HISTORIOGRAFIJA SLAVONSKIH BANOVACA Još ni danas nije razjašnjeno kada se točno počelo sa kovanjem slavonskih banovaca.

Pojedini istraživači su dali neke termine, kao npr. Ivan Rengjeo koji tvrdi da je to bilo nešto prije 1237. , zatim Homan tvrdi na temelju jednog dokumenta da ja to 1255. godina, dok Truhelka na temelju drugog dokumenta tvrdi da je to bilo prije 1256. godine. Ni jedna od ove tri tvrdnje se ne može ni prihvatiti ni odbaciti. Jedino što sa sigurnošću možemo reći je da se ovaj tip novca počeo kovati za vrijeme vladavine hrvatsko- ugarskog kralja Bele IV. ( 1235.- 1270.) Prvi o slavonskim banovcima piše Pavao Ritter Vitezović u svom djelu Banologia sive de banatu Croatiae, cum Continua banorum chronologia, u poglavlju De Banali Monet . prijevod ovog djela objavljen je u Danici, a preveo ga je i objavio Ljudevit Gaj. U tekstu se spominje kako su u Slavoniji tada bili u upotrebi različiti novci: banski, korigie, denari i oboli. Međutim, on nije bio upoznat sa slavonskim novcem, on ne razlučuje banovce od hrvatskih frizatika, kao niti od ugarskih kraljevskih banovaca. Značajno je što on piše o buli kralja Andrije II. iz 1217. U kojoj kralj kaže da se do toga doba u Slavoniji nije kovao novac, ali da se ni neće, ni on, ni njegovi nasljednici. Smatra da su slavonski banovci kovani samo u Zagrebu. Najstarije tiskano djelo u kojem se piše o slavonskim banovcima je Diastribe in dissertationem historico- criticam de S. Ladislao rege Hungariae tiskanog u Požunu ( jezuit Pray). U njemu se navodi kako banovci nisu bili prihvaćeni kao platežno sredstvo u Štajerskoj, a donosi i ondašnje nazive Slavonskih banovaca: moneta grička, gradečka i banska. Murator i Franciscus Carolus Palma koji nastoje dešifrirati sigle na banovcima. Palma navodi i da su se prvi banovci počeli kovati tek za vladavine kralja Karla Roberta I. (1307.- 1342.), no to je kasnije opovrgnuo Baltazar Adam Krčelić koji je prvi hrvatski numizmatičar koji banovce nije obrađivao samo na osnovi dotadašnjih pisanih izvora, negi ih je i sam proučavao. On drži da su banovci kovani u Zagrebu. Matija Petar Katančić svojim djelom Denarius banalis postavlja temelje hrvatske nacionalne numizmatike. Između ostalog navodi kako nije dokazano da su mađarski kraljevi kovali novac za Slavoniju, ali navodi i da su se banovci počeli kovati za vrijeme kralja Bele IV. zatim govori i o težini banovaca i o njihovoj novčanoj stopi. Bavio se i proučavanje kovnica i navodi da su u Slavoniji bile kovnice u Pakracu, Griču, Zagrebu, Virovitici, Sirmiju i Požegi. I konačno najznačajnije djelo o banovcima je: SLAVONSKI BANOVCI Ćire Truhelke. On je sveobuhvatno obradio Slavonske banovce. Tek je on uveo ispravno prikazivanje slavonskih banovaca tvrdeći ( ispravno) da je avers ona strana monete gdje je prikazana kuna u trku i natpis MONETA REGIS P SCLAVONIA. Ovo djelo se sastoji od 9 poglavlja u kojima se piše o: području na kojem su banovci po zakonu vrijedili, banovima koji su ih kovali, novčanim vrijednostima, heraldičkim motivima i legendama na banovcima, o siglama, o težini i kakvoći srebra u banovcima, itd. Truhelka banovce dijeli na tri vrste: 1. Banovci kovani od vladavine kralja Bele IV. do novčane reforme kralja Karla Roberta

(1325. godine), 2. Slavonski banovci kovani poslije novčane reforme kralja Karla I., i 3. Banovci kovani na početku vladavine kralja Ljudevita Velikog (poslije 1342. godine), a tim trima vrstama dodaje i – banovce s natpisom bez smisla, - obole anžuvinskog doba, bagatine i – banovce kovane u ugarskim kovnicama po uzoru na slavonske banovce. Njegovo djelo se smatra temeljem proučavanja o slavonskim banovcima. Ivan Rengjeo u svom djelu Početak kovanja slavonskih banovaca tvrdi da su banovci sa siglama dvije kružnice, koji su u literaturi poznati kao „imaitacije slavonskih banovaca“ kovani za banovanja Nikole Omodijeva. Za svaki tip su dani opisi legendi, siga i grbovnih znakova. Ovo djelo je dosada najbolji stručno- znanstveni katalog srednjovijekovnog hrvatskog novca. U novije vrijeme poznati numizmatičari koji se bave ovom temom su: Mimica, Dolenec, Borna, i drugi. S druge pak strane imamo mađarske numizmatičare kao što su Szekely, Weszerle, Romer, Homan, Nagy i drugi koji većinom smatraju da su slavonski banovci kraljevski provincijalni novac i da je avers zapravo on strana monete gdje se nalazi prikaz patrijarhalnog križa. Najnovije i najbolje mađarsko djelo o slavonskim banovcima napisao je Szekely pod naslovom Kovanje novaca slavonskih banova koje se može staviti uz bok Truhelkina djela.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful