P. 1
Zapečaćeni Džennetski napitak

Zapečaćeni Džennetski napitak

|Views: 33|Likes:
Published by Ibrahim Muratović
Naziv originala:
ER - RAHIKUL - MAHTUM

Naziv prijevoda:
ZAPEČAĆENI DŽENETSKI NAPITAK
Studija o životopisu Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem

Autor:
Safijurrahman el - Mubarekfuri

Sarajevo, 2001 - 1422. H.G
Naziv originala:
ER - RAHIKUL - MAHTUM

Naziv prijevoda:
ZAPEČAĆENI DŽENETSKI NAPITAK
Studija o životopisu Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem

Autor:
Safijurrahman el - Mubarekfuri

Sarajevo, 2001 - 1422. H.G

More info:

Published by: Ibrahim Muratović on Jun 25, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/04/2014

pdf

text

original

ER - RAHIKUL - MAHTUM ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK

Studija o ‘ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s. Autor: Safijurrahman el - Mubarekfuri

Sarajevo, 2001 - 1422. H.G.

Naslov originala Naslov prijevoda: Autor S arapskog prevela [erijatski recenzent Likovno - tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Peto izdanje Izdava~

ER - RAHIKUL - MAHTUM ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK Safijurrahman el Mubarekfuri Subhija Had‘imejli} - Skenderovi} Muhamed Mehanovi} Ned‘ad Kazi}, Fatih Farhat Nermina Ferizbegovi}, Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo “OKO” - Sarajevo 30.000 KNJIGA BROJ 20 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 el - MUBAREKFURI, Safijurrahman Zape~a}eni d`enetski napitak: studija o `ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s. / Safijurrahman el - Mubarekfuri; (s arapskog prevela Subhija Had`imejli} - Skenderovi}). - 5. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 490 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet zs pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 20) Prijevod djela: Er - rahikul - mahtum. Bilje{ke: str. 445 - 470. ISBN 9958 - 880 - 10 - 9 COBISS - ID 521734

U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U tradiciji se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a

djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ‘ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ‘ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ‘ensku. Svako od njih mo‘e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboru‘avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

RIJE^ GENERALNOG SEKRETARA ISLAMSKE SVJETSKE LIGE - RABITE, GOSPODINA PROFESORA ALI EL - HAREKANA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Davaocu tmine i svjetla, i neka je Allahov salavat i selam na ne{eg Poslanika, a.s., koji je pe~at svim poslanicima, koji je znao obradovati i upozoriti, obe}ati i zaprijetiti. S njim je Allah izveo ~ovje~anstvo iz tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega {to je na nebesima i na Zemlji. A zar se sve ne vra}a Allahu?! Kada je Uzvi{eni Allah, d`.{. obdario Svog Poslanika, a.s., {efa’atom i dodijelio mu posebno mjesto me|u poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi u~inio njegove sljedbenike dragim, poru~io je: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.‘” (Ali Imran, 31) Ove Allahove, d`.{., rije~i, poruka su muslimanima da svim svojim srcem te`e i vole Resulullaha, a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav nalaze se u li~nosti, karakteru i djelu Resulullaha, a.s., iz dana u dan su sve ve}i i ve}i. Stoga su se muslimani od samog po~etka islama ~vrsto vezali uz njega, opona{ali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog svega toga, po~e{e bilje`iti njegov `ivotni put, “Siretu Resulullah, a.s.” Poslanikov, a.s., sjajni `ivotopis temelji se na njegovim rije~ima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Ai{a, r.a., ka`e: “Njegovo pona{anje je po Kur’anu!”, a Kur’an je Allahova knjiga, Njegova univerzalna rije~ - pa ko se bude tako vladao, bit }e najbolji ~ovjek, kompletna li~nost i najvoljenija osoba kod Allahovih stvorenja.

Muslimane i danas ~vrsto povezuje velika i neograni~ena ljubav prema Poslaniku, a.s. Otuda onaj ko ga voli, ~ita i pi{e o njemu. Tako je nikla ideja da se odr`i Prvi islamski kongres, posve}en studiji o ~asnom Resulullahovom, a.s., `ivotu, radu i djelu. Taj komgres odr`an je u Pakistanu, 1396. h. g., gdje je Islamska liga - Rabita ponudila nov~ane nagrade u vrijednosti 150 000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o `ivotu Resulullaha, a.s., uz slijede}e propozicije: 1. da studija bude kompletna i da precizno obuhva}a historijske doga|aje hronolo{kim redom; 2. da bude autenti~na i prethodno neobjavljivana; 3. da autor navede sva klasi~na i ostala djela kojima se slu`io; 4. da autor napi{e posebno kompletnu autobiografiju sa stru~nim kvalifikacijama i navedenim svojim nau~nim radovima ili {tampanim djelima, ako ih ima; 5. da studija bude ~itko napisana ili od{tampana; 6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom `ivom jeziku; 7. studije }e se primati od po~etka mjeseca rebiu-ssani, 1396. h .g. pa do po~etka muharrema, 1397. h. g.; 8. studije }e se predavati Op}em sekretarijatu Islamske Rabite u Meki, u zatvorenim i zape~a}enim kovertama, koje }e se registrirati pod zasebnim serijskim brojevima; 9. radove }e pregledati posebna stru~na komisija, sastavljena od u~enjaka ove znanosti. Ovakav proglas bio je podsticaj da na konkursu u~estvuju svi oni koje je Allah, d`.{., obdario ljubavlju prema Resulullahu, a.s., pa su prou~avali njegovu li~nost, rad i djelo, a uz to su imali dara i da pi{u. U sjedi{te Rabite po~eli su prispijevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima. Na konkurs je prispio 171 rad, od ~ega: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na urdu jeziku, 21 studija na engleskom, jedna na francuskom i jedna na hamitskom (afri~kom) jeziku. Stru~na komisija pro~itala je i prou~ila sve radove i odabrala pet najboljih, ~iji su autori i dobili nagrade. To su: 1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju - R - Rahman El - Mubarekfuri, predava~ na Selefijskom univerzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50 000 saudijskih rijala; 2. dobitnik druge nagrade, dr. Med`id Ali Kan, sa Pokrajinskog islamskog univerziteta u Nju Delhiju, Indija. Vrijednost nagrade je 40 000 saudijskih rijala; 3. dobitnik tre}e nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u Pakistanu. Vrijednost nagrade: 30 000 saudijskih rijala; 4. dobitnik ~etvrte nagrade, profesor Hamid Meahmud Mensur Lemud iz Egipta, a vrijednost nagrade je 20 000 saudijskih rijala;

5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Ha{im Hafiz iz Medine, Saudijska Arabija, a vrijednost nagrade je 10 000 saudijskih rijala. Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj azijskoj islamskoj konferenciji u Kara~iju, mjeseca {a’bana, 1398. h. g., kao {to ih je objavila cjelokupna islamska javnost. Ovaj doga|aj proslavljen je u Meki, na sve~anosti koju je organizirao emir Saud ibn Abdul - Muhsin ibn Abdul - Aziz, zamijenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela, 1399. h. g. Sekretarijat Rabite je na toj sve~anosti obznanio da }e {tampati nagra|ene studije na nekoliko svjetskih jezika. Shodno tome, nudimo po{tovanom ~itaocu prvijenca ovih studija, prvonagra|eno djelo autora {ejha Safijjur rahmana el - Mubarekfurija, profesora Selefijskog univerziteta u Indiji. [tampat }e se i ostali nagra|eni radovi, s molbom Uzvi{enom Allahu, d`.{., da primi od svih nas na{a djela, u~injena izri~ito u Njegovo ime. Allah je divan Gospodar i divan Pomaga~! Neka je salavat i selam na na{eg Resulullaha, a.s., njegovu porodicu i njegove sljedbenike! Generalni sekretar Rabite Muhamed ibn Ali el - Harekan

PREDGOVOR
Siretu Resulullahi, a.s., uvijek }e biti historijska osmatra~nica, nepresu{no vrelo, iz kojeg }e se napajati generacija za generacijom `rdnih znati`eljnika koji su ba{tinici poslanstva, nosioci imanske baklje, ~iji }e plamen vje~no gorjeti, a oreol svjetlosti se stalno {iriti. Ko je prou~avao `ivotni put Resulullaha, a.s., i dovoljno se posvetio njegovoj idejnoj, misaonoj i prekti~noj vrijednosti vidi neprekidni lanac interesantnih i neobi~nih historijskih doga|aja u kojima su Resulullah, a.s., i mala skupinavjernika ovladali mnogim nau~nim saznanjima jo{ u ono doba. Porijeklo materije, uzroci zemljine te`e, i mnoga druga saznanja iz Kur’ana, uzdigla su njima ~ovje~nost na nivo, do tada nepoznat i nevi|en u ljudskom rodu. Ko se dublje unese u `ivot i djelo Resulullaha, a.s., otkriva mu se misteriozni preobra`aj suhe, neplodne i prazne historije, koja je bila poput pustinje, u plodnu i bogatu zemlju iz koje isklija, a potom izraste, ~ovje~nost, znanje, uljudnost i ljepota. S Resulullahovog, a.s., izvora napoji{e se ljudi, iz njegovog ru`i~njaka ubra{e plodove i mirisno cvije}e. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da se zna da su ljudi, a ne meleki; mogao si ih ~uti kako govore: “Postoji jedna velika pustinja u ~ijem zagrljaju odrsto{e ljudi koji prihvati{e islam i poneso{e ga prostorima nastanjenim mrakom, razgone}i ispred sebe tminu i neznanje.” Djela Resulullaha, a.s., govore nam: “Mi izgra|ujemo ummet - narod kome }e pripasti historija svijeta u budu}nosti.” Dosada{nja historija ne pozna li~nost poput Resulullaha, a.s., koja je imala toliko strpljenja u nesre}i, postojanosti u pravdi, ~vrstine u karakteru, smirenosti u ovodunjalu~kim potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, {irokogrudniji i razumniji, i niko od ljudi nije mogao doku~iti kao on, izvanzemaljska zna~enja. Njega je Allah, d`.{., stvorio da ovlada mnogim neda}ama i da ih pot~ini sebi. Stoga je Resulullah, a.s., za historiju ~ovje~anstva nepresu{ni izvor humanizma, a za samo ~ovje~anstvo pokrovitelj ustrojstva tog humanizma i njegovog provo|enja od ideje u djelo. Uzvi{eni Allah, d`.{., zape~atio je Resulullahovo, a.s., srce od svih poroka i nevaljal{tina, od samog ro|enja pa do smrti. ^itaju}i Resulullahov, a.s., `ivotopis, upoznajemo njegovu li~nost, njegove karakterne

Zape~a}eni d`enetski napitak

11

crte, njegov na~in izra`avanja i metod rada, i shav}amo da mu je Allah, d`.{., u svemu bio naklonjen: Upu}iva~, Pomaga~ i Za{titnik. Islam mu je bila vjera, a Kur’an vodilja. Uz ovo }emo spoznati da ~ovjek nije u stanju dosti}i visoke moralne ciljeve i ljudske vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a.s., koji je prije svega bio ~ovjek, a zatim pokreta~ humanizma i dru{tvenog naretka. U Resulullahove, a.s., nadljudske, nadnaravne mogu}nosti, tj. u njegove mu’d`ize ubraja se, izme|u ostalog, i to {to je svoju historiju dopunio ~injenicama koje do tada ~ovje~anstvo nije zabilje`ilo. Cijeli Resulullahov, a.s., `ivot postavljen je i ure|en Allahovom odredbom. Kao da je njegov `ivot skup odlika od Allaha danih,koje je on postavio u vremenu da budu izvor ljudske duhovnosti, kao {to je postavio Sunce da bude izvor svjetlosti materijalnim pojavama. Jedna va`na komponenta Resulullahove, a.s., li~nosti bio jedar govora - rje~itost, koja ina~e nije nedostajal tom nepismenom arapskom narodu. Resulullahov, a.s., govor, njegove rije~i, iskazane misli, odvode te u bogatu plodnu ba{~u s raznoraznim plodovima. Kad u|e{ u tu ba{~u, osje}a{ da sve oko tebe di{e i kao da kuca jednim srcem. Svaka Resulullahova, a.s., rije~ i misao nosi sa sobom poruku. Shvati{ li je, osjetit }e{ novu volju za `ivotom. On do~arava `eljenu sliku svojim na~inom kazivanja: smireno, iskreno, osje}ajno i dopadljivo. Potom, i ne htiju}i uvijek, ~italac pada pod njegov utijecaj, pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u ~itaocu ono {to je ljudsko, a potom Allah, d`.{., podari kome ho}e dio njegove svjetlost. Resulullahov, a.s., govor nam je blizu kao du{a u ~ovjeku, a u isto vrijeme tako daleko, kao {to ne znamo {ta je du{a. On ima rje{enje za svaki problem, nudi izlaz iz svake te{ke situacije i ukazuje na osvjetljenje staza kojima treba kretati. Dok ~itamo Resulullahove, a.s., rije~i, gubimo predod`bu o vremenu i prostoru, i onako zadubljeni u zna~enje tih rije~i, do`ivljavamo njegovu blizinu, kao da je t, s nama u neposrednom govoru. Kad u svoj tekst unese novu ideju, ona odjednom, kazana njegovim rije~ima, daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo s njim, koiliko ga pratimoi koliko `elimo da ga razumijemo. Ako se na ne~emu zaustavimo - i on se zaustavi, ako produ`imo - i on produ`i. Ono {to smo prema njemu izvr{ili - i on je prema nama ispunio. Resulullah, a.s., ne posjeduje u svom na~inu izra`avanja ono {to posjeduje ve}ina retori~ara svijeta. U njegovom jeziku nema brztalnog govora, nema cini~nog i dvosmislenog zna~enja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi da, kao drugi, pusti jeziku na volju. Resulullahov, a.s., govor je govoren ili kazan, da bi ponio smisao i poruku koja treba postati stvarnost. On govori srcem koje zra~i imanom i Kur’anom. Iza njegovih rije~i stoji Uzvi{eni Allah, d`.{.

12

Zape~a}eni d`enetski napitak

Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba `ivjeti ~ovjek. @ivot, rije~i i djelo Allahovog Poslanika treba da budu uzor za svakog ~ovjeka, pogotovo kad se zna da je on od ro|enja do smrti hodio stazama ~istog islama (fitre). Njegov `ivot nema tamnih mrlja koje bi istakle suprotno saznanje. Tu nema kolebanja. Stoga isti~emo da cijeli `ivot Resulullaha, a.s., njegove rije~i i djelo, trebaju zna~iti vjerniku ono {to za njega zna~i njegovo srce, bez kojeg ne bi mogao da `ivi. Njegova sjena treba ga pratiti poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne mo`emo pobje}i od svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobje}i od Reulullaha, a.s. Trebamo te`iti za duhovnim i moralnim uzdignu}ima nad materijalnim privla~nostiam i ovozemaljskim njihovim okovima. Du{a ne mo`e poletjeti i uzdi}i se na visinu dok ~ovjek ne spozna cilj svog ra|anja, `ivljenja, umiranja i ponovnog o`ivljenja. A spozanti to mo`e samo onaj ~ovjek kome je njegov Poslanik bioResulullah, a.s. Na{ ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod. “Allah, d`.{., poslao nas je da izvedemo onoga ko ho}e iz robovanja ~ovjeku u robavanje i obo`avanje Gospodara svih ljudi, iz nepravde vjera u pravdu islama i iz nepravde ovoga svijeta u {irinu i ovoga i onoga svijeta.” Ovo su rije~i koje poja~avaju ~ovjekov iman. One zra~e svijetlom i pru`aju nadu. Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na{ vo|a i prvi u~itelj, s.a.v.s., osoba koja je shvatila cilj svoga `ivljenja i radila na ostvarenju tog cilja. I takav mora biti svako ko ho}e da se pridru`i povorci pravovjernih na njihovom dugom putu. Zbog velikog zna~aja koji zauzima “Sira” u `ivotu svakog muslimana, bilo zbog pro{losti ili sada{njsti, napisane su mnogeknjige kojima se `ivotu Resulullaha, a.s., pristupalo s razli~itih aspekata, tematski ili metodski. Me|utim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a.s., `ivotu i djelu koje se odlikuju pripovjeda~kim stilom pisanja, a uz to su dosljedne historijskim zbivanjima i preciznim i ta~nim podacima, {to omogu}ava ~itaocu da ih ~ita s lahko}om, da ih potpuno razumije i prou~ava bez manjkavosti. Ova knjiga, s naslovom na arapskom jeziku “Er - Rahikul - Mahtum”, profesora Safijju - R - Rahmana iz Indije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja, metodologiji izlaganja, a posebno je izra`ena sveobuhvatnost ~iste “Sire”, bez primjese sumnje ili neistine, koje su prate}e komponente u nekim djelima. Tako|er, ova knjga se odlikuje svojom pristupa~no{}u {iroj ~itala~koj publici, kao i samim istra`iva~ima kojima je “Sira” struka. Svako }e za sebe na}i ono {to `eli. Stoga je djelo “Er - Rahikul - Mahtum” dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu “Za najbolju Siru”. Dodajmo ovdje da je ovo djelo samo nastavak truda koji su ulo`ili u~enjaci Indije kroz dugi niz stolje}a na o~uvanje isalmske tradicije, njegiju}i mnoge islamske znanosti. Poznata

Zape~a}eni d`enetski napitak

13

su njihova originalna i neponovljiva nau~na dostignu}a na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih hadiskih znanosti. I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha, d`.{., da se njome koriste. Allah zna {ta je u namjeri svakog ~ovjeka!

RIJE^ AUTORA
Hvala Allahu, Koji je poslao Svoga Poslanika, a.s., s Objavom istinite vjere, koja }e se uzdi}i nad svim vjerama. Hvala Allahu, Koji ga je poslao da svjedo~i, da obraduje, da opominje i da poziva svome Gospodaru, nose}i svjetiljku koja sija. Hvala Allahu, Koji je dao da u na{em Poslaniku, a.s., imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo slave Allaha i nadaju se Sudnjem danu. Dragi moj Allahu, blagoslovi, i salavat i selam donesi na na{eg Poslanika, a.s., njegovu obitelj, rodbinu i drugove, i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana! Podari im izvore Svoje milosti, Svoga zadovoljstva i opskrbe! A zatim: Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita, objavila konkurs za najbolju “Es - Siru” na kongresu Es - Sire, odr`anom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evela, 1396. H. g. Konkurs je bio otvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila `ivotopis Vjerovjesnika, neka je na njega hiljadu hiljadu puta salavat i spas! Bio je ovo veliki izazova piscima i u~enjacima ove tematike da ulo`e maksimalan trud i da se prijave za konkurs. Smatram da }e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti za budu}e generacije. Zaista je `ivotopis Resulullaha, a.s., jedinstven. On je muhamedanski, poslani~ki i druga~iji od svih drugih `ivotopisa. Salavat i selam na Allahovog Poslanika! Kad preciznije pogledamo, Sira je jedini izvor iz koga proisti~u prakti~na islamska `ivotna pitanja, od neprocjenjive vrijednosti za sre}u ljudskog roda. Sretan sam zbog dono{enja odluke da u~estvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdje sam to ja, i ko sam to ja da bih mogao baciti jedan zra~ak svjetlosti na `ivot najodabranijeg i Allahu najdra`eg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam ~ovjek koji do`ivljava veliku sre}u i zadovoljstvo kad s nalazi u “dru{tvu” Resulullaha, a.s. Ljubav prema njemu grije moje srce i daje mi podstreka i volje za `ivotom, bodri me da ne klonem duhom i ne malaksam tijelom, da ne posrnem u ponore tmine. U~i me da dostojanstveno `ivim ovaj `ivot i dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg naroda, Resulullahovog, a.s., ummeta. Molim Allaha, d`.{., da s njegovim{efa’atom grijehe mi oprosti! Na kraju, re}i }u ne{to ukratko o svome radu: Prije nego sam po~eo pisati ovaj rad, smatrao sam da on treba biti srednjeg obima.

Zape~a}eni d`enetski napitak

15

Izbjegavao sam op{irno izlaganje, kao i bezvrijedno skra}ivnje. ^itao sam u mnogim izvornim djelima “Sire” veliku op{irnost u manje va`nim stvarima, tj. u sporednim doga|ajima, kao i razli~it raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim slu~ajevima nastojao biti precizan sa ciljem da do|em do prave istine. Doga|aje i zbivanja sam promatrao s vi{e razl~itih aspekata, dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono {to je najjasnije i po mom mi{ljenju najta~nije. Izbjegavao sam navo|enje dokaza, jer to dovodi do nepotrebne op{irnosti, ali mo`da sam ukazao na neke dokaze, onda kad bih se pobojao da }e se ~italac i{èu|avati, ili kada bih primijetio da su svi autori, unato~ istini, oti{li drugim putem. Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i budu}em svijetu; Ti si, zaista, Onaj Koji opra{ta, Koji zaslu`uje ljubav, Ti si Gospodar Ar{a slavnog! 24.07.1396. h. g. Safijjurrahman el - Mubarekfuri Selefijski univerzitet, Indija

16

Zape~a}eni d`enetski napitak

Prvi put na{ muslimansko - bo{nja~ki narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo indijskog profesora SAFIJUR RAHMANA EL - MUBAREKFURIJA pod naslovom “ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK”. Ovo djelo dobilo je prvu nagradu od ukupno 171 prispjelog rada na natje~aju za najbolju Resulullahovu siru (`ivotopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga “Rabita”. ^itaocu se pru`a mogu}nost da otvori stranice ove knjige i spozna put do d`enetskog napitka. Molimo Allaha, d`.{., da ovo djelo bude od velike koristi na{im muslimanima. Prevoditeljica

POLO@AJ ARAPA I ARAPSKIH NARODA
Siretu Resululah, a.s., ili `ivotopis Resulullaha, a.s. pravi je tuma~ Objave Kur’ana i poruke koju je Poslanik, a.s., ponio cijelom ~ovje~anstvu. Ta Objava putokaz je kojim je Allah, d`.{. izveo ljude iz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednog Boga. Stoga nije mogu}e u potpunosti do~arati veli~anstvenu mo} Allahove objave, osim ako se uporedi stanje koje je prethodilo Objavi, donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim zbivanjima prije islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama vremena u kojem se pojavio Muhammed, a.s.

POLO@AJ ARAPA
Rije~ “arebun”, zna~i: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode i biljnog `ivota. Ovim imenomje od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao {to su istim imenom nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom. Arabijski poluotok grani~i sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka, s istoka Arabijskim zalivom i velikim dijelom ju`nog Iraka. S juga je Arabijsko more, koje je produ`etak Indijskog mora. Sa sjevera grani~i sa Sirijom i dijelom Iraka. Povr{ina mu je izme|u milion i milion i tri stotine kvadratnih milja. Arabijski poluotok zauzima veoma va`an prirodno - geostrate{ki polo`aj u tom dijelu svijeta. [to se ti~e unutra{njeg sastava, poluotok je sa svih strana gola pustinja i pijesak {to bija{e neprobojna brana koja nije dozvolila strancima da ga osvoje i nad njim uspostave svoju upravu. Zbog toga su i stanvonici ovog poluotoka uvijek ostali slobodni i nepokoreni, i pored toga {to su grani~ili s dvije najve}e imperije toga doba (Bizantijom i Perzijom) ~ijim

18

Zape~a}eni d`enetski napitak

napadima ne bi mogli odoljeti da nije bilo ove neprobojne brane. Gledano na spolja{nji svijet, Arabijski poluotok zauzima sredi{nji polo`aj me|u kontinentima poznatim kao Stari svijet. Vezano je uz njih i kopnom i morem. Njegova sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroisto~na granica klju~ je za Evropu. Isto~na, pak, otvara vrata nearapima, te je tako veza s Indijom i Kinom ujedno veza s Dalekim istokom. Svaki od ovih kontinenata vezan je s poluotokom morskim putem koji la|e i brodovi vodi pravo u luke na poluotoku. Zbog takvog geografskog polo`aja Arabije, njen sjever i jug bili su pristani{ta drugim narodima, bili su centri trgovine, kulture, obrazovanja, vjera i umjetnosti.

ARAPSKI NARODI
Histori~ari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu: 1. Arapi El - Baide, ili Arapi starosjedioci tog poluotoka, o ~ijem porijeklu nema dovoljno pisanih podataka. Njima pripadaju plemena: Ad, Semud, Tasm D`edis, Amlak i jo{ neka druga. To su, u stvari, Arapi beduini; 2. Arapi El - Arebe, koji su porijeklom od Ja’reb ibn Je{d`ea bin Kahtana. a zovu ih i Arapi Kahtanije; 3. Arapi El - Musta’rebe, koji su porijeklom od Ismailai zovu ih Arapi Adnanije. Arapi Kahtanije ili El - Arebe do{li su s juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je Jemen. Njihove porodice rzgranale su se `enidbenim vezama, pa izdvajamo dva poznatija plemena: a) Humejr, s najpoznatijim porodicama Zejdul - D`umhur, Kudat i Sekasik; b) Kehlan, s najpoznatijim porodicama: Hemedan, Emar, Tajj, Mizhad`, Kinda, Laham, D`izam, El - Ezd, El - Evs, El - Hazred`, a potomci D`efna bili su vladari [ama, tj. Sirije, Palestine i Jordana. Pleme Kehlan raselilo se iz Jemena po ~itavoj Arabiji i to prije poplave izazvane pucanjem brane (Sejul - ‘Arim). Postali su ~uveni trgovci,ali im trgovina propada nakon {to Vizantija zauzima pomorski put, a kopneni put je uni{ten poslije zauzimanja Egipta i Sirije. Plemena su `ivjela u me|usobno dobrim, rijetko lo{im odnosima. Me|utim, stalno su se takmi~ila, natjecala koje }e biti bolje i koje }e ste}i ve}u slavu. Stalno je me|u njima vladao duh rivalstva. Doga|alo s da su se me|usobno krvno vezivali putem `enidbe, kao {to se desilo sa Humejrom i Kehlanom.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       19

Narod Kehlana raselio se na ~etiri strane i otuda ~etiri grupe njihovih potomaka. To su:

EL - EZD
Prema naho|enju njihovog starje{ine, Imran bin ‘Amr Muzejkaba, oni su se selili na sve strane. Putovali su od Jemena do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u kojima su se nastanili nakon posljednje seobe. Sa’lebe ibn Amr El - Ezdi krenuo je u Hid`az. Nastanio se izme|u dva mjesta: Es S’alebije i Zi - Kar. Kad mu je odrstao sin, i oja~ao, krenuo je u svijet. Do{ao je u Medinu i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El - Evs, El - Hazred`, sinovi Harisete ibn Sa’lebe. Od njih se odvojio Haris ibn Amr iz plemena Huzaat i do{ao u oblast Hid`aza. Nastanio se u Merri Ez - Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Meku za svoje prebivali{te, nakon {to otjera{e njene starosjedioce D`erahime. ‘Imran bin Amr nastanio se u Omanu sa svojim potomcima i oni su ogranak plemena Ezd u Omanu. Plemena Nasra bin El - Ezda nastanila su se u Tihami, a zovu se Ezd [enue’. D`efne ibn Amr odseli u [am, gdje je i ostao da `ivi sa svojim plemenom. On je predak kraljevva El - Gassasine, koji dobi{e taj naziv po jednoj vodi u Hid`azu poznatoj pod imenom Gassan, a tu im je bilo i prvo boravi{te pred odlazak u [am.

LAHAM I D@IZAM
Od prvog plemena je potomak Nasr bin Rebia, od koga potje~u kraljevi Menazire u Hajri.

BENU - TAJJ
Nakon odlaska El - Ezda, Benu - Tajj krenu{e na sjever. Naseli{e se na dva bre`uljka, Ed`em i Selma, pa su oba prozvana bre`uljci Tajja

20

Zape~a}eni d`enetski napitak

KINDA
Oni naseli{e podru~je Bahrejna, a potom su morali na silu oti}i sa te zemlje. Zatim su oti{li u Hadramevt, pa ih je sna{lo ono {to ih je sna{lo u Bahrejnu, te su se nastanili u Ned`du. Osnova{e dr`avu od velike strate{ke va`nosti, ali ta dr`ava ubrzo propade. Od nje nemamo nikakvih tragova. Pleme Kuda’a potje~e od Humejra, (ima i razli~itih mi{ljenja o njegovom prijeklu). Oni su napustili Jemen i naselili se u pustinji1 Es - Semave na rubni dijelovima Iraka.

ARAPI MUSTAR’ EBE
Oni potje~u od pradjeda Ibrahima, a.s., porijeklom iz ira~kih krajeva, preciznije iz gradi}a Er, koji se nalazio na zapadnoj obali rijeke Eufrat, u blizini Kufe. Iskopine i ba{tina tog, historijski zna~ajnog, mjesta detaljno su opisane i sa~uavne u knjigama. Tako|er, sa~uvani su i zapisi o prijeklu porodice Ibrahima, a.s., te o dru{tvenim i vjerskim zbivanjima iz toga doba.2 Poznato je iz historije da je Ibrahim, a.s., odselio iz mjesta Er i do{ao u Haran, ili Hiran, a odatle oti{ao u Palestinu. Palestinu je odabrao kao centar svog misionarsta, a povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vra}ao.3 Izvori navode da je jednom prilikom doputovao u egipat kod Faraona, koji je poku{ao napraviti spletku i zlo njegovoj `eni, ali je Allah, d`.{., njegovo spletkarenje vratio na njega, te u tome nije uspio. Faraon je uvidio koliko je Sara bila privr`ena Allahu, d`.{., te joj zbog toga, kao slu{kinju, dade svoju k}er Had`eru.4 Sara primi Had`eru u slu`bu, a potom je udade za Ibrahima, a.s.5 Tako Had`era postade drugom `enom Ibrahima, a.s., a spletka Faraonova nije urodila plodom. Ibrahim se vratio u Palestinu i Allah, d`.{., mu podari od Had`ere Ismaila. Sara, njegova prva `ena, bila je ljubomorna, pa je nagovarala Ibrahima da ostavi Had`eru i njeno malo dijete, Ismaila. Ibrahim, a.s., da bi udovoljio njenoj `elji, ne htjede se rastaviti od Had`ere, ali nju i sina odvede u Hid`az i ostavi ih u neplodnoj dolini, a uz Svetu ku}u Bejtul - Muharrem, koja je tada postojala u obliku uzdignute gomile pijeska i kamenja, koju bi povremeno bujice raznosila s lijeve i desne strane. Ibrahim, a.s., ostavi ih u hladovini visoke palme, u blizini dana{enjeg Zemtema, koji tada nije postojao. To je mjesto u vrhu dana{njeg mesd`idul - harama. U Had`erino vrijeme sve je to bilo pusto. Ibrahim, a.s., pored `ene i sina ostavi zave`ljaj s hranom i posudu s vodom, a potom se vrati u Palestinu.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       21

Pro|e nekoliko dana Had`erinog boravka u pustinji s malim djetetom. Hrane nestade, a i voda se potro{i. Allahova volja htjede, pa iz pjeska provri voda - izvor Zem - zem, pa im postade napitak koji im ugasi `e| i postade izvor njihovog `ivota za izvjesno vrijeme. Pri~a o Had`eri i Ismailu je duga i op}epoznata.6 U tom peridu nai{lo je pleme Jemanije, zvano D`urhum, ili drugo njihovo koljeno, pa zauze{e zemlju oko vrela Zem - zem, po odobrenju Had`ere, Ismailove majke. Za pleme D`urhum ka`u da je ranije `ivjelo u dolinama u blizini Meke. Buharija u svome predanju jasno tvrdi da je to pleme nastanilo podru~je dana{nje Meke poslije ro|enja Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to, da su oni i ranije silazili s brda u to dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili.7 Ibrahim, a.s., dolazio je u Meku s vremena na vrijeme, da obi|e svoju ostavljenu obitelj. Ne zna se ta~no koliko je bilo takvih putovanja, izuzev {to je historija zabilje`ila ~etiri. Allah, d`.{., spomenuo je u Kur’anu da je Ibrahim, a.s., vidio u snu da }e zaklati svoga sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvr{i to djelo, Allah, d`.{., re~e: “I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i, Mi ga zovnusmo: ‘O iIbrahime, ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine’, - to je, zaista, bilo pravo isku{enje! - ‘i kurbanom velikim ga iskupismo.’” (Es Saffat, 103 - 107) U knjizi postanka navodi se da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pri~a svjedo~i da se ovaj doga|aj desio poslije ro|enja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta poslije u cijelosti pri~e o Ismailu. Ova pri~a spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od IbnAbbasa, r.a., a on direktno od Resulullaha, a.s.8 Ismail je izrastao u lijepog i stasitog mladi}a. Nau~io je arapski jezik od plemena D`urhum.Veoma im se dopadao, pa ga o`eni{e djevojkom iz svog plemena. U me|uvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s., uputio iz Palestine da obi|e `enu Had`eru i sina Ismaila. Stigao je u Hid`az nakon Ismailove `enidbe. Potra`io je Ismaila kod ku}e, ali ga ne na|e, ve} zate~e njegovu `enu. On je upita za njega, kako je i kako `ivi. Ona se po`ali na siroma{tvo, a Ibrahim, a.s.,opru~i joj da ka`e Ismailu neka promjeni ku}ni prag. Ismail je shvatio o~evu poruku, pa se razvede od ove `enei o`eni drugu. Bila je to k}er Mudad bin Amra, velikodostojnika, starje{ine D`urhuma.9 Ibrahim, a.s., je nakon ove Ismailove `enidbe ponovo do{ao, i opet nije na{ao Ismaila kod ku}e, pa je upitao njegovu `enu kako je i kako `ivi. Ona se zahvalila Allahu, d`.{., na svemu, a on poru~i Ismailu da ovaj put pri~vrsti ku}ni prag. Potom se Ibrahim, a.s., vrati u Palestinu.

22

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ibrahim je i tre}i put do{ao, pa je zatekao Ismaila kako {ilji strijelu pod kro{njom jednog drveta u blizini Zem - zem vrela. Krenu{e jedan prema drugom, kao sin prema ocu i otac prema sinu (nisu se poznavali, ali su se osje}ali). Njihov susret napokon se dogodi nakon toliko dugo vremena. Te{ko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze - radosnice pred sinom, ili pak, ~estiti i dobri sin svoju sre}u pred ocem. Utom periodu sagradi{e temelje na kojima podigo{e Kabu. Ibrahim, a.s., objavi ljudima da trebaju obavljati had`, onako kako mu je Allah, d`.{., naredio. Allah, d`.{., je Ismailu podario od Mudadove k}eri dvanaest sinova, a to su: Nabit (Nebajot), Kajdar (Kedar), Edbail (Adbeel), Mib{am (mibsam), Mi{ma (Mi{ma), Duma (Duma), Mi{a (Masa), Haded (Hadad), Jetma (Tema), Jetur(Jetur), Nefis (Nafi{) i Kaideman (Kedma). Od njih se razmnio`i dvanaest plemna. Sva su u po~etku boravilau Meki. Bavili su se trgovinom. Putovali su trgova~kim putevima na relaciji Jemen - [am - Egipat i oratno. Nakon nekog vremena, ova plemena raseli{e se po ~itavoj Arabiji, pa i van nje. Uglavnom su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena. Na sjeveru Hid`aza procvala je kultura El - Enbata. Taj narod osnova jaku vlast kojoj se pokori{e okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usu|ivao suprotstaviti im se, sve dok ne do|o{e Viznantinci, koji ih pokori{e. Profesor Sulejman en - Nedevi, u svojoj nau~noj studiji, iznosi mi{ljenje da vladari plemena Gassan (Gassasine), kao i ensarije, iz plemena El - Evs i El- Hazred`, ne potje~u od Kahtana, ve} od porodice Nabita ibn Ismaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima svjedo~e o tome.10 Potomci Kajdara ostali su u Meki, gdje su se udoma}ili. Njihovoj lozi pripadaju Adnan i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je dvadeset i prvi predak u uzlaznoj porodi~noj lozi Resulullaha, a.s. Zabilje`eno je da je Resulullah, a.s., pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao, govore}i: “Slagali su rodoslovci”, i ne bi i{ao dalje od Adnana.11 Grupa u~enjaka smatra da je Poslanikovom rodoslovlju dozvoljeno i}i dalj od Adnana, smatraju}i da je pomenuti hadis slab (daif). Oni ka`u da od Adnana do Ibrahima, a.s., uzlazno, ima ~etrdeset koljena.12 Potomstvo Meada razmno`ilo se od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog mu{kog potomka. On je imao ~etvero djece, od koje su nastala ~etiri plemena, i to: Ijjad, Emmar, Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena brojna su i veoma poznata u historiji po slavi ~uvenosti. Pleme Rabiat porodilo je zna~ajne historijske li~nosti predislamskog doba. To su: Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul - Kajs, dva Vailova sina - Bekr i Taglub, zatim Hanife, i drugi. Narod Mudara rzdvoji se `enidbenim vezama i brojno{}u na dva velika plemena: Kajs Ilan bin Mudar i Ilijas ibn Mudar.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       23

Od Kajsa ibn Mudar potje~u: Benu - Sulejm, Benu - Havazin, Benu - Gatafan, a od Gatafana su: Fabes, Zubjan, E{d`e i Gani bin E’asar. Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejf ibn Mudrike, Benu - Esed ibn Huzejme i potomci Ken’aneta ibn Huzejme. Od Ken’aneta potje~u Kurej{ije, i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Ken’aneta. Kurej{ije se vremenom izrodi{e u vi{e plemena, a najpoznatija su: D`umh, Sehm, Adijj, Mahzum, Tejm, Zehra i potomci Kusajja ibn Kilaba, a oni su: Abdud - Dar ibn Kusajj, Esed ibn ‘Abdul - ‘Uzza ibn Kusajj i Abdu Menaf ibn Kusajj. Pleme Abdu Menafa grana se na ~etiri porodice: Abdu - { -[ems, Nevfel, El - Muttalib, Ha{im, a Ha{imovu porodicu Allah, d`.{., obdario je Svojim poslanikom Muhammedom, a.s., sinom Abdullaha ibn Abdul - Muttaliba ibn Ha{ima.13 Resulullah, a.s., rekao je: “Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Ken’ana od Ismailove djece, a Kurej{ije od Ken’anove djece, a od Kurej{ija odabrao je Benu - Ha{ima, a mene od Benu - Ha{ima.”14 Prenosi se od Abbasa bin Abdul - Muttaliba, da je rekao: “Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem porijeklomod najbolje loze, najboljeg plemena i najbolje ku}e. Ja sam, dakle, najbolji i po osobinama i po porijeklu.’”15 Kad se pro{iri pleme Adnana raseli se po cijeloj Arabiji u potrazi za vodom i pa{njacima. Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul - Kajs i potomci Temima naseli{e se u Bahrejnu i tu ostado{e. Pleme Benu - Hanife bin Sa’b ibn Ali ibn Bekr naseli se u Hid`ru, glavni grad Jemame, a ostali potomci Bekr ibn Vaila naseli{e zemlju uzdu` od Jemame preko Bahrejna i Sejf Kazime do mora, te na obronke oblasti Sevad u Iraku, Eblu i Hit. Pleme Taglib nastani se u El - D`ezire El - Furatijje. Neke njihove porodice `ivjele su uz pleme Bekr. Benu - Temim nastani{e se u Basrijskoj pustinji. Benu - Sulejm ostado{e u blizini Medine, u dolini Vadil - Kura i Hajbera isto~no od Medine, pa do D`ebelajna - dva brda koja dose`u do El - Harre. U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin isto~no od Meke, na obroncima Evtasa, na putu izme|u Meke i Basre. Benu - Esed naseli se isto~no od Tejme i zapadno od Kufe, a izme|u njih su bile ku}e Buhtura iz plemena Tajj. Udaljenost od njih do Kufe iznosila je pet dana hoda. Zubjan se nastani izme|u Tejme i Havrana. U Tuhami ostade porodica Ken’anet, a Meku i njenu okolicu nastani{e Kurej{ije, koje je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljuju}i njemu, pleme Kurej{ postade ~uveno i ugledno jo{ prije islama.16

24

Zape~a}eni d`enetski napitak

VLAST I UPRAVA KOD ARAPA
Kad je trebaloda govorimo o stanju Arapa prije islama, odlu~ili smo da damo kratak pregled historijata Arapa, njihove dr`ave, naroda i vjere, kako bi se mogli lak{e razumijeti neobi~ni doga|aji i zbivanja u vrijeme pojave islama. U vrijeme pojave islama, Arabijskim poluotokom valdala su dva stale`a: a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni; b) plemenski poglavari i vo|e, koji su imali povlastice kao i kraljevi, bilo u vlasti ili ~asti, s razlikom {to ve}ina njih nije bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari bili su podre|eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana i El - Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu.

VLAST U JEMENU
Najstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El - Aribe jeste narod od Sabe. O njima se dosta saznalo po arheolo{kim iskopinama Evra iz 25. stolje}a prije ro|enja Isaa, a.s., ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. stolje}u, p.n.e. Njihovo razdoblje mogli bismo podijeliti u ~etiri perioda: 1. To je period koji je dosezao do 650. g. p.n.e. Vladari tog perioda nazivali su se “Tvrdi Sabejci”. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ~ije ru{evine postoje na dan hoda zapadno od grada Ma’reba koji se jo{ zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara po~ela je izgradnja ~uvene brane, poznate pod imenom “Seddu Me’reb”, koja je imala veliki historijski zna~aj za Jemen. Zna se da su Sabejci bili veliki osvaja~i, pa su pod svojom vla{}u dr`ali mnoge kolonije u Arabiji, a i van nje. 2. Drugi period traje od 650. - 115. g. p.n.e. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv “Tvrdi Sabejci”, prozva{e se “Kraljevi od Sabe” i uze{e za svoju prijestolnicu Ma’reb umjesto Servaha, ~ije iskopine postoje {ezdesetak miljaisto~no od Sane. 3. Tre}i period traje od 115. g. p.n.e., pa do 300. g. n.e. Sabom zavlada pleme Humejr, koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijeni{e mu ime u Zaffar. Iskopine Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima. Od tog perioda, Sabejci i njihova dr`ava po~eli su slabiti i nazadovati. Njihova trgovina

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       25

oslabila je u ogromnoj mjeri u prvom redu zbog toga {to je pleme El - Enbat preuzelo njihovo tr`i{tena sjeveru Hid`aza. Drugo, zbog toga {to su Rimljani zagospodarili pomorskom trgovinom nakon zauzimanja Egipta, Sirije i sjevernog dijela Hid`aza. Tre}e, zbog plemenskih sukoba. Sve je to doprinijelo br`em raseljavanju Ali Kahtana, koji su se po~eli seliti u udaljene krajeve. 4. ^etvrto razdoblje traje od 300. g. n.e., pa do dolaska islama u Jemen. Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra|anskim ratovima, {to je omogu}ilo strancima da ih pokore i ostave bez slobode. U to doba Vizantinci u|o{e u Aden, a uz njihovu pomo} Abesinci zauze{e Jemen, prvi put 340. g. n.e., koriste}i me|usobni sukob plemna Hamdan i Humejr. Abesinska vlast potraja do 378. g. n.e., nakon ~ega Jemen ponovo dobi samostalnost. Me|utim, u to doba na brani Ma’reb po~ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kur’an pod imenom”Sejlul - ‘Arim”, a bila je 450. ili 451. godine. To je bila velika katastrofa, koja je poru{ila gra|evine i raselila naroda. Godine 523. jevrejski vo|a Zu - Nuvas, podi`e vojsku i krenu u veliki pohod protiv kr{}ana Ned`arana i poku{a ih na silu odvratiti od kr{}anstva. Kad ovi odbi{e, on naredi da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca kr{}ane i `ive ih spali. O tom doga|aju govori Kur’an, a.{., u suri “El - Burud`”. Allah, d`.{., ka`e: “Prokleti neka su oni, kojisu rovove iskopali.” (85:4) Posljedica toga je poja~an gnjev kr{}ana i nastaje pro{irivanje vlasti i osvajanje arapskih oblasti pod vodstvom vizantijskih careva. Vizantinci podigo{e Abesince, pripremi{e im la|e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu. Tako Abesinci - kr{}ani zauze{e Jemen po drugi put, 525. g. n.e., pod vo|stvom Orijata.Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha, jeda od Orijatovih vojskovo|a, i do|e na vlast umjesto njega, nakon {to to odobri kralj Abesinije. Ovaj Ebreha je, u stvari, ~ovjek koji }e povesti vojsku sa slonom da sru{i Kabu. On i njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom “Ashabu - l - fil”, ili vlasnici slona (o doga|aju sa slonom bit }e rije~i kasnije). Nakon doga|aja sa slonom, Jemenci zatra`i{e vojnu pomo} od Perzijanaca, te porazi{e Abesince i protjera{e ih izsvoje zemlje. Tada dobi{e samostalnost 575. g. pod vo|stvom Me’ada Jekrib ibn Sejf Zi Jezina. Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u San’i i proglasi Jemen Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za drugim, sve do 638. g. kada Bazan primi islam. S njegovim prelaskom na islam, prestade perzijska vlast u Jemenu.17

26

Zape~a}eni d`enetski napitak

VLAST U HIRI
Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograni~nim krajevima, posebno za vlast kralja Kira, od 557. - 529. g. p.n.e. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar Makedonski 326. g. p.n.e., i porazi njihovog kralja Dara Prvog. On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa, ~ija je vlast potrajala do 230. g. n.e. U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka. Zatim su za njima do{li Neki Adnanije i postali im konkurencija, tako da se oni nastani{e u El - D`ezire El - Furatije. Perzijanci ponovo povrati{e vlast u vrijeme Erdi{ira, osniva~a sasanidske dr`ave, 226. g. n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su `ivjeli na pograni~nom dijelu njegovog carstva. To je bio razlog da arapsko pleme Kuda’at ode iz tih krajeva u [am. Njemu se pokori{e stanovnici Hire i El - Enbara. U vrijeme vladavine Erdi{ira, podru~jem Hire vladao je D`uzejme El - Vedah. On je ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji su`ivjeli u ira~koj pustinji, a pod njegovu vlast potpado{e arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar. Erdi{ir je uvidio da ne}e mo}i direktno vladati u Arabiji i da same Arape ne}e mo}i zaustavljati od njihovih napada na pograni~ne krajeve svoga carstva, pa odlu~i da im postavi za vladara Arapa, koji }e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro do{li u borbi protiv Vizantije. Time bi Arapi Iraka bili ispred Arapa [ama, koji su ve} bili pod Vizantijom. D`uzejme je u Hiri dr`ao uvijek spreman konji~ki odred, da ugu{i pobunjenike. On je umro 268. g. n.e. Nakon smrti D`uzejma, Hirom je zavladao Amr bin Adijj bin Lefr El - Lahmi, prvi vladar iz redova Lahmita, dok je Perzijom vladao Kisra Sabur ibn Erde{ier. Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postavi{e Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak, koji po~e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus - Semaiu, poziv da se priklju~i tom pokretu i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a postavi El - Haris ibn Amra ibn Had`er el - Kindiju, koji je prihvatio njegovo opredjeljenje. Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu-[irvanha, velikog neprijatelja ovog pravca, koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim vrati Munzira za vladara Hire. Tako|er tra`io je da mu se pokori El - Haris bin Amr, ali on pobje`e u pleme Kuleb i tu ostade do svoje smrti.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       27

Poslije Munzira Maus - Sema, kraljevstvo potraja jedno vrijeme sve dok na vlast ne do|e Nu’man bin Munzir, a on je bio taj na koga se Kisra naljutio zbog smicalica koje je smislio Zejd bin Adijj el - ‘Abadi. Kisra pozva Nu’mana da mu do|e. Na svom putu Nu’man tajno odsjede kod Hani bin Mes’uda, prvaka plemena Ali [ejban, kome ostavi na ~uavanje svoju porodicu i imetak, a potom se uputi Kisri. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i umrije. Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa bin Kabisa et- Taia i naredi mu da od Hani ibn Mes’uda zatra`i da mu preda ono {to je Nu’man ostavio kod njega. Hani to ljutito odbi, na {ta mu je kralj (Ijjas) objavi rat. Ne pro|e puno vremena a Ijjas do|e upratnji Kisrine konjice i pje{adije. Do{lo je do velike bitke kod mjesta Zi - Kar. Benu - [ejban izvojeva veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli pore}i. To je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. Desilo se neposredno poslije ro|enja Resulullaha, a.s., koji je ro|en osam mjeseci nakon postavljenja Ijjasa bin Kabisa za vladara Hire. Me|utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. g. vlast se vrati u pleme Ali Lahm. Vlast je preuzeo El - Munzir, zvani El - Ma’rur, koji je vladao samo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el - Velid s muslimanskom vojskom.18

VLAST U [AMU
U periodu u kome su Arapi ~inili masovne seobe, do|e porodica Kuda’at u [am, i tu se nastani. Oni su porijeklom od Benu - Sulejh bin Helvana, od kojih potje~e Ded`d`am bin Sulejh, pleme poznatije pod imenom Ded`d`aime. Njih upotrijebi{e Vizantici kao `ivi {tit od arapskih naleta s kopna, a i protiv Perzijanaca. Najpoznatiji ded`d`aimski vladar bio je Zijad ibn el Hubevlet. Njihova vlast spominje se u historiji od po~etka do kraja drugog stolje}a, n.e. Oni prestado{e vladati po dolasku Ali Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Ded`d`aime, pa su Vizantici postavljali njih za vladare Arapima [ama. Njihov vo|a je bio Devmet D`endel. Vladari Gassana postavljani su u [am kao namjesnici vizantijski kraljeva, sve do Bitke na Jermuku, 13.g. po hid`ri. Njihov posljednji kralj, D`ebele ibn Ehjam, pokori se islamu, u vrijeme Omer bin El Hattaba, r.a., vladara pravovjernih.19

28

Zape~a}eni d`enetski napitak

VLAST U HID@AZU
Ismail, a.s., bio je vode}a li~nost u Meki i stalni poglavar Kabe, za cio svoj `ivot.20 Umro je u 137. godini `ivota.21 Njega su zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki ka`u Akis. Poslije njih, Mekom je upravljao njihov djed, Madad bin Amr el - D`urhumi. Tako je vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ~ast i ugled zahvaljuju}i svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom.22 Pro{lo je jo{ mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogo{e do}i do nekog zna~ajnijeg polo`aja na vlasti. Oni su, malo po malo, padali u zaborav, sve dok nije oslabio D`urhum pred dolazak Nabukodonosora (Buhtanasar). Od tada po~e nad mekanskim nebom sjati politi~ka zvijezda Adnanova, kako }e pokazati i budu}a zbivanja. Posebno je to uvezi s doga|ajem u bitki Nabukodonosora (Buhtanasar) protiv Arapa, na Zati Irku. Vojskovo|a Arapa u toj bitki nije bio D`urhumit.23 Sinovi Adnanovi razi|o{e se po Jemenu u vrijeme Nabukodonosorove (Buhtanasarove) bitke, 587. g. p.n.e. Krenuo je Bernijah sa Me’adom u [am mimo Nabukodonosorove volje, pa kada Buhtanasar poja~a svoj pritisak, Me’ad se vrati u Meku. Od D`urhuma zate~e samo D`er{ema ibn D`elhemeta, pa se o`eni njegovom k}erkom Mu’anat, koja mu rodi Nezzara.24 Stanje D`urhuma u Meki pogor{alo se poslije tog doga|aja. Njihov `ivot bivao je sve te`i, pa po~e{e ~initi nasilja nad posjetiocima Meke, i odobri{e rasturanje imovine Kabe.25 Ovi doga|aji ljutili su Adnanije i izazivali u njima srd`bu. Kad je pleme Huzaat do{lo u Meri Zahran i kad su vidjeli netrpeljivost Adnanija prema D`erahimijima, iskoristi{e tu priliku pa se odr`a{e na vlasti uz pomo} Adnanija koji se vrati{e da im pomognu. Naro~ito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Ken’anet. Oni krenu{e protiv D`urhumija i potpuno ih protjera{e, daleko od Meke, a zatim zauze{e vlast u Meki, polovinom drugog stolje}a nove ere. Kad je pleme D`urhum bje`alo u izgnanstvo, zatrpa bunar Zem - zem, i prekri njegov polo`aj, a prije toga zakopa u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak ka`e: “Amr ibn Haris ibn Madad, D`urhumija,26 napusti Meku nose}i dva zlatna srnda}a27 i had`erul esved (crni kamen), pa ih zakopa u bunar, a on i njegova pratnja odo{e u Jemen. Bili su veoma o`alo{}eni zbog izlaska iz Meke i ostavljanja vrijedne imovine. Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a.s., bilo dvadeset vjekova prije nove ere, pa je stoga pleme D`urhum boravilo u Meki otprilike 21 vijek, a vladali su Mekom oko 20 vjekova.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       29

Huzaat su ovladali Mekom i preuzeli dio vlasti Beni - Bekra, a plemena Mudara su imala tri du`nosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodo~a{}a. Prvo: da upute ljude, hodo~asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine u Meku. To su ~inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Oni su imali nadimak Sufe, {to zna~i slu`benici Kabe. Zna~aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo~asnik nije smio baciti kamen~i}e dok to ne u~ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ~ine to i ostali hodo~asnici. Kad bi zavr{ili bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ~ekale da svi hodo~asnici pro|u. Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu - Sa’d bin Zejd Munat iz plemena Temim. Drugo: briga o skupnom povratku hodo~asnika, na Minu izjutra prvog dana prino{enja `rtvi. To su obavljali Benu - Advan. Tre}e: po{tovanje svetih mjeseci - “E{huru - l - hurum”. O po{tovanju ovih mjeseci vodili su ra~una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu - Ken’anet.28 Porodica Huzaat vladala je Mekom trista godina.29 U njihovo vrijeme Adnaniti se raseli{e po Ned`du i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Meke ostado{e porodice Kurej{ i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu - Kinane. One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba.30 Historija je zabilje`ila da je Kussajev otac umro dok je Kussaj jo{ bio dojen~e. Majka mu se preudala za ~ovjeka iz Benu - Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede u svoj kraj na obroncima [ama. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada upravljao Hulejl bin Habe{e iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu k}er Hubu i o`eni se njom, po dozvoli oca joj Hulejla.31 Nakon Hulejlove smri, do|e do ratova izme|u plemena Huzaat i Kurej{, {to omogu}i Kussaju da zagospodari Mekom i Kabom. Postoje zabilje`ene tri verzije o uzrocima ratova izme|u ova dva plemena. Prva verzija Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ~ast i ugled, a nakon propasti Hulejla, odlu~i da preuzme vo|stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre~i od Huzaata i Benu - Bekra, jer su Kurej{ije ~istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izme|u jednog Kurej{ije i ~ovjeka iz Benu Ken’aneta o progonu plemena Huzaat i Benu - Bekra iz Meke, pa to i u~ini{e.32 Druga verzija Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporu~ilo Kussaju da upravlja Mekom i Kabom.33 Tre}a verzija Hulejl je poklonio k}eri Hubi vlast nad Kabom i postavio Ebu - Gib{ana Huzaata njenim pomo}nikom, pa postade Ebu - Gib{an klju~ar Kabe. Nakon smrti Hulejla, otkupi Kussaj

30

Zape~a}eni d`enetski napitak

ovo upravljanje nad Kabom od Ebu - Gib{ana za mje{inu vina. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i poku{a zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj okupi Kurej{ije i Benu - Ken’anet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo.34 Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale Sufe, do{ao Kussaj s Kurej{ijama i Ken’anijama i rekao Huzaatu: “Mi smo zaslu`niji i dostojniji za ove poslove, stoga smo pre~i od vas.” Me|utim, Huzaat ih istog momenta napade s onim {to su imali pri sebi, ali ih on nadja~a. Dakle, Huzaat i Benu - Bekr bili su pora`eni od Kussaja. On ih je `estoko potukao u otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postado{e njegov plijen. Nakon ovog poraza, Huzaat i Benu - Bekr zatra`i{e primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zaslu`an da bude poglavar Kabe i Meke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnojbitki opro{tena, a da jo{ povrh toga Huzaat i Benu - Bekr moraju dati Kurej{ijama i Ken’anijama krvnu od{tetu. Presudu o svemu tome je izrekao Ja’mur bin Arif iz Benu - Bekra, pa je on tada prozvan “E{ - {e - dah”.35 Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekom polovinom petog stolje}a n.e. ili ta~nije, 440. g.n.e.36 Poslije njega su Kurej{ije preuzele potpuno upravu i gospodstvo nad Mekom, gradom koji postade vode}i vjerski centar, posje}ivan od Arapa cijelog Arabijskog poluotoka. Kussaj je doveo svoje pleme u Meku, a upravu nad Mekom i obavljanje mnogih va`nih poslova vezanih za hodo~a{}e rasporedio na Kurej{ije. On proglasi da su Ali Safvan, Nes’at, Udvan i Meret ibn Avf dobili odre|ene va`ne poslove i vladaju}e polo`aje u Meki.37 Kussaj je u narednom periodu odigrao zna~ajnu ulogu u organiziranju poslova u Meki. On je osnovao “Daru - n - Nedveti” - Vije}nicu, s lijeve strane haremi - {erifa Kabe, okrenuv{i joj vrata u mesd`id. Vije}nica je bila zborno mjesto Kurej{ija, na kome su donosili va`ne odluke. Ova Vije}nica je prema{ila sva o~ekivanja Kurej{ija svojom funkcijom. Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile va`ne odluke, razmjenjivala mi{ljenja, vodile rasprave i u njoj su se rje{avali svi problemi na najbolji na~in.38

PO^ASNE FUNKCIJE KOJE JE OBAVLJAO ILI NADZIRAO KUSSAJ
1. Upravljanje i predsjedavanje Vije}nicom i Vije}em, gdje su rje{avani svi va`ni problemi, dono{ene sve va`ne odluke i obavljane svadbe i vjen~anja. 2. Vojno vo|stvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi organizirani su pod njegovim vo|stvom. 3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       31

drugi. On je dr`ao klju~ Kabe i li~no opslu`ivao Kabu u svakom pogledu. 4. Opskrba - had`ija hranom i vodom; za njih su pravili korita s vodom, i zasla|ivali je hurmama i gro`|icama, te bi ljudi pili prilikom dolaska u Meku. Svaki hodo~asnik mogao je besplatno piti vodu, koja je od posebne va`nosti bila u tim `arkim krajevima.39 5. Spremanje hrane had`ijama (rifade) kao {to se sprema gostima. Kusaj je propisao Kurej{ijama porez u vrijeme sezone had`a i oni su taj imetak davali Kusaju. Od tog poreza nabavljala se hrana za siroma{ne hodo~asnike.40 Sve ove poslove kontrolirao je ili li~no obavljao Kussaj. Slavu je do`ivio i njegov sin, Abdu Menaf, jo{ za o~eva `ivota. Kussaj je imao starijeg sina, Abduddara, ali je Abdu Menaf bio sposobniji. Kussaj re~e mla|em sinu Abdu Menafu: “Poslat }u te me|u narod, tj. predlo`it }u te, pa ako te oni prihvate i izaberu, onda }u ti ostaviti u amanetu poslove od interesa za Kurej{ije, Meku i Kabu.” On mu za `ivota dade upravu na Vije}nicom, pokroviteljstvo nad Kabom, vojno vo|stvo i brigu o opskrbi had`ija. Kussaj nije imao ni jednu primjedbu na obavljanje njegovih poslova, a sin mu je radio kako za o~eva `ivota, tako i nakon njegove smrti. Kad je Abdu Menaf umro, njegove poslove naslijedili su mu sinovi. Me|utim, sve je bilo u redu, dok se nisu pobunili sinovi Abduddara, starijeg Kussajevog sina, koji su hlepili za polo`ajem i vla{}u. Tada su se Kurej{ije podijelile u dva tabora, te umalo da ne zarati{te. Me|utim, uspostavi{e primirje i podijeli{e me|usobno vlast izme|u sinova Abdu Menafa i Abduddara. Opskrba vodom i hranom pripade sinovima Abdu Menafa, a Vije}nica i ~uvanje Kabe sinovima Abduddara. Benu Abdu Menaf su sve va`nije odluke donosili po tradicionalnom obi~aju Arapa, bacanjem kocke ili izvla~enjem strjelica. Tim putem `eljeli su obezbijediti i naslije|e poslova oko Kabe. Oni kockom izvuko{e Hi{am bin Abdi Menafa, koji naslijedi sikajet i refadet (opskrbu vodom i hranom), {to je i obavljao do svoje smrti. Kad je Hi{am umro, njega naslijedi njegov brat EL - Muttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega naslijedili njegov brat El - Mutalib bin Abdi Menaf, a poslije njega Abdul - Muttalib ibn Hi{am ibn Abdi Menaf, djed Resulullaha, a.s. Poslije njega obavljali su i naslje|ivali taj posao sve do dolaska islama. Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bin Abdul - Muttaliba.41 Kurej{ije su imale i druge funkcije osim ~etiri spomenute, a dijelili su ih i na ostale familije. Oni formira{e u Meki vlast sli~nu vlasti u demokratskim dr`avama. Imali su ustrojstvo vlasti sli~no ustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vije}e i zasjedanje parlamenta. Evo slike tih vladaju}ih funkcija: 1. uprava nad mejsirom pomo}u obra}anja kipovima.42 Tim poslom su upravljali Benu D`umh; (El - Isar); 2. briga o imetku i poklonima zavje{tanim bogovima - kipovima Kabe. U tu slu`bu ubrajalo se i rje{avanje sporova i nesuglasica. Taj posao imali su u svojim rukama Benu- -

32

Zape~a}eni d`enetski napitak

Sehm; (Tahd`iru l - emral); 3. vladaju}e vije}e, kojim su upravljali Benu - Esed; (E{ - [ura); 4. odre|ivanje krvarine i drugih kazni, o tome se brinulo pleme Benu - Temim; (El I{nak); 5. ~uvanje nacionalne - plemenske zastave, to je radilo pleme Benu - Umejje; 6. ure|enje {atora za hodo~asnike, kao i briga o konjici. Zadatak tog posla izvr{avali su Benu - Mahzum; (El - Kubbe); 7. Posredovanje i izmirivanje zara}enih plemena. Time su se bavili Benu - Adijj.43

VLAST KOJU SU IMALI OSTALI ARAPI
Ranije smo govorili o seobi plemena Kahtanija i Adnanija, te da su oni me|usobno podijelili arapske zemlje. Ona plemena koja su bila u blizini Hire, bila su pod nadzorom arapskog kralja u Hiri, a ona koja su bila u pustinji [ama, bila su pod nadzorom Gassanija. Taj nadzor je u stvari bio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti. Potpunu samostalnost imala su jedino beduinska plemena koja su `ivjela u unutra{njosti Arabijske pustinje. Svako pleme imalo je svoga plemenskog vo|u - starje{inu, svoju unutra{nju vlast, te je svako pleme bilo kao samostalna dr`avica, ~ije je ustrojstvo bilo plemenska privr`enost, ~uvanje me|usobnog interesa, ~uvanje i odbrana zemlje od neprijatelja. Poglavar plemena u`ivao je veliki ugled. Bio je poput kralja u svojoj dr`avi. Pleme je po{tovalo rije~ starje{ine - bilo u miru ili u ratu. Njegova vlast bila je jaka kao vlast najja~eg diktatora. Kad bi se on zavadio s nekim drugim, imao je iza sebe hiljade spremnih sablji, imao je ljude koji nisu pitali za uzrok sukoba, a niti su tra`ili obja{njenje. Slijepo su slu{ali naredbe svoga plemenskog vo|e. Jedino je postojala rodbinska konkurencija za vlast. Ro|aci su se me|usobno natjecali u dare`ljivosti i ~asti prema gostu, plemenitosti, pokazivanju juna{tva, hrabrosti, odbrani obespravljenih, a sve to kako bi stekli ve}i ugled me|u ljudima; posebno su imali pjesnike, glasnogovornike plemena. Time bi se uzdizali iznad rivala u presti`u za vlast. Arapi su bili veoma rje~it narod. Naro~ito su bili nadareni pjesni{tvom. Pjesnici su zauzimali posebno mjesto u dru{tvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni u ~emu zaostajao za ugledom ljudi na vlasti. Poglavari i velikodostojnici plemena imali su posebne privilegije u raspodjeli plijena. Oni su u`ivali slijede}e povlastice: mirba’a, saffij, ne{itat i fudul. Mirba’a, zna~i ~etvrtina plijena; Saffij je sve ono {to poglavar uzme li~no za sebe prije raspodjele; Ne{itat je sve {to poglavar usput zaplijeni prije povratka u pleme;

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       33

Fudul je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se ne mo`e podijeliti na jednake dijelove ratnicima kao: deve, konji i sli~no:

POLITI^KA SITUACIJA U ARABIJI
Govorili smo o arapskim vlastima, pa ka`imo ne{to i o op}oj politi~koj situaciji. Te{ku politi~ku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su grani~ile sa stranim zemljama. Neosporno je da je politi~ka situacija utjecala direktno na dru{tvenu i ekonomsku situaciju. Stoga je u ovim pokrajinama stanje bilo veoma te{ko. Nije se osje}ao nikakav napredak. Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi, ili vladaju}i i potla~eni sloj. Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom stranci. Oni su imali svo bogatstvo u svojim rukama, a robovi su bili stalni du`nici. To je bilo sli~no kao kad bi predo~ili sebi raju koja obra|uje poljoprivredna dobra s kojih svi prihodi idu vlastima. Vlast ih koristi, tro{i za provod, u`ivanje, za darove, za mito i korupciju, a raja u svojoj sljepo}i tumara kroz vje~nu tminu iz koje i ne tra`i izlaz niti poku{ava iza}i. Oni nemaju kome da se po`ale, a niti ima ko da ih za{titi, jer iz tog stanja nema izlaza. Pomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka, jer smatraju da je tako Bogom dano, te da je vlast primarna, a njihovo pravo sekundarno. Susjedna plemena tih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Nisu imali neke posebne `ivotne ciljeve. Povremeno su upadali u Irak i [am, tumaraju}i za hranom. Arapi u unutra{njosti Arabije tako|er su bili me|usobno nepovezani. Oni su uglavnom bili optere}eni plemenskim porijeklom, nesuglasicama, obi~ajima, vjerom itd. Nisu imali jaku centralnu vlast koja bi ih za{titila u nevolji i odbranila od zla.

ARAPI I HID@AZ
Svi Arapi su s po{tovanjem gledali na Hid`az. Veoma ih je interesirala politi~ka situacija u njemu. Hid`az je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Meke, do Kabe. Stoga su i na Hid`az gledali kao na svetu oblast. Vladare Hid`aza su po{tovali kao ~uvare vjerskog centra Meke i sveti{ta Kabe. Za Meku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je funkcionirala i vjerska i svjetovna vlast. Va`ne odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti bio je briga o poslovima od interesa za hodo~asnike. U Meki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s. Iako je vlast u Hid`azu li~ila na vlast u dana{njim parlamentarnim sredunama, ipak je

34

Zape~a}eni d`enetski napitak

bila preslaba da podnese ovoliki teret dr`ave s najve}im vjerskim centrom na svijetu. To se pokazalo ta~nim, posebno kad je do{lo do sukoba s Abesincima, o ~emu }e biti rije~i.

VJERE ARAPA
Ve}ina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s., koji ih je pozivao vjeri svoga oca Ibrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Bo`iju vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu po~eli zaboravljati Bo`ije opomene i zabrane. I pored sve ve}eg zapadanja u idolopoklonstvo, uvijek je postojao vrhovni Bog Allah, d`.{., kome su se obra}ali u te{kim situacijama. Neke islamske obrede had`a izvr{avali su sve do dolaska na vlast Amra ibn Luhaja poglavara plemena Huzaat. On je odrastao u pobo`noj sredini koja je po{tovala Bo`ije granice. Odlikovao se iskreno{}u i bogobojazno{}u, pa ga je narod zavolio. Smatrali su ga velikim ~ovjekom. On otputova u [am da posjeti podru~je iz kojega je bilo najvi{e poslanika i u koje je do{lo najvi{e Bo`ijih objava. Tamo vidje da stanovnici obo`avaju kipove, pa mu se to dopade i povjerova da su oni u pravu. Iz [ama se vrati nose}i sa sobom kip zvani Hubel, pa ga postavi u Kabu. Zatim pozva stanovni{tvo Meke u mnogobo{tvo. Oni se listom odazva{e, po{to su cijenili Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to ~emu ih poziva dobro. Za kratko vrijeme, stanovnici cijelog Hid`aza po~e{e slijediti stanovnike Meke. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici Harema.44 Me|u najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog “Menat”, kojeg su dovukli s obale Crvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat “Lat”, kojeg su donijeli iz Taifa i “Uzat”, kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najve}a. [irk - mnogobo{tvo je iz dana u dan uzimalo sve vi{e i vi{e maha. Broj kipova se stalno pove}avao. Bilo ih je na svakom mjestu Hid`aza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja imao vezu sa d`inima, pa ga jedan od d`ina obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog, a.s., naroda, a koji su se zvali Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr, zakopani u D`iddi, pa ih treba prona}i i donijeti u Kabu. On na|e ove kipove u mjestu Tihama, na obali Crvenog mora sjeverno od Hid`aza, i donese ih u Kabu. Kada do|e vrijeme hodo~a{}a, on ih prikaza hodo~asnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu. Od tog vremena, svako pleme je imalo svoga boga - kipa, pa ~ak i svaka ku}a zasebno. Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme osloba|anja Meke, Resulullah, a.s., zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke iznesu iz Harema i da ih spale.45

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       35

Tako mnogobo{tvo i vjera u kipove postado{e prava manifestacija cijelog stanovni{tva predislamske Arabije, koje je neprestano mislilo da jo{ uvijek slijedi vjeru Ibrahima, a.s. Arape predislamskog doba zvali su “El - D`ahilijjun”, neznalice u vjeri. Oni su imali posebne obi~aje i vjeru, ceremonije u samim molitvama ispred kipova, koje je opet izmislio najvi{e Amr bin Luhaj. Ono {to bi on radio, mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom }e uljep{ati Ibrahimovu vjeru, koju su ve} uveliko izopa~ili. Evo nekih ceremonija pri obo`avanju kipova: 1. Stajali su i zadr`avali se kraj kipa kome su se molili i od kojeg su tra`ili za{titu, pomo}; molili za `elju; vjerovali u njegov {efa’at - zauzimanje kod Boga za po~injene grijehe, itd. 2. Oko kipa su ~inili hodo~a{}e, tavaf, ili obilazak oko njih, ~inilu su pred njim sed`du i bili ponizni i skru{eni. 3. Pred kipom su klali `rtvu, putem koje su se nastojali pribli`iti njegovoj svetosti. Pred njim su klali i stoku svakodnevno, te prizivali ime doti~nog kipa. Ovakvu vrstu klanja Allah, d`.{., zabranjuje muslimanima, kao i meso od tako zaklane stoke. Allah, d`.{., ka`e: “i {to je na `rtvenicima `rtvovano.” (5:3) kao i : “I ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime.” (6:121) 4. Jedan od vidova pribli`avanja bo`anstvu bilo je i prino{enje jela i pi}a kipovima. Tako|er su odvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kip. A od svega toga najneobi~nija stvar je, da su uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Oni su imali obi~aj da neke stvari za koje su znali da pripadaju samo Allahu, ne pripisuju kipovima, ali tako|er nisu prenosili na Allaha, d`.{., ono {to su smatrali da pripada samo kipu u danoj situaciji. Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je: “oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On stvorio, pa govore: ‘Ovo je za Allaha!A ovo za bo`anstva na{a!’ Me|utim, ono {to je namijenjeno bo`anstvima njihovim ne sti`e Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha sti`e bo`anstvima njihovim. Kako ru`no oni sude!” (6:136) 5. Jedan od na~ina pribli`avanja kipu bilo je prino{enje stoke i plodova, {to smo ve} spomenuli. Allah, d`.{., ka`e: “Ova i ova stoka, i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo” - tvrde oni - “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati. Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu la`i...” (6:138) 6. U obrede pribli`avanja kipu spadalo je obo`avanje odre|enih vrsta stoke: “behiret, saibet, vesilet i hamj”. Ibn - Ishak ka`e: “El - behiret ili es - saiba oslobo|ena je deva, tj. ona koja je izrodila deset `enskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Ovu vrstu deve ne ja{u, ne {i{aju joj dlaku, ona ne radi te`a~ke poslove i njeno mlijeko ne pije niko osim gost. Ako ona ponovo rodi `ensku devu, mladun~etu prore`u uho i prema njoj se postupa kao i prema njenoj majci. Ta posljednja, ili jedanaesta deva, zove se behiret - k}er saibe (oslobo|ene deve)

36

Zape~a}eni d`enetski napitak

El - Vesilet: ovca koja je ojanjila pet puta po dvoje `enske janjadi. Ona se zove vesilet. Janjad koja do|u na svijet poslije toga, jedu samo mu{karci, osim ako rodi mrtvo janje, pa njega jedu svi. El - Hami je el - fahl, a fahl je dromedar - mu`jak deve s kojim je ona izrodila deset `enskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Njegova le|a su na cijeni (za{ti}ena), ne ja{e ga niko, ne radi nikakve poslove, ne {i{a mu se dlaka i slu`i samo za rasplodnju. O tome Kur’an ka`e: “Allah nije propisao behiru, ni saibu, ni vasilu a ni hama. To oni koji ne vjeruju, govore o Allahu la`i, a ve}ina njih nema pameti.” (5:103) Allah, d`.{., tako|er ka`e: “Oni govore: ‘Ono {to je u utrobama ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im `enama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici.’” (6:139) Me|utim, postoji i druga~ije tuma~enje ovih vrsta stoke.46 Seid bin El - Musejjib smatra da su ove vrste stoke odre|ene samo za njihove idole,47 a u autenti~nom hadisu, koji je “merfu” tj. besprekidno prenesen od Resulullaha, a.s., stoji: “Amr bin Lihj bio je prvi koji je za{titio i oslobodio ove vrste `ivotinja i uveo ih u obred bo`anstva.”48 Sve prethodne radnje, Arapi su ~inili da bi udovoljili bo`anstvima, vjeruju}i da }e ih bo`anstva pribli`iti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da }e se kod Allaha zauzimati za njih. Kur’an o tome ka`e: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribli`ili.” (39:3) i: “Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha.’” (10:18) Arapi su vr{ili raspodjelu mnogih stvari uz pomo} strjelica bez perja, koje su slu`ile za kockanje i igru. Bile su tri vrste strjelica: na kojima je pisalo “Da” i na kojima je pisalo “Ne” - koje su upotrebljavali za dono{enje odluka vezanih za posao, putovanje, `enidbu i sl. Ako bi iza{la strjelica sa “Da”, onda bi taj posao uradili, a sa “Ne”, ne bi ga uradili te godine, nego bi ponovo bacali sljede}e godine i tako redom. Bilo je strjelica u kojima je bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo “od vas je” i “nije va{“ i “oboje”. Tako npr. ako bi sumnjali u ne~ije porijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi predali vra~u. Ovaj bi bacao strjelice i ako bi ispalo “od vas je”, zna~i, va{e je dijete i ima pravo naslije|a, a ako bi iza{lo “nije va{“, ne bi imao pravo naslije|a. Ako bi iza{lo “oboje”, ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslije|a i bez o~instva. Sli~no strjelicama su kremen i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Uz opkladu bi dijelili meso `rtve prinesene bo`anstvu i zaklano odabirom strjelica. Arapi su vjerovali u rije~i kahina, arrafa i muned`d`ima. Kahin je prorok, koji prori~e budu}nost. On se izdaje za poznavaoca tajni. Me|u njima ima onih koji smatraju da su sljedbenici d`ina i da im d`ini donose vijesti.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       37

Arraf je onaj koji sebe smatra poznavaocem doga|aja s uzrocima i posljedicama koje navodi u danoj situaciji. On je poga|ao na primjer ko je kradljivac, gdje se kra|a dogodila, {ta je ukradeno i uop}e neke svakodnevne stvari. Muned`d`im je onaj koji gleda zvijezde i planete, i ra~una njihovo kretanje i polo`aje kako bi znao situaciju na dunjaluku i ono {to }e se desiti u budu}nosti.49 Vjerovanje ovim ljudima je u stvari vjerovanje u zvijezde, a jedna od vrsta tog vjerovanja bilo je vjerovanje da zvijezde izazivaju ki{u, pa su govorili: pala je ki{a zbog te i te zvijezde.50 Me|u Arapima je bilo rasprostranjeno sujevjerje (tijere) - lo{ predznak ili pesimizam. Oni su u tom sujevjerju i{li tako daleko da su prelazak ma~ke preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave, smatrali nesre}om. Prilazili bi ptici (ili muflonu), te je popla{ili, pa ako bi ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapo~etim poslom i smatrali da je u njemu hair, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od toga posla vidjev{i u tome lo{ predznak. Ovim vrad`binskim obi~ajima mogu se pridodati jo{ - no{enje ze~ije {ape oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekih `ivotinja, ku}a, `ena, vjerovanje u zaraznu bolest i sovu. Vjerovali su da se du{a ubijenog ne}e smiriti dok se ne podmiri krvna osveta i du{a mu postaje sovom i lebdivazduhom i da }e govoriti: “Vratite me u tijelo, vratite me u tijelo!”, ili: “Napijte me, napijte me!”, pa ako se izvr{i osveta ili uzme krvarina, ona }e u}i u tijelo i smirit }e se.51 Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostataka Ibrahimove, a.s., vjere, koju nisu u potpunosti napustili, kao: veli~anje Kabe, obila`enje ili tavaf oko Kabe, obavljanje had`a, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Tako|er su u to sve unosili bida’te - novotarije. Kurej{ije su govorile: “Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici i stanovnici Meke. Niko od Arapa nema takva prava i takav polo`aj.” Sebe su znali nazivati El - Hums, a to je zajedni~ki naziv pripadnika plemena Kurej{, Kinana i D`edil. “Mi ne smijemo napu{tati Harem i skinuti Ihrame.” Oni nisu stajali na Arefatu, niti su ifadu ~inili s Arefata, nego su to ~inili s Muzdelife (ifada je grupni povratak s Arefata). O tome Allah, d`.{., ka`e: “Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi.” (2:199) Oni su govorili tako|er: “Mi, El - Hums, ne smijemo drobiti hranu i pr`iti je na maslu, dok smo u ihramu. Mi ne ulazimo u {atore od kostrijeti, a kada se odmaramo, odmaramo se samo u ku}ama, sve dok smo u ihramima.”52 Govorili su tako|er: “Ko je do{ao u Hram i donio sa sobom hranu, ne treba jesti tu hranu u vrijeme had`a i umre.”53 Tako|er su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju obaviti u odje}i nekog od El - Humsa, a ako ne na|u odje}u (a mu{karci su), onda }e obilaziti Kabu goli. @ene su skidale svoju odje}u osim otvorene ko{ulje. O obla~enju Allah, d`.{., ka`e: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite.” (7:31)

38

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ako neko od mu{karaca ili `ena bude po~a{}en da tavafi u svojoj odje}i u kojoj je do{ao, bacit }e je poslije tavafa i ne}e je koristiti vi{e ni oni, a ni drugi. Obi~aj im je bio da ne ulaze u svoje ku}e na glavni ulaz ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani ku}e napravili otvor kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost smatrali su dobro~instvom. Kur’an je to zabranio, pa Allah, d`.{., ka`e: “Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite.” (2:189) Sva ova vjerska ubje|enja predislamskih Arapa bila su ~isti {irk ili mnogobo{tvo. To isto je i vjerovanje u kipove, u vrad`bine, u izmi{ljotine itd. ^ak su i jevreji, kr{}ani, me|usije - poklonici vatre, Sabejci i drugi, nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim vjerskim ubje|enjima i obi~ajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda kada im je uspjelo da prodru na arabijsko tlo. 1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije u Palestinu. Do osvaja~kih pohoda do{lo je zbog pritiska na jevreje, ru{enja njihovih gradova i njihovih hramova od strane kralja Nabukodonosora, 589. g. p.n.e. Ve}ina zarobljenih jevreja odvedena je u Babiloniju, a odatle da podijele napu{tenu zemlju od Palestine do Hid`aza i da se udoma}e na sjeveru Arabije.54 2. Poslije rimskog zauzimanja Palestine, pod vo|stvom rimskog vo|e Tita, 70. g.n.e., Rimljani su vr{ili pritisak na jevreje, te nakon ru{enja njihovih hramova, vi{e jevrejskih plemena odlazi u Hid`az. Oni se naseli{e u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Izgradi{e naselja, sela i tvr|ave. Tako do|e `idovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhad`ira (izbjeglica). Jevreji postado{e i politi~ki faktor o kojem se govorilo pred pojavu islama, a posebno u vrijeme prvog stolje}a islama. Kada se islam po~eo {iriti, u Arabiji su `ivjela poznata jevrejska plemena: Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajneka, a ~uveni pisac djela “Vefaul - Vefa”, Es - Srmhudi, spominje na 116. strani svoje knjige preko dvadeset jevrejskih plemena.55 Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Es’ada Ebi - Kureba, koji je kao borac i{ao u Jesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu Kurejza u Jemen. Jevrejska vjera brzo se {irila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast Es’adovog sina Jusufa u Jemenu, Zu Nuvas udario na kr{}ane Ned`rana i pozvao ih da prime jevrejstvo. Kad oni odbi{e, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su gorjeli, bez razlike, mu{ko i `ensko, i staro i mlado. Navodi se da je broj `rtava bio izme|u 20 i 40 hiljada. Taj doga|aj desio se oktobra, 523. g.,56 a Kur’an navodi dio ove pri~e u poglavlju “El - Burud`”. Kr{}anska vjera je do{la u Arabiju putem vizantijske i abesinijske okupacije. Prva abesinska okupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378. g.57 U tom periodu, u Jemenu po~elo je propovijedanje evan|elja u svim pokrajinama. Tada je u Ned`ran do{ao

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       39

i neki veliki pobo`njak, zvani Fimijan, pa je i Ned`rance pozvao u kr{}ansku vjeru. Zbog njegove pobo`nosti svijet mu povjerova, a kad njihov vo|a Malbu primi tu vjeru, primi je i ostalo stanovni{tvo.58 Kad su Abesinci u{li u Jemen, pogazi{e ono {to je u~inio Zu - Nuvas, a Ebreha zauze vlast. On po~e {iriti kr{}ansku vjeru veoma brzo i na veoma {irokom podru~ju. To dose`e takve granice da je u Jemenu `elio sagraditi Kabu, kako bi odlazak u Meku zamijenio dolaskom u Jemen. On krenu da sru{i Kabu u Meki, pa ga Allah primjerno kazni i za ovaj i za onaj svijet. Kr{}anstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj, a i neka plemena koja su grani~ila s Bizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire. Obo`avanje vatre (el - med`usijje), uglavnom su prihvatili Arapi koji su `ivjeli u pograni~nim predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Naro~ito ih je bilo u Ahsi i Hid`ru, gradovima Bahrejna, kao i na obali Arabijskog zaljeva. Tu vjeru slijedili su i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske okupacije. O sabijstvu nam govore mnoge arheolo{ke iskopine u Iraku. To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog. Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonili mnogi stanovnici [ama i Jemena u pro{losti. Ali, nakon navale kr{}anstva i jevrejstva, to vjerovanje po~elo je gubiti svoje sljedbenike. I pored toga jo{ uvijek ima me|u ljudima ostataka tog vjerovanja, pomije{anog s obo`avanjem vatre, naro~ito u Iraku i na obalama Arabijskog zaljeva.59

VJERSKO STANJE
Islam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom usponu, ve} u slabljenju i stagniranju. Idolopoklonici koji su se izdavali za sljedbenike vjere Ibrahima, a.s., bili su daleko od naredbi i zabrana Ibrahimovog, a.s., {erijata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s., ~udore|a - ahlaka. Duboko su gazili zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod njih idolopoklonstvo ili mnogobo{tvo sa svim prate}im njegovim obi~ajima. Sve je to ostavilo duboke tragove na dru{tvenu, politi~ku i vjersku svijest tog naroda. Jevrejstvo se pretvorilo u dvoli~nost i diktaturu. Jevrejski poglavari su postali vrhovni gospod - bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred njima polagali ra~un za privatne gre{ke, pa ~ak i za rije~i izgovorene {apatom. Sva njihova briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, {irilo se nevjerstvo, jeres, te ravnodu{nost prema u~enju, na koje Allah podsti~e i nare|uje svakome da ga po{tuje.

40

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kr{}anstvo je postalo idolopokloni~ka vjera, te{kog shva}anja, ono je uspostavilo ~udan spoj izme|u Boga i ~ovjeka. Stoga ono nije ostavilo duboke i stvarne tragove na Arape, koji su ga prihva}ali posebno zbog veoma razli~itog u~enja, i njegovog odraza na na~in `ivota koji su `ivjeli, i od kojeg se nisu mogli udaljiti. Stanje sljedbenika ostalih vjera kod Arapa bilo je kao i stanje mnogobo`aca - mu{rika. Njihova srca bila su sli~na, kao i njihovi obi~aji, njihova vjerska ubje|enja i njihov pogled na svijet.

ARAPSKO PREDISLAMSKO DRU[TVO
Nakon obrade politi~ke i vjerske situacije na Arabijskom poluotoku, ostalo nam je da ka`emo ukratko o dru{tvenim, ekonomskim i eti~kim prilikama toga doba.

DRU[TVENE PRILIKE
Arapi su imali nekoliko dru{tvenih slojeva s izra`enim me|usobnim razlikama. Odnos me|u ljudima plemstva bio je na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu volje i govora, ma koji polo`aj imali u tom stale`u. Kad bi ~ovjek `elio pohvaliti arapske vrline, ~ast, hrabrost, plemstvo itd., u ve}ini slu~ajeva bi se u svojoj poeziji obra}ao `eni. @ena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti ~itava plemena do mira ili ih zavaditi do te mjere, da me|u njima do|e do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Me|utim, i pored toga, mu{karac je bio glava porodice i nosilac glavne rije~i u ku}i. Mu` i `ena bili su vezani brakom, s dozvolom njenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se suprotstavi. U drugim slojevima postojao je obi~aj mije{anja mu{karaca i `ena. To ne mo`emo objasniti druga~ije, osim da je vladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija. Ebu - Davud prenosi od Ai{e, r.a., da je vjen~anje u predislamsko doba bilo na ~etiri na~ina: 1. Postojao je brak poput dana{njeg. Za momka se na|e djevojka, zaprose je i oni se vjen~aju. 2. Mu` ka`e `eni, nakon zavr{enog mjese~nog ciklusa, da ide tom i tom ~ovjeku i tra`i da ona `ivi s njim. Njen mu` joj se ne primi~e dok ne ustanovi da nije trudna s tim ~ovjekom.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       41

Ako ostane trudna, njen mu` spolno op}i s njom ako ho}e. Ovo se ~inilo u slu~aju da ~ovjek nije imao djece pa je htio da mu se rodi dijete. Ovakav brak se zvao “nikahul - istibdai”. 3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa op}e s jednom `enom. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve u~esnike u sramnom ~inu i svi moraju do}i, a ona odabere onoga koga ona ho}e, da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodi~no ime. 4. Okupe se kod `ene mnogi mu{karci i ona ne smije odbiti nikoga ko je do{ao. To su uglavnom bile javne `ene. Na svoja vrata su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njihove ku}e. Ko god je `elio u}i kod takvih `ena, znao je gdje ide. Ako bi takva `ena ostala trudna i rodila dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali fizionomiste - poznavaoce ljudske fizionomije. Zatim bi ona dala dijete onome kome sli~i i ono bi bivalo progla{eno njegovim i ne bi mogao to da odbije. Dolaskom Objave, Allah, d`.{., poni{tava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava samo dana{nji islamski brak.60 Postojao je kod predislamskih Arapa jo{ jedan na~in braka. Naime, mu{karca i `enu spajale su sablje i koplja, tako {to su pobjenici iz plemenskih ratova uzimali `ene pobije|enih. Djeca ro|ena iz tih veza nisu imala nikakva prava na o~instvo, a sramota ih je pratila ~itavog `ivota. Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko `ena koliko su htjeli. ^ak su u isto vrijeme sklapali brak s dvjema ro|enim sestrama, kao i sa `enama svojih o~eva ako bi one ostale udovice ili bile pu{tenice. O tome govori Kur’an u poglavlju En Nisa, ajet: 22 i 23. Tako|er su mu{karci mogli dati vi{e neograni~enih rastava (talaka) jednoj `eni.61 Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog dru{tva. Ne mo`emo izdvojiti posebno ni jednu dru{tvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su ~asno `ivjeli i koji su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom. Slobodne `ene su bile u boljem polo`aju od robinja i robinje su predstavljale veliku nesre}u; izgleda da Arapi uglavnom nisu smatrali sramotnim blud koji su ~inili. Prenosi Ebu - Davud, od Amra bin [uajba, a ovaj od svoga oca, pa od djeda i ka`e: “Ustao je neki ~ovjek i rekao: ‘Ta i ta osoba je moj sin. U~inio sam preljubu s njegovom majkom prije islama’, a Resulullah (s.a.v.s.) re~e: ‘Islam ne priznaje tvrdnju da je neko nekome sin, a vrijeme d`ahilijeta je pro{lo!’” Buhatija u svom “sahihu” u knjizi “En - Nikah”, naslovio jedno poglavlje ovako: “Nema braka osim s dopu{tenjem staratelja, dijete pripada onome u ~ijoj se postelji rodilo, a preljubniku kamenovanje.” Pri~a o me|usobnom prepiranju Sa’d bin Ebi - Vekasa i Abd ibn Zum’ata oko sina Zum’atove robinje, poznata je. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zuma’at.62

42

Zape~a}eni d`enetski napitak

Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili: “Na{a djeca su na{e d`igerice koje hode zemljom.” Abilo je i onih koji su ubijali `ensku djecu, ili ih `ivu zakopavali, boje}i se sramote: Bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu jo{ u maj~inoj utrobi, boje}i se siroma{tva i sramote. O tome govori Kur’an u poglavljima i ajetima: 6:151; 16:58, 59; 17:31 i 81:8. Me|utim, ne mo`emo re}i da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo veoma va`no da imaju mnogo sinova koji }e se boriti za svoju zemlju. Opho|enje brata s bratom i brati}ima, kao i ostalom rodbinom, bilo je zasnovano na jakim krvnim vezama. @ivjeli su za plemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar jednog plemena i to je jo{ vi{e pove}avalo rodoljubivost. Temelj dru{tvenog ustrojstva jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Pridr`avali su se nepisanog pravila: “Pomozi bratu, bio u pravu ili ne.” Naravno, ovo pravilo bilo je u skladu s pravilom islamskog u~enja, koje ka`e: “Pomo} silniku treba da bude takva da bi ga sprije~ila u izvr{avanju nasilja.” Natjecanje u porijeklu i ~asti ~esto je bilo uzrok izbijanja me|uplemenskih ratova, ~ak i me|u onim plemenima ~iji je predak zajedni~ki. To se de{avalo izme|u Evsa i Hazred`a, Abesa i Zubjana, kao i Bekra i Tagluba, te nekih drugih. Me|utim, dru{tveni odnosi izme|u plemena razli~itog porijekla nisu bili jaki i ~vrsti. Oni su se me|usobno uni{tavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena zakazivali su javne skupove na koje su dolazila razli~ita plemena, naro~ito u svetim mjesecima mjesecima hodo~a{}a. Ti mjeseci bili su Arapima od velike va`nosti, jer su u njima uspostavljali normalne ljudske odnose i rje{avali mnoge `ivotne probleme. Ukratko re~eno, dru{tvene prilike bile su u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet `ivio u mnogobo{tvu i ideolo{kom mraku. @ene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao s predmetom, dok mu{karac nije imao nikakvih - ni ljudskih ni moralnih ograni~enja. @ivio je kako je htio i s kim je htio. Vlast se kretala u krugu bogatih, koji pune kase blagom sa sirotinjskih le|a ili vlasti koja je stalno spremna da ratuje.

EKONOMSKE PRILIKE
Ekonomske prilike su uvijek bile proizvod dru{tvenih. To se najbolje vidi po `ivotnom standardu ljudi tog doba. Trgovina je bila najve}i izvor materijalnih sredstava za `ivot. Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili sigurni i vrijeme mirnodopsko, a tako ne{to bilo je nemogu}e sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       43

mjesecima odr`avali su se ~uveni trgova~ki sajmovi. Poznata sajmi{ta su bila (“suk” ~ar{ija) Ukkaz, Zu - Med`az, Mad`na i mnogi drugi. [to se ti~e zanatstva i ostalih proizvodnih struktura, one nisu bile razvijene, i Arapi su bili dalje od toga nego ijedan drugi narod. Mnoge vrste zanatstva cvjetale su u Jemenu i Hiri, a najpoznatiji su bili ko`arstvo i tekstilstvo, dok se u centralnoj Arabiji stanovni{tvo bavilo sto~arstvom i zemljoradnjom. Arapske `ene prele su vunu i plele odje}u, ali najvi{e za sebe i za ratnike, jer je sve to bilo izlo`eno plja~ki napada~a, te nije ni govora bilo o nekoj proizvodnji. Vrijedno je napomenuti, da je ina~e vladalo jedno op}e stanje bijede, gladi i siroma{tva.

ETIKA ARAPA
Ne negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi pona{anja, sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihva}a ~ovjekova priroda, ali imali su i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bismo se i mi danas mogli diviti i ~uditi. Tu spadaju: 1. Kerem - ~ast i plemenitost u ~emu su se me|usobno natjecali i pomagali. Gotovo polovina predislamskog pjesni{tva, u kome su bili vrsni majstori, posve}ena je toj njihovoj karakternoj crti. Primjera radi - pojavi se iznenada gost, zimsko doba, gladna godina, a doma}in nema u ku}i ni{ta drugo osim jedne deve, koja je spas za ~itavu porodicu. Da bi pokazao gostoljubivost i sa~uvao ~ast i obraz porodice, on ustane, i zbog gosta, zakolje devu, nalo`i vatru i priredi obilnu gozbu. U oblike arapskog kerema ubraja se i njihovo neposredno u~e{}e u izmirenju porodica i smirenju krvoproli}a. ^ovjek je znao u interesu mira, na svoj vrat uzeti i podmiriti tu|u nadoknadu - krvarinu, samo da smiri situaciju u danom momentu. Bitno je bilo zaustaviti prolijevanje krvi koje bi se moglo protegnuti s koljena na koljeno, i time spasiti ~ovjeka. ^esto su u kasidama hvalili sebe, ali su znali hvaliti i druge, pa ~ak i tu|e vladare i poglavare ako to zaslu`uju. Arap je iskazivao ~ast prema gostu, nude}i mu vino, bez kojega nisu smjeli govoriti o ~asti. Stoga je upotreba vina bila ~vrsto vezana za “kerem”, pa su ga opjevali u svojoj poeziji. Arapi su samo stablo gro`|a nazivali “stablo ~asti”, a vino su nazivali “k}er ~asti.” U plemenita svojstva Arapa ubrajalo se i kockanje. Smatrali su da je kockanje put, tj. sredstvo dru`enja, gdje }e pobjednik pokazati svoju plemenitost i dobrotu, jer }e od dobitka nahraniti siroma{ne. Vino je na mnogo mjesta spomenuto u Kur’ani - kerimu, a uporedo s njim i kockanje. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

44

Zape~a}eni d`enetski napitak

“Pitaju te o vinu i kocki, reci: ‘Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je {teta ve}a od koristi.’” (2:219) 2. U lijepo pona{anje Arapa spada i po{tovanje ugovora. Ugovor je za njih zna~io vjerski ~in kojeg su se ~vrsto dr`ali. a za njegov interes bili su u stanju i svoju djecu `rtvovati i ognji{ta razoriti. O tome nam govore Hanij bin Mes’ud [ejbanija, Samuel bin Adij i Had`ib bin Kerara Temimije. Rijetko se, vrlo rijetko, de{avalo da se ugovor prekine. 3. Osje}aj li~ne ~asti i ponosa rezultirao je odbijanjem bilo kakvog poni`enja i ugnjetavanja. Iz toga je proizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo reagirali u danim situacijama. Oni nisu mogli da ~uju rije~i koje imalo miri{u na sramotu i nepravdu, a da ne bi sko~ili i latili se sablje i koplja, pa u rat ako treba, odmah i odjednom, ne vode}i ra~una da i sebe `rtvuju na tom putu. 4. Nisu odustajali od svojih odluka. Ako odlu~e uraditi ne{to u ~emu vide svoju slavu i ponos, od toga ih ni{ta ne mo`e odvratiti, i ~ak su svoje `ivote dovodili u opasnost na putu izvr{enja svojih odluka. 5. U njihove eti~ke vrline spada i blagost, dostojanstvo i smirenost. Opjevali su ih u stihovima, iako su s druge strane, kontrirali juna{tvu i brzini borbenog djelovanja. 6. Beduinska bezazlenost i neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su kod Arapa iskrenost, povjerenje i ~uvanje od izdaje i klevete. Vidimo iz svega spomenutog da su Arapi, uza sve ove svoje pozitivne i negativne karakteristike, kada se doda geografski i strate{ki polo`aj Arabije u odnosu na cio svijet, bili s razlogom odabrani kao narod da ponesu te{ko breme Objave upu}ene cijelom ~ovje~anstvu i da ba{ oni budu vodi~i ljudskom dru{tvu, tj. ljudskom ummetu. Iako su napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima, a dobre u nekim drugim, ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristi cio ljudski rod, posebno kad je do{lo do ispravki koje je u~inio islam. Od svih spomenutih ta~aka vjerovatno su najvrjednije: po{tivanje ugovora, osje}aj li~ne ~asti i ponosa, ustrajnost u izvr{avanju svojih odluka. Nemogu}e bi bilo bez svega ovoga, pobijediti zlo i razvrat, a uspostaviti sustav pravde i dobra. To je bilo mogu}e jedino s ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imali i druge vrijednosti, ali nam nije cilj da o njima op{irno pi{emo.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       45

PORIJEKLO MUHAMMEDA, A.S., I NJEGOVE PORODICE
RESULULLAHOVO, A.S., PORIJEKLO
Porijeklo Resulullaha, a.s., svrstano je u tri vremenska perioda. Prvi je dio priznat kao ta~an od svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijeklo Resulullaha, a.s., do Adnana. Drugi dio vezan je za uzlaznu lozu porijekla Resuullaha, a.s., od Adnana pa do Ibrahima, a.s. Tu ima i nekih razmimoila`enja. Tre}i dio se odnosi na porijeklo vezano od Ibrahima, a.s., pa sve do Adema, a.s. U ovome posljednjem stepenu loze ima podataka kojima se ne mo`e sa sigurno{}u vjerovati.

PRVI STEPEN
Muhammed ibn Abdullah ibn Abdil - Mutallib (ime mu je [ejbe), Ibn - Ha{im (ime mu je ‘Amr) ibn - Abdu Menaf (ime mu je El - Mugire), Ibn - Kusajj (ime mu je Zejd), Ibn - Kilab, Ibn - Murre, Ibn - Ka’b, Ibn - Lu’ej, Ibn - Galib, Ibn - Fehr (nadimak mu je Kurej{ i po njemu je pleme dobilo ime), Ibn - Malik, Ibn - Nedar (ime mu je Kajs), Ibn - Kinane, Ibn - Huzejme, Ibn - Mudrike (ime mu je ‘Amir), Ibn - Ilijas, Ibn - Mudar, Ibn - Nezar, Ibn - Me’ad, Ibn Adnan.63

46

Zape~a}eni d`enetski napitak

DRUGI STEPEN
Tu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea, Ibn - Selaman, Ibn - Avs, Ibn - Bevz, Ibn - Haza’, Ibn - Beldas, Ibn - Jeddaf, Ibn - Tabih, Ibn - D`ahim, Ibn - Nahi{, Ibn - Mahijj, Ibn - ‘ljed, Ibn - ‘Abkar, Ibn - ‘Ubejd, Ibn Ed - Du’a, Ibn - Hamdan, Ibn - Senber, Ibn - Jesribi, Ibn - Jahzen, Ibn - Jelhan, Ibn - Er’avijj, Ibn - ‘ljed, Ibn - Dej{an, Ibn - ‘Ajsar, Ibn - Efnad, Ibn - Ejham, Ibn - Maksar, Ibn - Nahis, Ibn - Zarih, Ibn - Semaj, Ibn Mezijj, Ibn - ‘Avda, Ibn - Aram, Ibn - Kajdar, Ibn - Isma’il, Ibn - Ibrahim, a.s.64

TRE]I STEPEN
Uzlazno od Ibrahima, a.s., do Adema, a.s., i to: Ibrahim je sin Tariha (ime mu je Azer), Ibn - Nahur, Ibn - Saru’ (ili Sarug), Ibn - Ra’u, Ibn - Falih, Ibn - ‘Abir, Ibn - [alih, Ibn Erfah{ed, Ibn - Sam, Ibn - Nuh, a.s., Ibn - Lamik, Ibn - Muteve{leh, Ibn - Ahnuh (ka`e se da je on Idris, a.s.), Ibn - Jerid, Ibn - Mehlail, Ibn - Kajnan, Ibn - Anu{e, Ibn - [ejs, Ibn Adem, a.s.65

POSLANIKOVA PORODICA
Porodica Resulullaha, a.s., poznata je pod imenom Ha{imeijje, po njegovom djedu Ha{imu bin Abdi Menafu. Stoga }emo ne{to re}i o porodici Ha{imija.

HA[IM
On je naslijedio brigu oko napajanja i ishrane hodo~asnika od Beni Abdi Menafa. Ranije smo spomenuli da je do{lo do pomirenja izme|u Abdi Menafa i Abdi - d - Dara, koji su me|usobno podijelili polo`aje. Ha{im je bio ugledni Mekelija i prvi koji je hodo~asnicima osigurao hranu (poparu - izdrobljeni hljeb). Njegovo ime je bilo Amr, a Ha{im mu je nadimak koji je dobio zbog drobljenja hljeba za poparu. On je, tako|er, prvi koji je odredio i zaveo u praksu zimsko i ljetno putovanje Kurej{ija u trgovinu. O njegovoj dobroti i o{troumnosti govore i mnogi predislamski pjesnici.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       47

Bilo je interesantnih doga|aja vezanih za Ha{ima. On pripovijeda da je jedanput krenuo na trgova~ko putovanje u [am. Kad je do{ao do Jesriba - Medine, o`eni se Selmom, k}erkom nekog Amra iz porodice Beni Adij bin Ned`d`ara, pa ostade `ivjeti kod nje. Odatle je ponovo krenuo u [am, a ona je ostala trudna. Ha{im umrije u Gazzi, gradu u Palestini, a Selma rodi Abdul - Muttaliba, 497. g. Dade mu ime [ejbe Sijedi, zbog sijedog ~uperka s kojim se rodio.66 Selma je odgojila dijete u o~evoj ku}i, u Medini. Za njega nije znala Ha{imova obitelj iz Meke. Ha{im je imao ~etiri sina i pet k}eri. Sinovi su mu: Esed, Ebu - Sajfi, Nadlet i Abdul - Muttalib, a k}eri su: E{ - [ifa, Halida, Daifa, Rukajja i D`enneta.67

ABDUL - MUTTALIB
Govorili smo da je opskrba had`ija vodom i hranom s Ha{ima pre{la na njegovog brata El - Muttaliba bin Abdi Menafa. Bio je od velikog ugleda, ~asti i vrijednosti u svom plemenu. Kurej{ije su ga prozvali El - Fejjad - Dare`ljivi. Kad je postao [ejbe (kasnije Abdul - Muttalib), momak ili jo{ stariji, saznao je za njega amid`a El - Muttalib bin Abdi Menaf, te ode u Jesrib da ga tra`i. Kad ga je na{ao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i posadio ga na svoju devu. Momak je si{ao i nije htio krenuti dok mu ne dozvoli majka. El - Muttalib je upita, a ona odbi da dâ sina amid`i. El - Muttalib joj re~e: “On bi i{ao na imanje svoga oca, u Bo`iji hram!”, pa mu majka dozvoli da krene. El Muttalib je u{ao u Meku na devi, a za njegovim le|ima je jahao momak. Ljudi su upirali prstom u mladi}a i govorili: “Ovo je rob - Abdul Muttalibov!” El - Muttalib im odgovori: “Sram vas bilo, ovo je sin moga brata Ha{ima!” Momak je `ivio kod amid`e do zrelosti. Negdje u to vrijeme El - Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove poslove naslijedi Abdul - Muttalib. Radio je u svom narodu ono {to su i njegovi preci radili. Stekao je veliki ugled i ~ast koju niko od njegovih predaka nije stekao. Bio je takav da ga je njegov narod silno zavolio.68 Poslije El - Muttalibove smrti u Jemenu, Nevfel je silom uzurpirao Abdul - Muttalibovo dvori{te. On se obrati Kurej{ijama da mu pomognu, a oni odgovori{e: “Ne `elimo ulaziti izme|u tebe i Nevfela, jer je on tvoj amid`a.” Abdul - Muttalib zato pozva u pomo} daid`e iz Jesriba - Medine. U Meku krenu daid`a mu Ebu - Sa’d bin Adij sa osamdeset konjanika. Na ulazu u Meku, do~eka ga Abdul - Muttalib i re~e: “Idemo ku}i, daid`a!” “Ne, tako mi Bogam dok se ne sretnem s Nevfelom!” Zatim krenu ku}i Nevfelovoj. Me|utim, on je sjedio uz Kabu s nekim dostojanstvenicima

48

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kurej{ijama. Ebu - Sa’d isuka sablju i povika: “Gospodara mi i Kabe, ako ne vrati{ zemlju Abdul - Muttalibu, ubit }u te ovom sabljom!” Nevfel odgovori: “Evo, ve} sam mu vratio, njegova je”, - {to potvrdi{e i prisutni. Ebu - Sa’d odsjedi kod Abdul - Muttaliba tri no}i, zatim obavi umru i vrati se u Medinu. Nakon ovog doga|aja, Nevfel ibn Abdi [ems ibn Abdi Menaf sklopi savez sa Benu Ha{imijima. Kad je pleme Huzaat vidjelo pomo} koju je dobio Abdul - Muttalib od daid`e Ebu - Sa’da iz plemena En - Ned`ar, reko{e: “Kako god ste ga vi rodili i mi smo ga rodili (jer je Abdul - Muttalibova majka iz plemena Huzaat), mi smo pre~i da mu pomognemo, nego vi.” Stoga i oni krenu{e u Meku i u|o{e u Vije}nicu, pa sklopi{e savez s Beni - Ha{imijama, a zatim s Beni - Abdi [emsom - Nevfelovim plemenom. Ovako u~vr{}ena veza izme|u plemena iz Medine i plemena iz Meke bit }e jedan od bitnih faktora za osloba|anje Meke, {to }emo kasnije saznati.69 Va`no je spomenuti dva zna~ajna posla koja je Abdul - Muttalib uradio za Kabu, i to: Kopanje Zem - zem bunara i odbrana Kabe u bitki sa slonom.70 I - Abdul - Muttalibu je u snu nare|eno da iskopa bunar Zem - zem, i pokazano mu je mjesto gdje da kopa. Kad je po~eo kopati, nai{ao je na predmete koje su zakopali D`erahime kada su bje`ali iz Meke. Na{ao je sablje, nakit, dva zlatna srnda}a. Sabljama ukrasi vrata Kabe, na njih prikova zlatne srnda}e i sazida bunar i prostor oko bunara za had`ije. Kad se ukazao bunar Zem - zem, Kurej{ije se posva|a{e s Abdul - Muttalibom, govore}i mu: “Ho}emo da u~estvujemo s tobom.” A on odgovori: “Ne, ja sam odabran za ovaj posao.” Oni ga nisu ostavili na miru sve dok ga ne izvedo{e na sud pred vra~a iz Benu - Sa’da. Nisu se ku}i ni vratili, a na putu nai|o{e na znakove koji im pokaza{e da je Abdul - Muttalib u pravu. Tada se Abdul - Muttalib zavjetovao da }e ako mu Bog podari deset sinova, a on do`ivi da porastu i da ga pomognu, `rtvovati jednoga kod Kabe. II - Namjesnik abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, po{to vidje da Arapi hodo~aste Kabu, sagradi veliku crkvu u San’i. @elio je da hodo~asnike skrene u San’u, umjesto u Meku. Kad je za ovaj doga|aj ~uo neki ~ovjek iz plemena Kenanet, u|e no}u u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno pro~elje. Sazna Ebreha za to, `estoko se naljuti, podi`e ogromnu vojsku od 60.000 ljudi i po|e put Meke, da sru{i Kabu. Za sebe odabra najve}eg slona, kojega uzjaha i krenu ka Meki. Vojska je imala jo{ 9 ili 13 slonova. Kad je stigao do mjesta Mugammesa, ulogori vojsku da se odmori i da se pripremi za ulazak u Meku. Kad su stigli u dolinu Mahser, izme|u Muzadelife i Mine, slon zastade i le`e. Nije mogao ustati da se pribli`i Kabi. Pri~a se da su ga poku{avali di}i na silu i nisu mogli. Me|utim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu, on bi odmah ustao. Dok su se Ebreha i njegova vojska natezali oko slona, Allah na njih posla ptice Eba - Bil “koje su na njih grumenje od gline

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       49

pe~ene bacale, pa ih je On, Allah, kao li{}e koje su crvi isto~ili u~inio.” Ptice su izgledale ~udno, kao da su balzamirane laste. Svaka je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u kand`ama. Kad pogodi nekoga, ne mo`e pro}i, a da mu se ne po~ne raspadati tijelo, te umre. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogo|eni. Neki su po~eli bje`ati, ali ih je usput dosta nastradalo, pa ih je bilo rasutih na sve strane. Allah, d`.{., je Ebrahi poslao bolest od koje mu se po~e{e raspadati vrhovi prstiju i kada je stigao u San’u, bio je poput pileta. Tada mu srce otkaza i on umrije. [to se ti~e Kurej{ija u Meki, oni su se razbje`ali po brdima, vide}i da u Meku nadire ogromna vojska. Tek kada je sva opasnost pro{la, oni se sigurni vrati{e svojim ku}ama.71 Ovaj doga|aj zbio se u mjesecu muharremu, prije ro|enja Muhammeda, a.s., na pedeset ili pedeset pet dana, {to odgovara kraju februara ili po~etku marta 571. god. po kalendaru. Ovaj doga|aj - o~uvanje Kabe od ru{enja - sigurno je Allahov dar koji je poklonio svome Poslaniku, a.s., i svojoj ku}i - Bejtullahu, jer ako pogledamo Kudusi - {erif, vidimo da su Allahovi neprijatelji - nevjernici zauzeli ovu kiblu, i pokorili muslimane, kao {to se desilo 587. g..p.n.e. sa Nabukodonosorom, zatim su kiblu (prva kibla u Kudusi - {erifu) zauzeli Rimljani godine 70 - e po kalendaru. Me|utim, Kabu i kiblu u Meki nisu zauzeli kr{}ani, i pored toga {to su stanovnici Meke bili nevjernici. Za ovaj doga|aj u Meki ubrzo su ~ule ne samo susjedne zemlje ve} i vode}e civilizirane sile tog doba. Abesinci su imali jake veze s Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga Perzijanci do|o{e u Jemen i pokori{e ga. Ovaj doga|aj je, tako|er, ukazao svijetu na svetost Bo`ije ku}e i da je Meka mjesto koje je Allah, d`.{., odabrao za sveti{te. Stoga, kada bi se neko od njenih stanovnika pojavio s misijom poslanstva, bila bi to su{tina onoga {to je iziskivao ovaj doga|aj. I to bi bilo tuma~enje skrivene mudrosti kojom je Allah pomagao mu{rike protiv kr{}ana na neobi~an na~in. Abdul - Muttalib imao je deset sinova. To su: El - Haris, Ez - Zubejr, Ebu - Talib, Abdullah, Hamza, Ebu - Leheb, El - Gajdak, El - Mekum, Saffar i El - Abbas. U nekim knjigama navodi se jedanaest sinova, a jedanaesti je bio Kasem. U drugim je trinaest sinova pa dodaju jo{ Abdul - Ka’ba i Hud`lana, ali se zna sigurno za deset sinova. Ka`e se zapravo da je ‘Abdul Ka’be ustvari El - Mekum a Had`el da je El - Gajdak, i da Abdul - Muttalib nije imao sina po imenu Kasem. Pored deset sinova imao je i {est k}eri, to su: Ummul - Hakim, zvana El - Bejda, pa Burre, ‘Atika, Safija, Erva i Umejma.72 III - Abdullah je Resulullahov, a.s., otac; Abdullahova majka je Fatima, k}i Amr ibn Aiz ibn Umran bin Mahzum ibn Jekaza bin Merret. Abdullah je bio najljep{e Abdul - Muttalibovo dijete i njemu najdra`e. On je ta obe}ana “`rtva” ili taj kurban. Doga|aj ka`e: Kad je Abdul - Muttalib dobio deset sinova i kad su oni malo poodrasli, okupi ih oko

50

Zape~a}eni d`enetski napitak

sebe i re~e im za svoj zavjet. Oni mu se pokori{e. On napisa njihova imena na strjelice i dade ih kaddahu - ~ovjeku koji baca kocku. Prva strjelica bila je okrenuta na Abdullaha. Abdul - Muttalib ga uze i ponese ga kod Kabe da ga zakolje, ali mu Kurej{ije ne dado{e, kao ni njegove daid`e, a ni njegov brat Ebu - Talib. Abdul - Muttalib re~e: “Kako onda da ispunim svoj zavjet?” Nagovori{e ga da ide kod vra~are i da od nje zatra`i rje{enje. Ona mu naredi da baca strjelicu izme|u Abdullaha i deset deva. Ako iza|e na Abdullaha neka pove}a za novih deset deva, i tako stalno, sve dok strjelica ne padne na deve i Bog ne bude zadovoljan. Ako padne na deve, onda }e njih zaklati kod Kabe. Tek kad je broj deva sko~io nastotinu, strjelica je pala s Abdullaha na deve. Abdul Muttalib ih je zaklao u otkup za svoga sina, a zatim ih je ostavio ne zabranjuju}i ni ljudima ni `ivotinjama da jedu njihovo meso. Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a poslije ovog doga|aja popela se na 100 deva, {to je i islam potvrdio. Pripovijeda se od Resulullaha, a.s., da ka`e: “Ja sam potomak dviju `rtava!” (Ismaila i oca mu Abdullaha).73 Abdul - Muttalib odabere za `enu svome sinu Abdullahu, Aminu, k}er Vehba bin Abdi Menafa bin Abd Zehre bin Kilaba. Ona je u to vrijeme bila najljep{a i naj~estitija djevojka u Kurej{ija - i porijeklom i polo`ajem. Njen otac bio je poglavar porodice Zehra, poznate po porijeklu i ~asti. Abdullah se o`eni i po~e `ivot s Aminom u Meki. Nakon izvjesnog vremena otac ga posla u Medinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. Neki ka`u da je krenuo u [am da trguje, pa je nai{ao na karavanu Kurej{ija u Medini i tu odsjeo, jer je bio bolestan. U Medini je i umro. Zakopan je na groblju Nebige El - D`adija. Umro je u dvadeset petoj godini `ivota, a prije ro|enja svoga sina Muhammeda, a.s., po mi{ljenju ve}ine histori~ara. Ima i onih koji ka`u da je Abdullah umro dva mjeseca nakon ro|enja djeteta.74 Kad je vijest o njegovoj smrti stigla u Meku, Amina ga je oplakala s najve}om tugom i `alo{}u {to je izrazila i dirljivim stihovima. Sve {to je Abdullah ostavio iza sebe, bilo je pet deva, manje stado ovaca i abesinska robinja Berket, s nadimkom Ummu Ejmen, koja je odgojila Resulullaha, a.s.75

RO\ENJE I ^ETRDESET GODINA @IVOTA DO POSLANSTVA
RO\ENJE
Najodabraniji poslanik, Resulullah, a.s., ro|en je u porodici Beni - Ha{ima, u Meki, u zoru ponedjeljka, devetog rebiul - evela, prve godine “od doga|aja sa slonom”, ili ~etrdeset godina poslije vladavine perzijskog kralja Kisara (Kserksa) - Enu [irvana. Taj datum odgovara 20. ili 22. aprilu 571. godine po kalendaru. Ovaj datum izra~unali su veliki u~enjak Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri i astrolo{ki istra`iva~ Pa{a Mahmud.76 Ibn - Said prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla: “Kad sam ga ra|ala, pora|ala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori [ama.” Sli~no prenosi imam Ahmed i El - Urbad ibn Sarija.77 Pripovijeda se, tako|er, da su se pri ro|enju Muhammeda, a.s., desili neki ~udni doga|aji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu: sru{ilo se ~etrnaest tornjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obo`avali obo`avaoci vatre i sru{ile se crkve oko jezera Savit, nakon {to ono presu{i. Ovo prenosi Bejhekija,78 a s njim se ne usagla{ava Muhammed El - Gazali.79 Kad je Amina donijela na svijet dje~aka, pozvala je njegovog djeda Abdul - Muttaliba da mu saop}i radosnu vijest. On ga sav radostan uze u naru~je i odnese u Kabu. Tu se pomolio Allahu i zahvalio mu na unuku. Tu mu je i ime Muhammed dao - zna se sigurno da ovo ime nije bilo poznato kod Arapa. Obrezivanje je ura|eno sedmi dan po ro|enju, kako je ina~e bio obi~aj kod Arapa.80 Prva `ena, koja ga je zadojila poslije majke, bila je Suvejba, {ti}enica Ebu - Leheba, koja je imala mu{ko dojen~e imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s., dojila je Hamzu, sina Abdul - Muttaliba, a poslije njega dojila je Ebu - Selemu ibn Abdil - Esed El - Mahzumiju.81

52

Zape~a}eni d`enetski napitak

BORAVAK U PORODICI BENU - S’AD
Obi~aj kod Arapa u gradu bio je da potra`e dobru dojilju za novoro|en~e, i to sa sela i iz pustinje, `ele}i time udaljiti svoju djecu od gradskih bolesti. Djecu je trebalo odljuljati na ~istom zraku, da tjelesno oja~aju, duhom o~vrsnu i da progovore ~istim arapskim jezikom. Tako je i Abdul - Muttalib iza{ao da tra`i dojilju za svoga unuka. Pogodi{e s Halimom iz plemena Benu Sa’d ibn Bekr, k}erkom Ebi - Zuejba. Njen mu` je bio El - Haris ibn Abdil - Uzza el - Mekni, s nadimkom Ebi - Keb{et, iz istog plemena kao i Halima. Muhammed, a.s., imao je bra}u po mlijeku. To su: Abdullah bin el - Haris, Enisa, k}i Harisova, Huzafa ili D`uzama, tako|er Harisova k}er. Ona je voljela i nosila u naru~ju Muhammeda, a.s. Zatim je bio Ebu - Sufjan bin Haris bin Abdil - Muttalib, sin Resulullahovog, a.s., amid`e. Resulullahov amid`a Hamza bin ‘Abdul Muttalib, tako|er je imao dojilju iz plemena Benu Sa’da bin Bekra. Jednom prilikom njegova majka podoji Resulullaha, a.s., dok se nalazio kod svoje majke po mlijeku Halime. Hamza je bio brat po mlijeku Resulullahu s dvije strane: preko Suvejbe i Halime Es - Sa’dijje. Halima je uz Resulullaha, a.s., do`ivjela neo~ekivani beri}et, kao i mnoge zanimljive doga|aje. Ibn - Ishak pi{e: “Halima je pripovijedala, da je krenula s mu`em i malim sin~i}em kojeg je dojila, u grupi `ena iz plemena Beni Sa’d ibn Bekri, da potra`i posao. (@ene su dolazile u Meku i uzimale djecu na dojenje). To se desilo jedne godine, kada nisu imali {ta da jedu. ‘Krenuli smo na devi, koja nije davala, tako mi Boga, ni kapi mlijeka. Niko od nas nije spavao od pla~a na{eg gladnog djeteta koje se nije moglo najesti s mojih prsa. Molili smo Boga, da nas izvede iz te te{ke situacije. Tako smo stigli u Meku. Zagledali smo novoro|en~ad, a svakoj od nas je nu|en Resulullah, a.s., i nijedna ga nije htjela uzeti, jer je bio jetim - siro~e bez oca. Naravno, mi smo o~ekivale pla}u od djetetovog oca. Svaka od nas bi rekla: ‘Jetim. Ta, {ta bi za njega mogli u~initi majka i djed?’ Stoga smo mrzile uzeti jetim~e. Me|utim, svaka `ena koja je bila sa mnom, na{la je sebi dijete za dojenje, osim mene. Kad smo se okupili za povratak, rekoh mu`u: Tako mi Boga, osje}am se poni`enom, svaka moja druga je na{la sebi dijete za dojenje, osim mene. Mrzi me da se vratim ku}i tako jadna. Tako mi Boga, odoh nazad da uzmem ono jetim~e. ‘Budi bez brige, svakako to u~ini, mo`da }e nam Allah uz njega dati beri}et1’” Ona zatim nastavi pri~u: “Oti{la sam po to dijete, samo iz razloga {to nisam na{la drugo. Me|utim, kad sam ga

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       53

uzela i donijela do karavane, stavih ga u krilo da se nadoji. Ono primi moje grudi i dojilo je, dojilo, dokle god je moglo. Kad se ono zasitilo, zasiti se i moj najmla|i sin. Pa zaspa Muhammed, a zaspa i moj sin, zbog ~ijeg pla~a (od gladi) nismo mogli spavati prethodnih no}i. Ustade moj mu` i ode do deve, kad kod nje vime nabreklo. On pomuze, pa se napismo oboje do sitosti. Tu no} smo ugodno prespavali. Kad se propudismo, mu` mi re~e: ‘Znaj, Halima, tako mi Boga, uzela si beri}etno ~eljade!’ Odgovorih mu: ‘I ja bih `eljela da je tako.’ - Zatim smo krenuli, a ja s djecom jahala devu. Deva je bila brza i jaka, pa ja odmakoh podobro od svojih drugarica, tako da one povika{e: ‘O Zuejbova k}eri, {ta ti bi! Pri~ekaj nas malo. Je li to ona ista deva na kojoj si dojahala s nama?’ ‘Odgovorih im: Da, tako mi Boga, to je ona ista.’ ‘One povika{e: - Nije mogu}e! S njom se ne{to dogodilo!’ Zatim stigosmo u na{e mjesto - zemlju Beni - Sa’da. Nisam poznavala suhlju zemlju od te. Na{e ovce dolazile bi uvijek gladne ku}i, a kad stigosmo s Muhammedom do|o{e s pa{e site i mlije~ne. Namuzosmo ih i napismo se, znaju}i da ovce do tada nisu imale kapi mlijeka. Na{i susjedi bi govorili svojim ~obanima: ‘Te{ko vama, za{to ne idete napasati ovce tamo gdje napasaju Zuejbove k}eri.’ - Me|utim, isto se de{avalo. Njihove ovce bi opet dolazile gladne i bez mlijeka, a moje site i s mlijekom. Mi smo kroz to stalno osje}ali Bo`ije dobro, Njegovu ispomo} i opskrbu. To je trajalo, a Muhammed je napunio dvije godine. Odvojih ga od prsa. Izgledao je i ja~i i krupniji nego njegovi vr{njaci. Tada odlu~ismo da ga odnesemo njegovoj majci, tu`ni i nesretni zbog rastanka. Majci smo pri~ali kako smo s njim zaimali beri}et, pa joj ja rekoh: ‘Kad bi ga jo{ malo ostavila kod nas da oja~a, bilo bi mu bolje nego u gradu. Bojim se, da mu ne naudi gradski zrak.’” Halima nastavi: “Nismo se ni nadali, a Amina odmah odlu~i da ga vratimo nazad sa sobom.”82 Tako je Resulullah, a.s., ostao u Benu - Sa’du. Imao je ~etiri ili pet godina kad se desio doga|aj - jedna od mu’d`iza: rasijecanje i ~i{}enje Muhammedovih grudi! Prenosi Muslim od Enesa, r.a., da je Resulullahu, a.s., do{ao D`ibril u vrijeme dok se on igrao s djecom. Uzeo ga je, spustio na tle, rasjekao mu grudi sve do srca, izvadio srce vani i iz srca izvadio ugru{ak pa rekao: “U ovome je {ejtan mogao da ti naudi.” Zatim mu isprao srce u zlatnom le|enu u kome je bila voda zem - zem, zatim ga za{io i ponovo ga vratio na njegovo mjesto. Dje~aci su tr~e}i do{li njegovoj pomajci, vi~u}i: “Muhammed je ubijen!” Kad ga ugleda{e imao je druga~iju boju lica.83

54

Zape~a}eni d`enetski napitak

ODLAZAK RO\ENOJ MAJCI
Nakon ovog ~udnovatog doga|aja, Halima se upla{i za Muhammeda, pa odlu~i da ga vrati njegovoj majci. Kod majke je proveo vrijeme sve do napunjene {este godine.84 Amina je smatrala potrebnim, da zbog sina, i zbog sebe, treba da ode u obilazak mu`evog groba u Jesribu - Medini. Krenula je s dje~akom na put dug 500 km pra}ena slu`avkom Ummu Ejmen, i svekrom Abdul - Muttalibom. Na putu su proveli mjesec dana. Amina je mnogo izmr{ala. Na povratku se razboli. Uporna je bila od po~etka putovanja, ali ne izdr`a do kraja. Umrije u El - Ebvau, mjestu izme|u Meke i Medine.85

@IVOT KOD DRAGOG DJEDA
Abdul - Muttalib se vrati s Muhammedom, a.s., u Meku. Sva njegova osjetila milosti, plemenitosti i ljubavi, bila su okrenuta unuku - jetimu, kojeg zadesi nova tragedija koja samo zguli krastu staroj nezarasloj rani - prvo otac, a sada i majka! Djed je bio milostiviji prema Muhammedu, a.s., nego prema svojoj djeci. Nikada ga nije samog ostavljao. Uvijek je neko bio uz njega. Ibn - Hi{am ka`e: “Abdul - Muttalib imao je svoje {iltete u hladovini Kabe. Njegovi sinovi bi posjedali oko {ilteta i iz po{tovanja, niko nije ni poku{avao sjesti na o~evo mjesto. Kad bi se pojavio Resulullah, a.s., unuk dje~ak, popeo bi se i sjeo nasred {ilteta. Njegove amid`e, sinovi Abdul - Muttalibovi bi poku{ali da ga pomaknu, a Abdul - Muttalib bi povikao, kad bi to primijetio: ‘Ostavite to moje dijete. On ima kod mene posebno mjesto.’ Zatim bi ga posadio pokraj sebe da sjedne. Gladio bi mu le|a rukom i radovao bi se svemu {to je Muhammed, a.s., ~inio.”86 Od osam godina, dva mjeseca i deset dana starosti, izgubi Resulullah, a.s., svoga djeda. On umrije u Meki, a `elio je prije smrti da brigu o svom unuku, a.s., preda njegovom amid`i Ebu - Talibu - ro|enom o~evom bratu.87

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       55

KOD OSJE]AJNOG AMID@E
Ebu - Talib prihvati brigu o svome brati}u u potpunosti i na najbolji na~in. On ga pridru`i svoj djeci i dade mu prednost nad njima, i prema njemu iskaza posebno po{tovanje i respekt. On je vi{e od ~etrdeset godina pomagao Muhammeda, a.s., prosipao na njega svoju za{titu i zbog njega prijateljevao i ljutio se, o ~emu }e biti govora.

MOLBOM IZAZVAO KI[U
Ibn - Asakir je uzeo hadis od D`elhemet ibn Arfata, koji ka`e: “U{ao sam u Meku, bila je su{a, pa Kurej{ije reko{e: ‘O Ebu - Talibe, osu{i nam se dolina, djeca nam trpe od su{e, hajde, moli za ki{u!’” Iza|e Ebu - Talib s dje~akom. Kao da se pomra~i sunce, uskovitla{e oblaci. Dje~ak je gledao u nebo. Ebu - Talib ga uze i prisloni le|ima uz Kabu pa pokaza prstom na dje~aka. Na nebu se desi ~udo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sru~i na dolinu bogata ki{a i napoji sve {to je trebalo. Ovaj doga|aj Ebu - Talib opisao je jednim stihom. U tom stihu je opisao Muhammedovu nadnaravnu mo}.

POBO@NJAK BEHIRA
Kad je Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset dana),88 povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgova~ki put u [am. U Basri su odsjeli, a Basra je spadala u [am i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu `ivio je sve}enik s nadimkom Behira, a pravo ime mu je bilo (D`erd`iz) Grges. Kad je trgova~ki karavan do{ao u Basru, on iza|e da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha, a.s., po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. On uze dje~aka za ruku i re~e: “Ovo }e biti poslanik cijelom svijetu. Njega }e Allah poslati kao milost svjetovima.” Ebu - Talib re~e: “Odakle to zna{?” On odgovori: “Kad ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sed`du ne u~ini, a sed`du oni ne ~ine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pe~atu poslanstva, biljegu iznad gornje hrskavi~ne ple}ke u obliku jabuke. Ja sam za njega ~uo u na{im objavama.” On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u [am, ve} da ga vrati ku}i. Bojao se da mu jevreji ne nanesu zlo. Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u Meku.89

56

Zape~a}eni d`enetski napitak

BITKA ZVANA EL - FID@AR
To je bio rat plemena Kurej{ i Kinane protiv Kajs ‘Ajlana. U to vrijeme Resulullah, a.s., imao je petnaest godina. Vo|a Kurej{ija i Kinana zajedno, bio je Harb bin Umejje. U`ivao je veliki ugled i ~ast. Po~etak bitke pripadao je Kajsu, a sredinom dana bitka je tekla u korist Kinana. Ova bitka nazvana je Fid`ar zbog prekida zabrane ratovanja u svetim mjesecima. Ovoj bitki prisustvovao je Resulullah, a.s. On je svojim amid`ama dodavao strijele za ga|anje.90

UGOVOR O DOSTOJANSTVU
Na osnovama prethodne bitke, dogodi se prisega u svetom mjesecu zulka’ide, ~iji su inicijatori bili Kurej{ije, i to porodice: Benu - Ha{im, Benu - Muttalib, Esed bin Abdul Uzaj, Zehra bin Kulab, Tejm bin Merre. Svi se oni okupe u ku}i Abdullaha bin D`ed’an et - Temija, jer je bio najstariji me|u njima i veoma po{tovan i ugledan. Sklopi{e dogovor da u Meki ne smije biti niko pot~injen i izlo`en nasilju, bilo da je Mekanac ili gost, a da oni ne budu na njegovoj strani, a protiv zulum}ara, sve dok to ne prestane. Ovom dogovoru je prisustvovao Resulullah, a.s., a kad ga je Allah, d`.{., obdario objavom izjavio je: “Prisustvovao sam u ku}i Abdullah ibn D`ed’ana ugovoru koji mi je dra`i od blaga, i kad bih u islamu bio pozvan na tako ne{to, odazvao bih se.”91 Taj ugovor u osnovi bio je suprotan predislamskom fanatizmu kojega je poticala “asabijja”. Asabijja je duh roda i podrazumijeva bezuvjetnu privr`enost rodu i plemenu. Neki ~ovjek, od plemena Zubejd, do|e u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba. Molio je da to u~ini kako treba i pozivao Abdud - Dara, Mahzuma, D`umha, Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne obrati{e pa`nju na njega, pa se on pope na brdo Ebu - Kubej{ i po~e jakim glasom recitirati pjesmu o tome kako mu je nanesen zulum. Kad je ovo ~uo uputio se njemu Ez - Zubejr bin ‘Abdul - Muttalib pa ga upita: “Preko ovoga ne mo`e se pre}i?” Zatim su se sakupili gore spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - ‘Asu bin Vailu i vratili pravo Ez Zubejdiju.92

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       57

MUKOTRPAN @IVOT
Resulullah, a.s., nije imao u mladosti odre|eni posao ili zanimanje. Tradicija bilje`i da je bio pastir i da je ~uvao ovce u plemenu Benu - Sa’d93 , kao i stanovnicima Meke. U dvadeset i petoj godini `ivota, otisne se u [am kao trgovac robom, ~uvene trgovkinje iz Meke, Hatid`e, r.a. Ibn - Ishak bilje`i: “Hatid`a, k}i Huvejlidova bila je trgovkinja velikog ugleda i ~asti. Ona je unajmljivala trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im ispla}ivala zaradu. Kurej{ije su ina~e, bili poznati trgovci. Kad je Hatid`a ~ula za Resulullaha, a.s., a posebno da je iskren, povjerljiv i ~estitog pona{anja, posla po njega d do|e. Kad je Resulullah, a.s., do{ao, ona mu ponudi da vodi brigu o njenoj trgovini u [amu i da }e biti nagra|en bolje nego su bili njegovi prethodnici. Tako|er bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Resulullah, a.s., prihvati ovu ponudu i odmah krene sa Mejserom i karavanom u [am.”94

@ENIDBA HATID@OM
Kad se Resulullah, a.s., vratio u Meku, Hatid`a je bila nemalo iznena|ena velikim trgova~kim uspjehom. Mejsera joj je ispri~ao o ~estitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s., te da je to jedan razloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do tada su je prosili mnogi ugledni bogata{i, gospoda Meke, ali ih je ona odbijala, jer se `eljela posvetiti samo trgovini. Me|utim, ono {to je osjetila prema Resulullahu, a.s., nije mogla sakriti od svoje prijateljice Nefise, k}eri Menijjeta. Nefisa nije {utjela o tom saznanju, pa ode Resulullahu, a.s., i re~e mu otvoreno neka o`eni Hatid`u. On pristade na to i porazgovara sa svojim amid`ama, a oni odo{e Hatid`inom amid`i i zaprosi{e Hatid`u. Odmah iza toga, obavilo se i vjen~anje. ^inu vjen~anja prisustvovali su Benu - Ha{imije i poglavari Mudara. To se sve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz [ama, a ispravnija verzija je nakon dvadeset dana. Hatid`a je tada imala ~etrdeset godina. U to doba bila je najodabranija `ena Meke, po porijeklu, bogatsvu i o{troumnosti. Ona je i prva `ena kojom se o`enio Resulullah, a.s., i za njena `ivota nije imao drugu `enu.95 Hatid`a, r.a., izrodila je svu djecu Resulullaha, a.s., osim Ibrahima. Prvo mu je rodila Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a.s., Ebu - Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali “Dobri” i “^isti”. Sinovi su pomrli u djetinjstvu, a sve k}eri do~ekale su islam i Objavu, te postale

58

Zape~a}eni d`enetski napitak

muslimanke, muhad`irke. Muhad`irke zna~i da su sve u~inile seobu iz Meke u Medinu, tj. Hid`ru. Me|utim, i sve k}eri su pomrle za `ivota oca im Resulullaha, a.s., osim Fatime, r.a., koja umrije poslije oca za {est mjeseci.96

GRADNJA KABE I DOGA\AJ PRESUDE
Kad je Resulullah, a.s., imao je trideset i pet godina, Kurej{ije odlu~i{e da izgrade Kabu, koja je do tada bila jedna kamena gomila na uzvi{enom zemlji{tu. Uzdignuta je bila devet ar{ina, jo{ od vremena Ismaila, a.s. Nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio unutar te gomile. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je udario Ibrahim, a.s., Kabu su stalno posje}ivali svi prolaznici kroz Meku. De{avalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadi} zemlje ili kamen~i}, kao simbol svetosti i beri}eta. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Kabu je splakala poplava nakon pucanja brane Arema. Kurej{ije su se upla{ile, jer je gotovo prijetilo da se sru{i Kaba, pa odlu~i{e da obnove gradnju, ~uvaju}i njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlu~i{e da je grade samo sa po{teno ste~enim imetkom - bez primjesa kamate, mita, ukradenog i otetog nivca itd. Oni su se bojali da sru{e postoje}e ostatke Kabe, pa to otpo~e El - Velid ibn Mugire El - Mahzumi, a drugi su krenuli za njim po{to mu se nije ni{ta lo{e dogodilo. Sru{ili su sve do temelja {to je sagradio Ibrahim, a.s. Napravili su Arapi i plen za izgradnju Kabe. Odredili su koliko }e koje pleme sakupiti kamena, i koji }e dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno u~estvuju u gradnji. Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu do{li do visine zida i mjesta gdje je trebalo postaviti “Crni kamen” - Had`erul - esved. Svako pleme smatralo je sebe privilegiranim da taj ~astan posao u~ini neko od njih. Sva|a me|u njima potrajala je ~etiri, pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu - Umejje bin El - Mugire El - Mahzumijj, koji dade prijedlog: prva osoba koja se pojavi na vratima harema Kabe neka rije{i problem i donese presudu. Allah, d`.{., htio je da ta osoba bude Resulullah, a.s. Kada ga ugleda{e, povika{e: “El -Emin, El - Emin, (pouzdan i povjerljiv), zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhammed!” Kad Resulullah, a.s., pri|e bli`e, oni ga obavijesti{e o problemu, i zatra`i{e rje{enje. Resulullah, a.s., imao je rje{enje: on zatra`i komad platna, spusti ga na zemlju i na sredini postavi Crni kamen, zatim zatra`i da pri|u poglavari zava|enih plemena, te da svi zajedno uzmu za }o{kove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje }e se postaviti. Tada ga Resulullah, a.s., uze svojom rukom i postavi ga gdje treba. Ovo je bio mudar postupak

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       59

koji je zadovoljio sve strane. Kurej{ijama je ponestalo ~istog imetka za gradnju, pa sa sjeverne strane izgradi{e zid visok {est ar{ina, danas zvani Hatim - zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigo{e od zemlje, da ne mo`e bilo ko u}i, ve} samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Kabe dostigla petnaest ar{ina, udari{e joj strop oslonjen na {est stubova. Tom gradnjom Kaba je dobila svoj ~etverougaoni oblik s pribli`nim mjerama: visina je otprilike 15 m, du`ina zida na kome je Had`erul - esved je 10, 10 m, kao i zida nasuprot. Kamen se nalazi na visini od 1,5 m, od podno`ja, kuda se vr{i tavaf. ^eoni zid, na kojem su vrata, dug je 12 m, kao i njemu suprotni. Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznad zemlje. Kabu okru`uje s vanjske strane obru~ od kamenih blokova visine 25 cm i {irine 30 cm. To su, ustvari, blokovi od prve gra|evine, pa su sa~uvani na taj na~in i zovu se [azravan.97

KRATAK @IVOTOPIS PRIJE POSLANSTVA
Resulullah, a.s., u svojoj je mladosti bio obdaren najboljim vrlinama koje posjeduju ljudi. Imao je visoki koeficijent inteligencije {to se odra`avalo u svakom njegovom pokretu ili poduhvatu. Nije volio mnogo pri~ati. Volio je osamu, koju je provodio u ~asovima razmi{ljanja i traganja za pravdom i svim onim {to je dostupno ljudskom umu da shvati. Razmi{ljao je o prirodi, njenim ljepotama, prirodnim zakonima, zatim o ~ovjeku kao jedinki i kao dijelu dru{tva. Zatim je razmi{ljao o vjeri, {ta je to {to vjeruje njegov narod, kome, ili ~emu se klanja i moli, za{to se bave krivovjerstvom, vrad`binama, itd. Ako bi vidio da se negdje radi dobro, pritekao bi u pomo}, a zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije jeo meso zaklano na `rtveniku, nije praznovao kumirske blagdane ni sve~anosti. Bio je prvi koji je bje`ao od svakog {irka ili mnogobo{tva. Nije mogao otrpjeti kad bi ~uo da se neko kune kumirima Latom i Uzatom.98 Bez svake sumnje - Resulullaha, a.s., ~uvala je Allahova odredba. Ako bi se desilo da se po~ne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim obi~ajima nedostojnim njega, tada se pojavljivala Bo`anska briga da ga sa~uva od svega {to ne valja. Ibn-Esir prenosi: Rekao je Resulullah, a.s.: “Nisam nikada bio zainteresiran da ~inim ono {to su ~inili predislamski Arapi, osim u dva slu~aja, i u oba mi je Allah, d`.{., na{ao izlaz iz situacije. Zatim mi se to vi{e nije de{avalo do po~etka Objave, kojom me je Allah po~astio. Rekoh, jedne ve~eri, dje~aku koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke: ‘Ho}e{ li paziti i moje ovce, a ja idem na sijelo u grad, kao i ostali mladi}i?’ Odgovori da ho}e. Ja krenuh, i kad bijah kod prve ku}e u Meki, ~uh svirku, pa upitah:

60

Zape~a}eni d`enetski napitak

‘[ta je to?’ Odgovori{e mi: ‘@eni se dvoje mladih.’ Ja sjedoh da poslu{am, a Allah, d`.{., za~epi mi u{i i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dje~aku, a on me upita kako je bilo. Ispri~ah mu, a zatim odlu~ih da i druge no}i uradim isto. Kad u|oh nave~er u Meku, sna|e me isto kao i prethodne no}i. Poslije ovog doga|aja, nisam dozvolio da me okupira zlo.”99 Prenosi Buharija od D`abira bin Abdullaha, koji ka`e: “Kad je sagra|ena Kaba, oti{li su Resulullah, a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas re~e: Resulullahu: ‘Stavi svoju odje}u (izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne na`ulja.’ Resulullah, a.s., kleknu na zemlju, o~i podignu nebesima, pa se podi`e i re~e: ‘Moj izar, moj izar’, pa pritegne odje}u uza se.”100 U drugoj verziji hadisa stoji: “Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio tijela.”101 Resulullah se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim pona{anjem, plemenitom naravi. Bio je najmu`evniji, i najljep{eg ahlaka (morala). Posjedovao j blagost, ljubaznost. Govorio je samo istinu. Svako obe}anje bi izvr{io, a povjereni emanet ~uvao. Njegov ga narod prozva El - Emin, a za njega ka`e majka svih vjernika, Hatid`a, r.a.: “Snosi teret (poma`u}i siro~ad), stje~e za siromahe, gostoljubiv je i poma`e one koji zastupaju istinu.”102

U SVJETLU POSLANSTVA I OBJAVE
U PE]INI HIRA
Kad se Resulullah, a.s., pribli`io ~etrdesetoj godini `ivota, i kada su njegova zapa`anja pro{losti i sada{njosti rasvijetlila njegov um, jaz izme|u njega i njegovoga naroda se u mnogo ~emu produbljivao. On tada zavoli samo}u. Ponio bi sa sobom hrane i vode, i odlazio u pe}inu Hira na brdu Nur, koje je udaljeno od Meke oko dvije Milje. To je jedna lijepa pe}ina, duga ~etiri ar{ina, a {iroka jedan ar{in i tri ~etvrtine. On je provodio mjesec ramazana u toj pe}ini. Nahranio bi siromaha, ako bi tim putem nai{ao. Vrijeme je provodio u ibadetu i razmi{ljanju o svemu {to ga okru`uje, pa i o kosmosu. Razmi{ljao je {ta se krije iza toga, kakva je to snaga koja pokre}e sve to. On je bio siguran da njegov narod pogre{no obo`ava Allaha. Oni `ive u zabludi i ~ine {irk, vjeruju u kipove. Ali, Muhammed nema jasan put, kojim bi krenuo, nema program koji bi provodio u djelo, a niti odre|eni cilj kojim bi bio zadovoljan i smiren.103 Resulullahov izbor ovog malog tihog mjesta{ca, bio je dio Allahove brige o njemu i Allahovog plana s njim. Allah, d`.{., pripremao ga je za ono {to ga je ~ekalo. Velika je istina, da bilo kakav preobra`aj - duhovni, naravno - ~ovjek do`ivljava nakon sumiranja svog prethodnog `ivota, a da bi to uradio, nu`no je da se osami, izolira ili povu~e na izvjesno vrijeme, jer time posti`e punu koncentraciju u razmi{ljanju, neometan od svakodnevnih `ivotnih sitnica, ljudi i njihovih problema i briga koje ga ina~e okupiraju. Tako je i Allah, d`.{., pripremao Muhammeda, a.s., u ti{ini i osami brda Nur, u pe}ini Hira. Pripremao ga je da na svojim ple}ima ponese najve}i emanet ~ovje~anstvu, emanet koji }e promijeniti lice zemlje i uravnote`iti historiju. Allah, d`.{., pripremao je Muhammeda, a.s., tri godine na te{ku i odgovornu du`nost koja ga ~eka. On bi se osamljivao po mjesec dana razmi{ljaju}i o opstanku, i {ta je poslije nestanka, kakve tajne krije `ivot, a kakve smrt, itd.

62

Zape~a}eni d`enetski napitak

Tako je to trajalo do odre|enog momenta, do odre|enog susreta s nepoznatim, kad mu Allah, d`.{., dade dozvolu.

MELEK D@IBRIL DONOSI OBJAVU “IKRE”
Kad Resulullah napuni ~etrdesetu godinu, koja se smatra godinom ~ovjekove zrelosti, a ka`u da su u tim ~etrdesetim godinama poslanici dobivali Objave, po~e{e se javljati znaci poslanstva i u normalnom `ivotu. Prvi tragovi su bili snovi - er - ru’ja. Snovi su mu bili jasni i ~isti kao jutarnje svitanje. Snovi su mu se pojavljivali punih {est mjeseci, a poslanstvo je trajalo dvadeset tri godine. Ova ru’ja predstavlja jedan dio od ~etrdeset {est dijelova poslanstva. Tre}eg ramazana Resulullahove, a.s., osame u pe}ini Hira, Allah, d`.{., odlu~i da spusti svoju milost na zemlju, da ~ovje~anstvo po~asti poslanstvom, pa posla Muhammedu, a.s., D`ibrila, meleka s ajetima iz Kur’ana.104 Uz kalendarske prora~une i postoje}e dokaze, mi mo`emo tvrditi da je objavljivanje Kur’ana po~elo u ponedjeljak, dvadeset prvog ramazana, nave~er, {to odgovara desetom avgustu, 610. godine po kalendaru. Resulullah, a.s., tada je imao ta~no ~etrdeset mjese~evih godina i {est mjeseci i dvanaest dana, ili oko trideset i devet sun~anih godina i tri mjeseca i dvadeset dva dana.105 Ai{a, r.a., pripovijeda nam pri~u o samom doga|aju, o svjetlosti koja je po~ela rastjerivati tminu i mrak nevjerstva i zablude. Putem te svjetlosti po~e se mijenjati tok `ivota i sudbina historije. Prvi vid Objave Resulullahu, a.s., bio je “er - ru’ja - es salika”, istinito snovi|enje. Ti snovi dolazili su poput svitanja zore, a odmah poslije toga `elio je da se osami, i to je ~inio u pe}ini Hira. Svaki put je bivao pobo`niji i bogobojazniji. Predavao bi se ibadetu po nekoliko no}i, a prije odlaska u Hiru opskrbio bi se kod ku}e, obi{ao bi h. Hadid`u, r.a., pa tek onda oti{ao u osamu. To je trajalo do pojave meleka, koji do|e Resulullahu, a.s., u pe}ini Hira. D`ibril mu re~e: “U~i!”, a Muhammed, a.s., odgovori: “Ja ne znam u~iti”, pa nastavi: “Zatim me uze, pa me privu~e sebi, a zatim me odmaknu od sebe. To uradi jako i sna`no tri puta, a nakon tre}eg puta re~e: ‘U~i, ~itaj, u ime tvoga Gospodara koji stvara, stvara ~ovjeka od ugru{ka. ^itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pou~ava peru, koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna.’”106 Resulullah, a.s., vrati se uzbu|en i usplahiren, u|e kod h. Hatid`e, r.a., i re~e: “Prekrijte me, prekrijte me!” Smiri{e ga dok ne ode od njega strah, zatim re~e h. Hatid`i, r.a.: “[ta mi se desi!” i ispri~a joj novost i re~e: “Strahovao sam za se”, a h. Hatid`a, r.a., mu re~e: “Ne, ne tako mi Allaha, Allah te nikad ne}e osramotiti. Ti si ~ovjek, koji posje}uje rodbinu,

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       63

pazi sirotinju, stje~e za siromahe, ugosti gosta, uvijek poma`e i ustrajava na istini.” H. Hatid`a ode s Muhammedom, a.s., kod svoga amid`i}a, koji se zvao Vereka ibn Nevfel ibn Esad ibn Abdul Uza, On je u predislamsko doba primio kr{}anstvo i znao je pisati na hebrejskom, te je prepisivao Ind`il. On je bio slijep i sijed. Zatekli su ga kako prepisuje El - kitabul - ibranijj. Prepisivao je Evan|elje na hebrejski jezik. Bio je sijed slijep starac. Hatid`a, r.a., mu re~e: “O amid`i}u, ~uj pri~u sina svoga brata!”, pa mu Vereka re~e: “Pri~aj, moj brati}u, {ta ima?” Resulullah, a.s., obavijesti ga o doga|aju koji se zbio u pe}ini Hira. Vereka ga saslu{a{e i re~e: “Ovo je bio Bo`iji povjerenik kojeg je Allah poslao i Musau. Kamo sre}e da sam mla|i, da ho}u, bogd’o, biti `iv, kada te tvoj narod bude progonio!” A Resulullah, a.s., re~e: “Zar }e me oni progoniti?” “Da! Znaj da ni jedan, koji je dolazio s ovim kao ti, nije bio bez neprijatelja. Ako do~ekam taj dan, svesrdno }u ti pomo}i!” Me|utim, uskoro je Vereka umro, a Objava je zastala.107 Prenose Taberanija i Ibn - Hi{am neke dopune, koje su od koristi, na primjer, da je Resulullah, a.s., nakon Objave, iza{ao iznena|en iz Hire - pe}ine, pa se odmah vratio nazad i da je nakon kra}eg boravka oti{ao u Meku. Tabersnijino predanje baca zra~ak na uzrok njegovog izlaska; evo tog teksta: “Rekao je Resulullah, a.s., nakon govora o dolasku Objave: ‘Meni su, od Allahovih stvorenja, bili najmr`i pjesnik i lu|ak. Nisam volio ni da ih vidim. Rekao sam Kurej{ijama, da meni o njima nikada ne pri~aju! Ako to u~ine popet }u se na uzvisinu brda, bacit }u se s nje i ubiti se, pa }u se odmoriti!’ Zatim nastavi: ‘Iza{ao sam da to i u~inim, pa kada do|oh nasred brda, ~uh glas s nebesa kako govori: - O Muhammede! Ti si Allahov Poslanik, a ja sam D`ibril!’ Zatim re~e: ‘Podigoh glavu u nebo i ugledah D`ibrila u liku ~ovjeka. Vidjeh mu samo noge na horizontu. On re~e: - O Muhammede, Ti si Allahov Poslanik, a ja sam D`ibril!’ Poslanik, a.s., re~e: ‘Stadoh i po~eh gledati u njega, pa me to odvrati od moje ranije nakane; niti krenuh naprijed, a ni nazad. Stalno sam poku{avao svratiti pogled s njega na drugu stranu neba, ali gdje god bih okrenuo glavu, svagdje je bio on. Tako sam stajao u mjestu, ni naprijed ni nazad, sve dok Hatid`a ne posla po mene da se vratim. Glasnici su do{li i vratili se ku}i, a ja se nisam mogao maknuti s mjesta. Zatim D`ibril ode, a i ja se vratih svojoj porodici.108 Kad stigoh ku}i, sjedoh uza samu Hatid`u i naslonih se na nju, pa mi ona re~e: - O Ebu Kasime, gdje si bio? Tako mi Allaha, poslala sam ih da te tra`e po ~itavoj Meki i ne na|o{e te! Ja joj potom ispri~ah {ta sam vidio. Ona re~e: - Obraduj me, o amid`i}u, i ustaj. Tako mi Stvoritelja, `elim da bude{ Poslanik ovom ummetu.109 Zatim ona ustade i pohiti kod Vereke, pa i njega upozna s doga|ajem, a Vereka joj

64

Zape~a}eni d`enetski napitak

odgovori: - Kuddusun, kuddusun! Allahu, Allahu, tako mi Onoga u ^ijim rukama je moj `ivot, Muhammedu je do{ao Allahov povjerenik, koji je dolazio Musau. On je Poslanik ovoga ummeta (naroda). Reci mu, o Hatid`a, neka bude ~vrst i postojan!’ Hatid`a, r.a., vrati se i prenese mu Verekine rije~i. Kad je Resulullah, a.s., okon~ao boravak u pe}ini Hira, vrati se u Meku. Srete ga Vereka i nakon {to je ~uo od Resulullaha, a.s., pri~u, re~e: ‘Tako mi Onoga u ~ijim je rukama moj `ivot, ti si poslanik ovog ummeta! Do{ao ti je Allahov povjerenik, koji je dolazio i Musau.’”110

PERIOD OBJAVE
Koliko dugo je trajao period Objave, pitanje je koje zahtijeva odgovor. Ibnu Sa’d prenosi od Ibni Abbasa vijest koja ide u prilog onima koji ka`u da je prekid trajao danima.111 ovo bi mi{ljenje bilo najja~e i najispravnije, {to se da zaklju~iti nakon razmatranja svih okolnosti oko tog doga|aja. Me|utim, mi{ljenje da je prekid trajao pune tri godine ili dvije i pol godine je neta~no. No, nije ovdje mjesto da to obja{njavamo. To }e biti na drugome mjestu izlo`eno. Bitno je da znamo da je Resulullah, u vrijeme pauze, bio cijelo vrijeme poti{ten, tu`an, zbunjen, i iznena|en. Buharija prenosi, u svojoj knjizi “Et - Te’abir”, slijede}e: “Prekide se objava i to ra`alosti Resulullaha, a.s., kako ~usmo, `estokom `alo{}u iz koje suknu gor~ina, koja ga je navodila da se strovali s planinskih vrhova. Kad god bi stigao na vrh bre`uljka s namjerom da se s njega baci, ukazao bi mu se D`ibril, koji govori: - “O Muhammede, ti si uistinu Allahov poslanik!” Te rije~i bi mu ponovo dale snagu i volju, i nastavljao bi `ivot, a kad mu se odu`i period prekida objave, on bi opet oti{ao na brdo, pa bi se desilo isto, i sa D`ibrilovim, a.s., rije~ima bi se vratio nazad, ohrabren.”112

DRUGA OBJAVA (D@IBRIL SE OGLA[AVA DRUGI PUT) JA EJJUHEL - MUDDESSIRU
Ibn - Had`er ka`e: “Bilo je to (tj. prekid Objave koji je trajao danima) da bi se Resulullah, a.s., oslobodio straha i da bi stekao ponovno samopouzdanje.113 Tek kad je nestalo nedoumice, i kad su se potvrdili znaci istine i kad je Resulullah, a.s., bio svjestan ~vrstog ubje|enja da je on postao Allahov Poslanik, Poslanik Slavljenog i Uzvi{enog Allaha, i da je D`ibril prenosilac Objave, a ne nikakvo privi|enje, (to je onaj koji }e mu prenositi Objavu s nebesa), tek tada u potpunoj duhovnoj smirenosti i ravnote`i, do|e mu D`ibril ponovo, tj.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       65

drugi put.” Buharija prenosi od D`abir bin Abdullaha, da je on ~uo kako Resulullah, a.s., pripovijeda prekid Objave i ka`e: “Dok sam i{ao (preko brda), ~uh glas s neba. Podigoh pogled u visinu i ugledah meleka koji je dolazio u Hiru. Sjedio je na stolici koja je lebdjela izme|u neba i zemlje, pa se prestra{ih njega i polegoh na zemlju. Potr~ah ku}i i rekoh: ‘Pokrijte me, pokrijte me!’, pa me pokri{e, a Uzvi{eni Allah, d`.{., objavi: ‘O ti pokriveni, ustani i opominji!’... do rije~i (fehd`ur), zatim je Objava poslije toga redovno dolazila!”114

VRSTE OBJAVE
Prije nego {to po~nemo op{irno govoriti o `ivotu Resulullaha, a.s., i o poslanstvu. smatramo da treba spomenuti vrste Objave, jer je Objava predmet Risaleta - poslanstva. Ibn - Kajjim ka`e, navode}i stepene Objave: Prvi stepen: Er - ru’ja es - sadika ili istinito snovi|enje i s njom je po~etak Objave Resulullahu, a.s. Drugi stepen: objava koju je Resulullah, a.s., dobivao od D`ibrila u pam}enje, a da ga ne vidi, kao {to pripovijeda Resulullah, a.s.: “Duh meleka dostavio je mome razumu, da ni jedna osoba ne}e umrijeti dok ne potro{i svoju nafaku. Pa, bojte se Allaha i molite Ga na najljep{i na~in, i ne tra`ite to od Allaha putem zabrana i nepokornosti, jer ono {to posjeduje Allah, d`.{., mo`e se dobiti samo pokorno{}u.” Tre}i stepen: Resulullahu, a.s., dolazio je melek D`ibril, pa bi mu se ukazao u ~ovje~ijem liku, i razgovarao bi s njim dok ne bi Resulullah, a.s., napamet nau~io govor. Nekada su ga i ashabi vi|ali u ovom stepenu Objave. ^etvrti stepen: Melek mu je nekada dolazio u vidu zveckanja zvona. Ovaj metod Objave bio je najte`i za Resulullaha, a.s. Melek bi se navalio te`inom na Resulullaha, a.s., tako da bi mu znoj oblio ~elo, iako bi dan bio veoma hladan, a ako je bio na devi ona bi se od silne te`ine savijala do zemlje. Tako mu je do{la Objava jednom prilikom, dok je bio oslonjen na Zejdovu nogu. Zejdu je toliko bilo te{ko, da je jedva izdr`ao. Peti stepen: Resulullah, a.s. vi|ao je meleka D`ibrila, a.s., u pravom liku, onome u kojem ga je Allah, d`.{., stvorio. On bi mu objavljivao {to god je Allah nare|ivao. Ovakvim na~inom je Resulullah, a.s., dobio Objavu samo dva puta. To je spomenuto Kur’’ni - kerim u suri “En - Ned`m”. [esti stepen: na~in direktne Allahove dostave Resulullahu, a.s., dok je bio na nebesima u no}i uzdignu}a - Lejletul - Mi’rad`a, a vezane za namaz i neke druge stvari.

66

Zape~a}eni d`enetski napitak

Sedmi stepen: direktan govor od Allaha, d`.{., Resulullahu, a.s., bez posredni{tva meleka, kao {to je Allah, d`.{., govorio Musau, a.s., sinu Imranovom. Ovaj stepen Objave bio je Musaova mud`iza koju je Kur’an potvrdio, a njeno pojavljivanje kod na{eg Poslanika, a.s., bilo je u hadisu o Israu, ili vezano za doga|aj odlaska Resulullaha, a.s., u jednoj no}i na buraku, iz Meke u Kuddus u [amu. Neki su dodali i osmi na~in Objave. Ona je bila direktni razgovor Allaha, d`.{., s Poslanikom, a.s., licem u lice, bez zastora. Ovaj na~in Objave predmet je neslaganja izme|u kratkog rezimea u obja{njenju prvog i osmog stepena.115

NAREDBA POSLANIKU, A. S., DA PO^NE POZIVATI ALLAHOVOJ VJERI
Resulullah, a.s., dobio je nekoliko naredbi u suri El - Muddesir. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “O ti pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veli~aj i haljine svoje o~isti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj dr`e}i da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!” Da, ovo su naizgled sitne i bezna~ajne stvari, ali uistinu i stvarno dalekog su dometa i cilja i velikog utjecaja i djelovanja. Prvi cilj naredbe (“Ustani i opominji”) je, da ne ostavi nekoga ko se suprotstavlja Allahovom zadovoljstvu, a da ga ne opomene na te{ke posljedice, da bi time izazvao u njemu uzbunu i preokret, te osvijestio njegovo srce. Drugi cilj ajeta (“I Gospodara svoga veli~aj”), je da ni~iju gordost i veli~inu ne pretpostavimo Allahovoj. Sva druga veli~ina }e se slomiti i pasti potrbu{ke, sve dok ne pripadne slava i veli~ina samo Allahu, d`.{. Tre}i cilj ajeta (“I haljine svoje o~isti”), otklanjanje je svake prljav{tine, i vanjske i unuttarnje, te ~i{}enje du{e od svega nevaljalog, koliko god je mogu}e, da bi ~ovjek u okrilju Allahove milosti, u Njegovom ~uvanju i s Njegovom uputom, postao najuzorniji primjer u svom dru{tvu, koji }e privla~iti zdrave snage i od koga }e se stidjeti pokvarena srca. On }e upravljati ovodunjalu~kim strastima, a ne}e one njima. ^etvrti cilj ajeta (“I ne prigovaraj dr`e}i da je mnogo”) je taj da ~ovjek svoj trud i svoja djela ne smatra velikim i ogromnim, nego da se stalno trudi i radi i da mnogo `rtvuje u svome radu, a zatim sve to zaboravi, potpuno se utapaju}i u osje}aj Allahove, d`.{., prisutnosti, zanemaruju}i i uop}e ne osje}aju}i za bilo {ta od onog {to je uradio. Peti cilj ajeta (“I radi Gospodara svoga trpi”) nagovje{taj je na {ta }e sve Resulullah,

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       67

a.s., nailaziti u svom djelovanju, kakve }e sve patnje pre`ivjeti od onih koji `ive u zabludi, te koliko }e biti ismijavanja i izigravanja, pa do prave i otvorene borbe i `elje da ubiju i njega i njegove drugove - ashabe. Sli~no }e zadesiti i sve Resulullahove sljedbenike, vjernike, pa mu Allah, d`.{., savjetuje da bude strpljiv ma {ta mu se doga|alo, ne zbog toga da sebi udovolji, nego da udovolji svome Gospodaru. Allahu Ekber! Allah je Najve}i! Ima li jednostavnijih naredbi od ovih, kazanih jednostavnim rje~nikom, kratkim re~enicama, a u su{tini, ove su naredbe izuzetno te{ke, ozbiljne i va`ne ako se provode u djelo. Odjek ovih naredbi premostio je sve administrativne granice i stigao u sve krajeve svijeta, da bi se na njih nadovezale sljede}e koje }e dolaziti Resulullahu, a.s. Ajeti sadr`e poruku preno{enja i tuma~enja vjere (ed - da’vetu vet - teblig). Upozorenje samo podrazumijeva da ima radnji na ovom dunjaluku za koje }e ~ovjek odgovarati pred Allahom, d`.{., i zato ~ovjek, kao bi}e koje zaboravlja, stalno treba opominjati i podsje}ati, ne radi ovoga dunjaluka, ve} radi Sudnjeg dana, gdje }e se ra~un polagati. Ostali ajeti ovog poglavlja (El - Muddesir) zahtijevaju od ljudi vjeru u potpunu Allahovu jedno}u i oslanjanje na Allaha, d`.{., u svim poslovima, a zanemarivanje li~nih prohtjeva. Vrhunac svega je da }emo svi mi biti zadovoljni, kada Allah, d`.{., bude zadovoljan nama. Su{tinski smisao ovih ajeta se mo`e iznijeti sljede}im redom: 1. Allahova jedno}a; 2. vjerovanje u Sudnji dan; 3. odgajanje du{e da ne `udi za zabranama i da ne ~ini grijehe koji }e je dovesti do kazne, ve} da sti~e lijepe vrline, da se stalno izgra|uje i ~ini dobra djela; 4. prepusti Allahu, d`.{., da u svim stvarima, kona~na odluka bude Njegova; 5. naravno, sve ovo treba do}i nakon vjerovanja u risalet Resulullaha, a.s., u njegovo plemenito vo|stvo i pravedno usmjeravanje. Va`no je napomenuti da po~etak ajeta nosi uzvi{eni poziv i naredbu Allaha, d`.{., Poslaniku, {to prvo on treba prihvatiti. To je poziv kojim ga budi iz sna, skrivanja i osame, da bi stupio u d`ihad i mukotrpan rad: “O ti pokriveni, ustani i opominji!” Kao da Uzvi{eni ka`e: “Onaj ko `ivi sam za sebe, `ivi bez brige, a ti, koji }e{ nositi te{ko breme na svojim ple}ima, kakvo je tvoje spavanje? Kakav tvoj odmor, kakva tvoja topla postelja, miran, i ugodan `ivot!?...Ustani, zbog velikog zadatka koji te ~eka, obaveze koja je tebi dodijeljena. Ustani da radi{, i budi spreman na sve tegobe koje ti se na tome putu isprije~e. Ustani, vrijeme spavanja je pro{lo, a i vrijeme rahatluka je pro{lo! Od danas po~inje bdijenje, neprekidno bdijenje, duga i te{ka borba na Bo`ijem putu! Ustani, i pripremi se za sve to!” To su veli~anstvene i ozbiljne rije~i, koje ga di`u iz tople ku}ne postelje, iz bri`nog toplog zagrljaja, i guraju u `ivotnu realnost; u more, u nevrijeme i buru, me|u ljude koji ga prihva}aju i odbijaju. Ustade Resulullah, a.s., i ostade stoje}i, uspravno, podignute glave, vi{e od dvadeset

68

Zape~a}eni d`enetski napitak

godina. Nije se odmarao, niti je pauzirao, nije `ivio za sebe i svoju porodicu. Ustao je i ostao ustrajan na tuma~enju Allahove rije~i, nose}i na sebi velik i te`ak teret pod kojim se nije poginjao, nose}i veli~anstveni emanet upu}en ljudima na zemlji, svim ljudima, cijelom ~ovje~anstvu. Taj emanet bila je vjera, vjera su~eljavanja, odgovornosti i d`ihada - borbe na svim poljima. @ivio je u neprekidnoj borbi vi{e od dvadeset godina. Nije ga mogla omesti jedna stvar od druge, jedan doga|aj od drugoga; cijelo to vrijeme, od momenta kad je ~uo poziv i naredbu Uzvi{enog Gospodara i dobio veliko zadu`enje... Allah, d`.{., nagradio ga u ime nas, i u ime cijelog ~ovje~anstva najve}om nagradom.116 Slijede}i tekstovi nisu ni{ta drugo do minijaturna slika ovog dugog i napornog d`ihada i te{kog truda koji je ulo`io Resulullah, a.s., tokom trajanja Objave.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       69

PERIOD OBJAVE I METODE RESULULLAHOVOG, A.S., POZIVANJA U VJERU
Objavu Kur’ana Resulullahu, a.s., - neka je na njega salavat, mir i selam! - mo`emo svrstati u dva vremenska perioda, sa zasebnim karakteristikama, i to: 1. mekanska objava, koja je trajala trinaest godina; 2. medinska objava, koja je trajala deset godina. Oba perioda imaju svoje stupnjeve i karakteristike, specifi~ne za to mjesto i vrijeme, ~vrsto vezane i neodvojive od svakodnevnog `ivota i historijskih zbivanja. Mekanski period Objave i Resulullahovog, a.s., poziva u islam, mo`emo podijeliti u tri razdoblja: 1. tajno pozivanje u islam, u trajanju od tri godine; 2. javno pozivanje stanovnika Meke u islam od po~etka ~etvrte godine poslanstva do kraja desete godine poslanstva; 3. period pozivanja u islam ljudi izvan Meke i {irenje vjere. Ovaj period traje od kraja desete godine poslanstva, pa do Resulullahove, a.s., hid`re u Medinu. O medinskom dijelu Objave }emo govoriti kada do|emo do tog perioda.

70

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRVI PERIOD OBJAVE USTRAJNOST U POZIVU

TRI GODINE TAJNOG POZIVANJA
Poznato je da je Meka bila arapski vjerski centar. U njoj je Kaba, prijestolnica kumira i mnogobo{tva svih Arapa. Namjera za vjerskom obnovom izazivala je strah i nesagledive pote{ko}e, ~ak ako bi bila provo|ena i podalje od Meke; problem koji iziskuje odlu~nost, rije{enost i jaku volju, koju ne smiju poljuljati neda}a, zlo i katastrofa. Me|utim, velika Allahova mudrost bila je u tome da tuma~enje Objave bude u po~etku tajno, kako ne bi iznenadilo mekansko stanovni{tvo onim {to bi ga uznemirilo.

PRVA PRETHODNICA
Prirodno je bilo da Resulullah, a.s., predo~i islamsko u~enje prvo najbli`im svojim ljudima, svojoj porodici i prijateljima. On ih pozva da slijede njegovo ubje|enje, a zatim pozva i svakog onoga koga je dobro poznavao i za koga je znao da je dobar ~ovjek. Pozva one u koje je bio siguran da vole Jednog Allaha, d`.{., da vole istinu i pravdu i koji znaju njega, Muhammeda, a.s., sa svim njegovim vrlinama i osobinama. Oni mu se odazva{e, ne svi, ali se odazva{e oni koji nikada nisu posumnjali u li~nost i veli~inu Resulullaha, a.s., i u njegove rije~i. To su oni, koji su znali za historiju islama od prethodnih u~enjaka. To je, na prvom mjestu bila njegova supruga Hatid`a, r.a., majka pravovjernih, k}i Huvejlidova, a zatim njegov {ti}enik Zejd bin Haris bin [er Hubejl el - Kelbi117 , te njegov amid`i}, Alija bin Ebi - Talib, dje~ak koji je `ivio kod Resulullaha, a.s., i kojeg je on odgajao, i na kraju njegov vjerni prijatelj Ebu - Bekr es - Siddik. Ova grupica od ~etvero najdra`ih bi}a, primi islam, prvog dana Resulullahovog djelovanja kao Allahovog poslanika.118 Nakon toga, Ebu - Bekr, r.a., po~eo je aktivno djelovati na {irenju islama. Bio je pogodna osoba, obljubljen kod naroda i veoma uva`en zbog svog pristojnog na~ina `ivota. Ljudi su

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       71

ga pitali za savjet, jer je posjedovao veliko znanje i iskustvo. On je po~eo pozivati u islam one u koje je bio sasvim siguran, one s kojima se dru`io i kojima je vjerovao. Od njega su primili islam Osman bin Affan el - Emevi, Zubejr bin el - Avvam el - Esdi, Abdurrahman bin Auf, Sa’d bin Ebi - Vekas ez - Zuhrejan i Talha bin Ubejdullah et - Tejmi. Ova osmerica su prva prethodnica ostalima, koji }e primiti islam u osvitu njegove zore. Me|u prvim muslimanima je i Bilal bin Rebbah - Abesinac, a slijedili su: povjerenik ovog ummeta119 , Ebu - Ubejde Amir bin el - D`errah, iz plemena Beni Haris bin Fihr, Ebu Selema bin Abd el - Esed, El - Erkam bin Ebi el - Erkam el - Mahrumi, Osman bin Mez’un i njegova dva brata Kudamet i Abdullah, zatim, Ubejdet bin el - Haris bin el - Muttalib bin Abdi Menaf, Seid bin Zejd el - Adevijj i njegova `ena Fatima, k}i Hattaba el - Adevije ili sestra Omer bin Hattaba, Habbab bin el - Eret i Abdullah bin Mes’ud el - Hezli i jo{ neki drugi. Ovo su bili prvi muslimani, ljudi iz svih kurej{ijskih porodica. Ibn - Hi{am nabrojao ih je vi{e od ~etrdeset120 , a oko ubrajanja nekih ljudi u prve muslimane ne postoji potpuna sigurnost. Ibn - Ishak ka`e: “Zatim po~e narod primati islam, i mu{ko i `ensko, tako da se o islamu po~e pri~ati u Meki.121 Svi, prethodno spomenuti ljudi, primi{e islam tajno. Resulullah, a.s., sastajao se s njima na odre|enim mjestima i tuma~io im islam daleko od o~iju javnosti. Njegova misija jo{ je uvijek bila misija pojedina~nog, tajnog pozivanja u islam. Nakon objave prvih ajeta sure El - Muddesir, objavljivanje se redovno nastavilo. Objavljivani su kratki ajeti (re~enice) iz pojedinih sura (poglavlja), kao i dijelovi jedne sure. Smisao je odgovarao vremenu i sredini u potpunosti. Zna~enje je bilo veli~anstveno, toplo, razumljivo i prihvatljivo, a osnovni zadatak im je bio odgajanje i pripremanje ~ovjeka da bude pravi vjernik. Bilo je i onih ajeta koji su ukazivali na sve ljudske nevaljal{tine kojih se treba kloniti na ovome svijetu. Mnogi su opisivali D`ennet i njegove ljepote kao i D`ehennem sa svim strahotama, slikovito i precizno, kao da ih okom gleda{. Sve {to je objavljivano, djelovalo je na vjernike izuzetno pozitivno, stvaraju}i u njima i oko njih atmosferu sasvim druga~iju od one u kojoj je `ivio ljudski rod toga doba.

NAMAZ
Me|u prvim naredbama koje su objavljene po~etkom silaska Objave, bila je i naredba o klanjanju namaza. Mukat - il bin Sulejman ka`e: “Allah, d`.{., propisao je namaz po~etkom islama, i to dva rekata dnevno i dva no}na rekata.” To potvr|uje ajet: “I Gospodara svoga krajem i po~etkom dana veli~aj i hvali!” (XI:55) Ibn - Had`er ka`e: “Resulullah je, pouzdano se zna, klanjao prije Isra’a - (uzdignu}a na nebesa), a i njegovi drugovi, ashabi.”

72

Zape~a}eni d`enetski napitak

Jedino je neslaganje oko toga, da li je naredba o klanjanju bila prije naredbe za pet dnevnih namaza. Neki ka`u, naredba je bila samo za namaz prije izlaska sunca i poslije zalaska.” Haris bin Usama pripovijeda, putem Ibn - Lehi’ata preko Zejda bin Harisa da je Resulullahu, a.s., s po~etka Objave do{ao D`ibril, pa ga nau~io uzimanju abdesta, te kad je zavr{io s abdestom, uzeo je {aku vode i poprskao je njome stidno mjesto. Ibn - Mad`d`e prenio je smisao ovog hadisa. Sli~an hadis je prenesen od El - Berra bin Aziba i Ibn - Abbasa. U hadisu Ibn - Abbasa stoji: “Bila je to jedna od prvih naredbi.”122 Ibn - Hi{am je naveo u svojoj Siri, da je Resulullah, a.s., sa svojim drugovima odlazio u vrijeme namaza u klanac, te bi kriomice klanjali da ih ne bi narod vidio. Ebu - Talib vidio je jedanput Resulullaha, a.s., i Aliju da klanjaju, pa im je to prigovorio, a kad je saznao o ~emu se radi, nalo`io im je da budu ustrajni i nepokolebljivi.123

VIJEST O OBJAVI STI@E DO KUREJ[IJA
Gledaju}i s vi{e aspekata na doga|aje u Meki, izgleda da je vijest o Ed - da’vetu, pozivu u islam, u ovom prvom stadiju, koji je bio pojedina~an i tajan, stigla i do Kurej{ija, iako joj nisu obar}ali ve}u pa`nju. Muhammed el - Gazalija ka`e: “Ova vijest je stigla do Kurej{ija, pa joj ne pridado{e va`nost. Veoma je mogu}e da su smatrali Muhammeda, a.s., jednim od samostalnih pobo`nika koji govori o bo`anstvenosti i njenim pravima, sli~no kao {to su ~inili Umejjet bin Salt, Kus bin Saide, Amr bin Nufejl i njima sli~ni. Me|utim, ovdje su Kurej{ije bili oprezniji, pa su pa`ljivo oslu{kivali, boje}i se masovnosti Muhammedovih, a.s., prista{a i dubljih tragova, te po~e{e pratiti njegov `ivotni put i njegovu vjersku aktivnost.”124 Pro|o{e tri godine, a Resulullahov rad na islamu jo{ je uvijek bio tajan i pojedina~an. U ovom periodu oformila se skupina vjernika zasnova na bratstvu i me|usobnom pomaganju, sa zadatkom da tuma~i i {iri vjeru islama i da radi na njenoj konsolidaciji i u~vr{}ivanju. Zatim, Allah, d`.{., obaveza Resulullaha, a.s., vahjom - Objavom, da vjeru obznani Kurej{ijama, da se suprotstavi njihovim la`ima, i da nasrne na njihove kipove.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       73

DRUGI PERIOD OBJAVE JAVNI POZIV U ISLAM

PRVA NAREDBA O JAVNOM VJERSKOM ISTUPANJU
Allah, d`.{., u vezi s javnim pozivanjem u islam, naredi: “I opominji rodbinu svoju najbli`u.” (26:214) Poglavlje u kome se nalazi ovaj ajet je E{ - [ua’ra’, a u njemu se najprije spominje kazivanje o Musau, a.s., i to od po~etka njegovog poslanstva do seobe s Benu Izraeli}anima i njihovog spasa od Faraona i njegovog naroda. Zatim govori o davljenju Faraona i njegove porodice u moru. Ova kur’anska pri~a sadr`i sve periode kroz koje je pro{ao Musa, a.s., tokom svoje poslani~ke misije u Egiptu - pozivaju}i Faraona i njegov narod vjeri u Allaha, d`.{. Smatram da je ovo na{iroko obrazlaganje o Musau, a.s., i njegovoj misiji do{lo upravo na mjesto kad Allah, d`.{., nare|uje Resulullahu, a.s., da pozove svoj narod u islam, da bi mu on bio vodi~, kako njemu tako i njegovim ashabima, drugovima, i da bude primjer {ta }e sve do`ivjeti od svog naroda kad ga po~nu u la` utjerivati i napadati. O islamu treba javno govoriti i stoga treba biti svjestan svega {to ih mo`e sna}i jo{ od prvih dana. Ova sura sadr`i, tako|er, sve klevetnike prethodnih poslanika iz naroda: Nuha, Ada, Semuda, Ibrahimovog naroda, Lutovog, [uajbovog - (ashabil - Ejketi), osim {to je spomenuo Faraonov narod i doga|aj s njima, - da bi obavijestio one koji }e se slu`iti la`ima, da }e ih sti}i Allahova kazna ako ustraju u tome. Isto tako, pravi vjernici treba da znaju, da }e lijep zavr{etak biti njihov, a ne ovih drugih.

POZIVANJE RODBINE U ISLAM
Nakon objave ajeta: “I opominji rodbinu svoju najbli`u!”, Resulullah, a.s., je prvo pozvao porodicu Benu - Ha{im ili Ha{imlije, pa do|o{e, a s njima i nekoliko ~lanova od Benu Muttaliba bin Abdi Menafa. Bilo ih je ukupno ~etrdeset pet ljudi. Ebu - Leheb preduhitri Resulullaha, a.s., i re~e: “Evo, ovo su tvoje amid`e i sinovi amid`a, pa govori. Ostavi

74

Zape~a}eni d`enetski napitak

prazne pri~e. Znaj da tvoj narod pred svim Arapima ne predstavlja nikakvu snagu. Ja sam tebi pre~i i dovoljna su ti tvoja bra}a. Ako me|u njima nastavi{ propovijedati ono s ~im si do{ao na tebe }e da nasrnu sva kurej{evi}ska plemena. U tome }e im pomo}i i ostali Arapi. Ne znam da ima iko ko je svojoj rodbini nanio vi{e zla od tebe.” Resulullah, a.s., svo je vrijeme {utio i na tom skupu nije govorio ono {to je htio. On ih pozva drugi put, pa kad do|o{e, re~e im: “Hvala Allahu, Njega slavim, na Njega se oslanjam, Njega vjerujem, kod Njega uto~i{te tra`im i svjedo~im da nema drugog Boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga.” Zatim re~e: “Vo|a ne smije lagati svoj narod, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga osim Njega, ja sam Allahov poslanik, vama naro~ito, a svim ljudima op}enito. Tako mi Allaha, svi }ete umrijeti, kao {to legnete spavati, a svi }ete biti o`ivljeni, kao {to se probudite iz sna. I svakako }ete polagati ra~un za svoja djela, a nagrada }e biti ili vje~ni D`ennet, ili vje~na vatra.” Ebu - Talib re~e: “Nama je tvoja pomo} najpotrebnija, tvoj savjet mi smo najspremniji prihvatiti, mi ti najvi{e vjerujemo, evo ovdje, na okupu je sav rod tvog oca, i ja sam jedan od njih, iako nisam prvi koji }e prihvatiti to {to voli{ ti, ali idi i ~ini ono {to ti je nare|eno! Tako mi Boga, ja }u te kao i do sada, uvijek {tititi i braniti. Jedino, {to ja li~no nisam spreman napustiti vjeru Abdul - Muttaliba!” Ebu - Leheb re~e: “Ovo je, tako mi Boga, sramota; sprije~ite ga prije nego vas zavede!” Ebu - Talib dodade: “Tako mi Boga, ne mo`emo ga sprije~iti dok smo `ivi.”125

NA BRE@ULJKU SAFFA
Nakon {to je Resulullah, a.s., dobio obe}anje od Ebu - Taliba da }e ga {tititi u vremenu dok mu Allah, d`.{., dostavlja Objavu, krenu jednoga dana na Saffu i povika: “Evo neprijateljskog upada!” Kurej{ije se okupi{e oko njega. On ih pozva da vjeruju u Jednog Allaha, d`.{., u njegovo poslanstvo i da vjeruju u Sudnji dan. Buharija prenosi dio ove pri~e od Ibn - Abbasa, koji ka`e: “Kada je objavljeno: ‘I opominji rodbinu svoju najbli`u’ - pope se Resulullah, a.s., na Saffu i po~e dozivati: ‘O potomci Fehra! O potomci Adija, o Kurej{ije!...’ - i tako redom, dok se ne okupi{e. Pa za one koji ne do|o{e, posla glasnike da vide koji su to. Do|e Ebu - Leheb, a do|o{e i Kurej{ije. Resulullah, a.s., re~e: ‘[ta mislite, kada bih vas obavijestio da se u dolini nalazi konjica koja }e vas napasti, biste li mi povjerovali?’ Odgovori{e: ‘Da, ti nisi nikada lagao!’ On re~e: ‘Ja sam poslan vama, da vas upozorim na te{ku patnju i kaznu koja vas ~eka!’ Ebu - Leheb re~e: ‘Propao ti ostatak dana, zar si nas zbog toga

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       75

okupio?’... Allah, d`.{., tada objavi: ‘Neka propadne Ebu - Leheb.’”126 Muslim prenosi drugi dio ove pri~e, od Ebu - Hurejrea, r.a., koji ka`e: “Kad je Allah, d`.{., objavio: ‘I opominji rodbinu svoju najbli`u!’ - Resulullah, a.s., svakome se od prisutnih ponaosob obratio, pa re~e: ‘O Kurej{ije, spasite sebe od vatre, o Fatima, k}eri Muhammedova, spasi sebe od vatre; tako mi Allaha, ja za vas ni{ta ne mogu u~initi kod Allaha, osim {to smo materi~no vezani, i {to }u Ga ja obavijestiti o toj rodbinskoj vezi.’”127 Ovakav nivo obra}anja, sna`nim i prodornim glasom, na~in je da se prenese obavijest i upozorenje. Resulullah, a.s., objasnio je najbli`im ljudima da je prihva}anje Objave i njega kao Poslanika, pitanje `ivotne veze izme|u njega i njih. Rodbinska asiibija, tj. slijepa privr`enost koje se Arapi dr`e, nije ni{ta i brzo }e nestati u vrelini ove opomene koja je do{la od Allaha, d`.{.

OTVORENO ISTICANJE ISTINE I REAKCIJE IDOLOPOKLONIKA
Prethodni doga|aj jo{ nije splasnuo uzburkanom Mekom, a ve} Allah, d`.{., objavi: “Ti javno ispovjedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani” (15:94), pa se Resulullah, a.s., okrenu protiv mnogobo`a~kih praznovjerja i njihove ni{tavnosti, govore}i istinu o kipovima, o njihovoj vrijednosti, tj. bezvrjednosti. On im donese primjere o bespomo}nosti da sami sebe opslu`e, a kako onda da budu bo`anstvo od kojega narod tra`i za{titu i uslugu. Zatim im je objasnio da je onaj, koji u njih vjeruje i uzima ih za posrednika izme|u sebe i Allaha, d`.{., u velikoj zabludi. Mekom se razbukta mr`nja, nemir i strah. Ko to naglas govori o kipovima i narodu koji ih obo`ava? Zar su na krivom putu i zar `ive u te{koj zabludi? Ko to dira u bogove Kurej{ija i njhovu vjeru? Hiljade munja, gromova i zemljotresa uzdrma tihu, mirnu i uspavanu dolinu Meke, uskovitla njen zrak, uzvitla sakrivene vjetrovite pustinje. Digo{e se Kurej{ije protiv ove provale koja iznenada zahvati sve njih, strahuju}i da ne prodre u njihove obi~aje i njihovo naslije|e. Digo{e se Mekelije, jer shvati{e zna~enje rije~i iman tj, vjerovanje koje negira bilo kakvo bo`anstvo osim Allaha, d`.{. Zna~enje: Vjerovanje u Objavu i Sudnji dan potpuna je poslu{nost i potpuna predaja u kojoj ~ovjek nije vi{e vlasnik nad sobom, ni svojim imetkom, jer to pripada Allahu, d`.{., za razliku od onih koji u to ne vjeruju. Prihvatiti ovo, zna~i odre}i se gospodstva, vo|stva i ugleda koji u`ivaju kod Arapa, a povezano je preko kumira u Meki. Njima zabraniti da izvr{avaju svoje mnogobo`a~ke obrede i da ih zanemare zbog toga da bi udovoljili Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku?! Ne pada im na pamet.

76

Zape~a}eni d`enetski napitak

Zabraniti im da ne ~ine nasilje, porobljavanje i sve gre{ne radnje u kojima su ogrezli i no}u i danju, to je nemogu}e. Oni ne prihva}aju bilo kakve promjene, jer Allah, d`.{., ka`e: “Ali, ~ovjek ho}e dok je `iv da grije{i.” (75:5) Sve su to Kurej{ije dobro znale, ali {ta da ~ine pred iskrenim i povjerljivim ~ovjekom, ~ovjekom koji posjeduje najve}e ljudske vrednote i lijepo vladanje? Ne znaju da je postojao jo{ neko takav od kad znaju historijat svoga roda. [ta da ~ine? [ta da rade? Kako da postupe? Bili su u velikoj nedoumici, a i neka su, imali su za{to! Nakon dugog i zamornog razmi{ljanja ne na|o{e bolje rje{enje nego da odu Muhammedovom, a.s., amid`i, Ebu - Talibu, i da od njega zatra`e neka zaustavi svoga brati}a u njegovim nakanama. Da bi njihov zahtjev bio ozbiljniji, odlu~i{e da nastupe o{tro. Oni reko{e: “Poziv ljudima da napuste vjeru u na{e bogove, tuma~enje o njihovoj nemo}i i slabosti je ru`na psovka i njihovo te{ko omalova`avanje; s tim uporedo je i psovka i poni`enje na{ih o~eva i djedova koji su ih obo`avali, dr`ali se tog pravca i utrkivali se u tome.”

DELEGACIJA KUREJ[IJA KOD EBU - TALIBA
Ibn - Ishak ka`e: “Grupa uglednih Kurej{ija ode Ebu - Talibu i re~e mu: ‘Ebu - Talibe, tvoj brati} huli na{e bogove, sramoti na{u vjeru, ru{i na{e idole, izigrava na{e pretke, pa ili ga zaustavi u tome, ili nam se makni s puta; jer i ti isto misli{ kao i mi, i vjeruje{ kao i mi, pa da ga zaustavimo!’” Ebu - Talib ih umiri lijepim rije~ima i pristojnim odgovorom, pa se vrati{e ku}ama, a Resulullah, a.s., nastavi po svome, tuma~e}i Allahovu, d`.{., vjeru, pozivaju}i u islam.128

FORMIRANJE KONZULTATIVNOG VIJE]A KOJE ]E ONEMOGU]ITI HODO^ASNICIMA DA SLU[AJU O ISLAMU
U narednim danima Kurej{ije zabrinu druga stvar. Ve} je proteklo nekoliko mjeseci kako Muhammed, a.s., tuma~i novu vjeru, a pribli`ava se period hodo~a{}a. Mnogi Arapi }e do}i u Meku, pa je neophodno objasniti im Muhammedovo, a.s., pona{anje, kako ne bi njegovu propagandu shavtili ozbiljno. Oni se sastado{e na dogovor kod El - Velida bin Mugire. El - Velid im re~e: “Morate biti jedinstveni u mi{ljenju, i morate zauzeti jedinstven stav, kako ne biste do{li u suprotnost jedan s drugim, i da ne biste pobijali jedan drugoga” Reko{e: “Reci nam

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       77

ti?” On odgovori: “Ne, recite vi {to mislite, a ja }u slu{ati.” Reko{e: “Re}i }emo, on je vra~.” On re~e: “Ne, tako mi Boga, on nije vra~! Mi znamo vra~eve, ko su i {ta su. On ne mrmolji kao vra~, a niti rimuje govor kao oni.” Reko{e: “Pa re}i }emo da je lud.” El - Velid odgovori: “On nije lud. Mi smo vidjeli lu|ake i znamo kakvi su, ko su i {ta su. On nije pomra~enog uma, nije du{evni bolesnik, a ni nervno rastrojen.” Reko{e: “Re}i }emo da je pjesnik.” Velid odgovori: “Nije on ni pjesnik. Mi znamo sve pjesnike i njihovo pjesni{tvo. Znamo recitovanje u red`ezu, a znamo i u hezed`u (red`ez i hezed` su metri~ke forme u arapskom pjesni{tvu, o.p.p.). Znamo {ta je poezija, melanholi~na i vesela, pa prema tome, on nije ni pjesnik.” Reko{e: “Re}i }emo - ~arobnjak je.” Velid re~e: “Ne, on nije ~arobnjak. Mi znamo ~arobnjake, vidjeli smo i njih i njihove sihre (~arolije). On ne op~injuje, a niti ve`e vrad`bine.” Reko{e: “A {ta da ka`emo?” Velid odgovori: “Tako mi Boga, njegove, a.s., rije~i imaju ljepotu, osnova im je kitnjasta i plodonosna, a sadr`aj mudar, uman i prodoran. Vi ne mo`ete ni{ta tako re}i, a da bude valjano. Najbolje }e biti od svega {to ste spomenuli da ka`ete, da je ~arobnjak - sahir. Rije~i koje govori su ~arolija - sihr, on rastavlja oca od sina, brata od brata, mu`a od `ene, ~ovjeka od porodice i rodbine, pa se i vi njega ~uvajte i klonite.”129 Prenose neka predanja da je nakon svega {to im je El - Velid odgovorio, nekolicina njih upitala: “Reci nam pravo tvoje mi{ljenje o njemu?” On im odgovori: “Pustite me malo da razmislim.” Stajao je dugo razmi{ljaju}i, a onda im je ipak rekao ono {to je na kraju i njima poru~io da ka`u.130 U vezi s El - Velidom, Allah, d`.{., objavi {esnaest ajeta u suri El - Mudessir i to od (11 - 27): “Meni ostavi onoga, koga sam ja izuzetkom u~inio. I bogatstvo mu ogromno dao. I sinove koji su s njim. I ~ast i ugled mu pru`io. I jo{ `udi da uve}am! Nikako! On doista prkosi ajetima Na{im. A naprti}u ja njemu te{ko}e. Jer je smi{ljao i ra~unao. I proklet bio kako je prora~unao i jo{ jednom proklet bio kako je prora~unao! Zatim je pogledao. Pa se onda smrknuo i namr{tio. I potom se okrenuo i uzoholio. I rekao: “Ovo nije ni{ta drugo do vrad`bina koja se naslje|uje. Ovo su samo ~ovjekove rije~i! U sekar }u ja njega baciti!”131 Nakon {to se Konsultaciono vije}e slo`i s kona~nom odlukom, prionu{e da to provedu u djelo. Rasporedi{e ljude na raskrsnicama kojima se kre}u hodo~asnici. Niko nije mogao pro}i pokraj njih, a da ga ne upozore na Muhammeda, a.s., i da ne ka`u o njemu la`i.132 Najvi{e je na tom planu u~inio Ebu - Leheb. Resulullah, a.s., obilazio je ljude u vrijeme hodo~a{}a u njihovim ku}ama, na trgovima Ukazu, Med`ni i Zil - Med`azu i pozivao ih Allahovoj vjeri, a Ebu - Leheb bi i{ao za njim i vikao: “Nemojte se odazivati, on je otpadnik i te{ki la`ov!”133 Ovaj postupak Kurej{ija doveo je do toga da su se Arapi s tog hodo~a{}a vratili sa saznanjem o Resulullahu, a.s., i da se vijest o njemu ra{irila po cijeloj Arabiji.

78

Zape~a}eni d`enetski napitak

RAZLI^ITE METODE OPIRANJA DA’VETU134
Kad su Kurej{ije vidjele da Muhammeda, a.s., ne mo`e ni{ta sprije~iti od tuma~enja nove vjere i njenog {irenja, po~e{e ponovo razmi{ljati {ta da rade da bi ugu{ili djelovanje Resulullahovo, a.s., i njegovih ashaba. Odredi{e nekoliko metoda o kojima }emo govoriti: 1. Ironija, izigravanje, ismijavanje, izrugivanje i utjerivanje u la`, bija{e prvo sredstvo protiv muslimana. Po~e{e ih poni`avati, nazivati pogrdnim imenima, a na Resulullaha, a.s., baci{e te{ku optu`bu da je lud. I{li su za njim i dozivali ga tim ru`nim imenom. Allah, d`.{., o tome ka`e u Kur’anu: “Oni govore: ‘Ej ti, kojemu se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!’” (15:6) Pretvarali su ga da je ~arobnjak i la`ov. “Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opomene, i govore nevjernici: Ovo je ~arobnjak, la`ov!” (37:4) Oni su ga ispra}ali i do~ekivali sa zluradim, glupim pogledima i unezvjerenim pokretima. “Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slu{aju, govore}i: On je, uistinu, luda!” (68:51) Tako|er su govorili, kad bi ga vidjeli da sjedi u dru{tvu sa slabim i nejakim prijateljima svojim, s izrugivanjem: “ovo njegovo dru{tvo: zar su to oni kojima je izme|u nas Allah milost ukazao?” (6:53) Oni su bili ti o kojima nam Kur’an govori: “Gre{nici se smiju onima koji vjeruju; kad pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vra}aju, {ale zbijaju}i, vra}aju se; kad ih vide, onda govore: ‘Ovi su, doista, zalutali!’ A oni nisu poslani da motre na njih.’” (83:30, 31, 32, 33.) 2. Izobli~avanje Resulullahovog u~enja, stvaranje sumnje, propagiranje la`nih agitacija i {irenje pri~a oko ovog u~enja i oko li~nosti Resulullaha, a.s., te pretjerivanje u svemu tome, tako da ne ostane vremena svijetu za razmi{ljanje o vjeri. Oni su govorili za Kur’an: “To su izmi{ljotine naroda drevnih; on tra`i da mu se prepisuju, ujutro i nave~er da mu ih ~itaju” (25:5) “Ovo nije ni{ta drugo do velika la` koju on izmi{lja, a u tome mu i drugi ljudi poma`u.” (25:4) Oni su govorili: “Pou~ava ga jedan ~ovjek.” (16:103) Govorili su za Resulullaha, a.s.: “[ta je ovom “poslaniku”, on hranu uzima i po trgovima hoda.” (25:7) Me|utim, u Kur’anu na mnogo mjesta ima odgovora na njihovu propagandu, bilo da je citira ili ne. 3. Suprotstavljanje Kur’anu izmi{ljotinama drevnih naroda da bi ih s njima zabavili i odvratili od kur’anskog u~enja. Oni navode da je En - Nadar bin Haris rekao jednom prilikom Kurej{ijama: “O narode! Spopala vas je situacija u kakvu niste nikada prije zapali. Muhammed je rastao me|u vama. Bio je dje~ak, najbolji od svih, najposlu{niji i najiskreniji od svih vas. Bio je najpovjerljivija osoba me|u vama. Tako je `ivio do svoje zrelosti. Onda vam do|e s ovim, s ~ime do|e (s Objavom), a vi rekoste: “^arobnjak!” Ne, tako mi Boga, on nije

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       79

~arobnjak. Mi smo imali prilike vidjeti ~arobnjake i upoznati se s njihovim radom.” A zatim ste rekli: “Vra~!” Ne, tako mi Boga, on nije nikakav vra~. Mi smo vidjeli vra~e, znamo {ta rade, a znamo i kako mrmolje neke rimovane rije~i. Pa rekoste da je pjesnik! Ne, tako mi Boga, nije on ni pjesnik. Mi znamo {ta je poezija i ~uli smo i upoznali sve vrste poezije. Na kraju rekoste da je lud! Ni to nije, tako mi Boga. Nije on nesmotrena osoba koja ne zna {ta radi i {ta govori. O Kurej{ije, preispitajte se! Tako mi Boga, vama je dostavljena veli~anstvena stvar i dogodio vam se veli~anstven doga|aj, ali vi toga niste svjesni!” Nakon toga, En - Nadar je otputovao u Hiru i tamo nau~io govor perzijskih kraljeva, govor Rustema i Sfendijara, pa kad je ponovo slu{ao Muhammedov, a.s., govor na skupovima, u kojem je spominjao Allaha, d`.{., i upozoravao na Njegove kazne, rekao bi: “Tako mi Boga, ni ja ne govorim lo{ije od Muhammeda, a.s.,” zatim bi pripovijedao o perzijskim kraljevima, o Rustemu i Sfendijaru, pa bi rekao: “U ~emu je Muhammedov, a.s., govor bolji od moga?”135 Ibn - Abbas nam u korist ovoga pripovijeda, da je En - Nadar kupio pjeva~ice - robinje, pa kad bi ~uo da se neki ~ovjek vra}a od Resulullaha, a.s., svratio bi ga kod sebe, zadu`io jednu od “pjevaljki” da ga nahrani i napije, te da mu pjeva i igra, sve dotle dok u njegovom srcu ne bi ostalo ni traga od islama. O njemu Allah, d`.{., objavi: “Ima ljudi koji kupuju pri~e za razonodu, da bi, ne znaju}i koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili.” (21:6)136 4. Zahtjev Kurej{ija za iznalazak neke zajedni~ke sredine izme|u predislamskog i islamskog u~enja, s tim da idolopoklonici napuste neka svoja ubje|enja i neke vjerske manifestacije, a da i Poslanik, a.s., napusti neka islamska na~ela. To najbolje Kur’an obja{njava: “Oni bi jedva do~ekali da ti popusti{, pa bi i oni popustili.” (LXVIII:9) Postoji predanje koje prenose Ibn - D`erir, kao i Taberanija, koje ide u prilog ovome. Naime, mu{rici (idolopoklonici) predlo`ili su Resulullahu, a.s., da on obo`ava njihove kipove godinu dana, a oni }e njegovog Gospodara godinu. Ima i drugih verzija od Abd bin Humejda da su oni rekli: “Ako prihvati{ na{e bogove, i mi }emo tvoga Allaha.”137 Ibn - Ishak prenosi, pozivaju}i se na niz prenosilaca, te ka`e: “Poprije~i{e se na put Resulullahu, a.s., dok je obilazio oko Kabe, Esed bin Abdil Uzzaj, El - Velid bin Mugire, Umejje bin Halaf, El - As bin Vail el - Sehmi, prvaci svoga naroda, pa reko{e: “O Muhammede, hajde da vjerujemo to {to ti vjeruje{, a ti vjeruj ono {to mi vjerujemo, te da se udru`imo i objedinimo na{a vjerovanja. Ako je to, {to ti vjeruje{ bolje od ovoga na{eg, mi }emo ga prihvatiti, a ako je ovo na{e bolje od toga tvoga, ti prihvati na{e!” Tada Uzvi{eni Allah, d`.{., objavi: “Reci: ‘O vi nevjernici, ja se ne}u klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se ne}ete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi

80

Zape~a}eni d`enetski napitak

se niste klanjali Onome Kome se ja klanjam. Vama - va{a vjera, a meni - moja!” (El Kafirun)138 I tako, Allah, d`.{., okon~a njihovu cini~nu i smije{nu ucjenu, ovim jasnim i preciznim rje{enjem. Mogu}e je da su neke razlike u predanjima do{le zbog toga {to su pogodbe dolazile jedna iza druge.

ZLOSTAVLJANJA I PROGONI
Idolopoklonici su upotrijebili sve metode, koje smo spomenuli. To su radili postepeno, malo po malo, kako bi obuzdali {irenje islamskog u~enja u ~etvrtoj godini poslanstva Resulullaha, a.s. Oni nisu prekora~ivali granice ljudskog u prvoj godini islama. Me|utim, kako su proolazile sedmice i mjeseci, vidjeli su da im ovakav na~in djelovanja ne daje nikakve rezultate. Stoga se sakupi{e ponovo i oformi{e komisiju od dvadeset pet ~lanova ugledne mekanske gospode, a za vo|u odabra{e Ebu - Leheba, amid`u Resulullaha, a.s. Nakon razmi{ljanja i dogovaranja, ova skupina donese definitivnu odluku protiv Resulullaha, a.s., i protiv njegovih drugova. Odlu~i{e da ne}e {tedjeti ni `aliti truda u borbi protiv islama. Zlostavljat }e Resulullaha, a.s., i sve koji prihvate islam i podvrgnut }e ih raznim vrstama mu~enja, strogim kaznama i napadima.139 Oni zauze{e ovaj stav i odlu~i{e da ga provedu u djelo. Ovo je bilo veoma lahko izvesti nad muslimanima, a posebno nad onim slabijim, neza{ti}enim. Me|utim, nad Resulullahom, a.s.? Eh, to ne. On je bio o{trouman, smiren i dostojanstven, jaka i postojana li~nost; cijene ga i prijatelji i neprijatelji, pravi ljudi odnose se prema njemu s po{tovanjem i po~astima, a prema njemu su drski i grubi samo oni koji su nau~ili na sramotu i bezobrazluk. Me|utim, i pored svega toga, bio je i pod za{titom Ebu - Taliba, a Ebu - Talib bio je jedan od mekanskih prvaka, po~ev{i od porijekla pa do susreta s obi~nim svijetom u ~ar{iji, uva`avan od svakoga. Stoga su se mnogi bojali zavade s njim, pa ~ak i zamjerke. Taj njegov status dovodio je Kurej{ije do o~aja. Krenuli bi da ne{to u~ine, pa bi odustali. Me|utim, dugotrajno strpljenje bilo je veoma opasno po njihovu vjeru, njihovo vjersko vo|stvo me|u Arapima i njihovo ovozemaljsko ~elni{tvo. Oni otpo~e{e kampanju zlostavljanja, pod vo|stvom Ebu - Leheba, koji je zauzeo neprijateljski stav protiv Resulullaha od prvoga dana, jo{ mnogo prije nego ga optu`i{e Kurej{ije. Ranije smo naveli kako je istupio na skupu kod Beni Ha{ima, a kako na Saffi. Nalazimo u nekim predanjima da je na Saffi uzeo kamen da njime udari Poslanika, a.s.140 Ebu - Leheb o`enio je svoja dva sina, Utbeta i Utejbeta, dvjema k}erkama Resulullaha, a.s., Rukajjom i Ummu Kulsumom. To se desilo prije poslanstva, a kad je po~ela Objava dolaziti Resulullahu, a.s., naredio im je da se razvedu s njima. Bio je u tome strog i uporan,

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       81

sve dok nisu to u~inili.141 Nakon smrti Abdullaha - drugog sina Resulullahovog, a.s., Ebu - Leheb pokaza veliku radost i po`uri kod svojih prijatelja da im prenese radosnu vijest, kako je Muhammed, a.s., ostao bez mu{kog nasljednika. Ranije smo spomenuli kako je Ebu - Leheb pratio Resulullaha, a.s., u periodu hodo~a{}a na svetim mjestima i po poznatim trgovima i utjerivao ga u la`. Pripovijedao je Tarik bin Abdullah El - Muharibi, da se nije zadovoljavao la`ima, nego ga je ga|ao i kamenom, pa bi iza njega ostajao krvav trag.142 @ena Ebu - Lehebova, Ummu D`emil, najljep{a k}i Harba bin Umejjeta, sestra Ebi Sufjana, nije ni malo zaostajala iza svoga mu`a u neprijateljstvu prema Resulullahu, a.s. Nosila bi trnje i bacala na put ispred Poslanika, a.s., i pred njegova vrata, no}u. Bila je valika jezikara, zagor~avala mu je `ivot sa svake strane, podsticala vatru smutnje i podsticala pjesnike da ga kleve}u. Stoga ju je Kur’an prozvao Hammaletul - hatabi - `ena koja spletke pravi. Kad je Lehebova `ena ~ula {ta je Kur’an objavio o njoj i njenom mu`u, do{la je kod Resulullaha, a.s., u mesd`id Kabe, gdje je sjedio, a s njim je bio i Ebu - Bekr el - Siddik. U ruci je nosila kamen velik kao {aka, pa kad je stala ispred njih dvojice, Allah, d`.{., oduze joj vid, te je ispred sebe mogla vidjeti samo Ebu - Bekra, a ne i Resulullaha. Ona upita: “O Ebu - Bekre, gdje je tvoj drug? Saznala sam da me kleve}e. Tako mi Boga, ako ga vidim usta }u mu razmrskati ovim kamenom! Neka zna da sam i ja pjesnikinja, pa citira: “Odbismo pokornost poku|enom, njegove naredbe odbismo, a vjeru njegovu zanemarismo.” Nakon toga, ona ode, a Ebu - Bekr re~e: “O Allahov Poslani~e, vidje li ti {ta bi? Ona tebe nije ni primijetila.” On odgovori: “Allah joj oduze vid s mene.”143 Ovaj doga|aj Ebu - Bekr el - Bezzar pripovijeda ovako: “Kad je Ebu - Lehebova `ena stala pred Ebu - Bekra, rekla je: ‘Ebu - Bekre, kleveta nas tvoj drug?’ Ebu - Bekr joj odgovori: ‘Ne, tako mi Gospodara ove gra|evine, on ne recitira pjesme, niti je pjesnik, pa te ne mo`e klevetati.’ Ona re~e: ‘Vjerujem ti, jer ti istinu govori{.’” Ebu - Leheb sve je ove smicalice ~inio Resulullahu, a.s., i pored toga {to mu je amid`a, {to mu je prvi susjed, ku}a uz ku}u. U tom zlu se nije razlikovao, kao ni njegova `ena od ostalih susjeda, koji su ga uznemiravali u njegovoj ku}i. Ibn - Ishak ka`e: “Osobe koje su uznemiravale Resulullaha, a.s., u sopstvenoj mu ku}i, bili su: Ebu - Leheb, Hakem bin el - As bin Umejje, Akabet bin Ebi - Muajt, Adij bin Hamra Es - Sekafi i Ibn - Asdai el - Huzelij. Svi su bili njegovi susjedi, i niko od njih nije primio islam, osim Hakema bin Ebu- el - Asa.”144 Jednoga dana, jedan od spomenutih neprijatelja

82

Zape~a}eni d`enetski napitak

prebacio je ov~ija crijeva na Resulullaha, a.s., dok je klanjao u haremu Kabe, a drugi je to isto znao baciti na put kuda bi prolazio Resulullah, a.s. Stoga je on, ~esto uzimao sebi kutak u d`amiji da u miru klanja zaklonjen od du{mana. Nekada je znao pokupiti ba~ena crijeva, te s njima iza}i pred d`amiju, zatim bi uzbu|en i ljut viknuo: “O Beni Abdi Menaf! Kakvi su ovo susjedi!? Za{to mi to rade, {ta sam im u~inio?” Ukbe bin Eb - Muit je znao i pretjerati u tome. Buharija prenosi, od Abdullaha bin Mes’uda, r.a., da je Resulullah, a.s., klanjao jednom prilikom kod Kabe, a Ebu - Leheb i njegovi prijatelji sjedili su, pa jedan od njih upita: “Koji }e od nas oti}i i donijeti od tog i tog crijeva od deva, pa da ih bacimo Muhammedu na le|a, kad padne na sed`du?” Javi se najbjedniji od njih, Ukbe bin Ebi - Muit.145 Donese to, sa~eka da Resulullah, a.s., padne na sed`du, a zatim mu to stavi na le|a, me|u ple}ke. “A ja to gledah” - ka`e Abdullah bin Mes’ud, “i ni{ta ne mogoh u~initi. Sve i da sam poku{ao, ne bih uspio.” Zatim re~e: “Oni su se po~eli smijati toliko glasno, da su se tresli od smijeha. Resulullah, a.s., ostao je na sed`di. Glavu nije podigao dok ne do|e k}i mu Fatima. Ona skide teret s njegovih le|a i on podi`e glavu, pa re~e: ‘Moj Allahu, Tebi prepu{tam Kurej{ije!’ To ponovi tri puta. To im te{ko pade na srce!” Abdullah nastavlja: “Oni su smatrali da molbe u tom gradu bivaju usli{ane, zatim se javi isti glas: ‘Moj Gospodaru, prepu{tam Ti Ebu - D`ehla, Utbet bin Rebia, [ejbet bin Rebia, El - Velid bin Utbeta, Umejjet bin Halefa, Ukbet bin Ebi Muita ...’ i sedmog spomenu, ja mu ime ne zapamtih. Ali tako mi Stvoritelja, sve nabrojane sam vidio mrtve u zajedni~koj grobnici mu{rika poslije Bitke na Bedru.”146 Kad bi Umejje bin Halef vidio Resulullaha, a.s., klevetao bi ga i rugao bi mu se, pa Allah, d`.{., objavi: “Te{ko svakom klevetniku - podrugljivcu ...” Ibn - Hi{am ka`e: “Klevetnik (hummezet) je onaj, koji javno vrije|a ~ovjeka, pa ga time postidi i na njega uvredljivo namiguje, a podrugljivac (lummezet) je onaj, koji maltretira i sramoti ljude podmuklo147 i potajno.” Umejjetov brat, Ubejj bin Halef i Ukbet bin Ebi - Muajt bili su veoma slo`ni. Jedanput je Ukbe sjeo kod Resulullaha, a.s., da slu{a {ta govori, pa ta vijest do|e do Ubejjeta, koji ga izgrdi i prekori i zatra`i da pljune u lice Resulullahu, a.s., {to je on i u~inio. Jedanput je Ubejj li~no zdrobio truhlu kost, pa pra{inu puhnuo na Resulullaha, a.s.148 El - Ahnes bin [urejk es - Sekafi jedan je od onih koji su zlostavljali Resulullaha, a.s. To potvr|uje i Kur’an, koji ga opisa sa devet svojstava. Allah, d`.{., ka`e: “I ne slu{aj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tu|e rije~i prenosi, {krca, nasilnika, velikog gre{nika, surova, i, osim toga, u tu|e pleme uljeza.” (68: 10, 11, 12, 13) Tako je ponekad Ebu - D`ehl dolazio da slu{a Resulullahovo, a.s., u~enje Kur’ana, a zatim bi odlazio od njega i nastavljao po starome. Niti je primao vjeru, niti bi se pokoravao, niti

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       83

se bojao, a nije se ni popravljao. On bi Resulullaha, a.s., mu~io i ezijjet ~inio rije~ima, odvra}ao bi druge od Allahovog puta, a potom bi odlazio ponosan na ono {to je u~inio, radostan zbog zla koje mu je nanio i po kojem }e se pamtiti. O njemu Kur’an ka`e: “Nije vjerovao i nije molitvu obavljao.”149 On je od prvog dana zabranjivao Resulullahu, a.s., da klanja u haremu. Jedanput ga zete~e u namazu kraj Mekami Ibrahim (mjesto gdje je stajao Ibrahim), pa re~e: “O Muhammede, nisam li ti zabranio da to ~ini{, a Resulullah, a.s., rasrdi se i povi{enim tonom mu zaprijeti. On na to re~e: “S ~ime mi to prijeti{, Muhammede? Tako mi Boga, ja u ovoj dolini imam najvi{e dru{tva.” Allah, d`.{., objavi: “Pa neka on pozove dru{tvo svoje.”150 U drugom predanju navodi se da ga je Resulullah, a.s., dohvatio za jaku, prodrmao ga i rekao: “Te{ko tebi! Te{ko tebi!”151 Bo`iji neprijatelj re~e: “Prijeti{ mi, Muhammede? Tako mi Boga, ni{ta mi ne mo`ete, ni ti ni tvoj Gospodar, jer ja sam veliki ~ovjek.”152 Ni nakon ovih doga|aja, Ebu - D`ehl se nije budio iz zablude, nego je jo{ vi{e tonuo u blato. Muslim pranosi da je Ebu - Hurejre, r.a., rekao: “Ebu - D`ehl je upitao da li }e Muhammed ni~ice pasti u va{em prisustvu? ‘Da.’ Ebu - D`ehl re~e: ‘Tako mi Lata i Uzata (kipova), ako to u~ini, zgazit }u mu vrat, a nos u pra{inu gurnuti.’ On do|e kod Resulullaha, a.s., zate~e ga da klanja i htjede ga baciti pod noge, ali se svi iznenadi{e kad ustuknu od njega brane}i se rukama od ne~ega, pa ga upita{e: ‘[ta ti bi?’ On odgovori: ‘Ugledah izme|u sebe i njega jarak u kojem bukti vatra, i vidjeh u`as i krila.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘Da me je samo dotakao, meleki bi ga zgrabili i od njega trgali komad po komad.’”153 Tako su izgledale patnje koje je do`ivljavao Resulullah, a.s., od svojih neprijatelja, bilo da su to ~inile ugledne Mekelije ili obi~ni svijet, i pored Ebu - Talibove za{tite koju je u`ivao. A {to se ti~e muslimana, a posebno onih slabijih i neza{ti}enih, te patnje bile su jo{ ve}e, a metode jo{ brutalnije. U to isto vrijeme, svako pleme je pristupilo ka`njavanju pojedinaca iz svoje sredine koji su prihvatili islam. Metode su bile stravi~ne i raznovrsne. Na one muslimane koji nisu imali rodbinu, okomila se kurej{ijska bagra, zajedno s gospodom. Koristili su razli~ite metode zlostavljanja, te se i od same pomisli na njih, svakom plemenitom ~ovjeku srce cijepalo. Kad bi Ebu - D`ehl ~uo da je neki od uglednih ljudi primio islam, prvo bi mu zaprijetio da }e ga materijalno uni{titi, a zatim i moralno, a ako je bio siroma{an i neza{ti}en, udarao bi ga, maltretirao, a onda i druge na to podsticao.154 Amid`a Osmana bin Affana znao je zamotati Osmana u hasuru od palminog li{}a, a zatim ispod nje vatru nalo`iti.155 Kad je majka Mus’ab bin Umejra saznala da joj je sin primio islam, prvo ga je patila gla|u,

84

Zape~a}eni d`enetski napitak

a zatim ga je izbacila iz ku}e, a `ivjeli su u velikom izobilju. Njegova se ko`a nakon tih patnji nabrala kao u zmije. Bilal, rob Umejjet bin Halef el - D`umehije, primi islam, a Umejjet mu je znao om~u na vrat staviti, i dati u`e djeci u ruke, da ga vuku po brdima Meke, sve dok ne bi na vratu ostao urez od om~e. Umejjet je znao i sam da se i`ivljava na njemu. Pritezao bi mu om~u jednom rukom, a u drugoj je dr`ao {tap i tukao ga. Prisiljavao ga je da sjedi na vrelom pustinjskom suncu, patio ga gla|u, a od svega, najstra{nije bija{e kada bi ga u podnevsko vrijeme svezao golog i ostavio da le`i na u`arenom pijesku, s ogromnim kamenom na grudima. Tada bi mu govorio: “Ostat }e{ ovako, tako mi Boga moga, dok ne umre{, ili dok se ne odrekne{ Muhammeda, pa po~ne{ ponovo vjerovati u Lata i Uzata.” Bilal bi u takvom te{kom stanju govorio: “Bog je jedan! Allah je jedan. Jedan je!” Dok je Bilal podnosio ovu vrstu mu~enja, nai|e jednog dana Ebu - Bekr pokraj njih, vidje to sve, pa kupi Bilala od Umejjeta. Njemu dade crnog mladog momka, u zamjenu za njega. Spominje se, me|utim, da ga je kupio za pet ili sedam oka srebra. Nakon kupovine, Ebu - Bekr dao mu je slobodu.156 Ammar bin Jasir bio je rob Benu-Mahzuma. On, njegov otac i majka primi{e islam zajedno. Oni pro|o{e jo{ gore od Bilala. Mu{rici - nevjernici - idolopoklonici ili mnogobo{ci Meke, opet na ~elu s Ebu - D`ehlom, znali su ih istjerati u pustinju usred dnevne `ege, pa bi ih mu~ili na suncu i tako ostavili. Pro|e Resulullah pokraj njih, pa im re~e: “Strpite se, porodico Jasira! Va{ boravak bit }e u D`ennetu.” Jasir podle`e mukama. Jasirovu `enu, Sumejju, r.a., ubi Ebu - D`ehl. Probode joj spolni organ kopljem. Ona je prvi {ehid islama. Ammar je sve to gledao u te{kim mukama, a u srcu pre`ivljavao nepodno{ljiv bol zbog roditeljskog stradanja. Ebu D`ehl nastavi mu~iti Ammara, ne{to gla|u, a ne{to vrelim kamenjem koje mu je tovario na grudi, a potom bi ga zalijevali vodom, da se na njemu gasi u`areno kamenje. Kurej{ije su govorile: “Ne}emo te ostaviti na miru, dok ne po~ne{ psovati Muhammeda, a.s., ili dok za na{e bogove, Lata i Uzata, ne na|e{ ljubav u svom srcu.” On im u tim silnim mukama obe}a to. Pusti{e ga nakon obe}anja, a on ode pla~u}i Resulullahu, a.s., da mu se izvine. Allah, d`.{., potom objavi: “Onoga koji zanije~e Allaha, nakon {to je u Njega vjerovao, osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri, ~eka Allahova kazna. One, kojima se nevjerstvo bude mililo, sti}i }e srd`ba Allahova i njih ~eka patnja velika.” (16:106)157 Muke je pretrpio jo{ jedan rob, Ebu - Fukejhet’, ~ije je ime bilo Efleh, rob Mekelije Abdu - d - Dara. Njemu su vezali noge i vukli ga tako po zemlji.158 Razne muke azaba (zlostavljanja) podnio je Habab bin el - Ert, rob Ummi Enmare, k}eri Seba’a el - Huzaije. Mu{rici su ga vukli za kosu, pa mu `estoko presavijali vrat, okrenutom na bok, do pucanja pr{ljanova, a zatim bi natovarili na njega kamen da ne mo`e ustati.159

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       85

Nekoliko `ena primilo je islam: Zunejra, En - Nehdija sa svojom k}eri i Ummu Ubejs, zvana Ima, koje su bile robinje, a potom primile islam. Njih su mu{rici isto tako zlostavljali na razne na~ine. Tako|er, primi islam (kupljena) robinja porodice Beni - Muemmela, koji su porijeklom od Benu - Adijja. Omer bin el - Hattab ju je silno tukao (tada je bio mu{rik) dok mu ne bi dosadilo, a onda bi rekao: “Prestao sam te tu}i jer mi je dojadilo.”160 Ebu - Bekr kupi ove robinje i dade im slobodu, kao {to je oslobodio Bilala i Amir bin Fuhejrea.161 Mu{rici su znali nekim ashabima (drugovima) Resulullaha, a.s., navu}i devinu ko`u, a zatim bi ih bacili u vreli pijesak, a drugima bi navla~ili `eljezni oklop, pa ih bacali na vrele stijene.162 Spisak mu~enika na Allahovom putu veoma je dug, a njihove patnje neshvatljive razumu. Oni, kao i svaki onaj za koga bi ~uli da je musliman, pro{li su istim trnovitim stazama.

ERKAMOVA KU]A
Velika je mudrost bila, da je tokom svih ovih mu~nih doga|aja Resulullah, a.s., zabranio muslimanima javno obznanjivanje i ispoljavanje islama. Naredio im je da se mogu samo tajno sastajati. Svako javno okupljanje bi ponovo navelo mu{rike (nevjernike) da ispolje svoje nasilje, i pokvare Resulullahovo, a.s., nastojanje da podu~ava ove ljude vjeri, Kur’’nu, mudrosti i odgoju. Postojala je, tako|er, bojazan od otvorenih sukoba dviju idejno neprijateljskih strana. To se i dogodi, ~etvrte godine Resulullahovog, a.s., poslanstva. Drugovi (ashabi) poslanika, a.s., okupljali su se na skrovitim mjestima i u tajnosti obavljali molitvu. Tako ih jedanput ugleda grupa nevjernika, pa ih izvrije|a{e i napado{e. Sa’d bin Ebi - Vekas udari nekog ~ovjeka - mu{rika i okrvari ga. To je bila prva prolivena krv u islamu, a u njegovoj odbrani.163 Da je sukob potrajao du`e i da se ~e{}e doga|ao, sigurno bi to dovelo do uni{tenja muslimana, a time i njihove vjere. Stoga je Allahova mudrost nalagala prikrivanje. Ve}ina muslimana krila je svoje ubje|enje, prakticiranje vjere, kao i svoja okupljanja. [to se ti~e samog Resulullaha, a.s., on je sve to javno ~inio na o~i mu{rika, i ni{ta ga od toga nije moglo odvratiti. Jedino se tajno sastajao s muslimanima, vi{e radi njihove sigurnosti i radi samog islama, nego radi sebe. Na Saffi164 nalazila se ku}a Erkam bin Ebu el - Erkam el - Mahzumije. Bila je malo po strani od zulum}ara i njihovih o~iju. Resulullah, a.s., uze je da u njoj tuma~i vjeru i da se u njoj okupljaju muslimani. To se dogodilo u petoj godini poslanstva.165

86

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRVA HID@RA U ABESINIJU
Po~etak zlostavljanja muslimana bio je sredinom ili krajem ~etvrte godine poslanstva Resulullaha, a.s. Zlostavljanje, iako te{ko, jo{ uvijek nije imalo sveop}i karakter. U petoj godini poslanstva, ono je iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, bivalo sve ve}e i sve `e{}e. To je trajalo do polovine pete godine poslanstva, kad im se zabrani boravak u Meki. Savjetovano im je da razmisle o varci pomo}u koje bi se spasili ovog te{kog zla. U ovome, za muslimane presudnom, momentu, Allah, d`.{., objavi suru “El - Kehf” - Pe}ina, kao odgovor mu{ricima na pitanja koja su postavljali Resulullahu, a.s. Me|utim, ova sura sadr`avala je tri kur’anska kazivanja, u kojem Allah, d`.{., vjernicima nudi sadr`ajne i va`ne savjete. Kazivanje o skupini iz “Pe}ine” upu}uje na seobu (hid`ra) iz centra nevjerstva i neprijateljstva, a radi mogu}ih spletki i fitneluka na islam. Hid`ra }e biti uz Allahovu pomo}. Uzvi{eni ka`e: “Kad napustite njih i one kojima se oni klanjaju, a ne Allahu, sklonite se u pe}inu. Gospodar va{ }e vas milo{}u Svojom obasuti, i za vas }e ono {to }e vam korisno biti pripremiti.” (XVIII:16) Drugo kur’ansko kazivanje je o hazreti Hidru i Musau, a.s. Ono upu}uje na to, da sve stvari i sve prilike ne idu i ne daju rezultate kako to uvijek naizgled biva. Nekada se mo`e desiti da ispadne sve druga~ije. Ova pri~a upu}uje na jedan simpati~an na~in, da }e rat koji se sprema protiv muslimana do`ivjeti totalni preokret, i da }e se okrenuti protiv zulum}ara, nevjernika, ako ne prihvate islam, a u korist ovih slaba{nih, malobrojnih i za rat nespremnih muslimana. Tre}e kur’ansko kazivanje je o Zul - Karnejnu.166 Ono nas u~i da zemlja pripada Allahu, d`.{., i On je dodjeljuje onome kome ho}e od Svojih robova.Kur’an ka`e da pravi spas dolazi tek uz Allahovu pomo}, dakle, uz vjeru, a ne uz nevjerovanje. Tako|er nas upu}uje na to, da }e Allah, d`.{., stalno brinuti o Svojim vjernicima. S vremena na vrijeme, On }e izme|u njih odrediti one koji }e {tititi slabije od Je’d`ud`a i Me’d`ud`a toga doba.167 I svakako, najzaslu`niji }e biti Allahovi dobri robovi, da naslijede vlast na zemlji. Nakon ovoga objavljena je sura “Ez - Zumer”, koja upu}uje na hid`ru. U njoj se ka`e da Bo`ija zemlja nije tijesna: “One koji na ovome svijetu dobra djela budu ~inili, ~eka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit }e bez ra~una nagra|eni.” (39:10) Resulullah,

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       87

a.s., saznao je da je Ned`a{ija (Njegus, kralj Abesinije), pravedan ~ovjek, i da u svojoj zemlji sve ljude podjednako tretira, bez obzira na rasu, naciju i stale`. Niko nije pot~injen u njegovoj zemlji. Stoga on naredi muslimanima da se isele u Abesiniju i da o~uvaju svoju vjeru od smutnje. U mjesecu red`epu, godine pete od poslanstva, iseli se prva grupa ashaba u Abesiniju. Izbjeglo je 12 mu{karaca i 4 `ene. Grupu je predvodio Osman bin Affan sa svojom `enom Rukajjom, k}erkom Resulullaha, a.s. Za njih je Poslanik, a.s., rekao: “Njih dvoje su prva porodica koja je u~inila hid`ru - seobu na Bo`ijem putu, poslije Ibarhima, a.s., i Luta, a.s.”168 Ova grupa krenula je na put u kasno doba no}i, kako ih Kurej{ije ne bi vidjeli i omeli u namjeri. Do{li su na obalu Crvenog mora u luku [uajbet, a odatle ih povedo{e dvije trgova~ke la|e i prevezo{e preko mora u Abesiniju. Kurej{ije nisu nikako mogli otrpjeti takav na~in obmane, pa krenu{e putem njihovih tragova. Dok su oni do{li do obale, muslimani su ve} krenuli sigurno. Primljeni su u Abesiniju kao dragi gosti.169 Mjeseca ramazana, iste godine, iza|e Resulullah, a.s., jednog dana i ode u harem Kabe. Tamo zate~e veliki skup Kurej{ija, od poglavara do gospode. On stade pred njih i po~e u~iti suru En - Ned`m. Bilo je to iznena|enje za sve njih. Oni do tada nisu nikada ~uli Allahove rije~i, Allahov, d`.{., govor. Njihov na~in govora je bio svakodnevno me|usobno komuniciranje i me|usobno savjetovanje rije~ima: “Ne slu{ajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali.” (41:26) Po{to ih iznenadi milozvu~no u~enje ove sure, i Allahov govor iznenadi njihov sluh, jer je bio veli~anstven u svom zna~enju, i potpuno su zaboravili u kakvoj su situaciji. Svi su bili okrenuti Muhammedu, a.s., i svi su gledali u njega, i ni{ta im drugo nije bilo na umu osim on, sve dok nije Resulullah, a.s., do{ao do kraja sure i rije~i koje otvaraju srca: “Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se!” (53:62) Zatim u~ini sed`du. Za sve to vrijeme, niko se nije ni maknuo s mjesta, a ustvari, ljepota Istine sputala je inad u njihovim du{ama, du{ama oholih podrugljivaca, pa se ne moga{e sustegnuti nego pado{e ni~ice Allahu, d`.{., na sed`du.170 Pokaja{e se kad spozna{e da je veli~ina Allahovog, d`.{., govora prigela zemlji njihovo gospodstvo i njihovo rukovodstvo. Ovim gestom }e pasti u vodu sav njihov trud koji su ulo`ili protekle godine i pol u raskrivanje Resulullaha, a.s., i njegove vjere, a strah ih obuze od svijeta koji sve to vidje, a i onih koji ne vidje{e, nego su samo ~uli za to. Kritike su plju{tale sa svih strana. Oni se ne mogo{e otkupiti pred svojim istomi{ljenicima druga~ije, ve} samo novim la`ima. Slaga{e opet, ali ovaj put druga~ije. Slaga{e da je Resulullah, a.s., bio milostiv prema njihovim bogovima i da ih je pohvalio i rekao za njih: “To su veliki bogovi, treba se uzdati u njihov {efaat” (zauzimanje za ljude na Sudnjem danu). Oni izreko{e stra{nu potvoru na Resulullaha, da se iskupe zbog, Allahu, d`.{., u~injene sed`de, zbog sed`de koju u~ini{e zajedno s Poslanikom, a.s. Ne, ni{ta to nije

88

Zape~a}eni d`enetski napitak

~udno od naroda koji je autor svih la`i.171 Vijest o tom doga|aju sti`e do muhad`ira u Abesiniji, ali u sasvim drugom ruhu nego je istina. Oni saznado{e da su Kurej{ije primile islam, stoga se spremi{e za povratak i u mjesecu {evalu iste godine stigo{e u Meku. Kad su bili na sahat hoda do Meke, sazna{e pravu istinu o proteklom doga|aju, te se nekolicina njih ponovo vrati u Abesiniju, a ostali u|o{e u Meku tajno, ili pod ne~ijom za{titom.172 Broj muslimana postepeno je rastao, ali i nasilje Kurej{ija tako|er. Bilo im je veoma te{ko kada su ~uli da je Ned`a{ija dao muslimanima svoju za{titu. Srd`ba je u njihovim srcima stalno rasla, te Resulullah, a.s., ne vidje drugog izlaza, nego predlo`i svojim drugovima da s novim muslimanima ponovo idu u Abesiniju. Ova druga hid`ra bila je mnogo te`a od one prve. Kurej{ije su ovaj put bili oprezniji, pa odlu~i{e da ometu muslimane, ali su i ovaj put muslimani bili br`i. Allah, d`.{., im olak{a put, pre|o{e u Abesiniju, zemlju dobrog kralja Ned`a{ije, prije nego ih ovi stigo{e. Ovog puta iseli{e se 83 mu{karca, (ako je me|u njima bio Ammar, jer se ne zna ta~no), i 18 ili 19 `ena173 , a prvu brojku prihvatio je veliki u~enjak Muhammed Sulejman el - Mensur Fevri.174

KUREJ[IJSKA ZAVJERA PROTIV ISELJENIKA U ABESINIJU
Kurej{ijama je bilo veoma te{ko {to su muhad`iri (iseljenici) na{li sigurno uto~i{te za sebe i svoju vjeru. Oni stoga izabra{e dva sposobna i o{troumna ~ovjeka, da ih po{alju za njima, i to Amr bin el - Asa i Abdullah bin ebi Rebia. Po njima posla{e skupocjene darove kralju Ned`a{iji i njegovim patrijarsima. Nakon {to su odnijeli te darove, patrijarsima su ispri~ali za muhad`ire da su nosioci nove vjere koja sutra mo`e ugroziti i Abesiniju. Patrijarsi odlu~i{e da odu Ned`a{iji, te da zatra`e od njega izru~enje njihovo ovoj dvojici, Amr bin el - Asu i Abdullah bin ebi Rebii (naravno, koji su jo{ `ivjeli u nevjerstvu). Prije patrijarha, kod Ned`a{ije stigo{e ova dvojica Kurej{ija i reko{e mu: “O vladaru, u tvoju domovinu stigla je grupa brutalnih mladi}a, koji napusti{e vjeru svoga naroda, a eto ne primi{e ni tvoju vjeru. Do|o{e s nekom novom vjerom koju ne poznamo ni mi, a ni ti. Nas posla{e tebi na{i i njihovi velikodostojnici, me|u kojima su i njihovi o~evi, amid`e i rodbina, da ih njima vrati{. Oni }e bolje paziti na njih, jer znaju njihovu sramotu zbog koje su ih i grdili.” Patrijarsi su ve} bili kod Med`a{ije i slu{ali Amrov i Abdullahov govor, pa povika{e: “Istinu govore, o vladaru, predaj ih njima dvojici, neka ih oni vrate u svoj narod i svoju zemlju.” Ned`a{ija je bio mudriji nego su oni mislili. On je smatrao neophodnim da saslu{a i

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       89

drugu stranu, kako bi stvar izveo na ~istac. Stoga posla po muslimane i pozva ih da do|u kod njega. Oni do|o{e. Svi su bili slo`ni u istini i iskrenosti, ma koga se ona ticala. Ned`a{ija ih upita: “Zbog koje to vjere napustiste svoj narod, svoja ognji{ta i svoje najbli`e? Koliko znam, niste ni moju vjeru - kr{}anstvo, primili, a ni vjeru nekoga drugog naroda?” D`afer bin Ebi - Talib istupi pred muslimanima i re~e: “O vladaru, pripadali smo narodu koji je `ivio u neznanju i zabludi. Obo`avali smo kipove, jeli mrtvo meso, ~inili zabranjene stvari, kidali rodbinske veze, uznemiravali kom{ije, ja~i od nas tla~io je slabijeg. Eto, tako smo `ivjeli sve dok nam Allah, d`.{., ne posla Poslanika. Iz na{eg naroda je, znamo mu lozu i porijeklo. Znamo da je iskren, povjerljiv i pravedan. On nas pozva da vjerujemo samo jednog Boga i da se samo Njemu pokoravamo. On nas podu~i da se odreknemo vjere koju smo prakticirali, mi i na{i o~evi, vjere u mnogo kipova i kumira. Naredi nam da samo istinu govorimo, da budemo ljudi od rije~i i povjerenja, da po{tujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo s kom{ijama. Naredi nam da prestanemo ~initi zabranjena djela, da ne govorimo la`i, da ne tro{imo imetak siro~adi (jetima), da ne potvaramo i da ne ogovaramo ~estite `ene. Naredi nam da se pokoravamo samo Allahu, Jednom, Jedinom, da Mu {irk ne ~inimo (drugo bo`anstvo Njemu ravnim da ne smatramo). Naredi nam da namaz (molitvu) obavljamo, zekat dajemo (dio od svog imetka) i post postimo.” D`afer mu nabroja osnovne temelje islama, pa nastavi: “Mi sve to od njega za naredbu primismo, jer vjerovasmo njegovim rije~ima. Stoga povjerovasmo i u njegovo poslanstvo i po~esmo slijediti njegove upute. Postadosmo muslimani i po~esmo ispoljavati islam. Mi samo Allaha vjerujemo, druga Mu ne pripisujemo, zabranjujemo ono {to je nama zabranjeno, dozvoljavamo ono {to je nama dozvoljeno. Eto, zbog toga nas zamrzi na{ narod, zbog toga nas na muke stavi{e i na silu nas htjedo{e od na{e vjere odvratiti, i ponovo kipovima i kumirima prikloniti,da opet po~nemo ~initi sve ono {to smo ~inili prije islama. Pa po{to nas na to po~e{e silom, prijetnjom i mu~enjem prisiljavati, i vjeru na{u u nama ubijati, do|osmo u tvoju zemlju. Izabrasmo tebe za doma}ina mimo drugih vladara i zemalja. Tvoju za{titu po`eljesmo, jer smo ~uli da niko u tvojoj zemlji uznemiravan nije bio.” Ned`a{ija upita D`afera: “Ima{ li kod sebe ne{to od Allahove Objave?” D`afer odgovori: “Da!” “Onda mi pro~itaj!” - re~e Ned`a{ija. D`afer ustade, prou~i po~etak “Kaf, ha, ja, ajn, sad” sura “Merjem.” Ned`a{ija je plakao, tako mi Allaha! Plakao je i sva mu je brada bila mokra od suza, plakali su njegovi patrijarsi i od pla~a se pokvasi{e njihove Biblije, koje uvijek otvorene dr`e u ruci. Kako su to divne rije~i! Ned`a{ija im se obrati: “Ovo {to sam ~uo, i rije~i koje su Isau objavljene, dolaze iz

90

Zape~a}eni d`enetski napitak

istog “Izvora”! Idite, slobodni ste! Ja vas, tako mi Boga, ne}u predati ovima - pa se okrenu onoj dvojici (Amru bin el - Asu i Abdullahu bin Rebi), neka se ne nadaju.” Obojica iza|o{e osramo}eni, pa Amr re~e svome drugu: “Tako mi Allaha, sutra }emo ponovo do}i, i ja }u im dosko~iti glave kod Ned`a{ije.” Abdullah mu re~e: “Ne ~ini to, oni imaju rodbinu i bli`e svoje, pa iako su nas napustili i druga~iju vjeru prihvatili, oni su na{i.” Me|utim, Amr je bio odlu~an. Sutradan, obojica odo{e kod Ned`a{ije i Amr otpo~e: “O vladaru, ti pomilova one ju~e, a da zna{ {ta samo njihova vjera ka`e o Isau!?” Ned`a{ija posla po muslimane da do|u. Postavi im pitanje o Isau. Oni se iznenadi{e, ali ranije su donijeli odluku da istinu govore, ma o kome od stvorenja se radilo. Tako se desi i sada. Kad u|o{e kod njega, on ih upita o Isau, a.s., a D`’fer odogovori: “O Isau, mi znamo samo ono {to smo ~uli od na{eg Resulullaha, a.s.: Isa je Allahov rob i Njegov vjerovjesnik. On je sin Merjemin, (~edne djevice koja je na Allahovu odredbu: ‘Budi i ono biva’, dobila dijete) On je Bo`iji dah `ivota i Njegova rije~ koju je predao djevici Merjemi.” Ned`a{ija re~e: “Tako mi Boga, ovo {to ste rekli o Isau, spasilo vas je”, zatim pokaza na {tap polo`en izme|u sebe i muslimana i re~e: “Nas razdvaja samo koliko ova crta od {tapa.” Zatim re~e muslimanima: “Idite, vi ste sigurni u mojoj zemlji. Ko vas napadne, bit }e ka`njen! (To je ponovio triputa). Ne bih dozvolio, za ~itavo brdo blaga, da se nekome od vas nanese zlo.” Potom se okrenu svojim podanicima i re~e: “A ovima ovdje - i pokaza na Amra i Abdullaha, vratite sve darove koje su donijeli. Meni ne trebaju, tako mi Boga! S mitom nisam ni ovaj prijesto dobio, a kamoli da s mitom ove izru~im. Dok budem imao poslu{an narod i ja }u njima biti pokoran vladar koji }e pravdu dijeliti.” Ummu Selama - koja je i pripovijedala ovaj doga|aj, re~e: “Obojica Kurej{ija iza|o{e od Ned`a{ija pognute glave i neobavljenog posla zbog kojeg su do{li. A mi ostadosmo da `ivimo u miru u dobroj ku}i, kod dobrog doma}ina.”175 Ovo je Ibn - Ishakova verzija. Ostali autori Sire navode da je Amrovo izaslanstvo kod Ned`a{ija bilo poslije Bedra, a neki navode da je Amr dva puta odlazio kod njega.176 Me|utim, pitanja i odgovori koji su navedeni u razgovoru sa Ned`a{ijom i D`a’ferom iz druge posjete, skoro su isti koje je i Ibn - Ishak naveo, a ta pitanja potvr|uju da je dijalog vo|en pri prvoj posjeti Ned`a{ije. Smicalica koju su pripremili prvaci Meke, do`ivi neuspjeh. Propade im plan. Bili su uvrije|eni i poni`eni. Shvati{e da svoje zle namjere ne mogu provesti u djelo, osim u domenu svoje vlasti. Stoga se u njihovim glavama ponovo rodi stra{na ideja. Vidje{e da ne mogu stati svemu ovome u kraj. Jedini na~in je da kona~no zabrane Resulullahu, a.s., dalje djelovanje i {irenje islama, ako ne druga~ije, onda totalnim uni{tenjem. Ali kako, kojim na~inom to u~initi? Ebu - Talib ga {titi i uvijek se isprije~i izme|u njih i njega. Stoga odlu~i{e da se direktno s njim razjasne.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       91

KUREJ[IJE PRIJETE EBU - TALIBU
Prvaci Kurej{ija odo{e kod Ebu - Taliba i reko{e mu: “O Ebu - Talibe, ti si ~ovjek u godinama, i ima{ ~ast i ugled me|u nama. Mi smo te molili do sada da zabrani{ svome brati}u da radi ono {to radi, pa ti to ne u~ini. Mi vi{e, tako nam Boga, nemamo strpljenja. On napada na{e pretke i ru{i na{e svetinje, te sramoti na{e bogove; ili }e{ ga zaustaviti u tome ili }emo i tebe tretirati kao i njega, pa dok neko od nas ne pobijedi ili ne propadne!” Te{ko pade Ebu - Talibu ovaj prigovor, ova prijetnja i zakletva, pa posla po Muhammeda, a.s., da do|e. Kada do|e, on mu re~e: “O moj brati}u, ljudi tvoga plemena do|o{e i reko{e mi to i to” - ispri~a mu sve po redu, a zatim nastavi: “Smiluj se i meni i sebi! Ne optere}uj me da ~inim ono {to nisam kadar (mo}an).” Resulullah, a.s., pomislio je da ga se odri~e zato {to nema vi{e snage da ga {titi, pa re~e: “Amid`a! Tako mi Allaha, kad bi mi darovali sunce u desnu ruku, a mjesec u lijevu, ne odustajem od ovoga zadatka, sve dok Allah, d`.{., ne u~ini da islam pobijedi, ili da ja propadnem. Ne, ja ne odustajem!” Zatim proli suze i gorko zaplaka, a onda ustade i ode. Ebu - Talib, uronio u duboku tugu, pozva ga da se vrati, pa kad se pojavi, saop}i mu: “Idi, moj brati}u, i govori ono {to ti je na srcu, i znaj, tako mi Boga, nikada te i nikome ne}u izru~iti, a niti te napustiti.”177 Zatim izre~e stihove (koji po smislu zna~e): “Tako mi Boga, niko ti ni{ta ne mo`e, sve dok u crnu zemlju ne odem. Budi ustrajan u velikom djelu, obraduj, neka od sre}e sjaje o~i oko tebe!”178

KUREJ[IJE KOD EBU - TALIBA DRUGI PUT
Kada su Kurej{ije vidjeli da Resulullah, a.s., ne namjerava odustati od svoje misije i da nastavlja raditi na tuma~enju i {irenju islama, te da je Ebu - Talib odbio da ga ostavi na cjedilu, i da je spreman i s njima da se razi|e i zavadi ako treba, odlu~i{e da ponovo odu kod njega. Povedo{e sa sobom ‘Imare bin Velid bin el - Mugiru. Kada do|o{e, reko{e: “Ebu - Talibe, ovaj mladi} je najnapredniji i najljep{i kurej{ijski mladi}, darujemo ga tebi! Uzmi ga i koristi njegovu pamet i snagu, neka bude kao tvoj sin, a predaj nam svoga brati}a, koji se odmetnu od vjere tvoje i tvojih o~eva i od vjere tvoga naroda. Mi ho}emo da ga ubijemo. Dajemo ti ~ovjeka za ~ovjeka, glavu za glavu.” Ebu - Talib odgovori: “Tako mi Boga, niko ne bi mogao smisliti ne{to ovako kao vi. Lo{e je to na {ta me navra}ate! Dajete mi svoje dijete da vam ga hranim, a vi moje da ubijete! Nikada, tako mi Boga, nikada se to ne}e dogoditi.”

92

Zape~a}eni d`enetski napitak

Tada ustade el - Mut’am bin Abdij bin Nevfel bin Abdi Menaf: “O Ebu Talibe, tvoj narod je pravedno postupio prema tebi, trudili su se da te oslobode od onoga {to i ti mrzi{, a ti od njih ni{ta ne prihvati.” Ebu - Talib odgovori: “Tako mi Boga, niste pravedno postupili prema meni, ali ste se udru`ili da me razo~arate i da dignete narod protiv mene. Nastavite kako ste po~eli!”179 Historijski zapisi ne navode vrijeme ovih dviju posjeta, no izgleda, nakon sumiranja doga|aja i osoba, da su bile polovinom {este godine poslanstva, a razmak izme|u dvije posjete je vremenski bio kratak.

IDEJA SILNIKA DA UNI[TE RESULULLAHA, A.S.
Nakon neuspjelog poku{aja da u dva navrata kod Ebi - Taliba rije{e problem, Kurej{ije se vrati{e jo{ te`im i gorim metodama zlostavljanja nego prije. U tom vremenu, na um im pade da na druga~iji na~in Resulullahu, a.s., do|u glave. Zvjerstvom, nezapam}enim do tada, treba ga ukloniti. Upravo }e ovo biti razlog da dva ugledna mekanska junaka pre|u na islam: Hamza bin Abdul - Muttalib i Omer bin El - Hattab, r.a. U zvjerstva koja su ~inili spada i ovo: Jednog dana do|e Utejb bin Ebi - Leheb kod Resulullaha, a.s., i re~e: “Ja ne vjerujem u ono {to Kur’an ka`e: ‘Tako mi zvijezde kad izlazi’, a ni u ono: ‘Zatim se pribli`io, pa nadnio’”, potom sko~i na Resulullaha, a.s., da ga udari. Podera mu ko{ulju, pljunu mu u lice, ali proma{i. Dok je to ~inio sin Ebu - Lehebov, Resulullah, a.s., obrati se molbom Allahu, d`.{.: “Gospodaru moj, po{alji na njega jednog od Svojih pasa.” Dova mu bi usli{ena. Jednog dana krene Utejbe s grupom Kurej{ija u [am. Do|o{e u mjesto Ez - Zerka, u pustinji, i tu zano}i{e. Nave~er ih obi|e lav od kojega se upla{i{e. Utejbe povika: “Te{ko meni, brate, tako mi Boga, pojest }e me, kao {to je Muhammed, a.s., molio Allaha. Ubio me je ~ak iz Meke, a ja sam u [amu.” Lav upravo zgrabi njega izme|u cijele dru`ine i prekla mu vrat.180 U kurej{ijska zvjerstva ubraja se i ono kad je Ukbe bin Ebi Muajt pritisnuo nogom Resulullahov, a.s., vrat, dok je bio na sed`di, tako jako, da su mu se o~i iskola~ile.181 Da su Kurej{ije svojim zvjerstvom `eljele ubiti Resulullaha, a.s., govori i Ibn - Ishakovo pripovijedanje u jednoj du`oj verziji. On ka`e: Rekao je Ebu - D`ehl: “O narode Kurej{a, Muhammed ne odustaje od svoga djelovanja. Zar ne vidite ko nam sramoti vjeru, ko ismijava na{e pretke i ru{i na{e idole, ko omalova`ava na{e bogove? Kunem se i zavjetujem se Bogu, da }u sjesti na najve}i kamen koji mogu ponijeti i pritisnuti njime Muhammeda. Kada padne na sed`du, pritisnut }u mu njime glavu. Podr`ite me tada

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       93

ako ho}ete, a ako ho}ete sprije~ite me, pa neka ~ini porodica Abdi Menafa {ta ho}e!” Kurej{ije odgovori{e: “Ne}emo te ostaviti na cjedilu, ~ini {to `eli{!” Kad osvanu novo jutro, Ebu - D`ehl uze kamen kakav je opisao, pa sjede da ~eka Resulullaha, a.s. Do|e Resulullah, a.s., u vrijeme u koje je dolazio, i stade na molitvu. Kurej{ije su posjedale okolo na svoja uobi~ajena mjesta, ~ekaju}i {ta }e Ebu - D`ehl uraditi. Kad se Resulullah, a.s., spusti na sed`du, Ebu - D`ehl podi`e kamen i krenu prema Resulullahu, a.s., a nakon {to mu se primaknuo, vrati se pora`en, promijenjene boje lica, prestra{en, a rukom je pritiskao kamen. Kurej{ije mu pri|o{e i povika{e: “[ta ti bi Ebu - Hakeme?” On re~e: “Kad sam krenuo da u~inim ono {to sam naumio, i {to sam vam ju~er rekao, pa kada htjedoh podi}i kamen, preda mnom se isprije~i veliki mu`jak deve kakvog ne vidje{e do tada moje o~i, s visokim jakim nogama, sna`nim bedrima, velikom ~eljusti i zdravim zubima. Nikada ne vidjeh takvog dromedara. Tako mi Boga, poigravao je, i okrenuo se prema meni da me izgrize.” Ibn - Ishak prenosi: “Meni su rekli da je Resulullah, a.s., kazao: ‘To je bio D`ibril, a.s. Da ga je dohvatio, on bi ga izgrizao i na smrt izujedao.’”182 Nakon ovoga, Ebu - D`ehl u~inio je Resulullahu, a.s., ono {to je navelo Hamzu da primi islam, o ~emu }e kasnije biti govora. Ideja o uni{tenju Muhammeda, a.s., iz dana u dan sazrijevala je u glavama i mra~nim srcima zulum}ara. Ibn - Ishak prenosi od Abdullah bin Amr bin el - Asa, koji ka`e: “Prisustvovao sam njihovom skupu u Hid`ru (polukrug izvan gra|evine Kabe, ali se ubraja u Kabu). Govorili su o Resulullahu, a.s. Reko{e: ‘Ne znamo da je iko imao ovoliko strpljenja kao mi s njim. Bili smo strpljivi i previ{e, posebno {to se radi o jednoj ozbiljnoj stvari.’ Dok su oni tako govorili, pomoli se Resulullah, a.s., pa je dotakao Crni kamen na uglu Kabe, a zatim pro|e pokraj njih ~ine}i tavaf oko Kabe. Oni ga poprati{e ru`nim rije~ima. To se odrazilo na licu Resulullaha, a.s. Kada je drugi put prolazio ispred njih, sli~no uradi{e, pa se to odrazi na njegovom, a.s., licu. Tako bi i kad je tre}i put prolazio. Resulullah, a.s., zastade i re~e: ‘Slu{ajte o Kurej{ije! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a ja sam do{ao da vam najavim propast.’ Oni se uskome{a{e. Svaki je od njih izgledao kao da ima na glavi pticu grabljivicu. Onaj koji ga je navi{e napadao, smiri se, sabra se, pa mu se po~e obra}ati najljep{im rije~ima. On povika: ‘Odlazi, Ebu - Kasime, nisi ti neznalica.’ Sutradan se opet iskupi{e i opet po~e{e pri~ati o njemu, a Resulullah, a.s., pojavi se. Prisko~i{e mu svi kao jedan i okru`i{e ga.” “Vidjeh” - pri~a Ibn Amr bin el - As - “kako neko od njih dohvati njegov ogrta~, a Ebu Bekr sko~i na njega. Plakao je i govorio: ‘A zar }ete ubiti ~ovjeka zato {to ka`e: ‘Moj Bog je Allah!?’ ‘ Oni ga pusti{e i odo{e.” Ibn - Amr re~e: “Ovo mi je bilo najte`e {to sam vidio da mu rade Kurej{ije.”183 U Buharijinom predanju prenosi se od Urveta bin Zubejra, koji

94

Zape~a}eni d`enetski napitak

ka`e: “Pitao sam Amra bin el - Asa da mi ispri~a najte`e zlo koje su Kurej{ije u~inile resulullahu, a.s., pa mi re~e: “Dok je Resulullah, a.s., klanjao u }o{ku Kabe, pomoli se Ukbet bin Ebi - Muajt, pa svoju odje}u omota oko Resulullahovog, a.s., vrata i prite`e je svom snagom. Tada se pomoli Ebu - Bekr pa ga svom snagom odgurnu od Resulullaha, a.s., i re~e: “A zar }ete ubiti ~ovjeka, ako ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah!?’”184 U jednoj verziji od Esme, k}eri Ebu - Bekra ka`e se: “Doprije vapaj do Ebu - Bekra i glas mu re~e: ‘Spasi svoga druga’, on izjuri iz ku}e, a na glavi mu ~etiri uvojka. Iza|e govore}i: ‘A zar }ete ubiti ~ovjeka, zato {to ka`e: Moj Gospodar je Allah!!?’ Muhammeda, a.s., pusti{e, a okrenu{e se Ebu - Bekru. On se zatim vrati me|u nas sav pretu~en!”

HAMZA, R.A., PRIMA ISLAM
U tako te{ko vrijeme, dok su oblaci tmine rasipali svoju zlu }ud, zasija jedan tra~ak svjetlosti koji obradova ugro`ene i osvijetli im put. Bio je to Hamzin prelazak na islam. Hamza sin Abdul - Muttaliba, r.a., postade musliman krajem {este godine poslanstva. Ve}ina histori~ara smatra da je to bilo u mjesecu zil - hid`etu. Svakako je postojao neki povod ovom svijetlom doga|aju. Naime, Ebu - D`ehl pro|e jedanput pokraj Resulullaha, a.s., na Saffi, pa ga usput napade i ru`ne rije~i mu nagovori. Resulullah, a.s., ni{ta mu ne odgovori. Ebu - D`ehl udari ga kamenom u glavu i krv mu pote~e. Ebu - D`ehl okrenu se i ode na sjedeljku s Kurej{ijama kod Kabe, te sjede me|u njih. Na Saffi je stajala robinja Abdullah bin D`ed’’na i vidjela {ta se desilo. Utom se pomoli Hamza iz lova, nose}i svoj luk. Ona mu ispri~a {ta je uradio Ebu - D`ehl. Hamza se rasrdi - a bio je najugledniji i najhrabriji mladi} Kurej{ija - pa krenu tr~e}i. Nigdje se nije zaustavljao dok ne do|e do Ebu - D`ehla. Tu u mesd`idu Kabe, stade vi{e njegove glave i viknu: “O neotesani, ti vrije|a{ i napada{ moga brati}a, a ja sam vjere kao i on.” Zatim ga udari lukom preko lica stra{nim udarcem, na~ini mu o`iljak. Ljudi iz porodice Benu - Mahzum stado{e na stranu Ebu - D`ehla, a iz porodice Benu - Ha{im, na stranu Hamze. Ebu D`ehl re~e: “Ostavite Ebu ‘Imareta - Hamzu, ja sam ru`no napao njegovog brati}a.”185 Hamzin islam je, u prvom momentu, bio iz inada. Bio je ~ovjek koji nije mogao vi{e trpjeti nepravdu i stoga je reagirao tako `estoko. Me|utim, Allah, d`.{., mu odmah prosvijetli du{u i razum, pa se ~vrsto prihvati vjere, a muslimani steko{e druga kojim su se veoma ponosili.186

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       95

OMER IBN EL - HATTAB, R.A., PRIMA ISLAM
U to vrijeme jo{ jedan svjetlosni zrak pridonese rasturanju tmine. Bio je to jo{ ve}i i sjajniji bljesak, poput munje u olujnoj no}i, ali se ne ugasi brzo kao munja, nego nastavi sjati i obasjavati svoju sredinu. Ta druga svjetlost, bio je Omer u islamu. Omer bin el - Hattab, primi islam u zil - hid`etu {este godine po poslanstvu187 , samo tri dana nakon Hamzinog islama188 , r.a. Resulullah, a.s., je ve} molio Allaha, d`.{., da Omer primi islam. Tirmizi prenosi od Ibn - Omera hadis koji je ubrojao u sahih, a tako|er ga je objavio Taberani od Ibn - Mes’uda i Enesa, da je Resulullah, a.s., rekao: “Moj Allahu, pomozi Islam s jednim od dvojice, koji ti je dra`i: Omer bin Hattabom ili Ebu - D`ehlom bin Hi{amom.” Allahu je, dakle, bio dra`i Omer bin el - Hattab, r.a.189 Nakon prou~avanja svih verzija u kojima se govori o Omerovom, r.a., prelasku na islam, dolazimo do zaklju~ka, da je vjera nastanjivala njegovo srce postepeno, ali sigurno. Prije nego to iznesemo, da ka`emo ne{to o Omerovim, r.a., vrlinama i njegovim osje}anjima. Omer, r.a., bio je poznat po svojoj britkosti u govoru i snazi u pokretu. ^esto su muslimani do`ivljavali od njega neugodnosti, a u stvari bio je li~nost u kojoj su se mije{ala razli~ita osje}anja. Veoma je dr`ao do obi~aja svojih predaka, a s druge strane u`ivao je u ovozemaljskim slastima, u vinu i igri, koje je mnogo volio. Zatim je bio zadivljen uporno{}u muslimana u novom vjerovanju i njihovoj jakoj volji da ustraju, ma na kakve prepreke nailazili. Dolazio je i sam u situaciju da posumnja u svoju vjeru i da povjeruje da je islam bolja vjera od drugih. Tako je to trajalo dok nije prevagnulo ono {to je prevagnulo. Ovo je rezime od Muhammeda el - Gazalija.190 Rezime predanja o njegovom islamu ka`e, da je Omer, r.a., krenuo jedne no}i da se provede van ku}e. Do{ao je u harem Kabe i u{ao, te zatekao Resulullaha, a.s., na namazu. U~io je s po~etka sure “El - Hakkah.” Omer je stao i slu{ao. Dopalo mu se u~enje Kur’ana. On pri~a: “Rekoh u sebi: ‘Ovo je, tako mi Boga, pjesnik, kao {to su rekli Kurej{evi}i.’ Zatim ~uh rije~i: ‘Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika - kako vi malo razmi{ljate.’ (69:40, 41) Pomislih: ‘On je prorok.’ I ~uh rije~i: ‘I nisu rije~i nikakva proroka - kako vi malo razmi{ljate.’” (69:42) Zatim Omer, r.a., re~e: “Tada Islam u|e u moje srce.”191 To su bile prve sjemenke islama koje se zasadi{e u njegovo srce, ali tu je oklop predislamskih nesuglasica, tradicionalnih asabija (plemenske privr`enosti), dr`anja i

96

Zape~a}eni d`enetski napitak

veli~anja djedovske vjere. Sve je ovo, jo{ uvijek bilo ono {to je vladalo razumom. To je bila stvarnost za koju je srce kucalo. Stoga on ostade marljiv i neumoran u svojim djelatnostima protiv islama. Ali i pored svega, u dubini srca titrao je neki drugi osje}aj, daleko skriven iza tjelesnog oklopa. U Omerovo `estoko neprijateljstvo ubrajamo njegovu odluku da ubije Resulullaha, a.s. To se desilo jednog dana, kad iza|e opasan britkom sabljom, da namjeru provede u djelo. U putu ga sretne Nujam bin Abdullah el - Adevij192 , ili, mo`da, neki ~ovjek iz plemena Benu - Zehra193 , ili ~ak iz plemena Mahzum194 , pa re~e: “Gdje si naumio Omere?” On re~e: “@elim ubiti Muhammeda.” Ovaj mu re~e: “Kako }e{ se u~uvati Benu - Ha{ima i Benu Zehre (porodica), ako ubije{ Muhammeda?” Omer mu re~e: “Jedino mo`e{ tako govoriti ako si primio novu vjeru, a ostavio staru u kojoj si ro|en.” ^ovjek mu tada re~e: “A ho}e{ li Omere, da ti ka`em ne{to {to ne zna{? Bit }e{ iznena|en! Tvoja sestra i tvoj zet su promijenili vjeru i ostavili vjeru kojoj ti pripada{.” Omer, sav uzrujan, krenu njihovoj ku}i. Kada do|e kod njih, zate~e Habbab bin el - Ereta. U rukama je imao list Kur’ana na kome je bilo napisano “Ta ha.” On je tu suru ~itao njima dvoma. Habbab je ~esto dolazio kod njih i ~itao im Kur’an, pa kada ~u Omerov glas, povu~e se dublje u ku}u, a Fatima, Omerova sestra - sakri list papira. Kada Omer u|e kod njih, re~e: “Kakve su ono rije~i {to ih ~uh kada sam dolazio?” Oni odgovori{e: “Ni{ta, osim {to smo nas dvoje razgovarali.” On re~e: “A da niste vas dvoje promijenili vjeru? Zet mu na to re~e: “Omere, {ta misli{ o tome, da je istina na strani druge vjere, a ne tvoje?” Omer sko~i put njega i `estoko ga udari. Njegova sestra prisko~i i otrgnu ga od svog mu`a, a on je odgurnu rukom u lice, da joj krv pote~e. U predanju Ibn - Ishaka stoji da ju je o{amario i od udarca joj ranu na licu napravio, pa mu ona srdito re~e: “O Omere, ako je druga vjera prava, a tvoja kriva, onda svjedo~im da nema drugog Boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Allahov Poslanik.” Kad Omer vidje {ta je sestri napravio, za`ali gledaju}i kako joj krv curi niz lice, pa se pokaja, po{tedi im `ivot i re~e: “Dajte mi taj list papira koji imate, da ga pro~itam.” Sestra mu re~e: “Ti si ne~ist, a ovo ne uzimaju u ruke, osim ~isti. Ustani i operi se, a zatim uzmi Kur’an.” Kad to uradi, prou~i: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!”, pa re~e: “Imena lijepa i ~ista (misle}i na bismillu), i po~e ~itati “Ta ha” dok ne do|e do ajeta: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog Boga osim Mene nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!” (20:14) Omer zastade i re~e: “Divnog li govora, nema ljep{ih rije~i od ovih! Odvedite me Muhammedu.” Kada Habbab ~u Omerove rije~i, iza|e pred njega, pa mu re~e: “Budi radostan, Omere, ja bih `elio da se dova koju je Resulullah, a.s., uo~i ~etvrtka nave~er u~io (‘Moj Allahu, pomozi i proslavi islam sa Omerom ibn el - Hattabom, ili s Ebi - D`ehlom bin Hi{amom’) u ku}i na donjem dijelu Saffe - odnosi na tebe.”

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       97

Omer uze svoju sablju, opasa je oko sebe, pa krenu Muhammedovoj, a.s., ku}i. Zakuca na vrata. Iz ku}e proviri ~ovjek, pa ugleda Omera opasana sabljom. Vrati se unutra i obavijesti Muhammeda, a.s., a prisutni u ku}i se uznemiri{e. Hamza im re~e: “[ta vam je?” Reko{e: “Omer!” On re~e: “Pa {ta je, ako je Omer? Otvorite mu vrata! Ako je do{ao s dobrim namjerama do~ekat }emo ga, a ako je sa zlim, ubit }emo ga njegovom sabljom.” U ku}i je sjedio Resulullah i primao Objavu od Allaha, d`.{. On iza|e i zate~e Omera u sobi. Prihvati mu ogrta~ i sablju, zatim ga ~vrsto privu~e i re~e: “Jesi li spreman Omere, da Allah skine s tebe nevolju u kojoj se nalazi{? O moj Allahu! Ovo je Omer ibn el - Hattab, moj Allahu, pomozi i proslavi islam s Omerom ibn el - Hattabom.” Omer, r.a., re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik.” Omer primi islam, a prisutni zau~i{e tekbir, da su ~uli mu{rici u mesd`idu.195 Omer ibn el - Hattab bio je takve smjelosti kakva se rijetko mo`e na}i. Njegovo primanje islama izazva kod mu{rika bolan krik zbog novog poraza, novog prezrenja i nevjere. A muslimani, oni nastavi{e stazama radosti, ~asti i uspona. Ibn - Ishak prenosi, povezanim lancem prenosilaca od Omera, r.a., koji je rekao: “Kada sam primio islam, po~eo sam razmi{ljati o tome, ko je u Meki najve}i neprijatelj Resulullahu, a.s.? Rekoh: Ebu - D`ehl. Stoga odoh kod njega i zalupah mu na vrata. On iza|e pred mene i re~e: ‘Dobro do{ao! [ta te to dovede?’ Omer re~e: ‘Do|oh da te obavijestim da sam primio islam, da vjerujem u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika Muhammeda, a.s., i da vjerujem u ono {to mu se objavljuje.’ Omer re~e: ‘On mi zalupi vratima u lice i viknu: - Unakazio te Bog, a i to sa ~ime si do{ao...’”196 Ibn - D`evzi navodi da je Omer, r.a., rekao: “Kada bi neko primio islam oko njega bi se okupili ljudi, udarali bi ga, a i on bi njih udarao, a ja kad primih islam, do|oh kod mog daid`e El - Asi bin Ha{ima i obavijestih ga, a on mi zatvori vrata i u|e u ku}u, pa onda odoh ~ovjeku, jednom od prvaka Meke (mo`da je to bio Ebu - D`ehl), pa ga obavijestih, pa i on u|e u ku}u.”197 Ibn - Hi{am navodi, a tako|er i Ibn - D`evzija, rezimirano, da je Omer, poslije primanja islama oti{ao kod D`emila bin Muammera el - D`umehija, koji je vi{e pamtio i prenosio govor ljudi, pa mu saop}io da je primio islam, a D`emil je povikao iz svega glasa da je Ibn - Hattab zanijekao vjeru. Omer iza njegovih le|a re~e: “On la`e, ja nisam zanijekao vjeru, ja sam primio islam.” Oni sko~i{e na njega, a on se okomi na njih, i tako su se borili sve do podneva. Omer se umori i sjede, a oni se okupi{e oko njega, te on re~e: “^inite {ta ste naumili, ali se kunem Allahom, taman da nas bude trista, ili }emo mi vama polo`iti na{e glave, ili }ete vi nama svoje.”198 Nakon toga mu{rici odlu~i{e da odu Omerovoj ku}i i da ga ubiju. Buharija prenosi od Abdullaha bin Omera, koji ka`e: “Sjedio je Omer kod ku}e, upla{en, kad mu se pomoli El - As bin Vail es - Sehmi, Amrov otac, u novoj odje}i preko koje je ko{ulja

98

Zape~a}eni d`enetski napitak

izra|ena od svile. On je iz plemena Sehm, a oni su na{i vladari. On upita Omera: “[ta je s tobom?” On odgovori: “Tvoj narod smatra da me treba ubiti zato {to sam primio islam.” El As re~e: “oni nemaju puta do tebe!” “Vjerovatno, po{to sam rekao da sam primio islam.” Pa on iza|e i susrete mno{tvo svijeta, punu dolinu, pa ih upita: “Kuda idete?” “Idemo do Ibn - Hattaba koji promijeni vjeru.” On re~e: “Nemate puta do njega.” Oni se na to vrati{e.199 U Ibn - Ishakovoj verziji stoji: “Tako mi Allaha, izgledali su kao gomila zgu`vane odje}e pred njim.”200 Tako se doga|alo s mu{ricima. A {ta se zbivalo s muslimanima? Prenosi Mud`ahid od Ibn - Abbasa, koji ka`e: “Upitao sam Omera bin el - Hattaba za{to je dobio nadimak El - Faruk? On re~e: ‘Hamza primi islam prije mene na tri dana’, pa mu onda ispri~a kako je on primio islam i dodade na kraju: ‘To jest, kad primih islam, upitah: - O Resulullah! Jesmo li na pravoj strani, bilo da smo `ivi ili mrtvi?’ - Re~e: ‘Da! Tako mi Stvoritelja, vi ste na pravoj strani, umrli ili `ivjeli.’ Omer re~e: ‘A za{to onda da se skrivamo? Tako mi Stvoritelja, koji tebi posla Istinu, iza}i }emo s tobom!’ Pa iza|osmo sa njim ~ine}i dva reda. Hamza u prvom od njih, a ja u drugom. Iza nas dizala se pra{ina poput pra{ine od bra{na. U|osmo u mesd`id. Omer re~e: ‘Ja pogledah u Kurej{ije i u Hamzu. Spopala ih je tuga, kao nikad do tad. Resulullah, a.s., dade meni nadimak ‘El Faruk.’”201 Ibn - Mes’ud, r.a., govorio je: “Nismo mogli mirno da klanjamo kod Kabe, sve dok Omer ne primi islam.”202 Prenosi se od Suhejba bin Sinana er - Rumije, r.a., da je rekao: “Kad je Omer primio islam, islam je oja~ao i mi smo tada po~eli sjediti u halki oko Kabe. Ustali smo da javno obavimo tavaf oko Kabe i usput se sretasmo s onim koji bi vikao na nas, pa mu i mi odgovorismo kako je zaslu`io.”203 Prenosi se od Abdullah bin Mes’uda da je rekao: “Bili smo pomognuti i oja~ani Omerovim primanjem islama.”204

PREDSTAVNIK KUREJ[IJA KOD RESULULLAHA, A.S.
Nakon {to pre|o{e na islam dvojica hrabrih ljudi, Hamza i Omer, r.a., po~e{e se oblaci nad Mekom razilaziti. Mu{rici se otrijezni{e iz svoje pijanosti, promijeni{e metode zlostavljenja i strogog ka`njavanja muslimana. Oni poku{a{e naga|anjem s Resulullahom, a.s., iznose}i pred njega, a.s., sve {to bi on eventualno zatra`io, samo da ga zaustave od njegove vjere. Nisu znali ti jadnici, da sve ono {to nebesko sunce obasjava i zagrijava, ne vrijedi ni koliko krilce komarca, prema Muhammedovoj, a.s., vjeri. Zato im je propalo sve {to su poku{ali u~initi.

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       99

Ibn - Ishak pri~a: “Govorio mi je Jezid bin Zijad da je Muhammed bin Kab rekao”: Bilo je to kad je Utbe bin Rebia bio poglavar. On re~e jednoga dana u Vije}nici Kurej{ijama (a Resulullah, a.s., sjedio je u mesd`idu sam): “O Kurej{ije, ho}ete li da odem do Muhammeda? Govorit }u s njim i ponudit }u mu nekoliko prijedloga. Mo`da ne{to od toga prihvati. Dat }emo mu {ta god `eli, samo da nas ostavi na miru.” To se desilo poslije Hamzinog, r.a., prelaska na islam. Po{to su primijetili da broj ashaba (drugova) Muhammedovih, a.s., raste iz dana u dan, reko{e: “nema druge, ustani Ebu - Velide, oti|i i govori s njim.” Ustade Utbe, ode do Muhammeda, a.s., sjede kraj njega i re~e: “O moj brati}u, ti si na{e krvi i na{eg plemenitog porijekla, kako zna{, ima{ svoje mjesto u porodici i mjesto u lozi. Ti si svome narodu u~inio veliku nepravdu, razdvojio si ih na skupine, uni{tio si im snove, osramotio njihove bogove i vjru, nevjernicima si sve na{e pretke u~inio. ^uj, nudim ti neka rje{enja, nadam se da }e{ ih prihvatiti, makar neka od njih!” A Resulullah, a.s., re~e: “Reci, o Ebu - Velide, slu{am.” On re~e: “O moj brati}u, ako `eli{ u zalog za ovu vjeru koju tuma~i{, bogatstvo, mi }emo ga ti sabrati od svoga imetka, pa }e{ biti najbogatiji od nas. Ako pak `eli{ gospodstvo nad nama, izabrat }emo te na{im sejjidom i ni{ta bez tvoga znanja ne}emo ~initi. Ako `eli{ vlast, postavit }emo te za na{eg poglavara. Ako sve ovo {to se s tobom doga|a i {to ti se pri~injava da si Poslanik, a.s., ne mo`e{ od sebe otkloniti, tra`it }emo za tebe lije~nika i ne}emo mu `aliti silan novac, samo da ozdravi{ od te bolesti. Jer sama narav ponekad savlada ~ovjeka, pa se mora lije~iti.” Resulullah, a.s., ga tada upita: “Da li si ve} zavr{io, o Ebu - Velide?” Odgovori: “Da.” Zatim Resulullah, a.s., re~e: “Slu{aj me dobro.” Ovaj re~e: “Ho}u.” A Muhammed, a.s., re~e: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ha mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog. Knjiga ~iji su ajeti jasno izlo`eni. Kur’an na arapskom jeziku, za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet ve}ina njih glavu okre}e, ne}e ni da ~uje.”... srca na{a su” - govore oni pod pokriva~ima - “daleko od onoga ~emu nas ti poziva{.” (41:1 - 4,5) Resulullah je nastavio u~iti ajete iz ove sure, a Ebu - Velid {utio je i slu{ao. Ruke je stavio na le|a, naslonio se i dalje slu{ao i slu{ao. Kad Resulullah, a.s., do|e do sed`de u suri, u~ini sed`du, a onda re~e: “^uo si Ebu - Velide, eto tebe i toga.” Utbe se di`e i ode svojim drugovima, a oni su razgovarali o njemu, te kad ga ugleda{e reko{e: “Kunemo se Bogom, da nam Ebu - Velid do|e s drugim licem od onog s kojim je oti{ao - druga~ije raspolo`en.” Kada do|e me|u njih, sjede, a oni upita{e: “Eh, pa {ta ima!? Kakve nam vijesti nosi{?”

100

Zape~a}eni d`enetski napitak

On odgovori: “Nosim vam vijest da sam ~uo rije~i, tako mi Boga, nikad do sada sli~ne ne ~uh. Tako mi Boga, nisu stihovi pjesnika, ni re~enice ~arobnjaka, a ni mumljanje vra~a. O narode, Kurej{a, budite mi pokorni i njegovu vjeru prepustite meni. Ostavite ovog ~ovjeka samoga sebi i klonite ga se. Tako mi Boga, govor koji sam ~uo nosi veli~anstvenu poruku. Ako ga Arapi odbiju bit }ete mu vi sami dovoljni, a ako mu krene pa ga priznaju svi Arapi, njegova vlast, bit }e i va{a, njegova slava i va{a slava, s njim }ete biti najsretniji narod.” Oni reko{e: “Op~inio te je, tako nam Allaha, svojim govorom o Ebu - Velide.” On re~e: “To je moje mi{ljenje o njemu, a vi ~inite kako ho}ete.”205 U drugoj verziji stoji da je Utbe saslu{ao u~enje Kur’ana, dok nije Resulullah, a.s., do{ao do: “A ako glave okrenu, ti reci: “Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.” (41:13) Zatim ustade uznemiren i stavi ruke Resulullahu, a.s., na usta govore}i: “Kunem se Bogom da je ovo dobro!” Vjerovatno je to rekao zbog toga, {to se upla{io da ne bude opomenut. On potom ustade i ode svome narodu pa re~e ono {to je ispri~ano.206

EBU - TALIB OKUPLJA PORODICE BENU - HA[IM I BENU ABDUL - MUTTALIB
Mnoge su se stvari dogodile, nastupi{e neke promjene u odnosima snaga, ali Ebu Talib se nije prestao bojati za svog brati}a od nasilja mu{rika. Ebu - Talibu su stalno bile pred o~ima slike i zbivanja proteklih godina. Mu{rici su prijetili izolacijom, zatim su poku{ali zamjenom Ammar bin el - Velida za Muhammeda, a.s., da ga ubiju. Onda je Ebu - D`ehl oti{ao da ga zgazi kamenom, pa je Ukbet bin Ebi Muajt stavio om~u od odje}e svom brati}u, a.s., i gotovo ga ubio. Ibn - Hattab tako|er krenu sabljom da ubije njegovog brati}a. Sve je ovo Ebu - Talib pre`ivljavao, ali sada, kada je sve sumirao, neke stvari nisu i{le na dobro, bez obzira na to {to islam primi{e Hamza i Omer, r.a. Mu{rici su plan kovali dugo i precizno, a kona~ni cilj bio im je ubiti njegovog brati}a. Ebu - Talib je u to bio siguran. Bio je u pravu, jer su se Kurej{ije ve} dogovorile da javno ubiju Resulullaha, a.s. Na ovu grupnu zavjeru ukaza Kur’an: “Ako oni pletu zamke, i Mi }emo zamke njima postaviti.” (43:79) [ta onda da ~ini Ebu - Talib? On odlu~i da pozove svoju u`u porodicu Benu - Ha{im i Benu el - Muttalib, a Ha{im i El - Muttalib su dva sina ‘Abdu Menafova, da i oni svi stanu s njim u za{titu svoga brati}a. Oni mu to ~vrsto obe}a{e, i muslimani i idolopoklonici zajedno, ~uvaju}i arapsku ~ast i kom{ijski ugled, osim njegovog brata Ebu - Leheba. On ih napusti i pristade uz Kurej{ije.207

SVEOP]I BOJKOT
Kurej{ijama se dogodi{e ~etiri nezaboravna doga|aja u veoma kratkom vremenu, ili za samo ~etiri sedmice. Hamza primi islam, zatim Omer, zatim odbi Muhammed, a.s., njihovo cjenkanje oko vjere islama i kona~no, zajedni~ka odluka Benu - Ha{ima i Benu Abdul Muttaliba i vjernika i nevjernika, da {tite i barne Muhammeda, a.s. Mu{rici su bili uznemireni, zbunjeni i za~u|eni. Nisu znali {ta da rade. Da ubiju Muhammeda, a.s., pote}i }e dolinom Meke silna krv zbog njega. Mo`e to njih ugroziti, a i njihovu vjeru jo{ vi{e, pa odusta{e nakratko od ideje o Muhammedovom, a.s., ubistvu. Me|utim, uskoro }emo ih vidjeti uz nove smicalice i nove vrste nasilja, uz onu o ubistvu.

UGOVOR NASILJA I NEPRIJATELJSTVA
Kurej{ije se iskupi{e na padini plodne obradive povr{ine, kod plemena Benu - Kenane, pa se zakle{e protiv porodice Benu - Ha{ima i Benu el - Muttaliba da se ne}e s njima `eniti, trgovati, dru`iti, zajedno sjediti, da se ne}e posje}ivati niti razgovarati, dok im ne predaju Muhammeda, a.s., da ga ubiju. Oni napisa{e ovaj ugovor na komadu papira uz dodatak, da ne}e nikada sklopiti mir s Benu - Ha{imom, i da ih ne}e obuzeti ponovo osje}aj milosti, zbog kojeg bi odustali od ubistva. Ibnul - Kajim rekao je: “Reko{e da je ovaj ugovor napisao Mensur bin Ikrime bin Amir bin Ha{im, a drugi ka`u Nadar bin el Haris, a istina je da je pisar bio Bagid bin Amir bin Ha{im. Resulullah, a.s., zamoli Allaha, d`.{., da ga za to kazni, pa mu se oduze ruka.208 Nakon potpisivanja ovih, za Kurej{ije va`nih odluka, papir oka~i{e u unutra{njosti Kabe, a Benu - Ha{ima i Benu - Muttaliba, sve redom, osim Ebu - Leheba, posla{e u izolaciju. To su u~inili prvog muharrema sedme godine od poslanstva, a mjesto izolacije je [uab, posjed Ebi - Taliba.

102

Zape~a}eni d`enetski napitak

TRI GODINE U IZOLACIJI
Nakon {to su kom{ije utvrdile granice opsjednutog mjesta “[uab Ebi - Talib”, prekido{e svaki kontakt sa zato~enicima. Zabrani{e dostavu hrane u Meku, kao i trgovanje robom, a ako bi se pojavila roba na pijaci, po`urili bi da je oni sebi kupe, kako ne bi do{la do prognanika. Prognanici se na|o{e u te{koj situaciji. Nisu imali hrane, pa po~e{e jesti li{}e, ko`u, itd, a van zidina logora su se ~uli jauci djece, `ena i iznemoglih. Ponekad bi im tajnim vezama dospijevalo tek toliko da pre`ive. Jedino si iz logora mogli izlaziti u kupovinu za vrijeme svetih mjeseci. Nekada su znali kupiti pokoju devu od trgovaca koji su se vra}ali s puta, ali bi Mekelije udarile toliku cijenu, da su odustajali od kupovine, jer nisu imali ~ime platiti. Hakem bin Hizam znao je nekada proturiti amid`inici h. Hatid`i, r.a., p{enice. Jedanput ga uhvati Ebu - D`ehl i htjede ga objesiti zbog toga, ali ih rastavi Ebu el - Buhturi, i omogu}i mu da p{enicu odnese svojoj amid`inici. Ebu - Talib brinuo se za Resulullaha, a.s., pa bi naredio Resulullahu, a.s., da legne i odmara se u vrijeme kad se i drugi odmaraju. Tako|er ga je ~uvao da ga ne bi ko kidnapirao. Nekada bi pokraj njegove postelje postavio sinove ili bra}u da stra`are. U vrijeme had`a izlazio je Resulullah, a.s., s muslimanima, susretao ljude i pozivao ih u islam.

KR[ENJE UGOVORA O IZOLACIJI
Pro|o{e tri godine, a situacija sa muslimanima u izolaciji se ne promijeni. U mjesecu muharremu209 , desete godine od poslanstva dogodi se prekid ugovora. Me|u Kurej{ijama bilo je onih koji su bili zadovoljni potpisanim ugovorom i onihkoji su bili protiv njega. Ovi posljednji prekido{e zadanu rije~ i poni{ti{e svoj potpis na papiru. Inicijator prekida zavjere bio je Hi{am bin Amr iz porodice Benu Amir bin Lu’. On je no}u, kriomice, nosio hranu u logor. Ode jedne ve~eri kod Zuhejra bin Ebi - Umejjet el Mahzumije, a mati mu je bila Atika, k}i ‘Abdul - Muttalibova, i re~e mu: “Da li ti je drago, da ti jede{ hranu i pije{ pi}e, a tvoje daid`e su u stanju koje ti je poznato?” On mu odgovori: “Te{ko tebi, ako tako misli{, ali {ta da uradim ja sam? Kad bih imao uza se makar jo{ jednog ~ovjeka, prekr{io bih obe}anje.” Ovaj mu re~e: “Na{ao sam ti ~ovjeka.” Upita: “Ko je on?” “Ja”, odgovori njemu Zuhejr. “Na|i nam jo{ i tre}eg ~ovjeka.” Hi{am ode do Mut’ama bin Adijja, pa ga podsjeti na rodbinske veze u porodicama Benu - Ha{im i Benu el - Muttalib, ~iji je zajedni~ki djed Abdul - Menaf. On ga prekori {to je

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       103

prihvatio s Kurej{ijama ovakav na~in njihovog zlostavljanja. Mut’am upita: “A {ta da radim? Govori! Sam sam. Jedan ni{ta ne mo`e u~initi.” Hi{am re~e: Na{ao sam drugog ~ovjeka”, pa on upita: “Ko je taj?” “Li~no ja!” Pa Mut’am re~e: “Tra`i tre}eg!” Hi{am odgovori: “To sam u~inio.” Upita: “A ko je on?” Ovaj odgovori: “Zuhejr bin Ebi - Umejje.” “Tra`i nam ~etvrtog”, re~e Mut’am. Hi{am bin Amr ode kod Ebi - Buhturije bin Hi{ama i njemu ponovi sve {to je rekao i Mut’amu o rodbinskim vezama i nepravdi koja im je nanesena, pa Ebu - Buhturi upita: “A imate li podr{ku?” Hi{am odgovori: “Da.” Ovaj upita: “A ko su ti?” On odgovori: “Zuhejr bin Ebi - Umejje, El - Mut’am bin Adijj i ja.” Ovaj re~e: “Tra`i nam petog.” Hi{am ode kod Zeniata bin el - Esved bin el - Muttalib bin Eseda, pa popri~a s njim o porodici, o rodbinskim du`nostima, o njihovim pravima, pa ga Zem’at upita: “A da li u ovom poslu ima{ sau~esnika?” Hi{am re~e: “Da”, zatim mu nabroja ljude s kojima je razgovarao. “Pozovi ih!” I oni se iskupi{e kod El - Hud`una i dogovori{e se o raskidanju ugovora. Zuhejr re~e: “Ja }u vas predstavljati i ja }u prvi od vas govoriti.” Sutradan krenu{e gdje su naumili. I{ao je i Zuhejr a na njemu lijep baldahin (odora). On u~ini tavvaf oko Ka’be, (obi|e je sedam puta), zatim se okenu svijetu i re~e: “O stanovnici Meke! Dokle }emo dobro jesti i dobro se obla~iti, a Benu - Ha{im propadaju, niti prodaju niti kupuju. Tako mi Allaha, ne}u sjesti dok ne pocijepate ovaj prokleti list papira!” Ebu - D`ehl - stajao je sa strane mesd`ida - re~e: “La`e{, tako mi boga, ne}e{ ga pocijepati.” Zem’at bin el - Esved re~e: “Ti la`e{, tako mi boga! Mi nismo `eljeli da se onaj dogovor onako napi{e na papir. To je tvoje djelo.” Ebu - Buhturi povika: “Zem’at ka`e istinu. Mi nismo `eljeli da se to na papir napi{e i potpisuje!” Mutam bin Adijj re~e: “Vi istinu govorite, a ko druga~ije ka`e, la`e. Utje~emo se bogu od njega (ugovora) i od onog {to je na njemu napisano.” Hi{am bin Amr re~e ne{to sli~no. Ebu - D`ehl progovori: “Ovo je, vjerovatno, sino} dogovoreno, i to na nekom drugom mjestu.” Ebu - Talib svo je vrijeme sjedio u kraju mesd`ida i promatrao {ta se doga|a. On je do{ao tu po Resulullahovom, a.s., savjetu, jer je Allah, d`.{., obavijestio svog Resula, a.s., o napisanom ugovru na komadu hartije, da je oka~en unutar Ka’be i da je Allah, d`.{., poslao crva koji je izgrizao sve {to je napisano na papiru osim spomena Allahovog imena. Resulullah je o tome obavijestio svog amid`u i on do|e me|u Kurej{ije. Nakon {to je Ebu - Talib saslu{ao sav govor, ustade i re~e {ta je poru~io Resulullah, a.s., njegov brati}. Ako je la`ov onda nastavite prema nama biti kao idosada, a ako bude istinu govorio, prekinite nasilje prema nama. Kurej{ije reko{e: “Pravedno si nastupio.” Nakon toga Ebu - D`ehl po~e se dogovarati s narodom, a El - Mut’am ustade da donese list hartije (ugovor) i da ga pocijepa. Zapanjen ugleda da je crv pojeo sav tekst osim

104

Zape~a}eni d`enetski napitak

rije~i: “U ime Tebe, o moj Allahu” i imena “Allah” u samom tekstu ugovora. Nakon ovoga, prekide se izolacija i iza|e Resululah i njegovo dru{tvo iz logora E{ [uab. Mu{rici su imali divan znak Resulullahovog poslanstva u prethodnom primjeru, ali su i dalje ostali onakvi kakvima ih je Allah, d`.{., nazvao i za njih rekao: “A oni, uvijek kada vide ~udo, okre}u glave i govore: ‘^arolija neprestana!’” (54:2) Jer, i pored opomene, oni zanemari{e ovaj ajet i samo jo{ vi{e poja~a{e nevjerstvo svoje.210

POSLJEDNJA DELEGACIJA KUREJ[IJA KOD EBU - TALIBA
Resulullah, a.s., iza{ao je iz izolacije i nastavio raditi posao koji mu je Allah, d`.{., naredio. Kurej{ije su i pored prekidanja i napu{tanja zavjere o izolaciji, ponovo nastavili s pritiskom na muslimane, poku{avaju}i ih na silu odvratitit od Allahova puta. Ebu - Talib je i dalje {titio svog brati}a, iako je pre{ao osamdesetu godinu `ivota. Sva zbivanjaproteklih nekoliko godina, mu~na i te{ka, ne samo posljednji doga|aji s izolacijom ve} i sve drugo vezano za Resulullaha, a.s., i muslimane, poga|alo je Ebu - Taliba veoma te{ko i veoma duboko. On oslabi, iznemo`e, prestade se mnogo kretati i povu~e se u ku}u. Od izlaska iz logora ne pro|e par mjeseci, a on se razboli i le`e na postelju. Tada se mu{rici upla{i{e za svoj ugled i svoju ~ast me|u Arapima. [ta }e oni re}i ako on umre, a oni i nakon toga budu odbacivali njegovog brati}a. Oni poku{a{e drugi put da pregovaraju sa Resulullahom, a.s., pred Ebu - Talibom i da popuste u nekim stvarima s kojima ranije nisu bili zadovoljni. Oni odlu~i{e da to bude posljednji put {to }e i}i Ebu - Talibu. Ibn - Ishak, a i drugi, ka`u: “Kada se Ebu - Talib po`ali na zdravlje i to do|e do Kurej{ija, reko{ me|usobno: Hamza i Omer primili su islam, a o Muhammedu, a.s., pri~aju ve} sva plemena. Hajde da odemo kod Ebu - Taliba, neka se on obave`e za svog brati}a i neka mu on dade uputstvo. Mi, tako nam boga, nismo sigurni {ta se sutra mo`e dogoditi!” [to zna~i: mi se bojimo da }e ovaj starac umrijeti, pa da se {ta ne desi njemu, a onda bi Arapi rekli, da smo ga ostavili na miru, a onda kad umrije njegov amid`a, opet ga dohvatiti! Ebu - Talibu do|o{e najugledniji ljudi kurej{ijskog plemena i to: Utbe bin Rebia, [ejbe bin Rebia, Ebu -D`ehel bin Hi{am, Umejje bin Halef, Ebu - Sufjan bin Harb i jo{ dvadesetak uglednika. Oni reko{e: “O Ebu - Talibe, ti si na{. Kao {to zna{, svjedok si svega {to si vidio, eto si se razbolio i mi strahujemo za tvoj `ivot. Ti dobro zna{ {ta se doga|alo izme|u nas i tvog brati}a, pozovi ga i neka on nas pusti na miru, pustit }emo i mi njega na miru, neka on odustane od nas i mi }emo od njega, neka ostavi nas i na{u vjeru i mi }emo

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       105

ostaviti njega i njegovu vjeru!” Ebu - Talib posla po Resulullaha, a.s., i on do|e, pa mu re~e: “O moj brati}u, ovo su najugledniji ljudi tvog plemena, do{li su zbog tebe da ti daju i da uzmu od tebe.” Zatim mu ispri~a {ta mu predla`u i {ta nude, kako bi bio miran svako na svoj na~in i ne bi niko nikoga ometa. Resulullah, a.s., re~e prisutnima: “[ta mislite, ako bih vam dao rije~ da je govorite, s njom bi pridobili sve Arape, pokorili bi vam se i stranci.” U jednom tekstu stoji da je rekao obra}aju}i se Ebu - Talibu: “@elim da budu jedinstveni oko jedne rije~i koju }e kazivati, uz nju }e pridobiti Arape, a pokoriti strance.” U drugoj verziji stoji: “O amid`a, ho}e{ li ih pozvati u ono {to je za njih najbolje?” Re~e: “A ~emu ih to poziva{?” Odgovori: “Pozivam ih da tuma~e rije~ uz pomo} koje }e im se pokoriti Arapi, a zagospodarit }e strancima.” Ibn - Ishakovo predanje ka`e: “Jednu rije~ da ka`ete, njom bi zavladali Arapima, a pridobili bi strance.” Kad je odr`ao ovo slovo, Kurej{ije se iznenadi{e i zbuni{e. Ebu D`ehl upita: “Koja je to rije~? Tvoga nam oca, izgovorit }emo je i njoj jo{ sli~nih dosta.” Re~e: “Ka`ite: ‘Nema drugog boga osim Allaha i nemojte, osim Njega, nikog vi{e obo`avati!’” Oni zapljeska{e rukama i reko{e: “A zar `eli{, o Muhammede, da mno{tvo bogova u~ini{ samo jednim Bogom? Ti si ~udnovat ~ovjek.” Zatim reko{e jedni drugima: “Ne, tako nam boga, od ovog ~ovjeka ni{ta ne mo`emo dobiti, a niti }e on {ta od nas primiti. Idimo i nastavimo `ivjeti kao i dosada, u vjeri na{ih o~eva, sve dok Bog presudu ne donese izme|u nas i njega.” Zatim se razi|o{e U vezi s ovim Allah, d`.{., objavi: “Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog, doista su bahati i inad`ije oni koji ne}e da vjeruju! Koliko smo mi naroda prije njih uni{tili. I oni su za pomo} vapili, ali je bilo kasno! Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, i govore nevjernici: ‘Ovo je ~arobnjak, la`ov! Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista ne{to veoma ~udno!’ I oni ugledni izme|u njih krenu{e: ‘Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovime se uistinu ne{to veliko ho}e.’ Za ovo nismo ~uli u vjeri predaka na{ih, ovo nije ni{ta drugo ve} namje{tena la`.” (38:1-7)211

106

Zape~a}eni d`enetski napitak

GODINA TUGE
SMRT EBU - TALIBA
Bolest pritegnu Ebu - Taliba, smrt se pribli`i i on umrije u mjesecu red`epu.212 Ima mi{ljenja da je umro uz ramazan, na tri dana prije smrti h. Hatid`e, r.a. U sahih hadisu od El - Musejjiba stoji da je Resulullah, a.s., u{ao kod Ebu - Taliba prije smrti. Pokraj njega sjedio je Ebu - D`ehel. Resulullah, a.s., obrati se amid`i: “O amid`a, reci: ‘Nema drugog boga osimAllaha, rije~i s kojim }u te okru`iti kod Allaha.’” Ebu - D`ehl i Abdullah bin Ebi - Umejje reko{e: “O Ebu - Talibe, zar }e{ iza}i iz milleta Abdul Muttalibovoga?” (djedove vjere). Tako su mu nastavili govoriti, a njegove posljednje rije~i bile su: “U milletu Abdul - Muttalibovom.” Resulullah, a.s., re~e: “Oprostit }emo ti sve {to nije tvoje, tj. sve {to ti je nametnuto.” Tada Allah, d`.{., objavi: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopu{teno da mole oprost za mnogobo{ce, makar im bili rod najbli`i, kad im je jasno da }e oni stanovnici u D`ehennemu biti.” (9:113) Tako|er, Allah, d`.{., objavi: “Ti doista ne mo`e{ uputiti na pravi put onoga koga ti `eli{ da uputi{.” (28:56)213 Smatramo da nije potrebno govoriti o Ebu - Talibovoj ulozi u za{titi Resulullaha, a.s., od nasilnika. Bedem koji je on {titio u isto vrijeme i vjeru islam, bio je ~vrst i neprobojan, ali nije bio u stanju da njega samoga za{titi. On ostade privr`en vjeri svojih djedova i zato nije u potpunosti obavio svoju zada}u na ovome svijetu. U sahih hadisu prenosi se od Abbasa bin Abdul - Muttaliba, koji re~e Resulullahu, a.s.: “Nisi mogao spasiti svoga amid`u, a on je tebe {titio i zbog tebe se zamjerao?” Resulullah, a.s., odgovori: “On je u pli}aku D`ehennema, a da nije mene bio bi na dnu D`ehennema.”214 Od Ebu - Seida el - Hudrija pri~a se da je ~uo Poslanika, a.s., kad je spominjao amid`u, da je ekao: “Mo`da }e mu koristiti na Sudnjem danu moj {efa’at (zauzimanje kod Allaha), pa da mu u vatri budu samo stopala.”215

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       107

SMRT H. HATID@E, R.A.
Dva mjeseca i tridan nakon smrti Ebu - Taliba, preseli na ahiret majka svih vjernika, velika i cijenjena Hatid`a, r.a. Njeno preseljenje bilo je u ramazanu, desete godine po poslanstvu. Umrla je u {ezdeset petoj godini `ivota, a Resulullah, a.s., tada je imao pedeset godina.216 Hatid`a, r.a., bila je jedna od pravih Allahovih blagodati Resulullahu, a.s. S njim je pro`ivjela ~etvrtinu stolje}a, pru`aju}i mu nje`nost i razumijevanje u satima razo~aranja i tuge. S njima je na svojim ple}ima nosila odgovornost d’aveta - {irenja i tuma~enja islama. Ona ga je bodrila u momentima primanja Objave, {titila ga je od pakosnika i silnika, i na cijelom tom putu nije `alila ni sebe, ni svoj imetak. Resulullah, a.s., rekao je: “Ona mi je vjerovala (da sam Poslanik) kada to niko nije vjerovao, znala je da govorim istinu kada su me svi u la` utjerivali i pomagala mi imetkom, kad su mi svi odmagali; (i Allah mi je dao da imam s njom dijete kada ga nisam imao).”217 Sahih hadis, koji prenosi Ebu - Hurejre, ka`e: “Do{ao je D`ibril Resulullahu, a.s., pa rekao: ‘O Allahov Poslani~e, evo Hatid`a do|e. Ona nosi posudu sa smokom (za~inom), ili jelom ili pi}em. Ako ona do|e kod tebe, nazovi joj selam od njenog Gospodara i obraduj je ku}om u D`ennetu, u kojoj nema vike i buke, a ni posla ni umora.”218

GOMILANJE TUGE
Ova dva doga|aja, bolna i te{ka, (smrt amid`e Ebu - Taliba i spruge Hatid`e) desi{e se u kratkom vremenskom periodu.Ventili tuge i bola popusti{e, a osje}anja nadrije{e. Tuga i bol, bol i tuga, jedno pa drugo, ili jedno za drugim, useli{e u Resulullahovo, a.s., plemenito srce. Ako tome dodamo stalne pote{ko}e koje su mu Kurej{ije stvarale, onda shva}amo da mu je bilo i previ{e. Nakon smrti Ebu - Taliba razne vrste mu~enja su se udvostru~ile. I{le su do te mjere da on izgubi volju za daljim boravkom u Meki. Muka ga natjera, pa iza|e uTaif, ali iza|e s ciljem da vjeru prenese i u taj grad, i da ga narod toga mjesta pomogne protiv njegovog naroda. Na`alost, ni tamo ne na|e nikoga ko bi ga pomogao, a kamoli shvatio, pa ga jo{ i napado{e vi{e i gore nego {to je ~inio njegov narod. Treba re}i, kako god je trpio i prolazio Resulullah, a.s., tako su isto prolazli i njegovi drugovi i sljedbenici. Tako se njegov prijatelj i drug mu, Ebu - Bekr, morao iseliti iz Meke. On je napustio Meku i do{ao u Berkul - Gamad, `ele}i odatle oti}i u Abesiniju. Od toga ga

108

Zape~a}eni d`enetski napitak

odvrati Ibn - Daganet, koji ga zadr`a kod sebe.219 Ibn - Ishak ka`e: “Kad je umro Ebu - Talib, Kurej{ije su na muke stavljale Resulullaha, a.s., i ~inile mu zlo kakvo nisu smjeli raditi u vrijeme Ebu - Taliba. ^ak mu je i neki olo{ s ulice sipao pra{inu po glavi. On u|e u ku}u, a glava mu puna pra{ine, pa ustade jedna od k}eri mu i po~e mu prati glavu, skidati pra{inu, pla~u}i. Resulullah, a.s., joj re~e: “Ne pla~i, k}eri moja, Allah ~uva tvoga oca. Kurej{ije nisu ~inile ovako grozne stvari dok n umrije Ebu Talib.”220 Zbog ovako ~estih, ovako tu`nih i tragi~nih doga|aja, te, desete godine, Resulullah, a.s., prozva tu godinu “Godina tuge” i pod tim nazivom poznata je u historiji.

@ENIDBA SEVDOM, R.A.
U mjesecu {evalu iste godine, 10. godine po poslanstvu, o`eni se Resulullah, a.s., Sevdom, k}erku Zem’ata koji je davno primio islam. Onase sa muhad`irima bila iselila u Abesiniju (druga hid`ra). Bila je udata za Sekrana bin Amra. On je primio islam i zajedno su odselili, te je on tamo umro a ona se vratila u Meku. I tada ju je zaprosio Resulullah, a.s., i o`enio se njom. To mu je bila prva `ena nakon smrti h. Hatid`e, r.a. Nakon nekoliko godina, ona pokloni svoje no}i u kojima je trebala da spava s Resulullahom, a.s., Ai{i, r.a.221

RAZLOZI ZA STRPLJENJE I USTRAJNOST
Nekim situacijama iz `ivota Resulullah, a.s., u Meki, ~ovjek ostaje zapanjen. Da svako ko je iole razuman, ostat }e i bez rije~i. Mnogi pametni ljudi postavljaju sebi pitanje: {ta je to, {to je bilo tako sna`no i tako jako, da odr`i muslimane Meke u Allahovoj vjeri i pored strahovitih patnji koje su podnosili. Kako su mogli imati toliko strpljenja nad zavjerom i nasiljem od kojih se di`e kosa na glavi, a je`i ko`a na tijelu. Gledaju}i na ovo, smatramo vrijednim da uka`emo na neke od razloga i uzroka velikog strpljenja: 1. ^vrsti iman uvjet je ustrajnosti u svemu. Vjerovanje u Alaha, d`.{., Jednog, Jedinog i spoznaja, ali iskrena spoznaja Allaha, d`.{. Kada se stopi nepokolebljivi iman s vedrim otvorenim srcima, te`i te`inom planine, a vlasnik ovakvog postojanog imana i ~vrstog ubj|enja, sve ovozemaljske patnj, ma kakve i ma kolike bile, vidi u okrilju svog imana, kao `abokre~inu koju nosi uzburkana bujica koja treba probiti ~vrste brane i jake utvrde. Ni{ta stoga ne zna~i muka i patnja na tom putu podnesena. [ta je to u odnosu na ljepotu imana, koja }e isturiti sav {ljam na povr{inu, a srce ostaviti radosno i pripravno. Tako Allah navodi

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       109

primjer za istinu i neistinu: “Otpaci se odbacuju, dok ono {to koristi ljudima ostaje na zemlji.” (13:17) Iz ovog jedinstvenog uzroka proizilaze drugi koji samo poma`u ja~anje i u~vr{}ivanje strpljenja. To je: 2. Vo|stvo, koje prihva}aju ljudi srcem, ukazuje na to da je Resulullah, a.s., kao vrhovni vo|a muslimanskog naroda, (ne samo to, nego i cijelog ~ovje~anstva), posjedovao vrhunski moral i osobine jedne kompletne li~nosti, koja svojom svje{}u, razumom, plemenito{}u, pravedno{}u i iskreno{}u, plijeni ljudska srca. Po{tenje, ugled, ~ast i dobrota govore o ~ovjeku, koji je sa svim tim svojstvima stajao na najve}oj ljestvici ljudskog roda. Bio je osoba kojoj se mora i neprijatelj diviti, cijeniti ga i po{tovati. Tako se jedanput sastado{e trojica Kurej{ija koji su tajno, svaki ponaosob,slu{ali kao Resulullah, a.s., u~i Kur’an. Bili su zadivljeni, jer to nije bio obi~an govor, nisu to bili stihovi. Zatim se razotkrila njihova tajna i jedan od njih upita Ebu - D`ehla, (a bio je on jedan od te trojice): “[ta misli{ o ovome {to sam ~uo od Muhammeda?” “A {ta si to ~uo?” “Posva|ali smo se sa Abdu Menafom oko ~asti i vlasti. Takmi~ili smo se ko }e {ta bolje uraditi. Oni su bili bogati, a i mi smo bili bogati. Njih su druga plemena uzimala za svjedoke, a i nas, oni su djelili, a i mi smo dijelili, pa kad smo shvatili da u svemu opona{amo jedni druge, ~ak i u jahanju, postali smo kao dva trka~a konja, koji su predmet opklade.” Oni reko{e: “Mi imamo Vjerovjesnika kome dolazi objava s neba!” “Kada }emo ih sti}i utome?! Tako mi Boga, ne}emo nikad u njega vjerovati niti ga priznati.”222 Ebu - D`ehl znao je re}i: “O Muhammede, mi ne utjerujemo tebe u la`, ali la` je ono {to ti tuma~i{.” Tada Allah, d`.{., objavi: “Oni doista ne okrivljuju tebe da si ti la`ac, nego nevjernici pori~u Allahove rije~i.” (6:33)223 Nevjernici su Poslanika jednog dana tri puta pogrdno uvrijedili. Kada su to uradili tre}i put on je rekao: “O Kurej{ije, ja sam do{ao da vam najavim propast.” Tada bi se od ovih rije~i upla{ili, pa bi i oni naj`e{}i neprijatelji postupali snjim kako su najbolje umjeli. Kada su bacili na njega crijeva dok je bio na sed`di, on ih prokle. Oni se prestado{e smijati, pa ih poklopi briga i o~aj, i bili su ubije|eni da }e ih kletva sti}i i da }e biti ka`njeni. Resulullah, a.s., tako|er je prokleo Utbea bin Leheba, i on je bio ubije|en da }e ga ta kletva sti}i; ugledav{i lava zavikao je: “Ubi me, tako mi Boga! Muhammed me ubi, iako je u Meki.” (a Utejbet se nalazio na putu za [am.) Tako|er Ubej bin Halef zaprijetio je da }e ubiti Resulullaha, a.s. On je rekao: “Ubit }u te, ako Bog da” Pa kad je ranjen Ubejj u vrat u Bitki na Uhudu (posjekotina nije bila tako velika) rekao je: “Meni je ve} on rekao u Meki: ‘Ja }u tebe ubiti.’ Tako mi Boga, kad bi pljunuo na mene, ubio bi me.”224 (o tome }e biti govora) S’ad bin Muaz (dok je bio u Meki) rekao je Umejjetu bin Halefu: “^uo sam Resulullaha, a.s., da ka`e: ‘Oni }e (tj. muslimani) boriti se protiv tebe.’” Umejje se stra{no upla{io, pa dade rije~ da ne}e izlaziti iz Meke. Kada ga natjera Ebu - D`ehl da ide u Bitku na Bedru, kupi najbolju devu u Meki da na njoj mo`e ute}i. @ena mu re~e: “O Ebu Safvane, da li si zaboravio {ta ti je rekao tvoj brat El -Jeserbijj?” Re~e: “Ne, tako mi Boga, ne}u s njima daleko putovati.”225 Tako su prolazili neprijatelji Resulullaha, a.s. [to se ti~e

110

Zape~a}eni d`enetski napitak

njegovih drugova i prijatelja za njega su disali jednom du{om. Bio je u njihovom srcu i u njihovom oku zjenica. Me|u njima tekla je iskrena ljubav kao {to voda te~e svojim tokom. Privla~io je ljude kao {to magnet privla~i `eljezo. Od prevelike ljubavi prema Reesulullahu, as., svaki je vi{e volio da se njemu grkljan prere`e, a da Muhammedu, a.s., ne fali nokat s prsta, niti da ga trn ubode. Jednog je dana Ebu - Bekr bin Kuhafet bio napadnut u Meki. @estoko ga je pretukao Utbe bin Rebia. Udarao ga je nanulama, gazio mu po licu i skakao po stomaku. Os silnih udaraca nije mu se lice moglo prepoznati. Benu - Tememije odneso{e Ebu - Bekra u ~ar{afu ku}i, o~ekuju}i da umre. On se osvijesti tek predve~er i re~e: “[ta je s Resulullahom, a.s.,?” Poljubi{e ga i opomenu{e, a zatim ustado{e i reko{e njegovoj majci Ummil - Hajr: “Gledaj da ga nahrani{ i napoji{ makar malo.” Po{to je ostala sama s njim, insistirala je da joj Ebu - Bekr sve ka`e. A on je pitao: “[ta je s Resulullahom, a.s.?” Ona re~e: “Ne znam {ta je s tvojim drugom.” On re~e: “Idi kod Ummi D`emil, k}eri Hattabove i pitaj je za njega.” Ona ode kod nje i re~e joj: “Ebu - Bekr pita za Muhammeda bin Abdullaha.” Ummi - D`emil odgovori: “Ne znam ni Ebu - Bekra ni Muhammeda bin Abdullaha. Ako `eli{ oti}i }u s tobom do tvog sina.” Ona re~e: “Hajde.” Krenu Ummi l - Hajr, pa ugleda Ebu Bekra sveg u ranama. Ummi D`emil zavriska i re~e: “Tako mi Boga, ovo su mogli uraditi samo neprijatelji, nevjernici. @elim da se Allah osveti za tebe.” On upita: “A {ta je s Resulullahom, a.s.?” Ummi - D`emil upita: “Smije li tvoja majka ~uti?” On odgovori: “Ne boj se nje.” Ona re~e: “On je ~itav i dobro je.” Ebu - Bekr upita: “A gdje je on?” Ona odgovori: “U ku}i Ibn - Erkama.” Ebu - Bekr re~e: “Tako mi Boga, niti }u jesti, niti }u piti, dok me ne odvedete Resulullahu.” One ga umiri{e. Kad se smiri, i kad svijet pozaspa, iza|o{e njih dvije kasno u no} i povedo{e ga oslonjenog na njih, te ga dovedo{e Resulullahu, a.s.226 Prenijet }emo u doga|ajima s Uhuda, Hunejna i iz sli~nih situacija, nezapam}ene izjave ljubavi prema Resulullahu, a.s., kad budemo govrili o njemu. 3. Osje}aj odgovornosti: Ashabi su u potpunosti osje}ali kakvu su ogromnu i ozbiljnu odgovornost ponijeli na ple}ima. U toj odgovornosti se ni u kojem momentu ne smije ni{ta zaboraviti. Posljedice koje se izazivaju bijegom i strahom od odgovornosti, nanose daleko ve}u {tetu od one u kojoj se oni nalaze. [teta koja bi ih zadesila, a i ~itavo ~ovje~anstvo, nakon toga bijega, ne mo`e se mjeriti, ni u kom slu~aju, s patnjama s kojima su se susretali. 4. Vjerovanje u budu}i svijet: Ovo vjerovanje je jo{ vi{e utjecalo na osje}aj odgovornosti, i stalno ga ja~alo. ^vrsto i nepokolebljivo muslimani su vjerovali da }e ih Gospodar svjetova o`iviti da odgovaraju za svoja djela: dobra i lo{a, mala i velika, a nakon toga ili }e biti u d`enetskom boravi{tu gdje }e u`ivati u Allahovim blagodatima, ili }e i}i u d`ehenmsko boravi{te, da podnose vje~ne patnje. Oni su stoga provodili `ivot izme|u straha i nade, mole}i za milost Gospodara svoga, boje}i se njegove kazne. Oni su: “Oni koji od onoga {to udjeljuju, i ~ija su srca puna straha, zato {to }e se vratiti svome Gospodaru” (23:60). Oni su znali da dunjaluk, ovaj svijet, i sve njegove blagodati ne vrijede

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       111

koliko krilce komarice u pore|enju s ahiretom - budu}im svijetom. Ovo jako saznanje olak{avalo im je ovozemaljske patnje i gor~inu, tako da im nisu pridavali veliku pa`nju i zna~aj. 5. El - Kur’an: U najte`im trenucima `ivota muslimana, trenucima pre`ivljavanja u strahu i nasilju, objavljivane su sure i ajeti (poglavlja i re~enice) iz Kur’ana, kao nepobitni dokazi temelja islama oko kojih se tuma~enje vjere (da’avvet) u Meki kretalo. Vjernici su upu}ivani na temelje Allahove odredbe na kojoj je zasnovano na~asnije i najbolje ljudsko dru{tvo na svijetu, a to je islamsko dru{tvo. Kur’an podsti~e muslimane da u te{kim trenucima i vremenima budu strpljivi i jaki. U vezi s tim, donosi mnoge primjere i obja{njava mudrost koju sadr`e: “Zar vi mislite da }ete u}i u D`ennet, a jo{ niste iskusili ono {to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neima{tina i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: ‘Kad }e ve} jednom Allahova pomo}?’ - Eto, Allahova pomo} je zaista blizu!” (2:214) “Elif - lam - mim. Misle li ljudi da }e biti ostavljeni na miru ako ka`u: ‘Mi vjerujemo!’, i da u isku{enje ne}e biti dovedeni? A Mi smo u isku{enje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu, i na one koji la`u.” (29:1 - 3) Ovi ajeti odgovarali su na `elje nevjernika i upornih svojeglavaca, odgovorom jasnim, u kojem nema dvoumljenja. Kur’an ih opominje i upozorava na kazne i neda}e koje }e ih zadesiti ako budu uporni u nevjerstvu i svojeglavosti. To upozorenje jasno je i konkretno, s potporom ajeta koji govore o Allahu, d`.{., i Njegovoj mo}i, zatim navode historijske primjere koji ukazuju na Allahovu, d`.{., zakonitost prema njegovim neprijateljima i prema njegovim evlijama (dobrim ljudima). Kur’an se koristi metodom blagosti jedanput, a metodom osvje{}ivanja i upu}ivanja drugi put, dok ne odustanu od `ivota u jasnoj zabludi u kojoj se nalaze. Kur’an je znao odvesti muslimane svojim smislom i svojim figurama u drugi svijet, svijet nepoznatog i nedoku~ivog. Otvarao bi im o~i da vide svemir, da vide Allahovu mo} i ljepotu, i osjete Njegovu savr{enost, iza kojih se krila i milost, i briga, i toplina, i zadovoljstvo prema onima koji Ga osje}aju - bez ikakvih prepreka. U okviru ovih ajeta bilo je dijaloga s muslimanima, u kojima im donosi radosnu vijest o svojoj milosti i svom zadovoljstvu, zbog njihovog boravka u ba{~ama punim vje~nih blagodati. Kur’an im slika neprijatelja, nevjernika kao i silnika i krvnika. On govori kako }e im se suditi i kako }e biti izlo`eni d`ehenemskoj patnji. Vatra }e im gorjeti lica, pa neka otpo~nu paklenu gozbu. 6. Nagovje{taj uspjeha: Muslimani su, i pored svega {to im se doga|alo, znali od prvog dana od kada su po~ele njihove patnje s nevjernicima, da prelazak na islam ne zna~i i to, da islam nosi sa sobom nesre}u i zlo, ve} da islamsko u~enje te`i i ima za cilj, od prvog dana, obra~un s neznanjem i neznalicama, kao i njihovim mra~nim re`imom. Vjera islam ima za osnovni cilj uspostavljanje autoriteta na Zemlji i ru{enje politi~kih ustrojstava u svijetu, koja ne po{tuju ~ovjeka. Islam te`i da izgradi dru{tvo, kojim }e Allah, d`.{., biti zadovoljan, dru{tvo koje }e s obo`avanja bo`anstava pre}i na obo`avanje Allaha, d`.{.

112

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kur’an je objavljivao o tome radosne vijesti, neki put jasno i otvoreno, a neki put simboli~no. I tako, u to te{ko vrijeme za muslimane, kada im je zemlja bila pritje{njena, gotovo da se ugu{e na svom sopstvenom ognji{tu, i da izgube svoje `ivote, objavljivani su ajeti koji su poredili tegobe i neda}e, nepravdu i nasilje, te te`ak `ivot prethodnih poslanika poslanih, tako|er, narodima koji su ih u la` utjerivali i ostajali u nevjerstvu. Ajeti koji su govorili o ovome sadr`avali su skoro ista stanja i iste situacije, u kojima i kroz koje su muslimani prolazili u Meki, maltretirani od njenih nevjernika. Ajeti su sadr`avali metode rje{enja za uspjeh vjernika. U nekim kur’anskim poglavljima jasna su predskazanja propasti idolopoklonika Meke i uspjeha muslimana s uspjehom {irenja i tuma~enja vjere islama. U tom periodu objavljeno je mnogo ajeta koji donose radosnu vijest o pobjedi muslimana. Allah, d`.{., ka`e: “A rije~ Na{a davno je re~ena o robovima Na{im, o poslanicima: ‘Oni }e biti, doista, potpomognuti i vojska na{a }e zacijelo pobijediti!’ Zato se okreni od njih za neko vrijeme i promatraj ih, i oni }e promatrati! Zar oni kaznu Na{u da po`uruju? Kad ih ona stigne, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!” (37:171 - 177) Allah tako|er ka`e: “Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati!” (54:45), i ka`e: “Oni predstavljaju neznatnu urotni~ku vojsku koja }e tamo biti pora`ena.” (38:11) Za one koji su oti{li u Abesiniju u izgnanstvo, objavljeno je: “Oni koji se isele Allaha radi, nakon {to su bili progonjeni, Mi }emo jo{ na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onome svijetu bit }e jo{ ve}a - kad bi oni samo znali!” (16:41) Resulullaha, a.s., pitali su o Jusufu pejgamberu, pa Allah, d`.{., objavi. “U Jusufu i bra}i njegovoj nalaze se poruke za sve koji se raspituju.” (12:7) Oni koji se raspituju su stanovnici Meke, koje }e zadesiti ono {to je zadesilo Jusufovu bra}u, propast i predaja. Kada Allah, d`.{., govori o poslanicima, ka`e: “Nevjernici ssu govorili poslanicima svojim. ‘Ili }ete vjere na{e biti, ili }emo vas, doista, iz zemlje na{e protjerati!’” A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi }emo nevjernike sigurno uni{titi i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit }e to za one koji }e se polaganja ra~una preda Mnom bojati i koji }e od prijetnje moje strahovati.” (14:13, 14) Kad je izbio rat izme|u Perzijanaca i Rimljana, i kada su mu{rici `eljeli pobjedu Perzijanaca, s obzirom da su oni bili mu{rici, muslimani kao vjernici `eljeli su pobjedu Rimljana, tako|r vjernika, koji su vjerovali u Boga, poslanike, Objavu Knjige i Sudnji dan. Ali pobijedi{e Perzijanci. Tada Allah, d`.{., nagovijesti u objavljenim ajetima da }e Rimljani dobiti pobjedu, ali za nekoliko godina. Kur’an, pored ovoga nagovje{taja, najavi i jo{ jedan, radosniji,a to je pobjedu muslimana uz Allahovu, d`.{., mo}: “Allahova je odluka - i tada }e se vjernici radovati Allahovoj pomo}i. On poma`e kome ho}e. On je Silan i Samilostan.” (30:4, 5) Resulullah, a.s., s vremena na vrijeme je predskazivao radosne doga|aje sli~ne ovima. On se u vrijeme hodo~a{}a kretao me|u ljudima na trgu Ukkaz, Med`ni i Zil - Med`azu i

Zape~a}eni d`enetski napitak                                                       113

{irio Objavu, ali nije ljudima samo obe}avao D`ennet i d`enetske blagodati nego im je sasvim otvoreno govorio: “O ljudi, recite: Nema drugog boga osim Allaha, bit }ete spaseni. S tom rje~ju zagospodarit }ete Arapima, pot~initi strance, a ako umrete, bit }ete vladari u D`ennetu.”227 Ranije smo spomenuli {ta je odgovorio Utbe bin Rebia Resulullahu, a.s., kad su se cjenkali oko nekih ovodunjalu~kih stvari. Utbe nije nikada ni razumio, ni shvatio Resulullaha, a.s. Vrijedno je ponoviti {ta je odgovorio Resulullah, a.s., kad je posljednja delegacija Kurej{ija do{la Ebu - Talibu. On je jasno i glasno rekao da od njih tra`i da prihvate samo jednu rije~: kelime - i - {ehadet. Pri~a Habab bin el - Eret: “Do{ao sam kod Poslanika, a.s., a on je sjedio ogrnut svojom burdom (ogrta~), u sjeni Ka’be. Mu{rici su nas tada `estoko proganjali. Rekoh mu: ‘Zar ne}e{ moliti Allaha (da nam pomogne)?’ On sjede, sav crven u licu i re~e: ‘Ranije je bilo da gvozdenom ~e{agijom skidaju meso do kostiju nekome, to ga ne bi odvratilo od vjere. Sigurno }e Allah upotpuniti dostavljanje islama tako da }e konjanik i}i iz Sane do Hadremevta, a da se ne}e bojati nikoga osim Allaha.’” Prenosilac je dodao: “I vuka za svoje stado.”228 I u drugom predanju: “Ali vi po`urujete (nemate strpljenja).”229 Ova radosna predskazanja nisu bila nepoznata i skrivena, nego su za njih znali i muslimani i nevjernici. Tako bi se El - Esved ibn el - Muttalib i njegovo dru{tvo ismijavali ashabima kada bi ih vidjeli govore}i: “Do{li su vam kraljevi zemaljski i oni }e pobijediti perzijske i rimske kraljeve.” Zatim bi zvi`dali i pljeskali... Uz sva predskazanja za slavnu i svijetlu budu}nost na ovome svijetu, uz molbu iskrenu i sr~anu za boravak u D`ennetu, ashabi su svakodnevna zbivanja, tegobe i neda}e koje ih neprekidno okru`uju, smatrali samo “ljetnim oblakom koji }e se za kratko vrijeme rasturiti”. Resulullah, a.s., imao je ogromnu snagu i strpljenje da nahrani du{e muslimana znanjem i Kur’anom. Na tim osnovama temeljio se odgoj, precizan idubok. Kao rezultat toga kod muslimana imamo plemenitu du{u, ~isto srce, lijep odgoj, nepot~injenost materiji, borbu sa strastima, pokornost Gospodaru Zemlje i nebesa. Samo s takvim osobinama bilo je mogu}e na}i put iz tmnine na svijetlo. Bila je to pobjeda strpljenja nad neda}ama, lijepog nad ru`nim. S tim svim vjerovanje (iman) postajao je dublji, a snjim je raslo i sve {to je ljudsko. Rasla je briga za po{tenim `ivljenjem, za poslovima kojima }e Allah, d`.{., biti zadovoljan, za naukom koja }e obogatiti saznanja o vjeri, za samoobra~unom i gospodarenjem ~ulima, pa do psihi~ke smirenosti, strpljivosti, itd.

Zape~a}eni d`enetski napitak

115

TRE]I PERIOD OBJAVE POZIVANJE U ISLAM IZVAN MEKE
RESULULLAH, A.S., U TAIFU
U mjesecu {evalu230, desete godine poslanstva, (krajem maja ili po~etkom juna 619. godine po kalendaru), iza|e Resulullah, a.s., iz Meke i ode u Taif. Taif je grad udaljen od Meke oko {ezdeset milja. Ovu razdaljinu je Resulullah, a.s., pre{ao pje{ice. S njim je na put krenuo i njegov oslobo|eni rob Zejd bin el - Harise. U putu je Resulullah, a.s., pzivao plemena na koja je nailazio, u islam. Ni jedno pleme se nije odazvalo njegovom pozivu. Kad je do{ao u Taif uputi se trojici bra}e, poglavara plemena Sekif. To su bili Abdu Jalijel, Mes’ud i Hubejb, sinovi Amra bin Umejr es - Sekafije. Resulullah sjede s njima i pozva i njih u islam, pozva ih da vjeruju Allahu ida pomognu vjeri. Jedan od njih re~e: “Ja }u po~upati prekriva~ Ka’be, ako je tebe zaista Allah poslao.” drugi re~e: “A zar Allah nije imao nekog drugog osim tebe?”, a tre}i re~e: “Ovo je prvi i zadnji put da sam s tobom govorio. Ako si ti Poslanik, onda meni i ne dolikuje da govorim s tobom, a ako nisi, ti la`e{ na Boga, onda i ne treba da s tobom govorim.” Resulullah ustade od njih, ali im re~e: “Rekli ste {to ste imali, ali nikome o meni ne govorite.” Resulullah, a.s., proveo je u Taifu deset dana. Nikoga od uglednih ljudi Taifa nije pozvao u islam, a da li~no nije oti{ao kod njega i s njim govorio. Oni reko{e: “Napusti na{u zemlji i idi.”, i na njega navrati{e svoj olo{. Kada je Resulullah, a.s., napu{tao Taif, olo{ i robovi su ga slijedili, hulili i na njega s lijeve i desne Resulullahove, a.s., strane. Ga|ali su ga kamenicama i vrije|ali pogrdnim rije~ima. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznadpete, pa je potekla krv i obu}u mu natopila. Zejd bin el - Harise {titio ga je svojim tijelom. Resululah, a.s., osjetio je bol u glavi od silne galame, vike i udaraca. On i Zejd nasloni{e se na ogradu ba{~e Utbeta i [ejbeta, sinova Rebia, koji su `ivjeli tri milje od Taifa. Kad se Resulullah, a.s., sa Zejdom sakrio iza ograde, masa olo{a vratila se u Taif. Resulullah u|e u ba{~u i sjede pod vinograd uza zid. Kada se povratio i malo odmorio od onoga {to mu se desilo, izu~i ~uvenu dovu koja svjedo~i o velikoj tuzi i bolu usrcu nakon stra{nog doga|aja. Za njega je `alost bila, {to niko ne prima islam.

116

Zape~a}eni d`enetski napitak

^UVENA TAIFSKA DOVA GLASI:
“Gospodaru moj, molim Te da me fizi~ki oja~a{ i da me izvede{ iz bezizlazne situacije u kojoj se nalazim.Molim Te da me sa~uva{ od ljudskog poni`enja. O Najmilostiviji! Ti si Staratelj nejakih. Ti si moj Staratelj. Molim Te, ne ostavljaj me na milost i nemilost tu|incima koji me neprijateljski do~eka{e! Gospodaru moj, ne prepu{taj me njima. Stvoritelju moj, ako Ti nisi srdit na mene, onda za sve ove patnje ne marim. Tvoja briga o meni je prevelika, stoga se utje~em svjetlu Tvoga lica, kojim si rastjerao tamu i uz pomo} kojeg upravlja{ ovim i budu}im svijetom, i molim Te, skini Sviju srd`bu s mene! Obdari me Svojom milo{}u dok ne postignem Tvoje zadovoljstvo. Niko nema snage i mo}i osim Tebe.” Kada ga ugleda{e dva Rebiatova sina, u ovom te{kom stanju, probudi se u njima osje}aj samilosti, te pozva{e jednog dje~aka, malog kr{}anina - roba, zvanog Addas i reko{e mu: “Nosi ovaj groz onom ~ovjeku.” Kada dje~ak do|e do Resulullaha, a.s., dade mu gro`|e. Resulullah, a.s., pru`i ruku ire~e “bismillahi” (u ime Allaha), a zatim pojede. Addas re~e: “Ovako ne govori narod ovog kraja”, a Resulullah, a.s., ga upita: “Odakle si ti i koje si vjere?” On re~e: “Ja sam kr{}anin iz Ninive.” Resulullah, a.s., dodade: “Ti si, dakle, iz sela dobrog ~ovjeka Junusa bin Meteja.” On re~e: “A odakle zna{ ko je Junus bin Metej?” Resulullah, a.s., odgovori: “To je moj brat. On je Poslanik, a i ja sam Poslanik.” Addas pade po Resululahu, a.s., i po~e da mu ljubi glavu, ruke i noge Sinovi Rebiata su sve to posmatrali, pa jedan drugom re~e: “Onaj tamo }e ti pokvariti dje~aka. Ne}e te vi{e slu{ati!” Kad se Addas vrati, upita{ega: “Te{ko tebi, {ta ti bi?” On odgovori: “Moj gospodaru, ovaj ~ovjek je osoba kakve nema danas na Zemlji Ispri~a o mi je ne{to {to ne mo`e znati niko osim ~ovjeka koji je Poslanik.” Obojica mu, na ove rije~i, viknu{e: “Te{ko tebi Addase, s tvoje vjere }e te prevesti na svoju, a tvoja vjera je bolja od njegove.” Nakon toga doga|aja, Resulullah, a.s., iza|e iz skrovi{ta i krenu put Meke,slomljena srca, punog tuge i jada. Kad se pribli`i mjestu Karnu - Menazil, blizu grada, Allah, d`.{., posla mu D`ibrila i s njim meleka zadu`enog za brda koji zatra`i od Poslanika, a.s., da mu naredi da sru{i dva brijega El - Ah{eban, zvana Ebu Kubais i El - Ahner, na stanovnike Meke. Buharija prenosi op{irno ovu pri~u sa svojim senedom (lancem prenosilaca) od Urveta bin Zubejra, da mu je Ai{a, r.a., pri~ala, kako je pitala Resulullaha, a.s.: “Da li si imao te`eg dana od onoga na Uhudu (Bitka za Uhud)?” On je odgovorio: “Sva{ta sam pre`ivio od ovoga tvoga naroda, ali najgore {to su mi u~inili, u~inili su mi u Taifu, gdje sam sebe

Zape~a}eni d`enetski napitak

117

izlo`io poni`enju pred Ibn-Abdu Jalijel ibn Abdi Kelalu. On se ne odazva mojoj `elji i mom pozivu da prihvati {ehadet, a po{to on to ne u~ini, ja odoh od njega zabrinut i uznemiren. Bio sam u bunilu iz kojega se ne probudih dok ne do|oh do mjesta Karnul - Menazil (Karni Es - Se’alib). Tu podigoh glavu i ugledah obla~ak iznad glave koji mi je pravio hladovinu, pa pogledah bolje, kad na njemu stoji D`ibril i doziva me. Re~e mi: “Allah je ~uo {ta si ti govorio njima i {ta su oni odgovorili tebi. Allah ti {alje mene - meleka D`ibrila - da naredi{ {ta god `eli{ da uradim s njima. Zatim ~uh glas meleka koji mi nazva selam i re~e: “O Muhammede, evo me, {ta `eli{ da u~inim? Ako `eli da na njih sru{im ova dva brijega - ElAh{ebani - u~init }u to.” Resulullah, a.s., re~e: “Ne. Nego `elim da Allah u~ini da me|u njihovim potomstvom bude onih koji }e obo`avati samo Allaha i ne}emu {irk ~initi.”231 U ovom odgovoru, kojeg je dao Resulullah, a.s., ogleda se njegova izuzetna li~nost, satkana od visokih moralnih vrijednost, ~iju veli~inu je te{ko doku~iti. Resulullah, a.s., osvijesti se i srce mu se smiri, sretan zbog ove bo`anske pomo}i koju mu pru`i Allah, d`.{., s nebeskih katova. Nakon toga nastavi put prema Meki, dok ne do|edo doline Nahla i tu ostade nekolikodana. U toj dolini nalaze se dva mjesta pogodna za boravak - Es-Sejlul Kebir i Ez-Zejme, jer su se u njima nalazili voda i bilje. Tragaju}i po knjigama nismo utvrdili gdje se to ta~no nalazi. U vrijeme boravka u ovoj dolini, Allah, d`.{., posla Muhammedu, a.s., jednu skupinu d`ina. O njima Allah, d`.{., govori u Kur’anu na dva mjesta: u poglavlju “El - Ahkaf”: “Kada ti poslasmo nekoliko d`ina da Kur’an slu{aju, kada do|o{e da ga ~uju, oni reko{e: “Pst!” A kad se zavr{i, vrati{e se narodu svome da opominju: “O narode na{“, govorili su, “mi smo slu{ali knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvr|uje da su istinite i one prije nje i koja ka istini i na pravi put upu}uje.O narode na{, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, d`.{., On }e vam neke grijehe va{e oprostiti i od patnje vas neizdr`iveza{tititi!” (46:29 - 31) U poglavlju “El -D`inn” stoji: “Reci: ‘Meni je objavljeno da je nekoliko d`ina prislu{kivalo i reklo: Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slu{ali, koji na pravi put upu}uje, i mi smo u nj povjerovali i vi{e nikoga ne}emo Gospodaru na{em ravnim smatrati.’” (72:1, 2,) O njima Alah, d`.{., govori sve do kraja petnaestg ajeta. Iz ovih navedenih ajeta, kao i iz predanja koja su nastala tuma~enjem ovoga govora, jasno nam se ukazuje da Resulullah, a.s., nije do tada bio obavije{ten o d`inima. O njima je saznao tek nakon objave prethodnih ajeta. Ovo je bilo prvi put da bude u dru{tvu d`ina. Tekst kasnijih predanja sadr`i saznanje da su oni ~e{}e dolazili poslije ovih doga|aja. Uistinu, Kur’an je otkrio Resulullahu, a.s., svijet d`ina i time mu dao na znanje jedan novi vid pru`ene pomo}i i njegovi nedoku~ivih riznica Gajba (napoznatog i nedostupnog nama). Pomo} u vojsci koju ne zna i na vidi niko osim Njega, pozvr|ena je objavljivanjem ajeta u kojima nagovije{tava uspjeh Resulullahove, a.s., da’ave (tuma~enja i {irenja islama).

118

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ovim novim saznanjem tako|er je potvr|eno da ni jedna ovozemaljska sila nije u stanju da stane na put izme|u islama i njegovog uspjeha. Allah, d`.{., ka`e: “A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji ne}e uma}i i mimo Njega ne}e za{titinika na}i. Oni su u velikoj zabludi.” (46: 32) I Allah, d`.{., ka`e: “I mi znamo da ne mo`emo Allahu na Zemlji uma}i i da od Njega ne mo`emo pobje}i.” (72:12) Pred ovom pomo}i, pred ovom pobjedomi ovim predskazanjima, razi|e se oblak tame, `alosti i o~aja, koji je pratio Resulullaha, a.s. od njegovog izlaska iz Taifa, onako skrhanog i oja|enog, pa dok ne odlu~i da se vrati u Meku, sa ~vrstim naumom da nastavi zapo~eti posao oko tuma~enja islama i dostavljanja vje~ne Allahove Objave s novim poletom, snagom, voljom i ushi}enjem. Tada otprilike Zejd bin Harise mu re~e: “Kako }e{ ponovo u Meku, kad su te protjerali?” On odgovori: “O Zejde, Allah, kako vidi{, pronalazi izlaz i daje olak{anje. On }e potpomo}i Svoju vjeru i uzdignuti Svoga Poslanika.” Resulullah, a.s., u povratku za Meku svrati u pe}inu Hira i posla ~ovjeka iz porodie Huza’at kod Ahnesa bin [erika, da ga primi pod svoju za{titu. On re~e: “Ja nisam doma}i, a samo oni mogu nekog uzeti pod svoju za{titu.” On posla ~ovjeka kod Suhejla bin Amra, a Suhejl re~e: “Zaista porodica Benu - Amir ne mo`e {tititi porodicu Benu - Ka’b.” On ga posla El - Mut’amu bin Adijju, pa Mut’am odgovori: “Da, ja ga uzimam pod svoju za{titu.” On zatim pozva svoje sinove i svoje pleme i re~e im: “Stavite na sebe oru`je i budite raspore|eni na uglovima Ka’be. Ja sam uzeo Muhammeda pod svoju za{titu.” Zatim posla po Resulullaha, a.s., neka do|e i u|e. Kad se Resulullah, a.s., pojavi sa Zejdom bin Harise i pro|e do Mesd`idul - harama, gdje se zaustavi, Mut’am bin Adijj ustade na svojoj devi i pozva: “O Kurej{ije, ja sam Muhammeda, a.s., uzeo pod svoju za{titu i neka ga niko od vas ne vrije|a.” U tom Resulullah, koji je ~inio obilazak Ka’be, do|e do ugla na kojem je crni kamen i dota~e ga. Zatim je klanjao dva rekata i oti{ao svojoj ku}i. Mut’am i njegovi naoru`ani ljudi otpratili su ga do ku}e. Postoji pri~a da je Ebu - D`ehel upitao Mut’ama: “Je si li mu za{titnik ili sljedbenik?” Ovaj odgovori: “Samo za{titnik.” Ebu - D`ehel re~e: “Koga ti {titi{ i mi }emo {tititi.”232 Resulullah, a.s., nije zaboravio Mut’amu ovo dobro djelo,stoga ga slu{amo da na Bedru po pitanju zarobljenika ka`e: “Da je `iv Mut’am bin Adijj, i da mi je posredovao za ove ovdje,sve bih ih njemu ostavio.”233

Zape~a}eni d`enetski napitak

119

PREDO^AVANJE ISLAMA PLEMENIMA I POJEDINCIMA
U mjesecu zul-kade, desete godine od poslanstva, krajem juna ili po~etkom jula, godine 619. po kalendaru, Resulullah se vrati u Meku, da nastavi izlaganje islama plemenima i pojednicima. Zbog pribli`avanja sezone hodo~a{}a ljudi su masovno dolazili u Meku na iznurenim kamilama, i iz mjesta dalekih, da obave obred had`a, i da bi za sebe korist imali, te da bi u odre|ene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Resulullah, a.s., iskoristio je ovu priliku, pa je obilazio pleme po pleme, izla`u}i im temelje islama, pozivaju}i ih u Allahovu, d`.{., vjeru. To je ~inio s istom snagom, istim elanom i istim metodom, kao {to je to ~inio od ~etvrte godine poslanstva.

PLEMENA KOJIM JE PONUDIO ISLAM
Pri~ao je Ez - Zuhri: “Plemena koja su nam spomenuta i kod kojih je oti{ao, ponudio islam i pozivao ih u njega, bila su: Benu Amir bin Sa’sa’, Muharib bin Hasfe, Fizare, Gassan, Murre, Hanife, Selim, Abes, Benu - Nasr, Benul - Bekai, Kinda, Kelb, El - Haris bin K’ab, ‘Uzrej, El - HAdarime, i niko od njih mu se nije odazvao.”234 Ova plemena koja je naveo Ez - Zuheri nisu sva pozvana u islam tokom jednegodine ili za vrijeme jednog had`a, nego je to Resulullah, a.s., ~inio svake godine, po~ev{i od ~etvrte kada je i dobio imperativ da javno nastupa, pa do posljednje sezone had`a pred Hid`ru. Stoga se ne bi moglo re}i da je odre|eno pleme pozivano u islam u jednoj odre|enoj godini. U~enjak El - Mensur Fevri navodi neka plemena koja je prvi puta pozivao u islam te desete godine 235, a Ebu - Ishak iznosi i metode pozivanja kao i njihovo odbijanje. Evo ukratko o tome: 1. Benu - Kelb: Resulullah, a.s., oti{ao je kod jedne njihove porodice koja se zvala Benu Abdillah, pa ih pozva da vjeruju u Allaha, d`.{., i njega kao Poslanika, a.s. On im je rekao. “O Benu-Abdullah, Allah je dao lijepo ime va{em ocu, a vi ne prihva}ate ono {to On daje vama.” 2. Benu - Hanifa: “On je njih obilazio u mjestu gdje su odsjeli i pozivao ih u islam ida povjeruju u njega kao Poslanika. Nikood Arapa nije ru`nije odbio ponudu od njih.” 3. Benu Amir bin Sa’saa starje{ina je kod kojega je oti{ao Resulullah, a.s., i pozvao ih

120

Zape~a}eni d`enetski napitak

u islam, da vjeruju jednog Allaha, d`.{., i priznaju njega za Allahovog Poslanika. Jedan iz porodice, pod imenom Behiret bin Firas, re~e: “Tako mi Boga, kada bih uzeo ovog mladi}a od Kurej{ija, s njim bih zavladao nad Arapima.” Zatim dodade: “[ta misli{ ako ti damo prisegu na islam, zatim te Allah pomogne nad neprijateljima, ho}emo li te naslijediti (u poslanstvu)?” Resulullah, a.s., re~e: “Odredba o tome je u Allahovim rukama. On poslanstvo daje kome ho}e.” Amir mu tada re~e: “Onda nam ti nisi potreban.” I oni ga odbi{e. Kada su se vratile porodice Benu - Amra svojim ku}ama, pri~ale su svome starje{ini, koji nije bio na hodo~a{}u zbog starosti, {ta im se dogodilo. Reko{e mu: “Dolazio nam je mladi} iz plemena Kurej{ od Beni Abdul - Muttaliba, koji sebe smatra Poslanikom. Poziva nas da ga {titimo i da ga povedemo sa sobom u na{u zemlju.” Starac se dohvati za glavu pa re~e: “O sinovi Amrovi, kaku ste to glupost uradili? Kolike li {tete zbog toga. Tako mi Boga, tako ne{to nikada ne bi izmislio ni jedan Ismailit (od porijekla Ismaila) On je govorio istinu. Gdje vam je pamet bila?” 236

VJERNICI ISLAMA VAN MEKE
Resulullah, a.s., izlo`io je i ponudio islam plemenima i delegacijama, tako|er nije zanemario pojedince, kao i neke znamenite li~nosti. Neki su pozitivno odgovorili, tako da islam primi{e mnogi ljudi, neposredno poslije perioda hodo~a{}a. Evo nekih od tih: 1. Suvejd bin Samit bio je ugledni jesribski 237 pjesnik. Njegovi su ga zvali nadimkom Kamil (potpun), zbog njegovog pjesni~kog dara, ~asti i porijekla. Do{ao je u Meku radi had`a ili umre, pa ga je Resulullah, a.s., pozvao u islam. On je odgovorio: “Mo`da je to {to ti ima{, isto kao i ovo {to ja imam. Resulullah, a.s., upita ga: “A {ta ti ima{?” On re~e: “Lukmanovu mudrost.” Resulullah mu re~e: “Ka`i {ta zna{.” Suvejd mu izlo`i ono {to je znao, pa mu Resulullah, a.s., re~e: “Ovaj govor je lijep, ali ono {to ja imam kod sebe vrednije je od toga, ja imam kur’anske ajete koje je obhjavio Uzvi{eni Allah, d`.{., meni. Kur’an je putokaz i svjetlo ljudima.” Zatim mu Resulullah, a.s., prou~io odlomak iz Kur’ana i pozva ga u islam. On ponovi za Resulullahom, a.s., kelimei - {ehadet i pre|e na islam rekav{i: “Ovo su divne rije~i.” Zatim se vratio u Medinu, ali je poslije toga bio ubijen u ratu Bu’as. 238 Suvejd je primio islam po~etkom jedanaeste godine poslanstva. 239 2. Ijjas bin Muaz bio je mlad dje~ak, porijeklom iz Jesriba. U Meku je do{ao sa delegacijom plemena El - Evs. Do{li su u Meku da sklope savez s Kurej{ijama protiv njihovih sunarodnjaka iz plemena El - Hazred`, neposredno pred ~uveni rat Bu’as, po~etkom jedanaeste godine od poslanstva. Neprijateljski plamen bio je zapaljen izme|u dva spomenuta plemena u Jesribu.

Zape~a}eni d`enetski napitak

121

Pleme El - Hazred` bilo je brojnije od plemena El - Evs. Kada je Resulullah, a.s., saznao da su El - Evsovi do{li u Meku, oti{ao je kod njih, sjeo irekao: “A kako to?” On re~e: “Ja sam Allahov Poslanik, poslao me je vjernicima. Ja ih pozivam da vjeruju Allaha i da Mu ni u ~emu druga ne pripisuju. Meni je spustio Knjigu.” Zatim im je objasnio islam i prou~io odlomak iz Kur’ana. Tada Ijjas bin Muaz re~e: “O narode, bolje }e biti da smo radi ovoga do{li, nego radi saveza.” Tada uze {aku pustinjskog praha Ebu - Hajser Enes bin Rafia, jedan ~lan delegacije, i baci je Ijjasu u lice, pa re~e. “Gubi se od nas! Tako mi `ivota, mi smo do{li zbog druge stvari.” Ijjas za{utje, a Resulullah, a.s., ustade i napusti ih. Oni su se potom vratili u Medinu neobavljena posla. Savez sa Kure{ijama nisu sklopili. Nakon povratka u Jesrib, Ijjas je ubrzo umro donose}i {ehadet, u~e}i tekbire, zahvaljuju}i i slave}i Allaha, d`.{. I niko ne sumnja u to da je Ijjas umro kao pravi musliman.
240

3. Ebu Zerr El - Gaffari bio je stanovnik iz okoline Jesriba. Kada je do{la vijest u Jesrib o Muhammedovom, a.s., poslanstvu preko Suvejda bin Samita i Ijjasa bin Muaza, legla je na srce Ebu - Zerra i bila povod njegovom islamu. 241 Buharija prenosi od Ibn - Abbasa da je pri~ao: Rekao je Ebu - Zerr: Ja sam iz porodice Gaffar, ~uli smo vijest da se u Meki pojavio ~ovjek koji sebe smatra Poslanikom, pa se obratih bratu: “Moj brate, oti|i kod tog ~ovjeka, razgovoaraj s njim i vrati mi se s informacijama.” On ode, vidje Resulullaha, a.s., a potom se vrati ku}i. Kad je do{ao, ja ga upitah: “S kakvim vijestima si do{ao?” On odgovori: “Tako mi Allaha, vidio sam ~ovjeka koji nare|uje dobro a odvra}a od zla.” Ja mu tada rekoh: “Nisi me zadovoljio s odgovorom.” Onda, ja uzeh ranac (zave`ljaj) i {tap, pa kenuh u Meku. Kad tamo do|oh, po~eh tra`iti Muhammeda, a.s. Ne znam ga, a mrzi me da nekog pitam. Boravio sam u mesd`idu i pio vodu zem - zem. Zatim pro|e pokraj mene Alija i re~e: “Ovaj ~ovjek kao da je stranac?” Odgovorih mu: “Da.” Zatim me on pozva kad krenu ku}i, i ja po|oh za njim. Niti on mene {ta pita, a ni ja njega. Kod njega sam prespavao, a ujutro krenuh u mesd`id da pitam za Muhammeda. Do tada mi nije niko ni{ta pri~ao o njemu. Opet pro|e Alija pored mene i re~e: “Jo{ uvijek nisi na{ao gdje }e{ odsjejsti?” Rekoh: “Ne.” On re~e: “Hajde sa mnom.” Pa me upita: “Ko si? [ta te dovede u ovaj grad?” Rekoh mu: “Ako me ne}e{ izdati, re}i }u ti.” Alija re~e: “Dobro.” Ja mu rekoh: “^uo sam da ovdje `ivi neki ~ovjek koji sebe smatra Bo`ijim Poslanikom. Slao sam brata da s njim razgovara, pa se vratio bez obavljena posla. @elim da vidim li~no tog ~ovjeka.” Alija, r.a., njemu re~e: “Eto, ti si potrefio na vodi~a. Ja upravo idem kod njega. Gdje ja u|em, u|i i ti. Ako vidim nekoga da je opasan po tebe, zastat }u i nasloniti se uza zid kao da popravljam svoju obu}u, a ti produ`i.” Alija je i{ao. a ja za njim, dok ne u|osmo u jednu ku}u. S njim u|oh kod Allahovog Poslanika, a.s. Ja mu rekoh: “Predo~i mi islam.” On mi ga predo~i. Primih islam isti ~as, pa mi re~e: “O Ebu - Zerr, nikom ni{ta ne govori o

122

Zape~a}eni d`enetski napitak

ovome. Vrati se u svoje mjesto, pa kad ~uje{ da smo oja~ali i ti nam se pridru`i. Jo{ se ne zna za nas i na{ rad, ali i ti radi.” Rekoh: “Tako mi Onoga ko ti je dostavio Istinu, pred svima }u sada glasno re}i.” Pa do|oh u mesd`id i zatekoh Kurej{ije na okupu. Ja viknuh: “O narode Kurej{a, zaista, ja svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.” Oni povika{e: “Ustanimo i dr`imo ovog otpadnika.” Ustado{e i izudara{e me do smrti. Zate~e me Abbas u takvom stanju, nage se nad mene, okrenu se njima i povika: “Te{ko vama! Zar da ubijete ~ovjeka iz porodice Gaffar, a va{e trgovanje i va{i putevi vode preko njihove zemlje?” Ostavi{e me na miru. Kada je osvanuo novi dan, vratih se u mesd`id i ponovih isto ono {to sam ju~er rekao. Oni reko{e: “Udrimo ovog otpadnika, pa ustado{e i u~ini{e sa mnom isto {to su u~inili i prethodni dan. Opet nai|e Abbas, nadnese se nad mene i ponovi svoj ju~era{nji govor.”242 4. Tufejl bin Amr ed - Dusi bio je ~astan i ugledan ~ovjek, daroviti pjesnik, poglavar plemena Dus. Njegovo pleme je imalo vlast, ili ne{to kao dominaciju u nekim pokrajinama Jemena. Posjetio je Meku jedanaeste godine po poslanstvu. Stanovnici Meke priredi{e mu topao do~ek sa velikim po~astima. Onimu reko{e: “O Tufejle, stigao si u na{ grad, a u njemu se nalazi ~ovjek, zagonetan i neshvatljiv za nas, koji nas podvoji na skupine. Me|usobno nas zavadi. Govori kao vra~. Razdvaja oca od sina. brata od brata, mu`a od `ene. Bojimo se za tebe i tvoju pratnju od onoga {to nas je zadesilo. Ne razgovaraj s njim i ne slu{aj{ta govori.” Tufejl pri~a: “Tako mi Allaha, toliko su bili uporni da sam odlu~io, niti da ga ~ujem, niti da s njim razgovaram. Kad po|oh u mesd`i, za~epih u{i pamukom da ne ~ujem ni{ta od njegova govora. Stigoh ja u mesd`id, kad on stoji i klanja kod Ka’be. Zastao sam blizu njega, pa me Allah ne ostavi, a da ne~uh neke njegove rije~i. Govor koji sam ~uo, bio je ugodan. Rekoh u sebi: ‘Jadna ti majka Tufejle! Tako mi Boga, ja sam daroviti pjesnik, dobro razlikujem lijep govor od ru`nog, {ta mi smeta da poslu{am govor ovog ~ovjeka? Ako je ne{to lijepo, prihvatit }u, a ako je ru`no, zanemarit }u.’ Proboravio sam tu dok on ne krenu ku}i. Slijedio sam ga. Kad u|e u ku}u, u|oh za njim. Ispri~ah mu pri~e koje sam ~uo i upozorenje i brigu ljudi za mene. Rekoh mu da sam za~epio u{i pamukom, ali da sam, ipak, ~uo dio njegova govora. Rekoh mu: ‘Pri~aj mi, {ta je s tobom.’ On mi predo~i islam i zau~i Kur’an. Tako mi Boga, nikad do tada nisam ~uo ni{ta ljep{e od toga. Kakav divan govor! Primih islam, izgovorih {ehadet istine i rekoh mu: ‘Mene slu{a moj narod,ja se vra}am u svoj kraj, pozvat }u ih u islam, moli Allaha da mi da neki znak!’” Resulullah, a.s., je molio. Allah, d`.{., dade mu znak. Kada se vra}ao ku}i, Allah mu obasja lice jarkom svjetlo{}u. Svjetlilo je kao kandilj. On re~e: “Allahu moj, neka bude svjetlo mimo moga lica, bojim se da ne ka`u: on je ~arobnjak.” Svjetlost se pretvori u njegov bi~. On pozva u islam svoga oca i svoju `enu. Oni prihvati{e, ali njegov narod ne prihvati novu vjeru. Me|utim, nisu ga

Zape~a}eni d`enetski napitak

123

skidali s ~ela sve do njegovog odlaska, nakon Bitke na Hendeku. 243 S njim se iselilo oko osamdesetak ku}a iz plemena. U islamu je do`ivio lijepu starost. Pao je kao {ehid u Bitki na Jemami. 244 5. Dimad el - Ezdi porijeklom je iz plemena Ezd [enuet iz Jemna. Lije~io je ljude. Do{ao je u Meku i ~uo njen olo{ od ljudi kako govori: “Muhammed je, uistinu, lud.” On u sebi pomisli: “Kad bih do{ao kod tog ~ovjeka, mo`da bi ga Bog izlije~io uz moju pomo}.” On na|e Muhammeda, a.s., i re~e mu: “O Muhammede, ja lije~im od ove bolesti, ho}e{ li da te izlije~im?” Resulullah, a.s., re~e: “Hvala pripada Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomo}i tra`imo. Koga Allah uputi, taj ne}e zalutati, a koga On u zabludu dovede, niko ga iz nje ne mo`e izvesti. Ja svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, On nema suparnika i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.” “A sad”, re~e El - Ezdi, “ponovi mi ove tvoje rije~i.” Resulullah, a.s., ponovi ih tri puta, pa ovaj re~e: “Slu{ao sam rije~i ~arobnjak i vra~a i rije~i pjesnika, ali ovako ne{to jo{ nisam ~uo. Tvoje rije~i nadma{uju svaki govor. Pru`i svoju ruku da ti se zakunem na islam”, pa mu dade svoju prisegu. 245

[EST DOBRIH STANOVNIKA JESRIBA
U vrijeme had`a, godine jedanaeste od poslanstva - jula 620. god. n. e., islam je na{ao plodne sjemenke za svoju ideju, koje ubrzo izrasto{e u granata stabla u ~ijoj hladovini su se muslimani odmarali od dugogodi{njih patnji silnika i zulum}ara. Resulullah, a.s., posjedovao je duboku mudrost. On je uspijevao tokom svih patnji i stradanja u Meki - od utjerivanja u la`, pa do odvra}anja od Allahovog puta - da obilazi arapska plemena i da im predo~ava islam. To bi ~inio tokom mra~nih no}i, nastoje}i da se mekanski nevjernici ne umije{aju izme|u njega i tih plemena. 246 Iza{ao je, jedne takve no}i, s Ebu - Bekrom i Alijom i obi{ao plemena Zuhel i [ejban bin S’alebe. Pri~ao im je o islamu i pozivao ih u vjeru. Tako je poveden i jedan dijalog izme|u Ebu - Bekra i ~ovjeka iz Zuhela, u vidu pitanja i lijepih odgovora. Benu - [ejban najljep{e su odgovarali na pitanja. Me|utim, i pored toga odbili su primanje islama. 247 Zati m je Resulullah, a.s., oti{ao i na Minu, i to na Akabu. Na putu ka Akabi ~uo je ljude kako razgovaraju. On po`uri da ih stigne i da im se pridru`i. Bila su tu {esterica momaka iz Jesriba, svi iz plemena Hazred`. To su: 1. Es’ad bin Zeraret iz porodice Benu - Ned`d`ar, 2. ‘Avn bin el - Haris bin Rifa’ta ibn Afra’ iz Benu Ned`d`dar, 3. Rafi’a bin Malik bin el - Ad`lan iz Beni - Zurejka,

124

Zape~a}eni d`enetski napitak

4. Kutbet bin Amir bin Hudejde iz porodice Beni - Selema, 5. Ukbet bin Amir bin Nabi iz porodice Benu - Haram bin Ka’b, 6. D`abir bin Abdullah bin Ri’ab iz porodice Ubejd Abid bin Ganem. To su bili sinovi jesbirske gospode. Oni su slu{ali od jevrejskih robinja Medine koje su govorile da }e u ovom njihovom vijeku biti poslan Poslanik. “On }e se pojaviti i mi }emo ga slijediti, pa }ete izginuti poput naroda Ada i Irema.” 248 Kad ih je sustigao, Resulullah, a.s., im se obratio: “Ko ste vi?” Odgovori{e: “Grupica Hazred`lija.” Re~e: “Od jevrejskih saveznika?” Odgovori{e: “Da.” Re~e im: “Ho}ete li sjesti da malo popri~amo?” Odgovori{e: “Da.” Pa sjedo{e s Resulullahom, a.s., i on im objasni stvarnost islama i su{tinu vjere. Potom ih pozva da vjeruju Uzvi{enog Allaha, d`.{., i prou~i im odlomak izKur’ana. Oni reko{e jedan drugome: “Znate, tako nam Boga, ovo je Poslanik o kojem su pri~ali jevreji. Ne dozvolimo da nas oni preteknu.” Oni tada priznado{e Resulullaha, a.s., za Allahovog Poslanika i primi{e islam. Bili su me|u najpametnijim glavama Jesriba. Iscrpio ih je bratoubila~ki rat koji se nedavno zavr{io i koji ponovo mo`e buknuti, pa po`elje{e da Resulullahova vjera i misija bude razlog okon~anju ratovanja. Oni reko{e: “Mi smo napustili svoje pleme, jer nismo mogli gledati {ta rade. Nema niti jednog takvog naroda kao {to su oni, u neprijateljstvu i zlu. Mo`da }e ih Allah objediniti oko tebe. Mi }emo im ponuditi i objasniti islam i pozvat }emo ih da ti vjeruju. Izlo`it }emo im razlog zbog kojeg ti se odazvasmo i ubrojasmo se u tvoje sljedbenike. Ako ih Allah okupi oko tebe, bit }e{ najcjenjeniji ~ovjek.” Kada se ovi vrati{e u Medinu, vrati{e se kao nosioci islama. U Medini ne ostade ni jedna ensarijska ku}a, a da se u njoj nije spominjao Allah,d`.{., i Resulullah, a.s. 249

NAPOMENA O RESULULLAHOVOJ, A.S., @ENIDBI AI[OM, R.A.
U mjesecu {evalu, ove iste, jedanaeste godine po poslanstvu, vjen~a se Resulullah, a.s., s Ai{om, ^ednom, r.a., Imala je {est godina, a s njom je imao odnos u Medini poslije hid`re, kada je imala devet godina. 250

Zape~a}eni d`enetski napitak

125

EL - ISRA VE EL - MI’ARAD@I
ISRA I MI’RAD@ NO]NO PUTOVANJE I UZDIGNU]E
Resulullah, a.s., provodio je izuzetno te`ak period u `ivotu kr~e}i trnoviti put islamu. NJegova misija {irenja Allahove, d`.{., vjere, do`ivljavala je uspone i padove. A tamo negdje u dalekim bo`anskim prostorima, treperile su sjajne zvijezde koje su {aputale o novim uspjesima. U tom peridu, izme|u uspjeha irazo~aranja, desio se doga|aj Israa i Mi’rad`a, o kojem }emo op{irnije govoriti zbog njegove velike duhovne vrijednosti. Postoji vi{e mi{ljenja o vremenu u kome se desi{e iisra i Mi’rad`: 1. Isra’ se dogodio u godini u kojoj je Allah, d`.{., po~astio Resulullaha, a.s., poslanstvom. Ovo mi{ljenje dr`i Taberani. 2. Doga|aj se zbio, nakon pet godina od poslanstva, smatraju Nevevija i Kurtubi. 3. Zbio se ovaj doga|aj dvadeset sedme no}i mjeseca red`epa, desete godine poslanstva, mi{ljenje je u~enjaka El - Mensura Fevrija. 4. Prije hid`re na {esnaest mjeseci, ili mjeseca ramazana, godine dvanaeste od poslanstva. 5. Prije hid`re na godinu i dva mjeseca, ili muharemu, trinaeste godine od poslanstva, i6. Prije hid`re na godinu dana, ili u mjesecu rebiul - evelu, trinaeste godine od poslanstva. Prva tri mi{ljenja uzeta su na osonovi nekih zna~ajnih doga|aja u tom periodu islama. Naime, h. Hatid`a, r.a., preselila je na ahiret mjeseca ramazana, godine desete po poslanstvu. Do tada jo{ nije bio objavljen propis o pet dnevnih namaza, a uop}e nema spora oko toga da je pet dnevnih namaza propisano u ni}i Isra. 251 Posljednja tri mi{ljenja donesena su na temelju objavljivanja sure - poglavlja Kur’ana “El - Isra’”, ~iji sadr`aj ukazuje da je prili~no kasno objavljen. Ne znam koje je ispravnije mi{ljenje. Svi imami hadisa prenose ovaj doga|aj, a mi }emo ga izlo`iti u kratkim crtama slijede}im redom: Ibn - Kajjim ka`e: “Resulllah, a.s., do`ivio je Isra’ kao stvarno, tjelesno putovanje, koje je zapo~elo iz Mesd`idul - harama u Meki, a zavr{ilo se u Bejtul - Makdesu, u Kudusi [erifu. Putovao je na Buraku (jahalici), u pratnji meleka D`ibrila, a.s. Stigao je u Kudus, klanjao kao imam prethodnim poslanicima u d`amiji, a Buraka je zavezao o halku d`amijskih vrata.

126

Zape~a}eni d`enetski napitak

Te no}i bilo je Resulullahovo, a.s., uzdignu}e iz Bejtul - Makdesa na prvi nebeski kat. Predvodio ga je melek D`ibril, koji ga je uveo u to prvo nepoznato Allahovo prostranstvo. Tamo je vidio Adema, a.s., oca ljudskog roda. Nazvao mu je selam, a on mu uzvratio dobrodo{licom i odgovorio na selam. Priznao je njegovo poslanstvo. Tu mu je Allah, d`.{., pokazao du{e {ehida s desne strane i du{e unesre}enih s lijeve strane. Odatle je Resulullah, a.s., uzdignut na drugi nebeski kat. Dobio je dozvolu za ulazak. Tamo je ugledao Jahja’a, sina Zekerijaha i Isa’a, sina Merjemina. Sreo se snjima i nazvao im selam. Oni su mu odgovorili i nazvali dobrodo{licu i priznali ga za poslanika. Nakon toga uslijedilo je uzdignu}e na tre}i nebeski kat. Na njemu se sreo sa Jusufom. Nazvao mu selam i Jusuf mu je odgovorio selamaom i dobrodo{licom i priznao mu poslanstvo. Zatim je uzdignut na ~etvrti nebeski kat. Na njemu je ugledao Idrisa. Nazvao mu je selam. On je izrazio dobrodo{licu i priznao njegovo poslanstvo. Poslije toga uzdignut je na peti nebeski kat. Tamo je vidio Haruna, sina ‘Imranova, nazvao mu selam, a ovaj njemu dobrodo{licu i priznao ga za poslanika. Odatle je uzdignut na {esti nebeski kat. Tu se sreo sa Musaom, sinom ‘Imranovim. Nazao muselam, a on njemu dobrodo{licu. I on je priznao njegovo poslanstvo. Kada je napu{tao {esti nebeski kat, Musa’ je zaplakao. Upitan je: “[ta te to navede na pla~?” On odgovori: “Pla~em zbog toga, {to }e narod dje~aka koji je iza mene do{ao za Poslanika, biti brojniji u D`ennetu od mog naroda.” Poslije ovog razgovora, Resulullah, a.s., uzdignut je na sedmi nebeski kat.Tamo je sreo Ibrahima, a.s. Nazvao mu selam, a on njemu dobrodo{licu i priznao ga za poslanika. Nakon ovog putovanja, Resulullah, a.s., uzdignut je do Sidretul - Munteha’a, a odatle do Bejtul - Ma’mura. Sasvim se pribli`io Svevi{njem, Uzvi{enom Allahu, d`.{. Zatim se pribli`io, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bli`e. Objavio je robu Svome ono {to je objavio. Tu mu je propisano klanjanje pedeset dnevnih namaza. Resulullah, a.s., krenuo je nazad. Kada je prolazio pokraj Musa’a, ovaj ga upita: “[ta ti je nare|eno?” Odgovori: “Klanjanje pedeset dnevnih namaza.” Musa’ re~e: “Tvoj ummet ne}e biti u stanju da to izvr{ava. Vrati se svome Gospodaru i moli Ga da olak{a tvom ummetu.” Resulullah, a.s., okrenu se meleku D`ibrilu, kao da od njega tra`i savjet. On mu potvrdno nai{areti: “Da, akoti to `eli{.” D`ibril ga uzdignu ponovo kod Silnog, Slavljenog i Uzvi{enog Allaha, d`.{. - Koji je bio na Svom mjestu (ovo je dio Buharijine re~enice umetnut u pojedinim predanjima hadisa).Allah, d`.{. mu skide s du`nosti deset namaza. Poslanik, a.s., spustio se do Musa’a i obavijesti ga. Musa’ re~e: “Vrati se Gospodaru svome i moli Ga da olak{a tvome ummetu.” Tako je Resulullah, a.s., odlazio tamo amo, izme|u Musa’a i Gospodara svoga Uzvi{enog, dok mu nije ograni~io broj namaza na kona~nih pet. Poslije toga Musa’ga je

Zape~a}eni d`enetski napitak

127

jo{ jedanput poslao gore, a Resulullah, a.s., odgovorio je: “Dosta sam dobio od Gospodara moga, zadovoljan sam i prihva}am.” Kada se Resulullah, a.s., udaljio, javi mu se Glas: “Proveo sam Svoju naredbu i olak{ao Svojim robovima.” 252 Ibn - Kajjim potom je naveo razli~ita mi{ljenja oko Allahovog, d`.{., vi|enja. On je citirao rije~i Ibn - Tejmija, sa sli~nim sadr`ajem. Su{tina ukazuje da nije do{lo do vi|enja Stvoritelja golim okom i da ovo mi{ljenje nije preneseno ni od jednog ashaba. Ibn - Abbasovo predanje, koje govori o apsolutnom vi|enju i do`ivljavanju Allaha, d`.{., nije u kontradiktornosti s drugim njegovim predanjem koje govori o do`ivljavanju Allaha, d`.{., srcem. Ibn - Kajjam nastavlja: “Rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{., u suri “En - Ned`m”: ‘Zatim se pribli`io pa nadnio’ (53:8), zna~e druga~ije pribli`avanje od onoga u pri~i o no}nom uzdignu}u, jer pribli`avanje u suri “En - Ned`m” je D`ibrilovo pribli`avanje i njegovo nadno{enje, kao {to ka`e Ai{a, r.a., i Ibn- Mes’ud, r.a., a tekst to potvr|uje. A “pribli`avanje i nadno{enje” u hadisu ‘O no}nom putovanju’ - Isra’u, ukazuje jasno da je to Allahovo, d`.{., pribli`avanje i nadno{enje. U suri “En - Ned`m” ima: ‘On ga je i drugi put vidio kod Sidretul muntehaa.’ Ovo se odnosi na D`ibrila, a.s., kojeg je Resulullah, a.s. vidio u njegovom liku dva puta: prvi puta na Zemlji, a drugi puta kod Sidretul muntehaa, a samo Allah zna.” 253 U ovom periodu ponovila se mu’d`iza ~i{}enja Resulullahovih, a.s., grudi, kao {to su se desili i jo{ neki doga|aji: Ponu|eno je Resulullahu mlijeko i vino. On izabra mlijeko, pa mu je re~eno: “Upu}en si na pravi put ili pogodio si pravi put, a da si slu~ajno uzeo vino, tvoj ummet bio bi zaveden.” Resulullah, a.s., vidio je ~etiri rijeke u D`ennetu: dvije znane i dvije neznane. Dvije znane rijeke su: Nil i Eufrat. Njihova simbolika zna~ila je da }e se islam udoma}iti u plodnim dolinama tih dvaju rijeka, i da }e stanovnici njihovih tokova biti nosioci islama, s generacije na generaciju. Pod ovim se nije podrazumijevalo da ove dvije rijeke izviru u D`ennetu. Resulullah, a.s., vidio je vladara d`ehenemskog prostranstva, namr{tenog, kosmatog lica, bez osmijeha i vedrine. Tako|er je vidio D`ennet i D`ehennem. Na nebesima je vidio izjelice jetimskog imetka u te{kim patnjama. Usna su im bile kao gubice deva. @vakali su komade vatre d`ehenemske, kamenje usijano, koje je izbijalo kroz njihova le|a. Vidio je izjelice kamate, s ogromnim trbusima, zbog kojih se nisu mogli pomjeriti s mjesta. Pokraj njih su prolazili Faraonovi sljedbenici, i dok one pr`i d`ehenemska vatra, ovi gaze po njima. Vidio je bludnike,u rukama su dr`ali debelo ukusno meso, uporedo sa mr{avim smrdljivim mesom. Jedu od ovog drugog, a ostavljaju od ono prvo, bolje.

128

Zape~a}eni d`enetski napitak

I vidio je `ene koje su svojim mu`evima podmetale tu|u djecu. One }e trajno visiti obje{ene za grudi. Vidio je mekanski karavan u odlasku i povratku s puta. Upozorio je vodi~ na odbjeglu devu na ~elu karavana i napio se vode iz njihovog pokrivenog suda, dok su oni spavali. Ostavio je posudu opet pokrivenu. Sve je ovo ukazivalo na istinitost njegove pri~e koju je sljede}eg jutra ispri~ao poslije no}nog putovanja. 254 Ibn - Kajjim ka`e: “Kada je osvanulo jutro, Resulullah, a.s., obavijesti svoj narod, da mu je Allah, d`.{., pokazao te no}i, neka znamenja Svoja. Oni pretjera{e u nevjerovanju i potvori{e ga jo{ ve}im la`ima nego do tada. Okomi{e se na njega sa jo{ `e{}im nasiljem. Zatra`i{e od njega da im opi{e Kudusi [erif. Allah, d`.{., mu to dozvoli, on ga opisa u detalje, sa jasnim dokazima. Nisu bili u stanju da mu prigovore ni u ~emu,nisu imali {ta da mu ka`u. Tako|er ih obavijesti o njihovim karavanima u odlasku i povratku, i re~e im kada }e sti}i u Meku. Zatim im re~e za odbjeglu devu s ~ela karavana. Sve je bilo tako, kako je rekao, ali sve to je u njima samo jo{ vi{e pove}avalo srd`bu, a nevjernicisamo pori~u.” 255 Znamo da je Ebu - Bekr, r.a., dobio naziv “Siddik” - Istinoljubivi, zato {to je prvi povjerovao uistinitost ovog doga|aja (Isra’a i Mi’arad`a) u momentu kada su ga svi zanijekali. 256 Najsadr`ajnije i najveli~anstvenije {to je re~eno o ovom putovanju, sadr`ano je u rije~ima Uzvi{enog Koji ka`e: “I da mu poka`emo neka znamenja Na{a.” (17:1) Takav je bio Allahov obi~aj i prema drugim poslanicima. Allah re~e: “I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje, da bi ~vrsto vjerovao.” (6:75) Musa’u je rekao: “Da ti poka`emo neka od na{ih velikih ~uda.” (20:23) Cilj ove Allahove `elje bio je: “Da bi ~vrsto vjerovao.” (6:75) Nakon oslanjanja na saznanja Poslanika o vi|enju Allahovih velikih znamenja, omogu}eno je ~ovjeku da spozna ono {to se ne da vidjeti golim okom obi~nog smrtnika. A ~uti nije isto, {to i vidjeti! Samo su poslanici mogli podnijeti na Allahovom putu ono {to nisu mogli drugi. Sve ovozemaljske sile i svi fizi~ki zakoni, za njih su predstavljali lahko savladivu prepreku. Sve dunjalu~ke patnje nisu ih mogle skrenuti s pravog puta. Sud i tajne koje se kriju iza pojedinosti ovog putovanja, predstavljaju predmet izu~avanja tajni [erijata. Istina, ima nekih malih ~injenica koje su produkt ovog ~asnog putavanja, a ukazuju na cvjetne staze Poslanikovog, a.s., `ivotopisa, - neka je na njega salavat, pozdrav i spas - pa smatram potrebnim da o nekima ukratko ka`em: ^italac nalazi u suri “El - Isra” da je Allah, d`.{., spomenuo doga|aj no}nog putovanja samo u jednom ajetu.Nakon toga govori o sramoti jevreja i njihovim kriminalnim radnjama, a potom ih upozorava da ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu. Mo`e ~italac pomisliti da ova dva ajeta nisu povezana, ali nije tako, jer Allah, d`.{., ovakvom metodom govora ukazuje da se El - Isra’ dogodio u Kudusi [erifu i da }e jevreji si}i sa vrha ljestvice vodi~a

Zape~a}eni d`enetski napitak

129

ljudskog dru{tva, zbog zara|enih zlodjela koja su ih srozavala na dno. Umjesto njih, Allah, d`.{., uzdigao je Svoga Resulullaha, a.s. i s njim objedinio dva Ibrahimova vjerska centra. Do{la su vremena da pre|e duhovno vo|stvo s naroda na narod, sa naroda koji jenatovario na svoja ple}a zlo, prevaru, grijeh i neprijateljstvo, na narod koji je sklon dobro~instvu. To se sve de{ava u vrijeme dok Resulullah, a.s., dobiva objavu - Kur’an koji vodi jedinom ispravnom putu. Me|utim, ima nekih razumnih pitanja: kako }e se to vo|stvo prenijeti na Poslanika, a.s., i njegove sljedbenike u vrijeme dok on luta obroncima Meke, proganjan od ljudi? Ovo pitanje skida pokriva~ s jedne druge stvarnosti, a to je da ovaj krug islamskog djelovanja samo {to se nije zatvorio jednim zaokru`enjem okon~anjem, i da treba po~eti drugi krug, koji }e biti u potpunosti razli~it od prvog, svojim sadr`ajem i svojim tokovima. Stoga imamo neke ajete koji sadr`e stroga upozorenja i `estoke prijetnje upu}ene nevjernicima: “Kad ho}emo jedan grad da uni{timo, onima koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zaslu`e kaznu, pa ga onda do temelja razru{imo.” (17:16) “I koliko smo samo naroda poslije Nuha uni{tili! A dovoljno je {to Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.” (17:17) Upoedo s ovim ajetima,imamo druge ajete koji obja{njavaju muslimanima civilizacijske osnove, paragrafe i na~ela na kojima treba da izgrade svoje islamsko dru{tvo. Ali muslimani, kao da su ve} odavno na zemlji, uzeli su stvar pod svoju kontrolu i izgradili ~vrstu jedinku oko koje }e se okretati ~itav dru{tveni sistem. U tome je nagovje{taj da }e Resulullah, a.s., na}i uto~i{te i sigurnost van Meke, da }e se njegova situacija pobolj{ati, i da }e formirati centar iz kojega }e se {iriti vjera islam {irom cijelog svijeta. To je jedna od tajni ovog mubarek putovanja, koje se ve`e za na{u studiju, pa smo to i naveli. Zbog ovakve mudrosti i njoj sli~nih, vidimo da se putovanje Isra’a dogodilo neposredno pred prvu prisegu na Akabi, ili izme|u dvije prisege, a Allah najbolje zna.

130

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRVA PRISEGA NA AKABI (prisega na vjernost)
Ranije smo spomenuli {est osoba, stanovnika Jesriba, koje su primile islam u vrijeme hodo~a{}a, godine jedanaeste po poslanstvu. Oni su tada obe}ali Resulullahu da }e {iriti islam u svom narodu. Tok doga|aja htio je da je slijede}e godine, dvanaeste h. u mjesecu julu 621. po kalendaru, na hodo~a{}e do{lo dvanaest ljudi, me|u kojima je pet iz one grupe(od {est)koja se srela s Resulullahom, a.s. protekle godine. [esti, D`abir bin Abdullah bin Riab, nije do{ao. Osim njih do{lo je sedam novih muslimana, a to su: 1. Muaz bin el - Haris, sin Afre iz porodice Beni - Nad`d`ar, pleme El - Hazred`. 2. Zekvan bin Abdul Kajs iz porodice Beni - Zurejk, pleme Hazred`. 3. Ubadet bin Samit iz porodice Beni - Ganem, pleme Hazred`. 4. Jezid bin S’alebe iz porodice Hulefa’ Beni - Ganem, pleme Hazred`. 5. El - Abbas bin Ubadet bin Nadlet iz porodice Beni Salem, pleme Hazred`. 6. Ebu - Hajsem bin Tijhan iz porodice Beni - Abdul E{hel, pleme El - Evs. 7. Uvjem bin Saide iz porodice Beni - Amr bin Avr, pleme El - Evs Pet ih je bilo iz plemena El - Hazred`, a dvojica iz plemena El - Evs. 257 Ova grupa sastade se s Resulullahom, a.s. kod Akabe na Mini, pa dado{e svoje obe}anje navjernost Resulullahu, onako kako mu dado{e`ene prilikom oslobo|enja Meke, o ~emu }emo govoriti. Prenosi Buharija od Ubade bin Samita da je Resulullah, a.s., rekao: “Do|ite i dajte mi ~vrsto obe}anje na vjernost i da ne}ete Allahu ni{ta ravnim smatrati, da ne}ete krasti, blud ~initi, djecu svoju ubijati i da ne}ete la` i potvoru na svoje `ene bacati, te da mi ne}ete ni u ~emu {to je dobro, poslu{nost odricati. Ko od vas prihvati, nagrada mu je kod Allaha, a ko iznevjeri bilo {ta od ovoga, bit }e ka`njen na ovom dunjaluku i to }e mu biti otkup za grijeh. Ko od ovoga ne{to prekr{i, pa ga Allah pokrije, On }e mu i kaznu odrediti ako ho}e ili oprostiti ako ho}e.” Ubadet zavr{i: “Tako je govorio pa mu dadoh rije~ (a u drugoj verziji stoji: pa mu dadosmo rije~) za sve {to je tra`io.” 258

Zape~a}eni d`enetski napitak

131

AMBASADOR ISLAMA U MEDINI
Po{to se prisega na vjernost zavr{i i pro|e period hodo~a{}a, Resulullah, a.s., otpremi s ovom grupom muslimana prvoga svog posrednika u Jesrib da podu~ava tamo{nje muslimane islamskim propisima i da ih uputi u prakticiranje vjere. On }e {iriti islam me|u tamo{njim nevjernicima. Za ovu misiju odabra mladi}a iz redova muslimana, koji je me|u prvima prigrlio vjeru. Bio je to Mus’ab bin ‘Umejr el - ‘Abderi.

SJAJAN USPJEH
Mus’ab bin Umejr nastani se kod Es’aba bin Zerareta, i njih dvojica po~e{e s velikim entuzijazmom i odva`no{}u tuma~iti islam u Jesribu. Mus’ab je bio poznat pod nadimkom “U~a~”. Najve}i uspjeh u svom pozivu do`ivio je, kako se pripovijeda, povodom slijede}eg doga|aja: Jednog dana iza|e Es’ad bin Zeraret sa Mus’abom i uputi{e se prema ku}ama Beni Abdil - E{hela da posjete to pleme, a zatim pleme Beni - Zufera. Kada stigo{e na njihovu zemlju, u|o{e u jedno dvori{te Beni - Zufera. Sjedo{e kraj bunara zvanog Merekk. Oko njih okupi{e se mu{karci koji su primili islam i Sa’d bin Muaz i Usejd bin Hudajr, dvojica starje{ina iz plemena Beni Abdil E{hel - tada su jo{ bili mu{rici. Kada su ~uli {ta pri~a, Sa’d re~e Usejdu: “Idi i ovu dvojicu, koja do|o{e da ponize na{u neja~, otjeraj i zabrani im da dolaze na{im ku}ama. Es’ad bin Zuraret je sin moje tetke. Da nije to,sam bih se obra~unao s njima.” Usejd uze svoje koplje i ode do njih. Kada ga ugleda, Es’ad re~e Mus’abu: “Evo, ide starje{ina svoje porodice, prevedi ga na islam.” Mus’ab mu odogovori: “Ako sjedne, govorit }u s njim.” Usejd im pri|e namr{ten, grde}i ih, stade i upita: “Za{to ste do{li kod nas? Je li da ponizite na{u rije~? Ostavite nas na miru i idite ako vam trebaju va{e glave.” Mus’ab mu se obrati: “Zar ne}e{ sjejsti s nama i ~uti, pa ako ti se dopadne prihvati, a ako ne dopadne, odbij to {to mrzi{.” Usejd re~e: “Uspio si me nagvoriti”, zatim zabode koplje u zemlju i sjede. Mus’ab mu po~e pri~ati o islamu, a zatim mu prou~i odlomak iz Kur’ana. Mus’ab je pri~ao: “tako mi Allaha, na licu mu se ~itao islam, prije nego je i progovorio.” On zatim re~e: “Kako je divan i kako je krasan ovaj govor! [ta ~inite kada `elite primiti ovu vjeru?” Mus’ab i Es’ad reko{e: “Operi se, o~isti svoju odje}u i posvjedo~i istinitim kelime i

132

Zape~a}eni d`enetski napitak

{ehadetom, zatim klanjaj dva rekata.” On potom re~e: “Tamo, iza mene je ~ovjek, ako on pristane uz vas i sav }e njegov narod pristati. Ja }u ga uputiti do vas, odmah, - to je Sa’d bin Muaz.” Zatim Usejd uze svoje koplje i ode do Sa’da bin Muaza koji je sjedio u svom dru{tvu. Sa’d re~e: “Ljudi, kunem se Bogom, da se Usejd vra}a druga~iji nego {to je oti{ao od nas.” Kada zastade Usejd kod njih, Sa’d mu re~e: “[ta si u~inio?” On odgovori: “Razgovarao sam s onom dvojicom, i, tako mi Boga, nisam ni{ta lo{ primijetio. Zabranio sam im da tamo sjede, a oni reko{e: ‘U~init }emo kako ti je drago.’ Ispri~ao sam im da su ljudi iz Beni - Hariseta krenuli da ubiju Es’ada bin Zurareta - jer su saznali da je sin tvoje tetke.” Sa’d ustade srdit zbog onog {to je ~uo, uze svoje koplje i krenu prema Mus’abu i Es’adu. Kada ih ugleda smirene, shvati da je Usejd `elio da ih on saslu{a. On im se obrati podrugljivo i re~e Es’adu bin Zuraretu: “Tako mi Boga, o Ebu - Emamet, da nismo tako bliski ro|aci, pogodio bih te ovim kopljem. Gu{i{ nas u na{oj ku}i s onim {to mrzimo.” Es’ad je ranije rekao Mus’abu: “Do}i }e ti starje{ina koji ima za sobom narod, ako njega pridobije{, pridobio si sve njih.” Mus’ab re~e Sa’du bin Muazu: “Sjedni malo i saslu{aj me! Ako ti se dopadne prihvati, a ako ne, odbij to {to mrzi{.” On re~e: “Prihva}am.” Zabode svoje koplje u zemlju i sjede. Mus’ab mu predo~i islam, i prou~i odlomak iz Kur’ana ~asnog. “Znali smo, tako mi Boga, na licu mu se ~itao islam prije nego je iprogovorio.” Sa’d upita: “[ta ~inite da postanete muslimani?” I Mus’ab i Es’ad mu odgovori{e: “Operi se i o~isti svoju odje}u, izgovori kelime i {ehadet, pa klanjaj dva rekata.” On tako i u~ini. Nakon toga S’ad uze svoje koplje i uputi se kod svog naroda. Kad ga ugleda{e reko{e: “Kunemo se Bogom, vra}a se druga~ijeg lica nego je oti{ao.” Kad je do{ao do njih, obrati i mse: “O narode Abdi E{hel, {ta mislite o meni?” Odgovori{e: “Na{ si starje{ina i najpametniji si.” On re~e: “Zabranjujem i vama i va{im `enama da razgovarate sa mnom dok ne povjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika.” Niko od njegovih mu{karaca, a ni `ena, ne zano}i, a da ne primi islam, osim jednog ~ovjeka - a on je El Usajrim. On je primio islam na dan Bitke na Uhudu. @estoko se borio i poginuo, a da nije ni na jednu sed`du pred Allahom pao. Resulullah, a.s. rekao je za njega: “Za malo truda, dobio je veliku nagradu.” Mus’ab je boravio u ku}i Es’ada bin Zurareta, pozivaju}i ljude u islam, sve dok nije bila ni jedna ensarijska ku}a, a da u njoj nije bilo ljudi i `ena muslimana. Jedino ku}e Umejjeta bin Zejda, Hatmeta i Vaila. Oni su imali pjesnika Kajsa bin El - Esleta i bili su njemu poslu{ni. On ih je sprije~io da prime islam, ali na dan Hendeka, pete godine po hid`ri i oni primi{e islam. Neposredno pred sljede}i period hodo~a{}a,to jest godine trinaeste po poslanstvu, vrati se Mus’ab bin Umejr u Meku, nose}i Resulullahu, a.s., radosne vijesti o uspjehu. On mu ispri~a vijesti o plemenima Jesriba o bogatsvu, snazi i blagodatima. 259

Zape~a}eni d`enetski napitak

133

DRUGA PRISEGA NA AKABI
U had`skim mjesecima, godine trinaeste od poslanstva, juna 622. godine po kalendaru, U Meku na had` sti`e sedamdeset i ne{to muslimana iz Jesriba sa svojim ro|acima mu{ricima. Usput su se ovi muslimani pitali, dokle }e dozvoliti da Resulullah, a.s., pati, strahuje i tumara mekanskim brdima? Kada stigo{e u Meku, uspostavi{e tajni kontakt sa Resulullahom, a.s., tokom kojeg se dogovori{e da se sastanu polovinom had`ijskog praznika tokom kojeg se dogovori{e da se sastanu polovinom had`ijskog praznika (Kurban - bajram) na mjestu E{ - [u’ab, kod Akabe, kod Prvog d`emreta na Mini. (Sastanak treba da se odr`i u potpunoj tajnosti, usred no}i.) 260 Iskoristi }emo prigodu da nam o tome ispri~a u~esnik tog skupa, predstavnik Ensarija, ne zaboravljaju}i da je taj sastanak od velikog historijskog zna~aja, i da je iz temelja promijenio kolote~inu neprekidnog sukoba izme|u idolatrije i islama. K’ab bin Melik el - Ensari, r.a., ovako opisuje taj doga|aj: “Krenuli smo da obavimo had`ske obrede, i da se sastanemo s Resulullahom, a.s., sredinom Bajrama, no}u. S nama je bio Abdullah bin Amr bin Haram, jedan od na{ih starje{ina, ~astan i po{tovan od naroda. Povedosmo ga nasastanak, a stvar smo krili od mu{rika koji su do{li s nama iz Jesriba. Obavijestismo na{eg starje{inu za sastanak i obratismo mu se rije~ima: “O D`abirov o~e, ti si jedan od na{ih starje{ina, ~astan i po{tovan. Bojimo se za te da ne bude{ sutra gorivo za D`ehennem. Zatim ga pozvasmo u islam i obavijestismo o sastanku s Resulullahom, a.s., na Akabi. Primio je islam i prisustvovao s nama na sastanku na Akabi, a bio je poglavar.” K’ab pri~a: Te no}i legli smo zajedno s na{im hodo~asnicima iz Jesriba. Kada je pro{la prva tre}ina no}i, iskrali smo se iz {atora na sastanak s Resulullahom, a.s. Jedan po jedan, kradom smo e {uljali, dok ne stigosmo na dogovoreno mjesto. Bilo nas je sedamdeset i tri mu{karca i dvije `ene, obje iz porodice Beni Mazibin bin En - Ned`d`ar: Nesiba, k}i K’abbova (Ummu Imareh), te Esma bint Amr - Ummu Menia, iz porodice Beni - Selema. O~ekivali smo dolazak Resulullaha, a.s. On se pomoli, a s njima amid`a mu El Abbas bin Abdul Muttalib - tada jo{ uvijek u staroj vjeri. On je izrazio pred Muhammedom, a.s., `elju da prisustvuje tom skupu, koji je od `ivotne va`nosti za njegovog brati}a. On je prvi i govorio na tom skupu. 261

134

Zape~a}eni d`enetski napitak

PO^ETAK RAZGOVORA ABBAS GOVORI O VELIKOJ ODGOVORNOSTI
Po{to su svi prispjeli na sastanak, po~ele su diskusije o u~vr{}ivanju vjerskog i vojnog saveza. Prvi govornik bio je Abbas bin Abdul - Muttalib koji po~e, sasvim otvoreno, obja{njavati te`inu odgovornosti koja }e pasti na njihova ple}a, kao rezultat ovog saveza. On re~e: “O narode Hazred`a - Arapi su ensarije zvali Hazred`lijama u koje su ubrajali i El - Evsove - Muhammed je njegovih kvalitete koje ima. On ima ugled, ali i za{titu u svom kraju. Me|utim, on ni{ta od ovoga ne `eli, ve} ho}e da se iseli kod vas, i da vam se pridru`i. Ako smatrate da ste saglasni s njim, i sa onim {to on tuma~i, i zbog ~ega ste ga pozvali, te ako }ete ga {tititi od onih koji se ne sla`u s njim, onda nakon {to ode odavde, ja mu odmah velim: ‘Ne idi! Ima{ ~ast, ugled i za{titu od svojih, u svome mjestu.’” K’ab pri~a: “Rekosmo mu: ^uli smo {ta si rekao: ‘Govori ti, o Allahov Poslani~e, i izaberi za sebe i svoga Gospodara ono {to vi{e voli{.’” 262 Ovakav odgovor ensarija ukazuje na njihovu veliku odlu~nost i hrabrost, na njihov jak iman i veliku privr`enost, te prihva}anje na sebe velike odgovornosti sno{enja svih kobnih posljedica. Resulullah, a.s., nakon toga iznese svoj stav i savez se uspostavi.

PARAGRAFI PRISEGE
O ovome nam detaljno pripovijeda imam Ahmed od D`abira, r.a., koji ka`e: “Rekosmo: ‘O Bo`iji Poslani~e, na ~emu treba da ti iska`emo svoju vjernost?’” Resulullah, a.s., re~e: 1. Na poslu{nost i pokornost u radu i kad ste besposleni. 2. Na opskrbu u olak{ici i pote{ko}i. 3. U naredbi za ~injenje dobra i odvra}anje od zla. 4. Da }ete raditi u ime Allaha i da se ne}ete ni~ijeg prijekora bojati. 5. Da }ete mene potpomogati, kad vam se obratim i da }ete me {tititi kao {to {titite sami sebe, svoje `ene i svoje sinove. S tim }ete zaraditi D`ennet. 263 U Kabovom predanju koju prenosi Ibn - Ishak, posljednji paragraf sadr`i jo{ dodatne stvari. K’ab re~e: “Resulullah, a.s., govorio je, zatim prou~io iz Kur’ana, pa se obratio Alahu, te pozvao u islam. Zatim je rekao: ‘Od vas tra`im da se obave`ete da }ete me braniti od onoga od ~ega branite svoje `ene i djecu.’”

Zape~a}eni d`enetski napitak

135

Zatim ga uze za ruku El - Bera’a i re~e: “Da, tako nam Onoga Koji te posla s Istinom, branit }emo te od onoga od ~ega budemo branili svoje `ene i djecu. Stupimo u savez, o Bo`iji Poslani~e, mi smo uistinu sinovi rata, narod koji nosi oru`je, to smo naslijedili s koljena na koljeno.” K’ab pri~a: “Dok je Bera’a govorio Resulullahu, a.s., uplete se Ebu - Hejsem bin et Tihan koji re~e: ‘O Bo`iji Poslani~e, izme|u nas i nekih ljudi u Jesribu postoje veze. Mi ho}emo da to presje~emo (to su jevreji). Ho}e{ li se predomisliti ako to u~inimo, pa nas ostaviti i vratitit se svojem narodu?’ “Resulullah, a.s., nasmija se i re~e: ‘@ivot je `ivot, smrt je smrt, ja sam va{, vi ste moji, borit }u se protiv onih protiv kojih se vi borite, a miriti se s onim s kojim ste vi u miru.’”

POTVR\IVANJE VELIKE ODGOVORNOSTI KOJU NOSI PRISEGA
Nakon zavr{enog razgovora u vezi s uslovima prisege, i nakon {to su se usaglasili oko ugovora, ustado{e dva ~ovjeka, oba iz prve grupice koja je primila islam na hodo~a{}u jedanaeste i dvanaeste godine po poslanstvu; prvo jedan, a za njim i drugi, uze{e da govore o velikoj obavezi i odgovornosti koja proizlazi iz ovog historijskog doga|aja. Oni upozori{e svoj skup na pravo stanje. Time su htjeli da znaju kolika je njihova spremnost da se `rtvuju za sve {to je dogovoreno. Ibn - Ishak ka`e: “Kada su se sakupili na prisegu, Abbas bin Ubadet re~e: “Da li ste sasvim svjesni na {ta dajete rije~ oovome ~ovjeku?” Odgovori{e: “Da.” On re~e: “Obe}ajte mu svoju rije~ na rat s ljudima bili oni bijeli ili crni. Ako mislite da }ete, ukoliko nesre}a uni{ti va{ imetak i va{e starje{ine poginu, njega iznevjeriti, od sada je to, tako mi Boga, patnja i na ovom i na budu}em svijetu. A ako mislite da ste saglasni s njim zbog ~ega ste ga i zvali, pa nesre}a uni{ti va{e imetke i poginu va{e ~asne starje{in, a vi njega zadr`ite i podr`ite, onda je to nagrada i ovog i budu}eg svijeta.” Reko{e: “Vodimo ga sa sobom, taman da izgubimo imetke i poglavare, samo {ta za to dobivamo, o Bo`iji Poslani~e?” On re~e: “D`ennet.” Reko{e: “Pru`i ruku!” On pru`i ruku, a oni mu dado{e obe}anje.” 265 U D`abirovom predanju stoji: “Ustadosmo da mu damo obe}anje, pa uze njegovu ruku Es’ad bin Zerare, najmla|i od njih sedamdeset, i re~e: ‘Polahko, polahko narode Jesriba, mi mu ne bi u ruke stavili svoje `ivote da nismo sigurni da je on Allahov Poslanik. Njegov dolazak kod nas danas, zna~i okretanje protiv svih Arapa, pogibiju va{ih poglavara, i vjere, pa ako }ete mo}i ustrajati u tome, primite ga, Allah }e vas za to nagraditi, a ako ste kukavice i bojite se za sebe, onda ga pustite, on se opravdao zbog vas pred Allahom.’” 266

136

Zape~a}eni d`enetski napitak

ZAKLJU^IVANJE PRISEGE
Nakon utemeljenja paragrafa prisege, te nakon njihovog utvr|ivanja i uvjeravanja, otpo~elo je zaklju~ivanje prisege ~estitanjem. D`abir je rekao nakon govora Es’ada bin Zerareta, da su prisutni kazali: “O Es’ade, hajde, rukujte se i to okon~ajte, tako nam Allaha, ne}emo dozvoliti, a niti }emo htjeti da se prekine ovaj ugovor.” 267 Tada Es’ad shvati, koliko je ovaj narod spreman na `rtve za islam. U to je bio i sam ubije|en - a bio je veliki misionar islama, zajedno sa Mus’abom - te je zahvaljuju}i tome postao vrhovni vjerski poglavar ovoga skupa. On je bio i inicijator ovoga sastanka i prvi ~ovjek koji je prihvatio ugovor. Ibn - Ishak je rekao: “I porodica Benu - Ned`d`dar smatra da je Ebu - Umamet Es’ad bin Zerare bio prvi ~ovjek koji je ~estitao Resulullahu, a.s., na ugovoru.” 268 Nakon ovoga ~ina po~e sveop}e ~estitanje. D`abir pri~a: “Prilazili smo Resulullahu, a.s., jedan po jedan, i svi mu pojedina~no prisegu dasmo, a on prihvati na{e prisege preporu~uju}i da na s Allah nagradi D`ennetom.” 269 [to se ti~e `ena koje su dale svoju prisegu, one se nisu rukovale, nego su ~estitanje iskazale rije~ima. Resulullah, a.s., se nije nikada rukovao sa `enom koja mu nije u srodstvu.270

DVANAEST POGLAVARA:
Poslije okon~anja svih pojedinosti oko ugovora, Resulullah, a.s., zatra`i da skup izabere dvanaest predstavnika koji }e biti poglavari svoga roda i koji }e biti odgovorni za provo|enje navedenih pargrafa prisege, odnosno ugovora u djelo. Resulullah, a.s., re~e prisutnima: “Dajte mi dvanaestericu izme|u vas. Svaki od njih bit }e odgovoran za svoje ljude.” Izbor je odmah izvr{en. Devet ih je bilo iz plemena El - Hazred`, a trojica iz El - Evsa. Evo njihovih imena: STARJE[INE EL - HAZRED@A: 1. Esad bin Terare bin Ades, 2. S’ad bin Er - Rebia bin Amr, 3. Abdullah bin Revvaha bin S’alebe, 4. Rafi’ bin Malik bin El - Ad`lan, 5. El - Berra’ bin Ma’rur bin Sahr, 6. Abdullah bin Amr bin Haram,

Zape~a}eni d`enetski napitak

137

7. Ubbadet bin es- Samit bin Kajs, 8. S’ad bin Ubbadet bin Dulejm, 9. El - Munzir bin Amr bin Hunejs. STARJE[INE EL - EVSA: 1. Usejd bin Hudajr bin Semmak, 2. S’ad bin Hajsame bin el - Haris, 3. Rifa’a bin Abdul - Munzir bin Zubejr. Kada se okon~a izbor, Resulullah, a.s., zatra`i od njih ~vrsto obe}anje (zakletvu) i re~e im: “Vi ste za{titnici svoga naroda i njihov jemac, kao {to su Havarijjuni - U~enici, bili za{titnici Isa’a, a.s., sina Merjeminog, a ja sam za{titnik moga naroda, tj. muslimana.” Oni se slo`i{e s tim. 271

[EJTAN OTKRIVA UGOVOR
Kada se sve ovo zavr{ilo i kada su ljudi bili spremni da se razi|u, do|e do izdaje. Bila je iznenadna i neo~ekivana, a ljudi na sastanku zate~eni i nepripremljeni na ne{to takvo. Taj izdajnik popeo se na jedno uzvi{enje i iz svega glasa, kakav se do tada nikad nije ~uo, zavikao: “O stanovnici [u’aba, ho}ete li Muhammeda i njegovo dru{tvo `ive? Evo ih na okupu, digli se protiv vas!” Resulullah, a.s., re~e: “Ovo je za Akabu nesre}e. Tako mi Allaha, o ti Allahov neprijatelju, posebno }u se pozabaviti tobom.” Zatim je naredio ljudima da se razi|u i odu u svoje {atore. 272

SPREMNOST ENSARIJA DA UDARE NA KUREJ[IJE
Kada su muslimani za~uli glas izdajnika, Abbas bin Ubade bin Nadle re~e: “Tako ti Allaha, o Poslani~e, ako ho}e{, mi }emo sutra svojim sabljama napasti stanovnike Mine.” Resulullah, a.s., odgovori: “Nemam naredbu za to. Vi se vratite u svoje kampove, idite i naspavajte se.” 273

138

Zape~a}eni d`enetski napitak

KUREJ[IJE [ALJU PROTEST U JESRIB
Vijest o ovom doga|aju brzo se pro{iri Mekom. Kurej{ije obuze strah i o~aj. Oni su u potpunosti bili svjesni kakve }e posljedice izazvati ovaj dogovor po njihov imetak i po njih ponaosob. Stoga slijede}eg dana upupti{e veliku delegaciju, sa~injenu od uglednih Mekalija i najve}ih mekanskih silnika u {ator hodo~asnika iz Jesriba, da izraze svoj `estoki protest na ovaj ugovor. Oni reko{e: “O Hazred`ljije, obavije{teni smo da ste do{li kod ovog na{eg ~ovjeka (Muhammeda, a.s.), sa ciljem da ga izbavite od nas, i da mu date podr{ku protiv nas. Znajte da je najmanje nama stalo, izme|u svih Arapa, da do|e do rata izme|u nas i vas.” (izme|u Meke i Jesriba). 274 Po{to mu{rici (nevjernici)Jesriba nisu imali pojma o ~emu se radi, po~e{e se zaklinjati bogom, da oni ni{ta ne znaju, da ustvari i nema ni{ta. Oni zovnu{e Abdullah bin Selula, koji do|e i re~e: “Ovo ni{ta ne valja, ovo potpuno zanemarite. Moj narod ne bi tako ne{to ni pomislio. Dok sam bio u Jesribu, oni ne bi ni po~injali ni jednu stvar dok se ne bi sa mnom dogovorili.” Muslimani su se kri{om pogledali. Ni jedan nije progovorio, {utjeli su. Niti su {ta potvrdili, a niti zanijekali. Predstavnici Kurej{ija povjerova{e mu{ricima Jesriba (nevjernicima), i vrati{e se razo~arani.

KUREJ[IJE SAZNAJU ZA ODR@ANI SKUP I PROTJERUJU NJEGOVE U^ESNIKE
Predstavnici Meke vrati{e se gotovo ubije|eni da su la`no obavije{teni, ali su nastavili istragu po tom pitanju. Do{li su do saznanja da je vijest istinita, da je skup stvarno odr`an. Me|utim, to saznanje stiglo je kasno, po{to su hodo~asnici oti{li svojim ku}ama. Oni digo{ekonjicu i posla{eje u potjeru za Jeserbijama, ali dosta kasno. Uspjelo im je da ugledaju S’ad bin Ubbadeta i Munzir bin Amra. Munzir je sustigao svoje i tako i m umakao, a Amra uhvati{e. Sveza{e mu ruke iza vrata a zatim ga veza{e devi za kolan, pa ga po~e{e tu}i i vu}i za kosu, dok ga ne dotjera{e u Meku. U tom do|o{e El - Mut’am bin Adijj i Haris bin Harb bin Umejje i izbavi{e ga iz njihovih ruku. S’ad je njima do tada garantirao siguran put karavana koji su prolazili pokraj Medine. Kada su ensarije vidjeli da su izgubili Amra, dogovori{e se da ga potra`e, ali on se pojavi pred njima. Tako se svi kompletno vrati{e u Medinu. 275 Ovako je protekla druga prisega na Akabi, poznata pod nazivom “Velika”. Protekla je

Zape~a}eni d`enetski napitak

139

u atmosferi me|usobnog razumijevanja, ljubavi i po{tovanja, protekla je uz veliko povjerenje, hrabrost i spremnost na `rtve. Vjernik iz Jesriba saosje}ao je sa potla~enim bratom iz Meke, spreman da se bori za njega i da ga {titi, jer su se oni tajno zavoljeli isklju~ivo radi Allaha, d`.{. Ovakvo shva}anje, te ovakva osje}anja i zapa`anja, nisu bila prolaznog karaktera, jer njihov oslonac bija{e iman, tj. ~vrsto vjerovanje u Allaha, d`.{., Njegovog Poslanika, a.s., i Njegove kitabe. Samo oni koji imaju ~vrst iman, stoje uspravno pred silama mraka, jer iman uskla|uje odnose izme|u rije~i i djela. Muslimani su uz ovakav iman uspjeli da ispi{u historiju svojim djelima i da ostave svoje tragove koje nije izbrisala pro{lost, s kojima se ponosi na sada{njost, a bez njih ne}e ostati ni budu}nost.

PRETHODNICA HID@RE
Poslije zavr{etka druge prisege na Akabi, a nakon {to je islam uspio ste}i sebi domovinu usred pustinje zadojene nevjerstvom i neznanjem - a to je bila najve}a dobit za islam od njegovog po~etka - Resulullah, a.s., dozvoli muslimanima da se isele u novu domovinu, to jest da u~ine hid`ru. Hid`ra je zna~ila zanemarivanje li~nih interesa, `rtvovanje imovine i spasavanje golog `ivota. ^ovjek je svjestan {ta gubi, svjestan je da je legalno oplja~kan i da mo`e propasti bilo na po~etku ili na kraju svoga puta, ali onkre}e u nepoznatu budu}nost, znaju}i sigurno da iza sebe ostavlja tugu i razo~arenje. Muslimani se po~e{e iseljavati, iako su sve to znali, a nevjernici se isprije~i{e izme|u njih i njihovog izlaska, i po~ini{e nova zla nad muslimanima. Donosimo neke primjere: 1. Ebu - Selema bio je me|u prvim muhad`irima. On je iselio godinu dana prije druge prisege, kako ka`e Ibn - Ishak (autor Sire Muhtasar). S njim su oti{li njegova `ena i sin. Kada su se spremili za napu{tanje Meke, `enina rodbina mu re~e: “Ti ho}e{ mimo nas da ode{. [ta }e biti s na{om ro|akom, a tvojom `enom? Za{to da ti dozvolimo da je vodi{ u tu|inu.” Uze{e mu `enu, i to bi povod `estoke sva|e izme|u njegove i njene porodice. Oni reko{e: “Ne damo joj na{e dijete, ako je odvojite od njega.” Otimali su se oko djeteta, dok mu ne strga{e ruku, ali ga amid`e ne dado{e. Ebu - Selema je oti{ao sam u Medinu. Ummu - Selema je, poslije mu`evog odlaska i oduzimanja sina, izlazila svaki dan na bre`uljak i tu plakala od jutra do mraka. Pro|e od tog doga|aja dana, a ona se nije oporavljala. U tome se smilova jedan od njenih ro|aka i re~e: “Za{to ne pustite ovu siroticu?

140

Zape~a}eni d`enetski napitak

Zar vam nije dosta {to ste je rastavili od sina i mu`a?” Oni joj tada reko{e: “Ako ho}e{, idi svome mu`u.” Ona zatra`i sina od njegova roda i krenu u Medinu. Put, dug petsto kilometara, a ona, sama s djetetom. Nigdje ni jednog drugog Allahovog stvorenja. Putovala je i putovala sve dok ne sti`e do mjesta Et - Ten’im, gdje je susrete Osman bin Talha bin Ebi Talha. Kada saznade za njenu situaciju, isprati je do predgra|a Medine. Kada ugleda d`amiju “Kubba” (prva d`amija sagra|ena u islamu), re~e joj: “Tvoj mu` je ovdje, u ovom selu. Idi k njemu s Allahovim blagoslovom.” On se poslije toga vrati nazad u Meku. 276 2. Kada se Suhejb `elio iseliti iz Meke (hid`ru u~initi) u Medinu, reko{e mu Kurej{ije, nevjernici: “Do{ao si kod nas kao bijedni prosjak. Zaimao si i obogatio se kod nas. Postigao si dosta u `ivotu, a sad bi htio da iza|e{ i da iznese{ svoj imetak. Tako nam boga , to ne mo`e tako.” Suhejb im re~e: “A {ta mislite, ako bihvam ostavio svoj imetak, ho}ete li me onda pustiti da idem svojim pute.?” Odgovori{e: “Da.!” On im re~e: “Ostavljam vam imetak.” Ta vijest do|e do Resulullaha, a.s., i on re~e: “Suhejb je na dobitku, Suhejb je na dobitku!” 277 3. Omer bin el - Hattab, Ajja{ bin Ebi - Rebia i Hi{am bin El - Asijj bin Vail dogovori{e se da osvanu kod prvoga od njih i da odatle krenu u Medinu. Omer i Ajja{ se na|o{e, a Hi{am bi sprje~en. Kada prva dvojica stigo{e do Medine i odsjedo{e u Kubbi, do|e Ebu - D`ehl sa bratom El - Harisom do Ajja{a - sva trojica su od jedne majke. Reko{e mu: “Tvoja majka zavjetovala se da ne}e kosu ~e{ljati ni sa sunca se u hlad skloniti, dok ne vidi tebe. Vrati joj se.” Omer mu se obrati: “O Ajja{e, tvoji te ljudi `ele, tako mi Boga, samo da ti na`ao u~ine i od vjere te odvrate! Znaj, ako tvojoj majci dojade u{i, sama }e se o~e{ljati i ako joj dojadi vrelina Meke, sama }e oti}i u hlad.” Ajja{ ipak odlu~i da se s njima vrati, kako bi njegova majka skinula zavjet. Omer mu re~e: “Ako si donio odluku, onda uzmi moju devu, ona je jaka i brza. Dr`i se njenih le|a (ne silazi s nje), ako posumnja{ da }e ti tvoji nauditi, spasi se na devi.” Ajja{ uzjaha Omerovu devu i krenu s njima. U neko doba, Ebu - D`ehel mu re~e: “O moj brati}u, ja se napatih na ovoj svojoj devi, zar ne}e{ da se malo zamijenimo?” “Kako da ne”, odgovori Ajja{. Zastado{e, prizemlji{e svoje deve i si|o{e. Kad stado{e na zemlju, Ebu D`ehel i Haris ga obori{e i sveza{e. Tako svezanog ga uvedo{e u Meku usred dana. Reko{e: “O stanovnici Meke, ovako i vi uradite sa svojim odmetnicima, kao {to smo i mi uradili s na{im odmetnikom.” 278 Ovo su samo tri primjera koji nam pokazuju {ta su nevjernici radili u Meki od onih koji su `eljeli u~initi hid`ru, ako bi saznali za to. Ina~e se hid`ra ~inila u tajnosti. Me|utim, i pored svega toga ljudi su izlazili, jedni za drugim. Nakon dva mjeseca i nekoliko dana od Velike prisege na Akabi, u Meki ostade od muslimana samo Resulullah, a.s., s Ebu - Bekrom i Alijom. Ova dvojica ashaba ostala su po

Zape~a}eni d`enetski napitak

141

nare|enju Resulullaha, a.s. Ostali su i oni koje su nevjernici na silu zadr`ali. Resulullah, a.s., spremao je prtljag, ~ekaju}i od Allah, d`.{., naredbu za svoj odlazak iz Meke. Tako|er je i Ebu - Bekr spremao svoje stvari. 279 Buharija prenosi od Ai{e, r.a., koja ka`e. “Resulullah, a.s., rekao je muslimanima da je idio mjesto u koje }e se oni iseliti. To }e biti kod palme koja se nalazi izme|u dvije vulkanske stijene. I tako je otpo~ela hid`ra prema Medini. U Medinu su se vratili i svi muhad`iri iz Abesinije. I Ebu - Bekr se spremio da ide u Medinu, a Poslanik, a.s., mu re~e: “Ja `elim da dobijem dozvolu za put.” Ebu - Bekr upita: “A ho}e{ li je zaista dobiti?” “Ho}u”, odgovori Resulullah, a.s. Ebu - Bekr je tada odustao od hid`re ~ekaju}i Resulullaha, a.s., i od tada hranio dvije deve li{}em akacije puna ~etiri mjeseca.

ZASJEDANJE KUREJ[IJSKOG VIJE]A
Kad su vidjeli mu{rici Meke da su Resulullahovi, a.s., drugovi spremili svoje stvari, poveli svoje `ene i djecu i napustili Meku, obuze ih strah i o~aj, nezapam}en do tada. Pred njima je stajala velika, stvarna opasnost, koja je prijetila da ugrozi njihovu idolatriju i njihovu ekonomiju. Oni su znali kakve kvalitete posjeduje Muhammed. Niko nije imao takav uticaj na ljude kao on. Imao je vrhunske kvalitete vo|e koji vodi pravim putem. A njegovi ashabi, bili su spremni da se svojom odlu~no{}u i iskreno{}u `rtvuju na njegovom putu. Bojali su se plemena El - Evs i El - Hazred`, poznatih me|u Arapima po neustra{ivosti, plemenitosti, umnim ljudima, te ljubavi prema miru i svemu {to je dobro. Znali su za njihove ogromne napore ulo`ene na obustavljanje me|usobnih, bratoubila~kih, dugogodi{njih ratova, {to im je i uspjelo. Kurej{ije su tako|er znale kakav strate{ki zna~aj ima Medina za trgovinu, a obzirom na postojanje historijski zna~ajnog puta koji je spajao Jemen sa [amom prolaze}i obalom Crvenog mora. Trgova~ki putevi od Crvenog mora i Jemena pa do [ama, vodili su preko Medine. Mekanski trgovci nosili su robu u [am u vrijednosti od ~etvrtine miliona zlatnih dinara (dukata) godi{nje, osim vrijednosti koje su nosili stanovnici Taifa i drugih mjesta. Ovakva uspje{na trgovina mogla se odvijati samo uz dobro osigurane trgova~ke puteve. Stoga se nije mogla sakriti ogromna bojazan Kurej{ija {to se islam udoma}io u Medini - Jesribu i {to se jesribski narod okrenuo protiv njih. Nakon {to su osjetili opasnost koja ih je iz temelja uzdrmala, po~e{e tragati za

142

Zape~a}eni d`enetski napitak

najpogodnijim sredstvima za otklanjanje te opasnosti, ~iji je najve}i, a i jedini uzro~nik, nosilac islamske ideje, islamske misli ili bolje re~eno vjere islama, Resulullah, a.s. U ~etvrtak, dvadeset {estog safera, godine ~etrnaeste od poslanstva, odgovaraju}eg 12. septembra 622. god. 281 po kalendaru, ili otprilike dva i po mjeseca nakon “Velike prisege” na Akabi, odr`a se u Meki zasijedanje parlamenta u Vije}nici po~etkom dana. 282 Ovo je bila najzna~ajnija sjednica u historiji Meke. Na zasjedanje parlamenta stigli su delegati iz svih kurej{ijskih plemena. Trebalo je da prou~e odlu~uju}i plan za kona~no i trajno uni{tenje nosioca zastave islama. Njegovim okon~anjem treba totalno prekinuti nadiru}i val svjetlosti postoje}e vjere - islama. Ovome skupu, od `ivotnog zna~aja za Kurej{ije, prisustvovali su slijede}i kurej{ijski delegati: 1. Ebu - D`ehel bin Hi{am, ispred plemena Beni - Mahzum, 2. D`ubejr bin Mut’am, Taimet bin Adij i El - Haris bin Amir, ispred plemena Beni Nerfel bin Abdi Menaf, 3. [ejbe i Utbe, sinovi Rebi’ata, i Ebu - Sufjan bin Harb, ispred plemena Abdi [ems bin Abdi Menaf, 4. En - Nadar bin el - Haris, onaj koji je bacio na Resulullaha, a.s., drob, ispred plemena Beni Abdi - d - Dar, 5. Ebu el - Buhturi bin Hi{am, Zem’at bin el - Esved i Hakim bin Huzzam, ispred Beni Esed bin El - Uzza 6. Nebih i Munebbih, sinovi El - Had`d`ad`a, ispred Benu - Sehm, 7. Umejje bin Halef, ispred plemena D`umeh. Kada su stigli u Vije}nicu u dogovoreno vrijem, iznenadi ih Iblis ({ejtan) u liku ~estitog starca, u bijeloj odje}i. Zastade na vratima. Oni upita{e: “Ko si star~e?” On odgovori: “Starje{ina stanovnika Ned`da. ^uo sam o ~emu }ete razgovarati, pa sam do{ao da i ja prisustvujem. Nadam se da ne}ete odbiti moje mi{ljenje ili savjet.” Reko{e: “Dobro, u|i”, pa on u|e i sjede s njima.

JEDINSTVENA ODLUKA PARLAMENTA DA SE UBIJE MUHAMMED, A.S.
Kada otpo~e sjednica, otpo~e{e i razli~iti prijedlozi i rje{enja. Diskusija je dugo trajala. Ebu el - Esved re~e: “Odre}i }emo ga se i protjerati ga iz na{eg mjesta. Nije nas briga kuda }e oti}i gdje }e se nastaniti. Time }emo popraviti na{u situaciju i bit }e kao i prije.” Starac Ned`dijac re~e: “Ne, tako mi Boga! To nije mi{ljenje svih! Vi svi znate kako lijepo pri~a i logi~no razmi{lja, i drugima `ivot osmi{lja. Tako mi Boga,ako tako u~inite, ne}ete biti

Zape~a}eni d`enetski napitak

143

sigurni ni od jednog arapskog naroda. Gdje god bude bio, oni }e ga prihvatiti, a zatim se okrenuti protiv vas. Pobijedit }e vas, i onda }e on ~initi s vama {ta ho}e. Tra`ite za njega drugo rje{enje.” Ebu - Buhturi re~e: “Okujte ga u `eljezo, zaklju~ajte ga u tamnicu, a zatim gledajte kako }e ga sna}i zlo koje je sna{lo i one pjesnike koji su bili prije njega - Zuhejra i Nabigu - pa umrije{e. A i on }e umrijeti kada ga sna|e ono {to je njih sna{lo.” Starac Ned`dijac: “Ne, tako mi Boga, ni ovo nije va{e mi{ljenje. Tako mi Boga, ako ga uhapsite, kao {to ka`ete, ne}ete mo}i okovati njegov duh, njegove misli i ideje! One }e iza}i kroz zaklju~ana vrata i odlepr{ati njegovim drugovima. Oni }e vas napasti i njega oteti iz va{ih ruku, a onda }e i druge protiv vas podi}i dok vas ne pobijede. Nije, dakle, ovo za vas rije{enje. Tra`ite bolje!” Nakon {to parlamentarci odbi{e ova dva prijedloga, pojavi se i tre}i prijedlog s kojim se slo`i{e svi prisutni i kojega usvoji{e. Naime, najve}i zlikovac Meke, Ebu - D`ehel bin Hi{am, pristupi i re~e: “Tako mi Boga, ja imam rje{enje. Smatram da }ete svi biti za njega. Reko{e: “Koje, Ebu - Hakeme?” On odgovori: “Smatram da treba uzeti iz svakog plemena po jednog sna`nog i zdravog mladi}a da nas predstavlja, i da svakome od njih damo ubojitu sablju, da odu do njega i da ga ubiju svi odjednom. Odahnut }emo od njega. Ako tako u~inimo, krv }e mu se rasplinuti na sva plemena, a Benu Abdi Menaf ne}e smjeti tra`iti osvetu nad svima. Bio bi to rat protiv svih nas. Oni su htjeli nadmudriti nas, a mi njih nadmudrismo!” Starac Ned`dijac re~e: “Neka bude kako ovaj ~ovjek ka`e. Ni ja ne vidim boljeg rje{enja od ovoga.” 283 Mekanski parlament usvoji ovaj stra{ni prijedlog jednoglasno. ^lanovi parlamenta vrati{e se svojim ku}ama, nepokolebljivo odlu~ni da ovaj zaklju~ak odmah sprovedu u djelo.

RESULULLAHOVA, A.S., HID@RA
Kad je donesena stra{na odluka da ubiju Resulullaha, a.s., do|e D`ibril s objavom od Uzvi{enog i Slavljenog Gospodara i obavijesti Resulullaha, a.s., o zavjeri Kurej{ija protiv njega, i ujedno o Allahovoj dozvoli za izlazak iz Meke. On mu odredi vrijeme hid`re govore}i: “Ne spavaj no}as na svojoj postelji, na kojoj si do sada spavao.” 284 Resulullah, a.s., odnese svoj prtljag kod Ebu - Bekra, r.a., i da se snjim dogovori o planu za put. Ai{a, r.a., pri~a: “Sjedili smo u ku}i Ebu - Bekra iza podneva, kad neko re~e Ebu - Bekru: ‘Resulullah, s.a.v.s., dolazi umotanog lica! Dolazi u vrijeme koje nije obi~avao da nam dolazi. ‘ Ebu - Bekr re~e: ‘Dajem oca i majku za njega! Tako mi Allaha, do{ao je u ovo doba samo radi ne~eg va`nog.’” Ai{a, r.a., ka`e: “Pa je do{ao Resulullah, a.s., zatra`io dozvolu da u|e i dozvoljeno mu je. U{ao je irekao: ‘Neka iza|u svi iz sobe!’ Ebu - Bekr re~e: ‘Oni su tvoja porodica, ti si mi kao otac, o Allahov Poslani~e!’ On re~e: ‘Dozvoljeno mi je da se iselim.’ A Ebu - Bekr re~e: ‘A u tvom dru{tvu i ja, kao otac si mi?’Resulullah, s.a.v.s., odgovori: ‘Da.’ 285 Nakon donesenog plana za putovanje varti se Resulullah, a.s., svojoj ku}i da ~eka dolazak no}i.

OPKOLJAVANJE RESULULLAHOVE, A.S., KU]E
Najve}i kurej{iski zlikovci proveli su ostatak dana u pripremi da izvr{e zacrtani plan, kojeg su skovali ~lanovi mekanskog parlamenta toga jutra u Vije}nici. Plan su trebali sprovesti u djelo slijede}i ljudi (njih jedanaest iz vije}a). To su: 1. Ebu - D`ehel bin Hi{am, 2. El - Hakem bin Ebil A’as, 3. Ukbe bin Ebi - Muit,

Zape~a}eni d`enetski napitak

145

4. En - Nadar bin el - Haris, 5. Umejje bin Halef, 6. Zem’at bin el - Esved, 7. T’aimet bin Adijj, 8. Ebu - Leheb, 9. Ubej bin Halef, 10. Nebih bin el- Had`d`ad`, 11. Njegov brat Munebih bin el - Had`d`ad`.286 Ibn - Ishak ka`e: “Kada pade mrak, ova grupa okru`i ku}u Resulullaha, a.s., i ostade ~ekati dok zaspi, pa da ga onda ubiju. 287 Bili su u potpunosti ubije|eni da }e ovaj njihov sramni plan i ova velika zavjera uspjeti. Jedini je Ebu - D`ehel bio nervozan i nesiguran, pa sa zebnjom u srcu stade pred svoje sau~esnike govore}i zajedljivo i podrugljivo: “Muhammed smatra da }ete postati kraljevi Arapa i stranaca ako prihvatite njegovu vjeru, i da }ete biti o`ivljeni poslije svoje smrti, te da su za vas pripremljene ba{~e poput jordanskih vrtova, a ako ne prihvatite, da }ete ko stoka pomrijeti, a nakon o`ivljavanja u}i u vatru u kojoj }ete gorjeti.” 288 Ubistvo se trebalo izvr{iti nakon pono}i. Oni su stra`arili u i{~ekivanju datog momenta. Me|utim, Allah, d`.{., preuzima stvar u “svoje ruke”. On, Vladar nebeskih i zemaljskih prostranstava, ~ini {ta ho}e. On uzima u za{titu i od Njega, ako ho}e da kazni, niko ne mo`e biti za{ti}en. On i u~ini ono o ~emu je obavijestio Svoga Poslanika, a.s., nakon toga: “I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali: oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (8:30)

RESULULLAH, A.S., NAPU[TA SVOJU KU]U
Kurej{ijski plan i pored vrhunske i precizne pripreme da se provede u djelo, totalno propade. U kobnom trenutku Resulullah, a.s., re~e Aliji bin Ebi - Talibu: “Lezi na moju postelju, obuci ovu moju zelenu hadremijsku (iz Hadramevta) burdu (ogrta~). Spavaj u njoj. Ne}e ti se ni{ta lo{e dogoditi od njih. Resulullah, a.s., je prilikom spavanja obla~io taj isti ogrta~. 289 Nakon toga Resulullah, a.s., iza|e iz ku}e, probi njihove redove, uze {aku pijeska i prosu ga po njihovim glavama. Allah, d`.{., im zaslijepi vid, pa ga ne vidje{e. Resulullah, a.s., je u~io: “I Mi smo ispred i iza njih pregradu metnuli i na o~i im koprenu stavili; zato oni ne vide.” (36:9) U svakog Kurej{ije na glavi bilo je prosute pra{ine. Nakon ovoga Resulullah, a.s., krenu Ebu - Bekrovoj ku}i. Oni iza|o{e na stra`nji izlaz

146

Zape~a}eni d`enetski napitak

njegove ku}e i uputi{e se u pe}inu “Sevr” koja se nalazila jugoisto~no od Meke, na putu ka Jemenu. 290 Zasjeda oko Resulullahove, a.s., ku}e je i dalje trajala. Mu{ri~ki mladi}i i{~ekivali sukobni trenutak. Neposredno pred pono}, na ruku im je i{lo zlo i nesre}a. Pomoli im se neki ~ovjek, i kako ih ugleda ispred Resulullahovih, a.s., ku}nih vrata upita: “[ta to tu radite?” Odgovori{e: “^ekamo Muhammeda.” On im re~e: “Izigrani ste i plan vam je propao. On je pro{ao kraj vas, bacio vam na glavu pra{inu i oti{ao svojim poslom.” Oni reko{e: “Nismo ga vidjeli, tako nam Boga!” Zatim po~e{e otresati pra{inu s glave. Ali ubrzo se osvijesti{e i navali{e kroz vrata u ku}u. Ugleda{e nekoga na postelji i reko{e: “Tako nam Boga, ono Muhammed spava u svojoj burdi.” Utom po~e svitati i Alija se probudi i ispravi u postelji, a oni ga zgrabi{e, poznado{e i upita{e za Resulullaha, a.s. On re~e: “Ja za njega ni{ta ne znam.” 291

OD KU]E DO PE]INE
Resulullah, a.s., napusti svoju ku}u 27. no}i, mjeseca safera, godine 14. po poslanstvu, odgovaraju}eg 12/13 septembra po kalendaru. 292 Sti`e do ku}e svoga druga, najpovjerljivijeg prijatelja, Ebu - Bekra, r.a. Zajedno, i to odmah, napusti{e njegovu ku}u kroz stra`nja vrata, da {to prije iza|u iz Meke, i to prije nego {to svane zora. Resulullah, a.s., znao je da }e Kurej{ije odmah organizirati potragu i da }e svi pogledi biti upereni prvo ka Medini, te }e potjera i krenuti glavnim putem na sjever. Stoga on odabra put sasvim suprotan od toga, onaj koji kre}e na jug od Meke, u pravcu Jemena. Ovim putem i{li su oko pet milja, dok ne do|o{e do brda zvanog “Sevr”. Brdo je prili~no visoko, udaljeno od puta, te{ko pristupa~no i stjenovito. Resulullah, a.s., izranjavao je noge idu}i. Neki ka`u da je i{ao na prstima kako bi sakrio svoje tragove, pa je tako ozlijedio noge. Bilo kako bilo, zna se da ga je Ebu - Bekr iznio na brdo i da je teturao dok nije stigao na vrh brda gdje se nalazi pe}ina, koja postade u historiji poznata pod imenom “Sevr”. 293

Zape~a}eni d`enetski napitak

147

IZ HUMA FI - L - GARI: (“KAD SU NJIH DVOJICA BILI U PE]INI” - AJET)
Kad su do{li do pe}ine Ebu - Bekr re~e: “Tako mi Allaha, ne}e{ u}i dok ja prvi ne u|em, pa ako bude kakve opasnosti neka mene zadesi, a ne tebe.” Ebu - Bekr u|e i pregleda pe}inu, pa ugleda sa strane otvor. Pocijepa svoj ogrta~ i zatisnu rupu i ostado{e dvije rupe koje on za~epi svojim nogama. Zatim re~e Resulullahu, a.s. “U|i.” On u|e, stavi svoju glavu njemu na krilo i zaspa. Ebu - Bekra ne{to ujede za nogu. On se ne pomaknu iz bojazni da se ne probudi Resulullah, a.s. Od bola mu suze poteko{e i sli{e se na Resulullahovo, a.s., lice, pa Resulullah, a.s., upita: “[ta ti je Ebu - Bekre?” “Ne{to me ujede, a ti si mi kao otac i mati!” Resulullah, a.s., protra svojom rukom ubod i bola nestade. 294 U pe}ini su proboravili tri no}i, od petka uve~e do nedjelje uve~e. 295 Abdullah, sin Ebu - Bekra no}ivao je s njima. Ai{a, r.a., pri~a: “Abdullah je bio mom~uljak, o{trouman i dosjetljiv. Pred zoru bi oti{ao od njih i osvitao s Kurej{ijama u Meki, kao da je u njoj i spavao. Slu{ao je pa`ljivo sve pri~e o njima dvojici, pa bi nave~e dolazio i pri~ao im novosti. A Amir bin Fuhejre, oslobo|eni rob Ebu - Bekra u blizini pe}ine napasao je ovce, pa bi ih po jaciji natjerao ispred pe}ine i opskrbio njih dvojicu mlijekom. 296 To je ~inio sve tri no}i, a zatim bi potjerao ovce tragom Abdullaha, Ebu - BEkrovog sina, da ih stado izbri{e nakon njegovog odlaska u Meku. 297 [to se ti~e Kurej{ija, gotovo su poludjeli kada saznado{e da im je pobjegao Resulullah, a.s., one no}i kad se zavjera trebala okon~ati ubistvom. Prvo {to su tim povodom uradili, izudarali su Aliju, odveli ga u Kabu i dr`ali ga jedan sat, ne bili saznali vijesti o Resulullahu, a.s., i Ebu - Bekru. 298 Po{to od Alije nisu mogli ni{ta saznati, oti{li su Ebu - Bekrovoj ku}i i zalupali na vrata. Pred njih je iza{la Esma, Ebu - Bekrova k}erka, a oni je upita{e: “Gdje ti je otac?” “Ne znam gdje je on.” Ebu - D`ehel d`e ruku - drznik pokvareni - i udari joj {amar, tako jak da joj izbi mi|uhu iz uha. 299 Kurej{ije odr`a{e hitnu sjednicu, na kojoj doneso{e odluku da upotrijebe sva raspolo`iva sredstva koja }e im omogu}iti hvatanje ova dva ~ovjeka. Postavi{e na sve prohodne puteve od Meke jaku naoru`anu kontrolu. Tako|er odlu~i{e dati veliku nagradu, u vrijednosti od sto deva, za svakoga posebno, onome ko ih vrati u Meku, `ive ili mrtve, ma ko taj bio. 300 Zatim pogajreti{e konjanici, pje{aci i znalci tragova u potjeru. Razmili{e se dolinama i brdima, putevima i pustarama, ali bez uspjeha i rezultata. Potjera sti`e i do pe}inskog ulaza,

148

Zape~a}eni d`enetski napitak

ali Allah, d`.{., vlada svakom situacijom pa i ovom. Pripovijeda Buharija od Enesa, a on od Ebu - Bekra, koji ka`e: “Bio sam u pe}ini s Resulullahom, a.s., pa kako podigoh glavu, ugledah noge ljudi. Rekoh: ‘O Allahov Poslani~e, ako neko spusti pogled, vidjet }e nas.’ On mi odgovori: ‘Ti{e, Ebu - Bekre. Nas smo dvojica, a tre}i je s nama Allah.’” Ima u drugoj verziji:: “[ta misli{, Ebu - Bekre, o dvojici s kojima je Allah tre}i.” 301 Desila se mu’d`iza (Allahovo ~udo), da je Allah, d`.{., pomogao Svoga Poslanika, a.s., i u~inio da se potjera vrati, onda kada izme|u Resulullaha, a.s., i njih nije bila udaljenost ve}a od nekoliko koraka.

NA PUTU ZA MEDINU
Kad se sti{a strast progonitelja, i prestado{e kontrole puteva, i kada opade interes za nagradom (jer su izgubili nadu da }e ih prona}i), i poslije totalnog neuspjeha Kurej{ija da do|u do ikakvih saznanja za tri protekla dana, ukaza se prilika Resulullaha, a.s. i njegovom saputniku da krenu za Medinu. Oni su unajmili Abdullaha bin Urejkita el - Lejsa, mirnog, povjerljivog i vje{tog vodi~a, da ih najkra}im i najsigurnijim putem dovede u Medinu. Ovaj vodi~, bio je mnogobo`ac kao Kurej{ije. Oni zatra`i{e. Oni zatra`i{e od njega garanciju i diskretnost, pa po{to je dobi{e, predado{e mu uzde svojih deva u ruke. To se desi u ponedeljak nave~e, a nakon provedene tri no}i u pe}ini. U osvit rebiul evela, godine prve hid`retske, ili 16. septembra 622. god. po kalendaru, njih dvojica napusti{e pe}inu. Dakle, tog datuma do|e Abdullah bin Urejkit sa dvije deve, a Ebu - Bekr re~e: “Zaklinjem te, o Poslani~e, da uzme{ jednu od ove dvije deve”, a zatim mu pribli`i bolju. Resulullah, a.s., na to pristade pod uslovom da mu je plati. Tada je prispjela Esma, k}erka Ebu - Bekra, r.a., sa spremljenom hranom za put. Zaboravila je da uzme u`e kojim }e pri~vrstiti zave`ljaj za tovar, pa pocijepa svoj pojas na dvoje. Jednom polovinom pri~vrsti hranu, a drugom se omota, pa joj dado{e naziv “Vlasnica dva pojasa” - “zatu - n - nitakajni” 302 - Resulullah, a.s., i Ebu - Bekr, r.a., krenu{e na put, a s njima Amir bin Fuhejre. Oni uze{e sa sobom i vodi~a Abdullaha bin Urejkita. Krenu{e priobalnim putem. Put je vodio iz sigurnosnih razloga ka jugu, prema Jemenu, a zatim se uputi{e na zapad, prema obali Crvenog mora, dok ne iza|o{e na koziju stazu, pa onda skrenu{e na sjever, priobalnim putem Crvenog mora. Is{li su zapu{tenim putevima kojima je rijetko ko prolazio. Ibn - Ishak navodi imenom krajeve kroz koje je prolazio Resulullah, a.s. On ka`e: “Kad ih je vodi~ poveo, vodio ih je nani`e od Meke, zatim je krenuo s njima obalom, pa su

Zape~a}eni d`enetski napitak

149

preprije~ili put ni`e od Asfana, pa nani`e od Emed`a. Zatim dobi od njih dvojice dozvolu da pre|e preko teritorije koja ima vodu, mjesto Kudejd. Odatle su slijedili put El - Harrar (dolina) pa preko Senijjetul Mere. Zatim su i{li dolinom Likfe, onda su ostavili iza sebe bunar Likf, a potom duboko za{li u podru~je zvano Merd`ih do Zul - Gudvejna, a odatle u Ke{r. Tada ih je poveo putem starih bunareva El - D`ed`id, pa na brdo El - Ed`red. Odatle krenu{e putem za Selem, dolinom bazena Ta’hih, a onda su se uspeli na El - Ababid, mjesto tri milje udaljeno od grada Sukje. Zatim ih prevede preko mjesta El - Fad`eh na milju od Sukje. (Po nekima to je planina na kojoj se nalaze dva pitka izvora mineralne vode). Vodi~ se spusti s njima u El - Ard`, pa dolinom El - Air, desno od klanca Rukubet, pa u Reim, a odatle u Kubbu, selo dvije milje od Medine (ko ide u Meku do|e mu s lijeve strane). 303 Spomenut }emo neke doga|aje koji su se desili usput: 1. Prenosi Buharija od Ebu - Bekra, r.a., i ka`e: “Po`urili smo te no}i i sutradan ujutro da {to vi{e puta pre|emo. Negdje oko podne, kada upe~e sunce, i kada na putu nije bilo ni `ive du{e, ugledasmo visoku stijenu. Zastadosmo kod nje i smjestismo se u hladovinu. Napravih Resulullahu, a.s., mjesto da legne i da malo zaspi. Prostrijeh na to mjesto krzno (ili haljetak od devinekostrijeti), pa rekoh: ‘Zaspi, o Allahov Poslani~e, a ja }u bdjeti nad tobom.’ On zaspa, a ja ustadoh i po~eh osmatrati. Odjedanput, ugledah kako dolazi ~oban tjeraju}i ovce, `ele}i se odmoriti u hladu kao i mi. Rekoh mu: ‘^iji si ti mom~e?’ ‘Ja sam jednog ~ovjeka iz Meke (ili iz Medine, Ebu - Bekr se ne sje}a ta~no).’ ‘Imaju li tvoje ovce mlijeka?’ ‘Da’, odgovori. Rekoh: ‘Ho}e{ li pomusti?’ Odgovori: ‘Da.’ On privede ovcu, a ja rekoh: ‘O~isti vime od pra{ine, dlaka i trnja!’ On namuze u ~unak mlaz mlijeka, a ja sam imao posudu iz koje je Resulullah pio i iz nje uzimao abdest. Do|oh do Resulullaha, a.s., i bi mi mrsko da ga probudim. Kad se probudi, saglasih se snjim da nalijem malo hladne vode na mlijeko da ga rashladim, pa rekoh: ‘Je li vakat da idemo?’ ‘Svakako’, re~e, i mi krenusmo. 304 2. Ebu - Bekr, r.a., bio je obazriv, pa je uvijek jahao iza Resulullaha, a.s., iako je on bio poznat starac, a Resulullah, a.s., mlad i nepoznat ~ovjek. Srete Ebu - Bekra tako, neki ~ovjek pa mu re~e: ‘Ko je ovaj ispred tebe?’ Ebu - Bekr odgovori: ‘On me vodi pravim putem.’ Ovaj ~ovjek pomisli da mu je to obi~ni vodi~, a ne onaj koji ga vodi Allahovim putem. 305 3. Resulullaha, a.s., i Ebu - Bekra slijedio je ~ovjek koji je za njihovo hvatanje o~ekivao veliku nagradu. Zvao se Suraka bin Malik bin D`u’a{em. Suraka pripovijeda: Sjedio sam na jednoj sjedeljki plemena Beni - Medled`, kad se pomoli jedan njihov ~ovjek, pri|e meni i re~e: “O Suraka, vidjeh maloprije crnu mrlju u pustinji. Mislim da je to Muhammed sa svojim drugom.” Suraka re~e: “Znao sam da su to oni”, ali mu rekoh: “Nisu to oni ve} si vidio tog i tog koje smo vidjeli svojim o~ima kad su oti{li.” Na tom sijelu ostadoh jo{ neko vrijeme, zatim sam ustao, do{ao ku}i i naredio svojoj robinji da mi spremi konja, i odvede iza

150

Zape~a}eni d`enetski napitak

humke. Potom uzeh svoje koplje i iza|oh na stra`nja vrata. Kad do|oh do konja, uzjahah i pojurih trkom. Nakon nekog vremena vidjeh da im se pribli`avam. Kada sam im se sasvim pribli`io, moj konj posrnu i izbaci me iz sedla. Ustadoh, a ruke mi poletje{e prema tobolcu za strijele. 306 Iz tobolca izvukoh strijelicu za sre}u,ho}u li imnauditi ili ne. Ispade mi ono {to nisam htio. Ponovo uzjahah konja zanemaruju}i gatku. Odjednom ~uh Resulullaha, a.s., kako u~i Kur’an, smireno, ne okre}u}i se, dok je Ebu - Bekr bio stalno u pokretu i na oprezu. Iznenada moj konj propade prednjim nogama u zemlju do koljena. Sko~ih s njega i podbodoh ga. Opet ga podpodoh, on posko~i, ali se ne izvu~e skroz iz zemlje. Kad bi da }e se gotovo izvu}i iz zemlje, {iknu pijesak ~ija se pra{ina di`e uvis, kao dim. Opet dohvatih svoje strijelice. Nakon gatanja ukaza mi se lo{ ishod. Tada zapomagah iz sveg glasa, mole}i ih za spas. Oni mi obe}a{e sigurnost. Moj konj se spasi iz `ivog pijeska, ja ga uzjahah i odoh do njih. Kada sa sprije~en da do|em do njih, u sebi sam pomislio da }e misija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iza}i na vidjelo, pa mu rekoh: “Tvoj narod je za tebe odredio nagradu” (u iznosu krvarine). Zatim sam im ispri~ao {ta mu{rici `ele da urade, te sam im ponudio opremu i hranu, ali nisu uzeli niti su {ta tra`ili. Zatim je Resulullah, a.s., rekao: “Idi od nas.” Suraka ga tada zamoli da mu napi{e garantno pismo. Resulullah, a.s., naredi Amiru bin Fuhejritu, pa ga ovaj napisa na komadu ko`e.” Iza toga Resulullah, a.s., nastavi svoj put. 307 U predanju od Ebu - Bekra, r.a., ka`e se: “Mi smo otputovali, a Kurej{ije su tragale za nama. Niko nas od njih nije stigao, samo Suraka bin Malik el - D`u’a{em na svom konju. Ja rekoh: “On nas je tra`io i na{ao, o Allahov Poslani~e!” On mi odgovori: “Ne `alosti se, Allah je s nama.” 308 Suraka se zatim vratio nazad. Usput je sreo jo{ neke progonitelje, pa im je rekao: “Ispitao sam vijest o njima, vi na ovoj strani nemate {ta tra`iti.” Na po~etku dana je uporno tragao za njima, a na kraju istog dana postao njihov ~uvar. 309 4. Resulullah, a.s., na svom putu pro|e pokraj dva {atora Ummi Ma’bed (Ma’bedova majka, iz plemena Huza’at) Huzaijka. To je bila krupna i ugledna sredovje~na `ena. Sjedila je pokrqaj {atora, umotana, i nudila prolaznicima hranu i vodu. Njih dvojica je upita{e: “Ima{ li {ta za nas?” Ona odgovori: “Allaha mi, da imamo ne{to ne bih vam uskratila gostoprimstvo. Ovca je jalova,a godina je bila dosta gladna.” Resulullah, a.s., pogleda u ovcu kraj {atora, pa upita: “Kakva je ovo ovca, majko Ma’ bedova?” Ona odgovori: “Slaba, bolest ju je sprije~ila da ne krene s ovcama.” On upita: “Ima li mlijeka?” Ona odgovori: “Ona je previ{e istro{ena i stara da bi mlijeka imala.” On upita: “Ho}e{ li mi dozvoliti da je pomuzem?” Ona re~e: “Da, tako ti Allaha, ako mo`e{. Ako ima mlijeka pomuzi je.” Resulullah, a.s., potra svojom rukom ovcino vime, prizva Allaha, d`.{., zamoli ga dovom. Mlijeko nado|e u vime i pote~e. Resulullah, a.s., zatra`i zdjelu iz

Zape~a}eni d`enetski napitak

151

koje se mogla napiti nekolicina ljudi i napuni je tako da pjena iza|e na vrh. Dade `eni da se napije koliko god mo`e, zatim pru`i svojim saputnicima, pa se i oni napi{e mlijeka koliko god mogo{e. Napokon i Resulullah, a.s., popi dovoljnomlijeka. Ponovo pomuze ovcu, napuni zdjelu i dade je `eni, a oni krenu{e dalje. Ne pro|e dugo, a njen mu`, Ebu - Ma’bed vrati se tjeraju}i mr{ave i gladne koze. Kad u|e i ugleda mlijeko, iznenadi se i upita: “Odakle ti ovo? Ovca je stara i jalova, a nemamo muzare.” Ona mu kaza: “Ne, tako mi Allaha, nije ga bilo, ali ovuda pro|e mubarek ~ovjek, govorio je to i to, a izgledao je tako i tako. Mislim da je od Kurej{ija i to ba{ onaj za kojim je potjera.” “Opi{i mi ga”, re~e njen mu`. Ona ga opisa takvim rje~nikom da je slu{alac imao pravu sliku pred sobom. Taj opis }emo dati kada budemo govorili o svojstvima Resulullaha, a.s. Ebu - Ma’bed re~e: “Tako mi Allaha, on je taj Kurej{ija {to su o njemu pri~ali one pri~e. Imao sam na umu da mu se pridru`im, a to }u svakako i u~initi ako mi se pru`o prilika.” A tamo u Meki, osvanu u zoru eho zvonkoga glasa, koga svi ~u{e, ali niko ga ne vidje. Iz dubine du{e orilo se: D`ezallahu Rabbul hajre d`ezaihii rafikajni hala hajmetej Ummi M’abedi Huma nezela bil birri summe terevveha ve efleha men emsa refika Muhammedin Lijuhenni Beni K’abin mekane Fetatihim ve mek’aduha limu’minine bimersadin Selu uhtek’um an {atiha ve inaiha ve innekum in tes’elu - { - {ate te{hedu. Prijevod ilahije: Nagradio Allah, Gospodar Ar{a, najboljom nagradom dva druga, kod Ummi M’abed {to do|o{e. Stigo{e s dobro~instvom, a s njim i odo{e, spasen je onaj ko zano}i kao drug Muhammeda. Neka ~estitaju svojoj k}erki Benu-K’abi njeno po~asno mjesto je me|u vjernicima sad. Pitajte svoju sestru za njenu ovcu i njenu zdjelu a kad biste i ovcu pitali, i ona bi posvjedo~ila. 310 Esma je rekla: “Nismo znali kuda se uputio Resulullah, a.s., kad u Meku do|e s donje strane jedan od d`ina recituju}i ove stihove. Ljudi su i{li za glasom, a nisu vidjeli nikoga sve

152

Zape~a}eni d`enetski napitak

dok nije napustio Meku s gornje strane. Kada smo ~uli ove rije~i znali smo da se Resulullah, a.s., uputio u Medinu.” 311 5. Na putu od Meke do Medine Resulullah, a.s., srete Ebu - Beride, starje{inu jednog plemena. I on je iza{ao u potjeru za Ebu - Bekrom i Resulullahom, a.s. @elio je i on da dobije veliku nagradu koju su Kurej{ije obzanile. Kada se sreo licem u lice s Resulullahom, a.s., i kada je s njim porazgovarao, primi islam na licu mjesta sa sedamdeset ljudi iz svoga plemena. On tada skide svoj turban (imamu) sa glave i priveza je kao zastavu. Ta zastava trebale je svima biti najava da je do{ao vladar spasa i sigurnosti, koji }e uspostaviti na dunjaluku pravdu i po{tenje. 312 6. Resulullah, a.s., sreo je na putu i Ez - Zubeira u grupi muslimana trgovaca, koji su se vra}ali iz [ama. Zubeir odjenu Resulullaha, a.s., i Ebu - Bekra u bijelu odje}u. 313

DOLAZAK U MJESTO KUBA’
U ponedeljak, osmog rebiul - evela, godine ~etrnaeste od poslanstva - ili prve godine hid`retske, ili 23. septembra, 622. god. po kalendaru, sti`e Resulullah, a.s., u Kubu’. 314 Urve bin ez - Zubeir pri~a: “Muslimani Medine su ~uli za izlazak Resulullaha, a.s., iz Meke. Oni su svako jutro izlazili u pustinju (Harre) u blizini Medine i i{~ekivali njegov dolazak. Stajali bi sve dok ih podnevno sunce ne bi otjeralo. Posljednjeg dana potraja njihovo i{~ekivanje, pa se vrati{e opet ku}ama. Samo {to su stigli, ~u{e glas jednog jevreja koji se popeo na jenu od njihovih utvrda radi nekog posla. Nije mogao da se suzdr`i ugledav{i dolazak Resulullaha, a.s., i njegovog druga, obojicu u bijelom, od kojih se dizala fatamorgana, nego viknu {to ga grlo nosi: “O narode, o Arapi, ide va{ djed koga i{~ekujete.” Muslimani uzbu|eni sko~i{e. 315 Ibn - Kajjim ka`e: “^uh tekbire i buku kod Beni Amra bin Avfa. Muslimani su donosili tekbire, radosni zbog njegovog dolaska. Iza|o{e mu u susret, do~eka{e ga i pozdravi{e poslani~kim pozdravom. Zagledali su ga kru`e}i oko njega, a on je padao u stanje spokoja u kojem mu je Objava dolazila. Allah, d`.{., objavi mu: “Allah je za{titnik njegov, i D`ibril, i ~estiti vjernici; najposlije, i svi meleki }e mu na pomo}i biti.” (64:4) 316 Urvet bin ez - Zubeir re~e: “Okupi{e se svi oko Resulullaha, a.s., a on im pokaza na desnu stranu, te se zaustavi i si|e kod Benu - Amra bin Avfa. To se desilo u ponedeljak u mjesecu rebiul - evelu. Ebu - Bekre stajao je i do~ekivao ljude, a Resulullah, a.s., sjeo je i {utio. Oko njega su kru`ili oni, koji ga sada vidje{e prvi puta. Oni su ga pozdravljali, a Ebu - Bekr pri{ao je da ga za{titi od sun~eve `ege koja ga je pr`ila, te mu svojom odje}om na~ini hlad. Tada oni koji nisu znali, saznado{e ko je Resulullah, a.s.” Toga dana se cijela Medina digla na noge radi do~eka, a prizor je bio toliko veli~anstven,

Zape~a}eni d`enetski napitak

153

da ga do tada ne pamti medinska historija. Jevreji su tada tako|er slavili istinitost najave novog Poslanika u Habakkuki, knjizi u kojoj stoji: Bog se pojavio od Timaha, a svetac od Brda Faran (slon Meke). 317 Resulullah, a.s., nije dugo sjedio na zemlji Benu Amra bin Avfa, nego ode da se smjesti kod Kulsum bin el - Hedma ili, kako neki misle, kod S’ada bin Hajsemeta u Kubi. Sigurnije je prvo mi{ljenje. Iza njega je Alija bin Ebi - Talib proveo u Meki jo{ ri dana. Ljudi su kod Resulullaha, a.s., dr`ali na ~uvanju razne vrijednosti, pa je Alija uspio to sve vratiti ljudima. Potom se upuptio pje{ice u Medinu. Sustigao ih je u Kubi, pa i on odsjede kod Kulsum bin el Hedma. 318 Resulullah, a.s., proveo je u Kubi ~etiri dana: ponedeljak, utorak, srijedu i ~etvrtak. 319 Tu je sagradio mesd`id i u njemu klanjao. Mesd`id u Kubi prvi je mesd`id sagra|en u bogobojaznosti otkako je Resulullah, a.s., po~eo dobivati Objavu. Kada je bio ~etvrti dan, tj. petak, uzjaha Resulullah, a.s., po Allahovom nare|enju, a Ebu - Bekr u njegovoj pratnji, te krenu{e. Obavijestio je Benu Ned`d`arije - svoje daid`e, pa do|o{e opasani sabljama i svi zajedno krenu{e u Medinu. D`uma - namaz ih zate~e u Beni Salem bin Avfa, te ih okupi u mesd`id u dolini, pa je tu i klanja{e.Bilo je sto ljudi. 320

ULAZAK U MEDINU
Poslije d`ume, u|e Resulullah, a.s., u Medinu, i od tog dana Jesrib dobi ime “Grad Resulullaha, a.s. - Medinetu Resulullahi, a.s.”, ili kra}e Medina. Ovo je uistinu bio historijski dan. Stanovni{tvo Medine, nasmijano i razdragano,uz tekbire i veli~anje, iza{lo je iz ku}a, zakr~ilo puteve. Ensarijske djevojke pjevale su od sre}e i dragosti stihove dobrodo{lice: 321 E{rekal Bedru alejna min Senijatil - Vedai Vod`ebe{ - {ukru alejna ma de’a lillahi dai Ejjuhel - Meb’usu fina d`ite bi - l - emr i - l - muta’i. D`ite {errefte - l Medina Merhaben ja hajre da’i. Prijevod stihova: Puni mjesec nas obasja od Senijetil veda, Kevserom pojimo du{e dok ~ekamo Ahmeda. Ti koji si od Allaha cijelom svijetu poslan. Do{‘o si da grad Medinski ilumom nam obasja{.

154

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ensarije, iako nisu bili ljudi od velikog bogatstva,svi su redom `eljeli da ugoste kod sebe Resulullaha, a.s. Nije mogao Resulullah, a.s., pro}i ni pokraj jedne njihoveku}e, a da nisu vukli sebi povodac njegove deve, izgovaraju}i pozdrav i dobrodo{licu. Resulullah, a.s., odgovarao im je: “Pustite je neka ide, njoj je nare|eno dokle. I tako su i{li polahko, dok deva ne sti`e na mjesto dana{njeg Resulullahovog, a.s., mesd`ida. Tu ona zastade.On nije si{ao s nje dok se nije skroz zaustavila. Ona opet krenu malo naprijed, pa se okrenu i vrati na prvo mjesto. Tu se spusti, pa Resulullah, a.s., si|e s njenih le|a. To je na zemlji Beni - Ned`d`ara, njegovih daid`a. To je zaista bilo po Allahovoj dozvoli, a i sam Resulullah, a.s., volio je da to bude na zemlji njegovih daid`a. Time su i oni bili po~a{}eni. Ljudi su pozivali Resulullaha, a.s., sebi u goste. Ebu Ejjub el - Ensarija ode do njegove deve, uze je za povodac i uvede u svoje dvori{te. Resulullah, a.s., je tom prilikom rekao: “Valja i ~ovjeku za njegovom jahalicom.” U tom do|e Es’ad bin Zeraret te uze Resulullahov, a.s., prtljag i odnese ga kod sebe. 322 U Enesovom predanju od Buharije stoji da je Resulullah, a.s., rekao: “Koja nam je rodbinska ku}a najbli`a?” Ebu - Ejjub re~e: Moja, Allahov Poslani~e, ovo su moja vrata i ovo je moja ku}a.” On re~e: “Idi i pripremi nam popodnevni odmor!” Ebu - Ejjub re~e: “Ustanite uz Allahov blagoslov.” 323 Nakon nekoliko dana za Resulullahom, a.s., stigo{e njegova `ena, Sevda i njegove dvije k}ereke: Fatima i Ummu Kulsum, zatim Usama bin Zejd, te Ummu Ejmen. S njima iza|e iz Meke Abdullah bin Ebu - Bekr s djecom s kojom je bila i Ai{a. Zejneb ostade kod Ebil A’asa, nije mogla tada otputovati, pa je hid`ru u~inila poslije Bedra. 324 Ai{a pri~a: “Kada je Resulullah, a.s., stigao u Medinu, Ebu - Bekra i Bilala obuze groznica, ja u|oh kod njih i rekoh: ‘O o~e, kako si, i ti Bilale, kako si?’ Ebu - Bekr znao je re}i, kad ga uhvati vru}ica: ‘Svaki ~ovjek `eli da osvane sa svojom porodicom, ali je smrt bli`a ~ovjeku od jake za vratom’, a i Bilal je recitovao stihove u kojima postoji aluzija na daljinu i strah od samo}e.” Ai{a dalje pri~a: “Zatim u|oh kod Resulullaha, i ispri~ah mu o ovome, a on re~e: “Moj Allahu, u~ini da volimo Medinu, kao {to volimo Meku, ili jo{ vi{e! Pobolj{aj stanje u njoj, blagoslovi i beri}et daj u hrani njenoj, odstrani iz Medine vru}icu i prenesi je u D`uhfu.” 325 Ovdje se zavr{ava jedan period Resulullahovog `ivota, i zavr{ava se dio njegovog poslani~kog islamskog djelovanja, koji se zove mekanski `ivot i rad Resulullaha, a.s.

@IVOT U MEDINI
Medinski period mo`emo podijeliti u tri stadija: 1 - period u kome su podsticane smutnje i napetosti, i u kojem su rasli unutra{nji problemi. Neprijatelji u Medini su radili na povezivanju s njenimsmutljivcima izvana kako bi iskorijenili muslimane. Ovaj period }e se zavr{iti primirjem na Hudejbiji u zul - kadetu, {este godine po Hid`ri; 2 - period primirja sa starje{inama idolopoklonstva, a zavr{it }e se osloba|anjem Meke, mjeseca ramazana, osme godine po hid`ri. To je, ujedno, period pozivanja vladara i kraljeva u islam; 3 - period sveop}eg prelaska naroda na islam, u skupinama. To je period dolaska plemenskih delegacija drugih naroda u Medinu. Ovaj period trajat }e do preseljenja Resulullaha, a.s., na ahiret, mjeseca rebiul - evela, godine jedanaeste po Hid`ri.

156

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRVO SVIJETLO RAZDOBLJE STVARNO STANJE U MEDINI PRILIKOM HID@RE
Hid`ra nije zan~ila samo osloba|anje od smutnji i izrugivanja, nego je imala zna~enje potpomaganja i saradnje na uspostavljanju temelja novog dru{tva u zemlji. Stoga je hid`ra postala “farz”, neprikosnovena du`nost svakog muslimana sposobnog da prisko~i u pomo} izgradnji ove nove domovine i da na tom putu utro{i svu svoju snagu, za njeno utemeljenje, uzdizanje i njen ugled. Bez svake sumnje, Resulullah, a.s., bio je njen imam i onaj koji upu}uje na pravi put kako treba da se izgra|uje to dru{tvo. Neosporno je da su sve stvari bile u njegovim rukama. Narod u Medini, nakoji je nai{ao Resulullah, a.s., sastojao se iz tri klase. Svaka klasa se, na svoj na~in, vidljivo razlikovala od ostalih. Resulullah, a.s., morao je imati razli~ite metode u opho|enju sa svakom od ovih klasa, jer su im problemi vbili sasvim druge prirode. Te tri klase ljudi su: a) njegovi drugovi, elita ~asnih i privr`enih Resulullahu, a.s; b) nevjernici, koji jo{ nisu primili islam, a plemena su ~isto medinskog porijekla; c) jevreji ili jehudije. a) Problemi koje je Resulullah imao u vezi s ashabima lak{e su prirode i vezani za promjenu sredine i na~in `ivljenja. U Medini su uslovi bili sasvim druga~iji od onih u Meki. U Meki okupljali su se oko jedne rije~i, imali su zajedni~ke ciljeve, ali su bili ra{trkani po raznim mjestima i razli~itim ku}ama, proganjani i mu~eni, bez ikakvih gra|anskih prava. Ta prava su dr`ali u svojim rukama neprijatelji njihove vjere. Ovi muslimani nisu mogli osnovati novo islamsko dru{tvo na na~elima kojih nije li{eno ni jedno dru{tvo na svijetu. Stoga vidimo da mekanske sure potenciraju tuma~enje islamskih na~ela, zakona koji se mogu primjenjivati na svakog pojedinca. Mekanski ajeti sadr`e podsticaj na dobro~instvo, na sve {to je korisno, podsticaj na plemenit i lijep moral, a ~uvanje od sramote, i svega zabranjenoga. U Medini su muslimani dr`ali situaciju u svojim rukama od prvog dana. Nisu imali nikakve

Zape~a}eni d`enetski napitak

157

pot~injenosti ni od koga. Tu im se pru`ila prilika da do|u u kontakt s kulturom i civilizacijom, da se bave problemima `ivljenja, ekonomije, politike i vlasti, te problemom mira i rata, zatim halala i harama, prakticiranja vjere, problemom morala i drugim sli~nim `ivotnim pitanjima. Pru`ila im se prilika da budu jedno novo dru{tvo, islamsko dru{tvo, koje se u svim svojim strukturama razlikuje od predislamskog - d`ahilijetskog dru{tva i koje se odlikuje nad svim postoje}im dru{tvenim ure|enjima svijeta. To dru{tvo treba biti vjerodostojan predstavnik islamskog u~enja, zbog kojeg su muslimani podnijeli razne vrste nasilja i odmazde tokom prvih deset godina. Poznato je, da formiranje bilo kojeg dru{tvenog ure|enja na novim osnovama, ne mo`e trajati jedan dan, ili jedan mjesec, ili jednu godinu. Njemu treba dug period u kojem }e se upotpuniti zakon ili zakonske norme, obrazovanje, praksa i odgoj, i to postepeno. Jedino je Allah, d`.{., bio jamac i garancija ovog zakona, a Resulullah, a.s., izvr{avao je i provodio u djelo, upu}ivao i odgajao muslimane: “On je neukima poslao Poslanika, jednog izme|u njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih o~isti, i da ih Knjizi i mudrosti nau~i.” (XLII: 2) Ashabi, r.a., su od Resulullaha, a.s., primali svim srcem i du{om, spremni da u svako doba provedu Allahove propise u djelo: “A kad im se Allahove rije~i kazuju,vjerovanje im u~vr{}uju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (8: 2) Po{to nije tuma~enje svih ovih pitanja u domenu na{eg rada, to }emo se opredijeliti samo na neke, prema potrebi. Najpre~e {to je Resulullah, a.s., imao da ~ini za muslimane, a {to je i njegova osnovna zada}a, bilo je tuma~enje i {irenje islama. Me|utim, ovo nije bio i njegov jedini zadatak. Bilo je svakako mnogo drugih problema koje je trebalo hitno rje{avati. Muslimani Medine ~inili su jednu skupinu vjernika, sastavljenu od doma}ih vjernika koji su bili na svojoj zemlji, u svojim domovima i sa svojim imetkom. Oni su bili zainteresirani za one stvari o kojima razmi{lja svaki situiran i siguran ~ovjek. Me|u takvim ljudima postojalo je od pamtivjeka jedno mudro nadmetanje i hroni~na netrpeljivost. To su ensarije. S druge strane su do{ljaci, muhad`iri, koji su ostali bez svega navedenog. Oni su spasili svoj goli `ivot i do{li u Medinu. Nisu imali povratka nazad, nisu imali svoje zemlje, svojih domova, svoga posla od kojega }e `ivot `ivjeti i za starost zara|ivati. Broj ovih izbjeglica nije bio mali, a rastao je iz dana u dan, jer je hid`ra odobrena svima koji su vjerovali u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, a.s. Bilo je poznato da Medina nije osobito bogato mjesto. Pa se njena ekonomska ravnote`a poremetila. U ovim presudnim momentima za islam, neprijateljske snage u~ini{e ne{to sli~no kao ekonomsku blokadu Medine, zbog ~ega se istro{i{e zalihe i pogor{a situacija. b) Druga klasa, ili druga struktura ljudi u Medini bili su doma}i idolatrijci, bezbo`nici ili mu{rici. Oni nisu imali nikakve vlasti nad muslimanima. Me|u njima bilo je onih koji su `ivjeli

158

Zape~a}eni d`enetski napitak

u nekom stanju nestabilnosti ili sumnje. Mnogi su se predomi{ljali da napuste vjeru svojih o~eva. Me|utim, nisu ispoljavali neprijateljstvo i netrpeljivost prema muslimanima, i nije ni pro{lo dugo vremena, a oni primi{e islam i postado{e odani Allahovoj vjeri. Me|u njima bilo je i onih koji su ispoljavali `estoku mr`nju i neprijateljstvo prema Resulullahu, a.s., i muslimanima, s tim {to to nisu ~inili javno. Javno su iskazivali privr`enost i la`nu ljubav, povode}i se za javnim mnijenjem ili kako su im ve} diktirale prilike. Na ~elu svih ovih stajao je Abdullah bin Ubej, ~ovjek pod ~ijim vodtvom se izmiri{e plemena El - Evs i El - Hazred` nakon rata “Buas”. Do tada ih nije uspio niko pomiriti. Oni su za njega pripremali krunu da ga ustoli~e za svoga kralja, i malo je trebalo da postane kralj Medine. Kada do|e Resulullah, a.s., i kada Ubejju njegov narod okrenu le|a, shvatio je da je izgubio krunu, pa stoga po~e ispoljavati `estoko neprijateljstvo protiv Resulullaha, a.s. Me|utim, kada je vidio da doga|aji ne idu njemu u prilog i da }e mu biti uskra}ene mnoge ovozemaljske blagodati, primi islam nakon Bitke na Bedru. No, to je bilo samo prividno, jer je duboko u njegovom bi}u tinjalo nevjerstvo. Stoga je koristio svaku priliku da usko~i u spletke i me|u spletkaro{e protiv Resulullaha, a.s., i muslimana, jer je postao neostvareni vladar, proma{enih mogu}nosti, s izgubljenim politi~kim pozicijama. Oni koji mu nisu pomogli da do|e do vlasti, sada su ga hu{kali i pozivali na bunu, koriste}i neke od doga|aja u Medini i neke od muslimana slabi}a, pla}enika, za sprovo|enje njegovih planova u djelo. c) Tre}a klasa ili supstanca medinskog dru{tva bili su jevreji (jehudije ili `idovi). Oni su se nastanili u Hid`az u vrijeme nestorijanskog (asirskog) i rimljanskog ugnjetavanja, kako smo ranije kazali. Oni su u stvari bili Hebrejci, ali nakon doseljenja u Hid`az prihvati{e arapske obi~aje u odijevanju, jeziku i kulturi, tako da su pojedinci, a i plemena, nadijevali i arapska imena. Me|usobno su se `enili i tazbinovali. Ono {to je za njih ipak najva`nije, sa~uvali su nacionalno jedinstvo i nisu se nikada utopili u arapsku naciju. Ponosili su se svojim izrael}anskim porijeklom - jevrejstvom. S tog aspekta mrzili su Arape i ~esto ih iz poruge zvali “ummijjun” {to zna~i: neuki, zaostali i nazadni. Smatrali su da im je arapska imovina dozvoljena, (halal) i da s njom mogu da rade {ta ho}e. Oni su se dr`ali parole: “Nama nije grijeh {to u~inimo neukima.” (3:75) Nisu bili entuzijasti u {irenju svoje vjere, ali su bili iskusni trgovci vjerom. Trgovali su optimisti~kim predskazanjima, vrad`binama, talismanima, ~arolijama i sli~nim, pa su stoga sebe smatrali superiornim znalcima, odabranim vo|ama i duhovnim vodi~ima. Bili su veliki vje{taci u sticanju sredstava za `ivot. U svojim rukama dr`ali su trgovinu `itaricama, datulama, vinom i odje}om. Uvozili su `itarice, vino i odje}u, a izvozili datule (hurme). U svojim rukama dr`ali su i mnoge druge profitne poslove od kojih su imali mnogostruku dobit od svih Arapa. Ni to im nije bilo dovoljno, nego su afirmirali kamatu i njome se bogatili. Davali

Zape~a}eni d`enetski napitak

159

su pozajmice arapskim prvacima, velikodostojnicima, kako bi ti prvaci stekli hvalospjeve pjesnika nakon {to pozajmljeni novac podijele bez ikakve koristi, zatim bi `idovi uzimali od onih prvaka zemlju, `itarice i posjede kao zalog, a potom bi ti posjedi kroz nekoliko godina postali njihovo vlasni{tvo. Jevreji su bili autori smutnje, zavjere, arogancije i razvrata. Zava|ali su susjedna arapska plemena, hu{kali jedne na druge podmuklim i tajnim metodima, koje Arapi nisu mogli doku~iti. Stoga su ta plemena `ivjela u stalnim ratovima. Kad god bi jevreji vidjeli da bi se stanje smirivalo i primirje pribli`avalo, ponovo bi raspirivali `ar mr`nje. Ako bi i pored toga dolazilo do prekida neprijateljstva, oni bi onda sa strane posmatrali i gledali {ta }e se desiti i od koje }e strane imati ve}u korist. Nudili su im ogromne kredite s kamatom kako ne bi odustajali od rata zbog finansija. Tako su se arapska plemena stalno zadu`ivala kod njih, a oni su sticali ogromnu dobit iz svega toga. ^uvali su svoje jevrejsko bi}e. Finansirali su trgovinu kamatom, te od toga `ivjeli i debelo zara|ivali. U Jesribu su `ivjela tri poznata jevrejska plemena: 1. Benu - Kajnuka’ (bili su saveznici Hazred`a i nastanjivali su Medinu.), 2. Benu en - Nadir, 3. Benu - Kurejza, Ova zadnja dva jevrejska plemena bila su saveznici El - Evsa. Njihova naseobina je bila u predgra|u Medine. Ova plemena su podsticala rat izme|u arapskih plemena Hazred` i Evs jo{ od davne pro{losti. A podsticali su rat Buas’ svi, sa svim svojim saveznicima. Svakako, nije se moglo o~ekivati da jehudije gledaju na islam miroljubivo i blagonaklono. Ne, oni su s neprijateljstvom i s mr`njom gledali na sve {to donosi ta vjera. Resulullah, a.s., nije bio njihov ~ovjek da bi mogao obuzdati nacional - {ovinisti~ki nemir koji je vladao njihovim razumom. Posebno je va`no naglasiti da je vjera islam ispravna vjera koja zbli`ava ljude bez obzira na boju, rasu i naciju, te da gasi po`ar neprijateljstva i mr`nje, a poziva na ~uvanje emaneta i povjerenja u svim vidovima `ivota. Islam uporno insistira na halal zaradi i opskrbi. Sve je to zna~ilo da arapaska plemena Jesriba treba da `ive u slozi i ljubavi. Tada }e se sigurno mo}i suprotstaviti jehudijskim smicalicama. Svojim zajedni~kim snagama djelovat }e na slabljenju njihove trgova~ke djelatnosti, i na zabrani kamate na kojoj se temeljilo svo njihovo bogatstvo. Muslimani }e za kratko vrijeme uspjeti da vrate svoju imovinu i svoju zemlju koju su izgubili pla}anjem kamate. I jevreji su o svemu tome vodili ra~una, jo{ i prije nego se islam temeljio u Jesribu, te su na osnovi toga skrivali najve}u mr`nju prema islamu i Allovom Poslaniku jo{ od kada je do{ao u Medinu, iako tu mr`nju nisu otkrivali izvjesno vrijeme.

160

Zape~a}eni d`enetski napitak

Imamo primjer koji prenosi Ibn-Ishak. On ka`e: “Preneseno je od Safijje, k}erke Hajj bin Ahtaba, da je rekla: “Bila sam najdra`e dijete svom ocu i amid`i Ebu - Jasiru. Nikad nisu ni jedno dijete dr`ali tako kao mene. Kada je Resulullah, a.s., stigao u Medinu, i kada je odsjeo u Kubi kod Benu Amra bin Avfa, moj otac i amid`a odo{e prije zore da ga posjete. Otac mi se zvao Hajj bin Ahtab, a amid`a Ebu - Jaser bin Ahtab. Ku}i su se vratili u vrijeme zalaska sunca. Bili su umorni i iscrpljeni. Kad ih ugledah, potr~ah im u susret kao po obi~aju, ali se ni jedan, tako mi Allaha, i ne okrenu na mene. Tada ~uh kako amid`i Ebu - Jaseru ka`e moj otac: “Je li ono on?” “Da”, odgovori on. “Ti ga poznaje{ i mo`e{ garantirati?” Amid`a odgovori: “Da.” Otac upita: “Pa {ta osje}a{ prema njemu?” “Neprijateljstvo do smrti.” 326 I drugi nam primjer nam dosta govori o neprijateljstvu jevreja. Buharija pripovijeda o islamu Abdullaha bin Selema, r.a.: “Bio je poznat inaju~eniji jevej. Kada je do{ao Resulullah, a.s., u Medinu kod daid`e, Benu - Ned`d`dar pohita da ga vidi i postavi mu pitanja na koja niko nije mogao odgovoriti osim Poslanika. Kada je saslu{ao Resulullahov odgovor na sva pitanja, istog momenta primi islam, i re~e: “@idovi su narod koji potvara (druge). Ako saznaju da sam primio islam, a da oni o tome ne znaju ni{ta, pokudit }e me kod tebe.” Resulullah, a.s., posla po njih i oni do|o{e. A u ku}i je bio skriven Abdullah bin Selam. Resulullah, a.s., upita: “Kakav je ~ovjek Abdullah bin Selam?” Odgovori{e: “Najznaniji od nas i sin naj odabranijeg.” U drugom predanju stoji: “Na{ starje{ina i sin na{eg starje{ine.” Au tre}oj verziji: “Najbolji od nas i sin najboljeg od nas. Najvredniji i sin najvrednijeg.” Resulullah, a.s., re~e: “A {ta mislite ako Abdullah primi islam?” Odgovori{e: “Neka ga Bog sa~uva od toga!” Dva puta, ili tri, to ponovi{e. Abdullah iza|e pred njih i re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik.” Oni povika{e: “Najgori od nas i sin najgoreg!”, pa nasrnu{e na njega. U drugoj verziji stoji: On re~e: “O jevrejski narode, bojte se Allaha, tako mi Njega, Jednog, Jedinog, vi }ete svakako znati da je ovaj ovdje Allahov Poslanik, a.s., i da je do{ao s Istinom.” Oni odgovori{e: “Slagao si!” 327 Ovo su bila prva iskustva koja je Resulullah, a.s., imao s jevrejima, i to na prvi dan svog dolaska u Medinu. Ovako je to izgledalo iznutra, u {arolikom dru{tvu Medine. A {to se ti~e odnosa van Medine prema islamu i Resulullahu, a.s., ostaje da je najja~i neprijatelj islama u Meki i da su to Kurej{ije. Mi ih poznajemo preko deset godina, od poslanstva Resulullaha, pa do Hid`re. Dobro znamo {ta su ~inili prema muslimanima dok su bili pod njihovom rukom, po~ev{i od zastra{ivanja, prijetnje, pritiska, izgladnjivanja, izolacije, progona i potjere. Oni su pokrenuli ~itav jedan psiholo{ki rat {irokih razmjera i domena. Kada muslimani u~ini{e hid`ru u Medinu, zauze{e njihovu zemlju, ku}e, imetak, razdvoji{e i razru{i{e porodi~na ognji{ta i rodbinske veze, a povrh svega, zatvarali su i mu~ili koga su stigli zarobiti. Oni se nisu ni na ovome zadr`avali, nego odlu~i{e ubiti Resulullaha, a.s., i time stati islamu u kraj. Oni na tom planu nisu `alili truda ni imetka.

Zape~a}eni d`enetski napitak

161

Cilj je bio provesti plan zavjere u djelo. Kada muslimani u~ini{e hid`ru u Medinu, udaljenu od Meke 500 km, otpo~e{e politi~ki rat s obzirom na svoje vjersko i trgova~ko vo|stvo me|u Arapima, jer oni su stanovnici Harema, pod za{titom Bo`ije ku}e i njene svetosti, pa }e se i drugi mu{rici Arabije okrenuti protiv stanovnika Medine. Smatrali su da }e Medina biti u stalnom okru`enju, te da }e osiroma{iti ekonomski, a i broj izbjeglica je rastao iz dana u dan. Do}i }e sigurno do rata izme|u ovih zulum}ara iz Meke i muslimana koji `ive u svojoj novoj domovini. Muslimani su imali pravo da konfisciraju imovinu ovih drznika, kao {to su oni konfiscirali njihovu imovinu, da im nanesu razne vrste poni`enja kao {to su i oni njima, da im `ivot u~ine te{kim, kao {to su i oni njima, te da im vrate sve istom mjerom. Ovo su problemi i pitanja s kojima se susreo Resulullah, a.s., nakon {to do|e u Medinu kao Allahov Poslanik i imam, onaj koji upu}uje pravim putem, vodi i predvodi. Resulullah, a.s., otpo~e u Medini svoju misiju duhovnog poglavara. Bio je prema svakom plemenu onakav kako je doti~no pleme zaslu`ivao, blag ili o{tar, pa`ljiv ili strog. Bez sumnje, milost je uvijek imala prednost nad strogo{}u, tako da islam i njegovi sljedbenici preuze{e inicijativu na Arabijskom poluotoku za nekoliko godina. O tome }emo govoriti na slijede}im stranicama.

IZGRADNJA NOVOG DRU[TVA
Ranije smo spomenuli da je Resulullah, a.s., do{ao u Medinu i odsjeo kod Beni Nad`d`ara u petak 12. rebiul-evela, 1. godine hid`retske ili 27. septembra 622. godine po kalendaru. Prvo se odmorio pred ku}om Ebu - Ejjuba i rekao: “Ovdje je moj dom, ako Allah da”, a potom je u{ao u ku}u.

GRADNJA POSLANIKOVE, A.S., D@AMIJE
Prvi korak koji je u~inio Resulullah, a.s., jeste gradnja Poslanikove d`amije. Na mjestu gdje se zaustavila njegova deva, naredi da se gradi d`amija. To zemlji{te kupio je od dvojice dje~aka, jetima, u ~ijem vlasni{tvu je bilo. I sam je li~no u~estvovao u gradnji. Prenosio je ~erpi} i kamenje govore}i stihove:

162

Zape~a}eni d`enetski napitak

Moj Alahu nema `ivota doli `ivot poslije smrti, molimo te, ensarijama i muhad`irima Ti oprosti.” A onda je nastavio: Ovaj tovar a ne tovar Hajbera, ovakav je Rabbu na{em najdra`i.” Ovakvo njegovo bodrenje davalo je ashabima volju i elan za rad, pa jedan od njih zapjeva: “Ako mi sjednemo, a na{ Poslanik nastavi, od nas bi to bilo kao da smo blesavi.” Na tom mjestu gdje je otpo~ela gradnja d`amije, nalazili su se grobovi mu{rika (nevjernika). Bila je tu ru{evina, ne{to palmi i jedno drvo zvano “Garkad”. Resulullah, a.s., naredi da se mezarluk prekopa, ru{evina zaravni, a palme i stablo posijeku. Zatim se odredi kibla, koja je bila odre|ena prema Kudusu. Temelji su bili od kamena, a zidovi od ~erpi}a i gline. Krov je bio od palminih grana, a stupovi stablo palme. Tlo d`amije prekri{e pijeskom i prostrije{e hasure. D`amija je imala troja vrata. Du`ina od kible do ulaznih vrata iznosila je sto ar{ina, a {irina sli~na toj ili malo manja. Temelji su bili visoki tri ar{ina. Uz d`amiju sagradi{e ku}u, prostorije od kamena i maltera, a krov od granja stabala. To su bile sobe za Poslanikove, a.s., `ene. Nakon {to se zavr{i gradnja ku}e, Resulullah, a.s., preseli se iz ku}e Ebi - Ejjuba u svoj dom. 328 Mesd`id nije bio mjesto samo za namaz. Bio je i {kola u kojoj su muslimani saznavali islam, prou~avali ga i u~ili. Tu se se okupljala razli~ita plemena, i rje{avala svoje sukobe, plemenske nesuglasice i netrpeljivost. Tu su se donosile odluk o obustavi plemenskih ratova. Mesd`id je bio ustanova u kojoj su se donosile sve odluke od `ivotnog interesa za muslimane. Na kraju, mesd`id je bio zgrada parlamenta, gdje su se odr`avale sjednice [ure - vije}a i donosile odluke. Uz sve ovo, mesd`id je bio prihvatili{te mnoge sirotinje i muhad`ira (izbjeglica), koji nisu imali svoje domove, ni imetka, ni rod, ni porod. Po~etkom hid`retske godine do|e propis o u~enju ezana - visokim glasom, koji se di`e u nebea; muslimani su pet dnevno pozivani na namaz (molitvu). Taj poziv se i danas razlije`e pet puta dnevno cijelom zemaljskom kuglom. Pri~a o snu Abdullaha bin Zejda bin Abdi Rabbih ovim povodom je poznata. Pripovijedaju je Tirmizi, Ebu - Davud, te Ahmed i Ibn - Huzejmet. 329

Zape~a}eni d`enetski napitak

163

BRATIMLJENJE MUSLIMANA
Nakon {to je Resulullah, a.s., uradio ogromno djelo izgradnjom mesd`ida, centra za okupljanje i dru`enje muslimana, u~inio je korak dalje, pa uradio jo{ ve}u stvar. Pobratio je muhad`ire i ensarije. To bratimljenje polu~ilo je velike rezultate u izgradnji muslimanskog dru{tva. Ibn el - Kajjim ka`e: “Zatim Resulullah, a.s., izvr{i bratimljenje izme|u muhad`ira i ensarija u ku}i Enesa bin Malika, gdje je prisustvovalo devedeset ljudi. Pola su bili muhad`iri, a pola ensarije. Bratimljenje se temeljilo na potpomaganju i naslije|ivanju nakon smrti bez krvnog srodstva. To je naslije|e va`ilo do Bitke na Bedru. Tada Allah, d`.{., objavi: “A ro|aci su, prema Allahovoj knjizi, jedni drugima pre~i.” (8:75) Tada se ukinu svako pravo na naslijedstv, osim putem srodstva. Ima mi{ljenje po kome se izvr{ilo i drugo bratimljenje izme|u samih muhad`ira. Me|utim, muhadirima, zbog me|usobnog prirodnog i prijateljskog bratstva, te onog po prijeklu, nije bilo potrebno novo bratimljenje, za razliku od onog bratimljenja s ensarijama. 330 Zna~enje ovog bratimljenja, kako ka`e Gazalija, bija{e da se prevazi|e asabijja d`ahilija - privr`enost plemenu, jer odanost i privr`enost mo`e biti samo islamu. S bratimljenjem padaju u vodu razlike u porijeklu, boji, naciji. U islamu ne mo`e niko i}i dalje, tj. napredovati, a ni nazadovati, osim prema stepenu ~ovje~nosti i bogobojaznosti. Resulullah, a.s., ovaj je ugovor o bratimljenju proveo u djelo. To nije bilo prazno slovo na papiru, a ni djelo koje se ve`e za bogatstvo i krv. Nije to bila pusta igra rije~i koje se nisu provodile u djelo. Ovakvo bratstvo bilo je pro`eto potpomaganjem, osje}ajem dobrote i dru`eljubivosti, i ono je sudjelovalo u izgradnji novog dru{tva koje }e imati svoje slavne primjere. 331 Buharija je prenio da je po dolasku u Medinu Resulullah, a.s., pobratio Abdurrahmana i S’ad bin Rebia. S’ad je rekao Abdurrahanu: “Ja sam najbogatiji me|u ensarijama. Svoju imovinu dijelim na dvoje. Imam dvije `ene, pogledaj koja ti se vi{e od njih svi|a, pa mi reci, ja }u je pustiti, a kad joj pro|e iddet, ti se njom o`eni.” Na to mu Abdurrahman re~e: “Neka ti Allah podari beri}et u tvojoj porodici i u tvome imetku.” “Gdje vam je ~ar{ija?” Uputi{e ga u ~ar{iju kod Benu - Kajnuka’a, jevrejskog plemena. I nije se vratio sve dok sa sobom nije donio ne{to sira i masla, i tako je nastavio; kada je jednog dana do{ao, na njemu su bili tragovi: “[ta je to?” On odgovori: “O`enio sam se.” Resulullah, a.s., upita: “Koliko si platio?” “Jednu zlatnu ko{picu.” 332 Prenosi se od Ebu - Hurejrea da je rekao: “Reko{e ensarije Resulullahu, a.s.: ‘Podijeli planta`e hurmi izme|u nas i na{e bra}e muhad`ira.’ On odgovori: ‘Ne!’ Oni reko{e: ‘Onda pomozite u obradi, a rod (plod) neka nam je zajedni~ki.’ Poslanik re~e: ‘U redu.’ A oni

164

Zape~a}eni d`enetski napitak

odgovori{e: ‘Slu{amo i pokoravamo se.’” 333 Sve ovo nam ukazuje da su enarije vodile veliku brigu o svojoj bra}i muhad`irima i da nisu `alili ulo`ili trud, ljubav i pa`nju, jer su i muhad`iri to uistinu zaslu`ili, svojim velikim `rtvama, koje su u~inili radi Allahove vjere. Moramo zaklju~iti da je ~in bratimljenja, ~in velike mudrosti. To je bilo izvanredno rje{enje za mnogobrojne probleme na koje su muslimani nailazili, a o kojima smo pri~ali.

POVELJA ISLAMSKOG SAVEZA
Nakon {to je Resulullah, a.s., u~vrstio ugovor o bratimljenju me|u muslimanima, baci se na novi posao. Trebalo je sa~initi novi ugovor o eliminaciji svih navika, obi~aja koji su podsje}ali na predislamski `ivot. Nije od njih smjelo ostati, ama ba{ nikakvog traga. Paragrafi te povelje, ili tog ugovora glase ukratko: “Ovo je isprva izdana od Muhammeda, vjerovjesnika, s.a.v.s., me|u vjernicima i muslimanima iz plemena Kurej{ i iz Jesriba i onima koji su njih slijedili, pa im se priklju~ili i borili se uz njih: 1. Oni su jedna zajednica (ummet), a ne i drugi ljudi 2. Muhad`iri iz plemena Kurej{ u mjestu svog prebivali{ta zajedni~ki daju krvarinu. Oni daju otkup za njihove su`njeve, uz podjednako i pravedno u~e{}e vjernika. Svaki ogranak plemena Kurej{ u mjestu svog prebivali{ta zajedni~ki daje krvarinu kako su to prije ~inili. Svaka njihova skupina daje otkup za svoje su`njeve uz podjednako i pravedno u~e{}e vjernika. 3. Vjernici ne}e ostaviti ~ovjeka pritisnutog dugovima me|u njima, nego }e mu u~initi dobro, bilo da se radi o pla}anju otkupa ili krvarine. 4. Bogobojazni vjernici su protiv onoga ko ih ugnjetava, ili tra`i da im se nepravda ~ini, ili nad njima nasilje sprovodi, ili razdor me|u vjernicima sije. 5. Oni su svi protiv njega, pa makar on bio dijete jednoga od njih. 6. Vjernik ne}e ubiti vjernika zbog nevjernika. 7. Niti pomo}i nevjerniku protiv vjernika. 8. Za{tita muslimana je jedna. Allah i Poslanik u za{titu uzimaju najslabijeg me|u njima. 9. Oni jevreji koji budu nas slijedili, imat }e pomo} od nas, i u nama lijep uzor, osim onih koji su nasilje ~inili i me|usobno se pomagali protiv nas. 10. Muslimanski mir (sigurnost) je nedjeljiv. Musliman ne smije sklopiti mir bez svoga brata u ratu na Allahovom putu, osim pod jednakim uslovima i na temelju istih prava me|u njima.

Zape~a}eni d`enetski napitak

165

11. Vjernici se moraju me|usobno razdu`iti ako su prolili jedni drugima krv na Allahovom putu. 12. Mu{rik ne mo`e uzeti u za{titu Kurej{ije niti njihov imetak, niti se mo`e isprije~iti izme|u toga i vjernika. 13. Ko bespravno ubije vjernika, uz svjedoka, on je za njega odmazda, osim ako s tim nije zadovoljan staratelj ubijenog. 14. Svi vjernici }e bti protiv njega i oni su du`ni da ustanu protiv njega. 15. Musliman ne smije podr`avati i pomagati onoga koji uvodi u novotarije u vjeru. Ako to u~ini, neka ga prati Allahovo prokletstvo i njegova srd`ba do Sudnjeg dana. Od takve osobe ne prima se pokajanje, a ni pravda. 16. Za svaku stvar, za koju ne budete mogli na}i zajedni~ko rje{enje, obratite se Allahu, d`.{. - potra`it njeno rje{enje u Kur’anu i Muhammedu, a.s. - potra`ite njeno rje{enje koje mo`e biti u hadisu. 334

UTJECAJ RESULULLAHOVE, A.S., MISLI NA DRU[TVO
S ovakvom mudro{}u i o{troumno{}u Resulullah, a.s., u~vrstio je temelje novog dru{tva. Me|utim, ne smijemo zaboraviti da je ovaj uspjeh bio rezultat Resulullahovih, a.s., misli kojima su se slu`ili i njegovi ashabi, piju}i svi zajedno s istog izvora. Resulullah, a.s., podu~avao ih je, odgajao, du{evno napajao i bio im lijep primjer u pona{anju. Odgojio ih je na temeljima ljubavi, bratstva, ~asti, vjere i bogobojaznosti. Jedan ~ovjek je upitao: “[ta je najbolje u islamu?” Resulullah, a.s., je odgovorio: “Da nahrani{ gladnog i da nazove{ selam i znanom i neznanom.” 335 Abdullah bin Selam pri~a: “Kada je stigao Resulullah, a.s., u Medinu, oti{ao sam da ga do~ekam. Kada se ukaza njegovo lice, odmah sam znao da on nije la`ov. Prve njegove rije~i bile su: ‘O vi ljudi, nazivajte selam, nahranite gladne, ~uvajte rodbinske veze, molite se Allahu no}u, dok drugi spavaju, s mirom }ete u}i u D`ennet.’” 336 Resulullah, a.s., govorio je: “Ne}e u}i u D`ennet onaj od koga miran nije njegov kom{ija.” 337 Rekao je Resulullah, a.s.: “Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i lo{ih djela sigurni drugi muslimani.” 338 Tako|er je rekao a.s.: “Niko od vas ne mo`e biti vjernik, dok ne po`eli svome bratu ono {to `eli samom sebi.” 339 Resulullah, a.s., rekao je: “Vjernici trebaju biti kao jedan ~ovjek. Ako ga boli oko, boli ga cijelo tijelo, a ako ga boli glava, cijelo tijelo osje}a bol.” 340

166

Zape~a}eni d`enetski napitak

On, a.s., ka`e: “Vjernik vjerniku je kao stup stupu, jedan drugoga podupiru”, tj. jedan se na drugoga oslanja! 341 Resulullah, a.s.,rekao je: “Nemojte se me|usobno mrziti, sva|ati i zavidjeti jedan drugome, budite u ime Allaha bra}a. Nije lijepo da musliman bude u gostima svoga brata vi{e od tri dana.” 342 Resulullah, a.s., rekao je: “Musliman je brat muslimanu, ne}e nasilje nad njim u~initi, niti ga izdati. Ko u~ini svome bratu uslugu, Allah }e njemu u~initi; ko muslimana razrije{i brige, Allah }e njemu razrije{iti jednu od njegovih briga na Sudnjem danu. Ko pokrije muslimanu sramotu, Allah }e pokriti njegovu na Sudnjem danu.” 343 Resulullah, a.s., rekao je: “Smilujte se onima koji su na Zemlji, vama }e se smilovati Onaj Koji je na nebesima.” 344 Rekao je Resulullah, a.s.: “Nije vjernik onaj koji ima da se najede, a njegov kom{ija pored njega gladuje.” 345 Rekao je Resulullah, a.s.: “Grije{nik je onaj koji psuje vjernika, a nevjernik je onaj koji ga ubije.” 346 Resulullah, a.s., rekao je da je sadaka ukloniti s puta prepreku, i smatra takav postupak jednim od sastavnih dijelova imana (vjerovanja). 347 Bodrio je vjernike da udjeljuju. Spominjao je za njih takve nagrade od kojih srce zatreperi. On je rekao: “Koji musliman da muslimanu odje}u da pokrije golotinju, Allah }e ga obdaritit zelenom d`enetskom odorom. A koji musliman nahrani gladnog muslimana, Allah }e ga nahraniti d`enetskim plodovima. I koji musliman napoji `ednog muslimana, Allah }e ga napojiti zape~a}enim mo{us pi}em.” 348 Resulullah, a.s., ka`e: “Prièuvajte se d`ehenemske vatre, pa makar i s polovinom hurme, a ko nema, onda lijepom rije~ju.” 349 Pored svega ovoga Muhammed, a.s., je veoma mnogo podsticao muslimane na suzdr`avanje od tra`enja milostinje i spominjao vrijednosti sabura i skromnosti. On je tra`enje milostinje poredio sa ogrebotinama na licu onoga ko je tra`i. Osim ako je prisiljen na to. Tako|er je Resulullah, a.s., tuma~io vjernicima vrijednost prakticiranja vjere, nagrade i sevapa kod Allaha. Sve je to povezivao i potvr|ivao Objavom spu{tenom s nebesa. U~io je Kur’an i primjerom pokazivao kako i oni trebaju raditi. I {ta su du`ni ~initi prema obavezi {irenja islama. Tako je rastao ugled vjernika, oboga}en najvi{im vrijednostima, i najljep{im primjerima, dok ne postado{ uzvi{eni primjer vjernika, kakvog ne poznava{e historija ~ovje~anstva nakon Poslanika. Abdullah bin Mes’ud, r.a., rekao je: “Ko ho}e da se na nekoga ugleda neka se ugleda na one koji su ve} umrli, jer se ne mo`e garantirati za onoga koji je jo{ `iv, da ne}e

Zape~a}eni d`enetski napitak

167

skrenuti s pravog puta; to su drugovi Resulullaha, a.s. Oni su najbolji dio na{eg ummeta. Imali su naj~i{}e srce, najdublje znanje i najmanje pretjerivanja. Allah, d`.{., je njih obdario da prate, slijede i dru`e se sa svojim Poslanikom, a.s., i da mu budu na pomo}i oko utemeljenja vjere. Muslimani su shvatili njihovu vrijednost, slijede}i njihovu tradiciju. Svi se trebamo okititi {to vi{e njihovim lijepim osobinama i iskustvo sti~emo na njihovim primjerima. Oni su uistinu bili upu}eni pravim putem.” 350 Resulullah, a.s., posjedovao je i neke vidljive osobine, koje su privla~ile svakog sagovornika. Bio je lijepo gra|en, lijepog opho|enja, spretan u poslu. Stoga je privla~io ljude, pa su hrlili da ga vide i ~uju. U svom opho|enju obra}ao se ashabima, uva`avao ih, volio ih i cijenio. Zato bi oni svaku njegovu rije~ prihvatili i odmah je u djelo provodili. Samo na ovakav na~in uspio je Resulullah, a.s., kratko vrijeme udariti ~vrste i jake temelje jednoj novoj ljudskoj, vjerskoj zajednivci, naj~istijoj, koju je ikada historija poznavala. Udario je temelje zajednici koja je odolijevala svim strujama toga vremena i uspjela ih usmjeriti na pravi na~in i da napravi veliki preokret u historiji ~ovje~anstva.

SKLAPANJE UGOVORA S JEVREJIMA
Nakon {to je Resulullah, a.s., u~inio hid`ru u Medinu i nakon {to je uspostavio stabilne temelje novom islamskom dru{tvu, koje je po~ivalo navjerskom, politi~kom i zakonskom jedinstvu muslimana, otpo~e ure|ivanje odnosa sa nemuslimanima. Njegova osnovna briga bila je da osigura sigurnost, mir, sre}u i dobro svim stanovnicima, uz konstituiranje tritiorije koja }e biti domovina svih. Zato je oblikovao zakone popustljivosti i prevazila`enja, kakve nije do tada poznavao svijet pun plemenske sebi~nosti i plemenske veli~ine. Najbli`i susjedi Medine, nemuslimani, bili su jevreji. Oni i pored prikrivenog neprijateljstva prema muslimanima, nisu ispoljavali javno nikakav otpor ili mr`nju. Resulullah, a.s., sa~ini s njima ugovor, koji im ostavlja punu vjersku i ekonomsku slobodu. Nije se upu{tao u politiku izolacije, konfiskacije i netrpeljivosti. Ovaj ugovor bio je samo jo{ jedan u seriji ugovora koji su sa~injeni za muslimane, a o kojima smo ranije govorili. Spomenut }emo ovdje najva`nije poglavlje ovog ugovora.

168

Zape~a}eni d`enetski napitak

PARAGRAFI UGOVORA
1. Jevreji Benu - Avf su narod koji `ivi s muslimanima. Oni imaju svoju vjeru, a muslimani svoju. Svako ima svoj imetak i svoju li~nu slobodu. To va`i i za jevreje koji ne pripadaju tom plemenu. 2. Jevreji }e imati svoju ekonomiju, a muslimani svoju. 3. Du`ni su i jedni i drugi braniti zajedni~ku slobodu od vanjskog neprijatelja. 4. Me|usobno se mogu savjetovati i dogovarati samo na osnovama dobro~instva. 5. Saveznici se trebaju ~uvati me|usobnih smutnji i smicalica. 6. Treba pomo}i onome koji bude ugro`en. 7. Jevreji trebaju biti u dobrim odnosima s muslimanima, ako su ovi u ratu. 8. Jesrib postaje za{ti}eno mjesto ovoga ugovora. U njemu se ne smije voditi rat. 9. Ako izbiju neke nesuglasice izme|u dva naroda, koje bi mogle ugroziti sigurnost, trebaju se obratiti Allahu i Muhammedu, Allahovom Poslaniku. 10. Da se Kurej{ije ne uzimaju u za{titu, niti neko ko im poma`e. 11. Me|usobno se moraju pomagati protiv onih koji napadaju Jesrib. 12. Ovaj ugovor ne {titi nasilnika, niti grje{nika. 351 Okon~anjem i ozvani~enjem ovoga ugovora, Medina je sa svojom okolinom postala uva`ena dr`ava, s glavnim gradom El - Medina, i predsjednikom, ako va`i ovaj izraz, Resulullahom, a.s. Vode}u vlasti i vode}u rije~ imali su muslimani. S ovim je Medina postala i prva prijestolnica islama. Da bi se mir i sigurnost pro{irili i na druga podru~ja, Resulullah, a.s., sklopi savez i s ostalim, mnogobrojnim plemenima na sli~an na}in ovome, a prema postoje}im `ivotnim prilikama, o ~emu }emo govoriti.

Zape~a}eni d`enetski napitak

169

NASTAVAK SUKOBA
KUREJ[IJSKE PROVOKACIJE PROTIV MUSLIMANA NAKON HID@RE I NJIHOVO POVEZIVANJE S ABDULLAHOM BIN UBEJJOM
Ranije smo spomenuli {ta su sve poduzimali nevjernici Meke protiv muslimana u vrijeme dok su ~inili hid`ru, a i poslije hid`re, zbog ~ega su zaslu`ili ekonomske sankcije, a potom i oru`ani sukob. Me|utim, oni se nisu osvijestili i nisu prestajali sa svojim neprijateljstvima. Naprotiv, iseljenje muslimana i pronala`enje sigurnijeg uto~i{ta u Medini, izazvalo je kod njih jo{ ve}u mr`nju, nervozu i neprijateljstvo. Oni, stoga, napravi{e pismo Abdullahu bin Ubejju bin Selulu - koji je bio mu{rik, kao i oni i poglavar ensarija prije hid`re, i koji je trebao postati kralj idolopoklonika da nije do{ao Resulullah, a.s., u Medinu - te njegovim prista{ama, u kojem ka`u: “Vi ste ugostili i primili na{eg ~ovjeka, ami se kunemo Bogom, ili }ete ga ubiti, ili protjerati, ili }emo svi mi napsati vas. Borit }emo se s vama do posljednjeg va{eg borca, a onda }emo va{e `ene sebi dopu{tenim u~initi.” 352 Po dobivanju ove prijetnje, di`e se Abdullah bin Ubejj da izvr{i naredbu svoje bra}e mu{rika iz Meke. On je bio zavidan Poslaniku, a.s., {to ga je potisnuo s kraljevskog prijstolja. Abdurrahman bin K’ab ka`e: “Kada Abdullah bin Ubejj dobi ovu poruku, sakupi svoje sljedbenike, obo`avaoce kipova, da ubiju Resulullaha, a.s. Kad ta vijest do|e do Resulullaha, a.s., on ode do njih i re~e im: ‘Kurej{ijska prijetnja vam ozbiljna bi; oni vas ne mogu uvu}i u ve}u zamku nego {to to mo`ete sami sebi u~initi. @elite da prolijevate krv va{u i va{e bra}e, je li?’ Oni saslu{a{e Poslanika, a.s., a zatim se razi|o{e i sami svjesni te istine. Abdullah bin Ubejj bin Selul zabrani tom prilikom izbijanje sukoba i prolijevanje krvi, pogotovo kada je vidio klonulost, ili je to mo`da bila razboritost, njegovih sljedbenika. Ali, kako je i dalje ostao u dogovaranju s Kurej{ijama, to je koristio svaku priliku da ubaci kost izme|u muslimana i mu{rika. Stalno je u to uvla~io i jevreje, kako bi imao njihovu podr{ku. Me|utim, Resulullah, a.s., velikom je mudro{}u uspijevao, s vremena na vrijeme, ugasiti vatru njihovog zla. 354

170

Zape~a}eni d`enetski napitak

PROGLAS ODLUKE O ZABRANI POSJETE MESD@IDUL-HAREMU
S’ad bin Muaz odlu~i se da ode u Meku i da obavi umru. U Meki uze za za{titnika Umejjet bin Halefa. S’ad mu re~e: “Gledaj da u|em u harem kad je malo svijeta. Mo`da }u mo}i u~initi tavaf (obilazak) oko Kabe.” Kad poodmaknu dan, oni krenu{e u harem i tamo ih srete Ebu - D`ehl. On upita Umejjeta: “Ebu - Safvane, ko je to s tobom?” On odgovori: “S’ad.” Ebu - D`ehl mu re~e: “Vidim da slobodno i sigurno obilazi{ oko Kabe, a primili ste odmetnika. Kunem se Bogom, da nisi s Ebu - Safvanom, ne bi se ~itav vratio svome narodu.” S’ad mu odgovori, podigav{i glas: “Tako mi Allaha, da si mi poku{ao zabraniti, ja bih tebi zabranio i vi{e od toga, zabranio bih ti prolazak medinskim putem!” 355

KUREJ[IJE PRIJETE MUHAD@IRIMA
Nakon neuspjelog poku{aja da Abdullah bin Ubejjom, Kurej{ije Meke napisa{e muslimanima u Medinu: “Ne zanosite se time da ste izmakli od nasu Jesrib. Do}i }emo vam i uni{titi u sred va{eg mjesta!” 356 Sve ovo nije bila obi~na prijetnja. Resulullah, a.s., se osvjedo~io, jer su po~eli s velikim spletkama, zbog koji je no}i bdio ili spavao pod stra`om svojih drugova. Muslim je prenio u svom Sahihu od Ai{e, r.a., koja ka`e: “U prve dane svog boravka u Medini, Resulullah, a.s., je nave~e bdio. Pa jedne no}i re~e: ‘Kamo sre}e da me neko od mojih dobrih drugova ~uva no}u.’ Dok smo o tome govorili, ~usmo zveket oru`ja. On upita: ‘Ko je to?’ Glas odgovori: ‘S’ad bin Ebi - Vekkas.’ Resulullah, a.s., upita ga: ‘[ta te je dovelo ovamo?’ On odgovori: ‘Do|e mi strah za tebe, o Allahov Poslani~e. Do|oh da te ~uvam ove no}i.’ Resulullah, a.s., pomoli se za njega dovom i zaspa.” 357 Ovakvo stra`arenje nije bilo ograni~eno na nekoliko no}i, ono je od tada postalo stalno. Pripovijeda se od Ai{e, r.a., da je rekla: “Resulullaha, a.s., ~uvali su preko no}i sve dok Allah, d`.{., ne objavi: ‘A Allah }e te od ljudi {tititi.’ (5:67) Resulullah, a.s., proturi glavu kroz {ator i viknu: ‘O ljudi, idite, slobodni ste, mene }e ~uvati Allah, d`.{.’” 358 Nije samo Resulullah, a.s., bio u opasnosti, nego su i svi muslimani bili u opasnosti. Pripovijeda Ubejj bin K’ab: “Kada je do{ao Resulullah, a.s., s ashabima u Medinu, i kada su osjetili opasnost od nemuslimana, nisu smjeli zaspati u ku}i bez oru`ja, a s njim su i osvitali.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

171

ALLAH ODOBRAVA BORBU
U ovim te{kim uvjetima `ivljenja u kojima je direktno bilo ugro`eno muslimansko bi}e u Medini, a prijetnje sve ~e{}e dolazile iz Meke, u kojoj se Kurej{ije nisu budile iz tmine i idolopoklonstva, Allah, d`.{., objavi muslimanima dozvolu za borbu, koja nije bila naredba. Allah, d`.{., ka`e: “Dopu{ta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato {to im se nasilje ~ini, a Allah je, doista kadar da im pomogne.” (22:39) Ovaj ajeti kerim objavljen je me|u ajetima koji upu}uju na to da je ova dozvola do{la radi otklanjanja nevaljal{tina i uspostavljanja Allahovih propisa. Allah, d`.{., ka`e: “One koji }e, ako im damo bvlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati, i koji }e nare|ivati da se ~ine dobra djela, a odvra}ati od nevaljalih.” (22:41) ^injenica je da so ovi ajeti, bez sumnje, objavljeni u Medini poslije hid`re, a ne u Meki, ali mi ne znamo ta~no na kojem mjestu Medine su objavljeni. Nakon ove Allahove dozvole za borbu, Allhova, d`.{., mudrost bila je u trenucima, kada su Kurej{ije imale veliku mo} i snagu, da su muslimani blokirali trgova~ki put Meka - [am, pokraj Medine. Muslimani preuze{e kontrolu nad ovim putem. Za ostvarivanje ovog plana Resulullah, a.s., napravio je plan u dvije faze. Prva faza: sklopio je savez sa svim plemenima koja su bila nastanjena du` ovog trgova~kog puta, ili su presijecala ovaj put prema Medini. Ranije smo govorili o savezu s jevrejima. Tako|er je ugovor o savezu sadr`avao i dogovor o nenapadanju i nemije{anju sa strane u vrijeme bornenih dejstava. Sklopljen je savez i s plemenom D`uhejne, prije borbe. Njihove ku}e bile su nedaleko od Medine. Druga faza: stalno slanje vojske, izvidnice za izvidnicom, na relaciju ovog puta.

S dvije prethodne faze otpo~e{e muslimani svoju pravu aktivnost nakon Allahove dozvole za borbu. Prvi vojni pokreti li~ili su na izvi|a~ke pohode. Cilj im je bio otkrivanje i upoznavanje u`eg i {ireg terena oko Medine, kao i svih puteva koji vode u Meku. Resulullah, a.s., uspostavio je primirje s plemenima koja su naseljavala ove prostore. Tako|er je bio cilj pokazati mu{ricima Jesriba, jevrejima i beduinima, da su muslimani jaki i da su se oporavili od nekada{nje slabosti. Isto tako trebalo je zaprijetiti Kurej{ijama, koji su jo{ uvijek `ivjeli u zabludi i dubokom nevjerstvu iz kojeg se nisu nikako osvje{}ivali. Trebalo bi da Kurej{ije Meke osjete opasnost po svoju ekonomiju i po svoje `ivote, te da prihvate primirje i prestanu

BITKE I IZVIDNICE PRIJE BEDRA

359

172

Zape~a}eni d`enetski napitak

prijetiti muslimanima uni{tenjem i odvra}anjem od Allahovog puta. To bi bila ujedno prijetnja da prestanu mu~iti slabe i neza{ti}ene muslimane u Meki. Kona~ni cilj bio je da muslimani dobiju punu vjersku slobodu i da slobodno mogu tuma~iti i ispoljavati svoju vjeru {irom Arabijskog poluotoka. Evo ukratko o tim izvidnicama: 1. Izvidnica podru~ja Sejful bahri, dogodila se u ramazanu, 1. godine Hid`retske, odgovaraju}eg marta, 623. godine po kalendaru. Resulullah, a.s., naredi Hamzi da predvodi ovu izvidnicu. Hamza bin Abdul - Muttalib iza|e na ~elu trideset ljudi, muhad`ira, da se isprije~i kurej{ijskom karavanu koji je dolazio iz [ama. Na ~elu karavana nalazio se Ebu - D`ehl ibn Hi{am sa tristo ljudi. Oni su do{li do sejful bahra iz pravca ‘Ijesa. 360 Sreto{e se i poreda{e sa suprotne strane spremni za borbu. Tuda nai|e Med`di bin Amr el - D`uhenij, bio je u savezu s obje strane. On krenu izme|u dva tabora, tako da do borbe ne do|e. Hamzina zastava u ovom izvidni~kom pohodu bila je prva zastava koju je Resulullah, a.s., poslao u islamu, i bila je bijele boje. Nosio ju je Ebu - Mersed Kenaz bin Husajn el Ganevij. 2. Izvidnica podru~ja Rabig, dogodila se u {evalu 1. godine Hid`retske ili aprila 623. godine. Resulullah, a.s., posla Ubejda bin el - Harisa bin el - Muttaliba na ~elu 60 konjanika, muhad`ira. Oni sreto{e Ebu - Sufjana na ~elu 200 ljudi u dolini Rabig. Dvije strane su se samo strijelama ga|ale. I ovaj put nije do{lo do sukoba. Ovoj muslimanskoj ~eti priklju~i{e se dva ~ovjeka iz mekanske vojske, i to El - Mikdad bin Amr el - Behrani i Utbe bin Gazvan el - Mazini. Oni su ranije primili islam tajno, a krenuli su s mu{ricima kako bi mogli prebje}i kod muslimana. I ovaj put bila je bijela Ubjedova zastava, a nosio ju je Musattah bin Esase bin el - Muttalib bin Abdi Menaf. 3. Izvidnica podru~ja El - Harrar je bila u mjesecu zul - kade, 1. godine Hid`retske, ili odgovaraju}eg maja 623. godine. 361 Resulullah, a.s., posla S’ada bin Ebi - Vekkasa na ~elu dvadeset konjanika da presretnu kurej{ijski karavan, a da ne prelaze Harrar. Oni su krenuli, kriju}i se po danu, a putuju}i no}u. Stigo{e u El - Harrar u ~etvrtak ujutro, ali s izvjesnim zaka{njenjem, jer je dan prije karavan ve} pro{ao. S’adova zastava tako|er je bila bijela, a nosio ju je Mikdad bin Amr. 4. Pohod na El - Ebva’ i Veddan dogodio se mjeseca saffera, 2. godine Hid`retske ili augusta 623. godine. 362 Od njega do Rabiga prema Medini udaljenost je 29 milja. El - Ebva’ je blizu Veddana. Resulullah, a.s., li~no je krenuo u ovaj pohod na ~elu sedamdeset muhad`ira, nakon {to je ostavio S’ada bin Ubadeta da ga zamjenjuje u Medini. Cilj ovog pohoda bio je presresti kurej{ijski karavan. Do{ao je do Veddana. Na svom putu nije nai{ao ni na kakvu zamku. Iako nije presreo karavan, ipak je ovaj pohod imao

Zape~a}eni d`enetski napitak

173

politi~kog uspjeha. Resulullah, a.s., uspostavi savez sa Hamrom bin Mah{ij Damerantom, koji je u to vrijeme bio starje{ina plemena Beni - Damret. Ovaj savez sklopljen je pod ugovorom ~iji tekst donosimo: “Ovo je ugovor izme|u Muhammeda, Allahovog Poslanika i plemena Beni - Damret, neka znaju da su sigurni i oni i njihov imetak, i da }e imati pomo} protiv svakoga ko ih napadne, sve dotle dok ne napadaju Allahovu vjeru. Ako ih Poslanik pozove u pomo}, trebaju se odazvati.” 363 Ovo je bio prvi pohod u kojem je u~estvovao Resulullah, a.s. Trajao je petnaest dana. Zastava je bila i ovaj put bijela, a nosio ju je Hamza bin Abdul - Muttalib. 5. Pohod na Bevat, mjeseca rebiul - evela, 2. godine Hid`retske, ili septembra 623. godine. Resulullah, a.s., krenuo je na ~elu dvjesto svojih drugova, da izvr{i prepad na kurej{ijski karavan, koji je predvodio Umejje bin Halef el - D`umehij. U njegovoj pratnji bilo je sto ljudi i dvije hiljade i pet stotina deva. U bevat je do{ao sa strane Radve, ali nikoga nije na{ao. 364 Ovoga puta u Medini je ostavioi za svog zamjenika S’ada bin Muaza. Zastava je bila bijela, a nosio ju je S’ad bin Ebi - Vekkas, r.a. 6. Pohod na Safvan, mjeseca rebiul - evela, 2. godine Hid`retske ili septembra, 623. godine. Povod ovog izlaska bio je napad {est mu{rika na ~elu s Kerezom bin D`abir el Fihrienom na medinske pa{njake, gdje oplj~ka{e ne{to stoke. U potjeru za njima krenu sedamdeset ashaba na ~elu sa Resulullahom, a.s. Tjerali su ih do doline Sefvan u blizini Bedra. Kerz i njegova pratnja uspjeli su pobje}i, te i ovaj put nije bilo borbe. Ovaj pohod ima jo{ jedan naziv: “Prvi pohod na Bedr”. U Medini je Resulullaha, a.s., zamjenjivao Zejd bin el - Harise. Zastava je bila bijela, a nosio ju je ovaj put Alija bin Ebi - Talib. 7. Pohod na Zil - U{ejret, u mjesecu d`umadel - ula i d`umadel - ahire, 2. godine Hid`retske, ili novembrai decembra 623. godine. Resulullah, a.s., krenuo je sa sto i pedeset (ili dvije stotine, po mi{ljenju nekih pripovjeda~a) dobrovoljaca - muhad`ira, sa trideset deva koje su naizmjeni~no jahali. Krenuli su da presretnu kurej{ijski karavan koji je i{ao za [am. Resulullahu, a.s., do{la je vijest da je ovaj karavan krenuo iz Meke natovaren kurej{ijskom robom. On je stigao na Zil - U{ejret, ali karavan je ve} pro{ao prije nekoliko dana. 365 To je bio isti karavan za kojim je tragao kada se vra}ao iz [ama, i zbog ~ega je do{lo do velike bitke na Bedru. Ovaj Resulullahov, a.s., izlazak bio je krajem mjeseca d`umadel - ula, a povratak pada po~etkom mjeseca d`umadel - ahira, kako pi{e Ibn - Ishak. Autori mnogih Sira pi{u ili jedan ili drugi mjesec, pa su otuda razlike u datumu doga|aja. Na ovom pohodu Resulullah, a.s., sklopio je primirje s plemenom Benu - Mudelled` i s njihovim saveznicima iz plemena Beni - Damre, o nenapadanju.

174

Zape~a}eni d`enetski napitak

U Medini je ostavio za uamjenika Ebu - Seleme bin Abdil - Esed el - Mahzumia. Zastava je bila bijela, a nosio ju je Hamza bin Abdul - Muttalib, r.a. 8. Izvidnica zvana Nahla, bila je u red`epu, 2. godine Hid`retske ili januaru 624. godine. Resulullah, a.s.,poslao je Abdullaha bin D`ah{ el - Esedija na Nahlu. Predvodio je dvanaest ljudi - muhad`ira sa {est deva - po dvojica su se mijenjala na jednoj devi. Napisa mu Resulullah, a.s., pismo - poruku, i naredi mu da je ne smije pro~itati dok se ne udalji dva dan hoda od Medine, zatim da je otvori i pro~ita. Abdullah je putovao dva dana, zatim pro~ita poruku u kojoj je pisalo: “Kad pro~ita{ ovo moje pismo, nastavi put dok ne do|e{ u Nahlu, koja se nalazi izme|u Meke i Taifa. Odatle motri na kurej{ijske karavane, te nam dostavi sve {to sazna{ o njima.” “Odmah, o Allahov Poslani~e”, (~ujem i pokoravam se naredbi). Abdullah o tome obavijesti ljude i re~e im da nema odlaska na silu. Idu samo dobrovoljci. Ko voli biti {ehid, neka krene, a ko mrzi smrt, neka se vrati nazad. [to se ti~e mene, rekao je, ja }u i}i, pa svi i krenue. Na putu se izgubi deva koju su jahali S’ad bin Ebi - Vekkas i Utbe bin Gazvan, pa zastado{e da je tra`e. Abdullah bin D`ah{ je nastavio put i do{ao do Nahle. Putem je pro{ao kurej{ijski karavan nose}i plodove iz [ama, za~ine i raznu trgova~ku robu. Predvodili su je Amr bin Hadremij, Osman i Nevfel, sinovi Abdullaha bin el - Mugire, i Hakem bin Kisan, oslobo|eni rob El Mugire. Muslimani se posavjetova{e {ta da uade. Reko{e: “Mi smo u posljednjem danu mjeseca red`epa, mjeseca u kome je zabranjeno ubijanje, jer je jedan od svetih mjeseci. Ako ih napadnemo povrijedit }emo svetost mjeseca, ako ih propustimo, ove no}i }e u}i u Meku.” Tada se saglasi{e za napad. Jedan od njih odape strijelu, pogodi Amra bin el - Hudramija i ubi ga., a zarobi{e Osmana i El - Hakema. Nevfel pobje`e. Zarobi{e karavan i ljude i povedo{e ih u Medinu. Od robe odvoji{e petinu. To jebila prva petina u islamu. Tada je pala i prva `rtva u islamu i prva dva zarobljenika su zarobljena od neprijatelja. Resulullah, a.s., nije odobrio ovaj njihov gest pa je rekao: “Nisam vam naredio da napadate u ovom svetom mjesecu.” I do daljeg zamrznuo status karavana i dva zarobljenika. U ovom doga|aju mu{rici Meke ugleda{e priliku da optu`e muslimane da su dozvolili ono {to je Bog zabranio i oko toga su tekle mnoge pri~e i pri~e. Tada Allah, d`.{., objavi ajete koji presjeko{e razna naga|anja, te da su mu{rici po~inili mnogo gore stvari od ovoga {to su uradili muslimani. Allah, d`.{., ka`e:

Zape~a}eni d`enetski napitak

175

“Pitaju te o svetom jesecu, o ratovanju u njemu. Reci: ‘Ratovanje u njemu veliki je grijeh ali je nevjerovanje u Allaha, odvra}anje od Njegovog puta i ~asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih, jo{ ve}i grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja.’” (2:217) Ova objava je sasvim razjasnila da je zlo koje su po~inili mu{rici, da bi posijali strah u srcima muslimanskih boraca, mnogo ve}e. Sve svetinje su naru{ene i neispo{tovane, kad je bilo u pitanju ru{enje islama, ubijanje muslimana i protjerivanje ~lanova njihovih porodica. A zar muslimani nisu bili nastanjeni u svetom mjestu, kada je donesena odluka o konfiskaciji njihove imovine i ubistvu njihovog Poslanika? [ta im sada bi da ovim svetostima iznenada vrate njihov status svetosti, pa je svako skrnavljenje odjednomgrijeh i zlo~in? Svako je njihovo optu`ivanje koje {ire protiv muslimana propaganda, bazirana na bestidnosti i nemoralu. Nakon svega ovoga Resulullah, a.s., oslobodi ona dva zarobljenika, i plati krvarinu za onoga ubijenoga njegovim nasljednicima. 366 To su bile izvidnice i pohodi prije Bedra. Ni u jednom nije do{lo do oduzimanja imovine i ubijanja ljudi, osim nakon Kerzovog napada i kra|e stoke, {to su opet prvi u~inili mu{rici, sa svim onim ranijim u~injenim zlom. Tek nakon ovog zadnjeg doga|aja s izvidnicom Abdullaha bin D`ah{a, potvrdi se strah mu{rika. Pred njima se po prvi put utjelovi prava opasnost. Oni su sadazapali u situaciju u koju su `eljeli dovesti druge. Oni saznado{e ishvati{e da je Medina na visokom stepenu budnosti i pripravnosti, te da prati svaki njihov pokret i korak na trgova~kom putu. Shvatili su da su muslimani u stanju dr`ati pod prismotrom i kontrolom gotovo 300 milja razdaljine, te da na toj daljini ubiju ili zarobe i ljude i robu, i da se vrate ~itavi i bogati. Osjeti{e mu{rici da je njihovatrgovina sa [amom do{la u veliku opasnost, i to ne za kratko, ve} na du`e vrijeme. Me|utim, umjesto da se po~nu osvje{}ivati i okretati svoju politiku ka primirju i pomirenju - kao {to su to u~inili D`uhejnet i Benu - Damret - ovi jo{ vi{e poja~a{e mr`nju i neprijateljstvo, a njihovi poglavari i gospodari odlu~i{e da svoja obe}anja i prijetnje provedu u djelo. Cilj je bio jasan. Iskorijeniti muslimane u njihovim domovima. To je bio i razlog koji ih pokrenu na Bedr u bitku. Allah, d`.{., propisao (naredio) je muslimanima da se bore nakon pohoda na Abdullaha bin D`ah{a, mjeseca {abana 2. godine Hid`retske. Tim povodom objavljeni su direktni ajeti: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo~injite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su i oni vas prognali. A zlostavljanje je te`e od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod ^asnog Hrama, dok vas oni ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike. Ako se pro|u. pa, Allah zaista pra{ta

176

Zape~a}eni d`enetski napitak

i Samilostan je. I borite se protiv njih sve dok mnogobo{tva ne nestane, i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo pretaje, jedino protiv nasilnika ostaje.” (2:190 - 193) Ubrzo iza toga Allah, d`.{., objavi ajete u kojima objasni muslimanima na~in ratovanja uz podsticanje i bodrenje. Uz to obja{njava neke {erijatske norme u borbi. Allah, d`.{., ka`e: “Kada su u borbi s nevjernicima sretnete, po {ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih ve`ite, i poslije ih ili velikodu{no su`anjstava oslobodite, ili otkupninu zahtjevajte, sve dok borba ne prestane. Tako u~inite! Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da vas isku{a jedne pomo}u drugih. On ne}e poni{titi djela onih koji na Allahovom putu poginu i On }e ih, sigurno, uputiti i prilike njihove pobolj{ati, i u D`ennet ih uvesti, o kome ih je ve} upoznao. O vjernici, ako Allaha, pomognete, i On }e vama pomo}i i korake va{e u~vrstiti.” (47:4 - 7) 367 Nakon ovih ajeta neki se muslimani koji su bili slabi}i i prevrtljivci, upla{i{e borbe. Takve Allah, d`.{., pokudi i o njima ka`e: “A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidi{ one ~ija su srca pritvorna, kako te gledaju pogledom pred smrt onesvije{tenog.” (47:20) Nakon ovih ajeta bi sasvim jasno da je prihva}anje naredbe za borbu, pripremanje i podsticanje na nju, bilo osnovna stvar koju je i sama situacija zahtijevala. Da je ovakve naredbe izdao ~ak i neki sposobni vijskovo|a, one bi u svakom slua~aju bile prihva}ene, a kamoli naredbe od Uzvi{enog Stvoritelja, kojima se `eli pobjeda pravde nad nepravdom. Pohod Abdullaha bin D`ah{a bio je `estok udarac svim mu{ricima i njihovim saveznicima, od kojeg su se prevrtali kao na `eravici. Objavljeni ajeti u kojima se nare|uje borba sadr`e saznanje da se primaklo vrijeme za borbu i da }e ishod borbe biti kona~na pobjeda muslimana. Pogledajmo kako Allah, d`.{., nare|uje muslimanima da protjeraju mu{rike odande, odakle su oni njih protjerali, i kako usput obu~ava muslimanske vojnike metodama ratovanja. Zatim donosi neke propise u vezi sa zarobljenicima, plijenom, zemljom, ustrajn{}u u borbi i sli~no, dok se rat ne okon~a i ne postigne pobjeda. Sve je ovo upu}ivalo na stvarnu pobjedu muslimana. Me|utim, Allah, d`.{., je sve ovo ostavio tajnovito, dopu{taju}i muslimanima da ma{tom i razumom pokrenu svoju neustra{ivost za borbu na Allahovom putu. U tim danima, mjeseca {‘abana, 2. godine hid`retske ili februara, 624. godine, Allah, d`.{., naredi muslimanima da promijene kiblu od Kudusa pema Kabi. To je doprinjelo da muslimani u potpunosti otkriju one jevrejske munafike (dvoli~njake), koji se priklju~uju muslimanskim redovima, a siju smutnju i zabunu. Oni se promjenom kible, koja je ujedno bila i njihova, odmetnu{e potpuno od islama. Tako se muslimanski redovi pro~isti{e od mnogih izdajnika i spletkaro{a. Promjenom kible, na veoma simboli~an na~in dano je muslimanima da }e do}i do mnogih promjena u

Zape~a}eni d`enetski napitak

177

njihovu korist, i da za njih otpo~inje jedan novi period. To je tako|er zna~ilo da se muslimani ne} smiriti dok ne zauzmu i ne oslobode tu novu kiblu, jer je nemogu}e da ona ostane u neprijateljskim rukama naroda koji ne vjeruje. Nakon svega ovoga kod muslimana poraste moral, borbeni duh i aktivnosti koje su pozivale u d`ihad - borbu na Allahovom putu i susret s neprijateljima, u odlu~uju}u bitku.

178

Zape~a}eni d`enetski napitak

VELIKA BITKA NA BEDRU - PRVA ODLU^UJU]A BITKA ZA ISLAM
POVOD ZA SUKOB
U pohodu na U{ejru spomenuli smo kurej{iski karavan koji je umakao Poslaniku, a.s., a kretao se iz Meke prema [amu. Kada se primaklo vrijeme njegovog povratka iz [ama, Resulullah, a.s., posla Talhu bin Ubejdullah i Seida bin Zejd na sjever i Uzvi|anje. Oni stigo{e U Havru i tu ostado{e dok ne nai|e karavan na ~elu sa Ebu - Sufjanom. Oni pokupi{e informacije i vrati{e se u Medinu da obavijeste Resulullaha, a.s. Karavan je bio ogroman. Hiljadu deva natovarenih svim vrstama robe. U njega je utro{eno veliko kurej{ijsko bogatstvo, koje nije iznosilo manje od pedeset hiljada zlatnih dinara, s minimalnim obezbje|enjem od ~etrdeset ljudi. Bila je to idealna prilika za medinske vojnike, a za nevjernike te`ak vojni, politi~ki i ekonomski udarac, ako izgube ovo silno bogatstvo. Stoga Resulullah, a.s., obavijesti muslimane govore}i: “Ide kurej{ijski karavan, bogato natovaren, iza|ite i do~ekajte ga, mo`da }e nam ga Allah plijenom u~initi.” Resulullah, a.s., nije nikomeni naredio, a ni zabranio da krene na ovaj karavan. Ostavio je punu slobodu u odluci. Resulullah, a.s., nije o~ekivao nikakav sukob sa kurej{ijskom vojskom zbog karavana. Nije o~ekivao da }e do}i do velike Bitke na Bedru. Stoga ve}ina ashaba ostade u Medini. Oni su smatrali Resulullahov, a.s., izlazak na ovakvo presretanje karavana nije kao izlazak u predhodne izvidnice i pohode, te je zbog toga i dozvolio da ko ho}e ide, a ko ho}e ostane.

Zape~a}eni d`enetski napitak

179

BROJ MUSLIMANSKE VOJSKE I ODRE\IVANJE VOJSKOVO\A
Resulullah, a.s., pripremao se za odlazak. S njim je krenulo tristo deset i ne{to ljudi (313, 314 ili 317), me|u kojima je bilo 82, 83 ili 86 muhad`ira. Njih 61 iz El - Evsa i 170 iz El Hazred`a. Oni nisu pridavali veliku va`nost ovom odlasku, pa ga nisu obilje`ili ni uobi~ajenim sve~anim ispra}ajem. Imali su samo dva konja. Jedan je bio Es - Zubejra ibn el - Avvama, a jedan El - Mikkadov ibn el - Esved el - Kendi, i sedamdeset deva, tako su na svaku dolazila po dva ili tri ~ovjeka. Resulullah, a.s., Alija i Mersed imali su zajedni~ku devu. Resulullah, a.s., ostavi za svoga zamjenika u Medini Ibn Ummi - Mektuma, koji ga zamjenjivao i bio u mihrabu imam umjesto njega. Kad su stigli u Revhu, Resulullah, a.s., vrati u Medinu Ebu - Lubabeta bin Abd Munzira, koga postavi za namjesnika. Glavnu komandu i zastavu dade u ruke Mus’abu bin Umejr el - ‘Abdereu, Kurej{iji. Zastava je bila bijela. Vojsku su podijelili na dva odreda: a) odred muhad`ira, kojim je komandirao Alija bin Ebi - Talib, i b) odred ensarija, kojim je komandirao S’ad bin Muaz. Desnom stranom je komandirao Ez - Zubeir bin el - Avvam, a lijevom je komandirao El - Mikkad bin Amr. Jedino njih dvojica su bili konjanici. Odstupnicom je komandirao Kajs ibn Ebi - Sa’sa’, a vrhovna komanda nad vojskom bila je u rukama Resulullaha, a.s.

MUSLIMANSKA VOJSKA KRE]E NA BEDR
Resulullah, a.s., krenu na ~elu ove vojske, koja nije bila dobro pripremljena. Napusti Medinu i iza|e na glavni put za Meku. Putovali su do bunara Er - Revha, a odatle krenu{e na desnu stranu, (put prema Meki ostade na lijevoj strani) ka podru~ju En - Nezijet (u pravcu Bedra). Stigo{e u dolinu zvanu Rahkan, koja se nalazi izme|u Nazijeta i tjesnaca Safra’. Pre|o{e preko doline i pribli`i{e se Safri. Tamo posla Busejsa bin Omer el D`uhenija i Adijja ibn Ebi ez - Zugaba’ el - D`uhenija na Bedr u misiju izvi|anja i pra}enja karavana, te informiranja Resulullaha, a.s.

180

Zape~a}eni d`enetski napitak

UPOZORENJE MEKI
Ebu - Sufjan, kao vo|a karavana, bio je krajnje obazriv i oprezan. Zna je da je put za Meku veoma opasan i da su mogu}a razna iznena|enja. Poslao je svoju {pijune da motre na svakoga ko prolazi tim putem i da ga obavje{tavaju. Ubrzo do|e do njega vijest da je Muhammed, a.s., podigao vojsku da presretne njihov karavan. Stoga on otpremi u Meku Damdama bin Amr el - Gafariju s pani~nim vijestima da mu po{alju ljude koji }e odbraniti karavan od Muhammeda, a.s. i njegovih drugova. Po dolasku u Meku Damadam ustade na svojoj devi i viknu iz sveg glasa, sav pjenu{av, umoran i poderan od `urbe.: “O Kurej{ije, spa{avajte, spa{avajte! Va{a imovina koju prati Ebu - Sufjan }e propasti. Muhammed i njegovi drugovi }e napasti, a ho}ete li sti}i na vrijeme, nisam siguran. Upomo}, upomo}!”

PRIPREMA MEKELIJA ZA POHOD
Ljudi u Meki se brzo digo{e: “Zar misli Muhammed da }e se s na{im karavanom desiti i sto {to i s karavanom Ibn el - Hadremije? Ne, tako nam Boga, bit }e druga~ije.” Svi prvaci Meke trebali su krenuti, ako neko nije mogao, morao je na}i sebi zamjenu. Niko od njih nije ostao u Meki, osim Ebu - Leheba koji umjesto sebe posla jednog od svojih du`nika. Oni podigo{e i neka susjedna arapska plemena. Od kurej{ijskih srodnika na ovaj pohod nije krenulo pleme Benu - Adijj, a sva ostala su krenula.

SASTAV MEKANSKE VOJSKE
Vojsku je sa~injavalo oko 1300 boraca u startu. Imali su sto konja, {est stotina oklopnika, a deva su imali toliko da im se i ne zna ta~an broj. Glavni komandant je bio Ebu - D`ehl bin Hi{am, a devet najuglednijih starje{ina Meke osiguravalo je opskrbu. Oni su svaki dan klali deve, jedan dan devet, a drugi dan deset deva.

Zape~a}eni d`enetski napitak

181

PROBLEM PLEMENA BENU - BEKR
Kada se vojska iskupi da krene, Kurej{ije se sjeti{e svoga neprijateljstva s plemenom Benu - Bekr, pa se poboja{e da ih oni ne napadnu s le|a, te da ne zapadnu izme|u dvije vatre. Tada im se ukaza Iblis u liku Surake bin Malik bin D`a{em el - Medled`a, starje{ine Kenaneta, koji im re~e: “Ja vam garantiram da vam ne}e Kenanije ni{ta na`ao s le|a u~initi!”

POKRET MEKANSKE VOJSKE
Mekelije se pokrenu{e upravo onako, kako o tome govori Kur’an: “Da se poka`u svijetu, nadmeno si iz svog grada iza{li da bi od Allahova puta odvra}ali.” (8:47) Pojavili su se onako, kao je Resulullah, a.s., rekao: “Sa svojom snagom i svojim oklopima, da bi Allahu i njegovu Poslaniku bili neposlu{ni”, i kako Allah ka`e: “I oni porani{e, uvjereni da }e mo}i to provesti.” (68:25) Velikom brzinom Kurej{ije krenu{e na sjever prema Bedru. Putovali su dolinom Asfan, pa Kudejada, zatim el - D`uhfe. U D`uhfi dobi{e novu poruku od Ebu - Sufjana u kojoj ka`e: “Vi ste krenuli da spasite svoje karavane, ljude i imetke. Bog je sve to u~uvao. Vratite se u Meku!”

KARAVAN JE SPASEN
Pripovijedao je Ebu - Sufjan da su oni i{li sa svojim karavanom glavnim putem, uz veliki oprez i pa`ljivo osmatranje. Kada su se pribli`ili Bedru, sreli su na putu Med`di bin Amra i pitali ga za medinsku vojsku. On im je rekao da nije ni{ta naro~ito primijetio osim dvojice konjanika koji su se odmarali kod ovog bre`uljka, zatim su napunili svoje mje{ine vodom i oti{li. Ebu - Sufjan krenu prema mjestu gdje su se odmarali, pa je na{ao izmet njihovih deva, izmrvio ga i u njemu vidio ko{tice i rekao: “Boga mi, ovo je od jesribskih `ivotinja.” On brzo okrene karavan i krene zapadno prema obali, ostavljaju}i glavni put koji prolazi lijevo pokraj Bedra. Ovim potezom spasio je svoj karavan od sigurnog pada u ruke medinske vojske. On tada posla poruku mekanskoj vojsci, koju su ovi dobili u D`uhfi, da se vrate u Meku.

@ELJA MEKELIJA ZA POVRATKOM

182

Zape~a}eni d`enetski napitak

I NJIHOVA PODJELA ZBOG TOGA
Kada je mekanska vojska dobila poruku od Ebu - Sufjana, htjede se vratiti, ali njihov zlo~inac Ebu - D`ehl, sav uznevjeren povika: “Ne}emo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo }emo se odmoriti tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina, a zatim proslaviti. Treba da ~uju Arapi za na{ pohod, za na{u snagu i mo}, te da nas vi{e nikada ne pomisle napasti.” Me|utim, i pored Ebu - D`ehlove `elje El - Ahnes bin [erik naredi povratak. Mnogi mu se suprotstavi{e i nastavi{e put, on se vrati u Meku sa plemenom Ebu - Zehra. On je bio njihov poglavar i vo|a u ovom pohodu. U Bitki na Bedru nije u~estvovao ni jedan Zehrijanac, a bilo ih je oko tri stotine. Oni su ostali vjerni i odani svom vo|i. I pleme Benu - Ha{im htjelo se vratiti u Meku, ali im Ebu - D`ehl preprije~i put i re~e: “Ne ostavljajte nas sada, vratit }emo se svi skupa.” Nakon odlaska Benu - Zehre, u kurej{ijskoj vojsci ostade oko hiljadu oraca koji krenu{e na Bedr. Oni stigo{e kod mjesta Kusejb koje se nalazi na granici doline Bedra.

TE@AK POLO@AJ MUSLIMANSKE VOJSKE
Resulullah, a.s., i medinska vojska saznado{e za mekanski karavan i vojsku koja je krenula iz Meke kao poja~anje, jo{ dok su bili u dolini Zukrean. Utvrdili su da nemaju izbora i da ne mogu izbje}i sukob, jer bi to bilo kukavi~ki. Stoga moraju nastaviti put s velikom hrabro{}u, juna{tvom, smjelo i odva`no, bodre}i svoje vojnike. Svakako nije smio dozvoliti kurej{ijskoj vojsci da se ba{kari na tim putevima kako ho}e i da pokazuje svoju vojnu mo}. Nema sumnje, oni bi bili u stanju nabaciti svoju vojnu, politi~ku i ekonomsku dominaciju. To bi u svakom slu~aju oslabilo pozicije muslimana na tim podru~jima, a islam bi postao kao paralizirano tijelo, {to bi o`ivjelo mr`nju i srd`bu svih protivnika islama na ovim prostorima. A nakon svega ovoga, ko bi bio taj koji bi garantirao muslimanima da mekanska vojska ne}e krenuti na Medinu i poraziti muslimane na pragu njihovih ku}a?! Ne, muslimanska vojska se ne smije zavaravati. Svako i najmanje kolebanje moglo bi ostaviti najgore tragove na bi}e i ugled muslimana.

Zape~a}eni d`enetski napitak

183
368

ZASJEDANJE [URE

Gledaju}i na sve ovo Resulullah, a.s., sazva sastanak vojnog savjetni~kog tijela i ukaza na stvarno stanje i mogu}e posljedice povratka u Medinu ili ostanka na Bedru. Nakon me|usobnog dogovaranja rukovode}ih ljudi, izneso{e problem pred cijelu vojsku i njene starje{ine. U to doba neki ljudi, njih manja grupica, upla{i{e se sukoba i pokaza{e i pokaza{e svoj strah i kukavi~luk. Za njih Allah, d`.{., ka`e: “Tako je bilo i onda kada te Gospodar tvoj s povodom iz doma tvoga izveo, {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.” (8:5, 6) [to se ti~e vojskovo|a, evo njihovog mi{ljenja. Ebu - Bekr es - Siddik, r.a., prihvati sve Resulullahove, a.s., prijedloge i pohvali ih, a potom se di`e Omer bin el - Hattab, r.a., pa ponovi i on isto. Poslije njega se digao El - Mikkad bin Amr i re~e: “O Allahov Poslani~e, idi putem koji ti je Allah pokazao. Mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ma {ta se dogodilo, ne}emo re}i tebi onako kako su rekli Benu-Izrael}ani Musau: ‘Idi i ti i tvoj Bog pa se borite, a mi }emo ovdje sjediti.’ Ne, mi tebi ka`emo: Idi ti sa svojim Gospodarom, pa se borite, a mi }emo se uz vas boriti. Tako mi Stvoritelja, koji te u~ini Poslanikom, da krene{ s nama na sami kraj Jemena (Berkul Gamdana) borili bi se s tobom, dok ga ne bi osvojio.” Resulullah, a.s., zahvali mu i uputi za njega dovu Allahu, d`.{. Ova trojica vojskovo|a su bila iz redova muhad`ira, koji su bili u manjini u ovoj vojsci. Stoga Resulullah, a.s., htjede da zna i mi{ljenje ensarijskih vojskovo|a, jer su oni predstavljali ve}inski dio vojske i jer }e teret bitke pasti njima na le|a. Me|utim, sjetimo se teksta prisege na Akabi, u kojem stoji da oni nisu du`ni i}i u borbu van svog mjesta, pa stoga Resulullah, a.s., re~e: “O ljudi, dajte mi savjet” (govorio je ensarijama). O{troumni vojskovo|a ensarija, njihov bajraktar S’ad bin Muaz re~e: “Tako mi Allaha, kao da `eli{ i mi da govorimo?” Resulullah, a.s., re~e: “Tako je.” S’ad odgovori: “Nemamo mi {ta govoriti. Mi smo sve rekli onda kada priznadosmo da si Poslanik, i kada potvrdismo da je Objava koju prenosi{ Istina, i kada primismo islam, i kada ti dadosmo svoju prisegu i obe}anje da }emo biti poslu{ni i pokorni. Idi Allahov Poslani~e kuda `eli{, jer tako mi Stvoritelja, kada bi nam se isprije~ilo, ~ak, i more, a ti krenuo da ga pre|e{, krenuli bismo za tobom i znaj ni jedan od nas ne bi odustao. Mi se ne bojimo sutra sresti s neprijateljem. Mi smo strpljivi u ratu, iskreni u `ivotu. Mo`da }e ti Allah nas prikazati onakvim kakvim nas ti `eli{ vidjeti. Ra~unaj na nas, uz Allahov blagoslov.” U jednoj drugoj verziji stoji da je S’ad bin Muaz rekao Resulullahu, a.s.: “Mo`da ti misli{ da ensarije uzimaju sebi za pravo da ti pomognu samo kod svojih ku}a, i da ne idu dalje od njih, a ja ti ka`em u njihovo ime, i njihov odgovor ti dajem, kreni kuda ho}e{, a nama daj {ta ho}e{. Ono {to }e{ uzeti bit }e nam dra`e nego ono {to ne}e{. Svaka tvoja naredba je za nas naredba koju draga srca prihva}amo i izvr{avamo, kada bi i{ao sve do Berkul Gamdana

184

Zape~a}eni d`enetski napitak

i{li bismo s tobom.” Resulullah, a.s., obradova se S’adovim rije~ima. To mu dade volje za akciju. On re~e: “Krenite i donesite radost. Uzvi{eni Allah mi je obe}ao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao da gleda mjesta njihove pogibije.”

MUSLIMANSKA VOJSKA NASTAVLJA PUT
Resulullah, a.s., napusti Zafran i krenu prema mjestu El - Asafir, a odatle pre|e na podru~je koje se zove Ed - Dijjet. Mjesto El - Hanan ostvai s desne strane, a to je jedno brdo ogromno kao planina. Odatle se spusti blizu Bedra.

RESULULLAH, A.S., LI^NO U IZVIDNICI
U blizini Bedra, odlu~i Allahov Poslanik da li~no ode u izvi|anje sa svojim drugom Ebu - Bekrom es - Siddikom, r.a. Dok su oni kru`ili nedaleko od mekanskog logora, ugleda{e jednog starca, Arapa. Resulullah, a.s., upita ga za Kurej{ije, a i za Muhammeda i njegove drugove. Upita za obje vojske, prave}i se da ni{ta ne zna. Me|utim, starac mu re~e: “Ja ti ne}u ni{ta re}i dok vas dvojica ne ka`ete meni, ko ste vi?” Resulullah, a.s., mu odgovori: “Ako ti nama ka`e{ ko si ti, i mi }emo tebi.” On re~e: “Odgovor za odgovor?” Resulullah, a.s., odgovori: “Da.” Starac re~e: “Saznao sam da je Muhammed iza{ao sa svojim drugovima iz Medine, tada i tada. Ako je istinu govorio onaj {to me je obavijestio, onda bi danas trebali biti na tom i tom mjestu (gdje se upravo nalazila medinska vojska). A obavije{ten sam da su Kurej{ije krenule toga i toga dana, pa ako je bila istina, oni bi danas trebali biti na tom i tom mjestu (na mjestu gdje je zaista bila mekanska vojska).” Kad zavr{i upita: “Ko ste vas dvojica?” Resulullah, a.s., odgovori: “Mi smo iz vode”, zatim se okrenu s Ebu - Bekrom i ode. Starac ostade otvorenih usta. [ta zna~i iz vode? Je li iz vode Iraka?

NAJVA@NIJE INFORMACIJE O MEKANSKOJ VOJSCI

Zape~a}eni d`enetski napitak

185

Te no}i Resulullah, a.s., posla ponovo svoje osmatra~e da ~uju vijesti o neprijatelju. Trojica vojskovo|a muhad`ira krenu{e u izvi|anje: Alija, Zubeir i S’ad, uz malu grupicu ljudi u pratnji. Oni odo{e do bunara na Bedru. Tu ugleda{e dva dje~aka kako to~e vodu za mekansku vojsku. Oni ih uhvati{e i dovedo{e pred Resulullaha, a.s. On je bio na namazu. Dje~ake ispita{e ne ~ekaju}i Resulullaha, a.s. Njih dvojica reko{e: “Mi smo nosili vodu Kurej{ijama. Poslali su nas po vodu.” Muslimani im ne povjerova{e, sumnjaju}i da su to Ebu - Sufjanovi {pijuni. Stoga ih izudara{e, a oni progovori{e: “Mi smo Sufjanovi.” Oni ih ostavi{e na miru ~ekaju}i Resulullaha, a.s. Kada Resulullah, a.s., zavr{i namaz, re~e im prekornim glasom: “Ako istinu govore, vi ih udarate, ako la`u, ne udarate ih, kako to? Oni su rekli istinu. Nisu oni Sufjanovi, oni su Kurej{ije.” Zatim se Resulullah, a.s., obrati dje~acima i re~e im: “[ta znate o Kurej{ijama?” Reko{e: “Oni se nalaze iza ovog brijega koji gleda na El - Udvetul - Klusva.” “Koliko ih ima?” Odgovori{e: “Mnogo.” “Koliko ih je broj?” Reko{e: “Ne znamo.” “Koliko kolju na dan?” Odgovori{e: “Jedan dan devet, a drugi deset.” Resulullah, a.s., prora~una i re~e: “Ima ih izme|u devet stotina i hiljadu.” Potom se obrati dje~acima: “Ko je me|u njima od ~asnika kurej{ijskih?” Odgovori{e: “Utbe i [ejbe, sinovi Rebiata, Zatim Ebul - Buhturi bin Hi{am, Hakim bin Hazam, Nevfel bin Huvejlid, El - Haris bin Amir, Taime bin Adij, Nadar bin el Haris, Zem’at bin el - Esved, Ebu - D`ehl bin Hi{am i Ummeje bin Halef, s jo{ nekim ljudima.” Resulullah, a.s., okrenu se ljudima i re~e: “Meka vam nudi, evo, najuglednije ljude.”

PADANJE KI[E
Allah, d`.{., te no}i posla ki{u koja je mu{ricima izazvala tegobu i neugodnost, jer im je ote`avala put i kretanje, a za muslimane je bila milost Allahova, koja ih opra, o~isti njihova tijela i odijela, rashladi i pokvasi zemlju, u~vrsti pijesak i unese ljubav u njihova srca. Ki{a je, dakle, za muslimane bila Bo`ija milost.

MUSLIMANI ZAUZIMAJU ZNA^AJNE STRATE[KE POLO@AJE

186

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullah, a.s., odlu~i se da krene s vojskom prema Bedru i preduhitri Kurej{ije u zauzimanju veoma va`nog izvori{ta vode. Po~etkom ve~eri do|o{e podno izvori{ta Bedra. Habab bin Munzir, jedan od vojnih eksperata ustade i re~e: “Da li misli{, o Allahov Poslani~e, da ovdje odsjednemo? Je li ti Allah, d`.{., naredio da budemo na ovom mjestu i da ne smijemo naprijed, ni nazad, ili je to stvar mi{ljenja, rata i varke?” Resulullah, a.s., odgovori: “Ovo je mjesto za dogovor, rat i varku.” Habab bin Munzir nastavi: “Poslani~e, ovo mjesto nije za ostajanje. Kreni s ljudima dok ne do|e{ do najbli`eg bunara kod Kurej{ija. Bunar sru{i i zatrpaj. Tako u~ini i s ostalim bunarima. Zatim }emo za sebe iskopati kanal i napuniti ga vodom. Tek tada }emo krenuti u napad. Mi }emo imati da pijemo, a oni ne}e.” Resulullah, a.s., mu re~e: “Tvoj plan je dobar.” Resulullah, a.s., podi`e vojsku i krenu{e do najbli`eg neprijateljevog bunara. Tamo stigo{e oko pola no}i. Iskopa{e kanal i zatrpa{e glavne izvore.

MJESTO ZAPOVJEDNI[TVA
Nakon {to muslimani dovedo{e sebi vodu, S’ad bin Muaz predlo`i Resulullahu, a.s., da muslimani iskopaju utvr|enja i da osiguraju zapovjedno mjesto, u slu~aju da do|u u situaciju da se povuku prije pobjede. On re~e: “Bo`iji Poslani~e, treba da sagradimo tebi zaklon u kome }e{ biti. Kod tebe }emo pripravnu dr`ati tvoju jaha}u devu, a potom }emo krenuti na neprijatelja. ako nas bude Allah pomogao i nad neprijateljem uzdignuo, tek }e biti ono {to svi pri`eljkujemo, a ako bude ono drugo, uzja{i na svoju devu i kreni kod onih koji su ostali iza nas (u Medini). Iza tebe je, o Allahov Poslani~e, ostao narod koji te voli isto tako kao i mi. Da su znali da }e{ u rat i}i i bitku biti, ne bi ni oni ostali. Tebe }e Allah zbog njih {tititi. Mnogo }e oni od tebe savjeta zatra`iti i u mnogim bitkama se s tobom boriti.” Resulullah, a.s., mu se toplo zahvali i za`eli mu svako dobro. Muslimani mu sagradi{e skloni{te na jednom uzvi{enju na sjeverozapadnoj strani boji{ta, odakle je mogao kontrolirati ~itavu bitku. Muslimani izabra{e grupu mladi}a na ~elu sa S’adom bin Muazom, da {tite svog komandanta, Resulullaha, a.s.

RASPORE\IVANJE VOJSKE I KONA^ENJE

Zape~a}eni d`enetski napitak

187

Resulullah, a.s., rasporedi svoju vojsku 369 i ode na prvu liniju. Stade pokazivati rukom:”Ovdje }e sutra poginutu, in{allah 370, taj i taj, a ovdje }e sutra poginuti, in{allah, taj i taj.”Zatim je Resulullah, a.s., proveo ostatak no}i klanjaju}i namaz okrenut prema stablu drveta koje je bilo tamo. No} muslimani provedo{e smireni pod sjajnim nabeskim svodom, puni samopouzdanja. Odmarali su se `eljni da im Allah, d`.{., da neki dobar znak, kojeg }e sutra vidjeti svojim o~ima. Allah, d`.{., objavi: “Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete, i s neba vam ki{u spustio da bi vas njom o~istio, i da bi vas od {ejtanovog uznemiravanja odstranio, i da bi srca va{a jakim u~inio, i njome korake u~vrstio.” (8:11) Ova no} uo~i bitke, bila je uo~i petka, 17. ramazana 2. godine hid`retske, a Muhammed, a.s., krenuo je iz Medine 8. ili 12. istog mjeseca.

RASCJEP KUREJ[IJSKE VOJSKE NA BOJNOM POLJU
Kurej{ije su tu no} provele u svom taboru na El - Udvetul Kusva. Kad se probudi{e, krenu njihova konjica u dolinu Bedra. Nekoliko ih nai|e na kanal koji su muslimani iskopali. Resulullah, a.s., re~e: “Pustite ih, ko god se od njih napije vode, bit }e danas ubijen osim Hakima bin Huzama 371.” Kad se Kurej{ije smjesti{e u dolinu, ode Umejr bin Vehb el - D`umehi da sazna ne{to o muslimanskoj vojsci. Umejr, ja{u}i na konju, osmotri muslimansku vojsku; vrati se Kurej{ijama i re~e im. “Ima ih tristo ljudi, mo`da malo vi{e, a mo`da i malo manje.” Zatim re~e: “Pri~ekajte malo, dok vidim da nisu postavili zamku ili da nemaju iza sebe poja~anje.” On `urno odjaha dolinom, ali ne vidje ni{ta, ode i dalje, ali opet ne vidje ni{ta. Vrati se kod njih i re~e: “Nisam nikoga vidio, ali znam i osje}am, o Kurej{ije, da nesre}a donosi smrt. Tegle}e deve Jesriba nose mrtve. Ta vojska nema utvr|enja ni skloni{ta. sve {to imaju to su njihove sablje. Tako mi Boga, ni jedan njihov ne}e poginuti dok ne ubije nekog od vas. Kada pobiju veliki broj vas, nema lijepog `ivota poslije toga. Vidite {ta vam je ~initi.” Tada, ponovo izbi protest protiv Ebu - D`ehla. On je bio ~vrsto odlu~io da se ratuje. Pobunjenici su pozivali vojsku da se vrati u Meku bez borbe. Hakim bin Hizam obilazio je vojnike `el}i da ih smiri. On do|e do Utbeta bin Rebia i re~e mu: “O Ebu - Velide, (Velidov o~e), ti si stari Kurej{ija, poglavar plemena, tebe slu{aju i tebi se pokoravaju, ima{ li u ovom presudnom momentu {ta da ka`e{?” Utbe upita: “A {ta bi to trebalo Hakime?” On odgovori: “Vrati ljude nazad. Ti snosi{ odgovornost za umorstvo tvog saveznika Amra bin el - Hadremija, koji je ubijen u Nahli od muslimanske izvidnice.” Utbe

188

Zape~a}eni d`enetski napitak

re~e Hakimu: “Ja sam to uradio uz tvoju garanciju. Ja garantujem za njega i ja }u platiti njegovu krvarinu i sve {to izgubi od imetka.” Zatim Utbe re~e Hakimu: “Dovedi Ebu - D`ehla, bojim se da ljudi ne u~ine ne{to bez njegovog znanja.” Utbe bin Rebia ustade i po~e govoriti: “O narode Kurej{ija, vi, tako mi Boga, ni{ta ne}ete u~initi susretom sa Muhammedom i njegovim drugovima. Tako mi Boga, ako ga ubijete, i dalje }ete mr`njom gledati one koje ne bi `eljeli vidjeti. Ubit }ete amid`i}a ili dajid`i}a, ili bilo koga od svoje rodbine. Vratite se i pustite ostale Arape i Muhammeda. Ako ga ubijete, to je va{a ~ast i va{a `elja, ako bude druga~ije, on }e se domo}i vas, i ne}ete dobiti ono {to ste `eljeli.” Hakim od`uri do Ebu - D`ehla, koga zate~e kako priprema svoj oklop, i re~e mu: “Utbe me je poslao do tebe za to i to...”, pa mu Ebu - D`ehl re~e: “Tako mi Boga, prepla{io se otkad je vidio Muhammeda i njegove drugove. Ne, ne! Tako mi Boga, ne}emo se vratiti u Meku dok ne presudi Bog izme|u nas i Muhammeda, bez obzira {ta Utbe pri~a. On je vidio s Muhammedom i njegovim drugovima i svog sina - Ebu - Huzejfeta bin Utbea, koji je me|u prvima primio islam i hid`ru u~inio. On strahuje zbog njega.” Kad Utbe ~u {ta ka`e Ebu - D`ehl: “Tako mi Boga, prepla{io se...”, re~e: “Znat }e Ebu - D`ehl ko se prepla{io, ja ili on!” U tom Ebu - D`ehl pohiti da smiri situaciju, koja je prijetila jo{ ve}im rasulom. On odmah posla po Amira bin el - Hadremiju, brata ubijenog Amra u Abdullah bin D`ah{ovom pohodu. Ebu - D`ehl mu re~e: “Utbe je tvoj saveznik, on ho}e da se s ljudima vrati u Meku, a ti si svojim o~ima vidio ubistvo. Ustani, sjeti se groba svog ubijenog brata!” Amir ustade i zakuka iz sveg glasa: “O Amre, Amre, tebe nema vi{e!” Ovaj vrisak prostruji masom, osvijesti ih i otvori im o~i. Shvati{e da se moraju pribrati, zbiti svoje redove i ustrajati u svojoj zloj namjeri. Propade Utbeova pobuna. Mekalije }e se boriti. Lahkomislenost je odnijela pobjedu nad mudro{}u.

DVIJE VOJSKE SE ODMJERAVAJU

Zape~a}eni d`enetski napitak

189

Kada mu{rici iza|o{e na bojno polje, iza|o{e i muslimani prema njima. Resulullah, a.s., obrati se Allahu, d`.{.: “Allahu dragi, ovo su Kurej{ije, do|o{e sa svojom konicom i svojom slavom. Tebi prijete, i la` na Tvog Poslanika govore. Moj Allahu, pri`i mi Tvoju pomo}koju si mi obe}ao! Porazi ih danas.” Resulullah, a.s., gledaju}i kurej{ijsku vojsku, ugleda: “Utbe bin Ebi - Rebia je tamo na crvenoj devi. Ako iko, danas, od njih bude sre}e imao, imat }e je jaha~ crvene deve - ako njega poslu{aju, ispravno }e postupiti.” Resulullah, a.s., rasporedi svoju vojsku. Dok je on uspostavljao redove, desi se ~udna stvar. Dr`ao je u svojoj ruci strijelu kojom je pravio raspored, pa njome dota~e Sevada u stomak i re~e mu: “U red, ne iska~i iz reda.” Sevad vrisnu: “O Allahov Poslani~e, ti me udari, ho}u da ti vratim istom mjerom!” Resulullah, a.s., mu re~e: “Pribli`i se”, i otkri mu svoj stomak, pa re~e: “Udri!” Sevad pri|e i poljubi ga u stomak, a Poslanik, a.s., upita: “[ta ti bi, za{to ovo u~ini?” Sevad re~e: “Vidio si {to si vidio, a mi smo tu gdje jesmo. @elim da posljednji moj dodir na ovom dunjaluku bude s tobom, da dotaknem tvoje mubarek tijelo.” Resulullah, a.s., obrati se Allahu, d`.{., mole}i za dobro Sevadu. Kada Resulullah, a.s., povede vojsku, izdade nare|enje da niko ne smije otpo~eti bitku dok ne dobije njegovu kona~nu naredbu. Potom im se obrati s posebnim uputama vezanim za tok borbe. On re~e: “Kada navale na vas, vi prvi odapnite svoje strijele.372 Sablje ne isukujte373 dok ne bude borba prsa u prsa.” Zatim se vrati na svoje zapovijedno mjesto s Ebu - Bekrom. S’ad bin Muaz i stra`ari odo{e na konjima da ga {tite. Ebu - D`ehl istupi pred mu{rike Meke i re~e: “Bo`e moj, onoga ko va{e rodbinske veze kida i ko nepravilinije postupa, obeshrabri danas! Bo`e, ko je tebi dra`i i od koga si Ti zadovoljan, danas mu pomozi!” Povodom ovoga Allah, d`.{., objavi sljede}e ajete: “Ako ste se molili da pobijedite - pa, do{la vam je, eto, ‘pobjeda’! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti i nimalo vam ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio, jer Allah je na strani vjernika.” (7:19)

PO^ETAK BITKE

190

Zape~a}eni d`enetski napitak

Prva `rtva sukoba bio je El - Esved Abdil - Esed el - Mehzumi. Bio je zao i lo{ ~ovjek. On istupi i re~e: “Zavjetujem se Bogu, da }emo piti njihovu vodu: ili }emo im sru{iti kanal, ili }emo umrijeti bore}i se.” (Ovo je bio izazov i podizanje borbenog duha.) Hamza, r.a., iza|e da mu se suprotstavi, pa se sukobi{e. Udari ga sabljom i rasje~e mu nogu do pola koljena, prije nego {to sti`e do vode. Pade na le|a, krv {iknu prema njegovim drugovima, a on po~e puzati prema kanalu, dok ne do|e i sru~i se, da time ispuni svoju zakletvu. Me|utim, Hamza ga sti`e, udari ga svojim drugim udarcem i ubi.

DVOBOJ
Ovo ubistvo zna~ilo je i po~etak obra~una me|u sukobljenim stranama. Odmah poslije njega istupi{e tri najbolja kurej{ijska junaka, svi iz jedne porodice. To su: Utbe i [ejbe, sinovi Rebiata i El - Veid, sin Utbeta. Oni zatra`i{e odmuslimana trojicu ljudi za dvoboj. Pred njih iza|o{e trojica mladi}a ensarija. Avf i Muavez, sinovi El- Harisa, a majka im je ‘Afra’, i Abdullah bin Revaha. Kurej{ije ih upita{e: “Ko ste vi?” Odgovori{e: “Ensarije.” Pa im reko{e: “Vi nama ne trebate. Mi ho}emo na{e amid`i}e.” Zatim jedan od njih povika: “O Muhammede, po{alji na nas nama dotrasle ljude, na{eg soja.” Resulullah, a.s., re~e: “Ustani, Ebu - Ubejde bin el Haris, i ti, Hamza i ti, Alija!” Oni iza|o{e, a Kurej{ije ih upita{e: “Ko ste vi?” Oni reko{e ko su, a ovi izjavi{e: “Vi nam po svemu odgovarate, po porijeklu i po ~asti.” Partneri dvoboja su bili: 1. Ebu - Ubejde : Utbe bin Rebia 2. Hamza : [ejbe 3. Alija : El - Velid 374 Ebu - Ubejde bio je najstariji u~esnik dvoboja. Hamza i Alija nisu oklijevali. Bili su ja~i i spretniji, te odmah ubi{e svoja dva protivnika. Ubejde i Utbe se potuko{e i rani{e jedan drugog. Alija i Hamza kidisa{e na Utbeta i ubi{e ga. Podigo{e Ubejdea - noga mu je bila odsje~ena - i poneso{e ga. Od tada nije progovorio ni rije~i. Umro je pet ili {est dana poslije toga na Safri, kada su se muslimani vra}ali s Bedra u Medinu. Alija, r.a., zaklinjao se da je slijede}i ajet objavljen u vezi dvoboja: “Ova dva protivni~ka tabora spore se oko Gospodara svoga.” (22:19)

OP]I NAPAD

Zape~a}eni d`enetski napitak

191

Zavr{etak ovog dvoboja bio je porazan za mu{rike. Izgubi{e tri najbolja junaka, i tri svoja najbolja komandantaodjednom. Stoga navali{e na muslimane svi kao jedan. A muslimani, nakon {to zamoli{e pomo} od Allah, d`.{., i na Njega se osloni{e, ~vrsto rije{eni da se bore u Njegovo ime, zauze{e odbrambeni polo`aj inaneso{e mu{ricima ogromne `rtve, uz poklik: “Ehadun, Ehad! - Allah je jedan, Allah je jedan! Allahu Ekber! Allah je najve}i!”

RESULULLAH, A.S., POZIVA ALLAHA, D@.[.
Resulullah, a.s., od momenta kada je poredao vojsku za bitku, i kada se vratio na osmatra~nicu, prizivao je i molio Allaha. d`.{., da im obe}anu pomo} i pobjedu da. On je molio: “Gospodaru moj, ispuni svoje obe}anje koje si mi dao. Molim te, Gospodaru moj, Ti nam pomozi, mi ~vrsto vjerujemo u Tvoju rije~!” Bitka je plamtjela svom `estinom. Prsa u prsa, borba dugotrajna i neprekidna. Vrhunac bitke, mrtvi na sve strane. Resulullah, a.s., povika, mole}i o~iju uprtih u nebesa: “Gospodaru moj, ako strada ova skupina ljudi danas, ne}e Te drugi vjerovati, Gospodaru moj, Ti ako ho}e{, od danas mo`e{ u~initi da te nikad vi{e niko ne vjeruje!” Resulullah, a.s., nastavi u jo{ ve}em zanosu. Spao mu je ogrta~ s le|a, a Ebu - Bekr mu ga podi`e i re~e: “Dosta je, o Allahov Poslani~e! Usrdno si molio tvog gospodara.” Allah, d`.{., objavi Svojim melekima: “Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika ja }u strah uliti.” (8:12) A zatim objavi Svome Poslaniku, a.s.: “Poslat }u vam hiljadu meleka koji }e jedni za drugim dolaziti.” (7:9) Oni }e dolaziti po potrebi, jedni za drugim, a ne}e svi odjednom prite}i u pomo}!

DOLAZAK MELEKA
Resulullah, a.s., zaspa na tren. Zatim podi`e glavu i re~e: “Raduj se, Ebu - Bekre, imam radosnu vijest. Do|e mi D`ibril, oblak ga donese. Na krilima mu pra{ina.” U Ishakovom predanju stoji da je Resulullah, a.s., rekao: “Raduj se, Ebu - Bekre, Allah ti posla pomo}. D`ibril do|e, upravljao je svojim konjem, na krilima mu pra{ina.” Resulullah, a.s., iza|e iz svog skloni{ta. Udarao je u oklop i vikao: “Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati.” (54:45) Zatim on uze {aku pra{ine i baci je na Kurej{ije i re~e: “Lica vam se unakazila”, baci

192

Zape~a}eni d`enetski napitak

pra{inu njima u lice. Ni jedan mu{rik nije ostao a da ga pijesak nije pogodio u oko ili nos ili u usta. Povodom toga Allah, d`.{., objavi: “I nisi ti bacio kad si bacio, nego je to Allah bacio.” (8:17)

KONTRANAPAD
Resulullah, a.s., izda svojoj vojsci posljednje naredbe za kontranapad. On re~e: “Zbijte redove i udrite svom snagom.” Potom dodade: “Tako mi Stvoritelja, ko god danas u~estvuje u ovoj bitki i s velikim strpljenjem, bore}i se (a ne bje`e}i od borbe) bude ubijen, sigurno }e u D`ennet u}i!” Tako|er je govorio bodre}i borce: “Kre}ite, kre}ite, idite u D`ennet ~ija su prostranstva koliko nebesa i Zemlja.” Tada Umejr ibn el - Hamam re~e: “Uh, uh.” Resulullah, a.s., ga upita: “A {ta misli{ s tim, uh, uh ?” “Tako mi Allaha, o Poslani~e, ni{ta drugo nego da mi je biti jedan od njegovih stanovnika!” Poslanik, a.s., mu re~e: “Ti }e{ zaista biti d`enetlija.” Zatim El - Umejr izvadi datule iz d`epa i re~e: “Ako budem `iv dok ne pojedem ove hurme, onda mi je dugo ~ekati.” On uze one hurme i baci ih, a onda nastavi da se bori. Ubrzo je poginuo. 375 Interesantno je spomenuti {ta je Avf bin el - Haris, sin Afre, pitao Resulullaha, a.s.: “^ime rob mo`e razveseliti svoga Rabba?” On mu odgovori: “Da bez oklopa gurne svoju ruku na neprijatelja.” On skide oklop sa sebe i baci ga, a zatim uze svoju sablju i s njom seborio dok ne poginu.” Kada je Resulullah, a.s., izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh po~eo je jenjavati, a `elja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Resulullaha, a.s., imao je velikog utjecaja u pobolj{anju stanja muslimana. Kada su dobili naredbu da svom `estinom navale na neprijatelja - a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom - krenu{e zaista svom silinom i svom `estinom. I{li su na sve ili ni{ta. Ru{ili su pred sobom neprijateljske redove, otkidali glave, a jo{ ve}u volju su dobili kad su vidjeli Resulullaha, a.s., da udara o {tit i da iz sveg glasa ponavlja kur’anske rije~i: “Skup }e sigurno pora`en biti, i oni }e se u bijeg dati.” (54:45) Muslimani su se `estoko borili, a u borbi su im pomogli i meleki koje je Allah, d`.{., slao u grupama. U predanju Ibn - S’ada prenosi se da je Ikrime rekao: “Tog dana rijetko je kome bila odsje~ena glava ili ruka, a da se zna ko ih je odsjekao.” Ibn - Abbas pri~a: “Jedan musliman je`urno tjerao mu{rika ispred sebe. Tada za~u fijuk bi~a iznad glave i glas konjanika koji re~e: ‘Naprijed, o Hajzume!’ Tada ugleda ubijena mu{rika ispred sebe. Sve je to vidio i ~uo jedan od ensarija, pa ode kod Resulullaha, a.s.,

Zape~a}eni d`enetski napitak

193

i ispri~a mu. Resulullah, a.s., re~e: ‘Istinu govori{, to je glas s tre}eg neba.’” 376 Ebu - Davud el - Mazini pri~a: “Slijedio sam jednog mu{rika da ga ubijem, kada mu glava odleti s ramena prije nego je moja sablja do{la do nje. Znadoh da ga je ubio neko drugi.” Tako|er jedan je ensarija doveo Abbasa bin Abdul - Muttaliba zarobljenog. Abbas re~e: “Ovja ovdje me nije zarobio, tako mi Boga! Zarobio me jedan }elav ~ovjek, najljep{i ~ovjek, bio je na {arenom konju, a ja ga ne vidim me|u borcima.” Ensarija re~e: ”Ja sam ga zarobio, Allahov Poslani~e.” Resulullah, a.s., re~e mu: “[uti, Allah ti je pripomogao ~asnim melekom.”

IBLIS BJE@I S BOJNOG POLJA
U toku bitke pojavljivao se Iblis u liku Surake bin Malika. Kada je vidio kako meleki navaljuju na mu{rike, pobje`e taj Suraka glavom bez obzira. Za njim se dade u potjeru El - Haris bin Hi{am. On dohvati Harisa za prsa i baci ga na zemlju, a zatim pobje`e. Mu{rici mu reko{e: “Gdje }e{ Suraka? A zar nisi rekao da }e{ s nama biti, i da nas ne}e{ napu{tati?” On odgovori: “Ja vidim ono {to vi ne vidite. Bojim se Boga. Bog te{ko ka`njava.” Potom pobje`e i baci se u more.

OGROMAN PORAZ MU[RIKA
U redovima mu{rika nasade nered. Znaci poraza bili su sve vidljiviji. Mu{rici po~e{e posrtati pred sve ve}im naletima muslimanske vojske. Kraj bitke se pribli`avao. Mu{rici po~e{e masovno bje`anje s rati{ta. Muslimani su ih pristizali, ubijali i zarobljavali, dok ih potpuno ne porazi{e.

194

Zape~a}eni d`enetski napitak

EBU - D@EHLOVA UPORNOST
[to se ti~e najve}eg zlikovca, Ebu - D`ehla, kada je primijetio prve znake dezerterstva u svojim redovima, odlu~i da bude ustrajan u svojoj borbi do zadnjeg momenta. Po~e bodriti svoju vojsku, govore}i vojnicima pun (la`nog) optimizma: “Neka vas ne `alosti Surakin odlazak! Ne dajte se poraziti. On je bio u dogovoru s Muhammedom. Neka vas ne `alosti pogibija Utbeta, [ejbeta i El - Velida, oni su bili prebrzi. Tako mi Lata i Uzata (njihovih bogova) ne}emo se vratiti, dok ih sve ne pove`emo u lance! Ne smije biti niko od vas, a da nije ubio nekoga od njih, da im poka`emo kako su lo{e postupali.” Me|utim brzo postade i njemu jasno pravo stanje. Domalo, navali vojska u bijeg pred talasom muslimanskih boraca. Da, svi su bje`ali osim male grupe ljudi privr`enih Ebu D`ehlu. Gomile i gomile ba~enog oru`ja le`ale su na sve strane. Ebu - D`ehl nije znao {ta da radi. Muslimani ga vidje{e kako se na svom konju vrti u krug. Smrt je ~ekala da popije i njegove kapi krvi iz ruku dvojice dje~aka ensarija.

STRADANJE EBU - D@EHLA
Abdurrahman bin Avf pri~a: “Bio sam u borbenom redu na Bedru, pa se okrenuh i ugledah s desne i s lijeve svoje strane dva mlada mom~uljka. Obuze me nelagodnost, jer se nisam osje}ao sigurnim izme|u njih dvojice. Jedan od njih mi tiho, da ne ~uje drugi, re~e: ‘Amid`a, poka`i mi Ebu - D`ehla.’ Odgovorih mu: ‘Drago dijete, {ta }e{ od njega?’ ‘^uo sam da on psuje Resulullaha, a.s.’, re~e on. ‘Tako mi Onoga u ~ijoj je ruci moja du{a, ako ga vidim ne}u se odvojiti od njega sve dok ne umre onaj ~ija je smrt bli`a.’ ‘To mi se veoma dopada’, odgovorih. Zatim mi, dodiruju}i me, re~e drugi mladi} isto {to i prvi. Ja ne izdr`ah, nego pogledah u Ebu - D`ehla koji je hodao izme|u ljudi, pa rekoh: ‘Zar ga niste vidjeli? Eno osobe za koju pitate.’ Njih ddvojica jurnu{e prema njume, izudara{e ga abljama i ubi{e. Nakon toga odo{ekod Resulullaha, a.s., a on upita: ‘Koji ga je od vas dvojice ubio?’ Svaki od njih odgovori: ‘Ja.’ ‘A da li ste obrisali svoje sablje?’ ‘Ne’, reko{e. Resulullah, a.s., pogleda u njihove sablje, a zatim re~e: ‘Obojica ste ga ubili.’” Resulullah, a.s., odredi da Ebu - D`ehlovo oru`je i oprema pripadne Muazu ibn Amr ibn el - D`emuhu. Dvojica mladi}a koja su ga ubila bila su u stvari Muaz bin Amr bin el D`emuh i Muavez bin Afra. 377

Zape~a}eni d`enetski napitak

195

Ibn - Ishak to pripovijeda ovako: Muaz bin Amr bin el - D`emuh re~e: “^uo sam od naroda da Ebu - D`ehl porede sa stablom toliko visokim, da do njegovog vrha ne mo`e{ do}i. Tako od mu{ri~kih kopalja i sablji, {to su oko njega radi za{tite i ~uvanja, nisi mogao do}i do Ebu - D`ehla. Njegovi ~uvari su govorili: ‘Ebu - D`ehlu ne}e niko mo}i nauditi.’” “Kad ja to ~uh”, re~e Muaz bin Amr, “stavih sebi u zadatak da ga ubijem, pa pojurih na njega. Udarih ga i prvim udarcem mu odsjekoh nogu do koljena. Tako mi Allaha, kad je letjela, ne uporedih je ni sa ~ime, osim sa ko{picom koja leti ispod kamena za tucanje, kad je`elite razbiti. Tada me udari njegov sin, Ikrime, u slobodnu ruku. Otkide mi je. Visila je na par~etu ko`e, te je prebacih oko vrata. Bez te ruke sam nastavio borbu. Tog dana sam samo ubijao, vuku}i ruku sa sobom. Kad mi dojadi, nogom stadoh na nju, otrgoh je i bacih.” 378 Zatim pro|e pokraj Ebu - D`ehla Muavveza bin Afra. On ga udari tako jako, da ga sveza za zemlju. Ostavi ga tako da izdahne. Muavez se borio dalje dok nije i sam poginuo. Kada se bitka okon~a, Resulullah, a.s., re~e: “Ko }e pogledati {ta je bilo sa Ebu D`ehlom?” Ljudi se razi|o{e da ga tra`e. Na|e ga Abdullah bin Mes’ud na izdisaju. Nogom mu stade na vrat, povu~e ga za bradu, prodrma mu glavu i re~e: “O Allahov neprijatelju, je li te Allah sada postidio?” “^ime me je postidio? Nije me sramota, jer jedan sam od onih koje je ubio njegov narod. A da li ste ubili ~ovjeka ve}eg od mene?” Zatim re~e: “Da me nije barem ubio prezren ~ovjek.” Potom upita: “Raci mi, ko je danas pobjednik?” Abdullah bin Mes’ud mu re~e: “Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s.” Ebu D`ehl re~e Ibn - Mes’udu, koji mu je svojom nogom stao na vrat: “Uzdigao si se na opasnu visinu, o ~obane!”, jer Ibn Mes’ud je ~uvao ovce u Meki. Nakon ovog razgovora Ibn - Mes’ud mu odsje~e glavu i donese je pred Resulullaha, a.s., govore}i: “Ovo je glava Allahovog neprijatelja, Ebu - D`ehla.” Resulullah, a.s., re~e: “Allah je jedan, nema drugog boga osim Allaha.” To ponovi tri puta, zatim re~e: “Allahu ekber, Allah je najve}i. Hvala Allahu Koji je ispunio Svoje obe}anje i pomogao Svome robu, a pokorio neprijatelja. “Hajde, poka`i mi ga.” Ja mu ga pokazah, a on re~e: “On je faraon ovog naroda.”

LIJEP PRIMJER NEKOLIKO BORACA BEDRA SA ^VRSTIM IMANOM
Spomenuli smo dva primjera, Umejra bin el - Humama i Avfa bin el - Harisa, sina Afre, a spomenut }emo jo{ neke koji su u ovoj bitki svojim primjerom osvjetljavali krvave staze Bedra. Neophodno je istaknuti da su pojedinci, svojim pona{anjem, svojom razborito{}u, svojom velikom ljubavlju prema Allahu, d`.{., i Njegovom Resulullahu, a.s., ostali zapam}eni

196

Zape~a}eni d`enetski napitak

u ovoj bitki ne kao hrabri i neustra{ivi, ve} kao ljudi ~iji je iman (vjerovanje) bio na najvi{em mogu}em stupnju. U Bitki na Bedru, koplja su ukr{tali otac i sin, brat i brat, osobe koje je krv vezivala, a ideja razdvajala. Ideja je bila ja~a od krvi. Zbog nje isuka{e se sablje, zbog nje dobismo pobjednike i pobije|ene. Evo nekoliko takvih primjera: Ibn - Ishak pripovijeda od Ibn - Abbasa, r.a., da je Resulullah, a.s., rekao svojim drugovima: “Znam da su mnogi ljudi iz porodice Benu - Ha{ima krenuli u ovu bitku mimo svoje volje. Oni nisu imali razloga da se bore protiv nas. Ko od vas vidi nekoga d njih, neka mu po{tedi `ivot. Ko ugleda Ebu - Buhturija bin Hi{ama, neka mu pokloni `ivot. To va`i i za Abbasa bin Abdul - Muttaliba. Oni su povedeni u borbu na silu.” Ebu - Huzejfe bin Utbe re~e: “A zar da ubijamo o~eve na{e, sinove na{e, bara}u i rodbinu na{u, a da po{tedimo Abbasa? Tako mi Allaha, glavu }u mu sabljom odsje}i.” Ove rije~i Ebu - Huzejfea stigo{e do Resulullaha, a.s., pa se on obrati Omeru bin el Hattabu: “Omere, a zar }e on ubiti amid`u Resulullaha, a.s., sabljom?” Omer, r.a., odgovori: “Allahov Poslani~e, dozvoli mi da mu glavu sabljom odsje~em ja. Tako mi Allaha, postao je munafik (licemjer).” Ebu - Huzejfe je ~esto govorio: “Ja nisam siguran da je moj iman ispravan poslije toga {to sam izgovorio, i sada jo{ uvijek strahujem od toga i strahovat }u sve dok se ne iskupim pred Allahom, d`.{. [ehid moram biti, to je moj iskup.” On je zaista i umro kao {ehid u Bitki na Jemami Pomilovan od ubistva na Bedru bio je Ebu - Buhturi, jer je najvi{e od svih branio Resulullaha, a.s., u Meki. Nikada nije nanio zlo Resulullahu, a.s., niti mu nepravdu u~inio. Bio je jedan od ljudi koji su organizirali prekid izolacije muslimana od strane Kurej{ija i skidanje ugovora o izolaciji. (Onaj ugovor ~iji je tekst crv izgrizao,osim Allahovog imena). I pored svega ovoga Ebu - Buhturi ubijen je na Bedru. Naime, El - Mud`zir bin Zijad el - Belvi sreo je Buhturija s jednim njegovim drugom na bojnom polju. Zajedno su se borili protiv muslimana. El - Mud`zir mu se obrati: “O Ebu - Buhturi, Resulullah, a.s., zabranio nam je da te ubijemo.” “A moga druga?”, upita on. “Ne, ne, tako mi Allaha, tvoga druga ne}u po{tedjeti”,re~e Mud`zir. Ebu - Buhturi tada re~e: “Onda }emo, tako mi Allaha, obojica umrijeti zajedno.” Oni se potom potuko{e i El - Mud`zir ubi Ebu - Buhturija. Abdurrahman bin Avf bio je dobar drug s Umejjetom bin Halefom prije islama. Na dan Bedra, pro|e Abdurrahman pokraj Umejjeta koji je stajao sa svojim sinom Alijom bin Umejjeom, dr`e}i ga za ruku. Abdurrahman je nosio oru`je koje je zarobio. Kad ga ugleda Umejjet, upita ga: “Bi li ti bilo dra`e mene da si zarobio? Ja sam vredniji od tog oru`ja, ~ak i

Zape~a}eni d`enetski napitak

197

od sveg oru`ja koje danas vidjeh ovdje!” Zatim nastavi: “Treba li vam mlijeka?” (Pod ovim se podrazumijeva: od onoga koji me zarobi, otkupit }e se s mnogo deva koje daju mlijeko). Abdurrahman baci oru`je (oklope i {titove), i zarobi njih dvojicu, (oca i sina), pa ih povede. Abdurrahman pri~a kasnije: “Umejje bin Halef upitao me je dok sam i{ao izme|u njega i njegovog sina: ‘Ko je onaj va{ ~ovjek, prepoznatljiv po perjanici od noja na grudima?’ Odgovorih: ‘Hamza, to je Hamza bin Adul Mutalib.’ On re~e: ‘Taj nas je dotukao.’” Aabdurrahman pri~a dalje: “Ja sam vodio njih dvojicu, kad Bilal ugleda Umejjea sa mnom. To je onaj Bilal kojeg je Umejje mu~io u Meki, pa re~e: ‘Glava nevjerstva, Umejje bin Halef! Meni nema spasa ako se on spasi! Ja ga upitah: ‘[ta je Bilale? Ovo je moj zarobljenik.’ Bilal opet ponovi: ‘Nema meni spasa ako on ostane `iv’ Bilal ponovi i tre}i put: ‘Nema meni spasa, ako se on spasi.’ Zatim viknu iz sveg glasa: ‘O ensarije, o Allahovi pomaga~i, znajte da je glava (poglavar) nevjerstva Umejje bin Halef, i ako on ostane `iv, meni nema spasa.’ Zatim se okupi narod oko njih sa svih strana.” Abdurrahman pri~a: “Stisnu{e nas u obru~, jedan od na{ih isuka sablju i odsje~e Umejjeovom sinu nogu. On pade na zemlju, a Umejje vrisnu vriskom kakvog do tada nisam nikada ~uo. Rekoh: ‘Spasavaj se, ali znaj da ti nema spasa. Tako mi Allaha, ne}e ti biti od koristi sve {to ima{.’ Potom ih muslimani isjeko{e sabljama dok ih ne dokraj~i{e.” Abdurrahman je znao mnogo kasnije govoriti: “Neka Allah oprosti Bilalu, prvo izgubih oru`je, a i namu~i me sa zarobljenicima.” U djelu “Zadul - Mead” stoji da je Abdurrahman bin Avfrekao Umejjeu: “Klekni!” Ovaj kleknu, a on se baci na njega. Muslimani ga isjeko{e ispod Abdurrahmana i ubi{e ga, a jedna sablja dohvatila je i ranila Abdurrahmana u nogu. 379 Omer bin el - Hattab, r.a., toga je dana ubio svoga daid`u El - Asa bin Hi{ama bin el - Mugiru. Ebu - Bekr es - Siddik, r.a., dozivao je svoga sina Abdurrahmana, koji je tada bio mu{rik, pa ga je pitao: “Gdje je moje gogatstvo, o nevaljal~e?” Sin, koji je rasku}io o~evo bogatstvo, povika u stihu: “Osta’ samo konj ti brzi i dobra oprema, i sin hrabri da ubije tog jadnog starca.” Kada su muslimani po~eli plijeniti i zarobljavati mu{rike, Resulullah, a.s., sjedio je na svom zapovjednom mjestu, a S’ad bin Muaz je sa sabljom u ruci ~uvao stra`u kod njega. Resulullah, a.s., primjeti na S’adovom licu negodovanje zbog onoga {to ljudi rade. Resulullah, a.s., ga upita: “O S’ade, ti kao da nisi zadovoljan onim {to ljudi rade?” On odgovori: “Tako je, o Allahov Poslani~e. To je bila prva bitka u kojoj je Allah porazio mu{rike, pa mi je ubijanje mu{rika bilo dra`e nego njihovo zarobljavanje.” Tog bedranskog dana sablja Ukka{a bin Muhsin el - Esedija se prelomi, pa do|e kod Resulullaha, a.s., a on mu dade drveni {tap i re~e: “Bori se s ovim, o Ukka{u.” Kad Ukka{

198

Zape~a}eni d`enetski napitak

uze {tap od Resulullaha, a.s., i zamahnu njime, a on se pretvori u dugu sablju, ~vrstu i dobru, veoma bijelu i sjajnu. Onse s njom borio do kraja bitke. Tu sablju su nazivali imenom El - avnu (pomo}). 380 S tom istom sabljom u~estvovao je u mnogim bitkama, sve dok sam ne pade kao {ehid u bitki protiv odmetnika od islama, ili u takozvanom (harbur - rida). Poginuo je s istom sabljom ruci. Nakon zavr{etka bitke pro|e Mus’ab bin Umejr pokraj svoga brata Ebi - Aziza bin Umejra koji je podstrekavao borbu protiv muslimana. U prolazu vidje da ga jedan ensarija vu~e za ruku. Mus’ab re~e ensariji: “Povuci ga objema rukama, njegova majka ima veliko blago, mo`da }e ga otkupiti od tebe. Ebu - Aziz re~e tada Mus’abu: “Zar su ovakvi tvoji savjeti u vezi sa mnom?” Mus’ab re~e: “Ovo je moj brat (ensarija), a ne ti.” Kada je Resulullah, a.s., naredio da se bace le{evi mu{rika koji su pol~eli zaudarati u stari bunar Ebu - Huzejfe li~no uze Utbeta bin Rebia, pa ga po~e vu}i u jamu, a zatim Resulullah, a.s., pogleda u lice Utbetovog sina, Ebu - Huzejfea i vidje ga neveselog i smu{enog. Resulullah, a.s., ga upita: “@ao ti je oca?” On odgovori: “Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslani~e, nije mi `ao oca ni njegove sudbine. No, moj otac. No, moj otac je bio razuman ~ovjek, pametan, blag i dobar. Molio sam i nadao se da }e ga to naputiti u islam. Nakon {to sam vidio {ta ga je zadesilo, i nakon {to se sjetih da je umro u nevjerstvu, uz sve moje `elje da bude druga~ije, osjetih `alost.” Resulullah, a.s., zamoli od Allaha, d`.{., da sinu dade svako dobro i utje{i ga lijepim savjetom.

POGINULI U BORBI
Bitka se zavr{i velikim porazom mu{rika i uz veliki uspjeh muslimana. Muslimani su imali ~etrnaest {ehida Bedra ({est muhad`ira i osam ensarija). Mu{rici su imali stra{ne gubitke. Poginulo je sedamdeset, zarobljeno sedamdeset, uglavnom vojskovo|a, starje{ina i prvaka. Kada je okon~an bitka, Resulullah, a.s., do|e i nad ubijenim mu{ricima odr`a rije~: “Lo{a li ste rodbina bili svome Poslaniku. Svi ste me u la` utjerivali, a drugi svijet mi je vjerovao. Vi ste mi odmagali, a drugi su mi pomagali. Vi ste me protjerali, a drugi mi dom pru`ili.” Zatim naredi da ih zatrpaju u jedan stari bunar Bedra. Prenosi se od Ebu - Talhe da je Resulullah, a.s., naredio na Bedru da se dvadeset i ~etiri ~ovjeka, kurej{ijskih prvaka, ubace u ozidani bunar Bedra kao nevaljalci. Poslanik bi nakon pobjede ostajao do tri dana na mjest pobjede. Tre}eg dan od bitke Resulullah, a.s., naredi da mu pripreme devu za put. Krenu u Medinu uz pratnju ashaba, pa kad stigo{e na ivicu bunara, po~e prozivati Kurej{ije po

Zape~a}eni d`enetski napitak

199

imenu: “O ti i ti, o ti i ti! Bi li vas radovalo da ste bili pokorni Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku? Mi smo, zaista, dobili ono {to nam je Allah obe}ao. A da li ste vi dobili ono {to je vama obe}ao?” Omer, r.a., re~e: “O Allahov Poslani~e, kako mo`e{ govoriti le{evima koji du{e nemaju?” Resulullah, a.s., na to odgovori: “Tako mi Allaha, vi ni{ta bolje ne ~ujete od njih.” U drugoj verziji stoji: “Vi ni{ta bolje od njih ne ~ujete, samo {to oni ne odgovaraju.” 381

VIJEST O PORAZU STI@E U MEKU
Mu{rici su bje`ali s Bedra glavom bez obzira, pojedina~no i u grupama, kako je ko stizao. Tumarali su putevima, dolinama i stazama, `ele}i {to prije da se domognu Meke, ali s velikim strahom, kako }e se tamo pojaviti pora`eni. Ibn -Ishak ka`e: “Prvi koji je stigao s tu`nom vije{}u Kurej{ijama bio je El - Hajsuman bin Abdullah el - Huzai. Kurej{ije ga do~eka{e s pitanjem: ‘[ta ima tamo, kakve nam vijesti donosi{?’ On odgovori: ‘Ubijen je Utbe bin Rebia, [ejbe bin Rebia i Ebu - Hakem bin Hi{am, zatim Umejje bin Halef s ostalim prvacima’, koje nabroja. Kad je nabrojao kurej{ijske prvake, Safvan bin Umejje koji je ostao da ~uva Meku, povika: ‘Da li je nornalan ovaj ~ovjek? Pitajte ga za mene!’ Oni ga upita{e: ‘[ta je sa Safvanom bin Umejjeom?’ ‘On jo{ uvijek sjedi kod vas. Ali, tako mi Boga, gledao sam njegovog oca i brata kada su ubijeni.’” Pri~a Ebu - Rafi’ - rob Resulullaha, a.s.: “Radio sam kao dje~ak kod Abbasa, kada su islam primili neki iz na{e ku}e. Islam primismo Abbas, Ummul - Fadl i ja. Abbas je krio svoju novu vjeru. Ebu - Leheb nije krenuo na Bedr, poslao je za sebe zamjenika. Ali kada mu do|o{e vijesti s Bedra, Allah ga sru{i i ponizi, a mi osjetismo snagu i veli~inu. Ja sam tad bio siroma{an ~ovjek. Pravio sam strjelice i gla~ao ih u prostorijama zemzema ({ator). Tako sam ja radio u toj sobici, a kod mene je sjedila Ummul - Fadli, kad do nas sti`e vijest koja nas je mnogo obradovala. Sjede na ivicu {atora, okrenuv{i le|a mojim le|ima. Tada neko povika: ‘Eno Sufjan bin Abdul - Muttalib dolazi.’ Ebu - Leheb povika: ‘Hodi ovamo, pri~aj, sigurno ima{ vijesti!’ Ebu - Sufjan sjede kod njega, a ljudi se okupi{e oko njih. Ebu - Leheb re~e: ‘Sine moga brata, pri~aj mi, {ta je bilo s ljudima?’ ‘Ni{ta naro~ito, mi se sukobismo s njima, podmetnusmo svoja ple}a, a oni su nas ubijali kako su htjeli, zarobljavali kako su htjeli. Ali pored toga ja ne krivim na{e borce, jer su se ~uda desila, pa se na{ svijet razbje`a. Sretali smo bijele ljude na krilatim konjima, jure i slije}u s neba. Niti doti~u zemlju, niti slije}u na nju. I nikog ne ostavljaju niti im se iko mo`e suprotstaviti.’” Ebu - Rafi’ pri~a dalje: “Podigoh {atorsko krilo sobice rukom i rekoh: ‘To su, tako mi Allaha, meleki.’ Ebu - Leheb podi`e ruku i udari mi jak {amar. Oduprijeh mu se, a on me dohvati i baci na zemlju. Pritisnu me i po~e me udarati, a bio sam slaba{an ~ovjek. Ummu -

200

Zape~a}eni d`enetski napitak

l - Fadl ustade, zgrabi kolac od {atora , njime udari Ebu - Leheba po glavi i napravi mu ranu, pa re~e: ‘Napada{ slaboga jer mu nije gospodar tu, sram te bilo!’ Ebu - Leheb ustade i ode teturaju}i, a ne pro|e vi{e od sedam no}i i on, tako mi Allaha, umrije od rane i jo{ od neke pjegave zaraze. Zbog zaraze, sinovi mu se ne smjedo{e tri dana pribli`iti da ga zakopaju. Kada se poboja{e da ga tako dr`e, onda ga ugura{e {tapovima u raku i zatrpa{e ga kamenjem koje su bacali s daljine.” Eto, u ovakvom stanju Meka do~eka vijest o porazu na Bedru. To izazvau njima veliko razo~arenje, a i srd`bu. Poraz, poraz, kako je moglo do}i do njega? Stoga zabrani{e naricanje nad mrtvima Bedra, da se ne bi muslimani zlu radovali. Desilo se da su El - Esvedu bin Abdul - Muttalibu stradala tri sina na Bedru. Dugo je plakao za njima, a bio je slijepac. On, jedne no}i, ~u glas narika~e. Posla svog slugu, rekav{i mu : “Vidi je li nari~e za poginulim ili za nekim umrlim? Vidi da li Kurej{ije pla~u za poginuli, pa da i ja zapla~em za Ebi - Hikmetom, svojim sinom utroba mi sagori.” Dje~ak se vrati i re~e: “Ta `ena nari~e za izgubljenom devom.” El - Esved nije se vi{e mogao obuzdati, pa zakuka: “A zar pla~e za odbjeglom devom, i zbog nje nema tvrdog sna. Ne pla~’ zbog nje, ve} pla~i za Bedrom, gdje nam ode mladost na{a sva. Bedr posrami Ben’ Hasisa, Ben’ Mehzuma i Benil - Velida. Za Akilom ti zapla~i, ak’ je plakat reda, i Harisom i Esedom i sinom Esveda. Njih oplakuj, al’ ih sve pomeni, Ebu - Hikmeta niko ne utje{i *** Sad poslije njih dsrugi su Gospoda ne bi bili, da im nije Bedra 382

VIJEST O POBJEDI STI@E U MEDINU
Kada muslimani ostvari{e pobjedu na Bedru, Resulullah, a.s., posla dva glasnika sa radosnim vijestima staanovnicima Medine. On posla Abdullaha bin Revvaha i Zejda bin el - Harisa. Jevreji i munafici (dvoli~njaci) {irili su u Medini la`nu propagandu, pa su pronijeli vijest i da je Resulullah, a.s., ubijen. Kad je jedan od munafika ugledao Zejda na Resulullahovoj,

Zape~a}eni d`enetski napitak

201

a.s., devi, povika: “Muhammed je ubijen, evo njegove deve, poznao sam je. Evo Zejda, on ne zna od straha {ta govori, do{ao je posramljen i poni`en.” Kad stigo{e glasnici, muslimani ih okru`i{e i saslu{a{e njihove vijesti.Kad ~u{e radosnu vijest, nastade pravo, sveop}e veselje. Medinom se zaori{e tekbiri. Muslimanski prvaci koji su ostali u Medini, krenu{e u pravcu Bedra, da do~ekaju Resulullaha, a.s., i da mu ~estitaju na ovoj slavnoj pobjedi. Usama bin Zejd pri~a: “Kada smo zakopali Rukajju, k}erku Allahovog Poslanika, a.s., koja je bila za Osmanom, r.a., a mene je Poslanik, a.s., zadu`io da poma`em Osmanu, sti`e vijest o pobjedi na Bedru.”

POVRATAK U MEDINU
Nakon bitke Resulullah, a.s., proveo je na Bedru tri dana. Pred povratak u Medinu izbi me|u borcima nesporazum oko podjele ratnog plijena. Kada se nesporazum pretvori u sva|u, Resulullah, a.s., naredi da svi vrate ono {to su uzeli i da se to sabere na jedno mjesto. To i uradi{e, a Allah, d`.{., razrije{i problem plijena, objavljivanjem ajeta kojeg }emo navesti. Prenosi se od Ubadeta bin Samita koji ka`e: “Krenuli smo s Resulullahom, a.s., i u~estvovali na Bedru. Strane se sukobi{e i Allah, d`.{., porazi neprijatelja. Jedna grupa na{ih boraca krenu u potjeru za neprijateljem, ubijaju}i onoga koga sustigne, a druga grupa navali na ratni plijen, sakupljaju}i ga i uzimaju}i sebi {to im se svidjelo. Tre}a grupa koja je okru`ivala Resulullaha, a.s., niti je tjerala neprijatelja, niti je kupila plijen. U tom pada i no}, a grupe se prepirahu oko ratnog plijena. Oni {to su skupljali plijen reko{e: ‘Mi smo ga sakupili i on je na{. Ni s kim ga ne}emo dijeliti.’ Potjernica povika: ‘Niste u pravu! Mi smo se borili, a potom tjerali neprijatelja. Niste vi sami taj plijen zaradili.’ Tre}a grupa povika: ‘Mi smo bili zadu`eni za obezbje|enje i zato smo se zadr`ali uz Poslanika, a.s.’ U tom momentu Allah, d`.{. objavi: ‘Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovog Poslaniku, ako ste pravi vjernici.’” (8:1) Nakon ovog ajeta Resulullah, a.s., }e raspodijeliti plijen kako je bilo pravedno. 383 Resulullah, a.s., uputi se u Medinu vode}i sa sobom mu{ri~ke zarobljenike. Vodio je za sobom i plijen zarobljen u bitki. Plijen je bio povjeren Abdullahu bin Ka’bu. Kada su stigli u mjesto Kesib, izme|u tjesnaca i En - Nazie, Resulullah, a.s., raspodijeli plijen podjednako na muslimane, nakon {to je izuzeo petinu. Kada je Resulullah, a.s., stigao kod Safre, naredio je da se ubije En - Nadar bin el - Haris

202

Zape~a}eni d`enetski napitak

(zarobljen). Taj Nadar je zastavnik mu{rika na Bedru. On je jedan od najve}ih mu{ri~kih zlikovaca. Naj`e{}e spletke je pravio islamu i Resulullahu, a.s. Stoga je zaslu`eno dobio kaznu. Alija bin Ebi - Talib mu je odsjekao glavu. Kada je Resulullah, a.s., stigao do mjesta Irku - Zabjet, naredi da se pogubi Ukbe bin Ebi - Muajl. Spominjali smo {ta je ~inio Resulullahu, a.s., dok je klanjao kraj Kabe. On je bacio na Resulullahovu, a.s., glavu crijeva. On je taj koji ga je vezao ogrta~em i umalo ga nije ubio, da se nije suprotstavio Ebu - Bekr, r.a. Kada je Resulullah, a.s., naredio da ga ubiju, rekao je: “Gdje }e dje~aci? U vatru!” 384 Ubio ga je Asim bin Sabit, ensarija, a neki ka`u, Alija bin Ebi - Talib, r.a. Ubistvo ove dvojice bilo je veoma nu`no s vojnog aspekta. Oni nisu bilisamo zarobljenici. Oni su bili i ratni zlo~inci, kako se to danas ka`e.

DELEGACIJA ZA DOBRODO[LICU
U Revhi, Resulullaha, a.s., do~eka delegacija medinskih prvaka, koji su krenuli da mu po`ele dobrodo{licu, nakon {to su glasnici donijeli vijest o pobjedi na Bedru, te da mu ~estitaju na pobjedi. Tada im se obrati Seleme bin Selamet i re~e: “Na ~emu nam vi to ~estitate? Mi smo, tako mi Allaha, tamo sreli nemo}ne i }elave ljude poput ugojenih deva.” Resulullah, a.s., nasmije{i se, zatim re~e: “Moj brate, oni su velika{i!” Usejd bin Hudajr re~e: “Hvala Allahu, d`.{., koji te je pobjedom uzdigao, i koji te je razveselio. Tako mi Allaha, o Poslani~e, ja ne bih izostao od Bitke na Bedru da sam znao da }e{ se i ti boriti, ali ja sam mislio da idete samo zbog karavana. A da sam znao za bitku, ne bih nikako izostao.” Resulullah, a.s., re~e: “Vjerujem ti.” Nakon ovoga Resulullah, a.s., u|e u Medinu, pobjedni~ki i ponosno. Svi njegovi neprijatelji, u Medini i van nje, osjeti{e strah i bojazan.Tada mnogo stanovni{tva Medine primi islam. Tada islam primi{e i Abdullah bin Ubej i njegovi drugovi, ali samo reda radi. Nisu oni islam srcem prihvatili. Ratni plijen sti`e u Medinu dan iza Resulullaha, a.s. Zarobljenike Resulullah, a.s., podjeli ashabima i oporu~i da se s njima dobro postupa. Ashabi su znali jesti hurme, a zarobljenicima davati hljeb, (koji je bio vredniji od hurmi) izvr{avaju}i time preporuku Resulullaha, a.s.

Zape~a}eni d`enetski napitak

203

PROBLEM ZAROBLJENIKA
Kada je Resulullah, a.s., do{ao u Medinu, pozva ashabe da se snjima dogovori oko zarobljenika. Ebu - Bekr re~e: “O Allahov Poslani~e, oni su svi amid`i}i, ~lanovi kurej{ijskih porodica i sinovi njihovi. Mislim da bi trebali uzeti od njih otkupninu, to bi za nas zna~ilo dobit. Mo`da }e ih Allah uputiti na pravi put, pa da udu na{i pomo}nici.” Resulullah, a.s., upita Omera: “A {ta ti misli{, sine Hattabov?” On re~e: “Ja se ne sla`em s Ebu - Bekrom. @elio bih da mi da{ jednog ro|aka, pa da mu skinem glavu; da to Alija u~ini od Akila bin Ebi - Taliba; a Hamza od onog svog brati}a, kako bi Allah znao da znao da nemamo prema nevjernicima milosti. Ti ljudi su vodi~i, starje{ine i poglavari navjerstva.” Resulullah, a.s., prihvati Ebu - Bekrov prijedlog, a odbi Omerov: “Negdje oko podne”, pri~a Omer, “odoh kod Resulullaha, a.s. Kod njega je sjedio Ebu - Bekr. Obojica su plakala. Upitah, {ta vam je? Ako se desilo ne{to zbog ~ega pla~ete da i ja pla~em s vama, a ako nije onda }u plakati zbog pla~a vas dvojice!” Resulullah, a.s., re~e: “Ja pla~em zbog prijedloga tvojih drugova. Neki ne prihva}aju otkup, ve} ho}e da ih mu~imo.” 385 Tada Allah, d`.{., objavi: “Ni jednom vjerovjesniku nije dopu{teno da dr`i su`nje dok ne izojuje pobjedu na zemlji; vi `elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah `eli onaj svijet. Allah je silan imudar. Da nije Allahove odredbe, sna{la bi vas velika patnja zbog onoga {to ste uzeli.” (8: 67, 68) A ranija Alahova odredba je bila: “Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po {ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih ve`ite, i poslije, ili ih velikodu{no su`anjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte.” (47:4) U ovom ajetu ima dozvola da se za zarobljenike uzme otkupnina, a ne da se zlostavljaju. Ali ima i prijekor, jer su zarobili ljude prije nego su izvojevali pobjedu na zemlji, a primili su otkupninu i od silnika i lopova koji nisu bili ratni zarobljenici, ve} su bili najve}i ratni zlo~inci i profiteri, koje ne bi ni danas ostavio ni jedan ratni sud neka`njenim. Oni bi zbog svoga kriminala i zvjerstva u ratu, bili osu|eni na smrtnu kaznu ili na vje~nu robiju. Me|utim, svi prihvati{e mi{ljenje Ebu - Bekra es - Siddika, r.a., da se odredi otkupnina za ratne zarobljenike. Otkupnina je vrijedila 4000, 3000 i 2000 drahmi. Ima tu jo{ ne{to: Mekelije su bile pismen narod, a Medinlije nepismen. Svaki pismeni zarobljenik, ako nije imao ~ime da se otkupi, dobio je obavezu da opismeni deset Medinlija i to mu je bila cijena otkupa. Resulullah, a.s., tako|er je oslobodio nekoliko zarobljenika, bez otkupnine. To su bili: El-

204

Zape~a}eni d`enetski napitak

Muttalib bin Hantab, Sajfi bin Ebi - Rufaa i Ebu - Izet el - D`umehi, koji je ubijen na Uhudu , o ~emu }e biti rije~i. Tako|er je pustio svoga zeta, Ebul - A’asa pod uvjetom da se razvede od Zejneb, koja je ve} poslala za njega otkupninu, i to ogrlicu koju je dobila od Hatid`e, r.a., kada su je udavali za Ebul - A’asa. Kada je Resulullah, a.s., vidio tu Hatid`inu ogrlicu, to ga je duboko potreslo i raznje`ilo. On naredi svojim drugovima da puste Ebul - A’asa, pod uvjetom da dadne Zejnebi slobodu. Ovi ga pusti{e, a on pusti Zejnebu i ona odseli u Medinu. Resulullah, a.s., posla Zejd bin Harisa i jo{ jednog enasariju pred nju i re~e im: “^ekajte je u dolini Jed`ed`. Kada je ugledate, dopratite je.” Oni tako i u~ini{e. Pri~a o Zejnebinoj hid`ri duga je i bolna. Me|u zarobljenicima tako|er je bio i Suhejl bin Amr. Bio je dobar govornik. Omer, r.a., re~e: “O Allahov Poslani~e, dozvoli mi da mu izbijem prednje zube, pa da tepa, te da vi{e nikad i nigdje ne odr`i govor protiv tebe.” Izgleda da je Resulullah, a.s., odbio ovaj prijedlog, da ne bi u{ao u obi~aj, a bojao se i Allahove kazne na Sudnjem danu. Nakon ovih zbivanja, iz Medine krenu S’ad bin Nu’man da obavi “umru” u Meki, pa ga Ebu - Sufjan zarobi. Sufjanov sin Amr bin Ebi - Sufjan bio je u Medini me|u zarobljenicima Bedra, pa ga oslobodi{e u zamjenu za S’ada bin Nu’mana.

KUR’AN O BITKI NA BEDRU
U povodu Bitke na Bedru, Allah, d`.{., objavi suru “El - Anfal” - Plijen. Ova sura Allahovo je obja{njenje - komentar,ako smijemo tako re}i - Bitke na Bedru, obja{njenje koje se u mnogome razlikuje od obja{njenja vladara i vojskovo|a. Allah, d`.{., prvo je skrenuo pa`nju muslimanima na moralne nedostatke koje su zadr`ali kod sebe, a neke od njih i prakti~no ispoljili, sa ciljem da te`e ka usavr{avanju du{e i odstranjivanju tih nedostataka. Zatim je Allah, d`.{., skrenuo pa`nju na uspjeh uz pomo} meleka koje mi ne vidimo. To im Allah, d`.{., napominje, da se ne bi osilili i umislili da su pobjedu izvojevali zahvaljuju}i svojoj hrabrosti. To bi ih u~inilo arogantnim i oholim. Stoga trebaju se na Allaha osloniti, da Mu budu pokorni, da su poslu{ni Njegovom Poslaniku, a.s., a pritom i da se sami potrude. Zatim im Allah, d`.{., jasno govori o plemenitim motivima i ciljevima zbog kojih je Resulullah, a.s., vodio ovu bitku, stra{nu i opasnu, ali korisnu i pou~nu, zbog razloga i okolnosti koje dovedo{e do pobjede. Nakon ovoga Allah, d`.{., obra}a se nevjernicima (mu{ricima) i munaficima (dvoli~njacima), jevrejima i ratnim zarobljenicima s Bedrom, i ubjedljivo ih lijepim primjerom, uzorom i visokom rje~ito{}u upu}uje na predaju, popu{tanje i prihva}anje islama, putem

Zape~a}eni d`enetski napitak

205

kojeg }e do}i do Istine. Potom se Allah, d`.{., obra}a muslimanima i govori im o ratnom plijenu donose}i zakone, pravila i rje{enja za ovaj problem. U ovoj suri, Allah, d`.{., po prvi put objavljuje muslimanima zakone rata i mira, pogotovo za ovaj period u domenu islamskog u~enja (daveta), kako bi se islamski na~in ratovanja razlikovao od ratovanja u predislamsko doba. Borci, muslimani, moraju biti na daleko vi{oj ljestvici etike i borbenih ciljeva, kako bi svijet bio ubije|en da islam nije samo obi~na teorija, ili pogled na svijet, ve} da on prakti~no odgaja svoje pripadnike na osnovama i temeljima na koje se poziva. Kur’an je postavio paragrafe zakona u islamskoj dr`avi, koji prave razliku izme|u muslimana koji `ive unutar i onih koji `ive izvan granica islamske dr`ave. Druge godine po hid`ri, Allah, d`.{., propisa post u mjesecu ramazanu U isto vrijeme do|e i propis o zekatul - fitru, kao i odre|ivanje normi za ostale vrste zekata do{ao je kao olak{anje mnogobrojnim tegobama i neda}ama materijalne prirode, koje su poga|ale veliki broj muhad`ira - izbjeglih i raseljenih iz Meke. Oni su, zaista, bili pravi siromasi, nisu bili u mogu}nosti da privre|uju. Najljep{e iznena|enje i najpametniji doga|aj dolazak prvog muslimanskog Bajrama u islamu. To je Ramazanski bajram koji je stigao u mjesecu {evalu 2. godine hid`retske neposredno poslije velike i stvarne pobjede u Bitki na Bedru. Nije moglo biti ve}eg praznika od ovog Bajrama, koji je Allahovom, d`.{., naredbom objavljen da kruni{e uspjeh i pobjedu. Veli~anstven je prizor bio obavljanje Bajram - namaza, na koji su iza{li svi muslimani iz svojih ku}a, pune}i zemaljski i nebeski prostor glasnim tekbirima, tevhidima i tahmidima.
386

Sva su srca stremila ka Allahu, d`.{., `udila za Njegovom milo{}u i zadovoljstvom. On ih je uzdigao, du{evno i materijalno obogatio. Uz Njegovu pomo} do{li su do pobjede i On to ne pori~e, ve} ih podsje}a govore}i: “I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao. I Svojom pomo}i vas pomogao, i plijenom vas opskrio, da biste bili zahvalni.” (8:26)

VOJNE AKTIVNOSTI IZME\U “BEDRA” I “UHUDA”
Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani sukob izme|u muslimana i mu{rika. To je bila odlu~uju}a bitka u kojoj su muslimani zaradili pobjedu za koju svi Arapi sazna{e veoma brzo. Najve}i nezadovoljnici ove bitke bili su oni koji su izgubili velike ljudske `rtve i {tetovali direktno materijalna dobra. To su bili mu{rici Meke. Drugi su bili oni koji su s pobjedom muslimana do`ivjeli veliki udarac za svoje vjersko bi}e i svoju ekonomiju. To su jevreji. Otkad muslimani dobi{e Bitku na Bedru, ova dva naroda obuze velika mr`nja i veliko neprijateljstvo prema muslimanima: “Ti }e{ sigurno na}i da su vjernicima najlju}i neprijatelji jevreji i mnogobo{ci.” (5:82) U Medini bilo je i prikrivenih neprijatelja. Primi{e islam radi svoje koristi, a ne radi vjere. Na ~elu im je Abdullah bin Ubejj i njegovo dru{tvo. Oni nisu, ni u kom pogledu, bili manje opasni za muslimane od prva dva neprijatelja. Postojala je i ~etvrta skupina neprijatelja, a to su beduini nastanjeni oko Medine. Njih nije zanimala vjera ili nevjera, jer su bili plja~ka{i i banditi. Njih obuze o~aj i strah od pravde, pa se okrenu{e protiv muslimana i njihove pobjede i slave. Jaka, ~vrsta i pravedna medinska dr`ava }e svakako nauditi njihovom plja~ka{kom i hajdu~kom na~inu `ivota, te zbog toga postado{e njeni otvoreni neprijatelji. Kako vidimo, opasnost je okru`ivala muslimane sa svih strana. Me|utim, svaka se strana odredila prema muslimanima onako kako je po nju bilo najbolje i kako }e najlak{e ostvarivati svoje ciljeve. I dok su muslimani Medine u~vr{}ivali svoju `ivotnu trasu, staju}i na put zavjerama, pobunama i sli~nim smicalicama, jevreji se oglasi{e javnim neprijateljstvom, izra`avaju}i tako svoj gnjev i mr`nju, a Meka tako|er zaprijeti `estokom osvetom, najavljuju}i

Zape~a}eni d`enetski napitak

207

odmazdu, ~ine}i sve to javno i otvoreno. I stvarno, mu{rici }e pokrenuti jednu novu bitku, te{ku i kobnu po muslimane, a poznatu u historiji pod nazivom “Bitka na Uhudu”. Muslimani u Medini, okru`eni neprijateljima sa svih strana, vodili su mudru politiku, vode}i ra~una da ne zapadnu u gre{ke, a imali su neobi~no sposobnog vo|u u Resulullahu, a.s., koji je bio o{trouman, uvijek trezven, obavije{ten o svakoj opasnosti, te je uspje{no odolijevao svim neprijateljstvima. Evo nekoliko neprijateljskih poku{aja:

POHOD PROTIV BENU - SULEJMA
Prva nepovoljna vijest koja je do{la Resulullahu, a.s., u Medinu bila je da plemena Benu - Sulejm od Gatafana pripremaju svoju da napadnu Medinu. Resulullah, a.s., iznenada, neo~ekivano sakupi dvije stotine konjanika i krenu na ova plemena; zate~e ih na njihovim imanjima kod El - Kudra. 387 Benu - Sulejmanova vojska se razbje`a, ostaviv{i u dolini pet stotina deva koje zarobi medinska vojska. Resulullah, a.s., podijeli deve vojnicima, nakon {to je izdvojio petinu. Svaki vojnik je dobio po dvije deve. Resulullah je dobio zarobljenog dje~aka, po imenu Jesar, pa mu dade slobodu. Resulullah, a.s., se zadr`a na njihovoj zemlji tri dana, a potom se vrati{e u Medinu. Taj pohod je bio u {evalu 2. godine Hid`retske ili nakon povratka s Bedra do sedam dana. U Medini je za zamjenika ostavio Sebaa bin Urfeta, a neki ka`u Ibn Ummi Mektuma. 388

MEKANSKA ZAVJERA O UBISTVU RESULULLAHA, A. S.
Mekanski mu{rici bili su ogor~eni porazom na Bedru. Nikako nisu mogli shvatiti kako je do{lo do njega. Zato je njihova mr`nja svakim danom bivala sve ve}a protiv ~ovjeka koji je kriv za svu njihovu nesre}u, protiv Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s. Zavjeru sklopi{e dva mekanska junaka. Cilj je okon~ati s onim ko je kriv za sav ovaj razdor, a to je Resulullah, a.s. Umejr bin Vehb el - D`umehi i Safvan bin Umejje sjedo{e kod Kabe ubrzo poslije Bedra da kuju grozni plan. Umejr je ina~e prozvan imenom [ejtan Kurej{ija, jer je stalno zlostavljao

208

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullaha, a.s., i njegove ashabe. Njegov sin Vehb bin Umejr bio je zarobljenik Bedra. On mu napomenu dpga|aj vezan za bacanje ljudi u stari bunar Bedra, pa Safvan re~e: “Zaista od na{eg `ivota, poslije njihove pogibije, nema hajra.” Umejr odgovori: “Tako je! Da nemam dug koji treba da vratim i djecu koju treba da za{titim, tako mi Boga, i{ao bih ubiti Muhammeda. A imam i prema njima obavezu, jer je moj sin njihov zarobljenik.” Safvan iskoristi priliku i re~e: “Tvoj dug primam na sebe, ja }u ga vratiti za tebe, tvoja djeca }e biti s mojom djecom, pomagat }u ih do smrti. Ni{ta ja ne}u imati, a da oni nemaju.” Umejr mu re~e: “Nikome ni{ta ne govori o ovome.” “Dobro”, odgovori Safvan. Umejr naredi da mu se sablja nao{tri, pa krenu u Medinu. Kad je do{ao do mesd`ida, sjaha i po~e vezati devu. Tu ga ugleda Omer bin el Hattab koji je stajao s grupom muslimana i razgovarao o uspjesima Bedra, pa re~e: “Taj pas, Allahov neprijatelj - Umejr, nije do{ao s dobrim namjerama.” Zatim u|e kod Resulullaha, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e, eno do|e Allahov neprijatelj Umejr, opasan sabljom.” Poslanik, a.s., re~e: “Uvedi ga kod mene.” Umejr pri|e, a Omer ga povu~e za opasa~ sablje, objesi mu ga za vrat i re~e nekolicini ensarija: “U|ite i sjedite kod Resulullaha, a.s. Dobro ga ~uvajte od onog zlikovca. On nije do{ao s dobrim namjerama.” Onda ga Omer uvede. Kad ga vidje Resulullah, a.s., i Omera kako dr`i za njegovu sablju, re~e: “Pusti ga Omere.” Zatim Poslanik re~e: “Pribli`i se, o ‘Umejre!” Umejr pozdravi: “Dobro jutro”, a Resulullah, a.s., re~e: “Allah nas je boljim pozdravom po~astio od tvog pozdrava. Selam je na{ pozdrav i pozdrav stanovnika D`enneta.” 390 Zatim Resulullah, a.s., upita: “[to si do{ao, Umejre?” “Zbog onog mog zarobljenog sina, da budete dobri prema njemu.” “A {to }e ti sablja oko vrata?” “Allah ru`nim neka sablje u~ini, zar su nam i{ta vrijedile?” “Dobro, a sad budi iskren, Umejre, za{to si do{ao?” “Ve} sam rekao, samo zbog sina.” “A zar nisi sjedio sa Safvanom bin Umejje u polukrugu kod Kabe (Hid`r) i tu ste spominjali ljude iz bunara na Bedru - Kurej{ije, pa si ti rekao: ‘Da nemam duga i djecu, krenuo bih da ubijem Muhammeda!’, pa Safvan prihvati i tvoj dug i tvoju djecu, samo da me ubije{, a Allah, d`.{., svjedok je tome.” Umejr re~e: “Svjedo~im da si ti Allahov Poslanik. Mi ti nismo vjerovali da si Allahov Poslanik i da ti dolazi Objava s nebesa. Ovom dogovoru smo prisustvovali samo ja i Safvan. Tako mi Allaha, ja sad znam da te je samo Allah mogao obavijestiti o ovome. Hvala Allahu koji me uputi u islam i dovede me na ovo mjesto.” On zatim izgovori Kelimei [ehadet. Resulullah, a.s., tada re~e ashabima: “Podu~ite svoga brata vjeri, nau~ite ga iz Kur’ana

Zape~a}eni d`enetski napitak

209

i oslobodite njegovog sina.” [to se ti~e Safvana, on je govorio u Meki: “Radujte se onome {to }ete ubrzo ~uti. Bit }e to vijest takva, da }ete zaboraviti nesre}u Bedra.” Po{to se Umejr nije odmah vratio, on se propitivao kod putnika za njega. Tako ga jedan putnik obavijesti o Umejrovom islamu, pa se Safvan zare~e da s njim nikada progovoriti ne}e i da mu nikada i ni u ~emu pomo}i ne}e. Nakon nekog vremena, Umejr se vratio u Meku i u njoj djelovao kqao da’ija - (tuma~ vjere), te pred njim primi{e islam mnogi ljudi. 391

BITKA SA JEVREJIMA BENU - KAJNUKA’
Ranije smo govorili o paragrafima ugovora koji je Resulullah, a.s., sklopio s jevrejima. Resulullah, a.s., strogo se pridr`avao svake ta~ke ovog ugovora i stoga se s pravom mo`e re}i, da muslimani ni jednim svojim postupkom nisu povrijedili ni jedno njegovo slovo. [to se ti~e jevreja, naroda poznatog u historiji po izdaji, prevari, vjerolomstvu i kr{enju zadane rije~i, moglo se o~ekivati da }e slijediti svoj stari obi~aj u tome. Oni uistinu po~e{e praviti smutnju, bodriti na nered i o~aj u muslimanskim redovima, te praviti zamke i kovati zavjeru protiv muslimana. O tome imamo jako mnogo primjera.

JEVREJSKE SPLETKE
Ibn - Ishak ka`e: “[‘as bin Kajs, jevrejski starje{ina, ostario u nevjerstvu, `estoki pakosnik muslimanima i potajni im zavidnik, pro|e jedanput pokraj Resulullahovih, a.s., ashaba (Hazred`lije i Evsovci) koje je Resulullah, a.s., pozvao na dogovor. Vidio ih je kako u slozi, ljubavi i miru, objedinjeni islamom, me|usobno razgovaraju i diskutiraju. A sjetio se u kakvoj su neslozi i neprijateljstvu `ivjeli prije islama. To sada{nje stanje ga je iznutra razdiralo, pa re~e: “Okupi se narod o kojem se govorkalo i tra~alo u ovome gradu. Ne, tako mi Boga, mi ne mo`emo s njima zajedno `ivjeti. Nema nama opstanka dok su oni zajedno.” Potom naredi mladi}u jevreju koji je bio s njima, da ode u to muslimansko dru{tvo, da sjedne me|u njih i da pio~ne pri~ati o minulom ratu Biasu i neprijateljstvu izme|u plemena Benu - Hazred` i Benu el - Evs. I jo{ mu re~e da ih podsjeti na ono {to su govorili jedni protiv drugih, te da citira stihove pjesnika iz tog d`ahilijskog (predislamskog ) doba. Mladi} ga poslu{a i u~ini sve kako mu je rekao [‘as bin Kajs. Muslimani razvi{e pri~u

210

Zape~a}eni d`enetski napitak

o minulim danima prije islama, pa se oko toga i zavadi{e. dvojicqa se digo{e, jedan iz plemena Hazred`, drugi iz plemena El - Evs, pa pretjera{e u govorkanju ivrije|anju, dok jedan od njih ne re~e: “Ako ste voljni, ponovo }emo zaratovati!” Prisutni iz oba plemena sko~i{e na noge i u srd`bi i bijesu povika{e: “Oru`je, oru`je!” Zatim s tim povicima iza|o{e napolje i zamalo ne do|e do sukoba. Vijest do|e do Resulullaha, a.s., koji iza|e s grupom muhad`ira, stade pred njih i re~e: “O muslimani, tako vam Allaha, a zar }ete se vratiti u d`ahilijet, a ja `iv me|u vama?! A zar }ete se vratiti u nevjerstvo, nakon {to vas je Allah uputio u islam i njime vas obdario. Islam je zavr{io s d`ahilijskim obi~ajima, problemima i na~inom `ivota. On vas je spasio nevjerstva, i me|u vas ljubav i slogu unio!” Ljudi shvati{e da je {ejtan upleo svoje prste me|u njih i da su pogrije{ili. Znado{e da im je krvni neprijatelj spletku podmetnuo, stoga zaplaka{e, a potom se izgrli{e, izmiri{e i odo{e zajedno s Resulullahom, a.s., poslu{ni, pokorni i zahvalni Allahu, d`.{., {to ugasi vatru koju zapali njihov i Allahov neprijatelj [‘as bin Kajs. 392 To je samo jedan od primjera djelovanja jevreja na stvaranju razdora me|u muslimanima. To je samo jedan od njihovih poku{aja da unesu nestabilnost me|u vjernike i time olabave tek svje`e izgra|ene temelje mlade dr`ave i mlade vjere. Me|utim, u tim svojim zlim namjerama, bili su neumorni i neustra{ivi. Njihov najva`niji zadatak bio je {iriti anti propagandu o islamu. Oni su se jutrom budili u vjeri, a no}i zano}ivali u nevjeri. Sijali su sjeme sumnje tamo gdje su srca bila slaba. Materijalno su ugro`avalione s kojima su imali ikakvih poslovnih veza, a ako su oni bili nekom ne{to du`ni, zavaravali su ga danima i no}ima la`nim obe}anjima. Znali su govoriti: “Mi smo bili tebi du`ni prije islama, dok si bio u vjeri svoga oca, a sad nemamo s tobom nikakve veze. Mi nismo od muslimana ni{ta uzeli, niti smo muslimanu i{ta du`ni. Otkako si promijenio vjeru, ti s nama nema{ ni{ta!” 393 Sve su to jevreji ~inili prije Bedra, i pored ugovora koji su sa~inili sa Resulullahom, a.s. Resulullah, a.s., i ashabi strpljivo su podnosili sve to, boje}i se nereda, `ele}i sa~uvati sigurnost i mir na terenu.

Zape~a}eni d`enetski napitak

211

JEVREJI BENU - KAJNUKA’ KR[E UGOVOR
Kad su jevreji vidjeli da je Allah, d`.{., pomogao muslimanima na Bedru i osigurao im slavnu pobjedu, te da su muslimani stekli slavu i ugled, a postali strah i trepet neprijateljima, pojavi se na povr{ini njihova skrivena mr`nja, zavist i ljubomora, pa po~e{e otkrivati svoje neprijateljstvo i javno ~initi pakost i zlo. Naj`e{}i i najve}i zlobnik bio je Kab bin el E{ref (govorit }emo o njemu kasnije). To je {to se ti~e pojedinaca, a {to se ti~e jevrejskih plemena, najopasniji po muslimane su bili jevreji Benu - Kajnuka’, a koji su`ivjeli unutar Medine. Imali su svoje naselje, koje se zvalo njihovim imenom. Bili su zanatlije: zlatari, kova~i, kujund`ije, itd. Zbog bavljenja takvim poslovima, svaki od njih imao je oru`je. Imali su sedam stotina naoru`anih boraca. Bili su najhrabriji jevreji toga kraja i prvi koji su prekr{ili ugovor i zadanu rije~. Nakon Bedra po~e{e otvoreno napadati muslimane. Pro{iri{e mre`u svoga djelovanja protiv njih. [irili su strah, muslimane ismijavali i napadali svakoga ko bi do{ao u njihovu ~ar{iju. Po~e{e napadati i `ene, muslimanke. Kad se “~a{a `u~i” napuni, Resulullah, a.s., okupi ih i odr`a im govor, pozivaju}i ih da se dr`e pravde i da slijede put dobra. On im zaprijeti da ne}e mo}i dugo ~initi svoja zlodjela, i da }e se zbog toga `estoko kajati. Oni od svega toga ni{ta ne poslu{a{e, nego postado{e jo{ `e{}i u nedjelima. Ebu - Davud prenosi, a i drugi prenosioci hadisa, od Ibn - Abbasa, r.a., da je rekao: “Kad je Resulullah, a.s., potukao Kurej{ije na Bedru, i kada se vratio u Medinu, okupio je jevreje na ~ar{iji Benu - Kajnuka’, te im se obratio: ‘O narode jevrejski, primite islam prije nego {to vam se desi ono {to se desilo Kurej{ijama.’ Oni reko{e: ‘O Muhammede nemoj da se zanosi{ porazom i pogibijom jednog broja Kurej{ija, koji su neuki i neiskusni, i koji nemaju pojma o ratovanju. Ti, kada bi s nama zaratio, znao bi da smi mi pravi ratnici, i da nisi sreo takve kao {to smo mi.’” Tada Allah, d`.{., objavi ajete u kojima govori o jevrejima: “Reci onima koji ne}e da vjeruju: ‘Bit }ete pobije|eni i u D`ehennenmu okupljeni, a on je grozno boravi{te! Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjrni~koj, kojoj se ~inilo da pred sobom ima dva puta vi{e protivnika. A Allah Svojom pomo}i ~ini mo}nim onoga koga on ho}e. To je, zaista, dalekovidna pouka.’” (3:12, 13) 394 Reakcija Benu - Kajnuka’ bila je javno nagovje{tavanje rata. Resulullah, a.s., prikri svoju srd`bu, skupi strpljenje a naredi i muslimanima da budu strpljivi. Tako su ~ekali {ta }e im donijeti slijede}e no}i. A oni, jevreji, od plemena Benu - Kajnuka’ nastavili su s bunama i neredima u Medini.

212

Zape~a}eni d`enetski napitak

Po~e{e sipati nered, izazivati strah, {iriti zlo i time pred sobom zatvarati vrata mirnom i udobnom `ivotu. Ibn - Hi{am prenosi od Ebi - Avna da je `ena, Arapkinja, do{la na pijacu Benu - Kajnuka’ da proda neku robu. Robu je prodala, a zatim u{la kod zlatara. Jevreji se okupi{e oko nje i zatra`i{e da otkrije lice. Ona to odbi, a zlatar pri|e i jedan dio njenog vela zaka~i preko njenih le|a. Ona je bila nehajna pa to nije primijetila. Kad je ustala, veo se zategnu i otkri joj dio tijela. Svo joj se nasmija{e, a ona vrisnu. Jedan musliman sko~i na zlatara i ubi ga. Zatim jevreji ubi{e muslimana. Rodbina muslimana dozove u pomo} ostale muslimane i tako do|e do tu~e izme|u njih i jevreja Benu - Kajnuka’. 395

OPSADA, PREDAJA I ISELJENJE KAJNUKA’
Resulullahu, a.s., bi svega dosta. On postavi za nadzornika u Medini Ebu - Lubabeta bin Abdil - Munzira, a muslimansku zastavu predade Hamzi bin Abdul - Muttalibu. Tada povede Allahovu vojsku na Benu - Kajnuka’. Kad saznado{e za dolazak vojske, jevreji se dobro utvrdi{e u svojoj ~etvrti, postavi{e stra`e i barikade. Resulullah, a.s., petnaest je dana opsjedao njihovo utvr|enje po~ev{i od subote, polovinom {evala, 2. godine hid`retske pa do prvog zul - kadeta. Allah, d`.{., ulio je strah u njihova srca (kada Allah htjedne poniziti i uni{titi neki narod, onda ubaci strah u njihova srca), te su se predali Resulullahu, a.s., da on donese presudu o njima, njihovim imecima, `enama i djeci. Resulullah, a.s., naredi da se pove`u. Tadase probudi munafi~ka svijest Abdullaha bin Ubejj bin Selula koji pohita Resulullahu, a.s., mole}i da oprosti jevrejima. On re~e: “ O Muhammede, budi milostiv prema mojim saveznicima (a on je Hazred`lija). Resulullah, a.s., ne odgovori, a Ibn - Ubejj ponovi svoj zahtjev, a zatim se okrenu prema Resulullahu, a.s., i zavu~e ruku u d`ep njegove ko{ulje, a Resulullah, a.s., mu re~e: “Bje`i od Mene”, pa se naljuti da mu vidje{e na licu srd`bu, i re~e: “Te{ko tebi, idi od mene!” Munafik nije popu{ta. Uprno je i dalje dr`ao Resulullaha, a.s. A zatim re~e: “Ne, tako mi Boga, ne}u te pustiti, sve dok ne popusti{ prema mojim saveznicima kaznu. ^etiri stotine stra`ara i tri stotine oklopnika, branili su me od svih neprijatelja, crnih i crvenih, a ti `eli{ da ih ubije{ za jedan dan. Bojim se te{kih posljedica nakon ovoga!” Resulullah, a.s., pa`ljivo se odnosio prema ovom munafiku koji je tek od prije jedan mjesec primio islam, pa mu popusti u zahtjevu. Naredi da se isele iz Medine i da ne budu u njenoj blizini. Oni tada odseli{e u [am i nastani{e se u Ezraetu. Ve}ina ih se nije sna{la u novoj sredini, pa su mnogi pomrli. Resulullah, a.s., konfiscirao njihovu imovinu. Iz te imovine uzeo je tri luka, dva oklopa, tri sablje i petinu plijena. Plijen je sakupljao Muhammed bin Meslemet. 396

Zape~a}eni d`enetski napitak

213

POHOD NA SUVEJK
Dok su u Medini protivnici Resulullaha, a.s., Safvan bin Umejje, jevreji i munafici pravili zavjere i dizali na bunu, Ebu - Sufjan je u Meki razmi{ljao o ideji da sa {to manje vidljivih radnji, napravi {to ve}e zlo muslimanima. Hitno je morao pristupiti takvom jednom poslu kako bi povratio svoj izgubljeni ugled u narodu i ponovo dokazao svoju snagu i mo}. Stoga se zavjetovao da ne}e oprati glavu od prljav{tine i d`unupluka dok ne napadne Muhammeda, a.s. On uze dvjesto konjanika i krenu put Medine. Kad je do{ao u klanac planine Nejb, otprilike oko dvanaest milja od grada, tu se zaustavi, jer nije htio vidljiv i direktan napad na Medinu. On odlu~i da to bude napad sli~an gusarskim napadima. Pod okriljem tamne no}i, skriven od znati`eljnih pogleda, do|e u ~etvrt u kojoj je `ivio Hujej bin Ahtab. Zatra`i da u|e, ali ga ovaj ne primi iz straha za svoj `ivot i za svoju porodicu. Ebu - Sufjan zatim ode kod Selama bin Mi{kema - starje{ine Beni en - Nadira, drugog jevrejskog plemena i njihovog rizni~ara - pa zatra`i da u|e kod njega. Taj ga primi, nahrani ga i napi vinom, te ga obavijesti o novim vijestima u Medini. Poslije toga Ebi - Sufjan iza|e iste no}i i ode do klanca, gdje su ostali njegovi konjanici. On posla jednu trupu koja napade medinsku ~etvrt El - Arid. Poru{i{e zidove, posjeko{e i popali{e palme i nanije{e veliku materijalnu {tetu. Usput ubi{e jednog ensariju i jednog saveznika njegovog, koji su bili na svojim posjedima. Nakon toga pobjego{e nazad prema Meki. Resulullah, a.s., saznade za taj gusarski napad Ebu - Sufjana, pa krenu u potjeru za njim i njegovom konicom, koji su ve} pobjegli velikom brzinom. U bijegu su, a da bi se rasteretili i olak{ali, odbacivali mnogu opremui `ive`ne namirnice. Stoga su i uspjeli pobje}i. Resulullah, a.s., tjerao ih je do ravnice Kudr, zatim se odlu~i na povratak. Muslimani su usput kupili opremu koju su idolopoklonici usput odbacivali. Stoga se ovaj pohod i nazvao “Pohod na Suvejk” (na opremu). Desio se u zul - hid`eu, 2. godine hid`retske, a poslije Bedra do dva mjeseca.

214

Zape~a}eni d`enetski napitak

U Medini je ostavljen Ebu - Lubab bin el - Munzir za nadzornika do povratka Resulullaha, a.s. 397

POHOD NA ZI - EMR
To je bio najve}i i najbrojniji pohod koji je poveo Resulullah, a.s., prije bitke na Uhudu. Poveo je vojsku u mjesecu muharemu 2. godine Hid`retske protiv Benu - Salebe i Muhariba. Naime, do Resulullaha, a.s., do{le su vijesti da ovi neprijatelji `ele udariti na pograni~ne dijelove Medine i oplja~kati ih. Stoga podi`e 450 boraca, pola konjanika, a pola pje{aka, pa krenu na put. U Medini ostavi za svog zamjenika Osmana bin Afana. Usput uhvate jednog ~ovjeka po imenu D`ebbar iz plemena Benu - Salebe i odvedu ga Resulullahu, a.s. On ga pozove u islam i on primi. Resulullah, a.s., ga postavi uz Bilala i povedo{e ga sa sobom protiv neprijatelja. Kad neprijatelj vidje da dolazi ogromna vojska, razbje`a se narod u brda, a muslimanska vojska sti`e do bunarske vode zvane “Zi - Emr”. Resulullah, a.s., se s vojskom tu ulogori i ostade cijeli mjesec safer, 3. godine hid`retske. Ostali su toliko dugo da poka`u beduinskim arapskim plemenima da imaju ljudi, snage i mo}i i van Medine. I zaista su im zadali veliki strah i trepet i bez borbe. Poslije toga se Resulullah, a.s., vratio s vojskom u Medinu. 398

UBISTVO KA’BA BIN EL - E[REFA
Ka’b bin el - E{ref bio je jevrej koji je najvi{e od svih mrzio islam i muslimane, koji je Resulullaha, a.s., uznemiravao i koji se la`no izdavao za muslimana sve do sukoba. On je bio pripadnik plemena Tajj od Benu - Nebhana, a majka mu je porijeklom od Benu en - Nadira. @ivio je u rasko{i, nadaleko poznat po svojoj ljepoti, jedan od znamenitih jevrejskih pjesnika. @ivio je u jugoisto~noj, dobro utvr|enoj jevrejskoj ~etvrti Medine, u savezni{tvu s jevrejima Benu - en - Nadira. Kada je saznao da je Resulullah, a.s., odnio pobjedu na Bedru i da su poginuli znameniti

Zape~a}eni d`enetski napitak

215

ljudi Kurej{ija, rekao je: “Da li je to istina? Ti ljudi su bili najugledniji Arapi, starje{ine njihove, da li je istina da ih je Muhammed porazio? Tako mi Boga, ako je Muhammed pobijedio njih, onda je bolje biti pod zemljom, nego `ivjeti na njoj.” Kad se Ka’b el - E{ref uvjerio u istinitost vijesti o pobjedi Resulullaha, a.s., i muslimana, odlu~i Allahov neprijatelj da napadne Poslanika, a.s. On se po~e slu`iti svojim pjesni~kim darom i u svojim pjesmama hvaliti Kurej{ije i bodriti ih protiv muslimana. To nije bilo dovoljno, pauzjaha devu i uputi se u Meku. Do|e kod El Muttaliba bin Ubejja Vedata es - Sehemije i stade recitirati svoje stihove pla~u}i nad `rtvama Bedra, oplakuju}u posebno `rtve bunara “Kaliba”. Time je unio novi nemir me|u njih i ponovo raspalio mr`nju protiv Poslanika, a.s. Pozvao je Kurej{ije u rat protiv njega. I dok je bio u Meki, Ebu - Sufjan i Kurej{ije ga upita{e: “Je li ti dra`a na{a vjera ili Muhammedova? Jesmo li mi, ili oni, na pravom putu?” On odgovori: “Vi ste na pravom putu, pa prema tome i bolji od njih.” Tim povodom Allah, d`.{., objavi ajete: “Zar ne vidi{ one kojima je dan jedan dio Knjige, kako kumire i {ejtana vjeruju, a o neznabo{cima govore: ‘Oni su na ispravnijem putu od vjernika.’” (4:51) Zatim se Ka’b vrati u Medinu i nastavi sa svojim intrigama. Po~e u svojim |avolskim stihovima blatiti muslimanke - `ene ashaba i svojim jezikom im nanositi najve}u bol i patnju. Kad Resulullah, a.s., sav ogor~en upita: “Ko }e se obra~unati s Ka’bom bin E{refom? On uznemirava Allaha i Njegovog Poslanika.” Javi{e se Muhammed bin Meslema, Ubbad bin Bi{r i Selkan bin Selama, zvani Ebu - Naile, Ka’bov brat po mlijeku. Tako|er se javi{e: El - Haris bin Evs i Ebu - Abes bin Hubr. Oni za svog vo|u odabra{e Muhammeda bin Meslemu. Ima nekoliko predanja koja rasvjetljavaju ubistvo Ka’ba bin el - E{refa. Kad je Resulullah, a.s., upitao: “Ko }e se obra~unati s Ka’bom? On uznemirava Allaha i Njegovog Poslania”, ustao je Muhammed bin Meslema i rekao: “Ja, Allahov Poslani~e, ho}e{ li da ga ubijem?” “Da”, odgovori Poslanik, a.s. “Onda mi dozvoli da ka`em ne{to.” Poslanik re~e: “Ka`i!” Evo prijedloga i dogovora: Muhammed bin Meslema ode do Ka’ba i re~e: “Taj ~ovjek, Muhammed, a.s.,stalno od nas tra`i zekat. Zamorio nas je time. Ka’b re~e: “Sigurno }e vam dojaditi.” Muhammed bin Meslema re~e: “Mi smo mu sljedbenici. I ne `elimo da ga napustimo dok ne vidimo {ta smjera. Htjeli smo da nam da{ zajam, vesek 399 ili dva veseka `ita.” Ka’b re~e: “Ho}u, ali mi dajte zalog unaprijed.”

216

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ibn - Meslema: “^ime da ti to zalo`imo?” Ka’b re~e: “Dajte mi u zalog svoje `ene.” Ibn - Meslema: “Kako }emo ti u zalog dati na{e `ene, ti si najljep{i Arap?” Ka’b: “Zalo`ite mi svoje sinove.” Ibn - Meslema: “Kako }emo ti dati na{e sinove pa da ih ~itav `ivot psuju i da im se govori da su zalog za jedan ili dva veska. To bi bila sramota za nas. Ali, mo`emo ti dati u zalog oru`je.” Dogovori{e se da ga donesu. Sli~an razgovor s njim je vodio i Ebu - Naile. On je do{ao kod Ka’ba i s njim na kratko recitirao stihove njegovih pjesama. Zatim mu re~e: “Te{ko tebi, do{ao sam kod tebe zbog ne~ega. Re}i }u ti, ali da nikome ne govori{.” Ka’b re~e: “Reci!” Ebu - Neile re~e: “Taj ~ovjek (Muhammed, a.s.) do|e nam i donese nevolje. Arapi nam postado{e neprijatelji. Vi{e nismo jedinstveni. Putevi nam se razi|o{e, djeca nam se rasturi{e. Ljudi se izmori{e. Mi se mu~imo svaki dan, a i na{a djeca. Gladni smo.” ...i ako pote~e isti razgovor kao {to je tekao i s Ibn - Meslemom. Tokom razgovora Ebu - Naile re~e: “Ja imam prijatelje koji misle isto kao ja. @elio sam ih dovesti kod tebe da im proda{ hrane, u~init }e{ dobro.” Me|utim, Ibn - Meslema i Ebu - Naile htjeli su iz ovog razgovora do}i do istog cilja, a to je da mogu s oru`jem i svojim ljudima do}i kod njega. Jedne svijetle no}i, 14. rebiul - evela, 3. godine hid`retske, sabra se izabrana grupa kod Resulullaha, a.s., i on ih otpremi do medinskog groblja (Baki’ el - Garkad), govore}i im: “Krenite Allaha radi, Moj Allahu, budi im na pomo}i!” Poslije toga Resulullah, a.s., vrati se ku}i i provede cijelu no} klanjaju}i i mole}i Allaha. Odabrana grupa do|e do bedema Ka’bove ~etvrti. Ebu - Naila ga zovnu. On ustade da iza|e, a `ena s kojom se nedavno o`enio mu re~e: “Gdje }e{ u ovo doba no}i? ^uje{ li, ja osje}am, kao da iz ovog glasa kapa krv.” Ka’b odgovori: “To je moj brat Muhammed bin Meslema, moj brat po mlijeku Ebu Naile. Ponosan doma}in }e iza}i na poziv, pa makar bio pozvan da ga ubiju.” Zatim iza|e pred njih dobro namirisan. Ebu - Naile je prije toga rekao svojim drugovima: “Ako iza|e, ja }u pomirisati njegovu kosu. Ako vidite da mi je to po{lo za rukom i da dr`im za kosu, vi ga udarite.” Kad je Ka’b si{ao do njih, malo su popri~ali, a onda Ebu - Naile re~e: “Ho}e{ li, o Ibn - E{refe da se pro{etamo do starog stabla i da tamo popri~amo?” On odgovori: “Ako ho}ete.” Oni krenu{e {etaju}i, a Ebu - Naile re~e usput: “Kakav divan miris! Jo{ takvog nisam mirisao.” Ka’b se razveseli i odgovori: “Imam `enu najstru~niju u mirisima.” Ebu - Naile

Zape~a}eni d`enetski napitak

217

upita: “Dozvoljava{ li da pomiri{em tvoju glavu?” Ka’b re~e: “Da.” Ebu - Naile zavu~e ruku u njegovu kosu da pomiri{e i on, a i njegovi drugovi. Tako su pje{a~ili neko vrijeme, pa Ebu - Naile upita: “Da pomiri{em?” Ka’b re~e: “Da.” Ebu - Naile u~ini isto kao i prvi put, pa ga pusti, da ne bi izgledalo sumnjivo. Zatim su i{li jo{ malo, pa Ebu - Naile upita: “Da pomiri{em?” Ka’b re~e: “Da.” On zavu~e ruke u njegovu glavu, pa kad ga se domo`e povika: “Udarite Allahovog neprijatelja!” Sablje zazveketa{e,ali ga ne ubi{e. Tada Muhammed Bin Meslema uze oslonac, povali ga na njega i presije~e mu vrat. Allahov Neprijatelj pada ubijen, pu{taju}i stravi~an krik kojim prepla{i sve oko sebe. Ne ostade ni jedna tvr|ava, a da u njoj ne potpali{e vatru. Odabrana grupa po~e se povla~iti. El - Haris bin Evs bio je ranjen s nekoliko nehoti~nih uboda ma~em od svojih drugova, jer je bila no}. On je krvario i zbog toga zaosato za dru`inom. Kad se dru{tvo domoglo otvorenog puta, primijeti{e da nema El - Harisa. Zastali su da ga sa~ekaju. On ih susti`e nakon jednog sata, slijede}i njihove tragove. ONo ga povedo{e sa sobom. Kad stigo{e na Baki’l Garkad, zau~i{e tekbire. Tekbiri doprije{e do Resulullaha, a.s., i on znade da je Ka’b ubijen i da se odabrana grupa vra}a. Kad do|o{e do njega on re~e: “Radosna vam lica bila.” Odgovori{e: “I tvoje, o Allahov Poslani~e!” Oni baci{e pred njega glavu zlotvora, a Resulullah, a.s., zahvali se Allahu, d`.{., na pomo}i. Svojom mubarek rukom protra rane Harisove i on ozdravi. Nakon ovog doga|aja situacija se u Mdini malo primiri.400 Kada jevreji saznado{e za stradanje njihovog silnika, Ka’ba bin el - E{refa, obuze ih strah i uvu~e se u njih bojazan od novih stradanja. Shvati{e da Resulullah, a.s., ne upotrebljava snagu i silu prema onima koji po{tuju zadanu rije~ i potpisane ugovore, a da nema spasa onima koji to ne rade, koji prave smutnju i siju mr`nju. Stoga se i ne pomjeri{e s mjesta zbog Ka’bovog ubistva. Oni se primiri{e, nao~igled spremni da po{tuju sve dogovre i ugovore, a oni najgori, to zmijsko jevrejsko klupko, pobjego{e u svoje rupe, da se u njima skrivaju. Tako se Resulullah, a.s., morao s vremena na vrijeme posvetiti i smirivanju unutra{njih neprilika koje nisu izazivali muslimani, tako da nakon ovog doga|aja predahnu{e malo u miru.

POHOD NA BAHRAN
Resulullah, a.s., krene s tri stotine boraca u veliku izvidnicu, mjeseca rebiul - ahira, 3. godine Hid`retske ka mjestu zvanom Bahran, gdje se nalazi nekoliko hid`askih gradova u podru~ju Fer’a. Na tom strate{ki va`nom izvi|anju ostao je dva mjeseca, a zatim se vratio

218

Zape~a}eni d`enetski napitak

u Medinu, bez borbe na tom putu. 401

IZVIDNICA ZEJD BIN HARISETA
To je posljednji pokret muslimanske voske prije Bitke na Uhudu. Taj izvi|a~ki pokret bio je u mjesecu d`umadel - ahire, 3. godine hid`retske. Naime, nakon Bitke na Bedru, Kurej{ije su provele prolje}e u o~aju i `alosti, a kako se pribli`avalo ljeto, obuze ih briga i strah za sigurnost trgova~ke sezone sa [amom. “Muhammed i njegovi drugovi naneso{e veliko zlo na{oj trgovini. Odbi{e trgovce od nas. Ne znamo {ta da u~inimo s njima. Oni kontroliraju sve sporedne puteve, a pogotovo glavni. ^ak se i priobalno stanovni{tvo priklju~ilo njemu. [ta da mi u~inimo i kuda da idemo? Ako ostanemo kod svojih ku}a pojest }emo glavnicu svog imetka, pa ne}emo imati ni{ta. Na{ `ivot u Meki ovisi od na{e ljetine, trgovine sa [amom, a od zimske trgovine s Abesinijom.” Eto, takve su razgovore vodili mekanski trgovci. El - Esved bin Abdul - Muttalib re~e Safvanu: “Zaobi|i priobalni put i kreni prema Iraku. To je odista dug put, ide preko Ned`da za [am, a prolazi daleko na zapad od Medine.” Kurej{ije nisu imale pojma o ovome putu, ni koliko je dug ni kuda sve vodi. El Esved bin Abdul - Muttalib predlo`i Safvanu da uzme Furat bin Hajana, iz plemena Benu - Bekr, da im bude vodi~, a da Safvan bude vo|a karavana. Kurej{ijski karavan krenu novim putem u [am. Me|utim, vijesti o njoj stigo{e u Medinu sasvim slu~ajno. Naime, sjedio je Sulejt bin Nu’man (tada musliman) s Muajmanom bin Mes’udom el E{d`erijem (koji do tada jo{ nije bio primio islam) i pili su alkohol. Zabrana o pijenju alkohola jo{ nije bila objavljena. Kad su se ponapili, Nuajm ispri~a do u detalje plan o promjeni puta kurej{ijskog karavana i o novom pravcu kretanja. Sulejt to saslu{a, pa pohita kod Resulullaha, a.s., da mu ispri~a. Resulullah, a.s., u tren oka skupi stotinu konjanika pod vo|stvom Zejda bin el - Hisreta el - Kelbije. On pohita i iznenada i neo~ekivano udari na karavan kada je on silazio na

Zape~a}eni d`enetski napitak

219

vodu u Ned`du, zvanu “Kardetun”. Zarobi cijeli karavan. A Safvan i svi ~uvari karavana pobjego{e glavom bez obzira, ne pru`aju}i ama ba{ nikakav otpor. Muslimani uhvati{e vodi~a karavana, Furata bin Hajana i jo{ dva ~ovjeka. Tom prilikom zarobi{e ogorman plijen koji je nosio karavan, u vrijednosti od sto hiljada. Resulullah, a.s., uze petinu plijena, a ostale ~etiri petine podijeli u~esnicima akcije. Tom prilikom je Furat bin Hajan primio islam li~no od Resulullaha, a.s. 401 To je bio drugi tragi~an doga|aj koji pogodi Kurej{ije nakon Bedra. Oni vi{e nisu imali mnogo da biraju. Pred njima bile su samo dvije mogu}nosti otvorene: slomiti svoj ponos, mo} i slavu, i krenuti putem primirja i dobrosusjedskih odnosa s muslimanima, ili pokrenuti sveop}i rat, koji }e im vratiti slavu i nekada{nji ugled, u kojem }e dokraj~iti muslimanske snage, i preuzeti od njih vlast i kontrolu nad cijelom Arabijom. Meka izabra drugu soluciju. Oni poja~a{e propagandu krvne osvete, di`u}i na oru`je sve {to ga je moglo nositi. Susret s muslimanima mora biti kona~an iodlu~uju}i. ^vrsto odlu~i{e da povedu bitku na pragu njihovih ku}a u Medini. Taj doga|aj s karavanom, a i prethodno spomenuti doga|aji, bili su ~vrst i ubjedljiv povod za to.

BITKA NA UHUDU
PRIPREMA KUREJ[IJA ZA OSVETNI^KU BITKU
Meka je izgarala mr`njom prema muslimanima. Povoda je tome bilo mnogo, od gubitaka na Bedru, do stradanja posljednjeg trgova~kog karavana. Strast za osvetom rasla je iz dana u dan. Vratiti muslimanima istom mjerom, ili jo{ ve}om. Stoga se nije smjelo naricati za `rtvama Bedra, nije se smjelo po`uriti s otkupom zarobljenika, da ne bi muslimani znali kolika je njihova tuga i `alost, a oni ne vole sa`aljevanje. Neposredno poslije Bedra, oni su se bili dogovorili za jedan sveop}i rat protiv muslimana, koji }e zacijeliti njihove rane, ugasiti njihovu srd`bu i sti{ati mr`nju koja ih je izgarala Oni su se za ovu drugu bitku po~e{e pripremati, bolje nego za prvu. Najorganiziranije pripreme, kao i najve}i podsticaj za borbu vodila je grupa mekanskih prvaka: Ikrime bin Ebi - D`ehl, Safvan bin Umejje, Ebu - Sufjan bin Harb i Abdullah bin Abdullah ibn Ebi - Rebia’. Prvo {to su uradili jeste da su sabrali sve deve i razbje`ali karavan koji je spasio Ebu - Sufjan pred Bitku na Bedru, a koja je u stvari i bila povod te bitke. Oni reko{e vlasnicima imovine i robe: “O Kurej{ije, Muhammed vam je u~inio nepravdu i pobio va{e najbolje sinove, stoga nas pomozite tim sredstvima u ratu protiv njega. Mogu}e je da do|emo do osvete. Oni im udovolji{e zahtjevu. Prodado{e hiljadu deva za pedeset hiljada drahmi dinara zlatnih. S tim u vezi Allah, d`.{., objavi: “Oni koji ne vjeruju, tro{e imanja svoja da bi od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga `aliti, i na kraju }e pobije|eni biti.” (8:36) Potom ova grupa otvori mogu}nost dobrovoljnog u~estvovanja svima onima koji su se htjeli boriti protiv muslimana: Abesincima, Kenanijama (starosjedila~ko arapsko pleme),

Zape~a}eni d`enetski napitak

221

Tihamijama (stanovnici primorske obale od Hid`aza) i u tom smislu dozvoli{e razli~ite metode ratovanja. ^ak je Safvan bin Umejje prisiljavao pjesnika Ebu - Izeta, (koj je bio zarobljenik Bedra i koga je Resulullah, a.s., li~no oslobodio, pod uvjetom da ne napada njega i muslimane), da obilazi arapska plemena i da ih bodri protiv muslimana. Obe}ao mu je da }e mu dati silno bogatstvo, ako se `iv vrati iz bitke, a ako pogine, onda }e mu Safvan izdr`avati k}eri. Ebu - Izet po~e obilaziti plemena i svojim rodo ljubivim stihovima pozivati ih na borbu. Za istu stvar uze{e jo{ jednog pjesnika, Mesafia bin Abdi Menafa el - D`umehiju. Ebu - Sufjan se posebno `estoko okomio na muslimane nakon povratka s pohoda na “Suvejk”. Bio je prepla{en, a nije ostvario ono {to je `elio, ve} je izgubio veliki dio opreme u pohodu. Posebno se vatra rasplamsala u njemu nakon neuspjelog prolaska karavana, kada mu je Zejd bin el - Haris nanio ogromnu materijalnu {tetu koja je osiroma{ila cijelu ekonomiju Meke. Gubitak cijelog karavana sa svom robom bio je direktan povod za brzu intervenciju Kurej{ija protiv muslimana.

FORMIRANJE KUREJ[IJSKE VOJSKE I NJEN SASTAV
Kad se zavr{i godina i kada Kurej{ije okon~a{e svoje pripreme, u Meki se sastade tri hiljade boraca: Kurej{ija, Abesinaca i saveznika. Kurej{ijske vojskovo|e odlu~i{e da sa sobom povedu i `ene, kao potporu mu`evima... Iz Meke krenulo je, dakle, i petnaest `ena. Uz svu oru`anu spremu, vojnici su imali tri hiljade deva i dvije stotine konja, za koni~ki odred 403, a od odbrambenog oru`ja iamli su sedam stotina oklopa. Glavnu komandu pje{adije dr`ao je Ebu - Sufjan, komandu konjice Halid bin El - Velid, kojemu je pomogao Ikrime bin Ebi - D`ehel. Kurej{ijski zastavnik bio je Benu Abdi - Dar.

POKRET IZ MEKE
Mekanska vojska krenu na put ka Medini dobro opremljena i dobro psihi~ki pripremljena, uz rasplamsale predislamske ratne osvetni~ke poklike, puna nade u pobjedu i dobar ishod bitke.

222

Zape~a}eni d`enetski napitak

RESULULLAH, A.S., DOBIVA INFORMACIJE O POKRETU VOJSKE
Abbas bin Abdul - Muttalib, amid`a Resulullaha, a.s., cijelo je vrijeme pratio pripremanje i opremanje vojske, pa kad ona krenu iz Meke, on posla preporu~eno pismo Resulullahu, a.s., u kojem ga je obavijestio o svim detaljima vojnog pohoda. Glasono{a pohita u Medinu velikom brzinom, tako da za tri dana pre|e razdaljinu od pet stotina kilometara. Pismo je predao Resulullahu, a.s., u mesd`idul - Kuba, gdje ga je zatekao. Pismo je Resulullahu, a.s., pro~itao Ubej bin Ka’b, pa mu Resulullah, a.s., naredi da nikome ni{ta ne govori. Potom se brzo vrati u Medinu i obavi dogovor sa zapovjednicima muhad`ira i ensarija.

PRIPREMA MUSLIMANA NA IZNENA\ENJE
Medina je bila sva na nogama. Sve je bilo pod oru`jem. Klanjalo se pod oru`jem, spavalo se s oru`jem. Nije smjelo biti nikakvog propusta. Jedna grupica ensarija pre|e u stalnu pratnju Resulullaha, a.s. S’ad bin Muaz, Usejd bin Hudajr, S’ad bin Ubadet nisu ga napu{tali ni danju ni no}u. Stra`ari su no}ivali na njegovim ku}nim vratima. U Medini formira{e se male odbrambene grupe koje su stalno patrolirale oko grada i ~uvale ga od izdajnika. Muslimanske izvidnice krenu{e da motre na kretanje neprijatelja. Obilazili su puteve kojima bi neprijatelj mogao do}i do Medine i napsati muslimane

MEKANSKA VOJSKA SE PRIBLI@AVA GRADU MEDINI
Mekanska vojska kretala se glavnim uobi~ajenim putem zapadno prema Medini. Kad su do{li u mjesto El - Ebva, Hinda, `ena Ebu - Sufjanova predlo`i da raskopaju grob Amine, Muhammedove, a.s., majke. Vojskovo|e joj to ne dozvoli{e, jer su se bojale te{kih polsljedica koje bi ih sna{le ako bi otpo~eli s ovako gnusnim zlo~inom. Mekanska vojska nastavila je put prema Medini, dok joj se ne pribli`i{e u dolini El Akik. Kad su pre{li dolinu, skrenu{e desno dok se ne spusti{e blizu brda Uhud, u mjesto zvano Ajnejn u dolini Sebhe, sjeverno od Medine. Tamo se ulogori{e u petak, 6. {evala, 3. godine hid`retske.

Zape~a}eni d`enetski napitak

223

KONSULTACIONO VIJE]E MEDINE DONOSI PLAN ZA ODBRANU
Vijesti su stizale u Medinu iz ~asa u ~as, sve do posljednje o podizanju logora. Tada Resulullah, a.s., odr`a vojno vije}e na nivou zapovijednog kadra, na kome se raspravljalo o zauzimanju jedinstvenog stava o odbrani. Koju taktiku, koju metodu ili na koji na~in da se suprotstave toj velikoj sili. Resulullah, a.s., obavijesti ih o predznaku putem sna (ruje) koji je vidio. On re~e: “Vidio sam, tako mi Allaha, dobro, vidio sam gdje se kolju goveda i svoju sablju nanvrhu prorezanu i vidio sam da stavljam ruku na ~vrsti oklop.” Goveda u snu je protuma~io da }e jadan broj dobrih ashaba poginuti, a o{tricu ma~a kao jednog od ~lanova njegove porodice koji }e nastradati, dok oklop protuma~i kao grad Medinu. Resulullah, a.s., predlo`i ashabima da ne izlaze iz Medine. Neka poja~aju utvr|enje grada, pa ako nevjernici ostanu ulogoreni na tom lo{em mjestu, ne}e im koristiti. A ako slu~ajno napadnu Medinu i u|u u grad, muslimani }e ih ubijati bez milosti po sokacima Medine, a `ene }e ih tu}i s krovova ku}a. Takav je bio prijedlog Resulullaha, a.s. Interesantno je re}i da ovo Resulullahovo mi{ljenje prihvati i munafik Abdullah bin Ubej bin Selul, koji je do{ao na ovaj sastanak kao predstavnik plemena El - Hazred`. O~ito da ovo njegovo usagla{avanje nije bilo zbog toga {to je ovo bio pravi plan s vojnog aspekta, ve} da bi mogao izbje}i borbu bez i~ijeg znanja. Allah je htio da se sramota njegova i njegovih sljedbenika otkrije pred muslimanima, te da muslimani u posljednji momenat shvate kakve su zmije otrovnice skrili u svojim njedrima namijenjene sljedbenicima islama. Na tome skupu gdje su padali prijedlozi i razumijenjivana mi{ljenja, iznese svoje mi{ljenje jedna grupa uva`enih ashaba koji nisu imali priliku da idu na Bedr. Oni predlo`i{e Resulullahu, a.s., da iza|u s vojskom van Medine. U tome su bili toliko uporni, da jedan od njih re~e: “Mi smo, o Allahov Poslani~e, o~ekivali ovaj trenutak i molili Allaha da do ovoga do|e, pa kad nam usli{i molbu, i kada se pribli`i dan obra~una, povedi nas na neprijatelje, da vide da nismo kukavice koje se boje.” Na ~elu ovih zagrijanih ratnika bio je i Hamza bin Abdul - Muttalib, amid`a Resulullaha, a.s., ~iji se bljesak ma~a ve} vidio na Bedru. On re~e Resulullahu, a.s.: “Tako mi Allaha, ne}u zalogaja hrane okusiti dok se s njima ne poma~ujem s ovim mojim ma~em, izvan Medine.” 404 Po{to na kraju i ve}ina prisutnih bi za ovaj prijedlog, Resulullah, a.s., povu~e svoje mi{ljenje i slo`i se da susret s neprijateljem bude na terenu van grada Medine.

224

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRIPREMA MUSLIMANSKE VOJSKE I IZLAZAK NA MEGDAN
Resulullah, a.s., klanjao je d`uma - namaz i u hutbi objasnio zna~aj ovoga sukoba, te naredio da budu smjeli i ustrajni, i da najozbiljnije shvate te`inu cijele stvari. Upozorio ih je, veoma glasno i jasno, da }e dobiti bitku ako budu imali strpljenja. Naredi im da budu spremni za susret s neprijateljem. Na to se ashabi obradova{e. Resulullah, a.s., klanjao je ikindija - namaz u d`amiji. Vojska je bila u mobilnom stanju. Njima su se pridru`il~i i stanovnici iz okoline Medine. Resulullah, a.s., nakon namaza u|e u svoju ku}u s Ebu - Bekrom i Omerom, r.a. Oni ga obuko{e u ratnu odje}u i opasa{e oru`jem. S dva oklopa i ma~e iza|e pred narod. Ljudi su s nestrpljenjem ~ekali Resulullahov, a.s., izlazak iz ku}e. S’ad bin Muaz i Usejd bin Hudajr obrati{e se nekim ashabima i reko{e: “Resulullaha, a.s., nagovorili ste protiv njegove volje da krene van Medine. Hajde da mu predlo`imo neka on ponovo donese odluku onako kako on ho}e.” Svi se pokaja{e zbog svoje prethodne upornosti, pa kad se Resulullah, a.s., pojavi, reko{e: “O Allahov Poslani~e, nije trebalo da ti se onako suprotstavljamo, u~ini onako kako ti ho}e{. Ako vi{e voli{ da ostanemo Medini, ostat }emo.” Resulullah, a.s., tada re~e: “Nije dozvoljeno Allahovom Poslaniku, a.s., ako stavi svoj oklop na sebe da se razoru`a, sve dok Allah ne presudi izme|u njega i njegovog neprijatelja...” 405 Resulullah, a.s., podijeli vojsku na tri grupe: 1. grupa muhad`ira sa zastavnikom Mus’abom bin Umejrom el - Abderi, 2. grupa ensarija El - Evs sa zastavnikom Usejdom Hudajrom i 3. grupa ensarija El - Hazred` sa zastavnikom El - Hababom bin el - Munzirom. Vojsku je sa~injavalo hiljadu boraca. Od toga je bilo stotinu oklopnika, pet stotina konjanika 406, (a ima onih koji ka`u da nije bio ni jedan konjanik). Ostalo je bila pje{adija. U Medini je ostavio svog zamjenika Ibn Ummi Mektuma, koji je bio imam preostalim muslimanima. Resulullah, a.s., naredi pokret. Vojska krenu na sjever. Kad su pro{li dolinu Senijjetul - Vedai, Resulullah, a.s., ugleda jednu odvojenu i dobro naoru`anu jedinicu, koja se razlikovala od njegove vojske, pa upita ko su oni. Obavijesti{e ga da su to jevreji, saveznici El - Hazred`a 407, koji `ele da u~estvuju u bitki protiv mu{rika. Resulullah, a.s., upitao je da li su primili islam, pa mu je re~eno da nisu. On odbi da primi pomo} nevjernika protiv mnogobo`aca (mu{rika).

Zape~a}eni d`enetski napitak

225

SMOTRA VOJSKE
Kad je do{ao Resulullah, a.s., na mjesto zvano “E{ - [ejhan”, izvr{i smotru vojske. Maloljetne vojnike vrati nazad u Medinu. Me|u njima su bili: Abdullah bin Omer bin el Hattab, Usama bin Zejd, Usejd bin Zuhejr, Zejd bin Sabit, Zejd bin Erkam, Arabet bin Evs, Amr bin Hazm, Ebu - Said El - Hudrij, Zejd bin Hari’s el - Ensari i S’ad bin Habbe. Me|u maloljetnim vojnicima spominje se El - Berra bin Azib, ali je on spomenut u Buharijinom hadisu kao u~esnik Bitke na Uhudu. To su Rafi’a bin Hadid`, jer je bio vje{t strijelac, i Semure bin D`unde. Naime, kad je Resulullah, a.s., dozvolio Rafiu da ide s njima, Semure je rekao: “Ja sam ja~i od Rafia, ja ga nathrvem!” Kad su obavijestili Resulullaha, a.s., o tome, on naredi da se njih dvojica pohrvaju, pa Semure nathrva Rafiu, te i njemu dozvoli Resulullah, a.s., da se priklju~i borcima.

KONA^ENJE IZME\U UHUDA I MEDINE
Na istom mjestu vojska zano}i, nakon {to klanja{e ak{am i jaciju. Resulullah, a.s., odabra pedeset vojnika koji }e dr`ati no}nu stra`u i obilaziti oko vojnog logora. Zapovjednik im je bio Muhammed bin Meslema, Ensarija, heroj izvidnice protiv K’aba bin el - E{refa. Resulullaha, a.s., je posebno ~uvao Zukvan bin Abdul Kajs.

POBUNA ABDULLAHA BIN UBEJJA I NJEGOVE DRU@INE
Neposredno pred zoru, kada je uskoro trebalo klanjati sabah, i kada je vojska bila na sasvim maloj razdaljini od neprijatelja kojeg su gledali, i koji je njih vidio, uzoholi se Abdullah bin Ubejj, ~uveni munafik, i napusti muslimansku vojsku s oko tristo svojih boraca. On re~e: “Ne znam za{to i zbog ~ega da ginemo?” Pravdao se da je nezadovoljan {to je Resulullah, a.s., prihvatio mi{ljenje drugih, a njegovo odbacio. ^injenica je da to nije bilo razlog za njegovo izdajstvo pred samu bitku, jer ina~e ne bi ni kretao iz Medine. Odustao bi od puta odmah na po~etku. Osnovni njegov cilj bio je, da, u tom te{kom momentu stvori nered i gu`vu u muslimanskoj vojsci. Nao~igled neprijatelja, veliki munafik napravi rasulo vojske, misle}i da }e i ostali krenuti za njima, i da }e ostaviti Resulullaha, a.s. To se ne desi, ali se desilo da je ostala vojska izgledala zbunjena i nesigurna

226

Zape~a}eni d`enetski napitak

u svoju mo}, pogotovo nakon radosnih poklika neprijatelja koji su to sve promatrali. Njima }e biti mnogo lak{e savladati Poslanika, a.s., i njemu privr`ene ljude. Nakon toga }e vratiti ugled i slavu onog munafika, koji }e dobiti krunu na glavu. Tako su razmi{ljali mnogobo{ci s druge strane. I stvarno, u Poslanikovoj, a.s., vojsci do{lo je do kolebljivosti, bolje re~eno, kod dijela vojske. Dvije skupine vojske, jedna iz plemena El - Evs, s ljudima Benu - Harisa i druga iz Hazred`a s ljudima Benu - Seleme gotovo da se razbi{e, ali je Allah, d`.{., ponovo me|u njih unio mir i sigurnost, te ne odo{e nazad u Medinu. Allah, d`.{., o njima ka`e: “Kad dva krila va{a (vojske) gotovo uzmako{e, Allah ih je sa~uvao. Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (3:122) U tim te{kim momentima poku{ao je Abdullah bin Haram, otac D`abir bin Abdullaha, podsjetiti munafike na njihovu du`nost u ovome ratu. Krenuo je za njima ne bi li ih osvijestio i nagovorio da se vrate u svoje redove. On im je govorio: “Vratite se i borite se na Allahovom putu, i branite se!” Oni reko{e: “Kad bismo znali da }ete se vi boriti mi se ne bismo vratili.” Abdullah bin Haram ih napusti govore}i: “Allah vas udaljio, o Allahovi neprijatelji. Allah }e spasiti Svog Poslanika, a.s., i bez vas.”

MUSLIMANSKA VOJSKA KRE]E NA UHUD
Nakon ovih neprijatnih doga|aja, Resulullah, a.s., di`e se s ostatkom vojske, njih oko sedamsto boraca, da nastavi put prema neprijatelju. Me|utim, ogromna neprijateljska vojska ulogorila se na velikom prostranstvu uhudske doline, pa je bilo veoma te{ko na tom putu zaobi}i neke njene grupe. Stoga se Resulullah, a.s., obrati pitanjem: “Ko bi mogao da nas provede tim putem, da zaobi|emo neprijatelja, i da ne nailazimo na njih u prolazu?” Ebu - Hajsema re~e: “Ja, o Allahov Poslani~e!” On zaista izabra kratki put do Uhuda koji je prolazio preko zemlje Benu - Hariseta, ostavljaju}i vojsku mu{rika na zapadu. Muslimanska vojska pro|e pokraj imanja jednog slijepog munafika, zvanog Merbea bin Kajzi. Kad je osjetio da je to Poslanikova, a.s., vojska stao je uz ogradu i bacao im pra{inu u o~i. Govorio je, obra}aju}i se Resulullahu: “Nisi dobro do{ao i ne ulazi u moja dvori{ta ni ako si Allahov Poslanik!” Muslimani ga htjedo{e ubiti, ali Resulullah, a.s., re~e: “Ne ubijajte ga! Njegove o~i su slijepe, a i njegovo srce je slijepo.” Resulullah, a.s., nastavi put dok ne izbi na planinski put Uhuda. U prevoju oaze zaustavi vojsku i tu se ulogori{e okrenuti prema Medini. Zale|e im je bilo strmovita strana Uhuda, a neprijatelj se nalazio izme|u njih i Medine.

Zape~a}eni d`enetski napitak

227

PLAN ODBRANE
Resulullah, a.s., na tome mjestu postavi vojsku i rasporedi je u redove i krila, spremnu na borbu. On izabra jednu grupu od pedeset vje{tih strijelaca i dade zapovjedni{tvo u ruke Abdullahu bin D`ubejru en - Nu’manu, koji je bio Ensarija iz plemena El - Evs, i koji je u~estvovao na Bedru. Naredio im je da se u~vrste na brdu s ju`ne strane prema dolini - to brdo je kasnije dobilo naziv “Brdo strijelaca” - a jugoisto~no od muslimanskog logora ili na oko sto pedeset metara od muslimanske vojske. Cilj postavljanja strijelaca na to mjesto bio je, kako je objasnio Resulullah, a.s., u govoru obra}aju}i se vo|i strijelaca: “Sprije~ite prolazak neprijateljske konjice na nas. Sprije~ite ih strijelama da nam ne do|u iza le|a. Bili pobjednici ili pobije|eni, ne napu{tajte taj polo`aj, ne smiju nam do}i s va{e strane.” 408 Potom re~e strijelcima: “[titite na{a le|a. Ako izginemo, ne spasavjte nas. Ako dobijemo bitku, ne idite za nama naprijed.” 409 U Buharijinom predanju stoji da im je rekao: “I da vidite da su nas i ptice grabljivice zgrabile, nikako ne napu{tajte svoje mjesto, sve dok vam ja za to ne dam dozvolu, i ako vidite da nanosimo poraz neprijatelju, ne napu{tajte svoje mjesto sve dok vam to dozvolim.” 410 S utvr|ivanjem ovog planinskog prelaza, i uz strogu vojnu naredbu o nepomjeranju, Resulullah, a.s., isklju~i i tu jedinu mogu}nost mu{rika da pro|u muslimanima iza le|a, i da ih na taj na~in postave u svoje ralje. Ostatkom vojske komandirali su: desnim krilom El - Munzir bin Amr, a lijevim Ez Zubeir bin el - Avvam, kome je pomagao Mikdad bin el - Esved. Ez - Zubeir imao je va`an zadatak da daje `estok otpor konjici Halid bin el - Velida. U prve redove on postavi najhrabriju i najelitniju jedinicu boraca. To je bio mudar potez u kojem se ogledala velika vojna pronicljivost Resulullaha, a.s., koju nije mogao dosti}i ni jedan vojskovo|a, ma koliko iskusan bio. Iako su muslimani do{li u podno`je Uhuda poslije neprijatelja koji je sebi odabrao bolji polo`aj za bitku, ipak su na ostatku prostora mudrijim vojnim rasporedom sebi odabrali dobar polo`aj. Zale|e i desno krilo {titile su strme padine Uhuda, a lijevu stranu i pje{adiju je prilikom borbe {titila jedna {krbina, rup~aga koja se nalazila uz le|a vojske. Tako|er je Resulullah, a.s., odabrao i za komandno mjesto polo`aj na uzvisini u slu~aju povla~enja muslimanske vojske, gdje bi se povukli umjesto da srljaju direktno u neprijateljske ruke. A ako bi oni krenuli k njemu, nanio bi im velike gubitke. Tako da neprijatelji ukoliko pobijede, ne}e mo}i

228

Zape~a}eni d`enetski napitak

ubrati plodove pobjede, a ako izgube ne}e imati kuda bje`ati. A manjak u ljudstvu nadoknadio se izborom najhrabrijih. Eto tako je Resulullah, a.s.,postavio svoju vojsku te subote, sedmog {evala izjutra, 3. godine hid`retske.

RESULULLAH, A.S., PODI@E BORBENI DUH VOJNIKA
Resulullah, a.s.,naredi da niko ne smije ni strijelu odapeti bez njegovog nare|enja. Lijepo mu je stajao dvostruki borbeni oklop s kojim je ponosito i{ao od borca do borca, hrabre}i ih i upu}uju}i na strpljenje u ~ekanju, i na neustra{ivost i hitrinu u okr{aju. U jednom momentuizvu~e svoj ma~ iz korica, prorezan na vrhu, i upita ashabe: “Ko }e da mu dam ovaj ma~?” Nekolicina se podi`e i prima~e Resulullahu, a.s.: Alija bin Ebi - Talib, Zubeir bin Avvam, Omer bin el - Hattab, a ustade i Ebu - Dud`anet Semak bin Har{e, pa upita: “A {ta ovaj ma~ treba uraditi, o Allahov Poslani~e?” On odgovri: “Da njim sije~e{ neprijatelja dok se ne iskrivi.” Ebu - Dud`anet re~e: “Pod tim uvjetom ga uzimam”, pa mu ga Resulullah, a.s., dade. Ebu - Dud`anet bio je veoma hrabar ~ovjek. U vrijeme bitke pravio bi se va`an. Imao je crveni turban. Kad bi ga omotao oko glave ljudi su znali da }e biti borbe, ida }e se boriti do smrti. Kada uze Resulullahov, a.s., rat mu udari u glavu, i on krenu izme|u redova vojske {epure}i se. Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: “Takav na~in pokreta i hoda Allah ne voli, osim u ovakvoj prilici.”

POSTAVLJANJE MEKANSKE VOJSKE U REDOVE
Kurej{ije poreda{e svoju vojsku u redove. Glavnokomandiraju}i bio je Ebu - Sufjan, koji se postavi u sredinu vojske. S desne strane postavi Halida bin Velida - tada je bio idolopoklonik - a sa lijeve strane postavi Ikreme bin Ebi - D`ehela. Za komandiraju}eg pje{adijom postavi Safvana bin Umejja. Strijelcima je zapovjednik bio Abdullah bin Ebi Rebia. Zastavnik je bio Mafreza iz plemena Abdud - Dar. Benu Abdud - Dar imali su tradiciju no{enja borbene zastave od kada su je naslijedili od Kussajja bin Kilaba. Tu ~ast nije niko mogao preuzeti od njih, jer je u pitanju tradicija preno{ena s koljena na koljeno, ali ih Ebu - Sufjan, glavni vojskovo|a, podsjeti {ta se desilo Kurej{ijama na Bedru kada je zastavu nosio En - Nadr bin el - Haris. Ebu - Sufjan, da bi raspalio borbenu mr`nju, obrati se zastavniku: “O Beni Abdu - d -

Zape~a}eni d`enetski napitak

229

Dar, vi ste i na Bedru nosili na{u zastavu, pa nas zadesi ono {to svi vi znate. Ako padne zastava, pada i pobjeda. Ako ona ostane uzdignuta u borbi, i pobjeda je na{a. Ili }ete vi ~uvati dobro zastavu, ili na ne treba nikako.” Ono {to je `elio Ebu - Sufjan, postigao je. Abdud - Dar se rasrdi{e, pa mu dado{e ~vrsto obe}anje da }e se i sam sutra uvjeriti u njihovu spremnost da do kraja bitke iznesu uzdignutu zastavu. Oni su se hrabro borili kada je bitka po~ela sve dok nisu svi poginuli.

KUREJ[IJSKA POLITI^KA MANEVRIRANJA
Neposredno pred bitku, Kurej{ije poku{a{e jo{ jedanput napraviti razdor u muslimanskim redovima. Ebu - Sufjan posla poruku ensarijama, u kojoj im ka`e: “Pustite da se mi obra~unamo s na{im amid`i}em, a vas ne}emo dirati. Nama nije potrebno da s vama ratujemo.” [ta je mislio tada Ebu - Sufjan, da je mislio, istina je da pojma nije imao kome se obra}a. On se sada obra}ao ensarijama muslimanima, a ne onim Jesriblijama iz predislamskog vakta. Iman ovih ovdje ljudi - na Uhudu - bio je toliki da se nije mogao planinama izmjeriti. Ensarije otposla{e o{tar odgovor Ebu - Sufjanu u kome ga napado{e i reko{e da predla`e nemoralne stvari. Kada do|e ~as sukoba, Kurej{ije opet, u tom posljednjem momentu, poku{a{e jo{ jednu spletku u~initi. Naime, pred muslimanima se pojavi izdajnik Ebu - Amir, kome je pravo ime Abdu Amr bin Sajfi - zvani kalu|er. Resulullah, a.s., ga je prozvao “fasikom” (propalica i pokvarenjak). On je bio u vrijeme d`ahilijeta poglavar Evsa. pa kada do|e islam, on odbi da ga primi i javno po~e ispoljavati neprijateljstvo prema Resulullahu, a.s. On napusti Medinu i ode Kurej{ijama da ih nagovara da ubiju Muhammeda, a.s. Kurej{ijama je obe}ao da }e ljudi njegovog plemena pre}i na njegovu stranu kada ga vide. “O narode Evsa, ja sam Ebu - Amir.” Oni mu odogovori{e: “Allah te kaznio i nikad mira ne imao, o pokvarenja~e!” On re~e: “Moj narod je nakon mene sna{lo zlo!” (Stoga, kad je po~ela borba, on je ubijao ensarije El - Evsa `estoko, ~ak ih je i kamenjem ga|ao.) Tako je i taj drugi kurej{ijski manevar da razbiju i razjedine muslimanske redove propao, ali je ipak to govorilo koliki su strah imali od Resulullaha, a.s., a i njegove vojske, i pored toga {to su bili brojniji i spremniji.

230

Zape~a}eni d`enetski napitak

U^E[]E KUREJ[IJSKIH @ENA U BITKI
Kurej{ijke su dale svoj veliki udio u bitki. Vo|a im je bila Hind, k}i Utbeta, `ena Ebu Sufjana. Ona je s ostalim `enama obilazila vojni~ke redove; `ene su udarale u defove i pjevale o biv{im junacima. Bodrile su na borbu, podsje}ale na poginule o~eve, sinove i bra}u.

PO^ETAK BITKE
Dva neprijatelja pribli`i{e se i prvu varnicu upali nosa~ mu{ri~ke zastave Talha bin ebi Talha el - Abderij, jedan od najja~ih junaka Kurej{ija, kojeg su muslimani zvali Ovan (Zvonar. Izi|e ispred vojske ja{u}i kamilu i pozva na dvoboj. Pred njim ustuknu{e mnogi, boje}i se njegove sile i hrabrosti. Me|utim, Zubeir istupi iz muslimanskih redova i uputi se prema njemu, pa se velikom brzinom ustremi na njega poput razjarenog lava, zasko~i mu se na kamilu, obori ga na zemlju, odma~e ga od sebe i presije~e mu vrat. Resulullah, a.s., motrio je taj slavni dvoboj, pa kad vidje ishod, zau~i tekbire, i zau~i{e muslimani s njim. Resulullah, a.s., pohvali Zubeira i re~e za njega: “Svaki poslanik imao je svog pomo}nika, a moj pomo}nik je Ez - Zubeir.” 411

TE@I[TE BITKE OKO KUREJ[IJSKE ZASTAVE
Bitka je otpo~ela svom `estinom na svim dijelovima boji{ta. Te`i{te bitke bilo je oko kurej{ijske zastave. Pohita{e Benu Abdud - Dar da pdignu zastavu nakon ubistva njihovog predvodnika Talhe. Talhinu zastavu ponese brat mu Ebu - [ejbe Osman bin Ebi - Talha, koji iskora~i u novi dvoboj. Na njega krenu Hamza bin Abdul - Muttalib. Zamahnuo je ma~em tako jako, da mu je odsjekao cijelu stranu od ramena zajedno sa rukom u kojoj je bila zastava, pa do struka. Zastavu ponovo podi`e i ponese Ebu - S’ad bin Ebi - Talha. Njega pogodi S’ad bin Ebi - Vekas ko{pljem u grlo. Presije~e mu jezik i on pade mrtav. U drugoj verziji stoji da je Ebu - S’ad bin Ebi - Talha izi{ao i pozvao na dvoboj jednog muslimana, pa se odazva Alija bin Ebi - Talib. Dva, tri puta su zamahnuli i Alija probode Ebu - S’ada i ubi ga.

Zape~a}eni d`enetski napitak

231

Kurej{ijska zastava se ponovo zavihori u rukama Mesafia bin Talhe bin Ebi - Talhe, a njega pogodi kopljem Asim bin Sabit bin Ebi el - Eflah i ubi ga. Zastavu poslije njega uze brat mu Kilab bin Talha bin Ebi - Talha, a s njim se obra~una Ez - Zubeir bin el - Avvam, te i on njega ubi. Od njega uze zastavu i posljednji mu brat El - D`ellas bin Talha bin Ebi - Talha, a njega ubi Talha bin Ubejdullah smrtonosnim udarce. Ima verzija da ga je pogodio Asim bin Sabit bin Ebi el - Eflah strijelom, i da ga je usmrtio. U ovom dvoboju poginula su {esterica ljudi iz jedne ku}e, ku}e Ebu - Talhe Abdullah bin Osmana bin Abdu d - Dara. Svi poginu{e brane}i kurej{ijsku zastavu. Nakon njih zastavu poneso{e iz istog plemena Ertat bin [erhabil pa i on pogibe od Alije bin Ebi - Taliba, a neko ka`e od Hamze bin Abdul - Muttaliba. Zatim je zastavu uzeo [erih bin Kariz, pa ga ubi Kuzman. On je bio munafik koji se u ovoj bitki borio zbog usrdnosti i li~ne `elje, a ne zbog islama. Nakon toga zastavu uze Ebu - Zejd Amr bin Abdi Menaf el - Abderi, pa i njega ubi Kuzman, i napokon zastavu uze dje~ak [erhabila bin Ha{im el - Abdij, pa i njega ubi Kuzman. Ovo je deset poginulih iz iste porodice, svi iz porodice Beni Abdud - Dara, tako da od njih ne osta niko ko bi mogao ponijeti zastavu. Tada pristupi Kurej{ijama abesinski mladi}, zvani Savab, koji ponese zastavu i pokaza hrabrost, juna{tvo ve}e od svih kurej{ijskih prethodnika. Borio se sve dok nije izgubio obje ruke, pa zastavu prihvati bradom uz prsa, da ne bi pala na zemlju. Na kraju i on poginu govore}i: “Bo`e moj, jesam li u~inio koliko je trebalo, jesam li od sebe sve dao?” Nakon tog abesinskog mladi}a kurej{ijska zastava pade na zemlju, i niko je vi{e ne ponese u toj bitki.

BITKA NA OSTALOM DIJELU BOJI[TA
Dok je centralno `ari{te bila bitka za o~uvanje ili pak za skidanje zastave, ostali dio vojske uveliko vodio `estoku bitku na drugom dijelu rati{ta. Muslimani su se `estoko borili puni vjere u Allaha, d`.{. Iman se ogledao na njihovim licima, a juna{tvo u pokretu. Jurili su naprijed s rije~ima na usnama: “emut, emut” - “ho}u da umrem, ho}u da poginem”. To je bila jedna od parola toga dana u Bitki na Uhudu. Ebu - Dud`anet, ~ovjek koji je dobio ma~ od Resulullaha, a.s., da s njim sije~e dok mahati mo`e, pojavi se prepoznatljiv po crvenom povezu, uporan da ispuni Poslaniku, a.s., zadanu rije~. Koga god je toga dana zaka~io njegov ma~, padao je kao klada. Pripovijeda Zubeir bin el - Avvam da je on tra`io od Resulullaha, a.s., njegov ma~ prije Dud`neta i da mu ga Poslanik, a.s., nije dao, iako je Zubeir sin Safije, sestre Resulullahovog oca, pa je Kurej{ija. Stoga je Zubeir naumio da prati Dud`neta i da vidi {ta }e on uraditi.

232

Zape~a}eni d`enetski napitak

Zubeir pri~a: “Pomoli se Dud`anet, izvadi svoj crveni povez i njime omota glavu, a ensarije reko{e: ‘Ebu - Dud`anet izvadio je povez smrti.’ On je u bitku u{ao sa stihovima: “Prijatelj mi darovao emanet da na Uhudu ostvarim sel’amet. U prvim se redovima borim, u zadnjim se kukavice kriju. Bo`ija sablja, sablja Abdullaha stvorena je zbog kufra i straha.” 412 Zubeir nastavlja pri~u: “Ebu - Dud`anet ubio je svakoga s kim se sukobio. U redovima Kurej{ija bio je jedan ~ovjek koji je nad svakim na{im ranjenikom kliktao `enidbi (jer se na to zarekao svome vo|i), a ja zamolih Allaha da sastavi Ebu - Dud`aneta s tim drznikom. I sreto{e se, i sablje zazve~a{e, pa mu{rik udari Dud`aneta i rasije~e mu {tit, a onda Ebu Dud`anet ma~em jurnu na njega, udari ga i ubi.” 413 Ebu - Dud`anet odmaknuo je daleko kroz redove neprijatelja i do|e do `enskog vo|e, i ne znaju}i da je `ena. Ebu - Dud`anet pri~a: “Vidjeh osobu kako iz sveg snage bodri vojnike, juri za njima i podsti~e ih, pa odlu~ih da je ubijem. Kad nadnijeh svoj ma~ osoba zakuka, bila je to `ena. Zbog velike po~asti Resulullahovoj, a.s., sablji, ne htjedoh je isprljati `enskom krvlju.” To je bila Hinda, k}i Utbeta, a `ena Ebu - Sufjana. Zubeir pripovijeda kako je vidio Ebu - Dud`aneta s ma~em nad Hindinom glavom, a zatim se povukao nazad, a ja dodadoh: “Allah i Njegov Poslanik zanaju za{to.” 414 Hamza bin Abdul - Muttalib borio se snagom razjarenoglava. Prodro je u srce mu{ri~ke vojske, biraju}i njihove heroje ko mehke kru{ke, uklanjaju}i ih sa scene kao kad bura ponese list papira. Hamza je bio “Allahov lav”, na po~etku bitke s bajraktarima, kao i tokom bitke s njihovim junacima. Na kraju bitke poginu brane}i islam, ru{e}i tminu. Ubi{e ga mu~ki iza le|a, a ne kao junaci, gledaju}i mu u lice.

POGIBIJA HAMZE BIN ABDUL - MUTTALIBA, ALLAHOVOG LAVA
Hamzin ubica Vah{ bin Harb pri~a: “Bio sam sluga kod D`ubejra bin Mutama ~iji je amid`a Tu’ajme bin Adijj poginuo u Bitki na Bedru. Kad Kurej{ije krenu{e na Uhud, Du`ubeir mi re~e: ‘Ako ubije{ Hamzu, Muhammedovog amid`u i osveti{ mog amid`u Tu’ajmu, dobit }e{ slobodu.’” Vah{ij nastavi: “Krenuo sam i ja s ljudima na Uhud, a porijeklom sam Abesinac, od

Zape~a}eni d`enetski napitak

233

onih Abesinaca koji barataju kopljem i rijetko kad proma{e cilj. Kad stigosmo na ratno boji{te, po~eh motriti na Hamzu, {ta radi, kuda i kako se kre}e. Kad je Hamza bio posred boji{ta i sasijecao sve oko sebe, izgledao je kao razjareni dromedar 415 koji ne preza ni od ~ega. Gledaju}i ga, po~eh ciljati na njega `ele}i da ga {to prije maknem. Krio sam se iza drveta ili kamena, da me ne vidi. Prema njemu krenu Sibaa bin Abdul Uza. Kad ga Hamza ugleda re~e: ‘Do|i ovamo, sine `ene koja obrezuje djecu.’ Zatim ga je udario tako kao da mu glava nije bila na pravome mjestu. Ja sve to gledah i ciljah na Hamzu svojim kopljem. Kad odlu~ih da ga bacim, bacih ga. Ono se zabode u trbuh, a izi|e me|u njegovim nogama. On krenu prema meni da mi se osveti, ali je bio nemo}an. Ostavih ga s kopljem dok nije umro. Nakon toga mu pri|oh, izvukoh svoje koplje, vratih se u logor i sjedoh. Nisam imao ni{ta li~no s Hamzom, nisam imao razloga da ga ubijem, ali njim sam kupio svoju slobodu. Kad se vratih u Meku, bio bih oslo|en.” 416

OVLADAVANJE SITUACIJOM
I pored ove velike nesre}e koja zadesi muslimane ubistvom Allahovog i Resulullahovog Lava, Hamze bin Abdul - Muttaliba, muslimani su gospodarili ~itavom situacijom. U borbi su neustra{ivo u~estvovali Ebu - Bekr, Omer bin el - Hattab, Alija bin Ebi - Talib, Zubeir bin Ubejdullah, Abdullah bin D`ah{, S’ad bin Muaz, S’ad bin Ubadet, S’ad bin er - Rabia, Enes bin en - Nadar i jo{ mnogi heroji islama, koji uspje{e razrijediti neprijateljske redove i pobiti mnoge njihove junake.

IZ MLADINOG ZAGRLJAJA U ZAGRLJAJ SMRTI
Jedan od muslimanskih junaka toga dana bio je Hanzala bin Ebi - Amir el - Gasil 417, a Ebu - Amir bio je ~uveni kalu|er, zvani “fasik”, o kome smo nedavno govorili. Hanzala se o`enio neposredno pred Uhud. Bio je u zagrljaju svoje `ene kad je ~uo poziv na d`ihad. Sko~io je iz postelje i odmah krenuo na Uhud. Kad je borba otpo~ela, bio je u prvim borbenim redovima, sijeku}i mu{rike bez milosti. Odjednom se sreo, licem u lice, s vojskovo|om Ebi - Sufjanom. Navali na njega i gotovo ga savlada, kad ga ugleda [eddad bin el - Esved, potr~a u pomo} Sufjanu, udari Hanzalu i ubi ga.

234

Zape~a}eni d`enetski napitak

ULOGA MUSLIMANSKIH STRIJELACA U BORBI
Odred strijelaca koji je Resulullah, a.s., postavio na Uhudu, odigrao je zna~ajnu ulogu u po~etku bitke. ^uvali su jedini prolaz preko Uhuda prema muslimanskoj vojsci. Mekanska konjica, pod vo|stvom Halida bin el - Velida i uz pomo} Ebu - Amira “El Fasika”, poku{avala je tri puta proboj preko uhudskog prevoja, kako bi uni{tila lijevo krilo muslimanske vojske. @elja im je bila za}i muslimanima iza le|a i izazvati pometnju i nered u njihovim redovima. Na taj na~in bi ih sigurno vrlo brzo porazili. Me|utim, ovi strijelci su svaki put odbili Halidov napad i uspjeli sa~uvati taj vrlo va`an strate{ki polo`aj. 418

MU[RICI DO@IVLJAVAJU PORAZ
I dok su strijelci ~uvali svoja mjesta i odbijali Halidove napade, tok borbe je i{ao u korist muslimana. Malobrojna muslimanska vojska kontrolirala je cijelu bitku. Mu{ri~ki junaci, malo po malo, gubili su nadu u pobjedu. Vojnici su bezglavo tumarali bojnim poljem. Izgledalo je kao da se protiv tri hiljade mu{rika bori trideset hiljada muslimana, a ne samo nekoliko stotina. Me|utim, tih nekoliko stotina bili su divna slika vrhunskih heroja. Mu{rici nisu mogli vi{e izdr`ati muslimanske napade i pored bezbrojnih poku{aja da ih makar samo zaustave. O kontranapadu nije bilo mogu}e ni pomsliti. Do tada niko nije uspio ni zastavu podignuti, koja je pala nakon pogibije Savaba, da bi se makar oko nje okupljali i za nju bitku bili. Stoga se po~e{e povla~iti, a potom bje`ati, zaboravljaju}i da su do{li uzeti osvetu i vratiti svoju slavu, ugled i veli~inu. Ibn - Ishak nam pripovijeda: “Allah, d`.{., muslimanima dade da pobijede. On Svoje obe}anje ispuni. Poraz je, bez ikakve sumnje, bio na mu{ri~koj strani. Oni su bje`ali glavom bez obzira.” Abdullah bin Zubir pripovijeda da je njegov otac rekao: “Tako mi Allaha, vidio sam potkoljenicu Hind bint ‘Utbe, a njene drugarice su brzo tr~ale...” 419 U Buharijinom hadisu, koji prenosi El - Bera’ bin Azib, ka`e se: “Kada smo se sukobili sa njima pobjegli su tako da sam vidio njihove `ene kako `urno tr~e podignutih haljina. Vidjeli su im se halhali na nogama.” 420 Muslimani su gonili mu{rike, ubijali ih i uzimali ratni plijen.

Zape~a}eni d`enetski napitak

235

KOBNA GRE[KA STRIJELACA
Nakon {to je mala muslimanska vojska po drugi put porazila slavnu idolatrijsku Meku, i nakon {to se neprijatelj u trku povla~io s boji{ta, ostavljaju}i sve iza sebe, neoprostivu gre{ku napravi{e strijelci. Gre{ku zbog koje se stvar okrenu skroz druga~ije, gre{ku zbog koje }e muslimani do`ivjeti veliku {tetu i nesre}u. Ta gre{ka je dovela gotovo do ubistva Resulullaha, a.s. Ta gre{ka je udarila crn pe~at na obraz muslimana, i na slavu koju su stekli nakon pobjede na Bedru. Ranije smo naveli stroge naredbe koje je Resulullah, a.s., izdao strijelcima, da su obavezni ostati na brdu, ma kakav ishod bitke bio: pobjeda ili poraz. Ali i pored ove stroge naredbe, kada su ovi strijelci vidjeli da muslimani uzimaju plijen od neprijatelja, pobijedi ljubav prema materiji, te jedni drugima reko{e : “Plijen, plijen, na{i drugovi su pobijedili. [ta ~ekate?” Njihov zapovijednik Abdullah bin D`ubeir ih podsjeti na Resulullahove, a.s., naredbe i re~e: “A zar ste zaboravili {ta vam je rekao Allahov Poslanik, a.s.?” Ve}ina nije pridavala zna~aj njegovom upozorenju. Oni povika{e: “Tako nam Allaha, i mi }emo se domo}i plijena.”421 Njih oko ~etrdeset napusti{e svoja mjesta na Uhudu i pohita{e za ostalima, da u~estvuju u sakupljanju plijena. Tako ostade zale|e muslimana bez za{tite. Na polo`aju je ostao samo Ibn - D`ubeir sa svojih devet drugova. Oni se nisu micali, ~vrsto odlu~iv{i da tu budu sve dok ne dobiju dozvolu, ili ne budu pobijeni.

HALID BIN EL - VELID OPKOLJAVA MUSLIMANSKU VOJSKU
Halid bin el - Velid iskoristi zlatnu priliku koja mu se ukaza tog momenta. On velikom brzinom krenu preko uhudskog prevoja, uni{ti Abdullaha bin D`ubeira i njegove drugove, zatim jurnu na muslimane s le|a. Njegov konj vrisnu i mu{rici znado{e da je do{lo do preokreta stvari. Oni se okrenu{e protiv muslimana. Jedna njihova `ena, Amra, k}i Alkmeta el - Harisije, potr~a, podi`e mu{ri~ku zastavau iz pra{ine i oko nje se iskupi{e Kurej{ije dozivaju}i jedan drugoga, pa odlu~no krenu{e protiv muslimana. Oni okru`i{e muslimane sa svih strane, i otpo~e nanovo `estoka bitka.

236

Zape~a}eni d`enetski napitak

NEUSTRA[IV POTEZ RESULULLAHA, A.S., TOKOM OKRU@ENJA
U ovom te{kom ~asu Resulullah, a.s., bio je s jednom malom grupom od devet svojih drugova 422 u pozadini muslimanske vojske. 423 Pratio je kako njegovi vojnici tjeraju mu{rike s rati{ta. Odjednom ga iznenadi vrisak Halidovog konja. Znao je {ta se mo`e odgoditi. Pred sobom je imao dvije mogu}nosti: da se spasi na brzinu - on i njegova mala grupa drugova - na sigurno mjesto, a pritom da ostavi okru`enu svoju vojsku na milost i nemilost neprijatelju, ili da se li~no izlo`i opasnosti i pozove svoju vojsku da se konsolidira, te da ih sam izvede iz toga za~aranog kruga prema Uhudu. Pobijedi Resulullahova, a.s., o{troumnost i njegova hrabrost, zastade i povika iz sveg glasa, dozivaju}i svoje drugove: “O Allahovi robovi, o vjernici!” Vikao je znaju}i da }e ga mu{rici ~uti prije muslimana, ali je bio uporan da ih dozove, izla`u}i sopstveni `ivot velikoj opasnosti u tom kobnom ~asu. I zaista, mu{rici ga ~u{e prije muslimana, pa pojuri{e u pravcu njegovog glasa.

RASULO MUSLIMANSKE VOJSKE
Kada muslimani pado{e u okru`enje, grupa njih je u tim trenucima vodila ra~una samo o sebi. Oni se dado{e u bijeg, ostavljaju}i bojno polje, ne vode}i ra~una {ta im se de{ava iza le|a. Neki od njih krenu{e pravo u Medinu, a neki pobjego{e na vrh Uhuda. Druga grupa muslimana se vrati nazad, pa udari direktno na mu{rike. Ma~evi se ukrsti{e, ljudi se izmje{a{e da se nije moglo prepoznati ko je ko. Desilo se da su se neki muslimani me|usobno ubijali. Buharija prenosi da je h. Ai{a, r.a., rekla: “Kad je bila Bitka na Uhudu, mu{rici su bili pora`eni vidljivim porazom. Tada je {ejtan povikao: ‘O ljudi, ~uvajte se onih iza vas’, pa se oni sprijeda okrenu{e i sudari{e sa ovima iza sebe. Huzejfe se osvrnu i ugleda pred sobom svoga oca, pa povika: ‘Moj otac, moj otac’, ali ve} je bilo kasno, muslimani ga ubi{e. Huzejfe je znao re}i: ‘Allah vam oprostio!’” Urvet ka`e: “Tako mi Allaha, i pored toga Huzejfe je ostao dobar ~ovjek sve do smrti svoje.” 424 Taj doga|aj napravio je jo{ ve}u pometnju u muslimanskim redovima. Mnogi nisu znali ni kuda }e, ni {ta }e. I dok su se oni tako vrtili ukrug, ~u{e kako neko vi~e: “Muhammed je

Zape~a}eni d`enetski napitak

237

ubijen, Muhammed je ubijen!” Pred njima se svijet okrenu. Brzo se osvijesti{e, {ta ako je istina? A {ta ako je la`? Neki pomi{ljahu da odustanu od borbe i da tra`e od Abdullaha bin Ubejja za{titu kod Ebu - Sufjana. Drugi stvarno i baci{e oru`je. U tom ~asu pored ove izbezumljene grupe pro|e Enes bin en - Nadar. Oni ga onako spu{tenih ruku pogleda{e, a on upita: “[ta ~ekate?” Odgovori{e: “Ubijen je Resulullah, a.s.” On upita: “Pa {ta }ete od svog `ivota, nakon njega? Ustanite i umrite za ono za {ta umrije Resulullah, a.s.” Zatim re~e: “Moj Allahu, ogra|ujem se kod Tebe od onoga {to su u~inili ovi (muslimani), a utje~em se tebi od onoga {to su uradili oni (mu{rici).” On krenu naprijed i ugleda ga S’ad bin Muaz pa ga upita: “Kuda }e{, Ebu - Enese?” Enes odgovori: “Ah, miris iz D`enneta me mami, ja ga osje}am.” Zatim nastavi ubijati nevjernike oko sebe dok i sam ne pade ubijen. Nije ga niko mogao prepoznati poslije bitke, jedino njegova sestra, i to po njegovim jagodicama. Na njemu su prebrojali vi{e od osamdeset uboda, {to ma~em, {to kopljem ili strijelom. 425 U tim te{kim trenucima podi`e svoj glas Sabit bin ed - Dahdah i povika: “O Ensarije, ako je Muhammed mrtav, Allah je zaista `iv! On ne umire! Borite se za svoju vjeru, Allah }e vas pomo}i i pobjedu vam donijeti!” Oko njega okupi se grupa ensarija i oni krenu{e na konjicu Halid bin el - Velida. Sabit se `estoko borio, dok ga ne pogodi kopljem, li~no Halid. Pogibe on, a poginu{e i njegovi drugovi. 426 Jedan iz redova muhad`ira pro|e pokraj jednog ensarije koji je bio obliven krvlju, pa ga upita: “^ovje~e, je li istina da je Muhammed ubijen?” Ensarija mu odgovori: “^uli smo tu vijest, ali ako je Muhammed ubijen, branite svoju vjeru.” 427 Ovakva, i sli~na me|usobna bodrenja, podigo{e moral muslimanskim borcima i povrati{e gotovo uga{eni borbeni duh. Oni se ponovo osvijesti{e. Boriti se za islam danas, ili za Ibn - Ubejja sutra, {ta je bolje? Ponovo zgrabi{e oru`je i po~e{e odbijati neprijatelja koji je nadolazio u valovima. Poku{avali su da se probiju do svoje komande. Usput saznado{e vijest da je Resulullah, a.s., i da je ono bila ~ista la`, namjerna la`. To im vrati nadu, vrati im samopouzdanje i snagu, pa se uspje{e izvu}i iz neprijateljskog okru`enja i okupiti oko centrane komande. Postojala je i tre}a grupa ljudi koju nije ni{ta drugo interesiralo do sam Resulullah, a.s. Oni su od po~etka bili uz Resulullaha, njega okru`ivali i njega ~uvali. Me|u prvima bili su Ebu - Bekr es - Siddik, Omer bin el - Hattab, Alija bin Ebi - Talib i jo{ neki vjerni njegovi ashabi, r.a. Oni su u po~etku bitke bili u prvim borbenim redovima. Kada su osjetili da je `ivot Allahovog Poslanika, a.s., u opasnosti, bili su prvi njegovi branioci.

238

Zape~a}eni d`enetski napitak

VRHUNAC BITKE OKO RESULULLAHA, A.S.
I dok su ra{trkani muslimani trpjeli posljedice stravi~nog okru`enja, u kome su ih mu{rici gotovo istrijebili, te`i{te bitke prenosilo se ka Resulullahu, a.s., i oko njega. Ranije smo spomenuli da je u vrijeme prodora Halid bin el - Velida uz Resulullaha, a.s., bilo svega devet ljudi. Kad je Resulullah pozvao muslimane da se okupe oko njega, njegov glas su ~uli i prepoznali mu{rici, pa su pojurili prema njemu u napali ga. Do~ekala ih je ova mala, ali hrabra dru`ina deveterice i pru`ile nevi|en otpor, zasnovan na velikoj ljubavi, brizi i povjerenju prema Resulullahu, a.s. Muslim prenosi od Enes bin Malika da je Resulullah, a.s., toga dana na Uhudu bio okru`en sedmericom ensarija, i dvojicom muhad`ira. Kada su ga Kurej{ije napale rekao je: “Ko }e ih odbiti od nas pa da zaslu`i D`ennet?” Ili je rekao: “Pa da bude moj drug u D`ennetu?” Jedan ensarija istupi i stade se boriti i boriti. Ubijao je ubijao, dok i njega ne ubi{e. Tako je izlazio jedan po jedan ensarija, dok ne poginu{e sva sedmerica. Tada Resulullah, a.s., re~e preostaloj dvojici muhad`ira: “Nismo pravedno postupilio prema na{im drugovima.” 428 Posljednji od ove sedmerice bio je Immaret bin Jezid bin es - Seken. On se borio sve dok ne zadobi smrtonosne udarce od kojih pade. 429

NAJKRITI^NIJI TRENUTAK U RESULULLAHOVOM, A.S., @IVOTU
Nakon pogibije Ibn es - Sekena uz Resulullaha, a.s., ostado{e samo dvojica muslimana Kurej{ija - muhad`ira. U Buhariji i Muslimu prenesen je hadis od Ebu - Osmana, koji je pri~ao: “U tom kriti~nom trenutku, koji je bio i najte`i u `ivotu Resulullaha, a.s., uz njega su ostala samo dva ~ovjeka: Talha bin Ubejdullah i S’ad bin Ebi Vekas. 430 Kurej{ije - mnogobo{ci imali su po prvi puta ogromnu, zlatnu priliku, koju nisu uspjeli iskoristiti. Oni su se obru{ili na Resulullaha, a.s., s namjerom da ga ubiju. Utbe bin Vekas pogodi Resulullaha, a.s., kamenom u lice, rasije~e mu gornju vilicu, gornju usnu i izbi prednji zub. Abdullah bin [ihab ez - Zuhri pri|e Resulullahu, a.s., i rani ga u ~elo. Abdullah bin Kum’et, neustra{ivi konjanik, udari Resulullaha, a.s., sabljom u ple}a (ili rame), tako jako da je vi{e od mjesec dana osje}ao bolove od te rane. Jedva su mu skinuli

Zape~a}eni d`enetski napitak

239

dupli oklop. Taj Kum’et zamahnu jo{ jednom sabljom i pogodio Resulullaha, a.s., u o~nu jagodicu, isto tako jako kao i prvi put, da mu zabi obru~ {ljema u lice, pa mu re~e: “Evo ti ovaj obru~, i zapamti, ja sam Ibn - Kum’et.” Resulullah, a.s., mu re~e, bri{u}i krv sa svoga lica: “Ponizio te Allah!” 431 U sahih hadisu stoji da su Resulullahu, a.s., izbijeni prednji zubi (sjekuti}i), da je imao posjekotine na glavi i dok mu je krv tekla rekao je: “Kako }e se spasiti narod koji napravi posjekotine na licu Poslanika svoga (Kurej{ije), i koji mu izbi prednje zube u momentu dok ih poziva u Allahovu vjeru.” Tom prilikom Allah, d`.{., objavi: “Od tebe ne zavisi da li }e On pokajanje njihovo primiti, ili }e ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici.” (3:128)
432

U Taberijinom predanju stoji da je Resulullah, a.s., rekao toga dana: “Pove}ana je Allahova srd`ba nad narodom koji okrvavi svoga Poslanika”, pa malo od{uti, a zatim re~e: “Moj Allahu, oprosti mom narodu, jer oni nisu upu}eni.” 433 Isto to stoji u Muslimovom sahihu,434 a u djelu “E{ - [ifa” Kadija Ijjada stoji: “Moj Allahu, uputi moj narod, jer oni ne znaju.” 435 Na osnovu svega spomenutog, sasvim je jasno, i to bez imalo sumnje, da su mu{rici imali za cilj da ubiju Resulullaha, a.s. U toj namjeri sprije~ila su ih dva velika heroja: S’ad bin Ebi - Vekas i Talha bin Ubejdullah, koji su se `estoko borili. Sami njih dvojica, najbolji arapski strijelci, odbili su `estok napad mu{rika na Resulullaha, a.s. Resulullah, a.s., je S’ad bin Ebi - Vekasu li~no dodavao strijele iz tobolca, govore}i: “Baci, iskupili te moj otac i majka!...” 436 (zakletva). Resulullah, a.s., ~esto je spominjao samo jednog roditelja, a sad je prvi put kod S’ada spomenuo oba svoja roditelja. 437 O Talhi bin Ubejdullahu nam prenosi Nesaija od D`abira koji pri~a o nadiranju mu{rika oko Resulullaha, a.s., kada je oko njega bila grupica ensarija. D`abir ka`e: “Kad mu{rici do|o{e do Resulullaha, a.s., on zapita: “Ko }e pred njih?” Talha odgovori: “Ja.” Potom D`abir navodi borbu ensarija i pogibiju jednog po jednog, kao {to smo prenijeli iz Muslimovog predanja. Poslije ensarija istupi Talha i o tome D`abir ka`e: “Talha se borio za desetericu, sve dok ga ne pogodi{e u ruku i odsjeko{e mu prste. On re~e: “Odli~no”, a Resulullah, a.s., mu kaza: “Da si rekao: ‘U ime Allaha’ - meleki bi te podigli u vis, da sav svijet vidi.” Poslije toga Allah, d`.{., potisnuo je mu{rike. 438 Hakim u djelu “El - iklil” prenosi da je Talha na Uhudu ranio trideset devet ili trideset pet mu{rika pa su mu odsjekli prste, odnosno ka`iprst i srednji prst. 439 Buharija prenosi od Kajs bin Ebi - Hazima, koji ka`e: “Vidio sam Talhinu ruku, posje~enih prstiju, kojom je odbranio Resulullaha, a.s., na Uhudu.” 440 Tirmizi prenosi da je Poslanik, a.s., rekao za Talhu, toga dana: “Ko ho}e da gleda {ehida kako hodi zemljom, neka gleda Talhu bin Ubejdullaha.” 441

240

Zape~a}eni d`enetski napitak

Prenosi tako|er Ebu - Davud od Ai{e, r.a., da je rekla: “Kad god bi Ebu - Bekr spomenuo Bitku na Uhudu, rekao bi: ‘Taj cio dan je Talhin dan!’” 442 Ebu - Bekr, r.a., je o Talhi i stihove spjevao: “Blago tebi, Talha, Uhud je tvoje rati{te, hurije ti miljenice, a D`ennet ti boravi{te.” 443 Toga kobnog dana u kojem se branio `ivot Resulullaha, a.s., Poslanika svim muslimanima svijeta, branila se vjera islam, branio se muslimanski iman, uz pomo} Svevi{njeg Allaha, d`.{., i Njegove obavije{tenosti o onome {to je nama nepoznato. Buharija i Muslim prenose od S’ada da je rekao: “Vidio sam Resulullaha, a.s., na Uhudu i s njim dva ~ovjeka. Bili su u bijeloj odje}i, a ma~em su branili Resulullaha, a.s. Ja ih nisam nikad prije, a ni poslije, vi{e vidio.” U predanju stoji da su to bili D`ibril i Mikail. 444

OKUPLJANJE ASHABA OKO RESULULLAHA, A.S.
Dok su se doga|ale tragi~ne stvari na bojnom polju i oko Resulullaha, a.s., ashabi s prve linije nisu bili upoznati s doga|ajima. Oni nisu imali pojma {ta se sve de{ava na Uhudu, jer su se neprekidno borili. Nisu mogli ~uti Resulullaha, a.s., kada ih je dozivao da mu priteknu u pomo}. Oni su se odjednom pobojali da mu se {ta ne dogodi {to ne bi bilo na ~ast muslimanima, pa pohita{e do njega. Stigli su dosta kasno, jer je Resulullah, a.s., bio ve} izranjavan. On, a.s., ranjen, {est njegovih branilaca mrtvi, a sedmi u ranama le`i na zemlji. Jo{ dvojica kao ljuti tigrovi, `estoko sijeku sve ispred sebe, {tite}i Resulullaha, a.s. Bili su to S’ad i Talha. Kad ashabi ugleda{e sve to, okru`i{e Resulullaha, a.s., da ga za{tite svojim tijelima i svojim oru`jem. Oprezno su motrili da ga ko od neprijatelja ne pogodi. U isto vrijeme odbijali su `estoki napad neprijatelja. Prvi koji je pri{ao Resulullahu, a.s., bio je njegov vjerni prijatelj i ashab Ebu - Bekr, r.a. On je bio drug iz hid`re, drug iz pe}ine Sevr. Do|e do svog Poslanika, a.s., te kad ga ugleda, zahvali Allahu {to ga zate~e `ivog. U svojoj zbirci sahih hadisa Ibn - Hiban prenosi od Ai{e, r.a., koja pri~a: “Rekao je Ebu - Bekr es - Sadik, da su na dan Uhuda svi oti{li od Resulullaha, a.s., (da se bore). Bio je on prvi koji se vratio da vidi {ta je s njim. On ka`e: ‘Ugledao sam ~ovjeka koji sije~e neprijatelja oko sebe, velikom `estinom i svojim tijelom zaklanja Resulullaha, a.s. Ja mu rekoh: - Udri Talha, nagradio te Allah, ~uvaj Talha, nagradio te Allah!’” Uskoro me susti`e Ebu - Ubejde bin D`errah. Jurio je kao na krilima. Pohitasmo do Resulullaha, a.s., i ugledasmo Talhu na zemlji, svog u ranama. Resulullah, a.s., nam re~e: “Vidite svoga brata, idite i pomozite mu. On je svoj posao odradio i Allah }e ga za to nagraditi.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

241

Resulullah, a.s., imao je nekoliko rana. Pogo|en je strjelicom koja je probila obru~ {ljema na licu i zajedno s njim zabila se u njegovu jagodicu. Ebu - Bekr nastavlja pri~u: “A ja uzeh da izvu~em krajeve obru~a pa Ebu - Ubejde re~e: ‘Tako ti Allaha, pusti, ja }u!’ On uze ustima obru~ {ljema i po~e ga micati ustima nastoje}i da ne povrijedi Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je izvukao strijelu ustima i slomio zub. Zatim krenuh da izvu~em drugi kraj obru~a a Ebu - Ubejde opet re~e: ‘Tako ti Allaha, Ebu - Bekre, pusti ja }u.’ On ga je uzeo ustima, i micao sve dok ga nije izvukao, ali je slomio i drugi zub. Tada Resulullah, a.s., re~e: ‘Pustite mene, pomozite svome bratu Talhi. On je svoju obavezu izvr{io. ‘Mi se okrenusmo Talhi. Imao je vi{e od deset rana.’”
445

Ovi primjeri i{li su u prilog Talhe. Govore o njegovoj neustra{ivoj borbi za Resulullaha, a.s., i za islam. U to su se oko Resulullaha, a.s., po~eli okupljati i ostali borci me|u kojima su bili: Ebu - Dud`anet, Mus’ab bin Umejr, Alija bin Ebi - Talib, Sehm bin Hunejf, Malik bin Sinan otac Ebu - Saida el - Hudrije, Ammarova majka Nesiba k}i Ka’ba, Katade bin En Nu’man, Omer bin el Hattab, Hatib bin Ebi - Beltea, Sahm bin Hanijf i Ebu - Talha.

UDVOSTRU^EN NAPAD MU[RIKA
Svakog trenutka broj mu{rika koji su napadali na Resulullaha, a.s., pove}avo se stalno . Njihovi napadi bili su sve `e{}i i `e{}i. Ashabi su morali uzmicati i povla~iti se. Odjednom Resulullah propade u zamku, koju mu je ranije postavio Ebu - Amir, zvani Fasik (Pokvarenjak). U tom padu Resulullah je ozlijedio oba koljena. Alija mu pru`i ruku da iza|e iz rupe, a Talha bin Ubejdullah onako ranjen prihvati ga i pomo`e mu da se odr`i na nogama. Nafi bin D`ubejr, pri~a: “^uo sam jednog muhad`ira kako ka`e: ‘Bio sam na Uhudu i gledao kako sa svih strana padaju strijele na Resulullaha, a.s., a ni jedna ga ne pogodi u tom ~asu. Sve su se odbijale od njega.’” Abdullah bin [ihab ez - Zuhri, mu{rik, tada je povikao: “Gdje je Muhammed, poka`ite mi ga. Ako se on spasi, nakon ovoga, onda neka umrem.” Resulullah, a.s., stajao je pokraj njega, sam samcat, bez i jednog ashaba. On je ~ak i pro{ao pokraj Resulullaha, a.s., a da ga nije vidio. Sli~no se desilo i Safvanu koji je povikao: “Tako mi Boga, ni ja ga ne vidim. Kunem se Bogom, da je on za nas nevidljiv.” Poslije je on kazivao: “Dogovorismo se nas dvojica, i jo{ druga dvojica, da ga ubijemo, ali ne mogasmo, jer je za nas bio nevidljiv.” 446

242

Zape~a}eni d`enetski napitak

IZUZETNI PRIMJERI HRABROSTI
Muslimani su pokazali veliku hrabrost i po`rtvovanost u ovoj bitki, kakvu do tada nije poznavala historija. Ebu - Talha svojim je tijelom {titio Resulullaha, a.s. Svojim grudima je do~ekivao neprijateljska koplja. Enes, r.a., pripovijeda: “Kad je bila Bitka na Uhudu, strada svijet oko Resulullaha, a.s., a Ebu - Talha je ispred njega sa {titom u rukama do~ekivao strijele. Talha je bio vje{t strijelac, a toga dana je dva ili tri luka polomio. Resulullah, a.s., je tako stajao i nadzirao bitku, a Talha povika: “Allahov Poslani~e, ne stoj i ne nadziri, ustrijelit }e te neprijatelj. Ja }u se `rtvovati za tebe.” 447 Tako|er prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: “Talha je znao i sebe i Resulullaha, a.s., pokrivati jednim {titom. Po{to je bio veliki strijelac, pratio bi dolijetanje strijela i znao bi putanju kretanja, gdje }e koja pasti, te je i na taj na~in {titio Resulullaha, a.s.” 448 Ebu - Dud`anet tako|er je {titio Resulullaha s le|a. Po njemu su strijele padale, a on se ne bi ni pomjerio. Hatib bin Ebi - Bettea pratio je Utbeta bin Ebi - Vekasa (onog istog koji je Resulullahu, a.s., izbio zube), pa kad ga ugleda udari ga sabljom i otkide mu glavu. Sa’d bin Ebi Vekas je `arko `elio da ubije svoga brata, ovog Utbeta, ali to ne u~ini on, ve} tu sre}u imade Hatib. Sehl bin Hanijf, jedan od hrabrih strijelaca zakleo se Resulullahu na smrt, pa se borio tako `estoko, da ga je interesiralo samo koliko je mu{rika brojem ubio. Resulullah, a.s., tako|er je, i sam sa strijelcima ga|ao neprijatelja. Prenosi se od Katadeta bin en - Numana, da je Resulullah, a.s., odapinjao luk toliko da se od upotrebe iskrivio. Katade ga uze sebi, a dade mu drugi. Spominje se usput, da je neprijatelj Katadu pogodio u oko koje mu je isko~ilo iz duplje i da ga je Resulullah, a.s., uzeo i ponovo vratio na mjesto. I bilo mu je ljep{e i bolje od drugoga. Toga nezaboravnog dana `estoko se borio i Abdurrahman bin Avf koji je bio pogo|en u desni, pa mu je zub izbijen, a imao je i preko dvadeset rana. Neke su bile na nozi, zbog kojih je kasnije bio hrom. Malik bin Sinan, otac Ebu - Seida el - Hudrija sisao je krv iz rane na obrazu Resulullahu dok je nije o~istio. Resulullah mu re~e: “Ispljuj!” On odgovori: “Tako mi Allaha, nikada ne}u ispljunuti.” A zatim je oti{ao bore}i se. Resulullah tada re~e: “Ko ima `elju da gleda u stanovnika D`enneta neka gleda u ovog. Tog dana i on poginu kao {ehid.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

243

Ummu - Amaret direktno je u~estvovala u bici. Navalila je na Ibn - Kum’eta koji je napadao grupu muslimana. On je udari u rame i napravi joj otvorenu ranu, a ona njega s nekoliko udaraca sabljom izudara. Imao je dva oklopa, pa se spasio. Ummu - Amaret nastavila je da se bori. Na svome tijelu imala je dvanaest rana. Mus’ab bin Umejr je s velikom hrabro{}u branio Resulullaha, posebno kada je Kum’et nasrtao sa svojom dru`inom. Mus’ab je u desnoj ruci nosio muslimanski bajrak, pa kad mu odsjeko{e desnicu, on ga uze u lijevu. Kad i ovu odsjeko{e, uze ga na prsa pa pritisnu bradom i tajko ga je dr`ao dok ne pade ubijen. Ubio ga je Ibn - Kum’et, misle}i da je ubio Resulullaha. Mus’ab je mnogo li~io na Poslanika, a.s. Tada je Kum’et sav sretan doviknuo mu{ricima: “Muhammed je ubijen!” 449

EHO LA@NE VIJESTI
Kad je Kum’et pronio la`nu vijest da je Muhammed, a.s., ubijen, ona se velikom brzinom pronijela du` cijelog rati{ta. Zbog nje je nastala pometnja u muslimanskim redovima. Osjetili su se obezglavljeni i osaka}eni. Me|utim, ta vijest napravila je pometnju i u redovima mu{rika. Oni su za kratko obustavili svoje napade, misle}i da je sve gotovo i da su pobijedili. Stoga su mnogi od njih po~eli prevrtati mrtve radi masakriranja.

RESULULLAH, A.S., NASTAVLJA BITKU
Kad poginu Mus’ab, Resulullah, a.s., predade bajrak Aliji bin Ebi - Talibu, r.a., koji svom `estinom nastavi bitku. Tada Resulullahu, a.s., po|e za rukom da se probije do okru`ene vojske. Kad im se prima~e, prepozna ga K’ab bin Malik i povika iz sveg glasa: “O muslimani, radujte se, evo Resulullaha.” Resulullah mu dade znak da {uti, kako ga ne bi mu{rici otkrili. Me|utim, muslimani su ~uli K’aba, pa svi potr~a{e prema Poslaniku, a.s. Oko njega se okupi oko tridesetak ashaba. Svi se zajedno po~e{e povla~iti polahko prema klancu Uhuda. Resulullah, a.s., probijao se s muslimanima, dok su mu{rici za njima poja~avali napad. Uza sve njihove napade, plan okon~anja bitke uni{tenjem muslimana pade u vodu pred mudrim potezima Resulullaha, a.s. Osman bin Abdullah bin el - Mugire, jedan od kurej{ijskih junaka, pribli`i se Resulullahu, a.s., i re~e: “Ako se on (Muhammed, a.s.) spasi, meni nema spasa.” Resulullah, a.s., okrenu se da se bori s njim, ali konj ovog mu{rika posrnu u neku rupu. Na njega sko~i El - Haris bin es - Summe, udari ga preko nogu, a zatim ga dokraj~i i uze njegovo oru`je, pa po`uri za Resulullahom, a.s.

244

Zape~a}eni d`enetski napitak

Abdullah bin D`abir, drugi mekanski konjanik, veliki junak, navali na El - Harisa i sabljom mu zadade te`ak udarac u ple}a, pa su ga muslimani morali dalje nositi. Na ovog zlikovca, Abdullah bin D`abira, nasrnu heroj s crvenim povezom - Ebu Dud`an, pa zamahnu sabljom i jednim udarcem mu otkide glavu. Tokom ove `estoke bitke, muslimane je uzela blaga opu{tenost i lagani san. Allah, d`.{., `elio je da se time oni malo oporave od umora. O tome govori Kur’ani Kerim, a Ebu - Talha pri~a: “I mene je obuzimao san na Uhudu, pa mi ispade sablja iz ruke. Ja je uzeh, a ona opet ispade, i tako vi{e puta.” 450 I tako, malo po malo, ova grupa muslimana kr~ila je sebi put prema planinskom klancu, a time i ostalim borcima muslimanima koji su se povla~ili na sigurno mjesto. Tako su ipak muslimani nadmudrili mu{rike, a sam Resulullah, a.s., Halida i njegovu ~uvenu o{troumnost.

POGIBIJA UBEJA BIN HALEFA
Ibn - Ishak pri~a: “Kad Resulullah, a.s., sti`e u klanac Uhuda, susti`e ga Ubej bin Halef i re~e: “Gdje je Muhammed? Zakleo sam se da meni nema spasa, ako se on spasi.” Neko upita Resulullaha, a.s.: ‘Da se malo pozabavimo njime?’ On odgovori: ‘Pustite ga.’ Kad ga pusti{e Resulullah, a.s., uze koplje od Harisa bin Summe. Kad ga uze, zadrhta, strese se i nakostrije{i poput deve kada je uzme groznica, a zatim do~eka Ubeja, potra`i njegovu klju~nu kost i slabu ta~ku izme|u oklopa i vrata, te ga pogodi `estokim udarcem od kojeg se zaljulja na sedlu. Uspio je, ipak, da se vrati do Kurej{ija i dok je krv lila iz njegovog vrata, on prokrklja: ‘Ubi me Muhammed, tako mi Boga!’ Oni mu odgovori{e: ‘Gotovo je s tvojim srcem - umrijet }e{, tako nam Boga! A bio si tako sna`an!’ On re~e: ‘Muhammed mi je rekao u Meki: - Ja }u te ubiti. 451- Tako mi Boga, da je samo pljunuo na mene, ubio bi me.’” Tako umrije Allahov neprijatelj u Serfu, a Kurej{ije ga odneso{e u Meku. 452 A u drugoj verziji, Ebu el - Esveda, koji prenosi od Urveta stoji: “Rikao je poput bika i vikao: ‘Tako mi Stvoritelja, da se ovim na{ima ovako desilo, svi bi bili mrtvi.’” 453

TALHA POMA@E POSLANIKU, A.S.
Kad su se ashabi i Resulullah, a.s., povla~ili u planinu, pred Resulullahom, a.s., isprije~ila se stijena, pa je poku{ao da je pre|e, ali se nije mogao popeti, jer su ga rane jako boljele. Tada Talha podmetnu svoja le|a, on se pope na njih, pa na stijenu, i tako pre|e preko prepreke. Resulullah, a.s., tom prilikom re~e: “Talha bin Ubejdullah je zaradio D`ennet.” 454

Zape~a}eni d`enetski napitak

245

POSLJEDNJI NAPAD MU[RIKA
Resulullah, a.s., se s muslimanima povu~e na sigurno mjesto, a mu{rici odlu~i{e da ih ponovo napadnu, ne bi li ih se kako - tako domogli. Bit }e to i njihov posljednji napad na Uhudu. Ibn - Ishak ka`e: “Dok je Resulullah, a.s., bio na brdu, s vrha Uhuda je krenuo Ebu - Sufjan s vojskom na njega i muslimane u dru{tvu Halid bin el - Velida. Resulullah, a.s., tada re~e: “Bo`e moj, ne doli~i im da budu iznad nas.” U susret Kurej{ijama krenu Omer ibn el - Hattab s grupom boraca te ih napado{e. Navaljivali su i borili se sve dok ih ne stjera{e s Uhuda. 455 U djelu El - Megazi el - Emvijje stoji da su se mu{rici popeli na brdo, a Resulullah, a.s., rekao S’adu: “Napast }emo ih.” S’ad re~e: “Natjerat }u ih da se vrate.” “Zar ti sam?” upita Resulullah, a.s. “Da, ja sam”, odgovori S’ad i ponovi to tri puta. Zatim S’ad uze strjelicu iz tobolca, odape je na jednog mu{rika, i ubi ga. On ode po svoju strjelicu koju dobro poznaje, pa njome pogodi drugoga, te i njega ubi. Tako uradi jo{ jednom, te i tre}eg ubi, a mu{rici se brzo spusti{e niz Uhud. S’ad tada re~e: “Ova moja strjelica je mubare}.” On je ponovo stavi u tobolac i imao ju je uza se sve do smrti. Nakon njega uzeli su je njegovi sinovi. 456

MASAKRIRANJE [EHIDA
Prethodni napad bio je i posljednji koji su Kurej{ije oprobale protiv Resulullaha. Oni nisu bili sigurni {ta se dogodilo s njim, i da li je uop}e `iv. Me|utim, smatrali su da je bitka zavr{ena, pa se po povratku s Uhuda u dolinu, po~e{e spremati za povratak u Meku. Njihove `ene tako|er su se spremale za povratak. One nisu spremale svoje stvari, ve} su prevrtale muslimanske {ehide, otkidale im u{i, noseve, udove, sjekle stomake i u`ivale u tim stra{nim zvjerstvima. Hinda Utbetova k}er, a Sufjanova `ena, raspori utrobu Hamze, r.a., izvadi mu d`igericu i po~e `vakati, ali po{to nije mogla da je lahko proguta, ispljunula ju je, a zatim je i ona odsijecala u{i i noseve, da pravi |erdane svojim slugama. 457

246

Zape~a}eni d`enetski napitak

KOLIKA JE BILA SPREMNOST MUSLIMANSKIH HEROJA DA NASTAVE BORBU DO KRAJA?
U zadnjim trenucima, a pred kraj bitke, desila su se dva doga|aja koji jasno pokazuju kolika je bila spremnost muslimanskih heroja da nastave borbu i kolika je bila njihova ozbiljnost na Allahovom putu. 1. Ka’b bin Malik pri~a: “Bio sam me|u muslimanima koji su napustili borbu. Me|utim, kada sam vidio {ta rade mu{rici od muslimanskih {ehida, ustadoh i pri|oh. Ugledah jednog mu{rika kako sakuplja oklope ljudi koji bje`e i govori: ‘Skupite se, saberite se ko ovce u toru.’ Tada ugledah muslimana u oklopu koji ga je posmatrao. Odoh i stadoh iza njega. Zatim sam odmjeravao muslimana i kafira. Kafir je bio bolje gra|en i bolje naoru`an. ^ekao sam {ta }e se desiti. Kafir krenu prema muslimanu, a ovaj ga do~eka, udari ga, podi`e na sablju i raspolovi na dvoje. Tada musliman otkri svoje lice i re~e: ‘Kako ti se ovo ~ini Ka’be? Ja sam Ebu - Dud`anet.’” 458 2. Nakon zavr{etka bitke do|o{e `ene muslimanke na mjesto sukoba. Enes, r.a., pripovijeda: “Ugledah Ai{u, k}er Ebu - Bekra i Ummu Sulejm. Hitro su hodale, a na nogama su im se vidjele halhale, vje{to su nosile krbe sa svje`om vodom na glavi i napajale `edne ranjenike. Vra}ale su se, punile krbe, dolazile, napajale ranjenike 459 i tako stalno.” Omer, r.a., pripovijeda: “Ummu Sulejm donosila nam je mje{ine s vodom na dan Bitke na Uhudu.” 460 Me|u tim `enama bila je i Ummu Ejmen. Kad je vidjela grupe muslimana sa Uhuda koji su se vratili i htjeli u}i u Medinu, grabila je {akom pra{inu i bacala im u lice. Nekima je dovikivala: 461 ‘Evo ti preslica, daj mi svoju sablju.’ Zatim je pohitala na bojno polje i napajala ranjenike. Tamo ju je ranio Hiban bin el - Arkat kopljem. Pala je i haljina joj se zadigla, a kafir, Allahov neprijatelj, gu{io se od smijeha. To je te{ko palo Resulullahu, pa dodade S’ad bin Ebi - Vekasu koplje koje nije na vrhu imalo {iljak, i re~e mu: ‘Ga|aj s njim.’ S’ad ga baci, a koplje pogodi Hibana u grlo, on pade i otkri mu se tijelo, a Resulullah, a.s., nasmija se da su mu se desni ugledale, a potom re~e: ‘Osvetio ju je S’ad, Allah usli{a njegovu molbu.’” 462

Zape~a}eni d`enetski napitak

247

NAKON SPASAVANJA RESULULLAHA, A.S.
Kad se Resulullah, a.s., sklonio u klanac Uhuda, oti{ao je Alija bin Ebi - Talib da napuni svoju mje{inu s vodom, iz kamenog korita u jednoj stijeni, koju zovu “voda Uhuda”. Iz tog korita pije stoka. Kad Alija donese Resulullahu, a.s., da pije, on osjeti ~udan okus, pa ispljunu i ne htjede piti. Tom vodom opra samo krv s lica i pokvasi glavu, pa re~e: “Pove}at }e se Allahova srd`ba na onoga koji je okrvavio Resulullahovo lice.” 463 Sehl, jedan od ashaba, ka`e: “Tako mi Allaha, ja znam ko je oprao rane Resulullahu, ko ga je vodom napojio, ~ime su ga lije~ili.” Fatima, k}er mu, prala ga je. Alija bin Ebi - Talib napajao ga je. Kad je Fatima vidjela da poslije pranja opet te~e krv, uzela je komadi} tkanine, zapalila je i prilijepila na ranu, pa se krv zaustavila. 464 Kod Resulullaha, a.s., do{ao je Muhammed bin Meslema s pitkom hladnom vodom, pa se napio Resulullah, a.s., i zaiskao mu od Allaha svako dobro. 465 Resulullah, a.s., klanjao je podne - namaz sjede}i. Zbog rana nije mogao stajati. I svi prisutni muslimani su iza njega klanjali sjede}i. 466

EBU - SUFJANOVA ZLOBA NAKON BITKE I NJEGOV DIJALOG S OMEROM
Kad su se spremili mu{rici za povratak u Meku, Ebu - Sufjan je stajao i motrio na Uhud, na mjesto gdje su bili muslimani. On po~e dozivati: “Je li me|u vama Muhammed?” Niko mu ne odgovori. On opet upita: “Je li me|u vama Ibn Ebi - Kuhafet (Ebu - Bekr) ?” Pa mu niko ni ovoga puta ne odgovori. On upita i tre}i put: “Je li me|u vama Omer bin Hattab?” Niko opet ne odgovori, jer im je Resulullah, a.s., zabranio da govore. On ne upita vi{e ni za koga, osim za ovu trojicu. Dobro su znali i on i njegov narod da su oni stup islama. Sufjen opet povika: “Ako nema njih trojice, vi nam ostali niste interesantni.” Omer se nije mogao suzdr`ati pa re~e: “O Allahov neprijatelju, sva trojica koje si prozvao, `ivi su. Allah je ostavio u `ivotu one, zbog kojih }e{ ti biti `alostan.” Sufjan re~e: “Vi ste dobili primjernu kaznu, ja je nisam naredio, a i ne `alosti me to.” Zatim re~e: “Hubel (kip - bog) je velik.” Resulullah, a.s., upita: “A zar mu ne}ete odgovoriti?” “A {ta da mu ka`emo?” Recite: “Allah je ve}i i mo}niji.” Sufjan: “Mi imamo Uzata, a vi nemate.” Poslanik, a.s.: “Recite - Allah je na{ Gospodar, a vi nemate Gospodara.” Sufjan: “Osvetismo se. Ovaj dan

248

Zape~a}eni d`enetski napitak

je za dan Bedra. Rat je promjenljive sre}e.” Omer odgovori: “Nismo na istom, na{i poginuli }e u D`ennet, a va{i u vatru.” Sufjan povika: “Iza|i pred mene Omere!” Resulullah, a.s., re~e: “Idi i vidi {ta ho}e?” Omer iza|e, a Ebu - Sufjan ga upita: “Kunem te Allahom Omere, jesmo li ubili Muhammeda?” Omer viknu: “Tako mi Allaha, ne! Evo ga, on slu{a tvoj govor, sada.” Sufjan re~e: “Ti si za mene iskreniji i po{teniji od Ibn - Kum’eta.” 467

DOGOVOR ZA SUSRET NA BEDRU
Ibn - Ishak ka`e: “Kad Ebu - Sufjan krenu sa svojim ljudima, viknu: ‘Da se sretnemo dogodine na Bedru?’, a Resulullah, a.s., re~e jednom od ashaba: ‘Reci - Da, izme|u nas je sklopljen dogovor za susret.’” 468

PROVJERAVANJE DALJIH KUREJ[IJSKIH NAMJERA
Resulullah, a.s., posla Aliju bin Ebu - Taliba i re~e mu: “Idi za njihovim tragom i vidi {ta ~ine? I {ta smjeraju? Ako su sjahali s konja i uzjahali deve, onda su se naumili vratiti u Meku. Ako su pak uzjahali konje i poveli deve, onda su naumili krenuti na Medinu. Tako mi Stvoritelja, ako su naumili u Medinu, oti}i }emo za njima, a onda }emo se boriti protiv njih.” Alija pri~a: “Pa ja krenuh za njihovim tragovima da vidim {ta ~ine. Oni su uzjahali deve i okrenuli da idu u Meku.” 469

PREPOZNAVANJE UBIJENIH I RANJENIH
Nakon {to Kurej{ije odo{e, ljudi se razi|o{e po bojnom polju da tra`e svoje mrtve i ranjene. Zejd bin Sabit pri~a: “mene posla Resulullah, a.s., da odem i potra`im S’ada bin Rebia i da mu prenesem selam od Resulullaha, te da ga upitam kako se osje}a. Tako ja krenuh tra`e}i me|u mrtvima i ranjenim S’ada bin Rebia. Na|oh ga pred samim izdisajem. Na njemu je bilo sedamnaest rana, {to od koplja, {to od sablje, ma~a i strijele. Ja mu rekoh: ‘O S’ade, Resulullah ti {alje po meni selam i pita kako se osje}a{?!’... On odgovori: ‘I ti Resulullahu, a.s., po{alji od mene selam i prenesi mu moje rije~i: - O Allahov Poslani~e, dobro sam i osje}am miris D`enneta. - I poru~i ensarijama, mome

Zape~a}eni d`enetski napitak

249

narodu: ‘Ne}ete imati nikakvo opravdanje pred Allahom, ako i{ta u~ine (mu{rici) Resulullahu, a.s., dok ima iko od nas da okom trep}e.’ - Nakon tog ispusti du{u.” 470 Me|u ranjenicima na|o{e Amr bin Sabita el - Usajrima, koji je jo{ davao znake `ivota. Ranije su ga pozivali u islam pa je odbio. Kad ga sad ugleda{e, upita{e ga: “[ta te dovelo ovamo? Ljubav prema tvom narodu, ili `elja za islamom?” On odgovori: “@elja za islamom. Vjerujem u Allaha i u Njegovog Poslanika. Zatim sam se borio na strani Resulullaha, a.s., dok me ne sna|e ovo {to vidite.” Potom izdahnu. Ashabi ispri~a{e Resulullahu, a.s., za njega, a on re~e: “Amr bin Sabit je d`enetlija.” A Ebu - Hurejre rekao je: “On nikad nije klanjao ni jedan namaz.” 471 Me|u ranjenicima na|o{e Kuzmana, velikog junaka koji je sam ubio sedam ili osam mu{rika. Vidjeli su ga nepomi~nog od rana. Odnijeli su ga ku}i Beni - Zufera. Muslimani su ga bodrili, a on re~e: “Tako mi Allaha, svim srcem sam se borio.” Kad ga rane pritisnu{e, ubode se sam u grlo i izdahnu. Kad su upitali Resulullaha, a.s., za njega, on re~e: “On }e u vatru.472 To }e biti sudbina svih poginulih boraca, koji su se borili u ime rodoljublja, ili u ime bilo kakvog drugog cilja, a ne u ime Allaha, pa makar i bili pod islamskom zastavom, pa i vi{e od toga, makar bili i u vojsci Resulullaha,a.s., i njegovih ashaba.” Nasuprot tome, me|u poginulim muslimanima bio je i jedan jevrej, Benu - S’alebe. On, na dan Uhuda, re~e svome narodu: “O jevreji, treba da znate, da ste du`ni pomo}i Muhammedu.” Oni odgovori{e: “Ali, danas je subota.” On odgovori: “Danas za vas nije subota.” Potom on uze svoju sablju i opremu, pa re~e: “Ako poginem, sav svoj imetak ostavljam Muhammedu, neka radi s njim {ta ho}e.” On, potom, ode, i borio se svom snagom do zadnjeg daha na strani muslimana. Resulullah, a.s., za njega je rekao: “On je najbolji jevrej.” 473

SAHRANA [EHIDA
Resulullah, a.s., bri`no je nadzirao sakupljanje {ehida. On re~e: “Ja }u svjedo~iti za ove ljude. Svakome ovome koji god je ranjen u ime Allaha, kada bude o`ivljen na Sudnji dan, rana }e se crvenjeti kao krv, a mirisat }e miskom.” 474 Neki ashabi prenijeli su svoje {ehide u Medinu. Resulullah, a.s., naredi da ih vrate i zakopaju na mjestu borbe. Neka ih ne gasule (ne kupaju) i neka im ne skidaju odje}u, samo da odstrane `eljezo (oklop i oru`je) i ko`u i ko`ne stvari (prsluke, obu}u itd.). Kopali su po dva i tri zajedno u jedan mezar. A i po dvojicu zamotene u jednu haljinku (deku, ~ar{af i sl.). Zatim su pitali: “Ko

250

Zape~a}eni d`enetski napitak

je znao najvi{e Kur’ana napamet?” Kada ka`u na osobu, onda toga prvoga spuste u mezar (malo odvojeno u zajedni~kom mezaru). Resulullah re~e: “Ja }u biti na Sudnjem danu svjedok za ove {ehide.” Tako su pokopali Abdullaha bin Amr bin Haram i Amra bin el - D`emhur u isti mezar, jer su bili veliki prijatelji. 475 Ashabi zagubi{e Hanzalin tabut i dok su ga tra`ili, vidje{e ga na zemlji, a s njega je curila voda. Oni obavijesti{e Resulullaha, a.s., a on im re~e, da to meleki njega gasule. Potom im re~e, da se kod njegove rodbine raspitaju o njemu. Oni upita{e njegovu `enu, a ona im ispri~a pri~u o njemu i doga|aj zbog kojega ga meleki ogasuli{e. Zato Hanzala koga meleki okupa{e, bi prozvan “Gasilul - melaike” ~ovjek kojeg su okupali meleki. 476 Kad Resulullah, a.s., vidje {ta je bilo s Hamzom, njegovim amid`om i bratom po mlijeku, obuze ga velika tuga. Kad je do{la Safija, sestra Hamzina, htjede da ga vidi, Resulullah, a.s., naredi njenom sinu Zubejru da je odvrati, da joj ne dozvoli {ta joj bi s bratom. Ona re~e: “Ne, ~ula sam {ta je u~injeno s mojim bratom. Njegova `rtva bila je u ime Allaha, d`.{., pa i njegova nesre}a je u ime Allaha, d`.{. Mi }emo svakako biti strpljivi u ovome, ako Allah da.” Ona pri|e i pogleda ga. Molila je, i tra`ila od Allaha da mu oprosti grijehe. Resulullah potom naredi da ga zakopaju s D`ah{om - sinom njegove sestre i brata mu po mlijeku. Ibn - Mes’ud pri~a: “Nikad do tada nismo vidjeli Resulullaha, a.s., da tako `estoko pla~e kao za Hamzom bin Abdul Muttalibom. Resulullah, a.s., ga okrenu prema kibli i klanja mu d`enazu. Gorko je plakao dok ga suze ne zagrcnu{e.” 477 Prizor kopanja {ehida bio je stra{no te`ak. U ~ovjeku su se d`igerice trgale od bola i tuge. Habab pri~a: “Hamzu nismo imali u {ta zamotati, osim u njegovi sivkasti ogrta~. Kad bi mu pokrili glavu, vidjele bi se noge, a kad bi pokrili noge, vidjela bi se glava. Na kraju su pokrili glavu, a noge su pokrili `ukvom. 478 Abdurrahman bin Avf pri~a: “Poginuo je jedan junak, bolji od mene. Mus’ab bin Umejr. Zamotan je u njegov ogrta~. Kad bi mu pokrili glavu, otkrile bi se noge, a kad bi pokrili noge, otkrila bi mu se glava.” Sli~no je prenio i Habbab koji dodaje: “Rekao nam je Resulullah, a.s.: ‘Pokrijte mu glavu, a na noge mu stavite mirisnu `ukvu.’” 479

RESULULLAH, A.S., OBRA]A SE ALLAHU, D@.[., I MOLI GA DOVOM
Imam Ahmed prenosi zbivanja na Uhudu, nakon odlaska mu{rika, i ka`e: “Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Poredajte se da se pomolimo Allahu, d`.{.’, pa se poreda{e iza njega u redove i on po~e u~iti dovu: ‘Gospodaru moj. Tebi pripada svaka hvala. Niko ne mo`e oduzeti nikome `ivot, ako mu

Zape~a}eni d`enetski napitak

251

je odre|eno da `ivi, i niko ne mo`e dati `ivot, ako mu je do{ao ~as da umre, osim Ti. Nema spasa i upute onima koje si Ti ostavio u zabludi, a niti mo`e zalutati onaj, koga si Ti uputio. Niko nikome ne mo`e dati ono {to mu Ti ne da{, a ni oduzeti ono {to mu Ti da{. Niko se ne mo`e pribli`iti Tebi, ako si ga Ti udaljio, a ni udaljiti, ako si ga Ti pribli`io. Gospodaru moj, prospi na nas svoj beri}et, milost, dobrotu i opskrbu. Gospodaru moj, molimo re za `ivot obasut Tvojim blagodatima koje ne}e prestajati i nestajati. Molimo Te, Gospodaru, za pomo} u te{kom ~asu i za sigurnost u ~asu straha. Utje~emo se Allahu moj, Tebi, od svake vrste zla, znanog i neznanog. Gospodaru na{, omili nam iman i s njim okiti na{a srca, a u~ini da mrzimo nevjerstvo, grije{enje i nepokornost. Uputi nas na pravi put. Kada nam do|e smrtni ~as, u~ini da umremo kao muslimani, i da budemo o`ivljeni kao muslimani. U~ini da se pridru`imo Tvojim dobrim robovima, koji nisu osramo}eni i na ku{nju stavljeni. Gospodaru moj, ubij nevjernike koji u la` utjeruju Tvoje Poslanike i koji odvra}aju od Tvoga puta. Spusti na njih svoju srd`bu i stradanje. Gospodaru moj, ubij nevjernike kojima je dana Knjiga, a ne vjeruju Allaha, o Istinski Bo`e!’” 480

POVRATAK U MEDINU I NEOBI^NI PRIMJERI LJUBAVI I PREDANOSTI
Kad su muslimani pokopali {ehide i kada je Resulullah, a.s., prou~io dovu Allahu, d`.{., krenu{e u Medinu. U putu je Resulullah, a.s., do`ivio rijetke prizore izljeva ljubavi i predanosti od `ena muslimanki, isto kao {to je to do`ivio od muslimana tokom borbe. Na putu ga je do~ekala Hamna, k}er D`ah{a, pa joj javi{e da joj je poginuo brat Abdullah bin D`ah{. Ona se prisabra, i obrati se Allahu, d`.{. Pa joj reko{e da joj je poginuo daid`a Hamza bin Abdul - Muttalib, a ona se opet prisabra i obrati Allahu, d`.{., a kad joj javi{e da joj je i mu` poginuo, Musa’b bin Umejr, vrisnu i zaplaka. Tada Resulullah, a.s., re~e: “Mu` je kod `ene na posebnom mjestu.” 481 Resulullah, a.s., pro|e pokraj `ene iz porodice Benu - Dinar. Na Uhudu su joj poginuli: mu`, brat i otac. Kad su je obavijestili o tome ona upita: “A {ta je s Resulullahom, a.s.” Odgovori{e joj: “On je dobro, on je dobro, hvala Allahu, onako kako i ti `eli{.” Ona re~e: “Poka`ite mi ga! Ho}u da ga vidim!” Oni pokaza{e na Resulullaha, a.s., a ona kad ga vidje re~e: “Svaka nesre}a koja je tebe zaobi{la malena je.” 482 Kod Resulullaha, a.s., do|e majka S’ad bin Muaza zajedno s njim. On je vodio svoga

252

Zape~a}eni d`enetski napitak

konja za uzdu, pa se obrati Resulullahu, a.s.: “Allahov Poslani~e, ovo je moja majka.” Resulullah, a.s., odgovori: “Dobro do{la”, te ustade prema njoj i izrazi `alost za poginulog joj sina na Uhudu, Amra bin Muaza. Ona re~e: “Nek’ vidjeh da si ti dobro, odmah mi je nesre}a manja.” Tada Resulullah, a.s., zamoli Allaha, d`.{., za poginule na Uhudu i re~e: “O S’adova majko, budi radosna i obraduj rodbinu poginulih, da }e se njihovi {ehidi svi zajedno dru`iti u D`ennetu. Oni }e se svi zauzimati kod Allaha, d`.{., za svoje porodice.” Ona mu odgovori: “Mi smo zadovoljni, o Allahov Poslani~e, ko bi vi{e plakao za njiima poslije ovoga?” Pa re~e ponovo: “Allahov Poslani~e, moli za one koji su ostali poslije njih.” (porodica) On re~e: “Gospodaru moj, odagnaj tugu iz njihovih srca, umanji njihovu nesre}u i budi dobar onima koje su iza sebe {ehide ostavili.” 483

RESULULLAH, A.S., U MEDINI
Resulullah, a.s., vratio se u Medinu u subotu nave~er, sedmog mjeseca {evala 3. godine po Hid`ri. Kad je stigao svojoj ku}i, K}i mu Fatima uze njegovu sablju, a Resulullah, a.s., re~e: “Operi s nje krv, k}eri moja. Ona je danas dobro poslu`ila.” I Alija bin Ebi - Talib isto to: “Operi i sa ove sablje krv, i ona je meni danas dobro poslu`ila.” Resulullah, a.s., re~e Aliji: “Ti si danas bio pravi borac, ali i Sehl bin Hanif i Ebu - Dud`ane.” 484

POGINULI NA OBJE STRANE
Sva pouzdana predanja govore o sedamdeset poginulih muslimana na Uhudu. Ve}ina poginulih su ensarije. Njih je poginulo {ezdeset pet. ^etrdeset i jedan iz plemena Hazred`, a dvadeset ~etiri iz plemena Evs. Jedan je jevrej poginuo, a samo ~etverica muhad`ira. Kod mu{rika su dvadeset dvojica poginula na Uhudu. Me|utim, nakon ta~nih prora~una i detaljnih i{~itavanja velikog broja djela o bitkama, te raznih “sira” u kojima su navedena i imena ubijenih mu{rika, dolazimo do podatka da je na Uhudu poginulo trideset i sedam mu{rika, a ne dvdeset i dva. Allah najbolje zna. 485

Zape~a}eni d`enetski napitak

253

VANREDNO STANJE U MEDINI
Prvu no} u Medini, muslimani s Uhuda proveli su u vanrednom stanju. Tog osmog {evala 3. godine po Hid`ri jo{ su bili pod velikim utiskom bitke i poginulih. Lego{e umorni, ali s velikom strepnjom i dobrim osiguranjem grada, boje}i se novih iznena|enja. Osnovno im je bilo ~uvati svog Resulullaha, a.s., i biti na oprezu.

POHOD NA HAMRAUL - ESEDI
Resulullah, a.s., legao je te no}i razmi{ljaju}i o situaciji u kojoj su se na{li muslimani. Bojao se da mu{rici ne preduzmu neke korake, pogotovo {to im uhudska bitka nije donijela nikakvu dobit, a niti kakvu slavu. Mora da }e poku{ati da na drugoj strani na|u zadovoljenje. Mo`da }e poku{ati da napadnu Medinu, {to ne bi valjalo. Stoga ~vrsto odlu~i da krene u potjeru za mekanskom vojskom, koja je jo{ uvijek bila na putu. U~esnici pohoda pri~aju da je Resulullah, a.s., naredio ljudima da se spreme za put i za susret s neprijateljem. To je bilo sljede}eg jutra, poslije Bitke na Uhudu, ili u nedjelju osmog {evala 3. godine po Hid`ri, kada Resulullah, a.s., re~e: “S nama mogu krenuti samo oni koji su se borili na Uhudu.” Abdullah bin Ubej upita: “Mogu li i}i s tobom Poslani~e?” “Ne”, odgovori Resulullah, a.s., Muslimani se odazva{e Resulullahovom, a.s., pozivu na pohod, iako su imali i te{ke rane i veliki strah. Oni reko{e: “Slu{amo i pokoravamo se.” D`abir bin Abdullah obrati se Resulullahu, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e, ti zna{ da ja ne volim da igdje ide{, a da nisam ja uz tebe. Otac mi je u amanet ostavio brigu o svojim k}erima, ali te ja molim da mi i pored toga dozvoli{ da idem s tobom.” Resulullah, a.s., mu dozvoli. Resulullah, a.s., krenu, a muslimani s njim. Kad su stigli do Hamraul - Esedi, osamdeset kilometara od Medine, tu se ulogori{e. Resulullaha, a.s., na Hamri do~eka M’abed bin Ebi - M’abed el - Huzai i primi islam. Neki ka`u: “Bio je mu{rik, ali je i pored toga u sklapanju primirja izme|u Huzaata i Benu Ha{ima bio Resulullahov, a.s., savjetnik. On re~e: “O Muhammede, bilo nam je `ao, tako mi Boga, {ta je zadesilo tebe i tvoje drugove. Po`eljeli smo da te Allah ozdravi i oja~a.” Resulullah, a.s., naredi mu da krene za Ebu - Sufjanom i da ga isprovocira. Sve Resulullahove, a.s., sumnje i bojazni od ponovnog mu{ri~kog napada nisu bile bez osnove.

254

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kad su mu{rici napustili Uhud i krenuli prema Meki, zaustavili su se u Revhi, mjestu trideset i {est milja udaljenom od Medine. Tu su me|usobno analizirali Uhud, i do{li do zaklju~ka da nisu ni{ta pametno uradili. Muslimanima su nanijeli bol i `rtve, a poslije toga su krenuli ku}i ostaviv{i muslimansko vo|stvo oko koga }e se ponovo iskupljati ljudi. Stoga neki reko{e: “Vratimo se da ih uni{timo.” Izgledalo je da je to bilo samo povr{no mi{ljenje, posebno za one koji su bili previ{e umorni i iscrpljeni, pa nisu pridavali veliku pa`nju toj ideji. Posebno se Kurej{ijama suprotstavio jedan od zna~ajnih starje{ina, Safvan bin Umejje. On re~e: “O narode, ne ~inite to, bojim se da }e se protiv vas sakupiti i oni koji nisu u~estvovali na Uhudu. Vratite se u Meku i pobjeda je va{a. Nisam siguran ako krenete ptrema Medini, da se ne}e va{a pobjeda pretvoriti u poraz.” Ovo mi{ljenje odbi ve}ina zlobnika. Mekanska se vojska podi`e i krenu prema Medini. Me|utim, prije nego krenu Sufjan sa svojom vojskom, sti`e ga M’abed bin Ebi - M’abed el - Huzai. Sufjan nije znao da je on primio islam. On ga do~eka i upita: “[ta nam donosi{?” Zapo~inju}i rat nerava i propagande, M’abed re~e: “Muhammed. Eto ga sa svojom vojskom, kojoj se ni broja ne zna. Zove na sukob. Uni{tit }e vas potpuno. Pridru`ili su mu se svi koji su izostali sa Uhuda, `alosni i pokajni {to nisu bili na bojnom polju. Ogor~eni su i srditi na vas kako nikad nisu bili.” Ebu - Sufjan re~e: “Te{ko tebi, {ta to govori{? A {ta misli{ da uradim?” M’abed: “Mislim da ne treba{ i}i dok ne ugleda{ pra{inu od konja, ili dok se ne pojavi prethodnica vojske iza ovog vrha.” Ebu - Sufjan: “Mi smo se dogovorili, tako mi Boga, da ih napadnemo i da ih uni{timo.” M’abed: “Ja ti savjetujem da to ne ~ini{.” Tada se javi{e i ostale kurej{ijske vo|e iz Meke, koje je ve} uzela panika i strah. Oni su vidjeli jedini izlaz u bijegu i povratku u Meku. Me|utim, neprijateljstvo Ebu - Sufjanovo nije prestajalo. On povede novu vrstu rata protiv muslimanske vojske i to odmah, prije nego {to }e i sti}i u Meku. Treba muslimane prestra{iti i navesti da odustanu od potjere za njima, dok se ne spase. Tada je pokraj Sufjana i mu{rika nai{ao Abdul - Kajsov karavan koji je putovao u Medinu. Sufjan im re~e: “Ho}ete li ponijeti Muhammedu od mene poruku, a ja }u va{e deve natovariti hurmama i gro`|icama na Ukkazu (~ar{ija - sajam), ako do|ete u Meku?” Odgovori{e: “Da.” Sufjan re~e: “Poru~ite Muhammedu da smo se svi skupili i krenuli da uni{timo njega i njegove drugove.” Karavan pro|e pokraj Resulullaha, a.s., i njegovih drugova u Hamrai i preneso{e mu Sufjanovu poruku. Oni jo{ dodado{e: “U velikom broju idu na vas, ~uvajte se!” Muslimani se ne prepado{e. U njihovim srcima poraste iman. Od tih rije~i oni postado{e

Zape~a}eni d`enetski napitak

255

ja~i. I reko{e: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar.” “I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo, i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar.” (3: 173, 174) Resulullah, a.s., provede u Hamraul - Esedi tu nedjelju, pa ponedeljak, utorak i srijedu, ili 9., 10. i 11. {eval 3. godine po Hid`ri, a onda se vrati u Medinu. Resulullah, a.s., zarobi prije odlaska u Medinu Ebu - Izzeta el - D`umehiju - ~ovjeka koji je bio me|u zarobljenicima Bedra, pa ga je oslobodio Resulullah, a.s., jer je bio siroma{an, a imao je mnogo `enske djece. Oslobodio ga je pod uvjetom da nikoga ne hu{ka protiv njega. Taj Ebu - Izzet izdade i prevari Resulullaha, a.s., jer svojim stihovima po~e buniti i dizati svijet protiv Resulullaha, a.s., i muslimana. Kad ga Resulullah, a.s., zarobi, on re~e: “O Muhammede, pusti me, i ostavi me mojim k}erima, dat }u ti rije~ da vi{e nikad ne}u ~initi ono {to sam u~inio.” Resulullah, a.s., re~e: “Ne}e{ vi{e nikada kro~iti u Meku i govoriti: ‘Prevario sam Muhammeda dvaput!’ Vjernika ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe.” Tada Resulullah, a.s., naredi Zubejru ili Asimu bin Sabitu, pa mu odsije~e glavu. Tako|er je kaznio smr}u jednog od mekanskih {pijuna, Muaviju bin el - Mugire bin Ebu - Aasa, djeda majke Abdul - Melika bin Mervana. Evo kako se to desilo: Kad su se mu{rici vratili s Uhuda, Muavija je do{ao kod Osmana bin Afana, r.a., koji mu je bio amid`i}, pa Osman, r.a., zatra`i od Allahovog Poslanika, a.s., da uzme Muaviju pod svoju za{titu. Resulullah, a.s., je to uradio pod uvjetom da ne smije ostati u Medini du`e od tri dana, ina~e }e ga ubiti. Kada je muslimanska vojska izi{la iz Medine, Muavija je ostao u njoj vi{e od tri dana {pijuniraju}i u korist Kurej{ija. Kad je ~uo da se Resulullah, a.s., vra}a, pobjegao je iz Medine. Resulullah, a.s., naredio je Zejd bin Harisetu i Ammar bin Jasiru da ga prona|u i ubiju, {to i u~ini{e. 486 Kako vidimo, ovaj pohod na Hamrau bio je samo nastavak Uhuda, a nikako posebna bitka. On je dovr{etak Uhuda i jedna od njegovih epizoda. To je bila Bitka na Uhudu sa svim pojedinostima i detaljima. Dugo, veoma dugo, istra`iva~i su tragali za pravom rije~ju, da li je to bio poraz ili nije? Bez sumnje, vojna nadmo} u drugom dijelu bitke bila je na strani mu{rika. Oni su gospodarili situacijom na bojnom polju. Ogromne `rtve i veliki gubitak bijahu na strani muslimana. Jedna skupina muslimana do`ivjela je i stvarni poraz. Me|utim, ima nekih pitanja koja nas ko~e u prihva}anju da su mu{rici pobijedili i osvojili. ^injenica je da mekanska vojska nije uspjela zauzeti teritoriju gdje se vodila bitka. Tako|er, veliki dio muslimanske vojske ostao je na boji{tu, i pored velikog i jakog okru`enja, i potpune pometnje u muslimanskim redovima koji su se konsolidirali nakon okupljanja

256

Zape~a}eni d`enetski napitak

oko zapovjednog kadra i mjesta. Mu{rici nisu uspjeli zarobiti ili ubiti glavnu komandu, koja se povukla. Niko od medinskih vojnika nije pao u zarobljeni{tvo mu{rika. Mu{rici nisu imali nikakvu materijalnu dobit od bitke. Mu{rici nisu poku{ali uzvratiti borbu u Hamrai, iako je muslimanska vojska bila u vojnom logoru. Mu{rici nisu ostali na bojnom polju dan, dva ili tri, kako je to bio obi~aj osvaja~a u to doba, nego su po`urili s odlaskom, ostavljaju}i bojno polje prije nego {to su ga napustili muslimani. Nisu udarili na Medinu da je oplja~kaju i pokore, iako je bila na pragu Uhuda, potpuno otvorena i bez vojske. Sve to nam potvr|uje da ono {to su postigle Kurej{ije nije ni{ta vi{e od jednog poku{aja za nano{enje ogromnih `rtava muslimanima, a koji su iskoristili u datome momentu. Potupno im je propao plan uni{tenja muslimanske vojske koja je bila u okru`enju. Ono {to treba da napomenemo jeste da su mnogi osvaja~i do`ivljavali ovakve poraze kao {to je bio ovaj za muslimane. A da li je, uistinu, bio poraz ili pobjeda? Oboje, bez sumnje. Sufjanov brz povratak u Meku govori nam da se on `estoko bojao vojnog poraza ako nastavi dovr{etak bitke, {to nam potvr|uje njegovo odustajanje od napada na Medinu zbog prisustva muslimanske vojske u Hamranl - Esedi. Napokon, ova bitka ili ovaj pohod, bija{e vrsta nezavr{enog rata, u kojem je svaka strana imala i uspjeha i neuspjeha, a onda svaka odustala od dalje borbe bez bje`anja i prepu{tanja teritorije neprijatelju. Eto, zbog toga je to nezavr{eni rat. Na ovo nas upu}uje Allahov, d`.{., govor: “Nemojte malaksati tra`e}i neprijatelja, ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se jo{ od Allaha nadate ~emu se oni ne nadaju. - A Allah sve zna i mudar je.” (4:104) Allah, d`.{., poredi jednu stranu s drugom u pretrpljenim gubicima, `rtvama, patnjama i boli, {to nam potvr|uje da su obje strane bile u pribli`no istoj situaciji i da su se razi{le bez pobjede.

KUR’AN O BITKI NA UHUDU
O Uhudu nam govori Kur’an koji osvjetljava svaki va`an stupanj ove bitke, dio po dio, i komentira razloge koji su doveli do ogromnih `rtava. On iznosi slabosti koje vjernici nisu prevazi{li, a morali su ih prevazi}i u ovako te{kim situacijama, ako ni radi ~ega drugoga, a ono radi visokih i plemenitih ciljeva na kojima se zasniva ovaj ummet (narod) razli~it od

Zape~a}eni d`enetski napitak

257

drugih, “... vi ste najbolji narod od svih koji su se ikada pojavili...” (3:110) Kur’an govori o poziciji munafika; on ih je otkrio i iznio u javnost njihovo skriveno neprijateljstvo prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku. Na taj na~in Kur’an je eliminirao svaku sumnju koja je nagrizala nejaka muslimanska srca, a koju su stalno pothranjivali ti munafici i njihova bra}a jevreji, uzro~nici haosa i zavjere. Kur’an je ukazao na odre|ene propise i pohvalne ciljeve koji su proistekli iz te bitke. Na temu Uhuda objavljeno je {ezdeset ajeta u suri “Ali - Imran” po~ev{i od samog po~etka bitke: “A kad si ti poranio, i ~eljad svoju ostavio da vjernicima odredi{ mjesta pred borbu.” (3:121), da bi na kraju dao koncizan komentar o rezultatima i porukama ove bitke. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: “Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vam ne}e, ono {to je skriveno, otkriti, ve} On za to odabere onoga koga ho}e od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; ako budete vjerovali i Allaha se bojali, ~eka vas nagrada velika.” (3:179)

POUKE I PORUKE BITKE
Ibn - Kajjim na{iroko govori o svim detaljima Bitke na Uhudu. 487 Ibn - Had`er ka`e: “U~enjaci su rekli: ‘Doga|aj na Uhudu i pouka koju su muslimani imali od ove bitke, te bo`anski propisi nastali ovom prilikom veli~anstveni su.’” Evo nekih: - Predo~avanje muslimanima lo{ih posljedica zbog neposlu{nosti; - Izazivanje nesre}e zbog kr{enja naredbi, kao {to se desilo kada su strijelci prekr{ili Resulullahovu, a.s., naredbu da ne napu{taju polo`aj. Obi~aj je bio kod svih poslanika da isku{aju na djelu svoje sljedbenike, za prekr{aj bila je i kazna, a za poslu{nost nagrada. Zbog prekr{aja uslijedio je poraz, a zbog dosljednosti u naredbi pobjeda. Da nije bilo toga, i da su stalno pobije|ivali, u redove vjernika, mu’mina uvukli bi se oni koji im ne pripadaju. Tada bi veoma te{ko bilo razlikovati ko je iskren, a ko nije. A da su stalno gubili ne bi poslanstvo imalo svoju svrhu. Mudrost Allahova nalagala je da se doga|a i jedno i drugo radi razlu~ivanja istine od la`i. Dobro je poznato da je licemjerje prikrivena osobina dvoli~njaka - munafika, koje samo pronicljivi otkriju. Na Uhudu je licemjerje isplivalo na povr{inu i rije~ima i djelom, a tajanstvenost je postala javnost; - Muslimani su shvatili da imaju neprijatelja i u svojim redovima, stoga su se i za njih pripremili i bili na oprezu pred tim neprijateljem; - Odlaganje pobjede i pomo}i u nekim periodima bitke trebalo je slomiti nefs (pohlepu i oholost) kod vjernika. A kad su stavljeni na ku{nju, mu’mini su pokazali sabur (strpljenje),

258

Zape~a}eni d`enetski napitak

a licemjeri (munafici) veliki strah. Allah, d`.{., omogu}io je Svojim robovima da steknu nekepovlastice na budu}em svijetu, koje ne bi mogli zaraditi svojim dobrim djelima, pa je stvorio uzroke i na~ine koji }e im olak{ati put do specifi~nih povlastica. U njih spada {ehadet; - Allah je `elio kazniti neprijatelje Svojih {ehida, pa im je omogu}io da putem nevjerstva (kufra), iska`u svoju zlo}u, silu i zvjerstvo prema Njegovim evlijama. Takvim metodama je Allah, d`.{., otklanjao grijehe vjernicima, a tim istim metodama je Allah, d`.{., tako|er uni{tavao nevjernike. 488

VOJNE IZVIDNICE I MISIJE IZME\U UHUDA I AHZABA
Tragi~ne posljedice Uhuda nanijele su velike {tetu ugledu i ~asti muslimana. Oslabilo je strahopo{tovanje, uva`avanje, presti`, autorite i sl., a unutra{nje i vanjske patnje muslimana bivale su sve ve}e. Medina je bila okru`ena raznim opasnostima sa svih strana. Jevreji, munafici i beduini pokazivali su otvoreno neprijateljstvo. Svako od njih `elio je da nanese {tetu muslimanima, pa ne samo to, nego su silno `eljeli i da ih potpuno uni{te. Ne pro|o{e ni dva mjeseca od Bitke na Uhudu, a mnogobrojni neprijatelji ispru`ili su svije ruke prema Medini i muslimanima. Pleme Benu - Esed napade Medinu, a potom krenu{e s ratnim napadima plemena Adi i Karet u mjesecu saferu 4. godine po Hid`ri, kad pogibe deset ashaba. Istog mjeseca sli~ne napade izvr{i i pleme Benu - Amir, te u sukobu s njim pogibe sedamdeset ashaba. Taj posljednji napad poznat je pod imenom Bitka “Bi’ru Meunet”. Jevrejsko pleme Benu - Nadir je javno ispoljavalo svoje neprijateljstvo ~itav ovaj period, da bi u mjesecu rebiul - evelu, 4. godine po Hid`ri pripremili plan o ubistvu Resulullaha, a.s. I pleme Benu - Gatafan naumi napad na Medinu u mjesecu d`umadel - ula, 4. godine po Hid`ri. Neuspjeh koji su muslimani do`ivjeli na Uhudu dovodio ih je neko vrijeme u vrlo opasnu situaciju. Me|utim, Resulullah, a.s., svojom je mudro{}u uspio da muslimanima vrati samopouzdanje. Oni su za kratko vrijeme ponovo stali na svoje noge i po~eli nove aktivnosti za vra}anje slave, ugleda i uva`avanja.

Zape~a}eni d`enetski napitak

259

Prvi napredak osjetio se odlaskom vojske na Hamrau, ~ime je dato svim neprijateljima na znanje, da je vojska spremna na nove pohode, {to je silno iznenadilo i razo~aralo jevreje i munafike. Potom je Resulullah, a.s., krenuo s novim manevrima koji su muslimanima vratili dostojanstvo i presti`. Evo nekih primjera.

POHOD NA EBU - SELEME
Prvi koji ustado{e na muslimane, nakon napu{tanja Uhuda, bilo je pleme Benu - Esed bin Huzejmeta. U Medinu stigle su vijesti da su Talha i Selema, sinovi Huvejlida, krenuli sa svojim retnicima i saveznicima da pozovu Benu - Esed da zajeni~ki napadnu Medinu i Resulullaha, a.s. Resulullah, a.s., hitno posla izvidnicu od dto i pedeset boraca muhad`ira i ensarija pod vo|stvom Ebu - Seleme, kojem povjeri i muslimanski barjak. Ebu - Selema iznenadi pleme Benu - Esed na njihovom ku}nom pragu, prije nego {to su krenuli u napad na Medinu. Oni se upla{i{e i razbje`a{e, a muslimani zarobi{e deve i od plijena {ta su `eljeli. Natovari{e deve i sretno se vrati{e u Medinu, s velikim ratnim plijenom koji uze{e bez borbe. To se desilo na dan pojave mla|aka mjeseca, prvog muharema 4. godine po Hid`ri. Ebu - Selema vrati se bolestan od upaljenih rana zadobijenih na Uhudu i ubrzo umrije. 489

VOJNI POHOD ABDULLAHA BIN UNEJSA
Petog dana istog mjeseca muharema, 4. godine hid`retske, stigo{e vijesti u Medinu da je Halid bin Sufjan el - Huzelij sakupio mno{tvo ljudi u rat protiv muslimana. Resulullah, a.s., posla na njega Abdullaha bin Unejsa da ga porazi. Abdullah bin Unejs odsustvovao je iz Medine osamnaest no}i, zatim se vratio nazad 23. muharema, nose}i Halidovu glavu. Kad je stavio glavu neprijatelja pred Resulullaha, a.s., on mu darova svoj {tap i re~e: “Taj {tap }e na Sudnjem danu biti znak izme|u mene i tebe.” Kad je Abdullah umirao, oporu~io je da stave s njim u tabut i taj {tap. 490

260

Zape~a}eni d`enetski napitak

TRAGI^AN DOGA\AJ NA ER-RED@I’U
U mjesecu saferu, iste godine, 4. g. H. kod Resulullaha, a.s., do|o{e predstavnici naroda Adal i El - KAreta i izjavi{e da naginju islamu, ali da ne znaju ni{ta o njemu. Zatra`i{e da po{alje s njima ljude koji }e ih nau~iti vjeri i podu~iti u~enju Kur’ana. Resulullah, a.s., posla s njima {est osoba, (prema podatku Ibn - Ishaka i Buharije deset) na ~elu s Mersedom bin Ebi - Mersedom, (prema mi{ljenju Ibn - Ishaka, a prema Buhariji, Asima bin Sabita, djeda Asima bin Omer ibn el - Hattaba). Ti ljudi krenu{e s do{ljacima na put. Kad su do{li do mjesta Er - Red`i’u, bunar vode plemena Huzejl u Hid`azu, izme|u mjesta Rabiga i D`ide, Benu - Adal i El - Karet zatra`i{e pomo} ljudi iz plemena Huzejl - Benu-Lihjan, a protiv muslimana. Oni posla{e stotinu strijelaca. Grupiva muslimana ispe se na jednu pje{~anu uzvisinu, bje`e}i od neprijatelja. Goni~i su slijedili njihove tragove i kad ih stigo{e, okru`i{e ih. Nevjernici im viknu{e: “Imate na{u rije~ i garanciju, ako si|ete i predate nam se, ne}emo ubiti ni jednoga od vas.” Asim odbi silazak i predaju i naredi svojoj grupici da im pru`i otpor. Oni su se branili, ali ih je sedam poginulo od pogodaka strijelom. Ostali su Hubejb, Zejd bin ed - Desinnet i jo{ jedan ~ovjek. Nevjernici ih jo{ jednom pozva{e uz obe}anje i datu rije~. Oni si|o{e i predado{e se. Ovi ih prevari{e i sveza{e ih tetivama svojih lukova. Onaj tre}i ~ovjek re~e: “Ovo je po~etak prevare”, pa odbi da ih slijedi. Oni su ga vukli i tjerali da ide s njima. On, i pored svega toga ne htjede i}i. Onda ga ubi{e. Zatim odvedo{e Hubejba i Zejda koje proda{e u Meki, jer su na Bedru ubili neke mekanske prvake. Hubejba zatvori{e, a onda se okupi{e da ga ubiju. Izvedo{e ga iz harema Kabe da ga razapnu. Kad su ga htjeli razapeti, on re~e: “Pustite me da klanjam dva rekata”, pa ga pusti{e i on klanja. Kad predade selam, re~e: “Tako mi Allaha, da ne}ete re}i da se pla{im klanjao bih jo{ koji rekat.” Zatim Hubejb di`e ruke na dovu i povika: “Moj Gospodaru! Svedi njihov broj (pobroji ih), ubij ih pojedina~no i nikog od njih ne ostavi!” Zatim izrecitova stihove u kojima opisuje svoje stanje od kada su ga zarobili, pa do momenta pogubljenja. Najdivnije je {to u jednom stihu ka`e da nimalo ne brine {to }e ga ubiti, jer umire kao musliman, a smrt u ime Allaha je ne{to {to }e i sam Allah, d`.{., blagosloviti. Nakon izrecitiranih stihova, obrati mu se Ebu - Sufjan i upita ga: “Bi li te veselilo da je Muhammed kod nas da ga ubijemo, a tebe da pustimo tvojoj ku}i?” On odgovori: “Ne, tako mi Allaha, ne bi me veselilo da sam ja kod svoje porodice, a da je Muhammed na ovome mjestu, pa da ga makar i trn ubode.” Kurej{ije ga potom razape{e i odredi{e ~ovjeka da ~uva njegovo tijelo. Po no}i do|e

Zape~a}eni d`enetski napitak

261

Amr bin Umejje, pa ga na prevaru stra`ara odnese i zakopa. Hubejba je ubio Ukbebin el - Haris, ~ijeg oca je ubio Hubejb na Bedru. ^injenica je da je Hubejb prvi ~ovjek koji je klanjao dva rekata sunneta pred ubistvo. Interesantno je spomenuti da je Hubejb dok je bio zarobljen i svezan u prostoriji, vi|en da jede jedan grozd, a u Meki nije bilo ni jedne datule, a kamoli gro`|a. Zejda bin el Desineta kupi Safvan ibn ‘Umejje i ubi ga kao osvetu za svog oca. Kurej{ije posla{e ljude da donesu Asimovo tijelo, kako bi bili sigurni da je i on ubijen. Asim je na Bedru ubio jednog njihovog starje{inu. Allah, d`.{., posla roj skakavaca koji pokri{e njegovo tijelo i kada do|o{e, Kurej{ije nisu mogli da mu pri|u. Ranije je Asim molio Allaha da ga ne dotakne ruka mu{rika, a potom se zavjetovao Allahu da }e se boriti i ~uvati od nevjernika. Kada je h. Omer, r.a., ~uo za ovaj slu~aj, rekao je: “Allah, d`.{., ~uva Svog roba mu’mina i nakon smrti, kao {to ga ~uva i dok je `iv.” 491

TRAGI^AN DOGA\AJ KOD BUNARA “M’AUNET”
Istoga mjeseca u kojem se desio stra{an doga|aj na Er- Red`iu, dogodila se jo{ ve}a tragedija koja je poznata u historiji pod imenom “Okr{aj kod bunara M’aunet”. Taj doga|aj po svom je zbivanju otpo~eo sli~no kao i prethodni. Naime, u Medinu kod Resulullaha, a.s., do|e Ebu - Berra Amir bin Malik iz Ned`da. Nadimak mu je bio “Mula’ibu el - Esinne” (vje{t borac kopljem). Resulullah, a.s., pozva ga da primi islam, a on, niti prihvati niti odbi, ve} re~e: “O Allahov Poslani~e, po{alji svoje drugove stanovnicima Ned`da da im objasne islam, ja se nadam da }e ga prihvatiti.” Resulullah, a.s., re~e: “Bojim se za njih. Stanovnici Ned`da im mogu zlo nanijeti.” Ebu - Berra odgovori: “JA }u ih {tititi.” Resulullah, a.s., posla s njim ~etrdeset ljudi, kako navodi Ibn - Ishak, a u sahih hadisu stoji sedamdeset ljudi - zadnja brojka je ta~nija. Nadredi im El - Munzira bin Amra, jednog iz plemena Benu - Saide, koji je imao nadimak “Oslobo|en da umre” (Molio je da ga oslobode iz zarobljeni{tva, a za uzvrat }e se boriti za islam dok ne umre). Ljudi koji su izabrani da idu u Ned`d bili su sve probrani, cijenjeni muslimani, u~a~i Kur’ana i poznavaoci islama. U putu su ~inili i dobra djela. Sabirali su drva, prodavali ih, a zatim kupovali hranu za siromahe ispred d`amija, u~ili su i tuma~ili Kur’an, klanjali no}u i tako putovali dok nisu stigli do bunara Ma’unet, koji se nalazio na zemlji izme|u plemena Amir i Hurret bin Sulejm. Oni tu odsjedo{e. Odatle posla{e glasnika Harama bin Mulhana, brata Sulejmove majke s Resulullahovom, a.s., porukom Allahovom neprijatelju Amiru bin Tufejlu. Amir ne pogleda ni poruku ni ~ovjeka, ve} naredi da ga udare s le|a kopljem. Kad koplje probi njegovo tijelo, i kad ugleda krv Haram zavika: “Allahu ekber, uspio sam, gospodara mi Kabe!”

262

Zape~a}eni d`enetski napitak

Allahov neprijatelj, Amir bin Tufejl pozva pleme Benu - Amira da krenu i pobiju ostale muslimane, ali im se oni ne odazva{e zbog garancije koju je dao Ebu - Berra bin Amir. Oni zatim pozva{e pleme Benu - Sulejm, pa im se odazva{e Isij, Real i Zukvan. Udru`i{e se i opkoli{e Resulullahove, a.s., ashabe. Sve ih redom pobi{e u `estokom okr{aju, osim Ka’ba bin Zejda bin en - Ned`d`ara. On je bio ranjen, ali je ostao u `ivotu do Bitke na Hendeku, gdje je poginuo. Amr bin Umejje ed - Dameri i El - Munzir bin Ukbe bin Amr oti{li su prije ovog stra{nog doga|aja da napasu deve, pa su iz daljine ugledali gavranove kako kru`e oko mjesta gdje se odigrala bitka. Munzir i njegov drug vrati{e se i navali{e na neprijatelja. Borili su se do zadnjeg daha. Munzir poginu uz svoje drugove, a Amr bin Umejjea zarobi{e. Kad saznado{e da je porijeklom od Mudara, Amir ga otkupi i oslobodi u ime svoje majke koja je bila du`na osloboditi roba. Amr bin Umejje vrati se u Medinu, nose}i stra{ne i tu`ne vijesti o tragediji koja je zadesila sedamdeset ~asnih i vrijednih muslimana, ~ija se tragedija mogla porediti sa tragedijom Uhuda, s razlikom {to su ljudi na Uhudu krenuli u borbu spremni da poginu, a ovi krenuli na posao spremni da rade i djeluju u miru. Kad je Amr bin Umejje bio nedaleko od Medine, sjede u hladovinu jednog drveta da se odmori. Tada nai|o{e dvojica ljudi iz plemena Kulab, pa i oni sjedo{e da se odmore. Kad ova dvojica zaspa{e, Amr ih iznenada ubi, smatraju}i da se osvetio zbog svojih drugova. Kad ih je prekopao, na{ao je kod njih ugovor o primirju od Resulullaha, a.s., za koji nije znao. Kad se vratio u Medinu, obavijestio je Resulullaha, a.s., {ta je u~inio, a Resulullah, a.s., mu re~e: “Ubio si dva ~ovjeka zbog kojih }u morati platiti veliku krvarinu i zbog kojih }e muslimani biti u te{koj neprilici od njihovih saveznika jevreja.” 492 Taj neura~unljivi potez Amra bin Umejja bit }e uzrok bitke s jevrejskim plemenom Benu - Nadir, o ~emu }emo govoriti. Resulullah, a.s., bio je jako pogo|en ovom tragedijom kod Ma’une kao i tragedijom kod Er - Red`i’a, koje se desi{e neposredno jedna za drugom. 493 Obuze ga o~aj i tuga 494 do te mjere, da je prokleo ova plemena i narod koji pobi njegove drugove. U sahih hadisu koji prenosi Enes, r.a., navodi se da je: Resulullah, a.s., proklinjao ubice svojih drugova na Ma’unetu trideset jutara, prozivaju}i na jutarnjem namazu Reala,Zukvana, Lahjana i Isijjeta. Govorio je: “Isijjete, odbio si pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, te{ko tebi!” Allah, d`.{., objavi Svom Poslaniku, a.s., ajet koji smo u~ili dok nije derogiran. “Obavijestite na{ narod da smo se sreli s na{im Gospodarom i da je On zadovoljan nama, a mi smo zadovoljni Njegovom odredbom.” Tek nakon ovoga, Resulullah, a.s., prestao je s proklinjanjem. 495

Zape~a}eni d`enetski napitak

263

BITKA S BENI EN - NADIROM
Ranije smo spominjali da su jevreji stalno pravili smutnju i da su uznemiravali muslimane, te i druge dizali protiv islama. U ve}ini slu~ajeva nisu istupali s otvorenim sukobima i ratovima. Naj~e{}e su kovali zavjere, a otvoreno i javno ispoljavali mr`nju i neprijateljstvo. Pravili su ~esto smicalice, zbog kojih su muslimani bivali uznemiravani. Sve su to ~inili i pored potpisanih dogovora isporazuma. Nakon poraza jevrejskog plemena Benu - Kajnuka i nakon ubistva Kaba bin el - E{refa, prepali su se za sebe, pa su se malo primirili i sti{ali svoje neprijateljske strasti. Ali, nakon Bitke na Uhudu, ponovo im se vrati njihova gordost i ponovo po~e{e ispoljavati svoju mr`nju i netrpeljivost prema muslimanima. ^esto su kontaktirali s munaficima i mu{ricima iz Meke. S njim su tajno radili protiv muslimana. 496 Resulullah, a.s., dugo je podnosio i strpljiv bio, dok oni ne pretjera{e u svom neprijateljstvu i zlu, posebno poslije doga|aja na Red`i’u i Ma’uni, pa poku{a{e Resulullaha, a.s., ubiti. Evo kako se to dogodilo. Nakon {to je Amr bin Umejje ubio ona dva ~ovjeka iz plemena Kilab, krenuo je Resulullah, a.s., da od muslimana i jevreja sakuplja krvarinu. S jednom grupom oti{ao je kod jevreja (a po ve} ranijem paragrafu ugovora s njima, imao je pravo na to), i kad im je zatra`io, oni odgovori{e: “U~init }emo to, o Ebu - Kasime. Sjedi ovdje, dok ne obavimo posao.” Resulullah, a.s., sjede kraj jednog zida da sa~eka dok izvr{e obe}anje. S njim sjedo{e i Ebu - Bekr, Omer, Alija i grupa ashaba. Jevreji se osami{e, a {ejtan ih je nagovorio na ovaj ~in bijede koja im je propisana, i oni skova{e plan da ubiju Allahovog Poslanika, a.s. Zatim reko{e me|usobno: “Ko }e od nas uzeti ovu stijenu, popeti se na zid i baciti je na njegovu glavu i njome je razmrskati?” Najgori od njih Amr bin D`ah{ re~e: “Ja!” Zatim im se obrati Selam bin Me{kem i re~e: “Ne ~inite to, tako mi Boga, on }e biti obavije{ten o va{oj namjeri. Neka nam ugovor bude sudija.” Oni su i pored toga bili uporni da svoju odluku provedu u djelo. U tome momentu, D`ibril Emin obavijesti Resulullaha, a.s., o njihovoj namjeri, pa Resulullah, a.s., `ustro ustade i pohita u Medinu. Ashabi ga sustigo{e i upita{e: “Ti ustade i ode, a da mi i ne primijetismo.” Resulullah, a.s., ispri~a im {ta su spremali jevreji. Ubrzo iza toga Resulullah, a.s., posla Muhammeda bin Meslemu kod jevreja Beni Nadir s porukom: “Napustite Medinu, ne mo`ete sa mnom stanovati u istom gradu. Dajem vam rok od deset dana. Koga poslije toga vidim, posje}i }u mu glavu.”

264

Zape~a}eni d`enetski napitak

Jevreji poslije ovoga nisu imali izbora. Po~e{e se spremati za odlazak. Me|utim, vrhovni vo|a munafika Abdullah bin Ubejj zatra`i od jevreja da se nigdje ne iseljavaju i da se odupru tom zahtjevu. On im poru~i da ima dvije hiljade ljudi koje }e poslati da se s njima utvrde u njihovim ku}ama. I oni su spremni umrijeti brane}i ih. “Ako budete protjerani, mi }emo sigurno s vama po}i, i kad se bude ticalo vas, nikad se nikome ne}emo pokoriti, a ako budete napadnuti, sigurno }emo vam u pomo} prite}i.” (59:11) I prite}i }e vam u pomo} Kurejza i va{i saveznici Gatafan. Tada jevreji povrati{e samopouzdanje i odlu~i{e da ostanu i da se brane. Njihov poglavar Hujej bin Ahtab povjerova u rije~i munafi~kog vo|e i posla Resulullahu, a.s., poruku: “Mi ne}emo napu{tati na{e domove, a ti ~ini {ta ho}e{!” Ovakav odgovor jevrejskog vo|e dovodio je muslimane u vrlo te{ku situaciju. Povesti novu bitku i sukobiti se sa novim prijateljem u tim za njih te{kim historijskim trenucima, nije bio lahak posao. Beduini su bili protiv njih, poraz Uhuda jo{ se osje}ao. Tragedija, jedna za drugom, najboljih muslimanskih prvaka jo{ nije osu{ila suze u o~ima, a sada i jevreji, dobro naoru`ani, brojno nadmo}niji, izazivaju na sukob i ne pomi{ljaju na predaju. Sve to navodi muslimane, mimo njihove volje na borbu, me|utim, njihova ~ula su bila svje`e uzdrmana prethodnim tragedijama, tako da su bili izlo`eni mnogim neuobi~ajenim nasiljima, bilo pojedinci ili skupine, stoga se nisu mnogo dvoumili, nego doneso{e odluku da se bore protiv Beni - Nadira, posebno nakon njihovog poku{aja da ubiju Resulullaha, a.s., pa ma kakav ishod bitke bio. Kad je Resulullahu, a.s., do{ao odgovor Hujej bin Ahtaba, on prizva Allaha, a ashabi zau~i{e tekbire, a zatim pozva{e muslimane. U Medini postavi za svoga zamjenika Ummi Mektuma, a Aliji dade barjak. Kad stigo{e do naselja Benu - Nadir, okru`i{e ga, i Resulullah, a.s., naredi blokadu. Benu - Nadir zatvori{e se u svoje tvr|ave. Iz njih su ga|ali muslimane strijelam i kamenjem. Njihove ba{~e i u njima palme i razno drve}e bili su im uveliko za{tita. Resulullah, a.s., naredi da se palme posijeku, a ba{~e spale. O tome govori Kur’an Kerim: “To {to ste neke palme posijekli, ili da uspravno stoje ostavili - Allahovom voljom ste u~inili.” (59:5) Pleme Benu - Kurejza napusti ih, Abdullah bin Ubejj iznevjeri ih, i njihovi saveznici od Gatafana ih izdado{e, i niko se od njih ne usudi da ih brani ili da im pomogne, stoga Allah, d`.{., poredi njihovu stvarnost: “Sli~ni su {ejtanu kad ka`e ~ovjeku: ‘Budi nevjernik!’ - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene vi{e ne ti~e{!’” (59:16) Opsada nije dugo trajala, svega {est no}i, ili pak kako neki ka`u petnaest no}i, a onda Allah usadi u njihova srca strah, i oni pobaca{e oru`je i prihvati{e predaju. Posla{e poruku Resulullahu, a.s., u kojoj ka`u: “Mi }emo izi}i iz Medine.” Resulullah, a.s., odgovori im da mogu izi}i s li~nim stvarima u rukama i sa svim {to mogu ponijeti njihove deve, osim oru`ja.

Zape~a}eni d`enetski napitak

265

Oni prihvati{e uvjet, ali svoje ku}e sru{i{e svojim rukama, tovare}i na deve vrata i prozore, a neki ~ak i stupove. Sve ovo natovarili su na {est stotina deva, a povrh svega toga natovari{e na njih `ene i djecu. Ve}ina njih otputova u pravcu Hajbera zajedno sa svojim prvacima Ibn - Ahtabom i Selam bin Ebi el - Hakikom. Jedna grupa otputova u [am. Dvojica jevreja primi{e islam i to Jamin bin Amr i Ebu - S’ad bin Vehb. Oni za{titi{e svoj imetak. Resulullah, a.s., zaplijeni oru`je Beni - Nadira, zauze njihova imanja, ku}e i preostali imetak. Od oru`ja zate~e 50 oklopa, 50 kaciga i 340 sablji. Zemlja i imovina Benu - Nadira pripadala je samo Resulullahu, a.s. Preko nje se nisu otvarali slobodni pje{a~ki ili karavanski putevi. Nije je dijelio na petinu kao ratni plijen. Resulullah, a.s., podijeli je zatim prvim muhad`irima, koji nisu imali svoje zemlje i svoga doma. Tako|er dade dvojici ensarija: Ebu - Dud`anetu i Sehlu bin Hunijfu, jer su bili siroma{ni. S te zemlje uzimao je godi{nju opskrbu za svoju porodicu, a ostatak prihoda tro{io je za naoru`anje i konje koji }e slu`iti u borbi na Allahovom putu. Pohod na Beni - Nadir bio je u mjesecu rebiul - evelu, 4. godine po Hid`ri ili augusta 635. godine. Povodom tog doga|aja Allah, d`.{., objavio je suru “El - Ha{r” u cijelosti. Allah je opisao progon jevreja i objelodanio pona{anje munafika. Tako|er je objavio propis “El - fej’a”, plijena koji je u vlasti samo Resulullaha, a.s.; pohvalio je muhad`ire i ensarije. Zatim je Allah, d`.{., objasnio mogu}nost ra{}i{}avanja terena oko neprijatelja; primjer za to je sje~a stabala i paljenje terena. To se ne smatra fesadom, tj. neredom na zemlji, ve} se smatra ratnom potrebom. Allah, d`.{., je u ovoj suri oporu~io vjernicima obaveznu bogobojaznost i pripremu za ahiret. Suru je zavr{io o svojoj mo}i i veli~ini, navode}i svoja lijepa imena i Svoja svojstva. Ibn - Abbas znao je re}i za suru “El - Ha{r”: “Reci - To je sura ‘En - Nadir’.” 497

BITKA U NED@DU
Pobjedom nad jevrejima Beni - Nadira, a bez gubitaka i `rtava, muslimani u Medini vrati{e svoj ugled i samopouzdanje. Munafici sti{a{e svoje strasti i prestado{e s javnim spletkarenjem. Resulullahu, a.s., pru`ala se prilika da se obra~una s beduinima, koji su uznemiravali muslimane od poraza na Uhudu, i koji su napadali islamske u~enjake na putu njihove misije {irenja i tuma~enja vjere, ubijaju}i ih u niskosti i nevjerstvu. 498 Bili su se tako uzoholili da su pomi{ljali povesti rat protiv Medine.

266

Zape~a}eni d`enetski napitak

Prije nego {to }e Resulullah, a.s., krenuti u pohod da dade dobru lekciju tim nabusitim i umi{ljenjim junacima pustinje, do njega do|o{e vijesti o grupiranju beduina i arapskih mnogobo`a~kih plemena iz Gatafana, od porodica Benu - Muhariba i Benu - S’alebeta, pa Resulullah, a.s., pozva vojsku da se spremi za pohod. Pretra`i{e pustinjske rup~age Ned`da, posija{e sjeme straha u srca tih osornih beduina, da im vi{e nikada ne padnu na pamet ru`na djela koja su po~inili prema muslimanima. Tako u|e strah u pustinjska plemena koja su navikla na plja~ku i ubijanje, da su svaki put kad ~uju za pokret muslimana, bje`ali u brda da se tamo spasu. Nakon ovih uspje{nih pohoda na Benu - Nadir i Ned`d vrijedno bi bilo napomenuti jo{ jednu bitku koju su muslimani vodili u Ned`du, a oko koje ima nekih nesporazuma kod histori~ara islama i autora sira. Ta bitka u Ned`du je po njima bila u mjesecu rebius - sani ili d`umadel - ula, 4. godine po Hid`ri, a nazvana je Zatur - Rika’a. Me|utim, izgleda da je ovdje ime sporno. Bitka nije sporna, jer su muslimani u ovom periodu zaista vodili bitke, i ~istili teren od neprijatelja koji su ih svakodnevno ugro`avali. Strate{ki polo`aj Medine zahtijevao je da bude sigurna sa svake strane i od svakog neprijatelja, bilo unutra{njeg ili vanjskog, pogotovo {to je Ebu - Sufjan pripremao obe}anu bitku - revan{ obe}an kada je napustio Uhud, a vrijeme tog obe}anja se pribli`avalo. Zato su muslimani vodili pohode na arapska plemena da ih umire ili pokore. Politika rata zahtijeva da se prag osigura prije nego {to se krene na vanjskog neprijatelja. A ta bitka koju je vodio Resulullah, a.s., krajem mjeseca, rebius - sani ili po~etkom d`umadel - ula, 4. g.h., nije nikako mogla biti bitka Zatur- Rika’a jer su u toj bitki u~estvovali Ebu - Hurejre, r.a. i Ebu - Musa el - E{‘ari, r.a. Ebu - Hurejre u~estvovao je u toj bitki kao musliman, a pouzdano se zna da je islam primio par dana prije Bitke za Hajber (koja je bila 7. g.h.). Tako|er je i Ebu - Musa el - E{‘ari prispio s Resulullahom, a.s., u Bitku za Hajber kao musliman. Zna~i Zatu - r- Rika’a nije mogla nikako biti prije Hajbera, nego poslije Hajbera. U Bitki Zatur - Rika’a Resulullah, a.s., klanjao je “salatu - l - havl”, namaz za strah, a propis za ovaj namaz objavljen je u Bitki za Asfan, koja je bila poslije Bitke na Hendeku. Bitka na Hendeku bila je krajem 5. g.h.

DRUGA BITKA NA BEDRU
Kad su muslimani presjekli opasnost od arapskih beduinskih plemena i ugu{ili njihovu pohlepu, po~e{e se pripremati za ozbiljan susuret sa svojim najve}im neprijateljem, Kurej{ijama. Pro|e godina dana od Bedra, i pribli`i se vrijeme zakazanog susreta dogovorenog na Uhudu.

Zape~a}eni d`enetski napitak

267

Su|eno bi da Muhammed, a.s., sa svojim drugovima da do~eka Ebu - Sufjana i njegovu vojsku i da se ponovo oku{aju na bojnom polju, pa da se kona~no zna ko je pobije|en, a ko je pobjednik, i ko zavre|uje vlast, a ko ne. 499 Do|e mjesec {‘aban, 4. g.H. ili januar 626. g. i Resulullah, a.s., krenu na ~elu 1500 boraca i deset konja na zakazano mjesto. Bajrak je nosio Alija bin Ebi - Talib, a u Medini je Muhammed, a.s., ostavio za zamjenika Abdullaha bin Revaha. Resulullah, a.s., stigao je na Bedr i tu je ~ekao mu{rike. Ebu - Sufjan krenuo je s 2000 mu{rika iz Meke i s pedeset konja. Zaustavio se na putu prema Merri ez - Zahran, jedan dan hoda od Meke i odsjeo kod vode Mid`ne. Ebu - Sufjan nerado je krenuo iz Meke , duboko zami{ljen i upla{en zbog borbe s muslimanima. Obuzimao ga je veliki strah. Nesre}a je plijenila njegovim ~ulima. Kad je stigao do Zahrana, dalje nije smio i}i. Odlu~i da se vrati nazada. Svojim drugovima re~e: “O Kurej{ije, vama odgovara samo dobra rodna godina u kojoj }ete birati plodove i piti mlijeko, a ova va{a godina su{na je i neplodna. (Zna~i nau~ili ste se na pobjedu i dobit, a ja osje}am poraz). Stoga se ja vra}am nazad, vratite se i vi.” Izgleda da nije jedino Sufjan osje}ao strah i bojazan od neuspjeha, nego da je i ~itava vojska to osje}ala. Ljudi se bez imalo dvoumljenja ili suprotstavljanja ovom prijedlogu, a u isto vrijeme i bez poku{aja da nastave put i da se sretnu sa muslimanima, odlu~i{e na povratak. [to se ti~e muslimana, oni ostado{e na Bedru osam dana ~ekaju}i neprijatelja. Obavi{e za to vrijeme velike trgova~ke poslove. Ponijeli su dosta robe koju prodado{e i zaradi{e za svaki dirhem - dva. Potom se uputi{e u Medinu. Iznena|enje i neizvjesnost koji su visili u zraku, sada su bili pod njihovom kontrolom. Strah i bojazan postali su pro{lost, a oni su gospodarili situacijom. Taj pohod poznat je pod nazivom “Sastanakl na Bedru” ili “Drugi Bedr” ili “Posljednji Bedr” ili ~ak “Mali Bedr”. 500

BITKA NA DAVMETU - L - D@ENDELU
Resulullah, a.s., vratio se s Bedra u sigurnu zonu Medine. Sve je naokolo odisalo mirom i sigruno{}u. Resulullahova, a.s., dr`ava u~vrstila je svoje temelje. Od sada }e se Resulullah, a.s., posvetiti i najudaljenijim arapskim granicama, sve dok muslimani ne zagospodare ~itavim podru~jem, i dok ih ne priznaju i prijatelji i neprijatelji. Nakon “Malog Bedra” Resulullah, a.s., provede u Medini {est mjeseci. Zatim stigo{e do njega vijesti da plemena oko Davmetu - l - D`endela, u blizini [ama (Sirije) presijecaju trgova~ki put i vr{e prepade i plja~ke na sve prolaznike, i da su okupila veliki broj ljudi s

268

Zape~a}eni d`enetski napitak

kojima }e udariti na Medinu. Resulullah, a.s., postavi u Medini Seba’a bin Urfeta el - Gaffarija i krenu s hiljadu muslimana 25. rebiul - evela, 5. g.H. Za vodi~a puta uze ~ovjeka iz plemena Benu - Uzre, a zvao se Mezkur. Putovao je no}u, a odmarao se danju kako bi iznenadno napao neprijatelje. KAd im se pribli`io, oni se dado{e u bijeg. Onda Resulullah, a.s., udari na pje{adiju i vo|e. Koga je stigao ubio ga je, a ko je uspio pobje}i, pobjegao je. Stanovnici, doma}ini Davmetu - l - D`endela, razbje`a{e se na sve strane. KAd muslimani stigo{e u njihovo naselje, ne na|o{e nikoga. Tu Resulullah, a.s., provede nekoliko dana, razasla vojsku na sve strane, ali nikoga od njih ne na|o{e. Potom se vrati u Medinu. U tom pohodu se pomiri s Ujejnet Hi’snom. Dumet je poznato mjesto na granici sa Sirijom. Izme|u njega i Damaska udaljenost je pet no}i. S tim brzim i `estokim prepadima i mudrim i odlu~nim potezima, uspio je Resulullah, a.s., podastrijeti sigurnost i uspostavljanje mira u ~itavoj regiji i kona~no dr`ati pod svojom kontrolom~itavu situaciju. Time je uspio usmjeriti sva zbivanja muslimana, nastoje}i da umanji njihove probleme unutra{nje i vanjske prirode, koji su se itekako bili nagomilali i sa svih strana ih okru`ili. Smirili su se munafici i vi{e se nisu otvoreno pojavljivali. Iselilo je jedno jevrejsko pleme, mada je ostalo jo{ jedno, ali je ono ~uvalo kom{ijske odnose, po{tovalo ugovor i primirje. Arapska i beduinska plemena, tako|er se primiri{e, a Kurej{ije odustado{e od sukoba s muslimanima. Tada muslimani dobi{e priliku za {irenje i tuma~enje islama - vjere Allaha, Gospodara svjetova.

BITKA “EL - AHZAB” - NA HENDEKU
Nakon {to se vrati mir i sigurnost, smiri se i situacija na Arabijskom poluotoku, poslije bitaka i pohoda koji su trajali vi{e od godinu dana. Jedini se jo{ nisu opametili jevreji, iako su okusili poni`enje i sramotu kao razultat izdaje, zavjere i njihovih spletkarenja, oni se nisu probudili iz magle u kojoj su `ivjeli. Oni se i pored prividnih poku{aja ne smiri{e, a niti uze{e pouku iz poraza i nesre}e koja ih je zaslu`eno sna{la. Nakon sklanjanja u Hajber, i{~ekivali su rezultate Resulullahovih, a.s., akcija, da vide {ta }e se desiti s muslimanima u sukobu s mu{ricima (mnogobo{cima). Po{to vrijeme krenu u korist muslimana, jevreji izgubi{e priliku za {irenje svoga utjecaja na tom prostoru i za u~vr{}ivanje svoje vlasti, pa po~e{e izgarati od jada i muke. Doneso{e nanovo neopozivu odluku da otpo~nu svoje djelovanje protiv muslimana. Po~eli su spremati plan i tra`iti priliku da zadaju udarac muslimanima, koji }e biti smrtonosan i kona~no posljednji u njihovom `ivotu. Po{to nisu imali ni nalazili u sebi povoda za direktno blamiranje muslimana, iskova{e stra{an plan za tu priliku. Krenu dvadeset jevrejskih prvaka i uglednih li~nosti plemena Benu - Nadir kod Kurej{ija u Meku podsti~u}i ih da napadnu Resulullaha, a.s., i da njih, jevreje, nadrede muslimanima u vlasti. Obe}a{e im da }e i oni njima pomo}i. Kurej{ije im to obe}a{e, posebno nakon njihovog sramnog povratka s puta bez vo|ene Bitke na Bedru. U toj novoj situaciji vidjeli su priliku za spasavanje ~asti i svoga ugleda. Ova delegacija jevreja otputova u Gatafan pa pozva i arapske beduine, isto kao i Kurej{ije. I oni prihvati{e poziv. Potom u~ini isto i s arapaskim plemenima - mu{ricima, pa im neka obe}a{e, a neka odbi{e savez. Tako su jevrejske vo|e i poglavari uspjeli ujediniti stranke kufra (nevjerstva) protiv Allahovog Poslanika, a.s., i njegove vjere i muslimana. I stvarno s juga krenu{e Kurej{ije, Kenanije i njihovi saveznici Ehlu Tihame. Svima njima vo|a je bio Ebu - Sufjan. Vojska je brojala ~etiri hiljade boraca.

270

Zape~a}eni d`enetski napitak

Njima se pridru`i{e Ebu - Sulejm na putnom prevoju Zahra. S istoka krenu{e plemena Gatafana, i to: Benu - Fezzaret pod vo|stvom Ujejneta bin Hisna, Benu - Murre pod vo|stvom El - Harisa bin Avfa, Benu - E{d`ea pod vo|stvom Musara bin Ruhajle, te Benu - Esed i druga plemena. Te plemenske skupine krenu{e ka Medini prema prethodno utvr|enom dogovoru. Nakon nekoliko dana stigo{e i smjesti{e se oko Medine. Bilo ih je deset hiljada ratnika. Broj koji u svakom pogledu prema{uje brojku sveukupnog stanovni{tva Medine, uzimaju}i u obzir i `ene, i djecu, i starce. Da je kojim slu~ajem ova gomila od plemena ili regrutiranih vojnika izbila iznenada pred Medinu, bila bi to najve}a opasnost po opstanak muslimanskog bi}a od po~etka islama pa do tada. Me|utim, medinsko vo|stvo bilo je budno i trezveno. Dan - no} imalo je svoje izvidnice koje su motrile na sva zbivanja, ne samo oko Medine, ve} diljem Poluotoka. Sve ove plemenske skupine nisu se bile ni pomjerile iz svojih mjesta, a ve} su muslimani imali vijesti sa svim potrebnim podacima. Resulullah, a.s., sazva vrhovno vije}e, “[uru”, na kome se raspravljalo o planu odbrane Medine i muslimana. Nakon iscrpne analize ~itave situacije, i rasprave koja je vo|ena izme|u vije}a i vojnog vrha, slo`i{e se da prihvate prijedlog ~asnog ashaba Selmana Farisije, r.a. Selman re~e: “O Allahov Poslani~e, mi smo u Perziji imali obi~aj, ako nas napadnu u gradu, da se osiguramo hendekom (oko grada iskopan kanal).” To je bio mudar prijedlog i vrsta odbrambene taktike koju Arapi do tada nisu poznavali. Resulullah, a.s., pohita da ovaj plan provede u djelo. Naredi svakoj grupi od deset ljudi da iskopaju ~etrdeset ar{ina kanala. Muslimani su s velikim elanom i ozbiljno{}u pristupili ovom poslu. Kopali su rovove, a Resulullah, a.s., bodrio ih je i sam u~estvovao u ovome poslu. U Buhariji se navodi od Sehla bin S’ada koji pri~a: “Bili smo s Resulullahom, a.s., na (hendeku) kopanju kanala oko Medine. Oni su kopali, a mi nosili zemlju na le|ima. Tad je Resulullah, a.s., izrekao stihove: ‘Allahumme, la aj{e ill aj{e - l - Ahira fagfir lil muhad`irine ve - l - Ensara.’ 501 “Moj Allahu, ovaj `ivot nije ni{ta tek je `ivot, `ivot ahireta. Oprosti muhad`irima i ensarijama ljudima mog ummeta.” 502 Od Enesa, r.a., prenosi se: “Oti{ao je Resulullah, a.s., da vidi kopanje hendeka i ugledao muhad`ire i ensarije kako kopaju, a bilo je prili~no hladno jutro. Oni nisu imali sluge i robove da to rade za njih. Kad je ugledao Resulullah, a.s., i ashabe kako su umorni i gladni, citira stihove:

Zape~a}eni d`enetski napitak

271

‘Allahume inne - l - aj{e, aj{e - l - ahire fagfir bil ensari ve - l - muhad`ire.’ Moj Allahu, zaista je pravi `ivot `ivot ahireta, Oprosti ensarijama i muhad`irima.’ Kopa~i mu odgovori{e svim srcem: ‘Nahnu - l - lezine bajena Muhammeda Ale - l - d`ihadi ma bekina ebbeda.’ 503 ‘Mi smo ti koji smo se zarekli Muhammedu na vje~ni d`ihad dokle god smo u `ivotu.’” Prenosi se tako|er od Beraa’ bin Aziba, koji ka`e: “Vidio sam Resulullaha, a.s., kako odnosi zemlju iz kanala. Od silne pra{ine nije mu se vidjela ko`a na stomaku. Resulullah, a.s., je znao dosta stihova; ~uo sam ga kako citira stihove Ibn - Revvahe, dok je odvla~io zemlju: ‘Allahumme lev la ente mehtedejna ve la tesaddekna ve la sallejna Fenzilenne sekineten alejna ve sebbiti - l - akdame in la kina Inne - l - ula kad begu alejna ve in eradu fitneten ebejna.’” Ovi stihovi u prevodu su prepri~ani: “Gospodaru moj, da nije Tebe mi ne bismo bili na pravom putu. Ne bismo znali udijeliti sadaku, a niti klanjati namaz. Spusti na nas smiraj Svoj i u~vrsti nam noge ako posrnemo. Nevjernici nam nasilje ~ine, a ako ho}e nered, mi ga odbijamo.” El - Beraa’ nastavlja: “Resulullah, a.s., je posebnom du`inom melodije nagla{avao rimu ovih stihova.”Muslimani su s velikim elanom radili na kopanju Hendeka. Uz veliki fizi~ki napor bili su gladni da su osje}ali bolove u stomaku. Enes, r.a., pri~a: “Kopa~i su dobivali pregr{t p{enice od koje bi se za svaku grupu (od deset ljudi) pravio po jedan hljep~i}, koji su prismakali s malo masno}e. Ljudi su bili gladni, a to jelo je izazivalo nelagodnost i imalo je neugodan miris.” 504 Ebu - Talha pri~a: “Po`alili smo se Resulullahu, a.s., na glad i kada smo otkrili stomake svako je imao privezan po jedan kamen, zatim je Resulullah, a.s., otkrio svoj stomak i imao je privezana dva kamena.” 505 Prilikom kopanja hendeka pojavili su se znakovi (ajeti) kojima se potvr|uje poslanstvo Resulullahu, a.s., Vidio je D`abir binAbdullah na Resulullahu, a.s., da ga `estoko pati glad, pa zakla brav~e, a njegova `ena samelje nekoliko pregr{ti p{enice i napravi jelo. On pozva

272

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullaha, a.s., da do|e s nekolicinom ljudi i da to pojedu, a da ostali ne znaju. Resulullah, a.s., povede sve ljude s hendeka. Bilo ih je hiljadu. Svi su jeli to isto jelo i svi su se najeli, a meso osta kakvo je bilo. Tijesto od kojega je pravila i pekla hljeb, ostade kao netaknuto. 506 Sestra Nu’mana bin Be{ira do|e i donese u pletari hurmi na hendek, da ru~aju otac im i daid`a. Ona pro|e pokraj Resulullaha, a.s., i on joj zatra`i hurmi. Ona mu istrese u krilo, a Resulullah, a.s., pozva kopa~e Hendeka da pri|u i jedu. Prilazili su, uzimali i jeli, a hrpa hurmi se stalno pove}avala dok se nije po~ela prosipati mimo krila. Svi su jeli i najeli se i na kraju odustali od jela. 507 Mnogo interesantnije od ovoga pripovijeda Tirmizi, on prenosi od Buharije, a Buharija od D`abira, koji ka`e: “Dok smo kopali hendek, udarismo na veliku stijenu. Dovedosmo Resulullaha, a.s., i rekosmo: “[ta da ~inimo dalje, ova stijena se poprije~ila?” On re~e: “Ja }u je izvaditi.” Zatim pri|e, a uz stomak mu privezan kamen. Tri dana smo proveli a da nismo zalogaja okusili. Resulullah, a.s., uze kramp i udari po stijen, a ona se rasu u pra{inu i pijesak.”508 Tako|er pripovijeda El - Beraa’: “Dok smo kopali hendek, isprije~i nam se stijena koju nismo mogli razbiti krampom. Po`alismo se Resulullahu, a.s. On do|e, uze krampu i re~e: ‘U ime Allaha’, zatim udari jednim zamahom i re~e: ‘Allahu ekber!’, tada se otkide komad. Resulullah, a.s., re~e: ‘Dobio sam klju~eve [Ama, tako mi Allaha, vidim njegove crvene dvorce ovog momenta’, potom zamahnu drugi puta i udari. Otpade drugi komad, a on re~e: ‘Allahu ekber! Osvojit }u Perziju, tako mi Allaha, ja vidim bijele dvore na trgovima, sada.’ Zatim udari i tre}i put i re~e: ‘Bismillahi - u ime Allaha’, pa se izdrobi ostatak stijene, a on re~e: ‘Dobio sam klju~eve Jemena, tako mi Allaha, s ovog mog mjesta vidim vrata San’e’” 509 Sli~no ovome pripovijeda Ibn - Ishak od Selmana Farisije, r.a. 510 [to se ti~e strate{kog polo`aja Medine, okru`ivala su je brda, kamenjari i planta`e palmi, sa svih strana osim sa sjeverne. Stoga je Resulullah, a.s., kao vrli strate{ki i vojni tru~njak znao da }e sva vojska neprijatelja navaliti na Medinu s te sjeverne strane i da je nemogu}e pri}i lahko gradu s ostalih strana. Stoga je Hendek kopan samo s te sjeverne strane. Muslimani su hendek kopali po cio dan, a nave~er bi se vra}ali ku}ama na odmor. Hendek je zavr{en prema planu prije dolaska idolopokoni~ke vojske pod zidine Medine. 511 Kurej{ije se pomoli{e s ~etiri hiljade vojnika koji se spusti{e u dolinu u kojoj su se skupljale bujice iz Rume, a izme|u El - D`erfa i Zeabeta. Gatafanska plemena i ostala koja su im se pridru`ila usput iz Ned`da pomoli{e se sa {est hiljada ratnika i smjesti{e se na Zeneb Nekamu s uhudske strane. “A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov obe}ali, i Allah i Poslanik Njegov istinu su govorili!’ - i to im je samo u~vrstilo vjerovanje i predanost.” (33:22)

Zape~a}eni d`enetski napitak

273

A munaficima - dvoli~njacima i prevrtljivcima, slabi}ima, kada ugleda{e ovu silnu vojsku srca se pokoleba{e i strah ih obuze: “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali!’” (33:12) Resulullah, a.s., izi|e s tri hiljade muslimana, okrenutih le|ima brdu Sel’u i tu se u~vrsti{e. Izme|u njih i neprijatelja bio je hendek. Njihova stalna parola bila je: “Oni ne}e pobijediti”. Resulullah, a.s., u Medini je ostavio za svog zamjenika Ibn - Ummi Mektuma. Naredio je `enama i djeci da se sklone u tvr|ave Medine. Kad su mu{rici htjeli da napadnu muslimane i provale u Medinu, ugleda{e {irok kanal izme|u sebe i grada, te bijahu primorani na blokadu muslimana za koju se nisu spremili kada su po{li. Taj hendek, ova novina u strategiji ratovanja u potpunosti ih je iznenadila i nisu je nikako mogli ni predvidjeti, a kamoli prema njoj plan donositi. Mu{rici su srdito hodali du` kanala, bez uspjeha da pre|u. Ipak su tragali za slabom ta~kom odakle bi im po{lo za rukom da prodru u grad. Muslimanska vojska izlazila je u izvidnicu, napadaju}i mu{rike strijelama, kako ne bi mogli naru{iti kanal, ili ga zatrpati na nekome mjestu i time napraviti prolaz za napad. Dojadi kurej{ijskim junacima da beskorisno stoje i {etkaju oko hendeka bez ikakvih uspje{nih rezultata. Nisu opsadom mogli ni{ta u~initi, a nisu bili ni spremni za to. Stoga se izdvoji jedna grupa mu{rika u kojoj su bili Amr bin Abdu Vudd, Ikrime bin Ebi - D`ehel i Dirar bin el - Hattab, pa na|o{e naju`e mjesto na kanalu da presko~e. Na konjima su i{li uokolo izme|u zidova Hendeka, unutar kanala. Pred njih izi|e Alija bin Ebi - Talib s grupom muslimana, pa im blokira{e uski prolaz kojim su usko~ili u kanal. Amr pozva na dvoboj. Alija bin Ebi - Talib uputi mu nekoliko rije~i zbog kojih se raspali - a bio je jedan od hrabrih mu{ri~kih junaka - on sko~i s konja i udari na Aliju. Nakon hrvanja i tu~e, Alija ga ubi. Ostali su bili pora`eni, pa pobjego{e iz Hendeka kroz isti prolaz. Bili su upla{eni, pa Ikrime u strahu bje`e}i ostavi svoje koplje. Mu{rici su poku{avali u nekoliko sljede}ih dana da prodru preko Hendeka, ili da naprave prelaz preko njega, ali su ih muslimani u tome ometali uporno i konstantno. Napadali su ih strijelama i kopljima, tako da im propado{e svi poku{aji. Zbog ovih ~estih akcija koje su bile nu`ne i neophodne, Resulullahu, a.s., i muslimanima je pro{lo nekoliko namaza. U Muslimu i Buhariji od D`abira, r.a., stoji, da je Omer ibn el - Hattab do{ao na dan Bitke na Hendeku i hulio kurej{ijske nevjernike, a zatim rekao: “O Allahov Poslani~e, nisam stigao klanjati, a sunce samo {to nije za{lo, {ta da radim?” Resulullah, a.s., mu re~e: “Tako mi Allaha, nisam ni ja klanjao.” Mi tada uzesmo abdest, a i Resulullah, a.s., pa klanjasmo ikindiju nakon zalaska sunca, a iza nje klanjasmo ak{am.

274

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullah, a.s., bio je veoma `alostan {to mu je pro{ao ikindija - namaz, pa zamoli Allaha da kazni mu{rike. U Buhariji stoji preneseno od Alije, da je Resulullah, a.s., rekao na dan Hendeka: “Neka im Allah napuni njihove ku}e i njihove grobove vatrom, zato {to su nas zadr`ali od namaza ikindijskog, pa ga moradosmo klanjati poslije zalaska sunca.” 513 U Ahmedovom i [afiijinom Musnedu stoji da su muslimani zbog zauzetosti oko mu{rika propustili podne, ikindiju, ak{am i jaciju, pa su sve namaze klanjali zajedno. Nevevija ka`e: “Ova predanja mogu se uskladiti ovako: Bitka na Hendeku trajala je danima pa su nekoliko dana spajali samo neke namaze, a nekoliko dana klanjali su sve namaze zajedno.” 514 Iz navedenih hadisa zaklju~ujemo da je poku{aj probijanja preko Hendeka trajao vi{e dana. Mu{rici su se poku{avali probiti, a muslimani su se branili. Hendek je bio izme|u njih, te zbog toga nije ni do{lo do direktnog sukoba i krvavog rata. Zadovoljile su se obje strane prebacivanjem strijela i kopalja, kad nije moglo druga~ije. U ~itavome ovom mu{ri~kom pohodu i muslimanskoj odbrani, poginulo je samo nekoliko ljudi s obje strane, mogu se na prste izbrojati. [est muslimana i deset mu{rika pogo|eno je strijelom, a od toga dvojica i sabljom. U ovom strelja~kom prebacivanju ranjen je S’ad bin Muaz, r.a., kopljem u riku, pa mu je presje~ena sredi{nja vena. Ranio ga je Kurej{ija Hiban ibn el - Arka. S’ad se pomoli Allahu dovom: “Moj Allahu, Ti zna{ da nemam dra`eg neprijatelja s kojim bih se borio u Tvoje ime od neprijatelja koji je zanijekao Tvoga Poslanika i protjerao ga iz ku}e. Ja sam siguran, Gospodaru moj, da si Ti odredio rat izme|u nas i njih, pa ako treba s njima jo{ ratovati, po`ivi me zbog rata, zbog borbe protiv njih, a u Tvoje ime. A ako je rat gotov, onda neka pukne ova moja vena i neka umrem od nje.” 515 Na kraju dove re~e: “Ne dozvoli da umrem dok ne ugledam poraz Benu - Kurejze.” 516 I dok su muslimani pre`ivljavali ove te{ke trenutke na borbenoj liniji, u svojim jazbinama su se prevrtale otrovne zmije kuju}i novu zavjeru, `ele}i da izliju svoj otrov muslimanima u tijelo. Najve}i zlikovac Benu - Nadira pohita kod Benu - Kurejze (jevreji) i do|e do njihovog vo|e Ka’b bin Eseda, potpisnika ugovora i ~uvaoca zadane rije~i, koji je obe}ao Resulullahu, a.s., da }e mu prite}i u pomo} u slu~aju izbijanja rata. Hujej sti`e do Ka’bovih vrata koja mu ovaj zalupi pred nosom, me|utim, Hujej je bio toliko uporan da mu Ka’b otvori vrata, a Hujej re~e: “Do{ao sam kod tebe zbog starog poznanstva i starih veza. Doveo sam Kurej{ije i svu njihovu gospodu i junake. Eno ih na Mud`eme’u - l - Esjal iz Rime. I doveo sam Gatafane sa njihovom gospodom i ratnicima. Eno ih na Zenibu Nekami kod Uhuda. Oni mi obe}a{e i dado{e rije~ da ne}e oti}i dok ne porazimo Muhammeda i one s njim.” Ka’b mu odgovori: “Ti si do{ao kaod mene u nezgodno vrijeme. Ne mo`e iz vedra neba

Zape~a}eni d`enetski napitak

275

grmjeti i sijevati. Te{ko tebi, Hunejne! Pusti me na miru. Muhammed je prema meni iskren i osoba koja dr`i do rije~i obe}anja.” Hujej je bio uporan s Ka’bom dok ga nije uspio nagovoriti da prekine zakletvu na vjenost i zadani rije~: ako budu Kurej{ije i Gatafan odustali od borbe s Muhammedom, da oni ostanu u ~vrstom savezu, pa {ta se desi s jednima, neka bude i s drugima. Ka’b s tim potezom raskide ugovor s Muhammedom, a.s., i pristupi savezu s mu{ricima, protiv muslimana.517 I zaista, jevreji Benu - Kurejze krenu{e s pripremama za rat. Ibn - Ishak ka`e: “Safija, k}er Abdul - Muttalibova, bila se sklonila u ku}u Hasana bin Sabita. Bio je i on sa `enam i djecom. Safija pri~a: ‘Pokraj nas pro|e neki jevrejin, obilazio je oko bedema. Znali smo da su Benu - Kurejza stupili u rat s Resulullahom, a.s., jer su prekinuli ugovor. Nas nije imao niko odbraniti, jer su Resulullah, a.s., i svi ratnici van Medine, brane nas na Hendeku. Ma {ta da se nama desi, oni nam ne mogu do}i u pomo}. Rekoh tada - O Hasane, vidi{ ovog jevreja, on ne misli dobro, ja se bojim da on ostalim `idovima ne otkrije na{ neza{ti}en polo`aj, a nema ni Resulullaha, a.s., ni njegovih drugova. Si|i dole i ubij ga. - Hasan joj odgovori: -Tako mi Allaha, nemam ja za to hrabrosti.’ Safija re~e: ‘Ja se obukoh, uzeh jedno drvo i si|oh do njega, zatim ga izudarah batinom dok ga ne ubih. Vratih se ne bedem i rekoh: - O Hasane, si|i dole i uzmi stvari s njega. Ja bih to u~inila, ali on je mu{ko. - Hasan re~e: - Meni nisu potrbne njegove stvari.’” Ovaj slavni podvig tetke Allahovog Poslanika, a.s., imao je dalekose`ne posljedice u za{titi `ena i djece. Vjerovatno su jevreji mislili da ove bedeme ~uva muslimanska vojska, pa su poslali svog {pijuna da to izvidi i ne znaju}i da su bili potpuno neza{ti}eni. Me|utim, ubistvo njihovog {pijuna navelo ih je na takvo uvjerenje, pa nisu vi{e smjeli nikoga ni poslati. Me|utim, ipak su pru`ali pomo} mu{ri~koj vojsci, pokazuju}i djelom da su uz njih, a protiv muslimana. Stoga ih muslimani kazni{e i uze{e im dvadeset deva. Vijest o izdaji jevreja Benu - Kurejza sti`e do Resulullaha, a.s., i muslimana, pa Resulullah, a.s., hitno posla ljude da utvrde pravo stanje. Ako budu prekr{ili ugovor i primirje prekinuli, onda }e ih Resulullah, a.s., napasti kako to i dolikuje, i kao nala`u vojna pravila. U izvidnicu krenu{e: S’ad bin Muaz, S’ad bin Ubadet, Abdullah bin Revahha, Huvat bin D`ubejr. Nalo`io im je: “Idite i provjerite da li je ta~na ona vijest koja je do{la do nas? Ako je ta~na, meni signal po{aljite, a ne objavljujte javno pred narodom. A ako je vijst la`na, onda je glasno obznaite, neka narod ~uje.” Kad se pribli`i{e, muslimani vidje{e da je stanje gore nego {to su o~ekivali. Do~eka{e ih sa psovkom i mr`njom, a napado{e i Resulullaha, a.s., pa reko{e: “Ko je Resulullah, a.s.? Nema primirja izme|u nas i Muhammeda, a nema ni ugovora.” Muslimani se vrati{e u Medinu i signalizira{e Resulullahu, a.s., {ifrom: “Adlun i Karetun”, {to zna~i: jevreji su

276

Zape~a}eni d`enetski napitak

u~inili kao {to su u~inili Adl i Karet s ashabima na dan “Er - Red`ia”. I pored njihovog nastojanja da sakriju lo{u vijest, ljudi saznado{e za ovu te{ku jevrejsku obmanu i ugleda{e pred sobom jo{ jednu veliku opasnost. Za muslimane je situacija bila te`a nego se moglo zamisliti. Izme|u njih i Benu Kurejze nije postojala prirodna prepreka koja bi {titila zale|e muslimana. Oni su mogli udariti s le|a, a muslimani su ispred sebe imali broj~anu silu preko koje se nisu mogli povu}i. A muslimanske `ene i djeca bili su u blizini ovih agresivnih napada~a, bez sigurne za{tite i odbrane. Oni su bili u situaciji, upravo onakvoj kakvu opisuje Kur’an: “Kad su vam do{le i odozgo i odozdo (vojske), a du{a do{la do grkljana, i kada ste o Allahu sva{ta pomi{ljali - tada su vjernici bili u isku{enja stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni.” (30:10, 11) Jedan od munafika po~e smutnju plesti govore}i: “Muhammed nam obe}a da }emo se opskrbiti blagom Kisraa i Kajsara (Perzije i Vizantije), a danas nam niko ne garantira da mo`emo sigurno oti}i i u nu`nik.” Jedan drugi dobaci Resulullahu, a.s.: “Na{e ku}e su neza{ti}ene, dozvoli nam da odemo odavde i da se vratimo svojim ku}ama. Na{e ku}e su van Medine.” O ovima Allah, d`.{., objavi: “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali’, kad su neki me|u njima rekli: ‘O stanovnici Jesriba (Medine), ovdje vam nema stanka, zato se vratite’, a drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje od Vjerovjesnika i govorili: ‘Ku}e su na{e neza{ti}ene!’ - a nisu bile neza{ti}ene, ve} su oni htjeli da se izvuku...” Resulullah, a.s.,povukao se u razmi{ljanje, od momenta kada je ~uo za izdaju Benu Kurejza. Dugo je le`ao i {utio, a onda, u jednom momentu ustade i povika: Allahu ekber, muslimani budite radosni, Allahova pomo} i pobjeda sti`u.” Nakon toga, skova plan za borbu. Kao dio ovoga plana, on posla stra`u u Medinu da za{titi `ene i djecu od odmazde. Potom je ostalo ono bez ~ega se nije moglo iza}i iz ove situacije; odlu~uju}i sukob koji }e uni{titi savezna plemena. Da bi olak{ao situaciju , odlu~i da sklopi primirje s Ujejnom bin Hisnom i El - Harisom bin Avfom, dvojicom poglavara Gatafana, te da im da tre}inu medinske ljetine, a da oni da svojim narodom napuste ostala plemena. Tada bi se muslimani `estoko obra~unali s Kurej{ijama, ~iju su snagu dobro upoznali ranije, Oko ovog Resulullahovog, a.s., prijedloga povede se raspava. On zatra`i mi{ljenje dvojice S’ada (S’ad bin Muaza i S’ad bin Ubadeta), pa mu odgovori{e: “OAllahov Poslani~e, ako ti je tako naredio Allah, mi se pokoravamo tome, a ako to ti ho}e{ da uradi{ tako radi nas, nama to ne treba. I mi i oni ljudi, `ivjeli smo u nevjerstvu, ~inili smo {irk Allahu (pripisivali mu druga) i vjerovali u kipove. Oni se ni ranije nisu nikada hranili na{im plodovima, osim u

Zape~a}eni d`enetski napitak

277

gostoprimstvu, ili kad bi ih kupili. A sada, kada nas je Allah, d`.{., po~astio islamom i uputio nas u vjeru, kada nas je s tobom nagradio, zar da im sada damo od na{e imovine? Tako nam Allaha, ne! Mi }emo njima dati samo ono {to im sablje na{e pru`e.” Resulullah, a.s., prihvati njihovo mi{ljenje i re~e: “@elio sam to uraditi radi vas, po{to sam vidio da su svi Arapi stali pod jednu zastavu protiv nas.” Nakon ovoga, Uzvi{eni Allah, Njemu hvala, u~ini ne{to na {tetu neprijatelja, zavadi ih, razjedini i oslabi njihovu snagu i `elju za borbom. Povod tome je bio jedan doga|aj: Naime, do|e kod Resulullaha, a.s., jedan ~ovjek iz plemena Gatafan, a zvao se Nuajm bin Mes’ud bin Amir el - E{d`ei, r.a., i re~e: “O Allahov Poslani~e, ja sam primio islam. Niko iz mog naroda ne zna da sam musliman. Naredi {ta trebam raditi.” Resulullah, a.s., re~e mu: “Ti si samo jedan ~ovjek, pomozi nam koliko mo`e{. Rat je vje{tina, taktika i varka.” On odmah ode kod Benu - Kurejze - s njima se u predislamsko doba dru`io - i kad ga primi{e, re~e: “Vi znate koliko vas ja volim i cijenim i u kakvom sam odnosu s vama.” Oni odgovori{e: “Tako je, znamo.” On nastavi: “Kurej{ije nisu kao {to ste vi i ne misle isto {to i vi. Vi ste na svojoj zemlji, u svojim ku}ama, sa svojom djecom, `enama i rodbinim. Imate svoj imetak. Za vas nije mogu}e da se selite odatle i mijenjate mjesto boravka. Znate i to da su Kurej{ije i Gatafanci do{li da ratuju protiv Muhammeda i njegovih drugova. Vi ih podupirete i poma`ete protiv njega. Njihova zemlja, imeci, `ene i djeca su na sigurnom i nisu u opasnosti, daleko su od Muhammeda. Ako se uka`e prilika Kurej{ijama i Gatafancima, oni }e to osvojiti, a ako ne, vratit }e se svojim ku}ama, a vas }e ostaviti da se s Muhammedom obra~unate.” Oni povika{e: “A {ta trebamo raditi, o Nuajme?” On odgovri: “Nemojte se snjima zajedno boriti dok vam ne dadnu svoje ljude kao garanciju (da budu va{i taoci).” Oni reko{e: “Dao si nam ideju.” Potom Nuajm ode od njih i do|e kod Kurej{ija. On im re~e: “Vi dobro znate koliki sam vam ja prijatelj. @elim, stoga, da vam dam jedan savjet!” Reko{e dobro: “Dobro.” “Slu{ajte”, re~e on, “jevreji su se pokajali {to su prekr{ili zadanu rije~ i ugovor sklopljen s Muhammedom i njegovim drugovima. Oni su ga obavijestili da }e uzeti od vas ljude i poslati ih Muhammedu kao taoce, a zatim }e ga potpomo}i protiv vas. Ako kojim slu~ajem zatra`e od vas taoce, nemojte mi ih dati.” Nakon toga ode kod Gatafana pa i njima ispri~a isto. Kada do|e subota nave~er, mjeseca {evala, 5. g.H., Kurej{ije posla{e poruku jevrejima: “Mi nismo na svojoj zemlji, propast }e nam konji i deve, osiroma{it }emo. Dignite se s nama

278

Zape~a}eni d`enetski napitak

da se zajedno borimo protiv Muhammeda.” Jevreji im odgovori{e da je tog dana subota i reko{e: “Vi znate {ta je bilo s prija{njim jevrejima kad su radili subotom, a jo{ uz to i kad pro|e subota, mi se ne}emo boriti zajedno s vama dok nam ne date svoje ljude, koji }e nam garancija biti za kasnije (taoci).” Kad Kurej{ije ~u{e ovu vijest i oni i Gatafanci reko{e: “Bog ti je dao Nuajme {to si nas posavjetovao. Istinu si rekao.” Oni posla{e odgovor jevrejima: “Mi, tako nam Boga, ne}emo nikoga dati, bolje vam je da idete s nama da se borimo protiv Muhammeda!” Kurejza tada povika{e: “Istinu nam je rekao Nuajm!” Oni se opremi{e i me|usobno se sukobi{e. Izbi krvoproli}e izme|u jevreja i idolopoklonika. A u tom vremenu, muslimani su molili Uzvi{enog Allaha: “Na{ Gospodaru, pokrij na{u sramotu, i u~ini sigurnima na{e porodice.” Resulullah, a.s.,dovom je molio Allaha, d`.{., protiv nevjerni~kih skupina koje su se nalazile oko njih: “Gospodaru moj, Ti Koji si spustio Knjigu i Koji brzo ra~une svodi{, pokori i porazi (Ahzabe) ujedinjenog neprijatelja, Gospodaru moj, porazi ih i rasturi ih.” 518 Allah, d`.{., usli{a dove Resulullaha, a.s., i muslimana. Nakon {to se zavadi{e jevreji i mu{rici, i nakon {to sablje sijevnu{e me|u njima, Allah, d`.{., posla tako stra{an vjetar, da je bilo ~udo gledati kako lete {atori, predmeti, stvari, drve}e, ljudi. I odjednom uz taj stra{ni orkan, zemlja se zatresla zemljotresom koji se nastani u njihova srca, od meleka koje je Allah poslao, uzdrma njihovu snagu, sigurnost i samopouzdanje, a probudi strah i bojazan. Resulullah, a.s., te stra{ne no}i posla Huzejfea da vidi {ta du{mani rade. On ih zate~e u pre|a{njem stanju. Tr~ali su bezglavo unaokolo, kupili {to im je do ruku dolazilo i bje`ali prestra{eni. Huzejfe se vrati i prenese Resulullahu, a.s., da se plemena razilaze. Resulullah, a.s., zahvaljivao je Allahu, d`.{., koji odbi neprijatelja, a da ni{ta ne dobi{e i nikoga ne ubi{e. Allah, d`.{., je Svoje obe}anje ispunio, Svoju vojsku osna`io, Svog Resula pomogao, i Sam du{mane porazio. Nakon toga Resulullah, a.s., i muslimanska vojska vrati{e se u Medinu. Bitka na Hendeku je bila 5. g.H. u mjesecu {evalu, prema ispravnijem mi{ljenju. Mu{rici su u opsadi dr`ali Resulullaha, a.s., i muslimane mjesec ili gotovo mjesec dana. Nakon uskla|ivanja izvora do{lo je do toga da je opsadno stanje po~elo u mjesecu {evalu, a zavr{ilo se u zul - kadetu. Prema Ibn - S’adu, Resulullah, a.s., vratio se s Hendeka u Medinu 23. zul - kadeta. Bitka “El - Ahzab” ili “Hendek”, nije prozrokovala nikakve {tete. To je bila bitka nerava. To je bio psiholo{ki rat. Iako nije bilo `rtava a ni {tete, to je bila za muslimane najte`a i najopasnija bitka u historiji islama. Bio je to poraz za muslimansku vojsku koja izrasta u Medini. Arapi nisu imali vi{e nikakvih {ansi, jer nisu ni mogli sakupiti ve}u silu u ljudstvu od ove koja je do{la do Medine, udru`ena i sastavljena od mnogih plemena.

Zape~a}eni d`enetski napitak

279

Stoga je Resulullah, a.s., rekao nakon njihovog bijega: “Od sada }emo mi njih napadati, a ne oni nas. Mi }emo i}i na njih.” 519

POHOD NA BENU - KUREJZA
Na dan kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, Allh, d`.{., mu posla D`ibrila, a.s., u samo podne. On se taman okupao u ku}i Ummu Seleme. D`ibril mu re~e: “Je si li ti to odlo`io oru`je? Znaj da meleki nisu odlo`ili svoje oru`je. Ja se ne vra}am dok ti, odmah sada, ne pozove{ narod, s kojim ima{ da krene{ protiv Benu - Kurejze. Ja }u i}i ispred tebe i drmati njihove zidine i utvrde. U njihova srca ulijevat }u strah.” D`ibril, a.s., tada je krenuo melekima. Resulullah, a.s., naredi mujezinu da svijetu obznani: “Ko je poslu{an i pokoran, neka se odmah digne, ikindija - namaz neka ne klanja na drugome mjestu nego kod Benu Kurejza.” On ostavi u Medini Ibn - Ummi Mektuma, bajrak dade Aliji bin Ebi - Talibu i uputi vojsku prema Benu - Kurejzi. Alija je i{ao, i kada se pribli`io zidinama Benu - Kurejze, ~u ru`an govor o Resulullahu, a.s. Resulullah, a.s., krenu na ~elu muhad`ira i ensarija protiv Benu - Kurejza. Kada stigo{e do bunarskih voda, odsjedo{e kod bunara “Ena”, samo na trenutak. Po`uri{e da bi mogli izvr{iti Resulullahovu, a.s., naredbu. Krenu{e prema Kurejzama. Ikindija ih zate~e na putu. Neki reko{e: “Ikindiju }emo klanjati kako nam je nare|eno, kod Benu - Kurejza”, tako da su neki klanjali ikindiju tek nakon jacije. Neki reko{e: “Nije se to od nas tra`ilo, ve} se tra`ilo da brzo stignemo na odredi{te”, pa klanja{e ikindiju na putu. Me|utim, Poslanik nije ukorio ni jednu stranu. Eto tako je na brzinu krenula muslimanska vojska. Kad su i oni zaka{njeli pristigli, bilo ih je tri hiljade. Bilo je i trideset konja. Oni opkoli{e Benu - KUrejze i proglasi{e blokadu. Kad opsada potraja i kada ih pritisnu glad, jevrejski poglavar K’ab bin Esed predlo`i jevrejima tri mogu}a rje{enja: 1. da se predaju i prime islam, te sa~uvaju sebe, svoj imetak, sinove i `ene. Tada im K’ab re~e: “Tako mi Boga, obistinilo vam se do sada da je Muhammed Bo`iji Poslanik, a o tome ka`e i va{a Sveta knjiga”; 2. da pobiju svojim rukama svoju djecu i `ene i da sa sabljama navale na Resulullaha, a.s., i muslimane, te da se bore dok neko ne pobijedi;

280

Zape~a}eni d`enetski napitak

3. ili da napadnu Resulullaha, a.s., i muslimane u subotu, a oni su sigurni da ne}e biti napadnuti subotom. Jevreji odbi{e sva tri K’abova prijedloga, a Ka’b bin Esed, njihov vo|a - u srd`bi i ljutnji re~e: “Nikad, od kada vas je majka rodila pa do sada, niste imali odlu~nosti i pameti.” Nakon svega toga Benu - Kurejzi nije ostao izbor druga~iji ve} da potpadne pod Resulullahov, a.s., sud. Prije toga `eljeli su saznati od nekih muslimana, svojih saveznika, {ta }e biti s njima, ako prihvate Resulullahovu, a.s., presudu. Posla{e molbu Resulullahu, a.s., da im po{alje Ebu - Lubabeta, da ga pitaju za savjet. On je bio s njima u dobrim odnosima, njegova djeca i imanja bila su na podru~ju Beni Kurejz. Kad ga ugleda{e, prema njemu krene grupa ljudi, `ena i djece, pla~u}i. On ih umiri, a oni upita{e: “[ta misli{ Ebu - Lubabe, da li da prihvatmo da nam Muhammed sudi?” On odgovori: “Da!”, a zatim pokaza rukom ispod vrata, kazav{i im da ih ~eka klanje. Ebu - Lubabe istog je momenta shvatio {ta je uradio, to jest da je prevario Allaha i Njegovog Poslanika, a.s., pa se direktno uputi u Medinu, ne svra}aju}i kod Resulullaha, a.s. Kad je stigao u Poslanikovu, a.s., d`amiju, zaveza se za stup d`amije i zakle se, da ga ne}e niko odvezati dok ga Resulullahova, a.s., ruka ne odve`e i zakle se da ne}e nikada vi{e njegova noga kro~iti na zemlju Beni - Kurejze. Kada do|e vijest do Resulullaha, a.s., {ta je u~inio Ebu - Lubabe, on re~e: “Da je do{ao direktno do mene, oprostio bih mu, ali kad je uradio to {to je uradio, ja ga ne}u odvezati s tog mjesta dok mu Allah ne oprosti.” I pored toga {to je Ebu - Lubabe nagovijestio Benu - Kurejzi, oni odlu~i{e da prihvate Resulullahov , a.s., sud nad sobom. Jevreji su mogli dugo da izdr`e opsadu, jer su u svojim zalihama imali svega dovoljno, a muslimani su bili na`estokoj hladno}i, a i hrane je nestalo, pa su bili i gladni i bosi, a potom jo{ i iscrpljeni zbog neprekidnih prethodnih ratova. I rat s Kurejzom je bio psiholo{kog karaktera. Benu - Kurejze bili su isprepadani. Allah, d`.{., uselio je strah u njihova srca. Njihova motivacija oslabi i dosti`e najni`i stupanj kada Alija bin Ebi - Talib i Zubejr bin el - Avvam istupi{e i Alija viknu: “O odredu vjernika! Tako mi Allaha, okusit }u ono {to je Hamza okusio, ili }u osvojit njihovu utvrdu.” Tada oni pohita{e da prihvate Resulullahovu, a.s., presudu. Resulullah, a.s., naredi da se mu{karci zarobe. Ruke su im vezali pod kontrolom Muhameda bin Seleme (ensarije), a `ene i djecu odvojili su na drugu stranu. Predstavnici plemena El - Evs do|o{e do Resulullaha, a.s., i reko{e: “O Allahov Poslani~e, u~inio si s Benu - Kajneka ono {to si u~inio, i oni su saveznici na{e bra}e iz plemena El - Hazred`, a ovo su na{i Prijatelji, pa budi dobar prema njima.” Resulullah, a.s.,

Zape~a}eni d`enetski napitak

281

upita: “Bi li vam bilo drago da nad njima presudu donese neko va{?” Odgovori{e: “Da.” Resulullah, a.s., re~e: “Neka to bude Sa’d bin Muaz.” Oni odgovori{e: “Prihva}amo.” Resulullah, a.s., posla vijest Sa’d bin Muazu u Medinu, koji nije s njima krenuo na put zbog rane zadobijene u Ahzab - bitki, pa on uzjaha magarca i do|e do Resulullaha, a.s., a jevreji, sada kao njegovi {ti}enici, povika{e: “O Sa’de, budi fin i dobar prema svojim podanicima. Resulullah, a.s., te postavio da bude{ dobar”, a on je {utio i ni jednu im nije odgovarao. Kad mu dojadi{e s govorom, on re~e: “I Sa’du do|e vrijeme da se na Allahovom putu ni~ijeg prijekora ne boji.” Kad to ~u{e, neki jevreji vrati{e se u Medinu, a vijest o smrti }e mi saop{titi narod. Kad Sa’d do|e do Resulullaha, a.s., Poslanik re~e svojim ashabima: “Ustanite prema svome poglavaru.” Po{to su mu napravili mjesto da sjedne, reko{e: “O Sa’du, ovaj narod prihva}a tvoj sud.” A on dodade: “I moja odluka }e se provesti u djelo?” Odgovori{e: “Da.” “A ho}e li je prihvatiti muslimani?” Reko{e: “Da.” “I ostali?”, pa nai{areti, “svi koji su ovdje?”, pa okrenu lice na stranu gdje je sjedio Resulullah, a.s., iz po{tovanja prema njemu. “Da.” “Va`it }e i za mene!”, odgovori Resulullah, a.s. On zatim re~e: “Donosim presudu: da se mu{karci pobiju, djeca i `ene zarobe, a imetak podijeli.” Resulullah, a.s., re~e: “Sudio si prema Allahovom zakonu koji je iznad sedam nebesa.” Sa’dova presuda bila je vi{e nego pravedna. Benu - Kurejza su za neprijateljstvo, izdaju, prevaru i svo zlo koje su nanosili muslimanima, spremili oru`je za krvavi obra~un s njima. Nakon pregleda njihovih ku}a muslimani na|o{e: 1500 sablji, 2000 strijela i kopalja, 300 oklopa, 500 {titova i kofa. Resulullah, a.s., naredi da se zatvore mu{karci Benu - Kurejza u ku}u Harisove k}erke, `ene iz plemena Benun - Ned`d`ar. Za njih se iskopa{e rupe na trgu Medine. Odvodili su ih na rupe i tu ih ubijali, grupu po grupu. Oni koji su bili u zatvoru sa svojim vo|om K’ab bin Esedom, upita{e ga: “[ta misli{, {ta }e biti s nama?” On odgovori: “Zar ni ovdje pameti nemate? Zar ne vidite da oni koji prozivaju ne odustaju, a ko od va{ih ode, ne vra}a se. Tako mi Boga, ubijanje.” Bilo je oko 600 ili 700 ubijenih. Jedino na ovaj na~in moglo se stati u kraj zmijama otrovnicama i njihovom zlu i izdaji. Oni su prekr{ili zadanu rije~, pogazili ~vrsti ugovor, pomagali ujedinjenim plemenima da uni{te muslimane u njima najte`em momentu u `ivotu. Oni su tim svojim postupcima upisani u najve}e ratne zlikovce, koji su zaslu`ili smrtnu kaznu. U ovoj skupini ubijen je i najve}i savezni~ki zlikovac, spletkaro{ i lopov svih vremena, Hujej bin Ahtab, otac Safije, majke svih mu’mina, r.a. On je u{ao s Benu - Kurejzom u savez kada su ih napustile Kurej{ije i Gatafani pa se s njima utvrdio. K’ab bin Esed mu je ranije obe}ao uto~i{te u vrijeme Bitke na Hendeku, kad je do{ao da tra`i od Kurejze prekid ugovora, i da pritekne u pomo} plemenima.

282

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kada ga privedo{e ruku svezanih za vrat, a na njemu je bio ogrta~ na kojem je posvuda napravio rupe koliko za jedan prst kako mu ne bi bio oduzet, re~e Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “Ne}u koriti sebe zbog neprijateljstva prema tebi, ali onaj ko se bori protiv Allaha, d`.{., biva pobje|en.” Zatim re~e: “O ljudi, nema sumnje u Allahovu naredbu, tu je Knjiga i Njegova odredba, i krvavi obra~un koji je Allah propisao za Benu-Izrael}ane.” Zatim sjede, pa mu odsjeko{e glavu. Od njihovih `ena ubijena je samo jedna, koja je ubila muslimana Hillada bin Suvejda, baciv{i na njega veliki kamen. Zbog toga je tako zavr{ila. Resulullah, a.s., naredio je da ne ubijaju one koji nisu bili punoljetni. Takav je bio Atijja el - Kerezi. On osta u `ivotu, zatim primi islam i ubroja se u ashabe. Sabit bin Kajs zatra`i od Resulullaha, a.s., da mu pokloni Ez - Zubejra bin Bataa s njegovim imetkom i porodicom, a Sabit je Ez - Zubejru dugovao dobro~instvo, i Resulullah, a.s., njega i njegovu porodicu dodijeli Sabitu. Sabit re~e Ez - Zubejru: “Meni te je poklonio Resulullah, a.s., kao i tvoju porodicu i imetak, a ja ti ih vra}am.” Nakon {to sazna za pogubljenje svoga naroda, Ez - Zubejr re~e: “Ja od tebe tra`im, radi na{eg ranijeg prijateljstva, da me pridru`i{ mojim najmilijim”, tj. da ga ubije. Sabit mu to ispuni i ubi ga. Jedino od njegove djece ostavi u `ivotu Abdurrahmana bin Zubeira, koji primi islam i postade jedan od ashaba. Tako|er, Umul - Munzir, Selma, poznata kao k}er Kajsa en - Ned`d`arije, zatra`i da joj poklone Rufaat bin Samuela el - Karziju, pa joj to i u~ini{e. Ona ga ostavi u `ivotu, a on primi islam i postade ashab. No} uo~i presude, islam je primila jedna grupa koja je bila pomilovana. Oprosti{e im krv, imetke i porodice. Te no}i, Medinu je napustio i jedan neutralni jevrej koji nije u~estvovao u neprijateljstvu prema Resulullahu, a.s. On se zvao Amr. Njega ugleda Muhammed bin Selema, vo|a stra`e Poslanikove, pa kada ga prepozna, pusti ga da ode, ali ne zna gdje je oti{ao. Resulullah, a.s., podijeli imovinu Benu - Kurejze nakon {to odvoji petinu. Tri dijela za konjanike, od toga dva za konja i jedan dio za pje{aka. Roblje posla u Ned`d po S’ad bin Zejdu, ensariji, da ih proda i za njih kupi oru`je i konje. Resulullah, a.s., odabra za sebe Rejhanu, k}er Amra bin Hanakata, koja je bila kod Resulullaha, a.s., u vlasni{tvu sve do njegove smrti, kako ka`e Ibn - Ishak 520, a El - Kelbi ka`e: “Resulullah, a.s., nju je oslobodio zarobljeni{tva i 6. g.H. o`enio se njome. Ona je umrla kad se on vratio sa Oprosnog had`a, pa ju je zakopao u D`ennetu - l - Bekii. 521 Kad se zavr{i problem sa Kurejzom, Allah, d`.{., usli{a dovu Svoga dobrog roba Sa’d bin Muaza, r.a. , koju smo ranije naveli u okviru Bitke na Hendeku. Nakon bitke, Resulullah, a.s., njemu je razapeo {ator u svom mesd`idu, da ga u bolesti mo`e obilaziti. Kad je stradalo pleme Benu - Kurejza i njegova rana se raspade. Ai{a, r.a., pri~a: “Rana mu se

Zape~a}eni d`enetski napitak

283

raspade i nisu je mogli nikako previti, jer je krv stalno tekla. U mesd`idu je bio tako|er {ator Benu - Gaffara, pa kad je krv dotekla do njih, upita{e: ‘O vi kom{ije, {ta nam ovo dolazi s va{e strane?’, kad ono Sa’d krvari iz svoje rane. Umro je ubrzo od toga. 522 U Buhariji i Muslimu prenosi se od D`abira da je Resulullah, a.s., rekao: “Zatresao se Ar{ur - Rahmani (Bo`ije prijestolje) zbog smrti Sa’da bin Muaza.” 523 Tirmizi je uvrstio u sahih hadise Enesov hadis u kojem ka`e: “Kad su ponijeli d`enazu Sa’da bin Muaza, munafici su rekli: ‘Kako je lahko njegovo tijelo’, a Resulullah, a.s., re~e: ‘Zaista su ga meleki nosili!’” 524 U toku opsade Benu - Kurejze, ubijen je jedan musliman i to Hallad bin Suvejd, kada ga je ga|ala jevrejka kamenom. U toku opsade umro je prirodnom smr}u Ebu - Sinan bin Muhsin, brat Ukka{a. [to se ti~e Ebu - Lubabe, koji se svezao za stup u mesd`idu, proveo je {est no}i tako svezan. @ena mu je dolazila svaki namaski vakat, pa bi ga odvezala da klanja, a onda bi ga opet svezala. Tada do Resulullaha, a.s., do|e njegova dova pokajanj, nave~er, dok je Resulullah, a.s., bio u ku}i Ummu - Seleme. Ummu Selema ustade i kroz ku}na vrata re~e Ebu - Lubabu: “Obraduj se , o Ebu - Lubaba, Allah ti je oprostio!”, a ljudi pohita{e da ga oslobode. On odbi pomo} bilo kog osim Resulullaha, a.s. Kad je Resulullah, a.s., i{ao na sabah - namaz, pro{ao je pokraj njega i odvezao ga. Na kraju, da jo{ jednom spomenemo, da je bitka Benu - Kurejza bila u zul - kadetu, 5. g.H., i da je opsada trajala 25 dana. 525 U povodu ove bitke El - Ahzab ili Hendek i bitke s Benu - Kurejzom, Allah, d`.{., objavio je ajete u suri El - Ahzab. U njima je komentirao najzna~ajnije doga|aje izme|u mu’mina (vjernika) i munafika (licemjera), zatim napu{tanje borbe od plemena, kao i rezultate izdaje od pripadnika “Knjige” - jevreja.

284

Zape~a}eni d`enetski napitak

VOJNE AKTIVNOSTI POSLIJE BITKE BENU - KUREJZE
UBISTVO SELAMA BIN EBI EL - HAKIKA
Selam bin Ebu el - Hakik - nadimkom Ebu Rafi’ - bio je jedan od najve}ih jevrejskih kriminalaca, koji je podigao i ujedinio arapska plemena protiv muslimana i pomogao ih velikim materijalnim dobrima. 526 On je li~no vrije|ao Resulullaha, a.s. Kad su se muslimani obra~unali s Benu - Kurejzom, zatra`i{e dozvolu od Resulullaha, a.s., da ubiju Ebu - Rafia. K’ab bin el - E{refa imali su privilegiju ubiti ljudi iz plemena El - Evs. Pleme El - Hazred` je tako|er `eljelo u~initi veliko djelo za islam, pa da budu na istom nivou kao i El - Evs. Stoga pohita{e da dobiju dozvolu od Resulullaha, a.s., da njima dodijeli privilegiju da ubiju Selama bin Ebu el - Hakika (Ebu - Rafi’). Resulullah, a.s., dozvoli im, ali zabrani da se ubijaju `ene i djeca. Opremi se grupica od pet ljudi, svi iz porodice Benu - Selema, Hazred`lije. Vo|a im je bio Abdullah bin Atik. Ova grupica krenu prema Hajberu gdje su se nalazile utvrde Benu - Rafia. Kad im se pribli`i{e, padao je mrak i ljudi su zatvarali stoku s pa{e. Abdullah bin Atik re~e svojim drugovima: “Ne idite s tog mjesta, ja odoh da obi|em ne bih li na{ao otvorena vrata da u|em.” On ode i na|e otvorena vrata, a zatim se zagrnu svojim ogrta~em kao da }e obaviti nu`du i tako ostade ~u~e}i dok ljudi ne u|o{e u ku}e. Zatim mu se obrati vrata: “O Abdullahu, 527 ako ho}e{ da u|e{, u|i, jer ja ho}u da zaklju~am vrata.” Abdullah bin Atik pri~a: “Ja u|oh i pritajih se. Kad ljudi u|o{e u ku}e i kapije se zatvori{e, a reze se postavi{e, ustadoh iz mraka, pa skidoh rezu i otvorih vrata. Ebu - Rafia sijelio je sa svojim dru{tvom u dvori{tu. Kad ode dru{tvo od njega, odoh do njega. Otvarao sam i zatvarao vrata svima koji su dolazili. Pomislih: ako me ljudi primijete, ne}e me uhvatiti dok ga ne ubijem. Ja mu se privukoh. On je sjedio u mraku u ku}i me|u svojom djecom. Nisam mogao ta~no znati gdje on sjedi. Viknuh: ‘Ebu - Rafia!’ - a on upita: ‘Ko je to?’ Krenuh prema glasu i udarih svojom sabljom, a ni sam ne znam kako. On vrisnu, a ja izletih i sklonih se malo u stranu u mrak. Pri~ekah, a onda opet uletjeh kod njega i upitah: ‘Ko to vi~e , o Ebu - Rafia?’ On odgovori: ‘Kukala ti majka, neki ~ovjek je u ku}i, maloprije me je udario sabljom.’ Potom ga ja udarih sabljom vi{e puta, ali ga ne ubih. Na kraju zabodoh sablju u njegov

Zape~a}eni d`enetski napitak

285

stomak i kad ona izi|e na le|a, znadoh da sam ga ubio. Zatim sam otvarao vrata jedna za drugim, sve dok nisam do{ao do vrata iza kojih su bile stepenice. Ja zakora~ih i na|oh se na zemlji, a bila je mjese~ina. Slomio sam nogu, pa je zamotah svojim turbanom. Zatim sam sjeo na vrata i rekao sebi da ne}u oti}i dok ne saznam da li sam ga ubio ili ne. Kad pijevci zapjeva{e, glasnik puhnu u rog i re~e: ‘Ogla{avam smrt Ebu - Rafia, trgovca, stanovnika Hid`aza.’ Kad to ~uh, pohitah kod svojih drugova i rekoh: ‘Spas, Allah je ubio Ebu - Rafia.’ Zatim odosmo u Medinu i ja ispri~ah Resulullahu, a.s., {ta se dogodilo, a on re~e: ‘Pru`i svoju nogu.’ Ja je pru`ih, a on protra ranu svojom rukomi bi kao da i nije slomljena.” 528 Ovo nam je prenio Buharija, a Ibn - Ishak ka`e da je cijela grupa u{la kod Ebu - Rafia i da su svi u~estvovali u njegovom ubijanju, a zadnji koji mu je zadao smrtonosni udarac, bio je Abdullah bin Enis. U Ishakovom predanju stoji da su Hazred`lije poslije ubistva Ebu - Rafia krenule da izi|u, a bio je mrak, te Abdullah bin Atik slomi nogu. Oni ga poneso{e do korita za vodu i tu se sakri{e. Jevreji zapali{e vatre na sve strane, a zatim po~e{e pretra`ivati okolicu. Kad ne na|o{e nikoga, vrati{e se svom ubijenom drugu. Kad jevreji odo{e, Hazred`lije poneso{e Abdullaha bin Atika i odo{e u Medinu do Resulullaha, a.s. 529 Ova akcija je bila u zul - kadetu, ili zul - hid`etu, 5. g.H. 530 Kad se vratio Resulullah, a.s., iz Bitke Ahzab i Kurejza, i kada je izvr{io presudu nad ratnim kriminalcima, zapo~eo je nove odgojne pohode na arapska i beduinska plemena koja nisu prihva}ala prirodne zakone mira i sigurnosti na lijep na~in, ve} samo silom.

POHOD MUHAMMEDA BIN MESLEME
To je bio prvi pohod na odmetni~ka plemena koja su u~estvovala u Ahzabu protiv muslimana. U ovoj konji~koj izvidnici u~estvovalo je trideset jaha~a, koji se uputi{e u El - Karta’ pokraj Darje u El - Bikratu (Ned`d). Izme|u Darjetza i Medine je sedam dana puta. Krenuli su 10. muharema, 6. g.H. Od Darjeta su nastavili do doline Benu Bekra bin Kulaba. Odmah su ih napali, i oni pobjego{e, a muslimani zarobi{e veliki plijen. U Medinu su se vratili 29. muharema. Sa sobom su povelizarobljeni{tvo Sumamea bin Esala el - Hanefiju, poglavara plemena Benu - Hanife. On je kriomice krenuo da ubije Resulullaha, a.s., po naredbi Musejleme Kezzaba. 531 Muslimani ga uhvati{e i povedo{e sa sobom. Kad ga dovedo{e u Medinu, zaveza{e ga za stup mesd`ida. Kad je Resulullah, a.s., do{ao da ga vidi, re~e: “[ta je s tobom Sumame?” “Ni{ta, sve je u redu, o Muhammede; ako }e{ da ubije{, prolit }e{ samo krv, ako }e{ pomilovati, pomilovat }e{ zahvalnog, ako tra`i{ imetak, reci, {to god zatra`i{ dobit }e{.” Muhammed, a.s., ostavi ga i ode.

286

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kad nai|e drugi put pored njega postavi mu isto pitanje, a on mu odgovori kao i prvi put. Kad pro|e Resulullah, a.s., pokraj njega tre}i put, i po{to bi isto pitanje i isti odgovor, Resulullah, a.s., re~e: “Pustite Sumamea.” Pusti{e ga, a on ode do najbli`e palme kraj mesd`ida, okupa se, a zatim do|e kod Poslanika, a.s., primi islam i re~e: “Tako mi Allaha, nije na zemlji bilo meni mr`eg lica od tvoga lica, a sada mi tvoje lice postade najdra`e na svijetu. I tako mi Allaha, nije bilo na zemlji meni mr`e vjere od tvoje vjere, a sada mi postade najdra`a vjere. Tvoji me konjanici pokupi{e, a ja sam `elio i}i da obavim umru.” Resulullah, a.s.,obradova ga i re~e mu da ode obaviti umru. Kad je on stigao u Meku, Kurej{ije mu reko{e: “Ti promijeni vjeru, o Sumame?” On odgovori: “Ne, tako mi Allaha, ve} postadoh musliman kao {to je i Muhammed, a.s. Znajte dobro, da vam ne}e do}i s Jemame ni zrno p{enice bez dozvole Resulullahove, a.s.” Jemama je bio seoski predio Meke gdje su uspijevale `itarice. Kad Sumame ode u svoj kraj, zabrani da se p{enica isporu~i u Meku. Kurej{ije su se uzmu~ile, a onda napisa{e Resulullahu, a.s., pismo u kojem ga mole da im se smiluje i da zamoli Sumamea da im po{alje `itarice. Resulullah, a.s., to i u~ini, a on im isporu~i. 532

POHOD NA BENU - LIHJAN
Benu - Lihjan je pleme koje je obmanulo deset ashaba na Er - Red`iu i koje je bilo uzrok njihovom stradanju. Ali, po{to je njihovo naselje bilo duboko u podru~ju Hid`aza, gotovo na granici s Mekom, a neprijateljstvo izme|u muslimana, beduina i Kurej{ija `estoko u~estalo, Resulullah, a.s., smatrao je da ne treba prodirati tako duboko u blizinu najve}eg neprijatelja. Me|utim, kada su plemena iznevjerila jedna druge u Bitki Ahzab, kada je oslabila njihova mo} i kada su se zbog te{kog stanja donekle primirili, Poslanik, a.s., uvidio je da je do{lo vrijeme da se osveti Benu - Lihjanu za ubijene drugove na Er Red`iu. Stoga krenu u pohod na njih u rebiul - evelu ili d`umadel - ula, 6. g.h. na ~elu dvjesto drugova. U Medini ostavi za zamjenika Ibn - Ummi Mektuma. Najavi svima da ide u [am i krenu na sjever od Medine. Me|utim, nakon kra}eg putovanja prema sjeveru, skrenu ka dolini Garan, koja se nalazi izme|u Eme|i i Usfana, gdje su stradali ashabi. Resulullah, a.s., stigao je u velikom trku na odredi{te i po~eo dozivati starje{ine. Narod Benu - Lihjana pobje`e u brda, obuzet `estokim strahom od muslimanske vojske, tako da u naselju ne zateko{e nikoga.

Zape~a}eni d`enetski napitak

287

Resulullah, a.s., u njihovoj domovini ostade dva dana. Slao je u brda svoje izvidni~ke grupe ne bi li koga uhvatilii, ali bez uspjeha, jer su se ve} razbje`ali i posakrivali. Nakon toga Resulullah, a.s., krenu u Asfan Odatle posla deset konjanika u Kera - l Gamim, blizu Meke, da bi za njih ~ule Kurej{ije. Kad je i taj posao ura|en, vrati se Resulullah, a.s., u Medinu iz koje je na ovom putu odsustvovao ~etrnaest dana.

NASTAVAK VOJNIH AKTIVNOSTI U VIDU IZVI\ANJA, PREPADA I MISIJA
Resulullah, a.s., u sljede}em periodu bio je veoma a`uran u slanju vojnih trupa na izvi|anje i ~uvanje granica iz sigurnosnih razloga, te u slanju istih u pregovara~ke misije iz politi~kih razloga. Evo u kratkim crtama pregleda tih aktivnosti: 1. Vojna akcija Uka{a bin Muhsina na El - Gumer, u mjesecu rebiul - evelu ili rebiul ahiru, 6. g.H. Uka{e je krenuo s ~etrdeset ljudi na Gumer, vodu koja je pripadala Benu Esedu. Kad stigo{e u njihovo naselje, narod se razbje`ao, a muslimani uze{e ratni plijen od dvjesto deva i povedo{e ih u Medinu. 2. Vojna akcija Muhammed bin Mesleme na mjesto Zu - l - Kissa u mjesecu rebiul evelu ili ahiru, 6. g.H. Ibn - Meslema krenu s deset ljudi u Zu - l - Kissa, naselje Benu Sa’lebe. Narod se pritaji i posakriva, ali kad pade no}, i kad ova grupa zaspa, njih oko stotinu opkoli{e ih i pobi{e sve osim Ibn - Mesleme, koji pobje`e ranjen. 3. Akcija Ebu - Ubejdet bin El - D`errah na Z l - Kissa, u mjesecu rebiul - ahire, 6. g.h. Resulullah, a.s., posla Ebu - Ubejdeta neposredno nakon stradanja drugova Muhammed bin Mesleme, da ih osveti. S Ebu - Ubejdeom krenu ~etrdeset ljudi u obra~un. Putovali su pje{ice cijelu no} i u zoru napado{e Benu - Sealebe, te ih nagna{e u bijeg. Sklonili su se u brda. Samo su jednog ~ovjeka potrefili, ali on primi islam. Stekli su veliko bogatsvo u devama i sitnoj stoci. 4. Akcija Zejda bin Hariseta u El - D`emumu, mjeseca rebiul - ahire, 6. g.H. D`emum je bunar plemena Benu - Sulejm, u mjestu Merru - Zahran. Zejd sti`e u Merru Zahran, pa uhvati jednu od njihovih `ena iz porodice Muzejne, a zvala se Halima. Ona im pokaza sjedi{te Benu - Sulejma, a oni napado{e, zarobi{e veliko bogatsvo i pokupi{e ljude u zarobljeni{tvo. Kad ostavi{e ono {to je zaplijenjeno, Resulullah, a.s., pokloni Muzejnijki slobodu, kao i njenom mu`u. 5. Akcija Zejda bin Hariseta na El - Asa, u mjesecu d`umadel - ula, 6. g.H. na ~elu sto i sedamdeset jaha~a.Oni zaplijeni{e kurej{ijski karavan koji je predvodio Ebu el - Haris. On do|e kod biv{e `ene Zejnebe i zatra`i od nje da moli Resulullaha, a.s., da vrati imovinu

288

Zape~a}eni d`enetski napitak

karavana. Ona to u~ini, a Resulullah, a.s., objasni ljudima da vrate imovinu na lijep na~in, bez prisile. Muslimani vrati{e sve {to su uzeli, od najve}eg do najmanjeg, a Ebu el - HAris vrati se u Meku i ljudima predade njihovu robu. Nakon toga primi islam i odseli u Medinu. Resulullah, a.s., vrati mu Zejnebu za `enu na osnovu prethodnog braka, i pored odvojenog `ivota vi{e od tri godine, {to potvr|uje i sahih hadis. 533 To je u~inio Resulullah, a.s., zato, {to ajeti o zabrani udaje muslimanke za nemuslimana nisu bili do tada objavljeni. [to se ti~e hadisa koji navodi da ju je dao Ebu el - Asu pod novim nikahom (vjen~anjem), ili vratio mu je nakon {est godina odvojenog `ivota, oni nisu sahih hadisi ni po zna~enju, ni po lancu prenosilaca (senedu). 534 ^udno je da se neki ~vrsto dr`e ovog slabog hadisa, kad imaju sahih hadis. Oni ka`u: “Ebu el - Haris primio je islam pred kraj 8. g.H., neposredno pred osloba|anje Meke.” Potom sebe pobijaju pa ka`u: “Zejneb je umrla po~etkom 8. g.H.” Mi smo primili dokaze u komentaru djela “Bulugul - meram”, a Musa ibn ‘Ukbe sklon je mi{ljenju da se ovaj doga|aj dogodio 7. g.H. 6. Zejdova akcija, ponovo, u Tarf ili Tark u mjesecu d`umadel - ahire, 6. g.H. Zejd krenu s petnaest ljudi na Benu - Selabea. I opet beduini pobjego{e. Bojali su se da nije Resulullah, a.s., krenuo na njih. Od njih Zejd zaplijeni dvadeset deva, a odsustvovao je ~etiri dana. 7. Zejdova izvidnica u Vadi - l - Kura, u mjesecu red`epu, 6. g.h. Zejd krenu s dvanaest ljudi u Vadi - l - Kura, radi izvi|anja neprijateljskog kretanja. Napado{e ih stanovnici Vadi - l - Kura, pa ubi{e devet, a trojica se spasi{e. Me|u njima je bio i Zejd bin el - Harise. 535 8. Akcija El - Habet. Taj izvi|a~ki pohod dogodio se u red`epu, 8. g.H. Me|utim, prema doga|aju, izgleda da je bio prije primirja na Hudbeji. D`abir pri~a: “Poslao nas je Resulullah, a.s., s tristo jaha~a (na ~elo nam je postavio Ebu - Ubejdea bin el - D`erraha), da motrimo na kurej{ijski karavan. Dok smo izvi|ali, spopade nas `estoka glad, pa smo jeli li{}e koje jedu deve (a li{}e se zove El - Habet), te je po njemu vojska dobila ime “El - Habet”. Tada jedan od ljudi zakla tri grla,pa jo{ dva puta po toliko. Ebu - Ubejde zabrani dalje klanje grla. Zatim nam more izbaci morsku `ivotinju zvanu “El - Anber”. Jeli smo od nje meso pola mjeseca, tako|er smo od nje i osu{ili mesa. Od toga se oporavismo. Ebu Ubejde uzeo je jedno rebro te `ivotinje i izabrap najvi{eg ~ovjeka s najkrupnijomdevom, te mu naredio da pro|e ispod njega. Rebro je bilo toliko da je jaha~ pro{ao ispod njega. Od toga smo mesa sa sobom ponijeli suhih komada. Kad smo se vratili u Medinu, ispri~asmo Resulullahu, a.s., {ta se sve desilo, a on re~e: ‘To je bila opskrba koju vam je Allah, d`.{., darovao. Da li imate jo{ toga mesa da i nama date?’ Mi poslasmo meso Resulullahu, a.s.”536 Napominjemo, da ova pri~a po svom sadr`aju ukazuje da je ovo bilo prije El - Hudejbije, jer muslimani nisu presretali kurej{ijske karavane poslije primirja na Hudejbeji.

Zape~a}eni d`enetski napitak

289

BITKA BENU - L - MUSTALAK ILI BITKA EL - MERISI’ (mjesec {aban, 6. g. H.)
Taj pohod, iako nije bio {irokih dometa i velikih borbenih djejstava s vojnog aspekta, imao je i te kako va`nih drugih ~inilaca koji su uzdrmali islamsko dru{tvo i unijeli nered, ali i bili razloggoomm da se otkriju i poka`u munafici (licemjeri). Tim povodom objavljeni su i neki ukoravaju}i propisi koji su isalmskom dru{tvu dali posebnu sliku blagosti, ~asti i du{evne ~isto}e. Prvo }emo re}i ne{to o bitki, a potom o tim psihilo{kim vrednotama. Taj pohod se odigrao u mjesecu {abanu, 6. g.H. prema najpouzdanijim saznanjima. 537 Uzrok je namjera poglavara Benu el - Mustalak, El - Harisa bin Ubejja Dirara, koji je krenuo s vojskom da pokori Resulullaha, a.s. Ta vijest do|e do Resulullaha, a.s., te on posla Burejdet bin Husajjib el - Eslema da provjeri ta~nost vijesti. On srete El - Harisa bin Ebi - Dirara, pa je s njim razgovarao, i on mu je potvrdio svoju namjeru. Po{to je vijest bila ta~na, Resulullah, a.s., iskupi ashabe i pohita s vojskom. Na put su krenuli 2. {abana. S njima je krenula i grupa munafika koji nisu u~estvovali u ranijim bitkama. Resulullah, a.s., ostavi u Medini Zejda bin el - Harisa, a neki ka`u Ebu - Zerra ili Samilet bin Abdullahael - Lejsa, za svoga zamjenika. Haris bin Dirar poslao je {pijuna u Medinu da sazna vijesti o muslimanskoj vojsci. Muslimani ga uhvati{e i ubi{e. Kada do|e vijest Harisu bin Ebi - Diraru o Resulullahovom, a.s., dolasku i o ubistvu njegovog izvi|a~a, on se veoma upla{i, a arapska plemena koja su mu se bila pridru`ila da zajedni~ki napadnu Resulullaha, a.s., napusti{e ga. Resulullah, a.s., sti`e s vojskom u mjesto El - Murejsiu, koje je dobilo ovo ime prema jednom od njihovih vrelau Kudejdu, i pripremi se za borbu. Resulullah, a.s., postroji vojsku i nad muhad`irima postavi Ebu - Bekra, a nad ensarijama S’ad bin Ubada. Oni su jedan sat napadali strijelama, a potom Resulullah, a.s., naredi napad prsa u prsa. Muslimani brzo dobi{e ovu bitku, a mu{rici izgubi{e. Na njihovoj strani bilo je poginulih, a ostatak pobje`e. Resulullah, a.s., zarobi `ene, djecu i veliko bogatstvo. Kod muslimana

290

Zape~a}eni d`enetski napitak

poginuo je samo jedan ~ovjek i to od ruke ensarije, koji je od njega mislio da je neprijatelj. Ovako su ovu bitku opisali histori~ari Resulullahovih, a.s., bitaka, a Ibn - Kajjim ka`e: “Ovakav tok bitke odudara od stvarnosti. Sukoba izme|u Resulullaha, a.s., i El - Harisa bin Ebi -Dirara, nije ni bilo. Resulullah, a.s., izvr{io je napad samo kod bunara. Zarobio je porodice i njihov imetak.” Tako stoji u sahih hadisu: “Resulullah, a.s., iznenada je napao na Benu el - Mustalek 538.” Me|u zarobljenima je bila k}er El - Harisa, poglavara Benu el - Mustaleka, koja se zvala D`uvejrija. Nju je zarobio Sabit bin Kajs, pa je Resulullah, a.s., otkupi i o`eni se njom. Tim povodom muslimani oslobodi{e, zbog `enidbe, stotinu pripadnika plemena Benu el - Mustaleka, koji su primili islam. Oni reko{e: “Mi smo sada tazbina Resulullahu, a.s.539” [to se ti~e doga|aja koji su se desili u ovoj bitki, u ve}ini slu~ajeva su uzrokovani dezinformacijama i smicalicama vrhovnog licemjera, poglavara munafika, Abdullaha bin Ubejja i njegove dru`ine.540 Prikazat }emo neke njihove ru`ne radnje koje su nanijele veliku {tetu islamskom dru{tvu Medine.

DJELOVANJE MUNAFIKA (PETOKOLONA[A) PRED BITKU BENU EL - MUSTALAK
Vi{e puta smo do sada navodili da je Abdullah bin Ubejj mrzio islam i muslimane, a pogotovo je `estoku mr`nju ispoljavao prema Resulullahu, a.s. Ta mr`nja je izuzetno porasla od kada su plemena El - Evs i El - Hazred` prihvatila vlast Resulullaha, a.s., i za njega po~ela raditi neke zanatske poslove. Time je Ibn - Ubej bio na gubitku. On je tako|er okrivljavao Resulullaha, a.s., da mu je uzeo vlast iz ruku. Ova njegova mr`nja kao i `estoko neprijateljstvo, bili su vidljivi prije nego }e simulirati islam, a i poslije, kada se pretvarao da je musliman. Jednoga dana Resulullah, a.s., uzja{e magarca i krene da obi|e S’ad bin Ubada. U prolazu pokraj Abdullah bin Ubejja, Ubejj mu re~e, nadignuv{i nos: “Ne upadajte iznenada izme|u nas!” A kada je Resulullah, s.a.v.s., priou~io ne{to iz Kur’ana, Abdullah bin Ubejj rekao je: “Sjedi u svojoj ku}i i ne dolazi na na{e skupove.” 541 Ovo se desilo prije la`nog primanja islama. A kada je navodno primio islam, poslije Bitke na Bedru, nije se nimalo promijenio, nego je ostao i dalje Allahov i Resulullahov, a.s., i svih vjernika, neprijatelj. On je stalno planirao i smi{ljao kako }e razbiti i razjediniti islamsko dru{tvo i time obezvrijediti islam. On je prijateljevao s neprijateljima islama. Tako se desilo i kada je stao na stranu Benu - Kurejze, kao {to smo naveli. Tako|er je u Bitki na Uhudu izazavao svojim smicalicama i zlim namjerama rascjep i razjedinio muslimane, te bio uzrokom nestabilnosti u muslimanskim redovima, {to je

Zape~a}eni d`enetski napitak

291

izazvalo sveop}i haos. Jedno od njegovih najlukavijih djela bilo je obmanjivanje muslimana da podr`ava Resulullaha, a.s. Nakon njegovog la`nog primanja islama, svake d`ume bi sjedio u d`amiji i kada bi se Resulullah, a.s., digao da odr`i hudbu, on bi naglas vikao: “Pred vama je Resulullah, a.s., vas je Allah po~astio i proslavio njim, pomozite ga, veli~ajte ga, slu{ajte i pokoravajte mu se!” Tada bi sjeo, a Resulullah, a.s., bi otpo~eo svoj govor. Koliko je bio licemjeran govori i doga|aj da je na d`umi poslije Uhuda, i pored toga {to je na Uhudu u~inio, opet ustao u d`amiji da ka`e svoju la`nu hvalu, a muslimani ga zgrabi{e i reko{e mu: “Sjedi, Allahov neprijatelju, ti nisi dostojan da govori{ te rije~i. Dobro zna{ {ta si u~inio!” On ustade i izi|e preko muslimana iz d`amije, govore}i: “Tako mi Boga, kao da }u govoriti zlo, ako }u ga pohvaliti!” Na vratima mesd`ida do~eka ga jedan ensarija i re~e: “Te{ko tebi, vrati se i moli Resulullaha, a.s., da ti oprosti!” On odgovori: “Tako mi Boga, ne `elim da mi oprosti!” 542 Imao je vrlo ~este kontakte s jevrejima Benu - Nadira i s njima kovao zavjeru protiv muslimana. On je taj koji im je rekao: “Ako vi odete sa svoje zemlje, i mi }emo (munafici) s vama, a ako se budete borili, mi }emo vam pomo}i.” Tako je isto u~inio zajedno sa svojim drugovima u Bitki Ahzab - Hendek. On je unosio me|u muslimane o~aj i nepovjerenje. Punio je njihova srca strahom i kukavi~lukom, o ~emu je Allah objavio suru El - Ahzab. “Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali!’” Pa do ajeta: “Oni misle da saveznici nisu jo{ oti{li. A kad bi saveznici opet do{li, najdra`e bi im bilo da su me|u beduinima pustinje i da se raspituju za vas, a da s vama ostanu malo bi se borili.” (33:12 - 20) ^injenica je da su svi neprijatelji islama: jevreji, licemjeri i mu{rici, dobro znali da uspjeh i uspon islama ne le`i u materijalnom napretku: u mno{tvu oru`ja, vojske i opreme, ve} da su na~ela, etika i ideali kojima raspola`e islamsko dru{tvo, uzrok tom brzom uspjehu. Svaki musliman spreman je da umre za ovu svoju vjeru. Dobro su znali da je `ila kucavica ovog dru{tva li~no Resulullah, a.s., osoba koja predstavlja uzvi{eni primjer ~ovjeka koji se pridr`ava svih na~ela vjere, do granice neshvatljivog. Tako| bili su svjesni, nakon svih ovoih petogodi{njih zbivanja - ratova i pohoda, da nije mogu}e uni{titi ovu vjeru oru`jem. Stoga odlu~i{e da pokrenu propagandni rat protiv islama, udaraju}i po moralu, obi~ajima, tradiciji i da im prva `rtva ovoga propagandnog rata bude Resulullah, a.s. Po{to su munafici (licemjeri) bili peta kolona u muslimanskim redovima, a stanovnici su Medine, i u stalnom su kontaktu s muslimanima, mogu u svako doba da ih iznerviraju i uznemire, te }e oni biti nosioci ovog propagandnog rata, na ~elu sa svojim vo|om, najve}im licemjerom Ibn - Ubejjom. Taj njihov pakleni plan dobi svoje konture nakon Bitke Ahzab, uz neposredan povod

292

Zape~a}eni d`enetski napitak

`enidbe Resulullaha, a.s., sa Zejnebom. k}erkom D`ah{a, po{to se od nje razveo Zejd bin Harise. Zejd je bio posvoj~e Resulullaha, a.s. Obi~aj Arapa bio je da smatraju posvoj~e kao i ro|eno dijete. Posvojeni sin naslje|ivao je kao i ro|eni sin. Njegova `ena bila je staratelju zabranjena kao i `ena ro|enog sina. Kad je Zejd pustio Zejnebu, pa se njom o`enio Resulullah, a.s., smatrali su munafici da }e im to biti dobra podloga da unesu me|u muslimane netrpeljivost i sva|u protiv Resulullaha, a.s., a za to su koristili jo{ nekoliko povoda. 1. Ova Resulullahova, a.s., `ena bila je po redu peta Resulullahova, a.s., `ena, a Kur’an je dozvolio samo sa ~etiri `ene po [erijatu. Kako mu je onda ispravan ovaj peti brak? 2. Zejneba je bila `ena njegovog sina (usvojenog), pa je brak s njom spadao u najve}i grijeh - prema tradiciji Arapa. Stoga su u~estale propagandne optu`be. Ispredali su na ra~una ove pri~e i bajke. Reko{e: “Muhammed ju je ugledao slu~ajno. Ali ga ona obuze svojom ljepotom, koja ga je zanijela. Ona mu je legla na srce. Za ovu stvar saznao je i njegov posinak Zejd, pa ju je zato otpustio da bi se Muhammed o`enio njome.” Oni su {irili ove la`ne vijesti takvim metodama, da su njihovi tragovi ispunili stranice i stranice tefsira i hadisa, pa se i danas osje}aju tragovi tih polemika. Ta la`na propaganda posebno je djelovala na ljude slabog imana, pa je Allah, d`.{., objavio jasne ajete o tom pitanju. U njima je obja{njen problem. To je bilo olak{anje onima kojima je sumnja imalo razdirala grudi. Ti ajeti bili su lijek za njihovu boljku. Allah upozorava na veliku opasnost od {irenja la`nih vijesti. Ovim problemom Allah, d`.{., zapo~inje objavu sure El - Ahzab: “O Vjerovjesni~e, Allaha se boj, a nevjrenike i licemjere ne slu{aj! Allah, uistinu, sve zna i mudar je.” (33:1) Ovo je samo jedan primjer, ali veoma jasan, {ta su munafici ~inili prije Bitke Beni el Mustelak. Sve je to Resulullah, a.s., podnosio s velikim strpljenjem, sve dok ih nije Allah, d`.{., porazio kur’anskim ajetima, kojima u potpunosti otkriva njihove namjere: “Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dvaput u isku{enje padaju, pa opet, nit’ se kaju, nit’ se opame}uju?” (9:126)

Zape~a}eni d`enetski napitak

293

ULOGA LICEMJERA U BITKI BENU EL - MUSTALAK
Kad je otpo~ela Bitka Benu el - Mustalak i kada se u nju uklju~i{e munafici, postupi{e upravo onako kako Kur’an ka`e: “Da su po{li s vama, bili bi vam samo na smetnji, i brzo bi me|u vas smutnju ubacili, a me|u vama ima i onih koji ih radoslu{aju.” (9:47) Oni u redovima muslimana na|o{e one koji su skloni zlu, pa ih me|usobno poveza{e i nalo`i{e im ubita~nu propagandu protiv Resulullaha, a.s. Evo nekoliko takvih primjera:

1 - PAROLA MUNAFIKA (LICEMJERA): “AKO SE VRATIMO U MEDINU, SIGURNO ]E JA^I ISTJERATI IZ NJE SLABIJEGA.” (63:8)
Nakon povratka iz bitke Resulullah, a.s., odsjeo je na El - Murejsi’ (mjesto gdje je bunar pod tim imenom). Ljudi su dolazili po vodu. Omer bin el - Hattab imao je slugu koji se zvao D`ehd`ah el - Gafari. On se posva|a oko vode sa Sinanom bin Vebrom el D`uhnijem, i potuko{e se. El - D`uhni zapomaga: “O ensarije”, a zapomaga i D`ehd`ah: “O muhad`iri!” Resulullah, a.s., re~e: “A zar }ete se vratiti u predislamsko doba u mom prisustvu? To ne miri{e na dobro!” Ova ~arka do|e do u{iju Abdullaha bin Ubeja bin Selula, pa se `estoko naljuti. On je sjedio u dru{tvu svojih licemjera. S njima je bio i Zejd bin Erkam, tek punoljetni mladi}. Ibn - Selul progovori: “Oni nas jo{ i napadaju, a primili smo ih u svoje ku}e i pustismo ih, pa nas i brojem preteko{e (muhad`iri). Oni se sada pona{aju kao {to ka`e poslovica: “Uhrani psa, pa }e i tebe na kraju pojesti.” Tako mi Boga, ako se vratimo u Medinu, sigurno }e ja~i istjerati iz nje slabijega!” Ljudi - licemjeri su se okupljali oko njega, a on nastavi: “Svi ste vi krivi za ovo. Sami ste sebe doveli u ovu situaciju. Dali ste im svoju domovinu. Dozvolili im da se koriste va{im imetkom. Tako mi Boga, kad biste im to uskratili, oni bi morali potra`iti sebi drugo mjesto.” Onaj mladi}, Zejd bin Erkam, obavijesti svoga amid`u o ovoj zavjeri, a njegov amid`a obavijesti Resulullaha, a.s., koji je sjedio s Omerom, r.a. Omer, r.a., re~e: “Naredi Ubadu bin Bi{ru neka ga ubije.” Resulullah, a.s., odgovori: “Kako, Omere, pa daljudi pri~aju da je Muhammed ubio druga.” “Ne, ne mora tako, naredi da krenemo!” Iako je kasno, iako nije vrijem za pokret, oni krenu{e, a do Resulullaha,

294

Zape~a}eni d`enetski napitak

a.s., do|e Usejd bin Hujdar i poselami ga, a zatim mu re~e: “Krenuo si u neuobi~ajeno vrijeme.” Resulullah, a.s., re~e mu: “A jeste li ~uli {ta ka`e Ibn - Ubejj?” “[ta ka`e?”, upita on. Resulullah, a.s., ponovi ono {to je ~uo: “On misli, kad se vrati u Medinu, da ja~i svakako istjera slabijeg iz nje.” Usejd re~e: “A ti Poslani~e! Mo`e{ ga istjerati ako ho}e{, on je, tako mi Allaha, slab, a ti si jak!” Zatim re~e: “O Allahov Poslani~e, smiluj mu se, nama je Allah poslao tebe u vrijeme kada je njegov narod spremao krunu da ga njome kruni{e. On misli da si mu ti preoteo vlast.” Zatim pro|e taj dan. Pro|e i ta no}. Sljede}eg dana, kad u`e`e sunce, Resulullah, a.s., izi|e me|u svijet i vidje da je narod umoran, polijegali ljudi, odmaraju se. I on ode da se odmori. Nije `elio po~injati bilo kakav razgovor. A Ibn - Ubejj saznade da je Ibn - Erkam prenio njihov razgovor Resulullahu, a.s., i zakle se Allahom da nije rekao ono {to je rekao, pa ne samo to, ve} da nikako o tome nije ni pri~ao. Ensarije koje su bile na sijelu s Ibn - Ubejjom reko{e Resulullahu, a.s.: “Mo`da je to sve mladi} izmislio, mo`da on nije dobro ~uo {ta je Ibn - Ubejj govorio, vjeruj ~ovjeku...” Zejd pri~a: “Mene poklopi briga kakvu do tada nisam nikada osjetio. Zatvorih se u ku}u.” A Allah, d`.{., objavi Resulullahu, a.s.: “Kada ti licemjeri dolaze, oni govore: ‘Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik i Allah zna da si ti zaista Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi la{ci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvra}aju. Ru`no je, doista, kako postupaju. To je zato {to su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zape~a}ena, pa ne shva}aju. Kad ih pogleda{, njihov izgled te ushi}uje, a kad progovore, ti slu{a{ rije~i njihove. Me|utim, oni su kao {uplji, naslonjeni balvani i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pri~uvaj! Allah ih ubio, kuda se odme}u?! A kad im se rekne: ‘Do|ite, Allahov Poslanik }e moliti da vam se oprosti!’ - oni glavama svojim tresu i vidi{ ih kako nadmeno odbijaju. Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio - Allah im, zaista, ne}e oprostit. Allah, doista, narodu nevjerni~kom ne}e na pravi put ukazati. Oni govore: ‘Ne udjeljujte ni{ta onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!’ A blaga nebesa i Zemlje Allahova su. Ali licemjeri ne}e da shvate. Oni govore: ‘Ako se vratimo u Medinu, sigurno }e ja~i istjerati iz nje slabijeg!’ A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova, i u vjernika, ali licemjeri ne}e da znaju.” (63:1 - 9) Resulullah, a.s., posla po mene (pri~a Zejd) i prou~i mi ajete, koje mu je Allah, d`.{., objavio, a zatim re~e: “Allah je potvrdio da si ti istinu govorio.” 543 Interesantno je spomenuti da je sin ovog munafi~kog vo|e, a zvao se Abdullah bin Abdullah bin Ubejj, bio plemenit ~ovjek, cijenjen od ashaba. On se ogradi od svoga oca, isprije~i se na kapiju Medine sa isukanom sabljom i kada nai|e njegov otac, on re~e:

Zape~a}eni d`enetski napitak

295

“Tako mi Allaha, ne}e{ pro}i ovuda dok to ne dozvoli Resulullah, a.s. On je jak, a ti si slab!” Kad do| Resulullah, a.s., dozvoli mu prolazak, i onda ga tek sin propusti. Njegov sin, Abdullah bin Abdullah bin Ubejj tada re~e: “O Poslani~e, ako `eli{ da ga ubijem, samo mi naredi i ja }u ti, tako mi Allaha, donijeti njegovu glavu!” 544

2 - DOGA\AJ “EL - IFK”
U vrijeme ovih doga|aja koji su se zbivali u okviru Bitke Benu el - Mustalak, desio se i doga|aj “El - Ifk” - la`na potvora. Sadr`aj ovog doga|aja vezan je za Ai{u, r.a. Resulullah, a.s., je u ovu bitku poveo sa sobom i h. Ai{u, r.a. On je uvijek vodio po jednu `enu koju bi izvukao kockom. Tako je ~inio sa svojim `enama, da se ne bi koja naljutila. Kad su se vra}ali iz bitke, usput su se zaustavili u nekom mjestu. Ai{a izi|e poradi sebe. Usput izgubi ogrlicu koju je pozajmila od svoje sestre. Vratila se da je potra`i na mjestu gdje je prethodno bila. Ljudi koji su nosili njenu nosiljku podigo{e je na devu i ne znaju}i da u njoj nije Ai{a, r.a. Ina~e je bila nje`na i mr{ava, pa im nosiljka bila lahka kao i uvijek. Tako je Resulullah, a.s., s vojskom nastavio put. Kad je Ai{a, r.a., na{la ogrlicu, vrati se na mjesto gdje su se odmarali i tamo ne na|e nikoga. Sjede na mjesto gdje su boravili misle}i da }e se oni, kad vide da je nema, vratiti po nju. A samo Allah upravlja situacijom, on na svom prijestolju donosi planove kako ho}e. Ona zadrijema i zaspa. Probudi se tek kad ~u rije~i Safvana bin el - Muattala: “Inna lillahi ve inna ilejhi rad`iuri.” “Mi smo Allahovi i mi }emo se njemu vratiti!” (2:156) “Dragi Allahu, Resulullahova, a.s., `ena!” Safvan je tako|er zaostao za vojskom, jer je volio mnogo da spava, pa kad je vojska krenula on je jo{ spavao. Kad je ugledao h. Ai{u, r.a., prepoznao ju je. Upoznao ju je prije objave o pokrivanju. On ode i dovede svoju devu i h. Ai{a, r.a., uzjaha. S njom nije progovorio ni jednu jedinu rije~. Zatim je poveo devu i stigao muslimansku vojsku koja je zastala da klanja podne i da se odmori. Kad ugleda{e prizor Safvana i h. Ai{e, r.a., na devi, svako okrenu pri~u kako mu odgovara. Allahov neprijatelj, naj`e{}i i najopasniji, Ibn - Ubejj, ugleda prizor i onako sav usplahiren i razdragan od zlobe, a pun mr`nje i pakosti, po~e izmi{ljati pri~u i potvoru, i po~e je prepri~avati i {iriti, {ire}i time te{ki fitneluk - smutnju me|u ljudima. Kad stigo{e u Medinu, nastavi{e i u Medini prepri~avati izmi{ljenu la`. Za svo to vrijeme Resulullah, a.s., {utio je i nije ni jedne rije~i progovorio. Du`e vremena

296

Zape~a}eni d`enetski napitak

mu nije ni Objava dolazila, pa on potra`i savjet svojih najbli`ih drugova, {ta da radi u vezi s h. Ai{om, r.a. Alija bin Ebi - Talib predlo`i mu da je pusti i da se o`eni drugom. To mu je samo pokazao i{aretom, a nije i rije~ima potvrdio. Usame i ostali prisutni dado{e svoje mi{ljenje da je zadr`i i da se ne osvr}e na ono {to njegovi neprijatelji pri~aju. Resulullah, a.s., pope se na mimber smatraju}i da je malo onih poput Ibn - Ubejja, te ga optu`i za la`nu potvoru. Usejd bin Hudjar, starje{ina El - Evsa izrazi `elju da ubije Ibn - Ubejja, a S’ad bin Ubadet, starje{ina El - Hazred`a, ~ijem plemenu pripada i Ibn - Ubejj, ustade da ga brani. Tako se izme|u njih zametnu kavga, te se di`e Resulullah, a.s., i umiri ih, pa za{utje{e. [to se ti~e h. Ai{e, r.a., kad se vratila u Medinu, razboli se. Bolovala je cio mjesec dana, a da ne osjeti ni malo nje`nosti i pa`nje od Resulullaha, a.s., koje je do tada imala u sli~nim situacijama. Ona jo{ ni{ta nije ~ula. Kad se malo pridigla, izi|e jedno ve~e s Ummu Mistah u polje. Ummu Mistah ~u pri~u o potvori, pa zaru`i svoga sina, koji je bio u dru{tvu. H. Ai{a je priupita, {ta je to, pa joj Ummu Mistah ispri~a. Ai{a, r.a., vrati se ku}i, pa zatra`i od Resulullaha, a.s., da ode kod roditelja dok se stvar ne razjasni. On joj dozvoli i ona ode. Kod njih saznade cijelu pri~u. Plakala je dvije no}i i cio dan. Oka nije zatvorila da prilegne ili zaspi. Suze se nisu su{ila s lica. Pla~ joj je trgao d`igerice. U tom stanju zate~e je Resulullah, a.s., prou~i {ehadet i re~e: “O Ai{a, za tebe su rekli to i to, ako si ~ista i nema{ na sebi ljage, to }e Allah ,d`.{., obzaniti, i On }e ti oprostiti. A ako si zgrije{ila, moli Allaha da ti oprosti i pokaj se! Kad Allahov rob prizna grijeh, a potom se pokaje da ga vi{e ne}e ~initi, Allah mu oprosti.” Tada joj suze prestado{e, ona obrisa o~i i re~e svojim roditeljima, da i oni ne{to ka`u, ali su oni {utjeli. Potom ona re~e: “Znam, tako mi Allaha, da ste ~uli ovu pri~u i da vjerujete u nju. ^ak ste i sigurni da sam zgrije{ila. Ako vam ka`em: ‘Ja sam nevina’, a Allah zna da je tako, vi mi ne}ete vjerovati, a ako priznam gre{ku, a Allah zna da je nisam u~inila, vi biste mi vjerovali. Tako mi Allaha, ne nalazim za vas druge rije~i osim onih koje je izgovorio Jusufov otac: ‘I ja se ne}u jadati, od Allaha ja tra`im pomo} protiv ovoga {to vi iznosite.’” (12:18) 545 Ona se okrene i ode da legne, a u isti vakat do|e Objava Resulullahu, a.s., i on se po~e smijati. Tada joj se , u tom vremenu, prvi puta obrati: “O Ai{a, Allah te je opravdao i potvrdio tvoju vjernost.” Tada joj se obrati majka: “Idi, pri|i mu.” Ai{a re~e, ~vrsto ubije|ena u svoju bezgrje{nost i jo{ vi{e uvjerena u Resulullahovu, a.s., ljubav: “Tako mi Allaha, ne}u mu pri}i, i ne}u nikome zahvaliti osim Allahu, d`.{.” Ajeti koji su objavljeni povodom potvore jasno govore o toj situaciji. Allah, d`.{., ka`e: “Me|u vama bilo je onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu koji je zaslu`io, a onoga od

Zape~a}eni d`enetski napitak

297

njih koji je to najvi{e ~inio, ~eka patnja velika.” Deset ajeta govori o ovom doga|aju (24:11 21). Sa po osamdeset batina ka`njeni su oni koji su prepri~avali la`nu potvoru: Mistah bin Esase, Hassan bin Sabit, Hamna bint D`alis, a najve}i la`ac, koji je i izvor ove potvore, nije dobio kaznu. Ona bi donekle oprala njegov grijeh, za to mu je Allah, d`.{., obe}ao velike patnje na ahiretu. A mo`da je po{te|en zbog istog razloga, zbog kojega nije ubijen, ve} je ostavljen u `ivotu. 546 I tako je, tek nakon mjesec dana, otklonjena sumnja i nevjerica koja je kru`ila Medinom, i koja je dovodila svojim pri~ama ~itavo stanje do usijanja. Poglavar licemjera pokunjio je svoju glavu onoga momenta kada ga je Allah, d`.{., razotkrio, te je dugo nije mogao ispraviti. Ibn - Ishak ka`e: “Kad bi Ibn - Ubejj poslije toga ne{to izmislio ili poku{ao, njegov narod bi ga ka`njavao. Resulullah, a.s., jednom prilikom upitao je Omera, r.a.: ‘Kakvo je stanje sada Omere, {ta ~ini Ibn - Ubejj?’ ’Tako mi Allaha, da sam ga ubio onda kada sam te molio, mnogi bi se bunili, a da im sada naredim da ga oni ubiju, odmah bi to u~inili.’” Omer kasnije pri~a: “Shvatio sam, tako mi Allaha, da je Resulullahovo, a.s., mi{ljenje daleko beri}etnije od moga.” 547

VOJNE AKTIVNOSTI POSLIJE BITKE BENU EL - MUSTALAK (EL - MUREJSI’)
1. Vojni pohod Abdurrahamana bin Avfa na podru~je nastanjeno Benu - Kelbom, zvano Devmetu - l - D`endel, bio je u mjesecu {abanu, 6. g.h. Resulullah, a.s., li~no ga posadi preda se, zamota mu turban svojim rukama i dade mu osnovna uputstva za rat. On mu re~e: “Ako ti se pokori pleme Benu - Kelb, onda o`eni k}er njihovog vladara.” Abdurrahman provede tri dana pozivaju}i ih u islam. Narod primi islam, a on se o`eni djevojkom Tumarid bint el - Asbeg. Njen otac bio je poglavar, a ona }e kasnije postati majka Ebu - Seleme. 2. Pohod Alije bin Ebu - Taliba u pleme Benu S’ad bin Bekr, u mjesto Fedk, mjeseca {abana, 6. g.h. Povod je bio {to je u tom plemenu bilo ljudi koji su `eljeli pomo}i jevrejima protiv muslimana. Resulullah, a.s., posla im Aliju na ~elu dvjesto ljudi. Putovali su no}u, a danju se skrivali. Alija uhvati njihovog glasnika koji izjavi da su ga poslali u Hajber da im zatra`i pomo} u ljudstvu, u zamjenu za hajberske datule. Glasnik pokaza Aliji, r.a., mjesto gdje se ljudi Benu - Sa’da iskupljaju. Alija ih napade i zaplijeni 500 deva i 2000 ovaca. Benu S’ad pobjego{e u mjesto Za’n na ~elu s poglavarom Veberom bin Alimom. 3. Pohod pod vo|stvom Ebu - Bekra es - Siddika ili Zejda bin Hariseta u Vadi - l - Kura, mjeseca ramazana, 6. g.h.

298

Zape~a}eni d`enetski napitak

Pleme Batnu - Fuzare `eljelo je mu~ki ubiti Resulullaha, a.s., pa on posla Ebu - Bekra na njih. Pripovijeda jedan od u~esnika ovog pohoda, Selema bin el - Ekv’a: “Krenuo sam s Ebu - Bekrom. Kad smo tamo stigli i klanjali sabah, naredi nam da izvedemo napad. Do{li smo do vode i tu je Ebu - Bekr poubijao neke ljude. Ja ugledah gdje velika grupa s djecom bje`i prema brdu, pa se pobojah da ne pobjegnu u brda. Sustigoh ih i odapeh strijelu izme|u brda i njih. Oni zastado{e upla{eni. Me|u njima nalazila se jedan `ena, Ummu Kirfe. Na sebi je imala odje}u od ukra{ene ko`e. S njom je bila njena k}er, prava arapska ljepotica. Povedoh ih Ebu - Bekru. On mi pokloni njenu k}er. Ja je i ne dotaknuh. Resulullah, a.s., zatra`i je od Ebu - Bekra za k}er Ummu Kirfe, pa je posla u Meku i za nju dobi zarobljene muslimane iz Meke. 548 Neki ka`u da je ovaj pohod bio 7. g. H. Ummu Kirfa bila je pravi {ejtan. Ona je ta koja je poku{ala organizirati ubistvo Resulullaha, a.s., i za to pripremila trideset konjanika iz svog plemena. Stoga je dobila zaslu`enu kaznu, pobijeno je i svih 30 njenih vojnika. 4. Kerez bin D`abir el - Fihrij 549 na podru~je Urejne, krenuo je u mjesecu {evalu 6. g.h. To se desilo kad j jedna grupa ljudi iz plemena ‘Ukel i ‘Urejne primila islam i kad su se nastanili u Medini. Nije mi prijao zrak Medine, pa ih je Resulullah, a.s., poslao u pa{nja~ki kraj Zevd i naredio im da piju mlijeko i mokra}u deva. Kad su ozdravili, ubi{e Resulullah, a.s., pastira, pa potjera{e deve i odmetnu{e se od islama. Resulullah, a.s., posla Kereza s dvadeset ashaba da ih tra`i. Resulullah, a.s., molio je Allaha: “Moj Allahu, u~ini ih slijepim da ne vide put (odmetnici od vjere), neka im put bude tje{nji nego {to mogu pro}i.” Allah, d`.{. usli{a Resulullahovu, a.s., dovu. On im zaslijepi vid i zamra~i put. Kerez ih susti`e s ashabima, odsje~e im ruke i noge i izbi o~i, kao kaznu za ono {to su u~inili. Ostavljeni su na pustom mjestu gdje su i umrli.550 Pri~u o njima nalazimo u sahih hadisu koji prenosi Enes.551 Nakon ovih vojnih poduhvata, pisci “Sira” navode jo{ pohod Amr bin Umejjea ed Damerije sa Selemom bin Ebi - Selemom, u {evalu, 6. g. H. Oni su krenuli u Meku da tamo ubiju Ebu - Sufjana, jer je Ebu - Sufjan bio poslao beduina da ubije Resulullaha, a.s. Sufjanovi egzekutori nisu uspjeli u djelo provesti svoj zadatak. Spominje se da je Amr usput ubio trojicu ljudi. Tako|er se spominje da je Amr na ovom putu uzeo tijelo Hubejba, {ehida, a nama je poznato da je Hubejb ubijen poslije Er Red`ia, nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. A doga|aj Er - Red`ia bio je 4. g. H. Meni nije jasno da li su pisci pomije{ali ova dva putovanja ili su ova dva doga|aja bili u okviru jednog putovanja, onog u 4. g. H.

Zape~a}eni d`enetski napitak

299

Profesor El - Mensur Fevri tvrdi da ovaj pohod i nije bio ratni pohod ili sukob. Jedino Allah zna. To su bili vojni pohodi i borbe poslije Ahzaba - Hendeka, i Benu - Kurejze. Ni u jednom nije do{lo do `estokog uzajamnog okr{aja. To su samo bili mali iznenadni napadi, jer su ovi muslimanski pohodi bili samo izvi|a~kog karaktera ili pohodi revan{a za u~injeno zlo, bilo od beduina ili drugih arapskih plemena koja se nisu htjela pokoriti. O~ito je da su svi doga|aji poslije Bitke Ahzab krenuli drugim tokovima. Moral neprijatelja islama bio je u stalnom padu. Izgubili su nadu u razbijanje snage muslimana. Ovaj preokret je veoma jasno do{ao do izraza u “Primirju na Hudejbiji”. Priirje je moglo zna~iti samo jednu jedinu stvar: priznavanje snage i vrijednosti islama i njegovog prihva}anja na arabijskim prostorima.

DOGA\AJI NA HUDEJBIJI (zul - kade 6. g. H.)
“Umra” je razlog za odlazak na Hudejbiju. Nakon {to doga|aji na Arabijskom poluotoku uveliko krenu{e u korist muslimana, po~eli su se malo po malo pojavljivati predznaci “veli~anstvene pobjede” - oslobo|enja Meke i uspjeha {irenja islama. Otpo~ele su pripreme za utvr|ivanje prava muslimana u izvr{avanju njihovih vjerskih obreda u Mesd`idu - haramu, koja su uzurpirali mu{rici prije {est godina. U Medini je Resulullahu, a.s., u snu prikazano da ulazi sa svojim ashabima u Mesd`idul - haram, te da je uzeo klju~ Kabe i da su u~inili “tavaf” (obila`enje oko Kabe) i “umru”. U snu je vidio tako|er da su neki u sklopu obreda umre obrijeli glave, a neki skratili kosu. Kad se probudio, obavijestio je ashabe o tome, a oni se silno obradova{e i shvati{e da }e iste godine u}i u Meku. Resulullah, a.s., obavijesti svoje drugove da }e on i}i da obavi umru, pa neka se spreme za put.

OKUPLJANJE MUSLIMANA
Resulullah, a.s., pozva okolna beduinska plemena da krenu s njim, ali mnogi od njih ne odazva{e se. Resulullah, a.s., spremi svoju ~istu odje}u, uzjaha svoju deve “El - kasva” i ostavi u Medini za nadzornika Ibn - Ummi Maktuma, a neki ka`u Nemileta el - Lejsija. Iz Medine krenu u ponedjeljak u osvit prvog zulkadeta, 6. g. H. Sa sobom je poveo svoju `enu Ummu - Selemu, uz jo{ hiljadu i ~etiri stotine ili hiljadu i pet stotina ljudi. Niko s njim nije krenuo naoru`an, osim putni~kim oru`jem, koje ~ini sablja u koricama.

Zape~a}eni d`enetski napitak

301

MUSLIMANI KRE]U KA MEKI
Resulullah, a.s., krenu put Meke, i kad je stigao u Zul - Hulejfu, odabra kurbane i obilje`i ih, te obu~e ihrame (had`ijsku odje}u) za umru. Ko ga vidi tako obu~ena, neka zna da ne ide ratovati. Ispred sebe posla jednog izvi|a~a iz plemena Huzaat da ga obavie{tava o Kurej{ijama. Kad je do{ao blizu mjesta Asfana, do|e mu njegov izvi|a~ i re~e: “Pro{ao sam pokraj K’ab bin Lu’ja, koji je podigao protiv tebe Abesince (kr{}ane). Njima su se pridru`ile jo{ neke skupine Arapa i ho}e da te napadnu i da ti zabrane dolazak u Meku i Kabu”. Resulullah, a.s., pozva svoje drugove na dogovor, i re~e: “[ta mislite da krenemo preko njihovih pa{njaka (drugim putem) pa da im nanesemo {tetu? Ako nas oni budu ~ekali, ostat }e prevareni i o`alo{}eni, a ako pobjegnu, bit }e to skupina koju je Allah razjedinio. Ili mo`da `elite da idemo u Meku i u|emo u Kabu, pa ko nas poku{a sprije~iti u tome, borit }emo se s njim?” Ebu - Bekr, r.a., re~e: “Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Mi dolazimo s namjerom da umru obavimo, a ne dolazimo s namjerom da nekoga ubijemo, ali ko stane na put izme|u nas i Kabe ubit }emo ga.” Resulullah, a.s., re~e: “Kre}ite!” - i oni krenu{e.

POKU[AJ KUREJ[IJA DA ODVRATE ODVRATE MUSLIMANE OD DOLASKA U MEKU
^im su Kurej{ije ~ule za dolazak Resulullaha, a.s., sazva{e i odr`a{e konzultaciono vije}e, na kojem zaklju~i{e da odbiju muslimane od Kabe, kako znaju i umiju. Nakon {to se udaljio, Resulullah, a.s., od Abesinca, prenese mu neki ~ovjek iz Benu - K’aba da su Kurej{ije si{le u Zi Tuva i da ima sto konjanika Halid bin el - Velida u vojnoj postaji u Kurai - l - Gamimu, na glavnom putu koji vodi do Meke. Halid je poku{avao sprije~iti dolazak muslimana. Stoga je krenuo sa svojim konjanicima prema njima, pa se dvije vojske na|o{e jedna drugoj na vidiku. Halid ugleda muslimane na podne - namazu kako ruku ~ine i na sed`du padaju, pa je rekao: “Bili su neoprezni. Da smo ih napali, nanijeli bismo im `rtve.” On zatim odlu~i da ponovo nai|u i napadnu muslimane kad budu na ikindija - namazu, i to da ih odjednom potuku. Me|utim, Allah, d`.{., objavi propis o namzu “salatul - havf”, koji se klanja u situacijama opasnim po `ivot. Tim namazom su klanjali ikindiju, s dva rekata, pa tako Halidu propade i ta prilika.

302

Zape~a}eni d`enetski napitak

PRAVCA PROMJENA PUTNOG PRAVCA I POKU[AJ DA SE IZBJEGNE KOBNI SUSRET
Resulullah, a.s., opet promijeni pravac kretanja prema Meki. On s muslimanima krene golim, stjenovitim putem. Krenu{e na desnu stranu iza El - Hamda (El - Hum{a), puta koji vodi na Senijjetul - Merari, i koji se ispod Meke spu{ta na Hudejbiju. On zaobi|e glavni put{to odvodi do Harema, pa pro|e pored Ten’ima, koji ostavi s lijeve strane. Kad ugleda Halid upornu muslimansku vojsku koja je do{la sasvim drugim putem, pohita galopom da upozori Kurej{ije. Resulullah, a.s., i{ao je sve do Senijjetul - Merara, kad mu zastade deva. Ljudi to primijeti{e pa povika{e: “Hajde, hajde”, a ona kao da je ukopana na mjestu. Oni povika{e: “Iznevjeri El - Kasva, iznevjeri El - Kasva!” Resulullah, a.s., na to povika: “Nije El - Kasva iznevjerila, nije to njoj u prirodi, ali joj se isprije~io onaj koji se isprije~io i slonu. Tako mi Allaha, kad bi Kurej{ije zatra`ile od mene bilo {ta od onoga {to veli~aju, a dato ne prelazi Allahove zabrane, odobrio bi im.” Nakon toga potjera devu i ona ga ponese. On nastavi put i do|e na gornju Hudejbiju, kod korita za vodu u jednoj stijeni. Voda je polagano curila, a ljudi su pili. Ubrzo su vodu iz korita iscrpili, pa se po`ali{e Resulullahu, a.s., da su `edni. On izvadi strjelicu iz svog tobol~eta pa naredi da je stave u korito. I tako mi Allaha, voda im nado|e, preli korito, zapljusnu ih da su morali ustuknuti.

BUDEJL POSREDUJE IZME\U RESULULLAHA, A.S., I KUREJ[IJA
Kad je Resulullah, a.s., osigurao mjesto za odmor, pojavi se Budejl bin Verkae Huzaija, s grupom svojih ljudi kod Resulullaha, a.s. Pleme Benu - Huza’a, stanovnici Tihama, bilo je povjerljivo Allahovom Poslaniku, a.s. Budejl re~e: “Ostavio sam K’ab bin Luaja, negdje kod hudejbijske vode. Oni su sa sobom poveli `ene i djecu, oni ho}e po svaku cijenu da te napadnu i sprije~e tvoj dolazak u Kabu.” Resulullah, a.s., odgovori mu: “Mi nismo do{li da ikoga ubijamo, nego smo do{li da “umru” obavimo. Rat je Kurej{ije mnogo iscrpio, a i velike im {tete nanio, ako `ele da ih rasteretim duga, onda neka meni i narodu oslobode put. Ako `ele da prime islam kao {to su ga primili mnogi, onda neka to i u~ine, a ako ne}e ni to, onda su pretjerali. Ako sve odbijaju osim borbe, onda }u se, Tako mi Allaha, boriti i u

Zape~a}eni d`enetski napitak

303

ovakvom mom stanju (u ihramima), makar ostao sam ja, ili dok Allah svoju volju ne izvr{i.” Budejl mu na te rije~i odgovori: “Obavijestit }u ih o svemu {to si rekao.” On zatim ode kod Kurej{ija i re~e im: “Ja dolazim od onoga ~ovjeka (Resulullaha), a i usput sam ~uo kako govori interesantne stvari. Ako ho}ete, ponovit }u njegove rije~i.” Zlobnici kurej{ijski povika{e: “Nema potrebe da nam i{ta od njega prenosi{“, a jedan pametniji ~ovjek re~e: “Hajde, daj reci nam to {to si ~uo.” On ispri~a sve {to je Resulullah, a.s., kazao. Kurej{ije su `eljele provjeriti ta~nost njegovih rije~i, pa posla{e Mikreza bin Hafsa do Resulullaha, a.s. Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: “To je zloban i lukav ~ovjek.” A kad on do|e i kad mu se Resulullah, a.s., obrati, re~e mu sve isto kao {to je rekao i Budejlu. Mikrez se vrati Kurej{ijama i prenese im ono {to je ~uo.

OSTALI DELEGATI OSTALI KUREJ[IJSKI DELEGATI
Kurej{ije su `eljele poslti jo{ nekoga da provjeri namjeru muslimana. Jedan Kenanija, s imenom El - Hulejs bin Alkamet re~e: “Pustite mene da odem do njega.” Kurej{ije reko{e: “Idi.” Kad ga ugleda Resulullah, a.s., da dolazi, poznade ga pa re~e: “To je taj i taj ~ovjek. On je iz plemena koje obo`ava devu. Poka`ite mu ih, izvedite pred njega kurbane.” Narod do~eka El - Hulejsa s telbijom (dove koje u~e uz Kurban - bajram). Kad on to ugleda, re~e: “Slava Allahu, ovom narodu ne treba zabranjivati dolazak u Kabu.” On se vrati svojim drugovima i re~e: “Vidio sam kurbane, namijenjene i obilje`ene. Moje je mi{ljenje da ih pustimo u Meku.” I povede se razgovor izme|u ovog Kenanije i Kurej{ija. Evo ukratko, o ~emu je bilo rije~i: Urve bin Mes’ud es - Sekafi re~e: “Onaj tamo (Resulullah, a.s.) nudi vam realan prijedlog, pa ga prihvatite. Dopustite mi da ja odem do njega i s njim razgovaram.” Pa mu dozvoli{e i on ode. Resulullah, a.s., je i njemu rekao isto {to je rekao i Budejlu. Urve mu se na to obrati: “O Muhammede, {ta misli{ da vrati{ svoj narod nazad, ili si mo`da ~uo da je neko prije tebe poveo svoj narod u propast. Ako ih povede{, ja vidim, tako mi Boga, svakakva lica oko tebe, ima tu i olo{a, oni }e prebje}i i tebe ostaviti (Kurej{ijama).” Ebu - Bekr tada mu se obrati i grubo ga prekori, a onda re~e: “Zar mi da pobjegnemo od njega?” Urve upita: “Ko je ovaj?” Odgovori{e: “Ebu Bekr”, a on re~e: “Tako mi Boga, da nije ve} bilo ranijeg prijateljstva izme|u mene i tebe, ja bih ti odgovorio kako zaslu`uje{.” Zatim se Urvet okrene Resulullahu, a.s., da s njim razgovara, dodvoravaju}i mu se i stalno mu dodiruju}i bradu. 552 Mugire bin [u’be, koji je stajao s isukanom sabljom kraj Resulullaha, a.s., svaki puta kad Urve pogladi Resulullahu, a.s., bradu, udario bi sabljom o korice, i kona~no ljutito viknu: “A ko je ovaj?” Odgovori{e mu: “El - Mugire bin [u’be.” Urve

304

Zape~a}eni d`enetski napitak

povika: “O kakve li izdaje, a da ne misli{ da }u i ja po}i stopama tvoga izdajstva?” Mugire je u predislamsko doba putovao u dru{tvu nekog plemena, pa je ljude pobio, njihovu imovinu oduzeo, a zatim oti{ao i primio islam.Kad je do{ao kod Resulullaha, a.s., i ispri~ao mu {ta je u~inio, Resulullah, a.s., rekao je: “[to se ti~e tvog islama, prihva}am, a od tog imetka ne `elim ni{ta.” (Mugire je bio Urveu brati}). Urve je bio drzak i bezobrazan s ashabima Resulullaha, a.s. Svakog je prozivao i podsje}ao ga na njihovu raniju vezu. Potom se vrati svojim drugovima u Meku i re~e: “O narode, obilazio sam mnoge kraljeve (kao izaslanik). Bio sam i kod “Kajsara” (Cezara), i “Kisra’a” (Kserksa), i “Ned`a{ije” (Negusa). Tako mi Boga, nisam vidio da ijednog kralja vole i po{tuju njegovi ljudi, kao {to to ~ine Muhammedovi ljudi Muhammedu. Ako pljune, njegova pljuva~ka obavezno zavr{i na dlanu nekog od njegovih ashaba, koji je potare po svome licu i ko`i. Kad im ne{to naredi, natje~u se da to urade. Kad on uzima abdest, ho}e da se pobiju oko ostatka vode iza njega. Kad on govori, oni spuste svoje glasove, a kad ga gledaju, gledaju ga blagim pogledom iz po{tovanja prema njemu. Taj ~ovjek vam je ponudio pravi prijedlog, pa ga prihvatite.”

“ON JE ZADR@AO RUKE NJIHOVE VAS VA[E OD VAS I VA[E OD NJIH USRED MEKE”
Kad su kurej{ijski mladi}i, razuzdani i oholi, `eljni rata radi samodokazivanja, vidjeli da njihovi poglavari `ele mir, po~eli su smi{ljati plan koji bi poremetio i odlo`io mir. Oni odlu~i{e da po no}i krenu, i da se malo zabave u muslimanskoj vojnoj postaji, te da po~ine radnje koje }e zapaliti baklju rata. To i ostvari{e. Krenu njih sedamdeset ili osamdeset mladi}a, pa se spusti{e niz brdo Et - Ten’im i htjedo{e u}i u logor. Ali nisu imali sre}e jer ih sve pohvata Muhammed bin Mesleme, zapovjednik stra`e. Iz `elje za primirjem, Resulullah, a.s., pusti ih na slobodu. U vezi s tim, Allah, d`.{., objavi u Kur’anu: “On je zadr`ao ruke njihove od vas i va{e od njih usred Meke, i to nakon {to vam je pru`io mogu}nost da ih pobijete.” (48:24)

Zape~a}eni d`enetski napitak

305

AFFAN, OSMAN BIN AFFAN, DELEGAT MUSLIMANSKI DELEGAT KUREJ[IJAMA
Uzimaju}i sve to u obzir, Resulullah, a.s., odlu~i da po{alje svoga delegata koji }e Kurej{ijama potvrditi Resulullahov, a.s., stav i cilj ovoga putovanja. On pozva Omer bin el - Hattaba, da ga po{alje. On se ispri~a govore}i: “O Poslani~e, ja nemam nikoga u Meki da bi me mogao odbraniti, ako me Benu - K’ab stavi na muke. Po{alji Osman bin Affana. Njegova porodica je u Meki. On }e prenijeti poruku koju `eli{.” Resulullah, a.s., pozva Osmana i posla ga Kurej{ijama rekav{i mu: “Obavijseti ih da mi nismo do{li da ratujemo, do{li smo da obavimo umru. I pozovi ih u islam. Zatim mu Resulullah, a.s., naredi da u Meki obavijesti vjernike mu{karce i vjernice `ene da }e ubrzo biti oslobo|enje Meke, i da im prenese radosnu vijest da }e Allahova vjera gospodariti Mekom, i da niko vi{e ne}e skrivati svoj iman u Meki. Osman bin Affan pohita u Meku. Nai|e pokraj nekih Kurej{ija u Beldal dolini. Oni ga upita{e: “Gdje ide{?” On odgovori: “[alje me Resulullah, a.s., o tom i tom pitanju.” - pa im ispri~a sve po redu, a oni reko{e: “^uli smo, idi i obavi svoja zadu`enja.” Zatim se di`e Eban bin Seid bin el - As, pa mu nazva dobrodo{licu, te mu osedla novoga konja, uze Osmana i podi`e ga na konja, te pohita s njim u Meku. Osman prenese poruku kurej{ijskim poglavarima. Kad se Osman odmorio, oni mu ponudi{e da u~ini tavaf oko Kabe. On odbi ovu ponudu i ne htjede da u~ini tavaf dok to ne uradi Resulullah, a.s.

GLASINE O UBISTVU OSMANA, RIDVAN” R.A., I PRISEGA “ER - RIDVAN”
Kurej{ije zadr`a{e Osmana kod sebe, vjerovatno `ele}i da se dogovore {ta dalje da rade, i da dobro osmotre svoje pozicije, pa da po Osmanu po{alju odgovor Resulullahu, a.s. Osmanovo zadr`avanje potraja, pa se pronese glas me|u muslimanima da je Osman ubijen. Kad to ~u, Resulullah, a.s., re~e: “Ne}emo odustati dok ne kaznimo taj narod”, a onda pozva svoje drugove da polo`e zakletvu. Oni su se zaklinjali da ne}e pobje}i, potom se javi grupa koja se zakle na vjernost do smrti. Prvi koji mu dade prisegu bio je Ebu - Sinan el - Esedijj. Tako|er mu je zakletvu na vjernost dao Selema bin el - Ekv’ea, i to se tri puta zakleo na vjernost do smrti. Zakletvu je dao me|u prvim ljudima, pa potvrdio je me|u onima u sredini, pa opet na kraju s onim posljednjim.

306

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullah, a.s., dohvati svoju drugu ruku, stavi {aku u {aku i re~e: “Ova moja druga ruka je za Osmana.” Kad se zavr{i davanje podr{ke, prispije i Osman te se i on zakle na vjernost Resulullahu, a.s. (Za njega je to Resulullah, a.s., ve} u~inio, a on je samo potvrdio). Od ove podr{ke odustao je samo jedan jedini ~ovjek - munafik - licemjer, zvani D`edd bin Kajs. Ova se ceremonija podr{ke odvijala pod drvetom. Omer, r.a., dr`ao je Resulullaha, a.s., za ruku, a Ma’kil bin jesar podizao je granu drveta kako ne bi smetala Allahovom Poslaniku, a.s. Ova prisega nazvana je “Er - Ridvan”. O njoj Kur’an ka`e: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.” (48:18)

SKLAPANJE PRIMIRJA SKLAPANJE PARAGRAFI I NJEGOVI PARAGRAFI (SULUHL - HUDEJBIJJA)
Kurej{ije su shvatile ozbiljnost situacije, pa posla{e hitno Suhejla bin Amra da sklopi primirje. Oni mu strogo podvuko{e da od primirja ne}e biti ni{ta ako se ove godine ne vrate odmah u Medinu. “Ne}emo da arapi pri~aju o nama kako je u{ao u Meku iznenada i na silu.” Suhejl bin Amr do|e kod Resulullaha, a.s. Kad ga ugleda, Resulullah, a.s., re~e: “On }e olak{ati na{u situaciju. Kurej{ije sigurno `ele primirje, dok njega {alju!..” Suhejl je dugo i dugo govorio, a zatim se slo`i{e o uvjetima primirja, a to su: 1. Da se Resulullah, a.s., vrati u Medinu i da ove godine ne ulazi u Meku, a sljede}e godine da do|e s muslimanima i da provedu u njoj tri dana, samo s oru`jem koje nosi putnik, a to je sablja u koricama. Kurej{ije im za to vrijeme ne smiju praviti nikakave smetnje. 2. Obustavljanje neprijateljskog djelovanja izme|u dvije strane za period od deset godina. U tom vremenu, dok traje primirje, ljudi }e se sigurno kretati, a oni }e jedni druge {tititi. 3. Ko od plemena `eli da stupi u savez s Muhammedom i da po{tuje uvaj ugovor, mo`e to da u~ini, a ko to isto `eli s Kurej{ijama, neka to u~ini. Svako takvo pleme smatrat }e se kao dio tog naroda. Svako neprijateljstvo prema savezniku, smatrat }e se neprijateljstvo s tom skupinom. 4. Ako neko od Kurej{ija prebjegne Muhammedu, bez dozvole svoga starje{ine, on }e im ga vratiti u Meku, a ako neko od Muhammedovih do|e Kurej{ijama, to jeste, ako prebjegne kod njih, oni mu ga ne}e izru~iti.

Zape~a}eni d`enetski napitak

307

Zatim Resulullah, a.s., pozva Aliju da to napi{e na papir. Resulullah mu je, a.s., diktirao: “Bismillahir - Rahmanir - Rahim”, a Suhejl re~e: “[to se ti~e toga ‘Er - Rahman’, tako mi Boga, mi ne znamo ko je taj. Nego, pi{i ovako: ‘Bismikellahumme’”, pa Resulullah, a.s., naredi Aliji neka tako napi{e. Zatim Resulullah, a.s., nastavi diktirati: “S ovim se sagla{ava Muhammed, Resulullah”, a Suhejl ga prekide: “Da znamo da si Resulullah, ne bi ti zabranili ulazak u Kabu, a ne bi s tobom ni ratovali, nego pi{i ovako: ‘S ovim se sagla{ava Muhammed, sin Abdullaha.’” Resulullah, a.s., re~e: “Ja sam Resulullah iako mi vi ne vjerujete”, te naredi Aliji, r.a., da napi{e kako Suhejl ka`e, te da izbri{e apoziciju Resulullah. Alija, r.a., ne htjede da to izbri{e, pa to u~ini Resulullah, a.s., svojom rukom. Potom je ostalo napisao. Kad je primirje sklopljeno, pleme Huzaat pristupi u savez s Resulullahom, a.s. Oni su bili saveznici Benu - Ha{ima jo{ od vakta Abdul - Muttalibova, stoga je njihovo pristupanje ovoj strani bilo potvrda tog starog savezni{tva. Pleme Benu - Bekr u|e u savez s Kurej{ijama.

VRA]ANJE EBU - D@ENDELA KUREJ[IJAMA
Dok je Alija pisao ta~ke ugovora, s gornje strane Meke se me|u muslimane spusti Ebu - D`endel, sin Suhejlov, vezan u lancima. Suhejl re~e: “To je prva osoba koju potra`ujem od tebe da mi je vrati{.” Resulullah, a.s., re~e: “Jo{ nismo zavr{ili ugovor.” Suhejl re~e: “Ako je tako, ne}emo ni{ta ni dogovarati.” Resulullah, a.s.: “Daj mi ga!” Suhejl bin Amr: “Ne dam ti ga!” Resulullah, a.s.: “Hajde, u~ini to.” Suhejl: “Ne}u to da u~inim.” Suhejl udari Ebu - D`endela u lice, zatim ga dohvati za jaku i potjera ga da ga vrati mu{ricima. Ebu - D`endel derao se iz sveg glasa: “O muslimani, a zar }u se vratiti mu{ricima, pa da me skrenu s moje vjere?” Resulullah, a.s., re~e mu: “Strpi se, o Ebu - D`endel, i uzdaj se u Allahovu nagradu. Allah, d`.{., }e tebi i takvima kao {to si ti, nejakim i neza{ti}enima, donijeti olak{anje i na}i izlaz. Mi smo ve} sklopili me|usobni ugovor o primirju i dali im Allahovu rije~, kao i oni nama, pa ih ne smijemo prevariti.” Ustade Omer bin El - Hattab, r.a., da isprati Ebu - D`endela, pa mu re~e: “Strpi se Ebu - D`endel, oni su zaista mu{rici, krv ni jednog od njih ne vrijedi vi{e od krvi psa.” On se okrene tako da se dr{ka sablje prima~e Ebu - D`endelu, a Omer, r.a., o tome

308

Zape~a}eni d`enetski napitak

naknadno pri~a i ka`e: “Po`elio sam da izvu~e sablju i njom ubije svoga oca.” Me|utim, njemu je bilo te{ko da to uradi svome ocu i tako se to zavr{i.

GLAVE, KLANJE KURBANA I BRIJANJE GLAVE, ZAVR[ETKA ^IN ZAVR[ETKA UMRE
Kad je Resulullah, a.s., zavr{io s ugovorom o primirju, obrati se muslimanima i re~e: “Ustanite, zakoljite kurbane i obrijte glave.” Niko od prisutnih, tako mi Allaha, d`.{., ne ustade, iako je ponovio tri puta. Nakon toga on se di`e i ode kod svoje `ene Ummu - Seleme. ISpri~a joj {ta mu se desilo, da ga niko nije poslu{ao. Ona mu re~e: “O Allahov Poslani~e, ako `eli{ da te poslu{aju, izi|i, i nemoj ni s kim progovoriti ni rije~i dok ti ne zakolje{ svoj kurban i ne pozove{ svog brija~a da te obrije.” 553 Ustade Resulullah, a.s., izi|e i ni s kim nije govorio dok nije zaklao svoj kurban i pozvao svoga brija~a koji ga je obrijao. Kada to vidje narod, svi ustado{e, zakla{e kurbane i po~e{e jedni druge brijati, tako da su gotovo jedni druge ubili zbog velike gu`ve. Jedna deva bila je kurban za sedmero, a i jedna krava za sedmero. Resulullah, a.s., zaklao je devu koja je ranije pripadala Ebu - D`ehlu. U nozdrvi je imala srebrenu halku. To je bio imid` Ebu - D`ehla da bi izazvao ljubomoru mu{rika. Resulullah, a.s., tri puta molio je Allaha, d`.{., za oprost onima koji su obrijali glave, a jedanput za one koji su se samo pod{i{ali. Na ovom putovanju Allah, d`.{., je pored ovih propisa, propisao iskup za one koji iz opravdanih razloga obriju glavu ili pod{i{aju kosu prije vremena, da mogu postom, sadakom ili `rtvom, poput slu~aja Ka’b bin Ud`reta, da se iskupe.

POVRATKA ZABRANA POVRATKA MUHAD@IRKI MU[RICIMA
Resulullahu, a.s., do|o{e `ene mu’minke iz Meke, a njihovi staratelji do|o{e da ih vrate, shodno ugovoru koji je potpisan na Hudejbiji. Ovaj njihov prijedlog je odbijen, zbog toga {to u paragrafu vezanom za ovu ta~ku stoji rije~: “I da svaki na{ bjegunac koji ti do|e (pobjegne kod tebe od nas), makra i bio tvoje vjere, mora biti vra}en nama” 554, ne podrazumijeva `ene, koje nisu ni spomenute. Allah, d`.{., tim povodom objavi: “O vjernici, kad vam vjernice kao muhad`irke do|u, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo... U braku mnogobo{ke ne zadr`avajte.” (60:10)

Zape~a}eni d`enetski napitak

309

Resulullah, a.s., stavljao ih je na ispit ~itaju}i im uzvi{ene rije~i Kur’ana: “Kad ti do|u vjerniceda ti polo`e prisegu - da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati i da ne}e krasti, i da ne}e bludni~iti, te da ne}e djecu svoju ubijati...” (60:12) Onu vjernicu koja bi prihvatila sve uvjete i dala prisegu, nije vra}ao nazad. Muslimani otpusti{e svoje `ene nevjernice putem ovog propisa. Omer, r.a., pustio je dvije `ene koje su bile u nevjerstvu. Jednom od njih o`eni se Muavija, a drugom Safvan bin Umejje.

REZULT REZULTATI UGOVORA
Prou~avaju}i paragrafe ugovora, bilo da tra`imo njihov dubinski smisao ili povr{insko zna~enje, dolazimo, bez ikakve sumnje, do veoma zna~ajnog zaklju~ka, a to je, da je primirje i ugovor na Hudejbiji prva verbalna pobjeda muslimana, za koje Kurej{ije do tada nisu htjeli ni ~uti, a kamoli u bilo ~emu priznati. Naprotiv, oni su `eljeli da iskorijene muslimane do posljednjeg, i `eljno i{~ekivali da do~ekaju trenutak njihovog kraja. Oni su svim silama nastojali da se isprije~e izme|u islamske misije i ljudi s obzirom da su zauzimali i duhovno i svjetsko vo|stvo na Arabijskom poluotoku. ^injenica je da i sam pristanak Kurej{ija na ponu|eno primirje zna~i priznavanje jedne nove snage na tim prostorima, snage muslimana, te da Kurej{ije nisu u mo}i da ratuju snjima. Va`no je napomenuti da tre}i paragraf hudejbijskog ugovora ukazuje na to, da su Kurej{ije zaboravile na svoje vjersko i svjetovno vo|stvo u Arabiji, i da ih sada vi{e niko i ni{ta ne interesira, te da se moraju brinuti o sebi. A {to se ti~e ostalih plemena, pa i ~itave Arabije, ako ho}e da prihvate islam si, to Kurej{ije ne interesira, i oni se ne}e ni u {ta mije{ati. Nije li, onda, to totalni poraz njihov i nije li to velika i jasna pobjeda muslimana? Veoma je va`no napomenuti, da dugotrajni ratovi i povremene bitke koje su vo|ene izme|u muslimana i njihovih neprijatelja nisu bili sa ciljem - govorimo o muslimanima - da se steknu materijalna dobra, osvoji teritorija, ubijaju ljudi, ili na silu neprijatelj prevede na islam, ve} je jedini cilj bio da su muslimani putem ovih ratova i bitaka `eljeli potunu slobodu ljudima u iskazivanju uvjerenja i vjere. “Pa onaj ko `eli da vjeruje neka vjeruje, a ko `eli da ne vjeruje, neka ne vjeruje.” (Kur’an) Izme|u ~ovjek i onoga {to on `eli ne smije se isprije~iti nikakva sila. Vjerska tolerancija i socijalna jednakost su moto islama. Uspjeh koji je is~am do`ivio u mirno doba poslije ovog ugovora, ne bi se mogao posti}i ratovanjem ni onda kad je pobjeda bila o~igledna. Zbog velike {irokogrudnosti islama, muslimani su postigli ogroman uspjeh na polju ed - d’aveta - {irenja same vjere. I dok je broj muslimana prije primirja na Hudejbiji bio svega 3000, muslimanska vojska je, samo dvije godine nakon primirja, brojala 10000 boraca

310

Zape~a}eni d`enetski napitak

(prilikom osloba|anja Meke). Drugi pozitivni paragraf ove sjajne pobjede je u ~injenici, da muslimani nisu prvi otpo~injali ratove i bitke, ve} su to uvijek ~inili drugi (Kurej{ije). Kur’an o tome ka`e: “A oni su vas prvi napali.” (9:13) [to se ti~e muslimana, njihovi vojni pohodi imali su osnovni zadatak da osvijeste Kurej{ije od njihove umi{ljenosti i njihovog odvra}anja od Allahovog puta, te da ih navedu na uva`avanje muslimana. Neka svako radi svoj posao i neka se ne mije{a u tu|e stvari. Prekid rata od deset godina je prepreka ovoj umi{ljenosti i ovom ometanju u vjeri, i dokaz o propasti onoga koji otpo~ne rat, njegovoj slabosti i gubljenju ugleda. Prvi paragraf je kona~ni dokaz o propasti Kurej{ija. Zabrana muslimanima da posjete Kabu svedena je na odre|eni period, ona nije stalna i vje~na. Oni su tim svojim gestom uspjeli odbiti muslimane samo za tu godinu, tako da za njih ni u tome nema nikakvog uspjeha. Kurej{ije su kroz tri prve ta~ke udovoljili muslimanima, a pritom su za sebe dobili samo jednu - to je ~etvrti paragraf ugovora. Me|utim, i to je vrlo jeftin dobitak. U njemu nema ni{ta {to bi na{kodilo muslimanima. Poznato je da neko, ko je musliman, ne}e napustiti Allaha i Njegovog Resula, a.s., niti }e pobje}i iz islamske sredine, osim ako se odmetne od vjere, javno ili tajno. A ako se odmetne od vjere, onda on i nije vi{e potreban muslimanima. Njegovo udaljavanje iz islamskog dru{tva mnogo je vrednije od njegovog ostanka u njemu. Na ovo je mislio Resulullah, a.s., kada je rekao: “Onoga od nas koji ode njima, njega je Allah udaljio.” 555 A ko primi islam, neke od stanovnika Meke, i pored toga {to mu je iseljenje u Medinu zabranjeno, nije mu zabranjeno iseljenje u druga mjesta, a Allahova zemlja je prostrana. Zar nije Abesinija bila prostrana za muslimane, kada stanovnici Medine nisu znali o islamu ni{ta? Resulullah, a.s., je upravo i mislio na ovu soluciju kada je rekao: “Ko nama do|e od njih, Allah }e za njega na}i olak{anje i rje{enje.” 556 Pribjegavanje mjerama suzdr`anosti na ovakav na~in, iako predstavlja vid kurej{ijske mo}i i slave, u stvari proizlazi iz njihove velike uznemirenosti, nesigurnosti i velikog straha za njihovo mnogobo`a~ko bivstvovanje. Oni kao da su znali da su danas, vi{e nego ikada do tada, na rubu provalije, kad nemaju drugog izbora, osim da prihvate ovakve mjere suzdr`anosti. Resulullahovo, a.s., uva`avanje, da se oni od muslimana koji prebjegnu Kurej{ijama ne mogu vi{e vratiti nazad, samo je jedan dokaz da se on pouzdaje u ~vrstinu svog egzistiranja, svoje snage i cjelokupnog povjerenja, i stoga se ni malo ne boji za primirje s ovakvim uvjetom.

Zape~a}eni d`enetski napitak

311

@ALOST MUSLIMANA I RAZGOVOR OMERA, R.A., S RESULULLAHOM, A.S.
Ugovor o primirju potpisan je i objasnili smo su{tinu ta~aka tog ugovora, ali moramo spomenuti dva doga|aja koji baci{e u o~aj i nedoumicu sve muslimane. 1. Muslimani su bili obavije{teni da }e mo}i u}i u Harem i da }e obaviti tavaf, ali se vrati{e neobavljena posla i s tim se nikako nisu mogli pomiriti. 2. Resulullah, a.s., svjesno je popu{tao kurej{ijskim zahtjevima, iako ga je Allah, d`.{., obavijestio da je islam vjera perspektive, i da }e ona ubrzo dominirati arabijskim prostorima. Ove dvije pojave - iako je Resulullah, a.s., sasvim bio u pravu - izazva{e kod muslimana sumnju, nedoumicu i svakakva naga|anja. Zbog toga bili su duboko povrije|eni, i skoro `alosni zbog eventualnih posljedica koje mogu uslijediti nakon primirja. Izgleda da je naj`alosniji bio Omer bin el - Hattab, r.a. On do|e kod Resulullaha, a.s., i obrati mu se: “O Allahov Poslani~e, a zar mi nismo u pravu. a zar nije istina na na{oj strani, a ne na njihovoj?” Resulullah, a.s., odgovori: “Jeste.” Omer, r.a.: “A zar ne}e na{i ubijeni u D`ennet, a njihovi u D`ehennem?” Resulullah, a.s.: “Ho}e.” Omer, r.a.: “Pa za{to onda sramotimo na{u vjeru, i za{to da se vratimo, a nismo pustili da Allah prsudi izme|u nas i njih?” Resulullah, a.s.: “O sine Hattabov, ja sam Allahov Poslanik, i nisam htio da Mu budem neposlu{an. On je moj pomaga~ i nikad me ne}e napustiti.” Omer, r.a.: “A zar nam nisi rekao da }emo do}i u Meku i da }emo u}i u Hrem i tavaf oko Allahove ku}e u~initi?” Resulullah, a.s.: “Svakako, a jesam li rekao da }emo do}i u Allahovu ku}u ove godine?” Omer, r.a.: “Ne.” Resulullah, a.s.: “Ti }e{ do}i i ti }e{ tavaf oko nje u~initi.” Omer, r.a., ode srdit od Resulullaha, a.s., i do|e kod Ebu - Bekra. Postavi mu ista pitanja kao i Resulullahu, a.s. Ebu - Bekr mu na sve dade odgovor kao i Resulullah, a.s., s tim {to jo{ dodade: “Mo`e{ i da umre{ od jada, ali, tako mi Allaha, on je (Resulullah, a.s.) u pravu.” Tada je Allah, d`.{., objavio suru “El - Feth”, gdje ka`e: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu”, (itd. do kraja sure). Nakon objave ove sure Resulullah, a.s., posla po Omera, r.a., pa mu je prou~i.

312

Zape~a}eni d`enetski napitak

Omer, r.a., upita: “O Allahov Poslani~e, je li to Feth (pobjeda)?” Resulullah, a.s., odgovori: “Da.” Omer, r.a., bio je zadovoljan ovim {to je ~uo. Me|utim, `estoko se kajao zbog onakvog svog postupka. On je pri~ao: “@elio sam da se za to iskupim, pa jo{ uvijek daje sadaku, postim, klanjam nafile, osloba|am roblje, da bih sebi olak{a savjest zbog onakvih rije~i koje sam izrekao. Molio sam Allaha, d`.{., da bude na kraju sve dobro.” 557

RIJE[EN PROBLEM UGRO@ENIH U MEKI
Kad se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, i kada se malo odmorio, prebje`e jedan od mu~enih muslimana iz Meke. Zvao se Ebu - Basir iz plemena Sekif, koje je bilo u savezu s Kurej{ijama. Kurej{ije posla{e dvojicu ljudi kod Resulullaha, a.s., da zatra`e njegovo izru~enje nazad. Oni spomenu{e ugovor koji ga obavezuje na to, i Resulullah, a.s., im predade Ebu - Basira. Mu{rici ga povedo{e u Meku. U Zul - Hulejfi sjedo{e da se odmore i da prezalogaje koju hurmu. Ebu - Basir re~e jednome od njih dvojice: “Vidim da ima{ dobru sablju, ~ovje~e”, a ovaj je izvu~e iz korica i potvrdi: “Stvarno je dobra, dobro sam je isprobao.” Ebu - Besir re~e: “Poka`i mi je, da je malo bolje vidim.” Ovaj mu dade, aon ga udari njom i ubije. Drugi ~ovjek pobje`e, vrati se u Medinu i u|e u mesd`id. Kad ga ugleda Resulullah, a.s., re~e: “Ovaj kao da je ugledao avet.” ^ovjek do|e do Resulullaha, a.s., i re~e: “Ubijen je moj drug, i mene }e ubiti.” U tom do|e Ebu - Besir i re~e: “O Allahov Poslani~e, ti si svoje obe}anje izvr{io, pred Allahom si ~ist, vratio si mene njima, a potom je mene Allah spasio od njih.” Poslanik, a.s., re~e: “Te{ko tebi, mo`e{ biti uzrokom rata, ako onaj ima nekoga svoga da ga osveti.” Kad to ~u Ebu - Besir, znade da }e ga Resulullah, a.s., vratiti ponovo u Meku, pa brzo pobje`e iz Medine i ode u Sejful - Bahri, gdje se skrivao. Od Kurej{ija pobje`e Ebu D`endel bin Suhejl, pa se pridru`i Ebu - Besiru. I koji god bi ~ovjek pobjegao od Kure{ija nije vi{e i{ao u Medinu, ve} bi se priklju~ivao Ebu - Besiru, koji oformi svoju grupu. Napadali su svaki kurej{ijski karavan koji je kretao za [am ili iz [ama za Meku, pa bi oplja~kali i ubili koga bi stigli od vodi~a. Kurej{ijama to dojadi, pa posla{e molbu Resulullahu, a.s., zaklinju}i ga Allahom i krvnim srodstvom da ih spasi te grupe, a oni }e pustiti svakoga ko ho}e da do|e u Medinu, ne}e mu braniti. Resulullah, a.s., pozva Ebu - Besira u Medinu i on se vrati sa svojom dru`inom. 558

Zape~a}eni d`enetski napitak

313

PRELAZAK KUREJ[IJSKIH JUNAKA NA ISLAM
Po~etkom 7. g. H., a nakon ovog primirja, pre|o{e na islam Amr bin el - As, zatim Halid bin el - Velid i Osman bin Talha. Kad su do{li kod Resulullaha, a.s., on re~e: “Meka nam je poslala svoje najdra`e sinove.” 559

DRUGO RAZDOBLJE NOVA ETAP APA HISTORIJI NOVA ETAPA U HIST ORIJI ISLAMA
Primirje na Hudejbiji bija{e po~etak jednog novog razdoblja u `ivotu muslimana i u okviru samog islama u Arabiji. Kurej{ije su bile najja~a snaga, najoholiji i najlju}i neprijatelji islama. Silaskom Kurej{ija s ratne pozornice zbivanja u sigurnosne vode mira, slomljen je najja~i od tri udru`ena neprijatelja: Kurej{ije, Gatafan i jevreji. Po{to su Kurej{ije bili predstavnici idolopoklonika, to jest njihovi lideri na Arabijskom poluotoku, to je s prethodnim doga|ajima opao njihov idolopokloni~ki zanos za vjerske obrede i uveliko je ohladilo njihovo neprijateljstvo prema muslimanima. Stoga ne nailazimo kod Gatafana na velike provokacije muslimana poslije ovog primirja. Me|utim, i ono {to je dolazilo od njih, bilo je inicirano i pripremano od jevreja. Jevreji su nakon izgnanstva iz Jesriba (Medine), uzeli Hajber za svoj centar, gdje su nastavili kovanje svojih podlih fitneluka (smicalica). Oni su hu{kali beduine oko Medine na muslimane, a `ivotna `elja bila im je ubiti Muhammeda, a.s. i muslimane dokraj~iti. Ako im to ne bude po{lo za rukom, onda im je trebalo bar {to vi{e zla nanijeti. Zbog svega toga, prvi odlu~uju}i korak od Resulullaha, a.s. nakon primirja na Hudejbiji bio je - borba protiv ovog jevrejskog legla. Me|utim, ovaj period koji je zapo~eo poslije primirja na Hudejbiji, bio je velika prilika za tuma~enje i dostavljanje islama i njegovog u~enja. Udvostru~ila se aktvivnost muslimana na ovom polju, pa je prevazi{la vojne aktivnosti. Stoga, ovaj period mo`emo podijeliti na dva dijela: 1. aktivnosti na podru~ju dostavljanja i tuma~enja vjere, ili period dopisivanja s kraljevima i vladarima i 2. period vojnih aktivnosti.

314

Zape~a}eni d`enetski napitak

Prije nego nastavimo s pra}enjem vojnih aktivnosti u ovom periodu, posvetit }emo ve}u pa`nju me|usobnom dopisivanju Resulullaha, a.s., s vladarima i kraljevima. U korespondenciji im nudi islamsko u~enje zbog kojeg su muslimani ina~e pretrpjeli sve dotada{nje patnje, bol, nesre}u, smicalice, licemjerstvo, bitke i ratove.

KORENSPONDENCIJA ALLAHOVOG POSLANIKA (SLANJE PISAMA KRALJEVIMA I VLADARIMA)
Krajem 6. g.h. kad se Resulullah, a.s., vratio sa Hudejbije, napisao je kraljevima poruku kojom ih poziva u islam. Kad je donio odluku za pisanje, reko{e mu da oni ne primaju nikakvu korenspondenciju bez pe~ata. Resulullah, a.s., uze srbreni prsten i na njega ugravira Muhammed, Resulullah. Ovaj pe~at je ugraviran u tri reda: u prvi red Muhammed, u drugi red Resul, a u tre}i red Allah, ali su se redovi ~itali odozdo na gore: Allah, Resul, Muhammed. 560 Resulullah, a.s., izabra me|u ashabima naju~enije i najsposobnije ljude da budu njegovi ambasadori, preko kojih }e komunicirati s kraljevima. Profesor El - Allama el - Mensur Fevri tvrdi da je Resulullah, a.s., poslao svoje delegate u osvit mjeseca muharema 7. g.h. prije odlaska u Hajber na nekoliko dana. 561 Mi }emo dati tekst ovih prepiski.

1. PISMO NEGUSU, KRALJU ABESINIJE
Pravo ime Negusa - Ned`a{ije je Ashamet bin el - Ebd`er. Resulullah, a.s., njemu je napisao poruku po Amru bin Umejjeti ed - Dameriji krajem 6. g. H. ili u muharemu 7. g. H. Taberani navodi tekst pisma. Me|utim, preciznije gledaju}i, vidi se da taj tekst nije pravi tekst koji je napisao Resulullah, a.s., poslije Hudejbije, ve} je mogu}e da je to tekst koji je poslao po D`a’feru kad je on sa svojim drugovima muhad`irima oti{ao u Abesiniju, dok je Resulullah, a.s., jo{ bio u Meki. Nalazimo na kraju pisma imena tih muhad`ira u ovoj re~enici: “Evo vam {aljem mog amid`i}a D`afera i s njim grupu muslimana, pa ako do|u do tebe prihvati ih, i ne budi ohol prema njima.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

315

Prenosi Bejhekija od Ibn - Ishaka tekst Resulullahovog, a.s., pisma upu}enog Ned`a{iji, koji glasi: “To je pismo od Muhammeda, Poslanika, Ned`a{iji el - Ashametu, velikanu Abesinije, neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu i vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, a ja svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, Koji nema `ene ni sina, i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i pozivam te da primi{ islam, jer ja sam zaista Njegov poslanik. Primi islam, bit }e{ spasen.” “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i, i nama i vama zajedni~ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo! A ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani.’ (3:64), pa ako odbije{ snosit }e{ grijeh cijelog kr{}anskog naroda!” Veliki istra`iva~, doktor Hamidullah iz Pariza, prona{ao je nedavno tekst Resulullahovog, a.s., pisma, isti {to ga je Ibn - Kajjim na{ao, s razlikom samo u jednoj rije~i. Doktor Hamidullah utro{io je veliki trud u provjeravanju toga teksta, konsultiraj}i mnoga djela i mnoge izvore. On je u svom jednom djelu objavio tekst toga pisma, koje glasi: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! ili Bismillahirrahmanirrahim

Od Muhammeda, Resulullaha, Ned`a{iju, velikodostojniku Abesinije! “Neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu!” “Zahvaljujem se Allahu. On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj Koji je bez nedostatka, Onaj Koji svakog osigurava, Onaj Koji nad svima bdi. I tvrdim da je Isa, sin Merjemin, `ivo bi}e storeno Allahovom odredbom i Njegovom rije~ju koju je Merjemi, djevici neprisutupa~noj, dostavio, pa je zanijela Isaa od njegovog duha, koji je udahnuo, kao {to je Allah stvorio Adema, Svojom snagom. Ja pozivam Allahu, d`.{., Jednom Jedinom, Koji nema sudruga. Pozivam na prijateljstvo u ime Allaha, d`.{. i da slijedi{ mene i da vjeruje{ u Objavu koja mi je dostavljena, jer ja sam Allahov Poslanik. Ja pozivam tebe i tvoju vojsku Uzvi{enom Allahu. Ja sam ti prenio poziv i dao ti savjet, pa ga primi. Neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu.” 562 Po{tovani doktor Hamidullah tvrdi da je to tekst koji je Resulullah, a.s., uputio Ned`a{iji, nakon Hudejbije. Da je to zaista pravi tekst mi ne sumnjamo, pogotovo nakon izno{enja ~injenica. Me|utim, da li je on napisan nakon Hudejbije ili ne, o tome nema pouzdanih dokaza. Tekst pisma koji je prona{ao Bejhekija i uzeo od Ibn - Ishaka, li~i na pisma koja je Resulullah, a.s., slao kraljevima i vladarima kr{}anima nakon Hudejbije. U njemu se nalazi

316

Zape~a}eni d`enetski napitak

ajet: “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i namai vama zajedni~ke.” (3:64), kao {to mu je bio obi~aj pisati u takvim pismima. U ovom pismu na|eno je ime El Ashamet jasno napisano (ime Ned`a{ije), a tekst do koga je do{ao doktor Hamidullah, po mome mi{ljenju, originalni je tekst Resulullaha, a.s., i to nakon smrti Ashameta, upu}eno njegovom nasljedniku. Mo`da je ovo razlog {to je izostalo ime Ashameta. Za ovakvo komentiranje ja nemam nepobitan dokaz, osim onih argumenata koji se na~aze unutar ovih pisama. ^udno je da je doktor Hamidullah kategori~an u tome, da je tekst koji prila`e Bejhekija od Ibn - Abbasa - doslovni tekst pisma koje je napisao Resulullah, a.s., nakon smrti Ashameta, njegovom nasljedniku, iako je ime Ashamet jasno i ~itko napisano, a Allah najbolje zna. 563 Kad Amr bin Umejje ed - Damerij donese pismo Negusu, on ga uze, pa ga prima~e o~ima, ustade iz kreveta, stade na zemlju i primi islam od D`afera bin Ebi - Taliba, te napisa odgovori Resulullahu, a.s., o tome, i evo tog teksta: “Bismillahirrahmanirrahim Muhammedu, Resulullahu, od Ned`a{ije Ashameta, selamun alejke, o Allahov Poslani~e, mir od Allaha i milost i beri}et Njegov na tebe, Allah je jedan Bog i nema drugog boga osim Njega. Dobio sam tvoje pismo, o Allahov Poslani~e, u kome spominje{ Isaa. Tako mi Gospodara neba i Zemlje, zaista Isa nije ni{ta vi{e od onoga {to si naveo. On je ono {to si rekao. Shvatili smo {ta si nam poru~io. Pro~itao nam je tvoj amid`i} i tvoj drug. Ja svjedo~im da si ti, uistinu, iskreni Allahov Poslanik. Mi ti dajemo na{u prisegu na vjernost, a to sam dao i tvom amid`i}u. Ja sam primio islam pred njim i predao se Allahu, Gospodaru svjetova.” 564 Resulullah, a.s., zatra`io je od Ned`a{ija da po{alje D`afera i muhad`ire koji su bili s njim u Abesiniji. Poslao ih je u dvije la|e s Amrom bin Umejjeom ed - Damerijem. Oni su stigli u Medinu kad je Resulullah, a.s., bio u Hajberu. 565 Ned`a{ija je umro u red`epu mjesecu, 9. g. H. nakon Tebuka. Resulullah, a.s., obavije{ten je od Allaha, d`.{., o njegovoj smrti, pa mu je klanjao d`enazu i odsutnosti. Kad je Ned`a{ija umro, iza njega je naprijesto do{ao drugi kralj, kojemu je Resulullah, a.s., tako|er napisao pismo u kome ga je pozvao u islam. Me|utim, ne zna se da li je ovaj primio islam ili ne. 566

MUKAVKISU, EGIPTA 2. PISMO MUKAVKISU, KRALJU EGIPTA
Napisao je Resulullah, a.s., pismo D`urejd`u bin Meti567 zvanome El - Mukavkis, kralju Egipta i Aleksandrije: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika,

Zape~a}eni d`enetski napitak

317

koptskom velikodostojniku Mukavkisu. Mir na one koji slijede Allahovu uputu! Ja te pozivam islamskom u~enju. Primi islam, bit }e{ spasen. Primi islam, dobit }e{ od Allaha duplu nagradu, a ako odbije{, snosit ~e{ grijeh koptskog naroda. 568 “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne irje~i, i nam i vama zajedni~ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani.’” (3:64) 569 Resulullah, a.s., odabra Hatib bin Beltaa da ponese to pismo. Kad Hatib do|e kod El - Mukavkisa re~e: “Prije tebe Egiptom je vladao ~ovjek koji je sebe smatrao vrhovnim bogom, pa ga Allah, d`.{., uze sebi da bude opomena ljudima i ovoga i onoga svijeta. Kaznio je samoga sebe, a kaznio je i druge zbog njega. A ti uzmi pouku od drugih, a nemoj da bude{ za pouku drugima.” Mukavkis re~e: “Mi imamo vjeru koju ne bi mijenjali, osim za neku koja je bolja od nje.” Hatib re~e: “Mi tebe pozivamo u vjeru islam. To je najsavr{enija Allahova vjera. Ovaj Poslanik poziva ljude u islam, pa su protiv njega bili naj`e{}i idolopoklonici, Kurej{ije, a s njima u neprijateljstvu se udru`i{e i jevreji. Najbli`i Poslaniku su kr{}ani. Tako mi `ivota, nagovje{taj Musaa o dolasku Isaa nije ni{ta drugo nego kao nagovje{taj Isaa o dolasku Muhammeda. Mi tebe pozivamo Kur’anu, kao {to ste vi sljedbenike Tore (Tevrata) pozivali Evan|elju (Ind`ilu). Svaki Poslanik je du`an da poziva sve ljude svoga doba. To je njegov narod, i du`ni su da mu se pokore. I ti si jedan od onih kojeg zate~e vrijeme na{eg Poslanika. Mi tebi ne zabranjujemo da vjeruje{ u Isaa, mi ti tako|er odre|ujemo da ga vjeruje{.” Mukavkis na to re~e: “Ja sam slu{ao o dolasku tog Poslanika, a vidim da ne primorava druge da ga slijede, a i ne zabranjuje onima koji ho}e da ga slijede. Vidim da on nije zalutali vra~, a ni la`ni ~arobnjak. Nalazim da on nosi znakove poslanstva, jer otkriva skriveno i nepoznato, i obavje{tava o izbavljenju i spasu. Razmislit }u.” On uze Resulullahovo pismo, stavi na njega pe~at, dade ga svojoj robinji da ga stavi u kutiju od slonova~e. Zatim pozva svoga pisara koji pi{e arapski i napisa odgovor Resulullahu, a.s.: “Bismillahirrahmanirrahim, Muhammedu, sinu Abdullaha, od Mukavkisa, velikodostojnika koptskog, mir s tobom!, Pro~itao sam tvoje pismo i razumio sam o ~emu govori{ i ~emu poziva{. Znao sam da }e se pojaviti Poslanik, ali sam mislio da }e to biti u [amu. Po~astio sam tvog glasnika i po njemu ti {aljem dvije robinje koje su imale ugledno mjesto kod koptskog velikodostojnika, i {aljem ti ove darove i poklanjam ti mazgu da je ja{e{, i na kraju esselamu alejke.” On nije vi{e ni{ta dodao, a nije ni islam primio. Dvije robinje su Marija i Sirjana. Mazga “Deldel” `ivjela je do Muavijinog vremena. 570 Resulullah, a.s., uzeo je za sebe Mariju. Ona mu je rodila sina Ibrahima, a Sirjanu je poklonio Hassan bin Sabitu, el - Esariji.

318

Zape~a}eni d`enetski napitak

3. PISMO KISRI, KRALJU PERZIJE
Resulullah, a.s., napisao je pismo Kisri, kralju Perzije: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Reulullaha velikodostojniku Perzije Kisri, mir na onoga ko slijedi Allahovu uputu i vjeruje Allaha i Njegovog Poslanika, i ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Pozivam te Allahovim pozivom. Ja sam Allahov Poslanik cijelom ~ovje~anstvu, “poslan da opominjem onoga ko ima pameti, i da zaslu`e kaznu nevjernici” (36:70). Primi islam, bit }e{ spasen. A ako odbije{, sve grijehe “Med`usa”571 snosit }e{ sam.” Resulullah, a.s., odredi Abdullah bin Huzafeta, Es - Sehmiju, da odnese to pismo, pa ga Es - Sehmi predade velikodostojniku Bahrejna. Nismo sigurni da li je ovaj poslao pismo po nekome od svojih ljudi, ili je poslao li~no Abdullaha Es - Sehmiju do kralja Perzije. Bilo kako bilo, kad je Kisra pro~itao Resulullahovo pismo, on ga pocijepa i re~e arogantno: “Ru`ni rob mojih podanika stavlja svoje ime prije moga.” Kada do|e ova vijest do Resulullaha, a.s., on re~e: “Pocijepao Allah njegovo carstvo.” Tako se i dogodilo, kako je rekao Resulullah, a.s. Kisra je napisao pismo namjesniku Jemena, Bazanu u kojem ka`e: “Po{alji kod onog ~ovjeka u Hid`azu dvojicu ljudi, sposobnih i jakih, pa neka mi ga dovedu.” Bazan posla svoja dva ~ovjeka i po njima posla pismo Resulullahu, a.s., u kome mu nare|uje da se uputi kod Kisre. Kad su ova dva ~ovjeka stigla u Medinu i srela se s Resulullahom, a.s., jedan od njih re~e: “[ahin - {ah, kralj kraljeva, Kisra, napisao je kralju Bazanu da po{alje nekoga ko }e te dovesti, pa sam do{ao da ide{ sa mnom.” On jo{ izgovori neke prijetnje, a Resulullah im naredi da do|u kod njega sutra. U to vrijeme je na dvoru Kisre do {lo do dvorskih nemira, nakon {to je perzijska vojska do`ivjela te`ak poraz od Cezarove vojske. [irvah, sin Kisre, digao se protiv svoga oca i ubio ga, a potom preuzeo prijestolje Perzije. To se desilo u utorak, desetog d`umadeluka, 7. g.h. Resulullah, a.s., saznao je za tu vijest putem vahja - objave, pa kad su ona dvojica do{la sutradan kod njega, on ih obavijesti, i oni reko{e: “Zna{ li ti {ta to govori{? Mi smo o tebi rekli lahke klevete, a zar ho}e{ da ka`emo to {to pri~a{? Ti ho}ep da mi to prenesemo kralju, Bazanu, je li?” Resulullah, a.s., re~e: “Da, prenesite mu sve to od mene, i jo{ mu poru~ite da }e moja vjera i moja vlast ti}i do granica do kojih je stigla Kisrova vlast, i da }e se pru`ati dokle god ljudska noga mo`e doprijeti. I recite mu: ako primi islam, ostat }e i dalje na vlasti u svom carstvu, i da }e ga kasnije naslje|ivati njegovi sinovi.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

319

Dva ~ovjeka krenu{e od Resulullaha, a.s., i stigo{e kod Bazana, pa mu ispri~a{e sve po redu. Potom sti`e poruka iz Perzije da je [irvah ubio svoga oca. U toj istoj poruci [irvah pi{e Bazanu: “Potra`i mi ~ovjeka o kome ti je moj otac izdao naredbu. Nemoj ga dirati dok ne dobije{ moju naredbu.” Ova [irvahova preporuka bila je razlog da Bazan sa svim svojim Perzijancima u Jemenu primi islam. 572

4. PISMO HERAKLIJU, CARU BIZANTIJE
Buharija iznosi u okviru jednog drugog hadisa tekst pisma koje je napisao Resulullah, a.s., kralju Bizantije, Herakliju. Evo tog teksta: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika, Herakliju, velikodostojniku Bizanta. Neka je mir na onoga koji slijedi Bo`iju uputu. Primi islam, bit }e{ spasen. Primi islam, Allah }e ti udvostru~iti nagradu. Ako odbije{, snosit }e{ grijeh Erisijjuna.” 573 “O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke: da se nikome, osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo! Pa ako oni ne pristanu vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani’. (3:64) 574 “ Resulullah, a.s., izabra za glasnika koji }e nositi to pismo, Dihje bin Hulejfe el - Kelbi i naredi mu da ga preda velikodostojniku Basre, a da on preda caru. Buharija prenosi od Ibn - Abbasa da tga je obavijestio Ebu - Sufjan o tome kako je njega i njegovu pratnju pozvao Heraklije dok su bili u trgovini u [amu. To je bilo dok je vladalo primirje izme|u muslimana i Kurej{ija. Ebu - Sufjan i njegova pratnja do{li su u Aeliu, i car ih je pozvao i priredio im prijem. Oko njega su bili bizantijski velikodostojnici, pa je pozvao Kurej{ije i prevodioca, te upitao: “Ko je od vas u najbli`em rodu s ovim ~ovjekom, koji sebe smatra Poslanikom?” Ebu - Sufjan odgovori: “Pa, rekoh, ja sam mu najbli`i.” On re~e: “Pribli`ite ga do mene i privedite njegove drugove, neka stoje njemu iza le|a.” Zatim re~e prevodiocu: “Ja }u ovoga ovdje (Ebu - Sufjana) pitati za onog ~ovjeka (Resulullaha, a.s.), pa ako mi zataji istinu, neka oni resgiraju. Ebu - Sufjan re~e: “Tako mi Boga, da me nije sramota da od mene ~uju la`, ja bih o njemu lagao.” Zatim Ebu - Sufjan re~e: “Prvo {to me je upitao glasilo je: ‘Kakvog je porijekla?’ Odgovorih mu: ‘On je uglednog porijekla.’” Herakle: “Da li je ikad iko od vas, prije njega, govorio takve sli~ne stvari?” Ebu - Sufjan: “Nije.”

320

Zape~a}eni d`enetski napitak

Herakle: “Je li neko od njegovih predaka bio kralj?” Ebu - Sufjan: “Ne.” Herakle: “Da li ga slijede ljudi od polo`aja ili siroma{ni?” Ebu - Sufjan: “Siroma{ni.” Herakle: “Da li se njihov broj pove}ava ili smanjuje?” Ebu - Sufjan: “Pove}ava.” Herakle: “Da lije iko od njih napustio njegovu vjeru iz srd`be, nakon {to ju je primio?” Ebu - Sufjan: “Nije.” Herakle: “Da li je prije toga bio la`ov?” Ebu - Sufjan: “Nije.” Herakle: “A da li je vjerolomnik?” Ebu - Sufjan: “Nije, - ali otkako nismo s njim ne znamo {ta sad radi (i vi{e mi nije dozvolio da i jednu rije~ dodam od sebe).” Herakle: “Da li ste se borili protiv njega?” Ebu - Sufjan: “Jesmo.” Herakle: “Kako ste se borili?” Ebu - Sufjan: “Vodili smo me|usobni rat, rat nadmetanja, nekad on pobijedi, a nekad mi.” Herakle: “[ta tra`i od vas?” Ebu - Sufjan: “Govori nam: Vjerujte samo jednog Boga, i pored Njega ne vjerujte u druga bo`anstva, napustite vjeru svojih djedova i o~eva, nare|uje nam da se Bogu molimo (da klanjamo), da iskreno govorimo, da po{teni budemo, da rodbinske veze odr`avamo...” A on re~e prevodiocu: “Prevedi mu: pitao sam te kakvog je porijekla, pa si rekao da je uglednog porijekla. Pitao sam te da li je ikad iko od vas ovako govorio prije njega, pa si odgovorio da nije, pa sam pomislio da je neko prije njega ne{to sli~no govorio, pomislio bih da ~ovjek opona{a druge. Pa sam te upitao da li su mu roditelji i djedovi bili vladari, pa si odgovorio da nisu, pa sam pomislio: da mu je neko od starine bio kralj, ~ovjek tra`i kraljevstvo. Pa sam te upitao da li ga optu`ujete da je prije toga bio la`ov, pa si odgovorio da nije, a ja znam da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Boga. Pa sam te pitao da li su njegovi sljedbenici velikodostojnici ili obi~an narod, pa si odgovorio da je obi~ni, neza{ti}eni narod, a oni su sljedbenici svih Poslanika, pa sam te pitao da li im se broj pove}ava ili smanjuje, a ti si odgovorio da se sljedbenici Poslanika brojem pove}avaju.Takvo je ina~e stanje s vjerom dok se objava ne upotpuni. Pa sam te pitao da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mr`nje prema njoj nakon {to ju je primio, pa si odgovorio da ne, a tako se de{ava kad ljudi vjeru prihavte srcem. Pa sam te pitao da li je vjerolomnik ili izdajnik, pa si rekao da nije, a tako|er Poslanici ne izdaju svoju vjeru. Pa sam te pitao {ta nare|uje od vjere, a ti si rekao, da vam nare|uje da vjerujete Allaha i da uz Njega u druga bo`anstva ne vjerujete, {to zna~i da vam zabranjuje vjerovanje

Zape~a}eni d`enetski napitak

321

u kipove, a nare|uje da obavljate namaz, dijelite sadaku, i ~estitost, pa ako je to tako kako ka`e{, on }e brzo zavladati ovim podru~jem gdje sam ja. Ja sam znao da }e on do}i, ali nisam znao da je od vas (Arap). Kad bih znao da }u mo}i do njega do}i, u~inio bih sve da se sretnemo. Da sam uz njega, noge bih mu prao!” Zatim je pozvao da mu pro~itaju Resulullahovo, a.s., pismo. Kad zavr{i ~itanje pisma, za~u{e se glasovi oko njega i naredi{e nam, pa izi|osmo. Ebu - Sufjan re~e: “Rekoh njegovim drugovima kad nas je izveo: Podr`ao je sina Ebu - Keb{a (pogrdan naziv za Resulullahove pretke). Boji se za svoju vlast.” Bio sam tada tako ~vrsto uvjeren u Resulullahov uspjeh da sam i sam osjetio da }e i meni Allah uliti islam u srce.” 575 Ovako je pripovijedao Ebu - Sufjan. On je ispri~ao kakav je dojam na cara ostavilo to Resulullahovo pismo. Dokaz za to su i skupocjeni radovi kojima je obdario Dihju bin Hulejfa bin el - Kelbija, donosioca Resulullahovog, a.s., pisma. Dobio je blaga i poklone, pa kad je Dihja bio u Hasmeju, u povratku za Medinu, napali su ga neki ljudi iz plemena D`izzam i oplja~kali ga u potpunosti. On do|e kod Resulullaha, a.s., i obavijesti ga, a Resulullah, a.s., posla Zejda bin Harisa u Hasmej, koji se nalazi iza Vadil - Kura, i posla s njim pet stotina ljudi. Zejd izvr{i napad na pleme D`izzam i poubija mnoge, a zaplijeni blago i sablje. Zaplijenio je hiljadu deva i pet hiljada ovaca i zarobio stotinu `ena i djece. Izme|u Resulullaha, a.s., i plemena D`izzam bilo je uspostavljeno pomirenje, pa pohita Zejd bin Rifa’at el - D`izzami, jedan od poglavara toga plemena, da ulo`i prigovor Resulullahu, a.s. On i mu{karci njegovog plemena bili su u islamu i pomogo{e Dihji kad su ga napali na putu, a sada je molio za pleme D`izzam oprost. Resulullah, a.s., primi njegovu ispriku i naredi da se vrate plijen i roblje. Ve}ina histori~ar spominju ovaj vojni pohod prije Hudejbije, a to je gre{ka, i to o~ita, jer slanje pisma caru bilo je poslije Hudejbije. Stoga ka`e Ibn - Kajjim da je ovaj pohod, bez sumnje, bio poslije Hudejbije. 576

SAVIJU, 5. PISMO EL - MUNZIRU BIN SAVIJU, VLADARU BAHREJNA
Resulullah, a.s., napisa pismo Munziru bin Saviju, vladaru Bahrejna, kojim ga poziva u islam. Pismo posla po El - Ala’u bin el - Hudramiju. Kad ga dobi i pro~ita, Munzir, nakon nekog vremena, otposla odgovor u kome ka`e: “O Allahov Poslani~e, pro~itao sam tvoje pismo narodu Bahrejna, pa se nekome od njih islam dopada i zavoli ga, pa postade musliman, a ima ih i koji ga ne prihvati{e. U mojoj zemlji ima i poklonika vatre i jevreja, pa mi op{irnije objasni kako da postupim.” Resulullah, a.s., odgovori mu na pismo:

322

Zape~a}eni d`enetski napitak

“Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Resulullaha, Munziru bin Saviju, mir s tobom. Zahvaljujem Allahu, nema drugog boga osim Allaha i Nejmu se zahvaljujem, i svjedo~im da je Muhammed Bo`iji rob i Nejgov Poslanik, a zatim, podsje}am te na Uzvi{enog Allaha, d`.{. Znaj, da onaj ko daje nekome savjet, prvo ga sebi mora dati, a i onaj koji je pokoran poslanicima i slijedi njihove zapovijedi i meni je pokoran. Ko poslu{a njihov savjet, poslu{ao je i moj. Moji poslanici su mi o tebi dobro kazali. Ja od tebe tra`im da pusti{ da u miru `ive ti muslimani koji su primili islam, i da primi{ ispriku onih koji ti se ispri~aju. Dokle god si ti tako dobar, ne}emo te sakidati s tvog polo`aja. Ko ostane u jevrejstvu i parsi (obo`avanju vatre) neka pla}a d`izju.” 577

6. PISMO HUZEU BIN ALIJU, VLADARU JEMAME
Resulullah, a.s., napisao je pismo Huzeu bin Aliju, vladaru Jemame: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Huzeu bin Aliju, neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu! I znaj da }e se moja vjera pojaviti u cijelom svijetu, stoga primi islam, bit }e{ spasen i ostat }e{ da vlada{ gdje jesi.” Resulullah, a.s., predade pismo Sulejtu bin Amru el - Amiriju, pa kad on do|e Huzeu, predade mu zape~a}eno pismo, pozdravi ga i pro~ita mu poruku. Huze odgovori Resulullahu, a.s., sljede}im rije~ima: “Kako je lijepo i divno ~emu me poziva{. Arapi osje}aju strahopo{tovanje prema mom polo`aju, a ti u~ini da i ja imam udjela s tobom, pa }u te slijediti!” Huze nagradi Sulejta nov~ano i darova mu skupocjenu odje}u, pa sa svim tim do|e kod Resulullaha, a.s., i obavijesti ga. Resulullah, a.s., pro~ita pismo i re~e: “Da mi je zatra`io dio zemlje ne bih mu u~inio, jer }e izgubiti i ono {to ima u rukama.” Kad se Resulullah, a.s., vratio iz pohoda za oslobo|enje Meke, D`ibril, a.s., donio mu je vijest da je Huze umro. Resulullah, a.s., re~e: “U Jemami }e se pojaviti ~ovjek koji }e se la`no predstaviti da je poslanik, bit }e ubijen poslije moje smrti.” Neko od prisutnih povika: “O Allahov Poslani~e, ko }e ga ubiti?” Resulullah, a.s., re~e: “Ti i tvoji drugovi!”, pa na kraju tako i bi. 578

Zape~a}eni d`enetski napitak

323

7. PISMO HARISU BIN EBI - [EMERU EL GASSANIJU, VLADARU DAMASKA
Resulullah, a.s., napisa pismo Harisu: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda Resulullaha, Harisu bin Ebi - [emeru, neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu, koji Ga vjeruje i koji istinu govori. Ja te pozivam da vjeruje{ u Allaha, da mu druga bo`anstva ravnim ne smatra{, ostat }e{ da vlada{ svojim prijestoljem.” Resulullah odabra da pismo nosi [ud`a’ bin Vehb iz Beni - Esed bin Huzejmeta. Kad je Haris dobio pismo, zavika: “Ko to meni mo`e oduzeti prijestolje moje? I}i }u ja da vidim njega!” On nije primio islam. 579

8. PISMO KRALJU AMMANA
Resulullah, a.s., napisa pismo kralju Ammana, D`ejferu i njegovom bratu Abdu Ibn el - D`elendiju, sljede} sadr`aja: “Bismillahirrahmanirrahim, od Muhammeda bin Abdullaha, D`ejferu i Abdu Ibn el - D`elendiju. Neka je mir na onoga koji slijedi Allahovu uputu! Ja pozivam vas dvojicu islamskoj vjeri. Primite islam, bit }ete spaseni. Ja sam, zaista, Allahov Poslanik cijelom ~ovje~anstvu, da opomenem one koji imaju pameti, i da zaslu`e kaznu nevjernici. Ako vi budete ustrajni i postojani u islamu, dobit }ete vlast, a ako odbijete, vlast }ete izgubiti. Konji }e kro~iti na va{e podru~je, a moje predskazanje obistinit }e se nad va{om vladavinom.” Resulullah pozva Amra bin el - Asa, r.a., da po njemu po{alje pismo. Amr, r.a., pripovijeda: “Krenuh na put i stigoh u Amman, namjerih se na Abdu, koji je bio blage naravi i lijepog pona{anja, pa rekoh: ‘Ja sam delegat Allahovog Poslanika. Do{ao sam kod tebe i tvog brata.’ On odgovori: ‘Moj brat je stariji od mene u godinama, a i na vlasti, ja }u te odvesti do njega, pa neka on pro~ita pismo koje si donio.’ A zatim upita: ‘A ~emu ti poziva{?’” Amr: “Pozivam Allahu, Jednom, Jedinom, da Mu druga bo`anstva ravnim ne prepisujete, da se odrekne{ vjere u druga bo`anstva, da posvjedo~i{ da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik.” Abd re~e: “O Amre, ti si sin poglavara tvog naroda, {ta je u~inio tvoj otac kad si ti primio islam? Mi u svom ocu imamo uzor.” Amr: “Umro je, a da nije priznao Muhammeda Resulullaha, a.s., a ja sam `elio da on povjeruje i primi islam. I ja sam imao isto mi{ljenje kao i on, dok me Allah nije uputio u islam.”

324

Zape~a}eni d`enetski napitak

Abd: “A kad si primio islam?” Amr: “Nedavno.” Abd: “A gdje si primio islam?” Amr: “Kod Ned`a{ija”, (Njegusa), i rekoh mu da je i Nejgus primio islam. Abd: “A {ta je u~inio njegov narod u kraljevstvu?” Amr: “Priznali ga za vladara i primili i oni islam.” Abd: “A patrijarsi i crkveni oci, jesu li i oni isto u~inili?” Amr: “Da.” Abd: “Pazi, o Amre, {ta govori{, ti zan{ da je za ~ovjeka najopasnija mana - la`!” Amr: “Nisam slagao, a la` je i na{om vjerom zabranjena.” Abd: “Mislim da Herakle ne zna za Ned`a{ijev islam.” Amr: “Zna.” Abd: “Kako ti to zna{?” Amr: “Ned`a{ija je njemu pla}ao porez, a otkad je primio islam i priznao Muhammeda, a.s., za Poslanika, rekao je: ‘Ne dam nu, tako mi Allaha, ni dirhema.’ Pa je ta vijest do{la do Heraklija. Najstariji brat upitao ga je: ‘Zar }e{ dozvoliti da ti tvoj pot~injeni ne pla}a porez i da vjeruje u drugu vjeru osim tvoje, i to u neku novu vjeru?’ A Heraklije mu je odgovorio: ‘^ovjek ho}e vjeru koju je izabrao za sebe, {ta da ~inim s njim? TAko mi Boga, da mi nije `ao vlasti, i ja bih u~inio isto kao i on.’” Abd: “Pazi Amre, {ta to govori{?” Amr: “Tako mi Allaha, istinu ti ka`em.” Abd: “Raci mi {ta nare|uje tvoja vjera, a {ta zabranjuje?” Amr: “Nare|uje pokornost Uzvi{enomAllahu, d`.{., a zabranjuje ~injenje grijeha. Nare|uje dobro~instvo, odr`avanje rodbinskih veza, a zabranjuje nasilje i neprijateljstvo. Zabranjuje blud, alkohol, obo`avanje kamenog kipa i krsta.” Abd: “Ovo je najljep{a vjera za koju sam ~uo, kako poziva divnim stvarima. Kad bi htio moj brat da me poslu{a, uzjahali bismo i oti{li kod muhammeda, a.s., da posvjedo~imo i povjerujemo u njegovo poslanstvo. Ali moj brat voli vlast, da bi je napustio i ostao po strani.” Amr: “Ako on primi islam, ostavit }e ga Resulullah, a.s., da bude kralj svome narodu. Onda }e on uzeti zekat, dio imetka bogatih i podijeliti ga siroma{nim.” Abd: “Divne li etike, kako je lijepa ta raspodjela. A {ta je to zekat?” Amr: “Ja mu tada objasnih {ta je sve Resulullah, a.s., ubrajao u zekat, i {ta se sve od imetka daje, dok ne do|oh do deva...” Abd: “O Amre, zar u obzir dolazi i na{a stoka, koja jede travu i pije vodu?” Amr: “Da.” Abd: “Tako mi Boga, mislim da moj narod ne bi prihvatio i pokorio se toj odredbi.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

325

Amr: “Proveo sam dane i dane pred njegovim vratima, a on bi odlazio svome bratu i prenosio mu svaku moju rije~. Zatm me pozva jednog dana, i ja u|oh kod njega (starijeg brata), pa me njegovi dvorjani uze{e za mi{ice, a on re~e: ‘Pustite ga’, pa me pusti{e i ja do|oh da sjednem, a oni mi zabrani{e dok mi on ne da dozvolu. Ja ga pogledah, a D`ajfer (stariji Abdov brat) re~e: ‘Govori, {ta tra`i{?’” Amr: “Pru`ih mu zape~a}eno pismo. On slomi njegov pe~at i pro~ita ga do kraja. Zatim ga dodade svome bratu, pa ga i on pro~ita. Tad sam vidio da je njegov brat nje`niji od njega.” D`ajfer: “Reci mi {ta su uradile Kurej{ije?” Amr: “Slijede ga (Resulullaha, a.s.). Ima i onih koji su to svojevoljno uradili iz `elje za vjerom, a ima i onih koji su to nerado u~inili!” D`ajfer: “A ko je uz njega?” Amr: “Ljudi koji vole islam i koji su ga sebi izabrali mimo drugih vjera, i koji su svojim razumom shvatili da su uz Allahovu uputu spaseni zabludu u kojoj su `ivjeli. Ja ne znam do sada nikoga da je ostao u takvoj nedoumici kao ti. Ti, ako danas ne prihvati{ islam i ne po~ne{ ga slijediti, pregazit }e te konjanici i iskorijeniti. Stoga, primi islam, bit }e{ spasen i bit }e{ priznat vladar kod svoga naroda. Ne}e te spasiti na{a vojska. Ja sam jo{ danas ovdje, a sutra se vra}am.” Ja se vratih kod njegovog brata Abda, a on re~e: “O Amre, ja se nadam da }e on primiti islam, samo ako mu ne bude `ao vlasti.” Amr: “Oti{ao sam drugi put, pa me nije htio primiti. Ja se opet vratih njegovom bratu i rekoh mu da nisam mogao do}i do njega. Abd me odvede do D`ajfera, a on re~e: Ja sam razmi{ljao o tvom prijedlogu da primim islam, ali sam uvidio da }u postati najslabiji Arap, ako to tvoje carstvo dam tom ~ovjeku. Njegova vojska ne}e do}i ovdje, a ako do|e, bit }e `estok okr{aj.” Amr: “Ja sutra putujem nazad.” Kad bi sutradan, Abd se pozabavio svojim bratom kome nasamo re~e: “Za{to i mi ne bismo prihvatili? Kome god je poslao poziv za islam, odazavao mu se i primio ga.” Amr: “Kad osvanu, D`ajfer posla po mene, pa primi islam i on i njegov brat i potvrdi{e Resulullahovo, a.s. poslanstvo, a meni omogu}i{e da ubirem zekat i obja{njavam propise. I bili su mi od pomo}i protiv onih koji su mi se suprotstavljali.” 580 Sadr`aj toga pisma ukazuje da je to pismo upu}eno dvojici bra}e uveliko zakasnilo za ostalim pismima upu}enim kraljevima, a ve}ina misli da je poslano nakon oslobo|enja Meke. S ovim pismima Resulullah, a.s., dostavio je vjeru islam ve}ini znamenitih vladara toga doba. Me|u njima ima onih koji su primili islam, a i onih koji su ostali u nevjerstvu. Me|utim, bitno je da su oni po~eli razmi{ljati o Muhammedu, a.s., i o islamu.

326

Zape~a}eni d`enetski napitak

VOJNE AKTIVNOSTI POSLIJE PRIMIRJA NA HUDEJBIJI
POHOD NA EL - GABU ILI POHOD NA ZI - KARED
Ovaj vojni pohod jedna je potjera odmetni~ke grupe plemena Benu - Fezar, koja se borila razbojni{tvima i nastojala na taj na~in do}i do Resulullaha, a.s. To je prva bitka koju je poveo Resulullah, a.s., poslije Hudejbije, a prije Hajbera. Buharija u svojoj zbirci navodi da je pohod bio prije Hajbera na tri godine. Prenosi Muslim tako|er sa spojenim lancem prenosilaca hadis od Seleme bin el - Ekvea. A histori~ari ovih bitaka navode da je ona bila prije Hudejbije. Ono {to je u Sahihu (zbirci hadisa) ta~nije je od mi{ljenja histori~ara. 581 Sad`aj ove bitke je iz pripovijedanja hrabrog u~esnika Seleme bin el - Ekve’a, koji ka`e: “Poslao Resulullah, a.s., dje~aka Rebaha u mojoj pratnji, a ja sam po{ao s njim i vodio Talhinog konja. Kad smo ujutro osvanuli, ugledasmo da je Abdurrahman el - Fezarij napao ispa{u, pokupio deve mlije~nice, a ubio pastira. Ja povikah: ‘O Rebahu, uzmi ovoga konja i odjuri Talhi, pa obavijesti Resulullaha, a.s.’ Dje~ak odjuri, a ja se popeh na bre`uljak, okrenuh se ka Medini i povikah iz sveg glasa tri puta: Evo neprijateljskog plja~ka{kog upada. Zatim krenuh za tragovima napada~a i po~eh ih ga|ati strijelama pjevaju}i stihove: Ja sam Ibn el - Ekve’a, a ovaj dan - dan je osvete.’” El - Ekve’a pripovijeda dalje: “Ja sam ih neprekidno ga|ao i pla{io ih, kad se pojavi konjanik. Ja se zaklonih za drvo, pa odapeh na njega strijelu i on pade. Ostali za|o{e u uski klanac, a ja ih po~e ga|ati kamenjem. I tako sam ih slijedio dok Allah, d`.{., ne dade da se na|u Resulullahove, a.s., deve iza mojih le|a. Razbojnici se na|o{e izme|u mene i deva. I ja ih opet nastavih pratiti i ga|ati, a i oni su bacili vi{e od trideset testija na mene, i trideset kopalja da me zadr`e. Kud god sam hodio slijede}i njih, iza sebe sam ostavljao tragove po kojima bi me Resulullah, a.s., sa ashabima mogao prona}i. Razbojnici do|o{e u klanac Senijjeta, pa sjedo{e da ru~aju. Ja sjedoh na vrh litice, kad njih ~etverica krenu{e prema meni. Ja ih upitah: ‘Da li me poznajete? Ja sam Selema bin el - Ekve’a, ko smije sa mnom da se bori neka izvoli, pa ko koga pobijedi, a ja do sada nisam nikada proma{io.’ Oni se vrati{e nazad. Nisam se dugo zadr`ao na tome mjestu, kad

Zape~a}eni d`enetski napitak

327

ugledah u daljini Resulullahovu, a.s., vojsku i konje koji di`u pra{inu. Prvi je bio Ahram, a iza njega Ebu - Katade, a iza njega El - Mikdad bin el - Esved. Sukobi{e se Abdurrahman (vo|a razbojnika) i Ahram (konjanik Resulullahov, a.s.). Ahram natjera konja na Abdurrahmana, a ovaj ga rani i ubi, pa uzjaha njegovog konja. Katade pojuri za Abdurrahmanaom, susti`e i ga i ubi. Kad to vidje grupa odmetnika, dade se u bijeg. Mi smo ih slijedili. Ja tr~im za njima (bez konja), a oni skrenu{e prije zalaska sunca u klanac gdje ima vode. Voda se zvala Zi Kired. Htjedo{e da piju. Bili su `edni. Ja ih odbih od vode, i oni se ni kapljice ne napi{e. Susti`e nas Resulullah, a.s., s konima u jacijsko vrijeme. Rekoh: ‘O Allahov Poslani~e, razbojnici su `edni. Kad bi me poslao s vodom, dok bi oni pili, ja bih spasio {to se spasiti mo`e, ubio bih nekoliko njih.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘O Ibn el - Ekve’a, ti to mo`e{, ali budi suzdr`ljiv.’ Zatim re~e: ‘Oni }e se sada zaustaviti u Gatafanu.’ Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Na{ najbolji konjanik toga dana bio je Ebu - Katade, a najbolji pje{ak Selema bin Amr el - Ekve’a.’ On je menni dao dva dijela iz plijena, dio koji sljeduje pje{aka i dio koji sljeduje konjanika. Zato me posadio iza sebe na devu kad smo se vra}ali u Medinu.” Resulullah, a.s., u vrijeme ovoga pohoda ostavio je u Medini Ibn Ummi - Mektuma da ga zamjenjuje, a ratni bajrak nosio je El - Mikdad bin Amr. 582

VADI BITKA ZA HAJBER I VADI - L - KURA Muharem, 7. g. H.
Hajber je bio veliki utvr|eni grad s prostranim pa{njacima, na udaljenosti oko sedamdeset milja sjeverno od Medine. Danas je to selo s ne{to te{kom i nezdravom klimom.

UZROK BITKE
Kad se Resulullah, a.s., osigurao od jednog od tri udru`ena neprijatelja, i to najopasnijeg, nakon primirja na Hudejbiji, `elio je da se obra~una s dva preostala neprijatelja, i to jevrejima i arapskim plemenima Ned`da. To je bilo nu`no radi uspostavljanja mira i sigurnosti na cijelom podru~ju Arabije. Tek tada bi muslimani, nakon dugih i te{kih

328

Zape~a}eni d`enetski napitak

godina ratovanja, imali prilike da se posvete prou~avanju i dostavljanju Allahove Objave. Kako je hajber bio grad {pijuna`e i zavjere, centar vojnih provokacija, leglo neprijateljskih mije{anja i podstrekavanja na ratove, zavrijedio je da se muslimani okrenu pravo njemu. Pored ovakvog Hajbera, ne smijemo zaboraviti da su njegovi stanovnici bili inicijatori udru`ivanja svih neprijatelja u zajedni~ki rat protiv muslimana. Oni su nagovorili jevrejsko pleme Benu - Kurejza na izdaju i prevare. Oni su se povezali munaficima (licemjerima i petokolona{ima) u islamskom dru{tvu. Oni su pokrenuli pleme Gatafan i druga beduinska plemena ili tre}e krilo udru`enog neprijatelja, a i sami su se spremali za napad. Oni su sa svim tim pripremama bacali muslimane u neprekidna isku{enja i muke. Jevreji su pripremili plan da ubiju Resulullaha, a.s., nakon ~ega su muslimani bili prisiljeni da prave stalne vojne pohode izvi|anja i prepade, kako bi se dokopali vode}ih zavjereni~kih li~nosti, poput Selama bin Ebi el - Hakika, Esir bin Zarema i drugih. Me|utim, obaveza muslimana prema ovim jevrejima bila je ve}a od toga jo{ mnogo ranije, ali su je zanemarili smi{ljeno i s razlogom dok ne ra{~iste odnose s najve}im, najja~im, najtvrdoglavijim neprijateljem, Kurej{ijama iz Meke, koji su se stalno opirali muslimanima. Kad je to opiranje popustilo, i kada su muslimani uspostavili s njima primirje na Hudejbiji, te potpisali ugovor o primirju, teren je bio ~ist za obra~un s ostalim zlikovcima. Stoga se pribli`avao i dan obra~una.

ODLAZAK NA HAJBER
Ibn - Ishak pripovijeda: “Resulullah, a.s., po povratku s Hudejbije proveo je u Medini mjesec zul - hid`e i dio muharema, a u drugoj polovini muharema krenu na Hajber.” Komentatori - mufessiri Kur’ana - ka`u: “Allah, d`.{., Hajber je obe}ao muslimanima. Uzvi{eni u Kur’anu ka`e: “Allah vam obe}a bogat plijen koji }ete uzeti, a s ovim je po`urio, i ruke ljudi od vas je zadr`ao, da bi to bio pou~an primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ukazao.” (48:20) Allah je po`urio s primirjem na Hudejbiji, da bi stekli obe}ani plijen zauze}em Hajbera.

Zape~a}eni d`enetski napitak

329

BROJ MUSLIMANSKE VOJSKE
Kad su se licemjeri i ljudi slabog karaktera i imana odvojili od Resulullaha, a.s., na Hudejbiji, Allah, d`.{., naredi svome Poslaniku, a.s., kako da s njima postupi: “Oni koji su izostali sigurno }e re}i kad po|ete plijen da uzmete: ‘Pustite i nas da vas pratimo!’, da bi izmijenili Allahove rije~i. Reci: ‘Vi nas ne}ete pratiti, to je jo{ prije Allah rekao!’, a oni }e re}i: ‘Nije tako, nego, vi nama zavidite.’ A nije ni to, ve} oni malo {ta razumiju.” (48:15) Kad je Resulullah, a.s., htio da krene na Hajber, objavi da s njim ne kre}e niko ko nije spreman za d`ihad - borbu na Allahovom putu. I zaista niko drugi osim ashaba sa prisege na vjernost, nije krenuo, a njih je bilo 1400 boraca. U Medini Resulullah, a.s., ostavi za zamjenika Sebba’a bin Urfetata el - Gaffarija, a po Ibn - Ishaku, Numejleta bin Abdullaha el - Lejsiju. Prema istra`iva~ima historije islama ispravnije je prvo ime. 583 U to vrijeme Ebu - Hurejre do{ao je u Medinu kao musliman. Zatekao je Sebba’a bin Urfetata na sabah-namazu. Pristupio je za njim, a nakon predaje selama Ebu - Hurejre pri{ao je Sebba’u i obavijestio ga o prelasku na islam. Kad se vratio, Resulullah, a.s., muslimanima je rekao da uklju~e Ebu - Hurejrea i njegove drugove u podjelu plijena.

VEZA LICEMJERA S JEVREJIMA
Licemjeri su radili za jevreje. Njihov vo|a, mu{ri~ka glava, Abdullah bin Ubejj, posla izvje{taj u Hajber, koji glasi: “Muhammed je krenuo direktno na vas, pazite se dobro i ne bojte ga se. Vi ste brojniji i spremniji. Muhammedova vojska mala je grupa neorganiziranih i slabo naoru`anih ljudi.” Kad u Hajberu saznado{e za ovu vijest, posla{e Kenaneta bin Ebi el - Hakika i Hozeta bin Kajsa kod Gatafana da ih pozovu u pomo}. Oni su bili saveznici hajberskih jevreja i {titili su njihovo zale|e od muslimana. Hajberci im obe}a{e pola ljetine Hajbera ako pobijede muslimane.

330

Zape~a}eni d`enetski napitak

PUT DO HAJBERA
Resulullah, a.s., krenuo je u Hajber preko brda Isra,zatim preko Es - Suhbe, pa putem preko doline Er- Red`ia. Od Er - Red`ia pa do Gatafana udaljenost je dvadeset ~etiri sata hoda. Gatafanci su se spremili i krenuli u Hajber da pomognu jevrejima. Kad su bili na putu, ~uli su iza seb veliku buku i galamu, pa su pomislili da su muslimani napali njihove porodice i njihove imetke, te se vrati{e nazad. Tako je put izme|u Resulullaha, a.s., i Hajbera bio slobodan. Zatim je Resulullah, a.s., pozvao dva mladi}a (jednom od njih bilo je ime Husejl) koji su po{li s vojskom da mu poka`u sigurniji i bolji put, kako bi u{ao u Hajber sa sjeverne strane, ili sa strane [ama, te da onemogu}i bje`anje jevrejima u [am, a ujedno da im prepreije~i put prema Gatafanu. Jedan od dvojice vodi~e re~e: “Ja }u vas povesti, o Allahov Poslani~e.” On ih dovede do jedne raskrsnice, a potom re~e: “Svaki od ovih puteva vodi do `eljenog cilja.” Resulullah, a.s., naredi mu da ka`e ime svakog puta. On re~e: “Jedan se zove Huzn, drugi [a{, tre}i Hatib, a ~etvrti Husejl.” Resulullah, a.s., ne htjedne krenuti ni jednim od tih puteva. Ostao je samo jo{ jedan pravac, pa Omer, r.a., upita: “A kako se zove ovaj put?” Vodi~ odgovori: “Merhab”, te Resulullah, a.s., odabra da idu tim putem.

NEKI DOGA\AJI NA PUTU ZA HAJBER
Prenosi se od Seleme bin el - Ekve’a koji ka`e: “Krenuli smo s Resulullahom, a.s., na Hajber, pa smo putovali no}u. Jedan od ljudi re~e Amiru: ‘O Amre, hajde da ~ujemo neke tvoje stihove” - Amir je bio pjesnik - pa on po~e pjevati: “O Allahu, da nije Tebe ne bi bili upu}eni, ne bi dijelili sadaku i ne bi bili klanja~i. Oprosti Tvojim borcima koji Te vjeruju, u~vrsti im putne staze dok du{mana tjeraju. Spusti na nas smiraj Svoj, mi ne}emo odbiti boj, pa nek vri{ti njihov soj.” 584 Resulullah, a.s., slu{ao je ovu pjesmu pa upita: “Ko je taj {to vodi (pjeva)?” Odgovori{e: “Amir bin el - Ekvae”, a Resulullah, a.s., re~e: “Smilovao mu se Allah.” Onaj ~ovjek ({to je rekao Amiru da pjeva) re~e: “Sigurno }e biti, o Allahov Poslani~e. Zar i mene ne}e{ time obradovati.?” 585

Zape~a}eni d`enetski napitak

331

Muslimani su zanli da nijednom ~ovjeku nije zatra`io od Allaha oprost a da taj ~ovjek nije pao kao {ehid. 586 I stvarno, taj je Amir poginuo u borbi na Hajberu. Putuju}i, vojska je ugledala iz daljine dolinu Hajbera, pa svi u jedan glas zau~i{e tekbire: “Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah”, a Resulullah, a.s., re~e: “Budite pa`ljivi prema sebi, vi ne dozivate gluhoga, a ni odsutnoga, vi dozivate Onoga Koji sve ~uje i koji je najbli`i vama.” 587 U Suhbi blizu Hajbera, Resulullah, a.s., klanjao je ikindija - namaz. Zatim je pozvao da se donese putna opskrba. Ni{ta ne doneso{e osim ka{e. On naredi da se napravi hrane dovoljno, zatim pojede i jedo{e ostali, a iza toga se di`e, izapra usta, pa izapra{e i ostali, pa uze da klanja ak{am, a nije obnovio abdest 588 (bio je pod abdestom od ikindije), te nakon ak{ama klanja jaciju s istim abdestom.589

MUSLIMANSKA VOJSKA POD ZIDINAMA HAJBERA
Muslimani su prespavali posljednju no} uo~i bitke blizu Hajbera, a da ih jevreji nisu primijetili. Resulullah, a.s., imao je obi~aj da, kada do|e nave~er blizu neprijatelja, ne napada dok ne svane. Kad je osvanulo jutro, klanjao je sabah, a jo{ je bila tama, a onda su uzjahali i krenuli. Stanovnici Hajbera izi{li su s lopatama i korpama na svoja imanja, a da nisu ni{ta primijetili. Kad su ugledali vojsku, reko{e: “Muhammed, tako nam Boga, Muhammed i vojska!” Bje`e}i, oni se vrati{e u grad, a Resulullah, a.s., re~e: “Allahu ekbe, opusto{en bio Hajber, Allahu ekber, opusto{en bio Hajber.” Mi, ako se spustimo do jevrejskih avlija, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti.” (37:177) Resulullah, a.s., izabra za vojni logor jedno mjesto blizu zidina grada. U to mu do|e Habab bin el - Munzir i re~e: “O Allahov Poslani~e, da li ti je Allah, d`.{., naredio da se tu ulogorimo ili je to po tvom ratnom planu?” Resulullah, a.s., odgovori mu: “To je moj izbor.” Habab mu re~e: “Allahov Poslani~e, to mjesto je veoma blizu zidina Hajbera. Svi hajberski borci bit }e tu. Oni znaju na{e stanje, a mi ne znamo njihovo. Njihove strijele dolijetat }e do nas, a na{e ne}e mo}i do njih. Ne mo`e{ biti siguran od njih no}u. A ono drugo mjesto je izme|u palmi, kamuflirano je. Mogu se razapeti {atori. Ako naredi{ da promijenimo mjesto, neka to bude to, tu da se ulogorimo.” Resulullah, a.s., re~e mu: “Neka bude mjesto logoravanja to koje si predlo`io.” Poslije toga premjestili su mjesto logorovanj. Kad su se pribli`ili Hajberu, i kad su ga ugledali, Resulullah, a.s., re~e: “Stanite!” Kad vojska stade, Resulullah, a.s., povika: “O Allahu, Gospodaru sedam nebesa i prostora koji

332

Zape~a}eni d`enetski napitak

pokrivaju, Gospodaru sedam zemalja i onoga {to one obuhva}aju, i Gospodaru {ejtana i onih koje oni dovode u zabludu, mi Te molimo za dobro od ovo naselja i dobro od ovog naroda i dobro od onoga {to u njemu ima, a utj~em Ti se od zla ovog naselja, i zla njegovih stanovnika, i zla onoga {to u njemu ima. Krenite u ime Allaha!” 590

PRIPREMA ZA BORBU OSMATRANJE I OSMATRANJE HAJBERSKIH UTVR\ENJA
Uo~i bitke Resulullah, a.s., rekao je: “Sutra }e ovaj islamski bajrak ponijeti ~ovjek koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov Poslanik.” Kad osvanu dan, svi pohrli{e i svaki od njih `elio je da on li~no dobije bajrak. Resulullah, a.s., upita: “Gdje je Alija bin Ebi - Talib?” Odgovori{e mu: “Allahov Poslani~e, `ali se na o~i.” 591 Resulullah, a.s., re~e: “Idite po njega.” Ljudi ga dovedo{e, a Resulullah, a.s., tada mu dade islamski bajrak, a Alija, r.a., upita: “O Allahov Poslani~e,ho}u li se boriti protiv njih, dok ne postanu kao i mi?” On mu odgovori: “Obuzdaj svoju pratnju, dok ne stigne{ u njihova dvori{ta, zatim ih pozovi u islam i objasni im njihove obaveze prema Allahu, d`.{. Tako mi Allaha, kad bi Allah jednoga od njih tvojim sebebom (posredstvom) uputio na pravi put, vrednije bi ti bilo, nego da ima{ svo bogatstvo ovoga svijeta.” 592 Hajber je bio podijeljen na dva dijela. Svaki dio imao je svoja utvr|enja, utvrde. Prvi dio: 1. utvrda Naim 2. utvrda Es - Sa’b bin Muaz 3. utvrda Kal’atu - z - Zubeir 4. utvrda Ebej 5. utvrda En - Nezar. Prve tri utvrde nalaze se u podru~ju koje se zove “En - Netat”, a dvije posljednje u podru~ju “E{ - [ekku”. Drugi dio grada poznat je pod nazivom El - Kutejbet. On je imao tri utvrde: 1. utvrda El - Kamus (to je bilo utvr|enje Benu Ebi el - Hukajk iz plemena Benu en Nadira) 2. utvrda El - Vetih 3. utvrda Es - Selalim. U Hajberu je bilo i drugih tvr|ava i kula osim ovih osam, ali su bile male i nisu imale zna~ajnu strate{ku ulogu kao ove. Bitka je vo|ena u prvoj polovini Hajbera (koja je imala pet utvrda), a druga polovina grada, i pored velikog broja njihovih ratnika, predal se bez borbe.

Zape~a}eni d`enetski napitak

333

PO^ETAK PO^ETAK BITKE I ZAUZIMANJE UTVRDE “NAIM”
Utvrda Naim bila je prva od ukupno osam koju su muslimani napali. Jevreji su strate{ki bili ja~i i prvi njihov potez bio je odbrambenog karaktera. Tom utvrdom vladao je i upravljao Murehhab, jevrejski junak koji se smatrao ravnim hiljadi boraca. Alija bin Ebi - Talib, r.a., poveo je muslimane na ovo utvr|enje i pozvao jevreje u islam. Oni odbi{e ovaj poziv i izi|o{e pred muslimane na ~elu sa svojim vladarom Murehhabom. Kad se dvije vojske poreda{e za sukob, pozva{e junake na dvoboj. Selema bin el - Ekve’a pri~a: “Pred nas je izi{ao njihov vladar Murehhab, vitlaju}i sabljom i govore}i:

“Cio Hajber zna da sam Murehhab ja, ne `alim se na oru`je, sposoban sam junak znaj. Kad ratovi otpo~nu, raspalim i ja.” U istom ritmu odgovori mu moj amid`a Amir: “Cio Hajber zna, da sam Amir ja, ne `alim se na oru`je, pustolov sam znaj.”
Njih dvojica povedo{e dvoboj. Izmijeni{e par udaraca, te se Murehhabova sablja zabode u Amirov {tit. Moj amid`a Amir krenu na njega, a sablja mu je bila pokratka, pa dohvati nogu ovom jevreju da ga udari. Sablja se odbi od Mrehhabovu nogu, vrati se nazad i udari mog amid`u direktno u vrat. Od tog udarca pade mrtav. Za njega je Resulullah, a.s., rekao: “On }e dobiti duplu nagradu”, pokazuju}i dva prsta spojena. “On je marljiv vojnik i pravi borac za vjeru.” 593 Murehhab pozva ponovo nekoga od muslimana pjevaju}i: “Cio Hajber zna da sam Murehhab ja...”, pa mu izi|e na dvoboj Alija bin ebi - Talib. Selema bin el - Ekve’a pripovijeda da je i Alija, r.a., njemu odgovorio u stihovima: “Mene majka prozva da sam Hajdera, Car svih gustih {uma, ru`nog manzara (izgleda).” 594 Alija, r.a., zamahnu sabljom, udari Murehhaba po glavi i na mjestu ga ubi. Ubistvom Murehhaba kona~no je palo utvr|enje. 595 Kad se Alija, r.a., pribli`io utvr|enju, s utvr|enja povika ~ovjek: “Ko si ti?” Alija, r.a., odgovori: “Alija bin Ebi - Talib.” Jevrej: “Uzdigli ste se. tako mi onoga {to je objavljeno Musau.” Poslije tog pojavi se Jaser, Murehhabov brat, govore}i: “Ko }e na dvoboj?” Pred njega izi|e Zubejr. Zubejrova majka, Safija, obrati se Resulullahu, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e,

334

Zape~a}eni d`enetski napitak

a zar da pogine moj sin?” On odgovori: “Ne, nego }e tvoj sin njega ubiti.” I Zubejr ga stvarno ubi. Poslije ovog doga|aja krenu `estoka borba oko utvr|enja Naim. U njoj je poginulo nekoliko jevrejskih vo|a, zbog ~ega splasnu otpor jevreja. Poslije toga nisu mogli zaustaviti navalu muslimana. Historijski izvori navode da je osvajanje ove tvr|ave trajalo nekoliko dana, te da su muslimani nailazili na veoma jak otpor. Jevreji su izgubili nadu da }e o~uvati to utvr|enje, pa se povuko{e na utvr|enje Es - Sa’b. Tako su muslimani zauzeli zidine Naima.

ZAUZIMANJE UTVR\ENJA ES - SA’B BIN MUAZ
Utvr|enje Sa’b bilo je drugo po veli~ini, poslije utvr|enja Naim. Ono je bilo za jevreje na drugome mjestu i po va`nosti i po strate{kom polo`aju. Muslimani su ga napali pod vo|stvom Habab bin el - Munzira el - Ensarije. Muslimani su im postavili ultimatum od tri dana. Ter}eg dana se Resulullah, a.s., obratio Allahu, d`.{., posebnom dovom, mole}i Ga da mu omogu}i zauzimanje ovog utvr|enja. Ibn - Ishak pripovijeda da je u plemenu Benu - Sehm bilo muslimana koji su do{li kod Resulullaha, a.s., izgladnjeli, pa rekli: “Mi se borimo na Allahovom putu iako nemamo {ta jesti. Resulullah, a.s., tada re~e: “O Allahu, Ti zna{ za njihovo stanje, Ti zna{ da oni nemaju nimalo snage, a i ja nemam uza se ni{ta da im dam da jedu. Omogu}i im da zauzmu najznamenitije i najbogatije utvr|enje. U tom dijelu Hajbera ima najvi{e hrane i masnog mesa.” 596 Vojska je krenula na utvr|enje i Allah, d`.{., omogu}i im zauzimanje Es- Sa’ba. Resulullah, a.s., pozva muslimane nakon dove, da osvoje to utvr|enje i da puste ljudima iz Benu - Eslema da budu prvi u redovima napada~a. Dvoboj i bitka odigrali su se ispred utvr|enja, na otvorenom prostoru, tog tre}eg dana prije zalaska Sunca. Muslimani su zatekli nekoliko katapulta i bornih kola. Zbog prevelike gladi u muslimanskoj vojsci, o ~emu je bilo rije~i u Ibn - Ishakovom predanju, vojnici su zaklali nekoliko magaraca i pekli ih u loncima. Kad je saznao Resulullah, a.s., za to, zabrani jedenje mesa doma}eg magarca.

Zape~a}eni d`enetski napitak

335

ZAUZE]E UTVR\ENJA ZUBEJR
Nakon zauze}a utvr|enja Naima i Es - Sa’ba, jevreji iz prethodna dva utvr|enja Netata pre|o{e u utvr|enje Zubejr. To utvr|enje bilo je sagra|eno na stjenovitim uzvisinama, do kojih su te{ko mogli do}i i ljudi i konji. Resulullah, a.s., naredi opsadu koja potraja tri dana. Nakon tre}eg dana do|e neki jevrej Resulullahu, a.s., i re~e mu: “O Ebu - Kasime, (po Resulullahovom, a.s., sinu Kasimu) kad bi i mjesec dana opsjedao, ne bi hajali. Oni imaju podzemne izvore i vrela. Nave~er izlaze iz utvr|enja i snadijevaju se vodom, a po danu se zatvore u tvr|avu i ti im ni{ta ne mo`e{. Me|utim, kad bi im presjekao dotok vode, oni bi izi{li pred tebe.” Resulullah, a.s., poslu{a savjet ovoga jevreje, pa presje~e dovod vode. I doista, jevreji izi|o{e ispred utvr|enja i sukobi{e se s muslimanima u `estokom okr{aju. Svom `estinom su se borili. Poginuo je jedan broj muslimana, a oko deset jevreja je stradalo. Tako Resulullah, a.s., zauze i to utvr|enje.

ZAUZIMANJE UTVR\ENJA EBIJ
Kad su muslimani zauzeli utvr|enje Ez - Zubejr, jevreji se iz prethodnih utvr|enja premjesti{e u Ebij i tu se zatvori{e. Muslimani ih opkoli{e i najavi{e im opsadu. Potom do|o{e dvojica jevreja i zatra`i{e dvoboj. Obojicu ubi{e muslimanski junaci u dvoboju. Drugoga je ubio ~uveni Ebu - Dud`anet Semak el - Ensari, poznat po no{enju crvenog poveza na glavi u vrijeme bitaka. Ebu - Dunad`et na~ini juri{ na to utvr|enje, a za njim krenu i muslimanska vojska. Vodila se `estoka bitka cio jedan sat unutar utvr|enja. Potom se jevreji povuko{e i iz tog utvr|enja i pobjego{e u utvr|enje En - Nezzar, posljednje od utvr|enja u tom dijelu Hajbera.

ZAUZIMANJE UTVR\ENJA EN - NEZZAR
To je bilo najnepristupa~nije utvr|enje u ovom dijelu Hajbera. Jevreji su bili gotovo sigurni da muslimani ne}e mo}i prodrijeti u to utvr|enje, ~ak ako upotrijebe i svu svoju snagu na tom put. Stoga su u to utvr|enje sklonili svoju djecu i `ene iz prethodne ~etiri utvrde. Muslimani naredi{e naj`e{}u opsadu ove tvr|ave. Vr{ili su na jevreje veliki pritisak. Me|utim, utvr|enje je bilo na jo{ vi{em brdu i s jo{ ve}om nepristu{a~no{}u terena,

336

Zape~a}eni d`enetski napitak

tako da muslimani nisu nalaziliput do njega. Jevreji nisu ni pomi{ljali da napuste tvr|avu i da izi|u na mejdan s muslimanima, ali su zato `estoko ga|ali muslimane strijelama i bacanjem kamenja s katapulta. Kad se isprije~ilo utvr|enje En - Nezzar ispred muslimana, Resulullah, a.s., naredi upotrebu katapulta. Muslimani su `estokim ga|anjem o{tetili zidine utvr|enja, te kroz rupe i otvore prodrli u unutra{njos. @estoka borba se vodila unutar utvr|enja. Jevreji su bili do nogu potu~eni, jer se nisu mogli povu}i iz ovoga utvr|enja kao {to su se povla~ili iz ostalih. Onaj, koji bi se uspio izvu}i `iv iz utvrde bje`ao bi ostavljaju}i muslimanima `ene i djecu. Nakon ovoga uspje{nog zauze}a En - Nezzara, muslimani su okon~ali zauzimanje prve polovice Hajbera, podru~ja En - Netat i E{ - [ekk. Izme|u ovih velikih utvrda bilo je manjih tvr|avica koje su jevreji sami napu{tali, bje`e}i ispred muslimanske vojske u drugi dio Hajbera.

OSVAJANJE OSVAJANJE DRUGE POLOVINE HAJBERA
Kad su osvojena podru~ja En - Netat i E{ - [ekk, Resulullah, a.s., krenu na drugi dio Hajbera, zvani El - Kutejbet, koji je imao tri utvr|enja: El - Vetih, Es - Sulalem i Ebu el Hukajk bin en - Nadira, tvr|avu zvanu El - Kamus. U ovaj dio Hajbera uselili su se stanovnici iz svih prethodnih utvr|enja i dobro se zabarikadirali. Analiti~ari bitaka koje su vo|ene za Hajber nisu jedinstveni oko pitanja da li su vo|ene bitke unutar bilo kojeg od utvr|enih kvartova El - Kutejbeta. Tekst Ibn - Ishaka sasvim je jasan da je bitka vo|ena pri osvajanju El - Kamusa. Iz njegovih rije~i razumije se da je to utvr|enje zauzeto upravo u borbi bez prethodnih pregovora o predaji. 597 Histori~ar El - Vakidi opet jasno navodi da su sve tri utvrde ovoga dijela Hajbera zauzete nakon pregovora, a zauze}e El - Kamusa moglo je biti poslije borbe, i to opet putem pregovora. Bilo kako bilo, kada je Resulullah, a.s., do{ao u ovaj dio Hajbera, naredio je najstro`u opsadu, koja je trajala ~etrnaest dana. Jevreji za to vrijeme nisu izlazili iz utvr|enja, dok Resulullah, a.s., nije naredio ga|anje iz katapulta. Tek kda su osjetili da }e strdati u ru{evinama, zatra`ili su od Resulullaha, a.s., primirje.

Zape~a}eni d`enetski napitak

337

PREGOVORI S JEVREJIMA
Ibn Ebi el - Hakijk posla poruku Resulullahu, a.s.: “Do}i }u da se sporazumijemo”, pa Resulullah, a.s., odgovori: “Dobro.” Sklopi{e ugovor da se ne ubijaju jevreji koji su u utvrdama, pod uvjetom da napuste Hajber i njegovo podru~je. Mogu povesti svoje obitelji, a da ostave Resulullahu, a.s., sve {to su imali: ku}e, imanja, zlato, srebro, stoku i tr`i{te, te da ponesu sa sobom odje}u i ru~ni prtljag. 598 Resulullah, a.s., tom je prilikom rekao: “Allah i Njegov Poslanik ne}e biti odgovorni za va{e stradanje.” 599 Oni mu obe}a{e da ni{ta ne}e sakriti. Nakon ovih dogovora izvr{ena je predaja ovih utvr|enja muslimanima i time je ostvareno zauzimanje Hajbera.

DVA UBISTVO DVA SINA EBU EL - HAKIJKA ZBOG KR[ENJA DOGOVORA
I pored postignutog dogovora oko imetka, dva sina Ebu el - Hakijka sakri{e veliko bogatstvo, koje su uzeli od Lejs bin Ahtaba kad je ovaj to ponio sa sobom, dok se njegovo pleme, Benu - Nadir, iseljavalo iz Hajbera. Ibn - Ishak pri~a: “Do{ao je Resulullah, a.s., kod Kenaneta bin Rebia, koji je dr`ao riznicu Benu - Nadira i upitao ga gdje mu je. On se pravio da ne zna gdje je njeno mjesto. U to do|e neki jevrej i re~e: ‘Vidio sam Kenaneta da svako dan odnosi tamo - amo ovaj sanduk.’ Resulullah, a.s., upita Kenaneta: ‘A {ta misli{, ako blago na|em kod tebe, da te ubijem?’ On odgovori: ‘Ubij!’ Resulullah, a.s., naredi da se ru{evine prekopaju. U njima na|o{e veliki dio blaga, a Resulullah, a.s., upita ga ima li gdje jo{ toga. On pre{uti i odbi da ka`e i{ta vi{e. Resulullah, a.s., predade ga Zubejru i re~e mu: ‘Stavi ga na muke dok ne dobijemo i ostalo {to ima.’ Zubejr ga je pritisnuo laktom u prsa, ali bez uspjeha. Resulullah, a.s., predade ga Muhammedu bin Meslemi, a on ga ubi u osvetu za svog brata Mahmuda ibn Meslemea, koji je ubijen pred zidinama utvr|enja Naim.” (On se skrivao uza zid, a na njega je ba~en veliki kamen i tako je ubijen). Ibn el - Kajjim navodi da je Resulullah, a.s., naredio da se ubiju oba Hakijkova sina, a njih je izdao amid`i} Kenanet da skrivaju blago. Resulullah, a.s., zarobio je Safiju, k}er Hujeja bin Ahtaba, a bila je `ena Kenaneta bin Ebi el - Hakijka. Bila je mlada nevjesta, tek udata.

338

Zape~a}eni d`enetski napitak

PODJELA PLIJENA
Resulullah, a.s., `elio je da se jevreji isele iz Hajbera, ali oni povika{e: “O Muhammede, ostavi nas da `ivimo na ovoj zemlji, da je obra|ujemo, mi je bolje poznajemo i vi~niji smo joj od vas.” Resulullah, a.s., i njegovi ashabi nisu imali najamnike koji bi je obra|ivali, a oni sami nisu imali vremena za nju. Resulullah, a.s., dozvoli im da ostanu u Hajberu, a da imaju polovinu od svih vrsta prihoda, i povr}a i vo}a. To }e tako biti dok im Resulullah, a.s., ne ustanovi druga~ije. Resulullah, a.s., postavi Abdullaha bin Revahu da izvr{ava procjenu prihoda i podjelu. Plodovi hajberske zemlje dijelili bi se na trideset i {est dijelova. Svaki dio mao je svojih sto podioka, tako da je bilo ukupno tri hiljade i {esto podioka. Muslimani su dobivali polovinu, ili hiljadu i osamsto. Resulullah, a.s., dobivao je dio kao i svaki musliman. Druga polovina zemlje pripala je Resulullahovim, a.s., namjesnicima; jedan dio, te ostalo za op}e potrebe ostalih muslimana. Polovina je bila izdijeljena na 1800 podioka, od ~ega je 1400 dodijeljeno u~esnicima Hudejbije kao nagrada Allaha, jer im je obe}ana nagrada. S hudejbijskom vojskom bilo je 200 konja, a svaki konj dobio je po dva podioka (za izdr`avanje), tako da su konjanici imali po tri podioka, a pje{aci po jedan. 600 Koliko je plijen Hajbera bio bogat saznajemo tako|er iz Buharijinog predanja koji prenosi da je Ibn - Omer rekao: “Nismo se najeli, dok ne osvojismo Hajber.” Buharija prenosi i od Ai{e, r.a., koja ka`e: “Kad je osvojen Hajber, rekli smo: ‘Sada }emo se najesti hurmi!’” 601 Kad se vratio Resulullah, a.s., u Medinu, muhad`iri vrati{e ensarijama vo}njake datula koje su dobili od njih jer su sada imali svoja imanja u Hajberu. 602

DOLAZAK D@AFERA BIN EBI - TALIBA I EBU - MUSA’A EL - E[ARIJE
U toku ove bitke do|e Resulullahu, a.s., njegov amid`i} D`afer bin Ebi - Talib sa svojim drugovima i s njima El - E{‘arija sa svojim drugovima. Ebu - Musa re~e: “^uli smo dok smo bili u Jemenu da je Resulullah, a.s., krenuo na Hajber. Krenuli smo za njim, ja i moje dru{tvo. Ima nas ne{to vi{e od pedeset ljudi. Ukrcali smo se na la|u. La|a nas je prebacila do Ned`a{ije u Abesiniju. Tamo smo zatekli D`afera i njegove drugove. D`afer re~e: ‘Resulullah, a.s., nas je poslao i naredio da budemo u Abesiniji. Ostanite i vi s

Zape~a}eni d`enetski napitak

339

nama.’ Ostali smo s D`aferom, a onda zajedno krenusmo do Resulullaha, a.s. Stigli smo taman kad je zauzet Hajber. Tako smo i mi dobili dio zemlje, a nije dobio niko ko nije u~estvovao u osvajanju Hajbera, osim D`aferovih saputnika u la|i.” 603 Kad je D`afer bin Ebi - Talib do{ao kod Resulullaha, a.s., on ga do~eka i poljubi pa re~e: “Ne znam, tako mi Allaha, {ta me je vi{e obradovalo, zauzimanje Hajbera ili dolazak D`afera.” 604 Dolazak D`afera i njegovog dru{tva bio je neposredno nakon odlaska Resulullahovog, a.s., delegata, Amra bin Umejeta ed - Damerije kod Ned`a{ije, da tra`i povratak D`afera. S Amrom se vratilo {esnaest ljudi koji su u dvije la|e doputovali sa svojim porodicama. A ostali su do{li direktno u Medinu. 605

@ENIDBA SAFIJOM
Safija je bila me|u zarobljenicama kad joj je poginuo mu` Kenanet bin Ebi el - Hakijk, zbog svoje podlosti. Kad su zarobljenice sakupljene, do{ao je kod Resulullaha, a.s., Dihjet bin Halifa el - Kelbi i zatra`io jednu robinju za Sebe. Resulullah, a.s., odobri mu i re~ da izabere koju ho}e. Dihjet izabra Safiju, k}er Hujeja. Utom do|e jedan ~ovjek Resulullahu, a.s., i re~e: “Allahov Poslani~e, dao si mu Safiju, k}erku Hujeja, a gospodaricu plemena Kurejza i Benu - Nadira. Ona zaslu`uje da bude samo tvoja!” Resulullah, a.s., re~e: “Pozovite ga da do|e s njom.” Kada do|o{e i kad je pogleda, Resulullah, a.s., re~e: “Uzmi sebi drugu robinju, osim nje.” Resulullah, a.s., predlo`i joj da primi islam {to ona i prihvati. On je tada oslobodi ropstva i o`eni se njom. Njeno osloba|anje bilo je vjen~ani dar. Kad su na povratku u Medinu do{li u mjesto Seddi - s - Suhbai, Safija je bila spremna za brak. Za Resulullaha, a.s., opremila ju je Ummu - Selema, i predala mu je iste no}i. Postala mu je `ena. Resulullah, a.s., je povodom `enidbe s njom pripremio jelo od datula s maslom i finim bra{nom. Resulullah, a.s., proveo je s njom kao s nevjestom tri dana od svoga puta. 606 Resulullah, a.s., ugledao je na Safijinom licu modrilo, pa je upita: “[ta je to?” Ona odgovori: “O Allahov Poslani~e, prije tvog dolaska u Hajber ugledala sam kako se Mjesec pokrenuo i pao meni u krilo. Tako mi Allaha, nisam o tebi imala ikakvog pojma. Ispri~ah svome mu`u, a on me udari preko lica i re~e: ‘Ti `eli{ toga kralja koji je u Medini, za sebe.’” 607

340

Zape~a}eni d`enetski napitak

DOGA\AJ S OTROVANOM OVCOM OTROVANOM
Kad je Resulullah, a.s., bio siguran da je stanje u Hajberu sigurno nakon zauze}a, donese mu na poklon pe~enu ovcu Zejneba, k}i El - Harisa, `ena Selama bin Mi{kema, a prije toga se interesirala koji dio mesa najvi{e voli jesti. Rekli su joj: “Ple}ku.” Ona natrpa otrova u taj dio ovce, a zatrova i ostalo meso, pa ga donese. Kad ga je predala Resulullahu, a.s., on otkide ple}ku i zagrize od nje zalogaj. Nije ga ni pro`vakao kad osjeti goraka okus i ispljunu. Zatim re~e: “To mi govori da je meso zatrovano.” Resulullah, a.s., pozva Zejnebu i upita je, a ona priznade. Resulullah, a.s., upita je: “[ta te je navelo na to?” Ona odgovori: “Pomislila sam, ako je Muhammed samo kralj (vladar) oslobodit }u ga se, a ako je Poslanik, ostat }e `iv, jer }e biti obavije{ten (da ne jede).” On joj oprosti ovaj ~in. S Resulullahom , a.s., bio je Bi{r bin el - Berra bin Ma’rur, pa je i on uzeo od mesa zalogaj. On ga je progutao, otrovao se i umro. Mnoga predanja imaju razli~ite podatke o toj `eni, Zejnebi, da li je Resulullah, a.s., oprostio ili je naredio da je ubiju. Ipak je na kraju preteglo mi{ljenje da joj je isprva oprostio, ali kada je Bi{r podlegao, da je naredio da je ubiju. 608

UBIJENI NA HAJBERU S OBJE STRANE
Na Hajberu poginulo je {esnaest muslimanskih boraca: ~etverica Kurej{ija, jedan iz plemena E{d`ea, jedan koji je primio islam, jedan od stanvonika Hajbera, a ostali su ensarije. Ima ih koji ka`u da je muslimanskih {ehida bilo osamnaest, a Mensur Fevri ka`e devetnaest, a zatim dodaje: “Ja sam na{ao nakon detaljnog provjeravanja dvadeset i tri imena. Jedno sam ime na{ao samo kod Taberanija, jedno samo kod El - Vakidijja, jedan je umro zbog jedenja otrovane ovce, a za jednog nisu sigurni da li je ubijen na Bedru ili Hajberu, a ta~no je da je taj poginuo na Bedru.” 609 Na jevrejskoj strani poginula su dvadeset i tri ~ovjeka.

Zape~a}eni d`enetski napitak

341

HAJBERSKO SELO FEDK
Kad je Resulullah, a.s., stigao u Hajber, poslao je Mahisata bin Mes’uda jevrejima Fedka da ih pozove u islam. Oni odbi{e taj poziv. Ali kad je Allah, d`.{., omogu}io muslimanima zauzimanje Hajbera, strah se useli me|u stanovnike Fedka, pa posla{e poruku Resulullahu, a.s., da se `ele pomiriti s njim, i da mu zauzvrat daruju pola Fedka, kao {to su dali stanovnici Hajbera svoju polovinu. Resulullah, a.s., to prihvati. Fedk je pripao li~no Resulullahu, a.s., jer ga nije osvojila ni konjica, ni pje{adija. 610

VADI - L - KURA
Prilikom napu{tanja Hajbera, Resulullah, a.s., krenuo je u Vadi - l - Kuru. U tome mjestu `ivjela je jedna skupina jevreja, kojima se pridru`ila i skupina Arapa. Kad su u{li u grad, jevreji ih do~eka{e strijelama, a jedna strijela ubi Resulullahovog, a.s., slugu. Muslimani povika{e: “Prijatan mu bio D`ennet.” Resulullah, a.s., kada to ~u povika: “Ne, tako mi Allaha, d`.{., ogrta~ koji je uzeo iz nepodijeljenog plijena (ukrao) izgorjet }e na njemu u D`ehennemu.” Kad su to ~uli prisutni, do|e jedan od ashaba kod Resulullaha, a.s., i re~e: “O Allahov Poslani~e, uzeo sam (ukrao sam) jedan ili dva kai{a za svoju obu}u, {ta da radim?” Resulullah, a.s., odgovori: “Jedan ili dva kai{a, isto je, izogrjet }e na tebi u D`ehennemu.” 611 Potom Resulullah, a.s., pripremi i povede svoje borce za napad. On predade komandu Sa’du bin Ubadetu, koji dade jedan bajrak Habab bin Munziru, drugi Shlu bin Hunejfu, tre}i Ubadetu bin Bi{ru. Zatim pozva stanvonike u islam, a oni odbi{e. Oni posla{e ~ovjeka na dvoboj, pa mu iza|e Zubejr bin el - Avvam i ubi ga. Zatim izi|e drugi , pa i on poginu. Kada izi|e tre}i ~ovjek na dvoboj, izi|e pred njega Alija bin Ebi - Talib, r.a., pa ga ubi. Tako je u dvoboju poginulo jedanaest ljudi iz Vadi - l - Kure. Nakon svakog dvoboja Resulullah, a.s., pozivao je ostale u islam, a oni su odbijali. Resulullah, a.s., toga je dan klanjao, a poslije namaza ih je pozvao u islam, pozivao ih je da vjeruju u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, a kad sve odbi{e, onda ih je napao. Borba je trajala do no}i. Nastavila se i sutradan. Tek {to je Sunce odsko~ilo za jedno koplje, oni do|o{e dignutih ruku i predado{e se. Resulullah, a.s., tada je zauzeo Vadi - l - Kuru i pokorio ga. Zaplijenio je njihovo bogatstvo. Tu su zarobili i mnogo poku}stva, kao i raznovrsnu robu.

342

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullah, a.s., proveo je u Vadi - l - Kuri ~etiri dana. S ashabima je podijelio plijen, a zemlju i planta`e palmi ostavio je jevrejima da obra|uju. Imenovao je namjesnika612, kao {to je u~inio i u Hajberu.

JEVREJSKI GRAD TEJMA
Kad su jevreji Tejme ~uli za pad Hajbera, pa Fedka i Vadi - l - Kure, odustali su od namjere da pru`e bilo kakav otpor muslimanima. Oni sami od sebe posla{e predstavnika koji su ponudili predaju. Resulullah, a.s., to prihvati. Muslimani zaplijeni{e njihova imanja i imetke. 613 Resulullah, a.s., ostavi im pismenu potvrdu o njihovom statusu koja glasi: “Ovo je garancija od Muhammeda, Allahovog Poslanika, narodu Benu - Adija, da imaju za{titu i da pla}aju d`izju (porez). Nema neprijateljstva, a nema ni iseljavanja, no} je za odmor, a dan je za rad.” Ovu garanciju je napisao Halid bin Seid. 614

POVRAT POVRATAK U MEDINU
Nakon predaje Tejme, Resulullah, a.s., uputi se u Medinu. U povratku su putovali cijelu no} do pred zoru. Kad ih umor savlada, zastado{e na putu da se malo odmore. Resulullah, a.s., re~e Bilalu: “Odspavat }emo malo, probudi nas na sabah.” Me|utim, Bilala je savladao san na devi, pa se niko nije probudio, dok sunce nije iza{lo. Prvi se probudi Resulullah, a.s. Digli su se i ostali i krenuli dalje, a kad su izi{li iz te doline, zaustavio se, pozvao ljude na namaz, pa su klanjali sabah. Ima mi{ljenja da se taj doga|aj zbio na nekome drugom putovanju. 615 Nakon analize svih bitaka s jevrejima do podatka da se Resulullah, a.s., vratio u Medinu krajem safera ili po~etkom rebiul - evela, 7. god po Hid`ri.

POHOD EBAN BIN SEIDA
Resulullah, a.s., znao je vi{e nego i jedan drugi vojskovo|a, da je mir i sigurnost u Medini, nakon isteka mjeseci zabrane (e{huru - l - hurumi), veoma nesiguran, ima beduina koji oblije}u oko Medine i ~ekaju zgodnu priliku da napadnu muslimane, oplja~kaju, zaplijene imovinu ili ~ine razbojni~ka djela. Stoga Resulullah, a.s., posla izvidnicu i Ned`d da zapla{i arapska plemena. Izvidnicu je vodio Eban bin Seid, dok je Resulullah, a.s., bio u Hajberu. Eban bin Seid vratio se nakon obavljenog zadatka i do{ao za Resulullahom, a.s., u Hajber,

Zape~a}eni d`enetski napitak

343

i to nakon njegovog osvojenja. Pretpostavlja se da je ovaj pohod bio u mjesecu saferu, 7. god po Hid`ri. Buharija u svojoj zbirci navodi ovaj pohod. 616 Ibn - Had`er ka`e da ne zna ni{ta o tome. 617

OSTALI OSTALI POHODI I BITKE SEDME HID@RETSKE GODINE “ZATE POHOD “ZATE - R - RIKAI”
Nakon {to je Resulullah, a.s., slomio dva opasna neprijateljska krila - Kurej{ije i jevreje, ostalo mu je tre}e krilo kojem se mogao posvetiti u potpunosti. To su bili opasni beduini Arabljani, koji su krstarili Ned`dom i koji su s vremena na vrijeme vr{ili razbojni~ke plja~ka{ke pohode. Te{ko je bilo poduzeti neku ozbiljniju akciju protiv ovih beduina kad oni nisu imali svoje stalne zemlje, ni svoga stalnog mjesta boravka. Te{ko ih je bilo pokoriti ili pot~initi i utrniti vatru zla i neprijateljstva, koja je bila opasnija od prve dvije, to jest Meke i Hajbera. Stoga je za njih odgovarala taktika brzih i direktnih sukoba, vi{e odgojnog karaktera, ili u vidu kazne. Muslimani su imali nekoliko ovakvih pohoda uzastopno. Zbog zadavanja bola muslimanima ili zbog pristajanja beduina da se udru`e s ostala dva neprijatelja, Resulullah, a.s., krenu u pohod da opomene, opameti, a ako treba i kazni beduine. Taj pohod bio je pod imenom “Bitka Zate - r - rikai”. Veliki broj histori~ara navodi da je taj pohod bio 4. g po Hid`ri, ali u~estvovanje Ebu Musaa el - E{arije i Ebu - Hurejrea u ovoj bitki ukazuje da je ona bila poslije Hajbera. Mi{ljenja smo da je bilo u mjesecu rebiul - evelu, 7. g. po Hid`ri. Histori~ari “Es - Sire” navode da je Resulullah, a.s., ~uo za okupljanje plemena Enmar ili Benu S’alebeta s Benu - Muharibom iz Gatafana, pa je pohitao da ih zatekne na okupu. Poveo je 400 ili 700 ashaba. U Medini je imenovao Ebu - Zerra ili Osmana bin Affana. Resulullah, a.s., putovao je i duboko prodirao u njihovu zemlju. Kada je do{ao do mjesta koje se zove Nahla, na dva dana hoda od Medine, susreo je skupinu Gatafana. Tu su postigli saglasnost, pa do sukoba nije do{lo. Jedino je Resulullah, a.s., klanjao toga dana “Salatu - l - hfvi” - namaz za strah. U Buhariji stoji, od Ebu - Musa el - E{arije, r.a., da je rekao: “Krenuli smo s Resulullahom,

344

Zape~a}eni d`enetski napitak

a.s. [esterica smo se smjenjivali na jednoj devi. Noge nam se izranjava{e, meni nokti otpado{e. Povrijedili smo stopala, pa smo ih zamotali krpama. Po tome je ovaj pohod dobio naziv zate - r - rikai (rikaun je od rije~i ruk’atun {to zna~i zakrpa, zavoj).” 618 U Buhariji prenosi se od D`abira: “Bili smo s Resulullahom, a.s., na mjestu Zate - r Rikai, ugledasmo stablo s debelim hladom, pa ga ostavismo Resulullahu, a.s. On sjaha, a i ostali se razi|o{e oko drugih stabala. Resulullah, a.s., raskomotio se pod drvetom i na njega oka~io svoju sablju.” D`abir dalje pripovijeda: “Izgleda da smo svi zaspali. U tom trenutku do{ao je neki ~ovjek, od mu{rika, pod Resulullahovo, a.s., drvo, te uzeo Resulullahovu, a.s., sablju, pa ga upitao: ‘Boji{ li me se?’ Odgovorio je: ‘Ne.’ ‘A ko te mo`e spasiti od mene?’ Resulullah, a.s., odgovori:’Allah.’” D`abir dalje pri~a: “Tada nas je Resulullah, a.s., pozvao i mi do|osmo i ugledasmo ~ovjeka beduina da sjedi pored njega. Resulullah, a.s., re~e: ‘Ovaj ovdje je izvukao moju sablju, dok sam spavao. Kad sam se probudio u ruci mu je bila isukana sablja. Rekao mi je: - Ko }ete spasiti od mene? Odgovorih: -Allah, d`.{. - Eto ga sada tu sjedi.’” Me|utim Resulullah, a.s., nije ga kaznio. U jednom predanju stoji: “Bilo je vrijeme za namaz. Resulullah, a.s., klanjao je s jednom grupom dva rekata, zatim su se povukli, a na njihovo mjesto do{la je druga grupa, pa je Resulullah, a.s., i s njima klanjao dva rekata. Tako je Resulullah, a.s., i s njima klanjao dva rekata.”619 U predanju Ebu - Avaneta stoji: “Beduinu je ispala sablja iz ruke. Resulullah, a.s., sagnu se, uze sablju i re~e: ‘Ko }e tebe za{tititi od mene?’ Beduin odgovori: ‘Budi dobar (prema meni).’ Resulullah, a.s., upita ga: ‘Ho}e{ li posvjedo~iti da nema drugog boga osim Allaha i da sam je Njegov Poslanik?’ Beduin re~e: ‘Dajem ti rije~ da te ne}u ubiti, i da ne}u biti s ljudima koji se bore protiv tebe.’” Ebu - Avane ka`e: “Resulullah, a.s., oslobodi ga, a on kad se vrati svom narodu, re~e: ‘Dolazim vam od najboljeg ~ovjeka.’” 620 U Buharijinom predanju pri~a Musede od Ebi - Avaneta, od Ebi - Bi{ra: “Ime ovog beduina je Gavres bin el - Haris.621 Ibn - Had`er ka`e: “Vakidija navodi u povodu ove pri~e da je beduinu bilo ime D’asur i da je primio islam. Me|utim, on misli da su to dvije razli~ite pri~e i da su iz dvije razli~ite bitke, a Allah najbolje zna.” 622 U povratku iz ove bitke muslimani zarobi{e `enu, mu{rikinju, pa se njen mu` zavjetovao da se ne}e vratiti ku}i dok ne prolije krv Muhammedovim, a.s., drugovima. Do|e no}, a Resulullah, a.s., postavi dvojicu ljudi kao predstra`u muslimanima. To su bili Ubad bin Bi{r i Amir bin Jaser. Ubad je bio pogo|en strijelom dok je stajao na kijamu u namazu. On izvadi strijelu i nastavi klanjati. Pogodile su ga jo{ tri strijele, a on nije prekidao namaz. Kad je predao selam, probudi svoga druga koji je spavao, a ovaj re~e:

Zape~a}eni d`enetski napitak

345

“Subhanallah, za{to me nisi probudio! Ubad mu re~e: “Bio sam na namazu i u~io jednu suru, pa nisam `elio da je prekinem.” 623 Ovaj pohod imao je za cilj da unese strah u srca nepokornih beduina, koji nisu po{tivali ni~iji zakon, i nisu se bijali nikoga. Prou~avaju}i ove pohode nakon prethodnih bitaka primje}ujemo da su ova plemena Gatafana uveliko smanjila svoja razbojni~ka djelovanja i uveliko se primirila. Ona su malo po malo popu{tala dok se nisu skroz predala. Uskoro }emo vidjeti neka od ovih plemena kako u~estvuju s muslimanima u osloba|anju Meke. Oni su se borili na Hunejnu, pa su u~estvovali i u raspodjeli plijena. Oni su dobivali i uzdarja nakon povratka iz osvajanja Meke. Na ovaj na~in slomljen je i tre}i neprijatelj koji je u~estvovao protiv muslimana udru`en s Kurej{ijama i jevrejima. Arabijskim poluotokom zavlada mir i sigurnost. Nakon ovoga, muslimani su s lahko}om otklanjali svaku drugu opasnost. Izuzetak su bili manji incidenti s nekim pokrajinama. Me|utim, nakon posljednjeg pohoda otpo~ele su pripreme za zauzimanje velikih zemalja i velikih kraljevina, jer je unutra{nja situacija u islamskoj zemlji bila okrenuta u korist muslimana i islama. Resulullah, a.s., je {eval proveo u Medini, a onmda je iste godine, 7. g. po Hid`ri poslao vojsku u jo{ nekoliko pohoda. Evo ne{to o tome u kratkim crtama. 1. Pohod Galiba bin Abdullaha el - Lejsija protiv El - Melevveha u Kudejdu, mjeseca safera ili rebiul - evela, 7. g. po Hid`ri. Pleme El - Melevveha ubilo je drugove Be{ir bin Suvejda, pa Resulullah, a.s., posla vojsku da uzme krvnu osvetu. Muslimani ih napado{e no}u, ubi{e koga su stigli, povedo{e sa sobom plijen i krenu{e nazad. Za njima je krenula velika potjera naoru`ane neprijateljske vojske. Me|utim, kad su se primakli muslimanima, pade jaka ki{a, velika bujica naletje i razdvoji dvije vojske. Muslimani se tako spasi{e i ~itavi do|o{e u Medinu. Hasma, 2. Pohod zvani Hasma koji se desio u mjesecu d`umade-s-sanijeti (d`umadel-ahir), 7. g. po Hid`ri. O tome je bilo govora u poglavlju “Pozivanje vladara i kraljeva u islam”. Turbet, 3. Pohod Omera bin Hattaba u Turbet mjeseca {abana, 7. g. po Hid`ri. S njim je krenulo 30 ljudi.Putovali su no}u, a krili se danju. Vijerst o dolasku vojske sti`e plemenu Havazin, koje je ina~e `ivjelo u turbetu, te oni pobjego{e. Kad je stigao Omer, r.a., ne na|e nikoga, okrenu se i vrati u Medinu. 4. Pohod Be{ira bin Sa’da el - Ensarije plemenu Benu - Murre kod grada Fedka, mjeseca {abana, 7. g. po Hid`ri, s 30 ljudi. On sti`e do njih, zarobi plijen i povede stoku. U povratku, nave~er, sti`e za njima neprijateljska potjernica. Strijelci po~e{e ga|ati Be{ira i njegove ljude. On je ranjen, a poginulo je svih 30 njegovih ljudi. Be{ir je uspio pobje}i u Fedk, i sakriti se kod jevreja. Tu je ostao dok mu rane nisu zacijelile, a potom se vratio u Medinu.

346

Zape~a}eni d`enetski napitak

5. Pohod Galiba bin Abdullaha el - Lejsija na plemena Benu - Avval i Benu Abdi Salebe u mjesecu ramazanu, 7. g. po Hid`ri u mjesto El - Mejfiat, a neki ka`u u El Harekat, koji je u D`uhejni. Galib je poveo 130 ljudi, pa svi odjednom navali{e. Ubili su svakog ko im se isprije~io. Zaplijenili su dosta stoke i blaga. U ovom pohodu Usama bin Zejda ubio je Nuhejk ibn Mirdasa. Ovaj Mirdas je izdahnuo nakon “kelime-i-{ehadeta”, pa je Resulullah, a.s., rekao: “A da li si ti otvorio njegovo srce, pa vidio da li je istinu rekao ili slagao?” 624 6. Pohod Abdullaha bin revahe na Hajber, mjeseca {evala, 7. g. po Hid`ri s 30 konjanika. Povod je bio {to je neki Esir ili Be{ir bin Zuram okupljao Gatafance da krenu protiv muslimana. Muslimani pozva{e Esira i njegovih 30 drugova i izrazi{e namjeru da ga Resulullah, a.s., postavi za namjesnika Hajbera. On krenu s njima, ali kad su stigli do plodnog zemlji{ta Nejjar, dvije grupe iskaza{e nepovjerenje jedna prema drugoj, te do|e do sukoba u kojem poginu Esir i svih njegovih 30 ljudi. 7. Pohod Be{ira bin Sa’da el - Ensarije u Jemen i D`abar (Mjesto koje pripada plemenu Gatafan ili Fezaretu ili Uzreti), mjeseca {evala, 7. g. po Hid`ri, na ~elu trista muslimana. Tamo se iskupila velika vojska koja je htjela napasti okolicu Medine. Be{ir i muslimani putovali su no}u, a skrivali se danju. Kad je vojska ~ula da dolazi Be{ir, razbje`ala se. Be{ir je donio dobar plijen, a zarobio je i dva ~ovjeka koje dovede u Medinu i predade ih Resulullahu, a.s., a oni primi{e islam. 8. Pohod Ebu - Hadreda el - Eslemije u El - Gabu. Taj pohod je spomenuo Ibn - Kajjim me|u pohodima u sedmoj godini hid`retskoj, a prije “Umre El - kad” (Naknadna umra). Povod je bio {to je neki ~ovjek iz plemena D`e{em bin Muavije do{ao u El - Gabu s velikim brojem ljudi, koji su `eljeli da okupe pleme Kajs i krenu protiv muslimana. Resulullah, a.s., posla Ebu - Hadreda s dvojicom ljudi, a Ebu - Hadred izabra mudar korak i porazi totalno neprijatelje, zarobi i povede mnogo deva i ovaca. 625

NAKNADNA UMRA
Hakim pripovijeda: “Neprekidno su kru`ile vijesti da je Resulullah, a.s., po~etkom zulkadeta naredio svojim ashabima da se pripreme za odlazak na umru, koju su trebali da obave tokom sklapanja primirja na Hudejbiji, a nisu je obavili. Dogovoreno je da svi `ivi u~esnici Hudejbije krenu zajedno na ovu du`nost, a da im se mogu pridru`iti i drugi koji `ele. Tako je osim `ena i djece, krenulo 2000 mu{karca. 626 Resulullah, a.s., ostavi u Medini za svoga zamjenika Uvejfa, oca Rehima el - Gafarija.

Zape~a}eni d`enetski napitak

347

Resulullah, a.s., povede 60 kurbana o kojima je vodio brigu Nad`ibe bin D`endeb el Eslemi. Za umru su obukli ihrame u Zul - Hulejfi, i Resulullah, a.s., u~io je telbiju, a i muslimani su u~ili za njim. Resulullah, a.s., opremio se borbenim oru`jem, boje}i se da ih ne bi Kurej{ije obmanule. Kad su stigli na Je’d`ed`, ostavio je svo oru`je: ko`ne {titove, oklopne {titove, strijele, koplja i s oru`jem ostavio Evsa bin Hulija, ensariju, s 200 ljudi. U Meku krenu{e s putni~kim oru`jem i sabljama u koricama. 627 Pri ulasku u Meku Resulullah, a.s., jahao je svoju devu Kasva, a muslimani su i{li uz njega, naoru`ani sabljama okru`uju}i ga sa svih strana, u~e}i telbiju. Mu{rici si izi{li na brdo Kajkaan, na sjevernom dijelu Meke, da gledaju muslimane. Oni su me|usobno govorili: “Dolazi vam delegacija koju trese jesbirska groznica.” Resulullah, a.s., naredi svojim drugovima da `urno pre|u tri kruga, a da hodom izme|u dva “rukna” (crnog kamena i jemenskog ugla). Mogao im je narediti da `urno obi|u sve krugove, ali ga je u tome sprije~ila `elja da poka`e Kurej{ijama svoju snagu 628 i brojnost muslimana. Naredio je tako|er da muslimani ihrame nose tako, da im se vidi desno rame, a krajeve ihrama da prebace preko lijevog ramena. Kad je Resulullah, a.s., ulazio u Meku, do{ao je s prijevoja Senijjeta koji gleda na Had`un - a mu{rici su se bili poredali da ga gledaju, a on nije prestao donositi “telbiju” (Lebbekallahumme lebbejk, lebbejke la {erike leke lebbejka, inne - l - hamde, ve - n niamete leke ve - l - mulk, la {erike leke lebbejk). (Odazivam ti se Allahu, odazivam, Ti nema{ sudruga, i sva vlast pripada Tebi, Ti nema{ sudruga, odazivam se tvome pozivu.) Telbiju je glasno u~io dok nije do{ao do ugla na Mihd`enu, a onda je obavio tavaf (obilazak oko Kabe) i s njim su tavafili muslimani. U toku tavafa, a ispred Resulullaha, a.s., pjevu{io je Abdullah bin Revaha, opasan sabljom, sljede}e stihove: “Sklonite se nevjernici s njegovoga puta, sklonite se, svo je dobro uz na{eg Resula. Milostivi Allah na{, spusti po D`ibrilu, u Kur’anu kog dostavi svome Resulu. Moj Allahu, ja vjerujem u Tvoju Objavu, i Tvoj Hakk ja vidim u mome islamu. Najljep{a je ~asna smrt, na Allahovom putu, bit }emo vas, o mu{rici, po uzoru Kur’ana. Bit }emo vas mi udarcem, skinut glavu mu{ri~ku, ne}e hajat drug za druga u svom tom vrtlogu.” 629 U Enesovom hadisu prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “O Ibn - Revvaha, a zar pred

348

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullahom, a.s., i to u Allahovom haremu, kazuje{ i pjeva{ stihove?” Tada mu Resulullah, a.s., re~e: “Pusti ga, Omere, stihovi }e na njih br`e djelovati nego odapete strijele!” 630 Resulullah, a.s., s muslimanima je u tri kruga oko Kabe ~inio “reml” (reml je polutr~anje s tresenjem ramenima). Kad ih ugleda{e mu{rici tako ~ile i kreposne, povika{e: “Jesu li to oni ljudi za koje ste rekli da ih drme jesribska groznica? Oni su sna`niji od bilo koga drugog.” 631 Kada je Resulullah, a.s., obavio tavaf oti{ao je na Saffu da obavi tr~anje izme|u Saffe i Merva (dva brijega izme|u kojih je tr~ala Had`era, Ismailova majka). To tr~anje od sedam krugova zove se “Sa’j”. Nakon sa’ja zaustavio se na Mervu, a tu su stajali i pripremljeni kurbani, pa je Resulullah, a.s., rekao: “Ovdje je mjesto za klanje kurbana, i svaki klanac i slobodni prostor Meke je “menhar” (mjesto za klanje kurbana). Resulullah, a.s., zakla kurbana na Mervi, a tu obrija i glavu ({to spada u obrede had`a i umre). To isto u~ini{e i ostali muslimani. Nakon toga Resulullah, a.s., posla ljude na Je’d`ed`, gdje je ostavio oru`jr, da ga ~uvaju i da zamijene onu grupu koja treba do}i da obavi sve obrede umre. Tako i uradi{e. Resulullah, a.s., ostade u Meki tri dana, a ~etvrtog dana, izjutra, do|o{e mu{rici kod Alije, r.a., i reko{e mu: “Ka`i svome drugu (Resulullahu, a.s.), neka i de od nas, vrijeme mu je isteklo.” Resulullah, a.s., spremi se i napusti s muslimanima Meku. Kad su stigli na mjesto “Seref”, tu zastado{e da borave neko vrijeme. Dok je Resulullah, a.s., kretao iz Meke, za njim je krenula Hamzina, r.a., k}er, sirotica, dozivaju}i: “O amid`a, o amid`a!” Alija, r.a., htjede je uzeti kod sebe, ali u isto vrijeme i D`afer i Zejd. Me|utim, Resulullah, a.s., dodijeli je D`aferu, jer joj je maj~ina sestra bila D`aferova `ena, pa }e je ona bolje pazizti i njegovati. Na ovoj “umri” Resulullah, a.s., o`eni Mejmunu, k}erku El - Harisa el - Amirijja. Resulullah je , a.s., prije ulaska u Meku poslao D`afera bin Ebi - Taliba da mu zaprosi Mejmunu. Mejmuna uze za staratelja El - Abbasa, jer joj je sestra bila Abbasova `ena Umul - Fadli. Abbas, r.a., udade je za Resulullaha, a.s. Stoga je Resulullah, a.s., u povratku iz Meke zadu`io Ebu - Rafia, da mu dovede Mejmunu, pa se s njom sastao u Serefu. 632 Ta umra nazvana je umretu - l - kadi ili zbog toga {to je do{la kao dug za neobavljenu umru na Hudejbiji, ili zbog toga {to je padala u vrijeme primirja koje je prethodne godine sklopljeno na Hudejbiji. Istra`iva~i uzimaju to drugo mi{ljenje 633 Ina~e se ova umra imenuje s ~etiri imena: UMRETU: 1. El - kada’, 2. El - Kadijjet 3. El - kasas i 4. Es - Sulh. 634 Nakon povratka s ove umre Resulullah, a.s., posla nekoliko pohoda. Spomenut }emo ih redom:

Zape~a}eni d`enetski napitak

349

1. Pohod Ibn - Avd`ae, mjeseca zul-hid`eta, 7. g. H., na ~elu je 50 ljudi. Resulullah, a.s., poslao ih je do Benu - Sulejma. Zadatak je bio da ih pozovu u islam. Pleme Benu Sulejm odgovori: “Nama nije potrebna va{a vjera.” Nakon tog odgovora do{lo je do `estokog sukoba u kojem je ranjen Ebul - Avd`ae, a muslimani su zarobili dva ~ovjeka Benu Sulejma. 2. Pohod galiba bin Abdullaha radi osvete ashaba Be{ira bin S’ada u jevrejskom Fadku. Bilo je to mjeseca safera, 8. g. H. Galib je krenuo na ~elu 200 ljudi. Oni su vodili `estoku bitku u kojoj je bilo mnogo neprijateljskih `rtava, a zalijenili su i bogat plijen. 3. Pohod zvani Zate Atlah, mjeseca rebiul - evela, 8. g. H. Pleme Benu - Kuda’at sabralo je veliku vojsku da napadne muslimane. Kad je to saznao Resulullah, a.s., posla Ka’ba bin Umejrea el - Ensariju s 15 ljudi. Oni sreto{e neprijatelja i pozva{e ljude u islam, a ovi se ne odazva{e, ve} zasu{e muslimane strijelama i sve ih poubija{e, osim jednog ~ovjeka koji je bio ranjen i ostao `iv me|u ubijenima. 635 4. Pohod zvani Zate Irk, na pleme Benu - Havazin, mjeseca rebiul - evela, 8. g. H. Benu - Havazin su stalno produ`avali svoje neprijateljstvo i ispoljavali ga veoma ~esto, tako da Resulullah, a.s., posla [ud`a bin Vehba el - Esedijja s 15 ljudi. Oni zarobi{e i poneso{e bogat plijen, a da nisu imali nikakvih neprilika. 636

BITKA NA MU’TI
Ta bitka je najve}a i najte`a koju su muslimani vodili za `ivota Resulullaha, a.s. To je ujedno bio i naj`e{}i rat kojim je zapo~ela serija osvajanja kr{}anskih zemalja. Bitka na Mu’ti dogodila se mjeseca d`umadel-ula, 8. g. H., {to odgovara augustu ili septembru 629. g. Mu’ta je selo na samom jugu [ama, udaljeno od Kudusi - { - [erifa dva dana hoda.

POVOD ZA BITKU
Resulullah, a.s., poslao je Harisa bin Umejra el - Ezdija da odnese Resulullahovo, a.s., pismo velikodostojniku Basre. Njemu se isprije~i [erhabil bin Amr el - Gassani, carev namjesnik u Belki (mjesto u [amu), koji ga zarobi, sveza i posla u Basru, gdje ga ubi{e.

350

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ubistvo Resulullahovih, a.s., izaslanika smatralo se najve}imzlo~inom koji se mogao mjeriti s objavom rata (ili zna~iti ~ak i vi{e). Kad do|o{e do Resulullaha, a.s., vijest o pogibiji Harisa, veoma mu te{ko pade, te odmah pripremi 3000 vojnika. 637 To je bila najve}a muslimanska vojska koja je do tad krenula u bitku, osim one koja se borila protiv “ahzaba”, udru`enog neprijatelja.

VOJNI ZAPOVIJEDNICI RESULULLAHOV, I RESULULLAHOV, A.S., NALOG NJIMA
Resulullah, a.s., postavi na ~elo vojske, Zejda bin Harisa i re~e: “Ako pogine Zejd, naslje|uje ga D`afer, a ako pogine D`afer, onda ga zamjenjuje Abdullah bin Revvaha.” 638 Predade im bijeli bajrak i odredi Zejda bin Harisea za bajraktara. 639 Naredi im da do|u na mjesto na kojem je ubijen El - Haris bin Umejr, i da tamo{nje stanovnike pozovu u islam, pa ako prihvate dobro i jeste, a ako ne prihvate, neka se vojska osloni na Allaha, d`.{., i neka se bori. Tako|er im re~e: “Borite se u ime Allaha, d`.{., i na Njegovom putu protiv Njegovih nevjernika. Ne plja~kajte, ne palite i ne ubijajte djecu, `ene i stare osobe. Ne smijete okaljati ~ast, sje}i stabla i palme. Ne ru{ite ku}e.” 640

ISPRA]AJ MUSLIMANSKE VOJSKE I PLA^ ABDULLAHA BIN REVVAHE REVVAHE
Kada se vojska pripremila za pokret, okupi se svijet i oprosti od vojnika, a zatim se pozdravi{e sa zapovijednicima i zamoli{e Allaha, d`.{., za njih. Tada zaplaka jedan zapovjednik. Bio je to Abdullah bin Revvaha. Narod ga upita : “Za{to pla~e{?” On odgovori: “Nemojte milsiti da me je strah, ili da toliko volim ovaj dunjalu~ki `ivot, ili da mi je `ao ostaviti vas, to nije. ^uo sam Resulullaha, a.s., kako u~i ajet iz Kur’ana u kome se spominje D`ehennem. ‘I svaki od vas }e do njega sti}i! Gospodar tvoj se sigurno na to obavezao!’ (19:71) A ja ne znam kako }u se odmaknuti od D`ehennema, nakon {to mu se budem primakao?” Muslimani po`elje{e sretan put svima, govore}i: “Pratila vas Allahova sre}a, Allah vas ~uvao i nama ~itave i zdrave vratio, i uz to jo{ s plijenom.” Abdullah bin Revvaha izgovori stihove u kojima moli Allaha, d`.{., da mu svojom milo{}u oprosti grijehe, te da se kroz bitku o~isti {ljam koji }e izi}i na povr{inu poslije pjene (na vodi ili krvi). I moli ga da, ako pogine, pogine dostojanstveno, kao {ehid, kako bi prolaznici pored njegovog kabura znali da je bio na Allahovom putu gazija.

Zape~a}eni d`enetski napitak

351

Potom vojska krene, a Resulullah, a.s., izi|e da ih isprati. Pratio ih je sve do Senijetu - l - Vedai, pa tu zastade, gledaju}i za njima. 641

MUSLIMANSKA VOJSKA NA PUTU NEO^EKIVANO STANJE I NEO^EKIVANO STANJE STRAHA
Putovala je muslimanska vojska prema sjeveru i stigla do Muana, mjesta u [amu na sjevernoj granici Hid`aza. Tada do|e do njih vijest da je Herakle krenuo sa silom od 100 000 Vizantijaca iz Belke, a njima su se priklju~ila plemena Laham, D`ezam, Bulejk i Belij, s jo{ sto hiljada ljudi.

DOGOVARAJU MUSLIMANI SE DOGOVARAJU U MEANU
Muslimani nisu ni sanjali da }e se susresti s tako ogromnom vojnom silom, i to na ovoj daljini, i u ovoj, za njih dalekoj, zemlji. Da li je mogu}e da ovako mala vojska, od svega 3000 boraca, napadne tu ogromnu vojsku od 200 000 vojnika? Oni se dogovori{e i reko{e: “Obavijestit }emo Resulullaha, a.s., o broju na{eg neprijatelja, pa ili da nam po{alje jo{ ljudi ili da nam naredi {ta da radimo. Mi }emo postupiti po njegovoj naredbi.” Abdullah bin Revvaha suprotstavi se tom mi{ljenju, on ohrabri ljude govore}i: “O narode, tako mi Allaha, ne mo`ete sada mrziti ono {to ste tra`ili. @eljeli ste da budete {ehidi, a mi se ne}emo boriti ni mno{tvom, ni snagom, ni brojem. Mi }emo se boriti snagom ove na{e vjere s kojom nas je Allah, d`.{., nagradio. Krenimo! Ne}emo biti uskra}eni za jedno od dva dobra: ili pobjeda ili {ehadet (smrt na Allahovom putu).” Na kraju svi prihvati{e njegovo mi{ljenje.

MUSLIMANSKA VOJSKA NEPRIJATELJU KRE]E PREMA NEPRIJATELJU
Nakon dvije no}i provedene u Meanu, krenu{e prema neprijateljskoj zemlji. Heraklijeva vojska presrete ih u jednom selu Belke, zvanom Me{arif. Kada se neprijatelj pribli`io, muslimani se povuko{e u Mu’tu i tu se utabori{e. Zatim su se poredali za borbu. Na svoje desno krilo postavi{e Kutba bin Katadeta el Uzriju, a na lijevo krilo Ubadet bin Malika el - Ensariju.

352

Zape~a}eni d`enetski napitak

PO^ETAK BITKE I SMJENE ZAPOVJEDNIKA PO^ETAK
Na Mu’ti sukobi{e se dvije vojske i otpo~e `estoka bitka. Tri hiljade ljudi licem u lice s napadom i navalom 200 000 vojnika. ^udna neka bitka! Svakakvih }emo iznena|enja do`ivjeti na ovome dunjaluku! Me|utim, kada puhne vjetar imana i vjere, donosi sa sobom ~uda. Zejd bin Haris - miljenik Resulullaha, a.s., ponese bajrak islama i jurnu. @estoko i hrabro se borio, primjerom heroja kakve ne pozna svijet, osim kod muslimana. Borio se i borio, sve dok nije jurnuo na neprijateljska koplja i poginuo. Komandu vojskom preuze D`afer bin Ebi - Talib. Jurio je u boj sjeku}i sve oko sebe. Bilo je za nevjerovati {ta sve ~ini u svojoj hrabrosti. Kad mu dojadi ubijati s konja, sko~i na zemlju i po~e sje}i sve oko sebe. U borbi izgubi desnu ruku. Bajrak ponese lijevom, pa mu i nju odsjeko{e. Zatim ga prihvati nadlakticama i nosio ga je sve dok ne pade ubijen. Pri~alo se da ga je ubio neki Bizantijac, tako {to ga je raspolovio na dvoje, pa mu je Allah, d`.{. za nagradu darovao krila u D`ennetu, da mo`e letjeti kud `eli. Stoga je D`afer nazvan d`enetska ptica. Buharija prenosi od Nafia da ga je Ibn - Omer obavijestio kako je stajao kraj ubijenog D`afera i prebrojao na njemu pedeset rana i uboda i to sve sprijeda. S le|a nije imao ni jedne rane. 642 U drugom predanju Ibn - Omer pri~a: “U~estvovao sam u toj bitki. Tragali smo za D`aferom i na|osmo ga me|u ubijenima. Na tijelu mu prebrojasmo preko devedeset uboda i rana” 643, a u Omerovom predanju od Nafia dodano je : “To smo vidjeli s prednje strane njegovog tijela.” 644 Nakon {to poginu D`afer herojskom smr}u, smr}u pravog {ehida, islamski bajrak ponese Abdullah bin Revvaha. On istupi naprijed ja{u}i konja, pribi se uz njega, malo se dvoumio, a zatim jurnu naprijed govore}i stihove u kojima ka`e, da je donio zakletvu sebi da }e svakako sebe `rtvovati, voljela to njegova du{a ili ne, {ta je njoj, kad u ovakvom `estokom okr{aju ginu muslimani; zar joj nije drago da u|e u D`ennet? U toku borbe do njega je do{ao njegov amid`i} i dao mu komad mesa da prezalogaji, kritiziraju}i ga {to prethodnih dana nije ni{ta jeo. On uze od njega, griznu jedan zalogaj, a ostalo baci iz ruke, pa uze sablju i po~e ubijati oko sebe, dok i sam ne poginu.

Zape~a}eni d`enetski napitak

353

ISLAMSKI BAJRAK U RUKAMA “ALLAHOVOG MA^A”, HALIDA BIN EL - VELIDA
Nakon pogibije Abdullaha bin Revvaha, pristupi ~ovjek iz plemena Benu - Ud`lan, zvani Sabit bin Erkam, uze bajrak i re~e: “O muslimani, slo`ite se i izaberite jednog ~ovjeka da vas predvodi.” Oni reko{e: “Ti.” On odgovori: “Ja ne mogu.” Ljudi izabra{e Halida bin el - Velida. On uze bajrak i povede te{ku i `estoku bitku. Buharija prenosi od Halida da je pri~ao: “Devet sam sablji polomio na dan Mu’te, osim jemenskog ma~a.” 645 A u drugom tekstu hadisa stoji: “Slomilo se u mojoj ruci devet sablji na Mu’ti, jedino je izdr`ao jemenski ma~.” Resulullah, a.s., rekao je na dan Mu’te, obavije{ten vahjom (objavom), a prije nego }e sti}i vijest u Medinu o borbi: “Zejd je uzeo bajrak i poginuo, zatim D`afer, pa je i on poginuo, zatim Ibn - Revvaha, pa je i on poginuo - dok je to govorio plakao je - i tako sve dok sablju nije uzeo “Allahov ma~” - Halid, pa su tako s Allahovom dozvolom pobijedili.” 646

KRAJ BITKE NA MU’TI
Uz ogromnu hrabrost, juna{tvo, ipak je bilo veoma iznena|uju}e da ova mala vojska uspije u nepokolebljivosti pred tim silnim naletom, tom morskom burom bizantijske vojske. Tada je Halid bin el - Velid pokazao svu svoju vje{tinu i zrelost da spasi ostale muslimane iz ovoga u {ta su sami sebe uvukli. Razli~ita su mi{ljenja kako se dalje odvijala bitka. Me|utim, nakon detaljnijeg prou~avanja svih verzija pripovijedanja, da se zaklju~iti da je Halid odolijevao cio dan ogromnoj bizantijskoj vojsci te`e}i svim srcem da smisli neku ratnu varku pomo}u koje bi zapla{io bizantijce, kako bi izbavio muslimane, a da ovi ne poduzmu za njima potjeru. Dobro je znao da im ne bi mogli uma}i. Kad osvanu drugi dan, promijeni Halid raspored vojske. Prethodnicu postavi u pozadinu, a potom promijeni bokove, pa desno krilo stavi na lijevo, a lijevo na desno. Neprijatelj je to promatrao. Gledao je kako se muslimanska vojska uskome{ala, pa je pomislio da im je do{lo poja~anje. Oni se prepla{i{e, a Halid nakon jednosatnog odmjeravanja, po~e polahko da se povla~i nazad, vode}i ra~una da raspored vojske ne poremeti. Bizantijci su pomislili da im muslimani spremaju neku prevaru i da }e upotrijebiti neke ratne “varke”. Iz bojazni da ih muslimanska vojska ne bi zavukla u mrtvu pustinju, oni odustado{e od bitke.

354

Zape~a}eni d`enetski napitak

Tako se neprijatelj povu~e u svoju zemlju i nije ni pomi{ljao o potjeri za muslimanima. Muslimani se pak sretno povuko{e, i vrati{e u Medinu. 647

UBIJENI NA OBJE STRANE
U bitki na Mu’ti poginulo je ukupno dvanaest muslimana, a ne zna se koliko je na bizantijskoj strani, izuzev {to nam historija pripovijeda da ih je dosta poginulo toga dana.

REZULT REZULTATI BITKE
Va`no je napomenuti da muslimani u ovoj bitki nisu ostvarili zadatak zbog kojega su oti{li, a to je da osvete ubijenog Resulullahovog, a.s., izaslanika, Harisa bin Umejra, kojeg su ubili Bizantijci u Basri. Me|utim, ova bitka imala je ogroman zna~aj na propagandnom polju, jer je ugled muslimana probio granice Arabije. Svi su Arapi, na prvom mjestu, bili za~u|eni i iznena|eni vije{}u o muslimanskom pohodu na najve}u svjetsku silu toga doba na zemaljskoj kugli. Arapi su smatrali da borba zna~i uni{tenje bi}a i izazivanje smrti kroz nesre}u, a susret ove male vojske od 3 000 boraca, da bi se na kraju vratili s minimalnim gubicima i bez ve}e {tete, sam po sebi bija{e najve}e ~udo toga doba. Eto, to ~udo potvrdilo je Arapima da su muslimani ne{to sasvim drugo od onih na koje su oni navikli na tim svojim prostorima. Po~eli su shva}ati da muslimanima pomo} i pobjeda dolaze od Allaha, d`.{., i da je njihov Muhammed, uistinu Allahov Poslanik. Zbog svega toga vidimo svadljiva arapska plemena koja su do ove bitke stalno napadala muslimane, da odjednom bivaju naklonjena islamu. Ubrzo iza toga na islam pre|o{e plemena: Benu - Sulejm, E{d`ea, Gatafan, Zubjan, Fezaret i druga. Ova bitka na Mu’ti bila je samo odsko~na daska za kona~ni obra~un s Bizantijom. Ona je poslu`ila kao priprema za osvajanje bizantijskih krajeva koje }e muslimani zauzeti u tim dalekim divljim prostorima.

Zape~a}eni d`enetski napitak

355

“ZATU POHOD “ZATU - S - SELASIL”
Kad je Resulullah, a.s., sazanao da su se arapska plemena prisdru`ila bizantijskoj vojsci protiv muslimana u Bitki na Mu’ti, osjetio je veliku potrebu da poduzme mudre korake da ih razdvoji od Bizantijaca. To bi bio ujedno razlog za obra~un izme|u muslimana i tih plemena, kako im ne bi na um palo da se po drugi put udru`e u oanko velikom broju. Resulullah, a.s., odabra Amra bin el - Asa da njegov plan provede u djelo. Majka Amra bin el - Asa bila je iz plemena Belija, pa Resulullah, a.s., posla Amra njima, u mjesecu d`umadel-ahire, 8. g. H., dakle, neposredno poslije Bitke na Mu’ti. Trebalo je da ih pridobije, a usput i da se obra~una s plemenom Kudaat, koje se okupljalo da napadne okolinu Medine. Mogu}e da su ova dva uzroka bila odvojena jedan od drugoga, a mogu}e je i da su bila usporedna. Resulullah, a.s., prdade Amru bijeli uz crni bajrak. Amr je stao na ~elo 300 muhad`ira i ensarija sa trideset konja. Naredio mu je tako|er da mu se pridru`e plemena pored kojih bude prolazi poput Belija, Uzreta, Belkjajna i drugih. No}u je Amr s vojskom putovao, a danju se odmarao. Kad se pribli`i plemenu Belijj, dobi obavijest da oni imaju veliku vojsku. stoga Amr bin el - As posla Resulullahu, a.s., Rafia bin Mukisa, El - Duhmiju, tra`e}i pomo} u vojsci. Resulullah, a.s., posla mu Ebu - Ubejdea bin el - D`erraha s 200 ljudi i dade mu bajrak. Posla mu tako|er elitu muhad`ira i ensarija, me|u kojima su bili Ebu - Bekr i Omer, r.a., i naredi im da se priklju~e Amru i da budu svi zajedno, te da se ne odvajaju i ne podvajaju. Kada se ta vojska priklju~ila Amrovoj, Ebu - Ubejde htjede da on predvodi vojsku, pa mu Amr re~e: “Ti si do{ao meni kao ispomo}, a ja sam vo|a.” Ebu - Ubejde pokori mu se. Amr je bio glavni vo|a, a bio je i imam u namazu cijeloj vojsci. Nakon toga, vojska se uputila u zemlju Kudaata, pa je pre|e sve do krajnjih granica. Na samoj granici, na sjeveru, sreto{e se s njihovom vojskom. Muslimani ih napado{e, a oni se razbje`a{e po unutra{njosti. Amr posla Avfa bin Malika el - E{d`eija kod Resulullaha, a.s., da mu raportira o u~injenom zadatku i da ka`e da su svi `ivi. Zatu - s - Selasil je oblast iza Vadi - l - Kura. Od nje do Medine je deset dana hoda.

356

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ibn - Ishak navodi da su se muslimani spustili do vode, zemlje plemena D`ezzam. Taj bunar (voda) naziva se Zatu - s - Selasil. 648

KAT POHOD BENU - KATADE U HUDRU
Ovaj pohod dogodio se u mjesecu {abanu, 8. g. H. Uzrok je bilo okupljanje Benu Gatafana u Hudri. Narod Hudre ratovao je s Ned`dom. Resulullah, a.s., posla na njih petnaest ljudi na ~elu s Katadeom. Dosta je neprijateljske vojske izginulo. U ropstvo je pao veliki broj `ena i djece, kao i veliki broj stoke. Katade je u ovom pohodu proveo petnaest dana. 649

BITKA ZA OSLOBO\ENJE MEKE
Ibn el - Kajjim ka`e: “To je najve}a pobjeda kojom je Allah, d`.{., uzdigao Svoju vjeru i Svoga Poslanika, a.s., te Svoju vojsku i Svoje sljedbenike. Tom pobjedom je izbavio Svoj grad i Svoju ku}u, koju je u~inio da bude uputa svjetovima, iz nevjerni~kih i mnogobo`a~kih ruku. Zauze}em Meke obradovani su stanovnici Neba, povezani su rastrgnuti konci, a ljudi su u skupinama pohrlili u Allahovu vjeru. Zemlja zablista i zasja u svijetlu islama. 650

POVOD ZA BITKU
Ranije smo govorili da jedan paragraf hudejbijskog primirja glasi da onaj ko ho}e da stupi u savez s Muhammedom, a.s., i potpi{e s njim ugovor, mo`e to uraditi, a isto tako ko ho}e da s Kurej{ijama sklopi savez i potpi{e ugovor mo`e to uraditi, i da se pleme koje je u savezu s jednom od dvije strane smatra dijelom te strane, te da se bilo kakvo neprijateljstvo od nekog plemena, smatra neprijateljstvom cijele te strane. Prema tom paragrafu, pleme Huzaat u{lo je u savez s Muhammedom, a.s., Resulullahom, a pleme Benu - Bekr s Kurej{ijama. Oba plemena bila su indirektno u primirju, iako su u predislamskom dobu bila u velikom neprijateljstvu i pod krvnom osvetom. Kad je do{ao islam, i stupilo na snagu primirje, oba plemena imala su me|usobnu sigurnost. Pleme Benu - Bekr ugrozilo je ovu sigurnost pote`u}i ponovo pitanje krvne osvete iz ranijeg perioda. Vo|a Benu - Bekra, Nevfel bin Muavija ed - Dejli poveo je svoje ljude, mjeseca {abana, 8. g. H., te napado{e pleme Huzaat, po no}i, kraj izvora El - Vetir na obronku Meke i pobi{e neke mu{kace. Tada je do{lo do sukoba i borbe u kojoj su Kurej{ije pru`ile pomo} Benu - Bekru u oru`ju i ljudstvu.

358

Zape~a}eni d`enetski napitak

Kurej{ije su se borile na strani Benu - Bekra, koriste}i tamu no}i. Benu - Huzaat uspjeli su se vratiti u Meku i na{li za{titu kod Budejla bin Verkae el - Huzaije i kod svog {ti}enika, zvanog Refia. Amr bin Salem el - Huzaija, pohita u Medinu kod Resulullaha, a.s., i zate~e ga u mesd`idu gdje sjedi s ljudima. Amr po~ne recitirati stihove: “Moj Allahu, ja pozivam Ahmeda, u ime mira Benu - Ha{ima i Huzaa, Vi ste bili djeca, a mi zreli ljudi, kad primismo islam u inat zabludi. Pomo} Muhammede, s Allahovom voljom, pozovi vjernike da po|u s tobom. Muhhamed na{ Resul,spreman je za boj, lijep kao mladi mjesec i visok k’o bor. Ozbiljnog je lica, odlu~nog pogleda, do}i }e s velikom vojskom po zlotvora. Kurej{ije smjelo prekinu{e mir, obe}anje ~vrsto sru{i{e k’o zid. U Keddi, u Meki, zatra`i{e spas, misle}ida ne}u japozvati vas. U svojoj zabludi nisu neki broj, na Vetiru s nama nametnu{e boj, da na ruku’u i na sed`di ubiju nam soj.” 651 Resulullah, a.s., okrenu se Amru i re~e: “Ti si pobijedio, Amr bin Sal’me.” U me|uvremenu Resulullah, a.s., ugleda oblak na nebu ({to je ina~e veoma rijetka pojava za to podneblje),pa re~e: “Zaista }e ovaj oblak spustiti pobjedu Benu - Ka’bu.” Iz Meke do{ao je Budejl bin Verkae el - Huzaija s grupom ljudi u Medinu da obavijesti Resulullaha, a.s., o ~itavom doga|aju. Ispri~a{e mu ko je sve poginuo u sukobu, kao i pomo}i Kurej{ija Benu - Bekru protiv njih. Potom se vrati{e u meku.

EBU - SUFJAN ODLAZI U MEDINU DA OBNOVI PRIMIRJE
^injenica je da je potez koji su na~inile Kurej{ije i njihovi saveznici bio isklju~ivo izdaja i otvoreno ru{enje potpisanog ugovora, a da za to nisu imali nikakvo opravdanje. Stoga su ubrzo shvatili {ta ta njihova izdaja zna~i. Veoma upla{eni za lo{e posljedice koje ona nosi, sazva{e vije}e na kome doneso{e zaklju~ak da po{alju svog poglavara, Ebu - sufjana, da obnovi primirje s muslimanima. Resulullah, a.s.,unaprijed je obavijestio svoje ashabe {ta }e Kurej{ije poduzeti zbog svoje izdaje. On im je rekao: “Znajte da }e vam do}i Ebu - Sufjan da u~vrsti primirje i produ`i njegov rok.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

359

Ebu - Sufjan krenu po dogovoru Kurej{ija i susrete u putu Budejl bin Verkaa u Usfanu. Budejl se upravo vra}ao iz Medine. Ebu - Sufjan ga upita: “Odakle to dolazi{ Budejle?” (Mislio je da je on bio kod Resulullaha, a.s.) Budejl odgovori: “I{ao sam s nekim ljudima Huzaata na obalu i u ovu dolinu.” Sufjan ga upita: “Da ne dolazi{, mo`da, od Muhammeda?” Budejl odgovori: “Ne.” Kad Budejl produ`i za Meku, Ebu -Sufjan re~e: “Akoje bio u Medini, sigurno je svoju devu hranio ko{picama.” Zatim pri|e mjestu gdje se Budejlova deva odmarala pa uze njenog izmeta, izdrobi ga i u tome je vidio “ko{pice”, pa re~e: “Kunem se Allahom da je Budejl i{ao Muhammedu.” Zatim on nastavi put i do|e u Medinu. U|e u sobu svoje k}erke Ummi Habibe. Krenu da sjedne na Resulullahovo, a.s., {ilte (postelju), a k}er mu zabrani. On je upita: “O k}eri, ne dozvoljava{ mi da sjednem na ovu postelju? Ili pretpostavlja{ mene postelji, ili postelju meni?” Ona odgovori: “To je postelja Resulullaha, a.s., a ti se nevjernik i ne~ist.” On re~e: “Tako mi Boga, otkako si oti{la od mene pogodilo te zlo.” On izi|e od k}erke i ode do Resulullaha, a.s., da porazgovara snjim. Resulullah, a.s., nije mu ni{ta odgovorio. On potom ode kod Ebu - Bekra, r.a., pa ga zamoli da govori Resulullahu, a.s., a Ebu - Bekr, r.a., odgovori mu: “Ja to ne}u u~initi.” Iza toga ode kod Omera bin el - Hattaba, r.a., pa i s njim htjede popri~ati, a Omer, r.a., re~e: “Zar da se ja zauzimam kod Resulullaha, a.s., za vas? Tako mi Allaha, da nemam ni{ta drugo osim jednu sjemenku, s njom bih se borio protiv vas.” Ebu - Sufjan ode kod Alije bin Ebi - Taliba, r.a., i u|e kod njega. Alija, r.a., sjedio je s Fatimom, r.a., a Hasan, njihov sin, puzao je izme|u njih. On re~e: “O Alija, ti si mi najbli`i krvni ro|ak, a ja sam do{ao zbog posla i sigurno se ne}u vratiti onako razo~aran kako sam do{ao. Budi mi posrednik kod Muhammeda!” Alija, r.a., odgovorimu: “Te{ko tebi Sufjane, Resulullah, a.s., strogo je naredio da ne smijemo s njim razgovarati o tom pitanju.” On se okrenu Fatimi, r.a., i re~e: “Mo`e{ li ti da naredi{ ovom tvom sinu da posreduje me|u ljudima, bit }e poglavar Arapa do smrti?” Ona odgovori: “Tako mi Allaha, moj sin je mali da bi posredovao me|u ljudima. Resulullahu, a.s., ne treba nikakav posrednik.” Tada se Ebu - Sufjanu mrak uhvati nao~i, pa re~e Aliji bin Ebi - Talibu, r.a., sav uzrujan, o~ajan ipokoran: “O Ebu el - Hasane (Hasanov o~e), nalazim se u veoma te{koj situaciji, reci, {ta da radim?” Alija, r.a., odgovri mu: “Tako mi Allaha, ne vidim {ta bi te moglo izvu}i iz ove situacije. Ti si poglavar Benu - Kenaneta, ustani i sam posreduj kod ljudi, a zatim se vrati u svoju zemlju.” Ebu - Sufjan: “Misli{ da }e mi to {ta pomo}i?” Alija, r.a.: “Ne mislim, tako mi Allaha, ali ne mislim da ima{ drugog izlaza.” Ebu - Sufjan ustade i ode u mesd`id. On re~e: “O ljudi, ja sam posredovao kod ljudi”, (za

360

Zape~a}eni d`enetski napitak

obnavljanje primirja). Zatim uzjaha svoju devu i krenu u Meku. Kad do|e u Meku, Kurej{ije ga upita{e: “S kakvim novostima nam dolazi{?” On odgovori: “I{ao sam kod Muhammeda i ispri~ao mu za{to sam do{ao, a on mi, tako mi Boga, ni{ta ne odgovori; zatim sam oti{ao kod Ebu - Kuhafeta (Ebu - Bekra), pa s njim ni{ta ne u~inih. Poslije sam oti{ao Omeru ibn el - Hattabu, pa vidjeh da nam je on najve}i neprijatelj. Najzad sam i{ao kod Alije i primijetio da je najmek{i (najbla`e naravi) od svih njih. On mi je signalizirao {ta da u~inim, pa sam to i u~inio. Tako mi Boga, ne znam da li }e {ta biti od toga ili ne?” Oni ga upita{e: “A {ta ti je savjetovao?” Ebu - Sufjan re~e: “Nalo`io mi je da tra`im za{titu od ljudi, pa ja to i u~inih.” Oni ga upita{e: “Da li je to odobrio Muhammed?” On odgovori: “Ne.” Oni reko{e: “Te{ko tebi, Alija se samo poigrao s tobom.” On odgovori: “ Ne, tako mi Boga, drugog izlaza nisam imao.”

PRIPREME ZA BORBU TO OSTANE TAJNOSTI I POKU[AJ DA TO OSTANE U TAJNOSTI
Uzima se iz Tuberanijinog predanja da je Resulullah, a.s., naredio Ai{i, r.a., tri dana prije nego je obavije{ten da je ugovor prekinut, da mu pripremi odje}u, a da niko ne zna ni{ta o tome. Kad ju je posjetio njen otac (Ebu - Bekr) upitao ju je: “O k}eri moja, kakvo je to spremanje?” Odgovorila je: “Ne znam, tako mi Allaha.” On re~e: “Tako mi Allaha, nije to vrijeme da se ide u boj protiv Benu - Asfera, pa gdje onda ide Resulullah, a.s.?” Ai{a ponovo odgovori: “Nemam pojma, tako mi Allaha.” Tre}eg dana, rano izjutra, do|e Amr bin Salim el - Huzaija s 40 jaha~a i zapjeva: “O moj Bo`e, ja pozivam Ahmeda...”, pa ljudi shavti{e da je ugovor prekinut. Poslije Amra do|e Budejl, pa Ebu - Sufjan, i muslimanima bi jasno da je vijest istinita. Tada im Resulullah, a.s., naredi da se pripreme i obavijesti ih da ide u Meku. On se obrati Allahu, d`.{., dovom: “Gospodaru moj, ne dozvoli da Kurej{ije i{ta saznaju i vide dok ih ne iznenadimo u njihovoj zemlji.” Radi sigurnosti i tajnosti tog pohoda, Resulullah, a.s., posla izvidnicu od osam ljudi pod komandom Ebi - Katadea u dolini izme|u Zi Ha{ba i Zi el - Merveta koja je udaljena tri “burde” od Medine (burda je 12 milja), prvog ramazana, 8. g. H., da bi neprijatelj, ako sazna, pomislio da Resulullah, a.s., ide na tu stranu. Kad je ta izvidnica stigla na svoje odredi{te, dobi vijest da je Resulullah, a.s., krenuo u Meku, pa i oni krenu{e za njim i sustigo{e ga. 652

Zape~a}eni d`enetski napitak

361

Hatib Ibn - Beltaa posla Kurej{ijama obavijest da se Resulullah, a.s., sprema da do|e u Meku. Obavijest posla po jednoj `eni koja pismo sakri u svoju pletenicu. Resulullahu, a.s., do|e putem Objave vijest {ta je Hatib u~inio. On posla Aliju, r.a., i Mikdada da do|u na to i to mjesto gdje ima ba{~a s breskvama i da }e u njoj na}i `enu koja u svojoj kosi krije pismo za Kurej{ije. Obojica uzjaha{e konje i krenu{e na to mjesto. Kad do|o{e, nai|o{e na `enu u nosiljci, na devi koju su vodili vodi~i. Naredi{e joj da si|e s deve. Upita{e je gdje je pismo koje nosi Kurej{ijama, a ona re~e da nema nikakvo pismo. Naredi{e njenoj pratnji da je pretresu, pa ne na|o{e ni{ta. Alija joj re~e: “Kunem se Allahom da Resulullah, a.s., nije krivo govorio, ani mi te nismo optu`ili bez razloga. Tako mi Allaha, ili }e{ izvaditi pismo ili }emo te mi pretresti.” Ona vidje da s njima nema {ale, pa re~e: “Odmaknite se!” Oni se odmako{e, a ona rasplete pletenicu i izvadi pismo iz nje, te ga predade Aliji i Mikdadu. Oni ga odneso{e Resulullahu, a.s., i predado{e. U pismu jestajalo: “Od Hatiba bin Beltaa, Kurej{ijama...” On ih obavje{tava o spremanju Resulullaha, a.s., da krene u Meku. Resulullah, a.s., pozva Hatiba i upita ga: “[ta je to Hatibe?” On odgovori: “Pri~ekaj, o Allahov Poslani~e, sve }u ti re}i. Tako mi Allaha, ja vjerujem Allaha i Njegovog Poslanika. Nisam se odmetnuo od islama, a ni promijenio vjeru, ali sa bio veoma vezan za Kurej{ije. Nisam jedan od njih, ali kod njih je moja porodica, moja djeca i sav moj rod. Oni nemaju me|u Kurej{ijama rodbinu koja }eih {tititi.” Omer ibn el - Hatab tada re~e: “Dozvoli mi, Allahov Poslani~e, da ga ubijem. On je izdao Allaha i Njegovog Poslanika. Postao je licemjer.” Resulullah, a.s., re~e: “On je u~esnik Bedra. A {ta zna{, Omere, mo`da je Allah, d`.{., pogledao u~esnike Bedra.” Zatim je rekao: “Radite {ta ho}ete, ja sam vam oprostio.” Omerove o~i zasuzi{e i on re~e: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” 653 Tim primjerom Allah, d`.{., onemogu}io je sve obavje{tajceda dostave Kurej{ijama bilo kakvu vijest o pripremljenosti muslimana i odlu~nosti da se bore.

MUSLIMANSKA VOJSKA NA PUTU ZA MEKU
20. ramazana - mubarek mjeseca, 8. g. H., napusti Resulullah, a.s., Medinu i uputi se u Meku, s 10 000 muslimana i ashaba, r.a. U Medini ostavi za zamjenika Ebu - Rehna el - Gaffariju. Kad je Resulullah, a.s., stigao u D`uhfu, susrete ga amid`a Abbas bin Abdul - Muttalib. On je upravo napustio Meku s porodicom i sinovima i krenuo u Medinu kao muhad`ir, nakon {to je primio islam.

362

Zape~a}eni d`enetski napitak

A kad je stigao Resulullah, a.s., u El - Ebvu’ susreo je svog amid`i}a Ebu - Sufjana bin el - harisa i sina svoje tetke Abdullaha bin Ebi - Umejjeta. Resulullah, a.s., okrenu glavu od njih zbog velikog neprijateljstva i zlobe prema njemu. Ummu Selema obrati se Resulullahu, a.s.: “Nisu, ba{, bili tvoj amid`i} i tvoja teti~na najgori prema tebi.” Tad Alija, r.a., re~e Ebu - Sufjanu bin el - Harisu: “Idi pred Resulullaha, a.s., i reci mu u lice isto {to su rekla Jusufova bra}a Jusufu: ‘Allaha nam’ - reko{e oni - ‘Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrije{ili.’” (12:9) Zaista, Resulullah, a.s., ne dozvoljava da iko zna bolje govoriti od njega. Ebu - Sufjan poslu{a, ode do Resulullaha, a.s., a Resulullah, a.s., odgovori: “Ja vas sada ne}u koriti, Allah }e vam oprostiti; od milostivih, On je najmilostiviji.” (12:92) Ebu - Sufjan odgovori Resulullahu, a.s., stihovima: “Pro|e moje vrijeme, kad nosih zastavu Ahmedovu vojsku da bacim u zabludu. Ko no}nom putniku, no} mi bje{e tamna, evo moje {anse, za uput u Istinu. Uputi me Alah, da te sretnem znaj, a zbog Njega sam tebe progonio ja.” Resulullah, a.s., zgrabi Ebu - Sufjana za prsa i re~e: “Jeste, ti si taj {to me progonio iz Meke.” 654

MUSLIMANSKA VOJSKA ZAUSTA ZAUSTAVLJA SE NA MERRI - ZAHRANU
Resulullah, a.s., putovao je od Medine poste}i. Postili su i ostali muslimani. Kad su do{li do izvora Kudejd, izme|u mjesta Kudejda i Usfana, Resulullah, a.s., prekide post i napi se vode. I ostali muslimani su to isto u~inili.655 Odatle je nastavio put do Merri Zahrana, i jacija ga zate~e u “Dolini Fatime”. On naredi vojsci da zapale baklje. Tako odjednom planu 10 000 baklji. Resulullah, a.s., naredi stra`i da bdije, a Omera ibn el Hattaba, r.a., postavi za nadzornika stra`e.

EBU - SUFJAN PRED RESULULLAHOM, A.S.
Nakon {to su odsjeli muslimani u Merri - Zahranu, Abbas uzjaha Resulullahovu, a.s., bijelu mazgu i krene da potra`i nekog drvosje~u, ili bilo koga, da obavijesti Kurej{ije da izi|u i da tra`e od Resulullaha, a.s., garanciju sigurnosti prije nego u|e u Meku.

Zape~a}eni d`enetski napitak

363

Allah, d`.{., onemogu}io je Kurej{ije da do|u do bilo kakvih informacija o muslimanima, iako su bili veliki majstori izvi|anja i uho|enja. Tako|er je i Ebu - Sufjan izlazio u izvi|anje. On krenu s Hukejm bin Huzamom i Budejlom da prislu{kuje i oslu{kuje nove vijesti o Muhammedu, a.s. Abbas pri~a: “Jahao sam Resulullahovu, a.s., mazgu kad ~uh razgovor Ebu - Sufjana, Budejla i Verkae. Vra}ali su se s izvi|anja. Ebu -Sufjan je pri~ao: ‘Nikad do sada nisam vidio ovoliko vatri nave~er, a niti ovoliku vojsku’, a Budejl re~e: ‘To su iz Benu - Huzaata, zahvatila ih groznica rata’, a Ebu - Sufjan dodade: ‘Nisu ovo samo Huzaije, oni su u malom broju da bi to bile njihove vatre.’” (Tako su razfovarale Kurej{ije.) Abbas re~e: “Ja mu poznadoh glas, pa rekoh: ‘O Ebu - Hanzela (Ebu - Sufjan)’, pa i on poznade moj glas i re~e: ‘O Ebu - Fadle, jesi li to ti?’ ‘ Jesam.’ ‘A ko su ovi?’ ‘ To jeResulullah, a.s., sa svojom vojskom, te{ko Kurej{ijama sutra, tako mi Allaha!’ ‘Pa {ta da uradim, tako ti oca i majke?’ Rekoh mu: ‘Tako mi Allaha, ako te se domogne, odsje}i }e ti glavu. Nego, uzja{i na ovu mazgu dok nas ne dovede do Resulullaha, a.s., pa tra`i pomilovanje.’ On uzjaha iza mene, a njegova dva druga vrati{e se.” Abbas pri~a: “Jahao sam s njim, pa kad god bi pro{li pokraj neke vatre, muslimani bi upitali: ‘Ko je ovaj?’ Kad bi ugledali Resulullahovu, a.s., mazgu i mene na njoj, odgovorili bi: ‘Amid`a Resulullaha, a.s., na njegovoj mazgi.’ Tako smo prolazili pokraj vatre Omera bin el - Hattaba, r.a. On upita: ‘Ko je to?’ Ustade i do|e do mene, a kada ugleda Ebu Sufjana iza mojih le|a, viknu: ‘Ebu - Sufjan, Allahov neprijatelj? Hvala Allahu, Koji te dovede i bez ugovora i bez zadane rije~i.’ On `urno krenu do Resulullaha, a.s., a za mnom u|e i Omer, r.a., pa re~e: ‘O Allahov Poslani~e, evo Ebu - Sufjana, dozvoli mi da ga ubijem’” Abbas pri~a: Ja rekoh: ‘O Allahov Poslani~e, ja sam ga uzeo pod svoju za{titu’, a zatim sjedoh kod Resulullaha, a.s., obgrlih mu glavu i rekoh: ‘Tako mi Allaha, niko ga, osim mene ne}e ove no}i uzeti pod za{titu’, pa po{to je Omer, r.a., bio uporan u zahtjevu da ga ubije, rekoh: “Polahko, Omere, da je on kojim slu~ajem ~ovjek iz Benu Adija bin K’aba, ne bih ti tako govorio!’ Omer, r.a.,re~e: ‘Polahko Abbase, tako mi Allaha, tvoj prelazak na islam bio mi je dra`i od Hattabovog islama, da ga je tek sada primio. Meni ne preostaje ni{ta drugo do da znam da je tvoj prelazak na islam bio dr`ai Resulullahu, a.s., od Hattabovog islama.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘ Idi, Abbase, s njim kod svojih stvari, a kad osvane, do|i mi s njim.’ Ja odoh i kad osvanu, osdvedoh ga kod Resulullaha, a.s., pa on kad ugleda Ebu Sufjana, re~e: ‘Te{ko tebi, Ebu - Sufjane, nije li do{lo vrijeme da i ti sazna{ da nema drugog boga, osim Allaha, d`.{.?’ On re~e: Tako mi Boga, nema plemenitijeg, ni dobro}udnijeg, ni bri`ljivijeg od tebe. Da sam mislio da osim Allaha ima drugi bog, on bi me dosad za{titio.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘Te{ko tebi, Ebu - Sufjane, a zar nije do{lo vrijeme da shvati{ da

364

Zape~a}eni d`enetski napitak

sam ja Allahov Poslanik?’ On re~e: ‘[to se ti~e tvog poslanstva, meni nije jo{ sve jasno.’ Abbas viknu na njega: ‘Te{ko tebi, primi islam i posvjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, prije nego ti odsje~e glavu.’ Ebu - Sufjan primi islam i izgovori kelime - i - {ehadet. Abbas re~e: ‘O Allahov Poslani~e, Ebu - Sufjan je ~ovjek koji voli ponos i ~ast, u~ini za njega ne{to u tom smislu.’ Resulullah, a.s., re~e: ‘Da, evo za njega ne{to: Onaj ko se u Meki skloni u Ebu - Sufjanovu ku}u, bit }e siguran. Tako|er, bit }e sigurni oni koji se zatvore u ku}e, i oni koji se sklone u Mesd`idul - Haram.’”

NAPU[TA MUSLIMANSKA VOJSKA NAPU[TA MERRI - ZAHRAN I KRE]E U MEKU
Ujutro, u srijedu, 17. ramazana, 8. g. H., napusti Resulullah, a.s., Merri - Zahran i naredi El - Abbasu da zadr`i Ebu - Sufjana u tjesnacu kraj planinske stijene, dok ne pro|u kraj njega svi Allahovi borci. Treba on to vidjeti. Abbas to u~ini. Pored njih prolazili su naoru`ani i dobro opremljeni borci, grupisani po svojim plemenima i sa svojim bajracima. Kad god bi pokraj njih pro{la nova grupa, Sufjan bi upitao Abbasa: “O Abbase, ko su ovi?” A Abbas bi odgovarao, npr.: “Sulejm”, a Ebu - Sufjan preispitivao bi se, pa bi rekao: “[ta ja imam sa Sulejmom?”, ili: “Ko su ovi, Abbasu?” “Pleme Muzejnet.” “[ta ja imam sa Muzejnetom?”, pitao se Sufjan. Tako su pro{la sva plemena,a onda bi pitao: “Imam li ja {ta s tim plemenom?” Napokon pokraj njega pro|eResulullah, a.s., sa svojom vojskom u zelenom, sastavljenom od muhad`ira i ensarija. Od oklopa im se nije ni{ta vidjelo izuzev o~iju. Ebu - Sufjan povika: “Slava Allahu, o Abbase, a ko su ovi?” On odgovori: “To je Resulullah, a.s., s muhad`irima i ensarijama.” Sufjan dodade: “Niko ovima ne}e biti ravan, ni po broju ni po snazi”, a potom: “O Ebu - Fadle, danas je kraljevstvo i vlast tvoga brati}a ogromna.” Abbas re~e: “O Ebu Sufjane, to su razultati poslanstva”, a Ebu - Sufjan dodade: “Onda je najbolje poslanstvo.” Bajrak ensarija nosio je S’ad bin Ubadet. Kad je prolazio pokraj Ebu Sufjana re~e mu: “Danas je dan krvavog boja, danas }e biti osvojene svetinje, danas }e Allah poniziti Kurej{ije!” Kad je Resulullah, a.s., bio nasuprot Ebu - Sufjana, Ebu - Sufjan mu re~e: “O Allahov Poslani~e, jesi li ~uo Sa’da?” “A {ta je to rekao?” “Rekao je to i to.” Tada Osman i Abdurrahman bin Avf reko{e: “O Allahov Poslani~e, mi ne}emo biti sigurni dok god Ebu - Sufjan ima mo} i vlast kod Kurej{ija.” Resulullah, a.s., re~e: Danas je dan u kojem se veli~a i slavi Kaba, danas je dan u kome }e Allah uzdignuti i proslaviti Kurej{ije!” On zatim posla ljude da oduzmu Sa’du bajrak i predade ga njegovom sinu Kajsu. Ima mi{ljenja da je bajrak predan Zubeiru.

Zape~a}eni d`enetski napitak

365

KUREJ[IJE IZNENA\ENE DOLASKOM MUSLIMANSKE VOJSKE
Kad je Resulullah, a.s., pro{a o pokraj Ebu - Sufjana, El - Abbas mu re~e: “Spas i izbavljenje tvom narodu!” Ebu - Sufjan pohita u Meku, i kad u|e, viknu iz sveg glasa: “O narode Kurej{a, evo Muhammeda, dolazi vam zbog ne~ega {to ne mo`ete izbje}i. Onaj ko u|e i skloni se u ku}u ebu - Sufjana bit }e siguran. Na njega sko~i njegova `ena Hinda, Utbetoba k}er, iskoristi trenutak njegove slabosti i viknu: “Ubijte slatkog, masnog, unaka`enih nogu, mrzak li je onaj koji predvodi narod.” Ebu - Sufjan re~e: “Te{ko vama, ne dozvolite da vas zaslijepi ova ovdje. Muhammed vam dolazi s onim nad ~ime vi nemate vlasti. I znajte, ko se skloni u Ebu - Sufjanovu ku}u, ima sigurnost!” Oni odgovori{e: “Ubio te Bog, ne treba nam tvoja ku}a, ni tvoja za{tita.” On re~e: “Ko se zatvori u svoju ku}u ima sigurnost, kao i onaj ko u|e u Harem Kabe.” Ljudi se razi|o{e po svojim ku}ama i u Harem Kabe. Oni sakupi{e olo{ Meke i reko{e: “Ove }emo isturiti naprijed, pa ako krene u na{u korist, priklju~it }emo im se, a ako oni stradaju, prihvatit }emo {ta nam se nudi.” Sav olo{ Meke iskupi se oko Ikremeta bin Ebi - D`ehla, Safv bin Umejjeta i Suhejl bin Amra, na brdu El - Handemet, da se biju s muslimanima. Uz njih bio je jedan ~ovjek iz plemena Benu - Bekra, zvani Hamas bin Kajs. On je prije toga pripremao oru`ja, pa kad ga je njegova `ena upitala: “Za{to sprema{ to {to vidim?”, on odgovori: “Za Muhammeda i njegove drugove.” Ona mu re~e: “Tako mi Boga, ni{ta od toga ne}e biti za Muhammeda i njegove drugove.” On re~e: “Ja `elim, tako mi Boga, da te neko od njih slu`i (bude sluga)”, zatim je citirao stihove u kojima otprilike ka`e: Ako se muslimani pomole u Meku, to njihovo oru`je je u potpunosti pripravno, a ovi ma~evi o{tri s obje strane, brzo }e ubijati i sje}i muslimanske glave.

TUVA MUSLIMANSKA VOJSKA U ZI TUVA
Resulullah, a.s., nastavljao je svoj put predav{i se potpuno i skru{eno Allahu, d`.{., zadovoljan {to je ba{ njega po~astio da oslobodi Meku. Od te poniznosti brada mu je gotovo dodirivala jahalicu. Na Zi Tuavau izvr{io je raspored vojske. Halida bin Velida opostavio je na desno krilo, a uz njega je postavio Eslema, Sulejma, Gaffara, Muzejneta, D`uhejna, a iza njih arapska plemena. On naredi Halidu da u|e u Meku s donje strane, i re~e: “Ako vam se isprije~i neko

366

Zape~a}eni d`enetski napitak

od Kurej{ija, `estoko ih napadnite i protjerajte prema Saffi, gdje }emo ih mi do~ekati. Lijevo krilo je predvodio Zubejr bin el - Avvam koji je nosio Resulullahov, a.s., bajrak. Njemu naredi da u|e s gornje strane Meke, tj. od Keda, i da zabode svoj bajrak u El - Had`un, te da se ne mi~e s tog mjesta dok mu ne do|e Resulullah, a.s., sa svojom vojskom. Ebu - Ubejde komandirao je pje{adijom koja nije imala naoru`anja, pa je Resulullah, a.s., naredio da se oni sklone usred doline, kako bi se mogli upuptiti u Meku kad ve} tamo bude Resulullah, a.s.

MUSLIMANSKA VOJSKA ULAZI U MEKU
Svaka vojna skupina muslimana krenula je u meku putem kojim joj je Resulullah, a.s., naredio. Halid bin el - Velid i njegovi vojnici krenuli su naprijed i niko od mu{rika, ko ih je u putu susreo, nije ostao u `ivotu. Od njegovih bli`ih saradnika - muslimana, poginu{e Kerez bin D`abir el - Fihri i Hunejs bin Halid bin Rebia. Oni su istupili od po{tovanja naredbe i krenuli sami drugim putem, pa su ubijeni. [to se ti~e kurej{ijskog olo{a, njih je Halid zatekao na El - Handemi, pa ih je napao i pobio 12 mu{rika. Tako je bio pora`en Hamas bin Kajs, koji je kovao i pripremao oru`je kojim }e se boriti protiv muslimana. On nekako do|e do svoje ku}e i re~e svojoj `eni: “Zabravi za mnom vrata”, a ona ga upita: “A gdje ti je sada ono {to di govorio?” On u isti mah, a naizust re~e sljede}e stihove:

“Da si bila na brdu Handeme, kad pobje`e Safvan i Ikreme, te jurnu{e muslimani na mene, Kurej{ije, sjeku} na{e }ele. Poklik vojske strah zadaje, kao mra~ne sjene, k’o krik lava iza le|a kad zapla{i mene. Da zna{, `eno, ne bi rekla ni jedne besjede.”
Halid je ulazio u Meku pretra`uju}i je dok se ne susrete s Resulullahom, a.s., na Saffi. Zubejr je u{ao u Meku i nije zastao dok nije postavio Resulullahov, a.s., bajrak u mesd`id Harema Kabe. Odatle se nije micao dok nije do{ao Resulullah, a.s.

Zape~a}eni d`enetski napitak

367

RESULULLAH, A.S., ULAZI KIPOVA U MESD@ID KABE I ^ISTI GA OD KIPOVA
Resulullah, a.s., pojavi se okru`en muhad`irima i ensarijama i tako u|e u mesd`id Kabe. On pri|e Had`erul - esvedu (Crnom kamenu), dodirnu ga, a potom obavi tavaf. U ruci je nosio luk. Oko Kabe (Allahove ku}e - Bejtullaha) stajalo je 360 kipova. On ih po~e lupati lukom i govoriti: “Do{la je Istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, nestaje!” (17:81) “Do{la je Istina, a la`i je nestalo i ne}e se ponovo vratiti.” (34:49) Kipovi su se ru{ili jedan za drugim padaju}i na lice. Prvi tavaf obavio je ja{u}i i bez ihrama. Stoga ga je skratio. Nakon toga, pozva Osmana bin talhu, klju~ara Kabe, uze od njega klju~ i naredi da se kabenska vrata otklju~aju. Unutar Kabe ugledao je slike. Vidio je sliku Ibrahima, a.s. i Ismaila, a.s., kao posmatraju strjelice za igru, pa re~e: “Ubio Allah mu{rike, tako mi Allaha, oni nikad nisu ni vjerovali u ove strjelice.” On ugleda u Kabi goluba od drveta, pa ga rukom zdrobi. Tako|er, naredi da se slike izbri{u.

RESULULLAH, A.S., KLANJA U KABI, A POTOM DR@I GOVOR KUREJ[IJAMA
Resulullah, a.s., zatvori vrata Kabe za sobom. S njim unutra ostado{e Usama i Bilal. Resulullah, a.s., okrenu se prema zidu nasuprot vrata. Od zida je bio udaljen tri ar{ina. S lijeve strane bila su mu dva stupa, a s desne jedan. Iza le|a su mu ostal tri stupa. Kaba je tada bila sagra|ena na {est stupova. Tu je klanjao, a zatim napravio krug unutar Kabe Bejtullaha. Prou~io je tekbire na obje strane, a zatim je izgovorio tevhid (potvrda Allahove jedno}e - La ilahe illallah), i napokon otvorio vrata. Kurej{ije su ve} ispunile Harem Kabe, poredali se u redove i ~ekali {ta }e Resulullah, a.s., u~initi. On se uhavti za dovratnik kabenskih vrata, koja su nekoliko stepenica uzdignuta od zemlje, i gledaju}i dole u Kurej{ije, re~e: “Nema drugog boga osim Allha, Jednog, Jedinog. Njegovo obe}anje obistinilo se, dao je pomo} Svome robu! Samo On je pobijedio sve udru`ene neprijatelje. Svako dobro djelo, imetak i ljudi su u mojoj vlasti, osim slu`be u ovoj Allahovoj ku}i i napajanja had`ija. Ubiti nekoga gre{kom, sli~no je kao i namjerno (bi~evanje i batinjanje), izaziva te{ku

368

Zape~a}eni d`enetski napitak

od{tetu, 100 deva, od kojih 40 mora biti s plodom u stomaku. O narode Kurej{a, Allah vas je oslobodio d`ahilijske oholosti i predislamskog veli~anja predaka. Svi su ljudi od Adema rodom, a Adem je od zemlje.” Zatim prou~i ajet: “O ljudi, Mi vas od jednog ~ovjeka i jedne `ene stvaramo, i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvi{e boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ni{ta.” (49:13)

VAS “JA VAS SADA NE]U KORITI” (12:92)
Zatim Resulullah, a.s., nastavi: “O narode Kurej{a, {ta mislite {ta ste zaslu`ili, i {ta }u ja sada vama u~initi?” Odgovori{e: “Samo dobro, plemenit brat i sin plemenitog brata si.” Resulullah, a.s., re~e: “Re}i }u vam kao {to je Jusuf, a.s. rekao svojoj bra}i: ‘Ja vas sada ne}u koriti, idite, vi ste slobodni!’”

KLJU^ BEJTULLAHA
Nakon toga Resulullah, a.s., sjede u mesd`id. Njemu pri|e Alija, r.a., nose}i klju~ Kabe u ruci. On re~e: “O Allahov Poslani~e, dodijeli nama ~uvanje Kabe i napajanje had`ija, Allah, d`.{., te blagoslovio.” (U drugom predanju stoji da je to izgovorio El - Abbas.) Tada Resulullah, a.s., upita: “A gdje je Osman bin Talha?” Oni ga pozva{e, a Resulullah, a.s., re~e mu: “Evo ti klju~ koji si imao (on je bio do tada klju~ar Kabe), danas je dan za dobro~instvo i oprost.” (U predanju od Ibn - Sa’da, u djelu “Tabekat”, stoji da je rekao, dok mu je pru`ao klju~: “Evo vam Bejtullah, vje~ana i naslije|ena Allahova ku}a. Od vas je ne}e mo}i preuzeti niko osim silom silnik. O Osmane, Allah ima povjerenja u vas za ovu Ku}u, a opskrba koju zaradite na dozvoljen na~in od ovog posla, halal vam je, i tro{ite je.”)

BILAL U^I EZAN NA KABI
Do|e vrijeme za namaz i Resulullah, a.s., naredi Bilalu da se popne na Kabu i prou~i ezan. Ebu - Sufjan bin Harb, Itab bin Usejd i El - Haris bin Hi{am sjedili su u dvori{tu Kabe. Itab re~e: “Bog se smilovao Usejdu (ocu njegovom) da to ne ~uje i ne vidi, jer bi ga to `estoko rasrdilo.” A El - Haris re~e: “Kad bih, tako mi Boga, znao da je to prava Istina i ja bih ih slijedio.” Napokon, Ebu - Sufjan re~e: “Ja ne}u ni{ta kazati, da bilo {ta ka`em,

Zape~a}eni d`enetski napitak

369

i ovaj {ljunak }e me izdati i obavijestitit ga (Resulullaha, a.s.).” Utom, pred njih do|e Resulullah, a.s., i re~e: “Znam sve {ta ste rekli!” On ponovi {ta je svaki pojedina~no kazao. El - Haris i Itab tada reko{e: “Mi svjedo~imo da si Allhov Poslanik. Ta~no znamo da to nije mogao ~uti niko sa strane, pa da te obavijesti.”

ZAHVALE NAMAZ POBJEDE ILI NAMAZ ZAHVALE
Resulullah, a.s., u|e toga dana u ku}u Ummu - Hani, k}erke Ebu - Talibove, opra se i klanja osam rekata u njenoj ku}i. Bilo je vrijeme prijepodneva (Ed - duha). Mnogi su pomislili da je klanjao “salatu-d-duha-namaz”, “duha”, me|utim, to nije bio taj namaz, ve} je bio namaz pobjede i osloba|anja Meke, zvani “salatu-l-fethi”. Ummi - Hani je prilikom ulaska muslimana sklonila u svoju ku}u dva mu`avljeva ro|aka, pa joj je Resulullah, a.s., rekao: “One koje si sklonila, neka si sklonila.” Njen brat Alija bin Ebi - Talib htio ih je ubiti, a ona ih je zaklju~ala u svoju ku}u. Pitala je Resulullaha, a.s., je li ona u pravu, pa joj je potvrdio.

POGUBLJENJE NAJTE@IH ZLO^INACA
Resulullah, a.s., naredi da se na|e i ubije deset najve}ih zlo~inaca Meke, pa makar ih na{li skrivene pod pokriva~em Kabe. To su: Abdul - Uzij bin Hatal, Abdullah bin Ebi Serh, Ikrime bin Ebi - D`ehl, Haris bin Nufejl bin vehb, Mikjes bin Subabet, Hebbar bin el - Esved, dvije Hatalove pjeva~ice koje su pjevale satiri~ne pjesme na ra~un Resulullaha, a.s., i Sira, oslobo|ena robinja porodice Abdul - Muttaliba, (to je ona kod koje je na|eno Hatabovo pismo). Abdullaha bin Ebi - Sarha doveo je Osman kod Resulullaha, a.s., pa je molio da mu oprosti. Resulullah, a.s., poklonio mu je `ivot. Ranije je Ibn Ebi - Sarh primio islam i u~inio hid`ru, pa su ga neki drugovi Kurej{ije ubiti, i on se zbog toga odmetnuo od islama i vratio u Meku. Ikrime bin Ebi - D`ehel pobjegao je u Jemen, pa se za njega zauzela njegova `ena kod Resulullaha, a.s., i molila ga da ide po njega {to joj je odobrio. Vratili su se zajedno u Meku i primili islam. Bio je poslije toga dobar musliman. Ibn - Hatal uhvatio se za pokriva~ Kabe, pa je neki ~ovjek do{ao kod Resulullaha, a.s., i obavijestio ga. Resulullah, a.s., naredi da ga ubiju, pa ga ubi{e. Mikjes bin Subabet jeste mu{rik kojega je ubio Numejle bin Abdullah. Mikjes je prije zauze}a Meke primio islam, ali je zbog neprijateljstva ubio nekog ensariju, a potom se

370

Zape~a}eni d`enetski napitak

odmetnuo od islama i vratio Kurej{ijama. A {to se ti~e El - Harisa, on je stra{nim mukama mu~io Resulullaha, a.s. Njega je ubio Alija, r.a. Hebbar bin el - Esved poku{ao je sprije~iti Zejnebu, k}erku Resulullaha, a.s., da u~ini hid`ru. On se otimao s njom, pa je pala na stijenu i to je bio uzrok gubitka trudno}e. Hebbar pobje`e iz Meke na dan zauze}a. Nakon toga primio je islam i bio dobar vjernik. Od spomenute dvije pjeva~ice, jedna je ubijena, a drugoj je opro{teno, pa je primila islam, kao {to je i Sara primila islam. Ibn - Had`er navodi: Ebu - Ma’{er spominje jo{ neke ljude koji su tom prilikom ubijeni za kaznu: El - Haris bin Talatil el - Huzaija, koga je ubio Alija. El -hakim navodi da je bio osu|en i Ka’b bin Zubejr (pjesnik). O njemu }e biti govora kasnije. On je primio islam, pa je poslije umjesto rugalica i satira, pjevao hvalospjeve (el - medh). Me|u optu`enima bili su: Vah{i bin Harb i Hinda, k}i Utbeta, a `ena Ebu - Sufjana. Ona je primila islam. Zatim neka Erneb, robinja Ibn - Hatala, koja je ubijena, zatim Ummu - Sad koja je ubijena tako|er, kako navodi Ibn - Ishak. Time je bilo kupno devet mu{karaca i {est `ena. Pretpostavlja se da su Ummu Sa’d i Erneb dvije spomenute pjeva~ice, oko ~ijih imena ili prezimena ima nesuglasica. 656

SAFVANA UMEJJETA ISLAM SAFVANA BIN UMEJJETA FADALETA I FADALETA BIN UMEJRA
Safvan nije bio me|u optu`enim zlo~incima, ali je po svom visokom polo`aju me|u kurej{ijskim vo|ama osjetio strah i pobjegao iz Meke. Umejr bin el - D`umehi zatra`io je za{titu za njega kod Resulullaha, a.s., {to Resulullah, a.s., prihvati i dade mu svoj turban u kojem je u{ao u Meku. Umejr pohita za Safvanom koji je krenuo u D`idu da odatle la|om bje`i u Jemen, i vrati ga u Meku. Safvan zamoli Resulullaha, a.s., dva mjeseca za razmi{ljanje, a Resulullah, a.s., odobri mu ~etiri mjeseca. Nakon toga Safvan primi islam, a njegova `ena je ve} ranije primila islam. Resulullah, a.s., potvrdio je njihov prvi brak. Fadelet je bio mladi} i pri{ao je Resulullahu, a.s., dok je obavljao tavaf, da ga ubije. Resulullah, a.s., re~e mu da zna za njegovu namjeru, pa kad Fadalet priznade, spoznao je tog momenta da je Muhammed, a.s., uistinu, Allahov Poslanik i da je o svemu obavije{ten, te primi islam.

Zape~a}eni d`enetski napitak

371

RESULULLAHOVA, RESULULLAHOVA, A.S., HUTBA (GOVOR), DRUGOGA DANA U MEKI
Sutradan, drugog dana od oslobo|enja Meke, ustade Resulullah, a.s., da odr`i ljudima govor. On se zahvali Allahu, d`.{., izre~e Mu slavu, a potom re~e: “O ljudi, zaista je Allah, d`.{., Meku proglasio svetom onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju. Ona je sveta Allahovom sveto{}u do Sudnjeg dana. Niko od ljudi, ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, u Meki ne smije proliti krv, ili posje}i stablo. Ako to sebi neko dozvoli zbog toga {to je Allahov Poslanik borbu vodio, recite: ‘Allah je dozvolio to Svome Poslaniku, a vama nije, i to u odre|eno vrijeme u danu koji je pro{ao, a danas je ta svetost opet na snazi, kao {to je bila i ju~er. O tome neka prisutni obavijeste odsutne.’” U drugom predanju stoji: “Ni trn se ne mo`e tu odsje}i, niti lov loviti, niti se uzeti {to se na|e osim ako }e se to obznaniti, niti se mogu ~upati biljke.” Ibn - Abbas re~e: “Allahov Poslani~e, osim lavande (despika) jer ga koriste za mirisanje slu`avki i ku}a.” Poslanik, a.s., re~e: “Osim despika.” Toga dana Huzaat pleme ubilo je ~ovjeka iz Benu - Lejsa, zbog nekih starih nesuglasica iz predislamskog doba. Resulullah, a.s., povodom toga re~e: “O narode Huzaata, dignite ruke od ubijanja, dosta je bilo ubijanja, ako bude od njega koristi. Vi ste ubili ~ovjeka i time podmirili stari dug, ali ko od sada bude ubijen, poslije ovog doga|aja, na ovome mjestu, njegova porodica ima pravo na izbor izme|u dvije mogu}nosti: da se ubije ubica ili da uzmu krvarinu.” U jednom predanju stoji: “Zatim ustade neki ~ovjek iz Jemena, takozvani Ebu - [ah, i re~e: ‘Mogu li dobiti, o Allahov Poslani~e, to napismeno?’ Pa Resulullah, a.s., re~e: ‘Napi{ite to Ebu - [ahu.’”657

BOJAZAN ENSARIJA OSTA DA ]E RESULULLAH, A.S., OSTATI U MEKI
Kad je Resulullah, a.s., zauzeo Meku, koja je njegovo rodno mjesto, njegova domovina, ensarije me|usobno reko{e: “Ne mislite li da }e Resulullah, a.s., nakon ovoga uspjeha ostati u svom rodnom gradu i na svojoj zemlji?” U tome momentu, on je dignutih ruku u~io dovu na Saffi, pa kad je zavr{io, re~e: “[ta ste

372

Zape~a}eni d`enetski napitak

rekli?” Odgovori{e: “Ni{ta, Allahov Poslani~e”, a on je bio uporan dok mu ne priznado{e. Tada im on re~e: “Ne dao Allah, moj `ivot i smrt su s vama.”

UZIMANJE ZAKLETVE NA VJERNOST
Kad je Resulullah, a.s., s muslimanima oslobodio Meku, Mekanci su po~eli upoznavati Istinu. Saznado{e da bez islama nema nikakvog uspjeha. To priznado{e i Resulullahu, a.s., pa se okupi{e oko njega da mu se zakunu na vjernost. Resulullah, a.s., sjedio je na Saffi, a Omer ibn el - Hattab, r.a., ni`e od njega. Ljudi su dolazili i zaklinjali se na poslu{nost i pokornost koliko god budu mogli. Omer, r.a., bio je svjedok. U djelu “El - Medarik” 658 stoji, da je Resulullah, a.s., nakon zakletve mu{karaca na vjernost, pozvao `ene da to isto u~ine. On je primao od njih zakletvu i njima prenosio Resulullahov, a.s., zahtjev, kad se pojavila Hind, k}er Utbeta, a `ena Ebu - Sufjana, preobu~ena i skrivena; bila je upla{ena da je ne prepozna Resulullah, a.s., i da je ne kazni za ono {to je u~inila s Hamzom. Resulullah, a.s., tada re~e: “Tra`im od vas rije~ da ne}ete Allahu {irk ~initi.” To Omer ponovi i od njih uze obe}anje, a Resulullah, a.s., nastavi: “I da ne}ete krasti”, a Hind re~e: “Ebu - Sufjan {krt je ~ovjek, pa ako ja uzmem malo od njegovog novca?” A Ebu - Sufjan dodade: “Ono {to ti uzme{, halal je”, a Resulullah, a.s., nasmija se i prepoznade Hindu, a zatim re~e: “Ti si Hind?” Ona odgovori: “Da, oprosti mi ono {to je pro{lo, Allahov Poslani~e!” On odgovori: “Allah ti oprostio!” Resulullah, a.s., nastavi sa zakletvom i re~e: “I da blud ne}ete ~initi.” A Hind upita: “A zar slobodne `ene (koje nisu robinje) to rade?” A Resulullah, a.s., nastavi: “I da ne}ete svoju djecu u utrobama ubijati.” A Hind dodade: “Mi ih odgajamo od malena, a vi ih ubijate kad porastu, ali to vi i oni znate bolje.” Njen sin Hanzala poginuo je na Bedru. Omer, r.a., od srca se smijao, da je od smijeha zalegao, a i Resulullah, a.s., masmijao se. Potom je Resulullah, a.s., nastavio: “I da ne}ete potvoru ~initi”, a Hind re~e: “Tako mi Allaha, zaista je ru`no to ~initi, a {to nam ne naredi{ da se lijepo vladamo i da budemo upu}ene”, pa Resulullah, a.s., re~e: “I da ne}ete ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati.” A ona dodade: “Tako mi Allaha, nismo ni do{le na ovaj sastanak s namjerom da budemo neposlu{ne.” Kad se vra}ala sa sastanka, razbi svoj kip (boga) i re~e: “Zbog tebe smo `ivjeli u zabludi!”

Zape~a}eni d`enetski napitak

373

BORAV BORAVAK RESULULLAHA, A.S., DJELOVANJE U MEKI I NJEGOVO DJELOVANJE
Resulullah, a.s., proveo je u Meki devetnaest dana, obnavljaju}i islamska znamenja i upu}uju}i narod na pravi put, bogobojaznost i Objavu. Tokom tih dana naredi Ebu - Usejdu el - Huzaiji da popravi znamenja i znakove u haremu Kabe i da o~isti i odstrani sve {to podsje}a na prethodni period. Iz Meke otposla neke delegacije koje su tuma~ile islam i pozivale u islam. On je rekao jednom glasniku, da ide Mekom i da fvi~e: “Ko vjeruje Allaha, d`.{., neka ne ostavi u svojoj ku}i ni jedno bo`anstvo (kip), a da ga ne razbije.”

DELEGACIJE I IZVIDNICE
Kad se Resulullah, a.s., odmorio od rse|ivanja situacije u Meki, posla Halida bin el Velida da sru{i kip El - Uzat koji se nalazio u Nahli, nedaleko od Meke. Halid bin el - Velid krenuo je 25. ramazana, 8. g.h. To bo`anstvo pripadalo je Kurej{ijama i cijelom plemenu Beni - Kenan. To je bio najve}i njihov kip. Njegov ~uvar bio je Benu- [ejban. Halid je krenuo s 30 konjanika, te kada do|e do kipa , on ga sru{i. Kad se vratio, Resulullah, a.s., upita ga: “Da li si vidio {ta?” Halid odgovori: “Ne.” Resulullah, a.s., re~e: “Onda ga nisi sru{io. Vrati se tamo i sru{i ga.” Halid se vrati srdit, vitlaju}i golom sabljom. Pred njega izi|e gola `ena, crna, raspu{tene kose. Na nju se izvika ~uvar kipa. Halid je udari sabljom i raspolovi je na dvoje. Nakon toga vrati se Resulullahu, a.s., i obavijesti ga {ta je u~inio. Resulullah, a.s., re~e: “Da, to je kip El - Uzat, ona je bila o~ajna {to ga vi{e nikad ne}e obo`avati u ovoj zemlji.” Resulullah, a.s., posla Amra bin el - Asa, istog mjeseca da sru{i kip Suva’a. To je bio kip plemena Huzejl u Ruhatu, tri milje od Meke. Kad je do{ao Amr do njega, vratar ga upita: “[ta `eli{?” Amr bin el - As odgovori: “Naredio mi jeResulullah, a.s., da sru{im to bo`anstvo.” Vratar mu odgovori: “Ne}e{ mo}i to u~initi.” Amr upita: “A za{to?” Ovaj odgovori: “Ne da se.” Amr mu re~e: “I sada si jo{ uvijek u zabludi. Te{ko tebi, da li on ~uje ili vidi?” Zatim se primaknu i sru{i ga. On naredi da sru{e ku}u u kojoj je bio kip, pa ni tu ne na|o{e ni{ta. Amr upita ~uvara: “Eto, jesi li vidio?” On odgovori: “Primam islam i predajem se Allahu, d`.{.!” U istom mjesecu posla Sa’da bin Zejda el - E{hela sa 20 konjanika da sru{i Menata. Kip Menat bio je u Mu{ellelu, blizu Kudejda. To je bilo bo`anstvo plemena El - Evsa, El Hazred`a, Gassanija i drugih arapskih plemena. Kad je Sa’d do{ao do kipa, plemenski

374

Zape~a}eni d`enetski napitak

prvaci ga upita{e: “[ta `eli{?” On odgovori: “Da sru{im Menata.” Oni reko{e: “Eto tebe i njega (kipa).” Sa’d se prima~e, a iza kipa pomoli se gola, crna `ena, nemirnih i uzrujanih pokreta glavom. Kukala je i udarala se u prsa. ^uvar joj re~e: “Menat, pred tobom je grupa grje{nika prema tebi!” Sa’d je udari i ubi je, a zatim pri|e kipu, sru{i ga i zdrobi. On, tako|er, ne na|e ni{ta u njegovom skladi{tu. Kad se vratio Halid bin el - Velid nakon ru{enja kipa El - Uzat, Resulullah, a.s., odredi ga u {abanu iste godine, da krene u pleme Benu - D`uzejmet i da ih pozove u islam. Neka ne ubija nikoga, re~e mu. Halid bin el - Velid bio je na ~elu vojske od 350 ljudi, muhad`ira, ensarija i iz plemena Benu - Sulejma. Kad je do{ao do njih, pozvao ih je u islam, pa nisu umjeli da ka`u da su primili islam, ve} reko{e: “Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru.” Halid to nije razumio pa ih je po~eo ubijati i zarobljavati. Svakome svom vojniku naredi da povede po jednog zarobljenika. Potom on naredi da svaki vojnik ubije svog zarobljenika, ali ga u tome sprije~e Ibn - Omer i njegovi drugovi, dok ne do|u do Resulullaha, a.s. Kad su stigli u Meku, ispri~a{e Resulullahu, a.s., {ta se dogodilo, a on podi`e ruke i re~e: “Gospodaru moj, ja sam ~ist od onoga {to je u~inio Halid.” To ponovi dva puta. 659 Pripadnici Benu - Sulejma ubili su svoje zarobljenike, a ensarije i muhad`iri nisu. Resulullah, a.s., posla Aliju, r.a., da im da krvarinu i njihove mrtve. Izme|u Halida i Abdurrahmana bin Avfa izbi sukob i sva|a povodom toga doga|aja. O tome je ~uo Resulullah, a.s., pa re~e: “Polahko, polahko, Halide, ostavi na miru mog ashaba, tako mi Allaha, kad bi imao zlata kao brdo Uhud i da ga potro{i{ na Allahovom putu, ne}e{ dosti}i vrijednost koraka mog ashaba, pri odlasku ili dolasku.” 660 To je bila bitka za Meku. To je bio odlu~uju}i trenutak, to je velika pobjeda koja je uni{tila idolopokloni~ko bi}e u korijenu. Ta pobjeda nije ostavila prostora ni opravdanje arapskiim plemenima za dilemu na cijelom arabijskom prostoru. Sva arapska plemene i{~ekivala su {ta }e se izroditi iz sukoba koji se odvijao izme|u muslimana i idolopoklonika. Sva su ta plemena dobro znala da }e dobiti Sveti hram Kabu onaj koji bude u pravu i na pravom putu, i da ga ne}e mo}i dr`ati onaj koji je u zabludi. To su se jedanput i osvjedo~ili prije pola stolje}a, kad su prista{e “slina” krenule da sru{e Allahovu ku}u, a njih je Allah, d`.{., uni{tio i u~inio ih kao li{}e koje su crvi isto~ili. Trebamo se sjetiti da je primirje na Hudejbiji bilo prethodnica za ovu veli~anstvenu pobjedu. Ljudi su se u vrijeme sigurnosti opustili, pa su razgovarali me|usobno, pri~alo se o islamu, i razmi{ljalo se o islamu. Omogu}eno je svima u Meki koji su skrivali islam, da ga javno ispolje i da ga prakti~no manifestiraju i u islamu se natje~u. To je uzrokovalo da mnogi ljudi pre|u na islam. To je bilo vidljivo i u ovoj bitki u kojoj je u~estvovalo 10 000 muslimanskih vojnika, a uo~i Hudejbije bilo ih je svega 3 000. Ta odlu~uju}a bitka otvorila je o~i narodu i poru{ila posljednje prepreke koje su bile

Zape~a}eni d`enetski napitak

375

izme|u njih i islama. Tom pobjedom muslimani su zavladali politi~kom i vjerskom situacijom u isto vrijeme na ~itavom Arabijskom poluotoku, uzdu` i poprijeko. Muslimani su stekli vjersko i svjetsko vo|stvo. Razdoblje koje je otpo~elo poslije primirja, i{lo je u korist muslimana, a zavr{ilo se slavnom pobjedom. Nakon toga otpo~elo je novo razdoblje koje je bilo u potpunosti u korist muslimana. U njemu su muslimani bili pravi vladari kompletne situacije. Arapskim plemenima nije preostalo ni{ta drugo, ve} da u delegacijama odlaze Resulullahu, a.s., i primaju islam, a nakon toga da ga ponesu {irom svijeta. Za taj poduhvat posebno su bile uspje{ne sljede}e dvije godine.

TRE]E RAZDOBLJE U^VR[]IVANJE POBJEDE ISLAMA U^VR[]IVANJE
Tre}e razdoblje ujedno je i posljednje razdoblje Resulullahovog, a.s., `ivota. Ono predstavlja uspjehe koje je polu~ila vjera islam nakon dugotrajnog, mu~nog i tegobnog d`ihada, kao i neprekidnih pote{ko}a, smicalica, nereda, bitaka i ratova, naspram kojih je stajala vi{e od dvije decenije. Zauze}e Meke predstavljalo je najve}u dobit koju su muslimani stekli za sve te godine. I zbog toga te dobiti promijenio se historijski tok, stanje Arapa i njihov na~in `ivota. Veli~anstvena pobjeda u Meki udarila je ~vrstu granicu izme|u perioda prije pobjede i perioda koji je dolazio poslije nje. Kurej{ije su u o~ima Arapa bili ~uvari vjere i njeni branioci. Arapi su ih u tome slijedili i opona{ali. Predaja Kurej{ija i njihova kapitulacija predstavlja posljednji udarac mnogobo{tvu, vjeri mu{rika na Arbijskom poluotoku. Tre}e razdoblje mo`e se podijeliti na dva historijska perioda: 1. period napora i borbe i 2. period plemenskog takmi~enja u prihva}anju islama. Ova dva perioda historijskih zbivanja me|usobno su povezana i usporedna. Mi smo upotrijebili ovaj redoslijed kako bismo obradili svaku stranu s njenim specifi~nostima i razlikama. Period borbi i napora na tom polju je neodvojivo vezan za prethodni period, te smo ga prvog i obradili.

376

Zape~a}eni d`enetski napitak

BITKA NA HUNEJNU
Zauze}e Meke do{lo je neposredno poslije zadanog brzog udarca Arapima u prethodnom periodu. Susjedna plemena bila su zate~ena novom situacijom i nisu vi{e bila u stanju da joj se odupiru. Stoga su mahom primala islam, osim nekoliko svojeglavih, jakih i oholih plemena, a na prvom mjestu plemena Hevazin i Sekif. Njima su se pridru`ile jo{ neke arapske porodice: Nasr, D`e{em, S’ad bin Bekr, te neki ljudi Benu - Hilala, a svi porijeklom od Kajsa Ajlana. Ova plemena smatrala su sebe veli~anstvenim i gordim, da bi smireno podnijela ovu pobjedu muslimana. Stoga se okupi{e oko Malika bin Avfa en - Nasrije, te odlu~i{e da krenu u rat protiv muslimana.

NEPRIJATELJA EVTAS POKRET NEPRIJATELJA I DOLAZAK NA EVTAS
Po{to je pokrenuo pitanje odlaska u rat protiv muslimana, Malik bin Avf povede narod s njihovom pokretnom imovinom, `enama i djecom, na put prema Evtasu. Evtas je dolina na zemlji{tu plemena Hevazin ublizini Hunejna. Me|utim, dolina Evtas sasvim je druge prirode od doline Hunejna. Hunejn je u blizini Il - Med`aza. Izme|u Hunejna i Meke je preko 10 milja razdaljine i to na strani od Arefata. 661

RATNIK SMATRA ISKUSNI RATNIK SMATRA POGRE[NIM MI[LJENJE VOJSKOVO\E
Kad je Malik bin Avf stigao u Evtas, oko njega se sakupi{e sva plemena. Me|u ljudima od mudrosti bio je Durejd bin es - Samt, starac koji nije imao drugog znanja osim znanja o ratovanju: teorijskog i prakti~nog. Bio je izuzetno hrabar, oproban ratnik. On na tom skupu upita: “U kojoj ste vi dolini sada?” Ljudi odgovori{e: ”U Evtasu.” On re~e: “Da, teren za konje. To je neravno zemlji{te duga~kog planinskog hrbata (ra{trkanih bre`uljaka), bez imalo pjeskovite i mehke zemlje. Ja ~ujem riku deva, njakanje magaraca, pla~ djece i blejanje ovaca. Gdje su?” Ljudi odgovori{e: “Poveo ih sa sobom Malik bin Avf.

Zape~a}eni d`enetski napitak

377

Uz mu{karce su njihove `ene, djeca i pokretna imovina.” Durejd pozva Malika bin Avfa i upita ga zbog ~ega je sve to u~inio i {ta ga je na to navelo. On odgovori: “Htio sam da iza svakog mu{karca stoji njegova porodica i njegov imetak. Mu{karac treba se boriti da bi njih spasio i za{titio.” Durejd re~e: “Pastir ovaca, tako mi Boga. A da li onaj ko izgubi bitku mo`e da sa~uva i za{titi svoju porodicu i svoj imetak? Ako ho}e{ da pobijedi{, nema koristi ni od koga drugog, osim boraca sa isukanom sabljom i pripremljenim kopljem, a ako izgubi{, upropastit }e{ i porodice i njihovu imovinu.” Potom, on upita za neke porodice i neke poglavare, pa dodade: “O Malik, ni{ta ne}e{ posti}i slanjem hevazinskih vojnika pod {ljemovima da uni{te konje. Vrati ih nazad da {tite svoje domove i svoje poglavare, a zatim baci mladi}e konjima na le|a, pa ako pobijedi{, za tobom }e i}i i oni koji su iza tebe, a ako izgubi{, to }e tebe sna}i, a za{tititi porodice i imetak.” Me|utim, Malik, glavni vojskovo|a, odbi taj prijedlog, govore}i: “Tako mi Boga, ne}u u~initi ni{ta od toga. Ti si ostario i iznemogao, a i mozak ti je ostario. Tako mi Boga, ili }e mi se pokoriti Havazin, ili }u se probosti ma~em kroz grudi.” Malik nije dozvolio da pro|e Durejdovo mi{ljenje a ni prijedlog. Havazin prihvati{e pokornost Maliku, a Durejd re~e: “Ja ne}u do`ivjeti ishod svega toga... kamo sre}e da sam mla|i.”

NEPRIJATELJSKO NEPRIJATELJSKO IZVI\ANJE
Malik je ranije poslao izvi|a~e i {pijune da {to vi{e saznaju o muslimanima. Kad se vrati{e, vrati{e se razjedinjeni i upla{eni, a Malik bin Avf im re~e: “Te{ko vama ako ne nosite nikakve vijesti!” Oni reko{e: “Vidjeli smo neke bijele ljude na crnobijelim konjima. Tako nam Boga, nismo smjeli ostati zajedno, pa nas sna|e to {to vidi{.”

RESULULLAHOVO, A.S., IZVI\ANJE
Kad su vijesti o pokretu neprijatelja do{le do Resulullaha, a.s., on posla Ebu - Hadreda el - Eslemiju narediv{i mu da za|e me|u narod i da bude tamo jedno vrijeme, dok ne pokupi informacije o namjerama neprijatelja, zatim da mu se vrati s vijestima. Ovaj to i u~ini.

378

Zape~a}eni d`enetski napitak

RESULULLAH, A.S., NAPU[TA NAPU[TA MEKU I ODLAZI NA HUNEJN
U subotu, 6. {evala, 8. g. H., Resulullah, a.s., napusti Meku u kojoj je proboravio osamnaest dana. Devtnaestog dana on krenu s 12 000 muslimana, 10 000 koji su s njim do{li u Meku i 2 000 Kurej{ija. Ve}ina Kurej{ija bili su ljudi koji su nedavno primili islam. Resulullah, a.s., posudi od Safvana bin Umejjeta 200 oklopa s oru`jem. U Meki je ostavio za nadzornika Itaba bin Usejda. Kad je pala no}, do|e jedan konjanik i re~e: “Izvi|ao sam na tom i tom brdu, i ugledah pleme Havazin s kompletnim porodicama - s djecom, `enama, hrtanom istokom”, a Resulullah, a.s., nasmija se i re~e: “To je muslimasko bogatstvo, sutra in{a’llah bit }e na{e.” Za stra`ara te no}i Resulullah, a.s., odabra Enesa bin Ubejja Merseda el - Ganevije.” 662 Na svom putu iz Meke na Hunejn muslimani ugleda{e ogromno zeleno stablo zvano Zatu Envat na koje su Arapi ka~ili svoje oru`je i kraj njega prinosli `rtve i stajali u molitvi. Neki vojnici zapita{e Resulullaha, a.s.: “Mo`emo li i mi imati ovakvo svrati{te kao {to imaju arapska plemena ovo u Zatu Envatu?” Resulullah, a.s., re~e: “Allahu ekber - Allah je najve}i, vi govorite, tako mi Allaha, d`.{., kao {to je govorio narod Musau: ‘U~ini da i mi imamo svoga boga kao {to i oni imaju svoje bogove.” Resulullah, a.s., re~e: “Vi ste narod koji ni{ta ne zna, to je tradicija, a zar }ete slijediti obi~aje onih prije vas?” 663 Tako|er je me|u muslimaskom vojskom bilo i takvih koji su se zanijeli svojom brojno{}u, pa reko{e: “Danas nas je nemogu}e poraziti.” Takvo njihovo razmi{ljanje veoma je ra`alostilo Resulullaha, a.s.

MUSLIMANSKA VOJSKA IZNENADA U KLOPCI STRIJELACA
Muslimanska vojska stigla je na Hunejn u utorak nave~er, 20. {evala. Malik bin Avf do{ao je na Hunejn prije Resulullaha, a.s. On je uveo svoju vojsku no}u u klanac Hunejna, rasporedio zasjede po prijelazima i skrivenim prolazima, udolinama i gudurama, izdav{i im nare|enje da zaspu ki{om strijela muslimane ~im se pojave, a potom da navale svi kao jedan. Resulullah, a.s., pripremi i rasporedi vojsku po no}i, osigura prethodnicu i razdijeli ljudima bajrake. U sam osvit zore, jo{ dok je bilo mra~no, muslimani su bili spremni na Hunejnu. Zaklju~i{e da se spuste u dolinu. Nisu znali za raspore|enu neprijateljsku zasjedu u tjesnacima ovoga klanca. I dok su se muslimani spu{tali, zasu ih ki{a strijela.

Zape~a}eni d`enetski napitak

379

Neprijateljska vojska navali, svi kao jedan, a muslimani se po~e{e brzo povla~iti, jedan preko drugoga. Izgledalo je da je poraz neizbje`an, tako da Ebu - Sufjan bin Harb, tek odskora musliman, re~e: “Njihov poraz se ne}e zavr{iti dok ih ne stjeramo u Crveno more.” Tada viknu iz sveg glasa D`ebelet ili Kildet bin el - D`unejd: “Danas propade ~arolija!” Resulullah, a.s., ostao je sam na desnoj strani. Po~eo je vikati: “Ljudi, ljudi, do|ite kod mene, ja sam Resulullah, a.s., ja sam Muhammed bin Abdullah.” Uz njega je bio samo mali broj muhad`ira i Ehli Bejta (rodbine Resulullaha, a.s.). U tom momentu Resulullah, a.s., ispoljio je takvu smjelost i hrabrost kakva se ne mo`e ni zamisliti. U`urbano i neprekidno je usmjeravao svoju jahalicu prema nevjernicima govore}i: “Ja sam Poslanik, a ne la`ov, ja sam sin Abdul - Muttalibov.” Za svo to vrijeme Ebu - Sufjan bin el - Haris dr`ao je uzde njegove mazge, a El - Abbas njegove uzengije, zaustavljaju}i ga, da ne `uri. Resulullah, a.s., nakon toga sjaha i zatra`i pomo} od Allaha, d`.{., govore}i: “Gospodaru moj, spusti Svoju pomo}.”

POVRAT POVRATAK MUSLIMANA NA POLO@AJE I VRHUNAC BORBE
Resulullah, a.s., naredi svom amid`i Abbasu, koji je imao prodoran glas, da pozove ashabe. Abbas pri~a: “Ja povikah najja~im glasom: ‘Gdje su tamnoputi ashabi? O tamnoputi ashabi!’” Zatim re~e: “Tako mi Allaha, tako sam im izazvao emocije, kao kad oteljena krava mu~e za svojom teladi. Oni povika{e: ‘O odazivamo ti se, eto nas!’”664 Me|utim, bilo je veoma te{ko do}i do Resulullah, a.s. Trebalo je vratiti razjarenu devu koja je i{la u drugom smjeru. ^ovjek poku{a da zaokrene svoju devu, pa ne uspije. Zatim skine svoj oklop pa ju njime udara, ali bez rezultata; zatim bi uzeo {tit i s isukanom sabljom bi se probijao, javljaju}i se: ‘Eto nas!’ Oko Resulullaha, a.s., okupilo se 100 ljudi koji su do~ekivali napad i borili se.” Potom je poziv upu}en ensarijama: “O ensarije, o ensarije”, a poslije njih pozvali su Benu el - Harisa bin el - Hazred`a. Odjednom su sa svih strana nagrnule muslimanske ~ete, jedna za drugom, isto onako kako su i napustile polo`aj. Dvije vojske su se `estoko sukobile. Resulullah, a.s., pogleda na bojno polje. Bitka je bila u punom jeku. Resulullah, a.s., re~e: “Sada se rasplamsala borba.” Potom se sagnu, uze {aku pra{ine i baci je neprijatelju u lice, pa re~e: “Lica se izobli~i{e, a Allah. d`.{., nije stvorio nikoga, a da mu nije napunio o~i pra{inom iz te {ake, kazna ih je stigla, kraj im se nazire.”

380

Zape~a}eni d`enetski napitak

NEPRIJATELJSKOG JEDINSTVA RAZBIJANJE NEPRIJATELJSKOG JEDINSTVA I VELIKA POBJEDA MUSLIMANA
Nakon bacanje pra{ine neprijatelju u o~i, za samo par sati neprijatelj totalno izgubi bitku. Samo u plemenu Sekif poginuo je oko sedamdeset ljudi. Muslimani hitro potjera{e sve {to je neprijatelj imao, imetak, oru`je i karavan. Ovo je taj preokret na koji Allah, d`.{., upu}uje. Allah, d`.{., ka`e: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu, kad vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike.” (9:25, 26)

NEPRIJATELJEM POTJERA ZA NEPRIJATELJEM
Kad su muslimani pobijedili neprijatelja, jedna je grupa prebjegla u Taif, druga u Nahlu, a tre}a u Evtas. Resulullah, a.s., posla u potjeru u Evtas. Potjeru je predvodio Ebu - Amir el - E{‘ari. Do{lo je do neznatnog sukoba izme|u njih i muslimani brzo porazi{e mu{rike. U tom sukobu `ivot je izgubio muslimanski vojskovo|a Ebu - Amir el - E{‘ari. Druga grupa muslimana i{la je u potjeru za mu{ricama koji su pobjegli u Nahlu. Oni ih sustigo{e, a me|u njima bio je i stari, mudri Durejd, kojeg je ubio Rebi’at bin Refi. Za ve}inom mu{rika koji su bje`ali u Taif, krenu Resulullah, a.s., nakon {to pokupi ratni plijen na Hunejnu.

RATNI RATNI PLIJEN
Muslimani su na Hunejnu zaplijenili i zarobili: 6 000 zarobljenika, 24 000 deva, vi{e od 40 000 ovaca i 4 000 oka srebra. Resulullah, a.s., naredi da se sve to zgomila i pohrani u El - D`aranu. Za nadzornika tog ratnog plijena postavi Mes’uda bin Amra el - Gaffarija. Plijen nije dijelio dok se nije vratio iz Bitke na Taifu.

Zape~a}eni d`enetski napitak

381

Me|u zarobljenicima bila je [ejma, k}er El - Harisa es - Sa’dije, a sestra Resulullaha, a.s., po mlijeku. Kad je dovedo{e pred Resulullaha, a.s., ona mu kaza ko je, po prepoznatljivim znakovima iz djetinjstva, i Resulullah, a.s., ukaza joj po~ast kao svojoj sestri. On prostrije svoj ogrta~ i posadi je na njega, zatim joj osigura garanciju i pratnju, i posla je nazad njenoj porodici.

BITKA NA TAIFU TAIFU
Ova bitka samo je produ`etak Bitke na Hunejnu. Poznato nam je da je ve}ina porodica Hevazina i Sekifa prebjegla u Taif sa svojim glavnim vojskovo|om Malikom bin Avfom en - Nasrijem. Oni se utvrdi{e u Taifu. Resulullah, a.s., krenu u Taif, nakon obavljenih poslova na Hunejnu i nakon ostavljanja ratnog plijena na ~uvanje u El - D`a’ranu. Odlazak u Taif bio je isto tako u mjesecu {evalu, 8. g. H. Na ~elu vojske, prethodnice od hiljadu, bio je Halid bin el -Velid, a Resulullah, a.s., krenuo je s ostalom vojskom. Na putu za Taif pro{li su kroz mjesto En - Nahlu, zatim Karnul - Menazil, potom Lejt. U Lejtu bilo je utvr|enje Malika bin Avfa., pa Resulullah, a.s., naredi da ga sru{e. Poslije toga nastavi put prema Taifu. S vojskom se zaustavio u blizini taifskih bedema i naredio opsadu grada. Opsada Taifa potrajala je du`e vremena. U Muslimovoj zbirci, u predanju od Enesa, r.a., stoji da je opsada potrajala 40 dana. Autori “Sira” imaju razli~ite podatke. Neki ka`u da je opsada trajala dvadeset dana, neki do petnaest, a neki osamnaest dana. 665 U tom opsadnom periodu bilo je nekih ~arki kopljima i katapultima, ali ne i direktnog sukoba. ^im su muslimani uspostavili opsadno stanje Taifa, oni iznutra su ih `estoko ga|ali kopljima, tako da je na muslimanskoj strani bilo ranjenih, a me|u muslimanima bilo je i 12 mrtvih. Stoga su se muslimani morali povu}i s tog polo`aja, na mjesto gdje je danas “Taifska d`amija”. Tu su podigli svoj tabor. Resulullah, a.s., naredi muslimanima da ga|aju katapultima stanovni{tvo Taifa i utvrde grada. Tako su o{tetili zidine grada. Jedna grupa muslimana po{la je u “bornim drvenim kolima”666 kroz zidine da se uvu~e u grad, pa je na njih neprijatelj bacio usijane `eljezne {ipke, a kada su izi{li ispod drvenih oklopa, strijelama su ih ga|ali i mnoge pobili.

382

Zape~a}eni d`enetski napitak

Resulullah, a.s., kao dio ratne taktike, da bi natjerao zabarikadiranog neprijatelja na predaju, naredi da se posije~e vinova loza i da se spali. Muslimani to u~ini{e tako stravi~nom brzinom, da je pleme Sekif zamolilo Resulullaha, a.s., da im ostavi vinovu lozu u ime Allaha i rodbinskih veza. Resulullah, a.s., to i u~ini, ali radi Allaha, d`.{., i rodbinskih veza. Resulullah, a.s., uputi poziv narodu Taifa: “Ko god izi|e iz opsjednutog grada, bit }e slobodan.” Iz grada izi|o{e 23 ~ovjeka i Resulullah, a.s., oslobodi ih, i svakog ~ovjeka dade u emanet po jednom muslimanu da ga {titi. Me|u njima bio je Ebu - Bekr, koji se nakon toga popeo na zidine Taifa, zatim spu{tao pomo}u okruglog kolotura. Poslanik ga prozva zbog toga Ebu - Ekre (Ebu - Kolotur). Taj je potez veoma te{ko pao stanovnicima okru`enog grada.667 Po{to se opsada odu`i, a narod unutar zidina osta nepopustljiv, Resulullah, a.s., po~e tra`iti novo rje{enje. Muslimanima se opsjedanje uveliko oduljilo. Dosta ih je bilo ranjenih kopljima, strijelama, usijanim {ipkama, itd., dok je neprijatelj bio spreman izdr`ati opsadu i godinu dana. Stoga Resulullah, a.s., zatra`i mi{ljenje Nevfel bin Muavije ed - Dejlija, koji mu re~e: “Oni su kao lisica u svom brlogu. Ako si nad brlogom, lisica je tvoja, a ako ga napusti{, ne}e ti nanijeti {tetu.” Tada Resulullah, a.s., shvativ{i zna~enje tih rije~i, odlu~i da se opsada podigne i da se vojska spremi. On pozva Omera bin el - Hattaba i re~e mu neka objavi ljudima: “Sutra, in{allah, kre}emo na put.” Muslimanima to te{ko pade, pa reko{e: “Mi idemo nazad, a nismo zauzeli Taif?” Resulullah, a.s., re~e: “Dobro, sutra }ete se boriti.” Sutradan su se borili, pa su mnogi zarobili rane, te Resulullah, a.s., re~e: “Sutra, in{allah, kre}emo na put”, pa se vojska obradova tome, spremi{e se i krenu{e, a Resulullah, a.s., slatko se nasmija njihovoj odluci. Kad su poodmakli od Taifa, Resulullah, a.s., obrati se muslimanima: “Recite: ‘Mi se vra}amo i u ime Allaha se kajemo. Njemu se klanjamo i Gospodaru na{em zahvaljujemo.’” Neko upita: “O Allahov Poslani~e, moli Allaha, d`.{., za pleme Sekif.” Resulullah, a.s., re~e: “Gospodaru moj, uputi Sekif na pravi put i uvedi ih u islam.”

RATNOG RASPODJELA RATNOG PLIJENA U EL - D@ARANU
Kad se Resulullah, a.s., vratio, nakon ukidanja opsade Taifa, svratio je u El - D`aran. Tu je proveo vi{e od deset dana ne dijele}i ratni plijen. @eljno je i{~ekivao ne bi li kod njega do{la delegacija plemena Hevazin koja bi eventualno izjavila svoje kajanje i `aljenje, te da povrate ono {to su izgubili. Me|utim, niko od njih ne do|e , pa on odlu~i da po~ne s podjelom i time zadovolji nestrpljive plemenske vo|e i kurej{ijske ~asnike. Prvi koji su dobili svoj dio oni su ~ija je srca trebalo pridobiti. Oni su dobili bogat dio plijena. Resulullah, a.s.,

Zape~a}eni d`enetski napitak

383

dao je Ebu - Sufjanu bin Harbu 40 oka srebra i 100 deva. Sufjan re~e: “A mom sinu Jezidu?” Pa i njemu dade isto toliko, a Sufjan re~e: “A Muaviji?” Resulullah, a.s., i za njega dade kao i za Jezida. Zatim dade Hakimu bin Huzamu 100 deva, a on ga upita da mu da jo{ toliko,pa mu ih dade. Safvanu bin Umejjetu dade 100 deva, jo{ 100 i jo{ 100. 668 El - Harisu bin el Harisu bin el - Kildeu dade 100 deva, a tako podijeli i svim poglavarima i kurej{ijskog i ostalih plemena. Ostalima podijeli: nekima po 50, nekima po 40, dok se ne pro~u svijetom da Muhammed, a.s., dijeli toliko da se ne boji da }e osiroma{iti. Kad su to vidjela arapska plemena, navali{e oko njega i svako je tra`io pone{to za sebe. Toliko su se tiskali da su ga satjerali uz jedno drvo. U toj op}oj gu`vi s njega svuko{e njegov ogrta~, pa on povika: “Ljudi, vratite mi moj ogrta~, tako mi Stvoritelja, da imam bogatstvo tihamskih {uma 669, podijelio bih vam ga, a vi dobro znate da nisam {krtac, a nisam ni kukavica, ni la`ov.” Poslije toga Resulullah, a.s., stade pokraj svoje deve, pa uze s njene grbe dlaku me|u prste i podi`e je u vis, pa re~e: “O ljudi, tako mi Allaha, ja nemam ni{ta od va{eg plijena, ~ak ni koliko to, osim petine, a i ta petina }e se podijeliti na vas.” Nakon {to je podijelio dio onima ~ija srca je trebao pridobiti, Resulullah, a.s., naredi Zejdu bin Sabitu da pozove ostali svijet, te da svako dobije svoj dio od plijena. Jedan dio iznosio je po ~etiri deve i 40 ovaca svakom ~ovjeku. Jedan konjanik je imao 12 deva i 120 ovaca. Ovakva podjela zasnovana je na vrlo mudrom politi~kom potezu. Mnogo je onih koji istinu prihva}aju zbog svojih stomaka, a ne po svojim sposobnostima. Tako|er se stoka vabi pomo}u djeteline, stalno pru`a svoj vrat, da bi dohvatila travu (hranu), i to ~ini sve dok ne do|e u svoju staju gdje ima mir. I jednoj vrsti ljudi potrebne su razli~ite vrste podstreka, ili razli~ite metode primamljivanja, dok ne do|u u stadij prisnosti sa imanom, da ga zavole i budu zbog toga sretni. 670

ENSARIJE ZAMJERILE RESULULLAHU, A.S.
Takva metoda politi~kog rasu|ivanja nije odmah shva}ena od mnogih kategorija ljudi. Stoga su razli~ite pri~e i zamjerke po~ele kolati naokolo. Ensarije su bile jedna od kategorija tih ljudi koji su se osje}ali o{te}eni i zanemareni. Svi su bili uskra}eni bilo kakve dobiti ratnog plijena s Hunejna. Znamo dobro da su oni ti koji su u najte`im trenucima Hunejna bili uz Resulullaha, a.s., i borili se s njim, dok se bje`anje i povla~enje nije pretvorilo u napad i pobjedu. A sada oni gledaju kako ti bjegunci s bojnog polja nose pune ruke blaga, a oni ne dobi{e ama ba{ ni{ta. 671

384

Zape~a}eni d`enetski napitak

Ibn - Ishak prenosi od Se’ida el - Hudrije koji ka`e: “Kad je Resulullah, a.s., podijelio ono {to je podijelio Kurej{ijama i arapskim plemenima, a ensarije od toga nisu dobile ni{ta, oni se razljuti{e i po~e{e razli~ita ogovaranja i negodovanja. Jedan od njih re~e: ‘Tako mi Allaha, Resulullah, a.s., osigurao je svoj narod.’ Kod Resulullaha, a.s., do|e Sa’d bin Ubadet i re~e: ‘O Poslani~e, neke ensarije naljutile su se i rasrdile zbog takvog na~ina raspodjele ratnog plijena. Dao si svome narodu, pa si dao velike dijelove plijena arapskim plemenima, a u svemu tome nigdje nije bilo ensarija.’ Resulullah, a.s., upita: ‘A {ta si ti dobio Sa’de?’ On odgovori: ‘Ja sam kao i moj narod (ensarije).’ Resulullah, a.s., re~e: ‘Pozovi svoj narod u ovaj ogra|eni prostor.’ Sa’d ode i dovede ensarije na odre|eno mjesto. Utom do|o{e i neki ljudi od muhad`ira, pa i njima dozvoli pristup. Do|o{e jo{ neki drugi ljudi, ali njih Sa’d sprije~i da u|u. Kad su se iskupili, Sa’d re~e: ‘Evo ljudi, ensarije se okupi{e.’ Resulullah, a.s., do|e, stade pred njih, zahvali se Allahu, hvalu ponovi, a potom re~e: ‘O ensarije, o ljudi, ~uo sam {ta ste pri~ali, vi se, dakle, naljutiste na mene? A zar niste `ivjeli u zabludi, pa vas je Allah uputio na pravi put? Bili ste siroma{ni, pa vas je Allah opskrbio. Je li to tako? I bili ste me|usobni neprijatelji, pa je Allah va{a srca pridobio i povezao, zar ne?’ Oni odgovori{e: ‘Da. Allah i Njegov Poslanik najpouzdaniji i najvredniji su.’ Zatim Resulullah, a.s., nastavi: ‘Ho}ete li mi dati odgovor, o ensarije, na jedno pitanje?’ ‘A {ta da ti odgovorimo, o Allahov Poslani~e, Allahu i Njegovom Poslaniku pripada milost i dobrota?’ ‘ Ako ho}ete, recite, a istinu }ete sigurno kazati; do{ao si kod nas kad su te drugi u la` utjerivali, a mi povjerovasmo u tvoju istinu. Do{ao si pora`en, a kod nas si postao pobjednik. Do{ao si protjeran, a mi smo te prihvatili i pomogli. Do{ao si siroma{an, a mi smo te potpomogli. Zar vam je te{ko, o ensarije, zbog toga {to sam podijelio ne{to od ovoga svijeta, dunjaluka, da bi odre|ene ljude u islam pridobio, a vas ostavio i predao va{em islamu. Biste li bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi razi|u sa svojim ovcama i devama, a vi se vratite sa svojim Resulullahom, a.s., svojim ku}ama? Tako mi Stvoritelja, da nije hid`re, bio bih i ja jedan od ensarija. Kad bi ovi ljudi krenuli na jednu stranu, a ensarije na drugu, ja bih krenuo za ensarijama. O moj Allahu, smiluj se ensarijama, sinovima ensarija i unucima ensarija.’ Ensarije zaplaka{e. Suze su obilato lile i kvasile njihove brade. Oni reko{e: ‘Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. Zadovoljni smo njegovom raspodjelom i na{im udjelom u tome.’ Resulullah, a.s., zavr{i i izi|e, a i oni izi|o{e.”

Zape~a}eni d`enetski napitak

385

HEVAZIN DOLAZAK DELEGACIJE PLEMENA HEVAZIN
Nakon razdjeljivanja ratnog plijena, kod Resulullaha, a.s., do|e pleme Hevazin koje je primilo islam. Bilo ih je 14. Njihov poglavar bio je Zuhejr bin Sard. S njima je stigao Ebu Berkam, amid`a Resulullahov, a.s., po mlijeku. Hevazin zatra`i{e od Resulullaha, a.s., da im udjeli ne{to plijena i zarobljenika. Oni mu se po`ali{e na neima{tinu rije~ima na koje bi se svako srce sa`alilo. Resulullah, a.s., na to re~e: “Ja imam samo ono {to vidite. Ja volim kad se istina govori. Da li su vam dra`i va{i sinovi i va{e `ene od va{ih imetaka?” Oni reko{e: “Mi ni{ta ne smatramo ravnim porodici!” Resulullah, a.s., obrati im se: “Kad klanjate podne - namaz, ustanite i recite: ‘Mi tra`imo da se za nas zauzme Resulullah, a.s., kod muslimana, a tra`imo od muslimana da se za nas zauzmu kod Resulullaha, a.s., te da nam vrati na{e zarobljene stvari.’” Kad su klanjali podne - namaz, ustado{e i reko{e ono {to im je savjetovao Resulullah, a.s. Resulullah, a.s., progovori: “Ono {to pripada meni i Benu Abdul - Muttalibu, to je sada va{e, a pitat }u i druge da vam ne{to dadnu.” Tada reko{e muhad`iri i ensarije: “Ono {to je na{e dajemo Resulullahu, a.s.” El - Akre’a bin Habis re~e: “Ja i Benu - Temim ne damo svoje.” Abbas bin Mirdas re~e: “I ja i Benu - Sulejm ne damo svoje”, a Benu - Sulejm dodado{e: “Mi {to imamo dajemo Resulullahu, a.s.” Tada Abbas bin Mirdas dodade: “Vi ste me nadja~ali.” Resulullah, a.s., re~e: “To pleme primilo je islam prije nego su do{li kod nas. Ja sam strpljivo ~ekao njihov dolazak prije podjele plijena, ali oni ne do|o{e odmah. U raspodjelu plijena u{li su i njihove zarobljene `ene i djeca. Vi sada razmislite. Ko od vas ima nekog njihovog, pa `eli dobrovoljno da ga vrati, evo prilike, a ko `eli da zadr`i svoje pravo nad zarobljenicima, neka ih opet vrati, ali on onda ima umjesto jednog dijela, {est dijelova od prvog plijena koji dobijemo.” Tada muslimani povika{e: “Dajemo Resulullahu, a.s., dobre volje ono {to smo dobili kao roblje.” Resulullah, a.s., re~e: “Mi ne znamo ko se od vas sla`e s tim, a ko se ne sla`e. Vratite se i neka nam va{i pretpostavljeni podnesu izvje{taj.” Svi su muslimani vratili ljudima Hevazina i `ene i djecu i niko nije odbio osim Ujejna bin HIsna. On je dobio jednu staricu koju nije `elio vratiti nazad, ali ju je ipak vratio kad je vidio da su i svi ostali to u~inili. Resulullah, a.s., poklonio je svim zarobljenicima fino, bijelo, egipatsko platno.

386

Zape~a}eni d`enetski napitak

POVRAT UMRA I POVRATAK U MEDINU
Kad je Resulullah, a.s., zavr{io raspodjelu ratnog plijena u El - D`a’ranu, rije{iv{i uz to mnoge probleme koji su iskrsnuli, opremi se za umru i s tom namjerom krenu iz El D`a’rana. U Meki je obavio umru, a poslije toga vrati se u Medinu. Na odlasku iz Meke, Resulullah, a.s., imenova u Meki Itaba bin Usejda za nadzornika. U Medinu se vratio 24. zul-kadeta, 8. g. H. Muhammed el - Gazalija ka`e: “Kako je Allah pro{irio Resulullahove, a.s., mogu}nosti, od onih iz davnih i lo{ih vremena, do ovih kad mu je maknuo ve}inu problema sjajnom pobjedom u Meki? Kakve drasti~ne razlike za svega osam godina, od momenta kad je protjeran iz ovog ~asnog grada, pa do sada{nje posjete kao Allahov Poslanik i muslimanski poglavar. Iz Meke u Medinu do{ao je protjeran da tra`i za{titu i uto~i{te. Do{ao je kao stranac, usamljen, tra`e}i razmijevanje i dru{tvo. Stanovnici Medine pru`i{e mu po~asti, za{titu i pomo}. Oni prihvati{e Allahovo svjetlo kojim ga je Allah, d`.{., obdario. Zbog Resulullaha, a.s., prekidali su stara neprijateljstva i uspostavljali primirja. A evo ga sada, poslije osam godina, ulazi u Medinu, grad koji ga je primio kao iseljenika, upla{enog i nesigurnog, ulazi po drugi put nose}i pobjedu oslobo|ene Meke, vode}i ponizne njene velikane, s poga`enim predislamskim obi~ajima, proslavljene islamom i opro{tene od prethodnih grijeha: ‘Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa Allah, uistinu, ne}e dopustiti, da propadne nagrada onima koji dobra djela ~ine.’” (12: 90) 673

POHODI I IZVIDNICE NAKON POVRATKA POVRATKA S OSVOJENJA MEKE
Nakon povratka sa ovog dugog i uspje{nog putovanja, Resulullah, a.s., ozvani~io je svoj boravak u Medini. Po dolasku u prijestonicu muslimana po~eo je obavljati svoje redovne poslove. Dolazile su mu delegacije i on ih je primao, a slao je svoje namjesnike i svoje misionare - daije, da tuma~e vjeru islam. Preostali nemuslimani u Medini, oni koji su se oholo pona{ali prema Allahovoj vjeri, koji su odbili da prihvate islam i da se povinuju realnom stanju kojem su svjedoci bili svi Arapi, odjednom su ostali poni`eni i pora`eni. Evo kratkog pregleda doga|aja u Medini nakon povratka Resulullaha, a.s.

Zape~a}eni d`enetski napitak

387

ZEKAT POVJERENICI ZA PRIKUPLJANJE ZEKATA I D@IZJE
Resulullah, a.s., vratio se u Medinu krajem osme godine hid`retske. ^im je nastupila 9. g. H., 1. muharema otpremi svoje povjerenike arapskim plemenima da prikupe zekat i d`izju. Evo spiska tih povjerenika: 1. Ujejene bin Hisn plemenu Benu - Temim 2. Jezid bin el - Husajn plemenu Eslem i Gaffar 3. Ubad bin Be{ir el - E{heli plemenu Sulejm i Muzejnet 4. Rafi’a bin Mekis plemenu D`uhejna 5. Amr bin el - As plemenu Benu - Fezzaret 6. Ed - Dahak bin Sufjan plemenu Benu - Kilab 7. Be{ir bin Sufjan plemenu Benu - Ka’b 8. Ibn el - Letebijje el - Ezdi plemenu Benu - Zubjan 9. El - Muhad`ir bin Ebi - Umejje u San’a, a napade ga El - Esved el - Unsijj koji je bio u San’i 10. Zijad bin Lubejd Plemenu Hadramevt 11. Adij bin Hatim plemenu Tajj i Benu - Esed 12. Malik bin Nuvejre plemenu Benu - Hanzala 13. Ez - Zeberkan bin Bedr - dijelu plemena Benu - Sa’d 14. Kajs bin Asim - drugom dijelu plemena Benu - Sa’d 15. El - Ala bin el - Hadremij u Bahrejn 16. Aljia bin Ebi - Talib u Ned`ran (za d`izju i za sve ostale vrste zekata). Nisu svi ovi povjerenici poslani u mjesecu muharemu, 9. g. H. Neki od njih poslani su kasnije, nakon {to neka plemena primi{e islam. Uglavnom, ve}ina ih je poslana u muharemu, 9. g. H. To sve govori o velikom uspjehu {irenja vjere islama nakon primirja na El - Hudejbiji, a nakon osloba|anja Meke. U Allahovu vjeru ljudi su ulazili u skupinama.

VOJNO - IZVI\A^KI POHODI
Kako god je bilo neophodno poslati povjerenike za prikupljanje zekata, tako je bilo potrebno nekoliko izvidni~kih pohoda i prepada za potpunu kontrolu op}e sigurnosti na podru~ju cijelog Arabijskog poluotoka. Evo nekoliko tih pohoda:

388

Zape~a}eni d`enetski napitak

1. Ujejne bin Hisn el - Fezzari krenu u mjesecu muharemu, 9. g. H. na pleme Benu - Temim s 50 konjanika. U toj trupi nije bilo ni jednog muhad`ira, a ni ensarije. Razlog je bio {to je pleme Benu - Temim osmjelilo neka arapska plemena, zabranjuju}i im da daju zekat. Ujejne je putovao po no}i, a skrivao se po danu sa svojom konjicom. Potom ih je iznenadio u pustinji, pa je narod Benu - Temima bje`ao glavom bez obzira. Ujejne zarobi jedanaest mu{karaca, dvadeset i jednu `enu i tridesetero djece. To roblje povede u Medinu. Smjestio ih je u ku}u Remle, k}erke El - Harisa. U Medinu sti`e deset poglavara plemena Temim i do|o{e pred vrata Resulullaha, a.s., pa reko{e: “O Muhammede, izi|i pred nas!” Resulullah, a.s., izi|e, a oni se po~e{e prijateljski odnositi prema njemu. Porazgovarali su s njim, a i on s njima. Zatim je Resulullah, a.s., oti{ao da klanja podne - namaz. Nakon namaza sjeo je u dvori{te mesd`ida, a i oni su sjeli. Zatim su izrazili `elju da se nadme}u s muslimanima u hvalisavosti i gordosti. Predlo`i{e svog govornika - retorika, Atarida bin Had`iba koji odr`a veoma rje~it govor. Resulullah, a.s., naredi Sabitu bin Kajsu bin [emmasu (koji je dr`ao hutbe), pa im odgovori jo{ rje~itijim govorom, kao odgovor njihovom govorniku. Poglavari Temima ponudi{e pjesnika Ez - Zeberkanija bin Bedra pa izrecitira stihove hvalospjeva. Njemu odgovori islamski pjesnik Hassan bin Sabit pjesni~kim nadahnu}em bez prethodne pripreme.Kad zavr{i{e oba govornika i oba pjesnika 674, Akre’ bin el - Habis re~e: “Resulullahov, a.s., govornik - hatib bolji je od na{eg, a i njegov pjesnik bolji je od na{eg pjesnika. Njihovi glasovi ja~i su od na{ih, njihov nivo izra`avanja vi{i je od na{eg.” Oni zatim primi{e islam, a Resulullah, a.s., potvrdi im i pohvali ih dodjeljuju}i im priznanje. Zatim im muslimani vrati{e njihove `ene i djecu. 675 2. Kutbet bin Amir predvodio je ~etu na dio plemena His’am u blizini Turbeta, u saferu, 9. g. H. Kutbet je poveo dvadeset ljudi sa deset deva koje su naizmjeni~no jahali, pa izvr{i napad. Buknula je `estoka bitka, te je na obje strane bilo mnogo ranjenih. Kutbe je bio ubijen s jo{ nekima, a muslimani se vrati{e u Medinu vode}i plijen, `ene, djecu i stoku. 3. Ed - Dahhak bin Sufjan el - Kulabij krenu na Benu - Kilab, u mjesecu rebiul-evelu, 9. g. H. Resulullah, a.s., posla ovu ~etu ljudi da pozovu Benu - Kilab u islam. Oni odbi{e i napado{e `estoko muslimane, koji ih pobijedi{e. Ubili su samo jednog njihovog ~ovjeka. 4. Alkamet bin Mud`ezzez krenu na obalu D`ide, mjeseca rebiul - ahira, 9. g. H., na ~elu 300 ljudi. Resulullah, a.s., poslao je Alkameta na Abesince, koji su se bili okupili u okolini D`ide da bi gusarili Mekalije. Alkamet doplovi do obale, a oni kad ~u{e za dolazak muslimana na njih, pobjego{e. 676 5. Alija bin Ebi - Talib po{ao je na ~elu 50 konjanika i 100 jaha~a deva. Nosio je crnu i bijelu zastavu. Napali su naselje Hatim u zoru jednog jutra mjeseca rebiul-evela, 9. g. H. Poru{ili su kip “El - Kales” i napunili ruke robljem, blagom i stokom.

Zape~a}eni d`enetski napitak

389

Me|u zarobljenicima bila je sestra Adija bin hatima. Adij pobje`e u [am. Muslimani u riznici kipa El - Kalesa na|o{e tri sablje i tri oklopa. Na putu za Medinu podijeli{e ratni plijen, nakon {to izdvoji{e dio za Resulullaha, a.s. Tako|er nisu dijelili imovinu Hatimove porodice. Kad su se vratili u Medinu, sestra Adija bin Hatima preklinjala je Resulullaha, a.s., vi~u}i: “O Allahov Poslani~e, brat me napustio, a nemam ni oca, ja sam sijeda starica. Nemam nikoga da mi hizmet u~ini (da radi oko mene), za{titi me, Allah tebe za{titio!” Resulullah, a.s., upita: “Ko ti je brat?” “Adij bin Hatim.” Resulullah, a.s., re~e: “Onaj {to je pobjegao od Allaha i Njegovog Poslanika?” Resulullah, a.s., to re~e i ode. Kad osvanu, sutradan, ona ponovi iste rije~i, a Resulullah, a.s., joj isto odgovori. Prekosutra, ona opet zatra`i od Resulullaha, a.s., isto {to i ju~er i preju~er. Resulullah, a.s., joj napokon dade garanciju. Pored Resulullaha, a.s., sjedio je neki ~ovjek - mo`da Alija, r.a., pa joj re~e: “Moli ga da ti da ‘humlan’.” (humlan je poklon gostu, naj~e{}e konj i sl.) Ona zamoli Resulullaha, a.s., i on joj dade. Nakon toga, sestra Adija bin Hatima otputova za svojim bratom u [am. Kad ga je na{la, ispri~a mu za Resulullaha, a.s., govore}i: “U~inio je za mene ono {to ne bi ni tvoj otac u~inio. Treba da ode{ kod njega ili milom ili silom.” Brat je poslu{a i krene Resulullahu, a.s., bez garancije i bez ikakve druge preporuke. ^im sti`e u Medinu, odvedo{e ga Resulullahu, a.s. Kad sjede pred Resulullaha, a.s., Resulullah, a.s., zahvali Allahu, i ponovi hvalu, a zatim ga upita: “Zbog ~ega si pobjegao? Da li si pobjegao da ne bi rekao: ‘Nema drugog boga osim Allaha’?... A da li ti zna{ nekog drugog boga osim Allaha?” On odgovori: “Ne.” Resulullah, a.s., nastavio je govoriti s njim, pa ga upita: “Izgleda da si pobjegao da ne bi rekao: ‘Allah je najve}i!’ A da li ti zna{ nekoga da je ve}i od Allaha?” On odgovori: “Ne.” Resulullah, a.s., re~e: “Zaista su jevreji protiv sebe izazvali Allahovu srd`bu, a kr{}ani su zalutali.” On re~e: “Ja sam pravovjerni musliman.” Resulullahovo, a.s., lice razvedri se i naredi mu da se smjesti kod jednog ensarije. Adij bin Hatim je svakog jutra i svake ve~eri dolazio kod Resulullaha, a.s. 677 U Ibn Ishakovom predanju stoji da je Resulullah, a.s., kada ga je posadio preda se u svojoj ku}i, rekao: “Ih, o Adij bin Hatime, da ti nisi Rekusija (kr{ansko - sa’bejske sekte)?” On re~e: “Da.” Resulullah, a.s., upita ga: “Zar nisi uzimao ~etvrtinu plijena svoga naroda?” “Jesam!”, odgovori. Resulullah, a.s., re~e mu: “Ali, to ti ne dozvoljava tvoja kr{}anska vjera.” On re~e: “Rekoh, tako je. Tako mi Allaha. Tada sam se uvjerio da je on Poslanik,jer zna ono {to drugi ne znaju.” 678 U predanju od Ahmeda , r.a., stoji da je Resulullah, a.s., rekao: “O Adij, primi islam, bit }e{ spasen.” “Ja mu odgovorih: ‘I ja sam pripadnik Bo`ije vjere.’” Resulullah, a.s., re~e mu: “Ja vi{e poznajem tvoju vjeru nego ti.” A ja mu odgovorih: “Ti da zna{ bolje moju vjeru od

390

Zape~a}eni d`enetski napitak

mene?” On odgovori: “Da. A zar ti nisi pripadnik Rekusija, i ti jede{ ~etvrtinu plijena va{eeg, zar ne?” Odgovorih: “Da, tako je.” Resulullah, a.s., re~e: “A to ti ne dozvoljava kr{}anska vjera.” Resulullah, a.s., re~e: “On odmah prihvati islam i bio je skru{en musliman.” 679 Buharija, r.a., prenosi od Adija bin Hatima da je rekao: “Kad sam bio kod Resulullaha, a.s., kod njega do|e neki ~ovjek pa mu se po`ali na svoje siroma{tvo. Zatim mu do|e drugi ~ovjek, pa se po`ali da je oplja~kan na putu. Tada Resulullah, a.s., re~e: ‘O Adij, jesi li bio u Hiri (mjesto u Iraku)? Ako po`ivi{, vidjet }e{ da iz Hire idu `ene u nosiljkama na devama u Meku da obave had`. One se ne}e bojati nikoga osim Allaha, d`.{. Ako po`ivi{ du`e, do~ekat }e{ da se otvore riznice Kisre Perzijskog. A ako jo{ po`ivi{, do~ekat }e{ da ljudi imaju pune ruke blaga; zlata ili srebra, ali ga nemaju kome dati’”, a pri kraju hadisa Adij re~e: “Ja do~ekah da vidim karavane s nosiljkama za `ene kako putuju iz Hire u Meku na had`, i nikoga se ne pla{e osim Allaha, d`.{., a u~estvovao sam li~no u otvaranju riznica Kisre bin Hermeza, a ako vi po`ivite, do~ekat }ete ono {to je rekao Resulullah, a.s., Ebu el - Kasimu: ‘Bit }e pune {ake blaga...’” 680

Zape~a}eni d`enetski napitak 391

BITKA NA TEBUKU (Red`ep, 9. g. H.)
Bitka za Meku bila je odlu~uju}a bitka koja je definitivno napravila razliku izme|u dobra i zla. Poslije nje nije vi{e bilo prostora za dvoumljenje i sumnju. Stoga su se tokovi historije sasvim promijenili. Ljudi su u skupinama primali islam, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju prema broju muslimana, a {to }emo tek vidjeti na Oprosnom had`u. Nestalo je unutra{njih dr`avnih problema i prestale su sve nesuglasice. Muslimani su odahnuli zbog spoznaje vjerskog u~enja i Allahovih propisa. Vjera islam cvjetala je.

UZROK BITKE NA TEBUKU
Postojala je jo{ jedna svjetska sila koja je oponirala islam bez opravdanog razloga. Bila je to Bizantija - najve}a vojna sila na zemaljskom licu toga doba. Ranije smo saznali da je po~etak nesuglasica izazvan ubistvom Resulullahovog izaslanika El - Harisa bin Umejra el - Ezdija od ruku [erhabila bin Amra el - Gassanije, kada je izaslanik nosio Resulullahovo pismo velikodostojniku Basre u kojem ga poziva u islam. Resulullah je, da bi osvetio El - Harisa, poslao vojsku, na ~elu koje je bio Zejd bin Harise, i dvije su vojske imale `estok okr{aj na Mu’ti. Resulullah, a.s., tom prilikom nije uspio dobiti osvetu od tih besramnih silnika, izuzev {to je muslimanska vojska stekla visoku reputaciju u o~ima javnosti, i arapske i strane. Car Heraklije nije nikako mogao zaboraviti sukob na Mu’ti koji je proslavio muslimane, kao i `elju mnogih arapskih plemena kasnije, da se oslobode bizantijske vlasti i steknu slobodu. Ta arapska plemena imala su naklonost prema muslimanima. To je izazvalo opasnost i nestabilnost na granici bizantijske dr`ave. Stoga je car vidio jedini izlaz u porazu muslimana, prije nego oni postanu sila koju ne}e mo}i pokoriti, a posebno prije nego se arapske pokrajine dignu protiv bizantijske vlasti. Car je ~itavu godinu razmi{ljao kako da pripremi vojsku koja }e uni{titi muslimane. On je pored Bizantinaca pripremao i arapska plemena koja su bila pod njegovom vla{}u, posebno Gassanije.

392

Zape~a}eni d`enetski napitak

VIJEST O PRIPREMI BIZANTIJSKE I GASANIJSKE VOJSKE
Vijesti su pristizale u Medinu da se sprema bizantijska vojska na te{ku i odlu~uju}u bitku protiv muslimana. Muslimane je hvatao strah. Na svaki glas i svaki {um koji bi ~uli, pomi{ljali bi da ih opkoljavaju Bizantinci. To se naro~ito vidi iz doga|aja koji se desio Omer ibn el Hattabu, r.a. Resulullah, a.s., dao je zakletvu da se ne}e pribli`iti svojim `enama mjesec dana u toj devetoj godini hid`retskoj. Resulullah, a.s., odvojio se od svojih `ena i nije s njima imao bra~ni odnos. Povukao se u svoj doksat. Ni ashabi nisu znali u po~etku o ~emu se radi, pa su pomislili da je Resulullah, a.s., dao razvod braka svojim `enama. Bili su zabrinuti, tu`ni, o~ajni. Omer ibn el - Hattab, r.a., pripovijeda u vezi s tim: “Imao sam jednog prijatelja ensariju. Bili smo vjerni drugovi. Ako sam ja bio na putu, on bi prikupljao novosti, pa bi me po povratku odmah informirao. A kada bi on bio odsutan, to sam ja ~inio za njega. (Obojica su stanovali na padini Medine, pa su naizmjeni~no i{li kod Resulullaha, a.s.) Obojica smo se bojali nekog gasanijskog vladara, za kojeg se pri~alo da }e udariti na Medinu. Stalno smo slu{ali pri~e o njemu. Jedanput zakuca moj prijatelj meni na vrata vi~u}i: ‘Otvori, otvori!’ Rekoh: ‘Da nije do{ao neprijatelj - Gasanija?’ On re~e: ‘Ne{to gore od toga! Resulullah, a.s., odvojio se od svojih `ena!’” (hadis) 681 U drugoj verziji ovog hadisa stoji da je Omer, r.a., rekao: “Mi smo ~esto razgovarali o Gasanijama i njihovoj namjeri da nas napadnu. Moj prijatelj si|e jednog dana u Medinu - bio je njegov red da ide kod Resulullaha, a.s. Nave~er se vrati pa zalupa na moja vrata i re~e: ‘Spava{ li?’ Ja sko~ih iznenada i iza|oh pred njega. On re~e: ‘Dogodila se velika stvar.’ Upitah: ‘[ta to? Da nisu stigle Gasanije?’ On re~e: ‘Ne, ve} ne{to gore i te`e: Resulullah je dao rastavu braka svojim `enama!’” (hadis) 682 To ukazuje na opasnost situacije s kojom su se muslimani morali suo~iti, a {to je vezano za bizantijsku vojsku. Tu se ubraja i ponovno nastojanje munafika (licemjera) da razore muslimansko jedinstvo. Naime, iako su licemjeri bili ubje|eni u veliki uspjeh Resulullaha, a.s., na svim `ivotnim podru~jima i da on ne strepi ni od kakvog zemaljskog vladara, ve} u ime Allaha, d`.{., sklanja s puta svakoga onoga koji mu se isprije~i, dakle i pored toga neprestano su `eljeli da provedu u djelo svoje zle i pokvarene namjere prema islamu i muslimanima. Smatraju}i da bi se njihove nade mogle ubrzo ostvariti, osnova{e gnijezdo za kovanje spletki i zavjera. Ta jazbina bila je naizgled kao mesd`id, a u stvari je bio mesd`id sljepila i tmine, osnovan na temelju nevjerstva. Cilj je bio napraviti razdor me|u muslimanima i pomo}i

Zape~a}eni d`enetski napitak 393

onima koji ratuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika. Oni (licemjeri - petokolona{i) ponudi{e Resulullau, a.s., da klanja u njihovom mesd`idu. Cilj im je bio da time obmanu prave vjernike, da ne bi doku~ili pravu zada}u ovog mesd`ida i {ta se u njemu doga|a. Na taj na~in bi to mogla biti sigurna jazbina za njih same i njihove saveznike iz inostranstva. Resulullah, a.s., odlo`io je posjetu ovome mesd`idu i klanjanje namaza u njemu do povratka iz bitke. Trenutno je bio veoma zauzet oko priprema za bitku. Stoga im je propao plan. Allah, d`.{., razotkrio ih je, pa je Resulullah, a.s., naredio da se nakon povratka iz bitke sru{i taj mesd`id, umjesto da klanja u njemu. (Mesd`id dirar)

SPECIJALNE VIJESTI O PRIPREMAMA BIZANTINACA I GASANIJA ZA RAT
Situacija je bila te{ka, a te{ke su bile i vijesti s kojima su se muslimani susretali pri dolasku Nabatejaca, koji su iz [ama u Medinu donosili na prodaju zejtin. Oni su pri~ali kako je Heraklije spremio ogromnu vojsku od ~etrdeset hiljada boraca, pod vo|stvom jednog od najboljih bizantijskih vojskovo|a. Uz to je pridobio plemena Laham i D`izam, te da }e krenuti iz Belhe. Eto tako se pred muslimane isprije~ila velika opasnost.

POGOR[ANJE OPASNE SITUACIJE
Situacija je bila opasnija nego se moglo zamisliti, jer su ova zbivanja padala u vrijeme `estokih ljetnih dana, velike su{e i svih tegoba koje nude pustinja i njeni putevi. A vo}e rodilo, mami boravak, lje{karenje i odmor u hladu slatkih plodova. A mrzili su letargiju u kojoj se nalaze. Pored svega toga razdaljina koju trebaju pre}i velika je, a put te`ak i neutaban.

RESULULLAH, A.S., DONOSI ODLUKU O BORBI PROTIV BIZANTA
Resulullah, a.s., promatrao je sve okolnosti i sva doga|anja preciznije i mudrije nego ostali. Smatrao je da ne bi bilo pametno odugovla~iti i lijeniti se s pokretom na Bizantijce, pogotovo u ovakvim uslovima. Ne bi bilo mudro pustiti toga neprijatelja da tumara predjelima pod islamskom upravom i da do|e blizu Medine. Bilo bi to pogubno za islamsku vjeru, za vojni ugled muslimana. Izgleda da je d`ahilijet ili vjersko neznanje, koje je bilo na izdisaju

394

Zape~a}eni d`enetski napitak

poslije Bitke na Hunejnu, poku{avalo ponovo da o`ivi. U tome su im zdu{no pomagali medinski licemjeri, koji su kontaktirali sa sjevernim neprijateljem preko Ebu - Amira “El .asika”, i koji su htjeli da muslimanima zabiju no` u le|a dok ihBizantinci budu napadali. Time bi propali veliki trud i muke koje su ulo`ili Resulullah, a.s., i njegovi ashabi u {irenje islama. Ujedno bi izgubili te{ko ste~ena materijalna bogatstva do kojih su do{li nakon neprekidnih, dugih i te{kih ratova. Sve je to Resulullah, a.s., veoma dobro znao, i stoga je i donio ovu presudnu odluku o borbi protiv Bizanta, i to na granici, prije nego zagaze na islamsko tlo.

NAREDBA O VOJNOJ SPREMNOSTI MUSLIMANSKIH BORACA
Kada je Resulullah, a.s., prou~io situaciju i donio zaklju~ak o pokretu, naredi ashabima da se skupe i spreme. Otposla Kurej{ijama i arapskim plemenima poziv da se skupe i spreme. Resulullah, a.s., bi, kada je htio i}i u borbu, rijetko kad obznanio pravi pravac kretanja, ali, s obzirom na ozbiljnost situacije i izvanredno te{ke okolnosti, on obznani svima da predstoji sukob s Bizantijom. Svima naredi da shvate naredbu ozbiljno i da se najbolje pripreme. Podsticao ih je na d`ihad. Allah, d`.{., objavi Poslaniku, a.s., odlomak sure “El Beraat”, nazvane imenom “Et - Tevba” - u prijevodu “Pokajanje”. (9) Allah, d`.{., obznanjuje borbu, podsti~e na obra~un. Resulullah, a.s., zatra`i da ne `ale utro{iti novac i imetak za opremu, jer je to utro{ak na Allahovom putu.

MUSLIMANI SE TAKMI^E KO ]E SE BOLJE SPREMITI ZA BITKU
^im su muslimani ~uli Resulullahov, a.s., poziv u borbu protiv Bizanta, pohita{e da se odazovu, veoma brzo i veoma ozbiljno, i da se spreme {to je mogu}e br`e. Vojska plemena slijevala se u Medinu sa svih strana. Niko od muslimana nije odbio da u~estvuje u tom velikom pohodu, osim licemjera i tri osobe. ^ak su i siromasi dolazili kod Resulullaha, a.s., tra`e}i da im da jahalice, da i oni idu u borbu. On im odgovori, kako Kur’an ka`e: “Ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje”, pa su se vratili suznih o~iju, tu`ni {to ne mogu da ih kupe. (9:92) Kako su se muslimani natjecali u tro{enju imetka i davanju zekata za borbu, u isto vrijeme Osman bin Affan bio je spreman da putuje u [am s dvjesta natovarenih i dobro opremljenih deva i dvjesta oka srebra. On do|e kod Resulullaha, a.s., i pokloni mu sve to, a zatim dade jo{ stotinu deva s cijelom opremom i hiljadu dinara, koje istrese Resulullahu, a.s., u krilo. Resulullah ih je preturao po krilu govore}i: “Osmanu ne}e od danas ni{ta

Zape~a}eni d`enetski napitak 395

nauditi, ma {ta uradio.” 683 Poslije toga Osman, r.a., donese jo{, pa jo{ od svog imetka. Njegov poklon (sadaka, zekat) dostigao je broj od devet stotina deva i stotinu konja, osim novca. Utom do|e Abdurrahman ibn Avf s dvjesta oka srebra. Ebu - Bekr dade sav imetak za tu bitku i ne ostavi svojoj porodici ni{ta vi{e osim Allaha, d`.{., i Resulullaha, a.s. Vrijednost njegovog imetka bila je ~etiri hiljade drahmi. Ebu - Bekr, r.a., bio je ujedno i prvi ~ovjek koji je dao svoj prilog borbi. Omer, r.a., dade pola svog imetka. Abbas donese veoma mnogo od onoga {to je imao. Zatim do|o{e: Talha i Sa’d ibn Ubadet, te Muhammed ibn Meslema, i svi doneso{e dosta. Asim bin Adij donese devedeset (viskova) - mjera datula. Ljudi su se smjenjivali, jedan za drugim donosili su koliko je ko imao i mogao. Bilo je i onih koji su darovali pregr{t ili dvije hurmi jer nisu imali vi{e od toga. @ene su skidale sa sebe ogrlice, narukvice, min|u{e i prstenje, onoliko koliko je koja mogla. Niko nije stisnuo {ake i niko nije {krtario svojim imetkom, osim licemjera. “One koji vjernike ogovaraju zato {to zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju - Allah }e kazniti za izrugivanje njihovo i njih ~eka patnja nesnosna.” (9:79).

ISLAMSKA VOJSKA KRE]E NA TEBUK
Nakon {to se muslimanska vojska dobro opremi, Resulullah, a.s., postavi u Medini Muhammed bin Meslemu - ensariju za zamjenika, dok se ne vrati iz bitke. Neki misle da je u Medini ostavio za zamjenika Sebba’a bin Urfetata. Kao staratelja svojoj porodici postavio je Aliju bin Ebi - Taliba, r.a., i naredi mu da boravi kod njih. Aliji, r.a., po~e{e prigovarati licemjeri, te on susti`e Resulullaha, a.s., koji mu ponovo naredi da se vrati u Medinu, i re~e mu: “A zar nisi zadovoljan da bude{ prema meni, kao {to je bio Harun u odnosu na Musaa, samo {to poslije mene nema vi{e poslanika.” Resulullah, a.s., je s vojskom krenuo na sjever, put Tebuka. Vojska je bila ogromna. Brojala je trideset hiljada boraca. Nikada do tada nisu krenuli nigdje u boj u ve}em broju. Ipak, i pored velikih priprema koje su obavljane za put, tolika vojska nije imala dovoljno opreme. Na jednoj devi smjenjivalo se osamnaest ljudi. Neki su se usput hranili li{}em s drve}a, pa su im usne natekle, te su bili prinu|eni da kolju deve i pored malog broja za jahanje. Pili su vodu iz njihovih grba i tako odr`avali `ivot. Stoga se ova muslimanska vojska nazivala D`ej{ul - ‘Usre - “Siroma{na vojska”. Muslimanska vojska pro{la je na svom putu za Tebuk pokraj El - Hid`ra, domovine izumrlog naroda “Semud”, koji je stijene u dolini Vadi - l - Kura klesao. Vojska je na svom putu pila vodu iz devinih grba~a 684, pa kad ugleda{e dolinu, u kojoj ima vode, ljudi se obradova{e,

396

Zape~a}eni d`enetski napitak

ali im Resulullah, a.s., re~e: “Ne pijte vodu iz ovih bunara, i ne uzimajte tom vodom abdest za namaz. Ako ste tom vodom zamijesili hranu, dajte je devama i ne jedite ni{ta od toga.” A naredi im da se napiju vode iz bunara na kojem se povremeno napajala deva Saliha Pejgambera, a.s. Buharija i Muslim navode u hadisu Ibn - Omera da je rekao: “Kad je Resulullah, a.s., prolazio pokraj El - Hid`ra upozorio je muslimane rije~ima: ‘Ne ulazite u naselje onih, koji su sebe upropastili, da vas ne sna|e ono {to je njih zadesilo. A ako u|ete, za`alit }ete.’” Resulullah, a.s., umota glavu i pretr~a ovu dolinu na svojoj jahalici. 685 @e| je bivala sve ja~a. Put je bio dug i iscrpljuju}i.Vojska se po`ali Resulullahu, a.s., a on zamoli Allaha, d`.{., pa On posla ki{u. Vojska se napi, rashladi i opskrbi za put. Kad se Resulullah, a.s., pribli`i Tebuku, re~e: “Sutra }ete, ako Allah da, sti}i na vodu Tebuka. Na tu vodu ne}ete sti}i prije nego {to Sunce malo odsko~i (Duha). Ako neko do|e prije, neka se ne doti~e vode dok ja ne do|em.” Muaz, r.a., pripovijeda: “Kad smo stigli do vode ve} su nas dva ~ovjeka pretekla. Izvor je gotovo bio presu{io. Resulullah, a.s., upita ih: “Da li ste dohvatili i{ta od ove vode?” Oni odgovori{e: “Da.” On im tada ne{to re~e. Resulullah, a.s., potom se umi i opra ruke, pa opet ponovi crpljenje, a onda voda obilato pote~e i ljudi se napi{e. Resulullah, a.s., potom re~e: “Ubrzo }e{, o Muaze, ako po`ivi{, ovdje gledati plodne vrtove...” 686 Na putu za Tebuk, ili na samom Tebuku, ovisno kako koje predanje prenosi, Resulullah, a.s., rekao je: “Ve~eras }e zapuhati jak vjetar. Neka se ne di`e niko od vas. Ko ima devu, neka je dobro prive`e.” I zaista, zapuha jak vjetar, a jedan od ljudi ustade i vjetar ga odnese. Njegovo tijelo na|eno je na brdu Tajju. 687 Resulullah, a.s., je na putu uvijek spajao klanjanje podne - namaza s ikindija - namazom, u vrijeme ikindije ili podneva, a tako|er i ak{am s jacijom u vrijeme ak{ama ili jacije.

MUSLIMANSKA VOJSKA NA TEBUKU
Muslimanska vojska stigla je na Tebuk i tu se ulogorila, spremna da do~eka neprijatelja. Resulullah, a.s., ustao je da odr`i govor vojsci. Taj veoma sa`et i slikovit govor obuhva}ao je sve {to je trebalo re}i u tom momentu. Govorio je o vrednotama ovoga i onoga svijeta, upozorio je i opomenuo. Zaprijetio je i obradovao ih. Sve u svemu, podigao im je borbeni duh, dao im podstreka. Ukazao im je da se sve njihove patnje, oskudica, glad i `e|, koje su pretrpjeli na putu, ubrajaju u dobro~instvo. [to se ti~e Bizantinaca i njihovih vladara, ~im su ~uli za dolazak Resulullaha, a.s., s ogromnom vojskom, obuzeo ih je silan strah. Nisu se smjeli usuditi na pokret i susret s njim. Razi|o{e se i raspusti{e vojsku unutar svojih granica. To je bila, po muslimane, daleko bolja

Zape~a}eni d`enetski napitak 397

vijest nego {to su o~ekivali. Ta vijest djelovala je i na pove}anje ugleda i ~asti muslimanske vojske van granica Arabije, kao i unutar same zemlje. Muslimani steko{e veliku vojnu prednost i veliki vojni uspjeh, do kojeg mo`da ne bi do{li da je izbio oru`ani sukob dviju strana. Kad je okon~an problem Tebuka, kod Resulullaha, a.s., do|e Juhannet bin Ru’bet, velikodostojnik lle, pa se izmiri s Resulullahom, a.s., i pristade da dadne d`izju. Tako|er do|o{e stanovnici D`erbe i Ezruha, te i oni dado{e d`izju. Resulullah, a.s., napisa im pisma kojima im garantira primirje. Velikodostojnik lle napisa: “Bismillahir - rahmanir - rahim To je garancija od Allaha i Muhammeda, Pejgambera i Allahovog Poslanika, Juhanetu bin Ru’betu i stanovnicima lle. Slobodni su da se kre}u kopnom i morem. Oni imaju ugovor od Allaha i Muhammeda - poslanika, kao i oni koji su s njima od stanovnika [ama i stanovnika obale Crvenog mora. Ko od njih izazove kr{enje ugovora, i on i imetak podlije`u odmazdi. Bit }e dobro onima koji se dr`e ugovora. Niko ne smije zabraniti vodu drugome, a niti put, bilo kopnom ili morem.” Resulullah, a.s., otposla Halida bin el - Velida kod Ukejdira, poglavara Devemetul D`endela, s ~etiri stotine i dvadeset konjanika. Resulullah, a.s., re~e Halidu: “Zate}i }e{ ga, kako lovi divlja goveda.” Halid ode, pa kad bi blizu njegove zemlje, pred njega iza|e gove~e koje se uputi vratima Ukejdirovog dvorca. Rogovima je strugalo po vratima. Ukejdir iza|e da ga ulovi. Vani je bila mjese~ina. Halid uhvati Ukejdira na prevaru i odvede ga pred Resulullaha, a.s. Resulullah, a.s., pokloni mu `ivot i uspostavi s njim primirje, pod uvjetom da dade hiljadu deva, osamsto grla (stoke), ~etirsto oklopa, ~etiri stotine kopalja, i odredi mu d`izju. Postavi ga zajedno s Juhanetom da upravlja Devmetom, Tebukom, llom i Tejmom. Arapska plemena koja su radila za interes Bizanta, shvatila su i bila kona~no ubije|ena, da je pro{lo vrijeme kada su se mogla osloniti na svoje velikodostojnike Bizanta, pa se okrenu{e prema muslimanima. Tim putem pro{iri{e se granice islamske dr`ave, koje su sada direktno grani~ile s Bizantijom. Bizantijski namjesnici mogli su o~ekivati svoju skoru propast.

398

Zape~a}eni d`enetski napitak

POVRATAK U MEDINU
Muslimanska vojska vratila se u Medinu slavljeni~ki i pobjedni~ki raspolo`ena. Nisu imali na putu nikakvih neugodnosti, a Allah, d`.{., za{titio ih je od borbe. U blizini Akabe, na putu za Medinu, dvanaest licemjera poku{a{e da ubiju Resulullaha, a.s. Resulullah, a.s., prolazio je Akabom na devi, a Ammar i Huzejfe bin Jeman i{li su pokraj njega i vodili devu za uzde. Muslimani su kora~ali dolinom, svako sa svojim mislima. Ti munafici (licemjeri) iskoristi{e trenutke njihove opu{tenosti, pa se privuko{e Resulullahu, a.s. On ~u iza sebe neke glasove. Kad se okrenuo, vidio je da su ga uhodili. Posla Huzejfeta da udari njihove deve po vratu kukom koju je imao uza se. Allah, d`.{., prestra{i ih, pa pobjego{e do svoje licemjerne dru`ine. Resulullah, a.s., saop}i njihova imena, kao i njihovu namjeru koju su htjeli provesti u djelo. Allah je Poslanika obavijestio, a Huzejfe je znao za taj doga|aj, pa je dobio nadimak, “Vlasnik Poslanikove tajne”. O tom doga|aju Allah, d`.{., ka`e u Kur’anu: “Htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli.” (9:74:) Kada je Resulullah,a.s., ugledao iz daleka obrise Medine, re~e: “To je zemlja, ovo je Uhud, planina koja nas voli i koju mi volimo.” Svijet u Medini saznade za dolazak Resulullaha, a.s. @ene i djeca iza|o{e da do~ekaju muslimansku vojsku srda~no i veselo. 688 Pjevali su istu pjesmu kao kada je Resulullah, a.s., prvi puta dolazio u Medinu. “Mladi mjesec nas obasja od senijetu - l - Vedai...” Resulullah, a.s., krenuo je na Tebuk u mjesecu red`epu, a vratio se u ramazanu. Na putu, i na Tebuku, proveo je pedeset dana, od toga dvadeset na Tebuku, a ostalo na putu u odlasku i povratku. To je ujedno bila, i posljednja bitka u kojoj je u~estvovao Resulullah, a.s.

KO IZ MEDINE NIJE I[AO NA TEBUK?
Pohod na Tebuk imao je, zbog svoje specifi~nosti, i poseban status kod Uzvi{enog Allaha, d`.{., koji su dobili vjernici za razliku od drugih. Allah, d`.{., je stoga bio uporan u ovakvim situacijama, pa ka`e: “Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti.” (3:179) Svako ko je bio iskreni vjernik, krenuo je u ovu bitku. Odustajanje i neu~estvovanje u toj bitki zna~ilo je vrhunac licemjera (nifaka). Kad bi se u Medini saznalo da neko ne}e i}i na Tebuk, saop}ili bi njegovo ime Resulullahu, a.s., a on bi rekao: “Pustite ga, ako u njemu ima

Zape~a}eni d`enetski napitak 399

nekog dobra (hajra), Allah }e ga priklju~iti vama, a ako je druga~ije, onda vas je Allah sa~uvao njegovog dru{tva.” U Medini su nakon toga ostali muslimani koji su imali opravdan razlog, a i oni licemjeri koji su lagali Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, a.s. Ti licemjeri tra`ili su da ostanu jer su izmislili la`ni razlog, a bilo je i onih koji su ostali, a da nisu ni dozvolu od Resulullaha, a.s., tra`ili. Istina, bila su i tri vjernika, prava, iskrena, koji su ostali u Medini bez nekog opravdanog razloga. Njih je Allah, d`.{., stavio na ku{nju, a nakon toga oprostio im je. Kad je Resulullah, a.s., u{ao u Medinu, prvo je oti{ao u mesd`id i tu klanjao dva rekata. Zatim je sjeo me|u ljude, a licemjeri, njih ne{to preko osamdeset ljudi 689 do|o{e da se ispri~aju s razli~itim vrstama opravdanja, neprestano se zaklinju}i da nisu zbog ovoga ili onoga mogli krenuti. Resulullah, a.s., primi njihovo javno izvinjenje, prihvati i oprosti im, a Allahu je prepustio ono {to je u njihovim srcima. Ko su trojica vjernika, iskrenih i pravih, a ostali su u Medini? U Medini ostado{e Ka’b bin Malik, Meraret bin er - Rebia i Hilal bin Umejje. Oni su priznali Resulullahu, a.s., istinu. Me|utim, njima Resulullah, a.s., nije oprostio, ve} naredi ashabima da prekinu svaku komunikaciju s njima. Oni su odjednom postali izolirani. Ljudi su se prema njima ponijeli tako da su postali kao nepoznati stranci. Postali su i sami sebi nepodno{ljivi. Izolacija je dostigla vrhunac, kada je nakon ~etrdeset dana samo}e ljudima nare|eno da se moraju odvojiti od svojih `ena. To je trajalo jo{ novih deset dana, tako da je punih pedeset dana trajala njihova izolacija. 690 Tada Allah, d`.{., objavi njihovo pokajanje. Uzvi{eni ka`e: “A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u du{ama njihovim, i kad su uvidjeli da nema uto~i{ta mimo Allaha, nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubudu}e kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.” (9:118). Po objavi ovog ajeta, obradova{e se muslimani, a obradova{e se i ova trojica rado{}u, koja se ni sa ~ime ne mo`e uporediti, pa su pored svoje radosti i druge obradovali tom vije{}u, i to se moglo smatrati dobrim predznakom za njihovu dalju sudbinu. To je za njih bio najsretniji dan u njihovom `ivotu. Za one koji su imali opravdan razlog, pa su ostali u Medini, Allah, d`.{., je rekao: “Ne}e se ogrije{iti nemo}ni i bolesni, i oni koji ne mogu da na|u sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se i{ta prigovara onima koji ~ine dobra djela - a Allah pra{ta i samilostan je - ni onima kojima si rekao kad su ti do{li da im da{ `ivotinje za jahanje: “Ne mogu na}i za vas `ivotinje za jahanje”, pa su se vratili suznih o~iju, tu`ni {to ne mogu da ih kupe.” (9:91,92.) Za ovakve je Resulullah, a.s., rekao kada je napu{tao Medinu: “U Medini ima ljudi koji

400

Zape~a}eni d`enetski napitak

nisu mogli putovati s vama, a vi niste ni jednu dolinu pre{li, a da oni nisu bili s vama. Oni su ostali, opravdano sprije~eni.” Ljudi upita{e: “Jesu li oni, o Allahov Poslani~e, u Medini?” On odgovori: “Da, oni su u Medini.”

REZULTATI POHODA NA TEBUK
Ta bitka ostavila je veli~anstven dojam na raspolo`enje muslimana i na njihovo utemeljenje i sigurnost na tlu Arabijskog poluotoka. Ljudi su postali svjesni da ni jedna ideja na svijetu tog doba, nema mogu}nosti da sa`ivi s Arapima, osim islamske. Muslimani postado{e jaki i sna`ni. Sve nade i `elje predislamskih manjina i idolopoklonika i licemjera padale su u prah, iako su ih vezivale za Bizantiju i od njih o~ekivali spasenje. Nakon pohoda smiri{e se i te nepokorne manjine i pokori{e se stvarnosti iz koje nisu imali drugog izlaza. Munaficima (licemjerima - petokolona{ima) ne preostade ni{ta drugo do da imaju blag i prijateljski odnos s muslimanima. Allah, d`.{., naredi da se pritisak na licemjere poja~a do te mjere, da se od njih ne smije primati zekat, ne smiji se blagosiljati, ne smije se za njih tra`iti oprost od Allaha, d`.{., niti im se smije klanjati d`enaza. Naredi da se sru{i njihovo otrovno gnijezdo u kome su kovane zavjere, a koje su sagradili pod imenom “mesd`id”. Allah, d`.{., razotkri i totalno razgoliti sva njihova djelovanja. Vi{e u njihovom znanju nije ostalo ni{ta nepoznato. Tako ih je Kur’an definirao, da je svim stanovnicima Medine bilo jasno o kojim se to imenima i osobama radi. Ovaj pohod ostavio je veliki utisak na delegacije i deputacije koje su po~ele dolaziti Resulullahu, a.s., prije oslobo|enja Meke, a poslije nje se to intenziviralo, da bi sada do`ivjelo kulminaciju.
691

KUR’AN O POHODU NA TEBUK
Veliki broj ajeta iz sure “Beraat” ili “Et - tevba” sadr`i tematiku bitke. Neki su objavljeni prije pohoda, neki u toku putovanja, a neki ajeti nakon povratka s Tebuka u Medinu. Ajeti sadr`e i razotkrivanje munafika, vrijednost mud`ahida - boraca, i onih koji su privr`eni i odani Resulullahu, a.s., zatim primanje pokajanja iskrenih vjernika, onih koji su oti{li na pohod, i onih koji su ostali u Medini, i sli~no tome.

Zape~a}eni d`enetski napitak 401

NEKI ZNA^AJNI DOGA\AJI U TOJ GODINI (9. G. H.)
U ovoj godini desi{e se neka zbivanja od velikog zna~aja za historiju: 1. Nakon povratka Resulullaha, a.s., s Tebuka me|usobno su prizivali prokletstvo Uvejmir el - Ad`lani i njegova `ena (jer je Uvejmir optu`io svoju `enu za blud, a nije imao svjedoka). 2. Kamenovana je i ubijena `ena El - Gamidijka, nakon {to je priznala po~injeni blud. Kazna je izvr{ena nakon {to je odbila dijete od dojenja. 3. Umro je Ned`a{ija Ashamet, kralj Abesinije, pa je Resulullah, a.s., njemu klanjao d`enazu “lil - gaibi”, u odsutnosti mejta. 4. Umrla je Ummu Kulsum, k}er Resulullaha, a.s., ~ija smrt je veoma ra`alostila Poslanika, a.s. On re~e Osmanu, r.a.: “Da imam tre}u k}er, udao bih je za tebe.” 5. Umro je vo|a licemjera, Abdullah bin Ubejj bin Selul, nakon povratka Resulullaha, a.s., s Tebuka u Medinu. Resulullah, a.s., oprosti mu i klanja mu d`enazu i pored Omerovog, r.a., protivljenja. Kur’an, nakon toga potvrdi stav Omera, r.a.

EBU - BEKROV, R.A., ODLAZAK NA HAD@
U zul - kadetu ili zul - hid`etu iste 9. g. H. poslao je Resulullah, a.s., Ebu - Bekra es Siddika, r.a., na had`, da bude vodi~ muslimanima u obavljanju had`skih obreda. Zatim je objavljen po~etak sure “El - Bera’a” uporedo s poni{tenjem i odricanjem od ugovora. Resulullah, a.s., posla Aliju bin Ebi - Taliba, r.a., da umjesto njega obznani ovu Objavu na dan `rtve Kurban - bajrama. Resulullah, a.s., uradi to prema dotada{njim obi~ajima Arapa iz predislamskog perioda, da se jasno zna {ta je s ugovorima. Alija bin Ebi - Talib, r.a., pohita za Ebu - Bekrom, r.a., i susti`e ga na Urd`u, ili na Dad`inanu. Kad Ebu - Bekr, r.a., ugleda Aliju, r.a., zapita ga: “Da li dolazi{ kao naredbodavac ili ti je nare|eno da do|e{?” Alija, r.a., odgovori: “Ne kao naredbodavac, ve} mi je nare|eno da krenem.” Put su nastavili zajedno. Ebu - Bekr, r.a., predvodio je had`ske obrede muslimanima do dana klanja `rtve. Na taj dan, pri dan Kurban - bajrama, Alija bin Ebi - Talib, r.a., ustade kod “d`emreta”

402

Zape~a}eni d`enetski napitak

(mjesto gdje se simboli~no bacaju kamen~i}i na {ejtana) i obznani ljudima naredbu kojom ga je zadu`io Resulullah, a.s. Odredio je rok svakom plemenu, u~esniku u ugovoru, da se mo`e sigurno vratiti ku}i s had`a. Rok je bio ograni~en na ~etiri mjeseca za njih, a tako|er ~etiri mjeseca i za one koji nisu u~esnici ugovora. A za one koji su pod ugovorom, a nisu nanijeli muslimanima nikakvu {tetu ili zlo i nisu nikoga pomagali u neprijateljstvu protiv muslimana, ostavio je rok koji je dogovoren s Resulullahom, a.s. Ebu - Bekr, r.a., razasla telale me|u ljude da im obznane: “Poslije ove godine na had` ne}e dolaziti nevjernici i niko oko Kabe tavaf ne smije ~initi neojeven (kao {to su Arapi to znali goli obavljati).” Ovaj poziv bio je ne{to kao najava zavr{etka idolopokloni~kog vjerovanja i na~in `ivota na arabijskom tlu. To je ujedno zna~ilo da se mnogobo{tvo ne}e vi{e nanovo javljati, a ni staro vra}ati nakon ove godine. 692

OP]I POGLED NA BITKE
Ako pogledamo unazad i razmislimo o pohodima, bitkama i ratovima u Resulullahovo, a.s., doba, ne}emo mo}i ni mi, a ni oni koji analiziraju poziciju, u~inak i pozadinu ratova, a da ne ka`emo: “Zaista je Resulullah, a.s., bio najve}i vojskovo|a toga doba. Bio je najpametniji i najsvjesniji junak tog doba. Uvijek je bio hrabar i trezven. Bio je izuzetan talenat na tom polju, kao {to je bio najve}i od svih poslanika u svom poslanstvu i Objavi. Svaku od bitaka planirao je i vodio na specifi~an na~in i s posebnom ratnom vje{tinom. Stoga ni jedna bitka nije propala zbog nedostatka njegove mudrosti, ili vojni~ke nebri`ljivosti, ili pak zbog neutvr|ivanja strate{kih polo`aja.” Znao je odabrati uvijek najbolja i najsigurnija mjesta za prve borbene linije. Znao je izabrati najbolju taktiku i metod ratovanja s neprijateljem. Svaki put bi potvrdio da ima poseban metod i na~in ratovanja, kakav do tada nije poznavao ni jedan vojskovo|a velikih svjetskih sila. Ono {to se desilo na Uhudu i Hunejnu bio je samo trenutak slabosti u redovima njegove vojske, ili ponekad zbog nepridr`avanja njegovih naredbi, mudrih poteza i planova, {to je za njih bila stroga du`nost s vojnog stanovi{ta. Njegova vojna sposobnost do{la je do izra`aja upravo u ovim dvjema bitkama. Tokom poraza muslimana, Resulullah, a.s., svojom je mudro{}u uspio izvu}i vojsku i poremetiti neprijatelju zacrtane ciljeve, kao {to je bilo na Uhudu. Na Hunejnu promijenio je tok ratovanja, tako da se poraz pretvorio u pobjedu, iako su ovakve situacije veoma te{ke i ve}ina vojskovo|a bi u njima mislila samo na koji na~in da se izvu~e i spasi goli `ivot.

Zape~a}eni d`enetski napitak 403

Spomenute konstatacije bile su sa ~isto vojno strate{kog aspekta, a s drugih aspekata Resulullah, a.s., uspio je za historijski veoma kratko vrijeme osigurati mir i sigurnost narodima Arabije. Uga{ena je vatra nevjerovanja i zablude. Zga`ena je `aoka neprijateljstva u borbi izme|u islama i idolopoklonstva i otvoreni putevi primirja. Putevi za {irenje islamskog u~enja bili su slobodni. Resulullah, a.s., je kona~no saznao i za one, navodno odane prijatelje, koji su skrivali u svom srcu licemjerje i gajili obmanu i izdaju. Iz bitaka i ratova izrasla je jedna velika skupina vojnih zapovjednika, koji su kasnije imali sukobe na rati{tu Iraka i [ama s Bizantijom i Perzijom. Oni su svojom taktikom ratovanja i preciznim vo|enjem borbe nadma{ili do tada slavne vojskovo|e velikih sila, tako da su ih uspjeli prognati s njihove zemlje i iz njihovih domova. Natjerali su ih da napuste svoja imanja, vrtove i izvore, i njive zasijane, i dvorove divne, i zadovoljstva koja su u radosti pro`ivljavali. Resulullah, a.s., putem tih bitaka uspio je da osigura muslimanima zemlju, stanovanje, zanimanje i posao, i time je rije{io problem mnogih prognanih muslimana, koji nisu imali ni ku}e ni ku}i{ta. Naoru`ao je vojsku svim vrstama tada postoje}eg oru`ja i osigurao im izdr`avanje. Do svega toga do{ao je Resulullah, a.s., a da nije upotrijebio ni atom nasilja, tiranije i ugnjetavanja ljudi. Uveliko su se promijenili ciljevi i te`nje zbog kojih se do tada u predislamskom dobu, raspirivao ratni plamen. Dok su ratovi bili sinonim za plja~ku, otima~inu, kra|u, ubijanje, paljenje, nasilje, nepravdu, neprijateljstvo, krvnu osvetu, pot~injenost slabijeg, ru{enje ku}a, sela i gradova, sramo}enje `enskih vrijednosti, upropa{tavanje `ena i potomstva, besposlicu i razvrat na zemlji, ratovi u periodu islama dobili su sasvim drugi smisao, smisao borbe na Allahovom putu za plemenite ciljeve, uzvi{ene i pohvalne te`nje u kojima se po{tuje ~ovjek kao dio dru{tva, u svakom dobu i na svakome mjestu. Rat je postao d`ihad za spasavanje ~ovjeka od poretka nasilja i neprijateljstva, do stvaranja poretka pravde i pravi~nosti. Trebalo je iskorijeniti obi~aj da ja~i tla~i slabijega, jer treba da bude obrnuto, i ja~i da postane slabiji nakon {to mu se oduzme dio te mo}i. Rat je postao d`ihad za spas svih onih slabih, `ena i djeca, koji izgovaraju molbu Allahu, d`.{.: “Gospodaru na{, izbavi nas iz ovoga grada, ~iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi za{titnika, i Ti nam daj onoga ko }e nam pomo}i.” D`ihad je postao ~i{}enje Allahove zemlje od nasilja, izdaje, grijeha i tiranije, a radi stvaranja sigurnosti, mira, milosti, pa`nje, prijateljstva i ~ovje~nosti. Islam je propisao za vo|enje ratova ~asna pravila, kojih su se morali pridr`avati i vojska i njena komanda, te nisu smjeli ni u kojoj situaciji iza}i iz okvira tih pravila. Sulejman bin Burejde pripovijeda da je njegov otac pri~ao: “Resulullah, a.s., prilikom postavljanja nekog zapovjednika vojsci, davao je preporuku da na prvom mjestu bude bogobojazan on, a potom i oni koji su s njim, te da ~ini dobro. Zatim bi mu rekao: “Borite se u ime Allaha i na Allahovom putu. Ubijajte one koji ne vjeruju Allaha. Borite se, ali ne pretjerujte,

404

Zape~a}eni d`enetski napitak

ne varajte i ne ~inite nasilje, ne unaka`avajte druge i ne ubijajte malu djecu.” (hadis). Resulullah, a.s., nare|ivao je olak{avanje situacije, pa ka`e: “Olak{ajte, a nemojte ote`avati, zbijajte redove, a nemojte ih razjedinjavati.” 693 Resulullah, a.s., naredio je da se ne vode bitke po no}i, da ne bi neprijatelj bio iznena|en dok je na spavanju. Najstro`e je zabranio spaljivanje ljudi, ubijanje onih koji imaju jemstvo, garanciju, ubijanje `ena i njihovo fizi~ko maltretiranje. Zabranio je otima~inu. Resulullah, a.s., ka`e: “Oteto nije dozvoljeno, kao ni mrtvo.” Zabranio je nasilje nad `enama i potomstvom. Zabranio je sje~u {uma i stabala, osim u velikoj nu`di i ako nema drugog izlaza. Resulullah, a.s., pri osloba|anju Meke ka`e: “Ne i`ivljavajte se nad ranjenicima i ne slijedite one koji bje`e. Ne ubijajte zarobljemike. Slijedite tradiciju da ne ubijate putnika.” Strogo je zabranjeno ubijanje onih s kojima su potpisani ugovori o primirju pa ka`e: “Ko ubije potpisnika ugovora, ne}e primirisati D`enneta (ne}e u}i u D`ennet), a njegov miris se mo`e osjetiti na vremenskoj udaljenosti od ~etrdeset godina.” Bilo je, dakle, takvih plemenitih propisa koji su o~istili metod ratovanja od prljavih predislamskih obi~aja, da bi ratovanje dobilo smisao svetosti. 694

MASOVNO PRELA@ENJE NA ISLAM
Pohod za oslobo|enje Meke, od nevjerstva i idolatrije bio je od `ivotnog zna~aja za muslimane. Tim pohodom je kona~no zadan udarac mnogobo{tvu. Osloba|anjem Meke Arapima se otvorio vidik u raspoznavanju prave vjere i prave istine od neistine. Nestalo je kod njih sumnje i oni pohrli{e u islam. Amr bin Selema pri~a doga|aj prije njegovog prihva}anja islama: “Stajali smo kraj javnog bunara. Pokraj nas su prolazili putnici u grupama. Znali smo upitati: ‘Kuda ide ovoliki svijet? Ko je ovaj ~ovjek?’ - to jest Resulullah, a.s. Oni su odgovarali: ‘On smatra da je Allahov Poslanik, da mu Allah Objavu {alje. Da mu objavljuje to i to.’ Ja sam zapamtio te rije~i. One kao da su se utisnule u moje grudi.” Arapi su osloba|anje Meke smatrali razlogom za svoj prelazak na islam. Govorili su za Poslanika, a.s.: “Pustite i njega i njegov narod (Kurej{ije). Kad bi on pobijedio njih, onda bi bio pravi Poslanik.” Pa kad se dogodilo oslobo|enje Meke, pohrli svako pleme u islam. “Pohrli i moj otac i moj narod u Meku kod Resula. Kad se vrati ku}i, moj otac re~e: ‘Dolazim vam, tako mi Allaha, izravno od Allahovog Poslanika, a.s., i to pravog!’ On nam je rekao: ‘Klanjajte taj namaz u to vrijeme, a taj namaz u to vrijeme. A kada prispije vrijeme za namaz, neka neko od vas prou~i ezan, a onaj koji zna najvi{e Kur’ana napamet, neka bude imam!’” (hadis) 695 Ovaj hadisi {erif nam ukazuje koliki je i dokle bio utjecaj osloba|anja Meke na obrt situacije, uzdizanje islama i odre|ivanje statusa Arapa i njihovog predavanja islamskom u~enju. To se itekako potvrdilo nakon Bitke na Tebuku, kada se u Medinu upu}uju delegacije i delegacije, neprestano, cijele dvije godine (devete i desete), a ljudi u skupinama primaju Allahovu vjeru. Stoga, imamo islamsku vojsku koja s deset hiljada boraca ide u oslobo|enje Meke, a na Tebuk ide s trideset hiljada boraca. Za nepunu godinu dana od pohoda na Meku, kre}e na “Oprosni had`” (sto hiljada, ili sto ~etrdeset i ~etiri hiljade ljudi), okru`uju}i Resulullaha, a.s., u~e}i “telbiju i tekbir, tesbih i tevhid.” Glasovi su odzvanjali zemljom i dizali se u nebeska prostranstva, nose}i sa sobom ustreptala osje}anja ljudi.

406

Zape~a}eni d`enetski napitak

DELEGACIJE
Islamski histori~ari navode broj od oko sedamdeset delegacija koje su do{le kod Resulullaha, a.s., da prime islam. Nama je nemogu}e o svim tim delegacijama pri~ati pojedina~no, ali }emo re}i uop}eno, o njihovom zna~aju za historiju. ^itaocima, radi informacije, stavljamo na znanje da je zvani~ni dolazak ~itavih plemena da prime islam po~eo poslije osloba|anja Meke, iako ih je bilo i prije toga doga|aja. 1. Delegacija Abdul - Kajsa je u dva navrata dolazila kod Resulullaha, a.s. Prva je bila pete godine po hid`ri. Jedan trgovac iz tog plemena, po imenu Munkiz bin Hajjan krenuo je u Medinu svojim poslom. Kad je saznao za Resulullaha, a.s., i upoznao islam, i sam ga je primio. U svoje pleme vratio se s Resulullahovim, a.s., pismom u kojem ih poziva da prihvate Allahovu vjeru i oni to u~ini{e. U svetom mjesecu je kod Resulullaha, a.s., do{lo trinaest ili ~etrnaest njihovih ljudi da nau~e {ta je islam, a {ta iman, {ta je dozvoljeno, a {ta zabranjeno. Za najstarijeg od njih El - E{d`a el - Asrija, Resulullah, a.s., rekao je obra}aju}i mu se: “Ti posjeduje{ dva svojstva koja voli Allah, d`.{.: blagost i upornost.” Druga delegacija do{la je devete godine, ili “godine delegacija”, i brojala je ~etrdeset ljudi. Me|u njima je bio El - D`arud bin el - Alai el - Abdi, koji je bio kr{}anin, a kada je primio islam bio je dobar vjernik. 696 2. Delegacija “Dusa” je po~etkom sedme godine hid`retske do{la u Medinu, a Resulullah, a.s., je tada bio u Hajberu. Ranije smo govorili o islamu Et - Tufejla bin Amra ed - Dusije. On je primio islam prije hid`re, kada je Resulullah, a.s., bio u Meki. Vratio se u svoje pleme i nekoliko godina pozivao svoje suplemenike, koji su stalno odlagali prihva}anje islama. On je izgubio strpljenje s njima i vratio se nazad kod Resulullaha, a.s., i zatra`io od njega da moli Allaha za njegov narod Dusa. Tom prilikom Resulullah, a.s., molio je: “Gospodaru moj, uputi narod Dusa.” Nakon toga oni su prihvatili islam, pa je Et - Tufejl do{ao u Medinu sa sedamdeset ili osamdeset porodica. Kad je saznao da je Resulullah, a.s., u Hajberu, oti{li su za njim u Hajber. 3. Delegat .erveta, benu Amra el - D`ezzamije do{ao je u Medinu da obavijesti Resulullaha, a.s., da je .ervet primio islam. .ervet je bio arapski vojskovo|a i namjesnik pod vizantijskom vla{}u. Kad je uvidio hrabrost muslimana i njihovu privr`enost borbi - d`ihadu, primio je islam. Resulullah, a.s., mu je po delegatu poslao na poklon bijelu mazgu.

Zape~a}eni d`enetski napitak 407

Kad su Bizantijci saznali da je .ervet primio islam, uhapsili su ga i postavili pred njega ultimatum; ili odmetni{tvo od islama ili smrt. .ervet je izabrao smrt. Oni su ga razapeli na krst u Palestini kraj izvora “Afra” i odsjekli mu glavu. 697 4. Delegacija “Suda” do{la je u Medinu nakon povratka Resulullaha, a.s., iz El - D`’arana, 8. g. H. To se desilo kada je Resulullah, a.s., pripremio ~etiri stotine muslimana s namjerom da prodru u podru~je Jemena gdje je `ivio Suda’i. I dok se vojska utvr|ivala na po~etku Jemenskog kanala, Zijada bin el - Haris es - Sudai otputova u Medinu kod Resulullaha i re~e mu: “Do{ao sam delegiran od svog naroda. Vrati svoju vojsku s kanala, tvoji smo i ja i moj narod.” Resulullah, a.s., to u~ini, a Es - Sudai vrati se u Jemen i prisili svoje ljude da odu Resulullahu, a.s. Petnaest njegovih delegata stiglo je u Medinu i dalo prisegu na vjernost Resulullahu, a.s. Nakon toga su se vratili u svoj kraj i pozivali narod u islam. Islam se brzo pro{irio me|u njima, tako da je stotinu Sudaija bilo u pratnji Resulullaha, a.s., na “Oprosnom had`u”. 5. Dolazak Ka’ba bin Zuhejra bin Ebi - Selma, predstavnika najuglednijih arapskih pjesnika predislamskog doba. Ka’b je u ranijim svojim pjesmama napadao Resulullaha, a.s., i islam. Kad se Resulullah, a.s., vratio s Taifa, osme godine po hid`ri, Ka’b je dobio pismo od svoga brata Bed`ira bin Zuhejra, u kojem ga obavje{tava da je Resulullah, a.s., ubio u Meki neke pjesnike koji su ga svojim pjesmama okaljali. Ostali mekanski pjesnici razbje`ali su se na sve strane. Brat mu pi{e: “Ako voli{ svoj `ivot, oti|i kod Resulullaha, a.s., i ispri~aj se. On nije ubio nikoga ko je do{ao s tom namjerom. Ako ne}e{, spasavaj se kako zna{.” Brat mu se vi{e puta obra}ao pismom, pa Ka’b odlu~i da ode u Medinu. U Medini je odsjeo kod nekog D`uhejna. S njim je klanjao u mesd`idu sabah - namaz, pa ga ovaj uputi na Resulullaha, a.s. Ka’b je sjeo pred Reulullaha, a.s., rukovao se s njim, pa re~e: “O Allahov Poslani~e, Ka’b bin Zuhejr do{ao je kao pokajnik i musliman da tra`i od tebe za{titu. Da li bi ti primio od njega ispriku, ako bih ga ja doveo pred tebe?” Resulullah, a.s., odgovori: “Da.” Ka’b tada re~e: “Ja sam Ka’b bin Zuhejr.” Tada sko~i jedan ensarija i zatra`i od Resulullaha, a.s., da ga ubije, a Resulullah, a.s., re~e mu: “Ostavi ga miru. On je do{ao spreman da odbaci svoj raniji na~in `ivota i da se pokaje!” Tada Ka’b, kao talentirani pjesnik, izre~e ~uvenu kasidu koja po~inje ljubavnim stihovima posve}enim dragoj “Suad” iz predislamskog perioda. “Banet Suadu fe kalbi-l-jevme metbulu mutejjemun isruha lem jufde mekbulu...” Prevod: “Ode Suad. Srce moje danas za osvetom vapi. Ko svetinju voljelo je. Zbog nje ne}e biti `rtvovano ni u lance okovano...” U ovoj kasidi nalaze se stihovi u kojima se Ka’b izvinjava Resulullahu, a.s., za svoje ranije pjesme, pa mu upu}uje hvalospjev u kome isti~e Resulullahove, a.s., vrline da oprosti, da bude milostiv i dru`eljubiv. Hvali Kur’ani Kerim, i njegove mudrosti i upute, a kudi govor

408

Zape~a}eni d`enetski napitak

~arobnjaka i vra~eva, i ka`e da on nije lo{ ~ovjek ma {ta oni rekli. Daje obe}anje da }e biti odan i privr`en vjeri i Resulullahu, a.s., kome se zakleo na vjernost. Resulullah, a.s., je u njegovim o~ima vidio svjetlost koja obasjava i koja poput britke indijske sablje sasijeca zlo u korijenu, a dijeli pravdu. Nakon ovog hvalospjeva nastavlja hvaliti muhad`ire - Kurej{ije, jer niko od njih nije Ka’bu lo{u rije~ rekao kada je on do{ao kod Resulullaha, a.s. U kasidi spomenuo je i onog ensariju koji je tra`io dozvolu od Resulullaha, a.s., da ga ubije. Kad je Ka’b primio islam i postao dobar vjernik, pohvalio je ensarije u jednoj kasidi koju je posvetio njima, njihovoj dobroti i gostoljubivosti. 6. Delegacija plemena “Uzre” do{la je kod Resulullaha, a.s., u mjesecu rebiulevelu, devete godine po hid`ri. Bilo ih je 12 ljudi. Me|u njima je bio Hamza bin en - Nu’man. Kad su upitani ko su, njihov govornik re~e: “Mi smo pleme Benu - Uzre, bra}a Kusajja po majci. Mi smo oni koji smo podr`avali i pomagali Kussa, odstranili iz doline Meke plemena Huzaat i Benu - Bekr. Mi imamo mnogo rodbine i ~uvamo rodbinske veze.” Resulullah, a.s., nazva im dobrodo{licu i obradova ih vje{}u o skorom zauzimanju [ama. Zabranio im je da prori~u budu}nost kod vra~a. Zabranio im je da prinose `rtve kipovima, kao {to su to ranije ~inili. Oni primi{e islam, proboravi{e u Medini neko vrijeme i vrati{e se ku}ama. 7. Delegacija “Belijja” do{la je u mjeecu rebiul-evelu, 9. g. H. Primili su islam i bili u Medini tri dana. Njihov poglavar Ebu ed - Dabib zanimao se kod Resulullaha, a.s., da li za gostoprimstvo postoji nagrada? Resulullah, a.s., odgovori mu: “Da, a i svako dobro~instvo koje u~ini{, bilo prema bogatom ili siroma{nom sadaka je.” Zatim je pitao koliko traje gostoprimstvo? Resulullah, a.s., odgovorio je: “Tri dana.” Potom je pitao {ta se ~ini s izgubljenim ovcama kada ih neko prona|e, pa je Resulullah, a.s., odgovorio: “One su tvoje ili tvoga brata ili vuka.” Zatim je upitao za izgubljenu devu, pa je Resulullah, a.s., odgovorio: “[ta ti ima{ s njom? Pusti je neka je na|e njen vlasnik.” 8. Delegacija “Sekif” do{la je u Medinu u mjesecu ramazanu, 9. g. H., nakon povratka Resulullaha, a.s., s Tebuka. Poglavar plemena Sekif, Urvet bin Mesud es - Sekafi sreo se s Resulullahom, a.s., prilikom njegovog povratka iz bitke u Taifu, mjeseca zul-kadeta, 8. g. H., a prije nego je Resulullah, a.s., stigao u Medinu. Urve je primio islam i vratio se u svoje pleme, te po~eo pozivati svoj narod u islam. On je mislio da }e ga oni poslu{ati, jer su ga ina~e kao poglavara slu{ali i voljeli ga vi{e od svoje prvoro|ene djece. Kad ih je pozvao u islam, osuli su na njega ki{u strijela sa svih strana, dok ga nisu ubili. Zatim su nekoliko mjeseci nakon njegove smrti `ivjeli ogovaraju}i se me|usobno. Potom su shvatili da nemaju snage da se bore s Arapima oko sebe koji su priznali Resulullaha, a.s. Oni se obrati{e Abdujalilu s tim prijedlogom, ali ga on odbi. On se pobojao da s njim ne u~ine isto kada se vrati iz Medine kao i s Urvetom, pa

Zape~a}eni d`enetski napitak 409

im re~e: “Ja to ne mogu u~initi dok ne po{aljete sa mnom jo{ nekoliko ljudi.” Pleme posla s njim jo{ dva ~ovjeka, saveznika, i trojicu ljudi iz plemena Benu - Malik. Tako ih je krenulo u Medinu {estero. Me|u njima je bio Osman bin Ebi el - As es - Sekafi, najmla|i me|u njima. Kad su do{li kod Resulullaha, a.s., on im podi`e {ator uz mesd`id da mogu slu{ati Kur’an i gledati kako svijet klanja. Za vrijeme svog boravka stalno su raspravljali s Resulullahom, a.s. On ih je pozivao u islam, a oni se opirali i suprotstavljali. Njihov vo|a tra`io je da Resulullah, a.s., napi{e propozicije primirja izme|u njega i plemena Sekif, po kojima bi njima bio dozvoljen zinaluk blud, pijenje alkoholnih pi}a, tro{enje kamate, da im se ostavi njihovo mra~no bo`anstvo Lat, da im da popust da ne klanjaju namaz i da ne razbijaju svoja bo`anstva svojim rukama. Resulullah, a.s., odbio je sve njihove zahtjeve. Oni su se tada osamili da se dogovore {ta da u~ine. Nisu na{li drugog rje{enja, ve} da se pokore Resulullahu, a.s. Predali su se i primili islam. Uvjetovali su da Resulullah, a.s., izvr{i ru{enje bo`anstva Lat, jer ga Sekif ne}e sobom nekada sru{iti. Resulullah, a.s., prihvati taj prijedlog. On im napisa garantno pismo i postavi za narednika Osmana bin Ebi el - Asa es - Sekafiju jer je on bio najprivr`eniji propisima islama. Bio je podu~en vjeri i Kur’anu, jer su oni svakog dana dolazili kod Resulullaha, a.s., a Osmana su ostavljali uz svoj prtljag. Kad su naumili da se vrate nazad Osman bin el - As obavijesti Resulullaha, a.s., o datumu dolaska. Do odlaska, Resulullah, a.s., podu~avao ga je u~enju Kur’anai propisima islama. Ako bi kojim slu~ajem zatekao Resulullaha, a.s., da spava, odlazio bi kod Ebu - Bekra, r.a., za istu stvar. Osman je najvi{e od svih njih u~inio u borbi protiv odmentnika od islama, kada su mnogi zanijekali da daju zekat. Kad je njegovo pleme Sekif poku{alo da odbije davanje zekata, Osman im je rekao: “O narode Sekifa, bili ste posljednji narod koji je primio islam, pa nemojte biti prvi koji }e se odmetnuti od islama.” Oni su tada poslu{ali i ostali dosljedni vjeri islama. Nakon obavljenog posla, delegacija Sekifa vrati se u svoj narod. Iz bojazni i straha od smrti, zataji{e istinu. Prikazali su se u svijetlu delegacije koja nije htjela bez dozvole svoga naroda prihvatiti uvjete Resulullaha, a.s. Reko{e narodu da Resulullah, a.s., nije popustio ni u jednom njihovom zahtjevu. Narod je bio jo{ pod jakim utjecajem predislamskog doba i neznabo`a~kih obi~aja, pa provedo{e dva ili tri dana u razmi{ljanju {ta da rade. Bilo je prijedloga da se otvoreno suprotstave islamu i Resulullahu, a.s. A onda ih je odjednom obuzeo strah, pa reko{e delegaciji: “Vratite se Resulullahu, a.s., i prihvatite sve {to se nudi!” Tek tada su delegati rekli istinu. Predo~i{e im dogovor s Resulullahom pa pleme Sekif primi islam. Resulullah, a.s., posla ljude da sru{e bo`anstvo Lat. Halid bin el - Velid bio je grupovo|a. S njim je bio El - Mugire bin [u’be. On htjede da se malo na{ali s plemenom Sekif. Uze pastirsku torbu s dvije kese i re~e drugovima: “Tako mi Allaha, nasmijat }u vas malo pred

410

Zape~a}eni d`enetski napitak

Sekifom.” Popeo se na bo`anstvo, zamahnuo torbom kao krilima, sko~io i pru`io se po zemlji. Stanovni{tvo se prepalo. Svi su drhtali od straha. Tad re~e: “Allah vas nagrdio. To bo`anstvo je samo stra{ilo od kamena i gline.” On potom udari na vrata hrama i razbi ih. Zatim se pope na zidove, a pope{e se i drugi, pa ih sru{i{e i poravna{e sa zemljom. Tako su zatrpali temelj hrama bo`anstva Lat. Iz hrama su iznijeli nakit i robu. Pripadnici plemena Sekif ~udom su se ~udili kako im se nije ni{ta desilo. Nakon toga Halid se sa svojom grupom vratio kod Resulullaha, a.s., sa svime {to je zaplijenio. Resulullah, a.s., isti dan podijeli taj plijen i zahvali Allahu koji je pomogao Svome Poslaniku i uzdigao Svoju vjeru. 698 9. Pismo jemenskih kraljeva zvanih Himjer Resulullahu, a.s., nakon njegovog povratka s Tebuka. Napisali su ga: El - Harisu bin Abdi Kilab, Nuajm bin Abdi Kilab, En Nu’man bin Kajl zu - Ru’ajn, Hamdan i Mu’afir. Njihov delegat bio je Malik bin Murrete er Rehavi, koji ponese njihovu poruku da su primili islam, a napustili idolopoklonstvo i njegove sljedbenike. Resulullah, a.s., posla im odgovor u kojem ih obavje{tava {ta je du`nost muslimana, to jest {ta im pripada, a {ta im je zabranjeno. Dao im je Allahovu, d`.{., i svoju garanciju, ako budu izvr{avali svoju du`nost i pla}ali d`izju. Potom im posla svoje daije, koji }e ih podu~iti islamu. Vo|a im je bio Muaz bin D`ebel. 10. Delegacija Hemedana, do|e kod Resulullaha, a.s., 9. g. H., nakon njegovog povratka s Tebuka. Resulullah, a.s., odgovori im napismeno na sva pitanja koja su postavili. U podru~je Hemedana postavi za namjesnika Malika bin en - Nemeta da bude nad onima koji su primili islam, a ostalima je postavio Halida bin el - Velida sa zadatkom da ih poziva u islam. Halid je proveo {est mjeseci me|u njima, ali bez uspjeha. Zatim Resulullah, a.s., posla Aliju bin Ebi - Taliba i naredi mu da vrati Halida. Kad je Alija stigao u Hemedan, pro~ita stanovnicima Resulullahovo, a.s., pismo i pozva ih da prime islam. Ovaj put svi su se odazvali. Alija odmah obradova Resulullaha, a.s., pismom u kojem ga obavije{tava o njihovom islamu. Kad je Resulullah, a.s., pro~itao novu vijest, pade na sed`du, pa podi`e glavu i re~e: “Mir na Hemedan, mir na Hemedan.” 11. Delegacija Benu - .ezzareta do{la je u Medinu devete godine po Hid`ri, po povratku Resulullaha, a.s.,s Tebuka. Delegacija je bila od preko deset ljudi. Oni su do{li da potvrde svoj islam. Tom prilikom po`alili su se Resulullahu, a.s., na veliku su{u u njihovom kraju. Resulullah, a.s., pope se na mimber u mesd`idu, podi`e ruke i prou~i dovu za ki{u. On re~e: “Gospodaru moj, spusti ki{u na Tvoju zemlju i na Tvoja `iva bi}a. Gospodaru moj, spusti na nas obilnu ki{u, ki{u ugodnu, od koristi, dugo i{~ekivanu -

Zape~a}eni d`enetski napitak 411

posvuda da pada. Gospodaru moj, ki{u prije, a ne ki{u kasnije, ki{u korisnu, a ne od {tete. Gospodaru moj, zalij nas ki{om milosti, a ne ki{om patnji i ru{enja i potopa, i ne ki{om koja uni{tava. Gospodaru moj, spusti na nas obilnu ki{u i pomozi nas protiv na{ih neprijatelja.” 699 12. Delegacija iz Ned`rana, velikog grada udaljenog od Meke sedam dana hoda prema Jemenu. U sklopu Ned`rana nalazila su se 73 sela udaljena od grada po jedan dan za brzog konjanika. 700 Ned`ran je okupljao 100 000 boraca. Kr{}anstvo je bila vjera Ned`ranaca. Njihova delegacija do{la je u Medinu devete godine po Hid`ri. A brojala je 60 ljudi. Dvadeset ~etverica bili su velikodostojnici, a me|u njima trojica najve}ih poglavara Ned`rana. Jedan od njih bio je namjesnik koji je imao vlast i zapovjedni{tvo, a zvao se El - Ejhem ili [erahabil. Tre}i je bio biskup. Njemu je pripadalo vjersko vo|stvo. On je bio duhovni vo|a Ned`ranaca, a zvao se Ebu - Hariset bin Alkamet. Kad je delegacija do{la u Medinu, sastala se s Resulullahom, a.s. Me|u njima vodio se dijalog na nivou informiranja. Pitali su i pitao je, odgovarali su i odgovarao je. Zatim ih je Resulullah, a.s., pozvao u islam. Prou~io im je neke ajete iz Kur’ana, ali oni odbi{e da prime islam. Oni su pitali Resulullaha, a.s., {ta Kur’an ka`e o Isau, a.s. Resulullah, a.s. im nije taj dan odgovorio, jer nije imao objavu o tome. Tada mu Allah, d`.{., objavi: “Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’, i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali, po{to si ve} pravu istinu saznao, ti reci: ‘Hodite, pozvat }emo sinove na{e i sinove va{e, i `ene na{e i `ene va{e, a do}i }emo i mi, pa }emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore, prizivati!’” (3:59 - 61) Kad je osvanulo jutro, Resulullah, a.s., dade im odgovor na postavljeno pitanje u smislu ovih ~asnih ajeta. Resulullah, a.s., potom ih napusti taj dan da bi razmislili o svom statusu. Oni odbi{e da potvrde ono {to Kur’an ka`e o Isau, a.s. To saop}i{e Resulullahu, a.s., sljede}eg jutra. Kad odbi{e kona~no da prihvate islam, Resulullah, a.s., odlu~i da ih pozove na zajedni~ko proklinjanje onoga ko je la`ov. Resulullah, a.s., pojavio se `ure}i s El - Hasanom i El - Husejnom (unucima svojim), obu~eni u odoru i .atimom (k}erkom), koja je i{la iza njega. Kad ga ugleda{e da dolazi `urno i dostojanstveno, povuko{e se na dogovor. Tada reko{e El - Akib i El - Sejjid jedan drugom : “Ne odbijaj njegov prijedlog, tako nam Boga, ako je uistinu Poslanik pa nas prokune, ne}emo se spasiti ni mi, a ni na{i sljedbenici poslije nas. Ne}e od nas ostati ni nokta, ni dlake na ovoj zemlji.” Stoga se dogovori{e da se povjere Resulullahu, a.s. Do|o{e i reko{e mu: “Mi }emo ti dati ono {to tra`i{ od nas.” Resulullah, a.s., pristade na to i sklopi s njima mir. Oni }e pla}ati d`izju i dat }e 2 000 komada nakita: 1 000 u mjesecu red`epu, a hiljadu u saferu, a sa svakim komadom po oku srebra. Dao im je Allahovu, d`.{., i svoju garanciju. Potom im

412

Zape~a}eni d`enetski napitak

je ostavio potpunu slobodu vjeroispovijesti. To im je i pismeno potvrdio. Oni zatra`i{e da im po{alje povjerljivog, dostojanstvenog, ~estitog i po{tenog ~ovjeka. Resulullah, a.s., posla najpovjerljivijeg ~ovjeka u Ned`ran, Ebu - Ubejdet bin el - D`eraha, da prikupi imetak dogovoren primirjem. Zatim se islam, malo po malo, po~eo {iriti u Ned`ranu. Navodi se da su zapovjednik Abdul - Mesih i poglavar El -Edhem primili islam po povratku iz Medine i da je Resulullah, a.s., posdlao kod njih Aliju, r.a., da od njih pokupi zekat, a poznato je da se zekat uzima samo od muslimana. 701 13. Delegacija Ebu - Hanife, do{la je u Medinu devete godine po Hid`ri. Bilo ih je sedamnaest. Me|u njima je bio Musejlema Kezzab. 702 Njegovo puno ime je Musejlema bin Semamet bin Kebir bin Hubejb bin el - Haris iz plemena Benu - Hanife. Ova delegacija odsjela je kod jednog ensarije. Oni do|o{e kod Resulullaha, a.s., i primi{e islam. Predanja se razilaze oko slu~aja ~ovjeka koji se zvao Musejlema Kezzab. Nakon dubljeg razmatranja do{li smo do zaklju~ka da je Musejlema, zbog svoje oholosti, nadmenosti, pohlepe i nadre|enog polo`aja, odbio da ide s ostalim delegatima kod Resulullaha, a.s., i da je Resulullah, a.s., poku{ao da ga pridobije na lijep na~in, na prvom mjestu lijepom rije~ju i djelom, pa kada je vidio da to kod njega ne vrijedi, zapazio je i shvatio da on u sebi nosi zlo. Resulullahu, a.s., do{lo je prije toga da u snu da mu je donesena zemaljska riznica i da su mu se u rukama na{le dvije zlatne narukvice. One su mu postale prete{ke, pa se zabrinuo. Zatim mu je objavljeno da puhne u njih. On puhnu i one nestado{e. Resulullah, a.s., protuma~io je ovaj san da }e se pojaviti dva la`ova poslije njega. Kad se pojavio Musejlema i kada se dogodilo s njim ono {to se dogosilo (gnusno odbijanje islama) - a govorio je: “Ako }e mi Muhammed iza sebe oporu~iti poslanstvo, slijedit }u ga...” - do|e kod njega Resulullah, a.s., nose}i u ruci komad palmine k