GRAĐANSKO PRAVO

I. OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA II. STVARNO PRAVO

III. OPĆI DIO OBVEZNOG PRAVA IV. UGOVORNI ODNOSI V. IZVANUGOVORNE OBVEZE

VI. NASLJEDNO PRAVO

1

OPĆI DIO GRAĐANSKOG PRAVA

I. UVOD

POJAM GRAĐANSKOG PRAVA
Grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje odnose pravnih subjekata povodom stvari, činidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

NAZIV GRAĐANSKOG PRAVA
Prijevod lat. „ ius civile“. To je bio naziv za ukupni pravni poredak koji je važio u rimskoj državi a tim pravom se mogao koristiti isključivo rimski građanin „ civus romanus“. Stranci „ peregrini“ služili su se sa „ ius gentium“ dok i on nije pripao pod ius civile. U hrvatskom pravnom nazivlju koristi se i sinonim „ civilno pravo“ i „ civilisti“ a nekad se ono izjednačavalo sa privatnim pravom, no danas u njega još spadaju i trgovačko, autorsko pravo, pravo vrijednosnih papira, pravo osiguranja i druga. Također se ne može poistovjetiti ni sa nazivom imovinsko pravo jer je preširok jer tu spadaju trgovačko pravo, financijsko, carinsko i druga a opet je preuzak jer ne obuhvaća zaštitu čovjekove neimovinske sfere.

NAČELA GRAĐANSKOG PRAVA
Zajedničke karakteristike društveno gospodarskih odnosa koje uređuje građansko pravo. • Načelo dispozitivnosti - slobodne inicijative ili stranačke autonomije što znači da građanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata. Ljudi u prvom redu stupaju u građanskopravni odnos da bi zadovoljili svoje materijalne potrebe o čemu slobodno odlučuju i pri čemu se mora uvažavati njihova volja. U obveznom pravu sloboda se očituje u ugovaranju odnosno uređivanju

2

obveznih odnosa tj. npr. u slobodi odlučivanja dali će uči u neki odnos, sloboda izbora vrste tog odnosa te sadržaja. Opće granice slobode ugovaranja su poštivanje javnog poretka, dobrih običaja, morala i sl. a vrijede i neka posebna ograničenja npr. obvezni odnosi koji nastaju mimo volje subjekata, po sili zakona tj. na temelju određenih činjenica za koji zakon veže postanak građanskopravnog odnosa ( npr. odgovornost za štetu). Broj takvih odnosa je određen i u manjini. U stvarnom pravu dispozitivnost se očituje u slobodnom korištenju i raspolaganju stvarima a u nasljednom pravu u slobodi oporučnog nasljeđivanja. • Načelo ravnopravnosti subjekata – što znači da je položaj strana u odnosu koordiniran, nema podređivanja jedne strane drugoj tzv. subordinacije koja karakterizira upravno pravo. Usko je povezano sa načelom dispozitivnosti jer budući da građanskopravni odnos u pravilu nastaje voljom sudionika, logično je da te volje budu međusobno ravnopravne ( npr. u rimskom pravu vjerovnik nije imao samo zahtjev prema dužniku već i vlast nad osobom dužnika). Načelo imovinske sankcije – štetne posljedice za onoga koji se ne drži zapovjedi ili zabrane izražene u pravnoj normi i za onoga koji ne ispuni preuzetu obvezu. Priznaje se isključivo imovinska sankcija tj. danas se vjerovnik može namiriti jedino iz dužnikove imovine a prije je postojao vjerovnikov rob te je kasnije morao ići u dužnički zatvor. Danas nema tih osobnih sankcija. Prometnost prava – prenosivost što ne znači promet građanskih prava u objektivnom smislu već promet subjektivnih građanskih prava tj. ovlaštenja koje za sudionika konkretnog građanskopravnog odnosa nastaje u okviru tog odnosa uređenog građanskim pravom u objektivnom smislu. Npr. odnos kupoprodaje uređen je pravnim pravilima građanskog prava a u konkretnom kupoprodajnom odnosu kupac je ovlašten od prodavatelja tražiti izručenje stvari te je to njegovo ovlaštenje subjektivno pravo koje može dobrovoljnim sporazumom prenijeti na neku treću osobu. Postoje neka subjektivna prava koja su neprenosiva npr. pravo osobne služnosti, prava osobnosti ( na život, čast, ugled…) i ona se nazivaju strogo osobnim građanskim pravima. Obiteljsko pravo je također neprometno npr. otac ne može svoje roditeljsko pravo prenijeti na drugoga. Ni u upravnom pravu ne postoji prometnost prava već samo delegacija nadležnosti.

SUSTAV GRAĐANSKOG PRAVA

3

Pojedini odnosi u građanskom pravu imaju svoje posebne karakteristike pa se svrstavaju u zasebne skupine a kada se svi svrstaju u cjelinu dobije se sustav građanskog prava. Dva su modela u izgradnji sustava građanskog prava • Institucijski sustav – koji potječe iz rimskog prava kada je ius civile bio naziv za ukupni pravni poredak pa Gaj cjelokupno pravo dijeli na osobe ( personae), stvari ( res) te tužbe ( actiones). Pandektni sustav – njemačke pravne teorije ima 5 dijelova – opći dio/ obvezno pravo/ stvarno pravo/ obiteljsko pravo/ nasljedno pravo. On ne polazi od ukupnog pravnog poretka već od onog dijela privatnog prava koji se naziva građanskim i zato mu se uz određena odstupanja i modifikacije daje prednost.

Kod nas se građansko pravo sastoji od • • • Općeg dijela građanskog prava – skup pravila i načela zajedničkih svim dijelovima građanskog prava. Stvarnog prava – skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među pravnim subjektima s obzirom na stvari. Obveznog prava – skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojima je jedna strana ( vjerovnik) ovlaštena zahtijevati od druge ( dužnika) neku činidbu koju mu je on dužan ispuniti. Nasljednog prava – skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe ( ostavitelja) uređuje prijelaz njegove imovine na druge osobe ( njene nasljednike).

ODNOS GRAĐANSKOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

Trgovačko pravo – uređuju istu vrstu odnosa a građansko se prema trgovačkom odnosi kao opće prema posebnom. Trgovačko pravo je nastalo iz građanskog ali intenzitet i kompleksnost gospodarskog života, masovna proizvodnja i drugo zahtijevali su prilagodbe koje se ostvaruju u dvije varijante – a) dualistička – potpuno ih odvaja npr. Njemačka i Francuska te b) monistička – zadržava jedinstvenost građanskog prava uz određena odstupanja za trgovce i trgovačke poslove npr. u Italiji i Švicarskoj. Ta druga varijanta prihvaćena je i u ZOO tj. na trgovačke ugovore se primjenjuju odredbe koje se odnose na sve druge ugovore 4

osim ako za trgovačke nije drugačije izrijekom određeno. Druge osobitosti trgovačkog prava su kraći rokovi, neformalnost poslova ( osim kod vrijednosnih papira), naglašena potreba povjerenja, važnost trgovačkih običaja i dr.

Obiteljsko pravo – kod nas je izdvojeno u samostalnu pravnu granu. Sličnost je u imovinskim odnosima u braku i obitelji ( bračna stečevina i posebna imovina, uzdržavanje) a razlike su naglašena osobna narav obiteljskih odnosa u kojima su imovinski odnosi funkcionalno podređeni jer u biti služe ostvarenje osobnih prava i interesa u obiteljsko pravnom odnosu. Metodološka sličnost je u načelu dispozitivnosti i ravnopravnosti a razlike u neprometnosti subjektivnih obiteljskih prava i odsutnosti imovinske sankcije.

Upravno pravo – suprotna načela - neravnopravnost u odnosu, subordinacija, neprometnost prava i delegacija nadležnosti, pretežno osobne sankcije, kongentne pravne norme uz neka preklapanja u materiji npr. dobra u općoj uporabi, eksproprijaciju, odgovornost države za štetu i sl.

Radno pravo – prevladavaju norme imperativnog i zaštitnog karaktera npr. propisi o zaštiti na radu, socijalnom osiguranju i sl. no ima i onih koje su imovinskopravnog karaktera npr. propisi o odgovornosti za štetu radnika koju učini organizaciji u kojoj radi ili trećima a zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter.

Međunarodno privatno pravo - uređuje posebnu vrstu imovinskih odnosa sa tzv. međunarodnim obilježjem a građansko pravo jedne zemlje uređuje samo unutarnje ili tuzemne imovinske odnose. Ono je unutarnje pravo države npr. ugovor koji sklope domaći i strani državljanin na teritoriju treće države.

5

II.

IZVORI GRAĐANSKOG PRAVA

POJAM I VRSTE IZVORA
Informacije i obavijesti o pravnim pravilima. Unutarnji ( materijalni izvori) – kod kojih se težište stavlja na onu materijalnu društvenu snagu koja daje sadržaj pravnom pravilu, dakle koja ga stvara i prema tome je ne samo uzrok postanka već i temelj opstanka same pravne norme. Izvori u tom smislu nisu predmet izučavanja građanskog prava. Izvanjski ( formalni) pravni izvori – oni kod kojih se težište stavlja na oblik u kojem se pojavljuju pravna pravila. Izvori su dakle različiti pojavni oblici u kojima se javljaju pravna pravila. Državni izvori – oni u kojima je formalni tvorac prava Ustavom određeno zakonodavno tijelo a osnovni oblik izvora je propis i to najčešće zakon. Norma je heterogena tj. njen stvaratelj nije istodobno i njen adresat a obvezujuću snagu crpi iz državne vlasti. Društveni izvori – tzv. autonomno pravo ili norme je ono za koje je karakteristično samouređivanje međusobnih odnosa i akcija članova određenih asocijacija pa su načelno oni koji stvaraju pravnu normu i njeni adresati. Za razliku od propisa i običaja ostale izvore nazivamo neizravnim izvorima.

PROPISI
Sadrže napisano pravno pravilo. Rangiranje propisa određuje njihov međusobni odnos i posebno je važno u slučaju sadržajnog sukoba dvaju propisa. Ustav kaže da zakoni moraju biti suglasni sa Ustavom a ostali propisi sa Ustavom i zakonima. • Ustav –kao izvor građanskog prava sadrži relevantno malen broj odredaba npr. o nepovredivosti vlasništva kao jedno od najviših vrednota ustavnog poretka, jamči pravo vlasništva i nasljeđivanja uz obvezu doprinošenja općem dobru, jamči tržišnu i poduzetničku slobodu a zabranjuje zlouporabu monopola. ( Kakvo vlasništvo poznaje ustav i što znači da je vlasništvo socijalno vezano?) Zakon – akt donesen od zakonodavnog tijela na Ustavom propisan način a sadrži apstraktno pravno pravilo. Svaki zakon je propis a svaki propis ne mora biti zakon kao npr. uredba, podzakonski akt i sl. Mi nemamo građanskog zakonika ( kodifikaciju građanskog prava) već zasebne zakone

6

za svaki njegov dio npr. Zakon o obveznim odnosima, šumama, izvlaštenju, vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o nasljeđivanju i dr. • Propisi stare Jugoslavije – koja je bila kapitalistička država a nova je bila socijalistička Jugoslavija. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1991 godine, bila je dopuštena primjena određenih propisa koji su bili na snazi do 06.04.1941 godine ali glede točno određenih pravnih instituta . (Ugovor o posudbi i darovanju – OGZ)i pod uvjetom da su u suglasnosti sa Ustavom i zakonima RH. Retroaktivnost propisa – Ustav propisuje da samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje dok uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu ( dok su npr. interpretativni, deklaratorni propisi po svojoj prirodi retroaktivni). Za suce zabrana je apsolutna ( ne mogu po vlastitoj ocjeni propis primijeniti unatrag). Teorije koje objašnjavaju zabranu retroaktivnosti su teorija stečenih prava – propisi ne mogu djelovati unatrag jer bi time vrijeđali stečena prava subjekata te moderna teorija ( Roubier) – po kojoj se razlikuje neposredno od retroaktivnog djelovanja ( zakoni neposredno zahvaćaju pravne situacije u tijeku ali ne mogu utjecati na posljedice koje su takve situacije već proizvele). Npr. raniji propis je odredio da se poslovna sposobnost stječe sa 18 godina a kasniji da se stječe sa 21. godinom, tada bi oni koji su u trenutku stupanja kasnijeg zakona imali 20 godina ostali po prvoj teoriji i dalje poslovno sposobni a prema drugoj teoriji bi izgubili poslovnu sposobnost ali bi pravni poslovi koje su poduzeli ostali valjani.

PRAVNI OBIČAJI
Pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrđenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter. U njemu kao izvoru prava moraju biti utemeljena dva elementa – materijalni koji pokazuje da je ta društvena praksa činjenja ili propuštanja dovoljno gusta, stalna i jednolična te psihološki „ opinio iuris sive necessitatis“ tj. uvjerenje da se radi o opće obvezatnom pravilu ponašanja. Dvije osnovne karakteristike ovog izvora su subordiniranost zakonskom pravu jer važe samo onda kada ih zakon prizna te da su supsidijarni pravni izvor dakle dolaze u obzir samo ako određeni odnos nije propisom u cijelosti pravno uređen, a pravilo koje sadrži nije protivno načelima na kojima se temelji čitav pravni poredak određene zajednice. ZOO kaže – običaji se među sudionicima obveznih odnosa koji nisu trgovci, odnosno između trgovaca i netrgovaca primjenjuju kada je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana te ako za neki obvezni odnos ne postoji propis jer

7

sud mora riješiti svaki slučaj koji strane pred njega iznesu ali ne smije primijeniti običaj koji je po svom sadržaju suprotan načelima pravnog poretka. U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se tzv. trgovački običaji koji se ako su kodificirani nazivaju uzancama ( općim ako se primjenjuju na promet svih vrsta robe i posebnim…). Nastaju kao plod ponavljanja poslovne prakse i trgovci očekuju jedan od drugog da će postupati u skladu sa njima. Primjenjuju se u dva slučaja ( ZOO) – kada su njihovu primjenu izrijekom ugovorili ili kada ih redovito primjenjuju a nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.

SUDSKA PRAKSA
Donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje općeobvazatna pravna norma. To je neizravan izvor prava i sudska odluka nema u nas karakter presedana tj. nije podignuta na rang općeg pravnog pravila kao npr. u anglosaksonskim zemljama. Kod nas odluka višeg suda djeluje na niži samo snagom svoje uvjerljivosti. Zbirke sudskih odluka pozitivno utječu na ujednačenje sudske prakse. Sudska odluka kao izvor prava djeluje za same stranke za koje je u konkretnom slučaju donesena.

PRAVNA ZNANOST
Studije, članci, znanstvena djela u kojima se teorijski obrađuju pravni problemi izravno utječu na stručno i znanstveno uzdizanje pravničkog kadra ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora i djeluju na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.

III. GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS

POJAM GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA
Onaj društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima građanskog prava tj. to su oni društveni odnosi u koje ljudi i njihove udruge tj. pravni subjekti ulaze povodom stvari, činidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

POSTANAK GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA
8

Kada se u društvenom životu dogode određene činjenice za njih se veže postanak nekog materijalnopravnog društvenog odnosa koji postaje građanskopravnmi istom onda kada ga građansko pravo prizna i uredi i time mu dade pretpostavke za prisilno ostvarenje prava i obveza koje imaju subjekti u određenom građanskopravnom odnosu. Između društvenog gospodarskog odnosa sa jedne strane te građanskog prava sa druge postoji tijesna uzajamna veza i djelovanje. Društveni odnosi daju građanskom pravu sadržaj a ono daje njima pravnu karakteristiku. Građansko pravo pretvara određene društvene odnose u građanskopravne zbog činjenica na kojima se ti odnosi zasnivaju te zbog sadržaja kojim su ispunjeni.

POJAM PRAVNIH ČINJENICA
To su one činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak subjektivnih prava. Skup svih činjenica koje su potrebne za nastanak nekog građanskopravnog odnosa naziva se činjenično stanje.

VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA POSTANAK
Prirodni događaji koji postaju pravnim činjenicama kada pravo na njih veže pravne učinke kada postaju pravni događaji npr. to su rođenje, smrt, protek vremena i sl. Ljudske radnje tj. manifestacije ljudske volje za koje se vežu pravni učinci a mogu biti • Dopuštene – pravne radnje među kojima su najvažniji pravni poslovi tj. stranačka očitovanja volje usmjerena na postizanje dopuštenih pravnih učinaka tj. na postanak, promjenu ili prestanak građanskopravnih odnosa. Nedopuštene – protupravne radnje ili građanski delikti za koje pravila građanskog prava i mimo volje štetnika vežu postanak odgovornosti za štetu.

VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA FUNKCIJU
• Pretpostavka – ona pravna činjenica koja je kao činjenica doista nastala u stvarnom životu a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos – za nju smo sigurni da se dogodila i njeno postojanje uvijek možemo dokazati npr. smrt ostavitelja, imovina i mora se dokazati ako se na nju poziva. 9

Pravna osnova – dva su gledišta. Prema jednom pravna osnova je bitna pretpostavka a sve ostale su samo potrebne za koju se veže postanak, promjena ili prestanak građanskopravnog odnosa. Ona prethodi pravnom odnosu i njeno postojanje se uvijek mora dokazati. Npr. činjenica iz koje nasljednik izvodi svoje pravo da naslijedi konkretnog ostavitelja je činjenica da postoji oporuka u njegovu korist ili kod zakonskog nasljeđivanja činjenica da je osoba nasljednikov bračni drug, krvni srodnik ili sl. Prema drugom gledištu pravna osnova je pravno pravilo ili norma koja sadrži ovlaštenje, dužnost, odgovornost ili zabranu određenog ponašanja. Npr. to bi bila zakonska odredba na temelju koje se dopušta oporučno nasljeđivanje i sl. No da bi neki konkretni građanskopravni odnos nastao nije dovoljna samo ta pravna norma već je potrebno da se ostvare i sve činjenice koje se pravnom normom traže kao pretpostavke“ činjenična osnova“. Dakle tu pravna osnova nije dio činjeničnog stanja pa stoga ni vrsta pravne činjenice a ne može se poistovjetiti ni sa pravnim izvorom (zakonom, Ustavom ili drugim propisom) jer je uvijek određena, konkretna, pojedinačna pravna norma. Tu bi dakle u pravne činjenice ulazila samo pretpostavka, predmnijeva i fikcija. Predmnijeva ili presumpcija – građanskopravni odnos može nastati iako za sve potrebne činjenice još nije sigurno jesu li se doista dogodile. Npr. proglašenje nestale osobe umrlom kako bi sin mogao naslijediti imovinu u oporuci. Predmnijeva je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže protivno a to predviđa pravni propis pa se naziva pravnom predmnijevam ili „ praesumptio iuris“. U pandektnom pravu postojala je i tzv. faktična presumpcija gdje je sudac slobodnim, logičkim zaključivanjem iz jedne dokazane činjenice izvodio zaključak da je istinita i neka druga. Paesumptio iuris uvijek se može oboriti protudokazom a uz nju razlikuje se još „ praesumptio iuris et de iura tj. pravna predmnijeva i o pravu koja je neoboriva što znači da se neka činjenica po propisu smatra dokazanom a protudokaz nije uopće dopušten npr. predmnijeva poznavanja stanja u zemljišnim knjigama prema kojoj se smatra da je stanje u zemljišnim knjigama svima dostupno i poznato. Fikcija – pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije ili se nikad neće dogoditi ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki građanskopravni odnos. Npr. „ nasciturus pro iam nato habetur“ – onaj koji će se roditi drži se da je već rođen, kada se radi o njegovim pravima npr. nasljeđivanju pod uvjetom da se rodi živ. Isto tako je poznata fikcija poznavanja objavljenih propisa. Ne može se fingirati svaka pravna činjenica već samo ona za koju propis dopusti. Ne smije se dokazivati suprotno jer nema smisla.

10

IV. SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA

POJAM PRAVNOG SUBJEKTA
Građanskopravni odnos je društveni odnos između ljudi. Nema pravnog odnosa između ljudi i stvari, jer tu može postojati samo faktični odnos. Pravni subjekt je nositelj prava i obveza ( sinonim je riječ osoba). On se pojavljuje kao sudionik u građanskopravnim odnosima ali ne samo kao čovjek pojedinac već i kao razne društvene tvorevine ( udruge, organizacije), dakle razlikujemo pravi subjekt fizičku ( naravnu) osobu te pravnu osobu. Da bi se mogao uključiti u građanskopravne odnose mora imati dva svojstva – pravnu i poslovnu sposobnost.

PRAVNA SPOSOBNOST
Svojstvo biti nositeljem prava i obveza. To je sposobnost svake pravne i fizičke osobe, osnovno svojstvo i bez njega oni ne bi mogli postojati jer bi prestali biti pravni subjekti odnosno fizička osoba bi postala stvar ( to su prije bili robovi).

POSLOVNA SPOSOBNOST
Svojstvo da svojim vlastitim aktivitetom tj. očitovanjima svoje volje stječu prava i obveze tj. stvaraju pravne učinke. Svaki pravni subjekt ne mora imati poslovnu sposobnost tj. jednaki stupanj te sposobnosti ( za razliku od pravne sposobnosti). Razlika između pravne i poslovne sposobnosti te prava i dužnosti je to što su ona svojstva i ne može ih se osoba sama odreci za razliku od subjektivnih prava.

DELIKTNA SPOSOBNOST
Uračunljivost, ubrojivost, tj. svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelovanja. Dok se za poslovnu sposobnost traži pravno relevantna volja subjekta tj volja koju pravo uvažava za deliktnu se traži određeni stupanj svijesti tj. mogućnost samoopredjeljenja pa ponekad poslovno nesposobna osoba može biti deliktno sposobna npr. teški alkoholičar može trijezan biti svjestan da ne smije razbijati tuđe prozore.

11

FIZIČKA ( NARAVNA) OSOBA
Živ čovjek kao subjekt prava. Postanak – rođenjem kada dobiva pravnu sposobnost i kada porod bude završen. U našem pravu predmnijeva se da je dijete rođeno živo a tko tvrdi protivno mora to dokazati. Ako odmah nakon poroda dijete umre ipak je jedno vrijeme bio pravni subjekt što je dovoljno da izazove neke pravne učinke npr. u nasljednom pravu. Ponekad se koristi i fikcija „ nasciturus pro iam nato habetur“ uz uvjet da ona ide u korist nasciturusa i da se dijete doista rodi živo. Prestanak – smrću kliničkom ili biološkom. Smatra se da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja ako je sa sigurnošću i na propisan način utvrđen prestanak rada mozga i srca. Proglašenje fizičke osobe umrlom – presumpcija smrti „ proglašenje nestale osobe umrlom“. Tu treba razlikovati postupak dokazivanja smrti kada se zna da je neka osoba mrtva ali se ne zna točno kada je umrla što je bitno radi upisa u matične knjige i za nasljedno pravo. ZOO – kada npr. u automobilskoj nesreći umre više osoba, u dvojbi koja je osoba umrla prije postavlja se predmnijeva da su umrle istodobno. Pretpostavke i postupak proglašenja i dokazivanja smrti uređeni su posebnim zakonskim propisima. Pravna sposobnost –fizička osoba stječe rođenjem a gubi smrću, nema stupnjevanja tj. svi ljudi su pravni subjekti, ne može im se oduzeti a osnovna joj je funkcija uključenje u prometno zbivanje. Poslovna sposobnost – ima funkciju zaštite pravnih subjekata institutom stupnjevanja ili gradacije ( s obzirom na dob, duševno stanje i sl.) odnosno ograničavanjem ili čak ne priznavanjem očitovanja volje pojedinih fizičkih osoba. Stupnjevi • Puna poslovna sposobnost - stječe se punoljetnošću, sklapanjem braka maloljetne osobe te rođenjem djeteta maloljetne osobe sa navršenih 16 god. života i ako se utvrdi mentalna zrelost o čemu odlučuje sud u izvanparničnom postupku na prijedlog maloljetnika i uz pribavljeno mišljenje centra za socijalnu skrb. Ograničena poslovna sposobnost - osobe u pravilu mogu same sklapati pravne poslove ali oni važe istom kada ih odobri zakonski zastupnik. Takav posao naziva se „ šepavim – negotium claudicans“ jer šepa dok zakonski zastupnik neda odobrenje. Ograničeno su poslovno sposobne osobe koje su nakon punoljetnosti djelomično lišene poslovne sposobnosti i sud pri tome određuje krug poslova koje one nisu sposobne same poduzimati npr. raspolagati imovinom, plaćom i sl. te im je za njih potrebno odobrenje skrbnika, te maloljetna djeca koja se zaposle sa navršenih 15 god. života koja uz suglasnost roditelja samostalno raspolažu svojom imovinom s time da su dužna doprinositi za svoje uzdržavanje. 12

Potpuna poslovna nesposobnost – osobe ne mogu uopće same sklapati pravne poslove već to za njih čine njihovi zakonski zastupnici. To su maloljetnici osim onih koji sklope brak ili postanu roditelji te punoljetne osobe koje su odlukom suda iz zakonom određenih razloga potpuno lišene poslovne sposobnosti npr. uslijed duševne bolesti, mentalnih oštećenja, ovisnosti o opojnim sredstvima, senilnosti i uz uvjet da se nisu sposobna same brinuti za sebe, svoje osobne potrebe, prava i interese ili ugrožavaju prava i interese drugih.

Deliktna sposobnost – nastupa sa navršenih 14 god. života ako je osoba duševno zrela ( što se predmnijeva) a maloljetnik od 7 do 14 god. iznimno će biti deliktno sposoban ako je bio sposoban za rasuđivanje.

PRAVNA ( JURISTIČKA) OSOBA
Društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost da bi se postigao neki društveni cilj iz razloga što u društvu treba ostvariti takve ciljeve za koje čovjek, pojedinac nije sposoban jer prelaze njegovu fizičku i imovinsku snagu ili je potrebno duže vremensko razdoblje koje prelazi čovjekov životni vijek. Pravna narav – prema pandektistima organizacije i društvene tvorevine nisu mogle biti „ personae“ . Trebalo je pronaći teorijski modus koji bi premostio jaz između individualističkog koncepta ( zajednice kao posebnog subjekta odvojenog od svojih članova) te kolektivističkog koncepta ( društva koje je još uvijek zbroj svojih članova). Skica osnovnih pravnih teorija o pravnoj osobi Teorija fikcije – određeni kolektivi tj. društvene tvorevine nisu „ personae“ jer nisu bića obdarena vlastitom voljom. Pa se samo zamišlja da subjekti pravne osobe postoje. U znanstvenoj kritici ponajprije se pokušala otkloniti fikcija. Potvrdne teorije – individualistički koncept – pravna osoba je zasebni subjekt • Organska ili germanska teorija ( poistovjećuje kolektiv sa živim organizmom u kojem kao i kod čovjeka pojedine stanice gube svoju samostalnost te ona otklanja fikciju i upozorava na realnu egzistenciju pravnih osoba a nedostatak je u tome što poistovjećuje organizaciju i organizam). • Teorija pravne realnosti ( naglašava da treba priznati postojanje pravne osobe uvijek kada se kolektivni interes organizirano izrazi pa čak i u slučaju zakonske šutnje te da se pravnoj osobi trebaju priznati sva prava ako su potrebna za realizaciju kolektivnog interesa. Teorija je potpuno suprotna teoriji fikcije koja ne traži samo priznanje pravne osobnosti propisom već propisom oštro i strogo određuje i obujam pravne osobnosti).

13

• Teorija ustanove – ( kolektiv postaje ustanova i automatski stječe pravnu sposobnost čim postigne takav stupanj koncepcije i organizacije na kojem postaje svjestan svojih zadataka i ciljeva te odgovornosti ali teorija ne može pružiti pravni kriterij koji sigurno odvaja organizacije koje jesu pravne osobe od onih koje to nisu). Odrične teorije - negiraju postojanje pravne osobe kritičkim napadom na teoriju fikcije sa stajališta subjektivnih prava ili imovine. Naime teorija fikcije morala je voditi računa o činjenici da ni „ fingirana persona“ ipak nije čovjek pa se obujam pravne sposobnosti sveo samo na imovinska prava a nasuprot tome fizička osoba je imala tzv. „ opću pravnu sposobnost“. • Teorija namjenske imovine ( postojanje subjektivnih prava bez subjekata npr zaklada). Teorija destinatara ( stvarni subjekti prava kod pravnih osoba su korisnici kojima je imovina namijenjena „ kolektivni subjektivitet“). Teorija kolektivnog vlasništva ( stvari). Druge odrične teorije

• •

Teorija realne egzistencije – realni supstrat pravne osobnosti može biti živo ljudsko tijelo kada se pravni subjekt javlja kao fizička osoba ali supstrat može biti i i određeni skup pojedinaca ili određena imovinska masa kada je pravni subjekt pravna osoba ( korporacija i zaklada). Subjektivitet je jedinstven. Pravo priznaje nekoj pravnoj osobi samostalnu egzistenciju različitu od one koju imaju njeni članovi. U znanosti se smatra da su potrebne najmanje tri pretpostavke da bi se neka društvena tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima a to su • Da ima razmjerno čvrstu i trajnu organizaciju i da prema vanjskom svijetu predstavlja organizacijsko jedinstvo dok je za sam postanak organizacije potrebno a) za korporaciju ugovor o osnivanju i minimalno tri subjekta kojim se određuje cil ili skupni akt kojeg zaključuju jednoglasno, b) za zakladu očitovanje volje osnivača što je u pravilu jednostrani pravni posao. Da ima zasebnu imovinu odvojenu od imovine svojih članova. Da ima pravnu osobnost a tri su načina njenog stjecanja  a) prema sustavu slobodnog udruživanja pravna osoba nastaje organiziranjem što se vidi iz statuta. Prijava se mora podnijeti nadležnom državnom tijelu i ima deklaratorni karakter a ako cilj pravne osobe nije u skladu sa postojećim pravnim poretkom mora se donijeti rješenje kojim joj se zabranjuje rad.

• •

14

b) prema sustavu normativnog akta društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost neposredno propisom tj. singularnom odredbom kojom se osniva neka točno određena pravna osoba ili se pak specijalnim propisima određuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka organizacija postala pravna osoba a pravna osobnost se stječe ispunjenjem tih pretpostavki pri čemu nadležno tijelo ispituje samo dali su ispunjene te pretpostavke i ako jesu mora izvršiti registraciju. c) prema sustavu koncesije organizacija dobiva pravnu osobnost posebnim aktom upravnog tijela koji se daje po diskrecijskoj ocjeni i naziva se odobrenjem.

Postanak pravne osobe – svaka je pravna osoba društvena tvorevina, no nije svaka društvena tvorevina i pravna osoba, pa da bi to postala potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke (teorija realne egzistencije) i u njoj navedeni načini stjecanja pravne osobnosti. Naše zakonodavstvo, praksa i teorija sve više se priklanja normativnom sustavu uz iznimne slučajeve sustava koncesije. (Država je već samim svojim postojanjem pravna osoba a jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave pravnu osobnost stječu izravno propisom.) Pravna sposobnost pravne osobe – obujam prava i obveza koje nosi neka pravna osoba ovisi o cilju kojeg treba ostvariti dakle ona ima posebnu pravnu sposobnost za razliku od fizičke osobe koja ima punu pravnu sposobnost jer može biti nositelj svih subjektivnih prava i obveza koje uopće predviđa objektivno pravo. Fizička osoba djeluje u krugu onoga što joj nije zabranjeno a pravna osoba u okviru onoga što joj je određeno. Posebna pravna sposobnost određuje se Statutom ili Ugovorom o osnivanju pravne osobe u kojem je izražena tzv. statička volja pravne osobe. U statutu ili ugovoru određuju se karakteristike pravne osobe, njena svrha odnosno cilj a time izravno ili neizravno i obujam pravne sposobnosti. Donosi ga ona sama i budući da nje u statutu izražena volja pravne osobe on uvijek ima oblik pravnog propisa a isto vrijedio i za ugovor. Poslovna sposobnost pravne osobe – pravna osoba svoju statičku volju izražava Statutom a dinamičku volju ( prigodom konkretnog raspolaganja svojim pravima o obvezama) izražava preko svojih tijela tj. organa preko kojih postaje poslovno sposobna i zato Statutom ona moraju biti predviđena. Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju u okvirima koji su postavljeni u Statutu ili Ugovoru o osnivanju. Tijelo se ne smije poistovjećivati sa zastupnikom jer je to njegova vlastita radnja koju poduzima u ime i za račun zastupanog a radnja tijela je radnja same pravne osobe.

15

Usporedba pravne i poslovne sposobnosti pravne i fizičke osobe – kod fizičke osobe ne nastaju istodobno, nema stupnjevanja poslovne sposobnosti kod pravne osobe te nema stupnjevanja pravne sposobnosti kod fizičke osobe. Deliktna sposobnost pravne osobe – kao što fizička osoba može povrijediti zakonsku ili ugovornu obvezu te počiniti tzv. građanski delikt“ sve to može i pravna osoba. Postoji odgovornost gdje se traži krivnja i gdje se ne traži krivnja tijela pravne osobe a kada je to tijelo fizička osoba onda se traži ubrojivost. Vrste pravnih osoba • Pravne osobe javnog prava i pravne osobe privatnog prava a kao kriterij razlikovanja na prvom mjestu se pojavljuje cilj ili zadaća tj. dali je javni ili privatni, a drugi kriteriji su financiranje (državni proračun ili privatno), osnivanje, kontrola i upravljanje ( od strane državnog tijela ili privatnih osoba), javna ovlaštenja… U pravne osobe javnog prava ubrajaju se u pravilu država, jedinice lokalne…, crkva, javna poduzeća i javne ustanove a u pravne osobe privatnog prava trgovačka društva, udruge građana itd. Korporacija i zaklada a podjela se vrši prema tzv. supstratu pravne osobnosti ( temelju, osnovi). Društvena tvorevina može se javiti kao socijalni kolektiv tj. skup osoba ili kao neka imovinska masa a najčešće konkretna pravna osoba predstavlja kombinaciju ta dva oblika a razvrstava se u određenu vrstu ( korporaciju ili zakladu) prema elementima koji prevladavaju. Korporacija je organizirana zajednica osoba koja je samostalni pravni subjekt različit od pojedinih članova korporacija. Ona također ima svoju imovinu ali nije težište na toj imovini već na skupu osoba od kojih se sastoji. Odnos članova prema njoj uređen je Statutom ili Ugovorom o osnivanju. Imovina je različita od imovine članova a služi članovima korporacije ili svrsi korporacije. Identitet korporacije ne mijenja se promjenom članova i zato ona može ostvariti zadatke koji nadilaze prosječni vijek ljudskog života. Među tipične korporacije ubrajaju se dionička društvo. Zaklada je za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost. Težište je na imovinskoj masi iako njome upravlja fizička osoba. Osniva se ili aktom državne vlasti ili pravnim poslom koji poduzima pravna ili fizička osoba. Od zaklade treba razlikovati nalog oporučitelja kojim ostavlja dio ili cijelu imovinu već postojećoj pravnoj osobi da je koristi za ostvarenje neke dopuštene svrhe npr. zbrinjavanju siročadi. Takva oporučna odredba je po svojoj pravnoj naravi nalog ili modus a imovinska masa naziva se nesamostalnom zakladom koja naravno nije pravna osoba. Fundacija se razlikuje od zaklade po tome što se osniva na razdoblje duže od 5 godina.

Vrste pravnih osoba po našem pravu –

16

Razdoblje do 1971 god. ( izgradnja socijalizma) – Društvena pravna osoba koja nije mogla biti nositelj prava vlasništva - država, političke teritorijalne jedinice a kasnije društveno političke zajednice tj. federacija, republika, pokrajina, kotar, grad, općina i radne organizacije unutar kojih dominiraju ustanove i poduzeća. Građanskopravna osoba je bila društvena tvorevina čija se gospodarska osnova ili supstrat nalazila u građanskom vlasništvu a za imovinsko pravne sporove bili su nadležni redovni sudovi. Bile su marginalnog značenja na u pravilu se nisu mogle baviti poljoprivrednom djelatnošću. To su bile različite vjerske zajednice i zaklade. Razdoblje od 1971 – 1988 god ( razdoblje samoupravnog koncepta društvenog vlasništva) – pravne osobe i dalje ostaju iste i isto se dijele s time da je došlo do značajnijih promjena u definiciji, supstratu i organizacijskim oblicima društvenih pravnih osoba. Ona postaje ona društvena tvorevina koja svoje ciljeve može ostvariti samo angažiranjem sredstava u društvenom vlasništvu. Temeljni oblik su bile organizacije udruženog rada. Razdoblje poslije 1988 god – temeljni oblik više nisu organizacije udruženog rada nego poduzeće – pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka, odnosno dobiti a dijelilo se na društveno čija su sredstva bila u društvenom vlasništvu te zadružno sredstva u zadružnom vlasništvu, mješovito – sredstva u društvenom i zadružnom vlasništvu te vlasništvu domaćih i stranih osoba te privatno – sredstva u privatnom vlasništvu. Prema zakonu o poduzećima i pretvorbi društvenih poduzeća normirani su – kao temeljni oblici pravnih osoba u gospodarstvu – javno trgovačko društvo, komanditno, dioničko, društvo sa ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje i time je dobiven sustav pravnih osoba u gospodarstvu kakav postoji u razvijenim zemljama Europe. Svako je trgovačko društvo pravna osoba a nastaje upisom u trgovački registar. Poduzeće više ne postoji kao pravna osoba već dobiva značenje gospodarske jedinice preko koje poduzetnik djeluje na tržištu. Izvan gospodarstva na području odgoja, obrazovanja, znanosti, kulture…. osnivaju se ustanove a u ostvarivanju ustavnog prava na slobodno udruživanje i zaštitu svojih probitaka, ciljeva i dr. građani mogu osnivati političke stranke, sindikate, vjerske zajednice i druge različite udruge. Sinteza – nestaje pojam društvene osobe i dioba na društvene i građanske pravne osobe pa razlikujemo pravne osobe javnog i privatnog prava te korporacije i zaklade.

Prestanak pravne osobe

17

Ako nestane bilo koja od pretpostavki koje postoje kumulativno da bi neka osoba bila pravna ( organizacijsko jedinstvo, određena imovina, priznata pravna sposobnost od strane pravnog poretka). Propisom Aktom državne vlasti - zabranom, povlačenjem odobrenja Ostvarivanjem cilja ako je radi toga bila osnovana Zato jer se broj članova smanjio ispod minimuma određenog ugovorom ili Statutom Odlukom članova Nestankom imovine Stečajem

• • • • • • •

Imovinski odnosi ne razrješavaju se automatski već u posebnom postupku likvidacije a nakon njegovog okončanja pravna osoba briše se iz registra.

18

V. GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU
POJAM SUBJEKTIVNOG GRAĐANSKOG PRAVA
Pojam pravnog subjekta pravo je izgradilo da obuhvati i pravnu i fizičku osobu. Građansko pravo uređuje društvene odnose koji se nazivaju građanskopravnim odnosima. Pravni subjekt stupajući u određeni građanskopravni odnos postaje nositelj određenih prava koja mu prema drugim subjektima priznaju norme objektivnog prava a ta prava se nazivaju subjektivna građanska prava. • Teorija volje – subjektivno pravo je pravnim poretkom zajamčena moć volje, priznata vlast ili gospodstvo – prigovor je kako objasniti subjektivna prava koja pripadaju osobama bez pravno relevantne volje kao što su nasciturus, djeca, duševni bolesnici i sl. Teorija interesa – u subjektivnim pravima treba vidjeti pravno zaštićeni interes tj. korist ili dobro u najširem smislu te riječi – prigovor je eliminaciji volje zbog čega bi bilo teško objasniti dispozitivnost i prometnost građanskog prava. Voljno interesna teorija – kao svojstvena sinteza dviju prethodnih. Subjektivno pravo je pravnim poretkom pojedincu podijeljena moć volje odnosno pravna moć u svrhu zadovoljenja njegovih interesa, odnosno subjektivno građansko pravo je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava.

RAZLIKA IZMEĐU GRAĐANSKOG PRAVA U SUBJEKTIVNOM I OBJEKTIVNOM SMISLU
Pod pojmom građansko pravo u objektivnom smislu podrazumijevamo skup pravnih pravila kojima se uređuju društveni odnosi. Norma objektivnog prava zahvaća sve sastavne elemente određenog pravnog odnosa tj. građansko pravo prvo odabire koje će društvene elemente pretvoriti u građanske odnose, zatim činjenice koje su kao pretpostavke potrebne za to, zatim utvrđuje ovlaštenja subjekata, kao i njihove obveze i dužnosti. Jedan od tih elementa je dakle ovlaštenje subjekata a skup tih ovlaštenja što ih norma objektivnog prava priznaje subjektima u odnosu naziva se subjektivnim građanskim pravom. Ono mora imati svog nositelja – titulara a nasuprot tome objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema svog nositelja. Dali subjektivno pravo izlazi iz objektivnog ? Prema koncepciji pravne osnove, njegov nastanak se veže za kumulativno postojanje pravne i činjenične osnove npr .A izvodi

19

svoje konkretno pravo nasljeđivanja iz postojanja norme o oporučnom nasljeđivanju, iz postojanja oporuke ali i svih drugih potrebnih pretpostavka nasljeđivanja.

FUNKCIJA SUBJEKTIVNIH GRAĐANSKIH PRAVA
• Pomoću njih izražavamo međusobni odnos pravnih subjekata u određenom građanskopravnom odnosu – subjektivnom građanskom pravu jednog subjekta nužno odgovara obveza drugog subjekta. Pomoću njih izražavamo i faktični odnos između subjekata i objekta. Bez njih teško bismo mogli konstruirati pojam imovine.

• •

SADRŽAJ SUBJEKTIVNOG GRAĐANSKOG PRAVA
• Pripadanje i ovlaštenje – gledajući sa stajališta objekta za njega se mora znati čiji je dakle on pripada subjektu a ako pak vezu između njih promatramo sa stajališta subjekta izražavamo je ovlaštenjem – prisvajanjem određenih svojstava radi zadovoljavanja određenih potreba. Ukupnost svih ovlaštenja čine određeno subjektivno pravo. Ovlaštenje pokazuje subjektu da nešto smije tj. može učiniti ne zato jer ima volju već zato jer mu to objektivno pravo dopušta i jamči. Npr. pravo vlasništva u subjektivnom smislu – vlasnik može raditi sa svojom stvari sve što ga je volja osim onoga što mu jer propisima zabranjeno tj. može prisvajati sva moguća svojstva svoje stvari ( posjedovanje, uporaba, korištenje, raspolaganje) a sva ta ovlaštenja stvaraju subjektivno pravo vlasništva. Interes – smisao ovlaštenja je u cilju tj. prvom redu materijalnim interesima subjekata. Kada netko ostvaruje subjektivno građansko pravo a nema interes to je šikaniranje ili se ostvaruje to pravo suprotno interesu – zlouporaba prava.

ZAHTJEV
Iz objektivnog prava izvire subjektivno pravo a iz subjektivnog prava izvire zahtjev? ( on izvire samo iz norme objektivnog prava i u pravilu je samo redovni pratitelj subjektivnog prava). Zahtjev je objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugoga zahtjeva čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje subjektivnog prava. Npr. pravo vlasništva u subjektivnom smislu prati zahtjev

20

uperen protiv svih da vlasnika nitko samovlasno i protupravno ne smeta u obavljanju njegovih vlasničkih ovlaštenja. Ako ponašanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlaštenika, zahtjev daje mogućnost da se subjektivno pravo ostvari prisilno kada on dobiva oblik tužbe ili prigovora. Zahtjev može zastarjeti a da subjektivno pravo ostaje i dalje ( npr. zastarjeli dug se može dobrovoljno platiti ali se dužnik ne može tužbom prisiliti da takav dug plati). Ali zahtjev nije ni identičan sa tužbom jer se može postaviti u obliku prigovora ( više kod posjeda, vlasništva i dosjelosti).

VRSTE PRAVA U SUBJEKTIVNOM SMISLU
• Apsolutna koja djeluju protiv svih „ erga omnes“ npr. pravo vlasništva i ostala stvarna prava i prava osobnosti npr. pravo na život, tijelo, ugled, privatnost i dr. ( može ih svatko povrijediti a nositelj može to svoje pravo protiv svakog ostvarivati). Relativna pak djeluju između točno određenih strana „ inter partes“ i tu se točno zna unaprijed koja strana može povrijediti takvo pravo a to su npr. obvezna prava (u odnosu zajma, pravo zajmodavca može povrijediti samo zajmoprimac ( dužnik) ako na vrijeme ne vrati dug). • Prenosiva i neprenosiva – ona koja se mogu neograničeno prenositi sa jednog subjekta na druge ( najveći broj subjektivnih prava kao posljedica načela prometnosti) te ona prava koja su strogo osobna tj. usko vezana za osobu titulara npr. prava osobnosti i osobne služnosti ( plodouživanja, uporabe, stanovanja). • Glavna i sporedna – odnosno kada nastanak, prijenos ili prestanak nekog subjektivnog građanskog prava ovisi o postojanju nekog drugog prava kada ga nazivamo akcesornim ( npr. založno pravo, pravo na kamate, pravo na ugovornu kaznu, na troškove, plodove i slično), a te sporedne tražbine zastaruju kada i glavna tražbina ( ZOO). U slučaju kada zastari glavno pravo prestaju i sporedna osim zaostalih, dospjelih a nenaplaćenih sporednih prava. • Preobražajna prava – ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuju, promjene ili okončaju građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka ( npr. prihvat ponude, pravo prvokupa, okupacija- preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa, zatim pravo izbora kod alternativnih obveza i sl. – preobražajna prava promjene građanskopravnih odnosa te otkaz ugovora, opoziv punomoći, odustanak od ugovora – preobražajna prava prestanka…. Mogu

21

nastati na osnovi zakona ili ugovora i u pravilu su vezana za rok koji je prekluzivnog karaktera tj. ne ostvare li se u tom roku prestaju.

22

VI. OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA

POJAM OBJEKTA
Stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u građanskopravne odnose.

STVARI
Materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti (npr. da če nastati žito mora postojati njiva) - otvoreno more, slobodna atmosfera i sl. ne mogu biti objekt građanskopravnog odnosa iako neke takve stvari mogu biti objekt npr. međunarodnog prava. • Definicija prema Zakonu o vlasništvu – stvari su tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koji služe ljudima za uporabu i drugo što je zakonom izjednačeno sa njima ( određene vrste prava i sl.) u koje se ubrajaju pokretnine a u nekretnine samo ako su spojene sa vlasništvom na nepokretnoj stvari ili su njihov teret ili su pak zakonom proglašene nekretninama. Tako se razlikuju tjelesne i netjelesne stvari „ res corporales i res incorporales“. U netjelesne se u pravilu ubrajaju sva imovinska prava osim prava vlasništva, dakle stvarna prava na tuđoj stvari ( založno, pravo služnosti i sl.) i obvezna prava ( tražbine). Pravo građenja je 100% izjednačeno sa stvari i smatra se nekretninom. Prirodne sile ( sunčeva toplina, vjetar i sl.) samo ako su podložne ljudskoj vlasti su stvari u smislu ZV. Živ čovjek nije stvar a ni njegovi dijelovi tijela dok su spojeni sa njim međutim odrezana kosa već postaje stvar te i neki drugi dijelovi ljudskog tijela, odvojeni od njega za života čovjeka uz njegov pristanak kao npr. ljudska krv i sl. ali uglavnom na osnovi darovanja. Proteze i pomagala koje su čvrsto spojene na tijelo ne smatraju se stvarima a one koje se mogu odvojiti smatraju se npr. naočale. Čovječje truplo – prema njemu se postupa po načelu pijeteta ( poštovanja) a prema stvarima po načelu utiliteta ( korisnosti). No ponekad i ona mogu biti u prometu npr. u svrhu znanstvenog istraživanja uz određenu satisfakciju.

• •

• •

23

Dioba stvari po kriteriju prometnosti

Sposobnosti stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i pravnih poslova. Ne treba je miješati sa prometnom vrijednošću koja je ekonomska kategorija dok je ovo pravna. Razlikuju se • Stvari u prometu „ res in commercio“ koje u njemu slobodno cirkuliraju, koje mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova uz neograničenu mogućnost stjecanja prava vlasništva na njima i svih onih imovinskih prava koje uopće može imati pravni subjekt. Ne smiju se poistovjetiti sa pojmom roba - pokretna stvar a stvar u prometu može biti i nekretnina.

Stvari ograničene u prometu – iz određenih socijalnih, gospodarski, zdravstvenih, političkih i drugih razloga npr. lijekovi, oružje, opojne droge, eksplozivi, otrovi i sl. Stvari izvan prometa „ es extra commercium“ npr. javni putovi, parkovi, opća dobra kojima upravlja država te koje ne mogu biti objektom imovinskih prava ili pravnih poslova.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava

a)Pokretne i nepokretne – „ res mobiles i res immobiles“ One stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru a da se pri tome ne uništi odnosno uništi njihova supstanca ili bit, odnosno ne promjeni ili promjeni njihova struktura. Vrlo je često potrebno da se pojam nekretnine proširi i na one stvari koje su po svojoj prirodi pokretnine stoga se kod pitanja jeli neka stvar pokretnina ili nekretnina primjenjuju tri kriterija – • Kriterij prirodne kakvoće – nekretnine su zemljišta odnosno čestice zemljine površine i sve ono što je sa njim razmjerno trajno spojeno na površini ili ispod nje ( trava, drveće, plodovi dok se ne odvoje i sl.)/ zgrade i druge građevine izgrađene na površini zemlje, iznad ili ispod nje s namjerom da tamo ostanu ( to nisu npr. barake niti zgrade osnovane koncesije)/ sve što je na nekretninu ugrađeno, dograđeno, nadograđeno ili na neki drugi način trajno spojeno npr. različite instalacije, uređaji, strojevi i sl.

24

Kriterij pertinencije – pripadak nekoj drugoj stvari npr. ako je ona pokretna stvar a služi gospodarskim svrhama nekretnine po namjeni se smatra nekretninom npr. strojevi, stoka, sjeme, gnojivo i dr. namijenjeno poljoprivrednoj proizvodnji na poljoprivrednom dobru. Kriterij posebnih ciljeva – neka pokretna stvar smatra se nekretninom zato jer je zakonom tako određeno ( jedno vrijeme pomorski brodovi i zrakoplovi) a u sumnji se smatra da je stvar pokretnina.

Važnost diobe • • • • Za njih vrijedi različiti pravni režim u pogledu stjecanja vlasništva i ostalih stvarnih prava. Nekretnine i stvarna prava na njima se upisuju u zemljišne knjige. Za ugovore o nekretninama se propisuje pisani oblik. Razlike u sudskom i ovršnom postupku i dr.

b) Zamjenjive i nezamjenjive – „ res fungibiles i non fungibiles“ One koje se u prometu određuju po vrsti, broju, rodu, mjeri npr. žito, vino nazivaju se generičkim stvarima što znači da je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste npr. zrno pšenice, te one koje u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost a nazivaju se species npr. umjetnička slika određenog autora, modna kreacija i sl.). u sumnji sa uvažava volja subjekata. Važnost diobe – kod onih pravnih instituta preko kojih se omogućuje uporaba ili korištenje tuđe stvari uz obvezu vraćanja iste stvari npr. u posudbu ili uživanje ( uzufrukt) mogu se u pravilu dati samo nepotrošne stari „ genus“.

c) Djeljive i nedjeljive – „ res divisibiles i res indivisibiles“ One stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit ili im se razmjerno ne umanji vrijednost ( dijelovi moraju imati istu uporabnu funkciju koju je imala i cjelina npr. ploča čokolade) odnosno one stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost ( npr. živa životinja, dijamant i sl.). Iako su naravno sa fizičkog gledišta sve stvari djeljive do najsitnijeg atoma sa gospodarskog nisu.

25

Neke djeljive stvari mogu zakonom biti proglašene nedjeljivima. Načini diobe • • Fizička dioba stvari – mehaničkim putem i najčešća kod pokretnih stvari npr ploča čokolade. Geometrijska dioba – Zemljište po ravnim crtama na njihovoj površini dijeli na više čestica odnosno parcela. Zgrade se mogu podijeliti okomito i vodoravno, međutim načelo „ superficies cedit solo – sve što je sa zemljištem trajno povezano nužno postaje vlasništvo onoga kome pripada zemlja“ ne dopušta vodoravnu diobu. Naš ZV prihvaća to načelo te još uspostavlja i načelo jedinstvenosti nekretnine – zemljište i zgrada na njemu predstavljaju jednu nekretninu a pravno odvajanje je moguće pod uvjetima stvarnopravnog uređenja i upisom u zemljišnu knjigu. Civilna dioba – dioba po vrijednosti nedjeljive stvari npr. živu životinju ili automobil prodati i podijeliti cijenu. Idealna dioba – svaka se stvar, neovisno jeli fizički djeljiva ili ne, može pravno razdijeliti na sadržajno jednake dijelove „ idealne“. Njihova veličina određuje se npr. u obliku razlomaka, decimale i sl. Taj idealni dio u smislu ZV je odvojiv i može biti samostalnim objektom imovinskih prava npr. vlasništva ( više kod suvlasništva).

• •

Važnost diobe – ponajprije kod diobe suvlasništva a kod obveznog prava kada je objekt činidbe nedjeljiva stvar što izaziva postanak tzv. nerazdjeljivih obveza, koje se mogu ispuniti na poseban način i uz posebne uvjete.

Odnos između pojedinih stvari

a)Jednostavne stvari One koje se po shvaćanju u običnom životu i prometu čine jedinstvo bilo da se javljaju u prvom redu kao prirodna, organska cjelina npr. kamen, biljka, životinja ili kao rezultat ljudskog rada npr. tkanina, arak papira i sl. Dijelovi ( čestice) jednostavne stvari izgubile su svoju samostalnost i raniju fizičku opstojnost te nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu različitu od pravne sudbine čitave stvari npr. kod neke životinje ne može jedna osoba biti vlasnik nogu a druga tijela i sl.

b)Sastavljene stvari

26

One koje nastaju spajanjem jednostavnih, samostalnih stvari u novu cjelinu ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku opstojnost. Razlikuje se sastavljena stvar sa nesamostalnim dijelovima – sastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost ali ipak zadržavaju svoju raniju fizičku opstojnost ( sastavni dio ne može se odvojiti a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi a ZV ga naziva bitnim dijelom stvari). npr. željezne šipke u betonskom stupu. Takva stvar pravno se smatra jednom stvari i nisu moguća zasebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima. Razlika sa jednostavnim stvarima osobito dolazi do izražaja kod mehaničke diobe stvari – ako rastavimo jednostavnu stvar dobivamo dio iste vrste npr. komad tkanine a u drugom slučaju npr. kod zgrade dobiti ćemo cigle, drvene grede i sl. Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima – sastavni dijelovi ne zadržavaju samo svoju raniju fizičku opstojnost nego i stanovitu samostalnost a ZV ih naziva dijelovi koji nisu bitni ili odvojivi npr. briljant u zlatnom prstenu, kotač u automobilu i sl . Na tim dijelovima su moguća zasebna imovinska prava koja nisu identična s pravom na cijeloj stvari npr. vlasnik kola ima kotač u neposrednom posjedu a stekao je na kotaču samo pravo uporabe ( posuđeni kotač). Ako na tom dijelu postoji neko pravo u korist treće osobe a cijela se stvar proda, prema ZV to će pravo prestati ako je stjecatelj bio u dobroj vjeri. ZV „ oboriva predmnijeva“ da na samostalnim i odvojivim dijelovima postoje ista prava kao i na cijeloj stvari pa tko tvrdi suprotno to mora i dokazati.

c) Pripadak ili pertinencija Sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari a da pri tome ne postaje njezin sastavni dio. On je fizički samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podređenosti što se očituje u činjenici da gospodarsku svrhu cjeline određuje glavna stvar a u pravnom pogledu u tome što on slijedi pravnu sudbinu glavne stvari ( pravni posao glavne stvari zahvaća i pripadak te stvari). Razlika sa samostalnim, odvojivim dijelom – • Pripadak je samostalna ali sporedna stvar dok je samostalni dio sastavljene stvari neophodan za postojanje čitave stvari npr. kotač kola i redovito se nalazi u fizičkoj vezi sa čitavom stvari a kod pripadka ta veza nije potrebna niti dovoljna da neku stvar učini pripatkom npr. gudalo i violina. Pripadak treba trajno služiti određenim svrhama glavne stvari npr. ključ i brava. Kod postanka odnosno pretvaranja neke samostalne stvari u pertinenciju odlučna je volja vlasnika glavne stvari ( koji mora ujedno biti i vlasnik pripatka) tj. dolazi do izražaja subjektivni element uz jednako važan objektivni element koji s jedne strane ograničuje vlasnikovu volju

• •

27

prometnim shvaćanjem ( pripatkom se može učiniti samo ona stvar koja se u normalnom prometu shvaća pripatkom) a s druge strane zahtjeva da se vlasnikova volja očituje u faktičnoj uporabi neke stvari kao pripatka. To onemogućuje tzv. samovoljne pripatke. • Pripadak mogu biti i nekretnine. Prema ZV „ presumpcija kod pripatka „pripatkom poslovne zgrade smatraju se strojevi i uređaji koji trajno služe toj zgradi u kojoj se obavlja neka proizvodna ili obrtnička djelatnost a pripatkom poljoprivrednog dobra – strojevi, stoka, sjeme, gnojivo i gorivo.

Razlika sa pojmom pripadnost stvari – jer je to širi pojam i obuhvaća svaki njezin dio, sve što se sa stvari razmjerno trajno spoji ( prirast), njezine plodove dok se od nje ne odvoje, njezin pripadak te prava koja postoje u korist neke nekretnine. U pravnom smislu pripadnost stvari čini sa njom jednu cjelinu i kao takav je jedinstven objekt prava. Onaj tko je vlasnik stvari, njen je vlasnik sa svim njezinim pripadnostima.

d) Plodovi ( fructus) Proizvodi ili prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke glavne stvari ili prava a javljaju se redovito ili periodički i pri tome ne umanjuju samu plodonosnu stvar. S obzirom na način postanka obično se dijele na – • Prirodne plodove – organski proizvodi neke stvari koju ona daje bez umanjenja svoje supstancije i bez sudjelovanja ljudskog rada npr. divlje voće, trava koju čovjek nije posijao i sl. te proizvodi za koje sama stvar pruža mogućnost njihova dobivanja i iskorištavanja npr. pijesak, vapno i sl. makar se njihovim korištenjem umanjuje supstanca. Industrijske plodove – koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode npr. plod plemenite voćke koje opet ne treba poistovjećivati sa robom.

Prirodni i industrijski se dijele na viseće ( još neodvojeni npr. jabuka na stablu kada su još sastavni dio stvari i spadaju pod pojam pripadnosti te slijede pravnu sudbinu matice), odvojene ( od svoje matice čime postaju samostalne stvari) , ubrani ( koji nisu samo odvojeni već i pobrani a to je važno razlikovati u pravu jer vlasnik i pošteni posjednik, uzufruktuar i zakupac stječu vlasništvo ploda separacijom s time da postoji i situacija kod koje ovlaštenik vlasništvo ploda stječe istom ubiranjem ( percepcijom), potrošeni, nepotrošeni, zanemareni ( oni koje je trebalo ubrati a razlikovanje dolazi do izražaja posebno kad onaj koji posjeduje

28

plodonosnu stvar mora tu stvar vratiti vlasniku a opseg vračanja plodova ovisi o tome jeli bio pošten ili nepošten posjednik). • Civilne plodove – prinose tj. prihode koje stvar ne daje sama već posredstvom nekog pravnog odnosa npr. najamnina, zakupnina, kamate i sl.

Dospjeli i nedospjeli a pravilo je da ovlaštenik može od dužnika zahtijevati izručenje civilnih plodova istom nakon dospjelosti tj. vlasništvo civilnih plodova stječe se dosjelošću i percepcijom ( ubiranjem).

e) Koristi Pojam koji je širi od pojma plodova koji obuhvaća plodove neke stvari ili prava ali i druge moguće prednosti koje donosi njihova uporaba tj. korištenje a pripadaju onome kome pripada i sama stvar ili pravo osim ako na nekom posebnom temelju ne pripadaju kome drugom npr. plodouživatelju, zakupcu i sl. a taj temelj dokazuje onaj koji se na njega poziva.

f) Ukupnost stvari Zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom a u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivnikom npr. stado ovaca, biblioteka, skladište i sl. Tu nema odnosa glavne i sporedne stvari. ZV je prihvatio rješenje po kojem je objekt prava pojedinačno određena stvar pa skupna stvar ima samo ulogu skraćenice koja omogućuje da više stvari istodobno pod zajedničkim nazivom kolaju u prometu lat „ universitas rerum distantium“ a razlikuje se sa „ universitas rerum cohaerentium“ – sastavljena stvar npr. automobil i „ universitas iuris“ – skup stvari i prava koje čine jednu cjelinu npr. ostavina, stečajna masa u tome što se one mogu pojaviti kao objekt određenog građanskopravnog odnosa.

Unutar ukupnosti stvari treba spomenuti komplementarne stvari - skup fizički samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline npr. šah, par cipela, igrače karte i sl . Očituje se u slučaju obveza predaje stvari npr. ako naručitelj umjesto obećanih 200, isporuči 100 knjiga on je manjkavo ispunio svoju obvezu a ako umjesto 5 pari cipela isporuči 10 lijevih cipela uopće nije ispunio svoju obvezu.

29

g) Novac i procjenjivost stvari Za građansko pravo nisu od važnosti značenja svojstva novca kao što su njegova pokretnost, potrošnost i sl. već njegove funkcije. Novac služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene tj. kao mjerilo vrijednosti omogućuje da se objekti građanskopravnih odnosa izraze u njihovu novčanu ekvivalentu. Vrijednost stvari izražena u novčanom obliku naziva se cijenom. Mogućnost da se stvari svedu na novčani ekvivalent građansko pravo je izrazilo pojmom procjenjivosti pa se razlikuju procjenjive i neprocjenjive stvari ( npr. pramen kose, gruda zemlje i sl.). Procjenjivost stvari dolazi do izražaja u nizu pravnih situacija kao kod npr. diobe suvlasničke zajednice, naknade štete i sl. S obzirom na procjenjivost stvari u građanskom pravu razlikuju se tri vrste cijene • • Redovna cijena – obična normalna prometna vrijednost, Izvanredna cijena – subjektivna vrijednost stvari koja se procjenjuje objektivnim mjerilima a tu se uzimaju u obzir posebne okolnosti korisnika stvari, njegov interes prema stvari i veza te stvari s drugim stvarima. Afekcijska cijena – posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije procjenjiva objektivnim mjerilima a u obzir se uzima samo vrijednost koju ta stvar ima za određeni subjekt bez obzira na njenu prometnu vrijednost i vezu sa drugim objektima.

Te tri vrste cijene posebno dolaze do izražaja kod odgovornosti za štetu odnosno naknade štete. Primjer – netko je vlasnik književnog dijela koje se sastoji od 3 dijela. Prometna vrijednost trilogije je npr . 300 kn a redovna glavna cijena svakog dijela je 100 kn. No netko namjerno uništi jedan dio pa se kod određivanja izvanredne cijene uzima u obzir i činjenica da se smanjila ukupna vrijednost trilogije kao i odnos vlasnika prema njoj ( dali se bavi literaturom pa mu treba čitav komplet ili nema neki posebni interes prema trilogiji). No ako je vlasnik trilogiju dobio od samog autora s posvetom, tada se ne može po nikakvim objektivnim mjerilima ustanoviti vrijednost već će isključivo mjerilo biti vlasnikova osjećajnost, ljubav i vezanost prema trilogiji.

ČINIDBA
Svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku. Kao i stvar činidba je objekt građanskopravnog odnosa no za razliku od stvari koje su objekt stvarnopravnih odnosa činidba je objekt obvetznopravnih odnosa. Činidba se javila kasnije kao objekt, a obveznopravni odnos ne dovodi odmah i do stvarnopravnog učinka već je

30

on odgođen za ubuduće jer npr. kupnjom nekretnine ne postaje se odmah njezinim vlasnikom, već se samo dobiva obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da ispuni činidbu tj. preda nekretninu u posjed.

Karakteristike činidbe

Da bi se neka radnja ili propuštanje smatralo činidbom, mora imati pravne karakteristike npr. pomoći starom čovjeku da uđe u tramvaj nije činidba u smislu građanskog prava. • Mora biti ljudska radnja – činidba nije djelovanje koje potječe od elementarne sile, životinje,automata… Koje su iznimke da činidba mora biti ljudska radnja? Mora imati imovinski karakter jer ispunjenje činidbe znači u pravilu ostvarenje gospodarskog interesa bilo koje strane u odnosu. Izravni imovinski karakter pokazuje se u onim slučajevima kada dužnikova radnja neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika npr. povećava se predajom stvari, a neizravan imovinski karakter vidi se npr. u slučaju kada činidba služi za zadovoljenje neke kulturne potrebe ( Hrvatsko narodno kazalište preuzelo je obvezu da jednom tjedno daje tri besplatne karte studentima, kada da te obveze nema studenti bi morali iz vlastitog džepa platiti ulaznice čime bi izazvali promjene u svojoj imovinskoj masi). Tu spada i situacija kada se sama obveza zbog povrede pretvara u odgovornost za štetu npr. susjed koji svira klavir obveže se svom susjedu da u određeno doba dana neće svirati pa u suprotnom može ga ovaj tužiti na naknadu. Činidba mora biti moguća tj. pozitivna ili negativna radnja mora biti objektivno moguća npr. pravno nevaljana obveza je kada se netko obveže da će za dva dana izgraditi podzemnu željeznicu. Kada prvobitna nemogućnost činidbe otpadne naknadno tj. nakon sklapanja pravnog posla, obveza ne konvalidira tj. ne pretvara se u valjanu osim iznimno ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom a činidba postane moguća prije njegova ispunjenja, odnosno isteka roka. Obratno ako krivnjom dužnika obveza naknadno postane nemoguća, pretvara se u odnos odgovornosti za štetu a ako nema krivnje dužnika obveza se gasi. Subjektivna nemogućnost činidbe znači da je ne može izvršiti konkretni dužnik i ona se uz određene pretpostavke pretvara u odnos odgovornosti za štetu. Činidba mora biti pravno dopuštena – njen sadržaj ne smije se protiviti Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva

31

Činidba mora biti određena – kada je u svim pojedinostima točno označena, individualizirana tj. točno se zna obveza dužnika i pravo vjerovnika npr. predati automobil određene marke, jačine… za određenu cijenu ili mora biti bar odrediva kada nije samim postankom obveze točno određena ali pravni posao sadrži podatke pomoću kojih se može naknadno odrediti ili strane ostavljaju trećoj sobi da je odredi. Tu spadaju alternativne činidbe – kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidba i kada ispuni jednu od njih oslobađa se obveze, fakultativne činidbe kada dužnik duguje samo jednu činidbu ali mu je dopušteno ispuniti neku drugu da bi se oslobodio obveze npr. plati ugovorenu odustatninu od ugovorene obveze te generičke činidbe kod kojih je sadržaj određen samo po vrsti „ genus – rod“ pa se dužnik oslobađa obveze davanjem određene stvari unutar te vrste npr. pšenicu bez obzira na tip.

Sadržaj činidbe Četiri tipična klasična izraza • Davanje „dare“ – stvari tj. dužnik je dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo nad stvari. No ne može se svaka predaja stvari svesti na činidbu davanja npr. detencija ili posjed nije dare, već činjenje. Novčana činidba danas se smatra činidbom vrijednosti a ne davanjem. Činjenje „ facere“ – činidba rada koja se ispunjava trošenjem radne snage uz ili bez pomoći mehaničkih sredstava. Objekt činidbe rada može biti funkcija rada npr. okopavanje vinograda a na njoj se temelje ugovori o radu ili može biti rezultat rada npr. načiniti portret na kojoj se temelje ugovori o djelu. Propuštanje „ non facere“ – ne činjenje ili ne izvršavanje određenih radnji koje bi obveznik mogao vršiti da nije u obveznom odnosu ali propuštanje vlastite radnje npr. u određeno doba dana ne svirati klavir. Trpljenje „pati“ – ne sprječavanje tuđe radnje koju bi bio ovlašten spriječiti da nije u obveznom odnosu ali trpljenje samo tuđe radnje npr. susjedu dopustiti prolaz preko svog zemljišta.

Što su dobra u gospodarskom a što u pravnom smislu? Koji je pojam širi?

32

IMOVINA

Višeznačnost pojma imovine • Imovina kao gospodarska kategorija – ide u okvire političke ekonomije tj. ona je skup dobara koja pripadaju određenom subjektu tj. služe čovjeku za zadovoljavanje njegovih potreba ( imovinska masa ili imetak fizičke ili pravne osobe). Imovina kao pravna kategorija – skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem pa stvari ulaze u imovinu u obliku prava koja određeni subjekt ima na njima prema drugim subjektima npr. sat ulazi u moju imovinu u obliku prava vlasništva koje imam na njemu. No u imovinu ulaze i ona subjektivna imovinska prava koja se ne odnose izravno na stvari tj. dijelove imovinske mase npr A je posudio B 100,000 kn pa ima novo pravo – pravo na tražbinu upereno prema B tj. pravo na činidbu koju B mora izvršiti i vratiti dug. Znači niti činidba ne ulazi izravno u imovinu subjekta već u obliku prava na činidbu koje vjerovnik ima prema dužniku. Iz toga slijedi da obujam imovine određenog subjekta ne možemo utvrditi samo na temelju uvida u njegovu imovinsku masu, već uvidom u sve građanskopravne odnose u koje je on stupio. Obveze nisu samostalan dio imovine, već teret imovine tj. teret na pojedinim subjektivnim građanskim pravima a ima i obveza koje uopće ni kao teret ne ulaze u imovinu npr. vjerovnik ima pravo tražbine pozajmljene svote novaca – umjesto stvarnog sada ima obvezno pravo ali je po obujmu njegova imovina ostala ista. Iz pojma imovine moramo isključiti sva ona subjektivna prava koja nemaju imovinski karakter npr. aktivno i pasivno biračko pravo građana. Objekt na koji se odnose imovinska prava redovito se može izraziti u novčanom ekvivalentu a to opet omogućuje promet subjektivnih građanskih prava- taj promet se razlikuje od prometa u gospodarskom smislu pa iako teku usporedno nisu identični. U okviru gospodarskog prometa prenose se dobra ( robe) s jedne osobe na drugu a u okviru prometa prava prenose se prava na tim dobrima s jedne osobe na drugu. Dugovi nisu dio imovine već teret. Imovina kao knjigovodstvena kategorija – sastoji se od dva samostalna dijela prava tj. ( aktiva) i obveza ( pasiva), pozitivna i negativna imovina svedena na novčani ekvivalent… Likvidnost i nelikvidnost, solventnost i insolventnost – gleda se dali je veća aktiva ili pasiva pa se iz toga vidi dali je subjekt ekonomski aktivan ili pasivan te prezaduženost i sl.

Funkcije imovine

33

U vrijeme kada su se u građanskom pravu počele napuštati osobne sankcije, ustupajući mjesto imovinskim, bilo je nužno izgraditi pojam imovine a taj prijelaz uvjetovao je pojavu • Jamstvene funkcije imovine vjerovniku za namirenje njegove tražbine ( imovinske mase – prava nad stvarima i činidbama) ali do granice egzistencijalnog minimuma tj. dužniku mora ostati krug dobara neophodno potrebnih za njegovu fizičku egzistenciju. Postupak u kojem se ostvaruje ta jamstvena funkcija naziva se ovršni postupak. Osim toga imovina ima i funkciju (kao skup subjektivnim imovinskih prava i obveza kao tereta imovine) da omogućuje da prava i obveze kao jedinstvo kolaju u prometu i olakšava promet. Bez te kategorije ne bi se uopće moglo zamisliti nasljedno pravo ( imovina u trenutku smrti subjekta prelazi na nasljednike), zatim da se pravnim poslovima među živima omogući prijelaz imovine s jednog subjekta na drugi tj. olakšanje prometa npr. ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života,ugovor o doživotnom uzdržavanju, darovanje imovine do najviše 1/, prijelaz čitave imovine na drugi subjekt kod pripajanja trgovačkih društva i sl..

Karakteristike imovine • Jedinstvenost – određeni pravni subjekt može imati samo jednu imovinu. Pravni poredak dopušta, predviđeno propisima da se unutar jedinstvene imovine razlikuju pojedini fondovi koji služe postizanju određenih posebnih ciljeva, ne dirajući pri tome u osnovne funkcije imovine npr. Obiteljski zakon razlikuje vlastitu imovinu i bračnu stečevinu bračnih drugova ali prema vjerovniku se imovina bračnog druga pokazuje kao jedinstvena makar se sastoji od vlastite imovine i udjela u bračnoj stečevini. Isto tako imamo i u imovini nasljednika ostavinu i njegovu vlastitu imovinu a vjerovnici ostavitelja mogu se namiriti samo iz ostavine i sl. Identitet imovine – znači da ona pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini dijelovi iz nje izlazili a drugi ulazili. Nositelj može pojedina prava stjecati a druga gubiti a s pravnog gledišta imovina ostaje ista tj. to ne uzrokuje postanak neke nove imovine što omogućuje nositelju aktivno sudjelovanje u prometu i uslijed toga da se vjerovnik ima pravo namiriti iz te promijenjene imovine.

Dali je imovina širi pojam od ostavine? Razlika ta dva pojma? Kako se zove odgovornost kada osoba odgovara cijelom svojom imovinom? Zašto posjed ne ulazi u imovinu?

34

OSOBNA NEIMOVINSKA DOBRA

Osobna neimovinska dobra fizičke osobe su – život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda….

Osobna neimovinska dobra pravne osobe – sva ona koja propadaju i fizičkoj osobi osim onih vezanih za njenu biološku bit a to su osobito ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privređivanja…

Ukupnost osobnih neimovinskih dobara neke osobe čini njenu osobnost za što je dovoljno samo postojanje tj. nastanak pravnog subjekta.

Za nastanak prava osobnosti kao subjekta građanskog prava potrebno je priznanje od strane pravnog poretka to je dakle skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme objektivnog prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima.

Dva su osnovna ovlaštenja • • raspolaganje zaštita prema trećima.

Osnovne osobine • • • • • neimovinsko pravo, djelovanje „erga omnes“ tj apsolutno, strogo osobno, neprenosivo, neotuđivo

35

nenasljedno pravo.

Pravni subjekti mogu u zakonom određenim granicama njima raspolagati i glede njih sklapati pravne poslove npr. drugome dopustiti korištenje imena, slike, glasa u različite svrhe a pravni poredak osigurava im u tom pogledu građanskopravnu zaštitu ( poglavlje odgovornosti za štetu).

36

VII. PRAVNI POSLOVI

POJAM PRAVNOG POSLA

Očitovanje volje koje je samo za sebe ili u vezi sa drugim potrebnim pravnim činjenicama usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka a među njima su najvažniji postanak, promjena i prestanak nekog građanskopravnog odnosa. Takvo definiranje odgovara onim pravnim sustavima koji osim konsensualnih ugovora poznaju i realne. Naš ZOO je u pogledu pravnih poslova odredio „ odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore na odgovarajući način se primjenjuju i na druge pravne poslove“. No ni ta odredba ne može u cijelosti nadoknaditi opći dio građanskog prava jer je pravni posao viši rodni pojam od ugovora zato što svaki ugovor je pravni posao ali svaki pravni posao nije ugovor.

ZOO uređuje u prvom redu • Obveznopravne ugovore kojima se zasnivaju obveze i protuobveze, u kojima je do maksimuma izraženo načelo dispozitivnosti ili autonomije pravnih subjekata a očituje se u tome što obveznopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje njihovom voljom te u slobodnom određivanju sadržaja ugovornog odnosa a osim toga oni nastaju prihvatom ponude dakle slobodnim odabirom ulaska u taj odnos. Poslove za gotovo – npr. realna kupoprodaja kada strane ne zasnivaju obveze već je njihova namjera upravljena na izmjenu činidbe i protučinidbe. Na njih se uopće ne mogu primijeniti pravila o ispunjenju, odnosno neispunjenju činidbe koja vrijede za obveznopravne ugovore već protudokazivanje leži na prodavatelju koji ne može zahtijevati plaćanje, već samo vračanje prodane stvari. Poslove raspolaganja u kojima strane ne zasnivaju obveze, ne izmjenjuju činidbe već na određeni način raspolažu svojim subjektivnim pravima a da pri tome uopće ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznog odnosa npr. cesija.

37

Očitovanje volje mogu u pravnom poslu dati i pravne i fizičke osobe uz poštivanje načela stranačke ravnopravnosti koje ne dopušta da se kod pravnog posla jedna strana prema drugoj odnosi kao vlast pa npr. izdavanje upravnog akta, donošenje presude i sl. nisu pravni poslovi ali kada općina sklopi sa majstorom ugovor o izvođenju nekih radova to jest pravni posao. Očitovanje volje proizvodi određene učinke koji se očituju kao osnivanje, promjena ili prestanak nekog pravnog odnosa odnosno subjektivnog prava. Ti učinci mogu biti namjeravani dakle oni koje su stranke i željele postići i nenamjeravani tj. oni koje pravni poredak veže za takav pravni posao neovisno o volji stranaka (Povrat u prijašnje stanje „ restitutio in integrum“ i odgovornost za štetu). Pravni učinak mora biti dopušten pa delikt nije pravni posao već nedopuštena, protupravna radnja a posljedica tj. učinak nastupa bez obzira na volju delikvenata i izaziva nastanak građanskopravnog odnosa odgovornosti za štetu.

VRSTE PRAVNIH POSLOVA

Nekima od njih se ustalio sadržaj i pravnotehnički naziv pa ih u teoriji nazivamo imenovanim ( nominalnim) ili tipičnim pravnim poslovima a druge pak inominalnim pravnim poslovima.

Jednostrani i dvostrani pravni poslovi – ovisno nastaju li očitovanjem volje jedne strane (npr. kada ponuda stigne prihvatitelju i oporuka) ili nastaju suglasnim očitovanjem volja dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj ( npr. vjerovnik i dužnik) a nazivaju se ugovorima među kojima su najvažniji tzv. obvezni ( obligacijski) – dvostrani pravni poslovi kod kojih se jedna strana obvezuje drugoj na određenu činidbu npr. zajam, kupoprodaja, najam, depozit Dalje se dijele na jednostranoobvezne kod kojih je samo jedna strana vjerovnik a druga samo dužnik npr. kod posudbe i na dvostranoobvezne npr. kupoprodaja kada je prodavatelj dužan izručiti stvar i istodobno ovlašten zahtijevati plaćanje cijene a kupac dužan platiti stvar te istodobno ovlašten zahtijevati njenu predaju.

Pravni poslovi među živima ( inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti ( mortis causa) – oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života strana npr. posudba, kupoprodaja te oni kod kojih učinak nastupa tek nakon smrti strane koja je poduzela pravni posao npr. darovanje za slučaj smrti i sl. Naplatni ( onerozni) i besplatni ( lukrativni)pravni poslovi – oni kod kojih se za činidbu traži protučinidba neovisno radi li se o novcu ili drugoj

38

stvari i oni kod kojih se ta protučinidba ne traži npr. kupoprodaja, zamjena nasuprot darovanju. • Komutativni i aleatorni pravni poslovi – oni kod kojih su u vrijeme sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge tj. kvalitativno i kvantitativno su određene, zna se koja je strana vjerovnik a koja dužnik, tko ima subjektivno pravo a tko obvezu npr. ugovor o zakupu, najmu, kupoprodaja i sl. Aleatorni pravni poslovi su oni kod kojih to nije poznato već zavisi od nekog vanjskog neizvjesnog događaja npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje obujam činidbe ovisi o dužini života primatelja uzdržavanja, zatim ugovor o okladi i igri kada se ne zna koja će strana biti dužnik a koja vjerovnik i sl. Njih treba razlikovati od poslova sklopljenih pod uvjetom jer su tu prava i obveze strana poznate u trenutku sklapanja pravnog posla ali je njihov nastanak tj. prestanak kao učinak ovisan o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti a kod aleotornih on ne ovisi u nastanku već u sadržaju o neizvjesnom događaju. Kauzalni i apstraktni pravni poslovi – oni kod kojih je kauza ili pravno oblikovana gospodarska svrha koja se pravnim poslom želi postići naznačena kao bitan element pravnog posla npr. posudba gdje je kauza pročitati posuđenu knjigu a apstraktni su oni kod kojih se cilj pravnog posla ne vidi iz samog posla tj. ne navodi se kao bitan element npr. mjenični posao kada iz same mjenice ne vidimo za što se mjenični dužnik obvezao mjeničnom vjerovniku. Formalni i neformalni pravni poslovi – oni za koje je oblik određen bilo propisom ili voljom strana dakle obvezan i obrnuto npr. pravni posao sklopljen u usmenom obliku.

SADRŽAJ PRAVNIH POSLOVA
• Essentialia negoti ili bitni sastojci pravnog posla – nužni za nastanak određenog tipa pravnog posla, određeni strogim propisom i zato ih nazivamo objektivno bitnim za razliku od subjektivno bitnih tj. onih koje su same strane ugovorile da se smatraju bitnim. Propisi o bitnim sastojcima nazivaju se ius strictum. Npr. kod kupoprodaje to su predmet i cijena ( iznimka je trgovačka kupoprodaja kada je samo predmet bitni sastojak a cijena ne te realna kupoprodaja – poslovi za gotovo), kod zajma obveza predaje i vračanja zamjenjivih stvari i sl.

39

Naturalia negotii ili prirodni sastojci pravnog posla – oni koji se u pravnom poslu predmnijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi određenog pravnog posla. Oni predstavljaju prošireni sadržaj što znači da bez njih pravni posao može nastati i postojati. Oni se također određuju propisom pa ih strane moraju izrijekom isključiti ako žele da ne vrijede u pravnom poslu koji su sklopile a propisi o njima spadaju u ius dispozitivium. Npr. kod kupoprodaje to je odgovornost otuđivatelja za mane prodane stvari, za faktične i pravne nedostatke osim ako strane koje sklapaju kupoprodajni ugovor nisu drugačije ugovorile. Accidentalia negotii ili nuzgredni sastojci pravnog posla – koji vrijede samo ako ih strane ugovore bez kojih pravni posao može postojati ali za razliku od prirodnih sastojaka koji vrijede ako ih strane ne isključe, nuzgredni vrijede samo ako ih one ugovore dakle ne predmnijevaju se. Oni služe da strane po svojoj volji modificiraju sadržaj određenog pravnog posla s time da ne diraju u granice bitnih sastojaka i ne prijeđu granicu mogućnosti i dopustivosti. Tipični su uvjet, rok i nalog.

Moraju li svi ugovori imati bitne sastojke npr. ugovor o leasingu?

CONDICIO ILI UVJET
Nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se njegovi učinci čine ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti dakle pod uvjetom nije postanak ili prestanak ugovora već učinak tj. nastanak, promjena ili prestanak pravnog posla. Neizvjesnost može biti objektivna ili subjektivna, stavljena u prošlost ili budućnost a kod uvjeta ona može biti samo objektivno, neizvjesna i buduća okolnost. Za uvjet je karakteristično da je to odredba koju mogu pravnom poslu dodati samo subjekti što znači da se ne može odrediti propisom mada može u propisu stajati odredba da se može postaviti uvjet.

Vrste uvjeta
• Odgodni ili suspenzivni uvjet - koji odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi npr. dati ču ti knjigu ako položiš ispit. Raskidni ili rezolutivni uvjet - čijim nastupom prestaju učinci pravnog posla npr. darujem ti knjigu ali ako padneš na ispitu moraš mi je vratiti. Afirmativni koji zahtjeva da se nešto dogodi npr. ako odeš na put. Negativni koji zahtjeva da se nešto ne dogodi, dakle da ne nastane ona buduća i neizvjesna okolnost npr. ako se ne oženiš.

• • •

40

Protestativan kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštene osobe tj. ona mora nešto učiniti ili propustiti učiniti npr. ako sutra otputuje ili ne otputuje. Kauzalan – onaj čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili o volji nekog trećeg npr. ako bude lijepo vrijeme ili ako xy dođe k vama. Mikstni ili mješoviti – ovisi o volji uvjetno ovlaštenog ali i o nekom vanjskom događaju ili volji treće osobe npr. ako se oženiš tom i tom osobom.

• •

Svi se oni nazivaju pravim uvjetima jer uvijek sadrže tu buduću i neizvjesnu okolnost a ako nedostaje bilo ta budućnost ili pak neizvjesnost uvjet se naziva nepravim a u njih spadaju • Nužni uvjet kod kojeg okolnost koja se treba dogoditi je buduća ali nije neizvjesna npr. ako xy umre. Pravni posao sklopljen pod nužnim odgodnim uvjetom je valjan, ima učinak roka a ako je sklopljen pod nužnim raskidnim uvjetom postaje nevaljan jer strane stvarno ne žele da njihov posao proizvede pravne učinke npr. darujem ti auto ali trebaš mi ga vratiti ako sutra osvane. Pravni uvjet isto nije uvjet, nego samo jedna od pretpostavki potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog odnosa npr. Kupiti ću ti auto pod uvjetom da odgovaraš za štetu koju njime počiniš. Nemogući uvjet je onaj koji se ne može ostvariti ni fizički ni pravno npr. ako prstom dotakneš sunce. Tu je važan trenutak sklapanja pravnog posla jer ako je uvjet u tom trenutku bio moguć a istom kasnije je postao nemoguć, smatra se da se uvjet izjalovio pa može izazvati ništavost samog posla. Pri tome treba paziti dali je on raskidni ili odgodni. Ako je odgodni pravni posao je ništav a ako je raskidni uvjet se smatra nepostojećim a pravni posao je valjan. Također postoji razlika u vezi pravnih poslova inter vivos i mortis causa. Prema Zakonu o nasljeđivanju nemogući uvjeti u oporuci također se smatraju nepostojećim ( više nema ostavitelja, pa nema nikog da takvu odredbu u oporuci promjeni). Nedopušteni uvjet je onaj koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva a ugovor s takvim uvjetom bio on odgodni ili raskidni je ništetan. Nemoralni uvjet je protivan moralu društva i ujedno je nedopušten.

Djelovanje uvjeta

41

Djelovanje treba pratiti kroz dva različita vremenska razdoblja, vrijeme pendencije te drugo koje nastupa od onog trenutka kada se uvjet ispuni ili izjalovi a u svakom od ta dva vremena drugačije se izražavaju učinci i odgodnih i raskidnih uvjeta.

Vrijeme pendencije započinje sklapanjem pravnog posla i traje dok se
uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. To je nekakvo viseće stanje „condicio pendet“ tj. uvjet visi, razdoblje iščekivanja i neizvjesnosti. • Ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom tada je on nastao ali je njegov učinak odgođen tj. postanak, promjena ili prestanak određenog građanskopravnog odnosa. Po jednom shvaćanju nastao je i pravni posao i subjektivno pravo, samo je ostvarenje tog prava odgođeno. Po drugom shvaćanju nije nastao pravni odnos iako je nastao pravni posao a pravni odnos će nastati istom u trenutku kada se uvjet ispuni ( onaj koji se obvezao nije postao dužnik prije ispunjenja uvjeta). ZOO kaže „ tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vračanje osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta“. Tako iako za vrijeme pendencije nije nastao namjeravani pravni odnos ipak uvjetno opterećeni ima neke obveze koje proizlaze iz postojećeg pravnog stanja. Za vrijeme pendencije ne smije se postupati suprotno načelu savjesnosti i poštenja ( dvije fikcije). Ako stranka onemogući ispunjenje uvjeta pravo veže fikciju ispunjenja uvjeta – smatra se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje suprotno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Npr. ako uvjetno opterećeni tijekom pendencije raspolaže stvarju, otuđi je ili optereti to je pravno valjano a raspoložbe uvjetno opterećenog prestaju važiti onog trenutka čim se uvjet ispuni a ako bi došlo do štete njegovom krivnjom odgovara uvjetno ovlaštenom. Što se tiče prava tj. učinaka za uvjetno ovlaštenog za vrijeme penedncije – njegova pozicija prelazi i na njegove nasljednike osim kod poslova mortis causa jer naime ako uvjetno ovlašteni umre za vrijeme pendencije to nije tako. Tu imamo fikciju izjalovljenja uvjeta za određeno postupanje uvjetno ovlaštenog – uvjet nije ispunjen ako je njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči strana u čiju je korist određen. • Ako je pravni posao sklopljen pod raskidnim uvjetom tada je njegovo djelovanje za vrijeme pendencije suprotno djelovanju suspenzivnog uvjeta tj. uvjetno ovlašteni kao stjecatelj postaje odmah vjerovnik, odnosno vlasnik dok je uvjetno opterećeni postao dužnik odmah u trenutku sklapanja pravnog posla.

42

Ispunjenje uvjeta –„ condicio existit“ nastaje kada se dogodi ona okolnost koja je bila predviđena u dispoziciji odnosno izjalovljenje uvjeta- „ condicio
deficit“ nastaje kada je sigurno da se više on neće ispuniti a u oba slučaja se radi o završetku vremena pendencije. • Kod afirmativnog uvjeta to znači da je nastao predviđeni događaj odnosno da nije nastupio a kod negativnog uvjeta da nije nastao događaj tj. da se zbio. Kod odgodnog uvjeta ispunjenjem automatski nastaju učinci pravnog posla npr. onaj koji je prenio vlasništvo, prestaje biti vlasnik i padaju sve raspoložbe koje je eventualno imao za vrijeme pendencije. Isto tako onaj koji se obvezao postaje pravi dužnik kojeg vjerovnik može tužiti na izvršenje dužne činidbe. Ako se odgodni uvjet izjalovio uopće ne mogu nastati nikakvi pravni učinci i nastaje stanje kao da pravni posao uopće nije ni sklopljen. Kod raskidnog uvjeta ispunjenjem prestaju učinci pravnog posla i ima stvarnopravni učinak ali ako je treća osoba kao stjecatelj bila poštena tada se od nje ne može tražiti povrat stvari radi zaštite načela povjerenja u promet. Ako se raskidni uvjet izjalovi tada učinci pravnog posla postaju trajni i više ne može doći do raskida.

Djeluje li nastup uvjeta tj. učinci pravnog posla ex nunc tj. od trenutka kada se on ispunio ili izjalovio ili ex nunc tj. od trenutka kada je sklopljen sam pravni posao? Ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom i njemu se udovolji učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volja strana ne proistječe što drugo. Ako je pravni posao sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju klada se uvjetu udovolji.

ROK ILI DIES
Nuzgredni sastojak pravnog posla a za razliku od uvjeta može se odrediti i propisom i ne javlja se samo kod pravnih poslova npr. Ustav RH – zakon stupa na snagu najranije 8 dan od objave i sl. Nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom tj. on nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena.

Vrste rokova

43

Početni „dies a quo“ i završni „ dies ad quem“. Npr iznajmljujem ti stan od… ili do… razlika sa suspenzivnim i rezolutivnim uvjetima je nedostatak neizvjesnosti. No na odgovarajući način tu se primjenjuju pravila koja vrijede za uvjete – kada učinak pravnog posla počinje od određenog vremena ( početni rok) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnim uvjetima a kad učinci prestaju važiti nakon isteka određenog roka ( završni rok)… pravila o raskidnom uvjetu. Jednostavni i složeni – oni kod kojih nema neizvjesnosti i određeni su kalendarski npr. 01.01. te oni koji u sebi sadrže element neizvjesnosti i zbog toga se smatraju uvjetima na mogu biti određeni kao dan koji će se sigurno dogoditi ali je neizvjesno kada npr. smrt, kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi ali se zna ako se dogodi kada će to biti npr. roditelji obećaju djetetu auto za 25. rođendan ali se ne zna dali će ga ono doživjeti te kao dan za koji je neizvjesno hoće li se i kada će se dogoditi npr. dobiti ćeš auto na dan kada diplomiraš.

Određivanje rokova u različitim vremenskim jedinicama – danima, tjednima , mjesecima, godinama o čemu odlučuju strane. Računanje rokova – u danima, tjednima… a počinje teći od prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa a završava istekom posljednjeg dana roka, mjeseca, godine i sl. ili 1. dana, 15. dana, ili posljednjeg dana mjeseca. Ove rokove u kojima strane odlučuju svojom voljom ne treba miješati sa zastarnim i prekluzivnim rokovima koji se određuju kogentnim propisima ( zastara).

NAMET ILI MODUS
Nuzgredna odredba dodana pravnom besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost koja ipak ne pretvara taj posao u naplatni tj. nema karakter protučinidbe. Može se dodati besplatnom pravnom poslu inter vivos, mortis causa ili u oporuci. Tipičan besplatni pravni posao među živima je darovanje npr. dajem ti 3000 kn ali s time da odeš 10 dana na more, ili primjer nameta u poslovima za slučaj smrti – netko ostavlja svom prijatelju vinograd ali mu istodobno nameće dužnost da mu podigne nadgrobni spomenik pa ako primatelj ne ispuni namet prema ZOO druga strana može zahtijevati ispunjenje ili raskid ugovora tj. neispunjenje nameta ima učinak ispunjenja raskidnog uvjeta a isto vrijedi i za oporuku.

OBLIK OČITOVANJA VOLJE

44

Različiti oblici i mogućnosti u kojima se izražava unutarnja volja subjekata iz kojih se sigurno može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Oblici i forme očitovanja volje • Usmeno očitovanje – pomoću žive izgovorene riječi „viva vox“ a ako se iz posebnih razloga želi da subjekti prigodom sklapanja pravnog posla svoju volju očituju u nekom drugom obliku, tada se to uvijek u propisima posebno naglašava. Pismeno očitovanje – pomoću pisanih riječi „ scriptura“ bez obzira na materijal na kojem je pisano, sredstva kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika. Ne mora biti vlastoručno napisano ali mora biti vlastoručno potpisano uz iznimku npr. oporuke koja je valjana jedino ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Potpis mora biti vlastoručan a stavlja se na kraju ili ispod teksta i on sadrži predmnijevu da je doista u tekstu izražena volja potpisnika a sastoji se od imena i prezimena ili samo prezimena ako je to dovoljno za identifikaciju ( npr. u selu je samo jedan Tonković). Paraf je skraćeni oblik potpisa, vlastoručan koji se koristi u internom uredskom poslovanju ali ne i kod ugovora građanskog prava. Faksimil je mehanički otisak vlastoručnog potpisa npr. kod masovnih očitovanja kao što su mjenice, indeksi i drugi masovni ugovori. Rukoznak je otisak prsta koji daju nepismeni ljudi umjesto vlastoručnog potpisa a mora biti ovjeren kod javnog bilježnika. Elektronički potpis je podatak u elektroničkom obliku. Očitovanje volje znacima – kao npr. kimanjem glave, kretnjom ruke i sl. a traži se da bude razumljivo bar u onom krugu u kojem se to očitovanje dalo. Imaju ograničenu uporabu s obzirom na sadržaj očitovanja npr. prihvat ponude se može dati pružanjem ruke ali ponuda ne jer znacima se ne može izraziti potpuni sadržaj ugovora i ne može se dati ako se za pravni posao traži pisani oblik. Očitovanje volje konkludentnim radnjama – spada za razliku od prijašnjih u neizravna očitovanja a sastoji se u tome da se iz određenog ponašanja očitovatelja može sigurno zaključiti da je posrednim putem htio izraziti stanovitu volju. One se uvijek tumače prema postojećim prometnim shvaćanjima. Osoba koja je izvršila određene konkludentne radnje a ne želi da se one protumače kao očitovanje volje potrebno za sklapanje nekog pravnog posla mora se od toga ograditi a to se naziva protestatio – očitovanje volje kojim određena osoba unaprijed se osigurava od pogrešnog tumačenja njezinih postupaka. Uži pojam je reservatio – očitovanje volje kojim se subjekt ograđuje od toga da neki njegov čin se shvati kao napuštanje prava npr. vračajući dužniku zadužnicu vjerovnik izjavljuje da se taj akt ne smije shvatiti kao otpust duga.

45

Šutnja – ponuđenog ne znači prihvat ponude što znači da ne vrijedi srednjovjekovno pravilo „ qui tacet consentire videtur“ – tko šuti, smatra se da odobrava. Tu vrijede dvije iznimke a prva se odnosi na slučaj kada ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi sa ponuditeljem u vezi sa određenom robom pa ako ne želi prihvat ponude ne smije šutjeti već reagirati odbijanjem i druga koja se odnosi na osobe koje su se ponudile izvršavati naloge drugih osoba za obavljanje određenih poslova kao i osobe u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih radnja npr. odvjetnici, komisionari, špediteri i sl. One su dužne izvršiti dobivene naloge ako ih odmah nakon primitka nisu odbile. Postoji i treća iznimka prema kojoj bi se šutnja mogla shvaćati prihvaćanjem ponude ako bi se ona odnosila na ugovor u isključivu korist ponuđenog a danas se opravdava pozivom na načelo savjesnosti i poštenja, međutim ona je sporna pa je nužan oprez u eventualnoj primjeni.

OBLIK PRAVNIH POSLOVA
Poslovi za koje se unaprijed ne traži određeni oblik nazivaju se neformalnim a ako se on traži bilo zakonom ili sporazumom samih stranaka naziva se formalnim pravnim poslom. • Usmeni oblik pravnog posla – kada su stranačka očitovanja volje dana živom riječju ili kombinacijom izgovornih riječi , znakova i konkludentnih radnji. On omogućuje brzo sklapanje pravnih poslova i brzo kretanje dobara i usluga u prometu npr. kupnja na tržnici, oporuka i u izvanrednim prilikama i sl. Ako se zakonom predvidi usmeni oblik pravni posao je formalan. ZOO sadrži odredbu da svaka strana može od druge zahtijevati pisanu potvrdu iako pravni posao ostaje valjan iako pisana potvrda o njemu nije dana a smisao te odredbe je da se sadržaj usmeno sklopljenog pravnog posla sačuva u trajnijem obliku i izbjegnu kasniji mogući sporovi o njegovu postojanju i sadržaju. Pisani oblik pravnog posla – kada su stranačka očitovanja volje dana pisanom riječju, kada strane izmjenjuju pisma, elektroničkim putem i sl. Pravni posao je sklopljen onog trenutka kada ga strane vlastoručno potpišu odnosno stave ovjeren rukoznak. Pisani pravni posao treba biti sastavljen bar u onoliko primjeraka koliko ima strana iako ZOO kaže da je sklapanje ugovora dovoljno da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. Kada je više primjeraka mjerodavan je izvornik tj. onaj primjerak koji su strane potpisale a ako je više potpisanih onaj koji su odredile da bude izvornik ili se izvornik utvrđuje različitim dokazivanjima i drugim okolnostima. Za čitav niz pravnih poslova propisano je da se moraju sklopiti u pisanom obliku npr. ugovor kojim se prenosi pravo vlasništva, vlastoručna

46

oporuka, ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene, ugovor o građenju, licenci, osiguranju, tekućem računu, kreditu i sl. • Pravni posao sklopljen pred svjedocima – u pravilu se danas ne traži i ZOO ga ne predviđa iako u građanskom pravu postoji još poslova mortis causa koji se mogu tako sklopiti npr. pisana oporuka pred svjedocima. Pravni poslovi uz sudjelovanje javnih tijela – bilo u samom aktu sklapanja pravnih poslova ili kod već načinjene pisane isprave o pravnom poslu. Oblici sudjelovanja javnih tijela a) pravni poslovi sklopljeni pred nadležnim tijelima u obliku sudskog zapisnika u sudu pred sucem npr. javna oporuka, kod pravnih poslova koje sklapaju slijepe ili gluhe osobe, osobe koje ne znaju čitati te nijemi koji ne znaju pisati ili osobe koje ne poznaju službeni jezik, u obliku zapisnika pred tijelom državne uprave ako je tako predviđeno propisom, te u obliku javnobilježničkog akta kod ugovora o uređenju imovinskih odnosa među osobama u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnika i osoba lišenih poslovne sposobnosti, ugovora o darovanju bez predaje u neposredan posjed te svi pravni poslovi inter vivos koje osobno poduzimaju slijepi i gluhi, oni koji ne znaju čitati ili nijemi koji ne znaju pisati. b) potvrđivanje ( ovjeravanje ili solemnizacija) isprava – čime im se daje značaj javnih isprava ( pisanih) a vrši se kod javnog bilježnika čime dobivaju značaj javnobilježničkog akta. c) ovjeravanje potpisa ili rukoznaka na nekoj ispravi čime se potvrđuje da on potječe od određene osobe a vrše ih javni bilježnici, tijela državne uprave i ovlaštene osobe u trgovačkim društvima, ustanovi ili drugoj pravnoj osobi.

Usmeni dodaci pisanom ugovoru • Ako je pisani oblik ugovora propisan zakonom, pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune tog ugovora moraju biti u istom obliku „ pravilo o paritetu oblika“ uz dva izuzetka kada se usmena dopuna odnosi na sporedne točke i nije protivna cilju pisanog ugovora a o tome nije ništa u formalnom ugovoru rečeno i kada se kasnijim usmenim pogodbama umanjuju ili olakšavaju obveze druge strane a oblik je pripisan isključivo u interesu te strane. • Ako je oblik ugovora određen voljom stranaka dopuštaju se izmjene i dopune neformalnim sporazumom bez obzira radi li se o bitnim ili sporednim sastojcima odnosno umanjenju ili povećanju obaveza i dr. Kada se radi o istodobnim usmenim pogodbama npr. ugovara se viša cijena a u ispravku ugovora se unese niža ( npr. radi manjeg poreza) vrijedi neovisno o tome jeli poseban oblik predviđen zakonom ili voljom strana samo ono što je u tom obliku sadržano uz dva izuzetka ista kao i kod propisanog oblika zakonom.

47

Ciljevi i smisao oblika pravnih poslova • Valjanost pravnog posla – npr. valjanost ugovora kojim se prenosi pravo vlasništva na nekretninama određen je uvjetom da je u pisanom obliku, oblik ad solemnitatem je propisan za pravni posao koji treba javnobilježnički akt. Utuživost pravnog posla – ako strana želi ostvariti neko pravo npr. iz darovanja bez prave predaje koje se može sklopiti i u pisanom obliku može se druga strana prisiliti na ispunjenje samo ako je sklopljeno u obliku javnobilježničkog akta tj. sudskog zapisnika. Dokazivanje postojanja pravnog posla – oblik ad probationem kod zajma koji se može sklopiti i usmeno kada se izdaje zadužnica kao dokazna isprava. Radi upisa u javni registar npr. u zemljišnu knjigu ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Zaštita javnog interesa ili interesa strana npr. da ih upozori na posljedice sklapanja određene vrste pravnog posla, sprečavanje krivotvorenja i sl.

• •

VALJANOST I NEVALJANOST PRAVNOG POSLA

Pretpostavke valjanosti su • • • • • Pravna i poslovna sposobnost subjekata, Valjano i suglasno očitovanje volje, Moguća, dopuštena, određena ili bar odrediva činidba, Nedopuštena pobuda, Ponekad i određeni oblik pravnog posla.

Ako se bilo koja od tih pretpostavka ne ispuni ili ispuni u sadržajno negativnom značenju ( npr. nedopuštena činidba) pravni posao je nevaljan. Nevaljani pravni poslovi dijele se na ništave i pobojne.

48

NIŠTAVOST PRAVNOG POSLA

Pojam i karakteristike ništavih pravnih poslova
To su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani trebali proizvesti. Nazivaju se apsolutno ništavim pravnim poslovima s kojima se postupa kao da nisu ni sklopljeni tj. kao da pravno ne postoje. Ništavost nastupa „ex lege“ tj. na temelju zakona a sud na nju pazi po službenoj dužnosti „ ex off“ i budući da ništavost nastaje na osnovi zakona sud će samo posao proglasiti ništavim ako za to postoje zakonom predviđeni razlozi ništavosti, dakle odluka suda ima deklaratoran karakter tj. konstatira već nastalu ništavost. Ništavost djeluje „ex tunc“ tj. od samog trenutka sklapanja pravnog posla a naknadno može konvalidirati samo iznimno u zakonom predviđenim slučajevima a strane ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništavost ugovora koji su sklopile.

Razlozi ništavosti
Pretpostavke valjanosti ostvarene u njihovom negativnom značenju • Poslovna nesposobnost fizičke osobe - maloljetnika (osim onih koji su sklopili brak ili postali roditeljima) i punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti. Tu ne spadaju slučajevi ograničene poslovne sposobnosti ( npr. maloljetnici sa navršenih 15 godina ako su stupili u radni odnos mogu sklapati valjane pravne poslove u okviru raspolaganja svojom zaradom, odnosno imovinom). Pravna osoba može sklapati pravne poslove u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti ( ZOO kaže pravne poslove koje sklopi pravna osoba sa trećim osobom izvan djelatnosti koju čine njeni predmeti poslovanja su valjani a Zakon o trgovačkim društvima kaže da trgovačko društvo može obavljati one djelatnosti koje su upisane u trgovački registar i one koje služe obavljanju tih upisanih djelatnosti a pravni poslovi sklopljeni izvan upisanih djelatnosti su pravno valjani. Posljedica jedino može biti prekršajna odgovornost jer pravna sposobnost je širi pojam od predmeta poslovanja a granice ta dva pojma tj. podudaraju li se i koliko nema značenje glede valjanosti pravnog posla. Valjanost pravnog posla pravne osobe bez suglasnosti tijela pravne osobe ako je ta suglasnost predviđena statutom, društvenim ugovorom ili pravilima pravne osobe i upisana u sudski registar – pravni posao je ništav a ugovorna strana ima pravo na naknadu štete s time da se suglasnost može dati i kasnije tj. naknadno kada djeluje retroaktivno.

49

Nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje tzv. mane volje kod kojih razlikujemo svjesni nesklad između volje i očitovanja kada osoba namjerno očituje nešto što neće – školski primjer šala, simulacija, prijetnja, sila i mentalna rezervacija te nesvjesni nesklad između očitovanja i volje kada osoba nesvjesno očituje ono što ne želi – zabluda, neznanje, nesporazum i prijevara. Sve te mane volje izazivaju nevaljanost pravnog posla osim mentalne rezervacije a ništavost uzrokuju školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i sila. ( Razlika u posljedici između mentalne rezervacije i simulacije?)  Mentalna rezervacija – svjestan nesklad između volje i očitovanja kod kojeg jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće a druga strana za to ne zna. Pravni posao je nastao i izaziva pravne učinke jer se na mentalnu rezervaciju odnosi pravilo „ tko zna ili mora znati posljedice svog očitovanja ne može htjeti očitovanje bez tih posljedica“. Primjer je dražba kad kupci ponekad ne žele kupiti stvar ali sudjeluju u nadmetanju da bi povisili cijenu. Školski primjer i šala – očitovanje dano u kazališnoj predstavi uz iznimku za šalu npr . A je u šali dao nalog prijatelju B da za njega nešto kupi ali B je to ozbiljno shvatio pa mu A mora nadoknaditi trošak. Simulacija – prividno sklapanje pravnog posla. Apsolutna – sklapanje radi zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba ili u neku drugu svrhu npr. prividna prodaja stvari srodniku radi prikrate vjerovnika a pravni posao je valjan ako treća osoba nije znala ni morala znati za fiktivnost posla a stekla je neko pravo čime se štiti povjerenje u promet. Relativna – sklapanje pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi posao npr. prividno sklapanje kupoprodajnog ugovora da bi se prikrio stvarno sklopljeni ugovor o darovanju i tako izbjegla primjena nepovoljnih propisa o porezu. Ovdje su sklopljena dva pravna posla – prividni ili simulirani koji je ništav i prikriveni tj. disimulirani koji ostaje valjan pod pretpostavkom da su ga strane zaista željele i da su ispunjene sve potrebne pretpostavke. I ovdje se štite treće osobe kao i kod i pod uvjetima apsolutne simulacije. Nesporazum (dissensus) – kada ugovorne strane vjeruju da su suglasne ali u stvari među njima postoji nesuglasnost o pravnoj naravi ugovora ili o kojem njegovom bitnom sastojku npr. A izjavi da posuđuje knjigu B ali ovaj to shvati kao darovanje ili najmodavac drži da je ugovorio tjednu a

50

najmoprimac mjesečnu najamninu. Prama ZOO se smatra da takav ugovor nije ni nastao.  Sila ( vis apsoluta) – fizička tj. izvršavanje nasilja nad osobom u trenutku očitovanja npr. nasilno vođenje ruke pri potpisivanju ugovora.

Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe – ugovor je ništav  Ako je činidba bila objektivno nemoguća u vrijeme sklapanja pravnog posla a ako je on sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom a činidba prije njegova ispunjenja odnosno isteka postane moguća pravni posao će biti valjan. Objektivna nemogućnost je radnja koju nitko ne može izvršiti i izaziva ništavost pravnog posla a subjektivna je ona radnja koju ne može izvršiti subjekt koji se na nju obvezao i ona ne izaziva ništavost već odgovornost dužnika za neispunjenje preuzete obveze. Naknadna nemogućnost izaziva odgovornost dužnika za štetu ako je ta nemogućnost nastupila njegovom krivnjom a u suprotnom obveza prestaje a teret dokazivanja o okolnostima koje isključuju odgovornost leži na dužniku ( ako su predmet obveze generičke stvari obveza prestaje i tu samo ako su te stvari trebale biti uzete iz određene mase a cijela ta masa propadne bez krivnje dužnika). U svim tim slučajevima kada je dužnik oslobođen ispunjenja obveze dužan je vjerovniku ustupiti pravo koje ima prema trećoj osobi koja je odgovorna za nastalu nemogućnost ispunjenja. Pravna nemogućnost npr. kupoprodaja stvari izvan prometa ulazi pod pojam nedopuštenosti. Pravni posao je nedopušten ako je činidba protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva osim ako cilj povrijeđenog prava upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Zabranjeni pravni posao je protivan propisima pravnog poretka ( ako je sklapanje ugovora bilo zabranjeno samo jednoj strani npr. prodaja poslije radnog vremena ugovor ostaje na snazi a strana odgovara prekršajno te ako je zabrana manjeg značaja a ugovor je u cijelosti ispunjen je također iznimka od ništavosti ugovora). Nemoralni pravni posao je protivan moralu društva npr. ugovor o zajmu dan radi hazardiranja ( prijevare) pa je suglasno tome odbijen zahtjev za povrat zajma). Zelenaški pravni posao nastaje kada netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, ili njegovim neiskustvom, lakomislenošću i zavišću, ugovori za

51

sebe ili drugoga korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. To je u biti nemoralan ugovor npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja. ZOO predviđa mogućnost da takav ugovor ostane na snazi ( konvalidira) ako oštećeni u roku 5 godina od sklapanja podnese sudu zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos a sud mu udovolji.  Činidba je neodređena ako pravnim poslom nije ostavljeno dovoljno pojedinosti za njenu individualizaciju, pa dužnik pouzdano ne zna što treba ispuniti vjerovniku. Posao bi mogao biti valjan ako bi ona bila odrediva tj. ako sadrži podatke za to ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi npr. utvrđivanje cijene kupoprodajnog ugovora ili naknade prijevoza i sl. po tržišnoj razumnoj cijeni utvrđenoj odlukom suda ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i sl.

Nedopuštenost pobude – sa bi pravni posao bio ništav pobuda mora biti nedopuštena dakle kao i kod činidbe protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, pobuda mora bitno utjecati na odluku jednog od ugovaratelja da sklopi ugovor, drugi ugovaratelj je znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na sugovaratelja da sklopi ugovor uz iznimku kod besplatnog ugovora. Nedostatak potrebnog oblika – ZOO usvaja u pogledu oblika načelo neformalnosti tj. ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku a iznimno se određeni oblik zahtjeva kao pretpostavka valjanosti tj. suprotno izaziva ništavost pravnog posla, u dva slučaja   ako je tako predviđeno propisom, ako su se strane sporazumjele da posebni oblik bude uvjet valjanosti njihova ugovora.

A pobojnost samo kod oporuke koja je iznimka. Postoji i mogućnost konvalidacije ugovora ako su ga strane ispunile u cijelosti ili pretežnom dijelu si ispunile obveze iz njega i ako iz cilja ugovora ne proizlazi što drugo.

Djelomična ništavost
Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništavost cijelog ugovora „ untile per inuntile non vitiatur“ – korisno se štetnim ne kvari, ali samo u

52

slučaju kada ugovor može opstati bez te ništave odredbe a ta odredba nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Posljedice ništavosti
Pravni posao ne proizvodi namjeravane pravne učinke koje bi proizveo da je bio valjan ali proizvodi nenamjeravane pravne učinke koji se nadovezuju na nevaljani pravni posao a to su  obveza restitucije „ restitutio in integrum“ tj. povrata u prijašnje stanje tako da je svaka strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na osnovi takvog ugovora a ako to nije moguće dati odgovarajuću naknadu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Odgovornost za štetu koja pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništavog pravnog posla s time da druga strana nije znala niti morala znati za postojanje uzroka ništavosti a zahtjev za naknadu štete ne temelji se na povredi ugovorne obveze jer obveze uopće nema već se radi o čistom građanskom deliktu. Naknada štete koju je savjesna strana pretrpjela preuzimajući različite radnje u uvjerenju da je ugovor valjan „ negativni pogodbeni interes“ te je limitirana granicom koristi koju bi strana imala od ugovora de je valjan tzv. „ pozitivni pogodbeni interes“.

Tko i u kojem roku može isticati ništavost?
Svaka zainteresirana strana, dakle i treće osobe i državni odvjetnik. Sud pazi na ništavost po službenoj dužnosti a pravo isticanja ništavosti nema vremenske granice dakle ne gasi se.

POBOJNOST PRAVNOG POSLA

Pojam i karakteristike pobojnih pravnih poslova
To su „ relativno ništavi pravni poslovi“ koji proizvode pravne učinke kao i valjani ali se mogu iz propisom predviđenih razloga i u predviđenom roku poništiti odnosno pobiti. Sve do poništenja takvi pravni poslovi po svojim učincima se ne razlikuju od valjanih a ako protekne propisano vrijeme za njihovo

53

pobijanje postaju valjani tj. konvalidiraju. Ako pobojan pravni posao bude poništen, posljedice poništenja nastupaju kao i kod ništavih pravnih poslova „ex tunc“ tj. od dana njegova sklapanja. Sud ne pazi na ništavost po službenoj dužnosti već samo na zahtjev ovlaštene osobe tj. one strane u čijem je interesu pobojnost ustanovljena ( tužba za pobijanje – naziva se „querella nullitatis“). Pobojnost kao sankcija nevaljanosti ustanovljuje se ponajprije u svrhu zaštite interesa ugovornih strana a ne općih društvenih interesa kao kod ništavosti). Odluka o pobijanju je konstitutivna.

Razlozi pobojnosti

Ograničena poslovna sposobnost - sklapanje pravnog posla bez zahtijevanog odobrenja zakonskog zastupnika te kada ono ni naknadno ne uslijedi npr. to se ne traži za djecu sa navršenih 15 godina pri raspolaganju svojim vlastitim dohotkom od zarade. Sugovaratelj ima pravo raskinuti ugovor pod uvjetom da nije znao za ograničenu poslovnu sposobnost druge strane ili ako je znao a prevaren je tvrdnjom da je druga strana dobila odobrenje svog zakonskog zastupnika kada ograničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu. Pravo na raskid ugovora ima u roku od 30 dana od saznanja odnosno odsutnosti potrebnog odobrenja. Osim prava na raskid ugovora, sugovaratelj ima pravo pozvati zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li ugovor a ako se on ne očituje u roku od 30 dana smatra se da je prijedlog odbijen. Ne postoji mogućnost da osoba kada postane potpuno poslovno sposobna pobija ugovor koji je sklopila bez tog potrebnog odobrenja. Mane volje koje uzrokuju pobojnost pravnog posla su  Prijetnja „ vis compulsiva“ – psihička prisila tj. kada jedna strana ili netko treći izazove kod druge opravdan strah zbog kojeg ova sklopi određeni pravni posao. Ta strana ima pravo zahtijevati poništenje pravnog posla. ( svjestan nesklad volje i očitovanja). Zabluda „eror“ – pogrešna predođba o nekoj okolnosti ( error iuris – o pravu/ error facti – o činjenicama/ error in motivo – o motivu). Zabluda o pravu i motivu se u pravilu ne uvažava. Zabluda o motivu je bitna samo kod besplatnih pravnih poslova. Zabluda koja se odnosi na elemente pravnog posla a iznimno i na motive njegova poduzimanja naziva se pravnoposlovnom zabludom koja se opet dijeli na zabludu o

54

očitovanju ( postojanje se može ustanoviti interpretacijom kao razlika između stvarno očitovanog i objektivno očitovanog) i zabludu u užem smislu ( očitovano je ono što se uistinu htjelo a nesklad je neizravan jer je očitovatelj bio u zabludi glede jednog elementa pravnog posla). ZOO kaže da zabluda ima učinak na pravni posao tj izaziva pobojnost samo ako je bitna zabluda tj. samo ako je ona koja se odnosi na bilo koji bitni sastavni sastojak pravnog posla a iznimno i na motive poduzimanja ali ne definira konkretno pojam bitnosti već navodi slučajeve kod kojih se zabluda „ex lege“ mora smatrati bitnom a to je kada se odnosi na a) objekt ugovora „ errror in qualitate“, b) osobu s kojim se sklapa pravni posao, ako se sklapa s obzirom na tu osobu „ error in persona“, c) okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnima, d) pobudu koja je ali isključivo kod besplatnih pravnih poslova bila odlučna za preuzimanje obveze „error in motivo“. Učinak te bitne zablude je pobojnost pravnog posla. U pitanju odnosa između volje i očitovanja ZOO se priklonio tzv. teoriji povjerenja tj. redovito se uvažava ono što se očitovalo a tek u slučaju spora ispituje se pod određenim pretpostavkama i uvažava ono što se htjelo dakle uvažiti će se prava volja ugovorne strane dokaže li se da je zabluda bitna. Osim te postoje još i teorija očitovanja po kojoj nije važno što se htjelo već ono što se očitovalo i po njoj bi pravni posao u zabludi bio valjan ali ta teorija je nedopuštena te teorija volje po kojoj je bitno ono što se htjelo a ne ono što se očitovalo te bi pravnoposlovna zabluda uvijek uzrokovala nevaljanost pravnog posla a prihvaća se u nasljednom pravu i to oporučnom gdje se na prvom mjestu uvažava prava volja ostavitelja. U jednom slučaju ugovorna strana se ipak neće moći pozivati na zabludu, iako je ona bitna a to je kada je druga ugovorna strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije ni bilo npr. netko kupi antenu koja ne ostvaruje prijam a isporučitelj je spreman isporučiti mu odgovarajuću antenu. Ako zbog zablude dođe do poništenja ugovora, druga ugovorna strana, ako je bila savjesna tj. nije znala ni morala znati za zabludu svog sugovaratelja ima pravo na naknadu pretrpljene štete tj. na naknadu negativnog pogodbenog interesa ( one štete koju trpi zbog toga što je vjerovala u valjanost ugovora) koji mora biti limitiran i po obujmu i visini tj. ne smije priječi granicu tzv. pozitivnog pogodbenog interesa ( granicu koristi koju bi imao savjesni sugovaratelj da je ugovor ispunjen u sadržaju u kojem je sklopljen tj. korist koju bi postigao da ugovor nije poništen). ( Nesvjesni nesklad…)

55

Neznanje – ZOO ne govori o njemu kao obliku nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja ali općenito se uzima da ono ima iste učinke kao i zabluda. U odnosu na zabludu koja predstavlja pogrešnu predođbu o nekoj okolnosti, neznanje „ ignorantia“ znači pomanjkanje bilo kakve predođbe. Prijevara – kada jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje pravnog posla ( izazvana, kvalificirana zabluda ili lukavstvo). Može se učiniti aktivnim ponašanjem npr. prodavatelj uvjeri kupca da mu prodaje zlatnu narukvicu koja to nije ili pasivnim držanjem ne upozori ga na zabludu u kojoj se kupac nalazi. Prijevarom se ne smatra reklama. Strana koja je u zabludi ima pravo zahtijevati poništenje ugovora, pri čemu se ne zahtjeva bitnost te ima i pravo na naknadu pretrpljene štete. Također se može zahtijevati i poništenje ako je prijevaru učinila treća osoba ako je sugovaratelj prevarene strane znao ili morao znati za to ( ali ako se radi o besplatnom pravnom poslu i bez obzira jeli on to znao ili morao znati).

Povredna načela jednake vrijednosti činidaba „ prestacija“ – osiguranje što veće ekvivalentnosti vrijednosti činidbe i protučinidbe a sankcije se mogu sastojati u ništavosti ugovora ( npr. zelenaški ugovor), mogućnosti njegova raskida ( npr. odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja) ili pobijanja ugovora koje se predviđa u odredbama instituta prekomjernog oštećenja koje nastaje kada u vrijeme sklapanja naplatnog pravnog posla postoji očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe. Oštećena strana može zahtijevati poništenje ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znala ni morala znati za pravu vrijednost činidbe i to u roku od 1 godine od sklapanja ugovora ( jedinstveni objektivni rok). Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika – kada radi tih radnji dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pobijanje „izvan stečaja i u stečaju“ uz pretpostavke  Dospjelosti vjerovnikove tražbine – koja je dospjela od trenutka kada je vjerovnik ovlašten zahtjevati njezino ispunjenje odnosno isplatu ako ja novčana. ZOO dopušta pobijanje i onim vjerovnicima čija je tražbina nastala poslije pobijane radnje. Izvršenje radnje dužnika na štetu vjerovnika – tj. pravnih poslova, jednostranih i dvostranih, naplatnih i besplatnih te različitih drugih pravnih radnji i propuštanja ( kada npr. izgubi neko materijalno pravo ili za njega nastane neka materijalna obveza) a to su najčešće besplatni ugovori 56

( darovanje, zajam), odricanje od nasljedstva te naplatni ugovori ( kojima se preuzimaju obveze, zasniva založno pravo, prenosi pravo vlasništva i sl.). Za pravnu radnje je bitno da rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist neke treće osobe. Dakle ne radi se o nevaljanosti pravnog posla već su pravni poslovi koji se pobijaju valjani i pobijaju se u onom opsegu koji je dovoljan za namirenje vjerovnikove dospjele tražbine. Tužba kojom se pobija radnja dužnika na štetu vjerovnika naziva se Actio paulijana ili paulijanska tužba . Pasivno legitimirani su dužnik i osoba u čiju je korist radnja poduzeta, sveopći ili univerzalni slijednici osobe s kojom je pravni posao sklopljen npr. nasljednici umrlog, nova pravna osoba i dr. te singularni slijednici te osobe tj. osobe na koje je ona pravnim poslom prenijela stečenu korist. Tužba se može izbjeći ako dužnik ispuni obvezu. Ponekad se može pobijanje umjesto tužbom postići prigovorom npr. ako treći tuži dužnika na predaju darovane stvari vjerovnik može ustati prigovorom protiv tužbenog zahtjeva. 4 su vrste te tužbe • Dolozna paulijanska tužba – traži kao posebnu pretpostavku za podizanje namjeru dužnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika „ consilium fraudis“ u trenutku poduzimanja radnje a naknadno saznanje ne škodi „ mala fides superveniens non nocet“. Osim tog znanja dužnika da svojom radnjom šteti vjerovniku potrebne su još dvije pretpostavke – da je protivniku pobijanja bilo poznato da dužnik zna da sklapanjem pranog posla šteti vjerovniku i da se radi o naplatnom pravnom poslu ili raspolaganju. Kulpozna paulijanska tužba – kada dužnik nije znao ali je u trenutku poduzimanja radnje odnosno sklapanja pravnog posla mogao znati da poduzetom radnjom šteti vjerovniku, kada nije postupao s pažnjom koja se u prometu zahtjeva „ obična nepažnja – culpa levis“ a isti stupanj traži se i za protivnika pobijanja. Pobijaju se naplatni pravni poslovi i raspolaganja koja su sklopljena pod izrazito povoljnim uvjetima a rok za podizanje tužbe je isto 1 godina od dana sklapanja pravnog posla odnosno poduzimanja radnje ili dana kada je trebalo poduzeti radnju koja je propuštena. Kojom će se tužbom dužnik poslužiti ovisi isključivo o mogućnostima dokazivanja posebnih pretpostavki tj. namjere ili nepažnje dužnika. Obiteljska paulijanska tužba – za slučaj kada dužnik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika a na štetu vjerovnika. Mora se raditi o krvnim srodnicima ili srodnicima po tazbini do 4 stupnja.

57

Predmnijeva se da je srodnik znao da raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i ta predmnijeva je oboriva „ preasumpio iuris“ tj. može se dokazati suprotno a krug osoba za koje predmnijeva važi naziva se „ sumnjivom obitelji – familia suspecta“. Ostale posebne pretpostavke su naplatan pravni posao i rok za podizanje od 3 godine a isto se računa kao i prethodne tužbe. • Kvazipaulijanska tužba – namijenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe ( ugovor o darovanju, beskamatni zajam, odricanje od nasljedstva, oproštaj duga, isplata tuđeg duga, preuzimanje duga i sl. a vjerovnik samo dokazuje besplatnost raspolaganja dok se neoborivo predmnijeva „ paraesumptio iuris et de iura“ da je dužnik znao ili morao znati a isto i onaj u čiju je korist raspolaganje učinjeno da se vjerovniku nanosi šteta. Rok za podizanje tužbe je 3 godine od dana sklapanja pravnog posla odnosno poduzimanja radnji ili dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju. ( Jesu li dužnik i osoba u čiju je korist izvršena radnja solidarni dužnici?)

Posljedice pobojnosti
Nema razlike u posljedicama između ništavog pravnog posla i onih koji nastaju poništenjem pobojnih pravnih poslova. U oba slučaja svode se na obvezu restitucije odnosno povrata u prijašnje stanje te odgovornost za štetu te nastupaju „ ex tunc“ tj. od trenutka sklapanja pravnog posla. Iznimka od pravila potpune restitucije predviđa se za slučaj da pravni posao bude poništen zbog ograničene poslovne sposobnosti kada sugovaratelj ograničeno poslovno sposobne osobe nema pravo na potpuni povrat već može zahtijevati vračanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini te osobe ili je upotrijebljen u njezinu korist. Odgovornost za štetu pod uvjetom da je bio savjestan tj. da nije znao niti morao znati za postojanje uzroka pobojnosti.

Tko i u kojem roku može zahtijevati poništaj?
• • • Strane u poslu ona u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, zastupnik ograničeno poslovno sposobne osobe, osobe koje su pod prijetnjom, u zabludi ili zbog prijevare sklopile pravni posao,

58

oštećena strana kod prekomjernog oštećenja a iznimno i neke treće osobe .

U roku 1 godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno prestanka prisile ( subjektivni rok) a krajnji rok za poništenje je 3 godine računajući od dana sklapanja pravnog posla ( objektivni rok). Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstven objektivni rok od 1 godine od dana sklapanja pravnog posla. Svi rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo zahtijevati poništenje. U vremenu od sklapanja pravnog posla do isteka roka, on proizvodi pravne učinke kao da je valjan pa je ZOO dao ovlaštenje sugovaratelju strane koja ima pravo tražiti poništenje posla da zatraži njegovo izjašnjenje ostaje li pri poslu ili ne, napominjući joj da će se u protivnom smatrati da je posao poništen. Ako se radi o osobi ograničene poslovne sposobnosti zakonski zastupnik se poziva da u roku 30 dana se izjasni dali ostaje ili ne pri poslu a ako se ne izjasni smatra se da je odobrenje uskraćeno.

KONVALIDACIJA
Naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova. Rimsko pravo je imalo negativan stav „quo dab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere“ – što je u početku bilo nevaljano ne može protekom vremena postati valjanim. ZOO dopušta konvalidiranje u određenim slučajevima i uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavka. Ništav pravni posao u pravilu ne može konvalidirati osim iznimno • • zabranjeni pravni poslovi ako je zabrana manjeg značenja i ako je posao ispunjen, zelenaški pravni posao ako oštećeni istakne zahtjev da se njegova obveza smanji na pravičan iznos i takav zahtjev podnese u roku 5 godina od sklapanja pravnog posla i ako sud tom zahtjevu udovolji, posao za koji se zahtjeva pisani oblik a nije u tom obliku ako su ga strane ispunile u cijelosti ili u pretežnom obliku.

Pobojni pravni posao u pravilu može konvalidirati a mogućnost ovisi o ponašanju strana a prvenstveno one u čijem interesu je pobojnost ustanovljena jer ona odlučuje hoće li se koristiti tim pravom ili ne a ako se odrekne prava pobijanja ( odricanje unaprijed nije dopušteno npr. kod prekomjernog oštećenja) ili u zakonskom roku ne podigne tužbu pravni posao će konvalidirati a kod ograničene poslovne sposobnosti ako zakonski zastupnik naknadno da svoje odobrenje.

59

KONVERZIJA
Kada ništav pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, kada će među stranama vrijediti taj drugi pravni posao, ako bi to bilo u suglasnosti sa ciljem kojeg su strane prvim poslom željele postići. Takvo pretvaranje naziva se konverzijom npr. mjenični zajam u obični jer u mjenicu nisu unijele sve bitne sastojke a mjenica ima značenje priznanice.

60

VIII.STJECANJE I GUBITAK PRAVA
STJECANJE PRAVA
Spajanje subjektivnih građanskih prava sa nekim subjektom.

IZVORNO ILI ORGINARNO STJECANJE PRAVA
Znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava. Npr. A kupi oranicu od B, uđe u posjed ali se u zemljišnim knjigama ne upiše kao vlasnik, ali nakon 10 godina stječe vlasništvo dosjelošću dakle neovisno na vlasništvo B- a izvorno je stekao pravo vlasništva.

IZVEDENO ILI DERIVATIVNO STJECANJE PRAVA
Kada stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika s time da stjecatelj ne može steći više prava nego ih je imao taj prednik „ nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet“. Tu su uvijek dva pravna subjekta – pravni prednik ( auctor) tj. onaj od kojeg se pravo stječe te pravni slijednik ( successor) tj. onaj koji stječe pravo. Razlikuje se • Translativno stjecanje kod kojeg prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja a naziva se i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom kod koje opet razlikujemo sveopću ( univerzalnu) sukcesiju – prijelaz svih prava i obveza od dosadašnjeg subjekta na novi jednim aktom npr. nasljeđivanje za slučaj smrti te singularnu sukcesiju – stjecanje samo pojedinačnih prava npr. vlasništva jedne stvari, jednu tražbinu i sl. Konstitutivno stjecanje je kada prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja neko novo pravo npr. vlasnik livade osnuje služnost u korist susjedove oranice.

GUBITAK PRAVA
Odvajanje subjektivnog građanskog prava od njegova nositelja

61

• •

Relativan gubitak prava – kada jedan subjekt određeno subjektivno pravo gubi a drugi subjekt ga istodobno stječe. Apsolutan gubitak prava – kada jedan subjekt pravo gubi koje više nitko ne stječe i tu govorimo o prestanku prava npr. kod propasti stvari.

ZASTARA PRAVA ( PRAESCRIPTIO)

Gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme a protivni institut je dosjelost – stjecanje prava na temelju vršenja njegova bitnog sadržaja ( posjedovanja) kroz zakonom određeno vrijeme. Kod dosjelosti faktični odnosi pretvaraju se u pravne a kod zastare pravni odnosi se razaraju. Strane se ne mogu putem ugovora niti unaprijed odreći zastare niti unaprijed produljiti vrijem zastare određeno propisom. Tek u onom trenutku kada zastara nastupi, mogu se strane odreći njenih posljedica npr. nitko nam ne brani da platimo zastarjeli dug iako znamo da nas vjerovnik zbog zastare ne može sudskim putem prisiliti na plaćanje. ZOO određuje da se pravnim poslom ne može odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onog koje je određeno zakonom niti da zastarijevanje neće teći neko vrijeme. Zastarom prestaje zahtjev a ostaje subjektivno pravo. Razlika između zahtjeva i prava., gdje se zastara najčešće primjenjuje – u obveznom pravu kada se tražbina pretvara u naturalnu obvezu.

Objekt zastare
Samo imovinska prava ali je malo subjektivnih građanskih prava koja mogu zastarjeti pa tako pravo vlasništva ne može a služnost može. Zapravo ono što zastarijeva kod subjektivnog građanskog prava nije samo pravo već mogućnost njegova ostvarenja sudskim putem, dakle zastaruje samo tužbeni zahtjev. Propise o zastari sadrži ZOO, zakoni o mjenici, čeku i drugi brojni zakoni. U obveznom pravu – zastara – naturalna obveza a u stvarnom – služnost.

Pretpostavke zastare

62

Nepodignuta tužba i protek zakonom određenog vremena zastarnog roka. Zastara počinje teći prvi dan iza dospjelosti a ako se obveza sastoji u nečinjenju od prvog dana kada je dužnik postupio protivno obvezi nečinjenja a završava istekom posljednjeg dana zakonom određenog vremena.

Rok zastare
Zakonom određeno vrijeme nakon kojeg se pravo više ne može ostvariti prisilnim putem ( tužba se ugasila). Opći zastarni rok je 5 godina a primjenjuje se kada nije propisan posebni zastarni rok – • Trogodišnji – npr. za međusobne tražbine nastale iz ugovora o prometu roba i usluga, za tražbine zakupnine, najamnine, naknade štete računajući od dana kada je oštećeni saznao za štetu i osobu koja ju je počinila. Jednogodišnji – npr. za tražbine koje se odnose na isporučenu električnu energiju, održavanje čistoće i sl. Desetogodišnji – za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugih nadležnih tijela pa iako zakon za njih predviđa kraći rok.

• •

Prekluzivni rok ne treba miješati sa zastarnim – to je strogi zakonski rok unutar kojeg strana mora poduzeti određene radnje ako neće da se ugasi ne samo zahtjev nego i samo subjektivno pravo i na njega sud pazi pos službenoj dužnosti te nema zastoja ni prekida zastare.

Zastoj zastare
Nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili već započeta prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu a kada se to dogodi zastara se nastavlja a proteklo vrijeme se uračunava ( vrijeme mirovanja ne). Te okolnosti su predviđene u ZOO – • • • • • Za tražbine između bračnih drugova, roditelja i djece dok traje brak odnosno roditeljsko pravo, Štićenika i staratelja, Osoba u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, Osoba na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije i rata, Osoba zaposlenih u tuđem domaćinstvu za vrijeme trajanja radnog odnosa,

63

Za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

Prekid zastare
Nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći a proteklo vrijeme se ne uračunava, već zastara može samo iznova započeti. Prama ZOO te okolnosti su • • • Priznanje duga, Podizanje tužbe, Svaka druga radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom

Do prekida neće doći ako vjerovnik odustane od tužbe ili druge poduzete radnje ili ako tužba bude odbijena osim ako to nije iz procesnih razloga ili nenadležnosti a vjerovnik podigne novu tužbu u roku naredna 3 mjeseca. Ne mora biti nužno sud ili javno tijelo već i drugo nadležno tijelo npr. kod arbitraže. Slanje opomene dužniku nije prekid zastare jer je to privatna radnja a ne radnja nadležnog tijela.

Učinak zastare
Ne gasi se samo pravo već pravo zahtijevati ispunjenje obveze prisilno putem suda ( tužbeni zahtjev). To znači da dužnik nije prestao biti dužnik već se njegova obveza od utužive pretvorila u neutuživu ili naturalnu. To međutim ne znači da se ne može uputiti prigovor sudu jer naime ako tuženik ne istakne prigovor zastare sud će postupiti s tužbom jer ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Ostaje odgovornost za štetu i stvarno pravo a zastruje zahtjev a jedino zastaruju stvarne služnosti jer se kod njih zastara definira kao gubitak prava. Pravo nakon nastupa zastare postaje neutuživo tj. naturalna obveza. Plaćanjem duga ne prekida se zastara – zašto?

64

STVARNO PRAVO

I. UVOD

POJAM I KARAKTERISTIKE STVARNOG PRAVA

Pojam u objektivnom smislu –je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi koji nastaju među ljudima povodom stvari. Pojam u subjektivnom smislu – različita ovlaštenja koja subjektima povodom stvari priznaju norme objektivnog prava. Karakteristike • Stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar . U obveznom odnosu stvar je tek posredno objekt odnosa a izravan objekt je činidba. Apsolutnost prava – znači da ta prava u subjektivnom smislu djeluju protiv svakog „ contra omnes“ , svatko ih može povrijediti i protiv svakog se mogu ostvarivati. U obveznom odnosu djelovanje „inter partes“. Numerus clausus - zatvoren broj stvarnih prava tj. određen je propisom. Jedino zakonodavac može neko pravo proglasiti za stvarno i tu nema načela dispozitivnosti. To međutim ne znači da je taj broj zauvijek određen već da je u određenom pravnom sustavu u svakom trenutku određen propisom.

OBLICI STVARNIH PRAVA

65

Uređeni su Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996 godine a to su • • Stvarna prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva. Stvarna prava na tuđoj stvari ( sektorska prava) – pravo služnosti, založno pravo. Pravo stvarnog tereta i pravo građenja.

Prije je postojala i treća skupina stvarnih prava – pravo korištenja i pravo raspolaganje koja su ulazila u pravo upravljanja u sferi društvenog vlasništva SFRJ a oni je „ ex lege“ pretvoreno u pravo vlasništva dotadašnjih nositelja prava upravljanja – predmnijeva kod koje je protudokaz dopušten. Posjed nije stvarno pravo već pretpostavka pojedinih stvarnih prava.

II.

POSJED ILI POSSESSIO

ODNOS ČOVJEK I STVAR
S jedne strane postoji društveni odnos, odnos između ljudi s obzirom na stvari a s druge strane faktični odnos između čovjeka i stvari a do njega može doći i izvan stvarnopravnog odnosa npr. između tata i ukradene stvari kada krađa nije činjenica koja bi izazvala nastanak nekog stvarnopravnog odnosa. Posjedom ne nazivamo svaki odnos između čovjeka i stvari već samo određeni tip takvih faktičnih odnosa. Tipovi faktičnih odnosa između čovjeka i stvari • Mehanički – kada čovjek uopće nije svjestan tog odnosa sa stvari npr. padne mu list na šešir pri čemu nije aktivirana čovjekova volja i građansko pravo nema za njega interes. Detencija – držanje stvari s voljom da se ona drži obično za drugoga npr. prijatelj nam da pismo da ga ubacimo u sandučić. Posjed - razliku sa detencijom promatramo kroz dvije konstrukcije ( prikladniji naziv bi bio koncepcije jer koncepcija treba odgovoriti na pitanje da li je posjed činjenica ili pravo a konstrukcija odgovara na pitanje koliko elemenata mora imati faktično odnos prema stvari da bi se u određenom pravnom poretku smatrao posjedom).

• •

66

Rimska ili subjektivistička ( do 1980 god.) – osnovni konstitutivni element posjeda su corpus possessionis ( objektivni element tj. faktično držanje stvari) te animus possidendi ( subjektivni element tj volja da se stvar drži kao svoja). Razlika sa detencijom je dakle u animusu. Germanistička , objektivistička ili moderna teorija ( ZOVO i ZV) – animus possidendi više ne ulazi u konstrukciju posjeda već je dovoljan samo corpus ili faktična vlast nad stvari, bilo da je osoba izvršava osobno ili preko druge osobe kojoj je stvar dala na temelju nekog pravnog posla. Pojam faktična vlast treba shvatiti kao mogućnost faktičnog raspolaganja stvarju. Najuočljivija posljedica objektivističke konstrukcije izražava se u pretvaranju dosadašnjih detentora ( plodouživatelja, zakupnika, čuvara i drugih) u posjednike sa svim pravnim posljedicama vezanim uz taj status.

OPĆI POJAM POSJEDA
Tri su različita poimanja • • • Posjed je jednostavna činjenica, fakt da čovjek drži stvar, Posjed je pravo tj. stanoviti pravni odnos, Posjed je faktično stanje šire od pojma činjenice koji se usprkos zaštiti koju mu pruža pravni poredak samim tim ne pretvara u pravo. U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed već o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i o činu smetanja. Posjedovnom se tužbom može postići najviše to da se uspostavi ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja te se nastali spor ne rješava apsolutno već se može naknadno riješiti u redovnoj vlasničkoj parnici gdje se ispituje koja od strana je u sporu ovlaštena posjedovati stvar. Posjed je dakle faktično stanje zaštićeno pravom i ova teza je prihvaćena i u našem pravu.

SUBJEKTI POSJEDA
Pravne i fizičke osobe a budući da se ne zahtjeva posjedovna volja to mogu biti i osobe ograničene poslovne sposobnosti i poslovno nesposobne osobe za koje posjed stječu njihovi zakonski zastupnici.

67

OBJEKTI POSJEDA
Stvari i prava koja su u prometu ali ne baš sve i sva. To mogu biti samo sadašnje stvari ne i buduće, one stvari na kojima se može steći pravo vlasništva uz iznimku sobe ili druge prostorije u stanu. Od prava se ne može posjedovati npr. pravo glasa, statusna prava kao bračno, roditeljsko i druga odnosno neprometna i neimovinska prava. ZV navodi samo pravo stvarne služnosti kao mogući objekt posjeda.

VRSTE POSJEDA

Neposredan, posredan, samostalan i nesamostalan
• • Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko pomoćnika u posjedovanju izvršava faktičnu vlast na stvari. Posredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe kojoj je po osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla dala stvar u neposredan posjed. Iako tu posjednik više ne vrši nikakvu faktičnu vlast nad stvari ZV mu je priznao kakvoću posjeda te posjedovnu zaštitu. Iako su tu dva posjednika na istoj stvari nije riječ o suposjedu već o dva individualna posjeda. Samostalan posjed je onaj kod kojega posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu višu neposrednu vlast tj. kada faktičnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari ( vlasnički ili vlastiti posjed ) a samostalni posjednik je svaka osoba koja posjeduje stvar kao da je njen vlasnik ili neko pravo kao da je njegov nositelj. Posjed se smatra samostalnim ali to je oboriva predmnijeva „ praesumptio iuris“ a teret dokazivanja leži na onom tko to osporava i time se štiti povjerenje u prometu. Nesamostalan posjed je onaj kod kojega posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednog posjednika ( uporabni posjed) tj. kada se faktična vlast izvršava na osnovi prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika kao npr. posjed zakupnika, plodouživatelja i drugih. On može biti neposredan (zakupnik sam ima faktičnu vlast na stvari) te posredan ( zakupnik daje zakupljenu stvar u podzakup).

68

Individualan posjed i suposjed
• Kada samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu odnosno kada to ima više osoba a posjedovanje se može organizirati tako da faktičnu vlast izvršavaju svi zajedno, jedan za ostale ili sukcesivno.

Vrste posjeda s obzirom na objekt •

Posjed stvari – faktična vlast na stvari s time da je nevažno zasniva li
se ta vlast na nekom stvarnom pravu npr. vlasništvu, obveznopravnom odnosu npr. zakupu ili na nikakvom pravu npr. posjed tata nad ukradenom stvari. Pod faktičnom vlašću podrazumijeva se svakodobna, realna mogućnost raspolaganja sa stvari tj. da je koristimo, trošimo, popravljamo, uništavamo i sl. a posjed se ne gubi ako je posjednik privremeno spriječen izvršavati tu faktičnu vlast neovisno o svojoj volji npr. jedno vrijeme zbog poplave ne može do zemljišta. Izuzeci su a) ako se radi o izvršavanju faktične vlasti osoba koje na osnovi radnog ili sličnog odnosa ili u kućanstvu tu vlast izvršavaju za drugu osobu a dužni su postupati po nalogu te osobe - ne radi se o posjedu već se radi o pomoči u posjedovanju (tj izvršavanju tuđe faktične vlasti) i b) priznaje se posjed iako ne postoji faktična vlast na stvari kada nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavitelja bez obzira što će kasnije steći faktičnu vlast na stvari – nasljednički posjed. Tabularni posjed ima sličnosti sa nasljedničkim posjedom jer je i on idealan (naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima u pogledu nekog predmeta kao da je taj predmet njezin a da se pri tome ta njezina vlast ne sastoji u nikakvoj neposrednoj fizičkoj vlasti na stvari niti se na nju oslanja) a ne efektivan. Njega ima osoba koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine a na njoj nema faktične vlasti, još se naziva i zemljišnoknjižni posjed. ZV ga ne predviđa i on ne uživa posjedovnu zaštitu jer se faktična ne izvršava ni posredno ni neposredno.

Posjed prava

– ZV uređuje samo jedan slučaj – posjed prava stvarne služnosti a ima ga osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine.

Vrste posjeda s obzirom na kakvoću Odnosi se na osnovu stjecanja, način stjecanja i određene subjektivne momente u osobi samog posjednika.

69

Zakonit i nezakonit posjed – onaj koji se zasniva na objektivno
valjanoj pravnoj osnovi tj. temelju naziva se zakonit i obratno. Za stjecanje posjeda kao i za stjecanje prava vlasništva javljaju se kao pravne osnove – pravni poslovi, odluke državnih tijela vlasti, okupacija, odvajanje plodova, ugovori kod kojih se predaje stvar drugome na korištenje, uporabu, čuvanje, u zalog i sl, zatim smrt ostavitelja… Npr. ugovor kao pravna osnova naziva se titulus ili naslov stjecanja koji sam još ne daje posjed stvari ili prava već samo pravo na posjed čime mu osigurava kakvoću zakonita posjeda.

Istinit i neistinit posjed

– onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način npr. tradicijom i suprotno onaj koji je viciozan tj. stečen silom (izravnom ili neizravnom, fizičkom ili psihičkom), potajno ili prijevarom te zlouporabom povjerenja ( vi, clam, precario). Istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema postupanju odgovorne fizičke osobe odnosno zakonskog zastupnika.  Sila dakle može biti izravna i neizravna ( jednostrano zaposjednuće stvari ili prava ali ne potajno a dosadašnji posjednik se nije usprotivio samo zato jer nije znao). Takvo stjecanje može biti nepošteno i pošteno npr. kupac prodavatelju silom oduzme kupljenu stvar jer je ovaj odbija predati). Posjednik čiji je posjed silom oduzet može odmah neposredno, silom vratiti svoj posjed – samopomoć koja ne predstavlja smetanje posjeda. Zlouporaba povjerenja se javlja kada netko samovlasno želi pretvoriti u trajno pravo ono što mu je dano samo iz usluge a prekarij je ugovor po kojem je jedna strana prepustila drugoj neku stvar na besplatnu uporabu do opoziva, dakle to je podvrsta ugovora o posudbi. Prekaristički posjed je neistinit ili viciozan jer je nastao samovlasnom i nedopuštenom transformacijom prekarija.

Pošten i nepošten posjed – „ bonae fidei possessio“ ako
posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed a pošten posjednik još se naziva i posjednikom u dobroj vjeri. Ako je o tom pravu vođen sudski ili drugi postupak pred nadležnim tijelom a odlučeno je da mu ne pripada pravo na posjed, poštenje mu prestaje od trenutka zaprimanja tužbe. Posjed se smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno – oboriva predmnijeva ( praesumptio iuris) a teret dokazivanja je na onom tko tvrdi suprotno. Nepošten posjed „ malae fidei possessio“ je onaj posjed kod kojeg posjednik zna ili je imao dovoljno razlpoga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed – posjednik u zloj vjeri. Razlika važna kod stjecanja prava vlasništva.

70

Poštenje i nepoštenje su subjektivne kvalitete posjeda a zakonitost i istinitost objektivne pa tako zakonit posjed može biti istinit npr. kupim stvar i neistinit npr. silom oduzmem stvar. Nezakonit posjednik može biti pošten npr. kupim stvar od poslovno nesposobne osobe a to ne znam, te nepošten. • Posjed koji je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se

kvalificirani posjed.

STJECANJE POSJEDA OPĆENITO
Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo glede stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava, bilo posrednog ili neposrednog.

STJECANJE I PRESTANAK POSJEDA STVARI
Posjed je stečen kada stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast nad stvari.

Izvorno stjecanje je stjecanje mimo ili protiv volje dotadašnjeg

prednika tj. stjecanje bez obzira na prednika. Kada stjecatelj jednostranim činom uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu ili ako je uspostavio svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu ako on postoji. • Neposredan posjed - potrebno je izvršiti jednostrani fizički čin kojim se uspostavlja faktična vlast na stvari a naziva se aprehenzija. Ponekad taj fizički čin nije ni potreban npr. pošteni posjednik domače životinje stječe posjed mladunčeta već samom separacijom ali tu odmah stječe i pravo vlasništva a ponekad pak sam fizički čin nije ni dovoljan već je uz njega potreban i osobni akt stjecatelja npr. lovac hvatanjem u zamku još ne postaje posjednik divlje životinje već onda kada je doista i uzme. Kod nekretnine posjed se stječe stupanjem na nju a ponekad ju je potrebno ograditi, obilježiti, obraditi i sl. Razlika između uzeća i oduzeća - izvorno se posjed stječe činom uzeća ( aprehenzija) stvari koja u trenutku stjecanja nije ni u čijem posjedu u neposredan posjed ( npr. uzimanje stvari rukom). Oduzeće stvari se obavlja jednostranim činom kojim se uspostavlja faktična vlast stjecatelja a oduzima ista takva vlast dotadašnjem posjedniku. Izvorno stjecanje posjeda oduzećem stvari od dotadašnjeg posjednika je samovlasno i nije dozvoljeno ( osim iznimno npr. kada je to dozvoljeno zakonom – policija zaplijeni ukradene stvari).

71

Posredan posjed – izravno stjecanje moguće je samo preko zastupnika kada je on stekao neposredan posjed izvorno kada njegov štićenik stječe posredan posjed izvorno.

Izvedeno stjecanje -

stjecanje s voljom dosadašnjeg posjednika a budući je sama stvar u nečijem posjedu radi se o prijenosu posjeda. To je uvijek dvostrani čin dotadašnjeg posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju a ovaj je prima. • Neposredan posjed – tradicija – prijenos posjeda predajom stvari novom posjedniku a u biti se prenose pravni učinci vezani za činjenicu posjeda „ pravo posjeda“. Vrste tradicija –  „Traditio de manu ad manum – predaja iz ruke u ruku“ – fizička predaja gdje se treba omogućiti stjecatelju faktično raspolaganje stvarju bilo da se radi o doslovnom fizičkom zahvatu npr. kada poštar ubaci pismo u sandučić, na sajmištu kupimo drva ili slučaj predaje drugom rukom „ traditio longa manu“ npr. netko iz aviona pokaže zemljišnu česticu i dopusti osobi da se sama stavi u posjed. „Traditio symbolica“ – predaja znacima ili simbolička tradicija“ – pomoću nekog sredstva, oruđa, znakova, isprava i sl. a u prvom redu dolazi u obzir kod onih stvari koje se ne mogu predati iz ruke u ruku radi prostorne udaljenosti ( npr. neka slika deponirana u garderobi na zagrebačkom kolodvoru pa se predaje potvrda od garderobe tj. isprava), radi veličine stvari npr. predaja u posjed cjelokupnog skladišta, biblioteke kada se u posjed predaje npr. ključ ili slično. Danas više ne kažemo da je to simbolička tradicija već predaja putem sredstva posjedovanja jer je simbolička danas nezamisliva u suvremenom poretku. Npr. sada više ključ nije simbol već je sredstvo. Razlika između ta dva pojma je i u tome što ključ kao simbol ne otključava vrata određene prostorije koju dobivamo u posjed kao što je to kod ključa kao sredstva posjedovanja. „Traditio per declarationem – tradicija očitovanjem“ – javlja se u dva oblika a) kao tradicija brevi manu ( kratkom rukom) – prema subjektivističkoj konstrukciji dosadašnji detentor sporazumno se s posjednikom od detentora pretvara u posjednika a predaja stvari nije potrebna jer osoba već drži stvar u detenciji npr. prijatelju posudim bicikl i nakon određenog vremena mu ga odlučim prodati. Prema objektivističkoj koncepciji po kojoj je za posjed dovoljan samo corpus tu nema transformacije iz detencije u posjed ali i tu je

72

moguća tradicija kratkom rukom npr. kod pomoćnika u posjedovanju ako im dotadašnji posjednik očituje volju da im predaje stvar u posjed na kojoj oni već imaju detenciju npr. kućnoj pomoćnici proda ili daruje caffe aparat. b) drugi oblik je consstitutum possessorium ( posjedovni sporazum ili uglavak) Prema subjektivističkoj koncepciji dosadašnji posjednik gubi animus a stvar ubuduće zadržava kao detentor npr. vlasnik kuće koji je ujedno i njen posjednik proda kuću drugome ali sa sa kupcem sporazumi da će u kući ostati kao najmoprimac. Kod objektivističke konstrukcije dosadašnji posjednik pravnim poslom zadržava stvar a stjecatelj odnosno novi posjednik stječe pravo na predaju te iste stvari dakle dosadašnji posjednik postaje pomoćnik u posjedovanju a stjecatelj posjednik npr. bivši vlasnik obrta zaposleniku proda radnju i zasnuje radni odnos kod njega.  „Traditio per tranmissionem – tradicija transportom“ – predaja se smatra izvršenom kada sam stjecatelj primi stvar ili to učini njegov zastupnik, prijevoznik ako radi za njega i sl.

Posredan posjed – izvedeno stjecanje se vrši prijenosom tog posrednog posjeda s jedne na drugu osobu pravnim poslom „ex lege“ ili odlukom državnog tijela vlasti npr. netko kupi stvar koja se nalazi u zakupu, prijenos ugovora o najmu, ostavi, nasljeđivanje posrednog posjednika.

Prestanak posjeda – načelo trajnosti posjeda je

pravna predmnijeva „ praesumptio iuris“ pa tko tvrdi da je prestao mora dokazati da su nastupile okolnosti za koje se veže njegov prestanak. Posjed stvari prestaje gubitkom faktične vlasti nad stvari a ne smatra se prestankom privremena spriječenost izvršavanja faktične vlasti npr. zbog potresa ili sl.. • • Apsolutni prestanak javlja se kada dosadašnji posjednik gubi posjed i nitko ga ne stječe (stvar propadne, izgubi se , napusti ). Relativan prestanak kada dosadašnji posjednik gubi posjed a istodobno ga netko drugi stječe ( prijenos i oduzimanje).

STJECANJE I PRESTANAK POSJEDA PRAVA

73

Stvarna služnost – afirmativna npr. prelaženje preko nečijeg dvorišta i negativna npr. vlasnik ne smije podići kuću u vis kako ne bi susjedu uklonio vidik.

Izvorno ili orginarno stjecanje
• Pozitivne - samovlasnim otpočinjanjem vršenja sadržaja prava stvarne služnosti npr. prelaženjem preko nečije livade a posjednik je to otrpio , te Negativne stvarne služnosti zabranom vlasniku.

Ti načini su viciozni i ne mogu poslužiti kao pretposdtavka stjecanja stvarne služnosti dosjelošću.

Izvedeno ili derivativno stjecanje
• Kada se sadržaj stvarne služnosti, bilo da je pozitivan ili negativan izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine. Dakle potrebno je njihovo pravno valjano očitovanje volje dano usmeno ili pismeno te upis u zemljišnu knjigu.

Odobrenje do opoziva „ praecario modo „ ali u ZV je isključena mogućnost stjecanja takvog prava dosjelošću. • Također se izvedeno pravo stvarne služnosti stječe tradicijom i nasljeđivanjem povlasnog dobra.

Prestanak posjeda – i ovdje vrijedi načelo trajnosti posjeda. Posjed prava u
načelu prestaje prestankom izvršavanja njegova sadržaja ali ne prestaje sve dok ga posjednik može izvršavati ako to želi. • • Apsolutni prestanak može nastati voljom posjednika ili vlasnika nekretnine ako posjednik ne ostvari zaštitu svog prava posjeda. Relativan prestanak – nastaje prijenosom posjeda povlasnog dobra na drugu osobu čime istodobno prelazi i posjed prava te služnosti na novog posjednika povlasnog dobra.

74

PRAVNI UČINCI POSJEDA
Skup pravnih učinaka posjeda naziva se pravom posjeda. Učinci stvarnopravnog karaktera • Učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka stjecanja stvarnih prava ( kao modus ili način stjecanja prava vlasništva i založnog prava na pokretninama, pri stjecanju prava vlasništva od posjednika koji nije vlasnik stvari te kao pretpostavka stjecanja prava vlasništva i prava stvarne služnosti dosjelošću. Učinci kod kojih se posjed javlja kao predmnijeva o postojanju stvarnih prava npr. presumira se da je svaki posjednik samostalni posjednik a svaki samostalni posjednik pokretne stvari njen vlasnik. Učinci kod kojih se posjed javlja kao objekt pravne zaštite.

Učinci obveznopravnog karaktera • • Prava i obveze poštenog i nepoštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku, Odgovornost posjednika opasne stvari za njome prouzročenu štetu.

ZAŠTITA POSJEDA
Najvažniji pravni učinak je zaštita posjeda u slučaju samovlasnog i protupravnog smetanja. Posjedovnu zaštitu uživa ona osoba koja ima faktičnu vlast ( ne i tabularni posjednik). Svaki posjednik ( posredni i neposredni) stvari i prava ima pravo na zaštitu pa i onaj koji je posjed stekao silom, potajno ili prijevarom (viciozni) osim od osobe od koje ja na taj način došao do posjeda s time da i od te osobe nema pravo na zaštitu samo u roku od 30 dana od saznanja za smetanje odnosno najduže u roku od 1 godine od učinjenog smetanja. Samovlasno smetanje je uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanje posjeda mimo njegove volje dakle ograničavanje, ometanje, osporavanje ili oduzimanje faktične vlasti. Može se izvršiti činjenjem, nečinjenjem ( npr. kada prosuditelj do opoziva tj. prekarist ne vrati stvar po opozivu), fizički i verbalno ( samo kada je riječima izražena prijetnja takvog stupnja da je posjednik odustao od izvršenja faktične vlasti). Oba oblika smetanja moraju biti izvršena bez pristanka posjednika ili ovlaštenja utemeljenog na zakonu, odluci suda ili drugog nadležnog tijela.

75

Oblici zaštite posjeda

Sudska zaštita – po posebnom, hitnom postupku za smetanje posjeda koji se
pokreče tužbom zbog smetanja posjeda ili posjedovnom tužbom u roku 30 dana od saznanja za smetanje odnosno 1 godine od učinjenog smetanja. Zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj, poštenje, javni i društveni interes. Aktivno legitimirani ( tužitelj) može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik • • Neposredni i posredni prama trećoj osobi) a posredni će moči zahtijevati predaju posjeda za sebe samo ako neposredni ne može ili neće. Posredni i neposredni posjednik ovlašteni su na zaštitu zbog smetanja jedan drugog ( s time da posredni ne može postaviti zahtjev ako bi bilo nužno raspravljati o njihovu pravnu odnosu čime se želi isključiti pitanja koja po svojoj pravnoj naravi ne spadaju u postupak za smetanje posjeda. I svaki suposjednik ima pravo na zaštitu od svake treće osobe a od drugih suposjednika samo ako su ga potpuno isključili ili ograničili u posjedu ( isto isključuje ako bi bilo nužno raspravljati o njihovu međusobnu odnosu). Nasljednik prema trećim osobama osim ako objektom posjeda ne upravlja izvršitelj oporuke ili skrbnik ostavine kada pravo na zahtjev pripada njima.

Tuženik odnosno pasivno legitimiran može biti onaj koji je učinio čin smetanja, onaj koji je dao nalog za smetanje i onaj u čijem je interesu smetanje učinjeno a nije se ogradio od toga. To može biti i • • • posredni posjednik koji je izvršio čin smetanja prema neposrednom ( npr. najmodavac izbaci iz stana najmoprimčeve stvari), te neposredni prema posrednom posjedniku ( npr. najmoprimac se samovlasno počne koristiti kuhinjom) te suposjednik koji šteti drugima.

Tužba se mora podignuti u roku od 30 dana od saznanja za smetanje i osobe počinitelja smetanja ( subjektivni rok)a najkasnije u roku 1 godine od učinjenog smetanja ( objektivni rok) – prekluzivni rokovi.

76

Teret dokazivanja leži na strani tužitelja koji mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik jer jedino to se ispituje ( niti pravna osnova, ni poštenje, ni pitanje naknade štete) te da je učinjen čin smetanja. Tužbeni zahtjev je uperen na to da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje, da se naredi uspostava prijašnjeg stanja te da se zabrani smetanje ubuduće. Tuženik se može obraniti stavljanjem prigovora • • • • • • pomanjkanja aktivne legitimacije ( da tužitelj uopće nije bio posjednik), promašenosti pasivne legitimacije ( da tuženik nije izvršio čin smetanja, dao nalog niti odobrio korist), pomanjkanja animus trubandi ( da tuženi nije bio svjestan čina smetanja npr. bio je pijan), pomanjkanja protupravnosti ( smetanje nije bilo samovlasno npr. deložacija na temelju sudske presude), proteka prekluzivnog roka ( na što jedino sud pazi po službenoj dužnosti), vicioznost posjeda ( prema tužitelju – samovlasno vračanje).

Ne može se braniti činjenicom vlasništva jer o tome sud ne raspravlja u postupku za smetanje posjeda ( samo iznimno ako je istaknut petitorni prigovor tj. u tijeku postupka za smetanje posjeda okončan je postupak priznanja vlasništva a taj postupak čini suvišnim postupak za smetanje posjeda tj. apsorbira ga). Odluka suda je rješenje koje je konačno dakle spor nije pravno riješen već se predviđa mogućnost drugačijeg rješenja u vlasničkoj parnici ( nije presuda jer je postupak hitan, provizoran tj. privremen i sumaran). Rješenjem se zabranjuje daljnje smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne odnosno određuje povrat posjeda a ako se ponovi ne vodi se novi postupak već se na temelju prijašnjeg rješenja izdaje novo pod prijetnjom ovrhe. Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okončanja postupka kojim se u hinim slučajevima štiti posjedovno stanje prije smetanja ili naređuje povrat. No time se ne utječe na konačan ishod npr. razvod kada supružnici ostanu stanovati u istom stanu i u jednom trenutku jedan više ne pušta drugog u stan.

Dopuštena samopomoć – pravo posjednika da primjerenom silom ili
na drugi prikladan način odbije samovlasno smetanje posjeda a mora biti dopuštena • kada je nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno,

77

• •

opasnost od smetanja je neposredna primijenjena sila je primjerena okolnostima).

Njome se može koristiti svatko tko ima pravo na zaštitu posjeda te i pomoćnik u posjedovanju. Pravo se gasi 30 dana od saznanja odnosno 1 godinu od učinjenog smetanja. Npr. sjedim u kafiću i netko mi sa stola uzme mobitel, potrčim i otmem mu ga ( primjerena sila), počnem ga tuči ( prekomjerna sila).

78

PRAVO VLASNIŠTVA – PROPRIETAS DOMINIUM

UVODNE NAPOMENE
Ustavom RH (1990) jamči se pravo vlasništva a njegova nepovredivost svrstava se u najviše vrednote RH –ustavno jamstvo vlasništva. Vlasništvo može biti oduzeto isključivo zakonom ako to zahtijevaju interesi RH i uz naknadu tržišne vrijednosti. Iznimno se ali jedino zakonom mogu ograničiti vlasnička prava radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi – socijalna funkcija prava vlasništva– pridonošenje općem dobru.

POJAM PRAVA VLASNIŠTVA
Rimsko pravo – definira vlasništvo kao potpunu i isključivu vlast na tjelesnoj stvari koja pripada osobi makar ona nema faktičnu vlast odnosno posjed koji u svako doba može ostvariti vlasničkom tužbom. Pandektisti slijede to poimanje definirajući vlasništvo kao totalnu pravnu vlast nad stvari. Usporedbom kodifikacija europskog građanskog prava ( Francuska, Njemačka, Švicarska, Austrija) mogu se izdvojiti neki zajednički elementi • • • • • • Da se o vlasništvu govori kao o vlasti i kao o subjektivnom pravu ( sinonimi), Da je ta vlast najšira, odnosno apsolutna i isključiva, Da su granice te vlasti odnosno prava, zakon i prava trećih osoba, Da su objekti stvari a iznimno druga dobra i prava, Da se sadržaj odnosi na posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje, Da je pravo vlasništva pravni odnos vlasnika prema trećima.

Definicije iz našeg Zakona o vlasništvu – • Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s njom i njenim koristima čini što ga je volja te

79

da svakog drugog od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. • • To je skup maksimalnih ovlaštenja koja pripadaju nekoj osobi u pogledu neke stvari. To je društveno ekonomski odnos pretvoren u pravni u kojem snagom pravne norme određena stvar u cijelosti pripada određenom subjektu.

U RH je obveza ograničenja prava vlasništva podignuta na rang ustavnopravne obveze „ vlasništvo obvezuje“. Nositelj vlasničkog prava i njegovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA

Jedinstvenost – skup vlasničkih ovlaštenja vezan je uvijek uz jednog subjekta a ako se pojavi više subjekata kao kod suvlasništva ili zajedničkog vlasništva sve se tretiraju kao jedna osoba a između njih vlasništvo se ne dijeli po sadržaju već po ovlaštenjima. Dakle sadržaj prava vlasništva je jedinstven. Maksimalna dispozitivnost – jedino pravo vlasništva za razliku od drugih građanskih prava obuhvaća cjelokupnost ovlaštenja tj. potpuno raspolaganje stvarju u poslovima inter vivos i mortis causa. Isključivost – znači da vlasnik na temelju svog subjektivnog prava može svakome onemogućiti bilo kakav utjecaj na objekt svojeg vlasništva „ monopol privatnog vlasništva“. Jednovrsnost prava – budući da se sadržaj prava vlasništva ne može dijeliti po ovlaštenjima između različitih subjekata postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Rekandentnost prava – „ elastičnost“ znači da se pravo vlasništva automatski vrača u svoj prvobitni obujam čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala.

SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA
Mora doći do izražaja društveni i faktični odnos. Pod društvenim odnosom podrazumijeva se odnos vlasnika stvari prema svim drugim osobama s obzirom na stvar a registrira se stupnjem

80

isključivosti ( koliko, kada i kako može vlasnik isključiti druge osobe od utjecaja na objekt vlasništva). Faktični odnos je odnos vlasnika prema stvari a izražen je pomoću ovlaštenja koja pripadaju subjektu na određenom objektu a ta ovlaštenja su posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje. Uporaba i korištenje su ekonomsko iskorištavanje stvari. Neplodonosna stvar se upotrebljava a plodonosna koristi. Raspolaganje može biti faktično kada se povodom stvari ne zasniva neki pravni odnos npr. uništenje, trošenje i sl. te pravno disponiranje subjektivnim pravom koje postoji glede stvari u okviru različitih pravnih poslova npr. otuđenje stvari putem kupoprodaje, davanje na korištenja putem zakupa ili na uporabu putem posudbe.

OGRANIČENJE PRAVA VLASNIŠTVA

Ograničenja na temelju zakona
Izvanpravna odnosno pravnopolitička osnova ograničenja nalazi se u potrebi uređenja civiliziranog suživota a ustavna osnova u odredbi Ustava RH da vlasništvo obvezuje i da su nositelji vlasničkog prava dužni pridonositi općem dobru. Opća ograničenja • Zabrana zlouporabe prava vlasništva tj. ostvarivanja prava protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima – vlasnik a ni itko drugi ne smije se služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta. Npr. netko u svom vrtu izgradi vjetrenjaču koja ničemu ne služi osim što raskriva susjedov slamnati krov . Trpljenje zahvata radi otklanjanja neposredne prijeteće štete. Trpljenje zahvata koji ne ugrožavaju interes vlasnika npr. prelijetanje zrakoplova.

• •

Posebna ograničenja • Ograničenja radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja. Ako je to u interesu RH zakonom se može uz naknadu tržišne vrijednosti ograničiti ili oduzeti vlasništvo – eksproprijacija ili izvlaštenje. Razlikuje se nepotpuna – ako se vlasništvo ograničuje osnivanjem nekog prava u korist drugoga glede vlasnikove stvari te potpuna ako se vlasništvo oduzima

81

Ograničenja glede stvari od interesa za rH npr. mora, morske obale, vode, zračnog prostora, rudnog blaga, šume, biljnog i životinjskog svijeta, stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i drugog značaja. Zakonom se određuje koje su to stvari, način njihove upotrebe i iskorištavanja te naknada vlasnicima zbog eventualnih ograničenja. Npr. zakon o poljoprivrednom zemljištu obvezuje vlasnika da ga održava sposobnim za proizvodnju te da ga obrađuje. Susjedska prava – ovlasti, dužnosti i zabrane u izvršavanju prava vlsništva na nekretninama koje međusobno graniče ili se nalaze u neposrednoj blizini a primjena se proteže i na neposredne posjednike.  Pravo posjeći grane ili korijenje tuđeg drveta ako se protežu na susjedovu nekretninu, zatim pravo ubirati plodove, pravo na naknadu prouzročene štete koja se nije mogla spriječiti pravodobnom reakcijom jer nije uočeno. Isključena je primjena u slučaju međusobnog graničenja šuma. Pravo pristupa na tuđu nekretninu npr. da bi se vratila odbjegla životinja osim ako je vlasnik pravodobno ne vrati. Ako vlasniku susjedove nekretnine pri tome nastane šteta stvar može zadržati dok mu se ona ne nadoknadi. Pravo na uporabu tuđe nekretnine radi izvođenja radova npr. postaviti skelu ako radove nije moguće izvršiti na drugi način uz obvezu dovesti nekretninu u prijašnje stanje te obvezu naknade. Ne postoji pravo postavljanja vodovoda i drugih električnih, telekomunikacijskih i drugih uređaja a to je moguće jedino uz pristanak vlasnika nekretnine ili ako je to u interesu RH ili u privatnom interesu osnivanjem odgovarajuće služnosti odlukom suda. Pravo zahtijevati mjere radi sprječavanja štete od rušenja zgrade. Pravo na ispravak ili obnovu međe putem suda u izvanparničnom postupku a međa se obnavlja ako nije sporna te ispravlja ako se ne raspoznaje prema katastarskom nacrtu ili sporazumom susjeda. Pravo suvlasništva stabla na međi a vlasništvo drveta se određuje prema stablu. U sumnji o veličini suvlasničkih dijelova smatra se da su jednaki. Pravo suvlasništva zajedničke ograde a nije djeljivo dok služi svrsi.

82

Dužnost postavljanja i održavanja vlastite ograde na vlastitom zemljištu. Dužnost odvodnje kišnice sa krova. Zabrana potkopavanja tuđe nekretnine kojim se ugrožava njena stabilnost te dužnost poduzimanja sigurnosnih mjera. Zabrana mijenjanja naravnog toka vode – Zakon o vodama kao lex generalis.

 

 •

Imisije – utjecaju koji plinovite, krute ili tekuće tvari što dolaze sa susjedne nekretnine imaju na korištenje susjednih nekretnina. Neposredne su npr. kada netko izljeva vodu ili baca smeće sa svog prozora u susjedovo dvorište što je zabranjeno a posredne su slučajno ili djelovanje prirodne sile npr. pritisak tjera dim na susjedovo zemljište. Dijele se na uobičajene koje su dopuštene te na prekomjerne koje su nedopuštene. U slučaju kada imisije potječu od djelatnosti koje su dopuštene od nadležnih tijela nadoknađuje se samo šteta koja prelazi uobičajene granice tzv. prekomjerna šteta.

Ograničenja na temelju pravnog posla
Voljom samog vlasnika a da ta ograničenja ne diraju u tuđa prava koja već postoje na stvari osim ako nositelji tih prava ne daju svoj pristanak te da ograničenje ne utječe na stečena prava trećih ako nisu znali ni morali znati za ograničenje.  Ograničenje zabranom otuđenja ili opterećenja koje djeluje inter partes tj. ima obveznopravni karakter. Ako bi vlasnik prekršio tu zabranu, raspolaganje prema trećima bi bilo valjano a vlasnik bi odgovarao za štetu onome u čiju je korist zabrana bila ustanovljena. Zabrana će djelovati apsolutno tj. i prema trećima ako je osnovana u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja te ako je upisana u zemljišnu knjigu odnosno javni upisnik, osim ako treće osobe nisu znale niti morale znati za ograničenje ili opterećenje. Ta apsolutna zabrana nije moguća na pokretninama osim na onim na kojima se stvarna prava stječu upisom u javne upisnike npr. pomorski brodovi. Ograničenja uvjetom ili rokom „inter partes“ ili „ erga omnes“ ako se upiše u zemljišnu knjigu odnosno javni upisnik. Prestanak prava vlasništva prethodnog vlasnika koji se tretira u pravnom odnosu kao plodouživatelj, odnosno stjecanje prava vlasništva budućeg vlasnika ovise o ispunjenju uvjeta ili isteka roka. Primjer je tzv. fiducijarno vlasništvo koje nastaje kada dužnik ( fiducijant) u svrhu osiguranja vjerovnikove tražbine, vjerovniku ( fiducijaru) prenese svoju stvar u vlasništvo a ako tražbina bude ispunjena nastupa raskidni uvjet i vlasništvo se vrača ranijem vlasniku. Utvrđeno je

83

Ovršnim zakonom u vidu sudskog i javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva ( više kod založnog prava).  Ograničenje radi osiguranja tražbine – pri čemu je vlasnikovo pravo ograničeno jer ne može koristiti puni opseg svojih vlasničkih ovlaštenja tj. ne smije se stvari služiti ili raspolagati a zabrana vrijedi prema trećima ako je upisana u zemljišnu knjigu odnosno javni upisnik.

SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA

Subjekt može biti  Svaki pravni subjekt ( pravna i fizička osoba) te RH i pravne osobe javnog prava a vlasnička ovlaštenja nad njima izvršava Vlada RH ili od nje ovlašteno tijelo a na stvarima jedinica lokalne i regionalne ( područne) samouprave njihova poglavarstva ako zakonom nije drugačije uređeno. Strane osobe mogu nasljeđivanjem stjecati pravo vlasništva nekretnina na području RH uz uvjet uzajamnosti tj. reciprociteta a osim nasljeđivanjem i drugim pravnim poslovima ako dobiju suglasnost ministra vanjskih poslova RH i uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra pravosuđa no to ne mogu na poljoprivrednim zemljištima osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Glede vlasništva na pokretninama izjednačeni su sa hrvatskim državljanima. Na jednoj stvari može postojati pravo vlasništva više osobe – suvlasništvo ili zajedničko vlasništvo. Pravo vlasništva ne može postojati bez subjekta ali može postojati stvar bez vlasnika – „ res nullus“.

Objekt prava vlasništva su  Sve stvari osim onih koje nisu u prometu, dakle i pokretnine i nekretnine osim onih koje za to nisu sposobne. To ne mogu biti one stvari koje su u uporabi svima kao što su zrak, voda u jezerima i moru, morska obala i sl. dakle opća dobra kojima upravlja RH ( zgrade na općem dobru nisu njegov sastavni dio). Od njih treba razlikovati one stvari koje su zakonom na temelju Ustava proglašene od interesa za RH tj. stvari od osobitog kulturnog, povijesnog , gospodarskog i drugog značaja. npr. poljoprivredna zemljišta ( zakonom se

84

određuje da se mora održavati sposobnim za proizvodnju te obrađivati i krčiti), šume i sl. i koje mogu biti objektom prava vlasništva.  Objektom prava vlasništva mogu biti i javna dobra koja su u općoj uporabi npr. ceste , parkovi i sl. te u javnoj uporabi npr. zgrade i drugi poslovni prostori, uredski namještaj, vozila, oružje i sl. koja su u vlasništvu RH i drugih pravnih osoba javnog prava.

OBLICI PRAVA VLASNIŠTVA

a) Individualno vlasništvo
Nositelj vlasničkih ovlaštenja je samo jedna subjekt.

b)

Suvlasništvo ( condominium)

Određuje se idealnom diobom a svaki taj dio naziva se alikvotnim dijelom ( razlomak – svaki udio suvlasnika određuje se po kvoti npr. kod tri osobe kvota je 3 – 1/3 + 2/3 + 3/3 = 1). To je dakle vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno tj. idealno određeni. Dijelovi se nazivaju suvlasničkim dijelovima a u sumnji se predmnijeva da su jednaki „ praesumptio iuris“. Svaki od suvlasnika je istodobno suvlasnik cijele stvari i njezinog i najmanjeg dijela ali samo u alikvotnom dijelu dakle stvar nije realno podijeljena ( kada bi bila radilo bi se o određenoj vrsti susjedskog odnosa dvaju ili više individualnih vlasnika). Vlasništvo je podijeljeno po obujmu ovlaštenja što znači da svaki vlasnik ima istodobno sva vlasnička ovlaštenja ali samo u veličini svoje kvote dakle nije podijeljeno po sadržaju tj. na pojedina ovlaštenja kao što su posjed, uporaba, korištenje, raspolaganje jer tada bi se radilo o razdijeljenom vlasništvu koji je bio tipičan oblik u feudalizmu. Takvom diobom spašava se jedinstvenost vlasništva. Idealni dio je samostalna stvar u pravnom prometu tj. objekt pravnih poslova. Zajednica suvlasnika nije posebna pravna osoba.

85

Suvlasnišvo nastalo mimo volje suvlasnika naziva se „communio icidens“.

Suvlasništvo može nastati  Pravnim poslom ( ugovorom – npr. više osobe kupe jednu stvar ili oporukom – oporučitelj ostavi jednu stvar većem broju osoba. Odlukom državnih tijela vlasti – npr. dodjela zemljišta dvjema osobama u postupku komasacije. Zakonom npr. zakonsko nasljeđivanje, prerada stvari i drugi slučajevi za koje zakon ex lege predmnijeva suvlasništvo.

Pravni položaj suvlasnika glede cijele stvari  Svaki suvlasnik smije izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Ako bi pravo jednog od suvlasnika otpalo taj dio prirašćuje ostalim suvlasnicima neovisno o upisu u zemljišnu knjigu – načelo rekadentnosti. Pravo na suposjed – sudjelovanje u izvršavanju faktične vlasti u svoje ime ali samo u opsegu odgovarajućeg alikvotnog dijela putem internog sporazuma ili odlukom donesenom većinom glasova suvlasnika. Posjed mogu izvršavati zajednički, sukcesivno ( npr svaki po 10 dana) ili jedan za ostale ( ili treća osoba za njih). Pravo na upravljanje – uređenje izvršenja vlasničkih ovlaštenja a ako bi jedan suvlasnik poduzeo posao glede cijele stvari bez potrebne suglasnosti ostalih primijenila bi se pravila o poslovodstvu bez naloga. Poslovi redovne uprave su npr. ubiranje plodova, manji popravci, redovito održavanje, davanje u najam i zakup na razdoblje krače od jedne godine, način izvršavanja prava na posjed i sl. o čemu suvlasnici odlučuju većinom glasova koja se ne računa po broju suvlasnika već po veličini alikvotnog dijela ili pak sudskom odlukom u izvanparničnom postupku ako se ne postigne natpolovična većina uz zaštitu suvlasnika koji nije dao svoj pristanak putem osiguranja za eventualno nastalu štetu davanjem zaloga ili jamstva. Izvanredni poslovi su otuđenje stvari, promjena njene namjene, veći popravci, nadogradnja, davanje cijele stvari u zakup ili najam na duže od godine dana, osnivanje hipoteke cijele stvari i sl. a u sumnji dali je posao redovan ili izvanredan smatra se da je izvanredan. Potrebna je suglasnost svih suvlasnika a nezadovoljni suvlasnik može jedino zatražiti razvrgnuće suvlasništva jer tu nema odluke suda kao kod redovnog upravljanja.

86

Ostala prava i obveze su ovlast štititi cijelu stvar od trećih osoba bez odobrenja ostalih suvlasnika tj. podizati posjedovne i vlasničke tužbe uz to da izručenje stvari mogu zahtijevati samo za sve suvlasnike a ne za sebe, pravo na plodove i koristi od cijele stvari razmjerno veličini alikvotnog dijela, pravo zahtijevati polaganje računa i diobu koristi, pravo zahtijevati da se u korist alikvotnog dijela osnuje vlasništvo posebnog dijela uz ispunjenje potrebnih pretpostavki, pravo uz suglasnost ostalih suvlasnika uspostaviti etažno vlasništvo ako se nekretnina sastoji od zemljišta i zgrade i dio je dovoljno velik, obveza snositi troškove i terete cijele stvari razmjerno veličini alikvotnog dijela.

Pravni položaj suvlasnika glede alikvotnog dijela • Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik svog dijela te može samostalno njime raspolagati bez suglasnosti ostalih te ga prodati ali pri tome ne smije dirati u tuđa prava. Ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa osim ako to pravo nije osigurano ugovorom, zakonom ili drugim pravnim temeljem npr. Zakon o zračnoj plovidbi – pravo prvokupa suvlasnika zrakoplova, Suvlasnik svoj dio može i opteretiti te osnovati personalnu služnost, realnu služnost i dr.

Razvrgnuće suvlasničke zajednice Pravo je neovisno o veličini alikvotnog dijela, nezastarivo, ne može ga se unaprijed odreći ali se može ograničiti ugovorom npr. na određeno vrijeme. Razvrgnuće se ne može zahtijevati u doba kada bi to štetilo ostalim suvlasnicima tzv. „ nevrijeme“ osim kod izvanrednog upravljanja ako nije dobio suglasnost a o prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće jer šteti ostalima odlučuje sud u izvanparničnom postupku. • Dobrovoljno – sporazumno sa ostalim suvlasnicima.

87

Sudsko – u izvanparničnom postupku a a ko je dobrovoljno sporazumno se određuje način diobe uz suglasnost svih suvlasnika kod posla izvanrednog upravljanja.

Ako nije dopuštena fizička dioba stvar se dijeli civilno ili isplatom kada suvlasnik dobiva stvar a ostale isplaćuje u novcu. Temelj može biti zakonski gdje ZV poznaje dva slučaja • • Ako suvlasnik učini vjerojatnim da postoje ozbiljni razlozi na njegovoj strani npr. namjerava se baviti poljoprivredom te Kada su suvlasnički dijelovi jednog ili više suvlasnika veličine barem 9/10 zajedniček stvari

te pravni posao npr. ugovor a suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari. Kada se razvrgava suvlasništvo više stvari istodobno sud može na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika odlučiti da se ne dijeli svaka pojedina stvar nego da svakome od njih pripadne određena stvar ili skup stvari u razmjeru sa suvlasničkim dijelom ako utvrdi da je takva dioba opravdana uz isplatu razlike. Moguće je i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva uz suglasnu odluku suvlasnika a osnovni pravni učinak je nastanak individualnog vlasništva uz modus stjecanja za pokretnine predaja u samostalni posjed a za nekretnine uknjižba u zemljišnu knjigu. Razvrgnućem se ne dira u prava trećih i suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću jedino da ako se stvarna služnost izvršava samo na jednom dijelu nekretnine npr. put prelazi samo preko jedne čestice dobivene diobom zemljišta. Troškove razvrgnuća ukoliko se suvlasnici drugačije ne sporazume snose svi zajedno razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

c) Zajedničko ili skupno vlasništvo

88

Pravo vlasništva više osobe na istoj stvari po udjelima koji nisu određeni ni realno ni idealno ali su odredivi. Pomoću tog instituta mogu se postići neki ciljevi koji se u toj mjeri ne bi mogli ostvariti isključivo samo putem pojedinačnog vlasništva odnosno suvlasništva.

Osnovne karakteristike su • • Zajedničari zadržavaju svoj individualni subjektivitete te nisu osnovali posebnu pravnu osobu. Udjeli pojedinih subjekata nisu unaprijed određeni tj. vlasništvo nije podijeljeno ni po sadržaju ( podijeljeno vlasništvo) ni po obujmu ( suvlasništvo) ali su udjeli odredivi. Ako se udjeli odrede zajedničko vlasništvo se gasi i pretvara u suvlasništvo. Stvari mogu raspolagati samo svi sudionici zajedno ili sporazumno tj. ne može svaki svojim dijelom kao kod suvlasništva. Udio prelazi na nasljednike. Svaki zajedničar ima pravo zatražiti upis u zemljišnu knjigu odnosno upisnik a činjenica upisa na samo jednog zajedničara ne mijenja karakter tog vlasništva kao zajedničkog ali ima utjecaja na treće osobe čije povjerenje u promet mora biti zaštićeno. U predmnijevi jeli stvar u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu smatra se da je u suvlasništvu te se posredno primjenjuju odredbe o suvlasništvu na pitanja koja nisu uređena posebnim zakonom.

• • • •

Upravljanje zajedničkom stvari • Zajednički i sporazumno osim ako jednog ne ovlaste. Iznimka iz ZV je kada treća osoba stječe pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na temelju pravnog posla sklopljenog samo sa jednim zajedničarom radi zaštite povjerenja u promet uz pretpostavku da je postupila u dobroj vjeri i posao je naplatan te da je u slučaju stjecanja nekretnine koja u zemljišnoj knjizi nije bila upisana kao zajedničko vlasništvo nije znala ni imala razloga posumnjati da otuđivatelj nije isključivi vlasnik stvari. Za troškove i terete odgovaraju solidarno. Plodovi i koristi pripadaju svima.

• •

89

Svaki zajedničar ima pravo na posjedovne i vlasničke tužbe a povrat stvari može zahtijevati za sve a ne samo za sebe „ pravila o nedjeljivim obvezama“.

Dioba Sastoji se u određivanju udjela čime se zajedničko vlasništvo pretvara u suvlasništvo a pravo zahtijevati diobu ima svaki zajedničar u svako doba, vjerovnici i nasljednici i svatko drugi tko ima pravni interes. Ako se odredi udio samo jednog zajedničara on je suvlasnik sa ostalima koji su u preostalom dijelu zajednički vlasnici. Udio određuju sporazumno ili sud prema mjerilima postavljenim u zakonu a u sumnji se uzima da nijedan nema više prava od drugih.

Oblici Može nastati samo na temelju zakona odnosno činjenica za koje posebni zakon veže nastanak zajedničkog vlasništva. • • U feudalizmu to su bile kućne zadruge – iz razloga ekonomske nužde. Zajednička imovina bračnih drugova prema zakonu do 01.07. 1989 god. to je bila ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja braka te ona imovina koja potječe od te imovine nasuprot njihovoj posebnoj imovini koju je bračni drug imao ili stekao nasljedstvom, darovanjem ili na drugi način a ne radom i kojom je samostalno raspolagao. Obiteljski zakon iz 1998 i 2003 razlikuje bračnu stečevinu i vlastitu imovinu bračnih drugova ali bračna stečevina je suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima a time da to mogu i drugačije urediti bračnim ugovorom. Nasljednička zajednica sve do diobe koja nastaje po sili zakona a pretpostavke su otvaranje nasljedstva tj. trenutak smrti ostavitelja te postojanje više nasljednika. Nakon utvrđivanja nasljedničkih kvota dolazi do preobrazbe u suvlasništvo. Zajednička imovina ortaka koju čine ulozi ortaka tj. glavnica i stečena imovina poslovanjem.

90

d)

Etažno vlasništvo ( vlasništvo posebnog dijela nekretnine)

Pojam do stupanja na snagu ZV Pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade. Postojalo je u vlasničkopravnom režimu npr. obiteljska stambena zgrada sa dva ili više stana izgrađena na zemljištu u pravu vlasništva, te etažno vlasništvo u okviru društvenog vlasništva u dvije varijante kao • • obiteljska stambena zgrada na zemljištu u društvenom vlasništvu te višestambena zgrada u društvenom vlasništvu.

Tu se napustilo načelo „superficies solo cedit“ što posebno dolazi do izražaja kada se etažno vlasništvo nalazilo u okviru društvenog vlasništva ( vlasništvo na stanu ili poslovnoj prostoriji bilo je primarno a prava na zajedničkim dijelovima zgrade i na zemljištu izvedena su iz njega kao svojevrsni pripatci – razbijanje pravnog jedinstva nekretnine).

Pojam prema ZV Ustavno uklanjanje društvenog vlasništva dovelo je do ponovne afirmacije načela „ superficies solo cedit“ te načela jedinstvenosti nekretnine – sve što je sa zemljištem trajno povezano u jednu cjelinu slijedi pravnu sudbinu zemljišta. Ipak pojedini dijelovi zgrade npr. stanovi i poslovne prostorije čine samostalne uporabne cjeline. Suvlasnici nekretnine mogu uz određene pretpostavke svoja vlasnička ovlaštenja koncentrirati na nekom stanu ili poslovnoj prostoriji. Tako je etažno vlasništvo, vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili prava građenja sa zgradom što znači da ono proizlazi i ostaje neodvojivo povezano sa odgovarajućim suvlasničkim ( idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. To znači da se ona može samo zajedno sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti te podvrgnuti ovrsi. Može ga steći više osoba npr. bračni drugovi kao zajednički vlasnici ili suvlasnici kada se prema trećim osobama i ostalim suvlasnicima smatraju jednom osobom glede upravljanja cijelom nekretninom i posebnim dijelom a prava i obveze u vezi sa etažnim vlasništvom izvršavaju solidarno.

Objekt etažnog vlasništva

91

Može biti samo onaj posebni dio suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlaštenja a to su prema ZV • Stan – skup prostorija namijenjen za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Samostalne prostorije- poslovni prostori, garaže… Sporedni dijelovi nekretnine – otvoreni balkoni, terase, podrumske i tavanske prostorije, kućni vrtovi na koje se etažno vlasništvo može samo protegnuti ali ne i samostalno uspostaviti i to samo ako su jasno razgraničeni od ostalih dijelova nekretnine i dostupni sa dijela kojem trebaju pripasti. One imaju karakter pripatka.

• •

Objektom ne mogu biti – dijelovi nekretnine koji služe kao zajednički, zemljište pod zgradom, koji služe njenoj redovitoj uporabi, temelji, glavni zidovi, fasada, krov, dimnjaci, tavan, podrum, stubište, hodnici i sl.

Uspostava etažnog vlasništva • Na osnovi zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji se sastoji od zemljišta sa zgradom ili prava građenja sa zgradom. Potrebni su  Pisani zahtjev suvlasnika sa odgovarajućim dijelom koji je toliko velik da odgovara odnosu korisne vrijednosti posebnog dijela nekretnine prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. Korisne vrijednosti određuje sud u izvanparničnom postupku po pravilima ZV –a. Pisana suglasnost svih suvlasnika pri čemu ni jedan ne može uskratiti suglasnost osim ako bi se tom uspostavom etažnog vlasništva ukinula ili ograničila njegova prava iz ranije uspostavljenog etažnog vlasništva. Potvrda upravne vlasti da je poseban dio nekretnine samostalna uporabna cjelina. Pravomoćna odluke suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti.

 •

Na osnovi suglasne odluke svih suvlasnika u slučaju kada suvlasnički dio nije toliko velik koliko se inače zahtjeva tj. sastavlja se isprava kojom ostali suvlasnici ograničuju svoja prava. Potrebni su  Pisani zahtjev suvlasnika

92

  •

Isprava o suglasnosti svih suvlasnika Potvrda upravne vlasti

Na osnovi očitovanja volje vlasnika nekretnine tj. vlasnika zemljišta na kojem je zgrada podignuta ili tek treba biti podignuta kada on zemljišnoknjižnom sudu podjeli svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i pri tome na svakom pojedinom dijelu uspostavi pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi a dioba prava vlasništva mora biti upisana u zemljišnu knjigu. Isto to može učiniti i nositelj prava građenja ali pod uvjetom da zgrada bude izgrađena a etažno vlasništvo se uspostavlja tek kada se to doista i učini. Tu su potrebni  Pisano očitovanje vlasnika odnosno nositelja prava građenja ( koje zamjenjuje odluku suda). Potvrda upravne vlasti

Način uspostave etažnog vlasništva Upis u zemljišnu knjigu na vlasničkom listu suvlasnika u čiju je korist ono osnovano sa naznakom objekta a na posjedovnom listu se stavlja natpis – etažno vlasništvo.

Uključenje ranije stečenog etažnog vlasništva u uređenje prema ZV Izvršeno je njihovim spajanjem sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine dakle dotadašnjem etažnom vlasniku priznato je pravo na suvlasnički dio cijele nekretnine umjesto dotadašnjih prava zajedničkog vlasništva na zajedničkim dijelovima zgrade i suvlasništva na zemljištu. Veličina suvlasničkih dijelova određuje se prema odnosu vrijednosti objekta etažnog vlasništva prema vrijednosti cijele nekretnine a dok se tako ne odredi smatra se da su jednaki.

Izvršavanje vlasničkih ovlaštenja ( upravljanje) Upravljanje posebnim dijelom – ne prestaje suvlasništvo na nekretnini već etažni vlasnik upravlja posebnim dijelom umjesto svih suvlasnika i kao vlasnik može činiti sa njim što ga je volja te svakoga drugog iz toga isključiti. • Pravno raspolaganje – otuđivanje, opterećivanje, ograničavanje, prenošenje za slučaj smrti, podvrgavanje ovrsi što može učiniti samo zajedno sa svojim odgovarajućim suvlasničkim dijelom a potrebno mu je

93

odobrenje ostalih suvlasnika dok za davanje u najam ili zakup samog objekta etažnog vlasništva ne treba to odobrenje. • Faktično raspolaganje – popravci, promjena namjene i sl. ne traži odobrenje ostalih suvlasnika a za eventualno nastalu štetu odgovara. • Pravo na plodove objekta – najamnina i zakupnina. • Obveze – brinuti se o objektu, pristupu objektu ako je potrebno radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, snositi troškove održavanja objekta i sl.

Upravljanje cijelom nekretninom – opća pravila o upravljanju suvlasničkom stvari te kao „ lex speciales“ pravila ZV koja imaju prednost pred tim općim pravilima a odnose se na • Poslove redovite uprave – redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja, osnivanje primjerene pričuve, imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja, osiguranje nekretnine, određivanje kućnog reda. Poslove izvanredne uprave – pored onih navedenih kod suvlasništva to su i poduzimanje poboljšica na zajedničkim dijelovima i uređajima uz pristanak svih suvlasnika, osim ako ne ide na štetu manjine i da sami snose troškove odnosno ne ugroze pričuvu većinom glasova onih koji imaju većinu suvlasničkih dijelova. Zajednička pričuva – zajednička imovina namijenjena pokriću troškova održavanja i poboljšavanja a doprinosi su razmjerni suvlasničkim dijelovima ili se određuju odlukom samih suvlasnika ili pak sudskom odlukom na zahtjev jednog od suvlasnika. Njome upravlja upravitelj a suvlasnik koji je otuđio svoj dio nema pravo na povrat jer je to doprinos koji pripada tom suvlasničkom dijelu a ne samom suvlasniku. Upravitelj – upravlja nekretninom i pričuvom, zastupnik suvlasnika, u redovitoj upravi slijedi upute većine a izvanredne poslove vrši samo uz suglasnost svih suvlasnika ili na temelju odluke suda. Svakom suvlasniku dužan je položiti račun o poslovanju u prethodnoj godini. Izrađuje program održavanja i poboljšanja. Vodi postupke pred sudom ili državnim tijelima vlasti. Nametnuta mu ograničenja ne djeluju prema trećima. Svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da postavi ili smjeni upravitelja koji grubo zanemaruje dužnosti, da izmjeni odluku kućnog reda koja vrijeđa njegove interese ili da preinači odluku većine o zajedničkoj pričuvi. Prava suvlasnika - na plodove i druge koristi na dijelovima bez etažnog vlasništva razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu ili ako je ujedno i etažni

94

vlasnik za onoliko koliko mu je suvlasnički dio veći od odgovarajućeg suvlasničkog dijela. • Dužnosti suvlasnika – sudjelovati u upravljanju, odrediti upravitelja, osnovati pričuvu, prijaviti štetu, obzirno postupati.

Prestanak etažnog vlasništva • • • • Propašću objekta – kada prestane biti prikladan za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlaštenja. Uknjižbom brisanja u zemljišnoj knjizi pri čemu ne prestaje suvlasništvo na nekretnini. Prestankom suvlasništva – otuđenjem suvlasničkog djela. Isključenjem suvlasnika iz suvlasničke zajednice – sudskom odlukom se nalaže suvlasniku da otuđi svoj suvlasnički dio i napusti posjed ili se prodaje na javnoj dražbi uz zahtjev svih suvlasnika koji imaju natpolovičnu većinu suvlasničkih dijelova i uz zakonom predviđene pretpostavke – ako ne udovoljava obvezama a osobito ne plati dužne iznose, ako objekt i zajedničke dijelove rabi na način da šteti drugima, ako svojim nedoličnim ponašanjem ( a isto se odnosi na bračne drugove i druge članove obitelji ili na osobe koje rabe dijelove nekretnine npr. najmoprimce) učini tegobnim zajedničko stanovanje – ovdje ima pravo tražiti isključenje i svaki suvlasnik koji nije dobio podršku većine. To se odnosi na isključenje suvlasnika koji je ujedno i etažni vlasnik a za onog koji to nije potreban je zahtjev svih suvlasnika koji imaju natpolovičnu većinu suvlasničkih dijelova ako je etažno vlasništvo uspostavljeno na više od pola suvlasničkih dijelova.

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA
Na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanja, zakona. U izvedeno stjecanje spada ono na temelju pravnog posla i uspostavom etažnog vlasništva a u izvorno stjecanje na temelju zakona. Oporučno nasljeđivanje spada u izvedeno na temelju pravnog posla a zakonsko u izvorno. Kod stjecanja na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti kao što su odluka o komasaciji, dioba suvlasništva, izvlaštenje, oduzimanje stvari u kaznenom postupku i sl. sporno je dali spada u izvorno ili izvedeno stjecanje a prosuđuje se na osnovi pretpostavka koje predviđaju posebni zakonski propisi.

95

Najvažnije je utvrditi dali je vlasništvo prednika nužna pretpostavka za pojedini slučaj stjecanja pa ako jest radi se o izvedenom stjecanju. Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske odluke odnosno konačnosti odluke druge vlasti i nije potreban način ili modus stjecanja iako se može upisati u zemljišnu knjigu.

Izvorno ili originarno stjecanje prava vlasništva
Stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika dakle neovisno o njegovu pravu npr. dosjelost ili ako stvar uopće nema vlasnika jer je ničija ili napuštena – prisvojenje. Prestaju sva stvarna prava koja su postojala i nastaje novo pravo vlasništva ali samo onda kada je stjecatelj postupio pošteno. Prava trećih osoba razrješavaju se primjenom odredaba obveznog prava. Izvorno stjecanje nastupa ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavka pa nije potreban čin predaje stvari niti upis u zemljišnu knjigu iako ZV upućuje na taj upis jer u suprotnom ne može se to pravo suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri upisao u međuvremenu svoje pravo na istoj nekretnini.

a) Dosjelost ili usucapio
Stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Stvarno ili faktično stanje pretvara se u pravno stanje. Pretpostavke • • • Sposobnost stjecatelja a ograničenja su jedino glede subjekata npr. pravna i poslovna sposobnost, Sposobnost stvari na kojima se može steći pravo vlasništva, Samostalni posjed određene kakvoće – dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njen vlasnik a posjed mora biti kvalificiran dakle zakonit, istinit i pošten ili barem samo pošten te efektivan tj. mora se stvarno izvršavati jer npr. to nije tabularan posjed, te mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti od njezina početka do kraja što se predmnijeva, Vrijeme dosjelosti koje je određeno zakonom ovisno o vrsti dosjelosti i čija je stvar.

Vrste dosjelosti • Redovita – na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvršavanog kroz zakonom određeno vrijeme tj. posjeda koji je zakonit, pošten i istinit. Rok dosjelosti za pokretnine je 3 godine, za nekretnine 10 godina a 96

dvostruko se računa ako je stvar u vlasništvu RH, jedinica lokalne i područne ( regionalne) samouprave i s njima izjednačenim pravnim osobama, crkve i drugih dobrotvornih i općekorisnih osoba. Rok počinje teći od dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a uračunava se vrijeme prednika koji su neprekidno posjedovali stvar kao kvalificirani i samostalni posjednici. • Izvanredna – na temelju samostalnog poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Rok za pokretnine je 10 godina a za nekretnine 20 godina uz udvostručenje u uvjetima kao i kod redovne a isto se uračunava i dosjelost poštenog ili kvalificiranog prednika

Zastoj i prekid dosjelosti • Zastoj je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti ili već započeta dosjelost prestaje teći a kada one otpadnu dosjelost se nastavlja i prethodno vrijeme se uračunava. Te okolnosti su bračna veza, odnos roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, službena odsutnost osoba. Ne obustavlja se ako je osoba protiv koje dosjelost teče maloljetna ili je izgubila poslovnu sposobnost kada ne može završiti dok ne prođu 2 godine od trenutka od kada je dobila zakonskog zastupnika ili je postala potpuno poslovno sposobna. Prekid je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti a započeta ne samo da prestaje teći već i proteklo vrijeme propada a kada te okolnosti otpadnu dosjelost može samo ponovo započeti. Te okolnosti su gubitak posjeda, saznanje nepoštenja, priznanje tuđeg vlasništva na stvari te poduzimanje vlasničke tužbe koju je uzukapijent izgubio.

b)Stjecanje prava vlasništva od nevlasnika
Načelo zaštite poštenog stjecatelja koji je u dobroj vjeri stekao stvar od nevlasnika u samostalan posjed. Pretpostavke • • • Stvar je pokretna, Pravni posao je naplatan s kauzom stjecanja vlasništva, Stjecatelj je bio u dobroj vjeri tj. nije znao ni imao dovoljno razloga posumnjati da je stvar u vlasništvu otuđivatelja.

97

Vlasništvo se stječe u trenutku stjecanja samostalnog posjeda pa nije dovoljno samo očitovanje volje. Prava trećih prestaju osim u slučaju kada je stjecatelj u trenutku stjecanja za njih znao ili morao znati. Ne može se steći stvar koja je pravom vlasniku ukradena, izgubljena ili zametnuta što se opet ne odnosi na gotov novac, vrijednosne papire i stjecanje na javnoj dražbi.

c) Prisvojenje ili occupatio
Uzimanje ničije pokretne stvari u samostalni posjed s namjerom da se stekne pravo vlasništva. Ničije stvari „res nullus“ su one koje nitko nema u svojem vlasništvu, zatim „res derelictae“ tj. napuštene npr. novine ostavljene na klupici u parku ali to se odnosi samo ako je stvar napustila poslovno sposobna osoba. To nisu stvari koje su zaboravljene, izgubljene ili sakrivene. U dvojbi jeli stavr napuštena odnosno ničija ili tuđa presumira se da je ničija. Napušteni suvlasnički dio prirasta ostalim suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Slobodno prisvojenje - pravo vlasništva može steći svaki pravni subjekt te vezano prisvojenje – pravo vlasništva mogu steći samo određene pravne i fizičke osobe. Prisvojenjem se ne može steći osim na temelju posebnog dopuštenja i u dopuštenim granicama vlasništvo na stvarima koje mogu biti isključivo u vlasništvu RH, jedinica… Napuštene nekretnine prelaze ex lege u vlasništvo RH a smatraju se napuštenim kada se na temelju isprave o odreknuću prava vlasništva izvrši brisanje u zemljišnoj knjizi.

d)Nalaz stvari
Izgubljene – ZV propisuje postupanje sa njima. Nalaznik stvar bez odgode mora predati vlasniku ili najbližem nalaznom uredu te ima pravo na nalazninu u iznosu 10% vrijednosti stvari te naknadu tržišnih troškova. Ako se vlasnik ne javi u roku od 1 godine od objave oglasa, nalazni ured predati će stvar nalazniku koji će steći vlasništvo uz ispunjenje pretpostavki redovne dosjelosti. Nalaz blaga – novca, dragocjenosti i drugih stvari od povijesne i kulturne vrijednosti koje su bile sakrivene tako dugo da im se više ne može utvrditi vlasnik. Nalaznik ih je dužan uzeti u posjed za RH čime one postaju njeno vlasništvo te obavijestiti nalazni ured i po zahtjevu mu blago predati u posjed. Nalaznik i vlasnik nekretnine imaju pravo na nagradu od RH svaki po ½ ,najniže u vrijednosti 10% od vrijednosti blaga a ako pokušaju zatajiti nalaz guber to pravo. Vlasnici će postati dosjelošću ako se RH odrekne blaga i preda ga njima u samostalan posjed npr. umjesto da plati nalazninu i troškove.

e) Stjecanje priraštaja

98

Unutarnji – odvajanje od stvari. Vanjski – priraštaj zemljišta, prerada, sjedinjenje i miješanje stvari, građenje te sijanje i sađenje. • Odvajanje plodova – separacija čime postaju samostalne stvari i kada na njima može steći pravo vlasništva    vlasnik matične stvari samostalni pošteni posjednik tuđe stvari nositelj ograničenja stvarnog prava koje mu daje pravo vlasništva na plodovima npr. služnost plodouživanja

Ako pravo ovlašćuje samo na to da se plodovi uzmu npr. pravo uporabe pravo vlasništva stječu tek kada ih nositelj prava ubere a isto vrijedi i za onog koji ima pravo na temelji obveznog odnosa npr. zakupnik voćnjaka. Sve to vrijedi i za plodove životinja. • Priraštaj zemljišta – npr. pojava otoka koji ako se nalazi u sredini vodotoka i nije opće dobro prirasta zemljištima duž obje strane do polovine otoka. Ako je pak bliže jednoj strani, prirasta vlasniku zemljišta kojem je bliže. Promjena toka – priobalni vlasnici imaju pravo vratiti ga u prijašnji tok u roku 3 godine o svom trošku a ako to ne učine imaju pravo na naknadu iz prijašnjeg korita odnosno njegove vrijednosti. Naplavina zemlje – npr. kada voda otkine komad zemljišta vlasnik ima pravo to zemljište koje se pripojilo drugom vratiti u roku 1 godine ili ono postaje vlasništvo vlasnika pripojenog zemljišta. Prerada, sjedinjenje, miješanje i građenje tuđim materijalom – tuđe pokretne stvari čime se stječe vlasništvo tuđe stvari. Ako pri tome ne nastane nova stvar svakome se vrača ono što je njegovo osim kada bi to rastavljanje izazvalo velike troškove. Ona osoba koja je izvršila miješanje stvari može od suda zatražiti da se ne dopusti to rastavljanje ako bi time propala stvar od osobite umjetničke ili kulturne vrijednosti. Kada god nastane nova stvar a rastavljanje nije moguće ili nije dopušteno nastaje suvlasništvo a suvlasnik čijom je krivnjom nastala stvar ima alternativno pravo zatražiti cijelu stvar a ostale isplatiti ili nastalu stvar ustupiti drugima uz naknadu a ako nije nitko kriv onaj čija je stvar najviše vrijedila ima pravo otkupiti novonastalu stvar. Kada jedna stvar priraste glavnoj stvari a pri tome ne nastane nova stvar niti je moguće rastavljanje bez velikih troškova vlasnik glavne stvari postaje vlasnik prirasta a pitanje naknade rješava obvezno pravo. Vlasnik zemljišta koji je izgradio zgradu tuđim materijalom postaje vlasnik zgrade a vlasnik materijala ima pravo na naknadu. Građenje na tuđem zemljištu „ aedificatio“ – bez ugovora sa vlasnikom zemljišta „ superficies solo cedit“ – zgrada pripada vlasniku zemljišta a

99

iznimno graditelju. Ako ima pravni interes vlasnik može umjesto predaje u posjed zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja koju je graditelj dužan izvršiti bez naknade te može uzeti svoj materijal. Vlasniku zemljišta pripada zgrada i onda ako bi graditelj i vlasnik zemljišta bili nepošteni no onda vlasnik zemljišta nema pravo na uspostavu prijašnjeg stanja osim ako to graditelj ne učini o svom trošku i na svoju volju, prije nego li istekne rok za dobrovoljnu predaju u posjed. Jedini slučaj kada će vlasništvo i zemljišta i zgrade pripasti graditelju je ako je on bio pošten a vlasnik zemljišta nepošten kada ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. ZV je isključio mogućnost stjecanja vlasništva dogradnjom, prigradnjom ili preuređenjem tuđe zgrade već daje samo pravo na naknadu po pravilima obveznog prava. Prekoračenje međe građenjem - vlasnik susjednog zemljišta može tražiti uspostavu prijašnjeg stanja a do tada mu vlasnik zgrade mora plaćati rentu u visini zakupnine i odgovarati za prouzročenu štetu ili pak vlasnik zemljišta može otkupiti njegovo zemljište po tržišnoj cijeni. Ako pak uspostava prijašnjeg stanja nije moguća bez znatnije štete i velikih troškova otkup susjedovog zemljišta može zahtijevati i vlasnik zgrade pod uvjetom da je bio pošten graditelj. • Sijanje i sađenje – neovisno čije su sadnice ili sjeme, biljke koje su pustile korijenje kao i one čije bi odvajanje od nekretnine zahtijevalo nerazmjerno velike troškove pripadaju vlasniku zemljišta a eventualna naknada vlasniku sjemena određuje se prema pravilima obveznog prava.

Izvedeno ili derivativno stjecanje prava vlasništva
Ono stjecanje kod kojega stjecatelj svoje pravo vlasništva izvodi iz prava vlasništva svog prednika a na stjecatelja prelaze uz pravo vlasništva i svi tereti na stvari. Dakle tu spada stjecanje uspostavom etažnog vlasništva, oporučno nasljeđivanje, odlukom suda ili druge nadležne vlasti ( ako je vlasništvo prednika nužna pretpostavka za pojedini slučaj) i stjecanje na temelju pravnog posla ( uglavnom ugovora). Bitna je karakteristika da stjecanje ne utječe na prava trećih koja postoje na stvari osim kada zakon radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige određuje drugačije. ZV je prihvatio tradicijski sustav izvedenog stjecanja za koji su potrebni -

Vlasništvo prednika
Mora biti upisano u zemljišne knjige „ knjižni prednik“. Radi učinkovitije zaštite povjerenja u pravni posao i njegovih sudionika koji postupaju u dobroj vjeri ZV je predvidio dva odstupanja od načela da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljevog ovlaštenja tj. da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li ga sam ima –

100

• •

Stjecanje pokretne stvari naplatnim poslom poštrnog posjednika u dobroj vjeri od nevlasnika – izvorno stjecanje prava vlasništva. Glede nekretnina onaj koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljišnih knjiga ili drugih javnih evidencija i u dobroj vjeri kada može steći pravo vlasništva bez tereta na stvari i preko granica ovlaštenja otuđivatelja.

Titulus ili naslov stjecanja
Pravni posao u kojemu je došlo do izražaja stranačka volja da se prenese pravo vlasništva. On može biti jednostrani pravni posao npr. oporuka ili dvostrani pravni posao npr. ugovor. Samim obveznopravnim ugovorom još se ne stječe vlasništvo već se samo dobiva pravo da od (npr. kod kupoprodaje) prodavatelja zahtijevamo predaju automobila. Dakle samim ugovorom još se ne dobiva nikakvo pravo na stvar već se samo stječe obvezno pravo na činidbu koju nam je dužan ispuniti drugi sugovaratelj ( dužnik). Konačno stječemo obveznopravni zahtjev. Tek kada nam je pokretna stvar predana postajemo njenim vlasnikom. Titulus mora biti objektivno valjan pravni posao ( ne tzv. putativni titul tj. onaj za koji same strane smatraju da je valjan ali to nije tako po propisu jer mu nedostaje neka pretpostavka kao npr. poslovna sposobnost ugovornih strana), pravni posao kojim se stječe vlasništvo nekretnina mora biti sastavljen u pisanom obliku. Titul mora biti istodobno i kauzalni pravni posao sa kauzom stjecanja vlasništva npr. zamjena, kupoprodaja, darovanje i sl.

Modus ili način stjecanja pokretnina
Predaja stvari u samostalan posjed stjecatelja tradicijom – prijenos posjeda koji je izvršen u namjeri da se prenese i stekne vlasništvo stvari – dolaze u obzir sve vrste tradicija. Bitno ja da stjecatelj postane samostalni a ne nužno i neposredni posjednik npr. prodani auto ostane kod prodavatelja na čuvanju. U tom slučaju ZV određuje da taj prijenos vlasništva ne utječe na prava trećih pod uvjetom da u trenutku stjecanja prava vlasništva nisu znali ni morali znati da je pravo vlasništva već preneseno drugome. Stjecatelj će postati vlasnikom stjecanjem samostalnog posrednog posjeda i kada se stvar nalazi u neposrednom posjedu trećeg „ cesssio vindicationis“ npr. kada se kupi stvar koja se nalazi ne kod vlasnika već osobe kojoj ju je vlasnik dao npr. u depozit. U slučaju višestrukog ugovaranja npr. vlasnik otuđi pokretnu stvar dvjema različitim osobama jednoj iza druge, vlasnikom postaje ona osoba kojoj je stvar predana a ne onaj kojem je prva prodana a na odnose otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravni posao a nisu stekle pravo vlasništva primjenjuju 101

se pravila obveznog prava s posljedicama neispunjenja ugovora. Ima i pokretnih stvari čije je stjecanje sličnije nekretninama npr. upis brodova u upisnik i sl.

Modus stjecanja nekretnina
Upis vlasništva u zemljišnu knjigu u korist stjecatelja koji se temelji na valjanom očitovanju volje vlasnika stvari da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Redovito je to uknjižba a moguće je kada nisu ispunjene sve pretpostavke i predbilježba pod uvjetom da se ona naknadno opravda. Upis nije samo goli formalni akt već je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ispuniti da bi došlo do prijenosa vlasništva – tu su još i vlasništvo prednika i pravni posao s kauzom prijenosa vlasništva. Pravni posao mora biti u pisanom obliku. Dakle za upis kao način stjecanja nekretnina potrebni su • Isprava – koja mora ispuniti opće pretpostavke valjanosti ( javna ili javno ovjerena, na njoj točno označen titul, vjerodostojna tj. ne smije se ništa brisati, listovi moraju biti redom spojeni i sl, osobe koje sudjeluju u pravnom poslu moraju biti navedene imenom i prezimenom, nazivom i sjedištem pravne osobe, mora biti datirana mjestom i datumom, mora biti potpisana te posebne pretpostavke – točna naznaka nekretnine tj. prava te klauzula intabulandi ( izjava onog čije se pravo prenosi, ukida ili opterećuje da pristaje na uknjižbu ) na istoj ili posebnoj ispravi a potpis otuđivatelja mora biti ovjeren. Prijedlog za upis – zemljišnoknjižnom sudu da dopusti upis ( općinski sud na čijem je području nekretnina), pismeno ili usmeno na zapisnik uz prilaganje isprave u izvorniku ili ovjerenom prijepisu a u prijedlogu naznačuje se pravo i vrsta upisa. Prijedlog uključuje i prijedlog za predbilježbu. Načelo prvenstvenog reda – učinak jednog upisa u odnosu prema drugima ravna se prema trenutku u kojem je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu i u tu svrhu se mora na mjestu gdje bi u zemljišnoknjižnom ulošku trebalo provesti upis odmah učiniti vidljivim ( plomba) dan i vrijeme kada je stigao prijedlog za upis. Rješenje o upisu – kada podnesak stigne u sud, nakon uruđbiranja se pregleda i usporedi sa stanjem u zemljišnim knjigama i ako nema nikakvih zapreka sud donosi rješenje o upisu kojim se on dopušta i nalaže njegovu provedbu odnosno odbija. Provedba upisa – na temelju pisanog naloga suda i prema njegovu sadržaju. Ako stigne više prijedloga i svi ispunjavaju pretpostavke sud će ih sve dopustiti i upisati te upozoriti podnositelje da u parnici riješe kome će pripasti pravo vlasništva kada će ostale izbrisati.

102

Višestruko ugovaranje otuđenja – ako vlasnik zemljišta najprije proda zemljište jednom a iza toga drugome prema ZV vlasništvo stječe onaj koji je u dobroj vjeri prvi zatražio upis u zemljišnu knjigu a ako stjecatelj nije bio u dobroj vjeri tj. znao je da je ta nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed, druga osoba može u roku 3 godine od upisa zatražiti brisanje i uknjižbu vlasništva u svoju korist. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige – ZV smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u nju uživa glede stjecanja prava vlasništva zaštitu. Pri tome se ne smatra da onaj koji nije istraživao izvanknjižno stanje nije postupao u dobroj vjeri. Stoga stjecatelj upisom stječe vlasništvo nekretnine kao da hga stječe od njezina vlasnika uz prije navedene pretpostavke.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Reivindikacija ( rei vindicatio)
Tužba kojom vlasnik neposjednik zahtjeva od posjednika povrat individualno određene stvari – kada vlasniku netko oduzme stvar ili je bespravno drži u svom posjedu. To je prava vlasnička tužba i pravo na nju ne zastarijeva.

Tužitelj – samo onaj vlasnik koji je izgubio posjed stvari i koji mora dokazati svoje pravo vlasništva u tužbi tj. teret dokaza je na njemu – da dokaže sve pravne činjenice potrebne za stjecanje vlasništva (npr. kod izvornog dosjelošću da dokaže trajanje posjeda kroz određeno vrijeme, potrebnu kakvoću posjeda a kod izvedenog titulus, modus i vlasništvo prednika). • Najteže je dokazati to vlasništvo prednika jer ako je on stekao vlasništvo derivativno treba ii tako daleko dok se ne nađe onaj prednik među svima njima koji je vlasništvo stekao orginarno i zato se naziva đavolskim dokazom „ probatio diabolica“. Čini se da je taj dokaz gotovo nemoguće izvesti ali postoje slučajevi u kojima se vlasništvo može steći izravno od nevlasnika. Zatim uvijek se među prednicima nađe bar jedan koji je posjedovao stvar tako dugo da je dovršio dosjelost a ako se radilo o vlasništvu nekretnina, tužitelj ako je upisan kao vlasnik ima iza sebe predmnijevu da je doista i vlasnik a tko to niječe mora dokazati suprotno.

103

Zatim mora dokazati da se stvar nalazi u posjedu tuženika – ako tuženik doista stvar posjeduje mora je predati tužitelju u posjed a zadržava pravo da vlasničkom tužbom zahtjeva stvar natrag. Ako laže da posjeduje odgovara za svu štetu koja iz toga može proistječi. Ako nakon dostave tužbe napusti posjed mora o svom trošku pribaviti stvar natrag i predati je tužitelju ili mu nadoknaditi punu vrijednost stvari osim ako tužitelj svoj tužbeni zahtjev ne preusmjeri na onog koji stvar drži u posjedu. Mora dokazati identitet stvari – opisati je po osobinama i dokazati da se baš njegova stvar nalazi kod tuženika. Ovom tužbom može se u pravilu zahtijevati povrat samo individualno određene stvari ( species) a generičke samo u iznimnim slučajevima kada je zadovoljavajuće individualizirana npr. novčanice pohranjene na određeno mjesto i sl.

Osnovni tužbeni zahtjev ili petit ide na izručenje tj. povrat stvari a posjednik mora makar bio i pošten udovoljiti zahtjevu iako tada nije dužan platiti naknadu za uporabu i korištenje niti odgovara za uništenje stvari tj. mora je vratiti u onakvom stanju u kakvom se nalazi u trenutku tužbe. Ako je pak nepošten odgovara za sve to i mora vratiti stvar u onom stanju u kakvom se nalazila u trenutku zasnivanja posjeda te nadoknaditi sve mane i propalu vrijednost te štetu. Vlasnikov zahtjev za naknadu zastarijeva za 3 godine od dana predaje stvari.

Sporedni tužbeni zahtjev glede plodova i drugih koristi • Naturalni plodovi – pošteni posjednik zadržava ih nakon separacije a vlasnik ima pravo odbiti njihovu vrijednost od iznosa nužnih i korisnih troškova a nepošteni mora vratiti sve plodove te nadoknaditi vrijednost ubranih, potrošenih ili uništenih plodova. Civilni plodovi – pošteni posjednik isto kao i kod naturalnih, a nepošteni isto tako bez obzira dali ih je naplatio ili nije.

Protuzahtjev posjednika glede troškova • Nužni troškovi „ impensae necessariae“ – koji su nužni za samo postojanje i održanje stvari. Poštenom posjedniku se od iznosa naknade odbijaju vrijednosti plodova i drugih koristi od stvari uz pravo retencije ili zadržanja ( ius retentionis) stvari dok mu se ne nadoknade nužni i korisni troškovi. Rok zastare za nužne troškove je 3 godine. Nepošteni posjednik isto ima pravo na naknadu ali ne i na retenciju a zastarni rok je isti.

104

Korisni troškovi „ impensae utiles“ – kojima se povećava vrijednost stvari. Pošteni posjednik ima pravo na naknadu osim ako se ne radi o onim troškovima kojima je promijenjena svrha stvari a vlasnik od toga nema koristi npr. stan se preuredi u zubarsku ordinaciju. Vrijede odredbe o roku i pravu retencije. Nepošteni posjednik nema pravo na nadoknadu ali ima pravo odnošenja „ ius tollendi“ onog što je uložio ali bez da ošteti stvar. Luksuzni troškovi „ impensae volupturiae“ – koje je učinio radi svog zadovoljstva i uljepšavanja stvari. Ni pošteni ni nepošteni posjednik nemaju pravo na naknadu ali imaju pravo na ius tollendi.

Prigovori tuženog posjednika • Koji negiraju tužiteljev posjed npr. tvrdi da je postao vlasnik dosjelošću a tuženik dokaže da nije protekao rok dosjelosti. • Koji tužiteljev zahtjev ukidaju npr. tvrdi da mu je stvar upravo ranije prodana i predana „ exceptio rei venditae ac traditae“. • Koji tužiteljev zahtjev zaustavljaju tj. odgađaju – ako posjednik dokaže da ima pravo na posjed a tuženik se može braniti imenovanjem samostalnog posjednika iz čijeg posjeda izvodi svoj neposredni posjed npr. vlasnik mu posudi bicikl na 30 dana i revindikacijom traži njegov povrat prije isteka tog roka.

Negatorna tužba ( actio negatoria)
Vlasnička tužba koju vlasnik posjednik može podići protiv svakog onog koji ga neosnovano uznemiruje na drugi način a ne oduzimanjem stvari i zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Slična je s tužbom zbog smetanja posjeda pa vlasnik može birati između te dvije tužne ali ovdje nema kratkih prekluzivnih rokova jer ova tužba ne zastarijeva.

Tužitelj – vlasnik stvari a može biti i kvalificirani posjednik odnosno predmnijevani vlasnik ( actio negatoria publiciana). Teret dokaza je na njemu tj. mora dokazzati • Da je vlasnik odnosno kvalificirani posjednik dakle svoj samostalni, naturalni posjed ( pokretnine), tabularni posjed ( nekretnine tj. činjenicu da je upisan u zemljišnu knjigu). Čin uznemiravanja – koji mora biti protupravan i trajan.

105

Budući da je on tu i posjednik ne mora dokazati ni titulus ni modus stjecanja već samo svoj posjed za koji se predmnijeva da je zakonit i pošten pa tko tvrdi suprotno to mora dokazati.

Tuženik je onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj po čijem je nalogu smetanje izvršeno te onaj u čiju je korist smetanje izvršeno a on je tu korist naknadno odobrio.

Tužbeni zahtjev ili petit – prestanak uznemiravanja i propuštanje budućeg i daljnjeg uznemiravanja.

Sporedni petit- naknada učinjene štete.

Publicijanska tužba (actio publiciana)
Za tužitelja predmnijeva da je vlasnik tj. u tužbi se utvrđuje jače pravo na posjed kvalificiranog posjednika prema posjedniku bez ili sa slabijim pravnim temeljem – tužba iz pravno predmnijevanog vlasništva kojom se štiti jače pravo na posjed.

Tužitelj – kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. On mora dokazati istinitost i zakonitost svog posjeda, da se stvar nalazi u posjedu tuženog te identitet stvari a poštenje se predmnijeva. Tom tužbom se može poslužiti i vlasnik stvari koji neće ili ne može dokazati vlasništvo prednika.

Tuženi je sadašnji posjednik stvari.

Tužbeni zahtjev glasi na to da tuženi preda stvar u posjed tužitelju. Najjače pravo ima vlasnik stvari a iza njega to je kvalificirani posjednik a ako su i tuženi i tužitelj kvalificirani posjednici parnicu dobiva onaj koji ima jače pravo na posjed tj. onaj koji može označiti svog prednika i onaj koji je posjed stekao naplatno. Ako su i tu isti prednost ima posjednik kod kojega se stvar nalazi „ beati possidentes“ – sretni su oni koji posjeduju.

106

Prigovori tuženika – prigovor prava vlasništva, prigovor jačeg ili bar jednakog posjeda i ostali iz revindikacije. Tužba kao ni ostale ne zastarijeva.

Brisovna tužba
Nečije vlasništvo može biti povrijeđeno nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu a tužbom se može ishoditi brisanje takvog nevaljanog upisa i uspostava prijašnjeg stanja.

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

• • • •

Propašću stvari Prirastanjem – kada postaje pravno nesamostalnim djelom stvari kojoj prirasta a na ostacima vlasništvo ne prestaje. Stavljanjem stvari izvan prometa – učinci kao i kod potpunog izvlaštenja. Kada druga osoba izvorno stekne pravo vlasništva na istoj stvari – ali ne i izvredeno jer to bi bio relativan prestanak vlasništva jer prestaje samo u odnosu na dosadašnjeg nositelja. Odreknućem – napuštanjem stvari ili derelikcijom tj. kada vlasnik nedvojbeno izrazi volju da stvar ne želi posjedovati a na nekretnini na temelju pisanog očitovanja i brisanja u zemljišnoj knjizi. Na temelju zakona – kada se posebnim zakonom odrede pretpostavke i način prestanka prava vlasništva.

107

III. ZEMLJIŠNE KNJIGE ( GRUNTOVNICA)

POJAM I FUNKCIJA
Javni registri u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima te drugi pravni odnosi i činjenice u vezi s pravnim prometom nekretnina te 4 obvezna prava ( najam, zakup, nazadkup i prvokup + koncesija). Vode ih općinski sudovi a u njima zemljišnoknjižno odjeli. Funkcija im je da • • daju evidenciju nekretnina i stvarnih prava na njima te da osiguraju zakonom predviđeni način stjecanja stvarnih prava na nekretninama.

Stvarna prava nisu sama po sebi vidljiva i „ a prima vista“ tj. na prvi pogled uočljiva pa ih zemljišna knjiga čini vidljivima što znači da gruntovnica treba biti zrcalo svih stvranopravnih odnosa koji se tiču nekretnina. Institucija zemljišnih knjiga uvedena je u RH Gruntovnim redom 1855 god. zemljišne knjige se temelje na podacima katastarske izmjere. Katastar zemljišta se koristi za upravne, gospodarske, statističke i druge potrebe te za utvrđivanje katastarskog prihoda, izradu prostornih planova i zemljišnih knjiga. U zemljišnoj knjizi moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina te zgrade i druge građevine koje trajno leže na zemljištu ili ispod njihove površine. ZZK je otvorio put postupnoj kompjutorizaciji zemljišnih knjiga tj. vode se elektroničkom obradom podataka ( EOP zemljišna knjiga). Budući da je takva mogućnost predviđena i za katastar oboje čine bazu zemljišnih podataka BZP koja se vodo jedinstveno i na jednom mjestu za cijelu RH. Zemljišna knjiga se osniva za svaku katastarsku općinu.

SASTAV ZEMLJIŠNIH KNJIGA
Sastoji se od glavne knjige i zbirke isparava a za svaku glavnu knjigu postoji zbirka katastarskih planova i pomoćni popisi tj. knjige.

Glavna knjiga
U nju se upisuju nekretnine, stvarna i druga prava glede njih ( knjižna prava) a obuhvaća zemljišta jedne katastarske općine pa se u jednom općinskom sudu nalazi toliko glavnih knjiga koliko ima katastarskih općina.

108

Sastoji se od zemljišnoknjižnih uložaka a EOP od popisa upisa i popisa izbrisanih upisa. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige koji se odnosi na jedno zemljišnoknjižno tijelo – jednu ili skup čestica koje se nalaze u jednoj katastarskoj općini i imaju u prometu isti pravni položaj tj. status, koje ne moraju ležati jedna pored druge. Katastarska čestica ili parcela je dio zemljišne površine koji je u zemljišnom katastru označen katastarskim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži i mora se po broju, površini i oznaci kulture potpuno podudarati kako je označeno u katastru. Samo jedna osoba može biti vlasnik čestica koje čine zemljišnoknjižno tijelo a ako ih je više oni su suvlasnici. Stoga ako vlasnik želi otuđiti samo jednu česticu ( npr. livadu) mora izvršiti njen otpis iz svog zemljišnoknjižnog uloška a novi vlasnik pripis u svoj uložak ali samo ako se čestica nalazi u području iste katastarske općine kao i ostale njegove čestice iz njegova zemljišnoknjižnog tijela a u protivnom mora osnovati novi zemljišnoknjižni uložak za tu česticu. Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri lista – • Posjedovnica – list A ili popisni list u koji se upisuju sastavni dijelovi zemljišnoknjižnog tijela – čestice rednim brojem, katastarskim brojem, nazivom, imenom predjela u kojem leže, kulturom i površinom, zatim stvarna prava koja se upisuju u vlasnički list a u posjedovnicu u primjedbi upute na stvarno pravo upisano u vlasničkom listu, katastarske promjene glede zemljišnoknjižnog tijela, sva javnopravna ograničenja u prometu nekretnina, otvaranje poduloška te sve promjene koje nastanu zbog upisna na nekom drugom listu. Vlastovnica – vlasnički list B koji sadrži ime vlasnika i sva ograničenja njegove osobe npr. poslovna nesposobnost. Kod javnih dobra RH ili jedinice lokalne… Vlasništvo posebnog dijela nekretnine na suvlasničkom dijelu suvlasnika s naznakom etažno vlasništvo i za taj dio se otvara poduložak. Zabrane otuđenja i opterećenja moraju se samo učiniti vidljivima. Teretovnica ili list C – stvarna prava kojima je zemljišnoknjižno tijelo opterećeno npr. služnost, založno pravo i sl, četiri obvezna prava – najam, zakup, prvokup i nazadkup, ograničenja raspolaganja te zabrane otuđenja i opterećenja, koncesije na javnom ili općem dobru.

Na zahtjev suvlasnika može se za njegov idealni dio otvoriti poduložak koji se isto sastoji od tri lista. Na prvoj stranici zemljišnoknjižnog uloška u lijevom uglu stoji oznaka katastarske općine a u desnom broj zemljišnoknjižnog uloška. Listovi su realne folije jer je zemljišnoknjižni uložak namijenjen svakom zemljištu na ne svakom vlasniku ( personalne folije).

Zbirka isprava
109

U nju se stavljaju kronološkim redom izvornici ili ovjereni prijepisi svih isprava na temelju kojih je izvršen upis u glavnu knjigu a EOP zbirka isparava vodi se ručno. Uz nju se vodi i zbirka zemljišnoknjižnih rješenja. Isprave dostavljaju stranke koje sud provjeri i uzima ovjerene prijepise. Služe objašnjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi. Uvezuju se u sveske a vode se zajednički za sve glavne knjige koje se vode kod jednog zemljišno – knjižnog suda.

Zbirka katastarskih planova ili mapa
Vodi se posebno za svaku glavnu knjigu a dostavlja ih tijelo koje vodi katastar.

Pomoćni popisi i knjige
Popisi katastarskih čestica s adresama, popisi vlasnika i nositelja građenja te popisi predbilježenih vlasnika a uz EOP vode se elektronički.

VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU

Uknjižba
Svaki konačan i bezuvjetan upis stjecanja, prijenosa, ograničenja i prestanka knjižnih prava koji ne ovisi o nikakvom naknadnom opravdanju. Osim vlasništva i stvarnih prava upisuju se i obvezna prava – nazadkup, prvokup, najam, zakup i koncesija. Uknjižba se dopušta na temelju privatnih isprava na kojima je ovjeren potpis osobe čije se pravo prenosi, ograničuje, opterećuje ili ukida a moraju pored općih potrepština koje se zahtijevaju za isprave sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava za koje se uknjižba predlaže te izjavu onoga čije se pravo prenosi, ograničuje, opterećuje ili ukida da pristaje na uknjižbu – klauzula intabulandi koja se može dati i u posebnoj ispravi ili prijedlogu za upis. Uknjižba

110

se dopušta i na temelju javnih isprava sastavljenih od strane nadležnih tijela ili javnog bilježnika te odluke sudova a moraju sadržavati sve što i privatne.

Predbilježba
Upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. Opravdana predbilježba ima značenje uknjižbe i vrijedi od samog podnošenja prijedloga za predbilježbu. Ona je dopuštena ako isprava za upis ne udovoljava posebnim pretpostavkama za upis npr. nedostaje klauzula intabulandi ali udovoljava općim pretpostavkama te kada je pristanak na uknjižbu dan pod uvjetom ili rokom. Od javnih isprava to su neizvršene pravomoćne domaće sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno priznaje ili odbija te odluke kojima se predbilježba određuje kao mjera osiguranja. Opravdava se ispravom kojom se otklanja nedostatak, zatim potvrdom o ovršnosti odluke suda ili drugog tijela vlasti, pravomoćnom presudom te ispravom o ispunjenju uvjeta ili proteku roka. Tužba radi opravdanja predbilježbe – podiže se u roku 15 dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena ako je knjižno pravo sporno ili je sporna tražbina predbilježenog založnog prava.

Zabilježba
Upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju određene okolnosti koje se odnose na pravni promet nekretnina ili se njime osiguravaju određeni pravni učinci za njegova predlagatelja. Njome s e žele učiniti vidljivima osobni odnosi vlasnika npr. maloljetnost, skrbništvo, otvaranje stečaja i sl., te postići određeni pravni učinci kao što su zabilježba prvenstvenog reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, spora, brisovne tužbe i sl. zabilježbu određuje rješenjem zemljišnoknjižni sud na prijedlog ovlaštene osobe ili drugog nadležnog tijela a ZZK određuje slijedeće zabilježbe

• • • •

Osobnih odnosa, Prvenstvenog reda, Hipotekarne tužbe, Spora glede nekog knjižnog prava

111

• • • • • •

Tužbe radi pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika, Imenovanje ili opoziv zajedničkog upravitelja, Odbijanje ovrhe, Rješenje o dosudi na javnoj dražba, Da je određena provedba ovrhe na nekretnini, Da je glede nekretnine sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju.

BRISOVNA TUŽBA

Zahtjeva brisanje pravno nevaljanog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, to je instrument zaštite postojećeg zemljišnoknjižnog stanja od budućih nevaljanih upisa kada nisu ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke te neistinitih upisa kada se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja. Aktivno legitimirani je nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno a pasivno legitimirani neistinito upisani i njegovi univerzalni i singularni slijednici. Nositelj knjižnog prava tužbom se može koristiti dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu to pravo i tako trebalo prestati npr. ako novoupisani u međuvremenu dosjelošću stekne pravo vlasništva. Ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis te prema osobi koje je pak od nje stakla pravo a znala je ili morala znati da je upis prednika nevaljan a kada se radi o poštenom stjecatelju koji to nije znao ni mogao znati postoji rok za podizanje tužbe koji ovisi dali je nositelju knjižnog prava dostavljeno rješenje o nevaljanom upisu kojim je povrijeđeno njegovo pravo. Ako jest tada u roku za žalbu potrebno je zatražiti predbilježbu brisovne tužbe i u daljnjem roku od 60 dana ( nakon isteka roka za žalbu) podići brisovnu tužbu. Ako pak rješenje o nevaljanom upisu nije dostavljeno nositelju knjižnog prava, rok za podizanje tužbe je 3 godine od kada je upis zatražen. Nakon isteka rokova više se ne može udovoljiti brisovnoj tužbi čime se štiti osoba koja je s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo.

112

NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG PRAVA

Načelo javnosti – uvid u zemljišnu knjigu i u sve pomoćne popise
svakome je dostupan a prijepisi imaju dokaznu snagu javnih isprava. Formalna strana načela – svatko im pravo na uvid i izvatke a da ne mora dokazivati postojanje nekog pravnog temelja. Materijalna strana načela – zemljišne knjige se uzimaju kao vjerodostojne glede istinitosti i potpunosti sadržaja što je fikcija koja ne može ići u korist onoga koji zna da to nije tako.

Načelo povjerenja – poznavanje stanja u zemljišnim knjigama je
„ praesumptio iuris et de iura“ pa se nitko ne može pozivati na činjenicu da mu to stanje u zemljišnim knjigama nije bilo poznato. Načelo povjerenja ne odnosi se na poznavanje zemljišnoknjižnog stanja već na nepoznavanje izvan knjižnog stanja i dakle samo onaj koji je postupio u dobroj vjeri može se pozvati na načelo povjerenja u potpunost zemljišne knjige ( kada stječe knjižno pravo bez tereta koji nisu bili upisani) te u istinitost zemljišne knjige ( nitko ne može osporavati valjanost stjecanja zbog nevaljanog prethodnikovog upisa nakon proteka rokova za brisovnu tužbu). Stjecatelj ne mora istraživati izvan knjižno stanje da bi se smatralo da je postupio u dobroj vjeri. Pravni učinci kod zaštite povjerenja u istinitost nastupaju tek kada se više ne može protiv poštenog stjecatelja tužbom za brisanje zahtijevati brisanje nevaljane prednikove uknjižbe a kod povjerenja u potpunost nastupanje učinaka nije odgođeno već nastupaju odmah kada se u korist poštenog stjecatelja provede upis.

Načelo stvarnosti – znači da su objekt upisa u zemljišne knjige
nekretnine i stvarna prava na njima a iznimno i neka obvezna prava ( najam, zakup, prvokup, nazadkup) koja kada su jednom upisana djeluju „ erga omnes“ poput stvarnih prava. Pokretnine kao što su zrakoplovi i brodovi upisuju se u posebne registre.

Načelo potpunosti – znači da zemljišne knjige sadrže sve pravno
relevantne činjenice za promet nekretnina – podatke o vrsti i veličini nekretnine, osobi vlasniku, teretima i dr.

113

Načelo specijalnosti ili određenosti – podrazumijeva da svaki upis
čini samostalnu i određenu pravnu cjelinu tj. da je svako zemljišnoknjižno tijelo upisano u zaseban uložak, svaki upis potpuno određen po vrsti i sadržaju i sl.

Načelo preglednosti – sustav realnih folija
knjige.

i uvođenje EOP zemljišne

Načelo konsenza – nalaže da se upisi izvrše samo na temelju suglasnosti
osobe čije se pravo prenosi, ukida ili ograničuje i osobe koja stječe zemljišnoknjižno pravo „ clausula intabulandi“ i prijedlogom za upis stjecatelja prava. Iznimke u zakonu su upis po službenoj dužnosti ili na osnovi jednostranog zahtjeva ( predbilježba, zabilježba).

Načelo legaliteta – zahtjeva da sud po službenoj dužnosti ispita
opstojnost zakonom predviđenih pretpostavki upisa u zemljišnu knjigu.

Načelo upisa – podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama
stječu isključivo upisom u zemljišne knjige dakle on je modus stjecanja stvarnih prava i ima konstitutivni učinak. No to nije moguće u potpunosti provesti npr. kod nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige ili kod slučajeva izvaknjižnog stjecanja vlasništva i prava služnosti ( npr. kod hipoteke ili založnog prava na nekretninama).

Načelo prvenstva ili prioriteta – pravni učinak upisa ravna se
prema njegovu prvenstvenom redu a on prema trenutku kada je zahtjev za upis stigao zemljišnoknjižnom sudu „ raniji u vremenu – jači u pravu“ – „ prior tempore potior iure“. Evidentira se dan, sat i minuta a oni podnesci koji stignu u isto vrijeme imaju isti red prvenstva. To se kasnije razrješava sporazumom, naplatno ili besplatno a pristanak ostalih ovlaštenika iz prvenstvenog reda nije potreban osim ako pravo koje dolazi naprijed ima veći opseg. Npr. nekoliko hipoteka na različite iznose 1.- 300 kn, 2.- 200 kn, 3.– 250 kn, 4.– 500 kn, a ovlaštenik na 1. mjestu ustupa ovlaštenika na 4. mjestu u punom opsegu kada je za ustup potreban pristanak ovlaštenika na 2. I 3. mjestu.

114

IV. STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI
Iskorištavanje prava u samo određenom opsegu odnosno ograničenja vlasnikovih ovlaštenja. To su tereti prava vlasništva ili tzv. sektorska prava.

PRAVO SLUŽNOSTI ( SERVITUTES)

POJAM I ZAJEDNIČKA NAČELA

Stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojeg se ovlašteniku dopušta određeno korištenje tuđom stvari. U našem građanskom pravu one su jedinstveni pravni institut a javljaju se u dva oblika kao stvarne i osobne. Definicija prema ZV – služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da se na određeni način služi tom stvari ( poslužna stvar) ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti ili pak zbog toga glede stvari nešto propuštati. Načela • • Služnosti su stvarna prava. To su stvarna prava na tuđoj stvari „ nemini res sua servit – nema služnosti na vlastitoj stvari“ a iznimka su tzv. vlasnička služnost npr. služnost puta uknjižena u zemljišnoj knjizi ne prestaje samim sjedinjenjem tj. činjenicom da je ista osoba postala vlasnik i povlasnog i poslužnog dobra već prestaje upisom brisanja u zemljišnoj knjizi. Ne mogu postojati služnosti na činjenje „ servitus in faciendo consistere nequit“ tj. opterećena strana ne mora ništa aktivno raditi ( facere) već samo trpjeti ( pati) ili propuštati ( non facere) vlastitu radnju. Služnost ne može postojati na služnosti „ servitus servitutis esse non potest“. No jedna nekretnina može biti opterećena sa služnosti s time da novija ne smije ograničavati izvršavanje već postojećih. Služnosti se moraju obzirno ( civiliter) izvršavati tako da se što manje opterećuje poslužno dobro a s druge strane vlasnik poslužne

115

stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili otežavalo njihovo izvršavanje. Tome služi i institut prelaganja služnosti – premještanje služnosti na onaj dio poslužnog dobra gdje će se uz očuvanje sadržaja i svrhe zbog koje je ona ustanovljena biti manje tegobna za vlasnika poslužnog dobra. Npr. premještanje služnosti prolaza s jednog pravca na drugi. Prelaganje može zahtijevati vlasnik a ako se stranke ne sporazume odluku donosi sud o njegovu trošku a može to i učiniti i ovlaštenik služnosti o svojoj volji. Ako bi se bitno promijenio način dotadašnjeg izvršavanja potreban je sporazum sa vlasnikom a troškove snosi ovlaštenik. • Služnosti su same po sebi neprenosive tj. ne mogu se samovlasno razdvojiti od poslužne stvari a prenosive su samo zajedno sa poslužnom stvari a ako je to stvarna služnost tada i sa povlsnom stvari. U prvom slučaju su terti a s povlasnom kao pretninencija. Služnosti osim plodouživanja su nedjeljiva prava dakle neovisna o povećanju, smanjenju, promjeni oblika, površine ili izgrađenosti poslužne stvari. No dioba poslužne odnosno povlasne stvari može utjecati na sudbinu služnosti – može se zahtijevati njeno ukidanje na određenom dijelu.

STVARNE SLUŽNOSTI ( SERVITUTES REALES)

Stvarno pravo svakidašnjeg vlasnika ( ili nositelja prava građenja) jedne nekretnine ( povlasne) a se za potrebe te nekretnine služi na određeni način nekretninom drugog vlasnika ( poslužnom) ili da zahtjeva od njenog vlasnika da se suzdrži od obavljanja određenih radnji koje inače ima pravo vršiti. S jedne strane je stvarno pravo a s druge obveza trpljenja ili propuštanja. Isto tako s jedne strane je povlasno dobro ( praedium dominans) a s druge poslužno ( praedium serviens). Vlasnici moraju biti različite osobe. Nekretnine ne moraju biti susjedne. Mogu postojati i u korist nekretnina koja su javna dobra u općoj ili javnoj uporabi. Stvarne služnosti vezane su uz nekretnine i kada su jednom osnovane postoje i dalje makar se vlasnici promijene što znači da su one određeni realitier. Kada bi se služnost koja je po svojoj naravi stvarna, osnovala u korist određene osobe radilo bi se o nepravilnoj ( iregularnoj) služnosti. Dva su ovlaštenja vlasnika povlasne nekretnine – koristiti se poslužnom nekretninom ( prelaziti preko nje, napasati stoku, crpiti vodu i sl.) ili zahtijevati od vlasnika poslužne nekretnine da se suzdrži od određenih radnji.

116

Stvarne služnosti moraju biti objektivno korisne – svrha im je bolje gospodarsko iskorištavanje povlasne nekretnine.

Vrste stvarnih služnosti •

Poljske ili zemljišne ( servitutes rusticae) i kućne ili gradske
( servitutes urbanae) – a kriterij razlikovanja je priroda i namjena povlasne nekretnine odnosno dali je namjena poljoprivredno iskorištavanje ili poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini. Poljske služnosti su  Služnosti puta – staze, progona stoke, kolnika ( iter, actus, via) a tu spada i nužni prolaz koji osniva sud svojom odlukom na zahtjev vlasnika nekretnine ako do nje nema nikakve ili prikladne veze s javnim putem. Služnosti vode – crpljenja iz tuđeg bunara ili vrela, pojenja stoke, vodovoda s potrebnim cijevima, branama i sl. Služnost paše –ispaše stoke na tuđem zemljištu bez da se radi šteta. Šumske služnosti – pravo sječi drva, kupiti granje, žir i sl.

Kućne su one kod kojih su povlasne nekretnine zgrade ili zemljišta oko njih a ovlašćuju nositelje na poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj. To su    Pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu, Pravo umetnuti gredu ili rožnik svoje zgrade u tuđi zid, Pravo imati prozor u tuđem zidu zbog svjetla ili radi vidika a kada se radi o vidiku potrebno je ovlaštenje vlasnika ili se moraju staviti rešetke. Pravo imati dio svoje zgrade i naprave na tuđoj nekretnini – bilo u zračnom prostoru npr. balkoni, bilo na zemljištu npr. prekoračenje građenjem, ili pak imati antenu na krpovu i sl. Ovlašteni je dužan snositi trošak održavanja dijelova svoje zgrade ili naprava te plaćati vlasniku naknadu u visini zakupnine. Pravo provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak, Pravo odvoditi kišnicu sa svog krova na tuđe zemljište tj. pravo kapnice uz obvezu održavanja žljebova i čišćenje.

117

Pravo odvoditi otpadne tekućine preko tuđeg zemljišta ili prolijevanja tekućine na susjedovo zemljište a ako je potrebno uz obvezu izgraditi i održavati kanale. ( ove se ubrajaju u pozitivne a negativne su – Ne povisiti ili sniziti svoju kuću. Ne oduzimati povlasnoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik. Ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedovog zemljišta koja mu koristi.

  

Pozitivne (afirmativne) i negativne služnosti – one kod
kojih se njihov titular ima ovlaštenje koristiti poslužnim dobrom na određeni način odnosno one kod kojih titular ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji na svom dobru koje bi inače kao vlasnik imao pravo obavljati.

Trajne i privremene služnosti

– one koje jednom ustanovljene i ostvarene predstavljaju trajno stanje za čije izvršavanje nije potrebna bilo kakva daljnja ljudska radnja a uglavnom su to negativne služnosti npr. pravo umetnuti gredu svoje zgrade u susjedov zid i sl. a nasuprot njima su one čije se izvršavanje sastoji u ponavljanim radnjama njihova ovlaštenika npr. služnost puta, crpiti vodu i sl. Značenje diobe dolazi do izražaja pri stjecanju prava služnosti dosjelošću i pri njihovu gubitku nevršenjem. Mogu biti i privremene ( ustanovljene na određeno vrijeme) te sezonske ( ustanovljene za određeno doba).

Stjecanje prava • Pravnim poslom – Ugovorom koji skapaju vlasnici povlasnog i poslužnog dobra. Ako se poslužno dobro nalazi u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu potrebna je suglasnost svih suvlasnika odnosno zajedničara jer zasnivanje stvarne služnosti premašuje okvir redovitog upravljanja. Ugovor može biti naplatan i besplatan, u pisanom obliku. Uz ugovor kao naslov ili titulus, potreban je upis u zemljišnu knjigu kao modus stjecanja pa se pravo stječe tek nakon upisa polaganjem ovjerene isprave u sud kojom vlasniku dopušta uknjižbu. Oporukom – u korist dijela nekretnine jednog a na teret dijela drugog nasljednika. Dijelovi postaju zasebne nekretnine nakon smrti ostavitelja. I ovdje je potreban upis u zemljišnu knjigu. Vlasnik poslužnog dobra može ovlasti dati samo do opoziva – prividna služnost kada vrijede ista pravila kao i za stvarnu služnosti ali mora se dokazati da je dana do opoziva jer se ne predmnijeva a teret dokaza je na onome tko se poziva na prividnu služnost.

118

Odlukom suda – kada je takva mogućnost predviđena zakonom ( o izvlaštenju, o vodama, ZV). ZV predviđa 4 slučaja  U postupku osnivanja nužnog prolaza – odluku sud donosi na zahtjev vlasnika nekretnine ako do nje nema nikakve ili nema prikladne veze s javnim putem te ako je korist od otvaranja nužnog prolaza veća od štete koja se njime čini. Korisnik mora vlasniku poslužne nekretnine platiti naknadu koja ne smije biti manja od one koja se daje za izvlaštenje u interesu RH. U odluci se mora navesti svrha prolaza ( staza, progon stoke, kolnika ili svega zajedno). Osniva se uvijek u korist nekretnine a stječe se na dan pravomoćnosti odluke suda na temelju koje se može ishoditi upis u zemljišnu knjigu. Ako se ne upiše ne može se suprotstaviti pravu koje je u međuvremenu upisano. U postupku donošenja odluke o nužnim vodovima i uređajima U postupku diobe suvlasništva ili zajedničkog vlasništva uz pretpostavku suglasnosti strana koja nije potrebna ako se radi o geometrijskoj diobi nekretnine a nužno je osnovati služnost da bi se došlo do nastale čestice. U ostavinskom postupku ako je tako ostavitelj odredio valjanim zapisom ( legatom) ili nalogom.

 •

Odlukom tijela upravne vlasti – ako je tako predviđeno zakonom u postupcima izvlaštenja i komasacije a služnost nastaje danom konačnosti odluke za upis u zemljišnu knjigu i odluke o naknadi vlasniku poslužne nekretnine. Zakonom – zakonskim nasljeđivanjem i dosjelošću tj. izvršavanjem sadržaja stvarne služnosti kroz vrijeme od 20 godina uz pretpostavke poštenog i istinitog posjeda a mora se dokazati da je u tom periodu barem tri puta izvršavan sadržaj služnosti – rijetko se primjenjuje. Stjecatelj je ovlašten ishoditi upis u zemljišnu knjigu ili se neće moči suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo. „ legalni servituti“ – zakonske služnosti kada se zakonom nameču vlasniku stvari određena trpljenja, propuštanja ili eventualna činjenja. Kod nas prevladava mišljenje da su to zakonska ograničenja prava vlasništva na koja se ne primjenjuju pravila o služnostima izuzev ako bi zakonom bilo drugačije određeno.

119

OSOBNE SLUŽNOSTI ( SERVITUTES PERSONALES)

Stvarna prava na tuđoj stvari koja ovlašćuju pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari. One se ustanovljuju u korist neke pojedinačno određene osobe a to znači da je pasivna strana svakodobni vlasnik poslužne stvari a aktivna strana nije određena s obzirom na vlasništvo neke stvari već je određeni personaliter ( fizička ili pravna osoba). One su neprenosive što se odnosi na pravo osobne služnosti što znači da se izvršavanje sadržaja prava može prenositi na drugu osobu. Traju onoliko vremena za koliko su osnovane i prestaju najkasnije smrću njihova nositelja. Posljedice stroge osobnosti prava je i to da su nenasljedive osim ako nisu izrijekom osnovane i za ovlaštenikove nasljednike kada se gase njihovom smrću.

Dok stvarne služnosti trebaju omogućiti bolje gospodarsko iskorištavanje vlastite stvari pomoću tuđe stari, osobne služnosti imaju svrhu da ovlašteniku osiguraju materijalna sredstva potrebna za život tako da joj se da pravo uporabe ili korištenja tuđe stvari. Ovlaštenik zadržava pravo osobne služnosti usprkos promjeni u osobi vlasniku stvari tj. dok kod stvarnih služnosti nalazimo stvarnopravni karakter na aktivnoj i pasivnoj strani kod osobnih ga nalazimo samo na pasivnoj strani što znači da vlasnik stvari na kojoj postoji osobna služnost može svoje pravo vlasništva prenijeti na drugoga što ne dira ovlaštenikovo pravo osobne služnosti. Za razliku od stvarnih služnosti koje su nedjeljiva prava osobne služnosti su u načelu djeljiva prava npr. suvlasnik može osnovati osobnu služnost na svom idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta. Može postojati i na objektu etažnog vlasništva ali samo zajedno s idealnim dijelom na koje m je etažno vlasništvo uspostavljeno. U usporedbi sa stvarnim služnostima kod kojih objekti mogu biti samo nepokretne stvari, objekti osobnih iznimno mogu biti npr. kod plodouživanja i pokretne stvari.

Vrste osobnih služnosti •

Pravo plodouživanja ( ususfructus) – stvarno pravo na
tuđoj stvari koje ovlašteniku daje osobno pravo da se u svakom

120

pogledu služi tuđom stvari u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njeno sućanstvo. Kod nas je čest slučaj oblik tzv. doživotnog plodouživanja npr. otac ostavi nekretninu svojoj djeci a ženi pravo doživotnog uživanja. Pravo može postojati na nepotrošnoj stvari, pokretnoj ili nepokretnoj a moguće je i na pravu koje daje plodove ili druge koristi kada se uzima da je to pravo stvar. Na potrošnoj stvari i pravu koje ne daje plodove moguće je samo nepravo plodouživanje ( quasu ususfructus) kada polodouživatelj ( kvaziuzufruktuar) stječe pravo vlasništva na stvari pa je nakon prestanka takvog plodouživanja dužan vratiti njenu vrijednost u novcu pa je poslužna stvar ustvari njezina novčana protuvrijednost. Objekt plodouživanja je stvar sa svim njenim pripadnostima. Na jednoj nekretnini pravo plodouživanja može imati više osoba a u sumnji se smatra da svakome pripada jednaki dio prava,. Plodouživatelj im pravo na uporabu i korištenje bez obzira na potrebe, pripada mu čisti prihod ( plodovi i druge koristi) a mora čuvati sućanstvo stvari, ne smije stvar uništavati, samovlasno promijeniti kulturu niti je prodati. Naturalne plodove stječe odvajanjem ( separacijom) a civilni plodovi pripadaju mu za sve vrijeme trajanja prava neovisno o tome jesu li dospjeli i jesu li ubrani. Snosi sve troškove uporabe i iskorištavanja stvari te je dužan i snositi troškove njena održavanja, javne obveze, realne terete i kamate u granicama one vrijednosti koja preostane kad se od prihoda odbiju troškovi uporabe i korištenja stvari. Troškovi izvanrednih popravaka i obnavljanja poslužne stvari padaju na njena vlasnika osim onih koje je plodouživatelj skrivio. Plodouživatelj nije dužan dopustiti da vlasnik obavi poboljšice koje nisu nužne osim ako se vlasnik ne obveže na puno obeštećenje za gubitak uporabe i prihoda zbog izvođenja radova. Vlasnik i plodouživatelj sastavljaju ovjereni prijepis i procjenu svih poslužnih stvari a ne učine li to predmnijeva se da je plodouživatelj primio poslužnu stvar u upotrebljivu stanju srednje kakvoće. Nakon prestanka plodouživatelj ne odgovara za smanjenje vrijednosti stvari nastalo normalnom uporabom. Dužnosti i odgovornosti prelaze na njegove nasljednike. •

Pravo uporabe (usus) – osobna služnost s ovlaštenjem
uporabnika ( uzuara) da se za svoje potrebe služi nečijom stvari prema njezinoj namjeni, čuvajući njeno sućanstvo. Dakle ovlaštenje da je za svoje potrebe posjeduje kao samostalni posjednik, rabi i uzima njezin prihod. Za utvrđivanje tih potreba mjerodavan je trenutak zasnivanja služnosti ( dob, zvanje, zanimanje, veličina kućanstva i sl.) a kasnije promjene se ne uzimaju u obzir osim onih prirodno očekivanih i predvidivih ( bračni drug, maloljetna djeca, uzdržavane osobe). Razlika sa plodouživanjem nije kvalitativna već kvantitativna jer je pravo uporabe ograničeno na osobne potrebe i potrebe članova obitelji uporabnika a ne neograničena kao kod plodouživanja te preostali dio koristi pripada vlasniku stvari. Također uporabnik ne može pravnim poslom svoje pravio niti njegovo izvršavanje prepustiti drugo osobi. Uporaba ne 121

može postojati na potrošnoj stvari pa ni kao neprava. Vlasnik stvari snosi sve redovne i izvanredne troškove i teret ali samo do visine koristi koju ima od stvari što je isto razlika sa plodouživanjem a civilne plodove uporabnik ima pravo ubirati samo za vrijeme trajanja prava. Plodove stječe ubiranjem a ne odvajanjem kao kod plodouživanja. Pravo uporabe ne može imati više osoba osim ako su u takvom donosu da im pripada zajednički. •

Pravo stanovanja ( habitatio) – osobna služnost s
ovlaštenjem služiti se sa tuđom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje čuvajući sućanstvo stvari. Izdvojeno je u zasebnu osobnu služnost samo po svom objektu ( zgradi ili njezinu dijelu) a ne po svom vlastitom pravnom režimu pa može biti ustanovljeno kao plodouživanje ili uporaba dakle ako je habitant ovlašten da se služi sa svim dijelovima zgrade kao plodouživanje. Neovisno kako je pravo ustanovljeno, habitant uživa posjedovnu zaštitu kao neposredni posjednik. Prodajom objekta pravo se ne gasi ako je upisano u zemljišnoj knjizi prije prava založnih i ovršnih vjerovnika a ako je upisano poslije pravo stanovanja prestaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine u ovršnom postupku.

Stjecanje prava • Pravnim poslom – ugovorom ili oporukom. Na stvarima u suvlasništvu može osobnu služnost osnovati i svaki suvlasnik na svom alikvotnom dijelu. Modus ili način stjecanja je upis nekretnine u zemljišnu knjigu odnosno predaja poslužne pokretne stvari titularu prava u neposredan posjed. Dosjelost tu nije moguća.

ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI

Protiv vlasnika poslužnog dobra i svake treće osobe dakle djelovanje „erga omnes“. • Tužba zbog smetanja posjeda – ovlaštenik stvarne služnosti je posjednik prava stvarne služnosti a ovlaštenik osobne služnosti je posjednik stvari koja predstavlja poslužno dobro. Tužba na utvrđenje – vlasnik povlasnog dobra zahtjeva da se prema vlasniku poslužnog dobra utvrdi postojanje prava služnosti.

122

Actio confessoria – tužba koju podiže ovlaštenik prava služnosti protiv osobe koja ga samovlasno onemogućuje ili uznemiruje u izvršavanju služnosti sa zahtjevom na priznanje prava služnosti i prestanak uznemiravanja. Osim ovlaštenika prava služnosti aktivno su legitimirani i svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik i svaki od više ovlaštenika služnosti plodouživanja koji moraju dokazati svoje pravo služnosti i čin uznemiravanja. Pasivno legitimirani su vlasnik povlasnog dobra i svaka treća osoba. Actio confessoria priznata je i predmnijevanom ovlašteniku prava služnosti tj. osobi koja u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda služnosti – actio confessoria publiciana za koju vrijede pravila o tužbi predmnijevanog vlasništva. Brisovna tužba – u slučaju povrede prava služnosti nevaljanim upisom u zemljišnu knjigu kojom se zahtjeva brisanje.

PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI

Neizvršavanjem prava služnosti ( non usu) – za vrijeme od 20 godina, odnosno 3 godine ako se vlasnik poslužnog dobra protivio izvršavanju prava ( usucapio liberatis). Ali ne prestaje sve dok na stvari postoji naprava namijenjena za izvršavanje prava. Služnost koja se može samo rijetko izvršavati ne prestaje dok 3 puta ne nastupi prigoda a ovlaštenik je ne iskoristi. Ukinućem – na zahtjev vlasnika poslužne stvari, sudskom odlukom ako je pravo izgubilo razumnu svrhu bez obzira na osnovu stjecanja ili ako je utvrđen prikladniji prolaz ( kod nužnog prolaza) te ako plodouživatelj nije dao osiguranje na koje se obvezao ili ako je tako sud odredio. Služnost upisana u zemljišnu knjigu prestaje brisanjem upisa. Odluku o ukinuću može donijeti i tijelo upravne vlasti u zakonom predviđenim slučajevima. Sjedinjenjem tj. konfuzijom – kada ista osoba postane vlasnikom i poslužne i povlasne nekretnine a ako dođe do ponovnog razdvajanja prije izvršenog brisanja u zemljišnoj knjizi služnost oživljava. Propašću stvari – bilo poslužne ili povlasne a vrati li se u prijašnje stanje služnost oživljava. S propašću se izjednačuje i stavljanje stvari izvan prometa. Propadne li poslužna stvar kod plodouživanja a za stvar

123

je dobivena naknada pravo postoji dalje na onome što je za stvar dobiveno. • Odreknućem – valjanom jednostranom izjavom ovlaštenika a suvlasnici i zajednički vlasnici trebaju pristanak ostalih. Ni u kojem slučaju nije potreban pristanak vlasnika poslužne stvari. Potrebno je izvršiti brisanje iz zemljišne knjige. Istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta Na osnovi zaštite tuđeg povjerenja – odnosi se na služnost koja nije upisana u zemljišnu knjigu koja prestaje kada poslužnu stvar stekne osobe koja nije znala ni morala znati za služnost koja postoji na njoj. Prestankom ovlaštenika – smrću fizičke osobe ( nasljednika ili obitelji ako je osobna služnost osnovana u njihovu korist) ili prestankom pravne osobe ovlaštenika osobne služnosti.

• •

124

ZALOŽNO PRAVO

POJAM I FUNKCIJA

Stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu ( zalogu) koje svoga nositelja ( založnog vjerovnika) ovlašćuje da određenu tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga ma čiji on bio. Ako dužnik ima više vjerovnika oni se ne namiruju prema trenutku postanka obveze već prema trenutku traženja ispunjenja ako kod ni jednog nije utvrđen rok vračanja tzv. načelo preferencije. Založnom pravu je osnovna svrha otkloniti dvostruku nesigurnost u kojoj se nalazi vjerovnik u vezi sa namirenjem svoje tražbine • • nesigurnost glede obujma dužnikove imovine te nesigurnost u odnosu na ranije namirenje drugih vjerovnika.

Pomoću njega izdvajaju se iz čitave dužnikove imovine određeni objekti iz čije se vrijednosti vjerovnik može namiriti čime se vjerovnik osigurao od eventualne fluktuacije dužnikove imovine. Ako postoji založno pravo na određenom objektu red namirenja ravna se prema trenutku osnivanja založnog prava a ne prema trenutku osnivanja same obveze. Prema tome za svaku tražbinu vjerovnik nalazi sigurnost ponajprije u osobnoj odgovornosti dužnika a u modernom pravu ta osobna odgovornost znači imovinsku odgovornost a osim nje i u stvarnoj odgovornosti što znači da se vjerovnik osigurava i založnim pravom što opet znači da se prvenstveno namiruje iz vrijednosti založenog objekta.

NAČELA ZALOŽNOG PRAVA

Načelo akcesornosti – založno pravo je akcesornog karaktera neovisno o
oblicima u kojima se javlja što znači da njegov nastanak, trajanje i prestanak ovise o postojanju tražbine čije se namirenje njime osigurava. Dakle založno pravni odnos kao stvarnopravan ovisan je o postojanju obveznopravnog odnosa što znači da je obveznopravna tražbina glavno subjektivno pravo a založno pravo je sporedno i nesamostalno subjektivno pravo. Založno pravo meže se otuđiti i naslijediti samo zajedno sa tražbinom koju osigurava odnosno prijenosom 125

tražbine stjecatelj stječe ujedno i založno pravo a da za to nije potreban poseban temelj ili način stjecanja. Iznimke• Založno pravo može nastati i prije nego se ispune sve pretpostavke za nastanak tražbine koja se njime osigurava npr. kada je za nastanak tražbine potreban protek roka ili ispunjenje uvjeta. Zalog za buduću tražbinu naziva se kaucijski ili kreditni zalog odnosno hipoteka. Prestanak tražbine ne izaziva ujedno i prestanak založnog prava npr. u slučaju zastare tražbine kada založno pravo i dalje ovisi o tražbini ali ne i o mogućnosti njezina prisilna ostvarenja ili npr. kod hipoteke založnog prava na nekretnini kada ono ne prestaje ispunjenjem tražbine ve tek brisanjem u zemljišnoj knjizi „ tzv. vlasnička hipoteka“.

Načelo specijalnosti – založno pravo se stječe samo na određenom
objektu iz imovine zalogodavca i samo za određenu tražbinu vjerovnika. Nedopuštena je tzv. generalna hipoteka. Objekt zaloga mora biti stvar ili pravo koje je individualizirano i izdvojeno iz imovine a tražbina mora biti određena novčano ili takva da joj se vrijednost može izraziti u novcu a dovoljno je određena ako su joj određeni vjerovnik i dužnik, osnova iz koje potječe i visina ili bar najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Moguće je da zalog čini više određenih stvari npr. zajednička ili simultana hipoteka gdje vjerovnik može birati iz koje će se od više nekretnina namiriti.

Načelo oficijelnosti – založno pravo se ostvaruje putem suda a samo
iznimno izvan sudskim putem. Ako vjerovniku tražbina o dospijeću ne bude podmirena mora se obratiti sudu i zahtijevati odluku da se stvar proda na javnoj prodaji.

Načelo nedjeljivosti – očituje se u osiguranju cjelokupne tražbine
zalogom kao cjelinom, uključujući i sve njegove pripadnosti. To znači da u slučaju djelomičnog podmirenja duga založno pravo ostaje u nesmanjenom opsegu sve do potpunog namirenja tražbine a osim glavne tražbine založno pravo osigurava namirenje i sporednih tražbina tj. kamata, troškova za očuvanje stvari i troškova naplate tražbine. Druga stvar načela ogleda se u slučaju da se zalog podjeli npr. dođe do fizičke podjele založene stvari pri čemu ono ne prestaje postojati već ostaje na njezinim dijelovima. U slučaju idealne diobe ostaje na svim suvlasničkim dijelovima. Obuhvaća i neodvojene plodove , sastavne dijelove stvari i pripatke a

126

ako stvar propadne ostaje na naknadi, osiguranju i sl. Kod sudskog založnog prava postoji mogućnost da u slučaju smanjenja tražbine dužnik može zahtijevati sužavanje založnog prava na one stvari ili prava koje po vrijednosti pokrivaju ostatak duga.

Načelo neodvojivosti – založnog prava od zaloga pa se stjecanjem
zaloga po bilo kojoj osnovi stječe ujedno i založno pravo koje ga opterećuje a iznimka se može ustanoviti samo zakonom.

SUBJEKTI U ZALOŽNO - PRAVNOM ODNOSU Založni vjerovnik je osoba koja na određenom objektu ima založno pravo i
koja je ovlaštena se namiriti iz vrijednosti zaloga a istodobno je i vjerovnik u obveznopravnom odnosu. Založni dužnik je svagdašnji vlasnik zaloga ili nositelj prava a koji ne mora biti istovremeno i osobni dužnik.

OBJEKTI ZALOŽNOG PRAVA

Pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar ili imovinsko pravo. Stvar u prometu koja se može unovčiti ili pravo koje ima
novčanu vrijednost. Zalog može činiti i

nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno

jedna stvar

( zajednička ili simultana hipoteka). Ako nije što drugo ugovoreno objekt zaloga su i sve pripadnosti založene stvari ili prava kao što su plodovi, prirast, pertinencija i sl. Založe li se plodovi drugom vjerovniku kasnije založno pravo djeluje samo glede onih plodova koji su u tom trenutku već odvojeni i ubrani. Samostalnim zalogom mogu biti i civilni plodovi npr. najamnina, zakupnina i sl, stvari u zajedničkom vlasništvu te suvlasnički dio.

Stvari koje su izuzete od ovrhe pa stoga i od zaloga iako bi
po svojim svojstvima mogle biti predmet zaloga su one koje se izuzimaju iz razloga zadovoljenja osnovnih životnih potreba tj. egzistencijalnog

127

minimuma te osiguranja mogućnosti obavljanja samostalne djelatnosti koja je osobi glavni izvor sredstava za život, odnosno pravnoj osobi stvari i prava koja su nužna za obavljanje njene djelatnosti a posredno se time nastoje zaštititi određeni javni i društveni interesi. Nekretnine za stanovanje i obavljanje samostalnih djelatnosti samo se iznimno smatraju tim nužnim stvarima. • Apsolutno izuzeto od zalaganja je – 2/3 plaće i mirovine osim po osnovi zakonskog uzdržavanja kada je to ½ a primanja po osnovi zakonskog uzdržavanja, socijalne skrbi, naknade zbog tjelesnog oštećenja, dječji doplatak, stipendije u cijelosti se izuzimaju od zalaganja. Relativno izuzeto je tj. može se samo dobrovoljno ali ne i prisilno prodati je potrebna odjeća i obuća, alat, zalihe hrane, predmeti nužni za obavljanje određene djelatnosti i sl. Od nekretnina to je poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade u opsegu koji je poljodjelcu potreban za uzdržavanje njega i obitelji te pokretnine koje kao pertinencija služe poljoprivrednom gospodarstvu – strojevi, oruđa za rad, stoka i sl.

Sva izuzeća ne vrijede – ako je vjerovnik radi osiguranja svioje tražbine stekao založno pravo pravnim poslom sa založnim vjerovnikom.

I sam zalog može biti objekt zaloga – podzaložno pravo.

OSNOVNI OBLICI ZALOŽNOG PRAVA Pignus ili ručni zalog te hipoteka. Razlika se očituje u tome ima li
založni vjerovnik ili nema posjed zaloga. Ako se zalog nalazi u posjedu vjerovnika radi se o ručnom zalogu i obratno o hipoteci. Na nekretninama je moguća jedino hipoteka a ona je moguća i na onim pokretninama i pravima koja se mogu steći jedino upisom u javne upisnike ili se bez takva upisa ne mogu rabiti – registarsko založno pravo za koje vrijede posebni propisi a to su npr. zrakoplovi, automobili, brodovi i sl.

STJECANJE ZALOŽNOG PRAVA

128

Na temelju pravnog posla, sudske odluke i zakona. Ovisno o osnovi stjecanja založnog prava Zv razlikuje dobrovoljno, sudsko i zakonsko založno pravo.

Dobrovoljno založno pravo
Osnova stjecanja je pravni posao koji može biti ugovor ili oporuka. • Pravni posao na temelju kojeg se osniva dobrovoljno založno pravo je založni ugovor koji ako se osniva ručni zalog je založni ugovor o davanju u zalog a ako se osniva hipoteka založni ugovor o hipoteci. Njime se obvezuje dužnik ili treća osoba ( zalogodavac) predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog ili mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari ili mu prenijeti neko pravo radi osiguranja tražbine a vjerovnik se obvezuje primljenu stvar čuvati i nakon prestanka tražbine vratiti neoštećenu ili omogućiti brisanje založnog prava iz javne knjige. Založni ugovor može se načiniti i pred sudom u obliku sudskog zapisnika ( dobrovoljno sudsko založno pravo) o sporazumu stranaka a osnova je založni ugovor a ne sudska odluka. Za stvari u zajedničkom vlasništvu ili suvlasništvu potrebna je suglasnost svih osim ako se ono osniva na idealnom dijelu kada ona nije potrebna. Založni ugovor je konsensualan i neformalan osim kod ugovora o hipoteci kada je potreban pisani oblik, standardni sastojci jedne zemljišnoknjižne isprave, osnova iz koje potječe i visina tražbine izražena u novcu. Založni ugovor kao osnova stjecanje ne smije se poistovjetiti s osnovom iz koje potječe tražbina kao npr. ugovor o zajmu, prodaji, kreditu i sl. Nedopušteni uglavci – odredbe suprotne naravi zaloga i tražbine koja mora biti osigurana založnim pravom/ odredba da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako mu tražbina ne bude podmirena u određeno vrijeme ( lex commissoria)/ odredbe suprotne svrsi založnog prava npr. da dužnik nikada ne može iskupiti zalog/ odredbe da vjerovnik može po svojoj volji ili po unaprijed određenoj cijeni otuđiti zalog ili ga zadržati za sebe osim ako mu je cijena propisana kada je takva odredba dopuštena / odredba da hipotekarni vjerovnik ima pravo ubirati i prisvajati plodove i druge koristi založene nekretnine ili je rabiti na neki drugi način ( antihreza ili pactum antichreticum). Sankcija je ništavost uglavaka radi zaštite založnog dužnika da u nuždi ne prihvati nepovoljne odredbe u ugovoru, no ta sankcija se ne odnosi na eventualni kasniji sporazumni ugovor strana npr. da će umjesto isplate duga založni vjerovnik zadržati založenu stvar za sebe. Sve to vrijedi i za podzaložno pravo kada se hipoteka zalaže u korist treće osobe pri čemu nije potreban pristanak založnog dužnika, a hipoteka na hipoteci naziva se nadhipotekom. Založni dužnik može podmiriti dug samo

129

podzaložnom vjerovniku a svom vjerovniku samo ako na to pristane podzaložni ili tako da dug položi u sud.

Način stjecanja na pokretnoj stvari  Kada vjerovniku stvar bude predana u posjed npr. ugovor o predaji prstena osnova je založnog prava a samo založno pravo stječe se istom kada prsten bude predan vjerovniku. Za založno pravo čija je osnova sporazum u obliku sudskog zapisnika način stjecanja uređen je propisima o ovrsi – upisom pokretnine u pljenidbeni popis.

Način stjecanja na nekretnini   Uknjižbom u zemljišnu knjigu kao tereta na nekretnini. Kod onih koje nisu upisane polaganjem u sud ovjerene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu založnog prava na njoj. Ako je osnova hipoteke bio založni ugovor u obliku sudskog zapisnika i ovdje se primjenjuju propisi o ovrsi – upis zabilježbe ovrhe u zemljišnu knjigu koji se obavlja po službenoj dužnosti čim sud donese rješenje o ovrsi, založni vjerovnik stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i kada treća osoba kasnije stekne vlasništvo nad nekretninom. Zabilježba ovrhe ima pravni učinak od dana uknjižbe založnog prava na nekretnini u postupku osiguranja tražbine. Tako se može zaključiti da je uknjižba založnog prava u zemljišnu knjigu način njegova stjecanja ako se stječe na osnovi založnog ugovora u obliku sudskog zapisnika.

Način stjecanja na pravu  Na vrijednosnim papirima na donositelja predajom papira u posjed vjerovniku.

130

  

Na papirima po naredbi založnim indosamentom. Na papirima na ime ustupom (cesijom). Za ona prava koja nastupaju upisom u javne knjige ili upisnike a za koja nije izdan vrijednosni papir ( npr. prava dioničara) upisom u te knjige ili upisnike uz prijavu osobe čije se pravo zalaže i založni ugovor. Na pravima koja su upisana u zemljišne knjige uknjižbom kao i kod nekretnina. Za prava koja se stječu po osnovi založnog ugovora u obliku sudskog zapisnika način stjecanja utvrđen je u Ovršnom zakonu a sastoji se u pljenidbi tražbine. Založno pravo se stječe danom dostave ovršnom dužniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu a ovršeniku da tražbinu naplati jer pravo namirenja od tog dana pripada isključivo založnom vjerovniku ( ovrhovoditelju). Pljenidba tražbine iz vrijednosnog papira provodi se oduzimanjem papira od ovršenika i predajom sudu a pljenidba novčane tražbine zasnovane na dionici koja glasni na ime i za koju je izdana isprava kao i ona za koju nije izdana isprava vrši se dostavom rješenja o pljenidbi dioničkom društvu.

Prisilno sudsko založno pravo
Osnova stjecanja je sudska odluka a može biti dobrovoljno ( već objašnjeno kod dobrovoljnog založnog prava) i prisilno. • Odluka suda se donosi u postupku prisilnog osiguranja tražbine koji je uređen odredbama Ovršnog zakona. Odluka suda je osnova ili titulus zasnivanja založnog prava a način ili modus je ( već izloženo kod sporazuma u obliku sudskog zapisnika) –   Na pokretnini – upis u sudski pljenidbeni popis. Na nekretnini – uknjižba založnog prava ( ovrhe)u zemljišnoj knjizi a ako je već upisano naduknjižbom. ( Zabilježba ovrhe ima pravni učinak od dana uknjižbe založnog prava)

131

Na pravu – pljenidbom tražbine u ovršnom postupku tj. dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku odnosno dioničkom društvu odnosno oduzimanjem vrijednosnog papira i predajom sudu a na pravu upisanom u zemljišnu knjigu – uknjižbom založnog prava.

Zakonsko založno pravo
Osnovano je onog trenutka kada se dogode određene činjenice za koje propis veže postanak založnog prava a ta činjenica ne smije biti ni ugovor ni odluka suda. Ako je osnovano na nekretnini upisuje se u zemljišnu knjigu ako to zahtjeva založni vjerovnik. 3 su slučaja a u nas je vrlo rijetko. • Založno pravo najmodavca na stvarima ( pokućstvu i drugim pokretninama) najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva radi osiguranja najamnine i naknade štete na stanu i zajedničkim prostorijama a to pravo se stječe u trenutku unošenja te prestaje trenutkom iznošenja stvari iz objekta. Najmodavac ima pravo perkluzije tj. samovlasnog sprječavanja iznošenja stvari iz najamnog objekta a da time ne čini smetanje posjeda ali ne može sam predati stvari već mora tužiti da mu se plati najamnina i na temelju izvršne presude tražiti prodaju stvari. Založno pravo komisionara, otpremnika javnih skladišta i prijevoznika na stvarima koje su objekt istoimenih ugovora radi osiguranja svojih tražbina. Založno pravo vlasnika poljoprivrednog zemljišta na životinjama i drugim predmetima kojima je počinjena poljska šteta.

VJEROVNIKOVE OVLASTI I DUŽNOSTI DO NAMIRENJA

Glede založene pokretnine
• Vjerovnik ima pravo na posjed stvari u pravilu neposredan a iznimka je podzaložno pravo kada se stvar već nalazi kod prvog založnog vjerovnika. Pravo na posjed nema ni založni vjerovnik ako se radi o dobrovoljnom založnom pravu zasnovanom na založnom ugovoru u obliku sudskog zapisnika, sudskom i registarskom založnom pravu ( jedino po osnovi posebnog zakona).

132

• • •

Dužnost čuvanja stvari s pažnjom dobrog domaćina jer u protivnom odgovara za štetu. Stvar može rabiti samo sa dopuštenjem založnog dužnika ili ako je to nužno da bi se stvar očuvala. Dužnost vratiti stvar po prestanku tražbine bez odgađanja a založni dužnik može vračanje tražiti i prije ako mu je stvar neophodno potrebna i ako dade u zamjenu drugu stvar ili može putem suda zahtijevati da se stvar oduzme vjerovniku iz neposrednog posjeda i preda trećoj osobi na čuvanje. Pravo na zamjenu zaloga ako se pokaže da stvar ima neki pravni ili materijalni nedostatak za koji on nije znao. Pravo na plodove i druge koristi koji pripadaju dužniku ali ih je vjerovnik ovlašten ubirati osim ako se obvezao da to neće činiti a vlasnikom postaje ubiranjem i za njihovu vrijednost se umanjuje tražbina s redoslijedom pokrivanja troškova, pa kamata i na kraju glavnice. Pravo dati u podzalog založenu stvar i bez suglasnosti dužnika ali s time da odgovara za propast ili oštećenje stvari. Pravo na nužnu prodaju zaloga ako se počeo kvariti ili gubiti na vrijednosti po tržišnoj vrijednosti i polaganje cijene na sud u iznosu dovoljnom za osiguranje tražbine. Pravo isticati sve zahtjeve radi zaštite prava na zalog prema vlasniku zaloga i svim trećim osobama „ vindicatio pignoris“ – pravo zahtijevati povrat stvari prema onome tko ju bespravno drži u posjedu, te pravo zahtijevati prestanak uznemiravanja tj. pravo na posjedovnu zaštitu.

• •

• •

Glede založene nekretnine
• Nema pravo na posjed, niti ubirati plodove i druge koristi ili je rabiti. Zabrana ubiranja plodova ne odnosi se na slučaj kada je založno pravo samo pravo na civilne plodove koje nekretnina daje posredstvom nekog pravnog posla npr. najamnina, zakupnina i sl. Obveza založnog dužnika da održava vrijednost nekretnine a vjerovnik ima pravo zahtijevati prestanak štetnih radnji te na prisilno namirenje tražbine i prije isteka roka. Pravo vjerovnika na druge oblike zaštite koje mu daje zemljišno knjižno pravo i odgovarajuća pravila o zaštiti vlasništva i predmnijevanog vlasništva.

Glede zaloga prava

133

Kao i kod zaloga nekretnine ako u zalogu ima nečije pravo izjednačeno s nekretninom npr. pravo stvarnog tereta. • Hipotekarni vjerovnik ovlašten je za neki svoj dug založiti ne samo svoju tražbinu već i hipoteku kojom je ona osigurana ( nadhipoteka ili naduknjižba). Ako je objekt zaloga tražbina vjerovnik je dužan poduzimati mjere za njeno očuvanje npr. podiči tužbu radi sprječavanja zastare. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje založene tražbine a založno pravio odmah prelazi na stvar koju je primio na ime ispunjenja ( ako je to novac dužan ga je položiti na sud). Ako je tražbina dužnika već dospjela ovlašten je zadržati iznos koji mu duguje a ostatak predati zalogodavcu.

• •

OSTVARIVANJE ZALOŽNOG PRAVA
Namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti stvari ili prava dolazi u obzir samo ako je dužnik o dospijeću ne podmiri. Založnom vjerovniku ostavljeno je na volju hoće li namirenje ponajprije zahtijevati iz vrijednosti zaloga ili imovine dužnika ili istodobno iz oboje. Razliku do visine tražbine dužnik mora podmiriti a višak mu se vrača. Samo iznimno je vjerovnik ovlašten sam prodati stvar i namiriti se ili je pak zadržati. Pravilo je da se stvar prodaje sudskim putem.

Sudsko namirenje
ZV i OZ o ovrsi novčanih tražbina. Na temelju ovršne ili druge vjerodostojne isprave određuje se ovrha, zatim se javnom prodajom unovačuje zalog, namiruje vjerovnik te se eventualni ostatak vrača dužniku. Ovršne isprave su sudska odluka ( presuda, rješenje, platni nalog), sudska nagodba i javnobilježnička isprava. Sudska odluke je ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Ovršna isprava pribavlja se podizanjem tužbe i ishođenjem sudske odluke a na osnovi nje sud određuje ovrhu rješenjem o ovrsi. Jednostavniji postupak je kod sudskog založnog prava jer tu založni vjerovnik već raspolaže sudskom odlukom kao ovršnom ispravom. Vjerodostojne isprave su račun, mjenica, ovjereni izvadak iz poslovnih knjiga i sl. • Ovrha na pokretninama – provodi se njihovom prodajom na usmenoj javnoj dražbi ili neposrednom pogodbom između sudskog ovršitelja i kupca. Prodaja dražbom određuje se kada se radi o pokretninama

134

veće vrijednosti. Iz ostvarene prodajne cijene namiruju se redom troškovi postupka, troškovi iz ovršne isprave, kamate do dana unovčenja, glavna tražbina. Ako je više vjerovnika namiruju se onim redom kojim su stekli založno pravo a ako su istog reda a iznos nije dovoljan, razmjerno visini svojih tražbina. • Ovrha na nekretnini – provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi po službenoj dužnosti i prodajom nekretnine na usmenoj javnoj dražbi a neposrednom pogodbom ako se o tome sporazume stranke. Hipotekarni vjerovnici namiruju se prema redu stjecanja hipoteke – prvenstveni red određuje se prema trenutku kada je zahtjev za upis hipoteke stigao zemljišnoknjižnom odjelu kod istog reda a cijena nije dovoljna – razmjerno visini njihovih tražbina. Bez obzira na prvenstveni red svaki vjerovnik ima pravo zahtijevati ostvarenje založnog prava i svaki ima tzv. ius offerendi odnosno otkupiti tražbinu zbog koje se provodi dražba. Založno pravo na pravu ostvaruje se prijenosom zaplijenjene tražbine na vjerovnika radi naplate o njezinu dospijeću. Naplata tražbine je dužnost založnog vjerovnika te polaganje novca kod suda ili javnog bilježnika iz čijeg se iznosa onda namiruje. Osim tog prijenosa tražbine radi naplate na zahtjev vjerovnika može se prenijeti umjesto isplate.

Izvansudsko namirenje
Tri su slučaja • Kada je objekt založnog prava pokretnina ili pravo koje se smatra pokretninom a založni dužnik je izrijekom u pisanom obliku to dopustio. Ostvaruje se u pravilu putem javne dražbe odnosno nadmetanja. Kada je u zalog dan gotov novac ili na ime založene tražbine ili kamata ili založenih civilnih plodova ( najamnine, zakupnine i sl.). Vjerovnik o dospijeću tražbine zadržava za sebe odgovarajući dio a ostatak vrača zalogodavcu. Namirenje vjerovnika putem plodova od založene mu pokretne stvari kada ex lege dolazi do prijeboja njihove vrijednosti sa tražbinom pa i onda ako još nije dospjela a na zahtjev dužnika vjerovnik mu je dužan izdati priznanicu o izvršenom prijeboju.

ZAŠTITA ZALOŽNOG PRAVA
135

Zaštita prava namirenja iz vrijednosti založenog objekta
kod ručnog zaloga – založna tužba ili actio pigneratitia, kod hipoteke – hipotekarna tužba ili actio hypothecaria. Obje tužbe upravljaju se protiv zalogodavca sa petitom ili zahtjevom da dopusti namirenje tražbine prodajom zaloga. Obje su nezastarive pod pretpostavkom da vjerovnik ima založenu stvar u posjedu odnosno da je hipoteka upisana u njegovo ime u zemljišnu knjigu ili neku drugu knjigu ili upisnik. No zastari podliježu međusobne tražbine zalogodavca i zalogoprimca za naknadu štete zbog pogoršanja stvari odnosno troškova zbog poboljšica na stvari a rok zastare je 1 godina od kada je stvar vraćena.

Vindicatio pignoris
Tužba kojom založni vjerovnik može od svakog trećeg zahtijevati predaju zaloga jer je založno pravo apsolutno. Njome se može koristiti samo onaj vjerovnik koje ima založno pravo na pokretnini tj. pignusu.

Tužba predmnijevanog založnog vjerovnika
Štiti predmnijevano založno pravo tj. njome se ne može dokazati založno pravo ali može se pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokazati pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda zaloga odnosno da je bar postojao upis njegova založnog prava u zemljišnoj knjizi.

Tužba zbog smetanja posjeda Tužba na davanje drugog zaloga

PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA

136

Propašću zaloga – pokretnine ili npr. zgrade ali založno pravo prelazi
na iznos novca na ime dobivenog osiguranja ili naknade štete.

Prestankom tražbine s kamatama i troškovima ali kod zaloga pokretnine - za vjerovnika nastaje obveza povrata
založene pokretne stvari.

Brisanjem založnog prava iz zemljišne knjige kada je zalog nekretnina – dakle hipoteka ne prestaje prestankom
tražbine već brisanjem i sve do tada vlasnik nekretnine može raspolagati hipotekom tako da je prenese na neku novu tražbinu koja nije veća od tražbine koja je prestala. Prestanak tražbine dokazuje se na temelju priznanice ili druge isprave. Hipoteka koja nije izbrisana iako je tražbina prestala naziva se vlasničkom hipotekom. Istodobno sa brisanjem hipoteke vlasnik nekretnine može zabilježbom u zemljišnoj knjizi pridržati njezin prvenstveni red za upis nove hipoteke do visine izbrisane u roku 3 godine.

Odreknućem založnog vjerovnika – potrebna jer pisana
izjava hipotekarnog vjerovnika dana od suda koji vodi javnu knjigu u koju je hipoteka upisana a prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. Kod pokretnina potrebna je izjava o odreknuću a jednako značenje ima i bezuvjetan povrat založene stvari zalogodavcu. No ne prestaje gubitkom posjeda. Pojedini od više vjerovnika mora za odreknuće imati pristanak ostalih.

Ovršnom prodajom zaloga
namirenju.

– odnosno pravomoćnošću rješenja o

Istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta

– ako je založno pravo upisano u zemljišnu knjigu brisanjem iz nje osim ako založni vjerovnik u vrijeme stjecanja tražbine nije znao ni morao znati za taj uvjet ili rok. – založno pravo na nekretnini koje nije upisano u zemljišnu knjigu ako nekretninu stekne osoba koja nije znala ni morala znati da ono postoji. na temelju odluke zemljišnoknjižnog suda i brisanjem iz zemljišne knjige.

Na osnovi zaštite tuđeg povjerenja

Ukinućem

Ispunjenjem pretpostavki koje odredi posebni zakon
– odnosno onih okolnosti na temelju kojih je zakonom osnovano založno pravo.

137

Prestankom založnog vjerovnika ako je on pravna osoba a
nema univerzalnog pravnog slijednika.

OSIGURANJE NAMIRENJA TRAŽBINE PRIJENOSOM VLASNIŠTVA STVARI ILI PRIJENOSOM PRAVA – FIDUCIJA

ZV ne dopušta fiducijaru ( vjerovniku) da se sa stvari služi i njome raspolaže već ga ovlašćuje da ako mu o dospijeću tražbina ne bude podmirena, namiri je iz stvari po pravilima koja vrijede za namirenje zalogom osiguranih tražbina izvansudskim putem ( prodaja na javnoj dražbi). Ništave su odredbe po kojima će založena stvar priječi u vlasništvo vjerovnika ako mu dug ne bude podmiren o dospijeću ( lex commissoria). Međutim dopušteno je posebnim ugovorom sklopljenim nakon dospijeća tražbine ustupiti založenu stvar u vlasništvo vjerovniku umjesto isplate duga. Osim uobičajenim načinom prijenosa vlasništva pravni posao moguć je i u obliku sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave. Vjerovnik i dužnik ( fiducijar i fiducijant) mogu zatražiti da sud na ročištu unese u zapisnik njihov sporazum o fiduciji a vjerovnik stječe vlasništvo pokretnine odnosno preneseno pravo potpisivanjem tog zapisnika a vlasnik nekretnine upisom u zemljišnu knjigu odnosno polaganjem sporazuma u sud ako nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu. U knjigu se unosi zabilježba da je prijenos izvršen radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine. Prenesena stvar ostaje u posjedu dužnika a ovlaštenjem da je i dalje koristi ali strane mogu ugovoriti i da će vjerovnik koristiti prenesenu stvar tj. pravo kada se ostvarene koristi prebijaju s dugom ( redom troškovi – kamate – glavnica). Fiducijar nije ovlašten raspolagati stvari npr. otuđiti jer a ako bi to ipak učinio odgovara za štetu. Ako dužnik u roku ispuni svoju obvezu vjerovnik mu je dužan vratiti vlasništvo stvari, odnosno pravo a ako ne ima dvije mogućnosti • • Pristupiti unovčenju stvari tj. prava ali isključivo putem javnog bilježnika ili Zatražiti od dužnika putem javnog bilježnika da ga u roku od 30 dana obavijesti zahtjeva li unovčenje stvari ili prava preko javnog bilježnika. Kada vjerovnik od dužnika primi obavijest s naznakom najniže cijene, imenom javnog bilježnika i njegovom izjavom da će od postignute cijene namiriti vjerovnikovu tražbinu s troškovima i kamatama vjerovnik je u roku od 15 dana dužan ovlastiti javnog bilježnika da proda stvar pod tim uvjetima. Ako se dužnik uopće ne očituje vjerovniku ili javni bilježnik u roku

138

od 3 mjeseca ne uspije prodati stvar vjerovnik postaje njenim punopravnim vlasnikom odnosno nositeljem prava a tražbina se smatra izmirenom. Umjesto sudskim zapisnikom vjerovnik i dužnik mogu se poslužiti s istim učinkom i javnobilježničkim aktom ili solemniziranom privatnom ispravom. Dužnik može bez pristanka vjerovnika prenesenu mu nekretninu opteretiti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika premda više nije njen vlasnik a ako se to ne želi mora se isključiti tako da se unese u sporazum i zabilježi u zemljišnoj knjizi.

139

PRAVO STVARNOG TERETA

POJAM
Stvarno pravo na tuđoj nekretnini s ovlaštenjem na određene u pravilu periodične činidbe od njezina svakidašnjeg vlasnika. Stvarni teret daje svome korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj tog stvarnog tereta. S druge strane stoji nezastariva obveza svakidašnjeg vlasnika da korisniku stvarnog tereta ispunjava sadržaj tereta za što odgovara vrijednošću nekretnine . Nositelj prava može biti – svakidašnji vlasnik određene povlasne nekretnine,nositelj prava građenja ili poimenično određena osoba. Razlika sa pravom služnosti je sadržaj činidbe jer je kod prava stvarnog tereta pozitivnog karaktera ( davanje i činjenje) a kod služnosti negativnog karaktera ( trpljenje i propuštanje).

SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Objekt
Može biti svaka nekretnina koja može biti i objektom založnog prava te i suvlasnički dio.

Činidba
Mora biti objektivno moguća, dopuštena, određena ili bar odrediva. Sadržaj činidbe je • Davanje ( dare) – novčano kada je objekt određeni iznos novaca koji se daje ili u jednakim vremenskim razmacima npr. godišnje ( renta) ili povremeno a svrha rente je u pravilu osiguranje uzdržavanja određene osobe doživotno ili na određeno vrijeme te naturalno davanje gdje je objekt određena količina prirodnih plodova ili proizvoda, određena alikvotno npr. 1/3 uroda ili nominalno npr. 200 kg. žita godišnje.

140

Činjenje ( facere) – npr. pružanje skrbi i njege određenoj osobi, obrada zemlje i sl. ali mora imati novčanu vrijednost a nije nužno da je u vezi sa gospodarskom namjenom opterećene nekretnine niti da služi njenoj gospodarskoj svrsi.

Mora biti periodička – što podrazumijeva njeno ponavljanje u vremenu bilo periodičko ili povremeno a samo iznimno može biti jednokratna ali redovito uz neku glavnu periodičku činidbu npr. pogreb uz činidbu uzdržavanja.

Dvojaka stvarnopravna i osobna odgovornost vlasnika opterećene nekretnine
Za ispunjenje obveze na dospjele pojedinačne činidbe ( zastaruju za 3 godine od svog dospijeća) a umjesto dospjele neispunjene obveze korisnik tereta može zahtijevati njezinu novčanu protuvrijednost. Stvarnopravna odgovornost podrazumijeva da vlasnik odgovara cijelom svojom imovinom a ne samo opterećenom nekretninom. Osobna odgovornost tj. odgovornost vlastitom imovinom pada na onoga tko je bio vlasnik opterećene nekretnine kada je ta obveza nastala dakle obveza ne prestaje sa prestankom njegova prava vlasništva na opterećenoj nekretnini za dospjele a neispunjene činidbe a osobna i stvarna odgovornost prelazi dalje na novog vlasnika. Takve činidbe zastaruju za 3 godine od dosjelosti. Umjesto vlasnika nekretnine osobno odgovaraju za pojedina davanja i činjenja samostalni posjednik i plodouživatelj opterećene nekretnine.

Neprenosivost prava
Samog za sebe već samo zajedno sa opterećenim dobrom

Pravna narav sporna
Vladajuće gledište je da je jedno od stvarnih prava na tuđoj stvari sa apsolutnim djelovanjem no ima i mišljenja da je ono po svojoj naravi realna obveza zbog toga jer u sadržaju dominira obveza na činidbu. Treće pak gledište smatra da realni tereti u sebi spajaju stvarnopravne i obveznopravne elemente.

OBLICI Personalni i predijalni stvarni teret – ovisno o načinu
određivanja nositelja prava. • Personalni – osoba ovlaštenik je određena ad pesonam tj. pravo je osnovano u korist određene osobe i nije prenosivo na drugu osobu osim ako bi bilo drugačije određeno. 141

Predijalni – teret u korist nekretnine gdje je ovlaštenik prava svakidašnji vlasnik povlasne nekretnine. Teret je neodvojiv od vlasništva povlasne nekretnine pa se kao njezin pripadak može prenositi samo zajedno sa njom.

Javnopravni i privatnopravni stvarni teret – ovisno o osnovi
nastanka prava. • Kod javnopravnog osnova je propis javnog prava ( zakona). Bili u feudalizmu a tereti kao kućarine, zemljarine, razni doprinosi ponekad se navode kao primjeri za njih iako prevladava mišljenje da usprkos sličnosti to su specifična javnopravna ograničenja prava vlasništva. Kod privatnopravnog osnova je pravni posao.

Prema osnovi u našem pravu bi bila primjerenija podjela na ugovorne,

sudske i zakonske stvarne terete.

STJECANJE Na osnovi pravnog posla - izvođenjem iz prava vlasništva nekretnine
koja se njime opterećuje a mora biti valjan sa kauzom osnivanja stvarnog tereta, naznakom korisnika i sadržaja te u pisanom obliku. • Ugovorom u dva oblika – sklapanjem samostalnog ugovora ili posebnim uglavkom u ugovoru o otuđenju nekretnine ( pridržaj) jer otuđivatelj nekretnine za sebe pridržava pravo na uzdržavanje ili neke druge periodičke činidbe. Npr. ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života ostavitelja ako se odnosi na nekretnine. Oporukom – tako što oporučitelj ostavljajući u korist neke osobe legat uzdržavanja, odredi da se to uzdržavanje osigura na nekretninama iz ostavine u obliku stvarnog tereta.

Modus ili način stjecanja je uknjižba prava u zemljišnu knjigu kao tereta opterećene nekretnine a kod predijalnog tereta i kao prava u korist povlasne nekretnine a ako nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu polaganjem u sud ovjerene isprave kojom vlasnik dopušta uknjižbu prava stvarnog tereta na svojoj nekretnini.

Odlukom suda – tek iznimno npr. u slučaju diobe nekretnine ustanovi se
uz pristanak svih dionika pravo uzdržavanja u korist jedne osobe te u ostavinskom postupku.

142

Na osnovi zakona – samo javnopravni stvarni tereti uz ispunjenje
zakonom predviđenih pretpostavka a upisuje se u zemljišnu knjigu samo ako odredbe zakona to zahtijevaju.

ZAŠTITA

Prejudicijelna tužba – nositelj prava zahtjeva od svakidašnjeg
vlasnika opterećene nekretnine te trećih koji ometaju ostvarivanje prava stvarnog tereta da priznaju i trpe pravo stvarnog tereta.

Petitorna tužba – zahtjeva ispunjenje činidba koje čine sadržaj
prava stvarnog tereta. Osobne su upravljene na prijašnjeg vlasnika opterećene nekretnine na ispunjenje do tada dospjelih činidba dok je on bio vlasnik ili na novčanu protuvrijednost. Stvarnopravne su upravljene protiv sadašnjeg vlasnika da iz vrijednosti nekretnine trpi namirenje dospjelih činidba ( i protiv samostalnog posjednika te polodouživatelja). Mogu je podizati i samostalno svaki pojedini suvlasnik, zajednički vlasnik te ovlaštenik prava.

Brisovna tužba – povreda prava nevaljanim upisom u zemljišnu
knjigu.

PRESTANAK

Propašću stvari – bilo opterećene ili povlasne a povratkom u prijašnje
stanje pravo oživljava.

Odreknućem od prava a ne pojedinačnih činidba uz suglasnost
nositelja prava plodouživanja ili založnog prava ako postoje na nekretnini.

• •

Istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta. Ukinućem
na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine ako je pravo izgubilo svrhu i to odlukom suda.

143

Na osnovi zaštite tuđeg povjerenja kada opterećenu
nekretninu stekne osoba koja nije znala ni morala znati za taj teret.

Prestankom korisnika ako je osnovano u korist pravne ili fizičke
osobe, nasljednikove obitelji – smrću.

Rasterećenjem
zakonom.

tj. ispunjenjem pretpostavki određenih posebnim

Brisanjem iz zemljišne knjige – za savko pravo koje je upisano u
nju tek tada prestaje.

Tu treba razlikovati prestanak prava od gubitka zahtjeva za ostvarenje pojedinih dospjelih činidaba za koje zastarni rok iznosi tri godine.

144

PRAVO GRAĐENJA ( SUPERFICIES)

POJAMI SVRHA Stvarno pravo na tuđoj stvari sadržaj kojega je ovlaštenja izgraditi i imati u vlasništvu građevinu na tuđem zemljištu a svakidašnji vlasnik je dužan to trpjet .
Iznimka od pravila „ superficies cedit solo“ – načela jedinstva nekretnine pa su unesena dva pravila • • Uspostavljen je odnos prava građenja sa zemljištem tako da se to pravo smatra teretom zemljišta. Pravo građenja se u pravnom smislu izjednačuje sa nekretninom pa je zgrada na zemljištu pripadnost prava građenja kao da je ono zemljište a ne pripadnost prirodnog zemljišta.

Razlika sa pravom služnosti • u širini sadržaja jer pravo građenja sadrži osim prava korištenja tuđe stvari još i pravo vlasništva na objektu izgrađenom na tuđem zemljištu te u tome što je tu titular prava uvijek određeni personalitier a kod stvarne služnosti realitier tj. u korist svakidašnjeg vlasnika određene nekretnine pa bi dakle bilo bliže plodouživanju od kojega se opet razlikuje po svojoj prenosivosti što je kod prava stvarne služnosti isključeno i još pravo građenja dopušta diranje u sučanstvo stvari.

Pojam zgrade i temeljna svrha prava građenja • Obuhvaća različite objekte izgrađene na površini ili ispod površine zemljišta npr. kuće, bunari, žičare i sl. a na prvom su mjestu stambene zgrade u kojima se i vidi temeljna svrha prava građenja – omogućiti jeftiniju izgradnje stambenih zgrada a da se ne mora kupiti tuđe zemljište a vlasnik zemljišta svoj interes opet nalazi u periodičkoj naknadi a ako je pravo ustanovljeno na određeno vrijeme njemu će nakon isteka roka u vlasništvo pripasti i izgrađeni objekt.

145

SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Zakonski sadržaj – oskudan i svodi se na konstitutivne elemente prava
građenja – pravo izgradnje i držanja u vlasništvu objekta, pravo korištenja zemljišta za redovitu uporabu zgrade, vremenske granice trajanja prava. • • • Nositelj prava je uvijek i vlasnik objekta prava. Glede zemljišta ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja, Zgrada koja u trenutku osnivanja prava već postoji pravno se odvaja od zemljišta i postaje dijelom druge nekretnine u kojoj pravo građenja ima pravni status zemljišta. Zgrada koja se izgradi nakon stjecanja prava građenja prirasta pravu kao njegova pripadnost i postaje vlasništvo nositelja prava ( ako ju je izgradio netko treći ili sam vlasnik zemljišta radi se o građenju na tuđem zemljištu. Nositelj prava dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu u visini prosječne zakupnine ili sporazumom odrediti drugačije.

ZV – kaže

Sadržaj prava može se izmijeniti samo sporazumom sa vlasnikom zemljišta ako se ne ometa izvršavanje drugih stvarnih prava – tada sa njihovim nositeljima.

Ugovorni sadržaj – kada je ugovor osnova stjecanja prava. Obuhvaća
• • • • • • pitanja periodičke naknade vlasniku zemljišta, vrstu, veličinu i način građenja, obvezu i rok izgradnje, uvjete i eventualna ograničenja, terete, trajanje prava i dr.

Ako se želi osigurati stvarnopravni učinak mora se ugovor upisati u zemljišne k njige.

Trajanje prava prema ZV
Nema odredbe pa može biti na određeno ili ka trajno pravo dok je to u Austriji npr. od 30 do 80 godina. Ako je određeno nakon isteka roka oživljava pravilo superficies cedit solo i zgrada prelazi u vlasništvo vlasniku zemljišta uz određenu naknadu nositelju prava građenja.

146

Prometnost i nasljedivost prava
Razlika sa osobnim služnostima je u tome što se pravo građenja može otuđiti, opteretiti i založiti ali zgrada samo zajedno sa pravom građenja a ta svojstva mogu se ograničiti ugovorom.

Neodvojivost prava građenja od zemljišta na kojem je ono
zasnovano i čiji je teret pa stjecatelj vlasništva zemljišta stječe i opterećenje pravom građenja.

STJECANJE PRAVA
Sve pravne i fizičke osobe, samo vlasnici zemlje ( ne i drugi ovlaštenici npr. plodouživatelji ili zakupnici) a prema ZV to može biti i vlasnik zemljišta koji pravo građenja može samostalno osnovati na svom vlastitom zemljištu. Smisao toga jedino može biti u njegovu prenošenju odnosno prenošenju prava na drugog iz nekih komercijalnih razloga. Titulus ili osnova stjecanja može biti pravni posao a najčešće je to ugovor blizak kupoprodajnom ugovoru s obročnom otplatom cijene ( naknadom vlasniku), u pisanom obliku a modus je upis u zemljišnu knjigu ( dvostruki tj. upisuje se i kao teret na zemljištu na kojem se osniva te kao nova nekretnina ( zemljište) u posebnom novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku kao posebno zemljišnoknjižno tijelo ) uz pisano očitovanje volje vlasnika zemljišta ( svih suvlasnika ili zajedničkih vlasnika) a ako su upisna druga stvarna prava npr. služnosti i uz pristanak njihovih nositeljA. Osnova stjecanja može biti i odluka suda – u postupku diobe suvlasništva i u ostavinskom postupku ( navedeno kako kod služnosti).

ZAŠTITA PRAVA
• Sve dok zgrada nije izgrađena pa i nakon toga zaštita se provodi primjenom pravila za zaštitu služnosti jer nositelju prava građenja pripadaju glede zemljišta ovlasti i dužnosti plooduživatelja. Budući da nositelj prava ima pravo vlasništva na zgradi zaštita se osigurava i primjenom odgovarajućih pravila o zaštiti prava vlasništva. No budući da je on ujedno i neposredni posjednik zemljišta ( nesamostalni) i zgrade ( samostalni) uživa i posjedovnu zaštitu.

• •

147

PRESTANAK PRAVA I PRAVNE POSJEDICE
Kao i kod prava stvarnog tereta pravo građenja prestaje pod jednakim uvjetima • • • • • • Propašću stvari, Odreknućem, Istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta, Zaštitom tuđeg povjerenja, Prestankom nositelja prava, Rasterećenjem.

Za ukinuće ZV ima posebne odredbe
• • • Ukinuće može zahtijevati vlasnik zemljišta neovisno o pravnom temelju osnivanja prava, Do ukinuća može doći i kada je zgrada srušena do te mjere da se više ne može rabiti a u roku narednih 6 godina se ne obnovi, Ako je pravo upisano u zemljišnu knjigu prestaje tek brisanjem.

Posljedica prestanka prava je i prestanak prava vlasništva na zgradi i prelazak vlasništva na vlasnika zemljišta uz naknadu tržišne vrijednosti zgrade a prestaju i sva prava koja su bila teret prava građenja osim založnog prava koje sada tereti naknadu. Pravo služnosti, stvarnog tereta i založno pravo osnovano na teret ili u korist prava građenja sa zgradom ostaju na teret ili u korist zemljišta sa zgradom kao cjelovitom nekretninom i sa istim prvenstvenim redom.

148

OBVEZNO PRAVO

OPĆI DIO OBVEZNOG PRAVA

I. UVOD

OBVEZNO PRAVO I OBVEZNI ODNOS
Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju obvezni odnosi a obvezni odnosi su oni društveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom činidaba. Obvezno pravo uređuje one obvezne odnose koji imaju gospodarsko prometno značenje. U gospodarskom kretanju društva dva su polarna procesa – proizvodnja i potrošnja između kojih je proces razmjene a u procesu razmjene nastaju prometni odnosi koji su nužno obvezni odnosi. Čim ljudi međusobno stupaju u takve odnose da jedna od drugog ima pravo zahtijevati činidbu a drugi se obvezuje da će tu činidbu ispuniti ljudi su stupili u obvezne odnose. Oni su u prvom redu materijalni društveni odnosi a promet je gospodarska osnova obveznog prava. Osim razmjene dobara i usluga obvezno pravo ima još jednu izrazito važnu funkciju – ono uređuje pitanja zaštite dobara pravnih subjekata uključujući i njih same ( odštetno pravo).

KARAKTERISTIKE OBVEZNOG PRAVA
Iako se počelo razvijati kasnije od stvarnog prava ipak je po brojnosti svojih instituta, profinjenosti, točnosti izraza i oblika nadmašilo i stvarno i nasljedno pravo. Obvezni odnosi su po svom karakteru takvi da svoju funkciju najbolje ostvaruju ako se brzo stvarju i brzo gase pa stoga je interes sudionika izražen

149

ka što bržem njihovom ispunjenju dok je u stvarnom pravu izražen u što duljem trajanju stvarnopravnih odnosa. • • Objekt obveznih odnosa je činidba koja je takva da je i vjerovniku i dužniku u većini slučajeva stalo do toga da se što prije ispuni. Relativnost prava tj. djelovanja samo između strana koje se nalaze u određenom obveznopravnom odnosu tj. ne tiče se trećih osoba a strane su točno određene. Dispozitivnost - sudionici u prometu potpuno slobodno uređuju obvezne odnose a jedina granica je mogućnost i dopustivost sadržaja koji je nedopustiv ako je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prisilnim propisima i pravilima morala. Dosljedno tom načelu ni broj obveznopravnih odnosa nije ograničen ni po vrsti ni po obliku što naravno vrijedi samo za segment ugovornih odnosa.

OSNOVNA NAČELA OBVEZNOG PRAVA

• • • •

Načelo slobodnog uređenja obveznih odnosa Načelo ravnopravnosti subjekata Načelo zabrane zlouporabe prava Načelo savjesnosti i poštenja – kako u zasnivanju obveznih odnosa tako i u ostvarivanju prava i obveza a načelo spada u tzv. pravne standarde – pojmove čiji sadržaj nije određen već se ostavlja sudu da ga konkretizira u pojedinom slučaju držeći se njegova općeg značenja kao smjernice. U rimskom pravu odgovara mu pojam dobra vjera ( bonae fides) u značenju vjernosti i držanja zadane riječi. Podrazumijeva čitav niz dodatnih obveza – postupati s povjerenjem i obzirom prema sugovaratelju, razvijati suradnju, podjednako uvažavati interese ugovornih strana, polagati račune i međusobno se obavještavati i sl. U stvarnom pravu ovo načelo ima drugo značenje!!! Načelo jednake vrijednosti činidaba – pri sklapanju naplatnih pravnih poslova a zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje načela povlači za sobom pravne posljedice ( samo ako je nejednaka vrijednost prešla zakonom određenu granicu npr. kod prekomjernog oštećenja i zelenaškog ugovora ako se radi o očitom razmjeru a kod nekih dvostranoobveznih ugovora npr. na sreću, javne prodaje i kada je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti ZOO je uskratio pravo poništavanja.

150

Načelo zabrane prouzročenja štete – „neminem laedere“. Zabrana postupaka kojima se umanjuje imovina pojedinaca ili drugih pravnih osoba, sprečava njezino povećanje, nanosi drugima povreda prava osobnosti. Zahtjev je uperen na to da se izvor štete ukloni i na odgovornost za prouzročenu štetu. Načelo dužnosti ispunjenja obveze i odgovornosti sudionika – „ pacta sunt servanda“ – ugovore treba ispunjavati. Postupanje sa pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina a kod profesionalnih djelatnosti ( liječnici, odvjetnici i sl) prema pravilima struke i običaja -dobrog stručnjaka. Izuzeci su strogo određeni propisom npr. u slučaju nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koje ugovorne strane nisu odgovorne ili kod izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

SUSTAV OBVEZNOG PRAVA

• •

Opći dio – načela i instituti zajednički svakom ugovornom i izvanugovornom odnosu Posebni dio – ugovorni i izvanugovorni odnosi

151

II. POJAM I VRSTE OBVEZA

POJAM OBVEZE
Da bi se određeni obvezni odnos mogao ostvariti potrebna je jedna nova društvena snaga koja će osigurati ostvarenje obveznih odnosa a ta društvena snaga je obvezno pravo. Obveza je pravni odnos između dvije osobe po kojemu je jedna osoba ( vjerovnik – creditor) ovlaštena zahtijevati od druge osobe ( dužnika – debitora) neku činidbu koju je ta druga osoba dužna ispuniti.

POTPUNE I NEPOTPUNE OBVEZE

Potpune obveze – obvezni odnos u kojemu se tražbina sastoji od • • subjektivnog prava vjerovnika na određenu činidbu i zahtjeva za ispunjenje

a dugovanje od • • duga ( sadržaja dužnikove obveze) i odgovornosti za dug ( dužnosti ispunjenja na koju se odnosi vjerovnikov zahtjev).

Tu se dakle obveza sastoji od 4 elementa.

Nepotpune obveze – slučajevi kada dužnik za postojeći dug uopće ne odgovara ili ne odgovara čitavom svojom imovinom već samo određenim njezinim dijelom. Pojavljuju se kao • Naturalne ( prirodne) obveze – na strani vjerovnika postoji samo subjektivno pravo na činidbu bez zahtjeva za ispunjenje a na strani dužnika samo dug ali bez odgovornosti ( npr. kod zastarjele obveze ili kod usmenog darovanja bez prave predaje). Mogu se valjano ispuniti ali vjerovnik ostvarenje svoga prava ne može zahtijevati tužbom a dužnik se može u slučaju tužbe uspješno obraniti stavljanjem prigovora zastare, 152

nedostatka oblika itd. ( nepotpune ili neutužive obveze). No to ne znači da vjerovnik ne može uputiti tužbu sudu jer on ne pazi na zastaru pos službenoj dužnosti već isključivo na prigovor tuženog pa ako ga ovaj ne bi pravodobno istaknuo tužitelj bi mogao uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom. • Obveze sa ograničenom odgovornošću – na vjerovnikovoj strani postoji i pravo i zahtjev a na dužnikovoj i dug i odgovornost ali je ta odgovornost ograničena. Ograničavanje se javlja u tri oblika  Sustav abandona ili napuštanja stvari – npr. vlasnik od poštenog posjednika traži povrat svoje stvari ali umjesto da mu nadoknadi nužne i korisne troškove prepušta mu stvar i tako odgovara za svoju obvezu podmirenja ( poznat u pomorskom pravu). Ovršni ili pekulijarni sustav – dužnik za preuzetu obvezu odgovara samo određenim dijelom svoje imovine npr. u slučaju kada vjerovnici ostavitelja zatraže tzv. „separatio bonorum „ odvajanje ostavine od nasljednikove imovine), nasljednik će odgovarati za ostaviteljeve dugove samo ostavinom. Sustav kvantitativno ograničene odgovornosti – dok se u prva dva sustava odgovornost ograničava na određeni predmet ili krug predmeta ( predmetno stegnuta odgovornost) ovdje dužnik za preuzetu obvezu odgovara cijelom svojom imovinom ali samo do stanovitog iznosa npr. nasljednik čitavom svojom imovinom i vlastitom i naslijeđenom ali samo do vrijednosti naslijeđene imovine.

PLURALISTIČKE OBVEZE ( VIŠE SUBJEKATA)

Dualističke – obveze sa dva subjekta
• • Jednostranoobvezni odnos – jedna strana je vjerovnik a druga dužnik npr. posudba. Dvostranoobvezni odnos ili ugovor – svaka strana je istodobno i dužnik i vjerovnik npr. kupoprodaja, najam, zakup.

153

Pluralističke – više subjekata bilo na jednoj od obveznih strana ili na obje.
Odnos između subjekata rješava se s obzirom na pitanje dali je činidba djeljiva ili nije, odnosno pripada li čitava tražbina iako djeljiva zbog nekih posebnih razloga svim vjerovnicima, odnosno dali za dug iako djeljiv odgovaraju svi dužnici. Tako razlikujemo – • Djeljive obveze – kada je činidba djeljiva tj. kada se dade podijeliti na kvote tako da se svaki dio samo kvantitativno ali ne i kvalitativno razlikuje od cijele činidbe npr. novčane činidbe, činidba pribavljanja prava vlasništva i sl. Kada u djeljivoj obvezi ima više vjerovnika tražbina se među njima dijeli ako nije drugačije ugovoreno na jednake dijelove i svaki može zahtijevati samo svoj dio a kada je više dužnika obveza se dijeli na jednake dijelove i svaki odgovara za svoj dio duga. Međutim iako svaki dio ima svoju samostalnu sudbinu tj. može se samostalno ugasiti, zastarjeti itd. ipak djeljive obveze tretiramo kao cjelinu unutar pluralističkih obveza zato jer ih u materijalnopravnom pogledu veže u jedinstvo to što potječu iz jedne iste pravne osnove. Nedjeljive obveze – kada činidba nije djeljiva jer bi se pojedini dio kvalitativno razlikovao od cjeline a svrha takvih činidaba je pribaviti neko nedjeljivo pravo npr. obveza da se u nečiju korist osnuje služnost puta jer se ne može npr. osnovati do polovice poslužne nekretnine ako korisnik treba priječi preko cijele. To su uglavnom činidbe na činjenje. Slučaj više vjerovnika – npr A,B i C se sporazume da od D uzmu na godinu dana u zakup automobil. Tražbina je izručenje automobila a svaki od vjerovnika je subjekt cijele tražbine ali ispunjenje činidbe mogu zahtijevati samo svi zajedno ili jedan ako ga ostali ovlaste. Svaki ima samostalno pravo na tužbu bez pristanka drugih ali tužbeni zahtjev mora postaviti kumulativno a ne samo za sebe. Kada dužnik želi ispuniti obvezu a ne zna kome ili je ne može ispuniti svima ili pak oni odbijaju ispunjenje može tražiti da se predmet preda u sudski polog ili kod javnog bilježnika ( ostava za sve vjerovnike). Dakle dužnik je dužan ispuniti činidbu svima zajedno, jednom ako je on ovlašten od ostalih ili položiti u ostavu. Slučaj više dužnika – odgovornost za ispunjenje obveze tereti svakog sudužnika u cijelosti jer se činidba ne može ispuniti na dijelove i zato je vjerovnik ovlašten od bilo kojeg dužnika zahtijevati ispunjenje cijele činidbe i čim je jedan ispuni obveza se u cijelosti gasi prema svima. Međusobno odnos dužnika razrješava se na temelju regresa tj. onaj koji je ispunio činidbu ima pravo zahtijevati od ostalih da mu nadoknade onoliko koliko na svakog otpada. Solidarne obveze – obveznopravi odnos u kojem je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele činidbe „ in solidum“ od bilo kojeg dužnika a svaki od više sudužnika dužan je cijelu činidbu ispuniti premda je ona djeljiva. Vrijedi pravilo solidarnosti „ svi za jednoga, jedan za sve“. Aktivna solidarnost – ako ima

154

više vjerovnika i svaki može zahtijevati ispunjenje cijele činidbe. Dužnik može ispuniti bilo kojem vjerovniku sve dok jedan od njih ne zatraži ispunjenje, kada mora činidbu ispuniti onome koji je prvi zahtijevao ili utužio obvezu ispunjenja. Nastaje kada je ugovorena, određena zakonom ili utemeljena na razredbi posljednje volje a služi tome da se olakša naplata duga. Pasivan solidarnost – kada ima više sudužnika i svaki je dužan ispuniti cijelu činidbu bilo kojem suvjerovniku a može i dio ako on to zahtjeva. Svrha je vjerovniku pružiti veću sigurnost da će mu činidba doista biti i ispunjena. Nastaje ugovorom, odredbom posljednje volje te zakonom ( kada on uz postojanje određenih činjenica i bez obzira na stranačku volju veže nastanak solidarne obveze npr. kada više osoba prouzroče štetu odgovaraju za nju svi uključujući i poticatelje, pomagače, naručitelje, izvođače). Prestanak    ispunjenjem dužne činidbe ( isplatom), prijebojem ( kompenzacijom), otpustom duga ( remissio debit) – u slučaju s više vjerovnika se smanjuje obveza za onoliko koliko iznosi njegova tražbina a u slučaju više dužnika potrebno je utvrditi dali jer otpust usmjeren prema svim dužnicima radi gašenja obveze „ otpust in rem“ ili je bio upravljen na oslobođenje obveze onog dužnika s kojim je sporazum o otpustu učinjen „ otpust in personam“.

Regres između sudužnika – kada jedan od solidarnih dužnika podmiri vjerovnika on ima pravo povrata u jednakim dijelovima od ostalih sudužnika jer je činidba djeljiva. Ako je međutim solidarna obveza zaključena u isključivom interesu jednog od solidarnih dužnika npr. kod solidarnog jamstva onda je platac ovlašten zahtijevati naknadu cijelog isplaćenog duga. Kriteriji za određivanje udjela mogu biti i propisom određeni npr. ZOO – kod solidarne odgovornosti za štetu gdje se udio svakog štićenika određuje prema težini krivnje i težini posljedica Ako jedan nije u stanju ispuniti svoj dio duga a ta insolventnost nastane prije isplate solidarnog duga njegov dio moraju preuzeti drugi sudužnici ako pak nastane poslije isplate, tada škodi samo platcu. Ta modifikacija ne vrijedi kao je vjerovnik jednog sudužnika oslobodio a drugi je u cijelosti podmirio dug, mora i onaj kojemu je dug oprošten na osnovi regresa participirati u svojem dijelu duga jer se vjerovnik ne može miješati u odnos regresa. Također u regresnom zahtjevu nema solidarnosti pa ako jedan sudužnik plati cijeli dug može od drugih zahtijevati samo dio koji svaki od njih duguje a ne npr. samo od jednog dio za dva dužnika. Pravo na regres gubi se ako je dužnik ispunio obvezu koju nije bio dužan ispuniti npr. zastarjeli dug ne istaknuvši prigovor zastare.

155

OBVEZE SA VIŠE ČINIDABA

Alternativne obveze – kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidaba
ali čim ispuni jednu od njih oslobađa se obveze. Ako nije što drugo ugovoreno pravo izbora pripada dužniku a izbor se smatra izvršenim kada obavijesti drugu stranu o svom izboru ili kada počinje ispunjavati jednu od činidaba. Postane li neka činidba nemoguća npr. zbog više sile obveza se ograničuje na druge a ako je za nemogućnost kriv dužnik a pravo izbora činidbe je imao vjerovnik, on ima pravo po svom izboru zahtijevati preostalu činidbu ili naknadu štete. Ako je pak za nemogućnost činidbe odgovoran vjerovnik, obveza se gasi osim ako dužniku više odgovara ispuniti preostalu činidbu i zahtijevati naknadu štete a ako je tu vjerovnik imao pravo izbora može nadoknaditi štetu i zahtijevati ispunjenje preostale činidbe.

Kumulativne obveze – kod kojih dužnik duguje više činidaba a
obveze se oslobađa ako ih sve ispuni odjednom ili sukcesivno ovisno kako je ugovoreno. Kod nemogućnosti ispunjenja gleda se uzrok - ako je dužnik kriv vjerovnik ima pravo tražiti naknadu štete i ispunjenje preostalih činidaba ili odustati a ako nije kriv obveza se gasi te vjerovnik može zahtijevati ispunjenje preostalih činidaba ako mu to odgovara.

NOVČANE OBVEZE
Ona obveza koja za činidbu ima određeni iznos novaca.

Načela nominalizma i valorizma – kada obveza ima za činidbu
iznos novaca dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kada zakon određuje što drugo. Prema načelu valorizma promjena vrijednosti novca zahtjeva promjenu visine novčane svote koja je objekt obveze. Ako vrijednost novca padne broj novčanih jedinica treba povećati i obrnuto. Krajnja svrha valorizacije je osiguranje razmjene ekvivalenata što je temeljni smisao načela jednake vrijednosti činidaba i načela pravičnosti. Usprkos tome ( pozitivna karakteristika) u suvremenim pravnim sustavima općenito se prihvaća načelo nominalizma jer se valorizmu prigovara neodređenost novčane obveze te otežavanje i usporavanje prometa kao i unošenje elementa nesigurnosti. Načelu nominalizma dopušta se određeno odstupanje ( jer bi beziznimna primjena teorijske definicije urodila potpunim žrtvovanjem načela ekvivalentnosti i pravičnosti) a to se čini propisivanjem određenog broja iznimaka ili davanjem

156

odredba o nominalizmu dispozitivnog karaktera što stranama omogućuje ugovaranje tzv. zaštitnih klauzula kojima strane preveniraju gubitak zbog promjene vrijednosti novca. Moraju biti predviđene zakonom pa tako ZOO predviđa – • • „clausula rebus sic stantibus „ – odredbe o izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti, sporazumno i pod određenim pretpostavkama. „ restitutio in integrum“ – povrat u prijašnje stanje nije moguć pa se daje novčana naknada prema cijenama ne u vrijeme sklapanja ugovore već u vrijeme donošenja sudske odluke. Visina novčane naknade materijalne štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke a ne u vrijeme dospjelosti obveze naknade štete. Dosuđena naknada štete u obliku rente – može se povećati ili smanjiti ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju odluke.

Monetarne klauzule – ( zlatne i valutne) dopušteno je samo
ugovoriti da će se vrijednost ugovorene obveze u domaćoj valuti izračunati na temelju cijene zlata ili tečaja domaće valute prema određenoj stranoj valuti ( na temelju tečaja koje strane ugovore ili važećem tečaju burze na dan dospjelosti ili plaćanja). Nije dopušteno ( osim u zaklonom previđenim slučajevima) plaćanje u zlatu ili stranoj valuti.

Indeksna klauzula – ugovorna odredba kojom se iznos novčane
obveze u domaćem novcu veže za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenih od ovlaštene osobe ( npr. Zavoda za statistiku) – dopuštena.

Klizna skala

– ugovorna klauzula prema kojoj se u ugovorima kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete ( npr. ugovor o građenju ) ugovorna cijena čini ovisnom o cijeni potrebnog materijala, rada i drugih troškova proizvodnje u određeno vrijeme i na određenom tržištu – dopuštena.

Kamate – nova obveza koja može nastati uz novčanu – naknada za
korištenje tuđih, zamjenjivih, pokretnih stvari, najčešće novca. Prema osnovi nastanka dijele se na • Zakonske „ usurae legales“ koje svoj temelj imaju u zakonskoj normi a najpoznatije su zatezne ili moratorne kamate kao sankcija prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze bez obzira na to dali je ili nije druga strana pretrpila zbog toga štetu. Visina stope uređena je u ZOO a veže se uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke. Zabranjen je

157

anatocizam tj. naplaćivanje kamata na kamate – „ usurae usurarum non potest“ a zakonom je moguće ustanoviti iznimku npr. ZOO – na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate ali samo od dana kada je takav zahtjev ( tužba) podnesena sudu – procesne kamate. • Ugovorne „ usurae conventionales“ kao naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena ugovorom. Stopu utvrđuju ugovorne strane s time da ne smiju prekoračiti granicu utvrđenu u ZOO ( on veže stopu ugovornih kamata uz stopu zateznih i određuje da ne može biti više od nje na dan sklapanja ugovora ako se radi o obveznom odnosu u kojem bar jedna strana nije trgovac a za ugovore između trgovaca ona može biti viša od te stope samo za polovinu). Ako strane ne dogovore stopu vrijedi stopa u visini ¼ a između trgovaca ½ stope zakonskih zateznih kamata. Ako bi strane dogovorile višu stopu od dopuštene primijenila bi se najviša dopuštena. Također je zabranjen anatocizam ( ništava je odredba ugovora ali ne i cijeli ugovor koja predviđa kamate na kamate). Međutim dopušteno je unaprijed ugovoriti povećanu godišnju kamatnu stopu ako dužnik ne isplati dospjelew kamate na vrijeme. Zabrana anatocizma sada se primjenjuje na kreditno poslovanje.

Odnos ugovornih i zateznih kamata – ako su ugovorene više od zateznih, ugovorne teku i nakon zajmoprimčeva zakašnjenja a ako su niže plača zatezne kamate. •

Diskontne ili međutomne kamate – kamate koje idu u
dužnikovu korist a pojavljuju se u vezi sa dužnikovim pravom da novčanu obvezu ispuni prije roka kada ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dana dospjelosti ali to pravo mora biti predviđeno ugovorom.

III.

POJAM I SKLAPANJE UGOVORA

UGOVOR
Dvostrani pravni posao koji nastaje očitovanjem volje najmanje dviju strana a javlja se na različitim pravnim područjima npr. obiteljskopravni ugovori ( sklapanje braka, posvojenje), stvarnopravni ( tradicija), nasljednopravni , obveznopravni ili obligacijski ( zasnivanje obveznih odnosa).

PONUDA

158

Akt kojim bilo koja od budućih ugovornih strana inicira nastanak ugovora – izjava ili očitovanje volje one strane koja nudi sklapanje ugovora tj. prijedlog ugovora koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Može se uputiti određenoj osobi ali i neodređenom broju osoba tzv. opća ponuda( izlaganje robe u izlogu). Mora sadržavati „ essentalia negotti“ tj. najmanje bitne sastojke budućeg ugovora što je razumljivo jer se ugovor smatra sklopljenim kada se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima. U ponudi mora biti jasno izražena namjera da se sklopi ugovor „ animus contrahendi“ po čemu se ona bitno razlikuje od reklame koja nije ponuda već poziv da se stavi ponuda. Ponuda je u pravilu neformalan akt a ako zakon za neku ponudu zahtjeva poseban oblik ona mora biti sačinjena u tom obliku. Pisana ponuda mora biti potpisana od ovlaštene osobe a iznimno će biti valjana i nepotpisana ako je na poslovnom papiru ponuditelja, ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi ili ako ponuđeni nije znao ni morao znati da ju je potpisala neovlaštena osoba. ZOO zahtjeva da se ponuda dana telefonski ili brzojavom potvrdi preporučenim pismom najkasnije slijedećeg radnog dana, što ne utječe na valjanost ugovora ali ima za posljedicu odgovornost za time prouzročenu štetu. Ponuditelj je vezan ponudom osim ako ju nije isključio ili se isključenje obveze može utvrditi iz okolnosti posla. Vezanost traje do isteka roka koji je ponuditelj naznačio a ako nije naznačen u pravilu taj rok iznosi 8 dana. Ponuda se pretvara u jednostrani pravni posao od onog trenutka kada stigne ponuđeniku kada se više ne može jednostrano opozvati dakle opoziv mora doći istodobno sa ponudom. Ako jedna strana umre ili izgubi poslovnu sposobnost prije prihvaćanja ponude ona ne gubi učinak osim ako suprotno ne proizlazi iz namjere strana, običaja ili pravne naravi posla dakle ako se radi o elementima strogo osobne naravi, jer u suprotnom na mjesto ponuditelja i ponuđenog stati će njihovi nasljednici i zakonski zastupnici.

PRIHVAT PONUDE
Pozitivno očitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda. Mora je dati sama strana osobno ili njen zakonski ili ugovorni zastupnik a iznimno će vrijediti i ako je prihvat dala neovlaštena osoba ( uz iste pretpostavke kao i kod ponude).

159

Prihvatom ponude nastaje ugovor a mora sadržajno odgovarati ponudi stoga npr. izjava ponuđenog da ponudu prihvaća uz stanovite izmjene nije prihvat već odbijanje ponude a sama izjava ponuđenog smatra se novom ponudom. Oblik je isti kao i kod ponude s time da se prihvat za razliku od ponude može dati i konkludentnom radnjom npr. plaćanje cijene i sl. Šutnja ponuđenog ne znači prihvaćanje ponude npr. ako netko ne odbije ponudu u određenom roku ili ne vrati stvar osim iznimno ako ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe a ponudu nije odmah ili na vrijeme odbio ili ako osoba koja za drugog izvršava naloge ( npr. odvjetnik) dobiveni nalog odmah ne odbije. Što se tiče oblika i povlačenja ponude vrijedi sve što je rečeno za samu ponudu.

TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA ILI PERFEKCIJA UGOVORA
U pravilu nastaje u trenutku prihvata ponude. Sklapanje ugovora među nazočnima • • • • kada strane neposredno pregovaraju i na izjavu se neposredno može dati protuizjava, ako su strane predstavljene svojim zastupnicima, telefonski ili neposrednom radio vezom, elektroničkim putem ali ne telefaksom

Ponuditelj je vezan ponudom do isteka roka ili ako nema roka mora odmah bez odgađanja dati izjavu dali prihvaća ili ne ponudu. Ugovor je sklopljen odmah čim su pregovori pozitivno okončani tj. čim su se strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora. Sklapanje među odsutnima • Distancijsko spajanje ponude i prihvata – strane su odsutne ako pregovaraju tj. daju ponudu i odgovor na nju prepiskom što znači da nije važno nalaze li se na istom ili različitim geografskim mjestima. Odsutne su i kada ugovor sklapaju preko glasnika jer on nije zastupnik, brzojavom, telefaksom a ponekad i elektroničkim putem npr. e- mailom.

160

Trenutak perfekcije ugovora – Prema teoriji očitovanja onog trenutka kada je ponuđeni očitovao da prihvaća ponudu. Prema teoriji otposlanja ugovor je nastao onog trenutka kada je ponuđeni poslao odgovor a obje teorije su nepovoljne za ponuditelja jer ugovor nastaje u trenutku koji on ne može nadzirati a ne može ni saznati da je ugovor doista i nastao. Prema teoriji saznanja ugovor nastaje onog trenutka kada je ponuditelj saznao za sadržaj prihvata. Prema teoriji primitka ugovor nastaje u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu a ne mora odmah saznati za prihvat npr. pismo ne pročita par dana a ona je prihvaćena u našem pravu. Ugovor nastaje i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu. Opoziv prihvata vrijedi ako izjava opoziva stigne prije ili zajedno sa izjavom prihvata. Zakašnjela dostava prihvata – kada ne stigne u zakonskom ili predviđenom roku ponuditelj prestaje biti vezan svojom ponudom a zakašnjeli prihvat može imati samo karakter nove ponude. No ako pravodobno poslana izjava o prihvatu zakasni bez krivnje ponuđenog a ponuditelj to zna ili bi morao znati npr. vidljivo je iz pečata pošte mora obavijestiti da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan ponudom jer u protivnom se smatra da je ugovor nastao.

SKLAPANJE UGOVORA PRISTUPANJEM ILI ADHEZIJOM
Nastaje prihvaćanjem od jednog ugovaratelja već unaprijed utvrđenih i objavljenih poslovnih uvjeta drugog ugovaratelja ( ponuditelja). Ponuditelj u obliku opće (generalne) ili stalne ( permanentne) ponude upućuje svoje već određene poslovne uvjete neodređenom broju osoba. Poslovni uvjeti obično su tiskani u obliku obrazaca – formularno pravo. U adhezijskim ugovorima ponuditelj zahtjeva da se navedeni uvjeti u obrascu u cijelosti prihvate ili odbiju tj. ne dopušta odstupanja. U tzv. tipskim ugovorima ponuditelj u načelu dopušta i odstupanja od predloženih uvjeta. Opći uvjeti ugovora – lista ugovornih klauzula iz koje strane prihvaćaju pojedine klauzule unoseći ih u svoje ugovore ili se na njih pozivaju. Njima se u biti dopunjuju posebne pogodbe iz ugovora a ako dođe do neslaganja između općih i posebnih, vrijede posebne pogodbe. Odredbe dosadašnjeg ZOO o općim uvjetima usklađene su sa smjernicama EZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima donošenjem Zakona o zaštiti potrošača te malih i srednjih poduzetnika. Jedinstvena sankcija za nepoštene odredbe je njena ništavost ( one odredbe koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, dovode do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama u korist sastavljača općih uvjeta ili ugrožavaju svrhu samog ugovora). Neće biti ništave one odredbe čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, one o kojima se prije sklapanja ugovora pojedinačno

161

pregovaralo a druga strana je pri tome mogla utjecati te ako se odnose na predmet i cijenu te su jasne, razumljive i lako uočljive.

OBVEZNO SKLAPANJE UGOVORA
Slučajevi u kojima su jedan ili oba ugovaratelja po zakonu dužni sklopiti određene ugovore npr. opskrba građana vodom, strujom, plinom, zdravstvene i kulturne usluge i sl. Obveznost se očituje bilo u stavljanju ponude ili pak prihvatu ponude ( npr. prijevoznik na određenoj liniji mora primiti svaku osobu koja udovoljava općim uvjetima) ili se odnosi na sadržaj ugovora – propisi kojima se određuje sadržaj ujedno su i njegovi sastavni dijelovi. Nepoštivanje ima za posljedicu odgovornost za štetu i druge administrativne posljedice.

PREDUGOVOR ILI PRELIMINAR
Takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. To je samostalan i potpun ugovor čiji se sadržaj činidbe sastoji u sklapanju budućeg glavnog ugovora. Razlozi su različiti. Za oblik vrijedi načelo neformalnosti no ako se za valjanost glavnog ugovora zahtjeva određeni oblik u tom obliku mora se sklopiti i predugovor. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka predviđenog roka a ako nije predviđen onda od dana kada je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen ali i prije ako su se okolnosti bitno promijenile jer se kod predugovora predmnijeva „ clausula rebus sic stantibus“ tj. da okolnosti ostanu takve kakve su bile. Nema retroaktivnosti glavnog ugovora – on proizvodi pravne učinke od trenutka njegova sklapanja a ne od trenutka sklapanja predugovora.

IV.

VRSTE I TIPOVI UGOVORA

KONSENZUALNI UGOVORI

162

Oni koji nastaju već samim sporazumom ugovornih strana „ consensusom“ a za nastanak ili perfekciju ugovora dovoljan je prihvat ponude. To su npr. Ugovor o prodaji, najmu, zamjeni i sl. Na temelju sporazuma jedna strana može od druge te i obratno zahtijevati činidbu i protučinidbu. Sama predaja stvari ne spada u akt sklapanja već u akt ispunjenja ugovora.

RELANI UGOVORI
Ne nastaju već u trenutku sporazuma nego tek predajom stvari jednog ugovaratelja drugom „ res – stvar“. Tu dakle predaja stvari spada u akt sklapanja ugovora.

TIPOLOGIJA UGOVORA U OBVEZNOM PRAVU

Obveznopravni ili obligacijski ugovori
Jedna strana se obvezuje drugoj na neko davanje, činjenje ili propuštanje odnosno trpljenje vlastite radnje. Zajedničke karakteristike su • • • zasnivanje obveze i protuobveze, da nastaju suglasnim očitovanjem volja ( stranačka dipsozitivnost) tj. ne po sili zakona, da nastaju prihvatom ponude.

Poslovi iz ruke u ruku
Kao što su kupnja za gotovo, realna kupoprodaja, realno darovanje i sl. gdje strane ne namjeravaju zasnivati obveze već im je osnovni cilj izmijeniti činidbu i protučinidbu.

Ugovori o raspolaganju

163

Kojima se raspolaže svojim pravom npr. cesija ili storno.

164

V.POJAČANJE OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Instituti kojima se pozicija jedne strane u obveznopravnom odnosu i to osobito vjerovnika još pojačava. Stvarno pojačanje – odgovornost za materijalne i pravne nedostatke činidbe, prekomjerno oštećenje, kapara, pravo zadržanja. Osobno pojačanje – jamstvo ili poručanstvo te ugovorna kazna ili penal.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE ČINIDBE

Faktične mane stvari su kada stvar nema uobičajena svojstva ili pak ona svojstva koja su ugovorena a pravni nedostaci su npr. prepušteno pravo uopće ne postoji ili ne postoji u onom sadržaju i obujmu kako se to normalno moglo očekivati odnosno kako je bilo ugovoreno. Odgovornost je nužna posljedica naplatnih pravnih poslova jer se vrijednosna ravnoteža činidbe i protučinidbe narušava i dovodi se u pitanje ostvarenje cilja pravog posla. Odgovornost spada u tzv. prirodne sastojke pravog posla i uređena je dispozitivnim pravnim pravilima pa ukoliko ugovorne strane ne žele da ih tereti moraju njezino isključenje ili ograničenje posebno ugovoriti. Odgovornost pada na onog ugovaratelja koji je preuzeo obvezu drugome predati stvar odnosno prenijeti neko pravo. Za ovu odgovornost vrijede opća načela bez obzira u koju vrst pravnog posla spada određeni naplatni posao. ZOO kaže da svaka strana odgovara za materijalne i pravne nedostatke svog ispunjenja, da odgovornost uključuje i dužnost zaštite druge ugovorne strane od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo – zaštita od evikcije, da se na navedenu odgovornosti primjenjuju na odgovarajući način odredbe ZOO o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke prodane stvari osim ako su za pojedine ugovore predviđene posebne odredbe o toj dogovornosti npr. ugovor o zajmu, zakupu, građenju, djelu. Kod ugovora koji nisu potrošački odredbe ove odgovornosti su uglavnom dispozitivne narav. Potrošački ugovor je onaj koji fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti sa fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.

165

Opće pretpostavke odgovornosti su
• • Naplatni pravni posao, Materijalni nedostaci moraju postojati u trenutku prijelaza rizika (rok je 6 mjeseci) na stjecatelja ili kao posljedica uzroka koji su postojali prije tog trenutka a pravni u trenutku ispunjenja ugovora, Stjecatelj nije znao ili nije morao znati za njih, Otuđivatelj odgovara bez obzira dali je za njih znao , morao znati ili nije znao.

• •

Odgovornost za materijalne nedostatke

Nedostaci postoje • • • • • • • kada stvar nema potrebna svojstva za redovitu uporabu ili promet ( npr. motor automobila ne radi), ako stvar nema svojstva potrebna za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja ( npr. pšenica nije sjemenska), ako stvar nema svojstva koja su izrijekom ili prešutno ugovorena odnosno propisana ( npr. vino nema ugovorenu kakvoću), ako predana stvar nije jednaka uzorku na temelju kojeg je ugovor sklopljen, ako stvar nema svojstva koja su joj inače svojstvena ili ih je kupac očekivao na temelju izjave proizvođača, ako je stvar nepravilno montirana a usluga montaže je bila predviđena ugovorom, ako je nepravilna montaža posljedica nedostatka u uputama za montažu.

Odgovornost postoji kod naplatnih pravnih poslova za ugovaratelja čija se obveza sastoji u predaji stvari za nedostatke koje je stvar imala u času prijelaza rizika na stjecatelja tj. predaje ( rok iznosi narednih 6 mjeseci) i nakon prijelaza rizika ako su nedostaci posljedica uzroka koji su postojali prije tog trenutka a

166

stjecatelj za njih nije znao ni morao znati dok se za otuđivatelja ne traži da je za njih morao znati dakle neovisno o tome odgovara.

Odgovornost ne postoji kada je stvar stečena besplatnim pravnim poslom, prodana na prisilnoj javnoj prodaji, kada su nedostaci u trenutku sklapanja ugovora bili ili morali biti poznati stjecatelju npr. životinja šepa, kada je odgovornost posebno isključena, kada se stjecatelj odgovornosti odreknuo, kada su nedostaci neznatni a strane nisu ugovorile odgovornost i za takve nedostatke, ako se pokažu 2 godine nakon predaje stvari odnosno nakon 6 mjeseci kod trgovačkih ugovora – skriveni nedostaci a kod rabljenih stvari dopušteno je ugovoriti i kraći rok te se svi navedeni rokovi mogu produžiti ugovorom.

Obveza pregleda i obavještavanja o vidljivim nedostacima u roku od 8 dana a kod trgovačkih ugovora odmah a kod potrošačkih ugovora kupac nije dužan pregledati stvar ali je dužan o vidljivim nedostacima obavijestiti u roku 2 mjeseca od kada ih je zamijetio. Kod skrivenih nedostataka obavijest se mora poslati računajući od otkrivanja u roku 2 mjeseca, bez odgađanja kod trgovačkih ugovora te u roku 2 mjeseca kod potrošačkih ugovora.

Sadržaj odgovornosti • • • pravo zahtijevati da se nedostatak ukloni ili mu se preda druga stvar bez nedostataka, zahtijevati sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor „ actio redhibitoria“ tek pošto su iscrpljene sve mogućnosti za njegovo ispunjenje tj. ako je stjecatelj ostavio dužniku naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora a ako ni tada ne dođe do ispunjenja ugovora raskida se „ ex lege“ – po samom zakonu tj. stjecatelj nije dužan dati izjavu o raskidu a eventualna odluka suda je deklaratorne naravi, pravo zahtijevati naknadu štete u svakom od tih slučajeva uključujući štetu koju je zbog tih nedostataka pretrpio na svojim drugim dobrima „ damnum quoad rem“ ( šteta na samoj stvari) zatim „ damnum circa rem“ ( šteta u vezi sa kupljenom stvari – troškovi transporta, montaže) te „ damnum extra rem“ ( šteta na drugim pravnim dobrima kupca – osobi i na njenoj imovini ili prateća šteta).

167

Rok za ostvarivanje prava – ako je stjecatelj pravodobno obavijestio o nedostacima rok iznosi 2 godine od obavještavanja ( prekluzivan) i nakon toga ako je otuđivatelj postupio prijevarno npr. čvrsto je obećao isporuku nove stvari do koje nije došlo.

Jamstvo za ispravnost prodane stvari ( garancija) – predaja kupcu jamstvenog lista za sve vrste robe. Odredbe su dispozitivne naravi koje daju mogućnost a ne nameću obvezu prodavatelju, odnosno proizvođaču a obveza nastaje predajom garantnog lista kupcu ( navode se prava kupca, rok jamstva, pojedinosti za njegovo ostvarenje i sl te da jamstvo ne utječe na ostala prava kupca koja mu pripadaju po drugim pravnim osnovama npr. po osnovi odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke ili odgovornost za neispravan proizvod). Kupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio jer je bio lišen uporabe stvari dok je bila na popravku tj. dok mu nije zamijenjena. Rok se produljuje za onoliko koliko je trajao popravak tj. koliko je kupac bio lišen uporabe a kod zamjene i većih popravaka počinje teći iz početka. Odredbe o jamstvu su vrlo srodne onima o materijalnim nedostacima stvari jer neispravnost redovito podrazumijeva neku vrstu nedostatka pa ipak pravila o jamstvu ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatak stvari ( iako ta pravila su u biti posredne naravi) a kupcu stoje na raspolaganju oba instituta ( ali samo prema prodavatelju). Ova dva instituta treba razlikovati od instituta odgovornosti za neispravan proizvod jer se kod prva dva govori o nedostatku odnosno neispravnosti stvari tj. ponajprije se misli na nepostojanje uporabnih i funkcionalnih svojstava stvari koja bi ona morala imati za redovitu ili posebnu uporabu a kod neispravnog proizvoda pod neispravnošću se misli na nesigurnost tj. da proizvod ne pruža sigurnost koja se od njega opravdano očekuje – više kod poglavlja o odgovornosti za štetu za neispravan proizvod).

Odgovornost za pravne nedostatke ( zaštita od evikcije)

Nedostaci postoje • kada je prenositelj trebao prenijeti pravo vlasništva na stvari a nije bio vlasnik ( tu ne dolazi u obzir stjecanje vlasništva od nevlasnika na temelju povjerenja u promet), kada je trebalo prenijeti stvar slobodnu od tereta a pokaže se da on ipak postoji.

168

Odgovornost postoji kod naplatnih pravnih poslova a važan je trenutak ispunjenja ugovora ( a ne predaje stvari jer se o predaji ne mora uvijek ni raditi). Traži se da stjecatelj za pravne nedostatke nije znao ni morao znati niti je pristao na te uvijete. Odgovornost se naziva i zaštita od evikcije – svakog pravnog akta treće osobe kojim ona na temelju svog prava isključuje ili ograničuje stjecatelja u ostvarivanju prava koje bi mu po ugovoru trebalo pripadati ili bi mu pripalo bez ograničenja. Dovoljno je da se na bilo koji način sa sigurnošću utvrdi sda trećem pripada pravo ( ne mora treći oduzeti stvar preko suda ili osporavati postojanje prava stečenog po osnovi ugovora). Međutim ako treći tuži stjecatelja tada je potrebno da stjecatelj obavijesti otuđivatelja o parnici pa da on pokuša pobiti zahtjev treće osobe ako to stjecatelj ne učini te se sam uputi u parnicu i izgubi spor ne gubi i pravo iz evikcije osim ako otuđivatelj ne dokaže da je on rasplakao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe.

Sadržaj i ostvarivanje odgovornosti – stjecatelj je dužan obavijestiti otuđivatelja o spoznaji da treća osoba polaže neko pravo na stvari te postaviti svoj zahtjev otuđivatelju da stvar oslobodi ili kod generičkih stvari da mu isporuči drugu stvar. Ne udovolji li mu otuđivatelj a treći ( vlasnik) stvar stjecatelju oduzme putem suda, ugovor se potpuno gasi ( potpuna evikcija) a ako ne dođe do oduzimanja stvari već stjecateljevo pravo bude umanjeno ili ograničeno pravima trećih osoba ( djelomična evikcija) stjecatelj može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razumno sniženje cijene Ostvarivanje prava razlikuje se od izloženog ako je pravo trećeg očito osnovano kada se dopušta stjecatelju da bez obavještavanja otuđivatelja i bez parnice sa trećim prizna mu njegovo pravo a da zbog toga ne izgubi prava iz odgovornosti za evikciju. Ako bi pri tome stjecatelj trećemu isplatio izvjesni iznos novca da odustane od prava, otuđivatelj se može osloboditi odgovornosti ako stjecatelju nadoknadi isplaćenu svotu i eventualnu štetu.

Rok za ostvarivane prava - pravo se gasi istekom 1 godine od saznanja za prava trećih osoba a u slučaju da unutar tre godine treća osoba pokrene spor protiv stjecatelj a on pozove otuđivatelja da se umiješa prava se gasi tek nakon isteka 6 mjeseci od dama pravomoćnosti sudske odluke.

PREKOMJERNO OŠTEĆENJE ( LAESIO ENORMIS)

169

Očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe uz ispunjenje pretpostavki da je • • • pravni posao naplatan, očiti nerazmjer postoji u trenutku sklapanja ugovora, oštećeni u tom trenutku nije znao ni morao znati za pravu vrijednost činidbe.

Učinak je pobojnost pravnog posla a oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora čija je posljedica uspostava prijašnjeg stanja. Protivna strana ima pravo ponuditi dopunu do prave vrijednosti kada ugovor ostaje na snazi, dakle oštećeni ima alternativno ovlaštenje ( oštećeni ne može zahtijevati nadoplatu već samo poništenje ugovora). Ne odgovara se kod besplatnih pravnih poslova, ugovora na sreću, javne prodaje i kod onih naplatnih ugovora kod kojih je viša cijena za stvar dana iz osobite naklonosti te kod ugovora o nagodbi i trgovačkih ugovora koje sklapaju trgovci međusobno. Odricanje od odgovornosti unaprijed nema pravni učinak a svrha je zaštita gospodarski slabijih partnera.

KAPARA ( ARRHA)

Iznos novca ili određene količine drugih zamjenjivih stvari koji jedna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ispuniti obveza iz ugovora. Po pravnoj naravi ona je sporedni realni ugovor koji podaprije znači da je ugovor sklopljen „ arrha confirmatoria“. To znači da se ne može unaprijed dati kapara a onda sklopiti ugovor. Druga funkcija joj je da služi kao sigurnost da će se obveze iz ugovora ispuniti kada se ona ( ako je istovrsna sa ugovornom činidbom) uračunati u činidbu ili u protivnom vratiti. Vraća se i ako strane sporazumno raskinu ugovor, ako do ispunjenja nije došlo zbog uzroka za koje nisu krive strane npr. uslijed više sile te zbog uzroka za koje su krive obje strane. Kada je za neispunjenje kriva ugovorna strana koja je dala kaparu druga strana može izabrati dali će zahtijevati ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja kada se kapara uračunava ili vrača ili će se zadovoljiti kaparom. Ako je za neispunjenje ugovora kriva strana koja je primila kaparu ima isto te dvije solucije ali i treću tj. može zahtijevati vračanje dvostruke kapare. „ Moderatio

170

arrhae“ – na zahtjev zainteresirane strane sud može smanjiti pretjerano veliku kaparu. Kod djelomičnog ispunjenja ugovora vjerovnik ne može zadržati kaparu već samo zahtijevati ispunjenje preostalog dijela ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja ili samo naknadu štete a u oba slučaja kapar se uračunava u naknadu štete. Kapara se može ugovoriti i kao odustatnina tj. kada se uz nju ugovori pravo da se odustane od ugovora. Odustane li strana koja je dala kaparu ona je gubi a obrnuto strana koja ju je primila ako odustane vraća je u dvostrukom iznosu.

PRAVO ZADRŽANJA ( IUS RETENTIONIS)

Ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar koja se nalazi u njegovim rukama zadrži dok mu ne bude ispunjena tražbina. Osim ovlaštenja da zadrži stvar vjerovnik ima i ovlaštenje naplatiti se iz njene vrijednosti na isti način kao i založni vjerovnik ( karakteristično za pravo zadržanja u trgovačkom pravu) dakle blisko je sa stvarnim , založnim pravom ali postoje i razlike – pravo zadržanja prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari dok založno pravo u takvom slučaju ne prestaje, zatim pravo zadržanja je neprenosivo a založno pravo je prenosivo, pravo zadržanja nastaje ex lege a založno pravo u pravilu ugovorom. Pretpostavke nastanka- stvari sve pokretne i nepokretne u prometu, predane na čuvanje ili posudbu. Ne mogu biti one koje su silom uzete, ukradene, osobne naravi, isprave, iskaznice, one koje se ne mogu izložiti u prodaji. Tražbine moraju biti dospjele ( znači da je nastupio trenutak od kojega vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze) a iznimno može biti i nedospjela ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje zbog prezaduženosti ili nelikvidnosti. Tražbina mora biti utuživa, najčešće je novčanog karaktera ZOO ne zahtjeva koneksitet tj. da vjerovnikova tražbina i stvar koja se zadržava potječu iz istog pravnog odnosa kao pretpostavku zadržanja pa se stvar može zadržati zbog različitih osnova „dispri causa“. Ostvarivanje ovlaštenja da se dužnikova stvar zadrži ostvaruje se tako da se neprekidno, do ispunjenja tražbine, ima faktična nad stvari a ovlaštenje na naplatu vrijednosti zadržane stvari retinent ( vjerovnik) ostvaruje na isti način kao i založni vjerovnik, no prije li nego pristupi naplati dužan je o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika. Prestanak prava zadržanja • isplatom tražbine,

171

• • • • • •

otpustom duga, prijebojem, novacijom, sjedinjenjem ( confusio), gubitkom faktične vlasti nad stvari što uključuje i napuštanje i dobrovoljno vračanje stvari dužniku, davanjem odgovarajućeg osiguranja tražbine dužnika vjerovniku.

Ne prestaje zastarom tražbine jer se pravo zadržanja uzima kao razlog prekida zastare.

JAMSTVO ILI PORUČANSTVO

Ugovor kojim se treća osoba ( jamac ili poruk) obvezuje vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to dužnik ne učini. Obvezu jamstva može ugovorom preuzeti samo osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost. Jamčeva obveza je akcesorna – akcesornost jamstva znači da ono pretpostavlja postojanje valjane obveze glavnog dužnika. Dug jamstvom ne postaje bolji već samo odgovornost postaje jača. Supsidijarnost jamstva znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca istom onda kada se nije uspio namiriti od glavnog dužnika ( nakon isteka roka navedenog u opomeni) a iznimno i bez prethodne opomene ako je očito da dužnikova sredstva nisu dovoljna za ispunjenje obveze ili je pao pod stečaj. Jamac može prema vjerovniku isticati sve prigovore kao i glavni dužnik jedino ne može one koje su osobne naravi. Vrste jamstva – • • Redovito ili obično jamstvo – obveza je akcesorna i supsidijarna. Solidarno jamstvo – ako se jamac obveže kao jamac platac, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice istodobno. Kada za neki dug jamči više jamaca ( sujamstvo) oni je ex lege solidarno osim ako se solidarnost ugovorno isključi. U trgovačkom ugovoru jamac je uvijek po zakonu jamac platac osim ako se ugovorno ne isključi. Solidarno jamstvo naziva se jamstvom bez supsidijarnosti.

172

Podjamstvo – ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku ali ne za dužnika već za jamca a on se poziva na odgovornost tek kada se vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika, odnosno ni od jamca.

Regres – kada jamac ispuni obvezu glavnog dužnika, sva vjerovnička prava po samom zakonu „ ipso iure“ prelaze na jamca tj. prelazi tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima. To je tzv. „ zakonska subrogacija“. Tako jamac može na ime regresa od glavnog dužnika zahtijevati sve ono što je doista za njega platio vjerovniku a dužnik može jamcu staviti sve prigovore koje bi mogao staviti i vjerovniku npr. prigovor zastare – jamac plati vjerovniku zastarjeli dug. Regres postoji i u sujamstvu. Oblik ugovora o jamstvu – izjava o jamčenju mora biti dana u pisanom obliku. Prestanak jamstva • • • ako je na bilo koji način prestala obveza glavnog dužnika, otpustom vjerovnika, ako vjerovnik odugovlači tj. na poziv jamca ne zahtjeva ispunjenje u roku od mjesec dana od poziva te nakon dospjelosti tražbine a ako rok dospjelosti nije određen jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik na njegov poziv učinjen po isteku jedne godine od sklapanja ugovora o jamstvu, ne odredi u roku 1 mjeseca od tog poziva datum ispunjenja, zastarom obveze glavnog dužnika a kada je rok duži od 2 godine obveza jamca zastarijeva nakon isteka 2 godine od dana dospjelosti obveze glavnog dužnika osim kada jamac odgovara solidarno sa dužnikom.

UGOVORNA KAZNA ILI PENAL

Ugovorom unaprijed određen iznos novaca ili druga imovinska korist koju se dužnik obvezuje isplatiti odnosno prepustiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni. Mora biti u obliku koji je propisan za glavni ugovor o obvezi na koju se penal odnosi. Sporazum o penalu je akcesoran što znači da dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi ( npr. ako ništava postane glavna obveza to postaje i penal). Sporazum gubi pravni učinak i kao je do zakašnjenja došlo ne krivnjom dužnika npr. uslijed više sile.

173

• Ako je penal ugovoren za slučaj neispunjenja obveze tada strana u čiju korist je ugovoren ( vjerovnik) može zahtijevati ili ispunjenje ugovora ili ugovornu kaznu, dakle zahtjev je alternativan i jedan isključuje drugi. • Ako je penal ugovoren za slučaj zakašnjenja ili neurednog ispunjenja tada vjerovnik može zahtijevati i penal i ispunjenje glavnog ugovora. Dakle zahtjev je kumulativan. Ako ugovorom nije navedeno predmnijeva se da je penal ugovoren za slučaj kašnjenja. Vjerovnik gubi pravo na penal ako je primio ispunjenje a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na penal radi zakašnjenja ili neurednog ispunjenja. Osnovna funkcija penala je pojačanje obveznog odnosa a strana koja plaća penal ne plača nikakvu kaznu već u obliku penala plača ugovorom unaprijed određen iznos naknade štete jer postojanje štete nije baš lako dokazati i zato strane radije ugovaraju penal. Stoga strana u čiju je korist penal ugovoren ne mora dokazati postajanje štete već samo to da protivna strana nije ispunila obvezu ili ju je ispunila sa zakašnjenjem ili neuredno. Strana koja se želi osloboditi obveze plaćanja penala mora dokazati da nije kriva jer se krivnja predmnijeva. Ugovorna kazna ne može kumulirati sa naknadom koju zakon propisuje zbog neispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju neke obveze, neovisno o tome naziva li je zakon penalom, ugovornom kaznom, naknadom ili kako drugačije.

174

VI.

PROMJENE U OBVEZNOPRAVNOM ODNOSU

Svaki obveznopravni odnos kada je u potpunosti oblikovan mora biti točno određen ili individualiziran kada ga se može točno odvojiti kao pojedinost od svih drugih sličnih obveznopravnih odnosa tj. kada su prije svega, točno određeni njegovi subjekti na aktivnoj i pasivnoj strani te kada je sam objekt odnosa ( činidba) određena ili bar odrediva. Promjena subjekta ne utječe na promjenu identiteta obveznopravnog odnosa no promjena sadržaja može dovesti i do promjene identiteta (u prvom redu promjene mogu zahvatiti glavnu činidbu, zatim i pravni posao kao pravnu osnovu obveze).

PROMJENA SUBJEKATA

Promjena vjerovnika 1. Cesija ili ustup tražbine
Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Stari vjerovnik je cedent ( ustupitelj) a novi cesionar ( primatelj) te dužnik ili cesus. Cesija na temelju ugovora je dobrovoljna ( ugovorna) cesija a ona cesija u kojoj se na temelju činjenica po sili zakona veže prijelaz tražbine naziva se zakonskom cesijom. Ugovor o cesiji je konsensualan tj. postaje perfektan u trenutku sporazuma cedenta i cesionara ( prihvatom ponude bez ikakve tradicije), dvostran pravni posao u kojem nije potreban pristanak dužnika ali ga se mora obavijestiti o izvršenom ustupanje – notifikacija od kada dužnik može ispuniti valjano obvezu samo cesionaru a ispuni li prije notifikacije obvezu starom vjerovniku oslobađa se obveze samo ako nije znao za ustupanje a u suprotnom će morati ispuniti obvezu i novom vjerovniku. Ipak u jednom će slučaju za valjanost cesije biti potreban pristanak dužnika a to je kada su i vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika.

175

Objekt cesije su prenosive tj. otuđive tražbine a to ne mogu biti strogo osobne npr. zahtjev na uzdržavanje ( dok se npr. pojedini već dospjeli alimentacijski obroci mogu ceditirati), te tražbine čiji je prijenos zakonom zabranjen npr. ovrha može ići samo na 1/3 plaće. Odnos cedenta i cesionara – potrebno je voditi računa o tome da u slučaju ustupanja umjesto ispunjenja dužnikova obveza se gasi već samim ustupanjem ugovora o cesiji dok kod ustupanja radi ispunjenja njegova obveza gasi se tek kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Za njihov odnos važno je pitanje dali je cesija izvršena naplatno ili besplatno. Jedine pretpostavke što ih ZOO traži za odgovornost za veritet tražbine je naplatnost ugovora i da tražbina nije postojala u trenutku kada ja izvršeno ustupanje ( veritet tj. istinitost tražbine tj. da ona uistinu postoji). Primjer – npr. A je pozajmio B 10 000kn. Rok za isplatu recimo nastupa istom za jednu godinu ali A već danas hitno treba novac. A proda tražbinu C za 9 000 kn. U tom će slučaju A odgovarati C da tražbina koju mu je ustupio protiv B doista postoji i od njega može zahtijevati svih 10 000 kn, a ukoliko bi se ustanovilo da tražbine nema C bi mogao od A tražiti samo 9 000 kn. Cedent odgovara i za bonitet ( naplativost) tražbine ali samo ako je takva odgovornost bila ugovorena te ograničeno do visine naknade koju je cedent primio od cesionara. Cedent mora cesionaru predati obveznicu, drugu ispravu i dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima ( npr. pravo prvenstvene isplate, pravo na ugovornu kaznu, založno pravo, pravo na kamate i sl.) te ako to zahtjeva i ovjerenu potvrdu o ustupanju tražbine. Odnos cesionara i cesusa – cedent ne smije cesijom staviti cesusa u gori položaj što znači da on prema cesionaru ( novom vjerovniku) ima isti položaj tj. iste dužnosti, obveze i prava. Cesija je derivativan i to translativan način stjecanja prava. Također dužnik može staviti novom vjerovniku sve prigovore koje je imao i prema starom npr. prigovor ništavosti pravnog posla, zastare i sl. osim onih koji su strogo vezani za osobu starog vjerovnika.

2. Personalna subrogacija
Promjena vjerovnika može doći i tako da treći ispuni vjerovnikovu tražbinu i time preuzme njegovo mjesto i prava koja je imao prema dužniku( realna subrogacija – promjena odnosno zamjena sadržaja obveze nppr. umjesto dugovane svote novaca daje se neka stvar) dakle to je prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika – na ispunitelja ili solvensa. Dosadašnji vjerovnik potpuno izlazi iz odnosa. Ugovorna personalna subrogacija nastaje kada solvens prije ili pri ispunjenju, ugovori s vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na

176

njega sa svim ili samo sa nekim sporednim pravima ili kada ispunitelj i dužnik sklope ugovor ali isključivo prije ispunjenja ( nisu potrebni suglasnost i obavještavanje dužnika odnosno u drugom slučaju starog vjerovnika). Nije propisan ali se preporučuje pisani oblik. Vjerovnik je dužan predati ispunitelju sva sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. Predmet subrogacije ne mogu biti strogo osobna dakle neprenosiva prava. Zakonska personalna subrogacija nastaje kada dužnikovu obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes na tome npr. jamac, vlasnik založene stvari ili protivnik pobijanja kod paulijanske tužbe. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje pa i čak kada se dužnik protivi. Na ispunitelja prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima po sili zakona i u trenutku ispunjenja. Pravila koja vrijede za obje vrste su – ispunitelj ne može zahtijevati od dužnika više nego li je isplatio vjerovniku, isključenje odgovornosti vjerovnika za istinitost tj. postojanje ( veritet) i naplativost tražbine ( bionitet) u vrijeme ispunjenja što znači da za njih odgovara ispunitelj što je ublaženo odredbom da se u tom slučaju ne isključuje primjena pravila o stjecanju bez osnove što znači da može kondikcijom tražiti povrat stečenog.

Pravna narav i razlika sa cesijom Sličnost se ogleda • • • u njihovoj funkciji jer oba instituta služe prijenosu tražbine na drugu osobu, oba su oblici prijenosa tražbine i istodobno način promjene osobe vjerovnika uz zadržavanje pravnog identiteta obveznopravnog odnosa te u oba instituta do prijenosa tražbine dolazi ili na osnovi ugovora ili po sili zakona.

Razlike ( zakonske s e podudaraju) ugovorne cesije i personalne subrogacije su te što • Ugovor o subrogaciji sklapaju ispunitelj dužnikove obveze ( solvens) sa vjerovnikom ili dužnikom, a ugovor o cesiji stari vjerovnik ( cedent) sa novim vjerovnikom ( cesionarom).

177

Kod ugovorne subrogacije do prijenosa tražbine na ispunitelja dolazi u trenutku ispunjenja dužnikove obveze a kod cesije u trenutku perfekcije ugovora o cesiji. Kod subrogacije vjerovnik ne odgovara za veritet i bonitete svoje tražbine a kod cesije ako je naplatna cedent odgovara za veritet a za bonitete ako je takva odgovornost ugovorena. Kod subrogacije prenose se samo ona sporedna prava koja su ugovorena a kod cesije sva. Ispunitelj kod subrogacije može zahtijevati od dužnika samo onoliko koliko je isplatio vjerovniku o kod cesije cesionar ima pravo na cjelokupnu tražbinu makar i za nju plati manje od nominalne vrijednosti ili mu je darovana. Kod subrogacije nema obavještavanja dužnika ( odnosno vjerovnika) o ugovorenom prijenosu tražbine dok kod cesije cedent je dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju.

• •

Promjena dužnika 1. Preuzimanje duga
Ugovorom između dužnika i treće osobe uz vjerovnikov pristanak. Ako je vjerovnik pristao a nije znao ni morao znati da je u vrijeme njegova pristanka preuzimatelj bio prezadužen, prijašnji dužnik ostaje u obvezi a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu. Objekt ugovora ne mogu biti strogo osobna dužnikova činidba jer bi se time promijenio i sam identitet obveznopravnog odnosa. Treći može isticati vjerovniku sve prigovore kao i prijašnji dužnik. Sva sporedna prava ostaju i dalje ali vjerovnik mora biti oprezan jer ako se posebno ne ugovore preuzimatelj ne odgovara za kamate koje su dospjele a nisu naplaćene do preuzimanja.

2. Pristupanje dugu
Ugovorom između vjerovnika i treće osobe kojim se ona obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu, treći stupa u odnos pored dužnika. Vjerovnik stječe pravo tražiti ispunjenje bilo od prvobitnog dužnika ili treće osobe koja je pristupila dugu. Dužnik ne može spriječiti trećeg da plati ako je obveza dospjela a on je sam nije ispunio no oni iako su sudužnici nisu solidarni dužnici jer između njih nema ugovora. Treći nema pravo regresa od prvobitnog dužnika a ako želi natrag ono što je platio od

178

starog dužnika mora prije ili za vrijeme plaćanja tražiti od vjerovnika da mu ovaj prenese sva svoja vjerovnička prava prema starom dužniku ( dakle neće se naplatiti s naslova zakonske već ugovorene personalne subrogacije). Tu se ne radi niti o jamstvu jer kod jamstva se vjerovnik namiruje od jamca tek onda kada se ne uspije namiriti od glavnog dužnika a ovdje nema te supsidijarnosti. A što se pak tiče jamca platca kod kojega isto nema supsidijarnosti razlika je u tome da ako jamac platac plati dug on se regresira od glavnog dužnika s naslova zakonske subrogacije tj. po zakonu na njega prelaze sva vjerovnička prava a ovdje kod pristupanja dugu treći se namiruje s naslova ugovorne subrogacije.

3. Preuzimanje ispunjenja
Ugovorom između dužnika i treće osobe kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu. Treći tu ne stoji ni u kakvom odnosu s vjerovnikom pa ga on niti ne može tužiti na ispunjenje već je samo dužan kada obveza dospije primiti ispunjenje jer inače pada u zakašnjenje. Ako treći ne ispuni dužnu činidbu umjesto dužnika, vjerovnik se može držati samo svog dužnika ni treći će odgovarati dužniku za štetu koju je on zbog toga pretrpio.

Prijenos ugovora
Pravna sinteza cesije i preuzimanja duga tj. pravni posao kojim se cjelokupna pravna pozicija jedne ugovorne strane – dakle sve tražbine i sva dugovanja kao i razna sporedna i nesamostalna prava i zahtjevi vezani za pojedinu tražbinu ili dug, odnosno za sam pravni odnos kao takav, prenosi na treću osobu a da se time ipak ne ukida identitet prvobitnog obveznopravnog odnosa. Npr. tri velika inozemna poduzeća sporazume se sa hrvatskim partnerom da u Hrvatskoj podignu atomsku električnu centralu a jedan ustupi ugovorom ( podnositelj) svoje mjesto trećoj osobi ( primatelju) uz pristanak druge ugovorne strane u obliku u kojem je i ugovor koji se prenosi.

Asignacija ili uputa
Ideja da se tražbina prenese a da vjerovnik ne ispadne iz tog odnosa kao i da se dug preuzme a dužnik i dalje ostane u obveznopravnom odnosu može se ostvariti asignacijom. Njome se samo mogu postići učinci cesije ili preuzimanja duga a moguća je ako upućeni nije dužnik uputitelja. To je izjava asignanta ( uputitelja) kojom ovlašćuje asignata ( upućenika) da u svoje ime a za njegov račun ispuni određenu činidbu asugnataru ( primatelju 179

upute) a asignatara ovlašćuje da u svoje ime a za račun asignanta primi činidbu. Npr. A ovlasti B da za njegov račun plati C 500 kn a istodobno ovlasti C da primi isplatu od B. dakle asignacija je civilnopravni temelj mjenice i čeka čime se može znatno skratiti plaćanje te proširiti bezgotovinski promet.

PROMJENA SADRŽAJA

Novacija ili obnova
Promjenom sadržaja ili glavne činidbe može se promijeniti identitet obveznopravnog odnosa a akt kojim se taj identitet mijenja je novacija ( ugovor kojim strane mijenjaju ili pravnu osnovu ili glavnu činidbu svoje dosadašnje obveze). Njome nastaje nova obveza a star se gasi ali ne mora u potpunosti jer ako postoji dvojba tada osim stare postoji i nova obveza ali se ispunjenjem bilo koje od njih obje gase. Zato kod novacije mora namjera noviranja „ animus novandi“ biti jasno izražena jer se novacija nikada ne predmnijeva. Osim namjere potrebno je i postojanje pravno valjane stare obveze. Ako je prijašnja obveza pobojna moguća je pravovaljana obnova al samo ako je dužnik znao za razlog pobojnosti kada se uzima da se odrekao prava na pobijanje ugovora. Novirati se može i zastarjela obveza jer se za nju ne može reći da ne postoji ili da je ništava pa ako je dužnik može ispuniti ili priznati može je zamijeniti i nekom drugom, novom obvezom. Sporazumno utvrđene promijene koje se odnose na neke sporedne odredbe ugovora ( rok, mjesto ispunjenja, kamate, penal) ne smatraju se novacijom kao ni izdavanje nove isprave o dugu i sl.

Nagodba ili poravnavanje
Ugovor kojim strane svoje sporne i dvojbene tražbine tako uređuju da svaka ponešto odstupi od svojeg zahtjeva. Pravo je sporno kada među stranama nema suglasja o njegovoj opstojnosti a dvojbeno kada su ,među stranama sporni struktura i obujam njegova sadržaja i kada je neizvjesno njegovo ostvarenje. Nagodbom strane prekidaju spor i otklanjaju neizvjesnost u međusobnom pravnom odnosu i utvrđuju svoja uzajamna prava i obveze. Nagodba e biti ništava ako su strane u zabludi glede postojanja pravnog odnosa ( on u stvari uopće ne postoji) ili glede postojanja neizvjesnosti ( nje uopće nema). Ugovor o nagodbi se temelji na uzajamnim propuštanjima i odricanjima od vlastitih zahtjeva, poduzimanju nove obveze, smanjenju kamatne stope, produljenju roka ispunjenja, odobrenju obročne otplate i sl. Popuštanje samo jedne

180

strane je oprost duga ili odustanak. Nagodba je dvostranoobvezni, naplatni ugovor. Može poprimiti i karakter novacije kada se njome mijenja glavna činidba ili pravna osnova međusobnog pravnog odnosa. Osim ove izvansudske postoji i sudska nagodba koja se sklapa pred sudom i koja je uređena propisima parničnog postupka.

181

VII. DJELOVANJE UGOVORA

DJELOVANJE MEĐU UGOVARATELJIMA

Stvaranje prava i obveza za ugovorne strane i njihove univerzalne slijednike – ako se učinci ne sastoje u strogo osobnim
pravima i obvezama ili ako ugovaratelj svojom voljom ne isključe taj prijelaz na nasljednike. Sam ugovor ne obvezuje ugovaratelje već ih obvezuje zakon da se ponašaju u skladu sa njim „ pacta sunt servanda“ – ugovori se moraju ispunjavati tj. poštivati i to je opće prihvaćeno načelo obveznog prava.

Osnova stjecanja stvarnih prava – ugovor ima značenje titula ili
naslova stjecanja a učinak ugovora je obveznopravnog karaktera što znači da se samim sklapanjem stječe tek obveznopravni zahtjev na predaju stvari a ne i samo stvarno pravo.

DJELOVANJE PREMA TREĆIMA
Ugovor im ne može ni koristiti niti štetiti dakle njih se ne tiče uz slijedeće iznimke -

Ugovori u korist trećih „ pacta in favorem tertii“ –
jedna ugovorna strana ( obučavatelj, promitent) obvezuje se drugoj ( promisaru ili stipulantu) da će ispuniti određenu činidbu u korist treće osobe ( korisnika, benificijara ili destinatara). Tu je promitent dužnik a stipulant vjerovnik. Na temelju takvog ugovora vjerovnik stječe pravo zahtijevati činidbu neposredno od promitenta, premda vjerovnik nije sudjelovao u sklapanju ugovora. Ako treći ima samo primiti činidbu a ne i pravo zahtijevati njeno ispunjenje takav ugovor se ne smatra ugovorom u korist trećeg – nepravi ugovor ( npr. kupimo cviječe s time da ga prodavatelj uruči trećoj osobi kojoj ga želimo darovati). To nije samostalan, poseban ugovor već klauzula „ u korist trećega“ koja se dodaje nekom od postojećih ugovora ( kupoprodaji, najmu, zakupu i sl.) i čiji je sadržaj dužnikova obveza da činidbu ispuni trećemu umjesto vjerovnika te dijeli pravnu sudbinu ugovora kojem se dodaje. Prema ZOO kada netko u svoje ime ugovori tražbinu u korist treće osobe, ta treća osoba stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ( dakle subjektivno pravo) a onda mu i automatski uz njega pripada i zahtjev za njegovo ostvarenje.

182

Odnos obečavatelja i stipulanta ( dužnik – vjerovnik) prvi je dužan ispuniti činidbu a drugi je ovlašten zahtijevati ispunjenje. Tako benificijar ima dva zahtjeva za ostvarenje, s jedne strane vlastiti a s druge strane zahtjev stipulanta. Odnos stipulanta i benificijara otkriva motive zbog kojih je stipulant ugovorio korist za benificijara npr. isplata duga, davanje zajma, darovanje i sl. uz pravo opoziva za stipulanta sve dok benificijar ne izjavi da prihvaća ono što mu je namijenjeno. Odnos promitenta i benificijara – benificijar postaje vjerovnik prema promitentu kao dužnik i ima pravo isticati sve prigovore koje ima prema stipulantu npr. prigovor nevaljanosti ugovora, zbog materijalnih i pravnih nedostataka i sl. ali nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovorene koristi od stipulanta.

Obećanje radnje treće osobe – naše obvezno pravo prihvaća
načelo nedopustivosti ugovornog obvezivanja treće osobe i takvo obećanje ne obvezuje ali onaj tko ga je dao odgovarati će za štetu koju pretrpi onaj kojemu je dao obećanje da će treći nešto za njega učiniti ( blaže odgovara ako je obećao da će se samo zauzeti kod treće osobe kada ne odgovara za štetu).

Pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika ( u poglavlju o pobojnim pravnim poslovima kao jedna od
razloga pobojnosti). Jedna od iznimka od načela relativnog djelovanja ugovora.

183

VIII. PRESTANAK OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Obveznopravni odnos u sebi sadrži tendenciju što skorijeg prestanka jer najbolje ostvaruje svoju funkciju tek onda kada utrne. Nasuprot tome stvarnopravni odnos ima tendenciju trajanja jer su subjektivna stvarna prava u pravilu trajna ( uz iznimke npr. osobnih služnosti i založnog prava). Činjenice koje izazivaju prestanak obveznopravnog odnosa mogu biti ili manifestacije ljudske volje ( ispunjenje, novacija, kompenzacija, otpust duga itd.) ili neke druge činjenice neovisne o ljudskoj volji ( slučajna nemogućnost ispunjenja, smrt, protek vremena i sl.).

ISPUNJENJE ( SOLUTIO)

Prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem dužne činidbe, pri čemu ne prestaje samo dužnikova obveza već i na činidbi korelativno subjektivno pravo vjerovnika, te sve sporedne obveze i prava ( uz iznimku onih koje mogu i samostalno postojati i nakon utrnuća glavne obveze kao npr. kamate). Dok ispunjenjem činidbe ugovorna obveza prestaje, ugovor kao izvor te obveze traje i postoji i dalje. Ispravom o njemu dokazuje se osnova stjecanje stvarnih prava te služi kao podloga za ostvarivanje određenih zahtjeva koji mogu nastati nakon ispunjenja ugovornih obveza npr. zahtjeva povodom materijalnih i pravnih nedostatka ispunjenja, prekomjernog oštećenja i sl.

Subjekti ispunjenja
U strogo osobnim obvezama samo dužnik a u ostalim dužnik, njegov zastupnik ili treća osoba koja odgovara za dug, odnosno ima interes da obveza bude ispunjena ( npr. jamac ili zalogodavac) ili koja ne odgovara za dug ali se dužnik složio da ona ispuni obvezu. Osoba koja ispunjava obvezu mora biti poslovno sposobna a ako nije njegovu obvezu će ispuniti zakonski zastupnik ( roditelj ili staratelj) a iznimno se dopušta da i poslovno nesposoban dužnik pravovaljano ispuni svoju obvezu koja mora biti nesumnjiva, dospjela i utuživa. Kada treći ispuni tuđu obvezu može sa vjerovnikom ugovoriti subrogaciju ( ispunjenje sa prelaskom prava na ispunitelja) a pored nje postoji i zakonska subrogacija do koje dolazi kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes na ispunjenje ( npr. jamac).

184

Obveza se može ispuniti vjerovniku te osobi koja je određena zakonom ( npr. zakonskom zastupniku, stečajnom upravitelju i sl.), odlukom suda ( npr. sudskom izvršitelju), ugovorom između dužnika i vjerovnika( npr. benificijaru na temelju ugovora u korist trećega), voljom samog vjerovnika ( npr. njegovom opunomoćeniku). Ispunjenje izvršeno nekoj trećoj osobi nije valjano osim iznimno kada ga vjerovnik naknadno odobri ili ratificira ili se njime koristio. Ako je vjerovnik poslovno nesposoban obveza će se ispuniti njegovu skrbniku a ako ga nema polaganjem u sud. Iznimno se može obveza ispuniti i poslovno nesposobnom vjerovniku ako je to korisno za njega ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega a kada stekne poslovnu sposobnost takvo ispunjenje može naknadno odobriti.

Opća pravila ispunjenja
• Ispunjenje dužne činidbe – objekta tog određenog obveznopravnog odnosa uz iznimke davanja umjesto isplate „ datio in solutum“ – sporazumom vjerovnika i dužnika kada prima nešto drugo te davanja radi isplate „ datio solvendi causa“ također sporazumom kada dužnik vjerovniku preda neku stvar ili ustupi pravo npr. tražbinu putem cesije da ih proda i iz postignutog iznosa naplato svoju tražbinu a eventualni ostatak mu vrati. U prvom slučaju obveza dužnika prestaje kada vjerovnik primi sporazumno zamijenjeni objekt a u drugom slučaju kada se vjerovnik naplati iz ostvarenog iznosa. Ispunjenje u cijelosti – uz iznimke ako se drugačije dogovore ili ako narav obveze nalaže djelomično ispunjenje npr. isporuka električne ili druge energije te kod novčanih obveza kada vjerovnik može odbiti djelomični isplatu samo ako dokaže svoj posebni interes za to odbijanje. Uzajamnost i istodobnost ispunjenja – kod dvostranoobveznih pravnih poslova kod kojih jedan ugovaratelj može zahtijevati ispunjenje činidbe od svog sugovaratelja samo ako je svoju činidbu ispunio ili ju je spreman ispuniti a u protivnom sugovaratelj može staviti prigovor neispunjenja dužne obveze „ exceptio non adimpleti concatrus“. To pravilo ne vrijedi kada iz zakona ili naravi posla slijedi da se jedna činidba mora ispuniti prije druge npr. kod ugovora o najmu ili zakupu prirodno je da najmodavac ili zakupodavac prvo ispuni svoju činidbu. Uzajamnost može biti ukinuta ako se strane drugačije dogovore. Mjesto, vrijeme i način ispunjenja – pravilno i uredno ispunjenje na mjestu, roku i načinu određenom sporazumom stranaka a ako se stranke

185

nisu u pogledu toga dogovorile primjenjuju se odredbe ZOO – Mjesto u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao prebivalište, sjedište odnosno boravište a za novčane obveze prema mjestu sjedišta, prebivališta tj. boravišta vjerovnika. Rok ako nije određen ugovorom, zakonom, ne proizlazi iz svrhe posla, naravi obveze i drugih okolnosti, ispunjenje se može zahtijevati i učiniti odmah ( u sudskoj praksi to znači u roku od 8 dana od dana primitka računa a kod trgovačkih ugovora 30 dana). Ponudi li dužnik ispunjenje prije roka vjerovnik može odlučiti hoće li ga ili ne prihvatiti a iznimno dužnik ima pravo na ispunjenje prije roka ako je rok ugovoren isključivo u njegovu interesu, ako je dužnik o svojoj namjeri obavijestio vjerovnika te ispunjenje nije u nepovoljno vrijeme za vjerovnika. Kod novčanih obveza dužnik ne mora ispuniti navedene pretpostavke te ima pravo i na odbitak kamata za vrijeme od isplate do dospijeća – diskontne kamate. • Uračunavanje ispunjenja ( imputatio) – kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza a ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle sve u potpunosti namiriti ( najčešće kod novčanih obveza) i kada se postavlja red uračunavanja tj. ustanovljuju kriteriji redoslijeda kojim e se podmiriti obveze   po sporazumu vjerovnika i dužnika ako nema sporazuma, redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, ako nema dužnikove izjave o uračunavanju redom kako je koja obveza dospjela na ispunjenje, ako su dospjele istodobno prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, ako su podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najotegotnije, ako su u svemu tome jednake, redom kako su nastale a ako su istodobno nastale ispunjenje se raspoređuje na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

Problem uračunavanja javlja se i kada uz glavnu obvezu postoje i sporedne npr. kamate i troškovi – redom troškovi, kamate, glavnica. • Izdavanje priznanice i vračanje obveznice – vjerovnikova pisana izjava kojom potvrđuje primitak dugovane činidbe ( apocha) a dužan ju je o svom trošku izdati na zahtjev dužnika ( ako je isplata preko banke zamjenjuje ju primjerak uplatnice a ako je objekt činidbe položen kod suda rješenje o sudskoj ostavi). S izdavanjem su povezne dvije predmnijeve - priznanica predmnijeva da su isplaćene i kamate 186

i sudski i drugi troškovi te kod obveza koje se podmiruju obročno npr. zakupnine, najamnine i sl. presumira se da su izdavanjem priznanice na kasnije dospjele obroke plaćeni i oni koji su dospjeli ranije. Obveznica ( zadužnica) je dužnikova pisana izjava kojom priznaje postojanje obveze prema vjerovniku a njen povrat može zahtijevati dužnik koji je u potpunosti ispunio obvezu. • Ispunjenje polaganjem dugovanog u sud – u slučaju kada je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, neizvjestan, poslovno nesposoban a nema zastupnika te kada vjerovnik odbije izdati priznanicu. Pravo polaganja ima i treća osoba koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena npr. jamac. Dužnik stvar može uzeti nazad sve dok vjerovnik ne izjavi da je prima, zatim dok ne bude pravomoćnom odlukom utvrđeno da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja te kada se pisanom izjavom odrekne tog prava. U trenutku polaganja dužnik se oslobađa obveze, rizika slučajne propasti ili oštećenja stvari koji prelazi na vjerovnika, te prestaju teći kamate i dužnikovo zakašnjenje.

Zakašnjenje ( mora)
Povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili zakonskih rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja ( zakašnjenje dužnika „ mora debitoris“ ili zakašnjenje vjerovnika „ mora creditoris“) te sa krivnjom obvezanog ( subjektivna mora) ili bez te krivnje ( objektivna mora). • Zakašnjenje dužnika – ako ne ispuni obvezu u roku ili kada ga vjerovnik pozove ako rok nije određen dakle usmena ili pismena opomena ( izvansudska) a kada je rok određen opomena je suvišna jer već sam rok opominje „ dies interpellat pro homine“. Dužnikova obveza mora biti dospjela i utuživa jer kod neutuživih obveza nema zakašnjenja. Posljedice su što dužnik i dalje ostaje u obvezi, odgovara za slučajnu propast stvari, naknadu štete koju vjerovnik pretrpi radi zakašnjenja, kod novčanih obveza naknadu zateznih kamata a vjerovnik ima u određenim slučajevima pravo raskinuti ugovor npr. kod fiskalnog ugovora ili kada je tako ugovoreno. Kada se obveza sastoji u davanju generičkih stvari npr. žito, cement i sl. vjerovnik ima pravo nabaviti stvar istog roda tzv. kupnja radi pokrića i zahtijevati od dužnika razliku između ugovorene i nabavne cijene te naknadu veće pretrpljene štete a slično je i sa činidbom na činjenje tj. vjerovnik može sam uraditi ono što je bio dužan dužnik… Ako je bila ugovorena kazna, dužnik je mora platiti. Zakašnjenje prestaje čim dužnik ponudi ispunjenje dužne činidbe sa svime onime što je do tada zbog zakašnjenja morao dati te i onda kada vjerovnik naknadno produlji rok ispunjenja.

187

Zakašnjenje vjerovnika – ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi ili ne nudi ispunjenje svoje protučinidbe. Činidba mora biti ponuđena u roku, na određenom mjestu i na određeni način od dužnika ili druge ovlaštene osobe. Na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti stvari i oštećenja te troška daljnjeg čuvanja. Odgovara i za štetu koja je prouzročena dužniku. Dužnik se može osloboditi obveze polaganjem dugovane svote u sud.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

Zbog događaja ili okolnosti za koje dužnik ne odgovara, obveza prestaje. To su vanjske, izvanredne i nepredvidive okolnosti nastale poslije sklapanja ugovora koje dužnik nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ako nemogućnost ispunjenja nastupi zbog propasti stvari, obveza prestaje samo ako je u pitanju nezamjenjiva stvar tj. species a ako se radi o generičkim stvarima ne prestaje makar dužnik nije kriv za njezinu propast. Kod obveza iz dvostranoobveznih ugovora kada ispunjenje obveze jedne strane postane nemoguće, gasi se i obveza druge strane a ako je nešto ispunila može zahtijevati povrat po pravilima vračanja stečenog bez osnove. Nemogućnost mora nastupiti zbog vanjskih, izvanrednih okolnosti, nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti jer u suprotnom obveza osobe koja je odgovorna ostaje a sugovaratelja prestaje.

RASKID UGOVORA

Način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. Raskidom prestaje ugovor koji je pravno valjan jer oni koji to nisu prestaju poništavanjem čiji uzrok postoji već u trenutku sklapanja ugovora dok uzrok raskida nastaje nakon njegova sklapanja. Raskid je u biti odustanak od ugovora. Razlika tj. pojmu odustanak mogla bi se dati prednost za ona razvrgnuća ugovora do kojih dolazi na osnovi volje ugovaratelja, dvostrano ili jednostrano. Raskid valja razlikovati od otkaza ugovora – jednostrana izjava ugovorne strane kojom se okončava trajniji ugovorni odnos na neodređeno vrijeme.

188

Raskidom može prestati i ugovor s trajnijim periodičkim činidbama i onaj s jednokratnom činidbom te može djelovati i pro preterito i pro futuro a otkaz djeluje uvijek pro futuro. •

Raskid na osnovi stranačke volje tj. sporazumno kada
strane odustaju od svojeg postojećeg, valjanog ugovora prije njegova ispunjenja ( storniranje ugovora). Juridička podloga nalazi se u načelu dispozitivnosti po kojem obvezni odnosi nastaju, mijenjaju se i prestaju voljom ugovornih strana. Sporazumni raskid moguć je samo ako ugovor nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen jer kada bi bio u potpunosti ispunjen to bi bilo sklapanje potpuno novog ugovora s obrnutim stranačkim ulogama. Za raskid se traže sve one pretpostavke koje se inače zahtijevaju za valjanost ugovora ( sposobnost strana, mogućnost, dopustivost, određenost ili odredivost činidbe, suglasno i valjano očitovanje volje, određeni oblik idr.). Vrijedi načelo neformalnosti oblika raskida osim kada je drugačije predviđeno zakonom ili ako cilj zbog kojega je propisan oblik ugovora zahtjeva da i raskid bude obavljen u istom obliku. Raskid ugovora o prijenosu prava vlasništva na nekretninama poslije prijenosa vlasništva mora biti u pisanom obliku a prije prijenosa prava vlasništva ne mora ( opravdano jer je u prvom slučaju riječ o novom ugovoru sa istim stranama ali u izmijenjenim ulogama tj. stjecatelj je sada otuđivatelj). Učinci ugovora koji je djelomično ispunjen nastupaju ex nunc ( od trenutka raskida) a učinci raskida neispunjenog ugovora ex tunc ( od trenutka sklapanja ugovora).

Jednostrani raskid na temelju ugovora

- strane u ugovoru unose svoje posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida ugovora. Najčešći razlog je neispunjenje a raskid ima smisao kod recipročnih ugovora ( dvostranoobveznih) a kod jednostranoobveznih i besplatnih ugovora uopće se ne postavlja pitanje raskida zbog neispunjenja. Clausula irritatoria – uglavak u ugovoru kojim se jednoj strani dopušta odustanak od ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu i može se unijeti u bilo koji recipročan ugovor. Lex commissoria – specifični uglavak kod kupoprodaje gdje je prodavatelj ovlašten odustati od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu. I naše pozitivno pravo dopušta jednostrani raskid a ugovorne strane moraju točno navesti razloge zbog kojih će to moći učiniti npr. zbog ponovljenog kršenja ugovornih utanačenja ili neispunjenja neke važnije odredbe i sl. U slučajeve jednostranog raskida na temelju ugovora spadaju i sklapanje ugovora s pravom odustanka davanjem odustatnine ili u režimu kapare kao odustatnine.

Raskid na osnovi zakona – razlikuje a) Raskid u kojima zakon
ovlašćuje ugovornu stranu da jednostranom izjavom volje raskine ugovor – jednostrani raskid kada dođe do određenih poremećaja u 189

ispunjenju ugovornih obveza npr. zakašnjenja, neizvjesnosti, djelomične nemogućnosti i otežanosti ispunjenja.  Raskid zbog neispunjenja – osim kod ugovora kod kojih se po naravi posla ne može staviti „ exceptio non adimpleti contractus“ jer je s obzirom na narav posla određena strana dužna prva ispuniti ugovornu obvezu npr. zakup, najam i sl. ZOO priznaje načelo dužnosti ispunjenja u slučaju zakašnjenja jedne strane, kada druga određuje primjereni rok za naknadno ispunjenje uz izjavu da će nakon proteka odustati od ugovora i kada se ugovor raskida po samom zakonu ( ponekad se ne mora staviti ni taj rok kada iz dužnikova držanja proizlazi da neće ispuniti obvezu npr. prodavatelj izjavi kupcu da neće moći otkloniti nedostatak na prodanoj stvari). Ugovor sr raskida jednostranom izjavom volje vjerovnika i on mora o tome obavijestiti dužnika bez odgađanja. ZOO ne dopušta raskidanje ugovora zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Raskid zbog promijenjenih okolnosti – kada je zbog toga ispunjenje obveze postalo pretjerano otežano ili bi strani nanijelo pretjerano veliki gubitak. „Clausula rebus sic stantibus“ – svaki ugovor obvezuje dok se ne promijene okolnosti koje su postojale u vrijeme njegova sklapanja i na kojima je temeljna volja ugovaratelja. Ali raskid ne može zahtijevati strana koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila dužna uzeti u obzir te okolnosti, te ih mogla izbjeći ili savladati, strana koja je pala u zakašnjenje. Do raskida neće doći ni ako druga ugovorna strana ponudi ili pristane da se sporne odredbe pravično izmjene. Sud će pri odlučivanju uzeti u obzir načelo savjesnosti i poštenja, svrhu ugovora, interese stranaka, trajanje okolnosti i sl. Stranama je dopušteno da se unaprijed odreknu prava pozivanja na promijenjene okolnosti, izuzev ako bi time povrijedile načelo savjesnosti i poštenja.

b) Raskid ex lege – kada do raskida dolazi ispunjenjem pretpostavki koje on predviđa pos samom zakonu a među tim pretpostavkama ne nalazi se izjava ugovorne strane o raskidu. Najpoznatiji slučaj imamo kod tzv. fiskalnih ugovora kod kojih je ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora te i kod ugovora koji nisu fiskalni npr. ako dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadno danom roku.

Učinci raskida • Oslobođenje ugovornih strana od njihovih ugovornih obveza osim u nekim slučajevima odgovornosti za štetu.

190

• • •

Obveza restitucije ili povrata onoga što je primljeno na ime ispunjenja. Obveza vračanja koristi najčešće u obliku novčane naknade. Ako je objekt vračanja novac, obveza na zatezne kamate od dana kada je novac primljen.

PRIJEBOJ ILI KOMPENZACIJA
Prestanak obveze obračunavanjem protutražbine sa tražbinom ali samo u slučaju kada su međusobno jednake a ako nisu prestaje ona koja je manja a razliku mora podmiriti dužnik. Vrste • Sporazumni ili dobrovoljni prijeboj – sporazumom strana o dospjelim sa nedospjelim, utuživim sa neutuživim, istorodnim sa raznorodnim tražbinama. Strane same određuju trenutak učinka prijeboja a ako ne odrede nastupaju sklapanjem sporazuma o prijeboju. Jednostrani prijeboj – izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke –  Uzajamnost ili zamjenjivost tražbina, znači da strana koja zahtjeva prijeboj mora istodobno biti i vjerovnik i dužnik kao i obrnuti tj. prijeboj može ići samo s vlastitom tražbinom a ne tuđom. Iznimke – jamac može protiv vjerovnika kompenzirati tražbinu glavnog dužnika, dužnik ( cessus) može prema tražbini novog vjerovnika ( cesionara) staviti u prijeboju svoju tražbinu koju ima prema starom, a ne prema novom vjerovniku. Istovrsnost tražbina - istog roda i kakvoće ( novac, žito, nafta i sl.). npr to nije sjemenska i merkantilna pšenica. Dospjelost obiju tražbine –tj. trenutak od kojeg vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine ( dužnik ju je ovlašten ispuniti i prije npr. kod novčanih obveza). Utuživost – da se obje mogu ostvariti sudskim putem a ako jedna potječe iz naturalne obveze prijeboja nema. Sa zastarjelom tražbinom prijeboj je moguć samo ako u trenutku kada su se ostvarile pretpostavke prijeboja još nije nastupila 191

zastara a ako je ovisi o tome dali je dužnik istaknuo prigovor zastare ( nema prijeboja) ili nije jer sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti.  Izjava o prijeboju – prijeboj ne nastaje ipso iure tj. onog trenutka kada se ispune pretpostavke već je potrebno da jedna strana drugoj dade izjavu o prijeboju a kada to učini smatra se da je prijeboj nastao u trenutku kada su se ispunile pretpostavke, dakle ex tunc ili retroaktivno.

Prijeboj ex lege –nastupa izravno po samom zakonu a naše ga pravo ne poznaje.

Isključenje prijeboja –  tražbine koje se ne mogu zaplijeniti, odnosno prisilno naplatiti npr. soc. pomoći, stipendije, naknade zbog tjelesnog oštećenja, tražbine nastale namjernim prouzročenjem štete, tražbine objekt kojih su stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku dane na čuvanje ili posudbu ili ih je dužnik bespravno oduzeo odnosno zadržao, tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti, tražbine na osnovi zakonske obveze uzdržavanja.

 

OTPUST DUGA - REMISSIO

Kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati ispunjenje obveze a dužnik se sa time suglasi. Ne traži se posebni oblik sporazuma tj. dopušten je disparitet oblika. Otpust duga glavnom dužniku oslobađa i jamca ali obratno ne vrijedi. Ako dužnik odbije otpust može se osloboditi obveze polaganjem dugovanog u sud. Prešutni otpust npr. vjerovnik vrati obveznicu dužniku ali vračanje sredstava osiguranja npr. zaloga ne znači samo po sebi oprost duga. Opoziv je moguć dok dužnik ne sazna za otpust.

192

PROTEK VREMENA I OTKAZ
Otkaz ugovora je jednostrana izjava volje kojom se okončava trajniji obveznopravni odnos na neodređeno. Obvezni odnos prestaje dostavom otkaza ako otkazni rok nije određen zakonom, običajem ili ugovorom.

OSTALI NAČINI PRESTANKA

Smrću dužnika ili vjerovnika ako je obveza vezana za njena osobna
svojstva.

Novacijom ili obnovom kada prijašnja obveza prestaje a nastaje
nova.

Sjedinjenjem ili konfuzijom kada ista osoba postane i vjerovnik i
dužnik npr. nasljedstvom no npr. klada jamc postane vjerovnik obveza glavnog dužnika time ne prestaje.

Upisom brisanja kod obveza upisanih u javnim knjigama.

 Propisom

193

OBVEZNO PRAVO – UGOVORNI ODNOSI

UGOVORI O PRIJENOSU STVARI I PRAVA

I. KUPOPRODAJA ( EMPTIO VENDITIO)

POJAM I KARAKTERISTIKE
Ugovor kojim se jedna strana tj. prodavatelj obvezuje drugoj strani tj. kupcu prepustiti određeni objekt, a druga strana se obvezuje za taj prepušteni objekt platiti određeni iznos novaca kao kupovnu cijenu. Ugovor je  Konsensualni koji postaje perfektan samim sporazumom ugovornih strana a prepuštanje stvari ne spada u akt sklapanja već ispunjenja ugovora. Dvostranoobvezni – izmjena činidbe i protučinidbe. Recipročan – svaka ugovorna strana postaje istodobno i vjerovnik i dužnik tj. obvezi kupca da plati cijenu istodobno odgovara obveza prodavatelja da traži cijenu i obratno pravu kupca da traži predaju stoji obveza prodavatelja da preda objekt obveze. Naplatan Za sklapanje ugovora vrijedi načelo neformalnosti oblika radi bržeg prometa ali ima slučajeva kada se traži posebni oblik npr. kod ugovora o prodaji nekretnina koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, zatim kod ugovora sa obročnim otplatama cijene i sl. Kauzalan – s kauzom stjecanja prava vlasništva na stvari a ako je činidba pravo kauza je da kupac postane njegov nositelj. Samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora kupac ne postaje vlasnikom stvari već samo stječe

 

 

194

obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mu on stvar izruči a tek kada prodavatelj stvar preda kupcu on postaje vlasnikom stvari ako je i sam prodavatelj to bio. Dakle po našem pravu kupoprodaja je samo osnova za stjecanje prava vlasništva.

OBJEKT KUPOPRODAJE

Stvari

– Moraju biti u prometu. Mogu biti i buduće ( emptio rei speratae) tj. kupnja nadanih stvari a kupac nije dužan platiti cijenu ako stvar ne nastane. Ako nastane u manjoj količini plača stvarnu količinu – kupnja pod odgodnim uvjetom. Ali kupac može pristati i na emptio spei – kupnju nade tj. na bezuvjetnu kupnju buduće stvari i platiti cijenu makar stvar ne nastane ili nastane u manjoj količini od očekivane npr. kupnja godišnjeg uroda jabuka. Rizik kupac kompenzira ugovarajući paušalnu cijenu i očekujući da stvar nastane u većoj količini i boljoj kvaliteti od one koje je platio. Među stvarima treba razlikovati pokretnine a najbrojnije su one koje se nazivaju robom te nekretnine gdje su moguća ograničenja prema vrsti i veličini ali veći dio tih ograničenja je otpao prijelazom iz društvenog u režim prava vlasništva. Ugovor o kupoprodaji tuđe stvari nije nevaljan jer kupac koji nije znao ni morao znati da je stvar tuđa ima pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete o čemu je bilo govora kod evikcije tj. odgovornosti za pravne nedostatke ispunjenja.

Prava – kao objekt kupoprodaje mogu biti samo imovinska ako nisu
strogo osobna npr. tražbine, autorska prava, prava industrijskog vlasništva i sl.

Imovina – jedna od njenih funkcija je da kao skup prava i obveza jednog
nositelja kao jedinstvo kola u prometu.

Objekt mora biti određen kada predstavlja jedinicu u prometu tj. species ili bar odrediv ako se naknadno može individualizirati a da se za to ne mora među istim stranama sklapati novi pravni posao.

KUPOVNA CIJENA
Cijena je vrijednost stvari izražena u novcu a kupovna cijena je novčani ekvivalent koji kupac daje prodavatelju za prepušteni objekt kupoprodaje. Tri su karakteristike koje mora imati

195

Mora biti izražena u novcu – gotovu i odbrojenom a može biti u
vrijednosnom papiru npr. čeku. Ne smije se sastojati u stvarima jer bi to bila zamjena a ako se djelomično sastoji u stvarima a djelomično u novcu radi se o kupoprodaji samo ako je cijena u novcu jednaka ili veća od vrijednosti u stvarima.

Mora biti određena ili bar odrediva – ako je ustanovljena u
nekom fiksnom iznosu ili ugovor sadrži dovoljno podataka pomoću kojih se naknadno može odrediti a inače je ugovor ništav osim kod trgovačkih ugovora o kupoprodaji kada će kupac platiti cijenu koju prodavatelj redovito naplaćuje u vrijeme sklapanja ugovora a kada te nema razumnu cijenu.

Ne smije biti protuzakonita

– no ako je određena zakonom pa se ugovori viša cijena ugovor ostaje valjan a kupac ima pravo da mu se vrati razlika.

OBVEZE STRANA

Obveza prodavatelja do trenutka predaje – Brižljivo stvar
čuvati, predati je kupcu u slobodan posjed sa svim njenim sastavnim dijelovima i pripatcima u ugovoreno vrijeme, na ugovorenom mjestu i u stanju u kakvom je bila u trenutku sklapanja ugovora. Istodobno kada kupac plati cijenu ( načelo uzajamnosti i istodobnosti ispunjenja). Osobito je važan trenutak predaje stvari jer u tom trenutku na kupca prelazi odgovornost za rizik tj. slučajnu propast ili oštećenje stvari. Predaja stvari prema načelima stvarnog prava kod tradicije. Rizik može na kupca priječi i prije predaje u slučaju njegova zakašnjenja. Kada je kupac zbog nedostataka stvari zatražio od prodavatelja da mu je zamjeni ili je raskinuo ugovor, rizik ne prelazi na njega ali ju je dužan čuvati s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina a isto vrijedi i za prodavatelja kada je zbog kašnjenja kupca stvar ostala kod njega a rizik prešao na kupca.

Obveze prodavatelja nakon predaje stvari

– odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari kao i da predano pravo postoji te da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje. – preuzimanje stvari i isplata cijene a plaćanje u obrocima se mora posebno ugovoriti. Platiti treba u mjestu, na način i u vrijeme kada je ugovoreno ili ako nije pro predaji stvari ili prijenosu prava. – npr. neispunjenjem obveze kada drugi ugovaratelj ima pravo na raskid i naknadu štete koja nastaje kada kupac može kupiti stvar od drugog prodavatelja ali samo po višoj cijeni i obratno kada prodavatelj je može prodati samo po nižoj.

Obveza kupca

Obveze u slučaju raskida ugovora

196

Apstraktna šteta je razlika između ugovorene cijene i tekuće cijene na dan raskida ugovora. Konkretna šteta je stvarno pretrpljena kada zbog neispunjenja činidbe od strane jednog ugovaratelja čiji su objekt generičke svari druga strana može zahtijevati prodaju ili kupnju radi pokrića i zahtijevati razliku između ugovorene cijene i cijene prodaje odnosno kupnje radi pokrića.

POSEBNE VRSTE KUPOPRODAJE

Kupoprodaja sa pravom prvokupa – pravo određenih
osoba da prije svih kupe stvar ako je vlasnik odluči prodati bez ikakvih drugih privilegija npr. u pogledu cijene i sl. Odredba prvokupa unosi se u ugovor. Prodavatelj je dužan ako se želi koristiti pravom obavijestiti o tome kupca u roku jednog mjeseca od dana kada je primio njegovu obavijest o namjeravanoj prodaji trećoj osobi i po cijeni koju je ugovorio sa trećom osobom ili je položiti kod suda. Ako je kupac prodao stvar trećoj osobi, prodavatelj može u roku 6 mjeseci zahtijevati da se prijenos poništi a sa zahtjevom će uspjeti ako je treći znao ili morao znati za njegovo pravo prvokupa. Krajnji rok je 5 godina od dana prijenosa. Pravo prvokupa može biti zasnovano i zakonom.

Nazadkupnja

– prodavatelj si prigodom kupoprodaje ili kasnije pridržava pravo da prodanu stvar za unaprijed određenu cijenu opet otkupi na njegov zahtjev. – prodavatelj je obvezan na zahtjev kupca odmah ili nakon određenog vremena za unaprijed određenu cijenu nekretninu opet kupiti.

Nazadprodaja

Realna kupoprodaja – još se naziva kupnja za gotovo ili iz ruke u
ruku. Nema vremenske odvojenosti između akta sklapanja i akta ispunjenja ugovora već je stranačka namjera upravljena na neposrednu izmjenu činidbe i protučinidbe npr. kupnja na tržnici.

Kupoprodaja s obročnim otplatama cijene – kreditna
kupoprodaja a svrha je poticanje prodaje kreditiranjem kupca a pokretnu stvar prodavatelj je dužan predati prije potpune isplate. Za ugovor se propisuje pisani oblik i svi bitni sastojci te oznaka ukupnog iznosa cijene, obročnih otplata, broj rata i rokovi. Kupac ima pravo na raskid ugovora i pravo odjednom isplatiti cijenu bez ugovornih kamata i troškova a prodavatelj ima pravo raskinuti ugovor ako kupac kasni s početnom otplatom ili dvije uzastopne rate ili jednom kao nema više od 4 rate. ZOO ne dopušta ugovaranje penala za slučaj raskida i kašnjenja. 197

Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva – kada
prodavatelj pokretne stvari na osnovi posebne ugovorne odredbe zadrži pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti a sa svrhom povećati sigurnost naplate. Prodavatelj može sve dok cijena ne bude isplaćena zahtijevati povrat stvari bilo po osnovi raskida ugovora zbog zakašnjenja odnosno neisplate, bilo reinvidikacijom ( vlasničkom tužbom). Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka zaprimanja stvari.

Kupnja na pokus „ emptio ad qustum“ – kupac uzima stvar pod
uvjetom da je isproba i utvrdi odgovara li njegovim željama a obveza kupca nastaje tek kada izjavi da stvar prima. Dvije su varijante kupnje na pokus – bez predaje kupcu i sa predajom do određenog roka radi isprobavanja pa ako je kupac ne vrati istekom roka ili ne izjavi da odustaje smatra se da je ostao pri ugovoru. Moguća je i tzv. kupnja na objektivni pokus kada nastanak ugovora ne ovisi o volji i nahođenju kupca već o rezultatima stručnog ispitivanja ugovorenih svojstava i njene prikladnosti za ugovorom utvrđenu potrebu.

Kupoprodaja po uzorku ili modelu – prodavatelj je dužan
predati kupci stvar jednaku uzorku, izuzev ako je uzorak prikazan kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja svojstva stvari, a u suprotnom prodavatelj odgovara po pravilima odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja.

Kupoprodaja sa specifikacijom

– nastaje kada se kupcu ostavi pravo da kasdnije, nakon sklapanja ugovora odedi oblik, mjeru, asortiman ili koju drugu pojedinost kupljene stvari a prikladan je u prodaji večih količina industrijske robe. – ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje pokretnu stvar koju mu je predao nalogodavac, prodati za određenu cijenu i u određenom roku ili je u tom roku vratiti nalogodavcu ili se pak smatra da ju je on sam kupio ( ali tek kada plati cijenu). Bitna karakteristika je ta što se ne može opozvati po čemu se razlikuje od ugovora o punomoći , modificirane kupoprodaje, komisionog ugovora te da nije podvrsta ugovora o nalogu – važno - odgovor na pitanje zašto je to zasebni ugovor. Nalogoprimac je neposredni posjednik a nalogodavac zadržava vlasništvo i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Od ugovora o prodaji razlikuje se što ne nastaje samim sporazumom strana nego tek predajom stvari. Postaje ugovor o kupoprodaji ali tek istekom roka kada nalogoprimac ne vrati stvar ili novac u visini utvrđene cijene.

Prodajni nalog

198

II. ZAMJENA ILI RAZMJENA

POJAM
Konsenzualni dvostranoobvezni ugovor koji nastaje tako da se jedna strana obveže drugoj predati određenu stvar u vlasništvo a druga strana da će joj za protučinidbu dati određenu svoju stvar u vlasništvo.

OBJEKT UGOVORA
• • • sve stvari u prometu, prenosiva prava novac ( ako se on zamjenjuje mora se uvijek raditi o zamjeni ali samo ako se zamjenjuje domaći valutni novac npr. novčanica od 100 kn za novčanice od 10 kn ali kao se zamjenjuje domaći valutni novac za strani radi se o kupoprodaji).

KARAKTERISTIKE UGOVORA
 Konsensualni koji postaje perfektan samim sporazumom ugovornih strana a prepuštanje stvari ne spada u akt sklapanja već ispunjenja ugovora. Dvostranoobvezni – izmjena činidbe i protučinidbe. Recipročan – svaka ugovorna strana postaje istodobno i vjerovnik i dužnik Naplatan pravni posao kod kojeg se naplata sastoji u predaji neke druge stvari a ne u novcu, Kauzalan – s kauzom stjecanja prava vlasništva na stvari Neformalan ugovor ali kod nekretnina potreban je pisani oblik.

  

 

199

PRIJELAZ RIZIKA
Trenutak prijelaza rizika podudara se s trenutkom predaje ako samo vrijeme predaje nije bilo ugovoreno kada je za prijelaz rizika odlučan ugovoreni trenutka za predaju. Ako je zamjenjiva stvar slučajno propala ili je stavljena izvan prometa u trenutku sklapanja ugovora smatra se da ugovor nije ni sklopljen. Primjer ugovora – ugovor o zamjeni stana ( prije je u Zakonu o stambenim odnosima objekt zamjene bilo tzv. stanarsko pravo – trajno korištenje stana u društvenom vlasništvu).

III.

DAROVANJE

POJAM
Ugovor kojim darivatelj dobrovoljno i besplatno prepušta obdareniku neku imovinsku korist koju on prihvaća a ugovor nastaje kada se darovatelj obveže a obdarenik prihvati. Darivanjem se smatra i oprost duga te isplata duga uz suglasnost dužnika a ne smatra se odricanje od nasljedstva, od spornog prava te prava koje još nije stečeno ili ispunjenje neke moralne obveze. Dakle za ugovor o darovanju traži se dobrovoljnost strana te namjera darovanja „ animus donadi“ koja je umanjenje imovine darovatelja odnosno povećanje imovine obdarenika – ne smije se positovječivati sa kauzom.

KARAKTERISTIKE
• Konsensualan ili realan ugovor tj. za perfekciju ugovora potreban je prihvat obdarenika ili činjenica da se nije izjasnio u roku, dakle konsenzualan znači da nastaje samim sporazumom stranaka bez prave

200

predaje tj. obečanje darivanja gdje je akt sklapanja odvojen od akta ispunjenja uz oblik javnobilježničkog akta ili solemnizirane javne isprave a relan kada akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja, a posebni pisani oblik traži se samo za nekretnine. • Dvostranoobvezni • Besplatni pravni posao • Kauzalan – sa kauzom stjecanja prava vlasništva ili drugog imovinskog prava

OBJEKT UGOVORA
• Stvari i sadašnje i buduće npr. plodovi • Imovinska prava ( prenosiva npr. pravo plodouživanja)

• Imovina (sadašnja i najviše ½ buduće)

OPOZIV DAROVANJA
• Zbog oskudnosti darovatelja kada on naknadno nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da nema više sredstava za svoju egzistenciju a nema nikoga tko bi ga uzdržavao po zakonu, te do toga nije došlo njegovom namjerom ili grubom nepažnjom i uz uvjet da obdarenik još ima objekt u svojem vlasništvu te i sam nije u istoj poziciji. Zbog grube nezahvalnosti – kaznenog dijela prema darovatelju ili članovima uže obitelji ili se s teže ogriješio o zakonske dužnosti npr. dužnost uzdržavanja.

Potrebna je izjava obdareniku u pisanom obliku i ovjeren potpis a učinak je u obvezi obdarenika da vrati vrijednost stvari odnosno stvar uz pravila instituta stjecanja bez osnove a mora se dati u roku 1 godine od dana saznanja za razlog a najkasnije u roku 10 godina za nekretnine odnosno 5 godina za pokretnine od dana predaje.

VRSTE DAROVANJA

201

Darovanje sa nametom – u ugovor se unosi uglavak kojim se
obdarenik obvezuje da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom interesu ili u vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje suzdrži. Namet nema karakter protučinidbe pa darovanje ostaje besplatan pravni posao. Darovatelj najprije mora ispuniti svoju činidbu. Obdareniku darovatelj daje rok pa naknadni rok a nakon njega ima pravo na raskid ugovora i povrat dara a obdarenik ima pravo odbiti ispunjenje ako se odnosi na protupravnu radnju ili dar ne pokriva troškove ispunjenja te ima pravo odbiti dar i osloboditi se nameta ali kao se ne radi o ispunjenju u javnom interesu.

Nagradno darovanje – učinjeno na ime nagrade, priznanja za
uspjeh ili neku zaslugu no ako je netko imao pravo na nagradu po osnovi ugovora ili zakona nije riječ o darovanju već o naplatnom pravnom poslu ili izvanugovornoj obvezi npr. nagrada poslovođi kod poslovodstva bez naloga.

• •

Uzajamno darovanje – dar i uzdarje. Mješovito darovanje – kada činidbe u naplatnom pravnom poslu
nisu jednake vrijednosno a za razliku je nedvosmisleno izražena namjera darovanja ( bez te namjere to bi bilo prekomjerno oštećenje).

Darovanje za slučaj smrti – darovanje će se ispuniti tek nakon
smrti darovatelja a potreban je oblik javnobilježničkog akta ili ovjerene isprave jer akt sklapanja i ispunjenja ugovora ne slijede jedan za drugim.

IV.

UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU

POJAM I KARAKTERISTIKE
Njime se obvezuje jedna strana ( davatelj uzdržavanja) doživotno uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu ( primatelja uzdržavanja) a druga strana izjavljuje da joj daje svu ili dio svoje imovine s time da stjecanje stvari i prava je odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja. To nije ugovor o nasljeđivanju već obveznopravni ugovor o otuđenju imovine uz naknadu, dvostranoobvezan, naplatan i strogo formalan u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen ( solemniziran) kod javnog bilježnika.

202

OBJEKT
Imovina ili dio imovine koji pripada uzdržavanom u vrijeme sklapanja ugovora ( pokretne, nepokretne stvari, prava i plodovi te pripadnosti ako nisu ugovorom isključene, zatim sve pokretne stvari koje služe za uporabu nekretnina – strojevi , stoka…. Činidba uzdržavatelja u pravilu će se sastojati u davanju smještaja, hrane, odijevanja, sahrane i sl. ili novčana renta, zajednica života, ili pak da će jedna strana paziti drugu i sl. Davatelj je ovlašten ako je objekt nekretnina zatražiti upis zabilježbe ugovora u zemljišnu knjigu ili pokretnine u upisnike koji se vode za njih.

ODGOVORNOST ZA DUGOVE
Poslije smrti davatelj uzdržavanja ne odgovara za dugove osim ako se drugačije ne ugovori.

PRESTANAK UGOVORA
• • Sporazumni raskid – u svako doba pa i nakon početka ispunjavanja, Jednostrani raskid – preko suda u dva slučaja a) kada ugovaratelji žive zajedno a njihovi odnosi se u tolikoj mjeri poremete da je zajednički život nepodnošljiv te b) kada jedna strana ne ispunjava svoje obveze a svaka strana ima od druge pravo zahtijevati naknadu, Raskid zbog izmijenjenih okolnosti – promjena prilika u mjeri koja znatno otežava ispunjenje ugovora, Raskid zbog smrti davatelja uzdržavanja – ako bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo ne pristanu na produženje ugovora kada se ugovor raskida ex lege a ako nisu u stanju preuzeti obvezu iz ugovora tada uz raskid imaju pravo na naknadu onoga što je davatelj dao primatelju na ime uzdržavanja a sud određuje naknadu po slobodnoj ocijeni, Smrću primatelja uzdržavanja.

• •

V. UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU

POJAM I KARAKTERISTIKE

203

Jedna strana se obvezuje ( davatelj uzdržavanja) uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu ( primatelja uzdržavanja) do njezine smrti, a druga se obvezuje prenijeti joj za života svu ili dio svoje imovine. Razlika sa ugovorom o doživotnom uzdržavanju je u tome što kod ovog ugovora prijenos imovine na davatelja uzdržavanja treba uslijediti za života primatelja i u pravilu u vrijeme sklapanja ugovora – dakle to je inter vios ugovor a ugovor o doživotnom uzdržavanju je mortis causa. Stvarni trenutak stjecanja je predaja stvari, upis u zemljišnu knjigu i slično. To je dvostranoobveznIi, naplatan i strogo formalan pravni posao.

PRIDRŽAJ PRAVA STVARNOG TERETA
Teret uzdržavanja kojim primatelj osnivanjem tog tereta osigurava se za slučaj da uzdržavatelj otuđi nekretninu pri čemu teret uzdržavanja ostaje na nekretnini i kod novog vlasnika.

SUDBINA UGOVORA U SLUČAJU SMRTI UZDRŽAVATELJA
Ugovor ne prestaje već prava i obveze prelaze na nasljednike ako pristanu a ako ne ugovor se raskida ex lege a oni snose dvije neugodne posljedice a) s jedne strane nemaju pravo na naknadu za dano uzdržavanje b) a s druge strane moraju primatelju uzdržavanja vratiti sve ono što je ugovorom stekao davatelj uzdržavanja u jednakoj vrijednosti. Međutim ako nasljednici nisu u stanju preuzeti obveze, položaj im je nešto povoljniji kada imaju pravo na naknadu. Naknade utvrđuje sud po slobodnoj ocijeni uzimajući u obzir imovinske prilike primatelja, nasljednika, prava po osnovi stvarnog tereta i sl.

UGOVORI O UPORABI I KORIŠTENJU STVARI

I. ZAKUP

POJAM I KARAKTERISTIKE

204

Kauzalni, dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana ( zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu ( zakupninu) prepustiti drugoj strani neku stvar na korištenje. Zakupodavac mora biti ili vlasnik stvari ili takav stvarnopravni ovlaštenik koji može na drugoga prenijeti izvršavanje svog prava npr. uzufruktuar.

OBJEKT
Nekretnine ( obradiva zemljišta, poslovne zgrade i prostorije) te druge iz kojih se mogu crpiti plodovi ( kamenolomi, pašnjaci i sl.) – no ugovor kojim se daje na korištenje kamenolom uz plaću koja će se davati po količini izvađenog kamena nije ni zakup ni ortakluk već tzv. neimenovani ugovor a objektom mogu biti i pokretnine npr. kamion, film i sl.

RAZLIKA SA NAJMOM
Kod najma se stvar daje na uporabu bez crpljenja plodova a ne na korištenje kao kod zakupa te druge razlike i posebnosti kod ugovora o najmu stana.

OBVEZE I PRAVA STRANA

Zakupodavac
• • Dužan je predati zakupcu stvar u ispravnom stanju kako je ugovorno sa svim pripatcima. Održavati ispravno stanje stvari sve vrijeme zakupa osim sitnih popravaka i troškova korištenja stvari ( voda, struja, čišćenje) koji padaju na teret zakupnika a popravci ne smiju ometati zakupnika u korištenju stvari. Snositi odgovornost za materijalne nedostatke stvari koji smetaju njenom ugovorenom ili redovitom korištenju pa i kada za njih nije znao. Za vidljive nedostatke koji su zakupniku bili poznati ili nisu mogli ostati nepoznati zakupodavac ne odgovara. Ugovorom se može ta odgovornost isključiti ili ograničiti osim kada je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno ih prešutio, kada nedostatak potpuno onemogućuje korištenje stvari ili je takva odredba isključenja ili ograničenja monopolom nametnuta 205

zakupoprimcu. Zakupnik mora o nedostacima bez odgađanja obavijestiti zakupodavca jer nače gubi pravo na naknadu štete. Zakupnik u slučaju neotklonjivog nedostatka može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine a ako je nedostatak uklonjiv može zahtijevati uklanjanje ili sniženje zakupnine a ako zakupodavac ne učini to ni u naknadno danom roku, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor. U oba slučaja zakupnik ima pravo i na naknadu štete. • Snositi odgovornost za pravne nedostatke stvari kada treći ima neko pravo na zakupljenoj stvari koje isključuje ili ograničuje zakupnikovo pravo na korištenje a ako treći ima pravo vlasništva ugovor se raskida po samom zakonu a zakupodavac je dužan nadoknaditi zakupniku štetu. Ako se pravom trećeg samo ograničuje zakupnikovo pravo npr. služnost puta, zakupnik može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i kumulativno u oba slučaja naknadu štete.

Zakupnik
• • Dužan je koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik odnosno domaćin kako je određeno ugovorom ili samom namjenom stvari. Nadoknaditi štetu za korištenje stvari protivno ugovoru odnosno njenoj namjeni neovisno o tome jeli stvar osobno koristio na taj način ili netko drugi. Plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom, zakonom ili običajima u mjestu predaje stvari zakupniku. Nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu kako je ugovoreno a ne odgovara za istrošenost nastalu redovitom uporabom ili dotrajalošću. Svoje dodatke može odnijeti „ ius tollendi“ pod uvjetom da se mogu odvojiti bez oštećenja stvari.

• • •

PODZAKUP
Ugovor kojim zakupnik daje zakupljenu stvar u zakup drugome ako je to ovlaštenje predviđeno ugovorom i ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. ZOO omogućuje zakupodavcu da se za svoje tražbine prema zakupniku s naslova zakupa naplati izravno od podzakupnika u iznosu visine zakupnine. Podzakup prestaje istekom roka na koji je ugovoren i u svakom slučaju kada prestane zakup.

PRESTANAK ZAKUPA
206

Istekom roka ako je sklopljen na određeno vrijeme ili je njegovo trajanje određeno zakonom ali ako se prešutno nastavi koristiti stvar a zakupodavac se tome ne usprotivi smatra se da je sklopljen novi ugovor na neodređeno. Otkazom ako mu trajanje nije određeno a otkazni rok iznosi 8 dana ako drugačije nije ugovoreno ili određeno zakonom. Ne može se dati u tzv. ne vrijeme tj. vrijeme koje je nepovoljno za zakupnika. Ako je zakupljena stvar opasna po zdravlje ne moraju se poštivati odredbe o otkaznom roku. Propašću stvari Zbog više sile

• •

Ne prestaje smrću bilo koje od strana već se nastavlja s nasljednicima osim ako nije ugovoreno što drugo te ne prestaje ni kada zakupodavac otuđi zakupljenu stvar trećoj osobi kada se treći stavlja na njegovo mjesto a zakupnik može otkazati zakup poštivajući rokove.

POSEBNE VRSTE ZAKUPA

Zakup poljoprivrednog zemljišta – Ustav RH kaže da je
poljoprivredno zemljište dobro od interesa za RH i uživa njenu posebnu zaštitu. Ono koje je bilo u društvenom vlasništvu postaje vlasništvo RH a strane pravne i fizičke osobe ne mogu biti njegovi vlasnici osim ako to nije dopušteno međunarodnim ugovorom. Temeljna dužnost vlasnika i ovlaštenika poljoprivrednog zemljišta je da ga održava sposobnim za proizvodnju, obrađuju, zaštite od onečišćivanja i smanjivanja ukupne površine. Poljoprivrednim zemljištem se smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, maslinici, vinogradi, livade i pašnjaci, ribnjaci, močvare i dr. Zakupnik može biti svaka fizička i pravna osoba koja se bavi poljoprivrednom djelatnošću a zakupodavac je vlasnik zemljišta ( država) a iznimno se može dati na trogodišnji zakup poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu ako nije obrađeno u prethodnom vegetativnom periodu o čemu odlučuje nadležno državno tijelo. Ugovor mora biti u pisanom obliku a poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje se u zakup javnim natječajem. Ugovor o davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu mora biti u pisanom obliku ako se želi upisati u zemljišnu knjigu. Poljoprivredno zemljište i državnom vlasništvu ne može se dati u podzakup. Ugovor prestaje istekom vremena, prenamjenom zemljišta za neku drugu svrhu npr. građenje te otkazom zbog neplaćanja zakupnine, nekorištenja zemljišta pažnjom dobrog gospodarstvenika ili suprotno ugovoru isl.

Zakup poslovnog prostora – zgrade, prostorije, garaže i sl. Pravila
Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora. Previđa se pisni oblik ugovora.

207

Podzakup je moguć samo ako ej to predviđeno ugovorom. Ugovor prestaje istekom roka, otkazom, odustankom ili raskidom.

II. NAJAM

POJAM I KARAKTERISTIKE
Ugovor kojim se najmodavac obvezuje predati najmoprimcu određenu star na uporabu a najmoprimac se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Razlika prema zakupu je u tome što uporaba za razliku od korištenja ne obuhvaća i uživanje u smislu ubiranja plodova ( zarade is l.) Najam je konsensualan, dvostranoobvezan, naplatan i kauzalan ugovor a kauza je naplatno prepuštanje stvari na uporabu. Može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme. Zakon o najmu stana ( pa se odredbe ZOO primjenjuju supsidijarno).

OBVEZE STRANA Najmodavac je obvezan
• • • • Predati stvar i održavati je u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. Snositi poreze i druge javne terete. Uzdržavati se od preinaka koje ometaju uporabu stvari osim ako najmoprimac na to pristane. Odgovarati za pravne i materijalne nedostatke.

Najmoprimac je obvezan
• • • Plaćati najamninu u ugovorenom ili zakonskom roku. Uzdržavati se od protuugovorne uporabe stvari. Vratiti stvar nakon prestanka najma i u stanju u kakvom je bila.

208

PODNAJAM
Samo uz suglasnost najmodavca.

PRESTANAK NAJMA
• Istekom vremena na koji je ugovor sklopljen s time da se ugovor produljuje na neodređeno vrijeme ako bi i sa istekom vremena najmoprimac nastavio rabiti stvar a najmodavac se tome ne bi usprotivio. Otkazom ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme a otkazni rok ako nije ugovoren iznosi za pokretninu 8 dana a za nekretninu 30 dana. Otkaz mora biti dan u pisanom obliku. Propašću stvari ako za propast nije kriva ni jedna od ugovornih strana npr. zbog više sile.

Smrću odnosno prestankom fizičke ili pravne osobe prava i obveze prelaze na njihove nasljednike, odnosno na pravne nasljednike.

UGOVOR O NAJMU STANA
ZNS – stan je skup prostorija namijenjen stanovanju sa prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz a objektom najma može biti i dio stana. Najmodavac može biti vlasnik stana a najmoprimac svaka fizička i pravna osoba s time da pravo uporabe imaju njegovi članovi kućanstva. Ugovor mora biti u pisanom obliku i najmodavac ga je dužan dostaviti nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne ili regionalne ( područne) samouprave i poreznom uredu. Odredbe ugovora koje se moraju u njega unijeti su imena ugovornih strana, opis stana ili prostorije, visina i način plaćanja najamnine, održavanje, vrste troškova i vrijeme trajanja najma. ZNS nije u potpunosti prepustio utvrđivanje visine najamnine ugovornim stranama pa razlikuje zaštićenu najamninu – koja ne može biti niža od troškova redovitog održavanja zgrade a plaćaju je zakonom navedene kategorije najmoprimaca tj. osobe slabijeg imovinskog statusa, branitelji, nositelji stanarskog prava do stupanja na snagu ZNS, a ostali plaćaju tzv. slobodno ugovorenu najamninu iako su predviđena i ograničenja za njezinu visinu. Podnajam je moguć samo uz suglasnost najmodavca te ugovor koji se također mora dostaviti navedenim nadležnim tijelima. Prestanak najma istekom vremena ( ako nijedna strana najkasnije 30 dana prije isteka ugovora ne obavijesti pismeno drugu da ne namjerava sklopiti ugovor se smatra prešutno obnovljenim), otkazom ugovora ako je sklopljen na neodređeno vrijeme a najmoprimac mora samo o tome obavijestiti najmodavca 3 mjeseca prije iseljenja i to bez obrazloženja a najmodavac može otkazati samo iz dva razloga predviđena u ZNS – ako vrši uporabu stana suprotno zakonu dakle ne 209

plaća najamninu i druge troškove, osnivanje najma bez suglasnosti najmodavca, uporaba stana za druge namjene a ne stanovanje te drugi razlog koji se svodi na namjeru najmodavca da se useli u stan ili useli osobe koje dužan uzdržavati. Otkazni rok kod prvog razloga je 3 mjeseca a kod drugog 6 mjeseci te kod prvog razloga mora pismeno opomenuti najmoprimaca i ostaviti mu rok da to ispravi u 30 dana. Otkaz mora biti dan u pismenom obliku uz navedene razloge. Prestanak raskidom najmodavca u dva slučaja – ako najmoprimac svojom krivnjom nanese štetu zajedničkim prostorijama, uređajima i dijelovima zgrade i ne otkloni je u roku od 30 dana te ako izvrši preinake bez pisane suglasnosti najmoprimca. Izjava se daje pismeno uz rok od 15 dana za iseljenje. Sporazumom.

III.

ZAJAM

POJAM I KARAKTERISTIKE
Ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje da će mu poslije određenog vremena vratiti isti iznos odnosno količinu stvari iste vrste i kakvoće. • • • • • konsensualni ugovor jer nastaje sporazumom strana a predaja stvari spada u ispunjenje ugovora, dvostranoobvezni , naplatni ili besplatni pravni posao, kauzalni s ciljem ostvarenja kredita a stjecanje vlasništva nije kauza već samo nužna posljedica ostvarenja tog cilja, neformalan pravni posao a zadužnica nije oblik ugovora o zajmu već samo dokazno sredstvo kojim vjerovnik dokazuje da je dužnik primio stvar ili novac i obvezao se da ih vrati ( pisani oblik traži se za ugovor o kreditu).

Objekt zajma mogu biti novac ili druge zamjenjive stvari a neovisno o vrsti novca uz primjenu nominalističke teorije zajmoprimac se oslobađa obveze kada isplati onaj broj novčanih jedinica na koji njegova obveza glasi.

OBVEZE STRANA Obveze zajmodavca
210

Predati stvar u ugovoreno vrijeme odnosno kada zajmoprimac zatraži a to pravo zastarijeva istekom 3 mjeseca od dana zajmoprimčeva kašnjenja odnosno istekom 1 godine od dana sklapanja ugovora. Zajmodavac može odbiti predati stvar ako nakon sklapanja ugovora dođe do pogoršanja materijalnih prilika zajmoprimca u toj mjeri da je upitno dali će moći vratiti dug.

Obveze zajmoprimca
• Da u ugovorenom roku vrati istu količinu stvari iste vrste i kakvoće a ako rok nije ugovoren u primjerenom roku ne kraćem od 2 mjeseca od dana kada je zajmoprimac zatražio da mu se stvar vrati.

VRSTE ZAJMA
• Investicijski – s ugovorenom namjenom koja je bitan element ugovora tj. za određeno investiranje a u ugovor se unose još dvije klauzule – da zajmodavac ima pravo nadzora i sankcije. Emisijski – kombinacija elemenata zajma i kupoprodaje a nastaje kada dužnik izda javne obveznice o zajmu a vjerovnici ih nakon toga kupuju što znači da je vjerovnik dao zajam istom onda kada ej kupio obveznicu npr. zajam za izgradnju cesta kojim se najčešće služi država kada je potrebno prikupiti sredstva za neku općekorisnu svrhu.

UGOVOR O KREDITU
Nije zajam već je unutar skupine tzv. bankarskih poslova. Njime se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene. Korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iako je svrstan u zasebno imenovani ugovor po svojim bitnim karakteristikama je u osnovi vrsta zajma ( zajmodavac je uvijek banka, objekt činidbe novac a ugovor je uvijek naplatan tj. daje se uz kamate i formalan jer se mora sklopiti u pisanom obliku). Banka može otkazati kredit prije roka ako se on koristi suprotno ugovorenoj namjeni, ako korisnik postane insolventan, u slučaju smrti odnosno prestanka pravne osobe a korisnik ga može raskinutu prije nego se počne njime koristiti te može uz obavijest

211

banci vratiti ga i prije roka s time da banka ne smije uračunati kamate za razdoblje od vračanja kredita do dana kada je trebalo kredit vratiti. Kao podvrsta ovog ugovora je ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira – uvjet je da korisnik ili netko treći na ime osiguranja povrata kredita da u zalog vrijednosne papire.

IV.

POSUDBA

POJAM I KARAKTERISTIKE
Ugovor koji nastaje kada prosuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu a ovaj se obveže vratiti je nakon određenog vremena ili ugovorene uporabe. Jednostranoobvezni i realni ugovor jer nastaje predajom stvari a dužnik stječe samo neposredan posjed stvari i mora vratiti istu stvar te je besplatan pravni posao.

OBJEKT
Potrošne i nepotrošne stvari, pokretne i nepokretne, vlastite i tuđe npr. ukradene.

PRAVA I DUŽNOSTI POSUDOVNIKA
• • Služiti se sa stvari kako je ugovoreno odnosno kako odgovara njenoj namjeni i svojstvima . Odgovara za štetu nastalu protuugovornom uporabom ili nastalu njegovom krivnjom a ako je stvar izgubio i platio posuditelju njenu vrijednost a naknadno je pronašao ne smije ju zadržati ako posuditelj pristane vratiti plaćeno.

POTPOSUDBA
Samo uz suglasnost posuditelja a ako posudovnik bez pristanka dade dalje stvar na posudbu odgovara ne samo za skrivljenu štetu već i za slučajnu propast stvari.

212

PREKARIJ
Ako je stvar predana na uporabu ali nije ustanovljena ni svrha ni vrijeme uporabe tada se radi o tzv. izmoljenoj posudbi ili prekariju a osnovna mu je karakteristika da se može u svako doba opozvati što znači da je posudovnik dužan vratiti stvar čim posuditelj to zatraži.

213

UGOVORI O USLUGAMA

I. UGOVOR O DJELU

POJAM
Ugovor kojim se obvezuje jedna strana tj. izvođač obaviti određeni posao, a druga strana tj. naručitelj platiti joj ta to određenu naknadu. Konsensualni, dvostranoobvezni, naplatan i kauzalni ugovor s kauzom izvršenja nekog posla uz naknadu te neformalan pravni posao osim ako strane ne ugovore što drugo.

DJELO
Određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada.

OBJEKT
Činjenje ( facere) tj. činidba rada no objekt nije funkcija rada npr. branje kukuruza već rezultat rada npr. sašiti haljinu. Razlika sa ugovorom o prodaji npr. zlatar izradi prsten za naručitelja od svog materijala je u pripadnosti materijala pa ako materijal pripada naručitelju to je ugovor o djelu a neovisno o tome čiji je materijal smatra se da je uvijek ugovor o djelu ako su ugovaratelji imali na umu naročito izvođačev rad odnosno smatrali ga bitnom komponentom ugovora ( npr. izrada portreta i onda kada slikar upotrijebi svoje platno i bolje).

OBVEZE I PRAVA STRANA
Izvođač je obvezan izvršiti djelo prema ugovoru i osobno a ako rok nije ugovoren u razumnom roku, predati naručitelju izrađenu ili popravljenu stvar osim ako ne propadne iz razloga za koje on ne odgovara, upozoriti naručitelja na nedostatke u materijalu te snositi odgovornost za nedostatke djela.

214

Naručitelj je dužan primiti izvršeni rad, isplatiti naknadu, pregledati djelo i o vidljivim nedostatcima obavijestiti odmah a o skrivenim u roku 1 mjeseca ili najkasnije u roku od 1 godine. Zahtjev je uperen na uklanjanje nedostataka, raskid ugovora ili sniženje naknade uz kumuliranje zahtjeva za naknadu štete.

PRESTANAK UGOVORA
• • Izvršenjem djela i isplatom naknade. Raskidom ugovora – sporazumnim ili jednostranim od strane naručitelja sve dok djelo nije dovršeno uz ugovorenu naknadu umanjenu za troškove koje izvođač nije učinio. Ako je izvođača upozorio na odstupanje od ugovorenih uvjeta i ostavio mu rok za ispravak koji ovaj nije ostvario, zbog izvođačevog znatnijeg kašnjenja u početku ili završetku posla, zbog nedostataka na djelu a raskid od strane izvođača ako je očito da materijal nije podoban. Smrću strana kada je ugovor sklopljen s obzirom na njihova osobna svojstva npr. poznatog slikara ili naručitelja cipela. Gubitkom radne sposobnosti izvođača.

• •

II. UGOVOR O GRAĐENJU

POJAM
Ugovor o djelu kojim se izvođač obvezao prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na već postojećem objektu izvesti kakve druge građevinske radove a naručitelj se obvezao isplatiti mu za to određenu cijenu. Konsensualan, dvostranoobvezan, naplatan i formalan ugovor koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

PRETHODNI RADOVI
Prije sklapanja ugovora treba obaviti tzv. prethodne radove –( investicijski program, odluka o izgradnji) tj. izraditi potrebne projekte, pribaviti građevinsku dozvolu i

215

ustupiti izgradnju objekta ili izvođenje radova određenom izvođaču neposrednom pogodbom ili javnim natječajem.

GRAĐEVINA
Zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge i druge čija izvedba zahtjeva veće i složenije radove.

GRAĐEVINSKI RADOVI
Adaptacije, nadogradnje, sanacije, preinake i drugi veći i složeniji radovi.

CIJENA RADOVA
Određuje se na dva načina • • Po jedinici mjere ugovorenih radova npr. po četvornom metru, komadu tzv. jedinična cijena. U ukupnom iznosu za cijeli predmet tzv. ukupno ugovorena cijena.

Mogućnost izmjene cijene, dakle njena povećanja ili sniženja neovisno je o fiksno utvrđenoj cijeni a ovisi o tome dali je izvođač izvršio radove u roku ili nije, o povećanju cijene materijala i sl.

ODSTUPANJE OD PROJEKTA I UGOVORENIH RADOVA
Iznimno moguće samo ako izvođač dobije pisanu suglasnost naručitelja a ako je nema ne može dobiti povećanu cijenu osim ako se ne radi o hitnim i nepredvidivim radovima čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost građevine, spriječila opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš., spriječio nastanak štete uslijed tih događaja te po naredbi tijela javne vlasti.

NADZOR NAD RADOVIMA
Dužnost izvođača da omogući stalan nadzor i količine i kakvoće ugrađenog materijala.

216

ODGOVORNOST ZA BITNE ZAHTJEVE ZA GRAĐEVINU
Uz odgovornost za ostale nedostatke građevine ovdje spadaju zakonom određeni bitni zahtjevi ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od 10 godina od predaje i primitka radova za koje odgovara izvođač radova, kao i za nedostatke zemljišta a projektant odgovara za nedostatke u projektu, te osoba koja vrši nadzor ako je nedostatak posljedica u provedbi nadzora a ugovorom se ta odgovornost ne može isključiti ili ograničiti. Naručitelj ej dužan o tim nedostacima obavijestiti u roku 6 mjeseci otkad ustanovi njihovo postojanje.

UGOVOR O GRAĐENJU S ODREDBOM „ KLJUČ U RUKE“
Znači da je izvođač preuzeo obvezu da samostalno izvede sve radove potrebne za izgradnju i uporabu određenog cjelovitog objekta a ugovorna cijena obuhvaća vrijednost svih nepredviđenih radova a isključuje utjecaj manjkova radova na cijenu.

III.

OSTAVA ILI DEPOZIT

POJAM I KARAKTERISTIKE UGOVORA
Ugovor kojim se obvezuje ostavoprimac primiti stvar od ostavodavca, čuvati je te vratiti kada ovaj to bude zatražio. Konsensualni ugovor jer nastaje sporazumom strana. Obveze na predaju stvari nema niti bi po naravi stvari trebalo biti dakle za pojam ostave je bitno istaknuti obvezu ostavoprimca da primi i čuva stvar ostavodavca a ne predaju same stvari jer ona nema značenje za nastanak ugovora. No život i učinci ugovora praktički počinju tek predajom stvari pa je drugim riječima ostava po definiciji u biti realan ugovor a ne konsensualan. U pravilu je besplatan pravni posao a iznimno može biti i naplatan kada je naknada ugovorena i kada se ostavoprimac profesionalno bavi čuvanjem stvari ili pak to proizlazi iz naravi posla. Ostava je jednostranoobvezni ugovor a kada se daje naknada dvostranoobvezan, neformalan i kauzalan pravni posao s kauzom čuvanja stvari. Ostavodavac ne mora biti vlasnik stvari.

OBJEKT

217

Mogu biti samo pokretne stvari jer kada bi se radilo o nekretninama bio bi to ugovor o službi ili o nalogu, nepotrošne i nezamjenjive stvari ( redovita ostava), a potrošne i zamjenjive kada strane moraju posebno ugovoriti da se upravo one čuvaju npr. novčanice zapečaćene u koverti.

OBVEZE STRANA
Ostavoprimac mora stvar čuvati kao vlastitu a ako mu je dana naknada sa pažnjom dobrog gospodarstvenika te kod ostave u nuždi npr. radi neke nevolje, poplave i sl. s povećanom pažnjom. Ne smije star upotrebljavati jer bi se tada radilo o posudbi, mora ostavodavca obavijestiti o svim promjenama na stvari ili odgovara za štetu, mora vratiti istu stvar i u istom stanju u kakvom ju je primio na zahtjev ostavodavca pa i prije ugovorenog roka osim ako on nije određen u korist ostavoprimca npr. kada je ugovorena naknada za čuvanje. Kod štete odgovara po kriteriju presumirane krivnje a kada se ne drži obveza i za slučajnu propast i oštećenje stvari. Ostavoprimac osim tih obaveza i dužnosti ima i prava na ugovorenu naknadu, na nadoknadu nužnih i eventualno korisnih troškova, štete koja je nastala krivnjom ostavodavca, vratiti stvar u svako doba ako se radi o besplatnom čuvanju.

PRESTANAK UGOVORA
Ostava prestaje vračanjem stvari ili ako ona slučajno i bez krivnje ostavoprimca propadne a ne prestaje smrću strana.

VRSTE OSTAVE
• Neprava ostava – kada se u ostavu daju zamjenjive i potrošne stvari a ne ugovori se vračanje individualno određenih stvari kada ostavoprimac stječe pravo vlasništva na stvari te mora vratiti samo istu vrstu i količinu. Ugostiteljska ostava – kod koje je ostavoprimac ugostitelj i glede stvari koje su gosti donijeli te odgovara za njihov nestanak ili oštećenje od iznosa od 10 000 kn, osim ako se ne radi o višoj sili i drugim okolnostima za koje ugostitelj nije kriv. Može se osloboditi te odgovornosti ako istakne da se ograđuje. Ugostitelj koji primi gosta na noćenje ima pravo zadržanja stvari do potpune naplate svoje tražbine. ZOO je proširio ove odredbe i na bolnice, kazališta, kina, garaže i sl.

218

IV.

UGOVOR O USKLADIŠTENJU

JAVNA SKLADIŠTA
Gospodarske organizacije najčešće trgovačka društva koja se bave smještajem i čuvanjem robe te su posebnim odobrenjem ovlaštene da za smještenu robu izdaju vrijednosne papire koji se zovu skladišnice ( javni ostavoprimac). Mogu vršiti i druge poslove kao što su utovar, istovar, sortiranje, pakiranje, otprema, plaćanje carina, taksa i slično.

GOSPODARSKA FUNKCIJA JAVNIH SKLADIŠTA
Snažan razvoj transporta i robnog prometa uvjetovali su pojavu zanimanja vozara, špeditera i skladištara što su specijalizirani poslovi skladištara tj. gospodarska funkcija javnih skladišta je da svojim specijaliziranim poslovanjem osiguraju normalnu opskrbu, rezerve, cirkulaciju i transport dobara.

PRAVNO UREĐENJE USKLADIŠTENJA
• • • Poslovni uvjeti u obliku pravilnika koji odobrava nadležno tijelo i koji se javno objavljuje. Tarifa skladišnih usluga koja je trajnijeg karaktera. Popisne knjige koje su skladišta dužna voditi po zakonu – skladišna i matična knjiga za skladišnice.

UGOVOR O USKLADIŠTENJU
Obvezuje skladištara da primi i čuva određenu robu, poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe a ostavodavac se obvezuje platiti mu za to određenu naknadu. Konsensualni ugovor , dvostranoobvezan i naplatan a sklapa se adhezijom tj. pristupanjem poslovnim uvjetima skladišta. Skladište smije odbiti sklapanje ugovora samo ako je puno ili se radi o predmetima koje ono ne uskladištuje.

SKLADIŠNICA

219

Izvadak iz matične knjige skladišnica a sastoji se od priznanice ( daje pravo raspolaganja robom) te založnice ( daje pravo zaloga na robi) koje se uvijek izdaju međusobno povezano. To su papiri po naredbi.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU
Ugovorom se preuzima obveza čuvanja robe ali ne i njena osiguranja osim ako to nije izrijekom ugovoreno. Primjenjuju se pravila objektivne odgovornosti skladištara tj. on odgovara a za odgovornost se ne traži krivnja ako ne dokaže da je do štete došlo zbog okolnosti koje se nisu mogle izbjeći npr. uslijed više sile, zbog krivnje deponenta ili zbog mana same stvari te neispravne ambalaže a odgovara do visine stvarne vrijednosti robe osim ako nije štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom kada odgovara i za izgubljenu dobit.

V.UGOVOR O NALOGU

POJAM
Nalogoprimac ( mandatar) se obvezuje i ujedno ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca ( mandanta). Nalog sam za sebe nije ugovor već jednostrana izjava volje a ugovor nastaje tek prihvaćanjem druge strane ( pa i šutnjom osobe koja se ponudila drugome izvršavati naloge te osobe koja se bavi obavljanje m tuđih poslova npr. odvjetnik i sl.). Nalogoprimac u pravilu radi u svoje ime osim ako nije ovlašten i na zastupanje kada radi u ime i za račun nalogodavca npr. kod ugovora s punovlašću. Konsensualan i neformalan ugovor.

OBJEKT
Poslovi i pravni i faktični – tu se briše temeljna razlika sa ugovorom o djelu.

OBVEZE I PRAVA STRANA
220

Nalogoprimac je obvezan osobno izvršiti nalog prema i u skladu sa uputama i sa pažnjom dobrog gospodarstvenika a u sumnji obratiti se nalogodavcu te ga upozoriti na eventualne nedostatke. Ne smije prekoračiti dobivene ovlasti jer bi se tada radilo o poslovodstvu bez naloga. Osim tih imperativnih uputa postoje i tzv. fakultativne koje nalogoprimcu ostavljaju mogućnost izbora između više rješenja ili pak indikativne koje mu daju slobodu postupanja primjerenu određenim okolnostima. Nalogodavac je dužan na zahtjev nalogoprimca dati predujam, platiti naknadu, nadoknaditi troškove, preuzet na sebe obveze, nadoknaditi štetu do koje je došlo bez krivnje nalogoprimca.

PRESTANAK NALOGA
• • • • • Odustankom nalogodavca, Otkazom nalogoprimca, Smrću nalogodavca ili nalogoprimca, Prestankom pravne osobe, Lišenjem poslovne sposobnosti.

VI.

UGOVOR S PUNOVLAŠĆU

ZASTUPNIK
Osoba koja vlastitim očitovanjem volje sklapa pravne poslove za drugoga. • Neposredan zastupnik – sklapa pravne poslove u ime i za račun zastupanog pa se smatra da je pravni posao sklopio sam zastupani a može se temeljiti na ugovoru ( ugovorno ili dobrovoljno zastupstvo), na zakonu ( zakonsko npr. starateljstvo), na statutu, društvenom ugovoru te aktu nadležnog državnog tijela. Posredna zastupnik – skalpa pravne poslove u svoje ime ali za račun zastupanog gdje treća osoba i zastupani uopće ne stupaju u nikakve pravne odnose ali zastupnik na temelju posebnog internog odnosa mora na zastupanog prenijeti sve ekonomske koristi.

221

UGOVORNO ZASTUPSTVO
Ugovor s punovlašću s elementima • Naloga ili mandata tj. konsensualni ugovor kojim mandant nalaže mandataru da za njega obavi neki posao a mandatar se prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvršenje. Punomoći – nalogodavčeva tj. mandatarova izjava upućena trećim osobama kojom on daje ovlaštenje opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u njegovo ime i za njegov račun. Zastupanja – opunomoćenik je neposredni zastupnik po ugovoru dakle radi se o ugovornom zastupstvu.

UGOVOR S PUNOVLAŠĆU
Konsensualni ugovor koji nastaje kada opunomoćitelj dade nalog i punomoć opunomoćeniku da on sklapa pravne poslove u njegovo ime i za njegov račun a opunomoćenik na to pristane.

VRSTE PUNOMOĆI
• Posebna – dana za određeni pravni posao ( preuzimanje mjenične obveze, sklapanje ugovora o jamstvu, o nagodbi te kod odricanja od nekog prava bez naknade i kod trgovačkih opunomoćenika kojem posebnu punomoć daje trgovačko društvo). Generička – daje se za sklapanje određene vrste pravnih poslova npr. za zastupanje u jednoj parnici. Opća ili generalna punomoć – daje se za sklapanje svih vrsta pravnih poslova koji se tiču opunomoćenika.

• •

Punomoć mora biti dana u obliku u kojem je i sam ugovor „ načelo pariteta oblika“.

PRESTANAK UGOVORA
• Izvršenjem naloga, 222

• • • • • • • •

Istekom roka na koji je sklopljen, Odustankom opunomoćitelja, Otkazom opunomoćenika ( osim ne u nevrijeme), Smrću opunomoćenika i opunomoćitelja ( ako je tako utvrđeno ili nese nalog odnosi na strogo osobne odnose njih dvoje, Prestankom postojanja ako su oboje pravne osobe, Stečajem, Postupnim ili djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti, Opozivom punomoći.

223

VII. UGOVOR O KOMISIJI

Ugovor kojim se obvezuje komisionar da će uz proviziju sklapati pravne poslove u vlastito ime a za račun komitenta. Dvostranoobvezni i naplatan pravni posao. On ne treba punomoć jer sklapa poslove u svoje ime pa prema tome nije neposredni već posredni zastupnik. Važan sadržajni element tog ugovora je nalog ili mandat na temelju kojeg se rješavaju interni unutarnji odnosi između komisionara i kometnta. Poslovi koje komisionar sklapa su različiti od kupnje i prodaje, vršenja naplate do podizanja kredita i sl. Komisionar je obvezan poslove vršiti sa pažnjom dobrog gospodarstvenika u skladu sa interesima komitenta te ga obavještavati o razvoju o razvoju posla, izvršavanju naloga i svim drugim važnim promjenama, položiti mu račun te predati sve što je primio na temelju pravnog posla ( i prava i obveze). Komisionar ima pravo na proviziju ili nagradu pa i kada nije posebno ugovorena jer proizlazi iz same biti ugovora i to kada pravni posao bude ispunjen. Osim toga ima pravo i na pokriće troškova i naknade za uporabu njegovih skladišta i transportnih sredstava s kamatama. Komisionar ima zakonsko založno pravo na komisionoj robi ako se ona još nalazi u njegovoj detenciji te pravo prvenstva namirenja prije ostalih vjerovnika komitenta.

VIII. UGOVOR O ORTAŠTVU ( SOCIETAS)

Ugovor kojim se dvije ili više osoba uzajamno obvezuju na ulaganje rada i ili i imovine radi ostvarenja nekog zajedničkog cilja. Ortaštvo nije pravna osoba već zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Ugovor je konsensualna tj. nastaje sporazumom strana te uzajamno obvezan ( dužnost svih ortaka je da doprinose), naplatan ( za svoj ulog ortak dobiva udio u ortačkoj imovini) te višestrani ugovor. Subjekti mogu biti i pravne i fizičke osobe. Cilj mora biti zajednički i dopušten bilo da je materijalni ili idealni npr. više glumaca se udruži radi izvođenja zajedničke priredbe. U načelu pravo je i dužnost svakog ortaka da osobno sudjeluje u vođenju zajedničkih poslova i zastupanju. Obveze ortaka su unošenje uloga, sudjelovanje u zajedničkim poslovima u dobiti, u gubitku, odgovornost za štetu koju nanesu svojom krivnjom društvu. Ortaštvo prestaje ostvarenjem cilja, kada to ostvarenje postane nemoguće, propašću zajedničke imovine, istekom vremena na koje je ugovor sklopljen, sporazumom samih ortaka,

224

smrću ili istupom jednog ortaka ako se sastioji od samo dva ortaka te odlukom suda.

225

OBVEZNO PRAVO – IZVANUGOVORNI ODNOSI

Izvanugovorne obveze – obveze za čiji nastanak nije mjerodavno
suglasno očitovanje volja sudionika već nastaju na temelju određenih činjenica za koje pravo veže postanak obveznog odnosa.

Izvanugovorni odnosi – prouzročenje štete, stjecanje bez osnove,
poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te vrijednosni papiri.

Funkcija

– zaštita već postojeće imovine pravnih subjekata i njihovih prava osobnosti.

I. ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani a druga strana je ovlaštena zahtijevati takav popravak. Pretpostavke odgovornosti su subjekti obveznog odnosa ( štetnik i oštećeni), štetna radnja štetnika, šteta nastala na strani oštećenog, uzročna veza ( štetna radnja kao uzrok mora proizvesti određenu štetu kao posljedicu), protupravnost štetne radnje ( protivna nekom pravnom pravilu i počinjena krivnjom štetnika). Sve osim krivnje bile bi opće pretpostavke a krivnja bi bila posebna pretpostavka subjektivne odgovornosti za štetu.

PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

226

SUBJEKTI ODNOSA

Štetnik

Fizička osoba

- svaka može biti štetnik ali svaki štetnik ne mora biti i za štetu osobno odgovoran npr. ako dijete od 4 godine razbije prozor za njega odgovara njegov zakonski zastupnik. Dakle da bi štetnik odgovarao za štetu mora imati dva svojstva  Ubrojivost – da pravilno shvaća bivanja oko sebe i na temelju toga donosi pravilne odluke tj. da ima određenu tjelesnu zrelost i da je duševno zrela. Ako štetu počini u tzv. „ tamnim trenucima“ prolazne nesposobnosti za rasuđivanje a do tog stanja nije došla vlastitom krivnjom isto odgovara za štetu a isto vrijedi i za tzv. „ svijetle trenutke“. Ubrojivost se još naziva i deliktnom sposobnošću tj. svojstvom odgovarati za svoja protupravna djelovanja i radnje a nastupa sa 14 godina. Do 7 godine ne odgovara se za štetu a od 7 do 14 odgovaraju oni maloljetnici koji su bili sposobni za rasuđivanje što se mora dokazati ( oboriva predmnijeva). Za deliktno nesposobne osobe odgovaraju one osobe koje su dužne voditi nadzor nad njima ( roditelji, staratelji, ustanove i sl.) a iznimno i oni sami ako se naknada ne može dobiti od tih osoba a sud uzimajući u obzir materijalno stanje štetnika nađe da je to pravičan zahtjev. Poslovna sposobnost koja nastaje kao posljedica određene dobi i duševnog zdravlja ali se ne gubi gubitkom duševnog zdravlja ( isto tako ne vrača) već je potreban akt vlasti. Netko može biti ubrojiv a poslovno nesposoban ( npr. rasipnik kojemu je oduzeta poslovna sposobnost) i obratno npr. duševni bolesnik kojemu još nije oduzeta poslovna sposobnost. Za odgovornost za štetu ne zahtijevaju se uvijek kumulativno oba svojstva kod svih šetnih radnji.

Pravna osoba – ne može imati ubrojivost već samo deliktnu
sposobnost za koju je dovoljna već sama pravna sposobnost jer se istovremeno stječu.

Oštećeni
Dovoljno je da je pravni subjekt tj. nositelja prava i obveza.

227

ŠTETNA RADNJA

Svaki čin ili propust šetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenog a može biti samo ljudska radnja. Dijeli se u •

Građanske delikte – deliktna odgovornost za štetu tj. štetna
radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Razlika sa kaznenim deliktom ( djelo koje je posebno i poimenično opisano u kaznenom zakonu) je u tome što se građanski delikt određuje propisima generalno i nije bitno kakva je štetna radnja ( ubojstvo, ozljeda, razbijanje) već je osnovno da je to radnja kojom je prouzročena šteta. To znači da svaki kazneni delikt ne mora nužno istodobno biti i građanski npr. neovlašteno držanje oružja jer ne mora za nikoga time nastati šteta te obratno npr. razbijanje tuđeg prozora nepažnjom nije kazneni delikt a opet neka štetna radnja može istodobno biti oboje npr. teška tjelesna ozljeda koju prati kazna i naknada štete.

Povreda obveznog odnosa

– ugovorna odgovornost za štetu tj. štetna radnja koja dovodi do preoblikovanja postojećeg obveznopravnog odnosa u odnos odgovornosti za štetu ili da pored postojećeg obveznopravnog odnosa nastane i odnos odgovornosti za štetu – imovinsku i neimovinsku,npr. u slučajevima kada ispunjenje činidbe postane nemoguće npr. A baci u vatru posuđenu knjigu ili je pak obveza neuredno ispunjena kada vjerovnik može zahtijevati i njeno ispunjenje i naknadu štete. Štetnu radnju može izvršiti dužnik a u nekim slučajevima i neka treća osoba npr. kupac nekretnine koji zna da je prodavatelj već prodao nekretninu drugoj osobi te ju predao u posjed. Ako bi obveznopravni odnos povrijedio vjerovnik bila bi to posebna vrsta štetne radnje poznate pod nazivom zlouporaba subjektivnih prava koju ZOO zabranjuje ( šikana – postanak odgovornosti za štetu).

Štetna radnja može se učiniti na osobi tj. osobnim dobrima ( uništenje života, ozljeda tijela, oštećenje zdravlja), na stvarima( uništenje, oštećenje, oduzimanje) te na činidbama i stanjima ( smetanje posjeda kojim je prouzročena šteta) a šteta se reflektira na pravima i interesima ( dakle objekt im nije isti).

228

ŠTETA

Štetnom radnjom prouzročena povreda nečijeg subjektivnog prava ili interesa tj. umanjenje nečije imovine ( obična šteta), sprečavanje njena povećanja ( izmakla dobit ili korist) te povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta). •

Imovinske ili materijalne štete – štete koje su nastale kao
posljedica štetne radnje poduzete izravno na imovinskoj masi oštećenog tj. na subjektivnim imovinskim pravima npr. netko namjerno zapali tuđu kuću. Ali subjektivna imovinska prava mogu postojati i kada se njihov objekt ne nalazi u imovinskoj masi oštećenika npr. netko ima pravo služnosti preko tuđeg mosta. No objekt štetne radnje može biti i osoba oštećeni s posljedicama gubitka zarade, uzdržavanja i sl. koje su isto imovinske štete jer ni zarada ni uzdržavanje nemaju platonski već opipljivi materijalni, odnosno imovinski karakter. Objekt može biti i interes npr. A je prodao nekretninu B a B sigurno ima interes prema svima da mu taj posao ne ometaju.

Neimovinska ili nematerijalna šteta

– povrede subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ne popravljaju se u obliku novčanog ekvivalenta već u obliku satisfakcije ( zadovoljenja). Oblici kod fizičke osobe – povreda prava na život, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, pravo na vlastitu sliku, lik, glas, zapise, pisma, pravo na slobodu. Kod pravne osobe to su – povreda prava na ugled i dobar glas, na ime odnosno tvrtku, na poslovnu tajnu i na slobodu privređivanja. – „ damnum emergens“ sastoji se u umanjenju postojeće imovine, vrijednost za koju je oštećeni postao siromašniji, stvarna i sadašnja šteta.

Pozitivna ili obična šteta

Negativna šteta ili izmakla korist „ lucrum cessans“
– dobitak koji bi bio ostvaren da nije bilo štetne radnje. Isključivo imovinske štete. No u našem pravu izgubljena korist tj. zarada uslijed tjelesne ozljede i smanjenje radne sposobnosti nije izmakla korist već stvarna šteta ( gubitak prihoda od osobnog rada).

UZROČNOST ILI KAUZALNI NEKSUS
229

Veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice i bez te veze nema ni štetnikove odgovornosti za štetu.

Problem odabiranja postojećih uzroka –

među nizom pojava i događaja kao mogućim uzrocima treba pronaći pravno relevantan koji se u pravo uzima kao uzrok određene posljedice. Adekvacijska teorija – među različitim događajima kao mogućim uzrocima kao uzrok uzima se onaj koji je tipičan za postanak određenog štetnog uspjeha ( tipičan znači da redovito dovodi do određene štete). Teorija pomaže kod pitanja odabiranja uzroka iako ne daje uvijek apsolutni i nepogrešivi kriterij.

Uzrok mora biti ljudska radnja ( aktivna ili pasivna tj. neki propust) a
ako se istodobno sa njom kao uzrok pojavi i neki prirodni događaj uzima se u obzir samo ljudska radnja npr. bolesnik koji umire od raka dade se prevelika doza morfija.

Uzročna veza mora biti neprekinuta i dok traje štetnik odgovara za
posljedice npr. A rani B pa mora plaćati sve troškove liječenja dok ono traje a jednog dana na putu u bolnicu B udari auto- prekid veze.

Postojanje veze mora dokazati oštećeni

jer se ona ne predmnijeva ( uz iznimku u ZOO – šteta nastala u vezi sa opasnom stvari ili djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete).

PROTUPRAVNOST

Povreda nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka. Objektivni elementi – štetnom radnjom je povrijeđeno pravno pravilo. Subjektivni elementi – izraženi su krivnjom počinitelja. • • Namjerom ( dolus) kada je štetnik postupao znajući i hotimice ( hoće uzrok štetnu radnju) Propuštanjem dužne pažnje tj. nepažnjom ( culpa) koja se za razliku od namjere određuje objektivno jer se uspoređuje ponašanje počinitelja s 230

ponašanjima drugih ljudi a razlikuju se krajnja nepažnja ( culpa lata) - gruba nemarnost kojom postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek te obična nepažnja ( culpa levis) s kojom postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik, odnosno domaći ( osobito pažljiv i savjestan čovjek). Svaka radnja koja je protupravna ne mora ujedno uvijek biti i štetna npr. prebrza vožnja postaje štetna istom kada automobil nekoga pregazi ili sl. Postoje i situacije u kojima štetna radnja nije protupravna a ipak treba popraviti štetu – dakle štetna radnja je dopuštena što se opet ne podrazumijeva samo po sebi već se mora istaknuti propisom a to je npr. krajnja nužda – štetna radnja da bi se od sebe ili drugog otklonila istodobna neiskrivljena opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti a pri tome je zlo koje je učinjeno manje od onoga koje je prijetilo a tko pretrpi štetu otklanjajući od drugoga opasnost štete ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio. Kao treća osobitost postoji i isključenje protupravnosti uopće kada nema ni odgovornosti za štetu niti naknade štete a to su slučajevi nanošenja štete po dužnosti npr. stražar je dužan pucati u osobu), nužna obrana ( pravo da se od sebe ili drugoga odbije istodobni protupravni napadaj od osobe), viša sila ( nepredvidivi uzrok koji se nalazio izvan stvari ili djelatnosti kojim je prouzročena šteta koji se nije mogao spriječiti , izbjeći ili otkloniti kao što je neki prirodni događaj ( potres, udari groma is l.) ili druge društvene pojave kao ratovi, zabrane uvoza, izvoza i sl. Dopuštena samopomoć – pravo svake osobe da otkloni povredu svog prava kada neposredno prijeti opasnost ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost npr . vlasnik vrta otjera susjedove životinje a ne odgovara za štetu koja nastane ako se životinja ozljedi provlačenjem kroz vrtnu ogradu. Pristanak oštećenog – npr. sudjelovati u sportskoj igri u kojoj su moguće ozljede.

VRSTE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU
Prema posebnim pretpostavkama (npr. krivnja, povećana opasnost), pravnoj osnovi, području primjene i razlozima oslobođenja od odgovornosti ( egzoneracijski razlozi).

IZVANUGOVORNA, UGOVORNA I PREDUGOVORNA ODGOVORNOST
231

Izvanugovorna ili deliktna nanesena je građanskim deliktom
unutar koje se razlikuju subjektivna i objektivna odgovornost, vlastita i odgovornost za drugoga, podijeljena i solidarna odgovornost a pravila imaju karakter općih pravila odgovornosti za štetu.

Ugovorna ili kontraktna odgovornost je ona u kojoj je šteta nanesena
povredom ugovorne obveze te drugih obveza kao npr. iz stjecanja bez osnove, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje pa i obveze na naturalnu restituciju – izvanugovorna odgovornost ako ne postoje posebni propisi). Povreda obveze znači njeno neispunjenje i zakašnjenje sa ispunjenjem a dužnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da su razlozi nastali zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje su nastupile poslije sklapanja ugovora a on ih nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći a ako je nemogućnost nastupila nakon što je dužnik ušao već u zakašnjenje osloboditi će se odgovornosti ako dokaže da je stvar slučajno propala i da je na vrijeme ispunio obvezu. Posebnost ugovorne odgovornosti je u tome što se može ugovorno proširiti, ograničiti pa i posve isključiti ( a nedopušteno je samo unaprijed je isključiti kada do neispunjenja dođe namjerno ili iz krajnje nepažnje). Za nastanak ugovorne odgovornosti zahtjeva se kao pretpostavka poslovna sposobnost štetnika ( a kod izvanugovorne dovoljna je deliktna), štetnik odgovara za prouzročenu štetu i za neispunjenje obveze ( kod izvanugovorne samo za štetnu radnju), pravila su uglavnom dispozitivne naravi ( kod izvanugovorne su imparativna a dispozitivnost je ograničena samo na promjenu i prestanak odgovornosti), oštećeni u pravilu može biti samo vjerovnik ( kod izvanugovorne svaka osoba kojoj šteta bude nanesena).

Predugovorna odgovornost – odgovornost za štetu koju jedna strana
uzrokuje drugoj vodeći pregovore za sklapanje ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja osobito ako ih prekine suprotno tom načelu ili u njih uđe bez prave namjere da sklopi ugovor. Nastaje ako se ispuni jedna od tri pretpostavke – ako su pregovori vođeni bez prave namjere za sklapanje ugovora, ako su prekinuti suprotno načelu savjesnosti i poštenja npr. nije bilo razloga za to te ako je jedna strana koja je od druge primila povjerljive obavijesti ili joj se omogućilo da dođe do njih iskoristila ih za svoje interese ili ih učinila dostupnim za treće osobe a teret dokaza leži na oštećenom.

232

SUBJEKTIVNA ( KULPOZNA) I OBJEKTIVNA ( KAUZALNA) ODGOVORNOST

Subjektivna
• •

– ako ja za nastanak odgovornosti za štetu potrebna pored općih pretpostavka i krivnja štetnika Kod koje se krivnja dokazuje ( iznimna npr. kod ugostiteljske ostave gost mora dokazati krivnju ugostitelja za oštećenje stvari), Kod koje se krivnja predmnijeva ali njen najniži stupanj tj. obična nepažnja a viši stupanj oštećeni mora dokazati.

Granica do koje doseže subjektivna odgovornost je slučajna šteta ( događaj koji bismo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti naspram više sile koju ne možemo i za koju štetnik ne odgovara. Slučaj pogađa onoga kome se dogodio ( ali i za slučajne štete odgovara se prema pravilima objektivne odgovornosti – kod povrede zaštitnih propisa i miješanja u tuđe poslove bez nužde i pristanak).

Objektivna

– za čiji nastanak se ne traži krivnja već oštečeni odgovara ne temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena.

Odgovornost za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti – stvari koje po svojoj namjeni, osobinama,
položaju, načinu uporabe i na drugi način predstavljaju povećanu opasnost i treba ih posebno nadzirati te djelatnosti kojima mogu biti ugroženi životi i zdravlje ljudi i imovina Hoće li se neka stvar ili djelatnost okvalificirati kao takva određuje sud u konkretnom slučaju ( npr. automobil u pokretu, eksplozivi, otrovi, miniranje rudnika , nuklearni reaktori i djelatnosti. Subjekti odgovornosti su njihovi imatelji i vršitelji djelatnosti. Oslobađanje od dogovornosti ako osoba dokaže da nije ispunjena neka od opih pretpostavki poturenih za nastanak k odgovornosti za štetu te tri posebne pretpostavke – da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka odnosno više sile ( što ne vrijedi i za slučaj), da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog koju šetnik nije mogao predvidjeti i izbjeći ili otkloniti ( ali kod nuklearnih šteta štetnik mora dokazati da je oštećeni namjerno prouzrokovao štetu) te da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe a ako je treća osoba samo djelomično doprinijela njenom nastanku štetnik ne odgovara solidarno sa trećom osobom za štetu.

233

Posebne odredbe o odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilima u pogonu – za štete koje pretrpe treće osobe odgovara vlasnik ( vlasnici ili suvlasnici solidarno) a ako je više vozila njihovi vlasnici solidarno a trećim osobama se smatra vlasnik, neovlašteni korisnik, osoba zadužena za pogon motornog vozila. Kod štetu u prijevozu iz usluge glede stvari oštećenog vlasnik odgovara samo za one stvari koje osoba nosi sa sobom i na sebi. Kod sudara vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj snosi i svoju štetu i štetu vlasnika drugog vozila a kada ej krivnja obostrana svaki odgovara drugome razmjerno stupnju svoje krivnje a ako nema krivnje ni jednog odgovaraju na jednake dijelove. •

Odgovornost za neispravan proizvod – zaštitom oštećenog (
potrošača) od šetnih posljedica neispravnog proizvoda i proizvođača ( pokretne stvari, samostalni dijelovi ugrađeni u nekretninu, energija ali ne nuklearna) a proizvod je neispravan ako ne pruža sigurnost koja se od njega opravdano očekuje. Štetnik je proizvođač gotovog proizvoda koji ili ga je stavio u promet i osoba koja se kao takva predstavlja te osoba koja je proizvela sirovinu koja je ugrađena u proizvod, uvoznik odgovara solidarno sa proizvođačem. Odgovara se samo za imovinsku štetu ( smrt ili tjelesna ozljeda, uništenje ili oštećenje stvari namijenjene osobnoj upotrebi) a ne može se zahtijevati popravljanje štete na samom neispravnom proizvodu kao ni popravljanje neimovinske štete. Pretpostavke odgovornosti su neispravnost proizvoda, šteta i uzročna veza a da bi se oslobodio odgovornosti mora dokazati da proizvod nije stavio u promet, da neispravnost ni njen uzrok nisu postojali u trenutku stavljanja u promet, da proizvod nije proizveden za stavljane u promet, da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa, da znanost ili tehničko znanje u vrijeme stavljanja u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti tj. razvojni rizik, da je šteta nastala isključivo radnjom otečenog ili treće osobe. Rokovi – zastrani ( 3 god. od dana kada je oštećeni saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost proizvoda i proizvođača). Prekluzivni ( 10 god. od dana stavljanja proizvoda u promet).

Odgovornost organizatora priredbi

za štetu koja nastane smrću ili tjelesnom ozljedom zbog izvanrednih okolnosti ( gibanje masa, opći nered i sl.)

Odgovornost za onečišćavanje okoliša – ekološke štete.

VLASTITA ODGOVORNOST I ODGOVORNOST ZA DRUGOGA

234

Vlastita
radnjom.

- kada štetnik odgovara za štetu prouzročenu vlastitom šetnom

Odgovornost za drugoga – netko odgovara za štetu koju je prouzročila
druga osoba a kao posebna pretpostavka zahtjeva se posebni odnos između štetnika i odgovorne osobe ( roditeljski, starateljski, radni sl.) a može biti deliktna i ugovorna, subjektivna ili objektivna. • • • • Odgovornost za maloljetnike, Odgovornost za duševno bolesne osobe i one zaostale u umnom razvoju, Odgovornost poslodavca za zaposlene, Odgovornost pravne osobe za štetu koju trećima prouzroči njezino tijelo uz pravo regresa od fizičke osobe koja je štetu prouzročila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETU

Podijeljena

– svaka od više osobe odgovara za određeni dio štete koji je prouzročila a ako se taj dio ne može utvrditi odgovaraju na jednake dijelove ( npr. kod odgovornosti za štetu više radnika na radu ili u vezi sa radom prouzročenu namjerno ili iz krajnje nepažnje poslodavcu). Ponekad se uzima u obzir krivnja i respektiranje pravičnosti ( npr. u sudaru dva automobila svaki vlasnik odgovara razmjerno stupnju svoje krivnje). Vrlo često podijeljena odgovornost nastaje između štetnika i oštećenog kada i jedan i drugi doprinesu šteti.

Solidarna – kada svaki od više
• • • •

štetnika odgovara za cjelokupnu štetu bez obzira na svoj udio u njenom prouzročenju radeći zajedno i svaki poticatelj, pomagatelj ili ako pak osobe nisu radile zajedno ali se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u šteti, više radnika iznimno ako su štetu prouzročili umišljajnim kaznenim djelom, roditelji i djeca sa navršene 7 godine, vlasnik opasne stvari i treće osobe koje su doprinijele nastanku štete,

235

naručitelj ni izvođač radova na nekretnini za štetu nanesenu trećim osobama u vezi sa izvođenjem tih radova.

Pravo regresa onoga koji za druge ispati štetu. Udio određuje sud prema težini krivnje i posljedica.

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTI

Zbog uskraćivanja nužne pomoći osobi čiji su život i zdravlje
očito ugroženi.

U vezi sa obvezom sklapanja ugovora – osobe koja ga je po
zakonu bila dužna sklopiti.

U vezi sa obavljanjem poslova od javnog interesa –
komunalnih djelatnosti, opskrbe električnom energijom, plinom, vodom, ako bez opravdanih razloga obustave ili redovito ne obavljaju usluge i djelatnosti.

236

POPRAVLJANJE ŠTETE
Uklanjanje, nadoknađivanje ili ublažavanje štetnih posljedica.

NATURALNA RESTITUCIJA

Uspostava stanja koje je bilo prije nastanka štete • • • Individualna – npr. vračanje iste stvari koja je bila oduzeta. Generička – davanje drugih zamjenjivih stvari. U obliku troškova – popravljanje od strane samog oštećenog a štetnik mu nadoknađuje troškove a opet nije naknada štete jer oštećeni dobiva stvar u stanju u kakvom je bila i prije oštećenja.

Naturalna restitucija postoji samo ako je moguća – faktična nemogućnost ( npr. propadne species ili individualno označena stvar), pravna nemogućnost n( vračanje bi značilo povredu pozitivnih propisa npr. iz zemlje je izvezena stvar za koju postoji zabrana uvoza) te ako bi restitucija značila pretjerane i velike troškove i teškoće. Obveznost restitucije – šteta se prvenstveno popravlja putem nje a to je ublaženo odredbom da će sud dosuditi naknadu u novcu kada god to oštećeni zahtjeva osim ako okolnosti slučaja ne opravdavaju restituciju.

NAKNADA ŠTETE

U novčanom ekvivalentu.

Obujam naknade – skup svih šteta neke štetne radnje tj. obična
šteta i izmakla korist, troškovi umanjenja ili ublažavanja štetnih posljedica i kamate na iznos naknade. • Kod deliktne odgovornosti bez obzira na vrstu i stupanj krivnje vrši se naknada obične štete i izmakle koristi te vrijede posebne odredbe o obujmu imovinske štetu slučaju smrti, tjelesne ozljede, povrede časti i ugleda ( troškovi pogreba, liječenja, izgubljena zarad, uzdržavanje osobe, povećane

237

potrebe, nemogućnost napredovanja i sl.) te kamata na iznos naknade od trenutka dospjelosti obveze naknade štete ( trenutak samog nastanka štete) pa do isplate. • Kod ugovorne odgovornosti isto u obujam ulaze obična šteta i izmakla korist ali i neimovinska šteta kao posljedica povrede ugovorne obveze koja ovisi o vrsti i stupnju krivnje ( obična nepažnja koja se predmnijeva / naknada predvidive štete s pažnjom dobrog gospodarstvenika i domaćina / te prijevara – namjerno neispunjenje ugovora ili pak krajnja nepažnja – naknada cjelokupne štete i uslijed nastanka okolnosti koje dužnik nije znao niti predviđao a oblici krivnje se ne predmnijevaju već ih oštećeni mora dokazati). Pravila o obujmu naknade ugovorne štete dispozitivne su naravi pa se primjenjuju samo ako strane nisu ugovorom proširile, ograničile ili potpuno isključile odgovornost, sporazumjele se o visini i obujmu ili ugovorile penal. Jedino ako je šteta veća od iznosa zakonskih zateznih kamata vjerovnik ima pravo zahtijevati razliku do pune naknade štete.

Visina naknade

- vrijednost štete određena u novcu prema cijenama ( redovna, izvanredna, afekcijska). Kod deliktne odgovornosti – prema načelu potpune naknade – prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ( redovita tržišna cijena neovisna o vrsti i stupnju krivnje te i izvanredna cijena da bi se u konkretnom slučaju udovoljilo načelu potpune naknade a iznimno sud može u konkretnom slučaju poslužiti i sa afekcijskom cijenom). Kod izmakle koristi visina je izražena gubitkom koji se mogao očekivati. Odstupanja od načela potpune naknade i sniženje cijene – uslijed slabog materijalnog stanja oštećenog a šteta nije prouzročena namjerno niti iz krajnje nepažnje, kada je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za oštećenog postupajući s pažnjom koju bi koristio i u svojim poslovima te kod podijeljene odgovornosti kada se naknada snižava za onoliko koliko je oštećeni pridonio šteti. Kod ugovorne odgovornosti – strane mogu sporazumno utvrditi visinu ili najviši iznos naknade koji mora biti razmjeran sa štetom i ako zakonom nije što drugo za tu vrstu štete propisano a vjerovnik ima pravo na potpunu naknadu i kada je visina ograničena ako je dužnik postupao s namjerom ili iz krajnje nepažnje. Sniženje naknade – ako je osim štete za vjerovnika nastao i određeni dobitak , ako oštećeni nije poduzeo sve potrebne i razumne mjere za smanjenje štete, kada je i sam oštećeni doprinio nastanku štete.

Ustanovljavanje naknade
• • • Propisom – sadrži cjenik i tarifu npr. kod šumskih šteta, Arbitrarno ustanovljavanje od strane suda po slobodnom uvjerenju, Ustanovljavanje od suda po procjeni sudskog vještaka,

238

• •

Komisijsko određivanje, Sporazum štetnika i oštećenog.

Oblici naknade
• • Ukupni – jednokratni, U obliku novčane rente – odlukom suda kod imovinske štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, gubitka uzdržavanja ili trajnih povećanja potreba, ustanovljeno doživotno ili neodređeno vrijeme a isplaćuje se mjesečno unaprijed s time da vjerovnik može zahtijevati jednokratnu isplatu ako za to ima ozbiljnih razloga ili dužnik ne dade osiguranje za isplatu rente. Ako se okolnosti znatno izmjene sud je može povisiti, sniziti ili čak i ukinuti.

SATISFAKCIJA

Oblik popravljanja štete koji se priznaje oštećenom kao određeno subjektivno zadovoljenje najčešće kod neimovinskih šteta.

Moralna – objavljivanje presude, ispravaka, opoziv uvrede i sl. u slučaju
povrede prava osobnosti ( Zakon o medijima – pravo na ispravak i odgovor fizičkim i pravnim osobama u roku od 30 dama od objave informacije).

Novčana – davanje određene svote novaca kao subjektivno
zadovoljenje. Prema ZOO kod izvanugovorne obveze pravo na novčanu satisfakciju ima fizička osoba kojoj je • • • Povrijeđeno pravo osobnosti Težina povrede opravdava dosudu, Okolnosti koje opravdavaju dosudu

Dakle oštećeni mora dokazati npr. gubitak dijela tijela, funkcije tijela, narušen ugled, povredu duševnog zdravlja, privatnosti osobnog i obiteljskog života i sl. kao posljedicu štetne radnje te težinu koja opravdava dakle da nije neznatna i posve

239

laka, stupanj oštećenja, posljedice kao što su naruženost, smanjenje životne aktivnosti i sl. Ako je šteta nanesena informacijom u mediju pravična novčana naknada može se zahtjevati tužbom pod uvjetom prethodnog zahtjeva na objavu ispravaka i isprika te u roku 3 mjeseca od saznanja za objavu informacije a nakladnik se može osloboditi odgovornosti ako je informacija vjerno izvješe sa rasprave tijela vlasti, javnog ustupa, akta tih tijela, ako je objavljena unutar intervjua, utemeljena na točnim činjenicama ili ih je autor imao razloga takvima smatrati te je postupao u dobroj vjeri. Krug osoba sa pravom na satisfakciju su – oštećeni, djedovi i bake, unučad, članovi uže obitelji… dospjelost naknade je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Pravna osoba ima pravo na naknadu u slučajevima povrede ugleda i dobrog glasa, časti, imena odnosno tvrtke, poslovne tajne, slobode privređivanja i sl. neovisno o naknadi imovinske štete pa i kada nje nema.

UKLANJANJE OPASNOSTI ŠTETE

Prevenirane šteta i zaustavljanje radnji kojima se sprječava daljnje njihovo nanošenje. Imovinske štete – ukloniti izvor opasnosti, suzdržati se od djelatnosti uznemiravanja i opasnosti za štetu. Neimovinske štete – zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti od suda ili drugog nadležnog tijela.

240

II.

STJECANJE BEZ OSNOVE

Izvanugovorni obveznopravni odnos na temelju kojega je stjecatelj obvezna na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Prema ZOO kao osnove se navode pravni posao, odluka suda odnosno druge nadležne vlasti, zakon.

Opće pretpostavke nastanka odgovornosti su
• • • • • Povećanje imovine tj. obogaćenje na jednoj strani, Umanjenje imovine tj. osiromašenje na drugoj strani, Kauzalni neksus između to dvoje, Nepostojanje odgovarajuće osnove ili se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini nije štetna radnja jer tada bi se radilo o obveznopravnom odnosu odgovornosti za štetu.

Tužba se naziva kondikcija i
odnosno nadoknadi.

ide na zahtjev da se stečeno vrati,

Slučajevi
• Platež neduga – u zabludi netko plati dug koji ne postoji ili isti dug plati dva puta a izuzeci su kada se povrat neosnovano vraćenog ne može tražiti kada netko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti ali ne uz prisilu, ako je plaćanje izvršeno na ime ispunjena neke naravne ili moralne obveze, ako je plaćanje izvršeno na ime naknade zbog štete ozljede tijela zdravlja ili smrti. Stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, Stjecanje s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, Uporaba stvari na tuđu korist – svoje ili tuđe stvari bez poslovodstva,

• • •

241

• •

Upotreba tuđe stvari u svoju korist, Izdatak za drugoga.

Ima mišljenja da je uz kondikciju potrebna i verzija ( uporaba svoje ili tuđe stvari u nečiju korist) a da to nije ugovorna obveza a niti s radi o poslovodstvu bez naloga.

Opseg vračanja

– posebne odredbe za slučaj naknadnog prestanka osnove zbog ništavosti ugovora ( svaka strana dužna je drugoj vratiti ono što je primila na temelju takvog ugovora a ako to nije moguće daje se odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke) te zbog pobojnosti ugovora ( isti način s razlikom što ovdje sud nije ovlašten ni nesavjesnoj strani odbiti zahtjev za vračanjem). U ostalim slučajevima • Stjecatelj, bio pošten ili ne dužan je izvršiti naturalnu restituciju ( ako je pošten mora vratiti star u stanju u kakvom je bila u trenutku podnošenja zahtjeva a nepošteni odgovara za njeno oštećenje). Ako vračanje nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Ako je stvar propala ili je uništena pošteni stjecatelj se oslobađa obveze a nepošteni ne. Uz stečeno vračaju se i svi plodovi i zatezne kamate ( pošteni od dana podnošenja zaht5jeva a nepošteni od dana stjecanja). Ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova a nepošteni samo nužnih.

• • •

Zastara kondikcijskog zahtjeva

– vrijedi opći zastarni rok od 5 godina od dana stjecanja bez osnove a kraći rok od 3 godine predviđen je propisima o mjenici i čeku.

III. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA
Obveznopravni izvanugovorni odnos koji nastaje time što se netko nepozvan miješa u tuđe poslove obavljajući ih u tuđem interesu i za tuđi račun ( bez naloga ili ovlaštenja). Predmet poslovodstva je obavljanje tuđeg posla kojemu se može pristupiti samo ako posao je nužno izvršiti jer predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

242

Vrste

Nužno poslovodstvo da bi se otklonila predstojeća šteta kada je
poslovođa dužan što prije o tome obavijestiti gospodara posla te postupati sa pažnjom dobrog domaćina odnosno gospodarstvenika. Odgovara za prouzročenu štetu a sud ga može osloboditi odgovornosti za nepažnju. Gospodar posla nadoknađuje mu nužne i korisne izdatke i naknadu za trud a poslovođa ima pravo na „ ius tollendi“ tj. odnošenja stvari kojim ja povećao tuđu imovinu ako s time ne oštećuje sama stvar ( to vrijedi kod svih vrsta poslovodstva) ili ih gospodar posla može otkupiti.

Korisno poslovodstvo – npr.
zastarjela ( vrijedi isto što i za nužno).

naplata tražbine koja bi inače

Poslovodstvo usprkos zabrani gospodara posla – ne
pripada mu pravo na troškove i naknadu ve odgovara i za štetu pa i slučajnu – izaziva učinke dopuštenog poslovodstva ako je zabrana suprotna moralu ili zakonu npr. zabrani da mu se spasi život ili zdravlje.

Nepravo poslovodstvo – obavljanje tuđeg posla sa namjerom da se
za sebe zadrži postignuta korist a poslovođa je dužan na zahtjev gospodar posla položiti račun i predati mu sve postignute koristi.

Ratihabitio – naknadno odobrenje gospodar posla kada se poslovođa
smatra nalogoprimcem a cijeli donos se rješava prema pravilima za ugovor o nalogu.

243

IV. JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE
Javnim oglasom izjavljena volja kojom se obečavatelj obvezuje dati nagradu onome tko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh ili ispuni što drugo pod određenim uvjetima ( nagrada obećana, javni oglas, upućeno neodređenom broju osoba, radnje određene moguće i dopustive). Kada se ispune te pretpostavke nastaje obveza da se izvrši javno obećanje nagrade no i ne sam obveznopravni odnos koji nastaje istom kada netko izvrši uvjetovanu radnju. Opoziv se može izvršiti sve dok ne nastane taj obveznopravni odnos osim ako je oglasom utvrđen i rok a ako netko nije znao za opoziv ipak ima pravo na naknadu ili nagradu.

244

NASLJEDNO PRAVO

I. UVOD

POJAM NASLJEDNOG PRAVA

Skup pravnih pravila kojima se uređuje sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihovog dosadašnjeg nositelja tj. ovlaštenje određene osobe ili osoba da stupe u građanskopravne odnose umrlog. Objekt je imovina koja se naziva ostavinom.

DRUŠTVENO GOSPODARSKA FUNKCIJA

Osiguranje kontinuiteta pravnih odnosa nakon smrti njihova nositelja, osiguranje i jačanje materijalne osnovice obitelji i poticanje pojedinaca na produktivan rad i racionalno gospodarenje stečenim dobrima.

IZVORI

Zakon o nasljeđivanju a pojedine odredbe nasljednopravnog karaktera mogu se naći i u drugim zakonima npr. Obiteljskom, Zakonu o parničnom postupku, Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

245

NAČELA

• • •

Ravnopravnost svih fizičkih osoba – muškaraca i žena, stranaca i državljana RH uz uvjet reciprociteta i dr. Ravnopravnost bračne i izvanbračne djece i drugova, Zatvoreni broj pravnih osnova nasljeđivanja – zakonsko i oporučno s time da je zakonsko pravilo a oporučno iznimka koja je jača od pravila.

• •

Sloboda oporučnog nasljeđivanja, Kumulacija pravnih osnova – naslijediti se može istodobno po obije osnove a omogućuje pravilno rješavanje u slučajevima kada ostavitelj oporučno ne razradi cijelu imovinu pa se nad tim dijelom otvara zakonsko nasljeđivanje, Načelo kaduciteta ili ošasnosti – činjenica da ostavitelj poslije smrti nema nasljednika – kodukna ili ošasna imovinma tj. ona koja nema nasljednika iz razloga što ostavitelj uopće nema nasljednika ( ni zakonskih ni oporučnih), zato što su nasljednici nesposobni da naslijede ili su se odrekli nasljedstva. Usvajanjem načela „ fiscus post omnes“ – državna blagajna poslije svih određeno je u svim modernim pravima da kadukna imovina prelazi na državu ( općinu odnosno grad). Država postaje ostaviteljevim univerzalnim sukcesorom sa onakvim pravnim položajem kakav bi inače imao nasljednik. Ipak za razliku od nasljednika koji se može odreći svog nasljednog prava , općine i gradovi to ne mogu. U tom svojstvu odgovaraju i za ostaviteljeve dugove te snose troškove pogreba, izvršavaju naloge i zapise i sl. Ako nije poznato dali osoba ima nasljednike, sud objavljuje u NN ili na neki drugi prikladan način oglas da se osobe koje polažu pravo na nasljedstvo prijave sudu. Ako se u roku od 6 mjeseci nitko ne javi ostavina prelazi u vlasništvo općine odnosno grada ali se time nasljednik koji se prijavi kasnije ne lišava nasljednog prava. Ako se ostavina nalazi u posjedu poštenog posjednika, nasljednik mora u roku od 1 godine zatražiti ostavinu od kada je saznao za svoje pravo i za posjednika ( subjektivni rok). No bez obzira na saznanje ima pravo postaviti svoj zahtjev u roku 10 godina ( kod zakonskog nasljeđivanja od dana otvaranja nasljedstva a kod oporučnog od dana proglašenja oporuke – objektivni

246

rok). Prema nepoštenom posjedniku nasljednikovo pravo zastarijeva za 20 godina. Tek kada prođu svi ti rokovi, ostavina neopozivo prelazi u vlasništvo općine ili grada. Nekretnine i sa njima izjednačena prava predaju se općini odnosno gradu na čijem se području nalaze a pokretnine prema području posljednjeg prebivališta odnosno boravišta prije smrti a ako je ostavitelj živio u inozemstvu u gradu u kojem je bio upisan u knjigu državljana RH. Tužba kojom se štiti subjektivno nasljednikovo pravo naziva se nasljedničkom tužbom a podiže se protiv onoga tko drži ostavinu i tužitelju osporava svojstvo nasljednika. • Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnosti nasljeđivanja – subjektivno nasljedno pravo stječe se u trenutku smrti ostavitelja „ ex lege – po sili zakona“ a nije potrebno očitovanje volje nasljednika kojom prihvaća nasljedstvo. S druge strane stoji načelo nasljednog prava da nitko ne mora biti ničiji nasljednik ako to ne želi. Tu proturječnost rješava pravo na odricanje od nasljedstva.

247

II.

PRETPOSTAVKE I OSNOVNI POJMOVI NASLJEĐIVANJA

SMRT OSTAVITELJA ILI NJEGOVO PROGLAŠENJE UMRLIM TE OTVARANJE NASLJEDSTVA
Ostavitelj je osoba koja se nasljeđuje i može biti samo fizička osoba. Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava a te okolnosti su smrt ili proglašenje umrlim. U tom trenutku određuje se obujam ostavine, krug i sposobnost nasljednika, počinju teći rokovi te ostavina prelazi na nasljednike. Smrt se dokazuje maticom umrlih ili pravomoćnim rješenjem suda nakon provedenog postupka za dokazivanje smrti te pravomoćnim rješenjem suda o proglašenju nestale osobe umrlom – praesumptio iuris.

NASLJEDNIK
Osoba na koju u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi cijela ostavina ili njen razmjeran ( alikvotni dio) a mora postojati u trenutku smrti ostavitelja i biti sposoban ga naslijediti. Fizička osoba a pravna samo kod oporučnog nasljeđivanja. Nasljednik je sveopći pravni slijednik tj. sva nasljedna prava i obveze prelaze na njega jednim aktom i u jednom trenutku i nije potreban poseban akt prihvata jer nema vremenske razlike između otvaranja i stjecanja nasljedstva ( akvizicija tj. nasljednička izjava o prihvaćanju nasljedstva ima deklaratoran karakter jer je nasljednik i mimo volje postao nasljednik po sili zakona). Postoje sustavi tzv. delacije tj. pozivanja određenih subjekata na nasljedstvo koji traži i poseban akt za stjecanje nasljedstva tj. prihvat ili akviziciju i tu su oni vremenski odvojeni. Ako osoba ne želi biti nasljednikom mora dati izjavu sudu u obliku isprave koja se potpisuje i ovjerava. Ako je valjano izjavila da prihvaća nasljedstvo ne može ga se više odreći. Osoba nasljednik mora biti živa u trenutku smrti ostavitelja a dogodi li se da više osoba izgubi život u istom događaju ZV predmnijeva da ni jedna nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge. Fikcija za dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljedstva da je rođeno pod uvjetom da se rodi živo a ostavinska rasprava se odgađa dok žena ne rodi. • Nedostojnost ostavitelja – nesposobnost da određena osoba naslijedi određenog ostavitelja npr. redovnici koji su položili zavjet siromaštva. Razlozi su da je nasljednik učinio kazneno djelo prema ostavitelju, silom ili prijevarom ga natjerao ili spriječio da napravi oporuku, krivotvorio oporuku ili je sakrio u namjeri sprečavanja ostvarenja oporučiteljeve posljednje volje, 248

ili se teže ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanja ostavitelja. Sa njime se postupa kao da je umro prije ostavitelja što opet ne smeta njegovim potomcima. • Odricanje od nasljedstva – moguće od trenutka otvaranja nasljedstva pa sve do donošenja prvostupanjske odluke putem javno ovjerene izjave ili dane na zapisnik pred sudom. Nasljednik se može odreći za sebe i svoje potomke ali ne djelomično i pod uvjetom a pravovaljana izjava o odricanja ne može se kasnije opozvati. Dio kojeg se odrekao zakonski i oporučni nasljednik pripada drugom zakonskom nasljedniku osim ako oporukom nije što drugo određeno. Odreći se ne može nasljednik koji je već počeo raspolagati ostavinom. Odricanje u korist drugog nasljednika nije odricanje već ustup svog dijela. Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja – ne odgovara onaj koji se odrekao nasljedstva a ako odgovara onda do visine vrijednosti naslijeđene imovine ( i svojom i naslijeđenom ) a ako ih je više odgovaraju solidarno. Ako je nasljednik prezadužen, vjerovnici ostavitelja mogu zatražiti odvajanje ostavine od njegove imovine „ separatio bonorum“ a učinak je da se u prvom redu oni namiruju. Zapisovnik ( legatar) – singularni sukcesor za razliku od nasljednika kao univerzalnog sukcesora tj. osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedinačno, točno određeno pravo ili stvar ( legat). Pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti ali vlasništvo stvari stječe kada mu je nasljednik preda. Zapis može biti opterećen uvjetom, rokom ili nalogom. Ispunjenje može zahtijevati u roku 3 godine od kada je saznao za pravo i bio ga ovlašten zahtijevati a najkasnije u roku 5 godina. Zapisovnik ne odgovara za nasljednikove dugove.

OSTAVINA
Ukupnost prava i obveza koje su objekt nasljeđivanja. Uži pojam od imovine jer u ostavinu ulaze samo nasljediva prava i obveze a ne i strogo osobna kao kod imovine. Prava i obveze prelaze na nasljednika u obujmu, sadržaju i kvaliteti kakva su bila u trenutku smrti ostavitelja. • Ležeća ostavina – ostavina u vremenu između delacije ( pripad nasljedstva) i akvizicije ( prihvata) a kod nas ne postoji je r ostavina prelazi na nasljednika u trenutku smrti ostavitelja. Izdvajanje – tuđeg dijela iz ostavine tj. bračne stečevine, u korist potomak koji su privređivali sa ostaviteljem, kućanskih predmeta za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ostalih članova kućanstva.

249

OSNOVA NASLJEĐIVANJA
Zakon i oporuka. Zakonsko nasljeđivanje je pravilo a oporučno iznimka koja je jača od pravila a opet još veće prvenstvo ima nužno nasljedno pravo. Naš zakon ne poznaje ugovor o nasljeđivanju.

250

III. ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVO

POJAMI PRETPOSTAVKE
Nasljeđivanje na temelju zakonom predviđenih činjenica • • Kada za nasljednika nije ostala oporuka, ili je ništava ili oporukom nije raspoređena čitava ostaviteljeva imovina. Kada je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja, odrekao se nasljedstva ili bio nedostojan.

Zakonski nasljednici raspoređeni su u nasljedne redove.

OSNOVE ZAKONSKOG NASLJEĐIVANJA
• Krvno srodstvo ( srodstvo je odnos između dvije ili više osoba zasnovano na međusobnoj vezi biološke, pravne ili socijalne naravi pa tako razlikujemo krvno, građansko, duhovno srodstvo, srodstvo po tazbini, po mlijeku i sl.). Krvno srodstvo je odnos dviju ili više osoba povezanih podrijetlom a razvrstavaju se u linije – uspravna linija kada potječu jedna od druge ( preci – „ascedenti“ i potomci – „descedenti“ npr. roditelji, dijete i unuk „ linea recta“ ili djed, otac i sin te pobočna linija „ linea transversa“ kada su povezani zajedničkim pretkom npr. brača, stric, sinovac „ koleterali“. Pobočni srodnici su punokrvni ako su im oba roditelja zajednička ( germani) a polukrvni ako potječu samo od iste majke ili oca ( uterini). Unutar linija srodnici se razvrstavaju prema stupnjevima ili koljenima „ koliko poroda toliko i stupnjeva“ a u pobočnoj liniji se uzima u obzir broj poroda u obje linije osim rođenja zajedničkog pretka pa su tako brat i sestra u 2. stupnju, stric i sinovac u 3. stupnju jer ih dijele tri poroda itd. Bračna veza - bračni drug ima pravo nasljeđivanja po zakonu samo ako se u trenutku smrti ostavitelja sa njime nalazio u valjanom braku. Izvanbračna veza – moći će naslijediti ako je u trenutku smrti bio u zajednici života sa nasljednikom a prema OB izvanbračna zajednica mora trajati najmanje 3 godine ili manje ako je u njoj rođeno izvanbračno dijete. Posvojenje ili građansko srodstvo temelji se na aktu posvojenja tuđeg maloljetnog djeteta.

• •

251

NAČELA ZAKONSKOG NASLJEĐIVANJA

Grupiranje srodnika po parentelama. Nasljedni redovi su zasnovani na tzv. parenteralnom sustavu koji se temelji isključivo na krvnom srodstvu. Parentela je skup krvnih srodnika koji čini rodonačelnik sa svojim potomcima.  1. Parentela – isključivo ostaviteljevi potomci npr. ako je otac ostavitelj čine ju sinovi i kćeri a ako je koji od njih umro prije oca tada na njihovo mjesto stupaju njihova djeca. 2. Parentela – ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci ( brače, sestre i njihovi potomci tj. bratići i sestrične). 3. Parantela – djedovi i bake ostavitelja po očevoj i majčinoj strani te njihovi potomci ( stričevi, ujaci). 4. Parantela – pradjedovi i prabake i njihovi potomci.

Ako jedna parantela ima najmanje dva rodonačelnika tada se parantele dijele na loze npr. od ostavitelja prema gore nalazimo očevu i majčinu lozu a ako je više rodonačelnika loze dijelimo na grane. • Načelo isključivosti – nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljeg nasljednog reda uz iznimku ako u prvom nasljednom redu ostane bračni drug ostavitelja kao jednini nasljednik jer nije imao potomaka on ulazi u drugi nasljedni red u kojem nasljeđuje zajedno sa roditeljima ostavitelja. Načelo predstavljanja ili reprezentacije – pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov živ potomak. Načelo priraštaja – sunasljedniku prirasta dio drugog sunasljednika ako ispadne a istog je stupnja srodstva i iste kvalitete a do toga dolazi samo ako se ne može primijeniti načelo reprezentacije npr. ostaviteljev unuk E nije dostojan da naslijedi A a E nema svojih potomaka ( dakle nema reprezentacije) pa će njegova 1/6 pripasti njegovoj sestri koja će dobiti 1/3. Načelo prijenosa – potomak koji je umro poslije ostavitelja sam postaje nasljednikom i svoje pravo prenosi na svoje nasljednike npr. A umre 1990 a njegova kćer 1995 a postala je nasljednikom 1/3 koju nakon njene smrti nasljeđuju njezini nasljednici muž 1/9, kćer 1/9 i sin 1/9.

• •

252

NASLJEDNI REDOVI

• •

1. Nasljedni red – ostaviteljevi potomci , posvojče i njegovi potomci te bračni drug ostavitelja ( ili izvanbračni) a ostavinu dijele na jednake dijelove. 2. Nasljedni red – bračni odnosno izvanbračni drug ostavitelja, njegovi roditelji i njihovi potomci ( braća i sestre i njihovi potomci) a do nasljeđivanja dolazi ako ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke ali ako su se odrekli nasljedstva neće doći do nasljeđivanja u drugom nasljednom redu već sve nasljeđuje bračni odnosno izvanbračni drug). Ostavinu dijele tako da ½ dobiva bračni drug a drugu polovicu roditelji dakle svaki po 1/4, a u slučaju da oba roditelja umru prije ostavitelja bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu. 3. Nasljedni red – djedovi i bake svaki po ½ sa očeve i majčine strane kada ostavitelj nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili potomke, niti bračnog odnosno izvanbračnog druga, ni djeda ni baku niti su oni ostavili potomke. 4. Nasljedni red…

NASLJEDNO PRAVO BRAČNOG I IZVANBRAČNOG DRUGA

Kada bračni drug redovito nasljeđuje u 1. Nasljednom redu i dijeli ostavinu na jednake dijelove sa potomcima i posvojenim djetetom a u 2. Nasljednom redu sa roditeljima ostavitelja. Kada gubi pravo nasljeđivanja rastavom ili poništenjem braka pa i kada je ostavitelj samo podnio tužbu za rastavu za vrijeme trajanja braka a prije smrti, te kada je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili sporazumno sa ostaviteljem. Izvanbračni drug je izjednačen sa bračnim ako je zajednica trajala duže vrijeme te su ispunjene druge pretpostavke potrebne za valjanost braka.

253

NASLJEDNO PRAVO IZVANBRAČNOG DJETETA
Izjednačeno sa onim rođenim u braku. Krvna veza između majke i djeteta je prirodno izvjesna jer djetetova majka je žena koja ga je rodila pa izvanbračno dijete sigurno nasljeđuje svoju majku i majčine srodnike i obratno. Otac djeteta rođenog u braku je zakonski bračni drug majke a dijete mora biti rođeno u braku ili tijekom 300 dana od njegova prestanka. Izvanbračno dijete nasljeđuje izvanbračnog oca samo onda kada je očinstvo utvrđeno bilo dobrovoljno ili sudskim putem ( priznato sudskom odlukom).

NASLJEDNO PRAVO POSVOJENIKA
Izjednačeno sa pravnim položajem posvojiteljevih potomaka a gubi pravo nasljeđivanja prema svojim krvnim srodnicima i oni prema njemu ( osim ako jedan od posvojitelja nije bračni drug prirodnog roditelja).

254

IV. OPORUČNO NASLJEDNO PRAVO

OPORUKA
Razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti a može ju sastaviti svaka fizička osoba sa navršenih 16 godina i ako je sposobna za rasuđivanje „ praesumptio iuris“.

KARAKTERISTIKE OPORUKE
• Jednostrani pravni posao koji nastaje jednostranom izjavom volje oporučitelja koja mora biti jasna i određena, ne dana u zabludi, pod silom ili prijetnjom ili prijevarom u usmenom ili pismenom obliku, konkludentnim radnjama ili znacima. Strogo osobni pravni posao tj. mora je napraviti oporučitelj osobno a ne može preko zastupnika niti opunomoćenika. Strogo formalni pravni posao – zakon određuje njene oblike tj. na koji način se može napraviti. Opoziv pravni posao i tog prava se oporučitelj ne može odreći. Besplatan pravni posao.

• • • •

VRSTE I OBLICI OPORUKE
• Privatna oporuka – pravi je sam oporučitelj a može biti vlastoručna tj. halografska, pisana pred svjedocima tj. alografska te usmena pred svjedocima. Javna – uz sudjelovanje javnih tijela a ovlašteni su je sastaviti sudac općinskog suda, sudski savjetnik, javni bilježnik te konzularni odnosno diplomatski predstavnik RH u inozemstvu Redovita – koja se može praviti u svakoj prilici ( privatne pisane, javna i međunarodna oporuka). Izvanredna – koja se pravi u izvanrednim prilikama kada nije moguće oporučiti ni u jednom valjanom obliku ( rat ,požar, bolest, udaljenost ) a njen rok valjanosti je ograničen. Samo je jedna vrsta takve oporuke – usmena oporuka pred svjedocima.

• •

255

Pisana oporuka – osnovni oblik a može biti  Halografska ili vlastoručna koju oporučitelj sam sastavlja i potpisuje te4 mu ne treba nikakva ovjera potpisa, Alografska ili pisana pred svjedocima koju netko drugi napiše po izjavi oporučitelja a on je mora potpisati pred dva svjedoka izjavljujući da je isprava koju potpisuje njegova oporuka nakon čega svjedoci stavljaju svoje potpise te oba moraju biti istodobno nazočna, Javna koju na zahtjev oporučitelja sastavlja sudac općinskog suda, sudski savjetnik, javni bilježnik ili konzularni, odnosno diplomatski predstavnik RH u inozemstvu na osnovi kazivanja oporučitelja, najbolje njegovim riječima nakon čega mu je pročita, objasni mu pravne posljedice i daje mu oporuku da je potpiše te os tome sastavlja zapisnik kojeg oboje potpisuju a može ju napraviti svaki građanin te je obvezna za osobe koje ne znaju ili ne mogu čitati i pisati. Međunarodna – oporučitelj koji svojoj oporuci želi dati karakter međunarodne mora podnijeti odgovarajući zahtjev jednoj od ovlaštenih osoba za sastavljanje javne oporuke a može biti sastavljena na bilo kojem jeziku ili pismu i ne mora biti vlastoručno napisana. Ovlaštena osoba dužna je oporučitelju izdati potvrdu o sastavljenoj međunarodnoj oporuci. Smisao je da bude priznata glede oblika u državama potpisnicama Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta.

Usmena oporuka – može se praviti samo u izvanrednim prilikama tako da oporučitelj pred dva svjedoka koja moraju biti istodobno nazočna, punoljetna, poslovno sposobna te da znaju čitati i pisati usmeno izjavi svoju posljednju volju a vrijedi još 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti naravno ako u tom vremenu oporučitelj ne umre.

SADRŽAJ OPORUKE

Imenovanje nasljednika – no danas to više nije bitno već je važno samo da je oporučitelj izvršio razredbu čitave svoje imovine ili njenog alikvotnog dijela. Ako je nekoj osobi ostavljena samo pojedina stvar iz ostavinske mase ili pojedino pravo takva osoba naziva se zapisovnik. ( legatar) a ono što 256

joj je ostavljeno zapis ili legat. Za valjanost odredbe zahtjeva se da u sebi sadrži dovoljno podataka na osnovi kojih se može utvrditi identitet nasljednika.  Zamjnene ( suspstitucije) – obična ili vulgarna ( imenovanje zamjenika nasljedniku) ako institut umre prije ostavitelja, odrekne se nasljedstva ili postane nedostojan) te povjerbena ( imenovanje nasljednika nasljedniku npr. neka me naslijedi moj sin a nakon njegove smrti njegov još nerođeni sin). Zapisi ( legati) – kojim se ovlašćuje zapisovnika ( legatar) da od nasljednika ili neke druge osobe kojoj je oporukom nešto ostavljeno zahtjeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Uvjeti, rokovi, nalozi – uvjeti moraju biti objektivno mogući i pravno dopušteni, nameti su neke dužnosti ili ispunjenje činidbe nasljedniku a karakter naloga ima i nesamostalna zaklada. Osnivanje zaklade – narediti oporukom i ostaviti ostavinu za tu svrhu ali sama zaklada osniva se tek ispunjenjem pretpostavki koje zahtijevaju propisi o zakladi. Određivanje izvršitelja oporuke – pravne ili fizičke osobe, poslovno sposobne koja ima pravo na teret ostavine na naknadu troškova i nagradu ali uz uvjet da se time ne umanji nužni dio. Ostalo – opraštanje nasljedniku nedostojnost, opoziv ranije oporuke, storniranje opoziva …

ČUVANJE OPORUKE
Sam oporučitelj ili druga pravna ili fizika osoba ako prihvati a po zakonu su to dužni i ovlašteni sud, javni bilježnik, konzularno diplomatsko predstavništvo RH u inozemstvu i one ne smiju odbiti čuvanje.

OPOZIV OPORUKE
Pravo oporučitelju pripada uvijek u cijelosti ili djelomično uništenjem isprave voljom oporučitelja, izjavom o opozivu u bilo kojem obliku +u kojem se oporuka može napraviti, pravljenjem nove oporuke koja je sadržajno suprotna staroj, konkludentnim radnjama npr. kada oporučitelj još za vrijeme života raspolaže svojom imovinom protivno oporuci.

257

PROGLAŠENJE OPORUKE
Sudska radnja – otvaranje i čitanje svih oporuke pred dva punoljetna građana ili nasljednika i o tome se sastavlja zapisnik.

TUMAČENJE OPORUKE
Utvrđivanje prave volje oporučitelja ( kod ostalih pravnih poslova je težište na očitovanju)  U slučaju sumnje uzima se ono tumačenje koje je povoljnije za oporučnog a ne zakonskog nasljednika, U dvojbi treba prihvatiti ono što je povoljnije za osobu kojoj je naložena neka obveza.

NEVALJANOST OPORUKE
Razlozi ništavosti  Nesposobnost oporučitelja tj. nije imao 16 godina ili nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke. Nemogućnost i nedopustivost sadržaja npr. odredbe o raspolaganju u korist suca, svjedoka …

Pobojnost izazivaju  Mane voljke oporučitelja ( prijetnja ili sila, prijevara i zabluda pa i o motivu a ako se radi asm0o o nekoj odredbi koja ne utječe na ostale i ako oporuka može opstati bez nje ostaje na snazi. Nedostatak propisanog oblika. Raspolaganja suprotna pravu na nužni dio.

 

REKONSTRUKCIJA OPORUKE
Ako se izgubi, zametne ili uništi ZN dopušta da zainteresirane strane dokažu pred sudom da e oporuka postojala, da ej uništena slučajno ili radnjom treće osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da ej bila sastavljena u zakonskom obliku i imala određeni sadržaj kada će se rekonstruirati u obliku sudskog zapisnika za što je još potrebna suglasnost državnog odvjetnika ako bi da nema oporuke ostavina pripala općini odnosno gradu. No dođe li do spora o pravno relevantnim 258

činjenicama ili je ostavinski postupak već okončan, rekonstrukcija je moguća jedino putem parnice kada će presuda imati učinak oporuke.

HRVATSKI UPISNIK OPORUKA
Vodi Hrvatska javnobilježnička komora. To je javni upisnik ali podaci se dostavljaju samo oporučitelju ili osobi koju on ovlasti i u njemu se evidentiraju podaci o sastavljanju, čuvanju i proglašenju oporuke.

259

V.

NUŽNO NASLJEDNO PRAVO

POJAM
Skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine, odnosno koje imaju pravo na dio ostavine.

NUŽNI DIO
Određeni dio zakonskog dijela tj. dio onog dijela koji bi nužni nasljednik kao zakonski dobio da nema oporuke ( kogentni propisi) a ostalim dijelom ostavitelj slobodno raspolaže ( raspoloživi dio). Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koje čine ostavinu ili protuvrijednost u novcu. Nužni dio daje se samo na zahtjev a nikada po službenoj dužnosti.

NUŽNI NASLJEDNICI
Pravo na nužni dio ima osoba samo ako je istodobno i zakonski nasljednik npr. to nije unuk ako je ostaviteljev sin još živ. • U 1. kategoriju ulaze nužni nasljednici sa pravom zahtijevati nužni dio samo zato jer su i zakonski nasljednici ( apsolutni nužni nasljednici) – potomci umrlog, posvojenici i njegovi potomci te bračni drug te imaju pravo na ½ onog dijela koji im pripada po zakonu. Npr. ostavitelj ima bračnog druga i dvoje djece a oporukom je sve ostavio nekoj trećoj osobi pa bračni drug i djeca imaju pravo zahtijevati nužni dio. Da nema oporuke svakom bi pripala 1/3 zakonskog dijela a ovako dobivaju 1/6 svaki, a 3/6 ostaje oporučnom nasljedniku. U 2. Kategoriju spadaju oni nasljednici za koje se traže dvije pretpostavke – da su i zakonski nasljednici te trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život ( relativni nužni nasljednici). Tu spadaju ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci ( djedovi, bake…) a nužni dio iznosi 1/3 njihovog zakonskog dijela. Npr. ostavitelj ima bračnog druga i majku koja je trajno nesposobna za rad i nema nužnih sredstava za život. Da nema oporuke bračni drug dobio bi ½ ostavine i majka ½ jer joj je prirastao dio umrlog ostaviteljevog oca. No nužni dio iznosi ¼ za bračnog druga i 1/6 za majku.

260

IZRAČUNAVANJE NUŽNOG DIJELA
Prvo se utvrđuje aktiva ( sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, uključivo sve ono čime je raspolagao oporukom) pa se od toga odbija pasiva ( dugovi, troškovi pokopa, popisa imovine i procjene ostavine ) te se dobiva čista ostavina a njoj se pribraja vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja. Ne pribraja se vrijednost darova učinjenih u općekorisne svrhe kao ni onih koji se na temelju zakona ne uračunavaju nasljedniku u nasljedni dio. Pod darom se ne podrazumijeva samo dar učinjen ugovorom o darovanju već i odricanje od prava, oprost duga i svako drugo raspolaganje nasljednika učinjeno bez naknade. Do vrijednosti dara u novcu dolazi se tako da se uzima vrijednost darovane stvari u trenutku ostaviteljeve smrti a prema njezinu stanju u kakvom je bila u vrijeme darovanja. Iz tako ukupno izračunate vrijednosti koja se naziva obračunska vrijednost ostavine, određuje se vrijednost nužnog dijela. Tu se primjenjuje tzv. institut uračunavanja po kojem se svakom zakonskom nasljedniku uračunava u njegov nasljedni dio sve ono što je dobio na ime dara ili zapisa od ostavitelja za života. U nasljedni dio se ne uračunavaju • • • • Darovi za koje je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci da se ne uračunavaju, Vrijednost plodova i drugih koristi od darovne stvari, Manji uobičajeni darovi, Troškovi uzdržavanja i školovanja u granicama obveze.

UMANJENJE OPORUČNIH RASPOLAGANJA I VRAČANJE DAROVA ZBOG POVREDE NUŽNOG DIJELA
Najprije se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako ni time nužni dio nije namiren, vraćaju se i darovi prema utvrđenom redu vračanja – od posljednjeg dara i nastavlja se obratnim redom kako su učinjeni a oni učinjeni istodobno vračaju se razmjerno. Do toga nikada ne dolazi po službenoj dužnosti već na isključivi zahtjev nužnih nasljednika.

ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA

261

U određeni slučajevima koji su zakonom taksativno navedeni oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio  Ako je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu prema ostavitelju( npr. uzdržavanje). Ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ostavitelju, bračnom drugu, djetetu ili roditelju ostavitelja. Ako je učinio kazneno djelo protiv RH ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Ako se odao neradu i nepoštenom životu.

Oporučitelj mora navesti u oporuci a nesumnjiv način kako želi isključiti djelomično ili potpuno nasljednika i ako dođe do spora dokazati razloge.

LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA
Pravo oporučitelja da svoga potomka koji ima pravo na nužni dio liši u cjelini ili djelomično kada taj dio umjesto njega pripada njegovim potomcima. Oporučna odredba biti će valjana • Lišeni mora u trenutku sastavljanja oporuke i kasnije u vrijeme ostaviteljeve smrti biti prezadužen ili rasipnik.

• Potomci lišenog mogu biti njegovo maloljetno dijete ili maloljetni unuk od prije umrlog djeteta ili lišenikovo punoljetno dijete odnosno unuk od prije umrlog djeteta pod uvjetom da su nesposobni za rad i nemaju nužni sredstava za život. Smisao lišenja je osiguranje uzdržavanja tih osoba koje bi moglo biti ozbiljno ugroženo zbog prezaduženosti i rasipništva njihove pretka kao nužnog nasljednika.

262

VI. NASLJEDNI UGOVORI I UGOVOR O USTUPU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA

Ugovor nije osnova nasljeđivanja u hrvatskom nasljednom pravu ali ZN uređuje ugovor o ustupu i raspodijeli imovine za života koji je po svojoj pravnoj naravi inter vivos te ima određene nasljednopravne učinke.

Ugovorom o ustupu i raspodijeli imovine za života, koji sklapa predak ( ustupitelj) sa svojim potomcima, predak razdjeljuje i ustupa potomcima cjelokupnu ili dio svoje postojeće imovine. Za valjanost ugovora potrebna je suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ustupitelja. Predak može ugovorom obuhvatiti i svog bračnog druga kada je potrebna i njegova suglasnost a ako ga se ne obuhvati ne prestaje mu pravo na nužni dio, jedino će se tada ustupljena imovina smatrati darom. To je u pravilu besplatan ( iako može biti i naplatan kada ustupitelj za sebe ili bračnog druga, ili oboje ili za neku drugi osobu ugovori pravo uživanja na ustupljenoj imovini ili pak doživotnu rentu ( u naravi ili novcu), uzdržavanje ili kakvu drugu naknadu) i ugovor te se može opozvati ( glede određenog potomka ili bračnog druga iz istih razloga kao i darovanje te ako ne ispunjavaju ugovorene obveze no usprkos tome zadržavaju pravo na nužni dio osim kao ne budu isključeni iz nasljedstva a kod izračunavanja nužnog dijela vrijednost ustupljenog se uzima kao dar.) Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu niti se uzima u bilo kakav račun prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine. Nema karakter dara pa se ne uračunava u njegov nasljedni dio, niti se vraća zbog povrede nužnog dijela, i upravo zato se zahtjeva suglasnost svih ustupiteljevih potomaka koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu. Ako se jedan ne suglasi ili se nakon ustupanja ustupitelju rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je proglašen mrtvim doći će ex lege do konverzije ugovora u ugovor o darovanju a posljedica toga je da će se to dijelovi smatrati darom i uračunavati u nasljedni dio, kod izračuna nužnog dijela i sl. Objekt ugovora je sadašnja imovina ili njen dio tj. ona u vrijeme sklapanja ugovora a ostavinu će činiti ono što nije obuhvaćeno ugovorom o ustupu i raspodjeli i što je naknadno stekao.

263

Ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjeren od nadležnog suda ili u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen kod javnog bilježnika a u istom obliku mora biti dana i suglasnost pa i naknadno. Potomci ne odgovaraju za dugove ostavitelja osim kao to nije predviđeno ugovorom a vjerovnici mogu ugovor pobijati pod pretpostavkama za pobijanje besplatnih pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

264

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful