P. 1
Mogu li se korupcija i kriminal iskorijeniti

Mogu li se korupcija i kriminal iskorijeniti

|Views: 20|Likes:
Published by Acta Non Verba
Nada Landeka piše kolumne i priče na brojnim portalima, najviše na www.hrvatskiglas-berlin.com
Nada Landeka piše kolumne i priče na brojnim portalima, najviše na www.hrvatskiglas-berlin.com

More info:

Published by: Acta Non Verba on Jun 15, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/15/2012

pdf

text

original

MOGU LI SE KORUPCIJA I KRIMINAL ISKORIJENITI?

Ovo je glavno pitanje posljednjih mjeseci, pa i zadnjih nekoliko godina koje se povlači po medijima, među ljudima. Top vijest, rekla bih! Kao domadica sa popriličnim iskustvom, ili kao proizvođač, znam dobro da koliko jako i snažno zamahnem metlom, toliko du uspjeti i počistiti. Bez jako i snažnog zamaha nema ni pomaka. Ponakad je netko znao počistiti kudu tako da je na brzinu pomeo smede pod tepih, ali ta prividna čistoda nikad ne bi trajala dugo. Obično bi se „čistač“ spotaknuo o tepih zaboravivši da se ispod njega nalazi nagomilano smede. Dakle, može li se, odnosno mogu li se korupcija i kriminal iskorijeniti? Može! Prvo, na način da svi ljudi imaju život dostojan čovjeka. Dakle, da ljudi imaju sigurna radna mjesta, i za to radno mjesto svoju pladu. Ovo garantira i Ustav, dakle ne traži se i ne očekuje ništa nemogude. Nadalje, da se otkrivena djela korupcije i krimala kazne po zakonu, o onoga tko na isto uputi nagradi. To je uobičajeni način kojim se rješavaju problemi. Kod nas je nešto malo drugačiji sistem, obično se onom tko je počinio kazneno djelo da neka sitna nagrada da šuti i ne otkrije druge, a onom tko je uputio na kriminal utjera strah u kosti; prozivanjem svakojakim ružnim imenima, podmetanjem lažnih kaznenih prijava, učestalim poreznim nadzorom, nemogudnošdu pronalaženja drugog posla, prozivanjem itd. Uglavnom, pokušava se u potpunosti umanjiti njegov značaj, odnosno, diskreditirati osobu u potpunosti kako joj ne bi više nikad palo na pamet niti se boriti, niti prijavljivati. Sjedam se jednog događaja, iako je to bilo davno, ali toliko šokantno da ga nisam zaboravila. Nalazili smo se u Njemačkoj, naša mala obitelj, suprug, dvogodišnje dijete i ja. Upravo smo se spremali u Hrvatsku za božidne blagdane, i kao i svi Hrvati kupovali smo sitnice kako bismo drage ljude koji su nas kod kude očekivali razveselili poklonima. Bilo je tu i stvari za kudu, u koju smo netom uselili, sve u svemu ceh je bio nešto vedi od 930 DM. Platila sam robu na blagajni i s kolicima odšetala do auta da sve lijepo složim. Za to vrijeme suprug i maleni su šetali kroz samoposlugu zabavljajudi se i čekajudi mene da se vratim, kako bismo još jednom pogledali da nismo nešto zaboravili. Pri samom ulazu u samoposlugu, na istom mjestu nalazi se pult informacija, i ulaz. Tu me ugledao sinčid dok sam išla prema njemu a koji je u tom trenutku u rukama imao običnu praznu kazetu za snimanje. Njena cijena nije mogla biti veda od jedne marke, međutim, mali je ugledavši mene proletio kroz pult informacija i sve je stalo zvoniti. U isto vrijeme oko nas se okupio kudni detektiv, prodavačice, kupci. Koja blamaža! Svi su u nas gledali s zgražanjem, a ni nama u tom trenutku nije bilo jasno što se zapravo dogodilo i čemu tolika zbrka. Nazvali su policiju. Došli su kroz samo nekoliko minuta, na motorima, njih trojica, i odveli su nas u ured iza samoposluge. Tada je počela tortura. Putovnice na uvid, provjera radne dozvole i dozvole boravka, provjera podataka za malenog, za mene, uvid u kaznenu evidenciju, poreznu evidenciju. Sve! Nisu našli ništa što bi ih moglo uputiti da se radi o ljudima koji se bave nedoličnim poslovima, ali to ih ništa nije ometalo. Oni su radili svoj posao.

„Moramo malom napisati doživotnu zabranu u Njemačku“ rekli su obradajudi se meni jer sam ih bolje razumjela što govore. „Ali, zašto?“ Nije mi bilo jasno na temelju čega bi odredili jednu tako drastičnu mjeru. „Radi sigurnosti“ rekli su. „Istina je, pregledali smo vam auto i svu kupljenu robu i vidjeli da ste istu platili. Međutim, činjenica je da smo vas uhvatili s kazetom kako ste htjeli prodi kroz pult a da ju niste platili. Odakle da znamo da niste još nešto uzeli?“ Dugo sam objašnjavala policajcu da je to bila slična slučajnost i da je dijete poletjelo meni zato jer je vidjelo svoju majku, i da nitko u tom trenutku nije niti mogao zamisliti posljedice njegovog postupka. No, oni su za to imali odgovor! „Gdjo, ako ste vi majka malodobnog djeteta vi ste i odgovorna za ponašanje svojeg djeteta. Dijete ne zna, ali vi znate. Morate gledati što vaše dijete radi!“ On je zvao načelnika, mi smo zvali advokata. Predložila sam da ako nekom treba staviti zabranu, neka ju evidentira meni, ja sam ipak žena kojoj je svejedno hode li ikada više kročiti nogom u njihovu zemlju, on je dijete, tko zna kamo ga život nosi. Uostalom, rođen je u toj zemlji, zar Njemačka na takav način postupa prema onima koji su prvi životni dah udahnuli pod njihovim nebom? Nakon dugog vijedanja odlučili su da im ostavimo polog od 200 DM, kao garanciju da nije nešto slučajno nestalo, i nakon toga su nas pustili. Analizirajudi kasnije cijelu situaciju, dobila sam i odgovor na pitanje postavljeno u naslovu ove priče. Mogu li se korupcija i kriminal iskorijeniti? Ili bar bitno umanjiti? Mogu! Hrvat u Njemačkoj ne baca smede po ulici, zna da se to sankcionira visokim kaznama. Ne parkira na nedopuštenim mjestima, ne tuče se po uglovima, ne nosi oružje u zadnjem džepu, uredno plada autobusnu kartu, plada svaku kaznu koja mu dođe na naplatu, poštuje propise, poštuje rokove, ispunjava obveze, jer de u suprotnom snositi teške posljedice svojeg djela. Izgubiti de radnu i boravišnu dozvolu. Ono, o čemu ovisi egzistencija njemu i njegove obitelji. Kad bi kod nas SVI bez razlike podjednako snosili posljedice svojeg djela, krimen bi bio daleko manji. Ali SVI. Dakle, zakonodavac, i provoditelji zakona su ti koji su odgovorni za smanjenje korupcije i krimanala, ne kriminalci. Oni samo koriste gužvu i priliku. Ne kažu uzalud stari ljudi; „Prilika čini lopova!“

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->