UNIVERZITET U TUZLI RUDARSKO-GEOLOŠKO-GRA EVINSKI FAKULTET-TUZLA

DADO SRKALOVIĆ

RANJIVOST VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA PODRUČJA SJEVEROISTOČNE BOSNE

MAGISTARSKI RAD

Tuzla, 2010.

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

UNIVERZITET U TUZLI RUDARSKO-GEOLOŠKO-GRA EVINSKI FAKULTET-TUZLA

RANJIVOST VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA PODRUČJA SJEVEROISTOČNE BOSNE

MAGISTARSKI RAD

Student: Dado Srkalović Broj indeksa: PS-II-33/08 Studij: PDS “Hidrogeologija i hidrotehnika” Mentor: Dr.sc. Izet Žigić, vanr.prof. Predsjednik komisije: Dr.sc. Dinka Pašić-Škripić, vanr.prof. Član komisije: Dr.sc. Amir Mešković, vanr.prof.
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Rad je izra en u 6 (šest) primjeraka Broj UDK: Mentor rada: Dr.sc. Izet Žigić, vanr. prof. Rad ima 127 stranica
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Sadržaj
1. UVOD ................................................................................................................................................... 1 2. GEOGRAFSKE I GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE .................................. 2 3. HIDROGRAFSKE I HIDROMETEOROLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE ....................... 3 Hidrografske karakteristike ................................................................................................................. 3 Hidrometeorološke karakteristike ....................................................................................................... 6 4. GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE........................................................................ 8 5. HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE .......................................................... 10 6. ODREDBA VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA .................................................................................. 18 6.1.Vodna tijela karstno-pukotinske sredine ..................................................................................... 18 Vodno tijelo Kladanj ........................................................................................................................... 18 Vodno tijelo Kladanj-1 ....................................................................................................................... 22 Vodno tijelo Krabašnica ..................................................................................................................... 24 Vodno tijelo Izron Suha-Zavidovići ..................................................................................................... 26 Vodno tijelo Stupari ........................................................................................................................... 29 Vodno tijelo Gračanica – Živinice ....................................................................................................... 32 Vodno tijelo Toplice ........................................................................................................................... 34 Vodno tijelo Sapna ............................................................................................................................. 36 Vodno tijelo Teočak ........................................................................................................................... 38 Vodno tijelo Miričina.......................................................................................................................... 40 Vodno tijelo Orahovica ...................................................................................................................... 42 Vodna tijela Sklop, Soko i Seljanuša.................................................................................................. 43 Vodno tijelo Sjeverna Majevica -1 ..................................................................................................... 46 Vodno tijelo Sjeverna Majevica – Domažići ....................................................................................... 48 Vodno tijelo Mionica .......................................................................................................................... 51 6.2.Vodna tijela intergranularne poroznosti ..................................................................................... 53 Vodno tijelo Sprečko polje ................................................................................................................. 54 Vodno tijelo Krekanski bazen ............................................................................................................. 55 Vodno tijelo Spreča-Lukavac .............................................................................................................. 58 Vodno tijelo Misurići ......................................................................................................................... 60 Vodno tijelo Havdine.......................................................................................................................... 62 Vodno tijelo Jelah .............................................................................................................................. 65 Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne Vodno tijelo Kraševo .......................................................................................................................... 67 Vodno tijelo Gračanica-1 ................................................................................................................... 70 Vodno tijelo Čelić-Frigos .................................................................................................................... 72 Vodno tijelo Okanovići - Gradačac..................................................................................................... 74 Vodno tijelo Odžak ............................................................................................................................ 78 Vodno tijelo Orašje - Domaljevac ...................................................................................................... 80 7. METODE OCJENE RANJIVOSTI PODZEMNIH VODA ............................................................................ 82 1. DRASTIC metoda ............................................................................................................................ 84 2.GLA metoda .................................................................................................................................... 90 3. PI metoda....................................................................................................................................... 95 4. EPIK metoda................................................................................................................................... 98 8. OCJENA RANJIVOSTI VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA ............................................................... 101 9. MJERE ZAŠTITE VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA........................................................................ 109 9.1. Analiza izvora zagađenja podzemnih voda .............................................................................. 109 Vodno tijelo Kladanj (OPĆINA KLADANJ) ........................................................................................ 109 Vodno tijelo Izron-Suha (OPĆINA ZAVIDOVIĆI) ................................................................................ 109 Vodno tijelo Stupari ......................................................................................................................... 110 Vodno tijelo Sapna (OPĆINA SAPNA) ............................................................................................... 111 Vodno tijelo Teočak (OPĆINA TEOČAK)............................................................................................ 111 Vodno tijelo Havdine (OPĆINA DOBOJ-JUG) .................................................................................... 111 Vodno tijelo Jelah (OPĆINA TEŠANJ) ................................................................................................ 112 Vodno tijelo Kraševo ( OPĆINA TEŠANJ) .......................................................................................... 112 Okanovići (OPĆINA GRADAČAC) ...................................................................................................... 113 Odžak (OPĆINA ODŽAK) ................................................................................................................... 114 9.2. Zaštita vodnih tijela .................................................................................................................. 117 ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ................................................................................................................. 118 LITERATURA ......................................................................................................................................... 120 POPIS SLIKA .......................................................................................................................................... 123 POPIS TABLICA ..................................................................................................................................... 125 PRILOZI ................................................................................................................................................. 127

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

1. UVOD
Podzemne vode zauzimaju značajno mjesto i ulogu u svim segmentima ljudske djelatnosti, te se njima kao strateškom mineralnom resursu u procesima i postupcima gazdovanja mora posvetiti posebna pažnja. Naročita pažnja se mora posvetiti zaštiti i očuvanju njihovog kvantitativnog i hemijskog stanja. Zagađivanje podzemnih voda i geološke sredine mora se posmatrati kao sastavni dio ukupne problematike zaštite i očuvanja čovjekove sredine. U situaciji kada se aktivnošću čovjeka sve više smanjuje ekološki čist prostor, definisanje i zaštita vodnih tijela podzemnih i površinskih voda dobiva prvorazredni značaj. Područje sjeveroistočne Bosne je bogato podzemnim vodama, ali istovremeno i područje koje nema kvalitetno riješeno vodosnabdijevanje stanovništva i industrije. U radu su obrađena vodna tijela podzemnih voda u podslivu rijeke Bosne, odnosno Spreče, zatim podsliv rijeke Drine (Drinjača), kao i dijelovi neposrednog sliva rijeke Save (čelićko područje-rijeka Gnjica i sliv rijeke Turije). Vodna tijela podzemnih voda su definisana prostorno, geološki i hidrogeološki. Ranjivost podzemnih voda sa aspekta zagađenja zavisi od prirodno postojeće osjetljivosti, kao i od lokacije i tipa izvora, prirodnog ili antropogenog zagađenja, lokacije vodozahvatnih objekata, masotransporta i masoizmjene zagađujućih materija. Metode za kartiranje ranjivosti podzemnih voda dijele se na metode subjektivne procjene i statistički procesno zasnovane metode. Rezultati prve grupe, upotrebljavaju se kod upravljanja prirodnim vodnim resursima, kao i namjenom prostora. Druga grupa metoda, vezana je za naučne ciljeve i naučna istraživanja radi donošenja odgovarajućih odluka. Obzirom na neravnomjernost, odnosno različiti stepen istraženosti pojedinih vodnih tijela podzemnih voda istraženog područja, u radu su za svako vodno tijelo podzemnih voda primjenjene minimalno dvije metode: DRASTIC i GLA, odnosno modifikacija GLA metoda ili PI metod. U zonama karstifikacije primjenjivana je EPIK metoda, koja je pogodna za ovakve uslove i uzima u obzir uticaj specifičnosti karsta mnogo bolje od ostalih metoda.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 1

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

2. GEOGRAFSKE I GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE
Istražno područje okontureno je administrativnim, kantonalnim i geomorfološkim granicama, te graniči na sjeveru sa Republikom Hrvatskom (Brčko, Orašje, Šamac, Bosanski Brod), na jugu (Vlasenica, Kladanj, Žepče), na istoku sa Republikom Srbijom (Bijeljina, Janja, Zvornik), te na zapadu Zavidovići, Teslić, Derventa, Bosanski Brod i zauzima površinu od oko 8.000 km2. Područje pripada najnaseljenijem dijelu Bosne i Hercegovine, te stoga predstavlja i povećan rizik zagađenja podzemnih voda.

Slika 1. Geografski položaj istraživanog područja (Srkalović, D., 2010.)

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 2

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

3. HIDROGRAFSKE I HIDROMETEOROLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE
Hidrografske karakteristike Istražno područje se može podijeliti na podsliv rijeke Bosne, podsliv rijeke Drine te neposredni sliv rijeke Save. Podsliv rijeke Bosne rasprostire se na teritoriji Centralne i Sjeverne Bosne u ukupnoj površini od 10.720 km2, od čega je oko 5.000 km2 u istražnom području. Ovako velikoj površini ne pripadaju i adekvatne rezerve podzemnih voda iz razloga što je ovaj sliv izgrađen većim dijelom od paleozojskih škriljaca, a manjim dijelom od mezozojskih krečnjaka u gornjem toku, te od stijenskih masa ofiolitske zone u srednjem toku i aluvijalnih sedimenata u donjem toku. Rijeka Bosna ima veoma razgranat sliv kojeg mnoštvo pritoka i potoka čini veoma razuđenim. Srednja nadmorska visina sliva je 640 metara. Na uzdužnom profilu rijeke Bosne uočavaju se razlike u padovima ovisno od litološkog sastava i geotektonskog sklopa terena. Od izvora do ušća rijeka Bosna je duga 308 km, a visinska razlika je 320 metara. S lijeve strane prima pritoke Zujevinu, Fojničku rijeku, Lašvu i Usoru, a s desne Željeznicu, Miljacku, Stavnju, Trstionicu, Krivaju sa Stupčanicom i Biošticom i Spreču. Karakteristika sliva rijeke Bosne je da u značajnom procentu pripada području Federacije BiH te da ima izrazito razvijenu hidrografiju sa nekoliko značajnih pritoka, i velikim broju manjih pritoka. Najznačajnjije pritoke rijeke Bosne su Fojnička Rijeka, Lašva, Krivaja Usora i Spreča. Podslivno područje rijeke Bosne je u velikoj mjeri hidrološki istraženo – veliki broj hidroloških stanica gdje su vršena dugogodišnja sistemska registriranja vodostaja i 2 mjerenja protoka. Podslivna površina rijeke Bosne u Federaciji BiH iznosi 7 477 km , i sigurno je da orografska površina značajno odgovara hidrogeološkoj podslivnoj površini. Generalno, režim tečenja rijeke Bosne je stohastički, osim što na nekoliko pritoka postoje značajni deterministički uticaji koji remete prirodni režim tečenja. Deterministički uticaj je najjače izražen na desnoj pritoci rijeke Bosne – Spreči, akumulacijom Modrac, koja režim tečenja rijeke Spreče nizvodno od brane čini u potpunosti vještačkim. Rijeka Bosna ima nivalno-fluvijalni režim sa uvećanim proljetnim vodama. Kod Doboja, Bosna prima svoju najveću desnu pritoku Spreču. U svom gornjem toku Spreča prima s lijeve strane pritoku Gostelju, a sa desne Jalu. Kod mjesta Modrac izvršeno je vještačko pregrađivanje rijeke i stvorena je akumulacija za potrebe termoelektrane Tuzla, a u novije vrijeme i za potrebe vodosnabdijevanja Tuzle i Lukavca. Sliv Spreče zauzima 1950 km2, a sliv do jezera Modrac 920 km2. Od ukupne količine vode koja prodre na sliv, oko 38% otiče, a preostali znatno veći dio se isparava ili se gubi putem evapotranspiracije. Proticaj rijeke Spreče ima slične karakteristike kao i proticaj rijeke Bosne, jer drenira uglavnom vodonepropusne terene. Izgradnjom brane Modrac postignuto je djelimično izravnavanje vodnog vala za gornji dio sliva.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 3

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 2. Hidrografske karakteristike sjevernoistočne Bosne U podslivu rijeke Drine dominantnu ulogu imaju visoki proljetni proticaji, kao posljedica topljenja snijega i intenzivnih padavina. Posebno su izraženi niski ljetni proticaji kao rezultat niskih padavina i izražene evapotranspiracije. Hidrografsku mrežu čine rijeka Drina sa pritokama. U rijeku Drinu utječu sa desne strane Ćehotina, Janjina, Lim i Rzav, a s lijeve Sutjeska, Bistrica, Osanica, Žepa, Prača, Jadar i Drinjača. Pored ovih riječnih tokova, egzistira i veliki broj stalnih povremenih potoka, koji čine gustu hidrografsku mrežu. Riječna mreža nije ravnomjerna i zavisna je od geološko-litološke građe terena. Tereni sa razgranatom hidrografskom mrežom zastupljeni su u sjevernim i istočnim dijelovima sliva, predstavljeni paleozojskim i verfenskim klastitima i škriljcima, kao i vulkanogeno-sedimentnom formacijom Srebrenice. Rijeka Drinjača izvire neposredno ispod vrha Kruščić na nadmorskoj visini oko 1000 m.nm. i drenira južne obronke Konjuha i Javornika. Dužina toka do ušća u rijeku Drinu je 82 km, dok je dužina toka do vodomjerne stanice Kladanj 21 kilometar. Ukupna orografska površina sliva ovog vodotoka je 400 km2, a površina do vodomjerne stanice Kladanj 105 km2. Prosječna denivelacija sliva do vodomjerne
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 4

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

stanice je 450 m, a kota vodomjerne stanice je 549,35 m.nm., dok je kota ušća u rijeku Drinu oko 165 m.nm. Prosječan pad korita do Kladnja je 2,14 promila, a prosječan pad korita do ušća je 1,02 promila. Desne pritoke su Srebrenica, Borovica, Bukovica i Ujča, a lijeve Rapatnica i Osica. Rijeka Sapna izvire ispod vrha Stolica u Tuzlanskom kantonu i drenira sjeveroistočni dio Majevice. Dužina toka na području kantona je 8 kilometara, dok je ukupna dužina rijeke do ušća u Drinu 26 kilometara. Prosječna denivelacija sliva do vodomjerne stanice je 660 m, a kota kontrolnog profila u mjestu Sapna oko 250 m.nm., dok je kota ušća u Drinu oko 145 m.nm. Površina podsliva rijeke Drine iznosi 7.240 km2, od čega je oko 3.000 km2 unutar istraživanog područja. Razlikujemo tri osnovna dijela toka rijeke Drine i to: gornji, srednji i donji, pri čemu je samo donji tok u istražnom području. Donji tok rijeke Drine U donjem toku rijeka Drina poprima karakteristike vrlo velike ravničarske rijeke. Donji tok Drine je potez od ušća Drine u Savu (ST 0,0) do Zvornika (ST 90,0 km), ukupne dužine 82,6 km i sa ukupnim padom od 59,4 metara. Padovi korita rijeke Drine u ovom dijelu kreću se od 0,5 – 0,7 promila, a prosječan pad iznosi 0,7 promila. Dionicu rijeke uz ušće u rijeku Savu (područje Semberije), ukupne dužine oko 20 km, karakterišu veoma duboki slojevi aluvijalnog nanosa koji dostiže dubinu od 40 - 80 m, pa je područje izuzetno bogato podzemnom vodom, koja je uglavnom, porijeklom iz Drine. Na ovom potezu su se razvili gradovi Zvornik i Bijeljina. Bijeljina se snabdijeva vodom sa izvorišta Grmić, koje se prihranjuje vodom rijeke Drine. Maksimalni kapacitet izvorišta Grmić je procjenjen na 2,0 m3/s, a trenutno se za potrebe Bijeljine zahvata oko 300-450 l/s. Uz ušće u rijeku Savu, potez dužine oko 15 km duž toka rijeke Drine, izgrađeni su nasipi i obaloutvrde za zaštitu od poplava rijeka Drine i Save, kao i sistem za zaštitu od unutrašnjih voda iz kojeg se unutrašnje vode prepumpavaju u rijeku Savu – melioracioni sistem Semberija. Na ovom dijelu toka rijeka Drina je izrazito ravničarska velika rijeka sa mnogo meandara, ostrva i sprudova.

Slika 3. Hidrografija sjeveroistočne Bosne

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 5

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Hidrometeorološke karakteristike Na hidrometeorološke karakteristike utiče geografski položaj Federacije BiH, blizina Jadranskog mora, pravac pružanja planinskih vijenaca te stalna smjena vazdušnih masa porijeklom sa Atlanskog okeana, Sredozemnog mora i kontinentalnog dijela Evrope. Klima jednog područja predstavlja prirodni okvir u kojem se smještaju i prilagođavaju životne aktivnosti pa time i sistem za upravljanje vodnim resursima. Područje Bosne i Hercegovine, iako relativno mali prostor je specifičan po dinamičnim promjenama klimatske slike. Bosna i Hercegovina se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu, sa dosta oštrim zimama i toplim ljetnim mjesecima. U srednjem toku rijeke Bosne karakteristične su nešto niže temperature u toku godine u odnosu na ostatak Bosne i Hercegovine. 0 Prosječne temperature u ljetnim mjesecima se kreću oko 19 C, a u zimskim 2 mjesecima one iznose oko 3 0C sa godišnjim padavinama od 800 do 1200 l/m . Prosječne mjesečne temperature i količine srednjih mjesečnih padavina prikazane su u tabelama 1 i 2, kao i dijagramima 1 i 2.
Tabela 1. Prikaz srednjih mjesečnih temperatura zraka za podsliv rijeke Bosne i Drine u periodu od 1999. do 2009. godine Područje I Podsliv Bosne -0,83 VII 19,30 II 1,73 VIII 18,87 Temperatura (0C) III 5,57 IX 15,40 IV 10,13 X 10,60 V 14,63 XI 5,40 VI 17,50 XII 0,57

Tabela 2. Prikaz srednjih mjesečnih padavina za podsliv rijeke Bosne i Drine u periodu od 1999. do 2009. godine Područje I Podsliv Bosne 60,333 VII 74,667 II 56,667 VIII 66,333 III 61,667 IX 66,667 Padavine (l/m2) IV 70,667 X 79,667 V 82,667 XI 74,667 VI 95,78 XII 86,733

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 6

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Dijagram 1. Prikaz srednjih mjesečnih temperatura za podslivove rijeke Bosne i Drine za period 1999. do 2009. godine

Dijagram 2. Prikaz srednjih mjesečnih padavina za podslivove rijeke Bosne i Drine za period 1999. do 2009. godine

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 7

Padavine

( C)

0

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

4. GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE
Tereni koji pripadaju istraživanom području sjeveroistočne Bosne nalaze se u Središnjim i Unutrašnjim Dinaridima. Počev od juga u Središnjim Dinaridima izdvojena je zona paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka, zatim Zeničko-sarajevski bazen, a potom zona jursko-krednih i gornjokrednih fliševa. Sjeverno od ovih fliševa prostiru se Unutrašnji Dinaridi koji se mogu podijeliti na dvije zone. Prva je Centralna ofiolitska zona, koju rijeka Bosna presjeca na profilu koji počinje oko 5 kilometara sjeverno od Vranduka, a završava se u rejonu Doboja. Sjeverno od Doboja pa do rijeke Save korito rijeke Bosne presjecaju tvorevine zone horstova i rovova. Svaka od navedenih zona karakteriše se određenim asocijacijama stijena i tektonskim jedinicama, što se direktno odražava na odlike akvifera u tim terenima. Kao što je navedeno zona paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka nalazi se u najgornjem dijelu sliva rijeke Bosne. Ovu zonu grade raznovrsni škriljci, pješčari, krečnjaci i dolomiti, sa pojavama magmatskih stijena među kojima dominiraju rioliti. Granicu ove zone prema Zeničkosarajevskom bazenu predstavlja markantna Busovačka rasjedna zona. Zeničko-sarajevski bazen sadrži oligocensko-miocenske ugljonosne sedimente čija debljina iznosi do 2500 metara. Sedimenti su dominantno predstavljeni klastitima (laporci, gline, pješčari i konglomerati) sa proslojcima krečnjaka i slojevima uglja. Preko ovih sedimenata mjestimično leže kvartarni klastiti (npr. Sarajevsko polje). Zona jursko-krednih i gornjokrednih fliševa izgrađena je uglavnom od klastičnih sedimenata ( laporci i pješčari) i raznih varijeteta krečnjaka. Centralna ofiolotska zona je litološki veoma heterogena zona Unutrašnjih Dinarida. Ova zona izgrađena je pretežno od ultrabazita i serpentinita okruženih različitim stijenama poznatim kao »ofiolitski melanž«. Često se ova zona u literaturi tretira kao »dijabaz-rožnjačka formacija« čija starost odgovara srednjoj-gornjoj juri. U ovoj formaciji javljaju se grauvake, glinci, rožnjaci i olistoliti trijaskih krečnjaka. Istočno od rijeke Bosne su Krivajsko-konjuški i Ozrenski masiv. Najveći dio tih masiva grade ultramafiti koji su po obodima metamorfisani u serpentinite. Zbog razlika u mehaničkim svojstvima ultramafita u odnosu na slojeve koji ih okružuju, kontakti su uvijek tektonski. Gabri su obično vezani za ultramafite i nalaze se pored njih ili u njima. Amfiboliti i amfibolitski škriljci javljaju se na kontaktima ultramafitskih masiva i jurskih sedimenata tj. dijabaz-rožnjačke formacije. Diskordantno preko dijabaz-rožnjačke formacije leže sve ostale mlađe formacije zaključno sa terasnim sedimentima kvartara. U donjem toku na području sjeverne Bosne, sliv rijeke Bosne presjeca sedimente zone horstova i rovova. U osnovi se javljaju gornjokredni karbonatni sedimenti preko kojih leže paleocensko-eocenski krečnjaci pa eocenski fliš (dominantno laporci i pješčari), a potom neogeni karbonati i klastiti, te klastiti pliocena i kvartara. Zona horstova i rovova na jugu je odvojena od Centralne ofiolitske zone morfološki izraženom Sprečansko-kozaračkom rasjednom zonom. Ova rasjedna zona dinarskog pravca pružanja (sjeverozapad-jugoistok) presjeca korito rijeke Bosne kod Doboja. U

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 8

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

grafičkom prilogu broj 1 prikazana je geološka karta sjeveroistočne Bosne, kao i prateća legenda u prilogu 1a. Litološka raznovrsnost stijenskih masa i njihova stratigrafska pripadnost ukazuju na postojanje skoro svih petrografskih tipova stijena od paleozoika do kvartara. Istočni dio istraživanog područja (sliv rijeke Drine) odlikuje se složenom tektonikom sa karakteristikom navlačenja trijaskog karbonatnog kompleksa preko gornjokrednog fliša. U formiranju tektonske slike sliva učestvovale su mase dacitsko-andezitskih efuzija tercijarne starosti. U području Srebrenice prostire se masa dacito-andezita sa probojem karbonskog kompleksa u tercijaru. Proboji dacita i andezita su vezani za splet rasjeda kojima je paleozojski sistem podijeljen na dva smjera (približno dinarski i okomito na njega). Nizvodno od Zvornika sliv Drine se formira u mezozojskim serijama, dok su gornjokredne flišne naslage vezane za razvođe prema rijeci Spreči. U graničnim dijelovima izvorišta Drinjače u slivu Spreče, nalaze se i serpentinske naslage. Područje općine Sapna-Zvornik u geološkom smislu je većim dijelom izgrađeno od laporaca i glina, a kod obodnih planina prema rijeci Drini zaliježu krečnjaci kao kolektori podzemne vode. I u području općine Teočak u geološkoj osnovi tla leže izolatori od laporaca i glina, tako da izvorišta imaju minimalnu izdašnost ili presuše. U tektonskom smislu slivno područje pripada zonama unutrašnjeg paleozoika, ofiolitskoj zoni i zoni paleozojskoj škriljaca i mezozojskih krečnjaka (mali dio Sutjeske pripada zoni visokog krša). Tektonika se ogleda u intenzivnom ubiranju, kidanju i horizontalnom kretanju masa, spuštanjem blokova, prekidima u sedimentaciji i slično. Izražena je zona pružanja paleozojskih, mezozojskih i kenozojskih serija sa smjerom sjeverozapad-jugoistok (i osnovne plikativne strukture imaju dinarski smjer). Pojava inverznih odnosa među stratigrafskim članovima u slivu je česta. Slivno područje Drine je prošlo kroz više orogenetskih ciklusa, dok su tektonske jedinice izdijeljene sistemima rasjeda na blokove. Višefazno rasjedanje i epirogeneza uslovili su izdizanje blokova planina i stvaranje dubokih depresija. Centralna ofiolitska zona sadrži, pored peridotita i serpentinita, komplekse trijaskih i jurskih sedimenata vulkanogeno-sedimentne formacije. Ova zona se pruža od Konjuha, Romanije, Rogatice, Višegrada do Srbije. Rasjedne forme su nastale u alpskoj orogenezi. Unutar ove tektonske jedinice javljaju se sekundarni naborni oblici isprekidani uzdužnim i transverzalnim rasjedima. Unutrašnja paleozojska zona se prostire između Zvornika, Bajine Bašte i Vlasenice, gdje je jezgra obuhvaćena naknadnim ubiranjem. Za ovu zonu karakterističan je konsekventni vulkanizam dacita, andezita i piroklastita.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 9

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

5. HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE SJEVEROISTOČNE BOSNE
Sjeverozapadni dio srednjebosanskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka izgrađuju krečnjaci i dolomiti planine Vlašić sa izvorima Plava voda 960 l/s, Bašbunar 80 l/s, Hendek, 15 l/s i vrelo Šantići. Obimnije akumulacije podzemnih voda egzistiraju u odvojenim naslagama trijaskih karstifikovanih krečnjaka Zvijezde, Javora, Romanije, Ozrena, Konjuha i sliva Gostelje južno od Sprečkog polja. Kod Doboja su otkriveni na lijevoj i desnoj strani rijeke Bosne hidrogeološki kolektori pukotinsko-karstne poroznosti. Duž sjeveroistočnog oboda Zeničko - Sarajevskog neogenog bazena iz gornjokrednih laporovitih krečnjaka javljaju se izvori Kraljeve Sutjeske 12 l/s, Toplik, Ilidža-Ribnica 40 l/s i vrelo Bioštica. U slivu rijeke Spreče u izvorišnom dijelu lijeve pritoke Gostelje, formirane su odvojene akumulacije podzemnih voda u srednje i gornje trijaskim krečnjacima sa izvorima Tarevčica, Zatoča, Sedam Vrela i Toplica, kaptiranih za vodosnabdijevanje Tuzle. Za potrebe vodovoda u Banovićima kaptiran je izvor Studešnice. Serpentiniti i peridotiti predstavljaju podinske izolatore, vodonepropusne stijene ispresijecane pukotinama. Srednjetrijaski krečnjaci su razvijeni u odvojenim zonama kod Brateljevića, Turalića i Draguše. U nižim dijelovima terena na kontaktu sa vodonepropusnim naslagama iz ovih krečnjaka, izlijevaju se povremeni ili stalni izvori (Brateljevići, Kladanj, Bjelašnica). U slivu rijeke Drine na teritoriji BiH razvijene su tri vrste vododjelnica: površinska (orografska), podzemna (hidrogeološka) i zonarna (hidrogeološka). Površinska prolazi kroz dijelove terena gdje litološki sastav i položaj stijena ne dozvoljavaju prodiranje voda dublje u litosferu. To su tereni izgrađeni od vodonepropusnih tvorevina verfena, paleozoika, vulkanogeno-sedimentne formacije i ultramafita. Podzemna hidrogeološka vododjelnica se pruža područjem gdje se površinska i podzemna vododjelnica ne podudaraju ili je ona duboko ispod površine terena, a bojenjima dokazano da vode odlaze u određenom smjeru. Podzemna zonarna vododjelnica odvaja pojedine dijelove sliva koji daju vode u dva ili više slivova, a tokom vremena granica se pomjera na jednu ili drugu stranu u ovisnosti od nivoa izdani. Sliv Drinjače (izvori Tišća i Studeni Jadar) prima vode sa više izvora iz karbonatnog masiva Udrča i okoline Kladnja. Karbonatni kompleksi gornjeg toka Drinjače sadrže odvojene akumulacije podzemnih voda. Podzemne vode se izlijevaju na vrelima u Brateljevićima, Podpauču, Plahovićima, Stanićima, Plazačama i Lovnici. U širem području Kladnja najznačajniji su izvori Podpauč, Pećina i Plahovići. Najveća akumulacija se izlijeva iz Velikog Bratnika (Qmin=20 l/s). Iz planine Javornik u Drinjaču ističu vode na vrelima Kulješim (Qmin=25 l/s), Bjelašnica (Qmin=40 l/s) i Lovnica (Qmin=10 l/s). Bilansne rezerve podzemnih voda sliva rijeke Drine na teritoriji BiH obzirom na veličinu sliva u pukotinsko-karstnim stijenskim masama, proračunate su na 4414 l/s. Od bilansnih rezervi oko 80% su C1 kategorije, dok su A i B rezerve zastupljene sa oko 20%. Nizak nivo proučenosti izdani ne dopušta da se podzemne vode u većim
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 10

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

količinama prevedu u više kategorije. Na prilogu br. 2 prikazana je hidrogeološka karta Federacije Bosne i Hercegovine za proučavani prostor, kao i prateća legenda na prilogu 2a. Prirodna i administrativna ograničenja uslovljavaju podjelu područja sjeveroistočne Bosne na tri hidrogeološke cjeline sa svojim specifičnostima, i to: 1. Sjeverni dio (Majevica-Gradačac-Brčko) unutar koga egzistiraju: 1.1. Posavski hidrogeološki rejon, gdje se mogu izdvojiti: 1.1.1.Hidrogeološka jedinica područja koje se proteže sjeverno od Gradačca 1.1.2.Hidrogeološka jedinica Turić-Zagoni (plato D.Hrgovi-Vučkovci-Mionica) 1.2. Majevički hidrogeološki rejon 2. Središnji dio (region Tuzle-dolina Spreče-Gračanica) unutar koga egzistiraju: 2.1.Hidrogeološki rejon, sliv rijeke Spreče od brane Modrac 2.2. Hidrogeološki rejon, sjeverozapadno od rijeke Spreče i Lukavice i nizvodno od brane Modrac 2.3. Hidrogeološki rejon tuzlanskog bazena, gdje se mogu izdvojiti: 2.3.1.Hidrogeološka jedinica, soni bazen Tuzla-G.Tuzla 2.3.2.Hidrogeološka jedinica, krekanski ugljeni bazen 2.4.Ozrensko-Konjuški hidrogeološki rejon 3. Južni dio (južni obod Sprečkog polja) 1. SJEVERNI DIO 1.1.Posavski hidrogeološki rejon 1.1.1. Hidrogeološka jedinica sjeverno od Gradačca Ovo područje je izgrađeno od panonskih i kvartarnih sedimenata. Gornja Mionica je predstavljena panonskim sedimentima pjeskovito-glinovito-šljunkovitog sastava gdje valutice čine flišni pješčari sa prelazom u pjeskovito-laporovite gline i gline. Sedimenti su u hidrogeološkom smislu dobro vodopropusne stijene sa keoficijentom filtracije k= 1x10-5 m/s. Kvartar je predstavljen šljunkovitopjeskovitim sedimentima, djelimično zaglinjenim sa čestim promjenama granulometrijskog sastava. Ove stijene su intergranularne poroznosti sa izraženom vodopropusnošću, čiji koeficijent filtracije iznosi k>1x10-4 m/s. Ove stijenske mase predstavljaju dobru akvifersku sredinu sa značajnim akumulacijama podzemnih voda sa slobodnim nivoom.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 11

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Najznačajnija izvorišta navedenog prostora nalaze se na lokalitetu Ledenice predstavljene izvorištem Okanovići, koga čine tri bunara kapaciteta 120 l/s iz kojih se vodom snabdijeva Gradačac. 1.1.2. Hidrogeološka jedinica Turić-Zagoni (plato G.Hrgovi-Vučkovci-Mionica) Sedimenti ovog područja se dijele na dva litološka kompleksa: 1.Kompleks šljunkovitih ilovača, pjeskovitih glina panonske starosti, 2.Kompleks pijeskova, šljunkovitih gornjopliocenske starosti. pijeskova sa izmjenama glina

Sedimenti koji učestvuju u građi gornjih dijelova navedenog područja su različitih filtracionih karakteristika, gdje šljunkovite ilovače imaju koeficijent filtracije k=1-5x10-7 m/s, dok proslojci i sočiva šljunkova i pijeskova imaju veću vodopropusnost, gdje je k= 1x10-5 do 1x10-3 m/s. U proslojcima slabije zaglinjenosti sedimenti intergranularne poroznosti imaju koeficijent filtracije k >1x10-4 m/s. Pijesci i šljunkovi gornjopliocenske starosti imaju koeficijent filtracije u granicama k=1x10-4 do 1x10-5 m/s, dok glinoviti sedimenti imaju vrlo malu vodopropusnost (oko k<1x10-7 m/s). 1.2. Hidrogeološki rejon Majevice Navedeni rejon predstavljen je jurskim dijabaz-rožnim formacijama, krednim krečnjacima, eocenskim i burdigal-helvetskim, tortonskim i sarmatskim sedimentima. Ove stijene prema hidrogeološkim karakteristikama imaju različitu hidrogeološku funkciju u rasponu od pretežno nepropusnih do sredina kavernozno-pukotinske poroznosti. Stijene dijabaz-rožne formacije imaju rasprostranjenje u području Donjeg i Gornjeg Srebrenika, Straže, Jasenica do Obodnice, uz smjenjivanje krečnjaka gornje krede. Dijabaz-rožna formacija ima karakteristike hidrogeološkog izolatora, čija je vodonepropusnost u ovisnosti od stepena ispucalosti stijenskog masiva, te kontakta sa sedimentima kolektorskih osobina te shodno tome moguće je pojavljivanje izvorišta u neposrednom okruženju. Sjeverni dio Majevice izgrađuju naslage eocenskog fliša (naizmjenično se smjenjuju pješčari i laporci), a važno je istaći da je eocenski fliš vodonepropusan. Površinski dijelovi terena često su degradirani i raspadnuti, te se mogu stvoriti manje nepovezane lokalne akumulacije podzemnih voda. U hidrogeološkom smislu sjevernog područja Majevice, mogu se izdvojiti tortonski (M22) i sarmatski (M31) krečnjaci, kao akvifer karstno-pukotinskog tipa poroznosti i subarteškog režima filtracije. Moćnost akvifera (M22) je između 50 i 100 metara, dok je sarmatsko razviće nešto manje i u granicama od 20 do 60 metara. Ovi krečnjaci se karakterišu

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 12

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

karstnom morfologijom, dok su strukturno tektonski uslovi predisponirali karstifikaciju po rasjednim zonama, što je uslovilo nastanak karstno pukotinskog tipa poroznosti u dubljim nivoima akvifera. U posmatranom području se može zabilježiti veliki broj prirodnih izvora i kaptaža za potrebe vodosnabdijevanja, kao što je lokalitet Vlahulje sa tri izbušena bunara (Q=60 l/s), odakle se vodom snabdijeva Srebrenik. 2. SREDIŠNJI DIO - ŠIRI REGION TUZLE I DOLINA SPREČE 2.1. Hidrogeološki rejon, sliv Spreče od brane Modrac Sprečko polje je uglavnom zastupljeno pliocensko-kvartarnim naslagama, predstavljenim pjeskovima, šljunkovima i deluvijalno-proluvijalnim komponentama na rubovima akvifera. U hidrogeološkom smislu ovi sedimenti predstavljaju vodonosnike velikog rasprostranjenja i moćnosti. Zahvataju prostor uz vodotok Spreče, od Osmaka do akumulacije Modrac. Debljina slojeva se kreće od 80 do 100 m i sadrži sedimente intergranularne poroznosti, a stijene su po svojoj hidrogeološkoj funkciji, kolektori. Nivo podzemne vode je na dubini od oko 200 m sa oscilacijama od 2 do 4 metra. Debljina vodonosnog sedimenta je oko 60 metara. Pliocensko-kvartarni sedimenti najproduktinijeg dijela Sprečkog polja imaju slijedeće vrijednosti: - koeficijent filtracije - koeficijent transmisibiliteta - koeficijent specifične izdašnosti - koeficijent (nivo) pijezoprovodnosti k= 4,38x10-4 - 4,66x10-5 m/s T = 1,65x10-3 m2/s µ = 6,28x10-3 a= 2,42x10-1 m2/s

Za potrebe vodosnabdijevanja Tuzle iz Sprečkog polja se crpi voda sa osam bunara kapaciteta Qukup =200 l/s, od čega za potrebe Živinica oko 50 l/s . Vode Sprečkog polja imaju tvrdoću 12o dH i spadaju u red srednje tvrdih voda. 2.2. Hidrogeološki rejon sjeverozapadni dio rijeke Spreče i Lukavice Ovaj hidrogeološki rejon se rasprostire od jugozapadne padine Majevice, južne padine Trebovca i aluvijalna ravan rijeke Spreče od brane Modrac do zapadne granice Tuzlanskog kantona. Južne padine Trebovca tj. veliki dio sliva rijeke Lukavice izgrađuju naslage eocenskog fliša predstavljeni pješčarima, laporcima i manjim partijama eocenskih krečnjaka. Eocenski fliš u hidrogeološkom smislu predstavlja vodonepropusne stijene. Tereni na potezu Klokotnice i Stanić Rijeke su predstavljeni vulkanogenosedimentnom formacijom i oni su po hidrogeološkoj funkciji vodonepropusni. Pliocenske naslage izgrađuju dio desne obale Spreče u području Gračanice (Klokotnica-Brijesnica-Stjepan Polje, D.Lohinja, Gnojnica-Dobošnica, prema PK
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 13

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Šikulje) predstavljene pjeskovima, šljunkovima, karakteristika vodonosnika sa krekanskim pliocenom.

sličnih

hidrogeoloških

Hipsometrijski najniži dijelovi terena su predstavljeni kvartarnim naslagama, predstavljeni ilovačama, šljuncima i pijescima sa koeficijentom filtracije k= 1x10-4 do k=1x10-7m/s. 2.3. Hidrogeološki rejon Tuzlanskog bazena Miocenske i pliocenske naslage su uglavnom zastupljene u građi Tuzlanskog bazena. Područje sonog bazena izgrađeno je od miocenskih, a krekanski ugljeni bazen sa izuzetkom miocena u podlozi, izgrađuju pliocenski sedimenti. 2.3.1.Hidrogeološka jedinica soni bazen Tuzla-Gornja Tuzla Područje sjeverno od Tuzle do eocenskog Majevičkog fliša, karakterišu oligomiocenske naslage (crvena trakasta serija), sarmatski sedimenti i naslage gornjeg dijela tortona, koji su predstavljeni vodonepropusnim stijenama kao što su laporci, laporoviti pješčari i gline. Sedimenti koji su vodopropusni (intergranularna poroznost) predstavljeni su aluvijalnim pijescima i šljuncima, te zaglinjenim šljunkovito-pjeskovitim partijama. Ovi vodopropusni sedimenti intergranularne poroznosti razmješteni su u prostoru vodotokova, te imaju koeficijent filtracije k =1x10-4 m/s. Sedimenti pukotinske poroznosti su predstavljeni tuzlanskim pločastim krečnjacima (u krovini sone serije), te slavinovićkim krečnjacima u dubljim dijelovima navedenog područja. Tuzlanski bazen je karakterističan po tome što su podzemne vode međusobno odvojene. Posmatrano šire područje ležišta soli, glavna akumulacija podzemnih voda formirana je u akviferu izgrađenom od helvetskih krečnjaka, povezanih u bokovima sa zonom izluživanja sonih serija, u području sonih bunara gdje se vrši nekontrolirana eksploatacija slane vode. U stijenskim masama intergranularne poroznosti (pijesci i šljunkovi aluvijona Jale i Soline), formirane su manje akumulacije podzemne vode. 2.3.2. Miocensko-pliocenski bazen Kreke Antiklinalom Jala-Požarnica mlađe pliocenske naslage krekanskog bazena su odvojene od sone serije. Pliocenske naslage predstavljaju hidrogeološki kompleks sa intergranularnom poroznošću. Laporci, pijesci, gline i slojevi uglja čine pliocenske naslage krekanskog ugljenog bazena, i to tako da pijesci čine podinu ugljenih slojeva, a gline i laporovite gline njihovu krovinu. Debljina pojedinih slojeva pijeska je različita i kreće se u granicama od 30 metara (u podini I krovnog ugljenog sloja) do 60 metara (u podini podinskog ugljenog sloja). Litološka i strukturno-geološka izmjenjivost je uslovila složenost hidrogeoloških odnosa u ovom području. Ritmičnost u izmjeni sedimentacije je uslovila izmjenu stijena različite hidrogeološke funkcije, pa se javljaju nepropusne (ugalj i gline), slabopropusne (glinoviti i prašinasti materijali) do dobro-vodopropusne (šljunkovi površinskih vodotokova i pijesci).

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 14

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

U sjevernoj sinklinali evidentirano je postojanje tri potpuno odvojene akumulacije podzemnih voda, a u južnoj – četiri (zbog prisustva vodonosnih pijeskova u krovini III krovnog ugljenog sloja). Prihranjivanje ovih akumulacija se vrši infiltracijom s površine u ovisnosti od hidroloških prilika u pješčane horizonte na obodu i hipsometrijski višim kotama. Koeficijent filtracije krekanskih vodonosnika se kreće u granicama k=1x10-4m/s kod podine ugljenih slojeva do k=1x10-6m/s kod dalje podine. 2.4. Ozrensko-Konjuški hidrogeološki rejon Područje jugozapadnog dijela sliva Spreče izgrađuju uglavnom vodonepropusne stijene predstavljene peridotitima i serpentinitima kao izolator stijenama. U ovim stijenama se javljaju i pukotine koje su zapunjene detritičnim i glinovitim materijalom iz kojih se procjeđuju povremeni izvori i formiraju pištevine. Preko serpentinita u pojedinim dijelovima terena, leži drobina velike debljine u kojoj se formiraju manje akumulacije podzemnih voda. Preko serpentinita na jugu naliježu sedimenti vulkanogeno-sedimentne formacije i naslage fliša. Vulkanogeno-sedimentna serija predstavlja vodonepropusni kompleks, dok jedino krečnjaci u njoj akumuliraju podzemnu vodu. Hidrogeološkim istraživanjima na ovom području, utvrđeno je da krečnjaci u najvećoj mjeri izgrađuju kontinuiranu podinu, kao i to da je njihovo pojavljivanje na površini uslovljeno erodovanjem ofiolitskog melanža u podini. Snažna karstna vrela dreniraju prostore izgrađene od krečnjaka, što omogućava dalja istraživanja u cilju vodoopskrbe. Najstarije stijene u ofiolitskoj zoni čine donjotrijaski klastiti (T1 ) preko kojih su istaloženi slojeviti i bankoviti krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa (T2 i T3). Preko trijaskih krečnjaka transgresivno je deponovan jurski ofiolitski melanž, sa izlivima peridotita, amfibolita, dijabaza i serpentinita. Osnovnu masu melanža čine glinci, rožnaci, pješčari i klastiti starijih litostratigrafskih jedinica. Kompleks ovakvih stijena je poznat pod nazivom dijabaz-rožni melanž i u hidrogeološkom smislu predstavlja vodonepropusnu barijeru prema srednje i gornjotrijaskim krečnjacima. Karstifikovani krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa su omogućili formiranje slivnog područja izvorišta Krabašnica i Studešnica. U podini ovih izvorišta javljaju se tankoslojeviti do pločasti krečnjaci sa rožnacima, dok se idući prema krovini javljaju bankoviti do masivni krečnjaci za koje se pretpostavlja da su jurske starosti. Zbog navedenog u hidrogeološkom smislu se mogu izdvojiti dobro vodopropusni krečnjaci trijaske starosti i pukotinsko-kavernozne poroznosti za koje se vezuje nastanak navedenih vrela. Izdašnost vrela Studešnice varira u širokom dijapazonu, što govori o karstnom režimu izdani. Za izvorište Krabašnicu se pretpostavlja da drenira vode krečnjačkog grebena između vodotokova Krabašnice i Krabanje. Isticanje vode se vrši na kontaktu krečnjaka sa dijabaz-rožnom formacijom. Geofizičkim radovima u donjem toku
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 15

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Krabašnice i Krabanje ustanovljeno je postojanje trijaskih krečnjaka na dubinama 150-200 metara, u podini dijabaz-rožnog melanža. Izvorištima Studešnica i Krabašnica vodom se snabdijevaju Banovići, ukupnog kapaciteta Q=100 l/s. 3. JUŽNI DIO – SPREČKO POLJE – JUŽNA GRANICA KANTONA U geografskom smislu navedena hidrogeološka cjelina pokriva površinu predstavljenu južnom granicom akvifera Sprečko polje do južne granice kantona. Izgrađuju ga vodonepropusni ultramafiti i stijene vulkanogeno-sedimentne formacije, dok se značajne mase vodopropusnih karstifikovanih krečnjaka javljaju u blokovima u gornjem dijelu paleozojskih naslaga. Obod paleozoika grade vodopropusni krečnjaci permotrijasa, srednjeg trijasa i gornje krede. Najveću zastupljenost imaju srednjetrijaski masivni krečnjaci, koji su uslijed složene tektonike i erozionih procesa iskomadani u blokove. Vodonosni sedimenti ovog regiona omogućili su formiranje određenog broja akumulacija podzemnih voda značajnih za vodosnabdijevanje ovog prostora kantona u slivovima rijeka Gostelje i Drinjače. 3.1.Sliv Gostelje Najznačajnije akumulacije podzemnih voda su formirane u jako karstifikovanim srednjetrijskim krečnjacima. U slivu Tarevčice i Zatoče i korita rijeke Gostelje locirana su izvorišta ovog akvifera pod nazivom „stuparska izvorišta“ koja se izlivaju na granici krečnjaka i donjotrijskaih klastita sa ciljem vodosnabdijevanja Tuzle. Akvifer grade izvorišta: Sedam Vrela Zatoča Tarevčica

Osnovna karakteristika ovih akumulacija podzemnih voda je brza vodozamjena i ovisnost infitracije od hidrološkog maksimuma. Kapacitet ovih izvorišta se kreće u granicama Q=250-300 l/s i voda zadovoljava standardni kvalitet vode za piće, pa se direktno uvodi u vodovodni sistem uz hlorisanje. Ove vode zbog tvrdoće, koja iznosi 7-8 o dH svrstavaju se u red mekih do srednje tvrdih voda. Međutim, zbog nemara ljudskog faktora koji se manifestuje u nekontroliranoj sječi šume i eksploataciji kamena, ova izvorišta sve više gube na kvaliteti, pa se javljaju stalna zamućenja vode i bakteriološka neispravnost. Uz navedena izvorišta javlja se i izvorište Toplice, čija je temperatura u prosjeku 23 oC (uslijed izražene tektonike i hipsometrije njegovog pojavljivanja i isticanja), ali se može smatrati da po genezi pripada izvorištu koje drenira rijeka Gostelja.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 16

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

3.1.1.Akumulacija podzemnih voda u slivu Tarevčice Vrelo Tarevčica drenira slivno područje od oko 15 km2 i prelivno-gravitacionog je tipa sa malim retenzionim mogućnostima. Prihranjuje se poniranjem duž toka Dubokog Potoka i infiltracijom sa površine. 3.1.2.Akumulacija podzemnih voda u slivu Zatoče Akumulacija podzemnih voda u slivu Zatoče obuhvata slivno područje od oko 45 km2, formirana u srednjetrijaskim do gornjotrijaskim masama, koja se izliva na većem broju izvora u donjem toku Zatoče. Predmetno područje se karakteriše karstno - pukotinskom poroznošću. Minimalna izdašnost grupe izvora Zatoča je oko Q=60 l/s. Prihranjivanje se vrši poniranjem i difuznim gubljenjem voda površinskih vodotoka u slivu Zatoče i njenih pritoka, te infiltracijom sa površine. 3.1.3.Akumulacija podzemnih voda u slivu izvorišta Sedam Vrela Grupa izvora Sedam Vrela nalazi se u slivu rijeke Gostelje tj. neposredno u koritu vodotoka na lokaciji Luke. Ovo razbijeno izvorište drenira masivne krečnjake na kontaktu sa dijabaz-rožnim melanžom. Istraživanjem je utvrđeno da se svi izvori prihranjuju vodom iz rasjeda pružanja SZ-JI, koji sekundarno ističu duž pukotina, što ukazuje na mogućnost da na ovoj lokaciji ističe samo dio šire akumulacije podzemnih voda na mjestu gdje je navedeni tok naišao na lokalnu barijeru uz povoljne hipsometrijske uslove. 3.2.Akumulacija podzemnih voda u slivu izvorišta Toplica Izvorište je formirano u srednjetrijaskim krečnjacima, čija je zona isticanja u karstnoj izdani. Podinu čine tvorevine dijabaz-rožnog melanža, koje izgrađuju terene južno od „sprečkog rova“. Krečnjaci su tektonski jako izlomljeni i karstifikovani. Kapacitet izvorišta je u granicama Q=200 l/s, mada se u hidrološkom maksimumu može očekivati i do Q=250 l/s. 3.3.Slliv Drinjače Izdani u slivu Drinjače predstavljene su akumulacijama podzemne vode sa slobodnim nivoom, što znači da je hidrogeološki kolektor predstavljen trijaskim krečnjacima iznad hidrogeološkog izolatora – vulkanogeno-sedimentne serije. Kolektorski trijaski krečnjaci imaju malu dubinu nivoa izdani, a isticanje vode iz ovakvih izdani vrši se najčešće preko snažnih vrela (Gluha Bukovica i Koturača) i nizom manjih izvora na kontaktu trijaskih krečnjaka i vulkanogeno-sedimentne serije (Vojnik, Dobra voda, Selište, Kućište, Aličevića česma i dr.).

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 17

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

6. ODREDBA VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA
Izdvojena su vodna tijela u karstno-pukotinskoj i intergranularnoj sredini. U okviru karstno-pukotinske sredine zastupljeni su članovi koji obuhvataju prostrane krečnjačke komplekse karbonatne platforme „Vanjskih Dinarida“, zatim slojeviti i masivni krečnjaci, mjestimično sa dolomitima, laporoviti taknoslojeviti krečnjaci, mermeri, dolomiti u alteraciji, dolomitični krečnjaci, krečnjački konglomerati i breče, te neogeni krečnjaci sa manjim pješčarskim ulošcima. Za razliku od vodnih tijela sa intergranularnom poroznošću, vodna tijela karstno pukotinske poroznosti su mnogo kompleksnija i na nekim područjima manje istražena. Mehanizam toka podzemne vode je izuzetno složen za svako vodno tijelo, pa se dominantni pravci oticanja mogu utvrditi isključivo bojenjima. Kapaciteti ovih vodnih tijela tj. kapaciteti vrela koji ih dreniraju zavise od hidroloških uslova, pa su razlike minimalne i maksimalne izdašnosti obično jako velike. Vrela su uglavnom prelivnog mehanizma i javljaju se na kontaktu krečnjaka, koji su u vezi sa vodonepropusnim klastičnim sedimentima paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. U okviru ovog poglavlja date su karte situacionog položaja i hidrogeološke karte za koje važi legenda iz priloga br. 2a. Razmjere karata vodnih tijela su različite, obzirom na veličinu posmatranog područja a i zbog bolje preglednosti, dok je unos i obrada podataka vršena na kartama u odgovarajućoj razmjeri (R = 1 : 100 000). U podslivu rijeke Bosne na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, izdvojena su i definirana slijedeća vodna tijela podzemnih voda karstno-pukotinske poroznosti:

6.1.Vodna tijela karstno-pukotinske sredine
Vodno tijelo Kladanj
Situacioni položaj Ovaj hidrogeološki rejon pripada ofiolitskoj zoni u širem regionalnom smislu, a obuhvata izvorišno područje Drinjače (jugoistočne padine Konjuha), te terene oko Kladnja, Turalića i planine Javornika.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 18

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 4. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kladanj Geološke karakteristike Najveće prostranstvo u zapadnom dijelu imaju serpentiniti i peridotiti u kojima se javljaju proboji gabra, dijabaza, spilita i dolerita. Terene oko Kladnja, Brateljevića, Tuholja i zapadni dio Javornika planine izgrađuju pretežno stijene vulkanogenosedimentne formacije (pješčari, rožnjaci, dijabazi, laporci, glinci sa proslojcima i većim masama krečnjaka). Značajnu zastupljenost imaju srednjetrijaski krečnjaci i u području Turalića, Tupanara, na sjevernoj strani planine Javornik i u području Brateljevića i brda Pauč zapadno od Kladnja. Kontakt ovih stijena je različit, ali se uočava da krečnjaci mjestimično leže na serpentinitima bilo transgresivno-diskordantno, bilo u navlačno-rasjednom odnosu. Odnos vulkanogeno-sedimentne formacije i krečnjaka srednjeg trijasa (T2) je uglavnom rasjednog karaktera, te se u eroziono-denudacionim zasjecima iz krečnjaka izlijevaju podzemne vode. Vulkanogeno-sedimentna serija izgrađuje oko 30% ovog rejona i prema osnovnoj geološkoj karti pripada srednjoj i gornjoj juri (J2,3), a prema J. P a p e š u (1967) koji je istraživanja vršio u području Gostelje (sliv Spreče), pomenuta serija pripada gornjem dijelu srednjeg trijasa i gornjem trijasu, a leži konkordantno na anizičkim (T21) krečnjacima. U oba slučaja vulkanogeno sedimentna serija je u krovini trijaskih krečnjaka. Vulkanogeno- sedimentna serija čini vodonepropusnu krovinu anizičkim (T21) krečnjacima, a infiltracija se vrši duž rasjednih zona i u izdanke ovih krečnjaka.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 19

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Gornjokredni sedimenti (K22) izgrađuju krajnji sjeveroistočni dio ovog rejona sjeverno od Šekovića (izvorište Lovnice). Karstifikacija je najizraženija kod sprudnih krečnjaka, ali su karstificirani i laporoviti krečnjaci, tako da serija u cjelini predstavlja vodopropusnu sredinu. Manju zastupljenost ima fliš gornje krede (K21+2) u području Gojsalića. Transgresivan je na jursku vulkanogeno-sedimentnu formaciju i zajedno sa njom čini vodonepropusni kompleks. Hidrogeološke karakteristike Serpentiniti i peridotiti su vodonepropusne stijenske mase sa nepravilnom pukotinskom poroznošću. Na osnovu terenskih zapažanja dubina pukotina je svega 35 metara, a rjeđe i do 10 metara, ispunjene su detritično-glinovitim produktima trošenja. Iz ovih pukotina i deluvijalne raspadine izlijevaju se ocjedni izvori minimalne izdašnosti Q 0,1 l/s. Kompleks vulkanogeno-sedimentne formacije zbog svog sastava i primarnog položaja predstavlja krovinsku barijeru i usporava infiltraciju površinskih voda u anizičke (T21) krečnjake. U ovim terenima tektonika je odigrala važnu ulogu u stratifikaciji vulkanogenosedimentne formacije u odnosu na krečnjake u podini, tako da oni na mnogim mjestima predstavljaju bočnu barijeru podzemnim vodama akumuliranim u srednjetrijaskim krečnjacima (Brdijelji, Plahovići i Starići). Krečnjačke stijenske mase srednjeg trijasa (T21) pripadaju veoma karstificiranim naslagama. Razvijene su u više odvojenih zona i to: Brateljevići - Pauć, istočno od Kladnja, V. Bratilo i istočno od navlake Majdan - Ravne - Turalići u području Draguša Tupanari - Turalići pa sve do rejona mlađih paleozojskih klastita na istoku. Tektonika je veoma složena, a očituje se u brojnim međusobno ukrštenim rasjedima, koji su uvjetovali snažan i intenzivan razvitak krških procesa. Pukotinska poroznost i kavernoznost je izraženija u masivnim krečnjacima. Krečnjaci su karstificirani sa izrazitim morfološkim oblicima (zubovi, dimnjaci, kaverne i otvorene pukotine). U nižim dijelovima terena, kada su im u bazi vodonepropusne stijene, ovi krečnjaci predstavljaju zone povremenog i stalnog izlijevanja podzemnih voda. U bazi gornje krede su slabo vodopropusni i vodonepropusni laporci i laporoviti krečnjaci. Hipsometrijski položaj bazalnog dijela gornje krede uvjetuje da se podzemne vode iz ovih krških terena prazne uglavnom prema slivu rijeke Spreče na izvorima Paprača, Vacetinskog i Dubokog potoka.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 20

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 5. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Kladanj R = 1 : 100 000

Izvorišta i vodozahvatni objekti Podzemne vode se izlijevaju na vrelima u Brateljevićima, Podpauču, Plahovićima, Starićima, Plazačama, Bjelašnici i Lovnici. Formirana akumulacija podzemnih voda u krečnjacima brda Pauč izlijeva se na izvoru u selu Potpauč iz pećine formirane u trijaskim krečnjacima na kontaktu sa stijenama vulkanogeno-sedimentne formacije. Prihranjivanje izdani vrši se difuzno atmosferilijama u krške mase brda Pauč. Akumulacije slobodnih podzemnih voda u krečnjacima Gareža izlijevaju se na izvoru Pećina. Minimalna izdašnost izvora je od 5 do 10 l/s. Izvor ima direktnu podzemnu vezu sa ponorom u zaleđu. Na širem području Kladnja pored pomenutih važnijih izvora na više mjesta se izlijevaju i podzemne vode na izvorima od 0,1 do 1 l/s, iz flišnih naslaga gornje krede te iz pješčara i krečnjaka vulkanogeno-sedimentne formacije. Izvor »Kulješin« prihranjuje se iz srednjetrijaskih (T21) krečnjaka područja Tupanara, Pijevine i Debelog Brda. Izvor izbija na kontaktu sa gornjokrednim flišom na koti oko 520 metara. Značajni izvori u okviru vodnog tijela Kladanj 1 i 2 su Buševac (11 l/s) i Begova voda (48 l/s), kao i Gluha Bukovica i Dobre vode (11 l/s). Krečnjački masiv Garež karakterišu raznovrsni kraški oblici, te osim što kroz njega poniru vode Gluhe Bukovice, u njegovoj unutrašnjosti se nalazi Djevojačka pećina. Vode unutar pećine imaju podzemnu komunikaciju sa vodama Gluhe Bukovice, što je

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 21

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

dokazano bojenjem. Sliv Gluhe Bukovice ima oštru morfološku vododjelnicu prema slivovima rijeke Bukovice i izdani Dobra voda, što se ne poklapa sa podzemnim vododjelnicama. Podzemne vode vodnog tijela Kladanj su infiltracione s plitkom zonom prodiranja u vodonepropusne naslage. Hemizam ovih voda zbog brze vodozamjene se odlikuje niskom mineralizacijom. Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve vodnog tijela podzemnih voda Kladanj iznose 59 l/s.

Vodno tijelo Kladanj-1
Situacioni položaj Vodno tijelo podzemnih voda Kladanj-1 je smješteno s lijeve strane Drinjače, neposredno ispod naselja Starić, na padinama krečnjačkog masiva „Vrtača“. Površina vodnog tijela podzemnih voda Kladanj-1 iznosi 4,5 km2.

Slika 6. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kladanj-1 Geološke karakteristike U široj geološkoj građi ovog vodnog tijela podzemnih voda učestvuju sedimentne, magmatske i metamorfne stijene različite starosti. Izdvojeni su sedimenti srednjeg trijasa (T2), unutar kojih je samo mjestimično izvršeno raščlanjivanje na anizik i ladinik, vulkanogeno-sedimentna formacija koja sa peridotitskim masivom Konjuha zahvata najveći dio prostora Kladnja i krečnjaci gornje krede (cenoman-turon).
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 22

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Krečnjaci srednjeg trijasa su zastupljeni na području Kladnja, na potezu GojsalićiPrijevor, prema Gojakovićima i Stuparima. Krečnjaci su slojeviti, bankoviti i masivni. Tvorevine vulkanogeno-sedimentne formacije izgrađuju najveći dio prostora Kladnja i to klastični i drugi sedimenti, stijene spilit-dijabaz-gabro-granitske asocijacije i stijene peridotit-amfibolske asocijacije. Kvartar (Q) je predstavljen aluvijalnim materijalom u dolini rječice Drinjače (istočno od Gojsalića) i siparima na sjeveroistočnim padinama brda Bratilo. Aluvijon je zastupljen šljunkovima, pijeskovima i pjeskovitim glinama neznatne debljine, a sipari drobinskim materijalom na strmim padinama krečnjačkih stijena. Hidrogeološke karakteristike Hidrogeološki sklop ovog terena u kome je formirano vodno tijelo podzemnih voda Kladanj-1 karakteriše: stariji kolektorski kompleks izgrađen od vrlo karstifikovanih srednjetrijaskih krečnjaka, i mlađi, slabovodopropusni kompleks izgrađen od glinovitih i rastresitih tvorevina dijabaz-rožne formacije. Imajući u vidu pravce zalijeganja kontaktnih rasjednih zona kao građu krečnjačkih masiva, napajanje izvorišta usko je vezano sa vodama u slivu „Staričke rijeke“ i njenih pritoka odakle je najveće prihranjivanje izvorišta. Sliv „Starička rijeka“ vrši napajanje izvorišta „Koturača“ za potrebe vodosnabdijevanja Kladnja.

Slika 7. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Kladanj-1 R = 1 : 100 000

Izvorišta i vodozahvati Područje Kladnja se snabdijeva najvećim dijelom pitkom vodom iz sliva „Starička rijeka“ sa izvorišta „Koturača“, ali periferni dijelovi grada su snabdijeveni pitkom vodom iz manjih kaptaža od kojih su najznačajnije: Vojnik (0,5 l/s), Selište (0,4 l/s),

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 23

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Kućište (0,5 l/s), Stolice ((0,8 l/s), Begova voda (11 l/s), Buševo (1,0 l/s), Buševac (11 l/s), Borjanica (0,8 l/s), Starička rijeka (11 l/s). Kaptaže Vojnik, Selište i Kućište su uključene u rezervoar „Drum“ (V=30 m3), a kaptaže Buševo, Borjanica u rezervoar „Duga mahala“ (V=58 m3). Aličićeva česma je samostalno izvorište i rezervoar V=50 m3, dok kaptaža Stolice samostalno napaja dio naselja. Izvorište „Koturača“, za razliku od ostalih manjih izvorišta je značajno za grad Kladanj jer ima puno veću izdašnost u ovisnosti od intenziteta padavina, ali u prosjeku se kreće oko 11 l/s. Rezerve podzemnih voda Rezerve podzemnih voda vodnog tijela Kladanj 1 iznose 11,0 l/s.

Vodno tijelo Krabašnica
Situacioni položaj Vodno tijelo Krabašnica se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni na prostoru koji je vezan za gornji tok rijeke Spreče, oko 12 km jugoistočno od Banovića.

Slika 8. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Krabašnica

Geološke karakteristike Šire područje izvorišta Krabašnica, koje se nalazi u okviru vodnog tijela podzemnih voda Krabašnica, zauzima dio sjevernog oboda masiva Konjuh, koji u strukturnogeološkom smislu pripada centralnoj ofiolitskoj zoni. Uže područje formiranja izvorišta i zona prihranjivanja i dreniranja, sastoji se uglavnom od mezozojskih tvorevina trijaske i jurske starosti i to: - sprudni krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa (T2,3) - vulkanogeno – sedimentna formacija, jurski melanž (J2,3).
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 24

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Neraščlanjeni krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa (T2,3): Krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa su sprudni krečnjaci sa faunom: korala, krinoida, algi, hidrozoa, briozoa, foraminifera itd.. Leže konkordantno preko sedimenata ladinskog kata (u području Djedinske planine), a sve naslage krečnjaka su najčešće kao olistoliti u vulkanogenosedimentnoj formaciji, što svjedoči o visokoj tektonskoj oštećenosti. Kada su uslojeni javljaju se u slojevima debljine 20 do 40 cm, zatim u bancima debljine do 1metra i izuzetno su pločasti. U pukotinsko rasjednim zonama su često prekristalisani i ispresijecani žilama kalcita. Boja krečnjaka je siva, tamnosiva, žućkasta i crvenkasta. Debljina ovih krečnjaka u stratigrafskom stubu iznosi od 600800m, a u ovom području se predstavlja oko 450 metara. Vulkanogeno sedimentna formacija-ofiolitski melanž ( J2,3) izgrađena je od različitih sedimentnih stijena i različitih litoloških karakteristika : - pješčari, breče, rožnaci, laporci, krečnjaci, kvarciti, a u njoj dolaze i velike mase magmatskih stijena (naročito ultramafiti), uz relativno manje količine metamorfita kao sto su: serpentiniti, dijabazi, doleriti, spiliti, amfiboliti, amfibolitski škriljci, amfibolitski gabri, peridotiti, kvarc-karbonatne stijene i dr.stijene. Sedimentne stijene vulkanogeno-sedimentne formacije su raznovrsne i predstavljene su: pješčarima, glincima, rjeđe rožnacima i podređeno konglomeratima, brečama i piroklastitima. Rožnaci su tanko pločasti, gusti i raznobojni (sive,žućkaste,crvenkaste i zelene boje). Konglomerati i breče zastupljeni su sasvim podređeno. Sastav čine fragmenti sedimentnih stijena od kojih su najčešći pješčari,glinci,alevroliti i raznobojni krečnjaci. Magmatske stijene vulkanogeno - sedimentne formacije su takođe raznovrsne i predstavljene su stijenama spilit-dijabaz-gabro-granitske asocijacije i stijenama peridotit-amfibolitske asocijacje. Spiliti se javljaju kao izlivna tijela i obično su manje mase, površine do 3m². Dijabazi se javljaju obično u manjim masama kao silovi, rjeđe dajkovi. Hidrogeološke karakteristike Kaptažna građevina Krabašnica se nalazi na koti 527,30 m.nm., na samom kontaktu prostornog kompleksa krečnjačkih stjenskih masa sa stijenama dijabaz rožne formacije jurske starosti. Krečnjačka masa obiluje brojnim prslinama i pukotinama što omogućava intezivno poniranje atmosferskih voda. Uzvodno od vrela, sa desne strane obale potoka, na rastojanju od 50 m nalazi se karstna pukotina veličine 1,5 × 0,5 metara koja je potopljena vodom sa konstantnim mirujućim nivoom na koti 528,20 metara. Vrelo Krabašnica je prelivnog karaktera. Minimalna izdašnost ovog vrela procijenjena je na 15 l/s. Geofizička istraživanja su inicirala mogućnost postojanja kavernoznih, vodonosnih krečnjaka na dubini 150 200 m, ne samo na užem području vrela, nego i na cijelom isptivanom prostoru, duž korita Krabašnice i Krabanje.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 25

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Jedan od problema koji se javljaju kod izvorišta Krabašnice je problem zamućivanja uslijed obimnijih padavina i topljenja snijega. Također, postoji problem velikih oscilacija izdašnosti koje se kreću: - za ljetni period od 10 - 35 l/s - za zimski period od 100 - 150 l/s.

Slika 9. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Krabašnica R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvati Na oko 3 kilometra južno od izvora Studešnica, kaptiranog za potrebe Banovićkog vodovoda, u podnožju „Krabašnog krša“ nalazi se razbijeno vrelo Krabašnica. Zbog razbijenog načina izviranja i pojavljivanja većih količina vode ispod široke krečnjačke osuline u potoku Krabašnica, bilo je teško pratiti kako minimalne, tako i maximalne količine vode na ovom izvoru. Vrelo je kaptirano 1988. godine i uvedeno u već postojeći vodovodni sistem. Vrelo Krabašnica je kontaktnog, a vjerovatno i prelivnog tipa. Rezerve podzemne vode Rezerve podzemne vode vodnog tijela podzemne vode Krabašnica su od Qmin=10 l/s do Qmax=90 l/s.

Vodno tijelo Izron Suha-Zavidovići
Situacioni položaj Izvorište "Izron" nalazi se oko 25 kilometara južno od Zavidovića. Situirano je u dolini rijeke Suhe, oko 2 kilometra prije njenog ušća u Gostovićku rijeku. U administrativnom pogledu izvorište sa pripadajućim slivnim područjem pripada
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 26

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Općini Zavidovići, odnosno Zeničko-dobojskom kantonu i zauzima površinu od 9,9 km2.

Slika 10. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Izron – Suha (Zavidovići) Geološke karakteristike U građi terena šireg područja izvorišta "Izron" učestvuju tvorevine srednjeg i gornjeg trijasa (T2,3), "dijabaz-rožnjačke formacije" mlađe jure (J2,3 ili J uopšte) i kvartara (Q). Naslage srednjeg i gornjeg trijasa se pojavljuju u pojasu širine oko 2 i dužine oko 8 kilometara koji se pruža od Mašica brda na zapadu, preko Suhe, do rijeke Tajašnice na istoku. Predstavljene su uglavnom debelim paketima bankovitih i masivnih krečnjaka, te podređeno dolomitima i dolomitičnim krečnjacima. Krečnjaci su bijele i sivobijele boje, sa visokim sadržajem CaCO3, kristalasti, lokalno brečasti. Sjeveroistočno i jugozapadno od pružanja karbonata srednjeg i gornjeg trijasa teren skoro u cjelosti izgrađuju tvorevine "dijabaz-rožnjačke formacije". Sedimentne stijene "dijabaz-rožnjačke formacije" imaju manje rasprostranjenje i uglavnom su ukliještene u zoni rasjeda različite orjentacije. Naslage jure-krede su na većim površinama izdvojene u jugoistočnim a podređeno u sjeverozapadnim dijelovima proučavanog terena. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju da ove naslage leže transgresivno preko "dijabaz-rožnjačke formacije". Kvartarne naslage su utvrđene u koritu i proširenim dolinama rijeke Suhe i Gostovića rijeke. Predstavljene su uglavnom proluvijalnim naslagama (pr) u čijem sastavu su drobina, valutice stijena, šljunak i pijesak u većoj i manjoj mjeri zaglinjeni. Hidrogeološke karakteiristike Dobropropusne stijene kavernozno-pukotinske poroznosti su karbonati srednjeg i gornjeg trijasa (T2,3). Predstavljeni su krečnjacima i podređeno dolomitima.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 27

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Krečnjaci su pretežno veoma ispucali i uglavnom intenzivno karstificirani. Pukotine koje se pojavljuju u ovim krečnjacima su različitog genetskog porijekla, širine i zapunjenosti. Prema genezi su najčešće tektonske i međuslojne pukotine. Uglavnom su međusobno povezane upravnim manjim prslinama i pukotinama, najvjerovatnije kao rezultat vertikalnih i horizontalnih kretanja. U krečnjacima srednjeg i gornjeg trijasa formirane su također kaverne i pećine. Pojavljuju se u dolini Suhe ali i visoko iznad erozionog basisa. Mjestimično imaju značajne dimenzije; nastale su hemijskim i mehaničkim djelovanjem vode duž pukotina, a pretežno u zonama ukrštanja rasjeda ili pukotina različitih pravaca. Pukotine, kaverne i pećine imaju poseban hidrogeološki značaj jer u njima postoji mogućnost akumuliranja većih količina podzemnih voda u karstnom vodonosniku. Veliki prečnici kaverni sa relativno dobro zaobljenim stijenkama također omogućuju velike brzine i protok većih količina vode iz vodonosnika ka karstnom vrelu Izron. Na osnovu navedenog može se ocijeniti da su krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa propusne dobro karstificirane stijene. Na dobru karstifikaciju ukazuje prisustvo kaverni i pećina kao i pojava karstnog vrela „Izron“, izdašnosti Qmin.=160 l/s. Ove naslage imaju funkcije vodonosnika većeg rasprostranjenja i debljine. U kategoriju nepropusnih stijene su izdvojene tvorevine "dijabaz-rožnjačke formacije" i jurskokredne naslage u kojima nisu formirana ležišta niti utvrđene značajnije pojave i izvori podzemnih voda.

Slika 11. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Izron - Suha R = 1 : 100 000

Pravci toka podzemnih voda Generalni pravac toka podzemnih voda je jugozapad-sjeveroistok. Očito je da rasjed duž rijeke Suhe ne samo prikuplja vode iz njegovog sjeverozapadnog i jugoistočnog bloka već je i predisponirao pravac toka podzemnih voda ka izvoru „Izron”. Brzine toka podzemnih voda u proučavanom terenu su egzaktno utvrđene traserskim ispitivanjima. Rezultati ovih ispitivanja u hidrološkom periodu malih voda pokazuju da
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 28

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

prosječna brzina toka podzemnih voda kroz granularnu sredinu, a zatim kroz pukotinske sisteme ima brzinu tečenja do „Izrona” preko 150 m/dan, a da voda iz zone direktnog poniranja u krečnjake teku brzinom od 650 m/dan. U hidrološkom periodu nešto većih voda bojenjem zone intenzivnog poniranja u krečnjacima u koritu Suhe brzina toka podzemnih voda je 1200 m/dan. Izvorišta i vodozahvati Najznačajniji izvor u proučavanom terenu je "Izron" - Suha. Situiran je na kontaktu veoma propusnih krečnjaka srednjeg i gornjeg trijasa sa tvorevinama dijabazrožnjačke formacije. Izvor je uzlaznog mehanizma isticanja. Pojava izvora je pored kontakta propusnih i nepropusnih stijena predisponirana rasjedom, koji se pruža duž rijeke Suhe i poprečnim rasjedom, koji karakterizira navedeni kontakt. Izvor se pojavljuje iz subvertikalne potopljene pećine promjera cca 1,5 - 5,0 metara ispitane dubine od oko 14 metara. Glavni pećinski kanal kojim voda iz kraškog vodonosnika dotiče u pećinu nalazi se na dubini od 14 metara i nalazi se na samom kontaktu karstificiranih krečnjaka i stijena dijabaz-rožnjačke formacije. Izvor je kaptiran i uključen u sistem vodosnabdijevanja Zavidovića. Kaptiranje izvora izvršeno je sistemom natege koja omogućava evakuaciju velikih voda od oko 5,0 m3/s. Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve iznose Q= 160 l/s

Vodno tijelo Stupari
Situacioni položaj U gornjem toku sliva rijeke Gostelje na potezu do južnog oboda Sprečkog polja egzistiraju odvojene akumulacije podzemnih voda u karbonatnim akviferima. Izvori se izlivaju u kontaktu sa donjotrijaskim klastitima i stijenama vulkanogeno-sedimentne formacije. Najznačajniji izvori su vrela Tarevčice Qmin= 20 l/s, Zatoče Qmin= 60 l/s, Sedam vrela Qmin= 70 l/s. Vrela su kaptirana za vodosnabdijevanje Tuzle i Živinica. Površina ovog vodnog tijela podzemnih voda iznosi 91,2 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 29

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 12. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Stupari Geološke karakteristike Šire područje „Stuparskih izvorišta“ je izgrađeno od karbonatnih stijena (krečnjaka) trijaske starosti (T2,3) i vulkanogeno-sedimentnih stijena (dijabaz-rožnjačka formacija) jurske starosti (J?). Hidrogeološke karakteristike Sa hidrogeološkog aspekta krečnjaci su u funkciji hidrogeoloških kolektora (akvifera) pukotinsko-karstne poroznosti, a vulkanogeno-sedimentna serija predstavlja hidrogeološki kompleks sa pretežno izolatorskom funkcijom. Međusobni odnos kolektorskih i izolatorskih stijena je veoma složen, a prema novijim tumačenjima krečnjaci se u formi olistolita nalaze kao izolovana ostrva na vulkanogeno - sedimentnoj osnovi kontinuiranog rasprostiranja. To je uslovilo formiranje krečnjačkih masa kao izdvojenih vodnih tijela pukotinskokarstne poroznosti sa prihranjivanjem od oborina i dreniranjem na nižim kotama po obodu. Uopćeno gledajući, drenažnu osnovu predstavlja dolina rijeke Gostelje sa
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 30

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

svojim pritokama. Nepropusna osnova vulkanogeno-sedimentne serije onemogućava komunikaciju podzemnih voda sa dubljim horizontima. U zavisnosti od prostornih odnosa svih prisutnih faktora, kao i od strukture i stepena karstifikovanosti krečnjaka u slivu rijeke Gostelje formirane su izdani sa slobodnim nivoom. Prihranjivanje izdani zavisi od infiltracije oborina na površini izdanjivanja, a dreniranje se vrši na izvorima i potocima. Visok stepen kolebanja nivoa i proticaja, zavisno od klimatskih uslova je rezultat geomorfoloških karakteristika jer se radi o veoma strmim terenima. Hidrogeološki sklop karakerišu dva izražena kompleksa, i to: -stariji kolektorski kompleks koji je izgrađen od vrlo karstifikovanih srednjetrijaskih krečnjaka(oko 60% površine sliva), od kojih su izgrađene padine planinskih vrhova, i -mlađi izolatorski, slabovodopropustan kompleks, izgrađen od glinovitih i rastresitih tvorevina "dijabaz-rožne formacije" (J2,3), koji čini oko 40% površine sliva. Izvorišta i vodozahvatni objekti Sliv Gostelje Najznačajnije akumulacije podzemnih voda su formirane u jako karstifikovanim srednjetrijskim krečnjacima. U slivu Tarevčice i Zatoče i korita rijeke Gostelje locirana su izvorišta ovog akvifera pod nazivom „stuparska izvorišta“, koja se izlivaju na granici krečnjaka i donjotrijsakih klastita sa ciljem vodosnabdijevanja Tuzle. Akvifer grade izvorišta: - Sedam Vrela - Zatoča - Tarevčica Osnovna karakteristika ovih akumulacija podzemnih voda, je brza vodozamjena i ovisnost infitracije od hidrološkog maksimuma. Kapacitet ovih izvorišta se kreće u granicama Q=250-300 l/s Akumulacija podzemnih voda u slivu Tarevčice Vrelo Tarevčica drenira slivno područje od oko 15 km2 i prelivno-gravitacionog je tipa sa malim retenzionim mogućnostima. Prihranjuje se poniranjem duž toka Dubokog Potoka i infiltracijom sa površine. Akumulacija podzemnih voda u slivu Zatoče Akumulacija podzemnih voda u slivu Zatoče obuhvata slivno područje od oko 45 km2 formirana u srednjetrijaskim do gornjotrijaskim masama, koja se izliva na većem broju izvora u donjem toku Zatoče. Predmetno područje se karakteriše pukotinskokarstnom poroznošću. Donjotrijaski pješčari i laporci su uslovili pojavu izvora, koji su u tektonskom kontaktu sa krečnjacima srednjeg i gornjeg trijasa nizvodno od vrela i čine podinsku barijeru podzemnim vodama. Minimalna izdašnost grupe izvora Zatoča je oko Q=60 l/s.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 31

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Akumulacija podzemnih voda u slivu izvorišta Sedam Vrela Izdašnost vode izvorišta Sedam Vrela se kreće u granicama Qmin=70 l/s do Qmax=200 l/s. Neometanu cirkulaciju i brzu vodozamjenu uslovila je relativno mala mineralizacija i visok sadržaj rastvorenog kiseonika. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina vode iznosi 200 l/s.

Slika 13. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Stupari R = 1 : 100 000

Vodno tijelo Gračanica – Živinice
Situacioni položaj Istočno od Živinica zahvaćen je tipični karstni izvor iz trijaskih krečnjaka. Nalazi se južno do Tupkovića i Svojata. Okružuju ga padine planina: Konjuh, Javornik, Jelica i Majevica. Sliv doline Spreče predstavlja dio sliva rijeke Spreče do ušća rijeke Turije. Površina iznosi 17,7 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 32

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 14. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Gračanica – Živinice Geološke karakteristike Istočno od Živinica zahvaćen je tipični karstni izvor iz srednje-trijaskih krečnjaka kojima se u podini nalaze vodonepropusne stijene ofiolitne zone. Kapacitet izvorišta je 40-60 l/s i vodom se snabdijeva lokalno stanovništvo sela Gračanica kod Živinica. Hidrogeološke karakteristike Najznačajnije akumulacije podzemnih voda nalaze se na južnom obodu Sprečkog polja, gdje ispod vulkanogeno-sedimentne formacije leže karstifikovani krečnjaci srednjetrijaske starosti. Ovaj kompleks je intenzivno ubran, izrasjedan i oštećen, tj. erodovan. Zbog dugotrajne faze regresije nakon njegovog taloženja (period T3-K1) krečnjački dio ovog kompleksa je intenzivno ili potpuno karstifikovan, a najveći dio karstnih vrela na ovom području je formiran na kontaktu potpuno karstifikovanih krečnjaka srednjeg trijasa sa vodonepropusnim „verfenskim pješčarima“ donjeg trijasa.

Slika 15. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Gračanica - Živinice R = 1 : 100 000
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 33

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Akumulacije i vodozahvati Preostali značajniji izvori na južnom obodu Sprečkog polja su izvor Mala Spreča Qmin= 10 l/s, Bunareva Qmin= 7 l/s, Krš Qmin= 8 l/s, Zlaća Qmin= 7 l/s, itd. Za navedena vrela karakteristična je izrazita neravnomjernost izdašnosti. Ovo vodno tijelo podzemnih voda permanentno je izloženo pritisku u smislu razvoja erozionih procesa, koji su posljedica neselektivne sječe šume, ali i eksploataciji mineralne sirovine na kamenolomima, koji su locirani u neposrednoj blizini vodozahvata. Neophodno je uraditi adekvatnu projektnu dokomentaciju zaštitnih zona, a na temelju ocjene ranjivosti ovih vodnih tijela, urađena je karta ranjivosti vodnih tijela podzemnih voda Tuzlanskog kantona u razmjeri 1: 100 000 ( I. Žigić, D.Pašić- Škripić, D. Srkalović, 2008.). Rezerve podzemnih voda Rezerve A kategorije iznose 20 l/s, C = 20 l/s, Qbil=40 l/s, Qukup=40 l/s.

Vodno tijelo Toplice
Situacioni položaj Sprečko polje je uglavnom zastupljeno pliocensko-kvartarnim naslagama predstavljenim pjeskovima, šljunkovima, i deluvijalno-proluvijalnim komponentama na rubovima akvifera. U hidrogeološkom smislu ovi sedimenti predstavljaju vodonosnike velikog rasprostranjenja i moćnosti. Zahvataju prostor uz vodotok Spreče, od Osmaka do akumulacije Modrac. Površina podzemnog vodnog tijela Toplice iznosi 23 km2.

Slika 16. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Toplice

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 34

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Geološke karakteristike Na lokalitetu Toplice kod Živinica izdvojeno je vodno tijelo u trijaskim krečnjacima. Obod Sprečkog polja na sjeveru čini jezero Modrac-Morančani-Dubrave-PetroviceMiljanovci-Kalesija do granice kantona, a južni dio: Suha-G.Živinice-BašigovciTupkovići-Jelovo Brdo. Karstifikovani i jako tektonizirani krečnjaci u sprečanskoj rasjednoj zoni nalaze se na kontaktu sa vodonepropusnim ofiolitnim melanžom. Hidrogeološke karakteristike Ovaj veliki prostor je ispresijecan velikim brojem površinskih vodotoka sa velikim slivnim područjem, te uticajem vještačke akumulacije Modrac sa znatnom debljinom slojeva (od 80 do 100m) sadrži sedimente intergranularne poroznosti, a stijene su po svojoj hidrogeološkoj funkciji kolektori. Nivo podzemne vode je na dubini od oko 200 m sa oscilacijama od 2 do 4 metra. Debljina vodonosnog sedimenta je oko 60 metara. Pliocensko-kvartarni sedimenti najproduktivnijeg dijela Sprečkog polja, imaju slijedeće vrijednosti: - koeficijent filtracije - koeficijent transmisibiliteta - koeficijent specifične izdašnosti - koeficijent (nivo) pijezoprovodnosti k= 4,38x10-4 - 4,66x10-5 m/s T = 1,65x10-3 m2/s µ = 6,28x10-3 a= 2,42x10-1 m2/s

Podzemne vode Sprečkog polja u kvartarnim pjeskovito-šljunkovitim naslagama predstavljaju jednu akumulaciju složenog hidrauličkog mehanizma, gdje je u gornjem dijelu terena izdan s slobodnim nivoom, dok se u horizontima ispod 40 m javlja izdan subarteškog i arteškog karaktera. Prihranjivanje se vrši preko pliocenskih pijeskova na sjevernom obodu, indirektno infiltracijom atmosferskih voda sa slivnog područja i infiltracijom voda rijeke Spreče u akvifer. U slučaju pojačane eksploatacije vode za potrebe vodosnabdijevanja u blizini jezera Modraca za očekivati je dotok vode iz ove akumulacije u akvifer.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 35

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 17. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Toplice R = 1 : 100 000 Akumulacije i vodozahvatni objekti Za potrebe vodosnabdijevanja Tuzle iz Sprečkog polja se crpi voda sa osam bunara kapaciteta Qukup =200 l/s, od čega za potrebe Živinica oko 50 l/s . Na lokalitetu Toplica kod Živinica izdvojeno je vodno tijelo podzemnih voda u trijaskim krečnjacima. Karstifikivani, jako tektonizirani krečnjaci u sprečanskoj rasjednoj zoni nalaze se u kontaktu sa vodonepropusnim ofiolitskim melanžom. Iz ovog vodnog tijela za potrebe vodosnabdijevanja Tuzle i Živinica iz četiri vodozahvatna objekta zahvata se Qmin/Qmax=160/250 l/s. Temperatura vode iznosi oko 240 C. Dubina do krečnjačkog kolektora na izvorištu iznosi 5-20 metara. Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve ovog vodnog tijela iznose 220 l/s.

Vodno tijelo Sapna
Situacioni položaj U slivu rijeke Sapne u miocenskim krečnjacima (M22) formirano je vodno tijelo podzemne vode Sapna. Korito rijeke Sapne dijelom prelazi preko sivih do sjetložutih krečnjaka, a dijelom je usječeno u aluvijalne šljunkovito-pjeskovite gline i glinovite laporce i pješčare. Veći dio vodnog tijela na području Sapne locirano je s desne strane rijeke Sapne u krečnjacima, koji su u višim horizontima dosta kompaktni, a od 65. do 88. metra su jako ispucali. Južni i jugozapadni dio područja općine Sapna izgrađuju miocenski krečnjaci u kojima je formirano vodno tijelo.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 36

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 18. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sapna Geološke karakteristike Geološku građu šireg prostora čine sedimenti srednjeg i gornjeg eocena, srednjeg i gornjeg miocena, te tvorevine kvartara. Najstarije stijene na ovom prostoru su sedimenti eocena (E2,3). Ujedno su i najrasprostranjenije stijene razvijene u tri horizonta (S,Čičić, 1964.) Tortonski sedimenti micoena (M22) leže diskordantno preko III horizonta eocena (E2,3). Sarmatski sedimenti (M31) imaju značajno rasprostranjenje kod Goduša i na lijevoj strani rijeke Sapne. Kvartarne tvorevine (Q) su razvijene uglavnom u području riječnih dolina, padinskih dijelova i uvala. Prisutne su eluvijalno-deluvijalne tvorevine (el-dl), proluvijalne (pr) i aluvijalne tvorevine. Hidrogeološke karakteristike Hidrogeološki kolektori su predstavljeni tortonskim (M22) bankovitim i masivnim litotamnijskim krečnjacima i kvartarnim (Q) nanosima, pretežno pjeskovitim i šljunkovitim. Hidrogeološke izolatore čine eocenski (E2,3) pješčari, lapori i gline, sarmatski (M31) pješčari, lapori, gline i krečnjaci i kvartarni nanos (Q) sa pijescima i šljunkom. Međusobni prostorni odnos i slijed sedimentacije pojedinih litostratigrafskih članova je uslovilo formiranje vodonosnog sloja (akvifera) u ispucalim karstifikovanim tortonskim krečnjacima (M22), ograničenim u podini eocenskim (E2,3) pješčarima, glincima, laporima i glinama. U krovini akvifer je ograničen sarmatskim (M31) pješčarima, laporima, glinama i krečnjacima, te djelimično kvartarnim nanosima (Q) ili djelimično lokalno vodopropusnim pjeskovitošljunkovitim sedimentima kvartara (Q). Moćnost ovog vodonosnog sloja iznosi 60 do 120 m i uslovno se mogu dodati naslage kvartara do 6 metara, ukoliko su
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 37

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

dominantno pjeskovito šljunkovitog sastava. Prihranjivanje akvifera u prirodnim uslovima se vrši infiltracijom površinskih tokova u zonama tečenja preko tortonskih sedimenata. Dreniranje je generalno u zonama drenirajućih površinskih tokova u zonama tečenja preko krečnjaka i na prirodnim izvorima i kaptažama.

Slika 19. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Sapna R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Za potrebe vodosnabdijevanja općine Sapna, te provedenih hidrogeoloških, geoloških i geofizičkih istraživanja, izvedene su tri istražne bušotine, od kojih su dvije u badenskim krečnjacima dubine (60 do 100 m) BS-1 i BS-2 i bušotina BS-3 u zoni aluviona rijeke Sapne, odnosno u zoni degradiranog fliša. Kaptaže s kojih se Sapna snabdijeva pitkom vodom su Ploče, Vrelo i Kalilo. Individualni (seoski) vodovodi su Kovačevići, Goduš, Krstac, Kraljevići i Kobilići. Rezerve podzemne vode Bilansne rezerve vodnog tijela podzemnih voda Sapna iznose 25 l/s.

Vodno tijelo Teočak
Situacioni položaj Područje vodnog tijela podzemne vode Teočak proteže se u centralnom dijelu teritorije općine Teočak jugozapadno od brane Snježnica do krajnje tačke teiritorije općine Teočak na sjeveroistoku.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 38

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 20. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Teočak Geološke karakteristike Pitke podzemne vode formirane su u permskim, gornjokrednim, eocenskim i miocenskim sedimentima. Permski belerofonski bituminozni krečnjaci su pločasti i karstificirani, te vodopropusni i zbog tektonike i dugotrajne izloženosti kretanju površinskih voda i njihove descendentne cirkulacije mogu sadržavati manje odvojene akumulacije podzemnih voda; razvijeni su u području Teočaka, Uzunovića, Hodžića i Jukanovića. Gornjokredni bankoviti masivni krečnjaci razvijeni su u više izdanačkih zona s najvećim prostranstvom na Sniježnici, te kao manje površine u Teočaku, Lisičinama i Jukanovićima. Hidrogeološke karakteristike Srednjeeocenski krečnjaci su bankoviti, dobrovodopropusni i interkalirani su u vodonepropusne laporce, škriljce i glince, kao što su gornjoeocenski pješčari i konglomerati interkalirani u naprijed navedene izolatorske sedimente. Razvijeni su u području Vitinice - Teočaka, Rastošnice, Zavida, Kamenjaka, Jasikovca, Omerovića i Gunjevaca prema Priboju. One su malog prostranstva, međusobno odvojene, a pražnjenje im je uvjetovano u denudacionim jarcima i potocima. Miocenski kolektori predstavljeni su masivnim i bankovitim litotamnijskim krečnjacima, te konglomeratima u području Sapne, Goduša i Šetića na većim površinama. Ostale stijene ovog područja počev od donjeg trijasa do pliocena predstavljaju vodonepropusne sedimente, koji ne sadržavaju vodu u količinama za eksploataciju.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 39

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 21. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Teočak R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Izvori se javljaju u strmim padinskim stranama rječica i potoka nešto iznad aktivnog toka, što znači da je denudacija protoka brža od silaženja izvora. Izvori se javljaju kao početak brojne razgranate mreže i u nivou erozionog bazisa Sapne, Rastošnice, Janje i njihovih pritoka. Vrela u okviru vodnog tijela Teočak su: Mejdan Matuša (2,31 l/s), Mejdan Studenac (0,22 l/s), Rudine Kovačevac (0,22 l/s). Izvori su: Praznitorba (0,15 l/s), Gornjuša (0,14 l/s), Vodice (0,15 l/s), Hatma voda (0,15 l/s), Siročica (0,15 l/s), Mejdan Bunkeri (0,40 l/s), Brane (0,50 l/s), Johovac (0,30 l/s), Vrelo izvor (1,0 l/s), Podstijena (1,50 l/s). Rezerve podzemne vode Bilansne rezerve vodnog tijela podzemnih voda Teočak iznose 15 l/s.

Vodno tijelo Miričina
Situacioni položaj Vodno tijelo Miričina nalazi se geografski između naselja Miričina i Orahovica duž magistralnog puta M4 Tuzla-Doboj. Pravac pružanja ovog vodnog tijela je sjeverozapad-jugoistok. Sa jugozapadne strane ograničeno je magistralnim putem M4 i naseljem Orahovica, dok sa jugoistočne strane graniči sa naseljem Miričina, a sa sjeverozapada graniči sa vodnim tijelom Orahovica. Površina ovog vodnog tijela iznosi 9,8 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 40

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 22. Situacioni položaj vodnih tijela podzemnih voda Miričina i Orahovica Geološke karakteristike Kvartarne naslage izgrađuju veliki dio terena uz potočne tokove na sjeveru pa sve do rijeke Spreče na jugu, te brdske dijelove terena neposredno uz krečnjačke blokove. Debljina ovih sedimenata se kreće u rasponu od 4-15 metara. Pliocenske naslage predstavljene su kvarcnim i prašinastim pijeskovima sa proslojcima gline i šljunka. Debljina ovih sedimenata se kreće i do 150 metara. Miocen je predstavljen slojevima laporca i pješčara sa debljinom oko 60 metara. Hidrogeološke karakteristike U datim uslovima i međusobnim prostornim odnosima kolektorskih i izolatorskih stijena formirana je podzemna izdan subarteškog karaktera, mjestimično arteškog. Prihranjivanje akvifera se vrši infiltracijom na karstifikovanim površinama izdanjivanja krečnjaka i lokalno infiltracijom površinskih tokova u zonama tečenja preko krečnjaka. Dreniranje je u zonama drenirajučih površinskih tokova i na brojnim prirodnim izvorima i bušenim vodozahvatima, koji se koriste za vodosnabdijevanje. Pravci toka podzemnih voda generalno se poklapaju sa slivnim područjem, najvećim dijelom sjever-jug ka rijeci Spreči, a manji dio toka istok-sjever prema Lukavičkoj rijeci i sjever-zapad ka rijeci Bosni.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 41

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 23. Hidrogeološka karta područja vodnih tijela podzemnih voda Miričina i Orahovica R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Istraživanje je obavljeno na širem području lokaliteta Paraslica, istočni dio Miričine, lijevo od puta Doboj – Tuzla, prema Tuzli. Izbušene su tri istražne bušotine i urađen jedan eksploatacioni bunar. U cilju obezbjeđenja nedostajućih količina pitke vode za MZ Miričina, općina Gračanica je u 2000. godini realizovala aktivnosti na izradi zamjenskog bunara MB-1. Implementacijom rezultata opitnog crpljenja određen je optimalni kapacitet bunara u trajnoj eksploataciji od Q= 10 l/s (FIL.B.IS. d.o.o. Zagreb, 2000 godine). Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve podzemnih voda iznose 10 l/s.

Vodno tijelo Orahovica
Situacioni položaj Vodno tijelo Orahovica smješteno je jugoistočno od Gračanice između naselja Orahovice i Miričine. Na jugozapadu graniči sa vodnim tijelom Miričina i zauzima površinu od 4,3 km2. Geološke karakteristike Kvartarne naslage izgrađuju veliki dio terena uz potočne tokove na sjeveru pa sve do rijeke Spreče na jugu, te brdske dijelove terena neposredno uz krečnjačke blokove. Debljina ovih sedimenata se kreće u rasponu od 4-15 metara.
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 42

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Pliocenske naslage predstavljene su kvarcnim i prašinastim pijeskovima sa proslojcima gline i šljunka. Debljina ovih sedimenata se kreće i do 150 metara. Miocen je predstavljen slojevima laporca i pješčara sa debljinom oko 60 metara. Hidrogeološke karakteristike U datim uslovima i međusobnim prostornim odnosima kolektorskih i izolatorskih stijena formirana je podzemna izdan subarteškog karaktera, a mjestimično arteškog. Prihranjivanje akvifera se vrši infiltracijom na karstifikovanim površinama izdanjivanja krečnjaka i lokalno infiltracijom površinskih tokova u zonama tečenja preko krečnjaka. Dreniranje je u zonama drenirajučih površinskih tokova i na brojnim prirodnim izvorima i bušenim vodozahvatima, koji se koriste za vodosnabdijevanje. Pravci toka podzemnih voda generalno se poklapaju sa slivnim područjem, najvećim dijelom sjever-jug ka rijeci Spreči, a manji dio toka istok-sjever prema Lukavičkoj rijeci i sjever-zapad ka rijeci Bosni. Izvorišta i vodozahvatni objekti - Bunar „Rijeka“ izveden od strane Geološkog zavoda Ljubljana 1981. godine, dubine 250 m i Q = 3 l/s. - Bunar „Nasko“ izveden od strane Geobušenja 2003. godine, dubine 114 m i Q = 1 l/s. - Bunar „Habibov kamen“ izveden od strane Geobušenja 2003. godine, dubine 25 m i Q = 5 l/s. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina vode iznosi 8 l/s.

Vodna tijela Sklop, Soko i Seljanuša
Situacioni položaj Teritorija općine Gračanica zahvata površinu od 219,5 km² u sjevero-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno na krajnjem zapadnom dijelu Tuzlanskog kantona. Graniči na jugoistoku sa općinom Lukavac, na jugu sa općinom Maglaj, na zapadu sa općinom Doboj, na sjeveru sa općinom Gradačac i na istoku sa općinom Srebrenik. Zahvata dolinu Spreče i dijelove planine Trebava kao veće geografske cjeline u takozvanom peripanonskom i priposavskom pojasu. Površina ovog vodnog tijela iznosi 3,6 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 43

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 24. Situacioni položaj vodnih tijela podzemnih voda Sklop, Soko i Seljanuša, općina Gračanica Geološke karakteristike Krečnjaci paleocen-eocena predstavljaju glavni vodonosnik pitkih podzemnih voda koje se zahvataju za potrebe vodosnabdijevanja Gračanice. U izdanskim zonama su otkriveni na površini terena, što omogućuje infiltraciju padavina i formiranje akumulacije podzemih voda u njima. U njihovoj krovini su naslage srednjeg miocena-badena; mjestimično deluvijalne naslage manje debljine i zaglinjeni kvarcni pijesci, a u podini pretežno nepropusni kompleks fliša gornje krede, te ofiolitski melanž. Na bazi postojećih podataka područje općine Gračanica sadrži slijedeće geološke formacije: - Ofiolitni melanž, (J2); - Gornjokredni slojeviti krečnjaci sa muglama rožnaca; - Masivni i debelo uslojeni krečnjaci paleocen-eocena, (Pc); - Klastično-karbonatne formacije paleogena (fliš, parafliš, krečnjaci): - monj krečnjaci, (Pc,E) - plitkovodni slojeviti krečnjaci Međeđe, (E2) - fliš, (E1) - fliš Medjedje, (Pc,E1) - karbonatno-klastični sedimenti Seljanuše i Orahovice, (Pc,E)
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 44

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

-

karbonatno-klastični sedimenti Doborovci-Lukavica

- Post-orogeni neogeni sedimenti, ( M21, M22, Pl1) i - Kvartarni sedimenti, (a, am, ap, a1). Hidrogeološke karakteristike Vodonosnik se prihranjuje infiltracijom padavina na širem prostoru rasprostranjenja krečnjaka paleocen-eocena. Nivo podzemnih voda u vodonosniku u rejonu Sokola i Škahovice je slobodan, a u rejonu Sklopa i Seljanuše subarteški. Pražnjenje vodonosnika u rejonu Sokola i Škahovice vrši se preko izvora Vrela, Ilidža, Javor, Škahovica i Alina voda, a u rejonu Sklopa i Seljanuše crpljenjem bunara za potrebe vodosnabdijevanja. Prosječno se iz navedenih izvorišta putem kaptaža i bunara eksploatira oko 60 l/s pitke vode.

Slika 25. Hidrogeološka karta područja vodnih tijela podzemnih voda Sklop, Soko i Seljanuša, općina Gračanica R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti U selu Pribava na lokalitetu Seljanuša izbušena je bušotina dubine 110,00 metara, koja je pretvorena u eksploatacioni bunar dubine 100,00 metara. Izvorište se koristi za snabdijevanje stanovništva naselja Pribava. Izvorište Sklop locirano je 1 kilometar sjeverno od Gračanice, neposredno uz put za Bukvu i Srebrenik na površini od 1,6 km2. Vodonosnik se prihranjuje infiltracijom padavina na širem prostoru rasprostranjenja krečnjaka paleocen-eocena u zoni Piskavice i južno od Škakovice. Nivo podzemnih voda u vodonosniku je subarteški i na dubini od oko 18,5 metara.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 45

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorište Seljanuša nalazi se 2,5 kilometra jugoistočno od Gračanice, neposredno pored potoka Seljanuša površine 0,8 km2. Primarni vodonosnik podzemnih voda su krečnjaci paleocen-eocena. Vodonosnik se prihranjuje infiltracijom padavina na širem prostoru rasprostranjenja krečnjaka paleocen-eocena u zoni Seljanuše, Drafnića, te Gornje Lohinje. Proračunati hidrogeološki parametri (srednja vrijednost) iznose: Koeficijent filtracije: ksr=0,64x10-3 m/s, Koeficijent vodoprovodnosti: Tsr= 3,25x10-2 m2/s. Pored navedenih izvorišta za potrebe vodosnabdijavanja općine Gračanica (iz pukotinsko-karstne sredine) vrši se eksploatacija podzemne vode sa izvorišta Ilidža i Vrelo-Soko. Izvorišta Vrela i Ilidža se nalaze u naselju Soko. Vodonosnik izvorišta Vrela i Ilidža se prihranjuje infiltracijom padavina, a njegovo pražnjenje se vrši preko istoimenih izvora. Nivo podzemnih voda u vodonosniku je slobodan. Izvorište Hadžina voda je formirano unutar pretežno nepropusnog kompleksa fliša gornje krede, odnosno laporovitim krečnjacima višeg nivoa gornje krede koji imaju veće rasprostranjenje u zaleđu izvorišta "Hadžina voda", odnosno rejonu Muderizova brda. Izvorište Hadžina voda se eksploatiše putem vodozahvatnog objekta G-1. Opitnim crpljenjem je dokazano da se optimalno može crpiti 5-6 l/s vode, međutim pri crpljenju sa tom količinom vode dolazi do velikih sniženja, te se iz ovog objekta danas zahvata Q=2,5 l/s vode. Zbog neophodnosti obezbjeđenja dovoljnih količina vode za potrebe vodosnabdijevanja Gračanice, 2008. godine je urađena Studija sa programom hidrogeoloških radova na zahvatanju podzemnih voda u cilju poboljšanja vodosnabdijevanja općine (I.Žigić, D.Pašić-Škripić, F.Alić, D. Srkalović). Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina voda vodnog tijela Sklop, Soko i Soljanuša iznosi 57,5 l/s.

Vodno tijelo Sjeverna Majevica -1
Situacioni položaj Vodno tijelo Sjeverna Majevica 1 smješteno je sjeverno i većim dijelom sjeverozapadno od Čelića. Sa sjeverne strane ograničeno je rijekama Luka i Lužnica, dok je sa južne strane ograničen rijekom Šibošnicom na površini od 23,1 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 46

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 26. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sjeverna Majevica-1 Geološke karakteristike Dominirajuće litostratigrafske jedinice su paleogenske naslage, koje su zastupljene pješčarima, glincima i laporcima, te badenskim krečnjacima. Mlađi sedimenti miocena izgrađuju sjeverne dijelove područja i zastupljeni su također klastitima, a podređeno krečnjacima i konglomeratima, koji su transgresivni na paleocen-eocenske naslage. U dolini Šibošnice razvijeni su aluvijalno-proluvijalni nanosi šljunka i pijeska sa krupnim odlomcima i glinenim matriksom. Hidrogeološke karakteristike Prisutni litostratigrafski članovi mogu se svrstati uglavnom u stijene slabije vodopropusnosti i niske vodonosnosti (hidrogeološki izolatori). Ograničenog rasprostiranja su aluvijalno-proluvijalni nanosi rijeka intergranularne poroznosti, dobre vodopropusnosti i relativno visoke vodonosnosti. Karstifikovani ispucali krečnjaci, koji su u okolini Vražića spadaju u dobrovodopropusne stijene ograničene vodonosnosti. Unutar paleogenskog kompleksa lokalno dominiraju bankoviti pješčari sa proslojcima glinaca, koji su intenzivno izrasjedani i raspucali. U takvim sredinama lokalno su stvoreni uslovi za dobru vodopropusnost i ograničenu vodonosnost u sredini pukotinske poroznosti. U takvim hidrogeološkim uslovima nema formiranja zančajnijih izvora, ali su prisutni brojni izvori manjeg kapaciteta uslovljeni lokalnim hidrogeološkim odnosima.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 47

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 27. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Sjeverna Majevica-1 R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Od izvorišta su poznati Tukovi, Stadion, Ratkovići i reni bunar za fabriku sokova, kapaciteta 16-19 l/s. Izvorište Tukovi sastoji se od tri bunara BT-1, BT-2 i BČ-3, koji imaju srednji kapacitet od 12-15 l/s. Izvorište Stadion ima prosječan kapacitet od 1012 l/s. Izvorište Ratkovići posjeduje bušeni bunar dubine 51 m u ispucalim bankovitim pješčarima i glincima sa kapacitetom od 16 l/s. Naknadnim sanacionim radovima utvrđeno je da je došlo do smanjenja kapaciteta na 9-10 l/s, odnosno optimalni kapacitet 6 l/s. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina voda iz ovog vodnog tijela iznosi 75 l/s.

Vodno tijelo Sjeverna Majevica – Domažići
Situacioni položaj Vodno tijelo Sjeverna Majevica-Domažići nalazi se sjeverno od Špionice, južno od Bosanske Bijele, istočno od Vučkovca i zapadno od Rašljana. Sa sjeverozapadne strane ograničeno je rijekom Tinjom, na površini od 12,7 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 48

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 28. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda sjeverna MajevicaDomažići Geološke karakteristike Najstarije stijene prisutne na ovom području su paleocensko-donjoeocenske starosti. Nalaze se u strukturno-facijalnoj jedinici ubranog kompleksa sjeverne Majevice. Pretežno su predstavljeni pješčarima i glincima. Preko ovih sedimenata u erozionodiskordantnom odnosu razvijeni su badenski sedimenti predstavljeni krečnjacima i podređeno laporcima i laporovitim glincima. Na badenskim sedimentima su razvijeni sarmatski sedimenti pradstavljeni laporovitim krečnjacima, pjeskovitim laporcima i pijeskovima. Panonski sedimenti su izgrađeni od glina i laporovitih glina, podređeno laporaca i glinovitih laporaca. Pontske naslage su rasprostranjene u najsjevernijim dijelovima terena, a izgrađene su od glinovitih i laporovitih sedimenata.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 49

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Hidrogeološke karakterisitke 1. hidrogeološki kolektori: • badenski i sarmatski krečnjaci • aluvujalni riječni nanosi 2. • • • • hidrogeološki izolatori: flišni kompleksi pješčara i glinaca klastični laporoviti sedimenti klastični laporoviti sedimenti sarmata glinovito laporoviti sedimenti panona

Međusobni odnos i slijed sedimentacije pojedinih litostratigrafskih članova je uslovio formiranje vodonosnog sloja ograničenim u podini flišnim nepropusnim naslagama i laporovitim sedimentima sarmata u krovini, koji su također nepropusni. Lateralno ograničenje je na istoku u području Zovik-Vražići. Brojnost poprečnih rasjeda i pratećih pukotinskih sistema bitno je uslovila stepen karstifikacije i poboljšala filtracione karakteristike krečnjačkog sloja. Uzdužni rasjedi su manjeg vertikalnog pomaka i manje prisutni, pa nisu presjekli međusobnu vezu akvifera u pojedinim rasjednim blokovima. Pukotinski sistemi su saglasni rasjednoj tektonici i u cjelini su pogodovali razvoju karstifikacije i poboljšanju filtracionih karakteristika akvifera i ukupno njegovoj kolektorskoj funkciji. Vodonosni sloj formiran u aluvijalnim šljunkovito-pjeskovitim naslagama ima tipične karakteristike plitke akumulacije sa slobodnim nivoom i zbog svog prostornog ograničenja na uske doline vodotoka ne predstavlja značajniji akvifer, sa aspekta mogućnosti vodosnabdijevanja.

Slika 29. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Sjeverna Majevica-Domažići R = 1 : 100 000
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 50

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorišta i vodozahvatni objekti Na sjevernom obodu Majevice na potezu Bosanska Bijela-Maoča-Koraj izdvojeni su badenski sprudni i subsprudni krečnjaci debljine 50-150 metara. U ovim krečnjacima je formiran akvifer u čijoj se podini nalaze vodonepropusne stijene paleoceneocenske starosti. Krovinu ovih akvifera čine vodonepropusni sedimenti panona. Po dubini zalijeganja ovaj akvifer je ograničen zbog postepenog prelaza u laporovitoglinoviti razvoj badena. Prihranjivanje akvifera u prirodnim uslovima vrši se infiltracijom na karstifikovanim površinama i lokalno infiltracijom površinskih tokova u zonama tečenja preko krečnjaka. Pravci kretanja podzemnih voda su usmjereni od juga ka sjeveru. U prirodnim uslovima izrazite drenažne zone su utvrđene na slijedećim lokalitetima: Domažić (rijeka Tinja), Štrepci-Donji Zovik (rijeka Zovčica, Bosanska Bijela i Maoča, međutim području Federacije pripada samo lokalitet Domažić sa bilansnim 3 rezervama 0,120 m /s. Rezerve podzemnih voda Rezerve ovog vodnog tijela iznose Q=120 l/s.

Vodno tijelo Mionica
Situacioni položaj Vodno tijelo podzemnih voda Mionica smješteno je južno od Gradačca uz naselje Mionica, a zahvata površinu od 5,0 km2.

Slika 30 . Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Mionica

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 51

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Geološke karakteristike Primarni akvifer su najvjerovatnije paleocen-eocenske naslage spuštene duboko u zoni rasjeda koji se pruža pravcem sjeverozapad-jugoistok, od Modriče preko Gradačca do Ormanice. Termomineralne vode iz primarnog akvifera ascedentno, duž rasjeda dotiču u sekundarni akvifer, gdje se najvjerovatnije miješaju sa mlađim infiltracionim običnim podzemnim vodama. Sekundarni akvifer u kojem se pojavljuju ili su zahvaćene termalne i termomineralne vode predstavljaju krečnjaci srednjeg miocena - badena i sarmata u čijoj su krovini nepropusni laporci i laporovite gline, najvjerovatnije, gornjeg miocena–panona. Miocenske naslage leže diskordantno preko eocenskih flišnih sedimenata u čijoj podini su paleocen-eocenske naslage i najvjerovatnije senonski fliš. Hidrogeološke karakteristike Prema funkciji stijenskih masa mogu se izdvojiti : • stijenske mase izolatori podzemnih voda i • stijenske mase kolektori podzemnih voda. Izolatori podzemnih voda na području Mionice su laporovite gline panona, koje predstavljaju vertikalnu, a ponegdje i bočnu baražu kretanju podzemnih voda. Podinski izolatori podzemnih voda su vjerojatno pješčari eocena, što nije vidljivo na terenu, ali se pretpostavlja na osnovu korelacije sa geološkom građom terena sjeverne Bosne. Kolektori podzemnih voda na ovom terenu su pjeskoviti i degradirani krečnjaci sarmata i organogeni krečnjaci badena. Krečnjaci badena su intenzivno raspucali i karstifikovani, a što je potvrđeno u širem rejonu zone horstova i rovova sjeverne Bosne. Obzirom na izraženu karstifikaciju i ispucalost ovi krečnjaci imaju visoke filtracione karakteristike, ali i mjestimično jako zapunjene pukotine i kaverne terigenim materijalom obzirom na svoj mineraloški sastav i fizičke karakteristike.

Slika 31. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Mionica R = 1 : 100 000
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 52

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorišta i vodozahvatni objekti Od vodnih pojava na području istraživanja mjesne zajednice Mionica, najznačajniji je probno-eksploatacioni bunar GM-1, koji je zahvatio Q = 14,0 l/s vode temperature Tv= 18,0 oC. Bunar GM-1 je izveden neposredno pored ranije postojećeg izvora koji je imao kapacitet 2,5 l/s i izbijao je ispod jedne vrbe. Pojava izvora na ovom mjestu je bila predisponirana erozijom laporovitih izolatorskih glina i otkrivanjem kolektorskih neogenih krečnjaka. Bunar GM-1 je nabušio ove krečnjake na dubini od 10,0 metara i zahvatio 14 l/s vode. Kolektori podzemnih voda su sedrasti i degradirani krečnjaci sarmata i sivi i sivobijeli organogeni krečnjaci badena Nabušena je izdan podzemnih voda pod pritiskom. Rezerve podzemnih voda Rezerve podzemnih voda vodnog tijela Mionica iznose 16 l/s.

6.2.Vodna tijela intergranularne poroznosti
U okviru ove kategorije stijena uvršteni su slijedeći hidrogeološki članovi: fluvijalni šljunkoviti i pjeskoviti sedimenti, mjestimično zaglinjeni pjeskovi, sitnozrni neogeni pjeskovi, deluvijalni nanos, šljunkoviti pjeskovi i gline riječnih i jezerskih terasa, miopliocenski sedimenti sa čestom izmjenom pjeskova i šljunkova sa laporcima i glinama, te mjestimično ugljevitim glinama. Na osnovu osobina akvifera navedeni hidrogeološki članovi svrstani su u I grupu- visoki koeficijent transmisibiliteta ( veći od 10-3 m2/s) ili visokoobilni akvifer; II grupu- srednji koeficijent transmisibiliteta ( od 10-3 m2/s) ili srednje vodoobilni akvifer, III grupu - nizak koeficijent transmisibiliteta ( manji od 10-4 m2/s) ili akvifer pretežno niže vodoobilnosti, IV grupu- različiti koeficijenti transmisibiliteta ili akviferi različite vodoobilnosti, i V grupa- različiti, pretežno nizak koeficijent transmisibiliteta, akviferi različite vodoobilnosti, pretežno niže. Iz navedenog proizilazi da su u terenima poput Odžaka i Gradačca formirani najvažniji akviferi unutar aluvijalnih tvorevina. Obzirom na veliku debljinu šljunkovitopjeskovitih tvorevina i prostorni položaj prema rijekama, vidljivo je prisustvo akvifera u neposrednom hidrauličkom kontaktu sa veoma obnovljivim količinama podzemne vode. Kvalitet vode zavisi od litološke građe zaleđa, koja je zasad pretežno povoljna za piće. Na ovim terenima prema osobinama akvifera zastupljena je prva, a dijelom i druga hidrogeološka grupa. Vodna tijela karakterišu se relativno jednostavnim mehanizamom prihranjivanja vodnih tijela sa jasnim mehanizmom kretanja podzemnih voda, pa su ova vodna tijela relativno dobro istražena, kako u smislu geološke građe i kapaciteta izdani, tako i u smislu dominantnih pravaca tečenja. Dominantni pravci tečenja u ovim vodnim tijelima bitno zavise od hidrološkog stanja konturnih recipijenata.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 53

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Vodno tijelo Sprečko polje
Situacioni položaj Sprečko polje formirano je u srednjem i gornjem toku rijeke Spreče. Okružuju ga padine planina: Konjuh, Javornik, Jelica i Majevica. Sliv doline Spreče predstavlja dio sliva rijeke Spreče do ušća rijeke Turije. Površina ovog vodnog tijela iznosi 51,6 km2.

Slika 32. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sprečko polje Geološke karakteristike Šljunci i pijesci su debljine 50 – 60 metara. Pliocenski pijesci iz sjevernog dijela Sprečkog polja prihranjuju ovu izdan, dok pliocensko–kvartarni i kvartarni sedimenti izgrađuju gornji dio terena Sprečkog polja. Predstavljeni su glinama, ilovačama, pijeskovima i šljunkovima, a mjestimično i konglomeratima. Geofizičkim ispitivanjima utvrđeno je da je debljina pjeskovito-šljunkovitih naslaga 10-60 metara. Istočno i zapadno od ovog područja debljina ovih sedimenata se smanjuje, a povećava se zaglinjenost. Jugozapadni dio doline Spreče predstavlja očuvanu stariju terasu. Pjeskovito-šljunkovite naslage izgrađuju ovaj teren do dubine oko 60 metara. Hidrogeološke karakteristike U intergranularnim kvartarnim i kvartarno-pliocenskim sredinama Sprečkog polja javljaju se izdani sa slobodnim, subarteškim i arteškim pritiskom. Do dubine od oko 50 m izdan je sa slobodnim nivoom. Pijezometarski nivo je na kotama 210 – 220 m.nm. Pliocenski pijesci iz sjevernog dijela Sprečkog polja prihranjuju ovu izdan. Zbog toga, a i zbog usječenog korita rijeke Spreče, cirkulacija voda se vrši u pravcu Spreče. Pliocensko-kvartarni sedimenti najproduktivnijeg dijela imaju slijedeće vrijednosti: - koeficijent filtracije k= 4,38x10-4-4,66x10-5 m/s - koeficijent transmisibiliteta t=1,65x10-3 m2/s - koeficijent specifične izdašnosti μ= 6,28x10-3 - koeficijent (nivo) pijezoprovodnosti a= 2,42x10-1 m2/s
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 54

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Prihranjivanje podzemne izdani vrši se iz pliocenskih pijeskova koji egzistiraju u sjevernom dijelu polja. Vodozamjena je usporena za vrijeme velikih voda akumulacijom Modrac. Sprečko polje predstavlja zatvoreni hidrogeološki rezervoar iz razloga što nema oticanja podzemne vode ka drugim pravcima.

Slika 33. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Sprečko polje R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Eksploatacija podzemne vode vrši se putem 4 vodozahvatna objekta locirana na potezu Živinice-Dubrave. Procijenjena izdašnost objekata iznosi Qmin= 250 l/s, (Strategija upravljanja vodama 2008.godine). Rezerve podzemnih voda Bilansna količina podzemne vode Sprečkog polja procjenjena je na 250 l/s.

Vodno tijelo Krekanski bazen
Situacioni položaj Površina vodnog tijela iznosi 62,6 km2. Nalazi se zapadno od Tuzle i istočno od Puračića. Sa južne strane ograničeno je rijekom Sprečom, odnosno, magistralnim putem M4 Tuzla- Doboj.

Slika 34. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Krekanski bazen
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 55

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Geološke karakteristike Laporci, pijesci, gline i slojevi uglja čine pliocenske naslage krekanskog ugljenog bazena i to tako da pijesci čine podinu ugljenih slojeva, a gline i laporovite gline njihovu krovinu. Debljina pojedinih slojeva pijeska je različita i kreće se u granicama od 30 metara (u podini I krovnog ugljenog sloja) do 60 metara ( u podini podinskog ugljenog sloja). Koeficijent filtracije pijeskova je od k=1x10-5 do 1x10 -4 m/s. Hidrogeološke karakteristike Litološka i strukturno-geološka izmjenjivost je uslovila složenost hidrogeoloških odnosa u ovom području. Ritmičnost u izmjeni sedimentacije je uslovila izmjenu stijena različite hidrogeološke funkcije, pa se javljaju nepropusne (ugalj i gline), slabopropusne (glinoviti i prašinasti materijali) do dobro-vodopropusne (šljunkovi površinskih vodotokova i pijesci). U podini svakog ugljenog sloja u krekanskom bazenu (sjeverna sinklinala) u pliocenskim kvarcnim pijescima javljaju se sapete akumulacije podzemnih voda subarteškog i arteškog karaktera sa pritiscima u podini slojeva i do 200 bara. Ove izdani su nezavisne i složenog hidrauličkog mehanizma. Pritisci u slojevima sa dubinom rastu. Debljine pliocenskih pijeskova su različite, a dinamički nivoi podzemnih voda se kreću od +80 m.nm. do +130 m.nm. Za područje sjevernog sinklinorijuma karakterističan je nepravilan razvoj vodonosnih horizonata, koji zaliježu u različite položaje u odnosu na odgovarajuće ugljene slojeve. Veoma su važne vertikalne i lateralne promjene ovih horizonata, kako po moćnosti i rasprostiranju, tako i po granulometrijskim karakteristikama sedimenata. I pored ritmičkih nepravilnosti u sedimentaciji u razviću vodonosnih horizonata može da se izvrši njihova generalna podjela na: - vodonosni sloj ispod podinskog ugljenog sloja (moćnost 100 metara) - vodonosni sloj ispod glavnog ugljenog sloja (21 metar) - vodonosni sloj ispod I krovnog ugljenog sloja (20,3 metra) - vodonosni sloj u daljoj podini II krovnog ugljenog sloja (16,9 metara) - vodonosni sloj u podini III krovnog ugljenog sloja (8,0 metara) Srednje vrijednosti koeficijenta filtracije dobivenih na osnovu granulometrijskih ispitivanja pijeskova za pojedine slojeve imaju slijedeće vrijednosti: - podina podinskog ugljenog sloja ( K sr = 2,38 x 10-3 cm/s) - podina glavnog ugljenog sloja ( K sr = 6,68 x 10-4 cm/s) - podina I krovnog ugljenog sloja ( K sr = 8,27 x 10-4 cm/s) - podina II krovnog ugljenog sloja ( K sr = 7,75 x 10-3 cm/s) - podina III krovnog ugljenog sloja ( K sr = 5,20 x 10-1 cm/s)

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 56

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Vrijednost pijezoprovodnosti (m2/dan) od podinskog ugljenog sloja doaluvijalnog nanosa se kreće u rasponu od an = 8,72 x 10-4 do 2,04 x 105 i transmisivnost 11,97 do 3594,2 (m2/dan). Sinklinalna struktura je uslovila nastanak arteškog tipa izdani. Zbog toga je u sjevernoj sinklinali evidentirano postojanje tri potpuno odvojene akumulacije podzemnih voda, a u južnoj – četiri (zbog prisustva vodonosnih pijeskova u krovini III krovnog ugljenog sloja). Ipak su svi vodonosni slojevi krekanskog ugljenog bazena međusobno povezani u području rasprostranjenja aluvijalnih sedimenata rijeke Spreče i manje rijeke Jale, putem izdani koje su formirane u njima. Prihranjivanje ovih akumulacija se vrši infiltracijom s površine u ovisnosti od hidroloških prilika u pješčane horizonte na obodu i hipsometrijski višim kotama.

Slika 35. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Krekanskog bazena R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Za potrebe vodosnabdijevanja naselja Mramor i Lipnica iz prostora krekanske sinklinale izbušena su tri bunara kapaciteta Qukup =30 l/s. U cilju obezbjeđenja sigurne i održive jamske eksploatacije uglja, te prevazilaženja proboja podzemne vode izbušeni su bunari na površini terena u linijskom rasporedu. Crpljena količina vode koja se zahvata u količini od 50 l/s služi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva naselja Mramor i Lipnica. Rezerve podzemnih voda Bilansna količina vode iznosi 100 l/s.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 57

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Vodno tijelo Spreča-Lukavac
Situacioni položaj Vodno tijelo smješteno je na desnoj obali rijeke Spreče uz padinu brda, na ušću rijeke Jale u rijeku Spreču.

Slika 36 . Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Spreča-Lukavac

Geološke karakteristike Šire područje izvorišta izgrađuju naslage jurskog ofiolitskog melanža, gornjo-kredne naslage, miocenske naslage, pliocenske i kvartarne naslage. Šljunci i pijesci su debljine 50 – 60 metara. Pliocenski pijesci iz sjevernog dijela Sprečkog polja prihranjuju ovu izdan, dok pliocensko–kvartarni i kvartarni sedimenti izgrađuju gornji dio terena Sprečkog polja. Predstavljeni su glinama, ilovačama, pijeskovima i šljunkovima, a mjestimično i konglomeratima. Pjeskovito-šljunkovite naslage izgrađuju ovaj teren do dubine oko 60 metara. Tereni na potezu Klokotnice i Stanić Rijeke su predstavljeni vulkanogenosedimentnom formacijom i oni su po hidrogeološkoj funkciji vodonepropusni. Pliocenske naslage izgrađuju dio desne obale Spreče u području D.Lohinja, GnojnicaDobošnica prema PK Šikulje, predstavljene pjeskovima i šljunkovima, sličnih hidrogeoloških karakteristika vodonosnika sa krekanskim pliocenom. Hipsometrijski najniži dijelovi terena su predstavljeni kvartarnim naslagama, predstavljeni ilovačama, šljuncima, pijescima sa koeficijentom filtracije k= 1x10-4 do k=1x10-7m/s.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 58

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Hidrogeološke karakteristike Na osnovu izvršenih istraživanja na širem području izvorišta i dobijenih rezultata može se zaključiti da teren u smislu kategorizacije stijenskih masa izgrađuju : - stijenske mase intergranularne poroznosti, - konsolidovane sedimentne stijene i - čvrste stijenske mase. Stijenske mase kolektore podzemnih voda možemo izdvojiti na veoma vodopropusne stijenske mase kvartara i dobro vodopropusne stijenske mase pliocenskih kvarcnih pijeskova. Ovo su stijenske mase intergranularne poroznosti. Prihranjivanje izdani podzemnih voda je atmosfersko u izdanačkoj zoni i vrlo je otežano zbog vertikalne baražiranosti stijenskim masama izolatorima. U integranularnim kvartarnim i kvartarno-pliocenskim sredinama Sprečkog polja javljaju se izdani sa slobodnim, subarteškim i arteškim pritiskom. Do dubine od oko 50 m izdan je sa slobodnim nivoom. Pijezometarski nivo je na kotama 210 – 220 m.nm. Pliocenski pijesci iz sjevernog dijela Sprečkog polja prihranjuju ovu izdan. Zbog toga, a i zbog usječenog korita rijeke Spreče cirkulacija voda se vrši u pravcu Spreče. Pliocensko-kvartarni sedimenti najproduktivnijeg dijela imaju slijedeće vrijednosti: - koeficijent filtracije k= 4,38x10-4-4,66x10-5 m/s - koeficijent transmisibiliteta t=1,65x10-3 m2/s - koeficijent specifične izdašnosti μ= 6,28x10-3 - koeficijent (nivo) pijezoprovodnosti a= 2,42x10-1 m2/s

Slika 37. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Spreča – Lukavac R = 1 : 100 000
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 59

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorišta i vodozahvatni objekti Vodno tijelo Spreča - Lukavac i bunari iz ovog vodnog tijela služe za vodosnabdijevanje grada Lukavca, uz površinski vodozahvat vještačkog jezera Modrac i regionalnog vodovoda Tuzle. Grad se vodom snabdijeva iz starih industrijskih bunara na filter stanicu KHK-Lukavac. U tom smislu tehnička priprema vode ove kompanije je proširena na uređaje za prečišćavanje sa filterima i dezinfekcijom vode, pa se pored bunarske vode od oko 20-25 l/s u sistem vodosnabdijevanja uključuje i prečišćenih 75 l/s vode. Dakle, vodosnabdijevanje Lukavca se vrši sa: Izvorišta podzemne vode pored rijeke Spreče putem 19 bunara ukupne izdašnosti 15 -25 l/s, Zahvata površinske vode iz vještačkog jezera Modrac ukupne izdašnosti 75 l/s i Putem dovodnog cjevovoda iz regionalnog vodovoda Tuzla ukupne izdašnosti 2 do 3 l/s.

Rezerve podzemne vode Bilansne rezerve ovog vodnog tijela iznose 25 l/s.

Vodno tijelo Misurići
Situacioni položaj Izvorište je locirano u neposrednoj blizini grada Maglaja. Površina ovog vodnog tijela podzemne vode iznosi 6 km2.

Slika 38. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Misurići

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 60

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Geološke karakteristike U stratigrafskom smislu teren slivnog područja Misurići grade jurski sedimenti, jursko-kredni sedimenti, naslage ozrenskog ultramafitskog masiva te aluvijalni sedimenti kvartara duž rijeke Bosne. Kvartarni sedimenti sačinjeni su od šljunka, pjeskovito-glinovite komponente i glinovitog materijala. Ukupna debljina aluviona iznosi oko 9,0 metara. U podini aluviona nalazi se serpentinit. Jursko-kredna serija sačinjena je pretežno od konglomerata, krupnoznih pješčara, breča, laporaca i masivnih krečnjaka, a zastupljena je neposredno duž lijeve rubne strane aluviona. Hidrogeološke karakteristike Tvorevine dijabaz-rožnog melanža gdje dominiraju klastiti, dijabazi, serpentiniti, peridotiti, pješčari, rožnaci i glinci ne sadrže veće količine podzemnih voda i nisu interesantne za hidrogeološka istraživanja u smislu zahvatanja voda za piće. Sedimenti jure i krede su uglavnom krečnjaci, različito obojeni, uslojeni, masivni i ispucali. U ovom ispucalom kompleksu je moguća akumulacija podzemnih voda. Slijedeći kompleks su sedimenti kredne starosti, koji ima iste osobine kao i prethodno opisani član. Oligocensko-miocenski kompleks zbog sadržaja pjeskovitih sedimenata sadrži veće količine podzemnih voda.

Slika 39. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Misurići R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Najstariji eksploatacioni objekti izgrađeni su u periodu 1971-1977. godine. Zbog problema sa izdašnošću izvorišta, 1982. godine izgrađen je novi podsistem, kojim se
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 61

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

zahvataju vode rijeke Bistrice, te sa udaljenosti od oko 4 kilometra dovode do izvorišta Misurići u cilju vještačke prihranjivanji izdani. Prije upuštanja u izdan vrši se prečišćavanje vode rijeke Bistrice na postrojenju koje je locirano u krugu izvorišta Misurići. Pored navedenih plitkih vodozahvatnih objekata nalaze se i četiri duboka bunara ( BM-1, BM-2, BM-3 i BM-4), koji su izvedeni 2006. godine. Danas su u eksploataciji bunari B1,B-2,B-3 dok su bunari B-5 i B-6 van eksploatacije. Pored plitkih objekata u eksploataciji su i duboki objekti izgrađeni 2005/6. godine. Zahvaćena voda sa bunara se upućuje u sabirni objekat u krugu izvorišta, a odatle u gradski rezervoar i dalje u primarnu i sekundarnu mrežu. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina voda iz ovog vodnog tijela iznosi 10 l/s.

Vodno tijelo Havdine
Situacioni položaj Posmatrano u širem smislu, izvorište Havdine je formirano duž riječnih tokova rijeke Usore i Bosne. Površina ovog vodnog tijela iznosi 0,5 km2.

Slika 40. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Havdine

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 62

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 41. Zaštitne zone izvorišta Havdine (izvor:Strategija upravljanja vodama Federacije BiH, Zavod za vodoprivredu d.d.Sarajevo i d.d. Mostar, Sarajevo, maj 2008.) Geološke karakteristike Geološku građu užeg i šireg prostora izgrađuju jurski sedimenti, zastupljeni pješčarima, glinama, rožnjacima. Jurski dijabaz-rožni melanž obuhvata znatan dio istraživanog prostora. Najzastupljeniji litološki član ovih naslaga su pješčari, koji su sitnozrne strukture i homogene teksture. Hidrogeološke karakteristike Stijenske masu u okviru slivnog područja izvorišta prema tektonskom sklopu, položaju, građi terena i poroznosti, možemo izdvojiti u dvije hidrogeološke kategorije stijenskih masa: hidrogeološke kolektore intergranularne poroznosti i hidrogeološke izolatore. Hidrogeološki kolektori predstavljeni su pjeskovitio- šljunkovitim naslagama. U ovim stijenama fomirana je izdan sa slobodnim nivoom, koju konstantno prihranjuje rijeka Bosna, na kojem su locirani bunari za vodosnabdijevanje općine Doboj Jug. Hidrogeološki izolatori izdvojeni su u dvije klase, i to : - Pretežno nepropusne do slabo vodopropusne stijenske mase, i - Praktično nepropusne stijenske mase Slabo vodopropusne stijene su predstavljene sedimentnim stijenama miocena: konglomeratima, pješčarima, glinama, stijenama gornje krede, te krečnjaka paleocen-eocena. Nepropusne stijene su predstavljene vulkanitima: spilitima, dijabazima, gabrovima i peridotitima. Ove stijene jednim dijelom predstavljaju podinu sedimentnim članovima dijabaz-rožnog melanža.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 63

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 42. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Havdine R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti U toku 2000. godine izbušena su dva plitka vodozahvatna objekta (do 12 metara), ugrađena je konstrukcija (Ø 400 mm, ugradnja Ø 300/285 mm). Septembra 2004. godine u uzorcima vode bila je prisutna povećana koncentracija nitrina u vodi za piće, odnosno, prisustvo mineralnih ulja i derivata nafte, što je potvrđeno i Elaboratom (JKP „Vis“ Doboj–Jug). Nedozvoljeno prisustvo mineralnih ulja u bunaru B-1 bilo je iznad MDK vrijednosti, a u bunaru B-2 u gornjim granicama MDK vrijednosti. Nakon ove konstatacije bunar B-1 isključen je iz sistema vodosnabdijevanja, a bunar B-2 eksploatiše vodu iz litosfere, ali umanjenim kapacitetom, te za sada zadovoljava potrebe za vodom lokalnog stanovništva. Analize vode iz vodozahvatnog objekta B-2 se rade u kontinuitetu, i vrijednosti parametara su ispod MDK vrijednosti. Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve ovog vodnog tijela iznose 6 l/s.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 64

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Vodno tijelo Jelah
Situacioni položaj Šire eksploataciono područje ovog izvorišta čini polje na lijevoj obali rijeke Usore istočno od puta Jelah-Prnjavor, površine oko 2,5 km2, prostor zapadno od puta površine 2,6 km2, što ukupno iznosi oko 5,1 km2. Sa istočne strane se nalazi rijeka Usora.

Slika 43. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Jelah Geološke karakteristike Izvorišnu zonu Jelah izgrađuju pliocenski sedimenti glinovito-laporovitog litološkog sastava. Pliocenski sedimenti leže transgresivno preko tortona i slatkovodnog donjeg i srednjeg miocena. Geološki posmatrano područje istraživanja, odnosno pliocesnki sedimenti pripadaju stanarskom ugljonosnom bazenu, a tipični litološki članovi pliocena su laporovite gline u području aluvijalno-terasnih sedimenata na lijevoj obali rijeke Usore i desnoj strani rijeke u podini aluvijona. Sedimenti aluvijona rijeke Usore imaju debljinu od 6,0 do 7,0 metara. Šljunkovitopjeskoviti sloj je neujednačene debljine od 0,5 do 2,5 metra. Hidrogeološke karakteristike Prihranjivanje aluvijalno-terasnih sedimenata vrši se infiltracijom rijeke Usore kao rubnog vodotoka, infiltracijom povremenih vodotoka koji dolaze iz zaleđa izvorišta, prolaze zonom bunara i ulijevaju se u rijeku Usoru, te infiltracijom atmosferskih padavina. Analogno litološkim svojstvima ovi sedimenti imaju preovlađujuću funkciju hidrogeoloških izolatora. Nizvodno (od mosta u Jelahu) pliocenski sedimenti imaju funkciju bočne hidrogeološke barijere.
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 65

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Ista svojstva ovi sedimenti imaju sjeverno od pozicije eksploatacionog sistema bunara. Aluvijalni terasni pjeskovito-šljunkoviti kompleks ima funkciju hidrogeološkog kolektora intergranularne poroznosti, u kojoj egzistira značajna akumulacija podzemnih voda sa slobodnim nivoom. Gornji dijelovi vertikalnog stuba aluvijalnoterasnih sedimenata (glinovito-pjeskovitog i glinovito-šljunkovitog granulometrijskog sastava) imaju preovlađujuću funkciju slabo vodopropusnih stijenskih masa u uslovima povišenog vodostaja izdani.

Slika 44. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Jelah R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Izvorište je formirano 1981. godine, kada je izgrađeno 6 bunara, profila ø 800/600 mm, pojedinačne dubine oko 9,0 metara. Istražnim radovima i ispitivanjima koja su provedena u periodu 1988./1989. godine konstatovano je da se iz vodozahvatnih objekata može crpiti 45 l/s vode. Današnja situacija je značajno promijenjena u smislu da se zahvataju znatno manje količine vode, odnosno, u toku provođenja istražnih radova za potrebe realizacije Projekta zaštite izvorišta Jelah, općina Tešanj, (DD Projekt Sarajevo), konstatovano je da se u kontinuitetu zahvata u prosjeku Q= 6,0-17,40 l/s vode. Predloženo je (u cilju prevazilaženja problema nedostajućih količina voda) da se na rijeci Usori izgrade pragovi, čime bi se podigao nivo podzemnih voda, i na taj način prevazišao problem. Voda sa bakteriološkog stanovišta nije ispravna (prisustvo kolibakterija i fekalnih kolibakterija), te se vrši hlorisanje gasnim hlorom u hlornoj stanici. Problem predstavlja rijeka Usora, koja je svrstana u II klasu vodotoka (prema stepenu čistoće).

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 66

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Kvalitet rijeke na uzvodnoj automatskoj vodomjernoj stanici Kaloševići, iskače iz II kategorije, te bi u narednom periodu bilo neophodno instalirati automatsku stanicu koja bi pratila više parametara u kontiniutetu, te signalizirala svako narušavanje kvaliteta rijeke. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina voda iz ovog vodnog tijela iznosi 16 l/s.

Vodno tijelo Kraševo
Situacioni položaj Izvorište "Kraševo" se nalazi u Kraševu oko 10 kilometara sjeverno od Tešnja. Izvorište je situirano na desnoj strani rijeke Usore, odnosno lokalitetu Polje, smještenom između rijeke Usore i magistralnog puta Teslić-Doboj, na površini od 3,48 km2.

Slika 45. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kraševo Geološke karakteristike U geološkoj građi terena šireg područja izvorišta "Kraševo" učestvuju vulkanogenosedimentne tvorevine jure, te sedimentne naslage paleogena, neogena i kvartara. Sjeverozapadno i jugoistočno od izvorišta "Kraševo" zapaženo je rasprostranjenje tvorevina "dijabaz-rožnjačke formacije". Starost ove formacije nije definitivno određena. Iako su na OGK list Doboj ove tvorevine izdvojene kao jura uopšte (J) najveći broj autora, koji su se bavili problematikom starosti ovih tvorevina, smatra da je jurska, odnosno dogersko-malmska (J2,3). Sedimentne stijene "dijabaz-rožne formacije" imaju veće rasprostranjenje između Mravića, Kraševa i Matuzića, te na lijevoj strani Usore u rejonu Alibegovaca i Ularica. U njihovom sastavu su uglavnom pješčari, glinci i alevrolitski glinci, rožnaci i breče.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 67

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Pješčari su najčešći član ovog litološkog kompleksa. Oni su sitnozrne strukture i homogene teksture. Glinci i alevrolitski glinci se pojavljuju samostalno ili kao alternirajući član sa pješčarima. Boje su sive do tamnosive i crne . Usora se u zoni izvorišta "Kraševo" i sve do ušća u Bosnu, najvećim dijelom usjekla u glince i druge tvorevine dijabaz-rožne formacije jure. Rožnaci se rjeđe pojavljuju u sedimentom kompleksu ovih terena. Boje su obično sive a izgrađeni su uglavnom od kalcedona i opala. Breče se rijetko pojavljuju kao blokovi i sočiva ograničenih razmjera. Magmatske stijene su izdvojene u rejonu Makljenovca gdje su predstavljene dijabazima (ββab). Paleocensko-eocenske naslage su predstavljene pretežno masivnim i rjeđe slojevitim krečnjacima. U donji i niži dio srednjeg miocena uvrštene su jezerske naslage izgrađene od glina, uglja, laporca i slatkovodnih krečnjaka, te nešto podređenije pješčara i konglomerata. Izolovane partije ovih naslaga utvrđene su u terenima između Alibegovaca, Sivše i Miljanovaca. Limničke naslage srednjeg i gornjeg miocena su izdvojene u rejonu Tešanjke i Žabljaka odakle se dalje pružaju ka Tešnju. U njihovom sastavu su konglomerati, pješčari i lapori. Pliocenske pontijske terestrično-limničke naslage su u širem području Kraševa izdvojene kao izolovane partije u rejonu Alibegovaca, Lepenice, te između Žabljaka i Ljetinića. U tešanjskom bazenu ove naslage leže transgresivno preko tortona i slatkovodnog donjeg i srednjeg miocena. Kvartarne naslage imaju veće rasprostranjenje na desnoj strani Usore od Kraševa do Karuša. Predstavljene su aluvijalnim nanosima sa nekoliko tipova facijalnog razvoja, među kojima zapaženo rasprostranjenje imaju facija korita (a) i facije najniže riječne terase (a1). Hidrogeološke karakteristike U terenu su izdvojene dvije hidrogeološke kategorije stijena i to: propusne stijene i nepropusne stijene. Propusne stijene su na osnovu strukture poroznosti razvrstane na: propusne stijene međuzrnske poroznosti i propusne stijene kavernozno - pukotinske poroznosti. Propusne stijene međuzrnske poroznosti su, prema propusnosti razvrstane u dvije klase i to: dobropropusne stijene i srednjepropusne stijene. Dobropropusne stijene međuzrnske poroznosti su aluvijalne naslage riječnog korita (a). Izgrađene su uglavnom od valutica, šljunka i pijeska. Debljine su 1,0 do 1,5 metar. Procijenjeni filtracioni parametri ovih nevezanih i slabovezanih naslaga su: koeficijent filtracije K = 10-2 - 10-3 m/s i koeficijent vodoprovodnosti T = 10-3 - 10-2 m2/s. U hidrogeološkom pogledu imaju funkciju pripovršinskog vodonosnika ograničenog rasprostranjenja i
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 68

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

manje dubine. Nivo podzemnih voda u vodonosniku je slobodan. Srednjepropusne stijene međuzrnske poroznosti su naslage najniže riječne terase (t1). Izgrađene su od krupnih valutica, šljunka i pijeska mjestimično zaglinjenih u manjoj ili većoj mjeri, te prašinasto-pjeskovite gline u pripovršinskim dijelovima. Debljina ovih naslaga je promjenjiva i u prosjeku iznosi 4,5 do 7,0 metara. U hidrogeološkom pogledu imaju funkciju pripovršinskog vodonosnika većeg rasprostranjenja i manjih debljina. Podzemne vode ovog vodonosnika imaju slobodan nivo. Propusne stijene kavernozno-pukotinske poroznosti su masivni do bankoviti krečnjaci paleocen-eocena (Pc,E). Izdanci ovih stijena su otkriveni na lijevoj i desnoj strani rijeke Usore u rejonu Mravića, Lepenice i Alibegovaca. Debljina krečnjaka se procjenjuje na oko 150 metara. Krečnjaci paleocen-eocena su u određenoj mjeri ispucali i slabo karstificirani. Nepropusne stijene su razvrstane na dvije klase i to: pretežno nepropusne komplekse i praktično nepropusne stijene. Pretežno nepropusni kompleksi predstavljen je klastitima i karbonatima donjeg i srednjeg miocena (M1,2), srednjeg i gornjeg miocena (M2,3) i pliocena (Pl) u čijem sastavu su uglavnom laporci, konglomerati, pješčari, ugalj, gline i dr.. Nepropusne stijene su predstavljene pješčarima, alevrolitima, glincima, silifikovanim krečnjacima, rožnacima, te olistolitima i probojima magmatskih stijena jure (J). Ove stijene imaju slaboizraženu prslinsko-pukotinsku poroznost. U hidrogeološkom pogledu imaju funkciju hidrogeološke barijere u kojima nisu formirani vodonosnici niti se pojavljuju izvori.

Slika 46. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Kraševo R = 1 : 100 000

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 69

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorišta i vodozahvatni objekti Podzemne vode ovog vodonosnika su u izvorištu "Kraševo" zahvaćene sa 5 (pet) eksploatacionih bunara (B-1, B-2, B-3, B-4 i B-5) pojedinačne izdašnosti Q < 5 l/s, te jednim horizontalnim drenažnim vodozahvatom sa upojnim bunarom UB-1 i upojnim bazenom. Naselje Kraševo koje gravitira izvorištu "Kraševo" ima riješeno pitanje vodosnabdijevanja stanovništva iz istoimenog izvorišta. Izvorište "Kraševo" je uspostavljeno 1986. godine u cilju rješavanja problema vodosnabdijevanja naselja Kraševo, Lepenica i Mravići. Preko potisnog cjevovoda profila 150 mm, dužine 1000 m, voda se dovodi do rezervoara Kraševo I zapremine V = 100 m3 . Zatim se preko pumpne stanice i potisnog cjevovoda profila 150 mm, dužine 600 m voda transportuje do rezervoara Kraševo II zapremine V = 100 m3, odakle se pumpa u rezervoar više zone Lepenica zapremine V=200 m3 preko potisnog cjevovoda profila 150 mm, dužine 1200 metara. Kapacitet eksploatacije izvorišta "Kraševo" od Q=2,5-5,0 l/s u ovom trenutku zadovoljava potrebe navedenih naselja za vodom. Međutim, dugoročno, zbog intenzivnog razvoja područja, potrebe za vodom će biti sve veće, te se opravdano postavlja pitanje da li će izvorište "Kraševo" u budućnosti moći zadovoljiti potrebe ovih naselja za vodom. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina voda iz ovog vodnog tijela iznosi 3,75 l/s.

Vodno tijelo Gračanica-1
Situacioni položaj Izvoriše sistema vodosnabdjevanja Općine Doboj-Istok smješteno je na prostoru površine 3 km2. Zapadna granica izvorišta je kod mosta za Suho Polje u Klokotnici dok je istočna granica područje između MZ Mala Brijesnica i Stjepan Polja. Južnu granicu izvorišta predstavlja rijeka Spreča, a sjevernu najvećim dijelom magistralni put Tuzla- Doboj. Površina vodnog tijela podzemnih voda iznosi 4,8 km2 .

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 70

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 47. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Gračanica -1 Geološke karakteristike Šire područje izvorišta izgrađuju naslage jurskog ofiolitskog melanža, gornjo-kredne naslage, miocenske naslage, pliocenske i kvartarne naslage. Tereni na potezu Klokotnice i Stanić Rijeke su predstavljeni vulkanogenosedimentnom formacijom i oni su po hidrogeološkoj funkciji vodonepropusni. Pliocenske naslage izgrađuju dio desne obale Spreče u području Gračanice (Klokotnica-Brijesnica-Stjepan Polje, D.Lohinja, Gnojnica-Dobošnica, prema PK Šikulje), predstavljena pjeskovima i šljunkovima, sličnih hidrogeoloških karakteristika vodonosnika sa krekanskim pliocenom. Hipsometrijski najniži dijelovi terena su predstavljeni kvartarnim naslagama, predstavljeni ilovačama, šljuncima i pijescima sa koeficijentom filtracije k= 1x10-4 do k=1x10-7m/s. Hidrogeološke karakteristike Na osnovu izvršenih istrazivanja na širem području izvorišta i dobijenih rezultata može se zaključiti da teren u smislu kategorizacije stijenskih masa izgrađuju : - stijenske mase intergranularne poroznosti, - konsolidovane sedimentne stijene i - čvrste stijenske mase. Stijenske mase kolektore podzemnih voda možemo izdvojiti na veoma vodopropusne stijenske mase kvartara i dobro vodopropusne stijenske mase pliocenskih kvarcnih pijeskova, koje su intergranularne poroznosti. Prihranjivanje izdani podzemnih voda je atmosfersko u izdanačkoj zoni i vrlo je otežano zbog vertikalne baražiranosti stijenskim masama -izolatorima.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 71

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 48. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Gračanica- 1 R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Iz ovog vodnog tijela vrši se eksploatacija podzemne vode u cilju obezbjeđenja nedostajućih količina pitke vode za MZ Klokotnica, općina Doboj Istok. Bunar NB-2 je izveden u augustu 2000.godine, dubine 76,00 metara. Na osnovu rezultata opitnog crpljenja proračunati su hidrogeološki parametri vodonosnih slojeva i određen je optimalni kapacitet bunara u trajnoj eksploataciji od Q=23 l/s (FIL.B.IS. d.o.o. Zagreb). U pliocenskim naslagama zahvaćene su podzemne vode na slijedećim lokalitetima: Stjepan Polje - 25 l/s, Mala Brijesnica (izvorište Luke) - 25 l/s, Velika Brijesnica-10 l/s, Klokotnica - 20 l/s. Iz navedenog bilansne rezerve su 0,080 m3/s. Potencijalne rezerve su 100-150 l/s. Na lokalitetu Lohinje u pliocenskim naslagama postoji mogućnost zahvatanja podzemnih voda 30-40 l/s. Rezerve podzemnih voda Bilansirana količina vode ovog vodnog tijela iznosi 80 l/s.

Vodno tijelo Čelić-Frigos
Situacioni položaj Općina Čelić je novoformirana općina u RBiH, čije je područje u prijeratnom periodu bilo u sastavu općine Lopare. Općina Čelić graniči sa istočne strane sa općinom

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 72

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Lopare, sa sjeverne i sjeverozapadne strane distriktom Brčko, dok sa južne i jugozapadne strane graniči sa općinama Tuzla i Srebrenik.

Slika 49. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Čelić – Frigos Geološke karakteristike Zastupljene su paleogene naslage (paleocen i eocen, Pc+E), predstavljene pješčarima, glincima, laporcima. Mlađi sedimenti miocena izgrađuju sjeverne dijelove područja i zastupljeni su pješčarima, laporcima i glinama, a podređeno i konglomeratima i krečnjacima, koji su transgresivni u odnosu na Pc+E naslage. U dolinama rijeka Gnjice i Šibošnice, razvijeni su aluvijalno-proluvijalni nanosi šljunka i pijeska sa glinenenim matriksom. Glinci i pješčari (Pc+E1) predstavljaju najmarkantniju i najrasprostranjeniju litofacijalnu cjelinu sjeverne Majevice. Dominantni litološki član ove litofacijalne jedinice su glinci, malo do veoma pjeskoviti, slojevito-bankovitog habitusa ili masivni u vidu metarskih paketa s slojevima pješčara. Hidrogeološke karakteristike Najzastupljenije su stijene intergranularne poroznosti, slabe do niske vodonosnosti, tj. hidrogeološki izolatori. Aluvijalno-proluvijalni nanosi rijeka su dobre vodopropusnosti i visoke vodonosnosti. Sliv Šibošnice zauzima prostor oko 100 km2, a Gnjice (sliv do Čelića) oko 120 km2. Glinci i pješčari (Ps+E1) predstavljaju hidrogeološki kompleks, koga karakteriše pukotinsko-karstna poroznost i mala vodopropusnost. U sklopu terena ovaj hidrogeološki kompleks ima funkciju hidrogeološkog izolatora. Kvartarni aluvijalno-proluvijalni sedimenti imaju intergranularnu poroznost i funkciju obrazovanja hidrogeoloških kolektora koje karakteriše dobra vodopropusnost. Aluvijalno-plavni sedimenti imaju intergranularnu poroznost i funkciju obrazovanja hidrogeoloških kolektora koje karakteriše slaba vodopropusnost.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 73

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 50. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Čelić – Frigos R = 1 : 100 000 Vodozahvatni objekti i zvorišta U desnom priobalju aluvijona rijeke Gnjice izbušene su tri bušotine Tukovi (5,0 l/s), Stadion (7,0 l/s) i Šibovača (2,5 l/s). U području Ratkovića je izbušen duboki bunar kapaciteta 6,0 l/s, kopani bunar kapaciteta 3,0 l/s i duboki bunar sa 5,0 l/s. U Brnjiku su kaptirana tri izvora, čija se izdašnost procjenjuje na max 25 l/s, U području Frutex kaptirano je oko 14 l/s vode. Rezerve podzemnih voda A rezerve iznose 57,5 l/s , a C rezerve 45 l/s.

Vodno tijelo Okanovići - Gradačac
Situacioni položaj Izvorište je formirano u okviru aluvijalnih šljunkovito-pjeskovitih sedimenata i nalazi se na međuentitetskoj liniji 1,5 km zapadno od naselja Okanovići. Od Gradačca je udaljeno oko 7 kilometara. Područje izvorišta je rijetko naseljeno, sa vrlo razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom. Izvorište se bočno naslanja na staro izvorište Ledenice sa kojeg se prije ratnih dejstava vršilo vodosnabdijevanje. Izvorište "Okanovići" se nalazi u naselju Donje Ledenice, 5 kilometara sjeverozapadno od Gradačca, a situirano je na užem lokalitetu sela Okanovići, po kome je i dobilo ime. Izvorište je asfaltnim putem povezano sa Gradačcem i vrlo povoljnim uvjetima za njegovo upravljanje i održavanje. Površina vodnog tijela podzemnih voda Okanovići iznosi 6,7 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 74

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 51. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Okanovići-Gradačac Geološke karakteristike U geološkoj građi terena šireg područja izvorišta "Okanovići" učestvuju naslage paleogena, neogena i kvartara. Paleogene naslage predstavljene srednjeeocenskim sedimentima (E2), otkrivene su jugozapadno od Okanovića na padinama Trebovca. Pružaju se od Krečana preko Tolise i Donjeg Skugrića dalje u pravcu Modriče. U sastav ovih naslaga ulaze krečnjački i kvarcni pješčari, pjeskoviti laporci i alevroliti sa rijetkim proslojcima pjeskovitih krečnjaka. Neogene naslage su predstavljene sedimentima srednjeg i gornjeg miocena te tvorevinama pliokvartara. Kvartarne naslage su razvijene na širem području izvorišta "Okanovići" a obuhvataju veliki prostor od rijeke Gradašnice na jugoistoku do rijeke Bosne na sjeverozapadu. Jugozapadna granica kvartarnih naslaga su pliokvartarne naslage koje postepeno prelaze u padine Trebovca.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 75

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Hidrogeološke karakteristike Prema strukturi poroznosti, izdvojene su tri kategorije stijenskih masa: - stijenske mase međuzrnske poroznosti, - stijenske mase kapilarno-prslinske poroznosti i - stijenske mase pukotinske poroznosti.

Dobro vodopropusne stijenske mase međuzrnske poroznosti U kategoriju dobro vodopropusnih stijenskih masa međuzrnske poroznosti uvrštene su aluvijalne naslage kvartarne starosti predstavljene krupnozrnim šljunkovima i pijeskovima. Razvijene su na širem području izvorišta "Okanovići" od Ledenica do Skugrića i Kladara. Debljina šljunkovito-pjeskovitih naslaga u navedenom terenu iznosi 13-17 metara. Hidrogeološki parametri ovih stijenskih masa imaju srednje vrijednosti: koeficijent filtracije k = 4,4 x 10-2 - 4,5 x 10-3 m/s i koeficijent vodopropusnosti T = 3,45 x 10-1 - 3,93 x 10-2 m2/s. U odnosu na litološki sastav, strukturu poroznosti i filtracione karakteristike, ove naslage imaju funkciju vodonosnika sa slobodnim nivoom podzemnih voda. Predstavljaju glavni vodonosnik u kojem je izvršeno zahvatanje podzemnih voda na izvorištima "Ledenice" i "Okanovići".

Slabo vodopropusne stijenske mase međuzrnske poroznosti U kategoriju slabo vodopropusnih stijenskih masa međuzrnske poroznosti uvrštene su pliokvartarne naslage izgrađene od pijeska, šljunka, muljeva i alevrita. Razvijene su sjeverno i sjeverozapadno od Gradačca u pojasu od Donjih Ledenica do Skugrića, gdje prate krajnje padine Trebovca na ovom prostoru. Zbog značajnog učešća sitnozrnih i prašinastih naslaga, transmisivnost ovih stijenskih masa je vrlo mala kao i izdašnost rijetkih seoskih bunara.

Nepropusne stijenske mase U kategoriju nepropusnih stijenskih masa uvršteni su pretežno nepropusni kompleksi srednjeeocenskih naslaga predstavljeni pješčarima, laporcima i alevrolitima, te praktično nepropusne stijenske mase gornjeg miocena - panona predstavljene glinama, laporcima, sitnozrnim pijescima i laporovitim krečnjacima. Stijenske mase gornjeg miocena - panona predstavljaju potpunu podinsku hidrogeološku barijeru vodonosnika formiranog unutar aluvijalnih naslaga kvartara.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 76

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 52. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Okanovići- Gradačac R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Podzemne vode ove akumulacije su zahvaćene sa tri eksploataciona bunara (GB-1, GB-2 i GB-3) na izvorištu "Ledenice" i tri eksploataciona bunara (B-1, B-2 i B-3) na izvorištu "Okanovići". Povoljne hidrogeološe karakteristike vodonosnika omogućavaju pojedinačne kapacitete bunara od 30- 65 l/s. U toku 1998. godine na području izvorišta Okanovići izvedena su dva pijezometra koji su zajedno sa provedenim geofizičkim istraživanjima ukazali na perspektivnost zone za izvođenje probno-eksploatacionih vodozahvatnih objekata. Izvorišna zona se prihranjuje iz aluviona rijeke Bosne (dominantno), te iz bočnih kanala i povremenih potoka (Srnava i Korničica). Istražno- kapatažnim radovima, koji su urađeni u 2000. godini, izvedena su tri probno-eksploataciona bunara i jedan osmatrački piezometar, (FIL.B.IS.d.o.o. Zagreb). Svi bunari su izvedeni reversnim načinom bušenja dubine 2123 m. Na osnovu provedenih pojedinačnih opitnih crpljenja na bunarima proračunati su hidrogeološki parametri, tako da se prosječni koeficijent filtracije kreće 4,5x10-3 m/s i koeficijent vodoprovodnosti 3,93x10-2 m2/l za bunar NB-1, za bunar NB-2 k= 4,47x10-3m/s, T= 4,7x10-2 m2/s, te za bunar NB-3 k= 4,4x10-2m/s, T= 3,45x10-2 m2/s. Proračunati radijus depresije R iznosi oko 200 m, što je i dokazano tokom crpljenja. Nakon prevedenih opita crpljenja proračunate su optimalne izdašnosti objekata i one iznose prema podacima (Zavod za geologiju Ilidža, 2000.god.). Bunar NB-1 Qopt= 53 l/s, Bunar NB-2 Qopt= 31 l/s, Bunar NB-3 Qopt= 64 l/s.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 77

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Ukupno se sa izvorišta u Okanovićima u hidrološkom maksimumu može optimalno zahvatiti Quk= 148 l/s, odnosno iz bunara B-1 i B-3 crpi se 45 l/s, a iz bunara B-2 crpi se Q=30 l/s vode (Institut za geologiju Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, 2004.g.). Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve ovog vodnog tijela podzemnih voda procijenjene su na Q= 120 l/s.

Vodno tijelo Odžak
Situacioni položaj Izvorište vodovodnog sistema Odžak, locirano je oko 1,0 kilometar sjeverozapadno od gradskog centra Odžak, na području izgrađenom od aluvijalnih naslaga rijeka Bosne i Save. Neposredno uticajno područje iz kojeg se vrši prihranjivanje ovog izvorišta, prostire se južno i jugoistočno od vodozahvatnih objekata. Šire područje izvorišta u geomorfološkom pogledu pripada južnom obodu Panonske nizije, a akvifer u kojem se vrši crpljenje vode nalazi se u riječnoj terasi rijeka Save i Bosne, koje omeđuju izvorište sa sjeverne, istočne i južne strane. Samo izvorište je smješteno u sjeverozapadnom dijelu gradske urbane sredine Odžaka, u reljefnom prostoru ravničarskog tipa sa približnom kotom terena 100 m.nm. Površina ovog tijela podzemnih voda iznosi 41,2 km2.

Slika 53. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Odžak

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 78

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Geološke karakteristike Najstariji litostratigrafski član u širem prostoru je zastupljen gornjokrednim (K23) brečastim i laporovitim krečnjacima, te pješčarima, iza kojih slijede gornjoeocenski (E3) konglomerati, pješčari i laporci (eocenski fliš). Sedimenti miocena (M1,2 M22, 1M31, M31,2) zastupljeni su u diskordantnom odnosu prema eocenskim sedimentima, unutar kojih se sporadično javlja donji pliocen (Pl1). Teren izvorišta Odžak u Odžaku izgrađuju šljunkovito-pjeskovite naslage, kvartarne i pliokvartarne starosti znatne debljine, površine rasprostranjenja i povoljnih filtracionih karakteristika u kojima egzistira akumulacija podzemnih voda. Hidrogeološke karakteristike Akvifer u okviru ovog regiona je podijeljen na: donji i gornji vodonosni horizont. Gornji horizont je do dubine od 65 do 75 m, a donji od 113 do 118 metara. Istraživanjem je utvrđeno da ova dva horizonta nemaju hidrauličku vezu i da se vode po hemijskom sastavu razlikuju. Krovinu čine vodonepropusne gline i prašinaste gline čija je debljina od 6 do preko 14 metara, a u području Močila krovina izostaje. Između gornjeg i donjeg vodonosnog horizonta se nalaze gline debljine do 10 metara koje su vodonepropusne. Gornji vodonosni horizont je heterogenog sastava, a samim tim različitih hidrogeoloških parametara, kako po dubini tako i po pružanju. Donji vodonosni horizont je nešto ujednačenijih karakteristika i razvijeniji je u sjevernoj polovini regiona. Podzemne vode gornjeg horizonta su subarteške i zavise od vodostaja rijeke Save, odnosno vodno tijelo je slobodno u vrijeme malih vodostaja u dijelu gdje je krovinski sloj male moćnosti. Nivoi podzemnih voda se kreću od 1,25 do 2,5 metra. Teren izvorišta Odžak u Odžaku izgrađuju šljunkovito-pjeskovite naslage, kvartarne i pliokvartarne starosti znatne debljine, površine rasprostranjenja i povoljnih filtracionih karakteristika u kojima egzistira akumulacija podzemnih voda. Prosječni koeficijent filtracije i transmisivnosti za cjelukupno izvorište, iznosi ksr = 5,4 x 10-5 m/s, a Tsr= 3,38 x 10-3 m2/s. Navedeni parametri osnovnih hidrogeoloških parametara ukazuju da ovo izvorište izgrađuju materijali sa relativno dobrim filtracionim karakteristikama. Nivo vode u akumulaciji je slobodan i u ovisnosti od hidroloških uvjeta. Amplituda oscilacije iznosi 6-8 metara. Prihranjivanje akumulacije je atmosfersko (padavine) i od strane površinskih vodotoka, od kojih najveći značaj ima rijeka Bosna, te potok Srnava.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 79

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 54. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Odžak R = 1 : 100 000 Izvorišta i vodozahvatni objekti Eksploatacija podzemne vode na izvorištu «Odžak» vršena je iz četiri vertikalno bušena bunara B-1, B-2, B-3, B-4. U postratnom periodu, u prvoj fazi definisane su nedostajuće količine vode iz postojećih vodozahvata. Nakon analiza svih objekata zaključeno je da je bunar B-2 kolmirao, te da je i filterska konstrukcija bunara B-1 probijena, narušena je stablnost objekta te su oba objekta stavljena van upotrebe. U cilju obezbjeđenja nedostajućih količina vode za domicilno stanovništvo u 2007. godini pokrenute su aktivnosti na izradi zamjenskog B-2a bunara na predmetnom lokalitetu. Rezerve podzemnih voda Bilansne rezerve vode ovog vodnog tijela iznose 50 l/s.

Vodno tijelo Orašje - Domaljevac
Situacioni položaj Vodno tijelo Orašje smješteno je 1,5 kilometar južno od Domaljevca i pruža se u pravcu SZ-JI od Grebnica do Matića. Nalazi se neposredno uz rijeku Savu pored magistralnog puta Orašje-Bosanski Šamac na površini od 28,8 km2.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 80

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 55. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Orašje (Domaljevac) Geološke karakteristike Teren izvorišta Orašje kod Domaljevca izgrađuju šljunkovito-pjeskovite naslage, kvartarne i pliokvartarne starosti znatne debljine, površine rasprostranjenja i povoljnih filtracionih karakteristika u kojima egzistira akumulacija podzemnih voda. Hidrogeološke karakteristike Rezultati prethodnih istraživanja ukazuju na to da u ovom području egzistira izdan složenih hidrauličkih karakteristika formirana unutar tri vodonosna horizonta izgrađena od šljunkovito-pjeskovitih naslaga, međusobno odvojeni glinovitim naslagama. U prvom vodonosnom sloju na dubini pet do dvadesetpet metara, najviše su zastupljni pijeskovi, čija je prosječna vrijednost koeficijenta filtracije k = 1 – 5 x 10-4 m/s. Drugi vodonosni sloj na dubini od 30 – 47 m čine šljunkoviti i pjeskoviti sedimenti, kod kojih je prosječna vrijednost koeficijenta filtracije k= 5 x 10-5 – 1 x 10-4 m/s. Treći sloj na dubini od 50 – 73 m sastoji se od sitnozrnih do srednjezrnih šljunkova sa prosječnom vrijednošću k = 1 x 10-3 m/s.

Slika 56. Hidrogeološka karta područja vodnog tijela podzemnih voda Orašje (Domaljevac) R = 1 : 100 000
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 81

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Izvorišta i vodozahvatni objekti Vodosnabdijevanje se vrši iz strukturno-istražne bušotine BD-1 situirane u neposrednoj blizini sonde S-6, tj. u okviru istražnog prostora. Proračun hidrogeoloških parametara akvifera izvršen je na osnovu podataka granulometrijskog sastava stijenskih masa i to: koeficijent filtracije "k" i koeficijent vodoprovodnosti "T". Rezerve podzemnih voda Bilansna rezerve iznose Q=60 l/s.

7. METODE OCJENE RANJIVOSTI PODZEMNIH VODA
Izraz "ranjivosti podzemnih voda na onečišćenja" prvi je upotrijebio MARGAT 1968. godine. Pojam "ranjivost podzemnih voda" koristi se kao suprotnost terminu „prirodna zaštita od zagađenja“. Iako su napravljeni mnogi napori da bi se došlo do zajedničkog pojma ranjivosti podzemnih voda, različiti autori i dalje ga koristite u različitim uslovima. FOSTER & Hirata 1988. godine definiraju „zagađenje i ranjivost vodonosnika“ kao osjetljivost različitih dijelova vodonosnika na negativne terete. Navedeni autori opisuju „rizik podzemnih voda“ kao „interakcije između prirodne ranjivosti vodonosnika, te zagađenje koje je ili će biti primijenjeno na podzemni okoliš kao rezultat ljudske aktivnosti“. US EPA 1993. godine, razlikuje „osjetljivost vodonosnika" i "ranjivost podzemnih voda“. Iako su te definicije usko vezane za poljoprivredne aktivnosti, one bi trebale da vrijede i za sve druge aktivnosti. US EPA definira „osjetljivost vodonosnika“ kao „relativnu lakoću s kojom zagađivač na ili blizu površine može migrirati u vodonosnik“. Osjetljivost vodonosnika je funkcija geološke građe materijala, bilo krovinskih zasićenih zona ili krovinskih nezasićenih zona. Osjetljivost ne ovisi od agronomske prakse ili karakteristika pesticida. National Research Council 1993. godine i VRBA & ZAPOROZEC 1994. godine definiraju podzemnu ranjivost kao "sklonost i vjerovatnost da kontaminanti dođu do podzemnih voda nakon uvođenja na nekoj lokaciji iznad vodonosnika". VOWINKEL et al. 1996. godine ranjivosti definira kao osjetljivosti intenziteta, gdje „intenzitet“ predstavlja mjeru izvora kontaminacije. U tom smislu ranjivost podzemnih voda je funkcija ne samo svojstava sistema toka podzemnih voda (prirodna osjetljivost), ali i blizinu izvora zagađivača, karakteristika zagađivača i drugim faktorima, koji bi potencijalno mogli povećati količine navedenih zagađujućih materija na vodonosnik. Parametri koji su bitni za određivanje zaštitnog sloja su: - mineraloški sastav stijene, - zbijenost stijene, - stepen ispucalosti stijenske mase, - poroznost, - sadržaj organskih komponenti,

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 82

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

- sadržaj karbonata, - sadržaj glinovitih komponenti, - sadržaj oksida metala, - pH, - redoks potencijal, - kapacitet katijonske izmjene, - debljina pokrivača, - stepen infiltracije. Također treba uzeti u razmatranje i hemijska svojstva samog tla kroz koja se infiltrira zagađujuća materija u litosferu, kao i procese biološke, hemijske i radiološke razgradnje, te procese hidrolize, koji potpomažu zagađujuću materiju ili umanjuju njeno djelovanje. Karte ranjivosti podzemnih voda predstavljaju osnovu za kvalitetnu zaštitu podzemnih voda. One predstavljaju bitan faktor kod prostornog planiranja, kako izgradnja ne bi uzrokovala negativne uticaje na kvalitet podzemnih voda. Zbog toga one, uz druge karte kao što su karte potencijalno zagađujućih materija podzemnih voda, pomažu da se identifikuju mogući rizici. Određivanje rizika ima značajnu ulogu u zaštiti podzemnih voda. Samo ocjenjivanje ranjivosti podzemnih voda na zagađenje varira, kako u prostoru, tako i po složenosti od jednostavnih i relativno jeftinih pristupa do strogih kvantitativnih i skupih procjena. Osjetljivost akvifera je mjera koja pokazuje sa kojom lakoćom voda ulazi u akvifer i kreće se kroz njega, što predstavlja karakteristiku samog akvifera krovinskih sedimenata, odnosno ukupnih hidrogeoloških uslova i nezavisan je od hemijskih karakteristika mogućih zagađujućih materija i izvora zagađenja. Pod karakteristikama akvifera podrazumijevaju se: koeficijent filtacije, poroznost i hidraulički gradijent, pri čemu je bitno poznavati uslove prihranjivanja, odnose sa površinskim vodama, kretanje kroz nadizdansku zonu, crpljenje pomoću bunara i dr. Dakle, ranjivost podzemnih voda na zagađenje zavisi od prirodno - postojeće osjetljivosti, kao i od lokacije tipa izvora, prirodnog ili antropogenog zagađenja, relativne lokacije bunara, masotransporta i masoizmjene zagađujućih materija. Posljednjih dvadesetak godina razvijeno je više metoda koje tretiraju ranjivost podzemnih voda, pri čemu su različiti autori dali i svoje definicije i razumijevanje termina „ranjivost podzemnih voda“. Opšte prihvaćene definicije hazarda ranjivosti i rizika zagađivanja podzemnih voda su: - Hazard predstavlja opasnost ili moguću opasnost po akvifer na posmatranom području, pri čemu ne uzima u obzir ranjivost životne sredine. - Ranjivost predstavlja vjerovatnoću da zagađenje dospije do određene pozicije u sistemu, nakon njegovog uvođenja u sistem. - Rizik predstavlja vjerovatnoću događaja ili zone rizika određene na osnovu hazarda i ranjivosti životne sredine. Dakle, rizik je produkt hazarda i ranjivosti životne sredine. Kartiranje prirodno postojeće ranjivosti kao i ponašanja različitih zagađujučih materija, ne uzima se u obzir.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 83

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Za obradu podataka podzemnih voda u okviru područja sjeveroistočne Bosne korištene su slijedeće metode ocjene ranjivosti podzemnih voda: 1. DRASTIC metoda, 2. GLA metoda, 3. PI metoda, 4. EPIK metoda.

1. DRASTIC metoda
DRASTIC je akronim za : D
R

Depth to water table– (Dubina do nivoa podzemnih voda) net Recharge – (Infiltracija) Aquifer media– (Tip akvifera) Soil media– (Tip tla) Topography – (Topografija) Impact of the vadose zone– (Uticaj na nezasićenu zonu) hydraulic Conductivity of the aquifer - (Koeficijent filtracije akvifera )

A S T I
C

Za DRASTIC metodu moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti: -zagađujuća materija je uvedena u akvifer kroz tlo, - zagađujuća materija je došla do akvifera infiltracijom, - zagađujuća materija ima mobilnost vode, - područje istraživanja je minimalno 0,4 km2. Dubina do nivoa podzemnih voda. Ispod nivoa podzemnih voda su svi prostori i pore ispunjeni vodom. Iznad podzemne vode porni prostori su djelimično napunjeni vodom i zrakom. Voda može biti prisutna u bilo kojoj vrsti medija, a može biti ili trajna ili sezonska. Za potrebe ovog rada, dubina vode odnosi se na dubinu do površine vode. Kada je riječ o ograničenim vodonosnicima, zasićene zone iznad vrha vodonosnika nisu se razmatrali odvojeno. Dubina do podzemne vode je važna prije svega jer određuje debljinu materijala kroz koji zagađujuća materija mora putovati do vodonosnika. Općenito, postoji veća šansa za razgradnju zagađujuće materije sa povećanjem dubine, jer dublji nivoi vode uključuju i duže vrijeme putovanja. Neto infiltracija. Primarni izvor podzemne vode su padavine, koje se infiltriraju kroz površinu zemlje i ulaze u podzemne vode. Neto infiltracija pokazuje količinu vode po jedinici površine zemljišta, koja prodire kroz površinu tla i dolazi do podzemne vode. Tako infiltracija može služiti kao transporter zagađujuće materije okomito na

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 84

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

podzemne vode i horizontalno unutar akvifera. Osim toga količina vode u nezasićenoj i zasićenoj zoni se također kontrolira ovim parametrom. U područjima gdje je vodonosnik u uslovima bez pritiska, punjenje se obično događa lakše i zagađenja su općenito veća nego u područjima s baražiranim akviferima. Vodonosnici pod pritiskom su djelimično zaštićeni od štetnih tvari, koji bivaju uvedeni na površinskim slojevima niske propusnosti, koji usporavaju kretanje vode ka vodonosnicima. Tip akvifera. Odnosi se na konsolidirane ili nekonsolidirane medije koji služe kao vodonosnik (kao što su pijesak i šljunak ili krečnjak). Vodonosnik je definiran kao stijena koja će dati dovoljnu količinu vode za upotrebu. Općenito, veća veličina zrna i više lomova ili otvora unutar vodonosnika = veća propusnost, pa stoga veći potencijal zagađenja. Tip tla. Za potrebe ovog rada tlo se smatra gornjom trošnom zonom kojoj je prosjek debljine dva metra ili manje. Tlo ima značajan uticaj na infiltraciju, a time i na sposobnost prenošenja zagađujuće materije okomito u vadoznu zonu. Nadalje, kada je zona tla prilično debela procesi usporavanja filtracije, biodegradacije, sorpcije i volatilizacije mogu biti prilično značajni. Općenito, na potencijal onečišćenja uglavnom utiče vrsta gline, potencijal skupljanja i bubrenja glina kao i veličine zrna tla. U principu, što se glina manje skuplja i bubri i što je manja veličina zrna manji je potencijal zagađenja. Količina organskih materijala prisutnih u tlu može biti važan faktor. Topografija. Topografija se odnosi na padine i nagib površine. Topografija pomaže u kontroli polutanata sa aspekta vjerovatnosti zadržavanja istog na površini ili će se infiltrirati. Dakle, veća mogućnost infiltracije i veći potencijal onečišćenja ovise o padini. Topografija tla utiče na razvoj i stoga ima uticaj na slabljenje. Topografija je značajna sa stajališta da se gradijent i smjer protoka često mogu zaključiti za podzemne vode iz općeg nagiba zemljišta. Obično, strmije padine znače veće brzine podzemnih voda. Uticaj nezasićene zone. Vadozna zona je definirana kao zona iznad podzemne vode koja je nezasićena. Za potrebe ovog rada, ova stroga definicija se može primijeniti na sve vodonosnike podzemne vode. Međutim prilikom ocjenjivanja zatvorenih vodonosnika, "uticaj" na vadoznu zonu je proširen na vadoznu zonu i sve zasićene zone koje leže iznad vodonosnika. Vrste medija vadoznih zona određuju karakteristike materijala tla i iznad horizonta podzemne vode. Biorazgradivost, neutralizacija, mehanička filtracija, hemijske reakcije, volatilizacija i disperzija su procesi, koji se mogu pojaviti unutar vadozne zone sa općim ublažavanjem biorazgradnje i pretvaranja u paru s dubinom. Mediji također kontroliraju dužinu puta i usmjeravanje, čime utiče na vrijeme razgradnje i količinu zagađujuće materije. Sve „Težine“ DRASTIC faktora su vrednovane, te su dodijeljene relativne vrijednost u rasponu od 1 do 5 (Tabela 3). Najznačajniji faktori imaju vrijednost 5, najmanje značajni 1. Ovi ponderi su konstantni i ne mogu se mijenjati. Potencijal zagađenja ili „DRASTIC index“ dobija se korištenjem slijedeće formule

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 85

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Potencijal zagađenja = DR*DW + RR*RW + AR*AW + SR*SW + TR*TW+ IR*IW +CR*CW. Gdje su R= rejting i W = težina Rejting se određuje iz tabela. Vrijednosti su između 1 i 10. Sumiranje za tih sedam parametara, kao što je prikazano u formuli „Potencijal zagađenja“, relativno je složen proces i zahtijeva korištenje Arc Info ili sličnog programa. U tabeli 3 prikazane su težine (značaj parametara za izračunavanje DRASTIC indeksa). Tabela 3. Težine faktora za izračunavanje DRASTIC indeksa
Faktor Dubina do nivoa podzemnih voda Neto infiltracija Tip akvifera Tip tla Topografija Uticaj nezasićene zone Koeficijent filtracije akvifera Težina 5 4 3 2 1 5 3

Za određivanje rejtinga za dubinu podzemnih voda koristi se tabela 4, gdje se raspon dubine do nivoa podzemnih voda kreće od 0 do preko 30 metara. Tabela 4. Raspon i rejting za dubine podzemnih voda
Dubina do nivoa podzemnih voda (m) Raspon 0-1,5 1,5-4,5 4,5-9 9-15,25 15,25-23 23-30,5 30,5+ Rejting 10 9 7 5 3 2 1

Kako bi se odredio uticaj infiltracije na procese migracije zagađujuće materije, koristi se tabela 5, iz koje se može uočiti da veća količina padavina znači i veću opasnost da zagađujuća materija dospije do akvifera.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 86

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 5. Raspon i rejting za neto infiltraciju
Neto infiltracija (cm) Raspon 0-5 5-10 10-18 18-25 25+ Rejting 1 3 6 8 9

U tabeli 6 prikazane su vrijednosti rejtinga za pojedine tipove akvifera, te se može uočiti da masivne vulkanske i metamorfne stijene imaju male brojčane vrijednosti, koje ukazuju na nizak stepen mogućnosti zagađenja, dok karstifikovani krečnjaci imaju visoke vrijednosti, što znači da su sa aspekta zagađenja veoma ugroženi. Tabela 6. Raspon i rejting za tipove akvifera
Tip akvifera Masivni škriljac Metamorfisane/vulkanske stijene Trošne metamorfisane/vulkanske stijene i tanko uslojeni pješčar/krečnjak Uslojeni škriljac Masivni pješčar Masivni krečnjak Pijesak i šljunak Bazalt Karstifikovani krečnjaci 2 3 4

6 6 6 8 9 10

Tlo predstavlja početni medij sa kojim zagađujuća materija dolazi u kontakt, te stoga može služiti kao zaštitni sloj ili sloj u kojem dolazi do različitih hemijskih reakcija zagađujućih materija sa tlom. U tabeli 7 prikazan je rejting za pojedine tipove tla, iz koje se vidi da gline i tla sa glinovitom komponentom imaju male vrijednosti i visoku zaštitnu funkciju, dok rastresita i nevezana tla imaju visoke vrijednosti i nisku zaštitnu funkciju.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 87

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 7. Raspon i rejting za tipove tla
Tip tla Rastresito ili tanko uslojeno Šljunak Pijesak Treset Skupljajuće/bubreće gline Ilovača pjeskovita Ilovača Ilovača muljevita Ilovača glinovita Blato Neskupljajuće/nebubreće gline 10 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

U tabeli 8 prikazan je rejting za nagib terena, gdje se može uočiti da mali nagib terena ima visoke vrijednosti, što se može objasniti tako da se padavine ili zagađujuća materija zadržavaju duže na tlu, te tako imaju više vremena za infiltriranje, dok na terenima sa velikim nagibom postoji veći oticaj te kraće vrijeme zadržavanja padavina ili zagađujuće materije na tlu. Tabela 8. Raspon i rejting za topografiju
Topografija(% nagiba terena) 0-2 2-6 6-12 12-18 18+ 10 9 5 3 1

U tabeli 9 prikazan je rejting za uticaj nezesićene zone, koja slično tlu ima zaštitnu funkciju ili funkciju pojačavanja zagađujuće materije.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 88

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 9. Raspon i rejting za uticaj nezasićene zone
Uticaj nezasićene zone Mulj/glina Škriljac Krečnjak Pješčar Uslojeni krečnjaci/pješčari/škriljci, pijesak i šljunak sa znatnim učešćem laporovite i glinovite komponente Metamorfne/vulkanske stijene Pijesak i šljunak Bazalt Karstifikovani krečnjaci 1 3 6 6 6 4 8 9 10

Tabela 10 prikazuje vrijednosti rejtinga koeficijenta filtracije, gdje male brzine znače malu vrijednost rejtinga i nizak rizik zagađenja, dok velike brzine znače ujedno i veliku vrijednost rejtinga i visok rizik zagađenja akvifera. Tabela 10. Raspon i rejting za koeficijent filtracije
Koeficijent filtracije (m/dan) 0,004-4 4-12 12-28 28-40 40-81 81+ 1 2 4 6 8 10

U tabeli 11 prikazani su kodovi boja, koje se koriste za označavanje ranjivosti podzemnih voda na kartama po DRASTIC metodi. Vrijednosti su u rasponu od <79 do 199, pri čemu 79 označava beznačajnu ranjivost podzemnih voda, a 199 ekstremnu ranjivost podzemnih voda.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 89

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 11. Kodovi boja za izračunate DRASTIC indekse
Kodovi boja za izračunate DRASTIC indekse Ispod 79 80-99 100-119 120-139 140-159 160-179 180-199 Ljubičasta Tamno plava Plava Tamno zelena Svjetlo zelena Žuta Narandžasta

2.GLA metoda
Ovu metodologiju je prvi put predložio HOELTING et al. 1995. godine i temelji se na zbrajanju tačaka u sistemu. To je dalje razvio u PI metod Goldscheider 2002. godine u okviru Europskog programa COST 620, jer se uvidjelo da su EPIK i GLA metoda imale neke nedostatke. GLA metoda uzima samo nezasićene zone u obzir, te je stepen ugroženosti određen prema zaštitnoj učinkovitosti tla koji pokrivaju nezasićene zone. U obzir su uzeti sljedeći parametri za procjenu ukupne djelotvornosti zaštite: S - efektivni kapacitet tla, W- stepen infiltracije, R - tip stijene, T - debljina tla i stijenskog pokrivača iznad akvifera, Q -bonus bodovi za lebdeće izdani, HP- bonus bodovi za hidraulički pritisak (arteški uslovi). Sveukupna efektivna zaštita (PT) računa se formulom:

PT = P1 + P2 + Q + HP
P1- efektivna zaštita pokrivača P1 = S*W

P2- efektivna zaštita nezasićene zone (sedimenti ili čvrste stijene) P2 = W * (R1*T1+R2*T2+........Rn*Tn) Efektivni kapacitet tla (S) (mm/dm) određuje se za svaki horizont posebno terenskim ili laboratorijskim mjerenjima ili se određuje iz standardizovanih tabela kao npr. AG BODENKUNDE. Predstavlja količinu vode koju tlo može da zadrži, i koju koriste biljke. Organske komponente povećavaju vrijednost zadržavanja vode, dok fragmenti stijena
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 90

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

smanjuju istu. Ta vrijednost se množi sa 10 decimetara debljine tla, jer se uzima da je debljina do koje doseže korjenje 10 decimetara. U tabeli 12 prikazno je bodovanje za tip tla. Tabela 12. Efektivni kapacitet tla (izvor Gupta, et.al., 1978)
Pijesak Pijesak sa ilovačom Pijeskovita ilovača Sitnozrni pijesak sa ilovačom Veoma sitnozrni pijesak sa ilovačom Ilovača Ilovača muljevita Mulj Pijeskovita glinovita ilovača Muljevita glinovita ilovača Pijeskovita glina Muljevita gllina Glina 15 74 121 171 257 191 234 256 209 204 185 180 156

Ukupni efektivni kapacitet tla (ΣeFC) dobiva se zbrajanjem svih vrijednosti za pojedine slojeve. Vrijednosti efektivnog kapaciteta tla prikazane su u tabeli 13. Tabela 13. Bodovanje tla na bazi efektivnog kapacitata tla
ΣeFC Do 1m dubine >250 200-250 140-200 90-140 50-90 <50 750 500 250 125 50 10 S

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 91

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Stepen infiltracije (W) određuje se kao razlika između količine godišnjih padavina i evapotranspiracije. Ukoliko imamo još i pouzdane podatke o topografiji i sastavu terena, to su podaci precizniji. U tabeli br.14 prikazano je bodovanje za stepen infiltracije. Tabela 14. Bodovanje stepena infiltracije (faktor W)
GWR (mm/god) <100 100-200 200-300 300-400 >400 Faktor W 1,75 1,5 1,25 1,0 0,75

Debljina stijenske mase uzima u obzir sve debljine slojeva ispod površinskog pokrivača tj. od 1m ispod površine tla do nivoa podzemnih voda. Svi tipovi stijenskih masa se zbrajaju i boduju. Efektivna zaštita stijenske mase ispod 1m površine zavisi od više faktora, a koji su: Tip stijenske mase iznad akvifera (R) . Kod ovog parametra konsolidovane i nekonsolidovane stijene tretiramo odvojeno. U slučaju nekonsolidovanih stijena, vrijeme zadržavanja vode unutar stijenske mase dobiva se iz kapaciteta katijonske izmjene (CEC), jer se ona može direktno dobiti iz standardizovanih litoloških tablela. U tabeli 15 prikazane su vrijednosti R za pojedine stijene. Tabela 15. Podjela nekonsolidovanih stijena i bodovanje R
Tip nekonsolidovane stijene Glina Nisko muljevita glina Nisko pjeskovita glina Zaglinjena muljevita glina Glinovita ilovača Visoko muljevita glina, pjeskovita glina Mulj sa visokim udjelom ilovače Nisko zaglinjena ilovača Visoko zaglinjeni mulj, ilovača muljevita Visoko pjeskovita glina, ilovača pjeskovita muljevita, nisko pjeskovita ilovača, ilovača muljevita, Rn 500 400 350 320 300 270 250 240 220

200

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 92

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne glina muljevita Pjeskovita ilovača, mulj sa manjim udjelom ilovače Mulj sa manjim udjelom ilovače, mulj sa pjeskovitom ilovačom Mulj pjeskoviti, pijesak sa visokim udjelom ilovače Pijesak sa ilovačom, pijesak visoko muljeviti Pijesak nisko zaglinjen, pijesak muljevit, šljunak sa pijeskom i glinom Pijesak za manjim udjelom ilovače, šljunak sa pijeskom i muljem Pijesak nisko muljevit, pijesak sa manjim udjelom mulja i šljunka Pijesak Pijesak, šljunkovit-šljunak, pjeskovit Šljunak, šljunak i breča Nekonsolodovan vulkanski materijal Treset Sapropel 180 140 120 90

75

60 50 25 10 5 200 400 300

Ukoliko stijene sadrže povećane količine organske komponente, dodaje se 75 bodova na svaki metar debljine sloja. U uslovima treseta, nekonsolidovanog vulkanskog materijala i sapropela, za razliku od ostallih navedenih stijena u tabeli 15, dat je visoki broj bodova iz razloga što je kod ovih sedimenata visoka brzina filtracije. Kada je riječ o konsolidovanim stijenama, koje uopćeno imaju svojstva niske propusnosti možemo na osnovu pukotina unutar stijena i karstifikacije reći da imaju visoku propusnost, a zbog toga i nisko vrijeme zadržavanja vode koja se procjeđuje. Iz tih razloga faktor Rk se određuje kao proizvod faktora O i F, gdje O stoji za tip stijene a F za stepen ispucalosti iste. Vrijednosti u tabeli 16 i 16a odnose se isključivo na stijene koje nisu bile izložene atmosferilijama.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 93

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 16. Podjela konsolidovanih stijena i bodovanje O
Tip stijene Glinac, škriljac, laporac Pješčar, kvarcit, vulkanske stijene, metamorfne stijene Porozni pješčar, porozne vulkanske stijene, Konglomerati, breče, krečnjaci, gips O 20 15 10 5

Tabela 16a. Bodovanje strukture stijene
Struktura Bez pukotina Sa manjim brojem pukotinama Srednji broj pukotina, slabo karstifikovano Srednje karstifikovano Veliki broj pukotina, visoka karstifikacija Nepoznato F 25,0 4,0 1,0 0,5 0,3 1,0

Debljina tla i stijenske mase iznad akvifera (T) određuje vrijeme zadržavanja vode u stijenskim masama, a samim time i vrijeme u kojem je voda izložena mehaničkim, fizičko-hemijskim i mikrobiološkim dejstvima. Lebdeće izdani (Q), mogu umanjiti migraciju zagađujuće materije u veće dubine, a time i dopiranje do glavnog akvifera. Ova zaštita je najefektivnija gdje se javljaju prirodni izvori. Kod ovog faktora dodaju se bonus bodovi u vrijednosti od 500 za svaku lebdeću izdan. Uslovi akvifera pod pritiskom (HP) zavise od mnogih faktora, kao npr. od vrste pokrivača akvifera. Ukoliko je akvifer pod pritiskom dodaje se 1500 bodova, iz tog razloga što je skoro nemoguće da zagađujuća materija dospije do akvifera, te se tako računski osigurava niska vrijednost ranjivosti podzemnih voda. Odredba ukupnog efekta zaštite Kao prvo vrijednosti P1 i P2 računaju se odvojeno. P1 je proizvod ukupnog efektivnog kapacitata tla (ΣeFC), koji se uzima iz tabele br.13 i množi sa faktorom W iz tabele 14. P1= S x W Za P2 koji predstavlja stijenski pokrivač, računaju se vrijednosti za svaki sloj pojedinačno, uzimajući vrijednosti iz tabele 15 ili 16, zavisno od tipa stijene, te množeći vrijednosti sa debljinom u metrima (faktor T). Zbir svih vrijednosti, uzimajući
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 94

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

od 1m pa naniže predstavlja efektivnu zaštitu stijenskog pokrivača ispod tla. Također se ove vrijednosti množe sa faktorom W, što predstavlja stepen procjeđivanja. Ukoliko postoje, dodaju se još i bonus bodovi za lebdeće izdani sa izvorima i akvifere koji su pod pritiskom. P2= W x (R1xT1+R2xT2+....+RnxTn)+Q+HP Efektivni koeficijent zaštite dobiva se kao proizvod P1 i P2.

Pt= P1+P2
U tabeli 17 prikazano je 5 klasa efektivne zaštite akvifera, koje su bazirane na koeficijentima prikazanim iznad, te vrijeme zadržavanja vode u tlu i stijeni iznad akvifera. Tabela 17. Rejting GLA metode ranjivosti vodnih tijela podzemnih voda
Sveukupna efektivna zaštita Veoma visoka Visoka Srednja Niska Veoma niska Ukupan broj bodova Pt Vrijeme zadržavanja vode (zagađujuće materije) u tlu/stijeni iznad akvifera >25 godina 10-25 godina 3-10 godina Od nekoliko mjeseci do 3 godine Od nekoliko dana do 1 godine, u karstnim stijenama često manje

>4000 2000-4000 1000-2000 500-1000 <500

3. PI metoda
Pošto GLA metoda ne uzima u obzir preferirane puteve tečenja, kao što se to dešava u karstnim terenima, izvršena je modifikacija GLA metode, tzv. PI metoda, koja koristi parametar P, kao i kod GLA metode, koji ima zaštitnu funkciju akvifera i parametar I, koji uzima u obzir infiltraciju. Paremetar I uvezen je iz EPIK metode, ali je izmijenjen u velikoj mjeri. Ovaj metod je uspješno testiran u velikom dijelu Evrope. P faktor, prikazuje zaštitni efektivni faktor tla i stijene iznad akvifera i uzet je iz GLA metode ( et.al., 1995). Za odredbu P faktora koriste se tabele iz GLA metode od 12 do 16, s tim da se u tabeli 16a dodaju vrijednost za epikarst, koji kao jako razvijen i ima vrijednost 0,0. Formula iz koje se izračunava faktor P glasi: P = S + (ΣRnx Tn + ΣRkx Tn) x HQ + W Vrijednosti se klasificiraju kao i kod GLA metode s tim da su rasponi promijenjeni i idu od 0-10000. Klasifikacija je prikazana u tabeli 18.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 95

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 18. Bodovanje P faktora
Rejting P 0-10 10-100 100-1000 100010000 >10000 Efektivna zaštita pokrivača Veoma niska Niska Srednja Visoka Veoma visoka P faktor 1 2 3 4 5 Primjer 0-2 m šljunka 1-10m pijeska sa šljunkom 2-20m pijeska sa malim udjelom mulja 2-20m gline >20m gline

Epikarst se definiše kao gornja zona karstifikovanih stijena u kojem je provodnost veća kao rezultat visoke ispucalosti i karstifikacije, za razliku od stijena koje se nalaze ispod epikarsta. Debljina varira od nekoliko decimetara do nekoliko desetina metara. Funkcija epikarsta je u sakupljanju i koncentraciji toka. Ukoliko je epikarst razvijen tako da uveliko koncentriše tok, npr. kroz vrtače, strukturni faktor se uzima kao nula, jer su tako moguća zobilaženja zaštitnog sloja ispod epikarsta, kao što je prikazano na slici 57.

Slika 57. Epikarst i njegova zaštitna funkcija I faktor. Slojevi iznad akvifera imaju zaštitnu funkciju samo ukoliko se padavine ne infiltriraju direktno u litosferu i bez značajnije koncentracije toka. Međutim, nestajanje površinskog tečenja je često u kraškim terenima, gdje postoji veliki broj vrtača i uvala. U ovom slučaju se zaobilazi zaštitna funkcija pokrivača. Iz ovog razloga uveden je parametar I, koji pokazuje stepen zaobilaženja zaštitnog sloja, kao rezultat lateralnog, površinskog i podpovršinskog tečenja. Ako se infiltracija dešava na ravnoj površini bez značajnijih lateralnih tečenja, I = 1, ukazujući da zaštitni pokrivač nije zaobiđen i da je 100% efikasan. Na drugoj strani, ako se zaštitni pokrivač u cijelosti zaobiđe, kao npr. kroz vrtače, I = 0. Osnovni parametri za određivanje I faktora su karakteristike tla, nagib terena i vegetacija. Za izračunavanje I faktora koriste se tabele 19, 20 i 21.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 96

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 19. Odredba dominantnog procesa tečenja
Dubina do sloja niskog permeabiliteta <30 cm Hidraulička provodljivost (m/s) > 10-4 10-5 – 10-4 10-6 – 10-5 < 10-6 Tip D 30-100 cm Tip C Tip B Tip E Tip F >100 cm Tip A

Tabela 20. Odredba I´ faktora
Šuma Dominantni proces tečenja < 3,5 % Infiltracija Podpovršinsko tečenje Površinsko tečenje Tip A Tip B Tip C Tip D Tip E Tip F 1,0 1,0 1,0 0,8 1,0 0,8 Polje/ livada Dominantni proces tečenja < 3,5 % Infiltracija Podpovršinsko tečenje Površinsko tečenje Tip A Tip B Tip C Tip D Tip E Tip F 1,0 1,0 1,0 0,6 0,8 0,6 Nagib 3,5 – 27 % 1,0 0,6 0,4 0,4 0,4 0,2 >27 % 0,8 0,4 0,2 0,2 0,2 0,0 Nagib 3,5 – 27 % 1,0 0,8 0,6 0,6 0,6 0,4 >27 % 1,0 0,6 0,6 0,4 0,4 0,2

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 97

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 21. Odredba I faktora
Lokacija površinskog vodozahvata Ponor 100 m tampona oko ponora Vododjelnica ponornog toka Područje pražnjenja unutar karsta Područje pražnjenja izvan karsta I faktor 0,0 0,0 0,0 0,2 0,4 1,0 0,2 0,0 0,2 0,4 0,6 1,0 0,4 0,0 0,4 0,6 0,8 1,0 0,6 0,0 0,6 0,8 1,0 1,0 0,8 0,0 0,8 1,0 1,0 1,0 1,0 0,0 1,0 1,0 1,0 1,0

a b c d e

Vrijednosti za kartu ranjivosti dobivaju se kada se pomnože faktor P i faktor I. One variraju od 0,0 do 5,0, gdje 5,0 predstavlja visok stepen zaštite i nizak stepen ranjivosti. U tabeli 22 prikazane su boje, kojima označavamo ranjivost na kartama. Tabela 22. Legenda za kartu ranjivosti, P kartu i I kartu
Karta ranjivosti Opis Ekstremna Visoka Srednja Niska Veoma niska χ faktor 0-1 1-2 2-3 3-4 4-5 Opis Veoma niska Niska Srednja Visoka Veoma visoka P karta P faktor 1 2 3 4 5 Opis Veoma visoka Visoka Srednja Niska Veoma niska I karta I faktor 0,0-0,2 0,4 0,6 0,8 1,0

4. EPIK metoda
Metoda je razvijena od strane evropske komisije COST koja je pri Univerzitetu Neuchatel, Centar za hidrogeologiju, koji se bavi kartiranjem ranjivosti karstnih područja. Kasnije je dorađena od strane Švicarske agencije za okoliš, šume i prostorno planiranje (SAEFL, 2000.), koja biva razvijena u standardizovanu alatku za identifikaciju područja ranjivosti u karstnim područjima. EPIK uzima u obzir slijedeće parametre: - razvoj Epikarsta, - efikasnost zaštitnog Pokrivača, - uslovi Infiltracije, - razvoj Karstne mreže. Za klasifikaciju ovih parametara koriste se tabele 23 i 24, te tabela vrijednosti težina za svaki parametar.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 98

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 23. Matrica za klasifikaciju EPIK parametara
E parametar Karstna morfologija E1 E2 E3 Pećine, vrtače, doline, Prelazne zone smještene duž dolina, uvala, suhih kanjona i polja Ostatak vodozahvatne zone P parametar A Tlo leži direktno na krečnjačkoj podlozi, koji je visoke hidrauličke provodnosti Bez velike važnosti zaštitnog pokrivača B Tlo leži na podlozi niske hidrauličke provodnosti i debljine > 20 cm

P1

0 – 20 cm tla

P2 P3 Važan zaštitni pokrivač P4

20 – 100 cm tla > 100 cm tla

20 – 100 cm tla i formacija niske hidrauličke provodnosti > 100 cm tla i formacija niske hidrauličke provodnosti > 8m sloja niske provodnosti ili > 6m sloja veoma niske provodnosti i > 1m tla

I parametar Unutar sliva Koncentrirana infiltracija I1 Trajne ili privremene vrtače, gdje je prihranjivanje trajno i gdje područja vodozahvata bivaju zahvaćena vještačkim putem. Područja vodozahvata nisu vještački drenirana, nagib terena je veći od 10% kod kultiviranih područja i 25%kod livada i pašnjaka. Područja vodozahvata nisu vještački drenirana, nagib terena je manji od 10% kod kultiviranih područja i 25% kod livada i pašnjaka. Područja u nožici kosine koja zahvataju vodu koja otiče, kao i područja koja prihranjuju niže tačke. To su tereni sa nagibom većim od 10% kod kultiviranih područja i 25% kod livada i pašnjaka. Izvan sliva

I2

I3

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 99

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Difuzna infiltracija

I4

Ostatak zahvatnog područja. K parametar

Dobro razvijena karstna mreža Slabo razvijena karstna mreža Ispucali vodonosnik

K1

Provodnici su decimetarskih do metarskih veličina sa slabom ispunom i dobrom povezanošću. Slaba povezanost i visoka zapunjenost provodnika (pukotina) ili su pukotine manje od decimetra Porozan medij zone pražnjenja sa mogućim zaštitnim uticajemispucao nekarstni vodonosnik

K2

K3

Tabela 24. Standardne vrijednosti za EPIK parametre
E1 1 E2 3 E3 4 P1 1 P2 2 P3 3 P4 4 I1 1 I2 2 I3 3 I4 4 K1 1 K2 2 K3 3

Tabela 25. Standardni koeficijenti rejtinga za EPIK parametre
Parametar Rejting E 3 P 1 I 3 K 2

Ukupan indeks zaštite F izračunava se na osnovu formule:

F=E+P+I+K
F može da ima vrijednosti od 9 do 34. Na osnovu tabele 26 može se direktno očitati indeks ranjivosti za pojedine parametre. K1=1 P1=1 P2=2 P3=3 P4=4 K2=2 P1=1 P2=2 P3=3 P4=4 K3=3 I1=1 E1=1 E2=3 9 15 10 16 17 18 I1=1 E1=1 E2=3 11 17 12 18 19 20 I1=1 Tabela 26. Zaštitni indeksi i rejting I2=2 I3=3 E3=4 E1=1 E2=3 E3=4 E1=1 E2=3 18 12 18 21 15 21 19 13 19 22 16 22 20 14 20 23 17 23 21 15 21 24 18 24 I2=2 I3=3 E3=4 E1=1 E2=3 E3=4 E1=1 E2=3 20 14 20 23 17 23 21 15 21 24 18 24 22 16 22 25 19 25 23 17 23 26 20 26 I2=2 I3=3 I4=4 E3=4 E1=1 24 18 25 19 26 20 27 21 I4=4 E3=4 E1=1 26 20 27 21 28 22 29 23 I4=4

E2=3 24 25 26 27 E2=3 26 27 28 29

E3=4 27 28 29 30 E3=4 29 30 31 32

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 100

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

P1=1 P2=2 P3=3 P4=4

E1=1 E2=3 13 19 14 20 21 22

E3=4 22 23 24 25

E1=1 16 17 18 19

E2=3 22 23 24 25

E3=4 25 26 27 28

E1=1 19 20 21 22

E2=3 25 26 27 28

E3=4 28 29 30 31

E1=1 22 23 24 25

E2=3 28 29 30 31

E3=4 31 32 33 34

Nepostojeća situacija na terenu Visoka ranjivost podzemnih voda Srednja ranjivost podzemnih voda Niska ranjivost podzemnih voda Uslovi koji se mogu prenijeti na ostatak vodozahvatnog područja

8. OCJENA RANJIVOSTI VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA
Za sva vodna tijela obrađeni su podaci za primjenu u DRASTIC metodi, GLA metodi, PI metodi i EPIK metodi, kao što slijedi, te su na osnovu dobivenih podataka urađene karte ranjivosti vodnih tijela.

DRASTIC metoda
Za svako vodno tijelo izvršena je analiza faktora po DRASTIC metodi. Podaci za analizu korišteni su iz poglavlja 6 – Odredba vodnih tijela podzemnih voda. Na osnovu karakteristika vodnih tijela, dodijeljene su numeričke vrijednosti od 1 do 10 za svaki pojedinačni faktor. Za ona vodna tijela kod kojih se nije moglo doći do vrijednosti za neki faktor, dodijeljene su iskustvene vrijednosti. Tabela 27. Ocjena vodnih tijela za DRASTIC metod
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron Suha-Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna Majevica-Domažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen D 1 1 1 5 1 3 1 1 3 2 7 3 3 3 5 1 1 R 6 6 8 9 6 1 1 6 6 9 9 6 8 8 8 9 9 A 10 10 10 8 10 10 8 6 6 6 8 6 8 4 6 8 8 S 5 5 5 5 5 5 10 3 3 5 5 5 5 5 5 10 5 T 1 1 1 1 1 1 1 1 1 9 9 5 1 1 3 10 3 I 4 6 4 4 4 6 8 6 6 6 6 6 6 6 4 1 1 C 10 10 10 10 10 10 6 8 6 8 10 10 6 6 4 6 2

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 101

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Spreča- Lukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac 1 1 5 7 9 1 7 7 9 9 9 1 9 9 9 9 1 1 9 9 8 8 8 8 8 8 4 8 8 8 10 3 10 10 10 1 5 3 9 9 10 1 10 10 10 1 3 5 1 1 1 4 6 6 6 1 4 4 1 8 2 4 4 4 10 1 10 10 2 6

Na osnovu tabele 27 izvršen je proračun potencijala zagađenja, tj. DRASTIC indeksa, te su dobivene vrijednosti koje su prikazane u tabeli 28. Tabela 28. Vrijednosti DRASTIC indeksa
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron SuhaZavidovići Stupari GračanicaŽivinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen SprečaLukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos DRASTIC indeks 120 130 128 146 120 120 112 108 112 137 174 132 130

15 16 17 18 19 20 21 22 23 24

118 120 118 89 106 72 157 167 195 76 114

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 102

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne 25 26 27 OkanovićiGradačac Odžak OrašjeDomaljevac

124 135 182

Karta ranjivosti po DRASTIC-u prikazana je u prilogu br. 3 Ako detaljnije pogledamo tabelu 28 možemo uočiti da neka tijela podzemnih voda imaju slične ili čak iste vrijednosti. To možemo objasniti tako što se vodna tijela podzemnih voda razlikuju jedni od drugih, ali je prilikom proračuna došlo do izjednačavanja, tako što npr. kod vodnog tijela Sklop, Soko i Seljanuša imamo visoke vrijednosti za koeficijent filtracije, neto infiltraciju, tip akvifera te uticaja na nezasićenu zonu, a ostale vrijednosti su niske, dok kod vodnog tijela Odžak imamo visoke vrijednosti za dubinu do nivoa podzemnih voda, neto infiltraciju, tip akvifera i vrstu tla, a ostale vrijednosti su niske.

GLA metoda
Za GLA metodu, kao i za metode koje slijede su također korišteni podaci iz poglavlja 6, kao i iskustveni podaci. Za efektivni kapacitet tla korištena je tabela AG BODENKUNDE - (AG Bodenkunde: Bodenkundliche Kartieranleitung, Hrsg.:
Arbeitsgemeinschaft Bodenkunde Bundesanstalt für Rohstoffe). Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 der Geologischen Landesämter und der

Tabela 29. Vrijednosti parametara za izračunavanje ranjivosti po GLA metodi
Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron Suha-Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen Spreča- Lukavac Misurići Havdine S 750 500 750 750 750 750 750 750 750 750 750 750 500 500 750 750 750 750 750 10 W 1,5 1,5 1,25 1,20 1,5 1,75 1,75 1,5 1,5 1,20 1,20 1,5 1,25 1,25 1,25 1,20 1,20 1,20 1,75 1,20 Rn / O 15 15 15 15 10 15 25 20 5 75 75 75 25 20 20 200 500 200 50 5 F 0,3 0,3 1,0 0,3 0,5 0,5 0,3 0,3 1,0 HP/Q 1500 1500 1500 1500 1500 1000 1500 1500+200 0 1500 -

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 103

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne 21 22 23 24 25 26 27 Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac 10 10 250 500 750 125 750 1,20 1,20 1,20 1,75 1,75 1,20 1,20 75 20 500 15 10 500 350 1,0 1,0 1500 1000 1500

Uočljivo je da vodna tijela podzemnih voda Havdine, Jelah i Kraševo imaju ekstremno male vrijednosti efektivnog kapaciteta tla (S), što se može objasniti ekstremno plitkim nivoom podzemnih voda kao ii karakteristika i debljine pokrivača akvifera. Na osnovu tabele 29 izvršen je proračun za P1 i P2 prema postojećim formulama, te ukoliko postoji baražiranost akvifera, dodaju se bonus bodovi. Dobiveni podaci prikazani su u tabeli 30. Tabela 30. Vrijednosti GLA indeksa
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron SuhaZavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen Spreča- Lukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac P1= S x W 1125 750 937,5 900 1125 1312,5 1312,5 1125 1125 900 900 1125 625 625 937,5 900 900 900 1312,5 12 12 12 300 875 1312,5 150 900 P2 2250 6750 5625 2700 4500 2625 8750 690 675 2430 810 7875 1562,5 3750 250 50400 60000 52800 4375 60 810 72 36000 157,5 157,5 39000 2100 Bonus bodovi 1500 1500 1500 1500 1500 1000 1500 3500 1500 1500 1000 1500 PT 3375 7500 6562,5 3600 5625 3937,5 11562,5 3315 1800 4830 3210 9000 2187,5 5875 2187,5 52800 64400 55200 5687,5 72 822 84 37800 1032,5 1470 40150 4500

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 104

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Na osnovu dobivenih vrijednosti GLA indeksa urađena je karta efektivne zaštite vodnih tijela (Prilog 4).

PI metoda
Pošto PI metoda predstavlja modifikaciju GLA metode, podaci u tabeli 31 su identični sa onima iz tabele 29 - GLA metode, s tim da se izračunava vrijednost P faktora, koji ima drugačiji raspon vrijednosti, tj. od 0 do 10000. Tabela 31. Vrijednosti P koeficijenta i P faktora za izračunavanje ranjivosti po PI metodi
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron Suha-Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen Spreča- Lukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac S 750 500 750 750 750 750 750 750 750 750 750 750 500 500 750 750 750 750 750 10 10 10 250 500 750 125 750 W 1,5 1,5 1,25 1,20 1,5 1,75 1,75 1,5 1,5 1,20 1,20 1,5 1,25 1,25 1,25 1,20 1,20 1,20 1,75 1,20 1,20 1,20 1,20 1,75 1,75 1,20 1,20 Rn / O 15 15 15 15 10 15 25 20 5 75 75 75 25 20 20 200 500 200 50 5 75 20 500 15 10 500 350 HP/Q 1500 1500 1500 1500 1500 1500 1500 1500 1500 1500 P 1425 500 2437,5 3450 750 1537,5 2250 2595 1087,5 2250 2250 750 500 3125 825 2250 2250 2250 750 70 10 82 1750 657,5 750 125 2250 P faktor 4 3 4 4 3 4 4 4 4 4 4 3 3 4 3 4 4 4 3 2 1 2 4 3 3 3 4

Na osnovu koeficijenta filtracije i dubine do sloja niskog permeabiliteta vrši se odredba dominantnog procesa tečenja, te na osnovu nagiba terena i procesa tečenja određuje se koeficijent I'. U tabeli 21 prikazan je način odredbe I faktora koji se množi sa P faktorom, te se dobiva ranjivost koja je prikazana u tabeli 32.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 105

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 32. Vrijednosti I faktora i PI koeficijenata za izradu karte ranjivosti po PI metodi
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron Suha-Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen Spreča- Lukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac Tip dominantnog procesa tečenja C C C C C C A B B B C C B B E A E E E E E A F C C E A I‘ faktor 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0,4 0,2 0,6 1 1 0,4 0,8 0,6 0,2 0,8 0,2 0,2 0,8 0,6 0,6 0,4 0,8 1 I faktor 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0,8 0,6 1 1 1 0,8 1 1 0,6 1 0,6 0,6 1 1 1 0,8 1 1 Ranjivost P*I 4 3 4 4 3 4 4 4 4 3,2 2,4 3 3 4 2,4 4 4 2,4 3 1,2 0,6 2 4 3 2,4 3 4

Na osnovu PI koeficijenata iz tabele 32 izrađena je karta ranjivosti po PI metodi (Prilog 5).

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 106

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

EPIK
Za EPIK metodu uzeta su u obzir vodna tijela podzemnih voda koja su karstnopukotinske poroznosti, tako da su vodna tijela intergranularne poroznosti izuzeta iz proračuna i nisu prikazani na karti ranjivosti po EPIK-u. Tabela 33. Vrijednosti EPIK parametara i dobivena ranjivost za vodna tijela u karstu
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Grafičke oznake Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron-Suha Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša E E1 E1 E1 E1 E1 E1 E3 E2 E3 E2 E2 P P3 P3 P2 P3 P2 P3 P4 P4 P4 P4 P4 I I2 I2 I1 I2 I1 I3 I3 I3 I4 I2 I3 K K2 K2 K1 K1 K1 K1 K2 K2 K2 K2 K2 Ranjivost 16 16 10 14 10 17 29 26 32 23 26

Iz tabele 33 možemo vidjeti da na istraživanom području u vodnim tijelima u karstu imamo ili visoko ranjiva vodna tijela ili vodna tijela bez ranjivosti, sa izuzetkom vodnog tijela Orahovica, koje kao jedino ima vrijednosti srednje ranjivosti. U prilogu br.6 prikazana je karta ranjivosti vodnih tijela obrađena po EPIK metodi. Pošto svaka od obrađenih metoda ocjene ranjivosti vodnih tijela ima svoje prednosti i nedostatke (DRASTIC, GLA, PI i EPIK), te se ne mogu prikazati svi podaci o vodnim tijelima, kao npr. da DRASTIC ne uzima u obzir da li se radi o vodnom tijelu u karstu ili ne, ili da GLA ne uzima u obzir uticaj epikarsta i predisponiranih puteva tečenja podzemnih voda, izrađena je jedna sintezna karta ranjivosti vodnih tijela, na kojoj su uzeti svi parametri u obzir iz pojedinih metoda ocjene ranjivosti. U tabeli 34 prikazane su vrijednosti ranjivosti vodnih tijela iz DRASTIC-a, GLA-a, PI-a i EPIK-a, te na grafičkom prilogu br. 7. Podaci su prikazani i tabelarno u tabeli 34.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 107

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 34. Sveukupna ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne
Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 Naziv vodnog tijela Kladanj Kladanj1 Krabašnica Izron Suha-Zavidovići Stupari Gračanica-Živinice Toplice Sapna Teočak Miričina Orahovica Sklop, Soko, Seljanuša Sjeverna Majevica 1 Sjeverna MajevicaDomažići Mionica Sprečko polje Krekanski bazen Spreča- Lukavac Misurići Havdine Jelah Kraševo Gračanica 1 Čelić-Frigos Okanovići- Gradačac Odžak Orašje- Domaljevac DRASTIC GLA PI EPIK Srednja ranjivost

3 3 3 4 3 3 2 2 2 3 5 3 3 2 3 2 1 2 1 4 5 5 1 2 3 3 5

2 1 1 2 1 2 1 2 3 1 2 1 2 1 2 1 1 1 1 5 4 5 1 1 3 1 1

2 2 2 2 3 2 2 2 2 2 3 3 2 2 3 2 1 3 2 4 5 4 2 2 3 2 2

4 4 4 4 4 4 1 1 1 3 1

3 3 3 3 3 3 2 2 2 2 3 2 2 2 3 2 1 2 1 4 5 5 1 2 3 2 3

Uočljivo je da su odstupanja između metoda prisutne, te bi se iz tog razloga trebale koristiti barem dvije metode za odredbu ranjivosti vodnih tijela podzemnih voda. Također je uočljivo da je ranjivost veća po EPIK metodi od drugih metoda, koja se primjenjuje isključivo za karstne oblike vodonosnika. Za razliku od GLA i PI metode, DRASTIC metoda ne uzima u obzir baražiranost akvifera, te je njegova primjenjivost vezana isključivo za vodna tijela koja nisu baražirana.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 108

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

9. MJERE ZAŠTITE VODNIH TIJELA PODZEMNIH VODA
9.1. Analiza izvora zagađenja podzemnih voda
Vodno tijelo Kladanj (OPĆINA KLADANJ)
Stanje zaštite vodnog tijela podzemne vode Kladanj (Kladanj 1), je nezadovoljavajuće jer nema podataka da je urađen Elaborat o zaštitnim zonama navedenog izvorišta. Tereti zagađenja se mogu procijeniti kao tačkasti ili koncentrisani: urbane otpadne vode i procjedne vode sa divljih deponija otpada. Osim ovih izvora zagađenja se kao važni mogu izdvojiti izvori zagađenja koji su po svom karakteru rasuti: ruralna naselja, poljoprivreda i saobraćaj. Za navedeno vodno tijelo je značajno procijeniti kao teret zagađenja: - masovno ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda iz naselja, koja se infiltrira u litosferu i zagađuje akvifer, - poljoprivredna proizvodnja sa povećanom i nekontrolisanom primjenom umjetnih đubriva i pesticida, - intenzivna sječa šume i pojava erozionih procesa te narušavanje vegetacijske zaštite akvifera, a što se odražava za zamuljivanje izvorišta, - nekontrolisana gradnja i neregulisana kanalizacija komunalnih voda, - gradnja sporednih saobraćajnica koji su i putne komunikacije za sječu i transport drvne građe i - kotlovnice na čvrsto gorivo koje spaljuju lignit sa svojim štetnim polutantima. Tereti zagađenja vodnog tijela podzemnih voda Kladanj su procijenjeni kao potencijalni veći zagađivači i neophodno je uraditi zaštitne zone izvorišta, kao i eliminisati postojeće zagađivače u prostoru formiranja vodnog tijela.

Vodno tijelo Izron-Suha (OPĆINA ZAVIDOVIĆI)
Katastar postojećih i potencijalnih zagađivača U slivnom području izvorišta "Izron" nema stalnih zagađivača podzemnih voda. Područje je planinskog karaktera i nenaseljeno i ne provode se bilo kakve privredne djelatnosti. Međutim, u ovako povoljnim uvjetima zaštite, registrirani su potencijalni zagađivači, koji na određen način i u dogledno vrijeme mogu narušiti kvalitet podzemnih voda ovog izvorišta. Potencijalne zagađivače podzemnih voda u slivnom području izvorišta "Izron" predstavljaju : • putna komunikacija Kamenica - Ponijeri , dionica Izron-Ponijeri i • sječa šume.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 109

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Putna komunikacija Kamenica - Ponijeri Direktan uticaj ove komunikacije na zagađenje vode rijeke Suhe, a time i podzemnih voda izvorišta „Izron“ može se očekivati zagađenjem teškim metalima iz izduvnih gasova vozila; isticanja motornih ulja, goriva, maziva, tekućina za hlađenje i kočenje i sl.. Posebnu opasnost mogu predstavljati kancerogeni elementi (poliaromatski ugljovodonici) koji nastaju kao produkt nekompletnog sagorijevanja goriva i korištenog motornog ulja. Također, su veoma opasne soli ili druge kemijske materije koje se koriste za održavanje puta u zimskom periodu. Incidentna zagađenja izazvana saobraćajnim nezgodama također mogu imati nesagledive posljedice po kvalitet podzemnih i površinskih voda u dolini rijeke Suhe, a naročito ukoliko dođe do razlijevanja i prosipanja štetnog i opasnog materijala usljed havarije teretnih vozila. Geomorfološke, geološke i hidrogeološke karakteristike slivnog područja su takve da u slučaju većih havarija može doći do potpune kontaminacije izvorišta i njegovog zatvaranja. Sječa šume Sječu šume potrebno je potpuno zabraniti u slivu rijeke Suhe zbog mogućnosti narušavanja režima i kvaliteta podzemnih voda u izvorištu "Izron". U toku eksploatacije i transporta drvene mase može doći do incidentnih situacija sa ispuštanjem ulja, goriva i maziva u tlo. Infiltracijom ovih opasnih zagađivača, može doći do zagađenja vodotoka Suhe i podzemnih voda izvorišta "Izron" tako da je ove aktivnosti potrebno preduprijediti mjerama zaštite, a sječu šume potpuno zabraniti. Izuzetno, može se vršiti sanitarna sječa u cilju zaštite šumskog bogatstva.

Vodno tijelo Stupari
Prospekcijom zahvatnog područja u kojem se nalazi izvorište Tarevčica, evidentirana je lokacija divlje deponije kućnog i ostalog otpada, koja se nalazi u blizini sela Tarevo, oko 100 metara iznad zadnjih kuća sela (površine oko 100 x 50 m), gdje pri dnu kosine protiče rječica Tarevčica. Udaljenost ove deponije od vodozahvata je oko 100 metara vazdušne linije. Smeće dopire do toka rječice stvarajući vještačku barijeru i zadržavajući vodotok u sušnim uslovima, dok se u hidrološkom maksimumu, prenosi nizvodno, pri čemu nastaju nova odlagališta. Deponiju čini kućni otpad, staro željezo, staklo i plastična ambalaža. Takođe je zastupljen i organski otpad od uginulih životinja. Deponiju čini jedan antiklinalni dio područja, gdje površinske vode spiraju deponiju, a dio voda se infiltrira u niže horizonte, zagađujući podzemne vode. Karakter hidrogeoloških odlika ovog terena je nepovoljan jer ga čine ispucali krečnjaci sa rasjedima, što čini dodatni opterećujući aspekt. Da bi se eliminisao negativan uticaj na vodozahvat, neophodno je deponiju izmjestiti i urediti je na zakonom definisan način. Sječa šume – među različitim ekološkim funkcijama šuma, posebno mjesto zauzimaju hidrološka (vodozaštitna) i erozijska funkcija. Na području Stupara na obroncima sela Tareva, eksploataciju šume vrši šumsko preduzeće „Ramex“, kao i pojedinačni korisnici u vidu bspravne sječe šume. Obzirom da je sječa šume sve veća, za očekivati je i veću eroziju tla, a u znatnoj mjeri i manje podzemne doticaje ka izvorištu Tarevčica.
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 110

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Vodno tijelo Sapna (OPĆINA SAPNA)
Za općinu Sapna i vodno tijelo podzemnih voda Sapna nema podataka da je urađen Elaborat zaštitnih mjera za određivanje zona sanitarne zaštite navedenog vodnog tijela. Tereti zagađenja se mogu procijeniti kao uticaji od: • stanovništva i otpadnih voda iz domaćinstava, • putne komunikacije, • poljoprivredna proizvodnja i upotreba vještačkih đubriva i pesticida, • neregulisana kanalizaciona mreža zbog čega otpadne vode završavaju u rijeci Sapna, koja djelimično prelazi preko vodnog tijela i • benzinska pumpa. Postojeći kao i potencijalni tereti zagađenja su faktori koje ne treba zanemariti, te je neophodno izvršiti detaljna geološka, hidrogeološka, pedološka, hidrološka i druga istraživanja u cilju izrade Elaborata zaštitnih mjera za određivanje zona sanitarne zaštite.

Vodno tijelo Teočak (OPĆINA TEOČAK)
Snabdijevanje vodom Teočaka je lokalnog karaktera, tj. veliki broj manjih vodovodnih sistema koji opskrbljuju vodom individualna domaćinstva ili manja naselja. Tereti zagađenja su • neregulisane kanalizacione mreže i otpadne vode od domaćinstava, • upotreba pesticida i vještačkih đubriva u poljoprivrednoj proizvodnji i • putne komunikacije.

Vodno tijelo Havdine (OPĆINA DOBOJ-JUG)
Potencijalni zagađivači su: - neposredna blizina magistralnog puta M 17, - mogućnost dotoka zauljenih voda sa navedene saobraćajnice u zonu izvorišta, - blizina benzinske pumpe “HIFA”, te zbog mogućeg lošeg izvođenja cjevovoda vanjskog uređenja, mogućnost infiltracije mineralnih ulja u podrućje izvorišta, - sanitarne otpadne vode, - ekstenzivna poljoprivreda, kojom se u slivu bave skoro sva domaćinstva (obrada zemlje ugrožava kvalitet vode vodotoka na dvojak način. Prvo obrada zemlje stvara veoma pogodne uslove za brzu eroziju tla i drugo, apliciranjem prirodnih i vještačkih đubriva, te pesticida i herbicida, kao zaštitnih sredstava za poljoprivredne usjeve, u mnogome doprinosi permanentnom pogoršanju kvaliteta vode), - nekontrolirane divlje deponije čvrstog i animalnog otpada stacionirane u koritima i neposredno na obalama vodotoka, - eventualne eksploatacije šljunka iz vodotoka i druge aktivnosti, koje mjesno stanovništvo obavlja u vodotocima (pranje automobile, kupanje ljudi i stoke, bacanje otpada direktno u vodotok),

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 111

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Za vodna tijela podzemnih voda u podslivu rijeke Bosne, za koja nisu urađene zone sanitarne zaštite kao niti Elaborati i Projekti zaštite izvorišta, a na osnovu dostupnih podataka prezentirani su u narednoj tabeli pritisci i rizici za vodna tijela podzemnih voda u karstno-pukotinskoj i intergranularnoj sredini.

Vodno tijelo Jelah (OPĆINA TEŠANJ)
Potencijalni zagađivači vode u slivu su u najvećem slučaju izazvane ljudskim djelovanjem. Neposredno uz bunar naslanja se naselje Jelah polje, uzvodno gledajući do granice sliva potoka Miljanovci i Piljužići. Zagađivači su slijedeći: Stanovništvo dijelom Jelaha uzvodno od izvorišta, kao i stanovništvo Jelah polja Neregulisani Miljanovički i Piljužički potok Štale, objekti za boravak životinja, neadekvatno odlaganje đubreta od životinja Nepostojanje fekalne kanalizacione mreže naselja Jalah polje Kanalizaciona mreža Jelaha kod mosta preko Usore prema Jalah polju je prekinuta i fekalna voda se niz kosinu ocjeđuje prema Usori Ispusti na kanalizacionu mrežu PRAONICA AUTOMOBILA I SERVISA trebaju imati predtretman Odlaganje kućnog otpada duž saobraćajnice i potoka Postojanje neuređenih skladišta raznih materijala Industrija grada Teslića „Trudbenik“, „Destilacija“, „Zrak“ i „Dević“.

Vodno tijelo Kraševo ( OPĆINA TEŠANJ)
U zoni rasprostranjenja i prihranjivanja vodonosnika izvorišta "Kraševo" utvrđeno je nekoliko potencijalnih zagađivača koji mogu uticati na promjenu režima i kvaliteta podzemnih voda navedenog izvorišta. To su: • otpadne vode stambenih objekata, • otpadne vode uslužnih i industrijskih objekata, • saobraćajnice sa pratećom infrastrukturom, • poljoprivredna proizvodnja, • divlje deponije i • šljunkare. Procjena tereta zagađenja Procjena tereta zagađenja izvršena je na bazi prikupljenih podataka o potencijalnim zagađivačima i jediničnih zagađenja preuzetih iz Pravilnika o vrstama, načinu i obimu mjerenja i ispitivanja iskorištene vode, ispuštene otpadne vode i izvađenog materijala iz vodotoka ( "Sl.novine F BiH" br. 48/98). Teret zagađenja od strane stanovništva uzet je za ukupan utvrđen broj u Kraševu, bez obzira da li se ili ne nalaze u zoni rasprostranjenja vodonosnika, jer direktno ili indirektno predstavljaju potencijalne
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 112

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

zagađivače izvorišta "Kraševo" ispuštajući otpadne i fekalne vode u tlo. Broj posjetilaca tržnim centrima, broj transportnih sredstava i količina hranjiva u poljoprivrednoj proizvodnji je, zbog nedostatka pouzdanih statističkih podataka, procjenjena, te se teret zagađenja može smatrati orjentacionim. U tabeli 35 prikazane su vrste zagađivača u vodnom tijelu Kraševo, kao i koeficijent zagađenja (F). Tabela 35. Vrste zagađivača u vodnom tijelu Kraševo Vrsta zagađivača Jedinica mjere (JM) stanovnik zaposleni posjetilac Broj (M) 1177 100 15.000 Koeficijent zagađenja (F) 1,0 0,42 0,21 Ukupan teret (ES) 1177 42 3.150

Stanovništvo Tržni centri Korištenje i održavanje transportnih sredstava Autobus Putnička vozila Zanatske radionioce Poljoprivredna proizvodnja Mehanizacija Prirodna i vještačka Gnojiva Herbicidi Insekticidi

kom kom zaposleni

1 200 10

1,67 0,83 0,41

1,6 166 4

kom. kg kg-l kg-l

5 10.000 500 100

1,67 1,5 1,5 1,3 UKUPNO:

8 15.000 750 130 20.429

Iz prikazane procjene tereta zagađenja primjetno je da stanovništvo učestvuje sa svega 5 % ukupnog tereta zagađenja izvorišta, tržni centri sa 15 %, poljoprivredna proizvodnja u ukupnom teretu zagađenja učestvuje sa 77,7 %. S time u vezi, u narednom periodu se u zaštitnom području izvorišta "Kraševo" moraju poduzeti posebne mjere i uvjeti korištenja poljoprivrednog zemljišta.

Okanovići (OPĆINA GRADAČAC)
Na slivnom području izvorišta Okanovići egzistiraju dvije mjesne zajednice, Gornji Skuglić i Okanovići sa oko 1000 stalno naseljenih lica. U slivnom području izvorišta "Okanovići", kao potencijalni zagađivači identificirani su: - stanovništvo, - stočni fond, - poljoprivredna proizvodnja, - šljunkare, - povremeni potoci Srnava i Korničica, - putne komunikacije.
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 113

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Stanovništvo je značajan potencijalni zagađivač podzemnih voda u slivu izvorišta "Okanovići". U prostornom obuhvatu zona zaštite izvorišta stalno je nastanjeno 836 stanovnika koji žive u oko 128 domaćinstava. Naselja su urbanizirana sa pretežno seoskim načinom življenja što podrazumijeva da domaćinstva pored individualnog stambenog objekta , imaju i gospodarske objekte (staja, đubrište, torovi za stoku, vanjski toaletni prostor i dr.). Niti jedno naselje nema izgrađenu kanalizacionu infrastrukturu i to kako za otpadne vode stanovništva, tako i za prateće objekte. Stajnjaci nisu propisno uređeni, tako da se efluenti fekalnog zagađenja direktno infiltriraju u litosferu. Šljunkare predstavljaju potencijalno najveću opasnost za crpilište i to kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu. Eksploatacija se vršila teškim mašinama uz odsustvo bilo kakvog nadzora, te je samom tom činjenicom potencijalna opasnost za izvorište još veća i to od količine ulja, maziva i drugih komponenti koje su se infiltrirale u litosferu. Takođe, smanjenjena je količina šljunkovito-pjeskovite komponente u kvantitativnom smislu, što za posljedicu ima manju autopurifikacionu moć, brže brzine kretanja podzemne vode i slično. Izeksploatisani prostori «jame» koje su ostale nakon eksploatacije šljunka, najčešće predstavljaju odlagališta otpada iz domaćinstava i odlagališta kabastog otpada. Sa druge strane riječne doline predstavljaju zone sa većom naseljenošću što uvećava rizik mogućeg zagađenja. U tom smislu su aktivnosti na kanalisanju i adekvatnom tretmanu i zbrinjavanju otpada fekalnih voda domaćinstava, otpadnih voda iz industrije, građevinski zahvati u skladu sa uslovima režima podzemnih voda i slično, od krucijalnog značaja po očuvanje kvaliteta voda.

Odžak (OPĆINA ODŽAK)
Karakteristike zagađivača Na širem uticajnom području izvorišta Odžak nalaze se slijedeći značajniji zagadivači: ■ ■ ■ ■ ■ stalno naseljeno stanovništvo, poljoprivredna proizvodnja, odlagališta čvrstog otpada, industrijski zagadivači, saobraćajna infrastruktura.

Na širem području oko izvorišta Odžak nalazi se veliki broj divljih deponija na kojima se odlažu različite vrste čvrstog otpada: kabasti metalni otpad poput dijelova automobila, veš mašina i druge bijele tehnike, potom papirni, plastični i metalni otpad, organske otpadne materije iz domaćinstava, kao i gradevinski šut. Najveće registrirano odlagalište nalazi se na lokalitetu Tuk, oko 500-600 metara jugoistočno od mjesta ispusta komunalnih otpadnih voda iz gradskog kolektora. Odlaganje otpada vrši se u samom rukavcu rijeke Bosne, na terenu koji je izgrađen od aluvijalnih naslaga. Prostorni obuhvat odlagališta veoma je velik i tu se vrši nekontrolirano odlaganje svih vrsta otpada. Veliki broj divljih odlagališta može se uočiti pored saobraćajnica na cjelokupnom području južno od grada Odžaka. Veličina ovih odlagališta varira od veoma malih, na kojim je istresen jedan do dva kamiona građevinskog šuta, do relativno velikih na kojima se kontinuirano vrši odlaganje različitih vrsta otpada.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 114

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Poseban problem predstavlja nekontrolirano odlaganje opasnih i štetnih materija u uticajnom području izvorišta. Tu se prvenstveno radi o kanisterima i ambalaži od goriva, ulja i maziva koji se koriste za motorna vozila i građevinske mašine. S obzirom da se najveći broj odlagališta nalazi na području južno od izvorišta, na kome se aluvijalne naslage nalaze na površini terena, uticaj divljih deponija na podzemne vode veoma je značajan. Iz tog razloga, potrebno je spriječiti dalje nekontrolirano odlaganje otpada, dok se postojeća odlagališta trebaju sanirati. Procjena tereta zagađenja Procjenu tereta prema navedenoj metodologiji moguće je u ovom slučaju izvršiti za stalno naseljeno stanovništvo, stoku, servisne radionice, zatim za trgovačke i ugostiteljske objekte, te benzinske pumpe i zagađenja, koja nastaju kao posljedica poljoprivredne proizvodnje i upotrebe zaštitnih sredstava i đubriva. Procjenu tereta zagađenja koje eventualno dolazi sa prostora odlagališta otpada, stovarišta građevinskog materijala, zatim sa mreže saobraćajnica na užem području oko izvorišta i sl. veoma je teško načiniti ovom metodologijom. Stoga je procjena tereta za ove zagađivače napravljena korištenjem iskustvenih podataka dobivenih ispitivanjima na sličnim objektima. U Tabeli 36 data je okvirna procjena tereta zagađenja samo za one zagađivače, koji se nalaze uzvodno od pomenutog izvorišta. U tom pogledu izvršena je i procjena broja stanovnika koja tu živi, te broja grla stoke za koju se vrši okvirno definiranje tereta zagađenja. Ukupan teret zagađenja koji se produkuje na razmatranom području procijenjen je na količinu od 60.545 ES. Iz Tabele 36 jasno se vidi da su najveći zagadivači poljoprivredna obrada zemljišta i upotreba mineralnih đubriva i zaštitnih sredstava u poljoprivredi, zatim naseljeno stanovništvo, te nesanitarne deponije otpada i mreža lokalnih puteva, sa čijih se površina voda nastala u toku padavina ispušta u okolno tlo. Ovom procjenom nisu obuhvaćeni tačkasti industrijski zagađivači, koji su najvećim dijelom uništeni i praktično prestali sa radom. Tabela 36. Procjena tereta zagađenja koje direktno utiče na izvorište Odžak
Zagađivač Stalno naseljeno stanovništvo Goveda Ovce Koze Svinje Kokoši Konji Poljoprivredna mineralna đubriva Herbicidi Insekticidi Fungicidi Deponije otpada Benzinske pumpe Mreža lokalnih puteva Ukupno Jedinica mjere Stanovnik Grlo Grlo Grlo Grlo Grlo Grlo (t/god) (t/god) (t/god) (t/god) 1 ha 1 zaposl. 1 km Količina 20.000 980 40 27 5.505 14.800 2 324 500 200 200 2 4 35 Jedinični teret 1 0,83 0,08 0,08 0,20 0,01 0,83 100 0,15 0,13 0,15 2.500 0,45 40 Ukupan teret 20.000 540 3 2 918 148 1,7 32.400 0,75 26 30 5.000 1,8 1.400 60.545 ES

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 115

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Važno je naglasiti da procijenjeni teret zagađenja predstavlja zapravo moguću produkciju zagađenja na razmatranom prostoru, tako da su na ovaj način kvantificirane potencijalne "mogućnosti” zagađivača. Jasno je da navedena ukupna produkcija tereta zagađenja neće u cijelosti dospjeti u podzemnu vodu, a intenzitet ulaska zagađenja u podzemni akviter zavisi od mnogo faktora među kojima su: debljina krovinskih glina, udaljenost zagađenja od crpilišta, način i intenzitet obrade zemljišta, brzina toka podzemne vode, te vrsta i postojanost zagađujućih materija. Bez obzira što svo zagađenje neće dospjeti u podzemnu vodu ili na izvor bitno je poznavati potencijalni teret zagađenja, kako bi se mogle poduzeti etikasne mjere u sprječavanju emisije zagađenja u podzemnu vodu i okoliš. Značaj zaštite nameće se kao jedan od osnovnih preduslova za racionalno eksploatiranje podzemnih voda. Ovoj problematici je i u ranijem periodu, a i poslednjih godina posvećeno nedovoljno pažnje. Za brojna izvorišta pitkih voda, sa kojih se snabdijevaju desetine hiljada stanovnika u slivu, ne postoji adekvatna ili čak nikakva ozbiljnija zaštita, a kako se to predviđa članom 7, paragraf 3 Okvirne direktive o vodi, te domaćom zakonskom regulativom (Zakon o vodama u FBIH, Pravilnici o sanitanoj zaštiti izvorišta, Higijenskoj ispravnosti vode za piće, itd.). Izvorišta vodosnabdijevanja, najvećim dijelom, nemaju neophodna dokumenta kojima se štite od zagađenja na zakonski i stručno prihvatljiv način, tako da je stalno prisutan rizik od mogućeg narušavanja kvaliteta podzemnih voda. U tabeli 37 dat je prikaz vodnih tijela sa aspekta zaštite izvorišta. Tabela broj 37. Pregled izvorišta koja se koriste u javnim sistemima vodosnabdijevanja podsliva rijeke Bosne na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, sa osvrtom na problematiku zaštite (izvor:Strategija upravljanja vodama Federacije BiH, Zavod za vodoprivredu d.d.Sarajevo i d.d. Mostar, Sarajevo, maj 2008.)
Naziv općine Naziv izvorišta Tip izvorišta 1- vrelo-izvor 2-p.voda 3-p.voda aluvion 4-akumulacija 1 Ukupna izdašnost ( l/s) Elaborat zaštite izvorišta Odluka o zaštiti izvorišta

Zavidovići

Izron Suha

160

da

Tuzla

Stupari Toplica Sprečko polje

1 1 3 3 3 3 3

250 200 150 45 10

Tešanj Odžak

Maglaj

Jelah Kraševo Bunari okolna naselja Vodozahvatibunari u Odžaku Misurići

Nije poznato Nije poznato Nije poznato da da ne ne

Da( potrebno uskladiti prema popisima) Nije poznato Nije poznato Nije poznato da da ne ne

55

3

20

da

ne

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 116

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne Bunari Spreča Gračanica Soko Ilidža Soko Vrela Sklop I i II Škahovica Soljanuša Požarna Havdine Krabašnica 3 1 1 2 1 2 1 1 1 20 12 14 30 4 6 70 10/30 50 Nije poznato Da Da da Nije poznato Nije poznato da da Nije poznato

Doboj Jug Banovići

Nije poznato da Nije poznato

9.2. Zaštita vodnih tijela
Prema hidrogeloškoj diferencijaciji u smislu zaštite izvorišta mogu se izdvojiti područja vodnih tijela podzemnih voda u akviferima: 1. karstno-pukotinske poroznosti, i 2. intergranularne poroznosti. Da bi se utvrdile mjere zaštite vodnih tijela podzemnih voda neophodno je vršiti dosljednu primjenu zakonske regulative. Velika je mogućnost zagađenja vodnih tijela podzemnih voda sa karstno-pukotinskom poroznošću, zato treba voditi kontrolu: - uređenja i kanalisanja otpadnih i fekalnih voda području, - spriječavanje odlaganja otpada i formiranja deponija, - spriječavanje izgradnje industrijskih i proizvodnih postrojenja koja mogu biti izvori zagađenja, naročito u zoni izdanjivanja kolektora i na slivnim površinama i posebno - uraditi zone sanitarne zaštite u skladu sa Pravilnikom i poduzeti sve mjere kako bi se one ispoštovale. na kompletnom slivnom

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 117

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
U radu su obrađena vodna tijela podzemnih voda u podslivu rijeke Bosne, odnosno Spreče, zatim podsliv rijeke Drine, kao i dijelovi neposrednog sliva rijeke Save (čelićko područje-rijeka Gnjica i sliv rijeke Turije). Cilj detaljnih analiza i istraživanja je da se definišu vodna tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne sa prostornog, geološkog i hidrogeološkog aspekta, primjenom DRASTIC, GLA, PI i EPIK metoda. Za svako vodno tijelo pojedinačno primjenjene su minimalno dvije metode. U zonama karstifikacije primjenjivao se EPIK metod, koji je pogodan za ovakve uslove i uzima u obzir uticaj specifičnosti karsta mnogo bolje od ostale tri metode. Analizirajući sve metode ocjene ranjivosti vodnih tijela podzemnih voda, kao i sintezu svih podataka došlo do slijedećih zaključaka: vodna tijela podzemnih voda Kladanj, Kladanj 1, Krabašnica, Izron - Suha, Stupari i Gračanica - Živinice imaju prema EPIK metodi visoku ranjivost, jer imaju intenzivne procese karstifikacije, dok prema ostalim metodama imaju srednju ranjivost ili čak nisku prema PI metodi, vodna tijela Orahovica i Orašje – Domaljevac imaju veoma visoku ranjivost prema DRASTIC metodi, dok prema ostalim metodama imaju nisku do veoma nisku ranjivost. To se može objasniti tako što DRASTIC za razliku od ostalih metoda uzima u obzir nagib terena i koeficijente filtracije, koji pored toga imaju i velike težine, vodna tijela Jelah, Havdine i Kraševo imaju veoma visoku ranjivost prema skoro svim metodama, što je rezultat veoma plitkog zalijeganja podzemnih voda i propusnih krovinskih naslaga, vodna tijela Toplice, Sjeverna Majevica – Domažići, Sprečko polje, Krekanski bazen, Misurići i Gračanica 1 imaju veoma nisku ranjivost prema skoro svim metodama, što je rezultat masivnih krovinskih izolatora i velike dubine do nivoa podzemnih voda.

-

-

-

Iz analiziranog se može zaključiti da vodna tijela koja su u blizini industrijskih zona i koja su u ravničarskim predjelima, imaju znatnu ranjivost podzemnih voda, dok vodna tijela koja su u planinskim regionima imaju srednju do nisku ranjivost podzemnih voda, osim onih koja su zahvaćena intenzivnom karstifikacijom akvifera i krovinskih „izolatora“. Stanje zaštite vodnih tijela podzemnih voda je nezadovoljavajuće, jer ili nema podataka o izvedbi Elaborata o zaštitnim zonama ili su Elaborati o zaštitnim zonama urađeni, ali se ne sprovode u onoj mjeri kako bi trebali. Tereti zagađenja se mogu procijeniti kao tačkasti ili koncentrisani - urbane otpadne vode i procjedne vode sa divljih deponija otpada. Osim ovih izvora zagađenja kao važni se mogu izdvojiti izvori zagađenja koji su po svom karakteru rasuti: ruralna naselja, poljoprivreda i saobraćaj. Tereti zagađenja se mogu procjeniti kao uticaji od: - masovnog ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda iz naselja, koje se
Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 118

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

-

-

-

infiltriraju u litosferu i zagađuju akvifer, poljoprivredne proizvodnje sa povećanom i nekontrolisanom primjenom umjetnih đubriva i pesticida, intenzivnom sječom šume i pojave erozionih procesa te narušavanje vegetacijske zaštite akvifera, a što se odražava za zamuljivanje izvorišta, nekontrolisane gradnje i neregulisane kanalizacije komunalnih voda, gradnje sporednih saobraćajnica koji su i putne komunikacije za sječu i transport drvne građe, kotlovnica na čvrsto gorivo koje spaljuju lignit sa svojim štetnim polutantima, putnih komunikacija na kojima se može očekivati zagađenje teškim metalima iz izduvnih gasova vozila; isticanja motornih ulja, goriva, maziva, tekućina za hlađenje i kočenje i drugo. Posebnu opasnost mogu predstavljati kancerogeni elementi (poliaromatski ugljovodonici) koji nastaju kao produkt nekompletnog sagorijevanja goriva i korištenog motornog ulja. Također, su veoma opasne soli ili druge kemijske materije koje se koriste za održavanje puta u zimskom periodu. eventualne eksploatacije šljunka iz vodotoka i drugih aktivnosti, koje mjesno stanovništvo obavlja u vodotocima (pranje automobile, kupanje ljudi i stoke, bacanje otpada direktno u vodotok), nekontroliranih divljih deponija čvrstog i animalnog otpada stacioniranih u koritima i neposredno na obalama vodotoka,

Značaj zaštite vodnih tijela podzemnih voda je jedan od osnovnih preduslova za racionalno i dugotrajno eksploatisanje podzemnih voda. Ovoj problematici je i u ranijem periodu, a i posljednjih godina, posvećeno nedovoljno pažnje. Za brojna izvorišta pitkih voda, sa kojih se snabdijevaju stotine hiljada stanovnika u podslivu rijeke Bosne i podslivu rijeke Drine ne postoji adekvatna ili čak nikakva zaštita izvorišta, a kako je predviđeno članom 7, paragraf 3 Okvirne direktive o vodi FBiH. Izvorišta vodosnabdijevanja najvećim dijelom nemaju neophodnu dokumentaciju kojima se štite od zagađenja na zakonski i stručno prihvatljiv način, tako da je stalno prisutan rizik od mogućeg narušavanja kvaliteta podzemnih voda.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 119

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

LITERATURA
1. Alić F.; Pašić-Škripić D.; Žigić I. (2008.): Karakteristike vodnih tijela podzemnih voda Gračanice, Geološki glasnik 37 Sarajevo. 2. ALLER, L., BENNETT, T., LEHR, J.H., PETTY, R.J. (1985): DRASTIC: A Standardized System for Evaluating Groundwater Pollution Using Hydrogeologic Settings. - US EPA/Robert S. Kerr Environmental Research Laboratory, EPA/600/2-85/018, 163 p.; Ada (Oklahoma). 3. Aller, L., Bennett, T., Lehr, J.H., Petty, R.J., and Hackett, G. DRASTIC: A Standardized System for Evaluating Ground Water Pollution Potential Using Hydrogeologic Settings. U.S. Environmental Protection Agency, 1987. 4. Busulađžić H.(2008.): Izvorište Sarajevsko polje, Svjetlost, Sarajevo. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 5. BUWAL (2000): Grundwasserschutz – Bericht der Nationalen Arbeitsgruppe Wegleitung Grundwasserschutz 2000 [Groundwater Protection – Report of the National Working Group Guidance on Groundwater Protection 2000]. – Draft Report prepared by the Swiss Agency of Environment, Forests and Landscape (Bundesamt für Umwelt, Wald und Landschaft), Switzerland. [in German]. 6. COST 620 (in prep.): Vulnerability and Risk Mapping for the Protection of Carbonate (Karst) Aquifer. (homepage at: www.ulg.ac.be/geomac/recherche/lgih/costwebsite.htm). 7. Dr. Armin Margane (BGR), TECHNICAL COOPERATION PROJECT NO.: 1996.2189.7, Management, Protection and Sustainable Use of Groundwater and Soil Resources in the Arab Region Volume 4, Guideline for Groundwater Vulnerability Mapping and Risk Assessment for the Susceptibility of Groundwater Resources to Contamination, 2003, Damascus. 8. FOSTER, S. S. D. (1987): Fundamental Concepts in Aquifer Vulnerability, Pollution Risk and Protection Strategy. – In: VAN DUIJEVENBODEN, W. & VAN WAEGENINGH, H. G. [eds.]: Vulnerability of Soil and Groundwater to Pollutants, TNO Committee on Hydrogeological Research, Proceedingsand Information, 38: 69-86; The Hague. 9. FOSTER, S. & HIRATA, R. (1988): Groundwater Pollution Risk Assessment – A Methodology Using Available Data. - Pan-American Center for Sanitary Engineering and Environmental Sciences (CEPIS), 73 p.; Lima/Peru. 10. FIL.B.IS.,(2000.): Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara MB-2 MZ Miričina, općina Gračanica. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 11. FIL.B.IS.,(2000.): Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara NB-2 MZ Klokotnica, općina Doboj Istok. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 12. FIL.B.IS.,(2000.): Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara SPNB MZ Stjepan polje, opština Gračanica. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 13. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajeu Institut za geologiju, Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara P-2 na lokalitetu Pribava-Seljanuša i uključenje u postojeći vodovodni sistem, mart, 2003. godina, 14. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu-Institut za geologiju,(2003.): Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara P-2 na lokalitetu Pribava- Seljanuša i uključenje u

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 120

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

postojeći vodovodni sistem. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 15. Geoistrage Sarajevo,(2001.): Izvještaj o rezultatima bušenja probnoeksploatacionog bunara GM-2 na izvorištu Krčevine za potrebe vodosnabdijevanja naselja Mionica kod Gradačca. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 16. Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu,(2007.): Projekat izvedenog stanja bunara B-2a na izvorištu u Odžaku. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 17. Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu,(2008.): Projekat izvedenog stanja bunara B-1a na izvorištu u Odžaku. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 18. Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara MB-2 MZ Miričina, općina Gračanica, FIL.B.IS. d.o.o. Zagreb, 2000 godina, 19. Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara NB -2 MZ Klokotnica, općina Doboj Istok, 20. Izvještaj o izvođenju zamjenskog bunara SPNB MZ Stjepan polje, opština Gračanica,FIL.B.IS. d.o.o. Zagreb, 2000 godina, 21. Merdan S.(2007.): Glavni zagađivači sliva rijeke Bosne-seminarski rad. 22. Okvirna direktiva o vodama, 2000 i druge relevantne direktive EU koje se odnose na vode; 23. Pašić-Škripić D.; Žigić I.; Srkalović D. (2009.): Ranjivost podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne, Zbornik sa 38. Konferencije o korištenju i zaštiti voda, «Voda 2009.» Zlatibor. 24. Projekat zaštite izvorišta « Havdine», općina Doboj-Jug, DD Projekt Sarajevo. maj 2007. godine, 25. Projekat izvedenog stanja bunara B-1a na izvorištu u Odžaku, Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, decembar 2008. godine, 26. Projekt Sarajevo,(2006): Projekt zaštite izvorišta «Jelah» općina Tešanj. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 27. Projekt Sarajevo,(2007.): Projekat zaštite izvorišta «Havdine» općina Doboj-Jug. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 28. SAEFL (2000): Practical Guide Groundwater Vulnerability Mapping in Karst Regions (EPIK). – Report, 57 p.; Bern/CH. 29. Strategija upravljanja vodama Federacije Bosne i Hercegovine, Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo, Zavod za vodoprivredu d.d. Mostar, Sarajevo, decembar 2008. godine, 30. Studija sa programom hidrogeoloških radova na zahvatanju podzemnih voda u cilju poboljšanja vodosnabdijevanja općine Gračanica, Zavod za vodoprivredu Sarajevo, 2008. godine, 31. TECHNICAL COOPERATION PROJECT – NO.: 96.2189.7 Management, Protection and Sustainable Use of Groundwater and Soil Resources VOLUME 2.1 GROUNDWATER VULNERABILITY AND HAZARDS TO GROUNDWATER IN THE DAMASCUS GHOUTA PLAIN IN SYRIA (2002.), Damascus 32. USGS (1999.): Improvements to the DRASTIC Ground-Water Vulnerability Mapping Method NATIONAL WATER-QUALITY ASSESSMENT PROGRAM – NAWQA,

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 121

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

33. Vodno područje rijeke Dunav – Nacionalni izvještaj 2003 – Bosna i Hercegovina 34. Vodno područje rijeke Dunav – Nacionalni izvještaj 2004 – Bosna i Hercegovina 35. VRBA, J. & ZAPOROZEC, A. [Edts.] (1994): Guidebook on Mapping GroundwaterVulnerability. - IAH International Contributions to Hydrogeology, Vol. 16, 131 p.; Hannover/FRG (Heise Publ.). 36. Zavod za geologiju Ilidža,(2000.): Tehnički izvještaj o izvođenju istražno-kaptažnih radova u Okanovićima, Gradačac. FSD Agencija za vodno područje rijeke Save, Sarajevo. 37. Žigić I.; Pašić-Škripić D.; Alić F.( 2008.): Hidrogeološke karakteristike izvorišta za vodosnabdijevanje Gračanice, Zbornik sa savjetovanja, Neum. 38. Žigić I.; Pašić-Škripić D.; Srkalović D.(2008.): Ranjivost podzemnih voda u stijenama intergranularne poroznosti tuzlanskog bazena, Zbornik sa savjetovanja, Neum. 39. Žigić I.; Pašić-Škripić D.; Srkalović D. i drugi (2008.): Studija ranjivosti prostora Tuzlanskog kantona, ( hg dio), Bosna-Soil Services company. 40. Žigić I.; Pašić-Škripić D.; Alić F.; Srkalović D.( 2008.): Studija sa programom hidrogeoloških radova na zahvatanju podzemnih voda u cilju poboljšanja vodosnabdijevanja općine Gračanica, Zavod za vodoprivredu Sarajevo, 41. Žigić I.; Pašić-Škripić D. (2009.): Ranjivost vodnog tijela podzemnih voda sjeverozapadnog dijela Tuzlanskog područja, Zbornik sa 6. naučno-stručnog skupa sa međunarodnim učešćem»Kvalitet 2009.» Neum.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 122

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

POPIS SLIKA
Slika 1. Geografski položaj istraživanog područja (Srkalović, D., 2010.) Slika 2. Podsliv rijeke Bosne Slika 3. Hidrografske karakteristike sjeveroistočne Bosne Slika 4. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kladanj Slika 5. Hidrogeološka karta vodnog tijela Kladanj Slika 6. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kladanj-1 Slika 7. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Kladanj-1 Slika 8. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Krabašnica Slika 9. Hidrogeološka karta vodnog tijela Krabašnica Slika 10. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Izron – Suha (Zavidovići) Slika 11. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Izron - Suha Slika 12. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Stupari Slika 13. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Stupari Slika 14. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Gračanica Živinice Slika 15. Hidrogeološka karta vodnog tijela Gračanica - Živinice Slika 16. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Toplice Slika 17. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Toplice Slika 18. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sapna Slika 19. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Sapna Slika 20. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Teočak Slika 21. Hidrogeološka karta vodnih tijela podzemnih voda Teočak Slika 22. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Miričina i Orahovica Slika 23. Hidrogeološka karta vodnog tijela Miričina Slika 24. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sklop, Soko i Seljanuša, općina Gračanica Slika 25. Hidrogeološka karta tijela podzemnih voda Sklop, Soko i Seljanuša, općina Gračanica

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 123

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 26. Situacioni položaj Majevica-1

vodnog tijela podzemnih voda sjeverna

Slika 27. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda sjeverna Majevica-1 Slika 28. Situacioni položaj Majevica-Domažići vodnog tijela podzemnih voda sjeverna

Slika 29. Hidrogeološka karta vodnog tijela Sjeverna Majevica-Domažići Slika 30 . Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Mionica Slika 31. Hidrogeološka karta vodnog tijela Mionica Slika 32. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Sprečko polje Slika 33. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Sprečko polje Slika 34. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Krekanski bazen Slika 35. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Krekanskog bazena Slika 36 . Situacioni položaj Lukavac vodnog tijela podzemnih voda Spreča-

Slika 37. Hidrogeološka karta vodnog tijela Spreča – Lukavac Slika 38. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Misurići Slika 39. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Misurići Slika 40. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Havdine Slika 41. Zaštitne zone izvorišta Havdine (izvor:Strategija upravljanja vodama Federacije BiH, Zavod za vodoprivredu d.d.Sarajevo i d.d. Mostar, Sarajevo, maj 2008.) Slika 42. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Havdine Slika 43. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Jelah Slika 44. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Jelah Slika 45. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Kraševo Slika 46. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Kraševo Slika 47. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Gračanica -1 Slika 48. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Gračanica- 1 Slika 49. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Čelić – Frigos Slika 50. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Čelić – Frigos

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 124

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Slika 51. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda OkanovićiGradačac Slika 52. Hidrogeološka karta vodngo tijela podzemnih voda OkanovićiGradačac Slika 53. Situacioni položaj vodnog tijela podzemnih voda Odžak Slika 54. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Odžak Slika 55. Situacioni položaj (Domaljevac) vodnog tijela podzemnih voda Orašje

Slika 56. Hidrogeološka karta vodnog tijela podzemnih voda Orašje (Domaljevac) Slika 57. Epikarst i njegova zaštitna funkcija

POPIS TABLICA
Tabela 1. Prikaz srednjih mjesečnih temperatura zraka za podsliv rijeke Bosne i Drine u periodu od 1999. do 2009. godine Tabela 2. Prikaz srednjih mjesečnih padavina za podsliv rijeke Bosne i Drine u periodu od 1999. do 2009. godine Tabela 3. Težine faktora za izračunavanje DRASTIC indeksa Tabela 4. Raspon i rejting za dubine podzemnih voda Tabela 5. Raspon i rejting za neto infiltraciju Tabela 6. Raspon i rejting za tipove akvifera Tabela 7. Raspon i rejting za tipove tla Tabela 8. Raspon i rejting za topografiju Tabela 9. Raspon i rejting za uticaj nezasićene zone Tabela 10. Raspon i rejting za koeficijent filtracije Tabela 11. Kodovi boja za izračunate DRASTIC indekse Tabela 12. Efektivni kapacitet tla (izvor Gupta, et.al., 1978) Tabela 13. Bodovanje tla na bazi efektivnog kapacitata tla Tabela 14. Bodovanje stepena infiltracije (faktor W) Tabela 15. Podjela nekonsolidovanih stijena i bodovanje R Tabela 16. Podjela konsolidovanih stijena i bodovanje O

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 125

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Tabela 16a. Bodovanje strukture stijene Tabela 17. Rejting GLA metode ranjivosti vodnih tijela Tabela 18. Bodovanje P faktora Tabela 19. Odredba dominantnog procesa tečenja Tabela 20. Odredba I´ faktora Tabela 21. Odredba I faktora Tabela 22. Legenda za kartu ranjivosti, P kartu i I kartu Tabela 23. Matrica za klasifikaciju EPIK parametara Tabela 24. Standardne vrijednosti za EPIK parametre Tabela 25. Standardni koeficijenti rejtinga za EPIK parametre Tabela 26. Zaštitni indeksi i rejting Tabela 27. Ocjena vodnih tijela za DRASTIC metod Tabela 28. Vrijednosti DRASTIC indeksa Tabela 29. Vrijednosti parametara za izračunavanje ranjivosti po GLA metodi Tabela 30. Vrijednosti GLA indeksa Tabela 31. Vrijednosti P koeficijenta i P faktora za ranjivosti po PI metodi izračunavanje

Tabela 32. Vrijednosti I faktora i PI koeficijenata za izradu karte ranjivosti po PI metodi Tabela 33. Vrijednosti EPIK parametara i dobivena ranjivost za vodna tijela u karstu Tabela 34. Sveukupna ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne Tabela 35. Vrste zagađivača u vodnom tijelu Kraševo Tabela 36. Procjena tereta zagađenja koje direktno utiče na izvorište Odžak Tabela broj 37. Pregled izvorišta koja se koriste u javnim sistemima vodosnabdijevanja podsliva rijeke Bosne na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, sa osvrtom na problematiku zaštite (izvor:Strategija upravljanja vodama Federacije BiH, Zavod za vodoprivredu d.d.Sarajevo i d.d. Mostar, Sarajevo, maj 2008.) Dijagram 1. Prikaz srednjih mjesečnih temperatura za podslivove rijeke Bosne i Drine za period od 1999. do 2009. godine

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 126

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

Dijagram 2. Prikaz srednjih mjesečnih padavina za podslivove rijeke Bosne i Drine za period od 1999. do 2009. godine

PRILOZI
Prilog br. 1. Geološka karta sjeveroistočne Bosne R = 1 : 300 000 Prilog br. 1a. Legenda kartiranih jedinica Prilog br. 2. Hidrogeološka karta Federacije Bosne i Hercegovine R = 1 : 380 000
Prilog br. 2a. Legenda za hidrogeološku kartu sjeveroistočne Bosne

Prilog br. 3. Karta ranjivosti vodnih tijela područja sjeveroistočne Bosne (DRASTIC) R = 1 : 300 000 Prilog br. 4. Karta ranjivosti vodnih tijela područja sjeveroistočne Bosne (GLA) R = 1 : 300 000 Prilog br. 5. Karta ranjivosti vodnih tijela područja sjeveroistočne Bosne (PI) R = 1 : 300 000 Prilog br. 6. Karta ranjivosti vodnih tijela područja sjeveroistočne Bosne (EPIK) R = 1 : 300 000 Prilog br. 7. Karta ranjivosti vodnih tijela područja sjeveroistočne Bosne (Sinteza DRASTIC, GLA, PI i EPIK) R = 1 : 300 000

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 127

Srkalović, D., Ranjivost vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne

SAŽETAK
U radu je izvršena determinacija vodnih tijela podzemnih voda područja sjeveroistočne Bosne i izvršena je podjela prema tipu poroznosti vodnih tijela. Na osnovu dobivenih podataka determinacijom vodnih tijela podzemnih voda izvršena je ocjena ranjivosti vodnih tijela i to DRASTIC, GLA i PI metodom za vodna tijela intergranularne poroznosti i EPIK metodom za vodna tijela karstno-pukotinske poroznosti. Dobiveni rezultati prikazani su tabelarno i grafički na kartama u razmjeri 1 : 300 000. Ključne riječi: Sjeveroistočna Bosna, determinacija vodnih tijela podzemnih voda, intergranularne, karstno-pukotinske, ocjena ranjivosti podzemnih voda, DRASTIC, GLA, PI, EPIK

SUMMARY
In this paper the groundwater bodies of southeastern Bosnia were determinated based on the type of porosity. Based on the obtained data a estimation of groundwater vulnerability was made by DRASTIC, GLA and PI methods for intergranular porosity waterbodies and EPIK method for karst-fissured waterbodies. The estimated results were presented tabelar and graphical on maps in scale 1 : 300 000. Key words: Southeastern Bosnia, determination of groundwater bodies, intergranular, karst-fissured, groundwater vulnerability estimation, DRASTIC, GLA, PI, EPIK.

Univerzitet u Tuzli, RGGF Tuzla 128

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful