P. 1
Upravno Pravo - Moja Skripta

Upravno Pravo - Moja Skripta

|Views: 172|Likes:
Published by tinodesire

More info:

Published by: tinodesire on Jun 19, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/29/2012

pdf

text

original

UPRAVNO PRAVO

UPRAVNO PRAVO= skup pravnih pravila (normi) kojima se reguliraju opća pravila vezana za javnu upravu kao što su: organizacija uprave, njeno djelovanje i ovlasti, procedura, postupanja, odgovornost nosilaca upravnih funkcija, njihov poloţaj i prava, pravna sredstva koja subjekti mogu koristiti prema upravi i naĉin njihova korištenja. Bit upravnog prava se vidi u općim propisima, odnosno pravnim pravilima kojima se reguliraju odreĊena temeljan pitanja vezana za upravu a ta su: - organizacija uprave - funkcioniranje uprave - kontrola nad upravom Pravna norma upravnog prava: Sastavni dijelovi pravne norme su: 1. dispozicija (što je dozvoljeno) 2. hipoteza (uvjeti- kaznit će se...) 3. sankcija Nedostatak bilo kojeg dijela pravne norme govori nam o nesavršenoj- nepotpunoj pravnoj normi – LEX IMPERFECTA. Dispozicija pravne norme: a) kategoriĉka (unaprijed odreĊena) - PERIĆEVA b) disjunktivna (daje više mogućnosti postupanja) podjela a) prinudne u opreci prema dispozitivima - KRBEKOVA b) kategoriĉke prema disjunktivnima podjela Hipoteza pravne norme – ako nema hipoteze, neprimjenjiva je dispozicija pravne norme. Primjer – „fiziĉka osoba moţe dobiti koncesiju“ – kako, koju i pod kojim uvjetima???- Za primjenu dispozicije na konkretan sluĉaj, potrebne su relevantne ĉinjenice (koje se ili kumuliraju ili alterniraju). Sankcija= svaka štetna posljedica koja pogaĊa adresata dispozicije pravne norme. Postoji: opozivanje i neposredna prisila. Uprava= M. Smrekar je dao jednu od najstarijih definicija uprave u hrv. pravnoj teoriji: promatrajući upravu sa stajališta diobe vlasti, definirao ju je kao “treću granu djelatnosti drţ. vlasti” ĉiji je cilj skrbiti se oko promicanja općih drţavnih interesa. Prof. Krbek govori o pojmu uprave u 2 smisla: a) u funkcionalnom – uprava kao djelatnost i b) u organizacijskom – uprava kao aparat koji provodi tu djelatnost. On je razlikovao upravu u uţem i širem smislu: a) u uţem smislu- ĉine ju samo tijela drţ. uprave, b) u širem smislu- ĉine ju društvene organizacije, pa i pojedinci kada obavljaju javnu sluţbu. Javna uprava= izvršavanje javne politike koju utvrĊuju predstavniĉka tijela, tj. kao skup javnih sluţbi koje osiguravaju izvršavanje zadataka znaĉajnih za drţavu, a u cilju ostvarivanja javne koristi. Pod javnu upravu se podrazumijevaju i dr. tijela i pravne osobe koje obavljaju upravne poslove. UPRAVNOPRAVNI ODNOS= – poseban oblik pravnog odnosa u koji ulaze tijela drţavne uprave u obavljanju upravne djelatnosti, te druge pravne osobe kad na osnovi javnih ovlasti obavljaju upravne poslove i kad na temelju normi upravnog prava odluĉuju o pravima i obvezama odreĊenih subjekata (fiziĉkih i pravnih osoba). Upravnopravni odnos pokazuje osobitosti u pogledu subjekata: 1. na jednoj strani uvijek je ili tijelo drţ. uprave ili druga pravna osoba s javnim ovlastima, 2. na drugoj strani mogu biti: a) druga drţavna tijela, tj. druge pravne osobe, b) osobe zaposlene u tim strukturama,

c) graĊani i njihove asocijacije. Nastanak upravnopravnog odnosa- osnova nastanka upravn. odnosa u pravilu je UPRAVNI AKT. Put donošenja moţe biti: 1. nakon postupka pokrenutog po sluţ. duţnosti; 2. nakon postupka pokrenutog na inicijativu stranke; 3. do nastanka moţe doći i po SILI ZAKONA. U prva dva sluĉaja donositelj upravnog akta djeluje samostalno, obvezujući druge subjekte u upravnopravnom odnosu. Prestanak upravnopravnog odnosa- ako se odnos raskida upravnim aktom, onda takav akt ima KONSTITUTIVNI karakter i upravnopravni odnos prestaje postojati tek njegovim stupanjem na snagu a kad prestaje po sili zakona i ako je radi utvrĊivanja nastanka okolnosti predviĊenih zakonom potrebno donijeti poseban upravni akt, onda takav akt ima DEKLARATORNI karakter. Razlike izmeĊu upravnopravnog i graĊanskog odnosa- oĉituju se u: 1. subjektima odnosa – u upravnopravnom odnosu uvijek je na jednoj strani drţ. tijelo ili dr. pravna osoba s javnim ovlastima, dok u gp odnosu subjekti nisu ni sa ĉim determinirani; 2. naĉinu nastanka odnosa – upravnopravni odnos nastaje na osnovi upravnih akta ili na osnovi zakona, a gp odnos nastaje suglasnošću volja subjekata; 3. poloţaju subjekata u odnosu – u upravnopravnom odnosu subjekti su u odnosu subordinacije, dok su u gp odnosu subjekti u koordiniranom poloţaju; 4. naĉinu rješavanja sporova – sporovi iz upravnopravnog odnosa u pravilu se rješavaju pred sudovima nadleţnim za upravne sporove. PRAVNI IZVORI: materijalni < -------------------> formalni stvaralaĉka snaga kojim se razvija pravo | pisano pravo- pravne norme Izvori upravnog prava (najbitnija 4): 1. Ustav RH 2. .zakoni 3. poslovnici i drugi opći akti Hrvatskog sabora 4. opći akti Predsjednika Republike 5. opći akti Vlade RH i ministara 6. opći akti tijela jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave 7. opći akti pravnih osoba 8. kolektivni ugovori 9. meĊunarodni ugovori 10. obiĉajno pravo 11. praksa drţavnih organa 12. pravila znanosti 1. Ustav RH Temeljni je zakon drţave kojim se uspostavlja politiĉki i pravni poredak. Prema Ustavu, zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi sa Ustavom i sa zakonima. Naĉela sadrţana u Ustavu podloga su za djelovanje svih drţ. tijela, pa i tijela drţ. uprave. Za djelovanje tijela uprave, odredbe Ustava mogu biti neposredan (rijetko) ili posredan pr. izvor. 2. Zakoni Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih pravila dolaze poslije Ustava. Ĉl. 19. Ustava odreĊuje da pojedinaĉni akti drţ. uprave i tijela koja imaju javnu ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. U našem pravnom sustavu moguće je sa stajališta naĉina donošenja razlikovati 2 vrste zakona: 1. zakoni za ĉije se donošenje, na osnovi Ustava, traţi posebna kvalificirana većina

zastupnika (u ustavnom pravu nazivaju ih organski zakoni) i to su zakoni koje Hrv. sabor donosi 2/3 većinom zastupnika (zakoni kojima se ureĊuju prava nacionalnih manjina), te zakoni koje Hrv. sabor donosi većinom glasova svih zastupnika, a kojima se razraĊuju Ustavom utvrĊena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i naĉin rada drţavnih tijela i ustrojstvo i djelokrug lokalne i podruĉne samouprave; 2. zakoni što se donose prema uobiĉajenoj proceduri i natpoloviĉnom većinom glasova zastupnika nazoĉnih na sjednici. 3. Opći akti Vlade RH i ministara Od podzakonskih općenormativnih akata najvaţniji izvori upravnog prava su akti Vlade. Posebnu vaţnost imaju uredbe koje Vlada moţe donositi na osnovi posebne ovlasti koje joj, prema ĉl. 87. Ustava dodjeljuje Hrv. sabor. Tim uredbama Vlada moţe ureĊivati pojedina pitanja iz djelokruga Hrv. sabora, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrĊenih sloboda i prava ĉovjeka i graĊanina, nacionalna prava, izborni ustav, ustrojstvo, djelokrug i naĉin rada drţ. tijela i lokalne samouprave. Ostalim uredbama koje Vlada donosi u skladu s Ustavom i zakonom propisuje se unutarnje ustrojstvo ministarstava, ureĊuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela drţ. uprave i drugo. Prema Zakonu o Vladi RH iz 1998. Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Vlada donosi poslovnik kojim, sukladno zakonu, ureĊuje ustrojstvo i naĉin rada i odluĉivanja Vlade. Vlada donosi i odluke, rješenja i zakljuĉke o pitanjima koja se ne ureĊuju uredbama. Ministri, drţ. tajnici središnjih drţ. ureda i ravnatelji drţ. upr. organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provoĊenje zakona i drugih propisa kad su za donošenje tih akata izriĉito ovlašteni. PRAVILNIKOM = potanje razraĊuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. NAREDBOM = nareĊuje ili zabranjuje odreĊeno postupanje. NAPUTKOM = propisuje naĉin rada u tijelima drţ. uprave, tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Objavljuju se u NN i stupaju na snagu najranije 8 dana od objave, osim ako zbog naroĉito vaţnih razloga stupaju na snagu danom objave. 4. Opći akti tijela jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, dok su jedinice podruĉne samouprave ţupanije. Te jedinice imaju statut kojim se podrobnije ureĊuju njihova samoupravna obiljeţja, javna priznanja, ustrojstvo ovlasti i naĉin rada tijela, naĉin obavljanja poslova, oblici suradnje jedinica lokalne i podruĉne samouprave, te dr. pitanja vaţna za ostvarivanje njihovih prava i obveza. Donosi se većinom glasova svih ĉlanova predstavniĉkog tijela. Predstavniĉka tijela lokalne i podruĉne samouprave donose poslovnik kojim ureĊuju svoje unutarnje ustrojstvo i naĉin rada. Ta tijela donose i odluke, tj. druge opće akte kojima ureĊuju pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i podruĉne samouprave. Opći akti - opći akti (pr. zakon, ustav, podzakonski opći akti) su akti kojima se unaprijed reguliraju društveni odnosi na apstraktan naĉin, a odnose se na neodreĊen broj sluĉajeva i osoba. U njima se na opći naĉin propisuje pravilo ponašanja. Pojedinaĉni akti - (pr. presuda, rješenje) reguliraju toĉno odreĊeni, konkretni sluĉaj i vrijede za tu odreĊenu situaciju i odreĊene subjekte koji su individualno odreĊeni. PODZAKONSKI OPĆENORMATIVNI AKTI (POA):

Razliĉita podruĉja reguliraju se nuţno i drugim pravnim pravilima, niţim po svojem rangu od zakona, a koja ĉesto donose druga drţavna tijela – to su tzv. PODZAKONSKI OPĆENORMATIVNI AKTI. Vrste POA: 1. POA prema posebnoj ovlasti, 2. POA za provedbu zakona, 3. POA koji dopunjuju i zamjenjuju zakon, 4. spontani POA (donosi ih Predsjednik Republike). Ratifikacija POA – institiut kojim predstavniĉko tijelo naknadno potvrĊuje POA koje su donjela druga drţavna tijela. Tijelo koje je donijelo općenormativni akt što obvezno podlijeţe ratifikaciji duţno ga je u roku koji mu je odreĊen podnijeti na ratifikaciju. Uskraćivanje ratifikacije dovodi do nemogućnosti daljnje primjene podzakonskog općenormativnog akta (postiţe se uĉinak kao kod ukidanja s djelovanjem ex nunc). Ista sudbina stiţe i podzakonski općenormativni akt ako njegov donositelj propusti rok za podnošenje na ratifikaciju. Nemogućnost daljnje primjene takvog akta nastupila bi od trenutka proteka roka predviĊenog za podnošenje na ratifikaciju. Prema svom obujmu, ratifikacija moţe obuhvatiti: 1. ĉitav podzakonski općenormativni akt – POTPUNA ratifikacija ili 2. samo neke njegove dijelove – DJELOMIĈNA ratifikacija. Kontrola ustavnosti i zakonitosti POAPOA mora biti donesen u skladu sa: 1. danim ovlastima, 2. uz poštivanje odreĊene procedure, 3. njihov sadrţaj mora odgovarati naĉelima društvenopolitiĉkog sustava izraţenim posebno u ustavu i zakonu. Cilj kontrole: da se onemogući donošenje, odnosno primjena onog podzakonskog općenormativnog akta koji bi protuslovio ustavu ili zakonu. Podzakonske op.akte kontrolira Ustavni sud RH i Vlada RH – nadleţno ministartsvo. Sankcije protiv protuustavnosti POA: - objektivno stavljanje van snage (poništavanje i ukidanje) - ekscepcija ilegalnosti - kad sud vodi postupak i smatra da je isti nezakonit, moţe ga poništit ili ukinuti- obustava od izvršenja. Staviti izvan snage odreĊeni podzakonski općenormativni akt moţe se: 1. poništiti – poništavaju se i sve pravne posljedice koje je on proizveo od svog stupanja na snagu (djelovanje ex tunc); 2. ukinuti – prestaje pravna mogućnost primjene takvog općenormativnog akta ubuduće, ali se ukidanjem ne dira u pravne posljedice što ih je podzakonski općenormativni akt proizveo do trenutka ukidanja (djelovanje ex nunc). Izvršna klauzula= odredba zakona ili drugog propisa kojom se odreĊeno tijelo poziva da se donese niţi podzakonski akt. NAPUTAK= (instrukcija, uputa) = poseban oblik akta internog po svojoj prirodi, kojim u upravnoj (ili nekoj drugoj) organizaciji više tijelo podjeljuje niţemu upute za postupanje ili djelovanje u odreĊenim situacijama. Nema obiljeţja pravnog pravila, na njega se ne mogu pozivati treće osobe. On ima više savjetodavno-tehniĉki karakter, a sankcije koje proizlaze iz eventualnog nepoštivanja odnose se na disciplinsku odgovornost. Predsjednik Vlade moţe potpredsjednicima, ministrima i dr. ĉlanovima Vlade davati odreĊene upute za rad. Ravnatelj drţ. upravne organizacije ima pravo da u upravljanju tom organizacijom daje naputke za rad. Napuci se dijele: 1. individualne – podijeljen je za pojedini predmet generalne – odnosi se na uputu za postupanje u nizu razliĉitih predmeta.

2. obvezne – tijelo kojemu je naputak upućen obvezno je po njemu postupiti. I obveza da se naputak poštuje mora proizlaziti iz pravne norme. neobvezne – tijelo kojemu je naputak upućen nije obvezno po njemu postupiti. Napuci su zbog karaktera djelovanja tijela uprave u pravilu neobvezatni. UPRAVNI AKT= predstavlja autoritativnu odluku kojom se posebno oblasti upravnog djelovanja jednostrano odluĉuje o subjektivnim pravima, obvezama ili pravnim interesima pojedinih subjekata u konkretnoj upravnoj stvari- postaje instrument za izvršavanje onog dijela upravne funkcije koja se sastoji od odluĉivanja o upravnim stvarima. Bitni elementi UA: - autoritativnost i jednostranost - konkretnost - pravno djelovanje i > po Borkovićevoj teoriji - pravna vezanost Upravni akt AUTORITATIVNO I JEDNOSTARNO oduĉuje u konkretnoj upravnoj stvari. Oni se ne objavljuju (osim posebnim zakonom) nego se uruĉuju graĊanima. Vrste upravnih akata – najvaţnija podjela: djeluju ubuduće- KONSTITUTIVNI <-------------> DEKLARATORNI - djeluju unatrag (kreatorni, stvarajući) upravni akti su akti kojima│(utvrĊujuci) upravni akti su akti koji samo se zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos. │već utvrĊuju postojeće pravo i ĉinjenice. Vrste konstitutivnih - ovlašćujući i obvezujući akt - osobni i strani akt - akt uvjet (prijam u drţavljanstvo. ili u drţavnu sluţbu) - akt dispenz (donosilac takvog akta moţe primjeniti blaţe uvjete); Vrste deklaratornih - pozitivni i negativni - individualni i generalni - pravno vezani upr. akti i akti u kojima je sadrţana diskrecijska ocjena - jednostavni i sloţeni upravni. akti - rješenja i zakljuĉci Razlika izmeĊu: ODBIJANJA >-------------------------< ODBACIVANJA uzet u razmatranje, odbija se zahtjev stranke▐ postojanje zapreka pa zahtjev odbacuje u startu Rješenje= odluĉuje o nekoj upravnoj stvari a donosi se u pisanom obliku (iznimno u usmenom obliku zbog poduzimanja nekih hitnih mjera radi otklanjanja neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi i imovinu veće vrijednosti). Rješenje u usmenom obliku dostavlja se stranci i u pisanom obliku, kad je to propisano zakonom, ili ako stranka to zahtijeva, ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od dana donošenja usmenog rješenja. Sluţbena osoba duţna je upozoriti stranku da ima pravo traţiti pisani otpravak usmenog rješenja Sadrţaj rješenja (Ĉlanak 98 Zakona o općem upravnom postupku ZOUP):. (1) Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloţenja, upute o pravnom lijeku, potpisa sluţbene osobe i otiska sluţbenog peĉata javnopravnog tijela. (2) Uvod sadrţava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadleţnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadrţava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadleţnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena.

(3) Izreka sadrţava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i odreĊena. Kad odluka sadrţava rok, uvjet, namet, pridrţaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadrţano u izreci. (4) Izreka se moţe podijeliti u više toĉaka. Troškovi postupka utvrĊuju se u posebnoj toĉki izreke, kao i to da ţalba ne odgaĊa izvršenje rješenja. (5) Obrazloţenje sadrţava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, razloge koji su bili odluĉujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zakljuĉaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad ţalba ne odgaĊa izvršenje rješenja, obrazloţenje sadrţava i pozivanje na zakon koji to propisuje. (6) Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje moţe li protiv rješenja izjaviti ţalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji naĉin. Rješenje u stvarima manjeg znaĉenja (Ĉlanak 99): U stvarima manjeg znaĉenja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes trećih osoba, rješenje se moţe sastojati samo od izreke u obliku zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvu odluku oĉiti. Djelomiĉno, dopunsko i privremeno rješenje (Ĉlanak 100): (1) Kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih moţe riješiti na temelju utvrĊenoga ĉinjeniĉnog stanja, moţe se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomiĉno rješenje). (2) Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, moţe se, na prijedlog stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje. (3) Ako prema okolnostima sluĉaja prije okonĉanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno ureĊuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju ĉinjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti oznaĉeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari. (4) Djelomiĉno, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem. Rok za donošenje rješenja (Ĉlanak 101): (1) Sluţbena osoba duţna je u sluĉajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (2) Sluţbena osoba duţna je u sluĉajevima voĊenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (3) Ako sluţbena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti ţalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Zakljuĉak (Ĉlanak 77): (1) Zakljuĉkom se odluĉuje o postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja. (2) Zakljuĉak donosi sluţbena osoba koja obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zakljuĉka.

(3) Kad se nalaţe izvršenje neke radnje, zakljuĉkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti. (4) Zakljuĉak se priopćuje usmeno. Zakljuĉak se izdaje u pisanom obliku kad stranka to zatraţi ili je to nuţno radi pravilnog voĊenja postupka. (5) Protiv zakljuĉka ne moţe se izjaviti ţalba. Zakljuĉak se moţe pobijati ţalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Forma i sadrţaj upravnog akta: zaglavlje- grb RH, naziv tijela,
brojĉana oznaka (klasa i urudţbeni broj), mjesto i datum

ZAGLAVLJE

uvod- naziv tijela, pravni temelj,
oznaka starne (ime, prezime, adresa, naziv i sjedište), zastupnik ako postoji, kako je pokrenut postupak, kratka oznaka predmeta

UVOD

izreka- kratka, jasna i odreĊena (ţalba
ne odgaĊa izvršenje)

obrazloţenje (dispozitiv) – kako je
došlo do postupka, utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, pozivamo se na relevantne pravne norme (ţalba ne odagaĊa izvršenje)

IZREKA (DISPOZICIJA)

uputa o pr. lijeku – da li je ţalba
dopuštena, kome se ţalba predaje a kome izjavljuje, u kojem roku i na koji naĉin se predaje.

OBRAZLOŢENJE

Dodaci upravnom aktu- uvjet - namet - rok - pridrţaj opoziva (ukidanja) UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

POTPIS I PEĈAT Vremensko djelovanje upravnog akta: Upravni akt prozvodi pravne uĉinke prema razliĉitim subjektima, stoga se treba napraviti razlika izmeĊu tih subjekata, u prvom redu donosioca akta i adresata akta. Upravni akt obvezuje svog donosioca od trenutka kada ga je otposlao stranci (treba se voditi raĉuna o tome je li sam akt donesen i upućen stranci). Sve dok akt ne poĉne djelovati prema stranci, ne obvezuje ni donosioca, s obzirom na to što donosilac ne moţe poduzimati prema stranci nikakve radnje vezane za akt koji treba biti dostavljen. Prema stranci upravni akt djeluje od trenutka pravilno obavljene dostave. To znaĉi da je pravilno izvršena dostava ona procesna radnja sa cijim izvršenjem nastupa poĉetak djelovanja

upravnog akta. Zbog vaţnosti dostave za djelovanje upravnog akta, dostava (obavješćivanje) je propisana zakonom. Donosilac upravnog akta duţan je postupati prema tim odredbama (ĉl. 83. - 95. Zakona o općem upravnom postupku). Od trenutka dostave upravni akt poĉinje djelovati prema stranci, a meĊu ostalim, od tada se raĉunaju i rokovi (npr. rok za ţalbu, tuţbu), pa je zbog toga vaţno procesno pravo stranke da joj upravni akt bude dostavljen na propisani naĉin. Propuštanje dostave kao i nepravilna dostava spreĉavaju nastupanje pravnih uĉinaka. Prestanak vaţenja upravnog akta 1.iskorištavanjem ovlasti (podijeljena upravnim aktom odnosno izvršenjem prava ili ispunjenjem obveze koja je aktom nametnuta); 2. nastupom rezolutivnog uvjeta ili raskidnog roka; 3. stavljanjem izvan pravne snage od strane ovlaštenog tijela; 4. propašću stvari o kojoj je upravnim aktom odluĉeno; 5. smrću stranke (kod osobnih upravnih akta - akt se odnosi na toĉno odreĊenu osobu); 6. zbog nevršenja ovlasti i 7. odricanjem od ovlasti. Retroaktivno djelovanje upravnih akata: Retroaktivno - (unatraţno, povratno) djelovanje - znaĉi da akt konstitutivno, odnosno deklaratorno djeluje na pravni odnos (situaciju) koji je postojao prije nego što je sam akt stupio na snagu. Sloţenost problema retroaktivnog djelovanja upravnih akata svodi se na pitanje dopustivosti retroaktivnog djelovanja konstitutivnih akata. Deklaratorni akti bi već prema svojoj prirodi djelovali retroaktivno, s obzirom na to da se s tim aktima utvrĊuje pravni odnos ili pravna situacija koja je postojala prije njihova donošenja, retroaktivno djelovanje (ex tunc) takvih akata javlja se kao tipiĉno, ali ne i kao bezuvjetno. Kod konstitutivnih se upravnih akata zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos (situacija), pa takvi akti, u pravilu, djeluju ubuduće (ex nunc). Na mogućnost retroaktivnog djelovanja pravna teorija gleda razliĉito. Istiĉe se nuţnost zabrane retroaktivnosti konstitutivnih upravnih akata. Ta zabrana opravdava se potrebom zaštite objektivne zakonitosti kao i potrebom zaštite prava i interesa stranaka. Konsitutivni upravni akti bi mogli imati unatraţno djelovanje samo kada to pravna norma koja regulira nadleţnost njihova donoosioca dopušta. Retroaktivnost moţe predstavljati svojevrstan oblik nezakonitosti kad se upravnom aktu bez pravne podloge daje unatraţno djelovanje. Zabrana retroaktivnosti treba zašititi stranku od takvog reguliranja unatrag, ali zaštiti i objektivnu zakonitost. Antipicirano djelovanje upravnih akata: Antipicirani UA - nasuprot retroaktivnom djelovanju upravnog akta u teoriji se posebno istiĉe i tzv. produženo pravno djelovanje upravnog akta (radi se o tzv. anticipiranom upravnom aktu). Osobina takvog akta izraţava se u tome što on niti djeluje sada niti djeluje retoraktivno, već će djelovati u budućnosti no ne zna se toĉno kada.

Obveznost upravnih akata: Obveznost je posljedica autoritativnosti. Osnova obveznosti upravnih akata proizlazi iz pravne norme kojom je upravni akt donešen. Obaveznost stjeĉe samo dispozotiv-izreka. Izvršenje (izvršnost) upravnih akata (ĉlan 133): (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za ţalbu ako ţalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako ţalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako ţalba nema odgodni uĉinak, dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija, danom odricanja

stranke od prava na ţalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu ţalbe. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci. (4) Kad je u rješenju odreĊeno da se radnja koja je predmet izvršenja moţe izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Izvršenje se moţe provesti i prisilno preko treće stranke ili prinudom. Pojam izvršnosti= trenutak u vremenu kada stranka moţe konzumirati pravo. Pravomoćnost upravnih akata: To je procesnopravni nistitut kojim se onemogućava ponovno odluĉivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku konaĉno odluĉeno. Vaţnost pravomoćnosti proizlazi iz naĉela zakonitosti. Trenutak nastajanja pravomoćnosti i njegvi uĉinci utvrĊeni su zakonom. Postoje 3 vrste pravomoćnosti: - formalna i materijalna - subjektivna i objektivna - apsolutna i relativna Povremeno, naĉelo pravomoćnosti moţe ići na štetu objektivne zakonitosti javnog interesa pa i interesa stranaka. Tada instittut pravomoćnosti mora trpjeti korekturu i dopustiti zahvat u pravomoćni akt koji sadrţi takvu pogrešku za koju se smatra da je pravomoćnost ne moţe pokriti. Poništavanje= time stavljamo van snage cijeli akt i sve njegove pravne posljedice koje je on imao. Ništavost = time ukidamo sve – stavljamo van snage aktu ubuduće, no sve pravne polsjedice koje je on imao su kao takve i ostale. Pogrešni upravni akt: Moţe bit nezakonit (povreda pozitivnopravnog prava) ili nepravilan (kada je donosioc akta postupio nesvrsishodno s gledišta javog interesa). Donosioc UA uvijek mora djelovati svrsishodno tako da vodi raĉuna o zaštiti javnog interesa. Moţe biti pogrešan u cijeloti ili djelomiĉno a posljedica pogrešnosti je da je takav UA oboriv ili ništavan. Oborivi upravni akt- ukoliko ih ne stavimo izvan snage (u zakonskom roku) onda oni KONVALIDIRAJU- postaju valjani, odnsno aktivni!!! Ništavni upravni akti ne mogu konvalidirat (osim u jednom sluĉaju) a oni ne proizvode pravne uĉinke pa ih stoga nije ni potrebno napadati bilo kakvim pravnim sredstvima. Objekt pravomoćnosti- je sam upravni akt a odnosi se samo na dispozitiv upravnog akta Subjekti pravomoćnosti: 1. donosilac upravnog kata 2. stranke u postupku i 3. pravni sljednici Pravomoćnost, konaĉnost i izvršnost- razlike: Konaĉnost i pravomoćnost – konaĉnost znaĉi da je potupak donošenja UA završen te nastupa bilo završetkom 1° postupka, bilo završetkom 2° postupka, dok pravomoćnost nastupa konzumiranjem tuţbe (upravni spor). Konaĉnost nastupa prije pravomoćnosti, ali se mogu i podudarati (rijetko). Konaĉnost NIKAD ne nastupa nakon pravomoćnosti. Pravomoćnost i izvršnost - izvršnost UA znaĉi da je UA u onoj fazi koja omogućava izvršenje njegovog dispozitiva, tj. ostvarenje izreke UA. Izvršnost nastupa prije pravomoćnosti ali se mogu i podudarati (odgoda izvršenja). Moguća je situacija kada konaĉnost nastupa NAKON pravomoćnosti (UA sa suspenzivnim (odgodnim) uvjetom). Izvršnost i konaĉnost – u pravilu se vremenski podudaraju ali izvršnost moţe nastupiti i prije (ţalba nema suspenzivno djelovanje) i nakon konaĉnosti (odgoda izvršenja). UPRAVNI POSTUPAK:
15 dana ţalbe KONAĈNO 30 dana tuţba 1 postupak → 1° rješenje ► 2˚ postupak → 2° rješenje│ IZVRŠNO → upravni spor ► presuda|pravomoćnost

ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU (na što se primjenjuje i tko ga provodi): Ovim se Zakonom ureĊuju pravila na temelju kojih tijela drţavne uprave i druga drţavna tijela, tijela jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrĊenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima. Ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Primjenjuje se na odgovarajući naĉin za sklapanje upravnih ugovora i na svako drugo postupanje javnopravnih tijela iz podruĉja upravnog prava, koje ima neposredan uĉinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom nije drukĉije propisano. Isto tako, primjenjuje se na odgovarajući naĉin i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne sluţbe (u daljnjem tekstu: pruţatelji javnih usluga), odluĉuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zaštita. Upravna stvar (ĉlanak 2): (1) Upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fiziĉke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se ureĊuje odgovarajuće upravno podruĉje. (2) Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom odreĊena kao upr. stvar. Stranka u postupku (ĉlanak 4): (1) Stranka u upravnom postupku je fiziĉka ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. (2) Stranka moţe biti i tijelo drţavne uprave te drugo drţavno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili podruĉne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova podruĉna jedinica, odnosno podruţnica ili skupina osoba povezanih zajedniĉkim interesom, ako moţe biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava. Izjašnjavanje stranke (ĉlanak 30): (1) U postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim ĉinjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vaţnim za rješavanje upravne stvari. (2) Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se moţe provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan uĉinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. NAĈELA u ZOUP-u Naĉelo zakonitosti (ĉlanak 5): (1) Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrĊenih javnih ovlasti. (2) U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Naĉelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (ĉlanak 6): (1) Pravo stranke moţe se ograniĉiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nuţno za postizanje zakonom utvrĊene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići.

(2) Kad se na temelju propisa stranci nalaţe kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiţe svrha propisa. (3) Pri voĊenju postupka javnopravna tijela duţna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome raĉuna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. Naĉelo pomoći stranci (ĉlanak 7): Kad ovlaštena sluţbena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Naĉelo utvrĊivanja materijalne istine (ĉlanak 8): U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve ĉinjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Naĉelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (ĉlanak 9): (1) Sluţbena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrĊuje ĉinjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrĊenih ĉinjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. (2) Koje će ĉinjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrĊuje sluţbena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i briţljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naĉelo uĉinkovitosti i ekonomiĉnosti (ĉlanak 10): U upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve ĉinjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upr. stvari. Pravo stranke na pravni lijek (ĉlanak 12): (1) Protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo ţalbe, ako zakonom nije drukĉije propisano. (2) Protiv drugostupanjske odluke, odnosno protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije dopuštena ţalba moţe se pokrenuti upravni spor. (3) Protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pruţatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor. Sluţbena osoba (ĉlanak 23): (1) U upravnom postupku postupa sl. osoba u opisu poslova koje je voĊenje tog postupka ili rješavanje o upr. stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. (2) U javnopravnim tijelima sl. osoba koja vodi postupak ili rješava o upr. stvarima mora imati odgovarajuću struĉnu spremu, potrebno radno iskustvo i poloţen drţ. struĉni ispit. (3) Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi ĉelnik tijela. Izuzeće sluţbene osobe (ĉlanak 24): (1) Ĉelnik tijela zakljuĉkom će izuzeti sluţbenu osobu od voĊenja postupka, odnosno rješavanja o upravnoj stvari ako je sluţbena osoba u toj upravnoj stvari: 1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za

zastupanje, 2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u poboĉnoj liniji do ĉetvrtog stupnja zakljuĉno, braĉni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljuĉno, i po prestanku braka, 3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika. (2) Ĉelnik tijela zakljuĉkom će izuzeti sluţbenu osobu od voĊenja drugostupanjskog postupka ako je ta osoba sudjelovala u prvostupanjskom postupku. (3) Ĉelnik tijela zakljuĉkom moţe izuzeti sluţbenu osobu od voĊenja postupka, odnosno rješavanja: 1. ako je sluţbena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu, 2. ako je sluţbena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu, 3. ako sluţbena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće, 4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost sluţbene osobe. (4) Svaka osoba koja sudjeluje u postupku duţna je bez odgode izvijestiti ĉelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća sluţbene osobe. (5) O izuzeću ĉelnika prvostupanjskog tijela, po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke, odluĉuje zakljuĉkom ĉelnik drugostupanjskog tijela, a ako takvog tijela nema, o izuzeću će odluĉiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom. (6) Zakljuĉkom o izuzeću odredit će se sluţbena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće odreĊeno. Ovdje se radi o obaveznom i fakultativnom izuzeću. Pravna pomoć: Javnopravna tijela duţna su pruţati pravnu pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i nadleţnosti. Javnopravno tijelo zatraţit će pravnu pomoć kad su mu potrebna saznanja o ĉinjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima kojima raspolaţe drugo javnopravno tijelo ili kad zbog drugih opravdanih razloga ne moţe samo ili ne moţe pravodobno provesti potrebne radnje u postupku. Pravna pomoć zatraţit će se i kad bi odreĊene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali manje uĉinkovito ili uz znatno veće troškove. Javnopravno tijelo moţe traţiti od sudova dostavu spisa, isprava ili podataka koji su potrebni za voĊenje postupka. Pravna pomoć moţe se zatraţiti i od tijela druge drţave sukladno odredbama meĊunarodnih ugovora, a ako ugovori nisu sklopljeni, primjenjuje se naĉelo uzajamnosti. Postojanje uzajamnosti utvrĊuje središnje tijelo drţavne uprave nadleţno za vanjske poslove. Pruţanje pravne pomoćiO ĉinjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima pravna pomoć zatraţit će se od javnopravnog tijela, odnosno suda koji njima raspolaţe (u daljnjem tekstu: zamoljeno tijelo), a kad treba poduzeti odreĊene upravne radnje, ako nije drukĉije propisano, pravna pomoć traţit će se od javnopravnog tijela prvog stupnja mjesno nadleţnog za poduzimanje radnje koja je predmet pravne pomoći. Pravna pomoć pruţit će se najkasnije u roku od osam dana od dana kada je zatraţena. Odbijanje pruţanja pravne pomoći Zamoljeno tijelo moţe odbiti pruţiti pravnu pomoć samo kad je to zakonom propisano. Ako zamoljeno tijelo utvrdi da u konkretnom sluĉaju mora odbiti pruţanje pravne

pomoći, o tome će bez odgode izvijestiti javnopravno tijelo koje je zatraţilo pravnu pomoć, navodeći razloge zbog kojih se pravna pomoć uskraćuje. Troškovi pravne pomoći Za pruţenu pravnu pomoć ne plaća se naknada kad se troškovi pruţene pomoći naknaĊuju iz proraĉuna. Kad se troškovi pravne pomoći koju pruţi zamoljeno tijelo podmiruju iz drugih financijskih izvora, javnopravno tijelo koje je zatraţilo pruţanje pravne pomoći duţno ih je naknaditi zamoljenom tijelu. Troškovi pravne pomoći koji se naknaĊuju zamoljenom tijelu ĉine dio ukupnih troškova postupka. Pokretanje postupka: Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po sluţbenoj duţnosti. Kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu. Kad se postupak pokreće po sluţbenoj duţnosti, postupak se smatra pokrenutim kad sluţbena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom voĊenja postupka po sluţbenoj duţnosti. Pokretanje postupka na zahtjev stranke Zahtjev za pokretanje postupka stranka moţe neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a moţe takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroniĉkim putem. Kad sluţbena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. Ako je stranka u jednom podnesku postavila više razliĉitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadleţno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadleţnog tijela po podnesku. Pokretanje postupka po sluţbenoj duţnostiPostupak se pokreće po sluţbenoj duţnosti kad je to propisano zakonom ili je nuţno radi zaštite javnog interesa. Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po sluţbenoj duţnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. Kad sluţbena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po sluţbenoj duţnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u sluĉaju da u propisanom roku nije dobio odgovor. Pokretanje postupka javnom objavomJavnopravno tijelo moţe javnom objavom pokrenuti postupak kad su stranke nepoznate ili je takav naĉin pokretanja postupka propisan zakonom. Javna objava mora sadrţavati naznaku upravne stvari, odreĊenje osoba na koje se odnosi, naĉin sudjelovanja tih osoba u postupku, popis isprava koje trebaju poslati ili ih osobno dostaviti javnopravnom tijelu te upozorenje na posljedice neodazivanja na javnu objavu u odreĊenom roku. Strankama se mora odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu.

Javna objava oglašava se u odgovarajućem sluţbenom glasilu, sredstvima javnog priopćivanja, odnosno na drugi prikladan naĉin kojim će se pozvanim osobama omogućiti saznanje o javnoj objavi. Spajanje i razdvajanje upravnih stvariDvije upravne stvari ili više njih zakljuĉkom se mogu spojiti u jedan postupak, ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sliĉnom ĉinjeniĉnom stanju, a javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadleţno za voĊenje svih tih postupaka. Ako se promijene okolnosti zbog kojih su stvari spojene u jedan postupak, postupci će se zakljuĉkom razdvojiti. Izmjena zahtjevaDo donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka moţe izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom ĉinjeniĉnom stanju. Kad sluţbena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke. Odustanak od zahtjeva i obustava postupka: Tijekom postupka stranka moţe odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroniĉkim putem. Ako stranka odustane od zahtjeva, donijet će se rješenje o obustavi postupka. Rješenje o obustavi postupka donijet će se po sluţbenoj duţnosti i u sluĉaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka moţe zakljuĉiti da je stranka odustala od zahtjeva. Postupak će se nastaviti ako je nastavak postupka u javnom interesu ili to zahtijeva protivna stranka. Kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za voĊenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak. Postupak rješavanja upravne stvari: UtvrĊivanje ĉinjeniĉnog stanjaSluţbena osoba utvrĊuje sve ĉinjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Sluţbena osoba pribavit će po sluţbenoj duţnosti podatke o ĉinjenicama o kojima sluţbenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Stranka je duţna iznijeti toĉno, istinito i odreĊeno ĉinjeniĉno stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim ĉinjenicama, stranka je duţna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, sluţbena osoba zakljuĉkom će je pozvati da to uĉini u primjerenom roku. Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatraţene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, sluţbena osoba ocijenit će od kakve je to vaţnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne moţe udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti. Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatraţene dokaze, a postupak je pokrenut po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev protivne stranke, sluţbena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar. Neposredno rješavanjeSluţbena osoba u javnopravnom tijelu moţe riješiti upravnu stvar bez provedbe

ispitnog postupka u sluĉajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima (neposredno rješavanje). Ispitni postupakIspitni postupak provodi se kad je to nuţno radi utvrĊivanja ĉinjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Sluţbena osoba odredit će izvoĊenje dokaza kad naĊe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti ĉinjeniĉno stanje i izvoditi dokaze o ĉinjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrĊene, a potrebne su radi utvrĊivanja pravog stanja stvari. Prava i duţnosti stranke u ispitnom postupkuStranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi ĉinjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati toĉnost navoda koji se ne slaţu s njezinim navodima. Sluţbena osoba duţna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i ĉinjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvoĊenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvoĊenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe, a uz dopuštenje sluţbene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvoĊenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Stranka moţe davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U sloţenim upravnim stvarima sluţbena osoba moţe naloţiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne iskljuĉuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje. Stranka je duţna sudjelovati u utvrĊivanju ĉinjenica vaţnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraţi sluţbena osoba ili kad je to propisano zakonom. Prethodno (prejudicijelno) pitanje: Ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje ĉini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, sluţbena osoba moţe riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadleţni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Postupak će se prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrĊivanje oĉinstva ili majĉinstva te u drugom sluĉaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, sluţbena osoba razmotrit će i to pitanje. Sluţbena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadleţnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje. Nagodba (ĉlanak 57): (1) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, sluţbena osoba nastojat će tijekom cijelog postupka postići nagodbu stranaka u cijelosti ili o pojedinim spornim pitanjima. (2) Nagodba protivna propisima, javnom interesu ili pravima trećih osoba nije dopuštena. (3) Nagodba se smatra sklopljenom kad je stranke nakon proĉitanog zapisnika potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se strankama. (4) Kad je nagodbom u potpunosti riješena upravna stvar, sluţbena osoba rješenjem će obustaviti postupak. (5) Ako se nagodba odnosi samo na pojedina sporna pitanja, sluţbena će osoba u

izreci rješenja naznaĉiti postojanje nagodbe o tim pitanjima. (6) Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku. Dokazivanje: DokaziSluţbena osoba u postupku utvrĊuje ĉinjeniĉno stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu moţe pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti oĉevid. Nije potrebno dokazivati ĉinjenice o kojima javnopravna tijela vode sluţbenu evidenciju, općepoznate ĉinjenice, ĉinjenice koje su poznate sluţbenoj osobi ni ĉinjenice koje propis pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih ĉinjenica. Osiguranje dokazaOsiguranje dokaza provodi sluţbena osoba po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke. Kad se postupak pokreće po sluţbenoj duţnosti, a postoji opravdana sumnja da se pojedini dokaz neće moći izvesti kasnije u tijeku postupka ili da će njegovo izvoĊenje biti oteţano, radi osiguranja dokaza taj se dokaz moţe izvesti u tijeku cijelog postupka i prije nego što je postupak pokrenut. Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadleţno je tijelo drţavne uprave prvog stupnja nadleţno za poslove opće uprave na podruĉju kojeg se nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba saslušati, odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako nije drukĉije propisano. O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje ne prekida tijek postupka. IspraveDokazivanje se izvodi javnim ili privatnim ispravama. Isprava moţe biti i u elektroniĉkom obliku. Pod javnim ispravama smatraju se isprave koje su izdali nadleţni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadleţnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrĊuje ili potvrĊuje. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, sluţbena osoba provjerit će po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali. Pribavljanje ispravaStranka ili druga osoba kod koje se nalazi isprava potrebna kao dokaz u postupku duţna je omogućiti uvid u ispravu na zahtjev sluţbene osobe. Ako fiziĉka osoba kod koje se nalazi isprava, bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na uvid sluţbenoj osobi, rješenjem će se novĉano kazniti u iznosu do 50% prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. Ako pravna osoba kod koje se nalazi isprava bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na uvid sluţbenoj osobi, rješenjem će se novĉano kazniti odgovorna osoba te pravne osobe u iznosu do tri prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. Ţalba na rješenje o novĉanoj kazni ne odgaĊa izvršenje rješenja. SvjedociSvjedok moţe biti svaka osoba za koju se smatra da ima saznanja o odreĊenim ĉinjenicama i koja svoja saznanja moţe priopćiti. Svjedoku se poziv dostavlja u pisanom obliku osam dana prije dana svjedoĉenja. Obveza svjedoĉenjaSvaka osoba pozvana kao svjedok duţna je svjedoĉiti. Svjedoka će se pouĉiti da ima pravo uskratiti svjedoĉenje, odnosno odgovore na pojedina pitanja kojima bi sebe, svoje srodnike u ravnoj liniji, a u poboĉnoj liniji do trećeg stupnja srodstva zakljuĉno, braĉnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stupnja srodstva zakljuĉno, pa i onda kad je brak

prestao, te skrbnika i štićenika, odnosno posvojitelja i posvojenika izloţio kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. Svjedoka će se pouĉiti da ima pravo uskratiti odgovore i na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi propisima utvrĊenu tajnu, a posebice na pitanja o onome što mu je stranka povjerila kao svojem opunomoćeniku ili ispovjedila kao vjerskom ispovjedniku. Saslušanje svjedokaSvjedoka će se saslušati bez nazoĉnosti ostalih svjedoka. Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je ispitan ne smije napustiti sluţbene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto oĉevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je ispitan moţe se ponovo saslušati, odnosno suoĉiti s ostalim svjedocima ako se njihovi iskazi ne podudaraju. Svjedok koji se zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga ne moţe odazvati pozivu moţe se ispitati u svojem stanu ili na drugom prikladnom mjestu. Kad svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se preko prevoditelja. Svjedoku koji je gluh pitanja će se postavljati u pisanom obliku, a ako je nijem, odgovarat će u pisanom obliku. Kad se saslušanje svjedoka ne moţe obaviti na taj naĉin, kao tumaĉ pozvat će se osoba koja se sa svjedokom moţe sporazumjeti. Od svjedoka će se uzeti sljedeći osobni podaci: osobno ime, datum i mjesto roĊenja, zanimanje i mjesto prebivališta, odnosno boravišta ako nema prebivalište na podruĉju Republike Hrvatske te srodstvo, odnosno u kakvom je odnosu sa strankama. Ako sluţbena osoba posumnja da postoje odreĊeni razlozi koji dovode u sumnju objektivnost svjedoka, svjedoka će se ispitati i o tim okolnostima. Svjedoka će se prethodno upozoriti da je duţan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predoĉiti posljedice davanja laţnog iskaza. Svjedoku će se postavljati samo pitanja o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na naĉin kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti. Kad je svjedok maloljetna osoba saslušat će se uz prisutnost zakonskog zastupnika. VještaĉenjeKad je za utvrĊivanje ili ocjenu odreĊene ĉinjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno struĉno znanje kojim sluţbena osoba ne raspolaţe, dokaz se moţe izvesti vještaĉenjem. Sluţbena osoba odreĊuje vještaĉenje po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke. Za vještaka će se zakljuĉkom odrediti osoba koja je odgovarajuće struke, a ovlaštena je za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili osoba registrirana za vještaĉenje. Ako takvih osoba nema, za vještaka se moţe odrediti i druga osoba koja ima odgovarajuću struĉnost potrebnu za vještaĉenje. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi vještaka. Ako bi troškovi izvoĊenja dokaza vještaĉenjem bili nerazmjerni vrijednosti predmeta, o upravnoj stvari moţe se riješiti i na temelju drugih dokaza, bez vještaĉenja. Za vještaka se ne moţe odrediti osoba koja ne moţe biti svjedok. Pravila vještaĉenjaVještaĉenje se moţe obaviti na usmenoj raspravi. Vještaku se moţe naloţiti i obavljanje vještaĉenja izvan usmene rasprave, u kojem će se sluĉaju vještaku odrediti da nalaz i mišljenje dostavi u pisanom obliku u primjerenom roku te da na usmenoj raspravi obrazloţi svoj nalaz i mišljenje. Prije poĉetka vještaĉenja vještaka treba upozoriti da je duţan predmet vještaĉenja briţljivo razmotriti i u svojem nalazu toĉno navesti što zapazi i utvrdi te svoje obrazloţeno mišljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima struke, odnosno vještine.

Kad se vještaĉenje ne obavlja na usmenoj raspravi, sluţbena osoba odredit će vještaku predmet vještaĉenja, odnosno osobe ili stvari koje treba razmotriti i u kojem pogledu. Kad vještak izloţi svoj nalaz i mišljenje, sluţbena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i traţiti objašnjenja o izloţenom nalazu i mišljenju. Kad je odreĊeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajedniĉki. Ako se ne slaţu, svaki će od njih odvojeno izloţiti svoj nalaz i mišljenje. Ako nalaz, odnosno mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ako se nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno razlikuju, ako mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloţeno ili se pojavi osnovana sumnja u toĉnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušanjem vještaka, ponovit će se vještaĉenje s drugim vještacima, a moţe se zatraţiti i mišljenje znanstvene ili struĉne ustanove. Mišljenje znanstvene ili struĉne ustanove moţe se traţiti i onda kad se zbog sloţenosti sluĉaja ili radi potrebe obavljanja analize moţe opravdano pretpostaviti da će se na taj naĉin doći do toĉnijeg mišljenja. Novĉane kazne za svjedoke, odnosno vještakeAko svjedok ili vještak bez opravdanog razloga izostanu s usmene rasprave ili odbiju svjedoĉiti, odnosno vještaĉiti te ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje u pisanom obliku, sluţbena osoba moţe ih rješenjem novĉano kazniti u iznosu do 50% prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove prouzroĉene njihovim propustom. Ţalba na rješenje o novĉanoj kazni ne odgaĊa izvršenje rješenja. OĉevidOĉevid se provodi kad je za utvrĊivanje neke ĉinjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaţanje sluţbene osobe.ProvoĊenje oĉevida odreĊuje se zakljuĉkom. Stranke imaju pravo nazoĉiti oĉevidu. Oĉevid se moţe provesti i bez nazoĉnosti stranke u sluĉaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite ţivota, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. Sluţbena osoba odreĊuje po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke koje će još osobe nazoĉiti oĉevidu. Duţnost omogućivanja provedbe oĉevidaVlasnik, odnosno posjednik stvari na kojima je potrebno obaviti oĉevid duţni su dopustiti da se oĉevid provede. Šteta koja nastane provedbom oĉevida uraĉunava se u ukupne troškove postupka. Ako vlasnik ili posjednik stvari, odnosno druga osoba bez opravdanog razloga onemogući obavljanje oĉevida, sluţbena osoba moţe ih rješenjem novĉano kazniti u iznosu do 50% prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini, a za provedbu oĉevida mogu se upotrijebiti i druge prikladne mjere koje će omogućiti njegovu provedbu, ukljuĉujući i neposrednu prisilu uz pomoć policije. Ţalba na rješenje o novĉanoj kazni ne odgaĊa izvršenje rješenja. Sluţbena osoba zatraţit će u pisanom obliku pomoć policije ako se oĉevid nije mogao obaviti zbog neopravdanog protivljenja vlasnika, posjednika ili drugih osoba ili kad se pri obavljanju oĉevida opravdano oĉekuje pruţanje otpora. Nadleţno policijsko tijelo duţno je pruţiti zatraţenu pomoć pri oĉevidu, sukladno propisima o postupanju policije. Izjava strankeAko za utvrĊivanje odreĊenih ĉinjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrĊivanje takvih ĉinjenica moţe se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke. Rok za donošenje rješenja (ĉlanak 101): (1) Sluţbena osoba duţna je u sluĉajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke

rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (2) Sluţbena osoba duţna je u sluĉajevima voĊenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (3) Ako sluţbena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti ţalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Radnje u postupku: PodnesciPodnescima u postupku smatraju se zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, ţalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju javnopravnim tijelima u vezi s odreĊenom upravnom stvari. Podnesak mora biti razumljiv i sadrţavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje, naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime (ime i prezime) stranke, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima i adresu te osobe. Podnesci se javnopravnom tijelu mogu predati neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroniĉke isprave izraĊene sukladno zakonu ili usmeno izjaviti na zapisnik. Sluţbena osoba koja primi podnesak duţna je na traţenje podnositelja potvrditi primitak podneska. Podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke. Stranku koja ne zna ili ne moţe pisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese. Nedostaci u podneskuKad podnesak sadrţava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, sluţbena osoba zakljuĉkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka duţna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u odreĊenom roku ne uĉini. Ako se nedostaci ne otklone u odreĊenom roku, a po podnesku se ne moţe postupiti, sluţbena osoba rješenjem će odbaciti podnesak. Zapisnik (ĉlanak 76): (1) O usmenoj raspravi, oĉevidu ili drugoj vaţnijoj radnji u postupku te o vaţnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja se zapisnik. (2) U zapisnik se upisuje naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena sluţbenih osoba, nazoĉnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i sadrţaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene. (3) Prije zakljuĉenja zapisnik će se proĉitati nazoĉnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik proĉitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadrţaj. Zapisnik će potpisati sluţbena osoba koja je vodila upravnu radnju i zapisniĉar ako ga je bilo. Osobe koje su dale izjave potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na kojima se njihova izjava nalazi. U potpisanom i zakljuĉenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zakljuĉeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje sluţbena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. (4) Ako neka od nazoĉnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zakljuĉenja zapisnika, to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis

uskraćen. (5) Zapisnik sastavljen na naĉin propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadrţaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. Zakljuĉak (ĉlanak 77): (1) Zakljuĉkom se odluĉuje o postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja. (2) Zakljuĉak donosi sluţbena osoba koja obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zakljuĉka. (3) Kad se nalaţe izvršenje neke radnje, zakljuĉkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti. (4) Zakljuĉak se priopćuje usmeno. Zakljuĉak se izdaje u pisanom obliku kad stranka to zatraţi ili je to nuţno radi pravilnog voĊenja postupka. (5) Protiv zakljuĉka ne moţe se izjaviti ţalba. Zakljuĉak se moţe pobijati ţalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Rješenje (ĉlanak 96): O upravnoj stvari odluĉuje se rješenjem. Oblik rješenjaRješenje se donosi u pisanom obliku. Rješenje se moţe izdati na propisanom obrasccu. Iznimno, rješenje se moţe donijeti i u usmenom obliku kad je potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti. Rješenje u usmenom obliku dostavlja se stranci i u pisanom obliku, kad je to propisano zakonom, ili ako stranka to zahtijeva, ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja. Sluţbena osoba duţna je upozoriti stranku da ima pravo traţiti pisani otpravak usmenog rješenja. Sadrţaj rješenjaRješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloţenja, upute o pravnom lijeku, potpisa sluţbene osobe i otiska sluţbenog peĉata javnopravnog tijela. Uvod sadrţava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadleţnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadrţava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadleţnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena. Izreka sadrţava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i odreĊena. Kad odluka sadrţava rok, uvjet, namet, pridrţaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadrţano u izreci. Izreka se moţe podijeliti u više toĉaka. Troškovi postupka utvrĊuju se u posebnoj toĉki izreke, kao i to da ţalba ne odgaĊa izvršenje rješenja. Obrazloţenje sadrţava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, razloge koji su bili odluĉujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zakljuĉaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad ţalba ne odgaĊa izvršenje rješenja, obrazloţenje sadrţava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje moţe li protiv rješenja izjaviti ţalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji naĉin. Rok za donošenje rješenjaSluţbena osoba duţna je u sluĉajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Sluţbena osoba duţna je u sluĉajevima voĊenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako sluţbena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti ţalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Obnavljanje (rekonstrukcija) spisa (ĉlanak 78): (1) Ako se pojedini spisi upravnog postupka izgube, oštete ili unište, po potrebi će se pokrenuti postupak za obnovu spisa (rekonstrukcija). (2) Postupak za obnovu spisa provodi javnopravno tijelo nadleţno za rješavanje u toj upravnoj stvari. (3) Postupak za obnovu spisa pokreće se na zahtjev stranke ili po sluţbenoj duţnosti. Rješenje o obnovi spisa donosi ĉelnik javnopravnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti. (4) Pri obnovi spisa obnovit će se samo oni dijelovi spisa koji su vaţni s obzirom na razloge zbog kojih je odobren postupak za obnovu. Spisi se obnavljaju na temelju prijepisa nestalih, oštećenih ili uništenih podnesaka kojima raspolaţu stranke ili javnopravno tijelo, podataka iz glavnih i pomoćnih uredskih knjiga, sukladno pravilima o dokazivanju. (5) Postupak za obnovu spisa neće se provesti ako je protekao propisani rok do kojeg se ĉuvaju spisi odreĊene upravne stvari. (6) Troškovi koji nastanu obnovom spisa naknaĊuju se iz sredstava javnopravnog tijela. Rokovi: Rokovi se raĉunaju na dane, mjesece i godine. Kad je rok odreĊen na dane, dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg poĉinje teći rok odnosno dan u koji pada dogaĊaj od kojega se raĉuna trajanje roka ne uraĉunava se u rok, već se poĉetak roka raĉuna od prvoga sljedećeg dana. Rok odreĊen na mjesece, odnosno na godine istjeĉe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada dogaĊaj od kojega se raĉuna trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok istjeĉe, rok istjeĉe posljednjeg dana toga mjeseca. Istjecanje roka moţe se oznaĉiti i odreĊenim datumom. Nedjelje, blagdani i neradni daniNedjelje, blagdani i neradni dani ne utjeĉu na poĉetak i na tijek roka. Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istjeĉe prvoga sljedećega radnog dana. Obavješćivanje: Sluţbena osoba moţe stranku i druge sudionike u postupku obavijestiti o tijeku i radnjama u postupanju usmeno, elektroniĉkim putem, neposrednim uruĉenjem pismena ili slanjem pismena poštom ili na drugi prikladan naĉin. Obavješćivanje elektroniĉkim putem smatra se obavljenim u trenutku kad je zabiljeţeno na posluţitelju za primanje takvih poruka. Obavješćivanje poštom obavlja se prema odredbama ovoga Zakona koje se odnose na posrednu dostavu.

Stranka i drugi sudionici u postupku obavješćuju se osobno, osim kad stranka ima osobu ovlaštenu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje obavijesti. Obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisaStranke i druge osobe koje dokaţu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnoţiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju ĉlanova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima oznaĉeni odreĊenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. Razgledavanje spisa obavlja se u sluţbenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak. U opravdanim sluĉajevima spisi se mogu razgledati u sluţbenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela. Kad se spis predmeta vodi u elektroniĉkom obliku, javnopravno tijelo duţno je osigurati tehniĉke uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo moţe osigurati dostupnost spisa elektroniĉkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti stranke. O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnoţavanje spisa donosi se rješenje. Osobna dostava: Dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave poĉinje teći rok koji se ne moţe produţiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava). Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljaĉ će u poštanskom sanduĉiću ili pretincu ili kod osobe zateĉene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u odreĊeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama moţe podići pismeno. Ako dostavljaĉ u naznaĉeno vrijeme ne pronaĊe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljaĉ će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sanduĉiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljaĉ će naznaĉiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. Kad dostavljaĉ prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uruĉiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. Dostava se smatra obavljenom danom uruĉenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sanduĉiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaţe da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno. Dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku moţe se obaviti i tako da se pismeno uruĉi zaposleniku odvjetniĉkog ureda. Dostava se obavlja radnim danom u vremenu od 08 do 20 sati. Kad postoje osobito vaţni razlozi ili se dostava ne moţe pdgoditi, javnopravno tijelo moţe odrediti da se dostava obavi i u drugo vrijeme. Promjena adrese stranke i osobe ovlaštene za zastupanjeStranka je duţna o promjeni adrese prebivališta, boravišta ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo. Ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploĉu javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploĉu. Ako osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena u tijeku postupka promijeni adresu i o tome propusti obavijestiti javnopravno tijelo, dostava se obavlja

izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena nisu odreĊeni. Izdavanje potvrda: Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencijaJavnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o ĉinjenicama o kojima javnopravna tijela vode sluţbenu evidenciju. Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz sluţbene evidencije. Takve su potvrde javne isprave. Sluţbenom evidencijom smatra se evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatraţila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena sluţbena evidencija nije drukĉije propisano. Potvrda se moţe izdati i u elektroniĉkom obliku. Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, duţno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka moţe izjaviti ţalbu. Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaţe, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz sluţbene evidencije, moţe zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, duţno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka moţe izjaviti ţalbu. Potvrde o ĉinjenicama o kojima se ne vodi sluţbena evidencijaJavnopravna tijela izdaju potvrde o ĉinjenicama o kojima ne vode sluţbenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom sluĉaju ĉinjenice se utvrĊuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ovim Zakonom. Potvrde izdane o ĉinjenici o kojoj se ne vodi sluţbena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadleţno za rješavanje o upravnoj stvari moţe ponovo utvrĊivati ĉinjenice navedene u potvrdi. Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, duţno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka moţe uloţiti ţalbu. Troškovi postupka: Troškovi postupka i stranakaJavnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okonĉan, ako nije drukĉije propisano. Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se moţe predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, sluţbena osoba moţe zakljuĉkom naloţiti stranci da unaprijed poloţi potreban novĉani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne poloţi taj iznos u odreĊenom roku, sluţbena osoba moţe odustati od izvoĊenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produţenje postupka zahtijeva javni interes.

O troškovima postupka odluĉuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje. Kad je postupak koji je pokrenut po sluţbenoj duţnosti okonĉan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukĉije propisano. Kad je postupak okonĉan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukĉije odreĊeno. Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupkuSvjedoci, vještaci, prevoditelji, tumaĉi i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranaĉkim ili višestranaĉkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okonĉan povoljno za tu stranku. Sluţbena osoba duţna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odluĉuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima. Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, duţna je snositi te troškove. Vještaci, prevoditelji i tumaĉi duţni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 dana od dana poduzimanja traţene radnje, s priloţenim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a sluţbena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo. Troškove postupka, kao što su putni troškovi sluţbenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumaĉe, uviĊaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem. OslobaĊanje od troškovaStranka se moţe u cijelosti ili djelomiĉno osloboditi od plaćanja troškova postupka, kad je to propisano zakonom. ŢALBA: Izjavljivanje ţalbe (ĉlanak 105): (1) Protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti ţalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom ţalba nije iskljuĉena. (2) Stranka moţe izjaviti ţalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku. Odricanje od prava na ţalbu i odustanak od ţalbe (ĉlanak 106): (1) Stranka se moţe odreći prava na ţalbu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje ţalbe. (2) Odricanje od prava na ţalbu u višestranaĉkim stvarima ima pravni uĉinak samo ako se sve stranke odreknu prava na ţalbu. (3) Stranka moţe odustati od ţalbe sve do otpreme rješenja o ţalbi. (4) Kad stranka odustane od izjavljene ţalbe, postupak u povodu ţalbe obustavit će se rješenjem. (5) Odricanje ili odustanak od ţalbe ne mogu se opozvati. Predmet ţalbenog postupka (ĉlanak 107): (1) U ţalbenom postupku ispituje se zakonitost rješenja koje se pobija.

(2) Kad je rješenje doneseno po slobodnoj ocjeni, u ţalbenom postupku ocjenjuje se i svrhovitost rješenja. Sadrţaj ţalbe (ĉlanak 108): (1) U ţalbi stranka treba navesti rješenje koje pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo i zbog ĉega je nezadovoljna rješenjem. (2) Kad se u ţalbi iznose nove ĉinjenice i novi dokazi, stranka je duţna obrazloţiti zašto te ĉinjenice i dokaze nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka. (3) Kad se u ţalbi iznose nove ĉinjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, svakoj stranci dostavlja se prijepis ţalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim ĉinjenicama i dokazima. (4) Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno rješenje, u ţalbi protiv rješenja o glavnoj stvari moţe se osporavati utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje i kad to nije osporavano u postupku donošenja privremenog rješenja. Rok za izjavljivanje ţalbe (ĉlanak 109): Ţalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duţi rok. Predaja ţalbe (ĉlanak 110): (1) Ţalba se predaje prvostupanjskom tijelu na naĉin propisan za predaju podnesaka. Ako je ţalba predana drugostupanjskom tijelu, ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu. Ţalba koja je u roku predana drugostupanjskom tijelu smatra se pravodobnom. (2) Kad stranka izjavljuje ţalbu zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku, ţalba se moţe predati izravno i drugostupanjskom tijelu. Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešna (ĉlanak 111): (1) Kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka moţe postupiti po vaţećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne moţe zbog toga imati štetnih posljedica. (2) Kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka moţe postupiti po vaţećim propisima, a moţe u roku od 30 dana zatraţiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu. U takvom sluĉaju rok za ţalbu teĉe od dana dostave dopunjenog rješenja. Odgodni uĉinak ţalbe (ĉlanak 112): (1) Ţalba odgaĊa pravne uĉinke rješenja dok se stranci ne dostavi rješenje o ţalbi, ako zakonom nije drukĉije propisano. (2) Kad se rješenje odnosi na dvije stranke ili više njih koje sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, ţalba bilo koje od stranaka odgaĊa izvršenje prema svim strankama. (3) Javnopravno tijelo moţe iznimno, radi zaštite javnog interesa ili radi poduzimanja hitnih mjera, odnosno radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti, odluĉiti da ţalba nema odgodni uĉinak. Rješenje mora sadrţavati detaljno obrazloţenje zašto ţalba nema odgodni uĉinak. Postupak i ovlasti prvostupanjskog tijela u povodu ţalbe (ĉlanak 113): (1) Prvostupanjsko tijelo ispitat će je li ţalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako ţalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem. (2) Kad prvostupanjsko tijelo utvrdi da je ţalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, navodi ţalbe razmotrit će se te ispitati zakonitost, odnosno ocijeniti

svrhovitost rješenja koje se ţalbom osporava. (3) Kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u ţalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o ĉinjenicama i okolnostima koje su vaţne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo duţno je postupiti po zahtjevu stranke. (4) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, ţalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se odreĊuje primjeren rok za odgovor na ţalbu. (5) Kad prvostupanjsko tijelo ocijeni da je ţalba osnovana u cijelosti ili djelomiĉno, zamijenit će pobijano rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba. (6) Ako prvostupanjsko tijelo ne odbaci ţalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim, bez odgode će dostaviti ţalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu. Postupanje drugostupanjskog tijela po primitku ţalbe (ĉlanak 114): (1) Drugostupanjsko tijelo ispitat će je li ţalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako ţalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem. (2) Kad drugostupanjsko tijelo postupajući u povodu ţalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o odbacivanju ţalbe utvrdi da ne postoje razlozi za odbacivanje ţalbe, poništit će rješenje o odbacivanju ţalbe i riješiti odbaĉenu ţalbu. Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu ţalbe (ĉlanak 115): (1) Drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz ţalbe, ali pri tome nije vezano ţalbenim razlozima. (2) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po ţalbi pazi po sluţbenoj duţnosti na nadleţnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim. (3) Drugostupanjsko tijelo riješit će stvar na temelju ĉinjenica utvrĊenih u prvostupanjskom postupku. Kad ĉinjenice nisu u potpunosti utvrĊene ili su pogrešno utvrĊene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela. (4) Drugostupanjsko tijelo moţe ţalbu odbiti, rješenje poništiti u cijelosti ili djelomiĉno ili ga izmijeniti. (5) Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. Odbijanje ţalbe (ĉlanak 116): Drugostupanjsko tijelo odbit će ţalbu ako utvrdi: 1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, 2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, 3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni. Poništavanje rješenja (ĉlanak 117): (1) Drugostupanjsko tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku ĉinjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĊene, 2. da se u postupku nije vodilo raĉuna o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturjeĉnosti s obrazloţenjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. (2) Kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nuţno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. (3) Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadleţno tijelo,

poništit će to rješenje po sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom tijelu na rješavanje. Izmjena rješenja (ĉlanak 118): (1) Drugostupanjsko tijelo ne moţe izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila ţalbu. (2) Iznimno, drugostupanjsko tijelo moţe izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila ţalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukĉije propisano. Postupak po ţalbi kad 1° tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku (ĉlanak 119): (1) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po ţalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke duţno je bez odgode zatraţiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. (2) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne moţe biti duţi od 30 dana. (3) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naloţiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traţeno rješenje. Drugostupanjsko rješenje (ĉlanak 120): (1) Drugostupanjsko tijelo o ţalbi odluĉuje rješenjem. (2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadrţaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se naĉin primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje. (3) U obrazloţenju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi ţalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloţenju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u ţalbi iznose, drugostupanjsko tijelo moţe se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. (4) Protiv drugostupanjskog rješenja moţe se pokrenuti upravni spor. Rok za donošenje 2° rješenja (ĉlanak 121): Drugostupanjsko tijelo rješenje o ţalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne ţalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok. PRIGOVOR: Izjavljivanje prigovora i postupanje po prigovoru (ĉlanak 122): (1) Prigovor se izjavljuje ĉelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukĉije propisano. (2) Odredbe o obliku, sadrţaju i predaji ţalbe na odgovarajući se naĉin primjenjuju i na prigovor. (3) Ĉelnik tijela odluĉuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. (4) Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru moţe se izjaviti ţalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru moţe se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru moţe se pokrenuti upravni spor. OBNOVA POSTUPKA: - je izvanredni pravni lijek.

Razlozi i rok za obnovu postupka (ĉlanak 123): (1) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba

moţe se pokrenuti na zahtjev stranke ili po sluţbenoj duţnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove ĉinjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukĉijeg rješenja da su te ĉinjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je sluţbena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se sluţi svojim jezikom ili pismom. (2) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba moţe se pokrenuti na zahtjev stranke ili po sluţbenoj duţnosti bez vremenskog ograniĉenja: 1. ako je rješenje doneseno na temelju laţne isprave ili laţnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta, 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadleţni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odluĉilo u bitnim toĉkama drukĉije. (3) Stranka moţe traţiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. (4) Drţavni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno drţavno tijelo moţe traţiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka. Prijedlog za obnovu postupka (ĉlanak 124): (1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje tijelu koje je donijelo rješenje na naĉin propisan za predaju podnesaka. (2) U prijedlogu za obnovu postupka stranka je duţna uĉiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traţi obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. (3) Prijedlog za obnovu postupka ne odgaĊa izvršenje rješenja po kojem se obnova traţi. Iznimno, tijelo nadleţno za odluĉivanje o prijedlogu moţe rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluĉi o pitanju obnove postupka. Tijelo nadleţno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka (ĉlanak 125): O prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba. Pokretanje obnove postupka (ĉlanak 126): (1) Kad nadleţno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, duţno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji uĉinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadleţno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. (2) Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadleţno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukĉijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

(3) Ako nadleţno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po sluţbenoj duţnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgaĊa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena. (4) Kad je to prema okolnostima sluĉaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadleţno će tijelo, ĉim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta. Rješenje o obnovi postupka (ĉlanak 127): (1) Nakon provedene obnove postupka, nadleţno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadleţno tijelo moţe rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će sluĉaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti. (2) Protiv rješenja kojim je odluĉeno o prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku moţe se izjaviti ţalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja moţe se pokrenuti upravni spor. OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM: Oglašivanje rješenja ništavim (ĉlanak 128): (1) Rješenje će se oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadleţnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne moţe rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem ĉini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izriĉito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadrţava nepravilnost koja je po izriĉitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. (2) Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke u svako doba. (3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja moţe se izjaviti ţalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja moţe se pokrenuti upravni spor. (4) Ništavo rješenje nema pravni uĉinak. U sluĉaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni uĉinci tog rješenja. PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA: Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja (ĉlanak 129): (1) Nezakonito rješenje moţe se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomiĉno i nakon isteka roka za ţalbu. (2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo moţe se poništiti: 1. ako ga je donijelo nenadleţno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, 2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukĉije riješena. (3) U sluĉaju oĉite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo

moţe se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. (4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se moţe ukinuti samo uz pristanak protivne stranke. Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo (ĉlanak 130): (1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo moţe se ukinuti u cijelosti ili djelomiĉno: 1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom, 2. ako sadrţava pridrţaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, 3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u steĉena prava. (2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete. Nadleţnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja (ĉlanak 131): (1) Rješenje moţe poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, moţe ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje moţe poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. (2) Nezakonito rješenje moţe se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim sluĉajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo. (3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po sluţbenoj duţnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga drţavnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno drţavno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga. (4) Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo moţe se uloţiti ţalba, a kad ţalba nije dopuštena, moţe se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela moţe se pokrenuti upravni spor. IZVRŠENJE: Izvršnost = trenutak u vremenu od kada stranka moţe ono što je navedeno u rješenju koristiti. Izvršenje = stranka mora izvršiti obavezu koja joj je nametnuta. Izvršnost rješenja (ĉlanak 133): (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za ţalbu ako ţalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako ţalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako ţalba nema odgodni uĉinak, dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na ţalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu ţalbe. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci. (4) Kad je u rješenju odreĊeno da se radnja koja je predmet izvršenja moţe izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Izvršenik (ĉlanak 134): Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

Provedba izvršenja (ĉlanak 135): (1) Izvršenje se provodi po sluţbenoj duţnosti kad to nalaţe javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja). (2) Izvršenje se moţe provesti i na temelju nagodbe stranaka. (3) Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne moţe izvršiti, ako zakonom nije drukĉije propisano. Predmet izvršenja (ĉlanak 136): Izvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja novĉanih ili nenovĉanih obveza. Izvršenje novĉanih obveza (ĉlanak 137): (1) Izvršenje novĉanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje. (2) Izvršenje novĉanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu. (3) Rješenje kojeg se izvršenje traţi treba sadrţavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka moţe izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima. Izvršenje nenovĉanih obveza (ĉlanak 138): (1) Izvršenje nenovĉanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju. (2) Ako je propisano da izvršenje ne moţe provoditi javnopravno tijelo koje je o stvari rješavalo u prvom stupnju, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo drţavne uprave nadleţno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba. Tijelo kojeg se rješenje izvršava duţno je na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadleţnom za izvršenje. Rješenje o izvršenju (ĉlanak 139): (1) Ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. (2) Rješenje treba sadrţavati vrijeme, mjesto i naĉin izvršenja. Rješenjem se moţe odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. (3) Rješenje mora sadrţavati opomenu o novĉanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. (4) Ţalba protiv rješenja o izvršenju moţe se uloţiti samo na vrijeme, mjesto i naĉin izvršenja i nema odgodni uĉinak. Odgoda izvršenja (ĉlanak 140): (1) Na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje moţe odgoditi izvršenje i, ako je to nuţno, produţiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukĉije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. (2) Izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poĉek ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. (3) O odgodi izvršenja donosi se rješenje.

Vrijeme izvršenja (ĉlanak 141): (1) Izvršenje rješenja provodi se radnim danom. (2) Nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i noću izvršenje se moţe provesti samo ako postoji opasnost od odgode ili se moraju poduzeti hitne mjere radi zaštite ţivota i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti i ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog. Prisilno izvršenje nenovĉanih obveza novĉanom kaznom (ĉlanak 142): (1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novĉanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novĉana kazna kojom se fiziĉka osoba prisiljava na izvršenje izriĉe se rješenjem u iznosu do dvije prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. Novĉana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriĉe se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosjeĉnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u RH u prethodnoj godini. Ţalba na rješenje o novĉanoj kazni ne odgaĊa izvršenje rješenja. (3) U sluĉaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novĉana kazna unutar utvrĊenog raspona. Ako je potrebno, novĉana kazna moţe se izreći i više puta. (4) Novĉane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novĉanih obveza. Izvršenje nenovĉanih obveza putem trećih osoba (ĉlanak 143): (1) Kad se obveza izvršenika sastoji od radnji koje mogu obaviti i treće osobe, a izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, ta će se radnja obaviti putem trećih osoba na trošak izvršenika. (2) Tijelo nadleţno za izvršenje zakljuĉkom će naloţiti izvršeniku da unaprijed poloţi novĉani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih osoba odluĉuje se rješenjem. Izvršenje nenovĉanih obveza neposrednom prisilom (ĉlanak 144): Ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovĉane obveze ne moţe postići ili se izvršenje ne moţe provesti pravodobno, izvršenje se provodi u skladu s prirodom obveze, a kad je to nuţno, moţe se provesti i neposrednom prisilom. Razmjernost u izvršenju (ĉlanak 145): Izvršenje se provodi na naĉin i primjenom sredstava koja su najblaţa za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja. Obustava izvršenja (ĉlanak 146): (1) Javnopravno tijelo će obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti: 1. ako utvrdi da je obveza izvršena, 2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, 3. -||- -||- da je izvršenje zapoĉeto prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, 5. ako utvrdi da je rješenje koje ĉini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto, 6. u drugim propisanim sluĉajevima. (2) O obustavi izvršenja donosi se rješenje. Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenja (ĉlanak 147): (1) Kad je nakon provedenog izvršenja rješenje oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u

korist izvršenika, izvršenik ima pravo na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje ili naknadu štete. (2) O zahtjevu izvršenika javnopravno tijelo koje je odobrilo izvršenje odluĉuje rješenjem. Izvršenje radi osiguranja (ĉlanak 148): (1) Radi osiguranja izvršenja mogu se na prijedlog stranke, odnosno po sluţbenoj duţnosti obaviti odreĊene radnje izvršenja i prije nego što je rješenje postalo izvršno, ako bi izvršenje moglo biti sprijeĉeno ili znatno oteţano. U sluĉaju izvršenja obveza koje se mogu prisilno izvršiti samo na prijedlog stranke, predlagatelj mora opasnost od sprjeĉavanja ili oteţavanja ispunjenja uĉiniti vjerojatnom, a sluţbena osoba moţe u tom sluĉaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u pravilu, polaganjem odreĊenoga novĉanog iznosa za štetu koja bi mogla izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u sluĉaju da zahtjev predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari. (2) Privremeno rješenje o osiguranju moţe se donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj uĉinio vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi naĉin sprijeĉiti ili znatno oteţati izvršenje obveze. (3) O izvršenju radi osiguranja donosi se privremeno rješenje o osiguranju. (4) Kad je pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari utvrĊeno da ne postoji obveza stranke za osiguranje koje je doneseno privremenim rješenjem, ili je na drugi naĉin utvrĊeno da je zahtjev za donošenje privremenog rješenja bio neopravdan, predlagatelj u korist kojeg je privremeno rješenje doneseno naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je prouzroĉena donesenim privremenim rješenjem. (5) O naknadi štete rješava javnopravno tijelo koje je donijelo privremeno rješenje. Ako je oĉito da je privremeno rješenje ishoĊeno krivnjom ili obiješću predlagatelja, predlagatelj će se rješenjem kazniti novĉanom kaznom u iznosu do 50% prosjeĉne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Ţalba na rješenje o novĉanoj kazni ne odgaĊa izvršenje rješenja. Hitno izvršenje (ĉlanak 149): Ako je doneseno usmeno rješenje, javnopravno tijelo moţe narediti da se provede izvršenje bez donošenja rješenja o izvršenju. UPRAVNI UGOVOR: - dvostrani akt sklopljen sa nekim javnopravnim tijelom sa jedne strane i strankom sa druge strane radi izvršavanja odreĊenih obaveza. Upravni ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba. Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora (ĉlanak 150): (1) Javnopravno tijelo i stranka sklopit će upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrĊenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora. (2) Upravni ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba. (3) Upravni ugovor koji ima pravni uĉinak na prava trećih osoba pravno je valjan samo uz pisani pristanak tih osoba. (4) Upravni ugovor sklapa se u pisanom obliku. Ništetnost upravnog ugovora (ĉlanak 151): (1) Upravni ugovor je ništetan ako je protivan rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen. (2) Upravni ugovor je ništetan i iz razloga ništetnosti propisanih zakonom koji ureĊuje

obvezne odnose. (3) Upravni ugovor je ništetan i kad je ništetan dio toga ugovora, osim ako bi ugovor proizvodio pravne uĉinke i bez tog dijela. (4) Ništetnost upravnog ugovora utvrĊuje sud nadleţan za upravne sporove na temelju tuţbe stranke ili javnopravnog tijela. (5) Ništetan upravni ugovor ne proizvodi pravne posljedice. Izmjena upravnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti (ĉlanak 152): (1) Ako bi zbog okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno oteţano, ta strana moţe zahtijevati da se ugovor izmijeni sukladno nastalim okolnostima. (2) O izmjeni ugovora ugovorne se strane moraju suglasiti. Raskid upravnog ugovora (ĉlanak 153): (1) Kad se javnopravno tijelo i stranka ne suglase o izmjeni ugovora ili ako javnopravno tijelo ili treće osobe ukljuĉene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu, javnopravno tijelo moţe jednostrano raskinuti upravni ugovor. (2) Ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora, javnopravno tijelo jednostrano će raskinuti upravni ugovor. Ako je neispunjivanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraţivati naknadu štete. (3) Javnopravno tijelo moţe jednostrano raskinuti upravni ugovor i kad je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u steĉena prava. (4) Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem u kojem moraju biti navedeni i obrazloţeni razlozi raskida i odreĊen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala. (5) Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora moţe se pokrenuti upravni spor. Prigovor na upravni ugovor (ĉlanak 154): (1) Zbog neispunjivanja ugovornih obveza javnopravnog tijela stranka moţe izjaviti prigovor. Prigovorom se moţe traţiti i naknada štete nastale neispunjivanjem ugovora. (2) Prigovor se izjavljuje i predaje tijelu koje na temelju zakona obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor. (3) O prigovoru se odluĉuje rješenjem protiv kojeg se moţe pokrenuti upravni spor. ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA: Obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava (ĉlanak 155): (1) Javnopravno tijelo duţno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, naĉinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u odreĊenoj upravnoj stvari. (2) Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo duţno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku. (3) Ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od osam dana ima pravo izjaviti prigovor. (4) Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor. Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (ĉlanak 156): Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz podruĉja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeĊeno pravo, obveza ili pravni interes, moţe izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

ZAŠTITA OD POSTUPANJA PRUŢATELJA JAVNIH USLUGA: Zaštita prava korisnika javnih usluga (ĉlanak 157): (1) Pod postupanjem pruţatelja javnih usluga smatra se poduzimanje ili propuštanje radnji pruţatelja javnih usluga koje imaju uĉinak na prava, obveze ili pravne interese fiziĉkih i pravnih osoba, a o kojima se ne rješava u upravnom postupku. (2) Ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanjem pruţatelja javnih usluga povrijeĊena njegova prava ili pravni interesi, moţe izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadleţnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga. (3) Prigovor se moţe izjaviti sve dok radnja ili propuštanje radnje pruţatelja javnih usluga traje. Postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga (ĉlanak 158): (1) Nadleţno javnopravno tijelo duţno je ispitati navode korisnika javnih usluga te poduzeti mjere iz svoje nadleţnosti po pravu nadzora. (2) Nadleţno tijelo duţno je bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti korisnika usluga u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzelo. Ako korisnik usluga nije zadovoljan poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviješten o poduzetim mjerama, moţe pokrenuti upravni spor. IZDAVANJE POTVRDA: Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencija (ĉlanak 159): (1) Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o ĉinjenicama o kojima javnopravna tijela vode sluţbenu evidenciju. (2) Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz sluţbene evidencije. Takve su potvrde javne isprave. (3) Sluţbenom evidencijom smatra se evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. (4) Potvrde o ĉinjenicama o kojima se vodi sluţbena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatraţila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena sluţbena evidencija nije drukĉije propisano. Potvrda se moţe izdati i u elektroniĉkom obliku. (5) Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, duţno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka moţe izjaviti ţalbu. (6) Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaţe, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz sluţbene evidencije, moţe zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, duţno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka moţe izjaviti ţalbu. Potvrde o ĉinjenicama o kojima se ne vodi sluţbena evidencija (ĉlanak 160): (1) Javnopravna tijela izdaju potvrde o ĉinjenicama o kojima ne vode sluţbenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom sluĉaju ĉinjenice se utvrĊuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ovim Zakonom. (2) Potvrde izdane o ĉinjenici o kojoj se ne vodi sluţbena evidencija ne obvezuju javnopravno

tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadleţno za rješavanje o upravnoj stvari moţe ponovo utvrĊivati ĉinjenice navedene u potvrdi. (3) Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, duţno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka moţe uloţiti ţalbu. DRŢAVLJANSTVO: to je posebni pravni odnos ili osobita pravna veza koja postoji izmeĊu pojednica i drţave. Treba razlikovati pojam *drţavljanstvo od *nacionalnosti (koja oznaĉava pripadnost pojedinca odreĊenom narodu). Stranci: Stranac je svaka osoba stranog drţavljanstva ili osoba bez drţavljanstva (apatrid) –pozitivna definicija Stranac je osoba koja nema domaće drţavljanstvo – negativna definicija. Stranci se tako razliku: bez drţavljanstva – APATRIDI sa dva drţavljanstva – BIPOLITI sa tri i više drţavljanstva – POLIPATRIDI Naĉelo stjecanja drţavljanstva: 1. naĉelo krvne veze (ius sanguinis) 2. naĉelo podruĉja (ius soli) 3. naĉelo prebivališta (ius domicili) Sukob drţavljanstva: Nekad se javlja pitanje ĉiji je osoba drţavljanin, tj. da li je iĉiji drţavljanin. Zato razlikujemo dvije vrste sukoba drţavljanstva: pozitivan i negativan. Zato postoji naĉelo primata drţavljanstva (ako osoba koja je drţavljanin RH ima i drţavljanstvo neke druge drţave, za primjenu ovog zakona smatra se da ima samo drţavljanstvo RH) – pozitivan. Od 08.10.1990. godine je na snagu stupio Zakon o hrvatskom drţavljanstvu. Naĉini stjecanja hrv. drţavljanstva: 1. podrijetlom 2. roĊenjem na teritoriju RH 3. priroĊenjem (naturalizacijom) 4. prema meĊunarodnim ugovorima 1. Podrijetlom: Zakon o hrvatskom drţavljanstvu prihvaća ovo naĉelo kao primarno načelo stjecanja hrvatskog državljanstva. Hrvatsko drţavljanstvo stjeĉe dijete ĉija su oba roditelja u trenutku njegova roĊenja hrvatski drţavljani. Postoje i druge moguće situacije; Samo je jedan roditelj hrvatski drţavljanin. Ovdje su bitni drugi elementi – mjesto roĊenja djeteta, drţavljanski status roditelja koji nije hrvatski drţavljanin. Zakon prije izmjene iz 1992. je propisivao stroţe uvjete stjecanja hrvatskog drţavljanstva za dijete ĉiji je jedan roditelj strani drţavljanin. Posebna je situacija kod usvojenja. 2. RoĊenjem na teritoriju RH: Ovo je naĉelo (isu soli) prihvaćeno samo kao supsidijarno – i to samo ako je dijete roĊeno ili naĊeno na teritoriju RH a roditelji su nepoznati ili su poznati, ali nepoznata drţavljanstva. Ovo stjecanje drţavljanstva je s rezolutivnim rokom. 3. PriroĊenjem – naturalizacijom: PriroĊenje je poseban naĉin stjecanja drţavljanstva – na

molbu aplikanta. Uz taj zahtjev potrebno je da aplikant ispuni prethodno zakonski postavljane uvjete. Zakon o hrvatskom drţavljanstvu razlikuje dvije situacije – priroĊenje redovnim putem i priroĊenje pod povoljnijim uvjetima. 3.1PriroĊenje pod redovnim putem : Pretpostavke za ovakvo priroĊenje su: 1. da je navršio 18 godina ţivota te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost; 2. da ima otpust iz stranog drţavljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko drţavljanstvo; 3. da ţivi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku; 4. da poznaje hrvatski jezik i latiniĉno pismo, hrvatsku kulturu i društveno ureĊenje; 5. da se iz njegova ponašanja moţe zakljuĉiti da poštuje pravni poredak i obiĉaje u RH 3.2PriroĊenje pod povoljnijim uvjetima: Postoje više kategorija osoba koje mogu pod povoljnijim uvjetima steći hrvatsko drţavljanstvo priroĊenjem (naturalizacijom): 1. Osoba roĊena na podruĉju RH i koja u RH ţivi te koja ima odobren stalni boravak, ukoliko dobije otpust, a iz njenog se ponašanja vidi da poštuje pravni poredak i obiĉaje u RH; 2. Stranac u braku s hrvatskim drţavljaninom ako mi je odobreno stalni boravak i zadovoljava uvjet poštivanja pravnog poretka i obiĉaja RH; 3. Iseljenici iz RH i njihovi potomci do 3. stupnja u ravnoj liniji i njihovi braĉni drugovi, ako poznaju hrvatski jezik i ako zadovoljavaju uvjet lojalnost RH; 4. stranac ĉije je primanje u drţavljanstvo od osobitog interesa za RH. Posebna kategorija – pripadnici hrvatskog naroda koji nemaju prebivalište u RH. Zajamĉenje primtika u hrvatsko drţavljanstvo: Strancu koji je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko drţavljanstvo, a u trenutku podnošenja zahtjeva nema otpust iz stranog drţavljanstva ili nema dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko drţavljanstvo, moţe se izdati zajamĉenje primitka u hrvatsko drţavljanstvo ako udovoljava ostalim pretpostavkama. Zajamĉenje se izdaje uz rok vaţenja od dvije godine. Naĉini prestanka hrv. drţavljanstva: Zakon o hrvatskom drţavljanstvu predviĊa 3 naĉina prestanka hrvatskog drţavljanstva: 1. otpustom; 2. odricanjem; 3. po meĊunarodnim ugovorima. 1- otpustom: Otpustom prestaje drţavljanstvo aktom nadleţnog organa, a na temelju molbe pojedinca. Otpust = antipod priroĊenju Otpust se daje hrvatskom drţavljaninu koji je podnio zahtjev za otpustom i udovoljava odreĊenim pretpostavkama. Te su pretpostavke: 1. punoljetnost 2. regulirana vojna obveza 3. podnositelj zahtjeva je podmirio duţne poreze, takse i druge javne pristojbe te obveze prema pravnim i fiziĉkim osobama u RH za koje postoji izvršni nalog 4. podnositelj zahtjeva je uredio imovinske obveze iz braĉnog odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrvatskim drţavljanima i prema osobama koje ostaju u RH 5. da ima ili da je dokazao da će biti primljen u strano drţavljanstvo.

2- odricanjem: Osoba koja ima hrvatsko drţavljanstvo ovime izjavom volje gubi hrvatsko drţavljanstvo. Kljuĉna je izjava volje.Hrvatskog drţavljanstva moţe se odreći punoljetni drţavljanin koji ima prebivalište u inozemstvu i strano drţavljanstvo. 3- po meĊunarodim ugovorima- vrijedi kao i kod stjecanja. REINTEGRACIJA ili ponovno stjecanje drţavljanstva: Osoba koja je kao maloljetna izgubila hrvatsko drţavljanstvo slijedeći roditelje moţe ga ponovno steći ako neprekidno boravi najmanje 1 godinu na teritoriju RH i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim drţavljaninom. Jednako tako, osoba koja je izgubila drţavljanstvo otpustom a nije stekla strano drţavljanstvo – s tim da se tu radi o stavljanju van snage rješenja kojim je osoba izgubila drţavljanstvo. Podnošenje zahtjeva za stjecanje ili prestanak hrvatskog drţavljanstva i odluĉivanje o tom zahtjevu: Zahtjev se podnosi policijskoj upravi/postaji.Moţe se podnijeti i preko diplomatskog misije ili konzularnog ureda RH u inozemstvu.Rješenje o stjecanju ili prestanku hrvatskog drţavljanstva donosi ministar unutarnjih poslova.
Vođenje evidencije o hrv. državljanstvu i dokazivanje istog:

Evidenciju vodi matiĉni ured. Osobe roĊene u Republici Hrvatskoj upisuju se u evidenciju o drţavljanstvu koju vodi matiĉni ured prema mjestu roĊenja te osobe. Osobe roĊene u inozemstvu upisuju se u evidenciju o drţavljanstvu koju vodi matiĉni ured prema mjestu prebivališta osobe koja podnosi zahtjev za stjecanje hrvatskog drţavljanstva. U središnju evidenciju upisuju se osobe koje stjeĉu hrvatsko drţavljanstvo na temelju odredaba ovoga Zakona, a nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Kod stjecanja hrv. drţavljanstva se radi o KONSTITUTIVNOM AKTU, dok se kod odricanja od hrv. drţavljanstva radi i o KONST. i DEKLARATORNOM AKTU. UPRAVNI SPOR: - to je oblik sudske kontrole nad upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim aktom. Razlikujemo dvije vrste sudske kontrole: ANGLOAMERIĈKU i FRANCUSKU (sustav redovnih sudova) (sustav posebnih upravnih sudova) Vrste upravnih sporova: 1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije 2. Objektivni i subjektivni spor 3. Prvotni i naknadni spor UPRAVNI SUD – odluĉuje o svim tuţbama protiv konaĉnih upravnih akata, rješava upravne sporove kao sud prvog i posljednjeg stupnja.Upravni sud odluĉuje u vijećima sastavljenim od 3 sudaca (bez porotnika) ako nije zakonom odluĉeno da rješava u širem sastavu. Zakon o sudovima propisuje da Vrhovni sud rješava i o: ▪ ţalbama protiv odluka Upravnog suda, ▪ izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u RH, ▪ sukobu nadleţnosti izmeĊu sudova RH ako im je zajedniĉki neposredno viši sud. PREDMET SPORA – ocjena zakonitosti (legalnosti) upravnog akta. Upravni spor se moţe voditi samo protiv upravnog akta donesenog u 2º. Stranka mora protiv 1º akta u upravnom postupku iskoristiti upravnu ţalbu kao redovni pravni lijek, pa nakon što je rješenje postalo konaĉno upotrijebiti pravo pokretanja spora. ZUS odbacuje mogućnost pokretanja spora izravno protiv 1º akta.

Iznimno, upravni spor se moţe pokrenuti: ▪ protiv 1º upravnog akta protiv kojeg nije moguće izjaviti ţalbu u upravnom postupku, ▪ 1º akata koje donose odreĊena drţavna tijela iznad kojih nema 2º tijela ili drugih koji bi u funkciji nadzora mogla odluĉivati u povodu ţalbe protiv 1º upravnih akata, ▪ kad nadleţno tijelo nije donijelo odgovarajući upravni akt o zahtjevu ili ţalbi stranke, uz uvjete odreĊene zakonom. Zadatak suda je utvrditi da li je pravilno primijenjen zakon/drugi propis/opći akt u konkretnom sluĉaju u materijalnom i formalnom smislu. UPRAVNI AKT – akt kojim drţavno tijelo/organizacija koja ima javne ovlasti rješava o stanovitom pravu/obvezi odreĊenog pojedinca/organizacije u nekoj upravnoj stvari. Elementi prisutni kako bi akt dobio kvalitetu upravnog: a) donosioci/subjekti jesu: - drţavna tijela (prvenstveno tijela drţavne uprave) i - pravne osobe (tuţena stranka u upravnom sporu) kad aktima odluĉuju o izvršavanju javnih ovlasti b) predmet akta je stanovita upravna stvar, c) aktom se odluĉuje o pravima i obvezama subjekata. Razlozi zbog kojih se upravni akt moţe pobijati: 1. ako u tijelu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon / propis utemeljen na zakonu / drugi zakonito donesen propis/opći akt; 2. ako je akt donijelo nenadleţno tijelo; 3. ako se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, osobito što ĉinjeniĉno stanje nije pravilno utvrĊeno ili je izveden nepravilan zakljuĉak. STRANKE U UPRAVNOM SPORU: 1. TUŢITELJ – moţe biti: a) fiziĉka i pravna osoba – pojedinac, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. koji mogu biti nosioci prava i obveza (pokreću tuţbu); b) osoba koja smatra da mu je upravnim aktom povrijeĊeno neko pravo ili interes: (1) neposredni interes – vezan za odluku, (2) osobni interes – vezan za tuţitelja ili (3) interes zasnovan na zakonu. Upravni spor moţe pokrenuti drţavni odvjetnik i drugo zakonom ovlašteno tijelo ako mu je povrijeĊen zakon u korist pojedinca ili organizacije/jedinice lokalne samouprave i druge pravne osobe. Prema stajalištu sudske prakse za svojstvo tuţitelja nije bitno da li je osoba sudjelovala u upravnom postupku ili ne. 2. TUŢENI Donosilac akta – tijelo ĉiji se akt osporava, odnosno svako tijelo koje moţe donositi upravne akte koji imaju tu kvalitetu pred zakonom. NavoĊenjem upravnog akta protiv kojeg je tuţba upravljena – znaĉi da donosilac time postaje tuţena strana u sporu. U tzv. sloţenim upravnim aktima (sudjelovalo 2 ili više stranaka) – tuţena stranka je tijelo koje je neposredno izdalo rješenje. Kad se upravni spor pokreće jer nadleţno tijelo odluĉujući o ţalbi nije uopće donijelo akt (šutnja administracije) – tuţena strana je tijelo koje je bilo duţno takav akt donijeti. 3. ZAINTERESIRANA TREĆA OSOBA Osoba kojoj bi poništaj upravnog akta neposredno bio na štetu, moţe biti svaka fiziĉka ili

pravna osoba. Stranaĉki interes usmjeren je da akt ostane onakav kakav jest, njime je osoba zadovoljna, a poništenje bi joj bilo na štetu. Poloţaj se pribliţava poloţaju tuţenog. Kada u postupku sudjeluju 2 ili više stranaka sa suprotnim interesima, postupak je okonĉan donošenjem upravnog akta kojim se priznaju odreĊena prava samo jednoj stranci. Nezadovoljna stranka moţe ponovo pokrenuti upravni spor. Sud ne moţe prema vlastitoj inicijativi pokrenuti upravni spor, već samo na osnovu tuţbe legitimirane osobe. Podnošenje formalne tuţbe je procesna radnja bez koje nema upravnog spora. TUŢBA: Tuţba mora sadrţavati: 1. ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja tuţitelja (fiziĉka osoba) odnosno naziv i sjedište (pravne osobe). Prvenstveno sud mora imati podatke o tuţitelju kako bi mogao izvesti zakljuĉak o postojanju tuţbene legitimacije. 2. upravni akt protiv kojeg je tuţba upravljena (oznakom akta, brojem, datumom izdavanja i njegovim donosiocem). 3. ukratko izlaganje protiv ĉega se tuţi – zbog ĉega tuţitelj smatra da je došlo do povrede njegovih prava/interesa, te u kojem smjeru i opsegu predlaţe poništavanje. Uz tuţbu se podnosi i po jedan prijepis tuţbe i prijedloga za tuţeno tijelo/zainteresiranu osobu. Ako se tuţbom traţi povrat stvari i naknada štete mora se staviti odreĊeni zahtjev. Rok za predaju tuţbe u upravnom sporu – 30 dana od dostave upravnog akta stranci koja ju podnosi. Izuzetak – kada ovlaštenom tijelu za podizanje tuţbe nije dostavljen akt, moţe ju podnijeti u roku od – 60 dana od dostave. Prekoraĉenje ovih rokova rezultira odbacivanjem tuţbe. Naĉini na koje se tuţba moţe predati: 1. neposredno – sudu nadleţnom za odluĉivanje u konkretnom sporu; 2. poštom – pri ĉemu tuţitelj mora voditi raĉuna da stigne sudu prije isteka roka; 3. izjavom na zapisnik – dan predaje na zapisnik je dan podnošenja, kod redovnog suda nadleţnog za obavljanje poslova pravne pomoći. Ako tuţba nije predana sudu nego drugom tijelu, a nadleţnom sudu stigne nakon isteka roka, smatrat će se da je podnesena na vrijeme ako se krivo podnošenje moţe pripisati neznanju ili oĉiglednoj pogrešci podnosioca. Tuţba u pravilu ne sprjeĉava izvršenje upravnog akta protiv kojeg je podnesena. Iznimno, odlaganje izvršenja prema ZUS-u: 1. obavezno – ako bi izvršenje nanijelo tuţitelju štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi, izvršava ga tijelo ĉiji se akt izvršava na zahtjev tuţitelja; 2. fakultativno – ako to dopušta javni interes, ovisi da li će tijelo iskoristiti ovlast prema njegovoj ocjeni svrhovitosti. Odustajanje od tuţbe – do otpreme sudske odluke u povodu tuţbe (sud rješenjem obustavlja postupak – stvar vraća u stanje prije pokretanja spora). Ako je tijelo za vrijeme spora donijelo drugi akt kojim mijenja / stavlja izvan snage akt protiv kojeg je u upravni spor pokrenut – izvijestiti će tuţitelja i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud poziva tuţitelja da u roku od 15 dana izjavi da li je s donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tuţbi i u kojem opsegu. Ako tuţitelj izjavi da je zadovoljan donesenim aktom – sud donosi rješenje o obustavi postupka Postupak suda po tuţbi: 1. ODBACIVANJE – koristeći se ovlašću iz zakona (ZUS): a) ako je tuţba podnesena nepravovremeno/prijevremeno;

b) akt kojim se tuţba osporava nije upravni akt; c) upravnim aktom se ne dira pravo tuţitelja/osobni interes zasnovan na zakonu; d) protiv UA se mogla podnijeti ţalba (nije uopće podnesena ili je nepravovremena); e) sudska zaštita je osigurana izvan upravnog spora; f) već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnopr. sporu o istoj stvari. 2. PONIŠTAVANJE – u skraćenom postupku – ako sud ne odbaci tuţbu zbog spomenutih razloga, a naĊe da upravni akt sadrţi bitne nedostatke koji sprjeĉavaju ocjenu zakonitosti akta, bez dostavljanja tuţbe na odgovor. Sud osporeni akt poništava presudom: a) ako se spor ne moţe raspraviti na podlozi ĉinjenica utvrĊenih u upravnom postupku zbog kojih postoji proturjeĉnost u spisima; b) ako su ĉinjenice nepotpuno utvrĊene; c) ako je iz ĉinjenica utvrĊen nepravilan zakljuĉak; d) ako se u upravnom postupku nije vodilo raĉuna o pravilima postupka. Presuda poništava ex tunc – a ne ukida akt. 3. REDOVNI POSTUPAK – radi utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja koje će kao pravno relevantno dati sudu osnove za rješavanje spora. Dostavljanje tuţbe na odgovor tuţenoj strani/zainteresiranim trećim osobama – zajedno s prilozima (u roku 8 – 30 dana) – obvezna je radnja suda kako bi se ostvarilo naĉelo kontradiktornosti i radi šire zaštite prava graĊana. Tuţena strana je duţna u roku poslati sudu sve spise koji se odnose na predmet. USMENA RASPRAVA – odrţat će se ako ju odredi sud zbog sloţenosti upravne stvari, a moţe ju predloţiti i stranka. Ako stranka izostane s rasprave ne moţe se smatrati da je odustala od zahtjeva, već će se samo njihovi podnesci proĉitati. Raspravom rukovodi predsjednik vijeća. Najprije dobiva rijeĉ: - izvjestilac (iznosi mišljenje); - tuţitelj (mora obrazloţiti tuţbu); - zastupnici tuţene osobe i zainteresirane osobe (mogu obrazloţiti svoja gledišta), PRESUDA – odluka suda kojom se rješava spor na naĉin da se: a) tuţba uvaţava i tada poništava upravni akt ex tunc – usvaja zahtjev tuţitelja; b) tuţba odbija kao neosnovana – odbija se zahtjev tuţitelja i potvrĊuje se upravni akt koji je tuţbom osporen. Obveznost sudskih presuda znaĉi duţnost da se drţavna i druga tijela (posebno tuţeno)/ tuţitelj/treća osoba ponašaju u skladu s izrijekom presude. Prema odredbi ZUS-a svaka stranka u upravnom sporu podmiruje svoje troškove. RJEŠENJE – odluka suda kad kratkim putem odbacuje tuţbu zato što joj je neumjesnost oĉigledna/postoje razlozi zbog kojih zakon predviĊa odbacivanje. Svoje odluke sud donosi većinom glasova. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI U UPRAVNOM SPORU Pravilo je da ţalba u upravnom sporu nije dopuštena. Spor je jednostupanjski. 1.ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI – drţavni odvjetnik ga moţe upotrijebiti protiv odluke suda ako je njome povrijeĊen zakon/drugi propis/opći akt. Podnosi se u roku od 3

mjeseca od kada je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi. Predaje se upravnom sudu. Zahtjev mora sadrţavati oznaku sudske odluke i razlog protiv kojeg se podnosi. Ako je nepotpun i nerazumljiv – sud poziva drţavnog odvjetnika da u ostavljenom roku ukloni nedostatke. Sud će rješenjem: a) odbaciti zahtjev: ● ako drţavni odvjetnik ne postupi po traţenju suda i ne otkloni nedostatke, a oni sprjeĉavaju rad suda; ● kad sud naĊe da je zahtjev nepravovremen/da ga je izjavila neovlaštena osoba; b) provesti postupak u povodu zahtjeva – dostaviti ga protivnoj stranci na odgovor. Rješavajući o zahtjevu nadleţni sud donosi presudu kojom zahtjev: ▪ odbija ili ▪ uvaţava – presudom moţe ukinuti ili preinaĉiti sudsku odluku 2. PONAVLJANJE POSTUPKA – protiv pravomoćnih sudskih odluka. Uvjeti ponavljanja postupka: 1. stranka sazna za nove ĉinjenice/dokaze kojima bi spor bio povoljnije riješen za nju 2. do odluke suda došlo je zbog kaznenog djela suca / radnika u sudu ili je odluka isposlovana prijevarom zastupnika/punomoćnika stranke 3. odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj/graĊanskoj stvari, a poslije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom 4. isprava na kojoj se temelji odluka laţna/laţno preinaĉena ili je svjedok/vještak/stranka dala laţan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu 5. stranka naĊe ili stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku u istom sporu 6. zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost sudjelovanja u upravnom sporu. Rokovi u kojima ZUS traţi ponavljanje postupka: a) subjektivni – 30 dana od kada je stranka saznala za razloge ponavljanja ili od dostave odluke (ako je saznala prije nego što je postupak kod suda dovršen) b) objektivni – 5 godina od pravomoćnosti odluke. Njegovim protekom se obnova ne moţe traţiti ni po kojoj osnovi. Zahtjev za ponavljanje postupka stranka istiĉe PRIJEDLOGOM ZA PONAVLJANJE kojeg podnosi nadleţnom Upravnom sudu, u kojem navodi: * presudu ili rješenje doneseno u postupku ĉije se rješavanje traţi; * zakonsku osnovu ponavljanja i dokaze/okolnosti koje ĉine vjerojatnim njihovo postojanje; * okolnosti i dokaze iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku; * u kojem se smjeru/opsegu predlaţe izmjena presude/rješenja ĉija se obnova traţi. O prijedlogu rješava Upravni sud u vijeću sastavljenom od 5 sudaca u nejavnoj sjednici: a) odbacuje prijedlog rješenjem ako utvrdi: ▪ da ga je podnijela neovlaštena osoba ▪ da nije pravovremen ▪ da stranka nije uĉinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje b) provodi redovnu proceduru za ponavljanje – dostavlja prijedlog protivnoj stranci/ zainteresiranim osobama da u roku 15 dana odgovore na prijedlog. Nakon proteka roka za odgovor, presudom rješava o prijedlogu.Kada se ponavljanje dopusti – stavlja se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomiĉno.

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA Predmet Zakona Ĉlanak 1. Ovim se Zakonom ureĊuju nadleţnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odluĉuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fiziĉkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz podruĉja upravnog prava (u daljnjem tekstu: upravni spor). Predmet upravnog spora Ĉlanak 3. (1) Predmet upravnog spora jesu: 1. ocjena zakonitosti pojedinaĉne odluke kojom je javnopravno tijelo odluĉilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz podruĉja upravnog prava kojim je povrijeĊeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz podruĉja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluĉi o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. (2) Predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu sluţbu (u daljnjem tekstu: opći akt). NAĈELA U ZUS-u: Naĉelo zakonitosti Naĉelo izjašnjavanja stranke Naĉelo usmene rasprave Naĉelo uĉinkovitosti Naĉelo pomoći neukoj stranci Ĉlanak 5. Ĉlanak 6. Ĉlanak 7. Ĉlanak 8. Ĉlanak 9.

Nadleţnost Ĉlanak 12. (1) Upravne sporove (u daljnjem tekstu: spor) rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Visoki upravni sud). (2) Upravni sudovi odluĉuju: 1. o tuţbama protiv pojedinaĉnih odluka javnopravnih tijela, 2. o tuţbama protiv postupanja javnopravnih tijela, 3. o tuţbama zbog propuštanja donošenja pojedinaĉne odluke ili postupanja javnopr. tijela u zakonom propisanom roku, 4. o tuţbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora, 5. u drugim zakonom propisanim sluĉajevima. (3) Visoki upravni sud odluĉuje: 1. o ţalbama protiv presuda upravnih sudova i rješenja upravnih sudova protiv kojih je dopuštena ţalba, 2. o zakonitosti općih akata, 3. o sukobu nadleţnosti izmeĊu upravnih sudova, 4. u drugim zakonom propisanim sluĉajevima. Mjesna nadleţnost Ĉlanak 13. (1) Za rješavanje u sporu mjesno je nadleţan upravni sud na podruĉju kojeg tuţitelj ima prebivalište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drukĉije propisano. Ako tuţitelj nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadleţan sud na podruĉju kojeg tuţitelj ima

boravište. (2) Ako tuţitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadleţan upravni sud na podruĉju kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište. (3) U sporovima koji se odnose na nekretninu ili na pravno pitanje koje je povezano s nekim mjestom, mjesno je nadleţan upravni sud na podruĉju kojeg se nalazi ta nekretnina ili mjesto s kojim je povezano to pravno pitanje. (4) U sporovima koji se odnose na upravne ugovore mjesno je nadleţan upravni sud na podruĉju kojeg se nalazi sjedište javnopravnog tijela koje je stranka ugovora. (5) U sporovima koji se odnose na brodove i zrakoplove hrvatske drţavne pripadnosti ili u stvarima u kojima je povod za voĊenje spora nastao na brodu ili zrakoplovu hrvatske drţavne pripadnosti mjesno je nadleţan upravni sud prema matiĉnoj luci broda ili zrakoplova. (6) Sukob mjesne nadleţnosti izmeĊu upravnih sudova na prijedlog stranke ili suda bez odgode rješava Visoki upravni sud. (7) U sluĉaju sprijeĉenosti nadleţnog upravnog suda za rješavanje odreĊenog upravnog spora Visoki upravni sud će na prijedlog stranke ili suda odrediti koji će sud preuzeti rješavanje spora. Sastav suda Ĉlanak 14. (1) Upravni sud odluĉuje u vijeću od tri suca, osim u sluĉajevima propisanim stavkom 2. ovoga ĉlanka. (2) U upravnom sudu sudac pojedinac odluĉuje: 1. o tuţbama protiv pojedinaĉne odluke javnopravnog tijela donesene neposrednim rješavanjem u upravnom postupku, osim kad je upravna stvar zbog javnog interesa neposredno riješena jer je to bilo nuţno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite ţivota i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti, 2. o tuţbama u predmetima koji se rješavaju na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu, 3. o tuţbama protiv postupanja ili zbog propuštanja postupanja javnopravnog tijela. (3) Visoki upravni sud odluĉuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odluĉuje u vijeću od pet sudaca. Stranke u upravnom sporu Ĉlanak 16. Stranke u sporu su tuţitelj, tuţenik i zainteresirana osoba. Pokretanje upravnog spora Ĉlanak 22. (1) Spor se pokreće tuţbom. (2) Tuţbom se moţe zahtijevati: 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinaĉne odluke, 2. donošenje pojedinaĉne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuţenik sukladno propisima ili pojedinaĉnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora. Predaja tuţbe Ĉlanak 25. (1) Tuţba se predaje nadleţnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja elektroniĉki. (2) Kad je tuţba upućena poštom preporuĉeno ili predana ovlaštenom pruţatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pruţatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje sudu.

Odgodni uĉinak tuţbe Ĉlanak 26. (1) Tuţba nema odgodni uĉinak, osim kad je to zakonom propisano. (2) Sud moţe odluĉiti da tuţba ima odgodni uĉinak ako bi se izvršenjem pojedinaĉne odluke ili upravnog ugovora tuţitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da ţalba ne odgaĊa izvršenje pojedinaĉne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Postupanje suda nakon primitka tuţbe Ĉlanak 27. Nakon primitka tuţbe sud će ispitati nadleţnost za postupanje po tuţbi, urednost tuţbe te postojanje pretpostavki za voĊenje spora. Presuda Ĉlanak 55. (1) O tuţbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traţenja sud odluĉuje presudom. (2) Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske. (3) Sud presudu donosi prema slobodnom uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i ĉinjeniĉnih pitanja. (4) Presuda se moţe temeljiti samo na ĉinjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja. Odbijanje tuţbenog zahtjeva Ĉlanak 57. (1) Sud će odbiti tuţbeni zahtjev ako utvrdi da je neosnovan. (2) Sud će odbiti tuţbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinaĉne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinaĉna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. Usvajanje tuţbenog zahtjeva Ĉlanak 58. (1) Ako sud utvrdi da je pojedinaĉna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tuţbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne moţe uĉiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuţenik rješavao po slobodnoj ocjeni. (2) Ako sud utvrdi da je pojedinaĉna odluka javnopravnog tijela ništava, presudom će usvojiti tuţbeni zahtjev i oglasiti odluku ništavom. Pravomoćnost presude Ĉlanak 63. (1) Prvostupanjska presuda postaje pravomoćna protekom roka za ţalbu, ako ţalba nije podnesena. (2) Drugostupanjska presuda postaje pravomoćna danom donošenja. Rješenje Ĉlanak 65. (1) O postupovnim pitanjima sud odluĉuje rješenjem. (2) Rješenja koja se donose na raspravi objavljuje predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac. Ţalba protiv presude Ĉlanak 66. (1) Protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti ţalbu zbog: 1. bitne povrede pravila sudskog postupka, 2. pogrešno ili nepotpuno utvrĊenoga ĉinjeniĉnog stanja u sporu, 3. pogrešne primjene materijalnog prava. (2) Ţalba se moţe podnijeti kada je upravni sud presudom sam odluĉio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.

Podnošenje ţalbe Ĉlanak 70. (1) Ţalba se podnosi upravnom sudu koji je donio presudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. (2) Ţalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. (3) Na predaju ţalbe odgovarajuće se primjenjuju odredbe ĉlanka 25. stavka 1. do 3. ovoga Zakona.

RIJEKA; 18.01.2012

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->