Oktavijanova pobjeda nad Sekstom Pompejem U Italiji su pak počele forsirane priprema za nastavak bobe sa Sekstom Pompejem.

Oktavijanova flota popunjena je velikim brojem novih brodova, sagrađenih po posljednjimuzorima helenističke tehnike. Na njeno čelo postavljen je Marko Vipsanije Agripa, koji je svojtalent pokazao još za vrijeme Peruzinskog rata. 36. g., najprije u bitci kod Mila, a zatim u bitcikod Nauloha, pretrpio je Sekst Pompje odlučan poraz i pobjegao u Aziju, gdje su ga sljedećegodine ubile pristaše Marka Antonija.Emilije Lepid, kolega Oktavijana i Antonija po trijumviratu, dugo godina stajao je po strani.Na Oktavijanov zahtjev on je stupio u borbu sa Sekstom Pompjem, a kada je ovaj bio pobijeđen,pokušao je osvojiti vlast nad čitavom Sicilijom. Ali je Oktavijan uspio pridobiti na svoju stanuLepidove trupe, a Lepid je bio lišen vlasti i nakon toga više nije imao nikakav politički utjecaj.Trupe Seksta Pompjea upućene su u razne provincije, čiji su upravnici dobili naređenje daodbjegle robove razoružaju i upute u Italiju. Usprkos sporazuma u Puteoli i svih Oktavijanovihobećanja, trideset tisuća robova vraćeno je svojim prijašnjim gospodarima, a nekoliko tisuća njih,po Oktavijanovoj zapovijedi, bilo je kažnjeno smrću. Oktavijan i njegove pristaše prikazivali sukasnije rat sa Sekstom Pompjem kao borbu sa gusarima i odbjeglim robovima. U popisu svojihdjela Oktavijana je pisao: "More sam očistio od gusara. Zarobivši u tom rat oko 30 tisućarobova, koji su bili pobjegli od svojih gospodara i digli oružje protiv države, predao sam ihgospodarima da ih kazne". 7. Posljednja etapa građanskog rata Borba između Oktavijana i Antonija Poraz Seksta Pompjea uzdigao je u Italiji prestiž Oktavijana, ali je oslonac samo nanajamničku vojsku bio nedovoljan, i Oktavijan je tražio podršku vladajućih klasa, nastojećinaglasiti svoju miroljubivost i poštovanje tradicionalnog ustava. Otkako je Lepid lišen vlasti,Oktavijan je faktički postao apsolutni gospodar Zapada, dok je na Istoku i dalje vladao Antonije,čiji su se odnosi sa Oktavijanom svake godine sve više pogoršavali.

što je sjajno iskoristio Oktavijan.Zbog svih ovih neuspjeha Antonije se je morao vratiti. Antonije je računao napodršku kaljeva zavisnih od partske države. aKleopatra je maštala da će uz podršku rimske vojske uskrsnuti kraljevinu Lagida u granicamakoje su postojale na početku III. a njenadjeca dobila su od Antonija u posjed oblasti koje su smatrane samostalnim kraljevinama ili čak rimskim oblastima.I Antonije i Kleopatra imali su pred sobom određen političke ciljeve. Uzimajući u obzir iskustvo sa Krasom. izgubivši pri povlačenju mnogo vojnika. g.Stupanje na prijestolje Fraata IV. U isto vrijeme. gdjeRimljani nisu nailazili ni na kakav otpor. Antonije je 240 izabrao put preko Armenskih planina. On je uspiostići do prijestolnice Medije. ali je pomoćni odred. g. bilo je praćeno dinastičkom borbom. Antonije je računao daće mu neiscrpna sredstva egipatskih kraljeva omogućiti organiziranje pohoda protiv Parta. Antonije je krenuo u Aziju gdje se ponovosastao s Kleopatrom i usprkos svih rimskih običaja proslavio svoj brak sa njom.34. g. Pokazalo se da su gradski stanovnici bilipripremljeni na opsadu. 36. ali se ovog puta ograničio na operacije u Armeniji. skojim su vučeni opsadni strojevi. Armenskog kralja Antonije je zarobio i pogubio. među kojim oba . Antonijevim pristašama bilo je dopuštenonapustiti Rim. bio uništen.optuživši ga za izdaju. njegovo ponašanjeosuđivali su svi privrženici tradicije i starinskih rimskih običaja. umjesto pustinjskog puta peko Mezopotamije. st. Atropatene Fraaspe. ne razvodeći se uisto vrijeme sa Oktavijom.Antonijeva istočna politika Pošto je zaključio sporazum u Tarentu ( 37. Odmah iza toga Kleopatra je proglašena za kraljicu nad kraljicama. ). nakon čega je Rim ostavilo oko tri stotine senatora.Izgledalo je da su unutarnji događaji u Kraljevstvu Parta išli na ruku Antonijevom poduhvatu.Do raskida između njega i Antonija došlo je 32. započeti njenu opsadu. partske su trupe uznemirivale Antonijevu vojsku s leđa. g. on je ponovo krenuo u pohod.Antonijevim postupcima nisu mogli biti zadovoljni italski špekulanti. Antonije je na čelu velike vojske krenuo u pohod protiv Parta.

Do sukoba između protivničkih oružanih snagadošloj je 2. g. Oktavijan je morao angažirati bogate slojeve. ali pošto se uvjerila da je pobjednik namjerava uputiti u Rim. priznajeCezariona ( sina Kleopatre i Gaja Julija Cezara ) za pravog Cezarovog sina i dodjeljuje svojojdjeci rođenoj od Kleopatre darove u veličini koja premašuje svaku mjeru. umrla je od ujeda zmije koje su joj tajno biledonesene. rujna 31. Cezarion i niz Antonijevih pristaša bili su . 241 Osvajanje Egipta Otpor Antonija i Kleopatre bio je ugušen bez većih teškoća. koja je prešla na njegovustranu. i prva polovica 31..ona je također oduzela sebi život. koji je čuvan u hamu boginje Veste. da bi je vukao u trijumfu. i u istovrijeme Oktavijan je zatražio prisegu stanovnika Italije i zapadnih provincija. Na početku bitke Kleopatraje napustila bojište i krenula svojim brodom natrag. na Istoku i natjerao nasudjelovanje u ratu vladare zavisne od Rima. Kleopatra je pokušala spasiti svoj položaj prelaskom na Oktavijanovustranu. pr. Po predaji. U Italiji on seponovo latio dijeljenja zemlje veteranima.Pobjednik je morao hitno krenuti u Italiju. prebacio se u Siriju. poduzeo ofenzivu na Egipat ( 30. Bitka kod Akcija Ovaj testament još više je potkopao Antonijev autoritet. kod rta Akcija. da bi ugušio pobunu veterana. a zatim je prešla na stranu Oktavijana. koji su mu povjerilizapovjedništvo u ratu protiv Antonija. posjetio grčke i maloazijske gradove. K. ).konzula. Kleopatri je objavljen rat. i osiguravši zaleđe. za njom je krenuo i Antonije. već zemljišta kupljena za novac od italskih gradova. protekle su u pripremanjuza rat. Antonijeje izvršio samoubojstvo. blizu obala zapadne Grčke. Neko vrijemevojska se borila bez vojskovođe. Ne nadajući se pobjedi.Oktavijan je otvorio Antonijev testament. Čitava 32. ali ovog puta nisu bila podijeljena konfisciranazemljišta. U tom jetestamentu stajalo da Antonije moli da se sahrani u Egiptu zajedno s Kleopatrom. u cilju izgradnje flote. g.Antonije je prikupio znatna sredstva od helenističkih gradova. g. Poslije toga Oktavijan je krenuona Istok.

st. Građanski ratovi praćeni su proskripcijama.konfiskacijom zemljišta. Građanski ratovi pripremili sukonačnu pobjedu monarhijskog poretka u Rimu. Cezarov nasljednik posto je neograničeni gospodar čitave rimske države. tim prije što je uslijed ponovnih podjela zemljištadošlo do promjena u italskom zemljišnom vlasništvu. g. To su bili Cezarovi veterani.pogubljeni. Oktavijanu bliski ljudi bili su vlasniciogromnih latifundija. vezan zaneograničenu vladavinu rimske oligarhije. Posljedice građanskih ratova Građanski ratovi nakon Cezarove smrti predstavljaju završnu etapu povijesti rimskeRepublike. i od togvremena egipatsko žito igra veliku ulogu u opskrbi stanovništva grada Rima. naseljeni po italskim gradovima. prekomjernim porezima. težnja ka povratku starinskih običaja. koja se oslanjala na vojnu snagu. Tijekom građanskih ratova izgubio je svojeznačenje onaj sloj nobiliteta koji je osobito uporno branio republikanski poredak. koji su za sve što imajudugovali Cezarovom nasljedniku.29. Žeđ za mirom. istovremeno stekli su veći značaj nego prijašnji vlasnici srednjih zemljišnihčestica. Od građanskih ratova naročito je stradalo stanovništvoItalije. Sve te promjene u socijalnim odnosima našle se svoj odraz uideologiji tog vremena. odricanje od aktivnepolitičke borbe – sve je to doprinijelo ideološkom opravdanju i teorijskom zasnivanju rimskemonarhije. Oktavijan je dobio mogućnost da darežljivo nagradi svojevojnike i pokrije sve dugove. On je postao vrhovni vlasnik čitave egipatske zemlje. u Rimu i Italiji ostao je priličan broj pristaša republikanskog oblika uprave. Prijelaz na monarhiju bio je rezultat klasne borbe i vanjske ekspanzije Rima. Težnja vladajućih grupa za mirom i redom doprinijela je nesumnjivo učvršćivanjumonarhije.Republika je proživljavala krizu još od početka I. bježanjemrobova i odsustvom osobne sigurnosti. Egipat je konačno izgubio svojusamostalnost i bio priključen Rimu. K. pr.mnogi su bili uvjereni da se treba vratiti idealnom poretku . Istina.Osvajanje Egipta donijelo je Oktavijanu ogroman plijen: u njegove ruke prešli su blagajna iogromna bogatstva egipatskog dvora. prisilnim novačenjem vojnika. Oktavijan se vratio u Rim i proslavio tri veličanstvena trijumfa.

daleke starine. koji je dobio nazivprincipat. Otvoreni prijelaz naapsolutnu monarhiju. bio je za Rim neprihvatljiv.uslijed toga. kao što je to pokazao primjer Julija Cezara. poslije građanskih ratova formirao se specifičan politički oblik. .