You are on page 1of 233

Antiratna kampanja 1991. 2011.

neispriana povijest

Antiratna kampanja 1991.-2011. Neispriana povijest

Antiratna kampanja 1991.-2011. Neispriana povijest Izdavai: Documenta Centar za suoavanje s prolou Antiratna kampanja Za izdavaa: Vesna Tereli Nela Pamukovi Urednici: Vesna Jankovi i Nikola Mokrovi Struni suradnici: Milena Beader, Biljana Bijeli, Sran Dvornik, Tihomir Pono Lektura: Milana Romi Korektura: Aleksandar Radni, Nikola Mokrovi i Vesna Jankovi Ilustracije: Veljko Danilovi fotografije: Dejan Kri, Kristijan Krvavica, Ratko Mavar, Mare Milin, Christine Schweitzer, Nino oli, Ivana Vui Grafiko oblikovanje: Ruta Tisak: ACT Printlab d.o.o. Naklada: 700 primjeraka ISBN 978-953-7872-00-7 CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 789951 Zagreb, prosinac 2011. Suradnici: Lica aktivizma: Aida Bagi, Milena Beader, Vesna Jankovi, Vesna Kesi, Katarina Kruhonja, Biserka Mominovi, Vesna Tereli ARK kronologija: Nikola Mokrovi, Tihomir Pono (Aida Bagi, Boris Bakal, Milena Beader, Goran Boievi, Sran Dvornik, Vesna Jankovi, Biljana Kai, Vesna Kesi, Katarina Kruhonja, Biserka Mominovi, Nela Pamukovi, Igor Roginek, Natalie ipak, Vesna Tereli, Maja Uzelac) Opa kronologija: Tihomir Pono (Biljana Bijeli, Milena ali-Jeli, Sran Dvornik, Tomislav Fresl, Slaven Rakovi) Razvojna shema: Vesna Jankovi, Nikola Mokrovi (Sran Dvornik, Igor Roginek, Zoran Pusi, Vesna Tereli) Meunarodni volonteri kontakti: Aida Bagi, Goran Boievi, Vesna Jankovi, Vanja Nikoli Transkripti: Vesna Jankovi (Maja Dubljevi, Sran Dvornik, Zrinka Kolari) Odabir materijala: Nikola Mokrovi, Vesna Jankovi (Josip Ivanovi, Zrinka Kolari, Aleksandar Radni)

Antiratna kampanja 1991.- 2011.

Neispriana povijest

Documenta Centar za suoavanje s prolou Antiratna kampanja Zagreb, 2011.

Crni oblak je ime kojim opisujem atmosferu depresije i oaja, nastalu zbog kolektivnog ratnog uasa. Crni se oblak moe odagnati ujedinjenim radom lokalnih inicijativa, poput [osjekog] Centra za mir i politikog vodstva koje podrava kulturu nenasilja. Adam Curle, The Fragile Voice of Love

Sadraj
1. Predgovor [10] 2. Lica aktivizma [16] 3. Ispred svog vremena? [22] (transkript okruglog stola 04. 07. 2011.) 3. Put u nepoznato [44] (transkript razgovora osnivaa/osnivaica 09. 05. 2011.) 4. Propitivanja, prijepori, transformacije [76] (transkript razgovora osnivaa/osnivaica 29. 06. 2011.) 5. Dvije kronologije [108] 6. Umreavanje, umreavanje, umreavanje... [132] (shema razvoja mree Antiratne kampanje i srodnih organizacija) 7. Izvorni dokumenti [136] 8. Pogled izvana: Wish You Were Here [174] Vesna Jankovi 9. Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina [212] Bojan Bili

Antiratna kampanja 1991.- 2011.

Neispriana povijest

Predgovor

Aktivisti i aktivistice iz Hrvatske, Srbije, Bosne i drugih dijelova regije pokazali su iznimnu hrabrost u onoj atmosferi straha, bezakonja i nasilja. Uvijek u ih iznimno potovati, a bilo bi lijepo kad bi konano i njihovo vlastito drutvo iskazalo potovanje hrabrosti i viziji ovih neko prezrenih ljudi. Nick Wilson Young

vrijeme dok zavravamo ovu knjigu u Hrvatskom povijesnom muzeju postavljena je izloba Domovinski rat. Prolog izlobe nazvan je Domovinski rat 20 godina poslije i namjera mu je reflektirati rat u svakodnevici putem odabira dnevnih tiskovina i sjeanja sudionika. U tim refleksijama rata u svakodnevici nema novinskih lanaka iz ARKzina ili Ferala, niti su zabiljeena sjeanja ljudi koji su u ratu sudjelovali na drugi nain. Ne kao vojnici, nego borei se za uspostavljanje pravne drave, za zatitu i promicanje ljudskih prava, za medijske slobode. Ljudi koji su radili na pomirenju i uspostavljanju dijaloga. Ljudi koji su se, uz osudu svih ratnih zloina, zalagali za preuzimanje odgovornosti za zloine poinjene u ime vlastite drave, a koji se i danas zalau za suoavanje s prolou. Namjera je ove knjige mapirati tu drugu, preuenu i osporavanu povijest antiratnih, enskih, ljudsko-pravnih inicijativa. Preuivanje tih inicijativa ne udi, jer smo i u ono vrijeme bili remetilaki faktor. Propitivali smo dominantne naracije, ukazivali na nepravde i usred ratnog kaosa nastojali graditi bolje, pravednije drutvo. Unatrag posljednjih dvadeset godina etabliran je nacionalistiki osnivaki mit o hrvatskoj dravi, zasnovan na proturjenoj retorici rtve i pobjednika, te ideji dobrog dravljanina koji je mukarac, vojnik, vjernik. Taj mit jasno imenuje rtvu i agresora. Crno i bijelo. U njemu ne postoje sivi tonovi, a crvena, uta i zelena mogu biti samo boje vragova i stranih plaenika. Iako, mnogo toga se promijenilo od tada. Na dnevnom redu su neke druge, prvenstveno ekonomske i socijalne teme. Razorne posljedice klijentelistikih i koruptivnih praksi, koje svoje zaetke imaju upravo u ratnim vremenima, nametnule su hrvatskom drutvu nunost suoavanja s dijelom negativnog naslijea 90-tih. No, u argonu politikih elita jo uvijek ive stare podjele na crne i crvene i mnogo je manje spremnosti na suoavanje s autoritarnom potkom koja proima kako institucije, tako i cjelokupnu drutvenu stvarnost. No, za razliku od 90-tih, nevladine organizacije proistekle iz civilnog aktivizma zadobile su pravo graanstva. U javnosti je otvoren, iako malen, prostor i za njihov glas, tako da se moe govoriti o naznakama prevladavanja drutvenih antagonizama devedesetih godina, tj. otvorenih prijepora i borbi graanstva i drave u nastajanju. Meutim, tek je nekoliko novinskih portala popratilo centralni dogaaj kojim smo obiljeili nastanak ARK-a, okrugli stol AntiRatna Kampanja 1991. 2011.: Dvadeset godina ispred svoga vremena odran u Kui ljudskih prava 4. srpnja. Za razliku od Slovenije i Srbije, u Hrvatskoj ni znanstvena ni aktivistika zajednica nisu, barem do sada, pokazale preveliko zanimanje za biljeenje i analizu civilnog aktivizma. Svi rezovi i diskontinuiteti prisutni u mijenama generacija aktivista/aktivistica na civilnoj sceni, te drutvenih problema koji ih okupiraju i naina njihova rjeavanja, redovito su znaili da ono prijanje odlazi u prolost koje se malo tko sjea i iz koje nitko nema nita nauiti. To je esto znailo i da je opstanak svih papira, svih pisanih tragova tih procesa ovisio o dobroj volji pojedinaca/pojedinki te koliini prostora u njihovim stanovima i garaama. to se dokumentacije Antiratne

11

Predgovor

kampanje tie, koja je prije nekoliko godina upravo iz jedne takve garae izala, nastojimo ju pomno srediti i sauvati. Ova knjiga dijelom je nastala i kao proizvod tog procesa sreivanja arhivskog gradiva i elje da potaknemo proces socijalnog uenja. Formalni proces obiljeavanja dvadesete godinjice zapoeo je 14. veljae 2011. pozivom koji su Documenta, Centar za mirovne studije i MIRamiDA Centar uputili pojedincima i pojedinkama koji/e su sudjelovali/e u aktivnostima ARK-a. Na pripremnom sastanku dogovoreno je da se dvadeseta obljetnica pokretanja ARK-a obiljei javnim dogaanjem 4. srpnja i izdavanjem knjige. Svjesni turosti postojeih pisanih tragova o naim aktivnostima, kao i potrebe za sustavnim istraivanjem, knjigu smo koncipirali kao presjek subjektivnog i faktografskog, osobnih sjeanja i dokumentarne grae. Kako bi se ispunilo taj zadatak, knjiga je smiljena na nain da razliitim pristupima to bolje oslika strukturu i razvoj ARK-a, te razasutost ARK-ova cjelokupna ljudskog, materijalnog i duhovnog nasljea. Umjesto pojedinanih sjeanja sudionika/sudionica tog vremena, zabiljeenih intervjuima ili autobiografskim zapisima, odluili smo se na eksperiment zajednikog prisjeanja kroz formu facilitiranog grupnog razgovora. Iako grupni razgovor samo naizgled svima daje jednaku ansu govorenja, i prije moe prikriti, negoli razotkriti svu razliitost pogleda, za tu smo se formu odluili jer korespondira s metodom participativne demokracije koju smo koristili (i jo uvijek koristimo) u svom radu. Slijedom tog pristupa odrana su dva kruga razgovora osnivaa/ica ARK-a 9. svibnja i 29. lipnja u Kui ljudskih prava u Zagrebu. Naalost, dio ljudi kojima je upuen poziv na razgovor nije se odazvao i u transkriptima sjeanja objavljenima u ovoj knjizi nedostaju neki vani glasovi. Zbog financijskih i organizacijskih razloga mnogi aktivisti/aktivistice izvan Zagreba takoer nisu sudjelovali, pa je djelovanje ARK-a kao mree na nacionalnoj razini nedostatno prikazano. Zbog toga su takoer ostala nezabiljeena aktivistika iskustva iz manjih mjesta u kojima su aktivisti/aktivistice esto djelovali u vrlo tekim uvjetima. Proces potaknut pozivom na zajedniko prisjeanje, tj. stvaranje svojevrsne kolektivne memorije o dogaajima koji su se zbili prije dva desetljea, izvukao je na povrinu razliite emocionalne naslage kod sudionika/sudionica. Te emocije dijelom su povezane s drutvenim i politikim kontekstom 90-tih, podsjeanjem na mentalno i fiziko sagorijevanje zbog strastvenog aktivistikog angamana, ali i s nerazrijeenim organizacijskim prijeporima unutar samog ARK-a. Zbog toga zahvaljujemo svima koji su smogli hrabrosti upustiti se u avanturu suoavanja i kritike refleksije o nasljeu svojeg djelovanja. Nasljee ARK-a danas ine mnogobrojne i u velikoj mjeri profesionalizirane organizacije civilnog drutva. Ova knjiga ne uputa se u analizu procesa razvoja civilnih inicijativa i njihove institucionalizacije tijekom proteklih dvadeset godina, ali kroz pojedine iskaze sudionika/sudionica razgovora, priloene dokumente i kronologiju mogue je rekonstruirati barem dio ivih diskusija koje su pratile razvojne faze ARK-a. Od ad hoc kampanje protiv rata, fluidne transnacionalne mree do aktivistike jezgre rastrzane izmeu potrebe za jasnijom organizacijskom strukturom i potrebe da reagira na brojne drutvene probleme, pa do uspostavljanja mree organizacija na nacionalnoj razini. Mree koja je iznjedrila mnotvo projekata i organizacija. ARK je etablirao do tada u hrvatskom drutvu nedovoljno poznate i prakticirane principe grassroots djelovanja. U javni prostor uveli/e smo nove koncepte poput nenasilja, izgradnje mira, enskih ljudskih prava. Uvelike smo zasluni za simboliko markiranje novih datuma u kalendaru, poput 10. prosinca, Meunarodnog dana ljudskih prava.

12

ARK 1991. - 2011.

U vremenu gustom od koliine vanjskih dogaanja i drutvenih problema na koje smo nastojali reagirati i ponuditi rjeenja, Antiratna kampanja je, kao to dobro primjeuje Howard Clark, bio u situaciji da neprestano iznova osmiljava samu sebe. Pria o ARK-u ne bi bila potpuna da u nju nismo ukljuili i sjeanja naih prijatelja i prijateljica iz inozemstva, koji/e su ivjeli i radili s nama, podravali nas i skupa s nama uili. U njihovim refleksijama sabranim u ovoj knjizi mogu se jasnije iitati neke od tema koje su tek ovla spomenute u razgovorima osnivaa/osnivaica. Dodue i sama forma pisanog upitnika dala je vie prostora za govor o aktivizmu kao transformativnom iskustvu, o sagorijevanju, o nedostatnostima mirovnog angamana, ali i prostora za vrednovanje naih zajednikih iskustava koja su postala dijelom nasljea globalnog mirovnog pokreta. Svjesni toga da se prisjeanje, pa i zajedniko, ne moe nekritiki prihvatiti kao toan prikaz jednog vremena, te je tako nuno manjkavo u historiografskom smislu, transkripte dopunjuje kronologija ARK-a kontekstualizirana opom kronologijom 90-tih, te odabranim dokumentima, programatskim tekstovima, izjavama za javnost... ija je zadaa da slijede i nadopunjuju navode iz kronologija i iskaza govornika/ica. Zbog nedostatka novca i vremena potrebnog za opsenije istraivanje i opa i ARK-ova kronologija nisu u potpunosti konzistentne, niti cjelovite, te se ovom prigodom ispriavamo svim aktivistima/aktivisticama ije djelovanje nije adekvatno zabiljeeno. elimo naglasiti da je i ARK-ova kronologija rezultat kolektivnih napora. Aktivisti i aktivistice dopunjavali su i korigirali osnovni nacrt, i cijeli proces nije proao bez prijepora. No, konana verzija rezultat je dobre namjere i elje da buduim istraivaima olakamo snalaenje u obilju podataka, razvojnih linija i mrea koje su tkane tijekom vremena. Dakako da jedna knjiga ne moe obuhvatiti sve to se u i oko ARK-a dogaalo posljednjih dvadeset godina. Svaka organizacija, lanica mree zasluuje zasebnu studiju. Svaki aspekt antiratnog djelovanja, od proizvodnje vlastitih medija, mirovne edukacije, psihosocijalne pomoi, regionalne i meunarodne suradnje, zatite ljudskih prava do izgradnje mira zahtijeva dublju analizu. Iako svjesni nemogunosti da se to ostvari ovom knjigom, jednim dijelom i zato to su je pisali sami sudionici/sudionice tih dogaaja, nadamo se da e ona otvoriti prostor za kritiku refleksiju antiratnog aktivizma u 90-tima. Utoliko nam je drago da knjigu zatvara analitiki rad mladog sociologa Bojana Bilia, prvog koji se na ovim prostorima posvetio sustavnom znanstvenom istraivanju fenomena postjugoslavenskog antiratnog aktivizma. Iako je ono to smatramo povijeu, uvijek stanovito selektivno historiografsko nasilje, ipak smo u situaciji da tu povijest moemo dopuniti i dodati joj nova znaenja. Najvea opasnost ovako steene privilegije jest da se loe iskoristi. Iako je naum obuhvatiti to iru i reprezentativniju sliku ARK-a, zavrni proizvod nuno u sebi sadri odreenu koliinu arbitrarnosti koju ljudi, koji su ga stvarali u konkretnom procesu od nekoliko mjeseci, nisu mogli izbjei. Velikim dijelom ta arbitrarnost proizlazi iz nepotpunog i nesreenog arhiva koji nam je na raspolaganju, i injenice da su ljudi ukljueni u realizaciju projekta taj posao obavili potpuno volonterski, uz svoje druge obaveze. Stoga, treba imati na umu da je verzija povijesti koja se ispisuje na stranicama ove knjige, samo radna, privremena, tek jedna od moguih. Svojim je pristupom prije prilog poetku dijaloga o onome to od ARK-a ostaje. Ono to se najvie moe od nje oekivati jest da uini jedan dio povijesti vidljivim, da ga oivi i pusti priati, povezujui mrtve papire i iva sjeanja, ukae na promjenu ali i kontinuitet. Vesna Jankovi i Nikola Mokrovi Zagreb, prosinac 2011.

13

Predgovor

Lica aktivizma

ARK-ovoj kronologiji nedostaju imena mnogih osoba koje su inicirale, vodile ili radile na projektima i u organizacijama koje su spomenute. Budui da je aktivistiki rad uvijek i borba protiv defetistikog sindroma i pasivnosti, pojedinci i pojedinke su izuzetno bitni. Ni jedan program, aktivnost ili organizacija nisu mogli nastati bez inicijative i upornog rada pojedinaca, aktivista/aktivistica koji se ponekad u literaturi zovu i socijalnim poduzetnicima. Nositelji ratnih kao i proturatnih incijativa su ivi ljudi i zbog toga je imenovanje sudionika/ sudionica kljuno za potvrivanje vrijednosti civilnog angamana i protivljenje zlu. I dobro, ba kao i zlo, ne dogaa se neovisno o nama, ve ga uvijek ponovo proizvode pojedinci/pojedinke. Imenovanje osoba koje su sudjelovale u antiratnim aktivnostima 90-tih ini nam se utoliko vanijim to je po naem iskustvu samo mali broj ljudi u tim tekim vremenima imao hrabrosti, ludosti ili oboje, zalagati se za nepopularne teme. Imena koja slijede ni u kojem sluaju ne predstavljaju potpun popis ljudi koji su sudjelovali u organizacijama i projektima ARK-a. Radi se tek o pokuaju da dogaajima spomenutima u ovoj knjizi damo osobno ime. Planiramo nastaviti rad na sustavnoj dokumentaciji antiratnih aktivnosti i pozivamo sve da nam pomognu dopuniti ovaj popis i zabiljeiti imena svih sudionika/sudionica.
Lica aktivizma

17

Ada Bajer, Zagreb/Heidelberg Aida Bagi , Zagreb Aleksej ira, Labin Alija Hodi, Zagreb Ana Kvesi, Zagreb/Vukovar Anita Daek, Pakrac Benjamin Perasovi, Zagreb Biba Metiko, BiH/Zagreb/USA Biljana Bijeli, Zagreb/USA Biljana Kai, Zagreb Biserka Miloevi, Osijek Biserka Mominovi, Pore Biserka Tompak, Zagreb Blaenko Karein Karo, Zagreb Boris Bakal, Zagreb Boris Buden, Zagreb/Berlin Boris Buklija, Pore Boris Raeta, Zagreb Boris Trupevi, Zagreb Borjanka Metiko, Bilje/Zagreb Branimir Kritofi, Zagreb Branka Anuki, Zagreb Branka Drabek, Osijek Branka Herljevi, Zagreb Branka Juran, Zagreb Branka Kaselj, Osijek Branka Sladovi, Zagreb ani Hasipi, Pore Danijela Babi, Zagreb Darko Pavii, Zagreb Davor Jambor, Zagreb Dejan Dragosavac Ruta, Zagreb Dejan Jovi, Zagreb Dejan Kri, Zagreb Deni Palos (pok.), Zagreb Draga Krstekani, Zagreb Dragica Aleksa, Berak Drago Hedl, Osijek Draen Nikoli, Zagreb Draen imlea, Zagreb Draena Perani, Sarajevo/Zagreb Draenka Dobri, Zagreb Duanka Ili, Osijek Duka Pribievi-Gelb, Zagreb ura Kneevi, Zagreb/Bra ura Suevi, Zagreb

Edin Tuzlak, Zagreb Edita Bai, Split Fedor Pelikan Hak, Osijek Gojko Marinkovi, Zagreb Goran Boievi, Zagreb, Gronjan Goran Flauder, Osijek Gordan Bosanac, Zagreb Gordana Fori, Zagreb Gordana Obradovi-Dragii, Zagreb Gordana Stojanovi, Bilje, Osijek Igor Blaevi, Sarajevo/Prag Igor Galo, Pula Igor Markovi, Zagreb Ivan Oi, Pula Ivana Balen, Zagreb Ivana Kesi, Zagreb Ivana Klari, Heidelberg Ivica Filipovi, Zagreb Ivica Restovi, Pore Ivo kori, Zagreb/USA Jasminka Ledi, Rijeka Jasminka timac, Rijeka Jelena Lovri, Zagreb Jelena Maras, Osijek Jelena Poti, Zagreb Jelka Glumii, Karlovac Juraj Hrenjak, Zagreb Karin Mihaljevi, Zagreb Karmen Ratkovi, Zagreb Katarina Kruhonja, Osijek Katja Mijoevi, Heidelberg Krunoslav Suki, Osijek Ladislav Bognar, Osijek Lidija Obad, Osijek Maja Dubljevi, Zagreb Maja Mamula, Zagreb Maja Uzelac, Zagreb Marija Kosor, Zagreb Marijana Mitrovi, Osijek Marina Cee, Osijek Marina krabalo, Zagreb Marko Strpi, Zagreb Marko Vukovi, Zagreb Martin Kovaevi, Osijek Martina Beli, Zagreb Melita Jurea, Rab/USA

18

ARK 1991. - 2011.

Meri tajduhar, Zagreb Mica Mladineo, Zagreb Milan Medi, Karlovac Mile Sokoli, Karlovac Milena Beader, Zagreb Milena ganjer, Zagreb Milivoj ilas, Zagreb Milorad Nenadovi, Bilje Miljenko Jergovi, Zagreb Mirjana Galo, Pula Mirjana Bilopavlovi, Pakrac Mirjana Herceg, Osijek Mirjana Radakovi, Zagreb Miroslav Ambru-Ki, Zagreb Miroslav Horvat, Daruvar Mladen Majeti, Zagreb Mladen Mominovi, Pore Nada Mraovi, Pore Natalie ipak, Zagreb Nataa Petrinja, Zagreb Nela Gubi, Zagreb Nela Pamukovi, Zagreb Nenad Zakoek, Zagreb Neva Toelle, Zagreb Neven Zokovi, Pore Nika Dubreta, Zagreb Nina Oegovi, Zagreb Nina Penik, Zagreb Nives Rebernak, Amsterdam/Zagreb Ognjen Tus, Zagreb Olinka Gjiga, Zagreb Oliver Serti, Zagreb Orhideja Martinovi, Zagreb Paul Stubbs, Zagreb Petar Gabud, Zagreb Petar Gazibara, Osijek Rada Bori, Zagreb Ranka Jindra, Osijek Ranka Radovi, Zagreb Ratko Dojinovi, Karlovac Robert Schwartz, Zagreb Roberto Spiz, Zagreb Rosi Klepac, Heidelberg Roza Roje, Split Ruica Gaji-Guljaevi, Zagreb Sanda Malbaa, Zagreb

Sandra Vinkerli, Pore Sanja Cesar, Zagreb Sanja Sarnavka, Zagreb Sara Petra Mihaljevi, Zagreb Silva Sumi, Split Silvija Tomik, Zagreb Silvija ufi, Pore Sinia Marii, Zagreb Slobodanka Poti, Zagreb Snijeana Mateji, Pore Sonja Stani, Osijek Spasenija Moro, Osijek Sran Dvornik, Zagreb Sunana priovan, Zagreb Suzana Kafandar, Heidelberg Suzane abani, Heidelberg uhreta Dumani, Rijeka Tanja krbi, Osijek Tanja Tagirov, Zagreb/Beograd Tatjana Tomii, Pore Toni Maji, Split Toni Gabri, Zagreb Toni Vidan, Zagreb Vanja Goldberg, Zagreb Vanja Nikoli, Osijek/Zagreb Vedran Antonijevi, Split Veljko Danilovi, Zagreb Veronika Rekovi, Zagreb Veselinka Kastratovi, Osijek Vesna Jankovi, Zagreb Vesna Kesi, Zagreb Vesna Podlipec, Split Vesna Pupavac, Zagreb Vesna Roller, Zagreb Vesna Tereli, Zagreb Vida Tuan, Split Vladimir Desnica, Zagreb Vlado Ratko Aleksi, Pore Vojko Ivica, Split Zehrudin Isakovi, Sarajevo Zlatko Peji, Zagreb Zoran Arbutina-Risch, Zagreb/Frankfurt Zoran Otri, Zagreb arko Plavi-Svemir, Zagreb

19

Lica aktivizma

(transkript okruglog stola 04.07.2011.)

Ispred svoga vremena?

01

Povelja Antiratne artikulirala je upravo ono to se nama iz neposrednog ratnog iskustva tada inilo ivotno vanim: mi graani i graanke elimo danas, usred rata, znati to initi i kako se ponaati jer e doi vrijeme kada emo graditi mir. Antiratna kampanja bila je daleko ispred onog vremena u postavljanju pitanja i temelja kako graditi civilnu dravu i trajni mir

01 Transkript okruglog stola Antiratna Kampanja 1991. 2011.: Dvadeset godina ispred svoga vremena odranog 4. srpnja 2011. u Kui ljudskih prava, Zagreb Govornici: Mirjana Bilopavlovi, Goran Boievi, Dejan Jovi, Katarina Kruhonja, Vesna Tereli

Vesna Tereli: Dobar dan svima! O tome ka-

ko emo obiljeit ovu godinjicu, 20. godinjicu Antiratne kampanje poeli smo razgovarati poetkom ove godine. To je bio participativni proces u koji smo nastojali ukljuiti to vie naih prijateljica i prijatelja, a posebno onih koji su tog 4. srpnja predveer bili u bati kafia Zagorka kad smo se dogovorili da emo pokrenuti Antiratnu kampanju. Neki su se ukljuili, drugi nisu. Neki e doi veeras na party koji poinje u 20 sati u Zelenoj akciji. Zelena akcija je vrlo vano mjesto za Antiratnu kampanju, jer je sama inicijativa i krenula nakon sastanka u Zelenoj akciji. Postojao je sinkronicitet izmeu Zelene akcije i Drutva za unapreenje kvalitete ivota. Postojao je i sinhronicitet s mislima i inicijativama naih prijatelja i prijateljica poput ure Dumani u Rijeci, ili Biserke i Mladena Mominovia koji e pokrenuti inicijativu kad iz Zagreba presele u Pore. Rekla bih da je prvi impuls bio afirmirati nenasilje u vrijeme kad je Hrvatsku ve zapljusnuo val nasilja. 1. srpnja 91. ve je ubijen Josip Reihl Kir, i ak bih rekla da smo zakasnili, mada smo cijele godine prije i u godinama prije toga raspravljali o tome to se moe dogoditi. to e se dogoditi s Jugoslavenskom narodnom armijom kada nestane politike kontrole. Oekivali smo i predmnijevali da u vlastima i u znanstvenim institucijama netko ili neki vode pregovore, imaju ideju to uiniti sa sukobom i sa sukobima. Meutim, ispostavilo se da se pregovori ne vode, da su ideje o tome to uiniti u situaciji sukoba, posebno sukoba izmeu Srbije i Hrvatske, vrlo oskudne. Rekla bih podjednako oskudne kao to su to bile meu onima koje su pokrenule i pokrenuli Antiratnu kampanju. I moda je naa snaga bila samo to da smo mi vrlo jasno sebi rekli mi zapravo i ne znamo to bi sada trebalo uiniti u toj situaciji, ali smo bili spremni istraiti i uiti, bili smo radoznali. U upravljanju sukobima i njihovom razumijevanju krenuli smo od abecede,

uz pomo naih prijatelja i prijateljica, to iz Hrvatske, to ih susjedne Slovenije, to iz ireg svijeta. Odvaili smo se na jedan poetak u kojem smo na planiranju u tijeku kolovoza te iste godine, 91., koje smo smjestili ba u Kumrovec, uobliili neke najvanije programe Antiratne od zalaganja za prigovor savjesti, to je neto to smo inili ve osamdesetih, u kontekstu Svaruna, jer smo i 88. smatrali da to to prigovor savjesti nije priznat u tadanjoj Jugoslaviji nije prihvatljivo, i ve smo se tada zalagali za civilnu slubu. To je bio na mirovni poetak, jer smo s lecima za prigovor savjesti, za civilnu slubu kao alternativu sluenju u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ve neto znali, ve imali neko iskustvo i neke akcije u nogama, to nam je koristilo u organizacijskom smislu. Uz zalaganje za prigovor savjesti, odmah smo znali da nee biti gotovo nikakvih informacija o tome da smo za nenasilje, toleranciju, i da e nam trebati glasilo fanzin, ARKzin. I nulti broj ARKzina je objavljen ve u rujnu 91. Odmah smo znali da e problem biti zatita ljudskih prava i u nultom broju je, i u Zagrebu, a istovremeno i u Beogradu, u izdanju Centra za antiratnu akciju, objavljen kratak tekst Znate li to je ratni zloin?[27]. Jer bilo je jasno da e to biti problem u mjesecima pred nama. Trei niz naih aktivnosti vezali smo uz upravljanje sukobom, razumijevanje sukoba, i poeli organizirati radionice. Uz pomo naih prijatelja iz War Resisters International, meunarodne mirovne mree i cijelog niza organizacija iz te mree koji su dolazili iz Njemake, Engleske i poduprli nas. Linija aktivnosti vezna uz obrazovanje kasnije se dodatno artikulirala kroz aktivnosti Malog koraka, pa onda i kroz aktivnosti Centra za mirovne studije, razvila se u cijeli niz obrazovnih pothvata. Rekla bih da je posebno njegovana u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. etvrti je niz aktivnosti bio vezan uz promociju i zatitu ljudskih prava. I te su etiri glavne aktivnosti zapravo

I moda je naa snaga bila samo to da smo mi vrlo jasno sebi rekli mi zapravo i ne znamo to bi sada trebalo uiniti u toj situaciji, ali smo bili spremni istraiti i uiti, bili smo radoznali.

23

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

bile konstanta naeg rada u prvim godinama Antiratne kampanje. I stalno su se nizale nove akcije - i za afirmiranje prigovora savjesti, koji smo u javnoj raspravi o Ustavu Republike Hrvatske provedenoj 1990. godine uspjeli predloiti, i on je sreom ukljuen u Ustav. Drugi kontinuitet je dakle bio ARKzin. I trea linija, direktna zatita ljudskih prava. Na poetku, kroz prijevod izvjetaja Human Rights Watcha i Amnesty International o zloinima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. I ako itko kae da u Hrvatskoj nisu bile dostupne te informacije, te su knjige - jedna o Hrvatskoj, druga o Bosni i Hercegovini - izale 93. Kada sam ponovo listala te knjige, stvarno sam se iznenadila koliko se toga znalo o ratnim zloinima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Mirjana Bilopavlovi: Dobar dan kolegama

i prijateljima, prijateljicama koje sam upoznala tamo davnih devedesetih, kada je Antiratna kampanja Hrvatske napravila velik iskorak i dola na podruje tzv. zapadne Slavonije. Znam da je Slavonija cjelovita pa mi je problematina podjela na istonu i zapadnu. to rei o Antiratnoj kampanji u to vrijeme u Pakracu? To je bilo neto novo. Mislim da je i samim ljudima koji su inili jezgru Antiratne kampanje Hrvatske to zapravo bio put u nepoznato. Dolazili su u ratno podruje u kojem nisu imali organizaciju na koju se mogu osloniti kao to se to danas deava s organizacijama koje odlaze u neka podruja koja su zbog ovoga ili onoga interesantna. Imali su samo istu volju i elju da neto pokuaju uiniti. Da sve ono to su zagovarali u aktivnostima u Zagrebu ili Osijeku pokuaju pretoiti u rad na terenu, na podruju koje je bilo zahvaeno ratnim razaranjima, i na kojem je dolo do velikih i tekih podjela. Podjela na etnikoj, odnosno nacionalnoj, odnosno vjerskoj razini. Ono to je Antiratna fenomenalno obavila jest Volonterski projekt Pakrac, koji je za-

pravo bio prvi mirovni pokuaj na prostorima bive SFRJ. Prvi pokuaj da se na ratom podijeljenom podruju razgovara o izgradnji mira na jedan drugaiji nain. Da bih vam ilustrirala to je to u to vrijeme znailo u Pakracu, moram proi kroz nekoliko faza. Ono to se dogodilo Pakracu i Lipiku dolaskom volontera, ljudi koji dolaze iz Hrvatske i ljudi koji su doli iz svijeta, izazvalo je nevjericu i ok. Otkud nekom pravo da doe i da tamo nama pria to mi trebamo raditi, a mi smo tu bili u ratu i otkuda njima pravo da nam govore kako mi taj rat trebamo rjeavati. Sljedea faza bila je nepovjerenje prema svim tim ljudima koji su doli ista srca, sa eljom da pomognu. Kako e pomoi? Pretpostavka da u poetku nisu ni sami znali, nego se to razvijalo u skladu sa situacijama. Ljudi su mislili da su se to okupili neki avanturisti i avanturistkinje koje ele biti na ratnom podruju pa da onda mogu svojim frendovima priati kako su oni cool frajeri i frajerice. Eto, bili su u ratu, nije im se nita desilo pa idemo malo u svoj CV dodati jednu zvjezdicu vie, da bi im to moda omoguilo napredovanje u karijeri. Ono to je Antiratna kampanja uinila kroz Volonterski projekt Pakrac po meni je neprocjenjivo. To je bilo stvaranje socijalnih kontakata. Nemojmo zaboraviti da jo govorimo o periodu rata u Hrvatskoj, da govorimo o podruju koje je, nakon Vukovara, pretrpjelo najvea razaranja i razaranje infrastrukture i ljudske gubitke. Da govorimo o podruju u kojem je zapravo poeo sukob, koji je kasnije generirao rat. Sve je poelo u oujku 91. u Pakracu. To je samo podsjetnik za mlae. Ja se ne ponosim time to je ovaj rat zapoeo u Pakracu. Ali, kroz to stvaranje socijalnih kontakata dogodilo se neto jako dobro. U ratu uvijek imate mi i oni, prijatelji i neprijatelji. Kako razgovarati s prijateljima i neprijateljima kada smo do juer svi bili prijatelji? Ono to je

Volonteri su nas poeli uiti to nai, to strani o tome koliko je vano u podijeljenoj zajednici raditi na stvaranju drutvenih kontakata. Koliko je vano pronalaziti i onaj minimum ljudskosti to je ostao u nama. Da pokuamo ne optuivati a priori zato to je to stav oficijelne politike, nego da pokuamo zaista realno pogledati kad kaem realno, u tim trenucima, tim godinama bezumlja, rata i svega bilo je teko biti realan. Pogotovo ako je netko izgubio nekog svoga bliskog u uoj ili iroj obitelji.

24

ARK 1991. - 2011.

Zato je uhapen prevodilac UNPROFOR-a?, 4. rujna 1993., ARKzin 5

to je ratni zloin?, ARKzin 0

25

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

Antiratna kampanja omoguila, to su bili prvi prelasci granice. Naravno, ne javni nego tajni, preko UNPA zone, koja je bila pred samom Opinom. Antiratna kampanja je omoguila spajanje razdvojenih obitelji. Stjecajem okolnosti, obitelji su ostale razdvojene jer se preko noi dogodilo neto to se pripremalo, to se negdje oekivalo, ali veina nas nije vjerovala da e se dogoditi. Govorit u o dijelu Pakraca koji je bio pod hrvatskom jurisdikcijom, jer imam malo saznanja to se radilo s druge strane granice. Organizirana je pomo obiteljima koje su ponudile volonterima da im dou pomoi u kuu. Zato govorim ponudile u poetku nitko nije doao u ured Volonterskog projekta Pakrac, pa zakucao na vrata i rekao Evo, doite k meni kui. Volonteri su se sami nudili, uspostavljajui prvotne socijalne kontakte. Preko njih smo dolazili do drugih moguih, uvjetno reeno, korisnika i korisnica. Volonteri su nas poeli uiti to nai, to strani o tome koliko je vano u podijeljenoj zajednici raditi na stvaranju drutvenih kontakata. Koliko je vano pronalaziti i onaj minimum ljudskosti to je ostao u nama. Da pokuamo ne optuivati a priori zato to je to stav oficijelne politike, nego da pokuamo zaista realno pogledati kad kaem realno, u tim trenucima, tim godinama bezumlja, rata i svega bilo je teko biti realan. Pogotovo ako je netko izgubio nekog svoga bliskog u uoj ili iroj obitelji. Odravane su radionice. Volonteri su se prvo obratili djeci. Zato to je djeci lake pristupiti. Djeca nemaju figu u depu, kao to imaju odrasli. A preko te djece djelovalo se i na njihove roditelje. Nakon tih radionica za djecu nastale su radionice za ire graanstvo, ali to ire graanstvo uzmite uvjetno. Najprije se radilo o mukarcima koji nisu imali ratnu obvezu i o enama koje su ostale kod kue na onim ognjitima kakva god jesu bila - sruena ili polusruena - koje su bile ukljuene u neto to se zvalo radne brigade. Bilo je jako simpa-

tino vidjeti kako su volonteri bili ti koji su inicirali, na primjer, ajanke, organizirali ja to sad zovem klafee s nama enama uz pijenje kave. I bilo je jako dobro. Katarina i njezini prijatelji i prijateljice, neki su naalost i pokojni, kao Kruno, ostavili su jako velikog traga na ivot graana i graanki u Pakracu i Lipiku. Pokuali su s nama razgovarati o izgradnji mira, o potrebi nenasilnog djelovanja, o transformaciji sukoba. Meni je to sad sve logino, ali u ono vrijeme to je bio jedan kaos i komar. Imala sam prilike kasnije razgovarati s mnogim ljudima, kada je Goran pripremao knjigu U dosluhu i neposluhu, i vidjeti da dosta ljudi i danas zapravo nije prihvatilo koncept nenasilja i izgradnje mira, ali prihvatili su ono to su ti ljudi nudili, jer je bilo vano da se kae I u ratu treba razmiljati o miru, i to kako emo taj mir poslije provoditi. Sljedea vrlo vana stepenica djelovanja Antiratne kroz Volonterski projekt Pakrac bilo je jaanje civilnog drutva. Ne samo jaanje onih organizacija koje su djelovale kroz Antiratnu kampanju, nego jaanje organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj, ali indirektno i u Bosni i Hercegovini. Nikad neu zaboraviti 94. godinu, Gorana Boievia, Martinu Beli i Vesnu Kesi koji su pomogli meni osobno da napravimo jedan projekt koji je financirao Friedrich Ebert Stiftung; radilo se o enama u ratu i miru, kada smo pozvali ene s prostora bive SFRJ i ene, neke su i danas tu, iz Hrvatske, da doemo razgovarati o izgradnji mira. Prvi put indirektno spominjui koliko je vana rodna dimenzija u izgradnji mira, iako to tada nismo znale tako artikulirati. Zapravo u svim ratnim sukobima ene su bile te koje su stjecajem okolnosti razgovarale o miru, jer im je taj mir bio potreban zbog njihovih obitelji, prvenstveno zbog djece. A s druge strane da bude mir, da njihovi supruzi ne budu topovsko meso nekim buduim neprijateljima, bilo stvarnim neprijateljima bilo neprijateljima u glavi.

Kada smo pozvali ene s prostora bive SFRJ i ene, neke su i danas tu, iz Hrvatske, da doemo razgovarati o izgradnji mira. Prvi put indirektno spominjui koliko je vana rodna dimenzija u izgradnji mira, iako to tada nismo znale tako artikulirati. Zapravo u svim ratnim sukobima ene su bile te koje su stjecajem okolnosti razgovarale o miru, jer im je taj mir bio potreban zbog njihovih obitelji

26

ARK 1991. - 2011.

Ne mogu govoriti o Antiratnoj a da ne spomenem prvih pet bazinih Miramida u Pakracu. To je bilo neto novo, ne samo za organizacije civilnog drutva u Hrvatskoj, nego i ire. Mislim da su te Miramide ostavile jako dubok utjecaj na izgradnju mira u regiji. Da su se tu raale neke nove ideje, neki novi pristupi. Da je to zapravo motiviralo neke ljude, koji su danas istaknute aktivistice i aktivisti na prostoru bive SFRJ, da se prihvate posla i da pokau da, ako ima i malo razumijevanja, ako iskoraimo iz politika koje su bile ratnohukake, postoji mogunost da idemo ka neemu to emo zvati izgradnjom mira, a danas to zovemo izgradnjom mira kroz suoavanje s prolou. U tom trenutku nismo razmiljali koliko rat koji se desio na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine zapravo ima korijena u svim onim ratovima i dogaanjima prije 91. godine. Nikad neu zaboraviti svoje prijateljice iz Osijeka Ranku Jindra i Jelenu Maras, koje su mi prvi put predoile koja je razlika izmeu jezika zmije i jezika irafe u izgradnji mira. Kada su one dole porazgovarati s nama o komunikaciji, koliko je zapravo potrebno uspostaviti komunikaciju, koliko je za komunikaciju potrebno dvoje, koliko u komunikaciji ima umova koje moramo prepoznati. Bilo je smijeha. Sjeam se, mjesecima nakon toga bilo je Aha, ti si zmija, ti si irafa, al nekako ti je vrat ostao mali... Govoriti o Antiratnoj kampanji u Pakracu... Bilo je jako teko u poetku. Znate zato je bilo jako teko? Zato to je imalo prefiks anti, pa k tome jo i ratne. Zapravo, svi oni ljudi koji su osjeali da je to upereno protiv novonastale drave i dan danas duboko vjeruju tome; njima nije bio dovoljan ni period od 20 godina da priznaju da je Antiratna kampanja donijela jedan novi i drugaiji svijet u ratom podijeljenu zajednicu. Meni je ao to nisu svoje stavove promijenili, ali s druge strane mi je izuzetno drago da je Antiratna kampanja Hrvatske privukla,

direktno ili indirektno, ogroman broj ljudi. Bez obzira na etnicitet, vjersku pripadnost, dobnu granicu, pa ak i rasnu pripadnost. Da se stvorio korpus ljudi koji su o ratovima na prostorima bive SFRJ razmiljali drugaije i imali pravo da razmiljaju drugaije.

Goran Boievi: Tek sam sada, kada sam

sjeo ovdje, postao svjestan zato mi je bilo teko pripremiti se za ovaj govor. Pogotovo sam u devedesetima masu puta govorio o Antiratnoj ljudima koji ne znaju to je to. Strahovito je dobar osjeaj, moi govoriti o nizu izuzetnih ljudi koji u tekim okolnostima rade neke nevjerojatne stvari. Bore se protiv sebe i svoje okoline, i mogu vam rei da sam bio strano ponosan u tim situacijama. Ali govoriti nekome tko zna to je Antiratna, tko je stvarao Antiratnu ili u najmanju ruku bio blizak tome to je Antiratna, meni je velik problem. Za poetak, napisao sam sebi neke tri moje faze oko Antiratne. Prva je bila animozitet. Negdje 91., 92., kad sam tu i tamo pratio po novinama da u Antiratnoj kampanji neki mirovnjaci neto rade pa se bune pa protestiraju pa sve neke sitne vjestice... I pravo da vam kaem, mirovnjaka mi je bilo preko glave i ne znam to oni hoe u tim tekim vremenima. Jedino to mi se nije uklapalo jest to to sam znao da je Vesna Tereli u to ukljuena, a mi smo prijatelji od 83. s fakulteta. Onda sam smogao snage pa sam otiao jedanput, 92., posluati Grega Paytona, Vijetnamski veterani protiv rata, sluao sam ga nekih sat-dva u Tkalievoj. Dakle, nisam bio u Antiratnoj, doao sam s prijateljem, susjedom braniteljem, i kao da me neko puknuo rukom u trbuh kad sam ga sluao. Kako jedan ratni veteran moe govoriti o crti koju je preao kad je prvi put ubio, o paklu koji ga je ekao nakon toga, o paklu droge u koji se uvukao i nakon toga o antiratnom aktivizmu. E, onda sam 93. odluio da bih se ipak prikljuio Antiratnoj kampanji, sjeo sam s Vesnom i

Zapravo, svi oni ljudi koji su osjeali da je to upereno protiv novonastale drave i dan danas duboko vjeruju tome; njima nije bio dovoljan ni period od 20 godina da priznaju da je Antiratna kampanja donijela jedan novi i drugaiji svijet u ratom podijeljenu zajednicu. Meni je ao to nisu svoje stavove promijenili, ali s druge strane mi je izuzetno drago da je Antiratna kampanja Hrvatske privukla, direktno ili indirektno, ogroman broj ljudi. Bez obzira na etnicitet, vjersku pripadnost, dobnu granicu, pa ak i rasnu pripadnost.

27

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

prvo to sam joj rekao bilo je: Ja ti ne idem na ulice vikati Stop the war in Croatia! Ona se nasmijala i rekla Mi to ne inimo. Ne idemo na ulice, ne viemo Stop the war in Croatia. Imamo cijeli niz programa, i tako smo se dogovorili za Pakrac. Druga faza nakon tog animoziteta jest potovanje. Kad sam u Tkalievoj pogledao korespondenciju Antiratne, arhivu iz 91. i 92. , dakle iz doba dok sam bio u toj fazi animoziteta koja je to korespondencija bila, s dravnim organima, s najrazliitijim meunarodnim faktorima, kako je to sustavno voeno. Koja je to razina ozbiljnosti, predanosti i jednog shvaanja u vremenu, neto to sam poslije nazvao u dosluhu ali i u neposluhu. Onda sam rekao Wow! to ste vi uinili u 2 godine! Trea faza, i s njom bih zavrio, iako sigurno ima i vie toga, bila je identificiranje. S Antiratnom sam se identificirao, sigurno bi se moglo ustanoviti ak i sat kada se to dogodilo, kada sam bio ve dva mjeseca u Pakracu. Sam sam sebi objasnio da je moj zadatak brinuti tamo o volonterima, da im se nita ne desi a i da neku tetu ne poinimo. Bazino, ja nemam veze s ljudskim pravima, prigovorom savjesti, nizom ovih stvari kojima se Antiratna bavi. Ali onda je bio uhapen, uhien kako god rekli, Simo Zjali[28], deko koji je ivio u Okuanima, kako je Mirjana rekla na drugoj strani, u Republici Srpskoj Krajini. Problem je bio to je on imao UN status. I onda su nai volonteri razgovarali i rekli Hrvatska policija je uhapsila Simu. On je pripadnik osoblja UN i nitko nita ne moe rei. Samo je nestao. Kakva je to drava gdje netko tko radi za Ujedinjene nacije moe samo nestati i nitko ne zna to je s njim?. Rekao sam Dobro, eto mislim, teta za Simu, al to e ve netko rijeiti. I onda sam moda sat, dva, tri u naem uredu tamo razmiljao: Ali tko e reagirati za Simu? Nitko od svih mojih kolega i kolegica iz Antiratne ne zna da je Simo uhapen... Tada sam shvatio:

Ja moram reagirati. Jer ja sad znam da se njemu neto desilo. Zatim sam rekao Ali ja ne mogu reagirati za Simu jer se ja ne bavim ljudskim pravima, ja se bavim volonterima. I onda sam rekao Ali ja dolazim iz Antiratne kampanje. Ja ne mogu raditi s volonterima, tu neto za neki mir, a ovdje je ovjek nestao, a da ja nita ne uinim. Dakle, ili e se sad Gorane pokupiti u Zagreb i rei Ja to ne mogu raditi, ili e neto za tog ovjeka uiniti. Koliko god ti je teko i zna da e te strijeljati pogledima kad izae na ulicu i rei Ti si javio u Zagreb da je on nestao. Sram te bilo. Nazvao sam ARK, i opet mi se javio Sran, i rekao Zna ta, ja sad idem na put, ali evo ti broj Helsinkog, tamo ti je arko Puhovski. Javi se njemu. Razgovarao sam s prof. Puhovskim, zamolio me da poaljem faks. Poslali smo faks, sutradan smo saznali gdje je Simo Zjali. UN je saznao nakon dva dana i onda su nam rekli Wow! Vi iz Antiratne ste saznali ta je sa Simom dva dana prije UN-ovog sistema. I onda je ARKzin objavio cijelu tu prepisku i tada sam shvatio da se ne moe umoiti jedan prst, a ne ui, ako se ovjek kani baviti radom na drutvenoj promjeni. Nego da je to paket koji je cjelina. Bio sam ovih desetak dana u Skopju na radnom odmoru, pa sam neto zapisao, dok sam se osjeao inspiriran za pripremanje, pa bih s vama podijelio te zapise. Recimo, glede naslova tribine. Moje pitanje bi bilo, ako smo u devedesetima bili 20 godina ispred, u kojoj smo godini sad? Jesmo li mi, koji mislimo da smo u nekim antiratnim nasljeima, sada u 2031.? Ili smo se moda vratili? Ili smo moda tek sad u 94.? Ili smo... ne znam gdje smo. Pala mi je na pamet cijela infrastruktura o kojoj je Vesna govorila, a neto i Mirjana, koja je funkcionirala. Dakle, jedan ZaMir. Pretea interneta u doba dok je Hrvatska bila u internetskom mraku. Mi smo imali vaan sastanak u Pakracu u 10. mjesecu 93. Bio sam jako nervozan to se mi uo-

Strahovito je dobar osjeaj, moi govoriti o nizu izuzetnih ljudi koji u tekim okolnostima rade neke nevjerojatne stvari. Bore se protiv sebe i svoje okoline

28

ARK 1991. - 2011.

Graktanje crnih vrana, Vjesnik, 8. srpnja 1993.

pe ne pripremamo za taj sastanak. On je sutra. Dok nisam shvatio da sam ja jedini koji nije ukljuen u cijelu korespondenciju preko mree ZaMir i da se cijeli niz ljudi ve mjesec dana priprema za taj sastanak. Dakle, smo internetom bili povezani, to bi se reklo, sa cijelim svijetom 93. godine. Psiholoka skrb za ene rtve rata, Centar za ene rtve rata kao najvei svojevremeno, kad su bile najvee krize u Bosni. Rad s djecom po prognanikim kampovima, cijela pria o Suncokretu, koji je za Pakrac slao volontere. U jednom trenutku su nam poteno rekli Mi vam vie ne moemo slati volontere, jer ne moemo se i Pakracom baviti, a istovremeno, rat je u Bosni, ratuje se s Muslimanima, mi radimo s prognanicima iz Bosne. To je politiki osjetljivo. Pakrac je too much. Rad u Osijeku, gradu na samoj ratnoj liniji, i tako dalje. Zapisao sam sustav koji je bio protiv nas u to vrijeme. I to je neto to me muilo ovih dana. Antiratna je za mene jedan sjajan period. Neto, to kae Mirjana, to otkrijete i preporodi vas. Jedna vrata u mraku iza kojih je neka svjetlost. Ali mrak je bio velik u tim godinama za sve koji su htjeli vidjeti to se deavalo. A raspoloenje ljudi protiv nas, moji kolski drugovi kad bi me vidjeli, pa bi mi rekli onako, Boo, ime se ti bavi! Pa zato si u Pakracu? Jedna anegdota kae, bili smo u Gajevoj i jedna moja kolegica iz srednje kole me pogleda da izlazim iz ureda Antiratne, prilazi i kae Gorane? Jesi ti s njima? Napadaju nas novine, razni Horvatii... Ono o emu se malo razmiljalo, jest da prava opasnost rada u Antiratnoj nije bilo toliko da emo mi nestati, da e nas mrak progutati. Nego da emo biti kozmetika, demokratska kozmetika tadanjem reimu. Od toga je mnoge od nas glava boljela strano. Kozmetika za Tumanovu Hrvatsku. Jedan uak koji vadi brouru Unije 47, dakle prigovor savjesti, kad

ga delegacija Vijea Europe pita to vi radite po ustavnim pravima vaih graana za prigovor savjesti?, on vadi brouru Antiratne i kae Evo, vidite, to imam.

Nenad Zakoek: Gorane, Tuman je potpisao


Antiratnu povelju.

Goran Boievi: Kako bi bilo da nas nije bi-

lo? Nedavno sam razgovarao, neu rei s kim, jer e se etvrti put ovdje pojaviti; imali smo intervju. Rekao mi je, kroz niz intervjua na temu Suoavanje s prolosti izlazi mi strana, ne nekonzistentnost, nego manjak prijenosa kontinuiteta. Razgovara ovjek s dvadesetak ljudi o suoavanju s prolou i svatko kao da je doao s druge planete. I upita Gdje je ovdje kontinuitet? Ne kaem da ga nema. Samo se pitam kako bi bilo da nas nije bilo? Moda bi bilo bolje, ne znam. Puno za malo novaca. Nikad puno novaca, ali ljudskih resursa smo imali ko u prii. Adam Curle je bio s nama, pogotovo s Osjeanima. On je predloio i Vesnu i Katarinu, i dobile su onu nagradu u vedskoj. Kad sam bio u Bradfordu, to su najvei mirovni studiji, razgovarao sam s njihovim doktorandima i usput spomenuo Adama, oni su rekli Ti pozna Adama? Zna li ti da smo mi u knjinici koja se zove Knjinica Adam Curle. On je osnovao ovaj fakultet! Da, poznam, on je s nama bio ovdje... Na prvoj skuptini Antiratne 93., na Sljemenu je bio. Greg Payton, Kay Ericson, Diana Francis, Clay MacCartney, Roberta Bai. Trienale War Resistersa u Poreu. Mislim, takva koncentracija mirovnjaka se rijetko deava na planeti. A institucije su sustavnim naporom uspjele da nas nekako ignoriraju. Nije lako, ali se moe. Ako smo bili Antiratna kampanja, kakav je to bio rat? To je meni takoer pitanje. Ako je bio dogovoren, koliko je bio dogovoren? Volio bih znati je li bio dogovoren 40% ili 90%? Ili moda 56%, ne znam.

Prava opasnost rada u Antiratnoj nije bilo toliko da emo mi nestati, da e nas mrak progutati. Nego da emo biti kozmetika, demokratska kozmetika tadanjem reimu.

30

ARK 1991. - 2011.

Jo mi se jedno pitanje sada javlja. I to je za diskusiju. Stalno se spominje i govorimo da smo mi zagovarali neku alternativu. Ma kakvu smo mi to alternativu zagovarali? Mi smo zagovarali isti mainstream. Mi smo zagovarali naprosto neku normalnost, neku ljudskost, da se ne mrzimo. Da ono najgore ne izlazi iz svakog od nas, ne mora uope biti ni s pukom niti u ratu, moe biti naprosto na svojem katu, sa svojim susjedima. Da naprosto budemo ljudi jedni drugima. I da zavrim. Meni se ini da je Antiratna bila, prvo, jedan istinski vjerski pokret. A kao drugo, da je bila izrazito dravotvoran pokret. Zato mislim da je vjerski pokret? Pogledajte: nenasilje, mir, otpor nepravdi, zatitu slabih, potivanje ivota, potivanje razliitosti ivota, potivanje ljudskog dostojanstva, istinu, protiv licemjerja, povezivanje ljudi preko svih moguih granica. Ako to nije vjerski koncept, onda ja vjerojatno ba nisam u koli dobro uio... Ako mi nismo gradili dravu, ne znam tko je gradio dravu. Mislim, mi smo vidjeli kako sustav nije funkcionirao, mi smo vidjeli kako se ustavna naela, kako se sva normalna vrijednosna naela zaobilazi, zloupotrebljava, kako se njima manipulira. I ako mi nismo upozoravali naprosto Drava treba sluiti svim svojim graanima. Dakle, treba funkcionirati, a ovo ne valja. To treba se promijeniti. Dakle, to je po meni bila ista izgradnja drave. To to su nama koncept dravotvornosti ukrali neki drugi ljudi, to je druga pria.

Dejan Jovi: Budui da se tu ve govorilo o ratnom razdoblju, htio bi rei jednu ili dvije stvari o predratnom razdoblju. I kako je uope sastavljena ta koalicija, odnosno grupa, od kojih sve elemenata. Tek toliko da bih pokazao da se ona zapravo nije samo pojavila 91. godine, nego ipak postoji pretpovijest aktivistikog djelovanja, naroito u toku osamdesetih godina. A onda bih naravno neto htio rei i o ovim po-

ukama i vanosti Antiratne kampanje za dananje vrijeme. Da ponem s ovim drugim. Ako itate nae novine, skoro svakog dana bit e u njima pria o ratu. Bilo o ovom u devedesetima ili onom u etrdesetima. I to nije tako samo u Hrvatskoj. Uzmete li recimo srpske novine, vidjet ete da je sada glavna tema iskopavanje ostataka Drae Mihailovia i rasprava o devedesetim godinama na ovaj ili onaj nain. ini mi se da smo i u osamdesetim godinama bili jednostavno preplavljeni jednim valom uspomena na rat, koje meutim nisu vodile miru, nego su vodile daljnjem sukobu. Prisjeanje na rat u osamdesetim godinama, na Drugi svjetski rat, zapravo je bilo uvertira u novi sukob. I u tom smislu, koliko god da mislim da je suoavanje s prolou vano i apsolutno potrebno, uvijek bih htio naglasiti da je pitanje kakvo je to suoavanje s prolou? S kojim ciljem se suoavamo s prolou? Je li to aktivnost koja je antiratna, aktivnost koja ima za cilj mir, suradnju i normalan ivot? Ili je to prisjeanje na prolost koje vodi u nove konflikte? I mi danas mnogo govorimo o prolosti, svoju povijest interpretiramo iz dominantnog mainstream diskursa kao povijest sukoba i ratovanja, a pri tom esto mi se ini da briemo uspomene na mir. Briemo uspomene na kooperaciju, na suradnju, na normalan ivot. I kao da nam se nekad iz tog mainstream diskursa, ini da je naa sudbina rat. Da ga se ne moe izbjei. Mislim da je zato tim vanije istai ovu antiratnu aktivnost. Aktivnost koja istovremeno ne izbjegava suoavanje s prolou, ali je s druge strane usmjerena prema izgradnji mira. A ne prema prisjeanju na prolost zato da bismo organizirali nove osvete ili nove sukobe u budunosti. Da kaem neto malo o predratnoj aktivnosti. Dakle o osamdesetim godinama, kada sam se prvi put upoznao s nekim ljudima moje generacije i malo starijima, koji su tada bili aktivni na sceni civilnog drutva. Prije svega radi

Ako smo bili Antiratna kampanja, kakav je to bio rat? To je meni takoer pitanje. Ako je bio dogovoren, koliko je bio dogovoren? Volio bih znati je li bio dogovoren 40% ili 90%? Ili moda 56%, ne znam.

31

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

se o Svarunu, organizaciji koja je ve sredinom osamdesetih godina pokuala u javnost postaviti nova agendu. Jednim dijelom radilo se o ekoloki orijentiranoj politici i o politici koja je antimilitaristika. Mislim da je taj aspekt antimilitarizma vrlo vaan. On ini kontinuitet djelovanja od Svaruna i aktivistikih grupa u osamdesetima, preko ratnih godina, pa do dananjih dana. Mi smo, naroito u osamdesetim godinama a i ranije, ivjeli u drutvu koje je smatralo da je dobar dravljanin prije svega mukarac. I prije svega po tome to ide u vojsku. A da su svi ostali samo pridrueni lanovi tog dobrog dravljanina. Ili su sestre vojnika, ili potencijalnog vojnika... Svi smo mi armija to je bila koncepcija koja je kroz koncept openarodne obrane zapravo militarizirala drutvo. Nije ga demilitarizirala, nego je prenijela sferu obrane i rata na cijelo drutvo. I u tom smislu imate ene, uglavnom kao supruge, majke ili keri vojnika, pravih dravljana. Taj se diskurs nastavlja i kroz rat. A onda i poslije rata, kroz ovaj imid povezivanja drave s ratom i dobrih dravljana samo s onima koji su se borili s pukom u ruci i koji su na taj nain sudjelovali u stvaranju drave. Kao da svi oni drugi, koji su bili na antiratnoj strani, koji su bili trajno zainteresirani za mir i koji nisu htjeli biti dio tog vojnog aparata, kao da nisu dravljani, nisu dobri graani. Osim njih, tu se pojavljuju i razne feministike grupe. ak, i ono to bismo danas mogli retrospektivno nazvati i zaeci LGBT grupacija. Prije svega u urbanim sredinama, ali i drugdje. Pojavljuju se Zeleni koji, da podsjetim, nisu ba niti tako marginalni. Prije neki dan sam ponovo itao Danas iz 90. godine i naiao na tekst naeg politikog komentatora i analitiara Slavena Letice, koji je neposredno pred izbore, prognozirao da e izborni rezultati biti 40% plavi, 30% crveni, 30% zeleni! Ali, itava stvar nije bila marginalna utoliko to je poela prodirati i u oficijelne institucije.

Moda se sjeate, 86. godine je na omladinskim kongresima postavljeno pitanje nuklearne energije. To je bio marginalan glas, ali ipak na neki nain sastavni dio sistema. U Sloveniji se to dogaalo jo i vie. Glavna tema na kojoj se raspao Kongres Saveza socijalistike omladine Jugoslavije bilo je pitanje nuklearne energije i pitanje demilitarizacije. Dakle, ta pitanja. Pitanja odnosa prema tadanjoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji, pitanja odnosa prema civilnom graanstvu i prema svemu tome. I sad, kao to Vesna kae u svojem intervjuu02 o povijesti tih inicijativa, i same oficijelne institucije, npr. Savez socijalistike omladine Zagreba ili Hrvatske, jednim dijelom su se podijelile. Oko toga kako tretirati Svarun, kako tretirati Zelene. Da li im dati dom, da li ih na neki nain prihvatiti i pokuati inkorporirati i pomoi ili ih tretirati neprijateljski? U tom smislu Slovenci su vie ili u korist tih organizacija. ak mislim da je to jedan od razloga to je taj pokret tamo bio znaajniji, jer je imao podrku drave, koja ih je tolerirala i najveim dijelom zatitila i ak u velikoj mjeri i promovirala. U Srbiji se takoer jednim dijelom, ali s potpuno druge pozicije, budi taj antioficijelni diskurs. On najveim dijelom odlazi u nacionalizam, a jednim dijelom i u zatitu ljudskih prava. O tome dobro pie Jasna Dragovi-Soso u svojoj knjizi Spasitelji nacije, gdje analizira raspad civilnog drutva u Srbiji na nacionalistiki i antinacionalistiki, i to dalje ostaje karakteristika u devedesetim godinama. Ne smijemo nikad zaboraviti da se s pojavljivanjem rata u Srbiji pojavljuje vrlo snaan pokret, pokret izbjegavanja vojne obveze. Ako sada itate Veljka Kadijevia i njegovo objanjenje raspada Jugoslavije, on e rei: To je glavni razlog to mi nita nismo mogli, jer su stotine hiljada ljudi zapravo izbjegli vojnu obvezu i u tom smislu su zapravo djelovali antiratno. Iako nisu bili aktivni i angairani lanovi.

02 Vidovi, D. (2010). Depovi otpora. Intervju s Vesnom Jankovi. na http://www.kulturpunkt. hr/i/kulturoskop/366/ ?template=print

32

ARK 1991. - 2011.

Srbi, ljeviari, feministkinje i homoseksualci vode rat protiv rata?, Slavonski magazin, 19. kolovoza 1993.

33

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

I onda dolazimo do 90. Imamo izbore i pri tom naravno dilemu kako djelovati dalje. To je dilema ne samo za antiratne aktiviste i za ove grupe, nego dilema recimo i za UJDI, kao organizaciju koja se formira, a ne eli postati partija. Ne eli ii u osvajanje vlasti. Mislim da je tu vano promisliti kakav je karakter tih promjena u 89. do 91. u bivoj Jugoslaviji. A i u cijeloj istonoj Europi. Mislim da malo pojednostavljujemo kad kaemo da je to pobjeda liberalizma nad komunizmom ili socijalizmom. U naim krajevima 89. je pobjeda konzervativizma nad socijalizmom. To se vidi po tome to su sve bitne liberalne ideje, tipa ljudska prava, autonomija, ak i sloboda na razini graana, koje nisu kolektivna sloboda naroda, narodno samoopredjeljenje, samoodreenje, potisnute i smatraju se politiki nekorektnima. Pojam autonomije, koji je bio prihvatljiv i u socijalizmu, istiskuje se i sada postaje apsolutno najvei problem. I uvodi se itav niz tipino konzervativnih instrumenata, kroz obnovu tradicije, kroz vanost crkve, obitelji, kroz jednu vrstu stvaranja zajednice, kroz upotrebu koncepta zajednica koji se pojavljuje u nazivu politikih stranaka i drugdje, koji ukazuje na konzervativni karakter, koji sa sobom ponovo dovodi vojsku i militarizaciju kao sastavni dio i esenciju te nove zajednice. Ponovo je dobar dravljanin vojnik, a svi ostali su samo prikljuci. A ako nisu vojnici, onda su izdajnici i u tom smislu ne pripadaju dobrom dravljanstvu. Pitanje je to se moglo postii? Je li se moglo postii vie? Bojim se da se nije moglo postii puno vie, i to iz sljedeeg razloga. Nikad nisam bio uvjeren, da je veina ljudi u Hrvatskoj ili u bilo kojoj drugoj zemlji bila za rat. Ali, za rat nije potrebno da za njega bude veina. Za rat je potrebno dovoljno naoruanih ljudi koje se nee sprijeiti da pokrenu rat. Na problem u tom razdoblju je bio raspad drave koja nije bila u stanju uiniti apsolutno nita. I s druge strane, jo gore, stavljanje drave ili na-

roito odreenih drava, prije svega tu mislim na Srbiju, na stranu rata, a ne mira. Vidjeli ste u Sarajevu puno snaniju antiratnu kampanju na dan kad je poeo rat. Prema tome, nije se nita moglo postii. I u tom smislu mislim da je glavna pouka, i s tim u zavriti, da se trajni mir moe postii samo u kombinaciji, u trokutu u kojem s jedne strane sudjeluje nevladin sektor, koji je apsolutno, iznimno vaan i kljuan, moda ak i centralan za to. S druge je drava koja je na strani mira i koja spreava rat i sukobe, koja je aktivno na strani mira, koja ne kae Nije nas briga, nego Mi smo organizacija mira, protiv rata. I, tree, meunarodna organizacija, odnosno meunarodna zajednica. Mi smo 91. imali situaciju da je samo civilni sektor, i to samo jedan dio civilnog sektora nastojao djelovati protiv rata. Ne smijemo nikad zaboraviti one u civilnom sektoru koji su bili jako za rat. Ali i drava je u najveem dijelu bila za rat, ili je nije bilo, a meunarodne organizacije nije bilo briga. Nije ih bilo briga ni za antiratne akcije. Vidjeli smo kako postupaju, poele su razgovarati s tim novim dravama, a ne s nama. Pri tom je naravno ekstremno vano da razvijamo aktivnu kulturu mira. Vidjeli smo da se rat moe dogoditi. Rat koji drugim ljudima u Europi izgleda kao fantazija i kao film. Na ovom prostoru, svakome tko ga je proivio to nije ni fantazija niti film. I mi smo svi 89. bili uvjereni da se ne moe dogoditi, a 91. se dogodio. Pogledajte recimo knjigu i film Tone Bringe Biti musliman na bosanski nain, odnosno film se zove Were all neighbours, gdje dvije susjede poinju priu 89. Nikad nee biti rata. Di bi mi zaratile? I jedna i druga, Kata i Fata, ive u Bosni. A onda, nakon rata, diskurs je Nikad mi nismo mogle ivjeti skupa. Prema tome, te se stvari mogu jako izmijeniti i znamo za to iskustvo kod svih drugih. Mogu i obratno. Ali, bitno je da drava, meunarodne organizacije i civilni sektor rade u korist mira. I da one budu institucije mira.

Mislim da malo pojednostavljujemo kad kaemo da je to pobjeda liberalizma nad komunizmom ili socijalizmom. U naim krajevima 89. je pobjeda konzervativizma nad socijalizmom. To se vidi po tome to su sve bitne liberalne ideje, tipa ljudska prava, autonomija, ak i sloboda na razini graana, koje nisu kolektivna sloboda naroda, narodno samoopredjeljenje, samoodreenje, potisnute i smatraju se politiki nekorektnima. Pojam autonomije, koji je bio prihvatljiv i u socijalizmu, istiskuje se i sada postaje apsolutno najvei problem.

34

ARK 1991. - 2011.

Katarina Kruhonja: ini mi se da je jedna

od karakteristika mojeg aktivizma da je on jo uvijek u fazi hitno i vano, da nisam imala dovoljno vremena za odmak. A kada sada pokuavam o tome govoriti, postajem svjesna svoje potresenosti. Naroito kad se sjetim da bi danas s nama mogao biti Kruno Suki. On bi najvjerojatnije rekao da se ba ne slae samo tako s tezom iz naslova ovog skupa - 20 godina ispred svog vremena. to to znai? On bi, vjerojatno, rekao, a to je i moja kljuna refleksija na ovaj naslov, da je Antiratna kampanja u svojoj anti-ratnoj trci kasnila, no da je u ono vrijeme bila ba ono to je u tim vremenima trebalo. Naime, u vrijeme kada je Antiratna kolikotoliko postala vidljiva, antiratna bitka je ve bila izgubljena. No, za nas koji smo se u Osijeku, na crti bojinjice, poeli okupljati radi civilnih mirovnih nastojanja, je otkrie da postoji Antiratna kampanja bilo ba ono to nam je trebalo. Nismo se od ranije poznavali. Tek kada smo postali svjesni da se rat dogaa, pojavila se snana potreba da uinimo neto za mir. Proitali smo lanak u Danasu o ARK-u. Povelja Antiratne je artikulirala upravo ono to se nama iz neposrednog ratnog iskustva tada inilo ivotno vanim: mi graani i graanke elimo danas, usred rata, znati to initi i kako se ponaati jer e doi vrijeme kada emo graditi mir. To je bilo realno, konkretno pitanje na temelju kojeg smo mogli promiljati i djelovati u ratnom okruenju i pod pritiscima vlastite zajednice. Najblai prijekor iz zajednice glasio je Pa, ako ste vi za mir, zar vi mislite da smo mi za rat? Nismo. Antiratna kampanja bila je daleko ispred onog vremena u postavljanju pitanja i temelja kako graditi civilnu dravu i trajni mir. Kako je Goran rekao, bili smo dravotvorni ali nam to jo slabo priznaju. Za nas u Centru za mir u Osijeku, povezanost s ljudima i organizacijama posveenih mirovnom aktivizmu i artikuliranju mirovne politike nas je hrabrilo i godinama (p)

odravalo. Ta povezanost je postala trajna, pa i formalna; Centar za mir, nenasilje i ljudska prava-Osijek je formiran kao ogranak Antiratne kampanje a kasnije smo se registrirali kao samostalna organizacija i postali dio mree. Preko Antiratne smo se povezali i umreili s mirovnim pokretom u regiji i u svijetu. U naporima na terenu, ba gdje su se dogaali ratni sukobi, u poslijeratnoj izgradnji mira, ta povezanost, ta mrea nas je jaala, obogaivala i kadrovski i kako god uzmete. No, ujedno, jedno od kljunih pitanja koje smo si postavljali u Antiratnoj kampanji bilo pitanje identiteta. Antiratna kampanja - tko je to? Je li to ured? Jesmo li to mi svi? Je li to mrea, ili ta je to? Imali smo dvojni identitet mi kao pojedinci (organizacije) i mi kao mrea. Vesninom uvodnom izlaganju bih dodala da je jedno vano polje rada Antiratne kampanje bila izgradnja mira. To je bilo i u Pakracu, i to je bio veliki zajedniki poduhvat, namjerno kaem poduhvat, koji smo imali u pripremi i provedbi mirne integracije istone Slavonije. Prije nego je mirna integracija bila politiki dogovorena, prije Daytonskog sporazuma, funkcionirala je koordinacija mirovnih organizacija za istonu Slavoniju (1995./1998.). To je bilo desetak organizacija koje su mahom bile lanice Antiratne kampanje. Radili smo na otvaranju komunikacije i na suradnji s mirovnim organizacijama u Srbiji na potencijalno moguem mirnom povratku. Temu mirnog povratka otvorili smo puno ranije, u svibnju 1992. u Osijeku na javnom skupu Dani za nenasilje. Koordinacija mirovnih organizacija za istonu Slavoniju je zajedniki nastupala i radila na pripremama za mirni povratak, na susretima graana preko ratne linije, u Maarskoj, i poslije u provedbi mirne integracije. Meutim, mislim da pokret nismo nikad postali. Zavrila bih s dva pitanja. Kad sam dolazila ovamo, razmiljala sam kako bi meni bilo da Antiratne nije bilo, kako bi mi bilo da te vizije,

Naime, u vrijeme kada je Antiratna koliko-toliko postala vidljiva, antiratna bitka je ve bila izgubljena. No, za nas koji smo se u Osijeku, na crti bojinjice, poeli okupljati radi civilnih mirovnih nastojanja, je otkrie da postoji Antiratna kampanja bilo ba ono to nam je trebalo.

35

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

smisla, i te povezanosti nije bilo? Mislim da je osim drutvene razine vana i ta osobna. A pitanje na koje bih voljela da zajedno odgovaramo danas i u nekom procesu koji je zapoeo povodom obiljeavanja 20 godina Antiratne kampanje jest: gdje smo danas? I moemo li i trebamo li, u smislu o kome je govorio g. Dejan Jovi, razmiljati o strategijama i jaanju naeg utjecaja na graenje kulture mira?

Vesna Tereli: Dodala bih da jako osjeam

kako mi jo uvijek razvijamo svoj rad, kako smo metodoloki vrlo esto jo uvijek u pilot fazi, kao 90. ili 91. I na pitanje, koje je Goran smislio, 20 godina ispred svojeg vremena, moja reakcija je takoer bila da mislim da smo kao Antiratna sebe postavili u vanvremenski univerzalistiki prostor, ba zagovarajui vrijednosti nenasilja, tolerancije, solidarnosti. I to ba na temelju one nade koju smo kao civilne inicijative, kao Svarun ili neke druge inicijative, doivjeli krajem osamdesetih, kada se raspadao jedan autoritarni poredak. Nadohvat ruke je bilo neko polje slobode, neki prostor u kojem e biti puno mjesta za stvaralatvo, i u umjetnikom smislu i za drutvenu inovativnost. I inilo nam se da idemo prema stvarno velikim mogunostima. A ono do ega smo doli bio je rat. Meutim, sjeam se da smo, nastojei uiti na iskustvima drugih o tome kako graditi mir te 91., shvatili da tih iskustava drugih ima, ali ih nema puno. I da nisu jako precizno artikulirana, posebno ih nema puno u pragmatinom smislu, koji je recimo nama trebao u Osijeku, u Pakracu. Trebalo nam je puno odgovara na konkretna pitanja A kako emo sad mi komunicirati s ljudima? Kako emo s lokalnim vlastima?. I da se zapravo i u svjetskom kontekstu tek raaju neki odgovori. Da smo stalno u nekoj situaciji izmiljanja nove i jo novije metodologije. Da hitajui kako bismo uinili vie i ne ostavljamo dovoljno vremena za refleksiju.

Stalno smo uhvaeni u nedovrene poslove. Mene je jutros zvala Vjera Solar, koju su danas probudili i donijeli joj poziv na istrani postupak koji e biti idui tjedan u Osijeku. Dakle, nju zovu kao svjedokinju danas, zbog ubojstva njene keri Ljubice Solar iz rujna 91. Danas se neki krugovi zatvaraju i ona e idui tjedan morati otii do Osijeka, gdje je konano u tijeku istraga za taj ratni zloin. Neke se stvari naprosto dogaaju s ogromnim zakanjenjem. Vrijednosti koje smo zagovarali, koje su, kao to je Goran rekao, apsolutni minimum normalnosti, jo uvijek nisu zaivjele. Jer se ne potuje ljudska prava i ljudsko dostojanstvo svih, niti ja vidim situaciju za 5 ili za 10 godina, kad e ih se tako savreno potivati. I tu je zapravo iva relevantnost i Antiratne i onih inicijativa na kojima jo uvijek radimo.

Tin Gazivoda: Nisam se namjeravao javiti, ali

potaknulo me ovo pitanje gdje smo sada? Naime, sloio bih se s tezom da se nakon 20 godina ini kao da se neki krug zatvara po cijelom nizu aktualnih zbivanja. Ali istovremeno ova zemlja jo uvijek nije postala zemlja ljudskih prava. I da je tu pred nama neka dugoronija perspektiva. Naime, ini mi se da smo i na podruju obrazovanja tek sada doli do nekakve nulte toke. Govorim sada o osnovnim i srednjim kolama, te u sveuilita ovom prilikom ostaviti sa strane. Naravno, znamo to se u osnovnim i srednjim kolama govorilo i poduavalo devedesetih. I trebalo je dosta vremena da se najgore, najzapaljivije stvari iz tih udbenika izbace. I mislim da neka istraivanja pokazuju da je to u velikoj mjeri sada uinjeno. Ali je ostalo pitanje, ako je ono loe izbaeno, kako sad unijeti ono pozitivno? I tu je upravo ovih dana, odnosno ovih mjeseci, uinjen jedan iskorak na razini dokumenata. Konano smo doli do toga da u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za sada postoji predmet Graanski odgoj i obrazovanje,

Kad sam dolazila ovamo, razmiljala sam kako bi meni bilo da Antiratne nije bilo, kako bi mi bilo da te vizije, smisla, i te povezanosti nije bilo? Mislim da je osim drutvene razine vana i ta osobna.

36

ARK 1991. - 2011.

Optuen sam bez dokaza, 28. listopada 1994.

37

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

koji e se predavati u osnovnim i srednjim kolama. Meutim, nisam siguran da e iskustva koja su danas ovdje iznesena biti prenesena u taj nastavni plan. A tamo e biti neto o ljudskim pravima, biti e neto i o toleranciji, nenasilju i miru. Trenutno postoji koalicija organizacija civilnog drutva koje su jake i koje su uspjele dovesti do toga da se na razini dokumenta postigne nekakav iskorak. Ali ini mi se da nam ipak malo nedostaje kapaciteta kako bi se ovo iskustvo prenijelo u nastavne programe koji e se provoditi. Da li postoji potencijal da se u kontekstu 20-godinjice razmisli da se osim koalicije organizacija civilnog drutva koja tu postoji, formira neto novo, neka nova inicijativa koja e ukljuiti vaa iskustva i iskustva Antiratne kampanje, i u kojoj e se to prenijeti u nae osnovne i srednje kole? Mislim da potreba postoji.

tome bolje govoriti, da cijela pria postane sustavnija i dobije relevantno mjesto i u obrazovanju i u drutvu.

Katarina Kruhonja: Htjela bih dodati da

Iva Zenzerovi: Htjela sam govoriti upravo

na ovom tragu koji je Tin odkrinuo. Vano bi bilo povezati dokument koji se zove Kurikulum odgoja i obrazovanja za demokratsko graanstvo i iskustva Antiratne kampanje. Radei na tom dokumentu, strunjaci koji su ga radili, pojam mira i mirovnog obrazovanja gotovo da uope nisu uvaili. To je dosta ozbiljno pitanje. Diskurs ljudskih prava, diskurs politike participacije, politiko obrazovanje, sve se to nalo u tom programu. Ali za ono mirovno treba se ba jako boriti. Ono to je prepoznato je razina vjetine: transformacija sukoba. A sve ovo o emu smo danas sluali, o puno, puno drugih segmenata, vrijednosti i stavova, iskustvo nam pokazuje da oni u naem drutvu nisu uope priznati kao dovoljno bitni da bi sustavno uli u obrazovanje. Za budunost je zaista bitno da se djeluje na iroku javnost. Aktivan, trajni mir i izgradnja mira su vrlo openit i nepoznat koncept u naem drutvu. Ja se iskreno nadam da emo zajedno stvoriti neke kapacitete koji e moi o

imamo iskustvo koliko su procesi suoavanja sa negativnim naslijeem rata teki i u kojoj mjeri oteavaju izgradnju mira. To je, po mom miljenju, razlog da obnovimo i uvrstimo svoju antiratnu poziciju. Delegitimazacija rata, nasuprot glorifikaciji kao dio graenja aktivne kulture mira? I to je to aktivna kultura mira? to bi to naa drava trebala uiniti, koje bi politike programe i mjere trebala mijenjati i kakve bi te mjere trebale biti da bismo imali njezinu aktivnu, transparentnu poziciju za mir? Mislim da je to vrlo aktualno. Kada se raspravljalo o ulasku u NATO, treba li odrati referendum itd., nismo imali kapaciteta za utjecaj. A to je pitanje aktualno puno ire od Hrvatske. Mislim da ustrajno treba raditi na delegitimiranju rata. A u isto vrijeme graditi, jaati elemente aktivne kulture mira.

Vesna Tereli: I moda je nakon presude Haakog tribunala izreene 15. travnja vie no ikad bilo jasno koliko nam je potrebno distanciranje od negativnog nasljea Tumana. I koliko je tu vano podvui crtu i afirmirati ono to je tradicija Antiratne kampanje, s isticanjem uvaavanja, solidarnosti, suradnje, tolerancije. I s druge strane, nasljee iskljuivosti, do ega je to u ratu dovelo. I tu mislim da smo u politikom smislu jo uvijek samo koji korak iza poetka. Dakle, mislim da je proputena ansa za distanciranje od tog nasljea u javnosti i da imamo jo jako puno posla.

Nenad Zakoek: ini mi se da je diskusi-

ja krenula u jednom ezoterinom smjeru. Prije svega, htio bih konstatirati jedan paradoks. Dakle, Dejan je dobro rekao, a on to bolje zna, da i u Srbiji i Sloveniji danas ima retrospektiv-

Htjela bih dodati da imamo iskustvo koliko su procesi suoavanja sa negativnim naslijeem rata teki i u kojoj mjeri oteavaju izgradnju mira. To je, po mom miljenju, razlog da obnovimo i uvrstimo svoju antiratnu poziciju. Delegitimazacija rata, nasuprot glorifikaciji kao dio graenja aktivne kulture mira?

38

ARK 1991. - 2011.

no vie refleksije o povijesti i mirovnog pokreta i nekih organizacija civilnog drutva. Zato je paradoks da to u Hrvatskoj ne postoji, a postoji u Sloveniji i u Srbiji? Zato to mi se inilo da smo u vrijeme osnivanja Antiratne i djelovanja zapravo imali visoku razinu refleksije. Da smo stalno promiljali i raspravljali, zato to smo imali ARKzin, zato to smo, kao to smo uli, imali stalnu komunikaciju s vrhunskim svjetskim predstavnicima mirovnog pokreta. Hrvatska je imala rat na svojem teritoriju, a u njoj su postojale vrlo razliite pozicije spram tog rata. Ljudi su bili kontra rata, ali imali su razliite pozicije. To smo na ovim naim sastancima gdje se prisjeamo povijesti i rekli. Ponekad se i prigovaralo Antiratnoj kampanji Zato vi ne pozovete na dezerterstvo? Antiratna nije nikad koliko ja znam pozivala na dezerterstvo... U tom je smislu bila sasvim dravotvorna, ali ne na nain onih koji bi trebali ne znam s kojih pozicija informirati, nego je uvaavala pravo drave da se konstituira i sa svojim aparatom sile, ali naravno kao ureena drava koja e imati jamstva ljudskih prava i tako dalje. U vezi s izgradnjom kulture mira htio sam u ali rei - odgovor bi bio moda da Hrvatska strahovito djeluje na promicanju kulture mira time to ima velik broj vojnika koji su u mirovnim misijama diljem svijeta, od Afrike do Afganistana... Moete se smijati, ali ja sam elio takve vojnike devedesetih godina. Ne one potpuno nesposobne vojnike Ujedinjenih nacija. Taj tip djelovanja je sasvim legitiman. Mislim da danas, kad imamo masu sukoba na svijetu gdje razne bande i kriminalni interesi prakticiraju nasilje, da je to legitimna vrsta posla kojeg sada obavljaju ti mladii, ali danas i djevojke. Ne moemo rei ne, sada moramo raditi samo na kulturi mira. Iz dananje perspektive, kada je nestao blokovski sukob, imamo sasvim drugu vrstu polemizacije oko kulturnih linija. Mislim da na toj razini trebamo dru-

gaije razgovarati. Ali da se vratim, ako imamo dobro ureenu vojsku i policiju, gdje e se naravno ljudi koji su u tim institucijama obrazovati i o ljudskim pravima i o miru... ipak se i time moe pridonositi miru. Vezano za sadanje stanje u Hrvatskoj, uz asocijaciju na 15. travnja, presudu u Haagu, moramo smjestiti to to se dogodilo u Hrvatskoj u cjelini, i vidjeti gdje je catch 22. Institut za drutvena istraivanja i jedan institut iz Beograda su krajem devedesetih godina proveli projekt koji je analizirao pisanje novina u Srbiji i Hrvatskoj 91. godine. To je bilo jako pouno jer se pokazalo da poetkom 91. godine u Hrvatskoj zapravo nije bilo hegemonijske naracije. Dakle, hrvatski nacionalisti jo nisu do kraja znali to mogu, imali su moda neke svoje idealne ciljeve, ali Tuman poetkom 91. godine nije vjerovao da moe dobiti nezavisnu Hrvatsku, jo je raspravljao o konfederaciji. Protivnike se u naim medijima tada jo nije oznaavalo kao neljude, srbo-komuniste i srbo-etnike. Govorilo se o nekim pobunjenim ljudima. Znai, moe se pokazati kako se naracija, slijedei eskalaciju nasilja koje se stvarno dogaalo tijekom 91. godine, potpuno promijenila. To pokazuje da se ovaj primitivni, agresivni i represivni nacionalizam onda uspostavio na kaotian nain. Preuzimanje do kraja u medije ilo je tek naknadno. ak bi se moglo pokazati i da je Hrvatska televizija do kraja bila glajhaltana tek 92. godine. Da je Vjesnik takoer jo neko vrijeme mogao objavljivati razliite stavove. Konano, ova naa iskustva pokazuju da je dugo i u dravnom aparatu bilo ljudi s kojima smo mogli kontaktirati. Definitivna prijelomnica je 95. godina. Tu se javlja diskurs Je, imali smo rat, ali mi smo pobjednici. Imali smo i predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovia, koji je rekao da se u obrambenom ratu ne moe poiniti ratni zloin. Nakon toga je postalo mnogo kompliciranije jer je krenuo Haaki sud,

39

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

pa se pokazalo da se i u takvom ratu moe initi ratne zloine. Sjeate li se da je HSP imao inicijativu i prikupio preko 400.000 potpisa za referendum o tome da se ne moe suditi pobjednikoj vojsci jer je tako bilo nakon Drugog svjetskog rata. Znai uspostavljeni su novi diskurs i nova naracija i mogu rei da je reakcija na presudu generalima u Haagu pokazala da je ta naracija definitivno postala sveobuhvatna i mainstream u Hrvatskoj. Jer nakon presude generalima nije bilo ni jedne relevantne politike snage koja bi dovela u pitanje reakcije na te presude. Ni Josipovi, ni Milanovi ni itko drugi nije rekao ekajte malo. Pa razgovarajmo o rtvama. Je li bilo tog brijunskog sastanka, to se tamo dogodilo?... Drugim rijeima, uspostavila se jedna hegemonijska naracija. To mene uasno mui. ivimo u drutvu koje aspirira da bude normalno europsko drutvo, a zapravo imamo jedan osnivaki mit koji je nacionalistiki. Tu dolazim do jo jednog elementa koji je na odreen nain fundamentalistiki, jer jo uvijek misli da moe etiketirati ljude u skladu s nekim njihovim kvazi-askriptivnim pedigreom. To je ono s im smo se mi nosili od poetka devedesetih. Aha, vi ste mirovnjaci. Znamo, vai oevi su jugo-oficiri, vae majke su Srpkinje, ovaj tu je Slovenac, i tako dalje. Znai jedan potpuno askriptivni diskurs, u kojem se uope ne moe birati, sve je jasno. To i danas vai. Bio sam na jednom skupu sa nekim ultrakonzervativnim hrvatskim intelektualcima. Govorilo se kao da je normalno da su svi Hrvati katolici. Ja sam rekao Oprostite. Ja sam Hrvat, pa nisam katolik. Oni su rekli Molit emo se i za Vas . Uasno, zar ne? Volio bih da se, najkrae reeno, osvijesti tu situaciju. Moemo razgovarati o nastavnim programima i to je jako potrebno, ali hej! Imamo konstitutivni mit, koji se prakticira u vezi s Haagom, koji je u osnovi nacionalistiki. I to je opet specifino u Hrvatskoj. Slovenija ima neku svoju dinamiku. Srbija je podijelje-

na. Oni su ipak izgubili rat pa sada imaju neke revanistike diskurse, a imaju ak i diskurs rtve. I vezano za Kosovo, i vezano za NATO-vo bombardiranje, to nama izgleda apsurdno. Zapravo, mi mislimo mi smo bili rtve. Ali, mi smo ujedno i pobjednici, je li tako? Tako da je ta naracija proturjena, i mislim da je razrjeenje toga pretpostavka za ovo razvijanje mira u kolskim programima. Da, mi smo to sada razvili u skladu s nekim europskim i drugim preporukama, ali ovaj problem ostaje kao genuino hrvatski problem. S njime se zapravo ni intelektualci nisu suoili, a mislim da od politikih elita ionako ne moemo oekivati da se suoe. Njima to odgovara. Ukljuujui naeg sadanjeg predsjednika koji oito takoer ne moe iskoiti iz tog dominantnog diskursa. Prema tome, zadaa je zapravo cijelog drutva da pokua opet na nain kao to smo to inili devedesetih godina problematizirati elemente te naracije, to ne znai da se ne treba doista suoiti s traumama koje je hrvatsko drutvo stvarno proivjelo, ali moramo dekonstruirati taj nacionalistiki mit. I samo na kraju, neto vezano za ovo to je rekla Katarina, Mi smo bili mrea a ne pokret. Ljudi moji, bilo nam je preko glave pokreta. HDZ je bio pokret, Srbija je bila u jednom pokretu. Po tome smo bili moda ne 20 godina, ali bar 10 godina ispred. Vidjeli smo mreu, uzgred mrea je omoguila konstituiranje vrlo razliitih aktivnosti i suivot ljudi koji su imali razliite stavove. Ja nisam nikad bio pacifist, pa sam se ipak dobro osjeao u Antiratnoj, a bilo je mnogo ljudi koji su bili uvjereni pacifisti i mislili su da je stvarno potpuno krivo u bilo kojem trenutku uzeti puku u ruku. Dakle, zato smo bili mrea i zato nismo bili pokret.

Mi mislimo mi smo bili rtve. Ali, mi smo ujedno i pobjednici, je li tako? Tako da je ta naracija proturjena, i mislim da je razrjeenje toga pretpostavka za ovo razvijanje mira u kolskim programima. Da, mi smo to sada razvili u skladu s nekim europskim i drugim preporukama, ali ovaj problem ostaje kao genuino hrvatski problem. S njime se zapravo ni intelektualci nisu suoili, a mislim da od politikih elita ionako ne moemo oekivati da se suoe.

40

ARK 1991. - 2011.

Dejan Jovi: Ova pria o pobjedniku u hr-

vatskom sluaju je zapravo jedinstvena jer se kombinira aspekt pobjednikoga s aspektom rtve. A ta kombinacija se suoava s problemom kod bilo kakva pokuaja reformi. Posebno reforme koje su, da to kaem na najblai nain, predloene izvana; ako ste pobjednik ne morate prihvaati, a ako ste rtva, jo i manje. Dakle, kad se radi o Haakom sudu i svemu ostalom, puno je tee iz tog konstitutivnog narativa ili fundamentalnog mita i odgovoriti na njih. I to nemate ni u jednoj drugoj bivoj jugoslavenskoj dravi, osim moda na Kosovu. Amitek Boruinski i Victor Peskin pokazuju upravo tu ideju hrvatskog konstitutivnog mita nakon 90., pobjednik plus rtva, i to je jedinstveno i to definira sve drugo. Dakle, recimo, pitanje vrijednosti kune. Zato bismo je devalvirali kad smo se tako uspjeno obranili i imali rtve? Prema tome, ne moramo sluati vanjske utjecaje. Na svakom polju pojavljuju se odrazi te prie. Ja takoer mislim da je borba koja se sada vodi jednim dijelom borba oko interpretacije devedesetih, interpretacije prolosti. Imamo snanu politiku poruku koju svako malo ujemo, a to je Neemo mi nikome dozvoliti da pie povijest, da nama pie povijest. Nemam nita protiv toga da svatko pie povijest. I politiari ako hoe. Churchill je u tome bio sasvim dobar pa je sjeo i napisao svoju povijest Drugog svjetskog rata. I u Sloveniji i u Srbiji su puno bolji s memoaristikom glavnih aktera nego to su u Hrvatskoj. Mi zapravo nemamo glavne aktere, nisu ostavili memoare. Ovdje ih ak nisu intervjuirali iz Haakog suda, kao to su uinili s Miloeviem. U krajnjem sluaju to je najvea vrijednost Haakog suda. Da e nam ipak omoguiti jednu puno izbalansiraniju sliku prolosti temeljem tih dokumenata nego to bi inae bio sluaj. Ali mislim mi tu jo moramo jo mnogo uiniti.

Vesna Jankovi: Uope se ne bih sloila da

nismo bili pokret, mi jesmo bili pokret i moja kritika NGO-izacije scene sastoji se upravo u tome da je devedesetih u prvom planu bio aktivizam, a da se osobito nakon 2000., s institucionalizacijom, gubi ta dimenzija pokreta. Mrea je samo organizacijski oblik koji pokret moe imati.

Nenad Zakoek: Slaem se s Vesnom, znam

da je aktivistiki element bio tu na djelu i sigurno se nakon 2000. dosta promijenilo. Ali, razlika izmeu Hrvatske i Srbije i Slovenije, ne znam za Bosnu i ove druge, je u tome to mi niti smo ikad smjerali niti smo ikad postigli nekakve masovne akcije. Slovenci su, kad je Jana bio u zatvoru, doveli ne znam koliko tisua ljudi. Srbi su to jednim dijelom uspjeli za pokret protiv Miloevia, imali su i svoju oktobarsku revoluciju. Mislim da smo mi imali aktivizam. Bez toga se uope ne bi moglo devedesetih godina. Ali smo bili svjesni marginalne pozicije u drutvu jer nismo smjerali masovnosti.

Vesna Tereli: U vrijeme cvata Antiratne de-

vedesetih, nismo bili masovni, ali smo recimo u veljai 2001., kad se postavilo pitanje hoe li se procesuirati svi ratni zloini imali skup Moj glas za pravnu dravu, gdje se okupilo oko 10.000 ljudi. Rekla bih, kad je bilo stvarno vano pokazati da tu ima ljudi, mislim da smo imali sposobnost okupljanja ljudi i da je to bila jako jasna poruka. Vjerujem da emo, kada bude trebalo, opet biti u stanju okupiti vie od dvadesetak, koliko nas je bilo 91., kad je zapravo bilo apsolutno jasno da nas veinom ljudi vide kao izdajice.

41

Ispred svog vremena? (transkript okruglog stola 04.07.2011.)

(transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

Put u nepoznato
Transkript razgovora osnivaa/ica Antiratne kampanje, odranog 9. svibnja 2011. u Kui ljudskih prava, Zagreb. Razgovor su moderirali Tihomir Pono i Kruno Kardov. Sudionici: Miroslav Ambru Ki, Ognjen Tus, Vesna Jankovi, Milena Beader, Nenad Zakoek, Zlatko Peji, Boris Bakal, Svemir Vranko, Aida Bagi, Nela Pamukovi, Vesna Tereli, Katarina Kruhonja

Nikola Mokrovi: Dobar dan! Drago mi je to


smo se danas skupili u ovom broju i nadam se da e diskusija biti zanimljiva. Siguran sam da mnogi ljudi ovdje imaju to rei i nadam se da emo uspjeti proizvesti dobar kanal da se prisjetimo stvari oko kojih smo se okupili.

Tihomir Pono: Samo par napomena o nainu


voenja ovog razgovora: Kruno i ja emo postavljati neka pitanja, a naa je primarna elja iupati to vie podataka, injenica i anegdota o prvoj godini Antiratne kampanje: kako se radilo, to se radilo, zato, s kime, kako je to sve iznutra izgledalo...

odbio. To nije bio tip politikog aktivizma koji me privlai. Dakle, samog trenutka kada sam doao se ne sjeam, ali mislim da je bio vezan uz moje uvjerenje da taj tip civilno-drutvenog angamana u onim uvjetima kada se doista inilo da e HDZ ostati iduih 30 godina na vlasti ima mnogo vie smisla nego baviti se stranakom politikom! I danas sam nastavnik na Fakultetu politikih znanosti.

Vesna Jankovi: U Antiratnu sam dola sre-

Ognjen Tus: Moda bolje da odmah odemo! Tihomir Pono: Samo za poetak postoji neto to se, koliko je meni poznato, uvijek inilo u mirovnim inicijativama. To je onaj glasoviti krug u kojem svatko kae svoje ime i prezime, to radi danas i kako je doao odnosno dola do Antiratne kampanje...

Miroslav Ambru Ki: Ja sam Miroslav Am-

dinom 7. mjeseca. ula sam od prijateljice, da je u tijeku formiranje Antiratne. Povelja je ve bila napisana, i saznala sam da e u ponedjeljak biti sastanak u dananjem prostoru Makronove, u Ilici 72... U Antiratnu sam dola s iskustvom rada u Svarunu, i motivacija je zapravo bila slina kao i ona zbog koje sam se angairala u Svarunu. Za vrijeme studija sociologije, zanimala me pria o novim drutvenim pokretima, tako sam s tom energijom i s tom priom ula u Antiratnu. Danas radim na Fakultetu strojarstva i brodogradnje na Katedri za sociologiju.

bru Ki i cijeli ivot sam novinar i jo svata. U Antiratnu kampanju sam doao iz Zelene akcije, koju sam pratio kao novinar, a vie kao navija, aktivist. Sad vie nisam novinar, od 1. sijenja ne radim za novine, iako se novinar ne prestaje biti...

Milena Beader: Ni ja se ne sjeam tono tre-

Nenad Zakoek: Doao sam u Antiratnu lje-

ta ili jeseni 91. kao politolog. Ve sam bio zaposlen na fakultetu kao asistent, a ostao sam i dalje na Fakultetu politikih znanosti. Ako pokuam rekonstruirati, ini mi se da sam jedini ovamo doao preko nekih ljudi koje sam isto privatno poznavao. S druge strane, moje iskustvo je tada, prvih mjeseci i prvih godina pluralizama, bilo politiki vezano uz Udruenje za jugoslavensku demokratsku inicijativu, UJDI. Ulazak niza ljudi iz tog kruga u stranke me je

nutka kada sam poela biti aktivna u Antiratnoj, ali kada drugi ljudi ovdje ponu govoriti o Ilici 72, Zelenoj akciji te o drugim mjestima ili dogaajima, onda mi postaje jasno da sam u Antiratnoj negdje od samog poetka. S pojedinim ljudima iz Antiratne npr. Vesnom J., Vesnom T., Tonijem G. i nekim drugima poznavala sam se jo od poetka studiranja i angairanja u Svarunu i drugim inicijativama u 80-tima, pa mi se inilo loginim nastaviti se angairati u okviru graanskih inicijativa. Razvoj civilnih inicijativa koje su nastajale u ARK-u dogaao se u specifinom razdoblju, na alost ratnom. Danas vodim radni spor protiv Amnesty Internationala Hrvatske zbog nezakonitosti otkaza, tj. vodim radni spor protiv organizacije koju sam inicirala ba unutar An-

Slaem se da se taj val slobode osjetio negdje 86.-'87. Zapravo je trebalo dugo vremena da Titova smrt nekako postane stvarna... Sjeam se da sam 1985. sjedio u restoranu na Gornjem gradu i sluao razgovor novinara s djecom u koli. Pitao ih je to imate poruiti Titu?! 85. godine! Razumijete? 87. godine, kada Vrhovec dobija Eurokaz i Univerzijadu, kad se u Zagrebu dogaa bum kulture, umjetnosti, sporta, ludila, ini nam se da je samo nebo granica!

45

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

tiratne kampanje, pa se moe rei da imam radni spor protiv jedne od ostavtina Antiratne kampanje. Neki od vas su mi i svjedoci/svjedokinje na suenju... Hvala svima na podrci.

alternativi, makrobiotika, zatita okolia u nekom drugaijem smislu, osobni razvoj...

Boris Bakal: Tonog dana kada je to bilo zai-

Ognjen Tus: Isto tako ne znam kad sam se pri-

kljuio. Znam da su se Vesna i Biljana, majka moje djece, dosta druile u to vrijeme. Moj aktivizam je trajao otprilike od 60-ih pa tamo do 70-ih, u raznim drutvenim razmiljanjima. Nisam se mislio angairati, meutim poela je ta frka pred rat i onda mi je bilo vano da doprinesem s onim to znam. Uglavnom, mislim da sam se prikljuio Antiratnoj, kad se osnivala, zato to sam dovezao Biljanu i tamo se povezao s ljudima. Ali, nisam se mislio angairati i ini mi se da itavo vrijeme, i dok sam bio u Antiratnoj i poslije, nisam bio angairan kao drugi koji su ipak svoje formativno razdoblje doivljavali unutar tog perioda. Tako da sam se uvijek osjeao nekako sa strane. Nisam bio izdvojen, uestvovao sam s Aidom u nalaenju jednog prostora za Antiratnu, pa drugog, pa uvijek su me vodili kao nekog malo starijeg, da dam ozbiljnost prii...

Zlatko Peji: Moji poeci seu u neke interna-

cionalne okvire, krajem 70-ih, 80-ih godina, u ligi War Resisters, u nekim drugim organizacijama. Zatim su me zaokupili alternativni oblici ivljenja, makrobiotika, ekologija... Formiranje Drutva za unapreenje kvalitete ivljenja 88. je definitivno odredilo putanju. Nakon toga, 89., nekakav mali speakers tour u Americi, u Kongresu, na kojem sam najavljivao da e bit rat u Jugoslaviji. Pokuavao sam u Citizen Democracy Corporation i drugim organizacijama ukazati na to da e biti krvavi rat, no na alost uglavnom su to ismijavali. Vratio sam se, uao u neku hibernaciju, krenulo je ono to je krenulo... i ba mi je drago da smo danas zajedno tu da se sjetimo tih dana! to danas radim? Sve ono to sam radio tada, dakle u nekakvoj

sta se, kao i mnogi od vas, ne sjeam. Ja sam redatelj, glumac i intermedijalni umjetnik, i moji su se projekti tada dosta kretali izmeu Beograda, Zagreba, Podgorice i u nekoliko navrata sam zapravo bio rtva toga to se dogaalo. Bio sam, na primjer, napadnut u Podgorici... Borut eparovi, Ivana Popovi i ja smo ili na festival 91. u Podgoricu kao nosioci triju projekata, ba zato da pokaemo da nisu svi iz Hrvatske ustae, i onda smo skoro bili ubijeni, tamo ispred stadiona Budunosti! To je tada, naravno, bilo jo neuobiajeno, policija se pojavila i napravila izvjetaj... Ta predstava, s kojom smo ili u Podgoricu i trebali ii u Beograd te jeseni na BITEF, raspala se, ljudi su pobjegli! Jedan je pobjegao u Pariz, drugi je pobjegao u Amsterdam, trei u Be. To su sve ljudi koje vjerojatno znate, eljko Serdarevi, Darko Fric, Jasen Jaki... Svi su nestali u par dana. Sjeam se negdje desetak-petnaestak dana prije pogibije jednog od mojih moda i najboljih prijatelja, Gordana Lederera, sjedili smo u kafeu Argentina, gore u Tkalievoj, i on me je izvjetavao to se dogaalo na fronti. Da ga nisu ubili etnici, ubili bi ga ustae s obzirom na to to je vidio i to je znao... Mislim da sam doao preko Zlatka ili preko Svemira. Nekako smo se u to vrijeme jako puno druili i oko kvalitete ivota, oko nekakve nove budunosti koja nam se inila kao jedini izlaz, oko organske prehrane i makrobiotike... Uglavnom, ja sam i dalje intermedijalni umjetnik, s time da je moja umjetnost do 91. moda imala jednu individualnu notu, umjetnost umjetnost. Zapravo kroz Antiratnu kampanju i kroz gotovo pa odustajanje od umjetnosti negdje 92. i 93., skoro do 94., kada je bilo jedno razdoblje tabula rasa u smislu umjetnikog stvaranja, vie sam djelovao aktivistiki, kroz ARKzin i kroz pi-

Za neke od nas, koji/e smo u osamdesetim godinama bili mladi/e, te su godine, to vrijeme, to otvaranje za nas odigrali vanu ulogu u naoj strasti za aktivizmom iako su nas ve tada pratile tadanje tajne slube. Za neke od nas, to je bilo ishodite. To je bio Svarun, to su bile raznorazne druge, neformalne inicijative poput TTB (Train Toilet Band).

46

ARK 1991. - 2011.

sanje. Negdje se sve to vratilo danas, kroz jedan drugi vid umjetnosti, u kojoj su, rekao bih, projekti Art for the Social Change.

Nela Pamukovi: ene u crnom! Aida Bagi: Ne, ne, nisu to bile ene u crnom,
to su bile Zelene ene, iz udruga za zatitu okolia! Za mene osobno kljuna je osoba bila Ivana Radi Nana. Ona je u okviru enske pomoi sada, a bila je istodobno lanica Zelene akcije, govorila o tom da bi bilo dobro da se pridruimo Antiratnoj kampanji kao organizacija. Sjeam se da je tijekom tog ljeta spominjala i neki antiratni telefon. Moram priznati da sam bila jako skeptina prema svemu tome. Uope mi nije bilo jasno kakav sad antiratni telefon, stvari su velike, kotrljaju se, kako bi sad nekakav telefon mogao neto uiniti! Mi smo u enskoj pomoi sada imale vrlo intenzivno razdoblje druenja i raspravljanja o tome to se dogaa. Znam da smo zajedno gledale demonstracije u Beogradu, u oujku 1990., sastajale smo se, raspravljale, i da su nam bili vani kontakti sa enama iz enskih organizacija, u prvom redu u Beogradu, ali i u Ljubljani. I to je bio kontekst u kojem smo mi kao kolektiv zapravo odluile prikljuiti se, potpisati Povelju ARK-a. A onda pria kree drukije, da ne idem u detalje o tome kako se enska pomo sada razila. Ja sam u proljee 91. diplomirala filozofiju i opu lingvistiku, i kad se sve to dogaalo, u nekakvom radnom smislu zapravo sam gledala to bih sad mogla raditi. Meutim, onda me je povukao aktivizam i vrlo brzo sam tijekom jeseni postala dio ekipe koja je deurala u uredu ARK-a. Momentalno, zadnjih godinu i pol, radim kao savjetnica u okviru jednog europskog projekta koji se bavi razvojem organizacija civilnog drutva, piem poeziju i prozu i idem na yogu. I dubim na glavi!

Svemir Vranko: U vrijeme osnivanja Antira-

tne kampanje bio sam student pedagogije i u isto vrijeme lan Komaja drutva za razvoj ljubavi i svijesti, koje je imalo svoj Centar odmah pored Ilice 72, na broju 68. Tamo sam ivio, i kako je pokrenut Centar Makronova bili smo privueni tom idejom, dolazili u Centar i tako se upoznali sa Zlatkom. Desio se jedan sastanak na kojem su iznesene glavne ideje. Znam da je Zoran Otri ba bio stigao iz Bosne i rekao da je Bosna bure baruta i da e eksplodirati, da e doi do velikog krvoprolia. Moram samo rei kako je zanimljivo da je u Komaji jo deset godina prije toga, nazvat u to mistinim aspektom prekognicije takvih zbivanja, puno nas sanjalo ratna dogaanja, rat u bivoj Jugoslaviji, i znam da nam je na uitelj uvijek govorio: nemojte ulaziti u sukobe, doi e do velikih problema, doi e do rata. Mnogi ljudi iz Komaje ak su svjesno odlazili iz Hrvatske i Jugoslavije ivjeti i raditi u druge zemlje. Na tom je sastanku bio vidljiv jak socijalni, antiratni aspekt, aspekt povezivanja razliitih nevladinih organizacija i, budui da sam dolazio iz duhovnog miljea, aspekt povezivanja duhovnih grupa. Trenutno vodim centar Sunce i radim u njemu kao terapeut, i vodim udrugu Eufin, za europske projekte.

Aida Bagi: Kad sluam i gledam sve vas, za-

pravo se vrlo ivo sjeam raznih trenutaka, pojedinanih susreta, naih zajednikih sastanaka. U Antiratnu kampanju sam dola kao aktivistica enske pomoi sada, dakle onoga to smo opisivali kao feministiku struju unutar ARKa. U ljeto 91., kad je ARK osnovan, tome je prethodio cijeli niz akcija koje smo organizirale mi iz enske pomoi sada. Bilo je neto i na ulici, dolazile su nam i Talijanke, koje su sebe nazivale...

Nela Pamukovi: Ja sam sa Aidom bila u fe-

ministikoj struji, i sa Biljanom... Zapravo, poela sam 87. ulaskom u ensku grupu Trenjevka, i ja ensku grupu Trenjevka vidim

Godine 1990., kad su krenule barikade, imala sam osjeaj da u Hrvatskoj sigurno ve netko pregovara i da zna to mu je initi, da je u takvim situacijama naprosto vano pregovarati. U mjesecima poslije pokazalo se da praktiki nema tih koji pregovaraju.

47

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

kao granu odakle smo se ukljuile. Jer najprije smo osnovale SOS telefon, pa ensku pomo sada, pa smo ve 90. skvotirale i sklonite. SOS telefon nam je bio u Gajevoj 45, tako da je to nekako isprepleteno. Ne znam kad, u kojem trenutku smo iz jedne sobe preli u drugu, ali u svakom sluaju sjeam se takoer Nane Radi, Mirjane upi, Biljane Kai, ak i Jasenke Kodrnje, koja je u meuvremenu umrla, i drugih ena koje su bile zainteresirane za osnivanje Antiratne kampanje, iako su kasnije otile na drugu stranu... U okviru Antiratne uvijek sam bila vie angairana u enskim organizacijama. Prostor gdje se Antiratna smjestila u Gajevoj 45 bio je na donekle neprijateljski prostor, jer smo mi skvotirale jedan stan Parlamenta mladih ili Hrvatskog sokola ili kako se to tada zvalo, u Teslinoj, tako da smo, dolazei u Antiratnu, ujedno dolazile u prostor organizacije s kojom smo se sudile, koja nam je slala policiju na vrata. Tako da je to bila udna situacija. Nae je sklonite radilo 16 godina u tom prostoru. U okviru Antiratne smo onda napravile Centar za ene rtve rata, kao spoj mirovne i feministike struje, u kojem jo i danas radim i lanica sam jo nekih est organizacija.

Tihomir Pono: Centar i dalje postoji? Nela Pamukovi: Centar postoji, bavimo se
slinim stvarima, ponovo...

kvim situacijama naprosto vano pregovarati. U mjesecima poslije pokazalo se da praktiki nema tih koji pregovaraju. Osim naih prijatelja koji su kasnije potpuno uli u politike vode, kao Milorad Pupovac. Tu smo se veer, poslije sastanka Zelene akcije, za tim stolom, u maloj kavani Zagorka, na uglu nekadanje Ulice proleterskih brigada (sadanje Vukovarske) i Drieve, nali Draen Nikoli, Zoran Otri i Vladimir Lay, a uli smo se taj isti dan sa Zlatkom Pejiem. Tu veer smo se zapravo odluili da neemo ekati da netko drugi, nepoznat netko, politiari, politiarke, intelektualci, intelektualke, neto pokrenu, jer je rat zapravo krenuo, nego emo mi neto uiniti. I onda je drugi dan Zoran Otri uobliio povelju Antiratne kampanje, tako da smo mi to samo potpisali, prvo kao Zelena akcija i Drutvo za unapreenje kvalitete ivljenja. Nakon toga smo traili druge koji bi potpisali, meu prijateljima, a imali smo i nekih akcija... Sjeam se da smo na Jelai placu povelju dijelili ljudima i da je odaziv zapravo bio dobar. Gdje god smo tih dana izali na ulicu i komunicirali s ljudima oko Povelje Antiratne kampanje, koja je stvarno vrijednosno polazila od nenasilja i ljudskih prava, reakcije su bile dobre, jer je jo uvijek izgledalo kao da ima prostora za pregovore. To se kasnije u tijeku jeseni promijenilo...

Tihomir Pono: Danas, ime se bavi? Vesna Tereli: Danas vodim Documentu
Centar za suoavanje s prolou, i jedna od stvari koje radimo je uvanje grae organizacija za ljudska prava, pa tako i Antiratne kampanje Hrvatske. to je dovelo i do ove rasprave i vanosti uvanja sjeanja Antiratne.

Vesna Tereli: U Antiratnu sam dola, rekla

bih, iz Svaruna, iz Zelene akcije, dakle, vidim vie tih struja koje su vodile do Antiratne. Ta veer 4. srpnja, kad smo se zapravo dogovorili da emo je pokrenuti jest vana, ali su vane i one veeri prije, koje su poele ve u 90oj, a moda i negdje 89., kad smo razgovarali to se moe uiniti oko sve nasilnijih sukoba. Godine 1990., kad su krenule barikade, imala sam osjeaj da u Hrvatskoj sigurno ve netko pregovara i da zna to mu je initi, da je u ta-

Tihomir Pono: to je dalje bilo? Rat je ve


tu... Jeste li, i kod koga lobirali, kako bi se to danas reklo, jeste li samo dijelili letke, to se namjeravalo raditi, da li u tom trenutku postoji svi-

Tada, kada je i slubena politika Vlade, barem u mojem sjeanju, bila mi smo za mir, a na trgovima su organizirane i masovne molitve za mir, Antiratna je bila dio tih mi smo za mir glasova. Situacija se poinje mijenjati odmah negdje poetkom devetog mjeseca [1991.]

48

ARK 1991. - 2011.

jest da je va posao u to doba vjerojatno prilino nepopularan...?

Tihomir Pono: Situacija se poinje mijenjati,


kaete dakle, u rujnu. Da li se za vas koji ste bili u tom inicijalnom krugu situacija moda poela mijenjati kada je osnovana Vlada demokratskog jedinstva i kada su bile prilino dramatine sjednice Sabora, kada se trailo da se proglasi ratno stanje u Hrvatskoj i tako dalje, ili je stvarno trebao proi jo cijeli taj kolovoz ratnih zbivanja da bi se to na neki nain osvijestilo?

Vesna Tereli: Ne, na poetku, mislim da je

bio dobro prihvaen, i prvi su nam koraci traenje istomiljenika, ne samo u Zagrebu, nego je tu bila i ura Dumani iz Rijeke, kasnije smo uli za Osijek. Prve reakcije su bile pa da, pa da, sigurno se moe neto nenasilno uiniti, ba pozitivne reakcije.

Miroslav Ambru Ki: Mislim da je to bilo

Aida Bagi: Vezano uz to kad je dolo do pro-

na onom valu, tamo negdje od 87., valu osjeaja slobode koja je krenula... Javili su se razni drutveni pokreti, UJDI, politike stranke, Drutvo za jugoslavensku europsku suradnju, recimo Milan Ivkoi i Vlado Gotovac zajedno, ne? I ja takoer! Mislili smo pokrenuti nekakve novine... U 80-ima je nastala atmosfera u kojoj se mislilo pozitivno, ljudi su se rastravali na sve strane, pozitivna atmosfera evo sad nekakva sloboda, moe se govoriti!

Tihomir Pono: Dakle, niste bili toliko nepopularni, ali s druge strane morali ste rjeavati i neke organizacijske korake, banalne probleme poput prostora, papira, registracija, statuta, planiranja, novca i tako dalje...

Vesna Jankovi: Htjela bih se jo na neto

osvrnuti. Dosta se ivo sjeam tog ljeta. To razdoblje sedmog i osmog mjeseca, negdje do sastanka u Kumrovcu, bilo je jo uvijek razdoblje brainstormiranja. U Ilici su se sastajali razni ljudi, sjeam se Slobodana Langa, izmeu ostalih... U to vrijeme nismo ili s nekakvim velikim javnim akcijama, nego se tek planiralo. Tada, kada je i slubena politika Vlade, barem u mojem sjeanju, bila mi smo za mir, a na trgovima su organizirane i masovne molitve za mir, Antiratna je bila dio tih mi smo za mir glasova. Situacija se poinje mijenjati odmah negdje poetkom devetog mjeseca, s Vukovarom...

mjene, ja pamtim da to nije bila drastina promjena, nego postupna, a najvie se vidjela poetkom rujna. Mislim da se to na primjeru enskih organizacija jako dobro vidjelo. Kareta, koja je kasnije postala poznata kao prilino nacionalistiki orijentirana feministika enska organizacija, u treem mjesecu 91., u svojem prvom broju asopisa ima puno mirovnih poruka, lanaka koji govore o tradiciji pacifizma u Hrvatskoj, o enama kao o vanom faktoru mira. Dakle, u tom trenutku ak i Kareta nastupa na taj nain. Onda, unutar organizacije u kojoj smo mi bile zajedno, SOS telefona, odnosno enske pomoi sada, negdje do jeseni, do devetog mjeseca, svi zajedno, ak recimo i Dafinka Veerina, sudjelujemo u mirovnim akcijama prije samog osnivanja Antiratne. Ja to osobno povezujem s osjeajem neposredne ugroenosti, jer su tek poetkom rujna u cijeloj Hrvatskoj krenule uzbune i mislim da je tad dolo do zaotravanja, da su se emocije uzburkale i da je tu onda dolo do promjena i u odnosu na ideju Antiratne kampanje. U tom smislu da se meu ljudima koji su Antiratnu kampanju pokrenuli stvorila razlika u razumijevanju toga to zapravo znai raditi za mir. Nama je doao u ured svojevremeno i Predrag Raos, koji je predlagao, to je zanimljiva anegdota, da poaljemo pismo srpskom vojniku, vie ne znam tono to je pisalo...

Rije je o naknadnom analitikom uvidu koji meutim pokazuje kako se perspektiva te 91. godine strahovito brzo mijenjala, i kako je odreena vanjskim dogaajima. I to je vano, jer teza je bila da su mediji hukali. Ja mislim da su mediji u Srbiji vjerojatno odigrali jednu u politici fatalnu ulogu, u prepariranju stvarnosti, ali da su u Hrvatskoj zapravo kaskali, barem do rujna. Nakon rujna, uloga koju su odigrali Globus, ali i HTV, ve je sasvim druga stvar.

49

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

Nela Pamukovi: Gomilu pisama! Aida Bagi: ... da, gomilu pisama obinim vojnicima, obinim graanima i da im kaemo pravu istinu, i tad smo imali jednu zanimljivu raspravu. To je izgledalo kao jednostavna akcija, ali onda smo poeli reflektirati o tome da bi pismo koje bismo poslali mi iz Hrvatske bilo kome tamo bilo naravno interpretirano kao da dolazi od ustaa, tumanovaca, i da pokuava, ne znam, destabilizirati srpsku dravu... Znai, negdje poetkom devetog mjeseca dolazi do promjene i mislim da to ima veze s osjeajem neposredne ugroenosti. I tu onda kree pria o tome kakav je smisao antiratne kampanje u zemlji koja je napadnuta. To pitanje se godinama ponavljalo...

Boris Bakal: Slaem se da se taj val slobo-

de osjetio negdje 86.-87. Zapravo je trebalo dugo vremena da Titova smrt nekako postane stvarna... Sjeam se da sam 1985. sjedio u restoranu na Gornjem gradu i sluao razgovor novinara s djecom u koli. Pitao ih je to imate poruiti Titu?! 85. godine! Razumijete? 87. godine, kada Vrhovec dobiva Eurokaz i Univerzijadu, kad se u Zagrebu dogaa bum kulture, umjetnosti, sporta, ludila, ini nam se, to kae jedan moj prijatelj, aktivist iz Zagreba koji sada radi na Kosovu, da je samo nebo granica! I negdje do tog devetog-desetog mjeseca nama se jo uvijek tako inilo. Istina, tu ima nekih osobnih momenata. Kao to sam rekao, smrt Gordana Lederera je za mene bila veliki rez! Osobni rez, jer sam tu negdje shvatio da je tu jedna stvar koja nas je na poetku Antiratne kampanje dijelila na mukarce i ene. Zato? Zato to smo nakon svih sastanaka mi frajeri, koji smo bili vojni obveznici, morali odluiti kako se prema tome postaviti. U to vrijeme mislim da sam ve bio mobiliziran i da sam negdje imao zeengeovsku uniformu, koja i dan danas neraspakirana stoji na tavanu, jer ja

sam dezerter, nisam bio u ratu. Sjeam se tih diskusija, da smo mi frajeri ostajali due nakon sastanaka jer ta sad, O.K., sve smo dogovorili, super je, radit emo ovo-ono, a kaj sad ak ja i ti moramo sutra oti, mislim ak nas zovu? A s druge strane, Hrvatska je napadnuta. I tako dalje... A koga emo braniti? Branit emo Tumana? Pa ekaj, ne moemo braniti Tumana, kak moemo branit Tumana!? Ta izofrenija u glavama koju smo mi svakodnevno imali bila je uasna. Svemir i ja organizirali smo Vrata mira i pleli smo kroz park neke mree na koje su ljudi kvaicama vjeali poruke. To je bilo prekrasno! Vojnici su dolazili, pisali su poruke. Kao jedine negativne situacije sjeam se nekog od tamonjih birtijaa, proao je s klincem od pet godina i rekao mene boli kurac, ja i onako vercam oruje, i otiao je do svojeg dipa Cheerokee (to je bio jedan od rijetkih dipova Cheerokee u to vrijeme), a mi smo ostali u oku. A kako se Svemir preko Komaje povezivao i s Hare Krishnama, imali smo onu veliku procesiju kroz cijeli grad... Znai, to je bio neki rez, u kojem su jo uvijek postojale nade da emo neto zaustaviti, i onda trenutak kad vie nismo imali to zaustaviti, nego smo poeli ljude koji nisu htjeli biti u ratu vercati preko granice... Sjeam se i seminara, kojih smo imali jako puno u to vrijeme; dolazili su ljudi iz Njemake, iz San Salvadora... Sjeate se? Imali smo teajeve medijacije, mirovnih akcija na ulici... koje su drali ba ljudi koji su dolazili iz drugih kriznih zona, koji su nas uili konkretno.

Tihomir Pono: Moda bi bilo zgodno da netko,


recimo, pone razmiljati o tome kako se otilo u Kumrovec, s kojim novcima. Tamo je bio Centar za obuku hrvatske vojske. Zato ba Kumrovec, zato ne recimo Trakoan ili neto drugo? I kako su uspostavljani kontakti, to to je Boris sad spomenuo, jer kad se uzme cijela ona arhiva,

Tu je jedna stvar koja nas je na poetku Antiratne kampanje dijelila na mukarce i ene. Zato to smo nakon svih sastanaka mi frajeri, koji smo bili vojni obveznici, morali odluiti kako se prema tome postaviti. U to vrijeme mislim da sam ve bio mobiliziran i da sam negdje imao zeengeovsku uniformu, koja i dan danas neraspakirana stoji na tavanu, jer ja sam dezerter, nisam bio u ratu. Sjeam se tih diskusija da smo mi frajeri ostajali due nakon sastanaka jer ta sad, o.k., sve smo dogovorili, super je, radit emo ovo-ono, a kaj sad ak ja i ti moramo sutra oti, mislim ak nas zovu?

50

ARK 1991. - 2011.

Broura Tko vodi specijalni rat u izdanju Svaruna, 1988.

Povelja Antiratne kampanje uz pristupnicu

Dopis s molbom za otvaranje telefonskog govornog automata, 30. srpnja 1991.

51

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

koja je i nama dana na uvid da se malo pripremimo, jasno je da od poetka ima dosta inozemnih kontakata i da su dvosmjerni?

Nela Pamukovi: Sad kad se o tome govori,

vidi se da se toliko toga dogaalo istovremeno. U jedan mjesec se toliko desilo da je teko to rekapitulirati. Cijela ta antiratna politika je bila neartikulirana u poetku, samo neka elja za mir, i onda je doao reality check, prva uzbuna, pa onda strah od mobilizacije i, u krajnjoj liniji, to se tie injenica, blokiranje kasarni! Kako je ve rekla Aida, kod nas na SOS telefonu se to primijetilo, od toga da smo imali masovno potpisivanje Povelje, do toga da je nakon te prve uzbune dolo do razlika. I mi smo cijelu tu jesen i zimu provele u velikim raspravama, plakanju, na sastancima u sklonitima, ne znam ni ja, do maja 92., kad smo se potpuno razdvojile. To pokazuje kakav je bio stav prema Antiratnoj kampanji. Od neega vrlo apstraktnog, to svi mogu prihvatiti, do ovih konkretnih stvari. U vezi s ovim to je rekao Boris, prigovor savjesti bio je jedna od prvih konkretnih aktivnosti Antiratne kampanje, a ujedno i zadnja. Jer zadnji ured Antiratne kampanje bio je u Gajevoj i tu je ostao jedino projekt prigovora savjesti, svi drugi su se ve bili razdvojili u posebne organizacije.

tamo, idemo vidjeti to se to deava. Krenuli smo, doli do Krkog, vidjeli nuklearku, naili na tenkove, naletjeli na teritorijalce u borbenim rovovima. Onda smo se morali sakriti jer je poela pucnjava, zatim je krenulo bombardiranje, i tada smo se poeli tresti od straha i shvatili da je to rat! Vraamo se u Ilicu 72 i sazivamo sastanak programskog odbora Drutva, ljudi su se odmah okupili, jer tadanje jutarnje vijesti u Hrvatskoj nisu govorile o tome to se deava u Sloveniji. Dogovorili smo se da treba neto uiniti, treba nazvati Zelenu akciju. U tom istom trenutku mene Otri zove i kae Ej, zna, imamo draft Povelje mira, il neto takvo, poslat u ti, pa evo vidite to vi mislite, da se uskladimo.... Jedna od poetnih ideja bila je sigurno fantastina, ali teko ostvariva, a to je da se stvori mrea organizacija u cijeloj Jugoslaviji, i da ta mrea kao takva jaa i pokua stvoriti nove, drugaije uvijete. Naravno, idealistiki, ali tada se okupljalo vrlo aroliko drutvo, i svi ti ljudi zaista su iskreno razmiljali o miru. To je bilo i vrijeme kad se jo vjerovalo da se neto i moe uiniti. Iako se signale rata ve nasluuje. Tada se kroz niz sastanaka afirmira ideja da se Povelju nosi Tumanu i Miloeviu na potpis. Odlazak kod Tumana je bio ugodan, on je ak i potpisao Povelju...

Zlatko Peji: elio bih malo resetirati sam taj

poetak, jer mislim da nije ba tono da nismo znali to elimo raditi.

Tihomir Pono: Jedan od osnivaa! Zlatko Peji: To je najgori trenutak u mojem


ivotu, jer formalno se morate rukovati... izala je fotografija u novinama gdje se ja rukujem s Tumanom, to mi je potpuno sruilo dignitet! Svi se sjeaju fotografije, ne povoda. U isto vrijeme, jedna druga ekipa odlazi u Beograd da Slobodan potpie povelju, no, Miloevi nije ni primio delegaciju...

Tihomir Pono: Vi ste najavili da vam je poetak urezan?

Zlatko Peji: Da. Evo ta se desilo. Pravi po-

vod i nekakav stvaran nagovjetaj desio se to jutro. BBC je obznanio da avioni nisko lete iznad nuklearke u Krkom i da se bombardira autoput. Nazvao sam Mikainovia, moda ga se sjeate, i rekao uj, idemo autom

(Dobacivanje: Naravno!)

Htjela bih neto rei i o kontinuitetima i o diskontinuitetima, o tome da smo ve u Svarunu zagovarali prigovor savjesti, da smo i 1990., prije nego to smo uope pokrenuli Antiratnu, znali da e postojati potreba da dalje zagovaramo prigovor savjesti, da smo, poto smo i u vrijeme kad je funkcionirala JNA traili stvaranje mogunosti za civilno sluenje, u vrijeme kad je pripreman Ustav Republike Hrvatske poslali prijedlog da se svakako uvrsti pravo na prigovor savjesti! Tada su u grupi koja je pisala Ustav, eks i drugi velikoduno usvojili taj prijedlog u lanak 47.

52

ARK 1991. - 2011.

Zlatko Peji: Tog trenutka Tuman se osje-

a ponienim, povrijeenim, jer smo ga mi navukli na jednu gestu koja je pokazala da je on sissy, da nije frajer. Ali to je svakako bio simpatian pokuaj, koji je, danas je oito, u svim dimenzijama bio naivan, ali i emocionalan i snaan! Proizaao je iz stvarne elje da se neto mijenja. U tom trenutku se deavaju nevjerojatne stvari, iz svijeta se javljaju ljudi koji bi rado doli... Sjeam se Talijana koji su dolazili, hrpetina Talijana, molili smo ih da ne dolaze...

(smijeh, amor, dobacivanje: ratni turizam)

Zlatko Peji: Takvih turista je bilo puno, no,

s druge strane, mi smo osjeali da se tako povezujemo sa svijetom, bez obzira koliko je to sve bilo apsurdno. I onda dolazi Kumrovec! Kumrovec je inae godinu dana prije toga organiziralo Drutvo (za unapreenje kvalitete ivljenja), kao redoviti dogaaj u onoj koli, klasian seminar o stilu ivljenja, ekologiji, makrobiotici i sl. Na taj su seminar dolazili ljudi iz svih krajeva Jugoslavije, oko 180 njih, plus Antiratna kampanja. Dakle, to je bio sedmodnevni seminar u koji su bili ukljueni i taj skup i dva dana Antiratne kampanje. Naravno, oni koji su dolazili iz Srbije imali su problema u dolasku. Atmosfera je bila interesantna, jer imate mlade ljude iz svih krajeva Jugoslavije, i Antiratnu kampanju koja pokuava artikulirati nekakav pokret. Tada se pojavila jasna odrednica da Antiratna kampanja ne moe biti koalicija nevladinih organizacija u cijeloj Jugoslaviji, nego da se mora formirati stvarna organizacija. Za to je, naravno, trebalo vremena.

tajne slube. Za neke od nas, to je bilo ishodite. To je bio Svarun, to su bile razne druge, neformalne inicijative poput TTB (Train Toilet Band). Znam da je poslije ak i Stojedinica na neki nain ukrala, prisvojila, te nae akcije. To je bilo neto izmeu pobunjenike umjetnosti i graanskog aktivizma. Sjeam se da smo planirali i izvodili razne akcije, npr. nijeme demonstracije koje su krenule s tadanjeg Trga Republike dananjeg Trga bana Jelaia, neki su ljudi napravili jako dobre umjetnike fotografije s tih demonstracija koje smo kasnije prilikom jedne tribine u Studentskom centru u Savskoj nali odloene po kutovima Francuskog paviljona. Moda ih netko od vas ima, to bi bilo dobro skupiti... Smatram da je i to na neki nain pretpovijest Antiratne kampanje.

Svemir Vranko: Na sastanku u Ilici 72, imali

Milena Beader: Za neke od nas, koji/e smo

u osamdesetim godinama bili mladi/e, te su godine, to vrijeme, to otvaranje, za nas odigrali vanu ulogu u naoj strasti za aktivizmom iako su nas ve tada pratile tadanje

smo razliite teme, sve to se ticalo aktivizma. Zanimljivo je da su se poele okupljati neke duhovne zajednice, tu je bio i Robert Schwartz iz Sri Chinmoy grupe, i zajedno s Robertom doli smo na ideju da napravimo projekt, prvi konkretni akcijski projekt Antiratne kampanje. To su bila Vrata mira u Tkalievoj ulici. Jedna stara, srednjovjekovna gradska vrata smo odredili kao prolaz i prostor gdje emo redovito, jedanput tjedno odravati koncerte za mir. Od oko sredine kolovoza 1991. poeli smo redovito odravanje koncerata Vrata mira i u sklopu te prve javne akcije Antiratne kampanje su nastupili lanovi razliitih duhovnih grupa: Sri Chinmoy, Komaja, Sai Babina pjevaka zajednica, kranske glazbene grupe, vokalni sastav Gaudeamus iz Krievaca i drugi. Nakon poetka zranih uzbuna koncerti Vrata mira su se nastavili u zatvorenom prostoru crkve Sv. Martina u Vlakoj ulici 35 u Zagrebu. Uz to je ilo i pisanje poruka za mir. Pozivali smo graane, nae prijatelje, da dou i piu te poruke. S druge strane, Zlatko je koordinirao meunarodni aspekt tog projekta, u

Stvar je bila samo u tome da su neki od nas vidjeli da ljudi zapravo masovno srljaju u destrukciju kakva je rat, nesvjesni to e se dogoditi. U prvom ili drugom broju ARKzina napisao sam mali esej o ljudskom pravu na strah. Dakle, svatko ima pravo iz straha nestati, pobjei od toga ludila, i da mu se ne smije nita dogoditi. Naprosto, to je takoer temeljno ljudsko pravo!

53

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

kojem smo od svjetskih voa traili da nam poalju svoje poruke za mir. Pa smo tako dobili poruku od Dalaj Lame, i vie drugih, i na kraju smo zamislili da poruke koje su stigle ukleemo u kamene ploe i postavimo ih uz ta Vrata mira. Naalost, to si nikako ne mogu oprostiti, nismo uklesali poruke mira na mramorne ploe i postavili ih u plonik kod Vrata mira, iako je ve bio dogovoren i klesar, i dobili smo dozvole od Grada i sve ostalo! Moda ak to uinimo!

Miroslav A. Ki: Bio je zastupnik pola-pola,


imao je mandat Zelene akcije Split i SDP-a!

Nenad Zakoek: Zanimljivi su bili ti kontakti

Nenad Zakoek: Bio sam ukljuen u jednom

velikom dijelu meunarodnih aktivnosti, i pokuavam rekonstruirati koje su od tih aktivnosti bile u vezi s Antiratnom kampanjom. Kako sam bio vezan s Njemakom, zbog studija u Njemakoj prije, bio sam povezan s mnogim njemakim mirovnjacima. Nijemci su imali strahovito razvijenu mirovnu scenu, imali su 80-ih godina mirovni pokret protiv raketa Pershing, Zeleni su doivljavali veliki uzlet. Ne sjeam se tono koje su se grupe mirovnjaka povezivale s nama, sjeam se da je sudjelovala Christine Schweitzer, dolazili su iz religiozno nadahnutih grupa ili su bili sekularni mirovnjaci. Pozvali su jednu delegaciju iz Hrvatske na turneju u kojoj smo trebali govoriti o stanju u tadanjoj Jugoslaviji. U svibnju 91. godine, taman za vrijeme referenduma u Hrvatskoj, koji je odran, ako se ne varam, 19. 5., bili smo u Frankfurtu, Berlinu... u nekoliko gradova. Bilo je jako zanimljivo jer smo s jedne strane imali njemaku podrku, s druge strane su nas Srbi koji su ivjeli u tim njemakim gradovima doivljavali kao one koji dolaze iz Hrvatske... Sudjelovao sam u tome s Mirom Ljubi Lorger i Nikolom Viskoviem.

s njemakim mirovnjacima s druge strane i to neugodno iskustvo sa Srbima s druge. Iako su nas, koliko se sjeam, napadali i hrvatski nacionalisti, osobito u Berlinu smo doivjeli da su nas napadali i s jedne i s druge strane! Drugo, htio sam postaviti pitanje u vezi s dinamikom. Oito je u poetku Antiratna nastala s Poveljom kao ideja mree. Nisam znao da je i Dalaj Lama poslao poruku mira, nisam znao da je Tuman potpisao, ali poanta je bila da su potpisivali i pojedinci i organizacije iz itave Jugoslavije!

Vesna Tereli: I Europe! Nenad Zakoek: Od poetka smo bili Antiratna kampanja, a u jednom trenutku smo dobili taj H, a ne znam kada! Dakle, od ARK-a smo postali ARKH!

Aida Bagi: U desetom mjesecu... Nenad Zakoek: O.K., dakle tu je dolo do


promjene! To je naprosto bilo neminovno, jer se oito raspala dotadanja drava. U vezi sa Slovenijom, kad imamo na umu hrvatske dogaaje, zaboravljamo koji je zapravo ok bio sa slovenskim razdobljem! Premda su se Plitvice ve bile dogodile, dogodilo se i Borovo, ali su doivljeni kao incidente nekih lokalnih etnika, da tako kaem. Akcijom JNA u Sloveniji prvi je put dolo do rata. Sjeam se kako sam gledao te slike i mislio jadni Slovenci, a nisam znao to se nama sprema. Taj slovenski rat je oito bio neposredni povod da se napie tu Povelju. Nekad nam se zna desiti da naknadna sjeanja potisnu ona prethodna, i zato je jako vano da sauvamo redoslijed. Jer, u svibnju ni-

Tihomir Pono: On je bio saborski zastupnik! Nenad Zakoek: Tono, bio je zastupnik Zelene akcije!

Ja bih rekla da se u rujnu, listopadu i studenom apsolutno smanjuje na krug. Kako se pribliava pad Vukovara, mi padamo na jako malen broj, i apsolutno jasno ulijeemo u ulogu izdajica. Tu se onda lome stvari, rekla bih i u enskim organizacijama i unutar Zelene akcije.

54

ARK 1991. - 2011.

smo znali to e se dogoditi u kolovozu, u kolovozu nismo znali to e se dogoditi u rujnu... Perspektiva se strano brzo mijenjala. S obzirom na ovu opu atmosferu pacifizma, krajem 90-ih godina sudjelovao sam u jednom srpsko-hrvatskom istraivakom projektu. Uzeli smo Politiku i Vjesnik iz 91. i raena je vrlo detaljna analiza sadraja. To je poslije objavljeno i u Zagrebu i u Beogradu, i na engleskom i na hrvatskom, odnosno srpskom. Pokazalo se da se 91. godina, to se hrvatskih medija tie, dijeli u tri jasno odijeljena razdoblja. Prvo je razdoblje bilo zakljuno s Plitvicama, gdje je Hrvatska strahovito inzistirala na mirovnjatvu; to je i bio ak diskurs, dakle tu su Hrvati bili miroljubivi. Nakon Plitvica, a onda i Borova i tako dalje, do rujna je trajalo razdoblje u kojem je bio prisutan diskurs rtve: Hrvatska je bila rtva, mi smo bili ugroeni. Mislim da se Tuman uasno i bojao, on je bio protiv bilo kakvog veeg angairanja. To se vidjelo i u nazivima koji su jo uvijek koriteni, nije se govorilo srboetnici, govorilo se o protivnicima, a taj radikalni nacionalistiki diskurs kree tek od rujna. Znai, tu dolazi do potpunog obrata i odjednom, u novinama kao to su Vjesnik nema vie nita od mirovnjatva, sad se odjednom protivnika potpuno dehumanizira, rabe se jo samo stereotipi. Rije je o naknadnom analitikom uvidu koji meutim pokazuje kako se perspektiva te 91. godine strahovito brzo mijenjala, i kako je odreena vanjskim dogaajima. I to je vano, jer teza je bila da su mediji hukali. Ja mislim da su mediji u Srbiji vjerojatno odigrali jednu u politici fatalnu ulogu, u prepariranju stvarnosti, ali da su u Hrvatskoj zapravo kaskali, barem do rujna. Nakon rujna, uloga koju su odigrali Globus, ali i HTV, ve je sasvim druga stvar.

na jednom od sastanaka Odbora plan putovanja za studeni i prosinac. To je bilo dosta putovanja, znai postojao je niz aktivnosti...

Vesna Tereli: Osvrnula bih se na neke pri-

jelomne trenutke, mada donekle iz naknadne pameti. Mislim da je bitan trenutak proglaenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. ba taj dan posjetili su nas zeleni europski parlamentarci i sjeam se kako su me pitali to e biti. Vizualno se sjeam gdje sam sjedila, kakvo je bilo svjetlo i kako tada poinjem razmiljati to zapravo oekujem, i te praznine koja se otvara... I post festum e se zapravo pokazati da se tu sve otvara prema intenzivnijem ratnom sukobu. I za dvadesetak dana, ma i prije, za dva tjedna, mi imamo Povelju, i poinjemo se organizirati. Htjela bih neto rei i o kontinuitetima i o diskontinuitetima, o tome da smo ve u Svarunu zagovarali prigovor savjesti, da smo i 1990., prije nego to smo uope pokrenuli Antiratnu, znali da e postojati potreba da dalje zagovaramo prigovor savjesti, da smo, poto smo i u vrijeme kad je funkcionirala JNA traili stvaranje mogunosti za civilno sluenje, u vrijeme kad je pripreman Ustav Republike Hrvatske poslali prijedlog da se svakako uvrsti pravo na prigovor savjesti! Tada su u grupi koja je pisala Ustav, eks i drugi velikoduno usvojili taj prijedlog i u lanak 47. stavili pravo na prigovor savjesti. Po njemu je kasnije nazvana Unija 47. Na to smo se onda uvijek pozivali i govorili da se u Hrvatskoj garantira pravo na prigovor savjesti. Dugo nije postojalo nita, samo to, tako da smo taj lanak jako dobro zapamtili, jer je ivot znaio.

Tihomir Pono: Vi ste ve 91. obratili Ustavnom sudu?

Tihomir Pono: Molim vas da ne zaboravite


one vane stvari. Uvijek je vano pitanje tko vam je davao novac, kako ste komunicirali... Imate

Vesna Tereli: Tako je! Mi smo dakle 1990.


aktivno sudjelovali u raspravi o Ustavu i taj

Puno nam je znaio kontinuitet povezanosti s mirovnim incijativama iz Slovenije, s Mirovnim intitutom, s Markom Hrenom. U Kumrovec su doli i prijatelji iz Slovenije, uspjela je doi jedna kolegica iz Novog Sada, pa iz Bosne, ali posebno nam je puno znaila ta suradnja s inicijativama iz Slovenije, a i to da su oni imali otvorena vrata prema svjetskim mirovnim mreama. Tu nam je War Resisters International odmah izaao u susret, jer kad smo u Kumrovcu artikulirali to to nama treba, upotrijebili smo arobne rijei nenasilno rjeavanje sukoba.

55

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

na prijedlog je usvojen. 1991. smo prosvjedovali kad god se pokualo ograniiti to pravo. Stalno smo vodili bitku oko toga da se ono ne moe ograniiti. Jer se u kasnijim propisima ograniavalo pravo formulacijom priznat e se pravo na prigovor savjesti do tog i tog datuma, a na je argument bio vrlo jednostavan: to se pravo ne moe ograniiti jer netko moe spoznati prigovor savjesti preko noi. Zato smo se obratili Ustavnom sudu.

Miroslav A. Ki: Zanimljivo je to da smo u iz-

bornom programu Evropske zelene liste mnogo toga definirali. Toplo preporuam da se pogleda sve te dokumente!

nekoga tko e nam objasniti to je nenasilno rjeavanje sukoba!, na to su oni brzo odgovorili da dolaze Christine Schweitzer i Kurt Sdmersen. Onda su nama Christine Schweitzer i Kurt Sdmersen poslali pismo u kojem su u dvadesetak toaka napisali to bi nama moglo trebati i sugerirali da mi njima sad kaemo to nama treba. Recimo: medijacija, pregovori, nenasilna komunikacija, dakle oni su to razradili na jednoj stranici, na to smo mi mogli odgovoriti samo treba nam sve to!. Jer, naprosto nismo uope znali to nas oni pitaju! Trebali smo nauiti neku abecedu, i oni su doli, odrali prvu radionicu, nakon njih su dolazili jo brojni ljudi...

Vesna Tereli: Puno nam je znaio konti-

nuitet povezanosti s mirovnim inicijativama iz Slovenije, s Mirovnim intitutom, s Markom Hrenom. U Kumrovec su doli i prijatelji iz Slovenije, uspjela je doi jedna kolegica iz Novog Sada, pa iz Bosne, ali posebno nam je puno znaila ta suradnja s inicijativama iz Slovenije, a i to da su oni imali otvorena vrata prema svjetskim mirovnim mreama. Tu nam je War Resisters International odmah izaao u susret, jer kad smo u Kumrovcu artikulirali to to nama treba, upotrijebili smo arobne rijei nenasilno rjeavanje sukoba.

Tihomir Pono: Dobro, niste imali utakmice u


nogama!

Vesna Tereli: Nismo imali utakmice u no-

gama. Osim u prigovoru savjesti! A to se para tie, Zeleni, dakle, europski parlamentarci iz razliitih zemalja znali su to se zbiva. Oni su nas nekako i gledali, i pratili, i pitali... I u Kumrovec su doli Zeleni iz Italije, Paolo Bergamaschi, koji je i danas aktivan....

Tihomir Pono: To nisu oni Talijani koje ste molili da ne dou?

Tihomir Pono: Da li se govorilo o nekoj vrsti


stratekog planiranja?

Vesna Tereli: Ne, postoje razliiti! Bilo je

Vesna Tereli: Apsolutno! To se tako nije onda zvalo, ali smo mi...

Tihomir Pono: Naravno da se to tako nije


zvalo!

Vesna Tereli: ...ali smo mi lijepo artikulirali:


ARKzin, direktna zatita ljudskih prava, nenasilno rjeavanje sukoba. Poslali smo onda pismo War Resistersima i rekli im poaljite nam

informiranih, a i onih koji su bili posve izgubljeni u svemiru. Talijanski Zeleni su nam jako brzo donijeli i prvi kompjutor, to je sve zapravo ilo brzo. Bili su vrlo konkretni i oni, Kvekeri, Kommitee fr Grundrechte und Demokratie Rekla bih da su mirovnjaci razumjeli da e nama brzo i konkretno trebati neke stvari. Mislim da je i prvi ili nulti broj ARKzina prelomljen na tom naem kompjutoru. Nije? Ispravi me!

Vesna Jankovi: Prvi broj ARKzina je prelomljen u redakciji Globusa u kojoj je tada Mak radio.

Sad sam se sjetila koliko mi nismo na poetku znali to sve moemo. Ali ono to je bilo najvanije na poetku stvarno je bilo vrijednosno. To to smo zajedno rekli, e sad je rat, ali mi ipak ne odustajemo od nenasilja, niti odustajemo od komunikacije sa svojim prijateljima u Beogradu, u Crnoj Gori, bilo gdje.

56

ARK 1991. - 2011.

Nela Pamukovi: Zanima me to bismo, gledajui iz dananje perspektive, uinili 91.

Kruno Kardov: Koje su bile toke neslaganja?


Netko je ve spomenuo da je deveti mjesec bio trenutak kada su neke organizacije ili napustile inicijativu, ili su neke nove dole. Koje su bile toke neslaganja u ovom razdoblju pokretanja inicijative koja je, koliko sam vidio, obuhvatila otprilike tri segmenta: zelene, feministike ili enske organizacije i duhovne organizacije? Takoer, da li je ta mirovna pria nastala iz tih razliitih silnica ili je postojala kao samostalna inicijativa pored ovih triju? I koje su unutar toga bile toke neslaganja da su neke organizacije nestajale, da li je u toj dinamici u toj prvoj godini dolo do nekakvih temeljnih izmjena koje su onda usmjerene na cijele te inicijative?

kojem su me napadali i hrvatski i srpski nacionalisti! Izvjetaj o tome objavljen je u drugom broju ARKzina. Ako proitate sve ARKzine, tamo su sve te stvari... A to se tie razilaenja, rekao sam, inilo mi se da je uvijek postojala u poetku neka razlika izmeu onih koji su se mogli pozvati na prigovor savjesti, koji su tek tada ili u vojsku, i onih koji to nisu mogli. Ja sam bio komandir topa, iako top nisam vidio u vojsci! I ja nisam mogao uloiti prigovor savjesti kad sam ve bio ovjek koji je nosio oruje! Tu su postojale razlike. A znam i to se dogaalo ljudima koji su se pozivali na taj lan 47, to im se dogaalo na fronti. Druga su stvar neke organizacije koje zapravo vie nisu htjele suraivati sa Srbima i Bosancima, i tu je nastao sukob.

Boris Bakal: U to vrijeme dok se dogaa sve

Aida Bagi: Ja bih govorila o tokama nesla-

sa Antiratnom kampanjom, mi tajno montiramo filmove u koli narodnog zdravlja Andrija tampar. To je naime bio tajni laboratorij svih umjetnika grada Zagreba, jer se tamo moglo raditi besplatno, tamo su radili neki nai najpoznatiji mladi montaeri i oni su nam omoguavali da, kad Andrija tampar zavri svoj rad, montiramo tamo. U to vrijeme s fronte dolaze materijali koje snima Lederer, koje snimaju drugi ljudi. Te materijale se ne smije pustiti na televiziji. Vijesti su bile frizirane. I u Srbiji, a i ovdje; krvi nije bilo toliko, nije liptala, ali je krvi bilo i materijali su dolazili s time. I ti materijali su evidentno govorili o jednom ratu drukijem od onoga koji smo imali mi u Zagrebu. U Zagrebu tog rata nije ni bilo. to se tie financiranja treba shvatiti da su mnoge stvari bile jako neformalne, da smo mi svi koristili svoje kanale, svoja putovanja. Bio sam pozvan na Steierische Herbst Festival, najvei festival u Austriji, i tamo sam odnio te materijale koje se nije smjelo pustiti nigdje u Hrvatskoj, prikazao sam ih i odrao veliko predavanje na

ganja. Rekla bih da je kljuna toka neslaganja izmeu onih koji su zajedno uli u to antiratno i onda se razili, bilo pitanje odgovornosti. To je najvie. Prvo, tko je odgovoran za drugu stranu, tu smo se recimo razilazile unutar enskih organizacija. Neke od nas su smatrale da ene, feministkinje, nisu odgovorne za politiku Miloevieva reima, a drugi dio je smatrao da i one trebaju snositi svoj dio odgovornosti, to god uinile, da zapravo nikad nije dovoljno. A onda je postojalo i pitanje odgovornosti vlastite strane. Kuda je ila linija homogenizacije? Naime, mi smo imali neprijatelja, ali neprijatelj nam tada nisu bili Srbi, nego nam je neprijatelj bila tadanja Tumanova politika i kohezija naih grupa se isto zasnivala na tome da smo imali nekog neprijatelja. Raskol je nastupio jer je dio nas smatrao da postoji odgovornost hrvatske politike za rat, a dio je smatrao da nije bilo u moi Hrvatske usmjeravati ratna dogaanja na nekakav drugaiji nain. Dodatno je unutar enskih organizacija bilo drugih faktora po emu smo se razilazile, za koje bih dodala da nisu imali nikakve veze

Kad se gleda teorije organizacijskog razvoja, to su bili sami poeci i naravno bilo je puno dilema. Ovaj ogranak enskih organizacija je dobio puno vie novaca. To si u pravu, Antiratna je uvijek dobivala jako malo.

57

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

s ideologijom. I ne samo unutar enskih grupa, nego i zbog generacijskih razlika... Svata je bilo... A to se tie financiranja, mislim da smo se oslanjali na razliite privatne i manje privatne veze. Recimo, Vesna J. i ja smo na poziv ile u Njemaku sa ciljem da prikupimo pomo za Antiratnu. Mi smo tamo govorile, a istovremeno se skupljalo novac za rad Antiratne kampanje. I kao to je Boris rekao, i to se zasnivalo na djelomino privatnim vezama, ali ne samo na tome; imalo je, recimo, veze s time da su Zagreb i Mainz bili, ne znam koliko ve dugo, gradovi prijatelji.

Milena Beader: Koliko se sjeam, povezanost


s Mainzom postojala je po zelenoj Svarunskoj liniji i prije rata neki/e od nas ili smo tamo u drugoj polovici 80-ih. Jeste li i vi ile u Mainz prije rata?

Aida Bagi: Da! Ivana Nana Radi poznavala je


Christiana Paula, ja sam 89. bila na stipendiji u Mainzu... Dakle, to su sve bile nekakve privatne veze. Ali ne iskljuivo privatne!

Vesna Tereli: Jer prije rata, dakle, pri-

je 1990. bilo je uobiajeno da kad god se ilo na neki meunarodni dogaaj, recimo u vrijeme Svaruna, u vrijeme Helsinkog parlamenta graana (Helsinki Citizens Assembly), primjerice na skup u Budimpetu, u Be, ilo se ili autostopom, ili se plaalo kartu iz svog depa. Jasno se sjeam da se 1990. prvi put dogodilo da nas je netko pozvao kao Zelenu akciju. Zvali su nas na skup poslije pada eljezne zavjese prvo u Be, pa u Budimpetu, pa u London... Uope se nismo javili! Na kraju zove neki ovjek, prvi put u ivotu ga ujem, i kae A zato se vi ne javljate, mi smo vas pozvali?, rekoh Pa ne moemo, neemo to moi platiti, a on kae Ne, ali mi bismo vama sve trokove platili. Totalni ok! Mislim, to da bi uope posto-

jala ta mogunost, to je bilo neto za to sam tada prvi put ula. Poslije je to postalo ee. I kod kontakta s mirovnim inicijativama, s kojima prije nismo imali toliko kontakata, to je ilo jako brzo i zbog toga to smo prije zagovarali prigovor savjesti, ulazili smo u svjetsku mreu War Resisters International. Oni su imali svoje veze i organizacije koje su se odluile za nas, recimo to je bila Gruppe fr eine Schweiz ohne Armee (Grupa za vicarsku bez vojske), oni su u nama prepoznali nekog slinog i poinju investirati u inicijativu za koju im se ini da je bitna jer se opire ratu. Tada dolaze, alju nam novce koje prikupe, zovu nas na dogaanja gdje se onda skupi neki novac. To je kombinacija prijateljskih veza i prepoznavanja po vrijednostima. Ja bih rekla da se u rujnu, listopadu i studenom apsolutno smanjuje na krug. Kako se pribliava pad Vukovara, mi padamo na jako malen broj, i apsolutno jasno ulijeemo u ulogu izdajica. Tu se onda lome stvari, rekla bih i u enskim organizacijama i unutar Zelene akcije. Na Novu godinu odlazimo u Gajevu. To vrijeme je ve ispunjeno tenzijama, jer su u Upravnom odboru Zelene akcije ljudi koji su za Antiratnu i oni koji su protiv. To postupno postaje sve glasnije, mi postajemo problem, i neki od nas onda odlaze s Antiratnom. S time da ja ostajem povezana sa Zelenom akcijom, ali to su kao dva identiteta. Preko dana sam u Antiratnoj i onda ponekad naveer svratim u Zelenu akciju, ali ipak postoji neka sumnja da su nae aktivnosti izdajnike. Zato to ne zagovaramo oruanu borbu. Mada mi ne kaemo Hrvatska se nema pravo braniti! Ali, istovremeno kaemo da je nenasilje neto to je potrebno i da treba postojati i prostor za nenasilni put, uz ovaj oruani put.

Miroslav Ambru Ki: Mogu li samo pitati


kada smo preli u Tkalievu?

Raskol je nastupio jer je dio nas smatrao da postoji odgovornost hrvatske politike za rat, a dio je smatrao da nije bilo u moi Hrvatske usmjeravati ratna dogaanja na nekakav drugaiji nain.

58

ARK 1991. - 2011.

Poziv na druenje kod Vrata mira 25. kolovoza 1991.

Zapisnik projektne grupe Prigovor savjesti od 5. studenoga 1991.

Povelja za mir, Vjesnik, 18. kolovoza 1991.

59

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

Aida Bagi: To je 92., proljee! Vesna Jankovi: to se tie toaka prijepora,


bilo ih je nekoliko. Jedan od prijepora te jeseni bilo je pitanje angamana na ljudskim pravima. Tada ve poinju problemi stanara u stanovima bive JNA. Otvara se pitanje trebamo li se kao mirovna inicijativa baviti time, jer ljudska prava zapravo otvaraju ovo pitanje koje je Aida spomenula, a to je pitanje odgovornosti hrvatske drave prema vlastitim graanima.

tvo, odnosno o konfliktima koji su bili vezani uz nejasnu viziju toga u kojem smjeru treba ii.

Milena Beader: Vjerojatno je jedan od razlo-

Miroslav Ambru Ki: I za ratne operacije! Vesna Jankovi: Sjeam se kako smo izletjeli iz ureda Zelene akcije. Nakon prvog-drugog broja ARKzina dola sam jedan dan u Zelenu akciju i zatekla Nanu Radi za kompjuterom, kako pregledava lanke pristigle za sljedei broj! Ulazim, a veli ona meni, A to e tu tekst ovog Ujdijevca?, radilo se o tekstu Srana Dvornika. I tu je onda krenulo pitanje odnosa prema Jugoslaviji i pria koja je kasnije pratila ARK, a i ARKzin, a to je pria jugonostalgije.

Miroslav Ambru Ki: Etikete, hoe rei? Vesna Jankovi: Etiketa jugonostalgije, a zatim i tee, poput Glavaeve koji je napisao da je ARKzin kratica za Arkanove zidne novine. Postojala je i jedna druga toka konflikta, koja je meni socioloki zanimljiva, a radilo se o prijeporu izmeu profesionalaca i volontera. Na jednom sastanku u svibnju 1992. dio ljudi koji su volonterski sudjelovali u aktivnostima, smatrali su da bi trebalo ukinuti plaanje. Nekolicina nas koja je svakodnevno radila u uredu, za to smo dobivali honorar, da bi dokazali svoju aktivistiku predanost, rekli smo radit emo i bez novca. to je dovelo do kaosa u uredu. S druge strane otvaranje pitanja plaanja govori o jo uvijek poetnoj fazi institucionalizacije ovog to se danas zove civilno dru-

ga i nepostojanje tradicije organizacija civilnog drutva uope u onom smislu i obliku u kojem one postoje u nekim drugim zemljama. Dodue, meu nama koji smo navodno bili plaenici nitko nije dobivao plau, radili smo tamo 24 sata na dan, nismo imali ni zdravstveno ni mirovinsko osiguranje zapravo su svi bili volonteri/ke. To su bili samo neki skromni honorari. Ali neki ljudi koji su moda bili situirani, vjerojatno su tada dobivali malu ili nikakvu plau jer je bilo ratno vrijeme, pa su moda zbog toga smatrali da je to nekakav problem. Mislim da to ima veze i s jednim tipom intelektualnog aktivizma u 80-im, 70im godinama u Jugoslaviji, u Hrvatskoj. Naime, jedan dio tih intelektualaca/ki imao je dobre poslove, u institutima i tako dalje. Moete rei da to nije bilo ba tako, ali uglavnom oni su imali dovoljno slobodnog vremena da se mogu u svoje slobodno vrijeme nalaziti, diskutirati i za to ne traiti nikakav deparac. Moda su neki od njih i zbog toga smatrali svetogrem da itko prima honorar za obavljanje aktivistikih poslova, iako je bilo jasno da neki ljudi ipak obavljaju posao koji je nuan za odravanje pogona i da moraju taj posao obaviti dobro i profesionalno. Danas to, najee, vie nije upitno.

Miroslav Ambru Ki: Dakle taj konflikt o

kojem Milena i Vesna govore zapravo, jedna druga grupa ljudi je traila da se ljudi manifestno odreknu novaca kao dokaz nekakve pravovjernosti. Naravno, nismo svi bili u istoj situaciji. Naprosto egzistencijalno.

Milena Beader: Ba nedavno, Vesna J. posla-

la je na listu jedan od zapisnika sa sastanka na Sljemenu, vezan uz razmatranje ovog konflik-

Ono to je bilo vano u tom trenutku je uspostaviti vezu s meunarodnim organizacijama, institucijama, zato to nas ovdje nitko nije htio uti, ali kad to doe izvana, onda to postane vano. To je bila jako dobra taktika.

60

ARK 1991. - 2011.

ta. Nenad je bio osoba koja je imala super stav prema tome. ini mi se da si u jednom trenutku rekao ovi koji rade, pod navodnicima rade, trebali bi sami sjesti, raspraviti i predloiti rjeenje tog problema i doi nama koji smo u Savjetu s prijedlogom. Znai da, moda i mi, plaenici, nismo taj problem htjeli ili znali rijeili ili za to nismo imali vremena od svakodnevnih poslova u uredu i hrpe delegacija...

Ognjen Tus: Moda je kasno, diskusija je sad

Svemir Vranko: Htio bih reflektirati na te-

mu prigovora savjesti. Bila je odrana tribina u KIC-u, u Preradovievoj, s predstavnicima Ministarstva uprave, bio je Marko Hren iz Slovenije, i predstavnici Antiratne kampanje, na kojoj je javno prezentirana ideja prigovora savjesti. Nakon toga je Ministarstvo uprave odluilo da e dati mogunost prigovora savjesti i onim ljudima, mukarcima koji su proli JNA, i za to je postojao rok od mjesec dana. U tom trenutku je Antiratna kampanja tu vijest poslala Radiju 101, koji ju je objavio, ali je bila samo jedna objava, jer su odmah nazvali iz Vlade i zabranili. Ja sam imao sreu da sam bio na izvoru te informacije pa smo Sran Dvornik i ja podnijeli zahtjeve, kao prvi prigovarai savjesti na ovim prostorima. Nakon pet generacija, koliko see sjeanje u prolost moje obitelji po oevoj strani, a koji su svi bili u nekim ratovima, bio sam prvi koji je rekao e ja neu ii u ovaj rat!. Nakon nekog vremena morao sam poslati neku dopunu tom zahtjevu, na kraju sam dobio crno na bijelo da sam u civilnoj slubi Hrvatske vojske. U Krievcima, gdje sam bio prijavljen u vojnom odsjeku, nisu znali to bi s tom informacijom, nisu me nikad zvali u vojnu slubu.

ve krenula u sasvim drugom smjeru. Htio sam samo rei da bi bilo dobro znati koje su to cifre bile koje smo mi dobivali tih prvih dana. Sjeam se kad smo dobili prvih hiljadu maraka, i da smo dali 500 maraka, ini mi se, uri jer je zvala sa svog privatnog telefona, a radilo se o pomoi izbjeglicama. Ono to je bilo vano u tom trenutku je uspostaviti vezu s meunarodnim organizacijama, institucijama, zato to nas ovdje nitko nije htio uti, ali kad to doe izvana, onda to postane vano. To je bila jako dobra taktika. Svako danas ima milijun nekakvih pria, kao to npr. ja mislim da sam drugi prigovara savjesti, a ne trei, (smijeh). Tko je bio plaen, na koji nain, to je takoer zanimljivo. Meni je bilo vano pomoi u segmentu u kojem ja mogu pomoi, a da li u biti plaen, neu biti plaen, nije mi tog trenutka bilo vano, kao to nikom nije bilo vano. Bilo je vano preivjeti. Ali htio bih rei da su to bile tako minimalne stvari; na kraju, kad pogledate kad je Soros doao, koliko je Antiratna dobivala para? Za razliku od institucija koje je on organizirao, tog NGO sektora koji je on kreirao putem lokalnih povjerenika, de facto Antiratna je uvijek bila na repu dogaaja. Zato to smo bili samonikla organizacija, iz nekakve vlastite potrebe smo se organizirali. Moj je pristup tome bio, odnosno razlog to sam pristupio, to to sam se osjeao lud! Svi oko mene misle ovako, a ja ba mislim da tako ne treba! I onda naem jo trojicu koji kau, a moda to i nije ba jedini put, taj nacionalizam, to ubi, zakolji, moda ima neka druga varijanta. To je naprosto to nisam lud!

Milena Beader: Da, sjeam se da smo o tome Nela Pamukovi: Mislim da je sve ovo zaniraspravljali, kako sad civilna sluba u Hrvatskoj vojsci! Ili je netko u civilnoj slubi ili je u vojsci, ali da je netko u civilnoj slubi u vojsci, to je bilo apsurdno.

mljivo za analizu razvoja civilnog drutva uope, jer mislim da smo sad, u ovom trenutku, jo uvijek u predorganizacijskom stanju. Kad se gleda teorije organizacijskog razvoja, to su bili sami poeci i naravno bilo je pu-

Zato to smo bili samonikla organizacija, iz nekakve vlastite potrebe smo se organizirali. Moj je pristup tome bio, odnosno razlog to sam pristupio, to to sam se osjeao lud! Svi oko mene misle ovako, a ja ba mislim da tako ne treba!

61

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

no dilema. Ovaj ogranak enskih organizacija je dobio puno vie novaca. To si u pravu, Antiratna je uvijek dobivala jako malo. I kad su se prvi put pojavile one vicarke sa gomilom stvari, jedna soba puna okolada, onda mislim da si ti Vesna rekla To su aktivistice, a ne ovi mirovni Samaritanci, koji su jadni dolazili i jedva neto...! (amor, smijeh) A onda smo 92. osnovali Centar za ene rtve rata, u okviru ARK-a, koji se vrlo brzo odvojio. Prvi budet koji smo Martina Beli i ja pisale bio je na 250 hiljada maraka za tri godine.

(Vika: Koje godine? Koje godine?)

Nela Pamukovi: 92. Milena Beader: Nala sam podatak da je Antiratna 1992. okvirno imala oko 30 tisua, ali nisu svi tada ve definirani projekti imali jednaka sredstva za rad.

only be dead!. Znai, jedna struja uope nije eljela razgovarati s aktivisticama i aktivistima iz Srbije. Mi smo tada imale skup, trebao je biti V. Jugoslavenski feministiki skup 92. Jedna aktivistica koja je bila u studentskom pokretu, a inae je bila pola iz Zagreba, pola iz Beograda, pokuala je govoriti na tom skupu, a onda su dole Gordana Cerjan Letica i Katarina Vidovi i poele urlati da ona ne smije govoriti na tom skupu! Da ona nema pravo govoriti! A ona je htjela rei da tamo ipak postoji neki otpor Miloeviu. Tako su se ponaale. Ili, situacija kada smo na neki sastanak sa strankinjama u Antiratnu pozvale predstavnice Dee iz Dubrovnika, dola je ini mi se Jenny Hansel, i jo neke osobe, i poele su govoriti nekim, ne znam kakvim diskursom, o klanju, nije bilo mogue da s njima razgovaramo! Nije bilo mogue uspostaviti nikakav dijalog.

Miroslav Ambru Ki: Jedna reenica samo.

Nela Pamukovi: To je zanimljivo vidjeti. Do

tada smo godinama radile volonterski. Slino tadanjoj situaciji je bila 99., kriza na Kosovu, kad su nas nazivali iz cijelog svijeta i pitali kome na Kosovu da damo novac? E, tako je negdje bilo dolo do takvog razvoja u Hrvatskoj, i to je bilo za nas zbunjujue. to se tie razlika meu nama, feministkinjama, ti si Aida prva bila rekla da se temeljila na onom nema mjesta Antiratnoj kampanji u Hrvatskoj, ali i ta kritika, sve je to bilo jo neartikulirano... Nedavno sam razgovarala s Lepom iz Beograda. Druga strana, znai Kareta, Nona, druge grupe koje su bile da tako kaem nacionalistike, bile su povezane sa Catherine MacKinnon, teoretiarkom prava iz SAD, koja je tuila Karadia. Na konferenciji UN o ljudskim pravima 93. srela je Lepu i jo neke aktivistice iz Beograda. One su htjele s njom razgovarati, a ona je rekla Odakle ste vi? Iz Srbije? Ne, s vama ne elim razgovarati, moete jedino biti mrtve! You can

Ja se samo sjeam fenomena da je, recimo, jedan Zoran Otri, notorni mirovnjak, zeleni i tako dalje, bio proglaavan hrvatskim nacionalistom! Dakle, percipiralo ga se tako na nekom Zapadu, jer kako on moe kazati da se Hrvatska smije braniti! To su bile glupe zablude, ali...

Aida Bagi: Nadovezat u se na ovo to je Ne-

la rekla. Naime, mislim da je vie novaca dolazilo za odreene stvari zato jer se tu moglo jednostavnije prikazati da je rije o rtvama, da je rije o neposrednoj brizi... Dakle, bila je rije o humanitarnoj pomoi, tako da se moglo pokazati da su rtve izbjeglice, prognanici, silovane ene, djeca... Tu je dolazilo vie novca, za prigovor savjesti nije ba neto dolazilo... Mislim da je prigovor savjesti, sad kad gledam unatrag, bio najjasnija mirovna struja unutar Antiratne kampanje. Odluka o plaanju, ja mislim da je dijelom bila i vezana uz generacijski sukob. Otprilike u

Mislim da je vie novaca dolazilo za odreene stvari zato jer se tu moglo jednostavnije prikazati da je rije o rtvama, da je rije o neposrednoj brizi... Dakle, bila je rije o humanitarnoj pomoi, tako da se moglo pokazati da su rtve izbjeglice, prognanici, silovane ene, djeca... Tu je dolazilo vie novca, za prigovor savjesti nije ba neto dolazilo...

62

ARK 1991. - 2011.

Projekt Vrata mira

Dva pisma ministru obrane, 26. i 27. veljae 1992.

Predlog za zajedniku platformu koordinacije mirovnih pokreta na terenu bive Jugoslavije, prilog sastanku projektne grupe za politiku mira 5. studenoga 2011., autor Marko Hren

Pismo od 11. listopada 1991.

63

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

proljee 91. diplomiram, ivim od davanja instrukcija, engleski, njemaki, motam se i onda shvatim da previe vremena odlazim tamo i da me zapravo uzdravaju roditelji. To su bili zapravo ti prijelazi! Kad se pogleda tko su postali oni koji su plaeni, zapravo smo bili iz te generacije ili kasnije, neki ljudi koji jesu izgubili poslove na nekim drugim mjestima. S tim da se ne sjeam da je to bilo tako dramatino, ali ono to se sjeam jest da je bio generacijski jaz druge vrste. Posjetili su nas ljudi iz Hrvatske lige za mir i htjeli su neku suradnju. To je zapravo bio jedan zanimljiv sastanak. Meutim, nama u tom trenutku, moda postoji neki zapisnik sa sastanka, nije odgovarala suradnja s njima, jer je ta Liga za mir bila previe nacionalno orijentirana. Bilo bi zanimljivo vidjeti zato neto to se zove Antiratna kampanja nije htjelo suraivati s Ligom za mir.

Milena Beader: Tako je! Zvonimir Orekovi! Aida Bagi: ... on je dobio fax, stigao je u Antiratnu kampanju, u kojem se priznaje civilno sluenje vojnog roka. To je recimo nama nekad bio problem, kad smo zajedno nastupali pred drugima, s mirovnjacima iz Srbije, kad bismo ispriali neto takvo u Njemakoj (to nije bilo 91., nego 92.), onda bi to izgledalo kao da branimo hrvatsku dravu! Znai, izali bismo s jednom injenicom i izgledalo bi kao da nismo dovoljno antiratno, mirovno, kritiki nastrojeni...

(Dobacivanje: Jer smo neto postigli, jel!?)

Aida Bagi: Nije sad pitanje da li smo mi to

Vesna Tereli: Nita konkretno nisu radili!


To je bio moj utisak.

postigli! Meni se ini da je drava bila toliko konfuzna da su to naprosto pustili... Jer je kasnije bilo problema! Ovi neki su dobili, imali su crno na bijelo...

Aida Bagi: Sjeam se da su oni doli k nama;

Nela Pamukovi: Spomenula bih samo jo

tada su izdavali one knjige Izjave intelektualaca, proizveli su puno izjava, protiv rata, za mir, za istinu u Hrvatskoj, neto tako... A ovo s novcima, zapravo je cijela ta pria nas doekala nespremne, bez ikakve infrastrukture i... Nenad se sjea seminara o nenasilnom rjeavanju sukoba u Centru za socijalni rad koji smo Nina Penik i ja pripremile s honorarima od 50 maraka, da ne pretjeram... To je bilo u nae vrijeme nevinosti, sjeam se da smo bile s njima na nekoj pizzi, i da smo same tu pizzu platile, na kraju smo saznale koje novce dobivaju amerike psihologinje da bi dole na Balkan.

jednu od izjava koja ilustrira stav nekih iz, recimo, feministikog pokreta, a koje su 95. u Vjesniku objavile da s tim i tim organizacijama ne surauju jer nisu jasno imenovale srboetnikog agresora! To je jedna od optubi.

Vesna Tereli: Kao to je i sada! Kruno Kardov: Jo me jedna stvar zanima, koju se moe kasnije nadograditi: Do sredine 92., kako sam vidio u Zapisniku, bilo je 15 treninga za medijaciju, nenasilno rjeavanje sukoba, i tako dalje. Izmeu ostalog se raspravlja o radu na reintegraciji veterana i o psihosocijalnoj pomoi. Uinilo mi se da je to, u tom trenutku, relativno rani period da se govori o reintegraciji veterana. Ne znam je li to moda bio input izvana ili je to doista bila tema kao prigovor savjesti, demilitarizacija i neke druge teme koje su bile ve prisutne.

Tihomir Pono: Bila je to zona rizika! Aida Bagi: Zona rizika! To su te neke stvari o
novcima... A injenica je da je vrlo jednostavno dolo do odobrenja civilnog sluenja; po mojem sjeanju, Zvone je dobio...

Htio bih reflektirati na temu prigovora savjesti. Bila je odrana tribina u KIC-u, u Preradovievoj, s predstavnicima Ministarstva uprave, bio je Marko Hren iz Slovenije, i predstavnici Antiratne kampanje, na kojoj je javno prezentirana ideja prigovora savjesti. Nakon toga je Ministarstvo uprave odluilo da e dati mogunost prigovora savjesti i onim ljudima, mukarcima koji su proli JNA, i za to je postojao rok od mjesec dana. U tom trenutku je Antiratna kampanja tu vijest poslala Radiju 101, koji ju je objavio, ali je bila samo jedna objava, jer su odmah nazvali iz Vlade i zabranili.

64

ARK 1991. - 2011.

Miroslav Ambru Ki: Ne, stvar je bila sa-

mo u tome da su neki od nas vidjeli da ljudi zapravo masovno srljaju u destrukciju kakva je rat, nesvjesni to e se dogoditi. U prvom ili drugom broju ARKzina napisao sam mali esej o ljudskom pravu na strah. Dakle, svatko ima pravo iz straha nestati, pobjei od toga ludila, i da mu se ne smije nita dogoditi. Naprosto, to je takoer temeljno ljudsko pravo! Pokuavao sam dakle onim ime znam, dakle pisanjem. Zapravo, davao sam te nepostojee slike ratnim veteranima, invalidima, koje zapravo svaka drava poslije rata napusti, jer su im oni na neki nain suvini. I taj osjeaj dakle, PTSP, ono to smo mi zvali Vijetnamski sindrom. Neki od nas su bili svjesni da je ve zbog tih prizora besmislica ii u rat!

Kruno Kardov: Mislite onda da nije bilo utjecaja


tih aktivista koji su dolazili?

to o tome to bi mogli oekivati, koju vrstu reakcije mogu oekivati sami od sebe i u obitelji. To nam je govorio i Greg. To nam je govorio, recimo, i Adam Curle, na prijatelj koji je doao iz Engleske, osniva Mirovnih studija u Bradfordu. On je govorio o tome kako je nakon Drugog svjetskog rata u Engleskoj postojao program za razvojaene oficire koji je bio dobrovoljan, ali gdje se s onima koji su eljeli sudjelovati, najnormalnije radilo na tome koju vrstu reakcije mogu oekivati. To je bilo 45.! Mi smo krajem 92. ili s Gregom u Varadinske Toplice na susret s braniteljima. Nedavno mi je Saa Kosanovi naao taj prilog na HTV-u, reakcija je tamo meu dekima koji su ostali bez nogu, bez ruku, bila apsolutni otpor. Ne, to se nama ne moe dogoditi! Sjedimo s njima i vidi se apsolutno jasno kakve oni imaju probleme. Da svi piju, da im se tresu ruke, da im je dosta ivota, da sigurno imaju problema doma...

Vesna Tereli: Ne, nai su prijatelji imali

Boris Bakal: Da se bacaju po podu na svaki jai udarac!

brau koja su ubijena! Nai su prijatelji ubijeni! Dakle, mi smo s njima razgovarali i tu se odmah jasno pojavilo da e se to sada dogaati u ostatku naih ivota. Pomoglo nam je zapravo da su neki izvana ve imali neka iskustva, mi smo tad imali gosta Grega Paytona

Vesna Tereli: ... vidi da imaju problema,

Vesna Jankovi: Negdje krajem ili u drugoj


polovici 92.

ali govore ne, nama se to ne moe dogoditi!. Tako da je trebalo proi ne znam koliko godina, da branitelji sami uope prihvate mogunost da postoji problem. Mada smo bili u kontaktu sa svojim prijateljima koji su jo na bojinici, ili su se vratili s bojinice...

Vesna Tereli: Tako je! I to je tada bilo ap-

Boris Bakal: Koji su bjeali s bojinice zbog

solutno prerano. Dodue, to nam je, jer je HTV to pokrio, omoguilo neku malo veu vidljivost, ali je reakcija svih koje je Greg tada sreo, a bili su branitelji, bila apsolutno identina, a to je da, da, vi ste imali problema s Vijetnamskim sindromom, to se nama nikada nee dogoditi, ne postoji nikakva opasnost od toga, ne postoji potreba da se poduzme neke konkretne korake, da se recimo ljude kad se vrate s bojinice pita kako su, i da im se kae ne-

toga to su tamo vidjeli! To je bilo konstantno! Ne znam, meni se ini da smo imali nepogreivu intuiciju u tom trenutku, da se te stvari mora rjeavati.

Tihomir Pono: Ako mogu, samo jedno moje prisjeanje na Vijetnamski sindrom. Dobro se sjeam da se u medijima tadanje Hrvatske, dakle ve 92., govorilo da je jasno da hrvatski branitelji nee patiti od Vijetnamskog sindroma,

65

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

prvo jer nisu ratovali u Vijetnamu i drugo, bili su u obrambenom ratu, pa prema tome, nema anse da im se tako neto dogodi.

Katarina Kruhonja: Mislim da onima ko-

ji su bili izloeni ratnom nasilju postane jasno da je i vlastito ponaanje nenormalno. Primjerice, moj neak i ja dolazili smo jedanput mjeseno iz ratne zone na vikend u Samobor gdje je bila naa izbjegla obitelj. Uoila sam da je nama teko, gotovo nemogue razgovarati s njima. ivjeli smo u nekakvom svojem svijetu, trpljenja nasilja, ali i hrabrosti, solidarnosti, zajednitva, i smatrali da nas oni koji nisu bili u ratnoj zoni ne mogu razumjeti. A nismo bili vojnici, nego civili u ratnoj zoni. Imali smo svoje filmove, izraze, ale, gotovo smo ekali kad emo ii nazad u Osijek. Nije li to nevjerojatno! Samo mjesec-dva ranije, bilo mi je ljekovito kada sam srela Krunu Sukia koji je na nasilje gledao kao i ja kao na neto nenormalno bili smo ljuti na nae roditelje i uitelje to nam nisu rekli to je rat, kako djeluje na ljude i odnose! Meni je najpotresnije bilo vidjeti kako se ljudi razdvajaju, kako nastaje nepovjerenje, strah, mrnja sve do fizikog nasilja i spremnosti na istrebljenje onih drugih. Kad si nacionalistiki orijentiran, te stvari ne vidi kao da si blindiran/a. Kao lijenica sudjelovala sam na Svjetskom skupu hrvatskih lijenika u Osijeku negdje 93.-94. Na tadanji ministar zdravstva, Hebrang, imao je referat u kojem je govorio da domovinski rat ne samo da nije negativno uticao na zdravlje Hrvata, nego obrnuto, imamo manje bolesti, manje infekcija, manje karcinoma - on je to grafiki prikazivao! Mogui su, naravno, takvi kratkoroni uinci stresa adrenalinska stimulacija, pozitivan stres i/ ili privremeno smanjeno obraanje lijenicima, no suludo je zanemariti i negirati oekivane negativne uinke u predvidivoj budunosti.

Za razliku od ministra zdravstva, jedan je asnik HV-a na dosta visokoj funkciji kod nas u Osijeku, Kokeza, podravao programe sa oboljelima od PTSP-a i mirovne inicijative. Rekao je Dobro to radite. Za nekoliko godina emo imati hrvatske vojnike i one koji su se borili na drugoj strani, zajedno e se boriti da dobiju mirovinu.

Nela Pamukovi: Mi ivimo u Monty Python


dravi.

Vesna Jankovi: U vezi s prigovorom sav-

jesti, sjetila sam se jedne druge prie koja je vezana uz odnos drave prema ARK-u. Naime, negdje poetkom 92. Antiratna tiska malu brouru o pravu na prigovor savjesti, koju su pripremili Biljana i Sran. Sjeam se, mislim 93., u ARK dolazi Delegacija Vijea Europe koja je prije ARK-a posjetila Tumana, ili ve nekoga gore u Vladi. U razgovoru s njima, priamo im to radimo i pokaemo im i brouru o prigovoru savjesti, a oni vele Da, da, znamo za to, kad smo bili gore sa predstavnicima Vlade oni su nam pokazali tu brouru. ARK je zapravo Vladi sluio kao neka vrsta legitimacije pred meunarodnim institucijama, legitimacije njene demokratinosti i otvorenosti.

Miroslav Ambru Ki: Imali su nekog aptaa da je to korisno!

Nela Pamukovi: Tuman je potpisao PoveVesna Jankovi: Da smo bili prislukivani,


praeni i imali dosjee!

lju, dijelio brouru o prigovoru savjesti! Koja je poanta?

Katarina Kruhonja: Mislim da je situacija zapravo nama tada ila u korist, ta situacija da su se oni s nama hvalili. Naime, Hrvatska je bila otvorena jer je htjela meunarodno prizna-

Moj neak i ja dolazili smo jedanput mjeseno iz ratne zone na vikend u Samobor gdje je bila naa izbjegla obitelj. Uoila sam da je nama teko, gotovo nemogue razgovarati s njima. ivjeli smo u nekakvom svojem svijetu, trpljenja nasilja, ali i hrabrosti, solidarnosti, zajednitva, i smatrali da nas oni koji nisu bili u ratnoj zoni ne mogu razumjeti.

66

ARK 1991. - 2011.

Proireni sastanak predsjednitva Hrvatske lige za mir biljeka, 4. rujna 1991.

Program ope skuptine Helsinki Citizens Assembly, Bratislava, 26. 29. oujka 1992.

Izvjetaj br. 4 Volonterskog projekta Pakrac, 19. srpnja 1993.

I Srbe ubijaju, zar ne?, ARKzin 4

67

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

nje, i ta je otvorenost omoguila da nam dolaze i mirovnjaci i promatrai i zapravo nas je na neki nain i titila i dala nam prostor za rad. Za razliku od Srbije, koja je bila i pod embargom i koja je bila u autoizolaciji... Budui da ne znam do kad e ovo trajati i kada e biti nastavak, hoete li da ispriam kako je Centar za mir postao lan Antiratne kampanje?

(Svi: Da!)

Katarina Kruhonja: Poet u sa susretom s

pokojnim Krunom Sukiem. Kruno je prije rata bio aktivan u intelektualnim krugovima u Osijeku, kao naznake poetaka civilne scene. Ja nisam bila politiki niti drutveno angairana. Tek me je rat osvijestio; poela sam razmiljati o svom dijelu odgovornosti. Reagirala sam potiui ili podravajui antiratne aktivnosti; kad se govorilo da u Tenji umiru ranjeni i zarobljeni policajci - ila sam u kasarnu; pridruila sam se majkama koje su ile u Beograd traei da njihovi sinovi budu otputeni sa sluenja vojnog roka u JNA kako ne bi ili u rat; bila sam na prvom konvoju Libertas u Dubrovniku; pokuavala sam okupiti tim lijenika i medicinskih sestara da idemo preko barikada u okolna sela... Sve se odvijalo nepredvidivo brzo, no iz svih tih akcija sam i ubrzano uila o nenasilnom djelovanju. Krunu sam srela na sastanku koji je organizirao prof. Ante Lauc, o tome to mi intelektualci, koji smo jo ostali u Osijeku, moemo uiniti za Osijek. Bilo je to sredinom studenoga, kad je ve svakodnevno bubnjalo po Osijeku. Bilo nam je jasno da ne moemo utjecati na prestanak ili tijek rata, no danima smo se, raspravljajui u sklonitu, vraali pitanju moemo li ita uiniti za mir usred rata u Osijeku. Kada je Kruno proitao u tjedniku Danas da postoji Antiratna kampanja, bilo je to kao da smo ugledali svjetlo. Pomislili smo, evo jo ne-

kog. Vi ste ve proli fazu okupljanja i formiranja platforme koja se nama, inila loginom i dobrom strategijom - sauvati bar neku razinu komunikacije zaraenih strana radi mogunosti za izgradnju mira u budunosti. I onda sam, sjeam se kao danas, dola jedan vikend u Gajevu. Mora da je to bilo u sijenju, bila je radionica Catherine Sanders, malo sam sjedila na toj radionici i sluala... Meni je to bilo potresno i iscjeljujue. Pokazalo se to i na radionicama na kojima smo okupljali mirovnu grupu i kasnije u radu sa ljudima iz zajednice. Naime, dok si u logici rata, pod velikim pritiskom izvana, pogotovu netko tko nije politiki analitiar ili vrlo upuen, teko moe razumjeti to se zbiva, u kojem se smjeru i kojom dinamikom sukob razvija, kako eskalira, kako se moe zaustaviti.....Upravo je ljekovito za mentalno i duhovno zdravlje kad pone bolje razumijevati dogaaje i sam sebe - svoje ponaanje i ponaanje svoje okoline. Tada sam Catherine Sanders rekla da ima nas u Osijeku koji bismo radili za mir te smo dogovorili da e doi. Kada sam sljedei put bila u Zagrebu sastala sam se s Vesnom u Ilici, u restoranu sa zdravom hranom, jele smo i razgovarale. Ne mogu se vie tono sjetiti detalja, ali bilo nam je vano da se zna da mi, iz ratne zone u Osijeku, elimo raditi na miru i da nam treba podrka. Nismo znali tono to bismo to htjeli raditi, ni kako. Sjeam se da si ti Vesna, na onom skupu Helsinkog parlamenta graana u Bratislavi tu vijest prenijela Adamu Curleu.

Vesna Tereli: Da, u Bratislavi, tamo sam pitala one koji su se tamo zatekli, a bili su dobri ljudi, bi li oni doli u Osijek na okupljanje takve grupe i rekli neto o svojim iskustvima.

Katarina Kruhonja: ... i onda se formira-

la grupa od pet mirovnih aktivista iz Engleske koju je okupio Adam Curle, kveker. Budui da

Naime, dok si u logici rata, pod velikim pritiskom izvana, pogotovu netko tko nije politiki analitiar ili vrlo upuen, teko moe razumjeti to se zbiva, u kojem se smjeru i kojom dinamikom sukob razvija, kako eskalira, kako se moe zaustaviti.....Upravo je ljekovito za mentalno i duhovno zdravlje kad pone bolje razumijevati dogaaje i sam sebe svoje ponaanje i ponaanje svoje okoline.

68

ARK 1991. - 2011.

sam lijenica, doao je i jedan lijenik iz organizacije Lijenici bez granica, Nick Lewer.

Boris Bakal: Strano je vano to su te stva-

Aida Bagi: Katarina, zar nije Traude Rebmann


dola u treem mjesecu? Tada ste vi bili pod uzbunama i granatiranjem?

ri nama svima odmah bile jasne. Kad su uklanjali table prema Beogradu, smijali smo se jer smo znali da e ih vraati. Kao da e ti gradovi nestati, kao da e ta drava tamo nestati! To je bilo toliko smijeno!

Katarina Kruhonja: Tako je, u treem mjese- Katarina Kruhonja: Rekla bih sad jo jedancu 92.

Aida Bagi: A ovo je bilo u petom mjesecu, par


dana nakon zadnjeg, jo nismo znali da e biti zadnje granatiranje.

Katarina Kruhonja: Pa da, zadnje ozbiljno

granatiranje bilo je poetkom svibnja. Kad je, u oujku, dola Traude Rebmann, Kruno i ja smo funkcionirali kao inicijativna grupa koja je pozivala na radionicu. Radionica je bila namijenjena onima koji su bili izloeni i ratu i sekundarnom ratu radei sa prognanicima ili ranjenicima. Nedavno sam srela jednu sudionicu te radionice - kae da joj je promijenila ivot iz konfuzije i oaja prema nadi u mir i oporavak. Do svibnja 92. godine smo poveali inicijativnu grupu i osnovali Centar. Osnivaku skuptinu odrali smo 13. svibnja, a 14. svibnja je Antiratna kampanja donijela odluku da e Centar za mir, nenasilje i ljudska prava biti ogranak ARK-a u Osijeku. Meutim, pravno smo svoj status uredili nakon godinu dana; u prosincu 93. smo dobili papir da smo ogranak Antiratne kampanje. Kasnije, 1996. godine smo se registrirali kao samostalna organizacija, a ostali smo lanica Antiratne. Vrlo skromnu financijsku pomo smo dobili ve prilikom prve velike akcije koju smo imali, a to su bili Dani za nenasilje u svibnju 92. godine u Osijeku. S meunarodnim gostima i vama iz Antiratne kampanje. Jedna od tema je bila mirni povratak prognanika, iako veini nije na pamet padalo da bi se tako neto moglo dogoditi.

put koliko je nama bilo vano da postoji Antiratna kampanja. Ona nas je vrijednosno, i moralno, i stvarno svojom pomoi ohrabrila i pomogla nam. To to ste nam upuivali ljude i sami nam pomagali, bez toga sigurno ne bismo mogli opstati, niti se razvijati onako kako smo se razvijali. Drugo, nama je prigovor savjesti bio u temelju organizacije, jer smo i Kruno i ja bili prigovarai savjesti. On je bio prigovara politiki, a ja iz religijskog opredjeljenja. To nas je povezalo s Antiratnom. Tree, mislim da je dosta vano da smo upravo u Osijeku (zoni rata) zapoeli i direktan rad na zatiti ljudskih prava. Nismo mi ba planirali raditi na ljudskim pravima. Vie smo bili usredotoeni i zainteresirani za prestanak i mirno rjeenje sukoba, za mirni povratak, te za edukaciju o nenasilnom djelovanju i o ljudskim pravima i demokraciji. Zapravo nismo bili spremni na sve to nas je ekalo. Naime, im smo objavili da smo osnovali Centar za mir, nenasilje i ljudska prava poeli su nam se javljati ljudi koji su bili izbacivani iz stanova i izloeni nasilju. Bili smo primorani donijeti odluku, kao i vi. Odluili smo da emo se time baviti.

Svemir Vranko: Htio sam samo rei dvije te-

ze. Jedna je da je Antiratna kampanja od samog poetka bila poput humusa, ona je bila plodno tlo u velikoj teglici iz koje su izrastali razliiti cvjetovi razliitih nevladinih organizacija. Bilo je to jednostavno udesno gledati i biti dio toga. Drugi aspekt je bio da smo jako puno ideja iznosili kroz glazbu. Jedan dio toga

Radionica je bila namijenjena onima koji su bili izloeni i ratu i sekundarnom ratu radei sa prognanicima ili ranjenicima. Nedavno sam srela jednu sudionicu te radionice - kae da joj je promijenila ivot iz konfuzije i oaja prema nadi u mir i oporavak.

69

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

bio je da sam s Aidom bio u Austriji, u Salzburgu, ne znam kako se zovu...

Aida Bagi: Imam negdje zapisano... Svemir Vranko: ... jedan Kanaanin i Austrijanka, i spomenuo sam da sam snimio jednu pjesmu i da elim snimiti mirovni spot. Nakon mjesec dana Aida me zove i kae, lova ti je stigla u ARK, moe raditi na glazbi. U Krievcima sam okupio mlade i napravili smo Crisiensis Pax Aid (latinski za grad Krievci), s razliitim glazbenicima iz krievakog kraja, Sandro i Nino Giovanni, vokalni sastav Gaudeaumus, i onda smo odravali koncerte. Usred rata smo u Krievcima odrali mirovni koncert! Bili su doli gradonaelnik, predstavnici vojske, jednostavno, bila je prisutna neka sasvim drukija ideja ak i u maloj sredini, u kojoj je mojih dvoje prijatelja i jo desetak drugih mladih ljudi poginulo u to vrijeme, tako da taj koncert, koji je bio mirovni, u isto vrijeme bio i svojevrsni rekvijem za te vojnike.

Vesna Tereli: U vezi s onim to je rekla Ka-

tarina, nama je bilo jako vano da se u Osijeku pokrenuo cijeli taj krug zagovaranja nenasilja i direktne zatite ljudskih prava. Jer ste se vi odmah izloili, kad su ljudi dolazili zbog deloacija, ili ste i sjedili ste s njima! I mislim da je vaa situacija bila istinski opasna. To je grad koji je dodue formalno vodio Kramari, ali je u stvari to bio Glava. I kasnije ste pisali kaznenu prijavu protiv Petra Kljaia, tadanjeg predsjednika Vojno-stambene komisije, lana Kriznog taba i predsjednika tadanjeg Okrunog suda u Osijeku. Sad sam se sjetila koliko mi nismo na poetku znali to sve moemo. Kako sam recimo, uei o medijaciji, moda tek 2006., radei na posredovanju u sukobu s policijom i sucima vidjela na djelu neto to je recimo Christine Schweitzer govorila 91. Onda sam se sje-

tila, vidi, ta praktina vjetina koju je nama Christine Schweitzer tada pokazala, sad konano postaje neto to ovaj tu policajac i ova sutkinja mogu upotrijebiti u svojem svakidanjem radu u sudnici i u policiji. Dakle, taj ciklus praktine primjene jako dugo traje, ali neto to smo mi sami uei posijali tamo negdje 91., neke stvari su se poele u praksi provoditi puno kasnije. Trebalo je jako puno da se institucionaliziraju, kao to je trebalo jako dugo da se neke od naih aktivnosti u samim organizacijama civilnog drutva institucionaliziraju. Ali ono to je bilo najvanije na poetku, stvarno je bilo vrijednosno. To to smo zajedno rekli, e sad je rat, ali mi ipak ne odustajemo od nenasilja, niti odustajemo od komunikacije sa svojim prijateljima u Beogradu, u Crnoj Gori, bilo gdje. I kad god smo radili direktno s onima koji su sami stradali, vezano ba uz Osijek spomenula bih prve kontakte sa teficom Krsti i obiteljima koje tragaju za nestalima, koji su svi ideoloki bili totalno zalee Tumanu, ali su isto tako znali da ako ele neto saznati, moraju se povezati sa enama u crnom, da trebaju biti otvoreni prema tome da putuju u Srbiju preko Mohaa, preko Madarske, jer mogu tamo moda neto saznati. Tako da moda sad ulazimo u neki ciklus kad emo moda i mi imati odgovornost rei neto nekome u nekoj drugoj zemlji. Dakle, bila nam je vana i ta opredijeljenost za nenasilje, ali smo stalno uili od tih svjetskih iskustava, kao to sad drugi mogu uiti od nas. Nita se ne moe direktno prenijeti, nije to kao praksa koju presadi iz jednog okvira u drugi pa odmah cvjeta, raste. Kada je krenuo Volonterski projekt Pakrac, dobili smo vrlo vanu informaciju o nizu samoubojstva u Pakracu 94. Mi kao Volonterski projekt Pakrac bili smo ti koji smo pisali Ministarstvu i rekli, znate, ljudi se ubijaju, oni su u depresiji, to je problem. Mislim da je skandalozno da smo mi njima trebali to javiti i otii na razgovore da bi trebalo

Zapravo nismo bili spremni na sve to nas je ekalo. Naime, im smo objavili da smo osnovali Centar za mir, nenasilje i ljudska prava poeli su nam se javljati ljudi koji su bili izbacivani iz stanova i izloeni nasilju.

70

ARK 1991. - 2011.

poduzeti neke sustavne mjere ohrabrenja, potpore, rada s ljudima. Stalno smo bili u situaciji da ujemo za problem, onda moramo smisliti neku definiciju, artikulirati to se zbiva, s vrlo skromnim resursima koje imamo, i u smislu informiranosti i u strunom smislu, i da onda jo pronaemo najbolja mogua rjeenja i odmah ih ponudimo! Pa da ih eventualno netko primijeni, s time da bi ta primjena obino uslijedila godinama nakon naeg prvog prijedloga. I kad se sjetim kako smo doli Ljubomiru Antiu u saborski Odbor za ljudska prava na sastanak kako bismo mu govorili o deloacijama, kako je on mrtav-hladan tamo sjedio u svom prekrasnom uredu zastupnika Sabora i priao da su to djeje bolesti demokracije, da on naalost nita ne moe uiniti, a ljude izbacuju iz stanova! S time da je u toj fazi to bio apsolutno jedini predstavnik neke dravne institucije do kojeg smo mogli doi, jer nitko nas drugi nije htio primiti. I tako je to bilo due vrijeme. Prve presude u sporovima zbog deloacija i prva vraanja u stan uslijedili su tamo negdje 2000. i neke. Dakle, 10 godina nakon to su ljudi izbaeni iz stanova. Trebalo je proi jo deset godina da Veernji list objavi ciklus tekstova o tome prije etiri, pet mjeseci, i to inkonkluzivno. Dakle, tek je pred nama vrijeme u kojem e netko moi javno rei: Pa ujte, to je bila nekakva zloinaka praksa, to je bio dio zloinake prakse koju su zapravo podravali ljudi u dravnim institucijama koji se zovu tako, tako i tako. Dakle, neke stvari e se eventualno tek dogoditi. Moj sadanji rad u Documenti vidim kao dio nasljea ARK-a, zapravo kao nasljee jednostavne odluke jedne male skupine ljudi vrlo razliitih opredjeljenja koji su doli iz sasvim razliitih sredina, s razliitim osobnim povijestima, da naprosto mora postojati jo neto osim nasilja.

Katarina Kruhonja: ini mi se da je vano

osvijestiti da su i Antiratna kampanja i Centar za mir, kao dio Antiratne kampanje, bili samonikli. Moda nismo imali neke vjetine, ali znam da smo mi u Centru za mir ustrajno nastojali nenasilnom djelovanju od samog poetka. Nastojali smo kucati na svaka vrata, traili smo razgovor i dijalog, provodili neformalne medijacije u ratom razorenim lokalnim zajednicama, pisali pisma razliitim institucijama i provodili nenasilni otpor pri istjerivanju obitelji iz stanova. Nai lanovi/ce prognanici su pisali pisma u Baranju, koja je bila okupirana, i 93. smo poeli susrete u Madarskoj. Nastojali smo djelovati inkluzivno i dijaloki. Da to nismo inili na takav nain, mislim da ne bismo mogli ni utjecati niti opstati. to se tie prijepora oko naeg djelovanja... Nae djelovanje je bilo izloeno kritici, odnosno etiketiranju prvenstveno od strane onih na koje smo upozoravali da provode krenje ljudskih prava ili ratne zloine, primjerice Kljaji i Glava. Takvo etiketiranje je u nekim razdobljima poprimilo dimenzije medijskog progona. Nisam sigurna da smo mogli nekim drugaijim metodama djelovanja to sprijeiti ili umanjiti.

Tihomir Pono: Ostale su, po meni, jo neke


vane stvari koje treba ispriati. Ostalo nam je da ujemo to se zbivalo u prvoj polovici 92., kad je izbio rat u Bosni i Hercegovini, da li tada izbijaju prijepori, ako izbijaju, kakvi prijepori tada izbijaju, da li se tada zbivaju nekakvi lomovi? Ostalo je da se ispria to je to izazvalo prijepore u vezi sa zalaganjem za ljudska prava, dakle to se i kada znalo o ratnim zloinima koji su poinjeni u Hrvatskoj. Pretpostavljam da se s jedne strane to naravno nije znalo u real time, ali ve poetkom 92. u jednom ARKzinu imate dosta velik i ozbiljan tekst o Sisku, koji se i dan danas obino preuuje.

Stalno smo bili u situaciji da ujemo za problem, onda moramo smisliti neku definiciju, artikulirati to se zbiva, s vrlo skromnim resursima koje imamo, i u smislu informiranosti i u strunom smislu, i da onda jo pronaemo najbolja mogua rjeenja i odmah ih ponudimo! Pa da ih eventualno netko primijeni, s time da bi ta primjena obino uslijedila godinama nakon naeg prvog prijedloga.

71

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

Vesna Jankovi: Ma znalo se.... Mi smo od

desetog mjeseca 91. krenuli prevoditi izvjetaje Amnesty Internationala gdje su spomenuti zloini...

Vesna Jankovi: ...ali, u svakom sluaju

Milena Beader: Ne samo to, nego su u Anti-

smatram vanim osvijestiti taj dijapazon mirovnih-antiratnih aktivnosti koji je iao od radikalne politike kritike, prije svega nacionalizma, do ovih psihosocijalnih vjetina, do...

ratnu dolazili istraivai Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, jer smo suradnju s njima uspostavili jo prije rata. Razgovarali su s nama vezano uz krenja ljudskih prava, a neki nai ljudi su ih ak vodili i po Bosni...

Katarina Kruhonja: Poeli smo kao antira-

tna, sada inzistiramo na suoavanju s prolosti u smislu kanjivosti za ratne zloine i priznavanja svih rtava, ali nema kritike rata.

Nela Pamukovi: Ali, hoemo li imati i neki

Kruno Kardov: Zato je uope bila Antiratna, a


ne mirovna? Zato nije bila mirovna kampanja, nego je bila Antiratna?

autokritiki osvrt? To po meni nedostaje. to smo mogli drugaije? Ja imam dojam da smo otili u previe tema poto je takva jednostavno bila naa realnost. A mislim da se danas nismo dovoljno fokusirali na bitne probleme.

Katarina Kruhonja: Ja mogu rei da je bila

Katarina Kruhonja: Mislim da bismo trebali

Antiratna zato to je, ovdje, u Zagrebu, krenulo od zamisli da zaustavimo rat. A mi u Osijeku smo odmah vidjeli da to vie nema smisla, i govorili smo o izgradnji mira.

jo definirati prijepore i nauene lekcije. Jedan od prijepornih pitanja je kako to da smo doli u situaciju da se vie nismo mogli dogovoriti, recimo, o izjavama. Zna kako smo se teko dogovarali, recimo, o izjavi nakon Oluje.

Vesna Tereli: Antiratna kampanja je nastala zaista kao kampanja ad hoc. Mi smo htjeli zaustavit rat!

Aida Bagi: Kako to da razne vjetine koje


smo uili nismo primijenili na sebe?

Nela Pamukovi: Kako bih rekla? Potpuno

Nela Pamukovi: I ne primjenjujemo danas! Aida Bagi: Zato jer postoji granica, te vjetine imaju neki doseg. Ali to je sada ve druga pria.

nezrelo. Gdje je bila naa uloga? to smo propustili? To je ono to mene mui! to se jo danas moe uiniti? Jer ivimo u istoj dravi kao to smo ivjeli, skoro, 92. I gdje je tu naa odgovornost? I to nismo uinili? To treba razmotriti. to se jo uvijek moe uiniti?

Vesna Jankovi: eljela bih reflektirati na-

Vesna Jankovi: Meni je pitanje, izmeu

ostalog, to znai respektirati mirovnu/antiratnu pravdu.... Spomenuli smo da je postojala i humanitarna dimenzija, kroz Suncokret, kroz Centar za ene rtve rata...

Nela Pamukovi: Mi smo imale sasvim drukiji pravac, nije to bio humanitarni rad.

sljee ARK-a, ne samo u smislu organizacija koje su opstale, nego i u smislu ovoga to je Katarina govorila. Jedna radionica je jednoj eni promijenila ivot! Meni je Antiratna kampanja takoer promijenila ivot, jer odlukom da se angairam otvorili su mi se potpuno novi horizonti...

Milena Beader: Meni isto.

Antiratna kampanja od samog poetka bila poput humusa, ona je bila jednostavno plodno tlo u velikoj teglici iz koje su izrastali razliiti cvjetovi razliitih nevladinih organizacija. Bilo je to jednostavno udesno gledati i biti dio toga.

72

ARK 1991. - 2011.

73

Put u nepoznato (transkript razgovora osnivaa/ica 09.05.2011.)

(transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Propitivanja, prijepori, transformacije


Transkript razgovora osnivaa/ica Antiratne kampanje, odranog 29. lipnja 2011. u Kui ljudskih prava, Zagreb. Razgovor moderirao Tihomir Pono. Sudionici: Miroslav Ambru Ki, Milena Beader, Sran Dvornik, Vesna Jankovi, Nela Pamukovi, Duka Pribievi-Gelb, Vesna Tereli, Ognjen Tus, Nenad Zakoek

Tihomir Pono: Stali smo u jeseni 91. Danas


trebamo doi do sredine 92. ini mi se da se kroz tri stvari moda najbolje mogu reflektirati odnosi i unutar samog ARK-a. Prvi dogaaj bio bi Vukovar i sredina studenog, drugi dogaaj primirje i koliko je sama injenica da je primirjem makar privremeno zaustavljen rat, utjecala na rad samog ARK-a, je li bilo osipanja, nekih promjena u nainu rada? Tree je pitanje rata u Bosni i Hercegovini, pri emu u ovoj sesiji neemo otvarati pitanje Hrvatske i hrvatske uloge u ratu u Bosni i Hercegovini, iako je vjerojatno i to bilo na dnevnom redu, ali vjerojatno ne toliko kao 93. ili poetkom 94., nego emo se baviti time kakva je bila vaa mirovna pozicija u tom kontekstu, a to je, da li podrati ideju da se bombardira Sarajevo, to je trebalo bombardirati, da se to sve skupa onda ranije prekine, ili je to suprotno mirovnoj poziciji.

licajce tjerali: sad ste omladinci treeg razreda, prima vas se u Partiju, i tako. Opina Maksimir bila je ona koja je svake godine imala najvei broj novoprimljenih u Partiju... Eto to je vezano za taj sam poetak.

Miroslav Ambru Ki: Ja bih se jo vratio na

Duka Pribievi-Gelb: U devetom mjese-

cu navrit u 35 godina rada u MUP-u! (smijeh) Uvijek se prisjeam tih prvih dana kad sam se poela pojavljivati u ARK-u, a to je 93. Pomalo sluajno, no budui da sam nastavila, moda ipak ispadne da sam u ARK-u bila stvarno zbog svojih uvjerenja. alim se. Za prvi dio samo bih dodala neto to je vezano za Svarun. Ne znam da li se sjeate, ja sam tada kao nadobudna profa u policijskoj koli 89. godine pokupila svojih nekoliko uenika i u okviru nastave koju sam drala dovela ih, ako se dobro sjeam, to je bilo u Gajevoj...

neke prethodne stvari. Te 89. na 90. u Veernjaku sam pratio razne nove pokrete, izmeu ostalog, dakle kao novinar, uletio sam i u Zelenu akciju. Bio sam u Zelenoj akciji i aktivist i ispod ita sam stalno pomagao koga god sam mogao. Ali sam iz Veernjaka otiao naprosto zato jer u Veernjaku nikoga ivog nije zanimalo ono to ja znam o tehnologiji. Za koju e se pokazati da je zapravo bitna i da je preobrazila ope tiskarstvo i tiskano novinarstvo... Otiao sam u Globus, koji je tada nastao kao, kako se to danas zove, javno-privatni pothvat. Pavi plus Vjesnik revija, oni su pokretali Globus. Meni je bio izazov da vidim kako neto nastaje od nule. Dakle, Zelena akcija, ARK i sve ostalo, bio sam unutra, pratio sam i moram priznati da je meni osobno bila smijena ova polemika o moralnom statusu aktivista, da li aktivist moe biti profesionalac, profesionalni revolucionar! Pa onda neki kau moe ne moe. To se u povijesti ve dogodilo.

Tihomir Pono: Doi emo do ARKzina kao zasebne vane teme, ali sad da se vratimo na te prve lomove i jako velike izazove!

Miroslav Ambru Ki: Gajevoj 45, drugi kat. Duka Pribievi-Gelb: Znam da su bili neki mladi ljudi koji su porazgovarali s mojim policajcima i da smo dobili letke. Ja ak mislim da imam negdje spremljene te letke, i to je za moje deke bila senzacija i novost da se vidi da ipak ima i nekih drugih naina organiziranja mladih. Jer, u to vrijeme jo uvijek su nae po-

Miroslav Ambru Ki: Nedostaje nam

Otri! Zoran Otri mi je privatno jamrao da kao zeleni ima ozbiljan problem da ga europski zeleni shvaaju kao ultranacionalista. Ili smo zajedno u Kostajnicu i Jasenovac, ili smo njukati, i proli smo onom cestom koja je bila pod snajperima, ili smo u Bosansku Dubicu, Hrvatsku Dubicu, Kostajnicu, poslije toga je Lederer poginuo...

Kad smo razgovarali o tome ta i kako uiniti, shvatila sam da ljudi u Antiratnoj imaju ve dovoljno znanja kako pruiti mirni otpor, i znam da se dogovaralo i to e se uiniti i kako e se uiniti, i u vezi s deloacijama, kroz radionice, kroz posjete, odnosno dolaske mirovnjaka iz svijeta, neke su stvari bile usvojene

77

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Tihomir Pono: Dakle, u jeseni smo 91. Imamo taj klimaks koji se zbiva sredinom studenog s Vukovarom, jedan dio osnivaa je ve otpao, a nakon toga, barem kod nekih ljudi, vjerojatno dolazi do ponovnog promiljanja uloge Antiratne kampanje s obzirom na ukupnu drutvenu situaciju.

Vesna Jankovi: Jedan od odgovora na to pitanje nalazi se u tekstu koji je upravo Nenad napisao, ne znam sad toan naslov, ali mislim da je bio Izmeu pacifizma i patriotizma. U svakom sluaju bile su te dvije kljune rijei u naslovu. Mislim da je taj tekst i nastao u tim post-vukovarskim danima, tako da moda Nenad moe neto rei!

da ona stvarno cijelim svojim ivotom svjedoi to znai nenasilno ivjeti. Tako da kad ona zagovara nenasilje, to je stvarno respektabilno, jer nenasilje proima svaki njen korak. A drugo je kad ti vikendom malo prakticira nenasilje i obie recimo Hrvatsku ili Bosnu. Dakle, Karavana je jedna stvar, drugo je kako su radili ljudi iz War Resisters Internationala. Ona, Kurt Sdmersen i Marko Hren je bio s njima povezan.

Vesna Jankovi: ...Eric Bachmann je doao u


rujnu 91. i drao radionicu o nenasilnoj akciji. Ne o konfliktima, nego o nenasilnoj akciji.

Nela Pamukovi: Koja je bila prva radionica? Vesna Tereli: Pa, prva je dola ta Christine Vesna Jankovi: Ja se sjeam da su doli
Schweitzer i Kurt Sdmersen, ba o nenasilnom rjeavanju sukoba.

Nenad Zakoek: Ne uspijevam rekonstruirati

sjeanje. Ne mogu se sjetiti toga, ne samo teksta, nego ak ni tog vremena. Ne znam jesmo li imali neke rasprave o tome. Sjeam se samo svae s mojim njemakim prijateljima, ali to je bilo jo ranije, jo nije bio poeo rat. Oni su mislili da se rat moe sprijeiti nekim masovnim pasivnim prosvjedom, nerealno. I s Christine Schweitzer smo isto to raspravljali, imao sam i neke svoje prijatelje, i oni su se udili kako smo mi tako neuviavni. Pa bilo je ideja da se tom prisutnou mirovnih aktivista izvana moe sprijeiti JNA...

Christine i Eric Bachman, postoji intervju u prvom ili drugom broju ARKzina, to je bilo krajem devetog mjeseca, prva radionica u Gajevoj, drali smo radionicu i onda su granatirani Banski dvori. Da li se netko sjea kojeg je datuma bilo granatiranje Banskih Dvora?

Tihomir Pono: 7. listopada 91. Vesna Tereli: Christine je prvo dola sa


Kurtom i onda je ponovo radila sa Ericom! Da, to je bila druga radionica. I druga je bila tema! Nenasilna akcija. Ali mislim da su ti razgovori s naim prijateljima izvana bili produktivni i provokativni u smislu prilike za diskusiju. Jer mi nismo toliko esto sebi dali mogunost da izmeu sebe bistrimo stvari. Al kad bi oni nama neto rekli, to bi nas provociralo, onda bismo se upustili u duge argumentacije i zapravo bismo kroz to osvjetavali i to je naa pozicija. Time to su oni doli sa svojim stavom totalnoga pacifizma, nas bi stavili u poziciju da go-

Tihomir Pono: Misli onih turista? Nela Pamukovi: Bili su ti mirovni karavani! Vesna Tereli: Postoji razlika izmeu ljudi
kao to je na primjer Christine Schweitzer, koja je cjeloivotno posveena nenasilju i time se bavi, prouava, u meuvremenu je napisala puno tekstova, samu metodologiju ne samo da poznaje nego i prakticira. I vodila je s Kurtom Sdmersenom prvu radionicu koju smo imali za nenasilno rjeavanje sukoba. Mislim

Ali mislim da su ti razgovori s naim prijateljima izvana bili produktivni i provokativni u smislu prilike za diskusiju. Jer mi nismo toliko esto sebi dali mogunost da izmeu sebe bistrimo stvari. Al kad bi oni nama neto rekli, to bi nas provociralo, onda bismo se upustili u duge argumentacije i zapravo bismo kroz to osvjetavali i to je naa pozicija. Time to su oni doli sa svojim stavom totalnoga pacifizma, nas bi stavili u poziciju da govorimo o tome, da je nenasilje u redu, ali da vidimo i situacije u kojima je obrana neophodna.

78

ARK 1991. - 2011.

vorimo o tome, da je nenasilje u redu, ali da vidimo i situacije u kojima je obrana neophodna.

Tihomir Pono: Jeste li imali podjele, rasprave, u smislu frakcija; s jedne strane nenasilni, a s druge strane zagovornici prava na obranu? I druga linija podjele, izmeu onog to bi se prilino kolokvijalno moglo nazvati, podjela izmeu lijevih i nacionalnih? Unutar kruga ljudi koji su bili u Antiratnoj i ire, s ljudima s kojima ste komunicirali izvan Zagreba, ali i s ljudima u Srbiji, u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji?

flektiralo na nas druge u grupi. Tako da jedan krug ena sa SOS telefona nije vie uope elio da se diskutira sa enama iz Srbije. Mi druge smo, naravno, htjele nastaviti taj dijalog. Taj deveti mjesec 91. je bio ba granica kad je zapoeo raskid. Otkad je Zagreb prvi put bio ugroen, da tako kaem.

Tihomir Pono: A suradnja Zagreba i uvjetno


reeno periferije? uli smo proli put, bilo je dosta zanimljivo to je Katarina priala o, opet uvjetno reeno, izvjesnom akademizmu u Zagrebu, nasuprot realizmu u Osijeku, koji je bio na ratnoj liniji. Spomenuto je da je bilo pokuaja ljudi i iz Rijeke i iz drugih krajeva Hrvatske s kojima se pokuavalo uspostaviti mreu mirovnih aktivista?

Nela Pamukovi: Nije to bilo unutar AntiraVesna Jankovi: Ali Antiratna na neki nain

tne! Ali na SOS telefonu se odvijala ta diskusija, a ne unutar Antiratne.

jest bila povod za rascjep na enskoj sceni. Odnosno, povod je zapravo bilo pitanje tko je rtva, tko je agresor i da li Hrvatska ima pravo na obrambeni rat, a ARK je bio oznaen kao projugoslavenska opcija koliko se ja sjeam.

Vesna Tereli: Da, ura Dumani je u Rije-

Nela Pamukovi: Da, ali istovremeno su se i

u inozemstvu vodile diskusije o ratu. Znai ene u Italiji, ve sam spomenula da su organizirale nekoliko sastanaka ena iz Beograda i ena iz Hrvatske, kako bi se raspravila vienja feministkinja o ratu, i onda su zapoela nerazumijevanja na tim sastancima. Sastanci su bili u Trstu, Rimu i drugim gradovima....

Nenad Zakoek: Izmeu hrvatskih i srpskih


ena, ili izmeu Talijanki i ...?

Nela Pamukovi: Ne, ne, tu je dolo do nekakvih nerazumijevanja izmeu ena iz Zagreba i Beograda. Nadeda Radovi o tome ima neto u svojoj autobiografskoj knjizi. Feministkinje su se tako sretale na sastancima organiziranim u inozemstvu i njihova poimanja stvarnosti su ve bila prilino razliita. Onda se to re-

ci poela istovremeno. I ona je imala potrebu uiniti neto protiv rata i organizirala je akcije sline Vratima mira. Kada je Trgu rtava faizma uklonjen naziv Trg rtava faizma, okuplja se grupa ljudi koji odmah trae vraanje imena. Zoran Pusi okuplja Graanski odbor za ljudska prava 1992. Grupa u Karlovcu s nama pokuava rijeiti probleme prigovaraa savjesti. Jer kako idu mobilizacije, tako ljudi dobivaju pozive i ukoliko ne ele nositi oruje, onda ih pokupe ili se negdje sklone. Jedan od njih bio je Ratko Dojinovi, koji je ubrzo zavrio kopajui jarke na prvoj liniji, a prije toga su ga tukli u policiji. Skupa smo pokuavali smisliti to emo sad. I u njegovom sluaju se upozoravanjem na to postiglo da su ga ipak vratili s prve linije. Evo, ovjek je iv i zdrav. Meutim, nama je sasvim jasno da neto takvo moemo uspjeti u Zagrebu i u Karlovcu koji je blizu, ali da irom Hrvatske ima ljudi koji ne znaju za nas, koji ne znaju na to se mogu pozvati, da u Ustavu postoji zagarantirano pravo na prigovor savjesti. Grupa oko Biljane Kai i Zorana Otria skupljala je materijale od kojih e ka-

Vano je rei da je suradnja s policijom, kad su bile u pitanju deloacije, bila jako dobra. To je ono to stoji. Sjeam se situacije u kojoj se nalazila Mirjana Radakovi kad su doli na jednu deloaciju. Tamo je bio njen kolega s posla, ali sad u maskirnoj uniformi, s mainkom u rukama, a meu policajcima koji su doli jer su morali doi, bili su njeni bivi uenici. Bile su to totalno sulude kombinacije

79

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

snije biti napravljena i prva broura o prigovoru savjesti. Osim toga, proizvodili smo bazine letke s informacijama kako ispuniti zahtjev za obrazloenje prigovora savjesti. Objavljivali smo plaene oglase na prijedlog War Resistera. Rasplamsala se rasprava o sadraju oglasa. War Resistersi su imali neku ideju i rekli su nam, evo, u ovoj zemlji stavili su to i to. Odgovorili smo da ne bismo ba to stavili, jer ne bi eljeli da poziv glasi deki, ne uzimajte oruje ni u kojem sluaju! Dilema je bila hoemo li se deklarirati kao pacifisti, i to oni isti nenasilni pacifisti? Ako ne, kako to napisati? To je jedna od diskusija koje su se vodile. Negdje imamo zapise o tome.

Ognjen Tus: Ti plaeni oglasi bili su vezani za

prigovor savjesti. I te su plaene oglase htjeli objaviti jedino Novi list, Feral i ARKzin... Nisam uestvovao u puno diskusija koje bi bile tematske, kao jesmo li mi za rat, jesmo li mi protiv rata? U Zagrebu koji je bio dosta zatien, jer ni jedna raketa, nita nije palo ni na kakvu toplanu ili tvornicu. ini mi se da smo bili dosta sigurni. Ali ne sjeam se da smo vodili neke jake rasprave o tome principijelnom pacifizmu. Moj stav je bio da, budui sam u Zagrebu, mogu si priutiti da budem pacifista; da sam bio negdje drugdje, vjerojatno ne bih mogao. Mislim da je pozicija svakog od nas bila njegova; kako smo ostajali bez posla, neke pare se moglo zaraditi jedino u vojsci. Znam dosta prijatelja koji su ba svojom voljom otili u vojsku! Boe moj! Trend. Em se moe preivjeti, ne? Tako da mi se ini da je puno manje bilo principijelnih stavova, a puno vie onoga: prvo, ne elim ratovati, ne elim ubijati prijatelje, niti biti ubijen. I ne sjeam se da smo ikad pozivali i da smo bili protiv toga da se ljudi imaju pravo javiti. Na kraju krajeva, inzistirali smo na tome da svatko mora odluiti za sebe, nije bilo nikakvog nagovaranja i to to su nas prozivali za jugonostalgiju, to je bilo samo

iz potrebe proizvodnje unutranjeg neprijatelja. To je bio stav Vlade, odnosno vladajueg kruga. Njemu je trebao unutranji neprijatelj. Kako nije pristojno govoriti da e potamaniti Srbe, pronalazili su druge koji su istupili. To je moje sjeanje. To znam. U doba kad je padao Vukovar bio sam negdje u Frankfurtu, netko me poslao, kod Christiana Paula, radilo se o nekoj mirovnoj manifestaciji koja je odravana svake godine. Tamo sam nekakav govor odrao i bilo je teko shvatiti kako e neto to nikog ne napada biti predmet napada i s jedne i s druge strane... U toj gomili ljudi u kojoj je bilo svih tih raznih Jugoslavena! Kao, kako moe govoriti ovako, kad je to ovako! Kaem, ja samo priam ta sam vidio i ta se dogaa, nita nisam teoretizirao. Mislim da je to, meni barem, bio nosei stav, da nismo pravili teoriju, nego smo djelovali dnevno. A pozicija nam je bila otprilike, ne elimo da se vodi rat!

Milena Beader: Korektnosti radi, mislim ni-

je tono Ognjene to si rekao da u Zagrebu ba nita nije palo i da smo se osjeali sigurni. Moje je sjeanje vezano uz tu svakodnevnu nesigurnost: od boravaka u sklonitima, pa i u samoj Gajevoj 45, odlazaka dragih i bliskih ljudi iz Zagreba u vojsku, iako, uz dileme zbog politikog ludila koje je nekima od njih bilo tee podnositi od granata, do raznoraznih tipova koji su hodali po gradu u uniformama, iako im je zapravo bilo mjesto negdje drugdje. Mislim da netko moe biti pacifist i kad je neposredno i svakodnevno izloen raketiranju, dakle ne mislim da su okolnosti kljune za taj izbor. Sjeam se i nekih drugih slika vezanih uz svakodnevnicu odlazaka u ARK, npr. sjeam se da sam jedno jutro zaspala, na svoju sreu, kada su pale one kazetne bombe koje su zabranjene meunarodnim pravom. A ba sam tim putem i negdje u to vrijeme znala ii prema uredu u Tkalievoj. To me je bilo jako potreslo,

Moj stav je bio da, budui sam u Zagrebu, mogu si priutiti da budem pacifista; da sam bio negdje drugdje, vjerojatno ne bih mogao. Mislim da je pozicija svakog od nas bila njegova

80

ARK 1991. - 2011.

Dopis Hrvatskoj ligi za mir, obavijest o Boinom karavanu za mir, 26. prosinca 1991.

Dopis uri Dumani, 10. travnja 1992.

Ponitite odluku, oglas obavljen u dnevnom tisku 24. prosinca 1990. povodom preimenovanja Trga rtava faizma

81

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

pogotovo zbog toga to je tu poginula jedna ena koja je dola iz Sarajeva..., ne znam koje godine ...

Tihomir Pono: To je bilo nakon Bljeska 95. Nenad Zakoek: A granatiranje Banskih dvora! Moja djeca su ila u vrti gore u Demeterovoj i taj vrti mjesecima nije bio upotrebljiv! Mislim da smo mi imali svijest, kad smo razgovarali s Osjeanima, da je to jedan drugi svijet, ali i ovo je bilo dojmljivo. Kad ti se takvo neto desi... Mislim da nitko od nas nije osporavao pravo da se Hrvatska brani, da se ljudi prijave dobrovoljno u vojsku, mislim da je svatko od nas poznavao nekog tko je otiao u vojsku!

su krenula izbacivanja iz stanova, izbacivanja s posla... Trea razina je osjeaj pritiska koji je stvarala ta nacionalistika atmosfera. Svi smo tu bili suspektni. Iz jednog supstancijalistikog naina razmiljanja, po kojem su Hrvati katolici, generacijama potjeu iz Hercegovine, iz Zagore, ne znam odakle... inilo mi se da smo svi s tog stajalita suspektni. Slovenci neki, Zakoek, tu rovare! Mislim da smo se onda zalagali za to da ne dopustimo tu vrstu diskursa, protiv toga smo protestirali: ekajte ljudi, to je vama? Tu se i Srbi bore, takoer za Hrvatsku!

Miroslav Ambru Ki: Ni to se nije jako glasno govorilo u medijima.

Vesna Tereli: Apsolutno! Nenad Zakoek: I onda neki dogmatini pacifisti kau, pogledajte, u Srbiji se ljudi angairaju na tome da se ljude poziva na dezerterstvo, a vi tu utite. Meni je to bilo apsurdno! Bilo je evidentno da se rat vodi u Hrvatskoj i potovao sam stav ljudi koji su rekli, idemo se braniti. Druga je razina da su postojali praktini problemi s tim to smo ustanovili da se, naravno, u Hrvatskoj svata grozno dogaa i da je za to kriva vlast, loa vlast, ali da Hrvatska ima pravo biti nezavisna, braniti tu nezavisnost, meutim moramo ispuniti neke standarde. Ono za to se mi trebamo zalagati jest da imamo normalnu dravu, s normalnom vojskom, s normalnom policijom i tako dalje.

Nenad Zakoek: Dakle, ve protiv tog za-

guujueg fundamentalizma koji je tvrdio a, znamo mi vas!, to je nain na koji nas se gledalo, to su sve djeca jugo-oficira...

Vesna Jankovi: Htjela sam se nadovezati na


ovo to je Ognjen govorio, a to je da je u poetku doista angaman veine nas dolazio iz eluca, bez jasnih mirovno-pacifistikih agendi. Zato me i zanima osobni rast, razvoj nenasilnog ili pacifistikog diskursa, koji se meni osobno dogodio, a vidjela sam da se dogaa i ljudima oko mene. Dijelom kroz sam aktivizam, dijelom kroz kontakte sa stranim mirovnjacima, a dijelom kroz sve te diskusije koje su nam jednim dijelom bile nametnute, a jednim dijelom su nastale autentino. Ja iz 91. i ja danas nisam ista osoba. A mislim da je paralelno s tim osobnim procesima i sama Antiratna prolazila transformacije. Od samog imena, koje je vrlo adekvatno opisivalo poetnu poziciju, kampanja kao neto to je ad hoc i protiv rata, do organizacije koja je stvorila mnotvo i danas postojeih NGO-a, i jo vanije izgradila tradiciju graanskog aktivizma...

Miroslav Ambru Ki: I s ljudima koji nee


u vojsku!

Nenad Zakoek: Dio toga je bilo i to! Onda

je to ak i funkcioniralo, da se kae da imamo Ustav, koji ima lanak koji dozvoljava prigovor savjesti, ali mnoge druge stvari bile su jo mnogo vanije, pa i zatita ljudskih prava kad

Na kraju krajeva, inzistirali smo na tome da svatko mora odluiti za sebe, nije bilo nikakvog nagovaranja i to to su nas prozivali za jugonostalgiju, to je bilo samo iz potrebe proizvodnje unutranjeg neprijatelja. To je bio stav Vlade, odnosno vladajueg kruga. Njemu je trebao unutranji neprijatelj.

82

ARK 1991. - 2011.

Vesna Tereli: Govorila bih o razlozima, o

tome da su neki moji prijatelji pozvani i da su se odluili ii, da su meni jako bliski ljudi i prije poziva odluili otii i nabavili svoju puku, i da su razgovori koje smo vodili bili jako teki. Stvarno smo se razili. Izmeu ostalog i zbog toga to su nam dani i tjedni prolazili u drugim prostorima i inili smo sasvim druge stvari. I kad je brat mog prijatelja ubijen, toliko su se ve ti nai svjetovi razdvojili, da e proi godine prije nego to ponemo ponovo ee komunicirati, a s nekima vie nikad nee zapoeti neka ea komunikacija.

Tihomir Pono: Na emu je nastao taj razdor? Vesna Tereli: Razliiti izbor! Ono to nas je
razdvojilo je da smo svjesno napravili razliite izbore. No, nije bilo samo udaljavanja; na izbor za nenasilje nas je i povezao. S nekim drugim ljudima. Neki od nas ve su prije bili prijatelji, neki nikad nismo postali prijatelji! Uope ne sugeriram da smo svi bili prijatelji. To se dogaalo ne samo unutar Hrvatske, nego i s ljudima s kojima sam bila u kontaktu u Bosni, u Srbiji, u Sloveniji, s ljudima s kojima sam bila u kontaktu u vedskoj! Jer tu su se takoer vodili razgovori, aha, ta se dogaa u Zagrebu! I tu je moda posebno dramatina bila razlika u interpretaciji izmeu Hrvatske, izmeu nas, mene, i nekih ljudi u Srbiji od kojih sam recimo, oekivala da e pomoi u informiranju kolega u svijetu Oni su imali stav da ljude treba univerzalno pozvati na dezertiranje... i naprosto nas nisu podrali! Radi se o inicijativi kojoj sam bila suosnivaica u ono vrijeme 80-ih, Helsinki parlament graana, osnovan u Pragu, na jednom velebnom skupu, tad je Havel ve doao na vlast. To je imalo sasvim drugaiju dimenziju od ovih naih skupova u nekim mranim, zakulisnim prostorima, ali je injenica da su recimo u Helsinkom parlamentu graana bili i Marko Hren, Toni Kuzmani... Jedna od su-

voditeljica iz te prie je bila i Sonja Licht iz Beograda, koja informacije koje smo mi njoj slali nije prosljeivala u mreu! Ja se sjeam te velike povrede, da mi njoj piemo kako je frka, kako se granatira gradove u Hrvatskoj, a da se te informacije ne prosljeuje dalje! Totalni ok! Mi smo mislili da je ona naa prijateljica, a gle, ona sad to ne prosljeuje zato jer se ne slae s mojom interpretacijom! Dakle, proi e godine, ja neu Sonju Licht pozdraviti negdje do 2000. To nije mala stvar! Nisam mislila o tome da ona naprosto ima razliito miljenje, pa nema veze; ne, smatrala sam da je to apsolutno neprihvatljivo, da smo mi tu u frci, da naa poruka nije proslijeena onda kad nam je jako trebalo, i to sam joj i te kako zamjerila. Rekla bih da se odluke koje se donose tad u kolovozu, rujnu i listopadu i te kako vrednuju i zapravo su nas ili povezale ili razdvojile, i to za duge godine. I vrijeme u kojem e se opet neobaveznije razgovarati s nekim tko ima drugaiji izbor bit e zapravo tek poslije rata, jer e se uspostaviti neke druge veze. S ljudima koji su ve izgubili nekog, koji ve ne znaju je li netko zarobljen ili ubijen, otvorit emo taj put. Ti neki novi ljudi koje tek tad upoznajemo, ali e nas svakako prvo nepovjerljivo gledati kao neprijatelje, zapravo su u situaciji da im treba informacija iz Srbije. Jer postoji mogunost da je taj netko odveden tamo, a mi imamo kontakt sa enama u crnom i s Nataom Kandi.

Nela Pamukovi: Htjela sam rei da je Anti-

ratna bila jako otvorena prema svima. Ti razlazi su nastali vie zbog toga to su drugi nas odbacili. Sjeam se situacija kad su dolazili ljudi izvan Antiratne, bilo na radionice, bilo kad bismo ih pozivali prilikom posjeta stranaca Antiratnoj, kada bi te osobe vrlo otrim rjenikom izbacile neku osudu toga to mi radimo i nisu vie s nama eljeli suraivati. Ali postojala je velika otvorenost! Ili, situacija kad je Bedem ljubavi imao akciju odlaska u Beograd. Bi-

Ono to nas je razdvojilo je da smo svjesno napravili razliite izbore. No, nije bilo samo udaljavanja; na izbor za nenasilje nas je i povezao. S nekim drugim ljudima.

83

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

lo je to ba onih dana kad je Komanda JNA bila okruena masovnim demonstracijama. Sindikat je dao prostor enama iz Bedema za organizaciju svoje akcije (s njima je u Beograd iao i Zoran Otri) a desilo se da je Sonja Lokar eljela posjetiti ene iz Bedema i nekoliko nas je otilo s njom u zgradu Sindikata, odmah preko puta Komande JNA. To je bilo grozno iskustvo! Ne bih se inae tamo ni pribliila, uvi na TV-u taj dan rasistiki i ratnohukaki Gotovev govor ispred Komande JNA, da nismo vodile Sonju Lokar, ali barem smo eto neto pokuale uti to ene iz Bedema ele. Vie nas im je nudilo kontakte antiratnih aktivista i aktivistica u Beogradu koji/e im mogu pomoi kad dou tamo. Meutim, bilo je jasno da one odbijaju bilo kakvu suradnju, da one ele rat! Znai, imali smo suprotnost ljudi koji nisu eljeli rat i onih koji su na bilo koji nain, bili rtve ili ne, eljeli rat! I tu je bio prekid.

Nenad Zakoek: Vesna je rekla kako su se

putevi razili, pa je onda ispalo da ti ne moe shvatiti drugoga. Ja sam mogao shvatiti drugoga! Ljudi su odlazili u rat... moram priznati, ja sam bio na Sveuilitu, a na Sveuilitu nisu mobilizirali, ali da sam dobio poziv, i ja bih bio otiao. Ali nisam se htio javiti dobrovoljno. Neki su ili, evo unec i jo neki su otili! Oni su ba dobrovoljno otili, nisu bili mobilizirani.

Tihomir Pono: Jedna stvar koju smo mogli uti a koja mi se ini prilino vana kada govorimo o cijelom historijatu Antiratne jest svojevrsno pretvaranje Antiratne kampanje u aktivistiku organizaciju.

Vesna Jankovi: Aktivizam je apsolutno

Vesna Jankovi: Imali smo politiku otvore-

bio tlo iz kojeg je i nastala Antiratna kampanja. Vidjelo se i posljednji put u predstavljanju, veina nas je ve imala neko aktivistiko iskustvo. Dakle, ulazimo u cijelu priu s tim iskustvom.

nih vrata, postojala je aktivna volja da se privue ljude. I da se s ljudima koji su dolazili kojekakvim putevima razgovara, da im se omogui da uu, da se ukljue. Za razliku od nekih dananjih, odnosno mnogih dananjih organizacija...

Tihomir Pono: Koje je dobrim dijelom iz tog


inkubatora!?

Vesna Jankovi: Stvari su se odvijale nevje-

Miroslav Ambru Ki: Tono se osjetilo, kad


je netko dolazio k nama, da je dolazio s razraenom ideologijom! Mi nismo imali nikakve ideologije, osim nekakve sklonosti, nekakvih osobnih izbora! I sad je on doao nama soliti pamet s kompletnim ideolokim sistemom!

Nela Pamukovi: To je bilo tako kad smo mi

stalno propitivali i sebe i svoje stavove i odluke. Ali ljudi koji su dolazili imali su jasne i iskljuive stavove! Mi smo stalno neto sumnjali, stalno se pitali.... i stalno bili otvoreni i ili prema neemu to ide dobrome, to ide prema prekidu rata!

rojatnim tempom. Mi smo visili u tom uredu od ujutro do uveer, dolazilo je mnogo ljudi izvana, stanovi su nam se pretvarali u hostele... Kad ve govorim o usporedbama, tko je i kako ivio, sjeam se, od jeseni 91. u drutvu je vladala opa atmosfera depresije, crnila i mraka. I to je potrajalo niz godina, ba olovnih godina, a mi smo u tim svojim enklavama ivjeli punim pluima, ispunjeni osjeajem smisla. Kad bih malo izmilila van i srela neke od svojih frendova koji nisu bili angairani, osjeala sam se privilegiranom.

Tihomir Pono: Psihoterapeutski uinak ARK-a.

Samo se sjetite kako je djelovala i sama pomisao na to da netko ide u Srbiju. To je bilo samo po sebi izdajniko djelo par excellence, u vrijeme kad su se Tuman i Miloevi sastajali. Ali graanska komunikacija... to je bilo posve nezamislivo i strano. Ljudi su ili, ali su utjeli.

84

ARK 1991. - 2011.

Vesna Jankovi: Jedan od segmenata ko-

je nismo spomenuli je ZaMir, koji je vrlo brzo uspostavljen. Od samog poeka smo se sluili raunalima, kojih 91. u Zagrebu nije bilo bogzna koliko, niti su se ljudi njima znali sluiti... Hou rei, Antiratna nam je pruala i mogunost svladavanja i uenja nekih vrlo konkretnih vjetina.

Vesna Tereli: I Vanja je u pismu upozori-

Duka Pribievi-Gelb: Dodala bih, iako

sam se neto kasnije ukljuila, da stvari koje sam zatekla onda, prepoznajem i sada. ini mi se da smo se odreivali prema osobi i prema trenutku. Ako je doao nevoljnik kojemu je trebalo ispuniti zahtjev za prigovor savjesti, krenuli smo na to. Isto je tako bilo i s jednom grupom koja je smatrala da u ovome naem gradu trebamo krenuti u edukaciju, i to od klinaca, od vrtia, na dalje. Meutim, taman kad se poelo stvarati takvo neto, desile su se grozne stvari s deloacijama, kasnije s domovnicama, i odjedanput se stvorila potreba za formiranjem grupa koje e se baviti samo time. Sjeam se jednog razgovora u Tkalievoj, kada smo sjedili i razgovarali koje bi sve projekte (sad smo ve poeli govoriti o projektima) ARK mogao provoditi. Nastala je jedna skupina koja je bila za edukaciju, u kojoj je bila Maja Uzelac, druga skupina s Mirjanom Radakovi, koja je pokrenula projekt Centra za direktnu zatitu ljudskih prava, Vanja Nikoli je ve tada upozorila da dolaze ljudi koje ele deloirati iz stanova, to je bila vea skupina ljudi, njih tristo i neto, i Sran je bio prisutan, i razgovarali smo to uiniti. Jer o deloacijama i o pravu da te deloiraju gotovo nita nismo znali. I neu zaboraviti Vanjine otvorene, onako krupne crne oi, kad kae, Ali moda postoji zakonska osnova? ta da uinimo, da idemo ili ostanemo? I ona je rekla idemo, pa kud puklo da puklo!

la da smo prve kontakte s vlastima imali ba zbog deloacija. Puno smo pisali o prigovoru savjesti, slali smo pisma, faksove, ali nismo u vezi s tim pokuavali zakazati sastanke. to je zapravo zanimljivo! Recimo, kad smo traili produljenje roka, da ne smije postojati rok do kojeg se moe iskazati prigovor savjesti i da svatko moe imati prigovor savjesti bilo kada, preko noi, nismo ni s kim traili sastanak! A u vezi s pitanjem deloacija traili smo sastanke, moda zbog toga to sami nismo znali to bi se moglo uiniti!

Sran Dvornik: injenino bih dodao malu

dopunu glede kontakata s vlastima. Kontakti s vlastima su bili kak se strefi. Sjeam se da smo Biljana Kai i ja u oktobru 91., kada je donesen onaj Zakon o obrani koji je potpuno derogirao ustavno pravno na prigovor savjesti, bili u Ministarstvu obrane. Otili smo razgovarati kako da se te stvari rijee, pod dakako potpuno neumjesnom pretpostavkom, od koje je taktiki bilo dobro poi, da su ljudi spremni sluati dobre sugestije. Tako smo se sastali s pukovnikom Bekirom Dediem, koji nam je objanjavao da se civilna sluba mora odvijati u okviru oruanih snaga. uo je nae razloge, ali ne vie od toga. S Ministarstvom obrane bilo je ak organizirano nekoliko razgovora, okruglih stolova (u ime ministarstva je sudjelovala stanovita gospoa Bajt), u kojima se pokuavalo raspraviti kako da se prigovor savjesti zakonski prizna kako valja. To je zavrilo naim prijedlogom Ustavnom sudu poetkom 1992. da se sporne odredbe Zakona o obrani ukinu, to je, za divno udo, djelomice ak i uspjelo. Mislim da je to bio prvi sluaj da je Ustavni sud uope uvaio, pa ak i prihvatio inicijativu iz redova bilo kakve graanske udruge (a da nije bila paradravna poput veteranskih). Dodue, trebale su mu dvije godine da donese odluku o pokretanju ispitivanja ustavnosti, uz zahtjev Saboru

Mi stalno propitivali i sebe i svoje stavove i odluke. Ali ljudi koji su dolazili imali su jasne i iskljuive stavove! Mi smo stalno neto sumnjali, stalno se pitali.... i stalno bili otvoreni i ili prema neemu to ide dobrome, to ide prema prekidu rata!

85

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

da se izjasni o spornoj odredbi o roku unutar kojega se jedino moglo iskazati prigovor savjesti (kako Sabor nije donio potrebne izmjene, Ustavni sud je dodue tek 1998. sam ukinuo ograniavajue odredbe). Nisu nam uvaili prijedlog da se civilnu slubu ne obavlja u pravilu u oruanim snagama, niti da ne bi trebalo traiti da prigovara svoje razloge uini uvjerljivima za komisiju koja odobrava zahtjeve po prigovoru savjesti. Drugi bi se sigurno mogli sjetiti mnogih drugih inicijativa, ali u tome nije bilo nikakvog sistema. Da spomenem samo jo jedan: ARK je posjetila meunarodna ad hoc grupa Peace Quest, koja je htjela izmeu ostaloga posjetiti i Pakrac; s tom je grupom bila i osoba koja je do nedavno bila predstavnica za javnost tuiteljstva Hakog suda, Olga Kavran, tada jo studentica u Beogradu. Potpuno naivno, neinformirano, dola je s njima na hrvatsku granicu, oekujui da bez problema uu u zemlju s pasoem tadanje Jugoslavije, ili ve Srbije, svejedno. Nisu joj dopustili, a nama su to u Antiratnu javili iz hrvatske ambasade u Ljubljani; ja sam se sluajno zatekao u uredu i, nemajui pojma to initi u takvim sluajevima, poeo nazivati ministarstva koja sam znao. Za poetak Ministarstvo vanjskih poslova, gdje su rekli da oni s tim nemaju nita, da se ulazak graana Srbije smatra sigurnosnim pitanjem i da zovem MUP. Sreom su mi dali ime i direktni telefon osobe u slubi koja izdaje ta odobrenja, to se pokazalo kao vrlo koristan kontakt s vlastima. Posluilo je kasnije za barem dvije stotine intervencija da se ljudima izda vizu, esto i dosta brzo. I to pokazuje da te vlasti tada jo nisu stekle onu birokratsku, zatvorenu rutinu. Na telefonu sam pokuao zvuati jako slubeno, Dobar dan, ovdje Sran Dvornik iz Antiratne kampanje, moramo rijeiti jedan problem! i svi su se ponaali ko da sam... ne znam... neki faktor. A s druge strane, u vezi s deloacijama je bilo kontakta i nije bilo koristi...

Duka Pribievi-Gelb: Kad smo razgova-

rali o tome ta i kako uiniti, shvatila sam da ljudi u Antiratnoj imaju ve dovoljno znanja kako pruiti mirni otpor, i znam da se dogovaralo i to e se uiniti i kako e se uiniti, i u vezi s deloacijama, kroz radionice, kroz posjete, odnosno dolaske mirovnjaka iz svijeta, neke su stvari bile usvojene. Drugo, ne smijemo zaboraviti da smo odmah krenuli i da smo dobili pomo pravnika, Orhideje Martinovi i Tanje Tagirov! Da smo za svaku deloaciju ipak napravili nekakav plan, znalo se tko e sjediti u uredu, znalo se tko e kontaktirati Sabor, znalo se tko e kontaktirati policiju, sve je bilo rasporeeno. Najvei je problem bio tko e izai na samu deloaciju i injenica je da su to u prvo vrijeme radile uglavnom djevojke.

Miroslav Ambru Ki: A poslije Banac i


iak!

Duka Pribievi-Gelb: Vano je rei da je

suradnja s policijom, kad su bile u pitanju deloacije, bila jako dobra. To je ono to stoji. Sjeam se situacije u kojoj se nalazila Mirjana Radakovi kad su doli na jednu deloaciju. Tamo je bio njen kolega s posla, ali sad u maskirnoj uniformi, s mainkom u rukama, a meu policajcima koji su doli jer su morali doi, bili su njeni bivi uenici. Bile su to totalno sulude kombinacije. Meutim vrlo brzo smo doli do potrebnih informacija i o Ministarstvu obrane, saznali smo vrlo brzo da je glavna gospoa Paali, koja potpisuje upravne odluke o deloacijama, ali ono to je bio problem, i tu je sad veliina ARKzina, i tako sam ja ARKzin doivjela, jest to to mi te informacije u drugim novinama nismo mogli dobiti. Dvije godine su prole a da nigdje ni jedno slovo nije napisano! Praktiki se o deloacijama poelo pisati kad je na deloaciju doao Peter Galbraight, a poslije njega su onda na deloaciju dola i dvojica saborskih zastupnika, kojih se to direktno ticalo,

Mislim da je to bio prvi sluaj da je Ustavni sud uope uvaio, pa ak i prihvatio inicijativu iz redova bilo kakve graanske udruge (a da nije bila paradravna poput veteranskih).

86

ARK 1991. - 2011.

doao je Nini i ne znam tko jo s njim... Nakon tih napisa u novinama, praktiki u vrlo kratkom vremenu je donesena odluka da se prestaje s izdavanjem tih naloga.

Vesna Tereli: Ali bilo je tu sinkroniciteta! Ja

bih tu vrlo rado ula Srana. Ti si Srane i pripremao materijale o deloacijama. Sinkronicitet koji meni upada u oi jest da se to dogaa u vrijeme kad poinju izbacivati Hrvate. Dakle, njima je u tom izbacivanju nestalo onih koji su bili prvi na listi, najosjetljiviji. Prvo se izbacivalo ene. Sjetite se tko su bili prvi koji su se nama obraali!

Sran Dvornik: Stalno imam osjeaj da je to

sve bio kaos u kojem su, slaem se s Dukom, neki ljudi iznenaujue brzo, nakon par pokuaja i pogreaka, relativno brzo pronalazili to se uope moe uiniti! Recimo, za Split se smatra, koliko aktivistika iskustva kazuju, da su se nakon poetnih sluajeva gdje su neki ljudi pruili otpor ili prijetili da e se silom braniti te riskirali da budu premlaeni, divlji izbacivai koncentrirali na familije u kojima su bile samo ene s djecom. U jednom je sluaju penzionirani oficir koji je imao legalno oruje u stanu rekao da e ga upotrijebiti ako se samo jo jednom pojave, i kasnije su ga ostavili na miru. A odnos snaga je bio takav da su i njega mogli samljeti. S druge strane, eni s kerkom nije pomoglo ni angairanje zatitara iz profesionalne agencije, koji je ubijen. I opet, zapravo nema sistema i nakon vie od pola godine itanja svega i svaega, da me netko pita koliko je bilo deloacija, mogao bih rei samo neku grubu procjenu. Da me netko pita po kojim obrascima su provoene, opet bih mogao rei, ovdje znam da je bilo ovako, ondje onako, ali zbirno ne. I tu bi suradnja s policijom dobro dola. Jer suradnja s policijom je funkcionirala utoliko da nisu bili bezobrazni, da bi izali na mjesto dogaaja, napravili svoje zapisnike,

i nita nisu mogli uiniti jer nad vojnicima nisu bili nadleni. A ona koja je bila nadlena, to jest vojna policija, eventualno je nekad intervenirala, ako je i sama dobila politiku intervenciju odozgo, a inae su ravnoduno stajali. Danas bi izvor pravih podataka o svemu tome bio kada bi policija izvukla, sredila i dala na uvid javnosti sve svoje zapisnike o tome. Imaju mnogo podataka, ali tada su, kako to lijepo imenuje jedna britanska kriminalistika serija, bili nijemi svjedok. Policajci su bili tamo, zapisali su, vidjeli su, i daljnjeg postupka po tom praktiki nije bilo. to se tie izlaenja u javnosti, ima jo neto. Jest da je to moda postala velika tema kada su istukli Zorana Pusia, pa je iak napravio spektakl te na sljedeu deloaciju doveo Vladu Gotovca i ne znam jo koje saborske zastupnike, i ovo sa Galbraightom, ali jedan od prvih prodora je premda ne elim da se ovo pretvori u dizanje spomenika samima sebi izvrila Antiratna kampanja. Gomilali su se deseci i deseci sluajeva u kojima su aktivistkinje sudjelovale u nenasilnom otporu deloacijama u Zagrebu, i sve se zavravalo na tome da bude tamo, i nakon nekog vremena bude fiziki izguran van. Na jednom sastanku netko je rekao Pa to da vie inimo, stalno se to ponavlja, i nita ne uspijevamo, osim iskazati solidarnost s ljudima koje na kraju uvijek izbace? To je ve deprimirajue. Raspravljali smo o tada neiskuanoj stvari prijedlogu da sazovemo press konferenciju i barem obnarodujemo da se to dogaa. Znam da je rasprava o tome bila iznenaujue duga. Kakva to press konferencija? Kaj emo s time? Ipak smo je sazvali. Kako je Vanja Nikoli bila glavna koordinatorica tih aktivnosti, ona je vodila presicu, premda joj nije bilo lako i to joj je vjerojatno bio jedan od prvih nastupa pred medijima. Dolo nam je nekoliko novinarki i novinara u Tkalievu, i onda je u nekoliko novina o tome i pisalo.

Zapravo, u poetku, osobito tijekom jeseni 91. nau poziciju osjeala sam kao prilino shizofrenu i, osim jasnog protivljenja Tumanovu reimu, trebalo mi je dugo vremena da u sebi pronaem argumente za pacifizam, za radikalno nenasilje.

87

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Kasnije smo razgovarali o jednom primjeru, malom ali pounom: novinarka Slobodne Dalmacije, i to kad ju je Kutle ve bio preuzeo, objavila je tekst s press konferencije i nastavila objavljivati barem jo nekoliko lanaka o deloacijama. Netko ju je jednom susreo, mislim Vanja, zahvalila joj i izrazila neku vrst divljenja to uspijeva u novinama koje ureivaki i vlasniki tome sigurno nisu sklone, uope pratiti tu temu i prikazivati je kao to ona jest, kao nasilje i krenje prava ljudi. Ona joj je odgovorila, otprilike, Pa vi ste nam pomogli! Odrali ste press konferenciju. Presica je kao dogaaj. Novinarka je na licu mjesta i ima odluujuu ulogu u interpretaciji. Dakle, umjesto da smo pisali saopenja, koja smo naravno pisali...

ra koliko je velika razlika izmeu neega i niega! U onom mranom opem stanju, ako samo netko neto radi, a ovdje je bilo barem nekoliko desetaka ljudi, to je beskonano puta vie nego da nema niega!

Tihomir Pono: Doli smo do jedne druge teme koju smo na poetku skicirali, a to su ARKzin i mediji uope. Ja sam tada znao za Antiratnu kampanju, iskreno govorei, ne zbog ARKzina, jer je ARKzin naprosto bio raen neitko!

Nenad Zakoek: Ja sam se ve naljutio. Tihomir Pono: To je naprosto bio grafiki suicid! Ali je s druge strane injenica da je taj ARKzin 90-ih godina bio vano mjesto, susretite, sjecite, da su se u njemu otvarale nekakve teme... Od ratnih zloina koje su poinili pripadnici hrvatskih oruanih snaga, do recimo tema manjinskih prava. A s tree strane jako je zanimljivo uoiti da je broj ljudi i medijskih profesionalaca koji su u njemu djelovali, koji su doli s nekakvim utakmicama u nogama, zapravo bio jako malen.

Miroslav Ambru Ki: Koja guva i baca u


smee!

Sran Dvornik: ... koja urednik pogleda i po

volji odbaci, ovo je situacija gdje je novinar ili novinarka, ona/j koja/i prisustvuje dogaaju, zna to se dogodilo i moe to prikazati kao znaajno za objavljivanje...

Sran Dvornik: Za nas je bio velik, iznutra


gledano.

Miroslav Ambru Ki: I to je najljepe,

konkurencija ne zna hoe li to izai ili nee! Kui?

Vesna Jankovi: Moram samo kratko repli-

Sran Dvornik: Tako je ona objavila nekoli-

ko stvari. Moglo se nai neto napisa i po drugim novinama i tjednicima. Najvie je to pratio Novi list, i naravno na ARKzin. Ali meni je to znakovito za cijeli angaman s Antiratnom kampanjom: okupi se ad hoc zbog nekakvih dogaaja koji te zateknu, jo te iznenadi njihov daljnji razvoj, stalno pronalazi naine reagiranja. Nema tu one glupe rijei proaktivnost, nema tu strategije, ne moe tu imati inicijativu, nego stalno reagira, i pokuava to zna. Ali zbog toga nije manje vrijedno, i to ilustri-

cirati na ovo to je Sran rekao. Iako sam i sama esto imala osjeaj da smo reaktivni, dakle da uglavnom radimo ono to nam se nalo na pladnju...

Miroslav Ambru Ki: Vatrogasno! Vesna Jankovi: ...da, vatrogasno djelovanje, mislim da upravo ARKzin, ali isto tako mirovna edukacija, prigovor savjesti i neki drugi projekti, odnosno aktivnosti, govore o tome da su postojali neki planovi. Meu tim planovima je, jo u Kumrovcu spomenuta, a neto kasnije se ponovo pojavljuje, ideja zajednikog

Nema tu one glupe rijei proaktivnost, nema tu strategije, ne moe tu imati inicijativu, nego stalno reagira, i pokuava to zna. Ali zbog toga nije manje vrijedno, i to ilustrira koliko je velika razlika izmeu neega i niega!

88

ARK 1991. - 2011.

Oglas objavljen u Feral Tribuneu 30. studenog 1993.

Tekst Radoslava Dojinovia Zatvorska promiljanja, ARKzin 5

89

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

prostora, koji bi koristilo vie organizacija po uzoru na tadanju Metelkovu. To nikad nije zaivjelo jer su vremena bila....

nije izlazio, i nisam bila pretjerano oduevljena idejom da se ponovo ukopam u taj poduhvat.

Tihomir Pono: Dvadeset godina kasnije! Vesna Jankovi: Dvadeset godina kasnije!
Imamo Kuu ljudskih prava, ali imamo i Mediku. Dakle, neke stvari koje smo planirali nije bilo mogue ostvariti stjecajem okolnosti, neke stvari koje nismo planirali su nam se nale na dnevnom redu...

Nenad Zakoek: Kad je izaao zadnji? Vesna Jankovi: Zadnji je izaao u maju 92.
Draena Perani dolazi iz Sarajeva i pie Odumiranje Bosne i Hercegovine: Svi smo bili naivni

Nenad Zakoek: A kad kree ovaj iz 93.? Vesna Jankovi: U proljee. Poinjemo raditi na njemu u treem mjesecu, a slubeni datum je prvi april. Zezali smo se da smo prvoaprilska ala.

Nenad Zakoek: Srane, jesi li ti znao da je


Tuman Povelju potpisao?

Sran Dvornik: Ne, ali znam da je bilo izne-

naujuih kombinacija. Kad smo jedanput na Trgu rtava faizma javno prikupljali potpise a nismo prijavili nikakav skup pa su nas priveli, vratio sam se sa arkom Puhovskim iz policijske stanice u Vlakoj s potpisima cijelog vrha tog dijela zagrebake policijske uprave. To je dodue puno manje nego Tuman, ali eto, uvijek ima takvih iznenaenja!

Tihomir Pono: Spomenuo bih jo jednu temu koja je skicirana kao vana, a to je primirje, od rata do rata. Dakle, od Sarajevskog primirja do opsade Sarajeva. to tada radite, o emu tada razmiljate? Da li nastojite strukturirati organizaciju koja je oito nastajala u kaotinim uvjetima, u kaotinom vremenu? Da li dolazi do toga da netko kae evo, sad je primirje, nema vie rata, idemo svojim poslom? Jeste li bili svjesni da ete na slinim poslovima koje ste zapoeli, provesti jo godine i godine?

Vesna Jankovi: Postoji velika razlika iz-

meu tog ARKzina, znai ARKzin 91.-92., koji je Mak grafiki ureivao, i ARKzina koji kree u novinskom formatu 93. 91. jo imamo ovdje vie puta spominjani kaos. Pronalazimo rupe u institucijama, ljude koji su bili spremni uti, uiniti neto... za razliku od toga 92., ini mi se osobito nakon izbijanja rata u Bosni, dolazi do konsolidiranja HDZ-a na vlasti. Sjeam se kako je HDZ stavljao apu na temeljne drutvene institucije, kao u nekoj video igri, i preuzimao kontrolu. Dakle, ARKzin 93., verzija 2.0., nastajao je velikim dijelom kao reakcija na tu posvemanju politiku kontrolu medija. Ostao je jedino Novi list kao nekakva enklava... Prolo je bilo neto manje od godinu dana kako ARKzin

Vesna Tereli: Ne mogu rei, ali svi tada jako puno radimo! To je vrijeme kad se ve poinje pripremati ZaMir, dakle, Eric Bachman, Wam Kat, Ognjen Tus, mnogi su ve tu ... Ne znam kad si ti Srane doao?

Sran Dvornik: Nisam bio u poetnoj grupi, Ognjen Tus: Koliko se sjeam, prije toga smo
slali faksove preko Austrije, je li tako?

koja je to pokrenula u maju 92. Prikljuio sam se tek negdje u jesen.

Jer suradnja s policijom je funkcionirala utoliko da nisu bili bezobrazni, da bi izali na mjesto dogaaja, napravili svoje zapisnike, i nita nisu mogli uiniti jer nad vojnicima nisu bili nadleni. A ona koja je bila nadlena, to jest vojna policija, eventualno je nekad intervenirala, ako je i sama dobila politiku intervenciju odozgo, a inae su ravnoduno stajali. Danas bi izvor pravih podataka o svemu tome bio kada bi policija izvukla, sredila i dala na uvid javnosti sve svoje zapisnike o tome

90

ARK 1991. - 2011.

Vesna Jankovi: Kad je uspostavljen BBS,

funkcionirao je na Wamovom osobnom raunalu koje je bilo instalirano u mojem stanu, i svako malo je zvonio telefon jer su se ljudi prikljuivali.

Vesna Tereli: ZaMir dakle kree, on se gradi


i kod nas, gradi se i u Sloveniji, u Srbiji, kasnije u Sarajevu...

Vesna Jankovi: Pa Tuzla, pa Kosovo. Vesna Tereli: Tako se razvijala ta mrea, a


razvija se i elektronika konferencija Yugo-Antiwar, na kojoj se vode iznimno vane diskusije. Uli smo u to s dosta nepovjerenja, neki i s puno radoznalosti i entuzijazma; sjeam se da sam ja pruala otpor. A onda, kad sam jednom ula, vidjela sam da je velika vrijednost ba bila djelovanje u toliko zemalja i da sad moemo dnevno komunicirati sa svim drugim ljudima, koji stvarno imaju drugaije perspektive. Imali smo vrlo suvisle rasprave, koje su onda kad je doao internet i stvari prele na server u drugoj polovici devedesetih prekinute, ali to je ve druga pria... Zapravo sam htjela govoriti o tome to smo radili te 92. Priprema se rad s djecom, koji e se pretvoriti u rad s djecom u kampovima, to prognanikim, to izbjeglikim. To e narasti u Suncokret. Priprema se Centar za mir Osijek. Cijelu tu zimu pamtim ba po putovanjima u Osijek i natrag, komunikaciji s ljudima koji e pomoi, iz Engleske, Njemake... Na neki nain prijateljska pomo, onakva kako su nai prijatelji iz War Resistersa znanjem i inspiracijom pomagali nama. I u svibnju su tu prvi Dani kulture nenasilja, i onda Katarina i Kruno pokreu Centar za mir u Osijeku. I mi imamo pune ruke posla. Sve vrijeme traju deloacije... Ve se prevode materijali za knjige, izvjetaji Amnestyja i Human Rights Watcha. Rade se razliite stvari, ali svi radimo... nonstop radi-

mo. Izlazimo u KIC, izlazimo u kole. U Zagrebu vrata otvara Sanja Sarnavka, Klasina gimnazija otvara vrata, a u Osijeku nam put otvara Ladislav Bognar, koji se friko vratio s bojinice i jo uvijek radi u Zavodu za kolstvo. Zavod za kolstvo zahvaljujui nekim ljudima nastavlja funkcionirati kao institucija koja je tu kako bi pedagoki pomogla kolama da rade demokratinije. Jedna apsolutno fenomenalno paradoksalna situacija! Televizija je posve negledljiva! Recimo, Dnevnik je isto pranje mozga! A s druge strane jo uvijek djeluje Zavod za kolstvo u kojem ljudi kao Ladislav Bognar. kola za ljudska prava i demokraciju! Naravno da su im to za neko vrijeme presjekli i da je to postalo nemogue! Ali to je vrijeme u kojem moemo neometano raditi s nastavnicima, to recimo za dvije godine, 94., vie nee biti mogue bar na neko vrijeme. I dalje smo stalno nalazili neka zaobilazna vrata! Uvijek bi se nekako pokazalo da se tu ipak nae neki ovjek koji nam otvara vrata i da moemo raditi.

Duka Pribievi-Gelb: Ako ne ovjek, on-

da barem neka vanjska institucija koja daje legitimitet nekom programu, kao to je UNICEF. Zahvaljujui UNICEF-u opet se putem domaih institucija (sada su ve agencije i zavodi) ulazilo u kole.

Nenad Zakoek: Kad je Maja osnovala Mali korak?

Vesna Tereli: Mali korak smo, mislim,

osnovali 93., To je ve vrijeme kad vidimo da vie nee ii preko Zavoda za kolstvo, ta vrata su se zatvorila.

Sran Dvornik: Ne zaboravimo - premda to,

koliko se sjeam, nismo tada tako analizirali - da je u obrazovanju jako znaajna politika simbolike. To je tako s nacionalizmom: na-

91

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

cionalizam nema drugi nain ekonomije, nema drugi nain organiziranja uprave, bave se glupostima kao to su simboli identiteta, i HDZ je u tom svjetonazorskom okviru obrazovanje bio apsolvirao prije svega drugoga, i iznenaujue brzo! Ako se sjeate, parlament s HDZovom veinom je konstituiran 30. maja 90. Tri mjeseca i dva dana poslije, poetkom kolske godine, vjeronauk je ve u kolama! Za tri mjeseca napraviti program, odabrati i toboe obuiti ljude za nastavu... Sam ih je Adalbert Rebi, njihov ovjek, tog ljeta upozorio: mi nekamo kadra. Nikoga nije bilo briga. To je bio simboliki akt.

radili su za vojsku. Logino je rjeenje bilo da neto napravimo sami, Wam je to startao na svojem raunalu, Eric je donio software... Ono to je vrijedilo jest to to smo uvijek nalazili ljude koji su imali to rei, dolazili smo do njih, i gurali im modem u ruke. I to guranje u komunikaciju bilo je aktivno i svi smo ga podravali. Bio je to zajedniki rad!

Tihomir Pono: Jedno pitanje vezano uz samo


to guranje modema i komunikaciju: Koliko ste vi mogli modemima meusobno razgovarati, a koliko ste pomou njih mogli razgovarati s, uvjetno reeno, drugom stranom? Koliko ste mogli komunicirati s dravom, kada se elite obratiti recimo zbog nekog prigovaraa savjesti, ili je to bilo za diskusijske grupe i za razgovore s ljudima u Nizozemskoj, u Engleskoj, koji imaju mirovnog iskustva, koji znaju neto o organizaciji, koji mogu pomoi, na primjer da se doe do nekih novaca?

Ognjen Tus: Mislim da Analiza postojanja

HDZ-a u ovoj dravi nije posao Antiratne, ako je ovo sjeanje na Antiratnu. Spomenut je ZaMir, koji jest za nas znaajna tema. On je zrak kroz koji struji komunikacija. Ono to je Wam napisao u prvom svojem mailu, da znamo to radimo, da to radimo prvi put, smatrao sam vanim, ali takoer nisam stvarno mislio da je tehniki dio vaniji od socijalnog, koji je to upotrijebio. Mislim da je bio kima antiratne mree. Volio bih da pokuamo naprosto vidjeti po emu smo se razlikovali. Drava je tako funkcionirala, bio je raspad, oni su se snalazili i krali koliko su mogli, gurali djecu u rat i ostavljali ih po zimi u tenisicama, moje naselje su branili tako da su stavili plinske cisterne oko kasarne, minsko polje, pa sam vozio djecu kroz mine u muziku kolu... ali to nije vano. Vano je da li smo bili razliiti, da li smo napravili neki civilizacijski korak, da li mi to vidimo i da li to drugi vide? Meni je vano da kaem, ja to vidim, i znam to sam radio, znam da sam to namjerno radio tako... Kad smo poeli ZaMir (Wam je dao to glupo ime, meni se ne svia, ali eto), pokuali smo razgovarati sa zagrebakim BBS-om (to je bio Bug, CroatiaNet)... Oni su na svojim stranicama napisali otprilike Srbima pristup zabranjen, uglavnom nisu bili voljni,

Ognjen Tus: To je pitanje softwarea koji je bio Vesna Jankovi: Radilo se o grupi FoeBud
e.V.

instaliran. Software potjee iz nekih njemakih socijalnih grupa ...

Ognjen Tus: Bitno je da je software bio takav

da je u stvari okupio ljude da komuniciraju. Imao je konferencije i imao je potu. Svi smo se sluili svojim e-mail adresama prije nego to je internet nastupio u naim krajevima.

Sran Dvornik: U poetku su serveri razmje-

njivali poruke putem modema koji se povremeno spajaju telefonskim vezama. Da bismo dobili punu povezanost na internet, pokuali smo se jednostavno dogovoriti s ljudima koji su upravljali hostom na Institutu Ruer Bokovi. Meutim, kako su nam rekli, Predrag Pale, koji je tada bio glavni ef Carneta, naprosto je

Spomenut je ZaMir, koji jest za nas znaajna tema. On je zrak kroz koji struji komunikacija. Ono to je Wam napisao u prvom svojem mailu, da znamo to radimo, da to radimo prvi put, smatrao sam vanim, ali takoer nisam stvarno mislio da je tehniki dio vaniji od socijalnog, koji je to upotrijebio. Mislim da je bio kima antiratne mree.

92

ARK 1991. - 2011.

Broura Centra za promociju ljudskih prava, lipanj 1994.

Deloacije: Sluaj 170, ARKzin 1

93

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

rekao ne moe. Naao je razlog koji naizgled nije politiki. Rekao je da to nije mogue iz sigurnosnih razloga.

Vesna Jankovi: Eric je donio modem, Wam


je bio tu i pisao je svoj Zagreb Diary...

Miroslav Ambru Ki: Zapravo bi treba-

Ognjen Tus: Mi smo imali potrebu, mi smo

lo, za ljude koji su se rodili s internetom ili su poeli komunicirati kad je ve postojao internet, napraviti jedan mali esej, fenomenologiju to je to BBS. Jer je to drukije, a funkcionira! Funkcioniralo je na impulse, ali ne da se prikopamo na neku stalnu vezu, nego tako to su kompjuteri-vorovi automatski nazivali svoje kompjutore-vorove i predavali pakete robe koja se u meuvremenu skupila od individua, tako da su ti paketi s drugoga, treega distribuirani dalje. Dakle, nije bilo instant, ali si recimo za pola dana mogao i s najvee udaljenosti dobiti svoju poruku.

imali tehnika znanja da to napravimo, imali smo podrku ljudi koji su nam mogli pomoi nabaviti razne stvari i sjediti s nama i pomoi da to instaliramo zajedno! Mislim da je to bio zajedniki rad. Nita od toga nije se desilo drukije nego onako kako je to nama trebalo!

Vesna Jankovi: O.K. Ognjen Tus: Kad su nas ti BBS-ovi odbili, Eric i
ja smo jedno vee na Trgu rekli, ajmo dobaviti software za to. Kad je taj software doao Wam ga je sam za sebe startao na svojem kompjuteru, poslao par poruka okolo i rekao: ljudi, prikljuite se. Onda smo trali okolo, slali modeme, stare kompjutere prepravljali.

Vesna Jankovi: Vratila bih se na pitanje koje


si postavio. Prvo, ZaMir je pokrenut zbog toga to su telefonske veze izmeu Hrvatske i Srbije bile prekinute. Dakle, prva je ideja bila da se omogui komunikaciju unutar regije meu mirovnim grupama.

Vesna Jankovi: elim samo rei, da bi neto

Nenad Zakoek: Koliko ljudi je u stvari u Srbiji imalo pristup? Vie se ne sjeam.

Vesna Jankovi: Mislim da je Zagreb ZaMir


bio najjai, organizacijski najagilniji...

zaivjelo, ljudi su morali vidjeti kako to radi! Za mene je cijela stvar postala zanimljiva kad sam vidjela efekte te komunikacije. Kao kad smo dobili fax iz Bosne o masakru u Bijeljini i poslali vijest preko GreenNeta u svijet, a onda su je prenijele i velike agencije poput CNN-a... I kad vidi kako te poruke djeluju, onda se zakai.

Miroslav Ambru Ki: Novine u to vrijeme

Sran Dvornik: Mislim da je broj korisnika ZaMir-Zg bio oko hiljadu!

Ognjen Tus: Mislim da je zadnja brojka bila oko


dvije hiljade.

nisu uope znale ta je to BBS. Nisu mogle razumjeti ak ni to da je mogue poslati sliku. Ali s druge strane, da bi se poslalo sliku, trebalo ju je hakirati, ali su stvari prolazile i bile su nevjerojatno efikasne. Policija je zadnja shvatila o emu se radi.

Vesna Jankovi: Kod ZaMira je, ini mi se, Ognjen Tus: ta je dolo izvana?

vana komponenta da je i to dolo kao ideja izvana...

Vesna Jankovi: Jo neto u vezi sa ZaMi-

rom. Naime, upravo zahvaljujui ZaMiru, iskustvu komuniciranja elektronikom potom, ARKzin se povezuje s teorijsko-aktivistikom grupom u Nizozemskoj i poinje prvi objavlji-

Vano je da li smo bili razliiti, da li smo napravili neki civilizacijski korak, da li mi to vidimo i da li to drugi vide? Meni je vano da kaem, ja to vidim, i znam to sam radio, znam da sam to namjerno radio tako...

94

ARK 1991. - 2011.

vati tekstove koji se bave cyberkulturom. Znai 94. 95. mi objavljujemo prijevode tekstova koji se bave temom koja tek unazad dvije-tri godine ulazi na sveuilite. U svakom sluaju, jedna od stvari zbog koje i ovaj naslov Dvadeset godina ispred zaista ima smisla, jest i to.

Vesna Tereli: Ne, odnosi su postojali, i to i

Milena Beader: OK, jedna je stvar bila ta po-

vezanost unutar regije, kakva god bila, ali bitno je i da smo se u isto vrijeme povezali s ljudima iz svijeta. Ne samo da smo se povezali, nego ni oni, ini mi se, nisu u to vrijeme bili puno ispred nas kada se radi o koritenju tih novih tehnologija. Znam to po tome to smo, kad sam zapoela inicijativu za Amnesty International u Hrvatskoj (dakle 92., 93.), mogli dobivati njihove interne konferencije, koje su oni tada takoer poeli instalirati, te koristiti elektroniku potu. Dakle, tada sam imala dojam da smo se time poeli sluiti u isto vrijeme kao i dio neke globalne civilne scene. Naravno, za nae medije to je tada bila nepoznanica. Sjeam se kad je urednik HINE zvao upravo u vezi s poecima rata u Bosni, a mi mu nikako nismo uspjeli rijeima objasnit to je to e-mail...

Tihomir Pono: Otvorimo pitanje Bosne i Hercegovine. Neemo ii u genezu rata, ali evidentno je da je ona na mirovnom pokretu ostavila jak trag. Nisu razoreni samo neki gradovi i sela u Bosni i Hercegovini, nego je na neki nain oteen i mirovni pokret. Kako ste se uope nosili s tim? Je li netko otpao zbog nesuglasica, je li netko otpao zato to je smatrao da treba hitno, jednostavnim rjenikom reeno, izrokati sve oko Sarajeva, da ne ostane nita, pa da bude mir, ili je i taj moda mogao nastaviti? Kako se nosite sa svime time? I je li, budui da ste spominjali neke krugove iz Bosne i Hercegovine, dolo do pucanja odnosa s nekim ljudima i organizacijama u Bosni i Hercegovini?

od prije. Kako sam bila u Zelenoj Akciji, kampanja protiv nuklearnih elektrana je zapravo bila jugoslavenska kampanja i tu smo izgradili i kontakte i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Dakle, bilo je ljudi koji su bili aktivni za zatitu okolia, bilo je feministikih veza.... Kad je poeo rat u Hrvatskoj, neki od njih su bili pod pitanjem utoliko to je komunikacija bila toliko teka; mi smo te prepreke zaobilazili, putovali smo. Sjeam se puta u prosincu 91., prvo u Beograd, pa onda iz Beograda u Sarajevo. Iz Beograda se najvie sjeam paljenja svijea, za sve rtve. Tada su se pred predsjednitvom Srbije palile svijee, to je ve tada organizirala Nataa Kandi. ene u crnom su stajale, prosvjedovale protiv rata. A od tamo sam otputovala u Sarajevo, gdje je zapravo sve bilo spremno za rat. Jedini ovjek s kojim sam tada razgovarala, koji je to tako rekao, i to vrlo hladnim glasom, bio je Ibro Spahi. On je rekao, tenkovi su tu, po brdima, tu je sve pripremljeno. Drugi ne. Drugi, novinari, prijatelji, prijateljice, svi su govorili, ma ne, ne, nema anse, nee biti rata. Vraala sam se nekim luakim putovima kakvima se putovalo u to vrijeme, i nisam puno razmiljala o Bosni od tog prosinca do travnja; kao to rekoh prije, imali smo pune ruke posla, u vezi s Osijekom i tako dalje. A onda, kad su bili prosvjedi za mir, kad je krenulo pucanje - Bosna je odjednom dola u fokus. Tada smo razgovarali o tome i mislim da se nismo slagali. Mislim da u ovoj knjizi treba ostati zabiljeeno da smo tada paralelno artikulirali dvije pozicije: jedna je bila belicistika, a druga pacifistika. Obje smo jasno artikulirali. Zbog toga nitko nije otiao. Dugo smo diskutirali, i naprosto smo doli do dvije razliite analize, koje su mogle paralelno opstajati jedna kraj druge.

Nenad Zakoek: Na alost, ni jedna ni druga

nije imala anse da u tom trenutku bude reali-

95

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

zirana. Bilo je jasno da nitko zapravo ne eli intervenirati. S druge se strane, takoer slomila pacifistika ideja da e se nekako stvari srediti. Mislim da je Izetbegovi do kraja vjerovao da odlunim odbijanjem da se primjeni nasilje moe sprijeiti drugu stranu da napadne. To je bila potpuna iluzija.

Vesna Jankovi: Sjeam se da je Zoran Otri


bio taj koji je od vrlo ranog vremena upozoravao na to da e puknuti u Bosni. Ni ja to nisam eljela vjerovati. Sjeam se takoer rujna 91., kada su bili u jeku pregovori i izvlaenje oruja iz vojarni, Ivana Nana Radi je predlagala da se obratimo meunarodnoj zajednici i da meunarodna zajednica stavi pod kontrolu to oruje koje je transportirano u Bosnu i Hercegovinu. To je bio vrlo suvisao prijedlog, i ne znam zato nismo to uinili.

Milena Beader: Meni je ostalo u sjeanju da


smo pisali neto vezano za to...

Vesna Jankovi: Sjeam se da smo o tome


diskutirali, ali ne znam da li je ita napisano!

Milena Beader: Moda se na kraju zaista ni-

smo uspjeli obratiti nekoj meunarodnoj instituciji...no, meni je negdje u sjeanju da smo se obratili Evropskoj uniji, tada Evropskoj zajednici...o tome bi vie znao Zoran Otri.

Sran Dvornik: Za odnose u samoj Antiratnoj

od kojih nitko nema privilegiran pristup informacijama, mjestima odluivanja, niemu, djelujui potpuno odozdo, mogu neto uiniti, i kako se to formira izvan etabliranih organizacijskih obrazaca. Nismo mi bili neka znaajna organizacija koja, poput nekakvog punkta za politiku analizu i odluivanje, inicira akcije i donosi sudove. Tono je da smo beskrajno raspravljali to bi trebalo uiniti s Bosnom, ali ne zaboravimo da je, jo prije bilo kakvog rata, iz Bosne, iznutra, potekla inicijativa-poziv na meunarodni protektorat. Preventivno. To je zastupao Zdravko Grebo, a kasnije je bio i apel Helsinkog parlamenta graana. Nije manjkalo ideja to bi trebalo uiniti. Pitanje kako sprijeiti rat bitno je za jednu antiratnu organizaciju, ali paradoksalno, to nas nije moglo podijeliti jer nije bila sr naeg angamana. Ne zato to je svejedno treba li silom zaustaviti nasilje ili treba djelovati nenasilno, nego zbog ovoga to je rekao Nenad: nita nije ni ovisilo o tome to emo mi rei. Za razliku od aktivistikog djelovanja ovdje, gdje su akcije, izjave, suprotstavljanja Antiratne mogle na neto i utjecati. Bosna je bila velika tema, u kojoj smo mi zaista bili marginalni. K tome, danas izgleda kao da se sve zna. Nita se nije znalo! I kad je puknulo poetkom aprila u Bosni, nije odmah bilo prezentno to e se dogaati. Naravno, paranoici i nacionalisti su jedini bili u pravu. Ali ne zato to su bili u pravu, nego onako kako i pokvaren sat dvaput dnevno pokae tono vrijeme.

kampanji to nisu bile prijelomne stvari. O svaemu smo mi razgovarali. To nije imalo razinu na kojoj bi moglo dovesti do nekakve podjele. I dalje mislim da smo prije svega bili i zateeni i zbunjeni i da, osim toga, nije bilo ba tako mnogo informacija. Jako je dugo trebalo da uope shvatimo ulogu Hrvatske u Bosni i to je ve bilo u punom jeku kad nam je poelo svitati to se dogaa. U poukama koje bi vrijedilo izvui, naglasak bi bio ba na tome da ljudi

Nenad Zakoek: Osim toga su aktivno radili


na tome. to je self-fulfilling prophecy.

Sran Dvornik: Ipak, izdvojio bih neto to se

dodue dogodilo 10-11 mjeseci poslije poetka rata u Bosni i Hercegovini, ali pouno za ovaj tip pristupa i aktivnosti. U martu 93., zahvaljujui Centru za ene rtve rata i aktivistkinjama, ne u Zagrebu, nego u izbjeglikim logori-

U poukama koje bi vrijedilo izvui, naglasak bi bio ba na tome da ljudi od kojih nitko nema privilegiran pristup informacijama, mjestima odluivanja, niemu, djelujui potpuno odozdo, mogu neto uiniti, i kako se to formira izvan etabliranih organizacijskih obrazaca.

96

ARK 1991. - 2011.

ma, dolo je grozno upozorenje da su hrvatske vlasti poele odrasle mukarce skupljati iz logora i odvoziti ih natrag za Bosnu...

samo po logorima, nego po kafiima, po ulici i drugdje.

Nela Pamukovi: I ene. Sran Dvornik: Mogue. Znam da su kao


opravdavanje koristili to da se mogu boriti, a u patrijarhalnom obrascu ene se ne smatra toliko opasnima. Ali ne iskljuujem da su odvozili i ene. Ni dan-danas ne znam o tome cjelovitu informaciju. U svakom sluaju, ljude koji su uivali izbjegliki status poeli su odvoziti iz logora u Hrvatskoj i vraati ih u zaraeno podruje. A Hrvatska se hvalila kako ona nije agresor, nego prua gostoprimstvo bonjakim izbjeglicama. Koliko smo mogli uti, izruivali su ih HVO-u. Glas o tome doao je od aktivistkinja iz izbjeglikih logora, na to su i Antiratna i organizacije za ljudska prava digle meunarodnu uzbunu. Sreom, upravo je u Zagreb bio doao Tadeusz Mazowiecki kao povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Na njegovoj press-konferenciji sam glumio novinara ARKzina, i kada je Mazowiecki rekao da je od hrvatskih vlasti dobio obeanje da e prestati vraati ljude u BiH, pitao sam ga to e biti s onima koji su ve odvedeni. Nije odgovorio. Ali vano je upamtiti kako se vane stvari moe uiniti zajednikim djelovanjem. Centar za ene rtve rata poeo je s time da pomae enama iz Bosne u izbjeglikim logorima. Istovremeno se pokazalo da je to mjesto gdje se prvo saznaje za jednu teku povredu prava izbjeglica, i odatle je podignuta uzbuna pa je uz pomo drugih organizacija ili dijelova mree pokrenuta ira akcija, kojom smo u ovom sluaju sigurno hrvatskim vlastima stvorili neugodnost i osujetili neto to su poele.

Nenad Zakoek: Ali jedan dio ljudi uspio se


oduprijeti.

Milena Beader: Da, jedan dio je uspio, a neke

su uspjeli poslati natrag u Bosnu. Bilo je, kao i uvijek u ratu, naalost i tragikominih situacija. Uvijek se sjetim ovjeka koji je bio uhvaen u kafiu u centru Zagreba i vraen u Bosnu, u Tomislavgrad, prvo su ga stavili u zatvor kasnije bi ga poslali u vojsku, u HVO. Kako se, dok je bio u Zagrebu, upoznao s razliitim ljudima, ukljuujui i neke novinare, u tom se asu sjetio da ima telefonski broj neke novinarke iz Veernjeg lista. Rekao je straaru da je novinar i da se mora javiti u redakciju, pa mu je to ovaj i dopustio, pretpostavljam samo zbog toga to je lako uspostavljao kontakte s ljudima i bio uvjerljiv. Novinarki je rekao: Molim te poalji faks, kao slubeni, da sam ja va novinar i da moram istog asa izai. Ona je to uinila i oni su ga pustili. Tom smo ovjeku poslije pomogli kad se vratio u Zagreb. I to se dogaalo, bavili smo se i takvim sluajevima.

Nela Pamukovi: To je bila velika groznica.

Cijela izbjeglika zajednica je bila potpuno isprepadana. Ulazili su u izbjeglike kampove ujutro rano, u pet, est, pretraivali, dizali madrace, traili oruje, psovali. ene, a i neko dijete, su takoer odveli, pa smo mi to pratile i zahtijevale da ih se oslobodi. Stavili su ih u sportsku dvoranu na itnjaku. Kao prizor iz filmova iz doba nacizma.

Milena Beader: Kad je pobjegao iz tog za-

Milena Beader: Imali smo i u ARK-u sluajeva ljudi koji su dolazili s tim problemima. Tada su vlasti ve poele hvatati ljude iz BiH ne

tvora, iz Bosne, taj mi je ovjek doao doma u pet ujutro da mu pomognemo. I hajde, nai kontakte s UNHCR-om, Amnestyjem, Helsinki Watch, jer je znao da smo prije toga zajedno s predstavnicima nekih od tih organizacija ili

97

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

po Bosni, vezano za istraivanja krenja ljudskih prava. Prestraila sam se. Kad je pozvonio u pet u jutro, mislila sam prvo, naravno, da je policija... Ali eto, nekako smo uspjeli i to rijeiti. Naime, na sreu je ba u to vrijeme u Zagrebu bila delegacija Human Rights Watcha s kojima smo suraivali, cure su dole po njega taksijem i odvezle ga u UNHCR, te je vrlo brzo uspio doi do Engleske. Kad sam ga prije nekoliko godina vidjela u Zagrebu jo je ivio u Engleskoj. Prema mom miljenju, te su cure bile najhrabrije istraiteljice od svih drugih organizacija koje su dolazile u to vrijeme, zato to su uz profesionalni pristup imale i aktivistiki duh.

Sran Dvornik: Samo jo jedan detalj. Ovo je

nika, koji nas apsolutno vide kao izdajice. Mi smo sama mrana strana svijeta. Ali prognani ele doznati imamo li neku informaciju o selima iz kojih su oni prognani, kao to su Lovas i druga. A obitelji zatoenih trae, pokuavaju dobiti bilo kakvu informaciju. Jedna ideja koju su imali bila je da bismo mogli pronai nekoga na Vojno-medicinskoj akademiji, jer moda oni imaju dokumentaciju, imaju spiskove. Sve je to tapkanje u mraku. Bile su to jako napete komunikacije. Prvi put kad su doli iz Zajednice prognanika, svi su doli u uniformama. Imali su potrebu da dou nekako prepoznatljivo. Da ne izgledaju kao mi, kao izdajice, nego da se vidi da su oni na pravoj strani. Oni su drugaiji.

u toj cijeloj nesrei jedna mala svjetla toka. Da je ovakva jedna tanjuna mrea ipak posluila kao infrastruktura djelotvornog meunarodnog upozorenja na akutno teko krenje ljudskih prava, s jo teim moguim posljedicama. Non refoulement je tvrdo pravilo. Ne smije vraati izbjegle ljude natrag u ratnu zonu. To je teki kriminal, za koji ne znam da li je itko u Hrvatskoj ikad odgovarao. Ali s druge strane i opet ima neku mo, samo zato jer si jedini koji je uspio negdje plasirati tu vijest. Pa se neto pokrene. A s druge strane, istodobno me boli dua kad se sjetim one press-konferencije. Imao sam one shot. Mogao sam Mazowieckom postaviti jedno pitanje. Ili ti ljudi koje vraaju ili deloirani. Ne znam zato sam se odluio za ovo. Mislim da je bilo ee. Jer deloirane nisu ubijali. A tamo u Bosni... Kad su pali u ruke HVO-u, to su bili i Dretelji, i kopanje rovova i ivi titovi i tako dalje. Sofijin izbor, ne?

Nenad Zakoek: Jesu li imali maskirne


uniforme?

Vesna Tereli: Je, je. I to je komunikacija koja je onda bila konstantna. tefica Krsti je konstanta mog ivota. (smijeh)

Nenad Zakoek: Alter ego. (smijeh) Vesna Tereli: tefica Krsti nala je svojeg
sina, njegove posmrtne ostatke. Mnogi nisu. A Mato imi se vratio kui. Neto se rijeilo. Za nju na tuan nain, ali u vrijeme kad je ona ve i znala da ga nema. Pomirila se s gubitkom. Ali bilo joj je silno vano da su nali posmrtne ostatke.

Duka Pribievi-Gelb: Doivljavali su nas

Vesna Tereli: Mi te, 92.-93., posebno kroz


Osijek, vezano uz kontakte s obiteljima zatoenih i nestalih, kontaktiramo sa teficom Krsti, pa s Matom imiem iz zajednice progna-

kao neprijatelja. Ali koliko se to i podgrijavalo? Sjeam se jedne ene, bila je lijenica ili je radila na Rueru, koja je izgubila sina u Vukovaru. Na kraju je pronala tijelo. Potajno je dolazila u Centar za ljudska prava. Samo je rekla: Molim vas, da ne bi sluajno... Ne znam je li pripadala Bedemu ljubavi ili nekim drugim majkama koje trae. Samo se brinula da se sluajno ne

Ovo je u toj cijeloj nesrei jedna mala svjetla toka. Da je ovakva jedna tanjuna mrea ipak posluila kao infrastruktura djelotvornog meunarodnog upozorenja na akutno teko krenje ljudskih prava, s jo teim moguim posljedicama.

98

ARK 1991. - 2011.

Informacija za javnost, 17. travnja 1992.

Deportacije u Bosnu, ARKzin 5

Koliko je graana BiH deportirano?, Novi list, 23. kolovoza 1993.

99

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

bi ulo da je ona pokucala na ta vrata. Sastanci s njom bili su konspirativni.

Vesna Jankovi: I ARKzin je, recimo, za vri-

Sran Dvornik: Bile su otre podjele na prijatelje i neprijatelje.

Vesna Tereli: Samo se sjetite kako je djelo-

vala i sama pomisao na to da netko ide u Srbiju. To je bilo samo po sebi izdajniko djelo par excellence, u vrijeme kad su se Tuman i Miloevi sastajali. Ali graanska komunikacija... to je bilo posve nezamislivo i strano. Ljudi su ili, ali su utjeli.

Duka Pribievi-Gelb: Sjetila sam se jo

jedne stvari kad ste spomenuli rat u Bosni i dolazak mladia iz Bosne. Znam da smo raspravljali o tome, a ne znam je li se moglo to uiniti. S jedne strane smo im pokuali financijski pomoi. I traiti veze kako bi oni mogli napustiti Hrvatsku i otii nekamo dalje. ak se i u Antiratnoj spavalo.

jeme opsade Sarajeva, kada ljudi nisu mogli izlaziti van, izdao barem desetak potvrda da su dotini nai novinari ili da su nam za neto potrebni, to im je pomoglo da se izvuku. U to je vrijeme u Hrvatskoj djelovalo mnotvo meunarodnih organizacija. I UNHCR i IRC, IRCD... Takoer, gomila stranih novinara. Imali smo vrlo razgranatu mreu i uspjeno smo suraivali s tim organizacijama. Mnoge od tih meunarodnih organizacija su koristile upravo ZaMir za svoju elektroniku komunikaciju. Novinari su nam se vrlo esto obraali, iako u nekakvom brojanom smislu ili u smislu utjecaja, nismo bili neka velika snaga. Mi jesmo bili prepoznati kao vaan punkt, gdje se moe dobiti kontrainformacija.

Tihomir Pono: Kao relevantni marginalci? Sran Dvornik: Evo jo jednog primjera koji je bio prilino iznenaenje. Mi smo ove elektronike komunikacije, i e-mail, i jo vie elektronike konferencije ili news-grupe (ono to bi danas otprilike bili forumi), rabili za irenje svih informacija i upozorenja o vanim dogaajima. Bilo je aktivista po zapadnoj Europi koji su tamo pokretali akcije, organizirali slanje protestnih pisama hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, Predsjednikovom uredu itd. U vrijeme najgore represije protiv Dalmatinske akcije, ujesen 93., kada su vlasti protiv njih inscenirali onaj bombaki proces, pisali smo o tome kome god smo mogli. Jedne veeri kada sam sluajno bio u uredu Antiratne u Tkalievoj, iz telefaksa izlazi poruka. Iz Pertha u Australiji, na hrvatskome. Javila se grupa Hrvata (koji u Perthu imaju prilino veliku zajednicu). Napisali su da prate zbivanja u Hrvatskoj, naravno najvie su zabrinuti zbog agresije, ali to su demokratski nastrojeni ljudi, brine ih to se i unutar Hrvatske dogaaju neke rune stvari u vezi s ljudskim pravima. Posebno

Sran Dvornik: Tu zasluuje da se spomene

tadanja ekipa UNHCR-a, njihov odjel za zatitu. I u dananjem smanjenom UNHCR-u jo uvijek radi jedna osoba iz tog vremena. Mnogi koji su uspjeli pobjei iz Bosne bili su u katastrofalnoj situaciji, bez osobnih dokumenata, bez kojih nisu mogli nita. S kime god sam doao u UNHCR, tko god je mogao pokazati bilo to, to bi ukazivalo na osobni identitet, UNHCR im je izdavao privremene identifikacijske papire, koji su bili jednostavno otprintani na papiru A4 s privrenom fotografijom, s peatom, koji su potvrivali da je to ta i ta osoba i da je pod zatitom UNHCR-a. Nikakve birokracije, nikakvog zafrkavanja. Naravno da je tu netko mogao neto promuljati. Ali oni su ili na to da je puno neprihvatljiviji rizik da netko kome treba zatita ostane bez nje, nego da se provue netko tko je ne bi trebao dobiti.

Mi smo ove elektronike komunikacije, i e-mail, i jo vie elektronike konferencije ili news-grupe (ono to bi danas otprilike bili forumi), rabili za irenje svih informacija i upozorenja o vanim dogaajima. Bilo je aktivista po zapadnoj Europi koji su tamo pokretali akcije, organizirali slanje protestnih pisama hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, Predsjednikovom uredu itd. U vrijeme najgore represije protiv Dalmatinske akcije, ujesen 93., kada su vlasti protiv njih inscenirali onaj bombaki proces, pisali smo o tome kome god smo mogli.

100

ARK 1991. - 2011.

ih je zabrinulo to to se jednu malu opozicijsku stranku, kao to je Dalmatinska akcija, optuuje da je sama sebi bombom razvalila ured. To slii politikom procesu, i oni bi neto uinili, samo mole potvrdu vjerodostojnosti osobe koja se zove Sran Dvornik, koja alje poruke koje su itali. Jer ne bi neto uinili samo na osnovi jednog iskaza. To sam sutradan dao nekome od vas u uredu, jer nisam mogao ba poslati faks koji kae ovdje Antiratna kampanja, takoer Sran Dvornik, potvrujem da je vjerodostojan. ini mi se da je to bila geografski najudaljenija reakcija...

monosti. Tu je bio i Toni Maji, i Roza Roje, Hajdi Katinac, Vojko Ivica...

Nela Pamukovi: To je stvarno jako dugo


trajalo. Do 2000-tih.

Vesna Tereli: To je katastrofa, koliko se to


zavuklo.

Sran Dvornik: Ali onda je fer i spomenuti da

je to dovelo do jedne akcije meunarodne solidarnosti, a to je tim Otvorene oi, koji je doao ba zato da zatiti ovdanje aktiviste.

Vesna Jankovi: U Heidelbergu je takoer

postojala jedna mirovna grupa, sastavljena od ljudi iz bive Jugoslavije, koja je prevodila ove prve ARKzine na njemaki. Nisu ga vjerojatno prevodili u cijelosti, ali barem su pravili neke saetke. ena koja je bila najaktivnija u toj grupi bila je Albanka, s Kosova. Tako su se dogaali potpuno udesni susreti. Bilo je toliko primjera solidarnosti i pomoi na potpuno neoekivanim mjestima. A s druge strane nekakvih konfliktnih situacija na isto tako neoekivanim mjestima.

Vesna Tereli: I Peace Brigades Internatio-

nal je poslao tim, na na poziv i molbu da bi bilo vano da ovdje budu prisutni aktivisti koji bi ili promatrali ili pratili ljude, kad smo ve oekivali da e u neka mjesta biti mogu povratak. Poslali su prvi tim, u kojem su bili Johanna Bjorken, James Derieg, Ojsten Kleven i Vic Ullom.

Sran Dvornik: etvero, petero ih je bilo. Duka Pribievi-Gelb: S jedne strane, kao
to kae Vesna: Osjeala sam se u tom trenutku bespomono. Meutim je injenica da se ipak, zahvaljujui Antiratnoj kampanji a onda i drugim grupama, HHO-u, GOLJP-u... moralo zaustaviti izdavanje naredbi za deloacije. Da je zahvaljujui opet aktivnosti Antiratne i drugih grupa dolo do toga da se mijenja Zakon o dravljanstvu. Da se makne lanak koji je ministru davao diskrecijsko pravo da dade ili uskrati odobrenje. Da je takoer zahvaljujui djelovanju ovih organizacija dolo do toga da se smijeni prvog pukog pravobranitelja.

Vesna Tereli: Mada smo stvarno esto mo-

gli uiniti samo to - sjediti s ljudima. Sjeam se da sam relativno esto ila i u Split. Jer bilo je mnogo sluajeva deloacija, izbacivanja s posla... ukidanja telefona. To je bila neka njihova inovacija. Jednostavno, ne moete vie imati telefon. Tako ovjek godinama nema telefon. Bili su deseci takvih sluajeva. Ali kad god bih ila, nekako sam se osjeala eto, ja sad tu sjedim s prijateljima, ali zapravo ne mogu uiniti neto vie od toga. Jer ak i kad bi neki novinari prihvatili tu temu... kasnije je i Feral krenuo kao samostalni tjednik, neto bi se napisalo, ali to nije utjecalo na popravljanje situacije. Prijetnja deloacijama u Splitu je trajala jako dugo. Sjeam se ba te svoje bespo-

Tihomir Pono: To je bio Branko Babac. Prvi izvjetaj je podnio tako da je samo govorio kako je opremao svoj ured i nikako da ga opremi. To je bio njegov prvi godinji izvjetaj o stanju ljudskih prava i podruju djelovanja pukog pravobranitelja.

101

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Nenad Zakoek: Koje je to godine bilo? Milena Beader: To je 93., za Dan ljudskih
prava.

Tihomir Pono: Na kraju se dakle izmeu vas


triju s jedne i njih triju s druge strane dogodilo da manje-vie vie ne moete komunicirati.

Tihomir Pono: Vesna mi je kazala da ima


jo jedna tema, koju je ona htjela nakratko spomenuti.

Vesna Jankovi: Dobro, moda sam malo


zaotrila. Ali to je bilo...

Tihomir Pono: Dakle, izmeu mirovnjaka i ratnika se dogodila potpuno ista stvar.

Vesna Jankovi: Do sada smo se dosta os-

vrtali na interna dogaanja. Jedna od bitnih dimenzija antiratnog rada je bilo odravanje kontakta s drugom stranom. Imala sam jedno traumatino iskustvo 91. Tri tjedna puta po Njemakoj, koja su zavrila u Berlinu, taman u vrijeme kad je padao Vukovar. Bile smo na tom putu, iz Zagreba, Aida Bagi, Biljana Kai i ja. A iz beogradskog Centra za antiratnu akciju bile su Zorica Trifunovi, Lina Vukovi i Branka Novakovi. To me vraa na prve napomene koje je Nenad imao o tome, o razlikama. To putovanje je zavrilo time da mi jedne s drugima gotovo vie nismo mogle komunicirati. Jednim dijelom i zbog umora. Drugim dijelom, jer su postojale zaista vrlo razliite interpretacije, ak donekle i razliite ideoloke pozicije. Razliita utemeljenja. Dok je nama bila blia ta pria civilnog drutva, koju su Slovenci osamdesetih otvorili i nametnuli kao oblik demontae jednopartijske drave, moj je osjeaj bio da je beogradski Centar za antiratnu akciju puno blii klasinoj ljeviarskoj tradiciji, koja je antinacionalistika, ali koja uzima Jugoslaviju kao referentni okvir i da se mirotvornost mjeri time koliko si za Jugoslaviju. to je nama 91. ve bila tema o kojoj moe razgovarati samo na nekoj teorijskoj razini, ali stvari koje su se dogaale iskljuivale su takvu vrstu utemeljenja vlastitog rada. Zapravo, u poetku, osobito tijekom jeseni 91. nau poziciju osjeala sam kao prilino shizofrenu i, osim jasnog protivljenja Tumanovu reimu, trebalo mi je dugo vremena da u sebi pronaem argumente za pacifizam, za radikalno nenasilje.

Ognjen Tus: Nije. Ratnici su vrlo brzo nakon

rata uspostavili kontakt. Meni se, kako sad odem do Beograda ponekad vezano s poslom, deava da izbjegavam razgovore s prijateljima koji su djelovali u antiratnom pokretu, ne u NGO-ima, ali su bili na svim demonstracijama i jako radikalni pacifisti. To je, kako bih rekao, drugi prostor. I informacijski i na druge naine. Nama je ovdje drava nestala i mi smo gledali kako se jedna drava rui i nova stvara. To to se stvara otprilike je isto to smo imali, moda samo malo manje. Ta histerija stvaranja drave... Naprosto vidi koji ljudi u tome uestvuju, i zna da su i tamo takvi ljudi koji stvaraju takve drave. Oni to ne vide. Oni su imali jedan prostor koji se smanjivao, smanjivao, smanjivao. Ali jo uvijek tamo postoje institucije koje su postojale u Jugoslaviji. Oni imaju tampariju novca na Topideru... Kako bih ti rekao, to su neke emotivne stvari. Ne znam da li je to njihova ili moja mana ili kvalitet. Ali razlika postoji i ne da se razgovarati. Ja im sad kaem: Ajmo razgovarati. Ajmo se upoznati. S ljudima s kojima se poznajem skoro od osnovne kole. Meutim, ratnici imaju drugu priu. Proivjeli su sline stvari i lake razgovaraju o nekim svojim zajednikim iskustvima... ustvari, imaju vie zajednikog.

Vesna Jankovi: Svjesna sam toga da su one


bile pod jo daleko veim pritiskom. Njemaka je istupala kao javni prijatelj Hrvatske. One su bile ene iz Srbije, koje dolaze u Njemaku, mirovnjakinje...

Eto, dan-danas postoji uvjerenje da se pred dvadeset godina, mjesec i deset dana na referendumu glasalo za osamostaljenje Hrvatske. Ni meu pravnicima, politolozima, novinarima, aktivistima i tako dalje nema svijesti o tome da tada uope nije bilo postavljeno pitanje dravnog osamostaljenja. Dakle, i tada, pa i danas, ima prostora za propitivanje tog politikog konteksta i svih poruka.

102

ARK 1991. - 2011.

Sran Dvornik: I to je doba 19. novembra.


Danke, Deutschland. Taman najnezgodnije.

Vesna Jankovi: Apsolutno sam svjesna to-

ga, ali ovo to hou rei bila je jedna od konstanti u nizu razgovora u kojima sam sudjelovala tijekom 90-tih. Bilo je to na tragu: Aha, mi imamo Miloevia. Vi imate Tumana. I dovoljno je samo da budemo protiv vlasti. Zapravo, najvie me u tim jednostavnim formulama, koje su esto koristili i neki strani mirovnjaci i novinari, smetalo to to se pomou njih blokirala svaka ozbiljnija analiza.

Sran Dvornik: teta je da je Vesna ovo pi-

tanje otvorila na kraju, jer to je zapravo jako kompleksna tema. Takoer bogata poukama koje se moe izvesti. Jedna, najelementarnija mogua, koju je gotovo suvino rei, jest da bi bilo glupo umiljati da moemo biti neuvjetovani svojim lokalnim kontekstima. Ve sam u vezi s Bosnom spomenuo kako smo teko saznavali to se dogaa. Da sam znao kako Hrvatska vojska direktno i indirektno intervenira u Bosni, bio bih drukije reagirao. Tako je i sa stavovima spram raspada Jugoslavije. I aktivisti i svi graani i graanke u Srbiji su imali uoi rata bar godinu dana medijske propagande, i to ne samo one prepoznatljive, nego i indirektne, naizgled informacijske, po kojoj je urgentno i akutno pitanje bilo ugroenost Srba u Hrvatskoj pod ustakom vlau. To to je ta propaganda zapoela prije no to su Srbi u Hrvatskoj postali stvarno ugroeni ne mijenja nita na stvari. Nikakvo udo da su ljudi u najmanju ruku bili u dilemi nema li tu i neega stvarnoga. Zahvaljujui, izmeu ostaloga, i mrei ZaMir bile su demantirane neke injenine lai, poput incidenta u Pakracu. Ali to vrijedi demanti?! Dakle, prvo, normalno je da se istu stvar vidi iz razliitih perspektiva. Drugo, potrebna je prilina snaga da se iz toga izdigne. Mislim da smo to tada uspijevali na ra-

Izjava povodom uhienja lanova DA, 11. listopada 1993., ARKzin 6

Fax upuen Marijanu Gubiu, Australian Committee to support democracy in Croatia

103

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

zne naine i u razliitoj mjeri. Ali to je posao koji trai neko vrijeme. Vesna Jankovi i ja nali smo se zajedno s ljudima iz Beograda, kao gosti danskog Vijea za mir u Kopenhagenu 93. godine. Iz Beograda su bili Veran Mati, s radija B92, i pokojni Miladin ivoti iz Beogradskog kruga. Tamo takvih komunikacijskih problema vie nije bilo. Prole su gotovo dvije godine, pa se svata i shvatilo. Nismo mi bili bolji i pametniji nego ranije vas est, nego se neto i iskusilo. Osim toga, stvari nisu ni bile tako jednostavne. Moda smo preutno uzeli da ima i neeg demokratskog u tom odcjepljenju Hrvatske. A nema nieg. Apsolutno nieg. Odcjepljenje Hrvatske nema veze s demokracijom, s vladavinom prava, ni s im takvim. To je bilo samo stvaranje etnike drave. Prema tome, kad bi netko iz perspektive Jugoslavije rekao da se umjesto toga moglo boriti da se liberalizira, demokratizira, uvede prava u dotadanji poredak, to bi vrijedilo pokuati. Koliko bi imalo izgleda mislim da bi ga imalo. Uostalom, ne bih bio u UJDI-ju da nisam mislio tako. Odcjepljenje je bila ista pobjeda nacionalizma. Stvorili su situaciju u kojoj i inae ve civilno potpuno nekontrolirana armija moe podivljati, zauzeti jednu stranu i tako dalje. Nisu odgovorni za rat u smislu djelatnog uzroka, ali su i slovensko i hrvatsko vodstvo itekako krivi za stvaranje te situacije. Idemo u odcjepljenje, pa kaj bude. Prema tome, i iz hrvatske perspektive (iz koje i sam govorim, ivim samo ovdje i devedeset posto mojih informacija dolazi iz domaih izvora) moe se takoer kritiki govoriti o tome. Eto, dan-danas postoji uvjerenje da se pred dvadeset godina, mjesec i deset dana na referendumu glasalo za osamostaljenje Hrvatske. Ni meu pravnicima, politolozima, novinarima, aktivistima i tako dalje nema svijesti o tome da tada uope nije bilo postavljeno pitanje dravnog osamostaljenja. Dakle, i tada, pa

i danas, ima prostora za propitivanje tog politikog konteksta i svih poruka. I lanih i istinitih, a i onih najopasnijih, poluistinitih. A i opet, premda je alosno sluati kako ste vi na kraju dole do blokade u komunikaciji, srea je to je bilo nekih susreta, pa se i to moglo vidjeti. Jer ti nisi tada iz toga zakljuila da su one etnikue, niti su one mislile da si ti ustakinja.

Nela Pamukovi: Za razliku od ovih drugih


koji su zakljuili da je to kraj.

Sran Dvornik: Ti si umjesto toga pitala: Kako to? I to je sigurno pomoglo da se dalje skrupuloznije pokua komunicirati i bolje, kako je Ognjen rekao, upoznati se iznova. ak i ako se pozna. Vidjeti s kojom popudbinom sada dolazi.

Vesna Jankovi: Istina je. Kad smo se vrati-

le s tog puta bila sam okirana situacijom koju sam ovdje zatekla. Ne samo novogovorom koji me zasuo s televizije, nego sam shvatila koliko i ljudima u Antiratnoj nedostaje pogled iz drugog kuta, koliko smo ogranieni jednosmjernom interpretacijom dogaaja... No, vratila bih se na pitanje referenduma, odnosno odcjepljenja, nezavisnosti Hrvatske. Ja mislim da je dominantno raspoloenje, bez obzira na to na koji je nain referendumsko pitanje bilo postavljeno...

Tihomir Pono: Ono je bilo, ako emo biti poteni, izrazito inteligentno postavljeno.

Vesna Jankovi: Moj je dojam da je domiSran Dvornik: To uope nije sporno.

nantno raspoloenje u Hrvatskoj bilo raspoloenje za nezavisnost.

Nela Pamukovi: Nezavisnost od Miloevia.

Tako da ne znam da li smo mi ekipa koja treba da usaglasi svoj stav, pa e to Hrvatskoj pomoi da shvati gdje je? To drutvo nije spremno da govori o sebi. Ja nisam spreman uestvovati u politici drutva koje nije spremno. To je bolno, jer mora prvo sebe razgolititi.

104

ARK 1991. - 2011.

Sran Dvornik: I masakr u Borovom Selu deset dana prije referenduma. Ne zaboravimo. Uas. Svi su se zgrozili.

Ognjen Tus: Pa pred ogledalom mogu. Ali pred

Vesna Jankovi: Ali prije samog izbijanja ra-

ta, postojao je niz Miloevievih poteza, ukljuujui i upad u monetarni sustav Jugoslavije, odbijanje pregovora. Slovenija, Hrvatska, tadanja rukovodstva su nudila konfederalni model. O tome se nije htjelo razgovarati. Posljednjih sam tjedan dana itala tekstove Marka Hrena, iz kojih se vidi, recimo, koje je teme bio nametnuo u javnosti slovenski mirovni pokret, koji je bio jedini autentini mirovni pokret u bivoj Jugi. Jedna od tema je bila i uloga JNA, kao zapravo sedme republike, i njenog utjecaja. Isto tako, vrlo visok stupanj militariziranosti jugoslavenskog drutva itd. Meutim, ovo pitanje odnosa prema nacionalnom... Mi jesmo osuivali hrvatski nacionalizam, ali mislim da smo i potovali pravo naroda na samoodreenje...

skupom ljudi, koji su iz razliitih poriva krenuli u antiratnu priu... Mi smo potpuno razliiti ljudi. I ja imam nekakav svoj razlog, ali to su drugi politiki, privatni i ne znam kakvi razlozi. Tako da ne znam da li smo mi ekipa koja treba da usaglasi svoj stav, pa e to Hrvatskoj pomoi da shvati gdje je? To drutvo nije spremno da govori o sebi. Ja nisam spreman uestvovati u politici drutva koje nije spremno. To je bolno, jer mora prvo sebe razgolititi. To su one prie iz Miramide, kad smo Goran i ja ili u Republiku Srpsku. Razgovarali smo u autu. Ulazimo tamo sa zagrebakim ili pulskim registracijama. Ja kaem: uj, mi sad idemo na striptiz. Moramo se predstaviti u svim svojim pojavnostima tamo. Potpuno se razoruati. Zato da bi ljudi poeli funkcionirati iskreno, na kraju, da bi mi bili zatieni.

Vesna Tereli: Jedni drugima bili smo ljudi i

Sran Dvornik: Tko je narod? Hrvati? Ali ni jedna od tih stvari koje si rekla nije nesporna. Ja bih sad mogao odgovoriti i rei da se ne slaem ni s jednom ili s nekim stvarima koje si rekla, ali to ne moemo obaviti u pet minuta. To je neobavljena analiza. U drutvu, u Antiratnoj kampanji, u regiji, gdje hoe.

Nela Pamukovi: Mislim da bi to bilo najva-

nije definirati na dvadesetu godinjicu. Koja pitanja su ostala otvorena i gdje naa odgovornost jo uvijek postoji.

Ognjen Tus: Tu ne bih nau odgovornost


upisao.

nismo se funkcionalizirali, nismo se pretvorili u oznaku ja sam Hrvat/Hrvatica, i to mi je primaran nain na koji se odnosim prema tebi i ovome tamo koji je Srbin, ili ne znam kome. Mislim da smo esto stvarno najvie i dali time to smo tu bili za nekoga drugog i bivajui s njim uope i sebi stvorili neki prostor da jo funkcioniramo i u ratnim uvjetima, i poslijeratnim, koji su bili iznimno nedostojanstveni. Mislim da se u to vrijeme moralo jako puno raditi da se uope stvori prostor za bilo kakvo dostojanstvo. Mislim da smo u onome to smo uili, i u emu smo tada bili dobri, i sada dobri. U ukljuivanju drugih, koji nisu nuno nai prijatelji. I u praksi suradnje. To ne znai da smo uvijek savreno suraivali. Znali smo se i svaati.

Nela Pamukovi: Pred samima sobom, kao

graanima, kao aktivisti Antiratne kampanje.

105

Propitivanja, prijepori, transformacije (transkript razgovora osnivaa/ica 29.06.2011.)

Kronologija Antiratne kampanje

Opa kronologija

1991.
04. srpnja Zelena akcija odailje poziv Sprijeimo rat!. Na neformalnom sastanku istoga dana u vrtu restorana Zagorka na uglu Drieve ulice i tadanje Ulice Proleterskih brigada (danas Avenija Vukovar) na kojem su prisustvovali Draen Nikoli, Vesna Tereli, Zoran Otri i Vladimir Lay, dogovara se pokretanje antiratne kampanje (ARK) 05. srpnja Zoran Otri pie Povelju ARK-a. Kampanji se istoga dana prikljuuje Drutvo za unapreenje kvalitete ivota, koje uz Zelenu akciju tijekom sljedea dva mjeseca intenzivno radi na prikupljanju podrke kampanji. Prema dostupnim podacima, Povelju je potpisala 321 osoba iz 21 drave, te 95 organizacija iz 20 drava 23. i 24. kolovoza u Kumrovcu odran susret pod nazivom Dani mira. ARK je definiran kao organizacija koja afirmira i promovira samo nenasilne metode, sudjeluje u procesu rjeavanja konflikata, ali ne favorizira pojedine solucije, uvaava sve subjekte umijeane u konflikt i nastoji s njima komunicirati

Veljko Danilovi izradio logo ARK-a, ujedno autor niza grafika i ilustracija za ARKzin

U vojsku ni kao zidar?!, Slobodna Dalmacija, 4. rujna 1988.

1990.
23. i 24. travnja i 6. i 7. svibnja odrani prvi viestranaki izbori u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, pobjeuje Hrvatska demokratska zajednica 30. svibnja konstituiran prvi viestranaki Sabor izabran opim pravom glasa svih punoljetnih osoba; za predsjednika Predsjednitva SRH izabran Franjo Tuman, za predsjednika Sabora arko Domljan, za predsjednika Vlade Stjepan Mesi

27. lipnja Skuptina opine Knin osniva Zajednicu opina sjeverne Dalmacije i Like, to Ustavni sud ponitava; Zajednici pristupaju i druge opine u kojima Srbi imaju apsolutnu veinu stanovnitva 25. srpnja Sabor proglasio ustavne amandmane kojima se Republika Hrvatska definira kao nositelj politikog i ekonomskog suvereniteta; istoga dana u Srbu osnovano Srpsko nacionalno vijee, koje ne priznaje amandmane

31. srpnja u tjedniku Danas (posredstvom tadanjeg predsjednikog savjetnika Slavena Letice) objavljen transkript pregovora izmeu predsjednika RH i Jovana Rakovia, predsjednika Srpske demokratske stranke, u kojem je Rakovi navodno izjavio da su Srbi lud narod. Tokom godine Rakovi je zamijenjen politiki radikalnijim liderima, kao to su Milan Babi i Mile Marti

109

Kronologija

25. kolovoza prva akcija Vrata mira u Tkalievoj ulici, koju iniciraju Svemir Vranko i Robert Schwartz, a organiziraju je Drutvo za unapreenje kvalitete ivota, centar Sri Chinmoy, Ananda marga, Komaja drutvo za razvoj ljubavi i svijesti, centar Sai Baba, Drutvo za cjeloviti razvoj ovjeka, predstavnici Hare Krine i Drutvo za waldorfsku pedagogiju 18. rujna prvi se put spominje Mirovni centar kao servis antiratne kampanje 25. rujna izlazi pilot izdanje ARKzina; u prvoj je ediciji objavljeno est brojeva (dvobrojevi: 2/3 i 5/6), a posljednji broj te edicije objavljen je 7. svibnja 1992.; istoga datuma objavljeno je i saeto njemako izdanje ARKzina tiskano u Heidelbergu 26. i 27. rujna odrana prva radionica nenasilnog rjeavanja sukoba u Zagrebu; odrali ju Christine Schweitzer i Kurt Sdmersen iz War Resisters Internationala

28. rujna odran inicijativni sastanak za pripremu osnivake skuptine ARK-a. U zapisniku istog datuma definirani su programi ARK-a: Vrata mira, Fanzin (po imenu ARKzin), ene za mir, Poruke mira, Antiratni telefonski automat, Mirovna politika i demilitarizacija, Izdavatvo, Tribine, okrugli stolovi i slino, Prigovor savjesti i civilna sluba, Govornike ture po Jugoslaviji i inozemstvu, Osnivanje Mirovnog centra kao servisnog ureda Antiratne kampanje, Demilitarizacija Visa, Mrea za prostor. Na listi projekata od 31. listopada spominju se projekti enske pregovarake grupe i Promocije Antiratne kampanje u inozemstvu 5. listopada u dopisu kolektivnim lanovima Odbora antiratne kampanje iz Hrvatske prvi put se uz OARK spominje Hrvatska

Autonomija

Dani mira, program, Kumrovec, 23. i 24. kolovoza 1991.

ARKzin 0, 1991.

17. kolovoza na podruju Knina, Benkovca i Obrovca zaprijeeni prometni putovi (balvan revolucija), ime je zapoela pobuna dijela srpskog stanovnitva u Hrvatskoj 24. kolovoza Sabor usvojio Rezoluciju o zatiti ustavnog demokratskog poretka i nacionalnim pravima u Hrvatskoj 30. rujna Srpsko nacionalno vijee proglasilo srpsku autonomiju

17. studenoga prvi oruani incident; na cesti Obrovac Graac srpski straari pucaju u kamion i ranjavaju vozaa i suvozaa 18. studenoga odran prvi krug viestranakih izbora u BiH, pobjeuju SDA, HDZ i SDS, za predsjednika Predsjednitva izabran Alija Izetbegovi 27. studenoga zamjenom ploa sa nazivom trga provedena je odluka Skuptine grada Zagreba o preimenovanju Trga rtava faizma u

Trg hrvatskih velikana. Odbor akcije za Trg rtava faizma upuuje niz apela i proglasa za javnost 22. prosinca usvojen novi Ustav RH, istoga dana u Kninu donesen statut Srpske autonomne oblasti tijekom godine zapoinju napadi na spomen obiljeja Narodno oslobodilake borbe, iako je pojedinih napada bilo i ranije. Prema nepotpunim podacima Saveza Antifaistikih boraca Hrvatske u razdoblju od 1990. do 2000. godine

110

ARK 1991. - 2011.

13. listopada registriran MiZaMir kao udruga za mir i nenasilje u Amsterdamu u stanu Nives Rebernak. U srpnju te godine, nakon rata u Sloveniji, u Amsterdam stiu prvi prigovarai savjesti, uglavnom mladi umjetnici iz Hrvatske, Srbije i neto kasnije iz Bosne i Hercegovine. U poetku dolaze do Nives Rebernak preko poznanstava s njezinom braom. Njezin stan postaje privremeno sklonite/izbjegliki centar u kojem sljedee dvije godine mnogi od njih ive ilegalno. Radi se o mladiima u dobi od 24-25 godina, no s vremenom u grupi je i sve vie ena. Osim na pomirenju, udruga radi i na ishoenju dozvola boravka, osiguravanju pravne, psiholoke i socijalne pomoi, umreavanju s meunarodnim i ex-Yu mirovnim grupama. Udruga dobiva duhovno pokroviteljstvo Dalaj-lame 23. prosinca 1992. 23. studenoga odrana osnivaka skuptina Odbora Antiratne kampanje Hrvatska; potporu osnivanju dali su Drutvo za cjeloviti razvoj ovjeka, Drutvo za

unapreenje kvalitete ivota, Drutvo za waldorfsku pedagogiju, Mladi europski federalisti Hrvatske, Nezavisni savez ena, Parlament mladih Zagreb, Savez ena Hrvatske, Sveuilino udruenje Ekoloka javnost, Zelena akcija Zagreb, a osnivai/ce Odbora su preteno aktivisti/ce tih organizacija. Osnivai su morali biti pojedinci/ke jer se prema tadanjem zakonu ARK nije mogao registrirati kao mrea organizacija kako je prvotno zamiljeno. Prema prvom statutu tijela OARKH-a su: Skuptina, Koordinacioni odbor, Savjet i Nadzorni odbor. Prema prvom nacrtu statuta, puni naziv organizacije jest Odbor antiratne kampanje Zagreb 20. prosinca Ministarstvo pravosua i uprave odobrilo upis Odbora Antiratne kampanje Hrvatska, sa sjeditem u Zagrebu, Ilica 72/I (adresa Drutva za unapreenje kvalitete ivota) u Registar udruenja graana Republike Hrvatske 23. prosinca ARK iz Zelene akcije seli u Gajevu 45

ARKzin 0, 1991., njemako izdanje

Potvrda o primitku modema, 1. sijenja 1992.

srueno je, oskvrnuto ili uklonjeno od pogleda graana 2964 spomen obiljeja

dan savezni propis ne moe se primjenjivati na teritoriju RH ako bi to naruilo suverenitet RH 26. veljae osnovana SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srijem 28. veljae SAO Krajina donosi odluku o razdruivanju od RH 2. oujka razoruani policajci hrvatske nacionalnosti u Pakracu, to uzrokuje intervenciju MUP-a RH; prvi put intervenira JNA i postavlja se meu sukobljene strane

14. oujka vrh JNA od Predsjednitva SFRJ trai uvoenje vojnog stanja, ali ne dobiva veinu u proljee i ljeto, meu Srbima u Hrvatskoj organiziraju se potpisivanja zakletvi lojalnosti hrvatskoj Vladi, dokumentirani su sluajevi u 10 poduzea na podruju Republike Hrvatske. Vlada je slubeno osudila tu praksu 25. oujka susret Franje Tumana i Slobodana Miloevia u Karaorevu (drugi susret 15. travnja u Tikveu)

1991.
25. sijenja Predsjednitvo SFRJ odluilo (u prisustvu hrvatske delegacije) da se demobilizira rezervni sastav MUP-a RH te ukine borbenu spremnost JNA 22. veljae Sabor usvojio Rezoluciju o razdruivanju od SFRJ; ni je-

111

Kronologija

26. prosinca u ARKzinu 2/3 objavljen prvi lanak o deloacijama

1992.
poetkom godine Eric Bachman donosi prvi modem u ARK; to oznaava poetak koritenja elektronike komunikacije, na temelju ega e nastati Zamir Transnational Network (ZTN) poetkom godine ustalio se naziv Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb te se na sastancima otvaraju pitanja odnosa Centra i ARK-a u sijenju Catherine Sanders odrala radionicu o nenasilnom rjeavanju konflikata i mirovnom posredovanju u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb; uspostavljen kontakt s osjekom mirovnom inicijativom

8. sijenja ARK uputio Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka ispitivanja ustavnosti Zakona o obrani, zbog naina na koji Zakon regulira primjenu prigovora savjesti 13. sijenja u KIC-u u Zagrebu odrana tribina to hoe mirovni pokret, govorili Zoran Otri, Vesna Tereli, Nenad Zakoek 24. sijenja definiraju se projekti u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb, odnosno uredu ARK-a: ARKzin (glavna urednica: Vesna Jankovi), Prigovor savjesti i civilna sluba (voditelj: Sran Dvornik), Vrata mira (voditelj: Robert Schwartz), Kazeta pjesama duhovne i miroljubive glazbe (voditelj: Svemir Vranko), Zatita ljudskih prava (voditeljica: Milena Beader, a u timu su i Nenad Zakoek, Zoran Otri te grupa Lex), Obrazovanje za nenasilno rjeavanje konflikata (voditeljica: Aida Bagi), Prikupljanje podataka o ratnim zloinima (voditelj: Zoran Otri), Politika mira i demilitarizacije (voditelj: Zoran Otri) i Demilitarizacija Istre, Kvarnera i Visa

Prijedlog za ispitivanje ustavnosti, 8. sijenja 1992.

Imam ludu ideju., Vjesnik, 19. sijenja 1992.

Deklaracija Meunarodnog foruma za mir i nenasilje, Zagreb, 24. i 25. travnja 1992.

28. oujka u Splitu prvi susret republikih predsjednika o razrjeenju krize; do poetka lipnja uslijedilo jo pet susreta bez rezultata 31. oujka pripadnici milicije SAO Krajine sukobili se s hrvatskim policajcima na Plitvicama. Poginuo policajac Josip Jovi, koji se smatra prvim palim braniteljem u agresiji na Hrvatsku; meutim, postoji i sluaj policajca Gorana Alavanje koji je poginuo na slubenoj dunosti u studenom 1990. godine u blizini Obrovca

2. svibnja u Borovu Selu napadnuta jedinica MUP-a RH, pogiba 12 policajaca, oruani incidenti postaju sve ei 12. svibnja u SAO Krajini odran referendum o prisajedinjenju SAO Krajine Srbiji i ostanku u Jugoslaviji 15. svibnja predstavnici federalnih jedinica pod kontrolom Miloevievih vlasti u Predsjednitvu SFRJ blokirali izbor Stjepana Mesia za predsjednika Predsjednitva

19. svibnja na referendumu u RH glasai su se izjasnili da Hrvatska kao suverena i samostalna drava, koja jami kulturnu autonomiju i sva graanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, moe stupiti u savez suverenih drava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rjeenje dravne krize SFRJ) i protiv toga da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dravi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalistike Republike Crne Gore za rjeenje dravne krize u SFRJ)

112

ARK 1991. - 2011.

29. sijenja upuena su pisma Meunarodnom tajnitvu Amnesty Internationala u Londonu i Helsinki Watcha u New Yorku s pozivom na suradnju u veljai ARK i Koordinacija mirovnih inicijativa iz Slovenije upuuju Pismo namjera drutvenim pokretima iz cijelog svijeta kojim se definiraju prioriteti i poeljni oblici suradnje s lokalnim mirovnim grupama (pismo objavljeno na hrvatskom jeziku u ARKzinu br. 4 i na engleskom jeziku u The Intruder br. 4) od veljae Pokret za mir i nenasilje Rijeka, do tada u sklopu Demokratskog foruma graana, poinje djelovati kao ogranak OARKH-a u oujku odrana radionica o rjeavanju sukoba, na kojoj se, na poziv Centra za mir, nasilje i ljudska prava Zagreb okupilo etrdesetak sudionika i sudionica iz svih krajeva Hrvatske. Radionicu su u sklopu Balkanskog mirovnog projekta vodili Lynne Jones (Velika Britanija), Paula Gutlove, Eileen Babbit i Jo Montville (SAD)

u oujku je u Osijeku odrana trodnevna radionica za mirovne aktiviste/kinje, socijalne radnike/ce, uitelje/ ice koju je vodila Traude Rebmann 2. travnja zabranjeno odravanje Meunarodne mirovne konferencije Vis otok mira 25. travnja odrana Skuptina Odbora Antiratne kampanje Hrvatske; za predsjednicu Savjeta Odbora izabrana Olinka Gjiga 24. i 25. travnja odran Meunarodni forum za mir i nenasilje u Zagrebu 7. svibnja u ARKzinu br. 5/6 objavljen prvi lanak o problematici stjecanja hrvatskog dravljanstva pod naslovom Domovnica 13. svibnja u Osijeku odrana osnivaka skuptina Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Slijedei je dan Koordinacioni odbor OARK-a u Zagrebu donio odluku o osnivanju ogranka u Osijeku

Dopis medijima , 14. svibnja 1992.

Lokacije kampova, Suncokret Booklet, 1994.

28. svibnja prva smotra Zbora narodne garde, prethodnika Hrvatske vojske 25. lipnja Sabor usvojio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, ime je pokrenut postupak razdruivanja od ostalih republika i SFRJ; istog dana slinu odluku usvojio i Dravni zbor Slovenije 27. lipnja JNA vojno intervenira u Sloveniji, ime zapoinje kratkotrajni rat u Sloveniji

1. srpnja Stjepan Mesi izabran za predsjednika Predsjednitva SFRJ; istoga dana na prilazu osjekom prigradskom naselju Tenja hrvatski policajac Antun Gudelj ubio je naelnika osjeke policije Josipa Reihl Kira, koji je bio u mirovnoj misiji. Gudelj je tada ubio i potpredsjednika osjekog Gradskog vijea Gorana Zobundiju i gradskog vijenika Milana Kneevia; sve okolnosti ubojstva do danas nisu razjanjene, a sumnja se da je rije o politikom atentatu na Reihl Kira

6. srpnja snage srpskih pobunjenika spaljuju veinski hrvatsko slavonsko selo elije, prvo spaljeno selo, a njegovo stanovnitvo je protjerano 7. srpnja prihvaena Brijunska deklaracija ministarske trojke EZ, predstavnika republika, Predsjednitva SFRJ, SIV-a i JNA, trai se hitne pregovore, a Hrvatska i Slovenija na tri mjeseca suspendiraju svoje odluke o razdruivanju; dogovoren dolazak promatrake misije EZ

113

Kronologija

15. svibnja odran okrugli stol o prigovoru savjesti 18. svibnja napisan nacrt projekta Mediji i rat (voditelj: Branimir Kritofi) u svibnju Wam Kat inicirao skupinu koja organizira tri eksperimentalna kampa s inozemnim i domaim volonterima u izbjeglikim centrima (Gainci, Savudrija, Pula); iz te e inicijative u rujnu nastati Suncokret koji organizira rad s djecom u nizu prognanikih i izbjeglikih kampova, 1993. godine bilo ih je 21 u svibnju, uspostavljanjem prvog BBS-a ZaMir-Zg, poela raditi mrea ZaMir; serveri su te i sljedeih godina postavljeni i u Beogradu, Ljubljani, Pakracu, Sarajevu, Tuzli, Pritini, i zajedno su tvorili ZaMir Transnational Network (ZTN); prvih godina povezivali su se modemima putem telefonskih veza, uz potporu e-aktivista iz Austrije, Nizozemske i Njemake; na osnovi projekta prelaska na punu internetsku vezu u drugoj polovici 1990-ih nastao je i davatelj internetskih usluga Iskon

od 23. do 26. svibnja u Osijeku odrani prvi Dani za nenasilje, ujedno i javno predstavljanje Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Trodnevna meunarodna konferencija odrana je u prostorijama Pravnog fakulteta u Osijeku i imala oko 60 sudionika/ca, a kao gosti sudjelovali su Adam Curle (Mirovni studiji, Bradford), Judith Large (Odgovor na sukob, Birmingham), Nick Lewer (Lijenici za prevenciju nuklearnog rata) i Erich Bachman (Savez za drutvenu obranu) 11. lipnja u Splitu inicirano osnivanje Dalmatinskog odbora solidarnosti u lipnju formalno registrirana Autonomna enska kua Zagreb nastala razilaenjem aktivistica enske pomoi sada oko pitanja sudjelovanja u ARK-u. enska pomo sada bila je meu organizacijama koje su inicirale ARK, no tijekom jeseni 1991. dio aktivistica odluio se povui. Autonomnu ensku kuu Zagreb osnovale su aktivistice koje su smatrale da je djelovanje ARK-a u skladu s feministikim naelima, napose kad je rije o otvorenosti za komunikaciju s feministkinjama iz Srbije

Poziv na tribinu, plakat

Ili potpis, ili smaknue, Vjesnik, 26. listopada 1991.

Apel za meunarodnu solidarnost s kosovskim listom Bujku, 8. studenoga 1992.

9. srpnja zapoinje napad na Osijek, koji e trajati do svibnja sljedee godine. Tijekom napada na grad ispaljeno je pedeset tisua granata i poginule su 954 osobe 25. srpnja urednitvo Glasa Slavonije primilo je pismo Agencije za restrukturiranje i razvoj s odlukom o proglaenju lista javnim poduzeem; za predsjednika Upravnog odbora imenovan je Branimir Glava. Glavni urednik Drago Hedl i direktor Vladimir Kokeza dali ostavke; slijedei dan urednitvo je i fiziki zauzeto

1. kolovoza okupacijom Dalja, Aljmaa i Erduta u rat se u potpunosti ukljuuje JNA, srpske paravojne postrojbe izvrile pokolj civila, a veina nesrpskog stanovnitva je protjerana 2. kolovoza Sabor potvrdio Vladu demokratskog jedinstva, u kojoj sudjeluje i oporba; agresijom i ratom zahvaeni veliki dijelovi Hrvatske 24. kolovoza zapoela je opsada Vukovara koja e trajati 87 dana

5. rujna Slobodni tjednik objavio lanak Sprijeen atentat na Branimira Glavaa s fotografijom koja prikazuje izmueno truplo edomira Vukovia, kojeg su uz sedam ostalih osjekih civila po naredbi Branimira Glavaa muili, ubili i bacili u Dravu. lanak je primjer ratnohukakog novinarstva koje je poticalo na uznemiravanje i ubojstva civila srpske nacionalnosti 7. rujna u Haagu zapoela Mirovna konferencija o Jugoslaviji pod predsjedanjem lorda Petera Car-

114

ARK 1991. - 2011.

7. srpnja u Zagrebu gostovao Adam Curle na tribini Od Dublina od Osijeka: iskustva mirovnog posredovanja od 10. do 15. srpnja odran meunarodni sastanak prigovaraa savjesti (ICOM) u Le Cun du Larzac, sudjelovali predstavnici Grupe za prigovor savjesti ARK-a u kolovozu mirovni aktivisti Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka pruaju podrku i sjede u stanovima ugroenih ljudi kako bi sprijeili njihovu deloaciju od 17. do 20. rujna u Veroni odran Forum za mir i pomirenje u bivoj Jugoslaviji u jesen s djelovanjem zapoela Zagrebaka anarhopacifistika organizacija (ZAPO); u studenom 1994. u ARKzinu objavljena informacija o ponovnom pokretanju grupe, sada pod imenom Zagrebaki anarhistiki pokret (ZAP)

5. listopada organiziran razgovor s Gregom Paytonom (Vietnam Veterans Against the War) u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb 20. listopada napisano je nekoliko projekata ARK-a Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb, koji su prvi put upueni nekoj fondaciji (Zaklada Otvoreno drutvo): projekt Ljudska prava nije odobren; izdavaki projekti odobreno samo izdavanje knjige Rat i ljudska prava i ARKzina 13. studenoga predsjednik Vojno-stambene komisije u razgovoru sa Krunoslavom Sukiem i Katarinom Kruhonjom zaprijetio okupljanjem mase od 50.000 ljudi protiv Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, ako se i dalje budu mijeali u njegov posao u prosincu u Zagrebu osnovana enska infoteka (enski informacijsko-dokumentacijski centar)

Plakat Zagrebake anarho-pacifistike organizacije

Ograujemo se napada na Dubrovnik, Slobodna Bosna, 5. prosinca 1991.

ringtona; sudjeluju lanovi Predsjednitva SFRJ, predsjednici republika, lanovi SIV-a 11. rujna Mihajlo Hrastov, pripadnih hrvatskih snaga, na koranskom mostu u Karlovcu, prema optunici upanijskog dravnog odvjetnitva u Karlovcu, optuen za likvidaciju 13 zarobljenih osoba srpske nacionalnosti; do kraja godine uslijedio nestanak i likvidacija srpskih civila i zarobljenika u Gospiu, Osijeku, Sisku i Pakrakoj Poljani

14. rujna hrvatske snage zapoele blokadu vojarni JNA 1. listopada JNA i crnogorski rezervisti kreu u napad na Dubrovnik, ime zapoinje opsada grada 2. listopada u sklopu napada na Dubrovnik JNA spaljuje hercegovako selo Ravno, s veinskim hrvatskim stanovnitvom koje je pritom protjerano

7. listopada zrakoplovstvo JNA raketira Banske dvore u vrijeme sastanka predsjednika RH Franje Tumana, predsjednika Predsjednitva SFRJ Stjepana Mesia i predsjednika SIV-a Ante Markovia 8. listopada, nakon isteka tromjesenog moratorija, Sabor raskida dravnopravne veze sa SFRJ 17. listopada JNA protjerala 4500 stanovnika Iloka i okolice, do kraja godine broj prognanika e narasti do pola milijuna, a 26% hrvatskog teritorija je pod okupacijom srpskih snaga

115

Kronologija

5. prosinca sastala se inicijalna grupa koja e uskoro osnovati dvije organizacije vane za razvoj mirovnog feministikog pokreta devedesetih godina: Centar za ene rtve rata (CR) i Zagrebaki enski lobby. Objavljena izjava Silovanje kao oruje Zagrebakog enskog lobbyja 10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava organiziran prosvjed protiv masovnog silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini 10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava uz organizacijsku i logistiku pomo projekta ljudska prava ARK-a Amnesty International u Slobodnoj Dalmaciji objavljuje Opu deklaraciju o ljudskim pravima 13. prosinca, povodom teksta u Globusu od 11. prosinca, objavljena izjava enskog lobbyja Lista ena za odstrel 22. prosinca enski lobby, Autonomna enska kua Zagreb, Nezavisni savez ena Hrvatske, enski informacij-

sko-dokumentacijski centar, ene Antiratne kampanje Hrvatske i Centar za ene rtve rata objavljuju Pismo namjera, upueno Vladi RH, domaoj i svjetskoj javnosti vezano uz masovna silovanja ena u BiH u prosincu objavljena prva broura o pravu na prigovor savjesti i civilnu slubu u Hrvatskoj pod nazivom Obrana bez nasilja kako do civilne slube

1993.
u sijenju ARK Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb izdaje knjigu Rat i ljudska prava na podruju bive Jugoslavije Dokumenti Amnesty Internationala i Helsinki Watcha: od viestranakih demokratskih izbora 1990. do rata u Bosni i Hercegovini, u kojoj se spominju i ratni zloini koje je za vrijeme rata u Hrvatskoj 1991. godine poinila hrvatska strana; knjiga je predstavljena 18. veljae u Zagrebu, a nakon toga na turneji u nekoliko gradova u Hrvatskoj knjigu predstavljaju Vesna Jankovi, Ivan Zvonimir iak, Sran

Broura Obrana bez nasilja kako do civilne slube

Rad na knjizi Rat i ljudska prava, Vesna Jankovi i Miroslav Ambru Ki

Knjiga Rat i ljudska prava

21. listopada pripadnici Milicije SAO Krajine i paravojnih srpskih postrojbi ubijaju najmanje 56 civila iz Hrvatske Dubice i Cerovljana te ih nekoliko dana kasnije bagerom pokapaju u masovnu grobnicu, drugu po veliini u Hrvatskoj u Domovinskom ratu. Tada je nestalo jo 20 civila iz navedenih mjesta, koji su prema dostupnim podacima ubijeni zajedno s navedenih 56, no njihova su tijela prema navodima svjedoka baena u rijeku Unu. Tada je nestalo i vie od 20 hrvatskih civila iz sela Bain, a pretpostavlja se da su njihova tijela ukopana po okolnim umama

2. studenoga Hrvatski sabor usvojio uredbu predsjednika Franje Tumana o informativnoj djelatnosti za vrijeme ratnog stanja ili u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti RH koju su kritizirale meunarodne organizacije smatrajui da se njome ozbiljno kri sloboda medija. Nema podataka o tome da je uredba primijenjena 17.-19. studenoga, nakon tromjesenog otpora nadmonim snagama JNA, jedinicama pobunje-

nih Srba i paravojnim postrojbama iz Srbije prestaje otpor hrvatskih snaga u Vukovaru 18. studenoga JNA i lokalne paravojne srpske postrojbe izvrile pokolj nad 84 osobe u kabrnji i Nadinu 20.-21. studenoga srpske snage iz vukovarske bolnice odvele 255 ranjenika, pripadnika bolnikog osoblja i civila i likvidirale ih na Ovari

116

ARK 1991. - 2011.

Dvornik i Zoran Pusi uz organizacijsku pomo Milana Media 18. sijenja u dopisu pod naslovom Potreba za osamostaljivanjem, priloen je nacrt Statuta Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb; 3. lipnja datiran je drugi nacrt Statuta; Centar nikad nije formalno osnovan i registriran 29. sijenja na sastanku postavljeno pitanje problema identiteta grupe u Zagrebu, a zakljueno je da se osnuje Centar koji e se registrirati kao Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb, podrunica Antiratne kampanje Hrvatske te Zagrebaka mirovna grupa za politiko djelovanje putem apela za javnost 14. veljae izlazi prvi numerirani bilten AWCC info koji objavljuje informacije skupljene na elektronikoj konferenciji YUGO/ANTIWAR od 7. do 9. veljae Marshall Rosenberg odrao je trodnevnu radionicu o vjetinama nenasilne komunika-

cije, u kojoj je sudjelovalo tridesetak nastavnica/nastavnika, psiholog/inj/a, socijalnih radnica i radnika. U kolovozu je dio sudionika/sudionica u Peuhu proao petodnevni trening zajedno s grupom iz Beograda. Bio je to prvi susret veeg broja ljudi iz Hrvatske i Srbije koji se bave obrazovanjem za nenasilje u oujku Milena Beader inicira i organizira prvi sastanak Inicijativne grupe Amnesty International Zagreb 13. i 14. oujka, u organizaciji Mirovnog pokreta Rijeka, odran Susret enske solidarnosti 20. oujka na Skuptini Odbora Antiratne kampanje Hrvatske naziv promijenjen u Antiratna kampanja Hrvatska u proljee Mirjana Radakovi, Veronika Rekovi i Vanja Nikoli iniciraju Grupu za direktnu zatitu ljudskih prava

Prijava za zloin u selu Ravno, 5. studenoga 1991.

Marshall Rosenberg, radionica o vjetinama nenasilne komunikacije

dopis Potreba za osamostaljivanjem, 18. sijenja 1993.

4. prosinca Sabor usvojio Ustavni zakon o ljudskim pravima, slobodama i pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina u RH kao preduvjet meunarodnog priznanja 7. prosinca pripadnici posebne postrojbe Tomislava Merepa ubili troje lanova obitelji Zec u Zagrebu. Premda su ubojice priznale zloin, osloboene su odgovornosti zbog proceduralnog propusta

11. prosinca u Paulin Dvoru ubijeno 18 civila iz osvete zbog ubijenog hrvatskog vojnika

21. veljae Rezolucijom 743 Vijea sigurnosti UN osnovane Zatitne snage UN (UNPROFOR) i Zatiene zone UN (UNPA) u Hrvatskoj 29. veljae odran referendum o neovisnosti BiH; izilo 63,7 posto biraa u BiH i njih 99 posto izjasnilo se za neovisnost; na referendum nisu izali pripadnici srpskog naroda u BiH

1992.
2. sijenja u Sarajevu potpisan sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre izmeu JNA i Republike Hrvatske 15. sijenja sve zemlje EZ meunarodno priznale Hrvatsku i Sloveniju

117

Kronologija

1. travnja izlazi prvi broj druge edicije ARKzina, Fanzina Antiratne kampanje Hrvatske. ARKzin je vremenom mijenjao svoje konceptualno samoodreenje, pa je tako bio: Magazin Antiratne kampanje Hrvatske (br. 10, veljaa 1994.,), Megazin Antiratne kampanje Hrvatske (br. 12, travanj 1994.) , Megazin za politiku i kulturu civilnog drutva (br. 28, 9. prosinac 1994.), Metazin za politiku i kulturu civilnog drutva (br. 66, 7. lipanj 1996.), Memezin za politiku i kulturu civilnog drutva (br. 73., 13. rujan 1996.). Izdava: Antiratna kampanja Hrvatske, Tkalieva 38, Zagreb (br. 1-13), Antiratna kampanja Hrvatske, Republike Austrije, 23/I, Zagreb (br. 14-24), Arkzin d.o.o. Republike Austrije 23/I (br. 2593). U poetku izlazi kao mjesenik, a od broja 13 kao dvotjednik. Dvobrojevi: 19/20 (5. kolovoz 1994.), 70/71 (2. kolovoz 1996.), 80/81 (20. prosinac 1996.) Zajedno s poetkom druge edicije, poinje izlaziti i saeto internacionalno izdanje na engleskom. Posljednje takvo izdanje jest broj 9 (sijeanj 1994.). U razdoblju od 1993. do 1997. U ARKzinu izlazi niz tematskih podlistaka posveenih ljudskim pravima, pravima LGBT osoba, medijskim slobodama, kritikoj teoriji, cyber teoriji, stripu i SF-u

18. svibnja Ministarstvo pravosua i uprave odobrava registraciju novog naziva Antiratne kampanje Hrvatske, a novo sjedite je u Zagrebu, Tkalieva 38 26. svibnja ad hoc koalicija enskih grupa objavljuje oglas u dnevnim novinama pod naslovom ene Hrvatske, ouvajmo svoja steena prava! kojim se poziva na potpisivanje peticije Vladi RH i Saboru za siguran i legalan pobaaj 27. svibnja u nekoliko gradova (Zagreb, Split, Pore i Pula), kao reakciju na prijedlog novog zakona, tzv. Zakona o nasilnom prekidu trudnoe; oglas potpisuju 22 enske organizacije iz Hrvatske, ukljuujui i ene Antiratne kampanje od 14. do 26. lipnja na Konferenciji UN-a o ljudskim pravima u Beu sudjeluje predstavnica ARK-a te predstavnice enskih grupa povezanih s ARK-om od kraja lipnja Inicijativna grupa Amnesty International Zagreb zapoinje organizirati tjedne sastanke i javne akcije u Zagrebu

Uhieni osumnjieni za ubojstvo obitelji Zec, Vjesnik, 17. prosinca 1991.

AWCC info 93/1

Prijava za odravanje skupa Susret enske solidarnosti, 2. oujka 1993.

1.-2. oujka naglo pogoranje stanja u BiH zbog napada na srpske svatove u Sarajevu koji Srpska demokratska stanka koristi kao povod za meunacionalni sukob u BiH 1.-3. travnja srpske paravojne snage ulaze u Bijeljinu i masakriraju 43 civila 5. travnja mirovne demonstracije u Sarajevu, praktiki ve opkoljenom od strane srpskih snaga; opsada Sarajeva potrajat e do studenoga 1995. godine

u travnju ekstremisti iz redova bosanskih Srba uz pomo specijalnih jedinica iz Srbije (Arkanovci) poinju sa etnikim progonom Bonjaka u Istonoj Bosni i kasnije u drugim dijelovima BiH. Etniko ienje zapoinje masovnim pokoljima, torturom i silovanjem i rezultira protjerivanjem bonjakog stanovnitva. U Viegradu je ubijeno 1760, a protjerano oko 14 000 osoba, u Foi je ubijeno i nestalo 2805 osoba, a u Prijedoru i okolici oko 5000

u travnju masovno silovanje ena u Viegradu, Zvorniku, Foi, Prijedoru i okolici izaziva razliite reakcije. Hrvatski nacionalistiki orijentirani mediji demoniziraju Srbe ije silovanje predstavljaju kao pokuaj unitenja etnike istoe. Nenacionalistike feministkinje iz Hrvatske upozoravaju da je masovno silovanje oruje u veini ratova svibanj, koncentracijski logori vojske bosanskih Srba, Omarska, Keraterm, Trnopolje i Manjaa poinju s radom koji predstavlja

118

ARK 1991. - 2011.

1. srpnja, nakon viemjesenih priprema, poinje s radom Volonterski centar Pakrac, meunarodni volonterski projekt obnove zajednice u Zapadnoj Slavoniji. U proljee 1994. projekt prelazi na drugu stranu, a u projektu je od srpnja 1993. do veljae 1997. sudjelovalo, prema razliitim izvorima, oko 400 do 500 volontera istoga dana na tribini ARKzina Razvaljivanje Bosne Drago Krpina prijetio Zoranu Otriu da ga treba mobilizirati, poslati na front i prvog momenta kad okrene lea pucati mu u potiljak 4. srpnja prva grupa od 14 volontera iz sedam drava stigla u Pakrac 13. srpnja Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek organizira okrugli stol Uloga nevladinih organizacija u radu na zatiti ljudskih prava i sloboda u Osijeku, s kojega je upueno Otvoreno pismo Vladi RH i Saboru zbog krenja ljudskih prava

16. srpnja MiZaMir uspjela je ishoditi u jednom danu 147 dozvola boravka, to je bio pravni presedan u Nizozemskoj tijekom 1993. godine (ali i kasnije) Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava pokuava sprijeiti brojne deloacije sjedenjem pred i u stanovima ije se stanare deloira; Grupa takoer radi na drugim sluajevima krenja ljudskih prava 15. listopada izlazi nulto izdanje ARKinfo; slini izvjetaji koji prethode ARKinfo kao newsletteru/biltenu izlaze i ranije. Prvo takvo izdanje objavljeno je 28. srpnja 1992. Prvi sljedei info jest Pregled aktivnosti Mree Antiratne kampanje Hrvatske za oujak-studeni 1995., pa za razdoblje studeni 1995. srpanj 1996., koji se moe voditi kao broj 1; prvi numerirani ARKinfo (br. 2), izlazi u kolovozu/rujnu 1996., kao Fanzin Antiratne Kampanje Hrvatske. U ljeto 1999., izlazi posljednji, ARKinfo br. 10

Osnovane Zatitne snage UN (UNPROFOR) i Zatiene zone UN (UNPA), 21. veljae 1992.

ARKzin 1, 1993.

ARKinfo 0, 1993.

poseban oblik muenja zarobljenih Bonjaka i Hrvata kroz ubojstva, silovanje, muenje i izgladnjivanje. Otkria o postojanju koncentracijskih logora okiraju svjetsku javnost; zbog pritiska se zatvaraju do kraja 92. 30. svibnja Vijee sigurnosti UN-a izglasalo Rezoluciju 757, kojom se zbog odgovornosti za rat u BiH uvode sankcije (ekonomske, kulturne, sportske) Saveznoj Republici Jugoslaviji

2. kolovoza istodobno odrani parlamentarni i predsjedniki izbori u RH; uvjerljive pobjede HDZ-a i Franje Tumana 6. listopada srpske snage zauzimanjem Bosanskog Broda zavravaju operaciju Koridor 19. listopada, nakon hrvatske ofenzive i sporazuma s HV, JNA se povlai iz Konavala ime prestaje opsada Dubrovnika, a pitanje Prevlake rjeava se naknadno

20. listopada, poetak hrvatskobonjakog rata 30. listopada srpske snage u BiH okupiraju Jajce, nakon ega je izbjeglika kriza u Hrvatskoj na vrhuncu; izbjeglica i prognanika vie je od 700.000 11. prosinca, u tjedniku Globus objavljen lanak Hrvatske feministice siluju Hrvatsku, kojim u dijelu javnosti zapoinje progon feministkinja i intelektualki (Dubravke Ugrei, Jelene Lovri, Rade Iveko-

119

Kronologija

od 28. listopada do 2. studenoga Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb organizira u suradnji s European University Center for Peace Studies iz Stadtschlaininga (Austrija) prvi slubeni posjet njihovih studenata/ica i voditelja/ica 2. studenoga napisan dokument Prijedlog programa rada OARK Pore 6. i 7. studenoga odrana Skuptina Antiratne kampanje na Sljemenu 8. prosinca na kolegiju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb Antiratne kampanje najavljeno osnivanje Centra za direktnu zatitu ljudskih prava i Centra za promociju ljudskih prava 10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava, ARK organizira cjelodnevno dogaanje: 1. Inicijativa Centra za direktnu zatitu ljudskih prava organizira tribinu na temu Hrvatska i ljudska prava u suradnji s KIC-

om i Graanskim odborom za ljudska prava te javno potpisivanje peticije za efikasniju zatitu ljudskih prava na Cvjetnom trgu; 2. Inicijativa za osnivanje Centra za promociju ljudskih prava Magna Carta u Europskom domu Zagreb predstavlja knjigu Ratni zloini u BiH izvjetaji Amnesty Internationala i Helsinki Watcha od poetka rata u BiH do rujna 1993. godine; nakon promocije knjige prikazan je film Ademira Kenovia Sarajevo Ground Zero; 3. ARKzin u klubu Gjuro II promovira izlazak novog broja

1994.
Mali Korak pripremio knjigu Budimo prijatelji. Prirunik odgoja za nenasilje i suradnju, nastalu na osnovi zajednikog rada Maje Uzelac, Karmen Ratkovi, Ladislava Bognara i Aide Bagi u okviru ARK-ovog projekta mirovnog obrazovanja i nenasilnog rjeavanja sukoba

Prijedlog programa rada OARK Pore, 2. studenoga 1993.

Knjiga Ratni zloini u Bosni i Hercegovini

Broura Preko zidova nacionalizma i rata

vi, Slavenke Drakuli i Vesne Kesi), koje se protive demonizaciji Srba kao jedinih poinitelja silovanja i drugih ratnih zloina

pomo kod krenja ljudskih prava osoba koje su diskriminirali dravni mehanizmi, mahom Srba u Hrvatskoj 16. travnja jedinice HVO-a u bosanskom selu Ahmii likvidirale 117 Bonjaka, to je uz sukob u Mostaru jedna od kljunih toaka hrvatsko-bonjakog rata u BiH; za vrijeme tog rata hrvatsko stanovnitvo se povuklo ili je protjerano iz Travnika, Bugojna, Varea, Konjica i Jablanice

7. svibnja Vijee sigurnosti UN proglaava Sarajevo, Tuzlu, epu, Srebrenicu, Gorade i Biha sigurnim zonama 25. svibnja Vijee sigurnosti UN Rezolucijom 827 osnovalo Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju lipanj, Feral Tribune postaje tjednik u kojem se izvjetava o ratnim zloinima na hrvatskoj strani, korupciji nove vladajue klase, promo-

1993.
22.-24 sijenja Hrvatska vojska i MUP pokrenuli operaciju Maslenica u zadarskom zaleu 31. oujka osnovan Hrvatski helsinki odbor, nevladina organizacija koja je dokumentirala i nudila

120

ARK 1991. - 2011.

u veljai objavljena broura Preko zidova nacionalizama i rata, nastala suradnjom regionalne ex-Yu anarhistike mree iji je lan bio i Zagrebaki anarhistiki pokret u veljai u Zagreb dolazi prvi tim Otvorene oi kao dio Balkan Peace Teama, uskoro je organiziran i tim u Splitu 14. veljae 1994. MiZaMir se preregistrira u zakladu i mijenja ime u HOME for Peace and Nonviolence. Fokus aktivnosti je i dalje rad na pomirenju kroz niz radionica o nenasilnoj komunikaciji i medijaciji 1. travnja odrana osnivaka skuptina udruge B.a.B.e. (Budi aktivna, budi emancipirana), prve organizacije koja se bavi enskim ljudskim pravima u proljee u enevi, uz podrku World Council of Churches, odran prvi vei susret predstavnica enskih grupa iz svih zemalja regije, ukljuujui Bosnu i Hercegovinu, nositelji inicijative B.a.B.e. i CR

8. travnja odrana Skuptina ARKa; prema novom Statutu omogueno osnivanje ogranaka; podrano osnivanje ogranaka u Osijeku (Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek), Karlovcu (Antiratna kampanja Karlovac), Poreu (Ulika Centar za mir, nenasilje i ljudska prava), te Pakracu (Volonterski projekt Pakrac) od 27. do 29. lipnja u Splitu odran sastanak organizacija za zatitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj, na kojem je osnovana Koordinacija grupa za zatitu ljudskih prava; na sastanku sudjelovali Dalmatinski odbor solidarnosti, Dalmatinski komitet za ljudska prava, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, ARK Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava, Centar za promociju ljudskih prava Magna Carta, Graanski odbor za ljudska prava iz Zagreba i Karlovca, Mirovni pokret Rijeka Suncokret i Centralni biro za izbjeglice, ljudska prava i prava nacionalnih manjina Srpskog demokratskog foruma

Obavijest o osnivanju organizacije B.a.B.e, ARKzin 12, 1994.

Mali korak za ovjeanstvo, Saopenje Koordinacije, ARKzin 17, 1994.

vira meunacionalnu toleranciju i nudi kritiku profaistikih tendencija u post-jugoslavenskoj regiji od 09. do 17. rujna 1993. godine u okolici Gospia u predjelu zvanom Medaki dep, pripadnici HV i specijalne snage MUP-a, za vrijeme vojne akcije Dep prekomjerno granatirali navedeno podruje te time uzrokovali znatne ljudske i materijalne gubitke, a od 15. rujna, odnosno tijekom obustave vatre, okrutno je zlostavljano, ubijeno i masakrirano 22 civila i 2 vojnika, a

teko ranjeno 2 civila i zlostavljano 6 ratnih zarobljenika; unitene su obiteljske kue i gospodarski objekti u okolnim selima 5. listopada Vijee sigurnosti UN Rezolucijom 871 potvrdilo da su UNPA zone sastavni dio RH, ali nije odredilo mehanizam integracije

1994.
22. sijenja RH i SRJ u enevi potpisale Deklaraciju o normalizaciji odnosa i otvaranju ureda u Beogradu i Zagrebu 18. oujka potpisan Washingtonski sporazum kojim je okonan hrvatsko-bonjaki rat u BiH i kojim je stvorena Federacija BiH 5. srpnja Kontaktna skupina za BiH predlae podjelu teritorija u okviru jedne drave u omjeru 51:49 posto za Federaciju BiH nasuprot srpskoj

121

Kronologija

od 16. do 23. rujna Inicijativna grupa Amnesty International Zagreb organizira u KIC-u Tjedan Amnesty Internationala, na kojem meu ostalima sudjeluju Milena Beader, Sena Kulenovi (Inicijativna grupa AI Zagreb), te Nick Howen i Paul Miller (meunarodno tajnitvo AI), Gerry OConell (meunarodni izvrni odbor AI), Noeline Blackwell, Mary Lawlor i Frank Jennings (AI Irske) te Suzana Deva (AI Slovenije) 7. listopada skvotiran prvi prostor u Zagrebu Kuglana, iza Autobusnog kolodvora 28. studenoga odrana osnivaka skuptina Malog koraka Centra za kulturu mira i nenasilja, organizacije koja je nastavila s ARK-ovim aktivnostima mirovne edukacije i nenasilnog rjeavanja sukoba u prosincu odrana osnivaka skuptina Amnesty Internationala Hrvatske

1995.
u sijenju objavljeno da s radom zapoinje nezavisni obrazovani centar enski studiji uz podrku enske infoteke, Autonomne enske kue, Centra za ene rtve rata, Zagrebakog enskog lobbyja i Grupe za enska ljudska prava B.a.B.e. 25. veljae odrana skuptina Unije 47 prigovaraa savjesti 8. oujka javnom akcijom ispred Hrvatskog sabora obiljeen 8. mart Meunarodni dan ena; sudjelovale su ene Antiratne kampanje, B.a.b.e., Centar za ene rtve rata, enska infoteka, Autonomna enska kua Zagreb, Zagrebaki enski lobby od 17. do 20. oujka odran susret feministkinja iz Zagreba i Beograda u Medulinu, s namjerom da aktivistice i feministkinje razmijene svoja iskustva i uspostave enski politiki dijalog

Zapisnik osnivake skuptine Unije 47, 25. veljae 1995.

Squatt Kuglana, 1995.

jedinici, to predstavnici bosansko-hercegovakih Srba odbijaju 2. i 3. studenoga odrana konferencija o deloacijama u Hrvatskoj, koju je organizirao Hrvatski helsinki odbor

1995.
1.-2. svibnja jedinice Hrvatske vojske i MUP-a RH u Vojno-redarstvenoj akciji Bljesak oslobodile okupirano podruje RH u zapadnoj Slavoniji; Vojska RSK 2. svibnja u znak odmazde raketira Zagreb 11. srpnja snage bosanskih Srba uz pomo SRJ osvojile zatienu UN zonu Srebrenicu, nakon ega su poinile genocid nad Bonjacima ubivi 7.800 mukaraca

22. srpnja predsjednik RH Franjo Tuman i predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi potpisali Splitsku deklaraciju kojom je dogovorena vojna suradnja hrvatskih snaga i Armije BiH 4. kolovoza zapoinje Vojno-redarstvena akcija Oluja Hrvatske vojske i MUP-a RH, kojim su osloboene i u ustavni poredak RH vraene UNPA zone Sjever i Jug (vie od 10.000 etvornih kilometara); akcija je provedena brzo, u sklopu akcije razbijena je i opsada bosan-

122

ARK 1991. - 2011.

od 31. oujka do 2. travnja odrana Skuptina ARK-a; nakon velike rasprave odlueno da e se pokuati stvoriti mrea pojedinaca, pojedinki, inicijativa, projekata i organizacija; u Mreu ulaze: Mali korak, Prigovor savjesti, Zamir ZG, Centar za direktnu zatitu ljudskih prava, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mir i nenasilje Karlovac, Centar za ene rtve rata, Centar za promociju ljudskih prava Magna Carta, Zagrebaki enski lobby, Projekt Pakrac, Graanski odbor Pore, Roza Roje kao pojedinka, HOMO Udruenje za zatitu ljudskih prava i graanskih sloboda, Pula; za koordinatoricu Mree na rok od est mjeseci imenovana Vesna Tereli 15. svibnja, neposredno nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak, Koordinacija organizacija za zatitu ljudskih prava otvorila Ured za ljudska prava u Pakracu i radila monitoring stanja na terenu od 24. do 30. lipnja odran meunarodni tjedan Dani kulture mira u organizaciji Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

u jesen izlazi prvi broj biltena Grupe za direktnu zatitu ljudskih prava KROKI od 4. do 15. rujna predstavnice regionalnih feministikih grupa u organizaciji B.a.B.a. i CR-a sudjelovale na IV. svjetskoj UN-ovoj konferenciji o enama u Pekingu. Na konferenciji je usvojena platforma enska prava su ljudska prava 23. do 27. listopada u Pakracu odrana prva MIRamiDA prvi trening iz graenja mira u post-Yu zemljama; prema nastupnom dokumentu MIRamiDA je jedan od programa Info & Trening Centra NVO u Pakracu, koji se transformira u Centar za mirovne studije. Poetkom 1997. Info Centar Pakrac seli u Zagreb 27. listopada ad hoc koalicija enskih (i srodnih) nevladinih i nadstranakih grupa za praenje izbora 95. u dnevnim novinama objavljuje oglas pod naslovom enska izborna platforma; oglas potpisuju: Autonomna enska kua Zagreb, Arijadna Rijeka, ene Antiratne kampanje, B.a.b.e. grupa za ljudska prava e-

KROKI 1, 1995.

Veronika Rekovi, Vesna Tereli, Vanja Nikoli, Meunarodni dan ljudskih prava 1995.

skih Srba oko Bihaa; nakon zavretka operacije pripadnici hrvatskih snaga ubili su vie stotina civila, mahom staraca, posebno u UNPA zoni Jug, i zapalili vie tisua stambenih i gospodarskih objekata u privatnom vlasnitvu ljudi mahom srpske nacionalnosti. Oko 200 000 Srba naputa Hrvatsku, a izbjeglika kolona je izloena izljevima agresije i mrnje tokom povlaenja prema Republici Srpskoj i Srbiji. Zbog akcije Oluja i njenih posljedica EU blokira dotadanje pregovora o ulasku Hrvatske u program PHARE

30. kolovoza nakon jo jednog minobacakog i topnikog napada na Sarajevo snage NATO-a i Snage za brzo djelovanje zapoele vojnu akciju protiv vojnih snaga bosanskohercegovakih Srba oko Sarajeva 12. i 13. rujna snage HV, HVO i ABiH oslobaaju velik dio zapadne Bosne, vojno su nadmone snagama bosanskih Srba i meunarodna zajednica zaustavlja ih nadomak Banje Luke, ime snage Federacije BiH stavljaju pod kontrolu 51 posto teritorija BiH; primirje je zakljueno 12. listopada

29. listopada odrani parlamentarni izbori u RH na kojima pobjeuje HDZ, i lokalni izbori u Zagrebu na kojima pobjeuje opozicija, to predsjednik Franjo Tuman odbija priznati 31. listopada koncert u Samoboru, u klubu Kuglana, nastup bendova Deafness by noise, Dikobraz, Nula, Wasserdicht i Beermacht; koncert prekinula specijalna policija (Alfe) i brutalno pretukla vie desetaka uglavnom maloljetnih posjetitelja

123

Kronologija

na, Centar za ene rtve rata i Kua Rosa, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za enska ljudska prava DOS-a, Radionica Otvorena vrata Split, enska mirovna radionica Rijeka, enska grupa Loinj, enska grupa Split, enska infoteka Zagreb od 9. do 11. studenog organizirana prva radionica o edukaciji za ljudska prava za nastavnike/ice i druge organizacije za ljudska prava, a koju organizira Centar za promociju ljudskih prava Magna Carta uz pomo Amnesty International Hrvatske te uz suradnju Hrvatskog helsinkog odbora, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Meunarodnog tajnitva Amnesty International (Nick Wilson Young) i Amnesty International USA (Nancy Flowers) od 10. do 12. studenog u Osijeku odrana Skuptina ARK-a, na kojoj je dopunjena Povelja 10. prosinca na Meunarodni dan ljudskih prava Centar za promociju ljudskih prava Magna Carta otvara javnosti Knjinicu za ljudska prava

1996.
9. oujka u Mohacsu u Madarskoj osnovana Koordinacija mirovnih organizacija za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. inilo ju je 14 organizacija: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruenje za mir i toleranciju Baka Palanka, Somborska mirovna grupa, Grupa 484, Beograd, Antiratna kampanja Hrvatske, Mali korak Centar za kulturu mira i nenasilja, MIRamiDA, Udruenje za ljudska prava, mir i nenasilje Daruvar, Dalmatinski odbor solidarnosti, Graanski odbor za ljudska prava Pore, HOMO Pula, Volonterski projekt Pakrac i Komitet za ljudska prava Pakrac 2. svibnja s Alfredom Zamudiom iz Human Rights House Norveka odran razgovor o otvaranju Kue ljudskih prava u Hrvatskoj 15. svibnja ured ARK-a seli iz Tkalieve u Gajevu 55/I, ured privremeno radi u orievoj 6/III

Tuman dijeli BiH, salveta

Arkzin isti Hrvatsku, plakati

12. studenoga hrvatske vlasti i lokalni Srbi potpisuju Erdutski sporazum, kojim je osigurana mirna reintegracija okupiranih podruja istone Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u ustavni okvir RH 21. studenoga u Daytonu (SAD) parafiran mirovni ugovor kojim je zavren rat u BiH; mirovnim ugovorom odreen je i ustavni oblik budue drave, a teritorij je podijeljen u omjeru 51:49 posto u korist Federacije BiH u odnosu na Republiku Srpsku; ugovor je potpisan u Parizu 14. prosinca, a SRJ su ukinute sankcije UN-a 23. studenoga

1996.
veljaa, Oslobodilaka vojska Kosova poduzima prve oruane akcije protiv policije i saveznih organa na Kosovu, ime zavrava mirna faza otpora kosovskih Albanaca reimu Slobodana Miloevia i njegovim segregacionistikim mjerama zasnovanim na teroriziranju lokalnog stanovnitva 21. svibnja zapoelo razvojaenje istone Slavonije u sklopu Erdutskog sporazuma

14. lipnja zapoelo je suenje novinarima Ferala Marinku uliu i Viktoru Ivaniu zbog kritike namjere predsjednika Tumana da u zajedniku grobnicu jasenovakih rtava preseli kosti ustaa i domobrana smaknutih na kraju Drugog svjetskog rata 1. srpnja stvorene prijelazne policijske snage u istonoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu 23. kolovoza ministri vanjskih poslova RH i SRJ Mate Grani i Milan Milutinovi u Beogradu potpisali sporazum o normalizaciji odnosa

124

ARK 1991. - 2011.

od 1. do 7. srpnja jednotjednim dogaajima obiljeena 5. obljetnica ARK-a, u sklopu koje je 6. srpnja Ognjen Tus odrao i radionicu Umreen sam, dakle postojim o pravu na pravodobnu i neposrednu informaciju i elektronikoj komunikaciji koja tome doprinosi 3. srpnja odrana tribina Razvaljivanje Bosne drugi dio 4. srpnja usvojen Statut koji definira listu lanica koje ne moraju proi proceduru ulanjenja (Akcijska grupa mladih Osijek, B.a.B.e. Zagreb, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mir i nenasilje Karlovac, Centar za mirovne studije Pakrac, Centar za ene rtve rata Zagreb, Dalmatinski odbor solidarnosti Split, Graanski odbor Pore, Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava Zagreb, HOMO Pula, Humanitarno mirotvorni pokret Rijeka Suncokret Rijeka, Mali korak Centar za kulturu mira i nenasilja Zagreb, Mir i dobro upanja, Udruenje za ljudska prava, mir i nenasilje Daruvar, Unija 47 prigovarai savjesti Zagreb, Volonterski projekt Pakrac, Elektronska mrea Zamir

Zg, Zagrebaki anarhistiki pokret), a tijela su: Skuptina, Odbor mree, Odbor za odnose s javnou, Koordinator/ica mree i Ured mree od 6. do 8. rujna u Poreu odran sastanak enskih i mirovnih grupa iz kojih nastaje enska mrea Hrvatske od 25. do 28. listopada u organizaciji Centra za enske studije u Zagrebu odran je Meunarodni enski forum ene i politika mira 28. listopada u Dardi u organizaciji Koordinacije mirovnih organizacija za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem i ARK-a odran prvi u seriji okruglih stolova Istona i zapadna Slavonija izazovi normalizacije

5. obljetnica ARK-a, program dogaaja

Poziv na radionicu Umreen sam, dakle postojim Ognjena Tusa

Bosne vie nema!, Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 1996.

14. rujna odrani prvi poratni izbori u BiH obiljeeni premonom pobjedom nacionalistikih stranaka 16. listopada Hrvatska nakon prihvaanja 21 uvjeta i viekratne odgode postala lanicom Vijea Europe studeni, poetak studentskih i graanskih prosvjeda protiv Miloevievog reima irom Srbije koje traju do veljae idue godine

20. studenoga Vijee za telekomunikacije ukinulo koncesiju za Radio 101, istog dana zapoinju demonstracije na Cvjetnom trgu, koje kulminiraju sljedei dan na Trgu bana Jelaia. Demonstracije djelomino imaju i antireimski karakter, irei poruke protiv korupcije i autoritarnosti Tumanovog reima. Na povratku s lijeenja u SAD-u predsjednik Tuman prozvao je organizatore prosvjeda prodanim duama. Uskoro zapoinje potpisivanje Peticije za urne dopune Zakona o telekomunikaci-

jama i raspisivanje natjeaja za sve koncesije, a 7. prosinca i Peticije za slobodu medija

125

Kronologija

1997.
u veljai na sastanku u Osijeku, nakon jednogodinjeg prekida obnovljen je rad Koordinacije organizacija za zatitu ljudskih prava u RH. Najvanija zajednika akcija 1997. g. bila je inicijativa GONG Graani organizirano nadgledaju izbore, koja je dobila odobrenje za nadgledanje lokalnih izbora na podruju UNTAES 13. travnja te predsjednikih izbora 8. oujka, na Meunarodni dan ena, vie feministikih aktivistica iz vie enskih grupa osnovalo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraivanje, odnosno Centar za edukaciju i savjetovanje ena, CESI 1. travnja koordinatorica ARK-a Vesna Tereli nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Nju je, zajedno sa Selimom Belagiem (bivi gradonaelnik Tuzle) i Vesnom Pei (Graanski savez Srbije) za nagradu predloio International Peace Bureau

od 4. do 6. travnja odrana Skuptina ARK-a u Poreu, nakon rata postavljeno pitanje o ulozi u procesu artikuliranja mirovne politike u svibnju registriran Centar za mirovne studije, osnovan u rujnu 1996. godine na sastanku na otoku Rabu u kolovozu izlazi prvi broj tree edicije ARKzina, politikog pop. mega.zina; izalo 7 brojeva. U lipnju 1999. izlazi Transfer, mega.zin u tranziciji posebno izdanje politikog pop.megazina Arkzin 18. rujna, pismom namjere poslanim raznim udrugama radi financijske pomoi ili podrke, zapoela realizacija ideje Autonomne tvornice kulture ATTACK-a 15. listopada zapoinje pilot program Centra za mirovne studije; jednogodinji program mirovnog obrazovanja

ARKzin 1, 1997.

pismo namjere za osnivanje Autonomne tvornice kulture ATTACK, 18. rujna 1997.

Meunarodni dan protiv faizma i antisemitizma

1997.
15. lipnja u prvom krugu predsjednikih izbora pobjeuje kandidat HDZ-a Franjo Tuman 6. listopada deset Hrvata iz BiH s Darijom Kordiem na elu, odlazi u Haag na suenje za ratne zloine u BiH; otili nakon ponovljenih izraza negodovanja meunarodne zajednice i pritiska na RH 11. studenoga otvorena eljeznika pruga Zagreb-Beograd za putniki i teretni promet

1998.
15. sijenja zavretkom mandata UNTAES-a istona Slavonija, Baranja i zapadni Srijem u potpunosti vraeni u hrvatski ustavni poredak 6. oujka, u kosovskom selu Prekazu u akciji jugoslavenske vojske i policije ubijen voa OVK Adem Jashari, a tijekom i nakon bitke ubijeno 56 lanova njegove obitelji meu kojima je 18 ena i 10 djece; izbija otvoreni rat OVK s jedne i vojske SRJ i policije Srbije s druge strane

18. lipnja Hrvatskoj izruen ustaki ratni zloinac Dinko aki. Uslijedio je viemjeseni sudski proces nakon kojeg je osuen na 20 godina zatvora rujan, bankarska slubenica Ankica Lepej otkriva da je supruga predsjednika Tumana na bankovnom raunu uvala vise od 100 000 amerikih dolara neprijavljenih u imovinskoj kartici obitelji Tuman

126

ARK 1991. - 2011.

9. studenog Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava obiljeava Meunarodni dan protiv faizma i antisemitizma 6. prosinca na Skuptini saveza grupa Antiratne kampanje Hrvatske usvojen novi Statut; ARK je lanica dvaju meunarodnih saveza (War Resisters International i International Fellowship of Reconciliation) u prosincu izlazi prvi broj asopisa Bastard 27. prosinca odrana osnivaka skuptina Volonterskog centra Zagreb

1998.
poetkom godine Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava prerasta u samostalnu udrugu graana Centar za direktnu zatitu ljudskih prava 14. oujka u Zagrebu Autonomna tvornica kulture ATTACK organizira prvu Kritinu masu od 19. do 24. rujna u Poreu odran Trienale War Resisters International i Antiratne kampanje pod nazivom Biramo mir zajedno 2. i 3. listopada odrana Skuptina Antiratne kampanje na kojoj je usvojen novi Statut, usklaen s novim Zakonom o udrugama; ARK je definiran kao savez neprofitnih i nevladinih udruga; tijela saveza su: Skuptina, Predsjednik/ca (koordinator/ica), Ured ARK

Kritina masa

Bastard 1, 1998.

17. listopad, dubrovanki Lejli ehovi, zbog muslimanskog podrijetla, oduzeta titula Miss Hrvatske, nakon pritiska javnosti titula joj je vraena

1999.
veljaa, formirana koalicija nevladinih organizacija u kampanju Glas 99, koja je imala za cilj potaknuti graane da glasaju na predstojeim parlamentarnim izborima 24. oujka, nakon propasti pregovora u Rambouilletu i odbijanja Srbije da potpie predloeni mirovni ugovor s kosovskim Albancima, prema kojemu bi se na Kosovu rasporedile meunarodne vojne snage, NATO zapoeo bombardira-

nje ciljeva na teritoriju SRJ kako bi sprijeio srbijansko etniko ienje Kosova 9. svibnja na prosvjednom skupu za vraanje imena Trgu rtava faizma pretuen je organizator skupa Zoran Pusi, a na okupljene antifaiste je baen suzavac. Umjesto poinitelja, policija je uhapsila jednog od antifaistikih prosvjednika

127

Kronologija

1. prosinca Ministarstvo uprave odobrilo upis saveza udruga Antiratna kampanja Hrvatske, sjedite u Zagrebu, Gajeva 55/I u Registar udruga; ovlatena osoba predsjednica Natalie ipak 9. prosinca u Stockholmu Vesni Tereli i Katarini Kruhonji uruena Right Livelihood Award, alternativna Nobelova nagrada za mir Ured ARK-a tokom godine koriste: Unija 47, CESI, ZaMir, Volonterski centar, Postpesimisti, Iskorak u sutra, Zagrebaki anarhistiki pokret, Ne nasilju

28. i 29. svibnja odrana Skuptina ARK-a (14 lanica udruge mree podnosi izvjetaje, u mreu primljen Altruist) u svibnju osnovana Radna grupa za izradu prijedloga nacrta Zakona o civilnoj slubi 11. prosinca odrana Skuptina ARKa, postavljeno pitanje emu ARK?, osnovan Sanacijski odbor ARK-a, nakon Skuptine usvojena nova Povelja

1999.
20. i 21. veljae, uoi sastanka ARK-a u Splitu, pokrenuta inicijativa za organiziranje okruglih stolova na temu gospodarske obnove ratom zahvaenih podruja 17. oujka odrana osnivaka skuptina obnovljene Unije 47

2000.
11. svibnja u dopisu obavjetava se da je proces transformacije ureda Antiratne kampanje u volontersku organizaciju pri kraju

K. Kruhonji i V. Tereli alternativne Nobelove nagrade, Novi list, 11. prosinca 1998.

Izmijenjena povelja ARK-a, 11. prosinca 1999.

Zoran Pusi

9. lipnja potpisan Kumanovski sporazum, kojim je zavrena intervencija NATO-a protiv SRJ zbog stanja na Kosovu; dogovoreno je povlaenje vojske SRJ s Kosova i slanje meunarodnih snaga na to podruje (KFOR) 2. srpnja Hrvatska podnijela tubu protiv SRJ Meunarodnom sudu pravde u Haagu, tuivi SRJ da je za vrijeme rata u Hrvatskoj poinjen genocid

10. prosinca nakon bolesti u Zagrebu umire predsjednik Franjo Tuman

2000.
3. sijenja na parlamentarnim izborima koalicije SDP-HSLS i etiriju manjih stranaka pobjeuju HDZ, a Ivica Raan postaje predsjednik Vlade 7. veljae u drugom krugu izbora Stjepan Mesi (HNS) izabran za predsjednika Republike

128

ARK 1991. - 2011.

2001.
19. veljae u Zagrebu inicijativa Moj glas za pravnu dravu organizirala skup Jedan sat za pravnu dravu kao odgovor na masovne proteste protiv suenja okrivljenima za ratne zloine s hrvatske strane (Mirko Norac i drugi)

2006.
12. travnja Centar za mirovne studije organizirao je okrugli stol Ostavtina ARK-a 1991.-2005.: Kako sauvati i prezentirati materijalne i nematerijalne tragove rada najvee mirovne mree u Hrvatskoj u Nacionalnoj sveuilinoj biblioteci u Zagrebu 8. srpnja odrana zadnja skuptina Antiratne kampanje Hrvatske

2003.
15. veljae u raznim gradovima organizirani antiratni skupovi, u Zagrebu je organizator graanska inicijativa Dosta je ratova!

2005.
29. lipnja objavljena su imena 1000 ena nominiranih za Nobelovu nagradu za mir, meu njima i est ena iz Hrvatske

Umro Franjo Tuman

Poziv na skuptinu Antiratne kampanje Hrvatske, 3. srpnja 2006.

24. rujna na predsjednikim izborima u Srbiji Slobodan Miloevi gubi vlast. Nepriznavanje izbornih rezultata dovelo je masovnih prosvjeda 5. listopada

2001.
28. lipnja Slobodan Miloevi izruen Meunarodnom kaznenom sudu za bivu Jugoslaviju

129

Kronologija

Umreavanje, umreavanje, umreavanje...


shema razvoja mree Antiratne kampanje i srodnih organizacija
Odbor akcije za Trg rtava faizma Postpesimisti Iskon H-alter

Liberalnodemokratska inicijativa LEX

Demokratski opozicioni forum

Hrvatski helsinki odbor HHO

Transition to Democracy T.O.D. Srpski demokratski forum

ZaMirNet

ZaMirZINE

UNIJA 47 Dalmatinski odbor solidarnosti enska akcija Rijeka AR

Dalmatinski komitet za ljudska prava

ZaMir

Mirovni pokret Rijeka Suncokret Otvorena vrata Altruist HOMO Pula

Grupa za prigovor savjesti Volonterski centar Zagreb VCZ

Centar za graanske inicijative

enska grupa Pore

ARK Karlovac Ulika / ARK Pore

Originalni projekti

Udruenje za jugoslavensku demokratsku inicijativu UJDI

Savez zelenih Hrvatske

Predparlament Jugoslavije

Zelena akcija

Train Toilet Band (TTB)

Inicijativa Lila

Svarun

Clubture

SDU (Grupa za ljudska prava)

Multimedijalni institut / klub MAMA Documenta Mrea mladih Hrvatske

Graanski odbor za ljudska prava

Karlovac Pore

Delfin MIRamiDA

Centar za promociju ljudskih prava Magna Carta Centar za mirovne studije CMS

Kua ljudskih prava Centar za direktnu zatitu ljudskih prava Koordinacija grupa za zatitu ljudskih prava u Hrvatskoj

Klub ena Pakrac

Amnesty International Hrvatska

Volonterski projekt Pakrac

enska soba CESI Centar za ene rtve rata Zagrebaki enski lobby Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Zagreb Ad hoc enska koalicija enska mrea Hrvatske B.a.B.e.

Suncokret Grupa za direktnu zatitu ljudskih prava

ARK 91. 92.

Zagrebaki anarhopacifistiki pokret (ZAP0) Zagrebaki anarhistiki pokret (ZAP)

enska infoteka

Centar za enske studije Autonomna tvornica kulture ATTACK! Lu, Berak

ARKzin

Nezavisni savez ena

enska grupa Trenjevka

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Mir i dobro Centar za mir, nenasilje, psihosocijalnu pomo i ljudska prava upanja Udruenje za mir i ljudska prava Baranja Bilje

Mirovna grupa Oaza

Autonomija

Koordinacija mirovnih organizacija za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem

Izvorni dokumenti

Poziv Sprijeimo rat, 4. srpnja 1991.

137

Izvorni dokumenti

Povelja Antiratne kampanje, ARKzin 0

138

ARK 1991. - 2011.

Zapisnik sastanka Odbora antiratne kampanje od 12. srpnja 1991.

139

Izvorni dokumenti

Otvoreno pismo Vladimiru eksu, 30. rujan 1991., ARKzin 1

140

ARK 1991. - 2011.

Dopis podrke Centru za antiratne akcije Beograd, 8. listopada 1991.

141

Izvorni dokumenti

Nacrt prijedloga statuta Odbora antiratne kampanje Zagreb

142

ARK 1991. - 2011.

Apel Hrvatskoj javnosti i vlastima u Republici Hrvatskoj, 18. veljae 1992., Vjesnik

143

Izvorni dokumenti

Pismo upueno Centru za mir Graanskog foruma Sarajevo, medijima i javnosti, 2. veljae 1992.

144

ARK 1991. - 2011.

145

Izvorni dokumenti

Deklaracija o zaustavljanju rata u jugoistonoj Europi, usvojena na sastanku mirovnih grupa u Beu od 30. svibnja do 1. lipnja 1992.

146

ARK 1991. - 2011.

147

Izvorni dokumenti

Pismo upueno Komisiji za civilnu slubu, 16. lipnja 1992.

148

ARK 1991. - 2011.

Poziv na Mir unutar sukoba, vjebe meditacije za svakodnevni ivot

149

Izvorni dokumenti

Priopenje povodom uvoenja Upravnog odbora od strane Agencije za prestrukturiranje i razvoj u Slobodnoj Dalmaciji, 12. listopada 1992.

150

ARK 1991. - 2011.

Poziv na mirne demonstracije povodom Meunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca

151

Izvorni dokumenti

Interni tekst O novoj (zadnjoj?) krizi u ARK: ARK kao grupa i organizacija [cijeli tekst], sijeanj 1994.

152

ARK 1991. - 2011.

153

Izvorni dokumenti

154

ARK 1991. - 2011.

155

Izvorni dokumenti

Interni tekst Podsjetnik o pokuajima da se rijei organizacijski kaos u ARK-Zagreb, 7. sijenja 1994.

156

ARK 1991. - 2011.

Dopis o prijedlogu ugovora izmeu Sekcije za prigovor savjesti ARK-a i Magne Carte Centra za promociju ljudskih prava, 25. oujka 1994.

157

Izvorni dokumenti

Tekst u Novom listu od 3. travnja 1995. o Skuptini ARKH-a

158

ARK 1991. - 2011.

Izjava u povodu akcije hrvatske policije i vojske u zapadnoj Slavoniji, prilog dopisu od 18. svibnja 1995.

159

Izvorni dokumenti

160

ARK 1991. - 2011.

Izjava o vojnoj akciji Oluja, Novi list, 21. kolovoza 1995.

161

Izvorni dokumenti

Izjava o prognanicima u vojnom logoru UNCRO-a u Kninu, Novi list, 6. rujna 1995.

162

ARK 1991. - 2011.

Poziv na panel diskusiju Utjecaj financijera na rad nevladinih organizacija, 24. lipnja 1996.

163

Izvorni dokumenti

Izjava povodom zaotravanju sukoba na Kosovu, 18. oujaka 1998.

164

ARK 1991. - 2011.

165

Izvorni dokumenti

Peticija sa zahtjevima nevladinih organizacija za regulaciju prava na prigovor savjesti, upuena 15. svibnja 1999.

166

ARK 1991. - 2011.

Izvjetaj sanacijskog odbora ARK-a, 11. svibnja 2000.

167

Izvorni dokumenti

Izjava za javnost, 9. lipnja 2003.

168

ARK 1991. - 2011.

169

Izvorni dokumenti

Posljednji dostupni dopis ARK-a, 12. oujka 2006.

170

ARK 1991. - 2011.

171

Izvorni dokumenti

pripremila Vesna Jankovi

Pogled izvana: Wish You Were Here

to je mene motiviralo da, zanemarujui vlastite obaveze, provodim dane i noi prilagoavajui aplikacije vedskim normama, i provjeravajui izvjetaje i budete? Kad sada razmiljam o tome, shvaam da je nae prijateljstvo i bliskost ono to me motiviralo. Suradnja s Centrom predstavlja za mene bogato i divno iskustvo, na kojem sam iznimno zahvalna. Margareta Ingelstam Moj boravak u regiji promijenio mi je ivot, koji je sada podijeljen na prije, za vrijeme i poslije ratova. Wam Kat

ijekom zajednikog prisjeanja na poetke Antiratne kampanje, mnogi aktivisti/aktivistice naglasili su ulogu koju je meunarodno umreavanje i prisutnost stranih volontera odigrala u razvoju ARK-ovih aktivnosti, ali i artikuliranju vrijednosnih i politikih polazita. Dok je u domaoj literaturi uglavnom reflektirana negativna strana utjecaja velikih meunarodnih agencija i fondacija na razvoj tzv. civilne scene, pozitivna iskustva suradnje, podrke i meunarodne solidarnosti na grassroots razini ostala su gotovo nezabiljeena. Suncokret, Volonterski projekt Pakrac, Balkan Peace Team, Nexus... samo su neke od organizacija u ijem su djelovanju sudjelovali brojni volonteri/volonterke iz cijelog svijeta. Mnogi od njih stekli su duboka prijateljstva i ostali do danas povezani s lokalnim antiratnim, enskim i grupama za ljudska prava. Neki su godinama ivjeli u regiji, neki su povremeno dolazili, a neki su i ostali ivjeti ovdje. Iako je meu njima bilo onih koji su s mirovnim i enskim organizacijama u bivoj Jugoslaviji suraivali i prije rata, za veinu je to bio prvi dolazak. I iskusni mirovni aktivisti, aktivistice, i oni kojima je ovo bio prvi ozbiljniji drutveni angaman, zajedno s nama uili su i rasli. Steena iskustva antiratnog pokreta u bivoj Jugoslaviji danas su ugraena u strategije i instrumente globalnog mirovnog pokreta, a posluila su i kao inspiracija za knjige i doktorate. U elji da zabiljeimo njihov doprinos antiratnim inicijativama na ovim prostorima, uputili smo poziv naim inozemnim prijateljima i prijateljicama da zapiu svoja sjeanja, osobne prie i kritika promiljanja i tako se upiu u ovu skicu jednog vremena. Upitnik01 smo poslali na 30-tak adresa ljudi koji su tijekom dueg razdoblja sudjelovali u naem radu. Primili smo 24 popunjena upitnika.
01 Radi se o neznatno preraenom upitniku koji je Aida Bagi pripremila i koristila za prilog Sabiranje sjeanja: CR kao mjesto susreta i razilaenja u knjizi ene obnavljaju sjeanja. Centar za ene rtve rata deset godina poslije, Zagreb, 2003. 02 War Resisters International/WRI Meunarodna mrea prigovaraa savjesti 03 Bund fr Soziale Verteidigung/BSV Savez za drutvenu obranu 04 Gruppe fr eine Schweiz ohne Armee/GSoA Grupa za vicarsku bez vojske

TKO SU, IME SU SE BAVILI PRIJE DOLASKA I ZATO SU DOLI? Veze izmeu slovenskih i hrvatskih civilnih inicijativa graene su jo tijekom 80-tih. Nakon izbijanja rata, veza sa slovenskim mirovnim pokretom pokazala se iznimno vanom, jer su slovenski mirovnjaci izgradili iroku mreu meunarodnih kontakata s etabliranim antiratnim/mirovnim organizacijama poput War Resisters International/WRI02, Bund fr Soziale Verteidigung/ BSV03, Gruppe fr eine Schweiz ohne Armee/GSoA04... Kao to je vidljivo iz svjedoanstava Marka Hrena, Christine Schweitzer, Dorie Wilsnack i Howarda Clarka, WRI bila je jedna od kljunih organizacija za meunarodno umreavanje ARK-a.

175

Pogled izvana: Wish You Were Here

Marko Hren: Mirovna grupa u Ljubljani pokrenuta je poetkom 80-tih. Godine 1988. osnovali smo Centar za kulturu mira i nenasilja koji je postao osnovna infrastruktura za meunarodne aktivnosti mirovnog pokreta u Jugoslaviji. Objavljivali smo newsletter na engleskom jeziku od 1983. do 1993. Pokuali smo potaknuti meunarodnu zajednicu da se vie ukljui i prije i poslije izbijanja jugoslavenske oruane krize. Pomagali smo mirovne i nenasilne aktivnosti diljem bive Jugoslavije. U ranoj fazi sluili smo kao koordinacija mirovnim grupama Balkana. Planirali smo tijekom 1992. preseliti urednitvo Intrudera u Zagreb, ali su do tada mirovne inicijative u Hrvatskoj i drugdje bile ve dovoljno jake da autonomno i neovisno vode svoje aktivnosti. S njemakom aktivisticom Christine Schweitzer bio sam na posljednjem vlaku iz Ljubljane za Beograd 1991. ba u trenutku kad je oruani sukob u podruju oko Mirkovaca i Vinkovaca onemoguio daljnje putovanje i mi smo se nali usred sukoba. Christine Schweitzer: Bila sam angairana u (zapadno)njemakom mirovnom pokretu od kraja 70-tih. Pokret je bio fokusiran na spreavanje postavljanja novih amerikih nuklearnih projektila, jer je to poveavalo opasnost izbijanja treeg svjetskog rata. Poevi s tim zainteresirala sam se za nenasilne alternative ratu i nasilju za graansku obranu i nenasilni otpor. Vjerujem da je neposredni povod da se angairam u bivoj Jugoslaviji bio rat u Iraku, koji je zavrio neposredno prije i protiv kojeg smo prosvjedovali mjesecima. Sjeam se da sam pomislila da ne elim gledati jo jedan rat na televiziji, osjeajui se potpuno bespomona, nego sam eljela istraiti moe li se neto poduzeti. A o mirovnim grupama sam saznala preko mree War Resisters International/WRI. Dorie Wilsnack: Kad je rat poeo ve sam se bavila mirovnim aktivizmom, osobito meunarodnim aktivizmom kroz WRI. Poetkom rata shvatila sam da bi mirovni aktivisti izvan regije mogli osigurati vanu podrku lokalnim aktivistima kako bi se osjeali povezani, a ne izolirani u svom radu. To je bila moja inicijalna motivacija. Prije nego sam dola u regiju, jedini nain na koji sam mogla pratiti antiratne/mirovne grupe bio je pomou novog komunikacijskog alata koji se zvao elektronika pota. Mnogo sam nauila i od ljudi iz ex-Yu koji su ivjeli u New Yorku. Tamo smo organizirali Balkan Dialogue Group05 koja je okupljala Hrvate, Srbe, Bonjake i Kosovare koji su ivjeli u New Yorku i htjeli razgovarati o ratu gradei mostove meu sobom. Bila sam jedna od facilitatorica tih razgovora. Bila sam takoer aktivno ukljuena u formiranje Balkan Peace Team06-a/ BPT. Sudjelovala sam u pripremama BPT volontera, a 1995.-1996. provela sam tri mjeseca s BPT timom u Beogradu (neko vrijeme i na Kosovu). Sudjelovala sam i u nizu mirovnih konferencija, poput onih koje su organizirale ene u crnom.

05 Balkan Dialogue Group Balkanska grupa za dijalog 06 Balkan Peace Team Balkanski mirovni tim

176

ARK 1991. - 2011.

Howard Clark: Postao sam koordinator WRI 1985. i tako sam zapoeo suradnju s mirovnom grupom u Sloveniji. Dolazio sam od 1988. Povezivao, izvjetavao, pio kavu, odrao pokoje predavanje i radionicu, bio ukljuen u sve to je imalo veze s WRI i s Committee for Conflict Transformation Support/ CCTS07. Bio sam ukljuen u Balkan Peace Team/ Otvorene oi od samog poetka pa do kraja. Takoer sam savjetovao mnoge meunarodne aktiviste prije dolaska u zemlju. Bio sam lan organizacijskog odbora za WRI/ ARK konferenciju 1998. u Poreu Biramo mir zajedno/ Choosing Peace Together.

Nakon prvih est mjeseci intenzivnih aktivnosti, tijekom kojih je nemali dio energije ARK-ovih aktivista i aktivistica u zagrebakom uredu odlazio i na komunikaciju s mnotvom mirovnih avanturista, te stranih novinara kojima smo sluili kao alternativni izvor informacija, ali i prevoditelji i vodii po ratnim podrujima, jo jedan od problema s kojim se suoavamo bile su Karavane mira. Organiziraju ih strane organizacije poput Helsinkog parlamenta graana, bez mnogo konzultacija s nama. Iako uz mnogo dobre volje, rezultati takvih karavana za dugoroni rad antiratnih inicijativa prilino su mravi. Mirovna grassroots mobilizacija u Europi je impresivna i da bismo nau suradnju uinili to produktivnijom, poetkom 1992. ARK s Koordinacijom mirovnih inicijativa iz Ljubljane pie Pismo namjera drutvenim pokretnima iz cijelog svijeta u kojem izmeu ostaloga predlae da projekti budu paljivo pripremljeni u suradnji s lokalnim grupama, da se prije dolaska aktivisti/aktivistice podrobnije informiraju i pripreme, da je potrebna pomo u izgradnji infrastrukture... (ARKzin, br. 4, 12. veljae 1992., str. 27). Jedan od prvih aktivista kojem je pismo urueno bio je Wam Kat, iskusni nizozemski aktivist koji je umjesto planiranih mjesec dana u regiji ostao niz godina.
Wam Kat: Bio sam meunarodni kordinator European Youth For Action/ EYFA08 i dugogodinji aktivist u mirovnom, ekolokom i pokretu za ljudska prava. Vesna Tereli me 1992. pozvala da doem u Zagreb i pomognem ARK-u. Marcin Poletyo: Bio sam ukljuen u mirovni i pokret prigovaraa savjesti u Poljskoj, tako da mi je bilo prirodno da se ukljuim kad je stvar krenula na Balkanu. Putovao sam naokolo i prvo posjetio Sloveniju zimi 1993. gdje sam razgovarao s Markom Hrenom. Jedna me slovenska organizacija uputila u Suncokret u Zagrebu. Zapravo sam htio pomagati dezerterima, ali se to pokazalo pretekim, a ja sam bio premlad i neiskusan za takav posao. Neto kasnije sudjelovao sam u mirovnoj akciji s grupom Nizozemaca i sreli smo Wama koji mi je predloio da doem u Pakrac. I tako sam doao.

07 Committee for Conflict Transformation Support/ CCTS. Odbor za podrku transformaciji sukoba 08 European Youth For Action/ EYFA Europski mladi za akciju

177

Pogled izvana: Wish You Were Here

Smatram da meunarodni akteri nisu uloili dovoljno energije u analizu lokalne situacije. U prevelikom broju situacija djelovali su vodei se vlastitom percepcijom, a ne realistinom analizom na terenu. No, moram naglasiti i injenicu da lokalni intelektualci ukljueni u aktivnosti civilnog drutva u bivoj Jugoslaviji snose najveu odgovornost za to to MI, lokalni, jugoslavenski strunjaci, NISMO uspjeli prezentirati konsenzualni pogled na situaciju u Jugoslaviji. Posljedica toga bila je da su meunarodni akteri primali konfuzne i razliite prijedloge lokalnih aktera (NVO-a, intelektualaca, politiara, medija)

Stefan: Prije dolaska u Pakrac bio sam tek povrno ukljuen u mirovni aktivizam uglavnom sam branio prava ljudi koji su odbijali vojnu slubu u Poljskoj. Marcin, Bocian i ja bili smo bliski hippy prijatelji i Marcin je bio taj koji se najvie bavio aktivizmom. Vodio je varavsku mirovnu organizaciju, iao na demonstracije, seminare i uspostavio kontakte s mirovnim aktivistima i organizacijama iz cijele Europe. On je prvi postao volonter u izbjeglikom kampu u Istri. Nakon povratka nagovorio je Bociana i mene da mu se pridruimo i vratimo u Hrvatsku volontirati u izbjeglikim kampovima. U to smo vrijeme bili u kontaktu s nizozemskom organizacijom koja je planirala konvoj pomoi za kamp u Mariji Bistrici. Bio je to veliki hotel u koji je hrvatska vlada smjestila Vukovarce. Pridruili smo se konvoju i tamo upoznali Wama Kata. Bocian: Prije dolaska bio sam lan poljskih mirovnih grupa. Suraivao sam s Ruch Wolno i Pokj (Pokret za slobodu i mir), Federacja Anarchistyczna (Anarhistika federacija) i mnogim drugim poljskim i inozemnim grupama. S nekoliko prijatelja pokrenuo sam u svom rodnom gradu Ruch Pacyfistyczno-Anarchistyczny (Pacifistiki i anarhistiki pokret). Organizirali smo mnoga dogaanja protiv vojske i rata. No, to me nije zadovoljavalo, pa sam odluio otii tamo gdje mogu uiniti neto vie od pukog prianja. S dvojicom mojih poljskih prijatelja pridruio sam se nizozemskoj mirovnoj grupi i krenuo za Zagreb. Mislili smo ostati tri mjeseca, no nakon nekoliko tjedana shvatio sam da je to posao koji me privlai. I tako sam ostao malo due u regiji. est i pol godina... S.R.: Vodila sam eksperimentalnu ekoloku zajednicu u Velikoj Britaniji, koja je istraivala nenasilje, meditaciju, medijaciju i stvaranje drutvenih struktura koje podravaju i slue na dobrobit svojih lanova. Osim toga sudjelovala sam u meuetnikim mirovnim aktivnostima u Indiji i ri Lanki. Kad su u Britaniju poele stizati vijesti o ratu, to me duboko pogodilo i odluila sam slijediti svaki poziv koji iskrsne. Devet mjeseci poslije zatekao me poziv mog prijatelja Adama Curlea da odem raditi za ARK u Zagreb. eljela sam podrati i uiti od ljudi koji su rekli NE ratu i strahu, i DA ljudskosti i odlunosti da se nadiu ubijanje, iskljuivanje i ugnjetavanje. Poziv je doao u trenutku kada sam se osjeala iznimno inspirirano zahvaljujui ljudima koji su me uili kako otkriti vlastitu snagu i kako se meusobno podravati. Koji su me uili medijaciji i tome da konflikt moe potaknuti kreativni rast i slobodu od straha. Koji su me uili da su duhovna/fizika/mentalna/politika/osobna/grupna/drutvena razina naeg straha ili nae slobode, meusobno povezane i da moemo izabrati. Tim Lusink: Radila sam kao volonterka za razne projekte u Europi, a u meuvremenu sam radila razne plaene poslove da bih se mogla uzdravati. Za Pakrac sam ula od prijatelja koji je radio u izbjeglikom kampu u Zagrebu i otiao volontirati u Pakrac. Mislila sam doi i ostati tri tjedna, ali mi se projekt toliko svidio da sam odluila ostati. Osjeala sam da imam iskustvo i vjetine kojima mogu doprinijeti projektu, osobito zato to se projekt razvijao i postojala je potreba za strukturiranjem.

178

ARK 1991. - 2011.

Sarajevo, 21. srpnja 1991. ulina akcija

Split, travanj 1992. ekanje trajekta za Vis (na fotografiji izmeu ostalih Klaus Vack, Toni Kuzmani, Nenad Zakoek, Vesna Jankovi)

179

Pogled izvana: Wish You Were Here

Najgori su bili misionari u potrazi za partnerima s kojima e implementirati svoje velike ideje/ opravdati svoje velike budete. Kad smo pokrenuli Balkan Peace Team znali smo da moramo odabrati ljude koji mogu uti to to vi govorite, slijediti smjernice koje im dajete i dopustiti da se strateki uklope unutar djelovanja ARK mree

BJ: Prije dolaska radio sam u Velikoj Britaniji kao graevinski radnik, a jo prije toga kao rudar. Skupa s prijateljima svake veeri pratio sam vijesti o ratu koji je poinjao, i najvie su me pogodile slike ranjene djece. Jedan je prijatelj rekao da je strano to nita ne moemo uiniti, a drugi je dodao Zato ne? I odluili smo organizirati konvoj humanitarne pomoi. Ljudi iz naeg gradia su nam mnogo pomogli u tome. I tako sam prvi put doao u Hrvatsku vozei kamion u konvoju humanitarne pomoi 1992. Poetkom 1993. u Lipiku sam s pukovnikom Markom Cookeom radio na obnovi sirotita. Nakon povratka u Veliku Britaniju uo sam da je pokrenut novi meunarodni volonterski projekt u Pakracu. Doao sam u jesen 1993. i radio kao voza i koordinator humanitarne pomoi sve do 1995. kada sam sa Zvjezdanom, mojom sadanjom suprugom, zapoeo projekt rekonstrukcije Lipika. Bio je to jednogodinji projekt kojeg su vodili meunarodni volonteri. Nakon vrlo uspjene godine, otiao sam raditi u Bosnu, Gornji Vakuf, gdje je nekoliko bivih pakrakih volontera pokrenulo projekt. Tamo sam radio kao voza i vodio projekt ostakljivanja prozora. Nakon toga sam se vratio u VB, da bih se 1999. vratio u Hrvatsku, zaposlio u IRC09-u i otiao raditi u Albaniju, pa na Kosovo kao upravitelj privremenog izbjeglikog sklonita. Nick Wilson Young: Studirao sam povijest i jo kao student poeo sam se baviti aktivizmom. Sudjelovao sam u studentskom otporu zakonima konzervativne vlade koji su ograniavali mogunost besplatnog visokokolskog obrazovanja. Tijekom studija bavio sam se povijeu istone Europe, to mi je dalo dublji uvid u razloge izbijanja rata. 1993. ivio sam u kotskoj i bio nezaposlen, pa sam se prijavio kao volonter u Suncokret i proveo tri tjedna u izbjeglikom kampu u Karlovcu. Prije odlaska ponudili su mi mogunost da odem u Pakrac, i odluio sam poi, znajui samo da emo raditi s obje strane linije razgranienja. Odluio sam doi u Hrvatsku jer su me medijski prikazi rata u Bosni pogodili. Osim toga, moj je otac bio metodistiki sveenik, a metodisti imaju dugu tradiciju borbe za drutvenu pravdu. Iako nisam kranin, zahvaljujui odgoju i studiju znao sam dosta i visoko cijenio ljude koji su se odupirali zlu. Na mene je kao tinejdera snano utjecala kampanja protiv postavljanja amerikih projektila u Britaniji (znamo da smo 1984. bili na rubu globalnog nuklearnog rata). U dobi od 14 godina sam se zajedno s ocem pridruio Campaign for Nuclear Disarmament/CND10. U to je vrijeme moja djeaka fascinacija ratom bila pomijeana s jasnom svijeu o beskorisnosti rata. Na zidu svoje sobe imao sam veliki plakat s fotografijom amerikog vojnika ustrijeljenog u Vijetnamu, povrh kojeg je pisala samo jedna rije Zato?. Iako toga nisam bio svjestan (i ne bih to priznao), ali mislim da je barem dijelom motivacija za moj dolazak u Hrvatsku bila elja da steknem (posthumnu) pohvalu mog oca, koji je umro od raka 1991., da ivim vrijednosti koje sam naslijedio od njega. O antiratnim/mirovnim grupama u regiji nisam nita znao, ali sam znao dosta o otporu carizmu, faizmu i komunistikim reimima diljem istone Europe, te o meunarodnim brigadama u panjolskom graanskom ratu. Vjerojatno sam mislio da je ex-Yugo antiratni otpor bio slian tome.

09 IRC/ International Rescue Committee Meunarodni odbor za pruanje pomoi 10 Campaign for Nuclear Disarmament/CND Kampanja za nuklearno razoruanje

180

ARK 1991. - 2011.

Pomicanjem fokusa s antiratnog na mirovno djelovanje i rad na pomirenju, raste vanost suradnje s organizacijama posveenima nenasilnim metodama rjeavanja sukoba poput Pax Christi, International Fellowship of Reconciliation/IFOR11, Rural Southern Voice for Peace/RSVP12 ili Quaker Peace and Service/QPS13:
Margareta Ingelstam: Od 1970. do 1989. radila sam za obrazovni program vedskog radija i televizije. Tijekom 80-tih sve sam se vie ukljuivala u mirovni pokret kao predsjedavajua vedskog ogranka International Fellowship of Reconciliation/IFOR. Preko njih i Adama Curlea ula sam za Antiratnu kampanju i Mirovni centar u Osijeku. Prvi dogaaj bio je Tjedan kulture mira koji je organizirao osjeki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava. Nakon tog prvog posjeta vie puta sam posjeivala osjeki Centar, su-vodila radionicu Zamisli svijet bez oruja s prof. Elise Boulding, drala radionicu u upanji, putovala cijelom regijom s prof. Adamom Curleom, promiljajui nove projekte i programe. Herb Walters: Osniva sam Rural Southern Voice for Peace/RSVP i pokreta programa sluanja. Projekt sluanja je obuhvatan proces koji ukljuuje duboko sluanje i rad u zajednici koji moe rezultirati akcijom na promjeni irokog spektra drutvenih problema. Projekti sluanja osobito su korisni u zajednicama gdje sukobi i podjele prijee pozitivnu drutvenu promjenu. Osim u SAD-u vodio sam projekte sluanja u Nikaragvi i otoku Palau u Mikroneziji. Christof Ziemer: Radio sam kao upnik u Dresdenu od 1980. i bio sam ukljuen u mirovni i rad na zatiti okolia. Aktivno sam sudjelovao i u mirnoj revoluciji u Dresdenu u jesen 1989. Dvije godine nakon Wende (promjene) trebao sam predah, napustio sam slubu u crkvi (dijelom i zbog nezadovoljstva nainom na koji su se odvijali procesi ujedinjenja i na politikoj i na crkvenoj razini) i odluio sam otii u neko krizno arite u inozemstvu. Od Herberta Froehlicha iz Pax Christi, uo sam za Centar za mir u Osijeku i upitao ih mogu li doi i volontirati godinu dana. Prvi sam se put susreo s jugoslavenskim problemima jo 1989. u Baselu na Europskoj ekumenskoj skuptini, susrevi se sa srpskim i hrvatskim sudionicima, ali sam u to vrijeme bio zaokupiran vlastitim problemima u Njemakoj. Alan Pleydell: Radio sam kao nastavnik na fakultetu 70-tih i bavio se istraivanjem politike i meunarodnih odnosa. Specijalizirao sam se za etiku ratovanja i s njom povezanu psihologiju ratobornosti, te oblike graanstva i politikog samorazumijevanja, potrebnog da bi se ublaile posljedice ratovanja. Od 1982.-1991. bavio sam se beskunicima i pomagao ljudima koji su otputani iz zatvora i psihijatrijskih bolnica da se lake ukljue u neovisan ivot. Nikad nisam ivio u regiji, ali sam se ukljuio za Boi 1991. slijedom svojih dunosti kao novopostavljeni tajnik za europske odnose u mojoj organizaciji Quaker Peace and Service/QPS. Moji prvi kontakti ili su preko Toma Leimdorfera, koji je bio u vezi s mirovnim edukatorima u Sloveniji i Hrvatskoj, i bio

11 International Fellowship of Reconciliation/IFOR. Meunarodno drutvo za pomirenje 12 Rural Southern Voice for Peace/RSVP - Ruralni junjaki glas za mir 13 Quaker Peace and Service/QPS Kvekeri za mir i sluenje

181

Pogled izvana: Wish You Were Here

zasluan za prikupljanje prvih malih svota novca za uspostavljanje elektronike pote koja je u to vrijeme bila potpuno nov i nepoznat fenomen. Ostao sam angairan sve do 2009. kad je i moj posao i postjugoslavenski program kvekera ugaen. Moj osobni angaman se nakon toga nastavio kroz Post-Yugoslav Peace Link/PYPL14, koji ine kvekeri koji ele ostati u kontaktu s post-Yu mirovnim aktivistima i aktivisticama. John Lampen: Od 1982. do 1994. moja supruga Diana i ja ivjeli smo u Derryju u Sjevernoj Irskoj, gdje smo bili potpuno posveeni mirovnom radu s politiarima, policijom i vojskom, ilegalnim organizacijama, crkvama, lokalnim grupama i djecom. Doli smo 1996. na poziv Gorana Boievia s kojim sam se upoznao na mirovnoj edukaciji u Schlainingu u Austriji. Upoznao me s lanovima i lanicama ARK-a, izmeu ostalih i s Majom Uzelac s kojom smo esto suraivali na pripremi materijala za rad s djecom. Goran me odveo i u Pakrac i u Gornji Vakuf. Poslije je organizirao na rad sa Sezamom u Zenici i Meaima u Skopju, te s nizom dogaanja povezanih s Miramidama. Druge kontakte u Bosni i Hercegovini organizirao je Goran Bubalo. Sami smo organizirali posjet Charlesu Tauberu u Vukovaru i osjekom Centru za mir. Sudjelovali smo u radionici za uitelje u Brkom, koju je organizirala European Network for Conflict Resolution in Education15 (vie nije aktivna). Nikad nismo ivjeli u regiji, nai posjeti uglavnom su trajali dva do tri tjedna.

Feministike grupe bile su meu prvim potpisnicama ARK-ove Povelje i lanicama mree. Angaman ena u antiratnim inicijativama u cijeloj regiji bilo je impresivan. U ARK-u su veinu projekata, od mirovne edukacije, preko ARKzina do ljudskih prava, vodile upravo ene. No, rodna dimenzija i rata i antiratnog angamana postaje osobito vana tijekom 1992. razbuktavanjem rata u Bosni i Hercegovini, kada se vijestima o masovnim silovanjima nastojalo politiki manipulirati radi dodatnog patriotskog mobiliziranja i demonizacije neprijatelja. Tada kao feministiki antiratni politiki odgovor u okviru ARK-a nastaje Centar za ene rtve rata. Dio te vane feministike prie bile su i Chris Corrin i Tanya Renne.
Chris Corrin: Tijekom 80-tih suraivala sam s feministikim grupama u bivoj Jugoslaviji, a od 1986. radila sam sa enskim grupama iz Maarske i razliitim feministkinjama iz Beograda i Zagreba na organizaciji konferencija u Budimpeti i Beu. Do 1991. nije bilo problema s putovanjem, no kad sam 1992. organizirala konferenciju u tadanjoj ehoslovakoj, delegacija iz Beograda nije uspjela doi (ne sjeam se da li zato to im ehoslovaka vlada nije dala vize ili ensko povjerenstvo Helsinkog parlamenta graana nije uspjelo organizirati dolazak). U svakom sluaju dole su mirovne aktivistice iz gotovo svih republika (iako nisu sve tada jo bile meunarodno priznate): iz Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore/Srbije i Slovenije. Aktivistice iz Nagorno-Kara-

14 Post-Yugoslav Peace Link/PYPL Postjugoslavenska mirovna veza 15 European Network for Conflict Resolution in Education Europska mrea za ukljuivanje predmeta rjeavanje sukoba u kolske programe

182

ARK 1991. - 2011.

Zagreb, jesen 1991. Vesna Tereli i Christine Schweitzer na Trgu bana Jelaia

Zagreb, jesen 1991. radionica s Traude Rebman

Beograd, prosinac 1991. demonstracije (transparent na fotografiji dri Howard Clark)

183

Pogled izvana: Wish You Were Here

U Bosni nije postojalo slino civilno drutvo na kojem bismo mogli graditi. Kljuna razlika bila je da je u Osijeku inicijativa krenula iznutra, a u Sarajevo smo mi doli izvana. Fokus ABRAHAM-a na mirovni meureligijski rad pokazao se kao, ne samo politiko, nego i vjersko minsko polje. Bosanski konflikt bio je daleko sloeniji i tijekom naeg rada suoili smo se znatnim napetostima, ak i unutar same organizacije

bacha i sedam istonoeuropskih zemalja sudjelovale su u diskusijama o tome kako ene iz neprijateljskih zemalja mogu suraivati i preko spornih granica. Postojalo je veliko zanimanje za suradnju feministikih antiratnih grupa... Radei s antifaistikim feministkinjama iz Zagreba i drugih gradova u Hrvatskoj, shvatila sam da mogu mnogo uiniti na irenju uvida u stvarnost rata u bivoj Jugoslaviji meu zapadnim mirovnjacima, koji nisu mogli razumjeti svu kompleksnost situacije. Mediji nisu bili od velike pomoi jer su neprijateljstva veinom opisivali kao graanski rat ili drevne zavade. Centar za ene rtve rata u Zagrebu bio je na mnogo razliitih naina model antiratnog angamana u podrci enama pogoenima nasiljem. Moje uee sastojalo se u promoviranju rada hrvatskih antiratnih feministkinja kroz razliite radionice (u Pragu, Glasgowu, Londonu, Stirlingu, Tuzli, Beogradu, Brightonu, Bratislavi, Beu...), te u pisanju lanaka i knjiga Superwomen and the Double Burden 1992. i Women in a Violent World 1996. u kojima su antiratne aktivistice govorile/pisale u svoje ime i u ime svojih zajednica. Tanya Renne: Neposredno prije izbijanja rata ivjela sam i studirala u Italiji, gdje sam preko talijanskih prijatelja upoznala neke ljude iz Srbije koji su mi priali o Lepoj. Otputovala sam u Sloveniju na sam dan prvih izbora. Iako nisam imala namjeru zvati nekoga nepoznatog, kiilo je etiri dana i slomila sam i nazvala tu Lepu. Lepa je dakako bila Lepa Mlaenovi i ba se sluajno u tom trenu zatekla u svom stanu. Sjela sam u prvi vlak za Beograd. Lepa me upoznala s drugima i iskreno sam se zaudila koliko je enski pokret u Jugoslaviji sliio pokretu crnih feministkinja u SAD-u 60-tih. Istovremeno i intelektualan i na ulici. inilo mi se da je feminizam na Zapadu postao isto akademska disciplina i ovo mi je izgledalo tako osvjeavajue. Boravila sam tamo od 1992.-1995. ivjela sam u Beogradu i suraivala sa enama u crnom, te Autonomnim enskim centrom. Neko vrijeme sam i u Zagrebu radila za Centar za ene rtve rata.

Sve tei uvjeti pod kojima su radili lokalni aktivisti i aktivistice za ljudska prava osobito u Osijeku, Splitu i Karlovcu, prijetnje fizikim nasiljem i stvarno nasilje kojem su bili izloeni, potaknulo je stvaranje male, ali vane organizacije Balkan Peace Team u ijem su formiranju sudjelovale brojne meunarodne organizacije poput WRI, IFOR, QPS, Peace Brigades International/ PBI16... Balkan Peace Team imao je timove u Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu. Hrvatski tim djelovao je pod imenom Otvorene oi. Vic Ullom, Derek McDonald-Jurea i ystein Kleven bili su neki od meunarodnih volontera ukljuenih u rad BPT-ija.
Vic Ullom: Nakon to sam diplomirao, predavao sam panjolski jezik mladima s poremeajima u ponaanju u Kansas Cityju. Budui da sam studirao i meunarodne odnose i etnike konflikte, znao sam da u u nekom trenutku otii raditi negdje izvan zemlje. Nakon stjecanje MA diplome, potraio sam mogunosti za volontiranje. Brethren Volunteer Service17 imao je takav program u suradnji s antiratnim pokretom u Hrvatskoj. Kad sam uo za Balkan Peace Team, znao sam da je to upravo ono to traim.

16 Peace Brigades International/PBI Meunarodne mirovne brigade 17 Brethren Volunteer Service Volonterski servis crkve Brae po Kristu

184

ARK 1991. - 2011.

Derek McDonald-Jurea: Prije odlaska u Hrvatsku proveo sam dvije godine u Nizozemskoj radei kao volonter u zajednici koja je pomagala ljudima koji su izlazili iz psihijatrijskih bolnica da se lake prilagode stvarnom ivotu. Dok sam bio tamo, moja efica Kristen Flory sudjelovala je u osnivanju Balkan Peace Teama. Budui da je znala da se elim baviti mirovnim radom, pozvala me da se prijavim kao volonter. Bio sam volonter za Otvorene oi/Balkan Peace Team od 1994. do 1996., a od 1996. do 1998. radio sam kao trener za OESS-ove volontere koji su nadgledali izbore u Hrvatskoj i Bosni. ystein Kleven: Krajem 80-tih upoznao sam se s nenasilnim direktnim akcijama i ukljuio u rad na mirovnom asopisu. A onda sam u ljeto 1992. sreo Aidu [Bagi] na govornikoj turneji u Njemakoj. U proljee 1994. postao sam lan Balkan Peace Teama, smjetenog u Zagrebu. No, dijelom kao novinar a dijelom kao aktivist, aktivno sam pratio dogaaje u regiji od 1992. do 1997. kada sam izgorio. Osjeao sam se bolesno i umorno i vie-manje nestao sam sa scene.

Dugogodinji prijatelji ARK-a bili su i mnogi koji su svoj profesionalni interes povezali s antiratnim aktivizmom, poput njemakog novinara Rdigera Rossiga:
Motao sam se po SFRJ, osobito po hrvatskoj obali i Zagrebu od 1985., no nikad nisam boravio due od mjesec dana. Unato tome stekao sam mnogo prijatelja i s mnogima sam odravao kontakte. Kad je izbio rat, neki od njih su ostali u regiji, a neki su izbjegli, izmeu ostalih zemalja i u Njemaku. Tako sam se ukljuio u rad s izbjeglicama, pomaui im odrati kontakt s obiteljima po cijeloj ex-Jugoslaviji. Pisao sam o tome i kao novinar specijaliziran za Balkan (studirao sam povijest jugoistone Europe na Freie Universitt u Berlinu). Tijekom 1991. i 1992. upoznao sam prve lanice ARK-a, kroz moje kontakte sa enskom infotekom u Zagrebu. Mislim da su prve aktivistice koje sam upoznao bile Aida Bagi i Vesna Jankovi. U jednom od kasnijih posjeta, tijekom 1992. upoznao sam i Wam Kata, s kojim sam od tada u stalnom kontaktu. Skupina djece gastarbajtera i njemakih mirovnih aktivista, ukljuujui i mene, organizirala je 1993. prvi zajedniki srpsko-hrvatski antiratni koncert Tko to tamo peva u Berlinu i Pragu. Svirali su Partibrejkersi, Elektrini orgazam, Ekatarina Velika iz Beograda i Vjetice iz Zagreba. Novac zaraen koncertom poslan je antiratnim grupama u Srbiji i Hrvatskoj. Napisao sami i nekoliko lanaka za ARKzin. 1995. godine doselio sam u Zagreb i poeo raditi za UNTV, Un-ovu televiziju. ARKovci, pakraki volonteri i mnogi drugi bili su redovni gosti u mom stanu, tako da u to vrijeme nisam ba puno spavao...

185

Pogled izvana: Wish You Were Here

TO SU SVE RADILI? Prisjeanja na aktivnosti u koje su bili/e ukljueni/e vaan su dio mozaika neisprianih ili dijelom zaboravljenih povijesti antiratnih/mirovnih i ljudskopravnih napora na ovim prostorima. Prie o radu na pomirenju u Slavoniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji nisu dio slubenih (ratnih) historija ovih prostora, kao to nisu ni prie o radu na zatiti ljudskih prava, jer i jedne i druge naruavaju iroko prihvaene nacionalne narative. Programi sluanja i facilitiranog dijaloga, meureligijski susreti, rad u izbjeglikim kampovima, projekti socijalne obnove, podrka lokalnim aktivistima/aktivisticama samo su neke od aktivnosti u kojima su sudjelovali. No, nisu se libili ni od fizikih poslova, poput popravljanja prozora ili raiavanja ruevina.
Herb Walters: 1992. u suradnji s mirovnom grupom u Panevu vodio sam radionicu sluanja u gradiu Brestovac, gdje je rasla etnika napetost izmeu Srba i Muslimana. Projekt je uspjeno pomogao lokalnim vlastima smanjiti napetosti. Moj inicijalni kontakt bio je Evropski graanski centar za reavanje konflikata kojeg je vodio Vedran Vui. Moj je rad dijelom sponzorirao International Fellowship of Reconciliation. U listopadu 1997. vodio sam radionicu i savjetovanje za program sluanja u Tenji, koji je pomogao smanjiti napetosti izmeu domicilnog srpskog stanovnitva i Hrvata koji su se eljeli vratiti svojim kuama. Program sluanja pomogao je osjekom Centru za mir razviti strategiju rada na srpsko-hrvatskom pomirenju u vrijeme kad su napetosti bile vrlo visoke. Program sluanja u Tenji bio je samo prvi u nizu mojih posjeta Centru za mir tijekom sljedee etiri godine. U tom sam razdoblju radio na edukaciji tzv. mirovnih timova u okviru programa Izgradnje demokratskog drutva utemeljenog na kulturi nenasilja u istonoj Slavoniji. U okviru tog programa educirani mirovni timovi radili su u sedam zajednica s visokom etnikom napetou na izgradnji povjerenja, osnaivanju lokalnog stanovnitva i izgradnji lokalne potpore pomirenju. Osobno sam vodio edukacije za programe sluanja u Bilju, Tenji i Iloku. U Osijeku sam vodio radionice sluanja namijenjene iscjeljivanju odnosa meu graanima koji su ostali u gradu tijekom napada i onih koji su otili, i koje su mnogi smatrali izdajicama. Facilitirao sam i dijalog u Vukovaru, koji su osim osjekog Centra za mir, amerikog Center for Strategic and International Studies18 poduprle i vukovarske crkve. Cilj ovog dijaloga bio je pomoi Hrvatima i Srbima da prevladaju nepovjerenje, ljutnju i strah. Jedna od metoda koju sam koristio bilo je propitivanje religioznih korijena i znaenja pomirenja. I katoliki i pravoslavni sveenici bili su od velike pomoi. Vodio sam i edukaciju iz voenog dijaloga u selu Berak. Nakon to je otkrivena masovna grobnica i ekshumirana tijela hrvatskih civila u selu su narasli snani osjeaji bijesa i mrnje prema srpskim stanovnicima. Kao to je to izrazila jedna ena: Kako biste se osjeali da su vam ubijeni mu i sin, a ljudi koji su poinili te zloine jo uvijek ive meu vama? Voeni dijalog, kojeg sada zovemo facilitirano grupno sluanje, omoguio je strukturirani, sigurni prostor u kojem su Srbi i Hrvati u Berku mogli krenuti putem opratanja i pomirenja.

Lokalni aktivisti/ aktivistice i meunarodni volonteri/ volonterke istovremeno su se uili izgradnji mira.

18 Center for Strategic and International Studies Centar za strateke i meunarodne studije

186

ARK 1991. - 2011.

Novi Sad, studeni 1991.

Eric Bachman i Ognjen Tus instaliraju prvi modem u ARK-u, travanj 1992.

Sarajevo, 21. srpanj 1991.

187

Pogled izvana: Wish You Were Here

Mnogi meunarodni volonteri/volonterke (ukljuujem i sebe) bili su vrlo naivni, nejasnih motivacija, emocionalno ili mentalno nespremni za posao, ili su bili nedovoljno iskusni da bi koristili projektu

Christof Ziemer: Od rujna 1992. do rujna 1993. u Osijeku sam aktivno sudjelovao u praktinim i teorijskim aktivnostima Centra za mir. Radio sam takoer kao staklar popravljajui razbijene prozore, te kao predava njemakog jezika na Sveuilitu u Osijeku. Od oujka 1997. do veljae 2003. u Sarajevu sam, zajedno sa svojom suprugom Ljubinkom Petrovi-Ziemer, radio na osnivanju i voenju organizacije ABRAHAM koja se bavila meureligijskim mirovnim radom. Organizirali smo susrete predstavnika muslimanske, katolike, pravoslavne i idovske zajednice, radionice nenasilnog djelovanja, projekte osnaivanja manjina, akcije ienja groblja... Takoer smo pripremali kurikulum za novi kolski predmet Religijska kultura, te istraivanje i razgovor na temu Mjesto Drugoga u naoj vjeri i u naem ivotu s katolikim, pravoslavnim protestantskim i muslimanskim teolozima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Nick Wilson Young: Bio sam lan prve grupe volontera koja je dola u Pakrac u srpnju 1993. i ostao do lipnja 1994. I nakon odlaska ostao sam u kontaktu s projektom, posjetio Pakrac nekoliko puta i pomogao Goranu Boieviu zatvoriti projekt u sijenju 1997. Nakon odlaska iz Pakraca radio sam za Amnesty International diljem bive istone Europe i ex-Sovjetskog saveza. U tom sam razdoblju suraivao s ARK-om i bivim ARK-ovim aktivistima na projektima poput edukacije za ljudska prava i esto sam posjeivao regiju. Bio sam volonter Balkan Peace Team Hrvatska, Otvorene oi, od 1994. do 1995. Trenirao sam BPT volontere u Osijeku u proljee 1997, te u Nizozemskoj neto kasnije iste godine. U Centru za mirovne studije suraivao sam na Miramida Plus programu kad je pokrenut u prvoj polovici 1997. Suraivao sam i s organizacijom Mladi Mladima. Pomogao sam Branki Peurai i Mikiju Muniru Podumljaku educirati mlade lidere iz Hrvatske i Bosne na Balatonu, Maarska, krajem 1997. Napisao sam knjigu o pakrakom projektu A More Human Channel: Peacebuilding on the Frontline(Humaniji pristup: izgradnja mira na crti razgranienja), temeljem intervjua s 50 lokalnih stanovnika i aktivista, te stotinama dokumenata, u elji da inspiriram studente, fondacije, politiare i javnost da podre grassroots izgradnju mira. Christine Schweitzer: U jesen 1991., tijekom rata u Hrvatskoj, odgovarajui na zamolbu ARK-a dola sam kao lanica Bund fr Soziale Verteidigung/BSV odrati radionicu o nenasilju. BSV je ubrzo nakon toga poslao trenere i u Beograd. Od tada je BSV vie puta slao trenere mirovnim grupama u Hrvatskoj i Srbiji. Jo jedna aktivnost koju smo podravali bilo je stvaranje elektronike mree Zamir, na emu je radio Eric Bachman. Sudjelovala sam takoer u nekoliko mirovnih karavana u Sarajevu, koji su bili motivirani idejom da bi postavljanje meunarodnih aktivista izmeu sukobljenih strana moglo zaustaviti rat. Nijedan od tih karavana nije bio pretjerano uspjean, ali je lekcija koju smo pri tom nauili bila vrlo korisna za konceptualizaciju nenasilne intervencije, odnosno bolje razumijevanje to se njome moe postii, i koja su joj ogranienja.

188

ARK 1991. - 2011.

Neka od prisjeanja svjedoe ak i o desetljeu vlastitog ivota provedenom u bivoj Jugoslaviji. Voeni aktivistikom strau, suosjeanjem, eljom za dijeljenjem svojih vjetina... svoje su antiratno putovanje zapoeto u Hrvatskoj, nastavili radom na mirovnim projektima u cijeloj regiji.
Stefan: U bivoj Jugoslaviji boravio sam deset godina, od listopada 1993. do lipnja 2003. Od 1993. do 1997. radio sam u Volonterskom projektu Pakrac kao lan koordinacijskog tima. Od 1997. do 1999. radio sam u Travniku u Bosni i Hercegovini za EU/UNDP program integriranog povratka izbjeglica. A od 2000. do 2003. vodio sam ured American Refugee Committee/ARC19 u Sisku. Wam Kat: Od 1992. do 1995. i od 1999. do 2002. ARK, Zamir, Pakrac Projekt, Nexus, Balkan Sunflowers i moj vlastiti Zagreb i Tirana Diary. Marcin Poletyo: U oujku 1993. doao sam kao volonter u Suncokret i radio u kampu Duga Uvala, Puntiela. U listopadu te godine doao sam u Pakrac i ostao tamo (s manjim prekidima) do lipnja 1996. Nakon toga radio sam za Balkan Sunflowers na Kosovu, od veljae 2000. do veljae 2001. i u Skopju od veljae do studenog 2001. U Pakracu sam radio uobiajene poslove ienja ruevina, pripreme novih volontera, vodio sam i fotografsku radionicu za djecu s obje strane linije razgranienja. U Pei sam radio s lokalnim radnicima (bivim borcima UCK) na razliitim graevinskim projektima, a pripremio sam i foto-radionicu. Nakon toga otiao sam u Makedoniju gdje sam radio s romskom djecom, te u kampu s kosovskim izbjeglicama. Bio sam ukljuen u jo jedan Wamov projekt Balkan Peace Path20 u Hrvatskoj Kostajnici 2002./2003. Bocian: Boravio sam u ex-Yu od listopada 1993. do veljae 2000. Radio sam za tri projekta. Prvi je bio Volonterski projekt Pakrac od listopada 1993. do veljae 1997. U poetku sam radio na fizikoj obnovi. Nakon nekoliko mjeseci poeo sam raditi na srpskoj strani (prije Bljeska). Tamo sam s drugim prijateljima radio na socijalnoj obnovi. U okviru toga sam, zajedno s Burkijem Prankeom, bio odgovoran za pokretanje elektronike pote u lokalnim kolama, NVO-ima i izbjeglikim kampovima u zapadnoj i istonoj Slavoniji. Zatim sam radio za UNDP projekt u Gornjem Vakufu/Uskoplju od travnja 1997. do 1998. Tamo sam takoer pomagao lokalnim kolama i NVO-ima pokrenuti IT projekte i obrazovati lokalno stanovnitvo. Trei projekt bio je UNDP projekt obnove Travnika. I tamo sam radio kao voditelj IT sustava.

19 American Refugee Committee Ameriki odbor za izbjeglice 20 Balkan Peace Path Balkanski put mira

189

Pogled izvana: Wish You Were Here

Vic Ullom: U bivu Jugoslaviju doao sam poetkom 1994. kao jedan od osnivaa tima Otvorene oi, hrvatskog ogranka Balkan Peace Teama. Od 1996. do 1998. radio sam za OESS u Banja Luci. U regiju sam se ponovo vratio 2002. kao lan OESS misije u Skopju, gdje sam ostao sljedeih pet godina. Odonda sam odlazio i vraao se na Balkan kao savjetnik razliitim meunarodnim agencijama, prvenstveno OESS-u, ali i ODIHR-u u Varavi. S.R.: Od kolovoza 1993. do 2000. radila sam s ARK-om, uglavnom u Zagrebu i Pakracu, na razliitim projektima i Miramidama. Uvelike sam bila usmjerena na istraivanje kako mi, aktivisti i aktivistice, kao pojedinci/pojedinke i kao grupa moemo zadrati zdravlje dok se bavimo ratom, kako raditi na nain koji je podravajui za nas osobno, kako suraivati bez prisile, kako se nositi s naim strahovima, ogranienjima, potencijalima i istovremeno rasti, biti osnaeni i biti efikasni. Zanimala me izgradnja drutvenih struktura koje su kompatibilne s ciljevima koje elimo postii. Bila sam strasno zainteresirana i za to to se dogaalo u naim srcima, psihi, tijelu, duhu... i dijelila sam svoje poznavanje vjetina poput joge, meditacije, masae, komunikacijskih vjetina... Osim toga radila sam na stratekom upravljanju projektima, zatim s meunarodnim volonterima, radionicama za uitelje, enske grupe, mlade. I mnogo sam sluala.

KAKO VIDE VLASTITU ULOGU I ULOGU DRUGIH MEUNARODNIH ORGANIZACIJA? Sjeanja poput onih koje je zabiljeio Alan Pleydell dragocjen su podsjetnik na poetke meunarodnog koordiniranja antiratnih aktivnosti, te stvaranja saveza i mrea za podrku lokalnim grupama u bivoj Jugoslaviji:
Jedan od pravih katalizatora bio je sastanak Helsinkog parlamenta graana/ HCA u Bratislavi u oujku 1992. kojemu je prisustvovalo mnotvo zabrinutih ljudi iz regije i mnotvo mirovnih aktivista i aktivistica iz zapadne Europe. Iako je opi fokus ovog kaotinog/anarhinog okupljanja bila podrka civilnom drutvu u poslije-hladnoratovskoj istonoj Europi, ukljuujui post-sovjetske satelite i republike, jedna od tema bila je posebno posveena post-Yu. HCA lideri Mary Kaldor, Mient Jan Faber i Sonja Licht bavili su se svojim stvarima koje su izgledale previe odreene HCA-agendom i usmjerene odozgo-prema-dolje, dok su sastanci na kojima sam ja sudjelovao bili posveeni rubnim temama, prilino anarhini i osvjeavajue odozdo-prema-gore usmjereni, to je zapravo trebao biti i pravi smisao HCA. Sastanku su prisustvovali mnogi kvekeri, poput Judith Large, Adama Curlea, Nicka Lewera, Davida Atwooda, Tima Wallisa, reprezentirajui raz-

190

ARK 1991. - 2011.

Ljubljana, 1991. Marko Hren (u pozadini i Janez Jana) prilikom ulaska u Metelkovu, bivu vojarnu JNA

Pakrac, volonteri

Margareta Ingelstam

Christine Schweitzer

191

Pogled izvana: Wish You Were Here

liite organizacije, poput International Fellowship of Reconciliation, Peace Brigades International21 itd. Vesna T. i drugi su traili podrku zapadnih mirovnih aktivista, i jedna od ideja bila je da se poalju ljudi vjeti u medijaciji da dre radionice za lokalne aktiviste. Bili su tamo i drugi istaknuti zapadni mirovni aktivisti, poput Howarda Clarka iz War Resistersa, i Christine Schweitzer, tada iz Pax Christi, Njemaka. U pokuaju da odgovori na takav poziv iz regije Adam Curle je doao na ideju stvaranja labavog saveza zapadnih mirovnih organizacija. Prvi sastanak CCCRTE-a (Coordinating Committee for Conflict Resolution Training in Europe22), nemogue ime koje je, nakon nekoliko promjena postalo CCTS (Committee for Conflict Transformation Support23), odran je u Londonu u Friends House, sredinjici britanskih kvekera. Odbor je rasputen krajem 2009. a tijekom gotovo 18 godina predsjedavala mu je Diana Francis. U prvim godinama postojanja bio je gotovo iskljuivo usmjeren na post-Yu i Kavkaz. Nakon prvih sastanaka koji su odrani u Friends House, kasniji su se odravali u Institute of War and Peace Reporting24 u Islingtonu, na poziv osnivaa Instituta Anthonyja Bordena. Anthony Borden je 1991. pokrenuo Yugofax reports, koji su kasnije nazvani Balkan War Report. Jedna od osnovnih djelatnosti Odbora bila je financiranje podrke, obrazovnog i savjetodavnog rada Adama Curlea, Nicka Lewera, Judith Large i drugih u osjekom Centru. Smatram rad Odbora iznimno vanim jer je stvorena osnova za meusobnu podrku i razvijanje ideja o radu na transformaciji sukoba. Iako je mnogo kvekera bilo ukljueno u taj proces, sama ideja bila je potpuno sekularizirana, to je unosilo vie svjetla u ponekad vrlo klaustrofobini svijet kvekera.

Unato mnotvu uspjenih suradnji, komunikacija izmeu lokalnih i meunarodnih aktera nije uvijek bila bez prijepora, za to dijelom odgovornost snose i lokalni aktivisti/aktivistice. U vezi s tim, Marko Hren kae:
Moja osnovna primjedba tie se meunarodnog angamana u bivoj Jugoslaviji. Smatram da meunarodni akteri nisu uloili dovoljno energije u analizu lokalne situacije. U prevelikom broju situacija djelovali su vodei se vlastitom percepcijom, a ne realistinom analizom na terenu. No, moram naglasiti i injenicu da lokalni intelektualci ukljueni u aktivnosti civilnog drutva u bivoj Jugoslaviji snose najveu odgovornost za to to MI, lokalni, jugoslavenski strunjaci, NISMO uspjeli prezentirati konsenzualni pogled na situaciju u Jugoslaviji. Posljedica toga bila je da su meunarodni akteri primali konfuzne i razliite prijedloge lokalnih aktera (NVO-a, intelektualaca, politiara, medija). ivo se sjeam stotina sati, dana i noi na meunarodnim konferencijama gdje sam pokuavao izloiti osnovne informacije o ustroju bive Jugoslavije, poevi od injenice postojanja granica i ustavnih prava pojedinih republika u bivoj federalnoj Jugoslaviji. Na glas najee nitko nije uo. U mnogim prigodama, bilo je oito, da su lobisti iz drugih jugoslavenskih regija bili jai. Mogao bih nabrojati mnoge primjere, ali spomenut u samo jedan. U Kyotu je u ljeto 1992. odrana godinja konferencija International Peace Rese-

21 Peace Brigades International Meunarodne mirovne brigade 22 Coordinating Committee for Conflict Resolution Training in Europe Odbor za koordinaciju obrazovanja za rjeavanje sukoba u Europi 23 Committee for Conflict Transformation Support Odbor za podrku transformaciji sukoba 24 Institute of War and Peace Reporting Institut za izvjetavanje o ratu i miru

192

ARK 1991. - 2011.

arch Association/IPRA25. Bilo je to neposredno nakon uvoenja financijskih sankcija protiv Srbije i Crne Gore odlukom UN-a iz svibnja 1992., koja je ukinuta u skladu s daytonskim mirovnim sporazumom u studenom 1995. U Kyoto sam stigao kasno i do tada su srpski intelektualci uspjeno lobirali meunarodni forum istraivaa pripremivi nacrt deklaracije koja je trebala biti usvojena na zavrnoj plenarnoj sesiji. Deklaracijom se prosvjedovalo protiv sankcija protiv Srbije. Nijednom rijei nije bila spomenuta opsada Sarajeva. Prijedlog deklaracije bio je potpuno jednostran, a meunarodna istraivaka zajednica nije uloila nikakav napor da postigne uravnoteeniji stav.

Poseban problem predstavljali su pokuaji implementiranja unaprijed isplaniranih projekata, bez prethodnog upoznavanja sa lokalnom situacijom i lokalnim akterima, emu su osobito teile financijski mone organizacije.
Howard Clark: Mislim da su najmanje opasni bili mladi lutalice koji su krenuli u ratno podruje da bi otkrili sami sebe. Najgori su bili misionari u potrazi za partnerima s kojima e implementirati svoje velike ideje/ opravdati svoje velike budete. Kad smo pokrenuli Balkan Peace Team znali smo da moramo odabrati ljude koji mogu uti to to vi govorite, slijediti smjernice koje im dajete i dopustiti da se strateki uklope unutar djelovanja ARK mree. John Lampen: Ono to smo primijetili da se dogaa u Sjevernoj Irskoj, pokazalo se istinitim i u ex-Yu. Nikad nije nedostajalo strunjaka sa svojim programima i receptima za postizanje mira. Neki od njih imali su znaajnu financijsku podrku za svoje programe. No, ini nam se da su posveivali premalo pozornosti na znanja i potencijale lokalnih mirovnjaka. Napori koji su donijeli rezultate dolazili su od ljudi koji su ivjeli u podrujima sukoba, svjesni posebnih potreba i mogunosti, koji su bili u kontaktu sa strancima koji su ih mogli sasluati i ponuditi ideje i usporedbe koje su od njih zatraene. Christof Ziemer: Kad smo moja supruga Ljubinka i ja pokretali ABRAHAM u Sarajevu 1998. zamiljali smo neto slino osjekom Centru za mir. Bila je to greka. U Bosni nije postojalo slino civilno drutvo na kojem bismo mogli graditi. Kljuna razlika bila je da je u Osijeku inicijativa krenula iznutra, a u Sarajevo smo mi doli izvana. Fokus ABRAHAM-a na mirovni meureligijski rad pokazao se kao, ne samo politiko, nego i vjersko minsko polje. Bosanski konflikt bio je daleko sloeniji i tijekom naeg rada suoili smo se znatnim napetostima, ak i unutar same organizacije. Poput Centra za mir i rad u ABRAHAM-u se razvijao od poetnog usmjerenja na susrete i razmjenu ka sve vie izvana financiranom projektnom radu.

25 International Peace Research Association (IPRA) Meunarodni savez za mirovna istraivanja

193

Pogled izvana: Wish You Were Here

ABRAHAM je prestao s aktivnostima 2006. kada je zatvoren sarajevski ured. Razlog ovog neuspjeha dijelom je i u meni. Tek kad sam to samom sebi priznao, postalo mi je mogue ponovo razgovarati o iznimno vanim iskustvima koje smo stekli s ABRAHAM-om.

Drugi problem bila je nedovoljna pripremljenost i neiskustvo meunarodnih volontera/volonterki, to je ponekad tetilo realizaciji projekata, a jo ee vodilo mentalnom i fizikom sagorijevanju ljudi (burn out).
Nick Wilson Young: Neki meunarodni volonteri/volonterke (i nekolicina lokalnih aktivista/aktivistica) predstavljali su opasnost i za same sebe i za druge. Lokalni aktivisti/aktivistice i meunarodni volonteri/volonterke istovremeno su se uili izgradnji mira. No, lokali aktivisti/aktivistice bili su u vlastitoj zemlji. Mnogi meunarodni volonteri/ volonterke (ukljuujem i sebe) bili su vrlo naivni, nejasnih motivacija, emocionalno ili mentalno nespremni za posao, ili su bili nedovoljno iskusni da bi koristili projektu. Zbog toga u Pakracu ponekad nismo ostvarivali ba najbolje rezultate. Meunarodni volonteri/volonterke su vie bili u opasnosti da pokuaju primijeniti unaprijed odreene modele i rjeenja koja su ignorirala lokalnu situaciju. to se tie sagorijevanja ljudi, bili smo na rubu. Radili smo pod prevelikim pritiskom i nismo uspjeli pomoi meunarodnim volonterima/volonterkama i lokalnim aktivistima/aktivisticama koji su sagorjeli i otili. Na neki nain interiorizirali smo ratnu traumu i proirili je svijetom. Moda se tako ukupna patnja poveala, a ne smanjila?

Ipak, za razliku od velikih meunarodnih agencija, nai prijatelji i prijateljice bili/e su spremni/e uiti, sluati, biti s nama i takva prisutnost unosila je veliku razliku. Osjeali smo se dijelom globalnog pokreta, to je u klaustrofobinim vremenima sveopeg zatvaranja u okvire nacionalne drave bilo ljekovito za odravanje mentalnog zdravlja. Osim toga, injenica je da nas je prisutnost stranaca doista i politiki titila.
Derek McDonald-Jurea: elim misliti da je nae prisustvo u regiji imalo nekog utjecaja. Poput deuranja na deloacijama u Zagrebu i Karlovcu. Ipak, volio bih da smo lokalnim aktivistima/aktivisticama mogli ponuditi vie, da smo imali jasniju misiju i bili bolje obrazovani. S druge strane, rad za malu organizaciju kao to su bile Otvorene oi, omoguio mi je da se zaista sprijateljim s lokalnim aktivistima/aktivisticama. Istinski cijenim vezu s ARK-om i pakrakim projektom. Moje iskustvo s UN-om i OESS-om u Bosni pokazalo mi je da su mnogi meunarodni zaposlenici tih velikih agencija vidjeli Hrvatsku i Bosnu tek kao jo jednu misiju, uzbudljivu u poetku, ali zapravo tek jo jedan privremeni posao dok se ne pojavi neki novi uzbudljivi konflikt negdje drugdje. Nisam ih mogao razumjeti. Bio sam sretan to se osjeam povezan sa zemljom u kojoj radim.

S druge strane, rad za malu organizaciju kao to su bile Otvorene oi, omoguio mi je da se zaista sprijateljim s lokalnim aktivistima/ aktivisticama

194

ARK 1991. - 2011.

Dorie Wilsnack: Iako ne mislim loe o ulozi meunarodnih posjetitelja poput sebe, ipak sam uvijek bila bolno svjesna injenice da ni ja ni drugi nemamo ba jasnu ideju kako najbolje biti od pomoi. U to se vrijeme inilo da posjeti, obraanje pozornosti, sluanje nije neto veliko, i esto bih se vratila kui s osjeajem da sam dobila toliko mnogo uvida i inspiracije tim posjetima, a da sam dala tako malo. Onda sam ipak shvatila koliko lokalni aktivisti cijene te strance koji se uvijek iznova vraaju. Tim Lusink: Ekstremne situacije izvlae iz ljudi i ono najgore, ali i ono najbolje. Oduevila me sposobnost ljudi da se prilagode i prevladaju potekoe, njihova snaga i velikodunost. Mnogi od nas doli su u Pakrac pomoi, no kad se osvrnem unatrag ini mi se da smo svi mi dobili vie nego to smo dali. Stoga, kad se procjenjuje uspjeh nekog mirovnog projekta, trebalo bi ukljuiti utjecaj koji je projekt imao na same aktiviste i aktivistice.

MI U NJIHOVIM OIMA Osjeki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava djelovao je u iznimno tekim okolnostima, ne samo zato to je Osijek mjesecima bio neposredno izloen ratnim razaranjima, nego i zbog politike situacije u gradu. Graditi mirovnu organizaciju pod takvim politikim pritiskom, u etniki i vjerski podijeljenoj zajednici, iziskivalo je veliku mudrost i vjetinu. Sjeanja Christofa Ziemera, Margarete Ingelstam i Herba Waltersa govore o nekim razlozima zbog kojih je rad Centra za mir u Osijeku bio toliko uspjean, da ga preporuuju kao model rada u kriznim podrujima svijeta.
Christof Ziemer: Doao sam u Osijek neposredno nakon zavretka srpsko-hrvatskog rata i vidio kakva razaranja je rat uzrokovao na zgradama i ljudima. Do tada nisam shvaao da je mrnja vrlo stvarna, niti da rat gotovo sili ljude da se identificiraju sa svojom stranom. Po prvi puta sam svjedoio politiki instrumentaliziranom i religijski legitimiranom nacionalizmu. Brzo sam uvidio da postoje razliiti hrvatski i srpski narativi i to ne samo o trenutnim sukobima, nego o cijeloj tisuljetnoj povijesti regije (u Sarajevu sam se takoer susreo s bonjako-muslimanskim narativom). U osjekom Centru za mir sam se od prvog trenutka osjeao dobrodolim! Prijalo mi je to se nisam morao baviti vlastitim projektima, nego jednostavno biti dijelom onoga to se dogaa. To je znailo sudjelovati u gotovo svim aktivnostima, od kojih su meni najvanije bili tjedni sastanci, mnoge intenzivne diskusije o ciljevima i metodama mirovnog rada, prije svega s Katarinom Kruhonjom i Krunom Sukiem, deuranje u stanovima srpskih obitelji kojima je prijetila deloacija, radionice i ponekad iznimno frustrirajui meuvjerski susreti. Najvie sam uivao praktino pomaui ljudima u Centru za mir i radei kao staklar: kad bih se mentalno istroio, osvjeio bi me rad rukama i divna iskustva koja bih dijelio s onima ije bih prozore popravio. Bila mi je ast to sam mogao sudjelovati u ranom razdoblju uspostavljanja Centra za mir, sa svim svojim problemima i odlunou da se nastavi.

Do tada nisam shvaao da je mrnja vrlo stvarna, niti da rat gotovo sili ljude da se identificiraju sa svojom stranom. Po prvi puta sam svjedoio politiki instrumentaliziranom i religijski legitimiranom nacionalizmu. Brzo sam uvidio da postoje razliiti hrvatski i srpski narativi i to ne samo o trenutnim sukobima, nego o cijeloj tisuljetnoj povijesti regije

195

Pogled izvana: Wish You Were Here

Pratei rad Centra, ugodno me iznenadilo to to je organizacija posvetila mnogo vremena i energije dijalogu i ukljuivanju lanova u proces. Osjeki Centar za mir je manje institucija a vie pokret, skupina prijatelja koji se meusobno podravaju u borbi za bolji svijet

Goran Boievi i Wam Kat

Margareta Ingelstam: Moram priznati da sam na mom prvom putovanju za Osijek osjeala nesigurno i nelagodno. U to je vrijeme jo trajao rat. No, od trenutka kad sam izala iz vlaka i srela se s ljudima iz Centra, osjetila sam sigurnost. Kao da sam se vratila kui. Trenutni osjeaj prijateljstva i bliskosti, koji se uvrstio od onda. Poetkom 90-tih kad je Centar osnovan, lanovi nisu imali mnogo iskustva u radu kao organizacija civilnog drutva. No, umjesto da kopiraju druge, esto zapadne modele, oni su korak po korak razvili svoj. Mislim da je podrka kvekera, osobito profesora Adama Curlea, ohrabrila lanove Centra da vjeruju vlastitim kapacitetima za analizu, razvoj i procjenu vlastitih metoda, modela i pravila. Kad organizacije eli raditi brzo i efikasno, lako je previdjeti demokratsko donoenje odluka i koristiti vie autoritarne metode. Lako je zaboraviti da ljudi imaju razliite potrebe i da razliito razumiju i utjeu na proces. Lako je zaboraviti i na njihovu potrebu za sigurnim okruenjem i toplom atmosferom. Pratei rad Centra, ugodno me iznenadilo to to je organizacija posvetila mnogo vremena i energije dijalogu i ukljuivanju lanova u proces. Osjeki Centar za mir je manje institucija a vie pokret, skupina prijatelja koji se meusobno podravaju u borbi za bolji svijet. I moda je to razlog to su uspjeli ujediniti rad na viziji i ciljevima s brinou prema lanovima. Zahvaljujui mnogobrojnim posjetima Adama Curlea, lanovi centra u ranoj su fazi usvojili sluanje kao vanu metodu u svom radu. Profesor Curle, bivi profesor na Harvardu, osniva Mirovnih studija na Bradfordu, iskusni medijator, pisac i pjesnik, esto je dolazio u Osijek, sluao sa suosjeanjem i razumijevanjem potrebe lanova Centra, pisao je o Centru u svojim lancima i knjigama, i poticao druge da podre rad Centra. Oslukivanje potreba ljudi postalo je kljunim alatom inovativnog i obuhvatnog EU-programa Izgradnja demokratskog drutva utemeljenog na kulturi nenasilja, unutar kojeg su obueni mirovni timovi za rad u istonoj Slavoniji. Vjerujem da je taj program, kao uostalom i sam Centar izvrstan model za budui rad na miru, pravdi i razvoju u podrujima zahvaenim sukobom. Centar je rano otkrio vanost volonterskog rada i ivog civilnog drutva u izgradnji istinske demokracije. Usmjerenost na obrazovanje i razvoj kompetencija, osnaivanje koje je takoer ukljuivalo i radionice za osobno iscjeljivanje i pomirenje, bio je vaan element osobito u ranijim godinama rada Centra. To je doprinijelo stvaranju zajednikih stajalita i zdravom organskom razvoju Centra. Mnoge organizacije, kao i istraivai svjedoili su da istovremeni rad na ljudskim pravim i izgradnji mira mogu voditi podjelama. Centar za mir je moda prva organizacija koja je uspjeno kombinirala rad na tim temama, to je proizvelo sinergijski efekt u radu na drutvenoj promjeni. Iako bi se veina lanova Centra vjerojatno izjasnila kao ateisti, rad Centra imao je duhovnu dimenziju. Svi lanovi koje sam srela izrazili su snanu vjeru u stvarnost koja nadilazi postojee, u kulturu mira i nenasilja, i strasno i nesebino bili su posveeni radu na ostvarenju tih vrijednosti. Neki od njih su privatno meditirali ili upranjavali druge duhovne vjebe, a u radu samog Centra koristili su se simboliki inovi evociranja eljene budunosti. Vjerujem da se svi slau da Centar nikad ne bi postao takva jedinstvena druina da nije bilo dr. Katarine Kruhonje, koja je od poetka bila voa koji slui i nadahnjivala ljude oko sebe da pronau vlastiti nain postizanja zajednikog cilja. U volonterskom radu osobito je vana motivacija, jasna vizija i ciljevi. Tijekom suradnje s ljudima u Centru oni su imali viziju i postavljali ciljeve, i mi smo

196

ARK 1991. - 2011.

vjerovali njihovom poznavanju situacije i iskustvu. No, to je mene motiviralo da, zanemarujui vlastite obaveze, provodim dane i noi prilagoavajui aplikacije vedskim normama, i provjeravajui izvjetaje i budete? Kad sada razmiljam o tome, shvaam da je nae prijateljstvo i bliskost ono to me motiviralo. Suradnja s Centrom predstavlja za mene bogato i divno iskustvo, na kojem sam iznimno zahvalna. Herb Walters: Bila je to prva primjena projekta sluanja u situaciji nakon etnikog rata. Vidio sam mo dubokog sluanja i rada u zajednici u tako tekim uvjetima. Mislim da rad Centra za mir u Osijeku moe biti model poslijeratnog pomirenja i razvoja zajednice, uveavajui napore UN-a na odravanju mira. Bilo je posve jasno da su UN-ovi napori na odravanju mira bila daleko efikasniji u situacijama kada je osjeki Centar za mir imao pristup zajednicama, primjenjujui program sluanja i druge alate pomirenja i rada u zajednici. Financiranje i osnaivanje NVO-a u drugim dijelovima svijeta da koriste sline alate, moglo bi postati vaan prilog transformaciji i upravljanju konfliktima.

Drugi se pak sjeaju matovitosti, predanosti, humora, hrabrosti da se pliva protiv struje, ali i jednostranosti i napora da se odri suradnja u regiji unato razlikama u perspektivi.
Brian Phillips: Tijekom 90-tih osobito me oduevila nevjerojatna kreativnost ljudi oko ARK-a. Postojala je stvarna intelektualna snaga udruena s istinskom predanou i uvijek mnogo dobrog humora. U razdoblju kad su meunarodni NVO-i (ukljuujui i one koji su se bavili mirom i sukobima) postajali sve zatrovaniji umrtvljujuim savjetodavnim jezikom i praksama svijeta menadera, matoviti i duboko ljudski pristup izgradnji mira u ARK-u ukazivao je na drugaije, bogatije mogunosti. Howard Clark: Ekstremna vremena, govorio je Adam Curle, izvlae na povrinu izvanredne ljude. Mislim da je Adam imao pomalo tendenciju da vas pretvori u svece, no i ja sam, iako upola mlai od njega i mnogo manje sklon misticizmu, radei uz vas doivio otkrivenje. U ARK-u je bilo toliko energije, toliko talenta, toliko predanosti, koje su bile protuotrov otrovu koji se irio vaim drutvom. Bila su to intenzivna vremena, kao kad su aktivistice iz Srbije i Hrvatske na govornikoj turneji po Njemakoj zavrile povreujui jedna drugu. Mislim da je samo stranac poput mene mogao uivati u strastvenim diskusijama unutar ARK-a, dok je veina vas eljela samo nastaviti s hitnim praktinim poslovima. Uivao sam dok sam sluao jednog hrvatskog intelektualca kako ponosno govori o svojim bivim studentima i studenticama, no malo me manje oduevio jedan dugogodinji aktivist za ljudska prava koji me zamolio da vas upozorim da ne riskirate previe. Ma daj, ako ne riskiramo u ovakvim vremenima, kad emo? Mislim da sam prvi put posjetio ARK u kolovozu 1991. s Markom Hrenom. Ne znam koliko puta sam od onda dolazio i koliko mirovnjaka sam potaknuo da dou. Svaki put bih napunio baterije i potpuno razumijem to je to toliko privlailo ljude ARK-u. Iako veina edukacijskih materijala o organizacijskom razvoju naglaava jasnou ciljeva i slino, situacija u kojoj je ARK djelovao mijenjala se tako brzo i fundamentalno, da je kljuni cilj bila fleksibilnost i mogunost da se uvijek iz-

Mislim da rad Centra za mir u Osijeku moe biti model poslijeratnog pomirenja i razvoja zajednice, uveavajui napore UN-a na odravanju mira. Bilo je posve jasno da su UNovi napori na odravanju mira bila daleko efikasniji u situacijama kada je osjeki Centar za mir imao pristup zajednicama, primjenjujui program sluanja i druge alate pomirenja i rada u zajednici

BJ

197

Pogled izvana: Wish You Were Here

Iako veina edukacijskih materijala o organizacijskom razvoju naglaava jasnou ciljeva i slino, situacija u kojoj je ARK djelovao mijenjala se tako brzo i fundamentalno, da je kljuni cilj bila fleksibilnost i mogunost da se uvijek iznova osmisli vlastiti rad

nova osmisli vlastiti rad. Mogunost odgovora na promijenjenu situaciju, kao kad se viegodinji vizionarski projekt u Pakracu iznenada naao suoen sa situacijom na terenu. Nick Wilson Young: Unato mojem sad ve dugogodinjem aktivistikom angamanu, nisam siguran da bih, u sluaju izbijanja rata u mojoj zemlji, imao hrabrosti usprotiviti se i rei Ne na nain na koji su to uinili aktivisti i aktivistice ARK-a, ugroavajui tako vlastite ivote i ivote svojih obitelji. Aktivisti i aktivistice iz Hrvatske, Srbije, Bosne i drugih dijelova regije pokazali su iznimnu hrabrost u onoj atmosferi straha, bezakonja i nasilja. Uvijek u ih iznimno potovati, a bilo bi lijepo kad bi konano i njihovo vlastito drutvo iskazalo potovanje hrabrosti i viziji ovih neko prezrenih ljudi. Christine Schweitzer: Napor da se nae i zadri neovisni identitet u vrijeme kada javnim i privatnim diskursom vladaju vatreni patriotizam, mrnja i neupitni pro-ratni stav, bio je iznimno impresivan. Otkrila sam takoer da je mnogo od onoga to ste mislili da je istinito ovisilo o kontekstu u kojem ste ivjeli. Kao strankinja mogla sam prelaziti granice i suoavala sam se sa doista vrlo razliitim percepcijama o tome to se zapravo dogaa i to druga strana misli i eli.

Nedostatak tradicije graanskog aktivizma uz, u kasnijim godinama sve veu, prisutnost financijskih sredstava za mirovni rad, proizveli su niz neeljenih posljedica, poput neprimjerenog ponaanja u timu ili podreivanja ciljeva organizacije interesu jedne osobe, o emu govori Alan Pleydell:
Zanimanje kvekera za rad u regiji se, zbog koliine razaranja i patnje, povealo nakon smirivanja rata u Bosni, pa smo u Sarajevu pokrenuli ured, koji je radio od 1998. do 2003. i zapoljavao dvoje ljudi. Tijekom razdoblja tranzicije u uredu kada smo umjesto meunarodnih aktivista zaposlili lokalne ljude, postali smo pretjerano ovisni o odreenim osobama, njihovim prosudbama i djelovanju, to je poprilino ograniilo nau djelotvornost, a u nekoj mjeri otetilo i na ugled. Osobito alim zbog toga to nisam pokuao zaustaviti zaista nasilniko ponaanje unutar mog tima, koje se ponavljalo u vie navrata. Nisam reagirao bojei se da bi moje ponaanje moglo biti protumaeno kao izvanjska, imperijalna intervencija. Ovdje ne govorim samo o jednoj osobi, nego o fenomenu koji sam primijetio. Slino se dogodilo i s American Friends Service Committee koji su takoer postali pretjerano ovisni o perspektivi jedne snane lokalne osobe. To se dijelom dogaalo zbog naih ogranienih financijskih resursa koji su omoguavali zapoljavanje samo jedne osobe. Drugim dijelom to je rezultat modela organizacije zasnovane na plaenom osoblju, umjesto rada s izvornim grassroots inicijativama. Tada uvijek postoji opasnost da organizaciju personalizira karizmatska osoba i podredi je svojim ciljevima. S druge strane, inspirativno mi je bilo vidjeti velike napore da se odri kontakt izmeu mirovnih i aktivista/aktivistica za ljudska prava iz razliitih republika, unato velikim razlikama u filozofiji, temperamentu i izgledu. Njihova ustrajnost unato mnogim preprekama i razoaranjima. Kao i mnoge nadahnute inicijative koje su u svojim lokalnim zajednicama pokrenuli potpuno obini ljudi koje su okolnosti navele na izvanredne korake Vjera Solar, Dragica Aleksa iz Berka...

Bocian

198

ARK 1991. - 2011.

SLIKE, SJEANJA Iako se slike fizike destrukcije i ljudske patnje duboko usijecaju u pamenje, budui da se radi o ljudima koji su bili aktivno angairani na drutvenoj promjeni, slike razaranja mijeaju se s prizorima nade, sjeanjima na drage i potpuno nepoznate ljude i njihove male/velike inove graanske hrabrosti.
Alan Pleydell: Lipanj 1994. moj prvi posjet Srbiji Centar za antiratne akcije, Beogradski krug, MOST, ene u crnom, Zdravo da ste, ali i Hare Krishne koji su dijelili odlinu hranu djeci u sirotitu. U Hrvatskoj, razgovori s Vesnom T. u Tkalievoj ulici, punoj kafia i tako izdvojenoj od ratne stvarnosti. Vesna J. u velikoj sobi zabavljena radom na ARKzinu... Milan Medi u Karlovcu pokuava pokrenuti centar za mlade... Put jednotranom prugom u Pakrac. Wam Kat, Vanja Nikoli i Philip Peirce koji pokuava uvesti malo reda u anarhiju... Pakrac ponovo u oujku 1995. ili 1996. Goran Boievi i Sophie Reynolds vode prvu ili drugu Miramidu. Posjet Kui mira u UNTAES podruju koju su pokrenuli Nick i Rosie Street krajem 1995. Bert i Tanja Van der Linde u oujku 1996. Bert je Catrin Davies i mene vodio po UNTAES podruju i upoznavao nas s ljudima koji su pokuavali initi najbolje to su mogli. Prvi posjet BiH u oujku 1996. Jo su vladale zimske hladnoe dok smo putovali opustoenim podrujem kroz spaljena sela sve do Gornjeg Vakufa. Inspirativni susret s Jasminkom Drino-Krli. Bahato ponaanje zaposlenika Oxfama i drugih meunarodnih NVO-a prema lokalnom stanovnitvu u BiH. 1997. prvo putovanje s Brankom Rajner iz Centra za ljudska prava iz Tuzle do Bijeljine, mjesta masakra 1992. i susret s aktivistima za ljudska prava tamo. 1996./1997. posjet Mladom mostu u Mostaru i susret s mladim japanskim mirovnim aktivistom Shin Yasuijem, koji mi je ukazao na injenicu da se po kafiima mogu sresti mnogi poinitelji ratnih zloina. Gotovo opipljiv osjeaj zla dok sam gledao srueni most kojeg su ostaci visjeli s nekoliko zaralih ica... Neto kasnije odluio se na iznimno hrabar potez sam je otputovao u Fou, duboku unutar Republike Srpske, u elji da posjeti poznati logor za silovanja. Odande su ga otjerale prijetnje smru lokalnog efa policije. Sljedee godine sam ga sreo u Sarajevu, gdje je takoer radio s mladima, no ubrzo nakon toga je u dobi od 27 godina poginuo u automobilskoj nesrei kad se iz Austrije vraao u BiH. Prvi veliki nacionalni sastanak koji su zajedniki organizirali QPSW i Miramida centar u Poreu, u prosincu 2003. Tada sam posljednji put vidio Krunu [Sukia] iz Osijeka, jednog od najprofinjenijih i najdobrodunijih ljudi koje sam ikada sreo. Veliki regionalni mirovni skup odran u Brkom 2007. koji su organizirali troje bivih lokalnih QPSW predstavnika. Bio je to iznimno inspirativan skup na kojem su se nali najrazliitiji ljudi sa svih strana u sukobu, ljudi koji prije najvjerojatnije ne bi mogli ni zamisliti da sjede u istoj sobi ratni veterani, mirovni aktivisti, stari, mladi... Bio sam vrlo ponosan gledajui rezultate strpljivih priprema na kojima su radili ljudi s kojima sam suraivao tijekom mnogih godina.

U razdoblju kad su meunarodni NVO-i (ukljuujui i one koji su se bavili mirom i sukobima) postajali sve zatrovaniji umrtvljujuim savjetodavnim jezikom i praksama svijeta menadera, matoviti i duboko ljudski pristup izgradnji mira u ARK-u ukazivao je na drugaije, bogatije mogunosti

Marcin Poletyo

199

Pogled izvana: Wish You Were Here

Otkrila sam takoer da je mnogo od onoga to ste mislili da je istinito ovisilo o kontekstu u kojem ste ivjeli. Kao strankinja mogla sam prelaziti granice i suoavala sam se sa doista vrlo razliitim percepcijama o tome to se zapravo dogaa i to druga strana misli i eli

Dorie Wilsnack: Iako tijekom svojih posjeta nikad nisam boravila u neposredno ratom pogoenim podrujima, mogla sam promatrati sve one sitne naine na koje rat utjee na ljude. A vidjela sam i mirovne aktiviste koji su usred cijele te zbrke radili na stvaranju drugaijeg drutva. Svjedoila sam takoer kako i posve obini, apolitini ljudi mogu uiniti hrabre stvari. ivo se sjeam konferencije ena u crnom u Srbiji, negdje 1993. U banji u kojoj smo boravile, svake veeri pjevaica je izvodila srpsku pop-muziku. Jedne veeri jedna od sudionica konferencija zamolila ju je da otpjeva dobro poznatu predratnu pjesmu. Pjevaica je prvo odbila, znajui da bi zbog toga mogla biti otputena. No, onda je malo razmislila i zapjevala. Neki od prisutnih gostiju su otili. Sudionice konferencije su, u elji da joj iskau potovanje za hrabrost, ustale i zaplesale. esto bih se sjetila te ene, koja nije izabrala aktivistiki put, no koja je unato riziku zapjevala pjesmu koja ne razdvaja nego ujedinjuje. Vic Ullom: Jedno od svakako najivljih sjeanja je kad me je tadanja RSK26 policija uhitila i drala tri dana u pritvoru 1996. u Vukovaru. Drugo sjeanje je na no u kui Veljka Dakule, one veeri kad je puten iz pritvora nakon operacije Bljesak. Sjeam se takoer kad sam se Derekom McDonaldom i Lynn Doran vraao iz Krajine nakon operacije Oluja. Primijetio sam da se Lynn nekako stiala na zadnjem sjedalu auta i kad sam se okrenuo vidio sam da grca u suzama. Slika potpuno ispranjenog cijelog podruja, usamljenost rijetkih ljudi koji su ostali, smrt ljudi i ivotinja sve to bilo je previe... Sjeam se i strane saobraajne nesree u kojoj je Vojko Ivica izgubio nogu. Sjeam se i tuluma koje smo pripremali u stanu koji su iznajmile Otvorene oi. Drage su mi uspomene na stari ured ARK-a u Tkalievoj. Tamo je vladala tako dobra atmosfera sa svim onim plakatima, knjigama, informacijama. I uvijek je bilo nekoga s kim se moglo porazgovarati. Natalie [ipak] je uvijek znala gdje je tko i to se dogaa. Derek McDonald-Jurea: Moje najivlje sjeanje je naravno na tulum u Pakracu na kojem sam prvi puta vidio nasmijeeno lice Melite Juree, moje supruge. Osim toga sjeam se kako smo istraivali podruja sukoba nakon operacija Bljesak i Oluja, razgovarali s ljudima, vidjeli njihov strah. Sjeam se kako smo, nakon operacije Bljesak, pratili izbjeglice iz Pakraca sve do granice. Svaki dan predstavljao je novi, suludi scenarij za ljude iji su ivoti zauvijek promijenjeni. Rdiger Rossig: Najgori mi je bio miris naputenih kua u tzv. Republici srpskoj Krajini kad ju je Hrvatska osvojila. Bocian: Bilo mi ao vidjeti ljude u izbjeglikim kampovima, ali me veselilo vidjeti kako ti ljudi mogu, zahvaljujui elektronikoj poti koju sam organizirao, komunicirati s ljudima u drugim zemljama u koje su se spremali otputovati. I kad bi doli tamo ne bi bili sami. Ve su poznavali nekoga tko im je mogao pomoi da krenu ispoetka. Bilo je tuno gledati djecu u razorenim kuama, ali me radovalo vidjeti ih za raunalom, kako e-potom komuniciraju s drugom djecom iz ex-Yu i drugih zemalja. Mogli su se uvjeriti da nisu sami.

26 RSK Republika srpska Krajina

200

ARK 1991. - 2011.

Bilo je tuno gledati sve te razorene kue, ali bio sam sretan to moemo pomoi da se kue i ulice obnove. I polako se sve normaliziralo. Bilo je tuno gledati obitelji s obje strane linije razgranienja u Pakracu, koje nisu mogle meusobno komunicirati. No, bio sam sretan to mogu prenositi njihova pisma. Mu i ena mogli su, nakon nekoliko godina, ponovo saznati kako je onaj drugi. Djeca su mogla saznati kako su im roditelji. Tijekom jedne od tih akcija zaustavila me hrvatska policija i gotovo sam zavrio u zatvoru kao pijun. Stefan: Sjeam se strane fizike destrukcije u ratom pogoenim podrujima i osjeaja bijesa zbog spoznaje kako je lako potpuno izbrisati ivot cijelih zajednica. Sjeam se lokalnog stanovnitvo koje se nekako nastoji nositi s tim i atmosfere suspendiranog rata kao u Pakracu, ili poslijeratnog kaosa (Hrvatska nakon Bljeska i Oluje, Bosna). Sjeam se tragedije brojnih obitelji i pojedinaca i izostanak smisla (barem za mene tada) za ponovnu podjelu zajednica samo 46 godina nakon stranih iskustava Drugog svjetskog rata. Sjeam se tekoa i kaosa u pokuaju osiguranja suradnje s lokalnim vlastima (gradskim i opinskim) kada smo htjeli formalizirati nau podrku lokalnim manjinama. Sjeam se brojnih beskorisnih sastanaka, lanih osmjeha i obeanja, neovisno o nacionalnosti predstavnika vlasti. S druge strane bio sam potpuno svjestan da su sve odluke koje se tiu onih drugih na opinskoj razini bile iznimno politizirane i odraavale su poslijeratnu frustraciju lokalnog stanovnitva, produbljenu ekonomskim potekoama. Sjeam se prijateljstava koja sam sklopio s razliitim ljudima u regiji. Kako pozitivni tako i teki osobni odnosi omoguili su mi dublji uvid u duu exYu. S.R. Vrijeme provedeno s prijateljima, aktivnosti ARK-a, igra i rad, razmjena i rast, sukobi, napori i promjena. Krajolici i godinja doba u Hrvatskoj. Humor. Uvijek iznova u mnogim malim i velikim primjerima u drutvu promatrala sam kako strah i vjera djeluju na nas: odreuju koje informacije zapravo primamo, to vidimo, to osjeamo, zamiljamo, razumijemo. Shvatila samo kako koristimo/trebamo priu da bismo preivjeli... Ljudska odlunost, hrabrost i sposobnost za promjenu, prevladavanje prijanjih uvjerenja, ponaanja isl. Chris Corrin: Najivlja sjeanja su mi na mogunost suradnje usred najstranijeg ljudskog iskustva rata, deprivacije i smrti, koje se preivjelo uz povremeni osmijeh...

Osobito alim zbog toga to nisam pokuao zaustaviti zaista nasilniko ponaanje unutar mog tima, koje se ponavljalo u vie navrata. Nisam reagirao bojei se da bi moje ponaanje moglo biti protumaeno kao izvanjska, imperijalna intervencija. Ovdje ne govorim samo o jednoj osobi, nego o fenomenu koji sam primijetio

AKTIVIZAM KAO TRANSFORMATIVNO ISKUSTVO Radili su u politiki, nacionalno i vjerski podijeljenim zajednicama, u ozraju ratnih i poratnih trauma, u njima stranoj zemlji. Nasuprot tomu imali su utemeljenje tek u zajednikim vrijednostima i posebnoj vrsti prijateljstva koje se raa u tako ekstremnim okolnostima. Takva iskustva neminovno su promijenila ivot aktivista/aktivistica i navela mnoge od njih da se dugorono angairaju na drutvenoj promjeni. Iako neki od volontera/volonterki istiu problem emotivne i fizike iscrpljenosti radom u regiji, zanimljivo je da

Vanja Nikoli

201

Pogled izvana: Wish You Were Here

Na vie osobnoj razini, nauio sam mnogo o osobnom integritetu gledajui aktiviste kako rade u nevjerojatno tekim okolnostima u kojima su njihove aktivnosti opisivane kao izdajnike ili kao pomaganje neprijatelju. A ipak su ostajali vjerni svojim vrijednostima, podnosili pritiske i radili dalje na miru i ljudskim pravima

se u nekoliko iskaza javlja i pitanje Tko je vie dobio? sami volonteri/volonterke ili ljudi kojima su pomagali. Samo pitanje govori o visokom vrednovanju steenih iskustava i osjeaju unutarnjeg obogaivanja kroz antiratni aktivizam.
Bocian: Vrijeme koje sam proveo u ex-Yu bilo je jedno od najboljih razdoblja u mom ivotu. Imao sam priliku raditi s mnogim zanimljivim ljudima, a s nekim od njih sam i danas u kontaktu. Tijekom vremena provedenog u ex-Yu nauio sam mnoge metode rjeavanja sukoba. Shvatio sam kako je lako izmanipulirati ljude i kako je teko poslije promijeniti njihovo miljenje. Shvatio sam koliko je vana komunikacija, koliko je vano razgovarati s bliskim ljudima, ali i s ljudima koje ba ne poznajemo dobro, ali nam mogu pomoi. Nakon povratka iz ex-Yu zaposlio sam se u banci na IT projektima i zapravo je zanimljivo koliko svojih aktivistikih iskustava mogu primijeniti na poslu. Uvijek postoje sukobi koje treba rijeiti. Pouavam ljude oko sebe kako bolje suraivati i poboljati radnu atmosferu. Pokazujem im koliko je vano meusobno komunicirati. Derek McDonald-Jurea: Iskustva koja sam stekao u regiji bacila su novo svjetlo na moj ivot, poeo sam cijeniti pogodnosti i relativnu zbrinutost koja mi je dana. Takoer, sreo sam mnoge divne i zanimljive ljude, a da nije bilo onog tuluma u Pakracu ne bih bio oenjen Melitom i ne bi bilo Nikole. Vic Ullom: Od onda sam ostao angairan na zatiti ljudskih prava u ex-Yu i tijekom svog rada koristim iskustva, kontakte i sve naueno u dvogodinjem radu za Balkan Peace Team. Nauio sam mnogo o ivotu u NVO-ima, o tome to civilno drutvo moe postii i koliko je neizmjerno vano, ali sam shvatio i koja su mu ogranienja. Nauio sam mnogo o meunarodnom sustavu zatite ljudskih prava i upravo tijekom mog boravka u regiji odluio sam vratiti se na fakultet i zavriti studij meunarodnog zakonodavstva za ljudska prava. Na vie osobnoj razini, nauio sam mnogo o osobnom integritetu gledajui aktiviste kako rade u nevjerojatno tekim okolnostima u kojima su njihove aktivnosti opisivane kao izdajnike ili kao pomaganje neprijatelju. A ipak su ostajali vjerni svojim vrijednostima, podnosili pritiske i radili dalje na miru i ljudskim pravima. To me se duboko dojmilo i ti heroji (Goran, Vesna, Vanja i mnogi drugi) bili su mi inspiracija i u profesionalnom i u osobnom ivotu. Oni utjelovljuju ideale kojima ja teim. Tanya Renne: Radei u kaosu u kojem 60 ena u malom uredu strastveno pue i urlaju veinu vremena, pripremilo me za situacije koje bi obino svakoga dovele na rub ivaca. Nick Wilson Young: Razaranje Pakraca i drugih mjesta duboko me se dojmilo. Budui da sam imao samo 23 godine kad sam doao u Pakrac, iskustva i spoznaje koje sam tamo stekao iznimno su utjecali na mene. Jo uvijek gledam na ivot kroz pakrake naoale.

Wam Kat

202

ARK 1991. - 2011.

S druge strane, intenzivan zajedniki ivot skupine uglavnom mladih meunarodnih volontera i aktivista. Doslovno na liniji razgranienja i privremeno odvojeni od normalnih ivotnih briga za zaraivanje, posao, drutveni status, dijelili smo duboku vjeru u to to radimo i namjeru da stvorimo drugaiji, bolji svijet svakodnevno se suoavajui s ekstremnom situacijom u gradu, te neizbjenim sukobima unutar projekta. Bilo je to istovremeno dobro i duboko transformativno, ali i uasno iskustvo. Intenzivna zajednika iskustva doprinijela su tome da steknem mnoga duboka prijateljstva i s lokalnim aktivistima i s meunarodnim volonterima, koja sam zadrao i nakon to smo se razmiljeli po cijelom svijetu. To me uinilo dijelom globalne zajednice koju u protivnom ne bih imao. Ta je zajednica ojaala dolaskom drutvenih medija. Facebook grupa Pakraki volonteri ponovo je mnoge od nas povezala. Marcin Poletyo: Imao sam tada 20-tak godina, to je kritino razdoblje u kojem su osobna iskustva vrlo odreujua. Vrijeme koje sam proveo u regiji promijenilo je moj ivot. Moja uvjerenja i ideje razvili su se u pravcu koji je tada postavljen. Bio je to prvi dugotrajniji susret sa zapadnim aktivistima/aktivisticama i aktivizmom (samo dvije godine prije toga dobio sam svoju prvu putovnicu), ali i s Balkanom. Dakle, meni potpuno nova drutvena sredina. Razaranja i ratna slika Pakraca nije mi bila toliko okantna, jer dolazim iz Varave i od najranijeg djetinjstva su me opali slikama ratom razorene Varave. Moda sam zbog toga bio vie usmjeren na manje vidljive stvari, a zbog jezine bliskosti i relativno lake komunikacije s lokalnim stanovnitvom mogao sam bolje razumjeti dublje drutveno, politiko, kulturno znaenje rata. Nije to vie bila apstrakcija poput filmova o Drugom svjetskom ratu. Postalo je to vrlo stvarno iskustvo i motivacija za daljnje djelovanje i razmiljanje. ini mi se da je najvei utjecaj ARK-a/Pakraca/mirovnog pokreta taj da je mnotvo ljudi koje se tada ukljuilo u aktivnosti, nastavilo to raditi slijedei ideje od kojih smo krenuli. Stefan: Bezbrojni sastanci, razgovori uz pie, diskusije s razliitim ljudima, onima koji su rat smatrali tragedijom, nehumanim dogaajem, do onih koji su rat i njegove rtve smatrali nunim, prirodnim nainom eliminacije neprijatelja i stvaranja vlastite drave, vodili su me korak po korak dubljem razumijevanju mehanizama rata. Dok su mi nacionalistiki osjeaji kod ljudi u ratom pogoenim podrujima bili razumljivi, iznenaivalo me koliko su ljudi koji nisu bili direktno pogoeni ratom bili pod utjecajem ratne propagande. Iako je nezahvalno davati generalizacije, inilo mi se da su Bonjaci bili manje pod utjecajem propagande od Hrvata i Srba, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj. Ponekad pomislim kako je udno da je moj osobni rast toliko ovisio o tuoj bespomonosti. Takav je ivot, pokuavam si objasniti. Uvjeravam samoga sebe da su obje strane bile na dobitku. Da sam uvijek pokuavao dati sve od sebe onima u regiji za koje sam radio i da sam zauzvrat dobio osjeaj zadovoljstva to radim u jedinstvenim projektima, jedinstvenim situacijama s jedinstvenim ljudima iz cijelog svijeta, uei strane jezike, rad na raunalu, itd. Ipak, ostaje dilema: tko je vie dobio? Tanya Renne: Bilo je to udno razdoblje. Nema nieg udnijeg nego biti doljakinja u neijem tuem ratu. Bez obzira koliko se zblii s ljudima, jezikom, problemi-

ini mi se da je najvei utjecaj ARK-a/Pakraca/ mirovnog pokreta taj da je mnotvo ljudi koje se tada ukljuilo u aktivnosti, nastavilo to raditi slijedei ideje od kojih smo krenuli

Stefan

203

Pogled izvana: Wish You Were Here

Ponekad pomislim kako je udno da je moj osobni rast toliko ovisio o tuoj bespomonosti. Takav je ivot, pokuavam si objasniti. Uvjeravam samoga sebe da su obje strane bile na dobitku

ma nikad ih nee osjeati na isti nain kao oni. I u tom smislu bilo je to vrlo otuujue iskustvo. Bila sam tada i vrlo mlada i nitko me nije shvaao pretjerano ozbiljno, pa ni ja samu sebe. A istovremeno, bilo je to i formativno iskustvo, koje je oblikovalo moje shvaanje svijeta na nain koji vjerojatno neu nikad u potpunosti razumjeti. Ljudi iz ex-YU e mi uvijek biti poput obitelji. Christof Ziemer: Moja iskustva u Osijeku izravno su utjecala na moju odluku da poem u Sarajevo. Oba iskustva ostavila su trajan trag na mene osobno i na: moje razumijevanje rata (koji ti dodjeljuje ulogu ili identitet unutar kojeg se ne prepoznaje) moje razumijevanje mira (ivjeti zajedno bez straha i gladi uz, sa, za i jedan suelice drugom) moje razumijevanje mirovnog rada kao djelatnosti koja prekida potencijalno nasilne drutvene trendove potivanje drugog kao sutine meureligijske koegzistencije i dunosti religija da rade na graenju mira i teolokim argumentima dokau da unutar vlastite vjere postoji prostor za one drugih vjera ili ateiste. Kao sveenik i teolog nauio sam vrlo oprezno koristiti velike religijske teme poput ljubavi, opratanja i pomirenja.

TO JE NAUENO? Zahvaljujui meunarodnoj umreenosti, uvidi steeni mirovnim aktivizmom u bivoj Jugoslaviji postali su dio batine globalnog mirovnog pokreta. Razvijeni su novi pristupi i strategije. U tom su smislu naroito Balkan Peace Team i Miramida radionice posluile kao modeli mirovnog rada u mnogim drugim sredinama.
Christine Schweitzer: Pojavili su se i razvili razliiti pristupi, strategije i instrumenti onome to se tada zvala nenasilna intervencija u sukob (danas je uobiajeniji termin izgradnja mira). Zaeci veine onoga to danas pripada standardnom repertoaru meunarodnog rada na sukobu, mogu se nai u onome to smo nauili tijekom tog razdoblja. Lekcije o tome to meunarodni aktivisti mogu uiniti da bi prevenirali ili zaustavili nasilje, to to smo mi radili tijekom 90-tih na primjer s Balkan Peace Teamom, postale su lekcije koje smo direktno prenijeli u nove projekte poput Nonviolent Peaceforce27. Na osobnoj razini profitirala sam od tog angamana, jer sam svoja iskustva pretoila u doktorsku disertaciju o djelovanju civilnog drutva u bivoj Jugoslaviji, koju sam i obranila na University of Coventry 2009. John Lampen: Budui da sam radio u razliitim kulturama i na mjestima s razliitim potrebama, svaki novi kontakt poveao je nau sposobnost da sluamo i prikladno reagiramo. Mnogo smo nauili u kontaktu s vaim mirovnjacima, osobito edukatorima, ali i ratnim veteranima. Postao sam svjestan toga nakon to sam otiao raditi u sjevernu i zapadnu Ugandu.
27 Nonviolent Peaceforce - Nenasilne mirovne snage

204

ARK 1991. - 2011.

S.R.: Kada sam kasnije radila u Izraelu i Sri Lanki, unato vrlo razliitim kulturama, shvatila sam da mogu brzo prepoznati i razumjeti dinamiku s kojom se mirovni aktivisti/aktivistice suoavaju. Iskustva, metode i alati koje smo razvili u ARK-ovim projektima i Miramidi primijenila sam u radu s mnogim drugim grupama. Stekla sam pouzdanje i vrstinu koje su mi pomogle da facilitiram vrlo izazovne situacije. Nauila sam kako postii konsenzus, ali i da je ponekad nuno da se grupa raspadne i da je to u redu. Na vlastitom, ali i primjeru drugih, razvila sam dublje razumijevanje sindroma izgaranja i traume. Meutim, iskustvo koje me duboko obiljeilo jest i iskustvo bolesti, zbunjenosti na nekoj dubljoj razini, te gubitak mnogih sposobnosti. Na neki nain kao da je rat uao u mene i ostao tu. To nije korisno! Neto je krenulo po zlu. Iako i to iskustvo nosi potencijal za unutarnji rast, voljela bih povratiti svoje zdravlje, san, unutarnju cjelovitost i mir. Nick Wilson Young: Nauio sam: Koliko sam sretan. Kako ljudi komuniciraju kad su pod stresom. Kako ja komuniciram s drugima moje mane i vrline. Ulogu emocija, uma i tijela u sagorijevanju. Dobre i loe strane anarhizma, komunitarizma, pacifizma. Da su izgradnja mira i rad na drutvenoj promjeni vrlo kompleksni. Nisam doao u Hrvatsku da bih napravio aktivistiku karijeru, no moja iskustva s ARK-om i osobito Pakracom motivirala su me da prihvatim posao u Amnesty Internationalu, kasnije da vodim centar za mlade u londonskom East Endu, a onda da vodim britansku kampanju za ulaganje vie novca u izgradnju mira, a manje za rat. Za tu kampanju sam dobio i nacionalnu nagradu. Chris Corrin: Neke stvari koje sam nauila u bivoj Jugoslaviji posluile su mi kao praktini politiki primjeri pomou kojih sam svojim studentima objanjavala teme poput onih u mojoj knjizi Feminist Perspective of Politics. Rad gotovo svih ena ukljuenih u antiratne aktivnosti nije zavrio nego se proirio na mnoge sfere drutva od socijalnog rada, obrazovanja do meunarodnih grassroots kampanja poput ena u crnom. Howard Clark: Na svojim predavanjima ponekad koristim primjere iz Hrvatske za vjebe u malim grupama: to biste uinili kad...? Jednom ste me i pohvalili jer sam vas upozorio na odreene posjetitelje-misionare, to me uvjerilo u to da dobre namjere nisu dovoljne. Marko Hren: Shvatio sam da se ovjeanstvo mora bre pokrenuti kad je konflikt na vidiku. Prevencija sukoba mora postati prioritet meunarodne politike. Jugoslavenski sukob me nauio posveivati mnogo vie pozornosti unutar-institucionalnoj izgradnji i procedurama postizanja konsenzusa.
Nick Wilson Young

205

Pogled izvana: Wish You Were Here

Pojavili su se i razvili razliiti pristupi, strategije i instrumenti onome to se tada zvala nenasilna intervencija u sukob (danas je uobiajeniji termin izgradnja mira). Zaeci veine onoga to danas pripada standardnom repertoaru meunarodnog rada na sukobu, mogu se nai u onome to smo nauili tijekom tog razdoblja

Herb Walters: Odlunost, hrabrost i predanost nenasilju, pomirenju i razvoju zajednice ljudi s kojima sam suraivao iznimno su me nadahnuli. Emotivna zbrka i trauma kako Hrvata tako i Srba koji su iskusili rat, bila je duboka... Bio je to snaan primjer koju ima mo straha i politike manipulacije. Uvidio sam izvanredan potencijal koji nenasilje, duboko sluanje i organiziranje u zajednici imaju za iscjeljivanje i transformaciju ratnih rana. Wam Kat: Promjena poinje u nama samima. ak i kad ti se ini da nita ne moe promijeniti, svaka osoba moe postati pokreta vane promjene. Kad sam nakon niza godina posjetio Hrvatsku Kostajnicu i sreo mlade ljude koji su bili djeca u izbjeglikim kampovima u kojima je Suncokret organizirao rad meunarodnih volontera i volonterki, postao sam svjestan to smo tada zapravo napravili i koliko smo utjecali na pogled na ivot ovih ljudi. Marcin Poletyo: Posve sam siguran da je veina volontera mnogo dobila svojim boravkom tamo: neto su nauili, vidjeli, upoznali drage ljude, stekli zanimljiva iskustva, dobro se proveli itd. No, ima li tu jo neto vie od toga? Ono to me zaista zanima jest da li je sve to imalo smisla? Jesmo li neto promijenili? Koju lekciju mirovni pokret moe izvui iz toga? Drugo pitanje koje me zanima je odnos izmeu profesionalizacije i amaterskog aktivizma. Openito sam uvijek oprezan kad neto postane previe profesionalno i mainstream, no s druge strane, kad se osvrnem unatrag javljaju mi se neke sumnje u pogledu stvari koje smo radili i naina na koji smo ih radili. Vjerojatno je sve pitanje prave ravnotee. Dilemu vezanu uz pronalaenje prave mjere i balansiranja izmeu manistreama i alternative vjerojatno nije mogue razrijeiti. Ali mislim da ju je vano uvijek promiljati. Rdiger Rossig: Rat mi je osvijestio da loe situacije mogu postati jo gore, a moje prethodno uvjerenje da rat NIKAD nije dobra solucija, postalo je i empirijski utemeljeno. Nauio sam mnogo o stvarima o kojima nisam nita htio znati, poput naziva i mjera za oruje i to oni znae u praksi, tj. kad ih se upotrijebi. No, iskustva ex-jugoslavenskog antiratnog pokreta s ljudske su strane bila vrlo pozitivna jo uvijek se druim s ljudima koje sam tada upoznao, a i politiki vrlo pouna. Osobito ako se promisle sve pogreke koje antiratni pokret ne bi trebao ponoviti. Ili ako se sjetim umreavanja koje je bilo moda i najuspjenija djelatnost ARK-a i ekipe. Tim Lusink: Shvatila sam kako je lako pokrenuti sukobe i koliko su meusobno uvaavanje i iscjeljivanje bitni u procesu pomirenja. A to su korisne spoznaje, budui da sada ivim u Sjevernoj Irskoj... Tanya Renne: SAD u ovom trenutku sudjeluju u brojnim ratovima. Mnogi moji bliski prijatelji angairani su u mirovnom pokretu. No, ja se pomalo drim po strani. Teko mi je rei zato. Mislim da su mi iskustva u ex-Yugo pokazala da je mir i mirovni pokret mnogo sloeniji nego se openito misli. Iako sam jo uvijek mirovna aktivistica, mislim da sam istovremeno na neki nain i intervencionistica. Iako situaciju u ex-Yugo nije mogue usporediti to nije bio rat u nekoj stranoj ze-

206

ARK 1991. - 2011.

mlji, nije bio nametnut izvana poput veine ratova koje SAD vode... no, u sutini, pravi je izazov u takvim okolnostima organizirati mirovni pokret.

GDJE SU SADA I TO RADE?


BJ Jo uvijek ivim u Hrvatskoj, vie-manje kao umirovljenik. Bocian ivim u Poljskoj i radim kao voditelj IT odjela jedne od najveih poljskih banaka. Howard Clark ivim u Madridu. Predsjedavatelj sam WRI-ja. Gostujui sam istraiva Centra za mirovne studije i pomirenje na Sveuilitu Coventry i gostujui predava Centra za mirovne studije, Sveuilite Jaume I, Castelln. Chris Corrin Umirovljena sam profesorica, predavala sam Feministiku politiku na Sveuilitu u Glasgowu. Sada ivim na Isle of Bute, otoku na zapadnoj obali kotske. Ukljuena sam u razliite lokalne i meunarodne zajednice, feministike i mirovne grupe, ukljuujui i meunarodnu mreu ene u crnom. Marko Hren Vratio sam se u Ljubljanu. Nakon zavretka mojih NVO projekata, uspostavljanja Multikulturnog centra u Metelkovoj i pilot projekta fair trade trgovine, zaposlio sam se kao strunjak za informacijsko drutvo i odrivi razvoj u Vladinom uredu za razvoj i europska pitanja. Margareta Ingelstam ivim u Stockholmu. Angairana sam u Vijeu kranskih crkava, koje koordinira sve crkve u vedskoj, i koje u suradnji s drugim organizacijama u vedskoj i diljem svijeta upravo istrauje mogunost izgradnje kapaciteta za prevenciju oruanih sukoba, koja bi ukljuivala i mjere sigurnosti i osnaivanja u konfliktnim podrujima. Wam Kat ivim u Weitzgrundu u blizini Berlina. lan sam lokalnog gradskog vijea, aktivan u centru za izbjeglice i azilante, radim i kao kuhar u mobilnoj kuhinji koja priprema hranu za prosvjednike. Napisao sam i politiku kuharicu. ystein Kleven Gotovo sam odustao od aktivizma posljednjih godina, provodei vrijeme na kauu i promiljajui sve skupa: kako promijeniti kulturne vrijednosti, u kojem smjeru elimo ii kao globalno svjetsko drutvo, rodna pitanja... i vlastiti ivot, to sam nauio kad se sjetim sebe u mladosti: da sam barem znao koliko sam bio u pravu i da sam barem znao koliko sam bio u krivu! John Lampen ivim u Engleskoj i dalje sam ukljuen u projekte rada na sukobima, u mojoj zemlji, ali i meunarodno, u projekt koji sam pokrenuo u Ugandi.

Openito sam uvijek oprezan kad neto postane previe profesionalno i mainstream, no s druge strane, kad se osvrnem unatrag javljaju mi se neke sumnje u pogledu stvari koje smo radili i naina na koji smo ih radili

207

Pogled izvana: Wish You Were Here

SAD u ovom trenutku sudjeluju u brojnim ratovima. Mnogi moji bliski prijatelji angairani su u mirovnom pokretu. No, ja se pomalo drim po strani. Teko mi je rei zato. Mislim da su mi iskustva u exYugo pokazala da je mir i mirovni pokret mnogo sloeniji nego se openito misli. Iako sam jo uvijek mirovna aktivistica, mislim da sam istovremeno na neki nain i intervencionistica

Tim Lusink Sada ivim u Sjevernoj Irskoj. Radim kao drvodjelja i vodim diy (do it yourself/ uradi sam) radionice. Derek McDonald-Jurea Ja sam pravni zastupnik East Bay Municipal Utility District u Oaklandu, Kalifornija. Brian Phillips Su-urednik Journal of Human Rights Practice28 (Oxford University Press). Alan Pleydell Bradford upon Avon, Velika Britanija. Trenutno dijelom radim s ljudima s potekoama u uenju, a dijelom kao savjetnik ljudima s problemima s alkoholom. Marcin Poletyo Trenutno sam ponovo u Varavi, pokuavam zavriti svoju doktorsku disertaciju iz sociologije, sociolingvistike. U meuvremenu sam objavio knjigu Ratna propaganda u liberalnoj demokraciji. Balkan studija sluaja. Tanya Renne Vlasnica sam male raunalne firme u Washingtonu, koja prvenstveno pomae NVO-ima u organiziranju, komunikacijama i pronalaenju financijske podrke. Rdiger Rossig Vratio sam se u Berlin i jo uvijek sam novinar. Christine Schweitzer Radim za privatni institut za mirovne studije u Njemakoj, Institute for Peace Work and Nonviolent Conflict Transformation29. U okviru svog posla bavim se brojnim savjetovanjima, a izmeu ostalog radila sam i kao privremena voditeljica meunarodnog NVO-a Nonviolent Peaceforce30. S.R. Sve do 2007. bila sam ukljuena u projekte nenasilne drutvene promjene, osnaivanja i izgradnje mira, meunarodno i u Velikoj Britaniji. Sada ivim u Francuskoj. Obnavljam staru kuu, uim, piem i sudjelujem u malim zajednikim projektima. Pokuavam se oporaviti, odnosno nauiti ivjeti sa tegobama zbog naruenog psihikog zdravlja, to je posljedica mojih iskustva tijekom ex-Yu ratova. Stefan Vratio sam se u Poljsku, i ivim u Szczecinu. Trenutno vodim dansko-poljsku firmu, kojoj sam i suvlasnik. Radi se o agenciji za zapoljavanje, koja poljskim radnicima pronalazi posao u skandinavskim zemljama i Njemakoj. Do prije tri godine radio sam kao evaluator projekata Poljske humanitarne organizacije u Inguetiji i eeniji. Vic Ullom ivim u Poreu i radim kao savjetnik za pravna pitanja, uglavnom za projekte OESS-a i ODIHR-a31, iako sam neko vrijeme radio za UN OHCHR32 u Nepalu.

28 Journal of Human Rights Practice asopis o radu na zatiti ljudska prava 29 Institute for Peace Work and Nonviolent Conflict Transformation Institut za mirovni rad i nenasilnu transformaciju sukoba 30 Nonviolent Peaceforce Nenasilne mirovne snage 31 ODIHR - Office for Democratic Institutions and Human Rights Ured za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a 32 UN OHCHR - Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights Ured UN-ovog visokog komesara za ljudska prava

208

ARK 1991. - 2011.

Herb Walters I dalje sam direktor Rural Southern Voice for Peace/RSVP, projekt aktivnog sluanja. Dorie Wilsnack ivim u gradiu Barre u Vermontu, SAD. Radim na pola radnog vremena kao razvojna direktorica u American Civil Liberties Union33, nevladinoj organizaciji koja zagovara graanske slobode i ljudska prava. Dijelom sam i dalje aktivno ukljuena u mirovni rad i obrazovanje za nenasilje. Nick Wilson Young London. Radim za National Council for Voluntary Organisations34, koji savjetuje, pomae i podrava civilno drutvo, te djeluje kao zastupnik civilnog drutva prema vladi. Radim kao strateki upravitelj, to znai da pomaem organizacijama civilnog drutva da unaprijed detektiraju mogunosti i opasnosti, tako da se na vrijeme pripreme i preive. Christof Ziemer ivim u Berlinu kao umirovljenik posljednjih 5 godina.

33 American Civil Liberties Union Ameriki savez za graanske slobode 34 National Council for Voluntary Organisations Nacionalno vijee volonterskih organizacija

209

Pogled izvana: Wish You Were Here

Bojan Bili University College London

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

olitiki aktivizam moe biti opasan pothvat za one koji u njemu sudjeluju i gotovo uvijek frustrira one protiv kojih je upravljen. Organiziranje proturatnih graanskih inicijativa i sudjelovanje u njima posebno je kompleksno u zajednici koja sebe percipira kao rtvu oruane agresije. U takvim okolnostima, otpadnici dolaze u nesiguran poloaj: svoju odanost drutvu u kojem djeluju afirmiraju artikuliranjem jednog vrijednosnog sistema razliitog od onoga koji je iroko prihvaen. Na poetku ratova za jugoslavensko nasljee, kada je Jugoslavenska narodna armija pod vodstvom srpskih oficira poela granatirati Vukovar, hrvatski graanski aktivisti i aktivistkinje nali su se u takvoj situaciji. Kako su sukobi postajali intenzivniji i pribliavali se Zagrebu na manje od 50 kilometara, aktivisti su se suoili sa dilemom: kako javno izraziti svoje proturatne osjeaje i istodobno priznati pravo sunarodnjaka na oruanu samoobranu. Antiratna kampanja Hrvatske (ARKH), mrea proturatno orijentiranih pojedinaca i pojedinki, graanskih inicijativa i organizacija, proizala je iz brojnih nastojanja aktivistkinja i aktivista da nau pravi omjer izmeu potrebe da se, s jedne strane, sprijei sveopu militarizaciju njihovog drutva, a s druge, da se ne ospori legitimnost upotrebe oruja ili pribjegavanja vojnoj intervenciji. Dvadeset godina nakon osnivanja, ARKH je i dalje vrlo slabo teorijski obraena. Zauuje to, kada se na Portalu znanstvenih asopisa Hrvatske unese pojam antiratna kampanja Hrvatske, program za pretraivanje pronalazi samo jedan lanak.01 Pa ak se ni taj jedan ne bavi Kampanjom kao takvom (Jankovi, 2009). Ovo stanje stvari iznenauje s obzirom na injenicu da je ARKH glavna prethodnica dananje graanske hrvatske scene orijentirane na politiku i ljudska prava. Premda vie ne postoji u svojem poetnom obliku, ARKH je za sobom ostavila politiku batinu koja je veoma znaajna za razumijevanje kako nacionalnih, tako i regionalnih procesa civilnog organiziranja. Nedostatak dokumentacije o djelovanju ARKH ilustrativan je za iri post-jugoslavenski trend marginaliziranja proturatnog i pacifistikog angamana02 unutar novih istraivakih okvira koji se poklapaju sa nacionalno-dravnim granicama. Uvodni odjeljak ovoga lanka podrobnije razmatra razloge zbog kojih (post-)jugoslavenski, odnosno hrvatski, proturatni angaman ostaje slijepa pjega u novijim sociologijskim studijama istone Evrope. Pokazujem da se ta vana praznina u znanju pojavljuje kao posljedica dvaju sinergikih procesa: nastojanj nacionalno ogranienih drutvenih znanosti u cijeloj regiji da legitimiraju novu stvarnost i prikau je kao obnovljenu povijesnu normalnost zdruena su s nevoljkou aktivist za sistematskiju refleksiju o svojem graanskom angamanu. U drugom odjeljku teksta, na osnovi empirijskih izvora koji ukljuuju dubinske intervjue s protagonistima ARKH, njene interne dokumente, arhivski materijal i novinske lanke, ispitujem kako se o svrhovitosti proturatnog angamana raspravljalo meu aktivistkinjama i aktivistima Kampanje u toku oruane agresije na njihovu zemlju.03 Prevlast anglosaksonskih studija drutvenih pokreta koje rijetko naputaju vlastiti kulturni kontekst dovelo je do specifine pristranosti u istraivanju proturatnog i pacifistikog angamana. Pacifistiki odnosno proturatni aktivizam u zapadnim zemljama (koji je privlaio veliku pozornost drutvenih znanosti sve od vijetnamskog rata (npr. Chatfield & Kleidman, 1992; Klandermans, 1991, 1997)), nuno je udaljen od

I kritika moe biti izraz privrenosti, sredstvo obrane prava. Ona je krajnja graanska gesta. Nain da se kae: nisam samo u prolazu, ovdje ivim. H. L. Gates (1991, p. 91)

01 Pretraivanje lanaka obavljeno 15. 08. 2011. 02 Korisno je pojmovno razlikovati proturatni od mirovnog aktivizma, jer su ta dva termina povezana, preklapaju se i ponekad ih se rabi naizmjence. Proturatni aktivizam odnosi se (1) na opi otpor nekom oruanom sukobu i (2) na jednu vrstu graanskog angamana s izrazitom osobnom i lokalnom dimenzijom. Proturatni aktivisti esto doivljavaju privatne nedae u vezi s ratom koje izazivaju otpor odreenom ratu ovdje i sada. Proturatni aktivisti ne moraju biti protiv rata kao takvoga, nego je mogue da odreeni rat odbacuju iz ideologijskih uvjerenja ili osobnih prigovora. U tom je smislu proturatni stav mogue plauzibilno artikulirati iz nacionalistike perspektive. Mirovni je aktivizam, s druge strane, uoblien irim, globalno orijentiranim skupom vrednota po kojima se rat ili bilo koju drugu vrstu vojnih sredstava ne smije upotrebiti za razrjeavanje sukoba. Mirovni aktivizam pokreu naini djelovanja orijentirani prema zajednici i on esto proizlazi iz jasnog, uglavnom ljeviarskog, politikog stava. 03 Svi inae neatribuirani citati potjeu iz mojih intervjua uraenih na hrvatskom jeziku 2010. i 2011. godine.

213

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

04 Budui da su prvenstveni adresat takvih prigovora politike vlasti, tu formu angamana nazivam indirektnim proturatnim aktivizmom.

podruj rastrzanih ratnim konfliktima. U takvom je angamanu obino rije o nastojanjima aktivista da vlasti podvrgnu pritisku kako bi se ove povukle iz vojnog mijeanja na udaljenim mjestima koja se ne nalaze pod njihovom suverenom jurisdikcijom. Demonstranti tamo djeluju unutar relativno stabilnih pravnih sistema koji, premda propisuju sankcije za krenje zakona, osiguravaju pravo na javno iskazan nenasilni politiki angaman.04 Tarrow (1998, str. 19) zapaa da se modele politikog procesa rijetko sistematski primjenjivalo izvan liberalno-demokratskih poredaka Zapada, gdje se zapravo zbiva veina aktivistikih epizoda (Alimi, 2009). Spomenuti fokus zapadnih drutvenih znanstvenika donekle zamagljuje specifine znaajke proturatnog graanskog angairanja na mjestu na kojem se zbiljski odvijaju oruani sukobi. Borba da se smanji teinu posljedica rata i da se suprotstavi monim mainerijama nacionaliziranja jest aktivnost koja lako moe dovesti u opasnost i ovjekov ivot. Angairanje u takvoj vrsti graanskog aktivizma hrabar je in koji aktivistima obino priskrbljuje zlokobnu etiketu nacionalnih izdajica i uzrokuje znatne pravne, socijalne, fizike i financijske tete. U svojoj klasinoj studiji mikrostrukturnih aspekata ulaska aktivista u visokorizini angaman, McAdam (1986, str. 67) pie da se mjeavina strukturnih faktora i faktora stavova koja potie aktivizam visokog rizika/tete razlikuje od mjeavine koja karakterizira aktivizam niskog rizika/ tete. Stoga je posebna znaajka ovog lanka to to nudi prikaz artikulacije proturatne borbe koja se zbiva u okruenju u kojem se odvija oruani sukob. U nepostojanoj politikoj atmosferi izvanrednog (ratnog) stanja, dodatno su ograniena ljudska prava i slobode (koje se u sredinama u kojima se rat zbiva moda nije u potpunosti potovalo ni u mirnim vremenima). To dinamiku politikog angamana u koji se uputaju proturatni aktivisti na takvim mjestima znatno razlikuje od dinamike angamana njihovih zapadnih kolega/kolegica. Budui da njihove akcije i prigovori nisu upueni samo njihovim vlastima, nego i opoj javnosti, te onima koje rat direktno pogaa (vojnicima, regrutima, prigovaraima savjesti, izbjeglicama, itd.), takav angaman nazivam direktnim proturatnim aktivizmom. ARKH je dobar primjer direktne proturatne borbe. Prije nego to se uzmogne promotriti teorijski sofisticiranija pitanja konstituiranja aktera, kao i procese unutranje fragmentacije i potonjeg propadanja ili profesionalizacije, plauzibilnu polaznu toku za bilo koji teorijski prikaz djelovanja Kampanje ini pitanje artikulacije proturatnog stava. Ovaj lanak, dakle, daje doprinos empirijskom korpusu koji bi trebao omoguiti da ARKH dobije pravo mjesto u interpretacijama bolnog raspada Jugoslavije i istodobno poziva na proirivanje tog korpusa. Otkrivanje i priznavanje proturatnih pothvat vezanih uz ratove za jugoslavensko nasljee presijeca strogo nacionalne pripadnosti i ukazuje na raznorodnost jugoslavenske politike scene s poetka 1990-ih godina. Ispitivanje takvih pothvata potcrtava prisutnost protunacionalistikih i uglavnom centripetalno orijentiranih alternativa koje se lako gube u popularnim i pojednostavnjenim teorijskim obradama raspada Jugoslavije. To, meutim, ne bi trebalo relativirati argumente nacionalizma ili negirati njihov primat u objanjavanju dezintegracije jugoslavenske federacije. Svaki pokuaj ublaavanja znaaja nacionaliz(a)ma za jugoslavenske ratove mogao bi osloboditi rukovodstva jugoslavenskih republika odgovornosti za bolnu seriju ratnih konflikata 1990-ih (vidjeti recenziju Olivere Milosavljevi (2003) o knjizi Dejana Jovia (2009)). Istraivanje proturatnog angamana koji se zbivao u Hrvatskoj, odnosno bivoj Jugoslaviji, dopunjava autoritativno, ali esto jednostrano prouavanje nacionalizma, time to pokazuje jugoslavenske politike alternative kao vane dijelove sloenog

214

ARK 1991. - 2011.

mozaika raspada Jugoslavije. Putanje razvoja tih inicijativa kljune su za razumijevanje kasnijih procesa putem kojih su formirane nacionalno ograniene NGO sfere u post-jugoslavenskim zemljama.

(POST-)JUGOSLAVENSKA PROTURATNA BORBA: MARGINAL(IZIR)AN FENOMEN Krajnje nasilan karakter ratova za jugoslavensko nasljee dosad je potaknuo dojmljivu pozornost u drutvenim znanostima (npr. Allcock, 2000; Popov, 1991; Ramet, 1992, 2006; Woodward, 1995). Meutim, rasprostranjeno insistiranje na iskrivljenjima uzajamno ojaavajuih nacionalistikih osjeaja, u veoj ili manjoj mjeri prisutnih u svim bivim jugoslavenskim republikama, zamagljuje bogatu dinamiku proturatnog angamana koji se pojavio neposredno uoi, te cijelim tokom jugoslavenskih oruanih sukoba. Gotovo dva desetljea nakon Daytonskog mirovnog sporazuma (1995), vrlo malo znamo o procesu tijekom kojega je neposredna prijetnja oruanog sukoba probudila uspavane drutvene mree i ojaala postojee aktivistike krugove ili stvorila nove. Jo se manje zna o obilju ideologijskih pozicija koje su pokretale graanski angaman i njegove napetosti i fragmentacije. Takoer, nema sociologijskih prikaza koji dostatno uvaavaju vanost jugoslavenskog proturatnog organiziranja za sloenu geometriju dananjih graanskih poveznica i otpor u post-jugoslavenskom prostoru. To bez sumnje predstavlja ozbiljnu, premda ne i iznenaujuu, prazninu u sve brojnijim drutvenoznanstvenim istraivanjima raspada Jugoslavije. Upadljivo pomanjkanje studija koje bi se bavile (post-)jugoslavenskim proturatnim i pacifistikim inicijativama moe se objasniti nizom meusobno povezanih razloga. Manjak interesa za tu temu neodvojiv je od naina na koji znanstvenici percipiraju narav i uzroke jugoslavenskih destruktivnih nacionalizama i konane dezintegracije te zemlje. Veina studija o bivoj Jugoslaviji, a osobito one koje su kronologijski blie oruanim sukobima (npr. Kaplan, 1993; Glenny, 1993; Maga, 1993), zasnovana je na paradigmi po kojoj su multinacionalna drutva po definiciji konfliktna, te ih karakterizira tendencija prema etniki homogenim nacionalnim dravama (Devi, 1997). Takvi pristupi promatraju etniki identitet kao fiksnu kategoriju koja prekriva itav niz drugih moguih osobnih pripadnosti, te ne ostavljaju dovoljno prostora za transrepubliki, opejugoslavenski ili nadnacionalni mirovno orijentiran graanski angaman. Postoje, dakako, znanstvenici inozemni, domai i oni iz dijaspore koji pruaju uravnoteenija objanjenja dopunjajui i unapreujui argumentaciju nacionalizma analizom dugoronih drutvenih kretanja i kulturnog ivota zemlje (npr. Devi, 1997; Dragovi-Soso, 2002; Fridman, 2006, 2011; Gordy, 1999; Jansen, 2005; Sekelj, 1992). tovie, velik dio suvremenih istraivanja nekritiki normalizira sadanju post-jugoslavensku situaciju, promatrajui novostvorene i jo uvijek nepotpuno konsolidirane nacionalne drave kao prirodne rezultate dugotrajnih povijesnih procesa. Da bi to postigli, znanstvenici esto potcjenjuju decenije bogatog i dinaminog politikog razvoja koji se odvijao unutar (manje ili vie) pluralistinog, a ne monolitnog, okvira jugoslavenskog socijalizma. Tako se postupa unato injenici da su prvenstvene linije politike podjele unutar jugoslavenskog socijalistikog reima bile vie klasne i rodne nego etnike naravi (Tomi & Atanackovi, 2009). Nakon drutvenih pojava koje donose dubok razdor, kao to su ratovi i prisilne migracije, postoje mnogobrojna nastojanja da se intervenira u povi-

215

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

jesnu injeninost i da je se iskrivi zamraivanjem i revidiranjem kolektivnih povijesti i osobnih biografija. Kulji (2010, str. 240) tvrdi da je, im su zavreni oruani sukobi na jugoslavenskom teritoriju, zaet graanski rat za sjeanje. I smo drutvenoznanstveno istraivanje moe postati sauesnikom u procesima krivotvorenja sjeanj; mogue je da ne uspije umaknuti dominantnim diskursima koje je imalo kritizirati, ili da ih ak pone i smo perpetuirati (vidjeti i Stubbs, 2001). Jansen (2002, str. 17) iznosi tezu da i neki meu boljim novinarskim prikazima (te najgore etnografijske studije) nude prilino homogenu i strukturiranu sliku koja i nenamjerno ponavlja neke od zamki dominantnog post-jugoslavenskog nacionalizma. Specifino drutvenoznanstveno dijeljenje jugoslavenskog prostora, u kojem je postalo prirodnije stavljati teite na novostvorene nacionalne drave, predstavlja jednu od posljedica rata. Jasna Dragovi Soso (2008, str. 28-29) priznaje to kada tvrdi da se u postojeoj literaturi:
... nacionalne grupacije Jugoslavije ponekad tretira na pretjerano homogen nain (kao Srbi, Hrvati, Slovenci itd.) na tetu isticanja raznolikosti iskustava i stavova koji postoje unutar svake od njih. Bilo na razini elite ili obinih ljudi, prikazi procesa raspada Jugoslavije esto zanemaruju interaktivnu narav raznih partikularistikih nacionalizama ili politikih mjera i odluka razliitih saveznih, republikih i pokrajinskih vodstava. [...] Premda dakako postoje iznimke od tog pravila, akademska literatura o raspadu Jugoslavije usredotoena je na elite, a ne na lokalne, socijalne i porodine povijesti i oblike mobilizacije odozdo [naglasak BB].

05 Rabim rije aktivizmi (umjesto aktivizam) kako bih podcrtao raznovrsnost ideologijskih i strategijskih opcija unutar (post-)jugoslavenske proturatne borbe.

Takvo postupanje zamrauje ono to Maja Povrzanovi Frykman (2003, str. 58) naziva proivljenim iskustvom rata. Perspektiva odozdo, bilo u odnosu na rtve, vojnike, aktiviste ili one koji izbjegavaju mobilizaciju, ostaje u sjeni veliajnih narativa nacionalizma i geostrategijskih preobrazbi nakon pada istonoevropskog socijalizma. To takoer marginalizira i itav korpus povijesnih batina, delegitimirajui jugoslavensko socijalistiko iskustvo i destabilizirajui neke od njegovih temeljnih vrijednosti (poput antifaizma). Drugi razlog pomanjkanja zanimanja za jugoslavenske odnosno hrvatske proturatne i pacifistike aktivizme05 jest to to su aktivistike grupe doista bile malene i esto razjedinjene i potisnute (Pei, 1992). Inga Tomi-Koludrovi (1993) tvrdi kako od usvajanja Ustava 1974. do uvoenja politike pluralnosti u Jugoslaviji, Hrvatska nije bila popritem novih socijalnih pokreta kao vaninstitucionalnog okupljanja karakteristinog za post-industrijska drutva. Po njoj, jugoslavenski je socijalizam promovirao razlike, a istodobno je potiskivao njihove socijalne i politike pojavne oblike. Tomi-Koludrovi uvodi pojmove atomiziranih alternativa i alternativnih inicijativa kako bi objasnila socijalno marginalizirane oblike alternativnog i potencijalno subverzivnog ponaanja koji su uspijevali nai put do javnosti. S tim u vezi, aktivistiko jezgro ARKH u samom poetku njenog djelovanja brojilo je priblino 20 aktivistkinja i aktivista. To ne iznenauje s obzirom na to da proturatna nastojanja i ne mogu biti drugo doli marginalna i nestabilna kada rat ve pone. Graanska osporavanja, posebice ona u nepostojanim politikim okruenjima, sama su po sebi epizodna. Takva nastojanja bila su daleko od sredita pozornosti svjetskih medija koji su o ratu izvjetavali na ignorantski, stereotipan i senzacionalistiki nain, pojednostavnjujui povijesne kontroverzije i svodei njihovu kompleksnost na proste binarne suprotnosti. To je posebice vailo u vrlo ranom razdoblju djelovanja Kampanje, dok je jo gradila svoju ideologijsku poziciju unutar jugoslavenskog sukoba.

216

ARK 1991. - 2011.

Kako je rekao Wam Kat (citaran u Markovi, 1995, str. 35), nizozemski mirovni aktivist i lan Kampanje:
...mirovni pokret u Beogradu bio [je] daleko poznatiji u svijetu, dok se na ARK, premda je bila vrlo aktivna, gledalo kao na mirovni pokret u faistikoj zemlji, koji ba nema mogunosti da djeluje na vlast. S druge strane, njegove se akcije nije s odobravanjem prihvaalo ni u Hrvatskoj bilo je to neto kao izdaja.

U stvari, velik dio tradicionalne zapadne sociologijske znanosti posveene demokraciji i graanskom angamanu obino prelazi preko kratkotrajnih pokuaja i teite stavlja na trajne organizacije ili, u najmanju ruku, na one koje uspiju bolje izdrati pritiske reima (Kaldor, 2003). tovie, generacija najangairanijih aktivistkinja i aktivista ARKH nije u dovoljnoj mjeri promislila vlastiti proturatni aktivizam. Tokom svojeg terenskog rada (2010-2011) shvatio sam da postoji jedna vrsta straha od privatiziranja ili monopoliziranja pokreta. Mnoge aktiviste zabrinjava mogunost da kroz pisanje i nehotice prisvoje dostignua kolektivnih nastojanja ili da od njih profitiraju. Jedno od centralnih pitanja poslijeratne dinamike graanskog angamana u jugoslavenskom prostoru vezano je uz to tko ima pravo autentino govoriti o pacifistikim pothvatima i u njihovo ime. Tko moe stvarno prisvojiti znatni aktivistiki kapital nastao tokom posljednja dva desetljea, ija vrijednost raste s pogoranjem socijalnih uvjeta i sve monijim pritiscima profesionalizacije? Takva praksa u atmosferi u kojoj su i sami drutveni znanstvenici postali obezvrijeeni (vidi upanov (2002) o pojmu descijentizacije) i zlorabljeni u partikularne politike svrhe, ostavlja vanu prazninu u post-jugoslavenskoj sociologijskoj znanosti. Iz rasprostranjene nevoljkosti da se heterogena i bolna iskustva podvrgne bliem (teorijskom) pregledu proizlaze frustracije, razoaranja i nesporazumi. Pa ipak, enske aktivistike grupe po cijeloj regiji kontinuirano dokumentiraju svoj angaman, kao i brojne primjere feministike internacionalne solidarnosti (npr. Barilar et al., 2001; Kesi, Jankovi & Bijeli, 2003; Sklevicky, 1996; Vukovi & Trifunovi, 2007; Zajovi et al., 2007). Ne smije se zaboraviti ni ustrajne znanstvene napore hrvatskih antropologa/antropologinja i etnografa/etnografkinja u analizi svakodnevnih iskustava povezanih s ratom u Hrvatskoj 1990-ih (ale Feldman, Prica & Senjakovi, 1993; Jambrei Kirin & Povrzanovi, 1996; Povrzanovi Frykman, 2003). Takoer, Boievi (2010) je nedavno uredio knjigu koja razmatra pozitivnu praksu izgradnje mira u poslijeratnoj Hrvatskoj. Ta zbirka kratkih ogleda koje su napisali sami hrvatski mirovni aktivisti i aktivistkinje bavi se aktivnostima izgradnje mira koje su organizirali domai akteri, a esto financijski podravale inozemne fondacije. U toj se knjizi raspravlja i o Projektu Pakrac, ali se ne uputa na teorijski relevantan nain u osnivanje i djelovanje ARKH (osobna promiljanja o tim procesima vidjeti u Otri, 1992/2010). Knjiga ne ocjenjuje regionalnu dinamiku u sferi pacifistikog graanskog organiziranja, a autorice i autori zapravo trae da se uloi vie napora u dokumentiranje i analiziranje rada na izgradnji mira u Hrvatskoj i u post-jugoslavenskom prostoru. Nadalje, u svojoj knjizi Akteri bez drutva, Dvornik (2009) analizira razvojnu putanju civilnih drutava u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini u kontekstu jugoslavenskih oruanih sukoba. On zakljuuje da istonoevropske tranzicije nipoto nisu linearni procesi koji neizbjeno vode unaprijed odreenom cilju. Civilne aktere u nestabilnu okruenju, kao u post-jugoslavenskom sluaju, ne treba gledati kao eksponente irih socijalnih pokreta, nego kao kreatore i promotore politikih alternativa koji se odupiru sveprisutnosti reima.

217

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

06 Autor tvrdi da pojmovi poput civilnog drutva ili demokracije nisu neposredno prenosivi (str. 20) iz zapadnog politikog konteksta u novostvorene postkomunistike nacionalne drave. Pa ipak, njegov prikaz ne vri odluujui otklon od perspektive civilnog drutva koja proima noviju drutvenoznanstvenu literaturu o ovoj regiji (vidjeti npr. Vujadinovi et. al., 2005). Na drugom sam mjesto pokazao da se civilno drutvo vie ne moe smisleno koristiti za razumijevanje kompleksne geometrije socijalnih, politikih i osobnih interakcija, suradnji i otpor unutar postjugoslavenskih graanskih sfera to ih karakteriziraju zamjetne asimetrije moi (Bili, 2011). Njegova definicijska neuhvatljivost i logika inkoherentnost omoguuju civilnom drutvu da obujmi ideologijski i povijesno krajnje divergentne pojave. Zahvaljujui svojoj pojmovnoj elastinosti, civilno drutvo je kognitivno lako dostupno sredstvo i depolitizirana paradigma pogodna za maskiranje mrea moi, esto uvjetovanih inozemnim politikim agendama. Raniju kritiku pojma civilnog drutva u kontekstu post-jugoslavenskog proturatnog angamana vidjeti kod Stubbs (2007). 07 S tim na umu, vrijedi zapaziti da hrvatska graanska scena jednog od svojih najaktivnijih promatraa ima u Paulu Stubbsu, britanskom sociologu i aktivistu koji ivi u Zagrebu. Takoe, gotovo iskljuiv predmet istraivaa smjetenih u zapadnim akademskim krugovima ili poteklih iz njih jesu neke od bivih republika: Hrvatska (Stubbs, 1996, 2001 te u novije vrijeme, Baker, 2010), Srbija (Fridman, 2006; Gordy, 1999), Bosna (Bugarel, 2004; Dujizings et al., 2007; Fagan, 2008; Helms, 2008). Sumnjam da bi ijednom prijeratnom jugoslavenskom sociologu ili sociologinji bilo problematino baviti se sociologijskim istraivanjem koje se odnosi na cijelu njihovu zemlju. S druge je strane golema veina socijalnoznanstvenog rada objavljenog prije i tokom raspada zemlje uz razliita teita specijalizacije bi-

S obzirom na to, trebalo bi podrobnije ispitati odgovornost dosad etabliranih aktera civilnog drutva za monopoliziranje graanske scene, novca i resursa, te time i slabljenje kako vlastita kritikog glasa, tako i drugih grassroots inicijativa koje ne djeluju u glavnom gradu.06 K tome, tokom dviju godina terenskog rada u regiji zapazio sam da meu mnogim ispitanicima/aktivistima po cijelom jugoslavenskom prostoru postoji osjeaj zasienosti intervjuima koje obavljaju mladi, obino loe informirani i stoga i nedovoljno kulturalno osjetljivi istraivai. Kod nekih ispitanika i ispitanica postojao je osjeaj da mladi znanstvenici koriste kako emocionalno tako i vrijednosno optereeno znanje aktivista za napredak u osobnoj karijeri na mjestima udaljenima od politikih napetosti i skuenih financijskih okolnosti. Proturatni angaman u osiromaenoj i autoritarnoj sredini koja se nala u oruanom sukobu izrazito je iscrpljujua aktivnost. Vie od deset godina nakon kraja ratova za jugoslavensko nasljee mnogi protagonisti moda se i dalje usteu od promiljanja svoje graanske borbe zbog osjeaja psihike iscrpljenosti, premorenosti ili razoaranosti to ih takvo djelovanje moe izazvati (vidjeti Goodwin, Jaspers & Polletta, 2001). Iritacija na koju se katkad nailazi meu aktivistima slina je onoj koju uzrokuje bezbroj stranih strunjaka ili konzultanata koji nakratko posjeuju regiju, esto u cilju samopromocije.07 Istraivaki intervjui su najproduktivniji i obostrano korisni u onim sluajevima u kojima i istraiva i aktivist prihvaaju ideju da je kritiko znanstveno prouavanje produetak drutveno odgovornih graanskih nastojanja. ARKH je bila rizomska organizacija koja je povezivala mnogobrojne niti kako ideologijski, tako i strategijski divergentnih graanskih aktivizama u Hrvatskoj iz razdoblja 1980-ih (antinuklearnih, feministikih, ekologijskih, prigovaraa savjesti, skvotera i drugih; vidjeti Laraa, Johnston & Gusfield, 1994). Taj graanski angaman bio je nadahnut tada vrlo popularnom paradigmom novih drutvenih pokreta koja je u jugoslavenskom politikom prostoru bila teorijski najproduktivnija u Sloveniji (Mastnak, 1994). Djelovanje Kampanje obiljeavale su mnogobrojne napetosti, umnoavanja i podjele koje su ponekad najranije sudionice i sudionike smjetale na same krajnosti politikog spektra. S obzirom na njihovu jedinstvenu strukturnu situaciju (Kriesi, 1992, str. 194), drutveni znanstvenici su prisiljeni posredovati meu sukobljenim stranama, ukljuujui i one koje doivljavaju drutvene znanosti kao djelatnost to legitimira drutvenu zbilju i intervencije vlast u nju. Potreba da se ouva kritiki glas ak i nakon emocionalno vezujuih opetovanih razgovora koji pobuuju duboko internalizirane vrednote i osjeaje, ini ovjeka bolno svjesnim Douglasovog (1976) argumenta kako terensko istraivanje moe imati i izdajniku notu. S tim u vezi, jedan od najozbiljnijih izazova na koje nailazi onaj tko prouava ovakav (post-) jugoslavenski graanski angaman jest pronai put kroz gustu umu razbacanih, krivo imenovanih, praznih ili prenategnutih pojmovnih etiketa koje se ponekad udljivo lijepe na drutvene pojave i politike orijentacije kojima ne pripadaju. Pojmovi koji djeluju unutar takvog istraivakog odnosno aktivistikog polja nestabilni su idealni tipovi privremeno fiksirani u retrospektivnoj sociologijskoj imaginaciji. Zato je bitno otvoriti prostor za fino podeavanje konkretnih ideologijskih stavova i strategijskih odluka u svjetlu vrtoglavo dinamine politike zbilje u kojoj povezanosti, vrednote i politika ponaanja stjeu ili gube drutvenu relevantnost. Budui da, kako dokazuje Alberto Melucci (1995a, str. 61), kolektivno djelovanje treba promatrati kao sistem napetost, zadatak drutvenog znanstvenika koji istrauje (post-)jugoslavenske proturatne aktivizme nije da ukruti tijek, imo-

218

ARK 1991. - 2011.

bilizira pojmove i uredi ih na pravi nain. Umjesto toga, cilj je istraivanja mapirati raznolikost opcija i pruiti snimak koji mora odraziti kako posebni povijesni trenutak u kojem je uinjen, tako i konkretne odluke koje donosi sam/a istraiva/ica. Taj znanstveni rad, razapet izmeu razumijevajueg gustog opisa i drutvenoznanstvene analize koja see onkraj golog empirijskog materijala, slian je pokuaju da se trodimenzionalni predmet projicira u dvodimenzionalnu ravninu, to je proces u kojem se neizbjeno gubi neke vane aspekte prouavane pojave. Stubbs (2010, str. 16) taj izazov dobro izraava kada kae:
Pokuati opisati i analizirati izgradnju mira na post-jugoslavenskim prostorima od 1991. godine do danas gotovo je isto kao pokuati prikazati raznovrsan i dinamian krajolik u nizu crno-bijelih fotografija. Neke e bitne znaajke, pa ak i ljepota, moda biti uhvaene, no vrlo vjerojatno na raun bogatstva, kompleksnosti i svakako irokog spektra boja. Takve fotografije ne mogu biti nita vie od selektivne memorije koja govori moda jednako o fotografu kao i o samom krajoliku. Postoji rizik da se ignorira i smatra nebitnim ono to drugi mogu vidjeti i razumjeti kao kljuno.

la po svojem geografijskom obuhvatu jasno jugoslavenska (npr. Banac, 1984; Cohen, 1989; Denitch, 1994, Golubovi, 1988; Koroi, 1988; Ramet, 1992; Seroka & Pavlovi, 1992; Singleton, 1976; Tomasevich, 1955).

Na kraju, ARKH u javnom ivotu Hrvatske vie nije prisutna u svojem inicijalnom obliku: u meuvremenu ju je zamijenilo mnotvo organizacija koje predstavljaju autonomne pravne osobe. Najveim su dijelom posveene pitanjima vezanima uz ljudska prava i djeluju unutar sveobuhvatne paradigme suoavanja s prolou kroz niz pravnih mehanizama i pristupa poznatih kao tranzicijska pravda (Akhavan, 1998; Suboti, 2009). Zbog relativno slabe dokumentacije i teorijske obrade, oni koji danas rade u takvim vrlo profesionaliziranim organizacijama moda nisu ni svjesni najranijeg aktivistikog porijekla svojih institucija. To odraava poslijeratnu kako akademsku tako i praktino-politiku orijentaciju prema ispravljanju posljedica rata i razjanjavanju faktora pomirenja (Helms, 2003) i odravanja mira (krabalo, MioiLisjak & Papa, 2006). Internacionalni mehanizmi tranzicijske pravde, kao to je Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju, donose mnogo svjedoenj, izvjetaj i drugog materijala za istraivanje koji bacaju novo svjetlo na znaajna politika kretanja i hrane znanstvene debate (Cohen & Dragovi-Soso, 2008). S obzirom na socijalno, politiko i ekonomsko pustoenje koje su izazvali jugoslavenski oruani sukobi, reflektori istraivaa su sve od svretka rata upravljeni na hitnije i praktinije poslijeratne aspekte bolnog raspada Jugoslavije. Ta je praksa zamaglila podjednako vane poetne stadije konstituiranja proturatnih aktera i ovladavanja politikom proturatnog angamana usred oruanog sukoba.

ARTIKULIRANJE PROTURATNE BORBE U VOJNO NAPADNUTOJ ZEMLJI Krajnje uzmemirujue drutvene pojave, meu kojima su ratovi daleko najtetniji, ugroavaju osobnu dobrobit i potiu zajednice na homogenizaciju, smanjujui time prostor za politiki angaman. Rat ne doputa siva podruja: integralan je dio njegove destruktivne logike dosljedno uklanjati ono alternativno, nepoznato, neklasificirano, izmijeano. U svojem poslanju to totalizira i negira temeljne principe drutvenog ivota, rat bogatstvo ljudskog iskustva svodi na krupne binarne suprotnosti. U takvim okolnostima vlasti proizvode i ire jednodimenzionalno tumaenje nepovoljnih dogaaja, zahtijevajui odanost svojim mjerama i nadajui se legitimirati svoje postupke.

219

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

Uoi poetka ratova za jugoslavensko nasljee, hrvatski graanski aktivisti i aktivistkinje, koji su uglavnom djelovali u Zagrebu, smatrali su da antiratni angaman ima smisla ak i u situaciji u kojoj je njihova zemlja vojno napadnuta. Svjesni injenice da kreu tekim putem otpora prevladavajuoj politici, pripremili su se za sankcije i stigmu koje prate optuene za nelojalnost nacionalnoj stvari. Artikuliranje i odravanje krhkog proturatnog stava u napadnutoj Hrvatskoj bilo je zahtjevan pothvat, mnogo tei u uspredbi s onim koji se dogaao u zemlji koja je poela izvoziti rat preko svojih granica. Kako kae jedan protagonist Kampanje,
mislim da neu jako naruiti objektivnost ako kaem da nam je bilo tee biti u tom antiratnom angamanu ovdje, nego ljudima u Srbiji, zato to su u napadnutoj zemlji vojne akcije legitimne. Agresija je nelegitimna kao takva. Obrana je kao obrana legitimna, i ti sad mora nalaziti one detalje, one fine linije gdje obrana prelazi u unutranju agresiju. To je esto bilo pitanje nijansi koje smo morali objanjavati sebi i drugima.

Aktivisti i aktivistkinje su vrlo rano shvatili da e odravanje komunikacije s drugim jugoslavenskim republikama tijekom sukoba biti jedno od teita proturatnog angamana. Ratovi za jugoslavensko nasljee poeli su parati socijalno tkivo koje je povezivalo ljude u Jugoslaviji putem interetnikih brakova, prijateljstava, te akademske i ekonomske suradnje po cijelom jugoslavenskom prostoru. Nacionalistikim je vodstvima bila potrebna izolacija kako bi lake propagirala vlastitu politiku stvar. Budui da su telefonske linije i potanski kanali bili raspoloivi samo nou ili, pak, potpuno prekinuti, ostati u vezi s prijateljima, kolegama i roacima s druge strane bilo je i izuzetno teko, ali i kljuno za sudionice i sudionike Kampanje. Aktivisti su znali da e im njihovi ak i tako oslabljeni oblici komunikacije pomoi da bolje koordiniraju svoje proturatne aktivnosti i sprijeiti da podlegnu zagluujuoj nacionalistikoj buci kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Budui da su pokuaji komuniciranja predstavljali zalog normalne koegzistencije u poslijeratnom razdoblju, komunikacija je postala sredinjom programskom znaajkom djelovanja Kampanje. Kako pie Zoran Otri u Povelji Antiratne kampanje neposreno nakon osnivanja organizacije 1991.,
Kako god budu rijeeni dananji sukobi, ljudi e na ovim prodrujima nastaviti ivjeti zajedno. Svima nam je potreban mir, svi moramo raditi na razvoju demokracije i postizanju ekonomskog, socijalnog i ekolokog blagostanja. Interesi su nam isti, rat i nasilje svima donose tetu. Graani svih republika i pripadnici svih naroda moraju, bez obzira na sve tekoe, odrati i razvijati meusobnu komunikaciju i suradnju na obostrano korisnim projektima. Dio smo suvremene Europe u kojoj dravne granice sve vie spajaju, a ne razdvajaju pojedince i narode. Vlade i druga dravna tijela imaju ogranienu funkciju i domet. Oni ne mogu biti ekskluzivni zastupnik naih interesa. Mi, graani naih republika, graani Europe i svijeta, odluno odbacujemo nasilje i rat. Komunicirat emo i suraivati bez obzira na razlike u politikim opredjeljenjima i bez obzira na to kako budu rijeeni odnosi meu republikama. Svaki za sebe i svi zajedno, na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou, suprotstavljat emo se onima koji pozivaju u rat i zalagati se za slobodu, pravdu i blagostanje za sve.

220

ARK 1991. - 2011.

Potreba da se ostane u kontaktu u tekim okolnostima prisilila je lanica i lanove Kampanje da smiljaju kreativna rjeenja i iznau dotad jedva poznata sredstva komuniciranja.
Bilo je bitno da uope komuniciramo... odmah je nestalo svih tih normalnih veza, komunikacije, pote, telefona, faksova, tako da smo morali pronalaziti druge naine... elektronsku potu smo poeli koristiti ve od 92. A jedini koji su u ovoj zemlji uope neto znali o tome bili su ljudi sa univerziteta koji su imali akademsku mreu... nitko drugi nije imao pojma o tome to je to elektronska pota, to to znai kad nekom da email... dakle, da, bilo nam je vano da odrimo komunikaciju, da znamo da oni [antiratne aktivisti u Srbiji, BB] postoje, kao to je i njima bilo vano da znaju da smo mi aktivni...

Inozemni pacifistiki aktivisti08 pomogli su Centru za mir i nenasilje (Ljubljana), Antiratnoj kampanji (Zagreb) i Centru za antiratne akcije (Beograd) da formiraju elektroniku mirovnu mreu nazvanu ZaMir. Premda nije bilo mogue da vorita u Beogradu i Zagrebu komuniciraju direktno, razmjena poruka omoguena je posredstvom drugih servera u Njemakoj, Britaniji i Austriji. ZaMir je brzo rastao i ukljuio hiljade korisnika diljem jugoslavenskog prostora i pruao im pouzdane informacije koje su umaknule dravnoj cenzuri. Kako kae Wam Kat (citiran u Markovi, 1995, str. 35):
Mislim da je razlog nevjerojatna elja za komunikacijom, dobivanje i razmjena informacija. U Hrvatskoj su mediji kontrolirani i nepouzdani, ak i za najjednostavnija pitanja to se zbiva u Americi, pa ak i u Sarajevu. Informacije iz mree su mnogo pouzdanije. Glad za informacijama bila je razumljiva za ivot unutar informacijske izoliranosti nije bilo mogue ni telefonirati u Sarajevo ili Pritinu. ... Taj boom u koritenju kompjutera, ak i kod ljudi koji ih nisu uope koristili, nije zabiljeen nigdje u Evropi, jer nije bilo potrebe.

Pored ZaMira, Antiratna kampanja je pribjegla i drugom sredstvu komuniciranja koje e postati jedna od njenih najprepoznatljivijih znaajki. asopis Arkzin bio je prvi put objavljen 1991.; nadahnula ga je publikacija slovenske mree za Metelkovu koja se zvala Mzin. Tokom 1990-ih godina (uz neke fluktuacije) Arkzin je objavljivao informacije o proturatnim aktivnostima u jugoslavenskom prostoru, a takoer je otvorio mnoge drutveno relevantne teme, od feminizma i ljudskih prava do novih i kibernetikih medija. Urednica-osnivaica Arkzina Vesna Jankovi kae (prema citatu u Vidovi, 2010):
Bili smo svjesni da je vano imati svoj medij. Znali smo da e u ratnim okolnostima doi do zatvaranja medijskog prostora za svako drugaije, a osobito kritiko miljenje. Mainstream mediji sve su vie bili u slubi nacionalne homogenizacije i mobilizacije, pa za ovakav tip antiratnih, mirovnih i ljudsko-pravnih aktivnosti nije bilo mjesta. ... Arkzin je imao razvojnu putanju od malog fanzina, koji smo prvotno fotokopirali u 500 primjeraka, do novine koja se prvotno tiskala u dvije tisue pa potom u 10 tisua primjeraka. Kasnije smo to poeli teorijski utemeljivati kroz pojam medijskog aktivizma. Arkzin nikada nije imao pretenziju postati prava profesionalna novina, nego se uvijek doivljavao kao dio scene i kao dio te prie o medijskom aktivizmu, a koja je i na Zapadu u to vrijeme bila djelomino nova i aktualna. ... Arkzin je takoer bio prvi medij koji je objavljivao tekstove o tada narastajuoj techno rave sceni. Arkzin je bio medij u najirem smislu te rijei, svojevrsna privremena autonomna zona, prostor koji je razliitim supkulturama davao osjeaj snage i generirao cijelu scenu.

08 Bitnu ulogu u tom pothvatu odigrala su dva aktivista, Wam Kat i Eric Bachman.

221

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

Osim toga, pored komunikacije, sredinja preokupacija ARKH bila je zatita ljudskih prava. Aktivistkinjama i aktivistima je postalo jasno da se u vrijeme kolektivnog vrenja (kako bi Durkheim nazvao specifinu vrstu energije koju proizvodi homogena skupina) lake prekorauje norme drutvenog ivota. Jedan se aktivist sjea:
Puno je stvari tada otvoreno i znali smo da e neke biti jo vanije u budunosti, te da e promjene trajati godinama i decenijima, ali jedna je konstanta od poetka obrana ljudskih prava, graanskih prava, osobnih prava... to je bilo sasvim jasno...

Ne iznenauje to su u snano nacionalno-homogenizirajuoj Hrvatskoj poetkom 1990-ih dola u pitanje prava nehrvatskih manjina, posebice Srba. Jedna od glavnih aktivnosti lanica i lanova Kampanje bila je podrka hrvatskim graankama i graanima srpskog porijekla koje su vlasti ugroavale i u nekim sluajevima izbacivale iz domova.09 Akcije Kampanje u vezi s tim esto nisu imale uspjeha u smislu obrane imovine ljudi, ali bile su hrabar in solidarnosti sa sugraankama i sugraanima. Kako se prisjea jedan aktivist Kampanje:
09 Taj je fenomen poznat kao deloacija. Vidjeti knjigu Deloacije u Hrvatskoj: pravni, etiki i socijalni aspekti (1994), koju je objavio Hrvatski helsinki odbor, koji je takoer igrao vanu ulogu u spreavanju deloacija. 10 lanak koji propisuje rok ukinuo je Ustavni sud Hrvatske 1998. godine, kao rezultat kampanje koju je organizirala Unija 47, koja je djelovala kao dio ARKH. 11 Svarun je bio aktivistika grupa osnovana u Zagrebu 1986., koju se moe smatrati glavnom prethodnicom ARKH. Ni djelovanje Svaruna nije dostatno teorijski obraeno. Bilo bi posebice vano obnoviti sjeanje na njega obzirom na njegovu funkciju jaanja aktivistikog kruga i pripremanja aktivistkinja i aktivista za hrabriji graanski angaman koji je uslijedio u 1990-ima. Kako kae McAdam (1986, str. 70), svaki daljnji prodor u sigurne oblike aktivizma poveava integraciju regruta u mreu, ideologijski afinitet s pokretom i odanost aktivistikom identitetu, kao i njegovu prijemivost za zahtjevnije oblike sudjelovanja. Upravo ovakav proces postupnog regrutiranja ima izgleda odnjegovati aktivizam visokog rizika. S tim u vezi vidjeti Vidovi (2010).

Mi smo bili prvi koji smo otkrili problem nasilnog izbacivanja ljudi iz stanova. A kako smo to otkrili? Ne tako da smo mi to traili, mi nismo uope znali ... imali smo jedan principijelni istup protiv nasilnog rjeavanja tih post-jugoslovenskih konflikata, dok nam nisu kao jedinoj organizaciji koja se bavi graanskim pravima zakucali na vrata ljudi koje su izbacivali iz stanova. I onda smo na to reagirali najnaivnije i najneposrednije... kad bismo uli da se nekome prijetilo, otili bismo tamo da budemo s njima, da pravimo probleme ovima koji ih ele izbaciti, informirali one promatrae evropske zajednice koji su tada ovdje bili... rijetko smo ih uspjeli zatititi, ali je to bio izraz nae solidarnosti s njima...

Druga vana linija zatite ljudskih prava kojom su se bavile sudionice i sudionici ARKH bila je prigovor savjesti. To je poetkom 1990-ih bilo posebno osjetljivo pitanje, jer je Hrvatska bila vojno napadnuta i vlastima se inilo prirodno da se nitko nee opirati noenju oruja u njenu obranu. Prigovor savjesti bio je ustavno pravo sve od 1990., ali drava je esto pronalazila naine da ga ogranii i obeshrabri one koji su ga htjeli upotrijebiti. Kako bi oteala koritenje prava na prigovor savjesti, drava je donijela Zakon o obrani koji je uveo rok za podnoenje molbe za koritenje tog ustavnog prava.10 Potrebu za promoviranjem prigovora savjesti kao vane graanske vrijednosti, hrvatski su aktivisti artikulirali prije ratova za jugoslavensko nasljee. Kako kae jedan od protagonista Kampanje:
Ideja prigovora savjesti bila je s nama jo od Svaruna11. To smo naprosto i u Antiratnoj prepoznali kao bitno i nastavili podravati prigovarae. Poenta za nas nije bila da ljude koji su suoeni s tom vrstom nadmoi JNA pozivamo da ne nose oruje. Ne, htjeli smo samo osigurati da oni koji imaju dilemu, koji smatraju da to nije njihov izbor, da to nije njihov put, da mogu doprinijeti na neki drugi nain, da imaju pravo to odbiti, da ih mi podupiremo i da ih nitko nema pravo staviti u rovove na prvu liniju fronte kako bi kopali jarke, gdje bi apsolutno bili izloeni pucnjevima i mogu poginuti u svakom asu. To je, dakle, bio drugaiji nain promatranja rata.

222

ARK 1991. - 2011.

Nadalje, aktiviste i aktivistkinje u ARKH nije zanimalo samo ublaivanje neposrednih posljedica rata putem odravanja komunikacije i zatite ljudskih prava, nego i artikuliranje vizije poslijeratnog hrvatskog drutva koje treba biti demokratsko i pluralistiko. U svojem uvodniku prvom broju Arkzina, objavljenom u oktobru 1991., Miroslav Ambru Ki (1991, str. 2) je napisao:
Glavni cilj antiratnog pokreta nije da rat naprosto prestane, nego kakav e biti mir. Naime, jesmo li uope na dobitku ako rat imperativno ne zamijeni drutvo tolerancije, pluralizma, demokracije. Nasilje iz rata, due ili krae, silom njegova zamaha, nastavlja se i poslije prestanka ratnih operacija. Rat je, za sve sukobljene, faustovski demon koji ovjeku eli oteti duu i kada oruje uuti.

S tim u vezi jedan od ciljeva Kampanje bio je stvaranje i jaanje civilnog drutva u smislu graanskog udruivanja. Aktivisti i aktivistkinje su shvaali da, ako ele potaknuti autentinu drutvenu promjenu, graanski aktivizam ne smije ostati ogranien na glavni grad i na njihovu organizaciju. Ljude treba osnaiti da se nose s vlastitim nedaama i artikuliraju ih, te da na osnovi toga djeluju za ope poboljanje drutvenih uvjeta. Aktivisti su tako nudili logistiku podrku drugim graanskim inicijativama koje su se razvijale po cijeloj zemlji. Kako kae dvoje lanova Kampanje,
A1: Pored tog angamana na promociji nenasilja, komunikacije i razrjeavanja konflikata, Kampanja je mnogo vodila rauna o kreiranju prostora u kojem e se pojaviti nove organizacije... mi smo znali da se treba decentralizirati, pa smo slali novce i podrku u Istru, Knin, Slavoniju... sve je to kretalo iz jedne iste inicijative. A2: Tijekom 10 godina, koliko je aktivno postojala, Antiratna je bila rasadnik mnotva inicijativa, grupa od kojih su neke i dan-danas jo ive, postoje i dobro rade, a neke su se kasnije ugasle. Odgovorno tvrdim da je Antiratna kampanja neizmjerno zasluna za postavljanje temelja, kopanje i betoniranje temelja, ovoga to je danas kritino angairano civilno drutvo u Hrvatskoj.

Shvaanje koje je zajedniko gore navedenim aktivnostima ARKH jest otpor drutvenoj homogenizaciji i militarizaciji. lanice i lanovi Kampanje su na samom poetku ratova za jugoslavensko nasljee razumjeli da je Hrvatska rtva agresije, prije nego to je i ona sama pokazala ekspanzionistike aspiracije u Bosni i Hercegovini. Meutim, ARKH nije htjela dopustiti da nacionalistiki orijentirane vlasti iskoriste rat kao opravdanje za ograniavanje slobode graana. Kampanja je bila slaba, ali svejedno dosljedna i uporna drutvena inicijativa, koja je, da upotrebim rijei Alberta Meluccija (1999, str. 1), govorila unaprijed.12 To dobro ilustriraju sljedei citati:
A1: ...jer se hrvatska drava, poto odbaci vanjskog agresora, moe i sama pojaviti kao unutranji agresor kako protiv neroenog civilnog drutva, tako i protiv vlastite srpske nacionalne manjine. Zato mirovni pokret ima smisla i u Hrvatskoj: netko mora rei kako niti obrambeni rat nije izgovor za uskratu demokratske politike i civilnog drutva; netko, konano, mora rei kako mrnja (prije svega meunacionalna), koju se sad ve bjesomuno proizvodi, uope nije neophodan odbrambeni ratni resurs. I kako nije nikakvo opravdanje to sve to ini i druga strana (Dvornik, 1991, str. 15).
12 Alberto Melucci (1999, str. 1) kae: Poput prorok, pokreti govore unaprijed, oni najavljuju ono to tek poprima oblik i prije nego to njegov smjer i sadraj postanu jasni. U tom je smislu zanimljivo zapaziti da je okrugli stol koji je organiziran kako bi se obiljeilo 20. godinjicu Kampanje nazvan Antiratna kampanja 1991.-2011.: Dvadeset godina ispred svojeg vremena.

223

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

A2: Mi nismo eljeli dobiti novi totalitarizam gdje bi nova, ovaj put legitimna, prihvatljiva, oboavana nacionalna drava mogla sve, ulaziti ljudima u kuu, krevet, glavu, u misli, u ono to piu, a sve se to, u stvari, dogodilo. Antiratna je bila na nain da se suprostavi tome da rat ue u sve drutvene odnose, da to postane jedina logika s kolektivnim neprijateljem i nama kao kolektivnom rtvom kojoj je sve doputeno.

Konano, budui da je bila nadahnuta novim socijalnim pokretima i jasno okrenuta protiv drave i njenog zadiranja u drutveni ivot, proturatna borba Kampanje bila je artikulirana kao antipolitika.13 Od samog poetka organizacije, aktivistkinje i aktiviste su zanimale organizacijske forme razliite od klasine radnike partije ve poznate u jugoslavenskom prostoru. Insistirali su na horizontalnim strukturama bez voa, to je esto rezultiralo organizacijskim kaosom i troilo velike koliine energije sudionika i sudionica. Interni dokumenti ARKH svjedoe o neprekidnim naporima aktivista da smisle strategijske opcije koje ne bi nalikovale onima to ih se povezuje s tradicionalnom politikom. Kako kae jedna aktivistkinja:
Sjeam se da smo svi recimo odbijali ideju da imamo tajnicu, to je bio horor, nezamislivo da Antiratna zaposli tajnicu. Zapravo je postojala potreba za osobom koja e sjediti u uredu, primati telefonske pozive, kojih je bilo strano puno, jer su u to vrijeme i strani novinari i gomila aktivista i ljudi koji su uli neto, dolazili, traili. Ali negdje nas je ta anarho pria ponekad sputavala i u efikasnijem organiziranju, to e rei bilo je dosta kaosa, ali sve na raun vjernosti principima i idejama.

Premda se anarho element djelovanja Kampanje i njenih nasljednica u meuvremenu znatno smanjio, hrvatska graanska scena, koja proizlazi iz ARKH, uspjela je ocrtati granicu dijela javnog prostora koji je ouvao autonomiju od oficijelnih struktura moi.

ZAKLJUAK Djelovanje ARKH i dalje je iznenaujue nedostatno teorijski obraeno, unato njenoj vanosti za razumijevanje razvojnih putanja kako nacionalne tako i regionalne graanske scene. Ta praznina u znanju odraava iri trend marginaliziranja (post-)jugoslavenskog proturatnog i pacifistikog angamana u sociologijskoj znanosti istone Evrope. Polje jugoslavenskih studija nedavno su preplavila istraivanja nacionalizma koja se koncentriraju na novostvorene nacionalne drave i rijetko uvaavaju transnacionalnu narav pojava koje prate bolni proces raspada Jugoslavije. Trend fokusiranja na poslijeratne dimenzije oruanih sukoba, kao i na izglede i uvjete da post-jugoslavenske zemlje postanu lanicama Evropske Unije, to sve s nestrpljenjem oekuju, zamaglio je rane stadije opejugoslavenskog proturatnog aktivizma poduzetog na osnovi otprije postojeih graanskih tradicija. K tome, postoji oevidan propust aktivista i aktivistkinja da se pozabave (vie teorijski orijentiranim) promiljanjem vlastita angamana, to je (djelomice) posljedica rasprostranjenih osjeaj iscrpljenosti i razoaranja. Ovaj lanak otvara problematiku artikuliranja i opravdavanja proturatne borbe u snano nacionalno-homogenizirajuoj i vojno napadnutoj zemlji. Prevladavajua usmjerenost politike sociologije na proturatni aktivizam koji se zbiva na mjestima udaljenima od oruanih sukoba zamagljuje

13 Pitanje konceptualiziranja graanskog aktivizma kao antipolitike u jugoslavenskom prostoru ve je ispitivano u vezi s jugoslavenskim feminizmom; vidjeti npr. Kora (1998).

224

ARK 1991. - 2011.

specifinu dinamiku visokorizinog proturatnog angamana u vrijeme ratnog stanja. Pokazao sam da su se, premda nikada nisu nijekali pravo svojih sugraana na samoobranu, aktivisti i aktivistkinje ARKH borili protiv sveope militarizacije hrvatskog drutva, koja bi in agresije iskoristila kao izgovor za ograniavanje ljudskih prava. Aktivistkinje i aktivisti su mnogo energije uloili u ouvanje komunikacijskih kanala u regiji i stvaranje vlastitih sredstava irenja informacija. One su pruile alternativnu perspektivu i djelovale protiv drutvene homogenizacije oko nacionalne stvari. Proturatna borba, kako su je artikulirale lanice i lanovi Kampanje, bila je usaena u iru paradigmu otpora formalnoj politici. Politiki orijentirana aktivistika scena koju je stvorila ta generacija graanskih protagonista u znatnoj je mjeri odrala svoju neovisnost o oficijelnim strukturama moi. Konano, kako se esto dogaa u istraivanju pokret, ovaj kratki prikaz djelovanja ARKH nesumnjivo je prenaglasio razinu suglasnosti meu najranijim aktivistkinjama i aktivistima Kampanje. Premda sam ukazao na neke elemente odgovorne za specifinu grupnu dinamiku unutar Kampanje (razliite ideologijske i strategijske linije, antipolitika, horizontalnost, antihijerarhinost, itd.), za nijansiranu analizu uspostavljanja, razvoja i nestanka Kampanje potrebna su monija pojmovna sredstva. Unato tome to se u kontekstu post-jugoslavenskog proturatnog angamana moe osporavati pojam drutvenog pokreta na osnovi njegove kvantitativne marginalnosti, to drutvene znanstvenike na polju jugoslavenskih studija ne bi trebalo odvratiti da na kulturalno osjetljiv nain primijene i rafiniraju anglosaksonske teorije drutvenih pokreta. Angaman visokog rizika koji se zbiva u nepostojanoj politikoj klimi kao to je ona u kojoj je godinama djelovala ARKH, dodatno naglaava vanost pitanja diferencijalnog regrutiranja (Jenkins, 1983, str. 528) koje ima centralno mjesto u znatnom dijelu istraivanja drutvenih pokreta u posljednja etiri desetljea. Zbog ega se neke pojedinke i pojedinci odluuju na ukljuivanje u opasne graanske pothvate o ijim uincima ne mogu nita znati, dok drugi biraju konformnost i nedjelovanje? Koje su to (mikro) strukturne karakteristike koje razlikuju aktivne sudionike od onih koji se povlae ili uope ne sudjeluju? Konkretne znaajke proturatnog aktivizma koji se odvija unutar oruanih sukoba nisu dovoljno istraene. To otvara potencijalno plodnu oblast istraivanja kojoj drutveni znanstvenici regije mogu dati bitan doprinos. S engleskoga preveo Sran Dvornik

225

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

Literatura
Akhavan, P. (1998). Justice in the Hague, peace in the former Yugoslavia? A commentary on the United Nations War Crimes Tribunal. Human Rights Quarterly, 20, 4, 737-816. Allcock, J. B. (2000). Explaining Yugoslavia. New York: Columbia University Press. Alimi, E. Y. (2009). Mobilizing under the gun: theorizing political opportunity structure in a highly repressive setting. Mobilisation, 14, 219-237. Ambru-Ki, M. (1991). Uvodnik. Arkzin, 1, 2. Baker, C. (2010). Sounds of the Borderland. Popular Music, War and Nationalism in Croatia since 1991. Surrey, UK: Ashgate. (Zvuci granice, prev. Igor Cvijanovi i Alen Bei, XX vek, Beograd, 2011). Banac, I. (1984). The National Questions in Yugoslavia: Origins, History, Politics. Ithaca: Cornell University Press. (Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, prev. Josip entija, Durieux, Zagreb, 1995.) Barilar, V. et al. (2001). Aktivistkinje: kako opismeniti teoriju. Zagreb: Centar za enske studije. Bili, B. (2011). A concept that is everything and nothing: Why not to study (post-)Yugoslav anti-war and peace activism from a civil society perspective. Sociologija, 53, 3, 297-322. Boievi, G. (2010) (ur.), U dosluhu i neposluhu: Pozitivni primjeri izgradnje mira u Hrvatskoj u 90-ima i kasnije. Gronjan: Miramida centar. Bugarel, K. (2004). Bosna: anatomija rata. Beograd: Fabrika knjiga. Chatfield, C. & Kleidman, R. (1992). The American peace movement: Ideals and activism. New York: Twayne Publishers. Cohen, L. (1989). The socialist pyramid: Elites and power in Yugoslavia. Oakville: Mosaic Press. Cohen, L. & Dragovi-Soso, J. (2008). (ur.). State collapse in South-Eastern Europe. New perspectives on Yugoslavias disintegration. West Lafayette: Purdue University. ale Feldman, L., Prica, I. & Senjakovi, R. (1993). Fear, Death, and Resistance: An Ethnography of War Croatia, 1991-1992. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore. Denitch, B. (1994). Ethnic nationalism: The tragic death of Yugoslavia. Minneapolis: University of Minnesota Press. Devi, A. (1997). Anti-war initiatives and the un-making of civic identities in the former Yugoslav republics. Journal of Historical Sociology, 10, 2, 127-156. Douglas, J. D. (1976). Investigative social research: Individual and team field research. London: Sage. Dragovi-Soso, J. (2002). Saviours of the nation: Serbias intellectual opposition and the revival of nationalism. London: Hurst & Company. 28 Dragovi-Soso, J. (2008). Why did Yugoslavia disintegrate? An overview of contending explanations. U L. J. Cohen & J. Dragovid-Soso (ur.), State collapse in SouthEastern Europe. New perspectives on Yugoslavias disintegration (str. 1-39). West Lafayette: Purdue University. Duijzings, G., Bougarel, X. & Helms, E. (ur). (2007). The new Bosnian mosaic: Social identities, collective memories, and moral hierarchies in a post-war society. Adershot: Ashgate. Dvornik, S. (1991). Protiv kojeg rata? Arkzin, 1, 14-15. Dvornik, S. (2009). Akteri bez drutva. [Actors without society]. Zagreb: Fraktura i Heinrich Bll Stiftung. Fagan, A. (2008). Global-local linkage in the Western Balkans: The politics of environmental capacity building in Bosnia-Herzegovina. Political Studies, 55, 629-651. Fridman, O. (2006). Alternative voices in public space: Serbias Women in Black. Ethnologia Balkanica, 10, 291-303. Fridman, O. (2011). It was like fighting a war with our own people: Anti-War activism in Serbia during the 1990s. Nationalities Papers, 39, 4, 507-522. Gates, H. L. (1991). Patriotism. Nation, 15, 91. Glenny, M. (1993). The fall of Yugoslavia: The third Balkan war. New York: Penguin Books. Golubovi, Z. (1988). Kriza identita savremenog jugoslovenskog drutva. Beograd: Filip Vinji. Goodwin, J., Jaspers, J. M. & Poletta, F. (2001). Passionate politics: Emotions and social movements. Chicago: Univesity of Chicago Press. Gordy, E. (1999). The culture of power in Serbia: Nationalism and the destruction of alternatives. Pennsylvania: The Pennsylvania State University Press (Kultura vlasti u Srbiji: nacionalizam i razaranje alternativa, prev. Biljana Luki, Samizdat B92, Beograd 2001.). Helms, E. (2003). Innocence and victimhood: Gender, nationalism and womens activism in post-war BosniaHerzegovina. Pittsburgh, PA: University of Pittsburgh. Helms, E. (2008). East and west kiss: Gender, orientalism and balkanism in Muslim-majority BosniaHerzegovina. Slavic Review, 67, 88-119. Hrvatski helsinki odbor. (1994). Deloacije u Hrvatskoj: pravni, etiki i socijalni aspekti. Zagreb: HHO. Jambrei Kirin, R. & Povrzanovi, M. (ur.). War, exile, everyday life: Cultural perspectives. Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore. Jankovi, V. (2009). Cyberfeminsm izmeu teorije i pokreta. Osvrt na Hrvatsku [Cyberfeminism between theory and movement: Overview of Croatia]. Socijalna ekologija, 18, 5-27.

226

ARK 1991. - 2011.

Jansen, S. (2002). Notes on ethnography, everyday lives and the post-Yugoslav wars. LBC Newsletter, 2, 16-17. 29 Jansen, S. (2005). Antinacionalizam: Etnografija otpora u Beogradu i Zagrebu. Beograd: Biblioteka XX vek. Jenkins, J. C. (1983). Resource mobilization theory and the study of social movements. Annual Review of Sociology, 9, 527-553. Jovi, D. (2003). Jugoslavija drava koja je odumrla. Beograd/Zagreb: Samizdat/Prometej. Kaldor, M. (2003). Global civil society. Oxford: Oxford University Press. Kaplan, D. R. (1993). Balkan ghosts: A journey through history. New York: St Martins Press. Kesi, V., Jankovi, V. & Bijeli, B. (ur.). (2003). ene obnavljaju sjeanja. Centar za ene rtve rata deset godina poslije [Women recollecting memories. The Centre for Women War Victims ten years later]. Zagreb: The Centre for Women War Victims. Kitschelt, H. (1986). Political opportunity structures and political protest. British Journal of Political Science, 16, 57-85. Klandermans, B. (ur.). (1991). Peace movement in international perspective. Greenwich, Conn.: JAI-Press. Klandermans, B. (1997). The social psychology of protest. Oxford: Blackwell. Kneevi, . (1994). Mi nasuprot ja ili problem politikog identiteta u feministikom odnosno enskom pokretu u Hrvatskoj. u Kruh i rue, 1. Kora, M. (1998). Linking arms: War and women organising in post-Yugoslav states. Uppsala: Life & Peace Institute. Koroi, M. (1988). Jugoslavenska kriza [Yugoslav crisis]. Zagreb: Naprijed. Kriesi, H. (1992). The rebellion of the research objects. U M. Diani & R. Eyerman (ur.), Studying collective action (str. 194-216). London: Sage. Kriesi, H. et al. (1995). New social movements in Western Europe. London: University College London. Kulji, T. (2010). Seanje na Titoizam: hegemoni okvir. Filozofija i drutvo, 2, 225-250. Laraa, E., Johnston, H. & Gusfield, J. R. (ur.) (1994). New social movements: From ideology to identity. Philadelphia: Temple University Press. Maga, B. (1993). The Destruction of Yugoslavia: Tracking the Break-Up 1980-1992. London: Verso. Markovi, I. (1995). Bri nego CNN. Intervju s Wamom Katom. Arkzin, 46, 35. Mastnak, T. (1994). From social movements to national sovereignty. U J. Benderly & E. Kraft (ur.), Independent Slovenia: Origins, Movements, Prospects (str. 93-112). New York: St Martins Press.

McAdam, D. (1986). Recruitment to high-risk activism: The case of Freedom Summer. The American Journal of Sociology, 92, 64-90. 30 McAdam, D., Tarrow, S. & Tilly, C. (2004). Dynamics of Contention. Cambridge: Cambridge University Press. Melucci, A. (1995). The process of collective identity. U H. Johnston & B. Klandermans (ur.), Social movements and culture (str. 41-63). Minneapolis: University of Minnesota Press. Melucci, A. (1999). Challenging codes: Collective action in the information age. Cambridge: Cambridge University Press. Milosavljevi, O. (2003). Fatalistiko tumaenje razaranja Jugoslavije. Republika, 316-317 http://www.republika. co.rs/316-317/19.html Otri, Z. (1992/2010). Biljeke ostarjelog mirovnjaka. U G. Boievi (2010) (ur.), U dosluhu i neposluhu: Pozitivni primjeri izgradnje mira u Hrvatskoj u 90-ima i kasnije (str. 31-48). Gronjan: Miramida centar. Pei, V. (1992). Jugoslovenska ratna kriza i mirovni pokret. Socioloki pregled, 26, 57-67. Popov, N. (1991). To the antiwar public in Yugoslavia and Europe, Republika, 23-24, p. 8. Povrzanovi Frykman, M. (2003). The war and after: On war-related anthropological research in Croatia and Bosnia-Herzegovina. Etnoloka tribina, 26, 55-75. Ramet, S. (1992). Balkan Babel: Politics, culture and religion in Yugoslavia. Boulder: Westview Press. Ramet, S. (2006). The Three Yugoslavias: State Building and Legitimation. Indanapolis: Indiana University Press. Sekelj, L. (1992). Yugoslavia the process of disintegration. Colorado: Boulder. Seroka, J. & Pavlovi, V. (1992). The tragedy of Yugoslavia: The failure of democratic transformation. New York: M. E. Sharpe. Singleton, F. (1976). Twentieth-century Yugoslavia. New York: Columbia University Press. Sklevicky, L. (1996). Konji, ene, ratovi. Zagreb: Druga & enska infoteka. Stubbs, P. (1996). Nationalisms, globalization and civil society in Croatia and Slovenia. U Research in Social Movements, Conflicts and Change 19. [On-line]. Pregledano 10. oktobra 2010., na http://www.gaspp. org/people/pstubbs/paper%205.doc. Stubbs, P. (2001). The ZaMir (for peace) network: From transnational social movement to Croatian NGO. [Online]. Pregledano 2. novembra 2010., na www. sheffield.ac.uk/content/1/c6/04/88/28/stubbs.pdf. 31 Stubbs, P. (2007). Civil society or Ubleha? Reflections on flexible concepts, meta-NGOs and new social energy in the post-Yugoslav space. U H. Rill et al., (ur.), 20

227

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina

Pieces of Encouragement for Awakening and Change: Peacebuilding in the region of the former Yugoslavia (215-228). Beograd: Centre for non-violent action. Stubbs, P. (2010). Grassroots peacebuilding in the postYugoslav space: trajectories, limits and lessons. U G. Boievi (ur.), U dosluhu i neposluhu (str. 16-17). Gronjan: Miramida centar. Suboti, J. (2009). Hijacked justice: Dealing with the past in the Balkans. Cornell: Cornell University Press. krabalo, M., Mioi-Lisjak, N. & Jasmina Papa (ur.) (2006). Mobilizacija i razvoj zajednica: akcijsko istraivanje u Hrvatskoj. Zagreb: MAP Savjetovanja. Tarrow, S. (1998). Power in movement. Cambridge: Cambridge University Press. Tomasevich, J. (1955). Peasants, politics and economic change in Yugoslavia. Stanford: Stanford University Press. Tomi, . & Atanackovi, P. (ur.). (2010). Drutvo u pokretu: novi drutveni pokreti u Jugoslaviji od 1968. do danas. Novi Sad: Cenzura. Tomi-Koludrovi, I. (1993). Alternativna kultura kao oblik otpora u samoupravnom socijalizmu. Drutvena istraivanja, 6-7, 835-862. Vidovi, D. (2010). Depovi otpora. Intervju s Vesnom Jankovi. Pregledano 15. augusta 2011., na http://www. kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/366/?template=print. Vujadinovi, D. et al. (ur.). (2005). Between authoritarianism and democracy: Serbia, Montenegro, Croatia. Vol. II Civil society and political culture. Beograd: Cedet (Vujadinovi, Dragica, Lino Veljak, Vladimir Goati, Veselin Pavievi (ur.), Izmeu autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora, Hrvatska. knjiga II: Civilno drutvo i politika kultura, CEDET, Beograd 2004.). Vukovi, L. & Trifunovi, Z. (ur.) (2008). enska strana rata. Beograd: ene u crnom. Woodward, L. S. (1995). Balkan tragedy: Chaos and dissolution after the Cold War. Washington, Brookings Institute. Zajovi, S. et al. (ur.). (2007). ene za mir. Beograd: ene u crnom. upanov, J. (2002). Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma: odabrane rasprave i eseji (1995.-2001.). Zagreb: Hrvatska sveuilina naknada.

228

ARK 1991. - 2011.

229

Hod po tankoj ici: artikuliranje antiratnog angamana u Hrvatskoj ranih 1990-ih godina