INFORMATIKA 1.poglavlje Informatika razum Šta je informatika Predmet proučavanja infrom.

i metode sluţenja Informacija kao predmet proučavanja info.i pristupi informiranja       društvenoekonomski pristup matematički pristup (teorija odraslih) statističko matematički pristup inforinformatički pristup komunikaciski pristup fragmatični pristup

2. poglavlje Matematičko-logičke osnove rada računala - analogni i digitalni prikaz veličina koju mjerimo brojevni sustav operacije u brojevnom sustavu aritmetičke operacije u brojevnom sustavu algebra logike osnovne logične operacije izvršavanje aritmetičkih operacija pomoću algebre logike osnovni logični sklopovi prikaz logičnih funkcija pomoću osnovnih logičkih sklopova

3.poglavlje Osnovni logični računalni sustav - arhitektura - funkcije računala - Van Nojmanov osnov računala - Komponente računala - Memorije - Procesor - Ulazne jedinice - Izlazne jedinice Funkcije računala Izvršavanje programa Izvršavanje programa u strojnom kodudglavne memorije računala

4.poglavlje Softver računala (računalnog sustava) Operaciski sustav Jezici prevoditelji Usluţni softver Aplikaciski softver i njegove vrste Razvojni softver

5.poglavlje Informaciski sustavi Pojam informaciskog sustava Ciljevi Struktura i komponente

Taksonomija informaciskog sustava - Vrste info.sustava na osnovu odlučivanja - Upravljački inform.sustavi - Sustavi za potporu odliučivanja - Inteligenti sustavi odlučivanja - Ţivotni ciklus inform.sustava Modeli razvoja infrom.sustava Vodopadni model Inkrementalni model Prototipski Spiralni model

6.poglavlje Programi i programiranje Pojam programiranja Program kao dio faze izrade ili faze inform.sustava Pojam algoritma Osnovne logičke strukture programiranja Skvencija Selekcija Integracija Prikaz algoritama kao bloka dijagrama Proceduralno i objektno programiranje Programski jezici i njihove generacije

7.poglavlje Računalne mreže Komunikacija podacima Model računalnih komunikacija Medij prenosa podataka Vrste računalnih mreţa Lokalne računalne mreţe Topologija lokal.računal.mreţa Globalne računalne mreţe Komunikaciski protokol Modeli 7 računalnih razina (OSI) Paketni prenos podataka Internet mreţe – primjer globalne računalne mreţe Arhitektura internet mreţe Sustav IP adresa

-

DNS-sustav imenovane domene Usluge ili servisi na globalnoj računalnoj mreţi 1. 2. 3. 4. Veb Elektronička pošta FTP (file transfer prototip) Diskusiske skupine

Elektroničko poslovanje - Internet

8.poglavlje Baze podataka Model podataka Operacije - Ograničenja i struktura relaciskog modela podataka Relaciska algebra (operacije relaciske algebre (8 operacija): Unija, presjek, razlika, Kartezijev proizvod, projekcija, selekcija, pridruţivanje Koncept ključeva u relaciskom modelu Kandidati za ključeve Primarni ključ i vanjski ključ Entitetni i referencialni integritet Izgradnja Kanonskog modela baze podataka Normalizacija podataka (vertikalna i horizontalna) Normalne forme (1.2. i 3.) prva druga i treća E-R diagram (Entity relationship) Prikaz logičkog modela baze podataka pomoću E-R diagrama

Upitni jezici SQL – Sructure quear language QBE – Query by example __________________________________________________________________________________

1.poglavlje Duga tradicija ali kratka povjest za informatiku zato što su samo neki zabiljeţavali informacije o sebi. Ima dugu tradiciju. Veţe se za nastanak digitalnih računala. Dva su izvora nastanka informatike. Jedan izvor je iz 1957 god = Kajn Štajnb (Njemac) – objavio rad u kojem stoji rad sa pojmom informatic. On je pojam izgradio iz dva dijela. 1. je informacija + automatizacija dok neki kaţu da je + matematike. Zato se najčeše uziam 2.god.1962 god. Francuz Philip Drajfus. Tada se informatika pojavljuje na Francuskom jeziku. On je objasni da je pojam informetike pojam iz dvije Francuske riječi = Informacija + automatizacija. Osnovni zadatak informatike je automatizirati proces dobivanja infpormacija t.j. prepustiti proizvodnju informacija stroju. EDV (elektronishe daten arbiten) ili EDP (electronic data proces) U Engl.govornom područiju je Computer Science – identičnan pojam Informatike

Na fakultetima ekonomije sluţe se termini INFORMATICS. Ima još jedan naziv Business computing. DIJKSTRA Edgstar – (Nizozemac) prvi meĎu 4 programera u svijetu. Odnos izmeĎu informatike i računala je isti kao odnos izmeĎu astronomije i teleskopa. Informatika je jedan sloţen pojam unutar kojeg se mogu identificirati 4 različite informatike. Jedna od njih proučava samo računalo. U njemačkom jeziku je najbolje objašnjeno. Unutar pojma informatike imaju 4 informatike 1.tehnička informatika 2.teoriska 3.praktična 4.primjenjena Tehnička infrom.(hardver)se proučava na tehničkim fakultetima gdje izučava pravljenje što brţeg procesora, što većeg kapaciteta memorije,računala sa što manje potrošnje. Teoriska (algoritam)inform.ona je najbliţa matematici i bazira se na teoriju automata, dokazivanje formalne ispravnosti jezika programa, teoriju strukture podataka kako bi trošile što manje vremena u pretrazi podataka,izgradnja što efikasnijih algoritama iz kojeg izvodimo programe Praktična inform.(softver) Se bazira na nevidlji dio a to je softvera i bavi se razvojem programskih jezika, jezika prevoditelja, izgradnj.operaciskih sustava, softvera za izgradnju aplikaciskih softvera Primjenjena informatika (najvaţnija) je primjena sve ove tri informatike u nekom područiju. Tako su nastali pojmovi: INFORMATICS (više različitih informat.) ubraja se i poslovna informatika koja se primjenjuje u ekonomskom procesu (računovodstvo, menadţment).Moramo poznavati i poslovne procese u toj oblasti. Informaciski sustavi koji opisuju poslovni proces to je poslovna infrormatika. Druga je informatika u pravu koja je primjena dvije informatike u drţavnoj upravi sa ciljem izgradnje t.z. elektroničkog graĎanina (E citizen). To je onaj koji će moći pristupiti serveru i isprintati svoj rodni list, registrirati auto od kuće pomoću računala. Medicinska informatika koja doprinosi kvalitetu liječenja Ove tri informatike čine srţ informatike. Studiranje iz Latinskog jezika= STUDERE-truditi se (Student-Onaj što se trudi) Univerzitet=jedan cilj UNUS-1 na latinskom, BERSUM-Cilj

Informatika kao znanstvena disciplina Informatika je znanstvena disciplina koja se bavi sustavnim oblikovanjem, pohranjivanjem, obradom i prijenosom podataka informacije. Ona je znastvena disciplina koja je jasno definirana jer se sluţi medodom (općim metodama) koje su zajedničke za sve znanstvene discipline i razvija nove metode.Najvaţniji je sustavni pristup ili sustavna metoda. Posebne znanstvene metode razvija sama, a najpoznatija je (jedinstveni jezik modeliranja UML-ima 13 dijagrama).Ona je znanstvena disciplina zato što ima definirano: 1. predmet proučavanja = INFORMACIJA 2. metode Opća teorija sustava (sustavna metoda)1954 god definiran od starane Bertflang. Svaki sustav ima neki cilj i ima način na koji funkcionira. Ima ulaz-obradu i izlaz. Svaki sustav teţi raspadu-dezorganiziranju i to se naziva ENTROPIJA sustava.

Informacija kao predmet proučavanja informatike Informacija se promatra kao jedan od oblika sveopćeg postojanja (kao materija i energija). Informacija sa matematičko-statističkog pristupa nama bitnija kako se definira informacija.Informacija mora imati mjeru i ako se promatra zajedno sa materijom i energijom. Shannon –1948/49 njegov pristup matematičko-statistički pristup informaciji (senonov pristup). Napisao rad (teory of communication). Tu je definirao ovu teoriju.

C A B C T0 * Promatrač čeka neki od ovih simbola T1 A B

Informacija je nešto što smanjuje neizvjesnost. Za matematičko-statističku teoriju informacija je nešto što je suprotno neizvjesnosti. Ako raste broj informacija smanjuje se neizvjesnost. Gdje nemamo informacija neizvjesnost je maximalna, gdje raspolaţemo svim informacijama neizvjesnost je = 0

VRIJEME (trenutak) To

INFORMACIJA Mogu se pojaviti ili A ili B ili C

BROJ INFORMACIJA 1

NEIZVJESNOT 3 simbola

T1 T2

Pojavi se simbol C -II- A

2 3

2 simbola Nema neizvjesnosti

3+2=8 3x2 log2 na 6. Log2 3.+ log2 2.=log (3x2) Neizvjesnost čovjek

LOGARITAM sluţi za rješavanje logaritamskih funkcija pomoću koje mjerimo neizvjesnost 2na 3=2x2x2=8 2 na x=2 na 3. X=3 X=log2 8=3 X=log2 16=4 ∑

Logaritamskom funkciom mjerimo neizvjesnost. Logaritam baze 2 =log2

Si = -log2 pi Si je iznenaĎenje Pi je vjerovatnost pojave tog simbola ∑ pi = 1

∑ = zbroj vjerovatnosti svih simbola jednak je jedinici 0 ≤ pi ≤ 1 ≤ manje ili jednako 1

Graf funkcije: Si= - log2 pi

pi-----------1 Si-------------0

Ako se eliminira neizvjesnost pi=1 onda iznenaĎenja nema, ali ako je pi = 0 onda Si teţi + ∞ (beskonačno) ako neizvjesnost teţi ka =, onda pojava nekog simbola teţi ka beskonačno. Zadatak: Na ispitu je ukupno 50 pitanja, a prof.za svakog studenta pravi po 3 različita pitanja. Koliko moţe napraviti različitih pitanja za studente? Kolika je vjerovatnost da izvučemo listić sa 3 pitanja koja smo naučili? 50’ - faktorijel 3 = 50/3

Pitanje koje je postavio Shenon je Koja je prosječna neizvjesnost pojave bilo kojeg dogaĎaja ili simbola i pojave u skupu N dogaĎaja ako svaki od njih nema istu vjerovatnost pojavljivanja. N=ukupan broj pojavljivanja svih dogaĎaja a Z=broj različitih dogaĎaja ili simbola

ABABCAAC - (dogaĎaju se dogaĎaji različitim redosljedom) 8 dogaĎaja. (SC je prvi vidio) Koja je prosječna neizvjesnost pojave dogaĎaja?  Doprinos Klon Shanona je izračunavanje prosječne neizvjesnosti pojave bilo kojeg od 3 dogaĎ.ili simbola. S je iznenaĎenje. P je vjerovatnost pojave.

N=8 U našem primjeru je N=8 ,a Ako je: SA= -log2 PA SB= -log2 PB SC= -log2 PC = SC+SA+SA+SC+SB+SA+SB+SA = ukupno iznenaĎenje 8 Z=3 broj različitih simbola = 3

Prosječno iznenan.=8

= 4 SA+2 SB+2SC 8

4 frekvencija je broj njegovih pojavljivanja. U nazivniku je ukupan broj simbola. 4/8 je vjerovatnost pojavljivanja u našem dogaĎanju.

Neizvjesnost pojave bilo koje (ili A ili B ili C)simbola u našem nizu od 8 simbola = 1,5 BITOVA U općem slučaju, ako je dan sustav n – različitih dogaĎaja i ako ti i dogaĎaji, pi- vjerovatnost pojavlj. Moţe se izračunati neizvjesnost pojave bilo kojeg n dogaĎaja različitih dogaĎaja = H H = -∑ pi log2 pi Šenon je tu veličinu nazvao ENTROPIJA konačne distribucije vjerojatnosti - Zato što je uzeo za bazu. Jedinicu za mjerenje neizvjesnosti nazvao BIT. Neki sustav ima neizvjesnost 1 Bit ako se na izlazu tog sustava mogu pojaviti 2 dogaĎanja pri čemu iomaju jednaku vrijednost. Pp1=1/2 1BIT H (p1 p2) D = dogaĎaj Ako svi dogaĎaji (n) imaju jednaku vjerovatnost nastupanja onda je H (1/n,1/n ....,1/n)± log2 n Zadatak: Izračunati Entropiju konačne distribucije vjerojatnosti za sustav koji ima 8 mogućih ishoda. Svaki dogaĎaj ili ishod ima jednaku vjerojatnost? Komentirati rezultat? X= log2 8 = 3 bita To znači da takav sustav ima veću neizvjesnost 3x nego sustav sa 2 vjerojatna dogaĎaja. n=2 H= log2 2= 1bit Pp2=1/2

Zadatak: Promatranjem vremenskih prilika u Vitezu u posljednjih 10 god. prezentirali su rezultate prema kojima je 152 dana sunčano, 32 dana pada snijeg, 78 dana pada kiša, a ostatak je oblačno. Izračunati neizvjesnost vremenskih prilika sljedeći dan. Prvo koji su mogući dogaĎaji:

D1- lijepo D2- snijeg D3- oblačno p1= 152/365

( znamo da u godini ima 365 dana)

p1- 152 p2- 165 p3- 32

p2= 32/365

p3= 78/365

p4= 1-(p1+p2+p3)

H=

SA= -log2 152/365

P1+P2+Pn=1

Zbroj svih vjerovatnosti. Sigurno je da će nastupiti jedan dogaĎaj.

Baza2 logaritma = BIT Jediničnu količinu neizvejsnosti imamo onda ako sustav ima 2 dogaĎaja i svaki od njih ima istu vjerovatnost. Naučiti: Podatci informacije i znanja – informatički pristup pojmu informacije Društveno ekonomski pristup informaciji. Prema informatičkom pristupu razlikuju se pojmovi podatak i informacija. Podatak je opis-vrijednost svojstava nekog objekta. Primjer: Vedran je student (OBJEKT,SVOJSTVO i VRIJEDNOST zajedno nazivamo podatak) Svaki podatak ima 3 dimenzije. Recimo Objekt (kupac), Svojstvo (potraţivanje), vrijednost (120 KM) Podatak- Informacija = Opis svojstva nekog objekta je rezultat transformacije podataka u informaciju. 2.poglavlje Matemamatičko-logične Informacije Računalo je čovjekov najsloţeniji proizvod. Unutar računala su integracija različitih znanja iz matematike, fizike i mikroelektronike. Nuţnja znanja su bila neophodna za proizvodnju računala (mat.fizik.mikroekonom.). a. Matematička znanja su vezana za : Brojevne sustave, Algebra logike b. Fizikalna znanja su: Tehnologija (poluvodića) c. Mikroelekrtronika: Proučava znanja iz područija kretanja naelektrisanih čestica odnosno ureĎaja koji mogu opisivati neke logične funkcije. Prvo računalo se pojavljuje 1946 god. pod imenom ENIAC  Brojevni sustavi (Matematička znanja)

Brojevni sustav je konvencija ili dogovor o načinu zapisivanja odreĎenih veličina.Tako imamo: 1. Poziciski i 2.Nepoziciski – najpoznatiji je Rimski a to je onaj kod kojeg svaka znamenka predtavlja istu vrijednost bez obzira na kojoj poziciji u nizu znamenki se nalazi. Poziciski brojevni sustav to su brojevni sustavi kojima vrijednost koji reprezentira neka znamenka ovisi o njenoj poziciji u nizu znamenki.Vrijednost zapisana u nekom br.sustavu niza znamenki odreĎena je sljedećom formom. V= ∑ Z(i) B i- je pozicija znamenke u nizu znamenki Z= je znamenka B= je baza brojevnog sustava

Svaki brojevni sustav zato čine Baza i Znamenka pri čemu je baza za jedan veća od najveće znamenke u tom brojnom sustavu. Najpoznatiji poziciski brojevni sustavi su Dekadni brojevni sustav čija je baza: (Dekadni) DBS= (10,1,2,3,4,5,6....,9)
10,11,12,13,14,15

(Oktalni) OBS= (8,0,1,2,3,4,5....,7)

(Heksadekadni) HBS= (16,0,1,2,3...,9,A,B,C,D.E,F) Svaki broj zapisan u bilo kojem brojnom sustavu moţe se zapisati u bilo koji drugi sustav. Primjer: Broj 7 u brojnom sustavu baze 6 / Broj 11 u bazi 10 = kao 11 u bazi 16= B

Primjer: kako ćemo broj u Binarnom, Oktalnom i Heksadekadnom br.sustavu prikazati dekadni br.sustav. Za svaki brojevni sustav je bitno uočiti njegovu tačku koja dijeli cjelobrojne od ne cjelobrojnih brojeva. Ako zapisujemo u dekadanom br.sustavu onda se ona naziva decimalna tačka a ako je u binarnom onda je ona binarna tačka. Prvo u dekadnom 124.04 = 1 10 + 2 10 + 4 10 + 0 10 + 4 10=100+20+4+0+ 4/100 = 124 i 4/100 Broj zapisan u binarnom br.sustavu ima znamenke 0 i 1 1022.101= 1 2 + 0 2 + 1 2 + 1 2 + 1 2 + 0 2 + 1 2 = 8+0+2+1+ ½ +0+ 1/8 = 11.625(10) Svaki broj na nultu je = 1 Zadatak: 1A 2(16) = 1 16 + A 16 + 2 16 = 16+10+0.125 =26.125(10)

12.4(6) = 1 6 + 2 6 + 4 6 = 6+2+ 2/3 = 8.67 Broj zapisan u dekadnom broj.sustavu kako prevesti u Binarni, Oktalni i Heksadekadni ilio bilo koji korisnički. Razlikujemo pretvorbu cijelobrojnog i necjelobrojnog dijela. T.J. postoje 2 algoritma. Cjelobrojni dio pretvaramo tako što ga dijelimo s bazom brojev.sustava u koji pretvaramo dekadni broj. Zapisujemo cjelobrojni odtatak dijeljenja a rezultat dijeljenja dijelimo s bazom sve dok rezultat ne postane 0. Necjelobrojni dio pretvaramo tako što mnoţimo s bazom i zapisujemo cjelobrojni dio rezultata. Mnoţenje nastavljamo s decimalnim dijelom rezultata sve dok decimalni dio ne postane 0.

B= 2 17
8 4 2 1 0 1 0 0 0 1

O= 8 17 2 0 1 2 17 1 0

H= 16

1 1

0.75x2 B=2

17.75(10)

------O oktalni

-------B binarni

------H heksadekadni ---------- 10001.11

----------- 21.6(8) 0.75x2 B=16 17.75(10)
----------------- 11.C(16) -----------------(6)

------------

0.11(2) 0.6(8) 0.C

B O H

0.75(10)

---------------------

Heksadekadno-Binarni i Oktalno binarni 0.75x8 Broj zapisan u heksadekadnom brojnom znamenku heksadekadnog sustava prikaţemo Broj zapisan u Oktalnom br.sustavu prevodimo br.sustavu zamjenimo sa 3 binarne znamenke. B=8

brojni sustav sustavu prelazi u binarni sustav tako što svaku pomoću 4. u binarni tako što svaku znamenku u oktalnom Vrijedi i obratno.

B
0000 0001 0010 0011 0100 0101 0110 0111 1000 1001 1010 1011 1100 1101 1110 1111

H
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A 10 B 11 C 12 D 13 E 14 F 15

U heksadekadnom u bibnarni =

3BC(2) = 1110111100(2)

A1

FFF(16) = 1111 1111 1111 = 1000000000000 =1 2 = 4046-1=4045

Operacije u Binarnom brojnom sustavu U binarnom brojnom sustavu definirane su sve aritmetičke operacije. Prvo zbrajanje. Za zbrajanje dvije binarne znamenke vrijedi sljedeće pravila. A B
0+0 1+0 0+1 1+1

Biljeţimo Prenos u sljedeći
0 1 1 0 0 0 0 1

4+6= biljeţimo 0 prenos je + 1 jer nemamo znamenku 10 nego samo 9 8+2= biljeţ. 0 a prenos 1 U oktalnom najveća znamenka je 7 , tako je 7+1=0 biljeţimo a prenos je 1 U heksadekad. Najveća znamenka je 9 pa je 1+9=0 a prijenos 1 zanči 1-0 u bazi 16 U bazi 8 7+2=1 i prijenos 1 8+3 biljeţimo 1 i prijenos je 1 1+1= 2 od baze udaljeno 0 biljeţimo 0 U oktalnom 7+4= 11 baza 8 udaljeno za 3 - prijenos 1 Pravila oduzimanja Umjesto prenos imamo posudbu A B
0-0 1-0 0-1 1-1

7+3 u bazi 8 udaljeno od baze je 2 (7 do 9 =2) biljeţimo 2 a prenos je 1

13 u bazi 8 = a to je 11 u bazi 10

Biljeţimo Prenos u sljedeći
0 1 1 0 0 0 1 0

Kod binarnog zbrajanja i oduzimanja rezultat je isti. Za mnoţenje i dijeljenje vaţi pravilo kao u dekadnom brojnom sustavu. 0 x 0= 0 1x0=0 1x1=1 0x1=6 / 1:0= neodreĎeno 0:0=neodreĎeno 0:1=0 1:1=0

Savako računalo se sluţi samo O i 1 i operacijom +. Primjer operacije zbrajanja: u binarnopm brojnom sustavu –
1+1+1+1 -1-1

1011 + 101 10000

10000 - 101 1011

Sve moţemo prevesti u dekadni brojni sustav. 1 2 = ½.2.2.2 =1/16 U svakom breojnom sustavu oduzimanje se moţe svesti na zbrajanje. Dekadni – oduzeti pomoću zbrajanja: 123 -56 Prvi korak je broj koji oduzimamo dopunimo pa da ima isti broj znamenki kao onaj od kojeg oduzimamo. Drugi korak je dopuniti svaku znamenku tog broja do najvećeg broja tog sustava (dekadni do 9) 1. 56 ----- 056 / jedinicu 1011 -101 1. 101 ----0101 / 2.0101 ----1010 3. 1011 / +1010 = 11101 / 4.11101+1=11110 / 5. 1110 2. 056 -----943 / 3. 123+943=1066 / 4.1066+1=1067 / 5. 1067 zanemarimo vodeću

Djeljenje je uzastopno oduzimanje 20:5= isto što i 20-5-5-5-5=0 Vedska matematika ( nebitno za ispit) prenosila se usmeno Nastala je od 1500 – 900 god. u Indiji 1962. Napisana je knjiga o toj matematici. U toj matematici postoji 16 pravila ili sutri i 13 podsutri. Vedska matematika – nastala u Indiji 1500 – 900 god prije nove ere. Prenosila se usmenim putem. Negdje 60 tih god napisan je prva knjiga i predstavlja zatvoreni sustav (napamet rješavanje svi problemi u matem,aritmet,itd.)

Algebra Logike 1864 George Boole je napisao rad koji se zvao (logika i vjerojatnost) i postavio novu alkgebru-logike.Definirao je algebru koja ima dva člana i naziva se DVOČLANA. Prvi član u algebri je skup koga čine dvije vrijednosti: Jedna je laţna, a druga istinita. Skup vrijenosti je: B = ﴾0 , 1﴿ Nula je laţno ,a 1 je istinito

Drugi član su operacije: konjukcija, disjunkcija i negacija Sluţimo se logičkim varijablama. Logičke varijable reprezentuju neki sud kojim nešto tvrdimo. To je izjavna rečenica kojom nešto tvrdimo.Naprimjer: A= „Danas je oblačno“ A=laţno , istinito (0 , 1) A=1

B= „U anfiteatru svijetli ţarulja“ B=1 A B 0 0 1 1 0 1 0 1

Operacija KONJUKCIJA

Naziva se još

I

i AND A B 0 0 0 1

A i B je sloţeni sud kkoji za prvi redak moţemo zapisati „Danas je nije oblačno I u amfiteatru ne svijetli ţarulja“ Taj sloţeni sud je konjukcija i njezin rezultat je laţan ili 0. / 2.primjer „Danas nije oblačno i u anfiteatru svijetli ţarulja“ – nije istinit jer jedan dio je laţan. / 3. Primjer“Danas je oblačno i u anfiteatru ne svijtli ţarulja“ laţan Rezultat log.operacije konjukcije je istinit samo ako su sve logičke promjene istinite. Za operaciju konjukcije postoji još jedan simbol – mnoţenja zato što je operacija konjukcije slična operaciji mnoţenja u aritmetici. Postoji još jedan simbol a to je * - simbol mnoţenja A, B, C .... moraju sve biti istinite kada su sve log.promjenjive istinite bez obzira koliko ih je. U drugom slučaju su laţne. OP. DISJUNKCIJA

Ili

OR ili

+

Operacija disjunkcije je kao i operacija konjukcije binarna operacija. A to zanči da su potrebne najmanje dvije logičke promjenjive za izvršavanje. Rezultat log.op disjunkcije je laţan ako je vrijednost svake log.promjenjive laţan.Dovoljno je da samo jedna log.promjenjiva bude istina da bi rezultat disjunkcije bio istinit. A B 0 0 0 0 1 1 0 1 A B 0 1 1 1

Primjer: „Danas je nije oblačno ili u amfiteatru ne svijetli ţarulja“ nije istinit „Danas nije oblačno ili u amfiteatru svijetli ţarulja“ istina Dovoljno je da je jedno tačno da bi bilo istinito Kada je jedna od tri istinita onda je 1 t.j. istinito.

OP. NEGACIJA

Naziva se NE ili NOT Primjer: (Danas je oblačno) – Ne, danas nije oblačno ,to je laţno Ne, danas je oblačno , je istinito A 0 1 1 0 A

Ako je A laţno onda je nelaţno je istinito Sredinom 20 stoljeća 1946 ili 43god. iskorištena za dizajn logičkih sklopova. Računalo sve OP.izvode pomoću logičkih varijebli (tranzistori) kao poluvodići i zabiljeţavaju (ima struje i nema struje itd.) (laţno ili istinito)

Zakoni koji vrijeda za KONJUKCIJU Za operaciju konjukcije vrijedi zakon konutacije. 1. Ako su A1 A2 = A2 A1 logičke varijable i rezultat se ne mijenja ako ih zamjenimo 2. Ako su A1, A2 i A3 log.varijable onda vrijedi A (A2 A3)= (A1 A2) A3 - to je zakon asocijacije rezultat se nemjenja 3. Zakon distribucije konjukcije u odnosu na disjunkciju a to znači A1 (A2 A3) = ( A1 A2) ( A1 A3) ili 3 * (4+2)= (3*4) + (3*2) (moţe se sluţiti i simbolom + 4. A1 0=0 / A1 1 = A1 / A1 A1 = 0

1. Za disjunkciju vrijedi zakon konutacije kao i zakon asocijacije A1

(A2 A3) = A1 A2 A3

2. Vrijedi i zakon distribucije disjunkcije u odnosu na konjukciju A1 (A2 3. A1 0= A1 / A1 1=1 / A1 A1= 1

A3) = (A1 A2)

(A1 A3)

Primjer: Sluţeći se zakonima koji vrijede za operacije disjunkcije, konjukcije i negacije pojednostaviti logičke izraze 1. (A1 2. (A1 A1) (A1 A2) A1) (A2 A2) 1= A1 2= 1 ( A1 A2) = 0 0=0 (A1 A2) = A1 A2

(A1

A1) (A2

A2)

Logički izraz čine logički promjenjive i log.operacije.

Prvenstvo u izvoĎenju logičkih operacija Najveći prioritet ima operacija 1. Negacije 2. Konjukcije 3. Disjunkcije U nekom logičkom izrazu prvo čemo riješiti zagrade, a unutar zagrada negacija, pa konjukcija pa disjunkcija. Primjer: Čemu će biti jednak rezultat sljedećeg log izraza ako je A1 = 1 i A3 = 0 (A1 A1 A3) (A1 A1)

(1

1

0) (1

1) = (1 0 A1 A3)

0) 0 = (1 0) 0 =1 0 = 1 (A1

/

1.negacija 2.konjukcija 3.disjunkcija

F(A1, A3) = (A1

A1) = 1 - nazivamo logička funkcija

Logička funkcija je reslikavanje vrijednosti log.promjenjivih na skup O1. Općenito ako su dane log.promjenjive A1, A2 .. do An onda preslikavanje F(A1, A2 ... An) na skup B= (0, 1) nazivamo logička funkcija. Ili kratko log.funkcija f= B f je preslikavanje prostora B na skup B to je kraća verzija.

Zadatak: Koliko se logičkih funkcije moţe formirati iz jedne logičke promjenjive?

A 0 1

F1(A) 0 0

F2(A) 0 1

F3(A) 1 0

F4(A) 1 1

F1(A)= A F2(A)= A F3(A)= A F4(A)= A

A

A

Ako imamo jednu logičku promjenjivu onda moţemo formirati 2 formirati 2 n =2 2 = 2 =16

,a ako imamo n log.promjenivu onda moţemo

Formirati sve log.funkcije za dvije log.promjenjive !
A1 A2

F1 0 0 0 0

F2 0 0 0 1

F3 0 0 1 0

F4 0 0 1 1

F5 0 1 0 0

F6 0 1 0 1

F7 0 1 1 0

F8 0 1 1 1

F9 1 0 0 0

F10 1 0 0 1

F11 1 0 1 0

F12 1 0 1 1

F13 1 1 0 0

F14 1 1 0 1

F15 1 1 1 0

F16 1 1 1 1

0 0 1 0 1 0 1 1

1001 + 1

1010 + 1011 Demorganovi teoremi 1 i 2 (pročitati) 1

Karakteristične funkcije F2 (A, A2) = A1 F2 (A1, A2) = F7 je log.funkcija koja na izlazu daje (0), ako su obje log. promjenjive jednake a 1 ako su različite. Ta se log.funkcija naziva ISKLJUČIVO ili EX OR Logička Funkcija f2 opisuje prijenos u sljedeći stupac kod binarnog zbrajanja, a funkcija f7 opisuje rezultat koji biljeţimo kod binarnog zbrajanja. Matematički model od 2. log.funkcije f2 (A1, A2) = A1 A2 i F7 (A1, A2) = ( A1 A2) (A1 A2) potpuno opisuje zbrajanje u binarnom brojnom sustavu za dvije binarne znamenke. Drugim riječima aritmetičke operacija zbrajanja u binarnom brojnom sustavu moţe se obaviti pomoću dvije log.funkcije f2 i f7. Upravo tako radi računalo. Procesor-mozak računala obavlja aritmetičke operacije u binarnom brojnom sustavu pomoću log.sklopova dizajniranih tako da obavljaju logičke funkcije f2 i f7 i na njihovim izlazima pojavljuju se prijenos u sljedeći sustav i rezultat koji biljeţimo. Zadatak: MeĎu ovih 16 funkcija pronaći one koje opisuju operaciju oduzimanja u binarnom brojnom sustavu. Sustavi su: Matematički model koji opisauje pravila oduzimanja u binarnom br.sustavu su funkcije f3 (A1,A2) = A1 A2 i funkcija f7 (A1, A2) = ( A1 A2) (A1 A2) A2 je logička operacija funkcije konjukcije

U računalu sve operacije u binarnom br.sustavu (operacije zbrajanja i oduzimanja) prevode na dvije logičke funkcije F9 – ovo je funkcija koja se naziva NILI Fukcija odnosno NE ILI F9 (A1, A2) = F15 (A1, A2) = teorem) (A1 A2) = (A1 A2) = A1 A1 A2 - (DEMORGANOV teorem)

A2 ovo je funkcija koja se naziva NI ili NEI Fukcija - (DEMORGANOV

Posebno zanimljiva meĎu funkcijama je: f12 - koja se naziva INPLIKACIJA i ona se izraţava u obliku pravila ako A1 onda A2 Primjer: A1= Pada kiša Zadatak: Koja je to funkcija f12 (A1, A2) koja reprezentira implikaciju ? F10 (A1, A2) = (A1 A2) ( f7(A1,A2) = ( ( A1 A2) A1 A2) (A1 A2)) = f12 (A1, A2) = ( A1 A2) A1 A2 (A1 A2) = A2= Ulice su mokre

Računalni sustav (RAČUNALO)

1. 2. 3. 4.

Athitektura i organizaciji računala Funkcija računala Obrada podataka – najvaţnija funkcija Izvršavanje programa pohranjenih u glavnoj memoriji računala

- VON NOOMANOV-a arhitektura - INSTRUKCIJA (forma) programa ARHITEKTURA Arhitektura se odnosi na sve one komponente računala koje su bitne jednoj osobi t.j. PROGAMERU. Ona se odnosi na format instrukcije, broj bitova rezerviran za operacijski kod i adresno polje. Broj instrukcija koje moţe računalo izvršiti, bro bitova koje rezervira računalo za pojedine tipove podataka kao što su znakovni, logički i numerički tipovi. Arhitektura računala je stabilniji element od organizacije računala zato što zaštičuje investicije (ulagnja) u programesoftver. Organiozacija računala je način na koji povezuju njegove operativne komponente. To znači organizacija računala N.P. definira sabirnice računala, njihovu širinu i brzinu, zatim postojanje kanala DMA – (direct memory acces) izravan pristup. Sva računala izvršavaju 4 glavne funkcije.Računala mogu imati različite arhitekture i organizacije ali mora izvršavati iste funkcije - 4 Fukcije računala: 1. Obrada podataka 2. Pohranjivanje podataka 3. Upravljenje ili kontrola podataka 4. Prijenos ili distribucija podataka. Računalo moţe pohraniti, obraditi, prenijeti, kontrolirati podatke. Računalo je stroj opće namjene, a koju će imati namjenu ovisi od softveru koji se izvršava na tom računalu. Neka računala će zato dominentno obavljati funkciju pohranjivanja podataka odnosno davati usluge pohranjivanja podataka drugim računalima i ono se obično naziva posluţitelj ili server baze podataka. Ono je zato većih memoriskih

kapaciteta. Drugo će računalo sadrţavati programe ili aplikacije t.j. nuditi usluge obrade za ostala računala sa kojima je povezano i zato se naziva APLIKACIJSKI posluţitelj. Računalo moţe u svoju glavnu memoriju primati podatke koji dolaze s drugih strojeva ili procesa, te te podatke usporeĎivati i zatim slati odgovoarajuće upravljačke signale. Takva računala onda kontroliraju rad drugih strojeva to jeste upravljaju procesima. Neka računala imaju zadatak da podatke iz svojih memorija pošalju drugim računalima u mreţi. Tu uslugu slanja podataka mogu obavljati i za druga računala pa se zato nazivaju KOMUNIKACIJSKI server ili posluţitelj. Računalo se moţe programirati za svaku namjenu i posao.

Obrada Podataka Obrada podataka je uvijek neka transformacija nekog ulaznog skupa podataka u neki drugi skup podataka koji nazivamo izlazni skup i to je glavna funkcija računala. 1946 god. ENIAC prvo računalo proizvedeno sa ovim sistemom u Pensilvaniji na univerzitetu.   John Mashly – profesor John Presper Echort – student

1954 do tada korišten taj stroj, a onda pohranjen u muzej. Teţina je bila oko 30 tona, a potrošnja 145kw sa 18 000 elektronskih cijevi na radnoj temperaturi prostorije oko 18 C i 5 posluţitelja t.j. programera.Nije mogao raditi duţe od 2 sata konstantno.Procjena za buduće računala je bila 1.5 tona.Računalo je moglo obaljati 5000 operacija zbrajanja u sekundi. Eniac pripada prvoj generaciji računala i druga generacija koja je pravljena od elektroničkih cijevi- Kasnije je napravljen novi UNIVAC ; MARKI. Ključno otkriče se dogodilo 1947 (tranzistor) koje je bilo prekretnica u računalima. (3 fizičara - Shockly, Brattaim, Bardeen). Glavno otkriće 20 stoljeća je tranzistor. TRANZISTOR je elektronički ureĎaj koji zamjenjuje elektroničke cijevi. Tranzistor je poluvodić što znači da u odreĎenim uvjetima provodi dok u drugim ne provodi struju i on se sastoji iz 3 sloja. Trebalo im je 5 god. da objasne povremeno provoĎenje struje kod tranzistora. N P N negativno -BAZA negativno

Od tog momenta počinje II generacija računala a to su računala graĎena od tranzistora (ne od cjevi). Tranzistor ima 3 bitna svojstva koja ga čine specifičnim i daju mu apsolutnu prednost: 1.Malen 2.Štedljiv 3.Pouzdan Danas tranzistori pripadaju NANO tehnologiji zato što je njihova veličina mjeri u milijarditim dijelovima metra (nanometrima). 1971 INTEL proizveo prvi procesor (mikro procesor). On ima sve elemente računala. 1958 Jack Kilby prvi je proizveo integrirani sklop. Mikroprocesor ima sve elemente računala prije i nakon obrade. 1958 JACK KILBY je prvi proizveo integrirani sklop.

Tranzistori se hemiskim procesom utiskuju u SILICIJ. Taj proces se naziva PLANARNI proces i sastoji se od 7 faza.Ovdje imamo unaprijed pripremljenu masku koja se hemiskim proceso utiskuje na površinu silicija (Si). Taj proces se naziva INTEGRIRANJE t.j.spajanje ili povezivanje. Računala koja imaju ovakav sklop započinju i pripadaju III generaciji računala. Sljedeća generacija se razlikuje samo pobroju utisnutih tranzistora a to su LSI, VLSI, VHSI. Danas se na pločici procesora utiskuje 500 milijona tranzistora 5 10 Von Nojmanova arhitektura On se sluţio dekadnim brojnim sustavom. 1946 Predloţio je promjenu arhitekturu računala. Prema Von Nojmanu svako računalo mora imati glavnu memoriju sačinjenu od lokacija gdje se moţe pohraniti neki sadrţaj.Današnja računala su prema njegovoj zamisli. Svaka lokacija ima svoju adresu. Lokaciju čini adresa i njen sadrţaj. 1. 940 1000 1001 1002 1003 00000101 10101000 01010110 10101010 01010101

FFFF 2.Svaki se računalni program sastoji od niza instrukcija ili naredbi.Svaki se program izvršava slijedom 1. 2. 3. 4. INSTRUKCIJA

N-1 N

3.Svaka se instrukcija sastoji iz istih dijelova i svaka ima isti izgled. Taj Izgled se naziva njen FORMAT.

4 BITA operacijski kod Ovdje imamu instrukciju dugu 16 bitova.

12 Bita adresivo polje

Operaciski kod je dio instrukcije u kojem niz Bitova (kodira) skriva operaciju koju procesor moţe izvršiti.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Zbrojiti Oduzeti Pomnoţiti Podijeliti Skočiti na n instrukciju Napuniti akomulator Kopirati .....

Svaki procesor ima odreĎen broj instrukcija koje moţe ondosno zna izvršiti. Sva se ta operacija mora posebno kodirati i u instrukciji smjestiti u dio predviĎen za operacijski kod. U našem primjeru operacijski kod čine 4 BITA pa sa 4 bita najvše se moţe kodirati 16 operacija (2 na 4). Ukupan broj operacija (instrukcija) koje moţe izvršiti naziva se INSTRUKCIJSKI skup. Drugi dio od 12 bitova je ADRESNO polje. Ono čuva adresu instrukcijeu memoriji. U instrukciji adresno polje mora biti takve duţine da se moţe adresirati svaka lokacija u glavnoj memoriji računala. Primjer instrukcije: 0 0 0 1 1 0 0 1 0 1 0 0 0 0 0 0

OPERACIJSKI KOD 0001 (2) = 1 16 Napuniti akomulator sadrţajem zapisanom na ovoj adresi u adresnom polju. Zadatak: Koju adresu u RAM- glavnoj memoriji označava adresno polje naše instrukcije ? 100101000000 940

HEXSADEKADNOM br sustavu je = 940(16)

00000101

U našem primjeru op.kod 0001 znači napuniti-kopirati sa adrese 940 ovaj sadrţaj. Prema Von Nojmanu u istoj memoriji nalaze se instrukcije programa i podaci nad kojima taj program obavlja operacije. Ako naša memorija ima adrese od 0 do FFFF. Adresno polje mora rezerviratidovoljan broj bitova kako bi se mogla adresirati svaka lokacija. Koliko najmanje bitova u adresnom polju instrukcije se mora rezervirati za adresiranje svih lokacija ove glavne memorije ? Ako imamo u adresnom polju 12 BITOVA onda ono moţe adresirati 2 (2 na 12). S ≥ FFFF FFFF (16) = 1111111111111111 N ≥ 16

a.Koliko nam terba bitova u adresnom polju ako je broj lokacija koje treba adresirati 2

(2 na 30) ?

b.Kolikog je kapaciteta ta glavna memorije ako se u svaku lokaciju moţe zapisati 8 BITOVA ili jedn BAJT ? 2 ≥ 2 N ≥ 30 (2 na 30)

Kako izgleda program zapisan u glavnoj memoriji računala

300 301 302

0 0 0

0 1 0

0 0 1

1 1 0

1 1 1

0 0 0

0 0 0

1 1 1

0 0 0

1 1 1

0 0 0

0 0 0

0 0 0

0 0 0

0 0 0

0 1 1

940 941

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 0

0 1

1 1

1 0

Program zapisan u strojnom obliku zajedno s podatcima u glavnoj memoriji računala (RAM memoriji). To znači da su sve instrukcije programa u obliku 0 i 1. Operacijski kodovi instrukcija adresama 300, 301, 302 u hexadekadnom brojnom sustavu su 0001, 0101, 0010. Operacijski kod 0001 znači napuniti akomulator s adrese zapisane u adresnom polju. OP. kod 0101 znači sadrţaju akomulatora dodati sadrţaj na adresi zapisanom u adresnom polju. Operacijski kod 0010 znači iz akomulatora kopirati sadrţaj na adresu u glavnoj memoriji odreĎenu adresnim poljem. Sve ove brojeve t.j. 0 i 1 i umjesto njih posluţit ćemo se hexsadekadnim brojnim sustavom tako što čemo svaku instrukciju zamjeniti sa (4) heksadekadne jedinice (znamenkom). 4 binarne znamenke označavaju jednu heksadekadnu, a pošto imamo 16 nula i jedinica onda su to 4 heksadekadne jed. 0000 = 0 0100 = 4 1001 = 9 0001 = 1 0101 = 5 0010 = 2

0011 = 3 0110 = 6 1 9 4 0 300 5 9 4 1 301 2 9 4 1 302

440 441

3 6

Operaciski kod reprezntira prva znamenka u (heksadekadnom) brojnom sustavu, a ostale znamenke su adresno polje. Pretpostavićemo da procesor računala ima tri registra t.j. 3 male brze memorije. Prvi registar je program (counter) programski brojač). On čuva adresu instrukcije koja će se izvršiti. Drugi je instrukcijski i on čuva instrukciju koja se izvršava. Treći je accomulator i on je registar koji privremeno čuva meĎurezultate obrade. Procesor ima još dva dijela: * upravljačku jedinicu * aritmetičkologičku jedinicu. 1. Counter (programski brojač) 2. Instrukcijski (instruction register) 3. Accumulator

Upravljačka jedinica koordinira rad svih komponenti računala, a aritmetičkologička jedinica obavlja aritmetičkologičke operacije. Izvršavanje programa se sastoji od kontinuiranog ponavljanja dvije faze: 1. Pribavi instrukciju 2. Izvrši instrukciju

Faza pribavi instrukciju

U ciklusu pribavi instrukciju kopira se instrukcija s adrese zapisane u programskom brojaču iz RAM memorije u instrukciski registar.U sljedećem ciklusu IZVRŠI se prvo dekodira operacijski kod (prva 4 BITA instrukcije), a potom izvršava operacija koju taj operacijski kod reprezentira. Ako je naredba ili instrukcija koja se izvršava posljednja instrukcija programa onda se izvršavanje tog programa prekida t.j. program prelazi u stanje IZVRŠEN. Ako to nije posljednja instukcija programa onda se izvršava sljedeća instrukcija u ciklusima PRIBAVI-IZVRŠI. Procesor računala ne radi ništa drugo nego obavlja cikluse pribavi instrukciju – izvrši instrukciju. U našem primjeru izvršavanje prve instrukcije prikazuje sljedeća slika:

1 5 2

9 9 9

4 0 4 1 4 1

PRIBAVI

3 0 0 1 9 4 0 3 6

Početni sadrţaj programskog brojača je adresa u RAM memoriji prve instrukcije programa Početni sadrţaj program kauntera je 300. To znači da će se pribaviti ili kopirati iz RAM memorije u instrukcijski registar instrukcija na adresi 300. Time je završen ciklus pribavi INSTRUKCIJU. Faza IZVRŠI instrukciju IZVRŠI 1 5 2 9 9 9 4 0 4 1 4 1 3 0 0 +1= 1 9 4 0 3 6 U ciklusu izvrši dekodira se operacijski kod instrukcije, a on je prva znamenka 0001 odnosno 1. U ciklusu izvrši se povećava automatski sadrţaj programskog brojača za 1 pa je adresa koju on pokazuje 301. Time je završena prva instrukcija. 3
301

1 5

9 9

4 0 4 1

2

9

4 1 PRIBAVI

3 B 6 A 3 0 1 5 9 4 1 3

Sa adrese 301 kopira se instrukcija 5941 u instrukcijski registar. Time je završen ciklus pribavi za drugu Instrukciju.Sljedi ciklus izvrši drugu instrukciju:

1 5 2

9 9 9

4 0 4 1 4 1

3 0 1 + 1= 302 5 9 4 1 3 3 6 3+6= 9 Ovu operaciju obavlja aritmetičko-logička jedinica. Rezultat te operacije sprema u akomulator. Novi sadrţaj je 9. Tako je završen ciklus IZVRŠI. Slijedi ponovno izvršenje treće funkcije PRIBAVI instrukciju. PRIBAVI sa adrese 302 1 5 2 9 9 9 4 0 4 1 4 1 302 2 9 4 1 3 9 6 Slijedi ciklus IZVRŠI: 9

1

9

4 0

5 2

9 9

4 1 4 1

3 302 6 9 2 9 4 1 9 KOPIRA se

Prvi programski jezik računala je strojni. T.J. sve su naredbe ili instrukcije programa zapisivale u obliku 0 i 1. Programer je morao zapisati operacijski kod instrukcije i odgovarajući sadrţaj u adresnom polju. P4rogramer je morao tačno znati na kojim adresama memorije su instrukcije, a na kojim podatci. NP. Program od 1000 insrukcija a instrukcija ima 16 BITOVA onda se sastojao od 16 000 bitova. Vjerovatnoća pogreške ovog sistema je bila velika. Rješenje se moralo raţiti u razvoju programskih jezika koji će zamijeniti 0 i 1 sa naredbama sličnim govornom jeziku. Te naredbe se nazivaju NEMONICI. Prvi korak je zamjena jedne strojne instrukcije s jednom instrukciom NEMONIJE. Dalji razvoj programskih jezika mijenja ovaj odnos. Jedna instrukcija programskog jezika zamjenjuje 2, 3, 5 ili 10 pa i više strojnih instrukcija. Ti jezici su jezici treće generacije i nazivaju se VIŠI programski jezici. Primjer: Instrukcija višeg programskog jezika

1940 ADD B, A 5941 2941

strojni jezik

IzmeĎu Višeg programskog jezika i stojnih instrukcija ubacuje i novi jezik PREVODITELJ. Ovaj jezik jednu instrukciju višeg prog.jezika prevodi na 3 strojne instrukcije. Naredba ADD B,A znači vrijednosti varijable B dodati vrijednost varijable A i rezultat smjestiti u varijablu A. U našem primjeru to znači varijabla B će biti smještena na lokaciji 940, a varijabla A - 941. Zato varijable (njihova logička imena) su u memoriji RAM lokacije t.j. adresa zajedno sa sadrţajem zapisanim na toj adresi.

Snaga procesora Ako detaljnije analiziramo izvršavanje jedne instrukcije moţemo uočiti sljedeće korake instrukcijskog ciklusa: Prvi korak je PRIBAVI instrukciju Drugi korak je DEKODIRAJ instrukciju Treći korak je IZRAČUNAJ adresu operanda (941) Četvrti korak je PRIBAVI operandu

Peti korak je IZVRŠI instrukciju Šesti korak je Smjestiti rezultat u RAM memoriju 1. 2. 3. 4. 5. 6. PI DI AO PO II SR

Svaki procesor imafrekvenciju na kojoj radi odnosno takt. N.P: Jedan takt procesora korespondira sa jednim korakom u izvršavanju naše instrukcije. Ako procesor moţe u jednoj sekundi izvršiti jedan korak odnosno jedan takt onda je njegova frekvencija jedan Hz (herc), a ako moţe u jednoj. Sekundi izvršiti 10 na 3 Hz onda je 1 KHz 10 Hz = 1 KHz Ako moţe obaviti milion taktova onda je to 10 Hz = 1 MHz Prva računala su radila na frekvenciji 4.77 MHz, a to je (4 770 000 Hz) 10 Hz = 1 GHz ako moţe obaviti milijardu koraka u jednoj sekundi Današnja osobna računala rade pribliţno na 4 GHz to jeste mogu obaviti 4 milijarde koraka u jednoj sekundi. Što je frekvencija procesora veća to je on brţi. Prva mjera snage procesora je frekvencija. Bolja jedinica za mjerenje snage procesota je broj instrukcija koje procesor moţe izvršiti u jednoj sekundi.

A procesor 3.6 GHz 1 instukcija = 6 taktova

B procesor 3 GHz 4 takta = 1 instrukcija

Procesor A: Koliko instrukcija u 1 sekundi moţe obaviti ovaj procesor ako za 1 instukciju troši 6 taktova ? 3 6 10 = 36 10 = 6 10 = 600 10 = 600 miliona instrukcija u sekundi 6 Procesor B: 6 3 10 = 30 10 = 7 5 10 4 4 instrukcija 750 10 instrukcija 750 miliona instrukcija u sekundi

Procesor B iako ima manju frekvenciju obavlja brţe instrukcijeprograma. Zato bolja jedinica za mjerenje snage procesora MIPS (milon instrukcija u jednoj sekundi) M – (Mega) I – (Instructions) P – (per) S – (Second) Danas postoje procesori koji mogu u 1 taktu obaviti 1, 2 ili više instrukcija i takvi procesori se nazivaju SUPER SKALADNI procesori. Za nas je zanimljiv cjelovodni način rada procesora kada se istovremeno izvršavaju dijelovi više instrukcija.

Procesor radi na frekvenciji 4 GHz a koliko vremena toroši što znači 4 10 taktova = 1 sekunda 1t = 1 4 10 Pitanje: Bez cjelovodnog načina rada za 7 instrukcija procesor bi potrošio koliko taktova ? 7 6 = 42 takta ili 6 6 = 36 potrošio bi taktova . s= 10 s= ns

Koliko će taktova potrošiti u cjelovodnom načinu rada za 6 instrukcija ? 6 + 12 – 6 – 1

(Memorije računala od 78 do 111 stranica za naučiti Informatika) U cjelovodnom načinu rada dovoljno je za 6 instrukcija 11 taktova procesora, a za 7 instrukcija 12 taktova itd. Tako cjelovodni način rada procesora moţe značajno ubrzati izvršavanje instrukcija.Osim cjelovodnog načina rada snaga procesora se moţe ubrzati smanjivanjem broja instrukcija koje on moţe izvršiti. Ti se procesori nazivaju RISC (reducing instruction set computor) i oni su brţi od onih koji se nazivaju CISC (complex ....). RISC procesori imaju manji instrukciski skup jer se analizom velikog broja programa dolazi do zaključka da 80% programa koristi samo 20% ukupnog broja instrukcija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful