You are on page 1of 579

BIBLIOTEKA KULTURNO NASWEĐE BOSNE I HERCEGOVINE

odbor: RISTO BESAROV1C Dr ĐENANA BUTUROVrC Dr SU LEJ MA N GROZDANIC Dr HERTA K UNA Dr JOSIP LESle ALIJA ISAKOVrC Dr VOJJSLA V MAKSIMOVIC Dr MUHSI N RIZVIC

Ured nički

Odgovorni urC<l.n lk ALIJA ISAKOVrC

Nacrt za

k~lce

DRAGAN DIMITRIJEVIĆ

RecenzentI: PREDRAG LAZAREVIC RISTO BESAROVIC

JOSIP

LESIĆ

ISTORIJA POZORIŠTA BOSNE T HERCEGOVINE

"SVJETLOST", OOUR IZDAVACKA DJELATNOST,
SARAJEVO

)

Ova knj ig a predstavlja pokušaj autora da na osnovu svojih dosadašnjih istraživanja i studija (Grad opsjednut po-

wrlštem, 1969; P<lwrišni život Sa'r ajeva za 'Vrijeme austro.uga rske uprave, 1973; Sarajevsko .pozorište izmedu dva rata, I~II, 1976; Ogledi iz istQri je pozorišta Bosne i Hercegovine, 1976), kao i radova ostalih istoričara pozorišta i teatrologa koji su se bavili ovom t emom, izvrši sintezu, izvlače­ ći iz pozorišnog života Bosne i Hercegovine, od kasnog srednjeg vijeka d o početka drugog svjetskog rata, one trenutke i događaje, koji su bili umjetnički relevantni i koji su svojim dometom ili svojom kulturno-posvjetnom ulogom vršili i izvršili pokretački uticaj 'tL našem glumi§tu. Istovremeno, autor je svjestan da je odnos između umi ku lt urno-istorijskog, bar kad je u pitanju razvoj pozorišta tl ovim krajev ima, često na strani kulturno-istoTi.jskog, i da su m nogi .,pozorišni" r ezultati više izraz opšte kulturne klime određenog vreme na, nego integralni dijelovi jedn og čisto umjetničkog opr edjelje nja. Pa i pak, i pored čes te manjkavosti estetskog tl pozorišnom činu , postoje i ku.lturološki i sociološki fenomeni koji djejstvo i zračenj e, čak ta kvog "pozorišta", prenose tL gledalište i obrnuto, stvarajući t oblikujuci pri t ome "dušu javnosti". l u pravo zato ova Istorija pozorišta Bosne i Hercegovine, podijeljena je na dva dijela : prvi Od sreidnjovjekovn<>g po'Z()rišta do osnivanja sarajevskog Narodnog pozorišta, i dru.gi U.mjetnička djelatnost Narodnog pozorišta II Sarajevu (1920-1941) i Narodno
jetničkog

pozorište u "Banjaluci (1930-1941) .

7

Autoru. se učinilo zanimljivim, da u prvom dijelu, narDtito u austrougarskom periodu, posf1l4tra pozorište kao oblik utllitaristitkog djelovanja, kada se preko scene, kao preko neke javne tribine, uporno i sistematski vršila ekspanzija tuđinsk og mentaliteta i uku.sa. l kada je, zahvaljujući upravo po%oriAtu, takvom kakvo je bilo, austrougarska uprava izvrfila svoju "kulturnu" okupaciju do kraja, gotovo d o razaranja ne samo post ojeće tradicije već i postojećeg naciona lnog osjećanja.. Ovakav pristup istoriji pozorišta zahtijevao je da se u .1'azma.tTanje, ·bar ft-o se tiče prvog dijela, unese i i pozorišni amaterizam (ponekad čak i diletantizam), jer se u tom trenutku borba vodi[a na lirokom frontu, sa tako masovnim pokretom, jedinstvenim u svekolikoj istoriji teatra, da autor nije mogao a ni želio da prenebregne taj čudes­ ni zanos i tu op!tu opsjednutost glumom i pozoriAtem, a posebno nije htio da elimini!e uticaj koji su amaterski poslenici teatra izvr!ili na sredine tL kojima su djelovali. Pokazaće se, u prvom dijelu, da čak i uvezenQ pozoriAte (gostovanja brojnih putujućih dru.tina iz Srbije i Hrv atske i njemački h i mađarskih putujućih trupa), kada djeluje ekspanziv no, angažovana i u k ontinuitetu, može postati domaće, i ntegralni dio jednog društvenog organizma, i onih na vlasti i onih porobljenih. Dolazeći sa strane, ove trupe ne donose samo impulse i stremljenja (politička i umjetnička) svojih krajeva, već istovrem..eno u kontaktu sa jednom nacionalno i vjerski heterogenom publikom, oplođuju i vlastita umjetnička htijenja, ali i raspiruju i otkrivaju zatomZjene kulturne i umjetničke potrebe i l'Itogućnosti sredina u kojima djeluju: f ormiranje publike, pozori!ne kritike, dramske književ. nosti i, konačno - plodonosna utiču i inspiri.§u sve poku!aje stvaranja domaćeg, bosan.skQhen:egovačkog pozorišta. U drugom d ijel~, ov aj masovni i utilitaristički pozori!ni pokret, raznovrstan po djelovanju i oblicima organizovanja, a neujednačen po umjetničkim dometima, rezu.ltiTaće konačno osnivanjem sarajevskog (1920) i banjalu.čkog pozorilta (1930), i od tada, u prvi plan interesovanja izbija prirodno umjetnička djelatnost ova dva teatra, d ok ostali ob· lici (pozori!ni amaterizam i povremena gostovanja putujućih družina), ostaju na periferiji, samo sastavni dio kulturno-umjetničkog života, prolazan.., tO'k alan, bez zanosa i bez onog

8

I

f

nekada.fn';eg plodonosnog djejstva t uačenja. Naime, i dalje će se, kao i za vrijeme austrougarske uprave, tl. gotovo svim mjestima Bosne i Hercegovine prikazivati po%ori§ne predstatJe, ali će to sada biti isključivo amaterska djelatnost. koja

v iAe nema onaj snažni politički i pat1'iotski anga.!m.an, niti se predstave ovih društava uzdižu d o izuzetnih •.zvjezdanih" umjet ničkih rezultata. Isto tako, i gostovanja putujućih družina, m.ada se ponekad radi i o homogenim i kvalitetnim glumačkim ansamblima, nemaju više misionarsku ulogu i

kontinuitet djelovanja, već su slučajna i efemerna. često komercijalna, tako da i ona samo popunjavaju opštu sliku kulturnog i društvenog života tl. ovim krajevima. Jer, ako je pozorišna umjetnost višestruka simbioza raznorodnih elemenata (predstava - publika - d omaće dTam-sko stvaTalaštvo - pozorišna kritika - odnos dru..§tv a-države pT'ema svemu t ome i obrnuto), onda to u periodu izmedu. dva Tata više ne pripada, kao tt prvom dijelu, ni amaterizmu ni gostovanjima putujućih drutina- već isključlvo radu . i djelovanju sarajevskog i banjalučkog teatra. I zato je, tl drugom dijelu ove istorije pozori§ta B osne i Hercegovine, isključivo rijei! o umjetnii!ko; djelatnosti ova dva teatra. Utilitaristii!ko-politii!ka, dru.§tvena i prosvjetna uloga pozorišne umjetnosti traje i dalje, alt se sada ona vr§i kroz umjetnič­ ku formu i na umjetnički način. Ova činjenica, normalno, izmijenila je donekle kompoziciju i metod drugog dijela, izvlačeći tt prvi plan umjetnički razvoj (uspjehe i padove) sarajevskog i banjalui!kog glumišta.

9

I

OD SREDNJOVJEKOVNOG POZORIŠTA DO OSNIVANJA SARAJEVSKOG NARODNOG POZORIŠTA

POZORISTE SRED;NJEG VIJEKA

OSNOVNE KARM{TEIHSTIKE EVROPSKOG SREDNJOVJ'E KOV'NOG POZORISTA pozoX"išta u,z ,,!božJe države" I oje 6U II ranom k srednjem vijeku lzv;rši1li. t€dlO"l.i i ,,!Sveti oci", ob r.a:čunavajući se tako j s opasnim 'i kužn:im ostacima nepoželjnog paganskog kulta, otvorilo je jedinstveni "crni dOGije" 'u istoriji teatra, II kome je, tokom deset vijekova, umjetnost glume bi1a izložena surovim progonima, kao d'j elo "Sotone i njegovih anđela", bludna radnja, prokleto idol0p0kllonstvo, čedo Venerine raskalašnosti i Bakhove r azuzdanosti. jednom riječju:
Izop ćenje

k ao leglo

.poročnooti

i moralne .prljavštinje.

glumce .sa z.lodusima i demonima, koji pomoću "gledalista" li. "pretvaranja" odvraćaju "čovj eka od QQspoda" i 'tako se stavljaju nepooredno u S]llž,bu pa kla, đa­ vola i 'I1ečastivih sila, rrertulijan· {o'koo 160 -oko 225), pag,anski otpadnik i hri ŠĆ8ns ki rpreobraćenik, II svom spisu De spectaculis, optužujući po-roni'š te ,kao moralnu kloaku i gnusni izvor zaraze, netolerantno i prijeteći uzvik'uje: "Mrzi, kršćanine, ona .djela čije tworce treba da mrziš l" Nekoliko vijekova .docnije, i svebi Augustin (354-430), vodeći teolog hrišćans'tva u usponu, sveti otac čija je riječ bila neprikosnovena i odlučujuCa, u definitivnom obračunu s paganslcim ostacima po1idravlja Platonovu "odluku." da se iz idealne države, ovog puta "Božje države", 'Prognaju gl'umci i dramski pjesnici, k~o tvor-itel'ji laži, sramota i " pogubni'h inaSIada". I zaista, riječ svetog Augustina po6tala je zakon. Međutim, ovaj "lov" !Ila pozorište samo je djelimično urodio plodom: uni§ten je dramski pjesnik ali ne i glumac, I tu su nastali nesporazumi. Neposwjanje dramatičara izjednaČ3N'an.o je 5 'OepciS'tojanjem pooor·išt.a, I zato le iD'Ami-

Poistovjećujući

13

,

oo s prav<>m konstatovao da je zajedno sa legendom o srednjem vijeku kao "dobu mraka, okrutnosti i divljaštva", prihvaćena i od istoričara teatra dugo održavana legenda o "nepostojanju srednjovjekovnog kazališta". Negiran je pozo.rišta bi10 je, prije s vega, uslovljeno zanemarivanjem osnovne činjenice <la je s rednjovjekovni teatar bio ,po svemu drukčiji od onoga koji mu Je prethodio (i izvođački, i dramatul"'Š1ci i organizaciono), da je obuhvatao geografski matno širi prostor a samim time i primitivniju !publi ku, simplifici rajući s voja izražajna sredstva za !pOtrebe novih gledalaca nastalih II spoju ili II sukobu "bar.barskog i kršćanskog". I da je, konačno, jedan njegov dio, onaj rprofani i demokratski , bio na udaru zvanične i svjetovne :i crkvene vlasti, pa j e IproJtonjen jedva lUSpiljevao -da sačuva tragove o sebi. Istovremeno, tradicionahlo shvatanje i izjednačavanje dramske literature s a pozorištem, po kome je "otac pozorišta" dramski pjesnik a ne glumac-plesač, kako bi to rekao Gordon Kreg. takođe je doprinijelo negiranju teatra u s rednjem vijeku. Pri tome se zaboravljalo da je nedostatak pisane dramske riječi, glumac kreatirvno nadoknađi vao bogatstvom novih izražajn ih sredstava, i da je, u surovoj borbi za opstanak, bio stalno p.rrisiljavan da rotkriva nove glumač­ ke IProsbore, o~ašavajući ·s e vlastiItim znakovima svoje a'Utohtone umjetnosjtri. UostaiJ.om, V\idljoell smo, nova religija., b0reći se prvo za svoj opstanak a zatim za vlast, ne progoni dramske 'p jesnike (nji h 'Više ,nema), ona uporno !progoni glumoe-mim.i'Ćare kao wine OS'ta,*e I9tarog !paganskog nB!S1~eđa. Proglašava ih za vaŠ8rske lude, sinove nečastivog, niža bića i 'Jj}udmlke. za zvaničnu ortodoksnu religiju oni nisu ,,pravi 'ljudi, već samo ljudske sjenke i poOo'bni su jedino ludacima" . I dok interes za klasičnu grčku i rimsku dramu i koIffied~j u, uprkos paganskoOm nasljeđu, traje kroz eljeli srednji Vijek, i dok se Tercencijeve 'komedije izučava-ju kao obavezna lektira u latinskim školama, ;pn:>gon glumaca, surovo započet ti .JI ti III stoljeću, traje i ponavlja ISe 'k ao pr.ijeteći lajtmotiv sve do XIII i XIV stoljeća, ne mi j en jajući ni ud.amost, ni intenzitet. Međutim , zahvaljujući upravo ovoj hil jadugodišnjoj hajci na pozorište, piscima raznn'h tOOlošk:ih antiteat.arskih filipika i osuda, brojnim crkvenim zakonima i nomoka nonj.ma,

14

je bar donekle slika -razvoja srednjovjekovnog < glumišta, kako evropskog tako 'i našeg. (novačka Krmčija, Sintagmat Matije Vlastara, P o lj ički statut, Pohvala svetom Simeunu i Savi, i dr.) Iz ovih spisa vitli se da su rput uj ući za-

6a čuvana

kakvi su postojali na Zapadu, postojali j kod nas i imali svoje domaće nazive (skomoro'h, gudec, sV'iralnik, špilman, glumaz), i da su takođe bili progonjeni od 'c rkve kao jeres, zauzi'majući na -društvenoj ljestvici najniži stupanj. Tako, na primjer, po Krmčiji (prevod svetog Save XIU stoljeće), ni svjetovno ni duhovno lice nije smjelo pozorište ni g'l€ldati -ni igrati II nje mu, a naročito se zabranjivalo "ll sve nedelje j praznike" izvođenje "rposmešljivih igara". Isto tako su -se strogo os uđivali ljum ' koji se "penju na po.... zorište" i tu izvode "rpodrugl jiv~ igre". Značajno je da je u ovom dokumen tu glum ac izjedm.aren sa'- špiZmanom (kao kod Ni.jemaca), odnosno skomorohom (kao kod Rusa), i da se podr azumijeva da je on istovremeno plesač, gudac, sviralnik i !imitator. Ovo se opet tačno 'Poduda·ra sa latinskom terminologijom iz dubrovačkih izvora tl pokušaju da se raznovrsnim nazi.vi'ma (cogularii, ioculat ores, pijfari, hystriones, itd .) objasni :kombi.n(Wani izvođački . stil srednjovjekovnih bufona. U Sintagmatu Matije VB.a:stara ,p ostoji cijelo jedno poglaVlje u kojem se govori o glumou, skomorahu, igri, lovu i zabavi. Crkva "savršeno" zab.ranjuje "rpodraža·telj e" i "licepothodnike", odnoono glumce, jer se "lažno .predstavljaju čas kao robovi, čas kao gospodari, vojnici i vojskovođe, i kod prisutnih izazivaju nedbuwani smijeh, i što je n j ihovo plesanje bestidna po'hoblji.v a igra muških i žens kih, a njihove predstave sa životinjama krvava zaba;ya, na ·kojoj se zarobljenici i osu đenici bacaju medvedima da ih rastrgnu". Ovdje je ri ječ i o snažnom ut'ica ju ·v:izan:n.jskih hi:(Xxiromskih igaoo (liipodromija), još jedan dokaz njihove -velike p opulannosti. Zanimlji;yo je da s u za'branjene i ".rusalij.e", ženska ,plesa nja, oblačenje muškaraca u ženska ooijer1a i obrnuto, kao i igr:anje ikomičnih, satiT'iĆIlih i tragičnih Hca .. Glumac je smatra n za hludnika i nisko tice ,pa se u slučaju da predstavlja monaški ili sveti lik predvi đala i tjelesna kazna. Uopšte Sintagmat smatra nečasnom svaku vještinu igranja glume, koju izjed načava sa razvratom. Ov.aj spis nz XIV sto-

ba vljači,

15

jednostavno parafrazira osudu pozorišta ~oj u je u III stoljeću izrekao Tem.u.ijan, Ika'da je .napisao : "Tvorac istine ne voli nikakvu laž: sve što je .pretvaranje za nđega je .p reljuba . on neće prihvatiti čovjeka koji pat vori glas, pal i doba, koJi prikazu je lažnu ljubav i mržnj u, lažne uzdahe i suze, jer On osuđuje svako pretvara n je. po svom zakonu On osud uje na prokletstV<> čovjeka koj i se oblači u ženske ha1jine; kakva će o nda biti njegova osuda glumca u pantomimi, koj i je uvježban da glumi ženu 1" U Poljičkom statutu (Poljice pored Splita) izričito se kaže da otac može da razbaštini sina ukoliko se ovaj bavi glumo m. Sličan odnos prema glumcu postojao je i na Zapadu. U Nj emačkoj , na primjer, špUmafti su bili potpuno van zakona, svako ih je mogao istući, ra niti, pa čak i u'biti, a da za to nikome ne odgovara. Crlova ih je smatrala za otpadnike, oduzimala im je pravo pričešća, a roditelji su "lišavali nasljedstva d jecu koja ,bi im se bez njihovog pristanIka pridružila" . Koliko je pol ožaj ovih putujućih umjetnika bio bijedan i ,pon ižavajući ·n ajbolrje govori p odatadc da se u spisku sta'l eža iz 1568. goo ine (Das Staooebuch) , između 114 zan i-manja nala:z.e na pre'tlposljednjem mjestu, ispred ze1enaša, dv.orskih, , eoskih i vabrskih lud a. I u Pohvali sv. Simes unu i Sav i (XlII stoljeCe), Teodoslje sa indignacijom govori o skomrahu koji "priređuje svoje mrsko po%oriAte na u.lici i tu svojim nečisbi m i ružnim rečima , đavol jim pesmama i nepristojnim smehom sk·rnavi um i upropa.ščava duše praznovemog sveta, koji po žezi, vetru i prašini njegove preds tave izdržava do kraja". PrateCi iz dokumenata i spisa sudbi·n u ,p ozorišta i glumaca u s rednj em vijeku, dolazimo do z.a!kijučka o ambivalentno m odnosu crkve prema teatru: s j edne strane egzisti- . ra žestok i surov progon .powrit ne ,,1a'Ži" i "pretva-ranja". a s -dr uge, istovremeno, da bi pa radoks b:io veći, u okVlirima vlastitih religioznih o'breda stvar a se duhovni cr'kveni teatar sa namjerom da se vjernicima (gledaocima) sredstvima pozorišta (dakle ..'la:lrl." i ,,pretvaranja"), prikaže život, muke, sm~t i u:sknmuće lHris'tovo. I dok je plebej!Sk o, ulHmo pozorište, uprkos progonima izaibranama, nasta1vlja}ući tradiciju mima, filjaka, rimske ataa.ane li pantomima., traja1,o gotovo kroz cijeli srednji vijek, religiozni ~tar rađa &e sa-

ljeća

16

moniklo u krj~u crkve iz o breda nove ,r eligije, JX>primaJuCl vremenom potpunu teatralnost, koristeći se pri tome svim pozorišnim izražajnim sred.stvtima, od kostimiran1a i preruša vanja, preko dijaloga, muzike i pjevanja, do scenogra fije i pisanih tekstova. U ranom srednjem vijeku pozorište II Evropi, ujedinjenoj hrišćamsklim duhom i dogmom . nosi sve ikaralkteristike ,u mjet n ičkog uniltarizma. Ra2like između pojedinih zemalja još uvijek su 'Više f()l'!Illalne negQ suštinske, a nacionalna obilježja pojedinih grupaci ja tek se nasltućuju. U toj zajedničkoj duhovnoj kUmi s udaraju se, a ponegdje i prepliću, ali teško ama1gamiraj u, s jedne strane, varvarska primitivnost i vjerska aspiraci ja, okrutnost i surovost; a s druge, žudnja za milosrđem i vjera u otkupljenje. I pozorište se, shodno tome; razvija na dva dijametralno suprotna ,pIana: religiozni i probni, spiritualni i lakrdijaški. A1i, i ,u toj oštroj podijeljenosti ova dva teatra ipak utiču jedan na drugi. Tako se 'u tekstovima, a još više u izvođenj ima sakralnih drama drsko uvlači elemenat komičnog, uličn<>g humora, dok je hedonistič­ ko i zabavtljačko pozorište često pokušavalo da u svoje egzibicije ubrizga poneko etičko Qpravdanđe .~ moralnu pauku. Docnije, uslj ed rascjepa crkve (XI stoljeće) , razlike između isto čnog i zapadnog pozorišta postaj u sve veće. Na Zapadu crkveni t eatar postaje sve sličn iji pilebejskoj zabavi, dok na Istoku sak·ralno ·p ozorište ostaje strogo II okvirima religioznog obreda i 'P-od kon trolom crkve. Kako je liimbus ova <iva n etolera ntna carstva prelazio .preko naših krajeva, dolazi do oštre podvojenooti duhovnog života, pa i teabra. U Hrvatskoj i Sloveniji razvija se reBgiozno ,p ozorište pod uticajem zapadnog hrišćanstva (crkvena ,prikazanja), dok se u Sr biji i M.akedoniji lpobo~ne p redstave odvijaju po ka nonima vizantijskim (litmrgijska drama). Bosna i Hercegovina, međutim, .na gra nici ova d va s'Vijeta, između Istoka i Zapada, zbog specifičnosti s voga ;po1ožaja i osebujnosti svoje religije (crkva bosanska) ostaje po strani od sakralnog .pozorišta, čak u suprotnosti i otporu prema n jemu (besovske igre). Nasuprot podvojenosti i razlikama ireligioznog pozorišta, onaj drugi teatar, komični , lakrdijaški, žonglerski, stvaran kako za razonodu feudalaea i dvorova tako i za zabavu
2 IStorija pozorUIta BiH

17

puka, ostaje gotoV() jedinstven i za Istok i za Zapad, pa i za naše kr ajeve, i sa jedne i sa druge strane limbusa. Usamljene trag()ve () ovim putujućim zabavljači ma nalazimo istovremeno u vizantijskim zbornicima i nom()kan() nima, i II dalmatinskim pravnim aktima, da bi, zahvaljujući dubrovačkim izv()rima njihov broj bio priličan, rječit i dovolja n za stvaranje jedne opšte slike o jedinstvu našeg i evropskog srednjovjekovnog pučkog i 1akJ.'1dijaškog teatra. Komične predstave u kasnom srednjem vijeku, takozvano bu/o pozorište, živjele su od sk:i.tnica i opsjenara, koji su glumili, :pjevali, svirali, baviJ.i se pantomim om i izvodihi razne žQl1g1erske vještine za novac, hranu i odjeću, pa su prema tome bili jedini glumci prof esionalci toga vremena. Postojali su svuda, u Francuskoj, Italiji, Spaniji, Njemačkoj, Engleskoj, Rusij i, Sflbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegov:inci, a nazivani su raznim imenima: saltatores, batatTones, thymelici, butones, gladiatores, preastigiatores, palestritae, joculatores; ili kako su zabilježeni tl dubrovačkim dokumentima: cogularii, buffones, ioculatores, pitfari, hystriones, pulsatores, Lautarius, gniacharini - već prema vrsti instrumenta, vještini i načinu izvođenja i igranja. Svi o w m a đion ičari, rvači , gladijawri, hlebetala, žongleri, komičari, i mitatori, parodisti, zasmijači, muzikanti, svirači, plesači , cirkusanti , mečkari, dreseri, gutači vatre, 1akrdijaši, glumci, bufoni i histrioni, izvodili su svoje razmovrsne vještine i za to dohijali pla tu od kneževa, gradskih opština pa ča'k i od "crkvenih dootojanstvenika". Nastupali su samostalno, .pojedinačno ili u manjim družinama (societes ;oyeuses). U Ftrancuskoj su igrali ma'&kiranii., nakaradno obu čeni, izvodeći va tromet svakojla kih kalambura; humor im je bio papren, prost, zaoši jan, dosjetke senzualne i grube. I II Engleskoj su ovi igrači i svirači, zvani fuub - prikazivali minij a-burne scenske igre i grole:;kne pantomime, i u o()ffiovima feudalaca i na trgovima . I ovdje postoje farse koje nemaju ni etike ni didaktike, ni moralne pouke, već ži;ye i traju jedino zabave i smijeha radi. Karneva'ls'ke svečanosti i špilmani u Njemačkoj, skomorosi u Rusijd, ,p rofano pozorište II Span.iji, nastanak tradicije rimski h mi mičara II Italiji, polda<lne igre II Dubrovniku za vrijeme svetkovine sv. Vlaha, igre pod maskama (ludi carbonosii), koje su često prelazile granice dozvoljenoga i

18

bile zabranjivane, ali ille za dugo; bufoni i histrioni na dv·Qrovima srpske j bosanske vilastele, muzičari i pjevači - či­ tava ova šarena i ·raznolika soj tarija lakrdijaša i žonglera jedinstvena je za sredn jovjekovno pozorište.

EVROPS:K!I KONTEKST NASEG SREDNJ OVJEKOVNOG ZABAVLJACKOG POZORISTA dokumenti i podaci ll1edvosmis'leno ukazuju da se pučko lpozorište u na.šim krajevima razvijalo pod uticajem 'sličnog evropskog zabavljačkog teatra, !preuzimajući od njega stil igre, organizaciju, pa čak i određenu pozori šnu terminologiju. Ovaj uticaj je bio raznovrstan i dolazio je preko Njemačke (špilmani), Rusije (skomorosi) i Italije (bujoni). Njemački špi'lmani pripadali su grupi srednjovjekovnih putujućih muzičara kojli su !pjeval,j uz pratnju r-.aznih instrumenata (gajde, frule, truhe, gitare), a'li su upražnjavah i druge vještine (žongleri, mađioničari, akrobate, pantomimičari, imitatori), a .ponekad su vodili i Tazne životinje (majmune, deve, medvjede, itd.). U našim krajevima špilmani se ,pojavljuju već od X stoljeća, a 'u XIII 1 XIV stQljeću njihove muzičko-glumačke egzibicije bile su već dooro poznate, pa im tragove nalazimo i II .pisanim dokumentima (KTmčija, Sintagmat). Spi1 mani nastavljaju tradiciju narodnih pjevača i mi mičara koji su se poslije pada rimskog carstva preselili medu "varvarske narode" j stavili u službu vlada'juće vJa's'tele, 'illi su .kao !putujući glumci nastupaU J11.8 vašarima, seoskim svetkovinama, a ponekad su igrali i u religioznim predstava ma. Tako je zabilježeno da su špi1mani gostovali i u SI'1bi ji: gajdaš Kunc - 1379, flautista Ha ns - 1383, zviždač Peter iz K€lna - 1416. Ono što su na Zapadu biU špi1mani, žongleri i bufoni , to su u Rusiji bili skomoTohi, koji su tamo došli iz Viza ntije, kao recidLv:i rimskih mimičara. Brvi put su predstavljeni kako sviraju i žongliraju na freskama sa'borne crkve svete Sofije u Kijevu (1037). U XV sto ljeću , poslije oslQbođe­ nja Rusije od Tatara, .p ostaju neo'bično - opularni. Nastupap ju kao pjevači, dreseri, imitatori, akrobate, komičari sa lutkama, razvesel javaju narod, zabavljaju boljare, pojavljuju
Sačuvani

19

se na g()zbama i pir.n:im 5vetk()vinama, a zbog svog 5100011nog i drskog "svetovnog karaktera, duhovite šale i zajedljive satire bili su gonjeni i od crkve i od države". Međutim. skomorohi, pod nazivom skomTasi, bili su poznati zabavljači i kod Srba. Spominju se u Sintagmatu i Pohvali sv.
Simeunu i Savi.

Istovremeno, u spomenutim, spisi ma, uglavnom prevedenim, pos toji i ()dređena pozoTišna termin ologija (gluma, glumac, glumiti , pozor, po7.orište, igrište, kozU, kozloglas ni, skom()roh, špi1man, špiImaniti , plesec, gudac, svi·r ac, igrač, Iicepotho<ini k), .što svedoči ne samo o leksičk()m procesu u jeziku, već .potvrđuje i ,p retpo.stavku o ,postojanju narodnog zabav1 j a čkog teatra. Po red pomenutih naziva i objašnjenja za glumca i g1umu, od kojih je za nas naj bibnije izjed načenje špilmana i skomoroha. u spomenutim s tarim spisima i s pomenicima postoje i izrazi za vrste gl umačke igr e: za komiČl1t.l s e upotrebljava ,,'k() mičes kaja" (Krmčija) i "skomrašska" (Sintagmat ), a zatim još i "sa tirskaja" i "igričivaja", a za tragičnu "koz1aja" i " kozloglasnaja" . Slično špilmanima i skomorosima, pod uticajem Italije i Francuske, pojavljuju se bufoni i histrioni, uglavnom u Duhrovniku, Dalma ciji i Bosni, nos eći identične izvođa čke karakteristike, ru .stvari ~ombinaciju I brojnih raznovrsnih vještina, tako <l.a ·u pObpunos ti odgovaraju liku evropskog s rednjovjekovnog bufo-zabavljača kakav je opisan u savjetu trubadura Giroa de Ka'la nsana žongleru Fa<l.eu iz XII s tdljeća , u kojem se kaže: " Moraš da sviraš .na raznim instrumentima, ·da vrtiš loptu rna vrhovima ,noževa i da j e prebacuješ s jednog na dr ugi, da pri kazuješ ma rionete, da s kačeš kroz četiri obruča, <l.a nalijepiš riđu bradu i obučeš prHda dan kostim aa bi s e .prerušio i plašio budale. da naučiš psa da šeni, da nauči š zanat majmunar3 , da nasm iješ posmatral:e smiješnim p ri kazivanjem ljudskih sla'bosti, da hodaš i skačeš po užetu razapetom i2lmeđu dvijE kule, pazeći da ono ne .p opusti." Pored brojnj h i zvođački h postoje i organ izacione slič­ nosti. Bez pozonšnih zgrada (od osta taka st a rih anti čkih teatara grade se crkve i bazilike), bez dramskih pisa ca, naš sr ednjovjekovni, kao i evropski teatar, odvijao se na ulici. na trgovima, u crkvi ili pred njom, na groblju, na impro-

20

vlzlranim vašarsk:i m scena ma, m edu šarenom .gomilom, ili je, zatvoren i ekskluzivan živio na -dvorovima i utvrđenj i ­ ma feuda~laca . Isto tako, Slično evropskom pozorištu, j naši bufoni i histrioni drsko se u'Vla&! u izvedbe religioznih preds tava, raza raj ući svojom otvorenošću njihovu st<rogu sakralnost, prisiljavaju ći .pu bliJku na smid eh, a svete oce na ~zric a­ nje zabrana .prikazivanja. OdlUIke c ~kven ih sab or a, na <primjer, u B aze1ru, P ar izu , Remsu - potpuno su istovjetne sa zabranama naših sinoda crkvenih provincija u Splitu, Zadru, Rijeci. I jedni i drugi napadaju pr e r ušavanje, upotrebu u mjetni h bra da i brkova, osuđuju prikazivan ja po trgovima koja imaju p rofani karakter , izriču kazne glooom za svećeni ke ko ji se us ude da prisustvuju .pozorišnim predstavama . Ne dozvol ja vaju svjeto vnim licima, p a čak ni kleru, da .prikazuju scene iz života Spasitelja i svetaca, ,)wje su ,p o svojem izvo đenju bile u opreci sa kar akterom m jesta p osvećenog službi Božjoj" . Tak o se u od~uci Bazelskog sabora iz 1436 . godine iz ričito ka že: ..Zabranjeno je pod prijetnjom stroge kazne, izvoditi u crkvama i OI1kvenim !dvorištima uobičaj ene scenske igre, igr okaze, maškarade, a isto tako i predstavljati bis kupe i kraljeve i prinčeve." U Sintagmatu Matije V1astara, vidjeH s mo, za p redstav'l.jan je crkvenih dostojanstven'i ka predviđena je bila čak i tjelesna kazna . ' Identičnost našeg i evropskog za bavljačkog teatra više je nego očigledn a.

DUBRO VACKI ARTISTI U BOSNI Prvi .podaci o .du brovačkom teatru veza ni s u za raznovrsne produkcije .srednjovjekovnih zaba,vl'jača, raznih t r:ubača , frulaša, leutara, dooošara, ali i lakrdijaša, bufona, histriona i žong1era, koji s u, naročito za vrijeme pokladn ih .o:;v ečanosti, svojim muzičko -'gl u mački m .nast upima uveseljaVR li i zabavljaH du brovačku vlastelu i pučane. U Du'brovni ku se produkcij e ovih anonim n ih opsjenar a spomi nju već u prvoj pol<lvini XIV stoljeća, a got<lvo je sigurno da su izvo đene i zna tno r a ni je.

21

popularne dubrovačke maskarate karakteristična je simbioza zapadnoevropskog zabavljačkog teatra koj i je prodirao u ovaj slo00dni grad sa strane, uglavnom iz Italije, i aU'bohtonog i izvornog I aganskog nasljeđa koje se naslap njalo na ilhr.ske i staroslavenske lrultume obrede i običaje. Za vrijeme poJđada u karnevalskim s>večanostima zanatlija uče5tvovale su između ostalih i pagans'ke maske prastarih božanstava kojima Dubwvčani "izglede .behu našli na starim bronzama i ;uresima". Ove maske, nazvane Turica, Car oje, Vira i Bambelj, bile su odjevene, ISa izuzetkom Vile, II ži"'Qtinjska krrcn a i ilffia~e su rptičje noge sa kandžama. Turica je imala životinjsku glavu nalik na konjsku, sa zubi'ma vepra i jezikom zmije. Caroje je nosio u ruci rascvjetanu granu i bio sav umotan u lwžuh od lisičjih repova, a njegova obna,zina oda,vala je ,hed·onistički oblapor an izraz raskalašnog fauna. Vila je bila obučena II dugačku bijelu haljinu sa vijenoem .na glaVIi i t rouglastim okvirom od lišća i cvijeća u rukama . Praćeni buibnjevima, pucanjem i tuljenjem roga, Car oje i Vila su .plesali, ili je Caroje sam izvodio "opscene rpriZ<lre", dok je Turica škrguta1a zubima i otvarada čeljusti plašeći o'k up'l jenu karneva1sku svjetinu. Cetvrla maškara, nazvana Bambelj, takođe je bHa obrasla dlakom sa zmi jama..:.blavorima u kosi i rukama. Ove maske su nastupale na zabavama kožara, dbućara, krojača i drugih zanat1ija. Među­ tim , Dubrovčani su se maskirali vrilo često, i to me samo u dane karnevala. Maskirani su se kretali uskim ulicama, na plesovima, Illa ,pirovima, igrali u narodnim kolima pjevajući pučke melodije. I alku S'U izvodili "u krahuljnim odijelima". "Nagareni" i "namrčen i", izvodili su neke "raspojasane igre", zamećaili nepristoj ne šale ("novele"), izazi;vajući na ulicama pometnju i nerede. Dubrovačke maska rate bile su po:pu:larne i prlžel~ kiva­ ne .ne samo od -mještana, već su privlačile i svijet iz okolnih krajeva, naročito iz BO/me i Hercegovine, "OO čega je općina ima~a koristi", pa su, i nače stroge dubrovačke vlasti, davale razne olakšice i beneficije svima onima koji su žel jeli da dodu u grad za vrijeme pokladnih svečanosti. U dubrovačkim srednjovjekovnim i predrenesansnim Imrneva1:ima, pored rma:skarata, u'Čestvova1i su i ra2ll1i muziča­ l ri, žongleri i lakrdijaši, mađioničari i akro'hate, pjevane su

za

22

,pjesme, igrane rame igre, ,plesani plesovi. Vremeno m su ove igre pod m askama (ludi ca.rbonosii) prelazile granice dozvoljenog, pa su vlasti zabranjivale njihovo održava nje ili su ih regullisa li strogo preci2lnim uslovima i og· ra ni čenjima. Tako je, odlukom Malog vijeća od 22. februara 1347. godine bilo, na primjer, zabranjeno održavanje igara, a li je v eć 15. marta iste gorune odluka povučena, a veselje pod maskama je nastavljeno. Koliku 'S u važnost Du'brovčani I pd:lavalli mask:aratam.a l karnevalskim zabava ma, govori i činj enica da su u gradu d ri.ani s ta,l ni ,p rof esiona lni muzičari. GOOinc 1345. spominje se neki Bernardus trombator , a podatak iz 1361. govori o nastoja nju vlasti d a pronađe i a ngažuje dva dobra svi rača .obećavajući im visoke n agrade u novcu l obeibijeđen smještaj. Istovreme no, dubrovački artisti odlaze na gostovanja b0sanskim i h eroegovačk~m dinastima i feuda lcima, a ovi im opet šalju svoje za bavljače i svirače . Ovdje treba dodati da s u i osta1i vl ada ri (Srbija, Zeta, '!'urska), u žel ji da održe d obrosusjedske i diploma1:lSke odnose sa Dub rovn ikom, slali za s vetkovi nu sve toga Vlaha, a i drugim prilikama, svoje mu zi čke i zabavljačke d ružine. Tako je jedan trubač iz Prizr ena, po imenu Dragan, nastupao u Dubrovni ku još 1335. godine. U septembru 1395. Du'brovačko vijete dozvolilo je svo jim s vi rači m a da odu u Zetu na crkvenu slavu Svete Bogorodice Rtačke, i da tamo sviraju. Godine 1426. gostovala s u dva dubrovačka gradska s virača 'll S I'Ibi'j i puna četiri mjeseca, vjer,o vatn o sa zadatkom -da pripreme i obuče tam ošnje muzičare. I kasnije d olazi d o povremenih gootovanja artiSta jz Zete 'i DubrovnJika (1412. i 1413). Međutim , -mnogo više podata ka o razm jeni artista vezano je za Bosnu i Dubrovnik. Radi održavanja dobrosusjeds kih odnosa, u drugo j polovini XIV i kroz cijelo XV stolj e-će, dubrovački umjetnici gosbuj u na dvorovima bosanske i humske gospode, a ovi im jednakom mjerom uzvraća ju posjetu, prikazujući pri tome razne muzičke, pantomimske i lakrdijaške v ještine i egzibicije. Od nosi između Bosne i Dubrovnika o(:Uvijek su, a na roči,to u XV 'Stoljeću , !ili, t aimije, u !posljednjih šest decen:ija bosanske države, u vrijeme nemira i nesigurnosti, imaJj ka-

sa tirične

23

rak ter krajn jeg opreza i lukavog taktiziranja, pre- azili su iz l krajnooti u krajnOEit. ljuti protivnici, čas dobri susjedi, Bosna i Dubrovnik su sve to vri jeme, p<>dozrivi i nepovjerljivi, str epjeU jedni od drugih. U toj politici prl tajenosti, sumn je i nepovjerenja, odvijao se formalno jedan kurtoazni i diplomatski odnos, koji se najefikasnije ispolj a vao, između ostalog, i II razmjeni artista, što je bio znak os<>bite naklonosti i pri jatel jstva. Ta ko je uvedeno, g<:ltovo kao običaj, da dubrovački svi rači odlaze na dvorove bosanske vlastele, naročito prilikom s va<l.bi, dok su bosanski bufoni uveseljava~i Dubrovčane u vrijeme .pokladnih svečanos ti. Interesantno je da su ova gostovanja realizovana ponekad na "poziv samih bosans kih feudalaca", znači kao .potreba da se u muzički m vještinama uživa, a ponekad su Dubrovčani slali svoj e istaknute u mjetnike, - a i čitave ekipe, za jedno sa pokp lonim a dr uge vrste da razonode bosansku gospod u, ali i da pokažu šta zna j u. Prvi poda tak o gostovanju dubrovačkih a rtista , uglavnom muzi ča r a, vezan je za kneza Vo jislava Vojinovića , koji je tratio da mu dodu u g05te svirači iz Dubrovnika, a Malo vijeće je 3. II 1363. <Ionijello mudru odluku i odobrilo odlazak m uzičara, ali im j e ostavilo na vol ju da sami odluče hoće li illi neće otići u goste neprijateljslci r aspoložeMm gospoda ru H uma i Ko navla, čija s e vlast protezala od gorn jeg Podrinja +Čak do ŽUlpa u okolini !Dubrovn'i ka. 'D ocnije, d ubrovački artisti dolaze sve češće i orga1lirovani je na dvorove bosanskih i humskih vladara i dinasta. Na pirnim svečan~ stima u kućama Kotromanić a. Kooača . Hrvati nića, Pavlovića , pored svečani h poslanstava, Dubrovčani šalju i raznovrsne ekipe s vi rača sa zadatkom da svojim muzičko--glumaekim vještinama "razmekšaju raspoloženje nosioca vlasti i olakšaju [posao d iplomatsk im predstavnicima republike". Na svadbu 'l\vrlka II (23 . VII 1428), ,pored .mnogo brojnih darova, Dubrovčani su poslali i dva svirača-f mlaŠB , a sa n jima, istovremeno , i diskretno uputstvo svojim poslanicima na bosanskom d voru da svakako nastoje iskoristiti pogodan tren utak kad kralj bude "JX)bpuno ob uzet zabavom i veselim raspoloženj em", i da ga tada zamole da ukine _postojeću naredbu o "bolanju srebr a" koj a je bila nepovoljna za dubrovačke trgovce. (A . Babić) Slična grupa svi rača-flautista . od-

cas

24

lukom Malog ViJeca, pratila je u prol€Će 1446. dubrovačko diplomatsko poslanstvo, koje :se uputi[o II sv ečanu pos jetu oblasnom gospodaru Stefanu Vukčiču, a zatim, zajedno sa hercegovom pratnjom nastavilo put do booanskog dvora da bi .prisustvovalo svadbi kralja Stjepana Tomaša i Katarine, kćerke Stefana Vukčića. Gostovanja dubrovačkih svirača i ar tista u Booni i Hercegovini u prvoj polovini XV stoljeća sve su češća i brojnija. Tako je V ijeće umO'ljenih riješilo, u junu 1428, da svoja -dva gradska trubača, koja su dvije godine ranije gootovala u Srbiji, pošalju vojvodi Sandalj'U Hraniću. U martu 1432. 'Ponovo je dozvoljeno grupi artista da ide 'll Blagaj na dvor Sanda'l ju j da kod nj ega ostane dvadeset dana. I Stefan u V u kčiću, Sandalj evQm nasljedni ku , , os1ani su p u novembru 1440. godine svi rači i tru bači, da bi u fe bruaru 1441. dbrovačkQ vijeće odobrilo muzičarima ne samo da gootuju osam dana na hercegovom d voru već dalo i saglasnost da ako neko od njih želi da ostane u službi oblasnog gospodara, m()že to slobodno da učini. Godinu dana d()cnije, u a'prii1u 1442, :na dvoru I tef.ana Vukčića, .ponoVIno zatiče­ S m() eki'Pu ·dubr()vačkih artista, kao i u jesen 1444, ali ovog puta s ograničenjem kretanja isključivo u granicama oblasti i zabranom odlaska u ,zetu. Međuttim , u prdlijeće 1449, u trenutku neprijate1jstva i zategnutih odnosa između Republik e i Stefana Vukčića, D ubrovča ni su odbiH molbu svirača i trubača da gostuj u kod hercega u Blagaju. Sličan je odnos bio i .prema V1adislavu, hercegovom sinu, prema kojem su Dubrovčani bili naročito pažljivi i "izdašni", i sa kojim su sklop1'li tajn i sporazum (1451), u kom e je povrijeđeni Vladislav, zbog otmice liojepe kurtizane iz Sijene, obećao da će se pobuni ti protiv drskog otmičara vlastitog oca. U aprilu 1452. Vijeće umoljenih ustupilo je V1adislavu šest svirača (po dva fru[aša, trubača i dobošara), koje mOŽe da zadrži "da budu na čast n jegovu gospodstvu". U ovom slučaju se izgleda radilo o sta'l nom angažmanu, jer su se muzičari zadriali duže nego što je bilo predviđeno , pa je nakan tri nedjelje uslijedila zvan ična nota 'll ikojoj su se vijećnici inter esovali kod svog "tajnog saveznika" da li su mu m uzičari još potrebni. U d ecembru iste godine Dubrovčani ponovno šalju muzičare Vladislavu Hercegoviću , kao i

25

maju 1453, da bi se ova gostovanja 'n astavila i doonije, naročito za vri jeme trostruke svadbe II hercegovoj porodicj (9. V 1455. i 6. IX 1455). PrHikom posljednjeg gosoovanja, II d U'brovačkoj trupi, ipOred dva frulaša, nalaze se i tri frulašice (duos tubicines et tres t u bicinas) , i to je jedini podatak o ženama artistima u ovom periodu. Du'brovački artisti gostuju povremeno i na dvoru porodice Pavlović u grad'U Borču, u is točnoj Bosni. Tako je Dubrovačko vijeće dozvolHo grupi muzičara (13. V 1417), da mogu o.stati osam dana na dvoru P etra Pavlovića . Med u uzvanicama i gostima n a sv aidbi Ivaniša Pavlovi ća (1449), ikao i n jegovog brata Petra II Pavlovića (1445), nalaze se, :ponovno, i dubrovački gradsk i mu zičari. O tome kol.:lko je in tenziv'Tla potreba za ovakvom vrstom zabave najupečatljivije nam govori činj enica da su u to vrijeme na dvorovima bosansko-hercegovačke vlastele gostovale i razne mu zičke i zalba vljačke družine, čak iz Ita1ije i Francuske, ostajući i rpo desetak dana, što je, !nema sumnj e. znatno uticalo i na razvitak domaćih izvođačkih snaga, otkrivanjem novih kreativnih pt'05tora, savladivanjem zanata i proširivanjem repertoara. Istovremeno, ova gostovanja povezuj u bosanske artiste, pa i publiku, sa postojećim nastojan jim a i rezultatima srednjovjekovnog evropskog za bavl jač­ kog teatra, otvarajući i razbijajući izo:laciju i zatvorenost i, ono najvažnije, potpomažući, na n ajbolji na čin, kreativni rast domaći h umjetni ka.
tl

LA@RDIJASI BOSANSKE VLASTELE ZABAVLJAJU DUBROVACKE GOSPARE

P ri kraj u XIV i početkom XV stoljeća, uprkos stalnim političkim nemirima i trzavicama, Tatovima i krvavim razmiricama među vlastelom, -dolazi do n aglog privrednog i kulturnog r azvoja Bosne. Na dvorovima obll.asnih gospodara vladala je ritersko-dvorjanska k ultura, koja je u to vrijeme bila r aširena po čitavoj sredn joj i zapadnoj Evropi, "a najjasnije izražena u Ftrancuskoj i Nizozemskoj" . Bosansko rplemstvo, kao i n jihovi evropski savr emenici toga vremena, zahvaćeno "atmo.sferom jeseni srednjeg vijeka", razapeto izme-

26

du "napetosti života" i "čežnje za ljepotom ", nastoji da uljepšavanjem a mbi jenta unese u svoj privatnI, pa i javni život što više sjaja, r askoši i pompe. Bio je to onaj žestok i bujan život II kojem se " U jednom dahu podnosio vonj krvi i miris ruža" . 2ivjelo se u kraj nostima između potpunog odricanja "od svih svjetovnih rađ(lsti i l u đačke težnje 0 za 1 00atstvom i užilVan jem , i2lllledu mračne mržnje i dobroćudnosti željne smijeha" (J . H uizinga). Bosna više nije izolQVana država, ni na političko m , ni na r eligioznom, ni na I ulturnom planu. Z a hvalj uju ći svom k speci fičnom geografskom položaju, ona je u trajnom n eposrednom kontaktu sa srpsko-vlzantijskim kulturni m pod ruč­ jem, ali isto tako tr.pi sn ažan uticaj Mediterana i I talije, preko dalmatinskih gradova, kao što se osjeća i prisustvo srednjoevropske kultur e, i to ritersloo-<1vorjanske, koja je preko Hrvatske i Ugarske, zahvatila i Bosnu. Na dvorovima bosanske i humske gospode postoji o blik i način žiwjenja koji u potpunosti odgovara ritersko-dvorjanskom stilu, karakterističnom po težnji "da se život uzdigne iznad realnosti SlVakidašn jice j da se dos'ledno stiUzuje" (S. Ci rković) . Pojedi ne bosanske velm ože podižu dvorove koji su se "tak miči1i s k ral jevskim", naročito uvođ e­ njem i razvijanje m riterske atmosfere, ceremonijala i vit eške .e1rl.kecije. T a k o j e H rv.oje Vrukčić Hrvat i-n ić , herceg i oblasni gospodar, podigao slavni gr ad Jajce kao znamen je svoje moći, ugledajući se .pri tome na Castell d ' uovo svog vrhovnog gospodar a Ladislava Napuljskog. Kraljevska rezidenci ja u Bo bovcu bila j e u krašena n e sam.o .dek.or a ti,v nim elemen tima, plastikom i zidnim sli karstvom, već je II kompletnom svom enterijeru, od s kulpt ur a , preko heraldičkih simbola do minijatu ra 'I1a .r ukopisim a, p a čak i tkan in e, .nosila "o.beležja gotičkog stila", što nedvosmis'l e no ukazuje da je bosan.-<;ka feuda~na gospođa "ima1a jasne predst ave o to me da i sama pripada krugu evropskog .plemstva i da deli n jeg.ov ukus" (S. Cirković). U riznicama dvorova i f euda s kupl jalo se raznovrsno zlato, sre'bro i krista[no posude, kupovala s e skupocjena tkanina, h:rinu1o se .o SjpOljnom izgledu lj ukTaiSU, il'lj egova1a se ceremonija i etikecija, bogato i sveča n o odijeval a, Qrganizovala s e s1avlja i pirovi i viteški t urniri , djelovali su kan ce1a-

27

rl i diplomate, enterijeri se ispunjavali atmosferom Sjala i bogatstva. težilo se za lj epotom i umjetnošću i, sasvim normaIn<) , u toj gotičkoj pompeznosti punoj oholos ti, pr estiža i gramžljivosti, nevjerovatan razmah muzičko-s censki h vještina bio je samo posljed.ica te op!te ,pomam e za >raskoši i stilizacijom. Da je na feudalnim dvorovima i utvrdenj jma bosanska vlastela zaista provodila :mV<1t 'uz !pjesmu, svirku i razne žongJerske i gl um ačke vještine, naj bolje se vidi iz spisa jedne parnice, koja je II to vrijeme ,vođena II Veneciji, povodom imetka i ostavštine trgovca Jovana Beltrama, iz kojih saznajemo da su njegovi nasl jednid upropastili sve što je on stekao provodeći "nečastan život u Bosni, uz razne
~virače".

Ovako r azvijen zabavno muzički život us1ovio je i odlazak artista bosanske gospode u Dubrovnik, naročito za vrijeme poklada, a i drugim prilikama, koji su imali zadatflk, ne samo da uveseljavaj u Dubrovčane , prikazujući im raznovrsne umjetničke i žonglerske vješti.ne, od m uziciranja do mi mički h i lakrdijaških egzibicija, već i da demonstriraju raskoš i bogatstvo svojih gospodara , i kvalitetom izvođe­ nja i sjajem kostima i maske. Iz odluka Vijeća umoljeni. h sazna jemo, na primjer , da je jednom hercegovom 1akrdijašu (1455) nabavljena odjeća u vrijednosti od 50 perpera (oko 18 duka ta) , što ukazuje na njegovu izuzebno raskošnu i gizdavu opremu. ODugom prtili'kom, trupa hercega Stjep8l!la (1459) nastupala je maskirana i izuzetno bogato kostimirana kako bi !pojačala efekat svoje izvedbe. Jedna družina sa dvora Kotrcmanića (1442), u mješovitom sastavu lakrdijaša i muzičara (h istr iones seu pulsatores), nagrađena je od Du br ovačkog vijeća za svoje izvođenje u odijelu i namirn:icama u vrijednosti od 120 dukata, dok je članovi m a jednog drugog kvarteta bosanskih a rtista poklonjena tkanina u vrijednosti od 60 dukata. Ne samo bogate nagr ade nego i r aznovrsnost i brojnost izvođača ukazuje na izuzetne artističke i umjetničke kvalitete bosanskih zabavljača. I dok su Dubrovča ni u Bosnu slali u glavnom muzičare (Irulaši, do'bošari, tru bači), bosa-nska vlastela upućuje u grad svetoga Vlah a, pared rnuzi.čaora 'kojd su svirali na raznim instrumentima , i lakr·dijaško-zabavJ jačke sastave (bufoni, histrioni, žongleri), koji su mimikom, ·p antomimom i raznim

28

govornim li ostaiim glumačktim vještinam a (im itacija i parodija) zabavljali gledaoce. I mada se zaba vlj ači u kasno m srednjem vijeku mogu podije1iti - po n ačin u i vrsti izvođenja u dvije skupine (muzička i glu mačko-lak rdijašk a), JX>nekad je vrlo teško odrediti međ u njima razlike jer su ovi artisti naj~ešće bili i jedno i drugo, m uziča ri koji su istovremeno izovodili pantomi me, ili lakrdijaši koji su na pojedinim instrumen tim a muzičkom pratn jom akcen tirati svoju glumačku igr u. Da je ovo t a čno vidi se iz činj enice da sami Dub rovčani nazivaj'U aro:iste bosanskog knrlja histriones seu puLsatores, što bi značilo da im je jednako odgovarao i jedan i drugi n aziv , i da j e u jednoj ooobi nastupao i gl umac-lakrdijaš i svirač na nekom instrumentu j žongler, znači potpu no istovjetno liku rtadašnjeg ev,ropskog bufona, Ikakav je, v idjeli smo, opisao trubad ur Giroa de Kalasana, u svojim savjetima žongleru Fadeu (svi rač na raznim instrumentima, m ađioniča r , akrobata, maskira n i i kosti mirani glumac, kroti telj zvi jeri, ekv.ilibrisla i prikazivač smiješnih ljudskih slabosti). Koliko je ovaj zabavJjačk i bufo-teatar bio ra zvijen u Bosni, :na jorječi t i je govore b roj'Ili aIihivs'ki !podaci veza'Tlli. za dolazak bosansk ih histriona u Dubrovnik, mada je, izvjesno, da ae to 'tek maIJ1ji .dio, i da. su razmjene ,i gostovanja artista izmedu pojedinih d o maći h velmoža, kao i ostalih I usjeds nih dl"l.ava j vladara, s igurno bili i češći i brojni ji . Sa dvorca Kotromanića, uglavnom za poklade, dolazili su u grad svetoga Vlaha razru cugularii, hystriones, piftari, lautarius, bu/Jones, pulsatores, ioculatores, gnacharii (1408, 1417, 1422, 1432, 1440- 1442, 1447, 1450, 1452, 1453, 1456, 1459), I umjetnici sa dvora K osača (Sandalj a Hranića i Stefana Vukči ­ ća) takođe su često gostovali, proširujući sastav izvođača i novim instrum entima (tu betae i tubicinae). Njihovi nastu pi bilj su uglavnom II !prvoj n€dje1}i februara '(1430, 1432, 1434, 1441, 1442, 1445, 1446, 1449, 1450, 1454 - dva puta, 1455- 1457, 1459-1461). Isto tako u Dubrovni k u često sus reće­ mo i artuste 'sa dvora Pavlovića (1417, 14] 8, 1423" 1428, 1434, 1435, 1439, 1450 - dva puta, 1451, 1454-1457, 1459, 1460). Jedanput se pamim je čak i dolazak umjell1!i:ka 'Sa u daljenog dvora Z l atonosovića (14. V 1432). Sastavi ovih gos tujućih ekipa bili su raznovrsni ne samo po vrsti već i po broju

29

Tako je, na .primjer, 1457. godine na sveča nooti­ ma u danima svetoga Vlaha učestvovala 14, a 1459. godi ne grupa od 16 bosanskohumskih artista . svoje vještine ovi anoni mni umjetnici bili s u od d ubrovačke V'lastele nagrađivani II novcu, odječi i hl'ani, zavisno, vjerovatno, od utisk a koji su ostavlljali .na gledaoce, ali i od trenutačne političke moći nji hovih gospodara. Ponekad su te nagrade bile znatne, što sigurno .svjedoči o vrijednosti ,bosanskih zabavljača j o ugledu ikoji su on i u Dubrovniku uživali. Zahvaljujući upravo ovim m aterijalnim i novčanim obeštećenjima, koja su bosanski bufoni i 'histrioni primali kao nagrad u i priznanj e, ostala s u zapisa na i neka imena, kao što je bio šaljivac Pribinja II trupi Sandalja Hran ića, ili komiča r buron Mrvac (Meruaz ... bu/jonem cherzeghi) iz trupe Kosača.
izvođača .

za

GRADSKI I P Ul1UJUCI LAKRDlJ ASI U BOSNI
Pored artista vezanih za dvorove i u tvrdenja bosanske: i humske vlastele, ·p ostojali su i glumci-zabavljači u ra zvijenijim g rads kim naseljima, kao i putujući lakrdijaši koji su ISe s kitatli ovim :krajevima zaba vljajući narod na trgovima i vašarištima. Nasuprot plaćen i m li materijalno obezb ijeđen i m artistima II slu žbi feudal aca, ovi putujući g lumci su bili be2" zaštite, izloženi progonima j raznim o pasnostima, pa su i podaci o n jima vezani sam o za slučajeve <raznih sudski h sporova i parnica. U srednjovjekovnoj Srebrenici po.<;tojala je, na .primjer, jaka kolonija razni h dubrovačkih zanat1ija (zlatar a, krojača , podstrigača vune, itd.), a među njima su se n alazili l glumci, koji, sudeći po a rhivskoj građi, nisu billi samo slučajni prolaznici već s u djelovali duže vrijeme, i po nekoliko godina, kao stalni gradski artisti. Ta ko za Radivoja Grubačevića, glumca i !-rula!a, saznajemo da je veza," za Srebrenicu od 1431. do 1435, jer je svake godine vodio poneku sudsku raspravu . Istovremeno, pored Radivoja , spominje s e u Srebrenici i glumac Radm.io (1432), pa možemo prebpostaviti da se radilo o nekoj manjo j družini i, !to je na j intere-. sa n tnije, u oba s l učaja, u dubrovačkim aktima o ni više ne

30

nose nazive buffones ili hystriones, već $e .prvi put javljaju kao glumci, tačnije glumaz. Naziv glumaz, međuti m , nije usamljen i vezan samo za Srebrenicu, u isto vrijeme, i u Srbiji. u Novom Brdu, takođe 's e davlja oznaka glumaz (vuchoie Iuonovich glumaz de Liuade, Miloseu glu:maz de Brixouiza, Todor Miloxeuich glu maz ira in Vuch oieuzi). Pootoje i glumci-čergari koji s1cttaju rpo I osni, obi.Lazeći B i najudaljenije krajeve. Tako se neki Vukooav Kuković (Vochlssavus Chuchovioh), takođe glumaz, javlja kao tuži-

lac (4, X 1446) ibog krađe koj a mu je učinjena negdje na Pivi (in Buesniche in Piva). dok glumaz Pri'binja Radosalić tuži n ekog Vukašina (21. II 1450) koji mu je na Tjentištu ukra<l par bisaga sa sadržinom u vrijednosti od 15 dukata. Vjerovatno je u pitanj u ona najpeophodnija glumačka r ekvizita k<lja je pripadala ovom !putujućem opsjenaru, a koji je u pobrazi za publik<lm doGao čak do T jentišt.a i tamo bio opljačkan j pokraden. Koliko su ovi zabavljači. !bili pop.ulami. a rnjlj:hova umjetnost raširena j čvrsto utkana u kulturni život srednjovjekovne Bosne, najbol je se vidi iz činjenice <da su se oni, i poslije definitivnog OISvajrolja ovih !pokrajina od g.tra ne Turaka još jedno vrijeme zadr-lati zabavljajući nove gospodar e, modificira j ući, vjerovatno, svoje egzibicije 1 v ještine prema ukusu i ćudi turske vlast ele. Od sredine XV stoljeća spominju se i Turci kao razni vještaci. Tako je u septem'bru 1452. g<ldine u D u brovni ku gostovao neki tu rski mađioničar, a 1461. poturčenjak lsabeg Ishaik:ović ipQ61ao je svoje dobošar e, koji su zaje<i n<l sa bufonima i muzičarima bosanskog kralja Stefana Vukčića i vojvode Petra II Pavlovića učestvovali u pokllad nim sveČA­ nostima. I 1466. godine .spomin je se pet svirača Ahmed-begovog ćeha j e. U januaru 1494. Dubrovačko vijeće nagradilo je Turke. koji s u "davali predstave i izvodili igre na pijaci u DubroViIliku" . Interesantan je slučaj :nekog Turčina sa Zambaše sa <lružri.nom, koji je u Dubro vnik d.ošao na preporuku heroegQva'čkog san:džak...,'bega, ali je gradska vJast riješila (12. X II 1552) da ,se Zambaša i n jegovi drugovi darruju sa 300 aspri, aH pod uslovom da ne izvode svoje igre. Iz istog 'Vremena je i d okumenat iz .kojeg saznajemo da je poturčenja k Ali-beg Pavlović poslao svoje glumce Radoja Vukosa-

31

s dTtLŽbom na sveci, da r a zvesele dubrovačku vlastelu za p raznike. Ovaj nam :poda tak rječito govori ne samo o imenu još jednog glumca već nedvojbeno ukazuje na činje­ nicu o postojan ju ,jedne lpooonišne družine na čijem se ~u nalazio .glumac Radoje Vukosalić, kao upravni k, uz n apomenu da je to vri jeme kada se u Dubrovniku poči nj u da prikazuju prve komedije, farse i pastirske igre (Vetranović, Nalješković, Držić). Međ utim, r enesansa, koja je zahvati la Italiju i Ev,ropu, .pa j DubrOWl ik i ostalu Da'l maci ju, m 'imoi.šla je Bosnu. Tako će se um jesto artista u Dubrovni k u Bosanci ubud uće pojavljivati samo kao likovi u djeli ma dubrovačkih ko mediografa.
tića

KOMICNI TEATAR SREDNJEGA VIJEKA ILI POZORISTE GLUMCA
I pored spomenutih podata ka , koji nedvojbeno govo re

o postojanju lakrdijaško-za ba vlja čkog bufo-ipozorišta u sredn jovjekovnoj S rbiji, Bosni i Dubrovnik u, a vjerovatno i u nekim drugim dalma tinskim gradovima. osta je nepoznato šta su ovi, uglavnom anonimni o psjenari izvod Bi. Isti'Ila, mogućno je pretpostaviti da je p reko Du'brovnika , koji je bio o tvorena luka prema Meditera nu, i sa sjevera, preko Nj emač ke i Ma đa rske. u toj širokoj otvorenosti i sim'biozi i kod nas egzisti.ra1o sve ono 'Što je u tom trenutku bil-o karakteristično za komič ni teatar "jeseni sr ednjeg vijeka" .u Evropi. Znači da je to bilo pozorište karnevalskog slavlja, sa maskama, uz p jesmu, pl es i s viI1k.u, sa elementima grube šale i opor e dosjetke, ča k i s a satirični m žaoka ma. Pozorište sa t!kano od ·r aznovrsnih imiti.ranja, od živ-otin jskih glasova d o lj udsItih poroka, sa mogućim ma1i:m g rotesknim pantomimskim etidama, uz -s-vako ja ke ,j s vakovrsne Ž<lRl.glerske i d rkus ke vještine, pa i mađioničarske, i s ve to praćeno muzikom i p jesmo m , II totalnoj angažovanooti glasa i tijela. da se .zabavi , aH i bude zabaV1ljen . Bio je tQ teatar improvizacije. opsjenarstva, domišljatosti, ču desnih vještina - onaj koji ima veze sa "nečasti ­ vim ", izvan za kona i crkveni h i svjetovnih. Teatar bez p isanog teksta. stvaran u ludilu i ·p oma mi pokladnih sv eČ8no-

32

sti, na ulici, u magnovenju trenutka. Sa druge strane, izvan poklada i karnevala, ovo pozorište je imalo ekskluzivni kara kter zabave za vlastelu, u dobro čuvanim zamkovima i u tvrđenj im a, u krugu manica i porodi<:a, u gotičkom ambijen tu ritersko-đvorj a nske etikecije, jer čitava ova stilizovana egzibicija raznih vj eštlina i gizdave opreme i ukrasa bila je n amijenjena ne samo užitku i zabavi, već je nasto jala da na najbolji način istak-ne i pokaže JX)mpeznost, bogatstvo j društveni prestiž ,p ojedinih feudalnih velmoža. Na osnovu pozna tih podataka da se zaključiti da je glumac i kod nas, kao i u Evropi, bio glavni nosilac srednjovjekovnog komičnog teatra, bilo da se zvao špUman (Njemačka), žongler (Fra ncuska) skomoroh (Rusija), buton ili histrion (Dubrovnik) glumaz (Bosna), ili nekako drukčije (ioculator, igrač, gudec, svir ae). On je ismvremeno pjevao i glumio, imitirao, bio ekvilibris ta, mađioničar, dreser, akrobata, muzičar i plesač. Sam je izmiMjao tekst, sam režirao, bio je i scenograf i kostimograf, pravio masku i nal.azio rekvizitu. Nast upao je kao profesionalac na dvorovima, ali isto tako igrao za hr an u i piće na ulicama; imao uglednu .p ubliku, ali i onu običnu i prostu, šarenu i raskalašnu, koja se na vašarištima i t rgovima radoznalo okupljala da posmatra i uži va u njegovim brojnim vještinama. S redn jovjekQvno komično pozorište, kao i prije teatar m jaka, mi ma i a talane, kao i docnije komedija del'arte, ili barokno ulično pozorište, bi10 je, dakfie, isključivo teatar glumca, bez dramskog pisca, pozorište improvizacije, i za visilo. je jedi'Ilo od mašte i talenta s vakog izvođača ,p onaosob, od njegovih artističkih i peh1ivanskih sposobnosti da siromašnu osno.vu ra dnj e ispuni, razvije i razigra do kraja. Stvar ane u trenutku, u nadahnuću , u direktnom dodiru sa publiko.m, podložne promjenama, bez zapisanog teksta, ove glumačke predstave, normalno, n isu mo.gle da ostave dovoljno preciznih podataka o sebi. Pa ipak, za postojanje s rednjovjekovnog komičnog teatra kod nas postoje brojni dokazi koje smo naveli i o kojima s mo govorili, kao. i činjenica da je ovo osebujno g lumačko poz01"ište bilo i dentično sa kretanjima evropskog teatra toga vremena, da je i šlo ukorak s njim ,i dij€1lilo njegovu su'dbilllu.
3 IstOr1J1I pozorUta BiH

33

POZORISNI ZIVOT U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME TURSKE VLADA VI NE

OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA POZORISNE UMJETNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI POD TURSKOM UPRA VOM

P oslije p ada 'bosanske države, naročito od kTaja XVI stol jeća, "glumački za<nat osjetno propada" i vremenom postaje jedno od "najpogrdnijih rz.animanja". Umjetnost glume postepeno zami re, prekida se .nit i zaustavlja hod. Neposredne kreativne veze sa razvojem evropskog teatra uspostaVljene II kasnom srednjem vije1ru rnestaJu, i čini iSe, za puna t ri .stoljeća, kao da pozonšna umjetnoot II o vim krajevima više i ne postoji. Bez renesansnog zanosa i uzleta, tek sa jedva primjetnim naznakama !baroka i ·p rosvjetiteljstva, gubeći kontakt i otvorenost prema Evropi, ipa ,čak i prema tako blisk om Dubrovniku , ,teata r 'll Bosni d Hercegovini, od kraja XVI stoljeća do sredine XIX stoljeća, sveden je isklj učivo n a usamljene, a često i na jedva prepoznatJljive, :pokuša je ~ nastojanja. Uostalom, identična situacija je i II drugim krajevima pod turskom upratVom {Sr:bija, Makedonija}, !pa i II samoj Turskoj. Naime, u islamskom :Svijetu, rpo strogim reli giozni m shvatanjima, hilo je "zazorno da s e na pozornici pojavi čovjek", tako da se pozorišna umjctnoot II evropskom sm islu, s glumcima, javlja lU Turskoj tek krajem XIX stoljeća.

Ovakav odnos islama prema glumačkoj umjetnosti i čov­ jeku-glumcu, no rmalno, odrazio se i na porobl jene krajeve, potiskujući i eliminišući umjetnost pozorišta ne samo kao nepotr ebnu, već i ikao nedoličn u . I tako, "crni dosije" teatra , Qtvoren u II stol-jeCu, traje i dalje, bHježeći nove IProgone glumaca j !Ilove pokušaje istjerivan ja ;pozorišne umjetno.sti iz "božj e države" . • kako turska vJast II to vrijeme nije znala 1

34

i nije upražn javala pozonsnu umjetnost iz religioznih ·r a zloga, ubrzo nakon osvaja nja J30sne i Hercegovine, počela je

potiskivati i g ušiti !pOStojeći ·r-azvoj za bavl jačkog pozorišta, tak o .d a XVII stoljeće osta je bez ijednog zabilježenog podatk a o bilo kakvoj pozorišno j dj ela tnosti , p a s e či ni kao da je ona potpuno izumrla. Uostalom , teatar u evropsko m smislu, o na kav k a kav je postojao na domaku !Bosne, 'll Dubrovniku, n eće se JXKl t ursko m upravom j aviti sve d o d r uge polovine XIX stoljeća. Ni Ddićevog "veli kog smijeha", ni Palmotiće­ vih pompeznih !baroknih m elodrama , ni r aspojasanooti Pul či­ nele, n i zaošijan osti komedi j e del' ar te, ni d u brovač kih ,,1'ra nčezerija" ~ lPI'erada Moli jera, n i opore, otIragikomićoe satir e Vla he Stulića u Kati Kapuralici, od s vega toga - ništa. Pa ipa:k, i pored tog ,pI1iv'idnog neu,:>OOooja!l1ja, žilav·ost i neuništivost glume i teatra traje i dalj e, probija s vr emena na vrijeme, I bljesne, da znak života, ostavi trag. Nepoželjna vlastima, umjebnost pozorišta se vraća svom pu čkom izv<r r ištu , t a'ko da ponešto od onog p oznatog s recin j ovj elwVllog zam a ha, sti cajem o kol nosti ~ vremena, t raje i d a lje, dobij ajući druge oblike, razvijaj u ći se od XVII do s redine XIX stoljeća u n ekOiliko pravaca : narodn o glu movanje, ulično barokno pozorište, kar ađ oz i pokuša ji bosanskih fran jevaca da

stvore religiozni t eatar.
I ma !koliko je pozorišn i život 'll Bosni .i Hercegovini udaljen od r azvoja evropskog teatra, zatu ren d ubo ko u pozadini zbivan ja, jedva primjetlj iv, on ~ tako an emiča n i sirom ašan ipak nosi izvjesne stilske ka ra kteristike vremena , i to, prije svega baroka, njego vu nestalnost i "otvorenu form u", težnj u ka improvizaci ji, n aklonost prema m agiji, potreb u da se u mjetnič ki efekat IJ)OStigne ;pretjerano m kićeno­ ŠĆU, gomila njem i kumu lacijom izražajnih s r edstava, forsiran jem n eobičnih sadrža ja i fo rmi (kar a doz, ba rokno ulično pozorište). Sa d ruge stra ne, prisutno je i ono poznato barokno osjećanje "nesigurnooti i ;ne poverenja u !postojanost zemaljskih materijaln:ib.. do'bara i razočarenje u :moć čoveka kao jedinke"; kao što j e, pod uticajem katoličke obnove i p rotur eformacije, -pri m jetan pokuša j da se sač uva ugroženo hri šćans tvo i podigne vjersk i duh m edu šir okim Iffias ama (tekstovi Matij e Divkovi ća , S t jepana Markovca-Margi tića , kao i n astojanje rfra n jevaca da stvore duhovno pozo rište).

35

Sredinom XIX stoljeća, pod uticajem ilirskog !pOkreta, II periodu predromantizma i nacionalnog buđenja, aH i nakon pokušaja reforme i modernizacije zastar jele j konzervativne turs ke uprave i administraci je, dolazi do intenzivir a nja pozorišnog žiV()ta II Bosni i Hercegovini, koji se II posljedn ji m d eceni jama t urske vladavine 'ispoljava i češće i šire i na više p lanova: od gostova n ja p utujućih d r užina iz Srbije (Stepić, J okić, Ikičić), prek o djelatn osti domaćih p 02lOr išnih amatera (B a nović, Petranović, Despić, franjevci II Fojnici), do pojava pozorišnih !predstava II dom~)Vima diplom ata na službi II Sarajevu (Hol ms, 'Blau), ipa čak i do !pOkušaja turskih vlasti da osnuju pozorište II Sarajevu. U tom trenutku, i repertoarski i izvođački, pozorišni ži vot II Bosni i Hercegovini. pored llpadlr live didakHčnreti, nosi obiilježja romantizma, prej tvarajući pozornicu u ipI'CIPOvjedaonicu !patriotizma i rodoljublvog zanosa, lU po8VIe6eno m jesbo za očuvanje ugroženog nacionalnog ·identiteta.

NARODNO GLUMOVANJ E
P araIe1n o sa .profesionalnim pozorišni:m nastojanjdma, II okvirima tradicionalne istorije teatra, koja se kreće na relaci ji dramski pisac - g lumac - publl ka, ili s amo glumac publika, u Bosni i Hercegovini postoje od davnina i raznovrsni etnoteatroZoški oblici, takozvano narodno glu.movanje, u stvari ostaci ,,samonilcle dramske u m jetnosti", nastali negdje u sim biozi folklora i rituala, izmedu svjetovnog j vjerskog obreda, koji su ne samo prethodili v eć i anticipirali po.stojeću klasičnu umjetnost teatra. :Još je !pjesnik Laza Kostić II s vom za'l'limljivom i zapaženom rad u Narodno g lumovanje, osjetio da je u tim najstarijim "neznaboškim narodnim običajima prva klica dramskog života", isti onaj zamet, što ga "is pitivači starina nalaze za jelinsku dramu u sveštenim obredima misirskog Oz.i r isa". Ove etnodramske igre (kolede, kraljice, ladalice, dodole) , "U kojima se jedan ili više igrača pred dr uštvom rvlada kao da je on neko drugi", bile su kroz tri stoljeća, uz u lično pozorište, u mnog im našim k rajevima, jedi ni oblik pozorišnog izražavanja.

36

Za produkcije etnodramskog stvaralaštva mJe bila potrebna lXJzornica, niti b ilo kakva tehnička uslovnost, v eć prazan 'Prostor, odn()sno ,,svako mj esto, na kojem se glumac može nesmetano kretati", od lXJ1jane do kuće i dvorišta, postaje svo jevrsni narodni teatar, u kome se gotovo po pravilu upletala i publika, izjedn ačavajući se sa izvođačima, stvarajući jedinstvenu zajedničku spregu učesnika isaučesnika , koja je lXJbpuno poništavala klasičnu rpodvojenost glumca i publike. Na tim !prirodnim scenama svakodnevnog života, od naroda igrane i od naroda gledane, izvođene su razne dosjetke, ruga·lice, poskočice, zdravice, za1hvalnice, pjevane su narodne pjesme, priča ne priče i .gatke, iprikazivane su igre sa sj€'I1ama, l utkama i maskama. Ovo narodno glu1novanje, kako ga je tačno nazvao Laza Kostić, izvođen() je n a sijelima i svadba ma , povodom vjerskih praznika, rađanja i smrti, uz rodnu godinu, uz ·posn u godinu, kad stigne p r inos sa polja i od st()ke, i kad sve zataj i, jednom riječju, sve je u narodu b ilo povod Za igru. Zahvaljujući naj-3tar ijrlm skupLjačima etJnoteatrološke građe (Joanikije Pamučina 1867, Vuk Vrčević - 1868. i 1889, Vaso Kondi ć - 1890), koji su zapisali i tako sačuva'li od zaborava brojne oblike usmenih ,-,<pokladnih" i zabavnih "narodnih igara" u Bosni i Hercegovini, registrujući ne samo dijelove dija~oga već oj Ikonklrehne fi7Ji.čke sCe!1lS'ke radnje, pa čak i dijelove mizanscena, u mog u ćnosti smo da u ti m sačuvani m oblicima narodnog g1umovanja otkrijemo čitav niz čisto teatarskih izražajnih sredstava, od improvizacije i prerušavanja, preko naivnog scenskog iluzionizma i maski ranja. do upotrebe rekvizite i dekQ ra . Ove br9jn e narodne etnodramske igre (Hadžija, Kadija, Tambura, Aša baša, Ag e, Vile, Divl je svadbe, Pošte. Z anati i m noge druge), rj ečito govore ne samo o "teat r a:Inoj žici 'll narodnom živo'hu", već i o kontinu itetu usmenog pozorišn og predanj a, koje istovremeno predstavlja oblik latenbne borbe naroda za očuvanje vlastitog nadonalnog integriteta.

37

BAROKNO ULICNO POZORISTE
Uporedo sa narodnim glumovanjem, a često i pod n jegovim uticajem, egzistira za vrijeme baroka i ulično pozorište, neka vrsta profesionalnih zabavljača, peh1ivana, gutača vatre, imiltatora, žonglera, krotitelja, svirača i laihdijaša, onih što ,,'Ila štw1ama idu" i zabavl jaju svj,etinu na vašarima, pred konacima i hanovima, na trgovima i ulicama, izvodeći svakojake vještine, koje su oduševljavale, ali i plašile neuki svij et, i koje su zbog svog profanog karak tera bile progan janje i z.a:branjivane i od svjetovnih i od crkvenih vlasti. Ovo improvizirano, narodno, ulično pozorište, II stvari je si mplifici rani recidiv srednjovjelrovnog bufo-teatra, svih onih lakrw:iijaša, žonglera, skomoroha . .gudaca, sviralnika. licepothodnika, .pantomimičara., imi:ba'tora, I ufona 'i histriona. b Ovi novi "kurdi zani", ,,stovrazi" i ...pehlivani", ove nove igračice, "satansk€ nevjESte", u stvari su sa braća šaljivca Pribinja, bufona Mrveca i družbe Radoja VukosaHća. Preko njih, žilaV<! i uporno, traje pozorište glumca, nastavlja se tradicija flijaka, mima i histriona, u .kojoj je oduvijE:k uspjeh i zvQdač a zavisio od njegovog talenta i njegovih artistički h spowbnosti da siromašnu oonovu radnje razigra do nevjerovatnos ti. To je ono isto pozorište, istina, modificirano i prilagođeno ukusu novog vremena, koje je sV<!jom humornošću , i JI"1lStilkalnošću, svojIim grrubim šalama i oporim dosjetkama, svo jim maštovitim improvizacijama uspjelo srednjovjekovnim crkvenim p rik.azanjima da oduzme reJigio2Jni i moralizatorski karakter, i da od njih ponekad napravi šaljiVE: igre i ka'lambure za uVESeljavanje publike. To je ona ista .prezrena glumačka ,/bratija" i "soj tarija" koja je prouzrokovala zabranu prikazivanja misterija i mirakula sa moti,vacijOlm Ida ona ~7iaZ1ivajuvUše smijeha nego po.božnosti . I kao što su u srednjem vijeku ovi putujući glumci j histrioni bili napadani od crkveni h vlasti, tako i sada, II toku XVIT i XVIII s toljeća, ovo ,pnns:Joo pozorište", !ponovno je, ko zna koji .put, progon jeno i upored.ivano sa ,,-paganskirm nezna'božačkim igrama". Despot Đorđe Branković (1645- 1711) u svojim Hronikama. govoreći o antičkom teatru, prenosi termine i iskustva svoga vremena. za n jega je gluma "bes-

38

tidno delanje", podložno "neobuz.danim 'bezmerno zloćudnim dejstvima", a glumac je oovjek nižeg moralnog ranga. I mitropolija beogradsko-karlovačka osu đuje (1728) one hrišćane koji umjesto da idu II crkvu ,,.sedjat va domah i na {Xlzorištah glumetsja". Najžešći protivnik uličnog pozorišta, Gavri' Stefanović 1 Venc10vić (1680?- 1749?), ostavio je najviše podataka o predsta vama ovih anonimnih opsjenara ikomedijanata. ObraĆd­ j ući se 1746. godine svojim šajkašima, u I rojnim besjedama, b on či tav niz poroka i moralnih deformacija vezuje za lakrdij e 'i maskaIle po 'Vašarištima. "Ništa tako ne odvraća uši ljudske i umIje !izumljeno čini" - I kaže Venciovnć, "kako te &okačke šale, 1ark'rdije i sme1ID.e maškare." I za'to on ll(P<n.OI'ava svoju pastvu: " ... ne odlazite ... na one zakonoprestupne i bezočne zurnice, gde se koji vrag penje, zapadevaju se šale i iŠa:mate, kavge H koje i psovke". Međutim, ove besjede izgleda nisu imale uspjeha, jer "najveći .propovednik barokne epohe" , rp'lašeći se da neobuzdana šaj kaška publika zbog "maskara" i "pelivanskih lakrdija" sasvim ne zapostavi "crkvene pesme i učenja", prisiljen je .da često sa propovjedaonice L1pozorava i uzvikuje: "Ostavimo se maskare, šale i smeha!" Ili: "Sala i maskara p o zurnici zaustavlja ljude od crkve stoj ati na zu'r nice te pregledati i s lušati ~ak rdijel" Osim "zurnica" i "k urdizanski'h" ,predstava II S~biji i Vojvodini, na koje je tako žestoko reagovao Venclović, ove pehliv.anske uličn e : rodwkcije izvođene s u, vjerovatno, na či­ p tavoj teritoriji današnje Jugoslavije. Normalno, II zavisnosti od geografskog i etničkog položaja, odvijao se i uticaj. koji je išao u širokom rasponLl od Poljske, Rusije, Mađarske , Italije, Njemačke, do i:i!vjesnih modiffikacija i prilagođenja koja s u donijeli Tuci. Tako, na primjer, mu dri Mula Mustafa Bašeski ja, narodni pisar, u svom Ljetopisu, u dva iJ18vrata spominje da su u Sarajevo stigQi pehlivani sa namjerom da prikažu "predstave". Prvi put je to bilo ,u ljeto 1779. godine. Međutim, iako su uredno zatražili od mehĆ€me (suda) dozvolu za .rad, predstavnici vlasti "prividno na jeziku pobožni, <; iznutra pakosni", nisu odobrili izvođenje predstave. Drugo jedno ulično pozorište bilo je u Sarajevu zabranjeno 1798. godi ne, ali se promućurni opsjenari dosjebiše, pa kako nisu mogli da dobiju d~:lZvolu za igranje II samom gradu, uputiše

39

se nadomak Sarajeva, u V'Lsoko, i tamo iSU lpočeli pruka2livanje p redstava, a za njima "ode mnoga svjetina iz grada da ih gleda", pa su ča k i ,predstav.n.ici vIlasti zajahali konje i došli na "peh1ivanske predstave". Produkcije ovih uličnih zabavljač a, vodiča zvjerova, "guslara", "tancovođa", akrobata i igrača na žici, harlekina i "stovraga", wdržale su se u Bosni i Hercegovini dosta dugo. Tako Svetozar Cerović u svoji m uspomenama na prva gostovanja putujućih pozorišta u Mostaru (oko 1884) piše da je naivna i prostosrd ačna mootarska publika, kad je prvi put vidjela glumce "obučene II švapska odijela i bez brkova" pomislila ,da to nisu "čista posla", uvjerena da su u čaršijU opet došli "pehlivani" oni što "na štu'lama idu kroz varoš" i što igraj1J n<l knn.opCll, ".ma mirpare" (V€'ncl()vić ove "Stovr8ge" naziva "mamin()vci"), mađioniča ri koji "op.sihire čovjeka te gleda čuda svakojaka". Para'l elno sa narodnim glumovan j·em i uličnim pozor ištem zna se da je i turska vlastela u Bosni i Hercegovini upražnjavala neku vrstu zabave i igre. Pojedini istaknuti begovi, Dadaga Cengić, na pri mjer, držali su posebne, profesionaln e pj evače "nesumnjivo iz osjećanja potrebe ne samo da uživaju u pesmi, .nego da i sami postanu njen predmet" (V. ĆOrević). I Bašeskija bilježi II godini 1780. da je skupina mladih sarajevskih kadija, njih sedamnaest na broju, običavala "dva puta soo mično" da priređuje neku vrstu zabavnih sijela, na koJima bi .prisutni, poslije obilnog jela, .,igrali .p rstena, svirali II naj, pjevali sevda:linke j zametati razne šale". za l obož.nog Bašeskiju ova "raspuštenost" bHa p je predzmak kuge, za nas, međutim , ovaj podatak govori o sna:lnom uticaju narodnog glumovanja domorodaca na običa ­ je i navike došljaka. Docnije će taj uticaj biti još izrazitiji. Tako Martin Đurđević II svojim Memoarima sa Balkana (od 1858. do 1878), .piše o evrops}dm zalbavama u ;vezirskom konaku II Sarajevu, na kojima je jednom prilikom bio !priređen i .. kralbulj ni pJes s raznim maskama i predstavljanjem glumaca". Velika dvorana je bila podijeljena na dva dij ela, u manjem i neosvijeh!jenom, vezirove hanume i druge muslimanske žene virile su "kroz posebne rupe" i gledale kako se "Europejci s damama goste, za'bavfJjaj u j plešu".

40

KARAĐO Z

U pozorišni život Bosne i Hercegovine Turci su donij eH jednu specifičn'll igru - karađoz (Karagoz) - koja je postala ne sa m() popularna i rad() gledana već je vremeno m doživjela i znatna prilagođenja , nastavlj ajući se na tradicij u narodne glume i postojeći .pučki spektakl. I mada su karađoz II n aše kra jeve donijeli Turci , n j egove korijene i porijeklo treba tražiti mnogo dailje, jer najstariji zapis o pozorišnoj igri sa lutk ama potiče iz Sirije, drugi vijek pri je naše ere, za vrijeme kralja Antiosa koji j e imao vlastito powriš:te II kome su igrale "lutke od kartona i tanke savitljive kože, odjevene II blistavu odjeću ". I jedna kineska legenda, iz prvog stoljeća naše ere, II doba cara Vua, spominje igru lutke i sjene, da bi II XI stoljeću, predstave takozvani h "kineskih sjenki" bile neobično popu~rne i rado gledane. Likovi od ik,ože koji se projiekaju ala tankom bijelom prozirnom platnu spominju s e i u Indiji (IV i V stoljeće), pod nazivom vajang. ilustrirajući dijelove iz poznatih nacionalnih epova Mahabharate i Ramajane. Igra sjenki !pOStoji i u P erzi ji (XII stoljeće), a glavna ličnost Kečel peh1ivan, po mnogim svojim osobinama (ćelav(lst, služen je dijalektima, imitiranje raznih karaktera), podsj·e<:a na lik turskog Karadoza. Pomjerajući se tako sa Dalekog na Bliski Istok, ovo "fa ntastično zam€Šateljstvo" doživljava~o je u svom kretanju brojne promjene i prilagođavanja. Svaka zemlja i svaki narod davao m u je nešto svoj e, a ono je to upijalo poput spužve. U Turskoj se karađoz (u prevodu: crno oko, crnooki), prvi put spomin je u XIV stoljeću , kada je već bio prihvaćen od svih društvenih slojeva, mada ga legenda, a i neki is toriča ri stavljaju mnogo ranije za vri jeme suilt.ana Orhana (XI stolj eće). Legenda govori o tome kako su za v·rijeme gradnje džami je u Brusi, među brojnim radnicima bila i dva prijatelja, Karadoz i Hadživata , duhQvite pričalice i šaljivdžije. Um jesto da rade oni su po cijeli da n zabavl jali radnike pri čajući raznovrsne šale, anegdote i razne smiješne i uzbudljive dogodovštine. Njihove priče su se toliko dopadale r adnicima da ISU oni skoro sasvim prestali sa r adom slušaj ući 'I'adije ludorije dvojice svojih drugova. I tako, vrije-

41

me je prolazilo u šali i smijehu a gradn ja džamije je stala. Sultan Orhan saznao je od svojih doušnika za ove priče j II gnjev.u naredio da s e dvojica šal ji vaca i pričalica pogube. Docnije, progonjen grižnjom savjesti, sultan po savjetu najJjližih sar adnika oživljava Kara đoza i Hadživa tu, tako što je 'llj ihove ~ikove n ačinj ene od <kože stavio iza provid ne zavjese da igraju' kao živi. Ova legenda o postanku karađoza ima n ekoliko razli či ti h varijanti i vezana je postankom za druge zemlje, ali, zanimlj ivo, oživljavanje ličnosti pomoću lutki i sjenki, istovjetno je i sa legendom o p ostan'ku sličn'Og k ineskog teatra. Naime, kineskom caru Vuu umrla je žena koju je neobično volio. J edan promućurni podanik, želeći neutješnog vladara da oslobodi tuge, pred10ži mu da li k voljene žene napravi ,u obliku lutke, i d a je t ak·o igrom oživi ~za rprovidne zavjese. Pa ipak, uprkos m nogim legendama i zapisima, tačno porijeklo karađ oza ni je u tVT'đ eno. Postoje ča k indicije da je ovo pozorište nastalo II staroj Grčkoj , a zatim preneseno u Vizantiju, pa s u ga tamo prihvatili turski osvajači i sačuvali pomoću vizanti jskih a nimatora . Bez obzira na nesigurne izvore i nedokučivo pori jeklo, jedno je sigurno, karadoz, iako nije turskog pOTijekla, najdublje je korijene uhvatio na tlu 'Ove wrnJje. Njegova popularnost je bila ogromna a publika na jraznovrsni ja, od suIta-na i vezira do n ajširih narodnih masa, od velikaških odaja do trgova j ulica. Vjerski praznici. sajmovi, vašarišta, k afane, razni obredi i ceremonije bili su nezamislivi bez izvođenja karadoza. Ova pop ularnost uslovljena je i religioznim razlozima, jer su lutke i sjenke eliminisa'le "zazornu" pojavu živog čovjeka-glumca na sceni. U samom početku ova igra sjenki imala je mistični karakter, da bi vremenom prevladao satirični i parodijski. oblik. Među­ tim, ia ko prete-Lno za·bavljačko i pučko pozorište, karađoz je sadržavao i izvjesnu mi'sacmost i .filozofiju, i,zvlačeči u prvi plan kritiku nasilja, korupcije i raznih mor alnih i etičkih deformacija. I zato je sultan Abdulaziz (1861- 1876), iako mecena i pdklr ovitelj karađoza, 'z bog sve slobodnijih s ati ričnih žaoka na vlast i postojeću a dmin'i straciju, Ikoj e s u u teatru uzele maha, bio prisiljen da uvede cenzuru i tako je doprini og.ušenju osnovnih elemenata na k ojima je ov o improvizirano pozorište po čivalo.

42

Ova omiljena zabava, ko ja je bila i ventil neza dovoljs tva, tribi na sa koje su napadani bezakonj e i nepravda, 1smijavani por-oci vlasti i 1iostojanstvenika, prenesena je k od nas~ vjerovatno na prekretnici XVII i XVIII stQljeća, u trenutku kada je u Turskoj doživljavala punu umjebničku afirmaciju i po.pula-rnoot. Prenesena j e integralno, a zatim je vremenom, ;pod uticajem sredine, .d rukčij eg mentađiteta i podnebl ja, pretrRj ela znatne imnjene kako u sadrža ju tako i u likovima, zadržavaj u ći samo fo rmalna i tehnička sredstva izražavanja. Likovi za p redsta.v e karadoza pravijeni su od tanke i jarko obojene štavijene kože. U .početku je to bila koža kamile, a docnije, kada je ova zabava uzeJa maha, koristila se i k()ža drugih živo tinja. Figure, izrađene u profilu i tipizirane, postavJjale su s e i zmeđu vještačkog osvj etljenja (o bič­ oo sv i jeće) j zastrlog bijelog prozirnog platna, tako da su, pokretane PQmoću ,konca od glumca-i zvo đača, djelovale živo i t ransp arerutno. U pozadinrl. zbivanj a nalazile s u se islilka:ne kulise i dekoraci je sačin j ene od isječenog prozirnog i bojadisanog I papi·ra. Kompletno ovo ,;zamešate1jstvo", znači igru broj nih figura-likova, dekora i razne rekvizite (oblaci , pti ce, čam ci) , · pokretao je sam o jerlan čovjek , koji je ne samo tumačio sve uloge-ma ske (transformirajuci glas), već j e morao po potrebi i da pje va i sv ir a razne instrumente (udaraljke). T urslci karađ oz se sastojao iz tri dijela: mukaddame (prolog ili uvod), muhavere (dij.alog) i iasi[ (glavna radnja). U .prologu (mu k addame) je Hadži vat (Hacivat), pored Karađoza, , lavne ličnosti. ovih produkcij a, .recitovao poeziju ili g pjevao song ( gazel) o pro'l.aznosti svij eta, ili o zlodu hoj sudbini čovjek a koj i se kao i lu tka po k reće, ne po slobodnoj volji, već uvijek zavisi od. gospodara što nevi dlj iv upravlja iza zakl()n a. Gospodar, u ovom slučaj u, nije voditelj lutke, već "Stva ralac", d()k figure predstavO.jaju prolazni i nepos tojani život. Pa ljenje i gašenje svijeća imalo je mistični i ritualni karakter, jer su se ISa svj etlošću javljall.e i nestajale s jenke, simlboliti rajući duše koje se vječito sele iz života u smrt. U d rugom dijelu predstave (muhaver e) vodi se dijalog između Kar-adoza i Hadživate, u lrome oni izmišljaju šale.

43

peckaj u, provociraju ;prisutne gledaoce, službeni ke, velike vezir e, pa čak i samog sultana, brojnim aluzijama iz svakodnevnog života, .kako društvenQg tako i političkog. Na kr a j u ()vog di jela, Karađoz po .pravilu na dmudruje Hadživatu i batinam a ga istjeruje sa scene. D ijal<Jg (muhavere) nema dr amaturške veze ni sa prolog()m ni sa osnovnom ra dnjom 1 prepušten je slob odnoj improvizaciji, duh ovirtooti i imaginaciji glumca k()ji vodi ovu dvostruku igru. U glavn() j radnji (fasil), postoji zaplet , odnoono priča , ali ne napisa na v eć sam<l skicirana l i oonovnim tačkama , a glumac "all improvviso" popunjava rad nju r aznim doskoči­ cama, upadicama, šaJama i a negdot<U1la, ,po .sv:ojoj volji, tal ko da ni ovaj dio nij e bio vremenski fiksira n i tra ja() je onoliko koliko je izvođač b in spo.soba'Tl da i7.mi.<;lja i ·rl.a svojim verbalnim i tehničkim bravu rama d rL:i in teresovanje okupljene publike. U t r ećem dijelu učestv()val0 je nek<lli k<l glavnih likova - "mas ki" ( Karađoz, Hadživata , Deli Bekir, BeI1beruhi, Krvava Njgjer), zatim Siporedni likovi koji g ov ore u dijalektu (P ersijanac, Arabljanin, Jevrejin, Grk, Albanac, Evropljanin, hvalisavac Zejbek iz Anadolije), a pojavljivali su se još i razni parološki i defektni tipovi (p ijanice, mahalske lude, narkomani, mucavci, kepeci), i na k'raju, či­ tava galerija epiZ<)dni h uloga (čuva ri, la đari, aščije, slastičari), sve u svem u, ok<l stotinjak raznih likova-tipova, k aDa'kter istiočn ih po lako prepoznatljivim i tipiziranim figu rama. I pored velirk:og br'loj a likova, suština svake igre je p oči­ vala, ipak, na k<lmpleksn<lm oonQSu dvije gla'Vne " maske": Karađoza i Hadživate, koje su predstavljale dvije d ruštvene klase: narod i aristokratiju. Karađoz je predstavni k naroda, on oličava duh i narav običnog svijeta. Obuče n j e jednootavno tako da liči na :bilo kog čov jeka sa istambulskih ulica. Okruglog lica, 'sa br adom 4 tupim nosem, Karadm govori jednostavn(), narodski, on je istovr emeno i glup i d<lmišljat, i naivan i lukav, golat, koji ništa ne posjeduje i ništa ne želi nego da na m'iru . ojede SV<lj svak<ld.nevni p obrok hl jeba i da se nasmije i n ar uga .,učenom" H adživati. Nj egov protivnik, antipod, n j egQva karakterna i klasna supr otnost, Hadživata, .priglup je i umišljeni efendija, koji gov<lri ki ćeno, upotrebljava arhaične izraze, služi se perzijskim,

44

voli da m u druje, izig ra va ućenost, uz to j e pedantan, krut , sklon korupciji j o,portunizmu. Nadmen je, retori čan . voli da moraJ:izi ra i da ističe svoje a r istokr atsko porijeklo. Naravna stva r, sve simpatije u ovom sukobu s u na strani Karadoza kao predsta vnika naroda, koji, slično komediji del' arte, u odnosima između, na p:rim jer, Brigele i Pantalona ili Brigele i Doktora ili K apetana, na kraj u, uyj jek nasamari i izigra ,;u(':enog" i umišl jenog gospo dina . Predstave kara đoz pozorišta nisu podložne pravilim a, ne drže se :logi čnog redoslijeda, čes to su apstraktne a r edovno antiiluzionistič ke . U njima s u izmišljeni i san i ja va, .p une su fantastike i "mogućih nemogućnosti", tako da .djeluj u čak i na.dr ealis tički. Mnoge s ituacije u karađozu počivaj u na ap~u rrlnim orl n()~i m;a .

.Te 7.i k je

oslo oo đen

l ogi~ne

pov.eza.nosti,

dok ~u Hkov.i "dtu đerlli" , izdvoj eni .i 'Svaiki živi za sebe, u svom zatvorenom svl jetu, bez mogućnosti sporazuma i ko munikacije. Odn osi Karadoza i Hadživate se t emelje gotovo isključivo til a n esporazumima, do k .događaji nemaju svoj u realističk u motivacij u, tako da dijalog protiče u apsurdnoj "antikonverzaci ji", slično , na .prim j e r, razgovoru .koji se vodi u Jones'kovoj Celavoj pjevačici, Zb og svih ovih osobi'na neki savremeni turski istoričari nalaze velike sličnosti izme đu karađoza i teatra aps urda , M eđ utim, po improvizaci ji zadate fabule i standardni m likovima - "maska ma", karađ oz se pri bližava kom ediji del' arte. Uočlj iva je ne samo sli čnos t između glavnih likova (Karađoz sintetizuj e masku zann i a ~ Brigelu, Harlekina i Pulčinelu ; dok Had~ivata predstavl ja kombinaciju senexa ~ Pantalona, Doktora i Kapeta na), koji s u čak i vizuelno slični (Karađoz i Pul či n ela ima ju "masku" sa svinutim nošom i okruglim buljavim i be7izraznim oči m a). I Pulč inela, ikao i Karađoz, bio je n aj p opularrni ji u XVII stoljeć u , a veliki improviza tori su ga toliko popularisali da je postao vodeća maska, gotovo .maskota stoljeća . ne samo u Italiji, već i u Francuskoj (Molijer ga uvodi u Uob raženog bolesnilea), pa i kod nas (petar Konavelovi ć II svoje kom edije). Pozorišna form a koj u je karađoz pr ezentirao, za činjena zdravim , oporim, p aprenim h umorom i "sočnom narodnom fraz€Qlog ijom ", omogućila je ovom neobi čnom i ču desnom pozorištu da postan e pu čki spektakl u najbukvainijem zna-

45

tenju te riječi. Putujući svij etom karađoz se zaustavio u Bosni, primio naš jezik i prilagodio se našim shva tanjima i potrebama, da bi se konačno ispaljlo kao "samoniklo delo bezobraznog doma ćeg genija". Zajedno sa turskim osvajan jim a karađoz je postepeno sticao .p opularnost i među domaćim stanovništvom. Slavni turski putopisac Evlija Celebija bilježi da su predstave prikazivane u Makedoniji, južnoj Sr:biji i Bosni. U početku je to bio sastavni dio zabave došljaka-osvajača, da bi vremenom karađoz doživio m etamorfozu, mi j enjajući se i prilago đavajući novoj s redini i novoj p ublici, transformišući oonovne "maske" i upi jaj ući nove sadržaje. Iako je došao sa Istoka, ovaj teatar je .p rimio uskoro mnoge element e bosan:;;kog tla i duha, organ:;;ki se :;;poji.o AA m-edin.om i umjetnički je oVlapotio. Karađoz je u Bosni imao svoje fiks irane junake, peto-r icu duhovitih , čapkunastih, grotesknih likova, koji su se javljali u svim mogućim i nemogućim situacijama. Ovi likovi-"maske" donekle se razliku ju od t urskih "m aski", kako po karak teru tako i .po međusObnim odnosima (pa čak i vizuelno). Tu je, pri je svih, hedonistički uživalac ž:ivota Kara đo z , ćelav, sa grbom n a leđima i karika turalno krivim nogama, vješt u svim vrstama za mešateljstva, veliki meštar života. Kao n jegov a n tipod, .drug m u i .prijatelj (ali i neprijatelj) stoji Hadži-Ha j vat, lukavac i prepredenjak, intrigant j varalica. Ova dva šereta, iako .prijatelji, u sta~nom su međuso'bnom sukobu i nepr estano pokušavaju da prevare i nadmudre j edan drugog. Ovu opsjenarsku bratiju dopunjava Bekri-Mustafa, siledži ja, zulumćar, pijandura i kavgadžija, veliki "ljubavnik" i raspusni uživalac života. Nasuprot ove pomamne, raskala~ne i mangupske trojke, kao njihov sudija, onaj koji se n~prestano zgražava nad njih ovim postupcima i ispadima, neka vrsta "moralne policije", stoji ukrućeni predstavnik sveštenstva Mehmed efendija, zvani Fenjerli, jer danju i noću nosi fenjer, ikojim, poput Diogena, osvjetljava ispade i šer etluke ove trojice neradnika i p repredenjaka. Kao peto lice u ovom ko mičnom kvintetu pojavljuje se Bonsekadli Moša, ,bosanski Skup, Harpagon, K ir J anja, bogat, a u suštini naivan i bezazlen čovjek, koji lako nasjeda intrigama i podvalama, stalna meta nasrtaja raz-

46

barušene mangupske troj'ke, '!roja se neprestano dovija i izmišlja "čuda i pokore" kako bi se dočepala njegove kćerke, ili njegovog "tajanstvenog .blaga". Promjene u odnosu na turski karađoz nisu bile samo u smanj enom broju "maski" i izmijenjenim karakteristikama osnovnih tipova, već i u dramaturškom postupku. Zadržavajući improvizaciju kao ()sn()vnu vrijednost i osobenost, bosanski karađoz je napustio komplikovanu trodijeinu dramaturšku s1rukturu ,predstave (mu.kaddame, muhavere, fasil), zadovoljavajući se prikazivanjem jednostavnih scenskih šala, anegdota, "numera", gu'beći l.I.$u't sa'tlini'čne i .prurod ijske ~emente, na račun lascivmoshi, :proste zabave i neobuzdane puUke razdraganosti. Bez p isaonog teksta, karađoz u Boom, nije ostavio dovoljno preciznih podataka o sebi, i slično .baroknom ulič­ nom pozodštu, osim nekoliko osnovnih naznaka i pretpostavki, sve ostalo je zamagljeno, bez čvršćih oslonaca i neophodnih detalja, pa je .problem karađoza kod nas, II mnogome os tao neispitan i neistražen. Ne znamo tačno ni kad je došao, ni kako se .p rilagodavao. Ostalo je samo nekoliko usputnih bil ježaka i vijesti, vezanih uglavnom za period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Tako je poznati istoričar teatra Georg Jacob zapisao u sv:ojoj lk-njizi Turkrerde Karagoz, da je 1904. II Sarajevu, II !kafani Husejina Pašalića u Jeftanovića ulici, gledao jednu karadoz predstavu, sa veoma do'bI"im izvoda!čem, nekim Samuilom G ratijanijem. Prodia predstave je bio na srpsko'hrvatskom jeziku, a drugi clio na turs'kom jeziku. I drugi jedan istraživač turskog pozorišta, Nichollas Martinovich, u knjizi T he Turkish Theatre takođe spominj e predstavu karađoza koju je gledao u Sarajevu, ali samo na tllTskom jeziku. Publika je, po Martinovichu, sa razumij evanjem i simpatijama pratila izvođe­ n je, jer "istočne populacije razumiju i s točnjački život". Međutim, predstave karađoza nisu uvijek bile .primane sa simpa ti jama od starosjedilaca. Sarajevski cvjetnik piše da je u Sarajevo, negdje II zimu 1870. godine stigao iz Carigmda jedan Jermenin i "u jednoj kafani u Carskoj mahali predstavljao za novce igru takozvani KaTađoz, a to su sramn e p.redstave.,." U sljedećem !broju Sarajev skog cvjetnika a nonimni iz.vještač se ponovo vraCa na predstave karađoza,

47

-

- - - - - ---------------- -

da je na njima bilo malo domaćeg svijeta i da su gledaoci uglavnom bili Stambolije, "koji su se II ovakve predstave II Carigradu zaljubili, i koj i su svoj e vaspitanje iz ovakvih predstava. crpili ... " Za vrij eme austrougarske uprave, II Sarajevu, na tzv. "cirkus ...placu" , između vrtuljaka, pehlivana, gutača vatre, derviša, cirkuzan era, raznovrsnih menažerija i životinja, jedno ovakvo karađoz pozorište držao je Mehmed Hasib "hokobaz ili mađioničar" . Na jednom sačuvanom ,plakatu iz toga vremena, namij enjenom za "inozemnu upotrebu", piše da će pr edstavljati, ako bude dosta posjete, Kara gjoz ajn, prvi
konsta tujući
bosanSkoh ercegovački anađ.ianičar

Hasib ibi'n Mehmed. Progmađio niČ8rsk:i

r a m je bio podi jeljen
davljenje
čarobnjaka,

II

dva dijela,

(u stilu:

ka fa se Iql va be7. vatu', gut.:mje pli'lmena, protj erivanje gvožđa kroz oči, i td.) ; i .programa karađoza (sa sljedećim "numerama" : Kako se Karađoz oženio Karađoz stvaraše u magar ce Karađoz terbijeti (vaspitava) Hadži-Hajvatovu kćer - Karađoz tuče kafu - Karađoz prodaje med Karađoz na bija Bekri Mustafu na kolac). H asib bi n Mehmed je sam vodio lutke, govorio, smijao se i ;plak ao za njih, i p jevao aik.o je trebalo, izmišljao pri če i dijalo-

ge, improvizirao scen e i šale. Ova j iluziooista i "č arobnjak", kao i svj tumači karađ oza, bio je istovremeno glumac, r editelj, scenograf, pisa c, umjetnik oštrog d uha i munjevitog r efleksa, drskog humora, glumački e,gzihicionist, majstor svog zanata i vještine - jedinstvena ličnost - op.sjednuta svojim " maskama", sposoban da im udahne život sa fan tastič­ nim smislom za gl uma čku transformaciju (govorn u) . P ritiješnjen zvučnim filmom, raznim nametima, taksama i porezima, ovaj posljednji antiiJuzionista, koji je sam izmišljao i igrao svoje karađoz-šale i a negdote, bio je prisiljen da negdje oko 1930. godine zatvori s'Vo j e pozorište. Tako je jedna ipOwrišna tradicija, koja se u ovim krajevima razvi jala od bufona i .muzikanata bosanske vlastele, .p reko narodnog glumovanja, baroknog uličnog pozorišta raznih zabavljača i :peh1ivana do , ,.fantastičnog zamešateljstva" nazvanog karad oz - postepeno i lagano nestajala ugušena novim vremenom i novim senzacijama.

48

POKUSAJI STVARANJA CRKVENE DRAME U BOSNI
U cilju suzbijanja protestantskog uticaja i "prevladavanja vjerskih i ravnodušnih 'l'aspdloženja renesanse", ali i straha od nasilne islamizacije vezane za snovita turska osva janja hriŠĆ8nski h k rajeva, nas taje obnova religioznog života, naroč i to rposlije Tridentskog s a bora, koja donosi razvitak nabožno-poučne književnosti, posebnu brigu o odgoju mladeH , a sve II nam jeri da se nametne "duhovna stega naslijeđeni m strastima sinova panonske r avnice, primorskih i bosanski h brda i skladnog Dubrovnika" (M. Kombol). Tako je umjetnost za vrijeme kontrareiormacije stavljena II službu crkve d poid nadzor teo1oga, t 'Služila je ·š irenju nove duhovnosti i produbljivanju i očuvanju ugroženog vjerskog života među širokim masama. Poseban uticaj i u logu imali su članovi jezuitskog (isuS(Ivačkog) reda , koji su predstavljali uzor "dogm at&ke s trogQSti i crkvene discipline" i ..prvo ote]otvorenje totali tarističke ideje". Između mnogih a kcija isusa-vaca za obnovu i učvršćiyanje vjere i borbe protiv svih neprijatelja katoličanstva . pored otvara nja škola , duhovnih akad emija, samostana, brige o knjiŽEvnosti i umjetnosti , i priređiva nj e pozorišnih .p r edsta va bilo je j edno od "moćnih sredstava" ostvarivanja određeni h idejnih ciljeva. Međutim, kako su u krajevima osvojeni m od Turaka, i susovačke misije bile nepoželjne pa i zabranjene, j edan dio n jihovog programa , naročito na planu očurvanja vjere, preuzeli s u misionari drugih redova. Tako IS U u Bosni i SlkJjučivo d jelovali franjevci, čiji je red došao u ove krajeve još u XIII s toljeću, da bi u XIV dobio posebnu provinciju. Nakon pada J:>osanske d ržave, franjevci s u nastojali da uspostave "normalne odnose" sa Turclma, kako bl na neki n ačin lega1i.zovali svoju djelatnost. Sulta n Mehmed II podario i m je posebnu dozvolu (Ahdna.mu), koja je omogućava la ,,slobodno obavljanje vjerskih o breda". Misionarski rad .kaJlijevaca u BoIs.ni, u krajevima .nevjernika (in partibus i nfidelium), kako za vrijeme bosansk e državnosti i bogumilst va tako i pod turskom upravom, og.l edao se najveći m dijelom II nastojanj u da se očuva ugrožena katolička vjer a i crkva, ali i u širenju pismenosti, škol• Istorija pozorltta BlH

49

stva i knjige, pa se, sli čno isuSQvcima, javljaju i. usamljeni pokušaji stvaranja crkvene drame (iako ne originalne), takođe kao jedan od oblika djelovanja na hri šćansku raju, u cilju sprečavanja ,,stranputica", otpadnika i nevjernika. Medutim, dok je tzv. isusovačko školsko pozorište sa predstavama religioznog sadržaja i raznim si mboličnim vjerskim igrama sa uspj ehom djelovalo u Hrvatskoj (Zagreb, Osijek, Varaždin, Požega, Karlovac), :pa ča k i u Beogradu i Petrovaradinu (u t renucima kada su u njima hili Austrijanci), rad franjevaca je bio više nego skroman, ograničen na usamljene pokušaje štampanja crkvenih drama, bez nastojanja da se one scenski prikažu pred publikom. Matija Divković (1563-1 631), "najrašireniji prolureformatonski p isac u Botsni k,ooz !puma dva stoljeća", fra11!jevački redovnik u Olovu i Kreševu, kapelan katoličke crkve u Sar ajevu, gdje je došao u kontakt s dubrovačkom trgovačko m kolonijom, "što ga je moglo i ,podstaći na književni rad" i dovesti u vezu sa crkvenhm ,,ISkazanjima" Mavra v.etranovića , štampao je, između ostalih djela, uglavnom prevoda i kompilacija (Nauk krstjanski, Razlike besjede), li drugd Nauk krstjanski (tzv. mali Nauk Mleci, 1616), koji je doživio brojna izdan ja, i u kome se, pored katehetskog dij ela, nalazle jedan Gospin pl ač i skraćena verzija Vetranovićevog "skazanja" Posvetili§te A bramova. Izbor ovih tekstova očito nije sl učajan i pokazuje nedvoj beno da je Divković želio da objavi ona djela .. duhovna i bogoljubna" u kojima se raspravljalo o postojanooti i čvrstin:i vjere. Di jaloška lauda Gospin plač, vezana tematski za Marijin doživljaj mUlka i smrti Isusove, b ila je kod nas neohično popularna, o čemu govori činjenica da je sačuva no nekoliko varija1flti ove pjesme koje se uglavnom podudaraju sa analognim pjesmama u Italiji. II sačuvanim varijanta ma Gospinog p1.a.ča primjetno je postepeno razvijanje monološke i dijaloške strukture prema konkretnoj scenskoj radnji. Napisani u monotonim osmercima i .povezani u rimovane ,d istihe, scenski još uvijek naivni, ovi omiljeni i ,p opularni pjesnički sastavi ,pI'ikaziv8'n:i i recitovani na Veliki petak, dako .bez prave psihološke motivacije, znali su na trenutke, u tretiranju ljudske boli, da se uzdignu do iskrene tra gičn e patetike.

50

Posvetilište Abramova, spada, takođe, me đu najpopularnija crkvena "skaza nja" u XVI i XVII stoljeću (saču vano j~ pet što kraćih što duljih varijanti) . Obrađujući za scenu legendu o bezrezervnoj poslušnosti Abrama !prema bogu i njegovu nepokolebljivu vjeru, ističući pri tome i a psolutnu JX)kornost !saka očevoj volji, Vetranovi ć je, naravno, imao sasvim odredene religiozno-dida ktične i moralizatorske tendencije kritikovanja s vih onih hriŠĆ8na čija je vjera b ila nepostojana i !kolebljiva, što je svakako bio i glavni razlog Divloovićevog opredjeljen ja baš za ovo Vetrano vićevo ,,skazanje", jer se ono tematski u potpunosti slagalo sa protureformatorskim tendencijama kreševskog franjevca. D ivko vić je objavio " najraniju verziju" Vetranovićevog PosvetiU~ta Abramovog, u kojoj je hronologija događan ja krajnje redukovana, tako da je starozavjetna priča ovim saži manjem dobiUa na koherentnosti i dra matičnosti. Eliminisanjem epske opširnosti i retoričnosti , otklonjeni su i brojni nedramsk i Vetranovićevi monolozi: na primjer, Sarina zabrinuto.st U četvrtom "skazanj u", koja u opširnoj Vetranov:iće­ vdj verziji obuhvata 178 stihova, svedena je ovdje oa 28, a da pri tome njene "cr.ne slutnje" i strepnje za sudbinu sjna Isaka, nis u izgu'bile ništa od potrebne dra mske tenzi je. Pored rigoroznih dramaturških intervencija, Divković je vršio i jezičke izmjene i leksička prilagođavanja. Evo jednog primjera: kod Vetranovića , d jevojka Kuj a Č3, službenica Abramova , ovako se obraća zabrinutoj Sari:
I

Vetranovćevo

brižna ti ja bila! §to si taj nepukoj i čemer združila? sve smo se jaki mraz studeni stvorile gledaje tvoj obraz i oči, ke cvile. Vrzi plač na stranu, danas ćd prie mraka vidjeti na stanu z družinom Izaka, ne brin' se niednu stvar, ne moj se izgubit'; tamo je gospodar, što mo.!e drugo bit'? Izaku ne te dat' od sebe nikudi, Izak te sveđ ~ njim sua t' : tim veće ne trudi.

o gospo, §to je toj? -

51

U
si :

Divkovićevoj

"verziji" i "prepjevu" ovo mjesto gla-

gospo, ,što ;e to, brižna ne sjela, ti nepoko; i čemer združila! Sve smo se kao led studene stvorile gledajući tvoj obraz i oči gdi eviele. OtvTzi sve brige. gospoje. na stranu, brzo ćd vidjeti Ižaka na stanu. lžaku ne dadu n ikuda hoditi, sve ga će gospodar uza se voditi.
iKod 1l)ikov.ića posboji s,posobnost sažimanja j iskrena emoci ja, o n umjesto pjesničke artificijelnooti u stihove u nosi osjećanje na rodnog govora. Slično DivJcoviću, i drugi jedan franjevac, Stjepan Margitić (oko 1650? 1730), koj i je ve6 dio života proveo lU Fojndci i Kreševu , objaviQ je takode ,bosančioom dva d jela religioznog sadri.aja (Izpovied krst;anska i Fala od sveti). Ovaj "bogoljubni bogoslovac", rođen u Jajcu (sam sebe naziva Jajča ninom) , u svom prvom djelu (lzpovied krst;anska - Mleci 1703), koje je doživ jelo brojna izdanja, pored obaveznog pobožnog uvoda, koji nije ll1išta drugo oo kompilacija "iz razliki knjiga aatinski", objavio je i manji izbor religioznih stihova, a među nj ima i crkveno "ska7.anje" Govorenje k ako Isukrst izvede svete otee iz Limba, što je ti stvari prerada Vetfanovićevog crkvenog !prikazanja Uskrsnut;e Isukrstovo, koje ' je Margitić pretočio i ,,prepjevao" na taj način što je postojećih 1072 dvanaestercu razvukao u 1428 monotoni h oomeraca. Kao i u slučaj u Divkovićevog iz.bora, i ovdje je odr edena religiozna tendencija očigledna: isticanje značaja Isusove žrtve i veličanje njegovog "uskrsnut ja", koje će svim griješnicima donijeti spasenje i oprost. Vetranovićevo Uskrs Itut;e Isukrstovo, vjerovatno je njegovo najranije .prikazanje, u k ome se ,prikazuje ikako Isus spasava iz pakla istaknute starozavjetne ličnosti: od Adama i Eve, preko Mojsija, sve do nevino pogubljeru.h ,,mladienaea". Rliječ je o "skazan ju"

o

52

bez pravog scenskog pokreta, konvencionalne dramaturgije, religiozne retorike, u 5tva ri, više dijaloška pjesma nego po<'.orišna i dramska radnja . Ia ko se pojavljuju brojna lica: đavoli, kralj pakda, Isus, Ndam, Eva, Noje, Abram, Isak, Jakov, Mojsije, David, Simun, ,,m·l adienci", lupež i anđeli na kra ju, Vetranović je ,,skazanje" sveo na dijalog dva lica. Najprije jedna ličnost , na primjer Adam, u dugom monologu izlaže svoj ·g rijcšni istorijat, a zatim Isus u nekoliko s tihova daje oprost i blagoslov, jer je, kako kaže svoju "krv proUl" da bi otkupio i njihove grijehe. Ovaj dra maturški postupak se ponavlja monotono · kod svake nove ličnosti, ravno jedanaest puta, što s ve, u krajn jem rezultatu dovodi do zamaraj uće jednoličnosti, kod Margitića potencirane još i beskonačnim n izan jem mono toni h osmeraca. Prikazanje je, inače, napisano u jednom činu i za jedan scenski prostor. Usamljeni pokušaji Matije Divkovića i Stjepa na Margitića u stvar anju crkvene dram e, makar i sa preradama Vetranovićevi h ,,skazanja", uka zuje da su i bosanski fran jevci savjesno ispunj avali :zadatke ~atol>ičke o'bnove, i da je isusovačko opredjeljenje za religiozni teatar ostavilo traga i u bosanskim samostanima. Istina, ostaje otvoreno pitanje, da li s u ova "skazan ja" bila samo religiozni tekstovi za či­ tanje, ili su, slično c.stalim n ašim krajevima u vrijeme katoličk,e -restauracije, izvodeni pred crkvom ili u samostans kim dvorištima. Cinjenica da su u Fojnici, pri kraju t urskog perioda (od 1874. godine) ,prikazivane nabožne .predstave, ukazuje na mogućnost da je m<Yit:la i ranije bilo slični h pokušaja.

DOLAZAK UCITEWA IZ VOJVODINE I SRBIJE I POCETAK SKOLSKOG POZORISTA Tek od sredine XIX stolj eća javljaju se određeni vidovi čisto ,pozorišne djelabnosti, pokuša ji da se na teritoriji Bosne i Hercegovine prikaže pozorišna predstava na os n~ vu dramskog teksta sa glumcima-amaterima koji "tumače" uloge na pozornici u dekoru i kostimu. Ova nastojanja vezana s u uglavnom za ljude koji s u putovali po evropskim zemljama, pa su tom prilikom vidjeli kako pozorišna pred-

53

stava izgleda (Petranović, Holms, Despić), ili su dolazili u doticaj sa kulturno, pa .prema wme i pozorišno razvijenim jugoslovenskim sredinama (Vojvodina ili Dubrovnik, Banović. na primjer), pa su vraćaj ući se u Bosnu, pokušali da nešto od te pozorišne vatre i zanooa prenesu i u svoju s.redinu. Istovremeno. naglo razvijanje pozorišne umjetnosti u Vojvodini, Srbiji i Hrvatskoj, moralo se blagovremeno odraziti i na Bosnu i Hercegovinu pošw su uzajamni kontakti postali sve bliži, veze sve tješnje, odnosi sve ;prisniji i otvoreniji. Prvi vjesnici tog pozorišnog poleta bili su učitelji osnovnih škola koji su ,počeli II sve većem broju da dolaze u Bosnu i Hercegovinu . Otomanska uprava, napadana od mnogih ev,r opskih putopisaca, koji su prolazili ovim krajevima, zbog niske prosvij€Ćenosti naroda, nastojahi je u drugoj pol()vini XIX stoljeća da .poboljša opšte kulturno . .prosvjetne prilike, otvarajući, po uzoru na zapadnoevropske zemlje, škole i druge institucije namijenjene ku1turno-prosvjetnom uzdizanju stanovništva. Pored toga, nastaje i intenzivno bude.n~e nacionalne svijesti. medu ellbima i Hrvatima, pa se deviza prosvje tom slobodi ne javlja više kao prazna deklaracija već kao borbeni poklič za akciju. Otvaraju se škole u mnogim mjestima, a u nedostatku vlastitog pedagošk()g k adra dovode se učitel ji sa strane, naTOČito jz Vojvodine, koji ujedno p_edstavJjaju i pr vu intelir genciju. Dolazeći u Bowu, ovi .prosvjetni emisari donijeli su Sa sobom, pored stručne sprem e, smisao za društveni život, pa prema tome i prve ktlice pozorišta. Obogaćeni tradicijom i pozorišnim iskustvom još od sredine XVIII stoljeća vezanim za rad Emanuila K ozačinskog, ·p a zatim prvim predstavama duhovnog i svjetovnog školskog pozorišta prikazanim u Novom Sadu, Somboru, Vršcu, .preko .pozorišta Joakima Vujića, Nikole Đurkovića, pozorištE Vojvodine, živo, ekspanzivna, inspiriše i oduševljava čak i intelektualni krug oko mrnke čitaonice u Zagrebu, potpomažući rta100 stvaralačku ideju za otvaranje Hrvatskog narodnog kazališta, kao što, istovremeno, doprinosi stvaranju Narodnog pozorišta u Beogradu. Ponikli, dakle, iz sredina II kojima je ,p ozorišni život .počeo naglo da se razvija, ovi učitelji, nastavljajući kulturnu tradiciju Vojvodine i Srbije, uvode u srpskim školama

54

n a kraj u godine, a naročito na dan Sverog Save, takozvan1 Sav:j'n'd an (27 . januar). Tako je, rna primjer , jedna takva školsk a predstava, n a kojoj je prisustvovao oj Tuski konzul K.udr jovcev, bila IPrikazana u Sarajevu 30. I 1869. godine. Program ovih školskih priredbi obuhvatao je pored di da'k llični h predavanja j be5jeda i p rigodne recitacije, "dobro spr emljene i jezički i dikcijski", a docnije se u njima našao i kakav ma nji dramski sastav ili monolog jz nekog većeg dramskog djela. Vrem enom, ovaj si mplificirani i uprošćeni vid pozorišne d jelat nosti postepeno će se razvijati, oblikovati, pretvarati u težn ju da se prikaže i kompletna pozorišna ,predstava. Svi ovi JXIkušaji vezani su u prvo vrijeme isključi vo za r ad i djelovanje učitelja sa strane, koji su bili ne samo prvi glumci već i pisci, prevodioci, reditelji i hOI"'Ovode.

pos~bne svečanosti

SKOLSKO POZORI STE ALEKSANDRA BANOvrCA I STEVE PETRANOvrCA

U oskudnim poda ci ma kojima raspolažemo o pozorišnom živo tu Bosne i Hercegovine za vri jeme turske uprave isti če se jedan, koji, ia ko štur i nepotpun, ipa k otkriva nekoliko .dragocjenih či nj e nica o prvim ·p okušajima da se u Sar ajevu .prikažu pozorišne predstave. Iz Dubrovnika je u Saraj e vo stigao u čitelj Aleksandar Banovi ć i osnovao 1840. godine diletantsku družinu od s voji h učen i k a i sa n jima, u toku dvije godine, davao povremeno predstave, ali kako se nije mogao održati, jer nije naišao na ,p otrebno razumijevanje za svoj rad. on 1842. odlazi u Sr biju, gdje je i preminuo u Negotinu, kao čla n okružnog suda. Meduti m, šta je ovo Ban-ovićevo škulsku pozorište prikazivalo, nije zabiljcženo. U tim usamljenim pokuša jima pojedinaca da na t erenu Bosne i Hercegovine organ izuju pozorišne pr edstave najznačajniji je svakako rad učitelja Steve Petra novića (1 835- 1913), koj i je u maloj bosanskoj varošici Tešnju 1864. godine osnovao Diletantsko pozoriIno društvo i započe<> sa prikazivanjem pozorišn ih predstava. Na taj ·n ačin Petranović postaje neka vrsta rodonačelni ka pozoMšnog života u Bosni, nešto kao Joakim Vujić kod Srba ili Dimitrije Demeter kod

55

Hrvata, jer je on ne samo organizator pozorišta. već je istovremeno i glumac, reditelj, pa čak i prevodilac. Njegova biografija je burna, prepuna dinamike i obrta, a njeg<lva ličnoot neoblčn<l zanimljiva po mn<lgim "osQbin ama svoje bogate prirode". U Tešanj je došao za učitelja srpske 03n<lvne šk<lle, a prije toga je bio pet godina .na Cetinju kao sekretar kneza Nikole. Odmah po d<llasku II Tešanj pristupa formiranju i QSn.i,v a'nju Diletantskog pozorišnog društva, okuplja ok<l sebe mlade ljude i sve one koji su za g,l umu zainteresovani. ,p(ldučava ih, objašnjava, prenosi ono što o pozorištu zna, iskustvo koje je stekao studirajući filozofiju u Padovi, gdje je i gledao prve pozorišne p r edstave. Tešanj je u to vrijeme bio bogata varoš, sa preko šest hiljada stanovnika , stjecište putova, stajalište brojnih karavana, grad sa školom, jednom od prvih u Bosni. Kada je stigao u <lvaj živopi1mi 'bosanski gradić, Petran<lvić je tek napunio trideset godina, a već je lTlosio reputaciju ,,06Obe nepoželjne za sredinu", biljeg političkog bjegunca i lutalice. pun entuzijazma i v.olje za rarl, medilberan:sk i temperamentan, on razv;ija Š"iroku i !plodnu djelatnost, oduševlJeno radi sa djecom u školi, djeluje u narodu "kao agitator i neumorni narodni trudbenik", osniva diletantsko pozorište, prevodi sa italijanskog He'belovu romantičarsku tragediju Judita, uvježbava je sa amaterima i prvi put prikazu je 23. V 1865. g<ldine. Ohra'bren uspjehom i prije mom na k<lji je pr edstava naišla. on da lje nastavlja rad, opet ,p revodi sa italija:nsk<lg, ovog p uta Silerovu tragedi ju Razbojnici, k<lju prikazuje oko " mesdjeđa" 1866. pod nazivom Hajduci. U predstavi je učeistvo­ val<l oko 20 glumaca, a gledaqaca je u sali bil<l preko stotinu. Sa Diletant skim pozorišnim društvom Pet ran<lvić je još uv ježba<l Sterijinu tragedi j u Smrt Stevana Dečanskog i narodnu glumu Mejrima Matije Bana, za k<lje nije tačno utvrden<l kad su prikazane. K<lliki je značaj Petranovićevog pozori:hlOg rada u Tešnj u, najbolje se vidi ,po tome što je i nakon n jegovog odlaska, a naročito u periodu austrougarsk e uprave, Tešanj bio mjesto sa vrlo 1ntenzi'Vnim pozorišnim amaterizmom. Iz Tešnja, Pauran ović dolazi u Sarajevo, gdje "nastavlja SV<lj pionirski pozorišni rad" . Obuzet političkom aktivnošću. vatreni agitator, jedan od prvih Jwvinara u Bos-

56

ni, saradnik novooadske Zastave , član Glavnog r evolucionarnog odbora Srpske u jedinjene omladine, Petranović je !ka:) ogorčeni protiV'Ilik austrougarskog režim a bio prisiljen da 1878. bjeli iz Bosne. Pa ipa k, po onome što je učinio u T ešnj u, Petranov i ć će ostati zabilježen u istor iji pozorišta Bosne i Hercegovine kao jedan od prvih organizatora javnih pozorišni'h !predstava, glumac i reciitelj , a vjerovatno i kao prvi pozorišni prevodilac, koji je pozoriš no iskustvo stekao u strano m svi jetu.

CRKVENO SKOLS KO P OZORISTE U FOJNICI

I

:

i Margitića. franjevci samostan.a u Fo jnici počinju za ,r'po'kJade" 1874. godin e da prikazuju "nabožne" predstave. U novoj školi ovog sam05tana u čila se još 1871. god ine, i zmeđu ostalih predmeta, i deklamacija, zatim crkve no i narodno p jevanj e, što je sigurno znatno doprinijelo osposobljavanju fojničkih školnika lije1Xlm govoru i čistoj dikciji , pa je kao nOI'IIlalna pojava uslijedila želja za stvaran jem crkvenog školskog pozorišta. U samostanu s u prikazivane pobožn e igre punih deset godina (1874-1883), ponekad i 3-4 godiš nje. uglavnom oko B0žića i za vrijeme poklada, sa "va nredni m uspjehom i navalom n aroda", što zn ači da daci nisu igrali sami za sebe, u zatvorenom konviktskom krugu, već s u predstave bile javne, za ši ru publiku. Na repertoaru ovog crkvenog školskog pozorišta nalazile su se pr etežno melodrame Pi jetra Metastazija (1698-1782), "italijanskog Sofokla". čija se sabrana djela i danas nalaze sačuvana u bogatoj samostans'k oj 'biblioteci (izdanje iz 1755. i 1802). MeIod,rame i crkvena prtikaUl!llja ovog posljednjeg pisca "anti č ke pastorale i arkadijsk e Urike", sa šematizovanim crnQ-!bi je1i m likovi ma. bez velikih masti, prepune m elodijske retorike i "ljubavne knzuistike aT1kads'kog čičizbeiz­ ma", bili su pogodni za izvođenje, kako zbog naglašene mo ralizatorske i re1ig(ozne tendencije. tako i zbog prikladnog sakralnog sadržaja i uzvišenog stila. Igrane su "cr"kvene r"adnje": Adam i Eva, Judita, rsak i poznata me1oor"ama Attilio
Nastavljajući

tra<lieijll

Divkovi ća

Regolo.

57

Osim Metastazija, ,p .rikazivane su i drame Arno'1da Berkvina, pa zatim Pjanci, Fabiola, Sveti Alojzije i dr uga djela, poznata iz repert()ara isusovačkog školskog pozorišta. U samostanskQm dnevniku zabilježeno je -da j e 1. V 1875. pri kazana Fa biola, koj()j je prisustv()val0 cjelokupn() "fra njevačko starj ešinstvo", uz "osobito povladiva nje prjsutnih". Redi te1j i ovih predstava bili su franjevci..JUčitelji Iv:an F,ra nković i J ero Vladić, a po magao jm je Mat ija Topić kao hm'()voda. Za potrebe franjevačkog crkvenog školskog pozorišta u Foj.nici bila je sagrađena mala scena sa zavjesom i neophodnim dek()rom i potrebnom garderobom, pa je ovo svakako bila i "prva staqna pozornica" u Bosni. K ao što je to u crkvenom školskom pozorištu bilo uobičajn() i ženske uloge su tumači li muškarci. Da bi predstave djelovale što cjelovitije i impresivnije, franj evački !J"editelji su uvodili muzičke i pjevačk e numere, a često je učestvovao i kompletan đački pjevački h()r.

MEĐUNARODNO
Riječ

POZORISTE U SARAJEVU

teatar ,prvi put je u Bosni spomenuta u vezi sa engleskim k<mzulom Ho1msom. U Sarajevskom cvjetniku (7 . IH 1870), u nepotpisanoj hilj ešci Teat ar u Sarajevu, isHče se da se izmeđ u stvar i koje su uticale na obrazovanje evropskih naroda nalazi i teatar. Anonimni autor, najvjerovatnij e sa m urednik Sarajevskog cvjetnika Mehmed Saći r Kurtćehajić, objašnjava da1je da se predstave u teatru dij ele u tm vrste : drama, komedija i oper:a, ističući lU prvi plan poznatu romantičarsku tezu o didaktičnoj i moralnoj vrijedn()stipo"LOrišta, koje, prikazujući gledaoci ma i slušaocima događaje iz daljnje i bliže pro'š losti, očigIedn() pokazuje "kako se ljudi dobri hvale i nag rađuju, a zli kude i kazne", Dalje slijedi objašnjenje da je teatar nastao u Grčkoj i da s u u evropskim grad()vim a "teatri vrlo .uvaženi i usavršeni" i da ih publika vrI-o rado i često gleda. "Riječ teat ar - konst atu je se dal·j e ~ može se u Sarajevu čuti samo od. :ne~w1i­ ko ljudi, koji su putovali, a inače je ta stvar ovdje savršeno nepoZ]lata bila, dok nije g. R olms, engleski konzul u Sarajevu, s mnogo troška .p rije nekoliko godina nabavio

58

teatarske potrebe iz Londona te je jednu stranu svoje kuće o'bratio u teatar enternasi(mal, tj. međunarodni teatar, te svake zime daje tu predstave svakih .petnaest dana, na koje poziva sve činovnike vilajetske i oficire ovdje nalazeće vojske i ovdje nalazeće se g. g. konzule j gospode konzulske" . Za'tJim saznajemo ljoš rnekoli'klo dragocjeruih pcKl>3.t<&a o tome da konzul Holms i n jegova porodica uz ;pomoć nekih inostranih činovnika i njihovih supruga "ujedno i igre predstavljaju", i da ih po :završetku predstave poslužuju čajem i drugim pićem. Uz zahvalnoot konzulu, koji ne žali ni truda ni troška, pisac ovog napisa zaključuj e da je posljednja PQzorišna predstava za ovu zimu ,,:ciata .uoči Petka". U sVQjim Memoarima sa Balkana, (>Olitički pristav Martjn Đ u·rdević ,piše da je sept.e mbra 1867. bio premješten u Sarajevo. Opisujući međusobne odnose medu konzulima, kon5tatuje da su dobr() i udobno živjeli, svi su davali "plesne soiree, a ingliski (HQlmes) je konzul imao imedunarodno pozorište, naravno, na francuskom jeziku. Predstavljala su gospoda i g06pođe iz tog di pllomatičoog zbora. Komadi su većino m bile drame i vesele igre", I on kOnlStatuje da su pozorišne predstave obično završavale plesom, "a iza ponoći bi sJi,jedilo -sj.a.ja:n objed počem od bouillona". M eđunarodni teatar engleskog I onzula počeo je da djeluje vjerovatno negdje k prije 1867, jer ga Đurdević dolazeći l i Sarajevo te godine već. za tiče, a i Sarajevski cvjetnik konstatuje 1870. da je Holms "prije nekoliko godina" nabavio pownšne potrepštine iz Londona, što se poklapa sa Đurđevi ćevi m dolaskom. Iz naziva Međunarodni teatar jasno je da su u njemu kao glumcu amateri nastupalli predstavn ici svi h diplomatskih predstavn:ištava sa familijama, naravno oni kQji su za glumu imali smisla, a da je Holms biQ glavni inicijator, organizator, a vjerojatno i t'ed~telj ovih predstava. Podaci dalje govore da su prikazivane drame i vesele igre, i oo na fran cuskom, što izgleda sasvim vjerovatno, jer je franclLSlti u ono vrijeme bio češće u upotrebi od englelskog, i važiQ je kao zvanični diplomatski jezik. Na žalost, nigdje nije zapisano šta je ovaj teatar igrao, kakav je bio njegQv repernar, i kakQ su se zvali n jegovi glumci. Strast 7..a prikazivanjem po?JOrišnih predstava, izgleda d a je zahvatila sve predstavnike diplomatskog kora koji su se u to vrijeme nalazili u

59

Sarajevu, jer ne samo da je u ku ći engtl eskog 'k onzula, u toku zimskih mjeseci, svakih petnaest dana igr an novi komad, već je konzul "sj everno nj emačkog s aveza", dr oto Blau, ina če poznati na učn i k-prirodnj a k , tako đe povremeno prikazivao pozorišne preds tave II prostorijama prus kog konzulata.

POZORISTE U KUCI BRACE DESPIC
Ia ko je HolmS()vo Međunarodno pozorifte, kao i ono ko je je postojalo u njemačkom konzulatu Ota Blaua, bilo pris tupačno samo ma10m broju posjetilaca, jer s u predstave ima1(' izrazito ekskluzivan kar a k ter i služile uglavnom za. zabavu diploma tskog kora i za istaknute ,p redstavnike turske upr a ve; vjerovatno je da su na .pojedine izvedbe bili pozivani i najugled niji predstav:rrioi sa ra jevsk e čaršije. Strani k onzuli imali s u ja k uticaj na druš tvene prilike, na roči to srpske g rađan ske klase. Oni su pozi- alj pojedine i mu ćne i ugledne v predstavnike n a svoje zabave, održavali s nji ma li čne konta k te, što nije ostalo bez izvjesnog uticaja, naročito izraženog u nastojan ju da se podržavaju n a vike i život za padnog svijeta . Ta ko s u u ku ći braće D es p ić, jedne od naj uglednijih i najstarij ih sarajevs kih porodica, koja s e sredi nom prošlog sto ljeća materi jalno i ekono mski uzdigla i sta'bilizova1il, davana sijela, naroči to u zimskim večeri ma , na kojima s u čita na odabrana djela s rpske km jiževnosti , r eci tovane rodoljubive pjesme i vođ e n i dugi razgQvori. Najvjerovatnije da su pod utica jem Međunarodnog teatra, oduševljeni predstavama koje su ta mo vid jeli, b raća D esp ić i sa ma počela da razmišljaju da nešto gučno organizira ju i u svojoj ku ći , koja je bila dovoljno p rostrana za prikazivanje pozorišnih preds ta va. Ta ko je nastalo PozoriUe tl. kući braće Despić, koje je uskoro postalo prvorazredna k ulturna senzacija u Sara jevu. Prve predstave ovog zanimljivog kame rnog teatra prikazane s u .po s voj ,prilici negdje oko 1870. godine i igrane su povre meno sve do kr aja turske vladavine i austrougarske okupacij e 1878. Glavni gluma c ovog svojevrsnog pozorišta, naročito dobar u t u mačenj u komični h likova, bio je jedan od domaćina , mladi Mića De<;pić (1 8'5 1-1894), looji će i doc-

60

nije, u godinama okupacije, nastupati u brojnim diletantskim predstavama u Sarajevu. Mića Despić je završio trgovačku školu u Beču, i tamo j e imao prilike da gleda pozorišne ,predstave. Opsjednut onim što je vidio, po povratk.u u Sarajevo, on prenosi svoje oduševljenje za gil.umu i pozor ište i na s voju najbliž u .okolinu. Pored njega nastupali su još i Joca Raj ković, Gavro Jeli ć, Pero Kraljević, Kosta Skadć i drugi. U prvo vri jeme i ženske u loge su igrali muškarci. Docnije, kad su se malo oslobodile i navikle, kao glumice ,p ojavljuju se uči teljice sarajevskih SI1pskih škola i djevojke iz trgovačkih porodica. Repertoar ovog pozorišta sastojao se ug1avnom od komedija i veselih igara , od kojih se za sada zna za 6etiri: Kir Janja i Laža i paralaža Jovana Sterije Po{>ovića, Ljubavno pismo K oste Tri~kovića, i šaljiva igra lU dva čina Dvije v aralice, koja je prvi put igrana 1861. u Novom Sadu, u preradi Jovana Ristića. za potrebe pozorišta, 'braća Despić su naručila kulise i neke 5censke rekvizite u Beču, a zavjesu, koja je predstavljala Vi1jema Tela kako oslobađa Svajcarsku, !kupili su od engleskog konzula Holmsa, kada je ovaj napustio Sarajevo. Predstave su igrane u kući. !DesPIća, na prvom spratu, u velikoj sali, u kojoj je moglo stati ok() s to zva'noi.ca, a ,,n.grati kadril 32 para". Na ~redsta've su dolazili srodnici j prijatelji, koji t<;u Ibili pozivani specijalnim pozivnicama štampanim u vilajetskoj štampariji. Gosti nisu sm jeli dovoditi poslugu, k<lja ih je inače fenjerima pratila do Despićeve k uCe, a li ni dj ecu, zbog skučenog pl.'06tora. Mjesto klupa i stolica za gledaoce ISU se upotrebljavaili veliki jastuci, k<lji s u metani na patos ispred pozor:nice. Slično Holmsu, i kod Despića bi se poslije predstave igralo i pjevalo do zore. Svirali su muzikanti iz kafana, "sve iz Austrije". Pozornica je bila proviroma sagrađena od školskih klupa , pokrivenih daskama. I Među.narodno pozorište engleskog konzula Ho1msa i predsta ve u d<lmu pruskog Ikonzula Blaua i Pozorište tL kući braće Despit, mada su 'bila amaterski organizovana, sa glumcima diletantima 'bez ikakvog scenskog iskustva, sa predstavama koje su JP'Tikazoivane isJdjučivo za .uski i odabranti krug publike, više kao zabava imućnijih slojeva, ipak predstavljaju značajan datum .u pozorišnom životu Sarajeva. Sva tri

61

pokazuju da je mladi, e konomsko ojačani građanskli i trgovački s talež, pored težnje za materijalnim napr ebko m, počeo da pokazuje i s misao za viši, kult urniji život, d a je želio da rprimi navike i maniTe zapadnog svijeta, i da je u pravo II pozorišnoj umjetnosti našao i otkrio najbolju mogućnost za što življ u i prisniju kulturnu
k om unikaciju medu ljudima. U novom vremenu, koje će donijeti austrougarska uprava, asti ovaj stalež i isti l judi (Mita Despić, na primjer), biće opet pokretači i nosioci pozorišnog

teatra,

naročito Despićev.

života

II

Sar ajevu .

PRVA GOSTOVANJA S RPSKIH PUTUJ UCIH POZORJSTA
Para lelno sa nastojanjima !pOjedinaca, od !Banovića, preko Pet ranovića , >franj evaca u Fojnici , engleskog i prus kog kon zula, do braće Desp ić, odvijaju se, II prvo 'Vri jeme odvojeno i ,bez jačeg međusobnog uticaja i kontakta, ,pokušaji putu jućih po:rorišnih družina iz S r bije i Vojvodine da pređu nemirn u i dobro čuvan u granicu Bosne, l da legalno, uz dozvolu turskih vlasti (a ponekad drsko, rislm nbno i ,bez dozvole) , prikažu IpOzor iš-ne predstave. ,I odmah na početku treba istaći da je -sv.e što Je od 0nač.aja 'i i'n'teresa za i storiju ,pooorišne u mjetnoSti u Bosni i Hercegovini Ido 1920. gOO!irl-e, uklj uaujući tu lstvaronje Narodnog pozorišta u Sara.jevu i stvaranje Narodnog i1X>ZOl"išla u Banjaluci, Veza!110 direk tno m dndirekt:no za rad i djelovanje mnogobroj nih putuju ći h družina, koje su iz godine u godinu, uporno i s trasno, upnkos svim n edaćama. i nevoljama, krstarile ovim pokraji.nama .prikazujući p ozorišne predstave. Medutim, zasluge ovi h , ,arhi-čerga ra" ne odnose se jedino i isključi'Kl na razvitak i istor iju našeg teatra. Njihova m isij a u tim burnim i složenim vr emen ima turske, docnije i austrougarske uprave, bila - e i šira i svestranija. U politič­ j kom pogledu, ove družine, igrajući repertoar i z naše n arodne istorije, budile su i jačale nacionaln u svijest, donosile slobodarski d uh i r orben u tradici j u oslobođen:ih kraj eva, rasb plamsa vale patriotska osječanja . One su za porobljeni narod

62

bile žel jno očekivani vjesnici ,,move vere u bolje i slobodni je dane". Ziva ri ječ azg-ovorena sa scene imala je u nepismenoj i polupismenoj publici onog vremena snažan i I lagotvora n b odjek. Znajući kQliki je 'Uticaj pozorišta, otomanske vlasti su neprestano ometale rad sr pskih putujućih družina, zabranjilVale im ulazak, odugovlačile sa izdavan jem dozvola, ,pra vdaj ući se da bosansko s tanovništvo "n ij e naviklo na pozor ište i da će se malo za to zain teresovati ". Austrougarska uprava II tom pogledu bila je još r igOTOznija. Poučena iskustvom Italije, gdje su se pozorišta "preko noći !pretvarala tl r evolucionarna poprišta", ona je rad putujućih trupa onemogućavala ši kan i ra nđem, cenzurom i progonima. Uz po moć policije i I ro jnih konfidenata, ogroman administrativni apab rat de 'budno pratio i ·n adzirao njihovo kretanje i d jelovanje. Uprkos brojnim i često nepremostivim preprekama, putuju ća pozorišta , ojavljuju se vrlo rano na teritoriji Bosne p i Hercegovine. Iz jednog zapisa sarajevskog muselima Sejida Mehmeda Fadila jasno se zaključuje da je još 1855. u Sarajevu gostovala jedna sI'pska .p utujuća družina koja je došla iz Sapca, da je :OO'išla na dobaT !prijem kod !publtike, i da je ugledni turski .građanin, poglavar sreza, " za krasno im predstavljanje" darovao tri d ukata zadovoljan njihovom igrom. Ovaj šturi podatak, iako nam ne otkriva ni koje bio upravnik družine, ni ko su billi glumci, mi šta su 19ra li, ipak predstavlja dragocj eno svjedočanstvo, jer ukazuje na 6njenicu da su prva putujuća powrišta, osnovana ItlE:~gdje polovinom XIX stoljeća, odmah počela popu t misionara i "apostola" da zalaze u udaljenu i o pasnu Bosnu, šireći powrišnu umjetnost. Paja Stepić (1 826-1905), .šaptač i glumac-epizodista, član pozorišta Jovana Kneževića, zatim iIlov()()6novanog novosadskog i lb eogradskog teatra, sa svojom dr užinom, koj u je vodio iz meću 1862 . i 1868, p utovao je po Vojvodini 1 Srbiji, a "jedno vreme je bio čak i II Booni i Hercegovini". Mada n e zna mo u kojim je mjestima ovo pozor ište gO'Stoval0, poznak, je da se II trupi nalazilo nekoliko izuzetnih glumaca (Julka Stepić, Toša Jovanović, Dinritrije Ružić, Dimitrije Kolarevi ć, Đura Rajkovi ć, Foti je Il:ič.ić), k{)ji ISU sa 1.lSpjehom igra!J.i u romantičars ko m i n acionalno-rodoljubivom repertoaru (Đurađ Branković Obernjikova, Kraljević M arko i Arapin, Atanasija Nikolića, Boj na Kosovu, Vladislav, Kir Janja, Po-

63

kondirena t i kva S terije PopoViića, Vojnički bjegu nac S ig1i-

d r užina, nazvana Pešačko pozorište i Pešačko pozor ište dvanaest apostola, koju j e vodio Isaije Jokić (1840-1900), osnovana krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, iako vrlo siromašna u dekorativno-ko.stimskoj i tehničkoj opremi, bila je neobi6no alktivna i uporna, dobro organizovana i raspola gala je sa solidnim glumačkim ansamblom (Petar Vujanac, Mihajlo D imić, Ljubomir Lalović, Petar Lazić, Đorđe Madžarević, Sotrir Hadžić. Anka Petrović, i dr.). Cla novi ovog pozorišta "često su pešačili od jednog do drugog mesta, a glumci sami nosili nekoliko kulisa i skromnu pozorišnu garderobu, sami gradili preko noći pozornicu ... Samo ponekad, upravnik bi najmio volovska kola ·za dekor, garderobu i rekvizite i glum'ice, a glumci bi ;i. dalje podnosili napore dugog pešaČ€nja. često i po lo~m vremenu, sa slabom obu6om i ode('Om" (B. Stojković). Ovi "arhi-čergari", predvođeni Isaijem Joki ćem, negdje oko 1870 . godi.ne dolaZili su pješke iz "rodoljubivih pobuda" i u "malena i pusta bosanska sela j t u prikazivali nacionalni repertoar ". I dok u slučaj u S tepića i Jokića nemamo ,preci2lllijih podataika, za gostovanja Fotija Hičića (1845- 1911), moguće j e reći nešto određenije i ;potpunije. Iličić, .koji je izvI esno vrij jeme radio .u tuđim trupama, osnovao je 187 1. godine svoju druži.nu, a dvije god,i ne docnije .poveo je trupu po &sni (Banjaluka, Brčko, Bijeljina). Vidjeli smo da je Iličić još r ani j e, kao g luma~, sa putujući m pozorištem Paje o,Stepića, gostovao u &sni. Možemo pl'etlXlstaviti da je taj prvi susr et 5a novom publ.ikom bio više n ego dQbar, i da je illHčić, sjećajući. se tog uspješnog gostovanja, čim je oonovao družinu, odmah riješio da je ,p ovede u Bosnu u nadi da će se prethodni uspješni .prijem ponoviti. Da je fličićevo powrište -priHkom svog prvog gostovanja u Bosni 1873. zaO.sta dobro primljeno, ka ko moralno tako j m aterijalno, uka zuje činj enica što on već sljedeće godine pokušava sa družinom da što dublje prodre na teriwriju Bosne i dođe do Saraje va. U želji da dobije dozvolu za legalan rad, u ,proljeće 1874, on upućuje molbu "njegovoj Ekselenciji čestitom Vali-paš.i. veziru Bosansko-Ercego vačkog vilajeta " i traži dopuštenje da sa pozorištem mo-

geti ja, i dr.). Jedna neobična

putu j uća

64

že doci II Sarajevo. Molba je odbijena sa motivacijom da "narod našeg zavi čaja nije na vikao na ovakve predstave", pa je Iličiću dozv01a za tu godinu uskreena. Uporni Dičić , sljooeće godine ponavlja molbu, ali opet bez uspjeha i sa istlm negativnim obra2l1oženjem. Pa ipak, iako m u nije dozvoljeno da pri'kazuje proo.stave u Saralj evu, on je 1875. ponovno gostovao u Bosni (BijeljLn a, Derveruta), prikazujući nacionalni repertoar (Miloš Obilić Sterije, Hajduk Veljko DragašeV"ića, Zvonimir Subotića', Crna kraljica J lQSipa Frajdenraj ha). Pored Iličića, turske vlas'!i su odbile i molbe Laze Popovića i Đorđa Pe1e5a, takođe sa motivacijom "da bosansko stanovništvo nij e naviklo na pozorište", ;pa prema tome nema razloga ni da se ono p::l.kazuje. Medutim, uprkos odbijanja i sprečav.an~ a, pozorište je u Bosni počelo sve silovitije da se nameće, što nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da glumačka u m jetnost postepeno osvaja publiku j ;postaje njena svakodnevna kulturna potreba.

POKUSAJ OSNIVANJA "OTOMANSKOG BOSANSKOG 'P OZORISNOG DRUSTVA"
Interes koji su za pozorište ,pokazivali strani diplomatski predstavnici, učestale molbe upravnika pojedinih putujućih družina (Iličić, Popović. Peleš), udruženi sa sve vidljivijim otvaranjem loonzervativne turske uprave :u Bosni prema naV1ikam.a i manirima zapadnog svi,jeta, uticali su i na ,/bosanski vilajet" da preduzme mjere za otvaranje jednog stalnog pozorišta II Sarajevu. Glumci se, vid jeli smo, ;pojavljuju čak na zabavama u :vezirskom konaku, a predstavnici turske uprav€ ;posjećuju pozorišne predstave u domovima konzula Holmsa i B1aua. Ne želeći, vjerovatno, da -ll pogledu kulturnog i zabavnog života zaostaje za strancima, guverner Bosne Ibrahim Derviš-paša, povodom molbe upravnika Laze Popovića (10. II 1874), u kojoj se tražilo odobrenje za gostovanje, predlaže moBocu da u Sarajevu osnuje stalno pozorište. Da je ova.j iznenadni i n eočekivani ;prijedlog bio u tom trenutku ozbiljno proučen, vidi se i po tome što se od Popovića traži da odgovori da ili :ma II 'Sarajevu neku po5 Istorija pozorltta BlB

65

godnu lokaciju za "izgradnju pozorišne zgrade", da po mogućnosti pošalje plan budu6eg pozorišta, koje bi sarajevska gradska uprava podigla i uz "izvjesne uslove ustupila Popoviću za 5-8 godina"; dalje se interesuje za sasta· njegov ve trupe, koliko će biti glumaca, a koliko glumica, te kakvi će se k omadi prik azivati, i na :k'raju ga upozorava da "varoška uprava neće moći da nadoknadiva nikakvih povećanih materijalnih izdataka koji bi nastali u toku djelovanja p<Jzorišta". Izoor Lazara-Laze Popovića koji se pored Fotija mčića i Đorđa Peleša u to vrijeme pojavljuje kao podnosilac molbe, poikazuje da je Ibrahim Derviš"'Paša imao sasvim tačne i pouzdane informacije o vrijednostima, kako Popovića kao glumca, tako i njegovog pozorišta, i da poziv upu ćen Popoviću nije bio ni neoibiljan ni slučajan. Naime, Lazar-Laza Popović (1839-1 892) , bio je 1874. godine u na· onu snage, p bogatog umjetničkog iskustva, astaknuti član Kneževićeve družine, SJ1PSkog narodnog pozorišta II Novom Sadu, zagrebačkog i beogradskog teatra, "jedan od najdarovitijih srpskih glumaca IS kraja XIX veka". Qženjem Marijom Ade1.shejm, "j ednom od naj'boljih dramskih umjetnica u Zagrebu", Popović je i ISa te str a ne vjerovatno predstavljao za "guvernera Bosne" idealnu ,Ličnost, jer nije bio, k ao Fotije Iličić, na primjer, nacionalno isključiv, pa samim tim opasan i .nepoželjan. Kao glumac, Popović je u to vrijeme tumačio "ljubavnike, izrazito dramske, nacionalno-romantične heroje, pon ekad kara:k:terne i komične uloge . At1etski građen, lep, živahnih, svetlećih očiju, vrlo emotivan, jake, bujne prirode, sa osobitim smislom za duboko i i~kreno uživljavanje, sa dikcijom snažnom, pravilnom i prijatnom", on je suvereno vladao beogradskom scenom ,ji bio jedan od najomiljenij ih glumaca" (.B. Stojković). Istovremeno, u Popovićevoj putujućoj družini nalazilo se nekoliko značajnih glumaca (Marija Ade1shejm-Popović, Emilija Popović, Svetislav Dinulović, Sofija Maksimović, Andrija Lukić , Mihajlo Dimić, i dr.), tako da izbor Ibra him Derviš-paše, 'kako u .pogledu umjetničkih vrijednosti Laze P ()povića, ta:ko isto i njegovog putuju ćeg pozorišta, pokazuje dobro poznavanje pozorišne situacije u Srbiji i Vojvodini. Bila je to zaista najbolja kombinacija i umjetnički i organizaciono.

66

Kada je prImIO ponudu iz 'Bosne Lazar Popović, :iako je vjerovatno bio iznenađen prijedlogom, nije se zbunio, brzo se zagrijao za predloženu ideju j odmah je poslao odgovor II kome je prihvatio ponudu da u Sarajevu osnuje stalno pozorište. Sto se tiče gradnje pozorišne zgrade, on je bio mišljenja da bi za prvo vrijeme trebalQ p-odići jednu ",p rivremenu arenu", koja bi se gradiaa pod njegovim nadzorom i koja ne bi smjela da košta više od 200 dukata. Ova improvizirana dvorana (šatra) mogla bi da posluži za !potrebe poWTišta bar desetak godina, "a što se tiče IStaIne zgrade o tome bi govorili kad on stigne II Sarajevo". U pogledu repertoara Popović ističe da bi njegovo ;pozorište igralo drame, tragedije, šaljive igre i komaode sa pjevanjem, i da bi sve to bili komadi zi "francuske, engleske, nemačke, itali janske, mađarske i srpske istorije", i pri tome naročito naglašava i pod..vlači da bi izbor djela bio takav, da ona svojom sadržinom ,,lIlikako sa ondašnjom vladom u dodir ne dolaze". U lpogledu a.nsarn:bia, Popović obavještava Vilaj-ets1ml upravu da njegovo pozorište ima 11 glumaca i 5 glumica, ali ako je to ,ned()voljno da je spreman da t rupu !proširi. Na kraju, on čak i predlaže ime budućeg pozorišta: Otomansko bosansko pozorišno društvo. Uvjeren da je dao zadovoljavajuće odgovore na postavljena pitanja, i da je prihvatio d<Jsta teške i neizvjesne uslove i time pokazao maksimum volje, Popmrić zaključuje da je spreman, ukoliko se njegov prijedl<Jg ,p rihvati, .da sa trupom <Jdmah krene u B<Jsnu na potpisivanje ,k<J načnog ugovora. Moli da mu se pošal je akontaI cija kako bi imao čime da !plati 'Put sebi i družini, s napomenom da će novac vratiti u šest mjesečnih rata. r kada je izgledano da su s vi glavni problemi dko osnivanja ,p ororišta riješeni i dogov<Jreni, nastaje novi <Jbrt. Vilajet.5ka uprava obavještava Popovića (28. V 1874), vrlo štura i zvanično, da ne pristaje ni Ifla gostovanje njegove dru-

žine, ni na osnivanje staln<>g pooorišta, odnosn<J da n e prihvata njegovu ponudu, jer "komuna ,u sadašnj im uslovima nije II stanju da < ude od k<Jristi gospodinu Popoviću i njeb govim zahtjevima". Za ovakav razv<Jj događaja postoji više pretp<Jstavki, ali jedna je sigurna: nemirna i bun<Jm ustalasana Bosna i Hercegovina pootaje tih dana opasno žarište na rodnog revolta, a samim time i pozorište, za uvijek sum-

67

i nepovjerljivu otomansku vlast, prijeteća i nepotrebna mogućnost nacionalnog žariš'ta i slobodarske propagande, !late ntna opasnost za postojeći poredak. Tu rske vlasti su dobro znale, ka'k o je to zapisao Hamid Dizdar, "izgovorena rij eč je kao .p tica - odleti, ali za sobom ostavaja duboke tragove. Za1eže iSe u dušama onih koji je čuju i rađa nepoželjnim plodovima" . Pooljednje godine turske vladavine protiču u znaku nemir a i buna, zemlja je nali\k na 'bure baruta ikoje samo što nije planulo opštom pobunom, vrijeme je nesigurno i p rij eteće, ustala je Hercegovina i Booanska krajina; i svi pokušaji i nastojanja da se na teritoriji Bosne i Hercegovine stvori pozorište i prikažu pozorišne predstave odjednom se gase i zamiru. Na pomolu su događaji od vital>Jlijeg značaja, sudbo.nosniji za narod ovih krajeva, i pozorišni r a d, silom okolnosti i vremena, zatura se u stranu. Pa ipak, sa onim što je učinjeno u posljednje tri decenije, od dubrova čkog uči ­ telja Banovića i njegovog školskog ,pozorišta do prvih gostovanja srpskih putujućih družina, bez obzira na veliči nu i značaj, počinje II stvari tl ovim 'k rajevima pravi pozoI1išni život, ispisuju se prve stranice i prvi događaji r ozorišne isp torije, otvara se novo poglaVlje pozorišnog :mvota Bosne i Hercegovine.
njičavu

6B

POZORI SNI ŽIVOT BOSNE I HERCEGOVINE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE

POKUSAJ PERIODIZACIJE ISTORIJE POZORISTA BOSNE I HERCEGOVINE ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE
Pozorišnu isbodj u Bosne i Hercegovine za vrijeme a ustrouga rske uprave karakteriše jedna specifična, ali i nepovoljna okolnost, da je ta istor ija zapravo, istorija bez stalnog pozorišta, bez onog osnovnog soožera i kreativnog jezgra oko kojeg se prirodno Ikoncentriše i razvija ne samo umjetnost glume već 1 d'I'.aIITlSka književnost. Pozorišni život ti ovim kra jevima, II periodu od 1878 . do 1918. godine, odvijao se najčešće ad hoc, od slučaja, bez sistema, iskidano, II vrludavim i nepovezanim lin ijama, bez jasne
umjetničke

koncep-

cije, II šarenilu repertoara, sa raznorodnim kreativnim elementima, II koj-ima su se u.k:ršta1i i amalgamirali razni stil loV1, zavisno od sastava i ug!leda svake putuju6e družine ponaosob . Ove nepovoljne okolnosti znatno otežavaju i zuČ8'Vanje powrišne isrorije, i to ne u n jenom hronolo.š'kom kontinuitetu, već u pokušaju da se toj cjelokupnoj materiji odrede g.ranice, izvrši :per iodizacija, iznađu zajedničk i stilski imenitelji u okvirima jugoslovenske pozorišne istorije, pa i šire, na planu evropskog teatra toga vremena. Alko se ovome doda činjenica da je pozoIišna u mjetnost II Bosni i Hercegovini za vrijeme turske uprave jedva postoja1a, svedena na rijetke i usamljene pokušaje, [ bez čvršće i homogenije povezanos ti sa publikom, be'.l dramske knJiževnosti, bez profesionalnih glumaca, u ll.5korn i zatvorenom krugu pojedinih amaterskih s trasnika i poklonika glumačke vještine, čije sposobnosti nisu prelazile okV\ire illletam.tizma, da je, znači, njena predistorija više .nego siromašna i oskudna, bez čvršćeg i odredenijeg upor išta - postaje jasno da tek sa prvim predstavama pu-

69

tuju6ih družina započinje, u stvari, prava, moderna istorija pozorišne umjetnosti u ovim krajevima. I odmah treba reći da je to bila istinska ekspanzija pozorišta, koja je u nepuni h četrdeset godina ne samo savladala i ispunila postoj eći prazan prostor već se ubr-zo kretala u okvIrima tadašnjeg jugoslovenskog pozorišO()g života, kako 'u pogleđu reper;toara, i domaćeg i stranog, tako i po umjetničkim scenskim rezultatima, odnosno glumačko-redi teljskim intenp.retacij ama. Zahvaljuj ući svo jim specifičnim političkim i društvenim prilikama, m iješanom i r aznovrsnom nacionalnom sastavu, u Bosni i Hercegovini se istovremeno reflektuju impulsi pozorišnih kreta nja iz Srbij e i Vojvodine (Beograd i Novi Sad), Hrvalske (Zagreb i docnije Osijek), ali i snažni uticaj njemačkog, odnosno a ustmug:u';C;'kog teatra (Beč, Grac, Budi mpešta). I to ne posrednim putem, već direktno i očigl edno, preko brojnih putuj ućih družina koje su sa svJh strana stizale II <)Ye krajeve, noseći u svom repertoaru i n ačin u igre obilježje, klimu i d uh, ukus i htijenje onih ,p ozorišta na koja su se u pravnici i glumci ovih skitalačklh družina naslanjati i ,pod čijim s u se r~ erto.arskim i inrterpretativnim uticajem razvi jali. Medutim, kao rij etko kada u istoriji pozorišta, u toku četiri decen ije pozorišna umjetnost u Bosni i Hercegovini, a na ročito u Sarajevu kao glavnom "zema ljskom gradu", ni u jednom trenutku nije bila lišena politike. Cak i onda kada je nosila sve elemente čisto zB:bavljačkog i p rofanog komercija-lnog teatra, i tada je biila podređena : otrebama i planop vima austrougarnke :politike odnarođivanja, s jedne strane; ili otporu dom aćeg elementa u težnji da sačuva svoj nacionalni identit et, s -druge stTan e. Preko pozorišta se vodila permanentna borba za duhovnu prevlast, n am.etao određeni ukus, forsirala politika razbijan ja i .netrpeljivosti. Pozornica je bila stalno .poprište na kojem je nova vlast, okupirajući vojno i materi jalno zem1ju, želje1a da izvoju je i duhovnu i kulturnu dominaciju, svjesna da će tek sa tom pobjedom dobiti hitku za t otalnu okupacijU. U ,pOCebku austrougarska uprava ,p okušava šikaniranji ma i raznim rigoroznim policijskim mjer ama da spriječi razvitak pozorišne umjetnosti, zabran juje dolazak pojedirrim putujućim trupama iz Srbije, uskraćuje i m d<>zvole za r a d, ne doz-

70

voljava osnivanje domaćih diletantskih i pjevačkih društava. Docnije, za vrijeme Kalajeve uprave (1882-1903), koji je nastojao da se afi rmiše u evropskoj javnosti " kao nosilac kulturne misije ne samo u ovoj zemlji nego i na Balkansko m poluostrvu", u vidjevši da ne može administrativnim mjerama da spriječi ekspanziju ,pozorišta. nova vlast postupa liberail.nije, pusta pojedine putuju će trurpe u Bosnu i Hercegovinu, držeći i h i dalje ,pod strogom kontrolom cenzure i prismotre, sup rotstavljaj ući im prJ tome svoje pozorište, koje je r epertoarom (1akn:lije, roman tičarske melodrame, vodvilji, operete), r askošni jom opremom (kostimi i dekor) , udOlbnijim uslovJma za rad (pozorišne dvo rane), raznim beneficijam a (oslobađanje od taksa i nameta) i, što je najvažnije. m a·terijalno soožnijom i pozorišno 1wltur.nijo:rn lPublikQffi brojnih doselj enika, ubrzo uspje1o, ne sam o da sU21blje i n eutrališe uticaj sI1PSki h putujućih družina 'Već i da i m ·n ametne svoj repertoar, svoj ukus i svoju .p ozorišnu kulturu: Pa ipak , i pored ove latentne i dominantne karakteristike utHitarističkog i političkog teatra , u trajanju i razvitku pozorišne u mjetnosti u 1305ni i H ercegovini, u toku četrde­ set godina, .pri mjećuju se, mada ne u v.ij ek jasno i potpuno definisano a često sa zak8'Šnjen jem i u recidivnim oblicima, tri stilska odvojena perioda. kaiko u komponovanju i izboru dramskih tekstova, taiko i po načinu njihov()g scenskog prezenti ranja. Ova periodizaci ja zavisna je, normalno, i u prvom redu, od .p<YlOrišnih k retanja na jugoslovenskom planu, utrouglu N()v1 Sad - Be<lgrad - Zagreb, zatim podliježe u ticaju k()ji d() nosi Beč i Budimpešta preko svojih isturenih fili jala (njemačke i mađars ke putujuće družine) , ali isto tak(), u o vom fiksiranju i omedi vanju (ponekad relati;vnom i uslovnom). zna čaj nu ulogu vrši i o pšta kulturna klim a glavnog grada i ,pokrajine (,u r banizaci ja, izmijenjena strukJ tura stanovn ištva, c;;kspanzija građans ke 'klase, intenziviran kulturni i javni ži'V()t, razvitak štampe. poja va književnih časopisa i izvorne dramske knj iževnosti, razvijanje šk()lstva. prisniji i stvaral ačkiji kontakt sa kulturnim bl agom Evrope, opšta moderni?acija u kusa i načina života, itd.). Siloviti prodor evropske civilizacije u običaje i navike gra đana, na jeklatan tnije se odrazio upravo u nji hovom 00-

71

nosu prema pozorištu, jer je i publika, posli je prvog romantičarskog zanosa, po mjeri svog ukusa i s vojih potreba, p očeb. živo i aktivno da učestvuje II kreiranju određene repertoarske politike. I zato nije .ni 'čudina da s;u u prvih petnaest godina austrougarske okupacije putujuća IXlzorišta bna ispred primitivne i zaosta1e sredine u .koJu su misionarski došla da prikazuju predstave, dok su u zadnjoj deceniji, II godinama uoči prv.og svjetskog rata (1908-1914), po .on.ome što su u to vrijeme igrala i !prezentirala, bNa, na primjer, daleko iza književnog !kruga oko Mlade Bosne i nji'hovog shvatanja literature, filozofije i politike. U razvoju .pozorišne umjetnosti u Boom i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, uočljivije se izdvajaju i kristališu tri stilskli\ razdoblja, koja .označavaju presturpni prelaz od nacionalne romantike do reali stičkih zahvata građanskog teatra sa ,naglim skr etan jima ka vorlvHju i opereti.

PRELAZNI PERIOD OD ROMANTIZMA KA REALIZMU

Ovaj period obilježava vrijeme od dolaska prvih putuju ći h družina u .ove krajeve, šezdesetih i sedamdesetih godina ,prošlog stoljeća, preko pozorišta u kući bt;aće Despić, do pojave prvih , čisto knj~iževnih časopisa (Nada - 1895, Zora - 1896), đ predstavlja buđenje i zamah nacionalnog duha, žudnjU za pateti čnom, kipućom evokacijom narodne prošlosti, sasvi m u duhu one Silerove maksime o .p ozorištu kao školi i o d ramskim piscima kao učiteljima naroda, koji u zornosti i očiglednosti pozorišne predstave imaju "na raspolagan ju sredstvo kojim se najdirektnije stiže do razuma i srca". P.ozorište je hram rodoljublja, moralna 'Ustanova, a patriotska rij eč izgovorena sa scene, bez obzira na retoričnoot i preforsira-nost emocija, postaje nasušna, gorovo mitska ,p otreba primitivne i zaosta~e sredine. Ovaj ,period vezan je iskl'jučiv,o za rad i djelovanje srpskih ,putujućih trupa (Protić, Peleš, JJ.imć, Bar:barić, Cirić), uz skromne pokušaje amatera (Gusle i Hrvoje u Mostaru, Sloga u Sarajevu, diletantske družine u okviru raznih čitaonica i pjevačkih društava), i snažnu ekspanziju njemačkog teatra (Spira, Sule, Holdig, Beda). Pozorište odiše folklorizmom i

72

pompeznom istorijskom dekorad jom, n jegova je uloga mlsionarska, patriotsko-dida ktična, ono zamjen juje polupismenoj publici knjigu 'i novine i ima ulogu pl'osvjetnog zavoda. Istovremeno, pozorište nacionalne romantike je uvezeno, dolazi 1:sk·ljuči vo sa strane, bez dom ać i h ·g lumaca i izvorne drame, bez stručne k ritike, bez jačeg oslonca i k- rljena '\.1 vlao stitoj sredini, zavisno je u mnogome od raspoloženja nc- ve adm inistracije; stoga najčešće djeluje neorga nizovana, povr emeno, prepušteno slučaju i upornosti upravnika poj edinih putujućih družina. Repertoarski, ovaj period se naslanja, sa malim zakašnjenjem, na pozorišne tendenci je Novog Sada i Beograda , a djeli mi čno i Zagreba, bilo da se r adi o istorijskoj drami iz srps'ke prošlosti (Sterija, Nikolić. Ban, Subotić, Cvetić) , bHo da su u !pitanj u brojne ,;posrbe" (Ciganin, V oj nič ki bjegunac, Seoska loZa, Stari kaplar, Dva narednika), ili komadi iz narodnog života sa pjevanjem i pučki igrokazi (Graničari, Crna kraljica, Sokica, Poturica). Izbor dramskih tekstova pretežno j€ nacionalan, čak su i prevedeni komadi prerađeni, prilagođeni Hi posrblj eni. :Sli čn a situacija je i s a powrišnim amaterizmom k·oji či­ ni prve skromne, stidllji'Ye, sarmouke ,JX)'kušaj e, prigodničarski, i' vremena na vrijeme, u okvirima I ratkih, simplificir a n ih k šaljivi h jed nočinki, uglavnom a mbijentiranih u voj vo đa nskoj g rađanskoj sredini (T rifković, Hadži ć, Kalić, Lazarević). Rad nj emačkog poo:orišta (opereta, lakrdija, narodni komadi , melodrame) odražava repertoarsku situaci ju aust~ ugarskog teatra (Straus, Ofenbah, Miliker, Supe, Kocebu, Nestroj, Sentan, Mozer, Kadelburg, itd.) , i u ovom razdoblj u pozorišnog romantizma djeluje isključivo na p ubli ku došljaka, ekskluzivno, be-.l većeg uticaja na doma ću sredin u. U g[u mačkoj interpretaciji ovo razdoblje donosi patos dikcije, koj i j e došao imitiranjem i ugledan jem na il1je mačk e glumoe onog vremena i "ukorenio se sa patosom romantične drame u samo m nj enom sklopu". Protagonisti ,,stare škole" (Dimitrije Ružić, Lj uba Stanojević, Toša Jovanović) , donosili su na scenu, sa mn'<lgo strasti i temperamenta, povišeno i melodiozno , u širokim i stilizova nim gest ama i pokretima, J pologiju dobra koje tri jum fuje na d zlom, pobjedu pravde i vrline nad nepravdom i porokom.

73

PREOVLADAVANJE ROMANTIZMA I DODIR SA IDEJNOM DRAMOM
pokretanjem čisto književnih časopisa (Nada, Zora, Behar), a završava preuzimanjem Bosanske vile od strane n<)Ve inteligencije Mlade Bosne (18951908), don()Si postepeno napuštanje romantičars kog teatra i prihvatanje koncepcija građanskog pozorišta. Ovo razdoblje vezano je ne samo za sve snažnij i uticaj njemačkog teatra, naročito II Sarajevu, već j za promijenjenu repertoarsku orijen taciju putujućih družina uslov1jenu pojarvom novih tendencija II powrištima Novog Sada, Zagreba i Beograda (Nušić Miletić Grol i Janković). Uporedo sa dekorativnom i {Xlmpeznom patriob>kom dramom, pojavljuju se i djela sa više životnog realizma. Nacionalna isključivost II repertoaru, naročito II većim gradovima, postepeno se zamjenjuJe dramskim novitetima iz evropSkog pozorišta (naročito njemačk<og i francuskog). Iz nacionalne drame rprilkazuju se djela savremenih dramatičara (Nušić, Stanković, Tucić, Ogrizović), a od stranih autora dominiraju phsci "dobro skrojeni h komada" (Sardu, Skrih, Dima, Mozental, Grilparcer). Sve ovo, normalno, donosi i bitne izm jene u načinu glume, koja se od retoričnosti i prefo rsiranosti patetične vokacije, postepeno pomjera .prema prirodnoj dikCiji, stvaranju scenske atmosfere i kreiranju živih, pitoresknih i realistički i'ntoniranih lik'r va (Dragutin Frajdenrajh, Pera Dobrinović, Dimitrije Ginić). I dok je u prvom periodu, izuzev skromnih amaterskih polkušaja u pojedinim većim mjestima (Sa rajevo, Mostar, Zenica, Tešanj, Bugojno, Tuzla, Travnik. Banja1uka), kompletan pozorišni život dolazio sa strane, preko pozorišnih družina iz S rbije i Hrvatske j njemački h putujućih trupa, u ovom novom ra zdoblju n astaje niz ,p okušaja organizovanja stalnog domaćeg" pozorišta (Mihajlo Crnogorčević, Bogoljub Ni koHć, Dimitrije Ginić, Duš an Zorić Dragoš), što dovodi do naglog razvitka bosanskohercegovačke drame (Svetozar Corović, Osman Điki ć, Aleksa Santić , Safet Bašn.gić, Edhem Drugi period, koji
Mulabdić, Sahinović-Ekrem).
,počinje

Dolazak .pozorišta iz Zagreba i Novog Sada (Hrvatsko narodno kazalište i Srpsko na rodno powrište), pojedina gostovanja rnajeminentnijih jugoslovenskih glumaca (Marija Ru-

74

Dim itrije Ružić, Bogoboj R UCQvi ć, Draguti n Fraj denrajh, Dimitrije Ginić), pojava novih .putujućih družina (Martković, Stojković, Dinić, Gavrilović, Gin ić), raznovrstan i .pojačan pozorišni a materizam (naročito Gusala i H rvo;a u Mosta·ru .j Sloge uSarajeVlU), uslovili 'Su još žešći nasrtaj nj emačkog pozorišta, koje svojim .lascivni m zabavljačkim r epertoarom (oper eta, lakrdija, vodvi1j) počinje sve intenzivnije ! očiglednije da mi jenja ukus i , otr ebe p ubl ike, naroči to u p urbaniziranim s r edinama.

žjčka~troci,

REALISTICK1 TEATAR I SK RETANJE KA OPER ETI . I VODVlLJU
Treći

period obilježava vri jeme od aneoksi!i e Bosne i Her-

cegovine do početk a prvog svjetskog r ata 1 donosi defi nitivnu Hkvidaciju nacionaLne romantike u ime scenskog realizma (usamljeni recidiv;i romantičarskog pozorišta zadržava j u se sa mo u okvirima amaterske djelatnosti). Međutii m, ovo razdoblje .pokazuje i devijacij u realis tičkog teatra prema komerdja1izmu operete i vodvilja. Dominacija bečko-peštan­ skog ma1ogradanskog repertoara je očigledna i apsolutna (Blumental, Sentan , Kadelburg, Lehar, Kalman, Fa~, itd.). I dok nova revolucionarna inteligencija Mlade Bosne uvodi u literaturu kjerk egonsku filozofi ju t jeskobe, met erlinkovski simbolizam, stvaraj u ći vitmenovske slobodne sti· hove u duhu futurizma i ranog effispresi on izma, pozorište se vr ti u začaranom samozadovoljnom krugu (rrfeumskih senzacija, problem atičn e zabave, degradiranog ukusa, bulevarski, bez inovacija, preuzimajući ne samo njemački provinci jski repertoar već i provincijski mentalitet. S jedne strane, nastavlja se zapoČeta iinija realističkog teatra sa l bsenom, Ha up tmanom, Sudennanom, Hejermensom, vezana za gostovanja pozorišta iz Osijeka, Zagreba i Novog Sada, a sa druge, pozor išni repertoar putujućih druži na podređen je isklj uči vo zakonima b1agajne i tržišta. I sve .ono što je dugi niz godina bilo st r ano i n eprihvatljivo, sada, odjednom, gotovo pr eko noći , postaje "kulturna potreba" nove gradanske klase u usponu, naročito u potpuno ur'banizi ranoj i ,pomalo odnarođenoj sr edini glavnog zemaljskog grada.

15

Pozorište, koje je ostalo po s trani od interesova nj a MLađe Bosne. prepušteno je samo sebi , izvan Hterarnih i politič­ ki h toko va. i prog,r ama nove in.teligencije, i umj esto da postane ,,§;kola za ,podizanje u'kusa", postalo je šk·ola za ,Jkorupcij u ukusa". Umj etn i čka dekadencija je za hvatila parorišni život pretvarajući ga na jvećim dijelom u laku zabavu i profanu raZOJ1,odu. I dok se pojedine pu tuj uće družine, i to upravo one koje su odigrale značajnu k·u1turnu misiju, u s ukobu sa iner tnom .publikom, raspadaju i lJ1estaju (Protić, Dičić, Cirić), na drugoj stra ni s tvaraju se nove (Sa rajevs ko veselo pozorište, Vuko vi ć. Gavrilović. Spasić), improvizirane i slal>og umjetničkog sastava. koje epigo nski , bez plana i programa , s problemati čnim repertoarom, dovode pozorišnu umjetnost na naj nižu tačku orfeumske i ka fa nske zabave. Kulturna ,p oliti,k a koju je austrougarska administraci ja za počel a u prvim danima okupacije, poslije smiŠ!ljen e i uporne akcije, napo;kon je, u posljednjoj deceniji, ba r što se tiče pozorišta, doživjela svoj potpuni trijumf. Powrišni život Bosne i Hercego vine, a posebno Sarajeva, u t om t renutku ide n tiča n je 'PO reperto aru, načinu igre, potreba m a publike, sa bilo kojim !provincijskim .mjestom Austro-Ugarske Monarh ije. Razvitak n acionalnog pozorišta zaustavlljen je i para lisan. a poslij ednji udarac ovim usamljenim .po k1ušajima (Srps ko diletantsko pozori.šte) zadan j e intenzivnim nastojanj ima da se osnuje s talno državno pozorište. Pa ipak. uprkoo porazu, za nepunih četrd eset godin a, pozorišni život Bosne i Hercegovine, od skromnih a materskih :pokušaja, preko nacionalne romantike putuj u ći h družina do poj ave građanskog ,pozorišta, prešao je p ut ko ji je u drugim sredinama "trajao decenijama, pa i vekovima". P ut od "svetosavs·k og", školskog pozorišnog d iletantizma do vr hunskih gl umačkih domet a, od posrIba i patetične retorike Su botića i Bana do rea'11sti čk i-h i . si holoških ibse novskih p za hvata evropske idej ne drame, od naavni·h pučk i h ig rokaza i čarobn ih gLuma sa p jevanjem do oporosti Gorkijeve drame Na dnu ; put od simplifi ci r a nih, prigodni čarski na pisanih šala u stilu Kaste T rifrkovića do žestog revolta Koćićevog Davida Strpca, od ,primiti'vne scenografije i "rpohabanih" kostima do raskošnih operetskih spektakla, od dile-tantskih grupa II okvirima konfesionaInih pjevački h društa-

76

va do osnivanja prvih stalnih domaćih profesionalnih pozorišta. Počeo gotovo ni od čega, u praznom prostoru orijentalne učmalosti, pozorišni život &sne i HercegoOvine u posljednjim danim a austrougarske uprave uspjo je da se i z-jednači sa pozorišnim kretan jima II r azvi jenijim jugoslovenskim :sredinama j približi bar donekle eVl'Opskim nasoojanjima toga vremena. U tom savl ađivanju r aZllik.a, društvenoO i političkJi uslovljen i ograničen , on, nOI"malno, ni je moOgao da ode dalje od bečkO-iPeštanske .pozorišne situacije, tač­ nije od n jene k. ll. k. provincijske varijante.

77

PRELAZNI PERIOD OD ROMANTIZMA KA REALIZMU

POZORISTE IZMEĐU PROSVJETNOG ZAVODA I PROPOVJEDAONICE PATRJOTIZMA

Dvadeset petom tačkom Berlinskog ugovora evropske sile ovlastile ISU Austro-Ugarsku da može da zaposjedne tursku proVlinciju Bosnu i Hercegovinu. Umjesto "miroljubive akcije", snažne okupacione trupe. II ljeto 1878. godine, morale s u surovo i II kirvi da savladaju ogorčeni otpor ustanika. Već prvi potezi nove vlasti - zavođenje vojnog suda, predaja oružja, plj ačke i progoni, represalije p rema buntovnli.cima - pokazaH su da Austro-Ugarska svoje prisustvo

Bosni i Hercegovin i ne smatra privremenim, i da je riješena, efikasno i po kratkom postupku da što prije konsoliduje priHke II ovim ,pokrajinama, ispoljavajući pri tome sve "ti pjčne oznake kapitalističkog osvajanja privredno zaostalih zemalja". Poslije četiri stoljeća duge tursko-feudalne letargije, nastaju odjednom, gotovo preko 1I1 0ći, radikalne promjene u društvenom, ekonomskom j kulturnom životu Bosne i Hercegovine. I zigravajući, lukavo i poote;peno, odredbe Berlinskog ugovora, okupacioni režim vrlo brzo uspijeva da provjerenim i isprobanim s redstvima i metodama dobro organizovanog birdkrat:sko-8Jl9()lu t ističkog upravnog mehanizma razbije razlabavljeni i dotrajali tursko-feudalni sistem vlasti, koristeći se prti tome nagomilanim ekonomsldm, socijalnim, politi čkim, .nacionalnim i vjerskim protivurječnostima , koje su bremenito tpritiskivale zeml ju. Nova vlast vrši silovitu -ekspanziju privatnog i dlfŽavnog kapitala, uvodi stabilnu administraciju, odanu civiln- upravu, gradi putove, željeznice, u ind ustnijska postrojenja, jača trgovinu oj bankarstVIO, i na taj način vrši n agli i konačni preiaz iz natw-alne II r obno-n o včanu
II

78

privredu. Da bi što efikasnije m ogla da eksploatiše poten cil aLno .sirovinsko bogatstvo okupiranih pokrajina, ona u mnoj ge poduhvate prom išljeno i dalekosežno ulaže vlastiti k apitail., što uskoro dovodi do brzog i zahuktalog ekonomskog i privrednog napretka, ali i do oštrog ra'Slojava'tlja stanovn ištva. Poslije vojne irutewencije uslijedila je ekonomska, a zatim kulturn(hpolitička. U ostvarivanju ku:lturn~poli1ličke intervencije, bilo da se radi o pokretanju novina i časopisa ili osnivanju pjevač­ kih i diletantskih društava i čitaonica , bilo da je riječ o književnom stvaranju ili pozorišnim predstavama, bilo da su u pitanju školska i prosvjetna nastojan ja ili sam pdlitič­ hl život - austrougarska uprava pokazuje jasne i nedvosmislene tendencije nametanja ne sarno s vog idejnopoHtičkog programa, već nasil no forsiranje svog ukusa i svojih e;teti .skih i etičkih mjerila. Razbiti nacionalni integritet p ojedini h grupacija, oduzeti im onaj iskonSki oslonac II prošlosti , raskomadati i poništiti veze i spone sa istorijom, ugušiti svijest o imenu i porijeklu, voditi politiku na onome što razdvaja, koristiti protivurjeČDosti 1 nesporazume prošlosti, produb.iti jaz koji je i inače postojao, dovesti .pojedine konfesije do otvorene i n epoštedne netllJe1jivosti - značilo je sigurno sprečavanje bilo kakvog kompaktnog i u jedinjenog djelovanja, za'tupljiv.anj,e acloije i iObezlbed ivanje sigurne i ČVI1Ste u,prave. Sve ove okolnosti znatmo su doprinijele formiranj u određene kulturne klime u kojoj se razv;ijala pozorišna umjetnost, uticale su na .p ojavu i potrebu nacionalno- romantičnog repertoara, koji je i :inače II tom prvom periodu (1878-1895) egzistirao u .pozorištima Zagreba, Novog Sada i Boogra-da (Sapčaninova era), s tom razlikom , što je potreba za istor ijskom dramom iz nacionalne prošlosti i komadima iz narodnog života u Bosni i Hercegovini, činjenicom okupacije, dobila karakter revolta i prkosa, bila izraz jednog rasplamsanog rod<ol jrubivog I unta, velika šansa da se urnarodu b probude i razviju zatomljena nacionalna osjećanja. Pozorište je prihvaćeno kao jedinstvena propovjed aonica patriotiz11Ul - hram rodoljublja . I zato nije nimalo ču-dno da su putujuća pozorišta (Protie, Peleš, IlJičić , Ba·rtbarić, CUrie), koja s u prikazivala djela Sterije, Trifkovića, Frajdenrajha, Nikoli-

Y9

Ba na, S uboti ća" Cvetića i drugi'h, bila ne sa mo đučonoše pozorišne umjetnosti nego još V'iše i značajnije:prvi vjesnici pr obuđenog nacion alnog osjećanja. U sukobu sa njemačkim pozorištem, !koje se pojavilo odmah na:kon okupacije. ove putujuće družine imale su prevashodno n acionalnu misij u. Uostalom , tako su iprLmane i doček'irvan e i od ,publike (s a . odušev,}j emjem i zanosom) i od austrougarske vla'Sti ~progonom ,j ši.ka'l1iranjem). U vrijeme rom antičarskog p ozorišta , SarajevQ ka o glavni grad pokrajine . n ije, među tim , imao vodeću pozici ju u pozorišnom život u Bosne i Hercegovine. U tim godinama on nije bio ni centar književne djelatnos ti. Sjedište literarnog i poZ()lr:išnog cr.arla u prve dvije decercij e ausboouga,nske uprave bilo je II Mostm;u, u kome se razvila neobično živa i ,plodonosna ku1turna aktivnost. Oslanj aju ći se na književnu tra diciju iz vremena kada su u njemu djelovali ;pisci vukovske ško1e, sku pl jači narodnih pripovjeda'k a ,i običaja (Joani kije Pamu či n a , Luka Grdić-Bj elokosić), M05tar je uspio da stvori "čitavu m alu 'k njiževnu školu, koja je ostavila vidnog traga u istoriji naše novije književnosti" (Aleksa Santi ć , Svetozar Cerović, Jovan Dučić, Jova n Proti ć, Atanasij e Sola, Osman Điki ć i drugi). U Mostaru se razrvilo živo inter esovanje za izdavanje novina i časopi'sa . Tako je Hercegovački bosiljak (1883-1884), prerastao prisilom cenzure u Nov i Herceg ova čki bosiljak (1 884), .da bi se na !kraju ustalio kao Glas Hercego vine (1885-1896). Sva tri lista vezana su za ime don F!ranje Milićevića, koji ih je štampao u vlastitoj štam'pariji, !poka zujući II .njihovom uređi vanj u pored politički h i literarne a mb icije. Po ugledu :na Srbobran i vojvođanske kalendar e Svetozar Corov.ić izdaje Neretl;anina (1894. i 1895), poslije čega n ormalno sli jedi pOkretanje knjHevnog časop i3a Zora (1806). Pozorišni ama terizam u Mostar u nije ;počeo kao u Sarajevu sa Trifik.ovi6evom šaljivom igrom, već sa Subotićevom istorijskom dra mom Krst i kruna (1887), 'k oja je svojom naivnom glorifikacijom i03rodne p rošlosti i svojom forsiranom patetikom b ila najbliža osjećaJnjdm a i miiSll ima tog rpQŠtenog i lI1eukog sv.ijeta, koji je živio ou romantičarskim snovima o uskrsnuću stare slave i gospodStva. Nepokor eni gorštački duh, krvavo oštren u dva ustanka (1875. i 1882), sav u traclici jal

ća,

80

ma gusala i narodne pjesme, sa o1Jporom je primio "došljake" i austrougarsku politiku. Njemačka pozorišta uzalud su gostovala u gradu na Neretvj, bez traga i uticaja, redovno boJkotovana od puhli:ke. I ne samo njemačka , već i domaća ukoliko nisu donosila roman tično nacionalni repertoar. Kulturna klima Sarajeva bi~a je u to vrijeme znatno drukčija, sa manje žara i oduševljenja, a sa više a.patičnosti, sa matIlje zanosa i stare romantike, a sa više računa. Istina, i ekspanzija došljaka bila je u Sarajevu kudika mo snažnija i j ača, pa su i uslovJ za očuvanje nacionaInog identiteta bili znatno !teži i zamršeniji. Austrougarska uprava je .putem svojih dnevnih listova (Bosansko-hercegovačke novine - 1878-1881, ikoje docnije mijenjaju naziv II Sarajevski list - 1881- 1918; i Bosnische Post - 1884- 1918), uglavnom održavala liniju zvanične politike. Opozicionih novina nema i zadugo ih neće ni ! biti. Bosanska vila (1885- 1914), pokrenuta inicijati vom učitelja Snpske muške osnovne škole (Božidar Nikaš inoV'ić, Nikola Sumonja, Stevo Kalu đerč i ć, Nikola Kaši ković), ima u !početku skromne "pr.osvjetiteljske n amjere": to je "porodični časopis" sa lakim štivom, koji objaV'ljuje dida:ktične članke, narodne umotvorine, skuplja i pub1ikuje et.nografsku i folklornu građu. ·T'ek docn:iJe, početkom XX stoljeća, sa drugom generacij.om bosanskih intelektualaca, Bosanska vila izbija II prvi plan kao "vod'eči književni list" u Booni i Herceg.ovini. Uperioou pozodšn.og romantizma, imjiževni rad gotO'vo da i .ne postoji, izuzev nek.oliko Htp.rarnih lSamouka (Niko Bmarov;ić na !prvom mjestu , zatim Mate Zivković, Stevo Kalu đerčić, Nikola C()vić), ikoji ISe povremeno javlj aju u Bosanskoj viZi, sa prilozima više nego skromnih, got.ovo neznatnih književnih mogućnosti , na granici folklora i umjetničke proze. Kulturna atmosfera Sarajeva i većine ostalih gradova i kasaba II tom periodu II znaku je "folklori:zma i romantič­ ne patetiIke nižeg reda", njeni nosioci su samouci, nedovol jno školovani, slabo obavi}eštero., često 3/Patičn'j i zbunjeni n.ovim događajima, u stalnom za'kašnjenju sa svijetom, pritisnuti sitnom tpolihlkom i .čaršijski.m po1itikantstvom. Mentalitet gla vnog zemaljskog grada nosi provincijska obilježja; osjeć a se "pat rijarhalno kasablijsk:i duh" i ispoljava "sitni
6 Istorija pozorišta BiH

81

opor tunizam", Kn,jiževni i k ulturni . radnici prve okupacijske gen eraci je djeluju iz.olovana j bez čvršćeg medusobnog kontakta, zatvoreni II .krute konfesionalne dogme. Pojava pozorišta, norma[no, II uslovima jecLne k ulturno zaootale sredine, ima II prvo vrijeme pri je svega pros vjetiteljski karakter. Pozorište zamjenjuje knjigu, a izgovorena riječ pisanu . Pozorište postaje ne samo propovjedaonica p atriotizma već i prosv jetni zavod, škola za s ve " razrede naroda", nj egova uloga je didaktična , misionarska, ono je II prvom planu interesovanja i zato je njegova ekspan zija II kulturnom životu Bosne i Hercegovine tako nagla, sj,Jovita i dom inantna. pozorišna um jetnost odvija se na tri paralelna !plan a: srpske putujuće druiine, p ozoTi§ni amaterizam i gostovanje njemačkog p ozor išta.
malograđanski

PUTUJUCA POZOR I S TA

NACIONALNA MISIJA SRPSKIH PUTUJUCIH POZORISTA
Pozorišni život Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske upra·ve odvijao se najvećim dijelom u zavisnosti j pod uticajem .p u tuju ći h družin a. Igraj ući repertoar iz nacionalne dramske književnosti one s u izvJ'Ši1e i dir ektan politič­ kj uticaj na formiranje i bu đenje zagušene i zapretene nacionalne svijesti. Međutim, p rikazu jući brojna djela iz naše i svjetSke k:njiževnosU., iPu buj u ća pozorišba 6'u imala i nesumn jivih 'kulturnih zasluga . Ona upoz.naj u gledaoce sa književnošću , šire vidokrug, vaspitavaju i podižu ukus i razvijaju sm'isao za lijepo. Osim toga, ona preuzim aju, na izvj estan nači n , i prosvjetiteljs ku ulogu, jer u svom djelovanju nisu mor ala da savlađ uj u samo brojne prepreke koje im je neprestano nametala austrougars"ka administracija, već i otpore neuke sredine, zaostalost publike , ine rtnost i pas ivn ost primitivnih gledalaca, sve ono što je živjelo kao posljedica če­ tiri stoljeća duge tursko-'feudalne uprave u ovim krajevi ma.

82

Nije to bio "tr.ij umfalan pohod", niti su ta tego'bna krstarenja uvije'k donosila plodne rezultate. NajčešĆE je to bila borba sa nerazumijevanjem i nes<hvata;njem sredine, lxmba koja je zahtijeva·l a mnogo samoprijegora , odricanja, snage i volje da se ustraje i sa uspjehom savlada mn06tvo nesporazuma i nedaća. Selili su se iz mjesta u mjesto, čes'to bez moralne i materijalne podrške, nesređenog ličnog života, nekad čak obilježeni porugom i nes'hvatanjem jedne zaostale i surove patrijarhalne sredine. Potuca j ući se ,p o prljavim i zadimljenim konačištima i hanovima, ovi glumci iz putu jućih družina prenosili su pozocišnu, dramsku i gJumačku umjetnost širom zem1je, vl"Ši'li su i "izvršili jednu od najsjajnijih misija u samim počecima kulturnog osvješćivanja našeg naroda" (M. Ma rković) . Rad putujućih družina dir ektlno je uticao na sve pokušaje da se >u Bosni oj Hercegovini formira s talno pozorište. Glumci, redi telj i i upravnici putujućih trupa pojavilj uju se kao inicijatori svih nastojanja da se realizuje ideja o osnivanju stacioniIranog p02lOništa, looje bi imalo sv.o:je oo ređeno sjedište, ali koje bi istovremeno, sistematski i orga'll1zovano, obilazilo pokrajinu, preuzimajući na sebe i funkciju am · bulantnog pozorišta. P u tujući i rprilkaz ujući predstave po raznim mjestima, ove družine uticale su i na razvitak pozorišnog ama terizrna, dok su sa čisto zanatske strane biae jedina dramska škola onog vremena. One su odnjegovale mnoge glumačk.e generacije omogućujući pozorl'štima u Novom Sadu, Zagrebu i Beogra du da nepr estano podmJađu'ju i obnavljaj u svoje glu. maake ansamble svježim i provjerenim snagama, koje su zahvaljujući radu u putujućim trupama stekle bogato praktično iskustvo i obiman repertoar. Najveći bro j naši h naj bo-ljih glumaca onog vremena školovao se u putujućim pozorištima, u nj·ima je progovorio prve riječi i IPrve stihove sa scene, savladao je glumački zanat, stekao ruti nu, i tarko se uspješno pripremio za nastup u velikim pozorišnim "kuća­ ma". Ali, isto tako, veliki .broj glumaca, opsjednut skitalač­ k.im .duhom i boemi jom, cijeli vi jek proveo je na točkovi­ ma , u nemirima i lutan ji ma u koj ima su "upropašćeni ko zna ko1ilk i darovi". Odlazili su, istina. ponekad i u stalna profesionalna pozorišta, ali nisu uspijevali da se u njima

83

skras€ i s-mire, pa su se ,p onovno vraćali čergi, [lemilice trošeći SV()j talenat, "zabadajući sveće iz sv()jih džepova po svim budžacima zemlje do ostrvceta Vtisa rna Jadranu" (M.
Grol).

,;NARODNO POZORISTE" ĐORĐA P ROTICA

Prvo putujuće pozorište koje je ,poslije okupacije g()st;o.. valo u &sni i Hercegovini bi.l o je Narodno pozorište pod upr av- m Đorđa Protića. Nekoliko mjeseci poslije 'Vojne intero vencije, P rotić je uspio da dobije koncesiju da može u vremen u od 6. XI 1878. do 8. VII 1879, prikazivati p r edstave, ali samo u Mostaru i Sarajevu. Đorđe-Đura Protić (1 885-1928), bio je u to VTrijeme mlad glumac (na scenu je prvi !put stupio kada mu je bi,lo osamnaest godina, 1873. u Daruvaru, kao član putu juće družine Lazara Popovića); i još mlađi upravnik, jer tek što je krajem 1877. godine, uz pomoć iskusnijeg Fotija lli čića, koji je cijenio n jego ve sposobnos-ti i talenat, osnovao svoje putujuć~ pozorište, koje će sa ,manjim prekidima raditi sve do ,počet­ ka prvog 'Svjetskog rata. Protićevo Narodno pozorište Narod no kazalište poslaće jedno od umjet nički na jkrvalitetnijih i najbolje organizovanih putuju ćih družina, kroz koje će proći plejada naših istaknutih glumaca. Realističan glumac i talentovan tumač karakternih uloga, Prolić je istovremeno bio i neobično sposoban organizator i upravnik i d()bar r eđitelj-pedagog, t 8.lk:o da su članovi njegovog pozorišta imali prilike da prođu kroz svojevrsnu glumačku školu. "Od glumaca se zahtevalo da sigurno vladaju tekstom, kQji s u najvećim delom morali da u če napamet. Glumački ansambl, najčešće dobro odabran, bio je uvek brojno velik, ponekad tolik,o velik da je neshvatljivo kako je družina imala finansijskih sredstava da ga izdržava." (B. Stojković) Protić je sV€lSrdno brin uo o umjetničkom i mor alnom ugledu svoje trupe. On je naj,bolje p l aćao svoje g1umce. ali je zato od njih t ražio umjetničku disciplinu i odgovornost, i na sceni i u privatnom životu. Njegovo Narodno pozorište kretalo se kroz trideset i više godina u širfikorn dijapazonu, obuhvatajući svojom samoprljegornom d jel atnošću gotovo sve kraj e-

84

v,e naše zemlje . i one pod okupacijom, i ()il1e tek oslobođene. Raznovrsnim r~ertoarom, i tematslci i umjetni čki, probranim i kvalitetnim glumačkim sastavom, solidnom scenskom opremom i bogatom garderobom, uprlkos nevoljama, ovo pozorište je sa uspjehom širilo pozorišnu umjetnost. od posebnog je značaj a plodonosni uticaj koji je Protićevo putuj uće pozorište izvršilo na razvoj pozorišnog ži vota II Bosni i Hercegovi ni. Prilikom !prvog dolaska II ove krajeve, kak.o ni Sarajevo, a mi Mostar, nisu imalli pogodne dv.orane za .održavanje predstava za v'ri~eme zime, a i situacija u zemlji je j.oŠ uvijek bi1a nemirna- i napregnuta, Prutić se na put odlučio tek u ljeto 1879. godine. P,rvo je posjetio Mostar, gdje je kretanje njeg.ove družine bH.o staln.o . od ,;polic.ij.sk.om prismotp rom", a zatim j e početkom juna stiga.o u Sarajevo, gdje je u kući "g. Besarovića blizu protestanfls.ke škole" počeo da prikazuje predstave. -Repertoar sa kojim je Protićevo powrište gost.ovalo u Bosni i Hercegovini (Stari Baka i njegov sin husar i Vampir i čizmar Jožefa Sigetija, Izbiračica Koste Triilkovića, Crna kraljica Josipa Frajdenrajha, Bračne ponude Josipa T.omića, Ljubav nije šala Antonija Hadžića, Solja teja Nitera i Derleja), jasn.o gOV.ori da je on ili svjesne došao sa jednim politiČ!ki n eutra1nim izborom djela i .na taj način dobi.o od.obrenje za gostovanje, ili je austrougarska vlast njegovu repertoarsku listu dramskih tekstova Ikoje je namjeravao da pr1kaže, cenzurisala ~ tako je svela samo na ·one ik,o made koji .po sv.om l5adržaj u .nisu predstavljali n&akvu opasnost, pošto su bili bez ikakve sumnjive političke ili nacionalne poruke. Uostalom, kada je Protić rpokušao da .pri1 kaže Boj na Kos ovu Jovana Subotića, vj.eoovatn.o djelo Ikoje nije bilo .odobreno od cenzure, ,,austrougarske vlasti su prek:inuQe izvođenje >komada, i žandarmerija je silom rastjerala pubHku". Pa ipak, i ovak.o kom,ponovan repertoar, i bez nacIonalno-istorijske drame, moslo je u sebi bitna obilježja r0mantičarskog teatra šezdesetih i sedamdesetih godina prošIog stoljeća: težnja da se na sceni prikaže narodna nošnja l i narodni običaj1, da se čuje popularna narodna pjesma, i sve t.o, i karakteri i radnja stavljeno je II idealizirani oo-

8.5

okvir, "d aleko od. realizma' daleko od realisti čkog prilkaza društvenih odnosa". Glumački sastav Proti ćevog N arodnog p ozorišta, iako sveden samo na 11 članova, sedam muškaraca: Đorde Protić, Nil ola Simi ć, Dušan Stepić, Mihaj lo Rajčević, Mihajlo k Marković, Dušan Ukić i Đurdevski ; i četi ri žene: J elena Protić, Mili ca IJičić-Biber ović, Lik.ićka i Tvrtkovićeva, sa uspjehom je tuma čio pučke igrokaze, "ča robne glume" sa pjevanjem i ,..posrbe". Medutim, pozorište je naišlo, naroči­ to u Sarajevu, .na publi·ku !potpuno nesprernfl'U za umjefm ičld doživljaj, neupu6enu, < bez 'navika, nesposobnu 'da prati i doživljava igru glumaca i predstave su najčešće prikazivane pred polllpraznim i nezainteresovanim gledali štem. Pa ipak, i .p ored IXlraza, ·neumorni i za r azvoj pozorišta II Bosni i Hercegovini nezaobilazni Đorđ e Pr.oti ć ponovno .pokušava da sa t ruIXlm dođe II Mostar i Sarajevo. Među ti m , 1881. godine austrougarske vlasti s u mu llskratile boravak , aH je o n 1882, -kQI'Iisteći se s tarom .dozvo1Q1Tl, jlegalno igr.8lO predstave u Bosanskoj Gradiški i Bosanskoj Kostaj nici; da bi 1883 . dobio odobren je i obišao više mjesta (Sarajevo, zenica, Travni!k, Banja1uka). N jegova trupa ovog puta je brojala 16 č1arnova. Kao i prilikom prvog gostovanja, repertoar Protićevog Nar odnog pozori.§ta, politički je neutralan. On uglavnom p rikazuje posr:be njemačkih, francus kih i mađar­ skih pozorišnih igar a i m elodrama uz nekoliko .narodni'h· 'komada s a pjevanjem (D on Cezar od Bazana Dimanoara , Ciganin Sigligetija, Bračn e ponude To mića, S olja t eja Nitera i Derleja, Lijek protiv punica Huana Dijana, Pariski koloteT Bajar a, Crna k Tal;ica Frajdenraj ha, Stari kaplar Zujina i Rajnharta). U periodu ramantičnog n aciona1iuna vIladala je "prava ·m ani ja nacio.na]jzovan ja s vega i svačega, posr bljavanjem svega što se dalo posrbljavati" (J. Skerlić), tako je cijeli niz d ramskih tekstova doživio uz prevod sa originala i posrbu koja je mijenjala ambi jent, m entalitet, imena, nazive, stvaraj ući II nedostatku originalne domaće drame , vještačko dramu iz narodnog života. Protić je često forsira.o upravo ovakav repertoar, naro čito popularan II Srbiji i Vojvodini. Zanimljivo je, međutim , za politiku izvjesnog ,,.političkog }>0puštanja" prema Srbima koju je II to vrijeme vodio Benj a-

mantični

86

min Ka1aj, novoimenovani ministar finansi'ja i vrhovni poglavar Bosne i Hercegovine, da je Frotiču ovog puta dozvol jeno da može prikazati nekol1ko ikomada "iz narodne istorije". Probe se odlučio za Subotićev komad Krst i kruna, patetičnu istorijsku dramu, prepunu zastava , truba, oojnih po'kliča, poznatih i legendarnih sq>s'kih junaka, kneževa i voj voda, koja je svojom retorilkom i "feudalnim roman tizmom" unosila u ~ledalište snaŽ!no nacionaln<> osjećanje, kult prošlosti, ono Skerlićevo ,,!kip uće oduševljenje". Pa ipak, iako se očekiva!lo da će jpublika, ,;pošto je minulo nekoliko godina . .. Ikako 'Ilije vidjela 'Pozorište na materinjem jeziku", s velikim in teresovanjem ,,.prihvatiti predstave", posjeta je bila, sa izuzetkom drame Krst i kruna, osrednja, bez žara i oduševljenja za powrište. Neuspjelo g.ostovanje II Sarajevu, ikoje je trebalo da don€5e najviše !prihoda i aplauza, raZ0Č8ra10 je j uplašilo Protića i p risililo ga da izvjesno vrijeme zaobilazi glavni zema1js" grad. U decem'bru 1884. godine Narodno pozorište ki sa uspjehom gostuje u Banjal uci i Bosanskoj Krajini, prikal zuju ći standardni repertoar (Don Cezar od Bazana, Krst i kruna, Stari kap~ar); da bi u jesen 1888. poslije dužeg odsustva, ponovno zatražilo i dQbilo dozvolu da može gostovati u Sarajevu i Mostaru. Naciona1ni romantizam, podržavan od jednog dijela štampe (Prosvjeta, Bosanska vila, Osvit), u svojoj euforiji i pretjeranosti počeo je da donosi jedan pom&l.o dogmatski kult prOOlosti, koji se vremenom pretvarao u šovinizam i nacionalnu netrpeljivost. "Naši romantičari strasno vole isted ju - pisao je Skeriić - a!li ne onakvu ka'kva je, prootu, jednostavnu i n eumi tno istinitu, no istori ju ·p oetizovanu, r etors'ku, nakićenu, ulepšanu, onakvu 'kakvu su zamišljali u -sanjarij ama, !i. kakva im je trebala za - jihove ·n aci onalne n težnje." U o:ku,pir a noj 800ni i Hercegovini, a naročito II Sarajevu, koje je gubilo narodni tip, pitanje nacionalnosti po.stalo je II izvjesnim krugovima do t e mjer e važno i osjetljivo, da se gotovo sve akcije ;na 'kUltUl'IlOIIl , pa prema t0me i n a pozorišnom :planu, odvi·jaju u rtežnji da se u narodu razvije i raihukta osjećan je .nacionalnog integriteta, raspla.m.saju .patriotizam i lj ubav za ,;rođenu grudu" . Sve nacionalne ozna'ke: groovi, trooojnice, gusle, zastave, amb1em1, Ort1-

87

žje, noš-nja, pismo i jezik, pjesme, himne i budnice, sve ono što je označava lo dio nacionalne istorije i nj enu oorbenu tradiciju, sve što je govorilo a pripadnosti i neraskidivoj vezi sa tom istorijom, dobijala je u ovim trenucima zanosa izuzetno značenje, podignuto je na pijedestal obožavanja, predstavljalo je plameni simbo'l i bHo ,predmetom us hi ćenj a, Ali i isključivosti. Tu islcl.jučivost najbolje je O$jetio Đorđe Protić, kada je u jesen 1888. godine peti put posjetio Bosnu i Hercegovinu sa svojim Narodnim p ozorištem Narodnim kazalištem, kako je na plakatima n ajavljivao ,s voju tr upu (ćiriUcom i latinicom). G ostu jući II Sarajevu, Mostaru, Tll"aVl1!ik'll, Zenici i Visokom, P.rotić je sa istim repertoarQm (Don Cezar od Bazana Dimanoara, Naše žene Mozera. Boj na K osovu Jovana Subotića). i sa istim glumačkim ansamblom, koji se potpuno umjetnički konso1idovao sa nekO'liik o izuzetnih umjetnika scene (D raguti n Frajdenraj h, Janko i Marta Todos i ć, Dimitrije Spasić, Jelen a Prot ić, Marija Topalović, Milivoj Barbarić), doživio dva potpuno različita ,prijema. U Sarajev u je p riml jen hladno. Bez oduševJjen ja i I ez !podrške. Razloge b za ovakav odnos treba t ražiti ne II umjetn ičkim vrijednostima već u zaoštrenim nacionalnim odnosima i jakoj konfesionalnoj net~jivos ti, 'koja je žučno reagovala na svaku, pa i naj m anju .pojavu ugroženog identiteta, I ilo slipskog, bilo b hrvatskog. Đeklarišuči se srpSki ili hrvatski ili tražeći neku neutralnu varijantu, upravnici .putujućih .pozorišta a utomatski su isk lj učivali jedan dio publilke, smanjujući taiko posjetu i ugrožavajući egzistenciju trupe. Sarajevo, .kao gJavni gra d pokrajine, neobično se brzo razvijao, b.roj stanoV1nika je rapidno rastaQ iz gooine II god1nu. mijenjala se ne samo društvena već i nadanalna i vjerSka struktura stanovništva. Rrotić ~ e tu promjenu Qsjetioo i Q njoj je vodio računa , otuda i naziv njegovog društva: Narodno pozorište - N arodno kazalište, kao . okušaj da se ti odnosi pomire i na izvjestan p na čin zadovdl.je obadvije konfesije. Efe'kat je međutim bio obr nut i 'SUprotan Protićev.im željama ~ izazvao je žesWku reakciju. Srpski orijentisana štampa uopšte ne piše o Protićevim p redstavama. Ona je samo najavila dolazak a![lsam-

88

je pozvala publiku da poojeti ovo društvo. ali kad SE" pr0t;4ć pojavio sa onim pozorište kazalište na plakatima i objavama, nastao je bojkot i sa jedne i sa druge strane. Nema ni kritika, ni najava predstava, ni reklame. o pozorištu se ćuti, to je prava zavjera sa svih strana, ,pa se stiče utisaik da Protić 1 ne gostuje u Sarajevu. Tek. po za~tku turneje, Bosanska vira donosi iz pera anonimnog autora globalni sud, optužujući Protića i njegovo putujuće pozorište. da su vođeni komercijalnim razlozima. bez nekog većeg : uzvišenijeg cj~ja, došli da u "nevrijeme šire hrvaštinu", zapost.aVlljajući ,,srpsko ime", i da bi zato "visoka vlada" na jbolje u činila kad bi im za'branila rad i uskratila dozvolu za prikazivanje predstava. Slična situacija nije bila samo III Sarajevu, nego 'lJ svim većim mjestima Bosne i Hercegovine, gdje su odnosi među nacionalnim grupacijama bili oštro izražem . U tako 7.ategnutim. isključivim i .preosjetljivim okolnostima nije bilo lake. ni jedne.stavno voditi putujuće pozorišt e. Poučen lošim isku stvom u Sarajevu, Pc,otić. već ti sljedećem mjestu, Mostaru, briše sa plakata "kazalište", i na taj način se opredjeljuje za jedan dio lPublike (Qnaj .koji je u 'M ostaru bio brojnij i i ekonomski jači). I nile pogr iješio - bar što se tiče posjeta i prihoda, Namjeravao je da u Mostaru 05tane samo nedjelju dana, na putu za Dalmaciju (tamo će izbrisati "pozorište"). i !prikaže onaj uobičajeni, minimalnd ciklus od "šzst komada u pretplati", znajući iz prethodnog iskustva da jedan grad, kao što je Mostar ne može ni u najoptimalnijim uslovima da da veći broj posjetilaca - ali se .prevario. U gradu postoji neobično živo interesovanje za pozorište, nesvakidašnja radoznalost i oduševljenje pojačani su .intenzivnim r adom diletanata II tek osnovanim pjevačkim društvima (Gusle i Hrvoje). Oduševljen'je za teatar je ogromno i Protić umjesto nekoliko dana ostaje u Mostaru cijeli mjesec. Za čitavo to vrijeme moota rska publika je sa nesmanjenim inter esovanjem i oduševlj enjem punila gledalište i neumorno posjećiva'la pozorište,

bla,

ča!k

69

POZORISTE ĐORĐA PELESA ILI I ZMEĐU POSRBA" " I NACIONALNE ROMANTIKE
Nepos redno nakon prvog neuspjelog gosoovanja Đorđa Protića , II Sa r a jevo je doputovala putujuća družina pod upravom beograd<;kog glumca Đorđa Peleša i 17. VII 1879. g~ dine započela da .prikaz.uje predstave II bašti "goopodin a Besarovi ća" , nazvanoj Aren a. Đorđe Peleš, koga s mo spomenul i još za vrijeme t urske uprave (1874. j e uputio molbu za gostovanje i bio odbijen), bio je član i n ovosadskog i r eogradskog !pozorišta, a SVQju putuj uću trupu je osnovao b 1873. godi ne nakon privremenog zatvaranja Narodnog pozorišta II Beogradu. Iako nije bio glumac izrazitijih umjetnič­ Icih sposobnosti, Peleš je "vafio kao dobar recl:ite1 j-pedagog" i spretan organizator, pa je njegovo poZQrišle uživalo ugled 1.1 ,glumačkom svijetu. U I arajevo je d ošao sa jednim izuzetS nim gil.umačkim ansamblom u 'kojem j e bil o nekoliko po:zmatih glumaca, bivših članova pozorišta li Novom Sadu, Beogradu i docnije 'u Zagrebu: Đorđ e i Sofija Peleš, Stjepan i Marica J unković, Miša i SalVeta Di mitrijević, Vaso Popov i ć , Gavro Savić, Milivoj BarbaTić, Jan ko Todosić, ZoMa Đ u ri ­ šić, Milličević, ćirić i Stefanović. Peleš je namjeravao da "odabran'im djelima, vještim prikazivan jem i skladrnim pjevanjem prokrči sebi put" i tako ostvari svoju želj u da se sa "družinom stalno nastani u Sarajevu". Peleševo .JXY.lonšte je naročitu pažnju posvećivalo repertaoru , njegujući is klj uč ivo "rodoljubivi i roman ti čno-zabav­ n i" izbor djela : Ciganin Sigligetija, Tri para cipelica Gerlica , Kraljevi ć Marko i Arapin Nikoli ća, Star i kaplar Zujina i Rajnbarta, Dobr ila i Milenko i Knez Dobrosav Mati je Bana, On n ije ljubomoran Lesanža, SaTan Zmaja, Smij ešni muževi Zema i Dela:kura, N i brigeša T·rifk,oviĆa. Očigledno je da je prikazani r epertoar, slično Protićevorn, tako sastavljen da ni jedno djelo ne predstavIj a neku od ređenu aluziju na postojeći austrougarski okupacioni poredak, niti ističe bilo kakvu n acionalnu propagandu. U odnosu na prvo Protićeva gostovanje, Peleš u je dozvoljeno da .prik aže i prve nacio nalno-istorijske dra me (Nikolića i Bana), koje, istina, još ne nose usbre.pta~e pa'triotske tirade i Slobodarskj .po'klič, na primjer, Subot1 ćeve drame

90

I
n jima romanti'čarske egzaltacije KOS(Jva i Miloša Obilića i izdaje V'llka Brankovića. Pa i.p ak , o.staje činjenica da publika nije h tjela da primi koncepciju Kraljevića Marka kao "k ukavice i pijanke'" i da je tražila patetičnu evokac.iju narodne p rošlosti, rodoljubiva raspoloženja i užarene slobodarske stihove. jer s u upravo ove istorijs ke i narodne drame: Kraljević Marko i Arapin, Dobrila i Milenko i Knez Dobrosav. bile naj bolje po.sjećivane, naravno, uz popularne komade sa pjevanjem, ,p osrbe: Ciganin i Stari kaplar. I t o je bio jedan od razloga ŠIto je saTajevska publika Peleševo po7..Qrište posjećivala znatno bolj e i zdušnije nego Protičevo ; on je repertoarski bio ..narodskiji", njegov kos tim je, između ostalog, bio i ,~sto.rjjski" (oklo.pi, dušanke, ikolasbe azdije, ček nk1i čelenke od svile i kadife), a :i glumački sastav Pe1eševe trupe bio je znatno homoge niji, individualniji, .što je sigurno doprinijelo da je predstave .,češ­ će l bolje" posjećivala publik a "od druge str ane" (došljaci), negoli salme Sarajli je. Poslije devet odigranih predstava, P eleš je II završnom bi1ansu mogao biti više: nego zadovolj an prijemonn na koji je naišao, i njegova želja da u Sarajevu formi>ra stalno pozorište sve je više do:bija~a realne dlQdloge. I 'k o zna kako bi se P eleševi planovi razvijali da II predvečerje 8. a ugwh 1879. nije izbio ogroman !požar, razbuktan jakim vje~om , u kojem su izgorije1e stotine zgrada, dućana, kuća. U toj strašn.oj lOoci, 'Il k ojoj je oko hiljadu l judi ostalo bez k'rova, izgor jelo je i Pe1eševo pozorište, cjelokupni f>undus dekora i kostima, sva imovina . U panici koja je nastala, normalno, nikome više nije bilo do pozorišta, i glumci~gorjelc:i bili s u prisiljeni da na,pus-te Sarajevo.
II

Krst i kruna. Još nema

NACIONALNI REPERTOAR FOTIJA ILICICA

Medu brojnim putujućim druži n ama, pored trupe Đure­ -Đorđa Protića i nešto docnije Petra C:irlća, Srpsko narodno pozorište ili Narodno pozorište Fotija 2. Dičića , spada u one družine Ikoje su II Bosnu i Hercegovinu ne s amo n ajčešće d olazile, :i čije je trajanje bilo najduže, već i čiji je Tad b:io iz'l ožen najtežim pri tiscima i .progonima. "Stari Foča", kako

91

su Iličić.a zvali od mi1ošte, vidjeli :smo, i kao glumac i kao upravnik, dolazio je 'll Bosnu još za vrijeme turske uprave. Godine 1881. I <:)'kušava d a <ld Zemaljske vlade dobije konP cesiju za gostova nje, ali je odbijen zbog izvještaja !konfidenata koji s u bvTd:i1i da njegovo pozorište i ma političku misiju ("eine politische Mission"). Odbijen je ponovo i 1883. godine. Ali uporni iličić ne miruje i 1884. uspijeva da iooejstvuje -dozvolu, ,i stina sa izuzećem Sarajeva, i on sa ve1i:kim uspjehom gost uje u Banjaluci i Bosanskoj krajini, a zatim u Mootaru, gaje je svojim ,p redstavama direktm.o uticao na stvaranje .mostarskog pozorišnog amaterizma (prve inIcijative za osnivan j e pjevačkog društva Gusle javiie su se neposredno !!lar on Iličičevog (boravka u Mostaru). U njegovoj truk p'i su se te godine, pored članova !pOrodice '(žene Mi'lice i sestre Seše-Biberović), nalazilo i nekoliko značajnih glumaca: Miša Dimitrijević, Dušan Topalović, Marija TopaloviCka, Todor M.iriković, Milan Banić, Mihajlo-Kilipa Petrović, Marija
Petrovićka .

Na pokon, 1885. Iličić uspijeva da dobije dozvolu da može, pored ostalih mjesta (Visoko, Travniik, Zenica, Derventa) , da rpri!kaže predstave i u samom Sarajevu. AH uprkos činje­ nici da je ",društvo raspd1agalo vrlo dobrim muškim i ženskim snagama", a predstave imaie "ob"lik lpl'ija1Jne h al"monične igre", uprkos Subotićevim patri()"tskim d ramama Krst i kruna i Boj na Kosovu, ipub'1ika s e. Ikao i 'll slučaju Protića, oglušila o rpozorište. Međutim, 'Iličić ll1ije priznavao !pOraze !i .u proljeće 1886. 1ponovo dolazi u Bosnu i Hercegovinu i sa ll1ejednakim uspjehom gostuje u mnogim mjestima (Bijelj ina, 'Brčko, Bosanska Gradiška, Derventa, Doboj , Tuzla , Zenica, Travnik, Bugojno, Livno, Mootar). Pored nak"oUko "posrba" j komada :sa 'Pjevanjem, pozorište pri!k.azuje !pretežno 'l1acionalni repertoar: Zidanje Ravanice Ni,kolića , Boj na Kosovu "1 Krst i kruna Su-botića, Smrt Stefana Dečanskog i Zenidba i uđadba Sterije. Najbolj i prijem ponovno j e d oživio u Mostaru. ru ·p ojedinim !predstavama, u malJl.jim ulogama, nastupaju i mostarski ,a materi, 18. djela ISa istorijskom tematikom igraju se i po nekoliko puta. Sljedeće 1887. godine, .kr etanje mu je ogralfličeno (dozvola je is ključHa Mootar i Sarajevo), i II oktobru mjesecu TIiči­ ćevo l ozorište .gostuje u Derventi, zatim Doboju, Tešnju , Zepp

92

Visdkom , Zenici). Kretanje Srpskog narodnog pozorišta jedan dio bosanskoh ercegovačk e 'Štampe prati sa očigledni m simpaHj ama(Prosvjeta, Bosanska vila), ip.ropaglira n jegovu trupu, -reklamira , agltuje, apeluje na pu'bliku da S€ "ne ogluši" prema svom, domaćem pozorištu. I zaista, gostova nja Fotija Ibčića lV:iše nisu ni usputn a ni s l učajna, već duge i dobro organizovane turneje Ikoje, naročito u unutrašnjosti , I pdStepeno donose i popularnost i materijalni uspeh , tako da izgleda kao da Srpsko narodno pozorišt e tih godina li nije ništa drugo do jedno nezvanično lOOsanskohercegovačko narodno !putujuće pozorište. Snažna ekspanzija njemačkog pozorišta tih godina ti po.k raj ini, 'Promijenji a j e doneklle odnos !konzervativne "čarši­ l j e" prema s rpskim put j u ćim dru žinama , Jedan dio inteligencije je ubrzo shvatio važnost i moć !pozorišta, otkrivajući da je scena idealna ,propovjedaonica (patriotizma, :koja je u stan ju ne samo da sačuva ugroženi nacionaJni ident itet već i da raspl amsa rod01juhiva oojećanja, Stoga o ni i insistiraju da t>r;pska pozarišta prestanu. da :prikazuju ,,sve Illeke njemačke , fra ncuske i druge strane !kom edije" , -zahti j evajući od upravni'ka <la daj<u što više ,,sI'ij)Skih istoričestkih I om ada" . k Poodrška koju lPOČinju r ost epeno .da (pruža'ju rdomaćiln putujup ćim trupama postaje vremenom sve intenzivnija i Qrganizova.nija. U :svakom m jestu, uz 'čitaonicu, angažovano je nekoliko "viđeni jih lj udi" sa zadatkom da r omažu rpozorištima p oko organizaci je gostovanja i skupljanju (pretplate. Powrišua predstava više nije samo s tvar upraVIllika i glumaca već postaje zaj ednička briga ista'k:nutih ljudi određene sredirne , sredstvo za politi čku rborbu i kulturnu emarncipaciju, tribina koja donosi patetičnu evokaci ju narodne prošlosti, "K ipuće" patriot<;ke tirade i slobodars'ka raspoloženja , U januaru, 1888. ,g odine, rpo završetku gostovanja u Zenici, Bičić, drugi put, stiže u Sarajevo, Poučen lošim iskustvom ti svjestan da "odnarođeno" i otuđeno Sarajevo, nije isto što i Mostar, on mijenja repertoarski program, poklanja veću pažnju komedi ji, m-el.odrarmi i qa'koj zabavi, !prikazuje više stranih <ir ama, računajući (Jčigloono na "došljake", mada, u krajnjem ishodu, repertoar i da'l je ostaje ,pretežno orijentisan 'Prema domaćoj 'drami: Svetislav i M ilev a, Vladislav, 2 enidba i udadba, PokondiTena t ikva Sterije, Graničari i
ČU,

93

Crna kraljica Frajcienrajha, Po lazak Dušanov na Carigrad Glogića, Stevan, posljednji kralj bosanski Koste Petrovića, Nemanja i Boj na Kosovu. Subotića,

kontinuiranog djelovanja !Hatevo Srpsko narodno pozorište prestaje izvjesno vrijeme (18891892) da dolazi 'll BQsnu i Hercegovinu. Austrougars:ka admin istracija, Bvjesna njegove nacioname misije, zauzima stroži 'kriterij, uskraćuje mu koncesije, pooštrava policijske mjere i tako sprečava njeg()Vu djelatnost. Kada je 1892. napokon uspio 'POnovno da d.obij-e dozvolu, upororen je da se mora "strogo držati redaTStvenih propisa" i da je u svakom mjestu g.dje želi da gostuje O'bavezan "od dotičnog kotarskog ureda posebnu dozvolu tražiti", Gostovan je je započeo u Zvorni ku. Od lB članova trupe {Dušan SVebozarević, Ljubomir Micić, Vitomir Peić, Milan i Anka Hadžić, Persida Glibovska, Milan Stoj čević, Milan Lazić, Viladislav Petrović, Joca C incarjanković, Borivoj Rašković i Milan Đostanić), šest je !pripadalo najužoj Iličićevoj ,porodici (Fotije i njegova žena Milica, kćerka Milka i sinovi Vukašin , Ljubiša i Nemanja
iličić).

Poolije pet godina

Na haju gostovanja u Zvorni ku, mičić je odlučio da prikaže Boj na Kosovu, mada ga je kotarski predstojniik Franjo Brodnilk savjetovao da to ne !Čini. Međutim, Iličić, želeći da sebi i družini osigura što veći prihod, n ije se mnogo osvrtao illa u,pororenje upravitelja kotara . I zaista, predstava je i mala veliki moralni i materijanni uspjeh i donijela je ansamblu izuzetan prihod. Poslije predstave Uičić je otišao u kotarski ur-ed u namjeri da "viziTa" pasoš za č lano ve trupe, aH je tom prilikom doživio čitav niz neprijatnosti, progona, šikaniranja, "nečovečstva i bezakonja". Iličić je novčano kažnjen, zaplijenjena mu je garderoba i rekvizita, trojica č1a­ nova su pritvoreni, a cijela družina je po nevremenu natjerana "od sedam naoružani h oružnika s p uškama i bajuneti ma", da skelom prede od snijega nabujalu Drinu i vrati se na srpsku stranu. Naravno, i pored žalbi (Iličić se čak žalio lično caru Franji Josipu), on ne samo da ruje dobio nikakvu odštetu, već mu je za dugi .niz godina (sve do 1900) bila uskraćena koncesiona dozvola. I ta'ko je iI1acionaLtla m isi ja Srpskog narodnog pozori.šta, 'll trenutku kada je za postojeći poredak postala odviše sumnjiva i opasna, nasilno prekinuta.

94

MILIVOJ BARBARIC ILI P OPULARNI NARODNI KOMADI SA PJEVANJEM Poslije izvjesnog zastoja i zaošt:renih mjera austrougarske uprave prema putujućim družinama, početkom jun a 1890. godine II Bosni i Hercegovini (Visdko, Travn'ik. Mostar , Zenica, Sarajevo), gostuje pozorište pod. upravom Milivoja Barba rića (1861-1925), Ikoji je prvi !put nastupao II Sarajevu još 1879. kao član Pelešev e trupe, Za .p mtek·Uh deset 'g.od~na. igrajući n a scenama Zagreba, Novog Sada i Beograda, II putujući m družinama Fotija ])jčiča i Đorđa Protića, Barbarić je stekao znatno scensko isk ustvo i postao jedan od zapaženih i ista:knutih glumaca, realističan tumač ra2ll1ovrsnih likova II širokom 'dijapazonu od Jjubavnika do mladih dramskih heroja, a igrao je čak i karakternu komiku i čitav niz vodećih uloga II narodnim 'komadima, gdje su dolazile do izražaja njegove izuzetne pj evačke i m uzičke sposobnosti. U to vrijeme, k ao gl umac, najviše je imao uspjeha upravo u narodnim komadima sa pjevanjem, pa je zato i repertoar sa kojim on gostuje bio II znaku !I1aciona1ne drame ilkomada "udesenih za srpsku scenu": Seoska lota Tota, Podvala GUsića, Graničari Frajdenra jha, Mejrima Bana, Poturica Kukuljevića, Ciganin Sigligetij a . Glumački ansambl BarbariĆ€vog pozorišta bio je sastavljen od mladih i još neafirmisanih glumaca, od ikojih su neki tek za'Poč.injali svoju glumačku :karijeru: Milivo j i Ana Barbarić, Milor a d i Mara Barlovac, -Mihajlo Milovanović, Cedomir K undović, MiMO i Zorka Suvajdžić. Međutim, ovo mlado društvo, potpomognuto isto ta'ko mladim ali scenski već .provjer enim i iskusnim Barbarićem, igralo je "pojedine komade vrlo dobro". Više w,pjeha i mali su u "šaljivim poZOTišn im igrama, n ego di II drami i tragediji". Naročito je zapaženo i II nekoliko nav.rata istaknuto da ·j e "društvo u pjevanju vješto". Godinu dana docnije, Ba'I"barić je još jednom sa pozorištem :krenuo po Sooni oj Hercegovini, ali ovog puta nije imao materijahlOg uspjeha. Podaci o ovom drugom gostovanju više su nego oskudni, poznato je da je učestvovao u prosl.aw:i 100-godišnjice rodenja Sime Milutinovića Sarajlije, koju je organizovalo pjevačko društvo Sloga, j da je tom .pri-

95

likom sa druž1nom .prikazao Tri fkovićevu šal jivu igru Cestitam; isto tako j e zabilježeno da je rpooljednja !predstava, Nemanja Miloša Cvetića , "bila vrlo dobro ,posjećena" , te je družina "mogla barem da zasluži p utn e troškove za odlazak". Ovo je bio ujedno i završetak Barba rićevog putujućeg pozorišta, jer već Slj edeće godine (1892) 0II'l prihvata stalni angažman u beog,radskom Narodnom pozorištu, a zatim u Zagrebu, i .def.initiVJl1o na,pušta ne;igurnu i n eizvj esnu karijeru p utujućeg g]umca i upravi telja.

PETAR ĆIRIĆ ILI POLITIKA REPERTOARSKOG KOMPROMISA
Izmijenjena društvena i pdlitička situacija u Bosni i Herceg()vin i, stabilizacija 3'ustrougarske admi nistracije, sve snažniji uticaj njem ačkog (pOzorišta, stroga kontrola i progon srpskih putujućih ,p ozorišta, utiču na uprav.nike [pOjedi.nih družina da krenu linijom repertoarskog kompromisa, kako bi stekle "dobar glas" i tak o obe:;o;bijedile r edovnu godišnju dQzvolu za rad. Jedna od ta:lwi h putujućih d r užina .bi'la je i Narodno pozorište pod u pravom Petra CiriĆ3 (1854-191?)" koj e je u j esen 1893. gostovalo u Bosni i Hercegovini (Banjaluka, Sara jevo, Tum ). Po r eagovanju Bosanske vUe, a Qno je pamfletska i netrpelj ivo, saz.najemo d a j e ovom društvu prva briga "špekulacija", jer su .prezreli s~o ime, "pa ča'k i komade biraJ u nesljpsike, sve nekakve tuđinsk e", j stoga se pu:bHka otvo r eoo pozIva da bojJkotuje ovo !X)2lOrište onak,o k ako je ,,'Žigosa'la i Protića i Barbarića - ,pr€'Zrenjem" . Inače, Ći6ćevo, pozorište, oS'novano devedeset, h godinCI i (1889), biJo je jed no od boljih p u tujući h pooorišta, dobro organizovane, i SliČIlO Iličiću i Protiću, djelovalo je u kontin uitetu (sve do 1914. godine), uvijek sa solidnom i homogenom glumačkom t r upom, tehnički dobro opremljeno, sa .p ristojnim, za prilike j mogućnosti .putujućeg pozorišta, funduEom dekoracija i gar derobe. U radu Narodnog pozor išta, koje će se docnije VirIo često javljati l i Bosni i Hercegovini, uo č­ ljiva je jače izražena tendencija kom ercijalizma, naročito u sastavu repertoara. Cirić, među p rvima, počinj e prikaziva-

96

nje bečki h lakrdija i francuskih bu1evarskih komada zači­ njenih pikanterijama i lascivnostima, i pri tome računa na austrougarski administrativni aparat 'koji je tražio upravo takvu laku i neobavez.n.u zaba vu, a :predstavljao je sigumu, i što je n ajva7mij e, materijalno dobro situiranu iPu'blilk:u. On forsira romantične melodrame, sentimentalne pozorišne igre sa pjevanjem i koma'd e sa egwtičnim sadržajima: Majčin blagoslov Link-era, Ona je Luda MelV'ila, Stari kaplar Denerija i Dimanaara, Zvonar B ogorodičine crk ve Birh-PfajJerove, Carev glasnik Ota i Verna, i dr. · Cirić rpolrušava da zadovolji sve društvene slojeve i sve konfesije, j zato je njegov repertoar uvijek pomalo eklektičan i kompromisan. Od dr ama koje je ovom prilikom prikazaQ (1 893), zabilježene su joo iz nacionalno-istorijskog repertoara: Boj na K osovu i Hajdu.ci Sterije, Graničari FrajdenraJha i D evojaČka kletva Ljubinka Petrovića. G l um a~i ansambl N arodnog pozorišta Ikoji je brojao 18 članova (Petar i Anka Cirić, Borivoj Rašković, Stj epan i Marica Jurković, Mila Jovanović, Mihaj[o Marković, Rodoljub Bujdić, Draža Milovanović, Boža i Mila GavrHović), i pored otpora Bosanske vile, zbog "valjanog g1umovanja" i "vrlo dobri h glumačkih snaga", postigao je 2lll8čaj.an usp jeh i ostao publiai 'u "vrlo dobrQlj USIpoOll1eni". Repertoarska linj ja romantičarskog teatra. koju je za.počeo Protić 1879. godine daš uvijek traje, OOla se, istin a, posljednjih .godina !postepeno pomje ra sa plana rooo"lj'Ubive drame ,n a sentimentalizam i melodramu. Njemačko pozorište koje p aral~no egzistira u Sarajevu i ta kođe gostuje po Bosni i Her cegovi.ni počinje repertoarski da utiče na rad i djelovanje sl.1pSk.ih ,putuj u ćih družina, ka,ko II izboru dramskih lbekstova, tako i u od nosu na publiku, jer se i d omaća .putujuća :pozorišta sve češće obraćaju broj nim došljacima, račun ajući 'Pr i tome na njihov ukus i . otrebe, što je tmači p 10 u !pr vom redu napuštanj e romantičnog nacionalizma (istor ijs ka drama iz -srpske prošlosti) i ,prihvatanje jedne druge repertoarske orijentacije, iz domena tzv. komercijalizovanog građ anskog teatra (J.akIXlija, vodvi1j, melodrama, komadi sa pjevanjem), koja će u narednom periodu u pozorišnom životu t'lemlje p ostart:i sve prisutnija i druninantnija, i Ik.,o ja će 'čak
7 IStorija p o zo r ll:ta BIH

97

1 one tvrdogJave .pok.l(m:irke romantičarskog, prevashodno rodoljubivog .pozorišta, bkav je na primjer bio Fotije Ilič ić, prisiliti da iz osnova promijene svoju repertoarsku pdliti-ku.

AUSTHOUG~HSKE

VLAST,! ! SItPSKA PUTUJUCA POZOR.lSTA

Odnos austrougarske uprave .prema srrp.sllcim putujućim 'PQZorištima II ovom .prelaznom perioou od romantizma ka r ealizmu, zavisio je isključivo od trenutačne p olitićk.esitua­ cije II zemlji. Neposredno nakon okupacije, želeći .pred svijetom i javnošću da pokaže tolerantnost i širinu, nova vlast dozvoljava gostovanja (Protić i Peleš); da bi odmah zatim, osjetivši opasnost, poottrill.a mjere, u.skraćujući dozvole za rad, bud-no prateći i osjetljivo reagujući. na svaku, pa i najmanju ,p ojavu srpske nacionalne propagande. Precizno razra đen sistem špijWla i konfidenata pažljivo osluškuje raspodoženje javnog mnijenja, i <l >svemu detaljno 'izvještava Zemaijsku vladu II Sarajevu i Zajednićko mj.n jstarstvo financija u Beču. U tim brojnim izvještajima i dostavama pozo..rište često zauzima z.načajno mjesto. Nemiri i pobune koje, izbijaju 1882. godine gotovo u cijeloj Bosni i Hercegovini, oružani ustanci u pojedinim dijelovima pokrajine zbog uvođenja vojnog zakona, koji j e samo ja če rasplamsao već nagomilano nezadovoljstvo u narodu, još su više potencirali rigoroznoot u odnosima ,p rema putujućim družlnama i sasvim spriječili :njihov ulazak uzenrlju. Hercegovački ustanak 1882. godine ne samo da j e izazvao političku kri7JU i ostavku zajedničkog ministra Slavija, nego je .istovremeno uzdrmao ,postojeću a ustrougarsku vlast i evidentno ukazao na duboko nezadovoljstvo naroda s novom i nametnutom uprarvom. Postajo je jasno da se politi,k a mora mijenjati. Imenovanjem Benjamina Kalaja za VThov.nog upravnika i zajedničkog ministra financija (4. VI 1882), počeo je takozvani Kalajev reži m, koji će tra jati pu·n ih dvadeset godina (do 1902). Ovaj period označava novi, rezolutni ji .kurs austrougarske .p olitike u okupiranim zemljama. U svom Memoaru, koji je prije sbupanja na novu dužnost podnio caru, Kalaj je iznio osnovna načela buduće IX>-

98

t akbi.ke j prakse i fiksirao glavne ,p uteve za rješenje bosanskog pitan ja, ill1S:isti rajući prije svega da se ~upacij.a pretvori u aneksiju. Samim time, on se energično zalagao za suzbi jan je naciona'lnih aspiracija domaćeg sta.novnišllva. Benjamion Kalaj , čovjek jz.uzetne dinamičnosti i volje, istoričar po profesiji, izvrstan pozn.avalac prilika na Balkanu, nastojaće, s jedne sbrane, da se pred očima evropske jaV'llosti deklariše kao nosiOac ku1turne misi je u dkupiranim !krajevima, a sa .druge, jačanjem administrativno-policijskog aparata, pretvarače tu istu kulturnu misiju II oružje vlastite poJiti·ke. Vješt i mudar taktičar, on uspijeva u prvo vrijeme da stvori utisak (pTOltlijenjenog političkog kursa, da izvjesnim .popuštanjima i manevarskim .potezima (na primjer, naimenovanje Feodora Nikolića, Sr'bina iz Ugarske 7..'1 civilnog adlatusa), naznači vjersku i nacionalnu to1eran:tnost prema svim .postojećim konfesijama. Njegova politička taktiziranja odrazila su se i na odnos vlasti .prema putujući m družinam a iz S~bije. Vodeći politiku popuštanja i stezanja, od izda vanja koncesija do brutalnog progona, .pokazujući .p opustljivost i nakIonoot prema onim družinama koje nisu prkosno nosile na~ cionalne ozna'ke u naslovu i programu, nova adminoisbrativna upra va .postupno i ta k tički vješto neutrališe rodoljubive iskre i osjećanja i pJds tiče komercij a1izam i repertoarski kompromis. Protjerivanje mčićevog Srpskog narodnog p ozoTi§ta preko nabujale Drine, označava zaoštravanje odnosa prema srpskim .putujućim družinama, uvođenje specijalnih i radikalnih ·p olicijskih mjera, cenzure i prismotre. Tako je 1892. godine odbijena dozvola iskusnom uprav.nik'l1 i dobrom organizatoru Mi hajlu · Lazi.Ću (oko 1846-1897), uskraćen je dolazak njegovog putujućeg" pozorišta u Bosnu, jer je prilikom posljednje boraVIka ove družine u Travniku, primi jećeno da je Laz:ićevo . ozorište bilo "predmetom . osebne simpatije od strap p ne tamošnjih muslimanskih krugova", koji su u čast srpskih glumaca !priredili sijelo "na kome &ll došle do izražaja razne manifestacije II srpskonacionalnom duhu", čak je tom prilikom pred1oženo da se u Trawriku otvori jedna ,,srp.s"ko . .,musli man.ska čitaonica".

litičke

99

ZemaljSka vQada u Sarajevu izvijestila je 1893. Zajednič­ ko ministarstvo financija u Beču da ,,sada u zemlji ,nema ni jedan.e pozQrišne družine", jer su is~ustva stečena sa ,,dosadašnjim družinama, ka'lw II pogledu njihov<Jg pers<Jnala, takQ i II ;p<lgledu njih<Jvog držanja prema javn<JSti, nezadovoljavajuća". Osnovni raz1<>g, k<Jji je vrhQvnu upravu na tjerao da Qdbije dalje izdavan je konce.sija, ,proistekao je iz okolnosti št<J je ZemaljSka vlada s tekl1a o "s~kim putujućim družinama uopšt e loše iskustvo, jer 'članovi takvih pozorišnih družina stavljaju sebi ikao cilj širenje velikosrpskih ideja". KOli'ko je oonoo prema putujućim pozorištima zaoštren i rigorozan, najbolje se vidi iz telegrama koji je 1892. godine Zemaljska vlada uputila K<Jtars:kom uredu u Zvoruriku l ovodom gOstavanja p Fotija Iličića, u kome se doslovno ! kaže: "Sve članove glumač­ ke trupe najoštrije nadzirati ... aIw se protiv .nekog giumca ustan<)Vi bilo ,kakva policijsik:a ili .politička sumnja, ]'Xl<SJlje kažnjavanja, istog smjesta protjerat i preko granice. Sve komade .koji treba da se izvode cen'Đurisati svom strogošću. O daljem pravcu glumačke trupe pravovremeno telegrrafisati , a II pogledu njenog držanja na vrijeme izvještavati."

Godine 1895. izvršeno je cenzurisanje "iwjesnih nacionalnih komada", koje je na svom reperooaru imao Petar Cirlć, tako da &tl se (mi tek pregledani i skra(.'eni mogJi "izvoditi bez dvoumljenja". Istovremeno, pored cenzure, poVQdom gostovanja E/Qrda PIrotića i Mihajla Pešića (olko 18501922), takođe iskusn<>g i cijenjenog upravnika putujuće družine iz SI"bije, zatTaženQ je ispitivanje kakQ su se dQ tične trl..Lpe prilikom gostovanja ponašale u IpolitiČ'kom pogđedu. U ovako rigorozno zaoštrenoj situaci ji apsolutnog policijskog nadzora ,u periodu između 1890. i 1896. smanjen je i ogran-ičen broj gostovanja samo na ona pozorišta koja .. nikada nisu pružala pril1ku da s€ u po1itičkom pogiledu opazi nešto sumnjivo", ili su bila prisil jena da se služe raznim smicalicama i d osjetlkama, kao što su: supr.atT\oe nadona1ne az· na,ke u nazivu društva, izmiješan vjers1ronacionalni sastav ansamhla, repertoar bez istorijski h i .patriotlSlkih :komada, dolazak iz Hrvatske, itd. Uz pomoć ovakvih ili slićnih zavaravanja nekim vještijim upravnicima .u spijevalo je da oo aus.trougarske uprave iroejstvuju !koncesiju za prikazivanje p redstava (Petar Cidć, na primjer). I dok. su srpska putujuća pu-

100

zorišta bila priBiljena da savlađu ju brojne administrativne i policijsKe -prepreke i otpore, njematke dru,žine su u isto vrijeme radile i djelovale uz svesrdnu podršku vlasti, obasipane ramiro pogodnostima i ·beneficijama.

N JE MACKA PU T U J UCA POZORISTA

"l POZORISTE JE ORUZJE NA KOJE RACUNAM"
Svjesna činjenice da ne mO'Le spri ječiti razvi1a'k nacionalne pozorišne umjetnosti, austrougarska uprava, naročit::> dolaskom Benjamina Kalaja, brojnim gostovanjima p ovl.atteni h njemačkih .pozorišnih družina, nastoji da otupi oštricu patriotske drame ~ vatrene rodoljubive rrij eči izgovoren e sa scene. Ona, prije svega, forsir a lak, vodv.iljsoki j q>eretslo repertoar, k oj i u n ovoj građansk,oj 'klasi sklonoj p omodnosti, i u brojnim doseljenicima, već od ranij e inficiranim ovakvim ukusom i izborom, ·naIlazi zahvalnu i oduševl jenu publiku. U prvom periodu (1878-1895), međutim, ovaj je uticaj, usl je d ll1epoznav&nja jeziika, zatvorenosti i odboj.nOlSti prema " ku1erašima ", bez jačeg refleksa, kako na repertoar srpskih p utujućih . druž,ina, ta'k o i na ukus domaće publike. I dok srpska putuju ća P07JOrišta prenose i igr aju pretežno nacionalno romantičarsld repertoar j narodne komade (Sterija, Ban, Subotić, N i kolić, Cvetić, Lj ubinko Petrov:ić, Nikolić, Tomić, Trifković) , posrbe i ,pučke igrokaze (Frajdenr ajh, Okrugić-Sremac) , ugla'V'JlQlTl djela sa beogradSke, zagreba ćke i novosadske scene, a bosanskohercegovaćki amateri se zadovoljavaju prenošenjem i kopiranjem njihovog repertoara, njemačka pozorišta odmah na počehlou dolaze sa djelima koja slijede i regist'l"uju bečko-,poštansku pozorišnu 'S ituaciju sedamdesetih i osamdesetih godina (Kocebu, Nestroj, Mozer, Sentan , Kadelburg, B1umen ta1, SnioIer), Među tim, ove dvi je 1inije, nacionalno-romantičarska i operetno-vodvil jska, čita ­ vu deceniju teku odvojeno, bez j.ačeg međusobnog dodira i uticaja.

101

od devize "i pozorište je oruzle na koje raču1'l...am", nepun mjesec dana poslije vojne intervencije, još se pucalo i osjećao se miris baruta, zvanične novine donose vijest da se "za našim čet a ma u Bosni uputHa karavana njemačkih rkomedijaša koja kani u povećim mjestima davati .predstave", što ukazu je na vamost koju j e n ova vlast pridavala pozarištu, ne želeći ništa da Ipr~usti slučaju, ostvarujući tako već u prvim danima svoje upra'Ve, sistematski i pedantno, jednu unaprijed smjšljenu k!Ulturnu politiku. Okupirana Boona i Hercegovina, a Sarajevo naročito, kao i neka druga mjesta u ,kojima dolazi ·do naglog razvoja industrije i urbanizacije (Zen:ica, Tum, Banjal'U:ka), brzo mijenjaju i svoju strukturu i s voju 'fizionomiju. Broj stanov;nitka naglo raste, naTOČito je velik ,priiliv čimov;nika i oficira doseljenih iz ramih krajeva Austro-Ugarske Monarhije. Razvijan je g rađevinars tva , industrije, trgovine, željeznice, bankarstva, tražilo je adekvatnu s tručnu spremu, iskusne i školovane ljude, sposobne da ostvare brzu i nemil05ronu ekspanziju kapitala na prirodna 'bogatstva zemlje. Došljaci su dolazili mahom iz kulturno razvijenijih sre dina, oni su sa sobom donijeli niz navika, cijeli jedan uhodani ritam i način života, svoje za'bave i svoju razonodu. Oni su, uostaJlom, iako II manjini, vrlo brzo postaJi domin antna snaga II f()T!niranjru načina žirvlj.enj'a , a ekonomsko i kulturno jači, postepeno su počeli d.a nameću svoj stil, s·voj ukus i svoje potrebe. Jeci:na od tih potreba -bila je i - pozorište. A·l i ne pozorište kao prosvjetni zavod i propovjedaonlica patriotizma za kojim je str asno ()eznuo nacionalno tek probuđeni narod u svom vatrenom oduševljenju za staru slavu i .prarvice, već isključivo m jesto za razonodu i zabavu. Ritam napornog dnevnog rada u tuđini, pomama za novcem i boga6enjem koja je došljacima .pT:užena svesrdno i izdašno, sva ta u~urbana i napregmuta trka, tako tipična za kolonijalnu ekspanziju i elksploataciju, tražiaa je oduška ~ re1aksacfje, tražila je svoje pozorište. Medutim , dolazak njemačkih putujućih trupa nije imao za ci~j samo pružanje zabave i razonode oficirima, činovni­ cima i s vima onima 'koji su ,po potr ebi službe bili prisiljeni doći ili su dobrovoljno došli u Bosnu i Hercegovin u, nego je preuzeo i unogu kart:alizatora. One su trebale, posredstvom

Polazeći

102

la kog repertoara, hrojnim šaljivim komadima, operetama, r aznovrsnim ,pi!kanterijama i 1ascimostima, spektaOOlom i bogats tvom đekora i kostima, da ra21biju i neutrališu potrebu za nacionalnom i rodo1jubivom .dramom. I dok su putujući pozorišta iz Srbi je dolazida i odlazila, zaustavl jaia se kratko, bila u stalnom pdkretu, ,,trbuhom za .klruhom", živjela u s kitnji i čergarenj u, najčešće siromašno opremljeno, a pri tome još bila izložena stalnim pritiscima i nevoljama, šilkanir ana i pdlicijski nadzirana, bez mogu6nosti da djeluju sistematsk i i organi>zovano, njemačko pozorište od samog ,početka je imalo povlašćen položaj i niz beneficija (podrška zvanične štampe, subv,enai:ja, oO'Slobađanje oo raznili gradskih taksi i poreza, udobne dvorane koje su omogućavale -kontinuitet dje10vanja preko čita.ve godine) . Ia'ko je svoje predstave igralo na njemačkom jeziku (a .p oneke trupe j na mađar­ skom), .pa prema tame dosta dugo ,bilo van uticaja na domaću publiku , vremenom, ova barijera se otklanja, jer je useljavanje sa strane bilo uzelo ta!kve razmjer e da je Sarajevo, na primjer, počelo gub iti svoja nacionalna obilježja i sve više dobija ti " neobi čnu nacionaln'U šarendliikost", a njemački jezik, zastupljen u administr aciji, postaje sve donti.nantniji, pa prema tome i ,u ticaj njemačkog !pozorišta iz godine u godinu sve intenzivniji.

OD NJEMACKOG LJETNOG POZORISTA DO GRADSKOG POZORISTA U SARAJEVU

novine donose 1881. godine vijest da je poslije pauze od dvije godine u Sarajevo opet došla jedna pozorišna dI"U.žina, ali ov:og puta - njem ačka. Pod upravom Haj.n riha Spire, ansambl od 15 glumaca, uz sUd jelQva nje vojnog orkestra (22 člana) Prve pješadijske regimente (kapelnik Heim), započeo je u bašti hotela " Aust rija" sa prikazivanjem ,predstava. Pojava prvog njemačkog .pozorišta izazvala je priličnu znatiželju među građanima Sarajeva, a došljake je obradovala i oouševiila. Prve iPredstave o.stavi~e su više - ego povoljan n utisak na publiku, igrane s u živo, t emperamentno i skladno, sa dobrim komičarima i pjevačima, pa je pozorište "pogo-

Zvanične Bosansko-hercegovačke

103

dilo pravu žlCll", jer, kako je napisao anonimni kroničar Bosansko- hercegovačkih novina, "obdan je II nas i II naše pub'lilk e dosta zbilje, s večeri smo željni šale i smijeha". Tu potrebu za lakom i neobavemom zabavom iskusni upravnik Hajnrih Spira je vrlo dobro osjetio i izdašno je po!lludio publici . Zahvaljujući izuzetnom prijemu Njemačko ljetno pozorište (Deutsches Sommer Theater), doživjelo je značajan umjetnički i materija,~ni uspjeh u Sarajevu, igra ju ći predstave II toku cijelog ljeta (25. VI- l. IX 1881) i "izazivajući o.pšte do;padanje puh1ike". Sto se ti če roepertoara, Spira je .p u'blici pružio niz la'kih, frivolnih, vickru;tih lakrdija i opereta i nekoli'ko sentimenta'1 nih na'r odni'h komada sa p jevanjem (vo~ks(;iick), jpfetežtno iz !n j emačke dramske književm05ti: Der Corporal Cal'll Costa, D er Liebe Onkel Rudolf Koneisel, Doctor Klaus i Hasemanns Tocht er Adolf L'A:ronnge, Die Banditen Roderick: Be'Iledix , Die Biiste ·T heodor Taube, i dr. To su ugla\l!l"\Offi komercijalnd tekstovi sačinjenoi po provjerenim 'recf:Wtim,a za izmarnljivam.je smijeha i suza, igram u to vrijeme na svim a1.llS'trouganskim scenama od Beča do Graca, pa i kod 'nas old Novog Sada 'i Beog rada, do Zagreba i Ljubljane. Iznenađujući uspjeh Njemačkog ljetnog pozorišta ponukao je pJ:leduzetJnog u;pravnilka Hajmriha Spiru da pristu pi fOmliranju joonog stalnog Gradskog pozorišta (Stadttheatar) na ,principu staggiona (zims'ka i ljetJna sezona) . Kako Sarajevo mije imalo i orgodnu dvoranu za prikazivan je pozorišnih p predstava, tako da je djelovanje bilo ograničeno samo na 'l jetne mjesece. a i tada je zbog hirovitog vremena izvođe­ nje .preds tava biJo često ,prekidano i ometano, Hajnrih Spira je sklopio ugovor sa vlasniikom hotela "Austrija", Salamonom Salomom, ve1epoBjecin:illwm, vojnim liferantom i vi jeć­ nikom gradske opštine, "da mu ovaj do novembra iste godine sazida .privremenu zgradu za zimnje pozorište". I dQk je SaIlom počeo užur:bano da zida pozorište, Spira je sa društvom ollP<>čeo turneju po Bosni i Hercegovini, proširujući tako djelatnost njemačkog teatra i na pokrajinu. Novo pozorište je prva zgrada sazidana u Bo.sni i Hercegovini namijenjena :isključivo prikaziva·n ju pozorišnih .predstava . Pozorište je građeno po nacrtima sarajevskog arhitekre Nemečeka, koji je ujedno iZTadio i dekor za prve predsta-

104

ve, a ,p odignuto je zaista u rek o rdn om roku, za šest nedjelja Zgrada se sastojala jz dva dijela: prednji je bio namijenjen za kafanu, a zadnji za potrebe pozorišta. Sala nije bila velika, an je nj en prostor bio dobro i funkcionalno raspoređen. Parter je imao sjedišta ,.prvog i drugog reda", a iza njih je bilo mj esta za stajanje. Na stubovima, u o'bliku potkovice, nalazilo se trinae;t loža obloženih crvenim draperijama. Dvorana je imala dobru akustiku i 05vjet!ljenje, a mogla je da primi oko 300 gleda~aca. Ispred pozornice se nalazio ogra đe ni prostor za ol"kestar. Sama ,pozornica je bila dovoljno vis(yka i prostrana, sa zavjesom na kojoj je bila nacrtana boginja Talija. Novo .p ozorište je svečano otvoreno 22. X 1881. jednom šalljivom igrom, pred prepunim gledalištem "radoznale publike iz oficirskih , či'tlovnićki h i trgova6kih krugova". Nova sezona Gradskog po%ori.§ta. trajala je od 22. X 1881. do 2. IV 1882. Repertoar je nastavljao započetu orijentacij'U provjerenih, komercijalnih komada, šaIjivih igara i opereta (Gr O$SheTZog in von Ger ollstein Offenbach, Mannschajt an BO'Td Zajc). Nakon .prvog oduševljon.ja, !publika i kritika, .nisu bili zadovoljni umjebnJčkim n ivoom predstava. Neujednačeni ansambl, :sastavljen po fahovima, u kojem je pored nekoliko dobr.ih g.lumaca (Sch1esinger, Spira, Ottep,p, von ROden), bilo više slabi h i neisk·usnih početnika, pa i d ileta na ta, stvarao je jednu heterogen'u cj e1i!I1u, ,,.bez idej.a j harmonije, prosto na milost j nemilost ,publilke". Posjeta je bila sve slabija, naročito prilikom čisto dramskih predstava, i mada je teatar igrao pet puta sedmi6no, gledalište "jedva ako je nedjeljom bHo p-uno". Publiku su sačinjavali "austrougarski trgovci, radnici, ograničeni broj oficira i či'tlovnika, dva tri S.pa.njdlca, a Bošnjane I oji ISe kad i kad zabune i dO(]u u k gledruiAte možemo na prste izbrojati". N;! 7.Avršetku sezone kritičar Sarajevskog lista napao je argumentovano i oštro proteklu sezon u kao SIlabu, neorganiZlOvan.u, sa zakl j učkom da "ova'kvo pozorište .ne može biti ,u Sarajevu nikakva potreba". Neuspjeh kod publike i ,kritike prisilio je 'Upravnika Hajnriha S.piru da izvrši znatne repertoarske korekcije i da angažuje gotovo kompletan nov ansambl. I zaista, obnovljena trupa, u tok.u zimske sezone (2. IX 1882 -18. III 1883),

105

uspijeva, i repertoamki i izvodaćki, da iznova rprivuče publiku i da uspostavi ,prisniji I ontakt sa gledalištem. Ne samo k ansambl, . već i repertoar pokazuje znatne inovacije, raznovnnij i je, u njemu je zastupljeno više umjetnički z.načajnijih tekstova, i2Jbor opereta je kv.a!1itetni1i, nije više itsk1ljučivo orijentisan na njemačiliu dramSku 'književnost, a [pOred obavezmih lakrdija i veselih igara, prikazuju se i drame iz engleske i francuske literature, ta'k o da Sarajevski list, u osvrtu na ovu sezonu povodom prikazanog .repertoara, B pravom konstatuje, da gledalac ima utisak da se ne nalazi u Sar ajevu, već negdje na strani, jer sve pozorišne novitete koji se ,.predstavlj aju u monarhiji sa dobrim uspjehom vidjeli smo velikim dijelom i ovdje u Sarajevu". Kabale und Liebe Sch.iler, Uriel Acosta Gutzkow, Judith HebbeJ., Cypriene Sardou, Ultimo Moser, Marta :FUotow, D ie FZedermaus Strauss jun. , GZocken von CorneviLle Planquet, Fatinitza Suppe, j dr.). Međutim, najveća je !Zasluga Hajnriha Spire što je u zimskoj sezoni 1882/83. prvi put u Bosni i Hercegovini izvedena jedna opera Alessandro StradaHe F1lotow) ivjerovarmo prikazan prvi S~ir (Otelo). Nova sezona je donijela Gradskom pozorištu potpuni u mjet ničiki i financijski uspjeh, il sarajevskoj publici se predstavilo nekoliko zanimljivih glumaca (Brezezowska, Kuntseh, Gradis, Reader, Petz, Mellin, Me1z.er, T6pher). Posli je turneje po Bosni i Hercegovini, pozorište se ponovno 'V,raća u SarajeV'O i započin j e ljetnu sezonu (2. VI-26. VIn 1883). Predstave s u ,priikazivaIl1e na novosagrađ enoj ljetnoj !pOzom.ici. U početku je posjeta bi<1a zadovo1javajuća (gostovanje poZlnatog bečkog komičara B1ase1a), ali pos~eno, n ešoo zbog iznenadnih vrućina, a nešto zbog repertoara koji je donosio uglaWlom rE!{lrize i ma10 noviteta, p ublika je prestala da posj ećuje ;pozorište I a je Spira prisiljen da ponovo p krene na turneju (Zenica, 'fia'Vniik., BanjaIJ.U!ka, Bosanski Brod), obećavajući umornoj i zasićenoj publici da će :m.rruiku sezonu otvoriti sa "Illovim snagama jz monarhije". Pos1jednja sezona Gradskog pozorišta (20. X 1883 - 13. Ul 1884), proticala je u staLnim krizama. H ajnrih Spira oči ­ gledno nije uspio da sastarvi jaču trupu, nekoliko dobrih g lumaca i pjevača su ga napustili (Brezetowska, Gradis, Melzer, Hea.der, bračni par Linkowsky), a umjesto njih nije našao

106

adekvatne zamjene. Posjeta predst.avama j e više n eg<l slaba j Spira je prisiljen da u goste pozove dva bečka glumca, Lomborga i Knaalka, ali ni oni nis u u stanju da pozorištu povrate ,polj-uljani rugled. Intrige, zavis t, zapleteni unutrašnji odnooi, nemaran odmos prema predstava ma, s'l abo znanje teksta, demorališu i nagrizaju trupu, tako da se poz.orište pootepen<l osipa unutar ansa mbla, da bi na kraju usljedio financij ski debajci, koji Gradsko pozorište dovodi do potpunog rasula. Predvi đena kriza nastupila je iznenadno i u takvoj mjeri da je u čitav slučaj mora:1a da se umije'ša policija. Naime, pozorište je ostalo bez prihoda, blagajna potpuno ispražnjena, dugovi n a sve strane, Spira ni je u moguCnosti da glumcima isplati ugovorene honorare, a ne može n i da raspusti trupu, jer nema čime da isplati :put ne troškove. Citav slučaj se pretvara u javni skanda1, tako da su austrougarSka ad-ministracija i vladin povjeren-iik Kosta Horman prisillj eni da intervenišu (materijaln a pomoć) kako bi bar donekle zataškali neprijatnu situaciju i sačuvali ugled njemačkog ,p ozorišta u Sarajevu.

OSTALA NJEMACKA POZORISTA ILI TRIJ UMF OPERETE Poslije neslav.nog zavrlietlka Spi rinog Gradskog pozorišta, II proljeće 1884, nastaj e krata'k ,prekid u radu njemačkog teatra. U zimu 1885. godine stiže u Saraj evo Njemačko pozorišno društvo I pod. upravom Ju1ijusa Schulza upravitelja "dionič­ kog pozorišta II Osijeku", koje Će u Bosni i Hercegovini djelovati više sezona (1885-1888), .prikazujući isklj učivo lak, zabavni žanr, forsira jući pored šaljivih igara i lakrdija, prevashodno operete (MillOOker, Strauss), ali i operu (Carobni strije/.ac Vebera). Od tog trenubka njemačko pozorište dje1uje u kontinuitetu, iz sezone u sezonu, s tvarajući stalnu publiku, potiskujući postupno uticaj i d j elovanje srpskih pubujućih družina. Brojniji glumaćk:i ansamb1i (ponekad i preko 30 članova), povremena gostovanja istaknutih njemačkih glumaca (Adela Sandrock, Otto Hartmann , Leopold Te1.le), pjevačk:4 h or, orkestar, čak i manji ba1etski sastav.i, r askOŠn9. garoeroba i dekoracija, scenska m.ašinerija i osvjetljenje , bengalska vatra i razni teh'l'lički trikcvi, doprinose 5pek.takulaTnosti i blijesku, što sve ostavlja utisak na publiku, čineći

107

siromašno opremljene predstave srpSikih putujućih družina }oš siromašnijlma. Na'kon Njemačkog pozorišnog društva Julijusa Schl1llza, 1889. i 1890. gostuje trupa Paula Hold iga, pokazujući naizmjenično Qperete (Suppe, Lecoc, Offenbach, MillOcker), i lakrdije provjerene casa stack komade (Die Beruhmte Frau SchonIDlan d Kadelburg, D ie Hochzeit von Valeni Ludwig j Brociner, Schvabenstreische M oser , Aschenbrodel Gomer, i dr.) prenesene .u glavnom sa repert.oara bečkih pozo rišta, sa "dobrim u mjetničkim snagama u obe struke" (Fanny We1ser , Marie Miiller, Betty MUller, Marie HerJ"1mann, Rosa Pitro, Philip MiHIer, Mileschi, Remay, G ustav Leopold, Carl Lobe, J osef Fiirst, Cad Ktihnes). U januaru 1891. godine dolazi iz Osijeka Njemačko pozori§no društvo pod upraIVOffi Emila BerIe, koji se već istakao kao direktoc pozorišta u Bratislavi i Temišvaru, a kao karakterni i qperebni komičar nastupao je u Beču, Gracu, Budimpešti. Drero.enu , Lajpcigu. Berla je formirao tru,pu od 30 ćJ.anova s;pecijaliziranih za prikazivanje opereta i lakrdija. 'Repertoar koji ova trupa prikazuje u Saraj evu , a zatim i po ostalim mjestima Bosne i Hercegovine (Travni·k, Tuzla, Zenica, Mostar), II di jametTa~noj je suprotnoMI sa komadi ma koje u to vrijeme igraju sTiPSke putujuće družine, i najbolje i'lustru je sudar naciona lno-rom a nti čarske istorijske drame sa bečko--peštansk i m zabavljačkim repertoarom, og1ašavajući istovremeno i .postupni .prelaz od romantizma ka realizmu. Iz naslova djela I oja ĐmiJ Berle prikazuje, upoređuju­ k ći ih sa repertoarom, na primjer u Beču , proizlazi jasan zak'ljučak da su njemačk e putuj-uće družine bile u minimalnom zalka§njenju za pozorišnim centrima, i da su brzo i efikas no unosile II svoj program jpOZOriš ne novitete, naročito one k,oji su oJX)Stiza'li veliki komercijalni ~jeh. Berie isključivo pri!kazuje 'l a" rdije, često i Idka1no obojene, kom'bmovane sa k vještim zapletom, pjesmom i muzikom, zatim forsira laku operetu, kuple1:sku, pikantnu, sačinjenu po svim provjerenim receptima, na .p rincipu pooturpnog i ef.ektnog doziranja: malo ,pjesm-e, malo humora, malo ljubavi i sen timentalnosti, malo lasci vnosti, i sve to smješteno II ša reno1Hd ambijent

108

raskošnih i egzotični h kostima j deklOracija i preliveno slatkas tom muzikom. Ovaj "cvetajući besmisao", ,k ako je Bosnische Post nazvao operetu, ubrzo je u Sarajevu, uostalom, tk ao i u cijeloj Austro-Ugarslk:oj Monarhiji, postigao veliku JXl!Pulamost i postao dominantni žanr, jedini priz;nati i cijenjeni pozorišni čin . U toj poplavi šaljivih igara (Moisa BerIe, Ludviga Helda, Holma, Wimmera, L' Aro.nga, Duniklea , M<l6eI"a , Sch6onthana), povremeno bi se javio i Dima (Cameliendame i Der FaU Clemenceau), Sardu (Divarcons), Pinera (Die zweite Fr au), pa čak ·i Sek~ir (Der Widerspenstingen Ziihmund). Bered brojni h opereta (Feitha, EyS'lera, Delolingera , Gi1berta , MillOOkera, J arnoa, Straussa, Offenbacha, SU'Ppea, Plaquet.a j dr.), Bede prikazuje i prvu cjelovečernju balet;s.k.u predsta!VU (Die Puppenfee Josepha Bayera), kao što uvodi i specijal1Ule kupletske programe na domaće teme Sarajevska prepričavanja (Sarajevoer Plaudscherein). Pored lclasične njemačke drame (Kabale und Liebe, Uriel Acosta), pO'Zorište prikazuje i realističn e drame Sudermanna (Die Ehre) i Anzengrubera (Das vierte Gebot, Der Pfarrer von Kirchfeld). U nekim predstavama ovog pozorišta sa uspjehom je gostovala i poznata njemačka glumica Adela Sandrook, ddk je Leo:polld Tene doživio "pra-vi fijaSko" . Nakon dvije sezone (1891-1892) , :publika se postepeno zasitila ,pozorišta Emiila BerIe, koje zbog ograničenog broja gledalaca nije 'V'iše bilo III stanju da izbacuje nove premijere pa je počelo da se ,ponavlja, a samim brne je i gostovanje dovedeno u pitanje, i trupa je prisiljena da krene na turnej1u i napusti Sarajevo. Novu zimsku sezonu (2. X-13. XI 1892) otvorHo je njemačko dru štvo pod ru'kovodstvom He inricha Petrischa Zellera, koje je specijalizirano za operetu, sa velikim uspjehom .prikazalQ dvadeseta'k: operetskih noviteta, izmedu osta1ih i Mamsell Nitouch Mei1ha" ka i Mil1auda, D ie Jagd nach dem c GHi.ck Su:ppea, Das Sonntagskind i Vice- Admir al MiH:>ckera, Der lustige Krieg Straussa, Der Vagabund Zellem. Pozori~te je 'll Sarajevu dobro primljeno, opereta je očito već počela da s t iče popU'larnost i među sarajevskom publikom, a i na gos tovanju (Tuzla), što je vjerovatno ponuka, 0 Zellera da 1

109

sa istim ansamblom i istim repertoarom gootuje još jedanpu t, 1895. godine. Od ostalih a ustrougarskih pozorišta gostova~o j e još i Njemačko pozorišno društvo iz Osijeka pod upravom A. GaIotzya i M. Feingakia (1 893. i 1894) , koje je broja:lo 36 čla­ nova, igrajući šaljive .komade i o perete; zatim Mađarsko p ozor ište iz Lipika ipod upravom J.osipa Gyorya (1 893). Rušenjem pozorišne zgrade (mar t 1894) koju je 1881. godine podigao Salamon Salom za potrebe Spi rinog Gradskog p ozorišta, Sar ajevo je ponovno ostalo bez p ogodne pozorišne dvorane, što j e II naredrum godinama u znatnoj mjeri zaustavilo i paralisal0 pozocišni život glavnog zemalj,s.kog gr ada, a time i čitave Bosne i Hercegovine, smanjujući do1aza'k kako srpski h, tako i njema6k:ih
putujućih

družina.

POZORISNI AMATERIZAM

PRVE AMATERSKE POZORISNE PREDSTAVE
Razvoj ;pozorišnog amaterizma u Bosni i Hercegovini II direktnoj je zavisnosti od st.a· a austrougamke uprave prev ma 'Problemu osnivanja raznih kUlturno..,prosvjebnih, humanih i socijalnih .u druženja, bilo na konfesionmnoj, nacionalnoj ili ·s ocijalnoj osnovi. I kao što je nova a dministracij a izbjegavala da .radi na prosvj ećivanju naroda, sp rečavajući i druge da to čine, isto tako j e ometatJ.a i r ad [la kulturno-pro.svj-etnom polj u. I zato je, .n aročito II prvoj deceniji okupacij e, preduzima1a raznovrsne mjere za sprečavanje i om etanje bHo <kakvog oblika udruživanja i organizovanja. Nastojeći da spriječi i ,p.ara:liše prosvjebnQ i kul turno budenje najširih. narodni h m asa, Zemaljska vlada, preko svojih či novrnika, koristeći r azvijeni i režimu odani birokratski a.parat, pokušava da osnuj e svoja društva ».p reko kojih bi mogla da ut iče <Ila ·domaće stanovništvo, ou duh u povoljnom za režim". Tako su II pojedinim mjestima II Booni (Saraj evo, Zenica, Derventa, Z epče) , vladini činovnici, <predvođeni sreSki m načelnicima, a udruženi sa nekim učiteljima i frat-

110

rima, počeli odmah I!laikon okupacije da osnivaju društva za sve konf esije. Pokušaji ·p ojedini h nacionalnih i vjerskih g,rupacija da oora2luju bar pjevačka d ruštva, gu šeni iSU dugo vremena u korijenu. Jedino su ,pravosla,v ni uspijevali dastvore privremene "Odbore za priređivanje Svetosavske zabave", u čijim je programima bilo dosta .p ozorišni h e1emenata (recitovanje, priOCazivanje živih slika i jednočinki) . Međutim, odmah po završetku proslave, ovi odbori su se raspadati . Tek počebkom druge decenije a'llStrougarske uprave javija se intenzivniji pokret domaćeg stanovništva za osnivanje društava (čitaonice .i pj evačka društva kod pravoslavnih i katolika i čitaonice kod Muslimana), mada je, za dugo, broj ovih 'lIdruženja više nego skroman. Tako je, na primjer, u periodu od 1878. do 1900. osnovano na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovill1e samo 56 r amih kulturno-prosvjetnih, socijalnih i humanitarnih društava (24 rpravoslavna, 18 katolički h , 10 muslimanskih i 4 jevrejska); dok je, s druge strane, u istom periodu for:mirano 81 internacionalno društvo, sastarvljeno oo 'Vladinih činovnika ,i ljudi odanih režimu. Istovremeno, j ova'k o mali broj dom aćih I onfesionalnih druk štava osnivan je sa nta{X)rom, u teškim materij,alnim i !prostornim uslovim a, i 0II1.a su usljed t oga više životarila nego istinski r adiUa i d}e1ovaila . za dje1atnost društava važme su stroge ;policijsk e odredbe o "javnom redu i miru", koje su omogućava~e ne samo kontrolu rada već su pružale mogućnost zatvaranja, zabrane, cenzure, j€rlnom dječju, svaki tnaStu,p ,p ojedinog društva stajao je pod strogom kontrolom, ili ka.ko je to u odredbama pisalo: "društvo potpada u snn.islu .postojeći h propisa u cijelom svom obimu i radu nadzoru i kontroli Vlasti". Ovakav rigoro2lni odnos austrougarske uprave, naročito II prvoj deceniji okupacije, prema svim oblicima udruživanja i sastajanja, paralisao je potpuno kultu1trlo-.prosvjetni , pa i pozorišni r ad u Bosni i Hercegovini, zato su i sva nastojanja i svi pokušaji na širenj u pozorišnog amaterizma II ovom periodu, povremeni, od slučaja do slučaja, bez ambicioznih s tvaralačkih i repertoarskih zahvata. Prva javna Svetosavska besjeda oorL.ana je u Sarajevu 27. I 1882, u novoj pozorišnoj zgradi, u organizaciji Srpske pravoslavne opštine, sa prigodnim pozorišnim programom. U

111

stvaranju predstave, pored nekoJi.ko "dobrovoljaca", aktivno su uČ6'>to vali Sofija i Đorđe Peleš, ko ji su poo1ije 'k atastrofalnog augustovskog požara 1879, u kome je izgorio fundus njihovog pozorišta, ootali u gradu i postali "sarajevski građani". Tom prili'kom iPri:kazivane su dvije jednočinke Koste Triflkovića, monodrama Mila, koju je interpretira'l a Sofija P.efleš, i šaljiva igr a Skolski nadzornik, koJu su tum ačiUi Sofjja i Đorđe Peleš, M ića D espić i gospo đica Todorović. Poslije ove !prve Svetooa'vSke zabave u Sarajevu, uslijedila je lančana realreija i u ostali m m jestima Bosne i Hercegovime. Ta ko je 1883. godine odrL.an1a "besjeda sa pozorišnim programom II Bijelji ni i Zenici (SaTan .zmaja i Kobno ime Ruvarca), II Tuzli (Rasej ani Koce'bua), i ponovno u Bijelj ini (Jedan sLuga a dva gospodara Nedelj'k o vića). Sarajevski amateri (opet M ića Despić, Mara Odaović. Trifkovićeva , Kosta Cuković i učitelj Božidar Nikašinović) , 1885, ,,Silatko s u nasm ijali publiku dobro uvj ~bano m TJriflkovi6evom šaljivom igrom Cestitam". Iste godine, na opšte zadovoljstvo gt1edalaca, igrali su i amateri II Tuzli, pod vodstvom Mihajla Crnogorčevića, poznatu Sterijinu komediju Kir Janja. Godill1e 1886. osnovano je II Bugojnu D ite tantsko pozorišno d r uštvo (Đ. M a rim:ković, N. Popadić, S. Popad ić, L TvrtJkovi ć, B. To pić, P . Radović , i dr.), koje je radilo nekiOiliFko godina u kontinuitetu p ri'k a 2JUjući .predstave i po oJwlnim selima (Cestitam, Skotski nadzornik i Ljubavno pismo Tri :lilwvića, Zl.a žena Sterije - 1886; Lukavs tvo i budalaština, Grengoar Banvija - 1887; Smrt Stefana Dečans kog i Svetislav i Mileva Stenje - 1888 ; Vlad is lav Sterije - 1890; Krst i kruna S ubotića i Graničari Frajldenrajha - 1891 ; Kralj MuZutin Nede1jkovića i Po la vina po/.a vode T·rHlkovića - 1892). Zanimlj ivo je da su u BugojnU jedno vrijem e muškarci igraH i žellSJke uloge. Devedeseti h godina p rošlog stoljeća d<:dazi do in tenzivn og širenja pOZiO.rišnog a:ma1terizma i u ostaili.im .mjestima i v8lrošima Bosne i Hercegovine (Cajn iče , Brčko , Gocnji Vakuf, Viso'k o, Tešanj, Nev€!Sin j e, Ba'nja1uka, Foča , Kon jic, Derventa, Bihać, Bosanska Dubica, VlI.asenica, Bosa.nsk:i Novi, Ljubuški, Prijedor, Travni'k, Prnja vor, Bosanska Krupa, Livno, Trebinje).

112

P';JZorišni amaterizam u prvoj ·deceniji austrougarske uprave nastavlja tradiciju ,p onHdu u Pozorištu u kući braće Despić, f ors irajući šaljive igre u jednom činu, :prvenstveno TrifkoviĆ&, zatim ak.tQvke Hadžića . 3maja, KaUća i Lazarevića, k oje su svojom scenskom jednostavnošću , n~ompliokova­ nim tehničkim zahtjevima najboIlje odgovarale ne s amo siromašnim i ograničenim amaterskim uslovima već i intelekt ua1nom uzrastu mlade građanske publike, kojoj su ove IX>zorišne predstave i bile nami jenjene. Pored Koste Trifkovića, koji je odigran kompletan, najčešće ISe Illa repertoaru amatera javljaju komedije i tragedije Jovana Sterije Popovića , da r i 'se na kra ju ovog perioda !pOčele prikazivati rob mantičarske drame, od obavezne Subotićeve isoorijske slike Krst i kruna (Cajniče, Bugojno, Vlasenica, Nev-esinje, Sarajevo, Moota r , BrČlko, Visoko), do Maksima Crnojevića Laze Kosti ća (Trebinje). Um jetn:i čkli rezultati ama tera glumaca bili su često na zavidnom nivou, a 'Publika je sa velikim 'interesom pratila predstave, tako da su ova diletantska i pjevačka društva uskoro postala inicijatori i žarišta svih stremljenja i svih ,poduhvata na planu kulturno-.prosvj etne ,p olitike, .p retvarajući se II odušeVIl jene nosioce zatomljene nacionalne ideje. Iz ovog opšteg i masovnog rpozorišnog pokreta, po kontin uitetu rada i po .svojim umjetničkim rezultatima izdvajale su se predsta;ve nastale 'tl okvirima pjeva č ki h društava u Sar ajev·u (Sloga) i Mostaru (Gusle i Hrvoje).

POZORI SNI RAD MICE DESPICA I OSNIV ANJE PJEV ACKOG DRUSTVA "SLOGA"

S ar ajevski pozorišni amater.izam, II ,prvim godinama okupacije, vezan je neposredno za djelovan je Mi6e Despića (1851 - 1894), Ikoji je kao glumac-amater ispoljavao nesvakidašnji smisao za tumačenje komičnih karaktera. On okuplja grupu mladih ljudi -iz srpske trgovačke čaršije i uz ;pomoć u čitel ja i učit1jica sarajevskih oonovnih škola priprema predstave. Repertoarskl , Despić nastavlja liniju šaljivih igara u jednom čin u, započetu još za vrijeme turske uprave. Pozonšni rad,
8 Istor ij a pozorUta BiH

113

i dalje je neorganizovan, odvija se povI"emeno, uglarvnom prigodničars:k:i uz određene cM.vene praznike i kul-

međ.utim,

turno-istorijske d atume. Thuko se poslije prve pozorišne predstave prikazane 1882. u o'kvirima Svetosavs.ke besjede, svake godine igra II Sarajevu 'Poneka šaljiva ig.ra: Pola vina pola vode Trii·kovića (1884), Cestitam Trif1kovića (1885), Ljubavno pismo Trii.koviĆ3 i Laža i para Laža Sterije (18 86), Ljubav nije šala Hadžića (1887), Ljubavno pismo Tri:fikovića (1888), Na badnji dan Trifk-ovića (l889), Svekrva Kalića, Po l a vina pola vode Tri'fkovića i Preki lijek Kalića (1890) , Prkos Benediiksa (1891), Francusk o-pruski rat i Ljubavno p ismo Triikovića, Prijatelji Lazarevlta (1892), te prvi !put Jedna cje1ovečern~a komedija: Izbiračica Trifkovtića (1 893). Ova- av repertoar, izuzimajući šaljivu igru sa pjevanjem k Prkos od Benediksa (takođe ,posr:bljenu od strane Jovana Andrejevića), pokazuje izrarih orijentaciju prema srpskoj dramskoj književnosti . Odig'ran je gotovo kompletan Koota Tdnković (sedam komedija, od toga neke i više puta) , zatim šalji'Ve igre Sterije, Zmaja, Had žića, Kalića, L azarevića. Sve ove jednočinke preuzete su sa repertoara Sr:pskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i :predstawjaju pokušaj sarajevs kih amatera, ako još ne mogu i ne smiju da IPrik.azuj;u istorij ske komade iz ,nacionalne ,proš1ooti, da ba r na sceni prikažu ,Hkove, am'bijent, pjesmu i običaje snpskog naroda, uk:la,p aju.ti se na taj način neposredno. na Uniju naciOtt"l.amog romantizma, koju su tih godina donosila :srpska putujuća pozorišta u Sarajevo. U glumačkom ansamblu ističe se ,n ekoliko darovitih gJumaca-amatera, prije svih ' Mića Despić, ,,Ikoji je vješt u prilkaz:ivanju šaljivih uloga" i "zna da razveseli slušaoce, izazivajući svojom 'komikom .neprestano smijanje", ,j čija je sama rpojava bila dovol jna da r azgaili i ;razveseli prostod ušnu i znatiželjnu pub-liku. Od muškaraca su još igrali: Božidar Nikašinović, Kosta Cu'ković, Rista Samouković i Laza Pupić, a od žena su se istica'l e: Mira Odavić, Milica Todorović, Mara Travanj, Evica Sarajevčić, Marija Tflbojević, An'k a Hadži Ristić, Je1ka Savić i Danica Petrović . Sarajevska štampa (Bosanska vila, Prosvjeta, Sarajevski list) sa naklonošću i simpatijama prati rad ;pozor išnih entu-

114

zijasta, ističe ne samo njihov trud i d6bru volju, vec l njihove 'Umjetničke spooobnosti, prirodnost i neusiljenost igre, čist izgovor, elegantnost pokreta i scensku slobodu , JednQm riječju "pr avu gl'umačku vješUmu" i žaH 'Pri tome što gradani imaju rijetko prili'ke da gledaju pozorišne predstave, jer prode j po nekoliko godina dok se ,;po I oje srpsko pozorišk no društvo usudi da dođe u Sarajevo, a diaetantske pozorišne predstave takođe su rijetkost .}cod nas" . .osniva.n jem srpskog pravoslaW1og crkvenog pjevačkog društva Sloga (1888), pozorišni r ad sarajevskih amatera postaj e znatno intenzi·vniji i organizova'lliji, jer se uz hor j mu2i.čku sekciju postepeno for.mill'a j malo amatersm pozorište, ikoje ce vremenom početi da prihvaća sve složenije zad atke. Godine 1894. osnovano. je i hrvatsko pjevačko društvo Trebević, i pozorišni n d postaje još r aznovrsniji i bogatiji. To više nisu samo .prigooničarski nastupi za si jela i besjede, već smišljena dje1atnost koja postepeno ddbija oblik jednog stalnog i organizovanog rpozorišnog .p okreta. Poslije smrti Miće D~ića (1894) sa ko jim završava Trifkovićevski period, vrši se smjena genera cija, dolaze novi, mlađi glumci-amateri i u rad društva unose nove ideje, borbeniji duh, više ambicija i .poleta. Potpomognuti od jednog dijela štampe i publike, a pod j"a kim uticajem srpskih putujućih družina, oni prije svega prekidaju rEWerooarsku orijentaciju šaljivih igara i počinju prikazivan je nacionalno-istorijskih komada . Taiko je, na primjer, ša=tjiva igra Rasijani profesor Nikolića, pri.kazana 1894, ocijenjena, čak i od amaterima lJla'k-lonjene Bosanske vile, "ikao rđ a v izbor k(lma.da", što je podstaklo diletante okupijene oko Sloge da više brige i .p ažnje .posvete repertoaru. Iste godine .pristupili su realizovanju CvetiĆ€ve istorijske drame u pet činova Nemanja, u režiji Steve KaluderčiĆ3, dok je dekor izradio sliikar Cajkanović - koja !pr edstavlj a ne samo najzamašniji pozorišni poduhvat, već otvara novo JX)gla·w je nacionalnog romantizma u repertoaTU s arajevSkih amatera. Naslovnu ulogu Nemanje tumačio je Rista Samoukov:ić, jedan iz Despićeve generacije, dok su ostale uloge igrali Bogoljub NikoLić, Jovo Dučić, M i1adi nović, Currovi(.~va, V!ačlćeva, Niko1lićeva, Mlinarićeva j Petrovi6eva ug.laW1om sve nova imena. Sa-

115

rajevski list hv:aU predstavu i <i'stite da je -odi'g:rana sa "vrl o dobri.m uspjEiliom u .n.a:ooOi.to pniređenim ik.ostimima". Rad Sloge vrilo brzo postaje stjecište svekolikog kiulturnog i umjetničkog života srpskog elementa u Sarajevu, i stoga je izložen s,ta'l noj i budnoj kOlI1tro1i vlasti i policije. Još 1892. vJadin povjerenik za grad Sarajevo traži od Zemaljske vlade -da "raspusti" društvo, jer je inavodno prekorači'lo pravila rada. Programi Sloge sta1no se oenzurišu, a član()vi i njih()va djelatnost ,na'l aze se ,pod strogom !prismotrom. Godim.e 1895. diletanti pri.kazuj u još jednu :rodoljubivu igru Zaduibina cara Lazara Sapčanina i Nesiorojev"ll komediju Tri bekrije. koja je izvedena "na opšte zadovoljstvo i mjestimič­ no taik o savršeno da bi rekao čovjek da gleda prave glumce pred robom a n e dHetante". Umjetnički zadaci očito postaju sve složeniji, naročita pažnj a ()Ibraća se režiji, kostimu i delwr:u, a ig.ra glumaca-amatera od strane štampe neprestano se u,poreduj e sa igrom profesi()na'l nih ~umaca. Sloga uspostav1ja p risni i drugarnki odnos i k ontakt sa sličnim društvima u Bosni i Hercegovini. Tako 1896. gostuj;e II Sarajevu društvo Gusle iz MQ\Stara i tom priliko m prikazuje još jednu n acionalno-istorijsku dramu, ovog puta SterijiiThu tragediju Smrt Stefana Dečanskog, u kojoj se naročito ista'kao Svetoza'r Cerović, "sI'Ipski prip<wjedač", II utozi Teoma , koju je odiglfao "i goV()rom i mj m~ko:m t.ako d ivno da se Ille hi n jega zastidjela ni najbolja srpska pozornica". Iste, 1896, amateri Sloge prikazuju .popularnu istorijsku sliiku Krst i kruna Su'botića i a:legoriju San Kralj evića Marka Sterije. Prevaga istori jske drame j romantičarskog nacionaiLnog teat'ra je očita . U ovim predstavama učestvuje uglavnom isti ansambl (B ogoljub Nikolić, Aleksa J osi pović, Andrija Zbi1jković, J()VO Du čić, Dara Besar-ovic, Marica Dimitrijevic, Stefanija Borčić, dr.), što omogućava ,k ontinuitet ;r ada, sistemati6nost I h omogenost. Siroka i r aznovrsna amaterska djelatnost ,omogućila je da u vrijeme poošt r enih .represivnih m jera austrougarske uprave prema ,s rpskim putujućim družinama (1 890-1896) pozorišni život u Sarajevu sasvim ille zamre.

116

OSNIV ANJE " GUSALA" ILI GRAD OPSJEDNUT POZORISTEM prva gostovanja putujućih pozorišta II Mostaru, uvjerj 1a su malo brojnu srpsku inteligenci ju ovog g rada, od koj'ih su neki možda tom .prililk:om prvi !put vidjeli poZ<lrišnu predstavu, kolika j e snaga i moć žive rii'eči j,z govorene sa scene. Uočili su ogromni ku1tumi značaj r 0zorišta i velip
Već
L

koje ono more .cta pruži II buđenju nacionalne svijesti, i zato su, oduševl jeno i uporno, pre-đuzeli akci ju da i sami nešto slično po'kušaj u da ostvare II svojoj s r edini . Odmah nakon rprvog gostovanja Protićevog Nar odn og p ozorišta (1879), jedna grupa građana dostavi:la je 1880. godine ke

moguĆIlooti

nacrt pravHa sa zaht jevom da Zemaljska vlada dozvoli da se II Mostaru osn.uje Srpsko :p jeva čko muštvo Gusle. Među­ ti m, iz ..politiČlkiih razloga odobrenje nije dato", jer nova administracija nije željela nikakva udruživanja na nacionalnoj osnovi. Negativan odgovor nije pokolebao Mostarce. Oni uporno, iz godine II godinu obnaVljaju zahtjev, inSistiraju, spremaju se, a gostovan ja Fotija Iličića i Đorđa Proti ća još više ih odrušeV!ljarva ju j podstiču da ustraju u svojim namjerama. U iščekivanju da se molba K.OIIla čno riješi, za proslavu Svetog Save 1887. godine, poja;vljuju se prvi put .pred javnošću sa !predstavo m K rst i kruna J ovana SU'botiĆ8, u režiji Ignjata Gatala, istakinute ličnosti u ustanku 1882, obi1jeŽ8vaj.ući tako početak pozorišnog žIvota II ovom gradu, koji će se od tog tTenut!ka odvijati sa sve većim žarom, u kontinuitetu i u stalnom umjetničJoorn rastu, da u jednom zvj ezdanom času dosegne gotovo proiesionaiJ.ni nivo. Pd'kazirvanje Krsta i krune, uspjeh kod .p ublike i oduševiljenje k oje je .predsta VIB. izazva1a, uvjerilo je pokretače Gusala da je nekorisna i tvrdoglava ,prepivka oko oznaik e "s1'IpSko" II nazivu društva, zbog koje je dozvola uglavnom i ·uskraćivana, i da je mnogo važnije da jedno ovalkvo društvo "srpski" radi i djeluje. Oni ponovno traže dozvolu od Zemaljske V!lade. koja 1888. zvani'čno odobrarva osnivanje društva pod n azivom Pravoslavno crt~eno pjev:ačko društvQ Gusle. U prvo vrijeme rad diletanata je islđjučivo vezan za proslavu Svetog Save (1 888. pritkazuje Smrt Stefana Dečan-

117

skog Steri je, a 1889. tragediju V ladislav. još jedno Sterijino "žalosno pozorje"). Bez stručnog red.ite1ja, sa mnogo entuzijazma a malo
znanja
II

j

iskustva o g.lumi i Jmmponovanju !predstave, oni se

prvo vrijeme zadovoljavaju direktnim kopiranjem onog što su vidjeli od pubujuob družina Mičića i Protića. Oko Gusala se form ira jedan stalni gluma'čki ansambl (Dušan Bmć, Jefta Radulović, AlekSa Santić, Vladimir R a d()vić, Jovan Dučić), sa velilkim elanom i ambicijama, koji je vrlo !brzo osjetio n'f;w::lostata:k stručnog ,reditelja-pedagoga, jedne ličnos ti <koja će im pomoći da iz predstava otk'lone didetantizam i improvizaciju, i koja će l'lIlati da njihove prirodne da'r-ove oplemeni "vještinom i zanatom" i ta'ko tm omogući

ostvarivanje složenijih glumačkih zadatalka . I 'k ada je II novem'bru 1888. gostovao Đo rđe Protić, članovi Gusala privoljeli su Mladena Bošnjakovića , ,koji se kao glumac na'lazio u Pro tićevoj družini, da OB- ane u Mostar:u. t 'M laden Bošnjaković (1855-1911), bio je glumac, šaptač i muzićki saradnik u Sr.pskom narodnom ,powrištu u Novom Sadu, a zatim je sa grupom glumaca-disidenata prešao u novoosnovano Narodno pozorište , u Beogradu. Jedno duže vrijeme je radio u putujućim dl'Užinama Lazara Popo vića i Đorđa Protića. Završivši učiteljsku školu, on je spadao m edu ,,IIlajdbrazovanije srpsk e g[umce", a .posebno se isticao kao redite1 j ,,8a mnogo ,pedagoškog s misla". Njegovjm do1askom u Mostar "inaugurisana je u Guslanw dovo'ljrno struč­ na režija", .koja je sirovi glumački materijal amatera podvrgla discip1ini, pružila mu osnovna uputstva o g1umi i odstraniila .natruhe izvještačenosti i nespretnosti u ime jednog,
koliko-toliko, ~:p.ak, nepatvopenog i iskrenog glumačkog doži;vljaja . I zaista, postojeći ansambl se konsolidovao i proširio ·novim članovima (Risto Pičeta-'BoŠlković , 'Wado Bilić, An-

ka Toml inović, Milka Cović, MH<ka Prodanović, Staka UĆU­ ka'1ova, Fima Đogina) . Bošnja'k:ović j e :počeo sistemat<;ki i pedagoški da radi, uveo je probe za stolom na kojima se vršila analiza teksta i glumci se upozrnav.aO.i sa 'namjerama pisca. Posebnu .pažnju je posvećivao scenskom govoru, d ikci j i, zahtijevajući od amatera da govore pravilno, lijepo modelirano j sa preciznom artikulacijom. Istina, "potpuno u tradiciji naših putujućih družina, zanosio se rpatetikom riječi

118

i nije nastojao da tu :patetiku izbjegne". Vješt organizator, llošnja'ković je strpljivim radom izvukao ansambl Gusala iz diJ1etantizma i osposobio ga za "krupn ije umjetničke pod uhvate i napore". Repertoarski, Bošnjaković nastavlja dotada'š nju programsku orijentaciju, prikazuje Sterij ino "Woono .pozorje" Milol O bilić, posvećujući naročitu pažnju scenografiji i li:kovnoj o premi. Iste, 1889, o n režira Sterijinu poznatu komediju Kir Janja, i sam igra naslovnu Ulogu sa veli·kirn uspjehom. Stenja je uopšte omiijeni pisac ne samo Mosta'r aca nego i l3ošnja'kovića. Taik{) je, rna primjer, od dvanaest drama, koli k{) i h je on kao red:itelj postavio sa glumcima Gusala, pet pripadalo Jovanu Steriji Popoviću (prilkazao je još i SvetisZava i Milevu - 1890, Smrt Stefana Dečanskog j Zlu ženu 1891). Ostaji nacionalni repertoar sačinjavaju: Herceg Vladislav Subotića (1890), Zidanje Ravanke Nikolića (1 89 1), Dobrila i Milenko Bana (1892), j drama mađa'rskog pisca Obernji'kova Đurađ Branković (1890). Postepeno i oprezno Bošn.jakovtić uvodi i komade sa pjevanjem: Trideset godina iz života jednog kartala Fa1a, Prkos Benedi,ksa, i na kraju, u to vrijeme neo'bično popularnu pozOrišnu igru sa .pjevanjem, Ciganin Ede Sig'ligetija. Međutim, ovaj rpooljednji k<>mad nije naišao na d()pBilan je m()starske pubIJ.ike ni 1890. kada ga je pri'ka-zala družina Milivoj'a BarbariĆ3, ni 1891. kada je izveden u režiji Mladena Bošnjakovića, koji je igrao i glavnu ulogu. Mostarci .nisu marih za lakrdije, za njih je sve to bilo ,,strano" i neprihvatljivo. u sUprobn06ti sa go rštačkom tradicijom gusala i narodne , jesme, predstavljap lo je skrnavljenje nacionaqne misije, odudaralo je oo osnov.nog shvatanja pozorišta kao moraJlne ško'l e i propovjedaonice !patriotizma, pa je, i:z;među ostalih, i to bio jedan c<i razloga što je upra'va Gusala l i martu 1892. otkaza'1a Bošnjakoviću i ;kao reditelju i kao horovođi, tako da je on bio pr'isil'jen da napusti Mostar i ode u Nevesinje za rukovodioca tamošnjeg pjevačkog dru'š tva Zastava. Bošnjakovićev nasljednik Dušan Bilić nastaviće sa tradicijom "naciona1.ne drame", ,usmjeravaj.ući repertoar prema istorijsko'j tematici iz srpsJt:e proIDosti , m ada, u svemu ostalom , u organizaciji predsta!\7€, u pristlUpu djelu, po ozbidjnim i studioznim probama, on nastavlja da slijedi one

119

metode 'koje je II praksu uveo njegov iskusniji prethodnik Dobar i iskusan glutnac-amater, Dušan Bilić je n astojao da održJ.i. postignuti nivo, u čemu je imao veliku I odršiku jeip nog sad već homogenog i uig,ranog ansambla koji se nije osipao, već se, lI1aprotiv, neprestano razvijao i ,p opunjavao novim snagama (Svetozar COl"OV,jĆ, Vukosava Ivani šević, Atanasije Sola, Zorka Solina) . 1 00šaJn Bi!lić n.aročitu pažnju poklanja opremi predstava, scenografiji j kostimu. Broj premijera iz sewne u sezonu je sve veći, i .p od takvim prili čno povo1jnim uslovima, ona skromna diletantska grupa iz 1887. zahvaljujući ..'Pristojnoj <režiji, darovitim glumcima i velikom odušeVIljen ju j discip'1ini II radu", izras:la je i fomnirala se u jedno "malo pozorište li jepih kva~it.eta". U prvim ·g odinama BHić nastavlja .tra<Licioruclnru repertoarSku liniju (Slobodarka Đorđev.ića-Pri:zrenca, - 1892, Hajdu.k Veljko Dragaševića, Vladislav Sterije i Kraljeva Seja Milana Jovanovića - 1893). Poučen iskustvom Bošnjakovića on još ne p r ikazuje djela stranih pisaca, pa ča:k ni toliko popu1ar:ne ,p osrbe, aU zato uspijeva d a osvježi lI"epertoar pri,kazivanjem brojnih šatjivih igara u jednom činu , naročibo Koote Trifkovlća , koji će, kao i Sterija, !pOstati. vrilo popularan d r amski autor u Mostaru. Up rkCls ;protivljenju, 5tI'OgClSti u vaspitanju, uprkos ži~a­ vom .gorštačkom duhu I oji je nastojaQ da "ljubomorno ču­ k va moraJ i tradicije svoje lPatrijarha1ne 's redine", novCi vrijeme je neumitnno iprodiTa'10 u Mostar i postepeno mijenjalo ,ne samo njegov izgled već i odnooe među l judima, "društvenu atmosferu, k ulturnu kUmu, unOlSi~o 'je !Ilova shvatanja a sa njima i nove !pOtrebe li. navilke. Ono što je do juče, 'za 'Vrijeme !gnjata Gatala i Mladena Bošnjakovića 'bHo nezamislivo i ana·temisano Ikao "tude", uskoro je postalo !Ile samo realna i .normalna pojava, nego i neobično 'POPularno. Dramatični sudar starog i novog, sve :promjene, i dobre i loše, .:nisu mogle da mimoi đu n i JXlzorišn1 život. Repertoar Gusala počinje iagano da se mijenja i modificira . Naročito vel1kti. Il1S,pjeh imaju "narodni ikomadi sa pjevanjem", a·l i 'je i broj ,Prevedenih drama svE!! veći. Tako, već 1894, od jedanaest !premijera šest pripada stranim piscima (Prkos Benediksa, Lijek od punice Huana Dijana, Rasejani Kocebua, Vojnički bjegunac Sigligetija, Kartaš Montepina,

120

predsta:ve su <komedije d poporišne igre sa pj evanjem domaćih autora (Đido Veselinovića i Brzaka, Opozici ja SretoooOvliĆ8, CeUri miliona rubalja Jevtića, Svileni rubac Borđošk<>g), a samo jedna !predstava ima siže iz srpske naciona1ne .prošlosti (Nemanja Cvetića). Sli čna situacija je i 1895. godill1 e, Ikada su od trinaest premijera samo Krst i kruna i Zadužbina cara Lazara iz nacionalne jstorije, a sve 05talo spada isključivo u domen zabavljač­ k(lg repertoara, od mađarske !pozorišne [ige Vamp ir i čizmar Sigetija do sent:imenta'lne Robijaševe kćerke Vilbranta. Promjene rkoje su :poput neke zaraze već u dobroj mjeri zahvatile Sa rajevo, počele su postepeno da nagrizaju i Mostar.
Klin klinom Kišfaludija),
četiri

OSNIVANJE I (RA[) "HRVOJA" ILI P02)ORISTE KAO ISTORIJSKA SUKOVNICA Paralelno sa radom i osnut'kom Gusala, i mostarski Hr· vati osnivaju svoje !pjevačko društvo Hrvoje. Isti motivi pokreću i Srbe i Hrvate da intenziWlim radom na kulturnom poJju [pOdignu ld'I'lUštvenu s:v:ijest naroda, 1'azviju u njemu os jećanje vlastitog nacionalnog identiteta · rasplamsaju roi doljubiva osjećan ja. Za prvu !predstavu diletanti Hrvoja odabrali su tada iIleo'bičn(l !pOpularan i (ld pu t ujućih družina čes­ to prikazivan lPučki 19rokaz Graničari Josipa Frajdenrajha (2. XII 1888). Da bi njih(lv IPrvi nastup ispao što seriozniji, zamoliH su !pOznatog zagrebačkog glumca Dragutina Frajdenra jha, sina autora !pOmenutog I (lmada, Ikoji se I k baš ,t ih dana zatekao lU Mostaru kao član Protiće-ve družine, da im svojim savjetima i sugestijama pomogne u !konačno m oblikovanju predstave. 'P remijera je uspjela ,,iznad očcldvanja" i Glas Hercegovca je eu:forično ·k(lnstat;ova() da od .. dobrovoljaca" "ni u snu ni je tolioko očekivao". I u ovom slučaj-u, ikao i rpovod(lm izvođanja prvih rpozorišnih predstava u Guslama, oduševljenje je sasV'im potisnulo osjećanje kritičnosti, 'IX>Stignuti .rezultati .obasipaju se slav(lpojkaina, jer u pitanju je naci()Jla1ni i lkonfesionalni prestiž, ko će više i 'k(l će bolje. A kad se svemu ovome doda da ni diletanti .izv-ođači, ni publika ikoja ih gleda, nisu imali gotovo nika!k'V(lg ipClzorišn(lg iskustva, on-

121

da je sasvim r azum~ jivo da je već sama činjeni ca. što II nji ~ hovoj sr,e dini njihovi lSugrada:n1 i piOznandci gl ume na scen i, j to još u .komadima iz nacionalne ;prošlosti, bila <lO'Voljna da u njima rasplamsa osjećanj e !pOnosa i ushićenja. Vremenom , nakon sve učestalijih gostovanja ,putujućih pozorišta, i glumci i amateri i publika '1x>čeće da se kritiĆl1ii,je odnos~ prema vlastitim rezuUatima i da od. predstava traže i umjetniOki a ne samo 'Patriotski doživljaj. Rad diletanata Hrvoja odvija se u prvo vrijeme bez kontinuiteta, powemeno, od !priilike do IPr,i}i.ke (Barun Franjo Trenk Tomića - 1890; Matija Gubec Bogovića i Poraz Mongola Kukuljevića 1891). Pozorište u tim početnim nastojanjima egzistira više kao istorijska siJ.ikoWlica, a pozornica I ao l'oooljubiva tribina sa koje su odjekiva11 hOJ'1beni pokliči k j vatrene tirade. U ISvemu tome .najvažnije je ibiJo šta se na sceni priikazuje, a sasvim bez značaja kako :se to rprikazuje. Repertoar Hrvoja i Gusala II ·t im prvim godinama orijenti ~ san je iskljućivo na I rvats,ku, odnosno :srpsku .nacionaLnoh -istorijSku dramu. ·Docnije, oko 1892. stidljivo se jaVljaju ,prve komedije i ,,komadi iz narodrnog života sa pjevanjem". Mada se, u odnosu na Gu.sle, strana .drama na sceni HTVoja gotQvo čitavu deceniju Ille pojavljuje Ina sceni, izuzev nekoliko usamljenih rpokušaja (Siroto dijete Namika Kemala 1894. i Mdl.:ijerov Uobraženni bolesnik - 1895. - i to je sve). Ostati repertoar sači njavaju i'SkJ.jučivo djela hrvatskih dra.rnSkih -aurtora (F'rajdenrajh, Ljubić, Bogović, Okrugić­ -Sremac, Dragoši ć, Miaetić, MHan , JUl"'ković , Tomić, Ve1ikanović).

I dok je repertoa:rska orijentacija Gusala u IPrvo vrijeme bi'l a iln9pirisana radOIm novosadskog a docnij e i !beogradskog ,pozorišta, diletanti Hrvoja iz Ta·z umljivih razloga nastoje da ods1tkaju ponešto Jz rprogtI'am:s.ke !koncepcije zagrebač­ kog .k.azahšta, Na taj način Mostar I XJIStaje jedinstveni pozorišnigrad onog vremena. Njegovi glumci-amateri ,pr.ilkazuju repertoar Novog Sada, Zagreba i Beograda, i tak,o, minijaturno, u okvirima svojih stvM'ala&.ih m ogucnosti, ostvaruju si ntezu svega što se !Oa 1P1aJIlu dra,ruske književofiooti događa­ le u ova tri naša pozorišna centra, Putujuće trupe vrše ulo~ gu posrednika i katalizatora, !koji !konkretno i očigledno prenosi ipOStignute rezultate, postaljući siguran korekJtiv mos122

tarskim a ma terima u n ji hovo m radu, ne ka vrsta "ogledala" II ikojem se reflektuju nastojanja "velikih ,kuća", ali istovremeno sagledava i vlastiti umjetnički domet. U prvih deset godina (1888-1898) ipOzorišn i rad lU Hrvoju odvijao se powemeno i nesređeno. Glumački ansam bl nikako ne uspijeva da se tkonsaliduje. Stalne ,p romjene u trupi, !naro či to u n jegovom ženSkom dijelu, onemogućavaju .pozorište da stvori jedan h omogen i uig r an glumački kolektiv, što se ogleda i u malom broju rprimjera. Razlozi za ovakvo stanje ISU tivoja·ki. P ri je sve ga pozorište je ·bez reditelja, njemu nedostaj e jedna llčnost, poput Mladena Bošnja'kovića II Gusrama, .koja će znati, ako ne 'Svojim talentom, onda bar poznavanjem zanata, d,ugog<Kiišn jim scenskim islrustvom i pedagoškim smislOill1, da prirodne darove glumaca-amatera podvrgne disciplini i sistematičnom radu. Jer, Vinko Subir ko ji vodi u to vri jeme r eži j u u Hrvoju, priu6en je i sam diletan t I bez poozol"išnog iskustva, .nije u s tanju da ,g]umce-amatere otrgne iz dHetantizma .. njemu nedoota'j e ~bnost oblikovanja predstave, i on, lIl()rmaln (), uprkos elanu i volji, nije II mogućnosti da izvrši onu spasonosnu prekr etniou u radu ,pozorišta, ik()ju je sv()jevremeno izvršio &šnjruković u

Guslama.
Sa druge s trane, ovom sporom n apredovanju donekle su ,krive i nesređene prilike oun utar samog društva (rascj e.pkanost odbora, razmirice među članovima, apati6nost, konzeI'Vativ.oa s hvatanja II vezi s učešćem žena u p redstavam a). I tek kad se društvene prili!ke 5rede, a rrežiju _ reuzme s truč­ p no lice sposobno da stvori ,}wmpa:k-tam. ansambl, .raznovrsniji repertoar i , što je najvažnije, profesiona,l niji ordnoo .prema probama i .p redstavama, tek tada će o va, za sada još uvijek diletantska druž ina, 'Post ati pozor ište sa određenom fizion om ijom. I opet će, .kao i u slučaju Došnja1kovića, ta spa.sonoona ličnost (Malika Veble) doći iz putujućeg pozorišta , 'potvrđu­ jući tako još jednom značaj i ,ulogu !put ujućih družina II širenju ,p ozorišnog amaterizma u B osni i Hercegovini. Jedna faza ,pozorišno g života u Mostaru je završena. POSredstvom i djelovanjem !putujućih tru;pa formirana su dva amaterska .pozoriSia, čiji je rad, vidjeli sm o, iz serone u s ezonu sve živUji. 01w ovih d r uštava okJupJ.ja se sve više čla­ nova, pristižu nove gl umačke snage, r ežija je st ručnija 1 sa

123

više iskustva, a kreati·vni zahtjevi postepeno !prerastaj u naivno roman tično odu'š evljenje i ,p ost aju !kritičniji .prema vlastitom ra'd u. Repertoar, uprkOlS otporu s redine. iz godine u godinu, svestr aniji je, razno'l ikiji, manje .isključiv, što znači da osim nacionalno-istorijske patetike, sa scene počinje da se re11ektuje život u jednoj šir()lkoj i b ogatoj paleti, iz raznih !Uglova i sa više Ilri jansi. Jednom riječju: vrši se postupni prelaz od romantizma ka Tea~izmu. Prozor .prema svijetu je odšk:rinu1;. Sbvoreni su uslovi da u !konzerva tivna shvatanja Mostaraca prodru i modernije koncepcije. Povremena i :neredovna gostovan ja ,p utujući h trupa dobiće u narednim godinama stabilnoo-t, kontinuitet, a sve to reflektovaće se II matnoj m je ri na , ubUku, čiji u:k us postaje odnjegop vanij i i ,prefinjeni ji, sa višim estetskim zahtjevima, ikako u izboru komada, t ako i u .pogledu scenske in terpretacije. Entuzijazmu i oduševJjenju ,p ridodat je smišljeniji pristup, uigranost ansambla, izvjesna soenska rutina i zanat, repertoarska rpo"1iti1ka. Po svom odnosu p rema ·t eatru, glumi i .režijl, ama teri će ubrzo ući II fazu .pro fesio na~nog s h vatanja ,p ozorišta. Od isklj:uči·ve .propovjedaonice pa hriotizma ,pozor.ište će uskoro prerasti 'u propovjed.aon'icu života i prestare da po.sboju jedino kao isrorijsk.a s likovnica. Sa osnivanjem i radom Gusara i Hrvoja stv()reru s u uslovi za još intenzivniji pozotišn1 rad, tako da se slobodJno može reći da je lU narednih deset godin a Mostar prosto -bio opsjednut pozorištem.

124

PREOVLADAVANJE ROMANTIZMA I DODIR SA IDEJNOM DRAMOM

NAPUSTANJE ROMANTICNOG NACIONALIZMA PQsljednje .godine devehnaestog stoljeća donose 2IIl.ačajne p rom jene II -ku1turnoj 'klimi Bosne i Hercegovine. Dolazi do oštrog raslojavanja na političkom planu (;pojava .protuaustrijske opozicione štampe, srpski i muslimanski ,p dkret za prosvjetnu i vjersku .autonomiju, pokret za slobodu štampe), i kulturni centar postepeno Ile iz Mostara prese1java II Sarajevo. Pokretanjem književnih časopisa: Nada (1895- 1903), Z ora (1896- 1901), Behar (1900-1911), zatim dnev·nih listov a i n'Dvina: Srpski vjesnik {1897-1904), Osvit (laga-1g07), uz već po\Stojeće (Sarajevski list, Bosnische post, SkoZski vjesnik, Bošnjak); sa izmijenjenom i literarno jačom Bosanskom vilom, kulturna i književna situacija II Bosni i Hercegovini, a naročito II Sarajevu, trgla se iz mrtvila i učmalosti, folklo rizam i romantičnu Ipateti!k·u zamjenjuju novi estetski principi jednog čisto laI1purlartistićk-og shvatanja 'književnosti i umjetnosti. Ovaj zahuktali književni po'mt, koji je trajao nešto više od jedne decenije, od OGllivanja Nade (1895) do II .predv ečerje Aneksije (1908), bez obzira na specifičnosti pojedinih grupacija oloupljenih oko četiri literama časopisa (Bosanska vila - Nada - Zora - Behar), uprkos posebnosti i različitosti , imao je i mnoge sličnos ti, nosio je jednu osno vu zaj edni čk.u misao, temeljni postulat, koji je najbolje izrazio Jovan Dučić, jedan od urednika Zore, II svom eseju Patriotizam tt. kn jiževnosti, ističući da je rumjetnost stvar s.r ea, stvar slobodnih osjećanja, .koji n e pOO.nose okova, i da njen korijen leži duboko iznad domašaja il oje snage spolja". k Drugim riječima, to je znač1lo da se patriotizam, nasuprot

125

shvatanja rprethodne nacio.na"lno-romantične generacije, ispoljava u kn jiževnosti indirektno, podizan jem opšteg literarnog i kuJturnog rnivoa sredine. Pi:sci dlrup'ljeni oko ova če­ tiri časopisa ostaja1i su dosljedno "ll oblasti d uha i stvarala čk e i maginacije", 'Zanemarujući pragmatisbičke i utiilita rističke ideje o "političko j ulozi knjiž·evnosti", 1nsistiraju6i. da ona svoja moralna i patriotska dj e jstva postiže "zaobilaznim i posrednim putem". Književna situaci ja prenesena je i na iPOzorište. Romantiča:mke tirad e, zveket or,užja, istorijske dekoracije, .pompezna retorika, iSve ·v iše ,g ube na poletu i svježini. Utficaj l'Odoljubive riječi izgovorene sa s cen e sve je manji, ~rište presta j e da hude istorijska slikovnica i postaje mjesto zabave i ·r azonode. Ove promjene najprjje su zahvatile Sarajevo, čija <se struktura stanovništva :anatno izmijenila. Glavn i zelITla~jiSlci grad n ahk je modernom Vavilonu koji je počeo da gubi nacionalna ohi'lj€Žja i da pop:r:irna " neo bičn u nacionalnu šarenoliikost". Nova publika, normalno , tražila je novo pozori šte. Drukčije pozorište. PotJpomog;nu ta broj n im njemač­ kim dru:liinam a, QIla je ,promijenila i repertoar domaćih putujućih pozorišta, koja su umjesto Subotića i Sterije, brojnih posvba i narodn ih !komada, počela da prikazuju r az;noVirsniji rEWertoar, u širem rasponu, od Molijera p r e!ko Gogolj a do Dime i Sal'dua, i ·od Kocebua prek o Nestroja do na jnoviji h "Ibečki:ih hi tova" (Mozer, Sentan, Snider, Kailderburg, Blumental) . Repertoal'Ska orijentacija se postep eno mi jenja i .prevaga sa nacionalne prelazi na stranu dramu, naročito njemač­ ku j francusk!U. Ove .promjene izazvane su k ul turnim potrebama m'lade g r ađanske !klase koja je II to vrijeme doživl javala izvanredni privredni i ekonomski ,p rocvat i prosperitet, zatim sve većim :uticajem njemačkog pozorišta, koje, vidjeli smo, od samog počet!ka forsira baš takav izbor dramskih tekstova ; ali i izmijenj enim umjetni čkim profilima pozorišnih Jwća u Beogradu, Zagrebu i Novom Sadu, u kojima se sve više osjeća domina cija :prevedenih, pomodnih noviteta sa francuskih i n je mačkih scena. Mnoge ,putujuće družine, 'naročito ,o ne snažnij e 1 bolj e organizovane (Prntić, Cirlć), shodno nastalim izmjenama, ubrzo m ijenja ju svoj repertoar, ugJedaj.u :se II iSvemu na velike

126

poz.orišne centre, kopiraj u , prenn<;e, ispitujući pažljivo ukus i zahtjeve nove publike. Pa čak i one nacionalno na jupornije, kakva -je, na primjer, bila trupa Fotija lličića, prisi1jene su da prikazuju X8:zme , )bečke i !pariske kijamete i Birhpfajferkine ,prerade", za n emarujući ,,sTIPSke originale" i ,,nanodne komade". Vri jeme .pabr.iotsk.ih tirada nepovrarono prolazi , i umjesto Su'botićevih i Banovih juna'k a, u modu ulaze Nestrojevi iDimini liikovi. Sve ovo govori o brojnim i bitnim promjenama .koje su nastale u strukturi i m entalitetu publike, o postepenom 'r azbijanju tradicije i ko.nzervativtiz.ma, o sazrij evanju jedne nove građanske generacije koja n ije bila toliko opterećen a naslagama nacionalne romantike, ni potrebom egzaltirane eVOl.l tacije minule prošlosti, slave 1 h erojs tva, i čiji se vidici proširuju imperatirvima novog vremena, .njegovim navikama i običaj ima , u dijametrai'lloj suprotnosti sa patrijarhalnom strogo šć u "ustaničke i buntov.ne" generacije, odgojene lIla guslama i narodno! iPjesmi. Koliko su repertoarske promjene bile snažne i korjenite najbolje se vidi iz činjeni ce da su čaik i :POzorišni amateri, u okvirima svojih diletantskih društava, gdje s u uporišta roma.ntičnog nacionalizma bila najčvršća, počeli lagano da mijenjaju program, ,povi nj avaj ući s e zahtjevima vremena i sredi.ne (tako, na .primjer, sarajevska Stoga nalZimjeni čno prikazuje Cveti ćevog Nemanju i Nestrojeve Tri bekrije. a mostarske Gusle tragediju Vuka§in Dragutina ruća i lakrdi ju Kućna kapica doktora Fausta Fridriha Hopa), mada je ovaj proces repertoarske . 'p reorijentacije u amaterskim pozorHtima u unutrašnjosti išao znabno sporije, naročito u onim dnuštvima Ikoja s u b1la isklJučivo nacionailno i vjerski konstituisa na . .orugi period pozorišnog života u Bosni i Hercegovi ni donosi i .nekoliko novih i speCifičnih .pojava, ikoje nis u ,p astojale II prvim decenijama romantičarske emfaze. Tu je, prije svega, potreba da se stvori i organizuje domaće, p7"oJesionalno bosansko herce govačko pozorište, koje .bi djelovalo II cijeloj pokrajin i. Inicijatori i pokretači ove ideje bili s u domaći ljudi, glumci-amateri (Mihajlo OI1llogorčević, Bogoljub Nilkd1ić, Duša n ZOrić-Drago.š), koji su se II svojim pOkušajima uglavnom naslanjali na ,provjerene glumce i reditelje iz pu tujućih družina (protič, Ginić, Jurković). Ova potreba za

127

svojim, vlast:itim Pozo.rištem inspi:nsana je djelimično i pojavom izvorne dramske književnosti u Bo.sni i Hercegovini.

koja se naglo. po čela :razvijati upravo u drugom r azdoblju pozorišnog života, u iPreovla-davanju romantizma i prvim dodirima sa građanskom i tzv. idejnom dramom , potpomognuta svesrdno od književ: i'h časopisa, amaterskih družina, pubn Uke, p a čak i od putujućih IPOzorišta (Cirić, F'rajdenraj h ,
Protić).

Oduševljenje i fascinantna ops jednutOiSt glumom i ,p ozorištem, koja je poput zaraze zahvatila mnoge bosanskohercegovačke gradove (Mostar, Sarajevo, Tuila , T ešanj, Travnik, Zenica, Banja:1Juka, Bugojno, Thebinje, Visoko), r€ZuJti'rala je ubrzo pojavo.m dramskih pisaca. I tako dolazi do jedinstvene pojave u ra~v:iltk u našeg teatra i naše dramske književnosti: amaterska pozorišna djelatnost podstalcla je i stvori~a dramSIku književmost. I nije to hila samo izolovana i usam~jena pojava jednog a uto ra, već je stvorena dosta brojna grupa dram.'llkih !pisaca koji su, oduševJjemi pozorištem, svjesni njegovih mogućnosti, prišli : :ma'terima-glumcima (mnogi a i sami amater i-glumci), u namjeni da svojim dj e1QIIl pomognu nji hova pregn.uća . I dok je. na ,primjer. u prvom romantičnom p eriodU, napisa;no svega .ne1oo1iko jednočinki (Ivan Lepušić, Majćin amanet - 1885; Josip Milaković, Snjegović - 1889; Svetozar Corović, Ljubomora - 1891; Niko F)utić, San i plećka - 1893 ; Mihajlo Milanović, Dva pobratima ~ 1892, Slatka sirotinja 1893, Izmirili se - 1894, Zaljublj eni p ismonoša - 1895), inspirisan ih uglarvnom Trifkovićevim šaljivim igrama, dotle je u drug()m razdoblju, u toku jedne decenije (1 895-1 906), na pisano preko trideset dramski h tekstova. I što je najva2m:ije, ove drame nisu -ostale mrtve, u rukopisu, već su štampane i rprikazivane, kako na a materski.m scenama, ta'ko i na profesionalnim , popunjava ju ći Illa taj način, svojim sadrža jem i lik ovima, osjetnu prazninu i nedostatak izvornih dramskih tekstova sa tematikom iz života naroda Bosne i Hercegovine . Ova domaća drau):.ska produikcija, bez obzira na slabosti i neravnine, labavu dramaturgiju i nevješt dijalog, umnogome je do,prinijela !popularizaciji pozorišta, njegovom približavanju o.bičnoj publici. Interesovanje bosanskohercegovač-

128

kih dram atiča ra kreće se tematski u četiri pravca : proi, pod utica jem Koste Triflkovi ća i vojvođanskih komediografa, donosi šaljive igre iz građanske sredine, u kojima je aJkcent više na zapletu a manje na karaik.teru (Corović, Zaljubljeni pjesni k - 1895, Poremećeni plan - 1897, Izdaje stan p od kiriju - 1899 ; Veljko Obradov - Ljubav i zloba - 1902; Mihajlo Mila n ović, Na Vidov dan 1895, Pokajao se - Opametila se - 1901; B()§}co Petrović , Novac - 1903); drugi, in5(piri.san (,o lklorom, naslanja se na tradiciju narodnih komada :sa pjevanjem, i donosi slilke iz seosk.og života (Carović, Krvavi mir - 1897, Stana Rankovićeva - 1900, Vladika U Poljicama - 1902, Gazda Jakov - 1902; Mihajl() Milan ović - D vije nevine žrtve 1896) ; tre ći, djeli mično proizlazi jz dr ugog, i donosi na scenu život i likove muslimanske- sredine (('...orovil', On. 1903, Adembeg - 1905, Ptice u kajezu - 1906; Edhem Mulabdi ć, Sva k na p osao - 1895, Miraska i Teška vremena; Ha mid Sahi'llovi6-Ekrem, Đavo pod čergom - 190 1, Orden - 1903, Pun ica 1904; Ademaga Mešić, Ismet i Almasa - 1905; Jusuf Cengjć, Avdija - 1905; Osman Đik:ić, Zlatija - 1905); če tvrti, patriotsko-moralisti čke s adržine, pod uticajem romantičars ke isto rijske drame, . rikazuj e ljude i doga da je jz .prošp losti Bos.ne j Hercegovine, naj češće i'l1SPirisan narodnom pjesmom, ili apstraktne roma.ntićarsk,e vizije, "zasnova ne samo na uopštenoon I ultu predaka" (Safvet-beg Bašagić, Abk d u lah pa§a - 1900, Pod Ozijom ili krv ava nagrada - 1905; Rizabeg Kapetanović, H adžun - 1903; Hamid Sahinovjć-Ek~ rem, Na uranku - 1904, Na planini - 1905, Anđelija 1906; Jovan P'rotić, Ropstvo Janković Stojana - 1905). Ovoj listi dramskih tekstova t reba dodati i nekoliko zanimljivi h prevoda objavljenih II to vri jeme II knj iževnim časop isima. TaJw Behar donosi turski !prevod, u stovari adaptacij u Molijerovith Skapenovih podvala pod nazivom Varatiea Hamza, zatim kompletan prevod Ibsenove drame Neprip j atelj naroda, i dvije originalne turske drame u , revodu: Domovina Nami ka Kemala i Besa Semsudina Sa mia; kao j šal1ivu ig'ru Srkriba i Lemoona, Put kroz prozor. Mostarska Zora, u 'Prevodu Milana Đurđevića, objavl juje dramu u če­ tiri či na Deniza Aleksandra .Dime Sina.
, l$torlj.
PO~Or1Stll

B IH

129

Pojava književnih časopisa, razvita:k izvorne dramske Hterature, intenzivJran pozorišni život, pokušaji osnivanja <l.omaćeg pozorišta, živa i p lodonosna aktivnost amatera, uslovili su i napredak pozorišne I ritike. Mada je u većini k slučajeva i dalje anonimna. ona, ipak, u odnosu na , rethodp ni period , ipOka2lUje očigledan KwaJitetrun rast, i bez obzira na rogobamu frazeologiju, na poneke il1aivtne definicije, ove krmke rječito govore o prerastanju one .prvobitrne faze nekontrolisanog oduševdjenja za pozorište, Anon imni autori ovih recenzija zahti1evaju od glumaca .da studiraju. SVOj2 uloge do n ajsitnijih detalj-a, finiju igru, jedan savjesniji j brižnijl OOnos prema glumi, oni im zamjerajIU afekIliranje, pa'tetično nadvikivanje, preforsiranu gestu, oni znaju sasvim tačno da raz1uče dobro i loše, i da jasno i l re<:izno uoče p istinu. i laž na sceni. Bosna i Hercegovina je u to vrijeme imala prilike da vidi nekoliko vrhunskih glumačkih veličina jz Zagreba, Beograda i Novog Sada, koji su potisnuli patetik'll sa scene u ime reaiistički koncipirane g:lumačke igre. Užarene patriotske tirade, gluma rna "koturn ama", zamijenjeni su analitič­ kim i m inucioznim vajanjem 'karak,te~a, stvaranjem atmosfere, psihološkim zahvatima u lik, studiranje-m uloge do naj.sitnijih detalja. Na taj način je scenski realizam istisnuo naivnu i .p ateti6nu romantiku . Izvještačenost i afektiranje zamijenjeni su postepeno prirodnim i logi6n~m kaziva njem. ,Pozorišna kritika ne registruje samo lokalna pozorišna zbivanja, vezana za gostIOvanje putujućih družina i rad amatera, ona sve češće i deta1jnije pra ti rna jvažnije događaje II Beogradu, Zagrebu i Novom Sadu, pa čak i u svijetu. Atanasij e Sola, na primjer, donosi u Zori utiske sa .praizvedbe Ros.tanovog Grlića u ;pozorištu Sare Bernar II Parizu, Milan Ouković p iše ,o predstavi Eshilove Grestije II bečkom Burgteatru, Jovan Jovanović an.alizira dramu Iznad čovječje snage Bjernsona Bjernsterna povodom njene .izvedbe u Parizu, a Đorđe Milanović piše o ~~rtoaru berlinskih pozorišta.

130

PUT UJUCA POZOR ISTA
IZMEĐU

ROMANTICNOG PATOSA I REALISTICKE GLUME

U drugom razdQb'lju, II preovladavanju romantizma i dodira sa idejnom dramom (1896-1 907), pored p utujući h družina iz Srbije i Hrvatske, gostuju i član(wi Narodnog kazališta iz Zagreba i SI'pSkog narodnog pozorišta iz Novog Sada. Istina, to još uvi jek nisu f ormalno i zvanična gostovanja ovih istakI1lUtih pozorišta , već improvizirani nastupi nekmnplebnih ansambala. Pa ipak, zajedno sa individualnim gos tovanjima pojedinih emi nentnih j ugoslovenskih glumaca
družinama, ovi teatarski susreti sa n ajbo~j im snagama hrvatskog i snps:kog glumišta ostaju u ,pozorišnoj
II putujućim

istoriji Bosne 1 Hercegovine kao izuz.etni umjetnički datumi, koji su doprinijeli da'l.jem razvit!ku, ka ko ;pozm:'išne umjetnosti, ta!loo i sazrijevanju :pozor išne publike, a iznad svega predstavljali su istinsku umj.etničku kOIlikurenciju njemačkom pozorištu. Broj putujućih družina s druge strane, pored postojeći h (Protić, Ili čić, Grić), proširen je novim trupama (Pešić, Lazić, Marković, Gionić, Gavrilović, Frajdenrajh, Bodi, Krsmano vić, Drag'llt inović, Stojković, Dinić), od kojih su mnoge bHe kr atkog vijeka (Bodi, Gavrilović, Drag utino vi ć), ne uvijek najboJje sastavljene, problematičnog komercijalnog repertoara, labave orga nizacije, bez ikakve tehničke i dekorativne spreme, stvarane na brzinu, isto tako brzo su se i raspadale, ne ostavljajući znača jnijeg traga na pozorišni život Bosne i Hercegovine. Sagledane u cjelini, !pu t u j uće družine donose izmijenjen u repertoarSku orijentaciju. Krstareći zemljom, od Tuzle preko Sa'ra jeva do u daljenih mjesta i sela Hercegoyjne, one više n isu vodile računa o struocturi i menW itetu publike, o njenom kuUurnom i .pozorišnom ukusu i nlvou, pa su prikaziva~e iste predstave i II Sarajevu i u Nevesinju, na primjer, balansiraj ući izmedu ootata'ka roma ntičarskog teatra i novi h tendencija građanskog pororiMa. U zavisnosti od razvi-

131

jenosti svake sredine ponaosQb, zaVl1S10 je u mnQgQme i mora lni i materijalni .uspjeh ,p ojedine putujuće trupe. Tako je, na primjer, Ćirićevo pozorište pri'k:arujući određeni r~er­ toar u Sarajevu, postiglo veliki uspjeh, da bi sa istim izborom .djela odmah zatim u Mostaru potpuno 'P ropalo. Ili obrn uti slučaj sa Pro.tiĆ€vim Na.rodnim pozori§tem: deba: l II k Sarajevu, a u Mostaru trijumf. Ovako zamršena i hao'bična situacija zbun-jivala je upravnike putujućih družina, dovodila ih u nedoumicu, dopri n osila brzom rospadanju pojedi'll..ih trupa, koje nisu uspjele da se snađu u tim izmijenjeni m društvenim j luulburnim prilikama. IstovremenQ počinje da se gubi i .ono prvoObitno patriotsko m isionarstvo putujućih pozofiišta i nj ihova L prosvjetitel jska uioga i ona postepeno ulaze II fazu kad počinju negativnQ da d jeluju na publiku, jer često rprika7iuju repertoar koji ne odgovara tren u tačnim 'kulturnim potrebama određene sredine. Ta'ko, povodom gos·tovanja Fobja Illičića u Mostaru (1903), anonimni kritičar u Prijegledu zamjera odsustvo "srpskhh ori"g.ina'la" II lliilić-evom ·repeI1toaru i osuduje neodmjereno forsiranje fr.a:n.ous"kih komada od kojih "neki nijesu ni za beogradsku, a kamo li za mootarsocu pu!bliku". Međutim, ono što je bido "tuđe" i ,,strano" u Mootal"u, u Sarajev.u je po[učilo izvanredni uspjeh. U ovim zamršenim i nepred.vidljiiVim situacijama o dvijala su se u drugom ra1.ldobljlll gostovanja putujućih PO~ riMa u Bosni i Hercegovini. Zbunjena i nes.,Premna, najčeš­ će ekonomski ugrožena i netStahiilna, ona .su morala, . ored. p unutarnjih kreativnih raslojavanj a i sukoba između stare ro manItičarske škole i novih realističkih tendencija, što je bio i svojevrsni generacijlS'ki sulk:ob, da savJadaju raznovrsna ši'kaniranja i surQve pI"Ogom.e austrougarske administracije. All, od svih -nevQ1ja i nedaća koje su ova putujuća pazarišta morala da ,p rebrode, nesporazumi sa .publikom su vjerovatno bili najteži i n ajb olniji, jer su dire1ctmo ugrožavali pojedine .družine i umjetnički i materijcdno.

132

VELIKI USPJEH PETRA CIRICA ILI REPERTOARSKI ZAOKRET OD NACIONALNE ROMANTIKE KA GRAĐANSKOM POZORISTU moga i značaj koji su II prethodnom romantičarskom periodu imali Fotije Iličić i Đorđe-Đura Prolić, II novom r azdohIju pripada Petru Ciriću, čije putlUjuće pozorište za dugi niz godina postaje ne samo vodeće vet i svojevrsno stalno putujuće pozorište za Boo.rru i Hercegovinu. Vješt upravnik, dobar organizator, C irić je, vodeći !lrompr0m.i6nu politik'tl iz među potreba nove administracije i želja domaće pub1i'ke, najčešće, i r~oa:rSlci i izvođački, znao da zadovolji i jedne i druge. Izbjegavajući da sa pozorištem vodi bBo kakvru politiku i prenaglašeno isticanje j edne nacionalnOGti medu višenacionalnom pu'blikom, on je uspio da realizuje nelkoliko gostovanja, koja s u i m a terijalno i n1Qralno pred.stavlja.1a zaista izuzetan i nesvakidašnji .uspjeh. GQcline 1896. gostovao je sa ansam'b1om II kojem se nalazilo oko 30 čla n ova (privilegija koju su do tada mogJ.e d!l obezbijede samo ben:ificirana njemačka pozoritta), a među njima i nekoUko istaknutih scenskih um}etni-ka iz Beograda i Novog Sada (Dara i Kosta Barja:ktarević, Andrija Bocić, Anka i Petar Cirić, Mici!ka i Aca Gavrilović, Olga ltUć, Stjepan i Marica JUI"'ković, Alndra i Kosara Kootić, Ljubica Milić, Draža Milova'l1ovi ć, Lj ub ica Ogrizović, Radomir Pavi6ević, Ced.o Periš.ie, Mari ja Pru go večka , Nikola Todorović, Vaso Veselinović, Vojislav j Katica Vi'lovac, mja Vučićević, Dr agutin Zabarac j Ivona Sajević 'k ao g,ost). Ovaj homogen i raznovrsni gJumaćk.i ansambl u kojem je bilo glumaca svih "fahova" prokrstario je Bosnru i Hercegovinu, od Daboja preko Zenice d o Mostara. zadržavajući se u Sarajevu gotovo puna tri mjeseca (5. IV-20. VI 1896), prikazujući 25 dramskih predstava, od kojih su neke bile ,p rikazane i !PO nekoliko puta. P ozorište je igra10 četiri puta noojeljn:> i za cij elo vrijeme gostovanja bHo je dobro po6je6eno tako da je u konačnom ishodu , po moralnom a naročito po materij alnom uspjehu, ostalo zabi- ježeno kao jedno od najuspjeI li ji h gootovanja II Sarajevu. Uz pomoć reditelja Stjepana Jurkovića , ansambl je realizovao jedan zaista impozantan i raznovrstan repertoar, II

133

kojem su na prvom mjestu bille popularne "čarobne glume", zatim pozorišne igTe sa pjevanjem. melodrame i lak rdije iz strane ' dramske literature: Rasipnik Rajmunda, Otac Martin Kormona i Gronzoa, Ridokosa Luk ačija, Majčin blagoslov Linlkera, Kuma kapica Hopa, Zvo nar B ogorodičine crkve Sad-ote Bkh-Pfajfer. Niz bisera Hot1aj a, Dva narednika sa italijanskog posrb:io N}kola Đ uvkO'V:ić, V ojnički bjegunac i Ciganin Sig1igetija, Z latni pauk Sentana, Seoska l ola Tota, Put oko zemlje za osamdeset dana Verna i Denerija, Kaplar Simon Dim anoara i Denerija, Gospodske ruke Labiša i Martena. Domaća drama je .pretežno zastupljena narodn im komadima sa pjevanjem, a zatim, .u m a njem broju, istorijsko-.patriotskom dramom (Đ ido VeseliillOviĆ8 i Brzaka, Podvala G li šića, G-raničari F1ra:jdenrajha, Sokica OkrugiĆ8-Sremca, D evojačka kletva Ljubinka Petrovića , Slijepčeva žena Derenčina, Stj epan, posljednji k r alj B osne Mite PQPOVića , Balkanska car ica Nikole I, Lazar iH Boj na K osovu Cve tića). Potrebno je istaći da je ovom prilikom Cirić prvi put prikazao dramu doma ćeg sarajevskog autora, Dvi je nevine ŽTtve, koju je na,pisao Miha jlo Milanović, pomažući razvi tak. bosanskohercegovačkog dramskog st varalaštva. Cidćev repertoar , sa očigled ­ n'O m prevagom strane dra me, i ruspjeh Ikoji je ,postigao, ukazuje nedvo jbeno na izmijenjeni ukus publiike ikoja je sve v.iše zahtijevaQa laku zabavu, komade sa pjevanjem i melodramu. Raslojavanje publike je počelo, jer nakon us,pjeha u Sarajevu, u Mostaru je ov aj isti r epertoar primljen hl adn o i bez većeg in teresa . Ohr abren uspjehom, Cirić gO'Struje u Bosni i Hercegovini i 1897, 1898, 1899, 1900. i 1904, obnavl jajući repertoar raznim 1Xlzorišnim novitetima iz sawemene strane dramske kn jiževnosti (CaTlijeva tetka Tomasa, D vije sirotice Denerija i Kormona, Madam San Zen Sardua i Morca , Vlasnik talionice Onea , D omovina Suderma na , Carev glasnik Verna i Ota, Kinem atogra/ Ka<1elburga, Debora Mozenta1a), ali i novim domaćim premijerama (Maksim Crnojević, KOStiĆ8, I v k ova slava Sremca, Haj duk Velj ko D ragaševića ), pa čak i klasi čni m dramskim tekstovima (Mletački trgov ac Sekspira i Revizor Gogo1ja). Da bi šw više zalnteresovao publiku Cirić uvodi redovna gostovanja poj edinih istailQnutih glumaca iz Beograda, No-

134

Andri ja i Tinka Lukić, Marij a Ružička Stroci). Uz vještinu i organi zacioni smisa o t r ebalo bi dodati da je Ciritev.o pozorište i tehnički bilo uvijek dobro opremljeno, da j e on dosta polagao na vizuelni utisak (de kor i kostim) i da je, na kraju, uvijek imao više nego solidan, i što je najvažnije prili čno ustalj en i uigra n ansambl. Sve ove ko mponente dopri'l1osile s u da on postiže zapažen umjetnički a naročito komerci jalni uspjeh, što u da ljoj konsekvenci objašnjava čin jeni cu zašoo je upravo Petar Cirić od svih upravnika putuj ućih pozorišta u ovom d rugo m razdoblju, najviše i .najčešće gostovao u Basni i Hercegovini, tako da je n jegova trupa bila gotovo kao neka domaca pu tujuća družina.

vog Sada i Zagreba (Mihajao

Marrko vić,

NOSIOCI REALISTICKE GLUME : MILIVOJ -MIKA STOJKOVIC, DRAGUTIN FRAJDENRAJH I DIMITRIJE GINIC
glume, koja je na pre10mu dva stoljeća .počela da r otisku je r lemeniti ra m antičarski patos, vep p zan je izmedu ostalih, i za nekolirk:o ist akn utih gJum aca upravnika pu tu j ući h !pozorišta (Mih.ajlo-Mi.ka Stojković, Dragutin Frajdenrajh, Dimitrij e Ginić), koji su u to vrijeme vodili novoosno vane .putujuće dflužine po Bosni i Hercegovini, utičući svojom .p rirodom i sugestivnom rea:lističko m igrom ·na stil glume ostali h, naročito mladih glumaca, pa ča k i na rpozorišn i a ma·terizam. U :periodu između 1896. i 1900. često je gostova1a družina Milivoja- Mike Stoj,koviĆ8 prikazujući zanimljiv i raznovrntan repertoar (Car Dušan CvetiĆ8 , Razbo;nici Silera, Revizor Gogolja , Iv kova slava Sremca, Dimitrije, caT rusk i Laubea, Đurađ Branković Obernjikova, Rasipnik Raj munda). [ ma da su predstave odigrane tako da se od "jednog putuj ućeg pozorišnog društva gotovo bo:lje ni poželjeti ne može", ipa·k je Stojko vić doživl javao različiti prijem kod publike: Sarajevo ga je .primalo hladno i nezainteresovana , tako da mu je čak Gradsko I pog1avarntvo (1 898) dalo pobporu od 300 (orinti , .kako bi mogao napustiti grad, a u Mostaru i ze.n.ici, Prodor
realističke

135

na primjer, doživio je moralnu satisfa'kciju i potpuni materi jal ni i umjetnički uspjeh. Milivoj e-Mika Stojkov.ić (1 861- 1925), "jedan od na j-boljih srpskih glumaca" i "jedan od najnesta1niji h duhova II pozorištu", bio je već u to vrijeme poznat i ,p riznat kao 0sebujan g.1rumac j značajan reditelj, bogatog životnog i scenskog iskustva. Na pozornicu je prvi put stupio 1876, u trupi MihajIla Dimića , a zatim je igrao II družinama Lazara Popovića i Đ orđa Peleša. P oslije nekolikoo g odina čel1garenja, angažovan je kao čl an Narodnog pozorišta u Beogradu (1882), izvjesno vrije me je proveo u kazalištf,ma Zagreba, Osijeka, Novog Sada, vraćajući se u intervalima ponovno II Beograd, stalno nezadovoljan, u sukobu sa upravama IPOwrišta. Nemiran -d'llh, )l.klono)l.t boemiji, nepr estano su ga oovJačili II s1Otnju i Č€rgarenje. Onovao je i vodio neko.1i'ko pozorišnih družina (Sveti Sava, Sumadija), i uvijek je, zahv.wjujući svojoj popul'a rnosti i izuzetnim glumaćkim i redite1jskirn sposobnostim a, uspijevao da sasta·vi solidan gJumaOki ansam bl, o 'kojem se brinuo sa rod.iteJj!'>'k om paŽ'Iljom i nesvalcidašnjim pedagoškim smislom , {X)Z.itivno utičući na vaspitanje čitave jedne glumačke generacije (Milica Radivo lević-Stojlk.ov:ić, AJeksandar Radović, Nikola Obradović, Boža Nikolić, Nikola Dinić. Ga vro Ka'Prić, Koča Jovanović , Mihajlo RatŠ ević, Mil u tin Stefanović, Melanka Doistinić, Ljubica Jovanović , i dr.). I lalo glumac i kao ·redi telj. Mika Stoj1wv:ić je bio inteligentan i maštovit umjetnik realističkog Ikova, naročhl:o uspješan u tumačenj u dramskih kara:kt€r a, a >ll mlađim god'i nama dramSkih ljubavnika, i to zahval juj u ći k ako svojim prirodn im dar.ovirma (efEiktna !pojava, lij~ glas i pravilan izgovor), tak o i stu dioznošću , jer je u.vijek " ma1enim sr edstv:ima znao da postigne vrlo mnogo", da bude uzbudljiv i potresan, a da istovremeno "ne Qptereću je glJUmačku vo'kaciju nepotrebnim izražaj nim sredStvima", od. čega su preds tavnici romantiča r­ ske gLume i te kOlko patili. Nj-egove značajne uloge su : Romeo, Karrlo, Đurađ Branlković , Hljastakov, Arman Diva l, Miloš Obil1:ić , Lam Dimit r.j je, i .dr. Dragutin Frajdenrajh (1862-1937), najtalentovaniji od četvoro djece J ooipa Frajdemrajha (glumca i pisca popularnih Graničara), koj a s u se posvetilla pozorištu, proveo je pu-

136

ruih dvadeset go(Hna u čel'ga renju. Nesposob an da se zaustaVI I sm m, mijenja pozorišta i družine (glumio je u Sa rajevu 1888, kao član Proti ćeve dl'luži.ne), i tek 1902. v rata se u Zagreb, u kome je počeo glumačku karijeru (1 882), i ostaje u njemu sve do s mrti. Glum ac izrazito realističnog tona, jedan od naših "najosebeniji h karakternih komičara ", Dragutin Frajdenrajh je u jesen 1900, kao upravnik, reditelj i glumac Hrvats kog dramskog d ruttva iz Varaždina gostovao po Bosni i Hercegovini, između ostalih mjesta i u Sa rajevu i Mostar u, pr.ikaZiujući raznovrstan reper toar domaće i strane drame (2'enidba G<>gol'ja, Mirandolina Goldonija, M edvjed Cehova, Tuđi h l jeb 'l'urgenjeva, UmWjeni bolesnik i Tvrdica Molijera, Madam Mongond en Bluma i Toša, Tru li
dom Tuclća, Posljednji Zrinjski Dragošića, Pastorak Tomi ća, i dr.). Zahvalj uj ući Frajdenraj hu, publika u Sarajevu i Mostaru vidjela je Molijera , Goldonija, Cehova, Turgenjeva, i što je za ovo gostovanje najvažnije, H rvatsko dramsko kazalijte iz Varaždina uvježbaiJ.o je i jed no djelo bosanskohercegovačkog autora, Abdulah-paru, dramski spjev u četiri či­

Safvet bega BašagiĆ8 , koji je upravo u to vrijeme p očeo da izlazi u B eharu. G lurnaaki s tožer ovog pozorišta, pored Marka Vebela, Milice j MiliVlOja S<oojkovića, K oste Ba rjaktar evJta, Top laIka, Pawovića, bio je sva'kako sam Dragubin Frajrlenraj h , komiča r čiji se izr az pn'bližavao tragično m , jedan od pionur a realis'ti čke glume, umjetnik 'k oji je ootvario .raznovrsnu ga1erij u drams1cih i :loomićnih karaktera u gorkim i sat"kastični m intonacijama, pomalo oštro i oporo, ali ne be-.l topline i osjećajnosti. pozoriš:na kritika tom je prili kom sa oduševJjenjem .pisala o njegovoj igri , o rasponu njegovog ta1en ta i maštovitoj transfo rmaci ji, o sposotmosti da tumači najraznovrsnije karaktere, od Grge u Graničari­ lJUI i djede Miše u TomiCevom Past orku., . reko Nestrojeve p lak·rdije do složenih Mo1ijerovih ~ikova u ·T vrd ici (HruITpagon) i UmMljenom bolesniku. (Argan). Umjetnička i ž.ivohna sudbina Dimitrija Ginića (18731933) po mnogo će m u je sli čna sudbi ni Dragutina FrajdenrajM. Obojica s u proveli gotovo polovinu svoje umje tničk e karijere u grozničavoj pustolovini glumačke boemije, mij enjajući neprestano mjesta i trupe, obojica su bili i upravnina

oo

137

ci i reditelji i glumci, obojica pretežno komičari sa prizvukom tragičnog, neoddlji'Vo istiniti i ubjedIjivi, obojica su

poslije duge skitnje završi.ii :svoj e karijer e kao zreli um jetnici na scenama Zagreba, odnosno Beograda. I ono najvažnije, obojica predstavlj aju prodor realističke glume iI1a jugoslovenskim pozornicama. I dok je Frajdenrajhova komik a nosila karakter tragičnog ne<>porazuma i nesnalaženja u Ž!ivobu, kao "grandiozna groteskna kompo:ri.cija", dotle je Ginić svoje komične likove obrađivao minuciozno, do na jsitnijeg detalja, spajajući maštovitost sa dokumentarnošću. Frajdenrajh je svoj e najb61je uloge ostvario na t.ekstovima M()lijera j Sekspira, Ginić na djelima srpSkih dramatičara , II okvirima nacion a-Inih tipova. U .neprekidnim l utanjima po svim kra jevima zemlje. ,/poznavši, uz lake llspehe, i svakovrsnu zlu sreću" , Dimitrije Ginić je 1898. oonovao u Sarajevu Prvo srpsko bosanskohercegovačko pozorište i sa njim je gostovao po mnogim mjestima. Krajem 1899. bio je u Mostaru, gdje je naročito d()bro primljen od članova i simpatizera Gusala. Medutim, kako je njegov dolazak izgleda bio inspirisan i potpomogn ut od ...ctriavnih vlasti II Srbiji" i imao izrazito nacionainopolitičke pobude koje su se "pdlcia'Paile sa nach:malnim idejama Gusala", a ustrougars.t.:e vlasti su Gin:ićevo poz.orište protjerale iz M()stara. Meduti m, on ne miruje, odJazi na Cetinje j tam() ()sniva Srpsko pozorište i sa njim 1901. godine rponOV() gostuje po Bosni i HercegQvini. Ginićev repertoar je ,kombinovan u širdkom rasponu interesovanja, od klasike (Otelo Sekspira, Razbojnici Silera), preko narodnih komada i posrba Seoska lola Tota, Ciganin SjgHgetija, Balkanska carica NiJ kole l. Hajduk Veljko Dragaševića), do savremenih dramskih rekstova (Kontrolor spavaćih k ola Bisona, TriIbi Potera, Dramske ludorije Dimanoara i K,l ervija); da bi, slično Frajdenrajhu, i on uvje-];bao i prikazao jedno djelo bosanskohercegovačkog a'llrora , šadjivu igru Opametila se Mihajla Milanovića , ,,'k ()ja je proizvela vrlo pr.ijatan 'Utisak na g, edaoce". l U Srpskom pozorištu, pored Dimitri ja GiniĆ8, igrali su još Olga Ilić, Ljubica Jovanović-Rutina, Z<>r'ka Giroć, Pava Mlad anović, Svetis~av Dinu1ović, Dušan Jovanović, Mladen Wadenović j Dušan nkić. Najveći uspjeh Gin-ićevo putujuće IX>zorište doživjel() je u Mostaru, (Semu je posebn() doprinije--

138

I
lo gostovanje čuvenog beogradskog gltunca Ciča-ni j e Stanojevića, koji je rom p rHi.ikom pri:kazao ma1u galedju svojih naj'boljih glumačkih ootvarenja (Hljestakov, Kir Janja , Mitke i Kal ča).
USPJESI I NEUSPJESI ĐORĐA -ĐURE PROTICA Posle tri neuspjela gostovanja, Narodno pozorište pod upravom Đorđa-Đure Pro tića, dugi niz godina ne dolazi II Saraje vo (~ljednji put je bilo 1888, a 1896. ga je mimoišlo na putu za Mostar). Godine 1905. sa kompletno izmijenjenom trupom, koja je ovog puta kao rijetko kada biJa neobično homogeno i solidno sastavljena (Đorđe i Jelena Protić, Nikola i K a tica Haj dušković, MHoš i Ljubica Dini ć, Josip Papić. Vojislav 'I'ur1ns ki, Radi.voje i Slava Dinulovi ć, Sima i Lujza S tanojev ić , Svetoza. Filipović i Petar Hri sti1ić), Protić je pono vno k·renuo na turneju po Bosni. i Hercegovini, prikazujući raznovrsni repertoar, koji je ovog , uta, sa jednakim p uspjehom primljen i II Sarajevu i u Mostaru. Izoor dje:la koje prikazuje Narodno pozori!te predstavlja eldatantan primjer uniformnosti repertoara, na relaci ji : putujuća pozorišta Novi Sad Beograd - Zagreb njemačka putuj uća pozorišta. Majčin blagoslov Linkera, Fromon mlađi i Rider stariji Doelea i Beloa, Seoska lola Tota, Knez Ivo od Semberije Nuš.ića, Nervozne žene Bluma i Toša, Dvije suparnice Ečegaraja , Izbor seoskog zastupnika K ar1va jsa, Karlovo. tetka Tomasa, Jedanaesta zapovijed Samber 'k a, Đido Vese1inovića i Brzaka, Dobri prijatelji Sa rdua, Kont r olor spavaćih kola B isona, Sokica Okrugića, Boj na Kosovu Subot1ća, Zec Mjasnidkog, Nevjerni Toma Laufsa i Jakobija, Ivkova slav a Sremca , Madam San Zen Sa rdua i Moroa , Otmica Sabinjanki Santana , Vaskrsenje Tolstoja, Devoja~ka kletv a Lju bi nka Petrovića , Stari k.aplar Zujina i Rajnharta, Krvna osveta na Korzici Dika nža, i na kraju, joA jedna praizvedba doma ćeg autora, Zlatija Osmana Đi kiĆ8). Analizirajući ovaj repertoar ILI odnosu na zastupljenoot domaće j strane drame. prevaga je () č.ito na djElima stranih autora (17 prema 8). Od 24 .naslova ( i zuzimajući Zlatiju). na beogradsk()j sceni prikazan(l je 21 djel(), na llovooa.dsk()j 22,

139

na zagrebačkoj 15, a njema~ pozorišta su od 17 stranih drama u Sarajevu odigraia 11 djela, s time št::l je najveći broj drama prikazan već i ranije, j po nekoliko puta od strane drugih rputujućih družina. Još interesa'Iltnija je ana~'i ­ za Pr otićevog re;pertoarra po 2J85tupl·j enooti pojedinih žanrova , jer nam u dobroj m jeri obkri.va i2'lIl1ijenjen ukus parorišne .puhlike. Na prvom mjestu do1aze lakn::lije, šaijjive igre i 'komedije (17), zatim narodn i komadi, posrbe i .pozorišne igre sa pjevanjem (7), drame, odnosno melodrame (3) , i na kraju nacionalno-istorijsk,i komadi (2). Nedostaju samo operete, koje putujuća pozo.riš'ta ne prik.<tzuju iz tehničkih razloga (lkompli1 ovana dekoracija i garderoba, orkestar i hor) , k pa bi sl ika repertoarske uniformnosti bila potpuna. I mada je, s jedne strane (rnacionail:noOg romantizm a i roOdoljublja), izg.Ieda1o da pozorišni živoOt Bosne iHercegavine gubi nadana·l na obi'lježja, on, s druge s trane, stoji u r av.nopravnom odnosu prema oota1im jugoslovenskim gradovima duže i bogatije !pOZOrišne tradicije. Prevladani su uski i ort::Idoksni konfesionalni okviri, postignuta je univerzalnost i raznovrsnost, ()tvoren joe put prema evropskom teatru, bar onom ,p opularnom i komercijalno m, savJ.adana je dugogodlšnja zaoota1oot, uhvatio se korak sa građanskim zabaiVJjač­ kim powrištem. I m a koLiko to izg.leda10 pamdoksalno, pozorišre lU tom trenutJku nije nazadovalo, već je islo naprijed, noseći duh i opštu klimu vremena, u n jemu se naj,potpunije i najoč:irgtlednije oblikovala duša javnosti. I glumačka umjetnost, u skladu sa ovim promjenama, pomjerala se od romanti6nog patosa prema ·realističko m n ačinu igre. Tak-o se u nevelikom, ali homogenom ansamblu BrQtićevog Narodn og pozorišta, ukrštaju iamalgamira ju realistična igra sa romantičnom dikcijom. I dok je kritika pojedinim glumcima, ikao št::l je bio Vojislav Turinski, prep<)l-UčivaJa da govori sa manje patosa, iL samom Protiću zamjeli ra1a stalnu delcl.amacij.u i preforsiranu retmi'ku, s druge strane, gluma Dinića, Lujze Stanojević, Josipa Papića, Nikole Hajdu ŠlkoviĆ3 .i Petra HristiliĆ3, kretaqa se u okvirima realističke stJudije, pomne i detaljisane obrade li.kova. Ovom prihkom izrečeno je u Srpskoj riječi jedno zanimljivo mišljenje o stilu glume, zapravo o na~inu igre ne samo pojed'i ni h članova Protićeve družine, nego " uopšte kod srpslcih glu-

140

ma ca", koji se "mnogo drže njemaćke d ekJ.amator'S'ke škole, koja s ve polaže na deklamaci ju i efekat .koji za sobom ostavlj a. Ta1ijaru;.ka škola D U7..e, NO'Va1i, Zrukoni j e mnogo sa1n'šeni;a, jer je prirodnija". Zahtjevi za prirodnom igrom, "udublj ivanjem" u karak1er, studioznijim ponir anjem u dramski tekst, sve se češće pojavljuj u u !kritikama . Novi repertoar nije podnosio romantičamk u glumu iz prethodnog !perioda, tačnije, bio je sa njom u stalnom sukobu i nec;Jcolad u. Brojne komedije i šaljive igre iz građan ­ s kog a mbijenta tražiJ.e su od glumaca žiVlljJ ritam , razigran pOlk ret, minuciozno vajanje ll<ka, maštovit d eta1j , brzu i duhovitu T€(pliklll, prirodniju dikcij u, obilje ..gegova", a sve je to Iboo u suprotnosti 'ss deklamatorskom, tromom, u zvišenom , retorićkom, skulptll r~~.nom , romantičanskom igrom. Uostalom, i r epertoar i način igre Protićevog Narodnog pozoriJta ov(}-. ga puta je sa jednakim uspjehom pri mljen i u Sarajevu i II Mostaru. Cak: je i B osanska vita k·onstatova1a da je to "jedna od najboljih putn ički h srpDlcih druži na, wlo sposobna i dobro sastavljena", i 'J1a taj naćin derrum1:ovala SNe pokude i optužbe izrečene ranije na račun p.rotić evog putujućeg pozorišta.

GLUMACKA BOEMlJA ILl NOVE I STARE PUTUJUCE DRUZINE
Pored. spomenutih putujućih ,p ozorišta (C irić, Stojković, Fra jdenra jh, Gini ć, Protić), kroz Boonu i Hercegovinu, II drugom razdo bilju, prošle su i neke druge trupe, stare i nove, os ta.vljajući za sobom, manje ili više, u zavisnooti od ansa mbla i r~ertoara. određeni trag i uticaj .na r azvitak domaćih lpozorišnih nastoj anja. Godine 189 7. gostovao je Mihajao Pešić , .koga s mo susr etali j ranije (1895) , sa jednim kombinovalllim repertoarom, "podešenim za ra:zme slo jeve !publike", od nacionaQn(}-.istorijske dra me (Balkanska carica Nj'k ole I, Maksim Crnojević Laze Kostića, Nemanja Ovetića), do pqpulamih lakrdija j veselih igara (Dupla punica Bioona, Jedna noć u Berlinu Knaj~ ma, Zec Mjasnickog). U Peši ćevoj trupi, koji je in'a re bio bolji o r ganizator nego gJumac, igrali su još Andra Pešić, An-

141

Andra Desintirović, Kosta Barja'ktarević, Ljubica Pešić, Darinka Petrović, Đorđe Mi lin ković. Dragutin Krsmanović (1866-1918), osnovao je 1898. kazaliAnu dr užinu, i preko D.aJmacije, započeo gostovanje u Hercegovini (Stolac. CapIjina, Mostar), prikazuju j ući standaooan repertoa r (Razbojnici Sil~ra, Siroto dijete Namika Kemala, Graničari Frajdenraj'ha ). Krsmanovi&!vo lkazaHšte prilikom gostovan ja u Mostaru ,prikazivalo je predstave u sali Hrvoja , i Osvit je tlm .p ovodo m n apisao da je publika do bro .primila trupu i da je "uspjeh u s vakom pogled u bio lij~. Glumilo se je veoma vješto, te su glumci bili izazvani pljeskom i živahnim odobravanjem". U ljeto 1899. K rsmanov ićevo pozorište ponovno dolazi u Mostar, a 1901. gostuj e u Sarajevu. Repertoar je u oba slučaj a bjo sastavljen pretežno od djela iz hrvatske dramske književnosti (Truli dom ka
i Povratak Tu ciĆ8 , Barun Franjo Trenk Tom i ća, Nevjentica Rorauera, Posljednji Zrinjski DragošiĆ8) , a od stra ne dramske knj iževnosti igrani 's u: Prisni prijatelji SaI1dua, Pu t oko zemtie Verna i Dene ri ja, U civilu Kadelburga, KontTolor spav a ćih k ola Bisena, Ciganin SigUgetija. Medutim , zavisno od

Pešić,

konfesionalnog sastava pubU·ke, kazalište je na repertoaru imalo i djela iz srpske dramske literature : Boj na Kosovu. Djevojač ka kletva, Kn jaz A ravnit, tako da je ou stvari publika , odnosno njena nacionalna struktura, diktirala reper-

toar.
Nikola-Bata Simić, poznati karakterni i komični glumac, dugogodišn ji čla n beogradskog i zagrebačkog kazališta, takođe je pripadao glumačkoj boem.iji i čest(! je mijenjao poro· ri!ta. Odmah nakon o ku pacije Bosne i Hercegovi ne 1879. bio je član Protićeve t rupe koja je goetovaaa u Mootar u i Sarajevu, a u v iše navrata j e i sam osnivao vlastitu družinu (1892, 1894, 1896, 1897, 1899), sa Ikojom je redovno pokušavao da dođe u Bosnu. Međutim, us;pio je sa pozorištem da stigne čak do Carigrada (gdje je 1894. fi:nancijski propao tako da su ga turske vlasti ,pro tjera'l~), ali do Bosne nikako nije m ogao da d opre. Njegove molbe za "izvo đ enj e pr edstava" p et puta su bile odbij ane uvijek sa istom m otivacijom da je "politički sasvim nepovjerljiv". GOOine 1895. žalio ~e čak lično Benjamin u Ka"laju, zbog zabrane da posjeti ,,svoju d0movinu" i "okupirane zemlje" (roden je u Bije1jj'nj), ali ni

142

to mu nije pomoglo. I tek mu je 1899. kon a čno dozvoljeno da može po Bosni i Hercegovini "voditi pozorišno društvo pod imenom Srpsko pozorište" , uz uobičajenu strogu policijsku napomenu: " . . . upozor-avate se da u svakom m jestu gdje se želite producirati, morate prije još izhoditi s ebi posebnu d ozvolu kod dotične mjestne oblast i, k oja Vam j e m ože s obzirom na osobite mjestne okolnosti i !Uskratiti. Isto tako upozoravate se, da su p rogrami dotičnih p redstava podvrgnuti cenzuri, te da ćete iste sa tekstom komada koje ćete predstavljati pravodobno do1liĆIloj mjestnoj oblasti na pregledanje predložiti imati". Kada je k()n ačno Si mi ćev() Srpsko pozorište stigl() II Bosnu i Herceg()vinu, to u stvari više i nije bila istinska pozorišna trupa , već nelw1iko ~l'l1maca bez a'ngažmana koji su pokušali u Zenici i Mostaru, .pod okriljem pjevačkih d ruštava i uz svesrdnu pomoć domaćih amatera da prikažu predstave. Ovaj mali i na brzinu sastavljeni ansambđ. (Nikola Simić, Ilija i Mara Vu čićev i ć, Milor ad i Mara Bar1ovac, Ivan Paš{)rmac), prikazivao je uglavnom k amerne i vesele igre i lakrdije, koje n isu iziskivale ni veliki amsambl ni kompliIkovane tehničke uslove, jer Simićevo Srpsko pozorište u tom trenutlm nije lln8l10 ni onaj uobi.čajeni i neophodni d~()ratiWlj minimum. Jedino s u u Mostaru, uz [pOmoć amatera Gusala (glumci, besplatna saaa, dekor i garderoba, hor i tamburaški orkestar, redi 'te1jska pomoć i sarad nj a Dušana B ili ća j Atanasija Sole), ,postavili dramu Slobodarke Đorđevića-Pri­ zrenca kao veliki patriotski spelkta:kl i tom priliIkom postigli "sjajan materijalni uspjeh". Prij em II Mostaru bio je u stva ri posljednji prijatni đ() živl jaj lU Simi6evom čergaškom životu. Neizvjesnost glumačke boemije, st alna oskudica i razn e d rug e .nevolje (uskraćivanje koncesija za rad) natjeraće ga da se n eposredn() po napuštanju Mostara "mane" glume i da raspusti SV()ju ma!lobrojnu .dI'užinu. Ovoj plejadi arhi-čergara. uvijek gladnih i žednih putovan ja i promjena, pripada i Mi1()š Hadži Dinić (1861-1941), gl umac i redite1j, koji j e igra() gotovo na svi m jugosl()venskim .profesionalnim scenama (Novi Sad, Zagreb, Beograd, Osijek), bi() član mnogih pu tujući h družina (Protić, Lličić) , sam je jedno vrijeme vO<bo svoje pozorište, a da se u stvari nigd je n ije zadržao, nig dje ostavio vidnijeg traga. O,psjed-

143

nut pustolovJjem, tl stalnoj potrazi za novim, pravim i istinskim teatrom, Di nić je provoo gotovo cijeli život u seilidbama , u gro7.lnici putovanja. Tako se ,u Bosni i Hercegovini pojaV'l}uje 1905. sa Protićevom družinom, 1906. je glumac i reditelj Dragoša, a 1907. doJa.zi kao upravnik, reditelj i glumac Gradskog narodnog pozorišta iz Sapca, da bi II SarajeVU, na Ben(ibaši, pod vedrim nebom, prikaza() raznovrSll1i, uglavnom zabavni repertoar, pa čak i operete (Mamzet Nit1tš, Lutka, u kojiima je kao gost nastupiila 'POznata zagnfuačka dramska i operetna umjetruica Mari ja-Micilka Frojdenrajh). Pojava većeg broja novih pozorišta dovela je do oštre konkurentske borbe. Upra vnici se trude da na razne nači­ ne, od r~ertoara , preko gostovanja poznatih zagrebačkih i beogradskih glumaca, do uvođenja kojekakvih pozorišnih novotarija (opereta, orfeumskri programi, krupleti, ples) animiraju puhlilklu. Pozorište je sve manje ,,IprdSvjetni .zavod" a s ve više mjesto smijeha i zabave. Pri'V.ući giledaoce i o'bezbijediti punu salu, jedini je ciIlj najvećeg broja putlUjućih po.zorioŠta i ona zbog toga pri'kazu j u samo one komade za koje se unaprijed zna da ".idu" i da će ih publhl!::a rado gledati. Imperativi blagajne kroje i moctificiraju repertoar, a tzv. ,,.ka saštik" komadi dominiraju scenom (Ivkova stava, Đido, Ciganin, Tri bekrije, Carev gtasnik, Madam Mongonden, , o.§K
tana). Srpsko pozorišno društvo Alleksandra Gavri~ovića ina.ug.urisal0 je u Bosoj i Hercegovini jedan novi ,p ozorišne-zabavni žanr , orf eum, koji će docnije, II trećem razdoblju posta·ti obav~ni repertoarski dodatak i sva1 kodnavna teatarska

pojava. Za vrijeme gostovanja 1906. godine, Gavrilović je prikazao desetak orfeumskih programa, sastav'Jjenih od nekoliko šal j ivih, .u glavnom lasci.v ruh, skečeva i jednočinki, izmedu koj ih su pjevani dvoo.misJ.eni i pikanrtni kupl eti, pIesani "t.r'bušni plewvi" i pjevane poznate arije iz poptilarni h opereta. Zanimljivo, i za promjenu ukusa i dr:uštvene kli me poučno, da je čak i štampa (Srpska riječ) preporučivala pozorištu d a daje što više ovakvih "orfeumsk-ih stvari", "j er to puhllka osobito voli". Uostalom, ovakav ,p rogram pobpuno se u klapao u kafanski ambijent za'd indjenih i nepodQ'hnih sa'l a u kojima su ove družine nastupale, nije izi&kivao naročitu i kom;p'lilkovanu

144

dekoraciju i garderobu, mogao se odigrah i na čeb1ri spojena kafanska stola i, što je najvažnije, mogao je 'hiti priikau m i sa nekoliko glumaca, pa su i pozorišne trupe počele da se brojčano smanj.uju. Zakoni b1aga.jne nametnuli su ove pr'omjene, ali su i u.kU\S i zahtjevi .pulbloik1 učinili svoje. Ova e dva faktora, kao i uvijek, djelovaaa su si multano. Reperloarski zaokret prema komercijalnom pazorištu i "izdaja" rodoliublja evidentno su prisutni čak i u Srpskom pozorištu. Fotija Iiličića, koje je n akon desetogodišnje pauze, još jednom (1903) prokrsta'rio gotovo cije1u Basnu i Hercegovinu (Trebinje, Mootar, Sarajevo, Visoko, TraWliik, Bosans ka Gradiška, Sa'llSki Most, i dr.uga mjesta). Tom prilikom se Mostar, koji je inače .uvijek sa simpatijama i poštovanjem oočekivao ovog prekaljenog .pororl6nog 'Veterana, sasvilTl "oglušio" predstave i slabo je posjećivao "Fotijevo pozor ište". U kritičkom osvrtu na ovo gootovanje, r ecenzent Prij egleda zamjera lličiću, u prvom redu, odsustvo ,,srrpskih originala" i osuđuje neodmjerena forsiranje fran.cuslcilh komada . "Dok mi jo.š i sada čekamo na Srem6evu preradu I vkov e slave, na Stanlkovićevu Koštanu, na nešto od Janka, VukiĆ€vi ća, Matavu~ja, ili na one novjje stvari, dotle nam on pruža slabu preradu 20rž Satndove pripovjetke Cvrčak, Diran i Diran, Za krunu, itd. Džaba im toga, mi smo više uživali u I vkovo j slavi i u ona'kvoj kakva je, nego li u onim pariskim k.ijametima: m.i više volimo Kalču., nego najboljeg junaka Dimijevih drama. Sta će nam strano! I to još u Mostaru, u srcu Hercegovine da gledamo samo francuske stvari i da uživamo u Bi·rfupfajferkinim preradama!" Ali ovaj revoltirani i -ogorčeni protest: "Sta će nam strano!" - vrlo brzo će da zamukne. Cesta gostovanja putujućih trupa k(Jja f(Jrsiraju lak, frivolan i neobavezan repertoar pariskih i bečkih ,,kijame1a", intenzivno '\.lti6u i na mostarske pozorišne amatere (Gusle, Hrvoje) , a njihovim pos redstvom i mostarska publika počin1je sve više da traži od pozorišta "zabavu i smijeh". Vrijeme .p atriotskih tirada SubotiĆ3 i Bana nepovratm.o je proš~o, a sa njim je nestalo i ono staro rodoljubivo Fotijevo Srpsko narodno pozorište. Poja·va većeg broja njemačkih, mađarskih pa i talijanslcih !putujućih pozorišta, koja su uz .pomoć ti podršku austrougans.kih vlasti, obas~pa'll8. raznovrsnim beneficijama, na-

°

III Istorija pozorl!ltn BIH

145

, grnula II Hrvarts.k.u (a posebno Dalmaciju) i &snu i Hercegovinu, II cilju suzbijanja uticaja domaćih pozorišnih družina i ISa že'ljom i n amjerom da se II narod ovih pokrajina, forsiranjem odredenog repertoara unese pometnja, odnarođivanje , .paralisanje vdlje i potiskivanje nacionalne svijesti - ,p odsta.kla je svojevremeno Stjepana Miletića, intendanta i reformatora hrvatskog kaza~išta, da realizuje svoju zamisao o osnivanju jednog sta;lnog ambulantnog pozorišta sa čvrstim jezgrom, koje bi biaa ne samo formalno već i suštinski v,e zano za profesionalno pozorište. Dilktirano iz centra (Hrvatsko narodno kaza!lište II Zagrebu), ono bi uspješnije odolijevala materi jamim i umjetničkim nedaćama koje su svakodnevno iskrsavale II radu putujućih družina. Bolje organizovano j planir ano, sa kOlrlcentracljom kvaliteta, ovakvo pozorište bi predstavl1jal0 ravnopravnog !partnera lU borbi protiv pojave tuđinskih kazaHšta. Međutim, ovaj svoj plan Miletić nije uspio da rea'l izuje za vri j eme svoje uprave u zagrebačko m kaza3..ištu. Pa ipak, njegovom zaslugom i inicijativom, formirano je 1906. godine Primorsko kazalište, koje je kao upravnik vodio isktusni Mihajlo Mank<Wić (1869-1946) , koji se već .istakao u vođenju i organiz.ovanju pozorišta, a i sam je prošao kroz brojne putujuće družine (Mihajla Pešića, Laze popovića, Fotija llič.ića, Petra ćirića, Đure P rotića). Glumački an$am~ Primorskog kazališta broja<) je 24 člana: Mihajlo Marković, Ail.eksa.n:dar Gavrilović, Marija Pr.ugovečka, J osip Bauda, Milka Bauda, .Vasa Ves el inović, Horvatić , D ragica i Ljubiša Stefanović, Svetozar Filipović, Božidar Saponjić, Radomir i Dra~nja Pavičević, Lazar Kadijević, Dušan i Adela Bajra k tarević, 'Vtado Kešeljević, Nikola i Katica Hajdušković, Marija Stan'ković, Ka tica Radović j MHlutin Stefanović) . Ova solidna i homogena ,,glumišna družina" gootovala je u jesen 1906. godine lU Brčkom, Bijeljini, ZvornilJc,u, Tuzli (šest nedjelja), Mostar.u, prikazuj ući raznovrstan i umjetn ičlti izuzetno kva!litetan l'epeNOar, koji je vodio računa i o r ublici i o višim ,E:.>IstetEkim zahtjevima (Cikina p kuća i Trka za ženom Mjasnickog, Cast Sudermana, Radost svoga doma Henkina, Zena. iz naroda Denerija i Malija;na, Vojnički bjegunac SigJigetija, Učitelj Fakson Ernesta, Na dnu GoI1koga, Koštana Stankoviću , Graničari Frajdenrajha j Boj p od Ozijem Safvet bega Bašagića). PrilikQm gos,tovanja u

146

Mostaru, u pojedinim predstavama su nastupali ka() goo ti Marija Ruži ČIka Stroci (Zavičaj Sud.ermana, Gospođa s kamelijama Dime Sina, D ebora M<.rZEmtala), i Mi'lorad Gavnilović (Mle tački trgovac S~ira. Kin D ime Sina i Đurađ Brankov ić Obernji kova), prva ci zagrebačkog odnosno beogradskog teatra, koji su svojom glumom oduševili publiku, ujedinjuj ući sve konfesije, jer se II prepunim d voranama Hrvoja i Gusal.a (u kojima su se naizmjen i čno igr ale predstave) nije znalo ..koje je publike više, H rvata ili Srba". Međutim, ovo zajedničko oduševljenje donijelo je Miha jlu Markoviću i Primorskom kazalištu mnogo neprijatnos ti i nevolja. Naime, po završetku jedne od predstava, grupa od uševJjenih poklonika teatra, predvođena pjesnikom Aleksom $antićem, temperamentno je zagovar ala izmirenje i 7..3 jedništvo Srba i H rvata, da bi već sutradan, po nalogu komesara policije, upravni k Ma:rtković primio službeno saopće­ nje ,;da unutar 24 sata ima odmah sa cijel om sv.ojom družinom napustiti Mostar" . Dje1.ovanje i nastojanje pozorišta u cilju zbližavanja i zajedničkih a·keija Srba i Hrvata nije odgovoralo austrougarskoj zvaničnoj .p olitici i ona je sve takve pokušaje nemiloordno p rogonila i sprečavala u samom začet kiu.

IZGRADNJA DRUSTVENOG DOMA

GOSTOVANJE CLANOVA ZAGREBACKOG I NOVOSADSKOG POZORISTA ILI "SJAJNA ANTOLOGIJA GLUMACKIH OSTVARENJA"
Za vrijeme ljetnih ferija 1897. godine gostov ali s u ti Sarajevu članovi Hrvatskog z ema~jslkog kazališta iz Zagreba. Bez obzi ra na političke motive k oji su rukovodili Zemaljsku vla du da da inicij ativu za ovo gostovanje, želeći na taj način da us;postav:i izvjesnu ravnotežiu u odnosu · a s.rpske pun tuj uće družine, umje tnički, ovo gostovanje .predstav'lja jedan od najznačajnijih pozorišnih događaj a za vrijeme austrougarske uprave, ka'k o , o repertoaru koji je prikazan, ta·ko i p

147

formaLu ansambla (Milivoj Barbarić, Miša Dimitrijev::ić, Andrija Fijan, Marija Frbbe, Arnošt Grund, Mila J ovanović, Stjepan Kesterča.ne'k, Mihajlo Marko vić, Zorka Marković, Milica Mihičić, Aleksani ar Rašković, Ivana Sajed vić, Gavro Savić, Too.ka Savić, Franjo Stipetić, Marija Ružička Strocl, Ljerika Sram i S'lavik:o Velić). Pozorište je u Bosnu došlo sa kompletnom garoero:bom, dekorom i potrebni m tehon.ički.m peI'SQllalom, a u toku gostovanja stigao je i Adam Mandrović, koji je tada vršio d užnost direktora drame. Tako je ovaj nastup formalno bio tretiran k ao gostovanje članova Zagrebačkog kazališta, a u suštini, po ozbiljnosti i orgaruzovanosti, bio je to u stvari prvi dolazak Hrvatskog narodnog kazališta u Sarajevo i prvo gostovan je jednog stalnog jugo's lovenskog ,profesionailinog ansambla, Repertoar sa - ojj m eu Zagrepčani gostovali u Sarajevu k predstavlja antologijski iioor dramskih tekstova, u širokom ·rasponu od !klasike (Elektra SofokJa, SakuntaZa Kalidasa), preko Sekspira (Hamlet , Otelo) do Gogolja (Revizor) sa izrazi<tom prevagom tada v.r1o popularne francuske drame (Skri-b, Sar du, Rostan, Dima Sin, iBson, Blum i Tooe, One, Dođe i Belo, Ožije), i MQ je iznen.ađuj uće, bez ijednog naslova iz naciO'nalne dramske literatur e. OVO' odsustvo h r vatskQg dramskog stvaraila\Šwa (a samim time j snpskog) očito nije slučaj­ nO' i vjerovatno predstavlja svj esn u e-limi naciju II programiranju reperroara za ovo gastovanje, II dogovor.u sa Zemaljskom Vlladom, kako bi se u zaO'štr enim naciona1rnim j kOII'l.fesionaInim odnosima i konlliktima, izbjegla bHo kakva al·u zi ja i primjedba o pov:laštenom položaju hrvatskog kaza~iš­ ta, odnosno hrvatske naciona'lnosti. IstovremenO', O'VO' gQstovanje donijelo je sjajnu a n tolQgiju g,lumačk:ih ostvarenja Andrije Fij.a.na (Gro f Eseks, Hamlet, Otelo, Bahnbrdk), Marije Ružićke Stroci (Elektra , Margareta Got ije, Klara), A-dama M androvića (Ludovik. XI), Miše Dimitrijevića (Koćkarjov , Jago) , Ljerke Sram (Ofelija, Sakunta1a), zatim Gav,re Savića, ArnOOta Grunda, Mi:livoja Bar,barića, Milice Mihačić, Ivone Sajević, Aleksandra Raškovića, Mile Jovanović i drugih - ko ji su ostvarili čitaVIU galeriju raznovrsnih Hkova, "zadivili publiku svojim majstorJjama", i dopri:ni j eli da ovo gootovanje hude j ostane .. jedinstveno i nenadmašno" . po

umjetničkom

148

Rušenjem jedine pozoriŠll1e zgrade u SarajeVTU (1894), koj u je za potrebe njemačkog Gradskog pozorišta podigao Salamon Salom (1881), grad ostaje bez prikiladne d'VoQrane za prikazivanje pozoriš.nih predstava, naročito tl zi!llSlk.i.m mjesecima. Gradsko iJ)og. avarstvo ,u Sarajevu pred'uzelo je ener1 gične mjere za podizanje nove pozorišne 2lgTade, koju su projekto.v ali arhitekti Vancaš i Paržik. Impozantna građevi­ na nazvana Društveni dom, nije bila sagra đ ena isključivo za potrebe poooriŠfle umjetnosti, već j za sve osta~e kulburne i u mjetničke manifestacije, pa je ubrzo pokazala ruz nedostataka kalko u pogledu a'kusti čnooti, tako j u rješenju same pozornice, koja je bila sk učena i nepocioi:ma, sa nefumkciona'lnim garderobama i slabi m ele'ktrićnim osvjett1jenjem. Gla vna .paŽlnja pri gradnji Društvenog d oma biđa je posvećena udobnim salonima za potrebe eksk1luzi v.nog njemačkog Herren CLuba. Pa ipa· , :uprk os svim nedostacima i manj·kavo.stima , k izgradnjom Društv enog doma znaltno je intenZiviran ne samo pozorišni već i ostali ku'lturno-;umjetnićki život (naroči ­ to m uzički), a yeli:ka i r askošna dvorana, u tTenutik.u otva!'anja "izazvala je svojom ljepotom i rprostranošću opće živo da.pa danje prisutne publike". Za svečan i či n otvaranja Društvenog doma (2. I 1899), pjes.nik Silvije SIlr.ahimir Kr.a'nljl6ević, u čiteJij p r epararndije i anonimni urednik Nade, napisao je speci jami Prolog u kojem se gloniikovala prosvjerta. U Prologu su nastupih Marija Ružička Sh"oci kao Vi[a-IPIUSvjeta i Miša Dimitrijević kao Starac_guslar , uz sudjelovanje hora hrvatSkog pjevačkog društva Trebević. Zatim je ushjedi'1o drugo gostovanje članova Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba, sa repertoarom I oji se ovoga pu ta kretao u širokom rasponu od Silerovog k romantizma (Marija Stjuart) i GrHparcerovog neoklasicizma (Medeja) , preko djela domaćih au10ra (Graničari Frajdenrajha, Saran Zmaja, Jadac Dimitrijevića, Truli dom Tucića), do djela iz okvira popu1arno-lkomercija1nog repertoara (D ebora Mozentala, Nevjerni Toma Laufsa i Jarkobija, Divorqous Sardua, Jutarnji posjet Dance), o.buhvataju ći ta:ko najraznovrsnije žanrov,e, od trageldije do lakrdije, pružajući g:lumač­ kom ansamblu još jednu šansu da pokaže obiaje svojih darova i svestrani dijapazon s vojih kreativni'h mogućnosti. Po-

149

noVJlo su na}VlSe uspjeha imali Marija Ružička StTocl, Andrija Fijan 1 Miša Dhnitrijevj~. Slično gostova nJu Hrvatskog zemagjskog kazališta iz Zagreba i Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, predvođeno upravnikom Branislavom Nrušićem, došlo j e u Bosnu i Hercegovin u za vrijeme l jetnih ferija 1905. godine, sa namjerom da II Sarajevu i Mostaru prikaže izvjestan broj :predstava. Formalno je to bilo privatno gostovanje a ne zvanično , pa i.pa·k, tl suštini, ostaje činjenica da su oba pozorišta, i zagrebačko i novooadsko, došla s odabranim repertoarom, , otrebp nom dekoracijom i kostimima, predvođena svo jim upravnicima, i da su ,prema tome, bez obZira na forma1ne oznake , na izvjestan .način, ipak, zvanično predstavilja1i pozoriM:e u Zagrebu i Novom Sadu. Tako s u uostalom od sarajevske publike i štampe bili i doček.:ivani. A'l1Sambl STJXSkog narodnog .pozorišta (sastavljen od šest glumačkih bračnih .pa r ova: Dimitrije i Draga Spas ić, Kosta i Danica Vasiljević, Millan i Darin'ka Nilko'lić, Đorđe i Sara Balka'lović, Dušan j J elena Barja·ktarević, i ,Drago mira Kranjčev.iĆ8, Micilke Koo1ov:i ć i Petra Filipovića), pr.ilkazao je raznov.rstan repertoar, ali ug:tavnom ikomercija.J.an i popularan, p olitički sasvim neutra'l an, sastavljen od Qpereta (MamzeI NfttLŠ, Vračara, Mari;a, kći puka), narodnih komada sa pjevanjem (Dido, Jov an čini svatove), melodrama ( U dolini), is torijski h drama (Balkanska carica, Maksim Crnojević, Kn ez Iv o od SembeTije) šal j ivih j'gara (Tako ti ;e to u svi,;etu, dijete moje, Doktor Robin), i jedne staroindi jske drame (Vasantasena).

Zanimljivo da je prvo gostovanje Srpskog n arodnog pozorišta iz Novog Sada prošlo prilično nezapaženo i bez odjeka. Uzroke ovakvom h1a dnom ,pr ijemu donekle treba t ražiti i u nesređenim političkim pril.ilkama, zatim u nekoffipletnosti ansam bla (d rugi dio trupe j(! u tom trenu tku pod rukovodstvom glumca Dimitri ja Ružića nastavio da da je predstave u Zemunu i Novom Sadu), jer, ipak, naj bolj i glumci srpske Talije n isu ovom prilikom ·bili u Sarajevu, a n ajviše, u eklekti čnom i bezbojnom repe:rtoaT'lu sa ko j im Nušić gostuje, i koji je očito razočarao pa i ogo:rčio s1'l'ski dio sarajevske publike, koja je oče;kivalJa izrazitiju nacionalnu liniju, pretežno dj ela s11lskih dra matiča ra , a ne operete i šaljive

150

igre, od koj~h su Ill€:ke (Mamzel Nituš, Vračara) nebrojano puta igrane .u Sarajevu, od strane njemačkih putujućih dru;ijna. Sve u svemu, prvo gootova.nje "vojvođanskog mez.imčeta" naišlo je u mjesto ovacija j aplauza na pasivnost i otpor. Sarajev:ska publika nije 'z nala da se u tom trenutku repem:oars'ka orijentacija i Novog Sada i Beograda i Zagreba kretala u istim relacijama i vrtila u istom začaranom krugu oo popularnih opereta do francu·skih "oob:roskrojenih komada", od ;narodnih igara sa pjevanjem do njemačkih lak'r dija, i da su Z'ViUci patriotskih tirada zamirali i n estaja li . Repertoar domaćih pozorišta i njema čki h trupa bio je tih godina gotoVQ identičan .

OSNIVANJE I RAD STALNIH

BOS ANSKOHERCEGOVACKIH POZORISTA
PRVO BOSANSKOHERCEGOVACKO POZORISTE OSNOVANO JE U TUZLI Ideja da se II Bosni i Hercegovini' QSn'Uje jedno stalno domaĆ€ P02lOrište hi<la je illa prekcretnici XIX i XX stoljeća 1atentnQ prisutna .m e đu kulturnim radnicima i pozorišnim entuzijastima, i iz dana u dan do-bi jala je sve više afirmati vniih razloga . IntenziJV.an Jrad putuj ućih družina" zahuktali .pozorišni amaterizam, !pojava izvorne dramske književnooti, ekspanzija rnjemačkog t eatr a, lančano ISU pokrenuli ljude oduševljene umjetnošću glume u Sarajevu, Mootaru i Tuzili, da u svoji m sredinama polkušaju da stvore svoje J <)ZQMšte koje p neće biti zav:isnQ od v~lje upravniika putujućih trupa, niti od austrougarske aiClm:inistracije. već će samostalno, organiwvanQ i slobodno ši,riU i r az-vi~Ja'bi ;porol'išn:u umjetnost u Bosni i Hercegovini. Normalno, odmah je bilo jasno da je ovu idej u nemoguć e rea1izovati bez pomoći pojedinih istaknutih član,ova putujućih -družina, u prvom redu redttelja. Interesantno je, međutim, da prvo profesionalno pozorište u ovim krajevima nij e OSnovano ni II Sarajevu, koje je imalo najviše materijalnih uslQv.a, ni -ll Mootaru, u kojem je

151

u to vrijeme bio najrazvi jeni ji pmorišni a m ater izam , već II TuZllL Dvade>eta'k amatera, predvođeni a gilni:m i pozorištem opsjedn uti m Mihajlom Cmogorčevićem, uz pomoć nekolicine profesionalaca, osnova!1i su 1898. godine Prvo bosanskohercegovačko narodno pozoriš t e, koje je radilo nešto više od godinu d ana . Osnivanje ovog prvog pororišta I\.l. Bosni j Hen:!egovini vezano je isključivo za Tald i ime MihaJla Crnogorčevića (1865-1918), m ladog bankarskog činov!l1ika, strasnog i odušeVljenog a mat era. k oji je još kao gimnazijalac u Sremskim Karilovcim.a, zatim na putovan jim.a u Novom Sadu, Beogradu i Beču, opsjednut g lu m om, pasionirano g1edao poz.orišne predStave, <la bi po povratku u Tuzlu. jedva punoljeta n. osnovao diJetantsku sekcij.u pri D onjotuzlanskom srpskom pjevač Icom društvu. Crnogorčević j e bio :ne samo otsnivač, već gl'Umac i redltelj, glavni organizator rrmogih predstava (Smrt
Stefana Dećanskog, Kir Janja, zra žena, Izbiračica, Ljubavno pismo, i dr.). Njegovo oduševljenje za pozorište bi~o je tako jako da je h tio napustiti činovničku 'k arijeru i pridru-

žiti se nekoj od rputuju ćih družina koje su č esto p r olazile k'roz Tuzlu . Ne želeći da razočara svog starog i patrijarhaQ 'I1og oca, uglednog tuzlanskog građan:ina, Crnqgorče vi ć je odustao od te n am jer e, ali je zato ideja o OISn ivanj.u sta Vnog po:wrišta po5ta~a n jegova svakodnevna opsesija. Gostovanja pubuj ućih pozorišta. kojim a j e svesI"dno rpomagao .u organizaci ji, propagandi, prodaj i karata, skupljan ju prebplate~ a po potrebi je i gJumio, joo jače su rasplamsala tu ideju. Ve1i,k(l i zaista uspješn o gostovan je P etra CiTića .početlkom septembra 1897. godine izgleda da je bilo presudno u 'd onošenju odluke. I zaista, Cmogorč ević traži i d(llbija od Zema ljske vlad€ dozvolu da osnuje pozorište. Slično mostar sk im amat.erima u Guslama i Hrv oju, .koji s.u angažovali Mladena Bošnjakovića, odnosno Marka Vebla, i MihajJo Cmogorčevi ć je uspio da p rirvoli iskus nog reditelja i glum ca Stjepana-Stipu Ju rko vića i ženu mu Ma,riju, tako đe glumicu, da narpuste G rićevu družinu i :postanu člano­ vi n OV"QOSnovallog pozorišta u 'f.uzli. Stjepan JWiković (1 8621 - 1935) i njegova žena Mari ja (1870-1933), čitavu svoj u glum ačku ka'Ti jeru proveli s u u raznim p utujućim družinam a (Đuro P rotić. Petar Cirić, Dragutill Krnmanović. Mihaj[o La-

Mi!a MiJoŠoević). Oboje su bili predstavnici realističke glume, a Stjepan Jurkovi ć je važio kao "odliča n karakterni i komi čni glumac uzorno priroda n i reali!Stićan" (B. Stojković). Ova j trio (bra čni par Jurković i Mihajlo Crnogorče ­ vić), potpomognut najboljim a materima iz pjevačkog društva (Pajo Mat1ković, Tan asije Todorović, Sofija Marković, Maksim Maksimović , Marko Đuranovi ć) , formi ra početkom 1898. !profesionalni ansambl .od dvadesetak članova i poč i n je intenzivno da priprema repertoa r. Premije rom Đide Veselinovića i Brza'ka , 30. a prda 1898, II sali "G rand" hotela, o tvoreno je Mihajlo

zić-St r ic,

P ešić,

Prvo

bosansk ohercegovačko

pozori§te.

Poslije dvomjesečnog ra da II Turu, pošto je s premilo nekoliko predstaiVa (izm eđ u ostalih iSterijino "žal ostno pozorl je" Svetisla v i Milev a) i IPI'Iikaza<o ih sa vehkjm 'Usp jehom l II gra du, CI\Jlogorčević je sa tru1X>m krenuo na t urne}u, ostva ruj ući tako osnOVll1i zaootak novog teatm, iskazaTI u naslovu, da ši ri pozorišnu umjetnost po cijeloj Bosni i Hercegovi ni. Najpri je gostuju u Grača nici , a zatim u Maglaju i Tclnju . Zbog neutralnog naziva pozori!ta, a kako je ,,srpska svijest prob uđena svuda", rad pozorišta je nailazio na opstrukciju srpSkog d ijela publike. Vješt orga nizator, Crnogorčević je, ;po p isanju Bosanske v ile, do!ao u Sara jevo, gdje se posavj etovao sa "više uglednih Srba, te je promijenio natp is i od wade dobio dopuštenje da mu se društvo zove Prvo srpsko pozorište u Bosni i Hercego vini". Poslije promj ene naziva pozorište nastavlja turneju, odlazi u Doboj, V~soko, Mo.star, posjećuje Bosansku krajinu. Podaci o Crn ogoreevićevom pozorištu s u i i n ače, a na roči to za vrijeme dok je ono na turneji, više nego 05kudni. Poznato je da se pozorište najduže zadržalo u Bugojnu i da je tamo zapalo u fin ansijsku krizu. Stjepan Jurković sa ženom ,p risiljen je da napusti trup u (1899. on je .ponovno član družine Petra Oirića) , a Crnogorčevjć se sa ansamblom vraća u Tuz1,u. Iako kratkog vijeka , ovo pooorište je značajno ne samo što je prvo u nizu I pokllšaj a koji će uslijediti, već i ,k ao ekJ.atantan primjer sve snažnijeg i smišljenijeg r azvitka pozorišnog života tl ovim krajevima.

153

PRVO BOSANSKOHER CEGOVACKO SRPSKO POZORISTE BOGOLJUBA NIKOLICA
Drugi pokušaj osnivanja stailnog, d<lmaćeg, profesiQnalnog pozorišta vezan je za Sarajev() i ličnost Bogoljuba Ni-kolića, talkođe amatera-glumca, strasni-ka teatra, diletanta Sloge, putuj.ućeg glumca II Cirićevoj družini, horovođe II srpSkom p jeva čkom društvu Zmaj II Derventi, jednom riječju, slično Mihajlu Crnogorčeviću II Thtzli čovjeka Qpsjednuta pozorištem. U proljeće 1903. Nikolić joe sastavio ansambl novog pozorišta ali, nasuprot Crnogorčeviću, iskJjučivo od. profesionaLnih putujući h glumaca iz raz:nih trupa koj~ su II to vrijeme bili slobodni i voljni da prihvate ponuđene uslove. Trupa je bt-oja~a o'ko 20 iSLanova (Marica i Stjeprun J.urković, Mara i ilija Vučićević, Anka 1 Micika Cicvarić, Julka i Ljubomir Mici ć, Dušan Barjaktarević. Marija Jovanovć), a za artističkog upraviteiLja angaž,ovan je Dimitrij e Ginić, koji je vjerovatno bio g- avni inicijator i pokretač cjelokupnog l projekta. Naime, G.i nić je sa grupom glumaca došao II Sarajevo iz Crne Gore, a ka ko je bio ;pod stalnom sumnjom da je u službi "veliko sJ:1>S,ke propagande", bilo je jasno da m u nepovjerljive austrougarske vlasti neće dozvoliti da oanuje ipOZQrište, pa je o n, vjerovamo, privolio Bogol juba NikoJića da fo rmail.no preuzme organizaciju i upravu i zatraži odobrenje, uvjeren da će zakl anjajući se "iza leđa domaćih ljudi iz Bosne" (a Nikolić je bio rođen II Sarajevu), najlakše i najjednostatvnije uspjeti da formira POZQrište. Ta'ko je i bilo . Bogoljub Nikoli ć je .uz pomoć Ginića sastavjo ansambl kome je bila potrebna firma, stavio mu se na čelo, odredio mu ime i od Zemaljske vlade zatražio i dabio odobrenje da može da osnuje poZQrišre. Međutim, nemirni i pustolovni ~nić, poslije nepuna dva mjeseca, sa man jom grupom glumaca, napušta PTvo bosansko h ercegovačko srpsko pozorište Bogoljuba Nikolića i na pozi'V Gusala od~azi II Mostar ill namjeri da tamo formira jedno stalno profesionalno pozorište, prepuštajući rukovodstvo i sudbinu novoosn-ovanog teatra u Sarajevu njegovom f·ormalnom upravniku Bogoljubu
Nikoliću.

Odlazak Dimitrija Ginića nepovoljno se odrazio lIla da,l jnji rad pozorišta, jer je Nikolić bio prisiljen da na brnin.u

154

popunjava čl!JlS3.mbl i slabijim glumcima koji su u tom trenutku bili slo.bodni i bez angažmana, take da je sastav tr.upe bio. prilične heterogen i neujednačen, što se u konačnom rezultatu nepovoU.jno odrazilo Illa umjetnički nivo samih predstava. Novoosnovano pozorište započelo je rad 6. VIII 1903. i igralo je u Sarajevu u "Bašči na Bendbaši" i II kafani "Kod Zore", sve do 8. XI 1903, a zatim je otišlo na šestomjesečnu turneju po Bosni i Herceg-ovini. U Sarajevo se pcmovno vrat110 (iz Travnika) 17. V 1904. i .počelo nov ciklus predstava, prvo II Areni stare kuće A1eksandra i Đorđa Besarovića na Keju, a zatim je zbog lošeg vremena i stalnih kiša prešrlo u Društveni dom. Posljednja vijest o radu Prvog bosanskohercegovačkog srpskog pozorišta Bogol;uba Nikolića odnosi se na predstavu komedije Stralna osveta Mjasnicitog, prikazanu 8. VI 1904. pred dobro posjećenom kućom zadovoljne publi'ke, k-oja je "osobi to uživa~a u ovom originaJnom -komadu az r uskog života". Da1jih podataka za sada nema, što nas navodi na zaključak da je negdje u l jeto 1904, poolije godinu dana djelovanja, prvo sarajevsko domaće i profesionalno pozorište presta~o da radi. O repertoaru N:i.kolićevog pozorišta nemamo mnogo sačuvanih podataka, pa ipa'k , primjećuju se dvije orijentacije u radu ovog t eatra, jedna koj·u je forsirao Ginić: naci-ona~­ na s'l'ipSka drama (Dido, Koštana, Knez I vo od Semberije, Pučina, Balkanska carica), popularni mađarski komadi, II stvari - X>6rbe (Ciganin, Vojnički bjegunac), a prilk:azana je j J praizvedba drame Nov ac sarajevskog autora Boška Petrovića.

Ovakav repert-oar, po mišl jenju B osanske vile odgovarao je sarajevskoj publici, mada s njim nisu iscrpljene sve potrebe i osta1e bosanske publike, što je posljedica automatskog preuziman ja d jela sa drugih pozornica, bez obzira na sredinu za koju dotično pozorište igra, pa preporučuje upravi da izbor djela proširi. ali što manje fTanousk!h lakrdija , a što više ozbi- jnih drama. "Pozorište ne smije imati svrhu samo l da zabavi ili da laska prostom ukusu, ono tre-ba svojim biranim repertoarom da stva ra fin ukus a to se može postići sa mo ozbiljnim repertoarom, koj i će ujedno i zabavlJ.jati j
poučavati. "

155

Oini6evim odlaskom i promjenom all1Samhla izmi jenje na je i programska orijentacija. Postepeno, pored srpske nacionalne drame (Pribislav i Božena Dragutina Ilića , Dobrila i Milenko Matije Bana), .pojavil.juj·u se i djela hrvatlstkih autora (Sokica Ilije Okrugića--Sremca, Zlat ar evo zlato Senoe-Dežmana), a zatim se sve češće prikazuju lakši strani 'komadi, lakrdije i melodrame (Londonski prosjaci, Perzijanka, Strašna osveta, Mona Va7U1, Siroče i ubica). O kreativnim spooobnootima i glumačkim vrijednostima ansambla izrečeno je u Nadi i Bosanskoj vili neko'li ko in teresantnih i za <mo vrijeme desta opširni h mišljenja. Tako j e Nada don';ijela sud da dfluštvo ima nekoliko vrsni h glumač­ kih siJa, ističući Maru V.učićevjć i Anku Cicvarić zbog prirodne igre i studioznog shvatanja svake uloge ponaosob; gluma čku raznovrsnost Marije Jovanović, i neodoljivu realističnu komiku Dimitrija Ginića , !koja zadovoljava i najelitniji dio publike. Mišljende Bosanske vile je nešto kritičnije i Sltudio2mije, ona naime uočava i mnoge S'labolsti u ansamblu kao cjelini, heterogenost i neujednačenost, !pOjedini "fahovi"

nisu zastu.pljeni odgovara j uć:lJm snagama, a igra pojedinaca nije na nivou koji se može nazvati "zaitsta umj etniact", Naročito se zamjera reži ji, .kak() u pogledu mizanscena (ulasci na scen u, raspored glumaca u iProstoru, prirodmost .pokreta), ta,k o i nedostatku studioznostJi u intenpr etir?TIj u pojedinih uloga, od nepraviilne karakterizacije do nedostal:lk.a II čistoći scenskog govora (slaba artilkulacija, rđa;v naglasak, neprirodnost 'kazivarnj.a). Medu glumcima, pored Anke i Micike Cicvarić i Dušama B.a rjaktareviĆ8, Bosanska vila ;posebno ističe Giju VučićeviĆ8 kao duhovitog i maštovitog komi čara, čija je "duša p una prirodnog humora" i koji posjeduje vanrednu sposdbnost za oštro i brzo crt.a'l1je karaktera, mada mu zamjera pOVTElltlenU sklonost prema pretjerivanju i igranju za .publiku.

POZORISNO DRUSTVO " DRAGOS" Drugo stalno ,pozorište u Sarajevu osnovao je opet jedan glumac-amater, Dušan Zorić-Dragoš. Bosansko-herc eg ovački glasnik, ,koji je uređivao ,pjesnik, dramski pisac i poznat i

156

muslimanski novinar i javni radnik Osman Đikić, donosi krajem jula 1906, godine vij-est da Dušan Zorić namjerava da Qrganizuje staI'l1u ipOzor išnu družinu za Bosnu i Hercegovinu pod nazivom Pozorišno društvo Dragoš, i da je nači­ nio potrebne koraike kod Zemaljske vlade za dobijanje koncesi je i stupio u pregovore sa priUčnim brojem poznatih glumaca. Nacionalno neut ra'l an naziv društva jasno pokazuje da j<.> Zorić namjeravao da o rganizuje ta'kvo .pozorište koje će zadovoljiti pripadnike svih 'konfesija, što je on, uostalom, repertoarski i proveo, prikazujući i Cve ti ćevog Nemanju, i
Posljednjeg Zrinjskog i Bašagićev Boj pod Ozijom, dajući povremeno kO'dsnke (30% od ukupnog prihoda) za kultu rnopr:osvjetna društva Gajret, Prosvjeta, Napredak La Benevolencija.
Dragošićevog

Novo 'Pozo rište je trebalo da se organizuje kao a'kcionarsko društvo, udruženje glumaca, ,,i razlikova10 bi se od drugih njemu sHčnih, što bi bHo komunisti čko. To jest, svi članovi drušbva bi biJi u isto doba i vlasnici istog, što bi , dopri'nij.e1o jačem razvoju društva i boljem napretku njegovom. Društvo bi za .prvo vrtijem~ imaqo s jec1ište II Sarajevu, upravu bi vodio odbor sastavljen od članova društva, a kao javni predsjedrl!iik 'bio bi g. Zorić", Principi !PO kojima je Pozorišno društvo Dragoš osnovano, kolekti;yni ugovor, materija'lna zavisnotst j zainteresorvanost svakog člana za uspjeh pozorišta, ustrojstvo uprav.nog odbora , javna odgovornost predsjednika (umjesto upravnika) IPredstavJjaju jedan od naj zanimlji·vilh pokušaja u organizacionoj struktur i pubujućl h družina. Istina, Đikićev Bosansko- hercegovački glasnik, pružajući punu podrslw ovoj idej i, izrazio j e i s.voju nevjer icu, plašeći s e indirektno da now upraVlIlitk (entuzijasta i .g1lumac-amater) nema "dovoljno spreme" da vodi ovako složen i zamašan poduhvat, za koji ;treba više razmišlj anja i mnogo više materijalJnri.h sredstava, ukolilko se ne želi da čitava stvar završi :neuspjelo, kao i tolika druga ,,siromašna putujuća pozorišta". Zorićevu ideju ,podržali s u i ostali listovi i časopi ­ si, bez obma na konfesionalnu i nacionalnu ;pnipadnoot (Bosanska vila, Behar, Bošnjak), a Srpska riječ je istakla da će se ona uspješno realizovati jedino ako upravnik dku;pi "dob157

rih gilumaČ!kih .sli:la, ~judi 'k oji imaju smisla za m.oderno pozorište", je r samo u tom sluča ju dobi će podršku sarajevske publiJke, a ona je u čitavom ovom projekrtu najvažnija. Zorić je očigledno poslušao ovaj savjet i da bi obezbijedio što bolji g1umački ansambl, zw.nteresovao je i privoli() Đorđa-Đuru Pro tića i gotovo cjeloiku, ni n j egov ansambl da p pristupe novom ,p ozorištu. Za umjetničikog r.u.ikovodi()C8 i pn-og reditelja izabran je istaknuti i pT<lvjereni Miloš H adži Di nić. Tako su se u Pozorišnom. društvu Dragoš na s am()m startu naMi na okupu .p oznati glumci : Nikola i Kartica Haj d uš.k:ović, Đorđe i Jelena Probć, Miloš i Ljubica DinJć, R adivoje Dinulović, Josip Papić, Ljubica Stanojević i Petar Hristilić, svi član()vi Proti6eve t rupe ko ja je u istom sastavu prije šest m jeseci gostovala II SarajeViU ; zatim Spasoje Đo­ kić, S ima Stanojević-S ućur, Dušan IU-emenović i Draža M ilovanović, č1anorvli Ga vri1ovlćevog , odnosno Miloševićevog pozorišta, koje tek što je završilo prikazivanj e predstava u "Bašči na Bendbaši" . Povremeno je n astupao i .sam Dušan Zorić, ali mu jE Srpska rije č preporučila da "izabere sebi ii\:Q kraću ulogu, ako uopšte mora da igra" . Ovako sastavljen arnsam b1 trebaao je da bude temelj za osn:ivanje stalnog pozorišta u Bosni i Hercegovini. Rad Pozorišnog druš tva Dragoš može se podijeliti .u dvije .faze: uspon i pad. Uspon je počeo svečano, u.z zv·uke vojne muzike baruna Rajhera, 6. IX 1906, u sali Društvenog doma, .prikaziva njem istor ijske drame Nemanja Mi.Joša Cvetića, u režiji Miloša Hadži Dinića, sa Đorđem Protićem u naslo'Vinoj ulozi , i tra jao je sve do 14. XI 1906, kada je zbog slabe posjete prvi put otkazana predstava Bioonove komedije Pokojni Tup inel. U toku dva mjeseca .p ozorište jE odabranim repertoarom, dobro sastavilj enim glumačkim ansa m blom, ,,izvrsnom dekoracijom" , uprkos izvjesnim osipanjima u trupi, uspjelo da prilično animira i uzbudi inače indolentnu i a patičn u sarajevsk·u !publiku. !.stina, posjeta je bila neujednačena, .u zavisnosti 'šta se prikazivalo. Carev glasnik j e, na. pr:imjer, tri pu ta ig,r an ,,'Pred d upk e .punom salom", dok je Miloš Obilić, "ta stara, stoputa viđena stvar" pri,kazana pred gotovo pramim gledalištem. Zorić je, uz dragocje nu pomoć dskusnog Đorđa Protića, irpak uspješno odolijevao ćud­ ljivoj i nestalnoj sarajevskoj publici, i hirovito raspoloženom

158

g~ umačkom

a nsa mblu, koji ni'k afko nije USrPijevao da s e us-

tali i uigra. Poslije nepundh deset da na r a da trupu su napustiai Lujza S tanojević i Radivoje Dinu1o()vić, a zatim bI1ačni par Hajd ušković i Di nić , čiji je -odlazak doveo u pitanje daljnji opstanak Pozorišnog društv a Dr agoš, jer je u tom trenutku dr užina :spa'la na svega deset glumaca i ostala gotovo b ez ženskog ansambla . Zorić pokušaJva na brzinu da popuni t rupu novim snagama, angažuje bračni par Babić, Nikolu i Bertu, isk,usne a U patetične glumce "stare škole", dvije mlade, obrazovane ali j()Š ned()v()ljno isk·usne mlade glumice, sestre Harišev, Milenu i SQfiju, i jednog prob1emati črwg g1umca i politički opskurn()g čovjeka, Stevana Bodija, ali ipak ne uspijeva da glum ački k<msoIiduje pozorište. l tek docnije, dolaskom Josipa Pavića, ilije i Mare Vučićević i Stj.epana i Marije Jurković uspostavlja se u ansamblu ,početna umjetnička ravnQteža i nivo. U prvoj fazi rada Pozorišn.o društvo Dragoš prikazalo je jedan raznovrstan i zan~m1jiv repertoar (34 nas~ova) sa nekoliko dramskih noviteta: N a dnu Maksima G Ol'k<Jg, Uči­ telj Flakson Ernes ta Ota, Dragana Briea, Tako je morau> biti Nušića, dra ma tizaciju Tolstoj-eve !proze Neprijatelj svoga naroda Bel'lova, - koji su po ~vojoj unutrašnjoj- >strukturi pripadali tzv. idejnoj drami (ili su njezi,n i r ecidivi), a zahtijevaH su .p r evashodno realističan način igre, glumce koji pos jeduj-u, :kako je to -lstakJa Srpska riječ, smiSao za moderno

pozorište.
Clanov:i PozoTišnog društ va Dragoš odigrali su prvih deset pr edstava, piše Behar, "sa takvom vj eštinom, da nam se či njaše da nije3mo u pOZrOrištu i da ne gledamo glumce na daskam a, nego privatne tipove iz naroda, koje svaki čas s u s rećem o na !putu". Slično piše i Bošnjak: "Pojedine uloge su takvom vještinom .odigrane, da se gledalac zanosio kao da nije u pozorištu, n ego u živ()tu, k ao da to nijesu maskirand. glumci, nego OSQbe iz svagdanjeg života, sve je prirodne, govor, kretnja, smijeh i ljut nja ni najmanje se ne razlikuje od prirodnog." Sudeći po ovim zapažanjima, više je nego očigledno da je Pozorišno društvo Dragoš bilo stilski. usmjereno prema realizmu, scenskoj iluziji, "ogledalu života", .kreiranju ži'v opisnih "tipova iz naroda" i slika iz ,,svag-

159

da<šnjeg života". Naravno, jedan manji dio amsambla igrao je još uvijek 'u tradicijama star e glumačke škole, sa afektacijom i patosom (Berta Babić), nedovolj no prirodno. i osjećaj­ no (Marica Jurković ) ; a spo.so'bnoot jednog gl wnca, kako. je p isala Srpska riječ, ispoljava se II tome, "I ako o n pri'kazuje k onu tešku b o~bu, či ji se tragovi i bez riječi p otpunQ s hvaća­ ju" j er osnov moderne glume je "rprirodna i neusil1jena l.ežern ost umanirima" , koju su naf'očito p o'kazivali Pavić , Papić,
H I'istilić, Vu čieevjć

i

Hajrlušković.

Uspješno djelovan je Pozorišnog društ v a Dragoš 'Prek!inuto je odlukom Društvenog >dom a da pozorište m ora da napusti salu, koja je, po tvrđenju uprave Doma, još ranije izdana jednoj njemačkoj pozonišnoj Qmži'l'li. Sar ajevska štampa, na ročito Đikićev Bosansko-hercegovački glasnik, oštro je reagovala na ovakav stav Društvenog doma, smatrajući da se tI,:m odlukom namjerno ~e1i da ·un išti jedno domaće pozorište na račun "švapsk.og", i da se ogr omnoj većini sarajevske p ubhke od!Uzima IPra'Vo na zabavu, a d aje manjini. Međutim, uzaludni su bili protesti i mo1be, .prijetnje bojkotom i izolacijcm Društvenog doma, Pozorišno društvo D ragoš moralo. je <la napusti dV~)I"anu i da nrustavi !prikazivanje pređ5Jtava n a drugom m jestu (Sloga, sa~ a Srpskog kola). Posjeta je Q.l.&'Ljed toga počela naglo da QPada, a inrter esovanje da sla:bi. Pozor ište se ooj ednom naMo pred nizom got ovo. nerješiVli h problema: saaa - p ublilka - ansambl - repertoatr. Upr avn.iJk Zorić, ko.ji je imac KoncesijIU Zemaljske vlade za prikazivanje predstava samo u Sar ajevu, zatražio je i dobio dozvolu da može sa svoji m pozorištem gostovati i po ootailim mjestima Bosne i HeN::egovine. Krajem novembra pozorište je otputovalo u BanjatlUku, s namjerom da tamo prikaže jedan dio starog repertoara i uvježba nov€ komade, da b i se spremno VTatilo 'U Sarajevo , ,,kad ono švapsko društvo ctprtija iz grada". PowI'ište je II Banjaluci neobi:čno dob ro PI'imljeno, ocijenjeno je kao na,j bolje društvo ko.je je posjetilo grad i ko.je je 'pruži~o rijetko iUŽiivaonje svo.jim tkako kllasič­ ni m, tako i modernim repertoarom. Zasluga za ovakav prijem pripada, nema sumnje, u prvom redu Bogoboju Ruooviću , koji je zajedno s Olgom ruć, prisltupio P ozorišnom društv u. Dragoš i preuzeo umjetničko r ukovodstvo.. Ruoović je, po pjsan ju Bosansko-hercegovačkog glasnika, ,,preustrojio ovo
,

160

društvo svojom režijom, predlogom repertoara i svojom .prirodnom umjetničkom igrom". Bogoboj Ruoović (1869-1912) i Olga mć (1880-1945), dvi je s u ·najtragičnije rličn06ti glumaake 'b oemije. Dva Hamleta. Raciona;].ni i skeptični H amlet - Rucovi ć, melanholični Hamlet - ekstravagantne Olge mć , k oja je po ugledu na Saru Bernar pokušavala da tumači. d anskog .kraljevića. Njih dvoje su na j-češće u to vrijeme s bta.li sami, i pod škiljavim petr olejski.m lampama, naizmjenično bi igrali danSkog princa i pjevali I pikantne kuplete. Oboje, i Bogo'boj Rucov ić i o.lga Ilić , proć erdali su i svoj život i s vo j raskošni talenat (naroči to Ruoović) u anarhiji, .u alkoholu, 'bun·tovni i nezadov(lljni, nesposobni da se s krase i mire, opsjednuti skitanj em, str Mnici glume d pozoritta, ,,'bez rpošotovanja prema svemu oko sebe i u samo me sebi", oni S"U se još jedino i j udski i neponiženo, čisto, osjećali na pozornici. "To pijanstvo '-p ozorištem - napisao je Milan Grol - fatal no kao '1.l ~jubavi prema ženi, ili strasti za al;ko hol ili !kocku učinilo j e Bogoboja Ruoovića velikim gl umcem uprkos njegovih f izičkJih mana i raskalašnog života." Glumac istanča nog ukusa, maksima,Ino realističan i moderan, (ln je u repertoar Pozorišnog društva Dragoš unio jedan s avrem eni r oncept , kako II izboru k djela , tako i u načinu ig,re. Poz.orrište u 'Banja'}-uci !prikazuje Revizora Gogollja , Aveti llbsena, Propast Sod ome Suderma na, Don Cezar od Bazana Di manoara, u k oji ma Ruco vić igra vode6e uloge (ffijestakov, Osvald, Vili , Don Cezar), :i istovremeno, sprema novi repertoar (Hamlet. Maksim Crnojević, Sve t, Cast, CeTgaški život. i Nasljednik). Poče tkom januara 1907. godine PozoriJno dru!tvo Drago!, osvježeno gJumački i ~rtoarsk.i, s puno lijepih želj l i nada vraća se ou Sarajevo. Međutim , 'Publika je lIlezainteresovana i predstave se ot.kazuju jedna za drugom . Situacija je više onego kritična, IJ)07.Ori9te se lflaJ.t.IZi. pred. Irasu1(lm. Osman Đikić u svom listu ogorčeno 'konstatuje: " V eoma n as boli, ikad pilŠemo ovaj izvještaj o !Ovoj n ašoj !korisnoj !UStanovi, a>ootivu koje s mo se izgleda svi -urotHi i rkao da s mo se za·kile1i d a j e uništimo. Strašno, j po srta puta str8Šn(l, za nedjelju dana otkazano je ne m anje nego šest predstava jak o su bili zakazani sve iPo izboru komadi , Ikakvi se u Sarajevu do sada nis u vidjeli, i ako se uprava društva postarala i u
II 1st or-tj a pozorl!ta BI H

161

društvo angažova:la snage, kakv,e se rijetko u nas mogu vidjeti. Sest otlkazanih !predstava! Te -da je lU 'llajza'bitijoj varoši Bosne, ,bilo bi ~u Plakati, a kamo Jj ovdje, 'll centru zemlje, gdje je cvijet inteligencije i središte I oga1st'va." b A!I.i jadi:kovke me pomaŽlu, ni :pozivi publlici, jer !pozorište i dalje igra preci "dupke !praznom salom": Svet Nušića, Propast Sodome Suderm.ana. Don Cezar od Bazana Dimanaara, A veti Ibsena, sve !nove stvari. najbolje ul(lge Bogoooja Ruoovića i Olge ruć. Zahvaćeni !panikom, glumci i uprava pokuša'Vaj u sa najuspje1ijirn - madima i'2: sta- og r eperboara (Pako r riska sirotinja. Boj na Kosovu, Carev glasnik, Put oko zemlje za osamdeset dana); ali !publika ikao -da se uroUaa !protiv pozorišta. Tr:upa se !postepeno raspada. Bogoljub Ruoović i Olga ilić !pristupaju družhni Ljubomira MjciĆ8. i odflaze 'u Mostar (gdje će doživjeti sEčan poraz), a Zorić se sa osta bk()tlIl ansambla sprema na novru turneju i prikazuje posljednju Qproštajnu [predstavu (Đurađ Branković Obernjikova). Ali umjesto tumača n asJoViIle uloge, .na scenu Ije izišao samo upravitelj, "obuOOn lU .nekakav IStari !kostim", i zahvalio soe malobrojnim đacim a, jedinim posjetiocima, a ujedno je izjavio i svoje žaljenje što ga sarajevska rpubl.i.ka ni. ,p osljednji put, J pri rastanku, nije htjela pomoći. -Desetkovano pozorište, ibratija prezrena i (Istavljena, .bez .p u'bli'ke, I bez sredstava, IJ'a'ZOČarana, U 'dugovima, napušta "glavni zema'l jski grad" i odilazi u TraVIllik, Jajce, Bugojno, Vakuf, Kl'juč, gdje je primana čas dobrO a čas loše. Počet­ kom mar ta 1907. godri.ne, na pU'tu pr·erna Ključu, društvo je zapalo lU maglu i mećavu i ibi~o iprisilljeno da ISe vrati u Vakuf i tamo sačeka dok se vrijeme prolj-epša. Međutim, za Pozorišno društvo Dragoš 'Vrijeme se nije ;pro'ljepšalo lli sa dolaskom proljeća. Ko'tal'S'k.i !predstojnik u Derventi "odbio je 1f>redatu molbu 'za produženje ikoncesije" i Zorić je bio definitivno IPrisilljen da raspusti ma1o:brojnu rtrupu - tako je i treće IboISa.rts<kohereegovaćko stalno, dom aće, profesionalno pozorište, ikao i !prethodna dva (CrnogorOevića i Nikolića), pomalo tužno zavr§b1o svoju klJ'atku alli znača jnu djelatnost.

162

NJEMACKA PUTUJUCA POZORISTA

EKSPANZIJA NJEMACKlH PUTUJUCIH roZORISTA
Paralelno sa pokušajima OLSnivan~a stalnog lbosanskohercegovačkog !pozorišta, odvija se još intenzivniji nasrtaj njemaćkih iputu jućill1 trupa, koje proširuju svoju djelatnost na čltavu .pokrajinu, !pri-kazujući !pretežno lak i zabavan repertoar, visoko zanatski j !profesionalno intenpretiran, sa raskošnim Ikostimima j delkorom, uz česta gostovanja istaknutih njemačkih g~umaca i pj evača. Neposredno nakon otvaranja Društ.venog doma. II Sarajevu (21. 1-22. - TV 1R99), a zatim i lU dl'!Ugim mjestima Bosne j Hercegovine, .gootuje Njemačko p ozorirno društvo pod upravom Leona Bauera, sastavljeno od operetskog i dramskog ansambla. Za nastup ove trupe !karakteristično je da ona uspijeva da poj edine oper ete prikaže i po nekolik o puta, što ukazuje n a sve veće interesovan je sarajevske publike za ovaj popularni muzlđko-<scen:ski :žanr. lkoji joe sa .norom saJam i pozortnicom u Društvenom domu dobjo znatno veće interpretativne mogućnosti, naročito tu rpogledu raskošnije scenske ()p,"eme. Dominantno mjesto 'tl Ifi~ertoaru N;emačkog poz:orišnog dru.itv4 !Zauzimaj.u djela trojice istaknutih predstavnika tzv. bečke kl asične operete (MillOcker, Suppe, Strauss), koja će 'uz QPerete Leharra , FaUn, Ka'lmana, IP05tati repertoar.sko jez.gr.o got ovo svih n jemačkih i mađarskih .putujućih pozorišta u Sarajevu, siguran j provjereni mamac za publiku, na jefikasnije sredstv() za popunu pozorišne blagajne i najpr ~kladnija m og ućnost za infiltri ranje bečko . . pe§tanskog ukusa. Paralelno sa oper etom, N;ematko poz:ori§no Leona Bauera prikazuje, Izuzimajući Huup llln anovu dramu Fu.hrmann Hen.schel, isključivo bečke lakrdije i narodne !komade sa pjevanjem i plesom, uglavnom djela poznat ih j popularnih dramati ča ra: BL umenthal, Kade1burg, Sch6nthan, Lauf& Moser. , Ovaj siloviti ,p ritisak "cvjetajuCeg lbec;misla" j ·l akrdije unosio je II inače 'Već Motičnu i lPQITlalo odnarođen'll sarajevsku sredinu duh, mentalitet, uk,us, jeziik, odredenu klimu, čitav jedan sistem živJjenja i nrišljenja, suprotstawjajući ISe tako najefikasnije patriotskim tiradama S'Ubotića i Cvetića,

163

em-faze Bana i Sapčani n a, razbijajući nacionalne aspiraci je domaćih poli ti čara, uspješno unoseći austrouga rs'ki provinci1a1n i mentalitet .u gradove okupiranih pokraj- na. Ono što je u prvim godinama t rebalo da -bude zai bava za doš.1jake i što je čitavu deceniju egu.stiralo izvan domaćeg elementa, IP06talo je 'Ubrzo ,,rkul turna" /potreba većeg dijela građanske lcl.ase. Kriza publike koju su njemačka ,putuju ĆA !pOzorišta II prvom periodu nacionalnog romantizma Jredovno doži'vJjavala II .Bosni i Hercegovini, svi o ni groteskni završeci El ,p olicijom i apelom pu'bUci da bolje posjećuje predstave, vremeno m postaju ,p rošlost. Njemačka pozorišta igraju duže, u Sarajevu i po ne'koliko mj eseci, gotovo i z večeri ou veće, a najw pjelije predstave doživljava ju i nekoliko repriz.nih izvođe­ nja. Razl ozi ovak o uspješne i efikasne pozorišne ekspanzije, /pored ;popularnosti repertoara, lIla'laze se i u daleko boljoj tehničko j Qpremljenosti njemačkih društava, 'll pitanju s u brojniji i glumački homogeniji ansambli specija'lizirani za prikazivanje opereta i ilwkl'dija, :zatim česta gootovaalja poznati h umjetnika iz Austro-Ugarske Mon arhi j e (FalI'lny Mora - čIa,nica lBeč:ke operete, Ag.wta B<!J"Sesau - i$knuta drams ka umjetnica, Maurice Mo rissan - englESko-njemački g.l umac, čI a n ·mainingeno vske trupe, Frida Kre.ith-Lani us čla nica Volkstheatra iz B eča, Adela Sandrock jedna od najbdlji h tragetkin ja .njem ačke scene, i tir.) Pored Njemačkog pozoTišnog društva Leona Bauera, koje je dobro opremljeno i sa ansamblom od četrdesetak gl umaca djelovalo u Bosni u toku dvije godine (1 899-1900), gootavala 6U u ovom drugom ,periodu još i sljed eća nj emač­ ka pozorišta; Družina. bečkih u.mjetnika (WieneT Kiinstler cnsembles) pod rukovodstvom A,lberta Schillera, sasta vljena .zaista "od vrsnih glumačkih sila" i sa izrazito .u mj etnič­ k im r epertoarom , d jelim a H aup\Jmana, Bahra, Suderrnanna (1899~ 1900, 1901); Njemačko pozorišno d ruštvo Barta i WarJeka, specijalizi rano uglavnom za operete (1902); Njemačko pozoTište jz Beča, pod ,upravom Adolfa Rosee, prikazujući šalji ve igre i dakrdije (1903. i 1904). U godi!llama uoči aneksije zabilježen je dolazak još ne kih .njemačkih i mađarski h pozorišta: B eTlineT Residenzesamble (1904) , Th eatheT d eT Mod eTnen (1904), Prva bečka novitetna dT1LŽina f osee i Stohra R

gušeći. romantične

164

(1906), Njemačko pozorišno društvo iz Osijeka (1907), Mađ ar­ ska družina iz Budimpešt e pod rukovodstvom Micseya i Sa-

toralya-Ujhelya (1907). Sva ova gostova'l1ja nedvosmisleno ,ukazuju da dje1ov8rnje njemačkog pozorišta u 'S ooni i Hen:egovini traje II kontinuitetu i bez .prekida, da je u ,prvom planu zabava i razonoda, i da je ta1kva reperj:oarska orijentacija JPOS'I;epeno ,počela da utiče i na domaća !putujuća pozorišta, biUo direktno, !preko spomenu-tih .njemački h t;r.upa, ilU, indirekolmo. !preko istovjetnog repertoara u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu, jer su i putujuće tr.upe .iz SI'Ibije i Hrvatske, u ovom drugom prelaznom periodu, počele da IPrioka:mlju .l akrdije i ,šalji'v e igre Blumenthala, Nestroya, Kadelburga, SohaI'llotte Bi rch-Pfeiffer, Lauffs:a, Weisa, napuštajući tako nacionalnu romantiku i folklorizam i rpri hvataojući <ukus i kulturne !potrebe nove građanske klase.

POZORI SN I AMATERIZAM

UTICAJ SRPSKOG I MUSLIMANSKOG AUTONOMNOG

POKRETA NA POZORIi'lNI AMATERIZAM

Autonomni [pOkreti, najprije sr;pski, 8 zatim i muslimanski, 71Jlatno su uticaJi na drukčije usmjerenje kompletnog kulturnog i !političkog života II Bosni i Hercegovini, naročito u okvirima pojedilnih ·konfesiona1nih društa.va, pa je usljed nove taktilke i orijentacije i amater:9lci. pozorišni rad za izvjesno vrijeme .p otisnut u s tranu. Srpski autonomni pokret ,,spreman u tisini", siloVIito je rizbio 1896. godine otkriva jući n alli čje Kalajeve "OOsanske politike", kao reakcija na težnJu okupacione uprave da ograniči i :u krajnjoj bnriji "ukine autonomna prava lajićkih crkvenih opšt'i'na i oo svu V1last u versko :proovetnim stvarima prenese na višu hijerar hiju koja je od nje .potpuno zavisila" (T. Kr-uševac). U toku gotovo desetogodišnje autonomne borbe, koliko je srpski 'Pokret trajao, poISTije .niza memorand'uma i pregovora, aJi i oštrih represalija i surovih progona, austrouga:rska vlast je uspjela.

165

vještim manevrisanjem da otupi n jegovo \p rvobibno borbeno i ra:dtk:a1'OO pollitifk.o usmjerenje, i da ga kana:I iše iskl j uči v.o ",n a pitanja uredenja crkveno-pr06vetnl h prilika bosanskih Srba" , Rad snpSkog ;pravoslavnog !pjevačkog društva Sloga k.reta.o .se II decenij1 auton.omne Ib ClfIbe ,,sav u znaku te borb e, koja anu je davala i oblik i sadržaj", i ;preld's tavJja suštu sliku a'uto no.mnog pokreta. Kada s u 1897. god~'fle s rpsJOm crkveno~o1s ki m o.pštinama počeli upravljati komesa ri , [pOStaVljeni od. .oku patorske vlasti, ruko-vodstvo pokreta do nosi odluku .o prestanku 'IXlSjećivanj a crkava ~ vjerski h .ob reda sve dok "tuđinske vlasti ll1ad IJ1jima !hudu upravl ja1e". U situaci ji r adika~no zaOOtrenih OOnooa i 'Tad Sloge, 'I1ormailno, m ijenja s voj u doltadašnju Iklulturno.p r osvjetnu koncepci ju i ak ti vno se uJdljučuj e u autonomnu borbu. P ri je svega, u m .3lk protesta. društvo prestaje ,d a (pjeva u cl'kvi, 18 .zatim se bojkot !proširuje d na diletanrtsku sekciju, tako da 1897. nije priikazana ni uobičajena Svetosa'V'Ska ,besjeda , "što je u vladinim krugovima !protumačeno kao demonstraci ja". A ustrougarska vlast !preko vla dinog povjerenika i poli ci jskog apar ata vrši stalni prit isak na Slogu. Godm e 1898. zabranju je izvedbu Cvetićeve drame Dušan Silni, 'koja je bila pripremljena za izvođenje. Sagrađena je :bila čak i specijalna pozonnica sa električnim OISvjeb jen jem i utrošen no va c za l dekor i kostim. Wadin povjerertiik tom priHkom zabran j uje i .,sve slične zabave. dokll.e društvo ne počne raditi po cil jevima '\lStanov:ljenim u društvenim pr avilim a ". to jest, dokle ne počne odl.az:i,ti u crkvu j :pjevati ma službi - j e r je crkveno pjevačko društvo. P()'litikom pritiska, zarnaranja, šika'Illiranja , r a znim pra vnim smica'licama (poku5aj da se društvo s udSko m odLukom iseLi iz prostorija) , austrouga rska uprava s ve1a je r ad društva na !potpunu neaktivn()6t i mirovanje, pasivizi r ala ga u o kviru četi ri zida, bez javnosti. Obustav~jeno je održava nj e sijela, besjeda, za'bava i ,p ozoriW h !predstava, a zabranjene su ča'k i "dekilamacije, igranje i sviranje". K ao rezultat autonomne ,borbe bosanskih Srba donesena je 18. VIII 1905. godine "Uredba sl1pSko.,pravoslavllTe cl"kvenopros'v jeble -sam()ll.l,pralVe u ·Bosni i HercegQviini " , koja, iako ne tPredstav!lja definitivnu pobjedu već samo j edan ograniče-

166

ni i kompromisni !USpjeh, jpak udara temelj i utire !put daljnjoj "organiwvaaJ.oj borbi nar<lda rprotiv tuđinske vladavine". za rad Sloge ova Uredba :znači. ponoWlu aktivnost, (prestanak boj kota 1 apstinencije i jzJ.azak u javnost. Pod rukovodstvom Steve Ka'luđerčiĆ8 i Dušana Đolcića., uz sudjelovanje Milene Radić, Andrije Ružića , Mihajla MiihajloviĆ8, Pere Kraljevića, Jove Boškovića, Aleksandra Bačv:ića i, IIlaročito Jove Trif.ko vića, koj i je glavni glumac, reditelj, dramaturg, a po potrebi čak i maskira glumce, započinje, nakon devetogodišnje pauze, nova etapa lU radu Sloginih drl.[etanata . .I mada su .programi II ovo doba <još uvijek u ,,istrajnom srpskom stiLu, ali diletantski, i ne razlik.uju se ni II k·oliko od programa II bosanskim kasabama", osjeća se u prv-o wijeme ,kvantitativan, a za'tim i 'k valitativan razvoj i napredak koji će za nekoJi'k o godina rezultirati osnivanjem Srpskog diletantskog pozorišta (19 12). Amateri se povezuju sa ista,mutim glumcima i rediteljoima .iz pu tuj ućih družina (Mi!l.oš Haldži Dinić, ilija V učiće­ vić, Dušan Zorić-IDragoo), koji im svesrdno pomažu u radu. Pored Sloge sa ,p ozorišnim predsta'Vama u to vrijeme nastupaju a'km"Wlo i di.l etanti Srpskog kola, osnovanog prvom pclovinom .1905. godine. Repertoar ovih društava uglavnom je orijentisan na sl1PS'ku dramsku literaturu i "posrbe" (Nušić, TrifikQvi ć, Sterija, Zmaj, Kalić, <Arović, ProVić), i uporno nastavlja prevaziđenu i ,zastarjelu lin iju romanti'čnog nacionalizma !iz IPrvog raoooblja, ne poikazujući ni najmanje VQIje ni smisla za jedaln moderniji isavremeniji i:libor tekstova. Gluv i odbojan prema djelima ,k oja prikazuju pu tujuća pozorišta, i dalje ortodoksan i nacionalno isključiv, ovaj repertoar nadovezuje se Illa prethodmi romantičarski period, kao da se <ll međuvremenu, za pro'teklih deset godina autonomne borbe. nije ništa dog-odilo ni promijenHo. Slična reperto.nroka orijcntacija cgzistiro.lo. je i 'll sv:im ostulim srpskim ikultumoproovjetnim društvima u BQlSni i HercegoVl!rli. Nasuprot njima , amateri drugih konfesija, sa izuzel:!kom Muslimana (Trebević, Napredak, Preporod, La Lira, La Benevolencija, Društvo za druževnost, li dr.) , čilji rad nije prekidan za vrijeme autonomnog pokreta, pokazuju vidna skretanja sa rodoljubive i patriotske drame ([la zabavljački repertoar, na način kalko su to postepeno učinila putujuća društva 1Pl'1lagodavajući se lJlastalim 'društvenim i ku1tu:rmim
1

167

promjenanna, prikazujući novoj građanskoj ,p ublici pretežno šaljive igre, lakrdije, komade sa pjevanjem, donoseći prevagu stra'l1e dramske književnosti (Kod bijelog konja i Die Grosstadt bUt Blumenta, a i Ka<ielburga, Bruder Martin Karl la Koste, U sred noći Laubea, Karlova tetka Tomasa, Stražar na barutani Behmaona), ali i pokušaje reaJ..iwvanja serioznib i lkomp1eksnih umjetničkih zadataka (Skapenove podvale - 1901, Umišljeni bolesnik - 1901, Građanin plemić 1902, sve tri Mol:ijerove komedije izveli su članovi jevrejs.lcih dru'š t'va La Lira i La benevolencija; amated Trebevića prika2iuju, pored za'bavJ jačkog ,repertoa.ra, i Novdu od Stanca Marina DIŽića - 1901, Graničare Frajdenrajha - 1903, Povratak Srđana Tu cića - 1907). MuslimaJL9ki dio stanovništva u Bosni i Hercegovini primio je <:Okupaciju s ogorčenjem i .pritajenim revoJtom, nezadovoljan austrougarskom politikom i <upravom u svakom pogledu, a naročito II vjersko-pI'Iosvjetnom. U suk·obu sa novom zapadnom Jc.ulturom, gubeći privilegisani po1ožaj koji su do tada imali, vezani vas{Pitanjem i tradk:ijom za orijentaln i način iii vota, muslimani 'Su naročito osjetl:jivo reagovali na ·uređenje vj enskih j vakufs'ko-proovje1mih rPrilika, I oje je k nova v'J.as1t, uz podršku .pojedinih begova i višeg sveštenstva, postepeno provodiOa, oduzimajući im postepeno vjersku autonomi}u, postavljajući i imenujući čla nove uleme medžJ..is j vaik'ufskih povjereništava, što je izazva~o ogorčenje i revolt, jer, kako je .to utvrđeno u Mem(Jrandumu, koji je podnesen ministru Kalaju (19. XH 1900), "isiams;kom vjerom ne može i ne smi je upraviđati inovjerae". Godi nama taloženo nezadovo1jstvo jzbi!o je iznena'da (1 899), neorganizovano, povodom jednog slučaja :ka'tolićkog prozelitizma, iSIX>četka lokamo ogM raničeno, međutim, pokret se vremenoon 'brzo širio obuhvatajući na j. rije Hercegovinu, a zatim i cijelu zemlju. p U toku deset gddina (1899- 1909), k~liko je trajala borba Muslimana za vjersku i ,v akurfsko-mearifSku autonomiju, bez obzira na k(m ačna pdloviĆl1a i kompromisna rješenja, ovaj {X>kret donio je :pored rela·tivnog ;rješenja vjerskrlh pitanja oj radik.al<no otvaranje muslimana prema svijetu, drukčiji odnos prema -prosvjeti đ školstvu, razbio je uska i oroodO'lcsna tradicionalna shvatanja o vas.pitanju i izvršio jedn u silovitu emancipaciju u kulturnom ži·votlu.

168

Godine 1903. oonovano je 'kulburnoprosvjetno društvo Gajret sa ciljem da prikupljenim materijalJ. nim sredstvima 'POtpomaže Š"kolovanje muslimans kih đ a ka na srednjim j visoki m školama, vršeći pri to me i druge korisne prosvj etne i humanitarne akcij e (analfabets'ki tečajevi, predavanja, izdavanje prigodnih poučni h prir u6nj:ka i ka- endara, časopisa) l i , što j e za nas od pooebncg int eresa, šireći pozorišnu umjetnoot, koja do tog trenubka u m usli m anskoj sredini jedva da je i !pdStoja- a. Izuzimajući ,predstave karađoza , Muslimal ni se iz vjerskih razloga nisu bavili gJumaćkom vještinom, niti su kao publika poik:aziv a'li in teresovanje za pozorišne predstave, tako da j e još u turskom periodu , n a moabu Fotija lliči Ć3 da u Sarajevu prikaže predstave, s razIogQm odgovoreno da "bosa- rskQ s tanovništvo nije navik>lo na pozoI
rište" _

Vremenom, medutim, među muslimanskim intelektualcima , naročito on im dku pIjenim oko časop isa Behar, započinje živa aktivnost na popula r isanju pozorišn e i dramske u m jetnosti j pojavljuju se pm dramatičari , a u ok viru p ojedinih muslim anskih kuHurno ,prosvjetnih društava Qrganiziraju se prve pozori šne predstave u gotovo svim mjestima BosHurr i j et, Mu.stimansko poz orišno društv o, Muslimansk o zanatlijs ko društvo, Udrufenje islamske omladine, i dr_)_ Već u ,prvim godi!tima kinjiŽ€vnog časopisa B ehar , Safvet- beg Ba-ša,gić o bj av:1juje dramski spjev Abdulah pa~a, zat im se javlja .najplodniji i na jtal€'11tovaniji m usli m aonski dramatičar Hamid Sa hi novi ć-Ekr em sa čita vim nizom šaljivih igara (Đavo pod čergom, Ord en, Punica, Pred gradske izbore) i drams'ko-.aleg<>ričnim tekstovima (Na uranku, Na planini, Anđelija, Zmaj od Bosne). Adernaga Mešić Šitampa , opularp nu pozorišnu igru I smet i Almasa, a Rizabeg K apetanovit obja vl juje dramu Hadžun. Ovoj grupi se docnije pri dr užuje H u.sej in Đ ogo sa komedijantima Pokradeno grožde i D vije struje, RUmi Hodži ć sa šaljivom igrom Mudrac i Hamdija Muq'i ć sa šalom u trn čina D va mu bare ća. I pjesnik 'i kulturni <radnik Osman Đikić svojim dramama ZZatija i Mu.hadŽ ir p ~­ maže nasto janje muslimansk:ih društava II popularisanju po-

ne i Hercegovine. (Ittihad, Muslimanska

či ta onica ,

zorišne um jetnosti.

169

FoOrsiranje dramske k>njtižev.nosti naročitoO je uoOčlj i vo u drugom periodu Behara pod uredništvom Edh ema Mu la bdića, koji je i sam bio draJI1Slki pisac s izra zitom dida-k!tično m 'notom (Miraska, T eška VTem ena i Svak. na posao) . Djelovanj em pisaca okupljenih oko B ehara, čije dr ame i šaljive igre proostav:1 jaju okosnicu repertoara svih musHunanslcih kulturnoproovjem ih društava, s tva ra se jedan široik i r azgrana t amatersld ,pozorišni pdkret koji je o'buhvatio čita vu zeml j u {)Cf glavnog zem aljskog gra'd a do na jzabitije bosansk e kasabe, s t va ra j ući is tovremeno i puhli'ku i glumce a m atere i drams ku književnost , Ukl j učuj ući tako 'k onzervativ.nu i patrijarhalnu muslima ns ku s redinu u zahuktalli pozorišni život. Ovome treba dodati da su djela muslimaJ16kih dram atič a ra ( Bašagić , Đ ikić) , p rihva tiđa i putujuća pozorišta (Dra gutinović, Protić, Pozorišno dr uštv o D ragoš) , pomažući tako izdašno i stvar alački ne s amo razvirtal bosans kohercegova čke dramske kn jik ževnosti, mego, ono ma jvažnije, uvodeći n a na jbolji mogući na č i n mnogobrojnu m uslimans ku 'Pub1iku u ,,svijet blagorodnog č u vs tva".

MOST ARSKE "GUSLE" ILI PROFESIONALIZAM AMAT ERA brojnim ~ ul turnoproovjebni m , pjevačkim , huma nita rnim dr uŠltVima , soci ja'] nim udruženjima i čltaoni ­ cama, pozorišni amaterizam postaje masovni pokret ko ji je široko zahv atio či tavu t erirori j u Bosne i Hercegovine. Ovo d r ugo r azdoblj e u isiftlrij i pozorišta pr edstav!ija zaista jedinstven sl učaj jedne opšte i sveobuhvatne tea.tarsk e anga žovanosti. koja je pop u t zara ze zahvatiila s ve konfesije i sve socijalne struktu re, od " došljaka" (razna "internacionalna" j strukovna društva. Ceško društvo), do J evreja (La Lira, La Benevo l encija), tako da nema mjesta u lwme se u to vri je-rne bar dva-4ri puta godišnje ne .prikazuje pozorišna pr edstava. U m j opštoj, masov.noj opsjednutosti glumom i pozorištem, koja se i izvo đačk i i r epertoarskoi kretala u okvirim a nai vnosti i di~etantizma , izd vajaju se napori mosta rskih amatera i pozorišnih s.trasnika (Gusle, Hrvoje), ko ji svojim ra ~ dom i kreativrnim rezultatima uveliko ,prem ašuju opšti diZa h va'l juju ćl

170

da'kUčni

i diletantski nivo,

realizi'rajući

u a materski m okvi-

rima profesi<malne umjetničke domete. Pakretnjem ča.s<:Jpisa Zora u maloj hercegovačkoj varoši , " u dubokoj provinciji jedne ,t ek nedavno od Turske i orijentll otrgnute pokrajine", u trgova6kim .magazam.a i pod će­ pencima Valike i MMe Tepe, iza prozora zatvorenih debelim demirima, na .kaldrmi, između ra6una i ESpapa, počela je da IK' ra đa nova , mji ževlI"Ia generacija bez či j ih se djela "novija l istorija sr.pske literature ne bi mogla n i zamisliti" (P. Palavestra). ADi isto tako, bez uredruka i saradJnirka Zore nemoguće j e zamisliti istoriju pozoriMa Bosne i Hercegovine, jer je njihov rad utikam. u s va značajn i ja pozorišna zbivanja u Mostaru. Altanasije SoJa je gJa'W'1i red:itelj, gaumac, a povremeno s e javlja j napisima o poz.orišnoj umjebnosti ; Svetozar Caro vić je dramaturg Gusala, prevodilac, dramski pisac i jedan od najpopularnij ih i najboljih glum aca u gradu; Aleksa Santi ć je horo vođa , k ompoziltor , drarn&kfi. ,pisac i glumac; Jovan Protić je pozoriš'ni kritičar, dramski pisac i lektor u društvu; Jovan Dučić piše o pozorištu i g.lumi. Ova grupa postepeno preuZima pozorište Gusala u svoje ruke. Kmjiževna reputacija koj-u su ulrrzo stekli, nije nimalo smanjiU njia hov interes i elan za teatar, štaviše, dala mu je ozbiljnost i podigla krite rij. Za h valjujući n}ih ovim n aporima i zalaganjima MOO'\:.ar doživljava u drug<>m r aZdobljU pozorišn e istorije svoj zvjezdani umjebn ički trenutak. Ovaj period pozorišnog 2nvota karakteriše neobično živa i plodonosna saradn j a .mostarskih amatera sa putu ju ćim družinama, koje u grad na Neretvi ne dolaze više samo na gostovanje, već i živo i n e5e'bilm() uče;tvuju u radu Gusala i Hrvoja, prenooe isk'llstva, sugerišu dramske tela;;t.ove, savjet uju i poma:7Ju. To je saradnja r a'Vir'lopravn:ih koje prožimaju zajeclničk'i interesi, j er i glumci amateri počinju povremeno da 'Učestvuju u preds tavama putujućih družina, bilo pojedina ĆTio, bilo dijelovima ansa mbla (pjevački hor ili muzika). Sve je to dopri,n i jelo da se umjetnički ['tezultati ·p octignu na profesion alni ruvo i da s e javi želja za osn ivanjem stalnog profesiona'lnog pozorišta u M06tarru. · Postupno i bezbolno, glumački ansambl Gusala popunjava se novim snagama, koje lagano potiskuju stare čla nove . Jezgro tog novog ansambla sačinjava j u ug.t avnom urednici

171

Zore. Aleksa Sa ntić je i kao g:lumac bjo ljubimac mostarske p ublike, ali ove izuzetne simpa1li.je bile 'Su više izraz pošoovanja n jegove blagorodne pjesničke ličnosti nego n jegovog glumačkog talenta. Igrao je mnogo i često, naročito u nacionalno-istor ijskoj drami i u komadim a sa pjevan j em , bio je izuzetno muzikalan, sa lij epom poj avom i u životu i na s ceni, i još ljepšim glasom ("baršunasti bas-bariton") , pa ipak, uprkos s vim ti m osobinama, San tić ni je im ao veli kog glum ačkog <irura, bio je pomalo pateti ča n i na scen i je djelovao nekako .nepr4rodno i sp utano. Njegove najpoznatije w10ge su bile Maksim Crnojevi ć u istoimenoj traged:iji Laze Kostića, Jovica - Vlad islav Steri je, MBen'ko - Milenk o i Dobrila Matije Bana, Stevan - Krs t i kruna S u botića, Nemanja u istoi menoj drami Miloša Cvetića, Zdravk() - Đido VesclinoVića i Brzak a. Pravi m istinskim talentom i i2luzetnom glumačko m na d arenošću odlikovao se Svetozar Corov'ić , neobično popularan u komični m i karakt ernim ulogama, sa sposo bnošću za tra nsformaciju koja se naroč ito ispolj avala -ll brojnim s loženim ulogama, što ih je on upečat1lji'Vo i sa istinslćim scens'lci:m nervom ostvarivao na s ceni Gusala. Njegova glumačka ostvarenja su bila na zavidnoj profesionalnoj visini, naročito u r ealizaciji Steri jiInih komedij3, bio je "nedostižan" kao Maksim u Đ idi Vese1inovića i Brzaka, Mita K'radić u Seoskoj loli Tota , Gvo2iden u D evojačkoj k letvi Ljubion:ka Petrovića, Kića u Dva cvancika G liši ća, a isticao se i kao tu ma č kara'kternih u~oga u dramama: Toofil II Smrti Stefana Dećanskog Stenje, i Nadan u Maksimu. Crnojeviću Laze Kootića.

di japazon Atanasi ja Sole b'io je takođe neobično bogat i r aznovrstan , on je .n ajviše uspje ha imao u tzv. ,;sa:Ions.k1m ulogama", ah je p>okazivao s m LsaO i za dra mski karakter: M:illoš >ll Maksimu Crnoj eviću Koot:ića, Knez Ivo od Sember.ije II istoimenoj drami Bran islava N u šiĆ8. J ovan Dučić je igrao IIUlnje, ali je i on, do svog od· aska iz Mos,tara l (maj 1899), ost vario nekoliko zapaženih uloga, a naročito se ista kao II pjevačkoj ulozi Stevana Dragi ča II S eosk oj loli. Pored n jih II trupi su bm još i MlIon Rad ulović , Millan Bilić, Risto Sain , Jovo Koot.1ć, J ovo " Miletić, Hi ja Pi četa, Mila n Zubac, Danilo Bajat, Lazo Kola·k, i dr. Slično struk·turi putuj u-

Glumački

J72

dr.u:fulIla, gilumačkj ansambl Gusala bio je sastavJj,en po " fahovima" i ređ:itelji. su vtI'ŠH1 podjele uloga II okvirima utvrđEmi h glumačkih konv·endja . U ženskom a'Ilsambl u odskakaJa je iznad S!V.i h najdaroviti ja mostarska gIlumica Zorka Sola-Jovičić , koja je II toku deset godi'Ila djelovanja (1897-1907), b.hla ne samo najaktivnija i najpopuJarm:ija, nego i glumica sa izuzetnim go·tovo čudesnim kreativnim cUjia;pazonom . Igrala j.e sve "fahove", od ljubavnica i m ladih dramg;ldh ju:naiki.nja, preko trag.ičnih majki, sa:lonskih naiVIki i ,kaćilPerk!i, do I aralkternih komičnih k uloga. A sa 'lls,pjehom je nastupaIa :j .u pjevačkim partijama (Mari ja - Marija. kći puka Don.icetija). Njena gluma, kako je kOIl!Stat:.ov.oo Vladimir- Ćorov.ić, "po inteligencijli, po temperament u, po vještini interpretacije nije ustupalla nijednoj g.lUJJ'll.ici II Beogradu". Truko, na primjer, kada je 1903. godine II predstavi Gusala gostovaia slavna tragetJkinja MHka Grgurova, kao Žervez u Zvonaru Bogorodičine crkve, ona je bil a "zaprepaštena igrom Soline", koja je kao Esmeralda tom l prilikom "nadmašila čuven·u beogradsku glumicu" . Među brojnim 'Ulogama koje je ZoI'1ka Solina tumačila, a igrala je gQtQvQ- u svakoj predstavi, iz..dvajaju ISe sljedeće njene kreacije: Fema (Pokondirena tikva Sterije), Jelka (Seoski lola Tota), Danica (Balkanska carica Nik<)}e I), Anđelija (Maksim Crnojević Laze KOStiĆ8), Petra (Đido Vese:l'inovića i Brzaka), Dobri-la (Dobrila i Milenko Bana), Gordana (Gordana Kos.tića), Je1isaveta (Jelisaveta Ja!kšića), Jakvinta (Jakvinta Ilića). U ženskQm ansamblu, pored Zorke Soline, igra'le su JOS I Vukosava I vanišević, Mara Ućukalova, Darinka Kalić, Mar a Prnjat, MlIka Tohol j, Sofija Pav:ković, Lenka Bihč. Ovako sast.aMljen ansambl - u kQme je većina glumaca bila, za one prilike, lijepog literarnog i pozorišnog obrazovan ja, prikazivao je svakE pozorišme sezone II Gusrama de&etak premijera (15-20 n·aslova), pokazujuć i pri tome neobičnu tematsku raZlnow-snost i širimu. Izbo.r djela je sačinjen smišljeno i sa ukiusom, uspostavljena je r avn-oteža izmedu domaćeg i stranog repertoara, zastupljeni su svi žanrovi, od lakrdije do tragedije (Put oko zemlje za osamdeset dana Verna, Ciganin SigJ.:igetija, Gospodske ruke Sentana, Krvna osveta na Korzici Dikanža, Roman sirom-ašnog mladića Fejea, Tri bekrije Nestroja), a pos,e tna pažnja je posvećena doma-

ći h

173

pISCima (Smrt Stefana Detanskog, Laža i. paralaža. Beograd nekad i sad, Kir Janja Sterije, Gorski vijenac i Lažni car Sćepan Mali NjegoM, Maksim Crnojević j Gordana Laze Kostića , i >rlr.) Ovome treba dodati da su Gusle imale i svog "domaćeg" "Ikućnog" autora Sve:tozara Corovi ća, koji je za potrebe pozorišta napisao svoje pnre komedij e (Poremećeni plan, I zdaje se stan pod kiriju, kao i svoje prevodioce (DuSan BHić je za potrebe Gusala preveo ša1jivu igru Lisabonski krojač Ka rla Bluma, Milan Cuković dvije jednočinke Julija Horsta Mamurluk i U nedoumici, a VWkosava Ivan.i šeV"ić Gogoljevu 2enidbu.). Istovremeno, zah valjujući agilnosti i spretnos ti Mihajla Jelića, koji je bio scenograf, r 05titn()gra- i k f r ekviziter , dekorativna oprema predStava j e bila na zavidnom profesiona- nom nivou , a po mišljenj u is kusnog Afihaj1a l Markovića, koji je sa Pri1l1<lrskim kazalištem gostO'Vao 1906. u Mosta ru, i tom IPriUkom se služio "de:korativno-kootims.lcim fund usom", garderoba Gusala je bila "sigurno jedina od najbogatijih garoel'()oba pozorišta u .provinciji". Me đutim, Gusle sa svoji m .pozorištem, .pjevačkim hamm, čitaon ioom, tambura~k:im orkestrom postaj u ne samo društ\"0 za njegovanje umjetnosti nego i središte otpora protiv aust.rougarske uprave, središte 'k oje je "pod .p laMom umetnosti, sno.va lo i izvodi~o i druge narodne podvige, naročito ,počevš i od 1897. ;pa do svetsk og rata". Društvo. je od samog početlka svoga djelO'vanja s tajalO' pod strog<nn konliroll.om reži ma. Na godišnjim skupštinama prisustv,uju vla.dini ·p ovj erenici, koji imaju pravo veta na sve od1uke društva. Programi za priredbe i reperto.a.r pozorišta se strogo oonzurišu, a zabrane prikazivanja drama sa izrazitim naciO!Ila.i.nim ·kara k terom su svakodnevna poj ava. Na j istalk:nubij i čl anovi Gusa l a su pod :stalnom prismotrom policije i konfidenata. Pa ipalk, .p olici jske vlasti, iakO' su vodile strog nadzor <llad radom i djelov anjem društva, n isu mogle da spriječe j neutra-lišu sve veći ub:ica j i zn a čaj koji Gusle po6tižu ne samo u Mostaru nego i II cijeloj Hercegovini. U trenutlku kada u Guslama dolazi do "bratimljenja" sa jednim dijelom mosta rskih MuSlimana, Zemaljska vlada se nos i mišlju da sasvim zabrani r ad društva, "Ib udući da s u ja'Vlne priredbe rečenog Društva namijenjene saJIl(l lU svrhu političkih demonstracija". Na priredbama i predstavama se poj a vljuju

ćim

174

"organi javme straže sigurnosti", a učenicima Više gimnazije II Mostaru zabranjeno je posjećivanje prostorija društva, pod prijetmjom isključenja. Sve ovo prouzrokova~o je zabranu javnih priredbi i predstava. Dozvoljeno je samo održavanje zatvorenih sastanalka, 'takozvan!ih "sijela" koja su bila namijenjena i&kl j učivo članovima. Novi uslovi nametnuli su i drukčiju r~rtoarsk:ru poooku. Zatvorena ".sijela", koja su se oddavala svake subote, zahtijeva'l a su od powriš1..a noobičn() intenzivan rad da bi se zadovoljile novonast<ll1e potrebe chuštva. U takvim okolnostima, seriozni repertoar je morao da b ude smanjen i reduciran, jer glumci, ni uz najveće napore, nisu mogli da pripreme svake sub ote predstaViu većeg pozor:i.šnog djela, nego su bili prisHjeni da .parale-mo sa spremanjima kraćih tekstova (jednočinke i šalji.v e igr.e) rade na realizaciji složenijih scens!kih zadataka. Ovakvo stanje traj"ailo je sve do 1902. k ada je pozorištu Gusala ponovno d021voljen jav:ni nastup, što je dovelo do nove r epert(}a['S}ce orijentacije, jer s u brojne jednočin-ke (Trifkovića, Kalića, zjmaja, Sa.pčamna. Corovića), koje su igrane II vrijeme zabrane javne aktivnosti zamijenjene prikazivanjem cjelovečernji h drama. Istovremeno, period koji slijedi označava i umjetničku modermizaciju u radu pozorišta, kako u 'pog.ledu repertoarra (eliminacija zastarjelih ma đ8Jrs,lu h i n~emJ.6k i h komada i sve češće pri'kazi;vanje francuskih, ruskih, španski h i jtalijanskih au tora), ta,k o j 'll načinu i.nter .pretacije, na.pu'št.an!je rom an tičarske gilume (Corović, Sola, Ivanišević, Zol'ika SoHna) ,i u.vođenje lI'ealistliče igr e j prirodnosti , senozrnost u p riipremam.a, .a:nalo1za i rad na .eitaĆim probama, shvata'Oje predstave kao jedinstvene stilske cjeline. Nova umjetnička i repertoarska usmjerenja u čin-Ha su da je pozorišni fi vot II M()6taru postao raznovrsniji i bogatiji. ona su otkri·l a i popularisaJ.a nove teme i sadržaje iz savremenog život a, a pred glumce ireditelje .postav.ila s u probleme novih pozorišn:ih Ž8JlII"ova, što je sve II matnoj mjeri doprinijelo razbijanju konvenciona'lniih shvatanja i u mnogome p roširilo kulturni vidokrug mostarske publi-ke upoznavaju ći je '3 naravima i sadrža jima "modernog" doba.

175

POKUSAJ AMATERA "GUSALA" DA U MOSTARU OSNUJU STALNO PROFESIONALNO POZORISTE Moderno i savr emen o s hvatanje pozorišta prvi je II Mostar doni o Atanasije Sola p o svom p ovr at ku iz Pariza, gdje je 2l3vrši<l gim nazijsko školovanje. U Parizu se, kalko je sam zapisao, "revnosno bavio pozorišnim stvarima i proučav3<l ih", II Pariz je i docnij e, II nekolik,o navrata p onovno odlazio, putovao je radi po:rorišta II Beograd, gledao predstave, razgovarao s a glum cima, kon's.ulrtovao se sa redite1j ima i poznatim srpskim pisci ma, mnogo či t ao dramsku literaturu , pomno pratio pozorišna kTetanja u svi jetu. Gledao je predstav,e Antoanovog Slobodnog pozorišt(t, pratio je rati Maksa Rajnharta, poznata su m u umjetni'Čk:a str emljenja mosoovskog Hudože5tvenog teatra, a uz to je lX>k,azj·voo iZUzetan smis a o i talenat za glumu i r ežiju. Obrawv31l1, načitan, dobar pOznava'l ac lrancuske dramske književ;nooti i pozorišta, AtarrLasije Sohi je II pozorišni život Mostara iPQst-epeTIO počeo da Ulnooi drukčij i , prefinjeniji i moderniji odnos prema gl umi i teatru. on organ izovano i smišljeno pristupa dramSko m djelu, stvara određeIllU r editeljsku koncepciju i n a taj načio postaje osnovni kreativni poklretač .pozor išnog rada. U toku "zamornih i dugih proba", Sola sa glumcima anal'i zira tekst, upoznaje ih "sa namje,rama pisca", t um ači radnju i likove, vOidi raču na da dikcija bud e prirodna, "ali. sa ugodnim moduaacija ma u glasu, bez namešteno.sti i a fek tacije", protivi se Š8'blonskom j sterootipnom igranju kilasitke (naročito Stenje), traži za svako djelo "tačan obrazac" i nastoji da odStrani negativ-ni u ticaj putujući'h pozorišta, dugogod!i<Šnj'1.1 mwi'k u amatera d a usljed kreativne nemoći pa~<:;j'v, no kopjraj u igru i .likove po kl1išejlma glumaca iz pu:tujućih družina. U radu mu pom ažu svojim sa vjetima Đorđe Protić, Mi'lorad Garvrilović, Ciča Nija Stanoje vić, Dimitrije Ginić, koji uz Mi[ku GrgurQV'U, nastupaju kao go.sti II p redstavama Gu.sala. Rezultati koje Atanasije So1a postiže II Guslama (Zvonar Bogoro dičine crkve, Jakv int a, Je lisaveta), f-ormiranj.e stabilnog i ujedna čenog ansarrirbla koji je sistematskim i predanim rad()m sazrio u solidnu i kva1'i;tetnu trupu, sa nekoJi·k o izuzetno darovitih pojedinaca, pooljednji uspjesi i brojna

176

pozonsna publika kojoj je teatar postao svakodnevlIl.a kulturn a potreba, pon'Uikaii su ambiciozne Mostarce da definitiV!l10 realizuju svoju pritajen u želju o osnivanj-u stalnog profesionalnog pozorišta u gradu. Oni iSU bili toliko oduševljeni pozon.štem ,koje bi sami stvori-li da su 1903. godine stupili u pregovore sa Dimitrijem Ginićem, nastojeći da ga privole da dođe II Mostar, kao reditelj i upra<v;niik noyog Po2'AJrišta. Među:tim, j pored ozbiljnih priprema i razgovora, do realizacije ove ideje nije došl o. Naime, Ginić <ti Most ar nije đošao sam, već je sa sobom poveo nekoliko g lumaca (Zovka Ginić, Ljubomir i Jutka M.icić, Boža GavrHovlć, Pera Jovanović, Ljubica Jovanović) , vjerovatno s namjerom da oni budu osnovica budu6eg pozoriš~ kojoj bi se samo pridoda lo nekoliko najboljih mostarskih amatera. Ideja Mostaraca je bila suprotna Ginitevoj koncepci ji, oru su željeli pozorište koje bi biao formirano iskO.jučivo od vJastitih, domaćih S.n:aga sa Ginićern kao 'u,pra'Vniik:om i umjebnićk.im rukovOOiocem. Takvo rješenj e izgleda nije odgovaralo G inićevim planovima, a možda i njegovim obavezama prema glumcima koje je doveo sa sobom u Mostar. Pregovori su prekinuti, a od ideje o osnivanj u profesionalnog pozorišta, ostala je jedino predstava Đakometijeve drame Građanska smrt, koju su zajednički .realiOO'Va1i članov::i Gusal.a i ansambl G~nićeve družine (4. X 1903). Amateri Gusata nasta,v-ili su sa nesmanjenim oduševljenjem ,i entuzijazmom d a priprema ju i prikazu ju predstave .po SVQm ustaljenom načinu, koristeći se vlastitim snagama, Atanasijom So1om kao redite1 jem, Svetozarom Corovićem kao dram:atuvgom, j homogenom i uigranom eki'POm glumaca a mater a, uvjereni da su i sami sposobni da vode pozorište (Suton Vojnovića, Kir J anja Stenje, Jelisaveta Jalkšiča, Herceg Vladislav SubotiĆ8, Zavađena bra~a EI1kman a i Satrijana, Zenski rat Sk.riba, Mrlja koja čisti Ečegaraja, Lovorika i prosjački štap Holtaja, Medvjed čehova, Carev glasnik Verna i Ota, Jedva steče zeta Labiša, i dIvije istorijske slikovnice: Maćedons k i ranjenik P. S. Ivanova i Prvi srpski ustanak
SretenoviĆ8).

Atanasije Sola le , u prvo wijeme (1899-1904) uspijevao da pon ešto od svog "pariskog" r "beogradskog" iskustva unese u rad pozorišta
12 Istorija p o:z:oritt!l BIH

Baveći se intenz.iv'no glumom i režijom

177

tretmanu proba i priprema, dok je repertoo.rski, i pOred eliminacije njemačkih i mađarSkih komada, ostao i dalje u okvirima takoz·v anih ,,.dobro skrojenih komada", bez značajnijih inovacija i .noviteta. Slično :M:ladenu Bošnjakoviću i Dušanu Biliću , p oslije nekQliko uspješnih sezona k oje su .predstaviljale n.ajirntenzlv.ni ji i naj!kvalitetniji period, krunu pozorišnog rada u Guslama, Sola kao. da je iscrpio svoj entuzijazam i kreativni !pOtencijalI, .počeo je da se ponavlja, da ta:pka II mjestu i gubi kriterij. Glumački ansambl je osjećao potrebu za novom ličnošću , 'koja bi bi'l a spremna i sposo'bna da n astavi započet'll liniju k,valiteta, adi nje više nije bilo. Neuspio pokuša j sa Dimitrijem Gi'nićem, kao i .neost varena ideja o oo.nivanju. iako nisu odjednom ugasile elan i zanos mostarskih g:lumaca, ipak s u II znatnoj m jeri spri ječili d aljnj e razvijanje i daljn ji r ast pozorišn og život'a II gradu. Već naredne goditn.e (1904- 1908) pokazu ju postq>en u stagn aciju, rad .JXl'ZQrišta se sve više odvija rutinski, po inerciji, ansambl je znabno oolablj en "povJačenjem nekoliko glavni h glumaca stari je gen eracije", a mrradih nema ili su još sasvim neiskusni i "nedou6eni". Broj premijera je sve manji, repertoar postaje jednoličan, neirnventivan i isključivo nanri j enjen zabavi (Rasejani Kooebua, Majčin blagoslov Linkera, Grof Monte Kri sto Dime - M eger1ea, Lisabonski krojač Bluma, Prah u oči Dikanža. Ljubomorni Benediksa, pa je čak izvedena i jech1a opeI'leta: Marija, kći puka Donicetija), Hi nastavlja standaoonu lini ju nacionailne drame (Saran Zmaja, Pod st arost Nušića, Moravka SretenoviĆ3, Saćurica
i šubara OkrugiĆ3, Dušan Silni Cvetića, Ropstvo Janković St ojana Protića, Za veru i slobodu Ilića). U radu Gusala sve se više oojeća tendencija forsiranja

naročito II

dje1a koja služe, .p o ri j€Čima A. G. Matoša, ,,!korupci ji ukusa", i k oja su u dijametralnoj suprot n osti s osnovnim sm is'lom i moralonom zadaćom pozorišta kao "prosvjetnog zavoda". Na sceni iS'U prestale da ,,sjeva ju sa'blje", definitivno su zamukle patriotske tirade, -ne čuje se više vatreni 's1dbodarski bl.1lllt, otupjela je rodoljubiva oštrica, pozo.r ište se čak. i u Mostar.u počinje sve vJše da udaljava od onih plannenih m isionarskih -dana II 'koj'i ma je pozornica bila neprilkosnovena .propovjedaonica pa,t ri-otizma. V'r:ijeme i prilike učinile su

178

svoj e. U razdoblju koje slijedi, pozorište Gusala, mada nastavlja sa radom, ,poistovjećuje se svojim rezultatima sa nastojanjima i dometima ostalih bosanskohercegovačkih amatera i d1Ietanata, gubeći pri tome svoj izuzetni i neponovljivi profesionalni i umjetnički nivo.

UMJETNICKI PREOKRET U AMATERSKOM POZOR1STU "HRVOJA" Sli6no Guslama koje su svojevremeno zainteresovale i angažovale Mladena Bošnjakovića iz Protićeve družine kao recHItelja, i amateri Hrvoja animirali su Marka Vebla. čIa·na Frajdenrajhovog H rvatskog dramatskog društva iz Varaždina, glumca i redi.telja, koji je uz to pokazivao &misao za scenografiju (ama terski se bavio slikarstvom) i privoljeli ga da oota.ne u Mootaru. Njego-vim dolaskom nastao je "Illorvi pokret u d r uštvu", i ono, po ugledu na Gusle, uvodi gotovo profesionalni odnos u rad amatera, povećavajući ne samo bro j premijera u sezoni (od 6 na 12), već 1 pr-ovodeći jednu smišIjen'U kadrovsku j repertoarsku politi!ku. Ovome treba dodati da je društvo dobilo j nove prostorije (1897) sa velikom i udobnom salom i dobrom pozornioom, tako da su stvoreni i adekvatni tehn i čko-;prostorni uslovi za intenzivni r ad. Marko Veble (1878-1937), počeo je kao .profesionalni glumac u Hrvatskom dramatskom dru§tvtL u rodnom Varaždinu, a zatim je pristupio Frajdenra'jhovoj putujućoj družini i uhrzo. je stekao reputaciju talentovanog mladog glumca. A'mbicio:zan i radjn, tek što je napuno dvadeset i čet­ mu godinu, Veble je oduševljeno prihvatio ponudu Hrvoja da ootane u Mostaru kao. umjetnićki rukovodilac pozorišta. Svestrani kazaHšni ·umjetnik, on djeluje i kao redite1j, i kao glumac, i kao scenograf, i .kao muzičar, i kao. ,pjevač, i kao organizator, i kao dramaturg. Ove raznov:rsne stva rađač:ke mogućnosti i spooobnooti Marit:O Veble će docnije, kad napusti Mostar, još ,p otpunije razviti u radu pu t uju ći h družil1a (Mlinari ća, Miloševića, Hajdu škoviĆ8, Markovića) , i nareči to poslije prvog svjetskog rata II Srpskom narodnom pozorištu

17V

Novom Sadu, kao zapaženi i talentovani scenogra f i dekorattlv.ni slikar, dobar karakterni glumac i operni pjevat. U g.lumački 3nsam'i j} • • koji je prije njegovog dolaska već počeo postepeno da se k'o nsoliduje, Veble je unio jedan ne.svakidašnji polet i elan. Dobar učen ik izvrsnog realističkog glumca Dragutina F rajdenrajha, on postepeno o tklanja patetiJcu, raibija standardne di~etallltske šablone, uvodi s istem svakodnevnih proba, studiranje djela, postavku mizanscena, tehničke probe i tako II · ad ul')()5i jedan disciplinovani i r profesionalni odnos prema pozorištu. Naročitu p ažnju polclan ja likovnoj stratni predstave, scenogramji i kostimu, i uspijeva da postigne, za one pri-like i us~ove, izuzetne tehn.ičko­ -vizuelne rezu'1tate. Njegovim dolaskom, a II radu mu :POmaže njegova žen a Zlata, tak<Kfe glumica, pooodšte H rvoja se stabilizuje, učvršĆ8va i njeguje stalan i kontinuiran r a d. Veliki entuzijasta i dQbar organiza!tor, Vehle umije da privuče omla d:i'l1ll II teatar i da tako stvori novi g1lumački podmladak. Broj premijera ,se p o većava , prikazuju se raznovrsnij i ža nrovi, a repertoar je po sastavu življi i raznolikiji , od strane klasike (Zenidba (;<}golja, Mletački trgovac Sekspira, Razbojnici Sil era), preko standarone i populamemelodramske i vodvilJske produkcije (Put oko zemlje Verna, Zvonar Bogorodičine crkve B irh~faj fer, Pariski koloter Bajara, Kontrolor spavaćih kola Bisona, Rasipnik Rajmunda, Krvna osveta na K orzici Dltkanža), do djela hrva.tsk ih drama ti čara (Zlatarevo zlato Senoa-Dežman. Mati;a Gubec Bogovića , Sestre
II

Kum1čiĆ8,

Posvatovci Ve1ik.anovi ća, Ekvinocij Vojnovi ća, Zimj

dr.) Kao redHe1j , Veb:le nije s amo scenslki i1ustrovao dramski tekst, ,nego ga je naročito u Hkovnom di jelu p<:lkl.lšao maštovito da nadogradi, uvooeći u .predStavu r8:mOVTSna vizuelno-akustična sredstva. Isoovremeno, on je prOOirio interes za pozorište, pri kazujući predstave za najmla đe gledaoce, zatim je uveo čitav n iz noviJteta, od pjevanja 'kupleta i naglašene upotrebe muzilke (vojna glazba), do uvođenja baletsldh numera (Stara škatul,a Berga). Sve ovo je doprinijelo , kako je ko.nstatovao Osvit, da u Hrvoju više , j. ne gledamo obične dHata.nt.e, nego prave pravcate umjetnike i umjetnice". Poslije punih sedam godina požrtvovanog rada Marko Veble, u ljetO 1907. napušta Mostar. Njegovim odlaskom po-

sko sunce Ca·r Emina,

iso

zorište Hrvoja .se vruo brzo 'raspalo, jer više OlJe postojala ona čvrsta ruka :k()ja bi ansambl držala na. o'krupu, animirala, v()dila, o:dušeV'ljavala i pokr-elada, a i novonastala politič­ ka i društvena situacija uoči Aneksije sasvim je ,p otisnula i uguši:la interes za pozorište. Rad društva se pruagano gasi, vraćajući se u početne dil etantske okvire i navike. l Politi6k:,j j kul.tumi život prenosi se II Sarajevo, i Mostar odjednom 06taje na periferiji, podrezanih ,k rila. Gasnu njegove ba'k!1je jedna za. drugom, zamire inicidativa, lOeitaju i ra zilaze .se ljudi, i za nepunih deset godina taj gol'ad, ·katk:o je zapisala Isidora Sekulić, "do juče još vrsta središta i gledišta našeg narodnog života i rada, do juče još j edna od prvih, na prste brojanih žiža naših sjajnih tragedi ja j naše spoljašne i unutrašnje revolucije danas, u novoj širin.i. taj se Mostar smakao nekud ukraj, sasušiola mu se žila koja ga je veziva'l a 7..3 krvav:i., a sada rešeni problem dkupacije, i aneksi je, i nekud u istorijske i artisti6k:e ornamente se se'l.e mnogi detalji njegovog života koji su mu davaai pečat važnooti i tajanstvenosti". UpooI'edo sa ovim promjenama gasio se normalno i intere5 za pozorište. Amateri Gusala i Hrvoja i dalje će priređivati . oVll'emeno ,pozorišne .predstave, javiće p se j MU5'limani sa lttihadom i Muslimanskim pozorišnim društvom (Abdulah paša i Boj pod Ozijom .BašagiĆ8, I smet i Alm.asa Mešića, Domovina Namilk Kemala. Hifzibeg Sahinovića-Ekrema, Na uranku Sejjaha, Vezir od Lauhorna Mi.rze Fata1i), u kojima ženske uloge tumače glumice H rvoja i Gusata (Jelka Soldo, Zlata Vehle, Anđa Miličević , Zorka Soli-

na, A.nuška J·uričić). a režiju vodi Marko Veb'le (a docnije se kao redilelji jaV'ljaju Niko Kaikariđi i Muhamed Kurt), ali sve to što se dešava u mostarskom pozorišnom životu poslije 1907. godine, .ni kvantitetom ini kvalitetom, neće bi ti nali k na onu strasnu opsje<inutoot i oduševl jenje ranijih godi.na, jer će se kJretati isključivo u ok virima diletantizma i biCe samo jedan umoml, pomalo inerbni nastavak, bez plana i sistema.

l~l

POZORISTE IZMEĐU REALISTICKOG TEATRA I VODVILJA I OPERETE

NOVA INTELIGENCIJA ILI POZORISTE NA SPOREDNOM KOLOSIJEKU
razdoblje ,p ozorišnog života Bosne i Herceg()vine obuhvata ipoo'l jednju deceniju 8u9trougarske uprave II ovim krajevima, koja ,pred!stavUja period naj.burnijih po;liti&cih i drušbvenih promjena, silovito na:viranje novih ideja, čitav jooaon uzburkani i plahoviti splet događaja, od generalnog štrajka sarajevskih rardnika, ,preko zahtjeva grupe km.jlževnika i publicista za slobodu štampe, zbora, .dogovora i udruživanja, doO kompromisnog završetika autonomnih borbi i proglašenja anekSije; od s.na2me politi ake o{X>Zicije i radikalnog raslojavanja unut ar pojedinih k onfes ija, prekQ neriješenih agrarnih pi.trunja i kmetskih (ld-nosa, dc J..iberaUzacije političkog života i otrvaranja boc:;amkog sabora; od n.euspjelog atentata Bogdana Zera j ića, preko bal}'kanskih ratova i vladinih "iznimnih mjera", do u!kidanja ustavnih sloboda - zavtr~a:vajući hicima Gavrida Principa. U .nepunih deset godina politička i društvena ,Idi·ma, zahvaljujući novoj inteligenciji, bitno je izmijenjena. Stare, čaršijske vođe, izmocene autonomnim pokretom, imrOOene borbenosti , sklone oportll'nizmu i jalovom taktiziranju i pog.ađanju, našle su se odjednom u oŠotrom sukobu sa novim naraštaj em, či~e su Ikon~ ci je birre kraj-nje radikal'l"le i koji je u 5'voj 'Program upisao vatrene Maci!Ilijeve riječi: "Alko vas pitaju vaša ddeca, koj i je cilj života, odgovorite: akcija", jer život i nije nj·š ta drugo do "jedina misija, jedna dužnost, jedan boj". I dok su očevi izdavali Zoru, Nadu, Behar, staru folklornu Bosansku Vilu, pjev.a[i rodoljubive stihove, pokretalli kalendare i osnivali pjevačka dr:uštva, glumili i deklamovati ·n a svetooavskim sijelima, ·u sjenci 'I"Ijihovog rada
Treće

182

stasala j~ generacija sinova k<lja u književnost i politioku unosi nove impulse, drukčiji zamah, i jedno čvrsto i određeno htijenje za koje će se boriti do kraja. Ovi mladići čiji je duh oštren najprije 'll ilegamim đač­ kim družinama, a zatim na studijama u Zagcebu, Beogradu, Beču, Zenevi, Pragu i drugim eVl"()l[JtSkim un.iverzitets'kim centri-ma, Vlraćajući se u zavičajna mjesta, zatelidi su učtnalu sredinu prevaziđenog i uskog nacionalizma, regiOlrlaLno zatvorenog u tijesne okvire primitivnog narodnjaštva. Susreli su umome vođe sk·l one zatllOl'ttlorn taktiziranju i nespooobne za kona6ni obračun. I s hodno svojoj osnovnoj životnoj devizi.: akcija, UJPustili su se u mac:i.nijevs.ki ogorčeni bo; i sa politiikom, i sa literaturom i sa cjelokupnim društvenim životom zaparlO"lene srredine u ime duhOVll'log ~obađanja, otvara nja vidika prema Evropi, noseći ideje građanskog liberali7Jlla, neg i rajući ,pri tome sve, od kompromisa II poilit:ici do prenaglašenog romantizma i nacionalnog utilitarizma u literaturi. Preuzimajući na p1"leJ}ad Bosan..sku vilu, otvalI'aj'llći njene s tranice sl'lpSkim i hrvatskim piscima, uspjelI su brzo da 01 skučenog provincijskog časopisa stvore borbeno ~ asilo revolucioname omladine. U težnji da što prije ,PQ6tignu ,..izjednačavanje sa knjižeVll'lim i intelektua!l!nim poikretima na Zapadu", gro7mičavo su zahtijevali razbijan je regionailnih bra~ na , jer kako je napisao ,,glavni ideolog" Mlade Boone Dimitrije Mitrinović u svom eseju NacW1W.Zno tlo i m.odernost objavljenom u Bosanskoj vili 1908. godine: "Mi, ovako maleni i slahi, moramo se svestrano i uporno, s vim sredstvima, boriti za svoj opstanak u organizmu nar-odA; dozvoljeno nam je i pozajm1ji vati. Mi ne smijemo biti neosjetiljivi prema bujnom i svestranom životu modemog i jakog zapada, jer će nas, nek!ultume i nemooerne, taj bujni i sn.ažr'l zapad pregatiti silom svoje 1rulture." I da bi svoju misiju OL'>tvari-li, oni su poput ruskih nal.'Odnjaka, nošeni idejom o sitnom radu, odlazili u narod, .tireći .prosvjetu j lruUuru, tumačeći i objašnjavajući sve, od agrarnog pitanja do lične higijene, boreći se protiv duhovne učmalosti, istočnjačkog fatallizma, rpoHtikanh<ltva. "Mjesto obraćanja grobovima, prošlosti pisao je Vladimir Gaćiru:l­ vić mlado srpsko pokoljenje mora se osloboditi ma kakvih

183

uticaja riterske romantike i prionuti smjelo za onaj plemeniti i b1agorodni sitni rad , koji stva>ra narod ni preporođaj. Jer samo si.buiran ma.tenja- oo narod može i moca dobiti svol j u slobodu, mora ,s.lomiti sve ostabke starog i preživjelog i stvo riti novo, sav-remeno , moderno/ ' A kada su s hvatilli nedovo\1jnu efiilcasnoo t i sp:>l'QISt sitnog rada koji je kočio i razvod'lljavao .njihovu borbenu a kciju , odbacili s u ideje o kružodma i prosv-jećiva'llj.u, ~e1đi se puta ",bec;'kon ačne i fJegmatične revolucije", i pošli za "muževnim precim a , hrabrošću za , ravdom", dek.1arlšući principe otvorene i nepOOtedp ne borbe. lPoOOlije Iba:l!kansk:i.h ratova, lI10va inteligencija Mlade Bosne pobptmO se odvojila od vodećih krugova i njihove !kompromisne 'JX)titike, nastojeći samoprijegorno i nepomirljivo u narodu da rasplamsa obpor prema budinu. Zaoštrene pri1l ke u zem~.ji, !progoni, i2U1imne mjere, mobi1..izacija , s ve je to još više razbuktava'lo rev.()lucionarni zanos omla dine, stvarajući uvjerenje da borbu protiv ·tuđina treba ·voditi istra jn o do licTa ja, .na ži vot i smrt. Sli čno 'kao !prema politici, oni su izmijenili i odnos _ rema literaturi i 'UIIljebnosti, za1 p htijeva jući da se j o n a srnje!lije i !J1eposrednije okrene žvotu. za nj ih čak ni Kočić u j ednom trenu tku nije bio dovoljno rad i~ a­ lan, d ak s u ostali bosanskohercegovačk i pisci vegetirali u folkllorizrnu, lD aelonalnoj IPBtetici j nai.v;noj !dida'kroci. Njihov rad je, IPO riječima Vdad imira Gaćinovića I bio ,,'Uzan i kržljav", jer i .p oroo ,,mnogobrojniih putaiikacij- j;pak nemamo a p,rl.kazanog društvenog jada i silrotinje, nemamo i:mesene kom~ikovane Ibm-be društveni h e1e.menata i grupa, nemamo sirotog težaka koji pi~ti .i jauče u svojoj bijedi. i sirotin ji". Oni nisu imali ntilosti , a ni razumi je:v.anja, ;prema prethodnoj generaciji (očeva), literarnih samouka, usamljenih, r azjcdinjcnih i U1Ilonllh u !beSkonačnim politićkim na.tezanjima i intrigama, sam'ljeven:ih i apati čnih. zaparloženih u malograđanskom kasab1ijskom mentaHrtebu. Na pozorišnom planu, međutim, 'llasuprot jpOlitičkim i literami.m ambicijama nove inteligencije, događaji su se odvijali na sporednom r Oi1osijE!lou. odražavajući ~pT"avo ()nO k stanlje u6mailosti protiv ,k oga se !revolucionarni m.araštaj Mlađe Bosne tako uporno borio. S jedne strane, l otpuna prevp last Ibečko-,peštanskog uk usa. dominacija operete koja j e svo-

184

jim spoljnim !blijeskom, lasciV1J1im sadr2:ajima i la·kim muzičkim motivima do rt:e :mjere i-nIicirala !najveći dio publike po gradovima (a illa!l'očito "ll Sarajevu), da je čista drama gotovo sasvi m potisnuta IS repertoara; a s dr:uge, amaterska pozorišta (Gusle, Hrvoja, Sloga, Ittihad, Gajret, Trebević) još uvijek vuku r ecidive prenaglašerlog i demodiranog romantičnog Illacionalizma, konfesiona1ne zatvoreonosti j građan­ skog sentimentalizma, slijepa i neosjetljiva za modernije pozorišne tokove. U ovako haotičnoj situaciji, izmedu čekića i na'kovnja, ukusa sredine i zakona ,,;pozorišne blagajne", ikomercijali7)ma i umjet.nosti, hmeđu ra7)jeciinjenih konfesija i žestokog pritiska došl~a"ka, pu.tu j u6e družine i same organizaciono razla"bavljene, materijaLno siromašne, umjetnički nestabilne i bez određenog repertoarrskog programa, vrlo brzo i lako ·s u prihvatile imperative blagajne i tržišta, prikazujući ugJavnom trećerazrednu za"bavljačku literaturu, orfeumske programe, bulevarske komedije, j lakrdi je sa ponek.·im osamljenim izuzetkom serioZl!log dramskog lteksta. I -dok su pozorišta u Beogradu, Zagrebu. Novom Sadu, pa i u Osijeku, u perioou od aneksije do atentata Gavrila Principa, uprkos eklektičnom repertoaru i fPOVlla divan1u ukUSlU šiTQlke pub1i.ke, ip ak igrala i drame Ibsena, Bjernsona, Str.indber:ga, OstrOV61kog, Cehova , Bene1i ja, Hauptmana, putu tjuće trupe su iz svog progr ama patpUil1.0 iskl jučil e djela modernih evropskih dramatičara . Putujuće družine su više od tri "decenije bid misionari, e ,,svijetla prethodnica," u prvom razdohlju rorp.antičnog na,cionaili-mna čak daleko ispred publike, nJ drugom, pre1aznom iPĐriod.u u Ik.oraku sa njom, našle su se sada, odjednom, ne samo iza sav.rem.enih literarnih j umjetničkih strem1jenja nove inteligencije, nego u dir ektnoj J{o1izi ji s njom. I dok se bosanskohercegovačka k.nji"Ževm.ost izj ednačila sa modernim eV1'OlpSkim ookovima i emanci!}Xlvala od regionali7ID1.a i nacionalne netolerantn-osti i konfesionalne isključivosti, pozorište se 'VUklo na repertoarskim recidivima prošlog stoljeća, ;bez dramSkih noviteta, "forsirajući problematični ukus. Lstovremeno, ovo ;posljednje ,raZiđoh-Ije, koje se u dilemi između realističkog modernog teatra i operete i vodvil ja opredijelilo za ,,·komercijalnu liniju", ·donosi i lPostepenu likvi-

185

PQwrišta. Ona velika, sa tradicijom (Gičić, :Protić, Ćirić), II sudaru sa novim vremenom dožiVl1javaju krizu i raspadaju se, a ostala, stvorena !preko noći j ad hoc, .a nji h je najviše, zbog slabog glumačkog sastava, repertoorske rnon()oonije, I ez miiJl.ima1ne scenske opreme, d()živ1javaju b II I ontaktu sa umornom i nezainteresovanom 'Publi-kom :POk raz i ne uspijevaju da se ·održe u konkurenciji njemačkih !putujućih trupa. kuzitnaJući gootov.a:nja profesionalnih po7..0Jrišta (Osijek., Novi Sad, Zagreb), ip<lzoriŠini život B()SIl1c i Hercegovine II posljednjoj deceniji austrougarske uprave pokazuje izrazi·Cu umjetničku delka.denciju, ~pigoIllSbvo i očitu degradaciju u odnoou na polet i zamah iz lP1'ethodmog razdobdaciju
j ja.

putujućih

Zamrla je i ipozor1š:na ktritilka. Dnevna štampa je ili ~kIrta ili inertna prema pozorišnim predStavama. KIIljiževm.i časopisi Zora, Nada, a ubrzo i Behar prestaju da i7ilaze, dok Bosanska vila, opredijeljena literarn~fHoZO'fski, ne JXl'kazuje više ,njka-kav interes .za pozorište. Novi listovi i novine (Srpska riječ, Narod, Otadžbina, Glas slobode, Hrvatska zajednica, Samouprava, Srpska omladina), kao i zvanična austro-ugarska štampa (Sarajevski list i Bosniche post), rastrgnuti stran a'čkim i konfesionainim po1iti!kanhs'klj;vom, sve manje paŽJnje poklanjaju gostQvanju putujućih pozorišta. N~ više interesovanja i radoznalosti polkazuju za rpredlstavE! Srpskog diletantskog pozorišta i Radničkog pozoriAta, :smatrajući da se .rad ovih po}uprofesi{)lIlalni'h. 'Odnosno amaterskih ansambala uključuje i poistovjećuje sa njihO'Vim poR.irtičkim planovima j ,programima. 'Slična situacija je i :u b05allllSkohercegova&.oj dramskoj mjižeW1o:sti. Izuzimajući Koči[-evog Jazavca pred sudom i donekle Corovi6eve drustven-e drame (Gazda Jakov, Nizbrdica - ootala nedov.ršena, i Kao vihor - ostalla do 1918. neprikazana), i Santi će"vih i Đukićevih soensko-feljtonskih pro_esta .pr()tiv miga-acije (Pod maglom i Muhadžir), sve ostalo t rkreta·lo se u ,t radicijama fo1iklora i narodne ,pj~me (Ajiša, Zulumćar ĆOrovića, Hasanaginica Santića), ili II domenu patriDtska-nacionalne drame (Zmaj od Bosne Sahinović-Ek­ rem), ili, što je najlČ€lŠći .slučaJ, II s tv.aramlju lakJih oj noobaveznih M- jivih igara II jednom čimu za ip'rograme brojnih kon·f esiol na- nih sijela i zabava (Naše pozorište Co!rxw1ća, Pokradeno 1

186

grožđe

i D vije struje

Đage ,

M u drac

Hodžića,

Pred gradske

izbore Sahinovića-Đkrema}.

I izvođački i repertoar&k.i ovaj period. donosi na scenu minoma glumaćka ostvarenja u IProblematičnoj dramskoj liter8'turi. Jednoličan izbor k omada, beSkonačno ponavljanje jednih te istih tJekstov.a (Madam Mongonden, Carev glasnik, Ciganin, Hasanaginica, Đido, I vkova sLava. ibd.), odsustvo noviteta, nedovoljna uigranost i slab sastav glumačkih ansa mbla, bez jakih i izrazitih glumačkih indiv.idualnosti, nisu mogli da izdrže konkure'I1ciju :njemačkih t:r:upa, ni u spo:ljnjem utisku ni ,po kreativnim .rezu.Jtatima. Ekspanzija njemačkog !pOzorišta, koju je u l jeto 1881. započeo Hajnrih Spira, .p reko brojnih trupa i družina što su iz godine II godinu ops jeda'l e Bosnu i Hercegovim.l i glavni zema'1jski grad, obilato .potpomognute od dOOljaćk e i i2ldašno beneficirane od vJasti, konačno su u:spi-je1e da ·u većem dijelu publike nametnu svoj ukus i stil i· svoje " umjetničke" potrebe.

PUTUJUCA POZORISTA

VELIKA TROJKA POSUSTAJE ILI LIKVIDACIJA ILICICEVOG, CIRICEVOG I PROTICEVOG PUTUJUCEG POWRISTA 1908. godine lličiĆ'evo Srpsko narodno pozorište zatek1lo se ·u Slavonskom Brodu u .teškoj fionancijskoj situacij>i. II dugovima, bez pomoći i i:zJra!Z3 . Kulise, garderoba, rekvizita, Ip a čak i privatne stvari glumaca zap1ijenjene su i založene. Stari Foča, nemoćan i razočaran, umoran od dugogodišnjeg ski tanja i čeTgarenja , poziva iz Novog Sada glumca Božidara Nikolića oi. ust upa mu svoju t rupu, ostav:ljajući i porodicu i glumu i voljeno pozorište i rezigni·rano oo·lazi "ll BeoI!rad. Novi 'u"pravnik vodi ostatke nekada slavne " Fotijeve družine" na po.sljedOlju turneju po Bosni i Hercegovini. S .minim alnim tehničkim fundusom (najveći dio je ostao založen) društvo se uputilo u Prnjavor igrajući tamo pod najtežim okolnostima, a zatim se domoglo T>uzle, koja
Početkom

187

je uvijek među putujućim glumcima važila kao "dobr a pozorišna pijaca", i bu !uz pomoć Miška Jovanovića i Veljka .cutbrilović a (obojjca će docni je biti umi ješana u sarajevski atentat 1914), a u organ:izaciji drruštava Prosvjeta, Gajret i Napredak, pozorište je umjesto planiramh .,deset dana" 00 talo gotovo tri mjeseca i dalo 63 predstave. U Tuzli je Dičirevo, odnosno N ikolić evo pozorište zatek~a j aneksija Bosne i Hercegovine (7. X 1908), ali se novi u.pravnik dobro snašao u toj opšt-oj atmosferi nesigurnosti i otwrenog ,p odozren1a prema svima koji su došli iz Srb:ije. G1umački ansam:bl (Saša Biberović, MUka ltičić-Ranković, Mica iličić sa sinovima Vukašinom i Nemanjom, Nikola Todorović, Milan A'l'Sić, MaTa Ja'kobović, Adela Barjatktarević, OOomir Nišilić, Joca i Cica Hadžić), potpomognut n eki m mladim a m aterima iz Tuzle prikazao je raznovrstan izbor djela (Svet, Običan čovek, Knez I vo od Semberi;e, Tak o je
marata biti Nuši ća, Sokica i Saćurica i .mbar a Okrugića­ -Sremca, Zla žena i Kir Janja Stenje, Hajduk Stanko j Đido Veselinovića, T oska, Otadžbina, Madam San Zen, Vje.ftica Sardua, Zetu1 iz naroda Enerija i Ma1mana, Revizor Gogolja, Zec, Kao pile u kučine, Cikina kuća M1asnickog, Zavičaj i Cast Sudermana, Razbojnici Si1era , Vaskrsen;e To1sooja, Đa­ t.o Moinara, i dr.).

Poolije iz uzetJnog umjetnjčkog i moralnog uspjeha u Tuzli p ozorište je u spjelo da sani ra .prethodnu nepovol jnu s ituacij u i da se pobpuno razduži, otkupi založene stvari , kako :privatne tak o j pozonišne i da ojača no krene II Gračan icu, Brčko , Derventu, gdje se zatdržav8 čitav mjesec (28. LI-31. III 1909), prikazujući 25 predstava . Iz Dervente powrište se vratilo II Prnjavor, .ali zima i hladno vrijeme nisu dozvoljavali igral'llje pre&3tava na otvorenom, .p a je pozorište vrlo brzo napustHo Prnjavor i otišlo u Tešanj . U toku maja mjeseca igrali su II Muslimanskoj čitaonici, i tom prilikom prvi puta .prikazan Ogrizovićevu Hasanaginicu. po za·m etku gostovanja u Teš'n ju pooori.šte odlazi 'll Banja1.ulru, a zatim u Prijedor, da bi se u jesen iste godine izvj esno vrijeme zadrža'lo II Bosanskoj Gradi-iki, i tamo pod novim upravniko m , lliči6evom kćerlwm , MHom Ranković (1883-1937), jednom od najboljih dr amski h glumica u ,putujući m pozoriUima, završi- o svoju turneju ,po Bosni. l

188

dJelovanje liliči6evog Srpskog narodnog pozorišta u ovim krajeV'ima zaJVI'Šeno. Došao je za vrij eme tU!I"ske uprave, ta.ko reći hajdučki, nosio se S arustrougaT'Skom administracijom i policidom, ,prošao je Bosnu i Hereegovinu be7Jbroj puta :uzduž j ,p oprijeko, i gotovo da nema mjesta ,u kojem nije igrao i gdje nije ostavio trag i uspomjenu, prožimo je u svom čergarenju više nevolja i nedaća nego sretnih trenutaka, bio je proganjan, šj'kaniran, neshvaćen, kritikovan i hva~jen, ali je uvijek i u ~jtežim časovima u,por.no i postojano "klrč.io trnovit j krševit put srps koj Taliji" . Kako je živio, stalno 'u pQk!retu, taiko je i umro. Ispra:ti'VŠi sina Ljubiš u, koji je otputovao u Ljubljanu (gd~e je po drugi put bio angažovan kao !pjevač u operi), ,,stari Foča" , vraćajući se tog spa>rnog augustovskog dana kući , dobije srčani udar i umre ;na 'Ulici, na domaku svoga stana u SkadarUiji (28. VIn 1911), taiko da je i svojom s mrću potvrdio s'udbinu "V€'Čiltog putnika i idea1lnog beskućnika " . Sahranjen j e bez pompe, nezapaženo, ćutke, kao da i nije umro, već ponovo 'l1egd.je otputovao. Ski tanje n i je imalo kra ja. U ljeto 1909, }Xl'Siije šest godina od5ustva, pcmOV'll'lO je u Bosni i Hercegovini gostovao Petar Cill''ić (Mostar, Sara jevo, Zenica, TrBMnik, Bugojno, T uzlla). Izbor djela koja prikazuje, namijenjen je isključivo zabavi j razonodi, kao na primjer: Serlak Holm es Dojla i Bona, Nelly Rosair m landa i Henk.ina, Ru!ka Pecije Petrovića, Karlova tetka Tomasa, Gosp o đica iz Maksimove gostionice Fejdoa, Seoska lola Tota, Lov na milijune Lablša i Dela!lrura. Tendencije su očid;e: !PO svaku cijenu IP'I"jvući publiku i obezbijediti prije svega materijalni efekat. Lascivne lalNdije začinjene bUl"leskin[m i frivoLnim scenama, šaie i vodvilji sa pikanterijama, .komadi sa pjevanjem, trećerazredna melo,dramska pozorišna "literatura" sačiJn j ena vješto po provjerenim receptima i sa s iglUmom garancijom za uspješno djelovanje na najlfriže sbraSrti publike, to je repertoar koji će tih presudnih godina forsirati. putujuća pozorišta. Pa ča k i ona rijetka ozbiJ.jna djela, Ikao što su Smrt majke Jugovića Vojnovića, Idealan muž Vajlda ili Ogriwvićeva Hasanaginica, po.tčinjena su u tom sJclopu Ciričevog komercijalnog repertoara istoj namjeri i istoj svrsi. Nacionalna, kulturna, prorrilffie je

četrdesetogodišnje

189

svjetna ous1la ov.ih pozorišta degradirana je zakonima blagajne i svedena isključivo na profani zabavJjaćki karakter. 1 stari ,p(Wl(UUli·k botsanskohercegovačke .pubbke, mada ne uvi jek i njen ljubimac, Đorđe P·rotić gostovaoO je 'll ljeto 1911. godine Sa svojim Narodnim pozorištem - posljednji put (Bije1ji'lla, Brčko, Tu2lla , Srurajevo). U rasponu trideset godina (1879-1911) , Protti.ć je neraSkidivo vezan za r ast i raZ'vitak ,p ozoriš.nog živo ta u ovim Im-ajevima, prošao je moz sve n jegove faze i .promjene, i ta'ko je od nacionalnog r0mantizma stigao do građanskog zabavljaOkog pozorišta. mijenjajući i prilagođavajući repertoar svog (pOZOi("išta ·u'kusu i htijenjima sredine za koju je igrao. Tako i prii .ikom pol sljednjeg gostovanja, pored popularnih ,komada (Koštana, Đido, Hasanag inica). Protić prikazuje i praizvedbe srpsk1h i hrvatslcih dramatičara (Golgota P.redi Ć3, Duše Pecije, Zma;
od Bosne Tomi ća, Urota Zrin;s1oo-Frankopanska Kumičića), dok je strana drama zastupljena .isključi;vo .noviietima (Ana Karenjina Tolstoj a, Gospodin Alfonso Dime, T ora - sin Izra ela Agrela, Crveni bar;ak Hajermansa, i dor.), što svjedoči oo izuzetnoj vri j ednosti Narodnog pozorišta, koje 'll poplavi razmih op:;lrnmih ;putujućih družina i u ne1o jaJinoj konkurenciji orfeumskog te3itra i 'lljemaake operete, upr.koo materija!lnim nedaćama i iskva'J"enom ukusu , još uvijek uspijeva da održi tradicionalno origina'larn i raZll1o,Vl"Stan izbor djela,

uvijek u pravovremenom d05luhu sa repertoar'5kim kretanji ma ti Beogradu i Novom Sadu. Sa Protićem su počela i sa Protićem praktično završavaju velika gostovanja !pubujućih [pOzorišta u Bosni .i Hercegovim, bar što s e tiče (mi.'h sa tradicijom i r enomeom. Unutrašnja oOrganizacija .pu tuj ućih družina sve je haoOtićni ja, bez disci'Pline i reda, sve čeŠĆe dolazi do nesuglasica, osipanja, doO teiJnje !pojedinih č11a'nova da odu u stallna pozorišta, na sigurnija mjesta. Umorni od čergaren-ja i skitrunja, "u kojima su upropašćeni ko zna koliki darovi ", oči putujućih glumaca, više nego ikada ranije, sa žudnjom su okl1enute prema Beogradu, ZagTebu, Novom Sadu, Nišu Hi Osijeku. Oni osjećaju da je krstarenje i lutanje izgubHoO i zanos i ljepotu. Spa:1a je po:clata i ()Stada j e jedino mučna i na.porna borba za održavan.je gole egzistencije. Ra.d i djelovanje putuj.ucih pozorišta u'lazi u fazu potstepene likvidacije.

190

ORFEUMSKA ZABAVA l SUMRAK PUTUJUCIH POZORISTA
'I1reće razdoblje donosi sumr ak .putujućih pozorišta. Cak j ona sa dugogodišnjom tradicijom, vidjeli smo., preživ1java-

ju poSlj ednje dane, osipaju se, gube misiona'r'S'ku ulogu, kvalitet i repertoara i ansambla sve više Qpada. od umjetnič­ ,k,ih i kulturnih .ustanova iPrebvaraju se II komerc:i.ja1izovana društva koja putuju islcljučivo .. trbuhom za kruhom", dolaze i OOiLaze, bez traga, bez mačaja, g;luho i neprimjebno. U posljednjim god:mama pred prvi svjetski r at, kroz Bosnu i Hercegovinu je prošao. veći broj putujućih družina (Toplak-Rernetinski - 1910; Milošević - 1910; Stojković . - 1910; Spasi ć 1913; Gavrilović - 1914; Vuković - 1914; Gilnić
1914), koje su, sa izuzetkom Stojkovića, brle malobrojnog glumačkog sastarva, sa siromaŠll'im repertoarom i još siromašnijom scenskom opremom.

Ove improvizovane, :tkl1Pljane trupe zadTŽava~e su se II pojedinim mjestima krat!kQ, po nekO'liiko dana, i sve su imale istu sudbinu: na brzinu stvarane, na b:r-zinu su i nestajale. U Ocl'l105U na prebhodnJi period, za md putujućih pozorišta II trećem razdoblju karaloteristićno je odsustvo veli·kih, snažnih ansam'bala sa ista!knubm ,pojed:i:ncima, brojan i dobro uvježban repertoar, .promišljena poli.tika i vješta organizacija, kao i slromašt'Vo opreme (goWvo potpuno odsustvo dekoracije j garderobe). Ova ad hoc stvorena pozorišta putuj,u nasli j eax>, bez priprema, bez stvaralačkog kontakita sa sr edinom, pa je i odnoo prema njima, ne samo publike nego i štampe, bez obzira na konfesional}.nu pripadnost (a i n ju su izgubila), indiferentan , 'bez podrške i !pomoći, lbez Jrritičnog stava, svedell1 na najohičnij u informacijIU i - lJlišta više. Kulturna- i umjetmićka misija je završena, a putujuća pozorišta, ta svi jeUa prethodnica, tj prvi VIj€Snici modernog dobra, našla su se, poslije nepunih četrdeset godiona, van zahuk·t a,l og društvenog kret8Jtlja, prevaz.idena i zaostala, rugušena II 'konvencionalnim i dem<Xliranim okviri!l1l8 scenskog primitivi:?mla i problematičnog ukusa. Vrijeme ih je preraslo j pregazilo. Pod nazivom Narodno kazalište za Bosnu i He r cegovinu, gostovala je 1910. godine putujuća družina Toplaka i Reme-

191

Enskog (Moo tar, SarajevoQ), u čijem se sastavu IIla,l azio Leon Draguti:nović, Vlasta Ambroš, J ()van Jeremić, J ()sLp i Milica Pani, prikazujući pored šaljivih jednočinki (Na t elefonu Ern esta, Adresa Dečaka i Noćni posao Bahmanoa), ,i jedan orfeumsiki program pod nazivom Pariske večeri (u stil u njemačkih putujućih družina), sastav~jen od skečeva i kupleta. Pored stand ardnog ,r epertoara (Hasanaginica Ogri2''()vi ć, Svet Nušić), powrište je . rikaza3o i nekoli'ko dramskih noviteta: p Luta Vebera, Crveni talar Bris a, Lijepa Fernandeza Hen'l cina. Miloš-Miša Mi lošević , koji je svoju pu t ujuću družinu osnovao 1905. godine u Bosanskoj Dubici, ponovn() je II kasno proljeće i ljeto 1910. gostova() u Bosni i Hercegovini. Kada je iz Dervenrte stigao u Sarajevo, u želji da pri'vuče publilru on je pnomijf'n io n (l zi v nr1l štvfl II Ljetn.ji. teata. na B endbaši, r nadaj ući se da će pod novom firmom imat i više uspjeha kod iner;bne sarajevske 'Publike. Miloš Mi~oševi ć (186B-1942), koga su g,1umci od mi'l ošte zvali "čika Miša", započeo je glu mač k u karij eru 18B5 . u pu tuj ućo j trupi Milice-Seše Biberović, i od tada je punih četfldeset godina ,proveo kao p u tuj ući glumac; ili kao član neke od moogobroj'l1ih družina (Lazar Popović, Mlihvoj Ba J:"lbari ć, fuaije Jokić, Fotije l·ličić, Mihaj'l o Laz:ić-S"tnic, MiHvoj Stoj ikoVIić, illi kao upravn ik vl astitog pozorišta. Iskusan j vješt organizator , popuiLaran kao karaktemi komiča r sa pomal() drastičnim izrazom, Mi,lQŠevic je privolio VukOlSavu Jurković članiou beogradskog Narodnog pozorišta da, kor:isteći ljetno ferije, gostu je u trup ' (5. VIIJ-30. VJII 1910), uvjeren da će popuiarnoot i ugled ove pomat.e g1umice priv.ući g'ledaoce, ali je ,,II"laše g.ra đa,n­ stvo", uprkos njene "odlične igre" slaho i ,,63 nehajem" posjoo1 val0 predstave. r MHošević, pod uticajem beogradskog Braninog orfeuma pokušava bar na kraju gostovanja da privuče pubhku igraj ući humorilS t4 čki program sačinjen od šalji'v ih j ednoč.i nki, .raporta, kupleta, skečeva, rautih travestija i parodija. U jesen i zimu 1910. gostovao je Milivoje-Mika Stojković, stari :iJnanac bosans'k.o hercegovačke publik-e, koji je uvijek. vodio pri1i6no snažan i brojan ansamb1 (18 članova) , postigavši u Sarajevu (l. xn 1910-2. I 1911) zapažen uspjeh. Kao i priilikom prvog gostovanja (1899), Stojiković prikazuje prete2mo dramski repertoar, koji je njemu ·kao glumcu najviše

192

odgovarao, ali ni oo, mada je bio relativno materija1no ne-ovisan, mije mogao izbjeći uticaj zabav-lj ačkog teatra, pa uz odabrana dj ela svjetske i nacionalne drame, prikazuje j or!cumske programe: ,,šaljive jednočinke, a između toga nekoliko 'k upleta i solo l a čnika". Mihajlo-Mika Spasi ć (1880-1957), dobar kara:kterni glumac i komi čar, član mnogih putu jućih družina (Vi1ar.ieta ~ povit, Fotije Iličić, Đorđe Prolić, Petar Cirić) , osnovao je 1910. s.voju pu t uj uću trupu Đu.rađ Branković, s kojom je 1913. i 19l4. gostovao po Bosni i Hercegovini. Ova minijaturna d ružina (Mihajlo i V.uk(J68'Va Spasić, J06ip Ma ričić ~ Vojislav Vuk o vić) , pod nazivom Dramatsko đruštvp a la Grandguin goZ, prikazivala je takođe orfmun6ke programe sastavljene od lakroija u jednom činu, natežući se i sa glumci ma (stalne promjene u trupi) i sa I uhlikom. P Mnogo seriozni je i O'ibdjnije ~zorište vodi AJeksandar Gavri1ov,ić (1880- 1944), jedan od ,,najboljih jugoslovensk ih glumaca", I oji se u nekoliko navrata pojavJ jivao u Bosni i k Heroego vini (1902-1905, sa g1umcem Drag()lljubom Stanisavljevi6em gostovao je po Boem, a 1906. bjo je čl an družine Bogoboja Rruoovi6a) . Gavrilović je ·na r epertoaru imao d klus od 12 predstava ( Gospođa sa .suncokretom V.ojnovića, Moje bebe Mejo, Kradljivac Bemstena, Zulumćar Corovjća, Ljubakanje Sniojera i četi ri drame Ferenca Mo-Inara: Đavo, Gardista, Priča o vuku i Zauzeće tvrđave). Međutim, ni h om ogen ansambl, ni zanimljiv ·r epertoar, sa dosta onigin alnim izborom djel a, n isu .mogli da zagri ju i animi·raju publiku. Predstave su u Sarajevu igrane " pred praznim sjedištima", .pa je organ demokratske stranke I stina, zaključio da je potrebno "b i čevati našu publiku, koja ne ,pokazuje ni malo smisla za savremene dramske stvari, taik,o da 's u čak " balerine s umnj ivog :kvaliteta" imale više uspjeh a. Zbog nemara ,p ubl·ike G avrilovićevo pozorište, od planiranih dvanaest, prikazilo je s amo čem ri predstave: Đavo, Zulumćar, Moje bebe i Gardist (7. IIT- 13. ITI 1914), a zatim se uputilo prema Most aru. Neposredno pred sarajevSki atentat u Bosni i Hercegovini gostovala su još dva putujuća pozorišta: Milivoja Stojk-ovića i Vojislava Vukovića. Stojković je gostovao u Bosansk-oj krajini, ali ne za dugo, jer kada je 7. VI 1914. prikazao
13 Js torl Ja pozoritIl.. UIU

193

u Banj'cduci jedan nacionalni komad provokativne sau r ž:i.ne Stojan Sonski, komitski vojvoda, mjesne austrougarske vlasti su ga odmah p rotjerale iz Bosne. -" Poseban kuriozitet predstavljalo je gostovan je putu j ućeg pozorišta Vojislava Vukovi ća u prolj eće i ljeto 1914. goeline .,s aktovkama i vodviljim a sa pjevanjem". Ansa mbi ovog kamernog pozoriiHa, nazvanog Grand guignol, brojao je svega čest članova, od kojih su neki bili početnici, gotovo di1etanti, a njihove predstave su pokazivale evidentno sve znakove stagnacije i r asula, u noseći u pozorišni život isključivo zakone blagajne i komercij alizacije, eli minišući um jetničke principe u ime zabavljačkog i profanog, poistovjećuj u­ ći pozorište sa kafanom, II kojoj je ova družina najčešće i nastupala. GrandguignoZ Vojis lava Vukovića je posljednje putuj-uće pozorute ko je je gostova'lo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, i ono je svojim nazivom naj a dekvatnije odrazilo pozorišnu situaciju u zemlji: drastične senzacije, orfeurnsk a pretjerivanja, lascivna golicanja u riječi i slici, bečkopeštansk a trećerazredna opereta i lakrdija. Uticaj nj emački h trupa, postije tri deceni je upornog i sistematskog djelO'Vanja, više je nego evidentan.

GOSTOVANJ E ZAG RE B A C KO G l NOVOSADSKOG POZORISTA

"VIRTUOZNOST OTMJENIH BOEMA " ILI DRUGO GOSTOVANJE ZAGREBACKIH I NOVOSADSKJH G LUMACA pozol'lišta preživljavala p osljednje dane, gostuj ući bez sistema i plana, neorganizovana i hao tično, p ozorišni život Bosne i Hercegovine doživljava, u predvečer­ je austrougarske okupaci je, i dva svoja vrh unska u mjetnička doživljaja: gostovanje H rvatskog narodnog pokrajinskog k azališta iz Zagreba i Srpskog nar odnog pozorišta iz Novog Saputujuća

I dok s u

194

da, koja su publici u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, prezentirala plejadu briljantnih majstora scene, nekoliko najbo.1jih srpskih i hrvatskih glumaca toga vremena. Ideju Stjepana Miletića o organizovanju jedne putujuće "glumlšne družine" koja bi zavisna od "središnje uprave hrva tskog zemaljs kog lk azališta u Zagrebu" ima'l a obezbijeđen umjetnički i tehnički nivo, ostvario je 1911. godine Vladimir Treščec- Branjski, intendant zagrebačkog teatra. Za dir ektora ove "podružnice", koja se ni u kom slučaju "ne smije smatrati običnom putničkom družinom, nego kao jedan odio putnički Kraljevskog zemaljskog hrvatskog kazališta, namijenjen pokrajini", postavJjen je iskusan glumac i reditelj i vješt organizator Mihajlo Marković, 'k oji je ,u jesen 1911. poveo na turnej u novoformirano Hrvatsko narodno po,'~rajinsko

kazalište.

Ansambl pozorišta sačinjavali su: Milan Ogrizović, dramaturg, Radivoje Dinu1ović, s ekretar, Nikola Hajduškovjć, glavni reditelj , i glumci: Vlasta i Antun Ambroš, Mila i Rudoli Dir, Katica Hajdušković, Zlata i Stjepan Lijanka, Savka i Boža Ni kolić, Mane Petrov.ić, Aleksandar Radović, Antun Sapro, Ni kola Todorović, Mila Bogdanov, Slava Dinulović, Milica Haramija IStefa Lenska. Ova "filijala" zagrebač­ kog kazališta nastojala je da u repertoaru "što dostojnije iznese na prvom mjestu domaća djela": Hasanaginica i Proljetno jutro OgriZlOvić, Zlatarevo zlato Senoa-DeŽffian, Smrt
majke Jugovića Vojnović, Posljednji Zrinjski Dragošić, Zulumćar Cerović. Balkanska carica Nikola I; a zatim stranu klasiku i savremenu evro.psku dramu: Otelo i Mletač ki trgov ac Sekspir, RevizO'T Gogolj, Sablasti Ibsen, D omovina Suderman, Bezđmna šal.a Beneti, Moral gospode Dulske Zapoljska, Ujakova kuća Mjasnicki, U dolini Gimar, Tako ti je to u svijetu, dijete moje Galina, Luta Veber, Debora Mozental, Kakav otac takav sin Mars i Desvalier, Madam Mongonden Blum i Toša.

Predstave Hrvatskog narodnog pokrajinskog kazališta, publika Sarajeva, Tuzle i Mostara (14. XI! 19l1-18. II 1912), primala je sa oduševljenjem, uži vajući u "igri glumaca, preciznoj režiji i sjajnim kostimima". Ovom uspj ehu svakako je doprin io raznovrstan reper toar, ali još više sjajna ekipa glumaca, brojna pojedinačna gostovanja ~Nina Vavra, Milica

195

Tonka Savić, Ivo Raić, Marija Ružička-Stroci, Bogumila Vilhar, Arno.št Grund i J osip Papić), kompletna scenska oprema (dekor i kostimi), ali isto tako i činjenica da je u Basnu i Hercegovinu, poslije duže vremena i niza ,problematičnih i tehnički siromaAni h družina, napokon došao jedan umjetnićki zaista iJcva'litetan p<wx>rišni ansambl, dobro organirovan, i glumački i tehnički, sa odredenim i jasno definisanim umjetničkim programom. Za vrijeme gostovanja pozoriAta u Sarajevu svakodnevno je izlazio KazalUni vjesnik - PozoriIni glasnik, 'k oji s u uređivali Radivoje Dinulović i Mihajlo Marković, i to je ujedno prvi pozorišni list -štampan u Bosni i Hercegovini. Dva mjeseca nakon velikog uspjeha Hrvatskog narodnog pokrajinskog kazalUta. u Bos.nu i Hercegovinu napokon stiže i Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, pozorište koje je tolike godine bilo nedostižan uzor i san brojnih amatera glumaca u srpskim amaterskim družinama (Sloga, Gusle). Poučeni lošim Nu-šićevjrm iskustvom iz 1905. godine, Novosađani vrše ovog puta sistematske i blagovremene pripreme kako bi pozorištu obezbijedi li i moralni i materijalni uspjeh (dozvola i subvencija Zemaljske vlade, Počasni odbor mta!klWtih gradana ~ ikulturnih i javnih radnika svih konfesija, podrška štampe, prodaja ulaznica, itd.). Srpsko 1l.arod7lQ pozorUte gostovalo je ovog puta sa 0smišljenim ,i odabranim rapeN:oarom kojli je već samim naslovima rulivao povjerenje u umjetničku ozbl1jnost poduhvata. Raznovrsnost žanrova (tragedija, drama, komad s pjevanjem, komedija, opera i opereta) trebalo je da pokaže širo'ki speiktar izražajnih mogućnosti ovog pozorišta, obim njegovog djelovanja, sve valere i vrijednosti u gl um ačkom sastavu, jedan r askošni i 'bogati dijapazon kreativnih sposo.bnosti: Cast Sudermana, Otmica Sabinjanki Sentana, Drotar i Grof Luk.semburški Lehara, Hasanaginica Santića, Kir Jan.;a Sterije, Kavaleri;a rustikana Maskanjija, Kad čovjek ostari Blumentala, Kradl;ivac Bernstena, Slepi mil Strausa, Maksim Crnojević KOiStića, Ljubav Potapenka·, Prodana nevjesta Smetane, Aleluja Praga, Dolarska princeza F ala, Uriel Akosta Guckova, Koštana Stankovjća, Mamzel Nituš Hervea, Ham.let Se!ks,pira, Na uranku Nušića i Biničkog i Knez I vo od
Semberije
Nušića

Mihičić,

i

Bajića.

196

Sastav repertoara koji se po svo joj razmovrsnosti kretalO od Blurmentalove lakrdije dIO Sekspirove tragedije, ili od opereta Fala i Leh ara dIO ozbi'ljne muzričke literature Smetane i Maskanjija, pokazuje težnju Srpskog narodnog parorišta da b osanskohercegovačkQj publici, ćudljiv()j i raznorodnoj, "odabranim powrišnim komadima i sklad nom igrom ,pribavi i prava umjetni:čka uŽliJvan1 i ugodne ra'ZOOlod:e, i lijeja, pe zabave i dobre pouke". Publika je zaneseno i oduševljen() pratila iIlovooadski repertoar, uživajući u brojnim gJumačkim kreacijama izuzetne vrijednosti i u skladnoj i kompa'ktnoj igri cijelog ansambla k oji je ipokazao obilje svojih darova, prezentirajući sa uspjeh()m jedn u generaci ju izuzetnih glumaca II njih()vim naJboljim ostvarenjima: Danlca i Koota Vasiljević, ' Sultana i Zatka Savić, Mihajlo MarkIOvić, Dragomir i Ruža Krančević, Milan i Danica Matejić, Draga MiIojević, Aleksandra j NikQla Gošić, Ljubica ,i Mihajlo Dinić, Voji>slav i Katica Vi1ovac, J ooo Cvijanović, Frida Grosova, Ivan Dinulov:ić, lI..aposava Jovanović, Svetislav Stefanović , Risto SpiI1i'donović, S vetislav Đurić; a !Zatim Dimitrije ~asić, Mnka Mal1ković, i iznad \Svih, -dvojka "doajena srpSke glume": Dimitr.ije Ružić i Pera 'D<>brinovit. I dok je Ru žjć, taj "miropoma'Zanik tragične muze", bio na zalasku svoje blistave glurmaćke " rijere, predstavljajući ka na najbolji mog ući način ljepotu i zanos romantičarske glume, sa "iklasičnošću koj a je jedinstvena u srpskoj glumi" ; Pera Dobrinović, čiji je realizam bio "najrplemenitijeg kova" i čija je veličina bila oblikovana u "totalnoj životnoj ubedljivosti", p r edsta vio se širinom svoga dijapawna kao izuzetni ve1ikan scene u naponu svog stvaralaštva. I upravo "virtumnost" ovih "otmjenih boema", takQ ra2lličitih po stilu i načinu igranja, :pI'eZentirala je na najbolji način prelomni t r enutak II istoriji našeg glumišta, !prelaz oo .romantizma 'ka realizmu , u o ba slučajl8, u !punom sjatiu i ve1iaini . Kad je v eć riječ o gootovanjima - otrebno -j e spomenuti p i prvi dolazaL tek osnova nog Hrvatskog narodnog kazaliJta k iz Osi jeka. Solidan i rujedn a'čen g1wnačk i ansambl {Miha jl o Hadžj Dinić, Ljubica Di:nić, Leposava Jovanović, Pera Jovanović, AlekBandar Gavri'1 ović, Zanka Stokić, MihaJlo Mil()vanović, Josip Papić, J osip Pavi ć, Toša Stoj ković , Radivoje Din ulović, Micika HrvQj ić , K atica Ruoović, Desanka Ma-

197

kušinska, Anka Stipanović, Lujza Stanojević, Mila i Rudolf Dir, Joop Maričić), uz sudjelovanje poznatih pjevača (Zarko i Sultana Savić, Bogdan Vu'k:alović, Irma Polak, Zach Zachov), gostovao je 1908. godine <ll Sarajevu, !Mostaru i Travniku. Pozori6te je prikazalo nekoliko zaniml jivih dramskih noviteta (Kamen među kamenjem Sudermana, Nada Hajermansa, Suza Pecije-Petrovića). mada je, II cjelini gledano, donijelo prevagu lakrdije (Ima li šta za carinu Hen'kln a i Veber a) i operete (Nabo b AoJ.binija. Car vaZcera Strausa. Oružar LQrcinga, Vesela udovica Lehara). Gostujući II nevrijeme, II složenim nacionalnim i političkim prillkama (anekslona kriza), gostovanje Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijek a, uprkos .-p opularnom repertoaru i homogenom glumačkom ansamblu, protekllo je bez odjeka, gotovo nezapaženo, tako da je posljednja I rOOstava u Sarajevu, Nikola Subić Zrinjp ski opera od Zajca (27. V 1908) bi~a slabo posjećena pa je ravnatelj teatra Zarko Savić "otkazao predstave, a posjetiocima vratio novac za ulaznice". Na kraju, kako je zapisao Sarajevski list, ./družina je ostala bez minimalnih sredstava , glumci bez .plaće i ansambl se našao pred rasp~tanjem".

OSNIVANJE I RAD STALNIH BOSANSKOHERCEGOVACKIH POZORISTA
SARAJEVSKO VESELO POZORISTE
U godinama pred prvi svjetski rat kod publike se sve više osjećala želja za lako m zabavom i orfeumskl m programi ma koji s.u kombillOvali kafanu i poZQrište. Pojava filma, stalne cirkuske i pehlivanske atrakcije, vodviljsko-zabavljač­ ld repertoar njemačk i h putujućih družina, poplava operete i bećko-peštanske lakrdije, komercijalizovana domaća putuju ća društva s ve je to ,unijelo u p ozorišni život Bosne i Hercegovine jednu profanu potrebu za površnim doživljajima i problematičnim senzacijama. Ka o .posljedica tih 'p otreba i želja stvoreno j e u Sarajevu, II jesen 1909. godine Sarajevsko veselo p02!omte. koje je radilo ,pune četiri gocline,

198

do 1912, pod raznim upravrnClma i na različitim mjestima (uglaV!llom kafanama i hotelima) sa jedinim ciljem: zabaviti publiku, pružajući joj onakav repertoar ·kalkav ona želi lak i neobavezan. Tako Sarajevski Zist o'bavještava da je II okWbru 190~. g()dine u novoj sali gootionice "Mostar", takozvanoj "Katića ka fani", ;počelo da radi Sarajevsko veselo pozorište ,pod upravom Spasoja Đokića Sarajlije, bivšeg člana osječkog i šabač'kog ,pozorišta. Deset dana docni.je Ikao uprav.nik se spominje poznati putujući glumac Sima Stan()jević-.Sućur, da bi II decem'b ru m jesecu iste godine .upravu preuzeo Miloš Milošević "čika Miša", ,,koji na p OZIornici igra već 25 godina, te mu se mora priznati nj egova sposobnost na polju te umje'tnosti" . Ovo improviZirano i organizaciono nesiguml() ,p ozorište uglavnom prikazuje, u kasne večernje sate, jednočllnke .i šale (Stric tt gostima, Na barutani, Nesretni mladoženja, Lažni prijatelj, euva; mi djevojku, Saran, i. dr.), 'korn'binovane sa pjevanjem kupleta i šaljivim mOiIlolozima, a povremeno igra i cjelovečennje predstave (Dva načelnika Sahinovića-E k­ rema, Silom ljekar Molijel"ia, Običan čovek Nušića, Seoska lola Tata). Trupa je sastaV'ljena od glumaca profes·ion.alaca (Sima Stanojev.ić, I vetislav ĐUl"kić, Spasoje Đok ić, Nikola S i Aleksandra Gošić, Miloo Milošević), a nastupaju i amateri i početnici, "Ikoji se među glumcima gube i samcw smetaju". Sarajevsko veselo pozomte je imalo uspjeha kod publike, "pa su se čuli glasovi sa svih strana - kalk:o je .napisala Bosanska v,ila - da se pretvori u stalno domaće pozorište". Pozorište je igr alo gotovo cijelu zimu u Sarajevu, a zatim je otišlo na dužu turneju po Bosni i Hercegovini, da bi se u jesen 1910. ; onoWlo vratilo "u mjesto svoga rođenja" p - ka1 je stajalo n a plakatima - u Katićevu 'k afanu "Moko star", Na turneji je ,p ozorište, sada ponovno pod upraV()rn Sime StanojeviĆ8, uVježbaloO i nešto seriozniji repertoar, što je i uslm':ilo promjenu naziva. Izbačena je ozn~a "veselo", tako da je ostalo samo Sarajevsko pozorište. Anfambl je igrao gotovo svako veče U'Z ,,lijep moralni i materijalni uspjeh", .pokazujući u izboru repertoara više umjetničkih ambicija: Vas,T(rsenje Tolstoja, u dramatizaciji Radivoja Dinulovića, Hajduk Stanko Vese1inov'.ića, Graničari i Joca Udmanić

199

Frajdenrajha, Krvna osveta na Korzici Dik<mža, Devojačka kletva Ljubinka 'Petrovića, Sokica Okruglića..JSremca, Zvonar Bogorodičine crkve Sar10te Birh-Pfajfer, Niz bisera Holtaja. U nekoliko predstava, kao gost, "iz ljubavi prema umjetnosti", nastupao je i Bogoljub NikoBć, osnivač Prvog bosansko-hercegovačkog

srpskog pozoriJta.

Poolije zims·kog nastupa u Sarajevu, uslijedila je ponovno duža turneja ,po provinciji da bi krajem ljeta 1911. godine Sarajevs\:o pozornte stiglo i treći put u "glaVfl"li zemalj.ski grad", i u I aAti. "BOIStan" na Bendbaši otpočelo prikazivab nje !predstava. U.pravniik: Sima Stanojević-Sućur angarovao je ovom ,p.nil.ika:m 'Ilekol.li.ko po'Z'na'Uh i i's ta'k:nutih putujućih glumaca: Josipa Baudu, Jelenu ,i Stanka iKolašim:a, "najbolje snage iz Protičeve družine", zatim bračni par Vučiće­ vić, koji je došao sa Cetinja, gdje je popularni "čika Lka", "om'iljen u svim naš:im krajevima, bio gJwnac i reditelj Narodnog pozorišta, ddk: je MaTa Vu'či6ević bila jedna od najboljih .pjevačica i .po ocjeni kompetentnih najbolja, upravo jedinstvena Koštana". Ovako sastavljen ansa mbl uz pomoć starih članova (Nikola i Ale'ksandar Gošić, Spasoje Đokić, Svetislav Đutikić, Dušan Kremenović), ;pored. standardnog repertoara iz !prošle sezone, uVježbao je >i. nek-oEko novih komada, mada ille i novih za sarajeWku publiku (Madam Mongonden. Bluma i Toša, Tri bekrije Nestroja, Zivot za dinar Rajkovića, Zla iena Sterije, Put oko zemlje Verna). Nova turneja, bez {Xldrške pubU,ke, sa praznim kafanskim stolovima, donosi r asulo in ače solidnog glumačkog ansambla (trupu su napustili Ilija i Mara Vučićević, Aleksandar Go6ič, Stanko Kol8Šin ac i dr.), i novi upravnik Dušan Kremenović ponomo mijenja naziv društva u Veselo p ozori§te i početkom januara 1912. godine vraća se u Sarajevo. Oslabljena družina nije u stanju da animira i zabavi publiku prikazujući problematičnu ,,jpOZorišnu literaturu", koju su daroviti -komičari improvizatori (Vučićević, Gošić, Kolamnac) spasavali svojim neodoljivim glumadkim šarmom i izuzetnim talentom. Sada, u rukama .početnika, osjeća se Jwliko je čitav taj orfeumski program be7JIlačajan i ništavan, ukoli'ko ga ne izvode istinski "majstori smijeha" i improvizacije. Bez .njih Veselo pozornte ne uspijeva da se zadrži u Sarajev·u ni nedjelju dana, publika je potpuno nezainteresova-

200

na i "artistički upravnik" Dušan Kremenović je prisiljen da napusti "glavni zemaljski grad" i sa oo1abljenom družinom otputuje u unutrašnjost sa nadom da će tamo -naio na većI odziv gledalaca. U ljeto iste godine Veselo pozorište dolazi još jednom, posljednji put u Saraj evo, da II bašti " Repati ci na Keju" ponovno prikaže isti repertoar (Niz bisera, Ciganin,

Hasanaginica, Seoska lola, Sokica, Zivot za dinar, Grani<!ar i , i dr).

publika se ovog puta sasvim oglušila o predstave, uprkos gostovanju Mile AnđelkoVić, koja je najavljena u štampi kao bivša članica cetinjskog i n()vosadskog pozorišta. Posljedice rog nemara bile su očigledne - pozorište se raspalo.

Međutim,

POKUSAJ AUSTROUGARSKE VLASTI DA OSNUJE STALNO DRZAVNO POZORiSTE ZA BOSNU I HERCEGOVINU
U s vim dosadašnjim uspjelim i neuspjelim pokušajima

Bosni i HercegoVini formira stalno pooorište, izuzimajući iplanove paše .Ibrahima Derviša 'u turskom peri-oou , učestvovala su mahom privatna lica, član()vi putujućih družina i glumci amater i. Godine 1913. osnovano je, međutim , prvo oficijeln() drža'vno pozorište na srpsko-hrvatskom jeziku, stvoreno od str ane austrougarske uprave. Ideja za osnivanjedI"ŽaW1.og pozorišta rezulbirala je \kao politička potreba u cilju eliminisanja sve jačeg srpskog uti<:aja na kulturni život okupirane zemlje. U godinama burnog nacionalnog razvitka i revolucionarnog .previranja (1911. i 1912), ,paralelno sa nastojanjima .pojedinih grupacija da organizuju dom a će pozorište (SrpsJ(O diletantsko pozorilte, Sara;evsko veselo pozcrri§te, Radničko pozori§te) i austrouga rs- a adminik stracij a nastoji da preduhitri osnivanje n acionalnog teatra, koji ne bi m<>gla efikasno kontrolisati, na taj način šro pristupa r ealizaciji jednog zemal;skog pozori.fta, od države osnovanog i finansiranog i, naravno, politici države namijenjenog. Zemaljska vlada a n'i mira i angažuje pojedine istaknute pozorišne radnike (Radivoje Dinulović i Mihajl() Marković) , pa i v:lastite činovnike (Franjo Brodnik) '<la ·izrade projekt O
II

da se

201

osnivanju jednog stalnog dr.žavnog pozorišta za Bosnu i Hercegovinu. Iz .obimne prepiske, povodom osnivanja Zemaljskog pozorišta, na ' r elaciji - Bilinski, mi nistar za j edni čki h f inansija i - Potion$, poglavar Zemaljske vlade, izlazi kristalno jasno da 'je pozorišna umjemost " trebala da služi režimu i da se što uže poveže sa političkim shvatanjem Il'l jegovih nosilaca, takozvanoj ~ veliko; politici", kako je bila nazvana kulturna i politička m isija Austro-Ugarske na Balkanu, ali i "suzbijanju srpskog prestiža u o blasti kulturnog života Bosne i Hercegovine". Ministar Bilins'k:i , na primjer, smatrao je da teatar sp ada u one ilnStitucije koje mogu pozitivno i, što je n ajvažnije, efikasno da djcluju u koris t određene politike. Shvatajući, dakJe, Zil1ačaj i moć pozorišta, poučena neprijatnim iskustvom srpskih putujućih družin a i buđenjem nacionalnih pozorišnih aspiracija, Zemaljska vlada je nastojala da osnivanjem svog pozorišta, koje će ona materijalno izdržavati, pa prema tome i I ontrolisati, di'rektk no zaustavi i parališe razvitak nacionalnog teatra. Na taj nači n on a je htjela da bezuslovno sp riječi da . se "p olitičk i zapaljiva materija , :koj a se II javnosti n agomilala, p ovećav a rpreko pozorišta i ,d a dovede do n eprijatne ekSplozije". Poslije . razm jene m išljenja (Bilinsk'i - Potiorek.) . nakon r eferata Din ul ovića i Markovića, povjereno je vladinom komesaru za grad Sarajevo, Franji Brodniku (O'I1Qm istom koji je 1892, godine u Zvorniku brutalno p rotjerao putujuću družinu Fotija Iličića !preko Drine:u Srbiju), da s ačini elaborat -o funkciji, zadacim a i d jeIovanju bu du OOg državnog zemaljskog pozor išta. Pošto je u uvodu s voje studije iznio značaj po7..oTI šta za kulturni život pokrajine, Franjo Brodnik je istakao da je osnivanje po:roriš t,a u Sar.aj'Cv;u '"poželjmo i sa političkog stanovišta", jer bi se na ta j na'čin suzbio r ad srpskih putujući h družina "Ikoj e često pol:ltičk:i š.telmo djeluju", i sa kojima " ti ~ml ju d olaze s umnjive Hčnosti čija dje1atnoot ni je sam o pozocišna". Brodm.ik d al je upoz orava da bi se r ad i uticaj S rpsk.og diletantskog pozorišta II dogledrno vrijeme moga:! jače da ,r a'lvije, .a u zemlji ikao što je Bosna "Vlada ne smije 'prepustiti vaspitmi i nadona-In i razvitcrlc isključivo po jedinim nacionalistima i mora ga po mogućnosti uzeti u svoje ruke". U daljnj em izlaga!llju Fra njo Brodnik govori o m a-

202

terijalnim problemima, državnoj pomoći, troškovima, pozor.:šnoj zgradi i predlaže za direktora pozorišta glumca i reditelja Mihajla M a rkov ića, !koji se !pokazao već kao iskusni organizator (Primorsko kaz.aIi§te, Hrvatsko narodno pokrajinsko
kazal.i!ite).

Nasuprot Franji Brodniku, Mihajlo M ark ovi ć u svom kratlk:om elaboratu ni je ulazio u političke ocjene, već je dao umjetnički profil Zemaljskog pozori§ta: "najliterarniji repertoar", prednost domaćoj drami i domaćim piscima, zatim klasi čna dr amska literatura i izabran a djela moderne svjetske drame. Sto se tiče operete i opere, one će se .po MaI"kovlć l1 razvijati "prema ukusu i zahtjeVIima općinstVa no svakako pri izboru djela treba strogo paziti na decentnost j moralnu sadržinu istih". U pogledu gl umačk og ansambla, Marković je i nsis tirao da prednost imaju " doma ći sinovi", bar za dra msku umjetnost, i on je uspio da angažuje jedan zaista solidan .gl u ma čki ansa mbl: Ivanka Jovanović, Zlata Lianka, Julka Micić, Agneza Gaj er , Mica Gav rilo vić, Katica Haj dušković, Anica Benediković, Ljubica Mari ć, Aleksandar Gavrilović, Boža Niko lić, Stjepan Ljanka, Lju'bomi r Micić, Nikola Hajdu š:ković, Toša Sto jkovi ć, Ant oo Supro, Kosta Ba rjaktarović, Josip Maričić i Anka Puhovska kao šaptač. Istovremeno su angažovaru i solisti za operu i operetu: Blažena Ašenbrener, Marija Tevin, Roza Peršl, Helena Bukovska, loti Dagma r, Rudolf K alniCk:i, Dušan Mitrović, Vladimi r Majheni ć, Tadej Bukovski, Ivan Levar, Dragutin Vuković redltelj, Ed o Ašenbrener - pjevački ped agog i Fran jo Vanjek - dirigent. T akođe je angažovan i hor od 20 članova. Posli je int ervencija i zalaganja mirustra Bilinskog, Mihajlo Mar:ković je form alno podnio molbu BosanSkom saboru (17. I 1914), koji je odobrio formiranje pozo r išta i postavio u.pravu: Mih ajlo Marković - upr avitelj, Mil an Begović umj etnički ravnatelj, Bedrih Holeček ravnatel j opere, Dušan Budimirović - dramaturg i reditelj. Nova Uprava je odmah ,p ristupil a radu, formirala je glum ački i pjevački ansambl, izvrši la p ripreme za adaptaciju Društ venog doma, poduzela mjere za n abavku dekora i garderobe, organizovala po't rebnu administr acij u i tehničku službu , vršeći užurbano priprem e za otvaranje sezone, ali atentat Gavril a Prind pa i događaji koji su posli je toga uslijedili prekida ju

203

a'ktivnost j pozorište se raspada. Osnovano i organizovano, ono nije uspjelo izgleda da prikaže nijednu predstavu, i u istoriji pozorišta Boone i Hercegovine ostaće zablIježeno samo kao Z8,nimljiv ,p okušaj austrougarske uprave da stvori i organi"Zuje prvo državno pozorište u Sarajevu kao protutežu domaćem, nacionalnom teatru.

započetu

POZORISNI AMATERIZAM

KONFESIONALNA DRUSTVA I POZORISTE
Posljednje godine austrougarske uprave. od aneksije (1908) .do vladialih "i.znimnih .mjera" (1913), mada, !posmatrajući kvantitativno, predstavljaju najživlji period pozorišnog amaterizma u Bosni i Hercgovini, kako po broju konfesionaInih i soci jahnih društava, tako isto i po broju prikazanih predstava, istovremeno označavaju i postupno osipanje i kvaliteta i umjetničkih ambicija. Predstave se, istina, i dalje prilka::ruju, njihov broj je zaista impozantan, aH sve se to odvija neka'ko bez sip,ema i plam a, haotično , uglaWlom povodom nacionalnih i vjerskih praznika. Glumci amateri se s'k up1jaju od pril:ilke do prilike, izgubili su p rofesionalne navilke, ansambli Tlisu više homogeni i 'UStaljeni , a izbor dj ela je prepušten slučaju i uglavnom ,p reslikava repertoar putujućih družina. pa , njemačkih gootujućih 'po7'"orišta. i Pomjeranjem ku'l tur.nog i političkog života iz Mostara u Sarajevo. odlazak A1anasije Sole (u politiku) i Marka Vebla (u profesiona1lni t eatar), gasi se pozorišni rad u Guslama i Hrvoju, lli. tačnije, vraća se na početne pozicije, u okvire konfesionalnog i nacionalnog diletantizma, bez umjetničk' , ambicija i stremljenja, prjgod'rl'ičarski i .,svetooavski", :kao obavezni dodatak raznim dru'š tvenim zabavama. sij-e1ima i kermesima. Povećan broj udru, enjn rl. raznih 'SOCijalnih, humanitarž nih, strukovnih, ško1sJdh, konfesionalnih i naciona-lnih društava. donosj 1. povećani !broj .predstava, ali, istovremeno, više je neg<l očigl edno da gluma i pozorište sve više d obijajU

204

diletan tske oblike i navik e, i d a je vri.jeme snažnih i umjetnički kompaktn ih grupa (Gusle, Hrvoja), sa određenom , er pertoar.skom politikom j ust.aljenim i -homogenim ansamblima, nepovratno prošlo. Prije svega, pozorišn.i amaterizam je izgubio !prvobitnu nacionalnu i prosvj etnu misij u, njegova uloga više nije ni pat:riotska ni didaktična , on VIse 'Ile zamjenjuje nepostojeće profesionalno pozorište, a Ikako je, sa izuzetkom n~Qliiko usamljenih dnrltava. lišen i umjetni~­ ke vrijednosti. sa 'k rajnje simplif'id ranim izr ažajnim sr edstvima, između provincijskog kiča i diletantske IprElJ)Otentnosti, on postepeno izlazi iz domena umjetnosti i ulazi II područje opšte kulturne k l ime .određene s redine, kao .oblik zabave j raronooe, kao slika naravi i mentahteta, i~ao taka v .prestaje I iti od interesa za istoriju pozorišta. b P<>sljednji uspjeU i umjetn:i&:i r elevantni rezultati, u ovoj poplavi dil etantizma, vezani su za rad amatera ok up·ljenih ok() sara jevskih kulturnoprosvjetnih društava Sloga i Proleter. To više misu diletantske sekcije koje se raspadaju poslije svake predstave, več cjeloviti amaterSki ansambli k()ji nastupaju u r elativnom kontin uitetu i organiZ()vano i čiji će rad dovesti do osnivanja Srpskog di letantskog pozorišta i Radničkog pozorišta. Oba ova pozorišta, po svom r adu, ciljevima, dbimnosti svoga p rograma, umjet'lličkim rezultatima, spadaj u u na jinter e:santnije rpoduhvate ljubitelja gl uma.:Jke umjetnosti u Bo&ni i Hercegovini, i za ·treće raz'doblje pororišn.og života za vrijeme aust rougarske uprave, i maju značaj koji su <prije toga, u drugom nzdoblju, imali mostarSki amateri okupljeni oko GmaZa i Hrvoja. Njioovim osni vanjem kona6no je i u Sarajev u s tvorena jedna stalna, živa, stvaralačka potreba ljudi od teatra da gradu u kojem žive p r uže ak o ne prof€fiionalno, onda bar amatet"S'ko, dom aće, sarajevsko pozorište.

SRPSKO DILETANTSKO POZORISTE
II drugoj polovim.i 1911. godine jedna grupa sarajevskih kulturnih i javnih cacinika, uglavnom iz redova Sloge, formi orala je Privr emeni odbor za osnivanje Srpskog diletanb~og pozorišta, koji je početkom ja nuara (10. I 1912), podnio do-

205

'Pis Vladinom povjereniku za grad Sarajevo u kome ga iz-

vještava da će se 28. januara iste godine u prostorijama srp\skog ,pjevačkog društva održati oo.nivačka skupština novog pozor išta. Istovremeno su Zemaljskoj 'Vladi upućena i "društvena pravila" na uvid i odobrenje. Kada 'S u sve administrativne formalnosti ok<mćane, i od vlasti JzdejlStv.ovana dozvoila za rad, izabran je i konstituisan Upravni i Nadzorni odbor u 'k ome su bili: Svetozar Zrnić , predsjed nik ; Vel jko Milićević, potpredsjednik; Dušan Đoldć, sekretar ; Atanasije Krstić, !blagaj nik j Nikola Piju:k:ović, kinji~ičar; dr Vladimir Corović, Kosta T·ravanj, Vojislav Jungić i slikar Todor Svrakić , .odbornici. Upra vni odoor .pristupio je peciaJl1tno i .s tllPljivo orgarn.izaciji !pozorišta ne žureći sa početkom nda prije nego ~t.") budu sa:m-eli svi uslovi i savlada.ne sve prepreke, u želji da !pOzorištu na samom početku obezbijedi što uspješniji s tart. Ambicije osnivača su 'bile prilično seriozne i zamašne, što se najbolje vicli iz pravila društva, u ilvojima se !na ist8lknu tom mjestu 'kaže da je zadatak ustan.ove "da u !prvom r ed u odgaja Srpsku .omladmu '2.a 'lijepu pozorišnu u mjetnost i priređivan jem pozorišnih večeri živom riječi prikazuje sve vrl.:i ne i poroke ljudskog društva, a prikazivanjem istorijskih k()mada upoo21na šire slojeve Srysikog Naroda sa tradcij.om svojih predaka i na t aj na čin istu u njemu sačuva". P.or ed ove didatktične i patriotske misije, svrha i zadatak !pozorišta bili s u mnogQ šire j svestranije zamišljeni, pa je pravilima društva ,p r edviđenQ: "upriličavati u sv() jim prostorijama sastanke i ,d ržati č1an()vima predavanja () uticaju pozorišta na kulturni razv:itak narodni; održavati večernje škQle i na taj način u,pomavati izvfŠujuće čla nove svoje sa biografij()m ipOZOrišnih autora napopozornicom uopšte i sa " se; društvo će ova j Ifad proteza ti i izvan područja mjesta, te u širim slojevima naroda buditi !Smisao za pororište, a za lakše pootizanje ovog zadatka društvo će .p rema mogućnosti­ ma izdavati svoj list, osnovati ,p jevački h()r i orkestar". Da Ibi se sve ove zamisli uspješno realizovale, pr edstavnici društva su stupili u prisne konta kte sa članovim.a Sr.pSikog narodnog pororišta iz Novog Sada prilik()m gostovanja "V()j'Vođansk og mezimčeta" u Sarajevu, a t a1wde s u se obratiH za pomo ć Milanu Grolu, upravni ku beogradskog Narodnog

206

pozorišta, i njegovim posredstvom i zau.zimanjem dobili su izgleda i matnu nov~anu poOmoć, p otrebnu garderobu i rekvizite, ali ,i dragocjenu umj etničku podršku, jer je Grol novoosnovan om društvu stavio n a raspolaganje Aleksandra Miloj evića, iskusnog pow,rišnog organizatora, koji će postati .glumac, reditelj i umjetnički rukovodilac Srpskog diletantskog p02ori§ta, na ročito zasluž.an za ' uspješan rad mladog teatra. ' Nakon t emeljitil:t i pomnih ,priprema, koje su trajale više od pola godine, sa premijerom Đide Veselinovića i Brza,ka (7. VI 1912), u režiji Aleksandra MilojeviĆ8, Srpsko diletantsko pozorište započelo je rad. Ova prva ,predstava, po riječilma VIladimira . CoroviĆ8, jednog od ooniv.aK'!a .I reditelja i nov()g poz orišta, "premaša dale'ko prosječni značaj sli čni h zabava; o vo je u Inas, prva predstava, koja nije hila sama sebi cHj i či je se osoblje mje ,ras turilo ono veče, čim je bacilo masku s lica. Ovo j e bila prva pojava 'jedne or:ganizovane trupe, koja s puno volje da vrši jedan viši zadatak; to je bio p očetak rada na jednoj u nas ovdje ,prenebreglllutoj umjetnosti, uvod u posao šireg značaja" . Ovaj Corovićev tekst o bjavljen II modernizovanoj Bosanskoj viZi (1913) istovremeno skreće pažnju nove inteligencije Mlade Bosne na "prenebregnutu" !Xlzorišnu umjetn05t, ukazujući k ako na njenu važnost tako i na neposrednost n jenog djelovanja. Mada u n azivu pozoriš1;a stoji diletantsko, ova Qznaka j e ima la samo početni, rprelazni kara.k;ter; ona je obilježavala .prve kora'ke u pogledu "razvitka njegovanja pozorišne umjetnosti, dok je fkrajnji eHj ,bio osnivanje stalnog ,pozorišta sa profesionalnim glumačkim sn agama" (Đ. Pejanović). Ali, već od s amog ,počebka ovo pozorište nije bilo čisto diletantsko, jer je p ored amatera njegovo jezgro sačinjavao sastav a ngažovan iz .putujućih družina, zatim !nekoliko članova beogradslkog i nov()sadg,kog ansambla: Aleksandar Mil ojevi ć, Ljubomir i Julka Micić, Milica Josić, Leposava Stojano vić, Luka Popović, Rista Spiridonović, Ivanka P opović, Anka Stjepan ović-Ci cvarić, Spasoje Đokić, Draga Milojev·ić. Iz Sarajeva su bili angaoovani kao_ stalni čla novi Obren Đorđevi ć i Justin Janković. Upravni odbor bio je u pregovorima čak i sa Perom Dobrinovićem, kome je ponuđeno da d ođe za upravnika, .reditel ja i glumca. On se jedno vrijeme !kQlebao, ali

te

207

na kraju je odustao, a cijela stvar se završila jednim uspjelim gostovanjem "majstora il'ealistične glume", koji je zajedno sa članovima Srpskog diletantskog pozori§ta prikazao Sterijinog KiT Janju i Zmajevog Sarana. Medu amaterima, koji su lagano i postepeno, vođeni iskusnim Aleksandrom Mlloj.evićem. 'p relazili granicu .između diletantizma i prof(!6ionalizma, isticali su se: Dušan Đokić, Risto Džinović, Svetozar Zrnić, MiJe Todorović, i naročito Mihajlo Pušara, koji se 'Po svojoj izuzebnoj darovitosti (čista dikcija. prijatan organ, ilijepa !pOjava, Ipri·rodnost i neusiljenost) uopšte nije razlikovao od glumaca profesionalaca, pa ča'k je i od njih bio bolji i upečatljiviji. Režiju su 'Vodili A·leksandar Milojević, Luka Popović, Spasoje Đokić i Vladimir Corović , muzičko vodstV{) Imao je Franjo Maćajovs.ki, a o scenografiji je brinuo slikar Todor Swakić. Srpsko dileta.ntsko pozorište tl svojoj kraotkoj istoriji (7. VI 1912 -1. V 1913) razvilo je neob ično živu i plodOlllosnu aktivnost. p.rirkazano je oko 40 dramskih premijera, sa izrazitom ,pIlevagom srpske nacionalne drame (Stenja, Trifković, Subotić, Ni1kola I, Kočić, Nušić, Santić, Sretenovi.(:). all pod uticajem putuju6h družina igrane su i brojne njemačke l francuske la)krdije i melodrame (Madam Mongonden, Par:iska sirotinja, Diran i Diran, Otac Martin, Stan kaplar, KartuA i
slično).

Kada se sagleda lI'epertoar Srpskog diletants/eog pozorišta u -cjelini. izuzimajući nekoliko .djela iz nacionalne drame (Jazavac pred sudom Kočića, Hasanaginica, Pod maglom Santiea, Golgota Predića, Običan čovek Nušića), 'uz usamljene novitete (Diran i Diran Valabrega) i lolasičoe komedije (Zenidba G<.lgolj:a), oota1i dio ne donosi ništa novo ni značajno. Sve su to poznati i bezbroj p,uta ig'rani tekstovi od strane putujućih družina pa i samih amatera. Pa ipak, uprkos repertoarskoj neinventivn05ti, pozorište je imalo uspjeha, bilo je dobro ·posjećeno i uspjelo je da se af:inniše među sarajevskom publikom, naročito njenim sJiPSk:im dijel.om. I zato su ambiciozni članovi Upravnog odbora i stupili u pregovore sa Perom Dobrinovićem, UPOI1n() nastojeći da prooire ansambl novim ,članovima iz Beog,rada .i Novog Sada. kako bi ,o stvarili POtlpW1U profesionalizaciju, što je od samog .poče1Jka bio njihov konačni cilj.

208

Na drugoj godišnoj skupštini (20. IV 1913) izabrana je nova uprava, koja je trebalo da dalje umjetnički i organizaciono -kO!llSoUduje i razvije poz.or:ište. Na njenom čeLu se nalazio Petar Kočić kao predsjednik, Vladimir Corović kao potpredsjednik i Đorđe Pejanović kao !Sekretar, dok su članovi bili : Kosta Božić, Dušan PetroV'ić, ffodor Svarkić, Milo Todorović (za garderobu) i Vojislav Jungić (za muziku). Nova uprava, međutim, nije Tadila n i deset dana, jer je 1. V 1913. gQdine dI'luštvo ras.pušteno. Naime, zOOg p-oznate Skadarske krize uvedene su u Bosni i HercegQv'i:ni od strane austrougarske vlasti iznimne mjere koje su policijskim dekretom raspustile sva socijalistička i gooovo sva srpska društva, a među njima je bilo i Srpsko diletantsko pozorište.

OD "PROLETERA" DO RADNICKOG POZORISTA .osnivanjem Glav:n(Jg radničkog saveza 1905. godine stvoreni su povoljniji uslovi za organizovano p-olitičko djelovanje radnlćk'e klase Bosne i Hercegovine. Istovremeno, II okvirima ovog Saveza počinje da se -razvij a živa j :plodonosna kulturnoprosvjetna ,pa i umjetniOka djelatnost. Poslije generalnog štrajka (4. V 1906) JX"iznato je pravo ,radnika na sindikalno organiwvanje, što je u znatnQj mjeri uticalo na dal jnju kulturnu emancipaciju radničke klase u Bosni 'i HercegQvini, Ikoja je do tog vremena bila potpuno zanemarena, tako da se pored zastupanja osnovnih lolasnih :interesa, odmah pristupilo, vll"10 dinamično i efikasno, radu na prosvjetnom uzdizanju, širen ju opšteg obrazovanja, ali j njegovanju i razvijanju smisla za umjetnost i društveni život. U jesen 1906. godine osniva se prva diletantska se:kcija koju v(Jdi Stjepan Sudarević. Bez tradicije i iskustva, rad u prvim go<imama je neorganizovan i povremen, čemu je najviše doprinijelo odugovlačenje Zemaljske vlade da izda dozvolu za osnivanje radničkog kultunno-umjellničkog društva Proleter. Naime, iako je prva skupštlina novog društva održana 15. XII 1907. pokr eta či inicijative za osnivanje morali su čekati još cijelu - odinu da vlada odobri ,pravUa društva g (8. XII 1908). U meduV!remenu, dok je trajala administrativna
14 Istorija
pozo~ta

Bili

209

procedura, amaterti su radili u okvirima pojedinih stTukovnih si nd:i1kalnih organizacija (tipografi, 'Željezničari) prikazujući razne šaljive ig're na radničkim zabavama (Izdaje· se stan pod kiri ju Coroviića, L jubavno pismo Trifkovi ća). 'l'ek zvaničnim osnivanjem društva Proleter, formiran je stalni Diletantski klub i donesen Pravilnik rada, poslije čega je uslijed.ila neobično živa pozorišna aktivnost. Diletantski klub, Ikoji su između ostalih vodili Sergije Baltić, Sava Rađanović i Đorđe Mečkov, uspijeva već u prvoj sezoni da okupl veliki broj glum aca amatera iz radničke sredine, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, i da pristupi pripremanj u p rvih pozorišnih predstava. Potpuni amaterski sastav ansambla, koji je bez ikakvog scenskog iskustva, uslovio je, Il()nnalno, .p ojednostavljen repertoar, sastavljen isključivo od šaljivih jednočinki minimaLnih literarnih v r ijednosti, bez kompleksnijih tehničkih i glumački h zadataka, čiji je humor preteŽlno počivao n a duhovitom zap'letu i komičnoj situaciji a ne na psih()loškoj k araik:terizaciji lik()va. Ove amaterSike glumačke etide prikazivane .na brojnim radničkim zabavama, omog ućil e su amaterima Proletera da p ostupno savladaju gl um aČIku vještinu i pripreme se za složenije kreamV'lle zadatke. Već s ljedeće godine, iPod !Umjetničkim rukovodstvom Steve Obilića, Diletantski klub počinje, pored jednočinki (Cestitam i Ljubavno pismo T rifikovića), , ostepeno da realizuje p i složeniije dramske tekstove (Laža i paralaža i Kir Janja Stenj e, Zenidba Gogolja, Običan čovek Nušića, Rasipnik Rajmunda). Atpateri ovog pozorišnog kluba p(lvezuj-u se sa r adničkim diletantskim grupama u unutrašnjosti, šalju im dramske tekstove, Tediteljska i tehnička uputstva, odlaze na gostovanJa. U okvfirima P1-oletera javlja se i prvi dramski pisa c, Bogoslav Jošt, sa dramom Zrtve, ·koja je "zadivila gledalište". Homogen i već uigran ansambl prikazuje 1911. godine 15 predstava: Običan čovek j Tak o je m oralo biti Nušića, Svileni rubac Bordjoš'kog, Seoska lola Tota, Zrtve J ošta, Osveta Tomerlina, Od popa do kovača Tihonova , SaTan Zmaja, Traži zet plemića Krstonoši ča, Skolski nadzornik Trifkovića, Lijek protiv punica Huruna Di jana , 2enske suze Vin terfelda, U civilu Kadelburga, Zenska nervoza L aurića i Na dnu

210

GO!l'kog. I .pored očigledne repertoa rske kompilacije i eklekti2ma, II k ojima se ukrštaj u uticaji 'brojnih .putujući h družina, programska orijent aci ja ProLetera d jeluj e r aznovrsn ije li svježije u .odnosu na ostala sarajevska amaterska društva i grupe, a pojedine drame (Na dnu Gorkog), mada za amatere odviše složene i komp1ikovane pokazuju jednu plemenitu ambicijlu da se cadniOkoj publici prik aže, pored lakog i zabavnog žanra i jedan seriozniji izbor dramske literature. Preseljenje društva u novi Radnički dom (1912) znači l o je puni procvat Diletantskog kluba, .naroiS:ito kada je amatere preuzeo, kao ceditelj, iskusni i I rovjereni iPu tujući glup mac Spasoje Đokić , koji je u rad Proletera unio više orga n izovanosti, studiozniji odnos prema probama i predstavama, mijenjajući i podmJađujući ansam bl. K ao posljedica ove nove orijentacije dolazi do in tenzi.vnijeg r ada, tako da je Diletantski klu b prikazao za nešto više od godinu dana dvadeset premijera. Uz šaljive igre : Solja teja, L ijek protiv punica, Kako žene plaču, Ziv ili mrtav, Na koljeni ma, Pod st arost, Bračna sreća, Nekadašnja policija, koje s u prikazivane u s klopu zahav,nih večeri, Spasoje Đokić je nastojaQ da ser ioznijim re pertoarom obezbijedi pozorištu umjetnički renome, glu mcima pružli složenije zadatke, a ,p ublici, p ored zabnve, !priliku .da vidi i čuje nekoli!ko odabranih djela iz domaće i strane književnosti: Jazavac pred sudom Kočića, Pov r ata k Tucića, Iz biračica TrifkoviĆ3, D ido Veselinovića i Brzaka, Amanet Milanovića, Djev ojačka kletva Ljubinka p.etrovića, Graničari Frajdenrajha, Cigani n SigI-igeti.ja, Madam 1\1 ongonden Bluma i Toša, D v a nar ednik a ĐUl'lk:ov ića , Tvornica Kr ejčia, ipa čak i Se!kspirovog Otela. Uspjesi koje je d1'luštvo postiglo podsta'kli su upravu Proletera da p okuša oonovati sta lno Radničko pozorište, "koje bi imalo zadatak igranja radnički h i ostalih komada i upoznavan je ra d ničke klase sa ipozor išnom umj et n ošću. Osim tQga, odučavati radničku pu bliku od gledanja neslanih komada a privikavati je na modernije i solidnije stvari". Inicijativni odbor za osnivanje pozorišta putem Glasa slobode uputio je apel svim on im ..drugovima i drugaricama .koji m isle da imaju sposobnosti za glumu" da se jave na audici ju,

2lJ

pristupio je preuređenju pozornice, poručio je prevode sa njemačkog "nekih drama iz radničkog života", i pozvao "radničke porodice, da rade, ,umjesto gledanja r aznih senzacija u bioo:kopima", posjećuju novo pozorište. I upravo u trenutku punog zamaha, kada je Diletantski klub prerastao 'u Radničko pozorište, koje je namjeravab da "predstave igra svake nedjelje jedan put, a ,p o mogućno­ sti i dva puta", Zemaljska vlada je, već .po:.matim " iznimnim mjerama", zabrani[a r ad i djelovanje Proletera i tako osujetila i aktivnost pozorišta, a jedna lijepa i korisna ideja odl<;ožen a je za bolja vremena. Nakon petogodišnjeg .prekida, u posljednjoj ,ratnoj godini (17. II 1918) obnavlja se rad društva Prole ter, a ubrzo zatim pootojeća diletantska sekcija ponovo prerasta II Radničko pozorište, koje svake sti'oote p rikazuje predstave. Za redi telja je izabran Bogoljub Nikolić (onaj isti ko ji je 1903. osnovao Prvo bosanskohercegovač'w srpsko pozorište u Sarajevu). Pored njega kao glumci i ređi telji javljaju se : Jovan Palavestra, Juraj Mihić, Savo Dragoljević, Viktor Crnović, Anka Jak šić Tamlova. Predstave Radničkog pozorišta su .na zavidnom umj etnič­ kom nivou. Tako je povodom izved,be Cehwljevog Jubileja napisano da su amateri ovom rpredstavom dostigli "ikulminaciju svog dosadašnjeg glumačkog rada. Tempo i način izvodenja, interpretacija i shvatanje uloga II k omad-u mogli b: da zadovolje i najstrožiju pozorišnu publiku". Docnije, nakon prvog svjetskog ra ta, iz redova Radničkog pozorišta izašlo je nekoliko izuzetnih scenskih umjetnika koji su postigli zapaženi uspjeh i na profesionalnoj sceni, kao glumci novoosnovanog sarajevskog Narodnog pozorišta (Predrag Marković Milanov, Avdo Džinović. Mit1an Lekić, Aca H adži-Stević, . G ojko Manojlović). U periodu azmedudva rata Radničko pozorište odigralo j-e značajn u ulogu li powrišnom životu Sarajeva, .naročito u populaorisanju pozorišne umj etnosti među radničkom klasom.

212

NJEMACKA PUTU JUCA POZORISTA

NJ EMACKA PUTUJUĆA POZORISTA ILI SA RAJEVO KAO F ILIJALA AUSTROUGARSKE POZORISNE PROVINCIJE
U nastojanju da da !Stilsku i IStruk11u.r alnu analizu hrvatskog glumišta, Branko Gavela II kinjizi Hrvatsko glumište, osvjetJ<jav.ajući brojne komponente i tokove na !kojima ~e ono temeljilo i inspirisalo, veći dio svojih r a zmatranja posvetio je uticaj u koji su bečka poz-orišta na čelu s a Burgteatrom kao "glavnim k azališnim b ast i on om" izvršila na razvoj i stvaranje nacionalnog glumačkog st ila. Napominj-ući da je kod nas "ud-amaćen [pOsprdni prizvuk kad spom injemo to kazalište, i mada ta apriorna negativna ori jentaci ja nije bila nikada tačnije provjerena", G ave1a je ispravno uočio, pored svih korisnosti koje je ova sprega doni jela, da Burg teatar zapravo "i nije literarno autohton, da on zapravo sv< oju literarno.<;t vu če iz druge Tuke, da njegova nametnuta nam silhuet a 'z asjenjuje i zamućuje n aše stremljenje ,prema pravim izvorima kazališne kulture onog doba . To je II zanimljivoj vezi iS temeljn om k.arakteristikom lll.aAeg općeg odnosa prema njemačkoj kulturi. Mi smo je dO'bivali u drugo razrednom obliku, i t o preko a ustrijskog fBtra, tako da su velike struje njemačke !knjige zapravo ostale za nas bez utjecaja. T a r elativ:na provi:ncijalnost tog austro-njemačkog utjeca ja izazvala je kod n aših ljudi instinktivni otpor. Beč i bečki Burghteater stajali su na putu neposrednim odnosima iS Pa· r izom i sa svim velikim k azališnim centrima. NO', pod firmom borbe protiv Beča, vodila se zapravO' i borba protiv kazališne tvorbe .bečkog predgrađa, pr.otiv hečke ,l akrdije i farse." U odnosu na pO(l.oriŠini život Bosne i Hercegovine, a na· roči1o Sarajeva, ovaj bečko-peštanski utica j manje je, norm alno, primjetan II glumištu, a mnogo više u gledaU§tu, i nije dO'bijen u drugorazredn om već u trećerazrednom izdanju, prek o n j emačk1h putujućih družina, I roz filter a ustrok ugarske pozorišne provin ci je, ko ja je na taj način .pretakala j prenosila II h8JOti čnu i zbunjenu sa rajevsku sredi nu svoj malograđanski duh i mentalitet. Jer, sve što je II okupira-

213

nim pokrajinama (naročito II gradovima) igrano od strane njemačkih družina sa rrijetkim izuzecima, od klasične operete do Rajmundovih čarobnih gluma 'Sa pjevanjem, od Nestrojevog pučkog teatra do Blumenta10vih lakrdijsk.ih tvorevina, od francuske melodrame do pariskog komercijalizovanog bulevavskog rpozor.išta, najčešće nije I bilo !prikazano autohtono, čak ni bečki i burgteatarski originalno, već .razvodnjeno, iz treće ruke, kao tipični austraugarski !kazališni surogat. I umjesto nacionalne, Hi bar Ikulturnoprosvjetne misije, tl posljednjoj deceniji austrougarnke uprave pozorišni život Bosne i Hercegovine i glavnog zema·ljskog grada epigons'ki se vuče na recidivima bečke !pOzorišne situacije, -one iz predgrađa, ali i tada jednosmjerno, prenoseći isključivo operetu i zabavljački teatar. Vladav.ina "cvjetajućeg besmisla", medutim, nije bila samo dominantna u repertoaru njemačkih i mađarskih putujućih društava, već i u programima nacionalnih pozorišta (Zagreb, Novi Sad, Osijek), koja s u, gostujući u Bosni i Hercegovini u vremenu od aneksije do početka prvog svjetskog rata, pr.ikazala takođe jednu malu antologiju OIPeretne literature. Potreba publi-ke za operetom bila je tako intenzivna i iSključiva da su čak i pojedina putujuća pozorišta, Dinić, na primjer, pokušala da igraju operetu (Mamzel Nituš, Lutka), pa čak j amal!:eri, Gusle, na primjer (Marija, kći puka) iako !Za to nisu imali ni ansambla ni 'll1uzičk'ih (orkestar) ni tehnički h mogućnosti. Ostale putujuće družine, pris iljene zak,o nima 'Pozorišne 'blagajne i zahtjevima publike, prihvatile su umjesto operete, orjeums.Td program, pjevajući pikantne kuplete kombinovarne sa popUlarnim operetnim arijama j plesnim tačkama. Na taj način , posrednim putem , dominacija operete }XtStala je apsoluma.

VLADAVINA "CVJETAJUCEG BESMISLA" U toku četiri godine (1903-1911) u Booni i Hercegovini redoVtt\o je gostovao Bečki operetni ansambl (Wiener Ope-retten Ensamble), pod rukovodstvom Stobra i Polenskog. Ova trupa je bila dobro uvje-lbana, sa nekOlliko poznatih i popularnih bečkih glumaca-'Pjevača (EmU Gutmann, Hans Thuma,
214

Mizzi Bra-um), članova Josefstadter Theatera, speclJalizioranih rutinera, među !kojima je dominirala glavna glumaaka atrakcij a ovog društva, operetska zvijezda Mila Thern, koja je nosila gotovo cjelokupni repertoar. Ansambl Bečke operete imao je oko 30 č1anova-solista, hor od 34 član a, manj i baletski sastav i .dva dirigenta (u t oku gostovan ja k ao di.rigenti nastupali s u Hans Mayer, J·ulius Palm i Julius Palensky), i predstavljao je ,p o brojnQSti trupe najveće pozorišno društvo .koje je do tog trenutka gos.tovalo II Bosni i Hercegovini. U odnosu na prethodna gostovanja njemačkih družina, koja su napadnuta kao "skandaloZlJla", predstave ove putujuće trupe bi~e su Ina "priličnoj umj etničkoj visini". Sala Društvenog doma .bila je redovito ,,·p osve r asprodana", a opšti utis~ je bio da je na '(X>2OC.ruci "vjenna ·r eproduci r ana beskrajna veselost, ali i Jrivolnost bečkih n oćnih zabavišta".

Odm ah nakon aneksi je Bosne i Hercegovine rpr:imjećuj~ se or ganizovaniji j smišljenijl rad njemačkih trupa, koje dolaze češće i sa više plana, obuhvatajući gostovanjima ne samo Sar ajevo već sve gradove okupirane zemlje. T ako 1919. paralelno sa gostovan jem Be čkog operetnog ansambla nastupa ~ Mađarska opereta , rad- kog pozorišta riz ,S ubotice pod g S upr avom Frane F.rekasa prikazujući standardni repertoar (Walzer trau m, Liti). G<:ldine 1910 , i 1911. nastupalo je zajedno sa B ečkim operetnim ansamblom i Nj emačko pozori§no društvo direktora Alfreda Freuda, iPrikazujući laJkrdije i šaljive igre. U trenucima stvaran ja nacionalnog teatra Srpsko diletantsko pozorište), za v:rij eme gostovanja kazališta iz Zagreba i Novog Sada i nakon sjajnog uspjeha koji s u ovi ansambli postigli, dolazi do .snažnog n asrtaj a njemačkih putu jućih družina, koje nastoje da neutrališu uticaj nacionalnog pozorišta, tako da je 1912. godin e ekspanzija nj emačkih trupa dostigla kulminaciju. Odma h nakon odlaska Hrvatskog pokrajinskog kazališta iz Zagreba (1912), u Sarajevu gostuje, a zatim i II drugim mj estima Bosne i Hercegovi!lle, Tegernseer Bauertheater, koji ;prikazuje a ustrijske narodne komade sa pjevanjem i plesom, uglavnom iz seas- og ambiđen­ k ta, pune lokalnog kolorita, humora, narodnih igara i muz.iw

215

ke, šareno1ikih kostima, a u izvođenju ansambla specijaliziranog za ovakvu vrstu "pu6kih igrokaza". Pred sam dolazak Srps.Tcog narodnog pozorišta sala Društvenog doma je bi.la zauzeta od strane Wiener-Kiinstler Ensamblea, koji je očito trebalo da pokaže da rnjemačka po~ Tišta osim opereta i narodnih komada mogu igrati uz lakil'd.iju i umj etnički serio:zmiji repertoar, t ako su prikazani: Teifun Lengyela, Ein ldealer Gatte Wildea, Glaube und Heimat Schonherra; zatim najnovije komedije sa repertoara b eč­ kih pozorišta, uz jed,no zabavno, orfeums'ko veče, pod .nazivom Parisian A bend. Odmah nakon odlaska Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada u Sarajevo je stigl o Njema č ko pozorište pod upravom Carla Richtera, prikazujući operetske novitete (Franz Leh ar , Leo F,a n, Offenbach, oHumpeoo.inck , Zeller). U vrijeme punog zamaha Srpskog diletantskog pozorišta gostovala je i četw t a nj emačk a trupa Wiener Residenz Ensambles (20. X-14. XI 1912), pod upravom p isca i 1ibretiste Paula H ubla . RepertQarski ova t rupa donooi najviše nov.it eta i pdkazuje izr azito interesovanje za modrenu dramu: Die Erbe Sudermanna, Baccarat Bernsteina, Seine Kamerjungfe-r Hennequina, Die Jugend Halbea, Die lierbe Frucht Braca, Der Kammersanger Wedeldll1da. I p osljedn ja gostovanja njema~kih pozorišta u Bosni i Hercegovini pripadaju opereti. U dva ,navrata, 1913. i 1914. godine gostuje Ensamble des neuen Stadtheater in Teschen, pod rukovodstvQm OSkara Giirtmera, koji donosi n ajnovije operetske " hitove" prikazane u t o vrjjeme na bečkim i peštanskim scenama. Nakon perioda !klasične operete (Millocker, Strauss , S uppee) , koja se odlikovala i muzičkim -i scenskim kvalitetima, .prefim.jenom i razigranom orkestracijom , melodioznošću, duhovitim dijal ozima, vj ešto ikomponovanim sal držajem sa sp retno uklO!Pljenim .plesrum segmentima, i nakon velikog uspjeha 'koji je ova trojka operetskih m ajstora postigla, uz djela Fcr-anza Lehara , dolazi do serijske operetne proizvodnje, epigOlrlStva, ,p oplave jeftinih muzič'.k ih moti va smještenih u problematične i beznačajne fabule, na jčešće biza·me i egzotične, što sve dovodi do potpune umjetničke degradacije ik l asične bečke operete. Umjesto ()riginalnosti i svježine, nastaje vladavina surogata, kiča .i malogra đanskog ukusa.

216

NQva njemačka družina koja je stigla jz Tesehena pretežno forsira upravo t a kve operetne recidive devalvirajući ovaj muz.ičkQ-scenski žanr na nivQ orfeumske i profane kafans ke zabave. Svi ti "novite ti", "senzacije", "veliki uspjesi" sa bečkih i peštanskih scena, prenose se istog časa po austrougarskoj provinciji, pa ta'ko stižu j u Bosn u i Hercegovinu. Zakašnjenja su minimalna. U odnosu n a Beč, bar što se t iče operete, Sarajevo i ostali gradovi pokrajine zaostaju samo jednu pozorišnu sezonu, a ponekad ni toliko. I dir ektor /pozorišta iz Teschema, Oscar Gartner, pobrinuo se da bosanskohe r cego va čka publik a ne izgubi korak sa "pozorišnom m etropolom" i sa pompeznom reklamom ,prikazuje " najnovijlo' usp jehe" brojnih be čko-;peštans ki h kompozitora i libretista "cvjetajućeg besmisla" (Jam a, Ascher, Ziehrer, Kalman, Oskar stra uss, Nedbal, Wolf). U ocjeni predstava Srpska riječ, ne samo da konstatuje da su II p itanju "operete sumnjip ve sadržine, u kojima nalazi uživanje samo frivolna _ ubUka" , već ističe da je "ov.() njemačko društvo ispod svake k ritike i da je zaslužUo da se na otvorenoj pozornici zviždi. Mi se nadamo da je ovo posljednje .njemačko pozorišno društvo koje je došlo u Bosnu i da se drugo neće nakaniti, jer bi moglo proći još gore". I zaista, gradsko pozorište iz Teschena bilo je posljednje njemačko pozorište koj e je za v.rijeme austrougarske uprave gostovalo u Bosni i Hercegovini. Dva mjeseca docnije, desili su se u Sarajevu doga đaji koji su "promijenili svijet" , i n jema6ke družine su prestale da dolaze_ Medutim, u publici, posebno sara jevskoj, ostali 'S u za dugo vri jeme osjeća-nje i ukus austrijske provincije, jedan specifični malograđanski mentalitet koji se četrdeset godina taloži o stvarajući određen u duhovnu klimu. Eksport bečko-peštanske operete i lakrdij e, pr-enesen preko druge i treće ruke, kroz filter austrijskog provincijskog pozorišta .opasno je infjdrao Sarajevo, pa je ono i docnije, još pune dvije decenije, u toku rada novoosnovanog Narodnog pozorišt a, pokazivalo evidentne znak ove potrebe 'za "cvjetaj ućim besmislam" prisil j a vaj ući upravnike t reatr a da prilikom s vake !krize pub'hke p osegnu za "starom i dobrom" bečkom operetom kao "spasonosnim anđelom", koji će svojim čarobnim f'rivollnim i pikantnim sa-

217

držajem, spoljnim blijeskom i lakim muzički m m otivima najuspješnije rješavati probleme prazne pozorišne blagajne. l tako ISe .pozorišni život Bosne i Hercegovine u svom ,kretanju i nastajanju od naivnog romantičnog n acionalizma do građanskog teatra, l i sudaru i:lJJneđu idejne drame i realističkog teatra s jedne strane ·i lakrdije i operete s druge, k on a čno zaustavio n a bečko-'P~tans'kom zabavljačkom teatru. U završn om bilansu, poslije četiri decenije djelovanja, njemačka pozorišta su uspjela da Bosnu i Hercegovinu, li naročito n jezin glavni grad , !J)retvore II isturenu filijalu austrougarske pozorišne provincije. Deviza : i pozorište je oružje na koje računam - p<>kazala se ispravnom.

218

POZORISNI ZIVOT SARAJEVA UOCI OSNIVANJA NARODNOG POZORISTA (1918-1920)

AKCIJE ZA OSNIVANJE STALNOG NARODNOG POZORISTA U BOSNI I HERCEGOVINI
POKušaji koji su posljednjih godina austrougarske okupaci je (Srpsko diletantsko pozorište, Radničko pozorište, Zemal jsko kazalište), činjeni II nastojanju da Bosna i Hercegovina 'dobije svoje lSt<rlno, :profesionalno pooorište, .u novim us}ovjma, ;neposredno p oslije završetka prvog svjets'k og rata, dobili su još jači zamah, tako da je pitanje osnivanja prv og nacionalnog, .domaćeg poool'išta tl oV'im krajevtima, hHo ne samo pitanj e dana neg<> 'i pitanje nacionalne ČBlsti j prestiža. U apštem metežu raspRda Austro-Ugarske, odmah nakon formi r anja nove države, II vr.ijeme gladi i oskudice, II trenutku ibl10jnih materijalnih neda ća i nevolja, Jugoslavenski list (24. XII 1918), donosi kratku bilješku Nešto o narodnom kazal ištu, II kojoj se ukazuje na potrebu što skorijeg osnivanja narodn og kazališta. Autor ovog član-ka i s am je svjestan da je možda odv.iše preuranjeno potez.ati ovo pitan je kad osiromašena drlava ima "drugih i prečih potreba", ali isto tako on ne može a da ne istakne da je kazalište uveliko ,,skopčano s odgojnom misijom, a te u našoj zemJji treba", pa zato problem organizovanja stal"og pozorišta i daje na "dobrohotno r azmišljanje mjerodavnim faktorima". Ovaj glas n ije ostao usamljen , jer je jedan broj kulturni h radnika i omladinske inteligencije, kao i redakcije nek ih dnevnih i I njiževnih listova, takođe, u više n avrata, nak glašavao da je osnivanje stalnog teatra nacionalna potrebo. i da Sarajevo sa 60.000 stanovnika i s "tolikim raznorodnim elementima izmedu kojih veliki deo ,p okazuje pasivne t endencije, ne može živeti !bez ,pozorišta". Ova mlada inteligencija, u I ojoj prednjače Jovan Palavestra j Borivoje Jevk

219

okupljena oko kultumo-socijalne revij e Novo delo, koju uTeđu j e dr Milan Budimir, uvjerena je da bi jedno solidno pozorište, kojem bi država obezbljedila ma'terijalnu pomoć i sigunnost "moglo uticati da se ,podigne posrnuli morat našeg društva i obnovi onaj nacionalni ideal u svojoj suštini, bez koga naš čovek danas stoji kao izgubljen". U borbenoj eufori ji oni ističu da je pozorište jama tribima sa koje se čuje lijepa riječ, oplemenjuje duša i vrši mora1no-didaktični uticaj. Oni su isto tako svjesni, kako je zapisao Jovan Palavestra u Narodnom jedinstvu, da država trenutačno stoji pred mnogo "zamašnijim zadacima", ali bez obnove duše država n~kad neće uspjeti da stvori "plodan teren za sijanje sjemena socijalnih reformi". Covjek mora prije svega polepšati dušu, uzvikuju oni, pa će se u njemu umjesto sadašnjeg egOizma, r azv:i.ti altr.uizam ...Naša društvena sredina ovakva kakva j.e danas, .mora dobiti prilika da se vaspitava na jedan solidan i duhu v·remena odgovara juć način. Naše društvo je toliJko aljkavo i nemarno u osjećanj i­ ma raznih chtžnosti, da je apsolutne potreban jedan jak moralni preporod, .p otrebna je obnova duše pojedinaca." Po mišljenju ove nove mlade, borbene i demokratske int eligencije, rat je unakazio i "osakatio" društvo, upro.pasti'Q je u ,njemu sva"ko ljepše osjećanje i .probudio instinkte ciničnog egoizma, trgovačke računice i arpatičnog odnosa prema r adu, i zato je nužno iskoristiti sva dostupna sredstva, od škoJe, predavanja, mbliotek~ - do pozorišta, kako bi se što prije izvršio neophodni i za spas društva jedino mo g ući pr eporod postojećeg kasabLijs'kog i mal ograđanskog mentaliteta. Svjesni da pozorište iziskuje velike troškove j odricanja i da država sama nije trenutačno u stanju da preuzme sav teret, oni traže da i društvo, i to "srazmjerno prem9. bogatstvu klasa, rastereti državu". S hvatajući teatar kao va5pitno s r edstvo, ovi mladi ljudi organizuju p ozorišno~jiževno veče posvećeno književnom djelu Petra Kačića, ali i njegovom nepokolebljivom bunt u {4. III 1919), na kojem je o piscu .govorio dr Milan Budimir, a zatim je prikazan Jazavac pred sudom, satira koja je za vrijeme austrougarske okupacije bHa toliko !puta zabranjena. Pored sarajevskih glumaca nastupio je kao gost poznati zagrebački umjetnik Josip Papić, čije je tumačenje

tić,

220

Davida Strpca jednodušno oC1Jenjeno ikao v rhunski domet prirodnost i, kreacija jedinstvena po obilju dobr./) u očenih i m aštovitih detalja i karakteristika, što je sve doprinijelo da njegova interpretacija bude potr esna i uzbudljiva slik a ..našeg pravog bosanskog seljaka, k'oj i zna, da mu se događa nepravda".

NARODNO POZORISTE EMILA NADVORNIKA I LEONA FINCIJA

P a r alelno s akcij-om m lade sarajevSke inteligenci je tekla je i akci ja .pu tujućih glumaca koji su se zadnje ratne godine zatekU u Bosni i Hercegovini . Tako je u ovim pokrajinama još 1917. djelovalo Bosansko-hercegovačko narodno pozorište, oonosno Dobrotvorno kazalište, k:rlt-o se ono zvalo za vrijeme rata, sastavljeno oo. članova osj ečkog, varaždinskog i novosadsk·og lpozorišta (Katica i Nikola Hajdušković, Danica i Fran Nov a kovjć, Danica M a rković, Ljubomir i J utka Micić, J elena Kešeljević, Rađivoj i Slava Dinu lović ) . Ova t rupa koju je administra'tivno vodio Radivoj D:ilnulović a u mjetnički Nikola Haj duŠIković, prikazivala je predstave čija je čista dobit išla u korist r atne !Siročadi (Mr ak Pecij e Petrovića, Običan čovek Nušića, Seoska lola Tota, K oštana Stankovića, Dupla punica Bisona). Bosansko-he rcegovačko narodno p OZorište započe10 je prikaziva'l1je predstava neposredno nakon završetka r ata, u sali sarajevskog Društvenog doma (31. VIn 1918), a zatim je družina .nastavila da gostuje p o Bosni i Hercegovini. Istovremeno, u Sarajevu, bivši redi telj zagrebačkog i osječkog kazališta, Emil Nadvomik, počeo je da okuplja glumce II na mjeri da osnuje stalno IPCJ'ZOdiHe. Cjelokupna sar ajeVISka štampa pažljivo pr ati napore i akciju Nadvorni.ka, ap eluje na građanstvo da u teškoj st ambenoj situaciji pomogn-e glumcima, koji će uskoro stići, da riješe probleme smj eštaja ; obavještava javnost da pokr etači stacioniranog teatra lI1amjeravaju "otvoriti glumačku školu" 'kako bi obezbij editi glumački ;podmladak U realizovan j u ideje o stalnom pozorištu Nadvorni:ku materijalno pomaže sarajevski knjižar Leon Finci, koji će docnije ·b rinuti o mnogim tehničkim

221

problemi ma (smještaj glumaca, prodaja ikarata, nabavka scenskih rekvizita, i dr.). Nadvornik i Finci se nadaju da će njihovu akciju podržati Ministarstvo prosvjete II Beogradu i Zemaljska vlada u Sarajevu, i da će no;voj kulturnoj ustanovi, koju je jav.nost , .simpatično .pozdravd~a", uskoro biti obezbijeđena državna subvencija. Ka'ko se čekanje na ovu odluku nadležnih fffictora oteglo, Nadv.o'rnik ! Finci su odlučili da će, bez obzira na neiZ'Vjesnost u pogledu finansiranja, "pozorište otpočeti SV(lj aktivan r ad i time i svoj im r adDm najbolje pospješiti ovu od:luku". Zeleći da rad budućeg pozor.išta umj etnički što serioznije pripremi, Nadv(lrnik sa'S'tavlja i najavljuje pre1{(l štampe obiman i r aznovrstan repertoaT, .:koji, na ročito u pogledu strane drame, pokazuje tendenciju prema mooernijem dramskom izrazu (Arcibašev, Cehov, Baliaj, FJer-Kajave, Meterlirn:k, Knoblauh, So, Ibsen, Strindberg, Hauptman). Iz domaćeg dramskog stvara'Iaštva, on ;planira samo one drame koje su b.ile i ostale životne za scenu, i gotovo sasvi m odbacuje istorijsku i roma'l1tičnu dramu, koja je donedaViI1a predstavljala znatan dio 'r epertoara svakog putujućeg društva (Truli dom i Gotgota Tucića, Gospođa Walevska Begovdća, Ja kob Ruda Cankara, Dubrovačka tril ogija, Smrt majke Jugovića i Gospoda sa suncokretom Vojnovića, Svet i Protekcija Nušlća, Pljusak, Mrak i Duše Pecije Petrovića). Narodno pozorište, kako je novoosnovani teatar nazva n, P<lčelo je svoj rad premi jerom Zutumćara Svetozara Corovića (20. IV 1919), ko ja je prote-kb u onaku ohrabrenja i lijepih nada da će novi teatar uspjeti igrom i repertoarom da se nametne hiroviwj inestalnoj sarajevskoOj publici, i da će svojim rad{)m "oplemenjiv ati i ,o dgajati srca" i polepšavati duše. Međutim, najaVll.j.eni repertoar, u odnosu na tekuću p.rodukciju, po'kaza{) je ubrzo ,raskorak između umjetničkih ambicija Emila Nadv(lrni:ka i kreativnih mogućnosti ansambla. S jedne strane, trupu su sačinjarvali putujućui glumd, rnenavikU na sistematski rad, skloni improvizaciji, uvjereni jedino II uspjeh "starih i ,p rovjerenih" ikomada, bez stvaralačkog inter esa za bilo 'kakav eksperiment (Andra i Zora Curčić, Miodrag iRoksanda Beković, Tanasije Zloković, Dušan Raden'ković, Obren Đorđević, Đura Marinkov:ić, Dušan Ilkić, Milan Ognjenov:ić, Lila Ervin(lva, Katarina Kosović, a nešto

222

kasni'j e pristupili su još i Dobrivoj e Raden'ković, Ilija i Mara Vučićeyjć, Zilij·eta Kučera, Mihaj lo Marković, a kao gosti su nastupali Vojislav Turill1ski i 2anka Stokić); a sa dr,uge strane, za ostvarivanje ozbHj!Ilijih umjetničkih .rezultata nije bilo 'Vremena, jer :se ansambl izdržavao od ,prihoda i finanCijskih ulaganja Leona Fincija ikoji, normamo, nije želio da ide na gubitak. Namdno pozorište Emila Nad-vornika se tako već !Ila prvim koracima našlo bez "nad.patrebnijih eventua1ija", bez adekvatne garderobe, bez osnovnih dekorativnih elemenata, čak i bez tehničkog personala, pa je Nadvornik, "uprkos direktorske časti", bio prisiljen da sam ,često radi i "najgrubJje lPoolove". U ovakvoj situaciji, pritisnut !Ilaviikarna an~ amh1::J. i .re::dn im st:mjem p07.o.rišta, Narlvcmnik je prisiljen da odstupi od najavljenog programa, naročito II izboru strane drame, i d a se ,p ootepeno vraća ukusu i navi! kama putujući h druži'na jz v,remena austrouga'rs'ke uprav'e (Madam Mongonden. Karlova tetka, Boj na Kosovu, Đid o , Krvna osveta na Korzici, Devojačka kletva, Seoska lol.a, Ciganin, i dr.). Poslije prvih lllS,pjeha, naročito ,K Jnoblauhove komedije Faun, llad .pozorištem se nadvila kriza i umjetniOka i matertjal na. Sukobi Ikoji su latentno ti!Iljati unutar ansambla iz1 bija ju svom žestinom i Nadvornik je !pr1iSiljen da (lla;pusti trupu, ali .ne i Sarajev.o, ,a dužnost upravnika preuzima glumac Ilija Vučićević. Nastaje neprijatan SIXlr između ansambla i Nadvornika, umiješala se i štampa, glumci ostaju bez plata, "gotovo gladni" i prisiljeni ISU da repertoarom rpov.}ađuju !publici. Ovakvom stanju 2ll1atn.o je doprinijela i psihoza nesigurnosti 'koja je zahvatila glumce, pa i samog Nadvornika, u vezi IS akcijama Zemaljske vla de oko formi'fanja državnog pozorišta. Zakulisne borbe, razne kuloarske !kombinacije i ·g lasovi o sastavu budućeg ansambla :ili uprave, pitanje ličnog prestiža i ličn e -egzistencije, sve ~e to li velikoj m j er: uticalo -na radnu atmosferu j smanjivalo u mnogome umjetn ički domet predstava. Osim toga, ,postojala je i strulna :borba sa publikom, koja je iPa pisanju Jovana Palavestre, 'Il odnosu na pozorište, .pokazala "dvije tugalJive stvari: nemar, jedan grorzan, materijalistički ,groz.::.m nemar, i noodnjegovan ukus" .

223

II prvoj fazi rada Narodnog pozorišta, pozons.na kritika, II kojoj oS<=! ;po ozbiljnosti i studioznom izdvajaju tekstovi Borivoja Jevtića (Glas naroda) i J ova:na Palavestre (Novo delo i Narodno jedinstvo), sa posebnim simpatijama je (pisala o glumačkim ostvarenjima Zore i Andre Curčića, Ilije Vučiće­ vića, oduševljavajući se 'rask ošnim glumačkim , alentom mlat dog Dušana RadenkoviĆ3. koji je inteligentno proV1jeravao sve :nijanse uloga. :pokazujući pri tome ležeI'nost, prirodnost i jedno "vrlo široko i elastično shvatanje", dok su ISe n jegova g e&ta i mimika 's kladno i maštovito "podešavali prema r aznim karaktedma" ikoje je sa uspjehom tumačio (Potikoljesin, Ivko·, Ivo od Semberije, Lord Stenberi, Hadži Toma) . Kritika je, t akođe, jednodušno ocijenila lTežije Emila Nadvor.ni'ka kao "istiIlS'ki Illovitet" i osvježenje, jer je zahva1juju6i upravo lIljegovoj mašti i ,i nvenciJi, "uprkos silnih nedostataka", onaj osnovni ,,lSCeni6ki utisak vrlo jaik, često puta taiko jak i impresivan da ,p rikrije .p o gdekoju grešku intel'pretatora". I modernizacija repertoarskog prog,rama l inovacije u reži ji !predstavljaju na jzvjestan način samo daljnje razvijanje onih teatarskih stremljenja ikoja ;j e NadvorniJt ispoljavao i zastupao i prije svog dolaska 'll Sarajevo. Emil Nadvornik {Zepče, 1888-Beograd, 1945), matur1rao je u Beču, a zatim je rpo(:eo da studira paral·eIno pravo i !režiju ~kao reditelj volonter proveo je izvjesno vrijeme II Neue Winer Biihne - 1911). iUsk'O'fo napušta :pravne nauke i sasvim se ;posvećuje ·p ozorištu. Odlazi u Berlin i tu ući. režiju k.od Ma-ksa Rajnharta (1914-1915). Brvi rediteljslci angažman dobio je u Hrvatskom rnarodnom !kazalištu u Zagrebu (1915-1917), "gdje j e solidno i savjesno, primjenjujući isk ustva s tečena II nizozemstvu" ~tavio illa scenu čitav niz djela uglaVillom iz savremene evr'O\Pske drame, a međ·u njima i neka koja su se nalazila na repertoaru sarajevsikog Narodnog .pozorišta (Faun, Heda Gabler, Anatol, Lomaća). Iz Zagreba je otišao u Osijek (1917-1918), ali se nije dugo zadržao, već je odmah nakon završetka ,rata došao u Sarajevo i sa Leonom Fi'flcij.em osnovao vJastito powrište. Nakon SaIl"ajeva bio je član Srpskog narodnog ;pozorišta II Novom Sadu (1920--1922, i 1927/28), Narodnog pozorišta u Beogradu (1931 /32, 1935-1941) , Narod'nog pozorišta u Sarajevu (1929/ /30), Narodnog !kazališta u Zagrebu (1941/42), gdje je i pen-

224

zi(lnisan. Jedn(l vrijeme je .režirao II Pragu (Ibsen, Stupovi društva) i vodio Nove divadlo (1923-1925), a 1941. je osnova(l u Boogradu vlastiti dramski studi(l u I ojem je režira(l. k Bavio se novinarstvom i prevođenjem. Pored smisla za organizacij u, ka(l reditelj široke kulture i obaviještenosti, Nadvornik je insistirao na stvaranj u scenske atmosfere i logič­ nom mizanscenu. Njegov rediteljski ilXlstupak bio je pomalo eklektiča!tl, osjećao se jak uticaj njemačke škole, tako da su n jegove inscenacije, iako zanimljive, uglavnom 'Prenosile tuda iskustva i rj ešenja (Burgteatar, Maks Rajnhart). Njegova erudici ja je bHa jača od njegove invencije, a <lsirm toga stalne promjene pozorišta, rpomal<l nezgodna narav i skitalački duh uticali su da je Nadvornik II stvari da<l manje n ego što je istinski mogao. Osnovne karakteristike njeg<lvog redi teljskog postupka m ogle bi se svesti na sljedeće elemente: plastika i stilizacija, usklađenost !prostora i ideje predstave, osjećanje za ritam i štimung, istančani smisao za .p siholo.§ku karakterizaciju lirkova. Kao r edi telj on je poseban interes ,pokazivao za djela Strindberga i Ibsena, ali i za savremenu komediju (Fodor, K'l1oblauh, Kauard, Langer, Frank), kao i za djela jugoslovenskih dTamatičara (Leda Krleža, Bez tre ć ega Beg<llVić, Nema Boga ima Boga Kosor, Sestra Leke
Kapetana Dimitrijević, Neobičan čovjek Senečić). U odnosu na konvencionalne cediteljske postavke glumaca-reditelja iz rputujućih družima, a režirali su još i Andra Curćić i Ilija Vučiće vić, Nad'Vor.nlk je [prvi ,put sara jevskoj publici predstavio rnešto od lll10dernijih rediteljs.)dh rješenja: on donosi stilizaciju u igri i scenogr afij i, što je u tom trenutku bilo istinski novo() i ek's,perimentalno, pokušava mu-

atmosferu, ali pri svemu tome više paž,nje posvećuje spoljnoj, "tehničkoj", a manje unutrašnjoj, "glumačkoj" cež:iji, ili, ikakO' tie to Jevtić napisao, Nadvor.ni.k ne .smije da bude ,,samo tehnički Težiser, nego() i režiser glumačkihsposohnos"ti" . Odlaskom Nadvornika, Ilija Vučićević i preostali glumci čine g rčevite napore da iPoz.orištu obe2lbijede živo1mu j umjetničku egzistenciju, svjesno biraju 'repertoar koji je svojim zabavljačkim karakterom trebalo da zadov-olji "šire slojeve mase" (Koštana, Đido, Na posjetu, K ondukter spavaći h kola, Vojnički bjegunac, Hajduk Stanko). Međutim, publika ne zikom da
l~

dočara

Istonja po:wrišta BiH

225

pokazuje interes ni za ovaj popularni repertoar i p ozorište, iz predstave u predstavu, za'Pada u sve veću i bezizlazniju umjetničku i anater:ijalnu krizu ...Ovo a>Ozorište komentariše Na rodno jedinstvo - što smo ga do danas imali nikako mje imalo autoriteta, a t o zato sto, nije imalo subvencije, što nije imalo pomoći od strane društva. Ono nj je :i malo ni sićušni m inimum svojih potreba; pa se .radilo s mnogo muke, ,bez sredstava, bez tehnički neminovno potrebnih stva-b ri. A ono je ipak imalo neki uticaj: probudilo je I a r intercsovanje IZa glum ačk u umjebnost, i to k·od n aše sredine koja je u odnocru ,p rema 'Umjetnooti v;rl0 a~j'kava, r avnodušna, često puta i cinička. " Optužbe rna račun publike s talni su, čas gorki a čas gnjevni, lajtmotiv sara jevske pozo,rišne !kritike. P ubli ka je n evaspitana, nekulturna, bez poštovanja, !pOgrešn o reaguje, traži i forsira ,problem atičan repertoar, rnema ukusa, a samo Sarajevo je ,,jedna !Sredina u kojoj se ,r etJko kad umeo ceniti nečiji rad. Ova pU'blika ni je ni kad bila dobrostiv a prema ;kulturnim pion:il-ima, der je sama kulturno rđavo disponovana. Ona ima svoje račune i svoje malogr a đ anske zabave, svoj uski egoistični ·interes koji je postao klasičan. Dovoljno je !porazna karakteristika za nju da .nije u stanju da izdrži jedan književni časopis, a da se o političkim n ovin ama i n e gov ori". [ šta s u u ovakvoj zaparloženo j i apatičnoj sredini mogli da u čine .glumci? PubliJka ih je ig.norisala, državna admi·nistracija zanemarila, II dugov;ima j hez izgleda d a se sJtuacija popravI, ostali 'S u I u'kvail.n o ,,rna ulioi" , b€'.l: hljeba i b krova " .

BOSANSKO-HERCEGOVACKO NARODNO POZORISTE
U ,potpuno bezizlaznoj situaciji, nakon llek:oliko otkazanih preds-tava, desetkovaru članovi Narodnog p ozorišta sa od uševljenjem su primili spasonosnu ponudu Bosansko-hercegovačkog narodnog pozorišta, koje je 'u međuvremenu gostovalo po ,Bosni i Hercegovini, da se do "državnog ustroj stva stalnog !pozorišta" ova dva ansambla spoje i da pod nazivom Bosansko-hercegovačko narodno pozori.§te otvore, početkom novembra 1919, ,,!l1as~ajuću zimsku sezoo.u". Admi-

226

nistrativni povjerenik novog pozorišta je Radivoj Dinulović , a umjetničkim . poslovima upravljaju reditelji i glumci: Nik<JIla Hajduškavić, Fran Novaković , Ilija Vu čićević i Ljubomir Mi cić. Novo -p<Jzorište je zaista imalo homogen i br ojan ansambl, "jedan od naj jači h koji se uopšte mogao sastaviti" (Katica Hajdu šković, Mara Vučićević, Micika Hrvo jić, Julka Mi eić, Desa Marković, Slava lDi'l1u1ovk, Jelena Kešoeljević, Danica M arković. Milica Pani, Dušan j Dobrivoje Radenkovi ć, Mihajlo Marković, Obren Đorđević, Dušan Kremen ović , Nikola Lerec, Milan Od žić i Vlado Kešelj ević). DramSka djela iz repertoara Bosansko -hercegovačkog naro dnog pozorišta, sem nekoliko izuzetaka (Za suncem Beševi ća, Nada Ha jerunansa, Žorž Danden Molijera, Revizor Gogolja, Bogovi se drmaju Andrejeva, Brodolomnici Brijea), p rikazivana su u Sarajevu i po nekolik o puta od strane broj nih put ujućih trupa, pa čak i od istih glumaca, i predstavljaju nastavak one poznate programske orijentacije koju su f·ors irala pu tuj uća ,p ozorišta u posljednje dvi je decenije austrougarske u prave (Dupla punica, Debora, Carev glasnik, Pariska sirotinja, Diran i Diran, Zvonar Bogorodičine crkve,
Ciganin, Tri bekrije, Dvije sirotice,
Đ ido,

Posljednj i Zrinj-

ski). Konvencionalni i lIleinventivni repertoar , bez d ovoljno noviteta, 5a tekstovima bezbroj puta igranim, normalno, uprkos d obroj glumi, iIlije mogao da zagrije sarajevslk:u publiku. Nakon mjesec dana .rada osjetila se zasićenost, publika je postepeno počela da izostaje, predstave su igrane pred pol upraznom salom, počinju prva otJkazivan ja z;bog slabe posjete, i kako vrij eme odmiče, uprava lpooorušta um jesto da promi jeni i oo'Vježi repertoa r , u borbi za egzistenciju i opstana-k trupe, počinje da traži izlaz i spas u friv olnim i banalnim orfeumskim programima. Scene iz "k u patila i spavaćih soba", pika,n terije i golicavesti trebale su da privu ku " fokstrotiranu" Barajevsku p ubliku, kad to ni j e uspjela oZibiljna dramska li teratura. Poslije neuspjeha u Sarajevu, Bosansko- hercegovačko narodno pozorište prisiljeno je da -krene na gostovanje (Mostar, Stolac, Dubrovnik, Sp1it), zadržavajući se jedno vrijeme j na relaciji Sarajevo - Bosanski Brod, čekajući t ako odJ.uku o definitivnom osniv anju stalnog pozorišta.
227

Neuspjeh i poraz koji je Pozorište doživjelo u Sarajevu, postavili su pred javnost sasvim opravdano pi-tanje da li je sara jevskoj publi ci uopšte [pOtr eba-n teat ar i koli:k o je ona spremna da ga moraLn o i materijalno ,podrži. Jer, uprkos činjenici, što je repertoar k oji je fors irao Din ulović sa kvartetom l1"editelja, bio dobrim dij elom konvencionalan, n a nivou putuju ći h družina, ootaje, isto tako činjenica da je g·l umački ansambl ovog pozorišta, i IPOjedinaćno j kao cjelina, svoj im Ikreativnim mogućnostima \1 znatnoj mjeri prerastao isti taj repertoar i da je često ostvarivao i do.bre predstave i izuzetne glumačke kreacije. Po red već s pomenu tih glumac!l (Dušan Radenković, Mara i Ili ja Vučićevi ć), najviše 'Uspj eha i glavni teret .repertoara B osansko-hercegovačkog n arodnog pozorišta nosili su Fran Novaković, Katica i Nikola Hajdušković, Julka i Ljubom ir Micić , Micika Hrvojić, a kao mladi glumci najviše su obećaV'ali J elena Kešeljević, Milan Odžić i Desa Marković, i dvije petnaestogod išnje djevojčice Ljub.ica Đok ić i, n a ročito , Mila Di n uiovJ ć, koje su svojim nesvakidašnjim talento m omogućile Pozorištu da uvrsti u reperl.()a r i specijalne komade za naj mlađe gledaoce (Pepeljuga, Crven.kapica, I vica i Marica).

iščeki vanju osnivanja državnog teatra, sar ajevska publi:ka j e imala pnlike da vidi i p redstave d va izuzetm.a goo tujuća ansambla: u jesen 1919. nastupili IS U č.IanoVii beogradskog Narodnog pozorišt a, čitava plejada na j većih srpskih glumaca (Ilija Stanoj ević, Sava Todorović, Dimitrije Gi nić, Vitomi r Bog~ ć, D obrica Mil utinović, Dragolju'b Gošić, Jovan A1Iltonijević, Toda Arsenović, Persa Pavl ović, J elena Milutill1ović, Zantka Stokić, Mica Đorđević). prikazujući sa velikim uspjehom raznovrsta n r epertoar (K i r Janja, Protekcija, Prosid ba Cehova, :lenidba Gogolja, Ekvinoci j i K oiftana); fi u lj et o 1920. gostovala je g r upa ruski h glumaca-emigranata, p od rukovodstvQm Aleksand ra Sibirjak ova, Iko j i su ,prvi 'Put donijeli "rusku ško lu glume" o.plemen.j enu sistemom Stanislavskog. dem onstri·rajući prirodan i spontan glumački izraz (M:ur atov, Put jata, Mansvjetova, Marševa, Brojakovski , N.ikoIajev), i nekoliko mode rnih dramsk·ih tekstova (Lju.bomora A rcibaševa, AnJisa Andrejeva, Pig mation Soa , Z[atna jesen K ajave).
narodnog pozori§ta,
II

P ored

B osansko- hercegovačkog

228

Paralelno sa ovim nastojanjim a, dvojica p02:orišn.ih kritičara, Palavestra i Jevtić, uz pomoć slikara Romana PetrovJ ća i Petra Tiješi ća, i nekolicine glumaca Bosansko-hercegovačkog narodnog pozorišta, koji su ostali u Sara jevu (Ilija i MaTa Vučićević, Milan Odži ć, Dušan Kremenović, Obren Đorđević), pokušavaj u da s tvore •.sarajevski pmorišni ITl'ilje", u koj em će do minirati nova i moderna s hvatanja teatra, i amaterski pripremaju , 'kao s lobodna grupa, Tu cićevu dramu Golgota (19. III 1920), i dramu Za srećo m poljskog dr am a tičarra Stanislava Pšibiševs'koga (2. V 1920). KAMERNO POZORISTE EMILA NADVORNIKA P os.lije sulkoba s ansamblom Narodnog pozori§ta Emil Nadvorni'k je i dalje ostao u Sarajevu, l'Vrd oglavo rJjcšen da osnuje novi teatar u kojem će moći da prezentira svo ja pozoriŠ!l1a s hvat8.ll1 ja, kako u pogledu repertoan tako i u pogledu same scenske interpr etacije. On je hti o da dokaže da ni je sa mo " tehn ički režiser", niti vješt organizator predstave, već stva.ralac koji školovan u inostranstvu (Beč, Berlin) ima šta da kaže, jednom riječju: reditelj sa vlastitom scensk om poet ikom ~ vizijom teatra. I mada se odjednom našao sam , ,napušten od !Svili, ok1r·užen otporom i netrpelj Lvošću, izložen pravoj hajci glumačkog esnsfa , deza:vuisan j moralno i umjetn:ičkil, Nadvornik j e ;znao da m u je mj esto u budućem st alnom državnom Pozorištu, jako obećano, još uvijek nesiguma, i da je nužno da st upi u akciju. Jedina !ansa za njega u tom trenutku je bila da se pozorišno do kaže. Međutim , kako s u mu v.rata Bosansko-herc egovač kog narodnog pozorišta I bib zatvorena, jer je !protiv sebe imao većinu glumaca i svoju Inezgodnu i prgavu narav, nije mu preostalo ništ a drugo nego da stvori n ovu , vlastitu glum a čku trupu. Nadvornik je opet počeo sve ispočetka. Ovog puta se sjetio Maksa RajnhS!'ta i njegovog Kamernog pozorišta, sm ještenog u jednoj lnhimnoj dvorani u ·k ojoj scena bez sufl ernice ni je bila odvojena orkestrom od gledališta, :sa tri stQ1!ine ;preglednih m jesta, u uslovima koji ISU omogućavali i č:ujnost i vidljivoot , tako da BU i najtananiji tonovi j nijanse dopirale do gledaoca. Sjetio se iPTedstava Ibsena, Strind-

229

berga, Vedeki1Lda, Meterlinik a sa izuzetnim glumcima (Sandro Moj;Sj, J()sef Kajne, Getruda Ajzold), reaJjz.ovanih II stilizova nom i pojednostavljenom dekoru načinjen()m ()d jednohojnog platna i ti1anih zavjesa. Sjetio se svog oduševljenja za novo tumačenje Ibsena, lišeno naturalističke tendencije i socijalnog bunta, prenesemo na plan IiTizma i .rezignacije, i ponesen onim što je u Berlinu vidi() i čuo, Nadvorni.k rješava da i u Sarajevu realizuje Kammerspiel, po ugl ed u na Rajnharta, čak ih je 'istovjetlno li 'llazvao, Komorne igre. U potraz·j za pog()dnom dvoranom za intimni teatar, Nadv()rnilk s e opredJijelio za salu Imperijal kina, smještenu u centru wrad.a, koja je bila 1ntIimna, ,potkovi čas tog oblika, okružena prizemnim ložama, sa plitk()m ali ruskom pozornicom bez orkestra i direktno povezanom sa .prvim redov,i ma. Pristupajući fO'I'lTldranju glumačlwg sastava, poučen lošim iskustvom Narodnog pozorišta, on Više ne želi da stvara brojčano veliki ansambl koji bi ga m aterijalno optere-tio i tako prisilio da repertoarske planove ipOdvrgava imperativima pozorišne blagajIIle. A sem ;toga, on je dobro mao da je, uko:bi·ko sv()m poduhvatu želi da o:beibijedli što sigum:iji umjetnički jshod, nužno angažirati poznata glumačka imena, koja će svojim kreativnim f()rmatom hiti ne samo stožer budućeg teatra već i priv!ačan mamac za publlku, i zate. on pozliva i angažuje čuvenu slovenačku glumicu Mariju Veru (1881-1954), mladog slovenaćkog glumca Milana Skrbinšeka {1886- 1963), i najboljeg glumca tadašnjeg suparničkog Bosans ko-herceg ovačkog narodnog pozorišta, Frana Novakovića. Angažovanjem ovog izuzetn()g glumač.k:()g trija (uz pomoć Katarine KQS()vić, Nade VODni , Mira Visočlwg , Danice Novaković i Katice Hajduškovi ć), Nadvorrulk: je Komornim igrama obezbijedio zaista izuzebno glumačko jezgr.o, k()je će sarajevskoj publici !pružiti nesvakidašnji umjetnički doživljaj. Prva premij era novog ·t eatra (8. XII 1919), mada nije prezentirala cjelovečemji dramskli tekst, nego je bila sa'stavljena od četiri veća odlomka iz Vojnov'lćevog Imperatrixa, Sekspirovog Otela, I'bsen()ve Hede Gabler :i Hebelove Judite, predstavlja·l a je zapravo malu antologiju glumačld.h uspjeha Marije Vere j Milana Skrbln.šeka. Ovako sastavljen program Nadv()rnik je svjesno podredio glumciima, ubijeđen da će n jih ove izuzetne artificijelne sposobn?Sti i .raskošni talenat naj-

230

bolje doći do izražaja a'ko ih pokaže u dijametralno sup.rotnim li~ovjma. I ni je p ogriješio. Bilo je to, !PO m'išljenju kritike, "željno iščeki vano veče" II kojem su "dva umetnika od čiste krvi" pri.lkazaH glumu koja je oduševila prepuno gledalište i koja se u Sarajevu "rijetko doživljava". Odlomci su igrani bez šaptača, u neutralnom i apstraktnom p ros toru, sa de taljima n amješta ja i u stilizovanim zav jesam a. Pred ,početak predstave Nadvornik je II kraćem izlaganju iznio odnose koji po njegovom mišl jenj u "vladaju izmeđ u dramskog pjesni·ka .i njegovog 'inteIIPretatora glumca", zastupaj ući Rajnhartov , ri:ncip sl.obodn og odnosa prema djelu, p po koj em reditelj ima pr avo da tumači dramski tekst na nov način tražeći u njemu vlastite estetske i etičke impulse. On se zalagao za Ra jnhartovu ,;reviZiju" , ionsisti r aj ući n e na materijalisti6koj i faktog.rafskoj istina , već na istini raspoloženja. U da·ljnjem izlaganju Nadvornik je istak ao nužnost modern'izaci je i osavremenji:vanja djela k lasične d rame, na primjer, O tela, kako bi se ona pr1bliŽ!ila senzibilitetu n ovog gledaoca, jer De-.ldemona "nije obično n azvano žensko stvoren je, koje je vaspitano u čet iri Zida, nego komplikovana žena s punom i razv;ijenom skalom osjećanja". P rve Komorne igr e za sa.rajevSki .p ozorišni život, inače konvencionalan i bez tragalački h nastoj anja, značile su velilku i 21načajnu teatarsku inovaciju i pobudile n esvakidašnji interes i publike i ,kritike, ali i pokazale " da se i u Sarajevu može njegovati viša ,p ozorišna umjetnost". IstoVTemeno, one su mladu SaTajevsku .p ozorišnu kritiku suočile sa modernim konceptom teatra u tumačenju izuzetni'h gJumaca, koji se nisu povodil'i za šablonom , već su tražHi inctividualna rješenja za svili dram ski karal ter pona osob, od moderne stik lizacije i virtuo2l!le tehnike Mari je Vere, preko vizue1ne i tonske ek:spre'Sli.v.nosti. Mila na Skr.binšeka, do čudesne transform aci je F,rana Nov akovića. I pokazalo se da su kri ti čari dor asli glumcima i rediteJjima. U studioznom pristupu predstavi, naroČito Borivoj e Jevtić i J ovan Palavestra, a II pitanju su čitavi eseji, respektujući glumce, ah - ez strMo:p oštob ' vanja, demonstrirali su ne samo poznavanje s vjetsk e dramske literature već i izuzetnu o'ba'Viještenoot o glu mačk·i m i r editeljskim inovacijam a u okviru savremenih struj anja m odernog evropskog t eam-a.

231

USipjeh prve predstave, kritike u superlativima, IllesvakJida~ni i interes publi.k€, ohra'brili su Nadvornilk:a i on prist upa ;real~zac'ij1 druge !premijere. Ovog puta on se opredijelio za oje1ovito djelo, i poa1ovno je i'zalbrao jedan provjeren'i uspjeh Marije Vere - Ibsenovu H edu. Gabler (28. I 1920), koja j e takođe izazvala veliki i!nteres, mada kiritika u ocjeni predistave nije vJše ta,ko jednooušna, ili bar ne u sv'i.m detalJima. lzioor Hede GableT, koja je i prve večeri, kao odlomak, .pr1mljena ISa najVIiše rezervi i najmanje oduševljenja, izgleda nije bio najsr e6nj'ji', i .. to iz više razloga: složeni kontraverzm.i liik.ovi, naročito Hedin, nedostatak .spoljne dramatiik e i vizue1ne eksprmi je, teško su i sa naporom dopir ali do gledališta, nenaviknut og na !prefinjena psihološka tkanja i rafilniranu igru. T ako da ova drama, "uza svu majstorsIku igru [protagonista bijaše 'v.rlo daleko od 950/0 poštovallle puhhke". A sem toga gJ umačka ostvarenja su oscilirala i2iITleđu vrhunskih dostign uća (Vera, S kr'binšek, Novakovi ć) , zan atske prosječnosti ~(Katica H ajduškov:ić i Danica Novalković) , di'l etantizma (Mci'fo Visočki) i glumačkog ,počet­ ništva (Nada Vorni), što je sve uticalo na homogenost i smaTljiva10 opšti utisa1k. Treća i posljednja premi jera Komornih igara, rola je sastavljena od Bojić€ve Kraljeve jeseni i drugog čina Vojn ovićeve Gospode sa suncokret07'lt {lO. II 1920). I dok su prve dvije predstave primlj ene sa uspjehom i rado!llnalošću, i t ek sa :ponekom rezervom (Heda Gabler), jer su Marija Vera i Milan S:Mrnnšek donijeli glumu "na koju možda nismo navikli" , "glumu moderne stilizacije", treća predstava je dožiivje1a neuspjeh, podb.acilli s u -upravo oni dd :kojih se najviše očeki v alo. Milan Skrhinšek u ulozi igumana Danila, temperamentan, silovit, suvliŠE! strastan j nagao, odudarao je od osnovne karakteristike lika, dajući mu drugi, ,,sasvim protivan ton, OSnoWl{) protivan onomu što ga je htio pjesni'k". MaI1ija Vera kao Simonida, dalko plastična i sigurna, .nij e uspjela da se u potlpunos1li. poistovjeti sa lilkQm koji je tumačila. Njena inteI'IPretacija, mada je imala lakoće i ljepote II dikciji, i poreld. impresionistili9kog ugođaja, ni je uspjela da iziđe iz svoje .mirne 1i dostojanstvene igre, I a i manira, tako p da je "sočna i svježa d jevojačka strast Simonidina", ostala prigušena, bez strasni h lilnija i trE'1'erenja. Predstavom je

domin irao F ran Novaković, " jedini uspješni dio ove večeri", koj'i je kao Kralj potresno domo os j ećan j e "jeseni svojih pobj ed a, svo jj h strasti i s vojih želja", i kao takav ostao p otpuno vjeran liku ikako ga je zamislio pjesnik Milutin Bojić. Neusp jeh treće premi jere označava i prestanak rads Komo rni h igara. Pa ipa1k, bez obzir a na poraz koji je doživio, Nadvorn ik je prvim Ikarnernim teatrom usp iQ d a u koovencionalni sa rajevski rPozoriš:ni život unese jednu n ovu 1 za ono vrijeme nesvald. dašnju u mjetničku di:menzij u. I mada nije bio originalan i autohton stvaralac, ve ć dobar i savj esta n zana t li ja i ekIlektik, koji je znao v ješt<> da prenese ono što je u svijetu, a naročito kod Ra jn harta, vid io i n a učio, Emil Nadvocni.k je započeo !proces modernizacije scenskog izraza i zato su njegov e zasluge za is tori j u p ozorišta Bosne i Hercegovine .neosporne i značaj ne. I l'~toarom, i r eži jom i glumačkom ekspresivnošću, i < ovim odnosom prema dr a mn skom tekstu, ali i prema scenskom 1pIX>Sto ru, on je donio neMo od modernog evropskog teatra, i na taj na~in je animirao sa r ajevske pozorišne entuzijaste (J evtić, Palavestr a, Roman Petrović, Tiješić) da se i sami upuste u otkrivanje nov:i h powr lšni h pubova. Od trenubka 'kada su u prOil j€Će 1919. godine mladi p ozonšni entuzijasti okupljeni ok o Novog d oba prikazali koči ­ ćevog Jazavca pred sud om, doO gostovanja Ruske drame u ljeto 1920, lJXYZOCišni život Sarajeva, a d jelimično i Bosn e i Her~egovin e, doživio je jedn u izuzetn o plodn u i ak,tiv.nu pozorišnu sezon u u kojQj je od strane Narodnog pozorišta Nadvorni ka i Fincija, Dinulovlićevog Bosansk o - herceg ovačkog narodn og pozorišta, zajedno sa gostovan jem beogradsk>og Naro dnog pozor išta i p.redstavama Komornih i gara, prikazano oko stotinu dramSkih p rem ijera. Pozorište se uporno i tvr doglavo n am etalo j·ndolenmoj sarajevskoj puhlici. P reko neudobne sale Društven og dom a i Imperi jal kina pr.Q šla je či t ava plejada ve:1i·ktilh glumaca, od onih :i z putuju ć ih pozoriš.ta (Flfan Nova'ković, Katica i NjkQJa H ajduškov.ić, Mara i nija Vučićević, Zora i Amdra Curčić, Dušan Raden ković) , rpreko beograds ke gluma ruc.e elite (Llija Stanojev ić , Dobrica Mi·l utinović, Sava Todorović , Persa P avlović , 2anka St okić, Toda Arsenović) , do is1aknutih slovena&:i.h glum aca (Mari ja Vera, Milan Skrbinšek). Ako ovome spisku dodamo

233

gostovanja (Josip Papić), zatim ·n astup Ruske drame (putjata, Muratov, Mansvjetova), p ostaće nam jasno da je JPOOOrlšte u osvajanje "f-okstrotirane" i apatične sarajevske publi'ke angažovalo .najbolje snage i najefikasnije oružje. Ovom žestokom i!Xl'ZorH'mom ekspanzijom lI1a najbolji mogući n ačin su izvršene pripreme za stvaranje ,,sarajevskog }X)ZOrišoog mi1jea", i položen je više nego solidan temelj za stvara'l'lje stalnog Narodnog powrišta. I ine samo to, glumci i redite1ji iz ovog pionirskog perioda, punog odricanja, nerazumijevanja i otpora, odigraće značajnu ulogu i u ·budućem pozorišnom životu Bosne i Hercegovme, jer će mnogi od njih svoju umjetničku karijeru neraskidivo vezati kako za rad sanjevskog (1920), tako isto i banjalučkog Na1'odnog pozorišta (1930).
pojedin ačna

još i

234

II

UMJETNICKA DJELATNOST NARODNOG POZORISTA U SARAJEVU (1920-1941) I NARODNOG POZORISTA U BANJALUCI (1930-1941)

UMJETNICKI RNZVOJ SARAJEVSKOG NARODNOG POZORISTA U PERIODU ORGANIZACIONE I UMJETNICKE KONSOLIDACIJE (1920- 1931)

OSNIVANJE NARODNOG POZORISTA
Paralelno sa nastojanjima Emila Nadvornika i Radivoja Dinulovića, uporedo sa radom Bosansko-h ercegovačkog narodnog pozorišta, teku zvanične i po}uzvanične pr-ipreme i kombinaci j e za osnivanje staJnog !pozorišta. Dekretom od 17. XI 1919. predsjednik Narodne V'lade Atanasi je Sola, bivši glumac i red:itelj II mostarskim Guslama, osnovao j e Narodno pozorište za zapadne obtast i. I mada je izg.l edal0 da je ovim aktom čitava stvar oko osnivanja teatra rij>ešena, glavni problenti su zapravo , ek počeli, jer !proći će još pune dvit je godine prije nego što ansambl novoosnovanog pozorišta zaigra pred sarajevskom pubHkom. Bored pitalllja pozorišne zgrade i uprav;nika teatra, Narodna vlada za BOSInu i Hercegovinu rpreko svojih odbora morala je da ri ješi .dva kJjučml problema: izna·laženj-e materijal'l1ih sređs tava za osnivanje i odr žavanje pozorišta, i obeibjed'ivanj-e prava nadzora i 1oontrole od strane države noo 'radom ,budućeg pozorišta. U rješavanju materijalno-finansijskih problema, cma je 'Postupila na isti način kao i Austl'O-Ugarska 1913. godine, pokušavajući preko ,;privatnih lica" , swaranjem akcionarskog društva, preko novčanih zavoda, "u vidu dioonica ili kakav drugi način", da pribavi potrebna s redstva za osnivanje i glavne investicije (adaptacija zgrade Društvenog doma), kako bi se obezbijedio početak rada. Po .prijedlogu Narodne vlade, upućenom Ministarstvu prosvjete u Beog.radu, najveću materijaln u pomoć . ozorištu i pak treba da dA drp žava, jer upravo ona mora u svakom r ogledu "da ima glavp ni uticaj" na njegov rad. Kako bi se .l1lOglo što us.pješnije kontrolisati djelovanje ove ustanove na narod, -nužno je

237

glumcima dati ćinovnićk:i s tatus, sačuvati potpllllli nadzor nad materijalnim poslovanjem , i najvažnije, obezbi jediti da se r epertoIll' stvara uz "odobrenje vlasti ". Osnovna ideja koja .provijava kroz ovaj prijedlog je jasna: pooorište mora da bude poslušni instrument II rukama Vlade, ono mora prije .svega da poddava politik u nacionalne bw-loazije i da djelu je saobrazno interesima klase na vlasti . Razlike i~međ u intencija i planova Bilinskog i Potioreka iz 1913. i ovih iz 1919. godine gotovo da ;i n ema. Zanim ljivo je m išljenje, k D je tom ,prililkom i zrečeno je o sarajevskoj p ubli ci, i koje se u mnogom e podudaralo sa oštrim napadima ipOzorišnih kl-iti čara. Naim e, Narodna vlada s matra da je umjetnost II materijalnom pogledu zavi.s.na od publike kao k cmzumenta. Mp.i1lltiom , ako bi se tako postupilo II ovom sluča j u, anda bi usljed l ošeg ukusa i anacionalnog osjećanj a najvećeg dijela sarajevske publiike, pozori šte bilo dovedeno u opasnost da "t ražeći izvore prihoda isključiV"O na strani , spusti svoj kulturni nivo i izg ubi se u p ov l ađivanj u ukusu takve pubUke", pa je i to jedan od. važnih razologa zašto država mO['la pozorištu pružiti izdašnu m aterijalnu pomoć, k ako bi ono moglo da "popravi ukus i vaspita i stvoci publiku" . Ovim su precizno naznaočeni svi budu ći padovi i um jetničke i ma terija~ne krize u r adu sarajevskog Narodnog poZ()niŠta: ·n esporazum između zahtjeva publike i zaht jeva umjetnosti, između pr oblem atičnog ukusa jednih i kreativnih ambicija drugih. P aralelno sa ključn im materijalnim pitanjima !ina·nsira nja buduće ustanove, Ministarstvo prosvjete u Beog,radu, Narodna vlada i specijalni Odbor za osnivanje pozorišt a, rješavali su i zamršeni problem pozor:išne zgrade (vlasn ištvo i adaptacija Društvenog doma), .kao i !pital1j e upravnika t eatra (nakon brojnih kom binacija, od Alekse Santića i Veljka Petrovića do Milana Begovića i Veljk a Miličevića , konačno je izabran i postavljen Stevan Brakus, .profesor na sarajevs'koj " Ve1ikoj reaIci") . Da bi sam start Pozorišta bio što or garuzovaniji i uspješniji , jer je Uprava Pozorišta (Stevan Brak us i Borivoje Jevtić, postaVljen kao dramaturg), bila mlada i <neiskusna II poslovima teatra, Mil1istarstvo prosvjete uputilo je u Sarajevo Branislava N ušiča, načelnika Um jetničkog odje1 jenja i Aleksandra Mhlojević a , glumca i re<lite-

238

lja beogradskog Narodnog pozo.nsta, koji su svojim iskustvom trebali, ne samo da pomognu novoj upravi već j da orga nizuju "sve prethodne radnje koje će pomoći ustanovljenju pozorišta u Sarajevu" (sastav ansambla i r eper toar, pitanje t ehničkog i administr ativnog personala, itd.). Prvi aII1sambl sar ajevskog Narodnog pozorišta, poced če­ tiri glumca-reditelja : Aleksandar Milojević, Pera Jovanović, Radivoje Dinulović i Nikola Hajduškov ić, sačin javali su još i Milan Band ić, Mara i Ilija Vučićević, Obren Đorđ evi ć, Svetislav Đurkić, Dušan K rem enović, Dragutin Levak, Ni:kola Ler ee., Svetozar Milutinov ić, Fran i Danica Novak ović, Milan Odžić, Dušan i Dobrica Radenković, Bogoljub Stojaković, Lju,biša Filipović, Zora i Andra Curčić, Slava Dinu}.ović, Jelena Kešeljević, Danica Marlković, Desa Marković, Jel ica Nikolić, Lujza Stanoj evi ć , Ljubica Stefanović, Ivka Teržan, K atica Haj dušk ović i Micika Hrvojić, od kojih je najve6 dio igrao u pripremnom .period u, iili k ao članovi Nadvorni'kovog Narodnog pozorišta ili u ansamblu Din ulov ićevog Bosansko-h ercegovačkog

pozorišta.

POZOR/STE POD UPRAVOM STEVANA BRAKUSA

ORG ANIZACIONI I UMJETNIOK I PROBLEMI POZORIST A U PRVIM SEZONAMA RADA (1920-1923)

Kada je postavljen za prvog upravni·ka sara jevskog Narodnog ilXlWrišta (23. VIII 1920), Stevan Brakus se nakon 17 godina pedagoške djelatnosti "na b008!llSkim srednji m školama k ao predavač srpskog i francuskog jezjka", odjednom našao u potpun o noV'Oj i njemu nepoznatoj oblasti, II delikatnom trenutk u organizovanja p ozorišta. Iako je u preporuci Zemaljsk e vlade za njega rečen o da je ";p oznat ,,'k ao vredan .nacionalni radnik, a poseduje i širo!k:o literarno obrazovanje", uz to "čov ek energ ičan, pun takta", Bra,kus je, L pak, od samog početka bio u či novnički podređenoj ulozi, kako prema Bra'llislavu Nušiću i Aleksandru M ilojeV'iću, koj i su

239

kao iskusni pozorišni r adnici došb da pomognu u t ehničkoj i u mjetničk oj organizaciji teatra, tako j prema mladom d.Tamaturgu Borivoj u J evtiću, koji je već imao izvjesno i praktlčno i teoretsko manje o u m jetnosti glume. Ovakav činovnički položaj vjerovatno je i doprinio da je Bra:kus bio zaslužniji .za administrativnu i fi n runcijsku konsolidaciju pozorišta, nego za .njegov umjetnički profil. On je naročiti smisao pokazivao u vođen ju materijalnog poslovanj a, tako da je u izvj~taju Ministar stva p rosvjete 'Po.seb11() naglašena njegova "vanredna okretnost i energija" sa kojima je on teatar vodio u ·kriznim situacijama, "a da pd tome ne strada ugled pozorišta ni kvalit et njegovog rada, a što je najglavnije, d a angaiovani umjetnici i ostali personal i ne osjeti ovih financijskih k r iza" . T ...t.ovreme<no, Br akus je morao da savla đuje j one teškoće koje su bile izvan njegovih mo ći. Tako je usljed ad aptaci je Društvenog doma pozorište bilo prisil jeno da prvu sezonu proved e na gostovanju: u Tuzli (27. X I 1920-20. I 1921), Brčkom (26. I 192 1- 17. III 192 1) i Dubrovniku (1. V 1921- 30. V 1921); što se na samom startu negatiWlO odrazi·lo na rad i d iscipli!n.u nov<oosnovanog ,pozori šta. G lum ački. ansamb l sastavljen od p u tujućih g lumaca i reditel ja, našao se tafko u situaciji koju je j te kako dobro poznaV8<O, a kojoj Brakus i Jevtić n isu bili dorasli. Ovom e bismo t r ebali dodati i " čerga rsk u " i skita lačku psihologiju većine glumaca koja je u dobroj m jeri uticala na stalne promjene u ansamblu . Odmah na'kon gostovanja, jedna grupa glumaca napušta pozorište (pera Jovanović, Lujza Stanojević, Milan Odžić , Dragutin Levak, J elica Nikolić , Danica M aTković. Ivk a Teržan, Dobrica R adenković), tako da ih sarajevska publika, kao članove Narodnog pozorišta, nije imala priUlke d a v idi na sceni. Umj esto n jih, udrugoi sezoni, Brakus je angawvao nove g lumce (Zora C rnog orče­ vić, Jovarn C ec, Andre Ce-msa, Aca Hadži-Stevlć , Ljubica J o vanovi ć, Aleksandra Leskova, A leksandar V ereščagin, Predrag M al1ković, J ulka Matić, Andrija Mauro vić, Leposava N išilić, Janko Rakuša, K atica V'!'aćarić). Ali proces m igraci j e i osipanj a ansambla tra je i dalje, jer će u tr eću s ezonu, p ozorište ući .ponovno oslabljeno: Zora Cnnogorčević, Jovan G ec, Andra Gemsa, Aca H a d ži-Stević , Dušan Krem enovi ć.

240

Nikola Lerec, Predrag Marković, Julka Matić, Andrija Maurović, J anko Rakuša, Katica VlTa'Čarić, Svetozar Miluti nović, Aleksandar Vereščag.iln i Adeksanodra Leskova, napuštaju P~ wrište, a na njihovo mjesto su angažovani novi članovi: Rade Rom anović, PetatT Petrović, Lazar Jovanović, Dušan Milosavljevi ć, Miodrag Ristić, Viktor Starčić, Aleksandar Cvetkovi ć, Mira Ko retić-Jevtić, Azalea Đačić i Marija Znamenskaja 2egalova. OV{J osipanje glumaca pratiće sarajevski ansambl gotovo čitavu deceniju, onemogućavajući ta:ko stvaranje jedne stalne, homogene i uigrame cjeline, što se sve negativno odražavalo na koldctivmost :igr e. :Jer ma koliko lS.U 'promj€'lle i osvježenja u glumačkom ansamlilu pobrebne i lX>želj'ne, isto tak() stalna ,p<}mjera'nja i migracije d()vodile su do razbi janja kreativnog jezgra, što je opet u'!lištavalo harmoniju u igri, ne dozvoljava ju ći teatru da ostvari određenu repertoarsku i stilsku fizionomiju . Ove stalne promjene u glumačkom ansamblu, u kojem je, istina, jezgro bilo dosta stabilno, ali sastavljeno ,p retežno od glumaca srednje generacije i starijih, odrazile su se nepovoljno na mladi glumački kadar. Pozorište već drugu sezonu ,postaje vježbaoruca za početnike, kojima se :povjeravaju odgovorne, pa čak i glavne uloge, k()je ovi ml adi i potpuno neiskusni ljudi, bez škole i prakse, pa j onda kad su daroviti, normal.no, nisu u stanju da savladaju, zbog čega najviše tI1Pi predstava , odnosno publika, jer se javljaju vidljivi znaci scenske na"ivnooti, !I1euvjerljivosti, čak i diletantizma. Premijere maze mehanički, svake nedjelje n()va, r a di s e na brzi'l1u, i mladi glumci nisu u stanju da riješe ni najosnovnije zadatke uloge, a kamoli da donesu cjelovi,te kreacije. Osjeća se nedostatak reditelja-pedagoga, koji bi u powrištu sistematski i strpljivo stvar ao "glumačku školu" i .postepeno uvodio talento'vane početnik e u ,,scenski život", zavisn() od napredovanja svakog rponaosob, bez nepotrebnih i naglih preskakanja pojediPIJ.ih faza glumačkog sa21rijevanja. {).dmah nakon svečanog otvaranja Narodnog pozorišta u Sarajevu (22. X 1921), Uprava po2lOrišta i Stevan Brakus našli su se iznenadno pred svojom teatarskom sva:kodnevnicom, oči u oči sa nestalnom i hirovitom sarajevskom publikom. Cinjenica da je Sa'l"ajevo dobilo pozoriš.te, adaptacija
16 Istorija po:wrlUa :BIH

241

Društvenog doma, sves.rooa podrška štampe, sastav gl umač. kog ansambla, kao 1 obiman i raznovrstan !Tepertoar, sve je to .uticalo da početni · nter es za predstave hude iznad o če­ 1 kivanja, mada je broj gledalaca koji su redovno posjećivali Pozorište bjo prilično ograničen i pomalo ekskluzivan. Naime, ,u toku sezone 1921/22. p r ikazane su 54 p r emijer e sa 198 predstava. Ako se ovome doda da su samo po.jedine izvedbe nacionalnog i folklornog repertoara (Đido. Zona ZamJirova, Zulumćar) bilježile do desetak repriza , ostaje jasno p da je najveći dio premijera doživio 2-3 reprize, a neke ni toliko, što svodi 60000 stanovnika Sarajeva na svega 1 000 do l 200 poz.or.išruih pos jetilaca. Ovako mati !broj ,g ledalaca prjsiljavao je Upravu pozorišta na povećan broj I remijera, što p se sve, u krajnjem ishodu, negativno odražavalo na umjetnički !kvalitet. !-'ororište je ,primorana da forsirano prikazuje premij ere, gotovo s vake nedjelje po jednu (a u prvoj sarajevskoj sezoni i češće). Reditelj i nemaju vremena za studij djela, glumci igraju s t8ll'1dardne "fahove" i šablone, likovni dio predstave se .m<motono ponavlja, i normalno, usljed ovakvog rada, utisak () rpredstavama je često negativan-, osjeća se brzina, n edora đenost, neuigr anost, slabo zna nje teksta i nedozvol jena improvizacija. Tako, iz jedne j olemike izmedu p reditelja Radivoja DInulavića i Jugoslovenskog lista, saznajemo da je Riđokosa spremana "od petka, 5. do subote, 6. ov. mj. sa 3 probe", a da je onkestar deAao "sa osam O5Oba", bez poznavanja stvari na "gener alnu probu" te je rediteli bio prisiljen da ga zamijeni "glasovirom". Pri .kraju sezone 1921/ 22, kada je posjeta publike poče­ la da opada, i kada je postalo jasno da će Pozorište teško moći u Sarajevu da igra . redstave svih deset mjeseci u top ku jedne sezone, u'prava teatra pokušava da oživi interes za predstave gostovQnjima istaknutih j ugoslovenskih glumaca (Arnošt Grund , Josip Papić, Micika H adžić. Ančica Kernic). Na žalost, ova li j epo zamišljena g06tovanja, n isu vratila interes za pozorište, predstave s u igrane najčešće pred polupraznim gledalištem. Ponovno se javila poznata žalopojka na saTajevsku ,publiku ..disponovana za orijentalne tef erićc" , koja ne želi "Taliji da posveti ",iše pažnje pa makar na naši m daskama zasvijetlila i zvijezd a". A osi- toga, gostovanje ism ta·knutih .majstora scene, obklrilo je, ,po mišljenju Jovana P a-

242

lavestI'e, m anjkavosti sarajevskoog glumačkog sastava, jer "treba m eđ u naš ansambl dovesti umetnilk a, da se vidi kako je t aj ansambl pri,HČi1o daleko oo prave umetn osti". Kad a je osnovano Narodno pozorište, bilo je zamišljeno d a ono ne !bude sam,o sarajevsko, grad s.'-co pozorište, nego da svoju djelatnost [p roširi i [(la čitavu Bosnu i Hercegovinu. Uprav.nik Bralkus !planirao -je da 'teatar p rikazuje sedam mjeseci [predstave u mjestu, a t r i na gostovanju. Već prva sezona je 'POkazala ispravnost ovakvog plana, jer je postalo jasno da Sarajevo nema .publiku !koja bi mogla da izdrži !punu sezonu i da je num o tražiti nove gIedaoce. Poučen više n ego dobrim iskustvom a lijepim m oralnim i materij alnim uspjehom sa prvog gostovanja (Tuzla, Br(Jko), i l=lu očen >'l a ~ll'lbim odzivom [publi.ke u Sarajevu, uprkos nastupima !pOznatih :i emmentnih glumaca, Stevan Bra:k:us završava sezonu znatno Tanij e, već koncem maja 1922, i sa kompletnim ansamblom, .dekorom i kostimima odlazi u Banjaluku. Cilj gostovan ja lllije više nacionalna m isij a, već umjet nič~a, i zato je pozorište za Banjalu!ku od abralo on e predst ave koj e s u najbolje ;prim ljene ou Sarajevu, kalk:o od k ritik e, tako i od lPubH!ke. Hanom je bilo predviđeno da se Pooorište l i Banjaluci zadrži nekoliko m jeseci, ali usljed "mizeme pos jete", ,p rikazano je l'3vega 17 predstava (tIla n ekim predst'avama prihod je !bio manji od 300 dinara), ansambl se :razoč aran mOTao 'Prije vtfemena vr atiti u Sar ajevo. Nezainteresovanost rpubhke, s talne materijalne !nedaće i više nego "rmaću hi n:sike d ržavne subvencije", najavile su !prve 02bi,l jne S'i mptome ,bolesti, prve nesporazume na relaciji publika _ ,pozorište - država, koj i će se uskoro pretvoriti II otvoren sukob i donijeti "avet krize", II tr ećoj godini Bra:kusove llprave~ slaba posjeta se javila ina samom .poče1lku sezcme (1922/23) i Uprava pokušava uvođenjem specijalnih predstava (radničke, đačke) da zai'Tlteresuje gledaoce, ali je "I azalište redovito :pramo, čak k ,j s ubotom i nedjeljom kada se ob ičn o mCl'Že Tačunati na veću posjetu". Istovremeno, Pozorište po'kušava da kvantitetom r ada (šest premijera za mjesec dana) pav;rati interes publi ke, ali upada u novu .gr ešku, jer r ad na brzinu ne vodi ,,ni dobroj interpretaciji, ni uspjehu". Ksritičar Milan Sa re, tražeći uzroke ovom 'Žalosnom ,,!l1ehatu općinstva", ist iče u Književ-

243

niz objektivnih ookolnosti k oje s u utica le n a ova'k av forsira ni rad. S jedne s trane, stoje siromašna tehnička sredstva Pozorišta, n epralktična rpozor nica, nedovolj a n <broj "d{llbrog glumačkog ansambla", " m izerna s ubvencija od strane dr-2a ve, a još m izernija od same naše opštine", a 'ii tlruge, ukus pu blike, koja je šarena j raznovrsna i često ,,svoje umjetm i đke prohtjeve 'i vaspita<nje dovodi u vezu 'oi sa samim konfesionalni m i plemenskim motivima", pa su zbog t oga II Sarajevu i ifCagovanja oštra, žUČl1a i netrpeljiva, što je dokaz " još sirovog i uskog, :zatvorenog duhovnog stanja koje karađcter iše prim itivne sredine, dugo m učene ro.pstvom". Mišljenj e da pozorište stoji na ,,nesta1nim nogama" i da je "p red moralnim j m aterijalnim bank·rotstvom ", izdašno je potpomagala i pozo.rišna lm.bka. razne političke i dr uštvenz 'koterije oko pojedinih list ova i novina, maliciooni i netrpeljivi lični odnosi izmedu neko'1icine pojedina ca k njižcvJlik'l i ;ku~turn i h radn'i!ka i Uprave pozorišta (Braku'Sa i naročito Jevtića ), čitav j.edan splet zamršenih, podzemnih i zakullsnih oko1n06ti i ~ nteresa , od čega je "najviše trpilo samo Pozorište". Kao !pos ljedica ovakvog stava, IPri kraju treće sezone pojavila s e u Jugoslavenskom listu anketa o r adu Pozor išta k oja 'Se ubrzo pretvOTila u istragu o krivcima odgovorni m za slab rad u teatru, izvlačeći u prvi rplan repertoar, režiju i umjetničko rukovodstvo, kao Iklj učne neur alg ičn e iaake u ra d u Pozorišta. Anketa, u kojoj je učestvovao veći Ib.roj kulturni h radni,ka i pis aca (Ivan Peserle, SreQko P erišić, Niko Andrijašev ić, Hifzi-Bjelevac, Mihajlo Mir<ln , Ljubiša Arsenovi ć, Sabetaj Džaen), umjesto da ,pomogne Pozorištu, !.postepeno se 'Pretvor ila u malograđansko rašči šćavanje lič­ nih računa, pokaz ujući n aličje sar aj evskog !kulturnog i um'j etni čkog života. Sukobi .oko P07JOriIŠta rusu završavali samo na že<!tokim verbalnim ()kclajima jednog dijela štampe i Uprave teatra, već su zahvatili i gl umački an sam.bl, truj ući osjebl jivi pozo·riŠni organizam i spOIlja i jw utra. Uvrijeđeni u česnici an'kete (lOa ročito nakon ipamf1etsk1h i sarikastičn i h intervenci ja Borivoja J evtića) nastavili su dalje !ka mpan ju protiv pozolI":šnog ru'Jro.vodstva nastojeći da zakulisnim smicalicanna j :po litičk i m ilntri. ama izdjestv. ju smjenjivanje u.pravn~ka i g u dramaturga. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu
noj kritici
čitav

244

uzima II zaštitu IBrakusa i Jevtića, i u svom izvj~taju Ministarstv u prosvjete (Umjetničko Qd'j eljenje) ističe da je pažIj ivQ .prati1'a razvitak Narodnog pozorišta, a posebno rad upravnika i dramaturga, i da je, "izuzevši neznatne rnedostatke. I oji su se morali svesti na ncis:kustvo obojice spomenuti h k članova poz orišne uprave II prvoj godini njihovog rada", doš'la doO uvjerenja da IS U i upravnilk Bra!kus i dramaturg Jevtić ozbiljno shvatili "svoj u zadaću i da su oboj ica savjesno i pošteno uložila svu svoju snagu da savlada ju sve one nl..'10gobrojne neprilike <koje danas koče napredovanje i starijih p ozorišta a kod ml adih pozorišta dovode sva1 čas u pitanje lci njihov opstanak" . Pa 'ipak, uprikos !lXldršci Pdk'ra!ji'OS'ke uprave , Ministarstvo proovjete je, očito pod ja'kim uplivom grupe oko Jugosla venskog lista, !bilo -drukčijeg m išljenja, i ukazom od 30. VIII 1923, teJeg ramsk:i j e smJ jen ilo upravnika S tevana Braku'Sa, dok je !Borivoje J evtić ISam poinia ostavku (12. IX 1923). Za novog upra Wlika imenovan je Dušan Đu­ kić, a specijalni inspe!lktor Rista Odavić, lJ1ačclnik Umje t nič­ kog od jelj en ja s tigao je u Sarajevo da "pregleda rad pozor išta".

UMJETNICKO RUKOVODSTVO I REPERTOAR
Sastav ansambla , hez obzira !Ila prirodne darove i sjajne pojedince, zadojen duhom putujućih družina i nesi.stematskim radQrn , "o:la'bavlj enog etičk<>g osjećanja .pune umj etnič­ ke odgovornosti", kvartet priučenih glumaca-redi telja, uglavnom iskusnih zanatlij a, izvjesni pozorišni konzervatizam (naroč ito repertoarski) Branislava Nušića i romantičarska škola Aleksandra Milojevića, usloviUi s u /I'lormalno u prvoj putujućoj sezoni .(Tuzla, Brčko, DubrQ'V'Jlik), uza svu ozbiljnost i disciplinu , da se pozorište 'na umjetničkQm planu mora l{) k r etati uokvir1:ma scenskog trad icionaliz1'IUL, ikoji će kao stilska k om;ponenta dugo v.remena I provijavati , a ponekad i dommi.rati, u radu i nastojan jima sarajevskog glumišta. U trenutku oonivanja, Narodno pozorište je joonootavno nast avilo , u poboljšanim :materij aLnim usl ovima, repertoarsku i interpretativnu liniju Bosansk.o-hercegovačko g narodnog pozori§tu. Tako su od 33 premij ere, ikoJ.ilko ih je novoosnova-

245

bivšeg Narodnog i Bosans.~o - he r cegovačkog pozorišta prikazaH u pripremn()m periodu (1919. i 1920) više od polovine djela (18). Boriv()je Jevtić Ikao dramaturg <>Čito nije mogao da provede neku Iradikalni j u i m()derni,ju programs'ku orijentaciju, jer su i r editelji i glumci j>oš uvi jek živjeli od starih j dobro JXlznatih stvari iz repertoara putujućih 'p ozorišta, či'ja umjetnička v.rijednost nije bila ,na nelwj oso'bitoj visini. Pečat k()ji su ()nl davaili .scenskoj realizaciji osjećao se i u izboru djela za repertoar. Pozorište je tapkalo u mđestu. U člank u Misija Narodnog pozorišta, objavljenom 1921. uGajretu, dramatuTg Borivoje Jevtić s e eksplicitno zalagao za takav ,koncept teatr a koji će proizaći iz konk,retnog društvenog i nacionalnog organizma. Za njega je powrište još uvijEik , didaktičn.a. tribina i ,,najveća na:r:octna škola". I zbog toga, u zemlji ikoja se tele trgla iz zaostaloob.l i "dugov,ekovnog robovanja" pod tuđinom, pozor ište ima dvostruku misiju: "ono, uz te-LJnje umelmi i':kom idealu, mora paralelno da razvija i smisao za sv()je, raSltlo, nacionalno". Jevtić zagovara takvu dramsku literaturu u kojoj bi 5e na najidealniJi način stvorila simbioza nacionalno-rasnog i umjetničkog . U zemlji koja nema nikakvu tradiciju, pa ni :publiku, nemoguće je tražiti od pozorišta da pruži ,,.odličnu umetničku fizionomiju", pa ,prema tome, ikao što se narod traži, 'kroz fazu previr anja, "t ako se traže i naša pozorišta, talw su ona u naponu da se u.metnički obeleže. da stvore svoju umetničku fizionomij u, da nadu jednu umetničku ravnot ežu koja će prevazi ći s!l'ednji ukus put>l:ike, i kao vod, naći svoju pouzdanu linij u". I zato, po Jevtićevom mišljenju, II repertoaru treba i ći postepeno od lakšeg t ežem. Zadat ak pozorišta ~ije samo da zadovolji malobrojnu inteligenciju, već primitivnu ve ćinu, jer uprav.o "masa je 'Sasvim izvan iIX>'zocišne sf ere, da ne kažemo poraznije, uopšte izvan !kulturnih težnji". Da bi se ovaj zadatalk uspješno izv,rši(), potrebna je vješta propaganda i dobra, sondna glumačka ig:ra u d()brom reperklaru, koji se, "obzirom na psihologiju i potrebe publike može spuštati, ali spuštaanje lIle srne nikad ići izvan literature", ili, preciZinije, "masu treba vocli·ti od .prave laike literature te-loj, jer je to jedini relativno pravi p ut".

no pozorište prikazalo na gostovanju,

članovi

246

U okvirima svih ovih intenci ja sastavl jen je repertoar prve sezone. To je uglavnom laloo. literatura, i2lboc bez ..odlučne um etničke fizionomije" (Buridanov magarac Fler-Kajave, Gospoda Iks Bisona , Papa Lebanar EkaTa, Cikina kuća Mj asnickog. Jedv a steče zeta Mlše1a-Labiša, Zenske suze Vinterfeld a), sa usa mljenim izle1iroa prema težoj (Otac Strindberga, Bla·nšet a Brij ea), a sa .če.s-ti m spuštanjem srednjeg ukusa (Babje l jeto Mejaka-Alevi ja, Seoska lola Tota, Diran i Diran Valabrega). Repertorur bez inovacija čak i u okvirima lake dira·msk.e književnosti, sastavljen od 'komada često igranih od s trane putuj ući h družina. Naročito je jednoličan izbor domaće drame II k oj em n ema nijednog noviteta i sve su drame s t ari jeg datuma (Đido, Koštana, Sokiea, Ivkov a slava, Smrt majke Jugovića, Ivkova slav a, Sve t. Pro tekcija,
Zul umćar)'

U drugoj sezoni (1921 /22), Pozorište je pred sar ajevskom p ublikom pr ikazalo 54 pre mi jere, odnosno 63 naslova, od čega 28 muslova otpada na dj ela izvedena u prethodnoj sezoni na gos tovanju. Ovaj obim an repertoar sačinj avaju djela srpskih dra ma t ičara (17) , h rvatskih (11), ruski h (12), francuski h (9), njem ački h (4) , m a đars kih (3), poljski h (3) , skandinavskih (2) , engleskih (1) i a nti čk i h (1). Ponovno j e riječ o već poznatLm i često izvođenim djelima. Ono što je u ovom broj n om r epertoaru svježe i or iginalno i !predstavJja značajan umjetnički poduhvat odnosi se isključivo na veći dio tekstova iz rusk-e literature (Ljubomora Arci ba.ševa, So ba broj 6 i Vještica Cehova, Dani 1Ul..Šeg života Andrejeva, Bez krivice krivi Ostrowkog, Na d nu Gorkog, Revizor Gogolja), zatim na djela Molije r a (Uobraženi bolesnik, Skapenove podva le), Sekspira (San ljetne noći) i Sofokla (Ant igona), , ao i k !Oa tekstove Ibsena (Nora), Strindberga (Otac), i Gabrljelz Zapoljske (Njih četvoro. Moral gospođe Dulske) - zapravo na sve ono što je vezano za .ra d novoangažovani h r editelja Aleksandra V erešča g ina i Aleksandre Leskove. Istovremeno, upr av<J ovaj dio repertoar a irovaj a se iz izbora sačin jenog u pret hodnoj sezoni, i tako nedvojbeno ukazuje da su novi red.itelji znatno uticali 'Ila izmjenu repertoarske koncepcije. Sagledan u cjeli-ni repertoa r se kreće u korajnosti.ma, od
Riđo kose

,

do Antigone, iH od. Madam Mongonden do Na dnu,

i

često

je izložen oštrim napadima pozorišne kritike, koj a je
2~7

smatrala da je prilkazivarnje pojedirnih tekstova umjetnički promašaj (Riđokosa, Inoča, Zmija djevojka). S druge str ane, p07..(lrlSm blagajnik (Rista N.hlt:ol1noVić) je bio mišljenja da je dramaturg "na jveći neprijatelj pozorišne blagajne", jer ne stavlj a :na ,r epertoar dovoljno ",k omade koji rasprodaju kuću", a to su upravo oni koje klritika ,proglašava "slkanda1()Z:nima" i "proma'š enim a". U takv()j situaciji, .razapet između bučn ih i nepoštednih zahtjeva kritike u ime umjetnosti, i blagajnika u ime publike .i p()zoriš>ne "kase", ali i v· astiti h l k()ntroverznih estetskih i programskih zamisli, BDrivoje Jevtić, shvatajući realnost, II "g()'rkoj šali", naziva ovaj neujednačeni i raznovrsni izbor djela repertoarom stvarnosti. J evtić i dalje nastav'J.ja onu repertoarsku lin iju koju je izloži() preuzimajući aUŽlnost dramaturga: poBtupnost, od lakšeg ka težem, nacionalno i rasn(), ;p07..orište nij-e samo za intelektualnu elitu već i za masu k()ja je izvan njega . Ovakav stav ()n će uporno provoditi, prikazujući takav i2!OOr djela koji bism() mogU naj adekvatnije dka.ra'kterisa.ti riječima: "za svakog po nešto, od svačega po malo". Ono , 'to je bitno za ovakav stav, š to je . pitanje donje granice spuštanja, ikoja nije ni čvrsta ni fi.ksira'l1a, i poslije koje se rna jlakše utone u kič, banalnosti i k orupciju ukusa. Naročito a:k() se u odnosu na "lakšu liter aturu" provede manje a m bicioznij i recUteljski i glumački prosede, pa se takozvani ca.ssastiioIc :komadi spremaju na brzinu, bez adekvatne scenografije i kostima, i bez odgovar a juće umjet ni čke ·odgovornosti. A sudeći p o kritikama, izjavama reditelja, ka() i po izrečenim disciplinskim mjerama Uprave :pOIZOTišta u odnosu .na interpretaciju naciona~ne drame, odnos veCine glumaca prema jedinom di jelu repertoara bi·o je ispod dozvoljene grrunice, neođg()vomn i bez ikakvih kreativnih ambicija. I dok se umjetn ički proti,l pozorišta gradi() sa pretenzijama, što znači s a više proba, boljom opremom, većim materija'I nim ulagan ji ma, pUlTIijim angažovanjem glumaca, ostali (l"'epertoar, oil1.aj koji je bio namijenjen širokoj publici i pozorišnoj blagaj.n:i. tretiran je površno, u najboljem slučaju rutioru;ki, bez ulaganja i zala,ganja, rPa je normalno i umjetnički kvalitet oscmrao II krajnostima koje su se kretale .od predst ava čiji je kreativ.ni .domet bio ponekad ocijenjen ka() "ev.rOipSld" (rrežije Vereščagina), ali i češće, "a:materski", na nivou "slabih putuj u ćih trupa".

248

Ova repertoarska neujednačenost n aročito je došla do iz· r ažaja u trećoj sezoni (1 922/ 23) , i to prije svega evidentnim pomj eranjem akcenta sa naciona'Lne drame (14 naslova) na stranu dramu (29 naslova). Najveći broj premijera, vjerovat no zaslugom upr avnika Bra'kusa, bio je iz francuske dramSke lrn jiževnosti (12). Odlask-om Vereščagina i Leskove na početku .sezone znatno je smanjen broj ruskih djela (5), dok su .o stale dramske IHer ature ostale uglavn om u prošlog.:x:lišnji m c&virima: eng1esk a (4), njemačka (3) , skandjnavska (2), italijansk a (1) i antička (1). I dok je izbor sbrane drame zastuplj en sa ne".k:oliko značajn i h autora : Kralj Edip Sofokla, Otelo Sekspira, Građanin plemi ć i Zorž Danden Molijera, Mi'·anđ o lina Goldonija , 2ivi leš Tolstoja, Narodni neprijatelj Ibsena, Gospođica Julija Strindberga, I v anjske va tre Suderm an a); u izboru iz nacionalne drame, sem nekoliko Izuzetaka (Rod.oljupci Sterije, Sablaza n tl. dolini Sent-Florijaru'G oj Canka ra, Narodni poslanik Nuš1ća, Požar strasti Kosor a), sve ostalo pokazuje neinventivnost i k onvencionalnost, i po mnogo čemu je nalik na repertoarr osrednjeg putujućeg pozorišta (Hajd uk Veljko, Cuču.k Stana, Graničari, Hajduk Stanko,
Knez I vo od Semberije, Gospođa I ks, K arlova tetka, Kod bijelog konja, Na posjetu, Pariska sirotinja, itd.), u stvari

k-ombinaci ja melodrame, romantizirane istorije j folklorni h komada sa p jevanjem. R~ertoar koj i su putujuće t r upe bezjbroj puta igrale još za vrijeme austrougars ke uprave, bez dramskih rnoviteta i bez tekstova 'koji bi govorili o savremenim problemima života, koji bi, kako je .p isao Borivoje Jevtić, "probudiJj zaparioženu misa o" i podsta1kH na r azmišljanj e. II pogledu 12lbora iz nacionalne i s trane dtrame, sar aj evsko Narodno pozorište u prve tri sezone svoga djelovanja živjelo je još uvijek u XIX stolj eću.

REDITEWI I REZIJA U ZNAKU SCENSKOG TRADICIONALIZMA
Razlozi za s jedne strane tić, Brakus), a maca, čije je ovakav odnos .prema repertoaru prois tekli su iz neiskustva umjetniokog rukovodstva (Jevs druge, izrazi tom domi!l1.acijom reditelja-gluiskustvo bilo stvarano tq)ravo n a scen.s.'com

249

odnosno na r ecidivima romantičarskog 1 folklornog teatra s kraj a XIX stol j eća, izm'iješa-nim sa komercijalnim bečko -peštanski m i ,,'bulevarskiiln" parišk im komadima jz domena popularnog g r a đansk og pozorišta. Ovome bismo tr,e bali dodati da je u trenutku oonivanja Narodno powrište jednostavno .nastavilo, u ,p oboljšanim materi ja1nim i organizacionim uslovima, umjetničku lini ju k oju su prije tega upražnjavale p utujuće družine, i da je ansambl novog teatra, vidjeli smo, bio pretežno f orm kan od članov a putuju ćeg B osansko-herceg ovačkog nar odnog pozorišta, preuzimajući istovremeno ne samo jedan dio .reperroara, već i načim i stil rezlJe, pa je čak, sticajem <llkolnosti .i svoju prvu zva ničnu sezonu proveo na gostovanju I ao putujuće pozok rište. Veliki broj p remijera, podjela ansam bla na "fahove", mješavina realističke glume i rom an ti'Ćarsk og parosa, simplificirani mizanscen, uglaViI10m geometri jski postavljen, neujedn ačenost predstave kao stilske cjeline, u kojoj iskaču istaknute "zvijezde" i podređuju predstavu svom načinu igre (Katica Haj du9ko vić, Pera Jovanovi ć, Lujza S tanojević, Ilij3. Vu čićević, Zora Ćurćić), oZlnačavaju osnovne karakter.istik e scenskog tra dicionalizma. U pogledu režije, ,primjetno je odsustvo analize (dvije doo tri probe za stolo m), jer ona najviše vodi računa o ulazima i izlazima, o preglednosti glumaca u scenskom prostoru (da se Ine pOkrivaju, da važno mjesro u drami bude iz vučeno u prvi :plan, i dr.), dok se o nekom posebnom, indiv idu aln om tumačenju teksta uopšte ne može gOVODiti. Reditelj, tehniOki i organizaciono, sastavlja predstavu, i ne posroj i kao samostama kreatiVlIla ličnost. Reditel j još uVijek nema umjetničku personalnost. I scenograf, II OIkvirima scenskog tradicionalizma, ili ne postoji (rcdito1j i soo:nog!nlf su najčeš6e jedna ličnoot), ili, ako ga ima, on je prisil jen da varira postojeće dekorske stamdarde (s e ljačka soba, dvorište, šum a, salon, svečana sala). Sli čno je i sa kostimima, looji u narodnim komadima teže izvjesnoj lokalnoj i folkaocnoj autentičnosti, dO!k se II ostalim djelima zadovoljavaju raznim, uglavnom neuspjelim improvizaci jama i snal aženjirna. Likovna komponenta, ono što su kdtičari toga vremena nazivali "E!poljlIl.om režijom", bUa je manje-više lijep okvi.r, II koji se stavljao glumac, bez
tl"adicionalizmu,

250

ambicij a da se stvori ba[" mUje i atmosfera određenog am~ bi jen ta i raspoloženja. Upotreba svjeUa. scenske muzike, zvučni h i tonsk ih efekata, svedena je na min imum i samo po n užnoj pot rehi, pa i tada naivno i tehn ičk i diletantski. U scenskom tradicionaUzmu glumac je nosilac određe­ nog "faha" (tako se i angažuje), i on najčešće igra ili mladog ljubawtika, ili intriganta, .lli dumskog heroja, ili karakter, ili bu fo-komičara, i h nešto drugo ili slično, i taj svoj određ eni fah, sa čitavom kom,paserijam ustaljenih glumač­ kih .sredstava i šablona (čak kostimom i maskom), provodi kroz razna djela, miješajući realističko-romantičarski način interpretacije, 'koja se uglavnom naslanja na kopiranje i podra.žavan;e istih uloga u .izvoden ju pojedinih istaknutih beogradskih i zagrebačkih ili novosadskih glumaca, a rijetko donosi autoh tone, ind ividualne kreacije (Fran Novruwvić, Lujza Stanoj ević, Uuša.n Radenkov ić, Per a Jovanović). U interpretaciji pojedinih uloga, .pa i predstava u cjelini , strogo se čuva ustaljena tradicija, pa se tako vremenom stvara odr edeni šablon, koji se monotono p onavlja, bez želje da se jedan lik ul jedno djelo .p roč!ta i donese drukčije, na nov način, Hi iz n ake druge vizure. Ovo robovanje šalblonima omogucavalo je da se po.jedine predstave spreme za nekoliko proba, jer je većina glumaca u ansamblu, u toku svoje glumačke ka;rijere u raznim p utuj ućim družinama, u okvirima svoga "fa ha", već igrala pojedine uloge, tako da je oreditelj imao jednostavan zadatak da zanatsk'i, rutinski sklopi predstavu i izgJadi eventualne nesporazume. Od glumaca se tražilo da posjeduju sonoran glas, lijepu pojavu, oi da po mogučnosti zna ju i dapjevaju, jer }e veći d io repertoara bio 'v ezan za izvo đenje opereta i popul arnih narodnih komada sa pjesmom i igrom. Scenslci tradicionalizam uslovljen je i odredenim repertoarom, koji se sporo i le!§ko obnavljao novim djelima, i uglavnom v.arilrao srumo one .komade 'koji su provjereni kod pubhke, na m ijenjenđ Hi ·zaibavi i(1i 'Sllli~ehu (lakrdije, šale, vodvi1ji, operete, folklorni komadi) , ili potrebi da se emotivno djeluje na publiku (drame sa sentimentalnim sadržajem, tragičnim i melodramskim scenama, romantičars!d m fabularna i egzotičnim dogodovštin ama). Ovaj repertoar je bio istovjetan i kod ,pu tujućih i kod profesionalnih pozorišta, kao što je podjednako egzistirao i u Sarajevu, i u Beogr adu, na

251

primjer, a nastao je osamdeseti h godilIla prošlog stoljeća, II borbi za stvaranj e široke .pozorišne publike, da bi docnije postao osnovni izvor prihoda Z'a ma ter.ij alno održava nje svih mog ući h i nemogućih putujućih, pa i profeslon alnih .pozorišta. Linija scenskog tradicionaliznu:t dominantna je u p rvoj deceni ji rada sarajevskog Narodnog p0'Z1Orišta za v r ijeme upra ve Stevana Brakusa j Dušan a Đu'kića ('ll sezonama bez A'l eksandra Vereš('!agi'lla, Viktora Beka i Lidije Mansvjetove), da bi svoj puni uspjeh d oživj ela za vri jeme če tvorogodišnj e u prave BTa nislava N ušića, i to u .prvom redu repertoarski , jer će ISe na 5ceni ponovno j aviti zastarjeli idemodirani tekstovi koji su pripadali XJX st o ljeću, s tom r azlikom što su pozorišno neiskusnom Bra!ku8u i Đukiću scenski tradicionalizam n ametali glumci i reditelji p utujućih poZO'rišta, a Nušić ga je volio, pa prema tome i nametao sarajevskom glumištu. Za vl"ijeme uprave Stevana Brakusa na p07iOTišnim lista m a se j avlja 'brinaest reditelja, 11 stalnih i 2 gosta (I vakić i Isailavić), od kojih je v ećina pripadala scenskom trad icio~ nalizmu: A le~sandar Milojević. Per a Jovanović, Nikola Hajdušković, Dušan R ad en-ković, Rade Romanović , Miodrag Ristić, Andra Ćurćić , ug lavno m reditelj i-glumci, kojima možemo pridružilt i i Radivoj a Di nulovića, m ad a je on ,na trenu tke pokazivao interes za n atural:isti6ki izraz; i J ozu I vakića, kao reditelja gosta, koji joe pose:bnu pažnj'u poolclanjao scenskom govoru . Sa ekipom reditelja i glumaca u pripremn()m periodu radio je, kao umjetniaki ru.kovodilac, ALEKSANDAR MILOJEVIĆ, koga j e, k ao i 1912, poslao Mi'I an Grol, upravni k beogra dskog pozor išta, da svoji m iskus.tvom i autoritetom pomogne m lad om Pozorištu, "naročito kao ,ped agog u čist o tehničkim pitanjima glume". Aleksandar MiJojević (Beograd, 1860-1923), za počeo je glumačku karijeru 1881. kao p utu jući g lumac u trupi Mihajla Dimica. Kasnije je igrao kod. Đor­ đa Bratića i Fotija Iličića, a jedno vrij eme je vodio i v, astiJ tu trupu. IstaJkao se kao ddbar i vješt organiza'tor, uspješno je upra VTljao iI1iŠ'kim pozorištem Sinđelić (1893- 1900, i ponovno 1918); bio je clan beogradskog Narodnog .p ozorišta i kao takav, n a prijedlog MiJ'an a Grala, vidjeli smo, došao j e

252

1912. u Sarajevo za glumca, redit elja i glavnog organizatora Srpskog diletantskog pozorišta sa zadatkom da pomogne pozorištu da preraste iz amaterske u profesi onalnu ustanovu, i tom prilikom je dobro upoznao "raznorodnu sarajevsku sredinu". Kao glwnac nastupao je u Novom Sadu, Beogradu i Skoplju. Milojevićevo izuzetno glumačko -rediteljsko islrustV() i organizacione s.P'06obnosti, a bmad svega autoritet i serioznost, bHe su više nego dragocjene osob'i ne u trenucima prv-e umjetni čke konsolidacije sarajevskog ansambla. On je raelio na praktičnoj stran i glume: dikcija, mimiika, gest, stav, hod - i to specijalno sa mlađim glumcima, učeći ih osnovnim e lem€'lltima glumačke tehnike. Prisustvovao je talkode svim audicijama, savjetovao se sa red:iteljima o podjeli uloga, a sa dramaturgom D r eper toaru. "Miloj ević je bio čovek sređen, odmeren i taktičan, veoma savestan na i:[XIslu i pokloni'k one pozorišne discipline koja svak<m1 scenskom radu ma i onom manjeg obima i zamaha, donosi korisne rezultate. Kao takav, on je uli vao poverenje, pa su se njegovoj V>QIji. priklanjali i oni kojima je dugo stranstvovanje p utujućih glumaca i J!'ada na brzi.nu bilo olahavi1o etičk o osećanje pune glumačke odgovornosti. Za početke jednog pozorišta takav čovek kao MilojeViić bio je veoma potreban ." (B. J evtić). Inače kao glumac i re-ctitelj, Mi lojević nije bio izuzetno· ni izražajan ni inventirvan. P ripadao je ro mantičarskoj školi koja je voljela uzvišene fraze, :retoriku, široki gest, raspjevanu melodiju i scensku sli kov nicu, pa je uglaWlom, II roku nekoliko m jeseci koliko je proveo u Sarajevu, :i f()rsirao takav melodrama1:ičan .fQPertoar. I drugi reditelj u prvoj gostuju60j s~oni, PERA JOVANOVIC (Beogra-d, 1874-Skoplje, 1941), kao i većina glumaca n jegove generacije, umjetničku karijeru započeo je u putujućoj družini (Mihajla Lazića), i do početlka prvog svjetskog rata pro.putovao je sa raznim trupama gotovo cijelu J ugoslavi j u. Kada je došao u Sarajevo za glumca i reditelja, bio je u naponu umj etničke snage i iskustva i odmah je poi5tao jedna od vodećih umjetničkih ličnosti u mladom MJ.sambIu. K ao glumac, isticao se toplom i neposrednom dikcijom i smislom za psihološoko vajanje kara'k1era, šro je sve doprinijelo da su uloge ,koje je on tumačio bile vjerne, životne i minuciozno izrađene. Sa us-pjeh()'Il1 je tumačio i Joo.medi-

253

ju i dramu, pa je "teško reći koj i je njegov stalni žanr", U toku gostovanj a k!ritika je sa posebnim interesova·n jem pratila njegova glumačka ostvarenja, tako je ostalo z~biljež eno da je sa uspjehom odigrao Lisjena od Versana (Buridanov m agarac), Kosa da (Prisni prijatelji), Mit-k,e ta (Koštana), a istaknute su i njegove režije (B uridanov magarac, Koštana, Gospođa Iks). " Izvrstan .karaktemi glumac, jedan od n aj upečatljivi j ih koji su u to vreme prel'a zili prek o naših scena, J ovanović mij e imao nekih .naročitih sklonosti p rema r eŽliji. Ne samo zato što je to veoma naporan, mučan i pipav posao, već verovatno, i otud što je on. po sebi, predstav, j ao suviše l složenu glu mačku individual'l1ost da hi mogao da se unesi, kao redi telj, u tuđa lica i t uđe sudbine bez ikakvog li čnog ootatka. To je za njega značilo rasipan je sopstveni.h snaga na štetu osobne ·klreati'V.ne snage." (B. J evtić) . Pa i;pak, njegov odlazak iz !Sarajevskog ansambla nakon .prve sezone, predstavljao je veliki umjetnički gubitak, i to ne rediteljski, nego u .prvom redu g,luma<:ki. I RADIVOJE DINULOVrC (Beograd, 188S- Vrnj ci, 1941), pripada plejadi , ,'arhi-čerg ara", koji su pozoriš-1e zavoljeli II putuju ći m trupama. Međutim, iako je započeo kao glumac (u tr-upi Đure Protića 1895), Di'l1ulović će 5e ubrzo potpuno posvetiti rež iji, administrativni m i organizacionim poslovima. U neprestanom skitanju i traženj u svog pozorišta, Dinulović je bio član mnogih druž.ina I(Protić, Ci rić) , r 1'ofesionalrnih k ap zališta (Osijek, Dubrovniik, BeogJrad, Hrvat.sko pokr ajinsko kazalište) , a i sam je organizovao i vO'dio .putujuću d ružinu
(D obrotv orno kazatište i Bosansko - hercegovačko narodno p oz.orište). Kao redit el j, administrativni sek·retar i tehnički šef

angažovan je u novoosnovanoOm sarajevskom Narodnom pozorištu (1920-1923), a zatim je bio član !pozor išta u Subotici (1923- 1925), Bitolju (1925- 1927. i 1928/29), Leskovcu (1 92 7/28), Nišu (1 929-1935), Kragujevcu (1935/36). Istinski čovjek teatra, pra ktičar, izvrstan organizator i poznavalac scenske t ehnike, stalno u tok u sa m odernim pozorišnim kretan j.ima, Dinulović je za novoosn ovani sarajevski teatar, u !prvjm sezonam a nj egov{)g djelovanja i f ormiranja, odigrao značajnu ulogu u o rgan:izacij~ i .profesionalizaciji svi h teh .. ničkih službi , stvarajući od nedoučeni'h i primitivnih rz..anat1ija

254

talentovane i sJXYsobne .poZQrišrne .pra:ktičare . Ta'ko je, zajedno sa glu m ačkim ansamblom, sazri jevala i ona neophodna, nev1idljiva, ali često važna, .pa i presudn a, prateća služba (scenski radnici, ele'ktrjčari, vlasuljari, garoeroberi, rekV'iziteri, inspici jenti), koja je, zahvaljujući upravo Di nulovićevom izuzetnom scetlSlkam isklllStVU, za kra tko vrijeme mogla ne samo da prati već i da ostvaruj e maštovite .pozorišne 7.amisli jednog Vereščagina ili Isailovića. I dok je Dinulovićev udio II organizovan ju tehničkih i administrativ.nih službi dobio adekvatna priznanja, kao red.itelj, on je "n~ravedno zapostavljen u nas, mada ide u prvi plan naše domaće režije" (8. Stojković). Međutim, iako je teoretski dobro 'p oznavao savremene re<iiteljske inovacije (Fuks, Rajnharl, Stanislavski, Kreg), ti pored sebe u rediteljskom 'kolegiju imao za saradnika neobuzdanog i tragal ački raspoloženog Vereščagina, sk-Ionog stilizaciji ikariokaturi, D inu lović je ostao uporan i dosl jedan pobornik scenskog naturalizma. koji se naročito reflektovao u s{X)ljnim, vizue1nim .rješenjima, u scenografskim i tehničkim zahvatima , pa je u n jegovim .rež.ijama sve bilo teško, p lastično, rustikalno, ,/monumentalno". Zajedno sa Nikolom HajdušJwvJćem, on j,e u sarajevskom Pozorišt u kao reclitel j uglavn~m bio ograničen na nacionalnu dramu
(Koštana, Zona Zamfirova, Inoče, Put oko sveta, Običan čo­ vek, Rodoljupci). U rijetkim slučajevima, kad hi mu se pružila prilika da režira d jela izvan domaće drame (O t ac, Zen a vrag, Moral gospođe D ulske), Dinulović je, dobrom podjelom i punim pO<Vjerenjem u mlade glumce, 2lTla~ da pokaže i drukčije rediteljske kva1itete: pedagoški r ad i smisao za

analizu, mada je u vi'Zuelnoj komponenti predstave i dalje ostao uporm"i !PObormk scenskog m.atura1izma, ikao što je u izboru djela bio dosljedan sljedbenik scens.'(o g trad icionalizma.

"K RIVO OGLEDALO" ALEKSANDRA VERESCAGINA ILI LINIJA STILIZAOIJE I GROTESKE
Međutim,

i u periodima apsolutne dominacije, scenski

tradicion alizam nilkada nije bio jedln~ stilsko opredjeljenje, jer je u Powrištu uvijek eg2listirala i druga u m jetnička linija, suprotna i u otporu prema tradicionalizmu. Tako je,

255

na primjer, čak i u prvoj sezoni koja je isključivo protekla II znaku scenskog tradicionalizma, Borivoje Jevtić pokušavaQ sa grupom mlawh glrunaca da rea-l!izuje Strindbergovu dramu Otac na nov način, ugledaj ući se na inovacije koje je Maks Rajnhan činio na planu intimnog (kamernog) scenskog izraza. Predstava je igrana bez šmin'ke i maske da bi lice glumca djelovalo što prirodnije, ukinuta s u i svjetla na rampi, a štimung je dočaran bočnim svjetlom, dok je dekor saobrazan idej i djela bio natopljen atmooferom "mraka i psihologijom neurastenika", ta'ko kar-akteristliČIlom za Strindberga, ali i za Rajnhartovu "reviziju" skandinavske drame, koja je ideju predstave sa društvenog i socijalnog plana pomjerila na intimni, otkrivajuci na sceni sve više lirike, košmara, pa i mistike, iznoseći intimne drame pojedinaca, tanane duševne pokrete Tastrzanih, ,bolesnih i 'konvulzivnih lič­ nosti, tražeći istinu, ali ne "vanjs:k:u isti!nu, materi Jalističku, svakidašnju, već bimu istinu. duše". Na ,planu moderruizacije pozoriŠIne režije zapaženu ulogu je odigrala ALEKSANDRA LESKOV A (Moskva, 1891 -Bela CIIkva, 1933), 'koja je iskustvo modernog njemačkog pozorišta ,kombi.uovala sa metodom "hudožestveniIka". U pozorište je otišla uprk os protivlj enju roditelja i sredine. Kao dvadesetogod1šnja d jevojka (1911) napustila je Moskvu i počela da glumi na man jim powrIl1l<:ama južne Rusije. Vrlo br'".lO je stekla ne samo reputaciju talentovane glumice već i bogat i -raznovrstan repertoar. Za Virijeme revolucije sa grupom glumaca emigrirala je u Jugoslavij u, gdje je prvo angažovana u 5kopl'j u, kao redi telj i glumica. zatim na poziv Stevana Bra.kusa i Borivoja Jevtića zajedno sa svojim suprugom Aleksandrom Vercičag.inom prelazi u Sarajevo, u kome ootaje dvije sezone (1921 /22. :i 1922/23). lPooHje Sarajeva odlazi u Osijek, NQvi Sad, Skoplje, ponovno Sarajevo,

za vrijeme uprave Mi~ka Korolije (1928/29), Novi Sad (1932/ / 33). Na kraju ostaje bez angažmana i u nervnoj depresiji vrši samoubistvo. Kao red.itelj, Alaksandra Leskova je uglavnom ,prenosila svoje vlastito glumačko iskustvo sa ruS'kih scena, kako u izboru djela, tako i u orediteljskoj koncepciji. Mada nije bila originalni stvaralac, jer je tuđe i viđeno jednostavtno po slecanju ponovno oživljavala, j to ona djela II kojima je i gl umila, ipak je Les:kova bila korisna za sara-

256

ansam'bl, jer je znala da anlffilra glumce, insistiraj ući na izradi "psiholoških momenata" . U jednom odgovoru na pit an je Jug os~avenskog lista šta misli o rezlJt, Leskova je odgovorila da je ona pobornik moderne škole, koju ISU donijeli hudožestvenici i Nijemci, i koja zahtijeva da glumac podredi svoju individualnost "jedinstvu i stilu čitava komada", zatim da ona insistira na izuč avanj u autora i atmosfere, "nastojeći da mu se p ribliži i da da n jegove misl" onako kako ih je on zamišljao". Ona je posebnu pažnju p oklanjala analizi, i tzv, "unutrašnj.oj režiji". U predstavama koje je postavljala obično bi igrala i glavnu žensku ulogu: Ljubomora Arcibaševa (Jelena Andrejevna), Dani na.šeg života Andrejeva (Olga) , Zmija djevoj ka Rišk·ova (K ir a), Njih četvoro Zapoljs'ke (Zena), Bez krivice krivi Ostr.ovskog (Otrađin a), Nora Ibsena (Nora), MtrandoUna GoldonIja (Mlrand'Jlina ), Madam San Zen Sardua (Katarina), Jesenje violine Surgučeva (Varvara). Mada se trudila da savlada srpsk ohrvatski jezik, n i je usp jela. Mekota ruske m€lodije i ak,c enat odu zimali su njenoj igri uvjerljivost i plastičnost . Međutim, u njeni m r ežijama, glumci su po pravilu igr ali dobro, t aJko je za Arcibaševu Ljubomoru, u komplimentima dosta , krta i š oprczna sarajevsk a k r iti!ka zapis ala da je predstava "režij.am, gium.am a i inscenacijom 1Tl<lg1a stajati i !Ila zagl"cbačko m pozorištu , k oje je postalo upravo glaoov.iw s izvedbama m.adernih drama". Siprijena Sar-dua je pokazala da s u "naši umjetnici d.ar asli francuS()m konverzaci on.am ko-madu", Zmija djevojka zadovoljila je zbog "rpreci:zm.asti i štim unga", dok predstava Njih četvoro "spada ,r ež:ijoom , glum om icelokupnim dojmom m edu najuspelije, koje smo VTi deli u našem pozorištu . U prvom :redu ride ovde priznanje gđi Leskovoj .kao rež!s eru. Bilo je te večeri tolilk.o štimunga i potrebnog nijansiranja u un utrašnjo j i vanjskoj r ežiji, da bi ovak va izvedba mogla na čast sluŽiiti i pozornkama koje opstoje decenijam a i decenijama". I za NOTU je rečeno da je režirana u "pravom Ibsenovsk:om štimungu". J edino je kriti čar J ovan K'ršić sm atr ao da Leskova "ne posjeduj e r ežisersk og talent a", i da je njenim odlaskom ,pozorJšte izgubilo u stvari sam o jednu inteligentnu glumicu, naročito II komedi jama. Koli ko jedna maštovita, kreativna i sugestivna ličnos t, koja zna šta hoće j :i ma talenta i snage da to svoj e h tijen je
glumačlti

jevski

17 tstorlja pozorl§ta BiH

257

ostvari, može da izmijeni jedan zaparloženi glumačlci a nsambl, n ajbolje nam ilustruje ra d sarajevskog Pozorišta u drugoj i djelimično u tre60J tsezon:i (1 1- 1923), :koje IProtiču u 192 znaku i dominaci ji Aleksandra Ver eščagina, izuzetnog glumca i reditelja, umjetnika .koji je svojim stva ralačkim nemirima potpuno izmijenio lik sarajevskog glumišta, t ako da ono jednim svojim di jelom, kada su u pitanju predstave u njegoV<l j režiji, uopšte više ne liči na ansambl prve gostujuće sezone. Vereš6agin ov rad dovodi do oštre stilske polar izacije unutar istog t eatra: s jedne strane linija stilizacije, groteske i eksperimenta, a s druge, linija scenskog tradici onal izma.

ALEKSANDAR ALEKSANDROVIC VERESCAGIN (Moskva, 1885-SAD, 1965), n akon položene mature 1902, pohađao je .petrogradsku Dramsku akademij u kod poznatog glumca, reditelja i pedagoga J uri ja E. Ozarovs k og (1864-1924) , ina če istaJmutog člana Aleksandrijs kog teatra. Prve pr ofesionalne glumaćke 'korake otpočillj.e u teatru Vere F. Komisarževske (1906), baš u trenutku kada je za glavnog reditelja ovog pozorišta anga žovan V. E. Mejerholjd (1 874- 1940). Sljedeć u sezonu provodi kao član i nti mnog teal Jra Lolo u 1 Moskvi (1907) , u kojem susr eće svog vršnjaka i docnije poznatog rediltelja A. J. Tairova (1885-1950). Nemiran sk.italaćki duh , željan putovan ja i promj ena, on lttete II inostranstvo (Beč, Berlin, Rim, Madrid, Minhen). da bi se nešto duže zadrža(l II P arizu, gdje postiž-e zapažen uspjeh na filmu (Smrt v ojni ka, Jao p ovj erljivim, B ogo rodičina crkva, K ći nadzornika pruge). Godine 1911. ponovno se vraća II Petrograd i sa rađuje u Krivom ogledalu, poznatom teatru malih formi (mon olozi, satiričn i kolaži, parodije i karikature), kodi će izvrši·ti veliik i uticaj 'Ila njeg ov rediteljski ,p rosede. J ed no vrijeme, kao glumac. nastupa II Starinskom t eatru, u kojem je, baš II sezoni 1911/12. g.l aVini reditelj r io !poznati ,Pozorišni b wnjetnik N. N. Jevrejinov (1879-1953). Medutim , Verešča­ gin se Illigdje ne zadržava dugo, godinu-dvije, i odlazi dal je tražeći novo pozorište i novu publiku. Ovaj nemimi skitalački duh pr atiće ga ci~log života. Nakon r evoluci je, preloo Carigrada, Sofije i Soluna, stiže II n ašu z.emlju. U sezoni 1919/ 20. angažovan je u beogradskom Narodnom pozorištu, zatim u Skoplju (1920/ 21), da bi nakon toga stigao II Sara-

258

jevo (1921/22, II stalnom ang.a·llffianu, a 1922/23. kao 'g ost). Zatim sli jede godine lutanja (Split, NoVi Sad , Skoplje, Zaifeb, Osijek, Beograd), i ponovni dola zak u Sarajevo (192 8/ /29), gdj e je sa Vilerovo m dramom Suđenje Mer i Daganovoj proslavio 25-godišnjicu /ivog umjetn i čkog rada. Dalje kretan je V ereščagin a vezano je uglavnom za Novi Sad (19321934. i 1935/3 6), i za Narodno pozorište Dunavske banovine (1936-1944), s a kraćim izletom u Banjaluku (1934/35). Na sceni Narodnog p ozorišta u Beogradu postavjo je G eteovu dramu Ifigen ija na Tavridi (15. III 1944), a zatim je otišao u Ameriku, gd je je i umro 1965. godine. U mladim dan ima pisao je pjesme, p utopise, drame i bio s aradnik nekoliko poznatih rruskih listova inovma. Nakon prvih modernijih >redi'be1jslcih l'ješen ja Emila Nad'Vornika (Komorne igre), Aleksandar Vereščagin unosi u pozarišni život Sarajeva >čitav niz inovacija i eksperimenata, on razbij a šablons:ke aranžmane glumaca-;reditelja, suprotstavlja se rutini i scenskom t radicionalizmu. Vereščagirn je n a neudobnoj i skučenoj sarajevsk oj poZOTnici realizovao " r.eci iteljsk l najs meli j e pesni čke sn ove, i n a jedan način ko ji je publici davao Huziju moderne j savršene scene". On j e pokazao da reditelj nije samo zanatli ja, glumac sa na jviše sceruloog iskustva koji savjetuje -mlade glumce i određuje ulaze i izilaze, već pri je svega umjetnik sa erudicijom I maštom, i da je s hodno tom e r ežija kreativni čin. Ver eščagin j-e istov.remeno .bio i sjajan glumac (n a ročito pantomirničar) , i intelektualac široke obaviještenosti (muma, sli ka rstvo, literatura, film) , ali i redite1j podrobno upoznat sa gotovo sv.im m odernim evropsk im pozorišnim nastojanjima. Zahva ljujući upravo Vereščaginu (kao i gostovanju Mihajla Isailovića, a donelcle i režijama Aleksandre Leskove), pozorišni život Sarajeva, već na prvom koraku, protekao je dobrim di jel om u tragalaštvu, razbijaj ući prevagu scensko g t radici onaU:z.ma, zbunjujući ponekad i publiku i kritiku. U odn osu na izbor dramskog teksta, A1eksandar Vereščag in je bio izr aziti pdkl.onik kl asičn e literature (Sofokle, Sekspir, Molijer, Gogolj, Siler), pa čak i onda kad je prisiljen da r ežira drame ToJs.toja, Goc.kog i Cehova, on nastoji da ,,supti ln o ra ščlanjav an je ·psiholoških detalja" u scenskoj realizaciji zam:jeni linijom s kulpture i pat-asom klasike. on je protivnik

259

verizma i naturalizma na sceni i smatra da je pozornica nešto drugo nego "goli život" ili "kopiranje života", pa mu je čak strana j realistička režija štimunga i raspoloženja, koju je dronio Stanislavski. Kod Vereščag in a je sve stilizovano, sve za n ekoli ko stepeni podignuto i2D1ad i izvan života i realnosti, i zato sve pomalo dekorativno, čak i onda kada je taj postupak II diCl:iktnoj suprotnosti sa f.Qnom i suštinom drame (illa primjer kod potresne Cehovijeve slike ljudskog stradanja u So bi bf10j 6, ili II Gorkijevoj dr,a mi Na d nu). Scena i pozorište za Vereščagina odražavaju život II "krivom ogl-edalu", iU u razbijenom Qgledalu, ili u mutnom i isprljanom ogledalu, znači, povećano, karikirano, groteskno, izlomljena, nejasno, defor m:sano - a nikada kaoO vjernu sli'ku ili potresni "isječak iz života". Scena je koncentrat žiVoOta, zato je njen riotam drukčiji negoO 'll ž.ivotu. U jedinom :intervj,uu, objavljenom 1929. u Jugos lavenskom listu, on kaže da su u " doba bijesnog ritma života, izražaj tijela i plastične forme postali snažniji i sugesti'V'Il:iji orl riječi". Zato je on prevagu dao spoljnoj a ne unutra.š.njoj režiji. U ,p og,l edu dramske vrste Vereščagi n je ispolj'io dva reditelj<9:ka pristupa, jedan II odnosu na tragediju i dramu, a drugi II odnosu na komediju , a ()ba su u {X)tpunoOj suprotnosti, dijametralno različiti jedan od drugog. U t·ragooiji (Antigona, Kralj Edip, Uriel Akost..a) on teži da s cenu razr.iješi kaQ slobodan prostor za skulpture, koje se ,pravilno geometrijski .raspoređuju od !prvog plana prema dubini. Shodno o:vom :stilizovanom dekoru stajaQ je i glum ac, sav uzvišen, u patetično.j ffitspresiji !pokreta i govora, o;značen odredenim efek,tJrUm istor~jsk.:im detaljima (·kostim ili rekvizita) vezanim za suštinu te..lc>ta . Ritam je ~por, svečan, poma10 "izvijenoO.odrhtav", ~okret tijela je zavisan o naMU odi j evanja, j oo "pretJpostavci o g-estu" odrede:lOg istorijskQg trenutfka j vremena. Boje dekora i svje1:lla imaju simoolično značenje. Tako, na rprimjer, u Urielu Akosti, iz čina u čin se ide u sve zagasi1:ije i sivlje štimunge, dekoo- tamni, zavis.no j u skladu sa raspoloženj ima glavnog junaka, koje se ta-kođe razvija II sve težem i mračnijem raspoloženju i sve intenzivnijoj "duševnoj borbi". Dekor i svjetlo odražavaju psihološko stanje drame. I II r ež,i ji Antigone Vereščagin je unio nekoHko S'V'ježih j "origi,n aln ih motiva". T ragedija

260

u praskozorju, u pritajenoj jutarnjoj izmaglici, goO· tova mliječnoO m sumraku, koji se, poslije molitve nekoliko žena, razređuje, da bi sama tragedija bljesnula u punom svjetlu dana. U punoći bjeliine odvijaju se na sceni tamne strasti. U10ga hoca, koja je i mače 'kod Sofokla smanjena, reducirana je kod Vereščagina samo na jedno lice - vođu ili hors.k:og korifeja, koji je umjesto na sceni bio smješten u publici (kao kod Rajnharta), na t aj način je Verešča-gin uspio da on postane na izvjestan nači n rezonator "naših misli i dopunitel j same radnje", ali i jedan od glavnih sudion ika događanja. U Kralju Edipu. Ver ešča gin je takode tražio ,,·nove puteve", onu "misteriju koja vlhrira i koja se os eća u Sofok-Iovom jeziku, i stvarnosti savremenog čoveka kao i pate tičnosti koja je karakterističn a za samu prirodu Sofo'klovog dela". I II rež!ijskirn pootav.kama d ram a (Soba broj 6, Vje§tica, Kazna, Na dnu, 2ivi le§), uoOčljiva je težn ja Vereščagina ka stilizaciji. On neprestano izbjegava stvarnost, ne želi da j e naglasi n i za trenuta.k a umjesto realnog kontinuiteta vremena i radn j e, on daje antii1uzionisti6ki d iskon tin uitet, vrši izbor efekata. Dramska .radnja i likovi služe mu kao podlQga, kao slikarsko platno, kao povod za maštanje, i on slobodno trati efekte 'b oja i šHmunga, ikombinacijama različi ti h sreds>tava, na:stoj.e6i Ida -crno što 5e 'dešava Illa sceni " ne bude upravljeno osnovnim fizičkim zakonima života, nego() kao da s e život na sceni upravlja po k omplikovanoj loOgici scene". Umjesoo kar a ktera stvara tipove, a li v iše k ao impersonaina bića, službenike ooređeni h idej a. Među t im , ni u režJji tragedi je, ni u režiji drame, VeI'eŠčagin onije pokazao p unu mjeru svoje i maginacije, bogatstvo svoje redit eljske fantazije, neobuzdanost svog kreativnog temperamenta - kao što je to učinio u komedij i, j >lQ k1Mi čnoj koOmedij i (Uobruženi bolesnik, Skapeno1Je podvale, Građanin plemić, San ljetne noti, Revizor). T ragedija je tražila disci plinu i zbog boga je on pobjegaoO II stilizaciju, stihovi su ga tjerali II p atetiku pa je ,pokušao s poljn.im sredstvim a, svjet. lom i dekOTom da razriješi .ideju. Klasična komedi ja, s a karakterima iko()ji malim ,pomjeranjima .p ostaju tipovi, a sa dodatkom scenske mašte karikature, pružala je Vereščag.in u najpogQdnije t10 za ostvar ivanje n jeg-O'Vih 'l'editeljskih sh va-

počinje

261

tanja, koja s u bila upravljena prema groteski ~ odudaranju od prirode, sklona izob!lIčavanju i potendiranju, inspirisana rado m "Krivog og:ledala", koji je jedan " rđav sistem ismijavao smještajući ga u cirkus i .predstavljajući ga cirkuski". 1 zato je kod Vereščagina !prisutna u iprilličnoj m jeri pesimistička intonacija, smijeh koji se j avlja samo je obmana 'za ,,'Površn e ljude", a za sve druge ,,-oo su samo. !Suze, i ljudsko biće prikazano u svojoj tuposti, srozano do blata". Dvije osnoVine rediteljs'ke Ikarakteristike Vereščagina su: stilizacija i karikatura. Sti1izacij{)l1l 'on daj e ;predstavi uopštenost i univerzalnost, 5. na taj način, upotrebljavaj ući sva sredstva, od p'jffini6kog teksta 1 glu m ačkog materijala do ~cenografije i igre svjetlla, on stvara vlastitu d iluziju stvarnosti. Karika.turom, Ver€Šč agi n ·p otcrtava tu opšt u ideju, " d iže je na veliik a zvono", da hi je što Vidllj ivije i .plastičnij e iznio i izrazio, po c'ij-enu da 'S e ti !prekorače g.ranice, ako to "izvlačenje ideje" zahti jeva. Sva sredstva su dozvoljena, naročito oma ]z domena cir,kusa, 'Varijetea j k omedije del arte. Ali ono što je najbitnije za Vereščagill1a 'i II1 jegov rad, v ezano je za postojeći glu mački ansambl sM'aj evskog Pozorišta koji nije navikao da discip1inovano i !bez pogovora provodi "titsko jedinstvo predstave. Jer, Vereščag in nij e, kako je to zapaZIi~a pozorišna :k'Tltika, po.digao samo ukus sarajevske pubI.Hte (pa i .te iste k ritike) n ego, što je n aj važnije, i ukus sarajevskog g,}umišta. Poslije Vereščag i na na režiju se gled a drukčij e, serioznije, pa se slobodno može reći da je s njim, zapravo, moderna r.ežija irn.augurisan a illa 5a rajevskoj scen i.

POZORISTE POD UPRAVOM DUSANA ĐUKICA

UMJETNICKA I ORGANIZACIONA DJELATNOST ,( 1923-1925)
Novi upravau.k sarajevskog ipOzo:r.išta, pjesnik DUSAN ĐUKIC (Osi jek, t 883-Brežice, Cehoslovačka, 1927), nije bio ipozorišni čovjek i n jegovo postavlj enje za u pravnika predstavljalo je ~znenadenj e, potez koji m Ministarstvo prosvjete

262

u Beogradu oruto n ije namjeravalo da rješava egzistenciona Ine iProbleme Pororišta, već je lr&ilo najpogodnija rješenja za samog Đukića, kao nadoknadu IZa njegov predan prosvjetni i k ulturno-'Poli t i čki Tad. Na.ime, slično Steva-nu Brakusu, i Đukić je nak on diplomiranja n a zagrebačkom FiloZtOfskom fak ufltetu (1906) duže vremena djelovao k ao nastavnik i profes;or (Bjelovar, Cetinje), da I 1915. bio postavljen za pobi moćnika Skadars'ke opštine. U toku rata je emigri'!'ao u Francusku, u ·Ni cu, gdje se talkode bavio pedagoškim radom , a zatim kao jugoslovenski predstavnik u Delegaciji mira odl azi u P ariz. Iako čovjek bez pozoriš.nog iskustva, s tra<nac u teatru, lišen snruČll1'e pornoOi dramaturga (Jevtić je 'll međuwemenu (takođe demisionirao), bez redi telja od autoriteta {Vereščagin i Les'kova su još 'ranije napustili Sarajevo), Đukić je pokazao prili čnu umješnoot u rješavanju organizacionih i materijalnih problema, uok je u umjetm.ičkom pogledu jednostavno !preuzeo zatečeno stanj e, realizirajući ug· avnom repertoar 1 koji je ranij e Skicirao Borivoje J evtić, sa gUumaOkim ansam blom ko j i je takođe već bio upotpunjen i sp r eman za nastupajuću sezonu. P.reuzimajući dužnost upravnika Đukić sarajevskoj k ulturnoj j avnosti ništa ne obećava sem stt1pljenja. J asno je da novi u pravnik nema spr,em:ljen nikakav određeni umj etni čki koncept i da mu je n amjera da prvo upozna mehanizam Pozorišta, p a tek onda da počne sa kreativnim zahvatima. Pr.ije svega, Đukić n astoji da oo Pozorišta stvori !kulturni i umjetnički centar , u ikome će se pored pozorišnih predstava odvijati 1. ostali umjetni<i1ci živ{)t grada. On uvodi speci jalne poz.orišne večeri sa srriženim ci jenama, na !koj ima se "pomalo muziciTa, recituje i igr a", zatim nastavlja Brakusov sistem do vođen j a eminen.tnih goot:iju, naročito opcr$kih pjevaču (Nikola Zec, Liza Popova), muzičara (E. Modni, F. P into), glumaca (Joca Cvijan ov ić, Ljubink a Bobić), organizuje veče Mdkranjca, Santića, Smetane, Nušića, gostovanje Baletne trupe F r om an, nastup opere Hrvatskog narodnog kazališta iz ZagI1eba, I ao i gostovanje grupe umjetn'i ka Moskovskog huk dožestvetlog teatr a . Đ ukić ne zaboravlja ni provj nciju :i ponovn o v,odi Pozorište tl T uzlu (6. VI 1924-16. VI 1924) i Brč­ ko (18. Vl 1924-21. Vl 1924).

263

Glumaaki ansambl pQllovno je pretrpio znatne IZImjene. P ozo-rište :su napustili Radivoje i Slava Dinulović, Desa Marković, Lj ubica JovanovIć, Ljumša Filipovi ć i Ivan Torđanski , a umjesto njih su do6li: Sima tlić, Stanko i Kovilj.ka Kolaši nac, An'4;8 Torđanska, Rchem M atij eVi ć, Miro Kopač, Ka ća Marjanović. Po izvještaju upravnika Đukjća , na kraju sezone 1923/24, glumački ansambl su sačinjavali glumci: Dija Vu čićević, Nikola H ajduškQvić, Fran NovakQvić, Dušan Raden'ković , ' Andr ija Ćurćić, Simo mć, Mi1a.n Bandić, Viktor Starčić, Aleksandar Ovehković, P etar Petr ovac, Stanko Kolašinac, Rade Romanovil, Mirko Kopač, Obren Đorđevjc ; i glum ice: Katica Hajdu§kovi ć , Lepo's ava Nišilić. Mara Vučićević, Zora CUI'Čić, Marrija Zega1ova. Micika H rvojić, Jelena Kešeljević, Ljubica SItefanović, Danica Novalk ovic, Ljub'ica Dragić, Mir a Koretić, Kaća Ma rjanović , Anka Torđanska i Koviljka Kolašinac. U sljede60j sezoni, 1924/25, Pozorište je opet doživjelo bitne izmjene u glu mačkom ansam'blu, jer su trupu n aP'UStili Dušan Radenkov'ić , Mllan Bandić, Stanko Kolaši'l1ac, Koviljka Kolašinac, Anka Tordanska, K aća Marjanov ić i Robert Matijević. a u mjesto njih su angažovani ViMor Bek, Stjepan V'i zner, Dušan Milosavljević, Svetislav Đurki ć, Nikola Lerec, A nton Miličić, Saveta B eatoVić, Milica P ani. Zor a C rnogorčevič. Draga Mi lojevič..,Miličić, Mila ·Bek-Bogd an()v, i za operetu: MiI1ko Neret, LeoI>O'ld Fr i drnan-Mitković i MUka MihI. I dok se angažovanjem Viikitora Beka ri1ešio ~utrn problem režije, glumački ansambl . rnaroči to ,n jegov muški dio, odlaskom Dušana Radenkovića, Milana Band ića, Stanka Kolašinca, i sezonu ranije Ljubiše Filipovića , ostao je okrnjen i kreativmo oslal;)1jen , jer osi m Vikltara Beka, od novoangažo vanih članova nl jedan rnje predstavljao ozbiljnije umjetničko pojačanje, tako da ponovno dolazi do gomilan ja glumačkog <ba!1asta i gJUIlTlačke osrednjosti. Nakon godinu dana upoznavanja i ispitivanja, u novu sezon u 1924/25, upravnilk Dušan Đukić ulazl sa velitkim umjetni&im ambicijama. On ne samo da objavljuje zanimljivi n acrt repertoara ikoji je sastaVljen sa "jasnim težnjama, da se ,podi~ne umjetni ćk.i n ivo naše pozornice", već angažuje V.iktora Beka k ao glavnog lI'editelja i s cenografa Oskara Svatoša, koj i su trebali, zajedno sa BoriVQjem J evtićem {nakon

264

godinu dana odsustva, ponoVll1o se v r atio kao redittelj i dramaturg), da scenski realizuju najavljeni program. KonsoUdu~ jući umj etnički ansa:m:bl, Đukić pristupa i .tehnički m i o rganizaci onim zahvatima. U želji da posjetiocima pruži "više komfora i više estetike", on vrši u toku ljeta temeljite prepravke II gledalištu i II ostalim pr.astocijam a, a da bi zamišljeni repertoar vizuelno što efek-tnij e prezentirao rpu blici, adaptira i powrnicu koja je : ootala pro.strani1 (scena je p ja dobila i na du'bini i na visini), pa je ta~·o omogućeno realizovanje i kompli'kovanih scenskih zadataka. Pojačana je : poboljšana r asv jeta, a bina je snabdj evena "najmodernijim priborom i odličnim deko.rom". Međutim, baš u t renutku sređivanja i konsolidovanja, na tom ,putu umjetničke obnove. posli je prvih više nego uspješnih premij era (Hamlet Šekspira, LiUom Malnara, Heda Gabler Ibsena, Mladost Halbea, Dobar frak Dragelija , Igra lju.bavlju SHvara), Đukićevi planovi se .prekidaju i on je prisil jen, ( kao 'j nj egov prethodnik Sievan BrakU'S, da napusti .p ozorište. Rješenjem Ministarstva prosvjete (18. XII 1924), nakon 5.nspelkci je Milui:na Ce'kića, inspektora Umjetni čkog odjeljenja u Beogradu , Đukić je smijenjen s a položaja upraV'I1ika, a na n jegovo mjesto je postavljen Bran islav Nušić , s tim što je do definitivnog Nušičevog do'1aska II Sarajevo (22. I 1925). upravu teatra privremeno vodio Stevall1 Brakus. Smjenjivanje Dušana Đu1kića, prouzrokovano je stranačkim r azlozima, kao i ambicij om sarajevske kulturne ča.ršije, koja od sam og počebka mije hUa zadovoljna imenovanjem Đukića, došljaka i stranca, bez imena i ugleda, i uporno je ;nastojala r a7mim ZMvulisnim igil'ama i pr,i tisci ma, da se .taj nepcr2elj!l11 i od drugih nametnuti čovjek skloni. To joj j e konačnQ i uspjelo, i Đukić je, poslije nešto više od godinu dana rada, morao da ode, nastaVljajući tako sudbinu svog .prethodnika Stevan a Bra'k,usa.

REPERTOAR I RE2IJA
Programska ori jentacija, koju je Dušan Đukić, na osnovu šireg Jevtićevog izbora, prezentirao na sceni , pokazuje tendenciju ka djelima idejne drame i prema onim tekstovima 'koji na .izvjestan :način !problematiziraju stvarnost, dono-

265

seci moderni LSenzibil itet oovjeka XX stoljeća, dajući pri tol me izrazitu pr,e dnast romans kom duhu, pod čijim se neposrednim uticajem i sam Đukić r azvijao. U odnosu n a anketu kQja je vođena u Jugoslavenskom Listu, a Đu'kić je sigurnQ bio upoznat sa njenom sadrtinom, on se u repertoarskom planiranju, osim uvođenja aperete, ni je mnogo obazir aQ n3. zahtjev e pojedinih učesnika ni II pogledu jnaugurisanj a sa.rajevske dra ms'ke produkcije ni u pogled u forsiJ;anja jugoolovenske JnaciQna1no-1Patriotske drame, štav- še, oo je broj doi maći h tekstova sveo na m:bllrnum (Duše Pecij e, Sumnjiv o lice 1 Svetski r at Nušič a , AUbaba i 40 hajduka Dečaka), dajući, kao i Bra kus, pr evagu francuski m drama1iča r i ma (Romantične duše Rosta'na , Buburuš KurteliJna, StTadalniCi Brijea, Otadžbina Sardua, Florentinski še.šir Labiša, Silom ljekar Molijera, Dupla punica Bisona, i dr.J, ruskim (Glavna st'var, Jevrejinova, Igra smrću Averčenka, Zlotvori AlI'cibaševaj, i ta1ijansJcim (Ono nešto Testcmija, Skampolo Nikodemija, Bezdušna šala Beneli jaj. U drugom dijelu se20ne .(1923/24) Đukić uvodi operetu (Mamz el Nituš, Lutka), koju su tražili ne samo pojedini učesnici ankete već i saraj evsk a publika. Dušan ĐUkić je veoma brzo osjetio da je nužno da Pow rište u ci'1ju podizanja umjetničkog kva·liteta smanji broj premijera, kako bi se vJše v.remena i prostora moglo posvetiti .p reciznijim i studioznijim pripremama svake nove predstave. (1921/22 - 63 premijere, 1922/23 - 42, 1923/24 26). Međ utim, ova značajna promjena u odnosu na pretjeranosti iz prošlih sezona , utopila se u šablon skoj i neinventivnoj r eži ji postojećeg redLteljskog kadra (Dušan Radenković, ]ilij a Vučićević, Nikola H a'jdušković i Rade Ro.manović) . jer se pokazalo da s manjen .broj premijera n e mači istovremeno kvalitetan u mjetnički 'r ast, rnaročilto u situaciji kad redit€llji ne ooaj u ili nemaju pravih powrišnih zamisli, več konvencionalno i rutiJnskri. otaJjavaju svoj posao . Dušan Radenković ,i ilija Vučićević, izuzetni glumci, k ao reditelji djelovali su a matel'\Ski, bez invencije, bez umjetnič­ kog a utor:i.teta, i njihove red:i.teljske irntervencije s vodi'l e su se uglavnom na odr eđi van je ulaza 1 iLi1aza, sa pr:isj ećanj i m a na stare izvedbe .komada ko je su režirali . Nikola Hajdušk':J\t-!ć, iako sa najviše 'r editeljsk og iskustva, mje , okazivao nap ročiti interes za dublje i pref.injen:ije rediteljske zah'Vate, v eć

266

I
se mlrlO i zadovoljavao sa oprobani m r ješenji ma, §.to se pogubno odražavalo na glumački ansambl, kQji je ta:kođe počeo da upada II okvir e rnemaštovite režije da ju ći šablonska glumačka ostvarenja. P(Y.lOrišna kriti ka je n aročit o oštro , eagor vala na rad Hajduškoviča II ovoj s ezon i, ko ji se, bezvolj an i nezainteresoV8'l'1, inerb10 prepustio r utinskom ,poslu, bez ikakvih umjetn ički h a mbicija. Ta'ko je Jovan Palavestra, povodom Te-lije drame Glavna stvar J evrejinova napisao da je H ajduškov:ić ovaj komad "k'o ncipirao na t aj n ač in što je i glumcima pustio da ne znaju šta je glavna stvar i -da rade što 'koji hoće i kako hoće. Međutim, ako je parteru slobodno da bira /PO svojoj volji, reditelju je usmaćeno to zadovoljstv.(), jer on mOfa ZII1ati jednu glavnu stvar: da režija ma Ik oja i ma kakve s tv.al'i mora .imam svoj jasni ciJj. Ko-m adi ove vrste ne m ogu se reži.rati po st.erooLipnoj metodi, šablonski, bez osećanja mere i bez tempa, bez podvlačenja jače naglašenog, b ez senčenja i ,osvetlen ja'. Stoga se i dogod ilo da je svako radio što ho6e; g,l umci n i.su mali uloge, mnoge s u r ečenice improvizi rane ad hoc i bez mal o duha , gestikulisanje j e išlo do šeretlu:ka u čemu je n aroči ­ to IPreterao G, Vuči ćević ." Slično mišlj enje, Palavestra je izrekao i povodom Hajdušk o vićeve režije Sem Benelijeve Bezdub e ša~e, ističući da j e " n jegova ster eotip nost već paslovJ čna. Bez i mr ve smisla da uđe u suštinu dela za čije 'prikazivanje moroa da s nosi odgovornost, r e'cUtelj je, po staroj n avici, obukao glumce i predao im sudbinu komada u njihove ruke. Nešto m a'lo scena rija, kostima i mnogo defekata sa \Svetlom, g. Hajldu Š1kovi.ć je zbijao bezdu.i;-nu šalu - li publikom". Najogor čeniji kritičar Hajduškovića bio je BoriVOj2 Jevtić, .koji je posli je dernisije preuzeo .pozorišnu kritiku (NaTod , Knjiž evni pregled, Zabavnik), napadajući, , onekad i p maliciozno, pa i neobjektivno, ne samo novu upravu i rad Dušana Đuk ića , već i doskarašn je svoje saradnike, glumce i rediteLjoe. Za Jevtića je sarajevsko Pmorište "umorni tea ta r" , čijj !rad "ille pokazuje nijednu od onih tendencija kode imaju vezu s UTIU!tn.o§ću ". U potrazi za uzrocima ovog .,poz()rJšnog sumrak a", J evti ć je posebno apostrofirao H ajduškovića. Po njemu , re:)jrajući a[avnu. stvar, Haj .đu š ković je pokazao " da nije shvatio delo" ; II Ekvfnoci;u " nije dao ništa ; on se kreće 'k roz sve pomamne strasti povezanih očij u; uis-

267

tinu on je nepopraviljiv" j dok je u Otetu demonstrira{) " n esposobnost za psihološko i n terpretisa,'lje teksta, neose(:anje onoga što glumcu treba, ili nevl adanje onim što glumac traŽI i iš čekuje". Nešto više m ašte i invencije unooio je u re-2ije R ADE ROMANOVIC (Gor ica, 1890-Sar ajevo, 1926), pakazuj u ći II Tediteljskom kvartetu s censkog tlrad icionalrizma najrviše interesa za modernija scenska rješenja. Osnovnu školu i četi ­ ri razreda gimnazije završio je II Gor ici, a učiteljsku §kolu u Ho peru kod Trsta . K ao glumac-amater nastup io j e prvi p ut 1910, a poslije toga igra u Ljub.lojan:i (1 9 10- 1912), zatim bježi u S r biju i jedno vrijeme glumi u gradsk om pozori!tu u BitoJju (1913-1915). Sa sr piskom vojskom povlači se preko Alba nije, čl an je vojni lYkog pozorišta u Bizertti (19171919). P oslije rata vraća se u Ljubljanu (1920), jednu sezonu provodi sa putuju':::im pozor ištem po Dalmaciji, a 1922. angažovan je u Sarajevu kao glumac, redi telj i tehncički še!. I m ada je kao reditelj više pažn je pocklanjao spoljnoj n ego u nutrašnjoj režiji, Romanović je, na ,primjer, u Labiševom Ftorcntinskom šeširu, pok azao da ima ,,sm i<mih kOll1cepcija" i nesumn j irvog uku."la "ll pogađamj u tona jedne komedije". U postavci Soove ko medije Pigmalion, kr itičar Ivan P eserJc je u Jugoslavenskom listu istakao "vanjski režijski ukus g. Roma·novića . On ima zato bezuvjetno mnogo s m isl a. Može d a našim s kromnim scenskim sr edstvim a 'pruža j iluzije. Vrlo dobro m u je uspjelo im itirati pljlLSwk kiše II prvom činu, a i eksperim er.at -"a pravim pravcatim automobi lom na pozcmnici bio je od efekta. Blla je to, za jedan dobar dio p u blike, r ežiserska atrakcija. U .nutarnjoj r ežiji, shvatanju intencija piščev ih d06ta neizra'Zit". Romanović je u svoj reditel jski postupa'k unosio pedantrnQSt, smisao za tehnlćku organ izaciju .predstave, i jedno izraz.ito osjećanje za ritam, što m u je omoguća valo da najviše uspjeha im a II sakmskoj komediji (Vjeran muž lmper.kovena-Martena, Bezobraznik Ver.neja, Vukodlak Kanea). Sa usp jehom se ogleda o u postavJjanju nacionalne drame: Požar strasti Kosora, Sablazan u dolini Sent- Flori.janskoj Can kara. Na sarajevskoj sceni je režira o i p rve operete (Maskota , Tri dj evojčice, Vrača1"a, Carobni prsten). K ao glum ac igr ao je epizodne uloge, karakterno-komični h i grotesknih staTaca. Uređivao je i ,prvi pozorišni list

268

u Saraj,evu: Pozornica (1926). Rana smrt prekinula je njegovu vrlo žirvu i svestranu pozor išnu akti vnost. Upravnik Dušan Đurk'ić, iako laik u poslovima teatra, na ko n iS'kurstva - z svoje prve pozorišne sewn e, bio je i te i kako svj estan da repertoar "ikoji ima izvjesnu te--l'inu" nije moguće uspjeŠ'l1o realizovati bez solidnog um jetničkog ansambla, u prvom redu reditelj a . Da bi kona čno riješio "najteži problem, koj i je pri tiskivao s·tva ralački ,rad" teatra, on angažuje VIKTORA BEKA (Beč, 1SaS-Zagreb, 1974) za glav. nog reditelja. Zahvaljujući izuze1lnoj glumačkoj i rediteljskoj ličnosti Viktora Beka, sezona 1924/25 , koja je inače protekla u nesigurnim i nes ređenim prilikama , u znaku stalni h personalnih prom jena u upravi (Đukić - Bra'kus - Nušić), u materijalnim poteškoća ma i dugovima, u atmosferi koja nije pružala mogućnosti za miran i studiozan rad, dala je ipak nekoliko uspješno r ealizovanih predstava, koje su svojim cjelovitim um jetničkim domet om vratile vjeru i publik e i kritilke, k al o u pozorište, ta ko i u vrijednost sara jevskog k gluma čkog ansambla. Pa-ralelno sa Š'kolovanj em u Graditeljskoj Š'koli u Zagrebu, Vjktor Bek je nastupao kao volonter u poz.orištu 1909 . i učio glrumu ik(ld Đure P rejea, Bez angažmana, !pristupa putu j u60j trupi P etr·a Cill'ića. Godine 1911. angawvan je II o.o;;ijeku, a 1912. n alazi se u Hrv.at&kom lpokra ji nskom kazalištu, koje pod .upravom Mihajl a Markov ića gostuje p o Dalmaciji i Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Mostar, Tuzla) , da bi 1912. s tudirao glumu i lCežiju II Beču. Dvije godine kasn ije, 1914. vraća se II Osijek:. U .sezoni 1924/25. angažovan je u Saraj ev.u, 19 25/26 . ou Splitu, 1926/27. rponoV'l'1o u Sarajevu, a 1928, definitivno od-lazi u Zagreb u Hrvatsko narodno kazalište, u kQme će ostati sve do 1954. ka d prelazi u nOVQ(lSTIO'V·ano Zagr ebačko dramsko pozorište. Povremeno je kao glumac i ,rediteld gostovao u Splitu, Sarajevu, Va r aždinu, Karlovcu, Mostaru . Njegov dolazak u Sarajevu uvijek. je bio zm ačajan za daljnje usavoCŠavan je i umjetnićkQ sazrijevanje glumačkQg ansam hla. Za četiri godine .koliko je ukupno proveo kao \Teditelj II Sarajevu, bilo stalni, bilo ka(l gQst, postaviQ je brojna d jela onajr azrl(Jvrsnij eg žanra, dok je ·kao glumac pok azivao sugestivan - misao za psihološku dramu i, s naročit<J. za salonsku, konverzacionu komediju.

269

Za svoj prvi nastup !pred ~ara jevskom publi'k om Viktor Bek je izabrao S·ekspirovog Hamleta, I oji sudeći po kritikak ma nije sasvim ,zadovoljio pozorišne estetičare, mada su oni priznavali BeIcu r editeljske i glumačke sposobnooti, ,,'inteligenciju i neosporni talent", Kritičar Jovan Kršić, zapisao je II Narodu, da je novi reditelj ,,.uistinu ispunio jedan veliki deo nada koje s u II njega ,p olagane, pokazao je dosta tehničkog r azumevanja glumačkog zanata, dosta ()tmenog ukusa i j·nteligencije u i nterpretaciji glavne uloge, ali kao režiser nije ipak bio u stanju dati Sek<spirovoj tragediji ni ri tam, ni ibi.n:skog pulsa, pa ni LStati.čn e harmoni je", Jovan Palavestra je II Srpskoj rije či pcxsebno istakao Be'kov do.prinos "spolj'l1oj režiji", kojoj je dao prednost J1 ad "unutarnjom", jer je uz pomoć scenog.rafa Oskara Svatoša, r iješio pitanje brzina promjena na način1 "Koji nije zapamćen II Sarajevu". Međutim, već naredna Bekova režija, L iUom Mol'Jlara, dont jela je jednodušna priznanja Ik.rltike, kao "odavno nezabeleženi uspeh". Reži rajući salonske, k onverzacione komedije (Igra ljubavlju SHvare, D obar frak Dragelija, U n ovoj koži Reja, Faun Knoblauha), u k()jima je tumačio i glavne uloge, Bek je sugestiV\llo pot.i{azao da je to žanr u kome na j više dolazi do izražaja njegova besprijekorna dikci ja, živa mimi'kil, ekO!Jlom'ičnost lpokreta i moć transformacije. 'l'ako Jovan Krršiić bilježi u Narodu da je Bek glumac "k oj i za nekoliko kopalja odskače od presečnog nivoa naših glumaca i čiji se uticaj na našoj sceni iz dana u dan sve v:išc oseća. Kao I ežiser on pomaže talentovaniJim mladim snagar m a ,da dođu do punijeg izražaja (Ljubica Dragić, Jelena Kešeljev:ić, Viktor Starčić), a izgleda da po malo ·drži i starije" . Prateći razvojnu Uniju Be!ka kao reditelja, .možemo konstatovati da je njegov način rada, ia'ko II suprotnosti sa p rethodnim, vječito nemirnim i nezaoovdljnim Vereščaginom, takođe mnogo :lJJlačio za da'l jnJe umje1mičko usamavanje i sazcijevanje sarajevskog glumačkog ansambla. Jer dok je Vereščagi'n izgarao 'll ek.sperim entisauiju, lJlep restano II ag()ni ji istraživanja, razapet između stilizacije i karik,ature, između Raj'tlharta i "krivog ogJedala ", ,podsmi}evajući se i sebi i svijetu, Viktor Bek, učenik i pdklonik be6kog B.urgtea tra, realizovao je svoje red:iteljske koncepcije pedanbno, smi-

270

šljeno, organizov,a no, cer.ebraillno, uvJjek u saglasnosti sa tekstom, i bez težnje, pa i smisla za eksperimenat. Iako nije ostvario Vereščaginove rezultate, iako nije stv,o rio predstavu koja bi svojom koncepcijom i redi teljskim rješenjima uznemirila, oduševila ili izazvala revolt, on je, ipak, zaslužan za sarajevSko g,l umište, a n jegove zasl uge se kreću u domenu savlađ ivanja scenskog zanata, uvođ'Emjem rada i reda. On je više bio reditelj-1Pedag.og, koji j e pripremao, pa i školovao još uvijek nesređen i pomalo boemski ansambl, nenaviknut na , upora.n i mukotrpan studijski rad. I 7..ato Bekov uspjeh n ije b io ni bučan ni lako uočljiv, .an se ostvarivao postepeno, gotovo .nepr-:.mjetno, ne u rezultatu jedne predstave, već u konačno m rezultatu jedne sezone.

SARAJEVSKO GLUMISTE (I)

Sarajevsko glumište u prvim sezonama, vidjeli smo, neprestano se osipalo i iznova stvaralo, ne uspijev ajući da se konsoliduje u jedan homog en i kompaktan ansambl. Istovremeno, u pogledu stila, bio je to jedan takođe nejedinstven kolektiv, u :kojem su se miješati, /3udarali, a :ponekad i amalgarnirali, ostaci romantj.čalfske g lume i realističnog scenskog izraza, i to u provincijsk~m varijantama, degrad.i.rani li putujućim pozorištima jednom drukčijom i etikom i estetikom. Naviklnuti na improvizacije, rad na .brzinu, individ ualnu kreaciju, zadovoljavaj"ući se sa mi~imumom glumačkog zajedništva, oni su teško prihvata1:i predstavu kao kolektivni umje tn ički čin i jedinstvenu stilsku cjelinu i još teže joj se povinjava1i. Pa ipalk, u rukama maš tovitih reditelja (Verešča­ gin, Rakitin, Isail()vić) i dobrih pedagoga (Leskova, Iva.kić, Bek), sarajeVSIki glumački ansambl je uspijevao da prevaziđe wastite (naslijeđene) slabosti i da realizuje zMl!aužene j stilski kompaktne predstave, iU kojima je d.alazio do izražaja, kako smisao za kolektivnu igru, tako i za individualni kreativni čin. P.reko skučene sarajevske scene I rošla je plejada irnp teresW1mih i značajnih jugoslovenskih glumaca, koji su, bez obzir a na vol'ijeme provedeno u ansamblu NaI'lOdnog pozorišta, ostavljali za sobom upečatljive i uzbudljive kreativne

,

271

rezultate. Tako je u prvoj gostujućoj sezoni sa usp jehom ig.rala LUJZA STANOJEVIC (Beognd, 1870-Bitolj, 1927), žena popularnog glumca mje Stanojevlća, još jedna glumica iz plejade "arhičergara". skita ča i glum aca boema, koji su nemilice trošili svoj talenat, rasipajući ga "po svim b udžacim a ove n aše zemlje". Gluma čku karijeru je .po čela sta bilno, u sigtmnosti, prvo kao v-olonter (1882), a za,tim kao recLov.ni član beogradskog Narodnog pozor:št a (1886) , u kojem os taje sve do kraja 1901, kada nezadovoljna podnoo i osta voku i započinje svoju glumačku odiseju: niš!k:o pozor ište Sinđelić (1 902-1904), putujuća trupa Đure Protića (19041906), ponovno u Beogradu, ali za ikTatfko (1906/07), Osijek (1907- 1910), opera Zarka Savi ća u Beograd u na Bulevaru (1910/ 11), Povlašćeno ,p ozorište Trifković (1912-1914). Posli je r a ta ponoWlO ig.ra u pozorištu Trifković u Nišu (19181920), a zatim dolazi jednu sezonu u lIlovoosnovano sar ajevsko Pozorište (1920/21), da bi zajedno sa Berom Jovanovićem nakon g odinu da'n a otišla u Skoplje, ;pa u Bitolj , gdje je i umrla. Glumica izuzetlne sugestivnosti j zračenja, gdje god s e ,p ojav ila !postajala je l jubimica publike, kojlU je osvajala n eodolji vom komičnošću figure, po'kireta i i nto nacije, Muzičkri. obrazova na, Lu jza !Sianojević je lPo<;jedovala ,..sveži i tonski krEU)ki sopran i vladala dQlbro pevačkom tehnikom, tako da je bil a jedna od najboljih subreta na srpskoj sceni". (B. Stojković) Kada }e došla u Sarajevo, ana je bila u g,lu m ačkom zenitu, izuzetni tumač najTazliči ti j~ h uloga, prirodna , n eposredna, r ealistična, puna živ(ltne snage i energi je, jednako uspješna i u dramskom j II k om ičnom repertoaru. Ig,rala je 'mnogo i uvijek sa zapaženim usp jeh(lm . Ka o Menima ($antićeva Hasa.naginica) dala je "wlo .iJnter esantan tip stare m usiimam.ke Jwja je ceo svoj vek p rovela u zatvorenom ,p rostoru hdijući nad svojim jedincom. a d ocnije nad njeg.ovom decom, ali k(l ja uza svu Jjubav prema s.i nu urne da bu de wlo energična u trr-enutku kada izgleda d a se on odlučio da okalja kućn i kamen". Maskom i igrom dala je orig.inalno tu m ačenje Gala teje (Jedva steče zeta): zapažena je njena epizoda u Peciji'l1oj drami Mra.k; kao Salče u Koštani bila je ,,izraziti ciganski tip, , ot pun do sav<I'Šenosti i p zanimljiv do :semacije" ; "US:PeŠlnO se i onela" sa n'l1adorn p udov~ oom Po.povom u Cehovljevom Medv jedu; i bila je "od-

272

iP8Xlnerka" u CiT einoj kuti, .pa su joj na gostovanju Du brovčani aplaudirali n a otvorenoj sceni; spasila je "tendencijom nategnutu" Brijeo-vu BlanJetu, "unoseći u svoju igru pokretljivosti, prirodnosti i života". Ljubica-Lujza Stanojević kretala se II širokom rasponu od komedi je do drame i poojedovala je isto-vtOOITleno izuzetan komiča-rski šarm i sugestivnu dra.rnskn.l top'limu. ,,Krupna i ja:ka žena k·ojoj njena gojaZ'Jlost i n jenih četrdesetak godina nisu d ~va1i pravo na takvu scensk u okretnost i toliku rltmićku h itrinu, Stanojevićka je posed ovala onu neodoljivu komičarsklu žicu, punu blaga i humana humora, koji ,p leni gledalište kao zaraza. (.. .) Teško da je sarajevsko pozorište dobilo, posle. toliko n adahnutu komiČ8.r ku." (B. J evtić) U toku sezone 1923/ 24, sanjevsko Pozorište napustio je "iz porodičn ih razloga" (15. I 1924), još jedan ista>k!nuti glumac iz ,prvog ansambla LJUBISA FILIPOV I Ć (Beograd, 1889 - Novi Sad, 1941). Kao glumaćko dijete od rane m ladosti je bio intenzivno vezan za :pozorište. Nakon zav,tŠene srednje škole prvi !put je stupio Ina scenu 1906. u pozorištu Srbadija koje je vodila Leposava Nišilić, a zatim je igrao u putujućim pozorištima Petra C i rića , u niŠ'kom SinđeliĆtL i Povlašćenom l ozorištu "Joakim Vujić ". Nakon rata pristupio p je .novoosnovanom sarajevskom Pozor ištu (1920-1 924), odakle odlazi u Skoplje (1 924-1934), Ba'Ojaluku (1934-1937) i na knju zav,ršava karijeru u Narodnom pozorištu Dunavske banovine (1 937- 1941). Svestrani k araktarni glumac, čija se upobrebljivost čest o zloupot:l-ebljavala, p a je bio prisiljen da igra i uloge .koje m u ne leže, Lj u'b iša FiJipov;ić se, u toku če­ Uri sezone provedene u Sarajevu, razViio u pouzdanog i talentovanog interpretatora raznovrsnih uloga . Robustan, temperamentan, žive uobrazilje, s a izrazitim smislom za spoljnje oblikovanje .karakter a, on je p1ijenio gledaoce prije svega d'ijapazonom svojih kreativ.nih mogućnosti, a gdje nije dcsezao obimom talenta i n a dahnuća, postizao. je radinošću j tehnik om. Glumac bez određenog "faha", prosto "d~evoj.ka za sve" . Filipović je sa podjednakim uspjehom igrao brojne komične i karikaturalne likove Moli jera: Bonfoa 'll Uobraženom bolesniku, Argant u Skapenovim podvalama, Dorant u Građaninu plemiĆU, Đe Santovil u Zor ž Dandenu; kao i složene, .realistički intonir ane uloge nastale na tekstovima
l8 Is to r ija !'Owntla Rili

lična

273

ruskih IP isaca: ;Ra'n k,en (Dani našeg života A.rnidrejev), MillovZl()rov (Bez krivice krivi Ostrovi91wg), Zerrrljalt'im.a (Revizor Gogolj), Baron (Na dnu Gorki). Pa ipa'k , n jegove najplasti čni je kreacije stvorene su II okviru nacionalnog repertoara. Tako j e on tumačio star og, nagJuhog slugu Petra u K i r Janji "da n e može biti bolje", ali, istovremeno, potp.uno d ija metra.l!tl(), on je uzbudljivo d onio i strasni dem onijački Uk Ade II K osorovom Požaru strasti. Fhlip ović pok azuje sklonost ka krajnostima, voli da igra rastočene, cin i čne, zle ljude, pritis nute nekom devjjacijom (GC'ga u Zlatarevom zlatu, Serbu1ić II Rodol jupcima) , da bi, s d ruge strane, svoj najveci glumaOk i domet .p ostigao u K oštani kao Stankovićev Miltke. P oslije Ilije Vučić eviča koji je Mit'k€()v "ka rasevdah" i "žal za mladost" tumačio komično, pretjerano, mameći smij eh galerije, Ljubiša Fil ip oVić je donio novo, dramsko sh vatanje, 'k oje je "oduševilo p ubliku" , jer je bilo iLNedeno na "posve svoj način". F ilipovićev Mitke, napisao je k ritičar Cedomil BorojevJć, prije svega je čovj ek "kome je život brzo uti hnuo krv i sapeo njegov·e porive ; samo još u dnu duše trepti, vri i gori jeda'l1 oganj sakriven pod svakodneV1l1om maskom mlađega brata i vranjanSkog trgovca . I kad ga o pij e lepot a i grlo K oštanino, o n ,pada u rezignir an i zanos, u ko me mu se redaju sli'ke i snovi života, kakav je trebao biti. Zato stalno gleda u zemlju. Tako gl edajući gleda oovek u sebe. Ovako s h vaćenog Mitka, dao je oo ooobito dobro. Simpati čna nam je n jegova o rigina'l noot kao i tal enat koji ni je m ali" . U sarajevskom ansamb1u je u mjetnički stasao i MILAN BANDIe (V,elik a K ik irnda, 190 1-Beograd, 1936), "naročito značajan glum ac visoke 1nteligencije i velikog d8!I"a, j edan od naj boljih u mlad om nar aštaj u posle Tata, koji je umro, u n aj-lepšim godinama i II p unoj ru memičkoj s nazi" . (8. StCljkovJ ć) Nakon za, šen:ih šest r azreda gi mnazije i gluma čke w šk ole u Pešti , a ngažovan je ,p rvo II Subotičkom pozor ištu (1919), pa kratlk:o II Skopskom (1 920), a zati m kao sasvim mlad glumac dolazi u sara jevsko Pozorište (1920-1 924, i još jednom u sezoni 1926/27), a bio je čbn pozO'f"išta u s.plitu (19 24- 1926), Bitolju (1927- 1929), Novom Sadu (1929- 1931), i sa prekidima u poz orištu Dušana Z:i votića (1931-1936) , Jedno kra1:!ko wij eme (1933/34) bio je gilumac, reditelj i u p ravnik u ,,<baš zbog njega , VIrIo o m il~enom pozorištu u 274

bašti beogradske kaiane " Ribnica", kroz k oju je ·prošao i vaspitavao se veli broj glumaca, naročito putuju ći h i trenutno bez angažmana". (B. Stojković). Mlad, inteligentan glumac, iako bez dovoljno scenskog iskustva, Bandić u sarajevskom Pozori:štu vrlo brzo stiče reputaciju darovitog i perspektivnog umjetnika. Ig.rao je mnogo i raznovrsno , unoseći u svoje u10ge jedl1u dozu " rafiniranog cinizma" koja je njegovim kreacijama davala izvjesnu osebujnost. U odnoou na većinu glumaca .u ansamblu -(Jn je nosio izvjesni moderni se.nzibilitet, kDji se Dgledao u rral\lll1opravnom korišćenju i tona i gesta, inteligentno, živahno, duhovito, sa ()biljem maštovitih i živopisni h detalja. Na sa:rajeV5lk:oj sceni ostvario je nekol iko izvrsnih uloga: Svetislav (Protekcija Nušić), Miška (Dani našeg života AIlldrejev), Lisa ndar (San ljetne noći Sekspir). Hemon (Antig ona SofokJe). Il ja (Požar strasti Kosor). Vaska Pepel (Na dnu Got.k::i), Zan:kO'VSki (Zlotvor A'l"cibaAev). i dr. Prevodio je sa mađarskog i njemačkog. Sarajevsko pozorište igralo je njegov prevod Ibsenovog Malog Ejlofa. Na žalost, lična n esređenost, abkohol, sklonost boemiji, postepeno .su razarali i uništavali njegov život, tjerali su ga na slcitnjLU, promjenu angažmana, da bi na kraju "tr agično završio na sirotinskoj postelji". Pa ipalk, p oseban gubitak za sara jevsko glumište pređ­ stavJ.jao je odJazak DUSANA RA,D ENKOVICA (Vehk:i Si·ljegovae, 1892-Beograd, 1942), kDjj je. za četi ri protekle sezone JUl svojim pl ećima nosio. ogroman repertoar, u jednom širokom dijapazonu od komemje do drame, i od tragedi,je do vodvilja. I upravo u toj širini, u tom kvantitetu - a on je po neumitnim zakonima provincijske scene igrao sve, i ono što je>te i ono što. nije za njega - nstao je si~ovjto njegDv glumački kvalitet, brusiD se jedan nesvakidašnji talenat . Pozoni.š.n.u karijeru .zajpQČeO je u !putujućim družinama, i to prv<o ka<o mo.ma:k-.reklvizjier kod Lj. Rađčevića-Cvrge (1908), da bi .p oslije !I1.e'kolilko godina ,počeo i da glumi (1911), mijenjajući tnupe (MiloSević, Krsm anoV'ić, Deli.ni). Za vrijeme prvog svjetskog rata glumio je u vojni&:om pozorištu u Bizer:ti, a odmah rnalwn r ata 6lcm je NadvDrnikovog Narodnog pozorišta (1918/1919) i Di'l'lu1ićevog !Bosansko-hercegovač­ kog narodnog .pozorišta (1919 /20). a zatim ulazi II sastav novoosnDVanog sarajevskog PDzorišta (1920-1924). Pjesnik i

275

reditelj Velimir 2i'vojint}vić angazu3e ga za beogradsko Narodno pozorište, u kome, sa izuzetkom jedne sezone koju k ao glumac, recUte1j i upravni'k Pozorišta, provodi u Banjaluci (1931}32), ostaje sv.e do smrti. Glumac ogromnih stvaralačkih mogućnosti, snažnog temperamenta, ma§tov.i:t, impresivne scenske pojave, sHovite dikcije, izvoran, stamen, elementaran, Dušan Raden'k<lvić je ;na srurajevskoj sceni odigra{) tako abiman i raznO'Vrstan r€ipertoar uloga i sa takvom snagom da je za cijelo vrijeme bio dominantna ličnost glumačkog ansambla i miljenik .pu'l1liike. Njegov glumački dijapazon je nevjero'Vatan, od Nušićevih likova: Ministar (Protekcija), Cavek s nogom (Put oko sveta), Jev·rem Prokić (Narodni poslanik); do Gogolja: Pobkoljesin (Zenidba), Ljapkin Tjap.kin (Revizor); preko nacionalnog repertoara, kako onog tragičnog i herojskog, tako i onog komičnog i po.pulaornog: Hadži Zamfir, Hasanaga (i Ognzovićev i Santićev), Hajduk Veljko, Alrif aga, Sto jan Lazić (Rkać, Pecija), Mitke, Guša (Požar strasti Kosor), Marinko (Đido), Ligurov (Truli d om T ucić) ; do brojnih likova iz ruske d["amske kmjiževt!1()sti: Kovalen'ko (Ljubomora Arci-bašev), Andrej (Soba broj 6 Cehov), Onuf,rije (Dani 1U1.Šeg života Andrejev), Murov (Bez krivice krivi Ostrovski), Satin (Na dnu G<.I· kl), Feđa Brotasov (2ivi n leš Tolswj). Ovome bi trebalo dodati i složene ličnosti iz klasičn.og repertoara: Tezej (San l jetne noći Sekspk), Kre<Jnt, Ed ip, Vitez Ripaf·ra.ta (Mirandolina Goldoni ); ali i brojne kompleksne i psiholo§ki zamršene karaktere i junake II modernim stranim dramama i komedijama: Kapetan (Otac Stlrindberg), Stokman (Neprijatelj naroda lhsen), Muž (N j ih četvoro Zapolj'Ska), Vinje (TrUbi Poter), Olešnicki (Glupi Jakov Ri,bner), Sebastijan (U d olini Gima<r"). Na'I'avna stvar , ovako brojan i zamašan r~er toar i toh'ke kompleksne uloge, .n ije mogao RadenkoViić uv;ijek donJjeti cjelovito i dov.ršeno. Uza s'Ve glumačke mane - a one nisu bile rnale - Raclenković je uspi j evao, zahvaljujući s vom prirodnom daru, da i tada, u tim nedovrlenim ul.agama, ostvari potresna i UJ*Ča1Jl:jiva glumačka torza, koja su, mada !ponekad pogrešna ineizdiferencirana, ipaik, plijenila publiku svojom izvormoš6u i iskrenošću. On je bio sirov i pomalo nespretan u hodu, a .p onekad je zapadao u patetične intonacije, ali, iznad svih tih ma....""Ul, .pravHnim akcentom i

276

divnim modulacijama u intonaciji plijenio slušaoce. " Kroz sirovost njeg·ovog organa, ko ji se dizao i spuštaoo bogatim glas ov.nim registrO'm, protkivala se osobena oseeajnost kO'ja se od čisto lirske .poente, meke, nežne i tople, penjala doo gromoglasnih tutnjava pobedonoonih fanfara, ili do tragičnih grcanja koja zamiru u lI'lajtišem jecanju. on je umeO' da govori ka-ko se kod ,n as retUm govori: čisto, jasnoo i prav:ilno, i u isti mah u sv:im govomim skaIruna, od moćnog povika, punog i izdržljivoog daha, do mekanih senčen ja u šaputanju, punom suza. Ne mari što je tu, od R adenkov!ićevih susreta s jednom glumačkom školom na izdisaju, bilo i patetičnih bojadis anja. To je, ipak, bila prava priroda, bogom dana, i ono štO' je najbogatije i najskupocenije u lflIjoj - čist, nefa1sifikovan talenat." (V. 2ivojinović-Massuka) U daljnjem svom razvoju, na beogradskoj sceni, Radenković je, u magnovenju, ,,sk-okom" II jednu domaću ulogu (Covek s nogom), ".koja ga je dovela u dodir s rođenoon zemljom, njenim ljudima i ,njihovim strastima", isk azao, konačno, punu m jeru svog .nepatvorenog, prirodnog talenta, II .kojem je preVIladao karaloterni k-o.m iča r, r ealistiOki impostiran, sa maštovitim detaljima, razvijenim i minucio:arim izrazom i gestom , duhovit, pokretljiv, zaista jedan ne samo od najpopularniji h već i .najboljih i naji mpresivnijih naših glumaca između dva rata.

GOS'l'OV ANJE MOSKOVSKOG HUDOZESTVENOG TEATRA
ansambl i kvartet reditelja tradicionalista, Dušan Đukić niti je birao, Il1iti sastav.1jao, on ih je, preuzimajući dužnost, jednootav.no zatekao u Powrištu, i htio ili ne, mOTaO je sa njima da raČW'la. VdO' brz,o je shvatio da re1ativ.no solidnom glumačkom s astavu "nedostaje reditelj od inteligencije i erudicije", i da sa postojećim rediteljima "neće daleko dotjerati", i zato on , kao i Stevan Brakus (Joza Ivakić, Mihajlo Isailović), pribjegava gostovanjima i dovodi. poznatog beogradskog redi·telja J urija Rakitina (Harkov, 1882 -Novi Sad, 1952). Dolazak eminentnog gosta, umjetnika izuzetne reputacije (član Moskovskog hudožestvenog teatra, saradnik Mejerholjda ireditelj Aleksandriskog pozorišta u Pet277
Glumački

rogradu), bogate scens'ke kultUTe i imaginacije, značio je za zaparloženi sarajevs'ki ansambl svojevrsnu glumačku školu. Uporan i dosljedan u osbvarivanju svojih zamIsli, sa iZJUzetnim pedagoškim talentom, Jurij Ra'k>iif.in je u znatn()j mjeri uspio da ra2ldrma Pozorište i glumačlci ansambl je, upnkos pojedinaćuim otporima (uglafVJl<lm glumaca ir()m antičarske škorijeme, među­ le), djelovao kao prepor()đen. Suviše kTartlko vtim, nije dopuštalo Ra'kitinu da izm ijeni iz QSnova r adne navike glumaca i Qu!i s u ,,li.z.micali ls.pod 6tege" upadajutli u šablonsku igru, što je u mn()gome umanjiv.a,l o ukupan umjetručki dojam :predstave ka() cjeline. ~irajući Molijer()vu k ()med iju Siwm ljekar i Averčenkovu Igru smrti, Rakitin je svo ju inspiradju potraži() u teatra'lizmu i antiHuzionizmu Mejerhol~ da, II njegovom ,.načelu ig- e", zanemarivajući rir ječ u ime fizičke radnje, donoseći na scenu grotegkooe i "masno sl'ikane k ara'k'tere", obiJje zaošijan ih gegova i spoljlflih ef~ata, tako da su mu sarajevski pozorišn:i kri tičari zamjerili suv~ e "atrakcije" u režiji. Dva mjeseca po odlasku J uri ja Rakithna, stigla je u Sarajevo grupa glumaca, .bj všjh članova Moskovskog hudožestvenog teatra (1 2. IV- 17. IV 1924), sa koj<ima započinje snažan ut icaj poetskog i psihološ'k<Jg realizma, uticaj koji će zahvaljujući i ostalim gostovanji ma članova MHAT-a (P,raška grupa, Vera Gr-eč i Poli\karp Pavlov), uz nap ore pojedinih d omaćih reditelja .koji su se direktno ili indireldno vaspitavali na metodu Stanislavskog, iH su bili ;pobornici njegovog "sistema glume" (Rade Pll'egarc, Viktor Bek , Vaso K osić), lzv;rš1ti konačno realističko čišćenje sarajevskog g. ul m:išta. Dolazak hud()žeGtveniika (GermanO!Va, Križanovska, Tokarska, Kra~;nopoljs ka, Sarov, Zalid1cij. Vasiljev, Sjerov, Vi.rubov , Komisarev, Baha:rova, Lavicka, GreČO'Va, Skrjabi1l1a, Paviov, Masalitinov), mada bez St'an:ilSlavskog j najistaknutijih članova ovog teatra, izazva() je nesva!kidašndi in tere3 sarajevs'ke publiike, glumaca i kritičara. U ,pozorištu je tih dana vladao .. neobični , svečani štimung", gledalište i scena, " lišeni sva'k e poz{)rišne banalnosti', pretvoreni su II "hram umjetnosti". poz OO"išni kritičari (Pero Slijepčević, J ovan Palaves·t ra, M:i.lan Curčić), odrušev1ieno, gotoV() euforično, ispisuju čitave eseje u pohvalu jedinstvenih i nen a dm~ni h um-

278

jetni1ca scene. Svi osjećaju da je u pitanju novi pravac u umjetnosti glume, i Zbunjeni pokušavaju da (ormuH§U svoj doživljaj i svoje viđenje, tražeći II zanosu i oduševljenju, najprikladnije izr aze: "jedi'llstvenost igre, mimike i sjajn e dikcije", "čežnja za nov:im linijama", "preObr ažaj naše poror.n:ce", "duboko, sugestiViJlO, dokumentovano", sa zaključ­ kom da je o igri hudožestven.ika "izlišno pisaU", jer se "nešto boljega .na pozornici uopće ,ne može dat i". Naročito viooko i oduševljeno ocijenjene su i pr.imlj6Ile predstave n astale 'Ila tekstovima ruskih rPisaca (Dostojevski, Cehov), jer su hudožestvenici "dostojni i jedini interpreti genija svoje literature, o ni su kadri jedini da nam ,plastično prikažu dubinu misU svojih .km.j"iževnih velikana". Povorl.oin Višnjika, Milan Curči ć konstatuje da u trupi "odskaču svi i niko", jer počev od prvaka ove grupe Germanove, Križa'llskaje, Pa vlova i Masalitilllova p a do epizodiste Za1ickaja "umjebnici su, koji u istinu preživljavaju svoje uloge, jer inač e i ne bi moglo biti ooe sugestiVll1e duboke impr esije, koju čine na pozorišnu publiku". Dramatizacija Sela Stepančikova, ,,'m a kcliko da je nemoguća na sceni, ma kolilko da je zamorna i teška i okrVIna j mučna, dokumentovala je veliku umjetnost hudožest'Venika, j dokazala da su jedino oni, vođeni ruk.om Stanislavskog, kadri da srce Rusije rastaču po celom svetu". Među živopisnom galerijom tipova i karaktera, Foma Fomi č, u tumačenju Polikarpa Pavlova bio je "brij.um! umje1m05ti, sinteza inteHgencije i snažnog talenta". U Dikensov:oj B ici života punoj familijar nosti, toplin e, rodbinske ljubavi i rpitoffiine, k roz k-oju ljubav dvaju sestara ide do neshvat1jivog samoprijego ra, II in terpret9.ciji hudožestvenika (Križanov.ska, K rasnopoljska, Masa1itinov, Sjerov i G.rečeva ) , ta "porod:ična d raž imala je magijsku .moć da dah milošte pren ese u gledalište, <tako da ram,pa, granica života i njegove senke, nečujno izbledi". Kvartet glumaca (MasaHtinov - Vanj a, Virubo.v - Astrov, Germanova - J elena, Križanavska - Sonja), uz asistenci ju ostalih , prikazali su Ujka Vanju "duboko. sugestivno, dokumentovano", scenom je prostrujao život, sa teškom i sivom pozadinom ubistvene dosade. Lbsenova G ospođa s m ora, protek'l a je II znaku izuzetne glwnice German ove kao Elide, koja je pokazala da ima "krv i nerv velike tragetk'i nje", ma-

279

da je igra u cjelini, "odavala utisak n ečeg .nesaVTŠenog", p a je ova simbolistička drama izgledala kao "torza genija, kao genijalna improvizacija - ali samo improvizacija". Posljednje večeri gostovall1ja prikazana je mistična, simbOll.iĆI1a priča Kralj mTačnih vaaja , jesnika T agore, i ponovno je to b i,o p velikij doživljaj, um jetmiako čudo, ,u kojem su dominantne uloge imali Germanova i Križanovs'ka, miješajući na čudesan nači n realno i irealno II p lemenitoj čeirnji za "novim linijama". I p.ovodom ovog znača jnog i za .razvoj sarajevskog glumišta presudnog gostovanja zaVTŠićemo riječima P ere Slijepčevića: "Gostovanje hudožestNenik a čini datum i II m etropolama, a 'l'lelomoJi u našo j p alanci. Ono ne zalPTepaštuje, ali izaziva divl jenje koje }e mirno i trajn o. Mi možemo biti hlagodanni .ovim dragim go.stima za doživljaj koji nam daju i za ,r azmišlja n ja koja bude u nama. Ova gluma ne g~eda se m imo, radi r azonode i uživan ja, nego n as osvaja, potresa j lo mi, te Qstajemo iZll1ureni. Ali ona nije .ni pisana da zabavlja. Ako toliko saosećamo sa sudbinom njenih junaka, t o je najoolji znak .da je ovde po sredi nešto veoma jako." posljedice ovog gostovanja, jedinstvenog i .neponovldivog, p ostepeno će se osjetiti i u stilskoj orijen.taci j'i sarajevskog Pozor išta, jer će ono u drugoj deceniji usvajajući lNrij u psihološkog Tearizma, u stvari ,reailizovati modificirane i simplificirane o:bHke hudožestve;nog glumačkog metoda.

PO Z ORI STE POD U PRAVOM BRANISLAVA NUSleA NUSICEVA POZOR/SNA EKSPANZIJA Sarajevsko Narodno pozorište je, vidjeli smo, od samog početka bilo izloženo napadima jedn og dijela "šovinističk: raspoložene javnosti", stalno .u sukobima i trza'Vicama, z'apad ajući, iz sezone u sezonu, sve dublje II krizu, sa b eznadežno malim izgledi.ll1la za spas. I kada ISU sve nade bile izgubljene, i svi ,pokuš'a ji obnove iSCI'!pljeni, pojavio se Branislav N.uši ć

280

(Beogr a d, 1864-1938), kao spasilac. Kao "parče nasušna hleba", čovj ek od autoriteta, koji će sigurno i znalačk'i povest' "umorni" i ..umrtvljeni" saxajevski teatar II bolju buduć­ nost. Nušić j e u Wm trenutlku zaista bio neosporan p ozorišni i književni autoritet, "čuveni pozorišni pisac i praktičan pozorišni r adnik". Kao uprav.nik teatTa i dramaturg vodio jz Na'rodno pozorište u Beogcad u (1900- 1902, i još jednom II sezoni 1906/07), Srpsko narodno pozorIšte u Novom Sad u (1903-1905) , a osnovao je Narodno pozorište u Sko plju (1913) i bio n jegov prvi Ulpr a'VI'liok, dramaturg ~ .reditelj sve do evakuaci j e (1915), i još jednom poslije rata (1919), k ada j e postavIlj en za pr vog načeLnika Umjebničkog odjeljenja pri M inistarstvu prosvjete. K ao p isac, vrlo širokog i raznovrsnog stvaralačkog dijapazona, posebno kao komed·iog'I"a1, N ušić je II tom trenutku predsta vljao jednu od n aj:zm ača jni j; h i najpopularnijih ličn osti, n n jegove komedije igrane su sa velikim uspjehom na svim j ugosloverusk im scenama, puneći pozorišne d vorane i blagajne. osvaja ju ći publiku na jur iš. Nušić je, i po mišljenju ,,'k ompetentnih lju di u Sarajevu" bio "čovjek sa velikim klnjiževnim autoritetom i osobene lične umešnosti", i k ao taka-v, spQlS()ban da izvrši temeljite refOTme u pOZOTišt'U. A sem t oga, Nušić je don ekJe po:mavao sara j evsk u .sredinu. Sa Novosadsk im pozorištem goowvao je još 1905. godine. K ao na čelnik Umjetničkog odjeljenja zauzimao se i zalagao okoO osnivanja sarajevskog teatra, a svojom svečanom besjedom otvorio je Narodno pozorište i zaželio m u ruspješan stva ralački rad. I konačno, on pomaje g l umački ansambl, "osobito n jegove starl~ e čla nove s njima se veC susretao po.n egde u svojoj dugoj pozorišno j delatnQSti" , i prem a .tome znaće, vodeći adekvatnu rep ertoa rsku politiku, da iskoristi punu mjeru n jihovih kreativn ih m ogu 6no.<:.ti. U r azgovoru sa novinarem Jugoslavenskog lista, o "budu ćoj sezoni " (1925/ 26) sarajev&kog NaTOdnog pozorišta, Bra nislav Nuš ić je imio osnovne probleme pred kojima se, po njegovom mišljen ju, n alazi teatar, n a:mačivši istovremeno i mjere koje bi tr ebal{) poduzeti za ororavljenje ·trenutaČJlo nimalo z a dovol ja vajuće situaci je. on je svjestan da se protekla sezona razVii.jala "pod dos,t a te§kim okolnostima", i da, od tri upravnika (Đukić - Brak-us - Nušić), nijedan ni je

281

uSpio da r eall~uje neki određeni u mjetnički progra m. P ()fed sani ranj a nepovoljne fin ansijske situacije, Nu~ić je zavorAni dio protekle sezone proveo u ispitiv.an(ju ,druMvene situac:je, odnosa sredine prema teatru, u provjeravanjru glumač­ kog a nsa m bla i u upoznavanju kulturne kl'i me. On vrši prepravku scene (a to će mu i u buduće biti stalna opsesija), kako bi se dobilo na scenskom pra;toru, n aročito za izvo đenje opereta, koje su zbog neade'kvatni h t ehni čki h uslova, u s pektalkulartnim scenama hora i baleta , d jelovale pretrpaoo i ugušeno. U pogledu g l umačkog ansambla, Nu šić je izvršio temel ji"obnovu trupe": u m jesto Viktora Beka, Mile Bek-Bogdatu nQv, Mire K opa ča, Stj epana Viznera, Nikole Lereca, Savete Beato vić, Viktora Sta rčića, Dušana M ilosavljevića, Ljubice Drag i ć i Marije Znamenske-2egal ove, 'ko j i su nap ustm Powrište, angaž<>vani su sljedeći glumci: Nikola Jovanović (i kao reditelj ), Dušan K<r emenov'ić, D.imitirij e VeHčković, Petar Mat ; ć, A'V-do D žinović, Mila n Vu jnović, Vojislav Turinsk'j (kao red'ltelj), Rudolf Kukić-H akl, Milorad V eličković, Milan Lekić i Dragan Ba1ković , od muMc.araca, a Mila Ercegović, Ružica K iš, Jolanda Đačić. Zora Lipošćak , Azalea Đačić, J ozefina M atić i A'I1'ka Pogačić , od žena, Glum aaki ansambl je za ista pojačan , i to ne sa mo brojem već j kValitetom , mada j e odlazak nekih glum aca (Bek, StarčiĆ, K o:p ač), predstavljao gubitak Odlaskom Vilktora Beka , ponovno se pojavio akutni problem reditelj a, jer su gla vni reditelji ove sezone Nikola H a jd ušković i Nikola Jovanovi ć, bioli " da leko me glu mci nego reditelji", dok s u 05taU, Rom anović i T.uril1Sk.:i, uglavnom režirali operetu, Bori voje Jevt ić je veći dio seZO'l1c proveo na studijama u Beču , a sam Nušić je bio redi,tel j po nuždli, po pogrešno m uvjerenju da se u p ozorištu može sve raditi , bez obzira na talenat i sk~onos t.i. Ovaj nedostartak reditelja, kreatora i pedagoga, od·igrao je presudnu ulogu u potiskivanj u drams kih predstava na r ačun o:peretsk1h, s manjujući ta ko umjetnički n:vo sezone, koja je k.vanrt:itetom po'kušavala da 'I1adomjesti kvalitet. I sam Nu šić je vrlo brzo uvidio ovaj nedostatak r a zmišlj ajući o ponovnom angažovanjl.l Vik tora Bek a ili Aleksandra Vereščagina.

282

U toku sezone, poslije brojnih premijera, on neće biti zadovoljan rii dijel<>m gl umaČ'k<>g ansambla i ,počeće da 2!anill'a noV'u temeljnu 'reorganizaciju trupe, j to u dIVa pravca: penzioni.sanje starijih cSanova i redukcija suvišnih i neupotrebljivih glumaca, Nušić je svjestan da se homogen ansambl ne rn<>že stvoriti u toku jedne sezone, jer je to zahvat " koji se selekcijom, tak kroz dIVlje j tri sezone može u potpunosti izvesti". Za tu sopas()TIosnu o'bnovu tcU!pe od presudnog je značaja šikolovanje glumaca, i zato on pri Pozorištu osniva dramsku šk olu, uvjeren "da će se tai o otkriti mnogi do sak da pritajen.i talenat", j da će u dogledno vr ijeme, na najbolji način stasa,ti jedan nov i spreman k adar, "ikoji će prihvati<ti buduće pozocište od starijih i iznemog·lih", I zaista, preko dramske škole (ia'ko je djelovala jedno kratko v,r ijeme) , statiranja .j volontkanja, Nuš i ć nastoji da za:nteresuje sarajevsku om1adinu za teatar, uvjeren da grad koji ima pozorište, mora imati i jedan dio gLumaca iz vJastite sredine. Tako je za wijeme njegove uprave prLmtljeno u glumački ansambl dosta mladih ljudi, koji su prethod;no 'i spjtani i provjereni, bilo na sceni Radničkog p<YLOrišta, bilo kroz dramski stud ij ili volonterski rad (stati:ran je i epizodne uloge) , a koji će vrlo brzo zaJUzeH VQrleće pozicije (Jolanda Đačić i Avdo Džinović), i 2lnačajno mjesto (Milan Lekić, Dragan
BaillkQvić).

ambicij a je bila da od Pozorišta stvori centar sarajevskog k.ulturnog i umjetniakog života. I zaista, nik ada u pozoT·išbu n jje bilo toliko ra2l11QVTSnih gootovanja, kolektivnih (opera iz LjubljalIle, dramska grupa Karkason). individualnih (Dragutin F1rajdenrajh, Josip Papić, Ciča-Ilija Sta.noje"ić, od glumaca. Kirsanova i Fortunato od baleta, pjevači Jakša Milković i Hatsue I,uasa), koncerata (Sloga, Lira, Majevica, Trebević, beoogradiskih gra<b;kih muzičara, i dr), proslava (Jan'ko Veselinović, J o van Rro tić, Sima MH.utinović-Sa­ raj lija, F'ran Novaković, Safet..ibeg Bašag.ić - ug.}avnom povodom godišnjica rodenja ili s mrti), korisnica, predavan ja ; nik.ada ,p ozorište nije bilo tako o tv()reno i izdaimo prema raznim humanitamim i konfe:sionalnim društvima, i nik ada ova mla'Cla .ustalJlova ni j e toliko putovala (Mostar, Tuzla , Niš), Nušić nastupa ekspanzivna, on je neum ora'l1 II animiranju štampe, on se koristi ličnim vezama i p02Jllanstvima, i sve

Nušićeva

283

u želji da Pozorište p.ostane 'kulturna i duhovna neophodnost grada. I u w m e uspijeva. Pozorište je, zaista, ušlo II sve pore života, 000 je postalo istinskQ stjecište svih kulturnih i umjetniOkih događaja i senzacija, o njemu j štampa piše v iše nego ranije, o'k(J njega su počeli da se okupljaju sarajevski književnici i umjetnici, ()l10 jEf oW(Jri1o vrata svim društvima i organi zacijama bez .obzira na naci(Jnalnu i konfesionalnu pripadnost, ono JXl:staje sastajalište mladih (d\r amsk a škola), ono, napokon, otvara svoju scenu dOllllaćim saraj'evsk:im p i'S cima d muz;i:čarima (Beluš J'ungi'Ć, F.r.anjo Maće­ j>ov:ski, Josip -Rood:je1Qvski, 'J ovan Palav;estra, V'lad!i:&lav Veselinovi ć-Tmuša). A sve je to samo dio Nušićevog plana o sm išljenom i postupnom o.svajanj u pu bli'ke, koju novi upravnik želi da prirvuče i specijalno organizQvanim predstavama za đak e (svakog petka popodne), ~ \VQjnike sar.a jevskog garnizona (svakih petnaest daln a), a !Uvode se i posebne predstave, koncem m anta i 'JXlootkom ap rila , za vrijeme muslim anskog ramazana, koje su .počinjale ,,!posle vaktije" (oko 21.30), pr ikazuju ći djela iz speclf'i6nog nacionalnog repertoara (Almasa, Zlatija).
~jni

REPERTOAR I PUBLIKA U pogledu repertoara , Nušić je u ;g,ezoni 1925/26. forsirao i broj predstava (234) i broj premijera (34). Njega je u pozorištu isključivo zalflimala publika, jer puna dvorana donosi .punu "kasu", a puna "kasa" mir i spOik()1stvo u teatru. Eksperiment i, modema literatura, problemska drama, komplikovana i teška klasika, razni pozorišni i literarni "izmi", mračni , ,sj ev·er.njački" problemi , skskluzivmi tekstovi, složen i i ·kompleksni odnosi, sve je to bilo van n jegoQvog interesa, i on ga je donosio na scenu rij etko i nekako p r eko volje. (Strindbergove drame Gospođica Julija i Ples mrtvaca išle su te sezone po dva puta, i W p.red praMom salom). Nušić je bio dosljedan i kao pisac i kao upraW1i-k II mišljenju da pozorište ima jedino s mis la ako. ga publiika šir·oko prihvati. Za nj ega repertoar n ije g.tvar dramatu.rgovih koncepcija, već stvar publi,ke. Drama turg je samo zato u teatru da ,sazn.a i otkrije šta publika traži , a ne da ostvaruje neke svoje irua-

284

ginarne i nerealne ideje i kon cepcije. I zato repertoar kop je prikazan II 5eZ()nJ 1925/ 26. (Gospođica 20zeta Ga voa-Sarvea, Ztatija ĐikiĆ3 , Stari Ha jdelberg Majera-Fostera, Osma žena S uvoal"a, Gospodin ALfonso Dime, Toska Sardua , Dorćols ka posla Stanojevićci, Bajka o 'Vuku Molnara, Antonija L en đe1a. Bibliotekar Mosera, Sef,~a Hasanova Trnuše, Car Cira Sr et en ov i ća, Vjeran muž l!mpel".kovena-Marte:na. i d r), ma kolilk o govorio o Nru ši ću, njegovom ukusu i .shvatanju, još više i bolje oflkdva ukus i nivo saTajevske publike. U na jv ećem di jelu ovog r epertoara, Nušić je dao ono što jL pu bU,ka t ražila i voljela, pretežno melodramu. romantiku : l ak·u ko mediju . on je vjerovao u post upne " deduk tivne metode" vaspitanja, tražio je srednj u lini ju izmedu krajn 06ti, a-i se ,nije n ervirao ukoliko se ta lini ja spuštala ispod scenl skog tra dicionatlizma n a .niv() pozorišnog kiča i tl"ivijalnooti, ni j e m u smetao varijete na sceni. I dok je njegov prethodniik D.ušan Đ ukić stidlji vo uvodio oper etu , Nuši ć je sve učini o .da s e ovaj muzićko -sc ens.ki žanr in a uguriše ;u punom sjaju i b1ještavos1:i. U goOdišn j em izvješta j u, .podnes enom Ministarstvu p rosvjete u Beogradu, on ,piše da se u ovoj sezoni s dramo m ,,IJlodjednako razvi jaloa i opereta , jač e i živJj-e no i jedne prošl e sezone, pa se o njoj može govoriti kao defini-tlno uvedenoj" . Na r~ erto a ru se nalazilo čak. osam opereta (D olarska princeza - prikazan a 17 puta , Stambolska ruža - 14, On i njegova sestra - 6, Gejša - 12, Grofica Marica - 13, Ciganska Ljubav - 14, Lutka - 10, MamzeL Nitm - 9), I dOk su 42 drams.k e predstave (obnove i !premij ere) imale ukupno 149 repriza, maČ'i II IProsje'ku lJ1 ešto v, še oo tni .put a s va'ka (pred polu/praznom i salom), do tle je 8 opereta ima'l o 95 r~za, znači II prosj eku 12 p uta svaka (,pred puno m salom). Ako se o vome doda da 'S u , ckamskom repertoaru naj-češće igrani koma di sa u pj evanjem (Đ i d o - 10, Koštana - lO, Almasa - 9, D orćol­ ska posla - 8, ZLaUja - 5), o nda p ostaje j asno 'š ta je sar aj eVSka p:ubli,ka željela i zašto je Nušić forsira o popula rni repertoar , ,p osebno Qperetu. Ovom ,ponovnom oživlj av.a!l1j u "cvjetaju6eg besmisla" doprinosi i Nušić nastojanjima da podigne izvođački rnivo. On angažu j e čak: tri ditrigenta (Josip Roždjelovs ki, Beluš Jungić i Otmar Ho fer), specijalrri hoOr, balet, is taknute sol iste, uvodi

285

raskošne dekoracije i 'k06ti m, specijalno osvjetljenje i raZlIlovrsne tehničke efe1de. u čemu mu izdašno pomaže Vojislav Turinski, jSkUSlni i provjereni operetski praktičar , glumac. pjevač i reditelj, koji je najviše zasl užan za prilično visok muzićko...scens"ki nivo sarajevske operete, kojoj je jedan dio publike odušE'Vljeno aplaudirao osjeć aju ći se II toj "hečko ­ -peštanskoj atmosferi k ao u potpuno s rodnoj". Uostalom, tih godina , pa i docnije, opereta je bila popularna lU svim lugoslovenskim pozorištima či ja se publika ·r azvija·la u okIVirrima i pod uticajem austrougarskog t eatra, pa je na izvjestan -n ačin ovaj muzičkCHScenski žanr predstavljao "kulfl:urno" nas-ljede prošlosti, ukazuj.ući tako na prostu či­ njenicu da fizičko oslobađanje nije istovremeno bilo i duhovno. Malograđanska politika. još uvijek u vodama austrougarske duhov- e prominendje i orijentalne učmalosti , traži-la je n odgovarajući tradicionalni i malogra đanski .repertoar. Ceti:ri decenije t uđinske uprave, pr'io1'.odno, i dalje su živjele i trajale u ljudima, u njihovom ukusu i navikama, i poZ()ri~te će još dugo morati da vodi bitku za sv.oj'U arutohtOln05t i svoj u mjetn ički integrlitet, bitku u kojoj će ,pobjeđivati na trenutke, ali i gubiti, i to baš u tim zvjezdanim u m je!lničkim trenucima, gubiti - publiku. N,ušić je očigledno sve to dobro znao, on je bio isuviše mudar i mn ogo t oga je preturio i u životu i u .pozorištu, i bez obzi-ra ;na njegov literarni konzervatizam u sastavu repertoara (a bil o ga je), on je sarajevlSikoj publici i pozorišbu rpriša,o smišljeno .i sa planom. I da bi .paradoks bio več, upravo je ova "umjetnički slaba sezona", imala najIViše publike i izuzetan materijalni usp jeh. Sarajevska pozorišna kr:itika -(Jovan Kršić, Jovan Palavestra, Milo Borojević, Ivan Peserue, Milan Ourrčić), inače ratoborna i polemički l'aspoložena, respekbujući Nušićevu !ič­ 'IlQst, mjegove Ikomediografs k e 'Vrijednost.i, prelazi preko ove sew-ne strpljivo i I lago.natklo no, lbez QŠltrine i žuči, ali i beL b odušeVIlj enja. Istina, s wemena !Ila vrijem e, otme se poneki teži izraz ( ,~gra je bila grba;va", "bilo je to m r cvarenj e", "g1umilo se :indisponovano", "očajn o sapeto", "režija d.osta slaba"), a li, IUghwnom, štampa .prvi put pokazuj e ako Ine r azumi jevan je i odobravaJnje, a ono ibar tolerantnoot i str;plj ivost. Među kri tičarima p r.ovijavaju zabrinuti glasovi da će opereta !potisnuti i ugušiti dramu, ali, istov:remeno ži:yi i

286

uvjerenje da Nušić neće dozvoli ti da Pozorište zapadne iskJjučiw u "oper etne plića ke" , i da je Ibl'enutaČr1a !prevaga operete nastala !kao posljedica .,nesnosnih materijalnih briga" u kojima se Po:rorište n ašlo 'Usljed nedovoljne državlle i opštinske subvencije. Pozor Hma .kriti'k a je zai sta pokazala ma'ksimamo razrumijevanje za Nušićeve programske intencije i deduktiW1e metode, i uprkos činjenici da u roku ove sezone nije prikazana nijed-na ojelovita j 'Umjetnički zrela predstava, a mnoge su b:ile ispod doZ'Volienog rrivoa, nekada · "gnjevni" pozorišni k'l'itiča ri , Ikoji su 'bez milosti oborili Stevana Brakusa i Dušana Đu'kića , strplj ivo su čekali slj edeće Nušićev.e poteze.

POZORISTE U MATERIJALNOJ I UMJETNICKOJ KRIZI 4 spektakula rnim izvođenjem opereta, N'lIši ć uspijeva da animi ra jav.nost i štampu, i uprkos p owemenim skeptičn i m i sumnjivim glasovima kritike, zav·ršava r ad !Uspješno i bez mater.ijalnih teškoća. Ali, on dobro roa da je to bila godina spoJjnjeg blijeska , sa mnogo zvona i ta·lambasa i da prijeti opasnost da vječito nezadovoljna i ćudlj i va 'Sarajevska publika trle otk-rije, iza svekolike p .:Jmpc i s jaja. lažne lukrase i umjetničku pram:inu. I zato se NU51ć me zadovolja;ya postignutim lI'ezultatima_ Prva etapa, osvajanje p u bli ke i stavljanje Pozorišta užižu ..iJnteresovanja javnosti, !Uspješn o je savladana , a sada je p r eostala druga, važnij a, umjetnić'-co oblikovanje teatra, :koje se kreta:1o 'll nekoliko 'Pravaca: adapt acija pozori!ta (n a ročito scene), angažovanje reditelja, poj ača nje glumačkog ansambla, umjetničko unap r eđivanje repert oara i daljnje razvijanje operete, ili bar odrl8IVanje trenutaćoog više nego zadovolj avajućeg n ivou. Zgrada sarajevskog Narodnog pozori.§ta, takozvanj Društveni dom, 'Ilije bila sagrađena is klj u čivo za !pOtrebe ,po:rorišne umj etnosti. Sk u čeni scenski prostor . više nalik Illa tunel :nego <na pozornicu, sa neak:ustiĆl1om dw-ranom, onemoguĆ8VOO je rreditelje i iScenografe u ostvar ivanju tehničk i komplikovanijeg .repertoara, jer su brze prom jene, tl komaaktivnošću G rozniča vom

287

dima sa više s lika, bHe g()tovo 'lleizvodive. Pored slab e akustike - a ona je (I1a nekim mjestima u saJri bila tako ,loša da su glumci bili prisiljeni da igraju II neprirodno pojačanom tonu - i odnos - ledališta i scene je bi() nesrazmjeran i (I1eg povoljan (slaba vizura, p atos bez odgovarajućeg .nagiba), jer je ogromna dvoran a, negdje u uubini saIm-ivala minijaturnu pooomicu. Kao iskUS!l1i pozorišni :pralktičar Nušić je dobro zn ao da se III ovak,o "primitivni m " scenski m usl()vima ne m()gu ostvarivati ()zbi- jni umjetničkU zadaci, i da su pozornica 1 i gledalište II ta'kvom stanju da ne d()zvoljavaju n i :prikazivanje spekta'lcla (sklličena scena), ni izvođenja kam ernog repertoara (slaba a:kustika). Zato je za njega -adaptacija PO'2X)Tišta biIa prerudna, ako (I1e i najvažnija za daljnji umJetnički razvoj teatra. Nuši ć se obraća za po m oć opštini, i rpooiije prilič­ nog ll1atezanja i ometanja .ra2JIlih stran aOkih koterija, 1l6p ije-va da dobije rm"edit od 750.0{)0 dinara, rk.oji r i s e docnije sukl b cesivno odbijao od postojeće opštinske sub vencije. Odmah naIk on završet ka sezone započimjn.t r adovi na adaptaciji , koji su se neplanira no !produžili, što je dovelo d o povećanja početne s ume, tako da je Pozorište ušlo 'll novu sezonu ne samo sa zakašnjenjem već i sa velikim dugom, ikoji jelPrelazio 2.000.000 dinar a, što ,j e u rtom trenutku bilo ravno (katastrofi. Pa ipak, uprkos nepredviđenim .rashodima, Nušića nij e hvatala pa.nika. On je I biD uvjeren <da će n()vi <uslov:i omogućiti takvu djelatnost koja če obezbijedi-ti veće prihode, a time j postepeno saniranje nastaIih dugova. Pitanj e Težije, ikoja je predstav.Jjala veli'ku iprepre1ru u radu t eatra, i II n ajvećoj mjeri negatiViIlo uticala na nizak umjetnički n ivo u protekJ.oj sezoni, Nušić tie d ješio rna najbolji mogući mačin. Shv.artajući važnost reditel j a, 0I!l ponovno dovodi iz Splita Viktora Beika, a ruspijeva da anga:buje i Lidiju Mansvjetovru, ,čla,nicu beogradskog N8JI"odnog ,p ozor.išta i n jenog muža Aleksandra Si-birjakova, .takođe !reditelja. U glumačk om ansamblu izvršene su znatne pr-omjene. U odnesu Illa prethodni sastav, nov.i članovi su predS'tavIjali istinsko pojačanje i Q5vježenje. Isti.na, česte migracije i -promjene u trupi ·i male su i 6VlOju negativn.u 'Stranu, otežavale su održavanje repri2JIlog repertoara, čija je obnova zahtije-va-la isto rtobiJ<:o v'rem€'lla i brluda Ikao i rza premijerno izvođe­ nje, jer je ponekad h Ho potrebno zamijeniti i 'Više ,od polo-

288

vine glumaca. A upravo 'Sezone 1926/27. nastala je vel..ika seoba, t ako je otišlo 14 glumaca (Sima Ilić, F.ra,n Nova:ković, Rade Romanović, Antun Miličić, Petar Matić, Nikola Jovanović, Mila.n Vujnović, Zora Crnogocčević, Jozefina Matić, Danica Novaković, Mila Ercegović, Anka Pogačić, Draga Miloj ević, Lep ~ ava Nišilić), a ;na njihovo mjesto angažovano je II 'I1ovih članova (Lidi ja Mansvjetova, Vikrtor Bek, Milan Bandić, Aleksandar Si.birjakov, Branko J(JVa'l1ović, Milan Miljuš, Vasilije Rademski, Anton S ubašić, Iva Setinska, J elena lru.katela i Ljubica Đokić). Nevi ređitelji ipodmlađeni gJ.umački ansambl, zajedn·o sa dramaturgom J ev.t.ićem, planiraju i umjetničku obnov:u ·reperteara, czalaž,ući se za seriozni ji izbor strane drame (Sekspir, Bernsten, Buti, Brak, Tolstoj), !posvećujući posebnu pažnju savremenim jugosloOvenskim dramatičarima (Nušić, Begov.ić, !Peoija, lvaklić, iKulu'l1!džić). :Međutim, ova precizno isplanirana i umjetnički dobro pripremljena i sntiš1jena sezona, pod uticajem spoljlnih faktora, već lI1a samom početku je počela da se osipa, devodeći Pezocište na onu "o.pasnu ivicu s koje se jedi'l1O ide u k atastrofu". Velikim dugovima ·koji su ostali posLije adaptacije i usljed zakašnj.e1og početka sezo.ne, pridružila se i iznenadna djelimična zabrana p1'ikuzivanja opereta ed strane Mitnistarstva prosvjete, da bi odmah zatim uslijedila i odluka o smanjenju subvencije i e potrebi ,,.redukcije osoblja ili resirikciji njihov:ih prinad1efulosti". Novonastala situacija potpuno je paralisa1a :ionake nesiguran hod P.ozorišta, donoseći sa sobom panično osjećanje neizvj esnosti i straha za gelu egzistenciju. Citav ovaj dramatični splet .neIXJvoljnih okoLnosti potpuno je uništio Nušićeve umj emićk.e planove i ambicije·, i on je prisiljen, u materijalnoj jorganizacienoj kirizi keja je nastala, da izneva mijenja repertoar, prebacuj1Ući težište sa operete na dramu, tražeći ,prije svega fin ansijski izlaz, nastojeći da prihodima od predstava bar donekle sanira pootojeće g.ubitlke !i tako sačuva angažovani ansambl ed izm.enacLnih otlkaza i redukcija p i&te. U .ovako k.ritičnoj situaciji, i ·p ored promjena u repertoaru, Nušić .uspij eva da održi Pozorišt e na okupu, a zahvaljujući !Ilovoangažovanim rec Hte1j"ima. kritika o /pojedinim predstavama piše sa oduševljenjem, pa čak i lU onim slučajevima kada se lradi e ".osrednjoj" i "potreš.noj" dramskoj
111 I storija
pozor' ~la

biH

289

literaturi. U sezoni 1926/2'1, prikazano je 26 premIjera i svega 170 predstava. Repertoar se IMetao od lake i nepretenciozne komedije (Kapri.si male milionarke Gavoa, Uzoran muž H opvuda, Đavo Molnara, Zora, dan i noć Ni kodemija, San ljubavi Kosa-ratova, Lumpacius vag abundu.s Nestroja , Peg, srce moje Manersa), do roman'tičars'ke drame (Lukrecija Bordžija Igoa, Posljednji Zrinjs.T-ci, Dragošića) uglavnom u mlaku osrednjosti, sa spuštanjem lU jefti'Ile i prevazi đene "plićake" scenskog tradicionalizma, 1118 nivou putujućih družina (Carev glasnik Verna i Ota). Zbog djelimične zabrane, umjesto sedam operetskih premijera, prik azane s u samo ,t ri, i to uglavnom kamernog karaktera (Terezina Stra usa. Poljaćka krv Ned.bala i H olandska ženica Kalmana), što sve ukazuje na tešku situaciju u .kojoj se Pozori šte našlo, nastojeći da eklektičnom repertoarskom politikom održi, I ba-r donekle, nešto od renomea umjetničke ustanove, Repertoar koji je r ealizovan u sezoni 1926/27, ruslovIjen materijalnim nedaćama , nol."ltllalno , O1ije mogao n i da :i ma odredeni umjetnički koncept. bio je to izbor po nuždi. I dok je strana dramska .produkcija zastupljen a uglavnom djelima više scenske .nego literarne vrijednosti, talkozvanim " kasa-štih" komad ~ma, izbor iz jugoslovenske drame, II odnosu illa proklamkan i program na početk:Ju seu)ne, skomašan je i neillwentivan, jer osi m N ušićeve Protekcije i Ku lundžićeve drame Ponoć, nema nijednog :mačajrUjeg teUcsta. Osnovna umjebnička v,rijednost ove k.r.i.tičk e sezone ogleda se u stvaralačkom naponu reditelja i glumaca da uprkos repertoarsko j osred'l1josti, maksi malno podignu izvođački nivo pojedinih predstava. K....mtet reditelja (Bek - Mansvjerova - SibiTja'kw - Jevtić - Turinski), uz svrsrd.nu podršku glumačkog ansambla uspijeva tla ća!k i djela manje liter arne wijednosti ostave sa scene upečatljiv, a ponekad i "prvorazredan utisa.k". Tako je za predstavu šarmantne NiI odemijeve komedije Zora, dan i noć, Ivan Pe;erle napisao k da je "režijski i glumački bila hudožesttvena". Bio je t o prvi veliki uspjeh Lidije Mansvjetove. "Ona nije glumila, jer se 'k od glume ipak opaža kako je ·to naučeno, makar se i kako izrađiv ali detalji. U nje toga nije bilo, Izgledalo je kao da preživlj a va .sve to, ne .na pozornici već u životu. Naravno. dc krajnosti, a ipa'k sa mnogo finoće i gracije. Stirnunzi duše

290

odTažavaU s u se u čitavoj njenoj igri, pokretima, izražaju lica i modulacijama glasa." I premijera Kosoratove drame San ljubavi, tl "odličnoj ,r ežiji" Aleksandra Sibirjalkova, omogu61a je Lidi ji Mansvjet.ovoj da pokaže svoje ,,sjajne umjetničke sposobnosti", Viktoru Beku da demonstrira prednost jednostavne i ,,sk,roz realističke igre", a Milanu Bandiću da ispolji 'S voj sugestivni i nadahnuti smisao za plastičnu i temperamenbnu igoru, zbog I oje bi nam na njemu "zavidilo i k koje centralno naše pozorište". Predstava Ane Karenjine, u režiji Viktora Beka, dobila je pregršt komplimenata, kao još jeda!ll "lijep uspjeh naše drame". Posebno je. istaknuta Lidija Mansvjetova kao bumač .naslovne uloge. od prve scene, .piše kritičar Milo Borojev.jć, ,,sa disk'I'eUnom umornošću i zasićerljem ispramosti", ona je postepeno i sugestivno razvijala jedan složen i potresan lik, trla 'bi u rpd.sllj€dnjoj 5ceni, u susretu sa sinom, njena igra bila "više nego kreacija, više nego gluma, to je ·bila lNeacija života, istinska sreća i istinski bol. (...) Snagu gđe Mansvjetove istom smo lU Alni KarenjilO.oj vidjeli II punoj snazi ". I Viktor Bek kao Karenji.n izgradio je "l~k birokrate", s·a prosbudiorani m detaljima u ~asu i gestu, do "perfekcije", dok su ostali (AJnetra i Zora , Curčić, Nikola Hajduškovlć, Iva Setinska, Azalea Đačić i naročito Milan Bandić), u manjim ulogama, dali zapažene i min'llci ~no realizov,a ne kTeacije. I dramu Laž Viničenka, u "izvrsnoj" re-iiji Sibjrjakova, d()n~jeli su saTajevski glumci sa .prefi!l1jenim r3.Zlumijevarnjem, ..djel ujući dobro i u pojedirnaćnlm ulog.ama i u cjeLini". Ovo je IbHa, po mišljenjlu Vere Skurle-ni.j"ić, "jedna od onih drama gdje je vrlo lijepo došla do izraza sva ona visoka inteligencija, .kojom 'Svoje u1<>ge daje gospođa Mansvjetova i gospodin Bek". Sličoo je ocijenjena j jz,vedba Klulundžićeve drame Ponoć, otk·rivajući 5posobnost ansambla u ,,iznOOenjru :psiholGš'k:ih slika j emocija", pr.irodnost dikcije i analitički pristup u tumačenj.u karaktera. Tako je i ova sezona .p repuna ,r.82JIlOVIl"Sn'i h nedaća , i materijalnih i organizacionih, .p okazala da sarajevski glumačk i ansambl II :rukama maštovitih reditelJa (Vereščagiln, Isailov:ić, Rakitin, Bek, Mansvjetova), Ikoji maju šta hoće, djeluj:;: kao preporođen, sposoball1 da pruži izuzetna i cjelovita umjetnoi&a osbvaren.ja, pa čalk li 'll djelima · ez veće lirera;rne b

291

vrijednosti. Istovremeno, sa Bekom i Mansvj etovom započi ­ nje, 'istina još uvo:ijek sporadično, realistično čišćenje sarajevskog g1umišta, postepeno se uvodi Hn~ja psiho/,o.§.'wg reaLiz'1nQ" 'koja će II drugoj deceniji r ada ovog teatra postati vodeće stilsko obilježje, jer će najveći broj predstava (sa powemenim padom II scenski tradicionalizam i sa ponekim uzletom II eksperimenat i t ragalašbvo), ljiti realiz.ovano II okvirima realističkog prosedea. Nagomilani problemi p ...norišta, koji su II t ()lku sezone pritajeno tinjali 'Unutar samog teatra, podgrijavani raznim ikuloarskim prepričavanjima i komentarim a, podržavani paničnim zapomaganjem štam,pe (Jugoslavensk.i list, Večernja paUa), odjednom, silovito prodiru ,l l javnost i, kako je već II takvim prilikama uobičajeno, nastaje nemilosrdna hajka ,n a krivca. I tako je jedna sezona .počela sa mnogo lij~ih obeća nja i planova, u svečanoj atmosferi obnovljene pozornice i dvorane, u poboJjšanim uslovima za rad, a za'Vršila sa "crnim perspektivama" i potpunom neizvjesnošću pred sutrašnjioom. I na kIraju, poslije mnogo rJjeći j savjeta, u kojima je ,bilo teško raZ!1učiti dobronamjer.nog sagovornik a od licem jera i račundžije, u si1 tuaciji kada se pletu 'ko zna kakvi konci i ko mbinacije, našao se Branislav N;ušić pred novom sezonom koja nije obećavala n išta dobro. On .se još uvijek "muški" bori, :a'l~ se r ezignacija i umor već osjećaju. Pitanje totalne demisije, hilo je pitanje dana. Ali ostaje či ­ njenica da je on u ovom trenutk,u, uprkos svemu, još uvijek vjerovao da postoji izlaz.

SPAJANJE SARAJEVSKOG I SPLITSKOG KAZALISTA da sa-rajevsko Pozorište izv.uče iz umjetničke i finansijske krize i tako ga spasi katastrofe, Branislav Nušić je predložio MinistarstVIU prosvjete II Beogradu ideju o "spajanju sarajewkog i splitskog teatra ·u jedno pozorište". On je smatrao da su ova dva pozorišta teritorijalno bliska i da imaju po mentalitetu srodnu publiku. Pil'ijedlog o fuzij i on motiviše i činjenicom da ni Sarajevo ni Split nemaju publiku sposobnu da izdrži !punu ,pozorišnu Se7lOnu (11 mjeseei), "te otuda četiri i pet meseei dobrog i intenziWlog rada,
Nastojeći

292

progutaju ostali meseci i na kraj u svake godine n astaju teške finansijske nevolje, krize i zaduženja". Istovremeno, no-vi teatar proširio bi svoj-u djelatnost (Boona i Hercego vina , Crna Gora, Dalmacija do SušaIka) , i time ispunio osnovni zadatak oblasnih pozorišta, obuhvatanjem oni h teritorija koje su ostale izv·an djelovanja centIralnlh pozorišta. Spajanjem ohlasn ih pozorišta (a N ušić je f'Uziju !proširio i na zajed'trišwo osječkog i novosadsk og teatrra), "pootigla bi se i jedna važna nacionalna zadaća - jedinstvo jezika na sceni - što bi samo sobom već pravdal o ovo spajanje". Tako bi se od četiri postojeća pozorišta, odbifom glumaca i rigoroznom umjetnič­ k om selekcijom stvorile "dve valjane i reprezentativne trupe". Nušičev .plan je jasan, ;novo pozorište će dobiti veći dj elo'krug rada, pa prema tome i brojnij u puhliku, gluma&i ansambl će se selekcijom kvaliteta r aster etiti nepotrebnog balasta i umj etni čki osnažiti i, ono naj važnije, ost aće netaknute dosadašnje dvi je subvencije, sa JX)Stojećim fWldusom dekora, kostima i namještaja iz oba pozorišta, što će donijeti materijalnu i fin ansijsku sigurnost i stabilnost buduće nove ust anove. Ideja o spajan ju oblasnih pozorišta odmah je prih vaćena od strane Miinistarstv8 prosvjete i u Beogradu je održa..,a kon ferencija (3, 4. i 5. VII 1927) upravnika narodnih pozorišta iz Osi jek a (petar Konjović), Novog Sada (Bran a V ojin ović), Splita (Mil'1ko Korolija) i Sarajeva (Branislav Nušlć), na kojoj je detaljno pretresen prijedll.og o ~uzjji i don ešen jedan zajednički m emor a ndum, u kojem su upraWlici iznijeli svoje mišljenje povod D "pitan ja spa janja oblasnih m poZIOrišta". Lsk'usni pozorišn i r adinici , pra.kit:iča.ri. ljudi od per a i wnjetm.osti, prije svega s u pokušali da im adu mog u ć­ nosti k ako bi se zadržalo trenutačno ustrojstvo i organizacija postoj eći h oblasnih pDzorišta. Oni konstatu j-u da ,,-oblas na pozorišt a sa sadašnjim suhvan ci jama odista nisu u mo~uć­ nosti da obezbede svoju egzistenciju te {)a ta'k o odgovore svojoj kulturnoj, u m etničkoj i nacion allnoj zadaći, te bi s toga n eophodno bilo alko ne .povećati a on O' bar vratiti stare, prošlogodišn je subvencij e, koje bi omogućile da ova pozorišta u dosada§njem SVDm obliku vrše svoje visoke namene i funkcije". Ukoliko bi se obe2fuijedili što sigurniji izvori finansir a nja (prije sv ega stalnost bud žetskih dotacija, naročito opšbinsk.ih), onda bi ideja o fuziji o~pala. Medutim uko-

293

liko se ne može garantovatj stalnost finansiranja, onda se može povesti raspraVa o "spajanju" oblasnih po7..orišta, s time što je potrebno izvršiti čitav niz prethodni h radnji. Prije svega, .pozorišta koja ulaze u k,ornbinacij u za spajanje moraju u toku sezone da srede svoje finansijske prHike, kako bi došla u ravnopravan položaj sa budućim parn.nerom. Isto tako je nUŽJnO da se jed:nom zakonskom odredbom, na kojoj je naročito insi.stilrao Branislav N!uši ć, garantuje da se 'll slučaju spajanja dvaju pozor:išta u jedno, spajaju i njihove subvencije u jednu. I na kraju, lIIp'faiVlllici su nakoo isrpne rasprave predložili Ministar'Stv·u pr05vjete, kako bi se u sadašnjim :nepovoljnim prilikama ovo spajanje mog,]o što beibol!nije i usp ješnije .p rovesti, da je nužno izvršiti specijalne i d obro smišljene prilPreme. e im su ove kombinacitie o spajanju oblasnih pozorišta procurile u javnost, nastaje jedna dramatična akcija spasavanja, kako sarajevskog, tako i spl1tskog kazaEšta. A sbčna je situacija bila i u Osijeku i Novom Sadu. Cjelokupna Lokalna štampa , gotovo svakodnevno žučno raspravlja pitanje "fuzije" i kategorično zahtijeva od .nadležnih vlasti u oblasnoj skupšti,n i da pred uzme odgovarajuće mjere za zaštitu "svoga" pozorišta. Veliki župan Milan Ni.kolić, uputio je mi,n:istru prosvjete Milanu Grolu pismeni protest, koji mu j~ <Uručila jedna delegacija predstaVll1ika grana Sarajeva i kulturnih sall'ajeV'S'ldh društava, protiv ocUuke f:i·n runsijSlkog odbora Narodne skupštine o spajanju sarajeV'lSkog i splitskog pororiŠ>ia, jer t a odluka praktično z,nači ukidanje sar a jevskog Pozorišta, sa molbom .da se bar "u posljednjem času ova odluka oousta.vi". Bred:starvnlci sarajevskog građanstva, međutim, nisu se zadovoljHi sam o oštrim i ročnim prote<>tom. Na poziv predsjednika ob'lasnog odbora Fe_ ima Spahe, održan je sastanak h III cilju razmatranja mogu6nooti "da Sarajevo održi svoj e stalno p owriMe U2 jedain potpumo dTlugi i novi pozorišni rad, no što je bio do sada". T om prililkom je određen i akcioni odbor koji je trebaJo da stvori uslove za održa:vamje stal!nog sarajevskog Po:rorišta. Istovremeno jedna izabrana delegacija (A. Perišić , M. Beheman i S. Bralkus) odlazi u Beograd kaklQ bi detaljno upo:zma1a ministra Grola sa problemima sarajevs kog teatra, i'2Jl1ooeći spremnoot s3TajeV'Ske opštine da

294

preuzme kompletno fiLnansiranje P ozorišta pod uslov om da država plati sav rpozorišni dug (l,700.000 dinara) , i da "preda II vlasniš.tvo grada" pozorišnu zgradu. M~utim , ovaj prijedlog nije naišao na rarumijevaQ1je u Beogradu, i delegacija se vratila u Sarajevo prilično rezignirana i neraspoložena. Nušić, kM da je p.redos-jećao da će nj egovi predlozi dobih nepoželjne posljedice. On je odjednom shvatio da može doći .do spajanja pozorišta usred sezone, i da takav akt u 00n06"U na glumce bude " ne samo akt nepravd e već i nemilosrđa". Paralelno sa opštinskim vlastima i on pokušav·a novim :predlozima da dobi je na vremenu, zala žući se za jedan interregnwn od godinu dana, u kojem bi glumci postojeći h oblasni h pozorišta nastavili da ig'l"aju u zgradam a pozorišta ,.za svoj račun" , koristeći se garder obom i fundusom, i s pravom .na sve oblasne i opštinske s ubvenci je, dok bi se državna su:bvencija za 'ČeDiri o:blasna pozorišta (1 ,520.000) k~ risti la za isplatru svih postojećih d ugova, i za stvaran1e ,;zdr ave i solidne osnove" poslije koje s e može nOr1lll81no pristupiti spajan ju JXlwrišta. Na ovaj n ačin , ističe N ušić, n eće se "usred sezone, učiniti teško nemil os rđe prema članovima od koj ih bi preko pedeset .njih , iz četiri pozorišta, bilo bačen o na uneu II trenu"bku ka d nigdj e II državi ne mogu dobiti angažman. To nemi losrđe imalo bi oblik nemor a lnog post upka prema 05tarelim, tridesetgodi§nj:im raden icim a ko ji, sem godina službe, imaju izvesnih i neospornih zasluga za razvitak naše pozorišne umetnosti i b u đenje nacionaln e svesti". Osim toga, ovim intooreg.nfU mom, smatrao je Nušić, neće biti povr ijeđen e lokalne osjetljivosti, jer će pozorišta ostati na svoj im m jestima. I što j e najvažn:ije, ,.suzbi6e se vrlo ozbi ljne akcije koje su se javile jednovremeno, za sada u Sp1i>bu i Sarajevu , da se fuzi onhsanom splitsko-sarajevskom pozorištu zatvore vrata i da se osnuju gradska pozorišta na operetno-vodviljskom repertoaru . Ako se ova akcija ne onemo~ući. - što se m ože gornjim predlogom postići - država će, pošto je skrhala stotine miliona na pozorišta , završiti svoju pozar iŠonu politiku jednim besprimernim skandaloznim kulturnim rez'Ultatom". U samom teatru situacija je došla do usijanja: umjetnički ansambl je pod otlcaz,o m od 1. februar a, glumci .nisu

295

primili plate, nerv(WJU j paniku pojačavaju razni glasovi o tome kako će već ina ostati bez angažmana i na ulici. Rad je potpuno para1isan, čak su i predstave prestale da se prikazuju. Nastaju mučna međusobna optJu:hlvanja, stvara se atm.oofera podozrenja i netrpeljivosti, istrailuju se krivci, zaoštJrava se odnos izmedu ansambLa i Uprave, ali, isto tako, i unutar trupe dolazi d o podvajanja, koteri je i klanovi cvjetaju, a p anika raste. Uprava pozorišta kao da više ne }x)stoji. Svako t raži izlaz za sebe, iti bar odstupnicu . Napada se bez pardona, jaVll1[) i podmuklo, pišu se dostave, organizuju grupe, i sve to u stra1w p.red defiiniti'Vl11om od1·ukom o sudbini .oblasnih <pOzorišta. I konačno, 27. III 1928. ministar Grol, }X)Slije dugog razmatranja, brojnih !konferencija i konsultadja, don osi rješenje o spajanju oblas.nih pozorišta u nove ustanove: Narodno pozorište za severne ob/.asbi sa sjedištem II Nov,o m Sadu, i Narodno pozorište za zapadne oblasti sa sjedištem u Sarajevu. I dok se ova odluka očekivala i pretpostarv:ljala, njena fi nansijska razrada iz.nenadila je "i predlagače, i Udruženje glumaca", izazivajućl prav:u iUZlbunu i konsternaciju u "glum ačk im redovima". Naime, GrDI je prihvatio prijedlog o spajanj u oblasnih pozorišta, aU je novim pozorištima um jesto d osadašnj e dvije subvencije dao samo jednu, što j e značilo da su dva oblasna pozorišta finansijski prakti-lmo ukinuta. Delikatno pitanje otpuštanja glumaca, red·ukcije i smanjenja plata, ministar prosvjete je mudro ostavio ".na slobodno rešavanje" budućim upr avnicima tuz.iQnisanih pozorišta. Istovremeno, upr ava novog pozorišta za zapadne oblasti, povjerena je "dru Mirku Koroli ji, dosadanj em uprav;rliku Splitskog kazališta", kome će "uprawrik Narodnog ,p azarišta u Sarajevu g. 8r-allslav Nušić, predati dužooot II materi jalnom i nci-m.inistrn,t ivnom pogledu". Protiv ovakve odluke MinistaTstva prosvjete, i II Splitm i u Sarajevu, dolazi do jedinstvene po.bune i otpora. Ne samo glumci, kJoji su ovakv:im rj ešenjima bili najrugr-oženiji, već i štampa, ku1tur.n.i. i j3lV!l1.i r adnici, predstavnici gradova i oblasti, pod!i.g1i su se protiv spajanja, smatrajući da t~k!riza ne samo da nije riješena , već je pogociana". U samom POzorišIru si~uacija je pobplUlO haotična i neizvjesna. Predstave su obustavljene, ·kao i probe i sv.i su II stanju g.rozničav,og

296

je prisi ljen da pristupi redoUkciji osoblja i plata, kako bi se u "gra nicama polovine dvanaestine državne subvencije mogao nastaviti rad do definitivnog spajanja splitskog i sarajevskog pozorišta". Kako se od 1. II 1928. kompletan ansambl nalazio pred otkazom, Uprava je " manji deo odbi·}a da angažuje", a ostalima je ponudila angažman sa redukcijo m plate od 250/ " dok je najstariji m članovima koji su već predloženi za .penzijlu, "a kojt su dOlStigli nesrazmerno visoke plate te predstaV1l.j.aju najteži deo bud'Žeta, ponudila angažman sa 33'/0 redukcije, što bi nj:'hove plate ipak svelo n a jednu 5O'lidnu meru". U sluča ju starijih članova Nušić je zauzeo tolerantniji stav i po'kazao više ra27Um ijev8nj ao u odnosu na ,,instrukcije G. MinIstra", koji je tražIo da se jedan dio ne angažuje a drugom da se dodijeli "jedna v.rsta minimalne penzije". Svi glumci kojima je ponuđen reducirani angažman (250/0) prihvatili su u'31ove i ponoV'J}Q počeli sa radom, izuzimaju ći starije članove i reditelja Viktora Beka. Ova gnupa disidenata zauzima neprijateljski stav, podnosi tužbu sudu zbog neisplaćenih obaveza i istovremeno organ izuje vlastitu nrupu (Andra Curčić, N i·kola Hajduško vi ć, Ilija V učićević, Viktor Bek, :MljIOTad Veličkovi ć, Milan Mi1jruš, A'I'lte Subašić, Mara Vučićevrić , Zora ĆUrčić, Katica Hajdušković, Iva Setins-ka i J elena Lukatela), koja počirnje sa prikazivanjem precls-tava u sali hotela "EvJ1opa". I tako u pozor'.ištu dolazi do potpunog r asula . Manji dio ansambla, njih osam (Di mitrLije Veličković, Sima Ilić, Branko Jovanović, Miro Kop a č, Jelena Keš eljev : ć , Ljubica Đokić, Ljubica Stefanović, Mira K.oretić) , koji su prihvatili reducirani angažman , zaJedno sa dramatrurgom Jevtićem, spremajući 'nekoliko kamernih I1m :rlstava (2o rž Danden Molijera, Kandida S oa, Kradlj ivac Bemstena), pokušava da održi pozori§te u životu. S druge strane, rli!;.identi i nezadovolj nici, u skručenim tehničkim uslovima, u primitivnoj scenskoj opremi, prisiljeni su da igraju jedan lak i površan vod:wljski repertoar, sastavlj en na br-Linu od kratkih šala i veselih igara u jednom rum. Ove 1akrdijskp i "kafešantanske" pozorišne večeri, sa početkom lU devet sati uveče, pod zvučnim · aslon vom Soir€e libre, bile su dobro posjećene od publike, što je svakako išlo na štetu desetkovanog zvaničnog porz.orišta. P rotiv ove improvizirane trupe, Borivoje Jevtić podnos i tužbu

iščekivanja. Nušić

297

prosvjete, tražeć] "energičmu intervenci ju". odnosno zabranu njihovog "desbruktiVil1og rada". l sf.o.vremen.a, povodom tužbe glumaca cilisidenata, k.atarski sud je d.ani.a presudu u korist glumaca, tako da dolazi do tužne ali i groteskne scene pqpisa li. zapljenjivanja rpozoriš'ni.h stvari, dok je Gradska štediona zatvorila eIektričmu 'S truju zbog neisplaćeni h obaveza. Nakon svega što se dogodilo i poslije svih nemiHh scena, nem.aćan, razočaran, napušten od g'}um aca kojima je upr:kos instrukcij'a ma Mi~ istarstva proo-v4ete želio poiITlOĆi, izigr an i prevaren od nadležnih političkih faktora u Sarajevu, k.aji su svojevremen.a podr:2a'1i i od.a'brili ada;ptacij'l1, a zatim se (druga politička garnitura) ogl ušili o obećanje i uskr atili pomoć, Nušić, TO&'ll,jiv i ogorčen , odma'h pdslitie tranLSieraeije (početk.am apri'l a 19ZB), napušta, tajno, g.atov.a ilegahn.a, Sarajevo, prepuštajući upravu Borivoju Jevtiću, Grad u koji je prije nešto više od tri godirne došao sa mnogo planova i a mbicij a , pun energije i enbuzijamna, postao mu je na kraju "p ravi pakleni ·karakazan kao IrnJ.ogim duhovnim ljudima pre { posle .njega". Da je ovaj ,prisilni bijeg iz Sarajeva depresivno i poražavajuće djelovao ·n a Nuš ića, najbolje se vidi iz ,pisma Bor:voju J-evtiću, 'n apisanog mjesec dan·a docnije, u kome on :piše: " Verujte da danas prvi put sedam ·za sv.aj p isać i sto. Znate i ,'> ami Ikako sam pod teš.kom depl'eSljom otJpuotQvao iz Sarajev;a, jedva čekajući da pobegnem iz one sredine i da .potražim dušeY'I1og odmora. Ali do tog od.m.ara n:sam mogao doći." Poslije gorkog i :poražavajlućeg iskustva sa sarajevskim Pozorištem, Nmič se više .neće ,~ušt8iti "ni u kakv;e admi.nistrativne pozorišne pustolovine". Umjesto nezahvalne dumooti uprav.nik a, on će sa teatrom održavati ubuduće konta'k t samo kao dramski pisac, ali i tada na najbol ji mogući način , ispisujući glumcima tj pub-Bei svoja .posljednja velik a 1komediog.rafSka djela (Gospođa ministar ka, Mister Dolar, Ožalošćena porod ica, Dr, Pokojnik) . Koncem aprila stigao je 'lt Sarajevo Mi.rko KoroHja sa grupom splitsk ih glumaca (Blaženka Kata linić, Nada Petrović, K atica Ruoović , Mila Gec. Mica Selrulilll, Jovan Gec, Jovan Jeremić, Mate Grković , Nik ola Divjak, Vjekoslav Afrić), koji zajedno sa već spomenutim ostatkom sarajevskog ansambla, kojem će se pridr užiti Jolanda Đačić i Obren Đot -

Min ~st a rstvu

298

formi r aju prv·u trupu novoosnovan og Narodnog .pozor išta za zapadne oblasti. Pored glumaca , upravnik Koroli ja sa sobom dovodi ,i jedan disciplinovani tehn'i ćki personal sa Jandom Borllik'o m na čeLu, 'k ao i mladog scenografa i slikara Jana Križeka, :koji će zamijeniti Oskara Svatoša. Ova'ko sastavJjen ansambl imao je :nimalo lak zadatak da za kratko vrijeme, Ina brzinu, spremi potreban reper.toar i da, istoVlI'emeno, to učini na umjetnički adekvatn·n lJlaćin, I ako se 'Već na prvom korakru ovo :novo, "hibridk no" pozor-ište, ne lbi našlo ala udaru !kritike j u s ukobu sa inače neraspoloženom sarajevskom publikom . Preu7Jimajući dužnoot upravnika Mirko Ko.rolija se (flašao 'll neugodnom !pOložaju. S jedne stra.ne, on nije bio odgovoran za poražavajuće stanje ou sarajevskom ansamblu, jer je angažovanje izvršeno ra'nije i bez njegovog učešća (Nuš ić i JeV'ti ć), a s druge, i on se sa Spi1tom oprostio na sličan načiln 'kao li Nušić sa Sarajevom, tako da se nalazio ou nezavidnoj situaci1i čovjeka 'k-oji ne ,pripada nikome. Od j€dnih je pobjegao, dorugi ga .ne žele, a situacija u .kojoj se našao bremenita je problemima i lI1edaćama svake V1l"ste, od m aterijalnih do moralnih. Slično Sarajevu. i .u Spli1n.l su 'p olicijske vlasti . po .nalog.u opšti.ne, baš pred prvu premijeru n ovog N arodnog pozorišta za zapa.dn.e oblasti, "za.posele sve izlaze teatra , zapliijenile sa!V ,pozonišni inv€'lltar", me d-ozvoljavajući prenos dekora i garder()be u Sa,r ajevo, !navodeći za ~azlog ,,,neki inventar kojega je :prigodom otvaranja pozorišta darovalQ diletantsko dr·uštvo". Karolij a je tražio h itnu intervenciju Ministarstva :prosvjete, koje je telegramski nat"edilo velikom županu Splitske ()blasti da se po:rotištu odmah powati zaplijenjena imama, kQja je ,,sa movoljno i .nezakon ito" oduzeta od jed'l1e državne bns.titrucije. I tek :tada , premijerom Vojnovićeve drame Gospođa sa suncokr etom (28. IV 1928) . Nar()dno pozorište za zapadne oblasti moglo je da otpo6ne sa 1l"adom. Poslije dva mjeseca igranja (12 premijera, 39 predstava), zav.ršena je ova burna i dramatična sezona. Lj etne f erije donijele su svdma tako potreban predah i smirenje. Jedino s u gl'll mci-disidenti osjetili posljedice s voje pobune. Bivši članovi sarajevskog Pozorišta obraćaju se javnosti, i znoseći svoj tragičan položaj i razloge koji su doveli do S3-

đevrić,

'Ukupno 20

članova,

299

dašnje situacije. Medutim, sem verbalne solidarnooti, oni ru su dobili nikakvu konkretnu satisfakcijlU. Poraženi i nap ušteni , I ao "bijelo rr.oblje" i "društvene rmizeI"ije", kako s u k sami sebe u ogorčenju nazivali, disidenti su bjij p.risiljeni da napuste Sarajevo, tražeći izlaz na drugoj strani ~ u drugim sredinama. T ek ddu(:e sezone, lI1eki između II1jih, i to oni ,najsposobni ji i najzasbužniji (Nikola H ajdušković, Ili ja V'tlćiće­ v ić, Andr a Curčić, Mara Vu6ićeVlić, Katica Hajduš:ković i Zora Curči ć) , biće ponovno angažovani. Ministarstvo prosvjete m oralo je prvo da anUlilI'8 svoju ~aniju zabranu (povodom tužbe Borivoja Jevtića), p o kojoj sarajevsk i p obunjenici nisu mogli da dobiju angažman "n~ 'tl jednom državnom pozorištu", i tada je lI10vi IUpraWJ.ik, pjesu'ilk i d r amatičar Mitko KQrolija. m ogao da :primi ,,staru gardu", oonivače i prve glumce sarajevskog Narodnog pozorišta . .H.avnoteža je ponovno ·uspostavljena. '

UMJETNICKA DJEL ATNOST POZORISTA U SEWNI 1927/28 . P.ri p okušaju umj etničk og vrednovanja O'Ve dinamične i 'uzbudljive sezone, .nufu1o je imati Ifla UIIIlU sve ane nepovoljne okolnooti, pod kojn m a se r ad lU .teatnu odvijao, i koje su uticale i na re.pertoar l na kvalitet izvođenja. Ponovno je to sezona sa tri .upravnika (Nušić - J evtić ~ Korolija), kao i ona iz 1923/24 (Brakus - Kovačević - Đ ulkić) i 1~24!25 (Đukić Brakus - Nušić) , tako da se je&irno o n jenom prvom dijelu može, bar donekle, govoriti iWao o no!'malnom i ,relativno organizovanom, m ada je kiriza vee i tada uveliko nagrizala prepl ašeni i zabrinuti ansambl. P a ipa·k, da hi p ar adokls bio veći, upr kos na;preglllUtosti i nervozi, vjerovatno u nastojanju da se umjetnički 'dokaže, Pozorište uspijeva da realizuje nek·oliko soIidnih, pa ča'k ti izuzetnih predstava. Sezona je otvorena Maksimom Crnojević em Laze Kostica , u r ežiji Nikole H ajdu!lkovića, ali se .pokazalo da sarajevski glumci, sa izuzetkom .Milana Bandića i donekle K atice H ajdušković nisu navikli i 'Ile znaju da izgoval ajru stihove, r taiko da je očekliv ani ruspjeh :izostao. Mnogo ·v iše uspjeh a, teata·r je .p ostigao tpl'i,kazi;vanjem "fiJms kog romana" Aristo krat-

300

ske zablude. -nj emačkog eksp resionis-te Georga Ka jzera, u re-. ži ji Borivoja J evtića, !koji je vješto smjenjiv ao realisti čni i groteskni plan , dajući predstavi neobično živ ritam, "tako da se dobila po1lpuna iluzi ja fHma ". U ('ežiji Viktor a Beka pri kazan je zanimljiv scenski omnibus od tri jednoćinke: Amnestija Hajermansa, Iza kulisa du*e Jevrejinova i GogoLjeva smrt Donadini ja. P.redstavn je pokazala, k ako je napisao Ivan P eserle, a s n jim se s ložio i Jovan Kršit, da se "uz spretnog redi tel ja mo~u u našem pozorJštu izvesti predst ave koje bi svojom izvedbom mogle .konkurirati Beogradu i Zagrebu ". Uz kQmplimente čistoj i ekspr esivnoj r eži ji, koja je izvršila " blagotvorni u ticaj" na ansambl , Kršić je posebno istakao glumu Dim itri ja V eličkovića, Milana Band ića, Avde Dži novića i Mire Koretić. I Sof.oklova Elektra, takođe -u r eži ji Viktora Beka , s a "divljom i elementarn.om" igrom Jelene Keše1jević u n asloVTnoj ulozi , bila je ozna čen II kao '!lovi 'Uspjeh pozorišta i ansambla (Katica H aj d u šk ović, Mira K<> retić, Sima Ili ć). Poslije nekoliko premijera 7...8. " literarnu" publitku, lijepog umjetničkog a s labog m aterija lnog usp jeha , Nušić je bio pris il je n da spušta r eper.toarsku liniju, os c iJi.rajući i zmeđu zabavnog j kom ercijalnog teatra (Igr.a tL dvoru Molnara, U sjenci harema Besnara, Cudo od djeteta Pionera , Vrabac na krovu Geea, Pigalova u lica br oj 115 Bisana, Deri§te Vebera i G.rooa, PeriJonov put Labiša, Moje bebe Mejo), i umjetnič­ ki ambicioZltlih projekata (dra mtizaci je romana Dostojevskog Zločin i kama i Tolstoja K rajcerOVoa sonata, S enzacija Golsvortij a, Lucifer Butija ). N uš ić po,k'ušava da oživi posust ali interes publike i za b r~njavaj u će slabu posjetu , pr aizvedba · ma d rama dom aći h , sarajevskih autora (Starina N ovak Mi haj la Mirona, Nasrudin-hodžina čudesa Mi lana Curči ća , Carske k.ohorte BorL voja Jevtića), pa čak i !praizvedbom vlastite drame K n jiga druga, u ,kojoj je, ulogom Raj.ne Do1ske, Zora Curčić proslavila 25-godiŠl1jijcu svoga glfuma6kog rada. I zaista, što se tiče domaći h djela , ona su odigrana ,,!pr ed dupke .p unom dvoranom", pok u2Iujući živ inter es .publike za djela dom aći h pisaca. Reper toarska linija, pod u ticajem u nutarnjeg r aslojavan ja ansam bla, n ak onobkaza glu mcima (1. II 1928), nllglo se spušta u "repertoarske plićak e" , na !l'llivo osrednjih putujući h
301

družina (Zvonar Bogorod ičine crkve Sarlote Birh-Plaj!er, Stari kaplar Dimanoara i Denerij a, kojeg Nušić prerađuje pod pseudonimom A. Botić, j prika:ruje pod novim naslovom Otnerova A ;ša). I to je sve što je Nušić II ovoj s ezoni uspio da uradi. Događaji o kojima s mo govorili par ališll rad teatra, j u mj esto proba i predstava, akcenat se prenosi .na ogorčenu borbu za održavanje gole egzistencije, . a ko pozorišta , k ta,ko i glum ačkog ansam bla. R~ertoaT koji donOS:i Mirlko K arolija, normalno, ni je mogao da r ude sastavljen po nekom planu, niti je bio plod b neke određene koncepcije, on j e jednootav.no bio uslovljen brenuta6nom situacijom , i uglaVlJlom oslonjen na dio splitskih glumaca i na ona djela -ko ja su oni v eć igrali , ddk je ostatak sarajevskog ansambla pomagao svojim >kolegama popunjavajući praznine u podjeli. Ko rolija je najvećim dijelom t()(["Sirao fran ousk!u salonsku k omed iju pikantnog sadržaja, kroz koju s e provlači tema bračnog tmugla u bezbroj .komiČ­ nih vanijanti. (Markiz de PrioIa Lavedana, Ljwbav 2er.ald ir ja, Kad bi htjela Zera1dija i Spi cera, 2aklina Saše G itrija, Prav a Parižanka Kroaseta , Zaljubljena žena Porto-Riša , Rodaka iz Varšave Verneja). La k, nt:=Pr etenciozan, iskričav u di jalogu, p un duhovitih sentenci o ljubavi , seks u, odnosu muš-kaTea i žene, dramatruršk4 vješto komponovan , sa zanatski p recizno v{) đenom intr igom, ovaj bulevarsk9. repe rtoar osvježio je sarajevsku publik.u, nenaviklu na ovakv.u vrstu konverzacionog humora . Ovome treba .doda ti i :režiju Ive Ra ića, istakl1 utog zag-rebaiSkog glu mca i reditelja, koji je baš te sezone, pred samu fuz'iju, gostovao lU Splitu, i koji je naročito uspj ešno interpr-etirao ove pomalo erotske, zab aV1tle i neobavezne komed ij e i lakrdije. Za s arajevslru ,pubHk,u , n aviklu na salon sku ko mediju na način Burgteatra i njemaćk.o--austrijske škole (Bek), što zn ači pomalo usporeno i otežano i ·bez onog sp eci fičnog tempa, ovaj susret sa pjenušavjm, zaošijanim , bezbrižnim i pomalo lasciVlll'im franwskim stilom, iza7Nao je radoznalost i donio prija.t no osvježenje. od doma ći h djela, Korolija je prikazao još G ospodu sa suncokr etom Vojnovića i dra mamzaci ju Sremčevog romana Pop Cira i pop Spira, a od k!lasi'ke Sekspirovu tragedij.u Romeo i Juli;a. N a kraju sezone, Korolija je organizovao interesantno gos-tovanje poznatih i popularrnih zagrebačkih glumaca (Greta Kra us, Ela

302

Ivo. Raić i Vera Hržić), koji su se prvi put ,p redstavili sarajevskoj publici, ne II nekom rteškom i kompIi'kovanom repertoaru, već upravo u djelima lakog i zabaVll10g žanra, Uz Vojmovi6eV'u G ospođu sa suncokretom, pozorište je u ovom di jelu sezone, svoj najveći uspjeh {Xlstiglo premijerom Sekspirove tragedije Romeo i Julija, II prevodu Laze Kostića i u režiji J ovana Jeremića . Predstava je pri· premana pedantno, studiozno, duže n ego što je to hilo uobi~ čaj en o. U njoj je sudjelovao kompletan ansambl, a izraden je i speci jalan stilizira ni dekor (Križek - Bonik) i n ovi kostimi ('13:0000), i predstavlj a uistinu prvi zajedničk,j r ad fuzionisanog pozorišta. Mladi glumci, Blaženi a Katalinić (Juk lija), Brank o Jovanović (Rom eo), Avdo. Džinović (Tibaldo), Nikola Div jak (Panis), potpomognuti stariji m kolegama (Katica Rucović, Dimitrij e Veličković, Sima Ilić, Jelena K €Šeljević), odig:- ali su Sekspirovu lirsku tragediju o nesre6nim r lj ubavnicima iz Verone temper a mentno i nadahnuto, otkrivaj-ući "pr av e mogućnosti " novog ansambla.
Hafner-Đerman ovi ć,

NU51C KAO UPRAVNIK SARAJEVSKOG POZORISTA

U ocj eni Nuši6eve ere, i nJ potrazi za uzrocima 'k oji su doveli -d o teške krize, sv:i oni k oji su se ovim pitanjem b av:U, uglavnom su , manje iH više, pona;vljali i varirali s ud Borivoja Jevtića koji je on izrekao u lrnj izi Deset godina sarajevs kog pozorišta. A on bi se uk,r atko sveo na sljedeće: Nušićev rad je završen porazom, on je :pokazao "više negart:iW'1i, nego pozitivni bHans", a katastro fu teatr a su prouzrokovale dvije ,,sudbonosne greške: uvođenje operete i prepravka pozorišne zgrade". P.rije svega, operetu je uveo Dušan Đukić, a Nu,šić joj je sam o dao seriozan muzičk i i scensk i oblik (dir igenti, hor. bal et., ·re-lija), Umjesto ,primitivne prov.incijske lzVedbe kakva je bila za vrijeme Đukića, zahvaljujući zalaganju i oIlg'anizacionim spooobnostima Nušića kao upravnika, podignut je izvodački nivo operete, tako da se ona, tl svojim najboljim ost1Varenjima mogla mjeriti, i mj erila se, sa Zagrebom i Osijekom , .koji su u tom pogledu imali dalek o kvalitetnije snage i dužu tradicij u. A sem toga, i Đukić Iko}i je inaugurisao

303

operetu poslije rata, i Nu šić koji joj je da() vlši umjetnički nivo, nisu to učinili bez razloga, i protiv želja široke publike. Napr()tiy, .ukus i kulturni uzrast sredine za htijevali su uv()đenje operete, o čemu govori i činjenica da je na primj er Grofica Marica, taj, kako ga je Jevtić nazvao ,,segedinski mađarski gulaš" - napunila 27 puta, "samo u jednoj sezoni", veliku dvoMnu sarajevskog teatra, dok je kvahtetan i serioza'l1 lI'epertoar za koji se zalaga() J ev.tić, najčešće završava() sa jedn()m do dvije reprize i sa polupraznom salom već na premij eri. Opereta je održavala interes za Poz-cxrišie, ,punila uvijek prazn·u i si.romašnu blagajnu, i brojnim reprizama om<>glućava la duži i strpljiviji Ifad u pripremanju dramskog repertoara . U trenutku kada je odlukom Umj.etmičk og odjelojenj.a ukinuta (a učinjeno je to zbog smanjenja dotaoija a ne iz pnincipijelnih umjetničkih ra:zJ.()ga), irnteres za Pozorište jenjava, kasa se isprazm.ila, pa je r~ertoaJ.', tra žeći zamje.nu za "cvjetajući besmisao", morao da se spusti u "bu1evarske plićake", što nije bilo n išta manje pogubno za vaspitnu i umjetničku ulogu tea·tra. I zato, ne bez razloga, jedan od ozbiljnijih pozoriŠInih kritičara, Ivan Peserle, n apada Qd-luku ukidanja operete, i to baš u lane poznava'nja sarajev;ske sredine, jer samo ,,slijepac" kaže on, ne može da vidi da je "ll1ajveći diQ naše .publike operetskog kalibra". Uz operetu "pulsirao je p ozorišni život, publika se navikavala na powr.ioŠte, pa je usljed toga bolje prolazi'l a drama". Sarajevo je, po mišljenju Peserlea, ima~o "r87Jffijerno najjeftiniju operetu, pa da se njoj !posvetila veća paiJnja, da se nije na svakom koraku z'ati-rala i preko nje prelazilo s visokim prezirnim smiješk om, mogla je odbaoiiVati toliko prihoda, da smo m~ goli podnašati prvoklasnu dramu, makar j,oj rposjeta bila loša". I tako dolazimo do saznanja .da opereta nije uvedena samo po diktatu i potrebi pubbk'e, već l kao _ osljedica nedo;voljp nih državnih i llPšbinlSkih subvencija, kao ,;.spasonosni anđeo" vječito .pra7ll1e pozorišne blagajne. Nušić je, još na početkJu svog upravnikQvanj.a, 1925. pisao upra- o Borivoju Jevv tiću kQji se nalazio na studijama u Beču, da je njegO'V PQložaj uprav.nika u takvoj situaciji "odista bedan"" i da nedovoljna i maćeh1nska pomoć države "upućuje pozorište da II SVQj program unese razara·nje. ukusa". Pozorište nije eut-

304

na k!ula od slonovače, kako ga je ponekad zamišljao Jevtić ("dajte mi mecenu da stvorim teat ar za odabrane"), već živi društveni organ izam k oji može da ide protiv .pu bl:iJke, ali ne može bez nje. Nuš ić je bio prak tičar , za n jega pozorište nije bila neka apstraktna ideja, već k cm.k.retna ust anova II konkretnoj s redi ni i sa konkretnim materi~aln im i umjetfL: člcim mogućnOlStim a . A Sarajevo je još uvijek, i to u velikoj mjeri , os jećalo posljedice četi ri decenije duge austrougar.3ke uprave, još ,uvi j ek je u mentalitetu i ku1turnim potrebama njegO'Vih građana vladao "ka-'unda-ika" ukus i ok us, j to ona j provinci jS'ki, prim ljen iz treće ru1re, preko brojnih gostovan ja njem ačke operete. Nušić t u činjen icu jednostavno nije m ogao da ignoriše, on je sa n jom r aču na o. Isto onako .kao što će i Jevtić, čak i u materijalno sređenim pozorišn im prilikama, dvije deceni je poslije r ata, u tren u t~u kada je .skinut embal1So sa operete, opet morati kao dra mat urg, uvesti "segedinski m ađarski gulaš" na sarajevsku scenu. Naim e, od sezone 1935/36, ponovo će sa poz.ornice odjekivati, da pal'afrazir amo Jevtića , "pseudo-m uzika" "hečke i pešta:nske .provenijencije", ponovno će se javit i ,ispoljnj bl jesak i pikantna sadržina" (Bar un ciganin, Zemlj a smiješka! Silva, Slijepi miš, Tri djevojčice, Poljačka krv, itd.), pa ipak, opereta ni tada n eće uništiti dramu i ozbiljnu literatufu, naprobiv, biĆe OO umj etni čki n ajznačajnije sewne u istoriji sarajevskog tea tr a. PiIt3'n je a daptacije pooorišne zgrade, dI"uga Nušićeva ,,sudbonosna g reš'ka", dobiJa j e, istin a, udoanijim J evtiće­ vim radovima, nešto blažu osudu, ak o ne i potpuno Q avpr danje. Ono što nije smio, ili nije hti(), da kaže 1930. godine, r ekao je tridesetak godina docnij e (1957). Nu.š i ć nije brzopleto i na "SVOj M ·ruku u.šao u tu "fatalnu a daptaoi1u", ko ja j e bila ,,nasušni dikbt razvić a sarajevskog pororišta", već u dO'govoru i sa blagaslovom i .ob ećanjima odgov,o rnih politič­ kih i dJržavnih fa'ktora u Sa'rajevu, koji su mu obećali ko nkretnu fin ansijsku pomoć. U toku rado va u zgradi Po zorišta , d ol azi do s mjene v.l as.ti, i, .,kredit koji mu je obećao jedan o pštin.ski odbor grada Sarajeva, 'dovoljan za korU.jeniti~e prepravke P oz,OTI~ ta. dr:ugi oĆe , drnk6ilje Ipo1iti'čki n astrojen, više no upoloviti". Nušić je, II stvari, b io izigr an, ali on je i tada , bez obzira na posljedice, n astavio sa adaptaci jom, svjeu IStorija pozorit\;a BIH

305

stan da bez nje Illema ni govora o nekom daljnjem umjetničkom r azvit.ku i r astu sa r.ajeV'Skog teatra. Ubrzo se pok azalo, i pored svih materijalnih i moralJni.h trauma , da je ova ,,sudbonosna gTeška" bila sjajan i da1e'kooežan potez. Odlazeći iz Sarajeva, Nušić je ootavio takvu pozorniou i takve scensk e uslove koji će uskoro , zaista, omogućiti daleko veće i zmača jni je umjetničke r ez'Ultate. Da .nije bilo ove "fatalne gt'eAk e", sarajevski ansambl igrao bi još dugo, j ko ;ma do .kada, na najprimitivnijo} jrugoslovan.s'koj profes ionalnoj sceni , II s vom "mračnom scenskom gukkastenu". Inače, zahvaljuju ći Jevti6u, sa čuvano je mnogo dragocjenih bilježa-k a , opaski , us,pomena , vezanih za Nuši6evu lič­ n ost, za njegov svakodnevni r a d u teatru, za onaj nevidljiv:i i ob: Člno ner egistrovani i nepomati po5ao upravnika. Nu~ić je, up'f'kos poodmakli m godinama, prihvatio nezahvalnu dužnost upravnika sa izuzetnim elanom i energijom . on je u svakodnevnu teatarsku kolotečinu ušao bez ustruĆ8valJ1 ja , direktn o, sa opt imizmom, s ve ga je iInteresovalo i za sve je imao vremena i nijedan mu posao nije bio težak i n~prija­ tan, ,,sam o ako je bio u intere<;u POZQrišta" . Temperamentan, živahan, stalne u pokretu, .on je svuda prisutan. sve ga int eresuje, od rekvizita za predstavu do ličnih problema pojedinih glumaca. po čitav dan II teatru, on se o pozorištu brinuo kao o svojo j ku ći , domaćinski, ,P omalo starins-ki i patrijarhaJno, kao otac o djeci. "U Pozorišbu je", sjeća se Jevtić, "radio sve poolove sa strašću: od po.pravJ,janja rukopisa i podele uloga do režije. jako je na sarajevskoj sceni radilo tada nekoliko dobrih i stručni h reditelja (Lidija MSlJ1svjetova, A. V. Bek). U odn05Una sa glumcima Nušić je pdkazivao neobi čnu strpljivoot i taktičnost , često na sops tvenu štetu i na štetu us tanove .koju je vooio. Ljutnju i nervozu progutao bi u trenutku, kao što je gutao svoju sadu b ikarbonu, ili srkao svoju crnu kafu, ili pUŠiO svoje cigarete, uvek na brzinu , na predah, ništa do knja. U06talom, i sam je bio glumac, u izvesnoj meri. Otud i toliko r a2JUmevanje za glumački svet - ovu zb:rku dobTOte, lnaiWlosti i lakog zaboravljanja i naglog opraštanja uvreda; ali , II isti mah, i podmukle uzajamne mrl.nje i svixepih međusobnih podmetanja."

306

mnogo vremena Nuš.ić je trošio !brinući o um~ jetničk:om nJspjehu PozoriŠ'l:a. Ni j edno djelo mij e stavljeno n a .r epertoar a da ga Oill nije pažljivo i studiozno pročitao . Strp ~ ljivo 'i obazrivo i sa puno takta učestvovao je u !pOdjeli ulo ~ ga, redovno dolazi ll1a probe, čak i na one za stolom, i nikada, za cijelo vrijeme svog uprav.nikovanja, ,,nije propustio n ~jedll1e genera1ne , robe ni !premijere". Ah, isto tako, održap vao ·je ži'V i prisan ikontakt sa štampom i publikom, uspos tavljao lične odnose i uvijek imao vremena za ljude, ko ji su na bilo 'kakav llačin mogli koristiti. Pozorištu. Iona najv31mije. niski udarci. podmetanja, la:lma obećanja, zakJulisne politiCke smicalice, svi oni :n.epnjabni događaji lllisu mogli da para1išu .njegovu energiju, aliti da smanje ,n jegov entuzijazam. On je <u Sarajevu, zaista, dugo us.pidevao da odoli svim nedaćama, pa čak ·i ti najtežim časovima, u onim rt:eš.kim i mučnim situacij ama, kada se čirnilo da je ·katastrofa neizbježna, on je smogao snage ne samo za horbu 'Već i za , nove kombinacije. "To je ona ista borbena energija", piše Joevtić u svojim uspomenama, "koja se, na početku njegove [pQZO'I"išne delatnosti u Sarajevu, boči sa stotinama neprilika cu jednoj kulturnoj zaostaloj sre{ji.ni sa stiv·eren·om presud nošću malograđanskih mentaliteta, vodi lI1~štednu borbu sa iIlovinskim i kvazinovi:nskim vetr enjačama, s p l ahovi t06ću jednog 'Viteza bez straha i mane, sa tolikim ,anketašima' čije legije sači ­ njavaju neuspeli ,pozorišni pisci i promašeni ,genij.i'. (...) Ili se, s druge strane, bori za >nove dramtičare ana i lokalnog ka·raktera, shvatajući da je lokalni pisac na jednoj omeđe­ noj i osobenom abmosferom uslovljenoj sceni uvek velika radoznal~t jedne publi.ke i rnjen dobrodošao predmet strasnog interesovanja. Ili se zalaže, s a jedmom smelošću koja ;nije uvek promišljena, za !Zah.vat u novo :i sa novi~ i mladim glumačkim snagama, bez obzira na već utvrdene i lično nepriikosnovene ,p ozorišne autor itete." I tek kad je ostao potpuno sam, a on n ije bio Ibsenov doktor Stokiman, da bi u tom času osjetio da je najjači, su5pendovan i smijenjen, u stvari izigran od strane Ministar5tva rpr05vjete, bez podrške ansambla i bez podrške Javnosti, lJlI"evaren od sarajevskih političara, 'l'l8ipušten i "rpod teškom dep.r'esijom", on ·k rišom, preko noći, gotovo ilegalno Illapušta

Nalt', očito

307

Sara jevo, "jedva čekajući da 'Pobegne" jz te nezahval'fle· sredine i nađe d uševni mir i izgubljeno .spokoj&tvo. AiIi, neće !proći 'lli mjesec dana, on će oporavljen, za boravljaJući na sve ·što se desilo, . .ponovno pokazati živi i.nteres za "svoje . glumce" i za sarajevsko Pozorište. Njegova moralna snaga ~ žj'v otna energi ja bili su, uprk os s vim n evoljama, zaista neuništivi.

POZORI STE POD U PPRA V OM MIRKA KORaL/JE
NARODNO POZORISTE ZA ZAPADNE OBLASTI Kada je, kra~em aprila 1928. godine, 'i..z v·ršeno ~jarlje sarajevskog i s.plitskQg ansambla, situacija je ,bila "više nego očajtna" , ·ka~o u mora1noon, tako i u materijalnom pogledu . Razrovan o i uništeno lroutr a, ~r as ul-om trupe, Pozorište je i Spolja bilo pritisnuto !teretom dugova, 'koji s u se popali na sk-oro 3,000.000 dinara , Nastala je jedna grozničava karn,p.anja "u znemirenih kreditor a", a m e đu njima su bili i čl anovi t eat-r a, da što pride p odmire svoja potraživanja, prijeteći ta!ko tota lno m likvidacijom ustanove. Situa cija koja je zatekI a novog upravnika, pjesnika Mirka Koroli ju, zaista je bila l m aksi malno neugodna i kritična, a perspekttive nim alo ut j ešne: "ogroman teret dug.()'Vanja, g-lumci u n epd jateljskom st-avu iPrema Pozorištu, inventar do'br.i.m d-elom za:p'l enjen, ~traživ anja sa svih str ana velika j uporna, publika rastu!rena. ' Uz to, državna subvencija je tolika koliku je ranije imalo samo jedno powrjšte" (B. J evtić), Da bi !nevolj e bile veće, , Korolija, vidj eli s mo , prima upravu Narodnog pozor išt a za zapadne oblasti dva m jeseca prije isteka sezone, u 'Vdjeme kada je i inače, i u normalnim ,u slovim a, interes publiIke slab, if:.a'ko da nema ni uslova ni mogu6nooti da u tako k'l'atk om periodu uradi nešto ozbiljnij e i temeljitije . . .osu đen na repertoarske i personalne iJnprovizacij e, Ko!folija nastoji da raščisti "zaparloženoot" unutar Pozorišta, dok !Se ·specijaLno .osnovani Gra đa:nski odbor prij atelja teatra pri-

308

hvatio da :sanira nepovoljnu materijalnu situaciju. Pozorište je prisiljeno da se odrekne oblasne i gradske subvencije, s ti m da se s a nj ima .konsekutiv:nQ isplaćuju dug{)vi, kao. i ~ednQg dijela 'Prihoda, kQji t akođe odlaze u iste s vrhe. U n'l'l.ansijskom 'Pogledu, kao što se vidi, Kmoliji su bile potpuno vezane ruke, i oo se nalazio II nezavidnoj situaciji t otalne štednje i ,,stezanja kaiša", a trenutku kada 'Publika neBtrplji vQ traži: dobar ansambl 1. do bar repertoar. I zato, 'u ocjeni Koro1ijirnog rada, m oraju se uzeti u obzir ove " ograničenostj" i ,,sputanosti", koj e msu dozvoljavale da on u {K)bpunosti r ealizuje 'SV()j umjetnički ·p rogram. P a ipak, upr kos nepovoljni m okomostima u .kojima se našao, on je vrlo dobro znao da mora stvoriti, II granicama postojeći h ograni čenja, takve artistitke uslove Ikoji će kod k r itike i rpu:bl1lk:e povratiti IPOI,juljruni umjetnički u'g led sara 1evskog teat r a. K ao najvažnije, Kmolij a uspješno rješava ključni pfOIb lem u radu teatra: pitanje reditelja. Angažuje oAleksandr a Vereščagi na , starog znanca sarajevske publike i ,lariti'ke, .kao glavnog reditelja; zatim grumca Mihaj la Vasića , " bivšeg sekr eta-ra p a riškog Emp ire TheatTa, koji će uz seklI'eta rske funkcije, i da režira eminentno f,r9ncuske salonske !komedije"; i n a kraju, k a o gost a , on dovodi Velimira Zivo~i novića, ista:kmutog reditelja i dr amskog p isca jz Beograda. Ovako srustavljen r editeljs'Jd t r io pokazao je veliku umješnost K.orol.ije, !potez I oji će donijeti zapažene umjetrnčke rek czultate. I glumački ansambl je matno izmij en jen i .poboljšan, s preman da us pješno izvede "jedan opširan, raznovrstan ' i 'Visoko ođ meren r epert.oM" . Pored ,,'l1ajooljih i :najom il jeni;ih iz prošle sezone" koji su zadržani, trupa je popunjena i .Q5vježena s a nekoli'ko "novih, ođli6nih t alenata". Uz ove, !primljeni S'U i ,,neki iz starije sar ajevske trupe", ta'ko da skupni ansambl "tvori jednu kompalotnu i vrlo upotreblj ivu celinu, čije će se VTednOSti lako zapaziti". U glumačkom ansamblu, u sewni 1928/29, hili su : Nikola Hajdušković, Il ija Vučićević, Andr a Curčić, Jovan Jeremić, Mi haj lo Vasić, Sim a Ili ć, Duje Bil ju§, D imi tri je V eličković, Br a nko Jovanović, Av,do D žill1ović, Nikola Divjalk, Vjek051av Afrić, Milan LeIkić, Stanko Skarić, Katica Hajd'Uškov:ić, Mara Vučićević, ZoTa Curčić , Ljubica Stefanović, Aleksandra L eskova-Verešča-

309

gin, Mica Seku-lin, Blaženka Katalinić, Azalea Đačić, Jolanda Đačić, I'rena J·ovanović, Marica Afrić, Fin'ka Tu'kec, Barbara Lahoda, J elena Kešel'jević. U odnosu Illa prošlu sezonu (1927/ / 28), u novom ansamblu ne -nalazi se veliki broj glumaca koji su se, u najdramati čnijoj g.od.ini u istorij i sarajevskog PQzorišta pojavljivali rna sceni: Mira Koretić, MLro Kopač, Ljubica Đokić, Mila Gec, Mate Grković, Katica Rrucović, Nada Petrović, Milan Miljuš, Micika Hrvoji ć, VikJtor Bek, Jovan Gec, Jelena Luketa, Svetislav Đurkić, Milorad V~ičko­ 'Vić, Dušan Kremenović, Lidija Mansvjerova, Milica Pall1i, Zorica L ipovšćak, Aleksandar' Sihirjak.ov. Očito je da se glumački ansaroM još uvijek ne može da ustali i ko.nsoliduje. on rpostepeno gubi i ono prvo'hitmo jezgro stvoreno osnivan1em Pozorišta , Glumci odla'Z€- 'i v:r.aćaliu se, tako da je nji,hova kretanje često neuhvatljivo i zagonetno, još uvijek ' u Il1j irna živi boemski duh čerge i skitnje. Tako, :na primjer, već id uće sezone, ili neke druge. mnogi će se vratiti (Mira Korel1;ić-Je'Vti ć, Miro Kopač, Viiktor Bek, Svetislav Đurkić, Lidija Mansvjetova, Mi.l ocad Veličković, Milica Pani), ali isto t ako mnogl od ovih koji su u trenutačnom angažmanu, p onovno će otići. , ored brojnih i T.arznovn~mih nevolja koje 'S u praP tile rad teatra, i ove stalne glumačke migracije u mnogome su .uticale i sprečavale sarajevsko Pozorište da da j više i bolje. Jedino je serona 1929/30. počela "bez većih potresa u glumačkom ansamblu. Trupu su napustili Mihajlo Vasić, Mica Sekuliln. Nilk":ola Di- ja'k:, Staniko Skarić, Fi!rlka Tukec i Barv bara .La:hoda, uglavnoom nosiQci gporedinih uloga i epi.2lOdisti ~sa izuzetkom Mice Sekulin i Mihajla V asića) , glumci izvan o nog osnovnog okreatiVlIlog jezgra, Minimalna migracija obezbijedila je da se obiman reperrt:oar jz Prošle prenese u novu sezonu. Ansambl su ,pojačali: Ra9ivoj Letjć, Miro Kop ač, Gojko Manojlović (sarajevski a:ma<te1'), Ljubiša .sto:jč.ević, Nada Vorni, Mira Koretić, i ,pri kraju sezone Lu-ma Bada1ić, Đuro Karmelić .i Mi;]an OrI-cwie (ootao samo nekoliko mjeseci). tako da je trupa !postala još .kompaktnija i razmovrsnija. Umjesto Mi·hajla Vasića, seloretamke _ oslove i mjesto reditcija p preuzeo je stari p<)manik smajevske !publike Emil Nadvornilk, koji je, od 1920 . .godine ,k ada je u SarajeVlU oonovao Komorne igre, dosta skitao, mi1enjao mjesta i angažmane, pa

310

je čak jedno vrijeme vodio i Nove divadIo u Pragu. Dola.3ikom Nadvornika, II odnosu na Vasića, ,poj ačan a je i režija. Ovome treba dodati da su i finansijske prilike bile podnošljivije, što je ukazivalo da postoje svi uslovi za jednu dobru i umjetnički kvalitetlnu seronu. Kada je osnovano Narodno pozorište za zapadn e oblasti sa sjedištem II Sarajevru, bilo je zamišljeno da ono pokriva teritoriju Bosne i Hercegovine, Cme Gore, Dalmacije - čak do Sušaka, s tim da se V1l"emanski najduže zadržava II Sarajevu, Splitu i Cetinju. Mirko Koroli1a, up:r!kos jasno preciziranim zadacima fuzi()ll1isan ih oblasrrih pozorišta, Ille pokazuje 'Ili interesa mi volje da pov-ede teatar na gostovanje. Na žalbu općinS'kog U.pravitelj:stva grada Splita (5. IV 1929), da novo .poZOTište "do danas nije u Splitu dalo n i jednu predstavu", Korolija se pravda Ministarstvu prosvjete materijalnim poteškoćama, tv.rdeći da bi turneja samo povećala postojeći deficit i da je zato gostovanje moguće jedino uz specijalnu pomoć države. I ·talko, da bi paradoks bio veći, p ozorište koje je osnovano u l!"Iamjeri da obuhvati ši.roku teritoriju i najveći dio sezcme provede na gooOOvan jima, ostalo je u stvari isključivo gradsko i za čitavo vrijeme Kor-oliji ne uprave nije napuštalo Sarajevo.

KOMERCIJALIZACIJA R EPERTOARA ILI KRIZA UKUSA
Sarajevsko Pozorište, od .prve sezone, uslj ed nedQvoljne držaVll1€ subvencije bilo je zavisno oo :pr ih oda ostvarenih na pozoriŠOaj 'blagaj-ni. Međutim, najveća zavisnost teatra od vlastite zarade bila je za vrijeme uprave Mirka Koralije, jer su J gradska i oblasna dotacija, kao i !dio prihoda teatra, odlazili na isplaćivanje dugova, tako da je Pozorište mOTalo da vođi ne umjetničku već finansijsku repertoarsku . olitiku. I p za'to je reper-too'!" II sezoni 1928/29. bio Illeujednačen i u k rajnostima, između djela neosporne kn jiževne i pozorišne vrijednosti (Bogojavlj enska noć Sekspira, Gospodin P UTsonjak i Smije~ne precioze Moli jera, Idiot Dostojevskog, Dobri vojnik Svejk Hašek a-Broda, Katarina Velika i Cezar i Kleopatra Soa, Sest lica traži pisca Pirande1a, R.V.R. Capeka), do komercijalnih poteza i ra2nih "kombinezon.sk.ih i seksualnlh

31I

draženja" i ,/plićaka banalnosti" (S,leola za kokete Gerbidona Ermonta, Leskovčanin u Parizu Arrsenovića, Fredsjednikovica Eneken-Vebera. Put oko zemlje za 80 dana Verna-Ener,ija, Advokat Bolbek Verneja-Bera, Crkveni miš Fodora, Hokus-pokus Geca, Eden Bernauera-Esterajhera, Maru.s;a Urvanceva, Ingeborg Geea). I:mneđu ovih -krajnosti nalazila su se i djela jugoslovenskih dramatičara (Tašana Stankovića, Savesti na vetru Palavestre, Balkanska carica Nikole I, Jugana Korolije, U zatišju Dojčill1ov.ića ), I ao i nekoliko djela jz najk 'flavije svjetske dramske IProdu!k:cije (Suđenje Meri Dagan Vilera, Covjek koji je sreo sanw sebe Arn1:Olne1ija, Bolji gospod in Hanzeklevera). O čiglechlo je da repertoar koji pruža Korolija ide u dva pravca: jednim svojim dijelom nastoji da očuva artistički nivo teatra, a drugim se brime o !praznoj ,pozorišnoj blagajni. Odmah treba reći da je briga za blagajnu veća i intemziv.ruja, pa su i rezultati na tom polju značajnij'i. Na kraju sezone (31 premi jera, 226 repriza i 60.200 gledalaca) Pozorište je od vlastitog prihoda (824.235 dinara), uspjelo da isplati jedan dio dugova (u visini 150.000), dok je od1Uikom Ministarstva pro.svjete odobreno da se iz državnog budžeta prihoda i rashoda isplati dug 'za · daptacij,u zgrade (1 ,206.000), tako a da se deficit nastao .p oslije adaptacije i spajanja pozorišta smanjio za polovinu. Pritisnuto zaista enormnim materijalnim opterećenjima, uz pomoć Mihajla Vasića , koji je pokazao izuzetan komercijalan talenat i kao redi t elj i kao blagajn:hlc, Pozorište postepeno sanira svoju nezavidnu si tuaciju i oslobađa se ne samo dugova već i onog moralnog i psihološkog opterećenja !koje ti dugovi Illose. Ali, mora se pr12mati da je ovaj "kasa-štih" r€1Pertoar, od banalne revije Leskovčanin tt Parizu do pikantne ~ erotske P:redsjednikovice II pollpunooti odgovarao ukusu i mentalitetu sarajevs'ke publike, koja se lijepo zabavljala i .p unila gledalište donoseći Pozorištu "stvaran materijalni efekat", a time mir i sigurmost u samoj kući. Posebna .repertoar:ska zanim1j1vo.st u sewni 1928/29. bila je .pokušaj da se pom.oću domaćih sila 'izvede jedna opera. Mladi i daroviti .pozorišni dirigent Alfred Pordes, uz saradnju pjevača-..so1 ista (Vdka Ca'leta, Ja.nčak, Ivanković, Baranov, Kabiljo, Di,vjak), a u režiji Aleksa ndra Vereščagi,na, uvjež-

312

bao je Maskan jijevu jedno či:n u operu Kavaleri ja Rustikana. Ohrabren 'uspjehom, Pordes je ,sa gostima iz Zagreba (Ca ieta, Ivankovi ć, Pram berge r, Kučić), i sar ajevskim pjevačima amaterim a (Suz:in, Papo, Pardo. Avd jejev), spremio od mah zatim i popularnu Pučinij evu operu Madam Baterflaj, ali se uspjeh Kavalerije Rustikane nije ponovio, bila je to 'PO riječima k r itiIke "izvedba prije diletantska nego um jetni&a". U novu SelalU 1929/ 30, i uprav.n ik Korolija i dramaturg Jevt ić, ulaze sa optim.ističkim izjavama, s m atrajući da su uspjeli "da utvrd e šta našoj publici treba" i da će se rep ertoar tk,r etati lU pra vcu osawem enjivanja i modernizaci je, kako bi , Pozorište postalo "pravi lnarodni dom 'kulture i u metničkog saopštavanfa". Onl <oa javlju ju "jasno obeJ.eženu u metničku 'li'TIiju j jedno zdravo shvatanje" i II nacrt u Ifepertoara don06e čitav niz 2JJlačajn i h d ramskih !pisaca (Cehov. Arcibašev, Jevrejinov, A leksej Tolstoj , Gete, K a jzer. So, Ben DŽ<mSOn, Servud, Seks pir, Rolan, HauptIroan, Ud). Međuti m , 'll /praks i, 'll tOIkU sezone, dolazi do velikih promjena i do prikazivanj a sasvim dTugih I pisaca i d jela. Ovako izmijenj en repertoar , sagledan u cj elini, pokazuje jasno mamjeru K~ rolije da artističku Hniju još više žrtvuj e interesima blagajn e. I zato !ll3 sceni sar ajevskog P<lzorišta vlada zabava, lakrdi je 'i pikanterije, ~ake i neobav€!llne iko medij-e , narodni k o m adi i romantik a , i sa mo u r ijetkim !prilikama drama ( Maska i lice K.ijare1ija , An-f.isa Amdrejeva, Jud i ta Hebela , Periferija Langera , Pirovan je Dimitrijevića). Međutim , na k raju, u završnom bi,lansu, .pri hodi su bili slabiji nego - .prošloj s ezoni koja je umjebnički trila jača u (683.596 !prema 824.235 d inara), i ako je odigrano više predstava {233 prema 226). J.ednosta v.no : ,publike je bilo manje (56.237 p rem a 60.200). K()l'()lija se očito prevario. Njegov poslj ednj i adut je ostao bez !pokrića, a njegova !procjena, kada - e izj avio da je "uspio da utvrdi š ta našoj publici treb a", j pogrešna i po njega fatalna. Pokazalo se d a 1 u spušt anju i "ola'kšavan ju" repertoara postoji jed,n a g.ranica ispod koje se 'ne s mi je ići. T ako je sezona 1929/ 30. završena sa smanje.. nim finansijskim efektom, dok je umjetnički bio :poražavajući. A to je za Karoli ju bio počet a k kraj a .

313

REDITELJSKA DOMINACIJA ALEKSANDRA VERESCAGI NA

sezoni 1921/22. oj sezona 1928/29. prošla je II apsolutno j do minaciJi Aleksandra Vereščagina - reditelja. Od 31 prem:j ere, ·koliko ih je odigrano, lIlajve(.i. broj je režirao Verešč agin (l5), zatim slijede: Jovan Jerentić (6), Mihajlo Vas i ć (5), Velimir Ziv<l jinovi ć (2), Boriv<lj Jevtić (1) iVjekoolav Afri ć (1) i A leksandra Les'kova (l). Naravna stvar, ova hLper-produkcii ja mije s e rnajbolje <ldrazila u konačnom Vereš čag : n<lvom uČinku , ali j ed no je bilo jasno, njegove reži j e, ura đene čak i n a b:r-zinu, ponek ad preko volje i reda radi, imale su više scenskog života, nego ,,studijske" i "anali ti čke" 'Predstave os talih tl'editelj a. I baš zato j e Vereščagi n bio pris iljen da radi sve i svašta, i ono što jeste i ono što nije 'Za nj ega, ,bez obzira (J1a a finitete i interesovanja. Naći će seu tom .broju i banal na 'r evija Leskovčanin u Parizu, i Put oko zemlje za 80 dana, i pre-.iivje1i romanrtizam u liku Andrijane Lekuvrer, pa ča'k i dvije opere. Očigledno je da Vere ščag i,n više Ille može da bira, ili, 'll najboljem slu'Ćaju, na sva ku režiju !PO vlastitoj že lji slijedi jedna po diktatu pozorišne bl agajne. Od !kvantiteta, u ovom Slučaju, nQrmalno trpi kvalite t. Umjesto da se .konoentriše, Vere\Ščagin je prisiljen da s e .rasipa. Pa i tada, preopterećen i rastrzan, stalno u poslu, uprkos p r isili , on čak d III tim banalnim i otužn im ikomadima, bar na trenuta'k, makar u jednoj s ceni ili u di jelu jednog čina, ostavlja 'U zbud~j iv i Gu:gestiva'l) znak svoje or iginalne i maštovit e rediteljske ličnosti. Kao i priH'ke m .svog prvog boravka u Sarajevu, počeo je .sa Molijer.om. Njega ne zanima "ozbiljni" Molijer (TarU!. Tvrdica, Mizantrop, Don Zu.a.n) , 'Ye<! Molijer la:lu'dijaš, tvorac " b!:stavog smijeha". I dok ~ e ran:ije (Građanin ptemić, Uobraženi bolesnik, Skapenove podvale). uprkos groteski i s tilizaciji , nastojao d a sačuva aromu i s ti-l vremena, režijom Gospodina Pursonjaka, Vereščagi1l1 je ooav.remenio Molijera i ,d ao ga u potpuno modernom 1I"uhu i obliku, pod uticajem tekućih ev:ropskih pozorišnih strujanja. Redi-telj nesumnjive fantazije i imagi!nacije, on je ,,sam<>vJasno i illonšalantno" žrtv.ovao fa bulu Molijera, ispunjavajući predstavru la'krdijaškim baletsICm divertismanima, operetskim šeretlucima, pan-

Slično

314

tomims.kim skečevima (igre sa k listiri ma i igre 6a flašama), šatrov8okim gegovima i začkolji ca m a r aznih rv.rsta , tako da je Gospodin Pursonjak, u reži ji Ver ešč agina, ·bio naHk na prepun ~on ac u kome sve 'kipti i vri od m uzike, smijeha, kliktanja, gimnastike i klovnovijade, razn ih začikavanja i '(X)dvaljivanja. Ci't"kus i groteska. Riječ je žrtvovana u slavu ·JX>kreta . "U d{)ba bijesnog ritma života - k aže Ve r eščagin - izražaj tijela i 'Plasti čne forme, postali su snažniji i sugestivnij i od r iječi." I rMoli'j erove Smiješne precioze na'Š1e su u Vereščagi.novom r ed.iteljlSkom postupku slim o tumačen j e . Ova duhovita persifla'Ža !kaćiperstva i pokondjrenosti, sagledana je iak<X1e iz asp ekta .g rot eske i lakrdi je, sa jedi.nim i isk lj uči vim zadata'kom: izazvati ..smijeh, IŠtO više s mijeha, a toga je za hva l j ujuć i maštovito izna đenim redi·t eljskim detalj im a j ..gegovima" i .n adahnutoj igri glu maca (M. Sek·u lin. A. Đačić, M . Vasić, D . Veli čkov ić) , i duhovitoj scenografi ji (J. Križek), obilo ovog puta, "kao r etko kad a" , II izob~ij u. I S-ekspirova Bogojavljenska noć, !PO ugledu na RajnhaI'ta, p rikazana je k ao lakrdija , pra ćena slad u njavom cir·k uskom muzikom, u živom, raskalašllom ritmu , geometrijs kog mizanscena i sa obiljem poklreta i !pjevanja. "Dekoracije p roste i I ai1Vne kao u dječj jm ,knjigam a slik a, rkostimi rasn ikošni h !boja, Jtao u kakvoj šaljivoj bajdo Srdačno drasti čna lakrdija, daleko od I\lkočenooti tea tarskog akademizma i šablona." (J . Palav estra) Isti taj teatral.izam II r eži ji, V ereščagi n :pokušava da !pr im ijen i i .na Bernarda Soa, ( KataTi na Velika i Cezar i KleopatTa), ali se ovaj "često lPuta 'Uspio mani r", ovog !puta rpdkazao "ikao neU'kusan". P.lasti·ka i lPOi«"et spol jne grotesk e :nisu mogli da zamijene ri ječ:i i unutrašnju grotesku Soovog dijaloga i likova. Ovaj n esklad oduzeo je duhovitost Soovim ver b3lnim ,p aradoksima , ko ji n isu mogli da se transpon u ju tjelesno. Slično je bilo i sa postavkom fantazije Covj ek koji je na.§a o samog sebe, i1tall:idanskog dramat iča ra Antonelija, u kojoj je VerE:ŠČagm, " po SV{)In oseć anj u .scene .nakJonjen fantastičnom ili grotesknom , žrtvovao ideju dela svojim naklonostima . Scensko-dekorsko šarenilo fantazije on je pretpostavio vizionarskoj polutami događaja 'll podsvesti jednog pomra čenog uma" (J. Pal avestra). Publika je izgubila orij entaciju ·u ,predstavi , jer su se stVQTno i iTealn.o pomiješali. F arsa je bila nepodesna i pog,rešna,

315

pa je Arnto.nelijeva dramska ·fantazi j a ostala soonski nej asna i nedešifrovana. Za !proolavl:l 25-g00išnjice .svog umjebničkog nda , Ver eščagin je izabr ao, na iznen ađenj e kritike i publike, dramu Suđ enje Meri Vagan, američko g . isca V:i.lera , koja n ije nip šta drugo "do smela c'ksperimentators:ka fantazija Pira'lldela u američkom , 'OOlje: holivudsko...:kalifornijskom izda·nju" . Ovaj zamršeni i pomalO' mO'notoni SiUdski 'Proces rna sceni, sav II iskričavosti dijaloga, 'u podtekstu , u minucioznom vođenju r adnje i postupnOlll1 stvar anju unutrašnje t enzije i napetosti, bio ~e II potpunoj supromooti sa Ver eŠĆ8ginovim rediteljskim s1ciOll1osti ma, i zato mj egove ".rediteljs'k e kv,a1ifikacije, nisu !prilikom proslave (a to je postalo uobičajen o za slavljenik e ), .nikako m.ogle da d-ođ:u do lZlražaja". J-edino mu je ..rpošlo za ruk om" da u:lcloni rampu i da sudn icu proširi i na gled ali šte, tako da I publilka Jeao r ijetko Ikada imala prije li'k-e da živo i a ktivno .saučestvuje sa igrom glu maca. Pored Gospodina Pu.rsonjaka, lIl ajzn ačajniji Vereščagi­ nov uspjeh u ovoj .sezo.ni bila je s censka r ealizacija romana Idi ot D osto jevsk og, u ada.pticiji poz.natog rusk'Dg glumca Borisa Pout jate, I Qji je glom ~nu d ramatizaciju hudožestvenik ka (u dvi j.e večeri i 40 slirka), .reducirao (9 slika) , i sveo n a odnos U'I1uta'r ,četi ri lika (Miškin - Rogožin - Nastasja Aglaja), V€lČe sa Dostojevs'k!im ,,ona naŠQj sceni" - zapisao je Jovan Palavestra u Pregledu - "I ilo je jedno od ..mnimb lji vijih i, !prema tome, ~edno od najuspelijih". Ver eščagin je, !kao i r anije, lPrilikom režije dTame Na dnu Maksima Gorkog, posli je stilizacije, groteslke i !karik ature, htio da pokaže da - e u stanju da se ;pos'Veti studio'ZIl1o j analizi, likovima i j odnosima , i da može da napravi veliku predstavu i bez spoljnjeg :blijeska i IPOkoreta. "Ovdje opet vidimo", lPisaO je kri tičar Iva.n S tražičić "anog solidnog i m i.sao:nog r€dite1ja, koji n am je lU 'Prvoj sezoni sarajevskog Pozorišta dao čitav niz s nažnih djela, Ikoja su dugo gQdi,na ostala n a repertoaru." Redit el j je progovorio kroz glumce, zanemarujući spoljnu :rež:iju , on je uspio da uzdigne glum ački i:m-az "Ifla ta'kve visin e :koje su iznenadile ,gledaoce". Pokazalo se da Sarajevo ima dobar ansambl, "iz I ojega se dadu tStvoriti k i n ajjači efek1i , kad je on u rruikam a dobrog reditelj a". Ovom uspjeh u Idiota doprinio je svakako i I rvar1et gluk

316

maca: Afrić (Miškin), Ilić (Rogožin), Les'kova (Nastasja). Azalea Đačić (Aglaja), kao i nekohko nosilaca epizodnih uloga (B . Jovanović, J. Keše1jev:ić, Nikola i Katica Haj dU šković).

Od !posebnog je umjetničkog ,značaja za SezQnu 1928/ /29. hi~o gosto-vanje VeUmira Zivojmovića, I oji je postavio k Piran delovu scensku parabolu Sest tica traže pisca i Capekovu utop i stičku dram.u R. U. R. (Rosumus Universal Robots). Nasuprot orazharušenom i ekstr avagantnom Vereščaginu, rediteljski prosede Zivojmović počivao je isključivo n a studij i ~eksta, logičnom i psihološkom akcentu, i n a strpl jivo m i postepenom osvajanju i usvaj anju h kova i atmosfere, sa posebnom brigom za "cjelokupni utisak .p redstave". Ostali redite1ji, manje ili više, :ramli su u 6jenci Vereščagina (pa i Zivojinovića). Jovan Jeremić je solidno, zanats'ki, donosio n a cionalni lI'epertoar, u ~ednoj osmišljenijoj tradicionalističko j varijanti, ne pokazuj ući sklonosti ni za eksperimenat Illi za neki studioz.n:iji analitički :rad. Mih ajlo Vasić je forsir ao francusku salonsku komediju, 'golicajući publ:i!ku pikantnim 1 bulevarskim dogodovštinama, uglavnom iz domena "trougla" i spavaćih ooba, sa !prilično im-aženom sklonošću za lascivnost :i erotsku O'tvQrenost , pa čak i vulgarnost. Ta:k:o je i Startkovićeva :teška, sudbinska d rama Tašana, u VasiĆ€voj režij i, .k.iiptila od čočeka i erotike, '3 da pr i tome nije "tražila dramsku suštinu i 'Ilije ruko m makla da !radnji i licima dade što 'Vlše :plastike iw 'vajanjem i naglašavanjem !pOjedinih detalja, g lumački i sc,e nski" (J . Kršić). Vasić je uporno forsirao komercijalni .repertoar i adeikvatnu I omercija1nu .režiju. M-eđutim, mora se .pri:zmati, ;predk stave koje je on 'režirao ima!le su uspjeha kod široke publike i dobro su .p opunjavale p r aznu ipOzorišnu blagajnu. Ali to Je istovremeno podata!k i o 'Publici i o Vasiću kao r editelju. 'Minorn.i 'repertoar u sezoni 1929/30. nisu mogli spasti ni dobri redHelji ,(Vereščagin, Nadvomilk), lIli maštovit]. spretan scenograf (J. Kdžek), ni solid an i kompaktan glumački ansambl. Staviše, zahvaljuj!ući ·upr avo u mjetničkom oooblju, mnoga :problematična i slaba djela odigr&na su holje nego što zaslužuj u, pa je tako :i poražavaj ući opšti utisak oo um· jetmički,m 'Vrijecinootima ove sezone ihar donek· e u r ealizaciji l ublažen . Vereščagirn se mučio i .t rošio Illa (komadima koj i ni-

317

su za njega. Osjeća se zamor i malaksal()st, invencija je zat ajila i ();tl radi ,rutins'ki, :počinje da se [pQOavlja. Djela ;lwja režira 111e raduju ga i 111e inspirišu, i oo im prilazi nekako bezv()ljno, mlako, !bez idej e, i 111e majući šta će, u očitoj stvaralaiTh:oj krizi, ;pribjegava opr()banim i već rpoq.natim rješenjima, !primjenjujući svoj groteslmo-tkarikaturalni stil i s v()je "kriV() ()gledalo" i 111 a tekstove koji to po svojoj literarn()j i dramaturškoj strukturi ne mogu da podnesu (Topaz, Lepeza led i Vindermir). Siromaštvo i oskudica u opremi (Ko roIl ja je uveo rigoroznu štednju), naročito u garderobi , rekviziti i namještaju , onemogućavali su ga u realizaciji spe'k1:ak·la (Sirano de B eržeruk), a anali -broj proba (najviše desetak) , nije dozvoljavao studi02llliji !pristup tekstu. Pa ipak, i u ovakvoj situaciji, Ver-eščagin uspijeva da d§. nekoHko zapa-ženih .režija, i ovog puta, .narav:no .na ruskoj literaturi. Dra matizacija Ujkinog sna Dostojev skog ipTOvedena je u kontrastu, s jedne :strane, potpuno realistične igre Jolande Đa čić (Zinaida), a s d ruge, .karik atura'm o postavljenim glumaaki.m ansamblom, sa izvrsnim glavnim ulogam a (N. Ha jduŠ'ković i Z. Cu rčić), i "izvanredno .uigranim" epizodama (M. Ko.retić, L. .BadaHć, N. VQmi, J. Kešeljev.jć) , taiko da je opšti utisa'k , upr kos "nedosta1Jka .radnje", bio uzbudljiv i neposredam . Najveći umjetnički domet ove sezone Verešča ­ gin je .p ostigao rež~jom An/ise An:dr:ej eva. Bila je 100, po mišlj en ju Jovana P alavestre, "veoma dobra rpredstava, jedna od najboljih od ika·ko postoji naše Pozorište". Izvaonredna j nadahnuta glumačka ~ip a (A. Leskova , B. Katalinić, J . Kešel.jević, D. Biljuš), vodena maštovitom režijom, oo.uševila je "malobrojnu rpremijernu -publiikru" i u-.iedinila pozorišnu kritiku, koja je 'kao ;rijetko- .kada hila j edinstvena u ocjeni r eži.je i glume. Jovan Pa~avestra II Pregledu i V ečernjoj pošti proglašava Anfisu za j ednu od najholjih .p redstava II istoriji sarajevskog glumišta, dak je redi telj V ereščagin , "posIe duže ,pauze za vreme 'k oje je 'rasipao fa ntazij.u .na r evijalne jeItinoće , po!novno :i:zonenadio i oduševio publiku". I Emil Nadv()rnik, p oslije nekoliko s tandardnih red.iteljskih ostvarenja (Dover - Kale, Gardist, Janošik, Mala komedija), u kojima nije mogao da d§. punu mjeru svojih redite1jskih sposobnosti, usp:io je <la I"eali:ruje dvije zapažene predstave: Lengerovu Periferiju i Hebelovu Juditu. Uz sa-

318

B. Ka talini ćke, S. Ilića, N. Hajduškovića i D. V eli čkovića , Nadvmmik je ostvario "odličnu" predstavu, donoseći u Periferiji efektnu i potresnu sliku predgrađa. " Izradio je", , o pisanju Ivana Stražič1ća, .,svap ki deta,l j, a nije pustio s vida giav:nu misao. Dao je .režij'u potpuno realno, mjestimice i brutalno, nije n igdje dozvoljavao da se !pređ e u grotesku ili ekstrem. Tempo igre brz i neusil jen. Problem scene riješio je !!'la vrlo zg·odan način sa pobočn im nepo.mični m kulisama u prosceniju i mi jenjanjem pozadine. Dobio je na vremenu, a nije ubio iluziju . Cit ava režija pokaz:u je mirnoću i realnost, maua je sam kom ad pun ner ava , kt-vi i divlje strasti." I r ežijom Hebelove Judite, sa stTasnom i temper a mentnom Blaženk:'o m Katalinić II naslovno j ulozi, i snažnim i rustikain im Milanom Orlovićem kao Holofernom, Nadvornik je .uspio da ovaj komad njema čke k'l asike "obeleži izuzetno u istoriji sarajevskog P owrišta" . Pore<! Nikole H a j duš.kovića (sa 'Prili čni m uspjehom je postavio Jakši ćevog Stanoja Gla.vaša sa S:mom Ilićem u naslovnoj 'Ulozi), najviše posla kao redi'telj a najmanje uspjeha imao je J ovan Jerem ić. Njegove ,režije su ocijenjene dvojako: .korekbno i solidno, 'll rtradicionalističkom maniru, kada je u pitanju nacionaLna drama (Gospođ a m inist arka, sa izuzetnom Zorom Curčić), i promašeno i neinven tivno k ada se radi o d jelima iz strane .dramske literat-ure (Ideal.an muž Vajlda).

radnju i podršku V.

Afrića,

POZORISTE U KRIZI -

ODLAZAK MIRKA KQROLIJE

U komplikovalflom spletu sarajevskog političkog života između dva rata, u :zakulisn im igram a. građans ki h i ma.log rađanski h politikanata i I a:zmih partija i koterija, i pozor r ište je često l ilo .ne samo Illa udaru , već je predstavljalo b važnu, istur enu tačku u 'kulturna-m životu koju je trebalo ili osvojiti ili rušiti. Već od prvog dana, još prije O6'I1ivanj a, vodila se hitka oko toga čija će to ustanova biti, ko će je voditi i I od či jom će političkom muzikom igr ati . Osnovano p od države i kontrolisano od države, znači unapri jed osuđe-

319

no da služi lk.Jasi na vlasti, pozorište je imalo i vu nezahval,n u ulogu <la rpr~ko njega, u borbi za 'd ominaciju, razne lokalne, gradske i oblasne političke struje i grupacije prazne svoja ntnička raspoloženja i oštre !SVoje ambicije. 1- zato, često, kada se gov·orilo o pozorištu " U ime umjetnosti", govorilo se u stvari u ime određene :političke grupacije i sa pozicija određenih političkih interesa. "Umjetnost" je s~užila za kamufliranje pravih ip<lvooa i providnih računica. Trenuci pojačanog političkog interesovanja za !pozorište obično se javljaju pod firmom raznih "all'keta". Jedna takva "ank:eta" srušila je Stevana Brakusa i Borivoja Jevtića, jedna je ubrzala odlazak Branislava Nušića, ali je prethodno odstraJnila Dušana Đukića. Pozorište je ponekad :bilo nalik n a poligon na Ikome su ambiciozni lokalni političari uvježbavali svoju bojnu gotovost :i sticali prve pohvale i ;Pr"Ve ukore u svojim " briljantnim" čionovničkim ka,rijerama. I ovog puta, u slućaju Mirka Korolije, ikao i ranije, aniketu je proveo Jugoslavenski list, i njegov glaW1i i odgovorni uredlni.k:, inače istakaluti ipOzorišni !kri tiča r, Iva·n Peserje. Nasuprot itanijim anketama, a naročito onoj iz 1923. godine tkoja j e doprinijela da Stevan Bra'kus bude ,;telegramski" smij e njen sa pol<lžaja upravnika, -ova ,iz 1930. ,g odine, bi·la je uglavnom, n ajvećim svojim .di jelom, 'a nonimna. Na ooraju ankete, Ivan Peserle je na osnovu "raznih mišljenja iz svih .mogu ći h s lojeva sarajevske !l,)Ulblilk e", i;weo zaključak da "publika sa takvim pozorištem kakovo je danas u Sarajevu nije zadovoljna", i da je prem a tome jenjavanje pozo.rišnePQ'>jete i gubitaik pozorišnih prijatelja samo Jogična ,posljedica ovog nezadovoljstva. Poslije ove runkete dolazi jedan niz kratkih ohavještenja, ll1otica, vijesti, koje su imale za cilj da u j a'WI.osti rpostupno stvore sliku (I, !beznadežn(lj situaciji u f(;ea tru, a sve pod maskom "dobronamjerne 'brige", spasavanja "oo pmpasti (We naše kulturne instif(;ucije, za ikoju je Sarajevo mnog(l žrtvovalo i sa kojom je vezalo mnogo nada", U suštini 'k'a mpanja koja 'se vodila u štampi i preko drlavtnih organa protiv pozorišta, u stvari se vodila jedino i lsključivo oko promjene upravnika. I dok je jednim svojim dijelom ona bila zaista načelna i objektiVU1a, drugim dijelom ona se "lično eksponirala u zaštitu sopstvenih PI>vređen:ih interesa"(:neprijate1jsJt:o djelovanje EmHa Nadvor-

320

n i'ka t 'Mihajla Vasića, s'tav BoriVlOj.a J evbi'ća j gr:upe glumaca, itd.). Pred sam početak sezone 1930/ 31, pošto je .u javnosti veC bio pripremljen teren, Ivan Peserie zada je Mirku Koroliji 'Prvi javni udarac, člankom Dva pozori.§na upravnika, u I ome pokušava da d a neku vrstu "upravničkih karakterik sti.k:a" Sranislava Nušića i Mirka Korolije, vrednuju.ć.i njihov ifad i rnji hove zasluge za razvitak sarajevskog teatIra. Portret Nušića koji daje Pooerle, !predstavlja .klasičan primjer prag matistlćkog i demagoškog novinarskog (pOHtikantstva, u trenutku kada cil j (l'ušenje Korolije) ne bira s redstv.a I~v.aljenje NušiĆ8 ). liste s u IlQvine, ista redakcija, isti čovjek, prije tri godine, pod a larmanbnim naslovom Spasava jmo pozorište, napale Nu šića , kao i sada Koroliju, zbog istih grešaka: sLab repertoar, neorg anizovan rad, neekon.omirno poslovanje, usljed čega je pozori!te dovedeno Illa rub propasti, insistira j ući rna Nušićevoj demisiJi. I sada, odjednom , ocjena Nuš ićevog irada u superlativima i sa afirmativnim odobr avanj em svega što je on ,učinio. I tako, :ist ina o Nuši6u u Sarajevu izbi ja 'n a vidjelo Ibri godi ne docnije, ali ne z·bog same is tine, već u cilju obaranja Koroli je. J er sada je on ,bio, k ao r anije Nušić, i prije njega Đukić, i na !počet­ ku Brakus, oa redu da ooe. Morao 1e da ode. I dok je Nuši ćeva slika uljepšana i pomalo eufo rična , Korolij:in 'Upravnički portret je mr ačan i apsolubno beznad ežan . All, one su takve zbog namjernog kontrasta koji je morao da bude ~to izrazi.tiji, i što više illa štetu Korolije. P()Stavljeni jedan pored drugog, Nušić i Korolija, .pod spedj alnom lupom P eserlea, djeluju zajsta kao dva antipoda; s j edne strane NuAić, umjet.nik-()rganizator, sav u izgaranju za teatar, a s druge Koro1ija, birokrata i n esp060ban oovjek, n emaran i neza interesovan za sud binu :pozorišta. Ovaj člana,k Peserlea lančano je IJlOkrenuo akciju za svrgavanje KoroUje sa položaja upraVinika. Paralelno sa štampom (u .polemiku su se umiješaU Do brosav J evd ev ić, Ivan Stražičić, V. Vesel inov ić-Tmuša, Borivoje J evtić, pa i s am Mirko Korolija, prikli jetten sa svi h strana, ustaje u odbranu svog rada i ugleda), .kampanja protiv u pravnika se vodi i u d ržavnoj administraciji, kako od strane 100.kalnih " mjerodavnih faktora" (finansijska inspekci~l

is to r IJa

pozo ri ~tll

BIH

32]

ja poslata od strane Banske uprave Drinske banovine da isp ita ,/pravilnost 'I'1O'Včanog !pOslovanja rtl. pozorištu"), tako i od strane Ministarstva prosvj ete iz Beograd a (pomo6n:ik ministra Mo mčilo M:ilošević stiže II Sarajevo da "iZVTŠi pregled r ada
II

pozor ištu ").

Istovremeno, dolazi do rasula unutar ansambla. U a tmosfer i rezig.nacije i ma laksalosti, bez novaca, reduciranih pInta, ffleizvj esne s udbine i :bez n a đe za skoro ()zdravljenje, gotovo }X)lovina glumaca je ;napustila Pozorište II potrazi za sigur.niji m i be2ibjedniji m mjestom. Nova sezona 1930/31. počinje bez Vjekoslava Afr ića, Marice Afrić, Lj ubiše Stojčevi­ ća, Gojka M anoj lovića , Milana Orlovi ća , EmHa Noo'v ornika, Aleksandra Vereščagina, A,leksanđ re Leskove, Duje Bil juša, Dimitrije V eličkov i ća, Branka Jovarnov:ića , Irene Jovanović, p a ča'k i bez dirigen ta 1 kompozitora Alfreda Pordesa . Sve što je Koroti ja postigao u p rošloj sezon i nestalo je bez traga i glasa. Prepolovljen ansambl nije ·bio u stanj u :ni da odr-lava reprize tni da sprema p r emijere. Naročito se osjetio nedostatak mladih glu maca, jer je -većin a otišla, tako da je pozorište zavjsilo od stare garde (N ikola i Katica Hajdušković, nija i Mar a V učićević, Alndra i Zora Curčić i Ljubica Stefanović). Korolija pokušava da bar donekle popuni prazninu i angažuje: Lelu Letić, Ankru Maj cenović, Milicu Pani, Dragu Stiplošek, Radu Pregarca, J elku Matić , i u toku sez<)~e, rna kon n aglog odlaska Bilj uša i Veličkovića, on do-vodi Ale:ks<mdra R aškovića , Svetislava Đur.k.:i.ća i G<lrčina Niko lića. Iako je Korolija uspio da broj čano donekle popuni ansam bl, 'll .pogledu kvali1:eta to više ni je oila ona ujednačena i Ikompaktna tTupa iz p r'OOle sezone. Repertoar pozor išta u sezoni ,1930/31, uslovljen je, s jedne s tran e, personaLnim promjenama u teatru, a s druge, a lrnoofero rn unutar Pozor išta. O čigledno je, programa nem a, !koncepcija .ne postoji, premij ere izlaze više po in erciji pozorišnog ,po.sla, dok su sva pawja i ill"lteres, i uprav e i umjetničkog ansambla, usredsređ eni ,n a dr a mat ične i neizv jesne dog ađaje oko t-eatra, Illa inspektore i kontrolore, na rbj esomučn u tkampanju štampe i n a vlastito osjećanje straha i nesiguIinosti. Repertoar koji je ti ovoj sezoni uspio da realizuje Mi'r ko Korolija nosi s ve one .p ozn ate kar akteristike

322

kretanja u knj:nosti ma, i2'1ll1 cđu usamljenih artističkih zahtjeva (Vesele žene Vindsorske Sekspir) , i pozorišne ubave (Jevre;ka Skrib, Naš popa kod bogatih Lord-Sen, Raspikuća Rajmon'd, Odgođena noć Arnold-Bah , Pismo Moam, Henri k vitez Legarder Buržuoa-Feva1), sa n ešto poj a čani m interesom za savremenu jugoslovensku dramu (Centrifugalni igrač Manojlović, Komedi ja na stubištu Stroci, Herceg Stjepan Miron, Na frontu sestre Zive Krajger, Lazarevo vaskrsenjl? Voj nović, Veliki skandal Palavestra). Na osnovu rezultata istr age koju su inspektori izvršili II .poz.orištu, ban Drins'k e banovine je odlučio da ukine pozorištu godišnj.u "bansku subvenciju" (300.000) koju je ono primal o, sve dok se prilike u pozorištu n e saniraju. O svojoj odluci on, ,istovremeno, obavještava 1 ministra prosvjete, Božu Maks imovi ća, šalje mu .prepis izvještaja o no včanom poslovanju, s a molbom da se odr edi "šta je potrebno da s e osigura d alj:i o.pstana'k Narodnog pozorišta u Sarajevu". Po miŠ'ljenju banske uprave prvi u slov za pravilno regulisanje p.rm.k a II pozorištu bio je u izmjeni cjelo'rupnog oso blja uprave, i u poj ačanoj ekonomsko-!inansijskoj kontroli. Poslije 5vega, Korolija više nije i mao inikak.ve šanse da se zadrži .na položaj u upravnik a ,p ozorišta. Ministanstvo prosvj ete je prisiljeno da imade takva rj ešenja, koja će zadovoljiti sarajevske "mjerod aV1I1€ faktore" t h8!nsku upravu, a istovremeno meće značiti ·potpuno dezavuisanje K or olijine ličnosti. Rješenjem ministr a 'Proovjete odobreno je Mirku Koroli ji šes toJn joes ečno 'bolovanJe, Ikoje mu je docni je prod uženo za daljna četiri m jeseca (uz ovo .rješenje odobren je Ko roli ji i funkcionalni doda tak od 1000 dina ra mjesečno za sve vrijeme bolovanja). Tako je pronaden ikompromis koji je donekle zadovoljio i KoroJij u i dio sara jevske jav.nosti koja je bila protiv n jega, ali i Minista-rstvo p rosvjete, je r je ovakvom odlukom odgovornost zbog nasilnog ,;sp ajanja ob1asnih PQlZOrišta" - či je su negativne posljedice :po pozorišni život Jugoslavije, pa i Sa r ajeva (i Splita naročito) , bile vidljive i očigledne, - ;na jzvjestan nači!l1 stavljena u drugi plan. IstQvremeno, rješenjem m inistra prosvjete (1. I 1931) , za vI'Šioca dužnosti upravnik a sarajevs kog Pozorišta postavljen je Milu tin Jan jiUš ević , profesor D.ruge gimnazije u Sa-

323

rajevu, koga je u odsustvu, izvjesno vri jeme (4. XII 193014. I 1931), zamjenjivao dram aturg i 5ekret ar pozorišta Borivoje Jevtić. K.orolijina pozorišna era u SaTajevu je završena.

UM J ETN I CKA D J ELA T NOST GLUMACA, SC E NOG R AF A - S L I KA RA I DI RIGEN AT A U PRVOJ D ECEN IJI RADA SARA J EVSKOG NARODNOG POZO RI $T A

SARAJEVSKO GLUMISTE (Il)

glumcima k.oji su u prvoj deceni ji umjetnićk:og djel.ovanja sarajevskog Pozori&'ta ponijeli ne samo najveci kreativni teret, već bili i najzas1Wmiji za sve umjetn ičke u sp jehe mladog teatra, na prv.om je mjestu FRAN NOVAKOWC (Zagreb, 1882-Beograd, 1957), koji je svojim impresivn im glumačk i m opusom zauzeo jedno od ,n ajistamuti jih mjesta u ist.oriji sarajevskog glumišta. Nakon 7..avršenih četiri razreda gimnazije i trgovačke škole, osamnaestogodišnji Novak.ović bježi .od roditelja i priključuje se putu jućoj trupi Drag utina Frajdenrajha, Ikoja se 1901. nalazila u K arl ovcu . i sa nj.om započinje karijeru putujućeg glumca , mijen jaj ući g radove "i družine (Dragoljub Milošević, Toša Stojković, Dragutin Vukovi ć, Janoš Mal'k.ović) , zatim 1906. prelazi u Srbiju i postaje član Itliškog Pozorišta .,sinđelić" (1906-1912), Povlašćenog pozorišta "T.riflcov.i ć" (1912-1915) . U toku rata igrao je u Bjelovaru i Varaždinu, gdje je zajedno sa Radivojem Di-nu1ovi6em osnovao Dobrotv()mo kazalište, odnosno Bosansko-hercegovačko narodno powrište, i sa .nji m putovao po Hrvatskoj, S remu. Banatu i Bosni i Hercegovini, da bi se na !kraju zadržao II Sarajevu, kao član Nadvornikovog Kamemog teatra , a zatim i novoosnovanog sarajevskog Narodnog pozorišta (1920- 1926), odakle odlazi u Spli t, (1926-1928). O d 1. I 1929. !postaje član Narodnog .pozorišta u Beogradu, u kome ostaje sve do kraja života.

Među

324

Još ,kao član Bosansko-hercegovačkog narodnog pozorišta, a zatim k ao osnivač i član Narodnog pozorišta, Fran Nova'ković je ona gl l1ll1ačka ličnos t koja je u tolw. šest sezona bila uvijek u 5amom vrhu sarajev.skog glum ačkog ansambh , a često i iznad .njega 'PO vrijednosti. Iako glumac nevjerovatno širokog i raznovrsnog '<ii jap azona, on je s voj izuzetni talenat t rooio nemilice i bez mjere n a jedno j provincijskoj sceni na kojoj je si'l om Iln-Hi.ka bio "djevoj.ka za sve", prisiljen da igra od K reonta do Skapena, i od Otela do Save Savića. Pa č&:k i o nda kada je igrao ono što mu nije odgovaralo, na prim jer Otela (mada je takvih uloga imao malo) , Novaković je i tada d1elovao sugestivno i upečatljivo . Prvorazredne dikcije, snainog temperamenta, maštovit, bogat u gestu. !pOkretljiv, a uz to .maksimalno disciplinovan i koncentrisan, on je obiljem svoje darovitosti postizao najč išće kreativne rezultate. Njegova igr a je oduševljavala i publiku i kritiku. Pored lOjega su i drugi glumci morali da igraju dobro. " G. Nova'ković je" - piše Milo Bo.rojević - ,,svakako najjača muška sila n ašeg ,p ozorišta. On je spasavao cijelu igru , i r adi toga je sam s voju 'kr eaciju č esto puta podložio cjelokupnosti. Pa ipak je lO jegova igra ona, koja je potpuno zadovol jna." Njegova g luma je snažna, plastična i " uvijek u okviru ·radnje". On niJkada .nije " p rekOTačiQ granicu prirodnosti", a bio je u stan ju da sam spasi i i1Jl1ese komad. ("G. Novaković je s vojo m .prokušanom glumom spasao Veo sreće . ") K ritičar Jovan P alavestra - Ikoji je .pratio r azvoj ovog izuzetnog glu mca, još jz vremena dO'k je kod Emila Nadvomi'ka igrao zajedno sa Marijom Verom j MilaI om Skr.bin šekom u Ibsenovoj Hedi Gabler, i bio jm r avn on pravan ako ne i bolji partner - često je oduševljeno isticao da Novaković spada u glumce "ikoji dižu nivo naše scene na viši stepen spont anom snagom umetnosti". A kada je proslavljao 25-godišnjicu glum ačkog rada (10. III 1926) , i Branisla v Nušić, "svojim temperamentnim i osjećajn im ri ječi ­ ma" , i 'njegove kolege iz dana skitnje i g l um ačk e boemij e, istakli su u pozdravnim govorima, da je Nov a ković svojom nadahnutom glumom "osvojio s rca ljrubitelja umjetnosti". Uvi jek ,,savjestan, tih i r adin", uprk06 čergars.kim godinama, on je uspio da sačuva ·ne samo nivo j u gled glumca već i plemenitost i toplinu vlastite ličnosti. Za svoju pl"()61avu

325

je izabrao monstruoznog !zidora Leša, u "mrač­ noj komediji" Oktava Mirboa Posao je posao, ulogu koja je bila lU potpunoj suprotnosti sa ovim blagim i Skromnim čovjek(lm. Ali, Novaković je bi(l za:ista izuzetan i gotovo svemoćan glumac. On se uživio u "psihu toga čudovišta i daQ svoj posljednji O1erv". Od prvog nastupa do posljednje geste, "oo p rve odlično darne osnovne intOO1acije do posljednjeg t eŠ'kog tona one ,poremećene duševne raV!notežc jedne monstruozne psihe - sve je to bila jedna organska cjelilna. To je b io živ i sirov komad istrgnut iz života, koji se cerio poput izobličene 'krvave maske. Ali što je na ročitu vrijednost davalo toj kreaciji bil(l je to, što je g. Novaković snagom svoje u mjebnosti iznio pred nas jedno čudovište, jednu elementarnu, gotovo :natprirodnu poja,v u, takvim načinom da nam je čak i monstruoznost njezina izgledala prirodna. Ako je g. Nova'k:ović mogao :svom dosadašnjem uspjehu na dan jubileja da doda i ono neočekivano - ma'ksimum svoje snage - onda smo i to dočekali i gledali pre'ksi01oć" (M. Curčić). A upravo ta spooobnost da sve na sceni učini mogućim, bila je jedna od najznačajnijih osobina Fra.na Novalk:ovića. Glrumac realističke škole, sklon psihološkom poniranju, sa čudemim osjecanjem mjere, koja je sve suvišn<l i r ecidivno, ma koliko izgledalo efektno, <ldbac:ivala, Novaković je ina saraj evskoj sceni ostvario čitavu jednu galeriju najr aznovrsnijih likova. Pored već spomenutih (Otelo, Sava Savic, Skapen, Kreont, Izido r Leš), on tumači 'll ruskom repertoaru: Hljesta'korva (R evizor Gogolj), Neznamova (Bez krivice krivi Ostrovski), Gromova (Soba broj 6 Cehov), Glumca (N a dnu Gorki), Gluhovijeva (Dani našeg života Arcibašev); u .nacionalnoj drami: Damjana (Smrt majke Jugovića Vojnovića), Banija (Požar strasti Kosora ), Gavriltovića (Rodoljupci Sterije); u stranoj drrumi i 'komediji: :?orža (Buridanov magarac Fler-Kajave), Zorža Divala (Gospođa skameUjama Dime), Uriela Akostu (Uriel Akosta Guckova), Helmera (Nora Ibsena), Hartviga (Ivanjske vatre Sudermana); ali i čitav niz uloga II klasičnom repertoaru: :?orža Dandena (Zon Danden Molijer), BeraIda (Uobraženi bolesnik Moli jer), Kreonta (Edip Sofokle). Dok je upravmik bio Nušić, koj i ga je neobično cijeruio kao .glumca, Novaković "se ogledao i kao reditelj (Gospodin A~fonso Dime i Toska Sa,r dua), istina, sa mno-

Novaković

326

go manje 'Uspjeha. On je bio prevashodno glumac, i to jedan od onih "koji se iskazuj u do kraja, jer se troše bez poštede". Iste sezone, kad i Nov a ković, sarajevski ansambl je napustila i LEPOSAVA NISILIC (Kragujevac, 1876-1961), još jedna glumica iz plejade putujućih umjetnika. G lu mačku karijeru je započela 1896. kao čla n putujuće trupe Mihajla Pešića. Cesto je mijenjala mjesta i .družine (Protić , Lazić, Simić) , i II tom čer.gaškom životu glumačke boemije sa-z:rijevala je k ao glumica i sticala dragoj eno scensko iskustvo. Od 1899. 'fl.alazi se II trupi svog muža, poznatog glumca Dimitrija Nišili ća, a nakon njegove smrti (1905) k,ratko vrijeme je sa Androm Curčićem vodila pozorište Srbadiju, da bi nastavila da mijenja družine i pozorišta (Rajčević-Cvrga, Milivoi Stojkovi ć, Petar C irić, Kosta Delin i, Di mitrije Spasić, Srpsko narodno 'POzorište u Novom Sadu, i dr.). Za vrijeme prvog s vjetskog Tata igrala je na KTfu 'Za vojsku i dzbjeglice. Clan je s arajevskog Pozorišta (1921-1926) , a zatim je igrala II Nišu, Kragujevcu i Novo m S adu. Iskusna putujuća glumica, Lepooa va Nišilić je u novQOlSnovanom ansamblu predstavlj ala p rovjerenu i iskusnu glumačkJu snagu, na koju su reditelji llyjjek sa sigurnošću mogli da se oslone, naročito u nacionalnom repertoaru, i to ;na prvom mjestu za onaj n jegov komični dio. Igrala je sa uspjehom žene iz naroda, sa obiljem humorističkih detalja, a utentičnom C olklonnom obojenošću i smisl()!ffi za vaj an je likova: Sal6e (Koštana Stanković). Saveta (Protekcija Nušić) Pela (Pljusak Pecija), Bara (Sokica Okrugić-Sremac), K radićka (Seoska lola Tot), Neža (Graničari Frajdenra~ h) , Marta (Cv or Pecija) , Tetka (2eniđba i udadba Sterija); docn ije je počela da tumači !komične uloge u stranim !komedijama i lakrdijama: Roza (Gospođa Iks Bisan), Bonivar (Dupla punica Bison), Amalija (Sampion Svars-Ma,r ten). Vilma (Vjeran muž Imperkoven-Martan) ; dok je II opereti našla velike mogućnosti za široku primjenu s voje izv()r ne i svježe karakterne komike, ali i svojih pjevački h !Sposobnosti: Brametcberger (Tri djevojčice Subert), Mis T imson (Dolarska princeza Fal), Naržisa (Kumet Lemetr-Hofer) . Sarajevsko Pozorište je, makon devet godiona rada, napustil. i MICIKA HRVOJIC (Zagreb, 1882-Bograd, 1953),

327

prve osnivaćk:e trupe, i ista·\{inuta putujuća glumica. Još k aD dijete, za vrijeme uprave Stjepana Mile tića" igrala jc na sceni Hrvatsk()g narodnog kazališta u Zagrebu. Godine 1899. nastupila je prvi .put u putujućem pozar ištu Stjepana Jurikovi ća u Kostajnici , a zatim je, iste godi,ne, s t upila u profesionalni angažman lU novoosnovanom }Xlzorištu u Varaždin u, ali ne za dugo, jer vo đ en a skital ačkim duhom započinje svojevrsnu gl u ma-čku odiseju, neprestano mijen jajući družine i PDZOri šta (Fraj'd enrajh, ćirić, Mihajlo Marković, Novi Sad, Sa'bac, Osijek, Niš, Skoplje). Godine 1919. prist upa Bosansko -hercegovačkom narodnom pozorištu, da bi zajedno sa većom 'SrupoiIl1 ,g lumaca ,u šla u pI'v1 ansarn:bl novoosnovanog sarajevskog N arodnog pozorišta, u kome ostaje sve ,do 1928, kada prelazi u Beogr a dsku operetu. Njen odlazftk iz Sarajeva uslov'1jen j e bio i u kidan jem operete i .sman jenj em fol klornog repertoara, tako da je M icika Hrvoj i ć odjedn(}m ostala bez svojih omiljenih uloga . Poslij e dvije deoenije glumačke skitnje, ona je tf21k u Sarajevu, u smi renim pr ilikama , pokazala punu mjeru svog neposred·nog glum ačkog i pjev ačkog talenta. U !prvim 'Sezonama igrala je mahom u populaT!llim narodnim kom adima sa p jevanjem, od Stankovićeve Koštarne i Veselinovićev,e Petre (Đido), do Okrugićeve J an je ($okica) -i Corovićeve Nedžibe (A iša). Sa uspjehom je tu m ačila i brojne karakterne ulog'e u nacionalnoj i stran o j drami i komediji: Persi da (Pro tekcij a Nušić), Ljuba (Inoče Ivak ić), Katja (Truli dom Tu cić), Dora Kr upić (Z l.atarevo zlato Senoa-Dežman), Cicilija (Prisni prijatelj.i Sardu), Anželika (Žorž Danden Mo1ijer), Nanda (Ljeto Sramek), Ani (Kin Dima.). Međ utim, .njen n aj veći d omet I ila je >opeb reta i ona je rne!ko ~ko sezona nosila cjeldkupni repertoar: Betina (Mask ota Odrana), Grizi (Tri djevojčice Subert), Alisa (Dolars ka prirn::eza Fal), Mimoza San (Gejša Džons), G rofica Marica (Grofica Marica Kalman), ZDrika (Cigansk a ljubav Lehar), Helena (Poljačka krv Nedbal), i dr. Micika Hrvojić je, ,p ored izuzetnog scenskog iskustva sticanog illa brojnim scenama širom Jugoslavije, pooj edovala i jedan nesvakidašnji glumački temperamenat. Spadala je među on e ri jetke glumice ko je su istowemeno i dobro pjevale i dobro glumile, tako d a j.e, naročito II vrijeme procvata operete, bila gotoVQ nezamjenljiva, stup Pozorišta, kako je u svečanom

član

32B

govooo povodom proslave 25-godišnjice njenog glumačkog r ada (1925) izjavio Branislav Nušić, čestitajući joOj zasluženi jubilej. Pored "stare garde" i glumaca koji su ul azlll u zrelo doba svoga stvaralaštva, preko sarajevske scene, u prvoOj decen iji Tada, prošlo je nekoli koO mladih glumaca i glumica, u trenutku njihovoOg otkrivanja i ispoljavanja prvih umjetničkih nagovještaj a, glumaca ikoOji su, iakoO bez velikoOg scenskoOg iskuswa. upravo u sarajevskom ansamblu, oOglasili i najavili svoj nepatvoreni i čisti kreativni talenat i potencijal. Taiko je JOVAN GEC (PjTOt, 1892-Beograd, 1962), svoje prve znača jne uspjehe postigao baš na sceni sarajevskog Pozor:iš-la, j to u 'dva navrata: 1921/22.1. 1927/28. Prvi put, kada ga je anqažovao Stevan Brakus , Gec je igrao repertoar "mladi h heroja": Mane (Zon a Zan'Ljir ova Sremac), Stojan (Ko§tana Stanković), Ivo (Ekvinocij Vojnovi ć) , Oberon (San ljetne noći Seks pir), Selimbeg (Zulumćar Carević); da b:i u drugom dolasku, pod upravom Mirka Koroli je, stariji i iskusnij i, više naginjao karaktemim ulogama: BertoOn (ZakUna Gitri), Krašemski (Gospođa sa suneokretom Vojnović), Etjen (Zaljubljene žene Portoriš), Arkadije (Pop Cira i pop Spira Sremac). Već. tada, prilikom t ih usputnih i kratkih zadrlavanja u Sara'jev.u, Jovan Gec pokazuje da .te g.lumac šir okih mogućnosti , podjednakoO ruspješan i u komediji i u drami, korpulentne pojave, izražajne m i m~ke i geste, sa izrazitim smislom za oblikoOvanje karaktera, .koji će mu docnije omogućit i da sugestivno i plast:ićno tumači i tako složene i kompleksne 1ikorve ·kao što su Otelo, Sajlok ili Ričard Treći. Godine 1922. dramaturg Borivoje Je vtić zapazio je na sceni beogradskog Narodnog pozorišta mladog glumca VIKTORA STARCIĆA (Brđani, 1 90 1 - Beog~ad, 1980), koji je bio član ho ra u Oped , a po potrebi je nastupao u manjim d r amskim ulogama, i privolio ga da dođe u Sarajevo, gdje je ostao tri se7.0ne (1922- 1925). Nestrplj iv i nezadovoOljan spartm 'napredovanjem II Beogradu, Starčić je prihvatio Jevtićevu ponudu prije svega k ao šansu za življi i s vestraniji umjetnički rad. I zaista , M igra mnogo i raznoOvrsno , od mladića do star aca, od drame do komedije, nastupa sa uspjeho m u oO.p ereti, i već na samom startu pokazuje sve one bitne osobine budućeg velikog majstora scene: smisao za

329

vaj anje karaktera, bogatstvo unutrašnje i spoljn je transformacij e, oojećanje lika i atmosfere. Su deći po porzorišnim kritikama, Starčić se u Sarajevu neobično brzo razvijao. Oslobađajući se početničke neuvjedjivosti, on lpostaje f leksibilniji i repertoarski sve upotrebljiviji, što utiče n a redi telj e da mu povjeravaju slO'lenije i odgovornije glumačke zadatke: Učitelj Tvilvaj (Sablazan u dolini Sent- Florijanskoj Cankar), Džek (Karlova tetka Tomas Brandon), R udolf (Cergaški život Barier-Mirže), Zenel (Gospođa Iks, Bison), H af'ke (Ivanjske vatre Sudenmam), Paolo (Vukodlak Kana), Kolen (Zort Danden Molijer), Laert (Hamlet Sekspir ), Moris (Izrael Bemsten), Jiri Hvojka (Ljeto Sramek), Princ Galski (Kin Dima), Lisj€'I1 (U novoj _~coži Rej), Holunder (Lilion Molnar), Ivo (Mladost Halbe), 1 dr. Prilikom spajanja splitskog i sarajevskog teatra, sa Mirkom Korolijom u fuzionisano N ar.odno pozorište za zapadne oblasti stigao je u Sarajevo i VJEKOSLAV AFRIC (Hvar, 1906-1 980). Poslije završene glumačke škole 1924. godine, ostao je kratko vrijeme u Zagrebu, gdje je nastupao u manjim ulogama, zatim, nestrpljiv i željan predstava, odlazi u Split (1927/28), a spajan jem pozorišta dolaz.i u Sarajevo (1928- 193 1). Bez većeg glumačkog iskustva, još početniik, Vjekoslav Afrić je postepeno osva jao simpatije publike i naikJonost kritike. U početku je izgledalo da je on salonsk i glum ac, neusiljen, uibj.edljiv, čiste dikcije i prirodnog ponašanja. Među ti m , kompleksna uloga nesretnog .kneza Miškina (Idiot Dootojevskog), o~krila je i neke druge, d u blje kvalitete njegovog t alen ta. Kritičari pišu oduševljeno i II superlativima, ističući da je Afrić ovaj složeni Hk ostvario gotovo bez greške. Njegova uloga je - piše Ivan Stražičić lIJ Jugoslavenskom listu - "jedna od najtežih koje smo gledali na sarajevskoj pozornici a moramo pri:znati da je ujedno i jedna od n aj bolje izvedenih. To je bil a umjetnički izra đen a uloga. Od prvog do posljednjeg prizora g. Afrić je ostao na jednoj liniji, 'kulmini-ra j ući u napadu epilepsije u šestoj, i idiotizma u devetoj slici. G. AfTić nas je iznenadio . U njem u smo do sada gledali savjesnog i simpatičnog glumca, većinom u sa,Jonskim ulogama, ali još .nikada .i karaktern'im ,i ovakvim ulogama, koje iziskuju ne samo - zdržljivost, već i dui boko studiranje uloge. U Idiotu on je dokazao da može

330

preuzeti i najteže uloge ovakve vrste i da j e ovo njegov fa h". Poslije zapaženi h ostvar enja: Orsini (Bogojavljenska noć Sekspir), glumac- artista (Gar d ist Molnar), Afrić će još jednom kao Franci u Langerovoj Periferiji, ]X)noviti uspjeh Idiota. Poslije kn eza Miškina, piše Ivo Stražičić, Akić je "dao jednu od najjačih svojih kreacija i da nije u nekim momentima pretjerao, ne bi mu bilo prigovora. K rizu u s vojoj duši dao je maI"Kantno, isto tako i ono usiljeno veselje kad go.vori o svojoj s reći, 'kao. i momente kad hoće da izvrši drugi zločin ". Zajedno sa Arrićerr1 iz Splita je došla BLA2ENKA KATALINIC (Sibenik, 1903-Beograd , 1980), I oja je takođe bila k u onom stvaralačkom razdoblju kada nagomilano is kustvo spojeno sa .mlad()šć u počinje da daje prve z·rele- p looove. Glumačku karijeru je započela 1922. na splitskoj sceni, 1928. postaje član fuzionisanog Narodnog pozorišta za zapadne oblasti, u kome ostaje nešto više oo dvije sezone (1928-1 931). Kao .mlada glumica, Ka<talinićka 'je upravo na saTajevskoj sceni pQ"kazala da posjeduje jednu i2lUzebnu glumačku lič­ noot, emotivn u, temp€ramenbnu, sposobnu da uspješno kreira i .n ajkompUkov8'nije stvaralačke zadatke. V eć svojim prvim nastupom, tumačeći n aslovnu ulogu u Vojnovićevoj G ospođi sa su.ncokretom, "jedni m toplim glasom, veoma dobre i precizn e modulacije, lijepom m imikom" , ona je .uvj erila i publiiku i k,ritiku da je "lSn arna prinova " , ..sila 'koja obeća­ je". Ovo uvjerenje, još snažnije i upečatljivi je, Blaženka K atalin ić je potvrdila igrajući Sekspirovu Juliju (Romeo i J u li..ja), u ikojoj je došla do izražaja sugestivnost njenog tona i kristalno čista dikcija. Kao Roksanda (Sirano de BeTŽerak), ona je osjećajna, iskrena, dirljiva, sa obiljem poetskih trenutaka, Roji su na iI1ajbolji način upotpunjavali lirsk~ro­ m antiĆl1U notu Rostana. Tum3čeći složeni i psihološki kompleksan lik Marusje (Marusja Urvancev) , Katallnička je dab. jednu od svojih najboljih uloga. "Njezin neosporno snažan talenat ima svoje upori!te u inteligenci ji, temperamentu i rutini koja je simpa t ična :kad njome r aspolaže mlada glumica. U .prvom čl-nu nešto ko lebljiva, gđa Ka talinić je već Rl drugo m našla do bar ton, da u trećem, U1ajsnaŽlJlijem , sve gledaoce prijatno iznenadi igrom koja se može ubrojati u najuspjelije detalje koji su prošli preko naše scene. Ubjedlji-

331

va, gđa K ata li nić je II Qvom či n u dala snažan dokumenat svoga talenta." (J . Palavestr a) Cak i II ulogama koje joj nisu odgovarale, kao na pri mjer Hebelova Judi ta, o na je potresno, inteligentnom igrom i sugestivnim dramskim temperamentom, potvrđivala da je " takva umjetnica ikoja može da sa uspjehom preuzme i ovakve uloge, koje ;ne spadaju l i n jezin fah". Odlazak Blaženke K a t alinić, ikao i odlazaIk Viktora Starčića, J ovan a Geca i Vjekoslava Afrića , značio je, zaista, umjetničko osi rom ašenje sarajevskog glumačkog ansam bla.

DEKORATIVNO- KOSTJMSKA OP REMA PREDSTAVA Za uspješan rad P()7JOrišta od n eobične- važnosti je bilo pitanje dekorativno-kostims'k e opreme predstava {scenografija, k ostimi, n am ještaj, rekv izita, osvjetljenj.e), jer II b ivšem Društvenom dQmu iDa sceni gotovo da nije p ostojala nikakva teh ničk a ibB.2a n i d ek ora1ivni funJdus. U .poratnoj ()Sku dici materijala, sa malim finans ijskim s r edstvima, j er "država nije od redila dovoljnu pomoc" , Uprava pozorišta je u prvim sezonama bila prisiljena da se snalazi n a r azne načine, pa je čak upućena moL Ministarstv,u vojnome -da odobri "rp<>ba 1.o.rištu iz slagališta vojne odeće j ustupi IJ>O ceni .koštan j a 2.000 metara platna podesnog za ,pozorišne dekoracije". Slič­ na .molba "za potrebne stva ri" dostavljena je i Direkciji plana, ali ni jedna ni druga nisu realizov.ane. Fozotište je uspjelO(} da dobije 'u vlasništvo garderobu i .r ekv.izitu, uglavno m za nacionalni r epertoar , bivšeg Srpskog d iletantskog p ozorij ta k(lje je djelovalo rn~tQ vi~ od godinu da113 (1 912- 1913) u .prostorijama srpskog !pjevačkog d1'lUŠtva SLoga. a koju su diletanti 's vojevremeno dobili na poklon, djeli mično od građana Saraj eva, a dj elimično od beogradskog Narodnog poz.orišta . Sa .ovom garderobom igrane su prve preds tave u T uzli ~ B rčkom. U toku prve sewne Pozor ište je uspjelo da 'kupi cjelokupnu garderobu Ba·denskog powrišta u Austri ji. 60 veHkih sand uka sa !kompletnim kostimim a, od najstarij ih vr emena (asir sk ih) do n ajmod ern ijih , sa odgovarajućom rekvizitom (o flUžje, m ask e, i td..). "Uz to je im ala brojne predmete od metala, velike vr edrnosti. čis t e jap anske svile, b ro..,. kata, atlasa, ženskih kostima od filter a , itd ." (D. Vl atković).

332

Ova kupovina, iako je protekla sa komplikacijama, jer se aus trijskj "Biihner-Verein" usprotivio da ova skupocjena garderoba ode iz zemlje, značila je wo duže vrijeme riješen problem kostimografije, bar što se ti če strane drame i jstorijskih komada . Ostalo je da se riješi pitan je nacionalnih kostima, jer fundus Sloge je " rad en proiz·v oljno" prema nekim mađa'rski m uzorcima. Inače, u 'Periodu izmedu dva r ata kostime će :neprekidno izrađivati Mila n Brofu, izuzetni majstor za pozorišni kostim . Sto se tiče scenografije, od materijala koji je poZ()rište uspjelo da nabavi napravljene su st atndardne krulise, .kako je ·to ,bilo uobičajeno: dva moderna salona (,,svetao j tamni"), tri stils ka salona ("vizantijS'ki , renesansni i rokoko" ), turska soba, sooska soba. Napravljeno je i .n ekoliko rikvanda (šuma, grad, i s1.). Uz ove salone i sobe trebalo je pronaći i a dekvatni stilski namještaj, ali je to išlo teže, pa su opet upućene molbe Zemaljskoj vladi (da ustupi nepotrebne gar niture), i Narodnom powrištu u Beogradu (da r stupi pohau bani ili rasparan rnamještaj), aU i ovog .puta bez uspjeha, pa je Pozorište bilo pri sil jeno da samo iz.radi neophodnu krupnu rekvizitu i .namješt aj, ·ka ko bi moglo na vrijeme da Qtpočne prva zvanična s ezona u Sarajevu. Prilikom adaptacije Društvenog doma (1 920), najvažnije je bilo riješiti pitanje same p<>wrnice, k{)ja je u prostranoj i lijepoj dvorani, više namijen jenoj kostimiranim balovima i igrankama nego pororišnim predsta.varna, djelovala kao nešto suvišno i nepotrebno. Stva r [Ilije bolje s tajala ni sa ostali m prostori jama koje su bile neposredno V<E!zane za scenu, i od kojih je u mnogome z3vjsio normalan rad teatf9. (garderobe, radionice, električno osvjetljenje). Međutim, tek sa a daptacijom :koju je -proveo Branislav Nušić (1926), donelde je riješeno pitanje scenskog prostora. Naime, ovom adaptacijom, u.,.rnjesto dotadaŠ'njih 9 i po metara, dubina je iznosila 13 metara, "što je apsolutno dovoljno i za i zvođenje najmodemijih 'komada, gdje treba baciti na pozornicu čita­ vu gomilu statista". Ovo prošiTenje pozom.ice izv,e deno je na račun i onako prevelikQg i nezgrapnog gledališta, 'koje je smanjeno za ćetrdeset prvih sjedala", a i orkesta r je smješten "mnogo du'blje nego ranij<E!". Tako da je tek Nuši ć uspio da ·realizuje jednu, zaista, temeljit u, i za ono vrijeme funk-

333

cionainu adaptaciju, ,pružaj ući gl u mačkom ansamblu , r edit eljima i soenografi ma optimaln e uslove za kvalitetniji stvar a l ački rad, a ;publici mogućnost za cjelovitiji umjetničk i doživljaj. A osim toga .ova ad~taci:ia uspješno će zadovoljavati sve umjetničke i tehničke .p otrebe Pozorišta još pune dvije decenije. Zanimljivo, u !prvim sezonama .na plakatima se ne pojavljuje ime scenografa. Mladi slikari Petar Tiješić i Karlo Mijić, na čel·u sa akademskim slik arom Romanom Petrovićem, koji je uglavn.om .obavlj ao. u prvim gedinama n ajveci die posla, iako ambicio~i i sa lijepom lik.ovnom reputaci jom, ni:su rm.ogli da se "dovoljno snađ u u složenom :poslu :scenografije koji se sasto.ji iz više uslovljenih komponenti". U06talom, njihov ,posao. j nije I io stvaralački, jer s u neprestab no morali da se uklapaju u postojeći izrađeni deker (saleni, sobe, rikvandi) , sa dodavanjem izvjesnih, dramskom djelu i zahtjevima reži je, neophodnih detalja i elemenata. Osim toga .na pozoTIllici zaista sk učenih dimen:.cija (.otvor 7,5, dub ina 9,5 metara), i sa više nego primi'tivmm osvjet1jfmjem, nisu pružali velike tetmičke mog u ćnosti za ostvarivanje krea tivne scenografije. Pa ni .reditelji, naročito oni stari ji, nav iknuti na siro maštvo putuj ući h pozorišta (N. Haj d uškovi ć, A. M il ojević, P . J ovanović) ,nisu imali velikih zah tjeva i zadovolj avali su se posto jećim funduoom dekora. Jedino su Ver€Ščagirn , i donekle DinuJović, nastojali da likevni izgled scene saobraze ·rediteljskej ·koncfWciji, naro či to u pogledu jedinstva stila, bilo da se radi o stilizaciji ili kariikaturi, bilo e n a tu ralisti čkoj " kriški života". O pr-v:im scenogr afskim i kestimografsldm rješenjima nema mnog.o podataka ni u ,p ozorišnoj ikritici, koja je rijetko poklanjala pažn ju likovnoj opremi p redstave. Vereščaginova re-lija Uobraženog bolesnika bila je scenografski realizovana "u lSolidno opremljenoj i danoj s poljašnosti", i izn enadila je, jer nam je ,,'p red očima zaista oživio ibarok i u vrlo dobroj scenariji i ikQlStimima i celokupnom tonu. Gosp. R. Petroviću, Ikao scenogranu, uspelo je da dade mnogo i scenski i stilski sa s r edstvima, koja su mu na raspolaganju". Uopšt e sve režije Vereščagina razbijale su ustalj ene scenografske standarde i postojete kulise i salone, on se lI1ajčešće .keristio zavje-

334

sama i k arakt erističnim dekorativni m elementima, unoseći stalnu "modernizaciju" scens:lwg proowra. Scenografski s u uspjele i .predstave koje s u režirali Radivoje Dinulović i Rade Romanović, inače pobornici scenskog iluzionizma, Tako je za Put oko sveta, III režiji. Di.nulovića, rečeno da ,,scene af ričke i kineske spa-daju u .naj ljepše ko.je smo o.vdje imali, a i za sve druge slike treba :pohvaliti režisera i scenografa". Obojica reditelja pokazuju tendenciju "telmičkih čuda" :na sceni, Illa prim jer, izgradnj a hotelskog lif·t a u Putu oko sve ta ( Dinulović), ili dovođenje n a scenu pravog automobila u Pigmalionu Bernarda Soa (Romanović), Kriti·ka česw i stiče da je u scenografiji ostvaren potreban "šti mung", ali još češće r eaguje .na pojedine scenografske propuste, naročito u .prvim sezonama rada sarajevskog p ozorišta. T- ko. je, povodom Buridanovog magarca, konstawa va'110 da se red:itelji i scenografi suviše !koriste verandom, "to je moguće od efekta, ali se gubi glas glumca u šupl jini pozornice, pa se onda u .našoj i onako slabo akustičnoj dvorani vrlo zlo ču je . Aiko već treba da .bude veranda ne treba obuhvatiti čitavu pozornicu", Međ u sarajevskim pozorišni m kritičarima, n ajviše prostora Hkov;nom izgledu scene poklanjao je Cedomil Borojević, koji je insistirao na istorijskoj tačnosti i vjerodootojnosti stila. Za :njega je, iI1a p r imjer, ru. KiT Janji, namještaj stavljen na scenu bez reda, IPrenat~ano, sa ,d etaljima >k'o ji ne ,o dgova r aj u ambijentu bidermajerske Vojvodine, ili Like u Pljusku, ili je bez - timunga j atm osfere Mostara i Hercegovine (Zulumš ćar), ili j.e pogrešno stavljena pozadina sa visoki m planinama i bosanskim .selom fil podnožju, a radnja se dešava u Slavoniji (Inoče), ili je . edopustiva improvizacija i proizvoljn nost, kao, r eci mo, za Ogrizovićevu Hasanaginicu. "To je jedan speci alno naš, bosanski millieu. U Zagrebu, Beogradu ili ma gde drugde izvan Bosne i Sarajeva, spoljašna strana režije mogla bi valjati za Sove one, lkoji msunikad živeli među naši m muslimanima. Ali u srcu Bosne izaći, što se tiče kostima sa onakim feredžama i slobodno kombinovani m ženskim ođelom, smešno je. Zatim scenarij . Naročito II ,prvom i drugom činu. Ništa :tu nema osim kapije i rešetki ,na prozorima, što bi moglo da predstavlja našu begovsku kulu. Masivne, kamen e zgrade (jedna sa okruglom gotskom zvez-

335

dom! nad vratima) u prvom činu , pa onda onaj dvorac u d.ru~om činu, kome su samo prilepljene rešetke na prozore, nile ni po čemu mogao odg.ovarati običajnom izgledu naših begovskih 'odžaka'." Borojev:ić je často u kritikama pisao i o sv jetlosnim efektima, koji ga po pravilu nisu zadovoljavali. U Sudermanovom Zavičaju "svjetlo je očajno", umjesto si vo-plavi častog ,pojavljuje se nekakvo "krvavo svitanje", dok .. mjeseči.na u našem pozorištu ima ton popodneWlog sunca". U Vojnovieevoj drami Smrt majke Jugovića, specijalno se primijetilo kako je nemoguće postići na sarajevskoj sceni .p ravi štimung za ovu "velebnu" si mboličnu poemu. U prvoj deceniji rada sarajevskog Pozorišta kao scenografi su dj elovali: Roman Petrović, Karlo Mijić, Petar Tiješić j Oskar Svatoš. Pri kraju , za vrijeme uprave Mirka Ko.rolije, doći će i Jan Križek i Josip BorH'k, ali je njihorv rad vezan za drugu deceniju rada, pa će o njima biti više riječ i na drugom mj estu. ROMAN PETROVIC (Donji Vakuf, 1896-Sarajevo, 1947), studirao je sIlk arstvo uKrarkoViU (1913), Zagrebu (1914-1915) , Budimpešti ,(1916-1917). Još 1920, pred osnivanje sarajevskog Narodnog pozorišta, zajedno s a slikarom Petrom Tiješićem i m ladim k.njiževnicima i pozorišnim entuzija.stima Borivojem Jevtićem i Jovanom pa;lavestrom, aktivn·o je učest­ vovao u stvaranju "modeI"lnog pozorišnog m il jea" II Sarajevu , likovno oblikujući predstave: Golgota Tucića i Za srećom Pšibiševskog. Osnivanjem Pozorišta ,p ostaje i zvan ično scenograf u prvim sezonama (1920--1924), djelujfUći paralel'!lo i kao nastavnik crtanja. Godine 1925. odlazi u Pariz na usavršavanje. Njegov slikarski QPUS obuhvata veliki broj raznovrsnih djela, akvarela, crteža, grafika, fresaka, ilustracij3 itd. Prešao je razvojni put od impresio.nizma do ekspresio.niz.ma, pa čak i k ubizma. Njegovi radovi su socijalno naglašeni, okrenuti problemima čovjeka (starci, zbjegovi, djeca ulice, nezaposleni i ubogi), kao i religioznim kompozicijama (sveci). Izraziti kolorista, za .koga je boja QS.nov izražaja, sklon tamnim i sivim tonovima, naročito u posljednjoj fazi, on je svoje sadrža je naglašavao kroz defonnacije i iskrivljenj a. Izlagao j e na mnogim samostal'llim j kolektivnim izložbama. a djela mu se čuvaju u r aznim galerijama . Nakon drugog svjet&kog rata, ponovno je u sarajevskom Pozorištu

336

djelovao kao scenograf (Rodoljupci Sterija, Pop Cira i pop Spira Sremca, Tartif Molijera). Za mlado .pozorište, .na samom početku djelovanja, njego:vo likovno iskustvo i entuzijazam odigrali su zmačajnu ulogu u formiranju ukJUsa i stila prvih predstava. Kritika je pooebno istakla njegov dekor u Molijerovom Vobraženom bolesniku i Se'kspirovom Otelu. PETAR TIJESIC (Sarajevo, 1888-1978) studirao je slikarstvo u Beču i Krakovu (1908-1913), a za vrijeme prvog svjetskog rata radio je kao m.astaV'uik crtanja u Mostaru i Sarajevu. Godine 1921. otvara privatnu slikarsku školu (zajedno sa R. Petrovićem i K. Mijićem). Samostalno i grupno izlagao u mnogim jugoslovenski m gradovima, a 1921. izdao mapu Utografija Crteži iz rudnika. U svom slikarskom opusu prošao nekoliko tematskih faza, ali je uvijek ostajao pokloni1 realističkog .tretmana. Kao !Scenograf i slikar izvođač k (1921-1924) sarađivao je sa A. Leskovom, A. Vereščaginom , N. Hajduškov ićem , nastojeći da na skučenoj i nepodobnoj sceni, II OS'kudnim materijamim prilikama, što uspješnije i adekvatnije likovno realizuje njihove rediteljs'ke !koncepcije:
Jesenje violine
Sur,gučev,

Hajduk Veljko

Dragašević, Građa­

nin

Madam San Zen Sardu, Pepeljuga SretenOIVić, Gospođa s kamelijam.a Dima Sin, Narodtni neprijatelj ben .

plemić

Molijer (zajedno sa Karlom

Mijićem),

KARLO MIJIC (BHeća, 1887-Z.agreb, 1964), učio. je slikarstvo u Beču, Pragu i Minhenu (1906-1910) i specijalnu školu za grafiku i primijenjenu umjetnost II Beču. Od 1915. do 1938. djelovao je II Sarajevu kao nastavnik crtanja, a kasnije prelazi u Zagreb. U svom slikarskom opusu prošao je nekoliko faza, od naturaUzma, preko postimpresionistič­ kih tendencija, do ekspresionističko--kubističkih rješenja. U sarajevskom pozorištu je proveo tri sezone (1921-1924) , kao scenograf i slikar izvođač. Mada, dugi ·niz godina, ime scenografa .nije bi1ježeno na plakatima, ili vrlo rijetko, Mijić je ipak potpisao nekoliko scenog.rafija: Požar strasti Koso!', Mirandalina Goldoni, Građanin plemić Molijer (zajedno sa Petrom Tiješičem) i Madam San Zen Sardu . U sezoni 1924/25, zajedno sa Viktorom Bekom iz Osijeka je došao i scenograf OSKAR SVATOS" koji će II Sarajevu djelovati od 1. IX 1924. do 15. IV 1928. godine. Islrusan praktičar, Oskar Svatoš je pokazao da je "čovek od smisla
2~

Istorija pozorišt" BIH

337

za pozQrii!\nu 'dekorativnu umetnost", ;pa je kritika ćesto is1licala njegov ZI1.a'čaj-ni doprinolS II !pojedinim predstavama, Inar:očito njegovu vještinu II rješavanju "br-zine promjena", tako da je predstava Hamleta, riješena rna način .. koji ruje zapamće n II Sarajevu". Sa Oskarom Svatošem, ~a pozorišni-m plakatima počinje da se redovnije javlja i im.e s cenografa, pa se tako i on potpisao kao autor 35 scenog rafskih rješenj a , među kojima su i sljedeće značajne !predstave : Kra;cerova sonata i Ana Karen;,ina Tolstoja, LiUom i Bajka o Vuku Molnara , Deva hoz iglene mi Langera, Zvonar BO(1oradičine crkve i Lukrecija Bordžija Igoa, Elektra Hofma:nstala, Carske kohorte Jevtiča, i gotovo sve operete koje s u II to vrijeme i zvođene na sarajevskoj sceni.
DIRIGEN~I

IKOMPOZITORI

'PopulaJrn.ast maoodnlih ·komada .sa pljevanjem (Koštana, Đi­ do, Seoska lola, Zona Zamfirova, Ciganin, Z l atija), a naročito razmah op er ete za vrijeme uprave Dušana Đukića i Branislava Nušića, uticali su na Pozorište, tako da je od samog

Uprava vodila specijalnu brigu () angažovanju dirigenata i k()mpozitora, koji su odigrali značajnu ulogu u stvaranju pojedinih predstava. Za vrijeme uprave Stevana Bra!kusa, nepunu sezonu , od augusta 1921. do maja 1922, angažovan je kao dirigent JOSIP HLADEK...BOHINJSKI (Maribor, 1880-W40), koji je istovremeno djelOVa() i kao muzički korepetitor, a izvan Pozorišta je bio organizator muzičkog života (osnivač i dirigent simfonijskog ol"kest ra) . Hladek-Bohin jski je u .p ozorištu njegovao takozvanu "antrak-muziku", koja je svojom programskom sadržinom uvijek ()dgovarala duhu i sn·lu komada. Iz Sarajeva je otišao u Maribor, gdje je dugo godina bio še f Glazbene matice. U sar ajevskom Pozorištu je uvježbao muzik·u za mnoge predstave, a n aroči tu pažnj u je ip06večivao instrumentalnoj i v okalnoj obradi narodnih komada sa .pjevanjem: Zona Zamfirov a Sremac, Đido Veselinović-Brzak,
Koštana Put oko sveta NuSić-Binički, Zulumćar Corović, Sokica Ot<,rugić, San
noći
Stanković, Suđaje Petrović-Marinković ,

početka

ljetne

Sekspir, muzika F. Mende1son.

338

FRANJO MACEJOV1S.K;I (,MaUijovsky) (Nehanice, Cehoslovačka, 1871 Sarajevo, 1838), završio je odsjek za orgulje na .konzervatoriju u P:ragu (1897), a zatim je bjQ horovođa II Velikom Bečkereku (1897-1900), Banjal'uci (1900-1905), a o'd 1905. pa d(J smrti, u Sarajevu, gdje je radio sa pjevač­ kim društvom Sloga. Osnivač j.e prve (privatne) mu~čke škole (1908-1915), a Ibio je i nas4:avnik muzi'ke rU raznim školama, kao i dirigent i korepetitor u Pozorištu (1922/23). Maćejovski je jedan od pionira muzičke umje1:J:losti i muzič­ ke kulture u Bosni i Hercegovini. Kom-ponovao je na stotine različitih kompozicija, bilo da se radi o obradi narodnih pjesama, bilo originalnih (horovi, solo...,pjesme, orikestarska, kamerna i crkvena muzika), a za potrebe sarajevskog Narodnog poZ()rišta, i kad je bio u angažmanu, i docnije kao muzičIti saradnilk, kompon(Jvao je scensku muziku z·a Corovićevu Aišu (1923), Nušićevu Tomaidu (1926), Sevdah i Leilei kadar (1927), Mironovog Starinu Novaka (1927), Ourć.ićeve Ncu;rudin hodžine rusvaje i ršum..e, i dr. ALFRED PORDES (Sarajevo, J.907), završi(J je Muzičku akademiju u Zagrebu, a zatim je nastavio muzičke studije II Beču, kod dirigenta Ludvika Kajzera, 'kod koga je i diplomirao. Kao mlad dirigent i kOOlpozitor djelovao je lU sarajevskom Pozorištu dvije sezone (1927-1929), i za to vrijeme je napisao scensku muziku za komediju Nasrudin hodžina čudesa Curćića ,(1927), i dramu Covjek 1wji je sreo samoga sebe Antonelija (1929), a kompo.novao je i operetu M , s Ganimed, po tekstu Fr·eda Angermajera (1929). Kritika i je ovo djelo primila sa simpatijama ističući da bi uz bolji libreto (ovaj je iz istorije Engleske s početka XVII stoljeća bio neduhovit i dramaturški sla,bo komponovan), i njegov muzičkli rezultat bio po"\1puniji. Alfred Pomes je inače zaslužan za inaugurisanje opere na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta (Kavalerija Rustikana i Madam Baterflaj - u sezoni 1928/29). Kao dirigent i kompozitor djelovao je u Zagrebu i Beogradu, a kom:ponovao je muziku za sljedeća scenska djela: Bosanska ljubav (1935), Omer paša (1938), Oganj tl pLanini (1941). U njegov-oj muzici prevladavaju folklor.ni elementi. U sezoni 1922/23, kao dirigent i kompozitor djelovao je KARLO MOR (scenska muzi·k a za dječji komad Sneška i se-

339

dam patuljo:ka Kernera). Is t e sezone povremeno se javlj ao i J OSIP ROZ ĐALOVSKiI, koji će kao dirigent · i kompozitor djelovati nešto duže (1922-1927). Pored scenske m1Jzike za Rosta'l1ove Romantićne duše, Rožđalovoo je narpisao j bufo-operetu On i njegova sestra, IPO te:klstu Buhbindera, kojeg je lokalizovao poznati zagrebaćki ko mičar Ar.nošt Grund (1 925). U sezoni 1925/26, upravnik Branislav Nušić je angaž.avao i dirigenta OTMARA HOFERA, t ako da je .u tom trenutku sarajevsko Pozorište u profesionalnom odnosu imalo čak tri dirigenta za ,{Xltrebe o:perete j kom ade sa .pjevanjem. Pored Rožđalov:skog i Hofera, angažovan je bio i Be1uš Jungić, ali kako je nj egov r a d značajnij i u drugoj deceniji rada sarajevskoOg t eatra, oo njemu ćemo govoriti na drugom mjestu.

GOSTOVANJA

Gostovanja .p ojedinih is taknu tih jugoslovenskih glumaca i reditelja, ali još više gostovanja poznatih ansambala i pozorišta, u mnogome su uticala n a umjetničk i razvoj sarajevskog glumišta, jer su prikazane predstave ostavljale značajan tr ag, mijenjajući postepeno ,postojeći stil r ada, formirajući dr uk čij i odnos prema pozorišnoj umjetnosti, otkrivajući n ove g lum ačke prostore i , Qno najvažnije, oslohađ ajući pozorište (zajedno sa !pojedinim glumcima i rediteljima) od n avika scenskog tradicionaUzrna. Tako je g06to,vanje članova Moskovskog hudožestvenog teatra, značilQ datum i otkroven je ne samo za pozorišne umjetnike, već j za sarajevske po.z.arišne kritičare. Pored hudožestveni:ka, u prvoj deceniji rada, na sceni sara jevskog teatra gostovalo je u lj.eto 1927. godine, poznato jevrejsko pozorište Habirmah, sa Cukorom i Franoozom na čelu; i odmah zatim Narodno pozorilte iz Skoplja, pod umjetničkim ruik·ovoostvo:m Aleksandra Vereščagina, koji je sar ajevsku .publiku još jednom podsjetio na .svoja maštovita i uzbudljiv'l rediteljska rješenja. U pr:voj polov~ni 1930. godilIle u Sarajev.u su gostovala tri izuzetn a glurn a Č'ka ansambla, koja su svojim predstavama oživjela u tom trenutku inače a n emični i posustali powrišni život . U februaru (22, 23. i 24), lIla·s tupio joe Moskovski hu-

340

dožestveni teatar. Bio je to u stvari pomalo tužan torzo nekadašnje č uvene trupe, ootatak onog velikog i poznatog emigrantskog ansambla .koji se na s voji m lutanjim a po svijetu potpuno r asuo i razišao. U tri predstave koje je ova trupa pr~kaza l a (Sirotinja nije grijeh Ostrovskog, Cvrčak na ognjištu Dikensa i Zločin i kazna Do.stoj evs'kog), dominirali su Pavlov, Hmara i Vera Greč, mjihova igra je bila "prvoklasna". Sredi nom ,aprila (15-19), gostovalo je poznato Jevrejsko u mjetničko pozoriAte iz Vilne, pod rukovodstvom Aleksa Steina, ko ji je .ujedno bio glavni glumac i r edi telj ovog ču ­ venog putujućeg teatra. Sa rajevsku publiku i kritiku zbunila je ,,:stilska mnogostručnos t" pozorišta, koj a ilnU ni najmanje ni je smetala da bud e "s avršeno II svakoj interpretaciji". Od monumen talnog ali i pomalo · ai vnog misterija Dan ni i noć Ainskog, dooljedno prevedenog u stilizaciji, kako vizuelnoj ta ko i r editeljs ko-glu mačlwj ; preko r ea listički s hvaćen e komedije Te~ko je biti Jevrejin Salomona Aleihema, i u ma niru Stanislavskog i hudožestvenik a 'k rei rane dramske priče Zelena polja P. Hirschbeina j do potpuno ekspresion i s tičke igr e i scenografije u Pjevaču svo j e žalostti. O. Dymova. Svaka predstava je bila različita , ali isto vremeno i jedinstvena II okviru određenog stila. Krajem se;>x>ne, koncem j una 1930 (28. i 29), prvi put je u Sarajevu gostovala d r a ma Slovenskog narodnog gleda1iščn iz Ljubljane i prikazala Udov icu RošUnku Golara i Sablazan u dolini Sent- Florijansko j Canka r a u realisti čkoj režiji Frana Lipah a i Osipa Sesta. Poslij e gostovanja Huđ~ žestvenika i J evr ejskog pozorišta, i ;preds tave slovcnačkih umjetnika su ostavile isto tako izvanredan i upečatlj iv utisak i r a vnopravno 's u se nosile sa r enomi r anim ansamblima. Kritika je regis trovala : "kolektivnu igr u, umjetničku dis ciplinu, uvježbanost j ujednačenost". Istovremeno, ova značaj na gostovanja, predstavljaju simboli čno i u vod u novi stilski :period sa r ajevskog glumišta, onaj g ranični trenutak oslobadanja od scenskog trad icionalizma, i .prihvat anj e psihološkog realizma kao nove stilsk e orijentacije.

341

r

III

UMJETNICKA KONSOLIDACIJA TEATRA ILI LINIJA PSIHOLOSKOG REALIZMA (1931-1941 )

POZORI STE POD UPRAVOM MILUTINA JANJUSEVICA (I) 1931- 1934.

NO VI UPRAVNIK
Novi upravni k Narodnog p ozori§ta za zapadne oblasti,

MILUTIN JA NJUSEVIC {Gacko, 1896---Jadovno n a Velebitu , 1941}, II prvo vrijeme ,p ostavljen za "vršioca dužnosti", bio je čovjek " pred 'kojim su išli glasovi dobra organizatora i sveže energ ije". Slično Stevanu Brakusu, n i on nije s,padao II ljude od teatra i literature, mađa je . osj edovao široku p kulturu i pouzdano obrawvanje. Naime, !poslije završene gimnazij e II Mootaru studir ao je za vrijeme .prvog svjetskog rata istoriju i geograf iju Ina Kembridžu , a zatim je bio neobično cijenjen !profesor Druge gim nazije II Sar ajev u. Pa ipak, izbor Janj'Uševića za upravnik a teatra predstavljao je velik o iznenađenje II p 020rišnim krugovima, jer on k ao eventualni ·kandidat uopšte nije bi() spominjan (najčešće se u to vrijeme govorilo o Raši Plaoviću i R adoslavu V esniću), mada je bilo jasno, da će posHje tri ,,stranca" (Đ ukić, Nuš ić, Korolija), i nezadovoljstv a sa n jihovim radom, sarajevski mjerodaWli politički i kulturni faktori , tražiti p onovno svog oovjeka, kako zbog prestiža sredine, tako i zbog lakšeg i jednostavnijeg manipul.isanja sa pozorištem. Dolazak Janjuševića dočekan je u javnosti sa ću t anjem i prit ajenom skepsom . Posli je Branislava Nušića, dramskog pisca i pozorlšnog st ruč­ njaka izuzetne reputacije i popularnosti, 'Zatim poznatog pjesnika i književnika Mil"'ka Korolije, ovaj mladi sa rajevski profesor geografije i istorije dj elovao je kao uprav:nik nekako n edolično i pogl'eš:no. P a i sama činjeni ca da je postavljen za vršioca d užnosti davala mu je izvj estan privremeni karakter . Upravnik u prolazu, dok se ne pro na đe neko bolje i pametnije r jelenje.

345

· Ovim izborom naročito nije bio zadovoljan Jugo.sZavenslci rist, koji je očito imao svog kandidata i glavni urednik Ivan P eserle otvoreno iznosi rneslaganje sa novim postavljenjem, koje je, "obzirom n a izbor ličnosti, iznenarli1Q". po njegovQm mišl jenju upravnik bi mQrao da posjeduje solidno pozorišno znanje i iskustvo, ili bar .književno, k,akQ bi teatar dobio "jedan nov umjetnički zamah", dok je za J anjuševića, i nače vrijednog profesQra istorije, možda čak i dobrog ekonoma, powrišna umjetnost "terra inoog.nita". Ističući da protiv ličnosti samog Janjuševića r eda'kcij a nema ;ništa, Peserle "Zamjera banskoj upravi, pa i samom 'banu, da ovim lizoorom. pozol"išnog la~ka ,,nije bio sretne ruke, odnosno uije mu bio sretno rpodešen predlog Qd prosvjetnog odjeljenja banovine, kQja je taj iz·b or preporučila". A posebno za mjera što prilikom razmatranj a ovog delikatnog pitanja nije k.onsuJt.ovana ni Grupa sarajevskih k njiževnika, niti p ojedini prijatelji pozorišne umjetnosti . Svjestan, međutim, da je "stvar gooova" i da je trenutačno ne može .promijeniti, Ivan Peserle zaključuje da će r edakcija 'biti z·adQvolj;na ako se prevari "ll sv·ojim predviđanjima i ako se ne dogodi ono što je na vijest o postavljenj u Janjuševića jedan njegov uvaženi kolega izjaviQ: "Bojim se da je škola izgu·bila vrijednog nastaVlT1i·ka, a pozorište ipak nije dobilo spremnog upravnika," Situaci ja 1.1 koju je bačen Janjušević nije bila nj laka ni ohra·bruju6a. Doče'kan sa skepsom u jaVlT1osti, pa čak i potaijenjen, bez podrške u ansam:blu, suočen sa jednom haotičnom i zatrovanom atmosferom, bez poznavanja složenog i osjetljivog pozorišnog orgam.izma, bez ikakvog prethodnog kontakta sa t eatrom i glumcima, -on je posjedovao zaista izuzetnu hrabrost ili ludost kada je pristao da se primi ove, i u boljim i sredeniji m prilikama, nezahvalne dužnosti. Njegov prvi , s tvar-ni doticaj sa Pozorištem protekao je .kao u nekom grozničavom bunilu. Skrh an i pr:itiješnjen problemima i ljudima u teatru on će u t:oIku godine dana podni jeti dvije ostaVlke. Medutim, uvijek kada je pitanje n jegove demisij e bilo samo ,pitanje časa ovaj uporni i tvrdoglavi Hercegovac smogao je imova mage, i PO'l"lOVIlO 's e hvatao ukošt ac sa problemima .i nedaćama koje su kao neka pošast navirale sa svih stra.na. U tom sukobu sa surovom pozorišnom

346

oštrila se njegov,a energija i gomilalo is kustvo, i ovaj lai'k, profesor istorije, .postepeno će postati čovjclt teatra i više - pozorišni strasnik. Prim aj ući d užn05t upravrnika, Milutin J anjušević prima z atečen u situaciju (14. I 1931), kako u pogledu ansambla tako i repertoar,a i, nemajući uvid i ne :poomavaj ući umjetnič­ ke probleme, on ih ostavlja po strani, i započinje čišćenje tamo gdje je bio najsigurni ji, u saniran ju i s r eđiv,anju h ao tičnog i više nego al jkavog adm'inistrativno-fin ansijskog poslova'I1ja. U svom prvom izvještaju Ministarstvu prosvjete, desetak đana !PO preuzimanju dužnosti, J a njuš evi ć iznosi katastrofalno stanj e u ekonomiji pozorišta, od zarpuštene adminllitracije do nepostojanja blagajničkih kJnjiga, i najviše p ažn je posvećuje 'baš tim problem im a vezanim za organizaciju <ustanove. Ali, već tada, na sa mom početku , on ne zapostavlja ni umjetn ički dio, i mnoge nedostatke, konsta tovane II štampi i izvještajima inspektora, pcOCušava da isp ravi. Uvodi p a TaleIni 'r ad, duple podjele, kako b i ansambl bio pohpuno i racionalno iskodšten, da je rediteljima više umjetničke slobode, ali i više proba i vremena za rad , jer će se, na ,t aj način , "nesumnjivo podići kvalitet predstava". Ponovno uvodi rediteljsko vijeće, jedanput nedj eljno, na kom.e se raspravlja o umjetnički m problemima i utvrđuje sed mični repertoar. Kao dobar .ekonom, on insistira na štednjđ, jer je materij alm položaj teatra više nego za!brinjavaju ć:i , ali isto tako, ističe da će mu prva I riga hiti da s ve komade koji su na r eb pertoaru ,,soenski solidno opremi ", jer je to bio veliki nedostatatk prijašnje uprave. T akođe, :u granicama budžeta, .pla· Ilira da još II toku sezone PO'jača glumački ansambl, posebno mušlki d10, "koji jc priličnO' slab". U sređiv:anju adm inistrativno-finansijsk'ih .problema J anjušević pokazuje izuzetn u spretnost i efikas nost. Poslije toliko godina n esolidnog poslovanj a on uspijeva, II ikratkom vremenskom roku, da PO'tpuno s redi i stabil:izuje organizacionu strukturu pozarišta, II sv.im n jenim vidovima, od blagajne i adm inistracije do radionica i <tehničkih službi. Svi koji su p isali o' J.a njušević u k ao upravniku isticali su s pravom II prvi pla n upravo tu njegovu sposobnost "or,g anizatora", "dobrog domaćina", "č:inovničkog rukovodioca", ,,izstv'arnošću

347

VTSnog eko1llOma" i "pl.amera", dok je onaj drugi, umjetničk'i dio, nepravedno potiskivan II drugi plan, a ponekad i ignor isan, Međutim, već na samom startu, upravo II cilju umjetni čke o'bnove, J anjušević čini čitav niz korisnih poteza, ko ji će u punom obi mu uslijediti nakon materij alnog ozd ravljenja. U toku sezone on ponovno vraća u ansambl Vjekoslava Afrića, kako bi bar donekle ispunio prazninu nastalu po_ slije velike migracije glumaca. Posebnu pažnju poklanja đač­ kim predstavama, pokušava da privuče II pozorište muslimansk~ dio publike, :koji se odbio od teatra, prikazujući specijalni repertoar (H asanaginica , Zulumćar, Zlatija, Hadžu.n), vodi brigu o najmlađima i po6ebno sprema bajku I vica i Mar,ica, a takođe pokušava da uvede i speci jalne r adničke predstave i o tome pregovar a sa Radničkom 'komorom i predstavnicima Radničkog diletantskog pozorišta. Oči­ gledno je, kao .najglav:niju mjer u, u cilju potpune rehabilitacije teatra, Janjušević II prvi plan stavlja obnovu izgubl jenog kontakta sa publikom, pokuša.vaj u ći da podigne porušene mostove i uklon i sve one bro jne prepreke koje su dovele do izol.acijc .pozorišta i javnosti. On dobro zna, a Nušić mu je za to bio dobar primjer, da Pozorište u Sarajevu , ukoliko želi da prosperira i napreduje, .mor a hiti u žiži pozinvnog intere>ovanja, ali isto tako da mora po6tat1 i centar kompletnQg umje tničkog i kulturnog život a u gr adu . Zato Janj.ušević sazjva konferenciju prijatelja pozorišta, štampe, pojedinih kulturnih društava i ust anova, i svih onih "k()jima leži ,n a srcu ra:zvitak i napredak p<Ylorišta". Na ovom sastanku ko ji je bio izva,nre<ino dobro posjeće n , " Uprava je opširno iZ'Vestila prisutne o svim meram a koje je preduzela, izl()žila materijalno stanje Pozorišta, disku tO'Vala o b·udućern repertoaru i našla uopšte, prilike da čuje želje Sarajeva, u toliko pre što m.astoji .inače da Pozorište !postane centar svih -kulturnih htenja i pobhvata u gradu". I zaista, sa izuzetkom Jugoslavenskog l ista, ovi ,,JPrvi doo,i ri , ()v()g pozorlšnog upn ravnik a sa javnoocu", k ao i m jere koje on predlaže i p re-duzima za ;,podizanje sarajevs.kog pozorišta", primljene su sa si mpatijama i odobr avanjem. U pogledu repertoara, u drugom dijelu sezone 1930/31, Janj u~v::ić uglav.nom nastavlja da ostvaruje najavljeni prog r am, i još se ne upu~ta u inovacije, forsirajući kao i Ko-

348

rolija, zabavnu i popularnu powrišnu literaturu (Komedija s biserom Fr anka, Tri puta vjenčani Nikolsa, Olimpij a Molnara). P a ipak, primjetno je pomjeranje od str ane na dom aću dramu, sa posebnom pažnjom prema sarajevskim dramskim aut(lrima (Hadžun K apeta n(lv.ića, Veče aktovki Grupe saraj evs kih ~jiževnik a: P oHp Jevtića, R anka Samok(lvlije i
Ono n evidljiv o Curčića ).

Na k raj u sezone, Janjušević -organizuje gosrovanje Dobrice Milutinov ića, koji je :prikaza(l jednu m alu antol(lgij u SVQjih najpoznatijih uloga (Otelo, Selim beg, Feđa Protaoov, Mitke), i Lidije Mansvj etove (Ana Kris ti i Natalija P avlovna II ·d ra mi Laž Viničenka), i talw o:bogaćuje jpQzorišn.i život, i to u tr enutk u kada i inače, sezona j enj ava i interes slabi. Da bi opravdao naziv pozorišta , II k(lme je jasno n aznačen(l da je ono umjetnička ustanova za zapadne oblasti, J anjušević je, po.slije nekoliko godina m irovanja, poveo teata r na jednu veliku turneju, koja je t rajala 43 dana (od 13. maja do 24. j u na 1931), !Ila lbrlji: Sarajevo - Užice - Cačak Valjev(l - Sabac - Sremska Mitrovica - Vi'll!kovci - Br č ­ ko - Tuzla - Sar ajevo. N arodno pozorište za za padne obrasti, prikazalo je 53 predstave (38 večernj i h , 8 đ ačkih i 7 popodnevnih, popularnih za vojS!kJu i gra đanstvo . Repertoar na turneji 'bio je sastavlj en pretežno od dj ela strani h pisaca: Laž V!i.nri.čenk.a (3 puta), Revizor Gogolja (8), Kvadraturu kruga Katajeva (7), Skampo /Jo Nikodemija (4), Tri puta vjenčan~ Nik(lls a (7), T opaz Pan jola (9) , CT,~weni miš Fodora (8), Ote~o Se'kspira (4); dok s u j ugoslavenski dramatičari bili zastupljeni sam·o sa dva djela: Majstorica Ruža Ivakića (2) i Zutumćar Corovića (2). Na turneji je pozorište dO'.livjelo veliki moraln i j u mjetmićki .usp j eh.

ORGANIZACIONA I UMJETNJCKA KONS OLIDACIJA POZORISTA

Posl:i je deset dramatični h sezona, od kojih su četiri bile čak sa tri upravnika, brojni h personalnih promj ena II upravi, velikih glumačkih i redite1jskih migracija i selidbi; nak(ln svih "anketa", inspekcija, komisi ja, fuzija i ,,spajanja", bj esomučne ha jke u štampi, štrajkova, disidenata, kada je

349

izgledalo da će nagomilan i dugovi, brojni POV jeriOCl l unuta rnje rasulo trupe, n atjerati mjerodavne faktore da zatvore pozoriUe; i poslije svih 'repertoarskih uzleta i padova, u kojima je bilo i izuzetnih stva ra l ački h dometa, ali i pr·edstava ispod dozvoljenog umj etmičkog nivoa; nakon svih ne volja i nedaća, Pozor ište je polako poOelo organ:izaciono i umjetnički da s e Ikonsoliduj e. Tako je već prva sewna pod upravom Mil utina Janj uševića (1931/32) don ijela 'S u ficit, finansij e se sanir aj u, a sve nabavke ,;plaćaju se gotovim novcem i nikakvi dugovi se više ne prave". Istovremeno, r aste i bro j posjetilaca, od 60.000, penje se ča k na 80.000, da bi uskoro sarajevsko pozodšte materijalno bilo jedno od najstabilniji h u državi. Materi ja ln a s igu r nost uslovila je u dobroj mj er i j umjet ničku .!.consotidaciju teatr a, jer uprkn.c:; k:riv1.tda nj ima, povremenim padovima, neuspjelim r eperloarskim potezima, promašenim predstavama, decenija koja dolazi p roticaće u zna! ku s talnog u m jetničkog n apretka. Smirenje atmosfere II Pozorištu .najbol je se osjetilo po glumcima, jer su se, n akon godinu dana odsustva, ponovno vr atili stari i poznati član ovi: Branko Jovanović, Irena JovanoviĆ, Duje Biljuš, Dimit ri je Vellćković, Ljubiša Stoj če­ v i ć. Pored n ji h Uprava angažuje i nove: Ire nu Astrovu , 0 1 .gicu Bab ić, N a đu Brkić i Ber tu Popović . Za vrijeme gostovanja u prolje6e 193 1, Janj uševi ć je uspio da privoli Lid iju Mansvjetov.u da do đ e u Sa rajevo, t ako da je glu m ačlti ansambl obogaćen jednom izuzetnom, svestranom i jnte1igentnom glumioom, aU istovremeno, pored Rade P regarca, njenim dolaskom pojačan je i r editeljski k adar. Pored spo menutih nOVlih članova u ansamblu (1 931 / 32) su još lbi:1Ji: ]ilija Vu či­ ćević, Obren Đorđević, Avdo Dži!novjć, &irna ruć, J OV.Bln J er emić, Đuro K erme1i ć, Mim K~č, Milan Lekić, Rad.i'Voj Leti ć, G a rči n N ikolić, Nik ola H aj d ušković, An dra Curčić od m uškaraca j Nada Vorni, Mar ija V'Uči6ević, J olan da Đ a ­ lČi ć, Mira Korctić-Jevtić, J elena Kešeljević, Milica Pani, Ljuibica Stefanov ić , Katica H ajdušković, Zora Ćurči ć, D raga Stiplošek - od žen a. Ansambl su napustili, osim Vjekoslava Afrićn i Aleksand r a Raškovića, uglavnom glumci manjih vrijednosti, nosioci epi.zJxinih uloga: Marica Afrić, LeIa Leti ć, Luma Badalić, Anka Majoenović d Svetislaw Đ urkić.

350

Izvan redovne djelatnosti , J n.n j ušević n astoji, slično Nušić u , da od Pozorišta 'Stvori Iku lturno-umjetnički centar Sarajeva. U toku sezone održavaju se muzičke večeri , brojni simfonijski i vokalno-instrumentaln i koncerti, baletSki. programi, zabave pojedinih konfesionaInih društava, odrlavaju se slikarske izložbe, proslave i prigodne svečanosti , književne veče ri i predavanja, tako da je Pozorište za1sta postalo stjecište komplet nog kulturno-umjetlni&:og života II gradu. Istovremeno, Janj.ušević organizuje i gostovanja nekoliko poznatih stranih ansambla (Bečka opereta, Fantastični balet Luje Filerove, grupa engleskih glumaca The Englisch players, i na kraju sezone J evrejska pozomte iz B eča, sa P avlom Baratovim, Džemsom Sigorinom i Ham-i jetom Smit, koje je oduševilo sarajevsku publiku prik az uju ći: Otac Strindberga. Otpadnik Berloviča, Hink eman Tolera, Tuđinac G ardina i Bog osvete Aša, 14. VI-20. VI 1932). U težnj i da pozoI'ište nepr estano drži u ekspanzi ji i interesu javnosti, obilježavajući deceniju rada od prve preds tave prikazane u Sarajevu, J anju šević .p on ovno kreće s a ansamblom na turneju , i u toku mjESeca maja 1932. gostuje u Travniku, Zenici i Tuzli, a II j.unu igra u Valjevu i Užicu . Tako je prva cjelovita sezona Milutina J anjuševića završila sa izuzetnim umjetničkim i materijalnim uspj ehom. Ovo osj ećanje stabilizacije i s igurnosti od raziće se u novoj sezoni (1932/33), prije svega u glumačkom ansamblu, koji je pretrpio zaista minimalne izmjene, na jmanje od kako Pozorište djeluje. U ženskom dijelu, um jesto Na de Brkić došla je Meri Podhr aska, dok su muški dio napustili Avdo Dži nović i J ovan Jerem i ć (otišli u Banja luku) , i Gorčin N ikoli ć, a umjesto njih angažovan je samo Đuka Trbojević. Jed ini ist inski gubitak !bila je smrt ilije Vu čićevića - čika Ike. s ·koj.im je sara je vsko glum ište izgubilo svog n ajpopularni j eg i najomiljenijeg kom.ičara. Vri jeme nesigurnostli. .i strepnje je pr>oš1o. RLječ kriza je zaboravljena. Situacija u pcYI.Orištu je sta:bilna, i moralno i materi.ja'1n.o. Ser.zona 1932/ 33. završena je ,.apsolutno b ez defkita", prikazano j e 266 predstava, povećan je bruto prih od. (731.693 din.), ,b roj, .posjetilaca (89.50 9) , prosjek g1eda1aca po predstavi (339). Arnsambl je :konsoHdovan, u igra n, ,r aznovrsta n po sastavu, i najvažnije, bez promjena. U novu

351

sezonu 1933/34, jednu od najmirni ji h u istoriji sarajevskog Pozorišta, ul azi go tovo neokrnjen. Umjesto Đuke Trbu'hovića vra ća .se J ovan Jeremić (ko ji je jednu sezonu proveo u Ban jaluci), a umjesto Meri Podhraske angažovana je iskusn a karak·t ema g lum ica Kosar a Rajtević. Minimalne izmjene u ansamblu olll()gućavaju održavanje obimnog repriznog materijala (28 djela sa 86 predstava) , što utiče na preciznije i stu dioznije pripremanje p remi jernog materij ala (29 premijera sa 121 Tepri2lOm) , mada je još uvijek broj premijera pr.e-velik, a vrijem e za probe suviše krat ko i og r aničeno. Istina, rad se produžava paralelni m podjelama, aH ni o ne, zbog r elativno m alog ansam'bla (30 glumaca), nis u čes te , j odnose se uglavnom n a kamerne predstave, sa manjom podjelom. No rmalno, i za glumce i za scensku tehni ku, održavanje repriznog i prem ijernog repe rtoar a koji je, na primjer, sam o II ovoj sezoni iZll()Bio oko 60 naslova, predstavljalo je ogroman teret, jer je bilo glumaca koj i su i mali i po 40 raznovrsnih i .odgovornih .zadataka II toku j edne sezone, što se sve ilpak moral o negativno odražavati 'Ila umj etnički !nivo teatra. Og raničena državna s ubvencija i veliki broj premij era uticali su n a d ekoratiVlI1u str anu, tak o da je opr ema predstava bila najčešće stva r dovitlj ivosti soen()graia i reditelja, čista improvizaci ja, u kojoj se v iše snalazilo nego stvaralo. [ sam() zahva lj uj ući izuzetni m i mašt<lviti m "majstorima pozornice" , ka'kvj su bili J an Kr1žek i Josip Boržik, i smislu za likovno koje su iSp<llj ava1i Pregarc i Mansvjetova, scenografska r ješenja u sarajevskom teatru, uspi jevala su u pojedi nim predStava ma da izazovu impresivan i up€Ča Ujiv utisak.

REPERTOAR -

U ZNAKU DOMACE DRAME

Repertoar u sezoni 1931 / 32, već posli je prvih premijera, dobio je laskava priznanja. P<Joorište je ponovno postalo· ,,sen ozna umj etnička ustanov.a", a .njegov program je od i nteresa za cij elo Sarajevo "i sve one ko ji u njemu oojeća ­ ju mogućnosti življeg i potpunijeg umjetničkog života". Po-

352

sebne je pozitivno akoentovan izbor domaće, jugoslovenske drame, koji pokazuje brigu uprave da zadovolji h eterogenu sarajevsku publiku, sve slojeve, i konfesionalne i intelektualne, u širokom rasponu od Krleže, čak sa dvije drame (Gospoda Glembajevi, U agoniji), prek{) Đurića (Imotski kadija)
(Vrzino ko l o), K'Ulundžića (Misteriozni Karnić), Miloševića (Jubilej), do savremenih bosanskohercegovačkih dramatičara (Hanka Samokovlija, Olivera Curčić), ne zanemarujući ni dramsko nasljeđe (Kra ljeva jesen Bojić, Boj pod Ozijom Bašagić, euva; se senjske ru'ce Senoa-Curčić). Ovomt,
I vak:ića

treba dodati da je Pozorište II sezoni 1931/ 32, pored navedenih premijera, održavalo i repl'i7mi domaći repertoar (Đido,
Smrt majke Jugovića, Hadiun, Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Maksim Crnojević, Zona ZarnfiTova, Koštana, ZuLumćar); i da je, u 'konačnom .bitansu, od 209 redovnih pred-

stava na djela jugoslavenskih a.utora otpalo 119, prema 90 vezanih za im ena stranih pisaca. Interes za domaću dramu je bio više nego očigledan. Da bi ,,podstakla n aše dramske. pisce na intenzivniji rad" Uprava pozorišta je raspisala čak i kenkuTS za dramu iz narodnog života, d a jući pri t(lme prvenstvo komadima s pjevanjem, želeći tako da dođe do popularnih savremenih drama za široku publiku, či j i je nedostatak bio sve primjetniji. U ovom zaokretu prema domaćoj savremenoj drami od posebnog je interesa pojava Miroslava Krleže na sarajevskoj sceni, jer će uprav() na tekstovima njegovih drama (Gospoda Glembajevi, U agoni.ji, Leda, U l ogoru), jedna g Lumačka i redite1jska generacija ostvariti sv()je n a jbolj~ wnjetničke rezultate donoseĆi, istovremeno, sarajevsk(lm glumištu i nekoliko antologijskih predstava II cj elini. Dolazak Miroslava Krle-be na sarajevsku scen u označava i prodor .p rogresivnih idej a, naročito važntih za razvitak pozorišne k.ritike k oja je, aIirmišući djelo ovog izuzetno s nažnog i -kompleksnog drama tičara, i sama stekla pozorišnu i književnu afirmaciju (Jovan Kršić, Jovan Palavestra, Haji.m Alkalaj). Medutim, ovaj re;pertoarski zaokret prema modernijim stru janjima u jugoslovenskoj dr ami, praćen je i promijenje.nim OOnOS()m prema djelima iz strane dramske književnosti, koja je takođe d obila na serioznosti, zadržavajući .se samo djelimično, i kolik(l je bilo nUžn(l na komerci jalnoj i zabav2~

IJotorija pOlorl.$la llI H

353

noj pozorišnQj lit era turi, pa i tada probirljivo i sa ukusom (GrengooT Banvjlja, Baltazar Maršana, Princeza i igrač Engela i Gd nvalda, Lju bakanje Snidera, Ništa bez mu§ke glave Gandera, Ugovo re ni ljubav nik Devala, Nervozni ljudi 5ardua), dok je ostali repertoar sadržavaQ zanimljiv i kvalitetan izbor iz kl asične dramske literatur e (Vo lpone Džonsona i Cvajga, F~g aTova ženidba &maršea, Plemi6'co gnjezdo Turgenjeva i Si.bi r jakova, Tri sest.r e Cehova , Mal i Ejlo! Ibsena), ali i savremene (Na kraju puta Serifa, Sveti plamen Moama, Lopuža Cap eka) . I sljedeća sezona, 1932/ 33, t a kQđe protiče u znaku dom aće dra me. Od 29 premijera, na j ugoslovenSke p isce otpada 18 noviteta, a n a strane ll, sl:ičrw je i sa brojem predstava, od 212, koli ko je prikazano, v:iše od dvi je trećine ootvarene su .na tekstovima nacionalne dramske literature. P Os eban in teres Upr a va pozorišta je 'Pokazala za njegovanje i razvij anje bosanskohercegovačke dramske produkcije, kakQ savremene tako i one iz dramskog naslj eđa (Plava Jevrejka Samokovlije, Fra ·JukiĆevo znamenje i A merika po sebi Jevti ća . Na. strugah duk j a.n da imam i Almasa Jungića, Te§ka vremena Mulabdića , Dva Morića, dva Pašića Kušan a, Vam pir Curčiea , K om ed ijant p od maskama Tmuše, Vod eni žen ik Milice Miron). Najviše uspjeh a od domaćih sarajevskih pisaca , .i mali s u Borivoje J evtić i !sak Samokovlija. Od 00talih jugoolavensk ih dr amatičara Pozori.šte je prikazalo sljedeća djela : H erman Celjski Novačana , Vučina Ogrizovića, Bez trećega BegQv ića , Đavo i njegov šegrt Mansvjetove, Vječi ti bol KalacanO'Vića (drama nagrađen a na ko.nkursu pozorišta), Mister DolaT NušiĆ8 , Barun FTanjo Tr enk Tomića , Amor na selu. Kneževića ( takQđe d rama sa konkursa) , Nečista krv Stankovića i Mihajlovića . U izboru s trane drame, medutim, ova sezona pokazuje osjebno spuš tanje !kriterija, uslovljeno, :ponovno, impera tivima blagajn e i nedovoljne državne su:bvencije, ali i zahtjevima širok e publike koja II pozorištu traži prevashodnu zabavu i 'l aku r azonodu, ili me10dramske i romantične sadržaje (Pjesnikove ljubavi Bluma i Dela·kija, Uspavanka FođQra. Noć na Karlštajnu Vrhlickog, Zeleni fTak FIera iKajave, TTafi ka Buša Feket ea, Crna pantera V in i čenka), do k je s e-

354

rioznija dramska literatura zapostavljena (Elga Hauptmana, Đavolov učenik Soa, H enrik IV Pirandela, Borba G<l1svortija).

u vidu upravo djela iz strane dramske književnosti prikazana na sarajevskoj sceni, a djelimično i domaća, kritičar Jovan Krši.ć zamjerio je Pozorištu da ostvareni repertoar "nije odraz našeg socijalnog pulsiranja" i ne ispunjava ,,'I'l.ajviši zakon" njegove teatarske poetike - aktuelnost. Pozorište je, po Kršiću najčešće udaljeno od života, i to manje od evropskog a više od vlastitog, od koga je zavisilo i ill Ikome je egzistiralo, Akrtuelni idruštvenosocijalni problemi vremena i sredine prolazili su pored }Xlwrišta. Ali. to nije bio slučaj samo sarajevskog teatra, takva je, uglavnom bila situacija tih godl:na u svim jug-oslavenskim pozorištima. Pa ipak, gledajući unazad, repertoar koji je sarajevsko Pozorište igralo u posljednJim .se-ronama, u odnosu na prvu deoeniju, bilježi znatan umjetrni6ki napredak, ne samo u literarnom i pozorišnom smislu, već i u forsiranju modernijeg senzibiliteta, pa čak i određene aktuelne društvene problematike (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Borba, H enImajući

rik IV, Lopuža, Mali Ejlot. Elga, Na kraju puta).

Problemi repertoara nisu uslovljeni samo umjetničkim prosedeom Pozorišta, talentom i zn'a njem njegovog upravnika, dramaturga, njegovih reditelja i glumaca, već i materijalnim položajem teatra i sastavom i kvaHtetom pubUke za koju je pozorište osuđeno da igra. Ova dva posljednja elementa, materijalni uslovi i nivo publike, bili su II Sarajevu, od samog početka, često presudniji i značajniji, 1eL'" su di rek1mo ugooža,val!i. ili modi:f'ici-rali umjebničke ambicije fuzorišta, prisiljavajući g·a na kompromise. Naime, osim premijerske publike, hirovite i nestalne, sarajevsko Pozorište je imalo još nekoliko slojeva publike, koji su mogli da dovedu i do desetak ,repriza jedne : redstave u toku sezone. p Međutim, ova najšira publika nije imala interesa za pozorišnu literaturu veće kmjiževne vrijednosti, pa čak ni II slučaj.u izvrsne scenske prezentacije, već je isključivo tražila la.k i zabavan repertoar. Nasuprot ovoj većini, stajali su ekskluzivni i "probirljivi" zahtjevi jednog dijela premijerske publike i kritike, koji je uticao na formiranje javnog mišljenja o kvalitetu .pozorišta, aii koj~ nije - omagao uvip

355

jek praznu pozorišnu blagajnu. I zato je repertoar sarajevskog Pozorišta bio najčešće razapet :izmedu dv.ije krajnosti, kompromisan, prigodan, sav u oscilacijama, kao na nekoj klackalici. Diktiran ovim dvojakim zahtjevima, II krajnostima ukusa i umjetni6kih i kulturnih !potreba, uslovljen uz to i h eterogenim konfesionalnim sastavom sarajevske publike, repertoar u trećoj s ew ni Janjušev ićeve uprave (1933 /34), .ponov.no je, pod pritiskom blagajne. bio sastavljen sa želj om da se svi zadovolje. i da se tako pov~a i proš'iri ionako skučen i ograničen broj gledalaca. Ova r epertoarska politika. za koju krit iča ri najčešće nisu imali raZlumijevanja, dala je i pozitivnih rezultata, jer stoji č1n jen ica da je dolaskom J anjuševića, sa isti m brojem p remijera i repriza, ukupan broj posjetila ca II jednoj sezoni veći za oko 20.000 (80.000 um jesto dotadašnjih 60.000), i da je ovo povećano interesovan je publike za pororište uslovljeno baš tom ,,Ikompromisnom repertoarskom ,politikom". Uostalom, Janjuševi ć j Jevtić s u b ili svjesni ove neujednačene umjetničke linije, ali isto tako i činjenice da je .p ozorište zadovoljilo najširu publiku , kojoj je, po intenCijama osnivača, ono i na mijenjeno, jer je posjeta ove sezone, kao i prošle bila "jača nego ik-ada rantje" (89.509). Prateći predstave kao kritičar i ron ični Jovan Palavestr a naziva ovaj program u sezoni 1933/34.• ,klackanje ·r~ert.oa­ ra ", u k(lme se susreć u kraj-nooti, od Krleže (Leda) do Sahinovića-Ekrema (Zmaj od Bosne), 1 od M(llijera (Tarti!) do Zana-Ba jera (Marija, kći puka). Analizirajući umjetničku vrijednost ove sezone Jev tić , opet, iznosi, čitav n iz zanimljivih statističkih podataka koji nedvojbeno govore o ukusu publik e k(lj a je posjetom diktirala baš ovakav r~ertoar. p onovno, po broju prikazanih ,p redstava uvlazi d(l prevage dJela jug<>slovenskih dr{lJTlatičara, 121 prema 88 s tranih, od toga je superiorno najpopularniji j najviše .igran i gledan Branislav Nušić. U sezoni 1933/34. na repertoaru se nalazi čak še<>t II1jegovih !komedija (dvije p remij ere j četiri reprize) sa 39 predstava, od koji h je prvi put izvedeni Beograd nekad i sad (zajedno sa Svetskim ratom) igr an 16, a obnovljeni Put oko sveta 10 puta . Poslije NušiĆ8 dolazi Stenja (Pok ondir ena tikva - 6) i B egović (A1nerikans.w ja hta u splitskoj

356

6), dok su ostali jugoslavenski pisci i to oni n ajbo lj~ (Cank ar, Za dobr o nar oda; Krleža, Leda; Zivojinović, Covek snuje) čije su predstave bile ,,zapažene u kritici", daleko ispod ovog broja (2-3 reprize) . Sli čno je i sa djelim a strani h pisaca. Najviše p uta je prikazan a muzička komedija M arija, kći puka Bajera (6), i komad m a đ arskog aurora Lasla Fodora Poljubac pred ogledalom (6). Tek poslije njih dolaze drame klasični h pisaca : Mktački trgovac Seksp ira (5), T arti! Molijera (4). Zanimljivo je da su, što se tiče poojete, sasvi m 1,Xld bacile predstave: Mrtve d uJe Gogolja , II interes anmoj adaptaciji Bulgakova, Dvoboj La vadana, Ana Kristi Judžina Q'Ni'ia, inače " neosporno dobro izvedena i solidno građene u knj iževnom i pozorišnom smislu". Nešto više uspjeha postigla je Slijepa boginja Tolera (5), Covjek Hofmansta1a, i najnovija češka drama Izmeđ u ponoći i zore Sajnpflugove (4), ukoli-ko - e, naravno, za predstav:u sa 4-5 s repriza, u gradu od blizu 70.000 stanovnika može uop šte reći da je usp jela. Repertoar koji je poz>orište ponudilo publici i k r itici, UPM:OS kompromis u (Manja, kći puka, Otmica Sabinjanki Sentana. Livničar Onea, Je zi 2eraldina anđeo Jaraja, Po ljubac pred og ledalom), pok azuje u pojedini m slučajevima određen nivo i ukus, kako u izboru .klasičn i h djela (Mle t ački trgovac, Tarti!, M r tve duše ). tako i u izboru sa vremene svjetske dra me (O'NU, Toler, Lavadan, Tov arišč Deval , Monikin slučaj, Sčepkovsk a, Zlatni rudnik Kostova. R asa na lutanju Poršea) ; sa posebnim interesom za dom aći repertoar (Steri ja, N ušić, Krleža, Begović, Cankar, Zivojjnoluci -

vić, Napoleon Curčića, A TIlikina uzbuna Andrića i Jevtića) .

P a ipak, ovako sastavljen repertoar nije u potpunost I uspio da zadovolji n i publiku (:slaba posjeta na pojedinim " ozbiljnim" premijerama), n j Icritiku (negativne ocjene najgledaniji h ·p redstava) . za širu publiku ov aj progr am jc bio previše m.biljan, a za kritiku premalo. I zato Jevti ć konstatuje da se "amplituda ukusa" .sarajevske publike ,,savršeno izmijenila". "Baš savremena , potpuno akbueln a dra ma sa socijalnom tendencij()ffi iščezla je, gotovo potpuno, iz duhovn og domena ovog d ijela ·naše publike. Ona ISe mn ogo više o predjeljuje 'Prema komedi ji bez žaoke, bezazleno h umorističnoj , ili sen ti mentalno-erotičnom kom a du i romantici , nego prema a ktuelnoj satiri, punoj k ritike savremenog dru.št-

357

venog stanja, ili klasici u Ikojoj su velike strasti. i krup ni poroci podvrgnuti nekompromisnoj kritici genijalnih dramatičara. Tako su erotično raspoloženi Fodor i sladunjavi ?orf Bajer imali više stva mog uspjeha, nego ogorčeni Toler i veliki kritičari Ikao Sekspir i Molijer, i \Svakako više s rdačnog aplauza j neza7.ornog odobravanja kroz smijeh Branislava Nušića i Milana Begovića, nego smjeli društve ni analizatori tipa jednog Cankara i jednog Krleže. Kao da se naša publika prev:iše zasitila mračnog utvrđivanja gorkih društvenih činjenica u vremenu jedne i inače sive stvarnosti. Ove či­ n jenice mogu, razumije se, služiti kao poduka, kad je u pitan ju pozorišna računica, ali ne k ad je na tapetu i kulturni p r estiž jedne eminentno umjetničke .ustanove." Ali, Pozorište, razapeto između ove dvije krajnosti, nije imalo veli ki izbor, niti je moglo da se definitivno opredijeli, ono je ostalo na sredokraći , pokušavajući da se <Xirži , zadovoljavajući , na smjenu, i kritiku i publiku. Prvo Sek'spir, pa onda Fedor, zatim MoHjer i Krleža, pa J araj ,i Bajer, i tako redom. Drugog izlaza izgleda nije ni bilo.

SAVREMENA BOSANSKOHERCEGOVACKA DRAMA (I)
U prvoj deceniji , sve do dolas ka Br anislava
Nuš ića,

repertoaru sarajevskog Pozorlšta .igrala su se isključivo la iz bosanskohercegovačkog dramskog nasljeđa (Hasanag.i-

na dje-

nica Santića. Zlati;a Đikića, J azav ac pred sudom Kočića, Zulumćar, Alla, On, Adem beg Cerovića, Bo; pod Ozijom Bašagića), i tek 1925. priikazana je prva drama savremenih dom aći h pisaca iz Bosne: Abn.asa Beluša J ungi ća i Jovana ·P.a1avestre, a odmah zatim 1926. i Sefka Hasanova Vesehl-

Sa Mirkom Korolijom ovaj interes za savremene sarajevske dramatičare je pojačan (Starina Ncvak Miron a, Nasrudin hod žina čudesa CUl'Čića , Carske ko horte Jevti ća, Save sti na 'VetTu Palavestre), dQk je Milutin Janjušev:ić posebnu pož,nju posvetio savremenoj bosansIkohercegovačkoj drami, ta·ko da se za kratko vrijeme, u nekoliko sezona, pojavio veći broj zanimljivih dramskih pisaca (Palavestra, Samokovlija, Tmuša, Curčić, Jevtić, Turina, Miron), čija su djela, iako još nedovoljne pozorišne i literarne nosi-

rnovića-Tmu'še.

358

vosti, predstavljala 'QSv]ezenje kako za repertoar ta'ko i za publiku, koja je pokazivala izuzetan interes za premijere do maći h autora. Nakon saradnje sa Belušeln Jungićem na komadu sa pjevanjem Alm.asa, lXlzodšni kritičar i pripovjedač JOVAN PALAVESTRA (Mostar, 1893 - SarajeYQ, 1959), napjsa<l je dramu Savesti na vetru, ik<lja je, u režiji B<lrivoja J evtića, prikazana 16. II 1929. bez :nek-og većeg uspjeha. Za svoju prvu samootainu dramu Palavestra je izabrao "vrlo inter esantnu temu: čuvanje časti i prestiža posrnule kuće koljenovića i po cenu sam<lg zločin a". On je radnju locirao u poslijeratni ambijent "sarajevskog r'J'ašlihana", među tim, prer aglašenom konstrukcijom i isforsiranim scenama, uništio n je dobru zamisao i nekoliko uspješnih satirični h naznaka i detalja. Ovom neuspjehu u dobr-oj mjeri je dopr1nio i J ,e vtić, i kao dramaturg i kao redi telj. On se nije potrudio da sa piscem dot jera i popravi dramu, a njegova režija po miš~jenjlu kr;iti.čara J akše Kušana ,/bila ~e očajna". Oi.rtava predstava je vrvjela od brojnih propusta, "da ih jie teško nabrojati : n eizglađeni .prelazi, s metenost na pozornici i rastrganost, Qpažali su se u svakom prizoru". I druga Palave;;trina drama, Veliki skandal, priikazana 20. XII 1930, ima savr emenu temu, ali onu suženu, lokalnu, čaršijsku, novinarsko-.senzacionalističku, i predstavlja jednu mješavi· u "dnevn<lg, n novinsk-og sopštijim, ljudskijim, .onim što je i7Xiignuto ~zna d jednodnevne senzacionalnosti i pripada višim kategorijama čovječj.eg duha". Palavestru progoni groteskna, k arikaturalna slika svijeta i ljudi u njemu, ona jz Ver€Ščag,Lnovog ,,!krivog <lgledala", potencirana, iskrivljena, izobličena , j umjesto da otkriva suštinu problema, on trči po površini spoljnih efekata. ras.plinjavajući svoje i-deje i žaoke II p rizemna i neuvjerl jiva ćaskanja , ' kidajući pri rome, ionako m inimalnu i slabašnu radnju u nepovezane i nervozne priwre. Kritika je Palav,e str inu satiričrw. grotesku V eliki skandal ocijenila kao "poluuspjelu", tvrdeći, s pravom, da je ona suviše u vodama obične, banalne "dnevne vesti", bez dubljih poniranja u probleme ljudske ogzistencije. U okviru tradicionalne večeri aktovki, zajedno sa jedn<lčinkama Curčića, Trnuše i J~­ tića , pn.kazana je 5. V 1934, i Pa]avestrina aktovka Titani na postu, ' koja je najbolje primlJena i koju će .on docnije

359

razraditi i proširiti u tročin u cjelovečernju dramu pod naslovom Neimari "Pobede". Drugi po redu sarajevski dramatičar, čiju je dramu prl· azao na sceni Branislav Nušić, bio je VLA!DISLAV VESEk LINOVIC-TMUSA (Prijepolje, 1889 - Sarajevo, 1954), pripovjedač-humorista, urednik pozorišni h tis rova (Pozorište _ 1926, Narodno pozori!te - 1926-1927), i jedan od osnivača Dramskog akademskog kluba - DAK (1937). Nakon Ogrizovića, Đurića, Santića, i Vesel i nović je u svojoj drami Sejka Hasano va, prikazanoj 23. V 1926. u režiji Fran a Novakovića, potr ažio inspiraciju u popularnoj narodnoj baladi o Hasanaginici, pokazujući pri tome "kvalitete okretnog pozorišnog 'Pisca", koji je znao da iz ,poznatog motiva izvuče nove dramske vrijednosti, stvarajući nekoliko upečatljivi h scena u kojima je sudbina .neshvaćen e žene dobila i lirsku i dramSIDU dimenziju. Druga Veselinovićeva drama prikazana na sceni sarajevskog powrišta (5. V 1933), bil a je jednočinka Komedijanti n.a poslu, u stvari jedna humoristička cr mca iz savremenog života . Inače, Veselinović je napisao čitav niz dramsk·ih djela nejednake vrijednosti, koja su najčešće ig.rala amaterska društva (Nebojša, Suze tL vjetar, Sveti Sava
na Meljaku, On i njih dve, Telal viče, Svastika, Ah, te punice !, Popis žitelja i životinja, Neobičan doček, Gruda zemlje), a drrumatizovao je i pripovijetku StjEPana Mitrova Ljubiše Vukac Paštrović. "Motive za svoje dr.amske tekstove, Tmuša je !Uzimao iz rfolk1ora i svakodnevnog života. U nje-

gov()m djelu preovladavaju ljubavne teme i motivi iz svakodnevnog života obojeni humor·om." Na sceni sarajevskog powrišta, 7. II 1940, prikazan je u režiji Borivoja Jevtića , njegov dramski fragment u jednom činu D vije majke. Drama Starina Novak, pjesni'ka i mowfa MIHAJ LA MIRONA, prik azana 26. xr 1927, u režiji Ni kole Hajd uškovića, izazvala je živ interes sarajevske publi ke i ,,'p otpuno rasprodanu kuću". Autor je pokušao da dramatizuje motive .narodnih pjesama o h ajduku Starini Novaku, n astojeći da na scenu dovede onaj "široki epski milje". Međuti m, on nije 'llS-pio ni da poveže događaje ni da ih kondenzuje, dl'amaturgija je labava, bez sukoba i razvojne 1im.ije, -doga đaji nedovoljno motivisani, a karakteri bezboj-ni i ne baš sretno povezani sa inače razvučenom radnjom. Drama je od kritike oci-

360

jenjena ikao p očetn ička , sa .. neprirodnim i bom bastičnim j e zikom". Režija je nedosta t ke dr a me pokuša la da sa kri je spek~ taklo m i masovnim scenama i ša renilom . J edino je istaknuta scenska muzika Fran je M aćej evs kog , ,k ao " usp jela sti lizacija narodni h motiva", sa m nogo s misla i otm jenosti donesen i su "muz i č k i pejsaži Romani je" . Uprkos sklonosti i si mpatiji pr·erna na porima do m aćih dra m ati čara , kriti ka je jednodušno oci jenila i drug u dram u Mihajl a Mi-rona, H erceg Stje pan, pri kazanu 27. XI 1930, u režiji Jovana Jeremića, k a o neuspjelu i promašen u stvar. Pokazalo s e da " pjesnik Rom anij e i ro manti čnog pejzaža" ne poznaje scenu i njen e za konitosti. postupci njegovih junaka su nemotivisan i, oni dolaze na pozornicu i odlaze sa n je bez razloga i bez posljedica. Miron piše u sti hu, "desetera c sa vrlo sa mo voljnom cezuroon" , bez r it m a, boje i s očnos ti , sa I onek lm li jepim pasap rom na pisani m u d uhu i tra dici ji narodne poezij e. " H erceg Stjep an je dr amski nepovezan, o tr agi čno m kontinu itet u nem a ni govora, li ca s u , od prvog do posljed njeg, neizrazita, bleda, izgubljena (- kako je samo up rošćena zahvalna žens tven ost J elisave Fj or etinke! - ), cela tragedija se, lišena s vake mašte i zam a'ha , r azb ija u žalosnim koma d ići m a. Jedan prvoklasan istor ijski materi j al leži pred nam a una kažen kao torzo. Ipak je red:itelj k omada, G. J erem i ć , uspeo da ovim ispisanim vrsta ma bez duha svetoga da života k roz j ednu in teI1pretaci ju koja se tr.udila da bar o pisu je s likom ono šoo pisac ni je davao svojim scensk im zam isli ma." Kritika je, i o vog puta, kons tat ova la m ali ili n ikakav ud io dramat urga Jevt i ća u radu sa autoro m , t ako da su mnogi nedos t aci i neke grube i evidentne gr eške ostale, umjesto da su još u sa mom procesu rada otklon jene. Mihajlo Miron je napisao još nekoliko drama A r sla n- beg, Stjepan T oma~ević , posljed nji bosanski kra l; , Sokra t ), a tr ag ikomedi ja Lovci prikazan a je na sar ajevskoj sceni 12. XII 1935. ali izvan redovnog pozor išnog r eper ooara. U .periodu i zmeđu dva rata , pored Bodvoja Jevt ić a , MI· LAN CU RCI Ć (Zagr eb, 1883 - Sarajevo, 1942), b io je jedan od n ajaktivnijih dramski h autora, koji je pok azivao raznovrsna inter esovan ja, od istorije do s avremene t eme, od dr ame do komedije, uzi m aju ći sadržaje iz nacionalne ali : svj etske istori je, b aveći se uz lo dramatizacijam a i a dap ta-

36 1

cijama djela drugih pisaca. K ao dramski autor M ilan C určić je počeo još 19 12. k ada mu je Ivo Vojnović prim i() d ram u Krv za izvođenje na sceni Hrva tskog narodnog kazališt u u Zagrebu . P osli j e prvog svj etskog r ata, II Sarajevu je jedn() vrijeme vod io ,powrišnu rubriku u Jugoslavenskom tistu, a p i-sa() je i pozorišne kritike II Pregledu. Povodom 45-g()dišnjice .književnog rada Branislava N ušića. 20. XI 1924, Curčić je napisao scenski f ragment Ceo svet traži oca, u kome se ,pojavljuju likovi iz popularnih Nušičev;ih komedija . U vrijeme Nušićeve pozorišne ekspanzije, :prik azana je 31. XII 1927, II r ežij i V iktor a Beka, n ova drama M ilan a Curčića Nasrudin hod žina čudes a, II stvari "priča hiljadu druge noći u 5 slika s p j evanjem i igranjem", koja je postigla veUki uspjeh kod najšire publik e. Autor je dramaturški spretno povezao popularne i d uhovite anegdote o Nasrudinu hodži (koga je živopisno tumačio Dimitrije Ve·1ičković), inter;poli rajući u komediju mnogo pjesam a i igara (uspješna scenska muzika mladog ko mpozitora Alfreda Poooesa). Uspjeh koji je ova "montaža" postigla kod ;publiike, uticao je na Cur čića da napiše i nastavak komedije, Nasrudin h odžini hr šumi i rusvaji, koj-i je Aleksanl:iar Vereiščagi1n r e-1iirao (6. H 1930) kao jedan zaoštreni scenski kalambu r, sa mnogo šarenila , spektakularnosti, pokreta, muzike, igre i pjevanj a. U zajednici sa grupom sar ajevskih kn jiževnika Pozorišt e j e dalo veče aktavki (2. V 1931), sastaVl jeno od. d jela -Samokovli j e (odloma'k Hanke), Jevtića (Polip) i Curči6eve sati r ične sIi.ke Ono nevid ljivo, napis ane u tradicionaLnom i JXl'znatom manilfu "naše komediografu:ke škole kojoj je na čelu Nušić". Tem u korupcije, po mišljenju kritičara J ovana KršIća, autor je sagledao iz socijalnog aspekta, varirajući i ugledaj u ći s e na n eke scene ~2: Nušićeve Protekcije. "NUšić j e veseliji, Curčić za'hrinutiji, senti m entalniji." U sezoni 1931/32, Curčić je prir edi() dramatiza cij u Senoinog romana euvaj se senjs.ke ruke (13. xn 1931), a prikazana je i njegova nova d r ama Olivera (2. IV 1932) . U d ekoru starih fresaka, sa oltar ima u pozadini, uz pjevanje crkvenog hora, redi telj Rade P regarc postavio je Oliveru, dramsku pjesmu Milana Curčića, inače prvonagradenu dramu na kon'kursu što ga je raspisala Uprava sarajevskQg pozorišta. V'I"aćajući se u dalek u p rošlost " kosovske tragedi je", uzimajući za temu tragi čn u

362

sudbinu Olivere, kćerke cara Lazara, k()ja je pošla za sultana Bajazita, ubicu n jenog oca, Mnan Curčić je P<lkušao, pomalo rom antičarski i dekorativno, da osvijetli i objasni 'koj: su razlozi, sem državnih interesa, nat jerali Oliveru da učini ta j trag ični korak. Opter ećujući lik i slavoljublj em i mržnj om i eg()izmom pisac je, u želji da šro potpun ije m()tiviše postupke glavne junakinje, u stvari, zatrpao prave r azloge, jer je odjedn()m sve bilo r azl()g. "U ovom kolebanju izmedu herojstva i žens'k()g slavohleplja, naročiro izmedu duševne i etičke manifestacij e i gruoog m at erijalizma, auror je postavio na prvo mjoE!lSoo psihološki momenat, koji nije dovoljn() čv rsro za:zU:ian, pa tragičn a li čnost Olivere ne odskače ni kao heroj (da kroz motiv n ade t1p žene naše rase), ni ka() žena. To dokazuje i sama izjava 'Pisca, 'koji !kaže da tragika Olivere nije u tome što je ona pošl.a za dže1ata svoga oca jz viši h dr-18vnih interesa, već što je došla u koliziju sa amanetom cara Lazara, da treba spasavati duh()vne vri jednosti, a ne materi jalne, državu i vlast. Autor hoće da u n joj izazove os jećaj čovjeka, aH na kraju ona je samo slaba žena. U ov()m e je Olivera i izg ubila onu veličinu koju jc autor htio da joj dade." (Ivan S traž:ičić) Drama je i n ače napisana u sti hovima, "lakim i tečnim koji ni najmanje n e ometaju sigurnost gl umačke dikci je", a fragmentarno ima i dobrih "poetskih ponesenosti i lijepih mjesta" (Eli Finci), n aročito u razgovorima oca Heruvina, koga je s ugestivn() tumačio Ljubiša Stoji5ević, " mukli m , mon()tonim i hladnim zvukom". Drama u jed nom či nu Vampi,., pri'k a za na u okviru druge veče­ ri Grupe sar ajevskih književnika (5. V 1933), negativ.no je oci jenjena od kritike, što je izazvalo polemiku izmedu Milana Curči ća i Jovana Kr'šića, u kojoj je autor pokušao da objasni svoje djelo i postupke glavnog junaka Krstana Strpea, iznoseći šta je u njegov()j jednočinki satirična i zašto. Jedan ,od najznačajnijih i najsvestr anijih pozorišnih stvaralaca (dramaturg, reditelj, dramski pisac, dramaUzator, p ozorišni kritičar , is to r iča r pozorišta, teatrolog) u Bosni i Hercegovin i izmedu dva rata bio je nedvojbeno BORIVOJE JEVTIC (Sa rajevo, 1894-1959). J()Š kao đak petog razreda gimnazi je ja vio se pm put 1910. U Bosanskoj viti, prevodima pj esama u prozi Volta Vitmena Vlati trave. od tog trenutka pa sve do smrti, po svojoj Irnjiževnoj , kulturnoj, a

363

ponaosob PQzo.rišnoj aktivnosti spadao je u najizr aziti je i naj dinamičnije hČl10Sti u bosanskohercegovačkom javnom ž.ivotu . Aktivno učestvuje u revolucionarnom radu Mlade Bosne, pa je odmah poslije atentata Gavrila Principa uhapšen i osuđen na tri godine robije. Završetak rata, 1918. predstavlja za njega početak intenzivnog književt110g i powriš,nog djelovanja. Poslije n iza pjesama u prozi objavljenih od 1911. do 1914 . .sve vJše se bavi pl'Ozom, njeguje pr.ipovijetku i redom objavljuje; Zalasci (1918), O profanim stvarima (192 0), Tabašnica (1929), Darovi majke zemlje (1931), Dani na Miljacki (1935), Pripovetke (1937), Pometeni jezici (1952), Devetsto šesta (1953). Sarađuje II mnogim jugoslavenskim čaoo:p l slma i novinama, a neke i sam pokreće i uređu je: Srpska omladina (1912) , Književni pregled (1923), Književni pregled Male biblioteke (1925~1928) , Pregled (1930~ 1931), Sarajevska scena (1937-1938), Srpska scena (1941~1942). Istovremeno piše književne i powrišne kritike; filozofske oglede, studije (Sarajevski atentat, 1924), prevodi, najv;iše sa njemačkog: O pisanju i stilu So.penhauer (1918) , Sumrak idola Niče (1919), Zivot i smrt Farel (1939). UlPrkos intenzivnoj književnoj i pu'bUcističk<>j aktivnosti &!rivoje Jevtić je prevashodno ostao čovjek pozorišta. od trenutka kada je 1919. postavljen za umjetničkog ru·kovooioca i dramaturga novoosnovanog sarajevskog Narodnog pozorišta, on će na toj dužnQS'ti sa kraćim prekidima, ostati sve do 1941, .a zatim na istom poslu, do kraja rata u beogradskom Narodnom pozorištu. "Istorija P05tank.a, razvitka i dvadesetgodišnjeg trajanja prisno je, krvno vezana za ime i djelo Borivoja Jevtića. Izgrađujući se zajedno sa porzorištem, svojim univerzitetom, on je u nj ulagao svoje na jbolje snage, sve svo je znan je i iskustvo i svu svoju ljubav. Kad istoričar jednom bude p isao ži votopis SaJ'ajevskog pozorišta, on ce se na svakom koraku i sa d užnim priznanjem, s usretati s imenom i djelom Borivoja Jevtića i, ,prateći. rast jednog, uporedo pratiti r ast drugog." (oM. Marković) PQred dužnosti !dramaturga i broj nih napisa povodom pojedinih premijera, Jevtić 1920. po činje da se interamje za režiju, postavljajući na scenu uglavnom <ljeiLa iz modernoOg s vjebsk()g ~eI1toara (Za srećom Pšibiševski, Ivanjske vatre Suderma'l1, Gospođica Jurija Strindberg , Mladost Halbe, Ljeto Sramek, Heda GabIer Ibsen, Deva kroz

364

iglene u§i Langer), ili je režirao domaće dramske autore (Truli

dom Tucić, Almasa i Savesti na vetru P alavestra, Tako je m oralo biti Nuš ić, Vučina OgrizoV1ić, Zlatija Đi!krl.ć). Jedno vrijeme (1925- 1926), za p rijeme uprave Branislava Nušića, proveo je II Beču, studi rajući r ežiju i dramaturgiju. Aktivno radeći II
pozor'ištu, pos tepeno se r a zvi ja
II

dram<;kog pisca. Kao dram-

ski pisac d ebito:vao je rtragikomedijom Carske kohorte, II ,,sumrak u sarajevskog pozorišta" (4. II 1928), II korežiji sa Vik wrom Bekom, j primljen je od kritike n epravednije j negativnije neg·Q š to njegovo zanim ljivo i aktuelno djelo uis t in u zaslužuje. U odnoou na Čurč.ića i Mirona, Jevtić je već na samom startu pokazao interes za savr em ene probleme. U jednom istrganom, ekspre:;ionističkom m aniru, (ln je izrazi() n ezadovol jstvo ra:wčarano g nacionaliste, revoltiranog zbog nastalih društven i h i poli t ičkih promjena i deformacij a poslije r ata, kao protest svih onih koji s u novu državu doživjeli kao razoča renje i promašaj. I dok je k ritiča r Milo Boroj ević istak ao da je ova drama "najliterarmija stvar od če­ tiri domaće premij ere ; origi nalna po zam isli i izvedbi, čista jezika literarnog, oble fraze i snažne ri j eči", Ivan Peserle je dao potpuno negativnu kritik u. U okviru večeri aktov.~i Grupe sara jevsk ih I mjiževnika, ,prikazane iSU d vije Jev:tičev e l jednoči nk e, prvo Polip (2. V 193 1), u inventivnoj r eži ji Rade Pregarca, koja je doprinijela da ova pomalo konstru ktivistička i mistična aktovka po svojim "novi m formama" zauzme vidljivo mjesto u Jlašoj savremenoj dramskoj litera turi, ·nastavl jajući uspješno K ulundžićeva ekspresionistička traganja; i zatim d ra m a II jed nom činu AmeriIca po sebi u režij i Lidije Mansvjetove i Rade Pregarca (5. V 1933). Na jviše usp jeha Jevtić je pootigao sa dramo m Fra Jukićevo znam.enje, II w.tij i Rade Pregarca (1 8. III 1933). P osHje ekspr esionističkih i konstruktivističkih pokušaja, u stilu Pi randela i moderne €v'ropske drame, Jevt ić da je dramsku hroni ku o tragičnoj ličnost i "marljivog i n esretn og Ilira iz Bosne", fra Ivana Franje Juk i ća. Na osnovu autentične istori jske građe i mo nografij e Tugomi ra Alau povtća, on pokušava da scenski o~vi jedan dio zanimljive i uzbudlj ive bosanske istorije iz . prVe polovine XIX sto l jeća , sta vljajući u centar zbivanj a dvije markantne i kontrastne ličnosti. S jedne s trane sto jj zanesenjak, rodoljub, plahovit i nemirni klerik fra Jukić,

365

je nesu mnj ivi talenat bio raskova n na sitn u dnevnu PO~ trošnj u, a s druge silni k, in teligen tan i prag matičan. predstavni k imperije u r asulu . Omer paša Latas. Oko njih kruže a đutanti, provin cijaH , f ratri, begovi, sivi svi jet jedne učma­ le i surove sred in e, popunjavajući i objašnjavaj ući zli udes Ilirca J ulcića. Drama je, pom al() rastrgana, sa nepotrebni m si multanim scena ma , ta'k o da je tragična s udbina ()vog foj .ničkog zanesenjaka ostala .nedovoljno sugestivna i bez drams k()g kontinuiteta. P a ipak, uza s ve nedostatke, J evtićeva hroniika Fra Jukićevo znamenje je "jedno od. boljih djela naše dramsk-e literature" , i ()na "otkriva nove scenske mogućnost!. u njegovom dram at itarsko stvaralačko m r azvi tku". Režiju ove uspjele dramske hronike vod-io je Rade Pregarc, insisti rajući na glu mačkim zadacima, i nastoj eći da očuva i prenese ideju pisca. Naslov.n- ulogu tu ma čio je Duje Bilj uš, u " u kojoj je ovaj talentirani umjetniok dao opet jednu sasvj m novu, originalnu kreaci ju". Rade P regarac je Omer p ašu shvatio kao neurasteruika a ne k ao ,,silni ka", dok su ostali glumci (Sima Ilić, Nikola Hajdušković, Bran ko Jovanović, Jelena Kešeljević) uspješno donijeli galeriju epioodnih u loga, stvarajući predstavu .,:potpunog glumačkog us.pjeha". Pored. Borivoj a J evtića, najviše u spj eha ·k ao dramski pisac ima o je ISAK SAMOKOVLIJA (Goražde, 1889-SarajeVQ, 1955). Poa:nat kao pripovjedač (Od pr oljeća do prolj eć a. - 1929), Samok()vlija je po nagovoru prijatelja dra matiz.ovao SVQj u pr·ipovijetku Hanka., koja je prvo pri.loozana kao d ra ma II jedn()m činu (2. V 1931), a zati m je ,proširena j dop un jena kao cjel()večernja drama u · tri čina jz ciganskog života (10. X 1931), u reži ji Rade Pregarca . U prvoj verziji, dramatizujući 'SVojiu {Xmlatu J)r ipowjetku. Samokov1tja je usp i() da "psi hologi ju lica i2illese što rrelj efnije, i da radnji dade što više spoljn jeg pdkreta", najavljujući tako jedno zani mljivoO i potresno dramsko djelo. Prošir ena verzija H anke, po svojim li tera r nim !kvalitetima, b ila je prvi stvarni pozorišni uspjeh jednog domaćeg dramskog p:SCa. Sagledana u cjelini , ona je potvrdila impresije izrečene JXlvodom prve verzi je (izvornos t i ži votnost materij a la i likov a), m eduti m n jena literarna vrijednost i neposrednost radnje nadmašili scensku, koja je po mišljenj u kritike biJa neujednačena i sa oZ'bilj nim nedostacima. "Iako je izabrao jedn<>stavnu formu

čiji

sp

366

on nije znao da zaplet izvede II jednoj progresivnoj radnji, nego je svu akciju koncentrisao u dušu protagonistkinje, koja se bori sa svojom mišlju, srcem i svo jim toplim, že1,j nim t elo m." (J. Krš ić) I dok je lik Hanke satkan od pomame i požude, razapet iz među ljubavi i mržnje, S~V ustreptao, punokrvan i moguć, ootali likovi su bli~edi i neizdiferencirani. A ni radnja nije uvijek najbolje motivisana. Ona ne rezultira iz karaktera i sukoba, već je Samokovlija "naknadno kazuje" j riječima objašnjava. Poslije premijere, kri.U ka je do bro za:p.azHa da Je gr:ada IPrUpovijetk e dovoljna za dIVa snažna ' i dramski gusta čina, n~tre:bn.o razvučena na četiri, tako da je tenzija -umjesto da raste zajedn.o sa sudbin.om nesretne H anke, i m ala u drugom dijelu, si1aznu linijU, u kojoj su folkl.or i ciganski kolorit, uzalud pokušavali da nad.omjeste radnju i događanje. Transponujući tekst, reditelj P regarc ,pdkušao je da ,,scenskim" 'ž ivotom nadoknadi nedostatak zbivanja. U d.obro pogođenom ambijentu, i mizanscenski i scenografski, cm je uspio da !pokrije i neka slabija mjes ta u dra mi. U tome mu je izdašn.o pomagala Jolanda Đačić, ,tumač n asloW1e uloge, 'či j a j e igra bila \Sva od vatre i pomame, sa uspjelim prelazima .od lirske čežn'je do neobuzdane er.otske strasti. I druga Sam.o'kovlijina drama Plava Jevrejka, takođe je dramatizacija i'sOOimene pri;poviJetke, aH ovog 'Puta on je pokazao "izvestan tehni6ki napreda!k", pružajući djelo "veće scenske i književne vrijednosti". Njegova Plava Jevrejka. prikazana 26. XI 1932, u režiji Rade Pregarca, i ma interesantnu radnju, žive dijaloge, "dobro vođene kontraste u tipovima", ali nema jasno postavljen problem. Njena osnovna ideja je zatomljena, tako da .ostavlja gleda.oce u nedoumici. da li je .u pitanju vjerska dilema, odnosn.o sukob kršćanstva i jevrejstva, ili je akcenat stavljen na temu ,,krvi ·koj a se Ine da ubiti". Bez opredjeljenja i jasne ideje, Plava Jevrejka 1e, po mišljenju kritike, lišena ..dramske izrazitosti", a sudbina glavne junakinje, plavokooe Mirjam, ne razvija se "po sili rpsiholoških motiva" i ne d.ovodi do ekspl.ozivnih stanja. Sa.mok.ovlija je pretežn·o lirik a manje dramatičar, oj tamo gdje mije u stanju da stvori tenziju i suk:Qbe Qn .donosi apstraktne simbole, a umjesto direktni h i otvorenih sučelj ava ­ nj a među likovima on ra~ija zam agljene lirske motive, ta-

367

ko da ponekad II njegovom dijalogu zazvuče romantičarske intonacije, epske, prevashodno pripovjed ačke, rasp1inute i pomalo monotone. Kritika je pozitivno i sa si mpatija ma ocijenila najnovi ju dramu lsaka Samokovlije (Ivan Stražičić, Jovan Knš ić, Eli. F imci) ističući njenu punu knJiževnu vrijednost, ijepotu je2li k.a, rel:jefuo ocrtane karak tere, istanča­ nu psihologtiju , a zamjerajući djelu p.asiv.nost glavne j unakinje, i 'l irski umjesto dramskog prosedea u konstruisa nju
priče.

od. ostalih doma6h dramskih autora koji s u se II ov{)m periodu pojavljivali u r eper toaru sar ajevskog Pozori.šta, !POtrebno je spomenuti , pjesnik inj.u MIUCU MIRON (Hinje, Slovenij a, 1894-Sa raj evo, 1977), kao pisca d ječji h komada (Voden i ženik 10. V 1933); zatim JAKSU KUSANA (Cevlj anovići kod Sarajeva, 1900-Zagreb, 1980), čiju s u bllT'lesku Smrt mladosti izveli sarajevs ki glumci u organn izaciji "Cvijete Zuzorić" (1928), dok je Po7Jor.ište prikazalo njegovu dramu u jednom činu Dva Morića, dva pajića (18 . I 1933). Zanimljiv je istor ij at pdka zivanj a drame Vihor, 'k oj u je Nušić .uvrstio u repertoar (12. III 1927), k a ko zbog njell<?g autor a. tako j zbog s udbi ne samog djela. Pisac Qvog "igrokaza u če­ t iri čina jz primorskog života", IVAN TURI NA (Kraljevica, 188J-Zagreb , 1947) , o io je inženjer rudarstva i dok>tor geolQški h nauka, koji je jedno vrijeme r adio u 'Sarajevskom zemaljskom m uzej u, a V i hor je bila rnjegova prva i jedina drama, u Ikojoj je obr ađen o!Jpor n ašeg naroda Pl10tiv italijans kih vlasti. Drama je izazvala veliki interes publike, m eđu ti m , na proteste i intervencij e itali janskog konzulata, s kin uta je sa repertoara, ,,8 zabran a je motivisana r azlogom spoljne prirode, prvenstveno politički m ". Inače, kritika je j dramu i predstavu (reži ja Voj isl av 1Urinskl) ocijenil a kao "uspjeh teeatra". Iva n P eserle ističe da je to ,,snažna p ozorišna stvar sa žjvom dra matskom ra dnjom" , i što je za djelo početnika naročito znača jno, Turina r oznaje dramaturp gij u, on je u "tehnici same dra me potpuno ~io i ostavio za sobom i mnoge s tarije i rutiniranije 'JX>zorišoe 'Pisce", tako da se o Vi horu, uza sve "početničke slabosti", može govoriti k ao o jednoj "dobroj domaćoj d·r am i" . J: Milo Borojević konstatuje da se sama drama odli'k uje punoćom i Ja ko.šću sadrža ja, iako n e ,,-n ovitetom p roblema j 'kar aktera", ona,

368

istina, ima manjkavosti (psihološka neizrađenost n ekih k ar ak tera), pa ipak, drama Vihor ,,'Plijeni" svojom neposrednošću. "Rijetko koji komad naše literature ima toliku i takvu sugestivnu moć da spoji djelo i pubriku." I taiko su bosanskohercegovački dramatičari, većina čla ­ '!'lovi Grupe sarajevskih književnika (Palavestr a, Veselinović­ -Tmuša, Curčić, Milica i Mihajlo Miron, Jevtić , Samokovlija, J'ungić , Kušan, Turi'!la), svaki lI1a svoj našin , !pOčeli aktivno i angažovano da sudjeluju II formiranju ne samo saraj evskog "književnog miljea", nego i 'll konstituisan ju sarajevskog glumišta. Ubuduće .njihova djelatnost, a u među­ vremenu će se j.aviti i novi a;utori (Rade Pregarc, RaSim Filipović, Emil Petrović, Mihaj10 Delibašić), biće izrazitija, i literarno i scensk i .kvalitetnija . Ova grupa dramskih autora, uz pisce dramskog nasljeđa (Santić, ĆOro-vić, Mulabdjć, Bašagić, K apetanović, Kočić. Đikić), stvoriće II repertoaru sarajevskog Pozorišta ono neophodno domaće dTamsko jezgro bez kojega je n emoguće zamisliti istinsku umjetručku autohtonost jednog naTodnog IpOZOrišta.

RADE PREGARC - MODERNI REFORMATOR SARAJEVSKE SCENE

Kada je u ljeto 1930. godine stigao II Sarajevo, okao ređitelj i glumac, RADE PREGARC (Rojan kod Trsta, 1894Rijeka, 1952) je za sobom imao dvije decenije grozničavog i str asnog pozorišnog .djelovanja i jednu uzbudljivu živo·mu kon po1ožene mature, postaje i umjetnič ku biografiju. Na1 član Slovenačkog gledališča u Trstu, 'll kome 05taje n~unu sezonu '(1912/13), a zatim opsjednut :pozorištem kreće po Evropi u namjeri da što temeljitije izuči glumu i upozna teatar (Italija - kod Luiđija Rosija, Pariz, Berlin - kod Maksa Rajnharta , Rusija - susret sa Sta·n islawkim li MHAT-om). Nakon završetka prvog svjetskog rata vraća se 1919. u domovinu. Dvije .sezone (1919-1921) angažovan je kao glumac 'll Ljubljani, gdje pokreće rpozorišnu reviju Maska (192 0/ /21) i aktivno se uk1juču'je u rad !pOdodbora Udruženja glumaca. Zeljan samostalnog stvaranja i režije on oduševljeno
H is torij a pozor1llta BIH

369

prihvata poziv upravnika Splitskog kazališta Nike Bartulovića j odJazi u novoosnovani teatar .kao glumac i glavni reditelj, a otvorio je i ;uspješno vodio i gl u mačk u školu. Nakon šest s ezona -provedenih u Splitu {1921- 1927), Qdlazi II Marioor (1927-1929), a zatim opet na studije teatra .u Berlin, kod Maksa Rajnharta. IPo povratku sa !Studija rprihvata angažman u :sarajevskom Narodm.om p020rištu 1 (1930-1936), cl. posljednju sezonu svog uspješnog pozorišnog d jelovanja provodi II Banjaluci (1936/37), gdje je 'USljed. tešlre bolesti prisi1jen da napusti rad u pozorištu i ode u ;pen"l!iju. Ogledao se i Ikao dramski pisac (Kozačka krv, Mari;a i Marta, Sagra). lokalizovaD je Držićevog Dunda Maro;a (Japa Mi;a), a dram atizovao je i roman Poniženi i uvrijeđeni Dos tojevskog. K ada je zbog bolesti bio 'Prisiljen da napusti !pozorište, Rade Pregarc je imao !samo četrdeset i tri godiue i .blu jI::! u punoj kreativnoj snaoz;i, tek spreman "da stvori sV()ja najznačajnija djela. Nova situa"cija koju je !USlovila teška 'bolest prisiljava ga da mijenja život, i .mada ne može da glumi i r ežira, on se i dalje uporno drži pozorišta, aktivno radi u Udruženju glumaca, uredu je .pozorišne listove i revije (Mi i Vi, Glumačka reč, G~uma), prevodi , piše članke i eseje o glumi i teat m , docnij e i .nove1e, putopise, uspomene. Poslije r ata je živio na Ri jeci, gdje je i umro pomalo zaboravljen i razo<!aran , II p edeset j osmoj godini života. U toku šest sezona, koliko j e ;proveo u Sarajevu, Rade Pregarc je ·kao red ite1j j glumac uvijek bio ;u centru P8ŽIOj.e, njegove režije su ;se 'išček.ivme sa nestrpljenjem, i on je, kao rij etko ko lPrije j poslije njega (možda Vereščagin i Kosić), najviše uči nio za modernizaciju sarajevskog glumišta, donoseći nove red1teljs ke ideje i nova savremena s hvatanja dra mske literature . .u toku šest sezona Pregarc je režirao 75 dramskih tekstova (prosj€Čno 12 u sezoni), i odigrao 33 raznovrsne i kompleksne uloge. Ako se ovome doda da je rezultat njEgovog rad a najčeš6e bio visoko ocijenjen i vrednovan, ostajemo zbunjeni i zapa njeni pred golemim stvaralačkim umnikom -koji je Pregare, iako već , olesta'l1, realizovao b na sarajevskoj sceni. I ono najbitnije, nikada nije l"adio rutinski, kao zanatlija (prezirao je zanaUije), v eć uvi jek nošen potrebom da istražuje, da o tkriva, pa makar i po cijenu rizika. Nije se plašio neuspjeha.

370

prva njegova režija u Saraj.evu, Vesele žene VindzOTske Seks:pira, prezentirala je :u potpuTI05ti stvaralačku ličnost novog reditelja, njegove , finitete j kreativne moguć­ a nosti. Bilo je očigledno da je Preg.arc još uvijek ipOd svježim i nepoored'11i m I ber}j.nskjm utiscima, pa je i njegova 'l'-e-};ija hHa potpuno 'u rajnh artovskom tonu i maniru: stilizovani dekor II zavjesama i brzim promjenama, ,k.orišćeTIje "raznorodnih binskih elemenata, od patosa do groteske, od muzič­ kih i~ustracija do varijewkog plesnog divertismana, od operetskog kwpleta do ra5pjevanih melodija Nikolajeve muzike jz istoimene Qpere; pored tog·a, sve II živom menj3Jnju slika , sa dekorskim detaljima koji uhedljivo karakterišu celinu" {J. P a lavestra) . Uprkos toj "šarenoj laži" i "raznorodnim elementima", predstava je i mala svoju unutraŠil1ju povezanost i pouzdan ko ntin uitet, i pokazala je da novi ,reditelj nije \Samo kulturan i inteNgentan već je "erudit i r utiner, znalac i od fantazije, istančanog osećanja 'la živahn05t scene·i jmpresivnost dekora". Pored inventivnosti i "drastične imaginaCije", iFregarc je pokazao i smisao IZa analitički !rad sa glumcima, ta<ko da je i sa te strane bila to jedna homogena i stilSki čista predstava, bolja od mnogih "iz ranijih sezona". I u re--.liji Sedr5.pir:ovog Mletačkog trgovca Pregarc se koristio iskustvima 1 rješenjima MaklSa Rajnharta, pa je radnju ove komedije am"bi jentirao za vrijeme raskošinog i bučnog karnevala, koristeći se I ri tome nekom vrstom p pantomim.skog I baleta, koji je praćen muz~kom ilustrovao razvoj radnje ~zmeđu !pojedinih s lika i tako održavao kOJltinuitet cjeline (pri ncip koji je Rajnhart sproveo u Bo(Jojavljenskoj noći). Uz r askošan kostim, sa zavjesama u po:zadini slikanim "U duhu portreta ponegde dekameronski nadahnutih ", sa "efektnim {)\Svetljenj.em", Pregar:c je .ponoYn.o 5:l'Ifil1io jenmu :mvopi.'mu, razigranu, spek:takularnu i nadasve m aštovitu predstavu. Poslije početne opsjednut06ti sa najnhartom, koja je išla čak .do di rektnog prenošenja '( Sekspir, Hofmanstal), Pregarc na tekstovima savremenih jugo:slavenskih dramatičaTa počinje da izgrađuje i definiše vlastiti recHteljski IStil, ko ji predstavlja sretnu kombinaciju rajnhartovske stili!Zaci je i sklonosti za slikarstvo ~pikturalno), sa .metodom hudože5tvenika, baziranom na gl umcu i preci:;mom poniranju II "dušu
Već

371

uloge". on je ,kao reditelj, "ll neku ruku, mešavina u:bl aženog s lovenskog pozorišnog realizma i germanske pozorjšne solidnosti koja i u scenskom eksper.imentu traži preciznost i m eru". Najvećim svojim dijelom Pregarčev rediteljski opus .na sarajevskoj sceni kreće se u sti.lLskim okvir ima između psihološkog realizma i ,s tilizacije, uvijek II težnji da se preko glumaca i atmosfere izrazi suština djela i ideja pisca. Tako je, u Gospodi Glembajevinuz Miroslava Krleže, P,regarc ,,5hvatio tendenciju pi sca i _XKivukao rpojedri1ne misli", reali{ ziTajući jednu kompleksnu cjelinu , vjero.vatno najznačajniji umjetnički rezultat u istoriji sarajevSkog glumišta. I V agoniji Krleže, "precizno je izradio detalje", realistički, slijedeći dosljedno "literarne kvaJ.Hete drame". U novinskoj reportaži Misteriozni Kamić Kulundžića, Pregarc je svojom režijom ,,spasio komad"; II Ni:kolajevJćevoj drami Preko mrtvih režija se I retala u "intencijama pisca vrlo dobro" sa k .odličnim tempom; u Nušićevom Mister Dolaru odslilkao je .živopis-no ,,!bolje društvo", "odlično iZll'l:o tipove, .dao d obar tempo, a što je g lavno nije pustio da :se pođe k grotesci"; uspjehu M iloševićevog Jubileja doprinijela je "besprijekorna spol}na i unutrašnja režija" Ra:de Pregarca, k()ji je s:voj u postavku baz.irao na <igri glumaca. Ove O/Paske .kriti čara (Ivan Stra.žičić, Jovan Krš ić, Jovan Pala vestra), nedvosmisleno ukazuju na osnovni Pregarčev reditelj.ski pro.sede: otkrivanje i scensko transponovanje idejne suštine dramskog djel a, zatim pretakanje te ideje, u preciznom psiholookom poni.ranju, kroz lik, odnosno glumca, u tačno izna đenom ritmu i u adekvatnom am'bij entu, ali i u atmosferi odgovaraj;ućeg raspoloženja, bez naturalističkog balasta, u :intencijama izvjesne stilizacije stvar,nosti, redukcijom detalja, ponekad i sa elementima groteslc.ne teatralnosti: Povodom uspjel ih režija domaćih dramskih tekstova (Kl"leža, Kulundržić, S amokovlija, Jevtić, Palavestra), kritiča1' Pre,gleda Jovan. Kršić, konstatovao je da Pregarc zaslužuje da bude ,;posebno apootroCir,a n", jer o n predatavil.ja glavnu umjetničku sn agu , spiritus movens sarajevskog teatra. "G. Pregarc ima i znanja i iskustva. Njegove režije .pokazuju iskreno nastojanje da izgled naše J:XlIZODnice ddbi'j e savremeni evrops ki k arakter. U svakom njegovom potezu ima savesti i du ha, on ra2ume suš"tinu odnosa i.mnedu tem'pa i sadržaja
372

radnje, on ima oko za p okret m asa, ali ipruk vecu pažnju posvećuje spoJjnoj nego unutrašnjoj režiji. Pregarčeva scen~k a re:$enja beže od iluzionizma k a stilizovanim form ama ; mesto konstruktivizma on s e zadovoljava nekim .njeg-ovim providnim s urogat<nn, koji nije ništa drugo nego geometrijski komponovan impresion:zam. Ali iza svega toga stoji jedna u metnička kultura koju treba poštovati." Kršićeva ocjena Pregar.čeve redileljske iJX)eti- e napisana je 1932. godine; k među ti m , Prega rc će us1roro u5pos tav'iti ravnotežu između "unutrašn je" i ,,spoljne r eži je", .ma<ia ni k a'd neće napustiti stilizaci ju i izvjesnu dek·orativnu pi:k.turalnost, pot rebu da bojama rješava r aspoloženje i duhovni milje scene. Tako je, na primjer, Pala ve6trinu grotesk<u VeLiki skandal smjestio u "ša reni treperavi okvir", p onešto eksp resion:istički hladan ; dok je u drami Lojze K rajgera Na f-r·ontu sestre žive r aspo-redom boja (siva, bijela, <:rna) postigao "potpunu ravnotežu izmedu scenskog okvira i teškog tona teksta koji joe s av u dos.lućivan ju >k obnog. Mi mislimo da je Pregare u ovom slovenačk om delu dao sv oju 'Ilajpuniju meru kao r editelj i mutni, teški /tekst jedne VSiho1oške drame, tisto knj iški ikonstruisan e, otiveo u n ekoli k(l dekorati vnih linija koje BU se zapažal e i pokraj njihove modernistićke, dakle, namjerne jednostavnosti". U pojedinim slu čajevi ma , k ao na , rimje r u istorijskoj p hro:nici Herman Cel;s.lci N(lVaČ3na, Pregare je, u n astojanju da pokrije n ooootatke teksta .pci!bjegavao sredstvim a 5z domen a ,;spoljne r eži je" d ajući konst r uktivističku :inscenaciju, koja je trebala da tehničkim rješen ji ma , svjetlosnim štimunzima, efektnim .detaljima (na primjer, spuštanje mosta sa teški m lan cim a u parket pozorišta) zadrži pažnj u .pubIlke i pruži utisak "šeksp ir ovskih .dim~j.a". Ponekad se Prcgarc upuštao i ou ris'kantnija 'Eiksperimentisanja, k ao što je bio slučaj sa groteskom VeUki skandal Jovana Palavestre, u kojoj je svaki čin r ežir an u d rugom .stilu (s imbolistićki, :kub i sti čki, ekspresionistički), ali, interesantno, on je ovakve poteze či­ nio samo onda kada se kao recliteld morao da stavi ..izn ad a utora" i da spoljnim efektima i r aznim scenski m trikovima "spasava p.isca", -inače je, n,a.jčešće, s triktno '9hjed:io ide-j ne i misaone intencije djela.

373

Svi koji su pisali o Pregareu i njegovim režijama neprestano su u prvi plan isticali oZbiljnost i stud:ioZlr1ost njegoVQg oonOlSa prema predstavi, bez obzira .na zadatak koji mu je povjeren. Cak i u te'kstovima takozvanog tekućeg rep ertoara, u onim brojnim l akrdi~ama i veselim igrama Arnolda i Baha, Fodora, FIera iKajave, Sentana. Jaraja. Dirana i svih ostalih ./k a:sa....šti'h autora", koj e je morao da režira, Pregarc je nastojao da izbije neku stvaralačku iskru, i izn ađe povod za predstavu. on nikada nije spuštao kriterij, niti se zad ovoljavao rutinskim radom, već se trudio d a i ta površna i laka. ali nužna i Jleop'hoo.na pozorišna zabava. dobije što pristojoniji umjetnički okvir i oblik. Ka'ko se najčešće radilo o salonskim komedijama. sa verbalnim vicevima i pikantnim zapletima na temu bračnog trou~la. Pregarc je nastojao da 'ko ma"d1ma ovog žanra bbe~M jedi onaj ;neophodni živi i nonšalantni tempo. da s tvori odgovarajuću ,,salonsku" .atmosferu u dekoru. kostimu J panašanj,u, da skicira makar i ovlašno, IXX'>tojeće likove, ·ne dozvoljav ajući pri tome na sceni nikakve neuk'usne glumačke improvizacije i proizvoljnosti . PO'Sebno i m:poo~nuj e Pregarčev rediteljski angažman II nasoojanju da se oživi i stvori domaća, boo:ans'kohercegovačka dramska literatura. on je r ado i s a velikim stvaralačlđrm elanom rprihvatao sarajevske autor~. i bez obzira na manjk avosti , i literarne i dramaturške, nastojao da svojim bog atim r.editeljskim iskustvom i stvaralačkom imaginacijom obezbijedi scenski život i uspjeh njihovim <'Iramskirm. djelima. Zahvaljujući Pregareu, u periodu 1930-1936, igrano je najviše domaćih tekstova (32), od čega je .sam Pregarc režirao više od polovine {lg) , uspijevajući često da realizuje predstave koje s u bile umjetnički vrednije od samih djela .

LIDIJA MANSVJETOVA I OSTALI REDITE!.JI Za umjetničku konsolidaciju sarajevskog Pororišta pod upravom Milutina J a.njuševića -(1931-1934) , I ored R ade iFreP garea. najzaslužnija je ,bila Lidija Mansvjetova. i 'kao glumica i kao reditelj. Već .prvom svojom režijom Cehovl jeve drame Tri sestre ona postiže "hudožestvenički" uspjeh. Prenoseći

374

na ansambl svoje bogato glumačko iskustvo Mansvjetova insistira na studjjskom radu, njene .p r,iJpreme i probe traju duže, analitičke su, ona ne teži za spol jn'im rješenjima, već od glumaca traži "čisti rea.lizam" i "istinsko preživ1javanje", a posebnu ipa'ž nju posvećuje ,,skupnoj igri", u Ikojoj niko nije odskak ao, jer su svi bili "jedan živi organizam, jedna cjelina koja je odluČIlo funkcionisala u svim dijelovima". Cehovljevu sliku "običnog ·života", Mansvjetova je gradila na karakterima, rpodtekstom, unutarnjim r ealizmom. "Ona je stvorna potrebnu atmosferu, u poČ€vku donekle m1stičnu, kasnije realisti čn u, pa je komad dobio svoju specifičnu boju, pojačanu vanrednom igrom pojedinaca. Naoko rastrgnutu r a dn ju i op rečne karaktere ,p ovezala je u jedonu jedins tvenu cjelinu. Svakom li cu dala je skroz realistički karakter, a čitav ton je održala na jednoj liniji od tx>četka do posljednje scene. Gđa Mansvjetova potpuno je ušla u bit drame, upila intenciju autora, i onda sugestivnom snagom djelovala na sva lica, ne d o zvoljavajući rukome da izađe iz ()kvira ikoji je postavi'l a." (H. Dizdar) U ocjeni njenog ,fed:iteljskog postupka naročito je ist aknuta serioznoot sa kojom ona pristupa poslu, bez abzi r a na žanr 1 vrijednost komada. Ta'ko je Lenđelova komedija Antonija režirana sa "istom oZJbi'ljnošću kao i ozbiljna ruska drama", što 'ZDlači, " rea~no, otmeno, prefinjena", bez pretjerivanja, u pravom tempu i sa markantnim glumačkim meacijama koje se stapaju u harmoničnu kolektivnu ig,ru. Režija Moamovog Svetog plamena, "majstorska", sa pravim miljeom i atmosferom, ,psihološki iznijansirana i gl umački ujednačena (Jolanda Đačić je odigrala jednu od svojih ,jačih uloga"); dok se Sn:iclerovo Ljubakanje -ti postavci Mansvjetove, u početku puno vedrine i lepršavosti, za hv aljujući svjetlu, igri, mizanscenu, tempu, postepeno pretvaralo u naslu ćiv anje "teške psiholOške drame" (Mira Koretić-Jevti ć i Duje Biljuš djelovali su kao jedan skladan i uigran par). l bsenova Nora, najbolja koju je Sarajevo vidjelo , pokazala je da je Mansvjetova glumica prvog reda "kad ima da da-de tešku duševnu borhu", ali nikada ona te svoje nadahnute glumačke trenutke ne pokazuje "na račun drugih", već nastoji "da odskoči 'I1a istoj liniji s drugima" (I. Stražitić).

375

Lidiji Mansvjeoovoj, čitav niz lakrdija i salonski h komedi ja (Trafika, Uspavanka, Advo kat i ruže),

Za h valjujući

dat je "u fino m okviru, bez groteske, r ealno, sa mnogo osjećanja za ovakvu v.rstu komedija". Kao glumica ona je punu mjeru svog izuwbnog talenta ispoljila u drami Viničenka Crna pantera, koja je, zahvaljujući upravo njenoj neusi1jenoj i pon-esnoj igr i, i preciznoj režiji, uz .p odršku Mire J evtić i Duje Biljuša, djelovala manje promašeno i beznačajno , nego što ta drama uistinu jeste. Pored Hauptmanove Elge, zapažena je njena režija Soovog Đavolovog učen~tca, u kojoj j e, .pored Sim e Ilića, Duje Bi,l j uša, Mire Jevtić i Olgice Babić, dominiIrala Jelena Kešeljevi ć, ostvaru jući .,kolosalnu figuru z1očaste, neumoljive žene, majke, koja ni u času smrti n e mcže da oprosti sin u što je ovaj JXlf3tao z~koniti n asljednik očeve imovine. V8!nredno realna i snažna igra, ,pojačana dobrom masko ~, ostavila je dubok utisak na gledaoce" (I. Stražičić) .

O'oNi!J.ova Ana Kristi, u režiji LidiJe Mansvjerove, prošla je na sar ajevskoj sceni "linijom nesumn jivog, velikog uspeha, te se može porediti sa najuspeli jim večerima UPoZOrilŠt u, čak i sa onim -na n ašim cent.ralnim .pozornicama". Malo k ad3. je cjelina igre bila sva u zamahu istins'kog života, a mladi glum ačk i trio (Jolanda Đačić, R a'divo j Letić i Si ma Ilić) , potpomogrlUt iskusnom i sigurnom Zorom Curčić, "osvojio j e gledalište već u prvim dramskim scen ama , da liniju p une mere sačuva do kraja, u jednom stalnom stremljenju i penjanju ka bolj em". Dramatizacija Gogoljevog romana M rtve duše, m eđuti m , nije uspjela da animir a ni gledaoce n i krit.iku, j er je, uprkos iskusnoj režiji 'koja se trudila da vjerno prenese Gogoljeve likove, predstav a djelovala nekako umorno, neizrazito, prigušeno, ni komedija ni satira. Mnogo više wpj-eha, i k ao roo'i.toelj i kaQ glumica, Mansvjetova je postigla realizacijom savremene polj'Ske drame M oni kin slučaj Marije SČEP'kovske; da [ sa Krležj.nom Ledom dosegla svoj bi najveći umjetnički domet; bila je to po mišljenju kritičara jedna "od naj'boJ.ji h predstava što su je dali naši glum ci". Mansvjetova je -sa "umjetn ički m osjećanjem izradila sve detalje najminucioznije, pogodila je intencije autora. Pojedina lica su vanredno ocrtana. Svaku ljEPšu misao je podvukla. U igru je ulila mnogo temperamenta i svakom po-

376

jedincu dala potrebni zamah". Kvartet glumaca, Jolanda Đa­ čić Meli ta, Lidi ja Mansvjetovčl - K,l ara , Duje BiljuA Urban , Lj'Ubiša Stojčevi.č - Aurel , uz pomoć Si me lIića Klanfar, ostvar io je, svako :ponaosob, upečartljive i impresivne Ekove, i svi za jedno, harmon i čnu i cjelovitu predstavu . od ostalih reditelja u periodu umjetničke konsolidacije sarajevs kog glumišta (1931-1934), djelovali su još i Borivoj e Jevtić , Jovan J eremić i Nilkola H ajdušković. Borivoj Jevtić Je realizovao nekdliko zaru mljivih i cjelovitih predstava , pokazujući da je Nušić 'bio II pravu kada je ukazivao Illa njeg ove nepravedno 'Zapostavlj ene rediteljs'ke vrijednosti. T ako je snažna i .p omalo s urova drama iz ličkog života Vu čina Milana Ogrizovića, našla u Jevtiću oduševljenog tum ača, koji ne samo da je osjetio ,,srž drame" i njen kolorit, već je iznašao i n'a jbol ja soensoka rj ešenja za adekvatnu vizuelizaciju ove r ustikalne seljačke drame. J evtić je na jviše pažnje posvetio glumcim a , pa je p redstava donijel a nekoliko ostvarenja " iznad oček i v an ja". Dominantno m jesto pripalo je Sim i Ili ću, kojj je oduševio i pub1ir u i kritiku , 05tvarujući po k mišl jen ju Ivana Stražič ića " jednu od .svojih najboljih krea ci j a" , ulogu , k a'ko je konstato vao Eli F inci , koja ,,se može zab ilježiti- k ao datum". I Pi ra ndelov Henr,i k I V afirmisao je reditelja Je vtića, koji je ovo ,,snažno i najjače djelo sezone" realizovao sa "d ubokim shvaćanjem teških psiho loških potresa i jakim osjećanj em pozo r n ice. On je izvuloao glavno lice, j dao mu punu slobodu zamaha , a okoli nu vezao za pasivn u radnju, zadržavaj ući je u t ačno određeni prostor. (.. .) Pojed:ine karaktere je odlučno ocrtao, pojedine scene vanredno obojio. Uspio je d a kroz atmosferu današnjice dade k onture života d avne p rošlosti , i da nas drži u st atnom balansiranju i zmeđu tih epoha, koje se razlikuju, ka ko autor hoće da nas uvjeri, jedino po ha ljinama" (J. Palavestr a). Zahva lj ujući Jevti6evom a nalitičkom r ad u, hila je lo predstava nadahnute i " majestozne g lume" (Duje Bilj uš, Lidija Mansv jetova , Mira J evtić, Miro Kopač , Nikola H ajduš ković). Adaptiraj.ući za scenu And rićevu -pripovijetku Anikina "Vremena, Jevtić se up~o II jedan riskantan ,i umjetnič~i neizvjestan posao. Prenoseći literarni predložak n a scenu on je uspio da sačuv a II n ajvećo j mjeri sugestivoost i ljepotu Andrićeve proze, n jegov stil i jezik, stva r aju ći, istowemena

377

psihološki dokumentovanu scensku hroniku o jednom vremenu 'll kome se lj epotica "n e čiste krvi", "hodalica" i ..p osu.stalica" Anika pobunila protiv "us'kog morala jedne kasab!ijske čaršij e, proti v svih prepre'ka koje joj na putu stavlja jedno pal anačk6 ljigavo Dobro, koje n ije dTugo nego bespomoćn o i bezusklvno bjekstvo od slatkog, čulnog Zla". Jevtić je A nd rićev akcent Anildnjh vremena pomjerio na njenu pobufl;u (zato je i dramati:zaciju nazvao A ni/Qina uzbuna), izdvajajući tako uzbudljiv revolt ove nesretne i neshva6ene žene u prvi plan, d aj uć i mu centra1no mjesto 'll radnji. Svjestan težine ines cen ičnosti An"drićevog pr ipovijedanja, Jevtić je 'll dramatizaciji , u nastoj an'ju da izbjegne stereo tipnog pripovj·edača (rpoznatog iz rus k~h adaptacija DostojeVlSkog i Tolstoja ), poku'š ao da verbalno i epsko pretoči 'll konlkretno i scensko, sl užeći se vizijam a i retrospekcijama, uspijevajući na taj načio da barr jedarn dio "van.rednog Andri će vog teksta" svog u r eljefnosti i sugestivnosti opisa, sačuva na powI'IIlici. I kao reditelj, Jevtić je ispoljio više nego ranije, i mašte i analitičkih sposol:mooti. on je pokazao da zna da stvori a tmosferu i potreban tempo, discipli.novao je ansambl, precizno oZJJ.ačio likove i odnose, pronašao pravu mjeru emotivnog i logičnog, stvara jući scene pune "slikovitosti , života i vihriran ja" . Voden i sigurnom r ukom i glumci su iskazali "svoju najpuniju mjeru" (Sima Ilić, Ljubiša Stojčev ić, Andra Curčić, Nikola Ha jduš kovi.ć, J elena K eš elj evlć, Rade Pregar c). I).OIk je J olanda Đ ačić, kao Anika, još jednom ubjedlj~vo "dokumen tovala snažnu unutrašnju dispoziciju za tumače nje vrele krvi i revolta mladooti protiv učmalosti jedne sredine ". Njena Anika, po miš;lj enju Ivana Stražičića, "bila je žeJU uzav;rele klrvi, žena svačija i ničija, žena osvete i bi jesa" , ,,sva II teškim unutarnjim trzajima i borbama". OhnavJjajući P-okondirenu tikvu, Jevtić je. shodll1o pokušajima koji su u to vri'jeme čiln~eni na sceni boogradsloog Narodnog pozorišta (Gavela - Rodoljupci, PlaoViić - K i r Janja i Pokondi ren a tikva) , nasto jao da Steriju režira u modern'isti čkom zahvatu, p riibUžavajuć i ga t endencijama saweroeni h evropskih reditelja: "mooernoj stilizovanoj reži ji klasičnih djela". Medutim , on je u tom poikušaju stao na pola puta. OsnoVil1U misao autora: "da je sv e II čovjeku relativno, da je sve crno II susret u sa belim , reclitelj je ob javio u

378

originalnom stiihzovanom dekoru crno-ibe1ih cvet.ova II rumenoj pozadini. Ovo si mbolizovanje Sterije, naročito likova Feme i R užičića (Zora Curčić iRadivoj Letlć), ,,IIlije bilo bez izvjesnog efekta", ali je usljed realistiČl1o -ldkalnog, vojvođansko-bide rmajerskog manka ostalih tumača, ostalo nedoreče no i stilski nečisto. Jovan J eremić je bio rwitelj koj i je najviše rež:ilrao. "U početku plaŠiljiv i sn-e'bivJjiv, u izvesnoj meri neelastičan kada je II .pitanju čisto tehničko rešavanje scene", on je pos tepeno počeo da se oslobađa te sputanosti, pružajući sve češće, II okvirima scenskog tradiciona1izma, solidne i zaokružene rezulta te (Herceg Stjepan Mirona), poklanjajući najviše pažnje arnalizi· teksta, ali još uvijek be2 sm'isla za dekorati vno, i nespretan kada je II pitanju savlađivanje scenskog prostora. Najveći domet on je posbgao u Vojnovićevom Lazarevom vaskrsenju, sa emotivnom i potresnom Katicom Hajdušković . Jeremić je znalački vodio oV'U euripidovsku krvavu tragediju, uspijevajući da OJlaj poznati Vojnovi6ev patos i prenaglašenu retoriku s vede u realne i prirodne okvire. mače, J ovan Jerenrić, k ao i Nikola Hajđušković (pa doneklle i Boriwje Jevt ić), bio je reditelj u sjenci, kome j~ pripadala Illezahvalna dužnost da pored Mansvjetove i Pregarca r ežira parale1.no., znači sa slabijim ansamblom, onim dijelom koji je ostao neobuhvaćen prvom podjelom. Normalno, r adeći sa drugom garniturom, on nije mogao da ide ukorak ·s a s vojim starijim i isku'Snijim (~ ta.1.entovanijli.m) kolegama. Nešto bolje od ootalih primijene s u njego·v e režije Ben Džonsonove komedije Volpone i Serifove rame drame Na kraju puta; a sa uspjehom je režirao i Nušićev Beograd nekad i sad i Zivojjnovićevll dramu Covek snuje; u prvoj je ostva'rlo realisti&u igru, živ tempo, adekvatan milje i skladnu glumačkru. igru (Veličković, Bi1juš, Ilić , Z. Ćurčić) , tako da predstava nije zaostaj ala "za igrom u Beogradu"; u drugo j je donio atmosferu i kolorit sela, plasti čno ocrtane karaktere, i pored m arka'l1tnog Leti Ć3 , robusnQg !Ilića i iznena đujuće snažnog B'i.ljuša, dao možda jednu od svojih najboljih r eži ja. Nikola H aj d ušković je nastav:io 1Uniju scenskog tradicionalizma iz prvog perioda, reži-rajući povremeno i iz nužde, uglavnom nacionalni repertoar (Vrzino kolo Ivakić, Učarani

379

žabac Simla), ili popularne ,,pozorišne Š"lagere" iz strane dramske prod'Ukd je (Komedija. sa biserom F raJJ1ka, Olimpija Molnara, Tri puta vj enčani Ane Nilkols, Nervozni lj udi Sardua). Nikola Hajduškov ić je uspio u Majstorici Ruži Ivak ića da podvruče sva dramska mjesta i sa ujednačenom igrom cjelokupnog ansambla (J. Đačić , N. Vo rni, 1. Vučićević, A.
Džinov ić) ,

II stilu " realizma hu dožestvenika", da ostvari jednu od svoji h najbol jih predstava.

POZORISTE POD UPRAVOM M IL U T l N A J A N J U S E V l A (Il )

e

l 9 3 4---1 9 3 7.
STARA I NOVA GLUMACKA GENERACIJA
Nakon perioda umjetničke i organizacione konsolidacije, II kojem je teatar zah val jujući Pregareu i Mansvjetovoj 05tvario čitav ni'2 znača jnih predstava , sarajevsko Pozorište po;novno zapada II krizu, koja IXX>tepeno, poslije prvih napada II štampi i polemik§., prer.asta u dram atiča n i o tvoren sukob, i "K'Uća na obali" se odjednom nalazi II centr u javnog života, i na udaru kompletne jugoslavenske štampe. K ao i II prethodnim slučajevima (Brakus, Đuki~, Nušić, Korolija), postavite se, kao prvQ" pitanje povjerenja upravn:ik u, i uporno zahtijevati njegova demisija . A zatim, kao po pTavilu, napadano spolja, pozorište počinje da se 05ipa iz.nutra. Ponovno se javljaju prigušeni', ali opa.s.:ni znakovi netI'lpeljivosti II samom ansamblu, ,pa i II upravi (Ja'l1jušević J evtić), !koii prou1irokuju nove ostavke i odlaske (R ade Pregarc). ta·ko da su bile n užne temeljite izmjene ansambla i vel iki Qrga.nizacioni napori d a se .nepovoljna i d rama tična situacija bar donelcle smiri j sanira. Ali, pođimo redom. Ho mogen i uig{"an glumački ansambl ušao je u sez.onu 1934/ 35. sa velikim i značajnim izmjenama. Jedan dJo, uglavn()m mlađih glum aca, ,,prihvata bolje m at erijalne usIQve" drugih pozorišta i n apušta Sarajevo (Du je Biljuš, Radivoj

380

Dimitrije Ve1ičkoVtić, Jolanda Đačić, Ljubiša Stojčevjć, Irena Astrova, Berta Popović, Kosara Rajčev ić); dok stariji članovi, oonivači teatra, ili umiru (:lora i, Andra Curčić, Katica HajduškoV!ić), ili, u toku sewne odlaze u penziju (Mara Vučiće vić , MrJica Pani). Poslije perioda stabiiizacije, pozorište se odjed.nom našlo u personalnoj krjzi , koj a se prijeteći nadvila nad novu .sezonu. Kompletna štampa, ne samo sa ra jevska, već i beogradska (Pra.vda.) , zagrebačka, pa čak i splitska, donosi alarmantne vijesti· o ,,!I'asulu" sarajevskog teatra. U:prav;nik J anjušević i dramaturg Jevtić pokušavaju da nadokm.ade izgubljeno i angažuju "nove" snage, od koj ih s u neki već od rani~e biJi poznati sa'r ajevskoj publici: Aleksandar Cvetković, Ljubica Dra,gić-Martinčević, Mica Sekulin, a neki potpuno novi i nepoznati: Jovan Taon ić, Pa ula J esić, Veljko Ma riči ć, Jozo Martinčević, Ni!k.ola G ašić. Publika j kritika, u prvi mah, nisu najbolje primili nove članove. Tako je Jovan Kršić u Pregledu, već poslije prv:ih pr emijera, napisao da je sar ajevsko Pozorište u novu sezonu ušlo sa "znatno izmijenjenim" i "znatno osla:bljenim ansam.blom". Iznenadne promjene u glu m ačkom sastavu, uslovi le su i brojna repertoarska pomjeranja, otežale održavanje r epriznog materijail a i priliČlllo parabsale rad p ozorišta. Godinama formiran i skUiplja([l ansambl, sa sigurnim jezgrom starijih glumaca i talentovanim mladim snagam a, odjednom se našao desetkovan., razbijen i nepotpun. Sezona 1934/35. evldantoo je pokazala njEgovu nemoć i prisilila upravu teatra na spuštanje r-=wertoarskog nivoa. Svjesni nedostataka, JanjuŠoewć i J evtić nastoje da u sezon i 1935/3 6, prije svega k<msoliduju kupu. U .prvi mah se čini da će u tome uspjeti, jer se ponovno vraćaju Jola nda Đačić i Duje Biljruš, dok od 'lloVlih dolaze: Milan Orlović, Mara Orlović, Relja ĐuriĆ , Zagolika Đurić, Berita P.opov.ić i Sonja Sirekova. Ali, onda, liznenadno od·l aze Jo van Tanić i Mica Sekuloi:n, pa za tim Lj.ubica Dr..agić i Jozo Martinčević. I <la oo situacija bila još teža, i Duje B.iljuš, poslije nekoliko m jeseci rada, usljed boles!li napušta Sarajevo (1. XU 1935), 'tako da su svi napori Uprave da kompletira glum ački sastav ostali uzaJrudni. Brojne manjkavosti pokazale su se već poslije prvih premijera. "Naš glumački 3il'lS·ambl - konstatuje Jovan Kršić - .šiven, krpljen i bucan godinama, danas nam izgleda pocepam- nego ma kada ji

Letić,

381

pre; on ostnvlj a ut isak VlSe putuju6eg nego stalnog pozor išta. Ishina , medu našim glumcima ima odličnih glumaca, dobrih talenata, lepih ambicija, ali ipak mi među njima nemamo izrazjtih predstavnika svih potrebnih ('za pozorištE koje hoće da igra sve dramske v.rste) .glrumačk:ih "fahova". Zato se s glumcima beskrajno eksperimenti!e, i to bez u napred pootavljenog cilja; bez pomoći r uike koja vodi, glumci sami braže sebe u raznim ul'Ogama, igraju (I1a svoj račun, 'Ile k r istališu s e u određenom pravcu; onl mnogo igraju, a"li malo uče. Glumački zanat je, med'utim, \Stalno učenje; <u svakom zanatu treba savladati tehniku , sama 'božanska iskra talenta ni'j.e sve, ona je samo uslov za uspešno stvaranje. Naši režiseri su u rprvom reduglrumci; oni ;postaVljaju s censki okvir j IS,IXlljašnu s hemu, plan ,glumčeva pok'reta na rpozornici; brzina >kojom rade ni ne dozvo:ljava inn da se !pozabave i i nteIllretaci jom !pojedinih !Uloga, detaljnijom dzgradnjom di'jaloga, studijom I pisanog dela. Na račun režije ide i deo kr ivice što naši glumci ne znaju ni pozorišnog iI1i k.njiževnog akcenta." Ova K ršieeva stroga ocjena umjetnički h vrijednosti sarajevskog gl umaćkog aonsambla je tačna. Ali j Pozorište je imalo svo je argumente i Qpravdan j a. Imenarlni odlazak eminentnih oj provjereni h glumaca, naročito onih s tarijih i iskusnijih 'f1iđe bilo 1atko iI1a'd oknaditi. Odgovar ajući :na učestale rna.pade krititara i štampe Uprava teatra je -otvoren o ukazala na probleme Ikoji se javljaju priUkom angažova:nj a glumaca. Prije svega, oblasna l{>OZOlišta su osuđena da stvaraju glumce koje onda, u !njihovoj najboljoj snazi, uzimaju centralna ,p ozor išta. U situa ciji stalnih promjena i r aslojavanja u ansamblu, ne samo da je nemoguće održavanje 1f1:1J>Iiznog materijala, nego je otežan ~ Ifad na spremanju f10vih !premijera, kao što j e i svako dugoroćnjje repertoarsko plamranje uzaludno i n er eal no. Istovremeno, angažovanje izuzetno t e1 antovani h i sposobnih g.lumaca, og r aničeno je i smanjenom datacijom. Finansijske lP1'i1ike li. mogućnosti pozorišta blile su u tom trenutku "očajno ma'l e", i ako je I\.lStanova, zahvaljujući or, anizadcmim sposdhln.ostima ~blutina Janjuševi ća, big la I ez dugova, tj zaW'Šava1a .sezonu bez deficit a. U odnosu b na 1930. godinu, došlo je do znatnog smanjenja subvencije (drlaWla je, umj.esto 760.000 i.2mosila sada 540.000, ba.novinska je od 300.000 spala na 240.000, a opšllinska se od 250.000 svela

382

na 100.000, s napomenom da je cijela odlazila na isplatu električnog osvjetljenja, vOde i dugova nastalih još u Nušićevoj eri). Ovome treba !dodati da je opšta ekonomska situacija u državi, prouzrokovana devalvacijom, bila 1930. znatno povoljnija, nego u finansijski kritičnoj, 1936 . godini. Uslijed svih ovih nepovoljnih materijalnih okolnosti, pozorište je 'billo !prisiljeno da bude ne samo "umetnička mego i trgovačka ustanova", 'Pa se, prema tome, "jedan umetnički repertoar ne sme ostvarivati na štetu finan'S'ijski h prilika u Pozorištu, na račun .gomilanja njegovog 'Stalnog i bezizlaznog deficita". U ovom vrzinom 'kolu za,pletenih odnosa, kad pozorišna kDitika zahtijeva umjetničke rezultate, a uprava pozorišta pruža , u okvirima ograničenih budžetskih mogućnosti, ono što m ože 1- smije, !l1ormaIJ.no dolazi do dramatičnih nesporazuma, potencirranih i ličnim netr.peljivostima, u kojdma se gube prave 'relacije i zanemaruju i prešutkru ju, ili ne vide, suštinski razlozi ikoji su doveli do takvog stanja, a kojti proizlaze iz postojećeg odnosa države prema pozomtu. Jer upravo -držav.na admin~5tracija, smišnjenom politikom i sman jenom dotacijom, prisiljava jednu umjetnIičku usta'Ilovu da vegetiJra u "vodama ban alnosti", i to zato jer joj I l'pravo takav l repertoar, Illeaktuelan, n ekritičan l izvan stvarnosti, najviše odgovara i pogodu je. Održavajući powrište od osnivanja u jednom konstantnom stanju "životarenja", pod stalnim stra~ horn od defiicita i zatvaranja, držav.ni a.parat je vremenom uspio da potpuno zatupi i neutrališe njegove umjetničke i društvene funkcije. Pozor lšua kritika, medutim, glavm.e krivce zbog .promašene (Uloge pozorišta u društvu, traži i vidi u ličnost ima koje vode teatar , ovog puta u Janjuševiću i Jevtiću, za'/)(xavljajući da 5U ti isti ljudi vodili teatar i 'Prije nekoliko sezona, i da su tada o njihovom radu pisali -sa oduševljenjem i pohvalama. Oštri napadi pozordšnih kritičara na repertoar i umjetničke rezuItlate rpoZlOrišta, pored materijalnih nedaća, takode ·do.prinooe da započeti ,p roces raslojavanja i osipanja ansambla dovede Pozorište u sezon i 1936/37, !ponoVInO ,u lkritič­ nu situaciju, jer je trupu napustilo na'<:o1iko vodećih člano ­ va : Rade Pregarc, Draga Stiplošek-Pregar c, Jovam Jeremić, Nada Vomi , Irena Jovanović, Branko Jovanović i Veljko

383

kvalitetnih je novim članovi­ ma (J(lvan Tanić, P(lvle B(lgati n6ev:ić, Ivona Petri, Vera Krog, Ra>CI.enk(l A lmažan(lvlć i Ivo Lajtner), n e uspijeva da .kons(lliduje ansambl, p0g(ltovo jer je (ldlas'k(l'm Pregarea i Jeremića 'Problem režije osta(l potpuno (ltvoren i nerij€'Šen. Nak(ln prve premij ere u sez- .ni 1936/37, kao li prebhodn e, kritičari o konstatuj.u da od tUGvih glumaca ,,;niko nije uspio. da 60€ prikaže u na ročitom sjaju", jer sa on im štc! su pružih 'pri pr_ vom s usretu "ne m(lžemo bl- zad'Ov(ll jn:i". ti Ovu kritičnu si.tuaciju II umj etničkom ansam blu , J a nlfUč;ević ,pokušava da spasi brojnim goowvam.j itma. Kao. _prv(l, on 'lngažuje, u saglasnosti sa upravom zag rebačilwg kazališta. Viktora Beka rna pet mjeseci , kao ~lumca i reditelja; zatim dovodi n a dva mjeseca Veru Greč ~ Po1:ikaI1Pa PaV'l(lva, blvSe članove MHAT-a, sa zadatkom da u teatar lunesu stu aao:mij i rad, disciplin u i savjesnost, rješavajući usput, j na naj'bolji način, pitanj e ruske literature u r epertoaru ; nedostatak reditelja naddktn ađ uje i gO\Stovanjem Raše P lao viča, koji nastupa i kao glumac. Is tovremano, o vim gostovanjim':l. J anjušević rješava .manjkavosti u glumačkom sastavu (svi ređitelji su uj edno j glumci) , s tim što uvodi .j s,peci jama gostova.nja istaknutih jugosl(lvenskih glumaca (Tito Sttrocl, Jovan Gec, Stra hin ja P etrović), i na taj n ačin uspi j eva da II dobroj mjeri -JX>ja ča inače slabiji muški di(l an sambla . Ovako organizovan r a d, dopriruio je, s jedne strane, da se uspjoešn(l .prebr(ld-e nedostaci lU glumačk<:m sastavu i uspješno riješe problemi reditelja, a s druge, dol azak eminen tnih gost iju b lagovremeno se odr aziQ na atmosferu ou pozorištu, jer su o ni donijeli s a sobom a m'b ieioznliji i studiozniji odnos prema .probama i .predstavama, i bili više nego drag(lcjeni saradnid u trenucima raznovrsni h .kriza i iskušen ja.

Maričić. lzlOOr novih glumaca j e ogramcen, mal(l, većina je angaŽ<>vana. i JanjušeVlić sa

KOMERCIJALIZACIJA REPER1)OARA
R aslojavanja u ansamblu i česte migracije glumaca, zatim s manjene d(ltacije utica li sou na [promjenu repertoarske politike, danoseći, u odnosu na prve tri uspješ.nesezone JaIl1j ušeV'ićeve uprave, m.nog(l više - abave i s mijeha, tako da z

384

je !Pozorište Ipo1l0V'illO postalo ,fne ISamo wnetruička nego i trgovačka ustanova". Repertoar u sezoni 1934/35, k oji se po r i ječima J ovana Palavestre suviše "razla'krdašio" , s pravom je na.padan od k'c inke, "jer je Itendenc:ija zabave i razonode išla .sasvim ispred umetni~krlh Ni čisto književnov8Spitnih -namera". Jovan Kršić je izvedeni program nazvao "bezglavim", "neaktueinim" i "vrlo često ispod nivoa naše publike". I zaista, prevaga lakrdi·je, vodvdija i komedija sa sentimenta1nlCHmelodijskom poentom na kira j u, više je nego očigledna (Ba nka Nem.o "Verneja, Prijatelj Bongrasesku H erea , Tuđ e d ijete SkNa:nkina, Noć u oči odluke Lotara-AdJera, Ono što se zove tjubav Berka. Parni kotao Svobode, Privremena sloboda Dirana, Kafanica Bernara, Madam San Zen Sardua) ; pa je čak i u izboru doma će drame <izrazita prednost data Jromediji (Neimari "Pobede" Pa:lavestre, On je lud Samokovlije, Ožaloš ć ena porodica Nušića, Udovica RošHnka Golara), tako da je gowvo kompletna serona, sa izuzeilkom Tolstojeve natu r alističke drame Carstvo mraka, Stnllldbergovog Oca, obnovljenog Hamleta i Otela Sekspi-ra i Begoviće­ ve drame B ožji čovjek, ,protekla II znaku smijeha i zabave. Napadnuti Zbog komercijalizacije repertoara , Jrunjiuševlć i Jevtić u $eZO!li 1935/36 . 'Pokouš avaj u da nađu 'kompromisno rješenje, kombinu j ući serioznu dramsku literaturu .sa komadima smijeha i zabave. Ta·ko da se pored lakih i noobaveznih "kasa-štih" komada (Skala za poreske .obveznike Verneja-Bera, 2enski r aj Sarlij.ea-Monteglena, Bećaru§a i Kad to ne sme niko znati Pecije, Kobna ogrlica Fostera, Kontušovka Nilzena, Ujež Nuši ća, Mamzel Nitu§ Mejaika i Miloa), jav. lja i nekoliko djela j,z kl asjčne dramske knjižeW'Josti {JeUsaveta Jakšića, Kralj L i r Seks pira, Marija Stjuart Silera}, a primjetno je pris ustvo ne samo poznati h i provjerenih modernih dramat ičara (LjubavniTe Soa , Kakvu me hoćeš Pirandela, Hinke'11Uln Tolera) , već i nekoliko zanimljivih djela novih dra mskIih ,pisaca (Sreća Bramson. Putem cvijeća Kat-aj eva, D on H uon R1tnera, Stepeni$te San Sekonda, Caj kod gospodina senat ora StOOole, Golem.anov Kostova), a nisu zabo r avljeni ni jugoslavenski i domaći autori {Oslobođenje Koste
Sljuke Petrovića, Zene Lovrića, Svak na posao Mulahdića , Prikaza Fi li povića, Plagijat Grete i Zaka Konfina, 1 LeIa će
25 I storija pOz or iS ta BIH

385

nositi kapeZin Beg<>vića, Marija i Marta Pregarca , Sile Cosića-Dimića). Pa ipak, iako je repertoar 1935/36, II poređenju

,

sa onim iz prethodne sezone, bio Uterarno i umjetnički daleko jači i raznovrsniji, pozorišna k!!.itrka je i o n jemu pisala negativno, govoreći o ,,srozavanju", o "ikorupciji· ukusa", optužujući u pr avu da ne vOO:i teatar "onako kalko to ciljevi ove Ikultume ri državne ustanove zahtijevaju". Naročito je oštar Ibio Jovan Kršić, za koga je sarajevska Talija bila identična sa Domanovićevom Stradi~om: "Ta:k() ona, II stvari stradava već godinama i umetnički ne napreduje nego stalno nazađuje. Nekada, kada se kod nas govorilo o krizi pozorišta, ta kriza je bila više materijalna nego umetznička. Danas je II sarajevs!kom pozorištu teža, isti'l1sid duboka umetnicka miza, kriza u;prave, ·kriza repertoara, kriza ansambla. U vezi s tim je kriza repertoara, u kome -nema nikakvog plana, ni htera'rnog, ni va:&pitnog, n i čisto teatarskog. Ansambl je najpre proredila smrt, iščupala iz n jega nekoliko stamh, sar ajevskom JX)zorištu vernih i naj'boljih sila; upr ava, zatim , nije uspela da praznine popuni novim i sposobnim snagama; ,pasle odlaska D. Bi10juša spalo se već na najniže grane, nastupio je darmar u kome vidimo da najbolji stariji glumci, k ao iN. Hajdušković i R. Pregare, moraju da igraju, u nemogućim komadima, nemoguće uloge koje i pred publikom srozavaju njihov Itlmetnički U@led." Međutim, Kršić je bi() samo dje1i'lTl'ično u pravu, rewerroar II sezoni 1935/36, vidjeli smo, pokazivao je u odnosu na sezonu 1934/35. !izrazitu u zlaznu umjetničku li'llijlu d nije hio S36tavljen iskljou6ivo od "nemogu6ih ik:oonatia". Ovakav preoštar i pomalo isključiv stav ,prouzrokovan je delimično i subjektivnim odnosom Kršića prema teatru, kao posljedica žestoke polemike koju je ()đ1 upravo II to vrijeme vodi() sa uprav()m sarajevskog P()zorišta, tačnije sa upravnikom Milu'binom Janjušev:ićem .

Problem repertoara, koji je posljednjih sezona n~re­ stanD oscilira(), kao na nekoj k1lackaolici, između zahtjeva široke pu'blike i probiTljdvog ll'k'llSa IJOZOri!ine kritike, u stalnom sukobu umjetnosti i trgovačke računice, Janjušević je u sezorui 1936/37. I djclio ponovnim uvođenjem operete (Tri r djevojčice Viler-Rajner-Subert, Ptičar Vest-Held-Celer, Mikado DžHbert-Sullven, Baron Ciganin Straw). Pozorište

386

se tako, još jednom ·vr.aJtilo na onu poznabu i ~sto klri1iikavanu Nu.šićevu OCQl1cepciju, !PO ·kojoj će qperet.a., to nužno zlo, svojim .brojnim reprizama i pUlrtim g·led.allšiem, pa prema tome i pojačanim prihodom, omogućiti studioznije ostvarivan-je prave dramske literature. Kritike ko je su upućene upravi pozor~ta u vezi sa .,cepertoarnkim plićacima", urodi1e su plodom. Izbor djela je sasta vlje:n brižljivo i sa pojačanim umjetničkim 'k riterijem, naročito u pogledu nacionalne drame koja, mada nema, kao ranijih sezona, prevagu (96 predstava domaćih djela naspram 113 strani h) , ipak .p okazuje tendenciju pravovremenog reagovanja na najuspjel.lje dramske novitete sa beogradske i zagrebačke scene (U Zagoru Krleže, Sreća A. D. Jan:k()vita, Dr Nuš.ića, Voda 8 planine PlaoviĆ-a-Đokovi ća, M.a(!a Pecije. D ogovor kuću g radi Đakovića, K reature K·refta·, Zri:n.ski Stroci ja), ponovno oži.vlj avanje bIosans.kohercegovačke drame (Obećana zemlja Jevti ća, ZembUj Curćića). Sto se :tiče 'S1:rane drame. osim Silerove tragedije Don KarZos, p.ozorište izbjegava klas ičnu literaturu, naročito onu !koja se !bazira na stihovima, jer se pokazalo da postojeći ansambl nije u stanju d a ih umjetnički tačno i teh n ički precizno i efektno realizuje, pa je izrazi ta prednost data, pod uticajem recl.iteJja j stalnih i gostiju (Mansvjetova, Bek, Greč-Pavlov, Plaov ić) djelima real istične literarne strukture, u !kontekstu psihološkog ili stilizovan.og realizma 'kao osnovnog .stilskog opredjeljenja sarajevskog gl·umišta (Gobsek Balzak-Hanzeklever, Aveti Ibsen, Na dnu Gorkoga . Revizor Gogolja, Slobodna ljubav Pantelejmcmova, Ljudi na santi leda Vernera, Zudn;a pod brestovima Q'NiJa, Bijela bolest Capeka). U ovako sastavljenom repertoaru, zahvalju jući sposobnostima Mansvjetove i Beka u režJ.ranju ta-kozvane ,,salonske komedije", jeda"n dio repertoara namijenjen, pored operete, zabavi i smijehu, dobio je adekvatnu scenSku prezentaciju, t a'k() da ga kritika više mje negatiWlO apootrofti.raila (Dobar frak iDragelija, Matura Fodora, Karijera kanceZiste V<inciga Lihtenberga, Presudan čas Sena, Dva tuceta. crvenih ruža Bened.etija, Mo; sin, gospodin min-istar Biraboa). Od ostalilh važnijih .događaja vezanih za ovaj krizni period Janjušev::ireve uprave (1934-1937) . vrijedno je zabilježiti da je POZ<ll'ište, uprkos ooipanju u &nSambl u, finanslj-

367

skim problemima i oštrim napadima štampe, organ:izQvalo nekoliko gostovanja: u Se:lOni- 1934/35, poojetilo je Mostar u dva nav;rata (od 16. do 18. I 1935 - sa 3 !predstave, d od l e. do 22. V - sa 6 ,predStava), Dubrov.n:iJk (ll. V-16. V _ 9 !predstava), Zenicu (l. VI-3. Vl - 4 !predstave), Tuzlu (4. VI-9. VI - 8 .predstava), Kragu~evac (19. VI-23. VI _ 5 predstava) . Isu::rVlremeno, u Srurajevu je gostovala beog,radsoka i zagrebačka OJ)€ra, a oo glumaca su u tdku sezone :igraH Dara Mil ošeViić. Raša Plaoyjć, August eHić i Nada Babi ć. U sezoni 1935/36, sarajevsko Pozorište je gostovalo u Zagrebu, i ovo gostovanje, vidjećemo, bilo je porod za sukob štampe i Pozorišta; dok j e u Sarajevru sa usu>jehom nastupalo DU:brovačko kazališno društvo, uz brojna individualna gostovanja najboljih jugoslavens'k!ih glumaca (V~ka Podgorska, Desa Dugalić, PO'lhltaI1p Pavlov i Vera Greč, Dubravko Dujšin, Fran Novaković, Dušan RadenkoV'i ć). U sezoni 1936/37, J anjušević je Po.zorište po.nOV[lO poveo na duže gostovanje; Mosta-r, TlI"avn·ik, Zenica, Truzla, Užice (8. VI27. VI 1937). Za vrijeme dok je lPo:ror.ište bilo na tumeji, II Saraljevu je, pod Upravom Branislava Vo,jri.'I1oVlića, gostovala beogradska Opera (12-20. VI), koja je prikazala 11 rpredstava (Karmen, S01'očinski sajam, Trubadur, Otelo, Minjon,
Bal pod maskama, V dolini, Figarova ženidba, Ero s onog svijeta, Toska, Prodana nevjesta), :i postigla "ogroman mor alni i materi ja:lni uspjeh".

ROLEMIKE

Pozorišni život Sarajeva izmedu dva rata, često je ometan i sputavan brojnim razmiricama i nesporazumima, koji su se iznenada, i ko zna jz kakvih ličnih i subjek.ti'vni h razloga i pobuda. javljali između pojed'inih ,knjjŽE'VIllika i kulturnih radnika, stva'rajući atmosferu neprijateljstva i netolerantnooti. Ova latenbna varničenja u javnosti I pretvarala su se u žučne diskusije i oštre ,p olemike, da bi na kraju ponaj"češće · završavala 'Ila sudu. Pddgrijavani. ·famom i raspirivani usmenim kazi-va.nj!iroa ovi "intelektualni" j "principi jelni" sukob:i nisu mnogo kOl'istiili kulturnom živo1ru, a n al!"Očito .ne pozorištu, jer su se u polemika ma često poisto-

388

!protivnici (na .primj er Janjušević ili Jevtić) sa usta. oovom (,Pooorištem). Marko 'Mar-ković je S 'pra vom 1k0l191:a1ovao da je jedna od crta ' koja karakteriše kulturnu klimu u SarajeYIu u to vrijeme bila II stalnom istjerivanju pravde, jaVl'lO'nl novinskom paT.ničenju, u gomilanju nesporazuma, što j e sve trovalo i nag riza10 OOn05e među k uUur.nim r a dnicim a, stvaralo klan ove, klike, :kC1ter.ije, grupacije, I ·omplik;ujuk ći i zamagljuj ući uvid u stvarne vrij e dnosti, jer 8U mnogi "objektivni" kriterij i i ocjene ,bili ·često u službi nekih "drugih" inter esa. Ta'ko su u pr voj deceniji r ada, u kriznim trenucima sarajevskog pozorišta, u !Štampi javlja'le ·razne "ankete", {x)moću kojih su ..an'lcetaši" pok.oušava'1i i uspij evali da izdejstvuju oo Ministarstva prosvjete smjenjivanje nepoželjnih upravnika. U drugoj deceniji , " an:}tete" će zamijeniti polemike, koje se vode na r elaci ji Pozorište - p ozorišna kritika, pozoTišni kritiča ri međusobom, kritičari i dramski pisci, pretvaraj ući s e n a j češće u privatna " čarš.i,jSka" i pomodna natezanja i vrijeđanja . Tako je u sezoni 1932/ 33. b ilo ~ 'Su'V'iše IPrepjrk i, polemika, tešk-ih i u vredljivih ri ječi i tragikomičn i h s cena rna sudu. Prvo je J ovan P a·lavestra 'll. Jugoslavenskom listu napao Nik u Jovičevića i Elij a Fincija, k oji su u beogradski m novinama (Pr avda i Vreme) povel:i karqpan ju protiv sar ajevskog Pozorišta, i to baš u trenutku kada je ono, .na početk u sezone, "sa dvije jače premijere, lXI-kazallO usp jeh". Nakon odgovora Joviči č a i Fi;ncija, u spor se umiješao i Borivoje Jevti ć, đ nastaje jedna ~i oiozna i za PozorJšte nekQr:i.s:na Tas,prava ,Iko je šta izjav io i ikada", i da 'H ;nclt;o "rimA ispod žita ili ne". Odmah flatim, neoček iv ano , dolazi d o p olemi čnog okršaj.a između J ovana Kršića j Milutina J anjuševića, povodom jednog ve r.balnog dvoboja u pravni,kovoj loži za vrijem2 predstave pjrandelovog H enrika IV, oko zakupa pozorišne sale za Sa vez sarajevskih srednjoš'ko1skih družina . Sta je tom prilikom ou razgovoru izmedu Krtšića i Janjuše viĆ8 reče­ no j, kako je došlo do incidenta (prijetnje, teške izj ave, cijepanje molbe), ostaće nejasno i n eobjašn j.eno, jer je svako imao svoju verzoiju događaja. U okt-šaj preko štampe (qpet Jugoslavenski list) , ušli su .protesori Dušan Đurović i Milenko Vidakovi ć, zatim se wniješao Borivoje Jevtić, i novinski

vjećivali

389

dana u dan, pod senzacionalnim naslovima raspiruju ,p olemiku, koja se od bezazlenog i nervoznog sukoba u upravniilwvoj loži, na baju prenooi u sudnicu koja se pretvara u "pozorište" sa br<ljnim svjedocima (S. Bra'kus, Đ. Kovačević, B . .Jevti<:, F . Alfirević , J. Đači ć, i drugi). Na kraju .9Udskog procesa, OJm-užni sud je oolQbođio Janjuševića tužbe i osudio Kršića da plati suds:ke trOOkove. I taiko su se dva dobra prijatelja, koja su do tog trenutka cijenili i poštovmi jedan drugog, razišli u svađi i neprijateljstvu. "Ota~ da su se - ka1 je konstatovao Mar1ko Marković - veoma ko če:;to su1 kdbljav;ali, javno prepirali, poprijeko se gledali i parni čili." Od njihovog spora i ne~jivosti, najrv:iše je trpjelo Pozorište. IPovooom recenzije Elija Fi:n.dja o Haup1lmanovoj drami Elga, 1avio se jed8Jl1 8non!inmi - las, "u titne !publike", poleg mišući sa mišljenjem i:mesenim u kritici , da je "motiv ljubom<Jre muža , kQji hvata ženu sa IjubaWl:i'kom", Hau;ptman izradio ,p od sugestijom Hamleta i Otela, tv~deći da Finci ne poznaje $ekspira, i da su njegovi zaiključci !proizvoljni. U daljnjem toku, polell1.ika se prenosi sa teoretskog na lični plan, i umjesto argumenata dob ija na an1m<Jznooti. I Milan Curčić, povodom negativne kritLke koju je Pregled izrekao oo njegoV()j drami Vampir, pdk:ušava da ude li polemik e, QPtuž>uju6i Kršića za metam<JrfoOzu mišljenja, an Kršić nije želio da odgovori na Curčićeve oQptUŽlbe. Lični sUI ob koji je izjbio izmedu Kršića i Janjuševića, k neprestano je ,r astao, poprim a jući dimenzije konstantnog ratovanja ivarničenja, od'UZirnaju6i,. najčešće <Joojici "lj utih" protivni·ka mogućnost objektivnog i nepristr8S'Ilog zaklj'uči­ vam:ja. BNo je u tome, vidjeli smo, i pretjerivanja ('kod Kršića i tvr:doglavosti i inata (kod Jrunj uiŠevića). Prvi je stalno napada<J, ne želeći da zna ni za kakve oOlakšavajuće oOkolnosti, a drugi kaoQ da je namjernoQ prkosio time šm je radio suprotno. Kriza koja je u međuVIl"emenu nastala pruži&! zavađenirn stranama idea'lnu pri·liku da se ist·aJenu i još više zavade. Nadž.ešći sukrob između K'liŠi!ća i J'anjusevića, a zat'i!m izmedu kompletne sarajevske štampe i lculturne javnosti i pozorišta i2lbio je povodom gostov'a nja sa-raj evskog teatra u Zagrebu (13. i 14. III 1936). Za svoje prvo reprezentativno
St'llrpCl, 1Z

390

gostovanje uprava je neprom..iŠ:ljeno i brzopleto iza'brala Bećaru§U Pecije Petrovića :i Almasu !Beluša Jungića i Jovana Palavestr e. Ov-akav iZlbor izazvao je, n aročito među ljubiteljima pozoriMa, brojne Qprawane usmene proteste i prigovore. Uoči prve predstave, javio se u Jugoslavenskom listu Jovan Kršić, optu žujući upravu da je izabr ala kom ade koji nemaju ni kn ji ževne ni pozorišne vrijednosti, i ko ji "ne predsta\llljaj u ni sarajevski folklor, ni naš život i običa j e; na jud 'u n ja ma ne dolaze do !izražaja ni naši iknj~ževnici , n i naši glumci, ni n aši rediteljl. J edino što ćemo moći pokazati u Zagreb u to je wkus i k ul tumo shvat amje n aše upr ave, a to, po našem mišljenju, n ije potrebno pokazivati izvan Sarajeva i to je naša lokalna bijeda i nevd1ja". Na ova~ protest, odmah je odgovorila \.liPrava Pozorišta, tv rd eći da je izbor dj ela ispravan što pokazuju j, činjenice, jer je Al1n.asa do aada (Od 1925) prikaz.ana .pr e!k.o 50 puta, a B ećaru§a, samo za dva mj eseca 12 puta, i ro uvijek pred raspr od anim gledalištem. Uporni Kršić, uv ijek sprema'n za polemilw, odmah odgov a r a , i predlaže U.pravi da obj avi imena onih koji .s u .saglasni i odobravaju i2lbor predstava, pa, ako ih bude vi~e od deset, on će pI'€5tabi da piše po2lOrišne kritike. U polemici n astaj e 'krart:k o zati§j e, da !bi nakon negativni h kritika u zagrebaćkom Jutarnj em listu i Obzoru, i J a .njuševi ćeve izjave k ako je zagrebačka turneja ,/dosada naj. veći uspjeh teatr a", dobila novo usi janje !ilI'eći se na sve strane. Jedan dio sar ajevSke kulturne javnosti, nezadovoljan i og o rčen malicioznim ,s tavom IZagr ebačke štampe, k,o ja o Sarajevu piše k ao o ,,>duh ovnoj provinci jl", ,,megalom anski potcjenjujući" nj egov kulturni nivo, pokušava u Jugoslavenskom l istu. pod n aslovom Ne dai-mo se p otcen; ivati, da stupi u pole m ~ku , osudujući istovremeno i ".nehat oni h koji su nadležni da vode računa o značaju gostovan ja Pozorišta". Dok je zagreba-ćki Obzor nasrojao- da čitavu .sit uaci ju ublaži i smm, :n ap ominju ći da Ikrltičari Il'lisu ocj en j ivali Sarajevo i Bosnu j Hercegovinu nego dva slaba pozorišna djela ; beog r adska P ravda j e dolila ul je na vatru tvrdeći da je gostovanje " bila prava bruka i čitava blamaža", optu ž uj ući pri tom e li čn o J a;njuše vi Ćll kao jedinog j isključivog krivca , tražeći od nj ega da posli je .svega ,,.pr eda .svoje mesto čoveku koji će ispravno s hvatiti karakter i misiju narodnog pozo-

391

rišta". Na kraju, u Pregledu se ponovno javio Jov(ln Kršić, lstiču ći da je ozb1~jna zagrebačka kritii a jednodušno 05'Udila k i komade i upravu sar ajevskog teatra, ali i sarajevsku publiku koja je dopustila da se od pozorišta napravi "orijentalna m ehana". Naravno, K'l'Ši ć traži krivca i ne propušta ipri,Ji,ku da pro:komentaTiše opti mističku izjavu Janjuševića , koja nije drugo nego sark azam, ,,'kao što je sarkazam da o našim kulturnjm i umetmiak:im stvarima vode reč ljudi s ta kvom erud icijom i sa ta'kovim umetniakim shvat anji ma". Nakon ,ove izjave Janjušević \ponovno povl ači nepromišljen i besmislen potez, j oduzima Pregledu, tačnije J ova nu Kršiću, slobodnu recenzenJt&ku ulaznicu. Ovaj potez je od'mah os uđ en u jaVll100ti kao atak na slobodu štampe. Istovremeno, javlja se i Eli F inci s a tv.rdnjom da mu je još r anije ,/prof esor istor ije g. Milutin Janjušević, sada upravnik Pozorišta" t alkođe oduzeo sJobodnu ulaZlflicu . J anjušević se nevješto i neargumentovano brani, a Jugoslavenski list zaoštrava sukob, izjav(J!rll. da će, ostane li uprava Pozorišta pri svojoj odluci, ta:kode staviti na r aspolaganje i svoju recenzen.tsk u ,Ulazn icu. Sa Jugoslavens1cim listom soli.darisal0 se i zvanično Narodno Jedinstvo, zatim Brazda, sar ajew" Pravka da - svi krJtičari VTaćaj u ulaznice. Citava ova afera dolazi Illa dneWli red plenarne sjednice Centralne uprave Jugoolavenskog novinarskog udruženja, održan€ 26. IV 1936. u Slavonskom Brodu , na kojoj je zak~jučeno da se zamoli ,,'k raljevska vlada za punu zaštitu m:)Vinar.skog poziva, što p r edstavlja jedan od temelJnih uslov a demok!ratije i slobode štam.p e". Međ'utim, tvr.doglavi J a:njušević ne pqpušta, on besmisleno srlja II sukob sa kOlI1lPletnom jugoslavenskom štampom i jaVTrim mn~enj<em. !Njegov [pOStupak -osuduje lj ubljanSko Jutro, cetinjska Zeta, beogradska Pravda, :zagr ebački Jutarnji list i Novosti, koje dQnase napis lsa IkarakteIli$ičnjm .u- sa L ovom: Sar ajevsko pozorište u sporu. sa cijelim Sarajevom! Saradnja sa štampom je prekinuta, pozorišne premi jere i gostovanja proti ču bez kritika, listovi su prestali da donose čak i 'Uobičaj ne vijesti. Oko porz.orišta je zid ćutanja, i Janjušević je p risiljen da popusti. U izvještaju Mialistarstvu prosvjete (l(l1 .abjašnjava kako je do ovog ,,spora" došlo, i da bi se sukob sa "jedni m dijelom" št ampe "ll interesu ove ustanove lllIi.rno lIi-kvidirao", Uprava je ,d ješiia da

392

I
II naTed'l1oj sezoni dodijeli ulaznice .svima zainter esiranim r edak ci jama II onoj formi II kakvoj se to činilo prije izbijanja ,,sp ora", I ta'ko je poslije pet mjeseci r atovanja i ću­ t an ja štampe o Pozorištu, ponovno uspostavljen kon takt, slobod na recenzentska ulazn ica vra ćen a je i Jovanu Kršiću , a time tie, normalno, vraćena d pozorišn.a I ritika II Pr egledu. k
UMJ ETNICKA DJ EL ATNOST REDITEW A P 934- 1937)

U reperto8!l"u "osr ednjOOiti", "smijeha i zabave" i rutin sko-zanatske k o rektn osti II r eali2aci ji, izdvajaju .se, ča'k i k ad
uspj.ele, režije Rade Pregarca , u prvom red u Sekspirovih tragedij a. Deset goo ina I oslije H amLet a V iktor a p Beka, on uspi jeva da ovu " čudesn u i zagonetn u tragedij u" poveže .i snažnije i u bjedIjiv ije "u celini igre", da "rigor oznl SU
sas~...m

nije komponuje odnose između Hca ", tako da su glumci ostvarili kreacije koje su išle ,,'iznad linija p rosječnosti". I dQk je "u n utrašn ja režija usPQStavljala r aWlOtežu likova i odnQsa, II "spoljnoj režijj.", .scena je riješena pojednosta vl jenjem i etilizacijom: "lučne siluete na potpuno tamnoj pozadin i". Svi glumci su dali " maksim um dobre igre", krećući &e u o kvirima "red:iteljskih nntenoija", .a II oen'tt'u lPa~l1Ije je I iD lik b Hamleta u tlmlačenj u mladQg i darovi tog J ()vnna T anića. 'Prega rOeva 'kQncepcija "danskog kra l jevića" bazi rala se n a Hamletovoj svjesnosti njegovog ludila sa ja'k im naglaskom intelektualnog sarkazma i r evolta, ča'k i "zajedljivog p eckanja" i "izrugivanja". Uspjeh H amleta ponukao je upravu teat ra i redit elja Pregarca da obnove Otela ikoji, I XtSli·j e "triJumfalnog gostoJ vanja Dobrice Milutinovića, nije ig.ran pune četi ri .sezone. Naslovnu ulogu je tumačio Sima nić, Dezdemonu - Mira Jevtić, Emilij u J elena Kašeljević, &k je J aga tog .. beskrajnog cinika" ig rao J ov&n 'fani ć, j upravo na nj emu je Pregarc fundira() .svoju rediteljs ku koncEU>cij u , rea lizu jući dosljedno Strindberg(lvQ .shva tanje, po kome je Jago "n e· što više od čovjeka koj:i uživa u zl u, koji je zlom prožet k ao otrovom: tQ je motivisani ubica , sličan onom uMag bet u. o rdinarni nivkov genijalnog poteza". I za-Q je, pom jeranjem t
393

akcenta sa Otela na J aga, istica'l1jem zla koje na momente gubi realne obrise, predstava do'b ila "dimenziju jedne užasne apstrak cije". Pregarčeva režija Kra lja Lira primljena je sa skepsom, i kritika je, mahom, izrazila negativan sud. Reditelj je izvršio znatna s-kraĆEnja teksta, zgusnuo je radnju i dao joj " realistički okvir" neke ,,srednjovjekovne krvave hronike" u sinu " Hagemanovih inscenacija Seksp:irovjh d1e1a". P o:oormioom su dominilI'ala četki velika gra'l1itna bloka, sa eiek.tnim kombina cijama zavjesa, ddk s u pojedine ,,sporedn:ije scene" "ig rane na prosceniju , pred zavjesama , "čije su boje (mada ne i svi kostimi) simoolično izražava1e duh radnje". Uprkcs rediteljskom iskustvu i invenciji , Pregarc se našao po mišljenju ·kritilke, "U procepu ,između manjkavosti tehn ičkih sredstava j ansam'bla nedor aslog Sekspiru (sem u retkim iruzecim a), izgub io je ravnotežu i 'apelovao' na samostalnost ,prikazivanj a, rjzjkujući stilizaC:ju i koncepciju. Spoljn:i binsIti efekti - grmljavina i oluja, u naj:potresnijoj slici - bili su t oliko svedeni na ša:blon da j e 'filozofsko' Judilo tragičnog starog k raqja otišlo u 'tutanj', iščezlo negde u bespomoć­ nom va.paj'U, patetičnom i bučnom" (J. Palavestra). I Si1erova tragedija Mari.ja Stjuart, kojoj j e II scenografiji Pregarc dao gotski stiliwvani okvir, .pokazala je k ao i Kralj Lir da sarajeV51ki glumaBki ttnsambl ,,'nema PQgodnih i·n terpretatora" za stilove, i sa izuzetkom Jelene K€'šeljević (Mar ija Stjuart), koja je znala da ponese "trag ični patos glavne j unaJci'llje", <svi oQtS'ta'l!i. !I1'isu uspjeli da "pdStignu ,praMU harmoniju u gtlumačkoj igri". S voj ,najveći uspjeh na jednom !klasičnom tekstu, pored Sekspir(Jvih komedija, Preg arc je ootvario postavkom VajI dove Salome, sa Jolandom Đači ć u naslovnoj ulozi, k()mponujući takvu "cjelinu, kakve cxlav.no nismo v:iid.jeJ.i na .nabj pozornici ". P redstava je u svim komponentama, od in scenacije .(Jan K'r:ižek), ikoja de h iiLa a.dekva1ma djelu ,j likovno ~ mpresivna , do jedi:nstvenog glumačkog tona, priokazana i izvedena "na n ačin " koji Pregareu k'a o umjetniku, a .iPreko njega j našem ,p ozorištu či ni svakl\.l. čast". Pa ipa'k, sara jevski ansamb1 se daleko uspješnije i sigu- ije osjećao u realističkoj dom aooj drami (Nušić , na primm jer), ili u modernoj stranoj drami. T ako je u sezoni 1935/ 36.

394

kao i prije nekoliko godina (Henrik IV), Pirandelova komedija Kakvu me hoćeA, ocijenjena kao najuspješnija i umjetnioki najcjelovitija predstava. Najviše zasluga za ovaj uspjeh imali su redi telj Rade Pregarc - koji ne samo da je II potpunosti shvatio ovu filozofsku komediju, več je pronašao i najadekvatn:ija sredstva za njeno puno j llzbudlljivo scensko prezentiranje - i Lidija Mansv jetova, tumač složene i psihološki kompleksne glavne ul()ge, na kojoj inače leži cijeli komad. Pored Pirandela, još jedan moderni italijanski dramatičar, Roso di San Sekond o, doživio je uspjeh na sa'I"ajevSkoj sceni. Njegova d rama Stepen.iUe, po mišl jenju Jovana Kršića , je "naJbolje, literarno i scenski najvrednije delo" u repertoaru ove sezone. Ova tragedija jednog "roma"Šen~ braka, sva oo "finog psihološkog tkanja", puna strindbergovskih akcenata mrimje, i snažne unutrašnje dramatiik e, našla je u Pregoccu inteligentnog i maštovitog redi1elja. On je ovu psihološku dramu igr ao reaaistlčki, plastiOnim i živim prikazom svakiidašnjeg života na ,,stepeništu", odlično shva ć enim i gluma&i rea1izovan i'lll likovima, i dobro pogođenim tempom , u kome se drama odvi jala besprijekorno taOno od početka do ·kraja. Pored uspjelih glumački h ClStva'renj a Milana Orlovića, Nade Vami, Jovana Jeremića i , na~očito, Nikole HajdulŠkoviea, i u ovoj predstavi glavni ter et ponijela je nenadmašna LidiJa Mansvjetova. Kompletna kritika (Stražičić, Janković, K ršić) jednodušno je ocijenHa njenu igru kao izuzetan događaj u istoriji sa-rajevskog glum išta. Ona je Kloti1du interpretirala u ",v anredno čistom stilu", j.mpreslv:no, ostvarujući jednu od svojih "najbolje dzradenih uloga". U dva nawata Pregarc se sa r ajevskoj publici predstavio i kao dramski autor. Prvi njegov tekst, Kozačka krv, i rpored "šavenila, efektnih scena, romantike", nije zadovoljio pozorišne kritičare. Zanimljivo je da Pregare, reditelj modernog senzibiliteta, .piše dramu romantičars ke sadržine, sa pjesmama, muzikom, igrom, punu erotike, ljubavi , dvoboja, uzavrele strasti, II ambijentu ruskog foNdora, 'kozaka i vojnika. Medutim, Dno što nije uspio k ao pisac, Pregarc pokriva r ežijom, koja je "odlična", puna pokreta, pitorasknosti, temperamenta. "Praz:rtine teksta" reditelj je ispunio "jači m tempom i di:vnim ruskim pjesmama". Drugom svojom

395

dramom, Marija i Marta, ' Prega rc je proslavio "trostruki ju~ bilej", i kao pisac i kao reditelj i kao glumac, obil'ježavaj'llći tako 25-godišnjicu svog umjetničkog rada (12. III 1936). Nasuprot romantičnoj Kozačkoj krvi, nova Pregar6eva dra~ m a je psihološko-realistična , i~ savremenog života, II koioj autor, koristeći se po2Jl1atom biblijsJrom temom, raspravlja o problemu "materijalističk-e i idealističke ljubavi", "oorbu jedinke za sopstvenu duhovnu slobodu i .s lobodu akcije iz· van okvira 'bračnih -dužnosti Ikoje, dugom navikom, postaju šablonske i stereotipne". I pu:blika i kritika dobro su primiH i dramu i režiju, ali najv;iše uspjeha te večeri je imao Pregare kao glumac, polkazU'jući da je ovaj d io njegove stvaralaake ličnooti potpuno nepravedno hio u s jenci Prega rc a~reditelja. Ia'ko je manj e igrao nego režirao, čemu je vjerovatno doprinijela i njegova bolest, ialko je n jegov glu~ maaki repertoar bio nešto sužen i ograničen, Pregare j e, u ulogama koje je tumačio, ispoljav ao jedan nesvakidašn ji glu~ mački senzibilitet, kom'binovan od inteligentnog shvatanja suštine lika i eki'i.presivnog glumačkog izraza, podjednako cerebralan i emotivan, sa posebnim smlslom za spoljne, v ik zueLno obliokovanje I araiJ!::.tera (mas'ka, gest, pdkret, mimi·ka). Fregare je rijetko nOS1(1 .prvi repertoar , uglav.noOm su to biJe uloge u sjenci i , ono najbitnije, SIve su spadale u krug negat ivnih ličnosti. S jed.ne strane, toO su bili ljudi be-L mQralnih skrupula, etički defektni, sa pomjerenim psihama, ooaj tamni lP8'Iloptik.u'ffi 5vakoj.a!kih strasti i dev.ijaoija , ra:sOOčeni u slabotimji i nagriženi udarima sudbine, a s druge, stajala je čita va galerija silnika, uzurpator a. o nih koOj i vladaju, gospodara i moOćnika , ali isto tako razdešenih nerava, trošnih J sIa'bih, često safTlQ blijooe sjen'ke s.poljaŠonjeg sjaja i snage. Uz njih, pon.ei<a'd , došli bi intelektualci, sk ep ti čni cinici, IkQji sanka2llTlom poJ.c.riva ju vlastitu ljudsku nemoć. Među :nj egove najibolje glumaČlke kreaci je spadaju: Omer paša Laias (Fra Jukiće vo znamenje J evtića). RogOlŽin (Idi ot Dootojevskog) Igujat Glembaj (Gospoda Glembajevi Krleže), Len!hah (U agoniji Krleže), Dr agić RaspopovJć (Sile Cosić-Di­ mić), Irod (Sal.om.a Vajid a), Džon Antoni (Borba Go1svortija).

Rade Pregar.c je šest punih sezona ·(1930--1936) davao oonovtni stil sa ra jevs'kom pozorištu, koanbin ujući iskustvo Hu-

396

doženstvenika sa intenci jama njemačke moderne škole, u prvom redu Rajnharta, u joonoj sr etn'Oj kom'hin ac:i ji psihološkog realizma i spoljne stili zacije u kojoj je dominantno os jećanje za slik arski doživljaj scene. "Znalac i rutiner, studijom i fantazijom ustremljen u pravcu novog, ne{Xlznatog, onog nečeg što je II :nagovještaju, Fregare je stalno svoje iredit eljsJoo ime na pozorišnom aftšu vt'Zao uz zanimljivu, nepri.ktrivenu rado:malost publiike." (J. Palavestra) Uv;ijek sklon ino vaci ji, tragala&i raspoložen i orijentisan, rutiner, po iskustvu, a1;i ne po opredjeljenju, MV od .nerva :i !fantazije, on je držao sarajeVISko rpowrnšte JU .stalin aj stvaralačkoj g.roznici , .kao u n ekom Ibuniilu. 'I zato se slobodno moze Teći da su proteklih šest se-.rona 'l1oo i1e peča t njegove redi-beljske ličnosti, i da je umjetnički ipro:foil teatra, zahval juj u ći n jegovoj n emirnoj i rad.oznaloj stvaralačkoj m ašti, dO'bjo jedinstven ·s tilski imenitelj, koji bi se mogao nazvati stiUzovani realizam, jer se t ako najpotlpunije sažimaju dvi je osnovne Pregarčeve ins'Piracije: S tan islavsk1 i Rajnhart. I kada na kraju sezon e 1935/36. p.regarc napustilo 'SaTaje'V'&ko IpoZlOrište .biće to u jed1U0 i završeta'k jednog, uprlros svim oscilacijama i previr anjima, uspješn og perioda u istoriji sar aj evskog glumišta, perioda kome j e on , zajedno sa Lid ijom Mansvjetovom, davao i impuLs i .osnovni tcm, odražavajući uglavnom jedinstven umjetnički nivo j određenu stilsku >karakteristiku_ Istina, pored Pregarca i MaIl1Svjetove. režirali su i !drugi recHtelji (Jeremić, Jevtić, Hajduškov.ić , Orlović, .Biljuš, Cvetković), među­ t im, njih dvoje su bili isti.n!ski vodeće ličnos ti , stvaraoci koji su da vali ton i stil teatra. Lidi ja Mansvjetova je uglavnom režirala komedije (N oć u oči odluke Lotara i Adlera, Ka/anica Bernara, Skola za pOTeske obveznike Verne ja i Bera, Ljubavnik Soa, eaj za gospodina senatom StOOole, K ontušovka NHzen a, MatuTa Fodora, Dv a tuceta crvenih ruža B€'nedetija), :m ači onaj dio r-epertoara koji je bio nam ijenđe.n "za'b avi i smijehu", i n jena je velika zasluga što je inteligentno sa mnogo rafinira nosti uspij evala da ove brojne komedije i vesele igre dobij u izuzetno profesiona- an, a često i umjetnički zanimljiv l SC€l1Ski obli!k. U ovim kriznim j prenap eti m sezonama, kod Mansvjetove se osj eća l1::vjestan stvaralački zamor. Ona je previše zaposlena, jer kao glumica nooi reper toar tumaOeći

397

brojne uloge, kompleksne jj ooimne i jJX) tekstu i po težini, a istovremeno je prisi ljena da režir a raznovrstan repertoar (desetak djela u sezoni ), što sve dovodi do zasi6em06ti i povremene umj etni.čke stagnacije, tako da je kirj Uka neke njene r eži je primila hlad no (G obsek Balzaka- Hanzeklevera, Bijela bolest Capeka - sa i'ZVanrednim Mirom KQpa'čem kao ddkJtorom Galenom) . Pa 'L pa'k, i ·ta'd a, u sezol1li sa tnajy.i~e promašenih .predstava, Man.svjeitova je 'sm<Jlg!la Ikrea:tivne snage, realizira j ući i ·glumački i reciite1 js ki , jedno od .svojih najboljoih ostvarenja na saraj evskoj sceni. Postavl jajući ~udnju pod brestovima J·ud žina O':NHa, ona ·je shvatrila ono osnoWlO čul­ na i senzu alna obilj ežje ove rustikaln e d'l"amske simfoni je strasti , i "dala mu nekoliko markantnih naglasaka". U-homogenoj i realitsti čnoj skupnoj igd (Milan Orlović, Relja Đurić, Sima Ili ć , Miro Kopač), snagom s:vog talenta i "ubjedljivim izrazom", izd vajala se "kolosalna" Lidija Mansvjetova, koja je svojom "zaista majstorskom glumom vjsdko podigla celu igru ; veoma izra7Jta u mimici , odmerena u gestovima (koji su b ilj daleko od s vake glum ačke dek orativnasti), ona je svoj u Albi da·la i s pLmim psihološkim !karakter istikama kao čistu ženu bez inte1e1ktualnih prirmesa. Koliko se nama či-n i , oQva režija i ova gluma 'S u jedan od najozbiljnij ih i najuspješn ijih rezultata koje je ()va vredna umetnica dala dosad n a 'flašoj pozornici" (J. Kršić). U sezoni 1936/3 7, odlaskom R ade P regarca, n jegov red.it eljski udio u repertoaru preuzeli su gosti: Viktor Bek, Vera Greč i Polilkarp P arvlov i Ra§a Piaov:ić. Međut i m , ova prom jena mi.j e bitno izm~ j enHa postojeće sti1S1ro Qpredjeljenje sarajevskog pozorišta, štarv.i§e osnovno usmjerenje j06 izrazitije se POČelo kretati u pravcu r ealističkog čišćen ja, odnosno lU daljnjem utvrđivanju i !produbljivanju psihološkog realizma. Treći dolazak Viktora Baka, bio je na izvjestan način , nastavak .njegovog ran ije započetog pedagoškog i analitičkog r ada sa ansamblom, s tom raz.1:i'kom što je i on, u međuvre­ men u, r adeći u zagrebačkom k azal~štu, sazrio i k ao glumac i kao re<i.jtelj, pa je obog aćen n ovim iskustvom, i njegov ućin aUc ovog puta bio veći i znača jni j i. Kao redi telj Bek se i dalj e nije upuštao u radikalne eksperimente (kao Verešča­ gin ili Pregarc) , niti je težio sceflSk,im i'l'lOvacijam a. Njegov 398

osnovni rediteljski postupak imao je Zia cilj da taOOo i pregledno !prenese d oživi ideju i te'k1st !pisca Ina 5ceni. po njegovom mišljenju "pisac je uvijek iznad redjtelja", i zato reditelj treba da d§. "ekV'ivalentan scenski izraz onome što je on napisao". Da bi postigao što adelkvatni ju prezentaciju djela, potr.ebno je da redlitelj izvrši nužne predradrnje, da se spremi za posao, ,;da se uživi u duh, a:tmosCeru i epohu samog djela, da ga doživi i preživi II sebi". U ra>Cl.u sa ansamblom po Bek-ovom shvatanju, redi telj treba da 2ll1a i umije da izvuče mak<;imum od svakog koji učestvuje II spremanju predstave, da brine o cj eli nii, trudeći se da ra?Eada h k deta1ja 'I1e :ide 'l1auštrb I cmlogenosti; kal o bi se dobio što potpuniji opšti utisak On je protivnik "d.iktatorskog pootupanja sa ansamblom", i 'z astupa 'Pedagoški način, zajedničku sa:radnju reditelja i glumaca (Bek to naziva ,;diplomatskim postupkom"). Prema rome, rediteljsk::i autoritet ,postiže se jedino znanjem, suverenim poznavrunjem dramske materije i pedagoškim ophođenjem prema ansamblu. Kao prvu premijeru Bek je ,p 05tavio Silerovu tragediju Don Kar/os, u kojoj je, po nj egovom mišljenju, ,,najveći problem režije sam tekst", odnoono njegova dužina, jer bi integll'alno pošrovanje originala zahtijevalo preko šest sati traja'l1ja (toliko je vremenski trClljao prikaz ove tragedije u Njem ačkom pororištu Maksa Rajnharta). Bek je s kratio dramu na p.)b, a u nastojanju da izbjegne brojne i kompliikovane promjene de'kora, s manJio je broj slika (od 19 kol~ko ih ima kod Silera na 15), zadržavaj'Ući stalni neutralni dekornki okvir, tako da je postigao kompaktnost i cjelovitost. On je uspio da da potpunu i Vjerodostojn u sliku "doba i života na španjolsiko.m dvoru", njegovu surovu hladnoću, kruti ceremonijal, atmosferu straha 'i intriga. Brižljivo istražujući "karak,ter:istike doba", Bek je ,predstavi "dao odličan tempo, pogodio je uglaWlom i ton. Bježeći potpuno od patosa (možda i nepravedno, ali to je shvatanje!) nije prešao ni u naturalizam, već je nastojao da nade sredinu" (I. Stražičić). U predstavi su se sa uspjehom pojavHi novi članovi ansambla (Ivona Petri - Elizabeta, Pavle BogatintČević - Markiz Poza, Rade Almažanović - Veliki inkvi.ziwr), meduti m, kritika je ipa\k jare a'kcentirala udlio "stari'h članova" (Jolanda
399

- k!neginja Eboli, Milan Orlovi ć - Filip II, Relja Đu­ rić Don Karlos) _ Sekova an alitičnast i studiomost najpotpunije 8'u došle do izražaja u Ibsenovim A vetima, u koji ma je ig,rao Osvalda s a izvrsnim partnerima Jelenom Kešelj ević (goopođa AIving) i Nikolom Hajdu ško V"ićem (pastor Mand ers). U tumačenju Beka, složeni lik Osvalda ootvar en je "potresno", "uzbudl jivo", ,,superiorno", "izra đeno u svim detaljima", ali i sa mj estimičnim prelazima u ekspresionističk i manir glume, kOjim je on, bez sumnje, htio predstavi da da što više scenskog efekta. u namjeri d a Ibsena u čini inter esantnijim, ali se p ri tome, po mišljenju J ovana Krši ća , .,nismo mogli 0610boditi utiska da s u to ipak traženi, na m ešteni efekti ... R ežiraj u ći !komedije (Đavo Molnara, Dobar irak Drage1ija, Karijera kanceliste Vincige Lihten:berga) u koji ma je igr ao i glaWle uloge, Bek je ponovno potv:rd:io svo j izuzetni smisao za salonske i konverzacione komade, u koj ima je dolazila do punog izra'Žaja nj egova la1c:oća, nonšala.ntnost, "v irtuoznost i inteligentna igra". Pored salonskJ.h komedija, Bek je reži rao i dvije domaće d rame: istorijsku hroniku Zrinski Strocija, i dramski triptihon Obećana zeml j a Jevtića, U drami Zrinski on je postigao apsolutnu wigr anost .ansambla kojI je r ealiwvao punu kreativnu mjeru, što je sve uticalo da ova p.redstava bude "jedna od najboljih ". Poota vlj a ju ći Jevti ćevu hroniku o t ragi čnoj .sudbini Gavrila Principa (u tumačenj1u Jovana Tanića), Bek se, po mišljenju Ivan a Stražičiča , uglavnom "ograni čio n a v anjSku reži ju" i na scensko tehničku obradu, nastoj eći da dijelo ,,.'i lustraf ivno prikaže što efektn ij e i što u kraćem vremenu", m eđ uti m , odmah zatim is ti k1"itičar pada u kontradikciju, tvrd eći da je gluma svi h UČ€5niika " bi-la odlična " , što sigurno ne spada u domen " vanjs ke režije", već ukazuje na Bekovu stalnu brigu da predstavu građi, u prvom r edu, na g lu m ačkim kreacijama, interpretacijom teksta, a ne stvaranjem v.izuelnih i tehn ičkih efe k ata. GLUMACKO-REDITEWSKI paT, Vera Gre<! i Polikar p Pavlov, prvi put su se pr edstaVili sarajevskoj publici k ao čl anovi jednog di jela Moskovskog hudože5tvenog teat r a (1924), a zatim .kao pripadnici tzv. Praške grupe MHAT-a (1930) , i konačno na kra ju sezone 1935 / 36 kao samostalni glu mački

Đačić

400

duet, pomalo tužan ostatak nekadašnje slavne emigrantske grupe. Poslije završene škole pri MEAT-u, Vera Greč i POlikarp Pavlov, primljeni su II angažma n i postali članovi eminentnog arn'Sam'bla (Pa;vlov 1906. Grečeva 1916). Doonije su pripadali onom dijelu h'Udožestvenika koji je 1919. krenuo na turneju po Evropi i Americi, a nije se vrat io u domovinu (Masalitinov, Germanova, Kri.žanovska), već je formi·rao Prasku grupu, koja se poslije nekoliko godina lutanja i skitanja r aspala, a njeni članovi razišli po svijetu. Na taj način su neizvjesni li. nesigum'i putevi emigrantske odiseje doveli ovaj gluma(3ko-Tedite1js.k:i par i četvrti put II Sarajevo. I G rečova i Pavlov ista1 li su se prevashodno k' kao t umači ruskog repertoara (Dootojevski, Gogolj, G<lrki, Tolstoj, Cehov, Bulgak ov), prenooeći uglavnom ono što su naučili kod StanislavSkog :i Da.nčenka, ističući da su "nosioci tradici ja ruskog teatra", propagatori i misionari ,,sistema pre-l:ivljavanja". Njihov r ad u Sarajevu bio je od višestrukog značaja za glumački ans ambl , nenaviknut na b.rojne probe i dug rad za stolom. Sv.ojim entuzij azmom i predanošću ()Ini su uspjeli i u sarajevsko.m ansamhlu da upale jedan "od onih moćnih plamenova čiju s u toplu svetlost s ushiće­ njem posmatrala najveća s redišta svetske kulture". Njihove probe su trajale čak i po šest sati bez prekida, i bile su pune objašnjenja teksta, oisvjetlj enja liokova, primjera glumač­ kog preobražaja, "naoko nezrnatnih fiziološki h i moralnih podrobnooti iz kojih se slaže jedna ljudska ličnost, jedan karakter iu jedan tip". Pokazalo se da je ansambl "disponovarn" za "naturalizam i realis tična preživljava'l1ja", i da stil glume koji su propovijedali i upražnjavali ruski umjetnici odgovara, inače, realistički 'USmjerenom sarajevskom glumištu. Vođeni sigurnom i nadahnutom rukom r editeljskog tan dema, glumci s u, kao rijetko kad, ušli u suštinu djela, s hvat ajuć i njegovu bit, odnose, atmooferu , likove, 'k:a!l'aktere s u ocrtali indiv idualno jasnO' i određeno , ,,svi elementi vizueIne glume kod pojedinaca izrasli su reljef'l1o, s dovoljno dis ciplinovanosti i osećanja celime. P·remda vrlo str;pljivi, prilježni 1 odani učesnici velikih majstora, -oni su, svaki pona()Sob, II !Svoje kreacije unosili, pored preciznog Istudija, ,pregršt svojih temperamenata, odbleske talentovane ambicije,
:ffl htorija pozorišta BiH

401

ubedljive akcente iskrene uživljenost'i, inteligentno razumevanje teksta" (J. P alavestra). Najviše uspjeha, i pojedinačno i II cjelini, sarajevski glumci su poo-og1i II oživljavanju opor1h i sumornih slika iz života Gorkijeve drame Na dnu. Bilo je oo uzbudljivo veče nadahnute glume, plastično ostvarenih ka,raktera" izuzetne atmosfere, u kome su svi glumci podjednako impr esiWlo ostvarili svo je dionice u okviru harmonične cjeline: Jovan T aruć (Glumac), Milan Orlović (Satin), Pavle Bogati nčević (Baron), Aleksandar Cvetković (Bubnov) , Rade Almažanović (Klješč), Sima ilić (Med'Vroev), Mira Jevtić (Nataša). Cak su i epizodne uloge (Nikola Hajdušković, Olgica Babić, Sonja SiTe'kova, Relja Đurić), bile na visini i po1puno s~glasne sa intencijama reži·j e, da bi, na kraju, bez obzira na veličinu zadatka, svj učesnici bili oku.pljeni dk(l Polikarpa Pavlova (Luka) i Vere Greč (Vasilisa), oko dvije glumačke gromade, kao oko jezgra koje nadahnjuje i z,rači. Gogoljev Revizor režiran je sa primjesama groteSke i izvjesnim simboličnim nazma'kama, medut;.m, većina glumaca nije uspjela da uđe u duh Gogoljevog smijeha i njeg(lve satire, ta'ko da su do kraja il'lrađene uloge, pored ruskih gostiju, opet briljantnih i u punom zamahu, dali jedino Aieksandar Cvetković, N~ko1a Hajdušković j ,Pavle Bogatiinčevi·ć (Hlj€6takov). Tr eća predstava, ovog puta bez nji hovog gl umačkog učešća bila je Slobodna ljubav Pantelejmona Ro manova, koja je kao literarni tekst svojim sen timentalno-tragičnim okv:irom, ostavila "šupal.j i prazan" utisak, sa nejasnom tezom i neizdi ferenciran im karakterima. Bila je to "premijera bez koje je moglo bfti", i drama koju ni tai o v.eliki umjetnici, kao k što su Grečova i Pav:l'Ov, nisu mogli da s;pase i učilJ1e uvjerljivom. U glumačkom ansamblu. nešto više od ostalih odskakJ:ih je Lidija MaI1Svjetova i donekle Milan Orlović. Raša Plaović, inteligentan tumač psi holoških uloga, kao redi telj gost postavio je na sarajevskoj sceni Sreću A. D. Velmara J ankovića, u nastojanju da sav.remeni im-az mode.rnizuje kako u p ogledu scenografije ta.ko i u glumačkoj i nterpretaciji . Ovu " utopističku komediju" i "interkonti.nentalni spektakl", Plaović je izveo "vrtoglavom brzinom", uz pomoć svjetla i brzih promjena d~ko.ra (15 slika) tako da je "vizuelni utisak za oči bio filmski uzbudljiv" i do tada ne-

402

na sarajevskoj sceni. Ovaj "amerikarnizirani" s;poljni ritam nametao je i ubrzaniji govorni ritam raznih košmara i halucinacija, međutim, ,reaIistićki raspoloženi sarajevski glumci u svemu tome se n isu najbolje sn~H. pa su ..vizuelne filmske senzacije", potisnule glumačku igru i pojedinačno i kolektivno (sa izuzetkom CvetkoV'ića, Bogatinčevića, Kopača i J olande Đačić). Uloga Sana , iako sentimentalnog 'karaktera i izvan domena Plaovićevih intelektualnih predispozicij a , d<)lle;ena je minuciOzno razrađeno, impresionirajući ne s amo m ajstorstvom za nata nego i istinskim preživljavanjem. Milan Or.1ović je u sezoni 1936/ 37. preuzeo uglavnom režij u dje la iz domena nacionaftne drame, nastavljajući tako lini j u koju je pri je n j.ega vodio J ovan Jeremić. Inteligentan i raznov rstan glumac, Orlovi ć je kao redi.telj, slično Jeremiću , bio tipičan primjer glumca-Teditelja, koj1 je na tradicionalan nači n jednostavno sklapao preds taVU, držeći se ustaljenih i provjerenih pravila, bez smisla i volje za dublje j s tud iozn.ije s agledavanje s uštine djela. Bile su to najčešće zan atski korek !::ne predstave, u kojima su se i glumci, nekako po pravilu k,r elah u granicama korek,tn05ti . Ta'ko je za KrefitlOve Kreature Tečeno da "glumci n isu osjećali ,neku naročitu ru'ku reditelja", za Krležinu rarbnu dramu U logoru da je režija "ostala u i ntencijama pisca, ipr:emda ne bez ·izvjesnog šablona" , jedino je za Nušićevu komediju Dr, krihka bila jednooušna u pohvalama, is ti čući da je Orl()"vićeva re-ži ja "uspjela", sa dobro pogođenim tempom i likovima i sa pravi m osjećanjem mjere, koja je sprečavala grok"sku i karikaturu i ,pružala 'Po.treban "realan okvir ". U predstavama ko je je režir ao Orlović , najveći uspjeh su imali Jovan Tani ć (Blagoje) i Aleksandar Cvetković (Zivota) u Nušićevoj komedi ji Dr, Jolanda Đačić II naslovnoj ulozi Pecijine Mate, Mi'rc Ko pač (Ag·r amer) j sam Orlović (Valter) II Krležinoj drami U logoru.

viđen

SARAJEVSKO GLUMISTE (III)
mlgracija (1934-1937), pored svih dramatičnih finansijskdh i umjetničkih 'itJriza, dolazi i do nagle i radikalne smjene u glumačkom ansamblu.
U .sewnama velikih
glumačkih

403

sarajevskog PQzo;rišta ili umire (Ilij a Vučl6ević, Zora Curčić. Andra Ourčić, Katica H ajdušković) , Hi je penzionisana (Ma·ra Vučićević), ili je prisiljena da mijenja "fah ", preuzimajući uloge koje odgovaraj u n jihovim "zrelim" godinama (N:ilk:ola Hajdušković, Ljubica S t efanović, Jelena Kešel jević). U toku petnae>t sezona ovi glumci, omilj eni i popula.rn'i m ajstori scene, predstavljali su sVQjim bogatim isJoustvom i darov:itošću, osnov i jezgro u glumačkom ansamblu, n a ročito u o nom njegovom postojano m i stam enom di jelu. Oni su prošli kroz sve nevolje i krize, učestv~ vali u svim pozorišnim o'k:ršaj"ima, .promijenili mnoge upravnike i redi t elj e, zahvaljujući nji ma ootvareni su mnogi značajni umjetn ički rezultati. Istovremeno, ovi glum ci iz prvog osn'ivačkog ansambla. vezali su i ranije. za v,rijem e <Luslrouganske uprave, jedan dio svoje umjetJničke biografije za pozoriŠini život Bosne i H ercegovine, tako da su njihove zasluge i zbog toga i šire i značajnije. Njihovim odlaskom sarajevsko Pozorište izgubilo je .ne samo svoje najbolje i najpostojanije snage, već i umjetni.ke poznate i cijenjene i izvan granica sarajevskog ansam bla. Jedan od najpopularniji h i najomi1jenij ih sarajevskih glumaca, ILIJA VUCICEVIC (UžiC€, 1877- Sarajevo. 1932), kaQ sedamnaestogodišnj·j ml adi ć napustio je š:ko:lov.run je, i 1894. stupio na scenu, u Dalju, kao čl a.n pu tu.juće trupe Petra Cicića. Nekoliko godina. docnije on je već postao poznat i .popula ran glu m ae...Jo;:omičar, koji je u toku dvije decenije skitanja i boemi je, promijenio mnoge trupe i pozorišta, zasmijavajući !publiku širom zemlje. G odine 1886. glumio() je u Lj ubljani, 189a. član je Protićeve putujuće družine, 1899. prelazi u Niško pozorište, 1904. osniva vlastitu trupu, zatim je jedno vrijeme član, reditelj i upravnik pozorišta u Sapeu, posljednje godine pred prvi .svjet.ski l'al provodi na Cetinju, kao glumac, reditel~ i tehnički šef , da bi se 1919. našao u trupi Emila Nadvornika - i tu se njegov čerga~i i skitalački život prekida, jer već 1920. ulazi u sastav novoosnovanog s ar ajevskog Narodnog pozor.išta u kome ostaje sve do s mrti. I.lija Vučićević je b:o popularan sa-rajevs'ki glumac i prije osnivanja po'Wrišta, još početkom stoljeća, kada je kao ml ad komičar sa ra~nim putu jućim družinama PQS}eClvao Sarajevo, zasmija vaj ući publik'1l kao Maksim u Đidi iH Gen eracija

osni v ača

404

Babertl u Karlovo; tetki. Odmah JX)slije rata, II toku orga~ nizacio.rrih priprema za osniva!l1je stajnog teatra, kao član Nadvornikovog i zatim Bosansko-hercegovačkog n arodnog pozorišta, ()Il1 se definitivno vezuje za Sarajevo, real izioraj ući II njemu najbolje svoje kreacije. Rodeni glumac, posjedovao je jednu od temeljnih osobina svake umjetnosti, maAtu, 1 za., hvaljuj'uOi upravo njoj umiiO je da iznade obilje fini h detalja u maski, gestu i pokretu, tonu, a moć njegove transfQr~ macije bila je nepresušna. Glumac osebujnog i neobuzdanqg temperament a, individualista, sklon improv~c.ijl, impulzivan, sav od nerava, Vučićević nije bio komičar finog tkanja, tananosti i psihol'OMwg nijansiramja. Njegov humor je bio soča n , pomalo gru'b, l'lIStiikalan, i:r..nenadan , zaošijan, bliži burleski i vodvilj u, stvaran u trenu, zato je najviše uspjeha i postizao urežijama Ver€Šča.gi'lla. "lmpu1zivna priroda, sav gluma čk a .krv i glumački nerv, C~ka Ika nije bio od onih glumaca k()ji II imaginarne scenske ličnosti ulaze postepenim s tudijem, uz potrebne kulturne predodredenosti. Naprotiv, on je lU uloge svoga tipa u lazio intuitivno, r ez nar.oči,tog rab diteljskog posredovanja, čak i protiVil1o njemu. Izgledalo je da li ca hvata iz vazduha i da ih ::mda odmah, na mestu, p reobražav.a: mot njegovog umetničkog transf()fm'isanja, či­ sto po<isvesn'0g, bila je <.>di5ta velika, a zavisila je od trenutka, od r asp<>loženja, od ,nadahnuća', Odatle 'se d€Šava,lo da on nlje nikada jednu ul()gu, ma ko1iko određenu rediteljevim crtanjima, igrao na isti način - menjao je makar u detalj!ima, ipOd uticajem nagona, kao :kroz neku unutarnju eksp1ozij u , 'kao .pod utiskom nekog iznena'd nog duhovnog osvetlenja, On je bio tipičan primer glumačkog ilJ1dividuaListe stare škole koji nije umeo, po prirodi svoga talenta, da se pokorava regularna nove r ežije, Sa novom režiserskom školom imao je zajedni čko sa:mo osećanje - pa i tQ urođeno - za .realistički način i:zražavMlja (i u tonu, j u gestu)." (B, Jevtić) Za njega su probe bile nepO'trebn e i umarajuće, pa je čak i dramski tekst (n ajčešće ga nije .rd znao) bio p<>malo suvišan. Nj'e mu je biJo dovoljno da ,,m.apiJpa" tik j zna globalni okv1r priče-radnje, a zatim bi poput glumaca iz komedije del arte, započeo da zapliće i raspliće z·adate si-tuacije i odnose, I što je dramski autor bio slabiji, Vučić ević se u njemu bolje osjećao, Ništa ga tada nije sputavalo i sve

405

je bilo dozvoljeno. Inače, i grajući g.robara u Hamletu, upropaštavao je Hamleta. I zato je više volio .,stare 'kom ade". Igrajući, na pri~jer, ulogu Latilodia II Henek:enovim Radosti1lUt svoga doma, Vučićević je uspijevao da, zahva l jujući upravo tom svom čudesnom talentu g.lumca improvizatora, sačini vrhunski glumački rezultat, ulogu taiko nabijenu životn'im radostima i t ako zarazno smiješnu da je gledalište pljeskalo do iznemoglosti , oza'reno i <u>lemenjeno sa~'Vama smijeha. Uostalom, cilj njegove gaurne bio je smijeh, galerija koja urla od oduševljenja, i zato se nije I}>Ovinjavao ni zahtjevima režije, ni odnosima prem a partneru, a najčešće nije ni poštovao teklst. on je sCoemkli prostor .is,ptmjavaQ samim sobom i svoj:im sočnim dosjetk.ama, Tle brinući za cje-li<n.1.l. Neodoljiv<l smiješan, :ko mičar kojeg je publika uvije'k željela :i uvijek mu se do suza smijaJ.a.. Njegov glumački dijapawn je bio ogroman, od Molijera do Nušića, preko nacionalnog repertoara do salonske komedije. Medu brojnim kreacijama treba spomell'Urti njegovo tumačenje NU'šića: Aćim
(Pr ote.kcija), Jovanče Micić (Običan čovek i Put oko sveta), Jovica (Narodni poslanik); zatim Stenje: Provooadžija (2enidba i uda.dba), ZutHov (Rodoljupci); pa uloge u popularnim narodnim I o madima: Smuk (Ivkova sLava Sremk ca), Mita Krad ić (Seoska lola To t a), Malksim (Dido Veselinovića i Brza· a). Os tvario je i nakoliko :briljantnih uloga k u Molijerovim kom-edi_ama: 2oY'Ž Dantien, Arg.an (UobTažej ni bolesnik), ZUTden (Građanin plemić). Tu su i likovi iz Gogoljev:ih komed"ija: Dumhovski (Revizo r), i Kajgan a (Zenidba), zatim Bobrikov (Cikina kuća Mjasnickog), Fridrih (Sampion Martena), General (Vjeran muž ImpeI1kovena i Martena) i bufonski Beberli (Kor Lova tebka Tomasa), uloga sa koKuki ć

jom je pTOSlaViio 25....gad:išnjicu svog glumačkog rada. Njegovom smrću sara.j evsko glumište je izgubIlo svog na·jve6eg zasm.ijača - omH[i enog "čika LIcu". I MARA v.uCrCEvtlC ("Bijelo polje, 1888-Sarajevo, 1952), pripadala je plej adi putujućih glumaca , koji su najveći. dio svoje umjetniak:e karijere proveli na točkovima i II pokretu. Pm put je stupila na scenu 1896. u Sapeu, a zatim je blla član mnogih putuju ćih trupa i pozorišta (Nikola Si mić, Miloš H a dži-Dinić, Đura Protić, niški "Sinđelić"), a od 1905. jc stalno 5a svojim suprugom, Ikomičarem nijom Vučićev i-

406

tem (Cetinje, Narodno. powrište Emila Nadvo.mika, Bosansko-her cegovačko. narodno. pozorište). NalStupala je sa mno.gim družinama po Bos ni i Hercego.vini i tom prililkom je najčešće igrala Ko.štanu, koja jo.j je donijela veliku PQPularnost, jer su se kod nje sretno. spoj'ile pjevačk e i glumačke spo.sobnosti sa ličnim šarmo.m i neposrednošću izraza, Godine 1920. postala je člaon no.vOQlSnov3[lo.g sa·rajevsko.g Naro.dnog pozo.rišta i 05tala 'll njemu sve do. penzio.nisanja. Lijepe i izrazite .pojave, dobra glumica i pjevačica, Mara Vu-čiće­ vić je, naročito. u zrelim godinama, igrala sve, od subreta do. dramskih majki, i od n estašnih djevo.jaka do. sa'l onskih dama, pri tom je ispoljavala živ temperament , smisao. za oblilJmv3'l1je karaktera oj ž:ivopisnu mimiku. Tumačila 'je niz ulo.ga u nacionaillnom .repertoaru, . naročiotQ Nušića: Sofija (Običan čovek), Mara (Svet), Spirinica (Naro dni poslanik), Tetka Duca (Gospođa ministarka); zatim Steriju: J uca (Kir Janja), Nančilka (Rodoljupci); dalje sLijede: Tašana (Zona ZamJirova Sremac), Polka ([noče Ivaki ć), Marta (Zlatarevo. zlato Senoa-Dežman), Teza (Sokica Okrugić), Smilja (Podvala GUšić), i dr. Sa podjednakim uspjehom ~rei.rala je raznovrsne uloge u .stranom reperooa·ru, od salo.nske ko.medije do. k·lasike: DorJmena (Građanin plemić MoHjer), Ana (Revizo r Gogo.lj), Kaljifina (Plemićko gnijezdo Tu.r.genjev), Režan (Kazna Ge), Evgenija (Krila smrti Končinski), Agonija (Cikina. kuća Mjasnjck,i), Dijana (Dupla punica B-iSOOl), Grofica (Bajka o vuku Molnar), Gospoda de Mer kaide (Merkade Balzal ), k Marta (U doUni Girnar) - u:boga sa .kojom je 1924. p.roslavila 25-godišnj:icu umJetm'Čkog rada. Umjesto pedago.ško.g poziva, za koji je ,p o tradiciji 'Uči ­ teljske porodice bila predodređena, ZORA CURCIC (Valjevo, 1885- Zagreb, 1934), napušta š.kolo.rvanje i pcosta je putujuća glumica. Prvi nastup vezan je 1904. za ni§ko pozorište "Sinđelić", a zatim sli jede go.dione potucanja, skitnje, pro.mjene mjesta i trupa (Gav.rilo.vić, Delini , St a nojević, Nadvo.mik, itd.). Cergaški 'lJivot tl kome sazrijeva jed.an izuzetan glumač­ ki talent. Punu mjeru sv oje daro.vitosti ·ona će realizovati tek 'll sarajevsko.m powrištu, čiji je stalni član od osnivanja (sa jednim kratkim prekidom, za vri jeme spajanja sa spUtskim teatrom 1928/29. !nastupala 'je u SNP u Novom Sadu), pa sve do. k'raja života, Plahovita, elementarna, neo.buz-

407

danog temperamenta, VIse intuitivna nego racionalna, 'i zražajne mimike i geste, čiste dikcije, ona je u sar ajevskom glumačkom ansamblu nos'i la, više od jedne decenije, glavni teret II raznovrsnom repertoaru. Njena glumaČ'ka biografija pokazuje čudesnu moć transformacije. Kreirala je nevjerovatno ši'rok i r aznolik dijapazan ljudsldh s udbina, od dramske ljubavnice do tragetkinje, od fatalne i demonske žene do salonske dame i kokote. U vrijeme scenskog tradicionalizma i specija1iziranih glumačkih "fahova", Zora Curčič j€ ig,r ala sve, najra2ll1ov.rsnij e uloge, od Li<ze Dulitl u Soovom Pigmalionu, do Sonherove Satanske žene, od lascivne kaći ­ perke Sare u Testonijevoj komediji Ono nešto, do strasne i ženstvene Laure II Strindbergovoj d-rarni Otac; od jeftine kokote F.ranke u NikodemijeV()j komediji Skampolo, do tragič­ ne kraljice (krtrude II Ham·letu. Zora Cu-roć se suvereno k·retala II svim žanrovima, od nacionalnog repertoara preko klasike do vodviljske klo-vnija<ie, i svuda je bila " kao kod kuće". "Pod O'Vakvim teretom, pri ovakvom skakanju iz f ah a u fah, iz ,p sihološke drame II vulgamu komediju, i obrnuto, svak a glumica .manje darovi tosti bi lli !klonula Di !pala II šabIon i zanat, j.lj bila po1!Puno para1izovana. NapTOtiv, Zora Curčić je ne samo ,prešla' ravno preko svi h ovih ootrica repertoarskih, čes1;Q i po cenu da zatupi poj'ooinu nij.anlSu, ili pogrešno intoni<ra ovaj ,ili onaj lik, nego je čalk uspela da izd-voji, izradi i usredsredi svoju um~tn;iCku ,prirodu u fa hu koj i joj je, po temperamentu i duhovnom nastrojenju, najviše odgovarao: u karak;ternoj komi>ci." tE. Jevti ć) Ova koncentracija i sužavanje kvantiteta na račun kvaliteta naročito se .kod Zore Curčić osjeća i ispoljava poslije njenog poVIratka iz Pariza, '\.l kome je boravila u timu 1924/25, studirajući pozorišni život fr ancuske metropole. Ona po.stepeno odbacuje ulog!:! <ll.'am;s'kog i tragičnog <lISjećanja i usredsređuje svoj raskošni talenat n a tumačenje likova u 'k ara:kter.noj komici. "UIOutarnje preobražena, dobivši u ukusu, ona još malo oduruje svoj dug saionskoj ko medi ji u kojoj je umeo da zasveth njen šarm žene i ženke, nepomračen izobličenom staračkom maskom inacerenom grimaoorn." (Lisjen Mor ani u komedijti Etjena Reja U novoj leoži). AH za kratk<l, ona počinje da tumači žene od inicijative, aktivne. agresivne, tumači ih realističk i, kao da i.11 preslikava iz života,

408

506no, živopisno, sa obiljem gotovo dokumen tatffiih detalja . Njen talenat sazrijeva, ona ga v:še ne rasipa, postaj e kritič­ n ij a , probidjivi ja u sredstvima. I tada p ostiže svoj najveći glumački domet: Fjokla (2eni d ba Gogolja), Dok a (Zo na Zamji-rova Sremca), 2hl1ka (Gospođa ministurku Nušića), SalČ(> (K oštana Stankovića ), četiri uloge koje ostaju u i:stori j i sar ajevskog glumišta, zabilježene kao izvrsne kreadje, "prava glumačka dela koja se ne zaboravljaju, kao što se ne zabor avlja sve ono II u metnosti što izrasta jz pune životn e stvarnosti, ili se nadahnjava i umetnički transformiše kroz njena čudesna tkanja" (B. Jevtić). Od ostalih uspj ešn ih kreadja trebalo bi spomenuti: Ma.riju od Poste (E kvinoci; Vojnovi ća), Vi veta (Buridanov magarac f'.ler-Kajave), Roza Pompcm (Bezobraznik Verneja), Sara (B og osvete Aša), Emilija (Ko košarnik Bern arda), Setohina (Zmi j a djevo jka Riškova), k ao i .posljednj'u njenu veliku 'Ulogu, monstru(lzno čudovište, Mat.rjon u , u Tolstojevom Carstvu. mraka. Deset mjeseci posli je Zore, umIlO je i Injen muž ANDRA CURCIC (Bijelo Polje, 1876-Sarajevo, 1935), još je-dan glum ac iz plejade boema j čergara, I oji j e tek kao k čla.n saraj eVISkog Narodnog pororišta uspio da nađe mir. prekidaj,ući neizvjesnu skitalaćku sudbinu put ujućeg glumca, darujući, II toku šesnaest sezona, sarajevskom glumištu svo je najbolje i naj zrelije umje1mičke godin e. Sim sveštenika, Allldra Curčić , kao i njegova supruga Zora, bio je po staroj po rodičnoj tradici ji, određen za drugi poziv, bog(lslo vski, međ utim, i on je , kao j ona, zavolio glumu i pozorište, napustio šJ{(Ilovanje i započeo mukotrpan i mučan život putuju·ćeg glumca. P rvi njegovi uspjesi vezani su za niš-ko pozor ište "Sinđelić", docn ije, za jedn(l sa Z<lro m, radi u mnogi m putujućim družinama ( Gav rilović, Deli-ni, Stanojević, i dr.) . Za v,rijeme prv(lg svjetskog rata b.io je mobilisan. Akti:vno je učestvovao u prvim borbama sa neprijatelj em, a 1916. je poslan sa vojnom misijom u R usiju, gdj e j e ·r adio na fo r mir anj u do.brov(ll jački h č eta. Kasnije odlazi u Ameri ku, gdje vrši istu misiju. PonoWlo ·s e vraća pozorištu 1919, i to u SarajeVlU (trupa IDmila Nadvorni.ka) , a kada je 192 0. (Isnovano Narodno pozorište, ulazi u sastav prvog ans ambla i ostaje u njemu sve d o svog penzionisanja, na mjesec ·dana pr ed smrt. An dr a Curčić je bio glumac ·realističke škole, smir en,

409

jednostavan, bez velike geste, uloge je tumačio prostudirana, pregledno, j ezgrovi.to, d:isciplinovano. bez raskošnih izražajnih sredstava, gotovo šk,r to, ali uvijek tačno j sa ljubavij u. N a roč i to se isticao u kreiranju likova iz n acionalrnog ,r epertoa,ra, i tu je upečatljivo i minucio'2Jl'lo oswario ci jelu jednu r aznovrsnu galeriju lju di našeg podne'blja, nar.OČito onih patrijarh alnih, konzervativn ih, " pritajene krvi" izatomljene s tras ti : Hadži Toma (Koštana Stankovića), Hadži Zamfir (Zona Zamfirova Sremca), Kk Dima (K ir Janja Starije), Kalča (I vkova slava Sremca), Franjo Dražić (Ekvinocij Vojnović a ), Sava Cujić (Granič:ari Frajdenrajha). Sa uspjehom i la·koOOm igrao je u Nuši6evim komedijama: Ma nojlo (Prot ekcija), SpiTa (Narodni poslanik), kao i brojne epizode u lakšo j stranoj komediji : Galkin (Cikina kuća Mjasnickog), L!tugin (Zmija djevojka RiŠ'kova), Kasad (Prisni prijatelji Sa rdua). Rež ir a jući "žalosnu ig,ru u pet činova", Stari kaplar. koju je prema Di manoaru i D'Đneriju, adapti r ao i ,~posrb io" Branislav Nuš ić , proslavio je NIKOLA HAJD'uSKOVIC (Beograd, 1876-Sa r ajevo, 1947) četroesetgodišnjicu svog umjebni čkog .rada (14. III 1940), od čega .su dvije decenije vezane za saTa'j.evsko Porori'š te, a d obar dio .preostalih godina za pozorišni ž- vot Bosne i Hercegovine. Učio je gimnazii ju i trgovačku školu, glumom je počeo da se bavi 1896. sa čl a novima b€ogradskog NarodMg pozorišta, koji su u to vrij eme hm II štra j ku. Prekida školovanje i <Xl.lazi u Niš, u pozorište " S inđelić " , koje vodi iskusni Ale:k.sandar Mi1ojević. Godine 1899. pono WlO se vraća u Beog,rad, u jedino privatno poz,orište kod "Slavij e" na Vnč a,ru; tu poči'l1je i njegova rediteJjs ka karijera. Od 1900. do 1904. Nikola Hajdušković igr a u poz.orištu Brane Cvetkovića, zatim je dvije godine u putu ju ćoj druž in'i Đure Protićn, pu Petru Cirićn , sn koji.mo. obilazi s va veća mjesta Hrvatske i Bosne i Her cegovine. "Gorki hleb putu j ućeg glumca, 'll oelom ll1izu P<lpularnih trupa, mla dom H a j d>uš.koviću j e biOo .p oslastica. Veoma rano Oon je p ostao svestan značaja gl umačkog rada i onog najsokromni jeg, po pozoriStima koja s u organiwvali sami glumci, ne samo da prehran e sebe nego i da naše najšire mase gladne svake d uhovn e hrane, nahrane živ(}m reči sa pozornice." (J. Kršić) Godi ne 1906, nalazi se HajduškQvić II Primorskom kazaLištu

410

Mihajla iMa I1kov,i ća. Za vrijeme .anek!Sli.je protjeran je iz B0.sne, a trupe j pozorišta mijenjaju se i IdaIje: Beogra'd, Osijek, Po.kraji'l'ls'ko kazalište, Trst, Rijeka, Zadar, Split. Sarajevo, Mootar, Tuzla, 'i najzad, stalno m jesto - Osi jek, ali ne za dugo, Cetinje, Dubrovnik (umjetnički rukovodilae), rat, internaci ja u Nežideru (Mađarska), intervencija intendanta Hrvatskog narodnog ka;zališta u Zagrebu Vladim~ra Treščca: sloboda; 1916. nalazi se u trupi Amdre Mitrovića u Varaždinu, a krajem iste godine, u društvu sa Radivojem Dinulovićem i Franom N()v ak()viće m, osniva Dobrotvorno " kazalište, a zatim i Bosans k() -hercegovač]w narodno pozorište, sa kojim 1919. dolazi u Sarajev(), i koje p<>staje jezgro i QSnovica sarajevskog Narodnog pozorišta. Godine 1920. u1ključuje se u prvi ()snivački ansambl i ootaje u njemu kao glumac i reditelj go'tOV() punih trideset godina, do <kraja života. 'Dumačeći na svojoj proslavi lik kaplara Miloja , Ha.idušković je ostao dosljeda'!l svojim stari m si mpatijama i lj ubavima iz burnih vremena putujuć i h pozorišta , k ada je ovakav romantičarski i melQdramski repertoar plijenio publiku po zabitim pro vi ncij s k~m mjestima i kasabama. P i()nir "naše pozorišne k ulture", on je i prilikom pr()Slave. iako pomaJo demodiranu i izvan sav:remenih pozorišnih strujanja. ()vu "tešku ulogu, k()ju gln.Imac u njen<Jm .najglaWlijem dijelu mora da tum ači. mimik()m i gestikulacijama , dao uzbudljivo s on()m potrebnom dozom teatral.nO'Sti koju zahtjeva stil romantike izvan k()ga Star i kaplar ne bi m()ga() scen:ski postojati" (J. Kršić). Dolaskom u Sarajevo, nakon dvadeset godina naporne i često po.nižavajlUće glumačke boemije, Ha j duškQvić je u rad novoosnovan()g teatra '1..mio svoje veliko scensko iskustvo, i za to vrijeme, uprk06 krizama j nevol·jama, predstavljao je u ansamblu onu osnoV'llU, motornu, pokretačku snagu, glumca sposobnog da svoje !kreacije uzdigne do umjetnič­ kih otkrovenja , 05obito u ulogama koje s u mu odgovarale. "F()rrn"iran u starijoj realističkoj ško-li, glumački talenat g. HajduŠ'kovića dolazio je do izraza ne samo u velikim karakt erni m ulogama, na primjer -ll Sekspiru (Sajlok u Mletačkom trgovcu je jedna ()d njegov·ih naLj:zmačajnijih kreacija), nego i u obi6noj realisti čkoj drami, a napose u domaćoj komediji (Nuši'4, Zmajev Saran, Kočićev David Strbac i d r.). Ljude iz naroda, koji stradaju od tu đ e obesti ili od sopstvene bes411

je umeo da slilka mnoštvom sitnih dobro viđenih pojecli.nosti, i da ih u jednom momentu ozari, kao iZ'nutra, psihološkom ubjed.ljiv06ću." (J. Kršić) Sa .p odjedna'klm uspjehom tumačio je i dramu i komediju. Karakteran glumac, realističkog s-rnj era, min'llciozan, sa jakim analizatorskim spooo:bnostima, odmjerenog gesta, prečiŠĆene mi mike, živ().pis8!Il, izvanred:ne masike, probranih detalja, mada tonski i dik.cijSki nije uvijek bio na visini, Hajdušković je čest<J uspijeiVa() da od likova koje je tumačio sačin i mala glumačka .remek. . dje1a. Lista njegovih ostvarenja je ogromna i raznovrsna: Kir Janja, Toma (Sve t Nušića), Majstor Fila (Majstor. ca Ruža Ivakita), Fabricl je 01embaj (Gospoda Glemi baj evi Krleže), Sreta (Narodni poslani'<: Nušića), Lepršić (Rodoljupci Stenje); zatim uloge iz la'kše strane dramaturgije: Đavo (Đavo Molnara), Lebonar (Papa Lebanar Ekara), Kokard:i je (Diran iDiran, Valahrega), Flerno (Gospođa Iks Blsona), Monteglen (Gospooin Alfonso U iime), Golovoic (Otmica Sabinjanki Sentana), Fm'ber (Kafanica Bemara); da bi se ova lista .produžUa na cio niz uloga iz Ma:si(me literature: Jago, Sajlok, Glos-ter (S ekspiJ'), z.atim Merkad e i Gobsek (Balzak), Smaga (Bez krivice krivi Ostrovski), Ti resija (Car Edip Sofokla), Koohljov (Na dnu. Gorki), Ddktor Rank (Nora Ibsena), GubeTIlator (Mrtve duše Gogolja), Petar (Carstvo mraka Tolstoj'a), Fim (Višnjik Cehova). KaQ red'itelj, Hajtd.ušković je, p n,j e svega bio ik(rristan pedagog i pozorišni praktičar ogromnog iskustva. Međutim, njegove režije, naruprot njegovim glu mačkim ostvarenjima, nisu <looezale izuzetni umjetnički domet, kretale su se u najboljem s lučaju u okvirima korektnih i pregledn'ih reditel,jskih postavki na način scenskog tradiciona:lizma, Ib ez :uzlet a i maštovitosti. Na -scenu je postavljao ug,laVil1om djela :iz naciona1nog repertoara: Nušić (Protekcija, Svet, Narodni poslanik), Pecija (Pljusak, Cvor,
(Hasanaginica), Tucić (TruU dom), Vojnovjć (Ekvinocij, Smrt majke Jugov.ića), Corović (On, Zu~umća1'), Sremac (Ivkova slava), Ve5·eilinović (Dido) , Pred ić (Golgota); i vesele igre i lakrdije iz strane dramske ht.era"ture: Molnar (Đavo, OHmpiJa), Vala'breg (Diran iDiran), Bisan (G ospođa [,les), Barabaš (Lako je muškarcima). Dolaskom školovamih
Rkač), Og·rizović

pomoćnosti, Hajdušković

reditelja, izmjenom repertoara, p.rodorom noVlih koncepcija i shvatanja (VereščagiD"l, Bek, Pregarc, Mansvjetov.a, Kosić,

412

Lajtner), Rajdušković je 's p.ravom .potisnut u ;stranu , sa 'Sve rjeđim rediteljslk'im zadacima. Međutim, njegov gl·umačlti opus i dalje se bogatio novim kreacija ma, sazrijevajući i razvijajući se, bilježeći u istoriji saorajevskog glumišta vrhunske 'kreativne ·r ezultate. VezlUjući se za sarajevsko pozorište, asta'ju6i mu ,v jeran i u d.oba s.vih ·njegQvih 'kriza i prevkanja, oo je uspio da ostvari ,,svoje najlepše umetničke snove, da bude ume1mik-stvara~ac, tum a č mno~h duša, velikih i malih, ali i dobar ,u6telj mlađem glumačkom naraštaju", i zato je ovog "zaslu(ŽOQg pionir-a naše ojxlzonišne kulture", pril11kom jubi leja, u starom i sentimentamom Starom kaplaru, ,,s,rdačno pozdravila nj egova sarajevska publika". KATlCA HAJDUSKOVIC (Novi Sad, 1875 - San:ajevo, 1935), ka.o. i Zora Curčić, z3'V!ršila Ij e učiMljsku školu, ali je umjesto pedagoškog poziva, 1892. postala glumica Narodnog po7..Qrišta II Beogradu, u kome je ostala ,do 1894, kada je a mbiciozna, rradjna ,i nezadovoljna sv()jim napredovanjem, ot.:.šla u n i ško pozo.rište "Si.nđeHć", gdje je vrlo brw, zahvalju jući svojoj hi jepoj 'PojaVii, .obrazovanju 1 talen tu, stekla ug.led jedn.e od :vodeći h ,g lumica u t rupi. Tu se i vjenčala 1898. sa ta-da već istakmut:.im g.1umcem NiJw.lorn HajduŠJwv.ićem, i njih dvoje nastavljaju zajedno jednu :izuzetno ·uspješnu glumaćikou ikarijeru. Iz Niša odla'Zli sa SU'Prugom na turneju koja je trajala gotovo dvije decenije i Iko.j a će se završiti tek sa 'Osnivanjem salJ"3jevskog pozorišta, u keme će naći srni'r enje i P<Jgodnu radnu a tmooferu, kr eiraj ući II toku šesnaffit godina (sve .do lpenzionisauvj.a 1934), "Svoje n.aj.zrelije uloge. Katica Hajdušković j;e .pripada1a romantičnoj glumač­ koj školi, izrazitog .patosa i širekog gesta, koja je u njenoj mladosti .domini·r aIa našim ;pozorištem, ostavljajući presudan i snažan utisak i uticaj, od Ikoga se ana nilkada ln ije megla da oolo'Uodi. "Baš pod uw.cl:I.ljem tt! škole njen reperroar se morao da suzi na one komade romantičnog smera u ;kojima se .p redstavlja ,kao celishodan, dtmen i dostojanstven stav, vezan i pr irod()m samog kootima, vdsoka r€Č sa patetičnim naglaskom d onaj isk()mbinovarni g€'lSt velikog !poteza koji je uslovljen su. :bino m j,ednog Il"lerealnog teksta." (B. Jevtić) U š toku :p etn.a€St \SeZOna, kQliko je .djelovala u Sa'r.ajevu, Katica Hajduško;vić je pružila m aksimum svoga talenta i oduševljenja, ena je bila "najbolji t'umač trr'.agičnih maj,ki, Qtmje-

413

nih gospođa i suverenih gospodarica". Njen najveći glumač­ ki domet s u likovi d ramskih majki, žena koje stoički podnose svoju patnju. Zahvaljuj u ći jasnoj i sugestivnoj dikciji, smislu za stih, bogatstvu emocija, uprkos "preživelom načinu ,glumačkog rpredstavl:janja", i rpoored izvjesne rpatetiČlno­ sti i 'v'jzuelne dekorativnosti 'll gestu, ona je, ponesena isikIrenim doživljajem,lmpijevala da ostvari potresno i upečartlji­ vo cio .n~z uloga II repertoaru naciona~lne j strane tragedije: liresana:ginioa (i Santićeva i Ogr:irov-ićeva) , Jo:ka:sta (Car Edip Sofokla), Agnez (IZ1iael Bernstena) ; a iznad 'Svega likove majki u Vojrnovićevim dramama: J ela (Ekvinocij), Majka J ugovića (Smrt majke JugQvića), Stana (Lazarevo vaskr.senje). Uprlkos 'roman~čaLI'Skoj školi, v ezana za reaJlističklU sarajevsku scenu, uklopljena 'll jedan .arnsambl .koj~ je nastojao da II fPrkodnom načimu glwme i-zn ade jednostavna sred.stv,a preno'š enja emocija i dožiViljaja, K atica Hajdušlković je "blagodareći svome nesumnjirvom i retko disci:plinovano:m talentu", uspjela da :kreka, psiho loški taOno 'i ~nteIigentno, li1c:Qve okremi h, agi1;n'ih žena, 'U stranim ko medijama: P€Šteruca (Deva kroz iglene uši La'llgera), 2akJill1a (Gospođa I ks Bioona), Vojvotkinja K apaJblanka ,( Vukodlak Kana), ,R užen (Ljeto S·ra;meka), Evgen.i ja (Olimpija Mo1lnara), Adelruida (S ampion Svars~MaTtena); I ao .i Jilkove patrijarhalni h s upruga i maj k ki u n.acioma~nom repertoaru: Kata (K oštana StaJIllrovića), Stana (Svet Nušića), Saveta (Pro tekcija Nuš'ića), Pavka (Narodni poslanik Nušića) , Marija (Tako je moralo biti Nušića), A1eksićka (Golgota Pred i ća). Pa ipak, prihvatajući reaHs-tič­ ki stil, njena maska ostaje "svugde tragično M ad n a, kao da se ~alepi.1a za njeno l~ i ~lZra~ito liice, i ispod njene 'Vesele glume .kao da se oseća tragi'čna majka k oja ne može da {",azurne šarenu nestabnost stvarnosti, beskrrajnu živopisnost n jenih boja i 5VU složenoot Hvota koji ne ide 5amo :na koturnama tragičara. K atica Hajdušković, "ll onom što .j e glumač­ ki na.jbo1je dala, oota'}a je :tiiipična tJrage1Jk'in ja stare škole, verna jednom idealu sVQje gduma6ke mladosti koji se u glumačkoj umetnosti neće više ponoviti" (B. Jevtić). U osnivačkom ansamolu sarajevskog Pozorišta nalazila se i LJUBICA S TEFANOVIC (Bosam.s-ka Gradiška, 1888 Sarajevo, 1946) , g1um ica koja, istina, .mkada ;nije bila rtl v:rhu, "u š picu", ali je za10 uvJjek bila tu negdje, rna doma:ku, j

414

nikada ispod, uvijek sigurna i pouzclruna, bez oscilacija i pad()va. JQŠ jedna gJiumica i.z iStare garde oorgaša i boema, dugQ vrffillena jedina ,g lumica Bo.sanka, k.oja je kao ! sVli i iz njene generacije. glumačk.u karijerlu započe'la u jednoj putujućoj trupi, ovog puta je to bilo 1907. kod "čika Miše" Miloševića. Naipustivši porodicu ~ rodno mjesto proživjela je buran život pozorišne ooemije, savlađu jući gJumačiklu umjetnosi na malim i neudob'lllim scenama, da !bi tu ski taJ.ačk u str'a st nastavila u prvom svjetskom ratu, prela zeći Albaniju, u dugoj nei, vj€lSl1ooti plovidbe doo Marsej,a i Korzike, gdje je z j dalje gl'umila, bodreći tako duh brojnim našim d'ZJbjeg1icama .koje je mučila nostalgtija z a dom ovinom. Godine 1920. ulazi u sastav prvog ansambla lIlovoosnovanog sarajevskog Pozorišta, i ost aje II njemu, bez prekri:da, !Sve d.o ha'j a, do svo je s mrti. Došla je kao zrela .glumica, prelazila je !prirodno .faze od ljubavnica, preko zrelih iena, do majlki, odlikuj ući se čistom di!kcijom, osjećanjem za humair i smislom za plastično vajanje likova. "Ova rasna glumica", zapisao je Jovan Palavestra P<lvodom njenog jubileja, "istiicala se naročito 'll komadima iz našeg pa l anačkog života, kao živa žena našeg sela gdje ispod svakodnevnog rabotanja tinja žeravica sen'ZluamostL" Vesela i živahna, Lj ubica Stefanović je svojim smi renim darom, koji se ni po čemu nije isticao, a sve je imao, uspijevala ,čak i one nezahvalne uloge, blijede i nesigurne, da ispuni vrelom !krvlju, da im da iskru života, ožiV11javajući li ono štx) je za druge bilo nemoguće i mrtvo. IgraJa je O'h'imalO i razm.ovrstan r epertoar, od Nušića: Mara (Dr), Soja (Gospoda ministarka), Sim~a (Ožal.ošćena porodica), Mara (Vlas t), Persa (Beograd nekad i sad); preko Doke (Zona Zamfirova), J€'ke (Vučina Ogrizovića); do Pecijinih likova: Ranka (Cvor), Dren'ka ( Rkać). Tlu je i cijeli niz uloga iz strane komec\jje: Agafja (Zenidba Gogolja), Olga (Tuđe dijete Skvarkina), Anrije-ta (Buca Letraza), Dadilja (Romeo i Julija Sekspira), Katarina {Vukodlak Kana). Temperamentna i ,pomalo robusna ostvarila je uspješno i brojne uloge u operetnom repel'toaru: Julča (Cigan.<;ka ljubav Lehara), Br.am,c erberger {Tri djevojčice SU!berta), J a:dv.iga (Poljačka krv Nedbala), Mirabela (Barun Ciganin Strausa). Dajući s pontano i bez .pretenzija na šumni uspjeh i aplauz ,o ve (brojne uloge Lju.bica Stefanović je "uspjela da svoju glumačku rutinu uklopi u

415

jedan el astičan ,fah', da studij ,na djača sigurnim 'oseća njem karaktera ove ili on e uloge. Tumačeći n a taj način poverene joj uloge, ona nije nikad hila dovoljno zapažena od kritike. Svesna svoje dUŽl10S1li., po6lušna 'Pri podelama i odana d isciplini i intencijama raznih reditelja, ova glumica nije nastojala da u prikazu istrči iznad okvira celine u cilju uka zivanja, ekstemporisanjem, na svoj .stav ·u ansamblu" .(J. Palavestra). A takva je bila i p rilikom Pl'oslave 25-godišnjice svog glumačkog rada . TumačeCi 'll.lo~ Latilodi u Enekenovoj komediji Radosti svoga doma ona je s miješnu p unicu odigrala odlično, u diskretnoj odmjerenost'i. Teškom i kompleksnom ul<>gom .nesrećne gospođe Alving II Ibsenovim Avetim a, ,proolavjla je JELENA KESELJEVIC (Dugo Selo, 1894 - Sarajevo, 1962), dvadeseupetogodišnj icu svog ,p lodnog i izuzetnog glumačkog !Tada (15. X 1936), koji je svojim n ajvećim dijelom vezan j edino i isključivo za sarajevsku scenu. J elena " euea" K-ešeljević-Gavrilo ­ vl č, -završila je Višu ,djevojačku školu u Ogulinu, ali je još kao djevojčica opjevala lIla manj im koncertima. Preseli vši se p oslije -očeve s mrti u Zagr.eb, p orodica je .namjer avala da joj omogući stUdij muzike i tako Oobczbijedj uspješnu pjevač­ ku k ad jeru , koju joj je .proricao dirigent j ko mpozito r Sreć­ k o Albini, ali želja za pozor.ištem i g,l umom bila je jača, i ona napušta m uzičku školu i !pOrodicu, i 1911, .bježi u Karlovac, u trupu Mike Stojkovića, odličnog glum ca i p edagoga, kom e ima najviše da zahvali za .pravilan glumački razvoj i docnije usp jehe. od tog trenutka počinje .njena I ra'bka gluk mačka odiseja, mi jenja g.radove i trupe, o.bilazi Hrvatsku, Bosnu, r at ,provodi u Bjelovaru u tam ošnj em G r adskom .pozor~štu, :koje j e davalo predstave u korist ,invalida. Godine 1919. angažovana je ti Bosansko- hercegovaako m narodnom POZOti~štu, da b i 1920. ušla u .prvi a'flSambl tek osnovanog sarajevskog Narodnog pozorišta, i u njemu ostala pune če­ tiri decenije, sve do penzionisanja 1960. godine. Kada j e pr vi p ut došla u Sarajevo (1 919), Jelena KešeljevJ ć, iako mlada (25 godina), bila je vet zrela i iskusna glumica. R azvojna linija njenog glumačkog t alenta kretala se p rirodno. Od naiv.ki i mladi h d jevoja'ka, ona poo-t.:weno ulazi 'll svijet mladih žena i dramskih h eroina, d a bi svoj .najveći kreativni domet dostigla .tumačeći likove zrelih žena i d.ramskih maj-

416

ki. Za sve vrijeme svog djelov.anja na saraj evskoj sceni ona je bila u prvo m planu ženskog glumačkog ansambla, uvijek sigurna i provjerena, igrala je i epizodn e, i srednje uloge i naslovne 'r ole, sve sa podjednakim oduševljenjem i strašću. rz prvog perioda njene glumačke ka.r ijere ostale s u za'bilježene kao značajne uloge : Olga (Go lgot a P,redića) , Anica (Ekv"inocij Vojnovića), Ismena (Antigona Sofokla), Anđelija (Smrt majke Jugovića Vojnovića), Maša (:l ivi ld Tolstoja), Alša (Aiša Corov:i6a) , J ulija (Gospođica J ulija Strindberga); zatim s lijede: Toska (Toska Savdua)J Marija (:lan Dasije Lomona), Manjka (B og osvete Aša), Goopoda Tahert (Sveti pl.am.en Moa-ma) , Sara (Pok ondirena tikva Sterije) , Has anaginica, Vojnovi6ev e majke: J ugov16ka i Stana (Lazarevo vaskrsenje), sve do IbSenove Gospo đe Alv ing (A veti). Broj njeni h uloga, za čebrdeset godina, kolilko je provela ill a sarajevskoj sceni ( 1 929~1960) , ogroman je i r- zIlovrstan : Hana a (KraLj na Betajnovi Cankara), F1.rola (Ta ko j e ,'<:ako v am izgleda Pirandela) , Mati (Majka C apek:a), P elagija (Si-rotinj a n i je grijeh Ostrovskog). Sa uspjehom je igrala i u karakternoj komediji unoseći elemente g.roteske i karikature: Elmi,ra (Tarti! Molijera)J KoroOOčka (Mrtve duše GogJ01-ja), Sarlota (V išn j ik Ceh ova), Gurmišsk a (Suma Ostrovskog), Ziv:ka (Gospođa ministarka Nušića), i mnoge druge. N eobično .sugestivna, tamnog t ona, !prigušene emocije, disciplinovana i studioZina, J elena K ešelj ević je, uz p omoć reditelj a i !pravilno vođena. umjela da ootvari izuzetne kreacije. Ona je sama tražila svoj umjetnički put. "SkroImJ.a i isk'ren a u prv.om redlU prema sam()j sebi , ona nij e neikritiOnO jurila za oni m uvek efektnim , simpatičnim i vodećim !Ulogama. Ona je samo verovala II sebe, unosila u svaku ul ogu svoju inteligenciju i svoje srce, i tako u sva'koj ulozi 1!I1ala da pron ađ e njene efekte. Igrala je naivke i salonske ljubavnice, otresite i s ent imen talne žene u ,n a rodnim komadima, s pevanjem i bez pevanja, oštro je podvlači1a s voje uloge u karakternim kom edijama i komedijama naravi, da svoj najviši domen nađe u ozbiljnom dramskom repertoaru, kao tragičn a junakinja. (... ) P o opsegu, a naročito po dubIni svoga talenta, gđa K ešeljević danas spada , uz gđu Mansvjetovu, na prvo mesto u lI1aWm ženskom ansambLu. Iako eksploatisana neracionalno, njen talenat se uspešno formir ao i ima danas odre27 !storija pozor l!ta BIH

417

konture. Retko je ko na našoj pozornici dao t ako bolne krike i tako duboku tugu kao g đa Kešeljević II sv-ojim tragičkim ulogama, jednako ma tekstu Sofokla, Ibzena, Strindberga ili koga modernog dramatičara." (J. K ršić) Njen glumački "vjeruju" sastojao se II jednostavnom i najtežem postupku: II saživljavanju sa ulogama, tako da su radosti i p atnje izrečene II nj ima uvijek bile i ,njene sopstvene. Zato se ona na sceni tako srdačno smijala i tako iSkreno plakala. K ešeljevićka je i sama f()rmulisala "tajnu" svoje g lu mačke ,umjern06ti: "biti II svakoj novoj u lozi neko drugi, ali biti to sa svojim bi ćem , do kraja", Ona je voljela uloge koje su obogaćiva1e, ..rpomnožavale" n jen unutrašnji život, proširivale njene do3ivijaje, koje su najčešće stajale i2l11ad njenog iskustva j "duhovnog stanja" i n jene lično­ sti.
i

đen e

čvrste 'umemićke

POZORISTE POD UPRAVOM M IL UTINA JAN J USEVICA

(111) l 937-1 94 l.
NOVA GLUMACKA G ENERACIJA ILI POZORISTE NA PUTU UMJETNICKE OBNOVE

Unuttašnje ;. spoljne \krize koje su u dl1ugoj deceniji povremeno pogađale sara~evsko pozorište, zahvaljujući organi- acionim sposobnootima i upornosti Milutina Jan j'1.lševiz ća uvijek su ugušivane ,bez većih i dubljih posljedica po rad teatra. M eđutim, ova s.po6Obnost da bude u pravu ;. kada g riješi, nije vezana samo za lične kvalitete Janju.ševića kao upravnika, već i za odnos državne administracije prema njemu, i to u prvom 'r edu, kao odanom i lojalnom "držaWl.om činovniku", ·k oji stri ktno postupa po intencijama Ministarstva prosvjete. Poslije !peripetija i dramatičnih sukoba sa 'Prethodnim upravnicima, piscima i pjesnicima (Đu­ k ić, Nušić, Korolija), Janjuševi ć je izgleda drža;v:noj administraciji odgovarao kao tip "činovnika upravnika", dobrog administr a tora, štediše i iinansijskog stručnjaka, koji je uvijek radio u okviru postoj eći h propisa i uredbi, i nepre-

41 8

stano se .pozivao -na slovo za1 kona, nemajući i ne želeći ni'kakve "neizvjesne umjetničke ava nture". Vremenom, Janjušević počinje ne samo da se ntiješa i u umjebničke poslove (repertoar, angažovanje glumaca i reditelja, podjela, oenzurisanje tekstova), već da ih sam, bez konsultacij e sa dramaturgom i reditelj,s.kim kolegijumom, obav,l ja i -rješava, ispoljavajući pri tome izvjesne autokratske i apsolut'isti čke 6k~onosti. Potiskivanje Borivoja Jevtića, 'l1cnmtalno, pro-uzrokovalo je sukobe u samoj upravi, ikoji će, sa manje ili više intenziteta, trajati sve do kraja ovog .perioda (1941). Sukob Jevtić-Ja-njušević, kao i onaj r aniji Janjušević-K,ršić, negativno se odražavao na rad poz.or.išta . Umjetničke kompetencije preuzeo je J anjušević, ali i odgovornosti, .i ako <ia su če­ tiri posljednje sezone njegovog u pravnikovanj a (1937-1941), II pogledu s a stava repertoara i ansambla, bile dir ektno i isključivo <zavisne .od njegove volje .1 njegovih planova, zato sve, i dobro ~ looe u n jima, treba pripisati na njegov raćun. Jevtić je u svemu tome samo mrZIOvoljno statkao. U novoj sezoni 1937/38. nastavlj-a se !procES smjene generacija u glumačkom ansamblu. Od starih članova pozor ište s u napu stili: Mara Orlović, Ivona Petr i, Raden kQ AImažan o vić, Nikola Gašić, Pavle Bogatinčević , Sima Ilić i I vo Lajtner. Od novih članova su a ngažova.n i : Ivana Marković, Miloš J e1mić, Vaso Kosić, Petar S pajić, T eja Ta d ić, Slavko Lad tner, Evgenije Rusanov (scenarista i sufler) :i Faik Zivojević (rprLv,remeni angažm am). Novim angažmanima Janj-ušević je ne samo uspio da nadoknadi gubitak: Sime Hiča i Pavla BogatilIlčev:ića (Teja Tadić i Vaso Kosi ć), već je na najbolji način riješio !problem red itelja, }XIpunjavajući upr ažnjena mjesta Jovana J eremića, Rad e Pregarca i Viktora Beka novim imenima (SlavkO' Lajtner i Vaso Kosić). sa novim ansamblom Pozorište je u sezoni 1937/ 38. prikaza~o 231 predstavu, s a 87.150 gledalaca (u proojeku 377 po ,predstavi) s a ukupno 776.650 d inara bruto prihoda. Is tov·remeno P()2X)!l"ište j e i ove sezone gostovalo izvan Sarajeva: u Zenici, Mostaru, Trravni.ku i Turbet u, Tuzli, Užicu ; dok je za to w-jjeme na sceni sarajevskog teatra gostovao balet Narodrnog pozorišta iz Beograda, zatim pol jski balet Pamet, O'pera Narodnog }XIoorišta iz Beograda, a od ,individualnih gostovanja -nastupili su Zanka Stokić i Milivoje Zivanović.

419

Uzlazna linija, naročiw karakteristična u težmji da se osvoji publika, nastavlja se j<lŠ iz·r azitije u serom 1938/39, Up.k06 promjenama u a nsam blu, jer Janju šević uspijeva vrlo brzo i efikasn<l da nađe adekVatnu zamjenu za one koji napuštaju PO'ZOI"ište, pa je tako umjesto: Relje Đurića, ZagOI'ke Đur ić, Sonje Sirekove, Miloša Jelmića, Slavka Lajtnera , Al eksandra Cvebk<lvica i dugogodišnjeg seen<lgraf a J ana Križeka, angaoovao nl()ve članove: Mi1u Ve1ričkovrl.ć, Milorada Veličkovića , Vladu Zeljkovića, M'iJana Vujnoyjca , Stojana Jovanovića, Slaviiju Kopač, Kll"jstinu H ajdušk<lvić (h onorarni član) i scenografa AlekSandr a Toporn:ina. Umjesw Slavka Lajtnera ponoVIllO angažuje redi telje goste (Vera Greč i P<llikarp P avlov i Tito StToci). Ansambl oo 27 članova (13 žena i 14 muškaraca), sa stalni m horom (16 čla.n<lva), prikazao je 248 !predstava, koje ·j e Viwj.e1:o 104 .289 gledalaca (prosječno 420 po p r edstavi), s a ukupno 846.608 dinara bruk! prihoda, šw sve govor i o jednoj izuzetno uspješnoj i dinamičnoj sezoni, po .posjeti i p rihodima, najjačoj 'll dosadašnjoj istoriji saorajevskog pozorišta . Ovome treba dodati da je pozorište pored dva 'kraća gostovanja u Mostaru (1-5. II 1939) i Užicu (3- 5. lIrI 1.939), organizovalo i vebku jeidnomjese6nu turneju (19. V-lg. VI 1939), II Vgegradu, Užicu, Užićlwj Požegi, Obrenovcu, Sapeli, Bjlj e1jini, Brakom, Tuzli , Zenici i Tnvniku. U O brenovm! i Sapeli s lldj el<lvali su kao gosti Ljubiša Jovanović i Raša Pl aovi ć. Za v,rijem-e velike turneje po provrinciji u Sarajevu, pod upraV()m Bmne Vojiinovića .i dirigenta Lovre M8Ita.6ića, gOlStovala je beogradska Opera; dok je u a,pri1 u mjesecu (11-13. IV) s a predstavom Drži6eve !komedije D undo M aro j e (adaptadja i r ežija Marko Fotez), gostov ala dr ama Hrvatskog narodnog k azališta iz Zagreba. B:io je to "doga đ aj sezone'" ,,sjajan i blistav teatar", II kome su se po.sebno dsticali Jozo Lau renčić (Pomet) i Strahinja Petrović (Dundo Maroje), kao i neki stari poZiTIanici i ljubimci saraj evske publike, nekadašnji čJan<lvi sarajevskog Powrišta (Sima Il ić, Veljko Mar i čić). Predstava D unda Maroja, po mišljenju Jovana Krlića, "prema opštem utis'ku Ikoji ()'11a ostaVlja, može dosoojno da reprezen t uje zag.ebački teatar i njegov vioodci umetnički nivo" .

420

Konsolidacija Pozorišta , i umjebni čka i materijalna, naJbolje se reIlektuje u odnosu gluma-ca prema teatru, oni više ne žele da n a puste ansamb1, tako da je sezona 1939/40. donijela minimalne promjene, tI'UpU su napustili MHorad i Mila VeEčković i Stojan Jovanović, a umjesto nji h s u .angažovani V'i tomi r Kačanik , MilutiID. Jasnić, JOZlO Bokotić, Zahid Nali ć i :Mira Rajner. I poo11ednja s CZO!I1a sarajevskog Narodnog pozorišta izmedu dva rata (1940/ 41), započela je prirodnom selekcijo m , teatar s u napustili Ivana Marković, Teja Tadi ć, Milan Vujnović i Vitomir K ačanik, a angažovani su Relja Đurić, Zagorka Đurić, Petar Milosavljević, Ana Milosavljević, Dušanka Blagojević i Ognjenka H et. U želji da st vori vlastiti glumačk1 ]XXlm1adak, Uprava porzorišta je u toku ·s ezone 1939/ 40. organizov.a1a specijalni glumački te ča; "za s ve on e mlade ljude iz Sarajeva koji s pažnjom prate ra d teatra" . Na prijemnom ispi tJu primljeno j e 17 kandidata , s ciljem da budu volQinteri u Pozo,r ištu ,,] da se n a taj način bliže upoznaju sa unutrašnjim mehani2Jmom i -rszvi čem pozorišne djela tnosti n a sa moj pozornici" . Tro:rets'k u rnast avu glume držala je Lidij a Mansvje tova, a praktičnu ,,svi reditelji" , angažovanjem kandidata za manje epizodm.e uloge. Medu polaznicima su se isticali : Dušanka Blagojev i ć (angažovana 1940/41), Kseni ja Kuruzović i Ante Franlrović (a ngažovani 1941 / 42). dOK su ootali (Ksenija Proović , Stjepan Zestat Silvija Boržikova ) nastupali k ao volonteri. Poslije dvije decenije rada , od članova prve osnivačke trupe, ostali su samo : Nikola H ajdušković, Ljubica Stefanovi ć i J elena Kešeljević. U međuvremenu, ;pored ove trojke "veterana", u drug<J.j deceniji iskrlstalisalo se illOVO glum ačko jezgro, koje je ,predstavljalo stalnu osnovicu sarajevskog a nsambla: J olanda Đačić, Olgica Babić, Mira Jev.tić, Lidija Mans vjetova , Miro Kopač , Mil an Orlović, Đuro K armelić i Milan Lek ić ; ovom osnoVil1om s tožeru, u toku posljednjih deset godin a, prip adali su i Jovan Tanić, Aleksandar Cvetković, Duje BjJjuš, Rade :Arega rc, L}ubiŠ8 StojčeviC, Relja Đurić, Branko Jova oović , S ima Ili ć, Dimitrije Veličković , Nada Vorni i Jovan Jeremi ć : .kao :i nekoliko novili članova koji su došli zadnjih godina: Vaso Kosić, Teja Tadić, Ivanka Mark ović , Paula J asi ć, Mi lan Vujnović. Glumci iz ove četiri grupe ne umanj ujući značajan doprinos svih onih koji su u Sa-

421

rajevo dolazili na kratak izJet (Pavle Bogatinčević, Ivona Petri, Mica Sekulin , Slavko Lajtner, Milorad i Mila V e1ičko­ vjć), najviše su zaslužni 2a sve umjetničke uspjehe sarajevskog teabra u posljednjoj deceniji, u kojoj je nova gener acija postupno smijenila staru, unoseći II rad pozodšta novi du h i nova shv atanja. U ovom posijoon jem periodu J anjušev:ićeve 'Upr ave, usljed teške ekon~e situacije u zeml ji otpala je uobi čaj e­ na turneja po provinciji, kao i nastup Beog'radske opere, t a 100 da je realizovano samo nekoliiko pojedinačnih gostovanja (Raša Plaović, Divna Radić, Boža Nikolić, TIto Stroci). POvodom I{lI"OSlave 20-godišnjioe rada sarajevskog P07..orišta, dolazi do uzajamni h goswvanja pozorišta iz Beograda i Sarajeva. Kr a jem 1940, beograd15Jci. glu m ci (Fran Novaković, Duša n R aden!ković. A,l eksandar Zla1lković. t rena Jovanović, Mila Veli čković, Olga Spiridonović. Edita Mi1baher i dr.), prikazali su sa velikim uspjeh om dramatizaciju Dikensovog romana Cvrča k na ognjištu 'll .režiji Vere Greč i Polikal'lPa Pavlova, i <pri tom e i h je "razdragana publika zasipala na kraju cv eć em". t saraj~i ansambl je s velikim uspj ehom (22. i 23. II 1941), izveo jedan ·izbor jz !bosanskohercegovač­ ke drame (Pod maglom Santića , Zulumćar Carovića, Jazavac pred sudom Kačića i Podvig na Suhodolini Jevtića) i dra matizaciju romana Oo.swjevsk