Trei Reich bez Hitlera je nezamisliv. Bez njega, sredita zlih emocija, nestao je poput privienja.

Njegova ubilaka egzistencija ovisila je samo o njemu. Bez Hitlera, bila je brod mrtvaca. No diktator je ovisio o pomonicima koji su mu se potpuno stavili u slubu. Oni, sljedbenici, bili su nositelji, tovie, jamci njegove

2/631

moi: Hitlerovi pokorni izvritelji. Izvravali su ono to je tiranin naredio, a katkad i vie od toga. Hitlerov Reich nije bio labava diktatura na ijem je elu bio lijeni vagabund koji je putao da stvari idu svojim tijekom i da ga dogaaji nose, koji je samo povremeno intervenirao u strukturu nacistike vladavine te kojega su na zloine morali prisiliti. Hitler je jako dobro znao da se nijedan od njegovih pomonika ne bi usudio uiniti neto to je bilo nespojivo s njegovim ciljevima. Goebbels, Goring, Himmler, Hefi, Speer, Donitz - est karijera s razliitim utjecajem u strukturi diktature. Psihogrami tih mukaraca pomau nam odgovoriti na pitanje kako je do toga" moglo doi? Jesu li to sasvim obini zloinci? Zloinci koji su imali istu kriminalnu energiju kakva je nadahnjivala njihova efa? Ili su bili sasvim obini Nijemci" koji su zahvaljujui nesvakidanjim uvjetima i sluajnostima

3/631

izgradili posebne karijere koje su im omoguile da poine nezamislive zloine. Joseph Goebbels je bio najfanatiniji Hitlerov pomonik. Nadahnut dubokom vjerom u svog idola, kojega je uzdignuo do kultne figure, bio je pokreta Treeg Reicha te osoba koja je nahukala malograanske smee-kouljae da pale knjige, sinagoge i naposljetku ljude. Ubijao je rijeima. Moemo li Hitlerovu mo smatrati mjeavinom zavoenja i nasilja, tada je mali doktor bio mjerodavan za zavoenje". Svoje suvremenike jednako je odbijao koliko i fascinirao. Svojom dojmljivom rjeitou, podrugljivim cinizmom i darom da vjeru, mrnju i odanost raspiri u svoju korist taj je zavodnik uvelike nadmaio prosjek okrutne nacistike vladavine. Bio je sklon ekstremima: plaljivost bi se zdruila sa silovitou, samo-saaljenje s pretjeranim samooekivanjem, borbena narav s beznadnom bezvoljnou, osjeaj

4/631

manje vrijednosti s pretjeranom samouvjerenou, enja za izbavljenjem sa eljom za unitenjem. Duboka pobonost roditelja bila je osnova njegove nepokolebljive vjere, skromno podrijetlo poticaj za bezgraninu ambiciju, zakrljala noga razlog za nemilosrdnu mrnju prema ljudima. Ipak, nikad se nije uspio osloboditi stigme osobenjaka, kojeg su svi podozrivo gledali - pa i u nacistikom pokretu. ak se i njegov odnos prema Hitleru u emocionalnom smislu pokazao jednosmjernom ulicom. Vjerni se pristaa bezuvjetno predao svom uitelju; do samoodri-canja je podredio cijelu svoju egzistenciju vezanosti uz vladara. Hitler je cijenio Goebbelsovu vjernost, njegov otar intelekt i uglaenu retoriku, ali u osobnom odnosu te kod donoenja vanih odluka prema njemu se ponaao suzdrano. Koliko je zaljubljenik bio ovisan o iskazima naklonosti svoga idola (poput alkoholiara ovisnog o piu"), toliko je svesrdno

5/631

oblikovao javnog idola Hitlera. Prikazivao ga je kao Mesiju koji e narodu donijeti izbavljenje. Mit Fuhrera koji je stvorio, (a iji je vjerni sljedbenik osim Goebbelsa bio i sam Hitler) kulminirao je u reenici: Ftihrer uvijek ima pravo." ef propagande Treeg Reicha elio je u svakom trenutku upravljati svaijim osjeajima, htijenjima i mislima. Ono to je bilo nametanje jednoumlja i jednoznano djelovanje, u njegovoj je propagandi postajalo nacionalnom zajednicom u koju su se svi zaklinjali. Njegovo oruje u bitki rijeima za naklonost ljudi bilo je uvijek isto: jednostavne poruke i lako pamtljive formule. Bio je dovoljno lukav da shvati kako svijest najdjelotvornije zamuuju poluistine, a ne otvorene lai. No kako se bliio zaslueni kraj, samo su prikrivene lai pomagale da se odri moral naroda. Kad su prestale djelovati

6/631

ohrabrujue parole, zamijenio ih je primamljivim obeanjima ,,o udotvornom oruju", nemilosrdno je tjerao djecu vojnike u sigurnu smrt te i vlastitu djecu povukao sa sobom u grob: Najkatastrofalnije je dovoljno katastrofalno!" Od svih Hitlerovih sljedbenika on je najfanatinije mrzio idove. Njegov antisemitizam nije bio posljedica naopake rasne teorije ve mrnje prema samom sebi. U dvojbenim pitanjima bio je slubeni huka te ga je Himmler nazvao stvarnim tvorcem konanog rjeenja". Joseph Goebbels bio je glas ludila. Budui da je taj idejni zaetnik i sam rano spoznao kriminalnost reima i branio ga kao viu potrebu", posebno je velik zloinac. Napola ratni huka, napola komedijant kao nijedan drugi Hitlerov pomonik Hermann Goring utjelovljuje ovijalnu dvolinost reima: narodu bliska vojniina i beskrupulozna osoba eljna moi.

7/631

Kao jedan od najstarijih Hitlerovih politikih suputnika, Goring je Hitlera uveo u visoko drutvo i pomogao demagogu da se uzdigne u visine neograniene moi. Visokoodlikovani junak Prvog svjetskog rata pomogao je Hitleru ostvariti karijeru i do kraja je rata slovio kao drugi ovjek" nakon Fuhrera. Iako je odavno dospio na zao glas, jer je njegov Luftivaffe1 zakazao, otputanje korumpiranog morfinista" iz Hitlerove bi perspektive za reim znailo priznavanje poraza. Uspon i pad Hermanna Goringa stoga najbolje odraava politike odnose u Treem Reichu. Njegova pokretaka snaga nije bila poslunost uvjetovana odanou kao kod Goebbelsa, nego bezuvjetna pohlepa za moi. Zagrieno se borio za poloaje, titule i imetak, u emu je uivao kao nitko drugi. Bio je umiljen, gramziv i tat, ali ipak popularniji od bilo kojeg drugog Hitlerova podanika. Ljudi su voljeli uvijek raspoloenog rajhsmarala jer nije bio cinian kao

8/631

Goebbels i odsutan duhom kao Hitler. ini se da nije bio ni podvojena linost poput nekih drugih izvritelja nacistike vlasti. Hermann e postati ili velik ovjek ili kriminalac", predskazivala je majka govorei o izrazito egocentrinom karakteru svoga sina. Goringa u nacistiki pokret nisu privukli momci s naprtnjaama to su lokali pivo". Stupio sam u Stranku zato to sam bio revolucionar, a ne zbog ideolokih gluposti." Njegova se stranka zvala Hitler. On nije bio nastavnik poput Himmlera, kmet poput Rohma, ni oajnik kakav je bio Goebbels. Imao je neto to je nedostajalo grubijanima iz pokreta": podrijetlo iz ugledne obitelji, uglaene manire i dar da ljude pridobije za sebe. No najvanije je to to je u odluujuim trenutcima bio proraunato hladan". Iza njegove pretjerane sklonosti raskoi i tatine skrivao se grubijan koji je bio roen za dravne zloine. Umorstva nakon inscenirane Rohmove afere 1934.

9/631

bila su njegovo djelo, isto kao i dravni teror nad protivnicima reima u Pruskoj te koncentracijski logori. I on snosi dio odgovornosti za odvoenje stranih radnika na prisilni rad te za pomor idova. Bez ikakvih nedoumica priznao je: Ja nemam savjesti. Moja se savjest zove Adolf Hitler." No drugi ovjek nije bio hazarder. Bojao se rizika koji bi donijelo irenje Hitlerova Reicha ratom, te se uzdao u daljnje ucjene za pregovarakim stolovima Europe - a la Austrija i Sudeti. Goring: Idemo na sve ili nita." Hitler: Ja sam u ivotu uvijek igrao na sve ili nita." Nije ljubav prema miru ono to je drugog ovjeka reima potaknulo da se igra milju o sklapanju ugovora, nego opravdana zabrinutost da e agresivna ekspanzija na kraju unititi Trei Reich, od kojega je toliko profitirao: To je strano. Hitler je poludio." Ali Goring je upao u klopku odanosti. Otvorena pobuna bila je nezamisliva. Pa se nakon Istonog grijeha ponaao

10/631

kao najrevniji i najagresivniji sljedbenik, iskazao se kao napuhani mlakonja, to su vedski lijenici dijagnosticirali ve sredinom dvadesetih godina. No kad je njegovo djelo, Luftmaffe, zakazalo, s Goringom je bilo gotovo. Namirisani Neron, utjelovljenje zloporabe moi i korupcije, odao se ovisnosti i strastima. Da je imao hrabrosti 1934. sprijeiti Hitlera; da je prije Minhenske konferencije uspio generalski pu, da je Goring umjesto Hitlera stupio na elo vlade i da je obustavio - kako je kasnije obeao Rooseveltu - progon idova" moda ne bi bio izbio ni Drugi svjetski rat niti bi se dogodio Holkaust. Moda bi se Goringova nacistika drava razvila u dravu poput Francove panjolske ili Mussolinijeve Italije. No da bi se to dogodilo, Goring nije smio biti Goring. Tako je ivot okonao kao nacist broj jedan", to ve odavno nije bio - zarobljenik tlapnje da e ga tek budui narataji znati

11/631

cijeniti: Nae ete kosti jednom poloiti u mramorne ljesove." Njegove su kosti spaljene, ali mramornih ljesova nije bilo. Rudolf Hef bio je prvi Hitlerov uenik", a to je i ostao sve do svoje smrti 1987. godine. Do samog je kraja nerazborito vjerovao u dobre strane" reima. Bio je odan kultu Fuhrera", no njegovo stvarno znaenje u hijerarhiji tlaenja bilo je zanemarivo. Bio je prototip totalitaristikog podanika. Rudolf Hefi elio je da ga vode. Odgojen od dominantnog oca, nikad se nije oslobodio ukoene mladenake plahosti. Disciplinu, ispunjavanje dunosti, vjernost i poslunost - ideale jedne ere od kojih je profitirao Hitler - Fritz Hefi usadio je u svog sina kao uporite za ivot. Zamjenikov" ivot karakteriziraju dva lica: uzorni lan Stranke koji se borio protiv korupcije i zloporabe poloaja u sljedeem bi se trenutku premetnuo u otra hukaa koji je traio uvoenje kazne batinanjem u okupiranoj

12/631

Poljskoj. Hrabar i odluan asnik iz Prvog svjetskog rata prema Hitleru je razvio poniznu odanost (moj Hessi"). Zamjenik" lien politikog utjecaja, kojeg su drugi sljedbenici ismijavali zbog njegove otuenosti od stvarnosti, 1941. iznenada je skupio odlunosti i hrabrosti da usred rata odleti neprijatelju. Hefi nikad nije bio glava NSDAP-a2 - ali obiljeio gaje od samog poetka: fanatino, pobono, fatalno vjerodostojan. Titula Fuhrer bila je Hefio-vo djelo. Iza njegove vlastite, viestruko krivo shvaene titule "Fuhrerova zamjenika", koja je vrijedila samo unutar NSDAP-a nije stajala nikakva mo. Hitler nije trebao menadera s vlastitim idejama, nego tajnika koji e dosadan rad u stranci drati podalje od njega. Tako je Hefi prije svega bio diktatorov sluga. Reimski teror nije prikrivao samo hladnim birokratskim njemakim, nego ga je uvjereno i provodio. Nirnberki rasni zakoni

13/631

iz 1935. nastali su u Hefiovu uredu. Zabrana bavljenja profesijom za idovske odvjetnike i lijenike nosi njegov potpis. Jo prije nego to je Hefi upoznao Hitlera, prema vlastitim je izjavama bio fanatian antisemit koji je vjerovao u idovsku svjetsku zavjeru". Dogaaje vezane uz njegov legendarni let u Englesku zamagljuje mnotvo legendi. Jedno je sigurno: Hitler nije znao nita o sumanutom pothvatu svog zamjenika". Hefi je, meutim, znao da Hitler priprema napad na Sovjetski Savez. Kako bi izbjegao opasnosti otvaranja druge ratne fronte, nadobudni je Parsifal, potpuno pogreno tumaei britanske stavove, pokuao postii sporazum s Engleskom. Sanjao je o tome da kao 2 NSDAP Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei - Nacionalsocijalstika njemaka radnika stranka dokaz svoje vjernosti Hitleru podastre sporazum s

14/631

Engleskom. Hefi je i kasnije bio vrsto uvjeren u Hitlerovo odobravanje. Umjesto toga Hitler ga je proglasio ludim, pa je Hefi upao u agoniju neizvjesnosti koja je trajala sve do njegove smrti. Najskuplji zatvorenik na svijetu" ubio se 1987. u Spandauu. Nakon to si je 1941. u britanskom zatvoru nekoliko puta pokuao oduzeti ivot, starac se objesio o elektrini kabel. Doista je bila rije o samoubojstvu. To dokazuje ova knjiga. Izborno geslo Heinricha Himmlera bilo je: Biti vie od onoga to se ini da jesi." Nikad nitko ne bi rekao da e ba taj bezlian ovjek postati najmoniji Hitlerov tiranin. On je djelotvorno i nemilosrdno vodio brigu ,,o Hitlerovu odvozu smea" (Schwerin von Krosigk). Hladna srca nareivao je ubijanje te mehaniki, sustavno i temeljito provodio Hitlerov Holokaust. Koliko su ti zloini neopisivi, toliko je zloinac banalan. Nije smjerao napraviti nita velianstveno, ak ni veliko.

15/631

Heinricha Himmlera suvremenici opisuju kao potpuno beznaajnu osobu" (Albert Speer), kao ovjeka bez posebnih svojstava" (general VValter Dornberger), kao uitelja s istaknutim smislom za tednju" (dunosnik SS-a3 Oswald Pohl). U drugim vremenima razvio bi svoje darove kao uitelj. Da je to postao, kod djece bi razvijao sekundarne krjeposti: red, poslunost, marljivost i tedljivost. Mogao je postati inovnik i sasvim se sigurno dokazati kao dragocjen lan njemake financijske birokracije: pedantan, nepodmitljiv i vjeran zakonu. Kao to financijski inovnik potpisuje stotine poreznih prijava, tako je i Himmler izvrio svoj zadatak: genocid kao organizacijski problem. Na kraju se nije zabrinjavao zbog patnji rtava nego zbog duevne boli 3 SS - Schutzstaffel - Zatitni zdrug, paravojna organizacija u nacistikoj Njemakoj, ili tzv. druga vojska Treeg Reicha.

16/631

Pripadnici Zatitnog zdruga nosili su crne uniforme i posebno znakovlje. Najpoznatiji ravnatelj SS-a bio je Heinrich Himmler. krvnika. Nijedna druga nacistika biografija ne dovodi toliko u pitanje njemako humanistiko obrazovanje kao njegova. Najvei sukrivac - nije dolazio iz proleterskog podzemlja ili Brau-naua4. Himmler je potjecao iz sreene obitelji: katolike i vjerne kralju, skromne i obrazovane, domae i bavarske. Otac mu je bio prorektor na humanistikoj gimnaziji u Landshutu. Ondje je kolu pohaao i Ludwig Thoma, ali i pjesnik Hans Carossa te kasniji savezni predsjednik Roman Herzog. U njoj su zajedno bubali latinske glagole. to, ako ne humanistiko obrazovanje, titi od duhovnih ponora u koje se survao Heinrich Himmler?

17/631

Njegov ideal ovjeka bio je trijezan silnik spreman na rtvu, a cilj mu je bio njihovo odgajanje. Svojim je ljudima propovijedao potenje i skromnost, a istodobno im nareivao nasilje i pomor. Himmler nije bio intelektualac, zapravo je bio nespretan, plaljiv i neodluan. Autoritet nije stekao zahvaljujui svojoj uvjerljivosti, nego nepokolebljivom nagonu da se domogne moi. Himmler nije elio poloaj nego vlast. Ono ega se elio domoi nije bila kontrola nad dravom, njegovi moni aparati trebali su biti drava po sebi. Trijeznost i hladna racionalnost bile su dakako samo jedna strana njegova oprena karaktera. Istodobno se gubio u apsurdnom bukuriu rasne teorije, alternativne medicine i narodnog okultizma. Slavio je opskurne svetkovine, inscenirao kultne ceremonije i za svoje

18/631

mistine rituale podizao svetita koja su drugi sljedbenici ismijavali. To je zaboravljeno. Ono to je ostalo od Heinricha Himmlera odgovornost je za pomor milijuna i milijuna ljudi. Naravno da je i on samo postupao po naredbama" i to je esto rado naglaavao: (To je bila Ftihrerova elja..."). No Hitler ne bi mogao nai boljeg aparatika od njega (i bez obzira na to to nitko drugi osim Hevdricha ne bi doao u obzir). Bez 4 Rodno mjesto Adolfa Hitlera imalo suuti, Himmler je organizirao nasilje konanog rjeenja". ak ni na mjestima tih luakih zloina poinitelj nije imao osjeaja za rtve. Za Himmlera je, naime, vrijedio esesovaki mit: Tko je nemilosrdan prema sebi, smio je biti nemilosrdan i prema drugima. Upravo je taj posluni izvritelj, vjerni Heinrich", zadnjih ratnih godina vodio oajniku dvostruku politiku. S jedne je strane organizirao tlapnje poput Volkssturma5 i

19/631

Werwolfa6, a s druge je strane u tajnim razgovorima Zapadu nudio kapitulaciju - i ne shvaajui da je njegovo ime ve odavno postalo sinonimom za masovni zloin. Tako je naposljetku izdao i samog Fuhrera, kao to je jedanaest godina prije bez imalo ustruavanja izdao svoja prva dva zatitnika, Ernsta Rohma i Gregora Strassera. Tvoja se ast zove vjernost". Koliko je vrijedilo geslo esesovca koje je propagirao Himmler, pokazao je on sam. Albert Speer cijeli je ivot poricao da je znao za Holokaust. Hitlerov najdrai arhitekt i ministar naoruanja, istina, jedini je u Niirnbergu priznao kolektivnu odgovornost vodstva" za zloine reima, ali je izjavio da se on osobno ne smatra krivim". Suodgovoran za porobljavanje i smrt tisua radnika osuenih na prisilni rad te za masovne progone idova iz njihovih stanova, tvrdio je da do samog kraja nije znao za pomor idova - la na kojoj je gradio ivot.

20/631

Sin iz ugledne obitelji prilino je kasno postao lanom NSDAP-a i nije se namuio na svom putu prema vrhu. Tankoutni arhitekt elio je stvarati Hitlerove graevine, koje su jo tisuljeima nakon njega trebale svjedoiti o njegovoj vladavini. Speer je smeoj ideologiji" podario kamenu formu, a mentor, sprijeen u svojoj karijeri arhitekta, bio je oduevljen radom svog tienika. Da je Hitler i imao prijatelja, pie Speer deset godina poslije, tada bi to bio on. Stadion za 400 000 gledatelja, novi Dravni ured, centar glavnoga grada svijeta Germania - mjesta su cementirane bolesne tenje za isticanjem, usporedive samo s babilonskim graevinama. Speer i Hitler bili su poput ljubavnog para, povezanog strau prema gradnji. U tom je paru Speer bio ena koja je trebala iznijeti ono ime ju je Hitler oplodio. Po Fiihrerovim zamislima", stajalo je na Speerovim nacrtima.

21/631

Ni prema svojoj obitelji nije gajio tako iskrene osjeaje - svu je svoju naklonost darovao Hitleru. Za jednu bih veliku graevinu poput Fausta bio prodao duu", prisjea se Speer desetljeima kasnije. Sad sam naao svog Mefista." Zahvaljujui tom nesvakidanjem odnosu, omiljeni je Hitlerov arhitekt imenovan dravnim ministrom za naoruanje i municiju". Energini Speer obeavao je udo u naoruavanju. To je postigao na raun tisua i tisua radnika osuenih na prisilni rad te zatoenika u koncentracijskim logorima. Njegova stalna borba za uinkovitost i veu proizvodnju rat je produila mjesecima, ako ne i itavu godinu. Pritom sebe nije doivljavao kao poinitelja iz uvjerenja. Rado se smatrao umjetnikom kojemu je naposljetku bilo svejedno kojem cilju slui. Od ratnog protivnika prepoznat kao tehnokrat, dakako da je podlegao uzvienom osjeaju posjedovanja moi.

22/631

Oaralo ga je neogranieno raspolaganje ljudima i resursima. Tobonji vii cilj nikada nije doputao pitanje o moralu na kojem se temeljio. Bilo je dovoljno zahtijevati moralnost po sebi i za svoje ideale. Potovanje obiaja i uglaenost bili su usaeni duboko u nas", tvrdio je Speer i nakon pada reima. No najkasnije 1943. Speer je morao doznati za pomor idova, kao to je bio obavijeten i o ubijanju duevnih invalida i unitavanju radom". Iako nije bio aktivni antisemit, poput mnogih drugih, u uasnoj je ravnodunosti zatvarao oi pred sramotnom istinom. Ravnodunost prema rtvama, odobravanje skretanjem pogleda: Spee-rovo ponaanje tipian je primjer njemake traume moralno izgubljenog ovjeka". Daljnji ivot mogu je samo u izolaciji, u potiskivanju nepodnoljive istine. Nezainteresiranost, tovie, poricanje je trebalo pojedinca

23/631

osloboditi od odgovornosti i sauvati od dubokog unutarnjeg konflikta. Onaj tko poput Speera nije sudjelovao u zloinima, smatra nedopustivim pitanje o krivnji. Tim vie to im se, prema vlastitim izjavama, suprotstavljao. Kad je Speer u zimi 1944./45. shvatio da e rat ubrzo zavriti, u njemu je prevladao nagon za preivljavanjem: nije mu bilo ni etrdeset godina i, kako se prialo, tisuljetni Reich" nije bio sve na svijetu. Stoga je osujetio Hitlerovu luaku naredbu da se zemlja spali (...) kako ne bi jo vie oteao poloaj njemakog stanovnitva". Zapravo je trebao nedirnuta industrijska postrojenja i pogone kao zalog svoje dobre volje prema zapadnim pobjednicima. Samog sebe potajno je ve vidio kao neku vrstu ministra obnove" u poslijeratnoj Njemakoj. Tako se Speer otvoreno izjasnio protiv Hitlera. Ipak je jo jednom otiao u Dravni ured, kako bi u bunkeru posljednji put

24/631

posjetio svog zatitnika - i to ne u naletu romantinih osjeaja, ne bi li se oprostio od svog mecene. Tjerao ga je strah da bi ga Hitler mogao imenovati svojim nasljednikom ili ga barem staviti na listu ministara neke posthitlerovske vlade i time diskreditirati za spasonosnu suradnju sa saveznicima. KNJINICA ZELINA Vratolomni se let u okupirani Berlin isplatio: nakon razgovora u etiri oka, u Hitlerovoj je oporuci Donitz naveden kao Hitlerov nasljednik, a Speer nije spomenut ni jednom rijeju. To ga ipak nije potedilo dvadeset godina Spandaua. No s obzirom na injenice koje u Niirnbergu nisu bile poznate, a za koje danas znamo, Speer je mogao proi mnogo gore. Zato se u naem sekstetu sljedbenika kao vojnik spominje ba on: Karl Donitz? On je bio simbol politikog vojnika koji je svojim krutim parolama ohrabrenja do samog kraja bio suodgovoran za stotine tisua rtava u

25/631

kasnoj fazi rata. Pritom se ba Donitz smatrao prototipom nepolitikog vojnika koji je samo vrio svoju dunost i nita vie. Mnogi su mu to eljeli vjerovati: za njih je prije svega bio spasilac milijuna izbjeglica. Pobjednik ga je, naravno, doivljavao kao ratnog zloinca". Poslije su ga vrlo slikovito nazvali vraji admiral". Upravo to pretjerivanje najbolje opisuje hladnokrvnog poinitelja iz uvjerenja. Hitlerov nasljednik nikad nije bio lan NSDAP-a, ali je uvijek bio uvjereni nacionalsocijalist. eznui za snanim vodom", Donitz je Hitlera smatrao utjelovljenjem spasitelja" kojega valja bezuvjetno slijediti: ,,U usporedbi s Fuhrerom mi smo obini jadnici". Kao zapovjednik podmornike flote, Donitz je kod svojih protivnika slovio kao Rommel pomorskog rata". Jedino ega sam se neprestano bojao bile su Donitzove podmornice", rekao je Churchill nakon rata. No

26/631

poto su saveznici razvili nove mogunosti odreivanja poloaja radarom i Britanci mogli dekodirati ifrirane radiokomunikacije Nijemaca, poetni su se trijumfi pretvorili u najstraniji poraz koji je ikoji rod njemake vojske ikad doivio: iz akcije se ne bi vratila tri od etiri lana posade podmornice. Admirala neuspjeh nije uznemirio. Boriti se, znai - rtvovati se", hvalisao se u jednom propagandnom filmu te je taj izborni slogan nemilosrdno primjenjivao. Zabranio je spaavanje brodolomaca, bio izvritelj nemilosrdnog vojnog sudovanja i svojim besmislenim zapovijedanjem u zadnjem valu mobilizacije uludo rtvovao mlade, nedostatno obuene vojnike ratne mornarice. Gdje prestaje sudionitvo? Gdje poinje odgovornost? Tko je u jednoj dravi odgovoran za njezine postupke, ako ne njezin voda? To si pitanje Donitz nikada nije postavio. Do kraja se vjeto izbjegavao suoiti s vlastitom prolou. O zloinima je reima

27/631

utio i alio se na nepravednu" presudu u Nurnberkom procesu. Donitz je znao za pomor Zidova - ali o tomu radije nije elio nita znati. Molbu da neto poduzme protiv zloina je odbio: Pa neu valjda unititi svoj odnos s Hitlerom." Ouvanje vlastitog poloaja u hijerarhiji vlasti nacistike drave bilo mu je vanije. Ako postoji ikoji pouni igrokaz o moralnom zakazivanju jednog asnika u jednoj diktaturi, tada je to Donitzov ivot. Goebbels, Goring, Himmler, Hefi, Speer, Donitz - est Hitlerovih pomonika, est izvritelja njegove moi. Bez njih i mnogih drugih Hitler ne bi bio mogao odrati svoju vladavinu. No tek se danas pokazuje da zloslutno upozorenje na opasnost, stvarni Istoni grijeh dvadesetog stoljea nije bio rat sa svojim vidljivim strahotama, ve skriveni zloin: Auschwitz - sinonim za planski pomor. Rat, ma koliko on bio straan za svoje

28/631

suvremenike, u trijeznim se povijesnim razmatranjima sve vie potiskuje u pozadinu te se nakon vie od pedeset godina doima platem ispod kojega se mogao sakriti i odvijati Holokaust. Naravno da njegovi izvritelji nisu bili samo Hitlerovi pomonici" nego i pomonici pomonika: gotovo pola milijuna Nijemaca neposredno je poinilo zloin. Jednom amerikom sociologu to meutim nije dovoljno: Hitlerovi pomonici" bili su svi Nijemci, misli Daniel Goldhagen. Njegova provo-kantna teza glasi: nije Hitler sam, nisu samo njegovi sljedbenici, a pogotovo ne sumnjiva skupina sadistikih nacista, bili posluni izvritelji konanog rjeenja". Ubojice su bili i sasvim obini Nijemci", stotine tisua ljubaznih oeva obitelji. Gonjeni pogibeljnom mrnjom", halucinatornim doivljavanjem idova kao prijeteeg zla", tvrdi on, Nijemci" su doli

29/631

do uvjerenja" da su idovi zasluili smrt. Takoer tvrdi da nisu ubijali zato to su na to bili prisiljeni, te iz slijepe poslunosti ili zbog straha od kazne. Nego da su ubijali dragovoljno, okrutno i s veseljem. Nijemci su", tvrdi taj ameriki sociolog, ve najmanje sto pedeset godina eljeli i smatrali potrebnom likvidaciju idova. Takoer tvrdi da je tlo za program istrebljenja bilo pripremljeno mnogo prije nego to je Hitler doao na vlast. I da je totalitarni reim samo ozakonio nacionalnu krvolonost. Umiljenost u vlastitu veliinu nije se ograniavala na to da su Nijemci proveli sumanute planove kriminalnog luaka; Nijemci su, tovie, misli on, zastupali miljenje da je takvo radikalno postupanje potrebno; kako bi osigurali egzistenciju svog naroda, projekt unitenja idova smatrali su potrebnim nacionalnim programom." Opet kolektivna krivnja?

30/631

Bez obzira na to to pogibeljni antisemitizam nije tipino njemaki specijalitet, nego korijene ima u Austriji i Maarskoj, Rusiji te Rumunjskoj prije Prvog svjetskog rata; bez obzira na to to Goldhagenova teza ignorira gotovo potpunu asimilaciju njemakih idova prije 1933.; neovisno o tome da se antisemitizam u Njemakoj (kao to je izmeu ostalog pokazala jedna amerika studija), poeo razvijati ve na kraju Weimarske Republike; ne uzimajui u obzir to da je Hitler 1932. iz izborne kampanje sasvim izbacio antisemitizam, jer njime se, naravno, nisu mogli dobiti novi glasovi - dakle, neovisno o tome desetci tisua ne-Nijemaca - Luk-semburana, Poljaka, Letonaca, Litvanaca, Rumunja - prikljuili su se Himmlerovim eskadronima smrti. Pa ako je mrnja prema idovima u Nijemcima i probudila elju za ubijanjem - zato se onda ubijalo i Sinte, Rome, invalide, sveenike, komuniste i Jehovine svjedoke?

31/631

Jesu li svi Nijemci krivi" ili samo poinitelji zloina? Da su Nijemci oduevljeno bili za Holokaust, tada bi za njega svi bili morali znati. A jesu li znali? Kad postavimo pitanje koliko su Nijemci" znali, tada najprije moramo odrediti to su i kada trebali znati? Da su nacisti bili antisemiti, to su znali svi. Da se nakon 1933. idove u Njemakoj progonilo, takoer je bilo poznato. idove oznaene utom zvijezdom moglo se vidjeti na ulicama u rujnu 1941. Deportacije idova nakon listopada 1941. nisu se vie mogle prikrivati. Ali one su bile dravna tajna" ija se izdaja kanjavala smru. Pritom se nadasve misli na masovna strijeljanja u zaleu Istone fronte i na stvarni Holokaust" u logorima smrti, Auschvvitzu, Belzecu, elmnu, Majdaneku, Sobiboru i Treblinki. Te su se "klaonice za ljude" namjerno podizale izvan Njemake. Zato bi, meutim, kako misli

32/631

Goldhagen, svi Nijemci prieljkivali smrt idova? 1943. svim je gaulajterima7 izdana Bormannova direktiva: Svakako treba izbjegavati bilo kakve rasprave o buduem 'konanom rjeenju'." Himmler je pred gaulajterima tek 1943. slubeno izjavio da je Fiihrer odluio istrijebiti idove i nadodao: Moda emo jednom kasnije imati prilike razmisliti hoemo li njemakom narodu o tomu neto vie rei." Narod je trebao vjerovati da su deportirani idovi jo uvijek ivi, negdje na Istoku. Ali nisu li stotine Nijemaca na fronti i u domovini mogle dovoljno toga naslutiti i vidjeti? Mnogo je toga procurilo u javnost kao, na primjer, zloini postrojbi za posebne namjene. Tri milijuna redova sluilo 7 Gaulajter - najvii pokrajinski nacistiki opunomoenik, izravno odgovoran Hitleru. je vojsku na Istonoj fronti. Neki su od njih bili svjedoci strijeljanja. Nitko im nije

33/631

naredio da o tome ute. U pismima koja su stizala vojnom potom vojnici o tomu nisu pisali. Pisma su se cenzurirala. No kad su redovi bili na dopustu, o tome su, naravno, priali kriomice: svojim suprugama, roditeljima, brai i sestrama. Tko je u Hitlerovoj Njemakoj to i kada znao, danas se ne moe tono utvrditi. Trei Reich nije poznavao demoskopiju. Mi smo to nadoknadili pet desetljea poslije. Reprezentativna anketa medu stanovnitvom koju je provela istraivaka skupina Izbori, koja se ljeti 1996. na nalog urednitva za suvremenu povijest ZDF-a bavila tim pitanjem, dola je (uza sav oprez prema naknadnoj demoskopiji") do senzacionalnog rezultata; 6% ispitanika starijih od 65 godina izjavilo je da su i sami prisustvovali masovnim strijeljanjima idova nakon napada na Sovjetski Savez., 15% izjavilo je da su ve tada uli za to. Prenesemo li rezultat te ankete na tadanje cjelokupno njemako

34/631

stanovnitvo, tada je 21% Nijemaca, dakle oko 17 milijuna njih, znalo i ulo za pokolje. Ipak, 76% ispitanika izjavilo je da su za masovna strijeljanja doznali tek nakon rata. Iznenaujui su pak brojevi u vezi s odgovorom na pitanje tko je znao za pomor idova u koncentracijskim logorima. Treba imati na umu da su logori smrti bili bolje izolirani i da iz njih nisu mogle prodrijeti vijesti o uasnim dogaajima. Ipak, preko 8% ispitanih Nijemaca iznad 65 godina starosti reklo je da su sami shvatili kako se u koncentracijskim logorima ubija". Osam posto! To je, preraunato, est milijuna Nijemaca! 19% ispitanika izjavilo je da su ve tada uli za ubijanje idova u koncentracijskim logorima, a 70% njih odgovorilo je da su za to doznali tek nakon 1945. Prenesu li se ti brojevi na cjelokupno njemako stanovnitvo, tim emo zbrajanjem dobiti uasan rezultat: 22 milijuna Nijemaca znalo je i ulo za pomor idova u koncentracijskim logorima. Neka, dakle,

35/631

nitko ne kae da se u narodu poinitelja" jo danas preuuju i potiskuju neke stvari. Te su brojke, uza sve pridraje, stvar od politike vanosti. Ali znati ne znai i odmah neto htjeti. Daniel Goldhagen misli da nijednog Nijemca nisu muile moralne skrupule. No kako da si onda objasnimo sasvim drukija tadanja izvjea, kao npr. dnevniku biljeku Victora Klemperera o uvoenju idovske zvijezde" u rujnu 1941.? Klem-perer biljei kako je nahukana mlade prema njemu drska. No mnogo ee nailazi na izraze ljubaznosti, pa i posramljenosti. Stanovnici Dresde-na daju mu na znanje da se ne slau s time kako se postupa prema njemu i njegovima. Isto tako strahuju da bi zbog najmanje geste solidarnosti i njih same netko mogao prijaviti. Zar tako reagira narod opsjednut antisemitizmom iji je cilj eliminacija"? ak i Goebbels ministru naoruanja kae da uvoenje idovske zvijezde nije poluilo eljeni uinak:

36/631

Ljudi posvuda izraavaju simpatije prema idovima. Ova nacija jednostavno jo nije zrela, prepuna je idiotske sentimentalnosti." Nacistiki reim itekako se zanimao za raspoloenje javnosti. Mnoga tijela vlasti - Sluba sigurnosti8, policija, uprava i pravosue - sastavljala su tjedna izvjea o raspoloenju naroda, skupljala ih na lokalnoj razini, a njihovi su saetci ulazili u dravna izvjea Slube sigurnosti. Objavljivala su se ta izvjea - ali ne i ona koja su prethodno skupljena na pokrajinskoj i lokalnoj razini. Njih e uskoro skupiti jedan istraivaki projekt Sveuilita iz Stuttgarta i Jeruzalema (pod vodstvom Eberharda Jackela i Otta Dov-Kulka): tisue pojedinanih izvjea - jedini znanstveno pouzdani primarni izvor na osnovi kojega se moe procijeniti to i koliko su Nijemci znali i kako su to prosuivali. Slijede citati iz tih izvora.

37/631

Iz njih proizlazi da je stanovnitvo umnogome prihvatilo Nirnberke zakone. Ono to su Nijemci odbijali, bili su divlji pogromi. Iz stotina izvjea o Kristalnoj noi 1938. proizlazi da Nijemci te ispade nisu odobravali. U tom smislu pie i predsjednik vlade iz Mindena u Vestfaliju: O akciji koju je naredila Stranka svi smeteno ute, ljudi se stide." Na jednom drugom mjestu pie: Narod i stranaki krugovi su potiteni." U jednom izvjeu iz Stuttgarta o pogromu iz mjeseca studenoga pie: "Akcija protiv idova posvuda je naila na kritiku. Istie se da unitavanje idovskih trgovina i sinagoga nikako nije bilo u etverogodinjem planu." Ovdje se nije argumentiralo moralno, nego ekonomski. U pojedinanim se sluajevima doznalo i za javne izraze simpatije. Tako je neki osamdesetjednogodinji pukovnik, lan NSDAP-a, nakon 9. studenog

38/631

1938. jednom idovu poslao buket cvijea kako bi mu izrazio svoje suosjeanje. Ali tako nije bilo posvuda i to sasvim sigurno ne vrijedi za sve Nijemce. No posvuda je vladao osjeaj stida. Kako je stanovnitvo reagiralo na deportacije sugraana idovskog podrijetla nakon listopada 1941.? Iz izvjea je takoer vidljivo da se kritiki gledalo na oznaavanje idova utom zvijezdom u mjesecima prije deportacije: Obiljeavanje idova se odbija." A potom se niu kritike primjedbe na akcije o kojima se u novinama nije moglo nita proitati. U jednim vestfalijskim novinama pie: Govori se kako u Rusiji idove alju na rad u bive sovjetske tvornice, dok starije i bolesne idove strijeljaju. Neshvatljivo je da se prema ljudima moe postupati tako brutalno; bez obzira na to jesu li idovi ili Arijci, sve je ljude stvorio Bog." U jednom drugom izvjeu moe se proitati: Primjeujemo da

39/631

mnogobrojni stariji lanovi nae nacionalne zajednice kritiziraju odvoenje idova iz Njemake. Unutar crkvenih krugova boje se da bi njemaki narod jednog dana mogla snai Boja kazna." Koliko je stravinih pojedinosti doprlo do Nijemaca u domovini, pokazuje jedno izvjee Slube sigurnosti iz Erfurta: ire se sulude glasine o angamanu Sigurnosne policije9 na zaposjednutim podrujima. Tako se meu ljudima govori da Sigurnosna policija ima zadatak istrijebiti sve idove na zaposjednutim podrujima. Govori se da je skupljeno i strijeljano tisue idova te da su prije toga morali iskopati vlastite grobove. Strijeljanja idova na trenutke su poprimila takve razmjere da su ak i pripadnici streljakih vodova doivljavali slom ivaca." To je bio poprilino toan opis onoga to se dogaalo. No strah i pribojavanja Nijemaca opovrgavaju sve teze da su Nijemci" bili ravnoduni i otupjeli da ne spominjemo

40/631

pretpostavku kako su Nijemci oduevljeno pozdravljali Holokaust. Meu narodom se mnogo govori o tomu kako svi Nijemci u Americi, da bi ih se obiljeilo, moraju na lijevoj strani prsiju nositi kukasti kri, isto onako kako se u Njemakoj obiljeavaju idovi. Nijemci u Americi teko ispataju za to to se u Njemakoj tako loe postupa sa idovima", stoji u izvjeu iz Mindena. Kad je 1943. u Katinu otkrivena masovna grobnica, u koju je sovjetska tajna sluba bacila pobijene poljske asnike, i kada su nacisti to otkrie iskoristili za antisovjetsku hukaku kampanju, Gestapo je zabiljeio da je velik dio stanovnitva tu propagandu doivio kao udnu i dvolinu, jer su Nijemci masovno ubijali Poljake i idove". Zar tako reagira narod koji konano rjeenje" doivljava kao nacionalni projekt? injenice iz neobjavljenih izvora i demoskopski izvori se podudaraju: mnogi su Nijemci mnogo toga znali, to su potiskivali i utke trpjeli, ali nisu

41/631

to eljeli. Takvo miljenje i nadalje zastupa velika veina od naih 1285 ispitanika. Oko 30% Nijemaca 1996. izraava svoje uvjerenje da su tadanji suvremenici znali za umorstva idova, a ak 62% ih zastupa drukije miljenje. Jedan i pol posto njih misli da je veina Nijemaca ak podupirala ubijanje idova. Oko 22% smatra da je narod to preutno trpio". Samo 6% Nijemaca 1996. misli da je veina ljudi osuivala" pomor idova. Narod je ponekad mnogo pametniji nego to to povjesniari misle. Da su barem to vie osuivali"! Kad su kardinali Faulhaber i Galen sa svojih propovjedaonica javno osudili ubilaku akciju T4, slubeno uvijeno nazvanu usmrivanje iz samilosti", Hitler ih je smijenio. Kad su poetkom 1943. u Berlinu neidovski suprunici onih idova koji su trebali biti odvedeni u logore smrti protiv toga prosvjedovali na sabirnim mjestima (tzv. Sluaj Rosenstrasse), mnogi su idovi s popisa puteni

42/631

na slobodu. Barem u Njemakoj reim je elio izbjei bilo kakvu pozornost u javnosti. Sve se trebalo odvijati uredno i mirno - sve do plinskih komora. Bi li slini masovni prosvjedi u tuzemstvu i inozemstvu mogli sprijeiti ili prijevremeno okonati Holokaust? To, meutim, nitko nikada nije pokuao. Tko snosi odgovornost za zloin stoljea, pomor europskih idova? I to smo pitanje postavili Nijemcima 1996. godine. Gotovo 70% ispitanika odgovorilo je - Hitler - u sprezi sa svojim sljedbenicima (37%) i SS (32%). Samo je 20% ispitanika za umorstvo idova okrivilo sve Nijemce". Pritom upada u oi da su mladi ljudi ispod 30 godina skloni tome da jedan dio odgovornosti pripiu svim Nijemcima" (35%), dok je tako mislilo samo 5% Nijemaca starijih od 65 godina. Ma koliko Nijemci" bili krivi za zloine, bez Hitlera bi Trei Reich bio nezamisliv. To ne znai svaljivanje krivice na jednog

43/631

ovjeka. No njegova je kriminalna energija oslobodila kriminalnu energiju drugih. Hitler je svoje pomonike drao vrsto u aci. Oni su izvravali ono to je Hitler naredio ili ono to je po njihovu miljenju Fiihrer smjerao. Ubijanje idova nije bilo posljedica kaotinih tijekova u strukturi diktature, ve dravni zloin koji je Hitler svjesno organizirao. Hitler nije samo zapoeo ubijanje, nego je njime i upravljao - preko svojeg izaslanika Himmlera. Bez Hitlera ne bi bilo napada na Sovjetski Savez, bez Hitlera ne bi bilo Holokausta. No to ne oslobaa krivnje pomonike i pomonike pomonika. Jer Hitlerov je Holokaust provelo mnogo malih izvritelja, koji su se kasnije pozivali na nunost izvravanja zapovijedi - nisu to bili psihopati, nego sasvim obini Nijemci iz naroda pasivnih sljedbenika. Ali njihovo ubijanje nipoto nije bilo predodreeni logiki produkt njemake

44/631

suvremene povijesti, kao to to nije bio ni Hitler. Od Leuthena preko Langemarcka put ne vodi ravno do Auschvvitza. Od Luthera preko Bismarcka put ne vodi izravno k Hitleru. Jer u povijesti nita nije nuno. To vrijedi upravo za Hitlerovo takozvano prisvajanje vlasti koje je zapravo postignuto smicalicama. Iako je uvijek postojala mogunost da se tako dogodi, nije se moralo tako dogoditi. Sramota ostaje: milijuni Nijemaca sve su promatrali i odvraali pogled. Milijuni su ipak znali dovoljno da bi tono znali kako nita vie ne ele znati. Stotine se tisua Nijemaca pokazalo Hitlerovim poslunim izvriteljima. No ono to ih je pokretalo nije najee bio samo ubilaki antisemitizam. Bila je to prilika, koju im je nudio sotonski reim, da iive svoje najnie, najogavnije nagone - ne samo protiv idova.

45/631

U Njemakoj je to bilo mogue: ako je to bilo mogue ondje, tada je mogue posvuda. Povijest je dokazala da genocid u dvadesetom stoljeu nije njemaki izum: i u Staljinovim gulazima, u Turskoj, Kini i Kambodi dogodila su se masovna ubojstva milijuna ljudi. Ono to Holokaust idova ini jedinstvenim jest tvorniki planirana provedba zloina. Nas koji smo roeni nakon rata ne moe se okriviti za Auschvvitz. No mi smo duni sjeati se, sjeati se u borbi protiv zaborava i potiskivanja. To ne znai kolektivnu krivnju nego kolektivnu odgovornost. Valja razmisliti o tome kako sasvim obian ovjek u krajnje posebnim okolnostima moe postati zloinac kad ga na to ohrabri kriminalna drava. to ovjeka ini neovjenim? Razmiljati o tomu znai sprijeiti da ikada vie ovjek ovjeku postane vuk. Bosna i Ruanda dogodile su se nedavno.

46/631

Sve pouke iz njemakog Holokausta, sve slike i izvjea, nisu uspjele promijeniti ljudsku prirodu. No one mogu utjecati na to da se u naoj zemlji neto slino ne dogodi ponovno. Mislim da je to dovoljno vaan zadatak. Sada sam se nauio odricati. I beskrajno prezirati ljudski olo. Nad mene i ene nadvilo se prokletstvo. Ovdje je jedan koji zna put. Njega elim postati dostojan. Hitler sa mnom razgovara ljubazno i prisno. Kako sam mu samo drag. Jedan od najboljih viceva demokracije zauvijek e biti taj da je demokracija svojim smrtnim neprijateljima omoguila sredstva kojima su je unitili. Od boljevika se posebno u propagandi moe mnogo nauiti. Dobro i svrsishodno bilo je to to barem jedan dio idova mislio: pa nee se valjda dogoditi ono najstranije.

47/631

Ta se idovska kuga mora istrijebiti. Posve i potpuno. Od nje nita ne smije ostati. Na juri narode! Ui emo u povijest kao najvei dravnici svih vremena. Ili kao najvei zloinci. Goebbels Zna da ne podnosim taj pretjerani antisemitizam. Ali ne mogu rei ni da bi mi idovi mogli biti dobri prijatelji. Mislim da se ne mogu iskorijeniti psovkama i raspravama, a pogotovo ne pogromima; kad bi se to i moglo uiniti na taj nain, tada bi to bilo vrlo neplemenito i nedostojno ovjeka. Goebbels Anki Stalherm, 1919. On nas je ponovno nauio staroj njemakoj vjernosti, ostat emo uz njega do pobjede ili propasti. Zahvalimo sudbini da nam je dala tog ovjeka, kormilara u nevolji, apostola istine, vou u slobodu, pobornika, fanatika ljubavi, kolovou u svai, junaka vjernosti, simbol njemake savjesti. Goebbels o Hitleru, 1924.

48/631

Njemaka ezne za jednim ovjekom, jednim vodom, kao to zemlja ljeti ezne za kiom. Gospode, daj njemakom narodu udo! udo!! Vou!!! Goebbels, 1924. On e uskoro sluati samo svoje generale i bit e mi vrlo teko. Goebbels, 1938. Zato nam se ena jednostavno ne moe pridruiti? Moe li se ena odgojiti? Je li ona stvarno manje vrijedna? ene mogu biti junakinje samo u iznimnim sluajevima! Goebbels, 1925. Meni je tip dr. Goebbelsa oduvijek bio stran, ali suzdravao sam se u svojem miljenju. No danas je on najomraeniji ovjek u Njemakoj. Prije smo se ljutili na idovske direktore koji su seksualno iskoritavali svoje namjetenike. Danas to ini dr. Goebbels. Himmler, 1939. Mi Nijemci ne znamo ivjeti, ali umirati, to znamo sjajno! Goebbels, 1932. Da sam rekao ljudima: skoite s treeg kata - oni bi to uinili. Goebbels nakon

49/631

govora o Totalnom ratu" u Palai sportova, 1943. To je tajna propagande: onaj koga propaganda eli zahvatiti, sasvim proeti idejama propagande, ne smije primijetiti da je njome proet. Razumije se samo po sebi da propaganda ima namjeru, ali ta namjera mora biti tako pametno i spretno prikrivena, da onaj kojega ta namjera treba ispuniti, to uope ne osjeti. Goebbelsov govor pred intendantima i direktorima radijskih drutava, 1939. Nevjerojatno kakav je govorniki i organizacijski dar taj ovjek pokazao. Svemu je bio dorastao. lanovi NSPD-a iskazivali su mu veliko potovanje. SA10 bi za njega bio otiao i u smrt. Goebbels, to je, eto, bio na Goebbels. Horst Wessel, 1926. Miite mi s oiju tog hvalisavog efa propagande pakla, zvanog Goebbels, tjelesnog i duevnog invalida, koji neljudskom podlou svjesno eli uzdignuti la do Boga, jedinog vladara svijeta.

50/631

Thomas Mann, 1933. 10 SA - Sturmabteilung - 1921. g. Hitler nalae osnivanje borbenih odreda unutar NSDAP-a koji su trebali provoditi teror nad idovima i politikim protivnicima. U vrijeme kada im je zapovijedao Ernst Rohm, od 1931. do 1934., postaju velika politika snaga u zemlji koju dovode na rub graanskog rata, ali i opasnost za nacistiko vodstvo pa je protiv Rohma i njemu bliskih suradnika 1934. izvren pu. SA slabi, a njegovu ulogu od 1934. preuzima SS. Zatitni znak SA bile su smee uniforme i kukasti kri na rukavu. Tisak danas vie nije neprijatelj, nego je suradnik vlade. Tisak i vlada zapravo tee istom cilju. Goebbels, 1934. On je nesumnjivo bio najinteligentniji od svih tih ljudi. Bio je visokoobrazovan, to se jasno osjetilo u njegovu rjeniku i nainu govora. Za razliku od Gorin-ga, Himmlera i

51/631

Bormanna, bio je sposoban zadrati odmak od svakodnevnih dogaaja. Bio je egocentrik, ali ne i kukavica. Govorio je Hitleru to je mislio, ak i kad je mislio da je rat pri kraju i Hitler ga je uvijek sasluao. Goebbels je za mene uvijek bio genij propagande, i vjerujem - ba se tako moe rei - da je on stvorio Hitlera, kao i Hitler njega. On je bio vrlo sloena linost - potpuno hladan. Ondje gdje je nacionalsocijalizam bio najgori - u mjerama protiv idova u Njemakoj - on je bio pokretaka snaga. Speer, 1979. Veliki kolodvor za malog doktora: kad je dvadesetdevetogodinji doktor filologije, Paul Joseph Goebbles, 8. travnja 1926. iziao na trg ispred min-henskog Glavnog kolodvora, ve ga je ekao blistavo kromirani mercedes s kompresorom i vozaem. Zahvaljujui divovskim" plakatima uz cestu, koji su najavljivali nastup ,,dr. Goebbelsa" sljedeeg dana u Biirgerbraukel-leru, vonja do hotela za doljaka se pretvorila u

52/631

trijumfalnu povorku. Kakav prijam", oduevljeno biljei u svoj dnevnik. Kad je oinski domain naveer i osobno obiao svog gosta, Goebbelsa obuzima potpuno blaenstvo: Hitler je nazvao. eli nas pozdraviti", likuje Goebbels u dnevniku. Dolazi za etvrt sata. Velik, zdrav, prepun ivota. Drag mi je. Postien sam koliko je dobar prema nama." Govorniku na gostovanju domain velikoduno stavlja na raspolaganje svoju limuzinu kako bi mogao otii na kratki izlet do Starnbergerseea, prije negoli sljedee veeri pristupi pomonikom ispitu u Burgerbraukel-leru: Dajem sve od sebe. Ljudi mahnitaju i galame. Na kraju me Hitler zagrlio. U oima su mu suze. Osjeam neto nalik srei." Val zanosa preplavljuje Goebbelsov dnevnik: Pokoravam se veem, politikom geniju!" Tom slavospjevu poslije dodaje jo jednu strofu: On je genij. Instrument boanske sudbine, koji stvara sam po sebi. Potresen stojim pred njim. Takav je on:

53/631

poput djeteta, drag, dobar, milostiv. Lukav, pametan i okretan poput make, i div to rie poput golemog lava. ovjeina! Mukarac!" Za mladog je oboavatelja Hitler bio vie od oinske figure i uzora. Tog demagoga iz druge ruke Goebbels sa arom uzdie do Mesije i izbavitelja u ljudskom liku. Njegov nagon psa lutalice da nekome bude odan nalazi svoju ikonu u Hitleru. Nije vano u to se vjeruje", progovara Goebbels kroz junaka svog kienog romanesknog pokuaja, Michaela Voormanna, vano je da se vjeruje." Nakon prekida s katolikom pobonou te nakon lijevog revolucionarnog zanosa sada u arkoj vjeri oboava zemaljsku pojavu obasjanu svjetlom koja je trebala postati misao vodilja njegova postojanja, a njegovu propalu egzistenciju ispuniti novim sadrajem. Rado bih se rastao od ivota koji je za mene bio samo pakao", u svom se dnevniku dvadesetdvogodinji Goebbels povjerava buduim naratajima. Ali teatralni

54/631

odlazak odgoen je za poslije i Goebbels je silom prilika morao nastaviti ivjeti bijednim ivotom siromana studenta. Pomou male stipendije katolike Udruge Albertus Magnus, pokojim satom privatne poduke, neprestanim posudbama od prijatelja, dobicima iz zalagaoni-ce, te uz novanu pomo koju njegov otac odvaja od male plae, student germanistike jedva je mogao preivljavati. Dogodilo bi se da nije jeo i po nekoliko dana. Ma kamo ga njegova studentska odiseja vodila - u Bonn, VViirzburg, Freiburg, Miinchen ili Heidelberg - neprestano ga je pratio usud velikog siromaha. Iskustvo materijalne oskudice u Njemakoj nakon Prvog svjetskog rata te njegova osobna bijeda stvorili su sliku svijeta u kojoj je marljivac prikazan kao rtva mranih intriga. Zar nije besmisleno", pie frustriran 1930. svojoj mladenakoj ljubavi, Anki Stalherm, da ljudi sa sjajnim

55/631

duhovnim darovima osiromauju i propadaju, jer novac koji bi im mogao pomoi drugi potrate, spiskaju i rasipaju?" Tako je Goebbels portretirao sebe samog: osjeao se pozvanim za neto vie, bio je uvjeren u svoju slavnu budunost pisca, idealista, ovjeka koji e promijeniti svijet. Prvi koraci na njegovu ivotnom putu, kad se poeo uspinjati na drutvenoj ljestvici, doista su vodili ravno prema vrhu. Roen 29. listopada 1897. u donjorajnskom gradiu Rhevdtu kao trei sin knjigovoe, koji se upornim radom od nadniara uzdigao do skorojevia, nadareni je djeak pohaanjem gradske realne gimnazije prekoraio klasne ograde koje su u ono doba bile jasno odreene. Uivao je u privilegiju da moe pohaati satove klavira i stei humanistiku naobrazbu. Kao najboljem u svojem goditu bila su mu irom otvorena vrata sveuilita. Za potomka iz nieg graanskog sloja taj je uspjeh istodobno bio

56/631

zadovoljtina i nadomjestak. No peat samotnjaka nije nosio samo zbog svog podrijetla. Zato ga je Bog uinio takvim da mu se ljudi ismjehuju i rugaju?" tui se kroz lik svog romana, Michaela Voormanna. Zato nije smio kao i svi drugi voljeti sebe i ivot?" Taj krik proet mrnjom prema sebi i samosaaljenjem odjekivao je do kraja njegova ivota. Pristup svijetu bezbrinih i zdravih, Josephu Goebbelsu bio je zaprijeen ve od djetinjstva. U dobi od etiri godine slabaan se djeak razbolio od upale kotane sri u potkoljenici. Unato svim naporima lijenika, noga je zaostala u rastu. Zakrljalu je nogu Goebbels cijeli ivot vukao omotanu u neugledno ortopedsko pomagalo. Drugi su se igrali, plesali ili se bavili sportom - djeak hendikepiran u hodu uvijek je bio sporedna figura. Kad se 1914., zaraen opom ratnom euforijom, prijavio na novaenje, lijenik je samo umorno odmahnuo rukom. Kad bi vidio kako drugi tre, ludiraju se i skau", pie

57/631

Goebbels u Michaelu, rogoborio bi protiv svog Boga koji mu je (...) to uinio, tada je mrzio druge jer nije kao i oni, smijao se majci to je voljela bogalja poput njega." U skrovitosti svog tavanskog sobika nauio je strasno mrziti: sebe u svojoj neuglednosti, druge, koji ga nisu shvaali ozbiljno ili su mu se rugali te ga saalijevajui poniavali, te naposljetku, cijelo ovjeanstvo. Sada sam se nauio odricati ", olakava si duu piui dnevnik. ,,I prezirati ljudski olo!" Zloa kojom poslije secira tue slabosti, udnja za osvetom kojom je progonio sve osobe od povjerenja i protivnike, nepovjerenje zbog kojega je posvuda vidio izdaju i pakost, te nesposobnost za suosjeanjem imaju korijene ve u prvim ponienjima koja je doivio. Iskustvo ga je istodobno pouilo da tjelesne nedostatke prikrije izrazito energinim nastupom. Nije sluajno to je na pozornici odavao dojam vanosti. Dojmljivim frazama i

58/631

snanim gestikuliranjem uspio bi oarati sve oko sebe. Dosjetljivim govorima i otrinom duha odvratio bi pozornost sa svoje vanjtine. Uspjeh koji mu je bio uskraen na sportskom igralitu i ratitu, ilavom bi upornou postigao u kolskoj klupi i za pisaim stolom. U studenom 1921. okrunjena je Goebbelsova elja za usponom: doktoriravi na Heidel-berkom sveuilitu, student se uzdigao do gospodina doktora". Satima je vjebao vlastoruni potpis ukraen akademskom titulom. Svoje ime ubudue vie nikad nee rabiti bez ukrasne titule. Na ulicama rodnog Rhevdta susjedi ga pozdravljaju s osobitim potovanjem. Stjecanje sveuiline titule dvadesetetverogodinjaku je obeavalo drutveno priznanje i osobni trijumf. No umjesto u nekoj slubi, naao se u tavanskom sobiku roditeljskog stana. Sama titula nije ga izbavila od materijalne bijede. U sljedee

59/631

dvije i pol godine ambiciozni mladi na bolan nain postaje svjestan da i doktori" moraju traiti posao od kojeg se moe ivjeti te da moraju pisati molbe za posao. U svojem sobiku neshvaeni pisac stvara mnbtvo pjesama, lanaka i rasprava - ali vanjski je svijet za to slabo mario. Osim to je est njegovih lanaka objavljeno u novinama VJestdeutsche Landeszeitung, javnost nije obraala pozornost na pisca to je ivio poput pustinjaka. Kad je bio prisiljen potraiti posao u kolnskoj podrunici Dresdenske banke, doivio je to kao osobni bankrot. Umjesto pred istaknutim auditorijem, njegov zvonki glas odjekivao je dvoranom burze dok je izvikivao teajeve dionica. Omraena sluba u hramu materijalizma" samo je poveala njegovo gaenje prema ogavnom plesu oko zlatnog teleta". Govorite o ulaganju kapitala", piui dnevnik, Goebbles se ljuti na pekulacije u godini inflacije 1923., ali iza te lijepe rijei

60/631

ne skriva se nita drugo doli ivotinjske gladi za 'jo'. Kaem ivotinjske: no to je uvreda za ivotinje, jer ivotinja jede dok se ne zasiti." Na plodnom tlu antikapitaliz-ma proklijali su prvi antisemitski nagoni. Latentno prisutne predrasude, kakve su u niem sloju katolikog graanstva bile stvar loeg odgoja, zgusnule su se u kobnu teoriju zavjere. U meunarodnom idovstvu" Goebbels je otkrio odgovarajueg rtvenog jarca za tadanju ekonomsku bijedu i osobnu materijalnu oskudicu. Po njegovu miljenju plod sumnjive idovske rabote nije bio samo zapadni materijalizam utjelovljenje zla" - nego i meunarodni marksizam. A potajnim je organizatorima i ovdje i ondje zajedniko to da ele potpuno ukloniti svaku nacionalnu vladavinu. Hranjen odgovarajuim knjievnim djelima svog vremena, iz te misaone mutei Goebbels crpi neumoljivu logiku" da samo egzistencijalna

61/631

borba" protiv meunarodnog idovstva" moe otvoriti put u bolju budunost". Poznanstvo s konkretnim ljudima idovskog podrijetla jo uvijek se oito nije kosilo s njegovim uvjerenjima. Heidelberki povjesniar knjievnosti, kojega je Goebbels izrazito cijenio, Friederich Gundolf, bio je idov, kao to je to bio i njegov mentor za doktorski rad, Max von VValdberg, te dobar obiteljski prijatelj, odvjetnik, koji je mladom pjesniku davao privatne satove iz knjievnosti. Neoekivano priznanje njegove zarunice, uiteljice Else Janke da joj je majka idovka, iznenadilo ga je, ali nisu se rastali zasad. Ali kad se Goebbels kasnije uzdigao do stranakog predstavnika, zarunicu je odbacio poput mrskog relikta mladenakih dana. Potom je izbaen s posla. Nakon tri etvrt godine karijera bankovnog slubenika naprasno je okonana. Kako bi pred obitelji sakrio sramotu,

62/631

Uzorna obitelj; brani par Goebbels sa svojom djecom i Goebbelsovim posinkom Haraldom Quandtom Vjenanje bi mi bilo prava muka! Eros u meni glasan je! Goebbils, 1926. nezaposleni Goebbels jo se tjednima pretvarao da odlazi na posao u Koln, dok ga materijalna oskudica nije prisilila na priznanje. Zbog ivanih smetnji koje su me snale uslijed prekomjernog rada i jedne nesree bio sam prisiljen napustiti posao u Kolnu". Tako opisuje svoj neuspjeh, u krasopisom napisanoj molbi, natjeui se za mjesto urednika u berlinskoj izdavakoj kui Mosse. No uljepavanja mu ne pomau. Odbijaju ga i u listu s dugom tradicijom Vossischer Zeitung te u liberalnim novinama Berliner Tageblatt. Neprihvaanje u glavnom gradu uklopilo se u njegovu sliku svijeta, s obzirom na to da su vlasnici i vodei novinari bili idovskog podrijetla. Svijet koji ga nije prihvatio i koji mu je onemoguio zaraivanje za ivot inio

63/631

mu se poidovljen". ivim u neprestanoj nervozi i nemiru", tui se Goebbels u svom dnevniku. Ta bijeda parazita! Razbijam si glavu kako da okonam to poniavajue stanje. Kao da mi nita ne eli ne moe poi za rukom. ovjek najprije mora odbaciti sve ono to smatra vlastitim nazorima, graanskom hrabrou, osobnou, karakterom, kako bi u ovom svijetu protekcije i karijerizma i sam postao brojem. Ja jo nisam postao broj. Ja sam jedna velika nula." No u Munchenu je putujui politiki propovjednik ve postao netko i neto. Vijesti o Hitlerovu neuspjelom puu propalog su pisca trgnule iz letargije. Sa sve veim oduevljenjem Goebbels prati teatralne nastupe glavnog glumca u sudskom postupku koji se u Munchenu vodi zbog veleizdaje. Ono to su oni ondje rekli", klanjao se poslije svojem novom proroku, to je katekizam nove politike vjere u oaju bez-bonog svijeta.

64/631

Nisu utjeli. Bog im je dao da opiu nae patnje. Nae su muke saeli u rijei izbavljenja, oblikovali su reenice vjere u nadolazee udo." Zaraen vjerom u udo, Goebbles bi u svom rajnsko-vestfalijskom zaviaju s jednim prijateljem iz kolskih dana ponekad otiao na priredbe s diskusijama i na sastanke Puko-socijalnog bloka. Maglovita mjeavina kukaviluka, podlosti, pretjerane elje za isticanjem i treberstva, koja je ondje prevladavala, unijela je zraku svjetla u njegovu sumornu egzistenciju: smio je objavljivati! Volkische Freiheit, borbeni letci stranke koja se odcijepila, bio je voljan objaviti polemike lanke ,,dr. G-a." zasad, meutim, bez naknade. Uskoro su gotovo svi novinski prilozi potjecali iz Goebbelsova pera, a vrlo brzo nakon toga preuzeo je i urednitvo - ,,s idealizmom i nezahval-nou" kao plaom, ali ipak uz veliku zadovoljtinu: Malo, sasvim malo

65/631

sam sretan. Prvi vidljivi uspjeh mojih nastojanja", biljei urednik u svom dnevniku. Sad sam ponovno gore." Stranaka aktivnost novom je lanu donijela uspjeh na govornici. Nakon poetnog ismijavanja vanjtine mravog govornika niska rasta s nerazmjerno velikom glavom, koje je podnio elinih ivaca, uspio je oarati svoje sluateljstvo. Od neobino privlana zvuka njegova glasa koji bi nadjaao i najvei mete, od jasnih i otrih formulacija razumljivih svim lanovima stranke, od neobuzdane agresije i britke otroumnosti, sluateljstvo bi pobono zanijemjelo. Uvjerljivim prividom unutarnje strasti uspio bi odueviti publiku. On bi pak ostao potpuno hladan i pozorno prouavao svaku reakciju. Nepogreivim instinktom nalazio bi izriaje koji bi sluatelje u pravom trenutku pogaali u ivac. as laskavo, as zajedljivo, as vedro, as tuno, iz svog repertoara izabirao je nain izraavanja koji je najbolje odgovarao

66/631

raspoloenju u dvorani. Najvee odobravanje poeo bi kad bi se britkim sarkazmom obruio na svoje protivnike; uspjeh mu je bio zajamen kad bi predbacivanja i upadice pretvorio u otre protunapade. Svaki govor za njega je bio teak fiziki rad, nakon njega bi promukao, iscrpljen i obliven znojem oteturao s govornice. Svaki pokret tijela pozorno bi prouio, izraz lica promiljeno upotrijebio. Rukopis je pedantno odreivao tijek govora, a sadraj je bio smiljen za pisaim stolom. Govornikova meta nisu bili istinoljubivost, potenje i um mase, nego njezin razum. Pouzdavao se u djelovanje igre rijei, dosjetki i razo-ruavajuih argumenata. Svoje sluateljstvo mogao je nahukati, oarati i zaprepastiti. Nikada ga nije dovodio do ekstaze. Dok je Hitler u nastupima svoje pristae dovodio u stanje sladostrasne opijenosti, Goebbels ih je zavodio psiholoki promiljenim umijeem nagovaranja. Postajem

67/631

demagog najgore vrste", ponosno je tvrdio za sebe samog. U politikoj kliki, koju ba i nisu krasili briljantni retoriari, ubrzo se proulo za nadarenog govornika. Mjesni odbori otimali su se za njegove nastupe, i Goebbels je, u meuvremenu napredovavi do voditelja poslova pokrajinske upravne jedinice, po cijelom Reichu svaku veer poput zabavljaa drao govore u stranakim lokalima i dvoranama. Za magnetsku privlanost malog doktora ubrzo je doznao Hitler, netom puten iz zatvora. Nakon to mu je Goebbelsov mentor, voditelj pokrajinske organizacije NSDAP-a, Gregor Strasser, svratio pozornost na nadarenog agitatora, Hitler je sa simpatijama usmjerio pogled na devet godina mlaeg sljedbenika: Stoji pred nama. Prua nam ruku. Poput starog prijatelja. A te velike plave oi! Poput zvijezda. Veseli se to me vidi", 1925. Goebbels, ganut, biljei u svoj dnevnik. Jasno je tko to

68/631

stoji pred njim: budui diktator". Neravnopravnom prijateljstvu dvojice mukaraca nije kodilo to je Goebbels slovio kao predstavnik lijevog", socijalistiki orijentiranog krila stranke. Kad je 1926. u Bambergu trebalo rijeiti unutarstranaku svau izmeu Sjevera i Juga, revolucionarna" frakcija sve je nade poloila u rjeitog doktora. Ali nakon Hitlerova viesatnog monologa Goebbels je pognuo glavu i utio kao zaliven". Naelo voe" iskljuuje svaku raspravu. Karizma njegova novog idola zasjenila je sve sumnje prema lamperaju i nemarnosti" u minhenskoj sredinjici Stranke: Adolfe Hitleru, volim te, jer si istodobno velik i jednostavan." No nije bila odluujua Hitlerova jednostavnost. Siromanom sinu iz nieg graanskog sloja vie je godila pompa i vanjski sjaj kojima mu se njegov oinski pokrovitelj dodvoravao u Miinchenu.

69/631

Nije to inio bez primisli. S dosjetljivim agitatorom, koji e pridobiti podmladak, Hitler je imao ozbiljnije planove: kao novi gaulajter Berlina i Brandenburga, Goebbels je trebao osvojiti dobro utvrene ulice crvenog" glavnog grada. Odabranik je isprva, istina, oklijevao i koketirao, ali je ubrzo prepoznao priliku svog ivota: poloaj koji je obeavao i zadau koja je odgovarala njegovoj borbenosti. 7. studenog 1926. krenuo je iz Eberfelda u Berlin - bilo je to putovanje u jednom smjeru. Gaulajter je u milijunskom gradu doao na elo male sekte od 300 lanova. Stranka nije imala politiki mandat, ali je zato imala izrazitu sklonost prema samounitenju. Uz Hitlerovu punomo Goebbels je odluno razdvojio svaalice i proveo svoje pravo zapovijedanja. Osnovao je Zajednicu portvovnosti za skupljanje novanih priloga i kolu govornitva za izobrazbu podmlatka. Ali time nije pridobio pozornost javnosti.

70/631

Berlin treba senzacije kao riba vodu", shvatio je samouki politiar. Ovaj grad ivi od toga, i svaka politika propaganda koja to nije prepoznala promait e svoj cilj." Goebbels je stoga ispunio sve ono to su obeavali udarni naslovi u novinama: kao mjesta mareva i okupljanja, namjerno je birao komunistike revire u radnikim etvrtima te raunao na djelovanje time izazvanih, dvoranskih i ulinih tunjava. U tu svrhu unovaio je vlastiti mobilni bati-naki odred. Njegova planska norma bila je izazivanje to veeg nereda: ,,U nemirima u kojima teta premauje 400 maraka stupa na snagu Zakon o neredima. Naravno, to spominjem onako usput", svoje suborce kolovoa je arogantno instruirao. Kad je na demagogove rasistike tirade netko jednom dobacio: Pa ni vi ba ne izgledate kao germanski mladac!", on je, zapjenjen od bijesa, svojim razbijaima dao mig da smutljivcu oitaju lekciju. No imao je

71/631

peh to se kasnije ispostavilo da je osoba koju su pretukli bio evangeliki pastor. Taj ispad berlinskom je naelniku policije bio dobrodoao povod da raspusti Goebbelsovu smeu gardu. Goebbels je zabranu, meutim, pretvorio u svoju korist. SA se pres-trojio u naizgled bezazlene grupice poput kuglakog kluba Devetka, plivakog drutva Visoki val ili planinarskog saveza Stari Berlin, a partijski marevi preselili su se izvan Berlina. Svoj glas, koji je zbog zabrane bio prisiljen na utnju, govornik je zamijenio novim glasilom: borbenim tekstovima programatskog naslova Der Angrijf1. U tim se novinama neprestano napadalo jednog ovjeka: zamjenika naelnika berlinske policije, Bernharda Wei6a. Kao uvar zakona, na Goebbelsovoj listi za odstrel nije bio meu prvima samo zbog toga to je bio odluni branitelj demokratskog sustava. Smei rasistiki hukai proglasili su Bernharda VVeifia prototipom svog

72/631

neprijatelja. Prozvan pogrdnim imenom Izidor, postao je meta podmukle klevetnike kampanje i izrugivanja koja su se hranila rairenim antiidovskim predrasudama. Berlinani su se najee smijali izmiljenim pakostima i pretjeranim karikaturama. S Izidorom je postao poznat i Goebbels. Tvorac karikatura nije se, meutim, zabrinjavao zbog dugotrajnih sudskih sporova zbog uvreda - oni su mu priskrbili jo veu pozornost u javnosti. No na izborima mu ta slava nije koristila. Nakon to je 27. sijenja 1925. Stranci ponovno doputeno djelovanje, NSDAP u Berlinu je 1928. dobio tijesnih 2,6% glasova. Za Goebbelsa su izbori ipak znaili velik skok prema gore: negdanji puki siromah prvi je put othramao stubama u njemaki Reichstag. Demokratski mandat Goebbelsu je u javnosti dao djelotvorno borilite za napad protiv demokracije. Ja nisam lan

73/631

Reichstaga", rugao se u Angriffu. Ja sam NI. Ja sam VBVK. Nositelj imuniteta, vlasnik

11 Der Angrijf- napad

besplatne vozne karte. to se nas tie Reichstag? ..." Mi smo izabrani protiv Reichstaga i svoj emo mandat ispuniti onako kako to eli na nalogodavac. (...) Mi ulazimo u Reichstag, kako bismo se u arsenalu demokracije opskrbili njezinim vlastitim orujem. (...) Ne dolazimo kao prijatelji, kao netko neutralan. Dolazimo kao neprijatelji! Kao vuk koji upada u stado ovaca, tako mi dolazimo. Novosteeni imunitet antiparlamentarnog je parlamentarca titio od progona pravosua, govornicu je upotrijebio za tirade protiv Republike, a zastupnike su plae punile kase okrunih upravnih jedinica. Politika borba odvijala se, meutim, na ulici. Kako je gospodarska kriza poveavala vojsku nezaposlenih i ljudi lienih ivotnog oslonca, tako su se sve vie zaotravali okraji izmeu politiki zaraenih brigada.

75/631

Krvave tunjave nisu samo izazivale neprestanu pozornost tiska nego su posluile i kao svjei propagandni materijal. Goebbels je tako obiavao u prvi red ispred govornice postaviti nasilnike iz SA dojmljivo zavijenih glava. Jo uinkovitijim pokazali su mu se pravi muenici" iz vlastitog tabora. Svakom poginulom pristai SA Goebbels je, neovisno o stvarnim okolnostima smrti, ispjevao patetian hvalospjev. Pokop bi pretvarao u propagandni spektakl. Taj kult mrtvih dosegao je vrhunac kad je dvade-settrogodinji lan SA, Horst VVessel, poginuo u pucnjavi u svodnikom miljeu. Smrt mladog suborca za Goebbelsa je bila roenje mita o junaku. Netko mora postati primjerom i rtvom!" deklamirao je nad otvorenim grobom. Pa neka, ja sam spreman!" Brzo je reagirao i pamflet koji je sroio Horst VVessel preradio u poletnu himnu to je kasnije trebala postati temeljni inventar rituala Treeg Reicha.

76/631

Ta se borbena pjesma pjevala i kad se Goebbels u govornikom dvoboju izravno sukobio s komunistikim protivnikom, VValterom Ulbrichtom. Najprije su se, zagrmjevi, sukobile Pjesma Horsta Wessela i Internacionala, a zatim ake. Zagluujua buka dvoranske tunjave s vie od 100 ozlijeenih uguila je raspravu. Kad je gaulajter procijenio da bi to bilo korisno, nije se ustruavao protiv Republike urovati ,,s crvenom bagrom". Mnoga sredstva kojima se sluio, poput zbornih govora, orkestara, masovnih demonstracija, plakata jakih boja, stranakih elija u pogonima i reklamiranja od vrata do vrata, ionako je preuzeo od svojih politikih protivnika. U crnoj konoj jakni i drhtava glasa, mravi narodni tribun u radnikim je lokalima od sebe napravio zagovornika malog ovjeka". Siromatvo mase koristio je kao materijal za vatrene govore. Gospodarsku

77/631

krizu proglasio je objavom steaja sustava" i njegove politike ispunjenja". Po jednostavnom uvijek nanovo rabljenom obrascu kapitaliste i idove okrivljavao je da gue potenog Nijemca". Poput propovjednika narod je uvrivao u vjeri u nacionalno uskrsnue" te Hitlera kao njegova izbavitelja. Politiki prorok prema svojim uenicima, sljedbenicima njegove rijei, pritom nije osjeao nita doli prezira. Mase ostaju ono to su oduvijek bile: glupe, prodrljive i zaboravljive." U ophoenju prema stranakim kolegama vrlo je brzo usvojio sva raspoloiva sredstva moi i spletaka. Oportunist koji je oponaao ideologije, ali ih nikada nije pounutrio, uvijek je umio pravovremeno stati na stranu glasake veine. Kada se njemu odani berlinski SA, pod vodstvom Wal-tera Stennesa, otvoreno pobunio protiv minhenske sredinjice, nakon poetnog odobravanja Goebbels je na Hitlerovu naredbu

78/631

uzvratio udarac. Izdajice u naglavake izbaciti iz Stranke", hrabrio je sam sebe u dnevniku i stranku neumoljivo oistio" od estokih oporbenjaka. Strah od gubitka Hitlerove zatite nadjaao je njegovu odanost kolegama. Jednako je beskompromisno postupio kad je trebalo eliminirati brau Gregora i Otta Strassera, svoje negdanje politike suputnike. Hitler mu je osobno dao potpunu slobodu da stranku nemilosrdno oisti" od neukorijenjenih literata i kaotinih salonskih boljevika". ovjek izvanredne veliine; Goebbels, tvorac mita u koji je i sam vjerovao Nikad se nije urio. Bio je proraunat i hladan. Ledeno hladan i dijabolian. Otto Jacobs, stenograf Iz zahvalnosti za dosljednu i vjernu poslunost i agitatorsko umijee majstor je svog vazala promaknuo u voditelja Dravne propagande NSDAP-a. Trajna izborna bitka u fazi kapitulacije Weimarske

79/631

Republike omoguila je Goebbelsu da pokae svoju organizacijsku, propagandistiku i govorniku vjetinu. Lebdei u zrakoplovu iznad Njemake, reiser izborne bitke u neumornom je akcionizmu proao cijeli Reich i na javnim politikim skupovima vodio kampanju koja je Hitlera stilizirala u svenazonog donositelja spasa te ni njemu nije doputala trenutak predaha. ovjek se od tolikog posla ne moe pribrati", biljei u dnevnik iscrpljeni Goebbels. eljeznicom, autom i zrakoplovom putuje se po cijeloj Njemakoj. Pola sata prije poetka doe u grad, ponekad i kasni, pop-ne se na govornicu i govori. (...) Kad je govor zavren, u takvom si stanju kao da su te odjevenog izvukli iz kade pune vrue vode. Zatim ulazi u auto i ponovno se vozi dva sata." Usprkos naporima i financijskoj oskudici, ta strana strka za propagandista je bila jedno od najsretniji razdoblja ivota. U

80/631

stranci iji je program bila propaganda slovio je kao ovjek vremena. Za govornicom se mogao prepustiti svojoj strasti za samopredstavljanjem. Sluei se plakatima, natpisima, letcima, gramofonskim ploama, zvunim filmovima, novinskim kampanjama, demonstracijama, marevima, velikim politikim skupovima, upotrijebio je sva raspoloiva sredstva za manipulaciju masama. No prije svega je kao savjetnik i prijatelj mogao biti u stalnom kontaktu sa svojim uiteljem. Trebali su ga, bio je poznat i nagraen: sve boljim izbornim rezultatima i ohrabrujuom Fiihrerovom pohvalom. No unato njegovim uspjesima u smeem ga taboru nisu prihvatili. U stranci iji zatitni znak nije bila produhovljenost, nego snaga miia, visok stas i plava kosa, kao propali intelektualac bio je dvostruko hendikepiran. Duh i tjelesna mana za cijeli su ga ivot obiljeili kao osobenjaka kojeg su

81/631

svi podozrivo gledali: ,,U stranci nemam prijatelja: osim Hitlera", povjerava svome dnevniku. On mi u svemu povlauje. On e mi uvijek biti zalede." ef" je to i uinio, kad je Goebbels 1931. stao pred oltar s Magdom Quandt, roenom Ritschel, tada u ve blagoslovljenom stanju. Svojim je kumstvom Hitler blagoslovio brak koji nije bio samo u potpunom skladu s nacistikim nazorima nego je skorojeviu donio presti u svakom pogledu. Mladoenja se mogao kititi suprugom koja je bila podrijetlom iz vrlo ugledne obitelji i do rastave bila oenjena najbogatijim njemakim industrijalcem, te se lijepa stasa i sa svesrdnom pobonou predala Hitlerovoj Stranci. Promjena poloaja popraena je i promjenom stana: buroaska rezidencija Quandtovih na Reichskanzlerplatzu postala je sastajalitem smeeg drutva i drugim domom Hitleru, koji je ovdje naao zamjensku obitelj.

82/631

U oblinjem hotelu Kaiserhof, sredinjici izborne kampanje njegove stranke, Goebbelsovo je neumorno spletkarenje 30. sijenja 1933. doivjelo trijumf. Ponijemeni Austrijanac, Adolf Hitler, postao je kancelarom Reicha, Republika je potiho sruena, a Goebbels je slavio: Ono to se dogaa u naim srcima, neopisivo je. ovjek bi najradije plakao i smijao se." Zapravo je bio itekako zabrinut. Jer dok je njegova nacistika horda raskonim bakljadama slavila prisvajanje vlasti", propagandista je obuzela duboka depresija: unato Hitlerovu sveanom" obeanju, u vladi nacionalne koncentracije" za nasilnog se agitatora nije nalo mjesta. Goebbels se morao zadovoljiti time da posljednji put krene u izbornu borbu i dravni radio upregne za svoje interese. Nijedan drugi suvremeni politiar nije poput Goebbelsa shvatio koje mogunosti manipulacije nudi taj medij. Goebbels je odluio da Hitler nastupa samo

83/631

u onim gradovima koji su imali prijenosnike. Tako su Hitlerovim govorima prethodila vatrena izvjea radijskog reportera Goebbelsa. Uvjeren u svoje poslanje, pozivao je narod na buenje. Otvoreno nasilje i skriveni teror drave, posebno nakon poara u Reichstagu, uinili su preostalo kako bi se uvrstila Hitlerova samovlada. Nakon to su se novi vlastodrci rijeili svojih konzervativnih koalicijskih partnera, i bubnjar je dobio priliku. Mali ovjek iz Rhevdta stigao je na cilj jedne etape nae srdbe jednog e se dana sruiti na zlotvora i u njegovoj ga drskoj oholosti sravniti sa zemljom", zlokobno je prorokovao u svom dnevniku. Za okorjelog je neprijatelja ljudi nacionalna revolucija" znaila mnogo vie od same promjene poloaja i slube. Trenutak pobjede za njega je trebao biti i trenutak obrauna. Zasad su sasvim drukije raunice odredile njegove termine u kalendaru. Prema

84/631

ve gotovim planovima Goebbels je za nekoliko dana ni iz ega stvorio ministarstvo koje je u njemakoj povijesti bilo bez presedana. Nikad se prije nije krenulo u tako silovit otvoreni napad na ljudsku svijest. U feudalnoj Schinkelovoj palai na VVilhelmplatzu, pokraj koje je kasnije dao nadograditi strogo funkcionalnu novogradnju, ministar je oko sebe okupio skupinu mladih visokoobrazovanih stranakih kolega, koji nisu imali nikakvog administrativnog iskustva. Uredno rasporeeni u odjele za propagandu, film, radio, kazalite, umjetnost, glazbu i tisak, razmiljeli su se po cijeloj zemlji provodei besprimjernu reklamnu kampanju. Cilj ministra propagande glasio je: Ljude emo tako dugo obraivati dok ih ne pridobijemo za sebe." Nakon osvajanja dravne vlasti valjalo je vladati i miljenjem ljudi. Poruke su bile jednostavne i lako pamtljive: Ti si nita, tvoj

85/631

narod je sve." - Jedan narod, jedna drava, jedan voa." - idovi su naa nesrea." Zloduh tih poruka vraao je u mrana vremena, a za njihovo su irenje sluila najsuvremenija sredstva. Kino-platna su postala mjestom projekcija nada i ushienja. Razglasi na javnim mjestima i jeftini radiouredaji, marke Volksempfiinger - u narodu nazvani Goebbelsova njuka - novim su gospodarima u cijeloj zemlji podarili auru medijske sveprisutnosti. Masovna geometrija velikih javnih politikih skupova, mistina privlanost vatre, boja i zastava, kultni kalendar jedne religije, koja je narodu ponuena kao zamjenska, pripadnicima nacionalne zajednice" nisu doputali da se osvijeste. Tko se jo imalo uzdao u svoj razum, itekako se morao namuiti da iz poplave krivih informacija, eufemizama i poluistina stvori sliku stvarnosti. Goebbels je bio dovoljno prepreden da shvati kako svijest

86/631

najdjelotvornije zamuuje manipulirana istina, a ne otvorena la. Bio je uvjeren da masu moe oblikovati prema svojoj volji: To je tajna propagande", pouavao je svoje stranake kolege. Onaj koga propaganda eli zahvatiti, sasvim proeti svojim idejama, ne smije primijetiti da je njome proet. Razumije se samo po sebi da propaganda ima namjeru, ali ta namjera mora biti tako pametno i spretno prikrivena, da onaj na kog je ona usmjerena to uope ne osjeti." Tvorac miljenja za to je trebao puke izvritelje. Za razliku od filma, radija i novinskih agencija koje su se neogranieno zlorabile od samog poetka, tisak je za potrebe reima tek trebalo preorati. Jer kukasti je kri bio istaknut tek na 5% novina. Prikriveno preuzimanje ostalih listova trebalo se provesti do kraja rata. Novi ef tiska posluio se bitno djelotvornijom metodom: podravio je novine. Drava se zakonom pobrinula da novinari" ispunjavaju

87/631

svoju dunost. Svaki je novinar morao imati dozvolu za rad i potovati zapovijedi vlasti. Umjesto otvorene prethodne cenzure, detaljne slubene formulacije i dodvornika poslunost oblikovali su novinarska izvjea do eljenog tona. Iako je Goebbels tisak rado usporeivao s orkestrom koji razliitim instrumentima i dinamikom treba intonirati istu melodiju, iz ume tiskovina ubrzo je odjekivao tih i jednolian zvuk. Solistika mjesta to su neko virtuozno nadahnjivala tisak glavnoga grada sada su bila prazna. ,,I ovdje se mora provesti temeljito ienje", naredio je dirigent im se domogao svoje palice. Mnogi od onih koji ovdje sjede i oblikuju javno mnijenje za to su posve neprikladni. Ubrzo u ih istrijebiti." Zabranivi umjetnicima idovskog podrijetla da se bave svojim pozivom, to je duhovnu elitu prisililo na egzodus, neuspjeli je knjievnik zadovoljio svoju elju za osvetom zbog dugogodinje zapostavljenosti.

88/631

Patetinim vatrenim govorom blagoslovio je spaljivanje knjievnih djela kakva on nikada ne bi mogao stvoriti. Poticanjem divlje nasilnike akcije nekadanji se siromah elio osvetiti idovskim poslovnim ljudima zbog svog materijalnog neuspjeha. Ja sam najradikalniji", tvrdio je smatrajui se novim Robespierreom. Novi tip. ovjek revolucionar." Nakon jednog dana reim je prekinuo bojkot. Izdvajanje idova prebaeno je na pseudolegalni slubeni kolosijek. Dijabolinom pronicavou agitator je ovladao strategijom prijevara: Ako u propagandi kaem: 'idovi vie nemaju to izgubiti!' - onda se ne trebate uditi ako se bore", pouio je 1935. svoje sljedbenike. Ne, to uvijek mora ostati nedoreeno. Kako je to, na primjer, u svom govoru majstorski uinio Ftihrer: 'Nadamo se da e - ah, ti zakoni o idovima omoguiti da se ostvari podnoljiv odnos izmeu

89/631

njemakog i idovskog naroda. To ja zovem vjetinom! To je umijee!' Da je odmah iza toga rekao: 'To su dananji zakoni o Zidovima; nemojte misliti da je to sve, sljedei mjesec (...) donijet emo nove i to takve da emo ih siromane kao crkvene mieve ponovno smjestiti u geto' - ne bi bilo udo to bi idovi protiv nas mobilizirali cijeli svijet. Ali ako im date ansu, i najmanju mogunost da preive, idovi e rei: '(...) Djeco, smirite se, moda e sve to dobro zavriti!'" Voditelji propagande izlaganja bi svog nadreenog popratili smijehom. Sjene rasne politike u javnosti su vjeto prikrivene vatrometom svjetlosnih efekata. U kinu, na radiju, na razglednicama, Nijemcima se prikazivalo kako se ostarjeli feldmaral von Hindenburg u Potsdamu kao predstavnik konzervativne elite - rukuje s austrijskim desetarom. Prikazivano im je kako milijuni radnika na svoj" novi praznik bez obzira na klasnu pripadnost slave iluziju

90/631

nacionalnog pomirenja". Gledali bi kako bivi nezaposleni s lopatama na ramenu kreu u radnu bitku" ne bi li cijelu zemlju iskriali beskrajnim asfaltnim trakama. U religioznom bi zanosu vidjeli da osamljeni mukarac na poasnom mjestu iznad jednolikih ljudskih blokova vie nije Hitler, vie nije kancelar, nego Ftihrer - lik obasjan svjetlou, netko s drugog svijeta. Kult vladara bio je Goebbelsovo najdjelotvornije propagandno djelo - ba nikakav problem za uenika koji je i sam podlegao mitu to ga je stvorio. Ceremonijar se nije mogao potuiti na nedostatak posla. U rujnu 1933. svoj je propagandni dar imao prilike isprobati u enevi na sastanku Lige naroda. Hitlerovu politiku nije samo veliao nego bi rado bio u njoj i sudjelovao kao savjetnik i ministar vanjskih poslova. Uitelj bi posluao marljive savjete svog vjernog pristae, ali je pravac odreivao sam. Tako se ministar propagande morao

91/631

pomiriti s tim da e s vanjskim poslovima i drugim resorima morati neprestano ratovati oko odreivanja politikog smjera i nadlenosti. Kad bi neki suparnik malog doktora upozorio da se obuzda, tad bi pomagao samo ogoren posjet Fuhreru koji bi, meutim, obino pokuao udovoljiti svim svadljivcima. Gobbels je znao da mu samo Hitlerova naklonost jami preivljavanje u vujem oporu. Tako je 30. lipnja 1934., prestraen, bre-bolje stao na gospodarevu stranu, shvativi da je vodstvo SA oko Ernsta Rohma, uz jo desetke omraenih osoba, bilo izdano. Zauzvrat mu je povjeren zadatak da to podmuklo umorstvo 200 politikih protivnika u javnosti opravda uinkovitim lanim tvrdnjama kako je to zapravo bilo guenje dravnog udara. Rohmovi ortaci ili inozemni idovski tisak koji iri lanu propagandu" strastvenom napadau nisu bili posebno privlani.

92/631

Goebbelsov je pir" bila borba"; sada, kad su politiki protivnici uutkani, i kad su Heil" povici nadglasali i najmanji glas neposlunosti, postupno su prestali i njegovi verbalni napadi. Prebacuje se na sporedno ratite, borbu protiv crkve. Bivi ministrant zagrieno se okomljuje na sveenstvo koje se odupire tomu da ga potpuno preuzme dravna religija, koja se nudi kao nadomjestak. Kao i uvijek, uz Hitlerov je blagoslov izmislio jezive prie o moralnim izopaenostima crkvenih ustanova i pokrenuo niz sudskih postupaka protiv sveenika i redovnika. No popularnost time nije mogao stei. Raspoloenje naroda, za propagandista neizostavni seizmograf njegovih kampanja, i dalje je bilo negativno. Goebbels je morao obustaviti gnjusnu vojnu. Agresivni se agitator s godinama promijenio u upravitelja goleme tvornice snova za proizvodnju privlanih tlapnji. Plebiscit je pokazao da narod gotovo neogranieno

93/631

podrava reim. Bubnjar se povukao u drugi plan. Sve manji utjecaj u reiranju zapovijedanja Goebbels je na privatnom planu nadoknaivao pretjeranim gomilanjem statusnih simbola. S obitelji je 1936. preselio u feudalnu vilu od cigle, neko u idovskom posjedu, to se nalazila na slikovitom poluotoku Schwanenwerder na jezeru VVannsee. Iznos od 350 000 rajhsmaraka potrebnih za kupnju vile Goebbels je dobio od glavnog nakladnika NSDAP-a, Maxa Amanna - kao predujam" za objavljivanje njegova dnevnika 20 godina nakon njegove smrti. Gaulajter je vlasnika oblinjeg zemljita, takoer idova, prisilio da mu za smijeno nisku cijenu proda svoj posjed. Kako bi upotpunio predstavu o uspjenom ovjeku, svoj je vozni park Goebbels proirio Mercedesovim sportskim dvosjedom te si osim motornog amca Baldur priutio i veliki jedrenjak, koji ga je, kako je priznao, ipak prilino stajao.

94/631

eljezni ovjek odgovornosti odreeni vanjski status je smatrao potrebnim s obzirom na svoj ivot prepun odricanja kakav je pred publikom vodio kao osoba koja zapovijeda: Kad bih vam nabrojio", pravdao se pred stranakim kolegama, ega se sve odriem u ivotu jer sam ono to jesam, ispostavilo bi se da 80% onoga to svatko drugi moe, ja ne mogu. Ne mogu otii u restoran, ne mogu otii u hotel, u bar, ne mogu otii u varijete, ne mogu, kad mi se prohtije, sjesti u auto i odvesti se u nepoznato, ne mogu etati ulicom i ne mogu se posvetiti obitelji, a kad kupujem novo odijelo, moram prvo provjeriti je li proizvoa idov." Zbog toga se Goebbels nije trebao zabrinjavati: za gospodina ministra ivala su se ponajvie bijela odijela, a njegov kroja, razumije se, bio je lan Stranke. Ruke su mu uvijek bile pomno njegovane, a njegov pobonik plemikog podrijetla pouio ga je

95/631

pravilima lijepog ponaanja. Tako oboruan, berlinski je namjesnik u povodu Olimpijskih igara odranih 1936. pozvao vie od 3000 gostiju iz cijelog svijeta na raskono okien Otok paunova u Havelu. Nenadmaivo raskono slavlje trebalo je sa sportskog spektakla skrenuti pozornost na osobu koja je bitno sudjelovala u njegovoj organizaciji. Zahvaljujui junainama iz razdoblja borbe", koje je takoer pozvao, bal se zbog ispada i tunjava pijanih gostiju naposljetku pretvorio u drutveni skandal. Skorojevi je i dalje neumorno radio na svom portretu svjetskog ovjeka". U bratskoj dravi talijanskog ducea, Mussolinija, idola kojeg je oboavao, na filmskim se festivalima obiavao pojavljivati kao izaslanik Reicha. Kod kue je isposlovao da mu berlinski gradonaelnik na jezeru Bogensee u sjevernom dijelu grada pokloni brvnaru, koja se ministru vrlo brzo uinila premalenom i nepraktinom". Stoga ju je dao proiriti u

96/631

pravo malo gospodarstvo s pet povelikih zgrada u ladanjskom stilu. Kua je imala dvadeset jednu sobu, ukljuujui dvoranu za projekciju filmova, klimatizacijske ureaje, grijanje na topli zrak, pet kupaonica, tapiseriju vrijednu 25 000 rajhsmaraka, elektrino pomine prozorske kapke i kuni bar. Susjed Goring, dravni ravnatelj uma, nije mario za zabranu gradnje u zelenom pojasu. Ali 2,26 milijuna rajhsmaraka nije se naalost moglo zanemariti. Praktino je bilo to to je naruitelj radova istodobno bio direktor filmske industrije koja je u meuvremenu nacionalizirana. Tako je UFA12 susretljivo podmirila trokove. Financiranje tree obiteljske kue Goebbels je mirne due prepustio dravi. Jer slubena ministrova palaa u vladinoj etvrti sluila je, kako je objanjavao sumnjiavim savjetnicima u financijskom resoru, za ispunjavanje reprezentativnih obveza koje su mu dodjeljivane, a za tako plemenit cilj

97/631

ukupan iznos od 3,2 milijuna nije mu se inio previsok. Ta samo je za opremanje prizemlja i privatnih odaja utroeno pola milijuna rajhsmaraka. Pri prvom razgledavanju gradilita vlasnik kue ipak nije bio zadovoljan, to je posvjedoila pet stranica duga lista reklamacija. Zahvaljujui manjoj preraspodjeli sredstava u proraunu njegova ministarstva ministrovim se eljama za izmjenama ipak udovoljilo na raun fonda za umjetnost i kazalite. Reprezentativni posjedi tvorili su prikladan okvir za javno prikazivanje uzorne obiteljske idile. Gospoa Magda ispunila je, u skladu s nacistikom natalitetnom doktrinom, svoju normu raanja i Fiihreru poklonila" estero djece: Helga (roena 1932.), Hilde (1934.), Helmut (1935.), Holde (1937.) i Heide (1940.) bili su tako posluni, plavokosi i poboni kako je prvi ministar propagande Reicha mogao samo poeljeti. Statirali bi

98/631

odjeveni u bijele haljinice kad bi ujak Ftihrer" izvodio svoj omiljeni nastup kao prijatelj djece. Posjetitelje bi doekali u dvoredu, ljubazno ih pozdrav Hitlerovi pomonici: Goebbels, Goring, Himmler; Goebbels prvi s desna od Hitlera Hitler se divio Goebbelsu i cijenio ga, ali u tom nije bilo nieg prijateljskog. Hitler je znao za Goebbelsovu slabost: da je svoj poloaj esto koristio kako bi se udvarao glumicama. A to nimalo nije odgovaralo Hitlerovoj naravi. Traudl Junge, Hitlerova tajnica ljajui s povikom Heil!", a tisak ih je zajedno s ministrom i suprugom prikazivao kao uzornu obitelj Treeg Reicha. No nije bilo mnogo prigoda za idiline grupne fotografije. Poduzetni ef propagande u ministarskoj je stolici vrijeme provodio od ranog pri-jepodneva do kasne veeri, vrlo esto i na kraju tjedna. Rokovnik mu je bio ispunjen filmskim predstavama, prijemima, posjetima filmskim studijima i putovanjima. Ako bi ostalo

99/631

vremena, nije ga troio na brane dunosti nego na gotovo prisilnu strast za drugim enama. Svaka me ena uzbuuje do ludila" povjerio se 1926. svom dnevniku. Jurim naokolo poput gladnog vuka, a pritom sam plaljiv poput malog djeteta." enskara je od te neugodnosti kasnije potedjela injenica to je veina dama na koje bi bacio oko ovisila o njemu. Goebbelsova je bila zadnja kad se radilo o dodjeli uloga; on je odluivao o karijerama. Bilo bi pogreno njegove ljubavne avanture pripisati samo moi Erosa". Duhoviti udvara itekako je znao oarati rjeitou, otroumnou i komplimentima. Od uspjenih osvajanja mnogo mu je vanije bilo da ga prati glas osvajaa. Berlin je tada bio grad glasina", prisjea se Stephane Roussel, svojevremeno dopisnica iz Berlina za francuske novine Le Mattine. Na posao nije uvijek bio lagan. Doi do informacija i proslijediti ih; i jedno i drugo bilo je

100/631

opasno. No do jedne smo stvari lako dolazili, jer Goebbelsu je bilo vano da se o tome pria: o Goebbelsu zavodniku. I o najsitnijim pojedinostima njegovih afera s glumicama, uglavnom filmskim zvijezdama. Javnost je trebala znati je li ova ili ona ena provela no s velikim malim Goebbelsom." Bez obzira na to je li se poziv na aj ograniio na ljubazan razgovor ili je slijedio i epilog, zavodniku je stalo do toga da se o njemu ire glasine kao o Casanovi. aputava propaganda u vlastitom interesu. Radije je slovio kao jarac iz Babilona" nego kao epavi Mefisto. Kao Don Juan mogao je prikriti svoje komplekse i vrlo se neskromno uvrstiti u galeriju predaka svjetske povijesti. Francuski Luj XIV., Karlo Engleski i Napo-leon", smjelo je izjavio, bili su sa svim enama koje su im se svidjele, pa ih je narod ipak oboavao". Njemu su i afere bile statusni simboli, a ene samo ukrasni dekor. U svojem oholom preziranju ena nije zaostajao za

101/631

svojim uiteljem: eni je zadatak da bude lijepa i rodi djecu", tvrdio je romanopisac Goebbels. To uope nije grubo i nesuvremeno kao to se ini. enka ptice ureuje se za mujaka i za njega sjedi na jajima. Mukarac se zato brine za hranu. Inae uva gnijezdo i odbija neprijatelja." Ali ak ni borbeni Papageno nije bio otporan na osjeaje. Jedna brana nevjera pretvorila se u fatalnu ljubavnu aferu. Sat iskuenja", asocijativno se zvao film u kojem je Goebbels skrenuo pozornost na eku glumicu Lidu Baarovu. Zatim je zapoela uobiajena igra: cvijee, pozivi, uloge i udvaranje. Dvadesetdvogodinjakinji, u to doba jo uvijek zaruenoj s glumcem Gustavom Frohlichom, nakon poetnog se oklijevanja svidio ministar koji joj se udvarao. A Goebbels je proivljavao svoju drugu mladost. Kad god je to mogao, mladu bi enu poveo na ladanje na Bogensee, gdje im nitko nije smetao. Bezuspjeno se okuavao kao

102/631

kuhar amater, svojoj je goi svirao na klaviru i sve se vie uplitao u djetinjastu romancu. Producent je iao tako daleko da je lansirao film s Lidom Baarovom u glavnoj ulozi, za koji je kao predloak otvoreno uzeta njihova ljubavna pria, ali koji je ubrzo zavrio na crnoj listi filmskih kritiara. Bez imalo se ustezanja ljubavni par poeo pojavljivati u javnosti na filmskim premijera-ma, sve dok se o toj aferi nije poelo priati po gradu i cijeloj dravi. Kad je, to je bilo neizbjeno, supruga, koja ba i nije uvijek drala do brane vjernosti, doznala za aferu, pokuali su se snai u menage a trois. ivot utroje s mladom suparnicom nije mogao dugo potrajati. Goebbelsovo zaklinjanje u vjernost vrlo se brzo pokazalo zavaravanjem pa se iznervirana supruga naposljetku odluila na razvod. No o takvim su razvodima u Treem Reichu odluivali efovi. Minis-trovi suparnici na Hitlerovu dvoru nisu proputali

103/631

priliku da glavnog suca obavijeste o svim pojedinostima pikantnih afera. Prema razuzdanom ivotu svog uenika uitelj je bio prilino blagonaklon. Ali skandal oko rastave ba sada, kad je vjenanje ministra obrane, Wernera von Blomberga, s bivom prostitutkom izazvalo toliki bijes? Ljubavna veza s ehinjom u trenutku kad diktator planira okupaciju njezine domovine? Ministar propagande koji je spreman povui se i otputovati iz zemlje, ba sada kad se u inozemstvu valja pokazati jakim? Za Hitlera to nije dolazilo u obzir. Preuzeo je stvar u svoje ruke, to se Goebbelsa, koji je strasno varao svoju enu, itekako dojmilo. Naredio je da se par pomiri i Goebbelsu zabranio svaki kontakt s Lidom Baarovom. Filmska karijera mlade dive naprasno je okonana. Gestapovci i prisluni ureaji od tog su trenutka pratili svaki njezin korak. Razdvojeni ljubavnici bavili su se milju o

104/631

samoubojstvu, a Goebbelsov dnevnik preplavilo je larmoajantno samosaa-ljenje: ivim kao u snu. ivot je tako nemilosrdan i okrutan." Ne samo da su mu zavidjeli na njegovoj ljubavnoj srei, nego se na neskrivenu radost svojih protivnika izloio i opasnosti da izgubi naklonost svemoguega. Na pomolu je bila katastrofa. U centru moi Goebbels je dospio na sporedni kolosijek. Prijmovi i sastanci u to doba odravali su se bez njega. Hladne gospodareve zapovjedi malog su doktora preplaile i dojmile ga se. Bilo je jasno da se mora pokoriti suevoj odluci. Hitlerova naklonost bila mu je vanija od bilo kakvih vlastitih osjeaja. Bit u vrst", nareuje sam sebi u dnevniku, iako se osjeam kao da e mi puknuti srce. Sada poinje nov ivot. Teak i nemilosrdan, posveen obvezama. Mladost je prola." Nakon kratke potede, Lida Baarova uz Goebbelsov je pristanak protjerana u Prag,

105/631

kamo su na njezinu nesreu ubrzo ponovno umarirale njemake trupe. A zavaeni suprunici pod Hitlerovim su nadzorom na Berghofu sklopili novi brani savez. Afera je rijeena. Goebbels je osjetno izgubio na ugledu. Zbog toga su morali ispatati drugi. Prigoda da se ponovno pokae kao marljiv i fanatian potrko pruila mu se na godinjem susretu u sjeanje na Hitlerov diletantski pokuaj pua 1923. Stari borci" u Miinchenu su 9. studenoga primili vijest da je atae njemakog veleposlanika podlegao hitrima idovskog atentatora koji je prosvjedovao zbog protjerivanja svojih roditelja. To je bio prikladan eksploziv za politikog potpirivaa vatre, prilika da svoj bijes iskali na zloinakoj idovskoj bagri" te da se kao i u vremena borbe" istakne kao najradikalniji buntovnik. Inscenirani izgredi, kamuflirani kao izljevi bijesa naroda - to je bio njegov teren, otkad su njegovi izvritelji u Berlinu

106/631

napali prolaznika nalik idovu" i bijelim mievima i smrdljivim bombicama onemoguili projekciju filma Na Zapadu nita novo. Ovaj je put hukanje imalo smrtne posljedice: Odmah u izdati odgovarajue naloge policiji i stranci. Zatim u se sukladno tomu obratiti stranakom vodstvu", Goebbels u dnevniku opisuje svoj poguban vatreni govor. Burno odobravanje." Smee postrojbe za brzo djelovanje znale su to im je initi. Pristae SA po cijelom su Reichu poele paliti sinagoge, unitavati i pljakati trgovine idovskih vlasnika te ubijati pripadnike prezrene manjine. Vie od 20 000 ljudi poput ivotinja je natovareno na kamione i odvezeno u koncentracijske logore. Iz usmene naredbe efa propagande cjelokupno je stranako vodstvo shvatilo da Stranka u javnosti nee nastupiti kao pokreta, ali da e zapravo sve organizirati i provesti", stoji u jednom internom stranakom izvjeu.

107/631

Organizator se silno veselio pogubnom odjeku svog inicijalnog paljenja. Idem u hotel, odande u vidjeti crveno nebo. Sinagoga gori", zabiljeio je u dnevnik s jezovitim ponosom. Gaenje poara dopustit emo samo onoliko koliko je potrebno da se vatra ne proiri na oblinje zgrade. Inae, neka sve izgori. Jedinica za posebne zadae obavlja grozan posao. (...) Na putu u hotel uo sam kako zveckaju stakla. Bravo, bravo. Sinagoge gore poput velikih koliba. Njemako vlasnitvo nije ugroeno." Ali ugroen je bio ugled reima. Potpiriva vatre tako nije poeo hvalu, nego otru kritiku zbog svoje pretjerane revnosti i izgreda koje nitko nije mogao kontrolirati. Himmler i Hevdrich smatrali su to zadiranjem u svoje podruje mjerodavnosti, Goring se tuio na gospodarsku tetu, a Hitler je strahovao zbog ugleda Reicha u inozemstvu. Udaljavanje idova iz zemlje trebalo se

108/631

odvijati potiho", birokratski i uredbama. Poslije je i bilo tako. Prosvjedi diljem svijeta brzo su se stiali i Goebbels je ponovno doao u povoljan poloaj. Hitler je svog pomonika drao podalje od vladinih poslova, ali mu je bio potreban da narod mentalno naorua za predstojei rat. Na Hitlerov pedeseti roendan Goebbelsovi su propagandisti prikazali efa drave kao borbenog vojskovou koji na novoizgraenoj isto-no-zapadnoj berlinskoj osi prisustvuje najveoj vojnoj paradi u njemakoj povijesti. Zastraujui vojni mimohod djelovao je poput objave rata. Bubnjar je te signale primio s velikim optimizmom: Na blistavoj sunanoj svjetlosti sja boica pobjede. Predivan znak." Goebbels zapravo nije bio svjestan da bi rat sa Zapadom mogao uzdrmati konstrukciju ve stvorenoga. Kao zloduha rata optuio

109/631

je Hitlerova ministra vanjskih poslova, Joachima von Ribbentropa. Zaprepateno je pratio kako njegov suparnik u Moskvi kuje pakt sa zakletim Hitlerovim neprijateljem, Staljinom. Iako je, vrsto uvjeren u Fiihrerov genij", taj sporazum proglasio genijalnim propagandnim potezom", savez sa svjetskim neprijateljem broj 1" ipak mu se inio pomalo udnim". Isto je vrijedilo za Hilterovu odlunost da zapone rat. Prema zapovijedima, ministar propagande irenjem je lanih vijesti o uasima koje su poinili Poljaci pripremio tlo za pokoravanje istonog susjeda, kojemu je neko osobno potvrdio Hitlerove miroljubive namjere. Potajno se, meutim, nadao da e zapadne sile biti suzdrane i da prepad nee proglasiti povodom za rat. Krhki civil nadao se da, skriven iza silnih epoleta vojne uniforme, nee potpuno nestati iz Hitlerova vidokruga.

110/631

Ta se samoobmana, meutim, pokazala slabom raunicom. London i Pariz Reichu su objavili rat, a Goebbelsa, utuenog i povuenog u sebe", kako je primijetio jedan promatra, na trenutak je obuzela sumnja u Fiihrerovu nepogreivost". Nisu samo munjevite pobjede i pasivnost Britanca i Francuza vrlo brzo razbile sve sumnje, nego i bomba to je eksplodirala devet mjeseci prije. Bomba koju je samoinicijativno napravio hrabri stolar, Georg Elser, eksplodirala je naveer 8. studenoga 1939. u minhenskom Burgerbrdukelleru - samo nekoliko minuta poto je Hitler prijevremeno izaao iz dvorane. Njegov pratitelj, koji je vjerovao u uda, u tom je dogaaju vidio znak providnosti: Svemogui ga titi", mudrovao je Goebbels u dnevniku. Umrijet e tek kad ispuni misiju." Vojskovoina misija bila je likvidacija poljske elite, porobljavanje njezine radne snage i protjerivanje idovskog stanovnitva

111/631

u geto. Goebbels je i u tomu elio sudjelovati i svoje je inspekcijsko putovanje u okupiranu Poljsku iskoristio za poticanje rasne mrnje. Susret s bijedom do koje je u Lodzu dovela njemaka tiranija u dnevniku je opisao kao posjet zoolokom vrtu - uvijek vodei rauna o tome da nae potvrdu svojih predo-daba o neprijatelju: Vonja kroz geto. Izlazimo iz auta i sve temeljito razgledavamo. To je neopisivo. To vie nisu ljudi, to su ivotinje. Stoga to nije humanitarni zadatak, nego kirurki. Moraju se napraviti rezovi, i to najradikalniji." Zato se sljedeeg dana bre-bolje najavio svojem Fiihreru ne bi li mu se preporuio kao revni antisemit: Kod Fiihrera. Podnosim izvjetaj o svojem putu u Poljsku za koji Fiihrer pokazuje veliko zanimanje. Posebno za moje objanjenje idovskog problema. idov je otpadni proizvod.

112/631

Vie kliniki nego socijalni sluaj." Svog uitelja u to nije trebao uvjeravati. Pretvaranje Hitlerove objave rata idovima u administrativnu politiku bio je teren na kojemu je, kako je poslunik mislio u ono doba u kojem je odluivala vojska, mogao skupiti jo mnogo bodova. Osim toga, ta je politika dola kao naruena piscu iz sjene to je udio za osvetom. Kod Fiihrera prosvjedujem protiv toga da se kod podjele namirnica prema idovima postupa na isti nain kao i prema Nijemcima. To e se odmah ukinuti", biljei za sljedee narataje. Ispriao sam Fiihreru o naem filmu 0 idovima. I on je iznio neke svoje ideje. Openito gledano, film nam je trenutano vrlo vrijedno propagandno sredstvo." Film se zvao Vjeni idov i bio je prava hukaka krabotina proizala iz vjetije kuhinje efa propagande. Ljude se izjednailo sa takorima. Fizikom unitavanju prethodilo je unitavanje rijeima i slikom.

113/631

Antisemitski film kakav samo moemo poeljeti", veselio se dirigent filmskog koncerta, koji je dosad sluio samo za razbibrigu i zabavu. Goebbels je i za Hitlerove vojne pohode naruivao skladanje propagandne pratee glazbe. Svaki napad bio je popraen publicistikom slavom. Ministar propagande potpirivao je mrnju protiv britanskih plutokrata" 1 francuskih ratnih hukaa", po potrebi provodio moralnu mobilizaciju ili je pak skretao pozornost s vojnih osvajanja. Na nianu tvorca javnog mijenja nije bilo samo domae stanovnitvo. Vjeto napravljeni letci, radioemisije na stranom jeziku, tajni odailjai u neprijateljskim zemljama imali su za cilj potkopati borbeni moral neprijatelja. Najvea medijska bitka vodila se za Englesku.

114/631

Britanski premijer Churchill karikiran je kao pijanica u eljeznom stisku idovske plutokracijske klike". Narodni tribun; Goebbels dri jedan od svojih govora Na cilj je unititi idove. Bez obzira na to hoemo li rat dobiti ili emo biti pobijeeni, taj cilj moramo postii i postii emo ga. Bude li njemaka vojska prisiljena na povlaenje, na tom e putu unititi i posljednjeg idova na Zemlji. Goebbels, prije 1944. Goebbels je bio u svom elementu. Konano je opet imao neprijatelja. Mogao je napadati i odgovarati na napade kao u doba borbe", koje su se svi prisjeali kao blaenih vremena. Opet je smio navijetati pobjede. Kada se vojskovoa vratio u Berlin s potpisivanja primirja s Francuskom u Compiegnu, istom mjestu u kojem je njemaka vojska 1918. poloila oruje, njegov mu je titonoa pripremio nevjerojatan

115/631

doek. Iznad polja cvijea i izmeu nepreglednog dvoreda mase to mu je klicala lebdio je ratnik kojega su mnogi doivljavali nadnaravnim svjetleim likom. Poniavajuu kapitulaciju u Prvom svjetskom ratu zamijenio je trijumf. Sramota je izbrisana. Osjeamo se ponovno roeni!" klicao je Goebbels u svom dnevniku. Zaboravljene su brige i strahovi koji su ga muili na poetku rata. Ovo je Boja presuda koja se nekom viom povijesnom sudbinom izvrava preko nas. Ftihrer je tako ljudski dirljiv i drag. On je najvei povijesni genij kojega smo ikada imali. ast je smjeti mu sluiti." ast da bude upuen u njegove nakane, ipak, i nadalje mu je ostala uskraena. Dok je Hitler ve odavno kovao planove o napadu na Rusiju, Gobbels se alostio zbog pakta s boljevikim ovjekom nie rase". Kad je sovjetski ministar vanjskih poslova, Vjeceslav Molotov, krajem 1940. posjetio Berlin, iskompleksirani se pripadnik vie rase" s

116/631

gaenjem izrugivao fizionomiji moskovskih gostiju: Nijedna lijepa glava. Kao da su u potpunosti eljeli potvrditi nae teoretske uvide u bit boljevike masovne ideologije." Tisku je zabranio i najmanju reenicu koja bi pohvalila rusku kulturu i ruski nain ivota, a svoje je novinarske poslunike otro opomenuo da iz tiska odstrane svaki trag boljevike ideologije i boljevikih nazora." I u anatemiziranju Istoka bio je politiki odan vazal svog Fiihrera. Kao i on nestrpljivo je ekao poetak ideolokog kriarskog rata: Jednom se moramo razraunati i s Rusijom. Kada, to ne znam, ali znam da se moramo razraunati." Hitler je Goebbelsa o tomu obavijestio u oujku 1941. Za pripremu najveeg pokreta trupa svih vremena vie mu je nego ikad trebala pomo propagandistike potpore i taktikih manevara za odvraanje pozornosti. Velika akcija tek slijedi: protiv R.", ponosno je zabiljeio Goebbels s nestrpljenjem

117/631

oekujui akciju. Sve se brino skriva, samo ih je nekolicina upuena. Sve e poeti velikim premjetanjem trupa na Zapad. Posumnjat e se na sve, samo ne na napad na Istok. Pripremat emo lani napad na Englesku, a zatim se munjevitom brzinom vraamo i udaramo na Istok." Ministra propagande u tom je manevarskom zavaravanju dopala posebna uloga. U nacistikom glasilu Volkischer Beobachter napisao je lanak 0 okupaciji Krete, u kojem se izmeu redaka aludiralo na kopneni manevar na britansko otoje, a zatim je uz veliku halabuku, prije nego to su novine putene u prodaju naredio da se zaplijene svi primjerci. Inozemni su promatrai iz toga trebali zakljuiti kako se autor izbrbljao o njemakim ratnim planovima. Praen insceniranjem predstojee invazije te bujicom proturjenih lanih vijesti, propagandistiki je pothvat

118/631

doivio uspjeh. ak je i u Moskvi nastalo potpuno iznenaenje kada je u zoru 22. lipnja 1941. zapoeo napad na Sovjetski Savez. uje se kako povijest die", stihotvori Gobbels u svom dnevniku. Velianstveno je, udesno je to vrijeme u kojem se raa nova drava. Istina, bolno, ali uzdie se prema svjetlu." Muka je primalja za to sve temeljito pripremila. Zlorabei zvukove fanfara iz Lisztova djela Les Prelu-des, naruio je skladanje glazbenog lajtmotiva za specijalne vijesti o operaciji Barbarossa. U tajnosti je dao kopirati Hitlerov poziv upuen osamsto tisua lanova nacionalne zajednice. Sad je na njemu bio red da Nijemcima objasni kako je rat prihvatljiv. U psiholokom smislu cijela je stvar problematina. Usporedba s Napoleonom itd.", zakljuio je Goebbels ve 1 ranije, i to s pravom, s obzirom na riskantno irenje rata na drugu, golemu frontu na Istoku, protiv nekadanjeg

119/631

partnera u paktu. To emo nadvladati antiboljevizmom." A u tome je bio vrstan majstor. Skeptinom stanovnitvu njegova je propaganda napad na Sovjetski Savez predstavila kao europski kriarski rat protiv boljevizma". U tom djelu svjetske povijesti" Fiihrer je prikazan kao Voa" koji je u zadnji as sprijeio mongolski juri". Izmiljena pria o Hitlerovu preventivnom udaru uspjeno je prikrila pravi karakter pohoda jednog svjetonazora, iji je cilj bio potpuno unitavanje neprijatelja. U svom dnevniku Goebbels je otvoreniji: Ono protiv ega se cijeli ivot borimo, sada emo i unititi." Svoje je sumnje potiskivao pretjeranim optimizmom: Boljevizam e propasti poput kule od karata. Pred nama je pobjedniki pohod bez premca", uvjeravao je sam sebe. Rusku borbenu mo ocjenjujem vrlo niskom, jo niom nego to to misli Fiihrer.

120/631

Ako je ikoja akcija bila sigurna, onda je to ova." Sigurno je, meutim, bilo da se ta prognoza ve nakon nekoliko pobjedom obiljeenih tjedana pokazala samoobmanom. Ve mjesec dana nakon poetka napada na Sovjetski Savez otrijenjeni je vojskovoa svom odanom prijatelju priznao svoju krivu procjenu: Fiihrer mi podrobno opisuje stanje na ratitu. Prolih je tjedana bilo prilino kritino. Rusku smo silu, a posebno opremu sovjetske armije, sasvim podcijenili. Nismo imali ni priblinu sliku o tomu ime boljevici raspolau." To je priznanje prvi put zasjenilo aureolu nepogreivosti najveeg vojskovoe svih vremena". Fiihrer ]e ljutit sam na sebe to se dao zavarati vijestima iz Sovjetskog Saveza o potencijalu boljevika. (...) To ga je jako potreslo. Proao je kroz teku krizu", zapisao je ef propagande, dok su njegovi slikopisi Nijemce zasipali vijestima o pobjedama. Vojska je potonula u

121/631

blato, i s prvim mrazom stala. Njemaki su vojnici u zimi pred Moskvom uvali strau branei se od dobro naoruanih sibirskih jedinica. U beskrajnoj uobraenosti njemako je vodstvo svojim vojnicima uskratilo odgovarajuu zimsku opremu. Kriza, to je bila konjuktura za malog doktora. Civil koji nije odsluio vojsku i koji nikad nije ostvario svoje snove o velikom vojskovoi, odjeven u preveliku uniformu, nalikovao je liku iz ale. Ali kao nacionalni propovjednik rata pobirao je lovorike. Bio je uvjeren da ono to nije polazilo za rukom vojsci na terenu, on moe nadoknaditi retorikom mobilizacijom. Konano je doekao da ravnoduno drutvo preobrazi u zajednicu jednoumlja koju je snala ista sudbina". U velikoj kampanji koju je pokrenuo skupljale su se tone vune i zimske odjee kao boini dar domovine za frontu". Umjesto pobjednikog raspoloenja zahtijevao je spremnost na rtvu, kao to je

122/631

to u svojoj krilatici o krvi, znoju i suzama" zahtijevao njegov protivnik, Churchill, kojemu se potajno divio. Tko se orujem nije borio na fronti, u domovini je morao neumorno proizvoditi oruje i sve to je potrebno za opskrbu vojske, zahtijevao je Goebbels. To je vrijedilo posebno za graane idovskog podrijetla u njegovoj upravnoj jedinici: Od njih u ultimativno zahtijevati da se ili to prije ukljue u radni proces ili da raunaju s tim da e od 78 000 idova sljedovanja racionirane opskrbe hranom dobiti samo 23 000 idova koji rade. Budu li idovi zbog toga poeli gladovati, to e ih potaknuti da se prihvate posla." Zapravo mu nije bilo toliko vano iskoritavanje te prezrene manjine, koliko njezino javno poniavanje. Budui da su jaki sentimentalni otpori" usporili njegovu namjeru da Berlin pretvori u grad bez idova",

123/631

idovima je ekanje na smrt trebalo postati paklom. Dosjetljiviji i perfidniji od drugih antisemita, Gobbels je neprestano smiljao nove diskrimi-nirajue mjere za idove: Postupno im je zabranio posjedovanje bicikala, pisaih strojeva, knjiga, gramofona, hladnjaka, pei, radioprijamnika, vonju sredstvima javnog prijevoza, posjet kinima, operi, kupalitima, parkovima te ih je naposljetku potjerao iz vlastitih stanova. Njegov, mrnjom obuzet mozak, smislio je javno obiljeavanje progonjenih Davido-vom zvijezdom. Likujui je zapisao u dnevnik kako je Hitler popustio njegovu navaljivanju. Gobbels je elio sauvati glas radikalnog i fanatinog rasista - jer sada je jako dobro znao kako se u zaleu Istone fronte ostvaruje plan o pomoru idova. Itekako je dobro bio upuen u to da je konano rjeenje idovskog pitanja" zapravo znailo smrt guenjem milijuna ljudi: Iz glavne upravne oblasti, poevi kod Lubljina, idovi se

124/631

protjeruju na Istok", zapisuje u dnevnik 27. oujka 1942. Tu se primjenjuje prilino barbarski, poblie neopisiv postupak, nakon kojega nee preostati mnogo idova. Ugrubo izraunato, moemo rei da 60 % njih mora biti likvidirano, dok se 40 % njih moe iskoristiti u radnom procesu. Bivi beki gaulajter, koji provodi tu akciju, ini to vrlo oprezno i prilino neprimjetno. Nad idovima se izvrava kazna koja je, dodue, barbarska, ali su je svakako zasluili." Ministar propagande ni u javnosti nije tajio to zna. U dojmljivo napravljenom tjedniku Das Reich 18. studenog 1941. moglo se proitati kako se, gotovo doslovce, pokuava opravdati za genocid. Nastavljajui se na Hitlerovu presudu o pogubljenju s poetka rata, kolumnist Goebbels zapisao je: Upravo smo svjedoci obistinjavanja proroanstva, a idove je snala sudbina, koja je, istina, teka, ali su je

125/631

zasluili. Suut ili saalijeva-nje u ovom su sluaju neumjesni." Goebbels je itekako bio svjestan da e tim zloinom stoljea zauvijek poruiti sve mostove prema meunarodnoj zajednici. Shvatio je da nema povratka pa je rat po njegovu miljenju imao smisla samo zato da se odgodi dan konanog obrauna - potpuno u skladu s onim to je elio njegov uitelj: Fiihrer kae - s pravom ili ne - da moramo pobijediti. To je jedini put", zabiljeio je u dnevnik i dodao: Ionako imamo toliko putra na glavi da moramo pobijediti, inae e na cijeli narod, s nama na elu, to nam je drago, biti izbrisan s lica zemlje." Goebbels je svojim suradnicima povjerio da e se on osobno pobrinuti za svoju smrt. Znao je da nema to izgubiti i tu je spoznaju pretvorio u lajtmotiv svoje propagande. Sve ili nita, pobjeda ili propast", odgovor ministra propagande na poraz na fronti, kao to se pokazalo kod Staljin-grada, bio je totalni

126/631

rat": vie nitko nije mogao pobjei ratnom stroju. Tko nije mogao dokazati da vri neku djelatnost nunu za voenje rata", dobio je obvezu oruane slube ili obvezu rada u tvornicama oruja. Milijunska vojska, koja je tako unovaena, trebala je donijeti preokret u konanoj bitki". Amaterski strateg nije dobio podrku za svoje okrutne vizije. Njegovo glavno oruje i dalje je bila rije. Tako je Goebbels u svojem poznatom zloglasnom govoru u Palai sportova 18. veljae 1943. zahtijevao plebiscit o svojoj fiksideji o totalnom ratu". Zahvaljujui svojim psiholokim lukavstvima uspio je brino odabrani auditorij uvjeriti u ono to je elio. Prema svim pravilima govornikog umijea upotrijebio je sva sredstva, od laskanja do anatemiziranja, od obeavanja do prijetnji, od izrugivanja do mrnje, izazivao je u ljudima ponos, zavist, strah i stupnjevanom bi dramaturgijom sluateljstvo doslovce raspametio.

127/631

Sugestivnim pitanjima na kraju bi poluio ne samo odobravanje nego bi sluateljstvo dovodio u stanje opojne ekstaze. Isto tako hladno i proraunato kao stoje prethodno osmislio i uvjebao svaku pojedinost svog nastupa, nakon govora je u uem krugu sudio o svom sluateljstvu: Da sam im naredio da skoe s krova nebodera, oni bi to uinili." Svojim govorom nad govorima narodni si je tribun u Reichu osigurao veliki ugled. Dok su se drugi rukovodioci reima povlaili iz javnosti, dok se Hitler u javnosti gotovo vie i nije uo, okretni je agitator neprestano putovao kako bi pomonicima Protuzrane obrane uruivao odliko-vanja, ljudima koji su sve izgubili u bombardiranjima predao dodatna sljedovanja namirnica, radnike u tvornicama oruja poticao na to vei uinak ili pak preko radija propovijedao kako je potrebno rtvovati se. Kako bi i sam bio primjerom, Goebbels bi goste pozivao kui na oskudne objede

128/631

spravljene od namirnica koje su se mogle dobiti samo za tokice. Njegova supruga s kojom se pomirio neko je vrijeme, to je u javnosti itekako zapaeno, tramvajem ila na posao u Telefunkenovu tvornicu. Ratna svakodnevica i noi provedene u sklonitima od zranih napada u zemlji su izbrisali zadnje tragove mira. No Goebbelsove totalitarne halucinacije nisu vie imale veze sa stvarnou. Tek kad je Hitler nakon pokuaja atentata 20. srpnja 1944. oko sebe vidio jo samo izdaju, vjernije poslunik, koji je u Berlinu eljeznom odlunou krvavo uguio pokuaj dravnog udara, doao u centar moi. Ambiciozni je karijerist stigao do cilja. Kao dravni opunomoenik za totalnu mobilizaciju" imao je ovlasti da u cijeloj dravi ukloni i zadnje ostatke drutvenog ivota i sve proizvodne pogone proelja u potrazi za rezervama za frontu i naoruanje. Sam Goebbels takvu je dunost nazvao ratnom diktaturom".

129/631

Iako su birokracija i poznanstva smanjili razmjere tog masovnog novaenja, Nijemci su shvatili to totalni rat" doista znai. Na brzinu ustrojeni bataljuni logistike potpore nisu vie mogli sprijeiti slom njemake fronte na Istoku i pobjedonosno napredovanje saveznika na Zapadu - samo su produljili strahote. Ni sam Goebbels vie nije imao iluzija o mogunosti konane pobjede". Stanje na Istoku sve me vie zabrinjava", zakljuuje u dnevniku sredinom 1944. Fronta bi se ipak negdje morala moi zaustaviti. Ako se stvari nastave ovako razvijati, Sovjeti e ubrzo biti na naoj istonopruskoj granici. Sve sam oajniji i pitam se to e Fiihrer poduzeti da to sprijei." No u svojim javnim nastupima Goebbels je izmiljotinu o predstojeem preokretu pretvorio u ope vjerovanje. U neprestano novim varija-Gotova je pjesma; Goebbelsov napola izgorjeli le (1945.)

130/631

Posljednjih mjeseci Goebbels je postao svjestan da se na pobjedu ne moe raunati. Usprkos tomu i on i Hitler cijelo su vrijeme bili uvjereni da savez izmeu zapadnih sila i Sovjetskog Saveza nee potrajati. Obojica, dodue, vie nisu vjerovala u pobjedu, ali su vjerovali u mogunost prihvatljivog mira. VVilfred von Oven, osobni Goebbelsov referent cijama rat je usporeivao as s vruicom, as s maratonskom utrkom ili pak promjenjivim vremenom kako bi metaforama uinio vjerodostojnim izglede za konanu pobjedu". Budui da vijesti s fronte vie nisu mogle jaati nadu, Goebbels je posegnuo za posljednjim propagandnim orujem - vjerom, koju nije mogla pomutiti nikakva stvarnost: pobuivao je vjeru u udo. Najprije je obeavao tajno udotvorno oruje" ija je prednost bila ta da mu se moglo pripisati udotvorno djelovanje, jer ga nitko prije nije upotrijebio. Zatim je nagovijestio skori slom saveza zapadnih sila, koji e kao i u

131/631

Sedmogodinjem ratu potpuno izmijeniti situaciju. Tek na kraju, kad su sovjetski vojnici prodrli do razruenog Berlina, obeavao je oslobaanje grada s pomou legendarne armije Wenck koja je, meutim, postojala samo na njegovu stolu sa zemljopisnim kartama. to se vie bliio kraj, to je manje bilo onih koji su vjerovali takvim obeanjima. Veini je jo jedino bila vana borba za vlastito preivljavanje. rtve koje su mu vjerovale naao je meu onima koji u svom ivotu nisu uli drukije poruke. Najmlai su vjerovali njegovim rijeima, dali se zaslijepiti lanim obeanjima i odueviti njegovim borbenim rijeima ohrabrenja. Kad su Hitlerova mlade i starci s protutenkovskim runim bacaima raketa marirali pokraj njegove visoko uzdignute ruke, tada se i Goebbels konano osjeao kao vojnik. Narodni juri" bio je gaulajterova posljednja javna zapovijed. Njome je

132/631

namjeravao inscenirati obranu berlinske utvrde" kao junaku zavrnicu svog totalnog rata". Taj ep o propasti neposredno pred kraj rata ivotom su morali platiti desetci tisua ljudi. Organizator krvoprolia ve je odavno izgubio svaki dodir sa stvarnou. Njegovo zadnje propagandistiko djelo bila je legenda koju je on izmislio. Kako bi svoju veliinu sauvao za nadolazee narataje, svoje je govore dao prebaciti na mikrofilmove i odvesti iz glavnog grada. Nakon to su grad napustili i drugi Hitlerovi sljedbenici, on se elio prikazati kao posljednji vjerni drag, koji uz svog Fuhrera ostaje do kraja. Kako bi mu bio to blie, s cijelom je obitelji preselio u mrani Hitlerov bunker ispod Dravnog ureda. Konano je dobio ono za im je udio cijeli ivot: njegov je uitelj bio samo njegov. Skupa s njim elio je ui u povijest kao muenik" vlastitog ludila.

133/631

Ali Hitler je Goebbelsu pomrsio raune kada ga je u svojoj politikoj oporuci imenovao svojim nasljednikom i kancelarom propale drave. Predvieni upravitelj ostavine nije, dakle, sa sebe smio skinuti odgovornost! Morao je odgovarati za najstranije poglavlje njemake povijesti! Goebbels je na trenutak bio strano razoaran. Ali nakon to je Hitler 30. travnja napustio ovaj svijet, vie nije mogao kontrolirati provoenje svojih zapovijedi. ,,U deliriju izdaje, koja ovih kritinih dana okruuje Fuhrera, mora se nai bar netko tko e do njegove smrti bezuvjetno biti uz njega, iako je to u suprotnosti s formalnom, konkretno obrazloenom zapovijedi kakva je u njegovoj politikoj oporuci", opravdavao je Goebbels u dodatku oporuci svoje bijedno samoubojstvo. Prvi put u ivotu moram kategoriki odbiti izvrenje Fiihrerove zapovijedi. Moja djeca i ena pridruit e se tom protivljenju."

134/631

Djecu nitko nita nije pitao. Nisu ni slutila da je otac nakon vlastite potpune propasti i njih osudio na smrt. Ona su bila posljednja rtva njegova bijesom zaslijepljena fanatizma. Drugi ovjek HERMANN GORING Od prvog trenutka kad sam ga vidio i uo, potpuno sam mu se predao. Ja nemam savjesti! Moja se savjest zove Adolf Hitler. Svaki metak koji izae iz cijevi policijskog pitolja moj je metak. Svaki put kad sam u Hitlerovu prisustvu, srce mi padne u pete. Ja sam, eto, ovjek renesanse, volim rasko. Tko je idov, odreujem ja. Tko mui ivotinje, vrijea njemaki nacionalni osjeaj. Ne bih elio biti idov u Njemakoj. Grozno - Hitler je poludio.

135/631

Barem dvanaest godina pristojnog ivota. Nae kosti jednom ete poloiti u mramorne Ijesove. Goring Dolazi Goring. Stari gad. eli postati general. Zato ne odmah ifeldmaral. Gbri-ng ima nerealne planove. Drskim isticanjem samog sebe blamira druge. Nadajmo se da debeli nee dugo. Goebbels, Dnevnik, 1933. Mirne due mogu rei da je rat gotov: rajhsmaral je cijelo vrijeme bio pod utjecajem morfija. Doivio sam da na sastancima koji su due trajali i kad je morfij prestao djelovati rajhsmaral zaspi usred sastanka. I to je bio vrhovni zapovjednik Luftzvajfea! Helmut Forster, general Luftmajfea, svibanj 1945. Igrat emo na sve ili nita! Goring Hitleru, 1938. ]a sam u svom ivotu uvijek igrao na sve ili nita! Hitlerov odgovor Moemo biti sretni

136/631

ako Njemaka nakon ovog rata zadri one granice koje je imala 1933. Goring, 1942. Fuhreru! Osobno vam jamim opskrbu iz zraka za 6. armiju u Staljingradu. Moete se u to pouzdati. Goring, 1942. Ovime vas ovlaujem da poduzmete sve potrebne organizacijske mjere za ukupno rjeenje idovskog pitanja u Europi na podruju njemakog utjecaja. Budu li za to potrebne i druge sredinje mjerodavne vlasti, i one se moraju u to ukljuiti. Nadalje vam nalaem da mi to prije podastrete zaokrueni nacrt organizacijskih, injeninih i materijalnih mjera za pripremu provedbe eljenog cilja konanog rjeenja idovskog pitanja. Goring Hevdrichu, 31. srpnja 1941. Nikad nisam izrazio svoje slaganje s tim da se jedna rasa u odnosu na drugu naziva viom rasom, ve sam naglaavao raznolikost rasa. Goring pred Nirnberkim sudom za ratne zloine, 1946.

137/631

Ako sam se sveano zakleo na vjernost, tada tu zakletvu ne mogu prekriti. 1 meni je bilo paklenski teko potovati tu zakletvu, vjerujte mi! Pokuajte vi dvanaest godina glumiti prijestolonasljednika, uvijek biti vjerni kralju, a ne slagati se s mnogim njegovim politikim akcijama, i pritom se ne moi suprotstaviti te iz situacije morati izvui najvie to moete. Goring u Niirnbergu sudskom psihologu, Gustavu Gilbertu, 1946. S tim Hermann Goring nije raunao, ali na optuenikovu licu nita se nije moglo vidjeti. Izgledao je pospano, dok je klonulo sjedio na svom mjestu u optuenikoj klupi, oiju prekrivenih dlanovima, pokatkad podiui glavu da pogleda ulijevo. Na prednjem zidu zgrade Nirnberkog suda izmeu dvaju glomaznih portala razapeto je filmsko platno. U dvorani je polumrak, samo su optuenika klupa i sudaki stol poput pozornice obasjani svjetlom reflektora. U dvorani

138/631

vlada tiina. Tiina to odaje paralizirajui uas, i koju samo pokatkad naruavaju ridanje i uzdasi, kao da cijela dvorana proivljava nonu moru. Goring izbjegava gledati slike, filmski dokazni materijal 2430-PS, ali preko slualica slua prijevod amerikog govornika: U tom koncentracijskom logoru blizu Leipziga ivo je spaljeno vie od 200 politikih zatvorenika. Preostali od ukupno 350 zatvorenika strijeljani su kad su nahrupili iz baraka..." Slubeni film o injenicama koji je napravila amerika optuba 29. studenoga 1945. sat vremena opisuje zloine u koncentracijskim logorima - umorstva za koja je kriv i Hermann Goring, drugi ovjek Treeg Reicha. On te zloine drsko porie i skriva se iza maske ovijalnog naivine, koji se brani cinizmom. Bilo je to tako lijepo popodne", potuit e se naveer u svojoj eliji. Moj telefonski razgovor o austrijskoj aferi proitali su naglas, i svi smo se tome smijali. A zatim taj grozan film koji je sve pokvario."

139/631

Nepodnoljive snimke nisu pokvarile samo Goringovo raspoloenje. One su prije svega unitile drsku iluziju da je verbalnim obmanama mogue prikriti, tovie, poricati zloine bez presedana. No tijekom pedeset osam sati unakrsnog ispitivanja Goring je dobio priliku da upotrijebi sav svoj govorniki dar, arm i drskost. No slike su bile jae od rijei. Potpuno svjestan toga, povlai se u puevu kuicu neznanja. Goring glumi nevinoga. Nekadanji ovjek eljan moi tvrdi da nije znao za masovna ubijanja, iako je bio upleten u sve radikalne akcije nedostojne ovjeka, iako je potpisao gotovo sve zakone usmjerene protiv idova, uredbe i naredbe za ubojstva, te iako je upravo on Reinharda Hevdricha, efa Dravnog glavnog ureda za sigurnost, opunomoio da pripremi ukupno rjeenje idovskog pitanja". Goring skida slualice kad se iznose dokazi o tomu kako je pridonio porobljavanju i umorstvu milijun i pol ljudi.

140/631

Ne, on se toga ne moe sjetiti, "to ste na viem poloaju", pokuava uvjeriti svog branitelja, to manje znate o onomu to se odvija ispod vas." Zar nikada niste doznali za zvjerstva za koja je doznao cijeli svijet?" inzistirao je sudski psiholog Gustave Gilbert. Ah, o tome se svata ulo, ali, naravno, ovjek u neto slino ne bi povjerovao." Ah, to masovno ubijanje", popustio je jedan trenutak. Sve je to strana sramota. Radije ne bih o tomu priao, niti na to mislio." utnju o vlastitim zloinima zahtijevao je i od drugih poinitelja, koji su u svojstvu svjedoka sjedili pokraj njega u optuenikoj klupi i koje su ispitivali o genocidu. Goring je i nadalje uvjeren da jo uvijek moe drugima zapovijedati, pa ga obuzima beskrajan bijes kad je general SS-a, Erich von dem BachZelewski, bez uvijanja progovorio o masovnim ubijanjima. ini se da na tren gubi prisebnost, skae, i straari ga jedva uspijevaju obuzdati. Zbilja si prljava, prokleta

141/631

izdajnika svinja!" psuje Goring. Prokleti gad! Dovraga! Prokletstvo! Vraji, pokvareni praznoglavi kukin sin! On je bio najozloglaeniji ubojica u cijelom tom prokletom udruenju. Prodaje duu da bi se spasio, bijednik!" Goring pritom neobino izgleda. Preiroke jahae hlae i plavosiva jakna bez ordena i oznaka inova poput jedra na bonaci klate se oko tijela mukarca koji je neko teio sto pedeset kilograma. U zarobljenitvu je omravio 40 kilograma. Oslobodio se ovisnosti o morfiju i ini se da je nakon prisilnog lijeenja u odlinoj fizikoj kondiciji. Taj Goring vie ne nalikuje mekucu to se blesavo smijei", kako ga je na poetku zatoenitva nazvao ameriki zapovjednik zatvora, Burton C. Andrus. U dvorani Nir-nberkog suda njegov pogled ponovno odaje odlunost kojom je Hitleru prokrio put do vlasti i bezobzirno uklonio politike protivnike.

142/631

Nastupa tako samosvjesno kao da je pobjednik, iako zna da ga ekaju vjeala. Sudski proces bio je Goringov posljednji nastup i on je vrsto odluio da sebi i nacizmu podigne spomenik - ne kao drugi ovjek" nakon Hitlera, nego, kako su pisali ameriki listovi, kao nacist broj jedan". ovjek kojega je Hitler odabrao za svog nasljednika bio je kao stvoren da na optuenikoj klupi utjelovi jednu strahovladu. Nakon to je Hitler sa sebe skinuo odgovornost, silina optuaba pogodila je najvie njega, najvjernijeg sljedbenika": urota protiv mira, priprema osvajakog rata, zloin protiv ovjenosti - Goring je optube mirno sasluao. Pobjednik e", zabiljeio je na optunici, uvijek biti sudac, a pobijeeni e biti optuenik." Pred svojim je sucima elio nastupiti suvereno, mudro i nadmono, ali ga je poput glumca muila trema. Lagano podrhtavanje ruku i grevit izraz lica", primijetio je Gilbert prije poetka suenja, odavali su da je nervozan i napet, a

143/631

generalnu probu zapoeo je s ulogom plemenitog muenika koji se na sceni upravo sprema odglumiti zadnji in." Drugog dana sudske rasprave, nakon viemjesenog ekanja u eliji je konano zapoela predstava. Prije nego to odgovorim na pitanje Visokog suda osjeam li se krivim ili ne ...", poeo je Goring nairoko objanjavati, ali ga je predsjednik suda odmah opomenuo da se bez okolianja izjasni osjea li se krivim ili ne. Goring je tek tada rekao: Ne osjeam se krivim u smislu optunice." Optueni je imao jo dovoljno prilika da glumi ulogu nedunoga i poloi raune za svoj ivot obiljeen potrebom za isticanjem i pohlepom, nezasitnom glau za luksuzom, moi i priznanjem. Od pilota lovakog zrakoplovstva u Prvom svjetskog ratu napredovao je do vrhovnog zapovjednika Luftzvaffea, gospodarskog diktatora i dunosnika s najvie mjerodavnosti", koji je poloaje, ordene i

144/631

umjetnika djela skupljao kao to drugi skupljaju potanske marke - osoba promjenjive udi koju su svakako etiketirali: napuhanom, tatom marionetom; trijeznim arogantnim zloincem; oficirom ovisnim o heroinu i zavedenim pogrenim nazorima. Rjeit i lijepa ponaanja, utjelovljivao je ovijalno lice Treeg Reicha: omiljen, korpulentan, brutalan - namirisani Neron", kojega je Hitler najprije zvao prijateljem", a potom prokleo kao nesposobnjakovia", jer njegov Luftzvaffe nije mogao ispuniti obeanja te je rat zavrio katastrofom, dok je on nalik napuhanom papagaju, u izmiljenim uniformama, daleko od svake zbilje i pod utjecajem droga ivio lagodnim ivotom. Bio je spretan, lukav, hladnokrvan, hrabar i eline volje", okarakterizirao ga je francuski veleposlanik Andre Franc,ois-Poncet. I bio je cinik. Iako mu nisu bili strani velikodunost i vitetvo, znao je biti i neumoljivo okrutan." Goring je sebe doivljavao

145/631

mnogo ljubaznijim: Ja sam ono to sam oduvijek bio, posljednji ovjek renesanse." Sklonost prema raskoi i pompi gajio je od djetinjstva, jo iz vremena provedenog u dvorcu Mauterndorf i zamku Veldenstein, te na imanjima svog dobrostojeeg krsnog kuma, dr. Hermmana Rittera von Epsteina, napola Zidova. Njega i njegovu djecu brani je par Goring primio k sebi - ali ne bez koristoljublja, jer mu je Hermannova majka Franciska bila ljubavnica. Epstein, koji je vodio romantino-barokni ivot, Goringu je usadio ljubav prema srednjovjekovnoj maskeradi. Ondje gore, u svom zamku", sanjario je o vitezovima i kraljevnama, pozirao kao burski general i Robin Hood, a mnogo se vie zanimao za pustolovine nego dosadnu kolu i cjepidlake obveze u ansbachskom internatu. Markirao je, uskraivao posluh i nekoliko je puta pobjegao od kue. Komentar njegove majke: Hermann e postati ili velik ovjek ili kriminalac."

146/631

Tek je njegovim nastavnicima na Vojnoj akademiji u berlinskoj etvrti Lichterfelde pomou pruske discipline i vojnog drila polo za rukom obuzdati Goringov zahtjevan temperament. Tvrdoglav i svojeglav djeak na vojnoj je akademiji postao ambiciozan kadet. inilo se da mu je odvajanje od roditelja i njihova udnog ivota utroje s krsnim kumom donijelo olakanje. 1911. zavrni je ispit poloio s ocjenom odlian". Postao je porunik, bilo mu je 19 godina, ponosno je nosio carsku uniformu i imao pristup elegantnom berlinskom drutvu. Mladi je asnik nove pustolovine, meutim, nasluivao u zraku, a ne na kopnu. Kad je izbio Prvi svjetski rat, prijavio se u Carske zrakoplovne jedinice, poloio ispit za pilota i 1916. sudjelovao u prvim zranim bitkama. Slovio je kao pustolov. Zahvaljujui hrabrosti koju je pokazao u akcijama ubrzo je preuzeo zapovjednitvo nad lovakom eskadrilom. Meu kolegama se, dodue, govorkalo da Goring pretjeruje u

147/631

broju oborenih zrakoplova. No car Wilhelm letakom je asu 2. lipnja 1918. nakon 18 slubeno priznatih pobjeda u zranim okrajima uruio najvii njemaki orden za posebnu hrabrost, Pour le mirite odlikovanje od kojega je jo dugo izvlaio korist. Stiliziran u junaka, Goring je ponosno pokazivao tzv. Plavog Maxa te jo jedan drugi statusni simbol: tap za etnju legendarnog Crvenog baruna, Manfreda von Richthofena, ijim je omraenim Richthofenovim cirkusom Goring zapovijedao kao posljednji zapovjednik lovakog odreda. Elita njemakog lovakog zrakoplovstva uz velike se gubitke protiv nadmonijeg neprijatelja borila do samog kraja. No nijedno obaranje zrakoplova nije zrakoplovne jedinice toliko pogodilo kao iznenadna vijest o primirju. Sve su se rtve inile uzaludnima. Goring se s time nikad nije pomirio. Kad se u podrumu aschaffenburke vijenice rasputala

148/631

eskadrila, sveano je prisegao pred asnicima: Na e as ponovno doi!" No Versajskim ugovorom Njemakoj je zabranjeno ratno zrakoplovstvo. Postieni Goring pobjegao je u vedsku, gdje su mu se divili kao pilotu za akrobatske letove i gdje se zaposlio kao padobranac te pilot zranog taksija. Na imanju jednog vedskog plemia navrat-nanos zaljubio se u privlanu Carin von Kantzovv. Ki vedskog asnika, sklona matanju, bila je, dodue, udana, ali oarana odlunim armom njemakog pilota, naputa supruga i sina te s ljubavnikom odlazi u Njemaku, gdje se 1922. za njega udaje. Budunost tridesetogodinjeg umirovljenog kapetana u VVeimarskoj Republici bila je neizvjesna. Goring je vie iz nude nego zbog sklonosti u Miinchenu studirao povijest i ekonomiju. Pilot koji je bio u ratu vie je eznuo za prijateljstvom, junakim podvizima i

149/631

snanim vodom", koji e Njemakoj vratiti staru mo, nego za znanstvenim spoznajama. Novog cara" Goring je susreo jednog jesenjeg popodneva na javnom politikom skupu na minhenskom Konigsplatzu. Taj ga je ovjek odmah oarao i ubrzo se nala prigoda da se s njim nae na konzultacijama". On je njegovu ivotu trebao dati novi smjer. Upravo je to elio uti: da je Versailles sramota, da su Zidovi i komunisti za sve krivi, da domovinu treba spasiti. Goring je takvog Hitlera smatrao sposobnim da Njemaku oslobodi jarma koji su joj nametnuli pobjednici. Od prvog trenutka", pisao je dvije godine poslije, kad sam ga vidio i uo, potpuno sam mu se predao". I Hit-leru se svidjela visoko odlikovana vojniina: Velianstveno! Ratni heroj s Pour le merite. - zamislite! Odlina propaganda! Osim toga, ima novca i ne stoji me ni pfeniga." Goringov ugled obeavao je korist mladoj stranci.

150/631

Zovijalni vojnik okien ordenima i fanatini demagog - bio je to pakleni 98 ,.,,, ,^.u,,*;.^. .T,T HITI CDAVI savez. Kad je Hitler svom novom posluniku povjerio zapovijedanje SA odredima, Goebbels se, dirnut, sveano zakleo: Svoju Vam sudbinu povjeravam u dobru i u zlu, pa stajalo me to i ivota." Hitlerova stranka i program Goringa su zanimale tek usput, monotone svakodnevne obveze zapovjednika SA nisu mu se sviale. Iako je od SA u kratkom roku napravio privatnu vojsku velike borbene moi, radije je uivao u ugodnim stranama svog poloaja, naruivao ivanje izmiljenih uniforma, prezirno i s visoka gledajui na bavarske momke s naprtnjaama to su lokali pivo". Prema stranakim kolegama" ponaao se podcjenjivaki pa ne udi da je Goring unutar stranke bio bez ikakva utjecaja. Ideologija je za njega bila gluparija". Njegova se stranka zvala Adolf Hitler.

151/631

Za njega je bio spreman dati i ivot. S njim je u Reichu elio dijeliti mo. 9. studenoga 1923., jednog sumornog i prohladnog dana, na minhen-skim se ulicama trebalo odluiti tko e, a tko nee imati mo. Oko podneva prema Odeonsplatzu poela je marirati SA kolona i lanovi jedinica za posebne zadae. Na elu je bio Hitler, general Ludendorff i Goring. Poklici i Heil!" koje su uzvikivali promatrai budili su nadu da e preuzimanje vlasti uspjeti. Nekoliko metara ispred Feldherrnhalle prolomio se, meutim, hitac, a zatim je s druge strane ulice krenula cijela salva. Bavarska zemaljska policija gaala je prvi red kolone to je marirala. Pukara-nje je trajalo ezdeset sekundi. Poginulo je etrnaest puista i tri policajca. Hitler se sruio na tlo. Goring je pogoen u kuk i teko ranjen, nepokretan leao na asfaltu. Nakon nekoliko sekundi bez svijesti i obliven krvlju, vukui

152/631

se po tlu sklonio se od metaka. Pripadnici SA odreda ubacili su ga u neka kola i pruili mu prvu pomo u prodavaonici namjetaja idovskog vlasnika, Ballina. Zatim je poeo bijeg pred policijom. Zajedno s Carin, Goring je otputovao u Austriju gdje su mu lijenici u insbrukoj bolnici prvi put dali morfij drogu koja ga je uinila ovisnikom, ali samo nakratko umanjila bolove. Neuspjeh u Miinchenu naglo je prekinuo njegov politiki uspon. Bavarska vlada za njim je raspisala potjernicu. On je, za razliku od Hitlera, bio na slobodi, ali bolovi su mu usprkos morfiju zadavali nepodnoljive muke. I Goringov osobni lijenik, dr. Ramon von Ondarza, te medicinska sestra koja ga je dugo godina njegovala nakon rata potvrdili su da je Goring bio teko ranjen u monju. Od tog ranjavanja Goring je bio uvjeren da ne moe imati djece.

153/631

Hilter koji je bio zatoen u Landsbergu zamolio je Goringa u bijegu u Austriji da odmah otputuje u Italiju i stupi u kontakt s Mussolinijem. Njegova ljubaznost i blistav orden ducea trebali su potaknuti da s dva milijuna lira pomogne uzdrmanom pokretu" s druge strane Alpa - tlapnja. Mussolini nije ni primio Hitlerova izaslanika koji je doao moljakati. Dok je Goringova imovina u Reichu bila zaplijenjena i Ernst Rohm preuzeo SA, brani par Goring, razoaran i bez ikakvih sredstava, pobjegao je Ca-rininim roditeljima u vedsku. Ali od bolova od ozljede Hermann Goring nije, naravno, mogao pobjei. Gotovo je svakodnevno primao morfij. Neko vitak, lijep mukarac sada je natekao, udebljao se, patio od zaboravljivosti i bio opsjednut time da vie nee moi ivjeti bez droge. Kad bi nastupili apstinencijski simptomi Goring bi izgubio kontrolu nad samim sobom, a jednom si je ak elio oduzeti ivot. Takvo je

154/631

stanje bilo neodrivo: u psihijatrijskoj bolnici za opasne psihike bolesnike u Langbrou blizu Stockholma ovisnik je pokuao pobijediti svoju ovisnost i suprugu Carin osloboditi te more. Biti morfinist isto je kao da poinjava samoubojstvo - svaki dan propada jedan djeli tvoga tijela." Sve oajnija, promatrala je kako Goringu oito nedostaje snage i volje da svlada svoju ovisnost. Ti si opsjednut zlim duhom i nekom zlom silom i tijelo ti postupno slabi. Spasi se, i tako spasi i mene!" Goring je i dalje bio ovisan o morfiju. Brutalni histerik slaba karaktera", zapisali su vedski lijenici u bolesniki karton. Lijenici su utvrdili da je depresivan, suicidalan, egocentrian i da mrzi idove". 7. listopada 1925. ipak su ga otpustili kao pacijenta koji nije pokazivao znakove duevne poremeenosti, kako je ustvrdio profesor Olov Kinberg. Goring se slubeno smatrao izlijeenim. No zapravo je bio bolestan -

155/631

ovisnik koji si je svakodnevno ubrizgavao i do 50 miligrama morfija. Nitko osim Carin nije smio znati za njegov ivot u sjeni droge, ali budui da je sve vie dolazio u sredite javnosti, sve je vie glasina kruilo o morfinistu na elu drave. Jo su ga godine dijelile do moi za kojom je eznuo. Goring je poeo od nule kada se 1927. nakon amnestije politikih zloinaca vratio u Njemaku, probio kao opunomoenik te se ponovno pokuao snai u politici. Fiihreru, koji je odavno izaao iz Landsberga, ovjek poput Goringa doao je kao naruen. Za imperijalnog monika preostalo je upravo ono mjesto koje je jo valjalo popuniti u uskom krugu oko Hitlera. On nije bio malograanin kao Hitler, kmet poput Rohma, ni oajnik kakav je bio Goebbels. Imao je neto stoje nedostajalo grubijanima iz pokreta": podrijetlo iz ugledne obitelji, uglaene manire i dar da ljude pridobije za sebe. Zahvaljujui Pour le mirite bila su mu

156/631

otvorena vrata carskog dvora i trezora novane aristokracije. Kao politiki opunomoenik u Berlinu, Goring je berlinsko visoko drutvo trebao pridobiti za Hitlera, i doista, nije mu samo polo za rukom da ga na audijenciju primi predsjednik Reicha, nego je uspio napuniti praznu stranaku blagajnu - dobrovoljnim prilozima Kruppa, Thyssena, Njemake banke, BMW-a, Lufthanse, Heinkela, Messer-schmitta... Kao lan Reichstaga kretao se u najutjecajnijim krugovima meu plemstvom, monim financijaima i industrijalcima, gdje je zabavnim avrljanjem i proraunatim armom za Hitlera izvojevao pobjede na drutvenoj sceni. Iako se Goring unato tabletama za mravljenje sve vie debljao, iako je patio od nesanice i iako ga je 17. listopada 1931. pogodila Carini-Ambiciozni kadet; Goring kao asnik zrakoplovstva u Prvom svjetskom ratu

157/631

Moram priznati, da mi se - kao i Hitleru Goring sviao. Upoznao sam ga kao armantnog i vrlo inteligentnog ovjeka i nadalje sam ga doivljavao kao indi-vidualca i ekscentrika, a ne kao bolesnog ili zlog ovjeka. Speer, 1979. na smrt, nije mu nedostajalo poleta da prepredenou i beskrupuloznim spletkarenjem Hitleru pomogne da se domogne vlasti. Kao izabrani predsjednik Reichstaga obeanjima je i poklonima podmitio sina predsjednika Reicha, Oskara von Hindenburga, pridobio je vojsku na Hitlerovu stranu i ostarjelog predsjednika Reicha u iscrpljujuim pregovorima naveo da Hitlera imenuje kancelarom. Najsretniji trenutak" u Goringovu ivotu, zabiljeio je Joseph Goebbels u svom dnevniku, bio je kada je taj astan vojnik djejeg srca Hitleru donio vijest da vie nema prepreka za preuzimanje vlasti." Za taj trijumf bio je bitno zasluan Goring, tako da je za te usluge Hitler svog pomonika nagradio nizom poloaja:

158/631

dravnog ministra, najprije bez portfelja, dravnog povjerenika za zrakoplovstvo i privremenog pruskog ministra unutarnjih poslova. Goring je tako postao neka vrsta generalnog Hitlerova opunomoenika koji je potajno trebao ustrojiti ratno zrakoplovstvo. Zapovijedao je najsnanijim policijskim formacijama u Reichu - sredstvom moi kojim se Goring, to se inae izdavao za ugodna ovjeka, posluio neoekivanom brutalnou. Salonski lav pokazao je pande i nad politikim je protivnicima, i komunistima i socijaldemokratima, pod krinkom prividnog legitimiteta provodio teror. Izvanrednim uredbama, koje bi potpisao predsjednik Reicha, postavio je temelje vladavini terora. Vie nije imao dlake na jeziku: Sunarodnjaci, moja razmiljanja nee oslabiti nekakva pravna kolebanja. Moje mjere nee oslabiti nekakva birokracija. Ja ovdje

159/631

imam provesti pravdu, samo unitavati i istrijebiti, nita vie!" Goringu nije teko palo odrati ta obeanja. U Prusiji je 50 000 lanova SA, SSa i elinih kaciga" pretvorio u pomonu policiju", oistio" je javnu upravu i policijske uprave i prije zadnjih parlamentarnih izbora - koji vie nisu bili slobodni pokrenuo je nevienu hajku na politike protivnike. Policija se spletkarenju protudravnih organizacija" trebala suprotstaviti najotrijim sredstvima" i ako je to potrebno, bezuvjetno upotrijebiti i oruje". Pitolji su zamijenili gumene palice, a Goring je hukao vjeran svojoj krilatici: Svaki metak iz policijskog pitolja, moj je metak." Smeu se rulju vie nije moglo zaustaviti. Bande razbijaa nesmetano su harale u prisustvu policije. Joseph Goebbels s potovanjem je zabiljeio u dnevnik: ,,S osvjeavajuom odlunou Goring uvodi reda u Prusiji.

160/631

Sposoban je za radikalne stvari i ima ivaca za otru borbu." Iz Goringove perspektive mnogo je toga govorilo u prilog tome da rat treba najprije objaviti KPD13-u. Ljevica je zapravo bila slaba i razjedinjena. Progonjeni protivnici sluili su se parolama umjesto nasiljem. Hilter, Goebbels i Goring ipak su se grevito uhvatili propagandistiki djelotvorne ideje da bi im komunjare" u zadnji tren mogle osporiti vlast. inilo se da bi se te vizije mogle i obistiniti, jer je u noi na 27. veljae 1933. kupola Reichstaga osvanula u plamenu. Tko je podmetnuo poar? Komunist koji je uhien na mjestu dogaaja i poslije osuen na smrt, Marinus von der Lubbe? KPD? Ili nacisti s Goringom na elu? Reichstag je podzemnim hodnicima bio povezan s palaom predsjednika Reichstaga, Goringa. Je li Goring naredio podmetanje vatre, iako je izgorjelo nekoliko naslijeenih predmeta, koji su Goringu bili dragi? Uvjerljivih dokaza

161/631

tko je izazvao poar nema ni dan-danas. Odluujue je, meutim, da je Goring zapaljeni Reichstag, simbol Republike, smatrao razlogom da pokrene hajku na komuniste i druge protivnike. Prvi je stigao na mjesto dogaaja i prvi je pustio glas da je rije o puu ljevice, ne bi li tako legitimirao dravni udar zdesna. To je poetak komunistikog ustanka", izderao se Goring na kasnijeg efa Gestapa14, Rudofa Dielsa, nadglasavajui zvuk sirena. Kreete u napad! Ne smije se izgubiti ni minuta!" Jo iste noi izdane su zapovi-13 KPD - Kommunistische Partei Deutschhnds - Njemaka komunistika stranka 14 Gestapo - Geheime Staatspolizri Tajna dravna policija jedi da se uhiti preko 4000 dunosnika KPD-a, da im se zatvore uredi i zabrane novine, a omraeni pisci, poput Carla von Ossietzkva, stave u preventivni zatvor". Jo i prije nego to se munjevitom brzinom proirila vijest o poaru,

162/631

Goring je sastavio crne liste s imenima rtava. Od 28. veljae 1933., kad je s Uredbom o podmetanju poara u Reichstagu uvedeno trajno izvanredno stanje, izvan zakona su stupila osnovna prava, kao, na primjer, sloboda pojedinca. Javni je teror legaliziran". Goringu vie nita nije stajalo na putu. Po njegovim se naredbama politike protivnike, ali i homoseksualce i Jehovine svjedoke odvodilo u koncentracijske logore. Goring je naredio da se u Oranienburgu i Papenburgu otvore popravilita i muilita, nazvana logorima za preodgoj". Krajem srpnja 1933., pola godine nakon Hitlerova preuzimanja vlasti, logori s 27 000 politikih zatvorenika bili su pretrpani. Uhienja su, naklapao je Goring u statusu svjedoka u Nurnbergu, bila politika odluka najviih dravnih tijela donesena radi nune obrane drave". I da je, naravno, u logorima, sasvim sigurno bilo i strahota, batina i grubosti".

163/631

to ima prednosti, ima i nedostataka", ali: Ja sam, naravno, izdao zapovijed da se takve stvari ne smiju dogaati." No stanje se u logorima nije mijenjalo. U razgovoru sa zatoenicima, kao npr. s Ernstom Thalmannom, predsjednikom komunistike stranke, zaalio je zbog uporabe fizike sile, ali je rekao da nije mogao svugdje biti prisutan. Thalmann je vraen u koncentracijski logor i 18. kolovoza 1944. strijeljan u Buchenwaldu u trenutku kada koncentracijski logori vie nisu bili u Goringovoj mjerodavnosti, nego dravnog voe SS-a, Heinricha Himmlera, koji je po Hitlerovoj elji preuzeo Goringovu tvorevinu, Gestapo. Strastveni lovac u srpnju 1934. za utjehu je dobio dvije nove dunosti: ravnatelja dravnih umarija i dravnih lovita. Zakon o lovu koji je donio Goring vrijedi jo i danas a zabranjuje vivisekciju. Oito mu je bila vanija dobrobit divljai nego njegovih politikih protivnika. Tko mui ivotinje", pisalo je na drvenoj ploici u

164/631

njegovoj radnoj sobi, vrijea njemaki nacionalni osjeaj." elio je znati to osjea narod, a ponajvie to osjeaju njegovi suparnici. Zato si je ubrzo nakon preuzimanja vlasti osnivanjem Istranog ureda dravnog ministarstva zrakoplovstva osigurao nepresuan izvor informacija. Iz njega je crpio korisne podatke kako bi spletkarenjem sauvao premo u borbi za vlast. Oko 3000 suradnika prislukivalo je u udarno vrijeme telefonske veze u Dravnom uredu, ministarstvima, stranakim uredima i veleposlanstvima. Strunjaci za prislukivanje dvadeset etiri sata na dan deifrirali su kodirane tekstove i sve zapisivali ne bi li utaili efovu glad za vijestima iz politike i privatnih ivota. Bilo intimna aputanja izmeu Goebbelsa i Lide Baarove, bilo politike rasprave izmeu inozemnih dopisnika - Goringovi prislukivai marljivo su biljeili svaku rije, ma koliko bila banalna. Stoje to?" alila se na telefonu

165/631

supruga nekadanjeg kancelara Reicha, Kurta von Schleichera. Bez i to nitko ne eli biti. S i to ele svi biti! I, predaje se?" Odgovor: Arijski.15 Cerekajui se i udarajui dlanovima o bedra, Goring je takvim vijestima" zabavljao kolege. Druga saznanja dobivena istranim radnjama", zapisana na smeim listovima", drala su se u strogoj tajnosti. Bili su to politiki eksplozivni podatci koji su Ernsta Rohma stajali ivota. Iz izvjea o rezultatima istranih radnji" Goring je doznao da je nezadovoljni revolucionar prema Hitleru sve kritiniji. Ve je due vrijeme zahtijevao da se oiste" stranka i SA. Sada mu se ponudila prilika za obraun s Hitlerovim bliskim prijateljem, koji je defacto bio ono to je on elio postati: drugi ovjek stranke. Hitler je osobno vodio akciju ubijanja na Jugu. Goring i Heinrich Himmler vukli su konce u Berlinu i u Sjevernoj Njemakoj - za Goringa jo jedna prigoda da se Hitleru preporui kao

166/631

dobrovoljni krvnik. Na staroj Vojnoj akademiji u berlinskoj etvrti Lichterfelde dao je strijeljati 43 navodna puista. Bilo je to prvo masovno ubijanje koje je naruio reim. Goring se zbog njega nije pokajao ni u Nurnbergu: Ti pripadnici SA bili su gomila perverznih bandita! Prokleto je dobra stvar da sam ih uklonio, inae bi oni nas bili ubili." Hitleru se svidjelo kako je njegov najvjerniji sljedbenik" u krizna vremena hladnokrvno" postupao. Vojniina Goring se iskazao. To to ideoloki ba nije bio potkovan, nije smetalo. Goring je uivao Hitlerovo povjerenje, i ropski mu je sluio, poriui samog sebe. Ve je sama Hitlero-va prisutnost bila dovoljna da Goring izgubi svaku sposobnost kritikog prosuivanja. Trudim se", navodno je rekao ministru gospodarstva, ali svaki put kad sam u njegovu drutvu, srce mi padne u pete." Strahopotovanje prema Hitlerovoj moi jest ono to je od njega napravilo dobrovoljnog

167/631

izvritelja, koji je Hitleru bio vazalski odan i oboavao ga poput idola. Tko god poznaje odnose kod nas", napisao je 1934. u svojoj knjizi Graenje jedne nacije, zna da svatko od nas ima onoliko moi koliko mu je Ftihrer eli dati. Samo s Fuhrerom i uz njega ovjek ima stvarnu mo i u rukama su mu najjaa sredstva dravne moi, ali ako netko do toga doe protiv njegove volje i elje, istog trenutka gubi svu mo. Jedna Fiihrerova rije, i odmah pada..." Goringova se odanost isplatila. Kad je Hitler nakon Hindenburgove smrti postao Fiihrerom i kancelarom Reicha" i kad je Goring od asnika Luftioaffea traio da se zakunu na vjernost Hitleru, u prosincu 1934. ispunila se njegova najvea elja. Tajnim dekretom Hitler ga je imenovao svojim nasljednikom. Sada je bio priznat kao drugi ovjek, budui tiranin. San o apsolutnoj moi postala je pokretakom snagom njegova ivota.

168/631

Svima je trebalo pokazati koliko je daleko dogurao. Na berlinskom Kaiserdammu uselio je u raskoni stan s namjetajem glomaznim poput njega samog. Uposlio je poslugu i palau pruskog premijera dao preurediti na raun poreznih obveznika. Za Goringa novac vie nije igrao ulogu. Samo mu je duhanski koncern Reemtsma sve do 1943. godinje doznaivao i milijun rajhsmaraka, a njemaka automobilska industrija podmitila ga je jahtom Carin II u vrijednosti od milijun i pol rajhsmaraka; da bi je se zauzvrat sjetili kod narudaba za proizvodnju oruja. Debeli Hermann", kako su ga zvali u narodu, punim je pluima uivao u svom usponu. Neogranieno se prepustio tjelesnim uitcima. Posluitelj, Robert Kropp svog je gospodara nou esto posluivao pivom, sendviima i kolaima s tuenim vrhnjem. Krajem 1933. Goring je dosegao 140 kilograma. Imao je proporcije

169/631

uobiajene za njemakog tenora", rugao mu se vaingtonski veleposlanik VVilliam C. Bullet. Stranjica mu je promjera od barem jednog jarda. Budui da je na sebe navukao tijesnu uniformu, bio je to jedinstveni prizor." Goring je bez ustezanja grabio sve to mu se svidjelo: nakit, slike, uniforme, ordene... Kabaretkinja Claire VValdoff jako je dobro opisala njegovu pretjeranu sklonost raskoi: Debeli orden lijevo, debeli orden desno, a u sredini debeli trbuh." Kralj Sunca Treeg Reicha u Schor-fheideu, idilinom umovitom krajoliku s jezerima sjeverno od Berlina, dao je sagraditi raskonu rezidenciju koja je stajala milijune, a novcem iz prorauna Ministarstva zrakoplovstva i Dravnog ministarstva opremio ju je ruskom parnom kupelji, kinom, gimnastikom dvoranom i salom za prijeme visine crkvene lae. Gdje su neko u lov ili markgrofovi i pruski kraljevi, kuedomain Goring zvao je industrijalce i diplomate na lovaka druenja ili se

170/631

nostalgino prisjeao srednjovjekovnog svijeta snova iz djetinjstva. Odjeven u kono lovako odijelo te s lukom i strjelicom u rukama odlazio bi u dugake vonje koijom, a veeri provodio za upravljakom ploom elektrine eljeznice, igrake pretjeranih dimenzija, poklona Pruskog dravnog kazalita, koju je poput malog djeteta ponosno pokazivao veleposlanicima, pa i Francuzu Francois-Poncetu. Prizor je diplomatu otkrio kakvim se mislima bavi Goring. Dok mi je pokazivao igraku", prisjea se diplomat, jedan od neaka doviknuo mu je: 'Ujae Hermann, pusti francuski vlak!' Vlak je iziao iz spremita. Neak je po jednoj od ica razapetih iznad krajolika pustio da klizne mali zrakoplov iz kojega su padale bombe s upaljaima kojima je djeak pokuao pogoditi francuski vlak." Vlastelinski posjed Goring je nazvao po svojoj prvoj supruzi Carinhall. Samo za nju,

171/631

koju je cijeli ivot oboavao poput svetice, na obali jezera dao je sagraditi granitnu grobnicu. U ljeto 1934. lijes s Carinim tijelom prevezen je iz vedske u Schorfheide, gdje je sada uz Goringa druga ena uivala u ugodnim stranama moi. Plavokosa glumica Emmy Sonnema-nn s ulogom Gretchen u Faustu u kazalinoj je provinciji stekla skromnu slavu. 10. travnja 1935. udala se za, kako se govorilo, neplodnog mukarca, koji je vrlo smireno otrpio kada su prijatelji" na kraju ceremonije vjenanja u zrak pustili dvije rode. Goring nije podnosio vojne sveenike u Luftivaffeu, ali je suprotno stranakim obiajima inzistirao na crkvenom vjenanju. Vjenanje jedino nije smjelo predugo trajati. Biskup Reicha, Ludwig Miiller, za propovijed u berlinskoj katedrali dobio je ni vie ni manje nego pet minuta. Goringu je od pobonih rijei mnogo vaniji bio popratni program. Deset generala Luftzvaffea, 30 000 vojnika, est orkestara i najnoviji zrakoplov na nebu iznad

172/631

Berlina vjenanju su podarili sjaj sveanog dravnog ina. Pomalo razdraen, londonski je veleposlanik sir Eric Phipps primijetio: Sad mu preostaje jo samo jedno - ili prijestolje ili stratie." Goring je vjenanje bez skrivanja pretvorio u vojnu paradu. Ve je mjesec dana ranije, kao da otkriva spomenik, pokazao ime se on i dravni tajnik, Erhard Milch, bave jo od 1933.: Njemaka je raspolagala Luftivaffeom, koji vie nije bio privjesak vojske, nego je unaprijeen u samostalni dio Wehrmachta. Kao vrhovni zapovjednik Luftzvaffea Goring je stekao politiki ugled. Sada je pripadao vojnoj eliti i zapovijedao Minis-Korumpirani morfinist; Goring u Hitlerovom drutvu Ako su katolici uvjereni kako je Papa u svim religioznim i moralnim stvarima nepogreiv, tada i mi nacionalsocijalisti s istim unutarnjim uvjerenjem jednostavno proglaavamo da je Fiihrer za nas nepogreiv. Goring, 1942. tarstvom zrakoplovstva

173/631

s 2800 soba i navodno 1600 borbeno spremnih letjelica. Zapravo je rije bila o 200 zastarjelih zrakoplova. Jo prije preuzimanja vlasti Goring se pokazao radikalnim zagovornikom brzog naoruavanja. Sada, kao vrhovni zapovjednik Luftzvaffea, bio je u mogunosti pouriti skupo naoruavanje ratnog zrakoplovstva koje je iziskivalo velike koliine sirovina, te Hitleru staviti na raspolaganje jako napadako oruje. Zamiljam kako posjedujemo ratno zrakoplovstvo", poruio je za budunost porunicima avijatiarima prilikom njihove zakletve, koje e se, kad kucne as, poput osvetnikog kora obruiti na neprijatelja. Protivnik mora imati osjeaj da je izgubio i prije nego to je uope zapoeo borbu s nama." U ljeto 1935. - upravo je za sve proglaena vojna obveza - Goring je od Hitlera zahtijevao da to prije udvostrui tadanje ratno zrakoplovstvo, no s obzirom na nedostatak sirovina bio je to iluzoran

174/631

plan. Kako bi poboljao sirovine i osigurao daljnju obrambenu sposobnost", Hitler je Goringu, svojem ovjeku za sve, u travnju 1936. povjerio voenje Ureda za sirovine i devize. U etiri godine, zahtijevao je Hitler u jednom tajnom spisu, njemaka vojska mora biti "spremna za akciju, a njemako gospodarstvo osposobljeno za rat". Prigovore nije priznavao. Gospodarski su problemi za Hitlera bili problemi volje", i smatrao je da samo Goring ima dovoljno snanu volju. On je najbolji ovjek kojega imam, (...) odluan ovjek koji zna to se od njega trai i kako e to provesti." Iako je taj ovjek za gospodarska pitanja bio laik, Hitler mu je 1936. za jedne etnje na Obersalzbergu povjerio dunost koja ga je po moi uinila drugim ovjekom drave: kao povjerenik za etverogodinji plan" s najvieg je mjesta dobio naredbu da ubrza naoruavanje, izbori slobodu prehrane za njemaki narod", a prije

175/631

svega da pripremi sirovine i devize za rat u miru". Poput Hitlera, i Goring je sanjao o gospodarski nezavisnoj Njemakoj - pa je narodu namijenio umjetne proizvode kao npr. umjetni med i umjetne tkanine, dok je on za sebe naruivao izmiljene uniforme i odijela od najfinijeg sukna. Goring je isto toliko smijean koliko opasan", smatrao je francuski diplomat Robert Coulondre. Smijeno je kad je nesretan zbog toga to za svoju zbirku ne moe nabaviti Napoleonov maralski tap; ali bolje nam je da strahujemo kad govori o svojim zrakoplovima i topovima iju je proizvodnju ubrzao divljakom energijom." Topovi umjesto maslaca: zrakoplovi, tenkovi, brodovi bili su vaniji od osobne potronje i solidnih dravnih financija. Na upozorenja strunjaka, kao npr. Hjalmara Schachta, uglednog dravnog ministra gospodarstva i predsjednika Dravne banke, Goring se nije obazirao. Kao i na poetku

176/631

diktature sve je svoje snage upotrijebio za to da guei svaki otpor urno provede Hitlerovu politiku. Onomu tko je znao zbrojiti jedan i jedan bilo je jasno: Bude li pretjerano naoruavanje prisilno ubrzalo odluku o zapoinjanju rata, izbjei e se propast drave. Naoruavanje se mora nastaviti", u prosincu 1936. Goring je izriito opomenuo vodee industrijalce. Kad pobijedimo, u dovoljnoj emo mjeri nadoknaditi tetu privredi. (...) Ne smijemo raunati koliko to stoji. (...) Sada igramo u najvii ulog. Ima li ita isplatljivije od narudaba za proizvodnju oruja?" Jo je jasniji bio 2. prosinca 1936. prilikom obraanja zapovjednom kadru Luf-tivaffea: Ope stanje vrlo je ozbiljno. Poeljno je odravati mir do 1941., ali ne moemo znati hoe li i prije toga doi do komplikacija. Ve smo u ratu, samo to se ne puca." To je, meutim, bila poluistina. U isto vrijeme njemaka Legija Kondor sudjelovala je u panjolskom graanskom ratu pomaui

177/631

faistikom diktatoru, generalu Franciscu Francu - za Luftzvaffe je to bila prigoda, kako je Goring rekao, da u otroj paljbi isproba slui li svrsi nedavno razvijeni materijal." Taj rat u miru u svakodnevici je vrlo rano uzeo danak. Izdatci za naoruanje koji su vrtoglavo rasli ili su na raun stanogradnje i opskrbe namirnicama. Nedostajalo je sirovina i deviza, a ubrzo i radne snage. Jo prije poetka rata navodnom narodu bez ivotnog prostora" nedostajalo je ljudstva za ispunjavanje reimskih planova naoruanja. Problem eljezne rudae Goringu je zadavao posebno velike glavobolje. Kad se u srpnju 1941. osjetila drastina nestaica elika i eljeza te je i slobodno trite prijetilo zapadanjem u krizu, Goring je kao u nekom iznenadnom napadu ubrzao nacifikaciju rurske industrije. Otvaranjem Dravnih tvornica Her-mann Goring patron je naloio da se u Salzgitteru ni iz ega izgradi najvei europski koncern za proizvodnju elika te da

178/631

se izradi nacrt koji bi grad pretvorio u tvornicu skromnog imena Hermann Goring grad - trenutani vrhunac bolesnog nagona za samoisticanjem. Hjalmar Schacht vie nije elio sudjelovati u tom pogubnom ludilu naoruavanja jednog diletanta to se epirio poput pauna. U studenom 1937. ministar je morao napustiti svoju dunost - trijumf u kojem je Goring, kratko vrijeme njegov nasljednik, svojski uivao. Telefonski ga je podrugljivo obavijestio: Sada ja sjedim u vaoj fotelji." Goringova pohlepa ubrzo se usmjerila na sljedeu, jo vaniju dunosti. Obilje svojih poasti", primijetio je ministar financija, Lutz Schwerin von Krosigk, elio je okruniti poloajem ministra rata". To je bio generalfeldmaral VVerner von Blomberg i upravo se oenio drugi put. No mlada je, prema onom to su govorili policijski dosjei, bila dama s prolou", prostitutka i model za akt fotografije. Vjenanje se pretvorilo u

179/631

moralni i politiki skandal i Goringu posluilo kao jo jedan adut. Goring je vrsto raunao s tim da e on naslijediti Blomberga koji je postao nepoeljan. Kandidat je poput pauka pleo mreu prljavih spletaka u koju je trebao upasti njegov najjai suparnik, vrhovni zapovjednik vojske, general pukovnik barun VVerner Fritsch. Jedan drugi policijski dosje, koji je Goring urno pribavio, optuio je von Fritscha da je homoseksualac - neutemeljene optube, ali dovoljne da von Fritscha prisile na ostavku. Ve se inilo da je potajni organizator visoko na vrhu, ali komedija je zavrila velikom pljuskom za Goringa. Hitler je sam sebe izabrao za vrhovnog zapovjednika Wehrmachta i kandidata gladnog poloaja udobrovoljio jo jednom titulom: feldmaral". 1. oujka 1938. romanist, Victor Klemperer, njemako-idovskog podrijetla zabiljeio je u svom dnevniku: Danas, na pokladni utorak na berlinskom

180/631

karnevalskom slavlju Hitler je Goringu sveano uruio tap marala. Nisu ni svjesni koliko su smijeni." Rijeivi se uz Goringovu pomo Blomberga i Fritscha, Hitler je bez krvoprolia uklonio najutjecajnije osobe koje su bile protiv rata. Goring je znao to Hitler eli, otkako je njemu i najviim vojnim licima na tajnoj konferenciji 5. studenog 1937. priopio da pitanje ivotnog prostora" eli rijeiti najkasnije od 1943. do 1945., a po mogunosti i prije. Hitler jo uvijek nije elio rat. Jo uvijek je opominjao Goringa da zastupa takvu politiku liniju koja nee dovesti do brahijalnih rjeenja". To se prije svega odnosilo na pitanje Austrije". Hitler je svoju domovinu mirnim putem elio dobiti natrag u Reich" i u Goringu je naao estokog i odlunog pomonika koji je bez ikakvih skrupula i protivno volji svojih saveznika, kao na primjer Italije, pourivao Anschluss16 te Hitlera, tovie, poricao da Be, bude li to

181/631

potrebno, pokori i silom. Kao to trener bodri boksaa, tako je Goring neodlunog Hitlera poticao na ofenzivu i naposljetku se i sam popeo u ring kad je austrijski kancelar Kurt von Schussing najavio referendum za nezavisnost zemlje. I doista, Goring je tih burnih dana prije austrijskog kraja u Dravnom uredu poput vojskovoe vukao konce preko telefona. U 27 telefonskih razgovora izmeu Berlina i Bea, Goring je 11. oujka 1938. otvorio put Anschlussu. Od kancelara Kurta von Schussinga ultimativno je traio ostavku i kao Hitlerov nasljednik predstavio novog namjesnika za Be, Arthura Sey6a-Inquarta. Savezni predsjednik, Wilhelm Miklas, odbio je 16 Anschluss - prikljuenje nacista imenovati namjesnikom za Be. Kad je bilo jasno da e Italija i Engleska utjeti, Goring je

182/631

,,u Fiihrerovo ime" naredio ulazak trupa u Austriju. Tek nakon sat i pol izdiktirao je cinian telegram u kojem Sey6-Inquart u ime provizorne austrijske vlade" Berlin moli za to bre slanje njemakih trupa". U tom trenutku Goringova je elja ve odavno bila ispunjena. Manje je Ftihrer, a vie sam ja", dao je u Nurnbergu izjavu za zapisnik o tomu kako su se stvari doista odvijale, odredio tempo i ak sam zanemarujui Fiihrerovo kolebanje pokrenuo razvoj dogaaja." Prvi se put jasno vidjelo da se Hitler i Goring nisu savreno slagali. U savezu te dvojice pojavile su se prve, jedva vidljive pukotine koje je prikrio brzi trijumf. Hitler nije smio dopustiti da Goring jo jednom preuzme vodstvo. Kao ni Hitler, Goring se nije elio odrei izravnog kontakta s razdraganim masama. U Linzu je iskoristio priliku da otvoreno kae kako je s ulaskom trupa na vrata pokucao i sustavni teror: Grad Be ne moemo vie

183/631

smatrati njemakim gradom. Grad koji ima vie od 30 000 idova ne moe biti njemaki grad. Ali Be mora ponovno postati njemaki." Jo u trenutku euforije ujedinjenja Goring je naredio da se trgovina to prije temeljito i brino arizira" te da se idove prisili na odlazak u inozemstvo. Povjerenik za etverogodinji plan" i u Reichu je pokrenuo egzodus idova. Pred zakonom su idovi ve bili graani drugog reda, otkako je Goring kao predsjednik Reichstaga u rujnu 1935. u Nurnbergu donio rasne zakone" i tom prilikom kukasti kri proglasio svetim simbolom" u borbi protiv idova kao unitavaa rase". Goring se na rijeima isticao kao netko tko fanatino mrzi idove, ali je njegov odnos prema idovima do samog kraja bio nejasan i za ovjeka iz najblieg Hitlerova okruenja netipino slojevit i nedogmatian. Bio je zloinac u sjeni, s kojim se katkad moglo razgovarati: idovima od kojih je imao

184/631

koristi, primjerice trgovcima umjetninama, Goring, iji je krsni kum takoer bio napola idov, izdavao je propusnice - u skladu sa svojom svojeglavom krilaticom: Tko je idov, odreujem ja." Drao se i drugog ovjeka Luftzvaffea, takoer napola idova, Erharda Milcha, koji je poslije postao general-feldmaral, i supruzi Emmy pomogao da kolege iz kazalita, idove, spasi od uhienja SS-a i Gestapoa. Glumica Kathe Dorsch, koja se Goringu sviala, 1936. umirivala je pisca Carla Zuc-kermavera: Ako te uhvate, odmah idem Goringu i plakat u tako dugo dok te ne puste." Njezine su suze tako nekima otvorile vrata logora. Goringov antisemitizam doista je ovisio o njegovim sklonostima i njegovu raspoloenju. Njegova mrnja prema idovima, s obzirom na to da je bio vodei nacist, bila je obiljeena osjeajem obveze" te dodvornikom poslunou prema Hitleru ija je rasna ideologija iz oportunistikih

185/631

razloga postala i Goringovo uvjerenje. Za sebe je tvrdio da je ublaavao Hitlerovu politiku prema idovima, a neaku, Klausu Riegelu, kako je tvrdio, rekao je da idove, dodue, eli ukloniti iz politikog i gospodarskog ivota, ali da nikome ne eli uiniti ita naao. Iako Goringov antisemitizam nije bio onako radikalno usmjeren na ubijanje idova, kao onaj Josepha Goebbelsa, iza fasade tolerancije skrivala se duboko ukorijenjena mrnja prema idovima, koja je bila uoljiva ve 1925. u vedskoj psihijatrijskoj klinici Longbro i u Treem Reichu ga uinila pokretakom snagom za progon idova. Te mrnje nije potedio ak ni stare drugove. Kad mu je jedan idovski zlatar, neko leta u lovakoj eskadrili pod njegovim zapovjednitvom, zabrinut ispripovijedao o prijeteim pismima usmjerenim protiv idova, Goring se najprije pokazao dobronamjernim: Ne zabrinjavaj se. Ja u se za to pobrinuti". Drug

186/631

koji mu se obratio za pomo tada je, meutim, naglasio da je i on Nijemac. Goring se izderao na njega: Za biveg druga sve u uiniti. Ali osporavam ti pravo da se naziva Nijemcem. Ti nikad nisi bio Nijemac. Ti si idov." Po Goringovu miljenju idove se svim sredstvima" trebalo ukloniti iz gospodarstva. Pogrome koje je u Kristalnoj noi 9. studenog 1938. smislio Joseph Goebbels kritizirao je, ali ne zbog toga to je suosjeao sa sugraanima idovskog podrijetla, nego iz iskljuivo gospodarskih razloga. Bilo bi mi drae da ste ubili dvjesto idova umjesto to ste unitili tolike vrijednosti." Dva dana nakon noi u kojoj su gorjele sinagoge Goring je sve strane koje su u tomu sudjelovale pozvao na odluujuu" sjednicu u Dravno ministarstvo zrakoplovstva radi, kojeg li cinizma, okonavanja izgreda: idovsko pitanje" odsad se mora saeti i rijeiti ovako ili onako". ,,U telefonskom razgovoru Fiihrer

187/631

me juer upozorio da odluujue korake sada poduzimamo iz sredinjice." Tako je Goringu dodijeljena uloga najvieg koordinatora za rjeenje idovskog pitanja", po njegovu miljenju opsenog gospodarskog problema" koji je udarac po udarac" elio rijeiti ariziranjem" gospodarstva. Pod Goringovim predsjedavanjem skuptina je odluila osnovati Sredinjicu za iseljavanje idova i njemake idove obvezati na plaanje milijarde maraka - kao naknade" za ono to su opustoili SS i SA. Vidljivo zadovoljan Goring se obratio okupljenima: Uostalom, jo jednom moram ustvrditi: ne bih elio biti idov u Njemakoj." Tih se dana Goring nije bavio samo problemom idova". Neposredno nakon prikljuenja" Austrije usredotoio se na Hitlerov sljedei vanjskopolitiki cilj: Sudete. Zahvaljujui dokumentima ukradenim iz arhiva austrijskih veleposlanstava u Berlinu,

188/631

Pragu, Parizu i Londonu, te zapisniku prislukivanja njegova Istranog ureda Goring je znao koliko se Engleska i Francuska boje rata. Ta injenica osnaila ga je u namjeri da sudetsko pitanje rijei slinim sredstvima ucjene kakva je u oujku 1938. upotrijebio u Austriji. No plan mu nije uspio. Ovaj put je Hitler odredio tempo. Goring se ponovno naao u ulozi promatraa. Slijepo crijevo Europe" - ehoslovaku, elio je mirnim putem raskomadati" i podijeliti izmeu Poljske, Maarske i Njemake. Posezanje za Pragom", pribojavao se Goring, moglo bi izazvati zapadne sile i pokrenuti svjetski rat." Hilter je u meuvremenu visokim asnicima i slubenicima iznio svoju nepromjenjivu odluku" da ehoslovaku u dogledno vrijeme razbije vojnom akcijom". Goring je oprezno iznio svoje sumnje: Zar ne bi bilo bolje da se Reich najprije potpuno naorua kako bi se smanjila opasnost napada

189/631

na Njemaku? Hitler se nije obazirao na prigovore svoga sljedbenika. elio je napasti. Mir je sada bio jo samo predratno stanje. Goring se ogradio od Hitlerovih ratnih planova, ali se i dalje itekako trudio da mu bitno ne proturjei. Iz dugogodinjeg je iskustva znao da tvrdoglavo protivljenje Hitlera samo uvruje u njegovim namjerama. Umjesto da mu se suprotstavi, Goring se potrudio nai druga rjeenja ne bi li ipak sprijeio veliki rat". Londonu i Parizu nagovijestio je spremnost na pregovore i primamljivim obeanjima i prijetnjama zapadne sile pokuao odvratiti od akcije. Goring, naravno, nije bio politiki umjerenjak, ali u usporedbi s Hitlerom nije ni izdaleka bio takav tvrdolinija, a osim toga bio je pristaa fiksideje o njemako-britanskoj prevlasti u Europi. Hitler u meuvremenu, meutim, vie nije elio ni uti za sveana zaklinjanja u mir, u koji je po njegovim nalozima Goring prilikom lovakih druenja u

190/631

Schorfheideu uvjeravao britanske diplomate. Wehrmachtu je 1. listopada 1938. izdana zapovijed da bude u stanju pripravnosti. Sve je mirisalo na rat. Sve pesimistiniji Goring grozniavo je traio izlaz. Na skupu stranke u Nurnbergu ravnatelj dravnih uma obeao je britanskom veleposlaniku, sir Nevilleu Hendersonu, etiri najbolja njemaka jelena, ako Engleska prestane titi Prag. Od britanskog diplomata Goring je nekoliko puta zahtijevao da se Hitler i premijer Neville Chamberlain nau u etiri oka. Iako je Chamberlain, kojemu je stalo do mira, ozbiljno shvatio Goringovu elju, stanje se i dalje zaotravalo. Hilter je ultimativno traio predaju njemakih sudetskih podruja. inilo se da je engleskoj mirovnoj politici konano doao kraj. I da e se ostvariti Gorin-gova nona mora. 28. rujna 1938., kratko prije isteka ultimatuma, zasiktao je na Ribbentropa: Ako sada izbije rat, ja u njemakom narodu rei tko je za to

191/631

kriv." Ribbentropp mu je bijesno uzvratio neka se vie ne usudi s njime tako razgovarati. Dva najvia predstavnika reima izvrijeala su se u Hilterovoj prisutnosti poput dviju primadona prije generalne probe", tvrdi jedan oevidac. Navodno je Goring poslije tvrdio kako je Fiihreru rekao da ne eli rat, jer zna to rat znai. Ali ako, nastavio je Goring, Ftihrer izda naredbu za pokret trupa, ja u prvi sjesti u zrakoplov i povesti druge." Goring je to doista rekao, ali ne u tom razgovoru u Dravnom uredu niti je to rekao u Hilterovoj prisutnosti. Goring nikada nije smogao hrabrosti da u izravnom razgovoru s Hitlerom izriito brani svoje miljenje. Prema svom se Fiihreru razmetljivi neumorni momak ponaao ponizno i poput prave mu se ulizice gotovo nepodnoljivo dodvoravao. Goringova dilema zvala se Hilter. Od nje nije mogao pobjei. Bio je", kako je primijetio veleposlanik Francois-Poncet, osjetljiv i uvredljiv. Zatim bi se poput Ahila

192/631

povukao u ator. Ali Hitler bi ga brzo pozvao natrag, potapao po ramenu i rekao: Moj dobri Goring! Goring bi pocrvenio od sree i sve bi bilo zaboravljeno..." Hilteru se, meutim, nasljednik kojega je sam odabrao, vie nije onako sviao kao pred kraj prole godine. Otkako je Mussolini na nesretnoj Minhenskoj konferenciji" kompromisnim dogovorom, koji je osmislio Goring, miru barem nakratko dao priliku, Hilter i njegov drugi ovjek osjetno su se otuili. Kraj ehoslovake drave bio je, dodue, zapeaen potpisivanjem Minhenskog sporazuma, ali tom se uspjehu veselio Goring, dok je Hitler bio oneraspoloen i optuio svog sljedbenika za kukaviluk". Morao je odgoditi svoj rat, i za to je s pravom okrivljavao i Goringa. U Hitleru je proklijala sumnja da njegov podlonik vie ne podrava onako bezuvjetno njegov bezobziran prostorni i rasni program Ja sam ovjek renesanse; Herman Goring

193/631

elite li doista uiniti neto novo, u tomu vam nee pomoi dobri. Oni su samodostatni, lijeni, imaju svog dragog Boga i tvrdoglavi su-s njima to nije mogue izvesti. Dajte mi prepredene nitkove. Goring svom branitelju u Niirnbergu, 1946. kao to je to inio pokorni ministar vanjskih poslova. U nadolazeim mjesecima Ribbentrop je preuzeo ulogu koju je Goring odigrao prilikom prikljuenja Austrije. On je i dalje formalno ostao drugi ovjek" u dravi, ali u onim sudbonosnim proljetnim i ljetnim mjesecima njegova je mo sve vie slabjela, iako se sauvao privid prijateljstva" izmeu Fiihrera i njegova najvjernijeg sljedbenika". Odluke iz Miinchena brzo su zaboravljene. Sada je vjetar puhao iz drugog smjera. Znakovi su najavljivali oluju. Hilter se spremao unititi ehoslovaku. U oujku 1939., u subotu, danje znak za poetak ofenzive, a ehoslovakoj ultimatum: Prag jednostavno mora prihvatiti okupaciju eke i

194/631

Moravske. Goringa su iz svega toga iskljuili. Oslabljena zdravlja, lijeio se u toplicama u San Remu. etnje i partije tenisa bile su u neobinoj suprotnosti s tekom krizom to je zahvatila cijelu Europu. Hitler je osobno naredio Goringu da ode na taj godinji odmor kako bi on nesmetano mogao pripremiti smrtonosni udarac ehoslovakoj. Njegov boravak u Italiji", izjavio je, umirit e tamonje uznemirene duhove." Tako je Goring tek na dan ulaska trupa, 15. oujka 1939., doznao to je Hitler planirao njemu iza lea. Razljutio sam se", prisjeao se u Niirnbergu, jer se o svemu odluilo bez moga znanja. Ja sam savjetovao strpljenje i naglaavao da bi krenje Minhenskog sporazuma znailo gubitak prestia za Chamberlaina, to bi vjerojatno dovelo Churchilla na vlast. Hitler me nije sluao." Hitler je oito elio izbjei da se Goring u Miinchenu zalae za mir.

195/631

U meuvremenu se stanje sa ehoslovakom pogoralo. Maarska je zahtijevala karpatsku Ukrajinu, Slovaka je proglasila nezavisnost, nacisti su uzvikujui Sieg Heil!" marirali VVenzelovim trgom u Pragu. U toj tekoj situaciji ehoslovaki je predsjednik, Emil Hacha, hrabrou oajnika otputovao u Berlin. Samostalnu ehoslovaku to je politiar bolestan na srce namjeravao izmoliti od Hiltera. Misija je zavrila poniavajuom, ovjeka nedostojnom dramom, u kojoj je netom oporavljeni Goring imao jednu od glavnih uloga. Hachi, koji je doao moliti, Hilter je pokazao smrtnu presudu za njegovu zemlju i od njega zatraio da se ulazak njemakih trupa odvije na podnoljiv nain". Hacha, kojega je obuzela iznenadna malaksalost, svojim je potpisom trebao zapeatiti sudbinu vienacionalne drave. Vjerojatno zato da se dodvore Hitleru, Goring i Ribbentrop nadmetali su se u drastinim opisima onoga to e se sasvim

196/631

sigurno" dogoditi, ako Hacha ne potpie: U roku od dva sata Prag emo pretvoriti u prah i pepeo." Stotine bombardera ekaju na znak za polijetanje, koji e se dati sutra ujutro u 6 sati, ako potpis izostane." Slomljen Goringovim psihikim terorom, Hacha je potpisao. Takozvana preostala eka" od tog trenutka zvala se Dravni protektorat eka i Moravska". Goring se jo jednom morao pokoriti Fiihrerovoj volji. Aktivni otpor, ili ak otvorena kritika, po njegovu miljenju znaili bi izdaju" ovjeka kojem je imao zahvaliti sve to je postigao u svojoj politikoj karijeri. Goring se naao u klopci odanosti. Neko neosporno drugi ovjek", nakon Ribbentropova uspona spao je na Hitlerova potrka. Poto je godinama bio Hitlerova osoba od povjerenja, sada se morao pomiriti s time da Hit-ler i njegov ministar vanjskih poslova vane planove kuju bez njega. Tatog i

197/631

egocentrinog ovjeka ednog moi nita nije toliko boljelo koliko osjeaj da je izgubio politiku mo, i da se na njega vie ne obaziru. Za to nije optuivao Hitlera; njemu je ostao vjeran i odan. Svoj bijes usmjerio je na suparnika iz vanjskih poslova, Joachima von Ribbentropa, kako je rekao, prvog papagaja Njemake", kriminalnu budalu" i tatog monika" koji je podupirao Hitlerovu agresivnu ratnu politiku i tako Goringa nadmaio u utjecaju i prestiu. Kad je 22. svibnja 1939. bez Goringa dogovoren elini pakt17, vojni savez izmeu Njemake i Italije, i kad ga je Ribbentrop zamolio da na fotografiji ispod koje e se staviti potpis pozira iza njega, Goringu nije preostalo nita drugo nego da prizna svoju nemo: Pa nisam lud; ja ak ni ne znam to se tu potpisuje." Hilter je u javnosti, meutim, i dalje podravao svog vjernog druga koji ga je u politici pratio od 1922. g. Jugoslavenskom je

198/631

princu Pavlu ef drave rekao: Nisam sam. Imam najboljeg prijatelja na svijetu. Imam Goringa". A kad je Emmy Goring, s obzirom na to da Hilter nije bio oenjen, prva dama" Reicha, na ope zaprepatenje rodila djevojicu, Hilter je Eddi, koja je dobila ime po Mussolinijevoj keri, bio krsni kum. To ipak nije umanjilo podrugljive primjedbe o novom lanu obitelji Goring. Narod se alio: to znai ime EDDA? Odgovor je glasio: Vjena hvala poboniku18. Kabaretist Werner Finck rugao se da bi se dijete trebalo zvati Hamlet: biti ili ne biti. Goring mu je to zamjerio i Finck je dospio u koncentracijski logor. Jer, koliko god se debeli veseljak predstavljao bliskim narodu i aljivinom, onima koji su ga ismijavali, vrlo brzo bi prisjeo svaki smijeh. Kad se Goring 1936. na oklopnjai Deutschland razbolio od morske bolesti i kad je povraao preko ograde palube, dva su ga drska porunika nazvala dravnim strunjakom za hranjenje

199/631

riba" u mreastoj potkoulji. I ta je ala kanjena zatvorom. Najbolji Hitlerov prijatelj" vozio se na dva kolosijeka: s jedne se strane hvalisao tehniki navodno najmodernijim i brojano najjaim ratnim zrakoplovstvom na svijetu, koje zapravo uope nije bilo naoruano za dui rat, a s druge se strane svim silama trudio nagoditi s Londonom - u iluzornoj nadi da se drugim Mvinchenom" moe spasiti mir, kako bi on nesmetano mogao nastaviti luksuzan ivot. Iz Carinhalla je neprestano 17 Kako bi uvrstile meusobne veze i podrale jedna drugu u agresivnim pohodima, Njemaka i Italija sklopile su na taj dan 1939. ugovor o vojnoj i politikoj suradnji, nazvan elini pakt ili Osovina RimBerlin. 18 Igra rijei - Ewiger Dank Dem Adjutanten sklapao nove politike veze. Nekoliko ga je puta posjetio viestruki milijuna, direktor vedskog koncerna Electrolur, Axel

200/631

Wenner-Gren, koji je mogao doi do Chamberlaina. Goring je svog specijalnog izaslanika, visoko pozicioniranog dunosnika ministarstva, Helmuta VVohlthata, u London slao etiri puta. Plemstvo je zamolio da posreduje kod svojih engleskih lanova obitelji. Ali njemako-britanski odnosi jo su se vie pogorali, kad su Hitler i Staljin sklopili Pakt o nenapadanju i kad je britanski veleposlanik u Berlinu najavio da e Chamberlainova vlada stati na stranu Poljske. Kad je Hitler krajem kolovoza naredio poetak Sluaja Bijelo, tj. napad na Poljsku, dravni tajnik Milch u dnevnik je zabiljeio: ,,G. uli sati priopava namjere! G. nervozan!" Vrijeme je istjecalo, ali nije vie bilo ansi da se bava baruta deaktivi-ra u posljednji trenutak. Goring je znao da se Hitlera, kad jednom neto odlui, ne moe nagovoriti da promijeni miljenje, tim vie to Goringo-vo miljenje Hitleru vie nije bilo vano. No nije

201/631

odustao od jo jednog pokuaja da Englesku dri podalje od njemako-poljskog rata. Ostale su mu dvije nade. Da je Hitler u svojoj igri na sve ili nita blefirao i da je ispitivanje terena u Londonu, koje je naloio veaninu Birgeru Dahlerusu, urodilo plodom. Tog industrijalca s monim vezama u Engleskoj i Njemakoj Goring je poznavao od 1934. Kao i Goring, i Dahlerus je bio uvjeren da Engleska nee ui u rat i posljednji pokuaj spaavanja mira" bio mu je zanimljiv samo iz ekonomskih razloga. Tih sudbonosnih ljetnih dana Dahlerus je kao mirovni glasnik putovao izmeu Londona i Berlina. ovjeku u kojeg je polagao sve nade Goring je omoguio pristup Hitleru, koji se pak sa svoje strane nadao da e Engleska ostati neutralna pa je sve odlunije zahtijevao da se djeluje umjesto da se pregovara. Goringova je neodluna namjera da preko Dahlerusa sprijei rat propala. Zahvaljujui dounikim izvjeima svog Istranog ureda znao je da e

202/631

Engleska i Francuska pomoi Poljskoj, a da se Italija odbija boriti na njemakoj strani. Hitlera je jo jednom pokuao odvratiti od njegove odluke. Goring: Ali igramo na sve ili nita." Hitler: Ja sam uvijek igrao na sve ili nita." inilo se da je borba protiv rata definitivno izgubljena. Goring se, meutim, jo jednom potrudio da preko Dahlerusa u Londonu dobije termin za razgovor radi posredovanja. Bio je u velikoj neizvjesnosti. Motori dvaju Ju 52 su se zagrijavali, sluga je glaao smoking, a tjelohraniteljima je nareeno da odjenu najbolja odijela. Ali naivna nada da e se Ujedinjeno Kraljevstvo u zadnji tren odgovoriti od ulaska u rat je propala. Engleska i Francuska ule su u rat. Dok je Luftivaffe prodirao duboko u poljski teritorij, Goring se potuio svom prijatelju i dravnom tajniku: To je strano. Hitler je poludio."

203/631

Utuenost nije dugo potrajala. Nakon Hitlerova najnovijeg iskaza naklonosti zaboravio je koliko je gurnut na sporedni kolosijek. 1. rujna 1939., prvog dana rata, Hitler je izjavio u Reichstagu: Dogodi li mi se neto u ovoj borbi, moj nasljednik bit e stranaki drug Goring." Ta je utjeha" Goringa dokraja korumpirala i zapeatila njegovu ovisnost o Hitleru. Naredba -pismeno potvrena 29. lipnja 1941. - pretvorila ga je u obino Hit-lerovo orue. Za Hitlera je odreivanje nasljednika bila ista formalnost. Ali za Goringa je to bio dokaz da ponovno pripada najuem krugu oko Hitlera. Samo nada da e jednom naslijediti Fuhrera nadoknadila je poniavajui gubitak moi tijekom rata i slom njegovih" zranih snaga. Zabljesnut nestvarnim brojkama o stanju zranih snaga te obmanut navodnim konstruktorskim uspjesima", kojima su ga zavaravali inenjeri iz pogona za isprobavanje ratnih zrakoplova u Rechlinu, Goring je od

204/631

svog ratnog zrakoplovstva oekivao nemogue. Zapravo nije bio dovoljno ponosan na teke bombardere dalekog doleta koji bi jedini bili dorasli stratekim zahtjevima dueg zranog rata. Luftzvaffe je bio dostatno naoruan za blickrig protiv Poljske ili Francuske, ali ne i za borbu s britanskim ratnim zrakoplovstvom. Za akciju su bila spremna samo etiri bombardera tipa Ju 88. Bombarderi za duge staze postojali su samo na crtaim daskama Heinkelovih konstruktora u RostockMarieneheu. Dana 29. travnja 1937. Goring je osobno odgodio izradu bombardera dalekog doleta. Bilo je jasno: s ovom flotom nije bilo mogue izvesti strateke napade bombarderima koji bi poluili senzacionalan uspjeh. Poetak rata Luftwaffe je doekao nespreman. Brza pobjeda nad dvadeseterostruko slabijim poljskim zranim snagama prikrila je stvarne slabosti i pojaala Goringovo

205/631

potpuno preputanje zanosnoj euforiji pobjede. U prvom velikom zranom napadu na neki grad naredio je da 400 zrakoplova zapadni dio utvrene Varave sravni sa zemljom kako bi se kasnije hvalisao da pobjedu nad Poljskom Reich moe zahvaliti samo Luftzvajfeu. Nakon razaranja Varave 14. svibnja 1940. slijedio je napad na Rotterdam koji je bombardiran, iako su ondje upravo bili u tijeku pregovori za predaju. Rat koji je Goring jo uvijek elio zaustaviti s jedne mu je strane pruio nesluene mogunosti da se istakne pred Hitlerom. No s druge je strane bio svjestan da gospodarstvo nije pripremljeno za rat. Nije se samo zato nastavio truditi da privatnim kanalima postigne pristojan mir s VVashingtonom i Londonom. Preko vlasnika multinacionalnog naftnog koncerna, VVilliama Rhodesa Davisa, Goring je predsjedniku Rooseveltu poslao mirovne signale. Njegova se ponuda inila gotovo

206/631

senzacionalnom: on kao kancelar odmah bi ustupio Poljsku i obustavio progon idova. Predsjednik SAD-a pozitivno je reagirao i Njemakoj zajamio granice koje je imala prije 1914. te povrat kolonija. Birger Dahlerus istodobno je - uz Hitlerov pristanak - ponovno ispitivao teren u Londonu. Svi su se pokuaji ponovno izjalovili. Nestala je iluzija o miru. Vrijedila je Hitlerova parola: Svaka je nada u kompromis djetinjasta, pobjeda ili poraz." 3. rujna 1939. Goring je sumnjiavo izjavio: Ako izgubimo ovaj rat, neka nam se nebo smiluje." Goring je raunao s dugim ratom na vie fronti. Probudila su se traumatina sjeanja na studeni 1918., ali usprkos svim sumnjama od poetka je sudjelovao u Hitlerovu razornom ratu. tota je pokuao ne bi li ga sprijeio; a sada je elio sve poduzeti da taj rat dobije. Kao suodgovorna osoba potpisao je Hitlerovu naredbu o ponjemivanju"

207/631

okupiranih podruja te donio smjernice za gospodarsku pljaku Poljske. Ako ve nije mogao obuzdati Hitlera, onda je barem elio biti njegov posluni i vjerni vojnik. Hitlera se, dakako, nimalo nisu dojmila Goringova nastojanja. Planirao je rat na Zapadu, Sluaj uto. 17. sijenja 1940. trebao je poeti napad na Francusku, ali je neoekivani dogaaj u Belgiji zaustavio bojni stroj. Kurirski zrakoplov Luftivaffea s tajnim zapovijedima za akciju morao je prisilno sletjeti blizu Mechelena. Tako se doznalo to je Njemaka planirala na Zapadu. Goring je bio izloen kritici. Hitler mu je predbacivao i od efa Luftivaffea zatraio rtvenog jarca: otputanje jednoga od najsposobnijih zapovjednika, generala zrakoplovstva, Hellmutha Felmva. Hitler je u meuvremenu odgodio napad za proljee. Goring je poeo bjeati u nestvaran svijet. Tako je neki vra koji zaziva kiu za honorar od nekoliko milijuna maraka trebao

208/631

isposlovati dobro vrijeme za napad. Prije toga je neki gatar trebao otkriti zato Velika Britanija nije intervenirala prilikom napada na Poljsku. Kad je uto konano zapoelo, Goring je za odlazak na frontu naruio izradu monstruoznog zapovjednog vlaka Azija - s posebnim vagonom za est automobila s fotografskim laboratorijem i bolnikim odjelom. U naivnoj obijesti hvalisao se da e britanske i francuske trupe koje su bile opkoljene kod Dunkerquea zaustaviti samo s pomou Luftivaffea. Hitler je rado sluao takva prazna obeanja. Kad razgovaram s Goringom", rekao je tih dana Albertu SpeeNi rijei protiv Fuhrera; Goring nakon predaje 9. svibnja 1945. ispod zastave amerike vojske (teksake 36. divizije) Ah, to masovno ubijanje. Sve je to strana sramota. Radije ne bih o tome priao, niti na to mislio. Goring, 1945. ru, za mene je to poput ljekovite kupke, nakon toga se osjeam

209/631

svjee. Oduevljava me nain na koji iznosi stvari." No hvalisave rijei nisu uvijek pratila i djela. U Dunkerqueu je Luf-tivaffe doivio svoj prvi poraz. Ratno je zrakoplovstvo prvi put izgubilo prevlast nad neprijateljskim zranim prostorom. Sada se jasno pokazalo da Goring uope nije znao koje su bile sposobnosti njegovih bombarder-skih i lovakih odreda. Pogreke njegove kadrovske politike, postavljanje starih drugova na najvie pozicije, poele su se osveivati na koban nain. Nekadanjeg letakog asa Ernsta Udeta, ratnog druga iz Prvog svjetskog rata, iz prijateljskih je pobuda imenovao glavnim oruarnikom ratnog zrakoplovstva, a on ni izdaleka nije bio dorastao sloenim zadatcima - kobna odluka: pod Udetovim pokroviteljstvom zapoela je fatalna serija tehnikih kvarova i pogrenih kadrovskih odluka.

210/631

Zajedno s Goringovim tehnikim neznanjem i nemarnim neobaziranjem na protivnikovu snagu, zapeaena je sudbina Luftivaffea. Prekomotan i prelakovjeran u odnosu prema loim savjetnicima te zaokupljen mnogim drugim zadaama, opremanje ratnog zrakoplovstva Goring nije vodio vrom rukom. Udet je bio jedna, a Goring odluujua slaba toka na elu Luftivaffea. Prve znakove opasnosti u drugi je plan potisnulo ushienje zbog brze pobjede nad Francuskom, Nizozemskom i Belgijom. Goringova egocentrina narav rijetko je doputala samokritiku. Lake mu se bilo prepustiti oduevljenom kovanju u zvijezde Fiihrerova genija i Hitlera opjevavati kao Grb'faza19 - najveeg vojskovou svih vremena". Njegov brat Albert tu je pohvalu iskrivio u Grovaz20 - najvei zloinac svih vremena". Jedva je izbjegao koncentracijski logor, dok je Goring ubirao lovorike zbog svoje odanosti Hitleru. Nakon uspjenog

211/631

vojnog pohoda na Zapad njegov mu je idol uruio Veliki kri eljeznog kria. Svog najvjernijeg sljedbenika 19 Grofaz - skraenica od Grosster Feldherr aller Zeiten - najvei vojskovoa svih vremena 20 Grovaz skraenica od Grosster Verbrecher aller Zeiten - najvei zloinac svih vremena Hitler je istodobno promaknuo u rajhsmarala. Tako je sauvana razlika u inu u odnosu na generale pukovnike, koji su nakon vojnog pohoda na Francusku promaknuti u feldmarale. Goring je ponovno gledao optimistinije na budunost. Nakon britanskog povlaenja iz Dunkerquea 4. lipnja 1940. Hitler je raunao na to da e Engleska popustiti" i otvoriti put razumnom sklapanju mira". Novi engleski premijer, Winston Churchill, elio je sve drugo osim mira s Hitlerom, iako se Hitler u javnosti kleo da ne eli unititi Britansko carstvo te da pregovorima s njime eli postii mir. Njemaki je diktator polazio od

212/631

drukijih pretpostavki. Nakon kapitulacije Francuske 25. lipnja 1940. doista se inilo moguim ono to je godinama bilo geslo njegove vanjske politike: Pribliavanje Engleskoj na osnovi podjele svijeta." I Hitler i Goring su se nadali da e London ubrzo promijeniti smjer i pribliiti se Njemakoj. Kad se to nije dogodilo, Hitler je posegnuo za posljednjim sredstvom: prisiljavanje Engleske na nagodbu. Dana 21. srpnja 1940. Goring je zapovjednicima Luftmaffea u Carinhallu naredio da sustavno pojaaju napade na Englesku i unite Kraljevsko zrakoplovstvo. 13. kolovoza 1940., na dan Orlova napada s 1485 akcija zranih flota 2,3 i 5 zapoela je jedna od odluujuih ratnih zranih bitaka - vatreno krtenje Luftivaffea, koji je dotad s lakoom svladavao slabijeg protivnika. Ve nakon nekoliko dana Kraljevsko se zrakoplovstvo po borbenoj snazi i broju lovaca pokazalo ravnopravnim protivnikom.

213/631

inilo se da su Goringove fantazije o pobjedi u roku od pet tjedana pale u vodu. Suvremena britanska protuzrana obrana tvrdoglavo se oduprla njemakom Luftmaffeu, kojim se djelomice diletantski zapovijedalo, a i vie od toga: Kraljevsko zrakoplovstvo 25. kolovoza 1940. bilo je spremno za prvi zrani napad na Berlin. tete su bile male, ali ti iznenadni napadi nagovijestili su razarajua bombardiranja velikih gradskih povrina kakva su uslijedila posljednje dvije godine rata. Goring tada nije bio nervozan samo zbog ilavog otpora britanskih lovaca koji su bili fleksibilniji od Luftmaffea. Hitlerove su zapovijedi nagovjetavale rat sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Sovjetskim Savezom. Ve 21. lipnja 1940. Hitler je vrhovnom zapovjedniku vojske, generalu pukovniku von Brauchitschu, naredio da izradi plan vojnog pohoda na Istok. U kolovozu 1940., izjavio je Goring svom branitelju u Nurnbergu, tri je

214/631

sata pokuavao odvratiti Hitlera od napada na Rusiju - naalost, uzalud". Dokaza da se taj razgovor odvio nema, ali vrlo je vjerojatno da je Goring Hitleru preporuio da najprije prieka kraj zrane bitke" za Englesku. Nadao se da e pobjedom nad Kraljevstvom dugotrajno poboljati svoj poloaj kod Hitlera. Jer kad bi mu uspjelo onesposobiti britansku protuzranu obranu, ne bi bilo zapreke za invaziju na britansko otoje. Pobjeda bi bila jednaka privremenoj odluci u ratu. Goringov pretjerani optimizam ubrzo se pretvorio u potitenost. Britanski su obrambeni lovci odolijevali, a ni noni zrani napadi na London nisu poluili eljeni uspjeh. Zrana je bitka prouzrokovala nepodnoljivo velike gubitke od kojih se Luftivaffe vie nije mogao oporaviti. Do listopada 1940. nad Engleskom se sruilo 1700 njemakih zrakoplova, dok je britansko zrakoplovstvo izgubilo samo" 915. Time su izgledi za

215/631

invaziju na britansko otoje, operaciju Morski lav, pali na nulu. 7. listopada 1940. general Hoffmann von VValdai, zapovjednik Luftmaffea, kratko je procijenio: Da bi se pobijedilo Engleze, potrebno etverostruko vie. Rat na dvije fronte nemogu." 11. svibnja 1941. 500 bombardera Goringova Luftmaffea poletjelo je u veliki zrani napad na London, posljednji u sljedee dvije i pol godine. Goring je izgubio vie od jedne bitke. A inilo se da je Hitler potpuno izgubio povjerenje u Goringa. Nakon sloma na nebu iznad Londona postao je svjestan da su parole njegova sljedbenika o nepobjedivom Luftmaf-feu samo plod bogate mate. Goring je izgubio ugled, pogotovo zato to je tijekom zrane bitke za Englesku otiao u lov u Rominter Heide te ga je vie zanimala potjera za djelima slavnih slikara nego njegova dunost zapovjednika Luftzvaffea.

216/631

Ba na vrhuncu zrane bitke Goringova se pohlepa za vrijednim umjetninama pretvorila u gotovo bolesnu gramzivost. Vojska agenata po njegovu je nalogu proeljala okupirane europske zemlje u potrazi za umjetnikim djelima za njegov privatni muzej u Carinhallu. Posvuda na okupiranim podrujima, u Parizu, Amsterdamu ili Bruxellesu, kralj crnog trita" (Heinrich Himmler), kao omamljen, zgrtao je sve to je bilo vrijedno i iji se vlasnik nije mogao tono utvrditi. Kao stalan posjetitelj parikog muzeja Jeau de Paume naslaivao se djelima zaplijenjenim od francuskih idova. Goringu su se sviala Rembrandtova, van Dvckova i Rubensova djela. To to su neka od tih djela slovila kao izroena", nije ga zabrinjavalo, dok god su se u inozemstvu mogla mijenjati za druga umjetnika djela. Gobleni, skulpture od mramora, alabastrene vaze, renesansne sunane ure i orijentalno oruje - Goring je

217/631

kupovao po naelu: to vrjednije i egzotinije, to bolje. Njegova se pohlepa inila neutaivom. Dvorci Mau-tendorfi Veldenstein bili su prepuni ukradenog blaga, a u Carinhallu, gdje su skupocjene slike na zidovima visjele u etiri reda, vrijedne su se slike zbog nedostatka prostora morale ugraivati u strop. Tavan je nalikovao skladitu za ukradeno umjetniko blago, koje je Goring po pretjeranim cijenama prodavao visokim stranakim dunosnicima. Najvrjednije su umjetnine, meutim, ostale u Carinhallu gdje je lopov planirao svoj plijen pokazati javnosti u galeriji Hermanna Goringa. Kako bi kraa umjetnina dobila privid legitimiteta, Goring je u naredbi od 1. svibnja 1941. sam sebi dao neogranienu slobodu za pljakake pohode na europske muzeje. Jer, naposljetku, neodgodiva zadaa nacionalsocijalizma jest zaplijeniti i u Njemaku dopremiti sav istraivaki materijal i kulturna

218/631

dobra tako oznaenih krugova". S pomou tog trika uspio se domoi umjetnina prije drugih nacistikih veliina, koje su se zanimale za umjetnost. Do 1944. Goring je nagomilao umjetnikog blaga u vrijednosti od nekoliko milijuna maraka. Dok je za upravljakom ploom igrake elektrine eljeznice davao oduka svom nagonu za igrom, prema Njemakoj su putovali vlakovi prepuni kulturnih dobara ukradenih po cijeloj Europi. Za to vrijeme Hitler je planirao napad na Sovjetski Savez. Kad je 4. studenog 1940. tri vrhovna zapovjednika Wehrmachta upoznao sa svojim namjerama, generali su bili iznenaeni. Goring je Hitlera obasuo argumentima za izbjegavanje rata sa Sovjetskim Savezom, barem u tom trenutku. Naveer sam", u Niirnbergu je Goring dao izjavu u zapisnik, Fuhreru izloio sljedee: da ga najusrdnije molim da u tom trenutku, a ni u dogledno vrijeme ne zapoinje rat protiv

219/631

Rusije; nije da su me na to potakli neki meunarodnopravni ili drukiji razlozi, moj je stav bio uvjetovan iskljuivo politikim i vojnim razlozima." Goring je upozoravao na opasnost od rata na dvije fronte, od rata sa SAD-om, od ruskih prostranstava i od Velike Britanije, koja bi u sjeni Istone fronte mogla ponovno ojaati. Opominjao je da s obzirom na stanje ruskog naoruanja urba nije primjerena. I da se najprije mora dobiti rat na Zapadu. Jer bi se inae moglo dogoditi da odustanemo od relativno sigurne stvari u korist nesigurne". Na Goringove su se opomene svi ogluili. Pet tjedana kasnije, 18. prosinca 1940., Hitler je potpisao Naredbu br. 21. za poetak operacije Barbarossa, napada na Sovjetski Savez. Goring je ba bio u lovu u Rominter Heide - jo uvijek vrsto uvjeren da e Hitler odustati od svojih samoubilakih ratnih planova. Opet su ga zaobili. Opet su mu dali do znanja kako je malen njegov utjecaj na diktatora, i

220/631

vjerojatno je ljutnja bespomonog Hitlerova vazala natjerala na veleizdaju. Dana 9. lipnja 1941. Goring je obavijestio svoju kontakt osobu, Birgera Dahlerusa, da e Njemaka oko 15. lipnja" napasti Sovjetski Savez. Dahlerus je odmah posegnuo za telefonom, pa su o tomu ubrzo bili obavijeteni britanski i ameriki veleposlanik u Stockholmu. 15. lipnja nali su se dounik i njegov glasnik. Goring je bio jo odreeniji: napad e biti za sedam dana, u nedjelju 22. lipnja 1941. U trenutku kad je donesena odluka Goring se vie nije usudio Hitleru dosaivati opomenama. Neko neraskidiva veza izmeu njega i Hitlera sada je zabrinjavajue olabavila, za to se pobrinuo jo jedan Goringov suparnik. Martin Bormann, spletkar i ef ureda stranke, koji je imao izravan pristup Hitleru, sitniavom je tonou biljeio svaku Goringovu krivu odluku, ne bi li osujetio Goringovu najveu elju - da naslijedi Hitlera.

221/631

Tih se dana Goring napadno trudio da Hilteru dokae svoju spremnost na akciju. Odjednom je preuzeo ulogu radikalnog zagovaraa Hitlero-va rasnog rata protiv boljevike opasnosti". Ruske se zarobljenike po njegovoj naredbi moralo strijeljati bez prethodnog sudskog postupka". Kao ef gospodarskog stoera Istok" naredio je bespotedno iskoritavanje istonih podruja. Dok su ruski civili odvoeni na prisilan rad u Reich, Goring je naredio da se u bielovvieczkim umama sto sela sravni sa zemljom - za privatno lovite. Goring se pred Hilterom iskazao kao mukarac luake nasilnosti - spreman potpisati svaki dopis koji e jo vie pogorati poloaj idova u Njemakoj i Europi. 31. srpnja 1941. na vrhuncu varljive sigurnosti u pobjedu kao povjerenik za etverogodinji plan" po Hitlerovoj je zapovijedi opunomoio Reinharda Hevdricha da poduzme sve potrebne pripreme za

222/631

ukupno rjeenje idovskog pitanja na europskim podrujima pod njemakim utjecajem". Holokaust koji je na Istoku zapoeo ubijanjima koja su provodile Postrojbe za posebne namjene trebao se proiriti na cijelu Zapadnu Europu, pa i na francusku Sjevernu Afriku. Goringova punomo" Hevdricha je proglasila vrhovnim povjerenikom za idove" za cijelu Europu - odgovornim za ispunjavanje Hitlerova najvanijeg cilja: unitenja europskih idova. Dva tjedna nakon to je Hevdrichu izdao neispisani ek, zloinac u sjeni izjavio je da idovi nemaju to traiti na podrujima kojima vlada Njemaka." to je Goring znao o pomoru u logorima smrti? Nikad nam nisu dostavljali brojke ili neka izvjea", izgovarao se 21. oujka 1946. u Niirnber-gu. Dokazano je: Goring je bio obavijeten o strijeljanjima u Bjelorusiji u zaleu njemake fronte, a najvie govori ono

223/631

to je Jospeh Goebbels povjerio svom dnevniku nakon etverosatnog razgovora s Goringom: Goring je potpuno svjestan to svima nama prijeti, oslabimo li u ovom ratu. O tomu nema nikakve iluzije. Pogotovo smo u idovskom pitanju otili tako daleko da vie nema povratka." U Niirnbergu je optuenik, meutim, tvrdio da nije nita znao o stranim dogaajima u logorima, da je uvijek samo naglaavao razliitost rasa" te je tvrdoglavo poricao pomor. Kako bi u praksi bilo mogue ubiti dva i pol milijuna ljudi?" s nedunim je izrazom lica u travnju 1946. pitao Gustava Gilberta. Psiholog je ponovio ono to mu je zapovjednik logora Auschvvitz, Rudolg H66, rekao o plinskim komorama te kako je taj pomor naredio Hitler. to bi bilo", zanimalo je Gilberta, da je netko ubio ovjeka koji je naredio masovna ubijanja?" Oh, to je lako rei", odvratio je Goring, ali to nije bilo lako izvesti. Kakav bi to sustav bio u kojem svatko moe ubiti vrhovnog

224/631

zapovjednika, ako se ne slae s njegovim zapovijedima! U vojnom sustavu mora biti poslunosti." Na poetku vojnog pohoda na Rusiju posluni je Goring Hitlera mogao izvjetavati o sve veem broju zrakoplova koje je sruio njegov" Luf-tzvaffe. Do kraja godine uniteno je 8000 sovjetskih zrakoplova. Ali izvan dometa njemakih bombardera, iza Urala, Staljin je vrlo brzo ponovno naoruao crvene zrane snage. Ve u studenom 1941. Hitler je postajao sve kritiniji prema Goringovim zrakoplovnim jedinicama. Luftzvaffe je postajao sve vei problem. Kad nije uspjelo istodobno osvajanje Moskve i Lenjingrada, Hitler se prvi put bitno umijeao u zapovijedanje ratnim zrakoplovstvom. Loe vrijeme poremetilo je planove stratega, a pogotovo kaotino organizirana proizvodnja zrakoplova nije drala korak s gubitcima. Dok je Udet bio glavni oruarnik ratnog zrakoplovstva, iz tvornikih hala mjeseno

225/631

nije izlazilo vie od 375 lovaca, a u jesen 1944., pod zapovjednitvom Alberta Speera, u najboljim se mjesecima proizvelo i vie od 2500 zrakoplova. Hitler se poeo prvenstveno oslanjati na kopnenu vojsku. Luftzvaffe je osjetno izgubio na ugledu. U toj kriznoj situaciji Goringa je snaao niz udaraca sudbine. Najprije si je 27. studenog 1941. glavni oruarnik ratnog zrakoplovstva, Ernst Udet, oduzeo ivot, nakon to ga je Goring proglasio jedinim krivcem za katastrofalno naoruanje zranih jedinica. Neposredno prije nego to se Udet ustrijelio, na ploici je zabiljeio: eljezni, izdao si me." eljezni" je bio Goringov nadimak. Ubrzo nakon toga na putu na sveani dravni in Udetova pokopa, poginuo je VVerner Molders, inspektor lovake eskadrile. SAD je Hitleru objavio rat, ne konzultiravi se prethodno s Goringom, a u veljai 1942. Hitler je na mjesto povjerenika za etverogodinji plan" te ministra

226/631

naoruanja umjesto Goringa imenovao mladog arhitekta Alberta Speera. On je preuzeo odgovornost za velik dio ratne privrede pa tako postao i glavnim odgovornim za etverogodinji plan. Goring je sve vie gubio vlast. Nakon britanskog napada 28. oujka 1942. na stari dio Liibecka Hitler je kao osvetu" naredio bombardiranje povijesnih britanskih gradova: Batha, Canterburvja i Extera. Taj pokuaj osvete na britanskom su otoju, aludirajui na turistike vodie, nazvali Bedekerskim napadima. Njemake napade Britanci ve due vrijeme nisu shvaali ozbiljno. Goring je pasivno morao promatrati djelovanje svojih" zranih jedinica. Hitlerova rije bila je zapovijed.

Otresit, bez vlasti, naet drogom, povlai se u privatni ivot. Na sastanke je u Fuhrerov glavni stoer rajhsmaral sve ee slao zamjenu. Poeo je bjeati u sanjarski svijet umjetnosti, u Carinhallu se opijao Cezanneovim ili Van Goghovim slikama, otputovao bi u Pariz radi kupnje umjetnina i uivao u grotesknim nastupima u Rimu. Talijanski ministar vanjskih poslova, grof Galeazzo Ciano, opisao ga je kao napuhanog i uobraenog" politikog klauna u impozantnoj samurovoj bundi koja izgleda kao kombinacija automobilskog odijela iz 1906. i bunde skupe kurtizane u posjetu operi". Goring se sve vie preputao privlanoj dokolici. 1942.", prisjea se Albert Speer, bio je letargian i nije imao volje za rad." Nekadanji impulzivni poslunik, koji je energino prionuo na ustrojavanje Luftivaf-fea i ostvarenje etverogodinjeg plana, djelovao je pospano. Doimao se", rekao je Speer, nemirnim, istodobno bi se bavio s nekoliko

228/631

nasumce odabranih ideja, skakao bi s teme na temu, i najee govorio nerealno". Jednom je najozbiljnije predloio da se lokomotive izrauju od betona, jer je ponestalo elika. Albert Keselring, glavni zapovjednik za Jug, zakljuio je: Goring iz 1934. /35. i Goring iz 1942./43. dvije su razliite osobe. 30-tih godina energina, samosvjesna, borbena osoba, u 40-tima umoran kolerik koji se ostavio svojih patriotskih zadataka i vie se nije mogao dokazati." Iako rajhsmaral debelih prstiju prepunih prstenja" (ef generaltaba, Franz Halder) nije mogao odrati svoje obeanje pa su njemaki gradovi ubrzo bili izloeni na milost i nemilost leteim utvrdama" i bombarderima Lancaster, Goring je zahvaljujui svojoj rutiniranoj srdanosti u narodu i dalje bio zauujue omiljen. ak unato injenici da su se zrani napadi na Reich dramatino zaredali. Samo je Kom izmeu 1940. i 1942. doivio 104 vala bombardiranja. Tek je,

229/631

meutim, napad 1000 bombardera" u noi na 31. svibnja 1942. pokazao koliko je Luftivaffe bio bespomoan pred estokim zranim napadima saveznika. 1500 tona bombi grad je poznate katedrale pretvorilo u hrpu ruevina. Do danas najvei zrani napad u ratnoj povijesti za Koln je znaio katastrofalno razaranje. Samo je Luftivaffe zatvarao oi pred tom katastrofom. I dalje se hvalio velikom pobjedom" te se u posebnim vijestima ak usudio veliati svoje pothvate. ,,S dosad utvrenih 37 oborenih zrakoplova", tvrdilo se u izvjeima, unitena je polovica neprijateljskih zrakoplova koji su uli u zrani prostor Reicha. Jedan zdrug nonih lovaca (...) sruio ih je 600." Toliko lai u jednoj reenici ak je i Hitleru bilo previe. Ftihrer je", zabiljeeno je u ratnom dnevniku vrhovnog zapovjednitva Reicha, ,,s obzirom na gubitke iz psiholokih razloga odbio objaviti takvu vijest o pobjedi i smatrao ju je potpuno netonom." To je prevrilo

230/631

svaku mjeru. Kad se Goring elio rukovati s Hitlerom", prisjeao se Goringov pobonik, Karl Bodenschatz, Hilter na njega uope nije obraao pozornost." U prisutnosti mlaih asnika na Goringa demonstrativno nije obraao pozornost. Razgovori u etiri oka - ranije sasvim uobiajeni - prorijedili su se. Vani sastanci ve su se due vrijeme odravali bez njega. No u uem krugu ljudi oko Hitlera on je moda bio jedini koji je stvari sagledavao realno. Slutio je to predstoji Reichu. S obzirom na premo saveznika nije mu se pisalo dobro. Moemo biti sretni", rekao je Goring krajem 1942., ako Njemaka nakon ovog rata zadri granice koje je imala 1933." Pogotovo je prenapuhani administrativni aparat Ministarstva zrakoplovstva Hilteru zadavao probleme. Ne raunajui uposlenike u bezbrojnim tabovima, samo u Goringovu privatnom uredu, koji je zauzimao cijeli jedan kat, radile su 104 osobe. U Luftivaffeu

231/631

je radilo dva milijuna ljudi, pa je ratno zrakoplovstvo samo zbog toga stvaralo dugove koje je netko morao platiti. U bitki za Staljingrad Goring je konano elio dokazati za to su njegove trupe sposobne. Zrani most, kakav je napravljen prethodne zime u Demjansku na Volgi, trebao je dovesti do obrata. U nadi da e popraviti svoj narueni ugled Goring je Hitleru razmetljivo obeao: Fiihreru! Osobno vam jamim opskrbu iz zraka za 6. armiju u Staljingra-du. Moete se u to pouzdati." ef Luftzvaffea, ije je raspoloenje variralo od ravnoduja do euforije, u obru je namjeravao dopremiti 500 tona hrane, streljiva i goriva - s obzirom na prijevozne kapacitete i vremenske uvjete iluzoran plan. Pod utjecajem Goringovih uvjeravanja kako opskrba vojnika u neprijateljskom obruu uope nije loa" Hitler je naredio da se izdri pod svaku cijenu. Iscrpljenim vojnicima, zarobljenim u snijegu i ledu, jedina je nada bio Luftmaffe. No njegov vrhovni

232/631

zapovjednik radije je u luksuznom vlaku Azija otputovao u Pariz, odakle se vratio sa sanducima punim slika, tapiserija, srebrnih tanjura i mramornih kipova. ini se da mu Staljingrad nije bio ni na kraj pameti. Stanje u zraku? Gobleni su mu bili vaniji. Luftmaffe je u obru dnevno dopremao u prosjeku samo 160 tona robe za opskrbu premalo za preivljavanje. Kad se situacija pokazala bezizlaznom, Hitler je zapovjednitvo nad opskrbom Staljingrada iz zraka predao feldmaralu Milchu, kojeg je cijenio zbog njegova organizacijskog dara. Hitler je znao: razmetljivi Goring je zakazao. Staljingrad je bio najvei neuspjeh u njegovoj karijeri. U Goringovu je osobnom kalendaru na dan kapitulacije ostataka 6. armije zapisano: Cjelodnevni odmor u krevetu." ak je i iznenaeni Joseph Goebbles zakljuio da je Goring kod Hitlera strahovito izgubio" na ugledu. Hitler je, izdiktirao je 9. oujka 1943. u svoj dnevnik, izrekao vrlo otru kritiku",

233/631

jer se Goring u svom vrhovnom stoeru uljuljkao u iluzije. (...) Goring voli uti ugodne stvari; stoga mu njegova okolina preuuje ono to je neugodno. (...) Fiihrer je bio strahovito bijesan na takvu neodgovornu Goringovu okolinu." Hitler se, meutim, jo vie razbjesnio kad je britansko ratno zrakoplovstvo u oujku rursku oblast zasulo kiom bombi, a u Hamburgu u pet velikih napada zapaljivim bombama u roku od osam dana, od 24. do 30. lipnja 1943., izazvalo takav poar da je zbog visokih temperatura Prihvatio bih da me strijeljaju; Goringovo oprotajno pismo prije samoubojstva 1946. Goring je bio najzanimljivija pojava na Nirnberkim procesima. Sjedio je uspravno ili bi se bezobrazno nalaken izvalio na stolcu. Govorom tijela pokazivao je da ne doputa da mu itko ita predbaci. Izrazom lica i

234/631

kretnjama davao je na znanje kako trai da mu se obraaju s potovanjem. Susanne von Paczenskv, izvjestiteljica s Nirnberkih procesa buktio i asfalt. Hamburg je snala katastrofa kakvu je Goring prieljkivao Londonu. Kraljevsko je zrakopovstvo radarsko lociranje paralizirao pomou trakica od staniola"21. Njemaki obrambeni lovci tako su oslijep-jeli, a Reich je nou ostao bez zatite. Goring nije mogao odbiti angloamerike napade niti je uspio organizirati protuofenzivu. Britanska eskadrila gotovo je neprestano izvodila sve preciznije strateke napade na njemake gradove. Mannheim, Niirnberg, Darmstadt, Heilbornn - svaki vei grad postao je potencijalna meta. Krov europske utvrde" bio je irom otvoren, na cijelom nebu. U toj su se fazi sve nade usmjerile na osvetniko oruje" na kojem se u Peenmiindeu grozniavo radilo. Kad nakon velike manevarske varke nije

235/631

bombardiran Berlin, nego raketni pokusni centar, Hitler se strahovito razbjesnio. Trebalo je nai rtvenog jarca. Bijes je trebao iskaliti na Goringu, ali u njegov se autoritet nije usudio dirati. Krivnju je prebacio na efa generaltaba, generala pukovnika, Hansa Jeschonneka, kojega su Goringova nemarnost, neznanje i megalomanija natjerali u oaj. Izmuen optubama, Jeschonnek je izvrio samoubojstvo pucajui si u glavu. Na pokojnikovu pisaem stolu naena je cedulja: Vie ne mogu suraivati s rajhsmaralom. ivio FuhrerV Ni Hitler nije elio imati posla s Goringom. Sve ga je ee vrijeao, ne samo u etiri oka. Va Luftivaffe pravi je lamperaj!!", predbacivao mu je Hitler ne elei uvidjeti da se od Luftivaffea previe oekivalo. Goring! Lufrvvaffe nita ne valja! Vi ste za to krivi. Lijeni ste!" Hitler je na Gorin-gov bizantski nain ivota u Carinhallu, Romintenu ili

236/631

zamku Veldenstein u posljednje vrijeme gledao sa sve vie negodovanja. Dok se Luftzvaffe borio da preivi, Goring je novog poslanika u Stockholmu, Hansa Thomesena, pozvao na lov u Carinhall te nakon toga na modnu reviju. Ujutro bi odjenuo kratki haljetak" irokih nabranih rukava bijele boje", opisao 21 Britansko ratno zrakoplovstvo u napadima na njemake gradove iz zrakoplova je bacalo trakice od staniola koje su ometale njemake radare i protuzranu obranu je diplomat i borac u pokretu otpora, Ulrich von Hassel, Goringov groteskni nastup, dnevno je nekoliko puta mijenjao odijelo, naveer za stolom pojavio bi se u plavom ili ljubiastom kimonu, obuven u papue ukraene krznom. (...) Ve bi ujutro nosio zlatni bode za paom, iglu za kravatu optoenu dragim kamenjem, a oko debela tijela opasao bi iroki opasa prepun dragulja, a da ne spominjemo rasko i broj prstenova."

237/631

No Hitler je Goringa i dalje zadrao kao vrhovnog zapovjednika - iz dravnopolitikih razloga", kako je to rekao generalu pukovniku, Hein-zu Guderianu. Odabrani nasljednik u narodu je, meutim, i nadalje bio omiljen, od ega je reim imao koristi. No Goring je uvijek ostao faktor moi koji se nije moglo podcjenjivati jer se Hitler nije mogao osloboditi predodbe starog borca", kakvu je o Goringu stvorio u doba borbe. Nakon Mussolinijeva pada 25. srpnja 1943. Hitler oduevljeno govori o Goringu kao da je hipnotiziran: Rajhsmaral je sa mnom proao kroz mnoge krize, u krizama je uvijek hladno proraunat. Rajhsmaral je u krizna vremena beutan i proraunat. Primijetio sam da je, kad je u pitanju sve ili nita, otar i nepokolebljiv. Boljega ne moete nai. Sa mnom je proao kroz mnoge krize, najtee krize u kojima je bio hladno proraunat. Uvijek kad je bilo teko, on bi postao hladno proraunat..." Unato neuspjesima -

238/631

veza izmeu Fiihrera i njegova najvjernijeg sljedbenika inila se neraskidivom. Goring se Albertu Speeru povjerio kako se vie ne moe rijeiti Hitlera: Ako sam se sveano zakleo na vjernost, tada tu zakletvu ne mogu prekriti. I meni je bilo paklenski teko potovati tu zakletvu, vjerujte mi! Pokuajte vi dvanaest godina glumiti prijestolonasljednika, uvijek biti vjerni kralju, a ne slagati se s mnogim njegovim politikim akcijama, i pritom se ne moi suprotstaviti te iz situacije morati izvui najvie to moete." Nakon rata, u jednom od rijetkih trenutaka samokritike, odnos prema Hitleru Goring je nazvao duevnom prostitucijom". Politiki gledano", pobonik Josepha Goebbelsa, Rudolf Semler, 10. kolovoza 1943. zapisao je u dnevnik: Goring je isto tako mogao biti i mrtav." Ve su poele kruiti glasine o njegovoj smrti. Zato je Hitler, kod kojega je Goring jo uvijek uivao veliki ugled, predloio da se

239/631

Goring pojavi u javnosti ne bi li ponovno stekao staru popularnost. Moglo se pretpostavljati da za ovjeka poput njega u toj situaciji pojavljivanje u narodu nije bilo bezopasno. No za etnje Berlinom pokazalo se da zahvaljujui svojoj naglaenoj ljubaznosti i nesputanom armu Goring zaudo jo uvijek uiva simpatije ljudi. Poneki bi ga prolaznik pozdravio s gospodine upravitelju", ali vee kritike od te podrugljive aluzije na njegovu izjavu kako e postati upravitelj imanja" bude li ijedan neprijateljski zrakoplov uao u zrani prostor Reicha, Goring nije morao otrpjeti. Oito se krivnja za bombardiranja i loe zapovijedanje Luftzvaffeom pripisivala drugima: najvie vodstvu", a ne toliko debelome". Prikazivan kao lik iz ala, Goring je ogorenim rtvama bombardiranja posluio kao gromobran. Goring je, rugao se narod, nalikovao Tengelmannu22 - u svakom gradu poraz. A za njegov

240/631

Luftivaffe se govorilo: Lovci su na nebu, znai da je zrani napad proao." Takav crni humor temeljio se na istinitim injenicama. U svibnju 1940. u zrano podruje Reicha ulo je 2000 saveznikih zrakoplova. Iz dana u dan sve je vie bombi padalo na pogone za proizvodnju sintetskih goriva, rafinerije i pogone za proizvodnju oruja. U zimi 1944. situacija je postala bezizlazna. Luftzvaffe se poeo raspadati, njemaki gradovi sravnjeni su sa zemljom. Goring je svoje lovce ljutito nazvao kukavicama, a na Udeta se ljutio zbog kaosa u proizvodnji borbenih zrakoplova. Na Gallandovo navaljivanje da se zrakoplovi na mlazni pogon, prvi takve vrste u svijetu, koji su bili spremni za serijsku proizvodnju, odmah upotrijebe kao lovci, 22 Tengelmann - lanac prodavaonica namirnica Goring se ogluio ne bi li ouvao krhki mir s Hitlerom, koji je pak protivno svakom

241/631

razumu zahtijevao da se Me 262 upotrijebe kao bombarderi. Natezanje oko angairanja prvih serijski proizvedenih mlanjaka potrajalo je mjesecima. Tek u kasno ljeto 1944. ratnom su zrakoplovstvu isporueni Me 262 kao i blic-bombarder" Arado 234, bombarder s dva motora na mlazni pogon koji je mogao dosei brzinu od 800 kilometara na sat prekasno da bi se izalo na kraj sa saveznikim zrakoplovima na nebu iznad Njemake. Ni rekordi u proizvodnji zrakoplova nisu mogli pomoi u borbi protiv kie saveznikih bombi. 1944. iz tvornice oruja izalo je 38 000 zrakoplova (1941., 11 000), ali nakon bombardiranja pogona za proizvodnju umjetnog goriva nestaica benzina paralizirala je lovce koji su tek sada poeli masovno izlaziti iz tvornikih hala na parkiralita, gdje su, meutim, bili izloeni na milost i nemilost bombama. 6. lipnja 1944. Goebbels se povjerio svom dnevniku:

242/631

Naa je podreenost u ovom zranom ratu katastrofalna. Fiihrer zbog toga strano pati, a pogotovo zato to je Goring izravno i neizravno kriv. Ali Goringu ne moe nita, jer bi to uvelike tetilo autoritetu Reicha i Stranke." I u Luftivaffeu je slabjelo povjerenje u vrhovnog zapovjednika. Goring, kao visokoodlikovani junak Prvog svjetskog rata, neko uzor mladim pilotima, vie nije pokazivao razumijevanje za probleme svojih boraca. Koliko je lo bio odnos izmeu vrhovnog zapovjednika i njegovih asnika, vidjelo se kad je 7. prosinca 1944. na sastanku na berlinskom jezeru VVansee, u ratu prekaljene avijatiare nazvao kukavicama" i svim se lovakim eskadrilama obratio uvrjedljivim govorom snimljenim na ploe - bio je to otvoreni napad koji je zamalo izazvao pobunu. Raspoloenje se nije popravilo ni kada je Goring radi razjanjavanja nesporazuma sazvao parlament

243/631

ratnog zrakoplovstva" s 330 vodeih asnika, a izaslanike" slubeno opomenuo da mogu kritizirati sve i svakoga u Luftivaffeu - osim mene." Goring je stjeran u kripac: nije vie imao potporu ni u Hitleru ni u svojim borcima. Od sredine do kraja 1945.", rekao je u Niirnbergu, nestala je svaka nada." Kad su se u sijenju 1945. sovjetske trupe pribliile idili Schorfheidea, Goring je naredio da suprugu Emmy i kerku Eddu prebace u Bavarsku. Dok se Dresden pretvarao u pakao, pobrinuo se da se prve poiljke njegova umjetnikog blaga sakriju u jedno rudarsko okno blizu Berchtesgade-na. U Goringu se posljednji put rasplamsala nada u mir. Pregovorima sa saveznicima elio je sklopiti mir i potpuno pogreno tumaei injenice, vjerovao je da postoji prilika za remi". No potajno je raunao na najgore - i sastavio oporuku.

244/631

Vrijeme opratanja: 20. travnja 1945., na dan zadnjeg Hitlerova roendana, Goring se posljednji put uputio u Dravni ured ne bi li se jo jedanput susreo s ovjekom kojem je slijepom odanou pomagao u svim zloinima. Dvadeset godina ranije Goring se na sva usta hvalio da e uz Hitlera ostati do smrti. A sada mu je jedina briga bila da svog Fuhrera i opkoljeni glavni grad to prije napusti. Goring je rekao", Albert Speer je opisao to se dogaalo, da mora neto urno obaviti u Junoj Njemakoj. Hitler ga je odsutno pogledao. Uputivi mu nekoliko ravnodunih rijei, pruio mu je ruku." Goring se odvezao u Carinhall, vlastelinsko dobro osobno dignuo u zrak i povukao se u Obersalzberg. Bio je pod utjecajem droge, letargian i nateen poput meduze, te kao i Hitler, olupina od ovjeka, ali pun nade da e konano ostvariti svoj ivotni cilj: izai iz Hitlerove sjene i naslijediti ga. Konano on sam, jedini vladar! Vijest o Hitlerovu

245/631

navodnom slomu ivaca dovela ga je u stanje grozniave uurbanosti. Je li Hitler doista bio mrtav? Jo istog dana, 23. travnja 1945., Goring je u Hitlerov berlinski bunker oko 22 sata poslao brzojav, koji e za njega imate teke posljedice. Ve nakon prvog proitanog retka Hitlera je oblilo crvenilo bijesa: Moj Fiihreru, jeste li suglasni", stajalo je u telegramu, da (...) sukladno vaoj naredbi od 29.06.1941. u svojstvu Vaeg zamjenika odmah preuzmem zapovijedanje Reichom uz potpunu slobodu djelovanja?" Ako je to pitanje Hitler doivio kao otvoreni napad, sljedei je odlomak znaio konaan lom s Goringom. Ako ne odgovorite do 22.30 sati, pretpostavljat u da ste lieni slobode djelovanja. Preduvjet iz vae naredbe smatrat u ispunjenim te u postupati za dobrobit naroda i domovine." Bormann nije morao predugo razmiljati. Prepoznao je priliku da svom smrtnom neprijatelju zada konani udarac. Goring je

246/631

izdajnik!" podrao je Hitlera u njegovu uvjerenju. To mi je odavno jasno", zavikao je zajapureni Hitler. Znam da je Goring lijen. Unitio je Luftmaffe. Bio je korumpiran. Njegovo je ponaanje omoguilo korupciju u naoj dravi. Osim toga, godinama je ovisan o morfiju. To ve dugo znam." Malo poslije, vii voa SS-ova jurinog zdruga, Bernhard Frank, u Berchtesgadenu je zaprimio telegram koji je Bormann na brzinu napisao rukom: Odmah opkolite Goringovu kuu i uz slamanje svakog otpora uhitite dosadanjeg rajhsmarala Hermanna Goringa. U potpisu: Adolf Hitler." 23. travnja 1945., oko 22 sata, Frank je na Obersalzbergu lupio petama u Goringovoj ladanjskoj kui nalik palai i navodnom izdajniku priopio: Gospodine rajhsmaralu, uhieni ste!" est dana poslije u svojoj Politikoj oporuci" Hitler je naredio: Prije svoje smrti, prijanjeg rajhsmarala Goringa izbacujem iz

247/631

Stranke." Njegova optuba da je Goring bez njegova znanja pregovarao sa saveznicima bila je neutemeljena. Bormann je ostvario svoj cilj. Goring je smatrao da ga Hitler ne shvaa i da je rtva spletke. Iako nije on, nego vrhovni admiral Donitz, naslijedio Hitlera, Goring je smatrao da jedino on ima ovlasti da odluuje o sudbini Njemake. Beskrajno se precjenjujui, 6. svibnja 1945., Donitzu je ponudio da s Eisenhowerom kao maral s maralom" pregovorima isposluje mir za Njemaku. Kad Donitz nije ni odgovorio, Goring se kao oficir s najviim inom u njemakom Wehrmachtu" obratio izravno Eisenhoweru - s molbom da ga osobno primi", kako bi se u ovoj bezizlaznoj situaciji sprijeilo daljnje prolijevanje krvi". 7. svibnja 1945. rajhsmaral je sa suprugom Emmy i kerkom Eddom na putu do mjesta sastanka s amerikom vojskom na brdskoj cesti blizu Radstadta dospio u ameriko zarobljenitvo.

248/631

Goring je tada zadnji put vidio svoju obitelj kao slobodan ovjek. Iz njegova komentara mnogo se toga moe zakljuiti: Barem dvanaest godina pristojnog ivota!" Izgledao je oronulo", prisjeao se Leon Thanson, prevoditelj u luksemburkom zatvorenikom logoru Mondorf, ,,i traio je tablete. 'Bez tableta ne mogu ivjeti', tvrdio je. Tek kad je trei dan dobio tablete, ivnuo je i bio najrazgovorljiviji od svih zatvorenika." Ono to 1925. nije polo za rukom vedskim lijenicima, uspjeli su lijenici amerike vojske. Pobjednici su gospodinu Goringu" davali tablete parakodeina svakodnevno mu smanjujui dozu. Tih se dana Goring prvi put susreo s Gustavom Gilbertom. U 17 mjeseci koliko mu je jo preostalo od ivota, Goringu se nitko nije toliko pribliio kao taj psiholog u amerikoj vojsci. Gilbert je pomno prouio Goringa. Test inteligencije pokazao je natprosjean kvocijent inteligencije od 138. Za poznatog zatvorenika, koji se jo uvijek nije

249/631

prestao prenemagati, manje su laskavi bili rezultati testova osobnosti. Otvoreno govorei", objasnio je Gilbert Goringu, "pokazali ste da usprkos aktivnom, agresivnom karakteru nemate hrabrosti doista preuzeti odgovornost. U testu s mrljama odao vas je jedan pokret. Sjeate li se kartice s crvenom mrljom? Pokuali ste je otresti prstom, kao da mislite da se krv moe obrisati prstom. Isto ste uinili tijekom procesa. Skinuli biste slualice, kad su dokazi o vaoj krivnji postali nepodnoljivi." Za meunarodni vojni sud u Niirnbergu nije bilo sumnje u Goringovu nepodnoljivu krivnju. Nema nijedne olakavajue okolnosti", stajalo je u presudi, jer Goring je esto, gotovo uvijek bio pokretaka snaga, i zaostajao je jedino za svojim Fuhrerom. On je bio vodea osoba u napadakim ratovima, i kao politiki i kao vojni voa; bio je organizator robovskog rada, inicijator programa ugnjetavanja idova te drugih rasa u zemlji i

250/631

u inozemstvu. Sve je te zloine otvoreno priznao. (...) Njegova je krivnja po svojoj strahoti bez presedana. U svim materijalima vezanim uz ovaj sudski postupak za ovog ovjeka nema nijedne olakavajue okolnosti." Goring je", primijetio je psiholog Gilbert, prvi krenuo prema eliji, duga koraka, ukoena izraza lica i oiju izbuljenih od uasa. 'Smrt!' rekao je bacivi se na drveni leaj. Iako je pokuao ostaviti dojam oputenosti, ruke su mu drhtale. Oi su mu bile vlane i teko je disao, kao da eli svladati duevni kolaps." Jo iste veeri njemaki zatvorski lijenik, dr. Ludwig Pflucker, morao mu je zbog sranih smetnji pruiti medicinsku pomo. Lijenik: "Presuda ga je jako uzrujala." Jednomu je od prevoditelja rekao: Svatko mora umrijeti, ali kad ovjek umre kao muenik, postaje besmrtan. Nae ete kosti jednog dana poloiti u mramorne Ijesove." Protivno njegovoj volji branitelj je

251/631

podnio molbu za pomilovanje. Goring sam nije elio moliti saveznike za milost. Umjesto toga napisao je tri pisma: zatvorskom sveeniku, svojoj supruzi Emmy i Saveznikom kontrolnom vijeu, a u pismu je naglasio: Bio bih prihvatio da me strijeljaju! No nedopustivo je da se njemaki rajhsmaral osudi na smrt vjeanjem! To ne mogu dopustiti zbog Njemake. Stoga biram smrt kakvom je umro veliki Hanibal." 15. listopada 1946. u 22.45 Hermann Goring zagrizao je u tanko staklo kapsule cijankalija. Tko mu je kriom dostavio otrov, do danas je sporno. Najprije se sumnjalo na Emmy Goring, koja ga je u zatovru smjela posjeivati, ali to se nije moglo dokazati. Pretpostavlja se da je smrtonosnu kapsulu u eliju prokrijumario Jack. G. Wheeles, mladi ameriki asnik, koji je Goringa uvao i kojemu je Goring poklonio zlatni prsten i sat. VVheeles je u meuvremenu umro i svoju tajnu ponio sa sobom u grob.

252/631

Dan nakon samoubojstva ameriki su vojnici u Munchen-Sollnu u pritok rijeke Isar, Convventzbach, istresli pepeo nekoliko leeva. Jedan od mrtvih zvao se George Munger. Ameriki vojnici bili su uvjereni da se oprataju od stradalog kolege. Nisu ni slutili da je Munger bio Hermann Goring. Nitko nije doznao gdje je prosut pepeo. ,,U neku rijeku negdje u Njemakoj", bio je slubeni odgovor. Pod svaku se cijenu htjelo sprijeiti da se Goringov grob pretvori u hodoasniko mjesto, jer Goring je do samog kraja bio uvjeren da e mu se podii spomenik. Jo je veer prije smrti prorokovao: Za pedeset-ezdeset godina u cijeloj e se Njemakoj moi vidjeti kipovi Hermanna Goringa." Zastao je i, nakratko oklijevajui, dodao: Moda ne kipovi, ali svakako po slika u svakoj kui." Izvritelj Heinrich Himmler

253/631

Kad god da se sastanemo, duni smo se prisjetiti naih naela: krvi, odabira, snage. Prema pripadnicima nae rase trebamo biti iskreni, uglaeni, vjerni, kolegijalni, ali ni prema komu vie. Homoseksualce moramo iskorijeniti. Pravnici su zakonom doputeni lopovi, prevaranti i izrabljivali. ive li drugi narodi u blagostanju ili e crknuti od gladi, zanima me samo onoliko koliko ih moemo upotrijebiti kao robove u naoj kulturi. Od drugih naroda uzet emo kvalitetnu krv, slinu naoj, tako to emo im ukrasti djecu i odgojiti ih kod nas. Imamo moralno pravo i naa je obveza prema naem narodu da ubijamo narod koji je nas elio ubiti. Moj osobni ideal je umrijeti siromaan. Himmler Oito vrlo nadaren uenik koji je zahvaljujui neumornoj marljivosti, velikoj

254/631

ambiciji i pozornom sudjelovanju u nastavi postigao odline rezultate. Himmlerov razrednik, 1914. Uvijek se lijepo ponaao, bio je savjestan i marljiv. Iz Himmlerove maturalne svjedodbe, 1919. Himmler nije pretjerano inteligentan, ali je marljiv i posluan. Goebbels, 1930. Osjeao sam, to je neobino, da iz tog ovjeka zrai neto mnogo strasnije nego iz njegova FUhrera, kod kojega sam prilikom triju vrlo razliitih susreta uvijek osjetio neku slabost i opsjednutost. Kod Himmlera, ovog potonjeg nije bilo. On je ulijevao nelagodu svojom koncentriranom podinjenou, svojom uskogrudnom savjesnou, neljudskom metodinou koja je u sebi imala neto robotsko. Carl Jacob Burckhardt, 1938. Napola je bio uitelj, a napola udarena luda. Speer o Himmleru, 1953. Kako ujem, u vapskoj Juri zavladalo je veliko uzbuenje zbog bolnice Grafe-nek".

255/631

Stanovnitvo prepoznaje sivi auto SS-a i vjeruje da zna to se odigrava u krematoriju iz kojeg se neprestano die dim. Ono to se ondje dogaa tajna je i nije tajna. To je uzrok vrlo loeg raspoloenja i po mom miljenju ne preostaje nam nita drugo nego da tu bolnicu zatvorimo te na pametan i mudar nain utjeemo na miljenje ljudi, tako da upravo u tom kraju ponemo prikazivati filmove o bolesnicima s nasljednim bolestima i duevnim bolesnicima. Himmler, 1940. Koncentracijski je logor sasvim sigurno otra i stroga mjera. Teak rad koji stvara nove vrijednosti, uredan ivot, neizmjerna istoa nastamba i tijela, besprijekorno jelo, strogo, ali pravedno postupanje, ponovno stjecanje radnih navika i obrtnikih vjetina odgojne su metode. Geslo koje imaju ovakvi logori glasi: Postoji jedan put u slobodu. On se temelji na: poslunosti, marljivosti, potenju, redu, istoi, trijeznosti,

256/631

istinoljubivosti, rtvi i ljubavi prema domovini." Himmler, 1939. Pa ja nisam elio unititi idove, moje su ideje bile sasvim drukije. Sve je to na Goebbelsovoj savjesti. Himmler, 1942. S antisemitizmom je isto kao s unitavanjem ui. Odstranjivanje ui nije pitanje svjetonazora. To je pitanje istoe. Uskoro emo se rijeiti ui. Himmler, 1943. Rusi su rulja, i tu rulju valja zgaziti, izbosti, zaklati. To je, da upotrijebim brutalan primjer, slino kao kod svinje koju smo zaklali i koja treba polagano iskrvariti. Himmler, 1942. 0 tomu moramo otvoreno razgovarati, ali ipak u javnosti o tomu nikad neemo govoriti. Mislim na evakuiranje Zidova. Na istrebljenje idovskog naroda. Rije je o neem to je lako izgovoriti. idovski se narod mora istrijebiti", rei e svi lanovi Stranke, jasno, to je u naem programu, eliminacija idova, istrebljenje,

257/631

1 to emo provesti." A onda se svi mi, svih 80 milijuna Nijemaca, prisjetimo nekog dobrog idova. Naravno, svi drugi su svinje, ali onaj jedan odlian je idov. Svi oni koji tako govore nisu vidjeli ovo to ste vi vidjeli, nisu izdrali ovo to ste vi izdrali. Himmler u obraanju vodama SS-ovih jurinih skupina, 1943. Ako nacionalsocijalistika Njemaka treba propasti, tada i njezini neprijatelji i banda koja je sada u koncentracijskim logorima ne smiju doivjeti trijumf izlazei iz logora kao pobjednici. 1 oni trebaju propasti zajedno s nama. To je jasna Ftihre-rova zapovijed, a ja se trebam pobrinuti da se ona tono i temeljito provede. Himmler, 1945. Himmlerje oenio svoju bivu medicinsku sestru. Bila je starija od njega. inilo se da brak nije bio suvie sretan, no unato tomu o enama je uvijek govorio viteki uljudno. Prema enama se ponaao viteki,

258/631

dvosmislene izjave ili proste viceve nije podnosio, doivljavao ih je kao uvredu vlastite majke. Felix Kersten, Himmlerov lijenik i maser, 1952. Himmlerje znao biti njean otac, korektan nadreeni i pravi prijatelj. Istodobno, bio je opsjednuti fanatik, uvrnuti sanjar i instrument u Hitlerovim rukama, koji nije imao vlastitog ja i kojega je za Hitlera vezao osjeaj mrnje i ljubavi. Karl Wolff, Himmlerov poboni .....A U gimnaziji je slovio kao marljiv. Njegov ga je razrednik hvalio kao vrlo nadarena uenika koji je zahvaljujui neumornoj marljivosti, velikoj ambiciji i pozornom sudjelovanju u nastavi postigao odline rezultate". U svim svjedodbama isticala se njegova marljivost, inteligencija, tonost i ljubaznost. Kod djeaka nikad nitko nije primijetio sklonost nasilju. Njegov kolski kolega, njemako-ameriki povjesniar,

259/631

George Hallgarten, miroljubivog deka iz razreda poslije je opisao kao najmilije janje koje ovjek moe zamisliti". Djeak koji ni muhi ne bi uinio nita naao." Uzoran deko potjecao je iz dobre kue, stekao je humanistiko obrazovanje, imao najbolje ocjene te uspjeno zavrio fakultet. Iako zbog velike kratkovidnosti nije mogao ostvariti vojniku karijeru, te onako neugledan nije ostavljao nikakav dojam, ipak bi bio napravio karijeru, makar skromnu. Na studiju se posvetio svojoj strasti, biljkama i poljoprivredi. Traio je poznanstva i priznanje te postao lanom niza udruga. Nije upadao u oi, pogotovo ne nekom radikalnou, buntovnim govorima ili revolucionarnim idejama. Nakon diplome brzo je naao namjetenje - to u doba ekonomske krize nije bilo samo po sebi razumljivo. Mogao je biti slubenik i sigurno bi bio postao dragocjen lan njemake financijske

260/631

birokracije: pedantan, nepodmitljiv, uvijek vjeran zakonu. Briljiranje nije bilo njegova jaa strana. Wilhelm Hottl, jedan od njegovih najbliih suradnika, u najboljem ga je sluaju smatrao obinim slubenikom financijske uprave". Prilino beznaajan slubenik", glasio je preziran sud vedskog diplomata, grofa Folkea Bernadottea. U druga vremena moda bi bio razvio svoje darove kao uitelj. Da je to postao, kod djece bi razvijao sekundarne krjeposti u prenesenom znaenju: red, poslunost, ispunjavanje obveza, ast, marljivost i tedljivost. Uitelj s istaknutim smislom za tednju", tako je dunosnik SS-a, Edwa-ld Pohl, definirao istaknute karakterne osobine svoga efa. ovjek koji je poslije obnaao niz dunosti ak je na vrhuncu karijere primao plau od jedva 24 000 rajhsmaraka godinje. To je deparac u odnosu na korupcij-ske neumjerenosti koje su si priutili drugi visoki dunosnici vladajue klike.

261/631

Mnogi suvremenici koji su ga bolje poznavali, karikirali su ga kao utjelovljenje srednjokolskog profesora. Albert Speer opisao ga je, iako tek poslije, kao napola uitelja, a napola udarenu ludu." Njegova smijena sklonost okultnomu, njegovo praznovjerje, strastveno bavljenje alternativnom medicinom ne bi preli ogradu njegova vrta, da nije bilo Treeg Reicha. Susjedi bi ga opisivali kao dragog, moda udnog, a u najgorem sluaju pomalo udarenog ali opasnog? Vodio bi obian ivot, gotovo banalan - da ga okolnosti nisu navele na sasvim drukiji put. Ono to je Hannah Arendt rekla o banalnosti zla", odnosilo se na Adolfa Eichmanna, Himmlerova pomonika - ali to je isto tako vrijedilo za njegova uitelja. Heinrich Himmler bio je prije svega Hitlerov pokorni izvritelj, koji je ubio milijune ljudi, a da na njih nije digao ruku. Bio je ovjek ije osobine i danas slove kao tipino

262/631

njemake": djelotvoran, toan, savjestan u obavljanju dunosti, podloan autoritetima, uredan i ist. Heinrich Himmler - njemaka karijera ili njemaka bolest? Koliko su neopisivi zloini koji se povezuju s Himmlerovim imenom, toliko je neupadljiv ovjek koji ih poinio. Nije smjerao napraviti nita velianstveno, ak ni veliko. Heinricha Himmlera ve njegovi suvremenici opisuju kao potpuno beznaajnu osobu, koja je na neobjanjiv nain dola na visoku dunost" (Albert Speer), kao ovjeka koji nije smjerao uiniti nita velianstveno ili veliko" (general major VValter Donnerber-ger), i koji je bio upadljiv jedino po tomu to je bio neupadljiv. U njegovu karakteru nije bilo niega stranoga ni demonskog", pie britanski povjesniar, Hugh Treyor-Roper. Demonska je u Himmleru bila samo njegova djelotvornost. Kao to financijski inovnik potpisuje stotine poreznih prijava, tako je i

263/631

Himmler izvrio svoj zadatak: genocid kao organizacijski problem. Na kraju se nije zabrinjavao zbog patnji rtava nego duevne boli krvnika. Heinrich Himmler roenje 7. listopada 1900. kao drugi od trojice sinova u VVittelsbacher Strasse 2 u Miinchenu. Otac, Gebhardt Himmler, bio je ugledan gimnazijski profesor. Za nacistikog visokog dunosnika Himmler je potjecao iz egzotinih, sigurnih prilika. Obitelj je bila katolika i vjerna kralju, skromna i obrazovana, domaa i bavarska. Jo 1941. ovjek koji je po slubenoj dunosti naloio progon sveenika prisustvovao je strogom katolikom pogrebu svoje majke koju je oboavao do kraja ivota. Njegov otac Gebhardt bio je prorektor na landshutskoj gimnaziji, poboan ovjek, do odreenih granica duhovit, ali beskrajno pedantan. Bio je njemaki nacionalist, ali nije bio antisemit. Visokoobrazovani gimnazijski profesor svoje

264/631

je sinove odgojio u humanistikom duhu. Je li Himmler krivo shvatio Platona? Iako Heinrichovi roditelji nisu bili bogati, slovili su kao dobrostojei. Za to se pobrinuo ugledni krsni kum, Njegovo Kraljevsko Visoanstvo, bavarski princ Heinrich. Otac novog stanovnika Zemlje bio je privatni uitelj sina VVittelsbachovih, a Himmlerov ujak bio je kraljevski kanonik. Obitelj Himmler na bavarskom je dvoru visoko kotirala. Tako ju je dopala ast da princu ponudi au ampanjca", kako je pisalo u obavijesti o roenju upuenoj kraljevskoj kui, da bi se nazdravilo na Heinrichovu roenju. To to je lan kraljevske obitelji bio krsni kum sinu jednog uitelja, smatralo se velikom povlasticom. Veza izmeu princa Heinricha i obitelji Himmler potrajala je i nakon smrti princa, koji je 1916. poginuo u ratu. Heinrich je iz ostavtine krsnog kuma kao poklon dobio posudbu koja je iznosila vie od 1000 rajhsmaraka. Nije ga

265/631

dakle materijalna bijeda natjerala u pande nacizma. Heinrich je esto bio bolestan. Imao je 160 sati izostanaka, koje je, meutim, nadoknadio dodatnim satovima kod gospoice Rudet, pa je razred poloio s vrlo dobrim", biljei otac o Heinrichovu pohaanju osnovne kole. Jo kao uenik, a poslije i kao SS-ov zapovjednik, svoje tjelesne nedostatke Heinrich je nadoknaivao marljivou. Ciljevi landshut-ske gimnazije bili su da na religioznoj osnovi uenike odgoje da budu krjeposni i marljivi, da steknu iroko ope obrazovanje u duhu ljubavi prema domovini te da se osposobe za samostalan duhovni rad" - na prvi se pogled inilo da je kod Heinricha Himmlera to uspjelo: Uvijek se ponaao pristojno i bio je marljiv", pisalo je u maturalnoj svjedodbi od 15. lipnja 1919. Odlika u povijesti, klasinim jezicima i vjeronauku upisao se na stu-, dij poljoprivrede na Tehnikom sveuilitu u

266/631

Munchenu. I kao uenik, a i student Henirich Himmler bio je neupadljiv, a kolege su ga opisivale kao trapavog". U potrazi za poznanstvima, Heinrich se pokazao pravim klubaem: od Njemakog drutva za uzgoj, preko Drutva prijatelja humanistike gimnazije do Starobavarskog streljakog saveza ulanio se u najmanje deset drutava - te katoliku crkvu: Uvijek u voljeti Boga, ostati vjeran crkvi", zapisao je tada u svoj dnevnik. U mladosti je - to je bilo obvezno bio ministrant. U prosincu 1919. postao je lanom katoliki orijentirane Bavarske narodne stranke, iz koje je izaao nakon etiri godine, a onda se u kolovozu 1923. ulanio u jednu potpuno beznaajnu stranku. Na kostimiranim plesnim zabavama tijekom minhenskog fanika, obian smrtnik Heinirch preruio bi se u turskog sultana. Jedino nije mogao piti koliko i drugi. Inae prilagodljiv student, u tom pogledu nije mogao biti dio bavarske svakodnevice.

267/631

Studentska udruga Apollo procijenila je da ne zadovoljava". Tek kad je lijenik potvrdio da ima osjetljiv eludac te vie nije morao piti pivo, sveano je primljen u jedno studentsko mae-valako udruenje. Nije doivio neuspjeh u koli, nije prekinuo studij, nije promaio profesiju njegov profesionalni razvoj, dakle, ne objanjava zato je Himmler postao masovni ubojica. Jedino je njegova vojna karijera bila tamna mrlja. Tvrdio je kako je ve u dobi od 17 godina sudjelovao u borbama u Prvom svjetskom ratu kao zastavnik uli. bavarskom pjeakom puku. Tako bombastino Heinrich Himmler pie svoj slubeni ivotopis, tiskan u Priruniku Velikog Reicha 1943. U to doba frontu nije ni vidio, a u borbama na Zapadu nije sudjelovao (rat na Istoku ve je bio zavren), iako je on ponekad tvrdio da je kao narednik bavarskog Tjelesnog puka ve u dobi od 16 godina svoje ljude vodio ,,u

268/631

bitku". Heinirch Himmler tada je poeo graditi la svoga ivota. Istina je bila mnogo skromnija. Tono je da je Gebhardt Himmler u zadnjoj fazi Prvog svjetskog rata pokuao iskoristiti stare veze ne bi li sinu pomogao da ostvari vojniku karijeru. Uinio je to na navaljivanje mladog Heinricha, koji je pod svaku cijenu elio postati asnik, iako je otac zahtijevao da najprije zavri kolu. Veselim se borbi, veselim se to u biti vojnik", zapisuje u dnevnik odlika, koji je loe ocjene imao samo povremeno. Kad je otac sinu konano dopustio da napusti kolu, kraljevska mornarica usprkos kraljevoj protekciji nije eljela primiti kratkovidnog novaka jer je osobama s naoalama bilo zabranjeno sluiti vojsku u mornarici". Uenik koji jo nije navrio ni sedamnaest godina prijavio se u kopnenu vojsku. Ali carevina je trebala obine vojnike, topovsko meso za frontu, koje bi

269/631

nadoknadilo krvave gubitke u rovovima na francuskom tlu. Hein-rich je, meutim, teio neem viem. Iz vojnog tabora u Regensburgu roditeljima alje pismo koje potpisuje s miles Heinrich - zato je, na kraju krajeva, uio latinski? Razmaeni klipan, koji je elio bolji poloaj u drutvu, bio je kao i obian puk oduevljen ratom koji se doivljavao oslobaanjem od stega epohe. Oduevljenje svime to je vojno - i tu je Heinrich Himmler bio dijete svog vremena. Himmler je elio sudjelovati u potenoj borbi" njemake domovine, svetoj borbi" i tako poloiti svoj najtei ispit zrelosti. Ja sam u dui vojnik", povjerava se svom dnevniku. U sljedei oslobodilaki rat idem i ja, pa makar se ne mogao micati", bio je uvjeren vojnik koji je to htio biti i koji rat nije poznavao iz vlastitog bol-nog isukstva, nego samo iz knjiga to su ga veliale. Hitler je poznavao ratne strahote, on je bio njihov proizvod. Njegova drava bila je

270/631

produenje pakla koji je doivio u rovovima, suvremene apokalipse. Himmler, za razliku od Hitlera, koji je takvu apokalipsu organizirao, cijeli je ivot sanjao o nekom arhainom svijetu: bakljama i maevima, plugovima i oranicama. Potencijalni ratnik nije bio mobiliziran. Prije nego to je zavrio svoju vojniku izobrazbu, nastupio je mir. Himmler je, dodue, poloio dva teaja za budueg asnika. Ali za aktivno sudjelovanje u borbama na fronti bilo je kasno. Hitler je esto govorio o svojim iskustvima s fronte, a ona su nedostajala ovjeku koji je u zadnjoj fazi sljedeeg rata bio na elu vojske Visla, koja je trebala odbiti napad Crvene armije. Budui asnik koji je sanjao o velianstvenim pobjedama nije doivio pokolj industrijaliziranog rata. Nikad nije doivio nijemi uas nevidljivih napada kemijskim orujem, smrtonosne zrane napade, iznenadne tenkovske napade. Nitja

271/631

nije naruavalo njegove idealizirane predodbe o junakoj borbi. U travnju 1919. Heinrich Himmler pridruio se jednom od mnogobrojnih dragovoljakih odreda kako bi se borio protiv Sovjetske Republike Bavarske. Silom se nudio razliitim obrambenim organizacijama koje su se borile protiv demokracije, sramotnog Versajskog ugovora" i naravno, protiv marksistike diktature". Borei se u dobrovoljakim odredima Landshut, Oberland, 21. streljakoj brigadi i Domobranima, bio je zapravo pripadnik paravojnih postrojbi. Dezorijentiran kao i mnogi, nesueni sudionik Prvog svjetskog rata traio je uporite, potvrdu i objanjenje - a nadasve svog idola. U minhenskim studentskim krugovima tada su kruili antisemitis-tiki pamfleti, koje je u potrazi za nekim orijentirom Himmler proitao. Upoznao se s Rasom i nacijom, djelom Houstona Stewarta Chamberlaina, proitao je Protokole sionskih mudraca,

272/631

navodno dokumentirani dokaz pokuaja idovske svjetske zavjere". Pedantan, kakav je bio, Himmler je za nadolazee narataje ostavio listu knjiga, koje valja proitati i od kojih je svaku posebno komentirao. Lista pokazuje sklonost blijedog djeaka ka knjigama o germanstvu i djelima o navodnoj svjetskoj zavjeri razliitih grupacija: slobodnih zidara, jezuita, idova. No, da bismo objasnili proces kroz koji poetkom dvadesetih godina prolazi Himmler, nije dovoljno proitati te knjige. Himmler nije bio glup, ali njegova sposobnost kritikog rasuivanja bila je ograniena. Traio je objanjenje za sloene i brze promjene koje su se dogaale u svijetu. Nemiri izazvani drutvenim i politikim promjenama izazvali su nesigurnost i potpirili strahove. Stari bi poredak sinu prineva uitelja osigurao sigurno mjesto u drutvu. No ivotni planovi mladog Heinricha sada su bili poremeeni. Traio je objanjenja - i

273/631

naao jedno i drugo u jednostavnim teorijama koje su nale rtvenog jarca za svu tu nevolju: u onima o idovskoj svjetskoj zavjeri koja je germanskom junaku eljela uskratiti zasluene plodove njegova rada. Himmler je bio jedan od onih koji je rjeenje traio u vraanju na zaboravljene tradicije. Ve je Gebhardt Himmler u svom sinu probudio ljubav prema germanskoj povijesti, za koju je gimnazijski profesor gajio posebnu strast. U Tacitovoj Germaniji Heinrich Himmler pronaao je velianstvenu metaforu kako su veliki, moralni i uzvieni bili nai predci". Sin je konkretnu ivotnu situaciju, u kojoj se nalazio, doivljavao potpuno drukijom od ideala o kojem je sanjao njegov otac. Njemaki narod, smatrao je, odao se dekadenciji i nemoralu. On je, meutim, sanjao o starim, dobrim, germanskim vremenima. Njegova najvea elja bila je: Opet moramo postati takvi." Apsurdne ideje o plemenitom germanskom junaku, koje je poslije

274/631

zagovarao dravni voa SS-a, potjecale su iz ranih dvadesetih godina. 1924. Himmler je zapisao u dnevnik da iz mijeane rase" njemakog naroda ponovno treba uzgojiti istokrvne" Germane. Pri tom je zamiljao neku vrstu katrijske kaste - novi je German trebao sliiti plemikoj ratnikoj kasti u staroindijskom stalekom ureenju. To vie bie trebalo je biti vezano uz svoju rodnu grudu i nadmono u odnosu na sve druge. Cilj takve romantino uljepane predodbe o buduem raju germanske rase" bila je razgranata mrea novih gradova na Istoku s kultnim mjestima, obrambenim naseljima i teutonskim utvrdama - bedemom germanske krvi". Koliko su te rane sumanute ideje imale za posljedicu postupke poniavajue za ovjeka pokazalo se kad se Himmleru, za razliku od mnogih drugih sa slinim idejama, pruila prilika da ih i ostvari. U svom dnevniku takoer je opisao preduvjete i popratne

275/631

pojave svog germanskog raja": izmeu mjesta na kojima ive ljudi nordijske krvi" trebalo je podii logore s robovima koji bez obzira na posljedice grade nae gradove, naa sela, naa seoska dobra". Upravo je tako trebalo izgledati u istonom dijelu Hitlerove Njemake. Sin profesora, koji se povijeu bavio kao hobijem, povijest je krojio onako kako to njemu odgovara. Tako su Germani, po Himmlerovu miljenju, bili narod koji je jo u najranijoj povijesti imao vrlo visoku kulturu" i ivio prema nepisanim zakonima". to bi nai predci sada uinili?", bila je uobiajena Himmlerova fraza kad je trebalo donijeti neku odluku. I oeve neprestane prie o srednjovjekovnoj njemakoj povijesti kod sina su poslije urodile plodom. Heinrich Himmler je Henrika I. Ptiara i Rikarda Lavljeg srca smatrao praocima velikog germanskog carstva. Hen-rik I. Ptiar

276/631

dao se okruniti ne dobivi prethodno papin blagoslov i krenuo je u rat protiv Slavena i Maara. U svom govoru povodom tisuite obljetnice smrti Henrika I., 2. srpnja 1936., SS-ov dravni voa podsjetio je na njegov nedovren zadatak": da Istok Europe otme Slavenima i kolonizira ga njemakom krvlju". Dok je Himmlerova politika vizija ve dvadesetih godina bila nasilno stvaranje Velikog Germanskog Reicha, njegovi su privatni ciljevi bili mnogo skromniji. Studirao je poljoprivredu, jer se nadao da e kao upravitelj nekog imanja moi ivjeti s nekom njemakom djevojkom": idila na njemakoj rodnoj grudi. Sve je moglo biti drukije, i kod Heinricha Himmlera. Povijest nije jednosmjerna ulica. Poetkom dvadesetih godina mladi je student kovao planove o iseljenju. 23. studenog u dnevnik zapisuje: Danas sam iz novina izrezao lanak o iseljavanju u Peru. Kamo e

277/631

mene put nanijeti: u panjolsku, Tursku, na Baltik, u Rusiju, Peru? esto o tomu razmiljam. Za dvije godine vie neu biti u Njemakoj." Nijedno mu se odredite nije inilo dovoljno dalekim. Godine 1942. u ruskom se veleposlanstvu raspitivao bi li kao upravitelj seoskog dobra mogao otii u Ukrajinu. ovjek koji je dvadeset godina poslije u Ukrajini unitavao etvu i naredio strijeljanje idovskog stanovnitva, sada je kao miroljubivi poljoprivrednik htio pruiti pomo zemljama u razvoju. Da su mu to omoguili, Heinrich Himmler bi 1941. Uvijek pristojan; Heinrich Himmler U Himmlerovu karakteru nije bilo niega stranog ni demonskog. Njegova hladnoa nije bila ledena, nego beskrvna. Nije uivao u okrutnosti, bio je ravnoduan prema njoj. Tue skrupule nisu mu se inile vrijedne prijezira nego glupe. Hugh Trevor-Roper kao poljoprivrednik iz sasvim drugog kuta promatrao ulazak njemakih trupa u Ukrajinu.

278/631

Sanjao je o Istoku, dok su njegovi stvarni obzori jo uvijek bili ogranieni na Bavarsku. 1. kolovoza 1922. diplomirao je s prosjenom ocjenom 4,7. Inenjer poljoprivrede s netom steenom diplomom odmah je naao namjetenje kao poljoprivredni asistent u tvrtki za prodaju umjetnih gnojiva: Himmler je postao prodava u Duinim gnojivima d.o.o. u Schliefiheimu. Sada je mogao zapoeti ivot sasvim prosjenog graanina. Stidljivi Heinrich ak je naao njemaku djevojku", medicinsku sestru iz Brom-berga, nekoliko godina stariju od njega. Ki protestantskog dobrostojeeg zemljovlasnika iz Zapadne Pruske odgovarala je idealnim predodbama njemake ene. Svaki reiser VVagnerove opere smatrao bi je idealnom za lik Walkiire: bila je visoka, plava, plavooka, i prilino krupna. Kad je Himmler - protivno volji svojih roditelja 3. srpnja 1928. s njom stupio u brak, zahvaljujui njezinom mirazu uspio je ostvariti

279/631

svoj san o vlastitom poljoprivrednom dobru: kod VValdtruderinga blizu Munchena mladi je brani par kupio farmu pilia. ovjek koji je kasnije od ljudskog materijala" uzgajao junaku rasu, zapoeo je kao uzgajiva domaih ivotinja - uostalom, s osrednjim uspjehom. Mnogo je spretniji bio u graenju karijere u NSDAP-u. Napokon, bio je stari borac" i lan stranke od 1923. Heinrich Himmler, pasivni promatra, sudjelovao je u maru na Feldherrnhalle. Nosei dravnu zastavu" pod zapovjednitvom Ernsta Rohma, zajedno s bratom Gebhardtom te jo 400 suboraca zauzeo je Ministarstvo rata. Dok su Rohm i Hitler morali u zatvor (Hitler u Landsberg, gdje je napisao Mein Kampf, a Rohm u Stadelheim), neupadljivog Himmlera vlasti nisu dirale. Nisu ga smatrale vanim i zbog toga je patio: Ja sam obian prialica, brbljavac, bez energije,

280/631

nita mi ne polazi za rukom", zapisao je u dnevnik. Poto je dao otkaz i ostao bez posla, svu je energiju i vrijeme 1925. uloio u Nacionalsocijalstiki oslobodilaki pokret, koji je irio propagandu pod vodstvom junaka iz Prvog svjetskog rata, Ericha von Ludendorffa. U to je vrijeme ve upoznao Gregora Strassera. Ljekarnik iz Landshuta kandidirao se za Reichstag - a Himmler se kao njegov tajnik angairao u izbornoj borbi. Za mjesenu plau od 120 rajhsmaraka na motociklu je kao nacistiki dunosnik proao cijelu Donju Bavarsku i drao vatrene govore protiv idova i kapitalista. Strasser je tada okupio ostatke nacistikog pokreta, a slovio je kao socijalist te je kasnije poraen u unutarstranakim borbama lijevog krila s Hitlerom. Himmler je tada podravao Strassera i njegova politika uvjerenja jednako beskompromisno kao to je poslije podravao Hitlera. Kaotine prilike u

281/631

NSDAP-u, koji je ponovno osnovan nakon to je 27. sijenja 1925. zabranjen, omoguile su mu brzo napredovanje u Stranci. Kao voditelj poslova NSDAP-ove pokrajinske upravne jedinice Landshut, vodio je brigu o stranakim uporitima u pokrajini i ve je iste godine postao zamjenikom gaulajtera Donje Bavarske i Gornje Falake. Sljedei koraci u karijeri: 1926. zamjenik gaulajtera u Gornjoj Bavarskoj i vapskoj, zamjenik voditelja dravne propagande i 1927., napokon, zamjenik vode SS-a. Izgledalo je da je predodreen za drugog ovjeka, koji je svoj uspjeh postigao zahvaljujui apsolutnoj vjernosti prvom ovjeku, kojega je slijepo sluao. Hitler je trebao takve ljude. ovjek iz Braunaua u meuvremenu je izaao iz zatvora, i objavljena je njegova knjiga Mein Kampf. Himmler ju je proitao. Njegov sud: Unutra ima mnogo istine." Himmler je naao nadomjestak za svog Boga. Do-njobavarski stranaki kolege ubrzo su s uenjem

282/631

promatrali kako Strasserov tajnik u stranakoj podrunici u Landshutu u etiri oka razgovara s Hitlerovim portretom. Sredinom dvadesetih godina u Hitlerovu kasnije toliko omraenom Zatitnom zdrugu (SS) bilo je jedva 200 ljudi. Hitler je uvidio slabost svoje bive tjelesne garde: Kad sam otiao u Landsberg, SS se raspao u nekoliko bandi koje su meusobno ratovale. Tada sam rekao sam sebi da trebam tjelesnu strau koja e mi, iako mala, biti bezuvjetno odana i koja e krenuti i na vlastitog brata", poetkom 1942. u razgovorima za stolom prisjeao se skromnih poetaka. Demagog Hitler znao je da mu treba posebna zatita: ne samo da bi se obranio od politikih protivnika nego i od vlastitih stranakih prijatelja. Trebao je vojsku koja e mu se zakleti na vjernost. I trebao je ovjeka na njezinom elu koji e mu biti odan: Heinricha Himmlera.

283/631

Kad je lana Zatitnog zdruga pod brojem 156, 6. sijenja 1929., Hitler imenovao dravnim voom SS-a, SS je bio samo mali dio velikog Jurinog odreda (Sturmabteilung, SA). SA se pod vodstvom Rohma svjesnog svoje moi, naime, pretvorio u pravu stranaku vojsku. Za razliku od jurinik odreda ija je snaga bila u brojnosti lanstva, SS se od samog poetka smatrao elitnom postrojbom. S crnim kapicama na kojima se isticala mrtvaka glava i crno obrubljenim kukastim kriem na vrpci na rukavu svjesno su gradili dojam nibelunkih23 junaka: Kad svi iznevjere, mi ostajemo vjerni. Neka se na Zemlji za Vas uvijek vijori zastava." Takvu predodbu tih trupa o sebi Hitler je rado podravao: 4. srpnja 1926. na skupu NSDAP-a u Weimaru Josephu Berchtoldu, zapovjedniku Zatitnog zdruga, na uvanje je dao krvavu zastavu" pod kojom se mariralo na Feldhernhalle.

284/631

Konaan je uspon SS doivio tek s dolaskom Heinricha Himmlera. Njega je jo kao dijete oarala pretorijanska garda rimskog cara. elio 23 Nibelunzi - u Sagi o Nibelunzima rod izrazito vjeran svom kralju je stvoriti gardu koja e se svom zapovjedniku zakleti na vjernost. Ta je vojska trebala provesti Hitlerovu volju - djelotvorno i bez postavljanja pitanja. Vidljiv znak bezuvjetne poslunosti Fiihreru bile su kope na opa-sau na kasnijim SS-ovim uniformama, na kojima je bilo ugravirano Esesovce, vjernost je tvoja ast". To je geslo krasilo i otrice poasnih noeva SS-a. Njime je Adolf Hitler u travnju 1931. odao priznanje berlinskim postrojbama SS-a, koje su pod zapovjednitvom Kurta Daluegea uguile pokuaj pua radikalnog krila SA. To nije bila prva unutarstranaka svaa, a ni posljednja. Ve je poetkom tridesetih bilo jasno na koji je nain Hitler

285/631

namjeravao rjeavati sline probleme - i uz iju pomo. I Himmler je za sebe i svoju gardu smislio krilaticu. Ona je bila mnogo skromnija i odisala je katolikim odgojem, iako ju je ukrao od starih Prusa: Biti vie od onoga to se ini da jesi." Himmler sasvim sigurno nije bio samo podreeni oboavatelj svog idola", kako ga je podrugljivo zvao Rohm. Bio je i mudar taktiar, koji je odluno i neupadljivo, dobro odmjerenim koracima koraao putem prema moi - i to pravilnim tempom. Poto je Himmler stupio na dunost SSova zapovjednika, postalo je jasno koja je uloga namijenjena SS-u u obraunu s Hitlerovim protivni-cama. Da je slamanje bilo kakvog otpora prema Hitleru bio Himmlerov jedini cilj, otvoreno je rekao u svojoj novogodinjoj poruci 1934.: Jedan od naih najvanijih zadataka je da pronaemo sve otvorene i skrivene neprijatelje Hitlera i

286/631

Nacionalsocijalistikog pokreta, protiv njih se borimo i unitimo ih." U to vrijeme Zatitni zdrug i njegov SS-ov dravni voda, Heinrich Himmler, odavno su izali iz sjene neko nadmonijeg SA. Broj od 200 lanova, koliko ih je u SS-u bilo krajem 1928., sljedee se godine upeterostru-io, te je SS dosegao broj od 1000 lanova. Nakon toga se lanstvo svake godine udvostruavalo, dok u lipnju 1934. nije dolo do broja od 50 000 esesovaca. Ve 1931. pod zapovjednitvom Reinharda Hevdricha nastala je ozloglaena Obavjetajna sluba, zametak kasnije Slube sigurnosti, djelotvorno policijsko tijelo blisko Stranci i njezinim grupacijama. Kamen kunje pojavio se u lipnju 1934. Bez Hitlera Goring i Himmler nikad ne bi udarili protiv Rohma. A bez Himmlera i Hevdricha, Hitler ne bi mogao prijei u napad. Poto se smicalicama domogao vlasti, Hitler je znao da mu SA vie ne treba. Novi

287/631

njemaki kancelar vie nije ovisio o bandama razbijaa za izazivanje ulinih nereda. ovjeku koji se trebao brinuti za red i mir SA je sada mogao samo tetiti i sprijeiti ostvarenje njegovih planova. Dravni ministar obrane, Blomberg, dao je Hitleru do znanja da se moe pouzdati u vojsku samo ako ona bude jedina oruana snaga. Meu konzervativcima u privredi, politici i vojsci vladalo je nepovjerenje, tovie strah od proleterske narodne armije". U interesu obojice Hitlerovih sljedbenika, Hermanna Goringa i Hein-richa Himmlera, kao i u Hitlerovu interesu bilo je slamanje moi SA. Rohm je bio Goringov najvei neprijatelj. Pomou SA, Rohm je elio postati vojni zapovjednik Njemake, izjednaen s politikim voom, Adolfom Hitlerom. Rohm je takoer bio siguran da je neophodan, pa su njegovi zahtjevi da bude uz bok Hitleru postajali sve glasniji. Ali to je mjesto Goring predvidio za sebe.

288/631

I Himmler je bio Rohmov neprijatelj. To meutim nije razglasio na sva zvona. Naposljetku, SS je formalno bio dio SA pa stoga podreen Rohmu, a pretorijanska je garda silom prilika bila dio nedisciplinirane smee rulje koje je govorila o kontinuiranoj revoluciji i razbacivala se socijalistikim parolama. Ako se SA ne podreu krila, SS-ova je budunost neizvjesna. Rohma je trebalo maknuti. U pripremi akcije koja je u povijest, to ju je pisao nacizam, ula pod imenom No dugih noeva, Himmlerove su postrojbe SS-a odigrale vanu ulogu. Uhoenje, denuncijacija i naposljetku ubojstva, to je bilo oruje SS-a u borbi za mo. Konce te, za smeekouljae Bartolomejske noi vukao je Reinhard Hevdrich, koji je naloio krivotvorenje dokumenata to su trebali dokazati navodni predstojei pu. Hitleru, koji je 28. lipnja 1934. boravio u Rajnskoj kao vjenani kum esenskog gaulajtera

289/631

Josepha Terbovena, vijesti o navodnom Rohmovu pokuaju pua prenio je Himmler osobno. Himmler je prenio lanu vijest: Fiihrerovu mo i njegov ivot ugroava zavjera velikih opsega. Ta navodno planirana akcija bila je izlika i opravdanje za daljnje akcije. Sastavljene su crne liste na kojima su, osim imena vodeih ljudi SA, bila i imena ljudi koji s odredima SA i s izmiljenim puem nisu imali nikakve veze. Bila je to odlina prilika da se pored Rohmova, narue i ubojstva starih Hitlerovih neprijatelja, Kurta von Schleichera i Gustava von Kahra ili navodnih izdajica", kao to je bio Gregor Strasser. S ubilakom akcijom izvedenom 30. lipnja 1934. na nebu se konano pojavila SS-ova zvijezda smrti. Rohma koji nije nita slutio Hitler je osobno pozvao na razgovor u Bad Wiessee. Uhien si", izvikao se Hitler na zbunjenog sudruga iz ratnih vremena, kad mu je, odjeven u kuni haljetak, Rohm u rane

290/631

jutarnje sate otvorio vrata svoje sobe. Nekoliko su sati poslije u Berlinu uhieni visoki dunosnici SA ija su se imena nala na tzv. dravnoj listi". rtve te akcije Kolibri bez mnogo su oklijevanja strijeljane u Vojnoj akademiji u berlinskoj etvrti Lichterfelde. U Miinchenu je bilo drukije: ondje je Rohm prebaen u zatvor Steadelheim, gdje je bio zatoen 11 godina prije. Crnu listu s vie od 100 imena, kojima je prijetila smrtna kazna, Hitler je osobno smanjio na 20 imena. Nedostajalo je Rohmovo ime. Hitler je oklijevao potpisati smrtnu kaznu za starog suborca. Neki koji se bave nacistikim reimom to tumae kao potvrdu teze da je Hitler zapravo bio slab diktator", kojim su njegovi sljedbenici manipulirali, a neke ga osobe - kao u ovom sluaju Himmler i Goring - usmjeravale onako kako je to odgovaralo njihovu interesu. Tono je da su Hevdrich i Himmler konkretno isplanirali akciju. Tono je da je

291/631

Hitler Rohma najprije elio pomilovati", ali da su ga Himmler i Goring nagovorili da naredi smaknue efa SA. No tono je i da je i Hitler imao velike koristi od te akcije. Jedan od njegovih najopasnijih, najpopularnijih i najmonijih stranakih suparnika vie nije mogao ugroziti Fuhrera. rtvovai Rohma i SA, Hitler je stekao veliku naklonost konzervativne elite. Ftihrer titi zakon" - naslov bombastinog lanka iz pera autora vrlo cijenjenog u novinarskim krugovima, koje je kontrolirao Goebbels, odraavao je miljenje koje je prevladavalo u javnosti: konano je doao kraj ulinom teroru. Hitlerovo oklijevanje u tom kao i u mnogim drugim sluajevima nije rezultat diktatorove slabosti, nego njegova karaktera: priekati dok se ne prui radikalna mogunost koja e ponuditi najbolje rjeenje problema. Isto je tako tono da Hitler nije naknadno kaznio svojeglavo proirenje crnih

292/631

lista. Rohm, koji je odbio poiniti samoubojstvo, ubijen je. Taj prljavi posao preuzeo je Himmlerov SS. Theodor Eicke, zapovjednik prvog koncentracijskog logora u Dachauu, ubio je Ernsta Rohma, ovjeka koji je u Hitlerovo ime krenuo u juri na VVeimarsku Republiku. Hitlerov zamjenik, Rudolf Hefi, dao je tipino objanjenje: Budui da je bila rije o biti ili ne biti njemakog naroda, ne smijemo suditi o krivici pojedinaca." Na kriminalistiko pitanje: Komu to koristi?" postoji i drugi odgovor, jer osim Hitlera, jo je jedna osoba imala koristi od Noi dugih noeva - Heinrich Himmler. Mogue je da ni Goring ni Rohm nisu znali za Him-mlerovu raunicu. Himmler je esto bio u Rohmovu drutvu i zajedno s njim bio je kum Hevdrichovu prvom sinu.

293/631

Himmler je izdao Rohma i svoje je sudionitvo u Rohmovu uklanjanju skupo naplatio: od Goringa je preuzeo zapovjednitvo nad Gestapom. Tajna policija cijele Njemake sada je bila u Himmlerovim rukama. Hevdrich je preuzeo efovsko mjesHlTLER I GAULAJTERi; Himmler skroz slijeva Himmler se nije mogao nositi s Hitlerom kao osobom. Pouzdani svjedoci su mi priali da bi ga Hitler s nekoliko rijei i pokretom ruke jednostavno pomeo i tako ponizio da se Himmler ne bi usudio progovoriti. Himmler je osobno zbog toga jako patio. Felix Kersten, Himmlerov lijenik i maser, 1952. to u uredu Tajne dravne policije ije je sjedite bila nekadanja kola za primijenjenu umjetnost u Prinz-Albercht-Strasse 8 u Berlinu, a otad i adresa od koje je strepila cijela Njemaka. Zauzvrat je Himmler dao ubiti ovjeka koji ga je neko uveo u NSDAP i koji mu je bio neka vrsta mentora.

294/631

Dravni voa SS-a tu je priliku iskoristio da ubije i Gregora Strassera, u ijoj je slubi radio kao zamjenik u Landshutu. I Rohma i Strassera - njihov nekadanji zamjenik nije imao skrupula - svoja prva dva Fiihrera, jednostavno je naloio ubiti. Goebbels je 1929. zabiljeio da je Himmler dobroudan, i pomalo prevrtljiv: Strasserov proizvod". Naloivi Rohmovo i Strasserovo ubojstvo, Himmler je pokazao da nije ni dobroduan ni prevrtljiv. Bila je to njegova prva velika izdaja. Judinu nagradu primio je u obliku Hitlerove naredbe od 20. srpnja 1934.: ,,S obzirom na velike zasluge SS-a, posebno u vezi s dogaajima 30. lipnja 1934., SS proglaavam samostalnom organizacijom unutar NSAPa." Himmleru je tako dodijeljen poseban poloaj zahvaljujui kojem mu je omoguen izravan pristup ovjeku koji je bio jedini izvor moi u Treem Reichu: Adolfu Hitleru. A

295/631

on je to obilato iskoristio: 1939. za pripadnike SS-a donesen je poseban zakon. SS je na osnovi tog zakona, koji je vrijedio za sva vojna i civilna kaznena djela, bio izvan ratnog sudovanja VVehrmachta. SS je tako postao drava u dravi. Osim toga skoka u stranakoj karijeri, Himmler je nastavio graditi i svoju karijeru u dravnoj upravi. Nakon dolaska NDSAP-a na vlast u Bavarskoj, Himmler je 9. oujka 1933. kao privremeni naelnik policije preuzeo izvrnu vlast u Miinchenu. Mislilo se i na Reinharda Hevdricha, Himmlerovu desnu ruku, koji je postavljen za voditelja politikog odsjeka minhenske Kriminalistike policije. Slubena objava tih kadrovskih promjena jasno je pokazala o emu je rije. Trebalo je osigurati da se i bavarska vlada pridrui nacionalnoj pobuni pod vodstvom Adolfa Hitlera". To je nagovjetaj Fuhrerove drave, koja je nakon Hindenburgove smrti zaklinjanjem vojnika na vjernost

296/631

Hitleru u Njemakoj poela naglo jaati. Zadatak policije nije vie bio odravanje reda u dravi, nego provoenje Hitlerove osobne volje. Iz Bavarske je Himmler krenuo na osvajanje efovskih mjesta u politikim policijama pojedinih njemakih zemalja. U sijenju 1934. zapovijedao je cjelokupnom politikom policijom izvan Pruske. Na Fuhrerov roendan", 20. travnja, postao je zamjenik zapovjednika SS-a i inspektor Pruske tajne dravne policije, najvanije politike policije u Reichu. Iako je formalno bio podreen pruskom premijeru, Goringu, 20. studenog 1934. Goring je sve ovlasti prenio na Himmlera. Goring je dugo oklijevao sve ovlasti prenijeti na Himmlera, ali nakon rjeenja problema Rohm" svom je savezniku to dugovao. Tako je Goring morao podnijeti i prihvatiti Him-mlerov uspon do efa njemake policije pa se 1. listopada

297/631

1936. Gestapov zakon poeo primjenjivati na dravnoj razini. Politika policija, koja je dosad bila u nadlenosti pojedinih zemalja, centralizirana je. Voenje cjelokupne politiko-policijske djelatnosti u Njemakom Reichu u rukama je voe SS-a Himmlera", ustvrdio je 1937. nacistiki pravnik Hans Frank. Na svojoj novoj dunosti Himmler je mogao sudjelovati na sjednicama kabineta, s obzirom na to da je imao prava jednog ministra. Nastojanja dravnog ministra unutarnjih poslova Fricka da policiju i dalje zadri u svojoj nadlenosti, tako to bi Himmler kao inspektor policije" bio podreen ministarstvu unutarnjih poslova, propala su. Policija vie nije bila dravni organ, ve instrument Fuhrerove vlasti pod zapovjednitvom ovjeka kojem su se svi rugali nazivajui ga dravni Heini" (Heinrich). Glasno mu se nitko nije mogao narugati, jer bi ga to stajalo ivota.

298/631

Naredbom od 26. lipnja 1936. Himmler je zahvaljujui svojoj novoj dunosti uveo novu organizaciju njemake policije: policijski general, Kurt Daluege, postao je ef Redarstvenih snaga u sklopu kojih je bila andarmerija, temeljna policija i gradska policija. ,,SS-ov general porunik", Reinchard Hevdrich, ef Sigurnosne policije, preuzeo je politiku i kriminalistiku policiju. Iza toga dijeljenja policijskih tijela u dvije organizacije skrivalo se osamostaljivanje politike policije. Osim toga, kriminalistika policija dola je u nadlenost politike policije. Ustrojavanje dvaju glavnih ureda Redarstvenih snaga i Sigurnosne policije pokazalo je da je policija zapravo uklopljena u SS, jer je organizacijski oblik glavnog ureda" bio nepoznat u dravnoj upravi i preuzet je iz esesovakog rjenika. to zapravo misli novi ef policije, pokazao je 11. listopada 1936., kad je odrao

299/631

govor ispred Akademije njemakog prava. Himmler je ondje svima dao do znanja da je u naelu protiv bilo kakvog postupanja drave na zakonskim temeljima. Kavanskim manirama naklapao je o bespomonosti demokratski kontrolirane policije, koja se jedino trudi da ne upadne u klopku kada zloinci uvare zakona pokuavaju prikazati nepravednima. Himmlerovo shvaanje prava bilo je sljedee: Nije me briga ako je neki lanak zakona u suprotnosti s naim postupanjem. Da bih ispunio svoj zadatak, inim u naelu ono to prema svojoj savjesti u svom poslu dugujem Fuhreru i narodu i to je u skladu sa zdravim ljudskim razumom. Sasvim je svejedno tue li se drugi kako se kri zakon. Svojim smo radom zapravo postavili temelje novom pravu, pravu njemakog naroda na ivot." Zahvaljujui takvom stavu Himmler je postao Hitlerov najdjelotvorniji pomonik. I dok je SS

300/631

Hitleru, dakako, posluio kao instrument vladanja, Himmler mu je namijenio i drugi zadatak: SS je trebao biti zametak budue vie nordijske rase. Jo u proljee 1933. SS je bio neka vrsta profinjenog SA". Vulgarni smeekouljai u oima mnogih graana nisu bili nita drugo doli prostaci koji su po ulicama izazivali tunjave. Tko je mislio da zbog vlastite karijere nakon dolaska na vlast treba pristupiti jednoj od nacistikih organizacija, a da se pri tom previe ne angaira, pourio se u SS ili u njezinu sponzorsku" organizaciju s imunim, ali inae pasivnm lanovima. Iako je Hitleru bilo stalo do toga da se SS to prije pretvori u jedinice silovite udarne snage, koje e poveati i svoje lanstvo, broj lanova SS-a sporo se poveavao. Mnogo vanijim od poveanja lanstva Himmler je smatrao skupljanje pravog ljudskog materijala" u sklopu SS-a. U razdoblju od 1933. do 1935. lansku knjiicu SS-a dobilo je oko 60 tisua

301/631

ljudi. U usporedbi s 200 lanova koliko ih je bilo 1929. to je bilo golemo poveanje. No usporedimo li taj broj s 3 milijuna lanova, koliko je brojao SA krajem 1933., SS je bio relativno slab. Razlog za Himmlerovu suzdranost prilikom novaenja esesovaca bio je slijedei: Od 100 kandidata u prosjeku je upotrebljivo 10 ili 15", izjavio je glavni zapovjednik SS-a. Mogunost ulaska u SS bila je vrlo mala, jer je Himmler odluio SS pretvoriti u rasnu elitu. Nisam uzimao ljude ispod 1,70", odredio je kriterije za prijam koje ni sam nije ispunjavao. No u svojim zbrkanim predodbama Himmler je polazio od toga da rasno punovrijedan ovjek mora biti odreene visine. I crte lica morale su odavati arijsku krv". Himmler bi osobno pregledao fotografije kandidata da provjeri nemaju li vojnici neka obiljeja koja bi naem njemakom oku djelovala smijeno", a koja je uoio kod idealnog tipa vojnika" poslijeratnih godina. iroke jagodine kosti

302/631

ukazivale su na mongolsko ili barem slavensko podrijetlo - u to je Himmler bio siguran. On sam patio je to je irokim jagodinim kostima i okruglim licem podsjeao na Ostjaka", zabiljeio je njegov maser i osobni lijenik, Kersten. Izueni poljoprivredni tehniar svoje poznavanje Mendelove genetike primijenio je na ljudima: Postupali smo poput uzgajivaa sjemena, koji neku staru, dobru sortu, koja se pomijeala i izrodila treba ponovno uzgojiti, pa najprije prolazi poljem tzv. probranih trajnica u namjeri da, sudei po vanjskim osobinama, selekcionira novog ovjeka." U posebnim propisima o sklapanju brakova Himmler e pokuati spojiti ljude visoke genetske vrijednosti". 28. listopada 1939. cijelom SS-u izdana je naredba o reprodukciji. Najvea dunost njemakih ena i djevojaka dobre krvi" bila je da zatrudne s vojnicima prije nego to oni odu u borbu. Pri tom je vrlo vano bilo: do zaea je trebalo

303/631

doi uz najdublju moralnu odgovornost, a ne iz frivolne strasti. Himmler je sanjao o visokim, plavokosim i plavookim junacima i elio je stvoriti germanski idealan tip: na svoju rasu ponosnog, vrstog i dosljednog pripadnika vie rase. Takve fiksideje o raanju nale su svoj neljudski odraz u akciji Leben-sborn". Svaka je ena, smatrao je Himmler, po mogunosti, morala spoznati sreu materinstva, ako je mogla dokazati da je rasno ista". Brak nije trebalo sklapati. Neudanim enama Himmler je stavio na raspolaganje pomagaa za zaee". ef SS-a gajio je velike planove za poslijeratno vrijeme: svaka ena imala je zakonsku obvezu da dravi pokloni barem jedno dijete. Jo za rata SS-u je izdana zapovijed da svaki zdravi esesovac, bio oenjen ili ne, mora imati barem jedno dijete kao nadomjestak za ratne gubitke, koji su posebno pogodili vrijednu esesovsku krv". U katolikom duhu odgojen Himmler, smatrao

304/631

je da je monogamija grijeh. Zabrana rastave i monogamija po njegovu su miljenju bili nemoralni crkveni propisi, a siromatvo djecom i nevjera posljedica krivog crkvenog nauka. Nasuprot tomu, SS-ov se zagovaratelj politike raanja oduevljavao islamom i njegovim prorokom Muhamedom: On je svakom ratniku, koji se hrabro bori i izgubi ivot, obeao kao nagradu dvije lijepe ene. Taj jezik razumije svaki vojnik. Kad misli da ga to eka na onom svijetu, rado e staviti ivot na kocku, s oduevljenjem e otii u bitku bez straha od smrti." Mukarci su po njegovu miljenju trebali imati vie ena kako bi mogli izroditi mnogo junaka. Ukidanje monogamije, osim toga, imalo bi jo jednu prednost, objasnio je Himmler svom lijeniku Kerstenu: U sluaju bigamije, ene bi se meusobno poticale da u svakoj vezi postignu ideal, te bi one brkate i debele meu njima potpuno nestale." Tako bi se

305/631

sprijeilo zasienje mukaraca nakon godina monogamije i bilo bi vie djece. Tako argumentiranih svjetonazora Himmler se, naravno, i sam pridravao: osim ene Margarete imao je ljubavnicu koja mu je rodila dvoje djece. Obje jo ive u Njemakoj. U Quedlinburgu, gradiu u Harzu, Himmler je upriliio obiljeavanje 1000. obljetnice smrti njemakog kralja Henrika I. i stvorio viziju SS-a kao jamca njemake budunosti: Nastupili smo i stupamo u skladu s nepromjenjivim zakonima kao nacionalsocijalstiki i vojni red nordijskih mukaraca, kao zajednica koja se zaklela na vjernost. Idemo putem koji vodi u daleku budunost te elimo i vjerujemo: ne elimo biti samo unuci koji se bore za dobro, nego i predci kasnijih generacija potrebnih za opstanak njemakog i germanskog naroda." Mar u nordijsku maglu: kad god bi se govorilo o raju na Zemlji, koji je valjalo stvoriti, predodbe nacistikih ideologa bile

306/631

su maglovite. Ni Himmler nije bio iznimka. I njegove vizije budunosti bile su samo krivo shvaena prolost. Budunost je u nacizmu uvijek bila protivna modernome i bila je vraanje na davne predke. Nijemci budunosti u tom smislu nisu bili nita doli Nibelunzi na raketama. Vraanje na staro kod Himmlera je poprimilo najvulgarnije oblike. Uzroci tomu mogu se traiti u djetinjstvu. Mali Heinrich odrastao je blizu stare ljekarne, koja ga je oarala svojim prascima i ljekovitim travama, pilulama i mastima, posudicama i loniima. Ta ga je strast pratila cijeli ivot. Poslije je esesovcima i enama koje su imale ratnu obvezu za doruak preporuivao luk i mineralnu vodu, kako bi to dulje mogli podnijeti teret rada. Podrobno se bavio problemom krumpira kuhanog s ljuskom" i osobno mu je bilo vrlo vano da se taj problem jasno rijei". Kad je SS kasnije izgradio cijeli poslovni imperij, za to su bile zaslune i

307/631

muice dravnog vode SS-a. Tako je 1945. SS iz vlastitih izvora pokrivao 75% njemakih potreba za mineralnom vodom, izmeu ostaloga i iz izvora Apollinaris u Bad Neuenahru. Himmler je jo kao student imao problema s pijenjem piva i kao SS-ov dravni voda Nijemcima bi najradije bio zabranio piti pivo. Ali zato se oduevljavao medovinom, visokovrijednim bioloki uzgojenim napitkom" starih Germana. Jedna od omiljenih tema bila mu je homeopatija. Koritenje kupki sa slamom od zobi poznavao je isto tako dobro kao i srednjovjekovne kure ljekovitim travama. Poslije je naloio da se u koncentracijskim logorima urede vrtovi s ljekovitim biljem. To mu je toliko bilo vano da je lijenik njegove majke, dr. Fahrenkamp, morao preuzeti nadzor nad vrtovima s ljekovitim travama u koncentracijskom logoru u Dachauu. Ljekovite trave trebale su uspijevati usred bijede i smrti i postati mali zeleni raj usred mranog svijeta

308/631

paklenih muka. Uenje starog Paracelsusa Himmler je cijenio koliko i lijeenje vodom upnika Kneippa. Kod ispitivanja pothlaenosti, koje je stoerni lijenik Luftivaffea, dr. Sigmund Rascher, provodio u Dachauu, ef SS-a je predloio da se napola smrznute ispitanike pokua zagrijati pomou ivotinjske topline". Za taj pokus Rascheru su stavili na raspolaganje etiri ene iz koncentracijskog logora Ravensburg. Rascher je ustanovio da se zagrijavanje pothlaenih ljudi na takav nain preporua onda kad nema drugih mogunosti zagrijavanja. Rascher je bio poznat po pokusima iji je cilj bila smrt ispitanika. Kad je nekoliko Rascherovih znanstvenih suradnika odbilo sudjelovati u takvim pokusima, Himmler je napisao gnjevno pismo generalu Luftzvaffea, Erhardu Milchu: U tim 'kranskim' lijenikim krugovima lijenici misle kako je normalno da njemaki avijatiar riskira ivot, ali da je ivot jednog zloinca presvet da bi se

309/631

zbog njega okaljala savjest." Ljudskost nikad nije bila argument, samo korisnost. Mi se danas moda i moemo rugati Himmlerovim starogermanskim simbolima kao to su rune i kresovi za proslavu zimskog solsticija, ili pak kultnim sveanostima koje je slavio uz svjetlo baklji. Tko se udi Himmle-rovim muicama, kao na primjer, ideji da vestfalijsko selo Wewelsburg pretvori u centar arijskog svijeta", te sve to i jo mnogo toga ismijava kao dokaz zabluda jednog bolesnog uma, treba se samo sjetiti da je tom ideologu polo za rukom da u SS-u stvori svijest o zajednitvu koja je zamjenjivala sve dotadanje veze. Tko se zakune na vjernost kukastom kriu, nema vie nita to je samo njegovo", glasilo je geslo SS-a. Him-mler je lanovima svoga reda dao osjeaj odabranosti. SS je mnogima bio zamjenska obitelj". Sam Hitler nije se zanimao za Himmlerove predstave i drao se podalje od

310/631

esesovskog spletkarenja u Quedlinburgu. Ftihrer je ismijavao Him-mlerovo sektatvo, nadrilijenitvo, povijesnu romantiku i njegovanje pseudogermanskih obiaja. Ve se u Mein Kampfu izjasnio protiv pseudoprouavanja narodnog okultizma". Jo odlunije je 1938. odbio isticanje nacionalnih obiljeja svoga sljedbenika - ne imenujui pritom svog vjernog Heinricha": Na elu naeg programa nije tajanstveno nasluivanje nego jasna spoznaja. Jao nama, ako zadatci pokreta ili drave uvoenjem nejasnih, mistinih elemenata postanu nejasni. Opasno je podizati tzv. kultna mjesta, jer bi iz toga mogla proizai potreba da se kasnije moraju smiljati tzv. kultne igre i radnje. Na je kult iskljuivo: njegovanje prirodnog." Ali Hitler je prihvaao Himmlerovu nevjerojatnu djelotvornost. Unato njegovim iracionalnim sklonostima, postupanje SS-ova dravnog voe uvijek je bilo svrhovito. Hilteru su bili vani rezultati, a Himmler je

311/631

jamio rezultate. Zauzvrat je nesmetano mogao udovoljavati svojim muicama i dati oduka svojim fantazijama, pa bi sa svojim ljudima svake godine odrao mistinu sveanost u kripti quedlinburke katedrale ili bi u Sachsenheinu pokraj Verdena, gdje je Himmleru mrski Karlo Veliki dao ubiti 4 500 Sasa", uz zvuke germanskih lurova svake godine na poetku solsticija odrao sveanost u sjeanje na sve predke koji se nisu mogli braniti. Himmlerov je svijet snova iza kulisa bio itekako konkretan. Wewels-burg, sredite arijskog svijeta", funkcionirao je samo zato to je u sklopu naselja bio koncentracijski logor. Tako su se Himmlerova organizacijska mo i rasna ideologija spojile u opasni misaoni bukuri. Himmler je svoju mo temeljio prije svega na osobnim vezama s Hitle-rom i neposrednoj podreenosti Hitleru. To to se uope mogao koristiti mogunostima koje su

312/631

iz toga proizlazile, mogao je zahvaliti Reinhardu Hevdrichu, efu Slube sigurnosti. Inteligentan i proraunati Hevdrich bio je dovoljno gladan moi da iskoristi neupadljivog Himmlera i u pravom trenutku zauzme njegovo mjesto. Hevdrich je objasnio Himmleru koliko je vaan njegov poloaj dravnog vode SS-a: on je bio pokretaka snaga koja je SS uinila najmonijim tijelom izvrne vlasti u Treem Reichu. Za Hevdrichov utjecaj na Himmlera znali su svi suvremenici: H.H.H.H.24 Himmlerov mozak zove se Hevdrich, kruio je vic Treim Reichom. Samo je jedan razlog zato Himmler u organizaciji SS-a nikad nije imao ulogu zamjenika, a Hevdrich nikad nije doao do izraaja kao ovjek koji zapravo donosi odluke: Hevdrichova smrt nakon atentata ekih partizana u lipnju 1942. Ostavi bez Hevdrichove kriminalne energije, SS je ostao ono to je bio u trenutku njegove smrti. Sam

313/631

Himmler nije znao potpuno iskoristiti mo koja mu je bila na raspolaganju. Naprotiv, dopustio je da ga uklope u staru hijerarhiju i kao dravni ministar unutarnjih poslova postao je dio organizacijske strukture, koju je zajedno sa SS-om degradirao do potpune beznaajnosti. Prednosti koje je kao dravni voa SS-a imao u odnosu na nie esesovake inove nije iskoristio. Da je Himmler lanovima SS-a kao to su Martin Bormann ili Joachim von Ribben-tropp kao nadreeni SS-ov zapovjednik izdavao naredbe, nije poznato. 24 Igra rijei: H.H.H.H. - Himmlers Hirn heifit Heydrich - Himmlerov mozak zove se Hevdrich. ovjek za odvoz politikog smea; Heinrich Himmler, 1943. Himmlerje zapravo bio plah, nije ba bio siguran u sebe, niti je bio vojniki nastrojen ili pak brutalan. Njegov nastup prije je odavao plahog graanina. Traudl Junge, Hitlerova tajnica Zato je Himmler svoj

314/631

osobni uspon uspio povezati sa stvaranjem i jaanjem SS-a najtonije objanjava geslo Tvoja ast je vjernost". Vjernost" je doista znaila apsolutnu poslunost i bezuvjetno podanitvo. Onoliko koliko je Hitler trebao vojsku koja bi politiki pouzdano obavila svaki zadatak, ne pitajui pritom previe za zakon, isto je toliko na elu te vojske trebao potpuno odanu osobu koja mu ne bi imala ambicije osporiti njegovu ulogu Fiihrera. Za razliku od Rohma, koji je kao zapovjednik SA slijedio svoj ciljeve, Hitler se godinama mogao pouzdati u Him-mlera, svog vjernog Heinricha". Himmlerov uspon, nije dakle bio stvar sluajnosti, a sredinja uloga SS-a u Treem Reichu bila je ispravna samo ako je bila dio Hitlerova svjetonazora. Upravo je to bila slaba toka SS-a: Himmler nije doivljavao SS samo kao pouzdanu vojsku velike udarne snage nego i kao elitnu jezgru nacistike

315/631

ideologije. SS je trebao biti vie od izvrnog organa nacistike politike. U esesovakom mukom redu Himmler je vidio temelj budue jedinstvene narodne drave. Taj dvostruki cilj mogao je prouzroiti probleme, jer je u biti svakog elitistikog miljenja da oni koji se smatraju boljima streme samom vrhu ili da barem budu izjednaeni s najviim autoritetom. Elitistiko miljenje skriva u sebi oligarhijsko naelo, iji je cilj samostalnost i koji je u suprotnosti s apsolutnom diktaturom pojedinca, koji, osim toga, nije dio te elite. Razlog to se takva razorna snaga sve do kraja Hitlerove vladavine nije prometnula u pu Himmlerov je karakter. Jedan Hevdrich moda bi bio dovoljno ambiciozan da s pomou snage SS-a ostvari vlastite ciljeve. Himmler je bio drukiji: ak i kao dravni voa SS-a i ef njemake policije s mnotvom drugih dunosti - od dravnog povjerenika za

316/631

promicanje njemakog narodnog dobra do vojnih dunosti u zadnjoj fazi Drugog svjetskog rata - ostao je ono to je bio na samom poetku: vjeni zamjenik, drugi ovjek, koji nije htio biti prvi. Stoga je SS ostao ono to je Hitler elio: apsolutno pouzdano oruje moi, koje je osiguravalo njegovu samovladu, koje je kao organizacija silne udarne moi izvravala njegove naredbe, ne vodei brigu o moralnim ogradama. SS je bio instrument moi u Hitlerovoj dravi mjera, a poznavao je samo jedan propis: Fiihrerovu volju. A Himmler je bio pravi ovjek koji e izgraditi takvo tijelo. Grof Lutz Krosigk, Hitlerov ministar financija, tono je rekao koja je tajna Himmlerova uspjeha: Odvoz svojega politikog smea Hitler nije mogao povjeriti prikladnijoj osobi nego njemu, koji je tu stravinu organizaciju organizirao pedantno i nije znao za milost i kajanje."

317/631

Ako se ime Heinricha Himmlera povezuje s najmranijim poglavljem njemake povijesti, tada to nije stoga to je kao ideolog" stvorio zbrkanu misaonu konstrukciju ili kao tehniar moi" izgradio novu organizaciju. I Himmlerov douniki aparat koji su izgradili ef policije i Slube sigurnosti, Himmlerova osoba od povjerenja, Reinhard Hevdrich te njegov nasljednik, Ernst Kaltenbrunner, nije bio nita osobito - on je, nita manje djelotvoran, na njemakom tlu i u mnogim drugim dravama naao mnogobrojne prethodnike i nasljednike. Pogotovo se ne smijemo ograniiti na vojne uspjehe SS-a. Ako SS danas i ima auru pustolovnosti, tada to nema veze s Waffen SS-om. Osim Zdrugova mrtvake glave koji su uvali koncentracijske logore i Opeg zatitnog zdruga, Waffen SS bio je samo dio Zatitnog zdruga. Waffen SS koji je nastao iz priuvne vojske", postao je osim Wehrmachta drugom vojskom u zemlji.

318/631

No rasno argumentiranu borbu pod Himmlerovim vrhovnim zapovjednitvom vodili su drugi dijelovi SS-a. Njihov cilj nije bila pobjeda nad drugim vojskama nego istrebljenje cijelih naroda. Heinrich Himmler stvorio je organizaciju koja je smrtonosnom djelotvornou trebala ispuniti taj zadatak. Neprijatelji ozdravljenja naroda" odavno su pronaeni. Vie nema sumnje", rekao je Himmler u svojem govoru 1935., da smo u borbi s protivnikom koji je ve tisuljeima neprijatelj naeg naroda, a to su idovi, slobodni zidari i jezuiti." Ubrzo je neprijateljima nazvao sve one koje on nije smatrao njemakima". Tu su spadale skupine naroda kao to su slavenska nia rasa" ili Cigani", oni koji misle drukije, kao na primjer komunisti i boljevici", bolesnici, krani, asocijalne osobe, homoseksualci i drugi. Teorijom o ovjeku nie rase" Himmler je ozakonio istrebljenje onih koji su

319/631

prijeili ostvarenje Hitlerovih planova. Rat protiv Rusije, rat u ratu", stvorio je potrebne preduvjete za stvarni poetak tog unitavajueg rata. Da bi ga vodio, Hitler nije mogao angairati njemake vojnike i asnike, za taj je rat trebao izvandravnu organizaciju. I Wehrmacht je sudjelovao u ratnim zloinima, pa uniforma njemakog vojnika nije ostala neokaljana, kako su to poslije eljeli prikazati neki sudionici rata. Ubilake su akcije, meutim, provodile postrojbe osnovane za tu svrhu. Od Sigurnosne policije i pripadnika Slube sigurnosti Himmler je osnovao odrede smrti koji su u zaleu fronte trebali obaviti posebne zadatke". ef Slube sigurnosti, Hevdrich, i ovdje neumoran organizator, zapovjednicima je te postrojbe, koju je na poetku inilo 300 ljudi, u svibnju 1941. objasnio njezine ciljeve: Eliminacija svih idova, nie azijske rase, svih komunistikih

320/631

dunosnika i Cigana." Zapovjednici Postrojbi za posebne namjene svoje su posebne zadatke" provodili s tonou poniavajuom za ovjeka. Otto Ohlendorf, jedan od etiri zapovjednika tih postrojbi, naveo je broj ljudi koje su njegove postrojbe strijeljale do kraja 1941. godine: oko 90 000. Hitlerovi pomonici pritom su pomno biljeili taj genocid i uredno zapisivali datume smaknua te broj rtava. I tu je do izraaja doao Himmlerov mentalitet knjigovoe. inilo se da je pritom najvei problem bio, kao prilikom masovnog strijeljanja u ukrajinskoj dolini Babi Jar, kako da se izae na kraj s velikim brojem rtava. Kako su se poinitelji nosili s takvim pokoljem? Himmlerov odgovor otkriva viziju moralno neokaljanog ubojice: elim pred vama otvoreno progovoriti o neem vrlo tekom", izjavio je u svom govoru pred voama SS-ovih jurinih skupina na nain

321/631

od kojega ovjeku zastaje dah. ,,O tomu moramo meusobno otvoreno razgovarati. Mislim na evakuiranje idova, na istrebljenje idovskog naroda. Rije je o neem to je lako izgovoriti: 'idovski se narod mora istrijebiti', rei e svi lanovi Stranke, 'jasno, to je u naem programu, eliminacija idova, istrebljenje, i to emo provesti.' A onda se svi mi, svih 80 milijuna Nijemaca, prisjetimo nekog dobrog idova. Naravno, svi drugi su svinje, ali taj jedan je odlian idov. Svi koji tako govore, nisu vidjeli ovo to ste vi vidjeli, nisu izdrali ovo to ste vi izdrali. Vi najbolje znate to to znai vidjeti 100 leeva, 500 leeva, ili pak 1000 leeva. To izdrati, i pritom - neovisno o iznimkama uvjetovanim ljudskim slabostima - ostati poten, ono je to nas je ojaalo." Ostati poten? Unitavanju ljudskog ivota prethodilo je ukidanje svih moralnih ograda. Ima sluajeva", rekao je Himmler,

322/631

kada graanske vrijednosti zakau i pojedinac mora biti i sudac i izvritelj, ne zato to je krvoedan ili okrutan, nego zato to mu to nalae ast vee zajednice", zato da bi ouvao duu i ivot naroda". Himmler je za svoj SS stvorio poseban moral: Fiihrer uvijek ima pravo", glasilo je prvo naelo, a cilj opravdava sredstva", drugo. Himmler ni u kom sluaju nije elio vojsku koja bi ubijala iz sadistikih motiva ili iz drugih razloga. Naprotiv, uas masovnog istrebljenja pokuao je prikazati kao dravnu zadau koja se mora izvriti. Prokletstvo velikih je da moraju ii preko leeva", rekao je Himmler, kad je u Minsku pripadnicima Postrojbe za posebne namjene pod zapovjednitvom Nebea, koji su na svom podruju djelovanja javno smaknuli 200 idova, nakon prve salve pozlilo jer im u prvom naletu nije polo za rukom ubiti dvije ene. Himmler je u svom dvostrukom moralu iao tako daleko da je svojim ljudima dao pravo

323/631

(ak i naredbu) da provode masovno ubijanje, istodobno osuujui kradu zaplijenjene idovske imovine: Imamo moralno pravo i naa je obveza prema naem narodu da ubijamo narod koji je elio ubiti nas. Ali nemamo se pravo obogatiti nijednim krznenim kaputom, satom, nijednom markom, cigaretom ili bilo ime drugim." Himmler je strepio nad istoom svog ideala i prijetio je drakonskim kaznama: Neu dopustiti da se ovamo uvue lijenost. Ondje gdje se lijenost zavukla, zajedno emo je iskorijeniti. Sve u svemu moemo rei da (...) naa unutranjost, dua i na karakter nisu pretrpjeli tetu." Da bi to postigao, aljenja vrijednu rtvu najprije je trebalo temeljito denuncirati i oduzeti joj pravo da bude ljudsko bie. Ona naoigled bioloki potpuno jednaka stvorenja s rukama, nogama i nekom vrstom mozga, s oima i ustima, ipak su sasvim drukija, to su uasni stvorovi, to je samo

324/631

pokuaj stvaranja ovjeka s crtama lica nalik ovjekovim. Njihovim biem vlada uasan kaos, neobuzdana strast: bezimena volja za unitavanjem, najprimitivnija pouda, neskrivena podlost. Oni nisu nita drugo doli ljudi nie rase!" izjavio je dravni voa SS-a 1942. g. Prema takvom biu ne treba imati obzira - to je bila poruka koju je Himmler ponavljalo poput molitvenog mlina. Ovdje je odgovor na pitanje zato ovjek koji se u lovu ustruava pucati na jadnu ivotinju, koja neduna, bespomona i nita ne slutei pase na rubu ume", bez ikakvih skrupula moe narediti ljudski pokolj. Zato to po njegovu miljenju postoje tri vrste ivih bia - ljudi, ivotinje, ljudi nie rase. Himmler je istodobno razmiljao o tomu kako se njemakoj djeci nakon rata sustavno treba usaditi ljubav prema ivotinjama" i kako udrugama za zatitu ivotinja treba dati policijske ovlasti.

325/631

Himmler je humanost smatrao znakom pretjerano profinjene i dekadentne civilizacije". Etike vrijednosti koje su njegovu vojsku trebale drati na okupu, bile su sasvim drukije: vjernost, iskrenost, poslunost, snaga, ugladenost, siromatvo i hrabrost. No ta se etika primjenjivala na ogranienu skupinu: Za pripadnike SS-a mora vrijediti jedno naelo: prema pripadnicima nae rase trebamo biti iskreni, uglaeni, vjerni, kolegijalni, ali ni prema komu drugomu". rtvi oduzeti ljudsku bit, a svoje postupke proglasiti neophodnima i sve radnje provoditi mehaniki - moe li se tako objasniti dvolinost Him-mlera i njegovih uenika-krvnika? Moe li se uope racionalno objasniti iracionalno postupanje ovjeka koji slae koaricu s poklonima za kunu pomonicu a istodobno nareuje strijeljanje drugih idova? U biljekama zapovjednika logora Auschwitz, Rudolfa Hofia, Him-mler je

326/631

opisan kao proraunati planer i izvritelj genocida. Iako je H66 pokuao vlastitu krivnju svaliti na svog poslodavca, njegove optube nisu izmiljene. H611 je rekao kako ga je u ljeto 1941. Himmler pozvao u Berlin i objasnio mu: Ftihrer je naredio konano rjeenje idovskog pitanja. Mi, SS, moramo provesti tu naredbu. Postojea mjesta za istrebljenje na Istoku ne mogu provesti te velike, planirane akcije. Ja sam za to odredio Auschvvitz." Upozoren od Himmlera da sve dri u najveoj tajnosti, Hofi je organizirao genocid s Adolfom Eichmannom, voditeljem Odsjeka za idovska pitanja u V. uredu Glavnog dravnog ureda za sigurnost. Jedan, Eichmann, savreno je planirao prijevoz, a drugi, Holi, nita manje revno, unitavanje rtava. Obojica su svoj zadatak izvravala isto toliko beskrupulozno koliko i bezosjeajno. Organizirali su ubijanje ljudi kao da je rije o stvarima.

327/631

S Auschwitzom se pojavila sasvim nova vrsta koncentracijskog logora. Rat je u logore unio vidljive strukturalne promjene i iz temelja promijenio njihov zadatak iskoritavanja zatoenika", zapisao je 30. travnja 1942. Oswald Pohl, voditelj gospodarskog odjela SS-a. ,,U prvom planu vie nije interniranje uhienika samo iz sigurnosnih, odgojnih i preventivnih razloga. U prvi plan sada dolazi mobiliziranje zatoenika kao radne snage u ratne svrhe." Ono to je Pohl eufemistiki opisao kao odgojne zadatke" ruga se stvarnoj ulozi koju su koncentracijski logori imali prvih godina Treeg Reicha. Logori koji su izvorno bili u mjerodavnosti SA bili su glava ugnjetavakog aparata. U njima su bili skupljeni" svi oni koji su bili drukijeg politikog miljenja - od komunista i socijaldemokrata preko sveenika, idova i slobodnih zidara do homoseksualaca i asocijalnih osoba". Theodor Eicke, kojega je Himmler imenovao inspektorom

328/631

koncentracijskih logora i zapovjednikom Straarskog zdruga", pobrinuo se da se od 1934. ujednae svi koncentracijski logori. Kao i u Dachauu, kojim je Eicke zapovijedao, posvuda je uveo propise o uvanju logora i kanjavanju zatoenika te je tako ujednaio strukturu i organizaciju svih logora. U Straarskoj postrojbi bilo je oko 4000 esesovaca, organiziranih u Zdrug mrtvakih glava. Himmler je u javnosti definirao zadatak logora: Teak rad koji stvara nove vrijednosti, uredan ivot, neizmjerna istoa nastamba i tijela, besprijekorno jelo, strogo, ali pravedno postupanje, ponovno stjecanje radnih navika i obrtnikih vjetina odgojne su metode. Geslo koje imaju ovakvi logori glasi: Postoji jedan put u slobodu. On se temelji na: poslunosti, marljivosti, potenju, redu, istoi, trijeznosti, istinoljubivosti, rtvi i ljubavi prema domovini." Stvarnost u logoru bila je sasvim drukija od te idiline slike. Za mnoge zatoenike postojao je samo jedan

329/631

izlaz: kao pepeo koji bi se dostavio lanovima obitelji. Daleko od oiju javnosti, zatoenici su zlorabljeni za uasne medicinske pokuse. Nijedan strukovni stale u SS-u nije tako nisko pao kao onaj lijeniki. Iako su lijenici prisegli s Hipokratom da e svugdje i svim sredstvima pomoi ljudima, iskoristili su bezakonje koncentracijskog logora i bespomone ljude muili ,,u znanstvene svrhe". Kao rtve su najee odabirana djeca. U slubi znanosti" u tijelo su im ubrizgavali uzronike zaraza da bi se testirala djelotvornost protusredsatva. Vivisekcija, pokusi sa sniavanjem krvnog tlaka i pothlaivanjem, sterilizacija zraenjem, lijeenje upalnih rana sulfonamidima i terminalni eksperimenti", dakle Mi smo jezgra vie rase; ef SS-a Heinrich Himmler Nije imao auru masovnog ubojice. Ali valjda je upravo to ono zbog ega su masovni ubojice uspjeni. Traudl Junge, Hitlerova

330/631

tajnica istraivake metode iji je cilj od samog poetka bila ispitanikova smrt - lista uasa je dugaka. Na rampi na ulazu u Auschwitz i u druge logore zatvorenici su se razvrstavali". Oni za koje je bio predvien poseban tretman" odmah su odvoeni u plinske komore, u kojima su nacistiki silnici svoje rtve ubijali visoko otrovnim ciklonom B za manje od 15 minuta. Tko je mogao posluiti kao radna snaga, morao je due patiti. Zatoenici su zlorabljeni kao jeftina radna snaga kako bi se poveala proizvodnja oruja. Rad oslobaa" - taj cinini moto stajao je iznad ulaza u neke koncentracijske logore. Praksa je bila - ubijanje radom. Na poetku rata na podruju Reicha u est velikih koncentracijskih logora bilo je oko 21 000 zatoenika, a taj se broj u sljedeem razdoblju osjetno poveao. 1940. iza ograda od bodljikave ice ve je nestalo 800 000 ljudi. Ono to se dogaalo postajalo

331/631

je sve uasnije i poprimalo sasvim novu kvalitetu. Osim koncentracijskih logora, poeli su se otvarati i logori smrti iji je jedini cilj bio: uz to manji troak ubiti to vie rtava. Klaonice za ljude: Auschwitz, Sobibor, elmno, Majdanek, Treblinka i Belzec. Ti logori nisu bili na podruju Reicha, nego na teritoriju generalne gubernije". Nijemci za to nisu smjeli doznati. Himmler je 1942. doao u Auschvvitz; prisustvovao je razvrstavanju rtava i kroz pijunku na vratima promatrao guenje plinom u plinskoj komori. Cijeli postupak nije komentirao niti jednom rijeju. Hofi je to pravilno razumio: dravni voa SS-a bio je zadovoljan. Himmler je inspici-rao cijeli logor, pri emu ga je Hofi upozorio na prenapuenost i s time povezanu opasnost da se zaraza proiri na straare SS-a te na nisku radnu sposobnost zatoenika iscrpljenih glau. Hofi je, dakle, potvrdio da je Himmler vidio svu tu bijedu, ali ga to nije uznemirilo.

332/631

Ne elim vie uti za tekoe!" izderao se na Hofia. Za zapovjednika SS-a nema potekoa, njegova je zadaa da potekoe koje se pojave odmah sam rijei! Vi trebate razbijati glavu o tome kako, a ne ja!" Koliko se ubijanje takvih razmjera moglo nesmetano odvijati? Trei Reich bio je carstvo tajni, a Himmler je bio majstor afektirane tajnovitosti. Goring je 1945. tvrdio da nije imao uvida u poslove SS-a: Nitko izvan SS-a nije znao nita o Himmlerovoj organizaciji." Sigurno je da se nije znalo za pojedinosti, ali moe li se genocid zatajiti? Sasvim sigurno ne. ak je i zapovjednik logora, H6S, upozorio: Ve nakon prvih spaljivanja na otvorenom pokazalo se da se to nee moi tako provoditi due vrijeme. Za loa vremena ili kad bi puhao jak vjetar, smrad paljevine irio se kilometrima uokolo i stanovnitvo iz okolice govorilo bi o spaljivanju idova, unato stranakoj propagandi koja je to pokuala opovrgnuti. Svi pripadnici SS-a koji su

333/631

sudjelovali u tim akcijama morali su utjeti o svim dogaajima, ali ni teke kazne nisu uspjele sprijeiti prie. Ubijanje idova bilo je, istina, dravna tajna, ali bilo je dovoljno ljudi koji su znali dovoljno da bi tono znali kako nita vie ne ele znati." to ponajprije s onima koji su i sami ubijali? Poinitelji su se pozivali na izvanredno stanje u zapovjednoj liniji. Odgovornost se prebacivala na vie razine. Iza svakog ubojice stajao je netko tko je naredio ubijanje. Da bi se oslobodili krivnje, svi su je htjeli prebaciti na vrhovnog zapovjednika. Ali to nije tako jednostavno. Ni Hitler ni Himmler osobno nikoga nisu ubili. Himmler je svima oko sebe objasnio da mu je Hitler naredio da idovsko pitanje rijei ubijanjem. Dokaza u obliku pisanog dokumenta nema. Ve u rujnu 1942., prema izjavama Felixa Kerstena, Himmler mu je rekao: Ja nisam elio unititi idove, moje su ideje bile

334/631

sasvim drukije. Sve je to na Goebbelsovoj savjesti." Bez obzira na to to je Himmler jo tota izjavio, injenica je da je dravni voda SS-a izdavao zapovijedi da se idovi ubijaju. Tko se moe pozvati na izvanredno stanje u zapovjednom lancu? Himmler je nakon Hitlera bio najmoniji ovjek u Treem Reichu. Ako je itko mogao bojkotirati Hitlerove naredbe, onda je to bio elni ovjek SS-a. Ali on je sebe vidio kao orue Bojeg ovjeka": On nam je poslan u najveoj nevolji, kad njemaki narod vie nije znao kamo; on je velika svijetla pojava koju nam germanstvo daje uvijek kada zapadne u stanje najvee tjelesne, duevne i duhovne bijede. Na podruju duha takva je osoba bio Goethe, na politikom podruju Bismarck, a Fiihrer je to na svim podrujima: politikom, kulturnom i vojnom." Himmler nije Hitlera smatrao ravnim samo Goetheu i Bismarcku, ve je u njemu vidio spasitelja nacije. Jer za

335/631

Himmlera je ovjek iz Braunaua bio prije svega jedno: Mesija. S obzirom na sve to, nisu vjerodostojni njegovi kasniji pokuaji da, suoen sa skorim porazom, svu krivnju svali na Hitlera kako bi se oslobodio krivnje. Je li na niim zapovjednim razinama vladalo izvanredno stanje? Na primjer, na Hofiovoj i Eichmannovoj, razini dvojice sredinjih organizatora masovnog ubijanja? Za esesovca koji je straario u koncentracijskom logoru? Za lijenika koji je na ulazu u logor razvrstavao ljude i poput Boga bio gospodar ivota i smrti? Svi oni pozivali su se na izvanredno stanje u zapovjednom lancu. No, jesu li poznati sluajevi u kojima je neka osoba snosila posljedice zbog odbijanje izvravanja zapovijedi? Sigurno je da nitko nije bio prisiljen osim nareenih ubojstava poiniti i druge strahote. Himmler je jako vodio brigu o moralu svoje vojske, koja je s obzirom na ono to je radila mogla postati surova.

336/631

Stoga je nekoliko puta naglasio da esesovci moraju ostati uglaeni". Nasilniki ispadi esto su se objanjavali linou poinitelja. Naknadno ih opravdavati izvanrednim stanjem u zapovjednom lancu", suprotno je povijesnoj istini. Tko je bio u Postrojbama za posebne namjene ili u Zdrugu mrtvakih glava nije bio prisiljen na nasilje. Zar nije mogao po vlastitoj odluci odbiti slubene propise i naredbe da ubija? Svakako su postojale mogunosti za odupiranje takvim zapovijedima, mogunosti koje nisu bile povezane s rizikom. Tko bi bio izjavio da nije dorastao tim zahtjevima ili bi se bez objanjavanja utke odupro, ne bi bio ugrozio ivot i zdravlje. Nije se bilo nemogue izdvojiti iz nacistikog ubilakog stroja. To, naravno, nije bilo lako; lake se danas pozivati na izvanredno stanje u zapovjednom lancu. Ali, ma koliko lako bilo, to je pogreno.

337/631

Ni za jednog poinitelja nema opravdanja. Od Himmlera preko Hevdricha i Hofia do posljednjeg esesovca i lijenika u koncentracijskom logoru - bez njihove energije i bez njihova sudjelovanja luaka istrebljivaka politika nacista ne bi bila mogua. Hitlerovi su pomonici bili brojni. Zato oni koji nisu bili potlaeni od tog sistema nita nisu poduzeli? Saveznici su vrlo rano doznali da se zapoelo s genocidom. Zato nisu bombardirali Auschvvitz i razorili taj ubilaki stroj, kao to su razorili dresdensku Frauenkirche? Kako da Nijemcu koji je sluao neprijateljski radio, to je bilo opasno za ivot, i tako uo za masovna ubijanja, predbacujemo to nita nije poduzeo? Moemo li danas zahtijevati junatvo koje je trebalo pokazati kad je, uz prijetnju interniranja u koncentracijski logor, trebalo prosvjedovati protiv Auschwitza, Sobibora i Majdaneka?

338/631

Tko danas dri moralne propovijedi i osuuje ljude to nisu sprijeili ubijanje, treba se pitati: kakva je graanska hrabrost danas? Koliko dugo su Pol Pot u Kambodi i Idi Amin u Ugandi ubijali dok se nije umijeao civilizirani svijet? Koliko dugo je meunarodna zajednica promatrala kako se Hotentoti i Tutsi ubijaju? Po emu se pokolj nedunih Muslimana u Srebrenici razlikuje od ubojstva nedunih idova u Babi Jaru? Danas nije potrebno biti junak da bi se protiv neega prosvjedovalo? Na kraju je izvritelj postao izdajica. Himmler je poznavao berlinskog odvjetnika, dr. Carla Langbehna i tadanjeg pruskog ministra financija, dr. Johannesa Popitza, koji su bili u krugu onih koji su planirali atentat na Hitlera. Nijedan od njih Himmlera sasvim sigurno nije upoznao s planovima za atentat, koji se trebao izvriti 20. lipnja 1944., ako su za njih uope i znali. Neosporno je da su Langenbehn i SS-ov general,

339/631

Karl VVolff, Himmlerova osoba od povjerenja te njegov ef stoera, jo puno prije 20. srpnja razgovarali o mogunosti voenja drukije politike prema Zapadu te su traili mogunosti da se pregovorima okona rat sa Zapadom. Lan-gbehn je zbog toga 1943. otiao u neutralno inozemstvo. To da su aten-taori 20. srpnja uspjeli provesti svoj naum, bilo je mogue i zbog toga to Himmler nije nita poduzeo da Gestapo otkrije planove o atentatu. Ker-sten je u Hochvvaldu pokraj Rastenburga, gdje je Himmler inae boravio, SS-ova dravnog vodu pitao: Je li mogue da vi pokraj tako razgranatog obavjetajnog aparata niste znali za planirani atentat? Nee li vam to uzeti za zlo?" Kerstenovo pitanje bilo je opravdano. I sam se Himmler bojao da to pitanje nee postaviti samo njegov maser. Kerstenu nije morao odgovoriti, ali drugima je morao. Himmlerov ef Kriminalistike policije, Arthur Nebe, i njegov ef

340/631

Slube za inozemna izvjea, VValter Schellenberg, i sami su bili aktivni urotnici. Schellenberg je u svojim memoarima pisao da ga je Himmler nekoliko puta pitao to e se u Njemakoj dogoditi nakon Hitlera" i u kojoj ladici skriva alernativu" ako rat s Rusijom poe po zlu. injenica je da je Himmler 17. srpnja 1944. odbio izdati pismeni nalog za uhienje Carla Goerdelersa i Ludwiga Beka. Voda SS-ova jurinog zdruga, VVilli Hottl, Himmlerova osoba od povjerenja u inozemnom uredu Slube sigurnosti, spominjao je efovu navodnu taktiku oklijevanja. Nikad se nee doznati skriva li se iza toga namjera da se urotnike pusti da djeluju ili je Himmler jednostavno elio priekati da vidi razvoj dogaaja. Sigurno je da je Himmler bio obavijeten o skupinama u Wehrmachtu koje su pruale otpor i o Kreisaukom krugu25. injenica je takoer da se Himmlerov policijski aparat punom parom pokrenuo tek nakon to je propao prvi bombaki napad

341/631

- ali tada savreno i s ubojitom temeljito-u. ak se ne moe odbaciti teza da je Himmler elio drugima prepustiti da izvedu udar na Hitlera, to je s obzirom na razvoj rata, unato svoj vjernosti", u meuvremenu poeo smatrati krajnjim sredstvom. Nakon neuspjela atentata SS-ov se dravni voda potrudio da svoje kontakte s otporom prikae u svjetlu koje bi za njega bilo najpovoljnije. Prikazao se kao profinjeni spletkar koji se osobno urotio s Popitzom ne bi li iz njega izvukao to vie informacija. Teko da je Hitler povjerovao u takvu interpretaciju. Diktator, meutim, nije postavljao pitanja. ak ni nepovjerljivi Fiihrer nije mogao zamisliti da bi ga njegov vjerni Heinrich" mogao izdati. Tim ga je vie pogodilo kad je doznao da ga je u zadnjoj fazi Treeg Reicha i Himmler namjeravao ostaviti na cjedilu - u trenutku, kad to, uostalom, vie nije bilo vano. 20. travnja 1945. Himmler je zadnji put posjetio

342/631

Fiihrera u njegovu berlinskom bunkeru. Fiihrerov roendan - zadnji praznik u potpuno razruenom Treem Reichu. Istodobno je na dobru Felixa Kerstena izaslanik idovskog svjetskog kongresa ekao SS-ova dravnog vou. On je 21. travnja stigao u pratnji svoga efa pijunae, Schellenberga, oko dva sata ujutro. Ideja koju je Himmler iznio bila je apsurdna. Vrijeme je da vi, idovi i mi, nacionalsocijalisti zakopamo ratnu sjekiru", izjavio je zaprepatenom izaslaniku, Norbertu Masuru. Ratnu sjekiru koju su nacisti iskopali, i kojom je Himmlerov SS mahao, jednostavno zakopati? Masur je, meutim, bio spreman pregovarati s krvnikom: Nadam se da e na susret mnogima spasiti ivot." Nisu eljeli, niti su mogli voditi mirovne pregovore, nego su pokuali sprijeiti da 25 Kreisauki krug (Kreisauer Kreis) - urotnici protiv Hitlera, ime su dobili po posjedu Kreisau, koji je pripadao grofu Helmutu

343/631

Jamesu Moltkeu, pokretau tog pokreta otpora. Atentat na Hitlera organizirali su 20. srpnja 1944. Atentat nije uspio, a veina je pobunjenika pogubljena. prilikom skorog njemakog sloma nacisti zatoenike logora povuku sa sobom u ponor. Masur je traio da se odmah puste na slobodu idovi u logorima iz kojih zatoenici mogu doi do vicarske i vedske granice. Takoer je traio da se u svim drugim logorima sa zatoenicima postupa humano sve do mirne predaje logora. Masur je podastro listu vedskog ministarstva vanjskih poslova s imenima vedskih, francuskih, norvekih i idovskih zatoenika, koje su Nijemci drali kao taoce. Oni su zajedno s 1000 idovki iz koncentracijskog logora Ravensbriick trebali biti puteni na slobodu. Dotad nemilosrdan, Himmler se pokazao spremnim pregovarati. Obeao je putanje zatoenika, 1000 idovki iz Ravensbriicka i nizozemskih idova iz Theresienstadta. Logori su se saveznicima

344/631

trebali predati neoteeni. Zatoenici se, obeao je Himmler naivnog izraza lica, nee evakuirati. Istodobno, na samo nekoliko kilometara udaljenosti od mjesta gdje su se odvijali pregovori, logorai iz Sachsenhausena krenuli su na mar smrti. Nekoliko dana prije toga Himmler je zapovjednicima koncentracijskih logora u Dachauu i Flussenbiirgu naredio da smjesta evakuiraju sve zatoenike. Nijedan zatoenik nije smio pasti u neprijateljske ruke. Predaja logora nije dolazila u obzir, jer je u Weimaru, kako je ispriao Himmler, dolo do ispada protiv civilnog stanovnitva, poto su se zatoenici iz logora Buchenvvald sami oslobodili. I to je bila la. Jo 20. travnja Himmler je naredio osnivanje pokretnih prijekih sudova", koji su, potpomognuti odredima za sprjeavanje bijega, sastavljenih od pripadnika Sigurnosne policije i Slube sigurnosti, trebali blokirati sredite Berlina te sprijeiti bijeg

345/631

civilnog stanovnitva. Vojnici u bijegu i oni koji su se bili obvezni javiti na posljednji Hitlerov javni poziv, a za koje bi se posumnjalo da dezertiraju, odmah bi bili osueni na vjeanje, kao zastraujui primjer svima koji nisu bili spremni do kraja ustrajati u besmislenoj borbi. U sebi je Himmler, dakako, ve kapitulirao. Kad se opratao od Kerstena rekao je: Najvrjedniji dio njemakog naroda propast e zajedno s nama. Sudbina drugih je nevana." Nije ljudskost, nije kajanje, ve ravnodunost ono to je Himmlera uinilo toliko velikodunim da je neke potedio subine kakvu je namijenio milijunima. Ravnodunost i pokuaj da se oslobodi krivnje: Na mene e pokuati svaliti krivnju za sve ono to je Hitler napravio, a to sam ja pokuavao sprijeiti." Bio je to trenutak njegove posljednje izdaje. 23. travnja Himmler je razgovarao sa vedskim grofom Folkeom Ber-nadotteom. Walter Schellenberg od poetka je godine

346/631

pokuavao nagovoriti SS-ova dravnog vou da bez Hitlerova znanja zapone mirovne pregovore sa Zapadom. Budui da je Hitler i sam priznao poraz, Himmlera vie nita nije koilo. U podrumu vedskog konzulata u Liibecku, gdje se sklonio od saveznikog zranog napada, vedskom je diplomatu predloio neto to je sve iznenadilo: Kako bi se od ruske invazije spasio to vei dio Njemake, spreman sam kapitulirati na Zapadnoj fronti - ali ne i na Istonoj fronti." Bernadotte je obeao da e Himmlerov prijedlog prenijeti svojoj vladi. Smatrao je, meutim, da su anse za odvojeno sklapanje mira male. Te primjedbe Himmler nije prihvatio. Nije sumnjao u to da e zapadne sile s njime htjeti pregovarati. Toliko je izgubio vezu sa stvarnou da je ve razmiljao o tomu treba li Eisenhoweru, svom pobjednikom neprijatelju, pruiti ruku. Sljedeeg dana najvii dunosnici SS-a morali su bjeati pred sovjetskim

347/631

izvidnicama koje su se pribliavale. Zapad nije ni pomiljao na to da pristane na Himmlerovu mirovnu ponudu. No ponuda je dospjela u tisak. 28. travnja Londonski je radio javio: Vrhovni zapovjednik SS-a tvrdi da je Hitler mrtav i da je on njegov nasljednik." Hitler je bjesnio zbog najbesramnije izdaje u povijesti". Goringov Luftivaffe trebao je uhititi Himmlera: svi su izgubili vezu sa stvarnou. Budui da je Hitler svoju e za osvetom morao utaiti odmah, naao je rtvu koja je posluila kao nadomjestak. Bio je to Hermann Fegelein, Himmlerov asnik za vezu u Fuhrerovu bunkeru. Zbog navodnog je pokuaja bijega deg-radiran i kao osoba koja je u sve bila upuena" osuen na smrt po kratkom postupku. Fegeleinu nije pomoglo ni to to je bio oenjen sestrom Eve Braun. Zbog tajnih pregovora koje ste bez mog znanja i protiv moje volje vodili s neprijateljem" Hitler je u svojoj

348/631

politikoj oporuci Himmlera liio svih dunosti i naredio nastavak borbi. A potom se, izvrivi samoubojstvo, oslobodio odgovornosti. Hitlerova se presuda Himmlera nije previe dojmila. 1. svibnja novi prvi ovjek Reicha susreo se sa smijenjenim dravnim voom SS-a. Admiral Donitz s Himmlerom je razgovarao u asnikoj kuici u Plonu, okruen vojnicima s podmornice - zatitom za svaki sluaj. Himmler je bio lien svoje dunosti, ali nitko nije znao koliko je SS odan svom voi. Donitz je u ladici pisaeg stola imao napeti Broivning, kad je Himmler s mnogobrojnom pratnjom stigao iz svog zadnjeg boravita u Kalkhorstu u liibekom zaljevu i predao mu Bormannov telegram, u kojem je pisalo sve o dogaajima u Berlinu, a posebno o njegovu smjenjivanju. Himmler je estitao Donitzu i ponudio mu da i dalje radi za njega kao drugi ovjek u dravi. elio je nastaviti karijeru koju je zapoeo kao

349/631

zamjenik. Donitz je to odbio. ,,S druge pak strane nisam s njim mogao prekinuti sve odnose jer je policija bila u njegovim rukama." Himmler se jo nekoliko puta u osobnim razgovorima pokuao domoi nekog poloaja u dravi nasljednici. 6. svibnja oko 17 sati Donitz je svojem gostu priopio da ga vie nikad ne eli vidjeti. Na putu u Donitzov ured Himmler je susreo novog ministra vanjskih poslova, Schvverina von Krosigka, kojemu je iznio svoje planove: Zapad e ubrzo imati problema s Rusima. Dodao je da e se on do tog trenutka - koji e brzo doi sakriti. I da e, kad u svai izmeu Istoka i Zapada Njemaka bude dobila ulogu jezica na vagi", doi njegovo vrijeme: Tada emo zavriti ono to nismo uspjeli u ratu." Dodao je da e se dotad - Himmler je raunao da e to potrajati dva do tri mjeseca IL, - skrivati. U prisutnosti malobrojnih vjernih sljedbenika naklapao je o tomu kako e Schleswig-Holstein pretvoriti u SS dravu.

350/631

22. svibnja 1945. bio je vru proljetni dan. U Njemakoj je dva tjedna prije kraja Drugog svjetskog rata u Europi vladao kaos. Gradovi su bili razrueni, ljudi bez domovine, prognanici i oni koji su sve izgubili u bo-mardiranju vukli su se pranim seoskim cestama. Ostatke Hitlerova Wehr-machta zarobili su saveznici. Odjenuvi civilnu odjeu, neki su pokuali izbjei tu sudbinu. Drugima je uniforma njemake vojske pruala zatitu i nadali su se da e se kao obini vojnici" osloboditi odgovornosti za zloine koje su poinili. U svom flensburkom boravitu Heinrich Himmler je prije kraja rata savjetovao Rudlofu Hofiu da nestane: to prije netragom nestati u Wehrmachtu", bio je moto onih kojima je prijetilo vie od zarobljenitva. Ubojice su se namjeravale pomijeati s narodom kojeg su osramotili. Neki manje vani dunosnici smee elite pokuali su zamesti svaki trag u anonimnom mnotvu iz kojeg su doli prije dvanaest godina.

351/631

Odavno najureni franaki Fiihrer", Julius Streicher, skrio se kao soboslikar u Bavarskoj, Robert Ley, neko voda Njemake fronte rada, skrivao se iza imena dr. Distelmever, uobraeni bivi ministar vanjskih poslova, Joachim von Ribbentropp, sklonio se kod prijateljice u Hamburgu. Na rubu seoceta Barnstedt izmeu Bremervordea i Hamburga 22. svibnja pojavila se malobrojna skupina ljudi u poderanoj odjei. Zaustavila ju je britanska ophodnja. Nizak, mrav mukarac predstavio se kao narednik Heinrich Hitzinger, a kao isprava mu je posluila krivotvorena osobna iskaznica. Iscrpljeni mukarac koji se doimao vrlo boleljivo nimalo nije nalikovao monom dravnom voi SS-a. Bio je bez brkova, preko lijevog je oka nosio crni povoj. Nitko nije slutio tko se to, odjeven u uniformu obinog njemakog vojnika, kod Flensburga eli provui kroz anglosaksonske linije i prebaciti u Bavarsku. 12. svibnja mukarci u otrcanim

352/631

uniformama bez epoleta u ribarskom su se amcu prebacili preko Elbe. Automobile su morali ostaviti na drugoj obali. Bijeg su nastavili pjeice: Himmler, njegov tjelohranitelj, Kiermaver, njegov referent, voa tjelesnog zdruga SS-a Rudof Brandt, njegovi pobonici, vii voa jurinog zdruga SS-a, Grothmann i voa jurinog zdruga, Macher, te jo sedmeri-ca esesovaca. Svi su se predstavili kao demobilizirani pripadnici Tajne vojne policije. Meu njima je bio i profesor Karl Gebhardt, Himmlerov prijatelj iz mladosti", ef klinike Hohenlychen, koji je zbog svojih pokusa nad ljudima u koncentracijskom logoru Ravensbriick takoer imao razloga bjeati od saveznikog zarobljenitva. Nakon dugog su se pjeaenja nekoliko dana skrivali na nekom seoskom dobru pokraj Bremervordea. Sljedea etapa bijega trebao je biti prelazak Oste. No plan se izjalovio ve na sljedeoj kontrolnoj toki. Britanski su

353/631

vojnici malu skupinu priveli u logor 031 blizu Bramstedta. Englezi jo uvijek nisu slutili kakvu su zvjerku uhvatili. Nain na koji su prema njemu kao naredniku Hitzingeru postupali Himmleru se nije inio prikladan s obzirom na vanost njegove osobe. Uhienik je zamolio za razgovor u etiri oka" s kapetanom T. Svlveste-rom. Ve tijekom prvog razgovora sa zapovjednikom logora za sasluavanje 031 Himmler je skinuo povez s oka, stavio naoale i umornim glasom otkrio tko je. Nadao se susretljivosti. Ali dogodilo se suprotno: kao i milijuni njegovih rtava u koncentracijskim logorima, morao se skinuti do gola. Za razliku od esesovskih silnika, Britancima nije, dakako, bilo vano svoj plijen iskoristiti, nego sprijeiti samoubojstvo. Do njegova prijevoza u glavno zapovjednitvo u 2. britansku armiju u Liineburgu, kapetan Svlvester je osobno nadzirao vanog uhienika. Poto je izvren tjelesni

354/631

pregled, dobio je englesku uniformu kako u odjei ne bi prokrijumario kapsulu s otrovom. Sljedeeg dana, 23. svibnja, Himmler je ponovno sasluan. Jo uvijek nije upotrijebio ampulu s otrovom kakvu su svi nacistiki dunosnici Zatim je zagrizao; Himmler nakon samoubojstva 23. svibnja 1945. uvijek imali uza sebe. Britanski asnik koji ga je sasluavao, pukovnik N.L. Murphv iz Montgomervjeve obavjetajne slube, naloio je ponovni tjelesni pregled. Kad je lijenik Himmleru pokuao pregledati usta, uhienik je zagrizao u ampulu cijankalija koju je skrivao u zubnoj upljini. Istog smo trena starog gada okrenuli naglavake", jedan od prisutnih oficira kasnije je zapisao u dnevnik. Iglom i koncem Englezi su pokuali Himmleru privrstiti jezik, ne bi li sredstvima za izazivanje povraanja ili ispumpavanjem eluca odstranili otrov iz

355/631

tijela. Svi pokuaji bili su uzaludni. Nakon dvanaestominutne agonije ovjek kojega su se u Treem Reichu najvie bojali je umro. Le nisu pokapali jedan dan. Ameriki i sovjetski oficiri pogledali su Himmlerove posmrtne ostatke. Izraena je posmrtna maska. Sovjeti su bili skeptini. Oprezna procjena glasila je: moglo bi se raditi o Himmleru. Ali razloga za sumnju nije bilo. Mrtvac je bio Heinrich Himmler, Hitlerov izvritelj. 26. svibnja britanski su vojnici pokopali le. Njegove kosti, anonimne i neobiljeene lee u nekom umarku pokraj Liinebruga. Tako Himmler barem na neki nain dijeli sudbinu kakvu je namijenio milijunima svojih rtva. ZAMJENIK RUDOLF HEfi Ne poznajem se. elim biti Hagen26 Stranke. Vjerujemo da Fiihrer slijedi vii poziv radi stvaranja njemake sudbine.

356/631

Nacionalsocijalizam i faizam jednostavno bih nazvao zdravim ljudskim razumom pretoenim u politiku formu. 26 Hagen von Tronje - okrutni junak iz Sage o Nibelunzima Korijeni nacionalsocijalizma su u ratu. Zastupanje mira u naim velikim slubenim govorima nisu samo puste prie. Moete me ostaviti kad god to zaelite - i proglasiti me ludim. Ne kajem se ni zbog ega. Hefi Tu je ovjeku sve novo. Nedavno sam toplo umotan stajao na strai. Krajolik prekriven snijegom; na nebu blistaju zvijezde. Na nebu desno odjednom snana svjetlost, a onda i slijeva. Mjesta u plamenu! Oaravajue lijepo. Rat! Hefi roditeljima, 1914. (pismo) ini se da je i Kappova27 vlada propala. Tuno. Velik dio naroda vapio je za diktatorom koji bi napravio reda, borio se protiv idovskog gospodarstva,

357/631

krijumarenja i zelenatva. Ali kad se pojavio ovjek koji portvovno, za dobro svih nas i na vlastiti rizik eli uzeti stvari u svoje ruke, molim te lijepo, svi se tue na tog remetitelja mira". Zidovi u naem tisku, koji znaju da bi moglo doi do napada na pripadnike njihove rase, ine sve to je u njihovoj moi da nove ljude obiljee kao junkere", reakcionare", monarhiste" Ud. Hefi roditeljima, 1920. (pismo) Kad e se konano sruiti umjetni zid izmeu radnika i graana? Dok god idovska bagra ima od toga koristi, sasvim sigurno ne. Hefi roditeljima, 1920. (pismo) 27 VJolfgang Kapp desniarski politiar koji je 1920. s generalom von Liittwitzom pokuao sruiti vladu sastavljenu od socijaldemokrata, krana i demokrata. Pu nije uspio zbog opeg trajka sindikata. Ja osobno dotad nisam bio antisemit. injenice iz 1918., a i one poslije, bile su toliko

358/631

upadljive da sam morao prijei na antisemitizam. Hefi, 1940. Hefi: najuglaeniji, miran, ljubazan, pametan, suzdran: privatni tajnik. Drag deko. Goebbels, 1926. (Dnevnik) Jedino se nadam da me Hefi nikada nee morati zamijeniti. Ne znam koga bi mi vie bilo ao: Hefia ili Stranke. Hitler Goringu, 1937. Ako mi se neto dogodi, tada me najprije nasljeduje stranaki drug Goring. Ako se neto dogodi stranakom drugu Goringu, tada me nasljeuje stranaki drug Hefi. Hitler, 1939. Jo i danas vidim svog mua pred sobom, kao da je bilo juer. Popili smo aj, nakon rukoljuba stoji na vratima djeje sobe, odjednom neobino ozbiljan, zamiljen, kao da oklijeva. Kada se vraa?'" Ne znam jo tono, moda ve sutra, ali sasvim sigurno sam u ponedjeljak kod kue."

359/631

Nisam mu vjerovala. Ilse Hefi, neposredno prije Hefiova leta u Englesku Vi se zbilja ne alite, Fuhrerov zamjenik" je u Engleskoj? E pa, bio to on ili ne bio, ja idem u kino pogledati brau Marx. VVinston Churchill, 1941. Svi mi imamo svoje grobove i sve smo osamljeniji, ali to moramo nadvladati, moja draga, milostiva gospoo! I meni nedostaju jedina dvojica ljudi za koje sam doista bio vezan: doktor Todt je mrtav, a Hefije odletio. Hitler udovici izdavaa Huga Bruckmana, 1942. Ako je moja procjena tona, Hitler nikada nijepreao preko izdaje" svoga zamjenika. ]o neko vrijeme nakon pokuaja atentata izvrenog 20. srpnja 1944., potpuno krivo procjenjujui situaciju, kao jedan od uvjeta za sklapanje mira naveo je izruenje izdajnika". Rekao je da mora biti objeen. Kad sam mu kasnije o tome priao, Hefije rekao: On bi se sa mnom bio pomirio! I

360/631

nemojte misliti da 1945., kad je svemu doao kraj, ponekad nije pomislio: 'Nije li Hefi imao pravo'?" Speer o Hefiovu letu u Englesku Potpuno je ravnoduan, na koljenima mu je nekoliko listova papira i neprestano pie. Goring se saginje prema njemu i upozorava ga da je on na redu. Ali Hefi nevoljko odmahuje rukom i nastavlja pisati svoje tajanstvene biljeke, ne marei za ono to se o njemu govori. ak nije stavio ni slualice, i kad mu je Goring na kraju doapnuo sadraj presude, popratio je to odsutnim kimanjem glave. Joe J. Hevdecker, ameriki novinar, 1946. Nurnberg Lani alarm", doasnik Felicitv Ashbee odmahuje glavom, netona dojava s obale." Radarska postaja Ottercops Moss na istonoj obali kotske bila je na zlu glasu po tome to bi olujne oblake ponekad zamijenila s njemakim bombarderima. Te veeri, 10. svibnja 1941., dojava je bila suvie neobina: jedan jedini zrakoplov iznad

361/631

Sjevernog mora, na visini veoj od 5 000 metara brzinom veom od lovca letio je prema kotskoj. Za iskusnu kontrolorku leta Ashbee to se protivilo svakoj logici. Ona je, istina, znala da je petsto njemakih bombardera istodobno krenulo u noni napad na London i da su takva masovna bombardiranja uvijek bila povezana s ovakvim skretanjima pozornosti. No sada, neto prije 22 sata - neprijatelj je ve uao u zrani prostor nad junom Engleskom - za neto slino bilo je prekasno. Takoer je bilo iskljueno da se u sumrak moe raditi o izvid-nikom letu njemakog Luftivaffea. Oko 22.08 sati dvije druge kotske radarske postaje potvrdile su dojavu postaje Ottercops Moss. Nakon nekoliko minuta uljez je ve letio iznad kotske obale. Kontrolori zranog prostora Royal Observer Corpsa utvrdili su da je rije o Messerschmittu BfllO. Dva britanska Spitfire lovca poela su ga slijediti. Ali

362/631

bez radara u zrakoplovu i u sumraku bio je to bezuspjean pothvat. Messerschmitt je velikom brzinom u niskom letu letio iznad kotskog breuljkastog krajolika. Poslije je pilot s oduevljenjem priao o tom pothvatu: Bajkovit prizor. Strmi bregoviti otoci obasjani punim Mjesecom u kasni sumrak." Opasnost je zaprijetila tek kad je u Glasgowu alarmiran Defiant - noni lovac. Ali njemaki zrakoplov imao je sree. Na nekoliko milja udaljenosti od engleskog nonog lovca otvorio je pilotsku kabinu i s padobranom skoio u kotsku no. Da je ekao nekoliko minuta due, povijest bi bila siromanija za jedno neobino poglavlje. Skoivi one noi prvi put s padobranom, Fuhrerov zamjenik, Rudolf Hefi, prizemljio je na kotsko tlo. Bile su to njegove zadnje minute na slobodi. Nijedna druga epizoda Drugog svjetskog rata nije bila povod tolikim nagaanjima kao taj vratolomni pothvat. Pozadina dogaaja ni danas nije dokraja

363/631

razjanjena. Mali su izgledi da e se ta zagonetka ikada rijeiti. Svi koji su sudjelovali u tom dogaaju vie nisu meu ivima, a kljuni podatci nedostaju. I nakon to je Velika Britanija 1992. otvorila veliki dio arhiva, ostaje otvoreno pitanje: Je li Hefi, na neuspjeh osueni aneo mira, svojevoljno krenuo u misiju u Englesku, kako misli veliki dio istraivaa, ili je samozatajno prenosio Hitlerovu poruku, kako misle neki povjesniari? Rudolf Hefi je do kraja ivota 1987. u spandauskom zatvoru za ratne zloince utio. Slubeno nije smio govoriti ni o kakvoj politikoj pozadini svoga leta, ali ni onima koji su protivno zatvorskim propisima s njim vodili povjerljive razgovore o tomu nikad nije rekao ni rijei. utnja na koju se odluio, njegov ponos, koji je graniio s tvrdoglavou, u cijelom su ga svijetu naposljetku uinili kultnom figurom neonacista. On sam to nije elio. Svom sinu je rekao da

364/631

skinheadse u pilotskim jaknama smatra luacima i idiotima". No nakon smrti postao je muenikom za nove i stare konzervativce. Iako nedostaju uvjerljivi dokazi, ne misli samo obitelj HeB da je smrt iza zidina zatvora u Spandau misteriozna. Nagaanja o letu u Englesku i o kraju u zatvoru ipak nam skreu pogled na biografiju Rudolfa Hefia. Gdje su korijeni tog ovjeka zbog kojih je postao povijesna tajna? Tko je bio ovjek koji je izbliza pratio Hitlerov uspon i pomagao potpuno zatajivi samog sebe? Koje su ga osobine uinile najodanijim Hitlerovim pomonikom i dovele ga do potpune opinjenosti tim demagogom? Ono to je zajedniko zavodniku i njegovu sljedbeniku mjesto je roenja. Hefi je roen u egipatskoj luci Aleksandriji, dakle, kao i Austrijanac Hitler, izvan one carevine koja je za obojicu bila cilj njihovih elja. Kao i kod Hitlera, i kod Hefia su se ve u mladosti razvili snani osjeaji prema dalekoj

365/631

domovini. Za dobrostojeu trgovaku obitelj Hefi iz Aleksandrije, carstvo je prije svega znailo romantian nacionalni preporod. Meu takozvanim inozemnim Nijemcima pretjerani je nacionalizam bio, dakako, vrlo rairen - vei Nijemac od Nijemca", kako je kasnije primijetio jedan Hefiov sudrug. Carev roendan bio je najvei nevjerski praznik. Fritz Hefi, otac, tada ne bi iao u ured i kod kue bi slavio uz bocu najboljeg vina. Daleko od socijalnih problema u dravi Hohenzollerna, i za njega je 1871. osnovana carevina bila najvea nacionalna srea. Kad bi obitelj Hefi u ljeto dolazila u njemaku domovinu, izbjegavala bi gradove u kojima se iza raskonih wilhelminskih fasada skrivala bijeda tvornikih radnika. Obitelj je radije ljetovala u svojoj vili u Reichholdsgriinu, u osami Fichtelskog gorja. Kad mu se 1894. rodio sin Rudolf, Fritz Hef bio je uvjeren da e sin jednom voditi tvrtku. Svog je potomka odgajao onako kako

366/631

se odgajalo dobrostojee Nijemce u inozemstvu: najprije njemaka mala kola i privatni uitelj, a od 1908. internat u rajnskom Bad Godesbergu. Rudolf je bio nadaren, iako ne pretjerano. Prirodne znanosti i matematika leale su mu bolje od jezika. Odnos prema roditeljima odgovarao je odgojnim obrascima s poetka stoljea. Otac Hefi zapovijedao je obitelji najstroim vojnikim tonom, pri emu bi nam se", kako se Rudolf Hefi kasnije prisjeao, krv sledila u ilama". Pokazati osjeaje prema vlastitoj djeci Rudolf je dobio jo dvoje brae - bilo je u suprotnosti s patrijarhovom udi. vicar-sko podrijetlo obitelji, kalvinistiki orijentiranoj te duga trgovaka tradicija, utjelovili su se u glavi obitelji. Uza sve nagomilano bogatstvo Fritz Hefi u svojoj je dui ostao prostoduni trgovac. Hitlerov ef tiska", Ernst Hanfstaengel, rekao je da ga je zamjenikov" otac podsjetio na pajdaa s kuglanja". Disciplinu,

367/631

samodisciplinu, ispunjavanje dunosti, vjernost i poslunost - ideale jedne ere od kojih je, ne samo u ovom sluaju, profitirao Hitler - Fritz Hefi usadio je u svog sina kao uporite za ivot. Za toplinu doma pobrinula se majka, Clara Hefi. Od nje je Rudolf naslijedio ljubav prema prirodi i glazbi, povjerenje u ljekovite trave te izrazito zanimanje za zvijezde. Pisma sinu u internat pisala je gotovo uvijek majka. Strah i divljenje prema oevu autoritetu, a na drugoj strani dubok i njean odnos prema majci - ta dva suprotna pola Rudolfa su Hefia obiljeavala cijeli ivot. Hefiu je bilo svojstveno da, razapet izmeu tih dviju krajnosti, nikada nije uspio nai uporite. Cijeli ivot obiljeavala su ga dva lica: nemilosrdan pustolov u tunjavama iz doba borbi" istodobno je bio osjeajan ljubitelj ivotinja, koji doslovce ni muhi ne bi uinio nita naao. Moralni apostol stranke koji se

368/631

borio protiv zloporabe poloaja u sljedeem bi se trenutku prometnuo u otra hukaa, koji je traio uvoenje kazne batinanjem u okupiranoj Poljskoj. Hrabar i odluan asnik Prvog svjetskog rata prema Hitleru je razvio poniznu odanost koja gotovo da i nije ostavljala prostora za vlastitu inicijativu. I naposljetku: zamjenik lien politikog utjecaja, kojemu su se drugi sljedbenici ismijavali zbog njegove otuenosti od stvarnosti, 1941. iznenada je skupio odlunosti i hrabrosti da usred rata odleti neprijatelju. Mladost Rudolfa Hefia mnogi interpretiraju kao sudbonosnu za kasniji ivot. No u to se doba nije dogodilo nita to bi odudaralo od normalnog". Bila je to prije sretna mladost bez materijalnih briga. U godberkom je internatu bio neupadljiv uenik. Oevoj elji da umjesto gimnazije zavri trgovaku kolu u Neuchatelu, Rudolf se, iako nevoljko, pokorio. Zapravo je vie elio postati inenjer. U mirnija vremena bio bi

369/631

postao dobar trgovac koji bi potajno tugovao zbog neispunjenih sklonosti prema prirodnim znanostima. Bila su to, meutim, burna vremena. Kad su u kasno ljeto 1914. europski narodi podlegli nacionalnom zanosu i opijeni oduevljenjem krenuli u rat, bila je to velika prekretnica i za dvadesetogodinjeg Rudolfa Hefia. Jo u kolovozu dobrovoljno se javio u vojsku - protiv oeve volje. Bilo je to prvi put da sin odbija posluati oca. Sjeme koje je zasadio pretjerani nacionalizam inozemnog njemakog trgovca je proklijalo. Oca i sina je, istina, i dalje povezivalo meusobno potovanje, ali je Rudolf Hefi autoritet potraio negdje drugdje. Odlazak na frontu, kojem se toliko nadao, izostao je. Previe se Nijemaca dobrovoljno javilo u rat. Rudolf Hefi najprije je morao vjebati strpljenje, a potom rukovanje orujem u dvoritu kasarne. ekanje na prvu akciju

370/631

postalo mu je muenje. U besmislenu strahu da zbog oekivane brze pobjede nee imati prilike opaliti ni hitca, njemaki se novak nadao veim gubitcima na njemakoj strani: ovjek bi upravo morao eljeti", pisao je majci, da se ti jadni momci ne vrate. Inae nije sigurno koliko u jo dugo ekati ni na nebu ni na zemlji." Priliku da velianstveno umiranje doivi iz prve ruke, Rudolf Hefi imao je etiri godine. Njegova jedinica, 1. bavarska pjeaka pukovnija, borila se na Zapadnoj fronti. Kad je pjeadinac Hefi poloio svoju vatrenu probu, rat na Zapadu ve je postao rovovski rat. No u pismima je svoje dojmove ipak opisao pun naivnog oduevljenja: Mjesta u plamenu! Oaravajue lijepo. Rat!" Hefi je posjedovao vjetine dobrog vojnika". Vojnika poslunost bila mu je poznata iz roditeljske kue, a i od oca naslijeena odlunost svidjela se nadreenima. Ljeti 1915. unaprijeen je u in doasnika.

371/631

1917. ve je bio porunik. Poetno oduevljenje zamijenila je trijezna spoznaja da su izgledi za brzu pobjedu nad Francuskom bili varljiva iluzija. No vojnik Hefi nije znao za sumnje. Nastaviti borbu, izdrati - na ratitu i kod kue", obeavao je roditeljima 1916. na vrhuncu bitke kod Verduna te opisivao kako je i sam otro prosvjedovao protiv gunala." Besmislenu smrt milijuna ljudi u rovovima i rupama od granata - kako bi rat mogao pomiriti s vlastitom slikom svijeta - Hefi je obavio velikim patosom. U neobinoj i stranicama dugakoj baladi o bitki, borac s fronte" stihotvorio je o pobjednikom pohodu", paklenoj vatri" i o sivim prilikama u iekivanju". No rane koje je zadobio na fronti nisu smanjile njegov polet. 1917., nakon to je zadobio prostrijelnu ranu na pluima za dlaku je izbjegao smrt. Ozdravivi, novopeeni porunik prekomandiran je u

372/631

priuvnu satniju na Zapadnoj fronti. U toj satniji bio je i Austrijanac koji je izbjegao sluenje Carske i kraljevske austrougarske vojske i radije dobrovoljno doao u vojsku njemakoga cara: Adolf Hitler. Prilikom tog sluajnog susreta asnik i desetar, koji su kasnije s drukije raspodijeljenim ulogama pisali povijest, nisu razmijenili ni rijei. U proljee 1918., nakon ponovnog prijavljivanja porunik je premjeten u novi elitni rod vojske, zrakoplovne jedinice". Hefi je sanjao o letakim asovima, barunu Richthofenu i kapetanu Goringu, ije zrane bitke za rat nisu bile presudne, ali je za njih znalo svako dijete. Tijekom izobrazbe za pilota, Hefi se u pilotskoj kabini pokazao vrlo vjetim. No da bi postao ratni heroj, doao je prekasno. Poslan u akciju tek posljednjih dana Prvog svjetskog rata, nije oborio nijedan zrakoplov - a ni sam nije pretrpio nikakve ozljede. Letenju je, meutim, ostao vjeran cijeli ivot.

373/631

Slom carevine u studenome 1919. Hefi je kao i veina njegovih drugova doivio kao nacionalnu katastrofu. I ne slutei koliko je carska vlada pridonijela izbijanju rata, jo uvijek ga je smatrao opravdanom obrambenom borbom njemakog naroda. Zapoinjanje pregovora o primirju doivljavao je kao veliku pogreku: Ne stojimo loije nego 1914.", pun prkosa pisao je roditeljima, naprotiv, nai ljudi samo nakratko nisu bili vrsti, i to zbog hukanja iz domovine te zbog spretno sroenih neprijateljskih letaka." Legenda o nou u lea"28 - po Hefiovu miljenju znalo se tko su krivci za to to je domovina zakazala": lijevi. Da je general Ludendorff, koji je posljednjih godina rata bio vojskovoa, zapravo priznao poraz, kako bi davanjem ostavke izbjegao odgovornost, za to Hefi ni vojnici na fronti nisu eljeli znati. Izgubljeni rat kao neprestana, osobno doivljena bol, fatalni nesporazum oko izdaje

374/631

politiara u parlamentu - trauma je to je obiljeila srca milijuna ljudi, unijela duboki razdor u VVeimarsku Republiku i podijelila narod. Rudolf Hefi stajao je na onoj strani rova koja je znala za samo jednu misao: Jedino to mi daje snage", izjavio je u ljeto 1919., nada je u osvetu." Tko e tu osvetu osjetiti na vlastitoj koi, Hefi je znao isto kao i njegov kasniji idol: ne samo komunisti i socijaldemokrati nego i idovi. Dotad nisam bio antisemit. injenice iz 1918., a i one poslije, bile su toliko upadljive da sam morao prijei na antisemitizam." Miinchen, gdje se nastanio umirovljeni porunik, za takvo se razmiljanje pokazao preopasnim. Pod socijalistikim premijerom, Kurtom Eis-nerom, bavarska je metropola osim Berlina bila drugi glavni grad revolucije. Po Konigsplatzu su patrolirali vojnici s crvenom trkom na rukavu. Novine su gotovo svakog dana izvjetavale o politikim umorstvima. Hefi se najprije povukao s vatrene

375/631

linije i u miru razmislio o toj komediji prema ruskom uzoru". Ni njemu se nije pisala blistava budunost. Britanci su zaplijenili obiteljski posjed u Egiptu, pa su godine financijske bezbrinosti prole. U vili u Reichholdsgriinu roditelji su ekali da vide razvoj dogaaja. Za 28 Dolchstoftlegende - legenda o nou u lea", miljenje je koje je nakon 1918. bilo raireno u desno orijentiranim krugovima u Njemakoj. Smatralo se da Njemaka Prvi svjetski rat nije izgubila vojno, nego zbog sabotae iz domovine, noa" koji je vojnicima na fronti domovina zabila u lea. dvadesetpetogodienjeg sina gubitak tvrtke u Aleksandriji i metei u njemakoj politici kulminirali su u teku, unutarnju krizu. U jednom pismu poslije je priznao da se poigravao milju da si prosvira mozak". Prvo uporite oajnik je naao u stranjim sobicima minhenskog luksuznog hotela etiri godinja doba. Ovdje su se

376/631

potajno sastajali lanovi udruge koja je u minhenskom registru drutava uvedena kao Studentska skupina za germanski stari vijek. Iza bezazlenog imena skrivala se tajna lo-a s desno radikalnim, antimarksistikim i antisemitistikim ciljevima, Drutvo Thule. U njemu su se nacionalistike" ideje spojile s proturevolu-cionamim planovima o dravnom puu - inkubator za ideoloku zlu kob koja e na vidjelo izbiti 14 godina kasnije. Zatitni znak Thule bio je kukasti kri, jedan od ideala arijskog ovjeka". 1919. HeS je pristupio tajnom savezu i ubrzo preuzeo vane zadatke nabavke oruja, vrbovanja dragovoljaca i zapovijedanja jedinicama za sabotau. Njegov subverzivni rad urodio je plodom kad su paravojni dragovoljaki odredi" uz pomo Dravne vojske29 u svibnju 1919. sruili Minhensku Sovjetsku Republiku. Dragovoljaki je odred Epp svoj glavni stoer osnovao u prostorijama hotela etiri

377/631

godinja doba. Hefi se protiv ljevice borio i u slubi dobrovoljakih odreda. U Drutvu Thule njegov se neodreeni antisemitizam i san o ponovnom stvaranju velike nacije pretvorio u vrstu mjeavinu radikalnih ideja. I predodba o voi" pod ijim bi se vodstvom Njemaka preporodila kod Hefia je naila na ivo odobravanje. Osim toga, u prostorijama drutva upoznao je i kasnije politike suputnike i nacistike dunosnike, Hansa Franka, Alfreda Rosenberga i Dietricha Eckharta. Nije sigurno je li u kontaktu s Thulom bio i tada jo nepoznati govornik iz pivskih podruma, Hitler, kako je to poslije tvrdio Rudolf von Sebotendorf, glava organizacije. Sigurno je, meutim, da su te ideje i mnogobrojni pripadnici Thule poslije pustili korijenje u NSDAP-u. Rudolf HeL je u hotelu etiri godinja doba naao svoju prvu politiku domovinu. I na profesionalnom planu zapoinje novo poglavlje. Kao vojnik koji se borio na fronti

378/631

mogao se i bez mature upisati na Minhensko sveuilite. ini se da je stjecanje sveuiline diplome bilo potrebno da konano pobjegne od ureda oeve tvrtke koji mu je jo uvijek ozbiljno prijetio. Hefi se upisao na ekonomiju i povijest - vie iz nude nego to je to bio njegov profesionalni cilj. U dvorani fakulteta sklopio je prijateljstva koja e kasnije na njega bitno utjecati. Geopolitiku je predavao umirovljeni general i profesor Karl Haushofer, ugledan ovjek s vezama u minhenskim drutvenim krugovima. U starom ratnom junaku Hefi je naao nadomjestak za autoritet za kojim je eznuo, a koji je godinama bio njegov otac. Hefi je postao profesorov asistent, profesora je sve ee privatno posjeivao te prihvatio njegova znanstvena uvjerenja. Haushoferove teze zapravo su prije bile dio politikog nego znanstvenog programa. Njegova osnovna ideja bila je da njemakom narodu nedostaje ivotni prostor", koji bi se mogao nai na

379/631

Istoku. Da e se radi ostvarenja te luake ideje proliti rijeke krvi, toga u znanstvenom obrazlaganju te ideje nije bilo. Njegov asistent eljno je upijao plan o stvaranju ivotnog prostora". Mladi koji je u dobi od dvadeset pet godina u minhenskim krugovima ve stekao ugled, privatno je ivio vrlo skromno: bez alkohola, cigareta, ak i bez plesa. Iako je bio sportski nastrojen, iz dobrostojee obitelji i lijepa izgleda, ini se da ta naivina u mladosti nije imala djevojaka. Ton ranijih pisama odaje bezlinu trijeznost koja bi se prometnula u fanatinu opsjednutost samo kada se govorilo o Njemakoj, politici i ratu. Na ono malo Hefiovih slika iz tih godina vidi se povuen mukarac ije upave obrve optiki jo vie pojaavaju taj dojam. Vei Nijemac od Nijemca; Hitler u domu HeSovih Hefi je uvijek pazio na ishranu. Nitko u obitelji nije jeo meso, a i vino se rijetko pilo.

380/631

Kad sam tek dola k njemu u slubu, neto smo slavili i posluivalo se i vino. Goring, koji je takoer bio pozvan, rekao je: Tko bi rekao da se kod Hefiovih moe popiti tako dobro vino?" Hildegard Hefi, Hefiova privatna tajnica 1920. u skromnom pansionu u Schvvabingu upoznao je kerku jednog asnika, Ilse Prohl - bila je to prva ena u ivotu tog udaka. Susreta sa ovjekom koji e joj poslije postati suprugom Ilse Prohl ovako se prisjea: Kroz vrtna vrataca koja su vodila na ulicu banuo je mladi u sivoj vojnikoj uniformi s bronanim lavom dobrovoljakog odreda Epp na rukavu i preskaui po tri stube hitao nevelikim stubitem. Trgnuo se, kad me pogledao krajnje mranim, odbojnim pogledom ispod upavih obrva, a zatim je, kratko, ali ljubazno se naklonivi, nestao! To je bio Rudolf Hefi!" Meu njima dvoma nije se ba razbuktala neka strast. Hefiu je trebalo znakovito dugo da prihvati pomisao da

381/631

uza sebe ima enu. Ilse je svojim roditeljima opisao nimalo laskavo: iz jame prepune zmija" izvukao je jednu jedinu jegulju". No Ilse Prohl bila je vie od prijateljice, zarunice i supruge. Bila je jedna od prvih ena koje su pristupile NSDAP-u i u godinama prije vjenanja pomagala mu je u politikom radu. Nakon tog preokreta u privatnom ivotu, jedne svibanjske veeri 1920. slijedi dogaaj koji e mu promijeniti ivot: u jednoj minhenskoj pivnici Sterneckebrau, Rudolf Hefi prvi je put uo govornika Njemake radnike stranke (DAP), jedne od mnogih nacistikih disidentskih skupina u Bavarskoj. U gostionici se okupilo oko etrdesetak sluatelja. Konobarica je posluivala pivo u vrevima. Prostorija je bila zadimljena. Govornik je bio nekoliko godina stariji od Hefia, imao je tamnu kosu, razdjeljak sa strane i gotovo pravokutno podrezane brie. Na

382/631

informativnom letku DAP-a navedeno je njegovo zanimanje slikar". S jakim austrijskim naglaskom opisivao je dogaaje posljednjih godina: Versajski ugovor, izdaju" graanske vlade nad njemakim vojnicima na fronti, i idove kao potajne organizatore. Njegovo se predavanje vrlo brzo pretvorilo u ekstatiku dreku. Hefi je bio oaran. Za njega je to bio dogaaj jednak obraenju. inilo mu se da taj ovjek govori ba ono to on osjea. Iste je noi banuo u sobu svoje prijateljice. Kakav ovjek, kakav ovjek", mucao je oduevljen, govorio je neki nepoznat ovjek, ne znam mu vie ime. Ali ako e nas netko osloboditi od Versaillesa, tada je to taj ovjek, taj neznanac vratit e nam ast!" Ilse Hefi poslije je rekla da je njen suprug postao druga osoba, ivahan i vedar te da vie nije bio potiten i ljut". 1920. Hitler je jo bio daleko od toga da bude Fiihrer. Trenutano se borio za vlast unutar malog DAP-a30. No ve se tada

383/631

mogla osjetiti snaga njegova govora. Hefi je bio medu prvima koji su podlegli toj demagogiji. Nakon nekoliko dana odluio je krenuti za slikarom koji je drao govore. Hitlerove jo nesreene politike predodbe zacijelo su velikim dijelom odgovarale onima koje su u nacistikom miljeu Thule proele njegova budueg sljedbenika. Obojica su bili teko ranjeni i osobno povrijeeni slomom carske vojske. No Hefi je podlegao drugoj, unutarnjoj elji: enji za autoritetom. Nakon odvajanja od oca neprestano je bio u potrazi za uporitem. U vojsci je tu prazninu ispunila vojnika hijerarhija, a poslije nakratko njegov uitelj i prijatelj Karl Haushofer, koji mu je bio poput oca. Sada se inilo da taj ovjek" iz Sterneckerbrdua nije samo bio prikladan da bude nov, osobni autoritet, nego i da ga oslobodi od neprestanog bola zbog stanja nacije - bila je to za Hefia fatalna simbioza privatnih i

384/631

politikih enji. Njegove elje poklopile su se s duhom vremena. U mnogobrojnim knjigama, pjesmama i lancima iz onog vremena govorilo se o ovjeku" koji e spasiti naciju. Za Hefia je taj ovjek" bio Hitler i od tog trenutka uzeo si je u zadatak da

spasitelja" nacije dovede do cilja. Hitleru se odmah svidio mladi pomonik, koji mu se prikljuio poput apostola. Hefi je bio pouzdan, iz vremena Thule poznavao je utjecajne ljude i imao sposobnosti koje su odgovarale Hitleru koji je drao manine monologe - znao je sluati. Unutar jo uvijek male stranke svi su se podsmjehivali dvojici toliko razliitih mukaraca koji su zajedno odlazili ak i 30 DAP - Deutsche Arbeiterpartei - Njemaka radnika stranka u kavane: Hefi, momak iz graanske obitelji, suzdran i lijepih manira - i Hitler, agitator skromna podrijetla, koji je na druge ostavljao dojam lukava grubijana. Nita nije upuivalo na to da je rije o buduem njemakom Fiihreru i njegovu zamjeniku. Hefiovo oduevljenje pukim tribunom", kako je pun strahopotovanja zvao Hitlera, ubrzo se pretvorilo u nesputani fanatizam. Velianstven ovjek", s pretjeranim je veseljem pisao svojoj sestrini: Nedavno je

386/631

jednim velianstvenim govorom u cirkusu Krone oko 6000 Nijemaca svih drutvenih slojeva potaknuo da svi zajedno zapjevaju njemaku nacionalnu himnu. Zapjevalo je i oko 200 prisutnih komunista." Kod Karla Haushofera, zabrinutog Hefiova pokrovitelja, takav ushit, naravno, nije izazvao oduevljenje. kolovani general potcjenjivaki je gledao na arivis-ta Hitlera, koji nije imao ni duha ni obrazovanja. Naravno da je posrijedi bilo i malo ljubomore to je Austrijanac, koji je drao govore po pivskim podrumima, njegova najdraeg studenta uspio odvui sa sveuilita. Hefi je sve vie postajao Hitlerovim tajnikom - posebno nakon to je 1921. prigrabio vlast u NSDAP-u. Pomagao je i na druge naine; s prijateljicom je lijepio plakate, dijelio informativne letke i na Hitlerovu naredbu organizirao prve studentske satnije" unutar SA. Mladi dunosnik jedva da je vie pohaao predavanja. Natezanje izmeu

387/631

Hitlera i Haushofera oko Hefiove budunosti je okonano. U dvoranskim tunjavama s politikim protivnicima stekao je slavu smionog borca. To da mu je jedan komunist pivskim vrem zadao otvorenu ranu na glavi, zamjenik" je kasnije vrlo esto ponavljao: Tko je kao ja krvarei pred Fiihrerom..." No, da bi stekao ugled u NSDAP-u, Hefiu je nedostajala jedna vana sposobnost. Nije znao drati govore! Kad bi stao na podij, govorio je ukoeno i u gru. Hermann Esser, govornik stranke iz njenih ranijih razdoblja, rekao je: Pred tucetom ljudi Hefi ne moe sastaviti sloenu reenicu." Pouzdana Hitlerova pomonika u stranci su ipak poeli shvaati ozbiljno. U novim stranakim novinama Volkischer Beobachter 31. srpnja 1921. Hefi je objasnio stranaki program koji je ve tada sadravao bitne toke iz kasnijih godina: bio je antiparlamentaran, antiidovski i antika-pitalistiki. Hefi, dodue, nije bio autor programa, nije

388/631

bio glava stranke, niti je to ikada postao - no na samom ju je poetku oblikovao: fanatinu, vjernu, i na fatalan nain vjerodostojnu. Dosljedno tomu poeo je graditi mit oko svog tribuna". Titula za koju je dvanaest godina poslije znalo svako dijete Hefiovo je djelo. On je prvi nazvao Hitlera Fiihrerom. U studenom 1923. Fiihrer se prvi put poeo spremati pisati povijest. U Bavarskoj je vladalo eksplozivno raspoloenje. Inflacija je dosegnula nesluene visine. Jedan kruh stajao je vie od nekoliko bilijuna rajhsmaraka. Galopirajua inflacija unitila je stotine tisua egzistencija. Posebno se na jugu nevoljene VVeimarske Republike sve glasnije pozivalo na okonavanje loeg gospodarenja parlamenta". Godinu dana ranije Benito Mussoli-ni je u Italiji pokazao kako se u truloj dravi dolazi na vlast. Hitler, istina, nije bio Mussolini, a njegov je NSDAP jo uvijek bio disidentska stranka za koju s onu stranu granica Bavarske nitko nije znao, no

389/631

vjerovao je da je dovoljno jak da stupi na scenu. U pismu roditeljima - prvorazrednom dokumentu - Hefi istog dana opisuje to se dogodilo. U pismu stoji kako je bivi desetar umirovljenom poruniku, Hefiu, naredio da naveer bude spreman uhititi sve bavarske ministre: astan i vaan zadatak. Obvezao sam se na apsolutnu utnju i razili smo se do veeri." S Hitlerom, Goringom i aicom naoruanih pripadnika SA puist Hefi oko est popodne uao je u Biirgerbraukeller, gdje je zemaljska vlada odravala javni politiki skup. Hitler je skoio na stolac", opisivao je Hefi, ,,a za njim i mi iz njegove pratnje. Zapovjedili smo da svi zaute, na to se nitko nije obazirao. Hitler je zatim opalio hitac u zrak - to je djelovalo. Hitler je objavio: 'Ovog asa u Miinchenu poinje narodna revolucija, cijeli grad istog e trenutka zauzeti naa vojska. Dvoranu je opkolilo 600 ljudi.'"

390/631

Ve se sljedeeg dana ispostavilo da je pokuaj pua bio dramatini blef, diletantski planiran i izveden poput operete. Prvi Hitlerov pokuaj pua krvavo je uguen puanom paljbom jedne policijske jedinice. Prisjeanje na etrnaest rtava palih 19. studenog 1923. poslije se pretvorilo u mrani ritual koji se ponavljao jednom godinje - uz svjetlo baklji, bubnjeve i sav patos koji su reimski ceremonijari umjeli stvoriti. To to je Rudolf Hefi uvijek marirao u prvom redu sa starim borcima", bilo je svjesno iskrivljavanje povijesti, jer 9. studenog, prilikom krvavog neuspjeha ispred Feldherrnhalle, on nije bio ondje. Njegov je zadatak bio da u to vrijeme pazi na taoce iz bavarske vlade, ministre Schweyera i VVutzelhofera. Kad je doznao da pu nije uspio, zaplijenio je jedan automobil i sa svojom dvojicom tienika" pobjegao u smjeru Bad Tolza. Daljnji tijek talake situacije ponovno opisuje u pismu svojim

391/631

roditeljima: kad je pao mrak, u nekoj usputnoj gostionici pokuao je pronai smjetaj za svoje neobine suputnike. Poto sam se vratio, automobil je iz nepoznatog razloga otiao. Ministri su se vratili u Miinchen. Moda je to bilo najbolje rjeenje." I doista, bijeg ministara koje je uvao, i njegovo ponaanje nakon toga, nije neto ime se Hefi u pokuaju provoenja pua moe pohvaliti: jo istog dana Rudolf Hefi je pobjegao preko granice u smjeru Salzburga. Dok su Hitler i veina drugih puista u pritvoru ekali na poetak procesa, tajnik se skrivao. Ponaa li se tako vazal koji je svom gospodaru odan poput psa", kako neki biografi opisuju mladog Hefia? U osami alpskih skrovita, koja je mijenjao, uivao je u prirodi, skijao, sastajao se s prijateljicom i ponovno se posvetio studiju ekonomije. ini se je to bilo posljednji put da se u ivotu pokolebao. U pismu roditeljima

392/631

razmilja: ,,U mojim godinama sam jo uvijek bez dobrog namjetenja, bez kue, kueta i maeta..." Je li put natrag, u graansku egzistenciju, barem nakratko bio mogu? Je li se u Hefiu javila klica sumnje da e se nakon katastrofe koja se zbila 9. studenog stranka uspjeti oporaviti? Je li izblijedjela privlana snaga njegova tribuna", budui da je dravna vlast naprasno prekinula njegov uspon? Bjegunca su ponovno ohrabrile vijesti iz minhenske Vojne akademije, gdje je narodni sud" trebao odluiti o sudbini puista. Hitler je proces iskoristio kao pozornicu za svoj govorniki talent - a suci su mu pustili na volju. Fijasko ispred Feldherrnhalk pretvorio se u neoekivani trijumf. Novine su tiskale cijele odlomke Hitlerovih tirada u kojima se opravdavao. Kad je Hefi proitao jedan novinski izvadak, oduevio se: To je jedan od njegovih najboljih, najsnanijih govora koje je ikad odrao." arolija je ponovno

393/631

uspostavljena. Veleizdajnici su dobili blage kazne. Hitler je osuen na pet godina zatvora u utvrdi i 200 rajhsmaraka kazne. Obeano mu je da e mu, bude li se dobro ponaao, nakon est mjeseci kaznu pretvoriti u uvjetnu. Poput apostola, koji je ponovno naao svoju vjeru, Hefi je krenuo u Miinchen. Htio se predati vlastima. Loije od uitelja neu proi", umirivao je roditelje. Nije imao puno vremena. U svibnju 1924. ukinut e se narodni sudovi" u Bavarskoj. Ako zakanjeli Hefi ne uspije izai pred sud ovdje, prijetio mu je Visoki dravni sud u Berlinu - s mnogo otrijim kaznama. No nakon sudske rasprave koja je trajala nekoliko dana osuen je na 18 mjeseci zatvora te kao i Hitler odveden u Landsberg. Sljedei mjeseci bili su odluujui za Hefiov i Hitlerov odnos. U Lan-dsbergu je taj odnos izmeu Fuhrera i zamjenika postao vrlo prisan i takvim ostao do njihova

394/631

razlaza" 1941. Hefiova karijera poela je ondje gdje je i zavrila: iza reetaka. Uvjeti u zatvoru Landsberg bili su jednako blagi kao i postupanje sudaca s prevratnicima. U suvremenoj zgradi, koja L je vie nalikovala sanatoriju, politiki su zatvorenici uivali maksimalnu slobodu. Kad je stigao Hefi, Hitler je ve imao svoju sobu ija se vrata nikada nisu zatvarala. Osobe od povjerenja stanovale su na prvom katu, koji su ostali zatvorenici s puno potovanja zvali Breuljak Feldherrn". Hefi je dobio sobu pokraj Hitlerove, jer je Hitler elio da mu njegov poslunik bude blizu. Tribun sjajno izgleda", tim se rijeima zadovoljni Hefi javlja prijateljici Ilse. Nije vie mrav u licu. Prisilno mirovanje mu godi." Boravak u Landsbergu za Hiltera nije znaio samo tjelesni oporavak, nego i priliku za politiko sabiranje. Nakon neuspjelog prvog juria, u luksuznom je zatvoru planirao budunost pokreta".

395/631

Hefi je pritom imao nekoliko uloga: ulogu partnera u diskusiji, osobe koja je Hitleru davala natuknice i ulogu pokusne publike. Njegov izravan utjecaj na misaonu tvorevinu koju je Hitler razvio i iznio u ispovjednoj knjizi Mein Kampf bila je mnogo vea nego to se pretpostavlja. Hefi pritom nije bio samo tajnik koji je autorov rukopis kucao na pisaem stroju, nego i savjetnik. Tribun je posebno prihvatio geopolitike teze uitelja Haushofera". ivotni prostor" na Istoku, jezgra Haushoferove geopolitike, postala je glavnim zahtjevom vanjskopolitikog dijela Mein Kampfa. Sam Haushofer, kad su ga dva desetljea poslije u Niirnbergu o tomu ispitivali Saveznici, naravno, odluno je poricao svoje autorstvo ideje ivotnog prostora". Tek nakon tvrdoglavog inzistiranja sudaca koji su vodili sasluanja, profesor je priznao: Da, te ideje dole su do Hitlera preko Hefia, ali Hitler ih nikada nije razumio, on moje knjige nikada

396/631

nije proitao." Nekoliko tjedana nakon tog sasluanja Haushofer je poinio samoubojstvo. Dvojica zatvorenika na breuljku Feldherrn" u zatvoru Landsberg nisu se samo politiki zbliila. Znakovit je prizor iz lipnja 1924., kad je Hitler naglas proitao nekoliko stranica iz Mein Kampfa: kolovoko odurtva halucinacija; Hefi za govornicom na jednom od stranakih skupova Hefi je bio simpatian luak. Znali smo da je pomalo udan, da, na primjer, vjeruje u lijeenje ljekovitim travama. Bio je oduevljen Hitlerov pristaa i uvijek bi ga gotovo patetino najavljivao. Zakleo mu se na vjenu vjernost, i toga se i drao. Hefi je bio religiozni nacionalsocijalist, sanjar i idealist, a bio je i ovjek s ozbiljnim shvaanjem morala. Reinhard Spitzv, Ribbentropov referent evljenje 1914.,

397/631

drugarstvo u rovovima, smrt drugova. Prizor u eliji pretvorio se u ganutljivu dramu: Tribun je naposljetku itao sve sporije, glas mu je zapinjao", pisao je Hefi Ilse Prohl, ,,a zatim je glavu oslonio na dlan i zajecao. Ne moram ti ni govoriti da sam u tom trenutku i ja izgubio pri-sebnost?" Zajednike suze dvojice veterana Prvog svjetskog rata - neto slino zauvijek zbliava. Kraj pisma: Odaniji sam mu vie nego ikad prije, volim ga." Od tog trenutka Hefi se vie nije mogao osloboditi Hitlerova utjecaja. Kojim god putem Hitler vodio stranku, Hefi e ga pratiti. Nove smjernice Hitler je zadao ve u Landsbergu. Zavirit emo i u Reichstag", rekao je. Trebat e nam vie vremena da ih nadglasamo nego da ih ubijemo, no njihov e nam vlastiti ustav pomoi da uspijemo." Kad je Hefi pitao kada se nada preuzeti vlast, Hitler je odgovorio: Za najmanje pet, est godina." Trebala je samo godina dana vie.

398/631

Zatim poinje polagano napredovanje do moi nakon izlaska iz Lan-dsberga, odakle ga je Ilse Prohl odvezla automobilom. Hitler je nanovo ustrojio stranku i pokuao legalno" ostvariti svoj cilj. Putovanja tijekom izborne kampanje, stranaki javni politiki skupovi i neprestani govori - NSDAP je zapoeo ustrajnu borbu za naklonost glasaa. Iz poetka je to bio mukotrpan posao. U drugoj polovici dvadesetih, u zlatnim dvadesetima", njemaka se privreda oporavila od inflacije. Neomiljena Republika inila se izdrljivijom nego to se to 1923., u godini krize, moglo pretpostavljati. Bila su to teka vremena za radikale - na parlamentarnim izborima 1930. NSDAP nije dobio vie od 2% glasova. Privatni tajnik stranakog efa i dalje je njegovao neobuzdani optimizam. Doi e dan", prorokovao je roditeljima, kad e njemaki narod sam uzeti svoju sudbinu u ruke, u skladu s

399/631

ustavom, ali ne onako kako su to mislili njegovi sastavljai." Osim toga", pisao je, u jednoj knjiici o astronomiji" proitao je da svi znakovi" idu u korist Hitleru. Datum pisma, 27. sijenja 1927. - prvi je znak njegovih astrolokih sklonosti. U tim godinama borbe" Hefi je gotovo cijelo vrijeme bio u blizini svoga Fiihrera. Kao tajnik organizirao je Hitlerove svakodnevne obveze i putovao s njim od priredbe do priredbe. Nakon to je Hitler dva govora pred suzdranom publikom ponovno pretvorio u bune trijumfe, Hefi je, ponosan i zabrinut, zabiljeio: Na kraju ih je pridobio! Ali tribun je bio slomljen! Blijed poput sira, upao je i teturajui poloio glavu na stol, glasa nerazumljivog od promuklosti. Nikad vie to neu uiniti, dvije priredbe zakazati jednu iza druge." Kad bi Hitler boravio u novokupljenoj kui VJachenfels na Obersalz-bergu, s njim je najee bio Hefi. U slubenim prigodama

400/631

oslovljavali su se s vi", ali privatno su ve odavno preli na povjerljivo ti". Drugi su sljedbenici ljubomorno primjeivali nesmanjenu Hilterovu sklonost Hefiu. Alfred Rosenberg se potuio: Hitleru se ovjek jednostavno ne moe pribliiti, taj Hefi neprestano je uz njega." Drugi stranaki dunosnici Hefia su zbog njegove mirne i ulizivake udi podrugljivo zvali gospoica" Hefi. ini se da je radi nekih viih ciljeva Rudolf Hefi i prije 1933. o sebi stvorio predodbu sluge. Uasavao se nastupa, razmetljivih govora i bilo kakvog oblika samoisticanja. Goebbels, koji ga je prvi put upoznao 1926., zapisao je u dnevnik: Hefi: najuglaeniji, miran, ljubazan, pametan, suzdran." Ime Hitlerova pomonika njemakoj javnosti i dalje je bilo nepoznato. Osim stranakog efa smeekouljaa strah su sijali drugi: barokni i brutalni Hermann

401/631

Goring, Joseph Goebbels, koji je u Berlinu vrbovao" za pokret i bivi asnik Dravne vojske, ef SA, Ernst Rohm. Hefi je bio zadovoljan svojom ulogom, jer je zapravo bio mnogo utjecajniji nego to je bio poznat. Polazei od tone pretpostavke da njegova rije Hitleru neto znai, svi su mu se u stranci dodvoravali i potovali su ga. Heinrich Himmler je Hefiu, na primjer, postupno dodjeljivao sve vie esesovske inove, ak i in vrhovnog voe jurinih skupina" kao boini poklon 24. prosinca 1932. Hefi je istodobno iskoristio svoj poloaj posrednika izmeu Hitlera i ostatka stranke, kako bi svog efa zatitio od dosadnih prepirki i potekoa. Na taj nain privatni je tajnik stvorio stranaku ulogu koordinatora i sanduia za pritube, a da mu to nitko slubeno nije naloio. Ti zadatci jedva su ostavljali prostora za privatni ivot. Ilse Prohl, koja je nakon sedam godina ekanja eljela vie od pokojeg

402/631

zajednikog planinarenja s prijateljem, namjeravala je prihvatiti namjetenje u Italiji - iz poslovnih razloga, kako je rekla, ali i zato da se makne od ovjeka koji je, inilo se, radije bio u Fuhrerovoj blizini. Ali nije bio on taj koji je pogurao stvari, nego Hitler, koji se vjerojatno zabrinuo zbog ogovaranja iji su razlog bili mnogobrojni neenje iz njegova okruenja. Ilse Hefi opisala je odluujuu veer: Sjedili smo s Hitlerom u nekoj gostionici. Kad sam spomenula svoj odlazak u Italiju, Hilter je odjednom spojio moju ruku i ruku Rudolfa Hefia i rekao: Zar vam nikad nije palo na pamet da se udate za ovog ovjeka?" 30. prosinca 1927. jedno su drugome rekli da. Bilo je to jednostavno vjenanje. Iz ideolokih" razloga mladenci nisu eljeli crkveno vjenanje. ,,S nebom u njegovu uobiajenom znaenju", objasnio je Hefi tu odluku svojim roditeljima, nas dvoje ionako nemamo veze." Kumovi su bili Hitler

403/631

i Haushofer, koji jo uvijek jedan drugomu nisu bili previe simpatini. Hefiovi roditelji nisu bili prisutni, jer su bili u Egiptu, gdje je Fritz Hefi ponovno pokretao svoj posao. Ilseina majka nije dola vjerojatno zato to je, kako je napisao Rudof Hefi, bila sasvim drukijih politikih uvjerenja" nego to su bila zetova. San o obiteljskoj srei novopeenoj gospoi Hefi ipak se nije ispunio. Par je, istina, uselio u mali stan na sjeveru Miinchena, ali je suprug vei dio vremena i dalje provodio uz tribuna". Ilse Hefi za svog e ivota sreu uvijek morati dijeliti. Ubrzo nakon vjenanja, liena svih iluzija, jednoj se poznanici povjerila da se ponekad osjea kao uenica samostanske kole". No barem je bila sigurna od suprugovih ljubavnih grijeha. Ako se moe vjerovati izvjeima - Rudolf Hefi je svojom tajanstvenom udi privlaio ene. No njegovo poimanje morala nikada mu ne bi dopustilo branu nevjeru.

404/631

Krjeposni suprug ostao je vjeran jednoj drugoj staroj ljubavi: letakoj strasti. Nakon to je zbog nemogunosti da leti morao pauzirati nekoliko godina, priliku da se ponovno popne u pilotsku kabinu dobio je kad je Volkischer Beobachter kupio jednomotorni zrakoplov. Hefi je za stranake novine puno puta letio u reklamne svrhe. Kad god je to doputala satnica njegova efa, sudjelovao je u sportskim krunim letovima, kao na primjer u letovima nad Njemakom" i letu na Zugspitz". Kao njemaki odgovor na prvi prekoatlantski let Amerikanca Charlesa Lindbergha Hefi je u ljeto 1927. planirao prvi prekoatlantski let, ali u smjeru Istok-Zapad. Amerikog financijskog mogula, Henrvja Forda, telegrafski je zamolio za financijsku pomo. Svi su znali da Henry Ford simpatizira njemake naciste. Budui da mu se Ford zahvalio na ponudi, Hefi je propustio priliku da ue u povijest kao leta.

405/631

No uspio je kao leta ui u sudske spise. U Hannoveru je 1931. letei u niskom letu rastjerao jedan javni politiki skup socijaldemokrata. U obrazloenju u kaznenoj prijavi podnesenoj protiv pilota stoji da je dva i pol sata zujao iznad glava svojih protivnika te da je na najvratolomni-ji nain" iznad uskih ulica izmeu visokih kua pratio jedan mar. Dva lica Rudolfa Hefia - isti ovjek koji je stranakim kolegama upadao u oi zbog svoje oprezne i mirne udi, iznad prepunih ulica izvodio bi po ivot opasne letake manevre. Ta sposobnost da odjednom odbaci svoju suzdranost i odlui se na neku drugu krajnost, objanjenje je za njegov let u Englesku deset godina kasnije. U pismima iz spandauskog zatvora desetljee izmeu Landsberga i dolaska na vlast Hefi opisuje kao najljepi dio svog ivota. Stranka je napredovala, Hitleru je bio blii od svih drugih, a vizija da e Njemaka vratiti svoju ast" inila se realistinijom

406/631

nego ikad. Ono kako opisuju Hefia iz tih godina ne ukazuje na znakove kasnije duevne poremeenos-ti. U ono doba jo nije bio kronini bolesnik, kakvim ga neki biografi ele prikazati. Kad je stranka uselila u smeu kuu" na minhenskom Konigsplatzu i Hefi dobio svoj vlastiti ured koji je protivno arhitektovoj volji uredio u gotovo spartanskom stilu, Hefi je ve odavno bio neto poput sive eminencije". Tajnik se istaknuo i u skupljanju dobrovoljnih priloga, iako jo nije imao nikakvu slubenu titulu. Unosni kontakti s rurskim industrijalcima, koji su jo uvijek oklijevali zbog socijalistikih" tonova u nacistikoj predizbornoj kampanji, bili su upravo Hefiova zasluga. Doima se vrlo neporono", rekao je jedan diplomat iz vanjskih poslova. Bolje od radikalnih stranakih izgrednika", izmeu ostalog, bolje i od Goringa, trgovaki je sin uspostavljao kontakte s industrijskim bogatunima.

407/631

Njihovi velikoduni dobrovoljni prilozi omoguili su pokretanje izborne borbe koja je zasjenila sve druge stranke. Samo kad bi Trei Reich nastao to prije. Za mnoge bi to bilo izbavljenje." Ostvarenje usrdne majine elje koju je zaeljela 4. svibnja 1932. njen je sin doivio ba u godini ispunjenoj nadom i bojazni". Zbog gospodarske krize, nezaposlenosti i agonije vlade NSDAP je prerastao u masovni pokret. S 37% glasova postigao je na srpanjskim izborima zadivljujui uspjeh. Ali Hitlerove elje da ga izaberu za dravnog kancelara nisu se ispunile. Hindenburgova odbojnost prema ekom desetaru" i opravdani strah konzervativaca od Hitlerova shvaanja odanosti ustavu onemoguile su mu trijumf u vrue ljeto 1932. Stranka je zapala u teku krizu. Kao kod prenapetog luka, postojala je opasnost da, sada kad su unato izbornoj kampanji bili daleko od cilja, veza izmeu Fiihrera i baze

408/631

pukne. Zavladala je rezignacija i financijska kriza. Budui da industrijalci nisu htjeli odrijeiti kesu, stranka je imala vie od dvanaest milijuna rajhsmaraka duga. Zbog krize, Rudol Hefi se razbolio. Teka furunkoloza prisilila ga je da u rujnu ode u sanatorij. Majka koja je neposredno prije toga kod njega bila u kratkom posjetu smatrala je da je razlog bolesti upravo posao". Kad se Hefi vratio na radno mjesto, situacija se dramatino zaotrila. Na listopadskim izborima NSDAP je izgubio dva milijuna glasova. Prvi gubitci na parlamentarnim izborima! Hitlerova slava poela je blijedjeti. Fuhrer je i unutar stranke poeo gubiti autoritet. Gregor Strasser, stari politiki suputnik, koji je svojim stranakim pokrajinskim organizacijama" jamio funkcioniranje stranke, 4. prosinca 1932. na svoju je ruku pregovarao s dravnim kancelarom Schleicherom - za Hitlera i Hefia otvorena pobuna.

409/631

To to je Strasser zbog zabrinutosti za opstanak pokreta" zatraio razgovor s vladom, nije bilo vano. Napali ste me s leda!", vikao je na njega Hitler. Ne elite da postanem kancelar! elite unijeti razdor u pokret!" Strasser vie nita nije razumio i bez rijei je napustio prostoriju. Ve je problem to to je jedan od nas boem", rekao je osobi od povjerenja, odmahujui glavom. Ako je osim toga, i histerian, to je katastrofa." Naveer se Hitler doimao utueniji nego ikada prije. Ako se Stranka raspadne", mudrovao je, okonat u sve hitcem iz pitolja!" Nakon svih uspjeha, nakon nesluena uspona Stranke nitko nije raunao s takvim udarcem. Goebbels je zapisao u dnevnik: Svi smo vrlo deprimirani!" Te su se veeri u Kaiserhofii oko Hitlera okupili njegovi najvjerniji stranaki drugovi. Bio je, naravno, prisutan i Hefi. Njegova nibelunka vjernost uskoro je nagraena. Gregor Strasser, koji je sudbinu

410/631

stranke na trenutak uzeo u svoje ruke, nakon svae s Hit-lerom nonim je vlakom pobjegao u Italiju. Tako nije dolo do raskola koji je prijetio Stranci. No propalog e suparnika zbog njegova svojeglava postupka stii strana Hitlerova osveta. Esesovski odredi smrt, koji su se na dan takozvanog Rohmova pua, 30. lipnja 1934. rasporedili po terenu, ubili su i Gregora Strassera. Jo u prosincu 1932. Hitler je raskomadao aparat moi koji je Strasser ostavio: osim njegova zamjenika, o alkoholu ovisnog aparatika, Roberta Leya, Strasserovu je organizaciju naslijedio vjerni sluga Hefi. To je bila njegova prva stranaka dunost uope: voenje sredinjeg politikog odbora". Rudolf Hefi preko noi je postao neka vrsta glavnog tajnika - s ovlastima koje su na papiru dosezale do najniih organizacijskih jedinica NSDAP-a: Hefi je kontrolirao cjelokupni stranaki tisak i sve izabrane nacistike mandatare izvan Pruske.

411/631

Hitlerova raunica prilikom imenovanja tajnika u nadzornika" lako se mogla prozreti: bezuvjetna Hefiova odanost trebala je sprijeiti da se neki dunosnik ponovno pobuni protiv Fiihrerova autoriteta. Imenovanje tajnika na vii poloaj Hitler je i javno potvrdio. Kad je Hitler iao na odluujui razgovor s Franzom von Papenom, konzervativnim savjetnikom" ostarjelog predsjednika, Hefi je bio u efovoj pratnji. Ironino je da je upravo kriza u koju je stranka zapala, NSDAP uinila drutveno prihvatljivim. Ona je pothranila iluzije samostalnog igraa" von Papena kako e zauzdati" efa nacista. Taj se pokuaj pretvorio u opasnu avanturu. Hefi je samo djelomice znao za zakulisne igre koje su 30. sijenja omoguile Hitlerovo imenovanje na dunost dravnog kancelara. Kao i vei-na stranakih drugova Hefi je bio iznenaen i sretan. Bio je meu prvima koji su Hitleru estitali.

412/631

Rukovanje dvojice boraca s fronte, zatvorskih drugova i politikih suputnika bilo je dugo i srdano. Sljedeeg dana Hefi je supruzi poslao pismo sa zaglavljem dravnog kancelara: Draga moja curice! Pitam se sanjam lija sve to ili se to doista dogaa! Sjedim u kancelaro-voj radnoj sobi na VVilhelmsplatzu. Slubenici neujno hodaju na debelim sagovima i gospodinu dravnom kancelaru" donose spise." Hitler je bio na cilju - ono to je slijedilo odgovaralo je njegovu obeanju da e iz Dravnog ureda izai samo kao le. Dvanaest godina tisuljetnog Reicha" i rijeke krvi dijelile su ga od konanog ispunjenja njegova proroanstva. Nakon to je na mala vrata i uz smicalice doao na vlast, postupnim je udarcima poeo preuzimati stvarnu vlast, koja je bila povezana s nekom vrstom ope mobilizacije njemakog naroda. Poar u Reichstagu,

413/631

Zakon o punomoi, razbijanje drugih stranaka, stvaranje jednoumlja" u cijeloj Njemakoj bila su uporita diktature koja se uspostavljala zapanjujuom brzinom. Spomena vrijednog otpora nije bilo. U Njemakoj su se sva svjetla ugasila", primijetio je netko vrlo vidovito. I za Hefia je poelo novo poglavlje. 21. travnja 1933. Hitler ga je imenovao Fuhrerovim zamjenikom". Obeavajua titula koja je i onda i danas dovodila u zabludu - to je oito bila i namjera. Jer nova titula Hefiu nije donijela nikakvu veu mo. Uloga zamjenika vrijedila je samo unutar Stranke", a i ondje je Hefi kao voditelj sredinjeg politikog odbora" po rangu bio najjai ovjek nakon Hitlera. Unapreenje je Hefiu znailo neto sasvim drugo: kraj njegova suzdranog nastupa u javnosti. Zamjenik je doao u sredite pozornosti. U jesen 1933. kao ministar bez portfelja

414/631

postao je i lanom vlade. ak se i medijski lutkar iz Ministarstva propagande iznenadio koliko je Hefi omiljen u narodu. Iako jo nije bilo demoskopskih istraivanja o omiljenosti politiara, Hefi je zajedno s narodu bliskim Goringom ubrzo postao najpopularniji nacist - nakon Hitlera, razumije se. Na minhenskom Konigsplatzu u reiji vicekralja bez moi" nastala je nova stranaka sredinjica. Jedan dio planirane monumentalne graevine sagradio se prije poetka rata. Izgraena je Fuhrerova zgrada" i upravna zgrada" NSDAP-a s poasnim hramom" za poginule 9. studenog 1923. - u kamenu isklesana megalomanija. Zajedno s oblinjim zgradama koje su dokupljene, oko smee kue" narastao je kompleks za nekoliko tisua stranakih slubenika - s vlastitom elektrinom centralom, podrumskim sklonitem u podzemnom labirintu meusobno

415/631

povezanih hodnika, zatienim i od napada bojnim otrovima". U novim zgradama bujao je zamjenikov aparat. Tajnik koji je uvijek radio u Hitlerovoj blizini postao je neka vrsta efa upravnog tijela. U sve veem stranakom imperiju radilo je stotine tisua politikih voa", od gaulajtera do uvara stambenog bloka. Mnoge su se slube preklapale s mjerodavnostima dravnih tijela vlasti - bile su divlja izraslina koju je zapravo trebao obuzdati zamjenik. No Hefiu se nije svidio ivot dunosnika. Ubrzo je potraio vlastitog, marljivog tajnika. U svibnju 1933. za radno se mjesto javio dotad nepoznati ef kase uzajamne pomoi NSDAP-a". Mukarac bikovske ije, lan Stranke od 1927., doimao se pouzdanim radnikom s velikom sposobnou provoenja svoje volje. Zvao se Martin Bor-mann. U srpnju 1933. novi" je stupio na dunost. Ve u listopadu dobio je in

416/631

dravnog voditelja NSDAP-a". Vrtoglav uspon, o ijim se razlozima moe samo nagaati. Sigurno je, meutim, da se Bormann odmah prihvatio posla i Hefia oslobodio od dosadnog ratovanja sa spisima. Osim toga, pred svojim je efom dosljedno glumio pokornog lakaja. Bit e da je zamjenik koji nita nije slutio od samog poetka simpatizirao svog tajni-Nadam se da me nee morati zamijeniti; Hitler i njegov zamjenik Hefi Hefiova sveana ozbiljnost ponekad mi ide na ivce! Hitler Heinrichu Hoffmannu, 1927. ka. U pismima se s njim ljubazno alio nazivajui ga moj Bormani". No taj se prototip tehnokrata sve se vie razvijao u monog ovjeka. esto je odluke donosio u ime, ali i bez znanja svog nadreenoga. Beskrupulozan, edan moi, lukav, na podmukli je nain svog efa uspio liiti moi. Da Hefi nita nije primijetio, ini se neuvjerljivim. Vjerojatnije je da je zamjeniku bilo ispod asti boriti se za mo s tajnikom.

417/631

Rudolf Hefi, kao ni Hitler, nije volio spise. To je izravno rekao u jednom govoru odranom 12. rujna: Spisima ne bi trebalo pridavati previe vanosti", te je prisutnim gaulajterima i okrunim naelnicima preporuio da prosuuju na osnovi osobnog dojma". No, isto kao i njegov idol bio se, meutim, u stanju iscrpno baviti pojedinostima, potpunim beznaajnostima. etiri sata dnevno izvjetavali bi ga o svim stranakim dogaajima. Tu je bilo rijei o pitanjima kao to je plan da se za Savez domovini vjernih Bavaraca iz Istone Marke31 nabave nove zastave, ili o brigama okrunih naelnika u zbrinjavanju rtava rata na svojem podruju mjerodavnosti. Probleme koje je valjalo rijeiti nije rjeavao. Vladavina u Treem Reic-hu polako se pretvarala u neprohodnu umu razliitih instanci. Ministarstva i stranake slube vie su energije troili na sukob oko mjerodavnosti nego na obavljanje svojih zadataka.

418/631

To je zapravo i bila Hitlerova namjera, koji je vjeran naelu podijeli pa vladaj", namjeravao ostati nazamje-njiv. Osvetilo mu se to to je Hefiu povjerio najviu stranaku dunost. Stranaka je disciplina postala fraza. Pojedini gaulajteri sa zamjenikom su radili to ih je bilo volja. Sve vea grabeljivost zlatnih fazana"32 iz pokrajinskih stranakih ureda - bila je prije svega posljedica Hefiove nemoi. No unato oitoj nesposobnosti da vodi Stranku, Hefi je u godinama prije rata bio sredinja figura reima. Njegov utjecaj na mase bio je golem. Hefiovi gotovo poboni boini govori na radiju, masovna ritualna polaganja zakletvi Hitleru, koja je vodio uz svjetlost baklji i bubnjeve, stranaki govori koje bi odrao plamteeg pogleda - imali su velikog udjela u kobnoj masovnoj hipnozi. Floskule koje bi na kongresima stranke izvikivao u mikrofon pred 100 000 pristaa danas zvue banalno - kao npr. kratka

419/631

reenica: Hitler je Njemaka i Njemaka je Hitler." Takve sveane izjave imale su veliku sugestivnu mo nad suvremenicima. Kao veliki sveenik Fiihrerova kulta Hefi je bio jedan od najdjelotvornijih navjestitelja" svoga gospodara, kako je rado sam sebe zvao. Znakovito je bilo jedno masovno nono prisezanje na minhenskom Konigsplatzu 1937., osvijetljeno desetcima baklji to su gorjele u pliticama; glasom to je pobono drhtao Hefi je kao ceremonijar izgovarao rijei prisege, a desetci tisua ljudi ponavljali su: Adolfu Hitleru zaklinjem se na potpunu poslunost uvarima pokreta i voama koje mi je odredio!" Snimljeni, ti su prizori izgubili na svojoj jezovitosti. No jo danas zapa-njuje nevjerojatni ar kojim je Hefi odravao te pseudosakralne sveanosti - tim vie to je prema vlastitim tvrdnjama mrzio javne nastupe. Pred masama je stajao ovjek ija je vjera u Hitlera bila njegovo najvanije uvjerenje.

420/631

Njegova vlastita vjera uinila ga je vjerodostojnim. Unutarnja vatra najveeg vjernog uvara Fiihrerova kulta nije bila glumljena. Revnost kojom je Hefi glumio glasnika svoga gospodara ponekad bi poprimila groteskne oblike. Filmske snimke koje je Leni Riefenstahl snimila na kongresu stranke 1934. velikim su se dijelom pokazale neupotrebljivima, pa su se neke poslije morale ponovno snimiti u atelijeru. Albert Speer opisao je sljedeu scenu: Hef je bio prvi na redu za snimanje. Podigao je ruku isto onako sveano kao to ju je podigao pred 30 000 ljudi na kongresu stranke. Sa sebi svojstvenim patosom i iskrenim uzbuenjem ruku je okrenuo prema onom mjestu gdje Hitler, ovaj put, nije sjedio, i uspravno stojei glasno rekao: Moj Fiihreru, pozdravljam vas u ime stranakog kongresa." Hefi je isto tako slovio kao puritanac u Hitlerovu drutvu, neporoan, pouzdan,

421/631

uglaen. Mirna savjest Stranke: Hefi je jednom, kad je njegov voza u deurstvu prijevozne slube natoio benzin u Hefiov privatni sportski mercedes, iznos podmirio iz vlastitog depa. Propaganda je ciljano njegovala takav ist" imid. Laudatio u novinama NS Rheinfront povodom etrdeset petog Hefiova roendana hvalio ga je kao nekoga tko opominje i bdije nad istoom i izvornou, tako da sve to se dogaa u ime nacionalsocijalizma doista bude nacionalsocijalistiko". S obzirom na ponaanje gaulajtera u njegovu podruju mjerodavnosti, to je bila neuvena drskost. Hefiova ironina samoocjena da je Zid plaa u pokretu" pogodila je sr stvari. Stotine prituaba o zloporabi poloaja i neprimjerenom ponaanju mjesnih partijskih dunosnika u Miinchen su pristizale svakog dana. Mnogima se bavio zamjenik sam borba za pravdu u slubi nepravednosti.

422/631

Njegovo opominjanje smeih dunosnika nije, ini se, izazivalo vie od smijeha. Kao kad je na kongresu stranke 1938. politike voditelje" preklinjao da ne piju i ne pue i dnevno sat vremena posvete zdravlju, jer je zdravlje nacionalsocijalistikih voa zdravlje nacije". Napredovanjem na viu stranaku dunost zapoelo je udaljavanje iz okruja ljubljena Fuhrera. On je sada ionako vie boravio u Berlinu. Njihov je odnos prvi put tee uzdrman 1934. ef SA, Ernst Rohm, nakon preuzimanja vlasti" poeo je u Stranku unositi nemir. Njegova stranaka vojska bila je nezadovoljna. Unosne slube koje su im obeane, smei razbijai nisu dobili. Rohm je otvoreno zatraio vie moi za sebe i SA - na raun Dravne vojske. Hitler je najprije oklijevao, a zatim se odluio protiv bliskog prijatelja. Dravnu e vojsku, naime, jo trebati. 30. lipnja Hitler je zapovjedio iznenadno uhienje i likvidaciju

423/631

cjelokupnog vodstva SA. Hefi je bio duboko razoaran - ne zbog ubojstava, nego zato to ga ni o emu nisu obavijestili. Alfred Rosenberg opisao je kako je Hefi oajnikim dokazivanjem odanosti pokuao ponovno stei Hitlerovu naklonost te je osobno elio likvidirati uhienog Rohma rekavi: Treba maknuti najveu svinju." No Hitler je to zapovjedio nekom drugom. Kad je neki esesovac proitao listu s imenima ljudi osuenih na smrt zamjenika je svladala provala osjeaja. Alfred Leitgen, njegov pobonik, prisjeao se: Moj ef bio je mrtvaki blijed, ali izvana sasvim miran. Kad je proitano ime Schneidehuber, odmahnuo je rukom, zabacio glavu i neto promrmljao. Sagnuo se prema Hitleru i neto mu doapnuo. Hitler je nevoljko odmahnuo glavom. Hefi je pozelenio u licu. Otiao je u susjednu sobu. Kad sam krenuo za njim, dao mi je znak rukom da izaem. Savijao se od

424/631

bolova, kao da ima gr u elucu. Oi su mu bile pune suza. Schneid-huber mu je bio prijatelj." Dvostruka bol Hefia nije sprijeila da se nekoliko dana nakon pucnjave 30. lipnja pridrui zboru glasova koji su opravdavali likvidaciju vie od 200 ljudi i uljepano je prikazivali kao nunu obranu drave": Kao to je stari pripadnik SA vjeran Fuhreru, tako je Fiihrer vjeran svom starom pripadniku SA. Fiihrer je kaznio krivce. Na odnos prema SA opet je onaj od prije." Zar on sam kao student 1921. nije napisao pun nade: Da bi doao do cilja, diktator e pregaziti i vlastite prijatelje!" ista" savjest Stranke zapravo je bila isto tako radikalna i nasilna kao i svi drugi sljedbenici. Samo to se sve moralo odvijati legalno". Isto tako intenzivno kako se Hefi prvih mjeseci nakon 30. sijenja okomio protiv divljeg" terora SA, poslije se zanimao za legalno" ustrojavanje vlasti.

425/631

Himmleru bi naloio da ga satima vodi kroz koncentracijski logor Dachau. U ozakonjenom teroru protiv njemakih idova Hefi je aktivno sudjelovao. Nirnberki rasni zakoni" iz 1935. nose njegov potpis kao i zabrana bavljenja profesijom za idovske odvjetnike i lijenike. Kao i drugi iz najueg zapovjednog kruga, imao je dvojak odnos prema Zidovima. Tri dana nakon donoenja rasnih zakona", Hefi je privatno nazvao starog prijatelja Haushofera i zajamio mu da se njegova obitelj ne mora bojati. Haushoferova supruga prema rasnim zakonima bila je napola idovka. No tijekom rata zamjenik je predloio da se u okupiranoj Poljskoj za idove uvede kazna batinanjem. Aktivno je sudjelovao i u zatakavanju injenica. 1935. na birokratskom njemakom prezirno se izrazio: Nacio-nalsocijalistiko zakonodavstvo korektivno je interveniralo protiv prevelikog stranog utjecaja."

426/631

Kod kue, u vili Hefiovih u minhenskom predgrau Harlaching, ivjelo se upadljivo skromno. Jedini visoki dostojanstvenik Treeg Reicha nije pokuao iskoristiti svoj poloaj da bi se obogatio. Na proslavi necr-kvenog krtenja njegova sina bila je aica odabranih gostiju. Crkveno krtenje nije dolazilo u obzir - dvije godine poslije Hefi se ak zalagao da se zabrani slanje kranske literature vojnicima na fronti. Hitler je bio kum. Zamjenikov potomak dobit e ime Wolf-Riidiger, Wolf prema ranijem Hitlerovu imenu iz rata" i Riidiger prema vjernom junaku iz legende o Nibelunzima. Datum je bio povijesni, 9. studenoga 1938. Hefi i Hitler s uivanjem su se prepustili sjeanjima na zajedniki pokuaj pua prije desetljea i pol. Naveer je zazvonio telefon. Kuedomain je obavijeten da u cijeloj Njemakoj gore sinagoge, da se idove zlostavlja i ubija.

427/631

Eufemistike slubene formulacije tu e veer poslije nazvati Kristalnom noi. Kad se vratio s telefona", prisjeao se Hefiov privatni tajnik, bio je zelen u licu od bijesa." Opet su izigrali njegovo povjerenje. Zamjenika nitko nije obavijestio o planiranom pogromu, ni kum njegova sina. No taj je put i on bio uasnut onime to se dogaa po ulicama. Kad je rulja razbija-la, to nije bio Hefiov stil. To nije bio njegov" oblik nasilja. U telegrafskoj okrunici svim gaulajterima sljedeeg je dana pokuao sprijeiti daljnje ispade. Ali zamjenikove naputke nitko nije shvaao ozbiljno. Hefiov bijes bio je iznimka. Inae je radije zatvarao oi pred stvarnou. Kad ga je Friedrich Rupp, zamjenik ravnatelja jedne klinike u hesen-skom Stettenu, pismeno obavijestio da se u njegovoj bolnici u sklopu programa eutanazije" sustavno ubijaju duevni bolesnici, zamjenik mu je kratko

428/631

odgovorio da je njegov dopis zbog potovanja mjerodavnosti proslijeen SS-u. Rudolf Hefi Njemaku je napustio prije nego to se zapravo poelo masovno ubijati idove. Bi li i on isto tako sudjelovalo u Holokaustu kao to je prije rata sudjelovao u oduzimanju svih prava njemakim idovima, stoje ozakonila drava? Hefi je sebe smatrao radikalnim". Nacionalsocijalizam" je primijenjena biologija, rekao je. 1934. u jednom radijskom govoru formulirao je definiciju poslunosti", koja se moe razumjeti kao naputak koji e esesovake ubojice poslije provoditi u Auschwitzu: Vjernost u uvjerenju znai bezuvjetnu poslunost koja ne pita za korisnost zapovijedi, koja ne pita za razloge zapovijedi, koja slua radi poslunosti." Takvi govori bili su priprema za zloin stoljea. U niirnberkoj sudnici ipak se skamenio kad je prikazan film o oslobaanju zatoenika iz logora smrti. inilo se da Hefi

429/631

ne vjeruje kako je konano rjeenje idovskog pitanja" u njegovoj odsutnosti krenulo takvim zloinakim putem. Za njega je postojalo samo jedno rjeenje: filmovi su sigurno falsifikati. Nije li on do kraja osmislio Hitlerove ideje koje su mu bile poznate i prije nego to e zajedniki formulirati Mein Kampf u Landsbergu? Je li sluajno to je Hefi u godinama kad se reimska rasna politika" sve vie poela radikalizirati poeo pokazivati patoloke simptome? Na to bi mogao odgovoriti samo zatvorenik iz Spandaua. Njegova blia okolina primijetila je da zamjenik gubi vezu sa stvarnou. Hefi je oduvijek bio sklon uenjima iz graninog podruja ljudske spoznaje. Astrologiji, kojom se sve ozbiljnije bavio zajedno sa svojim suradnikom i prijateljem Ernstom Schulteom-Strathausom, pridruile su se druge opskurne strasti: raljari, gatari

430/631

pomou njihala, tumai snova i vidovnjaci zakazivali su sastanke kod zamjenika. Hefia su sve ee muili bolovi u elucu i ui. Bolove nisu ublaili ni lijenici kolske medicine, a ni nadrilijenici ni udotvorni lijenici. Alfred Rosenberg pisao je kako je na savjet jednoga od tih medicinara", Hefi lijenicima naloio da mu izvade sve zube gornje eljusti ne bi li sprijeio nepotvreni upalni proces. Njegovo se stanje ni nakon toga nije poboljalo. I Hitler je naravno primijetio da njegov zamjenik postaje sve vei udak. To je pokazao sljedei susret. Kad god bi Hefia pozvali na ruak u Dravni ured, on bi naredio da mu potajno donesu limenu posudu s vegetarijanskim obrokom koji je bio pripremljen posebno za njega. Jednog dana Hitler je za to nekako doznao i pozvao Hefia na red: Ja imam vrhunsku kuharicu dijetne hrane", prisjeao se Speer Hitlerovih rijei. Ako vam je lijenik propisao neto posebno,

431/631

ona e vam to rado skuhati. Ali ne moete donositi vae jelo od kue." Hefi je svoje posebne prohtjeve pokuao objasniti posebnom dijetom. Ali na to mu je Hitler savjetovao da radije jede kod kue. Speer: Hefi vie gotovo i nije dolazio na ruak." I u prisutnosti drugih sljedbenika Hitler je zbijao ale na raun svog neobinog zamjenika, kojega je u razgovoru jo uvijek prijateljski zvao moj Hefii". Nadam se da me nikad nee morati zamijeniti", rekao je Goringu. Ne znam koga bi mi vie bilo ao, Hefia ili Stranke." Na vane politike sastanke Hefia vie nisu pozivali. Njegov ef taba, naprotiv, uvijek je bio prisutan. Kako mi je Hess to mogao napraviti?; Olupina Me 110 kojim je Hefi 2. svibnja 1941. prisilno sletio u Glasgovvu Hefi je bio krajnje sloena linost. Tada se puno raspravljalo o okolnostima pod kojima je Hefi odletio u Englesku. One su doista bile vrlo udne. Takoer se raspravljalo o tomu je li

432/631

Hefi uope u stanju pratiti i izdrati suenje. Pitanje o njegovu gubitku pamenja sasvim je sigurno bilo opravdano. Lijeniki konzilij ipak je odluio da je duevno sposoban pratiti suenje. Lord Hartlev Shawcross, britanski tuitelj u Niirnbergu Hefi je umjesto toga sve vie postajao putujui reimski predstavnik: humanitarna pomo u zimskoj opremi, sastajanje uz kavu i kolae s Njemakim djevojakim zdrugom, uruivanje odlija pripadnicama nacionalne zajednice" s mnogo djece, odavanje poasti invalidima Prvog svjetskog rata - takvi nastupi u njegovu kalendaru bili su sve brojniji kako je Hefi gubio Hitlerovu naklonost. Mrzio je takve zadatke", prisjeala se tajnica Laura Schroedel. Ali nikada se nije izvlaio. Ispunjavanje dunosti kao najvea obveza, sin se nepokolebljivo pridravao oevih naela. Njemaki napad na Poljsku 1. rujna Hefia nije iznenadio. U svojim je govorima ve

433/631

tjednima prije zapoeo propagandistiku pripremu. Pet dana prije nego to su njemake trupe prele granicu, izjavio je uz uobiajeni patos: ,,U Fiihrerovoj smo vojsci, to bude, bude." A zatim je neponovljivom dikcijom rekao: Najodgovornija za neodgovornost Poljske jest Engleska." Dva tjedna prije Hefi je Haushoferu prorokovao da e rat biti samo kratko nevrijeme, a ne duga kia". Prijateljevu primjedbu da se nikad ne zna kakav plimni val" slijedi nakon nevremena, nije uo. Zamjenik je Fuhrera viao sve rjee. No Hefi je slubeno ipak unaprijeen. U svom govoru odranom 1. rujna - u vjerojatno najcininijoj neslubenoj objavi rata svih vremena (Od 5.45 uzvratit emo vatru") Hitler je prvi put javno odredio svog nasljednika. Za svog prvog nasljednika Fiihrer je odredio Hermanna Goringa, a Ako se neto dogodi stranakom drugu Goringu, tada je njegov nasljednik stranaki drug Hefi!" Trei

434/631

ovjek u Treem Reichu - zapravo to nije bilo ozbiljno odavanje poasti, nego uvaavanje njegove omiljenosti u narodu. Hermannu Goringu, koji nije bio oduevljen svojim moguim nasljednikom, Hitler je rekao: Kad postanete Ftihrer Reicha, tada moete izbaciti Hefia i sami odrediti svog nasljednika!" Osim toga, Hitler je svog zamjenika imenovao lanom dravnog ministarskog vijea za obranu" - imenovanje koje je Hefia trebalo teretiti pred Nimberkim sudom. Obrambeno vijee zapravo je bilo beznaajno politiko tijelo i HeS nije sudjelovao ni na jednom njegovu sastanku. 3. rujna - njemake trupe probile su se ve duboko u Poljsku - zamjenik je ipak jo jednom svratio u Dravni ured. Bio je to dan kad je Engleska objavila rat. Sad je bilo jasno da se Njemakoj ne sprema samo kratko nevrijeme". Izbezumljeni Hitler vikao je na ministra vanjskih poslova: ,,I to sada?" Ribbentropp ga je, naime, neprestano uvjeravao

435/631

da Britanci nee ui u rat. Moje se djelo raspada", alio se Hitler. Uzalud sam napisao knjigu. Zapravo se samo jedna kljuna teza iz Mein Kampfa izjalovila: prijateljstvo s Engleskom. Ljudi iz Dravnog ureda koji su u Europi raspirili vatru rata na trenutak su se preplaili. Hermann Goring ispod glasa je mrmljao: Ako izgubimo ovaj rat, neka nam se Bog smiluje." U napadu zbrkanog heroizma HeS je vojniki kratko zamolio za doputenje da se bori na fronti kao avijatiar. ovjek od 45 godina - Hitler je s nevjericom pogledao svog zamjenika i osornim mu tonom zabranio letenje na godinu dana. HeS je lupio petama i utke napustio dvoranu. Prethodno je prisustvovao bezuspjenom pokuaju da se London odvrati od ulaska u rat. Preko jednog vedskog diplomata Goring je Britance pitao bi li zrakoplovom mogao doi na Otok na pregovore. Posljednja slamka za koju se Hitler grevito uhvatio. Odgovor je bio hladan: Vlada Njezine

436/631

Visosti nema vremena za diskusije s gospodinom feldmaralom Goringom." Neuspio pokuaj, i iz HeSove perspektive. On bi u Englesku bio odletio bez najave. Nisu li Chamberlainovi letovi" radi posredovanja u mirovnim pregovorima iz 1938. postali dobra tradicija izmeu nordijskih" drava? Dolo je vrijeme brzih pobjeda. Jedan novi pojam obiljeio je tu ratnu godinu: blickrig. I Rudolf HeS radovao se neoekivanim uspjenim ratnim pohodima u kojima je Hitlerov Wehrmacht pokorio pola Europe: I Poljsku, Dansku, Norveku, Nizozemsku, Belgiju, Francusku. No rat protiv Velike Britanije za zamjenika je ostao nesrea". Je li slutio da je Njemaka protiv prkosnog Otoka vodila uzaludnu borbu? Kad je britanska vojska kod Dunkerquea pobjegla preko mora, zamjenik je to protumaio kao jasan znak njemake

437/631

susretljivosti. Hitler je Londonu neprestano nudio mir: slubenim putem i preko tajnih diplomatskih kanala. To bi bio mir koji bi mu dao otvorene ruke u Europi, a zauzvrat bi Britansko Carstvo ostalo neokrnjeno. Ali Churchill, novi premijer, nije ni pomiljao na mir s Njemakom koja podjarmljuje svoje susjede i u kojoj je neskriveni teror postao dravno naelo. Drugi lanovi vlade, najvie ministar vanjskih poslova, lord Halifax, sasvim bi sigurno bili spremniji na razgovor. Barem do poetka njemake zrane ofenzive kojom je Hermann Goring obeao pokoriti Englesku. Churchillov stav poremetio je raunicu na kojoj su se od nastanka Mein Kampfa temeljili Hitlerovi planovi. Posebno je zamjenik sve to doivljavao kao tragian nesporazum. Da je rat iz perspektive Zapada postao borba za slobodu protiv diktature, nije mogao shvatiti. Zapravo je komunizam bio njihov zajedniki ideoloki protivnik -

438/631

glasila je vrlo rairena kriva procjena koja e sve do kraja rata u Njemakoj buditi lane nade. U ljeto 1940. sazrela je nova ideja. Moda je odluujui trenutak bio ruak na Berghoffu kojem je prisustvovao i HeS. Rochus Misch, vojnik iz Fiihrerove posebne jedinice", prisjeao se:"Odjednom je u prostoriju uao ef dravnog tiska i rekao: 'Moj Fiihreru, Englezi ne ele.' Na to je Hitler, sav oajan, rekao: Boe, i to da ja sad uinim, da odletim u Englesku i pred Englezima se bacim na koljena?" Od tog je trenutka HeG poeo voditi vlastitu vanjsku politiku. Zatraio je savjet starog uitelja, Karla Haushofera. Nakon to je Hefi 31. kolovoza posjetio obiteljsko imanje Haushoferovih, savjetnik je svom sinu napisao da sada valja sprijeiti stranu kob". Dovoljno nejasno sroeno - jer sva je pisma itao SS - to nije znailo nita drugo nego da

439/631

Haushofer svog prijatelja eli odgovoriti od nepromiljenih akcija. Albrecht Haushofer, profesor kao i njegov otac, bio je spreman pomoi. Znanstvenik se osjeao obveznim pomoi Hefiu, budui da je Hefi titio nearijsku" obitelj. No to je bila opasna igra, jer se svaka veza s neprijateljem bez Hitlerova znanja smatrala veleizdajom. Po Hefiovu nalogu Albrecht je poeo traiti posrednika u Portugalu preko kojega bi se uspostavile veze s Engleskom. Cilj je bio sastanak s visoko rangiranim britanskim predstavnikom na neutralnom teritoriju. Za adresata te poruke Hefi je odabrao vojvodu od Hamiltona. Zato je odabrao ba tog kotskog plemia, moemo samo nagaati. Sigurno je da ga je Albrecht Haushofer poznavao i da je taj strastveni sportski avijatiar Hefiu bio simpatian. Hefi ga je nakratko sreo 1936., za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu. Ne zna se jesu li uope razmijenili nekoliko ljubaznih rijei. Ali

440/631

Hamilton je bio sve drugo nego utjecajan politiar. Kao zapovjednik zrane obrane u kotskoj imao je vojniku dunost i gotovo nikakve veze s politikim Londonom. U svom romantinom shvaanju politike Hefi je vojvodu smatrao pravom osobom koja e ga povezati s engleskom krunom, ije je pravo znaenje Hefi, kojemu je vanjska politika bila tek hobi, itekako precijenio. Uloga Albrechta Haushofera kao Hefiova ovjeka u ispitivanju terena za sklapanje mira nikad nije bila potpuno razjanjena. Albrecht Haushofer vjerojatno je igrao dvostruku ulogu. Unato tome to je imao dobre odnose s inozemstvom i to je suradnja s politikim naivcem Hefiom predstavljala opoziciju Hitleru, ona je za njega bila dvosjekli ma. Uspjeh je ionako smatrao nemoguim. U jednom je pismu upozorio Hefia da bi svaki Englez koji bi imalo doao u obzir" ugovor potpisan od Fiihrera smatrao bezvrijednim komadiem papira". Ali Hefi

441/631

je tvrdokorno ustrajao u svojoj ideji. Poe li mu za rukom isposlovati sporazum, tada bi, nadao se, ponovno stekao Hitlerovo povjerenje. Vanjskopolitike krive procjene pomijeale su se s iracionalnim osjeajima. Albrecht Haushofer nije uspio uspostaviti kontakt. Britanska tajna sluba zaustavila je poruku. Hefi se odluio za samostalnu akciju. Kao parlamentarni zastupnik odletjet e u Englesku. Cilj je ponovno bio vojvoda od Hamiltona, koji je na svom obiteljskom imanju praktiki imao uzletite. ini se da ga je Karl Haushofer podrao u toj nakani. Za jedne etnje umom ispriao je Hefiu navodni" san u kojem ga je vidio kako hoda dvorcima zidova ukraenih tapiserijama" ne bi li dvjema velikim nacijama donio mir. Dobar znak za Hefia, koji je ionako u tota vjerovao. Jo je i iz engleskog zatoenitva svom savjetniku pisao melankolina pisma: esto mislim na Va san."

442/631

Pripreme su ga trgnule iz apatije u koju je zapao posljednjih mjeseci. U svoj dnevnik Goebbels je zabiljeio: Hefi je ponovno u formi. Ostavio je na mene izvrstan dojam." Za to, meutim, nitko nije smio doznati - ni Hitler, iju je naklonost tim pothvatom namjeravao ponovno pridobiti. Puno se nagaalo o tomu je li Hitler zapravo bio obavijeten o zamjenikovu letu u Englesku i potajno upravljao cijelom akcijom. Mnogi povjesniari bavili su se tim pitanjem, ali nitko nije uspio dokazati da je Fuhrer za sve to znao. Naprotiv: okolnosti u kojima su se odvijale pripreme te reakcije nakon leta u Englesku jasno su pokazale da Hitler nikada nije odobrio taj pustolovni let. Tipian je bio ve prvi Hefiov pokuaj da nekako nabavi zrakoplov. Kad je Ernsta Udeta, starog avijatiarskog druga i Goringova glavnog oruarnika zrakoplovstva" zamolio da mu stavi na raspolaganje jedan

443/631

Messerschmitt za zabavu", on mu je rekao da to najprije mora odobriti Hitler. Hefi se odmah smirio i odustao. Nita ne slutei, on mi je", rekao je dvije godine poslije, kao uvjet naveo Fiihrerovo odobrenje ija je zabrana da letim upravo bila istekla - isto sam tako mogao odmah otii u preventivni zatvor." U Messerschmittovim tvornicama u Augsburgu glasnik mira" naao je ono to je traio. Pod izgovorom da mora provesti pokusne letove, dobio je lovca tipa BfllO koji je dao prilagoditi za svoj daleki put. Nitko nije sumnjao. Ako je zamjenik elio zrakoplov", prisjeao se pokusni pilot, Fritz Voss, nismo imali razloga da sumnjamo." U jesen je zapoeo uiti napamet engleske rijei. Tajnici je izdiktirao svoj govor engleskim oficirima i od nje zatraio da mu dade asnu rije da nikome o tomu nee govoriti. Diskretno se informirao o vremenskoj prognozi i nabavio je karte zranog prostora

444/631

s oznaenim zatvorenim zonama. 10. sijenja pokuao je prvi put. Prije nego to je poletio, svom je poboniku Karl-Heinzu Pintschu predao dva pisma: oprotajno pismo Hitleru i pismo koje se moglo otvoriti etiri sata nakon njegova polijetanja. Dva sata nakon polijetanja vrijeme se pogoralo i Hefi se vratio. Po povratku u Augsburg doznao je kako je Pintsch jedno od pisama ve proitao. U njemu je pisalo da je Hefi upravo odletio ,,u Englesku". Sada mu nije preostalo nita drugo nego da se povjeri poboniku te i od njega zatrai da mu dade asnu rije kako o svemu nikada nikome nita nee rei. Nakon jo jednog pokuaja polijetanja poetkom svibnja, Hefi je jo jednom otiao u Berlin. Hitler je tih dana imao samo jedno na pameti: pripreme za napad na Sovjetski Savez. Hefi je za to naravno znao i itekako bio svjestan opasnosti ratovanja na dvije fronte.

445/631

Naveer je jo jednom razgovarao s Hitlerom u Dravnom uredu. Mnogo se nagaalo i o sadraju tog zadnjeg razgovora. Prema izjavama jednog policijskog slubenika, koji je straario ispred Hitlerove radne sobe, trajao je etiri sata. Na kraju su se obojica rastala u pomirljivom tonu i Hilter mu je rekao: Vi ste bili i ostali stari tvrdoglavac." Sigurno je jedno: Hefi se jo jednom uvjerio da je Hitlerova neispunjena elja sklapanja mira s Engleskom nepromijenjena. To potvruje jedan dosad neobjavljen dokument: u spisima koji su pronaeni nakon leta u Englesku bio je i rukopis od esnaest stranica o politikim pregovorima. On sadri iste ponude koje je Hitler formulirao godinu dana ranije, prije zranog rata s Engleskom: slobodne ruke u Europi i na Istoku kao protuusluga za neok-rnjenost Britanskog carstva. Bila je to ponuda za pregovore osuene na neuspjeh, a koje je

446/631

Churchill nekoliko puta osorno odbio. U svom rukopisu Hefi se ipak izriito poziva na podudaranje tih ponuda s Hitlerovim stavovima: Nema interesa za razbijanje svjetskog carstva. Moj razgovor s Fuhrerom. Posljednji, 3. svibnja." U rukopisu nema ni rijei o tomu da je Hitler upuen u planove leta - isto kao to je Hefi svaki put nijeno odgovarao na pitanje dolazi li po Hitlerovu nalogu. Jedan je astrolog poloaj zvijezda 10. svibnja oznaio povoljnim. U svojoj se vili u minhenskom Herlachingu Hefi tog jutra dugo igrao sa sinom, tako dugo da se njegova supruga zaudila. Ona se tog jutra nije dobro osjeala i ostala je u krevetu. Oko podneva njen se suprug pojavio u avijatiarskoj uniformi i oprostio se od nje. Kad se vraa?" Na odgovor sutra", Ilse je, slutei zlo, rekla: Ne vjerujem ti. Vrati se to bre. Nedostajat e malome." - ,,I on e meni jako nedostajati."

447/631

Zajedno s Pintschom Hefi se odvezao u Augsburg. Svojim Messer-schmittom je poletio u 17.45. Neto poslije deset sati naveer padobranom je skoio u nono nebo iznad kotske. Bio je to trenutak u kojem je sve bilo gotovo. To je bio kraj jedne fiksideje, kraj karijere jednog od najvjernijih Hitlerovih sljedbenika i kraj Hefiove slobode. Drugu polovicu ivota zamjenik je proveo u zatvoru. U noi 10. svibnja 1941. inom smuenog heroizma Hefi se oprostio od stvarnosti. Vijest o nadobudnom Parsifalu, Rudolfu Hefiu, u napetoj je meunarodnoj situaciji odjeknula poput bombe. Hitler najprije nije mogao povjerovati, a zatim je dobio napadaj bijesa. Kako mi Hefi moe uiniti neto slino?" povikao je. Goebbels je u svoj dnevnik zapisao da si cijelu stvar moe objasniti samo kao posljedicu Hefiova lijeenja molitvom i jedenja trava". Jo istog dana Hitler je naloio uhienje pobonika i tajnice.

448/631

Zatim je poeo oklijevati. Na trenutak se uinilo da eka na vijesti iz Engleske. Nikad se ne zna. Albrechta Haushofera odveli su na Berghof, gdje je pod nadzorom morao sastaviti dokument naslova: Je li jo mogu mir s Engleskom?" Kad je nakon prvih vijesti iz Engleske postalo jasno da Hefiova misija nije imala ni najmanje izgleda za uspjeh, trebalo je na neki nain ublaiti tetu. to li e misliti Saveznici? Zajedno s Bormannom Hitler je sastavio radijsku vijest u kojoj je Hefi proglaen ludim, a koja se odnosila na njegovo oprotajno pismo, ija zbrkanost, naalost, ukazuje na tragove duevne poremeenosti", i koja budi bojazan da je stranaki drug Hefi rtva privienja". No o aferi se govorilo i drukije. Jedna povjerljiva okrunica Dravnog ministarstva propagande, upuena 4. rujna 1941. okrunim naelnicima NSDAP-a,

449/631

priopava kako je zamjenik u Englesku odletio u vrlo jasnoj namjeri". Barem je unutar Stranke trebalo pobuditi dojam da na elu pokreta" nema mjesta za luake. BBC-ove vijesti na njemakom jeziku nekoliko dana nakon Hefiova dolaska ironino su objavile: Danas nije doletio vie nijedan dravni ministar." Ali na Goebbelsovo veliko veselje izostala je britanska propagandna ofenziva. to bismo mi od toga napravili", primijetio je s olakanjem ef propagande. Reim je poduzeo sve da to prije izbrie sjeanje na taj dogaaj. Slikopis iz drugog tjedna svibnja povuen je s kinoprograma, jer se u nekim prizorima pojavljivao zamjenik. Bolnice koje su nosile Hefio-vo ime, preimenovane su. Nakon viemjesenog sasluavanja, Hefiovi pobonici zatvoreni su u koncentracijski logor. Uhien je i astrolog Ernst Schulte-Strathaus.

450/631

Ispunili su se snovi Martina Bormanna, koji se odmah ogradio od svog biveg nadreenog. Njemu su sada, istina, i slubeno povjerene dunosti koje je i prije obavljao, ali Hitler vie nije imenovao svog zamjenika. Hefiu dakako nikada nije oprostio. Albert Speer prepriao je jedan razgovor s Hitlerom iz 1944.: Hitler je inzistirao, bude li Hefi ikada uhien, da se odmah izvede pred prijeki sud i pogubi". U jednom razgovoru za stolom Hefiu je, vrati li se, zaprijetio samo izborom: strijeljanjem ili ludnicom". ini se da se propali diktator tek posljednjih dana Drugog svjetskog rata drukije prisjeao svog nekadanjeg politikog suputnika. Fiihrerov voza, Kempka, Ilsi Hefi nakon rata je ispriao kako je Hitler posljednjih mjeseci rata o njezinom suprugu oduevljeno govorio kao o idealistu kojem u pokretu nije bilo premca". Hefiova pria nakon njegova skoka s padobranom prije svega je opis patolokih

451/631

stanja. Churchill nije ni pomiljao na to da se prema Hitlerovu zamjeniku ponaa kao prema parlamentarnom zastupniku. Hefiov let u Englesku ni njemu nije odgovarao. Isto tako ni u Washingtonu ni u Moskvi nikako se nije trebao stei dojam da se vode mirovni pregovori. Vojvoda od Hamiltona se udio: Neobino je kako nas nacisti ne razumiju." Nakon mnogih sasluavanja, u kojima je Hefi stereotipno ponavljao da dolazi ,,u misiji ovjeanstva", ali da nema novih ponuda, Britanci su ga bez komentara stavili iza reetaka. Na veliko razoaranje britanske vlade Hefi nije odao poetak napada na Sovjetski Savez - ak ni nakon to su mu dali droge koje potiu na govorenje istine. Oni koji su ga sasluavali poslali su poruku u London da Hefi vrlo vjerojatno vie nema veze sa stvarnou. Iz zatvora je poslao jo jedno oprotajno pismo Hitleru - dokaz potpune duevne rastrojenosti: ovjeanstvo nikad

452/631

nije imalo bolju priliku tako uspjeno sluiti veem ovjeku i njegovoj ideji nego kao kad slui Vama i Vaoj ideji. Od srca Vam zahvaljujem na svemu to ste mi dali i bili. Piem ove retke potpuNi zbog ega se ne kajem; Rudolf Hefi u svojoj eliji u nirnberkom zatvoru. Hefi si je nekoliko puta pokuavao oduzeti ivot. uo sam i za jedan pokuaj samoubojstva u zatvoru u Engleskoj. Jo jednom se pokuao ubiti kad je ostao sam u Spandauu. Ali tada su mu poboljali uvjete boravka u zatvoru. Tonny le Tissier, direktor zatvora u Spandauu no svjestan toga da nemam drugog izlaza - ma koliko mi se teak inio takav kraj. U Vama, moj Fuhreru, pozdravljam nau Veliku Njemaku, koja e dosei nesluenu veliinu. Moda e moj let unato mojoj smrti donijeti mir i sporazum s Engleskom. ivjeli, moj Fuhreru." Sljedeeg dana bacio se naglavake niza zatvorske

453/631

stube. No taj prvi od tri pokuaja samoubojstva nije uspio. Hefi je samo slomio nogu. Dok se najpoznatiji zatvorenik Drugog svjetskog rata u Junom Londonu sve vie duevno gubio, armije Antihitlerovske koalicije spremale su se za napad na Veliku Njemaku, koju je Hefi toliko hvalio. Poznati je zatvorenik sve vie trebao redovitu psihijatarsku pomo. Grevi u elucu postali su kronini. Straari su dobili naputak da sprijee ponovne pokuaje samoubojstva. Hefiova pisma pritube pokazala su snane simptome manije proganjanja: Stavili su mi kiselinu u jelo. Nepce mi je u ranama." Ili: Jelo ima okus po sapunu, vodi od pranja posuda, gnojivu, truloj ribi ili karbolu. Najgore su izluevine devinih i svinjskih lijezda." Od paranoidnih simptoma svoje bolesti Hefi je naposljetku pobjegao u tamu gubitka pamenja.

454/631

Jedan od njegovih lijenika postavio je dijagnozu: Hefi boluje od oblika amnezije karakteristinog za vojnike koji su u ratu bili izloeni velikim naporima." ini se da je Hefi i pred Sudom za ratne zloine u Niirnbergu na poetku patio od gubitka pamenja. Rudolf Hefi optuen je po svim tokama sudskog postupka: zavjera, zloin protiv mira, ratni zloini i zloin protiv ovjeanstva. U pravnom smislu bio je to upitan pothvat - jer zamjenik je Njemaku napustio prije poetka masovnog ubijanja i nije zajedno s Hitle-rom vodio rat. Naposljetku se odustalo od zadnje dvije toke optunice. Ali sve nade obitelji i branitelja u obustavljanje postupka zbog psihike neuraunljivosti pale su u vodu, kad je u zbrkanom napadaju ljutnje optuenik izjavio da je njegovo glumljenje gubitka pamenja bilo iskljuivo taktike naravi". Izjavivi to, klonuo je na optuenikoj klupi i prazna pogleda pratio to se dogaa.

455/631

Je li ta pobuna bila navala besmislenog ponosa ili samo pokuaj da na sebe svrati pozornost? Rudolf Hefi ni na suenju u Nurneb-rgu nije pokazao ni najmanji znak kajanja. Zatvoren, prepun herojske odbojnosti prema sudu, ustrajao je u idejnom svijetu, koji je napustio 1941. Sovjetski tuitelj za Hefia je traio smrtnu kaznu, ali Amerikanci su se zalagali za ogranienu kaznu zatvora. Na kraju su se dogovorili oko doivotne". Moda bi presuda bila i blaa da Hefi nije odrao svoju zavrnu .* rije. Ukoena i prazna pogleda izjasnio se kao netko tko ne eli uvidjeti neke stvari. Kad mu je Goring doapnuo neka bolje uti, izderao se na svog biveg protivnika: Ne prekidajte me". Zatim je rekao: Dopala me ast da velik dio ivota radim za najveeg sina to ga je moj narod dao u posljednjih tisuu godina. ak kad bih mogao, to vrijeme ne bih izbrisao iz sjeanja. Ni zbog ega se ne

456/631

kajem. Jednom e mi suditi Bog. Pred njim u odgovarati i znam da e me osloboditi." Posljednja reenica bila je gotovo ista kao i Hitlerov zavrni govor pred narodnim sudom u Munchenu 1924.1946., u Njemakoj razruenoj bombardiranjem i izmuenoj glau, to nitko nije uo. Ali za Hefia je to bio pokuaj rehabilitacije, pokuaj povratka u krug sljedbenika. Nakon neus-pjeja suludog dokazivanja ljubavi u noi 10. svibnja 1941. sad je ponovno bio Hitlerov pomonik. Tom fatalnom anakronizmu ostao je vjeran do samog kraja. etiri desetljea provedena u spandauskom zatvoru za ratne zloince za zamjenika su bila ekanje na smrt. Jednog je straara pitao: Zato me ne puste da umrem?" Od 1966. bio je jedini zatvorenik u najskupljem zatvoru na svijetu. Puteni su svi drugi sljedbenici, i oni osueni na doivotnu kaznu zatvora. Kod Hefia su propali svi pokuaji zbog veta Sovjetskog Saveza, iako su mnoge osobe iz javnosti i

457/631

diplomatskih krugova bile za to da se zatvorenik visoke dobi pusti na slobodu - vlade triju zapadnih pobjednikih sila, savezni kancelar i savezni predsjednik. Desetljea provedena u zatvoru Hefi je ostao vjeran sam sebi - ostao je udakom. Tek je 1969. dopustio da ga posjeti obitelj. Na kraju je Hefi, zatvorenik zatvora, koji je u doba hladnog rata preivio kao zadnji relikt Antihitlerovske koalicije, postao muenikom za sve neonaciste na svijetu. Do danas ima onih koji ne vjeruju u saveznike tvrdnje o zamjenikovu samoubojstvu. Za to je u velikoj mjeri krivo nespretno ponaanje etiriju sila": unitavanje dokaznog materijala, proturjene izjave u javnosti, povrno obavljena obdukcija te naposljetku tajenje spisa i izvjea istrage - sve je to doprinijelo tajnovitim teorijama zavjere. Hefiova smrt, izazvana elektrinim kablom u vrtnoj kuici spandauskog zatvora, poput magneta je privukla samozvane strunjake i sumnjive

458/631

svjedoke. injenice, meutim, govore neto sasvim drugo. Posljednji zatvorski sveenik, Michel Rohring, rekao je da je ubrzano pogoranje Hefova zdravstvenog stanja u proljee 1987. potpuno slomilo njegovu volju za ivotom. Kad je Rohring poetkom kolovoza namjeravao otii na godinji odmor, Hefi ga je preklinjao: Nemojte ii, trebat u vas." Oprotajno pismo naeno kod zatvorenika takoer pobija tezu o umorstvu: Napisano nekoliko minuta prije smrti", pie Hefi s unutarnje strane omotnice pisma poslanog snahi, u kojem zahvaljuje za godine panje i brige. Sin, Wolf-Riidiger Hefi, jo uvijek smatra da je pismo falsifikat, budui da stil vie ne odgovora onomu kojim je pisao njegov otac u vrijeme samoubojstva. Vjetaenje koje se zatrailo to nije dokazalo. Posljednji Hefiov njegovatelj u Spandauu, Tunianin Abdullah Me-laouhi, pobrinuo se da se javnost pone zanimati za cijeli sluaj, kad se tri tjedna nakon smrti svog tienika

459/631

obratio tisku i ispriao kako je vidio dva nepoznata mukarca u amerikoj uniformi, koji su stajali pokraj mrtvaca i izgledali poput ubojica". Melaouhi je, dakako, u vrtnu kuicu u kojoj je zatvorenik pronaen, doao tek pola sata nakon Hefiove smrti. Obojica mukaraca u amerikim uniformama bila su, naravno, oficiri na strai, Al Ahuja i bolniar. Ahuja: Nije nas ni mogao poznavati, nikad se prije nismo sreli." Prihvatljivo objanjenje, budui da straarska satnija, koja se mijenjala svaki mjesec, u pravilu nije imala kontakte sa stalnim osobljem spandauskog zatvora. Abdullah Mellaouhi intervju je, uostalom, dao za masni honorar. I druga obdukcija, koju je zatraila obitelj, posluila je kao protuar-gument saveznikoj verziji. Vjetaenje uglednog minhenskog patologa, VVolfganga Spanna, doista je opovrgnulo savezniko izvjee britanskog profesora Camerona i dokazalo mu povrnu

460/631

obdukciju. No prijekor kolega odnosio se prije svega na sudskomedicinski postupak. Dokaze za umorstvo Spann nije pronaao. Kad su ga o tomu pitali, izjavio je: Iz naeg vjetaenja to ne proizlazi. Ne moemo dokazati niiju umijeanost." No u sluaju Rudolfa Hefia jo uvijek ima pitanja koja e se moi objasniti samo otvaranjem odgovarajuih arhiva. Dokumenti britanske tajne slube o letu u Englesku zasad su jo nedostupni. Pravila arhiviranja tako jo uvijek pothranjuju nagaanja o dvjema velikim zagonetkama u zamjenikovu ivotu. Kako takvi misteriji mogu djelovati na manjinu vjenih konzervativaca, jo jednom se pokazalo na Hefiovu pokopu u VVunsiede-lu, samo nekoliko kilometara udaljenom od Reichholgrena, domicila njegove mladosti. Budui da su tisue desniara opkolile groblje, ceremonija se morala odgoditi. Godinu za godinom nepopravljivi hodoaste na dan zamjenikove

461/631

smrti u VVunsiedel, zbog ega se obino angairaju brojne policijske snage. Zabluda u koju je Rudolf Hefi vjerovao do samog kraja jo uvijek nije otila u grob. Arhitekt ALBERT SPEER Bezuvjetno se divim Hitleru. Kada je projektirao, bio je potpuno oputen i leeran. Prije svega sam -a to je vjerojatno bila najvea pogreka u mom ivotu - imao osjeaj da je ovjek. Moglo bi se rei da sam mu ja neto znaio. Za jednu veliku graevinu bio bih poput Fausta prodao duu. Openito, moja je savjest ista, budui da nikad nita nisam izjavio ni uinio protiv idova. Nisam nita znao o idovima. Tko bez mog odobrenja iznajmi idovski stan, kazneno e odgovarati1.

462/631

Nisam ni pomiljao da se i mene to osobno tie kad bi netko drugi u mojoj prisutnosti govorio da sve idove treba ubiti. Speer Po mojem miljenju u dravi postoje dvije odgovornosti. Jedna je za vlastiti sektor i za njega ovjek, samo se po sebi razumije, preuzima potpunu odgovornost. Osim toga, moje osobno miljenje jest da za odluujue stvari postoji i mora postojati kolektivna odgovornost, ako ste medu onima koji vode zemlju, jer tko bi inae preuzeo odgovornost za tijek dogaaja? Speer u Niirnbergu, 1946. Zamislite da vam netko kae: moja je nepokolebljiva volja da se Deveta odsad smije izvoditi samo na usnoj harmonici. Speer VVilhelmu Furftvangleru, 1939. Djeca su ga jedva poznavala. Stariju je djecu neto bolje poznavao. Prije rata bi ponekad uzeo slobodan dan ili slino. Ali dvojica najmlaih praktiki ga nisu poznavala. Djeca zapravo nisu imala oca. Ponekad, u

463/631

kriznim trenutcima, zamislila bih kako Albertu kaem vi". Margaret Speer Kad govorimo o Speeru, ne smijemo zaboraviti da on ba nije nae nacionalsocijalistike krvi. On je po prirodi tehniar i politika ga nikad nije previe zanimala. Stoga je u ovim tekim krizama on ipak neto neotporniji nego to su to pravi nacisti. Goebbels, 1944. (Dnevnik) Moj Fiihreru, to je prvi put da ste nezadovoljni onim to sam ostvario na svom podruju rada. Speer Hitleru, proljee 1944. Poruite Speeru da ga volim. Hitler general-feldmaralu Milchu, proljee 1944. Moj Fiihreru, Moja vjera u povoljan preokret nae sudbine do 18. oujka bila je nepokolebljiva. Ne mogu vjerovati u uspjeh nae dobre stvari, ako ovih odluujuih mjeseci unitimo osnove za ivot naeg naroda. Stoga vas

464/631

molim da ih vi osobno ne unitite. Neka Bog uva Njemaku! Speer Speer, 1945. Njemaki je narod u ovom ratu pokazao jedinstveni stav, kojemu e se pravedna povijest u kasnijoj budunosti diviti. Upravo u ovom trenutku ne smijemo tugovati i plakati za onim to je prolo. Samo ustrajnim radom moemo nastaviti ivjeti svoju sudbinu. Speer, 3. svibnja 1945. Sudac Jackson: Poznavali ste politiku nacistike stranke i mjere koje je vlada provodila protiv idova, zar ne? Speer: Znao sam da je nacionalsocijalistika stranka antisemitska i takoer sam znao da se idovi evakuiraju iz Njemake. Jackson: Sudjelovali ste i u provedbi evakuacije, zar ne? Speer: Ne. Sasluanje Alberta Speera na Nirnberkim procesima, 21. lipnja 1946. Moram priznati da nisam dokraja proitao Mein Kampf. Sasluanje Alberta

465/631

Speera na Nirnberkim procesima, 21. lipnja 1946. Nekoliko sam puta pokuavao Himmlera i druge iskljuiti iz vlade i prisiliti ih da odgovaraju za svoje postupke. Sasluanje Alberta Speera na Nirnberkim procesima, 20. lipnja 1946. Speer ne samo da je znao za metode kojima se stanovnitvo s okupiranih podruja deportiralo u ropstvo, nego je i sudjelovao u dogovorima na kojima su se donosile odluke o deportaciji milijuna ljudi. Speer je bio u bliskom kontaktu s Himmlerom: Himmler mu je slao zatvorenike za prisilni rad u tvornicama oruja; u sklopu mnogih pogona koji su bili u Speerovoj mjerodavnosti bile su podrunice koncentracijskih logora. To je pravo lice optuenika Speera... General R.A. Rudenko, glavni tuitelj za Sovjetski Savez, 1946.

466/631

ivio sam u projektiranju Berlina i, koliko sam primijetio, ni danas se ne mogu otrgnuti od toga. Kad duboko u sebi potraim razlog svoje sadanje odbojnosti prema Hitleru, to je, osim sve one okrutnosti koju je pokazao, pomalo i osobno razoaranje to je politikim igrama ustrajao u ratu i time unitio moje ivotne planove. Speer, 1953. Milijun puta postavio sam si pitanje bih li se drukije ponaao da sam za sve znao. Odgovor je uvijek isti. Tom bih ovjeku nekako bio pokuao pomoi da dobije svoj rat. Speer, 1979. Mjeavina pivskih para i dima cigareta bila je dio atmosfere Novog svijeta", isto kao i najdui ank u Njemakoj". Zaputena sveana dvorana" u Hasenheide, glavnoj ulici berlinske radnike etvrti Neukolln, vidjela je i bolja vremena. Te veeri 4. prosinca 1930. dola je, meutim, publika iz "viih krugova". Taj put

467/631

nije bilo plesnjaka za stanovnitvo predgraa, niti su agitirali komunisti. Ovaj su put naprijed, za stolovima na pozornici, prevladavale ukrobljene koulje, visoki ovratnici iljastih vrhova i tamna odijela. Iza: kapice i arene zastavice. Ondje su sjedili visokokolski profesori i studenti kojima je voditelj priredbe rekao da su jo dva pripadnika SA upravo pala kao rtva crvene krvolone zvijeri". Bademveilerski mar odjeknuo je dvoranom. Mladi koji je sjedio na galeriji i koji je prvi put bio na nekom politikom skupu ustao je, kao i drugi mladi ljudi oko njega, studenti arhitekture Visoke tehnike kole, koji su ga ovamo doveli. Visok, elegantno odjeven mladi bio je profesorov asistent. Govor je drao Hitler. Prilagodio se okolini, pa je imao tamno odijelo i kravatu. Glas mu je bio tih, ali prodoran. Ono to je zatraio od ljudi sa sveuilita bilo je vrlo jasno: Iz ovog naroda treba ponovno stvoriti

468/631

organizaciju najvrjednijih, organizaciju idealizma." Kako to biva u takvim prilikama, vuk se obuzdao. Demagog je te veeri preutio koga smatra manje vrijednim i to kani napraviti s ljudima koji spadaju medu njih. Nije bilo rasprave. Samo to se u gotovo svakoj reenici zazivala nacija, narod, domovina: Koje li sree za na narod ako duh jednog pripadnika SA ili SS-a postane duh preostalih 40 milijuna. U tom se trenutku prolomio oduevljeni pljesak". Nekoliko mjeseci poslije, 1. oujka 1931., elegantan mlad ovjek pristupio je NSDAP-u s lanskim brojem 474481. Zato je Albert Speer postao nacionalsocijalist? Ja nisam izabrao NSDAP, ja sam se prikljuio Hitleru, ija me se pojava pri prvom susretu snano dojmila i otada je se vie nisam mogao osloboditi." Zar u svemu tome nije bilo raunice?

469/631

Gerhard Kosel dobro se sjea Speera iz onih dana. I on je studirao arhitekturu, ali Kosel je bio komunist. Na Visokoj tehnikoj koli Speer je bio njegov najvei protivnik: Pod njegovim vodstvom organizirala se cijela jedna skupina." Kosel se prisjea da je i Speer drao govore. Njih dvojica su se zbliili nakon jedne priredbe s diskusijom u berlinskoj prigradskoj etvrti Niko-lassee. Speer, njegova mlada supruga i Kosel etali su se obalom VVanseea do ranih jutarnjih sati. Speer je polazio od toga da budunost pripada Adolfu Hitleru", pripovijeda profesor Kosel u svom stanu na Strausberger Platzu u Berlinu. Odonud ima lijep pogled na TV toranj koji je projektirao. Govorio je o svojim razgovorima s Hitlerom i velianstvenim perspektivama za razvoj arhitekture, doe li Hitler na vlast." Je li Kosel siguran u to to govori? Speer tvrdi, i u to se zaklinjao pred Nurnberkim sudom, da je Hitlera upoznao tek 1934. Na

470/631

VVanseeu su, meutim, razgovarali ve 1931. Da", rekao je Kosel, iz njegovih izlaganja proizlazi da je s Hitlerom puno razgovarao o arhitekturi i umjetnosti." I Je li to bilo samo hvalisanje nacista koji je upravo uao u stranku i koji je u nju htio pridobiti jednog komunistu? Bilo kako bilo, injenica je da je Albert Speer prvu narudbu dobio tek kad je berlinski ogranak NSDAP-a 1932. zatraio projektni nacrt za restauraciju novokupljene zgrade pokrajinske uprave" u VoSstrafie, u sreditu berlinske vladine etvrti. Nakon obavljena posla investitor, Joseph Goebbels, arhitektu je uputio pismeno priznanje za njegov rad i najiskreniju zahvalu": Posebno smo zadovoljni to ste unato kratkom roku uspjeli zavriti rekonstrukciju zgrade pa smo izbornu kampanju mogli zapoeti u novoj zgradi podrunice."

471/631

Pouzdano i brzo obaviti narueni posao taj je glas pratio Speera i postao temeljem njegova uspjeha. Hitler nije bio dravni kancelar ni tri mjeseca, kad je Speer dobio sljedeu, ne ba svakidanju narudbu: trebao je dekorirati jednu nacistiku priredbu. 1. svibnja 1933. za novije reim bio strateki datum. Dan borbe politikog protivnika pretvoren je u praznik nacionalne zajednice". Na uzleti-tu berlinske zrane luke Tempelhof Hitler je namjeravao odrati prvi javni politiki skup Treeg Reicha. Oekivale su se stotine tisua posjetitelja. Bila je to demonstracija moi, kako bi se naetu ljevicu jo vie obeshrabrilo i tako uplailo da se ne suprotstavi smeem teroru. Albert Speer trebao je inscenirati Fuhrerov nastup. Nepoznati je arhitekt dobio priliku da na radiju objasni svoje planove. Pritom smo se uvjerili da zbog tisuu metara dugakog uzletita sredinu gdje je

472/631

govorio Hitler, moramo to dojmljivije urediti kako bi to dovoljno snano djelovalo i na one najudaljenije sluatelje." to dojmljivije prikazati Hitlera - mladi arhitekt Speer brzo je shvatio to je bit povjerenog mu zadatka. Hitler se oduevio Speerovim konceptom. Odmah nakon toga Goebbels je mladog arhitekta imenovao voditeljem Ureda za umjetniko oblikovanje javnih politikih skupova". To je bio prvi korak u napredovanju u slubi, ali jo uvijek nije bilo ono o emu je Speer sanjao. Za projektiranje zgrada bio je zaduen netko drugi: Hitle-rov arhitekt bio je profesor Paul Ludwig Troost. Hitler se divio Troostu i zvao ga najveim graditeljem nakon Schinkela", ali prilikom posjeta atelijeru minhenskog profesora Hitler je uvijek bio u ulozi uenika - to ba i nije idealan osjeaj za ovjeka koji se smatrao genijem.

473/631

Hitler se, naime, i sam elio profilirati kao arhitekt. Tako je ve poetkom dvadesetih godina skicirao monumentalne graevine svog budueg Reicha. Arhitekturu je smatrao kraljicom umjetnosti", citira Speer 1936. iz Mein Kampfa (knjige koju, kako je tvrdio, nije ba cijelu proitao). Hitler je, kako je mladi arhitekt proitao u Mein Kampfu, vjerovao da se moe ostvariti moj san o lijepoj budunosti - iako e za to trebati dosta godina. Uvijek sam bio uvjeren da u se proslaviti kao arhitekt." Sada Hitler, istina, nije bio graditelj, ali je bio naruitelj gradnje. Svu je pozornost usmjerio na glavni grad pokreta": Kua njemake umjetnosti i Fiihrerove zgrade na Konigsplatzu prve su lijepe graevine novog Reicha", izjavio je prilikom polaganja kamena temeljca. Uz glavnog arhitekta Troosta nije, meutim, bilo mjesta za nekog drugog arhitekta.

474/631

Ambicioznog Alberta Speera ipak je dopao cijeli niz narudaba za izradu kulisa za Hitlerove javne politike skupove: zastave, orlovi, reflektori, tribine. udno je da je sve te narudbe navodno dobio bez Hitlerova posredovanja: Speer tvrdi da je i narudbu za arhitektonsko osmiljavanje Pobjednikog kongresa stranke u rujnu 1933. dobio, a da nije osobno poznavao Hitlera. Prilikom renoviranja Dravnog ureda u Berlinu dvadesetosmogodi-njak je 1933. dobio priliku raditi na pravom gradilitu, ali samo kao voditelj gradnje u Troostovoj slubi. Tek ondje ga je primijetio Hitler, opisuje I Speer u svojim Sjeanjima. U potrazi za mladim, darovitim arhitektom, dovoljno neiskusnim da se na njega moe utjecati", Hitler je naiao ba na njega. Poslije je Speer sve uvjeravao da ga je tada zavela mo. Nije li se to dogodilo

475/631

mnogim drugim Nijemcima? Arhitekt nikada nijednom rijeju nije spomenuo da je uporno krio put do Hitlera i da je vrlo rano i svjesno u njemu prepoznao ansu svog ivota. Za jednu veliku graevinu bio bih poput Fausta prodao duu", pisao je Speer u svojim Sjeanjima o susretu na berlinskom gradilitu. Sada sam naao svog Mefista." Tek sada? Taj Faust je ve dugo poduzimao sve ne bi li svog Mefista prikazao u to ljepem svjetlu - u nadi da e ga bogato nagraditi. Poetkom 1934. neoekivano" je umro Paul Ludwig Troost. Sluaj ili namjera: istodobno je Hitler svoju pomamu za izgradnjom preusmjerio na Niirnberg. Speer i Hitler konano su se sreli: posrijedi je bilo proirivanje terena na kojem e se odrati kongres stranke. Jedan od rijetkih filmskih dokumenata iz tog vremena ilustrira odnos izmeu dvojice: Speer i Hitler dolaze na gradilite. Najprije

476/631

govori Speer, objanjava projekt. Zatim je Hitler na redu. Stavlja naoale, uzima blok i olovku. Poloivi blok na koljeno, poinje skicirati. Speer, sputenih ruku, promatra uitelja. Tako se to radi, Speer" - Ftihrer mu stavlja skicu u ruke. Speer, koji je htio biti samo arhitekt", tada je napisao: Fiihrer mora graditi kao nacionalsocijalist. Kao nacionalsocijalist on odreuje, jednako kao to odreuje volju i izraz pokreta, istou i jasnou arhitektonske ideje, izraajnu snagu, jasnou graevinske zamisli, plemenitost materijala i, to je najvrjednije i najvanije, novi unutarnji smisao, pa tako i sadraj svojih graevina. Graditeljstvo za Fuhrera nije razbibriga, nego vana stvar iji je zadatak da volju nacionalsocijalistikog pokreta izrazi u kamenu." Speer bi se suprotstavio samo onda kad bi Hitler zahtijevao da duina neke zgrade bude 100 metara, priala je Gerdy Troost,

477/631

pomalo zavidna udovica minhenskog arhitekta. Njegov bi protuprijedlog bio: 200 metara, moj Fuhrerul" Tribina uz pistu za cepelin, Speerova prva velika kamena graevina" bila je dugaka 390 metara - dvostruko dua od rimskih termi u Ca-racalli, kako se Speer s ponosom prisjeao. Kasnije je izjavio da ga je svrha graevine smetala: Ispostavilo se da sve naruava neophodna poasna tribina, koju sam na sredini graevine sa stubama pokuao napraviti to neupadljivijom." Speer je doista napisao neupadljivom"! U svojoj slubenoj brouri o Prostoru za kongres stranke u Nurnbergu Speer je pisao sasvim drukije: Mjesto na kojem stoji Fuhrer arhitektonski je istaknuto i tono odreeno. On stoji pred okupljenima koji su poredani domarirali pred njega. To oi u oi" Fiihrera i naroda, naroda i Fiihrera, odreuje izgled cijelog terena. (...) U sredini, gotovo uza sam travnjak, Fuhrerovo je

478/631

mjesto. Neizbjenim usmjeravanjem masa arhitektonskim elementima postie se da svaki sudionik pred sobom doivi suzvuje volje ()." I naposljetku: Ta se arhitektura ne moe razumjeti, a da si ovjek ne predoi u nacizmu stvoreni oblik mara kao politikog sredstva." Speerova arhitektura bila je u kamenu izraena demonstracija politike moi. Bez njegove inscenacije ona ne bi dola do izraaja. Hitlerov ceremonijar najvie je volio no i svjetlo reflektora. Tako se mogao sluiti svim efektima. Izmeu ostalog i bakljama, svjetlom vatre, zastavama, kolonama u hodu - te glazbom Richarda VVagnera, uvertirom u operu Rienzi, Hitlerovu omiljenu operu. Vrhunac svega bila je svjetlosna kupola. Takav oblik hitlerovskog zavoenja Speer e kasnije naizgled naivno nazvati svojom najljepom prostornom tvorevinom": 130 najsuvremenijih protuzranih reflektora u

479/631

razmaku od 12 metara postavljeno je oko okupljenog mnotva od 150 000 ljudi. Zrake svjetla dosezale su 6 do 8 kilometara u nebo: Sve koji su veeras ovdje proi e sveta jeza i osjetit e mit Njemake, koji moe stvoriti samo njemaki rod", stihotvorila je slubena lirika Kongresa stranke. Arhitekt nije nikada ni jednom rijeju izrazio aljenje zbog zavoenja cijelog naroda. Moj zadatak nije bio politiki", poslije je, kad se sve raspalo, navodno drsko tvrdio ak i pred Hitlerom. Speerov najvei projekt u Nurnbergu bio je Njemaki stadion. Trebao je primiti 400 000 gledatelja! Na gradilitu je Hitler izjavio da e se Olimpijske igre ubudue odravati samo ondje! Potrai li danas netko ostatke najveeg stadiona na svijetu", pronai e ribnjak: golemu jamu gradilita, SS je poplavio neposredno pred kraja rata. Takav kraj svojih graevina Speer, naravno, nije zamiljao. One su kao potvrde politike volje trebale jo tisuljeima

480/631

svjedoiti o tom velianstvenom vremenu", prorokovao je Speer. U tu svrhu donio je uredbu o posebnom postupku izgradnje: Zakon o ruevinama. Zahvaljujui tom zakonu Hitlerovim palaama trebali su se svi diviti i onda kad postanu ruevine - kao antikim hramovima. Osim piste za cepelin do poetka rata bila je gotova i gruba konstrukcija Kongresne dvorane - jedine graevine u Nurnbergu koju Speer nije projektirao nego je samo nadzirao njezinu izgradnju. I taj prvi div meu graevinama Reicha" (Hitler je bio prisutan prilikom polaganja kamena temeljca) sluio je samo kao kulisa iskljuivo za Hitlerov govor koji bi jednom godinje odrao pred 50 000 izaslanika na kongresu stranke. Kao da mu dolazi ljubavnica; Speer i Hitler iznad projekata za rekonstrukciju Berlina (1937.).

481/631

Hitler bi na dva-tri dana ostavio dravnike poslove i sa Speerom izraivao projektne nacrte. Reinhard Spitzv, Ribbentropov pobonik Uskoro e u cijelom Reichu biti kao u Nurnbergu, sanjao je Speer: Izgled gradova nee obiljeavati robne kue i upravne zgrade banaka i koncerna, nego Fiihrerove graevine..." Naruitelj gradnje, Hitler, arhitekta Speera elio je u svojoj blizini i na Obersalzbergu. Obitelji Speer Hitler je 1935. poklonio staru vilu, udaljenu od Berghofa samo nekoliko minuta hoda. Pokraj kue izgraen je atelijer. Speer i njegova supruga Margret pripadali su uskom krugu oko Hitlera, a na terasi Berghofa bili su stalni gosti. U to vrijeme Reinhard Spitzv, ministar vanjskih poslova, bio je asnik za vezu u Hitlerovu alpskom boravitu. Fiihrer mu je bio izrazito naklonjen", prisjeao se Spitzv Speera. Kad je on bio tamo, on je odluivao.

482/631

Hitler je bio oduevljen kao da mu u posjet dolazi ljubavnica. Meusobno su se ispravljali, brisali crte i posezali za istom olovkom. Bio je uitak gledati kako kongenijalno rade. Ali za nas tajnike to je, naravno, bila prava katastrofa, jer bi posao stao na dva- tri dana. Kad je Speer bio ondje, znalo se da on odreuje satnicu i tada je jednostavno sve stalo." Najljepi trenutci Hitlerova ivota", rekao nam je Spitzv, sasvim su sigurno bili oni provedeni sa Speerom." Psiholog Alexandar Mitscherlich smatrao je da je odnos izmeu Hitlera i Speera imao snanu homoerotinu komponentu": ,,U tom bratimljenju Speer je oito imao ulogu ene. On je trebao iznijeti ono to je Hitlera nadahnulo i ime ga je Hitler oplodio. Hitler mu je (...) stavio svijet pod noge. To obino mukarac ini za neku enu." Negdje u ljeto 1936. Hitler je svom Speeru doista stavio svijet pod noge. Rekao je da mora naruiti najvei arhitektonski

483/631

projekt" ikada napravljen. Usporediv, kako je rekao, s babilonskim i staroegipatskim graevinama. Speer je trebao izgraditi Germaniu, glavni grad svijeta. Poetkom 1937. Hitler je svog arhitekta imenovao glavnim graevinskim inspektorom za rekonstrukciju glavnog grada" i dao mu titulu profesora". Novi Dravni ured bio je jedina velika zgrada koja je izgraena prema Speerovim nacrtima. Od njega nije ostalo nita osim hrpa fotografija i gotovo potpuno nezanimljivog filmskog materijala. Stil i snaga te arhitekture nasluuje se samo na fotografijama u boji. U svojim najboljim rjeenjima (dvorani s mozaikom i okrugloj dvorani) kao imitacija antike i talijanske renesanse - dojmljiva je hladna rasko. A u najloijim (fasada i poasno dvorite) prisutna je deprimantna monotonija od nordijskog granita, glomaznih stupova i kipova na proelju s prozorima, nakalemljenih na fasadu.

484/631

Ta je graevina za Hitlera bila dio njegova politikog programa. ,,U prosincu 1937. i sijenju 1938. odluio sam rijeiti austrijsko pitanje i tako osnovati Velikonjemaki Reich. Stari Dravni ured vie ni u kakvim okolnostima nije mogao posluiti ni u slubene, a ni u reprezentativne svrhe." Hitleru se uri. Sredinom sijenja 1939. na novogodinjem prijemu, tom monumentalnom arhitekturom eli ostaviti dojam na okupljene veleposlanike. 11.1. 1938. Speeru slubeno nalae poetak gradnje. Speer, dakle, ima tono godinu dana vremena. Za Speera je to kamen kunje: sada konano mora i moe na velikoj graevini dokazati za to je sposoban. Novac ne igra ulogu, a birokratskih i pravnih prepreka (graevinskih dozvola!, prigovora!) nema. U roku od dva mjeseca iseljene su i sruene sve kue u Vofistrasse. Willi Schelkes, jedan od Speerovih najbliih suradnika iz Uprave graevinske

485/631

inspekcije glavnog grada prisjea se: Bio je velianstveni organizator pa grube graevinske radove nije povjerio samo jednoj tvrtki nego trima, etirima ili pet, tako da se s gradnjom moglo zapoeti istodobno na nekoliko mjesta. Samo je na taj nain u vrlo kratkom vremenu mogao sagraditi tako veliki objekt." U zadnjoj fazi gradnje na zgradi istodobno je radilo 8 000 radnika svih struka. Neprestano se istilo iako se jo posvuda zabijalo avle, pililo i ukraavalo. Speer se svakako elio drati roka i pred Fuhrerom pokazati uspjenim. Dva dana prije isteka roka Hitler se na gradilite dovezao autom. Filmske snimke pokazuju ga pokraj Speera, koji gotovo da puca od ponosa. Doista je sve gotovo i Hitler svog arhitekta obasipa pohvalama: To to je i kako je uspjelo ovo djelo, iskljuiva je zasluga genijalnog arhitekta, njegovih umjetnikih darova i nevjerojatnih organizacijskih

486/631

sposobnosti. (...) Ono dokazuje genijalnost graditelja i arhitekta Alberta Speera." Unato svemu Hitler se zgradom planirao koristiti nekoliko godina. Od 1950. trebala je posluiti u druge svrhe". Ovdje je trebao stolovati njegov nasljednik, Rudolf HeS. Sam Ftihrer jo e se jednom preseliti, u novo sredite Reicha, koje se trebalo izgraditi tik uz Brandenburka vrata. Tono ondje gdje se danas okreu dizalice koje grade ured kancelara i vladine zgrade Berlinske Republike trebalo je biti sredite glavnog grada svijeta, Germania. Na svim crteima Speer namjerno biljei da su tadanji projekti nastali prema Fuhrerovim zamislima". Nova Fiihrerova palaa" trebala se izgraditi na Velikom trgu preko puta starog Reichstaga (koji je Hitler namjeravao sauvati kao muzej). Okruena palaama Vrhovnog zapovjednitva Wehrmachta i Velikog paviljona, najvee graevine na svijetu, 300 metara visoke dvorane s kupolom, koja

487/631

je mogla primiti 180 000 ljudi. Na vrhu se uzdizao orao s kukastim kriem u kandama. 1939. Hitler je arhitektu naredio da nacistiki simbol zamjeni Zemljinom kuglom. Prema Hitlerovoj zamisli jednom godinje ovamo e dolaziti izaslanstva pokorenih naroda i diviti se. Okonavanje ludila zvanog Germania planiralo se za 1950. To mi se svia; Adolf Hitler i njegov osobni arhitekt nedugo nakon okupacije Pariza, 23. lipnja 1940. Speer je bio vrlo korektan, privlaan dentlmen. Sigurno je i da je bio ovjek koji bi se snaao u svakom reimu. Nije bio ulizica, ali zbog zajednikih darova i interesa njegov odnos prema Hitleru bio je vrlo dobar. Reinhard Spitzy, Ribbentropov pobonik veeri: Istina, prialo se da bi se neto moglo dogoditi - ali kad se to dogodilo, iznenadilo nas je, jer nismo to oekivali."

488/631

Braa su te veeri imala posjetu. Oko deset ili deset i pol djevojke su htjeli otpratiti kui. Na stubitu su im prila dva mukarca. Zaustavili su nas i pitali tko smo. Zatim su nam objasnili da se moramo oprostiti od djevojaka i vratiti gore u stan. Ondje su nam rekli da u jednom kovegu smijemo ponijeti samo najnunije stvari. Sve drugo morali smo ostaviti. Tako su nas izbacili iz stana." Jo iste veeri obitelj je morala predati klju. Novac, nakit, fotografska oprema VVernera Krischa - sve je zaplijenjeno. Sinagoga u Levetzovstras-se pretvorena je u prihvatni centar za iseljene stanare": ondje su gestapovci prekapali po kovezima, vadili i oduzimali to im se svidjelo", sjea se VVerner Krisch. Kamionima su ih odvezli na kolodvor Grunewald. Obitelj je vlakom prebaena u geto Litzmannstadt (poljski grad Lod). VVerner Krisch vie nikada nije vidio brata i roditelje. On sam preivio je Auschwitz,

489/631

Sachsen-hausen i naposljetku mar smrti u Buchenwald. Speer je o tim godinama pisao: (...) Mora da sam imao osjeaj kako se mene osobno ne tie kad sam uo da su nam idovi, slobodni zidari, socijaldemokrati ili Jehovini svjedoci preputeni na milost i nemilost. Mislio sam da je dovoljno to to ja u tomu nisam sudjelovao." Speerova je okolina ta koja je VVernera Krischa i njegovu obitelj protjerala iz stana i otjerala u smrt. Tono je, meutim, da Alberta Speera nitko nije vidio na stubitu kue u Botzovvstrasse 53. Kronika glavnog graevinskog inspektora, Alberta Speera" poetkom studenoga 1941. biljei: ,,U razdoblju od 18. listopada do 2. studenoga iz Berlina je evakuirano oko 4 500 idova. Tako je osloboeno jo 1000 stanova i stavljeno na raspolaganje glavnom graevinskom inspektoru." Jeste li sudjelovali u evakuaciji?" pitao je Speera u Nurnbergu

490/631

dravni odvjetnik Jackson. Ne", odgovorio je Speer. 28. lipnja 1940., tri dana nakon primirja s Francuskom, Hilter je s Al-bertom Speerom i kiparom Arnom Brekerom (mojim profesorima") sletio u pariku Zranu luku Le Borget. ovjek koji je pobijedio Francusku elio je posjetiti osvojeni glavni grad zakletog neprijatelja. Hitler je navodno rekao da se tog dana ispunio njegov ivotni san. Svoju sreu nije elio podijeliti sa svojim vojskovoama, nego sa svojim umjetnicima. Speer i kipar Amo Breker bili su u Hitlerovoj pratnji dok je obilazio Operu, Sacre Coeur, svratio na Eiffelov toranj i u Les lnvalides odao poast Napoleonu. Pariz u tri i pol sata: od pola est do devet sati ujutro. Pred Slavolukom pobjede Hitlerov je auto usporio: tako je, dakle, izgledala, graevina koju su Hitler i Speer u odnosu na istu takvu u Berlinu namjeravali smanjiti na veliinu igrake. Sada je mogla poeti gradnja

491/631

Slavoluka pobjede u Berlinu. Hitler ju je skicirao ve 1925. i 10 godina poslije Speeru poklonio crte, prema kojemu je nastao dar glavnog graevinskog inspektora za Hitlerov pedeseti roendan (20. travnja 1939.), etiri metara visoka maketa slavoluka koji bi obiljeio pobjedu u ratu, to e zapoeti tek etiri mjeseca poslije! Hitler je prvotno namjeravao razoriti Pariz. Osvojeni je grad sada ipak sauvao - kako bi se pokazao malenim i beznaajnim u odnosu na Spee-rov novi Berlin. Investitor Hitler jo mu je u Parizu naredio: Berlin mora u to kraem roku (...) dobiti izgled koji je u skladu s veliinom nae pobjede. Ostvarenje tog vanog graevinskog pothvata u Reichu bit e najvaniji prilog naoj konanoj pobjedi." Hitlerova je naredba bila da se glavnom graevinskom inspektoru prui pomo kakvu god zatraio". Speer kojemu to, kako je poslije tvrdio, nije bilo po volji, dao se na posao. Kronika"

492/631

iz 1941. neobino izravno govori na koji je nain to uinio: ,,U subotu, prvog oujka, Fiihrer dolazi u dvoranu s maketama na Pariser Platzu. U Schelkesovoj prisutnosti gospodin Speer pokazuje mu makete Velikog paviljona i makete graevina u Velikoj ulici, prema kojima se mogla poeti izgradnja." Nakon toga ef je otiao na skijanje u Arlberg, a njegov je ured u Norvekoj i vedskoj naruio 20 milijuna kubinih metara granita. Usred rata! U travnju je Speera posjetio rajhsmaral Goring: Posebno se razveselio maketi Ureda rajhsmarala. Za graevinu sa stubama, najveu na svijetu, Berker je trebao napraviti spomenik glavnog graevinskog inspektora." Speerova kronika o tom razgovoru pie kako je prilikom srdanog pozdravljanja rajhsmaral primijetio da je srea to je Njemaka osim velikog Fuhrera dala i velikog graditelja. Iako je Speer na to odgovorio kako je velikih graditelja uvijek bilo, i

493/631

kako, naalost, nije nedostajalo sposobnih graditelja nego naruitelja gradnje s potrebnom velikodunou i energijom, rajhsmaral je ipak ostao pri svojoj tvrdnji." 12. svibnja Speer je na Obersalzbergu s Fuhrerom dogovarao budue parade koje e se odvijati u Velikoj ulici. Prilazne ulice bile su preuske. Gospodin Speer predloio je da se parade kreu u smjeru Sjever-Jug. Fiihrer se sloio s tim prijedlogom. Samo su se vojni marevi nakon ratnih pohoda trebali odvijati u smjeru Jug-Sjever i proi kroz Graevinu T." U kolovozu, nakon to je ve dva mjeseca bjesnio ratni pohod na Rusiju, Speer je izjavio da izmeu Junog kolodvora i Graevine T treba postaviti 30 topova protuzrane obrane, a najvee na samom kolodvoru. Izjavio je da e takve protuzrane topove iz ratnog plijena postaviti na nekoliko mjesta u Velikoj ulici. Pred vanim javnim zgradama trebalo je postaviti i velike spremnike.

494/631

Graevina T bila je tajni naziv za Slavoluk pobjede. Zbog nje je porueno 500 kuica u vrtnim kolonijama, to je meu berlinskim stanovnitvom izazvalo veliko negodovanje. Kod Berlinana, koji su na vlastitoj koi sve vie osjeali posljedice rata, beskorisne graevine glavnog graevinskog inspektora bile su vrlo nepopularne. 4. rujna u Speerovoj je kronici zabiljeeno: Gospodin Speer je viem graevinskom savjetniku Stephanu naloio da napie scenarij za film o urbanistikom planiranju glavnog grada. Svakako je trebalo dokazati da je to novo urbanistiko planiranje vano ne samo u umjetnikom smislu nego i da je u interesu javnosti te je valjalo pokazati njegove prednosti za zajednicu." U prosincu se Speer razljutio to Goring, koji je odluivao o raspodjeli ruskih ratnih zarobljenika, nije vodio rauna o novim mjerama rekonstrukcije glavnog grada: Gospodin Speer o tomu je ponovno

495/631

razgovarao s Hitlerom i dobio doputenje da se na podruju Berlina angaira 30 000 sovjetskih zarobljenika." Tako je zavrila godina u kojoj je Speer uputio mnoge kritike, jer se bojao da bi Hitler i vodstvo mogli proigrati pobjedu. Da je barem arhitekt u to doba bio ministar naoruanja, mogli bismo dodati. Ministar naoruanja i municije" bio je, meutim, dr. Fritz Todt, nacist koji je u pokretu bio od njegovih poetaka i vjerni Hitlerov sljedbenik: njegova Organizacija Todt izgradila je autoceste i Atlantski zid. Todt je meutim smatrao da je rat na dvije fronte, protiv Rusije i protiv Amerike, nacionalna katastrofa. Bio je svjestan da e Reich sa svojim ogranienim resursima izgubiti utrku s vremenom. Nekoliko je puta traio od Hitlera da sklopi mir, prije nego to se situacija okrene protiv Njemake. No vojskovoa se na to ogluio.

496/631

7. sijenja 1942. Todt je u Fiihrerovu glavnom stoeru, Vujoj jami", jo jednom pokuao Hitleru objasniti ozbiljnost situacije. Na rastanku je shvatio da je njegov trud bio uzaludan. Sljedeeg jutra Todt je zrakoplovom poletio za Berlin. Odmah nakon polijetanja zrakoplov se sruio. Uzrok nikad nije utvren. Oajni Todt vjerojatno je sam izazvao eksploziju. Nekoliko dana nakon toga Hitler je Speera imenovao nasljednikom doktora Todta na svim njegovim dunostima". Uspjeh naeg rada odluit e o njemakoj pobjedi. Filhreru sam se zakleo da u svu svoju snagu utroiti za postizanje tog cilja ..." Tim dojmljivim rijeima Albert Speer, napunivi tek 37 godina, stupio je na dunost za koju je, prema vlastitoj izjavi, ispunjavao dva vana preduvjeta: organizacijske sposobnosti i bezuvjetnu odanost Hilteru. O udu u naoruanju, koje je Speer obeao svom efu prilikom stupanja na novu

497/631

dunost, o odgovornosti industrije za samu sebe", o broju proizvedenih topova, tenkova, zrakoplova i podmornica Speer je uvijek puno govorio. No utio je kad su mu poslije postavili pitanje to zna o progonu, odvoenju i pomoru idova. Odgovorio je sam sebi: Nebitno je jesam li ili nisam znao i jesam li znao puno ili malo, kad pomislim na to za kakve sam sve strahote trebao znati..." To zvui poteno, no zapravo je vrlo otroumno. Speerov zakljuak je: Ne elim vie odgovarati na to pitanje." No Speer se nikada nije zapitao: ,,U kojoj je mjeri sudjelovao u tom zloinu?" 30. oujka 1943. Speer je posjetio Mathausen, ozloglaeni koncentracijski logor u Austriji, nedaleko od Linza. Ondje je Simon VViesenthal doivio svoje osloboenje. Zato je Speer obiao taj logor? Zatoenici su teko radili i umirali prije svega u kamenolomu, u koji su vodile

498/631

dugake, u stijenu uklesane stube smrti". Kamenolom je pripadao Njemakim podzemnim i nadzemnim iskopima d.o.o.. Vlasnik te tvrtke" bio je SS. Giinther VVackernagel bio je suradnik" te tvrtke. Taj komunist uhien je ispred berlinskih gradskih zidina 1937. i odveden u Sachsenhausen. 1939. pokraj logora iskren je jedan predio i ondje je podignuta tvornica keramikih cigli" te tvornica za obradu kamena" za Fuhrerove graevine". Za prijevoz do Berlina SS je izgradio vlastitu luku. U Berlinskoj zemaljskoj arhivi sauvani su pismena prepiska i ugovori o dostavi izmeu SS-a i Uprave glavnog graevinskog inspektora", u koje se moe dobiti uvid. Krajem 1941. u logoru je osnovana radna jedinica Speer". U njoj su trebali biti svi zatoenici koji su imali bilo kakve veze s gradnjom", pripovijeda VVackernagel, a pogotovo kamenoklesari. Zatoenici su se za taj posao morali javiti dragovoljno."

499/631

10 000 zatoenika logora Oranienbrug nadalo se da e tako pobjei od uasnih uvjeta ivota u logoru. Prebaeni su u jednu od podrunica SS-ove tvrtke, u koncentracijski logor Flossenbiirg u Gornjoj Falakoj. U kamenolomu su vrlo kratko vadili kamen za Speerove graevine u Niir-nbergu. Ubrzo su morali minirati planinske masive diljem Europe i graditi tunele za Speerove podzemne tvornice i Hitlerove zapovjedne bunkere: U pet mjeseci nismo se mogli oprati", sjea se zatoenik broj 1245, Giin-ter VVakernagel. Da ne spominjemo pranje odjee. Ui su imale nas, a ne mi ui." U logoru su vladale epidemije, tifus i pjegavi tifus. Samo 200 od prvotnih 10 000 dragovoljaca" preivjelo je radnu jedinicu Speer". U Mauthausenu je Speer, dakle, posjetio poslovnog partnera. Ono to je vidio potaknulo ga je da 1943. napie pismo dragom stranakom drugu Himmleru": Dok nam za

500/631

proirenje tvornica oruja za neposredne potrebe fronte ne nedostaje samo eljeza i drva, nego i radne snage, razgledajui koncentracijski logor Mauthausen, planovi koje provodi SS u dananjim mi se okolnostima ine vie nego velikoduni." Speer je od SS-a zatraio da raspoloivu radnu snagu u koncentracijskim logorima to razumnije upotrijebi za ukupno naoruavanje." Na primjer, za proizvodnju oruja (to to znai, ispriao nam je zatoenik VVackernagel, a o sluaju Dora-Mittelbau bit e jo rijei). Speer je potom zakljuio: Proirenje koncentracijskih logora stoga moramo planirati tako da uz uporabu to manje sredstava budemo to djelotvorniji i postignemo maksimalni uspjeh u trenutanom naoruanju, a to znai da moramo prijei na primitivne naine gradnje." U skladu s tim Speer je jednom od svoje gospode (...) naloio da smjesta pregleda sve koncentracijske logore".

501/631

Speerovo pismo kod esesovaca je izazvalo ljutnju. Vii voa jurine skupine, Oswald Pohl, mjerodavan za iskoritavanje zatoenika logora radom, uputio je tajni dopis Himmlerovoj slubi. To je neuveno", negodovao je Pohl. Speer, primijetio je, preuuje pravilo da mi moramo prijaviti sve graevinske radove u koncentracijskim logorima i da je on osobno to odobrio u naredbi 2. 2. iz 1943." Speer ne samo da je znao za postojanje svih koncentracijskih logora, nego je i osobno bio odgovoran za sve pojedinosti" graevinskih radova u logorima (Pohl). Suluda je naredba da se u koncentracijskim logorima odmah prijee na primitivni nain gradnje", nastavlja Pohl. Esesovac se za razliku od Speera zalae za vie ovjenosti. Tui se da se njegovi ljudi neprestano bore protiv epidemija i visoke stope smrtnosti, jer su smjetaj i sanitarni vorovi za zatoenike potpuno nedostatni. Moja je dunost ve

502/631

sada upozoriti na to da e prijelaz na primitivni nain gradnje vjerojatno izazvati nevienu stopu smrtnosti u logorima". Speerovi inspektori Desch i Sander u meuvremenu su se vratili sa svog obilaska Himmlerovih koncentracijskih logora. Izvjea koja su podnijeli Speeru" nisu sauvana. Speera su, meutim, potaknula da ponovno pie dragom stranakom drugu", ali ovaj je put Speer rukom nadodao jednu reenicu: Drago mi je da je posjet drugim koncentracijskim logorima stvorio tako pozitivnu sliku." Samo za proirenje logora Auschwitz dravni ministar Speer odobrio je, osim ve odobrenih sredstava, i dodatnu poiljku graevinskog materijala i vodovodnih cijevi. Kad je Speer poslije pisao i govorio o Auschvvit-i Nakon uhienja; Albert Speer s Karlom Ddnitzom i Alfredom Jodlom 23. svibnja 1945.

503/631

U posljednjoj ratnoj godini Speer je bio najmoniji ovjek nakon Hitlera. Kao voditelj cijele ratne proizvodnje bio je svjestan svoje moi. Inae je bio ljubazan i susretljiv, ali kad se radilo o moi, znao je biti neumoljiv. Willy Schelkes, arhitekt u Speerovu birou zu, svojom je krivicom smatrao namjerno sljepilo" i odobravanje zbog neznanja". 5. lipnja 1943., samo nekoliko dana nakon Speerova pisma Himmle-ru, Speer i Goebbels odrali su u berlinskoj Palai sportova javni politiki skup za radnike iz tvornica oruja. Fiihrer oekuje da nijedna rtva za domovinu nije preteka, kad za vojnike na fronti treba iskovati novo oruje." Jer je to odluujui doprinos u izvojevanju konane pobjede". Nakon Speera za govornicu je stao Goebbels, a Speer je sjedio kao sluatelj u prvom redu: ,,S obzirom na opasnost od idova u cijelom svijetu, ne smijemo si dopustiti sentimentalnosti. (...) Eksterminacija idova u Europi nije pitanje

504/631

morala, nego pitanje sigurnosti drava. idov e uvijek postupati u skladu sa svojim biem i rasnim instinktom. On ne moe drukije. Kao to krumpirova zlatica unitava, tovie, mora unitavati polja krumpira, tako idov unitava drave i narode. Protiv toga pomae samo jedno: radikalno uklanjanje opasnosti." Zar je nakon toga bilo bitno je li Speer prisustvovao Himmlerovu govoru o konanom rjeenju", koji je odrao u Posenu 6. listopada 1943., ili je, kako je tvrdio, neposredno prije toga otputovao? U Speerovim biljekama s konferencije o naoruanju u Fiihrerovu glavnom stoeru 22. kolovoza 1943. stoji: Na osnovi jednog prijedloga Fiihrer nalae da se poduzmu sve mjere kako bi se zajedno s dravnim vodom SS-a maksimalno iskoristile snage iz koncentracijskih logora i tako pourila izgradnja odgovarajuih proizvodnih pogona te ponovno pokrenula proizvodnja A4\ Hitler je

505/631

naredio sigurnu proizvodnju na sigurnim mjestima, uz upotrebu pilja." 10. prosinca 1943. dravni ministar za naoruanje i municiju posjetio je tada najvaniji proizvodni pogon: podzemnu tvornicu Dora-Mittelbau u blizini gradia u Harzu, Nordhausena. Od kraja kolovoza tisue zatoenika koncentracijskog logora ovdje je radilo na proirenju i preureenju 20 kilometara dugakog podzemnog sustava bunkera. Krajem godine tu je trebala zapoeti serijska proizvodnja uda od oruja" tipa VI i V (tada se to oruje zvalo A4). Zatoenici su za vrijeme gradnje morali raditi i ivjeti u vlanim piljama prepunim praine. Alexander Samila iz Ukrajine (zatoenik broj 28831) opisuje stanje u logoru krajem 1943.: Neprestano se builo, pucalo, miniralo. Svjetlo u tunelu nije se nikad gasilo. Zatoenike su tukli zbog svake sitnice. Ako ste unutra pokuali spavati, niste mogli, jer

506/631

su drugi vikali. Dobili biste 25 udaraca gumenom palicom. Ja sam dobro proao. Ukupno sam dobio samo sedam udaraca. Dananji posjetitelj tog spomen-mjesta doznat e da je u razdoblju od listopada 1943. do oujka 1944. ondje umrlo vie od 2 300 zatoenika. Kad su isporueni strojevi za proizvodnju raketa, poloaj vie od 20 000 radnika neto se poboljao: smjeli" su spavati u barakama na ulazu u okno, jer je u bunkerima svaki metar prostora iskoriten za rakete. Leon Pilarski iz Bvdgoszsza u Poljskoj (zatoenik broj 1245) nikad nee zaboraviti jednu veer: Upravo smo kretali na veernju smjenu u okno, kad su nam naredili da se postrojimo. Svirao je orkestar. Esesovci su doveli 30 mukaraca. Usta su im bila zatvorena ljepljivom trakom. Ubili su ih pred nama." Prekrili su neke propise. I Ewald Hansenstein je, zatoenik broj 74557, kao i svi drugi morao raditi dvanaest

507/631

sati dnevno u oknima za proizvodnju raketa. Nacisti su s pomou tog oruja namjeravali dobiti rat. Zato su onamo dovukli koliko god su mogli zatoenika. Tko nije mogao raditi, strijeljan je ili su ga odvezli natrag - u neki drugi logor gdje bi umro. Zatim bi zatraili nove zatoenike. Tko to nije proao, ne moe ni zamisliti to se ondje dogaalo." Edwald Hansenstein, preivio je tri logora, izmeu ostaloga i Auschvvitz. Po mojem miljenju Dora je bio najgori logor. Ljude su unitavali radom." Da je Speer taj logor osobno inspicirao, nurnberki istraitelji nisu znali, pa je Speer pred sudom mogao lagati, a da to nitko nije mogao pobiti. Istina se doznala tek u istrazi za proces Dora, u kojem je Speer svjedoio 1968. U svojim Sjeanjima, izdanim 1969., uvjete u kojima su ivjeli zatoenici u tom logoru Speer je nazvao barbarskima." Gitta Serenv, koja je radila na njegovoj biografiji,

508/631

zapisala je kako Speer jo nikada u ivotu nije bio tako uasnut". Navodno je jo istog dana poduzeo sve da se podigne jo jedan logor s barakama. Dokumente koji bi dokazali humanitarne razloge njegove odluke Speer nije mogao podastrijeti - no ministru naoruanja zacijelo je bilo vano da tu vanu proizvodnu granu ne ugrozi epidemijama (koje bi izazvale obustavljanje proizvodnje). I naposljetku, u Doru su ulazili i iz nje izlazili neki od najveih njemakih znanstvenika i inenjera Treeg Reicha. U Peenemunde na otoku Usedom u Sjevernom moru od kraja tridesetih godina isprobavale su se njemake rakete. Speer je poznavao tim znanstvenika okupljenih oko VVernera Brauna jo od 1939. Povezivala ih je meusobna simpatija. 1942. Speer je Hitlera uspio zainteresirati za novi tip oruja.

509/631

7. srpnja 1943. Speer je u Vujoj jami" Hitleru prikazao film u boji o lansiranju jedne V2 i postigao eljeni rezultat: Fiihrer je odredio da se svim snagama pospjei proizvodnja A4 (=V2). Smatra da e to oruje biti odluujue za rat", biljei ministar naoruanja. Speer je najprije poticao razvoj protuzranih raketa. Bile su male, jeftine i neophodne za borbu protiv saveznikih bombardera koji su letjeli sve bre i na sve veim visinama. Znao je isto tako da se Hitler oduevljavao samo orujem za napad. Fiihrer naglaava", zabiljeeno je u arhivu ministra naoruanja 13. /14. listopada 1942., da razvoj takvog oruja ima smisla samo onda ako emo za prvi val uporabe imati najmanje 5000 komada takve municije." Speer je sada, istina, obavljao dunost projektanta naoruanja", ali odnos prema Hitleru vie nije bio kao onda kada su se obojica bavila projektiranjem zgrada i

510/631

maketa. Razlog je bio oit: Hitler je u Prvom svjetskom ratu bio vojnik, a Speerov ivot i njegov cjelokupni nastup bili su nepopravljivo civilni. Uvijek je izgledao kao civil koji se preruio u uniformu", opisala ga je Hitlerova tajnica, Traudl Junge. Tako se ministar i usred totalnog rata naoruavanja" jo uvijek sastajao sa suradnicima iz Uprave graevinske inspekcije. S njima je mogao otvoreno razgovarati. Willy Schelkes sjea se razgovora koji se jedne veeri zapodjenuo uz bocu crnog vina: Dok je bio samo arhitekt, bio je na istoj razini kao i Hitler. O toj su temi mogli razgovarati na istoj razini. Obojica su se zanimala za arhitekturu. Sada je Speer bio lan kabineta i Hitler je i njemu nareivao, na to Speer nije bio naviknut. alio se da se Hitler sada prema njemu sasvim drukije ponaa." Ministra naoruanja Hitler je, naravno, u svakoj prigodi obasipao pohvalama i

511/631

priznanjima. Krajem 1943. u krugu ljudi oko Hitlera poele su se iriti glasine kako Speer namjerava postati njegov nasljednik. U svojim Sjeanjima Speer s uitkom opisuje kako bi Hitler na njegov Heil Hitler!", obiavao odgovoriti s Heil Speer!". No stari stranaki borci" Speera jednostavno nisu doivljavali kao jednoga od njih. Za njih je Speer bio samo ambiciozni skorojevi. Zbog nekoga tko im se, osim toga, na kongresu gaulajtera" usudio prijetiti Himmlerovim tretmanom", sasvim sigurno nee u roku od dva tjedna u svojim pokrajinskim upravnim jedinicama svu civilnu proizvodnju prebaciti na proizvodnju oruja. Proizvodnja hladnjaka i radioprijamnika", vikao je Speer na elnike nacistike drave, proizvodnja je koja ne slui niemu drugom nego korupciji. Ta proizvodnja se danas nekim uglednicima ne preputa kao dar, nego im se prodaje. (...) Ali predmet koji se danas vie ne moe kupiti u obinoj prodaji,

512/631

(...) po mojem je miljenu, u sadanjem stadiju, predmet kojim se nekoga moe podmititi. Stoga sam zamolio SS-ova dravnog vodu Himmlera da mi stavi na raspolaganje svoju Slubu sigurnosti radi otkrivanja takve proizvodnje..." Kad se Speer u sijenju 1944. ozbiljno razbolio na tri mjeseca, stranake glaveine su sve poduzele da ga ocrne kod Hitlera. Speera, koji je nakon toga glasno razmiljao o povlaenju s dunosti, udobrovoljio je jedan Hitlerov izaslanik: Poruite Speeru da ga volim!" poslao je Hitler poruku preko general-feldmarala Erharda Milcha. Hitler je vjerojatno shvatio da se taj suludi rat ne bi bio mogao nastaviti bez organizacijskih uspjeha njegova ministra: Zbilja mogu rei: Speer, ne bih vam elio pjevati slavospjeve, ali vi i gospodin Saur (Speerov zamjenik) uinili ste uda, i to usprkos zranom ratu, te usprkos neprestanim manevrima, koji su zajedno s vaim

513/631

suradnicima omoguili iznalaenje novih izlaza." Bez mog rada rat bismo vjerojatno izgubili ve 1942./1943.", napisao je Speer u svom posljednjem pismu Hitleru. On je bio Hitlerov ministar izdrljivosti. Pred nirnberkim istraiteljima Speer je odmah nakon kraja rata priznao kako je bio uvjeren da je rat izgubljen". Kad je u svibnju 1944. ministru dodijeljen novi pobonik, Manfred von Poser, gospodar ga je najprije pitao hoe li Njemaka pobijediti u ratu. U prvom sam trenu bio zaprepaten", opisuje nam von Poser tu neobinu zgodu. Zatim sam se sabrao i rekao: 'Mislim da ne moemo dobiti taj rat.'" On je moj odgovor primio mirno i nije nita rekao. Po tomu sam shvatio da je volio kad mu govore istinu i upravo je to bila osnova na kojoj smo cijelo vrijeme gradili na odnos." Preuzimam odgovornost za sve; Zatvorenik Speer tijekom nirnberkih procesa 1946.

514/631

Snosim odgovornost za to to sam izvravao naredbe koje je Hitler izdavao. No nisam izvravao sve naredbe. Speer u Niirnbergu, 1946. Gdje god da se pred kraj rata pojavio, Speer bi mobilizirao snage koje su postale besmislene. Smiljao bi parole ohrabrenja za koje je poslije i sam rekao da su bile posljedica posebne vrste poremeenosti osjetila". U svojoj se propagandnoj bitki najvie sluio udom od oruja", koje se u 1944. u Dori trebalo zapoeti serijski proizvoditi. Poetkom srpnja Speer je predloio Hitleru da snimatelj VValter Frentz snimi film u boji o probnom lansiranju VI i V2. Hitler je pristao, ali je zabranio da se na filmu prikae ureaj za ispaljivanje - to je bilo isto kao da je film i zabranio. Zato je Speer film mogao prikazati samo u uskom krugu. U njemu je bio i Goebbels koji je o tomu s oduevljenjem priao: Kad

515/631

bismo taj film mogli pokazati u svim kinodvoranama, ne bih vie morao odrati nijedan govor niti napisati nijedan lanak..." No Goebbels je morao nastaviti pisati, a Speer drati govore. U dokumentima koje je Speer nakon rata predao saveznicima nema njegovih rukopisa. No sauvala se jedna tonska vrpca. Speer, koji je pred Niirnber-kim sudom izjavio da se aktivno borio protiv uda od oruja", 5. prosinca 1944. (u to su vrijeme Amerikanci ve zauzeli Aachen!) pred eljezniarima je odrao govor, koji se prenosio na radiju: Nae osvetniko oruje VI i V2 cijelom e svijetu dokazati da je njemaka ratna tehnika unato svemu naprednija od drugih. Jamim vam da e se protivnik morati spremiti na slina iznenaenja i na drugim podrujima ratovanja." Potom je Speer doao na temu kojom su se u ratom razruenoj domovini" svi najvie bavili - bespomonost njemake protuzrane obrane: ,,I na tom smo podruju dosad

516/631

uspjeno radili, i to, kako je to obino na takvim odluujuim podrujima, potiho. Jamim vam da smo po kakvoi obrambenih sredstava ve sada postigli razinu koja e ubrzo doi do izraaja u vidljivim uspjesima." To je rekao ovjek koji je ve prije nekoliko mjeseci u predstavkama Hitleru neprestano ponavljao kako nakon razaranja njemake tvornice benzina nedostaju sirovine potrebne za voenje suvremenog rata": njemaki Luftivaffe imao je na raspolaganju manje od 10% potrebne koliine kerozina! Beskorisni nastavak rata i nepotrebna razaranja oteavaju obnovu. Njemaki su narod pogodile oskudica i bijeda", zakljuio je Speer u svojoj zavrnoj rijei 31. kolovoza 1946. pred Nirnberkim sudom. Taj narod e nakon zavretka ovog sudskog postupka Hitlera prezreti i prokleti kao dokazanog uzronika svoje nesree."

517/631

Vlastitu odgovornost to je Hitlerov odavno izgubljen rat produivao i organizirao do samog kraja, nije spomenuo nijednom rijeju. Poetkom kolovoza 1944. Hitlerovi pomonici okupili su se posljednji put na Kongresu voditelja dravnih i pokrajinskih upravnih jedinica u posen-skom dvorcu. Rusi su ve bili u Istonoj Pruskoj, a Amerikanci i Englezi umarirali su u Pariz: poeo je sumrak bogova Treeg Reicha. Himmler je uzeo rije: Svi mi elimo samo jedno: kad e povijest suditi o ovom vremenu,... da za nas (Hitlerove sljedbenike) kae: Hitlerovi sljedbenici bili su odani, posluni, vjerni, izdrljivi..." Speer nije osporavao da je taj put bio prisutan. A SS-ov dravni voa, dragi stranaki drug" Himmler, osam tjedana nakon toga dobio je telegram: Moete se pouzdati u to da u vam i u tekim okolnostima koje nam

518/631

predstoje uvijek ostati vjeran. Heil Hitler! Va Speer." No u to vrijeme Speer vie nije ni pomiljao na to da velianstveno propadne s drugim sljedbenicima. lanak u engleskom tjedniku Observer ohrabrio ga je na opasan hod po otrici noa: U Speeru", pisao je nepoznati autor o poznatom neprijatelju, vidimo ostvarenje menaderske revolucije. (...) On je isto tako mogao biti lan bilo koje druge stranke, da mu je ta stranka osigurala posao i karijeru. (...) On simbolizira tip ovjeka koji je vaan u svim dravama koje vode rat: tip istog tehniara. (...) Ovo je njihovo vrijeme. Rijeit emo se svih Hitlera i Himmlera i zadrati emo sve Speere, jer to god se takvima dogodilo, uvijek e ih biti." Speeru je taj lanak bio poznat i za njega je bio jasan znak. Poeo je graditi most za koji se nadao da e odvesti u budunost. Nije imao ni etrdeset godina, i tisuljetni Reich" kako se govorilo, nije bio sve na svijetu.

519/631

Pred (zapadne) saveznike nije elio doi praznih ruku. Za razliku od Istone fronte, gdje je Wehrmacht pri povlaenju sve razorio, ministar naoruanja u Italiji, Francuskoj i Belgiji sprijeio je politiku spaljene zemlje". Njegov pobonik, Manfred von Poser, opisao je kako je Speer vjeto obr-latio Hitlera: Speer je bio umjetnik u priopavanju nekih stvari Hitleru i kad bi Hitleru rekao da nakon ponovnog osvajanja nekog podruja- a to je Hitler najradije uo - to podruje ponovno treba dovesti u red, a potom ga paralizirati, Hitler bi se s time sloio." Paraliziranje nije znailo nita drugo nego odvrtanje osiguraa ili razaranje opskrbnih kanala. Simbolina radnja, naloena onima iza fronte. U vlastitom bloku Speer je traio sve fanatiniju vjeru" u konanu pobjedu i neprestane nove rtve". Gradovi su gorjeli, djecu i starce slalo se u pokolj, a Speer se jo

520/631

u studenome 1944. razmetao: Ma koliko teak bio na poloaj i beznadno uklanjanje tih potekoa, nikako se ne smijemo umoriti." Uzviene rijei za frontu. Ono to je u toj etapi poduzimao trebalo je sprijeiti razaranje njemake industrije. To je 27. veljae 1945. u dvorcu Landsberg, na obiteljskom imanju obitelji Thvssen, vrsto obeao uskom krugu rurskih industrijalaca. Bila je to investicija u budunost: Speer se u to vrijeme ve vidio kao neka vrsta ministra obnove" u poslijeratnoj Njemakoj. Kad je Hitler Neronskon naredbom od 18. oujka elio osujetiti te planove, Speer je bio ljut, vrlo ljut", rekao nam je pobonik von Poser. Otputovao je Hitleru u Berlin i zatraio da povue naredbu o razaranju cijele Moda je to bilo svjesno zamagljivanje savjesti; Albert Speer kasnih 70-ih Speer je bio ovjek koji je djelovao vrlo skromno. Iz njega je zraila simpatija. Nain na koji je

521/631

govorio i na koji bi neto izrekao, bio je nekako topao. Jednostavno reeno, ponaao se civilizirano. Traudl Junge, Hitlerova tajnica zemlje: Nastavit u raditi samo u skladu sa svojim razumom, uvjerenjem te vjerom u budunost, ako se vi, moj Fiihreru, kao i dosad izjasnite za ouvanje nae nacionalne snage." Speer je svojem Fiihreru prijetio ostavkom: zbog odbijanja izvrenja zapovijedi i otvorenog kritiziranje Hitlera - onih je dana tisue ljudi bilo kanjeno smru. No Speer je primljen u Dravnom uredu. Svojem Fiihreru, koji ga je volio", morao se ponovno zakleti na vjernost. Zauzvrat mu je Hitler do posljednjeg dana dao odrijeene ruke. I to sad? Je li to bio rastanak" ili stavljanje na raspolaganje"? Od svih zagonetki vezanih uz Speera najvea je zagonetka putovanje u Berlin 23. travnja 1945.

522/631

Sigurno je jedno: nakon Hitlerova posljednjeg roendana u katakombama Fuhrerova bunkera" Speer je - kao i mnogi visoki nacistiki dunosnici - pobjegao iz Berlina. Slijedila je dvodnevna odiseja kroz Sjevernu Njemaku. Ministar naoruanja pojavio se 23. travnja u Mecklenbrugu: u Zranoj luci Rechlin, koja je sluila kao poligon za testiranje ratnih zrakoplova. Ondje su ga svi poznavali, Speer je bio gost na bezbrojnim letakim revijama. Ministar naoruanja i njegov pobonik, Manfred von Poser, unajmili su jednomotorni zrakoplov tipa Fieseler Storch. Odletjeli su u Berlin i sletjeli na osi IstokZapad, izmeu Slavoluka pobjede i Brandenburkih vrata. Prije est godina Speer je tu ulicu preuredio za Hitlerove parade, a sada je u opkoljenom glavnom gradu sluila kao uzletite. Moje je miljenje da je Speer imao dobar razlog da odleti u Berlin", rekao nam

523/631

je Manfred von Poser. On je u posljednjoj godini rata svakodnevno bio u ministrovoj blizini, a naposljetku odmah uz crtu fronte koja se povlaila. Ja mislim da se iza toga neto skrivalo i da ga je to potaknulo da odleti u Berlin. Mogue je da se Speer zabrinuo kako bi ga Hitler mogao imenovati nasljednikom. To bi ga dodatno opteretilo, tako to bi utjecalo na savezniku prosudbu i kasniji angaman u obnovi Njemake, na to je jo raunao." Je li strah da e ga Hitler imenovati svojim nasljednikom Speera natjerao u Dravni ured, u, kako je poslije rekao, ruevinu svog ivota"? Pustolovina se isplatila: Hitler nije njemu, nego Donitzu prepustio odgovornost za narod kojega je upropastio. U Hitlerovoj oporuci Speer nije spomenut ni jednom rijeju. Da Speer nije odletio u Berlin, Hitler bi svog najboljeg tehnokrata sasvim sigurno

524/631

imenovao lanom kabineta - a moda bi ga ak proglasio svojim nasljednikom. No Speer je to izbjegao. Godinu dana poslije Speer je kao jedini glavni okrivljenik pred Nirn-berkim sudom preuzeo ukupnu odgovornost" za djela ovjeka kojem je prodao duu. Do kraja ivota tvrdio je, meutim, kako nije znao za zloine koje je reim poinio. Sud ga je osudio na 20 godina zatvora. Godine 1966. Albert Speer je puten na slobodu, te je 1981. umro u Londonu. Nasljednik KARL DONITZ U napad - potapanje. Besmisleno je tvrditi da vojnik ili asnik mora biti apolitian. Da nismo dobili Fuhrera, u Njemakoj sada ne bi bilo nijednog ovjeka. Svi mi zajedno u usporedbi s Fiihrerom obini smo jadnici.

525/631

Wehrmacht mora biti fanatino vezan za ovjeka kojemu se zakleo na vjernost. Svatko tko je imalo defetist, slabi obrambenu volju naroda i mora se istrijebiti. Radije bih jeo zemlju nego da se moji unuci odgajaju u idovskom duhu i idovskoj prljavtini te se zaprljaju time. Ja jesam i ostajem legalni dravni poglavar. Do svoje smrti. Donitz Zaraivanje novca kao jedini cilj ne moe zadovoljiti ovjeka. Donitz, 1920. On radi brzo i pouzdano. Vrlo se lijepo usmeno i pismeno izraava. iva je duha i otvoren za sva struna pitanja. Vrlo je ambiciozan i eli se istaknuti i stei priznanje; teko mu pada podrediti se i ograniiti se na svoje podruje rada. asnicima u admiralskom stoeru morat e vie nego dosad dati potrebnu samostalnost. Vatrenog je temperamenta i pun unutarnjeg poleta, za svoju se dob esto doima nemirno i

526/631

neuravnoteeno. Mora nauiti stvari uzimati mirnije i ne postavljati pretjerane zahtjeve, prije svega prema sebi. Promjenjivo zdravstveno stanje (eluane tegobe) vjerojatno djelomice uvjetuje unutarnji nemir koji se na njemu esto vidi. Admiral VVilhelm Canaris u jednom izvjeu o Donitzu, 1931. Mora vam biti jasno da e taj rat potrajati i da emo biti sretni zavri li nerijeeno. Donitz o predstojeem ratu, 1939. Ba me zanima kako e sada izgledati Njemaka, bez nacionalsocijalizma, prepuna stranaka i idova, koji e iskoristiti svaku priliku da kritiziraju, nanose tetu i unose razdor. Sve moemo zahvaliti Fiihreru; njemakom narodu sve je donio nacionalsocijalizam. Donitz, 1944. Najkasnije za godinu dana, moda jo ove godine, Europa e shvatiti da je Hitler u Europi jedini dravnik od formata. Donitz, travanj 1945. Svim zapovjednicima:

527/631

1. Zabranjen je svaki pokuaj spaavanja lanova potopljenog broda, dakle izvlaenje preivjelih na amac za spaavanje, okretanje prevrnutih amaca za spaavanje, davanje hrane i vode. Nakon to se potope neprijateljski brodovi i posade, spaavanje je u suprotnosti sa najprimitivnijim pravilima ratovanja. 2.1 dalje vrijede zapovijedi o dovoenju kapetana i glavnih inenjera. 3. Brodolomci se smiju spasiti samo onda kada mogu dati vane iskaze za podmornicu. 4. Treba biti nemilosrdan. Misliti na to da neprijatelj u bombardiranjima njemakih gradova ne misli na ene i djecu. Donitzova zapovijed, 1942. Na ivot pripada dravi. Naa je ast u ispunjavanju dunosti. Nitko od nas nema pravo na privatni ivot. Ovdje je rije o tomu da moramo dobiti rat. Fanatinom predanou i voljom za pobjedom moramo teiti ispunjenju tog cilja. Donitz, 1943.

528/631

Kad je vojniku izdana zapovijed da se bori, njega se ne tie ima li ta borba smisla ili ne. Donitz, 1945. teta to ovjek poput Donitza ne predstavlja Stranku, nego je predstavlja Gori-ng, koji sa Strankom ima isto toliko veze kao i krava s atomskom fizikom. Goebbels (Dnevnik), 1945. Mi vojnici ratne mornarice znamo to nam je initi. Nepokolebljivo ispunjavajui nau vojniku dunost, bez obzira na to to se oko nas dogaa, poput stijene smo to prua otpor, hrabri, nemilosrdni i vjerni. Onaj tko tako ne postupa hulja je koju moramo objesiti i staviti joj natpis: ovdje visi izdajnik, koji je iz podlog kukaviluka pridonio tomu da njemake ene i djece umiru, umjesto da ih je kao mukarac titio." Donitz, travanj 1945. Najvanije je neumorno straariti nad najljepim i najboljim to nam je dao nacionalsocijalizam, nad jedinstvom nae

529/631

nacionalne zajednice. Unato naem sadanjem potpunom vojnom slomu na narod izgleda drukije nego 1918. Nije razdijeljen. Kad ukinemo neke oblike nacionalsocijalizma i kad nestanu drugi oblici protivnika, najbolji je sadraj nacionalsocijalizma sljedei: po svaku cijenu zadrati zajednitvo naeg naroda. Donitz, 9. svibnja 1945. Smatrao sam da je Njemaka krenula pravim putem. Donitz o preuzimanju vlasti", 1958. 8. svibnja 1946. u dvorani Palae suda u Nurnbergu vlada potpuni muk. Optuenik prilazi mikrofonu, uspravlja se, a zatim jasno naglaavajui rijei i mirnim glasom ovjeka koji pokazuje svoju savjesnost, a ne kajanje izgovara: Postupao sam prema svojoj savjesti. Isto to ponovno bih uinio." Poslije su mu dali zastraujui naziv, vraji admiral". Upravo to pretjerivanje najbolje opisuje hladnokrvnog poinitelja iz

530/631

uvjerenja, Karla Donitza. Kako emo objektivno procijeniti ovjeka koji u sebi ima i dobra i zla? Spasioca dva milijuna prognanika s Istoka? Hladnokrvnog tehnokrata ubilakog rata? Za saveznike nije bilo sumnje tko je Donitz: ratni zloinac - ovjek koji je svojim" podmornicama vodio neumoljivu ratnu politiku, zbog koje je ivot izgubilo 30 000 saveznikih mornara i u pravilu tri od etiri lana posade na njemakim podmornicama; ovjek koji je 30. travnja 1945. u svojoj apsurdnoj odanosti Hitleru telegrafirao: Bezuvjetno sam vam odan. (...) Ako me sudbina prisili da kao nasljednik, kojega ste vi odredili, vodim Njemaki Reich, okonat u taj rat kako mi to nalae jedinstvena junaka borba njemakog naroda." Tek danima nakon 1. svibnja 1945. vrhovni je admiral doznao za Hitle-rovu smrt. Sada je i slubeno stupio na dunost zbog koje je u Nurnbergu bio u sreditu zanimanja svjetske javnosti: postao je Hitlerov

531/631

nasljednik - upravitelj ostavine razorenog tisuljetnog Reicha". Ostala su mu 23 dana da kao dravni voa pokua vladati" zemljom. Donitz je uvijek inio ono to su mu naredili i govorio kako ima istu savjest, iako je morao znati da je reim na ije je elo na kraju doao bio zloinaki. Donitz je istodobno bio osoba koja je sve znala i koja je u svemu sudjelovala. No on je sebe doivljavao kao apolitinog vojnika". Rekao je da je posluno izvravao svoju dunost i nita vie. Donitz - podanika figura? Korijeni te slijepe odanosti autoritetima u berlinskom su djetinjstvu na prijelazu u dvadeseto stoljee. Donitzova majka umrla je kad su mu bile etiri godine. Otac, inenjer, oba je sina odgojio sam i poslunost im usadio kao najvaniju obvezu. Sluenje caru i domovini u kui Donitzovih smatralo se najvanijom dunou. Osobna srea svedena je na sporednu stvar. Ve kao dijete, a jo vie kao mladi, nauio je to znai pruska

532/631

disciplina i vojni dril. Slovio je kao zatvoren, ali svestran; kao i narodne mase oduevljavao se carskom mornaricom, ukrasom mlade nacije, koja je nestrpljivo traila svoje mjesto pod Suncem". U toj atmosferi neobuzdane nacionalne zanesenosti oduio je postati asnikom carske ratne mornarice. Njegova profesionalna elja bila je u skladu sa sanjarskim duhom jedne nemirne ere. asnik na ratnom brodu Njegove Visosti - to je jamilo ugled i osim toga, bilo idealno rjeenje - kako je napisao u svojim memoarima - da povee sklonost prema vojsci" i enju za daljinom". 1. travnja 1910. osamnaestogodinjem Karlu Donitzu ispunio se san o vojnikom ivotu na moru. Ve na prvim satovima u koli ratne mornarice u flensburkoj etvrti Miirvvik predavai su mladim kandidatima usadili svijest o elitistikom stalekom moralu ratne mornarice: mirnoa" i besprijekorno ponaanje" slovili

533/631

su kao najvee dunosti, isto kao i pristojnost" te zakletva" da nee napraviti nita to bi bilo ,,u suprotnosti s moralnim naelima pravilnog ponaanja". Ondje, u golemoj ciglenoj zgradi kole ratne mornarice u flensburkoj etvrti Miinvik zapoela je karijera Karla Donitza. Ondje e i zavriti. .3?? .,^,. _.,......,....,.......,,..,,.,. ..:,.........,...:.,.........,...,.., .Guido KnoDo: HITLEROVI POMnfNtn Dosadna teorija nije ga zanimala. Donitz je eznuo za djelima, akcijom na otvorenom moru te za vojnikim drugarstvom - ta je elja postala jo vea kad mu je u ljeto 1912. umro otac. Nakon majine smrti on mu je bio jedino uporite. U potrazi za zamjenom, prijateljem koji bi mu bio poput oca, podupirao ga i pomagao mu, susreo je pomorskog asnika von Loevvenfelda, svog idola i mentora. Von Loewenfeld poslao ga je na SMS Breslau. Veseli li se?" pitao ga je. Ne, gospodine kapetane, nimalo se ne

534/631

radujem. elio sam otii u Istonu Aziju u odred krstarica!" Loevvenfeldu se svidjela pretjerana zastavnikova odlunost. Istina, lju-tito ga je nazvao nezahvalnom kornjaom", ali to nije mislio ozbiljno. Nadvladala je simpatija i Donitzova se ljutnja slegla kad je doznao da Breslau isplovljava na otvoreno more. Snovi o putovanju u daleke zemlje konano su se ostvarili. Donitz je dobio priliku da se dokae na otvorenom moru. Svoje zadatke u svojstvu admirala ispunjavao je na veliko Loewenfeldovo zadovoljstvo i izobrazbu zavrio s ocjenom izvrstan" - iznimno viskom ocjenom, kojom su se u ratnoj mornarici nagraivala samo iznimna postignua. To nije posljednji put da je Donitz najbolji u razredu. Najvee vojne pohvale poput crvenog konca provlae se kroz osobni karton Prusa, koji je jo u mladim danima, kao budui asnik u Prvom svjetskom ratu, stekao glas iznimno hrabrog vojnika, koji e ivot staviti na kocku

535/631

jer je to smatrao svojom dunou prema domovini. Izbijanje rata i prvo vatreno krtenje Donitz je doivio u Sredozemnom moru - na Breslauu, maloj krstarici koja je zajedno s bojnom krstaricom Goebben bila pod turskim zapovjednitvom. Brodovi su Osmanlijsko carstvo trebali pridobiti na stranu Centralnih sila. Dok se odluka nije donijela, Breslau je morao biti usidren u luci. Posada je bila osuena na mirovanje, a najvie je Donitz patio zbog neslavnog ekanja", tijekom kojeg je dobrodola promjena bio posjet njemakog zapovjednika u dardanelskoj utvrdi, generala VVebera. Dvije godine poslije Donitz se ponovno naao u drutvu visoko odlikovanog gospodina s monoklom, ali ovaj put ne kao vojnik, nego kao prosac generalove kerke, medicinske sestre u vojnoj bolnici, Ingeborg Weber. Nakon godinu dana par se vjenao u Berlinu.

536/631

Njegova druga velika ljubav bilo je novo oruje: podmornice su obeavale slavu i nadu u ratnu pobjedu. Bile su aduti Carevine. Nakon neodluenog ishoda pomorske bitke kod Skagerraka, Berlin je zapoeo s opirnim programom proizvodnje ne bi li pomorskom blokadom slomio engleski otpor. U sijenju 1917., odmah nakon zavretka teaja za straarske asnike, zapoela je Donitzova uspjena karijera u podmornikim oruanim snagama. Njegov prvi zapovjednik na U39 bio je pomorski asnik s inom kapetana Walter Forstmann - podmorniki as" i jedan od najuspjenijih ratnih zapovjednika. Pod njegovim zapovjednitvom u zaguljivoj skuenosti elinih cijevi, Donitz je prvi put doivio osjeaj zajednitva i povezanosti koji vlada u podmornici. Za mladog je asnika to bio izrazito snaan osjeaj, o kojem je jo desetljeima oduevljeno priao: Svi za jednoga, jedan za sve", glasila je otada njegova deviza. Bili smo jedna velika obitelj,

537/631

u morskim dubinama potpuno odcijepljena od svega. Posada na podmornici zajednica je koju povezuje ista sudbina, i ljepa se rijetko moe nai. Pripadati joj, neizmjerna je vrijednost i nezaboravan doivljaj. Kad je tri mjeseca poslije, u veljai 1918., na UC 25 preuzeo prvo zapovjednitvo nad podmornicom, prema vlastitim se izjavama osjeao monim poput kralja". Donitz je stekao carevu zahvalnost, jer je smiono Nnapavi neprijateljski brod, prodro u talijansku ratnu luku Porta Augusta - hrabra akcija koja mu je donijela viteki orden kneevske kue Hohen-zollerna. ini se da je bio pretplaen na uspjeh kad je dobio jo bru podmornicu, UB 68, no 4. listopada 1918., odmah nakon ponoi, u napadu na engleski konvoj trgovakih brodova pod vojnom pratnjom napustila ga je vojnika srea. 50 morskih milja od sicilijanske obale UB 25 morala je izroniti na povrinu. Jedan pogodak Donitza je naposljetku prisilio da

538/631

svojim ljudima naredi: Naputajte brod!" U nekoliko sekundi podmornica je potonula i za sobom povukla etiri mornara. Natporunika na bojnom brodu, Karla Donitza, i veinu drugova pokupio je britanski ratni brod Snapdragon. Zapovjednik je pozdravio zatoenika udarcem dlana o dlan i kratko rekao: Dakle, kapetane, sad smo raistili raune. Noas ste mi potopili jedan parobrod, a sad sam ja potopio vas." Prva postaja u zarobljenitvu bio je logor Fort Verdalla na Malti. Strastveni mornar teko je podnio da je rat za njega tako sramotno zavrio, a teak mu je udarac bio kad je u britanskim novinama proitao lanak o njemakom porazu i propasti monarhije. Jedan se svijet sruio, i to ne samo za njega: upravo su pobunjeni mornari izazvali revoluciju! Na ulicama njemakih gradova vladala je anarhija, prevrat, nered, neposlunost - za Donitza prava trauma. Prije nekoliko tjedana jo sam se borio kao

539/631

vojnik", prisjeao se. ,,U svojoj maloj slubi morao sam vriti svoju dunost i nisam mogao voditi brigu o politikim odnosima irih razmjera. Tek sam sada shvatio u kakvom je poloaju Njemaka. Moja vjera u politiku mudrost vladara oslabjela je. Promijenio sam se." Iako mu je tijekom prijevoza zarobljenika s Malte po Sredozemnom moru do britanskog logora u Sheffieldu upalo u oi kakvim su nas nadmonim materijalima i snagama saveznici porazili", u krugu drugova vjernih caru u svojoj baraci Hohenzollern i dalje je zastupao legendu o nepobjedivoj vojsci", kojoj su crveni revolucionari zabili no u lea. Donitz je po svaku cijenu elio kui. Kao razlog naveo je teku bolest, pa je nakratko smjeten u duevnu bolnicu te se u rano ljeto 1919. vraa u Njemaku. Poslije je pisao da je prevagnulo razmiljanje kako vojnik njemaku dravu ne smije napustiti, bez obzira na to kojeg je oblika ta drava. To bi

540/631

bilo u suprotnosti s njemako-pruskim naelom nesebinog sluenja stvari." Prema Ebertovoj33 Republici povratnik iz rata nije osjeao nita doli gaenja i mrnje. Donitzu je nedostajala stara vlast. Nove slobode bile su mu grozne. Kao i drugi razoarani, vojnik se zakleo sam sebi: Nikad vie studenti 1918.!" Jednom je otiao u rat za cara i carevinu. Sada nije bilo ni jednog ni drugog. VVilhelm II. ivio je u azilu u Nizozemskoj, a Donitz se osjeao okruen monim neprijateljima: politiki protivnici kod kue, prije svega radniki i vojniki sovjeti, zemlju su doveli u stanje nasilja, gladi i kaosa; mirovni ugovor doivljavao je kao nametnutu sramotu", tim vie to ratna mornarica nije smjela imati vie od 15 000 mornara. Iako je Donitz odmah nakon zarobljavanja izjavio da je s pomorstvom i ratnom mornaricom raskrstio" i premda se nakratko bavio milju da potrai posao kao civil, ostao je vjeran

541/631

pomorstvu. ovjek mora teiti tomu da pristojno ispunjava svoju dunost." Donitz je sluio domovini, a ne sustavu. Jo uvijek ga je mamilo neponovljivo podmorniko drugarstvo". Njega, meutim, zasad nije bilo. Versajski ugovor Reichu je kategoriki zabranio posjedovanje podmornica. Njemaka je smjela imati samo est krstarica, est oklopnjaa, dvanaest razaraa i dvanaest torpednih amaca. Ali i u toj za Donitza obeshrab-rujuoj situaciji postojao je traak nade. Kad ga je kapetan korvete, Otto Schultze, u ljeto 1919. pitao eli li i dalje sluiti u mornarici, Donitz je odgovorio pitanjem: Mislite li da emo uskoro moi imati podmornice?" Schultze je odgovorio: Naravno da hoemo. Nee uvijek biti ovako." Razgovor sa starim i novim nadreenim ohrabrio je Donitza da se u Kielu pun poleta uhvati u kotac s novim zadatkom. Natporunik na bojnom brodu bio je zaduen za

542/631

odabir pomorskih asnika, to je bila kljuna dunost. Kao uvjereni protivnik Republike u asniki je zbor primao iskljuivo monarhiste. To, dakako, nije promijenilo katastrofalan materijalni poloaj njemake ratne mornarice. Carska flota, neko ponos nacije, leala je na morskom dnu nedaleko od uporita britanske flote, Scapa Flow. Kako bi spasila ast zastave i nacije", u ljeto 1919. flota se sama potopila. Novo doba Donitzu nije obeavalo nita dobro. Ujesen 1919. politika je situacija u Njemakoj postajala sve kaotinija. Mirisalo je na graanski rat. Crvenoarmijci" su ruili dravu, dragovoljaki odredi poput onoga Donitzova mentora, von Loewensteina, uz odobrenje demokrata" pucali su na pobunjenike. Donitz je bio uvjeren da e se Njemaka opet uzdignuti kad se prevlada vrijeme sustava". Progonio ga je strah: strah od siromatva, strah od pobjede lijevo orijentiranih revolucionara. Rat koji je

543/631

objavio omrznutoj Republici Donitz je opravdavao nesposobnou Republike da se brine za red i mir. Odbili smo marksistiku dravu", prisjeao se 1944., jer je negirala sposobnost naroda da se brani i sve ono to je vojniku sveto". Ve u oujku 1920., kad su u Kappovu puu pobunjeni mornari pokuali sruiti Republiku, monarhisti su nanjuili svoju priliku. I Donitz, koji je u meuvremenu postao zapovjednik torpednog amca, tajno se nadao uspjehu dobrovoljakih odreda. Smatrao je da su jedino oni sposobni jamiti ponovnu revoluciju, koja je postala boljevika". No doivio je razoaranje, pu nije uspio, a gospodarski poloaj Njemake jo se vie pogorao - i za obitelj Donitz, koja je u meuvremenu trebala prehraniti troje djece. asnik u usponu nije imao previe vremena za enu i djecu. Donitzu je neto drugo bilo na pameti. elio je napraviti karijeru. Od lipnja 1920. ponovno je preuzeo

544/631

dunost zapovjednika i kao pomorski asnik u taktikim vjebama na moru uio tehnike otkrivanja brodova, pristajanja uz drugi brod i iznenadnog napada. Kasnije e te taktike nazvati taktikama opora" i proglasiti ih svojim patentom. Svi mi elimo sluiti naem Hitleru; kontraadmiral Donitz (1939.) Donitz je bio vrlo smiren ovjek energina nastupa. Imali smo dojam da je vuno razmiljao, ali da je nakon toga vrlo brzo djelovao. Hans Rudolf Rosing, zapovjednik podmornikih snaga Zapad Nezaustavljivo je napredovao. U oujku 1923. u Berlinu je postao referent ratne mornarice za politike i organizacijske aspekte Obrambenog odjela" (Al), a koji je zbog Versajskog ugovora zapravo bio prikriveni admiralski tab. U vladi je etiri godine zastupao interese mornarice i svojom je revnou civile uvjerio u potrebu postojanja pomorskog ratnog oruja. Donitz se pokazao

545/631

dobrim pregovaraem pa ga je voditelj njegova odjela silno hvalio: Vrlo je vjet u kontaktima s drugim ministarstvima i upravama, a zahvaljujui svojoj strunosti i osobnosti za svoj odjel u pregovorima postie najbolje." Od pisaeg stola ponovno ga je odvukao brod. Ponovni susret s prolou: kao asnik palube na krstarici Nymphe Donitz je ponovno susreo svog pokrovitelja, von Loewenfelda, koji je sada zaokruio njegova ideoloka uvjerenja. Donitz je preuzeo dogmatska uvjerenja svog reakcionarnog i radikalnog bliskog prijatelja, te meu drugovima rovario protiv boljevika i Zidova. Njegovu mrnju jo je vie raspirila teka gospodarska situacija u Reichu, koja se odrazila i na poloaj njegove obitelji. Na tom kriznom tlu jedan je ovjek poloio kamen temeljac svog uspona i putujui zemljom vrbovao glasae obeavajui odluno vodstvo, stvaranje reda i uklanjanje

546/631

kaosa. Parole demagoga Adolfa Hitlera postigle su svoj cilj i kod vieg asnika admiralskog taba, Karla Donitza. Taj je ovjek obeavao ono to je Donitz arko elio: snanu Njemaku i izglede za ratnu mornaricu jaine jedne velesile. Za Donitza je Hitler bio utjelovljenje nade. Nakon rata je napisao: Vjerovao sam da je Njemaka krenula pravim putem." Tim vie to mu je taj put obeavao profesionalno napredovanje. Hitlerovo prisvajanje vlasti za Donitza je bio pozitivan novi poetak za naciju". Konano netko energian". Dok je Hitler u Reichu osvajao vlast, Donitz je bio na dugom putovanju. Putna Hindenburgova stipendija koju mu je dodijelio predsjednik Reicha omoguila mu je petomjeseni put u zemlju uda, Indiju" i Junu Svi mi elimo sluiti naem Hitleru; kontraadmiral Donitz (1939.) Donitz je bio vrlo smiren ovjek energina nastupa. Imali smo

547/631

dojam da je puno razmiljao, ali da je nakon toga vrlo brzo djelovao. Hans Rudolf Rosing, zapovjednik podmornikih snaga Zapad Nezaustavljivo je napredovao. U oujku 1923. u Berlinu je postao referent ratne mornarice za politike i organizacijske aspekte Obrambenog odjela" (AT), a koji je zbog Versajskog ugovora zapravo bio prikriveni admiralski tab. U vladi je etiri godine zastupao interese mornarice i svojom je revnou civile uvjerio u potrebu postojanja pomorskog ratnog oruja. Donitz se pokazao dobrim pregovaraem pa ga je voditelj njegova odjela silno hvalio: Vrlo je vjet u kontaktima s drugim ministarstvima i upravama, a zahvaljujui svojoj strunosti i osobnosti za svoj odjel u pregovorima postie najbolje." Od pisaeg stola ponovno ga je odvukao brod. Ponovni susret s prolou: kao asnik palube na krstarici Nymphe Donitz je

548/631

ponovno susreo svog pokrovitelja, von Loewenfelda, koji je sada zaokruio njegova ideoloka uvjerenja. Donitz je preuzeo dogmatska uvjerenja svog reakcionarnog i radikalnog bliskog prijatelja, te medu drugovima rovario protiv boljevika i idova. Njegovu mrnju jo je vie raspirila teka gospodarska situacija u Reichu, koja se odrazila i na poloaj njegove obitelji. Na tom kriznom tlu jedan je ovjek poloio kamen temeljac svog uspona i putujui zemljom vrbovao glasae obeavajui odluno vodstvo, stvaranje reda i uklanjanje kaosa. Parole demagoga Adolfa Hitlera postigle su svoj cilj i kod vieg asnika admiralskog taba, Karla Donitza. Taj je ovjek obeavao ono to je Donitz arko elio: snanu Njemaku i izglede za ratnu mornaricu jaine jedne velesile. Za Donitza je Hitler bio utjelovljenje nade. Nakon rata je napisao: Vjerovao sam da je Njemaka krenula pravim putem." Tim vie to mu je

549/631

taj put obeavao profesionalno napredovanje. Hitlerovo prisvajanje vlasti za Donitza je bio pozitivan novi poetak za naciju". Konano netko energian". Dok je Hitler u Reichu osvajao vlast, Donitz je bio na dugom putovanju. Putna Hindenburgova stipendija koju mu je dodijelio predsjednik Reicha omoguila mu je petomjeseni put u zemlju uda, Indiju" i Junu Aziju. Kod kue, u Reichu, SS i SA terorom su uvodili red. Donitz je uivao u ljepotama egzotinih kultura i skladu bajkovite zemlje", koja je mornara na putovanju potaknula na razmiljanje da i stanovnici Balija moda imaju isto toliko unutarnje uglaenosti i kulture srca kao i Europljani". Kad se ukrcao na parobrod za domovinu, u mislima je ponovno bio u Njemakoj i u skuenom prostoru" - Donitz na putu u Trei Reich, politiki sustav" svojih snova na ijem se elu odluan, dugo oekivani

550/631

ovjek spremao ispuniti i snove o ratnoj mornarici. Hitler je odobrio proirenje flote i ve u jesen 1933. Donitz je kao asnik sjajnih duhovnih i karakternih osobina, zdravih ambicija i izrazitih 'zapovjednikih sposobnosti' - kako glasi ocjena iz studenoga 1933. unaprijeen u kapetana fregate. Ve je odavno znao: lojalnost Fiihreru se isplati. Umorstvo efa SA, Rohma, i drugih politikih nepoeljnika, Donitz je jo desetljeima opravdavao nunom obranom drave". Mornarica se novom efu drave bezuvjetno podredila. Kao i svi vojnici, ambiciozni mornar poloio je prisegu Hitleru osobno. Donitz se zavjetovao na bezuvjetnu poslunost". Zadanu je rije drao do Hitlerove smrti. Donitz - jedna karijera. Hitlerovo preuzimanje vlasti bitno mu je pomoglo. Kao zapovjednik lake krstarice Emden trebao je dokazati svoje zapovjednike sposobnosti" i na plovidbama u inozemstvu. 2. studenoga

551/631

1934., neposredno prije nego to je Emden isplovio, Donitza su upoznali s Hitlerom. Odluan stav ambicioznog mornarikog asnika zadivio je diktatora; a i Donitza se dojmio nastup njegova vrhovnog zapovjednika. Potvrdila mu se slika koju je o njemu stvorio. Danima nakon toga pred mornarima je oduevljeno pjevao himnu: Svi mi elimo sluiti naem Hitleru!" Dok je Emden nekoliko mjeseci kruio morima oko Afrike, Hitlerovi su diplomati ostvarili neto to je do tog dana bilo nezamislivo: nakon tekih pregovora 18. lipnja 1935. postignut je sporazum izmeu njemake i britanske flote. Reich se sporazumom obvezao da e se naoruati samo onoliko koliko iznosi 35% fonda britanske ratne mornarice, a da e u podmornikom oruju zadrati omjer 45 prema 100. Kasnije je Njemaka ak trebala izjednaiti snage. Velika Britanija bila je uvjerena da si moe dopustiti takav ustupak.

552/631

ASDIC, engleski sonarni ureaji za akustino podvodno odreivanje poloaja broda, jamili su zatitu od njemakih podmornica. Nakon to je ugovor Njemakoj dopustio gradnju podmornica, za Donitza je zapoelo novo ivotno razdoblje. Hitler, koji je cijenio Donit-zovu strunost, imenovao ga je voom podmornikih ratnih snaga" i naredio mu da ih proiri. Njihov je voa s nepovjerenjem pratio kako Hitlera vie oduevljavaju veliki ratni brodovi, a ne podmornice. Goleme brodove poput Bismarcka Donitz je smatrao zastarjelima i ranjivima. Neprestano je isticao prednosti svojih" podmornica. Podmornica", objanjavao je, vano je napadako oruje. Zbog velikog radijusa kretanja prikladno je za operacije u dalekim neprijateljskim morima. Samo podmornice mogu uspjeti", ustrajavao je Donitz, Veliku Britaniju, starog i budueg neprijatelja, odsjei od vitalnih trgovakih putova

553/631

i izgladnjivanjem prisiliti na predaju." No Donitz je uzalud objanjavao. Jo je uvijek bio u drugom planu. Na poetku je raspolagao sa samo 11 podmornica. Znao je kako odueviti mlade mornare. Trebali su se osjeati elitom ratne mornarice. Zapovjednicima i mornarima utuvio je u glavu nesebino zalaganje" i da se ne boje ASDIC-a!" Tvrdio je kako je metoda podvodnog odreivanja poloaja brodova, kojom se koristila Kraljevska mornarica, precijenjena. Britanskim konvojima namjeravao je doskoiti taktikom opora. Podmornice su poput vukova" trebale napasti konvoj trgovakih brodova pod oruanom pratnjom, po naelu ,,u napad i potapaj"! Donitz je itekako bio svjestan opasnosti od podvodnih radara, a i u Stoeru pomorskog ratovanja znali su za rizik takvog naina ratovanja. Njegov koncept nije prihvaen. Zapovjednik ratne mornarice, Erich Raeder, bio je sumnjiav prema podmornikim oruanim snagama, ali

554/631

Donitz je svoju taktiku i nadalje smatrao nainom na koji e se postii cilj u ratu protiv Engleske. A on je ve bio na vidiku. Politika situacija u svijetu mijenjala se strelovitom brzinom. Anschlufi Austrije i rjeenje sudetskog pitanja" ucjenjivanjem prisilili su London i Pariz da se udrue, dok je Hitler sve vie ubrzavao naoruavanje. Raederov Stoer pomorskog ratovanja svom se silom zalagao za izgradnju ratnih brodova" i krstarica. Zplan iz sijenja 1939. bio je jednak objavi rata pomorskoj velesili, Engleskoj. Hitler je odobrio gradnju povrinskih brodova, dok su podmornice jo uvijek bile u zasjenku. Ali Donitz je bio uvjeren da e doi veliki trenutak za njegove" podmornice. Oekivao je da e Readerovi veliki bojni brodovi iscrpiti proraunska sredstva za naoruanje i zalihe sirovine. Podmornice su bile puno bre i jeftinije za gradnju. Obeavale su.

555/631

Donitz je raunao da e, dugorono gledano, uspjeti. Nastavio je raditi na svojoj strategiji podmornikih oruanih snaga, kao da se Readerov koncept ratne mornarice nimalo ne razlikuje od njegova. Poetkom 1939. u knjizi Podmornike oruane snage saeto je iznio svoje miljenje da bi podmornice u sprezi s preostalom flotom mogle ui u trgovaki rat s Engleskom. Iako je Reader smirivao situaciju tvrdei da 1939. rat jo nee poeti, Donitz je uurbano radio na teoretskim i praktinim probnim simulacijama. Za potrebe rata zatraio je 300 podmornica. No kad je Schlesivig-Holstein 1. rujna 1939. na poluotoku VVesterplatte zapoeo rat, Donitz je na raspolaganju imao 56 podmornica. Boe, opet rat protiv Engleske", promucao je. Izaao je iz prostorije", prisjea se stoerni pomorski asnik Victor Oehrn, ,,i nakon sat vremena vratio se jedan drugi Donitz. 'Poznajemo svog protivnika. Danas imamo

556/631

oruje i vodstvo s pomou kojih se protiv njega moemo boriti. Taj e rat dugo trajati. Bude li svatko vrio svoju dunost, pobijedit emo. A sad na posao!'" Donitz je bio uasnut kad je izbio rat, ali ne zbog ljubavi prema miru, nego zbog straha od Engleske koja je na moru bila daleko nadmonija. Udarcem dlana o dlan u bitku je otpravljao svakog zapovjednika pojedinano. Ratni brodski dnevnik govorio je o posebno optimistinom raspoloenju posade". No to su bila uljepavanja. Kormilar na podmornici, Otto Kretschmer, poslije najuspjeniji podmorniki zapovjednik, prisjea se kako se posada bojala da e ih neprijatelj dobrano ispraiti". No Donitzove podmornice ve su prvog dana krenule u otar napad na neprijatelja. Hitler se jo uvijek nadao da e s Engleskom sklopiti posao. Treeg dana rata jedan je torpedo u zadnji as unitio njegove nade u sklapanje sporazuma". Zapovjednik U30,

557/631

Julius Lemp, bez upozorenja je potopio britanski putniki brod Athenia. Lemp je bio uvjeren da je ispred torpedne cijevi pratea krstarica; poginulo je 112 ljudi. Slike preivjelih rtava obile su svijet i izazvale mrnju prema Donitzovim ljudima. Njemaka propaganda pobrinula se za ostalo. Atheniju je zacijelo zabunom potopio engleski ratni brod ili ju je pogodila engleska plutajua mina", prezrivo je izjavio Goebbels, a i Donitz se ukljuio u manevarsko zatakavanje. Kad se U30 krajem mjeseca vratila u svoju luku, zapovjednik podmornikih ratnih snaga pozvao je na odgovornost zapovjednika i posadu. Svi su se morali zakleti da e utjeti o napadu na Atheniju. Donitz je naredio da se dotina stranica ukloni iz ratnog dnevnika U 30. Od samog poetka Donitz je naloio da se ne potuje pravo zaraenih strana na zarobljeni teret.

558/631

Smatrao je da u podmornikom ratu Nijemci imaju izgleda za uspjeh samo ako njegovi vukovi" trgovake brodove budu mogli potopiti bez prethodnog upozorenja. No iz politikih razloga Hitler nije elio odustati od prava na zarobljeni teret". Ono je sve vie potkopavano te 1940. potpuno odbaeno. Donitzu nisu zadavale glavobolje samo meunarodnopravne odredbe. Neprestano je zahtijevao ono to mu nisu mogli ili htjeli dati: vie podmornica. No Hitler je pomorski rat jo uvijek smatrao sporednom stvari. Naoruavanje podmornicama sporo je napredovalo; mjeseno su iz brodogradilita izlazile tek dvije podmornice. Vidljivo frustrirani Donitz traio je priliku da pokae udarnu mo svog oruja. Valjalo je smisliti neko iznenaenje. 14. listopada 1939. to se i dogodilo. U napadu na neprijatelja pomorski asnik Giinther Prien s podmornicom U 47 neopaen je prodro u sredite Kraljevske mornarice,

559/631

strogo uvano pristanite Homefleet u zaljevu Sca-pa Flow na Orknevskim otocima i potopio ratni brod Royal Oak s cijelom posadom - nevjerojatan pothvat, zbog kojeg je Hitler - pisao je Donitz - bio izvan sebe od sree. Pomorskog junaka Priena u Berlinu su veliali kao da je sam Fiihrer. ak je i diktator osobno primio zapovjednika i posadu. Zemlju je zapljusnuo val vjere u pobjedu. Nakon udara na Scapa Flow Donitz je u Engleskoj postao poznat preko noi. Otad se o njemu neprestano pisalo", prisjeao se Ludovic Kennedv, zapovjednik razaraa u Kraljevskoj mornarici. Postao je poznat kao Goring i Goebbels. Karl Donitz bio je u ratu jedan od najslavnijih mukaraca." A premijer Win-ston Churchill nakon rata je priznao: Jedino ega smo se bojali bile su Donitzove podmornice." Prienov od vaan podvig imao je prvenstveno psiholoki uinak. U stratekom

560/631

smislu izazvao je kratkotrajno oduevljenje, ali je imao i taj uinak da je Hitler optimistinije gledao na rat s Engleskom. Donitz je postao zapovjednikom podmornikih snaga". Podmornice su osjetno dobile na ugledu, a sada je najvie zapovjednik ratne mornarice sve odlunije poticao na neogranieni podmorniki rat". Poetkom prosinca 1939. izdao je zapovijed 154.: Ne spaavati posadu. Zanemariti amce sa parobroda bez obzira na vremenske uvjete i udaljenost kopna. Voditi brigu samo o vlastitom brodu i to prije teiti sljedeem uspjehu! U ovom ratu moramo biti nemilosrdni. Valja imati na umu da je neprijatelj zapoeo ovaj rat kako bi nas unitio." Ratni materijal bio je meutim prepun oteenja. Torpeda su poela zakazivati. Najmanje 30% ispaljenih torpeda ne eksplodira", povjerava se Donitz 30. listopada 1939. svom dnevniku. Zapovjednici su

561/631

izgubili povjerenje u torpeda. To e trajno tetiti njihovoj angairanosti i spremnosti za napad. Uklanjanje uzroka zakazivanja torpeda trenutno je najvei problem podmornica." Problem je prerastao u pravu krizu torpeda" koja je dovela do prvog neuspjeha podmornikog oruja. U napadu na Norveku i Dansku zakazalo je svih 36 torpeda ispaljenih na protivnike ratne brodove. Donitz je svoje" podmornice vratio u bazu kako bi se jegulje" temeljito ispitale. Rezultat je i za njega bio poraavajui: Ne vjerujem", potuio se 15. 05.1940., da se ikad u povijesti ratovanja vojnike na neprijatelja poslalo s tako neupotrebljivim orujem." Hitleru su bile najvanije pobjede na kopnu. Nakon poraza Francuske otvorio se put do luka na Atlantiku. O takvoj konstelaciji snaga Hitler je dugo sanjao. Konano je imao pristup svjetskim morima. U Lorientu u Bretagni osnovao je zapovjedno mjesto,

562/631

tzv. dvori za sardine", operativno zapovjednitvo u bitki za Atlantik. Du obale su podignuti golemi bunkeri. Sedam metara debele betonske ploe trebale su zatiti podmornice od bombi Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Bile su to utvrde od betona i elika, glomazne i sumorne. Samo su bunkeri u Lorientu stajali preko 400 milijuna rajhsmaraka. Tek to se rijeila kriza s torpedima", zapoela je nova runda u trgovakom ratu protiv Engleske. Na rutama kojima su plovili britanski konvoji zaredala se bitka za bitkom. Englesku se glau eljelo prisiliti na predaju i Donitz je prvi put mogao uspjeno primijeniti taktiku opora. Nekoliko bi podmornica poput vukova napalo istodobno. 15. kolovoza 1940. Njemaka je najavila totalni podmorniki rat", a dva dana poslije FUHRER E NAM POKAZATI PUT I CILJ;

563/631

Karl Donitz u posjetu Peenemundeu Churchill je jednom rekao: Jedino ega smo se bojali bile su Donitzove podmornice. " Churchill je imao pravo, a i Donitz je imao isto miljenje kao i on: Podmorniki rat bio je odluujui." Sir Harry Hinslev, britanski ef deifratora r~,.; A ,. \r ~ potpunu blokadu Otoka. Bitka na Atlantiku bliila se vrhuncu - bio je to nemilosrdan dvoboj, ne samo orujem nego i rijeima. Njemake podmornice u lovu na neprijatelja", grmio je slikopis. Njihova krilatica glasi: u napad potapaj!" Taktika opora na poetku se pokazala vrlo uspjenom. Britanski AS-DIC - sustav u borbi protiv podmornica pokazao se nedjelotvornim. Do kraja 1941. njemake podmornice potopile su gotovo etiri i pol milijuna tona kapaciteta protivnikih broda. ivot je izgubilo preko 10 000 britanskih mornara - uguili bi se u ulju brodova to su tonuli, umrli bi od ei u vodenoj pustinji ili

564/631

bi izgorjeli prije nego to bi ih uspjeli spasiti. Ipak: zahvaljujui svojoj umjenosti u voenju operacija Donitza su cijenili ak i protivnici. Bio je vrlo sposoban ovjek", prosudio je britanski strunjak za prislukivanje sir Harry Hinslev. Donitz je u akcijama bio tako sposoban da sam po signalima odmah vidio zapovijeda li podmornicama on osobno. Bio je doista zauujue aktivan i sposoban. Bio je Rommel pomorskog rata." Zapovjednik je svata smiljao kako bi vojsku drao u dobrom raspoloenju. Donitz bi naruio vlakove kojima su mornari odlazili na dopust u svoja rodna mjesta, a posebno uspjenim posadama poklanjao bi raskona slavlja u oduzetim dvorcima i vilama, tzv. podmornika slavlja". Donitz se trudio sa svojom posadom uspostaviti bliski kontakt. Kad je imao vremena, stajao je u pristanitu i prilikom svakog isplovljavanja i uplovljavanja podmornice ne bi propustio priliku

565/631

da sa svojom posadom" nazdravi za uspjean" napad na neprijatelja. Stalo mu je do ba svakog lana posade, bio on loa ili vojnik najnieg ranga", tvrdio je podmorniki zapovjednik Horst von Schroeter. Gotovo svaki vojnik barem je jednom vidio Donitza. Tako je kod svojih ljudi stvarao osjeaj da dijeli njihove brige i strahove, i da je s njima u istom sosu. Katkad bi Donitz demonstrirao svoj suhoparni humor. 'Moram biti s vama, moram razgovarati s vama, moram vas gledati oi u oi. Tko ne vjeruje, dobit e tapom po glavi.' Zatim bi podigao svoj maralski tap", prisjeao se kapetan bojnog broda, Hans Rudolf Rossing, zapovjednik podmornikih snaga Zapad. Donitz je meu svojim vojnicima nesumnjivo bio ne samo vrlo cijenjen, nego, tovie, omiljen. Zvali su ga Lav" ili Stric Karl". Za pruskog ovjeka od dunosti meusobno je povjerenje isto tako znailo da je od svakog

566/631

zahtijevao da prui sve od sebe. Donitz je rijetko zapovijedao", izjavio je njegov stoerni asnik Eberhard Godt. On bi ovjeka uvjeravao i s obzirom na to da je o svemu to je elio temeljito promislio, doista bi mogao svakoga uvjeriti. Ulazio bi u diskusiju sa svima koji su imali svoje miljenje. Bez obzira na vojni in. Tko nije imao svoje miljenje, na njega se vrlo brzo prestao obazirati. Sugovornike bi provocirao kako bi od njih uo protuargumente. Tek onda bi donosio odluku." Bez obzira na svu diskusiju njegove su naredbe do samog kraja bile neumoljive i zapravo su znaile smrtnu presudu za posade koje su u bezprostornom i bezvre-menskom svemiru svojih podmornica u vietjednim i viemjesenim okrajima s neprijateljima proivljavale pravi pakao. Izmeu 20 milimetara tankih elinih zidova poput sardina u konzervi tiskalo se 50 mukaraca, zatoenika sumorne atmosfere pomorskog rudnika, u kojem bi pomisao da

567/631

se svakog trena moe umrijeti" dobila jeziv dvostruki smisao. Na velikim morskim dubinama Atlantika posade su bezuvjetno ovisile o milosti i nemilosti svog admirala, koji je o ljudima isto tako bezosjeajno govorio kao i o torpedima i zapremini broda. Usprkos zaklinjanjima u drugarstvo Donitz je svoje ljude prije svega smatrao ljudskim materijalom" koji je morao funkcionirati poput stroja: bez zastoja i prituaba. Posada koja je morala izvriti nemilosrdne naredbe bila je vrlo mlada, bili su to asnici od dvadesetak godina. Kao i njihov zapovjednik morali su mrziti Engleze. No nitko od mornara u podmornicama neprijatelja nije vidio. Neprijatelj - to su bili vrhovi jarbola na obzoru koje bi zapovjednik podmornice vidio kroz periskop. Neprijatelj to su bile dubinske bombe i jezovito bubnjanje neprijateljskih ultrazvunih dubinomjera. Neprijatelj - to su bili neprestani zrani napadi, za koje nije bilo lijeka. Od

568/631

vrhovnog zapovjednika ratnog zrakoplovstva, Hermanna Goringa, Donitz je traio pomo iz zraka. No rajhsmaral, i sam pod neprestanom paljbom, pomo nije slao. Od ljeta 1943. njemake su podmornice sve ee upadale u mreu saveznikih radioizvidnica - zagonetka za njemako ratno vodstvo kojem je oito promaklo da je 8. svibnja 1941. izgubilo vie od podmornice kojom je zapovijedao Julius Lemp, zapovjednik koji je potopio Atheniu. Jedan britanski razara prisilio je U110 da izroni i zauzeo je. U trupu broda Britanci su pronali stroj koji je bio odluujui za rat: Enigma, klju za tajni kod njemake ratne mornarice, naao se u neprijateljskim rukama. U Blet-chley Parku, blizu Londona, sreditu za deifriranje radioporuka, britanskim strunjacima za deifriranje taj je stroj otkrio to njemaki vrhovni zapovjednik putem radioveza nareuje zapovjednicima podmornica.

569/631

Donitz nije ni slutio koja je to slaba toka to e odluiti o bitki za Atlantik. Neprijatelj je sve prislukivao! A to nitko nije slutio. Kad bi sivim vukovima" njihovi neprijatelji sve ee pobjegli - ak i onda kad bi podmornica ugledala protivniki konvoj na obzoru Donitz je sumnjao u izdaju i naredio je da se provjeri cijeli stoer. Sve je bilo uzaludno. Na kraju su kao mogui izdajnici ostali samo on i ef stoera, Eberhard Godt. Da ja vas rendgenski pregledam?" pitao je Godta. Ili ete vi mene pregledati?" Nadali smo se da e i dalje vjerovati da je razlog tomu naa nadmo u radarskoj tehnici", rekao je sir Harry Hinslev. Podrali smo Nijemce u njihovu uvjerenju da smo razvili neku vrstu uda od radara, s pomou kojega moemo vidjeti njihove brodove na 100 milja udaljenosti. I doista su svaki put pronali neko drugo obrazloenje, jer su bili uvjereni da signale nitko ne moe deifrirati."

570/631

Donitz se do samog kraja pouzdao u sigurnost njemakog sustava ifriranja Enigma, jer su ga radiostrunjaci podravali u zabludi da je opasnost od deifriranja teoretske naravi. Tek sedamdesetih godina, kad su Donitzu ve bile osamdeset tri godine, doznala se istina o neshvatljivom, opasnom i prijeteem". Deifrirane radioporu-ke Britanci su obiljeili najveim" stupnjem tajnosti. Ishod njemakog podmornikog rata bio je zapeaen. Donitzove podmornice borile su se protiv neprijatelja koji je raspolagao suvremenim sustavom podvodnog odreivanja poloaja broda, bio daleko nadmoniji po broju ratnih brodova i zrakoplova te zahvaljujui Enigmi znao za planove zapovjednitva njemakih podmornikih snaga. Prolo je vrijeme velianstvenih pobjeda. Donitzove su podmornice sve rjee ulazile u trag saveznikim konvojima. Bilo je sve

571/631

manje dojava o postignutom uspjehu. Kad je 11. prosinca 1941. SAD uao u rat, popravilo se raspoloenje glavnog zapovjednika njemakih podmornikih snaga. Amerike teritorijalne vode Donitz je proglasio lovnim podrujem. Njemake podmornice ispred New Yorka! Operacija udarac u timpan" zapoela je 12. sijenja 1942. Pred istonom amerikom obalom njemake podmornice torpedirale su brodove kao da su zeevi". Do srpnja 1942. potopile su 500 brodova zajedno s posadom. Amerika ratna mornarica u to se doba nije mogla suprotstaviti. Na Dan spomena na junake Donitz je 1942. promaknut u admirala. Poetni uspjesi nisu, dakako, mogli potrajati, jer je tijekom 1942. amerika mornarica osnaila svoju obranu i njemake podmornice istisnula na otvoreno more. Donitz je bio nezadovoljan, njegovi ljudi nisu

572/631

postigli cilj. Sada je osim potapanja velikih brodova bilo vano potopiti i to vie lanova posade. Poetkom godine Hitler je pred japanskim veleposlanikom, Hiroshijem Oshimom, naglasio: Borimo se za egzistenciju i ne moemo voditi rauna o humanitarnim pravilima." Potopljenog neprijatelja vojskovoa je odbio spaavati, a i Donitz je ubijao na ratnim kartama. U jednom predavanju u svibnju hvalio je usavrene upaljae torpeda, koji imaju veliku prednost da se zbog brzog potonua torpediranog broda posada ne moe spasiti". Kao da je mjerilo cijelog rata, i Donitz se radikalizirao. Odustalo se od potovanja zapovijedi vojnikog morala", koje je on osobno zahtijevao u jednoj predstavci jo u jesen 1939. Pravi primjer bio je sluaj Laconia. Kad je sredinom rujna 1942. U 156 potopio britanski vojni transporter, zapovjednik VVerner Hartenstein, primijetio je da su

573/631

na brodu Laconia i ratni zarobljenici iz zemalja koje su bile njemake saveznice. Njemaka podmornica pod crvenom zastavom za sobom je vukla etiri puna amca za spaavanje, ali ipak su je napali savezniki bombarderi. Spaavanje brodolomaca moralo se prekinuti. Donitz je reagirao: 17. rujna 1942. svim zapovjednicima podmornica izdao je zloglasnu Laconia - naredbu. Njome je izriito zabranio spaavanje protivnikih brodolomaca. Nakon to se unite neprijateljski brodovi i posada, njihovo spaavanje", izjavio je, ,,u suprotnosti je s najprimitivnijim pravilima ratovanja." Spaavati se smjelo samo kapetane i odabrane: ovjenost je znaila neizvravanje naredbe. Svjedoei pred Nirnberkim sudom, Laconia-naredbu opravdavao je dunou da zatiti posadu. Pruiti pomo po Donitzovu bi miljenu znailo sigurnu smrt. Odmah nakon neugodnog dogaaja s Laconijom Donitz je naredio

574/631

potapanje spasilakih brodova u pratnji trgovakih konvoja. ,,S obzirom na eljeno unitavanje posada parobroda" to je od velike vanosti". U tom smislu svojim je ljudima zapovjedio: Biti nemilosrdan. Sjetiti se da u napadima na njemake gradove neprijatelj ne vodi rauna o enama i djeci." Donitz, istina, nije izravno naredio ubijanje, ali su se njegovi ljudi mogli osjeati ovlatenima da to uine. Nije izriito nareivao umorstva, ali stvorio je ubilaku klimu, u kojoj se razvijala neovjenost. Te sumnjive sposobnosti" njemu su, meutim, pomogle u karijeri. Ugled mu je rastao kako je podmorniko oruje postojalo sve vanije u pomorskom ratu. U meuvremenu u defenzivi na svim frontama, Hitler vie nije vjerovao nijednom generalu, te je Donitza jo vie vezao za sebe, imenovavi ga 30. sijenja 1943. vrhovnim zapovjednikom mornarice. Donitz je sada bio u najuem krugu oko Hitlera. Pomaknuo se u prvi red i postao

575/631

vanim imbenikom moi u skupini Hitlerovih pomonika. Uz svog je Fiihrera ostao do samog kraja. Preuzevi vrhovno zapovjednitvo mornarice, Donitz je, i ne raunajui s tim, dobio najvee poasti. Najkasnije u trenutku kad je napredovao do efa jednog samostalnog dijela Wehrmachta, njegov zahtjev da bude samo apolitini vojnik" postao je iluzija. VJehrmacht je upregnut u kola jedne politike ideologije. Kao vrhovni zapovjednik dijela oruanih snaga Donitz tomu nije mogao izmaknuti i da je htio. Tim napredovanjem njegova je uloga postala odluujua za ishod pomorskog rata: Raeder, Donitzov prethodnik favorizirao je velike bojne brodove. Vrhovni je zapovjednik, meutim, davao prednost podmornicama, manjim i brzim in-terventnim snagama. Sada je Donitz bio sam svoj gospodar. Njegovo naelo postalo je naelom mornarice. Nai ivoti pripadaju domovini. Naa

576/631

je ast u izvravanju dunosti i zalaganju. Nitko od nas nema pravo na privatni ivot. Moramo imati na umu da moramo dobiti ovaj rat. Ostvarenju tog cilja moramo teiti fanatinom odanou i najvrom voljom za pobjedom." Njegov je obzor silom prilika nadilazio podmornike snage. Morao je koordinirati sve akcije ratne mornarice i vrlo se brzo pokazalo u kakvom je nepovoljnom trenutku imenovan njezinim zapovjednikom. Zapravo je jo samo mogao odgaati poraz. Njemaka je bila prisiljena na defenzivu na svim stranama svijeta: na Junoj i Istonoj fronti pojaali su se savezniki napadi, na domovinskoj fronti savezniki su bombarderi njemake gradove sve ee zasipali ubojitim teretom. Donitz je, meutim, jo uvijek vjerovao, kako je napisao u svojoj prvoj naredbi, da se rat moe dobiti. Njegovi recepti protiv protivnike nadmoi bili su isto toliko jednostavni koliko nematoviti: krilatice poput fanatizma" i

577/631

nemilosrdnosti" bile su dio njegova uobiajenog rjenika. Ispitivanja mogunosti za mir smatrao je besmislenima; sama pomisao na kapitulaciju po njegovu je miljenju bila zloin. Donitz je svoju sudbinu bezuvjetno vezao uz Hitlera. Zapovijedao je u Koralju", svom glavnom zapovjednitvu u berlinskim umama, i bio u svakodnevnoj vezi s diktatorom. Dok se dotad Donitz sa svojim gospodarom osobno sreo samo devet puta, nakon svog imenovanja za vrhovnog zapovjednika mornarice posjetio ga je 119 puta. Narod je odmah naao prikladni nadimak: Hitlerov mladi Donitz." Jedan od Donitzovih biografa najbolje je opisao snanu povezanost izmeu Hitlera i Donitza kao mlaeg partnera": Hitler, gospodar, i Donitz, pomonik posao koji se temeljio na uzajamnosti. Hitler je pronaao pouzdanog izvritelja, a Donitz je dobio idola koji ga je s odobravanjem tapao po ramenu. Kao kod svih sljedbenika i Donitzova vjera u Hitlera imala je obiljeja

578/631

irealnog. Nevjerojatna snaga koja zrai iz Fuhrera, njegov nepokolebljiv optimizam, njegovo procjenjivanje razvoja dogaaja (...) ovih je dana jasno pokazalo", pisao je u kolovozu 1943. nakon jednog susreta s Hitlerom, da smo u usporedbi s Hitlerom svi mi obini jadnici, da su nae znanje, nae gledanje stvari iz naeg ogranienog kuta necjeloviti. Tko misli da neto moe uiniti bolje od Hitlera, glup je." Zatien debelim betonskim zidovima, Donitz je iz svog glavnog stoera, Koralja, nezatiene podmornice slao u bitku koja je odavno bila izgubljena. Novi britanski radari pokazali su svoje smrtonosno djelovanje: u svibnju 1943. Donitz je u jednom mahu izgubio 41 podmornicu - poginulo je 2000 lanova posade, meu njima i Donitzov sin, Peter. Nakon to je Enigma pala u neprijateljske ruke, njemake podmornice gotovo nisu

579/631

HlTLEROV MLADI DONITZ; kontraadmiral Donitz, 1931. Donitz je Hitlera doista volio. Jednom je rekao: Hitler je bio demon. Ali to sam uvidio tek kad je bilo prekasno." Sir Ludovic Kennedv, britanski pomorski asnik imale izgleda da se u domovinu vrate cijele. Situacija na Atlantiku potpuno se izmijenila. U toj fazi bio je dovoljan jedan jedini uspjeni okraj s trgovakim konvojem da bi se u slavospjevima Goebbelsove propagande postalo junakom. 6. travnja 1943. Donitz je dobio Viteki eljezni kri s hrastovim liem, ali vie nije mogao sprijeiti katastrofalan poraz svojih podmornica. Zapad je slao sve vie bombardera za zatitu trgovakih konvoja, a kad se uspostavio zrani most preko Atlantika, na oceanu vie nije bilo sigurnog mjesta. Kad se podmornice ne bi pravovremeno povukle u podvodnu postaju, bile bi osuene na propast. Savezniki lovci na

580/631

podmornice iz mjeseca u mjesec potapali su vie desetaka njemakih podmornica. Donitz je prvi put poeo sumnjati. Sa zabrinutou se pitam", zapisao je u svoj dnevnik, je li podmorniki rat moda promaaj, ne pode li nam za rukom potopiti onaj viak koji neprijatelj moe proizvesti." Donitz je tek sada uslian. Albert Speer, Hitlerov novi ministar naoruanja, dao je apsolutnu prednost proizvodnji podmornica. Donitz je sve nade polagao u novi tip podmornice, elektrinu podmornicu koja podmorjem plovi bre i due. To udo od podmornice" ulijevalo je nadu u preokret. Zbog nadmoi neprijatelja taktika opora zapravo je odavno postala neprikladna. Kad su gubitci na kraju postali nepodnoljivi, Donitz je 24. svibnja 1943. prekinuo bitku za Atlantik, ali, naravno, samo privremeno. Otac ga je nauio: Ono to zapone mora i dovriti!"

581/631

Ve u jesen podmornice su ponovno morale krenuti u (samo)ubilake napade na neprijatelje. Njemaki narod ve odavno osjea", obratio se pisanim putem svojim asnicima, da je nae oruje najjae i odluujue, te da o njemu ovisi uspjeh ili neuspjeh bitke za Atlantik." No oruje kojim bi se suprotstavio najopasnijem neprijatelju svojih" podmornica, saveznikim bombarderima, Donitz nije imao. Unato tomu polo mu je za rukom ono to njegov prethodnik Raeder nije uspio postii godinama. Mrskog neprijatelja Goringa prisilio je da mornaricu podri u borbi za isti - uzaludan cilj. Za zajedniku borbu protiv oruane pratnje trgovakih konvoja bilo je, meutim, prekasno. Goring je u ratnoj mornarici ve odavno postao meta zajedljivih izrugivanja. efa ratnog zrakoplovstva zvali su grobarom Reicha". Usprkos svim neuspjesima Donitz je i dalje imao vrlo ambiciozne planove. Jo

582/631

uvijek je govorio o pobjedi koju e postii njegove" podmornice. Neumoljivim fanatizmom posade podmornica tjerao je u nemilosrdne bitke s oruanom pratnjom trgovakih konvoja, cijelo vrijeme tvrdei da je vezan za svoje posade. No od svih zaklinjanja u drugarstvo bila je jaa njegova bezuvjetna odanost Hitleru. Njemu je asnik Donitz prisegnuo: okrenuti mu leda, nije dolazilo u obzir. Vano je biti vrst i izdrati", kratko je primijetio u jednom predavanju odranom u kasno ljeto 1943. vrstoa je bila najizraenija Donitzova karakterna osobina. Tijekom kolovanja u glavu su mu utuvili da je vrstoa krjepost; vrstou je pokazao u masakru nad Rohmom i drugim politikim protivnicima; vrstou je proglasio dunou svojih ljudi. Strateki neodrive situacije za njega su jedva postojale. to se vie zaotravala situacija na fronti, tim vie se Donitz isticao kao neumorni ohrabriva, koji je poput molitvenog mlina ponavljao svoju

583/631

omiljenu krilaticu da se mora svladati jo samo ovaj dio puta". Jo u travnju 1945. Donitz e se izjasniti protiv prijevremene kapitulacije" Njemake, jer neoekivani politiki obrati ili drugi dogaaji u ratu mogu, kako nas je pouila povijest, promijeniti potpuno bezizlazne situacije". vrstoa kao samoj sebi svrha, privatno i poslovno: vijest o bratovoj smrti u kolovozu 1938. primio je izvana nepomina izraza lica. Neumoljivom nepokolebljivou Donitz je propagirao totalni rat". 9. rujna 1943. u jednom slubenom nalogu ak je osudio kritizerstvo" i prigovaranje". Fiihrer je", glasile su Donitzove rijei, svojim nacional-socijalistikim svjetonazorom poloio vrste temelje za jedinstvo njemakog naroda. Na je zadatak da u ovoj etapi rata vrstoom, strpljenjem, postojanou, borbom, radom i utnjom odrimo to jedinstvo." Donitz nije podnosio protivljenje. Kritiku je doivljavao

584/631

kao izdaju. Teror na fronti i u domovini obavijao se velom utnje. Tko se potuio, neumoljivo se trebao izvesti pred ratni sud da odgovora zbog razaranja obrambene snage." emu takva naredba? Donitz je elio zaustaviti glasine o zvjerstvima Wehrmachta i SS-a. I on je sasvim sigurno doznao za uestale ubilake akcije protiv idova, Poljaka i ratnih zarobljenika na Istoku. ef mornarice bio je previsoko u nacistikoj hijerarhiji a da za to ne bi znao. Stereotipna legenda njegova ivota bio je pogled usmjeren na more". Mnogo je blie istini ono to je admiral Hans VoS ispriao o razgovoru koji je vodio s Donitzom. Stoerni su asnici glavnog admirala navodno nekoliko puta poticali da kod Hitlera prosvjeduje protiv zloina na Istoku. Donitz nam je odgovorio: 'Pazit u da ne stavim na kocku svoj dobar odnos s Fiihre-rom'." Jedno slubeno putovanje u jesen 1943. u Posen ukazuje na to da je Donitz barem

585/631

djelomino bio upuen u tajni projekt" pomora idova. Pred okupljenim gaulajterima i visokim dunosnicima Donitz je odrao referat, nakon ega je rije dobio Heinrich Himmler, dravni voa SS-a. Himmler je govorio o slavnom poglavlju nae povijesti o kojem nikad neemo moi pisati", tajni koju e svi prisutni morati sa sobom ponijeti u grob. Jadikovao je da je to grozan in", a potom otvoreno rekao o emu je rije: istrebljenju idova". Himmler je doslovce rekao: Svi mislite da je samo po sebi razumljivo to u vaoj upravnoj jedinici vie nema idova. Svim je Nijemcima, uz rijetke iznimke, jasno da bombardiranja, teret etvrte i pete, a moda i este godine rata ne bismo mogli izdrati da je u tijelu naeg naroda ostala ta razarajua kuga." Sluatelji su bili zabrinuti. utke smo sjedili za stolom izbjegavajui pogledati jedan drugoga", prisjea se voa Dravne mladei, Baldur von Schirach. A Donitz? Nakon rata je tvrdio kako nije

586/631

uo Himmlerovo izlaganje, jer je morao prijevremeno otputovati. Kolege iz mornarice titili su ga tvrdei da su ga jo iste veeri vidjeli u Berlinu. Istina ili izgovor? Neopozivi dokazi nedostaju. Vrhovni zapovjednik mornarice pogled je doista usmjerio prije svega na vodu", gdje se situacija zaotravala. Sada je i njemu postalo jasno da e ubudue svaki brod osjetiti djelovanje neprijateljske obrane". Jednom se potuio na nedostatnu suradnju s Goringovim ratnim zrakoplovstvom, i od Hitlera sve odlunije zahtijevao vie podmornica te pojaano zrano izvianje nad Atlantikom. Donitz je bio jedan od rijetkih koji je tvrdoglavo zastupao svoja uvjerenja u najuem krugu oko Hitlera to se najradije okruivao ljudima bez vlastitog miljenja i poslunicima. ef mornarice svoje bi vrsto stajalite izrazio nedvosmisleno te dao na znanje da kao iskusan mornarski asnik u svom resoru

587/631

eli odluivati sam. Za razliku od drugih sljedbenika, Donitz se nije ustruavao Hitleru prenijeti strane vijesti. Na jednom operativnom dogovoru Hitleru je morao prenijeti jednu neugodnu vijest", prisjeao se zapovjednik podmornice, von Schroeter. Hitler je to mirno sasluao i okupljenima rekao: 'elio bih da me svi ovako korektno informiraju'." Na ovjeka poput Donitza Hitler se mogao osloniti. ef ratne mornarice od svoje je vojske nemilosrdno zahtijevao da se bori do smrti". Netko kao Donitz bio mu je vrlo slian - dvojica mukaraca jednaka koraka. Svaki vojnik", Donitz je krajem 1943. zahtijevao od svojih admirala, mora iza izvrene dunosti stajati sa svojim duhovnim i duevnim snagama te svojom voljom. Tu spadaju i uvjerenje i svjetonazori." No velike rijei nisu mogle nadoknaditi sve slabije djelovanje oruja. Donitz je upao u slijepi akcionizam. Scharnhorstu, posljednjem

588/631

velikom bojnom brodu u Reic-hu, naredio je da u Sjevernom moru napadne savezniki trgovaki konvoj - to je bio rizian pothvat bez izgleda na uspjeh. Donitz je kod Hitlera morao podmiriti dug ije je vraanje bilo pitanje asti". Diktator je sve velike bojne brodove zapravo htio preraditi u staro eljezo, to je Donitz smatrao pogrenim. 26. sijenja 1943. u Fiihre-rovu glavnom stoeru mlai je partner" vojskovou uvjerio da brodove poput Scharnhorsta i Tirpitza ne poalje u rezalite, nego da ih i dalje upotrebljava. Vidjet emo tko ima pravo", rekao je Hitler, kako tvrdi mornariki pobonik, Jeka von Puttkamer. Dajem vam est mjeseci vremena da dokaete da veliki bojni brodovi jo uvijek vrijede." Za Boi 1943. konano se pruila prilika da se - kako stoji u ratnom dnevniku - dade vaan doprinos u smirivanju napete situacije na Istoku". Ni nepovoljna vremenska

589/631

prognoza ni odgovaranja Vrhovnog zapovjednitva mornarice - Sjever, Donitza nisu mogli odvratiti od toga da kapetanu Scharnhorsta izda kobnu naredbu. U tom je trenutku raspoloenje na brodu bilo mirno. Posada je slavila Boi. Okitili smo boina drvca, imali smo sitne darove i dijelila se pota koja je stigla od kue", prisjea se brodski mehaniar, Herbert Reimann. Ali u zraku je neto visjelo, kao da ljudi slute da e se neto dogoditi. Vladala je neobina tiina." Na sam Boi dogodilo se neto za to moe biti odgovoran samo Donitz. Savezniki torpedo pogodio je trup Scharnhorsta. 200 mornara je poginulo, samo ih je 36 preivjelo. Jedan od njih bio je i Herbert Riemann, koji nikada nee zaboraviti dramatine posljednje trenutke na Scharnhorstu. Sve se odvijalo tiho, a onda sam uo trostruko hura!" kojim je mnotvo mornara u vodi pozdravilo brod i zatim

590/631

zapjevalo 'Na mornarskom grobu cvijee ne cvate'." Kapetan korvete, Jan-Heinrich HansenNootbar, rekao je da je poto-nue Scharnhorsta Donitza silno pogodilo". Vlastite pogreke ipak nije elio priznati. Umjesto toga krivnju je pokuao svaliti na kapetana flote, admirala Ericha Beya, koji je po njegovu miljenju krivo procijenio protivnike snage i usprkos blizini trgovakog konvoja nije iskoristio povoljnu Podmornice, podmornice, podmornice; Donitz u posjeti jednoj od podmornikih baza (Kl) Bio je dobar organizator i voa postrojbi. AH samo za to da svoje ljude odvede u smrt. Ne smijemo to zaboraviti. Donitz je bio ratni zloinac, u to nema sumnje. Samo je imao puno sree - i dobrog branitelja. Lothar-Giinther Buchheim situaciju". Donitz je pronaao rtvenog jarca. Hitlerov pomonik drao je kurs: Za nama je teka godina",

591/631

pie 1944. u novogodinjoj naredbi ratnoj mornarici. Ta godina je nas Nijemce ovrsnula kao nijednu generaciju dosad. Ma kakva bila naa sudbina u nadolazeoj godini, mi emo je izdrati. Ujedinjeni u zajednikoj volji, nepokolebljivi u vjernosti, fanatini u vjeri u pobjedu. (...) Fiihrer e nam pokazati put i cilj. Stavit emo i ivot na kocku da bismo ga pratili u veliku njemaku budunost." Zar tako govori apolitian vojnik"? to je situacija na ratitu bila oajnija, Donitz je sebe i svoju vojsku sve vie vezao za Hitlera. Na prikrivene pritube i gunanje, kao na primjer, na zasjedanju admirala u veljai 1944. uzvratio je hvalisavim obeanjima. Naravno da emo pobijediti, im se isporue nove podmornice. A dotada e pomoi samo fanatizam, vjera i poslunost", govorio je. Ja u osobno slomiti onoga tko se ogrijei o to i o svoj narod", krijetao je. Po njegovu miljenju i budui asnici morali su se

592/631

odgajati u nacistikom duhu, jer: asnik je predstavnik drave; brbljarije da je asnik apolitian prava su ludost." Donitz apolitian vojnik"? Hitlerov sljedbenik brzo se uivio u svoju novu propagandistiku ulogu. Njegovi govori bili su prepuni ideologije, i iskoristio je svaku prigodu da se svom Fiihreru ponudi kao pouzdani podanik. Hitler je to s odobravanjem uzeo na znanje. Budui da je Hitler zazirao od pokazivanja i dranja govora u javnosti, Donitza je zaduio da ga 1944. zamijeni u tradicionalnom obraanju na Dan spomena na junake. Govornik je iskoristio sve mogunosti propagandistikih parola. U tom od neprijatelja nametnutom ratu, galamio je ef mornarice, radi se o opstanku ili istrebljenju naeg naroda. Gdje bi danas bio njemaki narod da Fiihrer prije deset godina nije stvorio Wehrmacht koji je bio kadar odbiti navalu naeg neprijatelja na Europu?" pitao je i odmah

593/631

dao odgovor: Bujica boljevika (...) istrijebila bi na narod i otplavila europsku kulturu." Kao da eli nadmaiti i samog Hitlera, Donitz je siktao na razarajui otrov idova". La i iskrivljena istina, hukanje i cinizam Donitz se istaknuo kao izvritelj spreman na sve. Hitler i Donitz, bio je to savez protiv razuma. Donitz se nije obazirao na injenice koje su mogle poljuljati njegovu vjeru u Fuhrera. Zatvarao je oi pred stvarnou skorog poraza i priliku da se njegove" podmornice dokau vidio u saveznikoj invaziji na Zapadu. Svako neprijateljsko desantno plovilo", naredio je svojim zapovjednicima 11. travnja 1944., cilj je koji zahtijeva pun angaman podmornica. Treba napasti i u sluaju opasnosti od vlastitih gubitaka." Naredba je imala naslov nemilosrdan napad" - puste prie, ne bi li se dodvorio Hitleru. Stvarnost je, dakako, bila sasvim

594/631

drukija. Za vrijeme invazije Donitz svoje brodove nipoto nije elio rtvovati. U javnosti je Donitz rado glumio vrstog mukarca. Nije dopustio da se primijeti to se u njemu dogaa. Kad je 14. svibnja 1944. naveer doznao za smrt drugog sina Klausa, sjeo je na krevet kerke Ursule. Sjedili smo na krevetu drei se za ruke i utjeli. Smrt obaju sinova silno ga je pogodila." Nije se potuio nijednom rijeju. Njegovi sinovi, objasnio je nakon rata Donitz svom unuku, Klausu Hessleru, umrli su junakom smru vrei svoju dunost". Usprkos svim udarcima sudbine, Donitz je i dalje vrio svoju slubu, kao da se nije nita dogodilo. Gotovo se inilo da mu je nemilosrdnost prema sebi i drugima postala osloncem. Kad 6. lipnja 1944. ni njegove" podmornice ni razarai ni brzi ratni brodii nisu mogli sprijeiti savezniku invaziju, Donitzu je donekle laknulo to su se stvari konano raistile: Tu je druga fronta." Drugi asnici

595/631

poduzeli su neto ne bi li okonali bezizlazni pomor na frontama, dok je Donitz, nakon to je 20. srpnja 1944. propao atentat na Hitlera, vidio jo jednu mogunost da dokae svoju bezuvjetnu vjernost Hitleru. Pred vojnicima ratne mornarice jo je iste veeri izjavio kako podmukli atentat na Fuhrera sve nas ispunjava svetom srdbom i ogorenim bijesom protiv naih zloinakih neprijatelja i njihovih plaenih supoinitelja". Hitlero-vo spaavanje nazvao je djelom provienja" i jo jednom potvrdom pravednosti nae borbe". Zakljuak je bio tipian za njegov fanatizam: Jo emo se tjenje zbiti oko Hitlera, jo emo se odlunije boriti do pobjede." Nitko nee moi posumnjati u nau odanost. Jo na dan atentata njemaki pozdrav" uzdignuo je na razinu dunosti. Tek desetljeima poslije Donitz je pokazao da polako poinje uviati. Nismo ni nasluivali injenice za koje su pobunjenici

596/631

znali i koje su ih potakle da neto uine", pisao je izaavi iz spandauskog zatvora, ali istodobno se i izrugivao planu zloinaca" da otvore sve logore. Oito su si umislili da su ovdje samo poteni graani, koji su u sadanjoj dravi nepoeljni, a ne znaju da su 99% zatvorenika okorjeli zloinci koji su u prosjeku dobili pet godina zatvora, a koje je prijanja drava pustila na slobodu dok opet ne ubiju. Ili ne poine seksualni zloin ili teko nasilno djelo, pa zapravo ne moemo iskazati dovoljno zahvalnosti za to to su uhieni, jer tim ustanovama moemo zahvaliti sigurnost naih obitelji i naeg cjelokupnog drutvenog ivota." Donitz je pritom vjerojatno znao za posljedice svojih zahtjeva za naoruanjem. Znao je da su zatoenici koncentracijskih logora rtve, a ne poinitelji tisue umorstava. Nije mario za to u kakvim su neljudskim uvjetima poput robova radili na brodogradilitima podmornica. Radije bih jeo zemlju", rekao je pred svojim

597/631

admiralima 15. veljae 1944., nego da se moji unuci odgajaju u idovskom duhu i idovskoj prljavtini i zaprljaju se time te da istoa dananje javne umjetnosti, kulture i odgoja (...) ponovno doe u idovske ruke." Taj se dokument dugo vremena nije mogao nai. Tek se pedesetih godina pojavila njegova kopija. Protiv pogroma Kristalne noi 9. studenog 1938. usmeno je prosvjedovao kod svog nadreenog. est godina poslije vie nije tajio svoju mrnju prema idovima. Njegovi neobini darovi" zapovjednicima podmornica otkrili su da je osoba koja je sve znala. Adolf Clasen, porunik bojnog broda, osobno je vidio mornarski sanduk sa stotinama satova: Na otvorenom poklopcu krinje na maloj ploici pisalo je: dar glavnog zapovjednika podmornikih snaga svojim posadama. Bili smo zabrinuti i osjeali smo se nelagodno, jer nismo znali odakle ti satovi dolaze. Slutili

598/631

smo da gomila tih satova ima veze s neim to je bespravno te s nasiljem." Vrhunac Donitzova cinizma bio je njegov zahtjev za fanatino umiranje". Tko to ne eli, mora nestati". Svaki vojnik ,,u svojoj slubi mora bespotedno izvravati svoju dunost (...) i fanatino podravati nacionalsocijalistiku dravu". Wehrmacht mora fanatino biti vezan za ovjeka kojemu se zakleo na vjernost, jer inae e cijeli Wehrmacht doivjeti brodolom. (...) Kome trebaju biti odani cijelom svojom duom? Na kraju krajeva, to su razlozi zbog kojih je propao dio glavnog zapovjednitva", predbacio je 20. srpnja svojim ljudima i tono zakljuio: Niste svom duom bili vezani za Hitlera." Jo godinama poslije taj svoj govor mrnje objanjavao je integrativnim inom. I time da je elio objasniti da narod u svom unutarnjem jedinstvu mora biti uz dravno vodstvo".

599/631

Donitz je Hitleru bio bezuvjetno vjeran, ma kako situacija na fronti bila bezizlazna. Kad je ministar naoruanja, Speer, u veljai 1945. Donitza upozorio na bezizlaznu ratnu situaciju i od njega zatraio da preuzme inicijativu, Donitz se na njega otresao: Ja moram zastupati samo mornaricu, drugo me se ne tie. Fiihrer vjerojatno zna to radi." Donitz se svaao oko materijala i sirovina kad se ve odavno nije imalo to dijeliti. Nije se umorio vojskovoi davati optimistike prognoze i obeanja. ak i onda kad je glavni grad bio pod jakom topnikom vatrom Crvene armije, Donitz je fantazirao o moguem preokretu u podmornikom ratu, kad bismo zaposjeli biskajsku luku". Takva uljepavanja bila su upravo po Hitlerovu ukusu. Obojica, i Hitler i Donitz, zagrieno su se uhvatili za svaku slamku koja je nudila spas. U oujku 1945. Hitler, kronino nepovjerljiv prema svim generalima, odluio je da ubudue kao zapovjednike u utvrenim

600/631

uporitima na Zapadu angaira jo samo pomorske asnike, budui da su mnoga utvrena uporita pala, ali se jo nijedan brod nije predao a da se nije borio do kraja". Kad su na Zapadu vojnici ve masovno dezertirali, Donitzove postrojbe nepopustljivo su nastavile voditi uzaludnu borbu. Glavni admiral besmisleno je rtvovao svoje ljude - ni traga drugarstvu u koje se toliko zaklinjao. Nemilosrdnim naredbama tjerao je u borbu protiv saveznikih snaga podmornice, brze ratne brodie i tzv. mala borbena sredstva". Samo u proljee 1945. poginulo je gotovo 5000 lanova podmornikih posada. Budui da su na izmaku bile i posljednje rezerve goriva, Donitz je svoje mornare poslao u kopneni rat. Pomorske pjeadijske divizije trebale su stabilizirati stanje na fronti, ali oajniki pokuaji zavravali su krvoproliima. Mi vojnici ratne mornarice znamo to nam je initi", propovijedao je

601/631

Donitz jo poetkom travnja 1945. Nepokolebljivo ispunjavajui nau vojniku dunost, bez obzira na to to se oko nas dogaa, poput stijene smo to prua otpor, hrabri, nemilosrdni i vjerni." Samo je rijetkima Hitler vjerovao onako kako je u zadnjoj fazi rata vjerovao vjernom Donitzu. Svugdje je vidio izdaju. Otro je osuivao Gorin-govu nesposobnost, Himmlerovu spremnost na sklapanje mira, Keitelo-vo zakazivanje. efa mornarice, meutim, i u najveem je bijesu obiavao zvati gospodinom glavnim admiralom". Donitz je pak uzvraao pismenim izjavama odanosti. Najkasnije za godinu dana, moda jo ove godine, Europa e shvatiti da je Hitler u Europi jedini dravnik od formata", razmetao se sredinom travnja. Razbijanje glave negativnostima nee nas nikamo odvesti i injenino je netono. Budui da ono proizlazi iz slabosti, drukije i ne moe biti, jer od kukaviluka i

602/631

slabosti postajemo glupi i slijepi." Ta nibelunka privrenost Fuhreru za mnoge od njegovih ljudi znaila je smrtnu presudu. Sam sebi zakleo se da se studeni 1918. vie nee ponoviti. Svjestan toga naredio je: ast nae zastave svetinja nam je. Radije emo asno potonuti." U svojoj apokalipsi ak je odobravao" smrt Nijemaca koje je ubilo tajno njemako drutvo Feme. Kad je doznao da je u jednom australskom zarobljenikom logoru najstariji u logoru naredio strijeljanje logoraa komunista, obeao je da e odgovornome pomoi svim sredstvima", kao to je Hitler pomogao njemu, Karlu Donitzu. Dok se Staljinova vojska nezaustavljivo pribliavala Dravnom uredu, Hitler je Donitza poslao na sjever Reicha koji se raspadao. 19. travnja 1945. glavni admiral napustio je svoj glavni stoer Koralj i preselio se u Plon u Holsteinu. Na sigurnom zapovjednom mjestu, gdje je stoer ratne mornarice radio ve od oujka, Donitz je trebao pruiti

603/631

posljednji otpor. No prije toga morao je jo obaviti kratki posjet u bunkeru ispod Dravnog ureda. 20. travnja 1945., na Fuhrerov zadnji roendan, Hitler je, utuen i slomljen ovjek", kako ga je opisao Donitzov pobonik, Walter Liidde-Neurath, nakratko razgovarao s Donitzom. Zatim se Donitz s njim pozdravio i krenuo u svoje novo zapovjednitvo. Hilter je raunao s tim da e se junim dijelom Njemake, sada podijeljene na dva dijela, upravljati iz alpskog dijela. Donitz je trebao drati Sjever. Sljedeeg dana Hitler i njegov pomonik vidjeli su se zadnji put. Donitz je napustio Berlin. Sva nagovaranja da na Zapadu pregovorima sklopi separatni mir, Hitlerov namjesnik za Sjever odluno je odbio. Vrhovno zapovjednitvo ionako je bilo u Hitlerovim rukama, a on se grevito drao rata. Pritom je Donitz itekako bio svjestan da e saveznici prihvatiti samo potpunu kapitulaciju Njemake. Njegovo miljenje bilo je: Budui

604/631

da kapitulacija ionako znai unitavanje biti njemakog naroda, i s tog je gledita opravdano nastaviti borbu." Tek kad je Donitz 27. travnja u ratnom dnevniku proitao da se blii kraj bitke za glavni grad", uvidio je da se rat vie ne moe dobiti. No to nije uzdrmalo njegovu nibelunku vjernost. U najgorem e sluaju samoubojstvom dokazati da ratna mornarica nee ponovno zabijati no u leda". Nerealno se zanosio milju da asna smrt vrhovnog zapovjednika moe sprati svaku mrlju sa zastave". No ta je inscenacija otpala. 30. travnja 1945. u 19.30 primio je vjerojatno najvaniji telegram u svojoj karijeri. Poiljatelj: Dravni ured, Berlin, Martin Bormann. Sadraj: iznenadna vijest. Umjesto dosadanjeg raj-hsmarala Goringa, Fuhrer imenuje vas, gospodine glavni admirale, svojim nasljednikom", telegrafirao mu je Hitlerov tajnik", i ne spominjui Fiihrerovo samoubojstvo. U

605/631

telegramu je nadalje stajalo: Kako bih njemakom narodu ostavio vladu sastavljenu od asnih ljudi, kao voe nacije imenujem sljedee lanove kabineta: predsjednik Reicha, Donitz, (...)" Donitz jo nije ni znao da je Hilter mrtav. Odan, poslao je telegram sljedeeg sadraja: Moj Fiihreru, uvijek u vam biti bezuvjetno odan. Stoga u sve pokuati da vas oslobodim iz Berlina." Donitz je odmah odrao svoje obeanje i mlade marince otjerao u opkoljeni grad, gdje su trebali osloboditi Hitlera. Tu suludu akciju veina je platila ivotom. Ono to je Donitz smatrao junakom obvezom", oni na koje se odnosila shvatili su kao vrlo opasan pothvat. Jako smo dobro znali gdje je fronta", opisao je Gerhard Jakob, jedan od marinaca, ope raspoloenje. Vie se nije moglo pobijediti. Pitali smo se zato mi marinci moramo ii u Berlin. Ali naredba je naredba, a kad smo uli da ju je izdao Donitz,

606/631

mi smo je izvrili. Naredba nam je bila svetinja." Prvog svibnja Donitz je sa sigurnou znao da je Hitler mrtav. Sada je on bio nasljednik, i pred njime je bilo zadnje iskuenje. Admiral je sebi ostao vjeran i nastavio je po svom - pjevati slavospjeve mrtvom tiraninu koji je, kako je govorio, umro pravom junakom smru. Ni rijei o samoubojstvu. Jo istog dana stanovnitvo je doznalo da me je Fuhrer imenovao svojim nasljednikom". Nakon toga Donitz je mogao biti siguran u odanost preostalih Hitlerovih vjernih sljedbenika. SS, vojnike i gau-lajtere izriito je upozorio: Zakletva na vjernost koju ste poloili Hitleru vrijedi i za mene, kojeg je Hitler imenovao svojim nasljednikom." Kad su britanski tenkovi prodrli u Holstein, Donitz je Njemako glavno zapovjednitvo iz Plona preselio u kolu ratne mornarice u flenburkoj etvrti Miinvik. To je bilo mjesto gdje je neko sve zapoelo.

607/631

Donitz se savjesno dao na odravanje tisuljetnog Reicha", koji je bio uniten kao i njegovi ljudi. Sve vojne i politike mjere moraju posluiti ouvanju narodnog bia", zapisao je u dnevnik. Njegov cilj bio je: na Zapadu, gdje se uspostavljanjem mira nee unititi jezgra naroda, to prije obustaviti borbe." Na Istoku se Donitz i dalje namjeravao boriti kako bi to vie Nijemaca spasio od ruskog zarobljenitva. Vie od tisuu brodova, od ribarskih brodica do prekooceanskih golemih brodova, trebalo je preko Baltikog mora evakuirati izbjeglice s Istoka. Moj najvaniji zadatak je da Nijemce spasim od unitenja od strane boljevistikog neprijatelja koji napreduje." Samo zbog toga", pisalo je u dnevnoj naredbi od 1. svibnja 1945., nastavit e se borba." Tko nam jami", pitao je svog pobonika, Liidde-Neuratha, da e na njemaki narod postojati za sto godina? Da se nee unititi i preseliti cijeli drutveni slojevi, da planskim

608/631

podrivanjem i bujanjem korova nee nastati meunarodna proleterska mjeavina, koja vie nee biti dostojna njemakog imena?" Donitz je znao da zapadne sila prema ratnim zarobljenicima postupaju prema meunarodnim pravilima. Svom nasljedniku, vrhovnom zapovjedniku Ratne mornarice, glavnom general-admiralu Hansu Georgu von Friedeburgu, izdao je naredbu da radi dobivanja na vremenu prihvati djelominu kapitulaciju u Nizozemskoj, Danskoj i Sjevernoj Njemakoj. Na Liineburkoj pustopoljini feldmaral Montgomerv pristao je na tu taktiku i prihvatio djelominu kapitulaciju. Donitzova se raunica pokazala dobrom: vie od dva milijuna izbjeglica pobjeglo je na Zapad. No dok je i jedne spaavao, druge je osudio na smrt. U noi na 6. svibnja na sidritu Sonderburg prema odluci prijekog suda pogubljeno je jedanaest mladih mornara zbog vojne pobune" jer su vezali svoje oficire i uputili se kuama. Jo 5.

609/631

svibnja njemaki vojni sudovi latvijske domae izdajice osudili su na smrt. Za to je odgovoran Karl Donitz. Strategiju odugovlaenja radi spaavanja izbjeglica Donitz je nakon rata nazvao smislom Fuhrerove naredbe". Hitler nije stigao obustaviti borbena djelovanja i stoga je svojom junakom smru u Berlinu omoguio taj korak": im je oruje zautjelo, Donitz je ve ispredao apsurdnu legendu o miroljubivom Hitleru. 5. svibnja 1945. u 15.45 zapovjednici podmornica dobili su zapovijed da poloe oruje. Moje podmornike posade!" pisao je Donitz. Iza nas je est godina podmornikog rata. Borili ste se poput lavova. (...) mornari! Jaki kao i prije i bez izgreda nakon nevjerojatne junake borbe poloite oruje. Sa strahopotovanjem se prisjeamo naih poginulih drugova, koji su svoju vjernost Fuhreru i domovini okrunili smru. (...) ivjela Njemaka. Va glavi admiral." U noi na 5.

610/631

svibnja mnoge su posade unitile svoje podmornice. Donitz je unitavanje podmornica izriito zabranio. Grof Schwerin Krosigk, lan Donitzova kabineta", rekao je da su vojnici bili uvjereni da je to bila stvarna admiralova volja. Borba je bila okonana. Sada je valjalo unititi sve tragove. Mnogi asnici SS-a sakrili su se u mornarici. Skriven je i zapovjednik logora Aus-chvvitz, Rudolfa Hofi. Manje milosti Donitz je imao prema drugovima koji su bili osumnjieni za dezertiranje. Kad je Asmus Jepsen, kapetan bojnog broda, uo za primirje, odluio je krenuti kui. Nepravda je Donitzu bila vanija od milosti. Salve odreda za smaknue ule su se i u njegovu uredu. Pa ne moe vojnik, izjavio je Donitz, imati dvostruki moral". Upravitelj ostavtine i dalje je vodio zapoetu politiku. Donitz se nije rukovodio razumom, nego prisilnim osjeajem da i dalje mora izvrava-Smrt Treeg Reicha; prvi red

611/631

(slijeva): Gbring, Hefi, Ribbentrop i Keitel drugi red (slijeva): Donitz, Raeder, Schirach i Sauckel Taj mali slabi! Malo nevinace - on nije imao veze sa Strankom!? Zaboga, da se nije slagao s nacionalsocijalizmom, ne bi izdrao ni minutu due! Goring o Donitzu tijekom Nirnberkog procesa ti svoju dunost. Smatrao se straarom najljepega i najvrjednijega to nam je nacionalsocijalizam dao". inilo se da Trei Reich za njega nije prolost, nego osnova kojom e krenuti u sjajnu budunost. Najvanijim je i nadalje smatrao zajednitvo nae nacionalne zajednice". Donitz ju je elio sauvati po svaku cijenu. Ne postoje svjedoenja da je ikada izrekao rije kajanja, aljenja ili suosjeanja. Izvjea iz koncentracijskih logora nazvao je ,,u velikoj mjeri pretjeranima i propagandom". Kasnije je govorio o odgovornosti pojedinaca" koji bi trebali biti izvedeni pred njemake sudove, a i za preivjele zatoenike

612/631

pakla koncentracijskih logora nalazio je samo rijei mrnje: Dobri ljudi koji u ovoj opoj oskudici ni sami nita nemaju prisiljeni su odjenuti zatoenike koncentracijskih logora, medu kojima su najveim dijelom zloinci, dezerteri te asocijalni elementi koji sada vladaju ulicom." Donitz se nije promijenio. Mjesto radnje drugog ina je Reims. Generalu Alfredu Jodlu, Donitz je naredio da na svim frontama sprijei bezuvjetnu kapitulaciju i da zadrava saveznike. Donitzov je plan bio: na Zapadu kapitulacija - a na Istoku pruanje otpora. No ovaj put pobjednici u tomu nisu eljeli sudjelovati. Jodl nije imao izbora: nakon savjetovanja s Donitzom morao je prihvatiti potpunu kapitulaciju na svim frontama. Donitz se jo jednom obratio Nijemcima preko radija: Nijemci i Njemice! Temelji na kojima je izgraen Njemaki Reich popucali su. Pred nama je teak put. Pratit u vas na tom

613/631

trnovitom putu. Naloite li mi da ostanem na ovoj dunosti, pokuat u vam pomoi koliko mogu. Naloite li mi da se povuem, i taj e korak biti u slubi njemakog naroda." Za to vrijeme Donitzove zadnje podmornice kapitulirale su u engleskom glavnom gradu. Donitz je vjebao izvravanje dunosti. Njemaki politiki sustav nije namjeravao mijenjati. Strastveno se borio protiv ludila stranaka". Demokracija mu je bila strana. Jo je uvijek sanjao o narodnoj dravi" i ne iznenauje to mu je kabinet bio prepun okorjelih nacista. U uionicama kole ratne mornarice u Miirvviku krug ljudi bez ikakve moi glumio je Vladu. Bio je to apsurdni dravni teatar. Svaki dan tono u deset sati Donitz bi zapoeo sjednicu kabineta. Albe-rt Speer, sada ministar proizvodnje", poslije se prisjeao te lakrdije koju je ef drave" smatrao radom

614/631

vlade: Sastavljali smo pisana izvjea u prazno, protiv nae beznaajnosti borili smo se prividnim radom. Bili smo na najboljem putu da ispadnemo smijeni ili smo to, zapravo, ve bili." Zapadni saveznici Donitza su kaznili tako to na njega nisu obraali pozornost. Churchill je upravitelja ostavtine u najboljem sluaju smatrao tapom" kojim je mogao dirigirati mravinjaku" Njemake. Dravniku" u Flensburgu pobjednici nisu doputali nita vie osim okonavanja rata. Tu nonu moru saveznici su okonali tek 23. svibnja 1945. Dva tjedna nakon kapitulacije Hitlerovi su oponaatelji konano morali odstupiti. Ruke uvis" i gae dolje", zaderali su se britanski vojnici kad su na juri zauzeli kolu ratne mornarice. Nakon munog detaljnog tjelesnog pregleda oko 300 lanova kabineta", visokih stoernih asnika i inovnika u upravi odvedeno je u pratnji kamera Filmskog tjednog pregleda. Donitz je svoje uhienje smireno primio. Admiral se

615/631

vrlo dostojanstveno ponaao", primijetio je jedan britanski asnik. New York Times je komentirao: Danas je nastupila smrt Treeg Reicha." Amerikim ratnim zrakoplovom Donitz je prebaen u Monheim u Luxembrugu, gdje je interniran u logoru koji se u amerikom argonu zvao Kanta smea. Ondje je susreo 50 drugih Hitlerovih pomonika. Donitz je znao to ga eka. Saveznici su vrsto odluili da sve odgovorne za zloine nacistikog reima izvedu pred sud. U jesen 1945. sve je bilo spremno. Suenja su se odvijala u Niirnbergu, neko simbolu i tribini nacistikog samoprikazivanja. Donitz u civilnom odjelu uz najbolju se volju jedva mogao razlikovati od nekog prodavaa iz duania", zapisao je jedan ameriki komentator. Na raspravama je brzo postalo jasno da admiral tijekom procesa namjerava nastaviti voditi rat drugim sredstvima. Uope nije tajio da se smatra

616/631

rtvom pravde pobjednika". Nije sumnjao da suci u ladicama ve imaju gotove smrtne presude za sve optuene. "Kako me moete okrivljavati da sam znao za te stvari?" prosvjedovao je drugog dana rasprave, kad je optuba prikazala film o zvjerstvima u koncentracijskim logorima. Pitaju me zato nisam otiao Himmleru i zanimao se to se dogaa u koncentracijskim logorima. Pa to je ludost! On bi me bio izbacio, isto tako kao to bih ja izbacio njega da mi je doao s namjerom da provjeri to se radi u mornarici! Kakve veze ja, zaboga, imam s tim stvarima? Napredovao sam istim sluajem, i sa Strankom nisam imao ba nikakve veze." Od poetka procesa Donitz je glumio nevinace. Nijedna od toaka optube ni najmanje me se ne tie - to je tipino ameriki humor!", u jednoj je biljeci komentirao optunicu koja se sastojala od tri toke: 1.

617/631

zavjera radi voenja napadakog rata, 2. voenje napadakog rata, 3. ratni zloini. U Donitzovu sluaju tuitelji nisu prepoznali zloine protiv ovjenosti, jer za mnoge dokumente koji ga danas terete, sud tada jednostavno nije znao. Tako gledano, Donitz je imao veliku sreu. Nije pronaen njegov govor prepun mrnje, koji je nakon pokuaja atentata na Hitlera odrao pred admiralima, pa suci nisu znali da bi radije bio jeo zemlju nego da se njegovi unuci odgajaju u idovskom duhu i idovskoj prljavtini te se zaprljaju time". Donitzu se tako nije sudilo po najteoj toki optunice, a osim toga, ispostavilo se da je Hitlerov nasljednik imao sreu i pri odabiru branitelja. Pomagao mu je Otto Kranzbuhler, sudac ratne mornarice i sposoban branitelj, koji je, osim toga, bio uvjeren u ne-dunost svoga klijenta. Strategija se jasno temeljila na tome", objasnio je poslije Kranzbuhler, da se pokae kako je Donitz bio odgovoran samo za svoje

618/631

vojno podruje zapovijedanja te da se dokae da nije uinio nita to meunarodno pomorsko ratno pravo nije doputalo." 8. svibnja 1946., na dan kapitulacije, vojni sud Donitza je prvi put pozvao na raspravu u svojstvu svjedoka. Na pitanje kada je zapoeo svoju politiku djelatnost Donitz je odgovorio: 1. svibnja 1945. - ne prije!!" Navodni apolitini vojnik" ustrajao je u svojim tvrdnjama da je samo izvravao naredbe svojih nadreenih, i doista mu se isplatilo stoje posadama svojih podmornikih snaga usadio staleku svijest. Sve do krunskog svjedoka britanskog tuiteljstva, KarlaHeinza Mohlea, koji je do kraja rata bio ef 5. podmornike flotile u Kielu, nijedan se svjedok nije mogao sjetiti nijedne kriminalne naredbe optuenika. ak je i zapovjednik Eck, koji je kasnije strijeljan zbog ratnih zloina, nepokolebljivo utio u Donit-zovu korist, ak i onda kad je bilo jasno da e ga strijeljati. Profesor vojne povijesti, Michael

619/631

Salevvski, smatra da je Donitz bio jedan od rijetkih vojskovoa u povijesti, kojemu su i nakon poraza, i to potpunog i krvavog poraza, vjerovali oni koje je slao u sigurnu smrt". Je li vodio napadaki rat? Na to je Donitz izjavio da je njega zanimao samo njegov rod vojske. I da Hitler od njega nije zahtijevao nita to bi se kosilo s pomorskim ratnim pravom. Stoga sam vrsto uvjeren da mornaricu, sve do posljednjeg ovjeka, nisam okaljao ni u kojem smislu, do samog kraja." Kad su tuitelji naposljetku odluili dokazati kriminalni karakter njegova podmornikog rata, Donitz je krenuo u protuofenzivu: izjavio je kako je i neprijatelj na odgovarajui nain postupao kad se radilo o napadu na neutralne brodove koji bi aljui radioobavijesti postali suborci ratnih brodova. To je potvrdio i sam vrhovni zapovjednik Amerike mornarice, admiral flote, Chester Nimitz. Dao je pismenu izjavu u zapisnik da

620/631

je odmah nakon poetka rata na Pacifiku, u prosincu 1941. izdao naredbu za neogranieni podmorniki rat". I da su amerike podmornice brodolomcima iz protivnikih zemalja pruale pomo samo u iznimnim sluajevima. Donitz je nakratko bio izvan sebe od sree. To je velianstven dokument", klicao je za rukom dan poslije. Inae, ni izvan sudske dvorane niti u njoj njegov nastup nije iznenaivao. Izbjegavao je rijei aljenja. Tvrdio je da nije znao za prisilni rad u brodogradilitima podmornica. Britanski tuitelj, sir Maxwell Fyfe, na to mu je rekao kako je ba on zatraio 12 000 radnika iz koncentracijskih logora. Donitz je odvratio da je radnike zatraio tek poto je objasnio da se taj posao uz dobru prehranu vrlo rado obavlja. Fyfe ga je nadalje pitao to je mislio kad je na Dan spomena na junake u oujku 1944. govorio o irenju idovskog otrova". Mislio sam da bi gradskom stanovnitvu bilo vrlo

621/631

teko izdrati teret bombardiranja kad bi se dopustio takav utjecaj." to ste mislili pod 'irenjem idova'?" Mislio sam da je to moglo potkopati izdrljivost naroda, a u borbi nae domovine na ivot i smrt ja sam kao vojnik zbog toga bio itekako zabrinut." Fyfe je ustrajao na pitanju zato je kao vrhovni zapovjednik pred 600 000 do 700 000 ljudi propagirao doktrinu da su idovi otrov koji se iri. Ta izjava (...) pokazuje da sam tada mislio kako e se postojanost i izdrljivost naroda, kad je ve nastala, lake odrati nego kad su u naciji idovski elementi." Tvrdite li da niste nita znali za mjere i namjere da se idove odstrani i istrijebi?" Da, naravno da to tvrdim. Nisam za to znao i kad sam tada davao takve izjave to nije dokaz da sam znao za umorstva idova. To je bilo 1944. (...) Nitko od mojih ljudi nije ni pomiljao na to da upotrijebi nasilje nad idovima i to se iz te reenice ne moe zakljuiti."

622/631

Bile su to rijei nepopravljivoga. Takva je tvrdoglavost bila simpatina samo drugim optuenicima: Ah, velianstveno se osjeam, i to prvi put u tri tjedna", prenemagao se Goring. Konano smo uli pristojnog njemakog vojnika. To mi ulijeva novu snagu. Sada sam spreman opet malo sluati izdajnike." Goring je mislio na Speera. Moglo se oekivati da e i zavrna Donitzova rije biti prepuna nekritinosti prema sebi. On je doista izjavio da si nema to predbacivati. Potpuno apolitian vojnik"! Njegove zavrne rijei zvuale su poput trijeznog vojnikog podneska: Svoj sam ivot posvetio svom poslu i sluenju njemakom narodu. Kao posljednji vrhovni zapovjednik Njemake ratne mornarice i kao posljednji dravni poglavar pred njemakim narodom odgovaram za sve to sam uinio i propustio uiniti." Tek nakon mjesec dana munog ekanja donesena je presuda za upravitelja Hitlerove

623/631

ostavtine. Iz postojeeg materijala ne proizlazi", obrazloio je sudac, da je Donitz osoba koja je sve znala i sudjelovala u 'zavjeri radi voenja napadakog rata'." U nemilosrdnom podmornikom ratu vojni sud nije prepoznao krenje zakona, ali je osudio Donitzovu izriitu zabranu da se kao, na primjer, u sluaju Laconije pomogne brodolomcima. Naredbe su nesumnjivo bile dvoznane i zasluuju najotriju kritiku." Donitz se razbjesnio kad je uo presudu deset godina zatvora. Str-gnuo je slualice s uiju i bacio ih, stisnuo ake i poeo ljutito toptati. A suci su zapravo donijeli vrlo blagu presudu. Bez obzira na tri oslobaa-jue presude, Donitzova je kazna bila najmanja. Presuda nije samo zbog toga bila sporna. Britanski i sovjetski suci traili su Donitzovu glavu, dok se ameriki sudac, Biddle, zalagao za oslobadajuu presudu. Nakon ilave borbe sud se sloio oko zajednike sudske odluke. Deset godina zatvora - mnogi promatrai

624/631

Nirnberkih procesa presudu su smatrali trulim kompromisom, ali za branitelja Kranzbiihlera ona je bila dokaz nevinosti". Ni Donitz se s time nije htio pomiriti. Presudu nikad neu smatrati pravednom i meunarodno valjanom." Dva tjedna nakon sudske presude u Niirnbergu Donitz i jo est glavnih ratnih zloinaca uli su u svoje elije u zatvoru u Spandau. Donitz je na sebi imao zatvorsko odijelo ljubiaste boje s brojem dva", prisjea se Donitzov unuk Klaus Hessler. Redoslijed zaprimanja u zatvor odreivao je broj budueg zatvorenika. Hitlerov nasljednik dobio je znakovit broj dva". Zatvor je doivljavao kao sramotu. Kao i drugi zatoenici i nekadanji prvi ovjek mornarice morao je odraditi svoj svakodnevni radni penzum. U slobodno vrijeme broj dva" itao je gomile knjiga. Na primjer, Scho-penhauera ili djela o tajnama orintologije. Rijetko je primao posjete,

625/631

jer su esti kontakti s obitelji bili zabranjeni. Klausu Hessleru, koji je svog djeda prvi put svjesno doivio u Spandauu, unato otroj kontroli i kratkom vremenu posjete u uspomeni je ostala topla atmosfera": Dijelile su nas reetke i nismo se smjeli dodirivati. Rekao bi mi neka se popnem na stolac da vidi koliko sam narastao." Donitz je nestrpljivo ekao trenutak kad e izai iz zatvora. Najozbiljnije je raunao s tim da e ponovno poeti raditi u vojsci. I da samo mora izdrati. Te da e s godinama sve pasti u zaborav, a na kraju krajeva, tu su bili i njegovi pristae i drugovi, koji su o njemu dok je on bio u zatvoru - marljivo ispredali legendu o asnom oficiru" je naljepnica koju je svom klijentu jo u Nurnbergu prilijepio odvjetnik Kranzbuhler. Donitz je ostao pri tomu da je uvijek samo izvravao svoju dunost i sa svojom se sudbinom nije pomirio do kraja izdravanja zatvorske kazne. Na Al-berta Speera, koji je takoer

626/631

sluio kaznu u Spandauu, a s kojim je pred kraj rata blisko suraivao i kojega je pozvao u svoj kabinet", navodno se 30. rujna 1956. prije svog izlaska iz zatvora izderao: Zbog tebe sam izgubio ovih jedanaest godina. Ti si za sve kriv! Za to to su me osudili kao najgoreg zloinca. Kakve sam ja imao veze s tom politikom? Da nije bilo tebe, Hitler nikada ne bi doao na ideju da me proglasi dravnim poglavarom. Svi moji ljudi opet su zapovjednici. A pogledaj mene! Poput zloinca. Moja je karijera unitena." Speer mu je, kako je i sam izjavio, odvratio: Ti i ovi ovdje, neprestano ste priali o asti. Svaka druga Schirachova rije bila je dostojanstvo, mirnoa. Rat je ubio milijune ljudi. Druge milijune ljudi ubili su oni zloinci u logorima. Svi smo mi bili dio tog reima. Ali tvojih deset godina vie te uznemiruje nego pedeset milijuna mrtvih. I tvoje posljednje rijei u Span-dauu su bile -

627/631

tvoja karijera!" Se non e vero, e ben trovato.3* Donitz je u saveznikom zatvoru proveo tono deset godina. 1. listopada 1956., kad je zatvorsko zvono oznailo pono, posljednji put stajao je ispred ruskog direktora spandauuskog zatvora. Potpiite ovdje, broj dva." Zatvorenik je posluao. To je, dakle, kraj, admirale Donitz." Ponovno na slobodi, Donitz je za nadolazee narataje odmah poeo podizati spomenik samom sebi. Nastavio je graditi svoj imid koji su njegovi simpatizeri gradili za za nepravedno osuenoga". Napisao je i memoare - varljiv autoportret apolitinog vojnika". Sam naslov Deset godina i dvadeset dana jasno je pokazao to je autorov cilj. Opet je pjevao istu pjesmu o poslunom vojniku, koji s politikom i ideologijom nije imao veze. Njegova je knjiga proizvod misaonog rada koji mi se ini blijed, suhoparan i iskonstruiran", ocijenio je Donitziv

628/631

unuk djedove memoare. Vjerujem da nikad nije uspio raskrstiti s Hitlerom i nadvladati taj odnos." Prolost ga nije prestala pratiti. Starac se najbolje osjeao meu starim drugovima, koji su ga jo uvijek sa strahopotovanjem zvali glavnim admiralom". Nakon smrti ene, Ingeborg, Donitz je ivio povueno u svojoj kui u Aumuhleu u Sachsenvvaldu blizu Hamburga. Ali nije bio zaboravljen. Politiki suputnici pomagali su gdje god su mogli. Politiki nasljednik zloinca Hitlera nije se mogao potuiti i zapravo je ipak zauujue da je Donitz u starakoj dobi demokratskoj poslijeratnoj Njemakoj priznao, istina rijetke, ali pozitivne strane te da je mogao biti pokopan pod zastavom Savezne Republike Njemake. Meutim, ono to mu je novo vrijeme uskratilo bio je idol snanog vode, poglavara kojem se elio bezuvjetno podrediti. Zato je Donitz potraio uporite u

629/631

vjeri. Krist je jedini kojega se na kraju svega mogu drati", povjerio se svom upniku. Karl Donitz umro je od starosti na Badnju veer 1980. u svom stanu u Aumuhleu. Kratko prije smrti rekao je: Moj poloaj bio bi sasvim drukiji da me Hitler nije imenovao svojim nasljednikom. Ali danas nitko ne postavlja pitanje: to bi bilo da je Himmler zajedno sa mnom upravljao Reichom u posljednjim danima? Ja sam u onim kaotinim vremenima uinio sve to ovjek moe uiniti." To je gotovo zazvualo kao da je Donitz ponovio svoju izjavu iz Niirn-berga: Isto to ponovno bih uinio."

Table of Contents
Start

@Created by PDF to ePub