You are on page 1of 6

1

7. PRORAČUN DIMNJAKA

7.1 Razvoj dimnjaka


Povijest dimnjaka počinje s otkrićem vatre. Već su Rimljani u svojim kupalištima
gradili dimovode temeljene na načelima termotehnike koji i danas vrijede.
Požari u gradovima Europe uzrokovani slabim održavanjem ložišta u petnaestom
stoljeću potiču organiziranje carskih i kraljevskih opunomoćenika-dimnjačara čija je
jedina briga zaštita od požara. Uvode se redovite kontrole i čišćenje ložišta i
dimovoda.
Ložišta i goriva se tijekom industrijskog razvoja mijenjaju, no problemi i uzroci ostaju
manje-više jednaki, s razlikom da se smanjuje broj požara, ali se povećava broj
trovanja ljudi.
Razvoj modernog dimnjaka uvjetovan je razvojem građevnog materijala i
kotlogradnje.

7.2 Dimnjak
Dimnjak je građevinska konstrukcija koja predstavlja integralni dio energetskog sustava.
Od presudne je važnosti za iskorištenje sustava (energetska korisnost), zbog utjecaja na
okoliš (ekološka podobnost), te zbog sigurnosti rada (zaštita od požara). Dimnjak sa
spojnim komadom dimnjačom i ostalim konstruktivnim elementima čini dimovodnu
instalaciju.

Slika 7.1 Shematski prikaz rada dimnjaka


2

7.3 Funkcija dimovodne instalacije


Osnovni zadaci dimovodne instalacije jesu:
• nesmetano odvođenje dimnih plinova u atmosferu
• osiguravanje optimalnog pogona ložišta pri svakom opterećenju
• osiguranje minimalnog onečišćenja okoliša

Način rada dimnjaka shematski je prikazan na sl. 7.1. iz koje je uočljivo da se funkcija
dimnjaka bazira na razlici gustoće zraka i dimnih plinova, što je izraženo formulom:
∆P = g·h·∆ρ (Pa)
pri čemu je:
∆P = razlika tlaka (Pa ili kg/s2 m)
g = ubrzanje sile teže (=9,81 m/s2)
h = djelotvorna visina dimnjaka (m)
∆ρ = razlika gustoće (kg/m3)

7.4 Osnovne karakteristike dimnjaka


Funkcionalnost dimnjaka određena je njegovim karakteristikama koje uvjetuje razvoj sustava i
tehnologije građevnih materijala. Osnovne značajke koje dimnjak mora zadovoljiti su:
a) Trajnost izvedbe unatoč većim temperaturnim naprezanjima (u nepovoljnom slučaju
temperatura naraste i do 980 °C).
b) Trajnost izvedbe unatoč agresivnom utjecaju sumporne (H2SO4) i sumporaste kiseline
(H2SO3), koje u radu nastaju iz sumpornog dioksida (SO2), sumpornog trioksida
(SO3) i vodene pare ili kapljica vode.
c) Odgovarajući toplinski kapacitet, tj. sposobnost dimnjaka da akumulira manje ili više
topline dovedene dimnim plinovima.
d) Zadovoljavajuća toplinska izolacija potrebna za zaštitu okolnih dijelova zgrade od
previsoke temperature te za povećenje uzgona.
e) Zadovoljavajuća nepropusnost stijenke dimnjaka, kako za dimne plinove prema
van, tako i za okolni zrak prema unutra. Nepropusni moraju biti i spojevi.
f) Odgovarajuća izvedba koja dimnjaku omogućuje dilatacije po visini i po presjeku, a koja je
jednostavna za izvođenje i pouzdana u eksploataciji.
g) Ekonomična izgradnja tj. najmanje dimenzije za instalirani toplinski učin, trajnost jednaka
trajnosti čitave zgrade, troškovi amortizacije niski.

Te karakteristike čine dimnjak univerzalnom konstrukcijom koja služi za nesmetano odvođenje


produkata izgaranja u atmosferu.

7.5 Dijelovi dimovodne instalacije


O s i g u r a č s t r u j a n j a - uređaj koji služi za zaštitu ložišta od prejakog propuha ili
povratnog strujanja. Izvodi se kao sastavni dio plinskog ložišta.

D i m o v o d n a z a k l o p k a - element dimovodne instalacije koji se prema potrebi


ugrađuje u nju neposredno iza osigurača strujanja. Zaklopka se mora automatski
otvoriti čim se ložište stavi u pogon. Zaklopka ne smije bitno smanjiti slobodan presjek.
3

D i m o v o d n a c i j e v (dimnjača) - spoj ložišta (od dimovodnog nastavka) i


dimnjaka. Kod zatvorene komore izgaranja (fasadna peć) dimovodna cijev je izravno
spojena s atmosferom.

Vjetrobran ili statički aspirator - uređaj postavljen na vrh dimnjaka radi


spriječavanja negativnog atmosferskog utjecaja na uzgon dimnih plinova.

D i m o v o d n i n a s t a v a k - spoj je plinskog ložišta i dimovodne cijevi. Čini sastavni


dio ložišta.

7.5 Proračun dimnjaka


Proračun prema DIN 4705 svodi se na određivanje slobodnog presjeka A, kod zadanog
učina kotla Qo i visine dimnjaka h, za izvjesni uzgon U, ili na određivanje uzgona U,
kod zadanog presjeka A.

U svakom slučaju uzgon mora biti dovoljan da svlada otpore kotla (kod podtlačnih
kotlova) i otpore dimovodne instalacije. Preostali uzgon (efektivni uzgon) mora
odvesti produkte izgaranja određenom brzinom u atmosferu.

Pri tome se razlikuju:


Statički uzgon US je sila nastala razlikom gustoće dimnih plinova i gustoće zraka.
ll
(Pa)
h = djelotvorna visina dimnjaka (m)
ρZ = 1,15 (za + 15 °C i 950 mbar) (kg/m3)
T
ρ D = 1,25 Z (kg/m3)
TD
TZ = temperatura zraka (=288 K)
TD = temperatura dimnih plinova (>453 K)
sn = sigurnosni faktor (=0,95 kod intermitirajućeg pogona, =1 kod stalnog pogona)
Za dobro funkcioniranje dimovodne instalacije važan je onaj dio statičkog uzgona koji
ostaje nakon odbitka otpora strujanja u samom dimnjaku, dakle efektivni uzgon U
(Pa). Prema tome, imamo:

∆Ph= pad tlaka u dimnjaku u Pa, a računa se prema formuli:

1,5 = sigurnosni fakotor


λ = koeficijent trenja 0,03 do 0,08 (točne vrijednosti u lit.)
h = efektivna visina dimnjaka (m)
d = unutarnji promjer dimnjaka u (m), odnosno
4A
d= = hidraulički promjer kod pravokutnog presjeka površine A i opsega O
O
ζ = koeficijent gubitka za mjesne otpore (vidi lit.)
4

ρD = gustoća dimnih plinova (kg/m3) vidi 2.3. Izgaranje, ili prema približnoj
TZ
vrijednosti ρ D = 1,25
TD
w = brzina strujanja dimnih plinova normalno do 4 m/s, kod pretlačnih ložišta te
odgovarajuće zvučne izolacije dimovodnog sustava do 10 m/s.

Za normalno funkcioniranje dimovodne instalacije efektivni uzgon kod pretlačnih


kotlova mora svladavati otpore u dimovodnoj cijevi, a kod podtlačnih kotlova i otpore
ložišta.
Prema tome, za opći slučaj, mora biti ispunjen uvjet:

∆Pk = pad tlaka u kotlu 15 ... 70 Pa za normalne izvedbe kotlova s podtlakom u


ložištu. Točna vrijednost utvrđuje se prema vrsti kotla. Kod pretlačnih kotlova
otpore ložišta 200 ... 2000 Pa savladava ventilator plamenika, pa na izlazu iz
kotla treba biti ∆Pk≈0
∆PL = pad tlaka u dimovodnoj cijevi:

1,5 = sigurnosni faktor


L = dužina dimovodne cijevi u (m), za sve ostale faktore vrijedi isto kao kod ∆Ph
∆PZ = pad tlaka potreban za usis zraka u kotao 2 ... 5 Pa ovisno o učinu kotla.

7.6 Dimnjaci s prisilnom cirkulacijom


U ovom se slučaju produkti izgaranja usisavaju iz ložišta mehaničkim putem
(ekshaustorom) i pod tlakom izbacuju u atmosferu. Dimovodna instalacija s prisilnom
cirkulacijom sastoji se od:
• usisne dimovodne cijevi
• ekshaustora sa sigurnosnom sklopkom
• ispušne dimovodne cijevi

U s i s n a d i m o v o d n a c i j e v pri prisilnoj cirkulaciji može biti mnogo dulja i


manjeg promjera nego pri prirodnoj cirkulaciji. Promjer treba odgovarati promjeru
ulaznog nastavka ekshaustora. Spojevi moraju biti nepropusni. Radi regulacije
podtlaka ugraduje se kod ložišta s osiguračem strujanja prigušna (regulacijska)
zaklopka neposredno iza dimovodnog nastavka. Kod ložišta bez osigurača strujanja
ugrađuje se neposredno ispred ekshaustora.

Brzine strujanja unutar usisne cijevi treba namjestiti tako da nema šuma. Zbog toga ne
treba prelaziti vrijednosti od 4 m/s.

E k s h a u s t o r odabiremo tako da cijela količina dimnih plinova, koja se sastoji od


izgorenog plina i pretička zraka, bude sigurno odsisana. Pri tome se preporučuje
primjena sporohodnih ekshaustora (n < 1000 okr/min) i brzine strujanja u cjevovodu
5

do 4 m/s. Ekshaustor mora sigurno i trajno funkcionirati i pri najvišim temperaturama


koje dimni plinovi mogu postići.

Dijelovi ekshaustora koji su u neposrednom dodiru s dimnim plinovima moraju biti u


antikorozivnoj izvedbi.
Ekshaustor s motorom treba radi smanjivanja prenošenja šumova postaviti na temelj
koji prigušuje zvukove. Priključak s usisnom cijevi treba biti fleksibilan.

Ako je potrebno, treba ispred ekshaustora predvidjeti sporedni usis ili prigušnu
zaklopku. Obje izvedbe moraju imati mogućnost podešavanja i fiksiranja.

Ekshaustor odabiremo prema količini dimnih plinova i gubitku tlaka zbog otpora
cjevovoda, prema sljedećem postupku:
Slobodni presjek cjevovoda A (m2):

QD = količina dimnih plinova (m3/s)


(10 do 15 m3 po m3 plina)
w = brzina strujanja dimnih (m/s)
plinova

Iz poznatog presjeka izračunavamo promjer cjevovoda d (m):

Gubitak tlaka u cjevovodu sastoji se od gubitka u ravnom dijelu, gubitka u koljenima


ili račvama i gubitka na izlazu zbog vjetra, ∆P (mbar) tj.:

∆P1 = gubitak tlaka u ravnom dijelu (mbar)


∆P2 = gubitak tlaka u koljenima (mbar)
∆P3 = gubitak tlaka zbog vjetra pri horizontalnom postavljanju ispušne cijevi (mbar)

w = brzina strujanja dimnih plinova (m/s)


l1 = dužina usisne cijevi (m)
l2 = dužina ispušne cijevi (m)
A = presjek cjevovoda (m2)
k = konstanta ovisna o gustoći dimnih plinova te koeficijentu trenja (ovisno o
promjeru i unutrašnjoj hrapavosti cjevovoda)
6

n1 = broj koljena usisne cijevi


n2 = broj koljena ispušne cijevi

I s p u š n a d i m o v o d n a c i j e v postavlja se prema smjernicama za usisne


cijevi.
S i g u r n o s n a s k l o p k a automatski prekida dovod plina u ložište čim
ekshaustor prestane raditi (npr. prekid dovoda elektične energije).
U č i n e k s h a u s t o r a određuje se prema formuli:
QD ∆P
N= (kW)
1000η
pri čemu je:
QD = volumen dimnih plinova u pogonskom stanju (m3/s)
∆P = otpor (gubitak tlaka) koji ekshaustor mora svladati (Pa)
η = iskoristivost ventilatora 0,6....0,8

pri tome je
QDn = volumen dimnih plinova u normalnom stanju (m3)
tD = temperatura dimnih plinova u °C

U č i n m o t o r a se odabire tako da bude veći od učina ekshaustora, a s obzirom na


to da pri odsisavanju hladnog zraka treba utrošiti više energije, dobiva se: