You are on page 1of 165

1

Povijest Kraljeve Sutjeske i Bobovca

Autor : Emir S. Nii Recenzija : Sanijela Matkovi Lektura : Mirela Hasanovi DTP: Mirel Subai Prvobitno objavljeno na:

Tuzla 2012.
www.emirnisic.page.tl emirnisic@mail.com

Sutiska i Bobovac

Uvodna rije
Svoje zanimanje za povijest podruja Kraljeve Sutjeske i Bobovca mogu
sasvim slobodno nazvati ljubavlju i veoma mi je drago to sam svojim dugogodinjim zanimanjem za ovu tematiku doznao mnogo toga to elim na ovaj nain podijeliti s vama. Davna vremena koja su ostavila svoje obrise ine se bajkovitima i u njima se uvijek skrivaju istine koje mi jo nismo dokuili. Nadam se da e vam moj rad otkriti barem jednu davnu istinu za koju niste ranije znali , samim tim moj trud nee biti nimalo uzaludan, a neko toplo zadovoljstvo e ispuniti moje grudi. Oduvijek sam se rukovodio onom starom latinskom izrekom : Quatenus nobis denegatum diu vivere, relinquamus aliquid, quo nos vixisse testemur. ili u naem prijevodu : Budui da nam nije dat dug ivot , ostavimo neto ime bismo svjedoili da smo ivjeli. zato sam se odluio ove godine pokloniti vam jo jedno djelo. ta to natjera ovjeka da pie ? O tome sam dosta razmiljao i doao do odgovora da je to ivot. Prole godine kada sam uradio svoju prvu knjigu , ili kako ja to kaem rad , o Srebrenici u atniko doba to je nalikovalo vie diplomskom radu od etrdesetak stranica neko ozbiljnom znanstvenom radu osjeao sam se bogatijim. U to sam uloio odreen trud koji je kasnije rezultirao nekom toplom sreom u mojim grudima. Ovakav jedan rad zahtjeva monog odricanja i napora ali kada ovjeka kroz neto vodi jaka elja on hrabro i odluno uklanja prepreke pred sobom.Djelo koje upravo itate dosta je obimnije od moga prvog djela koje sam ve pomenuo. Zato ba naziv Sutiska i Bobovac? Veina dijela napisanih na ovu temu u svom naslovu imaju rijei Kraljeva Sutjeska i Bobovac , a ja sam htio da se razlikujem i uzeo sam stari naziv za Sutjesku jer piem uglavnom o prolim vremenima, i to Sutiska je nekako milozvunije.Moje djelo ima mnogo ciljeva u prvom redu to je skretanje pozornosti na vanost i ouvanje naeg kutrnog naslijea , te osnaenje znaaja koji imaju mjesta i ljudi o kojima e ovdje biti pomena, svoju sam misiju proiro na to da lako dostupnim uinim ove podatke zahvaljujui mogunostima interneta. Prikupljanje literature za ovaj rad mi nije predstavljalo problem obzirom da je ona obimna, no pojavio se problem proturjenosti jer izgleda da povjest na ovim prostorima oblikuje svako po svojoj elji a ne na istinitim injenicama. Ovdje sam pomenuo vladare koji su boravili na Bobovcu , zatim ljude koji imaju veze sa Bobovcem , predanja , pa ak materijale iz TV arhiva.Osim toga problem mi je predstavljalo opisivanje bosanskih vladara koji su stolovali na Bobovcu , to predstavlja odreen problem i mnogo veim strunjacima. Iz literature

koja govori o naim kraljevima vie se moe doznati o vladarima susjednih zemalja jer su autori nepotrebno troili trud opisivajui neto to nema direktne veze sa onim to im stoji u naslovu, ja sam to pokuao izbjei i ako sam morao pomenuti nekoga to je bila prijeka nuda jer se injenice naslanjaju na ono to ima veze sa naim kraljevima ili Bobovcem. Veliku zahvalu drugujem ranijim istraivaima i autorima na ijim se otkriima i saznanjima temelji ovaj rad. Ova knjiga obrauje pozamaan broj tema , a ja sam se trudio da svaku od njih uinim zanimljivijom ali jednostavnijom za shvatanje i mlaoj italakoj publici.Jedan od mojih primarnih ciljeva je privlaenje mlae italake publike obzirom da su najmasovniji korisnici internet mree na kojoj e moj rad biti iroko dostupan. Shvatio sam da su neke teme zaista preopirne i da bi se recimo o Samostanu u Kraljevoj Sutjesci mogla napisati dosta obimnija knjiga jer ta tema meni nalikuje na nepregledno prostranstvo prepuno vanih i zanimljivih stvari. Opet , sa druge strane postojale su teme koje nikako nisam mogao izbjei jer se one usko vezuju za pojmove Kraljeve Sutjeske i Bobovca , jedna od takvih je tema o starim svadbenim obiajima u ovom kraju , to je tema o kojoj se mnogo govorilo kako u znanstvenoj literaturi , tako i u medijima pa je zahvaljujui tome postala jedan zatitni znak ovog kraja. U ovoj knjizi moi ete ititati i o obiaju tetoviranja koji je karakteristian za ovaj kraj , istina o tome se zadnjih godina mnogo govori , ja sam se tu posluio nekim starijim izvorima i kazivanjima. Naravno,nisam elio zaobii ni noviju povjest Kraljeve Sutjeske i njenog predivnog okruenja , ali za tako neto trebalo bi mi dosta vie vremena, tako da sam o tome samo dao neke kratke informacije. Ovo je i prilika da doznate u kakvom je stanju Bobovac sad i da li se u Kraljevoj Sutjesci osjeti dah starih vremena, koliko se uva tradicija , koliko se potuju obiaji , kako se uvaju starine , koliki je znaaj srednjovjekovne Bosne ... ;odgovori na sve to lee ovdje i samo ekaju da ih pronaete. Pokuao sam da u svemu ovome napravim spoj znanestvenog i literarnog ,a da li sam uspio najbolje ete moi ocijeniti vi kada proitate sve ovo. Naravno ovim nisam zakljuanim ostavio vrata na ovim temama , postoji mogunost da se svima njima vratim u budunosti i iste proirim svojim novim saznanjima. Za mene e izuzetna srea biti ako ovim djelom obradujem nekoga Sutjeana u dalekom svijetu koji se svoga kraja sjea samo iz djetinstva ili rane mladosti. Volio bih ja , da mogu ispriati sve prie koje spavaju u Sutjekoj kotlini , volio bih opisati svaku kuu , svaki dan u kome se ljube Trstionica i Bukovica , volio bih iskazati beskrajnu zahvalu franjevcima na ouvanju blaga koje svjedoi o naoj divnoj Bosni i Hercegovini , volio bih kiom natopljeni kamen sa Bobovca pokazati cijelom svijetu , volio bih oivjeti dobrotu kraljice Katarine , volio bih ; a da

li u ikada moi bar jedno od toga , ne znam. Nadam se i tome da e jednoga dana moje oi ugledati obnovljeni Bobovac. Do tada nam ne preostaje nita drugo nego da zajedno rijeju i ponekom slikom krenemo u prolost putevima zatravljenim. Do tada kroz Kraljevu Sutjesku laganim korakom prolazit e vrijeme , a na zidinama slavnog Bobovca gnijezdit e se bezbroj tajni. Ja se zahvaljujem mojim suradnicama na podrci i besprijekornoj suradnji. Naravno , i vi itatelji ste moji suradnici , i to oni najvaniji, meni e jedina nagrada za moje djelo biti vae zadovoljstvo. Takvo neto vjerujte ne moe kupiti niti honorar niti svo zlato ovoga svijeta.Ukoliko se neko od vas naljuti zbog nekih injenica , ako neko smatra da sam neto izostavio , a bit e i takvih , neka se sjeti mojih ranije pomenutih dobrih namjera. Ako u vaim srcima ivi odreena koliina ponosa na blistavu prolost , na kraljevsku krunu ili na slavna vojevanja onda e ovo djelo biti vaan element vaih saznanja. Hvala vam, i neka vam je ugodno itanje redaka prolosti koji slijede. Autor: Emir S. Nii

Recenzija
Netko je rekao sto ljudi, sto udi. Sluajui o prolosti ovog naeg kutka na Balkanu, stjee se dojam sto ljudi, sto povijesti. No, prije vremena i povijesti Netko je dao smisao postojanju. Stoga je ono uvijek transparentno bez obzira to ovjek (ne) inio. I bez obzira kako neki povijest pisali ili opisivali, ona sama sebe ispisuje ostavljajui nepobitan trag o dogaajima i njihovim sudionicima. Iitavajui retke ove knjige, u kojoj se povijest zrcali ne samo iz podataka ve iz materijalnih dokaza, moemo dotaknuti lice povijesti. Povijesti koja je poput kamenog spavaa opstala u zidinama povijesnih i vjerskih graevina, koje bez rijei glasno svjedoe o ivotima ljudi, nacija i religija na ovom naem prostoru. Nepobitno je da ta pria u sebi sadri elemente:radosti i alosti, komedije i drame, prijateljstva i izdaje, ljubavi i mrnje Tako da se ovjeku uini da smo oduvijek bili podijeljeni na nae i njihove, moje i tvoje No injenica je da su se kroz protekla stoljea, te nae razliitosti, kulture i religije doticale, u nekim momentima ispreplitale utiskujui otisak u vremenu i prostoru kojeg je naslijedila naa generacija. Generacija koja se predstavlja generacijom informatikog doba, okrenutog k virtualnoj budunosti. Istraivanja i knjige kao to je Povijest Kraljeve Sutjeske i Bobovca dokaz su kako se na kreativno kvalitetan nain, pomou mogunosti koje prua informatiki svijet, moe prenijeti informacija o prolosti. Ne samo kao mogunost usvajanja injenica, ve kao poticaj za detaljnijim prouavanjem i istraivanjem vlastite prolosti. ovjek bez prolosti je ovjek bez identiteta. Prolost nije subjektivna predodba u koju nastojimo uvjeriti sebe i druge. Povijest je iva. Transparentna. O emu svjedoe pisani i nepisani ostaci. Ne iz razloga kako bismo se po potrebi na nju pozivali ili njome prozivali. Ve kako bismo od nje uili! Dajui velikoduno novu priliku i sebi i drugome. Kako bi poueni prolou, budunost uinili ljepom i ovjenijom. Sanijela Matkovi

Bobovac Prijestolnica srednjovjekovne Bosne , grad sa jakim stratekim poloajem ,


grad koji niko nije mogao osvojiti (slika 1). Izgradio ga je ban Stjepan II Kotromani u XIV stoljeu. Pristup gradu je mogu sa dvije strane uskim umskim putem iz Kraljeve Sutjeske uz rijeku Bukovicu ili putem preko sela Dragovia i Mijakovia. Smjeten je u jako lijepom prirodnom okruenju , i svjedok je davnih vremena i simbol bosanske dravnosti.

Mnoga narodna predanja veu se za ovaj srednjovjekovni grad. On je doivio i puno tekih momenata u svojoj povijesti , a ni danas njegova sudbina nije naroito sjajna. Posljednjih decenija samo je obnovljena grobna kapela (slika 2) dok ostali objekti ekaju neka bolja vremena da im vrate stari sjaj , a do tada e njigovi temelji zarastati u visokoj travi i korijenju ume. Bobovac je svojevrsna opomena sadanjim iteljima Bosne i Hercegovine , da ne bacaju u zaborav svoju slavnu povijest. Ovaj kulturnopovijesni kompleks se nalazi na katastarskoj estici br. 378/1, katastarske opine Mijakovii, opina Vare. Podaci iz pisanih izvora za vrijeme bosanske srednjovjekovne drave obuhvataju period od 1350.-1463. godine, dok iz osmanskog perioda dokumenti seu do 1626. godine kada je definitivno naputen, jer je napredovanjem Osmanlija ka sjeveru i proirenjem zauzete teritorije izgubio strateku vanost.

Rjeenjem Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture broj: 02-856/1 od 27.11. 1959. godine u Sarajevu, srednjevjekovni grad Bobovac, kod sela Mijakovia i Dragovia, optina Vare, srez Sarajevo, k.o. Mijakovii, k.. br. 378/1 dravno vlasnitvo, stavljen je pod zatitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine, a rjeenjem 18. travnja 1962. Zavoda za zatitu spomenika kulture Sarajevo upisan je u Registar spomenika pod reg. br. 170. Dana 11. oujka 1998. upisan je na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.Dok je Odlukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglaen nacionalnim spomenikom BIH , dana 11. studenog 2002. godine.Grad je smjeten na zavretku kose koja je formirana na junim obroncima planinskih masiva Dragovskih i Mijakovskih Poljica , a onda se strmo sputa prema jugu , rijeke Bukovica i Mijakovska rijeka teku podnojem Bobovca , a tu im je i ue. Geoloki sastav zemljita je verfenski kriljevac , preko kojeg se pruaju krake grede.Te krake grede pod pravim kutom sijeku pravac pruanja Bobovake kose i produuju se ka zapadu na obronke Hrida i prema istoku na padine Lijenice. Visina ovih grebenova je razliita , pa je itava kosa ralanjena na niz manjih cjelina u formi terasa.Veoma karakteritian je breuljak Vis visine od oko 30 metara a to je najsjeverniji punkt Bobovca preko kojeg je iao gradski bedem ,a u njegovom vrhu bila je kula.Postoji legenda da je taj breuljak nainjen preko noi za vrijeme turskih napada na Bobovac. U podnoju visa lei petnaestak metara duga terasa poznata pod imenom Crkvica, koja se na jugu zavrava padom od nekih 17 metara.Ime je dobila po crkvi koja je postala kraljevski mauzolej. Kada dolazite iz pravca Sutjeske grad e vam se pokazati na tri take priblino jednake visne. Najsjeverniji punkt na Bobovcu je Meterzi iznad puta koji spaja Dragovie i Mijakovie. Ispod tog puta je izdueni breuljak Brani , i dvije nie terase na kojima su se nalazile drvene staje i guvno. Pod pojmom Bobovac ranije se smatrao samo onaj dio Bobovake kose koji je opasan zidinama. Tu se nije podrazumijevao toponim Grad koji se nalazi izmeu Brania i Visa gdje su se nekada raspoznavali ostaci kua bobovakog podgraa.Najnia toka Bobovake kose je prostor izmeu kraljevskog dvora i Crkvice , na tome mjestu su nekada bila glavna gradska vrata i ulazna kula.

Kompleks kraljevog dvora narod je nazivao Zidine ,a u okvir dovra ulaze i ire predvorje koje su nazivali Gornja Ravan. Dvije terase na jugu na kojima su bile izgraene kue zovu se Srednja i Donja Ravan.Podnoje Bobovake kose gdje je ue rijeka Borovice i Mijakovske r. naziva se Sastavci. Stotinjak metara nizvodno od Sastavaka su ehitluci , a tu su se nekada mogli vidjeti stari niani , jer su tu pokopani poginuli turski vojnici pri napadu na Bobovac. Pored puta za Sutjesku na desnoj strani Bukovice oko 500 metara udaljenosti od podnoja Bobovca postoji kraka gruda koja nosi naziv Crkvica, gdje je arheolokim iskopavanjem pronaena zidana grobnica.Glavna ulica u Bobovcu ila je duom osovinom grada , od sjevernih gradskih vrata do ireg predvorja kraljevskog dvora. irina te ulice prosjeno je jedan metar i njena je trasa usjeena u kameni teren i jo uvijek se moe pratiti. Ona kao to rekosmo ide od sjeverne kapije istonom stranom izmeu bedema i zidina koji tite graevine na Crkvici ,a odatle se sputa do samog bedema do glavne kapije , i onda produava zapadnom padinom kose , prelazi pokretni most i dopire do prve dvorske kapije ,a svojom duinom od 10 metara staza zalazi unutar irokog predvordja kraljevskog dvora.1 Ova staza produava i u predgrae nazvano Grad, tu je irine oko 3 metara i prolazi izmeu kua i trgovinskih i zanatskih radnji. I na ostalim dijelovima raspoznaju se odreeni pravci nekadanjih puteva. Bobovac kao naselje gradskog tipa karakteriziraju: gradski bedemi , kompleks kraljevog dvora , glavna ulica , sakralni objekti , mali trg, stambeno naselje unutar bedema , te posebno naselje izvan bedema. Jedino nema tragova o postojanju kvartova koji nose nazive Trgovite i Varo.Ipak Bobovac je administrativno-vojni centar , vie nego ekonomski. Spor oko zemljita iz 1502. godine. Sada emo neto rei o zemljitu koje je pripadalo uz utvreni grad , a do spoznaje o tome dolo se zahvaljujui sporu koji se vodio 1502. godine pred osmanskim sudom u mjestru Brod to je dananja Zenica. Pored utvrivanja tonih grnica posjeda ilo se i ka utvrivanju injenice da posjed tvrave nije udruen sa seoskim posjedima okolnih sela. Osmanlije su prilikom zauzea zemalja konfiscirali samo dravnu imovinu dok u privatno vlasnitvo nisu zadirali. Prijepis ovog sudskog akta sauvan je kod obitelji Jusi iz Mijakovia iji su preci bili dizdari na Bobovcu. Prijevod ovoga sudskog akta uradio je Mehmed Handi.Ranije ga je objavio Hamdija Kreevljakovi 1953. godine , zatim Pavao Aneli 1973. i vjerovatno jo par autora u novije vrijeme. Ovoga puta i ja ga objavljujem ovdje u cjelosti.

ta je u ovom , slae se sa originalom. Prenio ga je siromah Dervi Ali b. ejh Bedruhin. Ovo je napisano radi slijedeeg: Neferi (vojnici) sa ehajom i agom tvrave Bobovca , koja pripada brodskom kadiluku , doli su erijatskom sudu i izjavili slijedee : Mi traimo da se odrede granice zemlje u okoloci pomenute tvrave.Prema izvjetaju obavijetenih te granice zemlje u susjedstvu spomenute tvrave, kojom mi raspolaemo, jesu slijedee : Najprije ispod Ljestovake uprije niz potok , pa odatle gore na klanac koji ide sredinom stijena , odatle opet gore prema Ljestovakim glavicama , pa po stijenama do vinograda.Onda do drugog vinograda na stijenama , odatle opet do stijene, gdje se orlovi legu, odatle na Pogledski put, pa gore na Okvrgu Glavu , pa odatle Hridu i karaul gradini, Okvrginom Samoboru i njivi Sulejmana, a onda upravo strmo prema guvnu, pa opet strmo guvnu Kalimdia Muslihudina , pa na guvno apala Mehmeda , a odatle krilom Crvene Stijene do mlinskog jaza i prelazi preko prelaza na potoku , pa do jaza mlinskog gore prema Hridskom prelazu ,pa rovom Crvenih Stijena do Branice, mjesta na kojem se teferii , po putu koji dolazi iz grada , pa meama njiva uz gornju stranu puta gore Okvrgi pa na vrh Okvrge , pa preko Mijakovia , Dragovia i puteva , koji dolaze iz grada, strmo prema malom potoku silazi, a odatle strmo do jaza gradskog mlina, a onda gore s gornju stranu Barak-baine bae do Suhodola, pa reko malog Popravolja izlazi na Okvrgu, a onda upravo gore glavi Okvrge do Kraljeva Gumna, zatim rubom ume s gornje strane Karaule do Hamzine krevine s gornju stranu esme s gornju stranu jame iznad Klokota , na vrhu stijena , a odatle strmom stijenom do potoka i zavrava se kod prelaza ispod uprije. Posjed tvrave u starim granicama nije udruen sa stanovnicima okolnih sela.Ovo se saznalo od obavijetenih ljudi iz sela Koeve koji su ostali od osvojenja sultana Mehmeda: Grgur Olovi, Ratko Petrein ,iz Mijakovia : Kolak Mahmut, Karadoz Jakub i Hamza ; iz Dragovia : ivan i njegovi sinovi , Saruda Hasan , Dobreinov sin Alija , Rodni Stjepan , Pavle Bogilja , Vuka i njegovi sinovi , Saruda Nikola; iz Glumia: stari Mihovil , Boidar i Miladin ; iz Rotanja : stari Juraj i Milorad , stari Juraj s rodom , i avi Ivan koji je muselim i brat mu Vladislav , kova Petar ; iz Luia : ilja i sin mu Nesuh , Doli Mihovil iz Teave : stari Rodim; iz Riica: uda Aladoz i Bajramlu iz Sutjeske : telal Husein i knez ; iz Slavina stari Nesuh . Ti starci i pouzdani i izabrani sijedi ljudi dali su izvjetaj , i spomenuta ogrniena zamlja ostavljena je ljudima iz tvrave i ovo je na zahtjev u sidil uneseno sredinom Muharemma 908. godine.

10

Svjedoci : Stari irmerd Pui Lufti-elebi , sin Balibegov Dana Halil Vinitmi , sin Dana Halilov Bekir-lu Sandak Musa halifa , Mehmed-elebi iz Motanice Sulejman , spahija ie Jusuf-beg Aga Vrlice Alijaga Dobojski dizdar Mustafa-aga i drugi... Vjeruje se da je ovaj sudski postupak u ondanje vrijeme imao veliku vanost, ali on je bitan i danas. Prvo to pominje vinograde , odnosno daje svjedoanstvo da se ovdje neko (kao i u upi Soli recimo) uzgajala vinova loza i pravilo kvalitetno vino , ta tradicija e zamrijeti pod utjecajem islamizacije ali i visokih nameta od strane turske okupatorske vlasti na proizvodnju alkohola tako da je usljed ne isplativosti ona morala biti u potpunosti ugaena u ovim krajevima.Osim toga doznajemo neto o kulturi ivljenja na ovim prostorima jer se pominje neko mjesto na kome se teferiilo. Dakle ,u ona davna vrmena , stari Bonjani su imali obiaj da izlaze u prirodu na izlete , da li s nekim povodom ili bez njega. Opisano zemljite se poklapa sa sigurnosnom zonom grada Bobovca koja je utvrena zahvaljujui arheolokim ostacima, te je ovo zemljite oduvijek pripadalo tvravi. Arheoloka istraivanja Godine 1891. u Glasniku Zemaljskog muzeja pojavio se rad ininjera ora Stratimirovia , koji daje izvjetaj o stanju na Bobovcu. Poslije je o Bobovcu u svom uvenom djelu Nai gradovi pisao i dr. iro Truhelka. Najopsenije istraivanje proveo je dr. Pavao Aneli (slika 3) sa svojom ekipom. Kapanja po Bobovcu je bilo prvo od strane Austro-Ugarskih oficira , jer se kod istih pobudila glad za bosanskim starinama i sve pronaeno su uglavnom odnijeli iz nae zemlje. Poslije njih , pojavili su se kopai blaga , koji su otkopavali lokalitete starih bosanskih gradova. To se potvrdilo i prilikom

11

Anelievog istraivanja jer je u zapadnoj vodenoj cisterni pronaao ostatke drvene skele , i u toj cisterni nije bilo nikakve arheoloki vrijedne grae. Osim toga ,bilo je jo tragova kopanja , a postoji narodna tradicija da je iz okoline glavne kule odnesena jedna velika ploa s natpisom , i da je na Crkvici ispod Ljestvae iskopan eljezni sanduk prepun zlatnika , te da je onaj koji je iskopao taj sanduk o tome izvijestio austrijske oficire i da su ga oni za nagradu oslobodili od sluenja vojnog roka.Lokalitet je bio zarastao kada je tu stigao Pavao Aneli. Cio donji dio grada bijae zarastao u gustu ikaru , a na istonom zidu izrastao je veliki javor, kao i na prostoru Gornje palae gdje su bila dva velika javora.Godine 1959. otpoeto je sa sistematskim arheolokim iskopavanjem kada se radilo samo u ljetnim periodima. 1959. godine od 12. kolovoza do 4. rujna - iskopavanja u predvorju Donje palae ,otvoren je prostor d izmeu terase i cisterne 1960. godine od 7. kolovoza do 3. rujna nastavljeno je sa iskopavanjem Donje palae , otvoren je prostor a i oiena cisterna 1961. godine od 15. kolovoloza do 7. rujna uraen je glavni dio posla na otkopavanju Donje palae 1962. od 11. do 28. lipnja , i od 23. srpnja do 1. rujna zavrena su iskopavanja na donjoj palai i iskopani su prostori b i c , te su otkopane ruevine Gornje palae 1963. od 17. lipnja do 31. kolovoza obavljen je vei dio iskopavanja na Crkvici 1964. godine od 6. kolovoza do 30. rujna otkopana je palaa na Crkvici , kula na Visu , i kapijska kula na Sedlu. 1967. godine u vremenu od 7. lipnja do 31. kolovoza ispitani su ostaci stambenih zgrada na etiri punkta , ispitane naslage ruevina na dvije kapije kraljevskog dvora , otkopana su dva groba u nekropoli na Braniu i grobnica na Crkvici kod Ljestvae. Organizator ovog arheolokog istraivanja bio je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine , koji je obezbijedio i novana sredstva zajedno sa Republikim fondom za nauni rad Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine . Najnunije konzervatroske radove i restauraciju grobne kapele omoguili su Zemaljski muzej , Skuptina opine Vare i Zavod za zatitu spomenika SR

12

BIH . Istraivanjem je rukovodio dr. Pavao Aneli , a struni suradnik mu je bila Ljiljana Tomii povjesniarka umjetnosti i kustos zaviajnog muzeja u Visokom.Povremeni konzultant bio je dr. Marko Vego direktor Zemaljskog muzeja BIH. Kao tehniki suradnik bio je angairan i Ante Kuan preparator Zemaljskog muzeja.Geodetska snimanja obavio je Asim Bajbutovi geometar i potpukovnik JNA. Arhitektonsko snimanje obavili su Tahira Bajbutovi i Andrej Kneevi.Likovne rekonstrukcije arhitektonskih detalja uradili su uro Basler i eljko Graf. Iskopavanje je vreno po sustavu kvadratne mree, ime je omogueno detaljno praenje tijeka iskopavanja.Veliina kvadrata iznosila je 5x5 ili 4x4 metara. Fortifikacije i bedemi Smjetaj Bobovca u visokim planinama imao je vaan strateko obrambeni znaaj (slika 4).

Prilazi do ovog grada mogui su bili samo rijenim kanjonima. titile su ga i padine okolnih brda koje se sputaju pod nagibom od 60-70 stupnjeva, a padine Bobovca su jo strmije a negdje i okomite. Poprijeni kraki grebenovi koji presijecaju bobovaku kosu imali su i svoj obrambeni karakter.Graditelji Bobovca su bili virtuozi svoga zanata jer su na zadivljujui nain iskoristili sve prirodne pogodnosti reljefa. Bobovac se moe vidjeti tek sa 100 metara udaljenosti zranom linijom jer je zatien okolnim padinama. Prilaz gradu sa june strane kanjonom Bukovice bio je jako dobro uvan to svjedoi koritenje prirodnih peina u svrhu straarnica
13

i osmatranica.Tih peina ima nekoliko i nalaze se u stijenama koje se zovu : Ljestvaa i Donja Ljestvaa. Postoji legenda koja kae da se do peina na Ljestvai koje su 15 metara iznad podnoja stijene dolazi peinskim hodnikom.Gradski areal Bobovca protezao se do Donje Ljestvae u ijem se predjelu nalazio jedan zanimljiv obrambeni sustav. Naime , na tom mjestu velikim koama je pregraeno korito rijeke Bukovice i u sluaju nailaska neprijatelja akumulirana voda se oslobaala i tako potapala neprijatelja i onemoguavala mu pristup. Takav sustav obrane poznat je u ravniarskim predjelima, ali je i na Bobovcu imao svoju uinkovitu primjenu. U svrhu obrane koriteni su i jarkovi (anevi) , od kojih je glavni bio u podnoju Visa , ispod sjevernih bedema , irine je 5 metara i dubine preko 2 metra. Nazire se i jedan jarak kod prilaza kraljevskom dvoru i glavnoj kuli sa sjeverne strane, njegova irina je oko 3 metra , a dubina prelazi 3 metra, na dijelu gdje presjeca put od glavne kapije prema dvoru postoje tragovi neke graevinske konstrucije , sigurno je tu bio pokretni most. Bedemi koji su uvali Bobovac slabo su ouvani , oni su opasivali kraki zavretak bobovake kose odakle se istoni zid penje uz kosu sve do ispod terase Crkvice , gdje skree na istonu padinu, te dolazi do poprenog grebena Crvene stijene.Tu poinje sjeverni bedem , koji se penje na Vis i sputa prema zapadu , sve do razine terase Crkvice.Zapadni zid pruao se podnojem visa i sa zapada je obuhvatio plato Crkvice, a ispod samog kraja terase lomio se pod pravim kutom i 100 metara iza sputao se na padinu kose , i onda se opet lomio pod pravim kutom i doao pod glavnu kulu dvora. Dijelovi bedema od kule na zapadnoj padini Visa do Crkvice, zatim od Crkvice do koljena prema jugu porueni su do kraja te su primjetne samo stope za zid u kamenitom tlu. To ukazuje da je Bobovac ruen sustavno.Duina bedema koju je ustanovio Aneli bila je oko 1100 metara , debljine 100 do 110 cm , a dijelovi zidova koji okruuju palau s predvorjem je oko 140 cm. Podupiranje zidova kontraforima zapaa se samo ponegdje. Bobovac je imao 11 kula , razliitih tipova karakteristinih za doba srednjovjekovne Bosne. Najstarija kula imala je kvadratni osnov dimenzija 8 x8 metara , a unutra nje bila je cisterna ovalne osnove. Do ove kule izgraena je jo jedna kula pravokutne osnove , ona je dograena u osmansko doba (slika 5). Kula na Visu zvala se Brani , i bila je na sredini sjevernog bedema , ali svojom osnovom je izlazila 6 metara iz linije bedema.Njena osnova je nepravilni poligon (vieugao) unutarnjih strana 710 , 630 , 250, 250 , 400 , 400 cm i debljina zidova je oko 3-4 metra, kula je imala tri kata. U njenim ruevinama nalo se dosta keramike i ivotinjskih kostiju. Ova kula pripada tipu glavnih kula , a bila je najutvrenija i strateki najznaajnija.

14

Na Crkvici je takoer bila kula , na izdvojenoj terasi , a imala je krunu osnovu.Utanovljeno je da je ova kula bila naknadno ojaana jednim zidom debljine 70 cm , svojom sjevernom stranom bila je naslonjena na juni zid grobne kapele , od ove kule ostali su samo temelji. Krune kule su novijeg datuma i predstavljaju gotiki element u stilskom razvoju burga (utvrde) u Bosni i Hercegovini. Postojale su i dvije ulazne kule na dvorskim kapijama, razliite po dimenzijama. Na najnioj toci kose , gdje su bila glavna vrata , nalazila se ulazna kula kvadratne osnove dimenzija 11,5 x 11,5 metara , sa debljinom zidova od 180-190 cm, a jednom treinom je izlazila izvan gradskih bedema.Po svom obliku predstavlja staru romaniku kulu.Druga ulazna kula koja se nalazila na ulazu u dvorsko predvorje , ija je osnovna izduljen pravokutnik , a imala je jedan drveni zid naslonjen na kameniti teren.Debljina zidova ove kule je 105cm , a ouvani su njeni dovratnici od tesane sedre , imala je vrata koja su se zavravala polukrugom u vrhu i kroz nju je prolazio kamenom poploani put koji je od vjekovne uporabe bio jako izlizan. Na istonom obronku Visa u predjelu sjevernog bedema bila je isturena kula , nekih 15 metara ispred bedema , ali je posebnim zidom bila vezana za bedem. Imala je osnovu kvadrata dimenzija 6x6 metara. U bedemima je bilo 5 kula , a bile su na junom kraju ireg predvorja kraljevskog dvora , na jednom kraju zapadnog bedema , na odvajanju prema Crkvici , na sastavu zapadnog i sjevernog bedema i u istonom bedemu. Tri od ove kule imaju dimenzije osnova 6x7 metara, kula na junom kraju je dimenzija 4,20 x 2,40 metara, a debljina njenih zidova je oko 2 metra.U ruevinama ove kule pronaeno je dosta keramike , ivotinjskih kostiju i neto eljeznih predmeta. Vjeruje se da je postojala i jedna kula potpuno drvene konstrukcije na Bobovcu iznad sjevernog ulaza u grad. Na nekoliko punktova u kraljevom dvoru postojale su stalne strae, jedno takvo mjesto bilo je na maloj galeriji uz zapadni dio Gornje palae i u uglu Donje palae bile su straarnice. Poto je ovdje postojala i antika utvrda , njen sjeverni zid je u sklopu arhitekture Bobovca , a njen najstariji srednjovjekovni objekat je kula iznad cisterne. Prilikom zauzea Bobovca , Osmanlije su ga prvo spalile , a zatim poele sa sustavnim ruenjem grada , neto kasnije kada su uvrstili grad oni

15

su ga djelimino obnovili za svoje potrebe. Kronologija izgradnje i ruenja Bobovca bi otprilike izgledala ovako : 1. etapa izgradnje- izgradnja burga poetak XIV stoljea 2. etapa izgradnje- izgradnja dvora oko 1340. godine 3. etapa izgradnje- izgradnja sjevernog dijela grada- oko 1400. godine Djelimino ruenje 1463. godine Djelimino obnavljanje poslije 1463. godine Naputanje grada poetak XVI stoljea

Kraljevski dvor na Bobovcu Prvo je to bio , razumije se , banski dvor , a poslije e kad i Bosna postane kraljevinom zajedno s njom dobiti kraljevski epitet. Izgradnja dvora tekla je od gornjeg dijela grada prema onoj ranije pominjanoj najnioj toci.

16

Kompleks kraljevskog dvora je smjeten na prirodno najbolje utvrenom prostoru Bobovca, uklopljen u pet krakih grebenova, na tri osnovna horizonta koji se stepenasto sputaju od sjevera prema jugu. Prilazni put prema dvoru je vodio do prve dvorske kapije, odnosno do ulaza u predvorje dvora.Cijelom duinom put je bio ravan , njegova irina je 1 metar. U prvoj dionici puta 50 metara , put je prolazio pored kovanice i 5 manjih drvanih graevina.Nakon toga slijedio je pokretni most , a u drugoj dionici duine oko 30 metara put je iao preko strme padine.Pred ulazom u ire predvorje nalazio se klesani kameni blok koji je sluio kao pomagalo pri uzjahivanju konja.Prostor do ulaznih vrata koja su izgraena od sedre i u gornjem dijelu u formi luka, imao je funkciju kapijske kule. U zidu sa gornje strane ulaznog otvora primjetna je rupa koja je sluila za drveni mandal na vratima. Na junom kraju se nalazila kula osmatranica. U tom predvorju su bili manji graevinski objekti, od kojih je jedan bila kovanica. Posebnim, izgleda natkrivenim, stepenitem (koje je uklesano u kameno tlo) dolazilo se do druge dvorske kapije i predvorja Donje palae. Na samom vrhu stepenita vidjela se rupa krunog presjeka u kojoj su naeni ostaci keramike svjetiljke to znai da je tu stajao drveni stup sa svjetiljkom.Krovnu

17

konstrukciju sa jugoisone strane produavao je poseban zid.Nad drugom dvorskom kapijom nalazila se luneta sa kraljevskim grbom (slika 9).Predvorje Donje palae formirano je u obliku nepravilnog etverougla i zbog prilagodbe terenu trasiran je u tri osnovna horizonta , koji se diu od juga prema sjeveru.Zasebni bedemski zidovi opasuju zapadnu i junu stranu predvorja , na sjevernoj strani je litica koja se die prema gornjoj palai i vrhu brda sa glavnom kulom , a na istoku dvorite zatvara Donja palaa dvora.Donja terasa dvorita prua se cijelom duinom junog zida. U predvorju, na tri terase, bili su smjeteni objekti itnih spremita, krunite ,velika cisterna, kovanica, trap za kre i manji stambeni objekat. Prilikom arheolokog iskopavanja od strane dr. Anelia nailo se na sloj od 5-15 cm gara, to opet potvruje injenicu da je Bobovac bio spaljen. Donja ili Velika palaa je u osnovi nepravilni pravokunik dimenzija 25 x 10 metara iji je juni zid postavljen na kraki greben, a sjeverni je u cjelosti kamena litica. Po izgledu ouvanih zidova, zakljuuje se da je objekat imao najmanje etiri kata.Dvije donje etae stajele su nie od nivoa srednje terase dvorita.Platforma za ovu graevinu izgraena je podziivanjem i trasiranjem strmog terena uz koritenje paralelnih strmih grebenova. Korisni prostor donjih katova bio je 4 metra ui od irine zgrade, jer je na treem katu primjetno proirivanje zgrade za 4 metra do zapadnog zida.Istoni zid leao je na podzidu visine 3-4 metra i irine 2-3 metra. Juni zid je cijelom duinom postavljen na kraki greben.Sjeverni zid je najveim dijelom okomita kraka litica.Glavna vrata na palai su izgraena od precizno klesanih blokova muljike sa gotikom profilacijom, a kapiteli na

18

dovratnicima su ukraeni motivom ljiljana u nizu. Uz vanjsku fasadu junog krila pronaen je jedan profilirani doprozornik romano-gotike bifore i dijelovi prozorskih okvira sa motivom loze irokih listova u plitkom reljefu(slika 10).O unutranjem izgledu palae nema puno podataka, mada je on zbog reprezentativnosti graevine bio sigurno raskono ureen , sa koritenjem rezbarenog namjetaja , draperija sa zlatnim vezovima i slino. Jedino su, u sjevernom krilu, pronaeni ostaci pei sa keramikim penjacima, na kojima je bio utisnut grb i titula Tvrtka II Tvrtkovia. U najranijem sloju ruevina pronaen je vei kameni blok sa predstavom orla. Karakter arheolokih slojeva u palai je slian onome u predvorju: najstarijigar, srednji-srednjovjekovni graevinski ut i gornji turski sloj. Naeno je neto malo dekorativne plastike (slika 11). Gornja palaa sa predvorjem je situirana na najviem horizontu, uz glavnu kulu i cisternu na zaravnjenom terenu. Istono je dograena jo jedna palaa tzv. aneks (dodatak) . Pervorje Gornje i Dodje palae bilo je povezano drvenim stepenitem.Uz zapadni zid stajala je drvena galerija. Iz predvorja koje je bilo povezano sa glavnom kulom, ulazilo se u izdueni prostor Gornje palae unutarnjih dimenzija 18-19 x 5-5,6 m. Debljina zidova je od 140 - 150cm. Na drugi kat se dolazilo drvenim stepenitem i galerijom. U sjevernoj prostoriji je pronaena oplata od klesanih kvadara sedre, koja ukazuje na postojanje unutranjeg svoda, i namjenu prostorije, najvjerovatnije je tu bila ureena dvorska kapela za Doroteju Gorjansku, suprugu kralja Tvrtka II. To potvruje i pronaeni ulomak kaneliranog stupa sa tragovima pozlate. Prozori palae su bili bogato ornamentirane bifore ili trifore. Dodatak Gornje palae je objekat dim 18 x 6 metara sa dva kata, koji se jednom stranom naslanja na gornju, a drugom na Donju palau. U njemu su bile smjetene radionice majstora finijih zanata, kao to su graveri , peatoresciTu su pronaeni kalupi za izradu keramikih penjaka i drugih ukrasa.Ova zgrada imala je dva ulaza , jedan u sjevernom zidu irine 1 metar , i drugi na junoj strani koji je vodio na trei kat Donje palae.

Osim tri palae koje se nalaze u sastavu kraljevskog dvora, na terasi Crkvice (na istonoj strani) se nalazila jo jedna graevina, dimenzija 11 x 6 metara, stambeni objekat na dva kata u kojem su ivjeli franjevci (Franjevaka

19

palaa), njeni zidovi debljine su 100-110 cm. U donji kat ove zgrade vodio je zaseban ulaz sa malog trga pred palaom.Ovdje je postojao i podijum za keramiku pe , dimenzija 5,14x 2,5 metara, pe je imala penjake u obliku ea i keramiki solunar.Na sredini ove palae stajale su keramike svjetiljke , a ispred palae postojao je natkriveni drveni trijem irine 2 metra.2 Stambene zgrade bobovakog naselja su razbacane u nekoliko skupina unutar gradskih zidina, u malom podgrau sa june strane i predgrau na sjeveru, izvan bedema. Pri gradnji je u najveoj moguoj mjeri koriten kameni teren, a kao graevinski materijal iskljuivo drvo. U osnovi je najee kvadrat dim. 4 x 4 m bez pregrada. Izuzetak je kua koja je najvjerovatnije pripadala dvorskom kapelanu, a koja se razlikovala od ostalih po sloenijoj izvedbi i unutranjoj opremi.Na Bobovcu je moglo biti najvie 200 stambenih jedinica. Srednjovjekovne utvrde oko sebe su privlaile odreen broj trgovaca i zanatlija , srazmjerno svojoj veliini i potrebama taj broj je varairao. Na Bobovcu su tragove ostavili : kovai , rezbari , keramiari, zidari , klesari , graveri , slikari i mlinari. Kovake radnje egzistirale su na tri lokacije na Bobovcu, najvea kovanica bila je ona kod ulazne kule na Bobovakom sedlu , gdje su pronaeni brojni ostaci eljezne troske i kameni podijum . Druga kovanica bila je u irem predvorju dvora , a tu je vjerojatno radio kova i potkiva konja za dvorsku konjunicu.Trea kovanica bila je u predvorju Donje palae a bila je smjetena na uzdignutoj terasi. Tu je prilikom iskopavanja pronaeno kovako ognjite od nabijene ilovae ograeno kamenom i dosta sirovog gvoa. I lonarstva je nekad bilo na Bobovcu , istina nisu pronaeni ostaci lonarskih radnji , ali svi ostaci keramike pronaeni ovdje zasigurno su izraeni na Bobovcu. Zidara je ovdje uvijek moralo biti mnogo ,a meu njima i onih koji su specijalizirani za odreene radove. Ovdje je bilo i drvorezbara , peatorezaca , slikara koji su oslikavali kapelu i crkvu , dodue bilo je i trgovaca , ali trgovina kao djelatnost nije mogla ostaviti neki naroit trag. Cisterne za vodu Tijekom svog istraivanja dr. Aneli je otkopao tri cisterne , od ega dvije u kompleksu dvora , tj. jednu u glavnoj kuli , a drugu u predvorju Donje palae , dok se trea nalazila na Crkvici. Osnova prve cisterne je 5,20 i 4 metra a ima elipsastu osnovu.Njena oplata je od klesanih kvadara sedre u krenom malteru ,a preko toga je presvuen sloj hidraulinog maltera debljine 1-3 cm.Dno je poploano kamenim ploama i zaliveno debelim slojem hidraulinog maltera.Dubina cisterne je zasigurno bila i vea ali je dr. Aneli ustanovio dubinu od 3 metra. Po arheolokim ostacima ustanovilo se da je ona bila koritena i u osmanskom periodu. Druga pomenuta cisterna
20

ukopana je u kamenito tlo , zidana je istom tehnikom kao ona predhodna i vjerovatno je da su one djelo istog majstora. Njen promjer je 5,20 metara , a dubina 5 metara.Iznad ove cisterne nekada je postojala drvena nastrenica.Vjeruje se da je ova cisterna bila razorena pa da je naknadno u nju ugraena nova koja je bila manjeg promjera 3,40 metara , i dubine oko 4,70 metara (slika 12). Trea cisterna je iskopana u kamenitom tlu terase na Crkvici , neposredno ispred palae i velike crkve.Ima krunu osnovu a dubine je 5 metara , i bila je po svome smjetaju namijenjena javnoj uporabi. No , ona nikada nije do kraja zavrena , njenu izgradnju vjerojatno je prekinnulo tursko osvajanje. Postoji i jedno zanimljvo svjedoanstvo , a to je ugovor kojim se magister cisternarum Bogoslav Jugoni obvezao da e kralju Tvrtku I izgraditi cisternu u Bosni. Miljenje veine strunjaka je da se radi o cisternama na Bobovcu, ali tako neto potvruje i sam nain gradnje koji je bio svojstven samo vrhunskim dubrovakim majstorima.

21

Grobna kapela i Velika crkva Nalazi se na junom dijelu Crkvice, uz okruglu kulu.Njena orjentacija je istok-zapad.Platforma za smjetaj kapele dobivena je poravnanjem kamenog terena.Kapela se sastoji od dva prosotra pravougaonih osnova , laa je dimenzija 7,70 x 6,45 merata , a apsida 4,48 x 3,30 metara (slika 14).

Zidovi su joj debljine 140-150 cm, i za njih je koriten mnogo krupnij kamen nego za ostale graevine na Bobovcu .Pod je raen u dvije razine , onaj u apsidi je 10 centimetara vii u odnosu na pod u osnovi.Drvena pregrada koja je bila po sredini crkvene lae imala je gredice osnova 20 cm.Crkveni svod bio je od kvadara tesane sedre.Svod je imao gotiku formu , jer je ovdje pronaen jedan ulomak trijmfalnog luka, dok su doprozornici , dovratnici i pomenuti luk bili izraeni od klesanih blokova muljike. Kapela je imala zvonik na preslicu. Vrata kapele su irine 142 cm, a prag je dvije stepenice vii od poda.Na sjevernom zidu postojali su prozorski otvori na visini od 3 metra, prozori su bili u obliku bifora sa krunim lukom. Kapela je
22

imala drveni krov , a ispred kapele bio je i natkriveni trijem koji je iao uz sjeverni zid kapele , a u njemu su bile smjetene etiri zidane grobnice.

Interijer kapele bio je bogato ukraen, imao je raznovrsne motive plastine dekoracije besprijekorne izrade. Sva dekorativna plastika bila je izraena od muljike. Unutranjost kapele je bila oslikana , a prilikom iskopavanja pronaeno je 2000 ulomaka maltera sa freskama. Dok se recimo na zidovima ouvalo 5-6m2 oslikanih povrina.Na ostacima se raspoznaju crtei urezani tvrdim predmetom.Od ikonografskih motiva pojavljuju se ljudske figire , vegetativni motivi, te geometrijski motivi. Grobnoj kapeli su pripadala i tri bronana zvona,koja su pronaena na istonom dijelu Crkvice.Zvona su bila zakopana u zemljani nasip , vjerojatno tu sakrivena da ni bi dola Osmanlijama u ruke. Najvee zovno je teine 92kg , visine je 48 cm , promjer otvora je 55cm , visina petlje 11 cm.Prilikom zakopavanja zvono je postavljeno uspravno . Na njegovoj povrini nema nikakvih oznaka (slika 16).Ali se po svom stilu svrstava u romaniku , tj. izraeno je polovinom XIV stoljea. Ostala dva zvona pronaena su jedno do drugoga ,i bila su poloena na bok , a bila su nekih 5 metara udaljena od prvoga. Drugo ili srednje zvono je teine 67 kg , a otvor mu je promjera 47cm , visine je 52cm , i ima iznad toga pelju za vjeanje duine 16 cm ,a uz

23

ovo zvono pronaen je njegov jeziac (slika 17).Forma zvona je gotika.Iznad ruba otvora je uokvirena traga sa reljefnim natpisom : MACRO. MAGISTER PRIBISLAV. FE +. M C C C C ADI. X. (MARCO MAGISTER PRIBISLAV FE(CIT)+ MCCCC A(NNO) D(OMIN)I X. To u prijevodu znai : Majstor Marko Pribislav napravi godine gospodnje 1410. Tree zvono teko je 32kg , visine je 55cm , i promjer otvora mu je takoer 55cm ,imalo je i oivanu petlju za vjeanje visine 10cm (slika 18).I uz ovo zvono ouvan je jeziac.I na ovom zvonu je postojao natpis : MARCVS. FILIVS M. VENDRAMVS. ME FECIT (MAGISTER MARCUS FILIUS MARCI VENDRAMUS ME FECIT) ili u prijevodu : Napravi me majstor Marko Vendramus , sin Markov. Isti majstor izradio je zvono u benediktinskom samostana na Rabu (1393.godine). U kapeli su pronaene tri kraljevske grobnice, a u trijemu su bile 3 grobnice a uz sjeverni zid jo jedna zidana grobnica. Sjeverna grobnica je postavljena uz ugao apside i sjeverni zid crkve, imala je formu nepravilnog sanduka uokvirenog u grubo oklesane ploe od miljevine.Od njenog poklopca je pronaen samo jedan mali dio, iznenauju male dimenzije rake , duine je 95 cm , irine 42-57 cm , dubine 33 cm. Iznad grobne rake nalazio se zidani sarkofag sa ukraenom ploom , dimenzije ukraene ploe su 190cm, visina 75 cm , , dok je sarkofag bio duine 230cm irine 145 cm.Kosti u grobnoj raki bile su izmijeane i izlomljene ,pronaene su samo dvije cijele kosti i jedna lubanja.Male dimenzije grobne rake teko je pojasniti , ali postiji teza koja se bazira na injenici da je jedan skelet sahranjen u sarkofag na mjestu na kome je ranije bio grob, a da su ostaci ranijeg skeleta smjeteni u raku , no antropolokom analizom uvijelo se da se radi o ostacima etiri skeleta , pa se ova teza nadovezuje na to da je postupak sahranjivanja na ovaj nain obavljen dva puta.Antropolokom analizom utvreno je i to da dva najbolje ouvana skeleta pripadaju mukim osobama , od kojih je jedna umrla u dobi od 40 godina ,a druga u dobi preko 50 godina.

24

Srednja grobnica imala je zidove od tesane sedre i pod od fine buke , i u njoj je grobna raka dimenzija 200 cm duine x 80 cm irine x 100 cm dubine.Razbacane kosti u njoj pripadaju jednom skeletu. Prema ostacima je utvreno da je pokojnik bio sahranjen u drvenom sanduku i umro je u starosti oko 50 godina.Utvreno je da se radi o kralju Stjepanu Tomau zahvaljujui ostacima nadgrobne ploe sa incijalima ST (slika 19). Trea grobnica je dubine 180cm, njen gorni dio nema tragova neke konstrukcije , i ovdje su otkriveni ostaci nadgrobne ploe.U ovoj grobnici jako dobro je ouvan skelet za koji se ustanovilo da je pripadao enskoj osobi starosti preko 20 godina.Tu se vjerojatno radi o kraljici Doroteji Gorjanskoj , o emu se noviji strunjaci ba i ne slau.etvrti grob bio je uz juni zid , i malih je dimenzija , pa je utvreno da je to grob djeteta u dobi od 10-12 godina, dok se peti grob naslanjao na sjeverni ugao naosa. Ne bih ovdje da se bavim podrobnijom analizom , ostataka, ploa , nagaanjima jer su o tome uraeni brojni radovi u prolosti i zato to smatram da to nije prijeko potrebno za ovaj rad.Rei u jo da ploe po umjetnikoj vrijednosti spadaju u sam europski vrh, i da im na ovim prostorima nema pandana. Gradnja kapele zapoeta je zajedno sa dvorom , i njenu gradnju otpoeo je ban Stjepan II , a adaptacije na kapeli izvrio je i kralj Ostoja i njenu namjenu je preinaio u mauzolej kraljevske obitelji.Obogaivanje enterijera arhitektonskom dekorativnom plastikom uradio je Tvrtko II , dok je kralj Toma naredio da se izgradi srednja grobnica i naslikaju freske.

25

Takozvana Velika crkva na Bobovcu po svojoj veliini spada u vee i velike crkve svoga doba.Ona ujedno predstavlja i najveu graevinu iz doba srednjovjekovne Bosne. Njene unutarnje dimenzije su 23,10 metara duine x 14,30 metara irine , dok su unutarnje dimenzije crkvene lae 13,30 metara x 14,30 metara , a dimentije crkvenog kora 5,80 metara x 8,85 metara. Ova crkva nikada nije bila dovrena , njenu izgradnju prekinulo je osmansko osvajanje , a ona je izgraena 10-12 metara udaljenosti od grobne kapele , spada u stil franjevake gradnje , imala je debljinu zidova oko 200cm. Njenu gradnju su otpoeli kralj Toma i njegova supruga kraljica Katarina.

Materijali i gradnja Dvorski kompleks smjeten je izmeu pet strmih krakih stijena korisne visine 4-10 metara.Kamen koriten za gradnju preteito je krenjak uzet iz neposredne blizine.Po veliini kamena istiu se zidovi grobne kapele gdje su ugraivani najkrupniji komadi.Bilo je mnogo sedre , i to klesane , a koritena je za zidove i svodove , unutarnje oplate cisterni i dr. Leita sedre nalaze se u Borovici , u slivu Bukovice i na izvoru Mijakovske rijeke. Muljika je imala na Bobovcu iroku primjenu a njena leita su u donjem slivu Trstonice kod Haljinia i Riice , a koritena je za ukraavanje interijera.Pored toga koriten je i kraljevski crveni kamen te tzv. mlinski kamen. I drvo je bilo jedan vaan graevinski element , jer je ovo podruje izrazito bogato raznovrsnom umom. Od drveta su bili : krovovi , podovi , etae , stepenita , trijemovi , a bilo je objekata izgraenih samo od drveta. Ostaci cigle i crijepa pronaeni su u ruevinama dvora ,a oni su pripdali kasnoantikom stilu , dok je naena i srednjovjekovna cigla dimenzija 20x9x4 cm , ali u manjim koliinama.Krovni crijep je oblika blago povijene plohe, bez ojaanih rubova , a on predstavlja prijelaz izmeu ravne tegule i lijebno savijene eremide.Glina je imala svoju iroku primjenu , a koritena je siva glina , za podove , i za oblaganje dna cisterni. Za vezivanje koriteni su kreni i hidrauliki malter. Tehnike zidanja karakteristine su za srednjovjekovnu Bosnu. Arheoloki nalazi Krenut emo prvo od keramike koje je i bilo najvie prilikom Anelievog iskopavanja.Ovdje se radi o tzv. slavenskoj keramici dok je u kopleksu kraljevskog dvora ova keramika bila izmijeana sa turskom keramikom.Zanimljivo je da je dr. Aneli na predjelu Crkvice , i u

26

ruevinama kula pronaao netaknute slojeve sa keramikim materijalom.Mnogo keramikog materijala nalo se u kuli na kraju predvorja kraljevskog dvora , zatim pod stepenitem galerije. Ovu keramiku karakterizira tamnosiva i tamnosmea boja, slabo uglaane povrine i tanke stijenke.Najvie je tu bio zastupljen stari slavenski lonac , zdepastog i pomalo jajastog oblika , visokog vrata , sa neznatnom profilacijom ili bez nje (slika 21).Veliina ovih lonaca zapremine 1,5 2 litra upuuje na serijsku proizvodnju. Pojavljuju se i druge forme kao to su niska zdjela , duboki tanjur i zdjela uskog dna.Ukrasi su urezane horizontalne linije , valovnice i slino... U predvorju Donje palae i to u prostoru koji zatvaraju sjeverno krilo palae pronaeno je nekoliko desetina ulomaka keramike specifine vrste kakva kod nas nije pronaena , osim , kasnije se ustanovilo u susjednoj Sutjesci.Ova keramika bogata je ukrasima i ima deblju stijenku , a na njima su primjetni rebrasti ukrasi koji se negdje i granaju. I keramika presvuena zelenom caklinom se pronalazi na Bobocvu kao i u Sutjesci.Ta caklina ima tamnozeleni ton , na Bobovcu su ovom caklinom presvuene i svjetiljke na Crkvici.Oblici nisu karakteristini za domae majsore pa je sigurno ovo uvozna keramika, mogue iz dijelova Srbije.Osim toga nalazile su se i posude sa ukastozelenom caklinom. Keramika sa zelenom caklinom nalazila se ee u turskim slojevima na Bobovcu. Na Bobovcu su zastupljena dva tipa penjaka , jedan sa kvadratnom osnovom a drugi u obliku ae. Najzanimljiviji je onaj sa grbom i natpisom kralja Tvrtka II , najvei dio fragmenata ovog penjaka pronaen je u dodatku Gornje palae. Debljina zidne stjenke penjaka kree se od 8-12 mm , a reljef od 2-4 mm.eona strana penjaka je kvadratna ploa

27

stranica 30 cm , a rubovima te ploe ide plastina traka irine 1 cm , u kojoj je smjeten natpis : TRTKO: G. DEI: TRTKONVS: REX: RASCIE: BOSNE: ECCT: GRACIE (slika 22). Pronaena su dva tipa keramikih svjetiljki slinih po konstruktivnim detaljima ali po detaljima dosta su razliiti.Prv tip je keramiki cilindar (otvoren sa obje strane) visine 24 cm , unutarnjeg promjera 15 cm, i debljine stjenke 1,3 cm , struktura i boja odgovara finoj cigli (slika 23). Na osnovu pronaenih fragmenata ustanovljeno je da je bilo 4-5 ovakvih svjetiljki. to se tie drugog tipa svjetiljki ,njih je bilo etiri , a one su dvodijelne , imale su trup i poklopac.Trup im se sastojao od jednog konusa i cilindra , dimenzije su : visina konusa 6 cm , visina cilindra 24 cm , promjer cilindra 17 cm , promjer otvora na konusu 6 cm , debljina stjenke 1 cm.Priblino cilindra je zatovrena dok je ostatak profiliran ukrasnim mreama. U predvorju i u ruevinama Gornje i Donje palae pronaeni su ostaci keramikih sudova raenih u tehnici majolike.To su ulomci od tri vra , ukraeni stiliziranim motivom X redanih u trake (slika 24). Pronaena su i tri ulomka tanjura na kojima je kao ukras bila perzijska rozeta.U dodatku Gornje palae pronaen je i kalup za otiskivanje grbovnog ukrasa u vidu zmaja koji guta srce(slika 25). Sitni ulomci staklenog posua bili su razbacani uglavnom po ruevinama dvorskog kompleksa.Dvije treine naenog stakla pripadaju prozirnom staklu sa ukastim tonovima, a ostatak staklu zelenkastoplave boje.To su ulomci aa ,boca i staklenih posuda, neki ak rebrsto ukreeni. Od ostataka oruja pronaeno je 6 vrhova eljeznih strijela (slika 26), to su strelice sa tuclem duine 6 cm.Naeni su i kameni projektili za prake koji nisu do tada zapaeni kod nas , a imaju jajoliku formu , promjera 3-9 cm. Kamene kugle su naene u tri veliine promjera su 12, 15 i 30 cm, klesane su od krenjaka. Vrijedan je nalaz kamenog kalupa za

28

izlijevanje olovnih puanih zrna pronaen u najstarijem sloju ruevina u sjeveroistonom dijelu Donje palae.Pronaen je i dio bronane mamuze. Raznovrsni su predmeti od metala od ega je najbrojnije graevinsko eljezo od ega su najbrojniji ekseri i okovi, zatim sprave za zakljuavanje: kvake , katanci , kljuevi i arke. Bilo je i noeva , brtivi za brijanje , malih sjekira , trnokopa... Zanimljivi su pronalasci rezbarene kosti a najvrijedniji meu njima je lik enske osobe na pozlaenoj kosti (slika 27), dimenzija 6 cm visine i irine 2,7 cm. ivotinjske kosti i ugljenisane itarice su dale podatke. Od ugljenisanih itarica to su : penica, jeam i proso. Od ivotinjskih kostiju najbrojnije su kosti koze i ovce, dok su kosti goveda rjee , dok su ostaci kostiju svinje i jelena izuzetno rijetki, kao i ostaci peradi. Bobovac danas predstavlja izuzetan turistiki potencijal , koji bi pod hitno trebalo iskoristiti.Turisti (iz cijeloga svijeta) su gladni povijesnih znamenistosti , i poueni iskustvima iz ireg okruenja , trebamo se zapitati zato ne rehabilitovati stare gradove. Najpogodniji za to svakako je Bobovac , jer se na njega nadovezuje Kraljeva Sutjeska , pa se sve to moe upotpuniti sadrajima , i privui turiste i stvoriti profitabilnu granu turizma. Za Bobovac se danas vee samo religijski turizam, uz poneku posjetu studenata povjesti ili nekoga osamljenog turiste ednog saznanja o ovome vanom gradu. Eventualnom obnovom ovog starog grada dobilo bi se mnogo mogunosti za organiziranje ne samo turistikih obilazaka ,ve i kulturnih , drutvenih , politikih ili edukativnih skupova.Onda tu je mogunost stvaranja amijenta za

29

snimanje filmova , realizaciju raznih umjetnikih performansa , obliazak turistikog kompleksa koijama , konjima. Ovo podruje koje je poznato planinarima i rijetkim pionirima moutain-bikinga, revitalizacijom povjesnog turizma privuklo bi jo vie gostiju , uz otvaranje kampa , smjetajnih kapaciteta u bungalovima ili u samim prostorima Gornje ili Donje palae jer turisti vee platene moi u ovo vrijeme ele potpun doivljaj svega to ih okruuje. Pomenimo da je podruje idealno za foto-safari , a na sve to nadovezao bi se i ribolovni turizam. I jo kad bi sve zainili ponudom tradicionalnih jela , zadovoljstvu turista ne bi bilo kraja. Mogli bi se zaposliti ljudi , ovako obogaena turistika atrakcija ime Bobovac stavilo bi na svetsku mapu turizma. A za tako neto ne treba mnogo , jer imamo povijesni osnov koji niko ne moe kupiti.Potrebna je samo volja vlasti da prepoznaju znaaj i blistavu priliku. Neka stare kule Bobovca opet zasjaju sjajem slave.

1) Bobovac i Kraljeva Sutjeska , Pavao Aneli , Sarajevo , 1972. 2) isto

30

Trstivnica i Kraljeva Sutjeska

Uz rijeku Trstionicu i njen sliv nekada je bio glavni centar ovog regiona,
prema nekom davnom politikom ustrojstvu ovo se podruje zvalo Trstivnica , u sastav ove stare opine ulazila su sela : atii, Obre , Bjelavii, Breani,Haljinii,Miljaii, Pezeri, Bijelo Polje , Seoce , Teevo, Sutjeska,Ratanj ,Nabilj , Bastaii i Lipnica.Ovaj region smjeten je u slivu rijeke Bosne , izmeu Visokog polja sa istone strane , te zenike kotline i sliva rijeke Lave sa zapada. Ovo podruje danas je podijeljeno na dvije administrativne jedinice Opinu Kakanj i Vare, ali bez obzira na to ono je uprkos tome ostalo neka cjelina koja svoje korijene vue iz prolosti. Osmanska uprava nije oduvijek potivala integritet i specifinu individualnost ovoga kraja, te su dopustili Visokom i Zenici da prema sebi privlae odreene dijelove ove regije.

Pretpotavka je da je centar Trstionice bio u Crkvenjaku u selu Haljiniima , ali izgradnjom franjevakog samostana i kraljevskog dvora u XIV stoljeu centrom je postala Sutjeska.Svjedoenje o kontinuitetu ivljenja na ovome podruju daju i brojne nekropole steaka od kojih je najvea na Crkvenjaku.Postoje pretpostavke da ovdje postoje i tragovi ivota jo iz antikog doba ali to nikada nije istraeno. Trstivnica je bila i raskrsnica
31

vanih puteva. Jo ive narodna predanja iz davnina po ovim selima tako u Haljiniima kau da je njiva Gromile u Polju dobila ime na taj nain kada su Turci opsijedali kralja na Bobovcu opsjednuti su putali zastavu (vodena bujica koja se akumulirala u pregraenom rijenom koritu) da plavi tursku vojsku , tom prilikom voda je sa sobom nosila kamen pa su tako nastale neke gromile. Na planini Lijenici istono od Bobovca sijala se penica , a ito je drvenim cijevima dopremeno do Bobovca , u tom predjelu postoji lokalitet Kraljevo Guvno na samoj granici sa gradom Bobovcem , tu se vjerojatno vrhlo ito za potrebe dvora.Postoji predanje koje kae da je izmeu izvora Radakovice i Bobovca bio vodovod od drvenih cijevi u duini od 3 kilometra.Na izvoru Bistriku u Haljiniima kau da je zaklan kralj Toma za vrijeme brijanja.Golub koji je oko njega leprao odletio je kraljici Katarini na Bobovac i ona je po tome zakljuila da joj je mu ubijen. U Haljiniima je u vrijeme turskog osvajanja ivjelo est rodova a to su : Tomii, Bani,Marievii, ljivii , olii i Jozii. U Bijelom Polju se vjeruje da je tu boravio Kulin ban , a selo je kau dobilo ime po tome to su nekadanji stanovnici tu sterali bijele arafe kada su nailazile bae prilikom pokuaja osvajanja Bosne.Ratanj je kae se nekad nosio ime Zlatan zbog zlatnih rudnika koji su tu postojali, ali se zbog boravka bosanskih kraljevskih ratnika u ovome selu ime promijenilo u Ratanj. Bastaii imaju u svom korijenu rijei bastah, to u prevedenom znaenju oznaava kiridiju prijevoznika , a poto se selo nalazi na vanom putu vjeruje se da je ovdje bio kiridijski punkt.Iznad sela Lipnice nalazi se predjel Trst po kojem je moda upa Trstivnica ali i rijeka Trstionica dobila ime. Brdo Vis sa kulom na sjevernom dijelu bedema je kau vjetaki nasip , nastao za jednu no u cilju obrane od turskih topova , to se radilo dosta uurbano a ishod toga su teke posljedice, kau da je 77 trudnih ena pobacilo djecu , a 77 kobila se izjlovilo. Lokalitet Carina je imao neku svoju ulogu u srednjem vijeku, a u atiima kada su doli Turci u Bosnu , bila su tri brata Bojia , jedan je utekao u Hrvatsku , drugi ostao u selu , a trei se sklonio u Borovicu , taj trei bio je ak (dijak) pa se po njemu jedno selo u Borovici zove akovii. U podruju Borovice , u XIV i XV stoljeu eksplatisana je bakarna , srebrna i eljezna ruda.Iz Dabiine darovnice koja je izdata 1392. godine doznajemo da je ovoj upi pripadao i Kakanj sa podrujem Ribnice.I naselja na lijevoj obali Bosne od ua Trstionice do ua Lave bili u sastavu stare opine Trstivnice ,kao i stara seoska opina Vidua koja je dodue udaljena od centra Trstivnice. Istraivanja su pokazla da se ovdje kroz stoljea odrao jedan arhaini tip naselja, koji svoje korijene vue jo iz ranog srednjeg vijeka.Svemu tome doprinio je rodovski odnos kao platforma drutvenog ivota , te poljoprivreda kao najzastupljenija ekonomska grana. Osnovna matica ovoga

32

naselja je kua sa svojim ukuanima, uvijek je postojala tenja da kua bude to blie posjedu pa je to rezultovalo razbacanou (razuenou) kua po zemljinim posjedima. Vie naseobinske jedinice nastajale su razumljivo je rastom broja kua , tj. porastom broja ukuana , te se diobom stvara vei broj domainstava.Krvni srodnici grade svoje kue u blizini stare matice i tako se formiraju rodovska sela ili zaseoci.Sela i zaseoci uglavnom su nosila patronimika imena koja se zavravaju na i ili pak drugaije. Primarna veliina sela (seoskih opina) odgovarala je kapacitetu stotinu vojnika, kako je zahtjevao tadani sustav vojne uprave .Zbog organienih poljoprivrednih kapaciteta u mnogim od tih seoskih opina broj stanovnika se kroz vrijeme nije drastino mijenjao. Ipak glavni oblik naselja u srednjovjekovnoj Bosni je razueno selo, tek e se polovinom XIV stoljea pojaviti gradska naselja. Za seoske opine vano je rei da se one formiraju jo za vrijeme dolaska Slavena i po svojoj osnovi odgovaraju sustavu vojne demokracije i podreenosti rodovskih odnosa. Veliki broj seoskih opina odrao se i u doba feudalizma , na nain to su kompletne seoske opine ulazile u sastav vlastelinstva ili su pak ne neki nain izbjegli feudalizaciju. Smatra se da je sustav seoskih opina u Bosni i Hercegovini postojao do poetka XX vijeka , a odreene refleksije osjeaju se i danas.Osnovne organizacione strukture ovih opina su: zajedniko ime , tano utvren terirorij, zajednika ispaa i zajedniki kult.Postojale su i seoske starijeine i seoski zborovi kao jedan vid politiko-demokratskog ustrojstva.Seoske opine imale su svoju planinu , svoje ispae ,i obradiva zemljita u tim planinama. Iz pisanih izvora srednjeg vijeka znamo da su u upi Trstivnici postojale tri seoske opine : Kakanj , Riica i Borovica. Pored ovih vjerojatno su status seoske opine imali : Zgoa , Bitrani , Poljani , Doboj i Vidua. Podruje ove upe bilo je naseljeno i u neolitsko doba. Ostaci rudarske djelatnosti srednjega vijeka su : velika troskavita od rudarskih talionica u Borovici, rudarske jame pod nazivom Kraljeva rupa takoer u Borovici i slino. Znaaj istraivanja koji je ovdje obavio Pavo Aneli je ne saglediv , ali on se u prvom redu ogleda u utvrivanju naseobinske fizionomije utvrenog grada Bobovca, zatim vladarskog dvora u Sutjesci, otkrio je nekoliko do tada nepoznatih kategorija arhitekture srednjovjekovne Bosne , dolo se do otkria bogate arhitektonske umjetnike opreme pojedinih objekata i do zanimljivog arheolokog materijala , zatim su utvrene kulturne zone , dat je osnov za istraivanja koja su slijedila. Svi radovi o Bobovcu kasnije raeni pa i ovaj moj temelje se na Anelievim istraivanjima s kraja ezdesetih godina prolog stoljea. Posebnu vrijednost njegovog istraivanja ima otkrie tri kraljevske grobnice , u kojima su sahranjeni Tvrtko II ,Toma i kraljica Doroteja Gorjanska.

33

Kraljeva Sutjeska Nekih 12 kilometara sjeveroistono od Kaknja, a od Zenice 45 kilometara nalazi se Kraljeva Sutjeska , koja je recimo jo od Visokog udaljena 25 kilometara, a od Sarajeva 56 kilometara. Sa puta Sarajevo-Zenica, kod atia, odvaja se put prema naseljenom mjestu Kraljeva Sutjeska, koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 500 m. Kraljeva Sutjeska nalazi se u dnu ljevkaste kotline koja je okruena padinama Teevskog brda s jedne i padinama Jeevice sa druge strane.Mjesto Kraljeva Sutjeska danas administrativno pripada Opini Kakanj.

Uvaeni dr. Truhelka tvrdio je da je u upi Trstivnici u selu Zgoi (sad Kaknju) bila kolijevka i groblje prvih Kotromania, te da je ispod zgoanskog steka pokopan ban Prijezda. Nakon izlaska iz kanonja koji zatvaraju strane Teevskog brda i Hrida , a neposredno prije nego to e primiti lijevu pritoku Bukovicu , rijeka Trstionica je izgradila ljevkastu kotlinu , ije dno epilepsaste forme nema veih promjera od 600 do 200 metara.Dno ove kotline je sasvim ravno i u njemu je smjeteno naselje Sutjeska. Kako je Sutjeska dobila ime ne zna se , ali postoji vie verzija oko nastajanja imena. Sutjeska je hidronim rasprostranjen po Bosni i Hercegovini i samim tim malo je nejasno kako je dolo da ba ovdje ostane u imenu jednog naselja. Ime ovoga naselja imalo je oblik Sutiska ili ak Sudinska , zbog dvorske kancelarije u kojoj se nekada sudilo. Postoji verzija koja kae da je ime Sutiska dolo zbog toga to naselje lei u uskoj kotlini. U stara vremena su ga zvali Curia Bani , to

34

znai banov dvor , zbog toga to su u njemu boravili banovi Kotromanii, kasnije e Kotromanii prerasti u kraljevsku dinastiju. Postoji podatak da je Autro-Ugarska uprava ovo mjesto nazvala Kraljevom Sutjeskom zbog razlikovanja od ostalih hidronima i toponima u naoj dravi koji u imenu imaju Sutjeska.Povjesniari pretrpostavljaju da se ovdje nalazi grad Desnek iz vremena Konstantina Porfirogenita. Tragovi antike pronaeni su samo na Bobovcu. Ali najvjerojatnije je da su prvi objekti u Sutjesci izgraeni u vrijeme bana Stjepana II Kotromania.Tu je je pored dvora polovinom XIV stoljea izgraen i franjevaki samostan. A franjevci su u ovim krajevima podizali svoje samostane samo u jakim politikim i ekonomskim centrima , a nikada u osami. Ovdje su bili izgraeni razni zanatski objekti , trgovake radnje i ugostiteljski objekti zbog velike frekfentnosti i posjeenosti Sutjeske u to doba. U XV stoljeu Sutjeska je bila naselje varokog tipa i tada se smatra podgraem Bobovca. Gornji dio kotline na lijevoj strani Trstionice zadrao je ime Varo , ali je taj dio smanjen pomijeranjem korita 1904. godine. U ovdanjoj crkvi bio je kameni sarkofag u kome je pronaeno gvozneno ezlo i nekoliko srebrnih dugmia , pa se dugo vjerovalo da je to sarkofag kralja Tomaa , no kralj Toma , utvreno je , sahranjen je na Bobovcu gdje mu je i pronaen grob. Negdje do Drugog svjetskog rata na Pijesku su postojale ugostiteljske i zanatske radnje gdje se nalazio kujundija , gostionica , kovanica, mlin , peenjara , a tu se odravala i tjedna trnica. Ovo naselje pogaale su epidemije kuge od kojih su posebno kobne bile one 1789. godine , te 1814. i 1815. godine. Oboljele su smjetali na jedan brijeg iznad Sutjeske i oni su tu umirali i bivali naknadno pokapani. U Kraljevoj Sutjesci je i bogato ukraen steak bana Stjepana Kotromania. Ratovi su ovdanje stanovnitvo odveli u daleki svijet i Sutjeana ima posvuda, neki se nikada nisu vratili. Ovo mjestace danas broji oko 350 stanovnika. Rijeka Trstionica izvire 25 kilometara od Kraljeve Sutjeske a u atiima se uliva u rijeku Bosnu, duina njenog toka je oko 40 kilometara.Pored ove rijeke tu je i rijeka Bukovica , obje su bogate kvalitetnom ribom , naroito rijetkom potonom pastrmkom.Rijeka Bukovica se moe pohvaliti svojom izuzetnom istoom i kvalitetom vode , pa je zbog toga i upotrijebljena za vodosnadbijevanje. Bukovica nastaje od nekoliko izvora i potoia u selu Podgora i desetak kilometara odatle prima svoju pritoku Borovicu , a pod Bobovcem prima Mijakovsku rijeku. Ovdje postoji i izvorite tople mineralne vode.Predjeli upe Trstivnice su izrazito bogati umom , uglavom su to omorike , jele i bukva ,a dio oko Bobovca jako je bogat hrastovom umom.Za vrijeme najvieg stupnja uspona bosanske kraljevine Bobovac i Borovica prerastaju u naselja varokog tipa , ali kasnije e se propast

35

Bobovca negativno odraziti na sva okolna mjesta u okolini. Kada se Bobovac ugasio kao nasobina , njegovo zemljite izdijeljeno je izmeu Poljana , Dragovia , Mijakovia , Kuevaca i Kopljara. U doba srednjeg vijeka mogu se izvojiti dva kulturna kruga , jedan sa sreditem u Bobovcu i Sutjesci a drugi sa sjeditem u Jajcu. U XIV vijeku u Bosni se podie dvadesetak utvrenih gradova, iji su ciljevi uglavnom strateki i politiki ali oni svakako proimaju i u kulturne sfere ivota. Graditeljska djelatnost koja se naglo razvija predstavlja proces velikog kulturnog znaaja.Umjetnika sadrina nadgrobnih ploa sa kraljevskih grobnica na Bobovcu premauju sve sline spomenike svog doba sa podruja ugarsko-hrvatske drave. Spomenici duboreza u drvetu nisu sauvani ali drvo je bilo jako zastupljeno u ondanjoj gradnji i vjeruje se bogato ukraeno jer u Bosni i Hercegovini rezbarstvo ima svoje duboke korijene . Postoji trag o tome da je ban Stjepan unajmio mletake rezbare da mu ukrase dvor, ali i niski reljefi na kamenoj plastici na Bobovcu ukazuju na snaan utjecaj drvorezbarske tehnike. Obrada metala dosezala je visoku razinu , tradicija izrade nakita je nadasve poznata. U vezi s tim svakako valja pomenuti i izradu bogato ukraene tradicionalne odjee, poseban udio u tome imala je kraljica Katarina koja je ovdanjim enama prenijela moderni tip preslice. Vjeruje se da su njena haljina u kojoj je sahranjena, plat kojim je prekrivena i prostirka na kojoj lei bogato ukraeni animalnim i flornim motivima , koji su njenih ruku djelo. iroka uporaba stakla , specijalne vrste keramike govore o estetskim kriterijima toga doba. Srednjovjekovni slikari slikali su freske na Bobovcu , i samo slikarstvo bilo je izraeno i cijenjeno kao umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni. Pisana rije najbolji je dokaz i svedok povjesti i kulturnog razvitka , u naoj zemlji se pored autohtonog domaeg pisma bosanice , koristila i glagoljica , ali svakako i latinsko pismo. Glavni nosioci narodne pismenosti bili su kraljevski dvor , naa bosanska crkva , dijaci i franjevci.Ukraenost steaka daje svoje svjedoanstvo o mnogoemu.O bogatstvu i raznovrsnosti ishrane govore i otkria Pave Anelia . jer su meu otpadcima hrane prilikom iskopavanja dvora u Sutjesci pronaene vee koliine ljutura morskih koljki. Ipak tradicionalna jela koja se danas prireuju u Sutjesci na blagdane i prigodom sveanosti svoje korjene vuku uglavnom iz osmanskog perioda budui da je njihova tradicionala kuhinja bila jako bogata i da se brzo i vrsto ukorijenila na naim prostorima. kola u Kraljevoj Sutjesci izgraena je za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, ona je danas samo podruna kola u skolpu Osnovne kole Omer Mui Breani. Danas je ljudima u Sutjesci jako teko , kao da su zaboravljeni od svih, kao da su ondje neka druga vremena , kao da je sa propau kraljevine Bosne propala i Sutjeska...

36

Danas u nizovima spavaju stare kue , neke ve odavno prazne. One ute i prkose svojom ljepotom koju prekriva sjaj starine. U Sutjesku ponajvie dolaze ljudi radi vjerskog turizma , zatim zadnjih godina sve je vie organiziranih ekskurzija ali i pojedinanih posjeta. Iskreno se nadam da e se turistika ponuda proiriti novim sadrajima , te da e barem zahvaljujui turizmu ovo mjesto oivjeti i moda vratiti svoje stanovnike iz dalekog svijeta na ugasla ognjita. Raduje me to se o Sutjesci zadnjih godina dosta pie i snimaju se brojne TV reportae i dokumentarni filmovi. Sutjeska ima i svoje glasilo Sutjeki vjesnik.Mnogo je i web stranica koje predstvalju ovo znamenito mjesto. Mene neto vee za ovaj kraj , a ja iskreno ne znam ta. Da li je to zbog tog dobrog komada prolosti koji je tu ouvan , da li zbog prirode za koju se ne zna da li je ljepa na proljee ili na jesen , ili onda kada je snijegovi pokriju ili kada vrele dane osvjeava Trstionica? Miris slavih vremena se osjeti u zraku , nekome se moda uini i da uje topot kraljevskih konja. Kada krene od Sutjeske prema Bobovcu kraljevstvu u susrete , postane onaj ponosni Bonjak ija zemlja bila je slavna , i ti hodi po stazama slave , penje se , a umor ne osjeti, gore te pod bobovako nebo vue srce uz taj strmi teren.Kad prelazi preko Bukovice ona ti se odsjajem vode nasmijei . I kad se Sutjesci vraa ona te radou doekuje u naruje svoje. Njeno naruje naa je povijest , njeno naruje je kraljevina Bosna , njeno naruje eka na sve nas. ekaju i kue , one to su se u njima rodili i to pod nekim tuim oblacima hode. Ja Sunce molim da kotlinu sutjeku zauvijek grije, a Mjesec da je nou pazi.

37

Kraljev dvor u Sutjesci


dvorskog kompleksa se nalaze na katastarskim esticama 1/35,1/36,1/37 na lokaliteu Grgurevo , katastarske opine Kraljeva Sutjeska i katastarskoj estici broj 356/4 na lokalitetu Dvori k.o. Kraljeva Sutjeska.Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 11. listopada 2003. proglasila ovo arheoloko podruje nacionalnim spomenikom , ranije je ovo podruje Rjeenjem Zavoda za zatitu kulture Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine 21. svibnja 1966.godine stavljeno pod zatitu drave i upisano u registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 437.

Ostaci

38

Godine 1999. je stavljeno na privremenu listu nacionalnih spemenika BIH.U pisanim izvorima se prvi puta ovaj dvor pominje 28. prosinca 1341. godine kada se mletaki rezbar Nikola obavezao ugovorom dubrovakom knezu da e etiri gorine raditi na dvoru bana Stjepana. Arheoloka istraivanja na dvoru izveo je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u okviru svog plana istraivanja srednjovjekovnih gradova u Bosni i Hercegovini ezdesetih godina dvadesetog stoljea. Prvi znaajniji pomen u suvremenoj literaturi o dvoru dao je ore Stratimirovi u Glasniku Zemaljskog muzeja BIH 1890. godine , on tad navodi da postoji jedan lokalitet kojeg zovu etala , i koji se nalazi izmeu potoia Urve i Franjevakog samostana, i na kome se oituju odreeni zidani kameni ostaci. Tadanji franjevci rekoe mu da je jedan od tih zidova ostatak Curiae bani a drugi ostatak nekadanje crkve sv. Grgura. Godinu dana ranije u ovom znanstvenom listu fra Barii je dao zabiljeku o postojanju kraljeva dvora na tom mjestu. Na sistematskom istraivanju ovog lokaliteta ezdesetih godina prolog stoljea angairani su bili Pavao Aneli , Ljinjana Tomii , Margarita S. Gavrilovi , Anto Kuan i Marko Vego.Sav prikupljeni arheoloki materijal pohranjen je u Zemaljskom muzeju.Aneli tvrdi da nije bilo steenih iskustava sa Bobovca , svjedoanstava , dokumentacije da se niti jedan areholog ne bi uspustio u jedno takvo istraivanje jer stanje prije iskopavanja nije obeavalo nita. Objekti ovoga dvora smeteni su na padinama Teevskog brda , koje ima nagib i do 50 stupnjeva. Potoi Urva je godinama produbljivao svoje korito i u svojim povremenim bujinim nanosima odnio dobar dio ruevina , pa ak i dijelove temelja graevinskih objekata, dobar dio kamena odnijet je i za gradnju Franjevakog samostana kao i izgradnju individualnih stambenih objekata u Kraljevoj Sutjesci.

39

Zapadani dio ovoga dvorskog kompleksa naziva se Dvori na poetku pomenutog istraivanja bio je obrastao u ikaru i bagremovu umu , a osamdesetih godina 19. stoljea to zemljite je bilo dravno ali su ga kasnije poele obraivati obitelji Trgovevi i ain pa je vremenom ta uzurpacija priznata kao vlasnitvo. U zapadnom dijelu dvora ostaci su bili vidljivi na samo dva mjesta , a to su bili zidovi Gornje palae i dodatka u ukupnoj duini od desetak metara. Istoni dio ovog dvorskog kompleksa zvani Grgur , spada u vlasnitvo franjevakog samostana. Teren je i ovdje strm ali je djelimino trasiran i ureen kao park. Od 09. 12 lipnja 1964. godine , izvreno je sondiranje u predjelu Dvori i to na donjoj i gornjoj palai , te u prostoru izmeu njih , a napravljene su i kontrolne sonde u prostoru iznad Gornje palae kako bi se provjerilo postojanje monumentale arhitekture.Nastavak iskopavanja 1967. godine , imao se sustavni karakter , proireni su radovi na gornjoj palai i dovreno je i sondiranje iznad Gornje palae , sve to u vremenu od 4. do 22. rujna. Naredne godine , dakle 1968. i to u periodima od 14. svibnja do 12. lipnja i od 8. kolovoza do 2. listopada , otkopana je itava unutranjost Gornje i Donje palae i dvorske kapele. Godine 1969. od 8. kolovoza do 23. rujna , obavljeni su zavrni i dopunski radovi na gornjoj i donjoj palai , otkopana unutranjost dodatka Gornje palae ,i otkrivene su konture istone palae. U 1970. godini u periodu od 7. kolovoza do 15. rujna ispitani su ostaci istone palae. Istona palaa Grgurevo je obronak Teevskog brda na lijevoj strani potoka Urve , vjetaki je trasiran da bi mogao prihvatiti graevinske objekte.U njegovom podnoju izgraen je vrst podzid koji podrava oveu terasu (trg) ispred dvorske kapele.Vrh obronka je vjetaki zaravnjan , na sredini obronka bila je izgraena jo jedna podzidna terasa , neposredno ispod supstrukcija zapadnog krila palae stajala je dvorska kapela. Palaa je bila dvokrilna u obliku slova L , ija su se krila spajala pod uglom od 130 stupnjeva. Otkriveni su temelji gornjeg zida zapadnog

40

krila palae te kut pod kojim se sastaju gornji zidovi oba krila. Godine 1970. otkopano je itavo podnoje zapadnog dijela palae, kada se ispostavilo da je uski prostor izmeu sjevernog zida crkve i podnoja palae bio ispunjen kulturnim arheolokim slojem debljine 0,50 1,50 metara u kojem su se pronale velike koliine ivotinjskih kostiju, keramiki ulomci , fragmenti stakla, ekseri , okovi ... Ovo bi mogla biti svojevrsna deponija , jer je i na Bobovcu pronaeno neto slino. Otkopavanje itavog podnoja pokazalo je da ispod zapadnog krila postoje samo dva jasno formirana kontrafora. Postojanje neke isturene drvene konstrukcije pred fasadom zapadnog krila palae dokumentirano je i otkopavanjem jedne duboke jame za drveni sup oko 1,5 m izvan temelja zgrade. Slaba ouvanost zidova nije dozvolila da se ustanovi kako je u detaljima izgledao sastav podnoja istonog i zapadnog krila palae. Prilagoavajui se strmom izlomljenom terenu palaa je dobila oblik slova L opruenih krakova.Zapadno krilo je due od istonog , mjereni iz unutranjosti zidovi su dugi 25 i 15 metara , a prednji donji front ima ukupnu duinu od 50 metara.Donje zidove krakova palae podupire niz monih kontrafora , koji su etverougaone osnove dimenzija 2,5x2,5 metara, ali se s vanjske strane postepeno suavaju prema zgradi. Unutarnji raspon iznosi oko 8-12 metara , ova graevina odgovara irini Donje dvorske palae na Bobovcu. Sudei po poloaju obronka Gregurevo u odnosu na Kraljevu Sutjesku i ostatak kotline i po logici razvoja dvorskog kompleksa , da se zakljuiti da je ova istona palaa prvi i najstariji objekt kraljevskog dvora u Sutjesci. 1

Dvorska kapela Tana lokacija dvorske kapele svetog Grgura nije bila poznata, a za njeno postojanje znalo se samo po navodima iz povelje kralja Tvrtka i iz 1378. godine. Ruevine dvorske kapele otkrivene su na strmom i uskom prostoru izmeu terase trga s donje srane i istone palae dvora s gornje strane ,

41

proelje crkve je stajalo uza samo korito potoka Urve.Prije poetka iskopavanja na ovome prostoru povrinski je bila samo vidljiva samo neka amforna zidna masa duine desetak metara i visine 2 metra , ona se pruala uz gornji rub terase-trga i bila formirana od velikih kamenih blokova na kojima je se samo rijetko zapaalo neko grubo lomljenje , kasnije e se ispostaviti da je to podzid koji je podravao u isto vrijeme i itavu platformu i sam zid june kapele.Iznad ove zidne mase nalazio se donekle zaravljeni prostor , pribline veliine 5x10 metara , prekriven velikim koliinama graevinskog kamenja i obrastao visokom ikarom. Iskopavanje je pokazalo da se samo uz rubove zidova , irinom od 0,50 do 2 metra , bio formalno rastresit sloj humusa, ija se debljina kretala od 20 do 70 cm.Ispod humusa, u ovom pojasu dolazio je graevinski ut sa velikim koliinama usitnjenog maltera, te sitnim i krupnim graevinskim kamenjem. Idui u dubinu , ovaj se sloj postepeno irio prema unutranjosti graevine i tako formirao izdueno ljevkasto korito , na ijem dnu gotovo i nije bilo graevinskog uta. Sva ostala unutarnjanjost tog korita bila je ispunjena krupnim graevinskim kamenom kroz koje se probijalo korijenje drvea. Debljina zidova je 100-105 cm , i po tome se uklapa u najopenitije prihvaeni standard za monumentalnu arhitekturu XIV i XV stoljea u Bosni. Jedino supstrukcije junog zida crkve , koje vre i funkciju podzidova itave platforme, dostiu i debljinu od 250 cm.Unutranjost zidne mase ispunjena je krupnim neobraivanim kamenom,koji nije paljivo slagan.Sve upljine u tako graenoj sredini zida ispunjene su malterom koji je izrazito mastan, sa puno krea , ali i sa krupnim zrnima rijenog pijeska. U nepravilnim razmacima , u zidu se vide rupe krunog ili etverougaonog presjeka , sa promjerom , odnosno stranicama od 5 do 15 cm. To je inae jedna od specifinih karakteristika graditeljstva fortifikacijskog karaktera u srednjovjekovnoj Bosni. Sudei po ostacima donjih dijelova i jasno formiranim leitima , uglovi zidova koji odvajaju apsidu od naosa bili su izgraeni od mekanog lapora koji je klesan s velikom panjom. Strunjaci su doli do zakljuka da je crkva graena etapno , u prvoj etapi tj. graevinskoj sezoni izgraena je do visine od oko 80 cm , pa su zidovi konzervirani , a u narednoj sezoni su radovi zavreni.Podna struktura po grubo zaravnjenom kamenom tlu bio je nasut 5-15 cm debeo sloj sitnog kamena sa krenim malterom. Tim nainom je postignuto poravnjavanje tla , a pored toga napravljena je izolacija od vlage.Iznad ovoga je bio drveni pod , ije su ivice uz zidove bile zamalterisane finom bukom.Trgaovi poda su vidljivi u naosu crkve , tu je iznad malterne podnice konstatiran i 5-15 cm deobeo sloj rastresite zemlje sa mnogo gara.Na nekoliko mjesta u ovome sloju raspoznavalo se i neko raslojavanje , to je zasigurno rezultat izmjene poda.Razina poda u naosu crkve nii je za prosjeno 15cm od poda u

42

apsidalnom dijelu.Tragovi prozora i to samo supstrakcija donjih greda prozorskog okvira, konstatirani su na svjevernom dijelu naosa i na istonom dijelu apside.Prozorski otvor poinjao je na visini od 240cm od poda crkve , irine je 80 cm. Doprozornici su bili izvedeni od blokova paljivo klesane muljike , a na fragmentima natprozornika zapaaju se i neki detalji gotike dekoracije. Prema zakonima simetrije moe se zakljuiti da je kapela imala jo po dva prozora u sjevernom i junom zidu. U sjevernom zidu apside vide se konture jedne nie pravougaonog presjeka , visoke preko 110cm , irine 60 cm ,dubine 25cm. Bridovi zidne mase oko nie bili su izvedeni od paljivo klesane muljike, koja je otpala, ona je vjerojatno sluila za smjetanje nekog kipa.Vjeruje se da je takva nia postojala i u junom zidu apside. Trag jedne nie slinih dimenzija i formi zapaa se i u junom zidu crkve , neposredno iznad zidne mase koja je sluila za smjetaj kamenog sarkofaga. Neposredno ispod nie na sjevernom zidu crkvene apside oko 40 cm , iznad tla , nalazi se rupa krunog presjeka , dubine 25 cm i irine 40 cm . Ova rupa je leite za drvenu gredu.U kapeli nisu pronaeni grobovi , ni zidane grobnice niti obie rake. Uz sjevernu kamenu kostrukciju koja je vjerojatno postolje za akofag nalazi se u podnici rupa krunog presjeka iji je promjer 40cm , a dubina oko 50cm , i ukupana je u konglomeratno tlo , a na neravnim mjestima obiljeena je kamenom i poploana. Sudei po nekoliko naenih fragmenata stakla ravne povrine i lunih rubova , prozori crkve bili su zastakljeni raznobojnim staklom.Plafon je bez sumnje bio drveni , a plafon apside je bio kameni izraen od tesane sedre. Krov je zasigurno bio drveni , jer se nije prilikom iskopavanja pronaao neki drugi krovni materijal. Nekoliko sitnih nalaza buke sa obrisima crvene i plave boje ukazuju na to da je na zidovima crkve bilo nekih manjih ukrasa.Zbog toga se vjeruje da je unutranjost zasigurno vie bila ukraena drvenom rezbarijom. Tu je pronaeno neto ulomaka graevinske opeke , dijelovi gotikih doprozornika , fragmenti tamnosive keramike , komadii prozorskog stakla , tesarska sjekira , i dijetlo , zatim stakleni medaljon elpisastog oblika sa likom ptice. Kapela se uklapa u gotike crkve sa pravougaonom apsidom. Donja palaa Sauvani su samo neznatni ostaci , prije samog poetka istraivanja nazirali su se samo tragovi gornjeg i donjeg zida ukupne duine 4-5 metara i to na trasi puta za Teevo. U tijeku iskopavanja 1967. i 1968. godine otkopani su svi ostaci ove palae.Od donjeg zida palae sauvani su samo ostaci temelja u duini od 6 metara.Boni zidovi su takoer slabo ouvani , pravac jugozapadnog zida se mogao pratiti u duini od 4 metra , a gornji zid bio je

43

svojom cijelom visinom (oko 3 metra) naslonjen na usjeeno tlo. Ova palaa je izduena graevina unutarnjih dimenzija 28x8 metara. Sve unutarnje konstrukcije bile su izraene od drveta. Zgrada je imala dvije etae , prizemlje koje je bilo naslonjeno na strmo tlo. Ulaz u prizemlje Donje palae nalazio se na jugozapadnoj bonoj strani , a na gornju etau se ulazilo sa jugozapadne bone strane , ulazu se prilazilo preko drvenog stepenita i manje galerije pod kojom je bila smjetena kovanica. Nalazi klesane muljike pokazuju da je u palai bilo i kamene dekoracije. Prilaz donjoj palai i itavom zapadnom kompleksu dvora od naselja Sutjeske u duini od desetak metara bio je ureen u vidu podzida i grube kaldrme u krenom malteru. Istoni ugao palae je jako blizu potoka Urve. Iskop unutranjosti palae otkrio je mnogo graevinskog uta , gar i trule drvenog poda , neto opeke , muljike , fragmenta tamnosive keramike, eljeznih eksera ... Znimljiv pronalazak je eljezni vrak strelice pronaen u povrinskom sloju. U predvorju palae , na povrini od 5x5 metara konsatiran je brlo bogat i debeo kulturni sloj.Tu su uruavanjem galerije i kovanice bili izmjeani lug , gar , ivotnjske kosti , kovaka troska , eljezni predmeti i keramika.Zanimljivi su i pronalasci nekoliko vrsta keramikog posua.

Gornja palaa Gornja palaa u zapadnom kompleksu dvora je veoma izduena graevina u obliku pravougaonika , unutarnjih dimenzija 45 x 8 m. Prije poetka iskopavanja bili su vidljivi slabi tragovi zidova samo na dva mjesta ukupne duine 5-6 metara. I ovdje je za smjetaj graevine morao biti napravljen usjek u strmom zemljitu, a cio zid donje etae bio je prislonjen uz zemlju.

44

Donji zid se u temeljima mogo pratiti do duine od 30 metara , a temelji zidova dosezali su irinu i do 2.5 metra, dok je zid u slobodnom prostoru irok oko 1 metar. Sa donje strane zid je bio poduprt kontraforima dimenzija 2x2 metra. Prilikom iskopavanja otkriveni su ostaci od svega tri kontrafora, ali se pretpostavlja da ih je bilo barem 6. Sjeveroistoni zid u duini od petnaestak metara bio je potpuno razoren jer se u ovom predjelu formirao mali bujini potoi dubokog korita.Blokovi zidnih masa od ovog dijela zida mogli su se konstatirati na padini ispod prvobitnog pravca pruanja zida kao i u samome koritu potoka Urve. Gornji zid je sauvan u itavoj duini do visine od 0,30 3,50 metara , sama oplata jedna dosee prosjenu visinu od 1,5 metara. Jugozapadni boni zid ouvan je do visine 0,50-3 metra , dok je sjeveroistoni zid konstatiran samo u duini od neka 2 metra. Unutranjost palae je u cjelini imala kat , to je zapravo drvena konstrukcija koju su podravali drveni stupovi.Gornja polovina prostora bila je potpuno ravna i na njoj su naeni tegovi drvenog poda: donja polovina bila je blago nagnuta pa je oito , izmeu poda i tla ostala izvijesna praznina. Na sredini zgrade uz gornji zid na prostoru 3x6 metara , bilo je ne srazmjerno mnogo luga i gara; stoga se namee kao logian zakljuak da je iznad ovoga prostora na gornjoj etai bilo ognjite sa koga je pepeo kroz drvenu konstrukciju padao u prizemlje. U iskopu koji je bio jednim dijelom dubok i 4 metra , bilo je humusa bujinog nanosa. U ruevinama je naeno vie desetina ulomaka muljike sa gotikom profilacijom koji potjeu sa gornje prednje fasade. Ovdje je naeno neto malo ulomaka keramike i stakla, te eljeza, od kojih se izdvajaju dvije eljezne zdjele u obliku lopti sa odrezanim kalotama. Dodatak Gornje palae To je zasebna cjelovita graevina unutranjih dimenzija 15x6 metara, koji se samo jednim uglom vee za Gornju palau sa sjeveroistone strane. Gornji i jugozapadni boni zid su se mogli utvrditi u cjelini , dok se od donjeg zida pronaao samo djeli. Cijela istona polovina palae odronila se zajdeno sa supstrakcijom i zemljitem na kojemu je stajala. U graevinskom pogledu nema naroitih razlika u odnosu na ostale objekte dvora.Ipak postoje odreeni zanimljivi detalji : zapadni ugao graevine izveden je od kvadara tesane sedre , pod je posebno konstruiran ,iznad poda su utvreni tragovi katne konstrukcije, a u zidu se vide leita za fiksiranje drvenog stepenita. Zanimljiv je i kanal tj, drenaa ispod ugla koji spaja Gornju palau i ovaj dodatni prostor , koji je za cilj imao odvoenje vika vode sa prostora iznad zidova palae.I ovdje su pronaeni ulomci klesane muljike, poneki komad opeke , te ulomci keramike i stakla.

45

Pomone zgrade U predjelu Dvora , prostor iznad Gornje palae i aneksa neto je ravniji od ostalog zemljita, Na tom predjelu i traeni su prvo kontrlonim sondama a zatim i iskopavanjem terena pomoni objekti.Utvreno je da su na prostoru iznad Gornje palae postojali graevinski objekti. Arheoloki materijal ovdje pronaen jako je oskudan.Vjeruje se da su to bili uglavnom pomoni objekti drvene arhitekture.Istraivanje ovoga prostora zbog velikih financijskih trokova je 1970. godine obustavljeno. Arhitektonska plastika i graevinski materijal Na irokom prostoru sa ruevina pet velikih graevinskih objekata nalo se svega nekoliko ulomaka dekorativnog kamena , od toga samo jedna polovina je profilirana . Fragmenti ukrasnog kamena bili su razbacani posvuda gdje je bilo ruevina arhitekture.U ouvanim komadima ukrasnog kamena uope nema cjelovitih formi i svi su komadi manjih dimenzija.To navodi na zakljuak da je ukrasni kamen bio na meti ruilaca ali i kasnijih tragaa za blagom.Ouvani ulomci dekorativnog kamena iz palaa u zapadnom dijelu dvora bili su ugraeni u gornje zidove palaa , koji su vjerojatno ukraavali dvorine fasade . Dekoracija kamenom ograniavala se samo na otvore prozora , vrata i poneki stupi.Mogue je da su postojali i drugi arhitektonski oblici recimo konzole , vijenci ili simsovi. Kamen od kojeg su raeni ukrasi dvora u Sutjesci je krupno-zrnasti lapor ili muljika , a leita ovoga kemena su u blioj okolici Sutjeske. U ruevinama istone palae naeno je samo nekoliko blokova i kamenih fragmenata , a to su nekoliko blokova stepenita , dio dovratnika i neto ulomaka ne odreene namjene. Na dovratniku je rukom iscrtan pentogram ovjeka sa kriem. U crkvi svetog Grgura je bio izveden luk sa gotikom profilacijom. Tu je prinaen i kamen sa primitivnim crteom ovjeka. U donjoj palai pronaeni su doprozornici etverougaonog presjeka , tragovi kamenih tranzena i traka polukrunog presjeka. U gornjoj palai nekoliko fragmenata kamenih tranzena nesumnjivo pripada gornjem dijelu razvijenih gotikih bifora. Osim toga zapaene su trake polukrunog presjeka te doprozornici etverougaonog presjeka. U dodatku Gornje palae istie se dio lunog natprozornika sa profilacijom u dva osnovna nivoa. Najvaniji graevinski materijal je svakako kamen , za istonu palau i crkvu upotrijebljen je krenjak , a u zapadnim dijelovima dvorskog kompleksa dvora dominira rijeni kamen ,oblutak. U svod kapele i neke dijelove palae ugraeni su kvadri tesane sedre , a dekorativni kamen je lapor (muljika ili miljevina). Vezivno sredstvo

46

je kreni malter , sa velikim procentom vapna i krupnim pijeskom.Za ranije pominjanu konzervaciju zidova crkve koja je raena u dvije (ili vie) graevinskih sezona koriten je hidrauliki malter , sa tucanom ciglom umjesto pijeska. Vaan graevinski elemet svakako je bilo i drvo od koga su bile izgraene sve unutarnje horizontalne i vertikalne pregrade , podovi i krovovi, ulazne verande , terase , stepenita , gospodarske i pomone zgrade dvora... Nalo se i neto opeke koja po veliini odgovara onoj sa Bobovca. I glina je imala svoga udjela kao greevinski materijal , koja se pojavljuje u utoj i sivoj boji, upotrijebljena je za konstrukcije pei , ognjiota i nabijanje podova. to se tie uporabe eljeza to su ekseri raznih veliina , okovi , alke i baglame. Zanimljivi su graevinski detalji kao to je recimo debljina zidova koja se u slobodnom dijelu kree od 100 do 110 cm , to daje srednju vrijednost od 105 cm. Graevinski standardi esto odgovoraju onima na Bobovcu. Ukupna povrina dvora je 1490m2 Ovaj dvor poeo je graditi ban Stjepan ,a dovrio ga je i proirio kralj Tvrtko I. Godine 1977. izvrena je konzervacija zidova na tri palae , pod nadzorom Zavoda za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea BIH, a konzervator je bio ing. Aleksandar Ninkovi.

1) Bobovac i Kraljeva Sutjeska , Pavao Aneli , Sarajevo , 1972. godine

47

Franjevaki samostan u Sutjesci

To je najstarija institucija u BIH , prvi puta se pominje u popisu


franjevakog pisca Bartola Pisanskog pod nazivom De conformitate vitae B. Francisci iz 1385. godine , a zatim pod imenom Curia Bani u ljetopisu Luke Wadinga. Pretpostavka je da su franjevci svoj prvi samostan na ovome mjestu sagradili 1340. godine. Prvi puta je razoren 1464. godine od strane Turaka zajedno sa Kraljevim dvorom. U narednih trideset godina franjevci su ivjeli po sutjekim kuama i u umama tajno odravali vjerkse obrede.

Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika BIH je 26. sijenja 2004. donijela odluku o proglaenju samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci zajedno sa njegovom pokrentnom imovinom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.Samnostan se nalazi na katastarskim esticama br. 2, 8 i 9, katastarske opine Kraljeva Sutjeska. Dana 14. lipnja 2000. gore pomenuta Komisija je ovaj samostan stavila na privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod brojem 290. Rjeenjem Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike BiH u Sarajevu, broj 159/54 od 08. veljae 1954. godine, bila stavljena pod zatitu drave i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. Samostan je teko razoren 1524. da na njemu nije ostao ni kamen na kamenu.Uz sultanovo odobrenje franjevci su 1529. godine ponovno sagradili samostan ali u manjim gabaritima i od slabijih materijala , recimo uvjet je bio da nita ne smije biti od kamena,niti od opeke i da zidovi moraju biti od epera,sve to franjevci su dobili uz 900 dukata mita koji su dali tadanjim
48

osmanskim inovnicima.Tek e 1596. godine biti na ranijem temelju sagraen samostan uz koritenje kamena i opeke. Dana 7. rujna 1658. samostan je izgorio u poaru. Godine 1664. samostan je ponovno podignut pod rukovodstvom fra Mije Breanina i fra Stjepana Glumia to svjedoi latinski natpis urezan u jednoj ploi koja se nalazi na zapadnoj strani samostana : HOC MOASTE MINOR. BABTE DNI DICATV. A. 1658. SOL ECVAT. REEDIFICARVT PP. SVTISKE AN 1664. GVARDIANATV P. FRA MICHAELIS BRESANIN. ASSITENTE R. P .F. STEPHANO GLUMICIHIC Dimenzije ove samostanske zgrade su bile 16,55 metara duine i 8 metara irine. Tih godina samostan je okruen trnovitim plotom te su postavili i jednog nonog uvara da sluajno ne bi ponovno dolo do eventualnog podmetanja poara. Prilikom gubitka bitke pred Beom Osmanlije su u zak odmazde zapalile samostan 1689. godine. Od 1664. do 1821. godine samostanska zgrada se nije popravljala, to je pogodovalo zubu vremena da oteti njene zidove , ije su pukotine bile uvezane gvoem i plotom.O jednom plotu svjedoi nam i kamenita ploa dimenzija 98 cm duine , 39 cm irine i debljine 15 cm , na kojoj stoji natpis : Uinismo plot 1. maa (maja) 1704. Tek godine 1821. zgrada je proirena i adaptirana uz dozvolu travnikog vezira Delaledina. Ovom prigodom veziru je plaeno 15.770 groa , a majstorima za radove 45,737 groa i 35 para.Na etverougaonoj ploi ouvao se natpis: CONVTUS HIC CUM SUA ECCLIA NNE S JOAN. BAPTE DEO DICITUS , OLIM CURIA BANI DICTUS PLURIES RESTAURATUS , NOVISSIME JAM JAM LAPSURUS PRAE VETUSTATE SUORUM MURORUM AC TECTI CORUPTONE ANO 1821. DE POTENTI LICENTIA VEZIRI TRAVNICEN: GJELAJLI PASSAE , GVARD. R. P. PETRO BABICH , AC FABRICAE DIRECTORE P. ELIA STEPHANO MARIANOVICH IMPRIMIS STRENUE JUVANTIBUS REFECTUS FUIT MURIS EJUS ULTRA MEDIETATEM E FUNDAMENTO ERECTIS , RELIQUS HAC ILLAC RECONCINATIS ,TOTOQ. TECTO DE NOVO E QUERCEIS TABULIS CONSTRUCTO TORMAQ. AD INTUS COMODIORE ILI DATA. IN ECCLIA QUOQ. ALTARIA MELIUS DISPOSTIA SUBLATOQUE INDE CHORO ET COMODIUS E PARTE CONVTUS AD SUPERIUS PLANUM LOCATO OMNIA ARCHITECTO PHILIPPO MARACICH AD FINEM DEDUCTO ECCLIA

49

VERO IN PARIETIBUS ABRASA ET REFECTA DIE 20. MAJI 1822. DENUO CONSECRATA FUIT AB ILMO ET REVMO DNO FRE AUGUSTINO MILLETICH , EPPO DAULIENSI ET VIC. APLICO HIS IN PARTIBUS QUAE OMNIA PERACTA FUERE SUB REGIMINE A. R. P. DOMINICI A VERESS ITERATO ACTUAL. MINISTRI PROVILIS ET VIC. GENLIS. Za vrijeme gvardijana fra Ante Knezovia 1833. godine dozvolom vezira Mahmut-Himdije dograeno je jedno krilo nazvano nova graa dimenzija 26,4 metara x 9,6 metara. Na ime mita u cilju dobijanja dozvole vezirovim asnicima dato je 8.256 groa i 20 para , a za gradnju je dato 73.714 groa. Tada je stavljena ploa s natpisom : D.O.M.B. DIVO BAPSTAE CHRISTI CENOBII HUJUS INVICTO TUTORI. RELIGIOSORUM PP. MINOR. SOLERTI INDUSTRIA HEROICO LABORI M.H.P. MNEMOSINI PERENIS ERGO TRACTUS HUJUSCE FUNDIUS ADJECTI SUB DIRECTIONE ET ASSITENTIA RENDI PRIS STEPHANI MARINOVICH DE LIPN. PROVIAE CUSTODIS ANNO MDCCCXXXIII. GVARDIANATUM AGENTE R. P. ANTONIO KNEZEVICH UNA PAE DFRE. Godine 1860. podignut je toranj uz crkvu, a to je bilo prvi put poslije 1463. godine da je podignut objekat ovakvog tipa (toranj). U tom tornju bila su tri stara zvona, koja su zavrila u ratnim ljevaonicama eljeza 1917. godine. Sauvan je podatak da je na jednom zvonu bila zapisana 1524. godina. Protekom vrmena samostanska zgrada je renovirana i doraivana a 1888. godine u mjesecu kolovozu odlueno je da se stara samostanska zgrada porui kako bi se sagradila nova vea , ova kakvom je mi u naem vremenu pamtimo. Te godine 22. kolovoza poelo se sa ruenjem zgrade ali je naloeno da se ona predhodno fotografira , i ovdje prilaem sliku iz te 1888. godine (slika 38).

50

A od 1888. do 1890. izgraena je samostanska zgrada sa dva krila od kojih je istono duine 40 metara a sjeverno duine 20 metara. Zgrada samostana je zdanje koje ima visoki podrum, prizemlje te I i II kat. U konstruktivnom pogledu, radi se o dvotraktnoj zgradi: komunikacijski trakt-hodnik krila manastira gleda na unutranje dvorite-klauster, dok su u irem traktu smjetene prostorije koje su orijentirane prema sjeveroistonoj strani, odnosno prema jugoistonoj (gledaju prema rijeci Trstionici). U vertikalnom pogledu etae krila samostana povezane su preko dviju stepeninih vertikala. U istonom krilu smjeten je stambeni dio bratstva, dok su u sjevernom krilu samostana smjeteni: arhiv, knjinica, muzej, kuhinja sa trpezarijom i gospodarski blok prostorija. Krila samostana i crkva povezani su tzv. toplom vezom. Crkva Crkva je graena od 1906-1908., po nacrtima arhitekte Josipa pl. Vancaa koji je bio tehniki i umjetniki veoma dobro obrazovan i suraivao je s najistaknutijim austrijskim graditeljima svoga vremena. Kad se gradila ova crkva, on je za sobom ve imao itav niz graditeljskih ostvarenja, ukljuujui i iskustvo u projektiranju sakralnih graevina, izmeu kojih i sarajevsku katedralu. Uzduna osovina crkve je orijentirana po pravcu azimuta jugoistok-sjeverozapad. Objekat dananje crkve pripada tipu trobrodnih bazilika u neorenesansnom obliku. Prilazni dio crkve, ispod kora,
51

ima irinu srednje lae (cca 9,40 m) osim na desnom kraju, preko kojeg se ostvaruje topla veza sa samostanskim dijelom. Nad njim se protee galerija pjevakog kora s orguljama, kojem se pristupa preko stepenita koje veu crkvu sa samstanskim dijelom. U prilaznom dijelu (dubine cca 3,70 m) nalazi se glavni (istoni) ulaz u crkvu izvana; osim njega ima jo jedan (juni) ulaz, koji se povremeno koristi, kada se oekuje vee skupljanje vjernika. Ovu crkvu, dugu 39,40 m, iroku 18,10 m, a visoku 13,60 m, moemo podijeliti na prilazni prostor, na sredinji molitveni prostor, te na apsidalni prostor svetita. Sredinji molitveni prostor se sastoji od srednje (irine cca 9,15 m) i dviju bonih laa (irine cca 2,45-2,50 m). Srednji brod crkve s lijeve i desne strane naznaavaju kolonade etvrtastih stupaca (jezgro stupca cca 90 cm x 90 cm), koji se na visini od cca +4,25 m spajaju polukrunim lukovima; iznad njih se dalje nastavlja zid, zavren atulom (gesimsom) iznad koje je bavasti svod. Bavasti svod iznad srednjeg broda je izdijeljen konstrukcijom polukrunih lukova u polja. Konstrukcija svoda je uraena od armiranog betona, a u svodu su urezani polukruni prozori, bazilikalno postavljeni radi osvjetljavanja unutranjeg prostora ckve. Bone lae su mnogo ue (irine cca 2,45-2,50 m) i nie (visine cca 7,60 m do tjemena svoda) od srednje lae (irine cca 9,15 m i visine cca 13,60 m do tjemena svoda), a njihovi otvori prema njoj visoki su i iroki pa se sve pretvara u donekle jedinstven prostor. I na bonim laama stoje polukruni prozori pa je i ovdje prostor dovoljno svijetao. Kraveji bonih laa su zasvedeni krinim svodovima. Apsidalno svetite je iroko kao i srednja laa, a dosta je duboko (8 m ). Zavrava se polukruno i na svodu je, na odgovarajui nain, zaobljeno etvrtinom kalote u kojoj su simetrino postavljena dva prozora-okulusa. U potpunosti je iskoritena konfiguracija terena (koji je strm), pa je objekat crkve sagraen sa ukopanom kriptom. Kripta se nalazi ispred prednjeg dijela crkve (mjereno od ravni ulazne fasade, njena duina iznosi ukupno cca 18,30 m). Njene unutranje mjere su 15,65 m x 8,70 m x 5,35 m (duina x irina x visina). Kripta ima sve znaajke crkve u malom, bila je predviena kao grobnica, ali su u njoj sahranjena samo dva biskupa. Za kameni sarkofag, postavljen u centralnom dijelu kripte, za koji se prvobitno mislilo da sadri kosti pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa (to je reeno u poznatom dokumentarnom filmu iz 1967. Stolna svadba), nakon izvrenih arheolokih iskopavanja na Bobovcu, te pregleda samog sarkofaga, polazna hipoteza nije dokazana, te je ona samo legenda. Ulazna fasada je na ovoj crkvi okrenuta prema istoku .U sredini stoji portal, a nad njim veliki polukruni prozor i onda zabat s drugim, manjim krunim prozorom. Srednji dio proelja uokviruju dva skladna, dosta vitka zvonika

52

kvadratinog presjeka, visine 45 m, pokrivena bakarnim krovom. U donjim katovima zvonici imaju po jedan, a na zavrnom po dva prozora unaokolo; zavrava ih krov u obliku pravilne piramide. Gradnju je nadgledao iskusni Franjo Holz iz Poege. Ona je zapoeta 1906. godine, a pod krov je dola 25.listopada 1907. godine. Na njoj se radilo jo 1910. godine, kada je u raunima sutjekoga samostana zabiljeeno da je na crkvu do tada utroeno 205.000 kruna, osim izdataka za hranu i pie radnicima. To je bila znatno vea svota nego to je bilo predvieno, pa je samostan prodao mnogo zemljita (npr. u Borovici) da ne bi morao plaati velike kamate na dug. Na ovoj je crkvi prvobitno projektirani pristup glavnom, istonom ulazu u crkvu (onom od strane rijeke) bio vrlo nezgodan. Do njega je, uz istoni fasadni zid, vodilo stepenite sa dva kraka, sjevernim i junim. Njime se penjalo do nivoa crkvenog poda i do ulaza u crkvu. Tokom koritenja crkve dolo se do saznanja da stepenite nije bilo pogodno za uspinjanje, te je dolo do promjene rjeenja pristupa crkvi. U tu je svrhu arhitekt Vinko Grabovac - u razini crkve - s istone i s june njezine strane, izgradio prostranu terasu s ogradom. Ona je oslonjena na visoke stupove , koji su spojeni u arkadu. S june strane proveo je arhitekt do spomenute terase iroko, udobno i gotovo raskono stubite, s lijepom kamenom ogradom, s odmoritima i svjetiljkama. Tako se ovom terasom dobilo mjesto za razgledanje okolia, a ujedno i ugodan odmor prije nego to se stupi u crkvu. Na donjem kraju ispod terase ostvareno je prostrano parkiralite. Crkvu je 1908. godine oslikao Marko Antonini. Tijekom 17. i 18. stoljea, odnosno do 1905. godine, u crkvi je bilo pored glavnog, jo pet pobonih oltara. Danas u crkvi postoje tri oltara. Glavni je oltar smjeten u apsidi crkve. Posveen je sv. Ivanu Krstitelju. Izraen je od drveta. Tirolske je proizvodnje, raen u firmi Ferd. Stuflesser, St. Ulrich-Groden. U donjem dijelu oltarske menze reljefno je izvedena scena Posljednje veere. U sreditu predele oltara postavljen je tebernakul za ciborije i monstrancu. Glavni dio oltarske retabule podijeljen je u tri nie. Centralna nia posveena je sv. Ivanu Krstitelju. U bonim niama predstavljen je sv. Franjo i sv. Klara Asika. U istonoj, bonoj lai crkve, smjeten je drveni oltar posveen sv. Anti. U sreditu predele oltara postavljen je tebernakul koji zavrava raspeem. U nii oltara smjetena je skulptura sv. Ante sa djetetom Isusom u naruju. Pored ovog oltara smjetena je bronzana skulptura bosanske kraljice Katarine, rad akademskog kipara Josipa Marinovia iz Zagreba. Takoer, tu su smjetene i najstarije orgulje u Bosni i Hercegovini. Orgulje su izgraene 1865. godine u Budimpeti, u radionici Orszag Sandora. U crkvi su postavljene 8. rujna 1866. godine. Bile su u upotrebi do 1909.

53

godine kada je crkva renovirana i kada su u crkvu postavljene nove orgulje koje su jo u uporabi. Zidovi crkve ukraeni su slikama Krinog puta. Ispod crkvene zgrade je prostrana kripta u kojoj se nalazi grobnica dvojice biskupa i jedan kameni sarkofag. Smatralo se da je u sarkofagu sahranjen Stijepan Toma, meutim, nakon iskopavanja na Bobovcu i strunog pregledanja ostataka tijela, ta hipoteza je izgubila na znaaju. Danas se kripta preureuje za lapidarijum. U kripti se nalazi kopija jednog od najpoznatijih steaka Bosne i Hercegovine. Njegov original se uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Steak je nakada stajao u nekropoli u Donjoj Zgoi pored Kraljeve Sutjeske. Pred crkvom je skulptura kraljice Katarine, rad kipara Ane Kova. Na potpornom zidu, u klaustru samostana, izveden je Krini put u mozaiku autora Vlatka Blaanovia. Knjinica i muzej U ovom samostanu je i knjinica za koju se ne zna kada je osnovna , ali je ona jako bogata knjinim fodnom.Ranije su dimenzije knjinice bile 7,25 m dine x 5m irine i 4,26 metara visine. Izmeu brojnih starih knjiga izdvajaju se carski fermani , zatim listina Matije Korvina, izvorna slika na platnu bosanskog kralja Stjepana Ostojia.Zatim brojne stare slike ovdanjih i stranih slikara. Samostan ima i muzejsku postavnu vrijednih predmeta. Ova knjinica je jedna od najvrijednijih u naoj dravi , a ona trenutano sadri preko 11.000 starih knjiga. U ovom samostanu uvaju se orgulje iz 1865. godine. Dosta podataka o samostanu dobivamo iz njegovog ljetopisa kojeg su pisali fra Bono Beni, fra Dominik Franji , fra Stjepan Marijanovi i fra Mato Miki. U samostanu su sakupljani i uvani najrazliitiji predmeti od kulturnog, historijskog i umjetnikog znaaja. Tako samostan posjeduje vrijednu zbirku kasnorenesansnog i baroknog slikarstva: zbirku crkvenog posua, vrijednu zbirku starog crkvenog ruha, staru arhivsku grau meu kojom se istiu najstarije matine knjige u Bosni i Hercegovini, te brojni pisani dokumenti, biblioteku samostana sa starijim i novijim izdanjima, brojnom i vrijednom periodikom, te najveom zbirkom inkunabula uvanih na jednom mjestu u Bosni i Hercegovini; takoer, samostan posjeduje i vrijednu zbirku arheolokih spomenika. Danas su reprezentativni predmeti iz ukupnog fundusa samostana izloeni u muzejskom prostoru samostanske zgrade u vidu stalne izlobe. to se tie muzejskog naslijea koje je zajedno sa samostanskom zgradom i crkvom proglaeno nacionalnim spomenikom , ovdje emo pobrojati sve , uprkos injenici da se radi o neemu obimnom , ali po meni je razumljivo da

54

to bude sadrano uz zapis o samostanu. Sve ovo je pobrojano onim redom kako je pomenuto u Odluci Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BIH. Slike
1. OBOSTRANO SLIKANA DRVENA PALA - POKLON KRALJEVA, KRIST PADA POD KRIEM Autor: nepoznati majstor, prva polovina 15. ili 16. stoljea. Dvostruka slika- drvena pala. Tehnika: platno kairano na jelovo drvo, tempera. Dimenzije: 86 cm x 48 cm. Bez signature. Napomena: predstavlja jedini sauvani dio nekadanjeg preklopnog gotikog oltara u Bosni i Hercegovini. Opis: slika Poklon kraljeva je dobro sauvana. Daska okvira je jednostavno profilirana i dekorirana floralnim ornamentima urezanim u zlatnoj pozadini. Zavrena je pozlaenim duborezom sa lunim, gotikim zavretkom. Na slici je prikazana Bogorodica sa malim Kristom u stojeem poloaju na krilu. Pored njih su predstavljena sveta tri kralja sa darovima u rukama. Tri kralja personificiraju tri doba ljudskog ivota: mladia, ovjeka srednjih godina i starca. Jedan kralj klei pred majkom i djetetom, a dvojica stoje. Mali Krist je zavukao ruku u ciborij koji je donio jedan od kraljeva. Najvei, centralni dio slike Krist pada pod kriem je znatno oteen. Slika ima neprofilirani okvir obojen crvenom bojom i ukraen lozastim ornamentima u crnoj boji. Predstavljeni Krist je posrnuo pod kriem i eli se podii oslanjajui se na kamen. Njegovo lice, kao ni najvei dio kria, se zbog oteenosti slike ne vidi. Na slici je predstavljen i stariji ovjek, vjerovatno imun Cirenac, koji pomae Kristu da se podigne pridravajui kri. U drugom planu slike predstavljeni su Bogorodica i sv. Jovan Bogoslov. Iza Krista je predstavljen ovjek sa ljestvama, vjerovatno Josif iz Arimateje koji ga je kasnije skinuo sa kria. Pred Kristom stoji vojnik sa maem. Njegov lik je znatno oteen. Odjeven je u odijelo 16. stoljea. Iza njega predstavljen je jo jedan ovjek odjeven u crveni haljetak. On gleda u posmatrae, pa se stoga pretpostavlja da je to moda autoportret nepoznatog alpskog slikara 2. RASPEE KRISTOVO Autor: Stjepan Dragojlovi u Veneciji, 1597. godina. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 160 cm x 82 cm. Signatura sredina dolje: na komadiu papira zapis irilicom: n(a) 1621 na 10a(g)osta (ia Stie) pan Dragoilovi( uini ovi oltar) na slavu (i potene blaenog za)etia na novoj kapeli... batinu u Borovicu. Opis: Cijelom slikom dominira razapeti Krist, ija predstava sliku dijeli po vertikali. Po horizontali, slika je podijeljena oblakom na gornji i donji dio. U gornjem dijelu, koji simbolizira nebesko, predstavljen je Krist sa tri anela, koji u kaleima sakupljaju krv iz njegovih rana. U donjem dijelu slike, koja simbolizira zemaljsko, pored kria, predstavljena je Bogorodica, Marija Magdalena i sv. Jovan Bogoslov. Pored njih predstavljena su jo dva lika, jedan u pozadini, moda slikarev autoportret i jedan muki lik u prednjem planu. 3. BEZGRENO ZAEE Autor: Stjepan Dragojlovi, 1521. godine. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 154 cm x 163 cm. Signatura dolje desno: zapis irilicom: n(a) 1621 na 10a(g)osta (ia Stie) pan Dragoilovi( uini ovi oltar) na slavu (i potene blaenog za)etia na novoj kapeli... batinu u Borovicu. Opis: Bogorodica je predstavljena u centralnom dijelu slike u cijeloj figuri stojei na mjeseevom srpu. U donjem lijevom uglu slike predstavljen je sv. Stjepan sa oreolom iza glave, a u desnom, donjem uglu nepoznati mukarac.

55

4. TRIPTIH - ROENJE KRISTOVO, NAVJETENJE, ULAZAK U JERUZALEM Autor: nepoznati venecijanski majstor, 17. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 120 cm x 186 cm. Bez signature. Opis: slika je podijeljena na tri dijela uz pomo dva naslikana stupca spojena lukovima. U srednjem dijelu slike prikazano je roenje Krista. Pored Bogorodice i sv. Josipa, na slici je prikazana ena sa djetetom u naruju i jedan ovjek koji klei pored kolijevke. U gornjem dijelu slike lebdi aneo rairenih krila i ruku meu kojima je traka sa natpisom Glorija in excelsis Deo. Na lijevom dijelu triptiha prikazano je Navjetenje. Na slici je predstavljena Bogorodica u kleeem stavu pred anelom. U gornjem dijelu slike je predstavljen sv. Duh u obliku goluba. Desni dio triptiha prikazuje ulazak Krista u Jerusalim. Krist je prikazan kako jae na magarcu. Oko njega su prikazana etverica apostola. Na grani drveta ispred Krista stoji Zakhej. U drugom planu slike nazire se grad sa zvonikom neke crkve.

5. KRTENJE KRISTOVO Autor: nepoznati venecijanski majstor, 17. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 79 cm x 120 cm. Bez signature. Opis: u centralnom dijelu slike je prikazan Krist u kleeem poloaju. Nad njim se nadvio sv. Ivan Krstitelj koji ga desnom rukom polijeva vodom. U drugom planu slike prikazane su etiri figure, dvije ene, jedan mukarac i malo dijete.

6. SV. KATARINA Autor: nepoznati venecijanski majstor, 17. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 89 cm x 69 cm. Bez signature. Opis: na slici je prikazan portret mlae ene, svetiteljke. Odjevena je u haljinu kakve su noene tokom 17. stoljea. Na glavi ima krunu. 7. SV. BARBARA Autor: nepoznati venecijanski majstor, 17. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 63 cm x 46 cm. Napomena: sliku darovao Bla Josi (Blasius Josi). Bez signature. Opis: na slici je prikazana mlaa ena kako sjedi na oblaku. Na glavi joj je kruna, a u desnoj ruci kale sa hostijom. U lijevoj ruci dri palmovu granicu i plat kojim je obavijena oko koljena. U pozadini slike se primjeuje kula sa dva okrugla prozora, kao podsjetnik na kulu u koju ju je zatvorio otac Dioskor 8. GLAVA KRISTOVA SA TRNOVOM KRUNOM Autor: nepoznati venecijanski majstor, 17. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 32 cm x 28 cm. Bez signature. Opis: na slici je prikazana glava Krista sa trnovim vijencem i ranama. Pogled Krista je usmjeren prema nebu. 9. MADONA SA KRISTOM I SV. ANTUNOM PADOVANSKIM Autor: Fransesco G. Gamulin (Venecija, 1712-1793)?, atribuirao G. Gamulin. Tehnika: ulje na platnu.

56

Dimenzije: 54 cm x 43 cm. Napomena: sliku nabavio 1775. godine fra Grgo Vareanin. Signatura sredina, lijevo: Dobavio O. F. Gargo iz Varesa 1775. Opis: Madona je predstavljena u sjedeem poloaju sa Kristom u naruju. Nasmijeeni Krist lijevom rukom dodiruje sv. Antuna Padovanskog po glavi, koju je ovaj prislonio na Madoninu nadlakticu. Sv. Antun u desnoj ruci dri granicu ljiljana. U pozadini, na stupcu je napisan gore navedeni natpis. 10. MADONA SA DJETETOM I SVECIMA Autor: nepoznati italogrki majstor, 18. stoljee. Tehnika: ulje na platnu kairanom na drvetu. Dimenzije:70 cm x 51,5 cm. Bez signature. Opis: u kompozicionom pogledu, slika je horizontalnim oblakom podijeljena na gornju i donju polovinu. U gornjoj polovini slike predstavljena je Madona do pojasa sa Kristom u naruju. Iznad njih, u lebdeem poloaju, prikazana su dva anela. U donjem dijelu slike prikazana su etiri sveca, od kojih je jedna ena. 11. SV. MIHOVIL Autor: nepoznati talijanski majstor, 18. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 101 cm x 80,5 cm. Bez signature. Opis: sv. Mihovil, sa krilima, prikazan je u vojnikom odijelu. Predstavljen je sa desnom rukom u zamahu u kojoj dri ma i sputenom lijevom rukom u kojoj dri vagu. Opkoraio je adahu. Adaha ima tijelo pola ovjeka (do pojasa), pola zmaja (od pojasa). 12. MADONA SA SV. FRANJOM I SV. ANTUNOM PADOVANSKIM Autor: nepoznati talijanski majstor, 18. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 92,5 cm x 59,5 cm. Bez signature. Opis: predstavljena je cijela figura Madone sa prekrienim rukama na grudima. Zaogrnuta je plavim platem. Stoji na okruglastom oblaku. S njene desne strane klei sv. Franjo. Djelimino je prekriven Madoninim platem. Lijevo od Madone klei sv. Anto sa granicom ljiljana u desnoj ruci 13. SV. IVAN KRSTITELJ Autor: nepoznati talijanski majstor, 18. stoljee. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 94,3 cm x 73 cm. Opis: sv. Ivan Krstitelj prikazan je nag, u sjedeem poloaju. Oko pojasa i nogu je zaogrnut crvenim platem. Desnom rukom oslonjen je na kamen. U toj ruci dri visoki kri. Lijevom rukom pokazuje na rijeku. Pored njega lei jagnje. Na drugoj obali rijeke prikazana je figura nekog ovjeka koji stoji pod palmom. 14. SV. FILIP Autor: nepoznati domai majstor naivac, 18. stoljee. Tehnika: ulje na drvetu. Dimenzije: 94 cm x 65,5 cm. Bez signature. Opis: sv. Filip je prikazan kako se lijevom rukom oslanja na kri, a u desnoj dri knjigu. Stoji na uzvienju. Omotan je platem. Ruke i stopala su mu veliki i prilino grubo naslikani. U pozadini se primjeuju jo neki likovi. Sa lijeve i desne strane slike naslikane su dvije grane.

15. PORTRET KRALJA TOMAA Autor: nepoznati domai majstor, 1871. godina.

57

Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 66,5 cm x 78,5 cm. Signatura sredina, desno: TOMA M. K. BOSNE I KTOMU/TOMAE RE BOSNE ET ARGENTINE Signatura na poleini: Fratum francisca- norum Conventus S. Joanis Baptistae Sutinscae 1871. Opis: kralj je prikazan kao ovjek srednjih godina, tamne kose i brade sa blago povijenim nosem. Na glavi mu je kruna sastavljena od niza akantusovih grana. Na vrhu listova stoji biser. Kralj je ogrnut smeim ogrtaem sa hermelinom u gornjem dijelu. U lijevoj ruci dri zlatnu kuglu, a u desnoj, srebreno ezlo sa zlatnim ukrasima. Lijevo od ezla je naslikan grb u obliku kartue. Sastavljen je od raznih drugih grbova. Ispod grba su dva ukrtena kljua sa okrunjenim crnakim glavama na vrhu 16. GLAVA KRISTA Autor: Benedetto Giove, 1894. godine. Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 22 cm x 18,5 cm. Signatura na poleini: Hanc speciosam imaginem Romae 1894, depingi curavit per celebrem pictorem D. Benedictum Giove, A. R. P. Stephanus iak, tempore Minister Proolis. Opis: na slici je predstavljen portret mlaeg mukarca, Krista iz profila. Glava mu je sputena na nago desno rame. 17. PREDSTAVA BOGORODICE SA SVETITELJIMA SA STRANE Autor: nepoznati ruski majstor, 18. stoljee. Tehnika: tempera na dasci. Dimenzije: 35 cm x 31 cm. Bez signature. Napomena: ikona predstavlja vredniji rad ruskih radionica 18. stoljea, koje su radile i za strana trita. Opis: u sredinjem, blago udubljenom slikarskom polju, date su etiri zasebne predstave Bogorodice. Gore lijevo, predstavljena je Bogorodica sa Kristom u naruju. Ona je lijevu ruku prislonila uz Kristov obraz. Gore desno, predstavljena je Bogorodica Umiljenija. Dolje lijevo je naslikana Bogorodica Odigitrija. Predstavljena je sa krunom na glavi, kao carica nebeska. Dolje desno predstavljena je Bogorodica Od Sedam alosti, kao tipian zapadni motiv. Na marginama ikone, lijevo i desno, date su po etiri minijaturne predstave svetitelja u pravougaonim poljima. Lijevo su Bogorodica Kazanska sa Kristom, sv. Nikola sa Evaneljem u rukama, carica Jelena i Velikomuenica Katarina. Na desnoj margini ikone, predstavljene su Bogorodica Carica sa Kristom Carem, sv. Dimitrije, sv. Proroica Ana i sv. Muenica Marina. Natpisi na ikoni se odnose na imena i inicijale predstavljenih svetitelja 18. PORTRET BISKUPA FRA GRGE ILIA Autor: fra Miho uji Tehnika: ulje na platnu. Dimenzije: 92 cm x 72,5 cm. Natpis na knjizi: HOMILIAE ET CONCIONES R. F. GREGORI A VAR. EPISCP. RUSPEN. VICARII. APOST. III BOSNIA ARGENT. ANNOR. LXVII. A. D. MDCCCII Opis: biskup je prikazan u sjedeem stavu u fotelji sa baroknim naslonjaem. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj dri biskupsku palicu, iji vrh ini savijena granica. Na glavi mu je biskupska mitra. Portret predstavlja starijeg ovjeka sa brkovima. Sa njegove desne strane stoji djeak odjeven u ministranta sa otvorenom knjigom u rukama. Na desnom listu knjige je grb, moda franjevakog reda, a na lijevoj gore navedeni zapis

19. KRINI PUT Autor: nepoznati majstor iz naroda, vjerovatno Poljak, kraj 18. stoljea. Predstava Krinog puta je razdijeljena u 14 scena. Tehnika: ulje na drvetu

58

20. USKRSLI KRIST, BISKUP AVGUSTIN, JOVAN KRSTITELJ DIJELOVI OLTARSKOG POLIPTIHA Autor: nepoznati venecijanski majstor, oko 1500. godine. Dijelovi oltarskog poliptiha. Tehnika: tempera na dasci. Dimenzije: 87 cm x 44 cm, 67,5 cm x 24 cm, 64 cm x 28 cm. Bez signature. Slike su dijelovi nestalog renesansnog poliptiha. Slika Uskrslog Krista bila je u sreditu oltara, te je zato ira od druge dvije. Krist je prikazan kako lebdi nad grobom. Njegovo tijelo je skladno i proporcijalno dobro naslikano. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj dri zastavu sa kriem. Kristova glava je neznatno podignuta, pogleda usmjerenog ka nebu. Izraz njegovog lica pokazuje zanos i blagost bez tragova pretrpljenih muka. Boja nagog tijela je prirodna, sa vrlo meh kim sjenkama, a obrazi su blago zarumenjeni. Daska sa figurom biskupa naknadno je rezana sa strana. Sv. Augustin je predstavljen sa rukavicama na rukama. U jednoj ruci dri Evanelje, a u drugoj biskupski tap. Njegov pogled uprt je u posmatraa. Na pali sa predstavom Jovana Krstitelja posebno je impresivan koloristiki sklad njegove odjee. Njegovo snano i krupno tijelo izvijeno je kao i Kristovo. Finoa modelacije svetiteljevog lica, duboko zamiljenog, pokazuje vjetinu nepoznatog renesansnog majstora . Iz Franjevakog samostana Kraljeva Sutjeska 1871. godine odnesene su etiri gotike slike, nekoliko predmeta misnog rublja i paramenta bosanske kraljice Katarine u akovo biskupu Josipu Juraju Strossmayeru na uvanje. Predmete je na molbu Strossmayera odnio upnik iz Kotorita otac Ante Kneevi sa kiparom Doneganiem. Oni su imali odobrenje bosanskog redovnikog provincijala Mije Grujia dobijenog na osnovi dogovora redovnikog definitorija i Strossmayerovog pismenog obeanja da se: ...stare stvari ovim nainom spaavaju za narod i za samu Bosnu, jerbo ja i sebe i Akademiu znanosti, a i nau vladu obavezujem, da se jedno, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate. (Karamati, Niki, 1990, 46) Nakon dvadesetak godina, tanije 1889. godine, franjevci i iro Truhelka, zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, pozivaju Strossmayera da vrati odnesene stvari uz komentar da: ako jo ni sada nisu ureeni odnoaji u Bosni nastupili, ako ni sada jo nije sinuo dan, kada se Bosna slobodnijom osjetiti moe, nee nikada vie to biti. (dokumentacija Franjevakog samostana Kraljeva Sutjeska) Obraajui se bosanskim franjevcima 09. rujna 1891. godine Strossmayer kae da je njegova izjava o vraanju stvari njemu poklonjenih u Bosnu kad ona bude slobodna: ...samo izljev moga srdca i moje ljubavi, nipoto pako juridika obaveza. Meni je Bosna te stvari poklonila, ...te da je te stvari akademiji znanosti i umjetnosti poklonio davi ih naravno prije velikom troku popraviti... (dokumentacija Franjevakog samostana Kraljeva Sutjeska) Takoer, franjevci samostana Kraljeva Sutjeska su se pismeno obratili redovnikom definitoriju bosanskog provincijala sa zahtjevom da im se vrate stvari izdate na revers J. J. Strossmayeru ...dok je jo iv jer ih poslije njegove smrti nikada dobiti neemo (pismo fra Jure Dakia, fra Domina Andria i gvardijana Franje Franjkovia i od 12. travnja 1892. godine). U Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu danas se nalaze sljedee slike iz Franjevakog samostana u Kraljevoj Sutjesci: KRISTOVO RASPEE Autor: nepoznati kasnogotiki slikar, 14. ili 15. stoljee. Tehnika: tempera na dasci. Dimenzije: 33 cm x 22,4 cm. Opis: slika je strogom horizontalom podijeljena na dva dijela. U gornjem dijelu, naspram zlatne pozadine, predstavljena je figura razapetog Krista. Iz njegovih rana obilno tee krv. U donjoj polovini slike predstavljena je Bogorodica u nesvijesti. Pridravaju je dvije ene. Uz kri je predstavljena Marija Magdalena. Iza njih je grupa ena zabraenih maramama. Sa desne strane od kria stoji apostol Jovan i satnik Longin. Cijelu kompoziciju omeuju uspravna koplja, instrumenti Kristovih muka i zastava . OPLAKIVANJE KRISTA (sprijeda) ANEO S BAKLJOM (straga)

59

Autor: nepoznati kasnogotiki slikar, 14. ili 15. stoljee. Tehnika: tempera na dasci. Dimenzije: 32,8 cm x 23 cm. Opis slike Oplakivanje Krista: u ikonografskom smislu kompozicija Oplakivanja Krista nije ilustracija dogaaja opisanog u Svetom pismu, ve ona ima simbolinu vrijednost. Na slici je predstavljen nag, mrtvi Krist u Bogorodicinom krilu. Oko Bogorodice su svete tri ene i Marija Magdalena. One pridravaju i cjelivaju Krista. Pored njih, na slici je predstavljen apostol Jovan, Josif iz Arimateje (naslikan u otvorenom, kamenom sarkofagu zbog Pilatove dozvole da sahrani Krista), Nikodim i njihova dva pomonika. Lijevo od ove scene se izdie veliki kri. Oko kria lete aneli iskazujui jakom gestikulacijom svoje oajanje (Raki, 1998, 343-344). Opis slike Aneo sa bakljom: na poleini gore opisane slike naslikana je figura kleeeg anela sa bakljom u rukama - oznakom Kristove muke. Ljepota ove figure istaknuta je tamnom pozadinom i dubokim horizontom. KRUNISANJE BOGORODICE Autor: nepoznati kasnogotiki slikar, 14. ili 15. stoljee. Tehnika: tempera na dasci. Dimenzije: 33 cm x 23 cm. Opis: scena Krunisanja je organizirana u vrstoj trougaonoj kompoziciji, naglaenoj vitkom gotikom arhitekturom prijestola koji stremi uvis. Sa gornjih strana omeena je zastavicama koje pridravaju aneli. Na prijestolu ruku skrtenih na grudima sjede Bogorodica i Bog Otac koji joj stavlja krunu na glavu. Kao pratnja ovom glavnom motivu u prvom redu stoje aneli od kojih lijevi nose zlatnu sferu sa kriem na vrhu, a desni ezlo. Iza njih je grupa svetitelja i aneli koji duhaju u trube i nose zastavice. Uz donji rub slike, u prvom planu su predstavljeni aneli svirai okrenuti leima posmatrau, a licem sceni Krunisanja, ime je struktura kompozicije u potpunosti zatvorena. KRIST SA DONATOROM Autor: Jacopo Bellini ili Lovro Dobrievi, 15. stoljee. Tehnika: ulje na dasci. Dimenzije: 51,8 cm x 27,8 cm. Opis: na slici je predstavljeno izdueno i blijedo Kristovo tijelo kako izranja iz mrane pozadine pokazujui izmuenost i rane. Oko glave mu je oreol u koga je upisan kri meu ijim krakovima je lozasti ornament. U dnu kria data je mala figura donatora. Njegov brokatni plat ukraen je punktiranim ornamentom, velikim zlatnim akantusovim liem i on kao takav razbija monohromiju slike. Donator je predstavljen u profilu, podignute glave ka Spasitelju, a njegove ruke dugih prstiju sklopljene su u molitvi. Prema tradiciji, ova figura predstavlja bosanskog kralja Stjepana Tomaevia, Dobrievievog savremenika . Prve tri slike su izuzetno vrijedan rad nepoznatog kasnogotikog slikara tajerske kole nastale na prijelazu iz 14. u 15. stoljee. Gornji dijelovi slike presvueni su zlatnim premazom, dok su im tri ruba obrubljena ukrasnom trakom. Smatra se da je slika Krist sa donatorima najvrednija. Postoje dvije teze o njenom autoru. Zastupnik jedne je Vinko Zlamalik koji prihvata Gamulinovu pretpostavku da je ona rad Jacopa Bellinija i da je nastala sredinom 15. stoljea (Zlamalik, 1982, 44). Zastupnik druge teze je Svetlana Raki. Ona smatra da je slika rad kotorskog slikara Lovre Dobrievia iz sredine 15. stoljea. Dobrievi je jedan od najboljih i najznaajnijih dalmatinskih slikara iz tog perioda. Dobrievi je slikanje uio u Veneciji uz poznatog venecijanskog majstora Michele Giambonoa, koji je pored Jacopa del Fiora utjecao na njegov kasniji rad.

Skulptura
1. GOSPA RAIRENIH RUKU Talijanska radionica, poetak 19. stoljea. Bojeno drvo, visina: 123 cm. Skulptura donesena iz Italije 1839. godine.

60

Metalni predmeti
1. PEKTORAL Mjesto nastanka: Sirija. Vrijeme nastanka: 7. ili 8. soljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, posrebrenjivanje. Dimenzije: visina 9 cm, irina 3,5 cm. Otkriven u grobu na Crkvini u Haljiniima. Opis predmeta: relikvijar ima oblik kria. Na vrhu je sauvana halka, a na dnu prijevornica za otvaranje. Na prednjoj strani kria reljefno je prikazan Krist u punoj odjei sa velumom preko glave. Na poleini relikvijara je prikazana Bogorodica. 2. KOTLI Vrijeme nastanka: kraj 15. stoljea. Mjesto nastanka: Venecija. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina sa drkom 28 cm, visina bez drke 14 cm, presjek otvora 26 cm. Opis predmeta: forma kotlia podsjea na bazu stupa. Na bonim stranama drka kotlia je ukraena stiliziranim delfinima. Oni u eljustima nose dio nosaa koji se uklapa u kuglicu, a kuglica opet prelazi u drku. Kotli je u cjelini sa vanjske strane ukraen graviranjem. Na njemu se od ruba do rozete na dnu izdvaja 12 ukrasnih zona. Prva zona ukraena je pojednostavljenim kosim linijama. Druga zona je udubljena. Ukraena je meusobno povezanim geometrijskim elementima koji formiraju lananu, krunu traku. Trea i sedma zona su jednako ukraene. Ispupane su. Dekorirane su rombovima. etvrta i esta zona su jednako dekorirane. Ukraene su nepravilno rasporeenim i isprekidanim poprenim linijama, koje ine skladan prelaz prema centralnoj zoni kotlia. Peta zona predstavlja centralni friz kotlia. iroka je 5 cm. Na njoj su ugravirane etiri scene bitaka uokvirene renesansnom trakom. Razlikuju se sljedee bitke: bitka na moru, priobalska bitka i bitka na kopnu, bitka konjice i bitka pjeadije. Osim scena u kojima su prikazane bitke, ovaj prostor je ukraen groteskom i polufigurom iz kojih se desno i lijevo izvija lozica. Osma zona je udubljena. Ukraena je nepravilno urezanim linijama. Devata zona nema ukrasa. Ona predstavlja prijelaz ka dnu kotlia. Dno kotlia, koga ini deseta, jedanaesta i dvanaesta zona, ukraeno je krunim pojasom ispunjenim urezanim liem koje podsjea na pojednostavljen motiv riblje krljuti. Centralni dio dna kotlia zauzima rozeta ukraena asimetrinom zvijezdom smjetenom unutar druge zvijezde. Rozeta je okruena uskom trakom dekoriranom nepravilnim etverolisnim ornamentom. Dno kotlia je napuknuto. Napomena: kotli je pronaen u vrijeme Austro-Ugarske monarhije prilikom istraivanja u srednjovijekovnom gradu Bobovcu. Pretpostavlja se da je pripadao kraljevskoj porodici. Austrijanci su ga na molbu sutjekih fratara ostavili u samostanu. Kotli predstavlja jedan od najboljih primjera umjetnikog ukraavanja metala ovog tipa u venecijanskim kolama tokom 15. i 16. stoljea. Posluio je kao dobar primjer domaim majstorima za izradu slinih predmeta, tako da kopije ovakvih kotlia susreemo po Bosni i Hercegovini. 3. ZVONO Mjesto nastanka: Bliski istok. Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 21 cm, donji promjer 15 cm. Opis predmeta: zvono ima oblik konice. Slino je romanikom tipu zvona. Pri vrhu je ugraviran natpis na arapskom jeziku. Do 19. stoljea zvono je sluilo za poziv na molitvu unutar zgrade samostana.

4. KALE Vrijeme nastanka: 15. stoljee.

61

Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 19 cm. Opis predmeta: iz heksagonalnog podnoja sa sitnim, profiliranim obodom izdie se nodus sa est isturenih kvadratinih polja u kojima su u reljefu ispisana slova AVE MARIJA. Na jednom polju u plitkom reljefu ugraviran je krug sa rukom Boga Oca u kojoj su unakrsno poloena dva dvolista sa pinjolom u sredini. Obod ae je iskoen. 5. KALE Vrijeme nastanka: 1416. godina. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 19,8 cm. Opis predmeta: esterolisno podnoje kalea ukraeno je graviranjem. Tri lista ukraena su geometrijskim ornamentom, a druga tri predstavama Veronikinog rupca, kralja sa krunom, ezlom i modelom crkve, te likom sv. Katarine sa simbolima muenja: tokom i maem. U polju iznad Veronikinog rupca ugravirana je 1416. godina. Nodus je ukraen ulocima crvenog emajla. Koara kalea je ukraena bruenim, zelenim staklom. Obod ae je iskoen. 6. KALE Vrijeme nastanka: 1570. godina. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, apliciranje. Dimenzije: visina 22,7 cm, promjer otvora ae 10,7 cm. Opis predmeta: izmeu latica heksagonalnog podnoja uloen je po jedan brueni kamen. U svakom polju podnoja aplicirana je reljefna figura svetitelja: Bogorodica sa Hristom, sv. Katarina, nepoznata svetiteljka, sv. Cecilija, sv. Nikola i sv. arhanel Mihovil. Iznad svake figure je baldahin. Na stopi su inicijali G K. S donje strane podnoja ugraviran je sljedei natpis: 1570 SVITISCHE STI IOANIS BAPTIST. Nodus je ukraen bruenim kamenjem i izlivenim cvjetovima. Na vrhu nodusa je uvrena koarica ukraena biserima. aa kalea je iroka i iskoena. 7. KALE Vrijeme nastanka: kraj 15. ili poetak 16. stoljea. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran. Dimenzije: visina 29,2 cm. Opis predmeta: esterolatina filigranska stopa oiviena je pozlaenom tordiranom icom. U svakoj latici umetnut je brdski kristal. Na pet latica izliveno je po jedno slovo: F.F.F.F.T. Nodus kalea ukraen je bruenim, crvenim kamenjem. Poluokrugla koarica kalea ukraena je crvenim kamenjem i tordiranom icom. Iz nje se izdie blago iskoena aa. 8. KALE Vrijeme nastanka: 15. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, emajl. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, apliciranje. Dimenzije: visina 22,5 cm. Opis predmeta: heksagonalna stopa i aa kalea su presvueni emejlom izmeu filigranskih ica. Nodus kalea je gotiki perforiran. Na njegovim uglovima su aplicirani cvjetii sa crvenim kamenom u sredini. aa se ravno iri prema obodu. 9. KALE Vrijeme nastanka: 15. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran, granulacija. Dimenzije: visina 22,2 cm. Opis predmeta: iz heksagonalnog, filigranskog i pozlaenog podnoja izdie se gotiki preforiran nodus. Ukraen je apliciranim buketiima cvijea. Koarica kalea oiviena je tordiranom icom i

62

ispunjena ornamentima izgraenim filigranom i granulacijom. aa je neznatno izvijena prema obodu. 10. KALE Vrijeme nastanka: 15. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran, apliciranje, granulacija. Dimenzije: visina 22,3 cm, irina oboda ae 10 cm. Opis predmeta: heksagonalno podnoje izraeno je tehnikom filigrana. Iz njega se izdie spljoteni nodus ukraen apliciranim cvjetovima. aa kalea se sastoji od est polja ukraenih vegetabilnim motivima izraenim u tehnici filigrana i granulacije. Rub oboda ae je blago izvijen. 11. KALE Vrijeme nastanka: 15. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran. Dimenzije: visina 28,6 cm, irina oboda ae 10,6 cm. Opis predmeta: heksagonalna stopa kalea ukraena je tordiranom icom, filigranom i ulaganjem bruenog kamenja. Na stopi su ugravirana slova inicijala F.F.F.P.B. Nodus je ukraen sa est iskucanih krunica u ijem sreditu je umetnut brueni kamen, naizmjenino bezbojan i crven. aa je izvijena prema rubu. 12. KALE Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, graviranje, aplikacija. Dimenzije: visina 23,6 cm, irina oboda ae 9,5 cm, prenik stope 13,5 cm. Opis predmeta: na heksagonalnom podnoju graviranjem su izvedeni motivi penice i vinove loze. Na nodusu su ugravirani isti motivi, ali su dodane i aplicirane tri figure heruvina. aa je izvijena prema rubu. 13. KALE Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, aplikacija. Dimenzije: visina 23,5 cm, irina oboda ae 9,1 cm. Opis predmeta: kruna stopa kalea ukraena je apliciranim glavama heruvina i voem. Isti motiv pojavljuje sa na nodusu i koarici. aa je iznutra pozlaena. 14. KALE Autor: radionica Grge imia u Vareu. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bakar. Tehnika izrade: lijevanje, tokarenje, iskucavanje. Dimenzije: visina 21 cm, irina oboda ae 8,2 cm, prenik stope 10,5 cm. Opis predmeta: stopa, nodus i koara kalea su ukraeni vegetabilnim i geometrijskim motivima. Na koari su, pored vegetabilnih motiva, ugravirana u medaljonima tri kria. aa je izvijena prema rubu. 15. KALE Autor: radionica Grge imia u Vareu. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, tokarenje, iskucavanje. Dimenzije: visina 21 cm, irina oboda ae 8,2 cm, prenik stope 10,5 cm. Opis predmeta: stopa, nodus i koara kalea su ukraeni vegetabilnim i geometrijskim motivima. Na koari su, pored vegetabilnih motiva, ugravirana u medaljonima tri kria. aa je izvijena prema rubu.

63

16. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 20,9 cm, irina oboda ae 7,7 cm, prenik stope 9,8 cm. Opis predmeta: stopa kalea je podijeljena iskucavanjem u etiri ornamentalne zone. Noga kalea je bogato profilirana, a nodus ima oblik ira sa ugraviranim arkadama. aa je pozlaena i blago se izvija prema rubu. 17. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 19,9 cm, irina oboda ae 8,7 cm, prenik stope 9,8 cm. Opis predmeta: stopa kalea je podijeljena iskucavanjem u etiri ornamentalne zone. Noga kalea je bogato profilirana, a nodus ima oblik ira sa ugraviranim arkadama. aa je pozlaena i blago se izvija prema rubu. 18. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, apliciranje. Dimenzije: visina 23,5 cm, irina oboda ae 9,7 cm. Opis predmeta: stopa kalea je ukraena vijencem, iznad nje su, u tri ovalna polja, aplicirane figure sv. Josipa, sv. Ante i sv. Franje. Izmeu njih postavljene su glave anelia. Tri glave anelia aplicirane su na nodusu, a etiri na koari kalea. aa je pozlaena i blago izvijena na rubu. 19. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 20,4 cm, irina oboda ae 8,7 cm, prenik stope 10,4 cm. Opis predmeta: postolje kalea je pozlaeno i slino je predmetima izraivanim u periodu kasne renesanse. Koarica je vjerovatno iskovana od nekog drugog predmeta jer se na njoj primjeuju tragovi stare gravure sa vegetabilnim motivima. Pozlaena aa zavrava zupcima. 19. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, apliciranje. Dimenzije: visina 20 cm, irina oboda ae 7,9 cm, prenik stope 10,5 cm. Opis predmeta: stopu kalea mogue je datirati u 18, a koaricu i au u 19. stoljee. Stopa je raena tehnikom cizeliranja. ine je dvije ovalne kartue. Na jednoj je aplicirana reljefna figura sv. Franje, a na drugoj grb franjevakog reda. Prostor izmeu kartua ukraen je apliciranim svenjevima vinove loze i ita. Koarica je dosta grube filigranske izrade. Srebrena, pozlaena aa puncirana je sa dva ista iga u Veneciji. 20. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata.

64

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 23, 9 cm, irina oboda ae 8,4 cm, prenik stope 12,4 cm. Opis predmeta: stopa kalea je iskucavanjem podijeljena u etiri koncentrine zone. Tri zone su ukraene geometrijeskim motivima, a etvrta vegetabilnim. Nosa kalea je bogato profiliran. aa je raena tehnikom lijevanja. Na njenom podnoju se primjeuju brojni renjevi koji polukruno zavravaju. aa je izvijena prema obodu. 22. KALE Autor: radionica Grge imia. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 21 cm. Opis predmeta: lijevana stopa ukraena je iskucavanjem tako da gradi etiri zone sa vegetabilnim motivima. Koarica za au je perforirana. 23. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 16-19. stoljee. Materijal izrade: bakar, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 21 cm. Opis predmeta: obod stope i nodus kalea su ukraeni gravurama ranobaroknog stila. Srebrena, pozlaena aa je proirena prema obodu. Teko je prosuditi da li kale potjee iz 16. ili 17. stoljea, ili je vjeta kopija nastala u 19. stoljeu. 24. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 19,6 cm, irina obooda ae 8,4 cm, prenik stope 10 cm. Opis predmeta: stopa i nodus kalea su blago profilirani. Srebrena, iznutra pozlaena aa blago je izvijena na rubu. 25. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 22 cm. Opis predmeta: na stopi kalea su aplicirane etiri figure heruvima. Koara kalea je izraena tehnikom lijevanja, a potom je perforirana sa etiri anela smjetenih izmeu cvjetova i lia. 26. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, granulacija. Dimenzije: visina 18,2 cm, irina oboda ae 7,6 cm, prenik stope 9,7 cm. Opis predmeta: postolje i nodus kalea su rad domaeg majstora. Raeni su prema nakom starijem primjerku iz perioda kasne renesanse. aa je lijep rad iz mletakog podruja. 27. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje.

65

Dimenzije: visina 20,5 cm, irina oboda ae 8 cm, prenik stope 9,8 cm. Opis predmeta: stopa kalea je gotovo vodoravna. Po rubu je ukraena graviranim listovima akanta. Nodus je ukraen istim motivom, ali u obrnutom poloaju od akanta na stopi. aa kalea je relativno iroka i blago izvijena prema obodu. 28. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 26,8 cm, irina oboda ae 7,9 cm. Opis predmeta: na podnoju kalea aplicirane tri figure anela. Na nodusu, koari i ai kalea reljefno izvedeni simboli Muke. U kale utisnute punce s tijarom i kljuevima sv. Petra. 29. KALE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: nepoznat. Materijal izrade: srebro, pozlata, brueno kamenje i staklo. Tehnika izrade: lijevanje, emajl. Dimenzije: visina 26 cm. Opis predmeta: iz heksagonalne stope izdie se okrugli nodus sa est renjeva. Polukruna koara zavrava sa nizom arkadica otrog luka. aa je znatno izvijena na obodu. 30. KALE Vrijeme nastanka: 1950. godine, po nacrtu Joe Plenika. Materijal izrade: srebro, pozlata, brueno kamenje i staklo. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 23,5 cm, irina oboda ae 8,9 cm, prenik stope 14,2 cm. Signatura na stopi kalea: A.S.U.Dr P. Romani Tominec O.F.M. d.d. Sr. Z. ADAM CREPULJA DAROVAO ZA RATANJ 1973. Opis predmeta: u stopu kalea umetnuto est brdskih, bruenih kristala i jedan crni kamen. au dre dva nodusa povezana sa est stupia. aa ima gotovo ravan obod. 31. KALE Vrijeme nastanka: 1958. godine, po nacrtu Joe Plenika. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 23 cm, irina oboda ae 8,9 cm, prenik stope 14,3 cm. Signatura na stopi kalea: ANA ANTUNOVI R. TOPALOVI NA SPOMEN GOSPE LURDSKE 1958. Opis predmeta: iz profilirane stope uzdie se nodus u obliku kugle. Obod ae je ravan. 32. KALE Vrijeme nastanka: 1958. godine, po nacrtu Joe Plenika. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 23 cm, irina oboda ae 8 cm, prenik stope 9,7 cm. Signatura na stopi kalea: LOCUM UBI CRUCIFIXERUNT EUM EXIVIT IN EUM QUI DICITUR CALVARIE. Signatura na vrhu koarice: SANGUIS CHRISTI CUSTODIAT ME IN VITAM AETERNAM. Opis predmeta: stopa ima oblik stoca. Podijeljena je na etiri plohe u kojima su reljefno prikazani Melkizedek, Abraham, Abel i Isus. U nju su ulegnuti nizovi crvenog kamenja. Stopa je nastavljena niim stocem na koji je privren nodus od oniksa. Iz nodusa izlazi obrnuti stoac u odnosu na prethodni. Nii stoac i obrnuti stoac ukraeni su zelenim kamenjem. Na njega je privrena aa kalea. Napomena: kale je pripremljen za zlatnu misu fra Anela Anelovia 1958. godine. 33. KALE

66

Vrijeme nastanka: oko 1950. godine, po nacrtu Joe Plenika. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 20,3 cm, irina oboda ae 9,3 cm, prenik stope 11,3 cm. Opis predmeta: iz blago uzdignute stope izdie se tanak nosa kalea sa nodusom od oniksa. Na stopi oko nosaa je izliveno osam renjeva. aa se blago iri prema otvoru.

34. CIBORIJ Vrijeme nastanka: tridesete godine 20. stoljea, po nacrtu Joe Plenika. Materijal izrade: metalna legura, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 31,5 cm, irina otvora 14 cm, prenik stope 15,2 cm. Opis predmeta: postament ciborija ima oblik diska. Na njega je postavljena aa sa poklopcem. 35. CIBORIJ Vrijeme nastanka: 18. stoljee, domaa radionica. Materijal izrade: bakar, srebro, posrebrivanje, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, pseudofiligran, graviranje. Dimenzije: visina 7,5 cm. Signatura na sredini ciborija: IESUS NAZARENUS BK LAVDETUR SANVISSIMUM SAGRAMENZUM AD 1729. Opis predmeta: postament ime oblik polulopte. Ukraen je pseudofiligranskim listiima i krugovima. Na njegovom vrhu je privren nodus na kome, u obliku kugle, stoji aa sa poklopcem. Na mjestu gdje se spajaju aa i poklopac ugraviran je gore naveden natpis. 36. CIBORIJ Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: metalna legura, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 15 cm. Opis predmeta: na blago izvijenom postamentu ugravirano je osam medaljona sa vegetabilnim motivima. aa i poklopac ciborija tvore kuglu na ijem vrhu je privren kri. 37. CIBORIJ Vrijeme nastanka: 19. stoljee, domaa radionica. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 19 cm. Opis predmeta: na blago izvijenom postamentu, pri vrhu, ugravirana je traka s nizom povezanih cvjetova. aa i poklopac ciborija su kuglastog oblika. Na njima su ugravirani medaljoni sa arapskim, vegetabilnim motivima. Na vrhu kugle je privren kri. 38. CIBORIJ Autor: domaa radionica. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 11,5 cm, prenik stope 5,8 cm. Opis predmeta: poluloptasto postolje ukraeno je vijencem vegetabilnih motiva i reljefnim kriem. aa i poklopac tvore kuglu, s tim da je poklopac stepeniasto oblikovan. Na njegovom vrhu privren je kri. 39. CIBORIJ Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 29 cm, prenik stope 12 cm.

67

Opis predmeta: poluloptasto postolje, nodus i poklopac ae izliveni su od bakra, a potom su pozlaeni. aa je izlivena od srebra i pozlaena iznutra. Naknadno je na poklopac ae privren kri. 40. CIBORIJ Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: metalna legura, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 34 cm, prenik stope 14,5 cm. Opis predmeta: stopa ciborija je ukraena vijencem vegetabilnih motiva meu kojima su izlivene granule. Iz stope ciborija izrasta nodus koji prelazi u koaru u kojoj je smjetena visoka aa sa poklopcem ne ijem vrhu je privren kri. 41. CIBORIJ Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1922. godina. Materijal izrade: metalna legura, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 18,3 cm, prenik stope 16,4 cm. Signatura na stopi ciborija: ESSER WEERT FEC. 1922. Opis predmeta: stopa ciborija ima heksagonalnu osnovu sa blagim, konkavnim usponom prema spljotenom nodusu iz koga izrasta koara sa irokom aom. Na stopi su u plitkom reljefu izvedeni vegetabilni motivi, gradei vijenac, i riba sa koarom i hljebovima. Nodus je takoer ukraen vegetabilnim motivima. Na ciboriju se najvie istie plitki reljef na koari. U etiri krunice prikazani su heruvimi sa dugom kosom. 42. MONSTRANCA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, brueno kamenje. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 64 cm. Opis predmeta: na piramidalnom i reljefima bogato ukraenom postolju privren je nodus. Na njega su poloene tri plohe koje uokviruju ostenzorij. Najvea od njih je u obliku zrake, srednja ima izgled kria izraenog od oslikanog porculana u crvenoj boji na bijeloj podlozi. Ispred ove plohe je najmanja, izraena u filigranu. Na nju je privren malen okvir za hostiju. Na vrhu monstrance je privren kri od brdskog kristala postavljen u pozlaeni okvir. 43. MONSTRANCA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, legura metala. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 36,8 cm. Opis predmeta: posuda za hostiju ukraena je plitkim reljefom iz koga se uzdiu naizmjenine suneve zrake. Na vrhu je kri. 44. MONSTRANCA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, iskucavanje. Dimenzije: visina 37,7 cm. Opis predmeta: iz postolja monstrance se izvija barokni, trolani nodus. Na njega je privrena staklena posuda za hostiju iz koje se pruaju naizmjenine zrake. Na vrhu monstrance, na zraci je privrena kuglica na koju je postavljen kri. 45. MONSTRANCA

68

Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, iskucavanje, emajl, filigran. Dimenzije: visina 59,3 cm. Opis predmeta: postolje monstrance ini graevina izraena u gotikom stilu. Na nju je privren nodus sa est kvadratia. Nodus dri ostenzorij sa ipkastim obodom, vie koga, ispod baldahina, stoji srebrena figura Bogorodice sa Kristom. Sa njene lijeve i desne strane su postavljene figure sv. Petra i sv. Pavla. Ispod ova dva svetitelje su privreni privjesci sa likom Krista sa jedne strane i Marije sa druge strane. 46. MONSTRANCA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 54 cm. Opis predmeta:na postolju monstrance su privrene tri koncentrina kruga zraka. Najvei, pozlaeni krug zraka na vrhu ima privren trolisni kri. Srednji krug je izraen od srebra sa scenom sv. Trojstva na vrhu kojem sa strana dolijeu dva anela. Najmanji krug zraka je pozlaen. U njegovom sreditu, u okruglom otvoru, je prostor za smjetaj hostija. 47. MONSTRANCA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza, posrebrivanje, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 55 cm. Opis predmeta: stopa monstrance je heksagonalne osnove. Ukraena je neogotikim graviranim ornamentom. Iz nje se izdie spljoteni nodus na koga je privren ostenzorij. ine ga dvije plohe. Stranju, bronzanu plohu ine zrake, a prednju, izraenu od srebra, hrastovo lie izvijeno prema van i krinovi povijeni ka unutra. Na vrhu ostenzorija je privren kri. 48. RELIKVIJAR SV. FRANJE ASIKOG Autor: domai majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: filigran. Dimenzije: visina 25,3 cm, prenik stope 10 cm. Opis predmeta: stopa i nodus relikvijara ukraeni su gravurama orijentalnog stila. Na nodus je privrena srebrena ploa izrezana po rubovima. U nju su uloena etiri bruena stakla crvene boje. Na vrhu ploe je privren kri. Nosa relikvije je privren na sredite ploe. U njemu se pod staklom uva sitna relikvija. 49. RELIKVIJAR SV. ANTUNA PADOVANSKOG Autor: domai majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, gravura. Dimenzije: visina 26 cm, prenik stope 9,2 cm. Opis predmeta: stopa kalea je podijeljena iskucavanjem u etiri ornamentalne zone. Noga kalea je bogato profilirana, a nodus ima oblik ira sa ugraviranim arkadama. aa je pozlaena i blago se izvija prema rubu. 50. RELIKVIJAR Autor: domai majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata.

69

Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran. Dimenzije: visina 29 cm, prenik stope 9,4 cm. Opis predmeta: za izradu ovog relikvijara koriten je komad srebra ranije izgraviran, tako da se stari vegetabilni motivi jo uvijek primjeuju. Stopa relikvijara se u blagom usponu uzdie prema nosau nodusa. Ovalni ostenzorij je uokviren zrakasto izrezanom ploom sa kriem na vrhu. Na plou su aplicirani nosai relikvije i to etiri kamena tirkizne boje, tri crvene i jedan bezbojne. Sama relikvija je u obliku kria izraenog od bruenog stakla. Njena autentinost potvrena je peatom nekog biskupa. 51. RELIKVIJAR SV. GRGURA VELIKOG I ALIORUM SS. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 36,5 cm, prenik stope 10,7 cm. Signatura na stopi: DEVOTIO P. GREGORII A'VARESS 2d MINRI PROVLIS 1795. Opis predmeta: stopa relikvijara je ukraena cizeliranjem. Njena povrina je na taj nain podijeljena na etiri zone. Iz stope se izdie nosa sa bogato profiliranim nodusom kasnorenesansnog oblika. Nodus je ukraen geometrijskim motivima. Na vrhu krunog ostenzorija, izmeu dvije zrake, privren je kri. Izmeu zraka umetnute su granice sa etiri lista i ruom. U sreditu ostenzorija su postavljene tri ovalne kutijice. Zastakljene su. U svakoj se uva siuna relikvija i to: sv. Grgura Velikog, sv. Filipa Nerija i sv. Kria. 52. RELIKVIJAR SV. PETRA I ALIORUM SS. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 36,7 cm, prenik stope 10,6 cm. Signatura na stopi: DEVOTIO P. GREGORII A'VARESS 2d MINRI PROVLIS 1795. Opis predmeta: stopa relikvijara je ukraena cizeliranjem. Njena povrina je na taj nain podijeljena na etiri zone. Iz stope se izdie nosa sa bogato profiliranim nodusom kasnorenesansnog oblika. Nodus je ukraen geometrijskim motivima. Na vrhu krunog ostenzorija, izmeu dvije zrake, privren je kri. Izmeu zraka umetnute su granice sa etiri lista i ruom. U sreditu ostenzorija su postavljene tri ovalne kutijice. Zastakljene su. U svakoj se uva siuna relikvija i to: sv. Petra, sv. Franje i sv. Filipa. 53. RELIKVIJAR SV. KARLA BOROMEJSKOG Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 29,5 cm, prenik stope 10,4 cm. Opis predmeta: stopa relikvijara je ukraena cizeliranjem. Njena povrina je na taj nain podijeljena na etiri zone. Iz stope se izdie nosa sa bogato profiliranim nodusom kasnorenesansnog oblika. Nodus je ukraen geometrijskim motivima. Na vrhu krunog ostenzorija, izmeu dvije zrake, privren je kri. Izmeu zraka umetnute su granice sa etiri lista i ruom. U sreditu ostenzorija je postavljena ovalna kutijica. Zastakljena je. U njoj se uva siuna relikvija sv. Karla Boromejskog. 54. RELIKVIJAR Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 39,5 cm, prenik stope 13,6 cm. Opis predmeta: iz jednostavne, profilirane stope relikvijara uzdie se ovalni nodus. Ostenzorij je ovalnog oblika. Ukaren je graviranjem i srebrenom zrakasto izrezanom ploom. Na njegovom vrhu je privrena kugla sa kriem. 55. RELIKVIJAR SV. IVANA KRSTITELJA Vrijeme nastanka: 18. stoljee.

70

Materijal izrade: srebro, legura metala, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, apliciranje. Dimenzije: visina 37 cm. Opis predmeta: podnoje relikvijara je ukraeno reljefnim ornamentom u duhu klasicizma. Disk ostenzorija je ovalnog oblika. U njegovom sreditu je relikvija pod staklom. Iz diska se na sve strane ire zrake meu kojima su cvjetii. Na vrhu je privren kri. 56. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 48,5 cm. Opis predmeta: podnoje svijenjaka je tronono. Svaka noga zavrava kandama. Iz podnoja se uzdie nosa svijenjaka. Zavrava aom za svijeu ispod koje su, u punoj plastici, prikazane tri glave anela. 57. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 53 cm. Opis predmeta: podnoje svijenjaka je tronono. Svaka noga zavrava kartuama. Iz podnoja se uzdie bogato profiliran nosa svijenjaka. Zavrava aom sa iljkom za noenje svijee u sredini ispod koje su, u punoj plastici, prikazane tri glave anela. 58. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 55 cm. Opis predmeta: podnoje svijenjaka je tronono. Svaka noga zavrava kandama i kartuama. Iz podnoja se uzdie nosa svijenjaka sa proirenim nodusom. Zavrava aom za svijeu. 59. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 43 cm. Signatura na postolju svijenjaka: a. SEPTIUM CANDELABR b. EPISCOPI GREGORI c. A' VARESS 1802 Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama u kojima je ugraviran prethodno naveden natpis. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom koji se proiruje prema vrhu. Na nodusu je est ovalnih udubljenja. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu. 60. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 40 cm. Opis predmeta: tronono postolje zavreno sa kandama zvijeri nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom koji se proiruje prema vrhu. Na nodusu je est ovalnih udubljenja. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu.

71

61. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 40 cm. Signatura na nosau svijenjaka: 1808 UCINI GHARGA SCIMICH VARESS PO OCZU PF STIPANU MARKOVICHU Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama u kojima je ugraviran prethodno naveden natpis. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom koji se proiruje prema vrhu. Na nodusu je est ovalnih udubljenja. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu. 62. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 42,5 cm. Signatura na nosau svijenjaka: 1808 UCINI GHARGHA SCIMICH VARESA PO OCZU PF STIPANU MARKOVICHU Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama u kojima je ugraviran prethodno naveden natpis. Jedna kartua je bez natpisa. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom koji se proiruje prema vrhu. Na nodusu je est ovalnih udubljenja. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu. 63. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 40,5 cm. Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom u obliku obrnute kruke. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu. aa ima dva ispupenja. Donje je neznatno, a gornje je posebno naglaeno. 64. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 40,5 cm. Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom u obliku obrnute kruke. Iznad njega je na tokarskom stroju izvedeno nekoliko profilacija na koje se nastavlja aa za svijeu. aa ima dva ispupenja. Donje je neznatno, a gornje je posebno naglaeno. 65. SVIJENJAK Mjesto izrade: Venecija. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, granulacija. Dimenzije: visina 48 cm. Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa srcoliko rastegnutim kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom izvedenim na

72

tokarskom stroju i naknadno reljefno uraenim motivima akante. Na naglaenom dijelu nodusa aplicirane su tri glave anela okrenute ustranu. Svijenjak zavrava aom za svijeu. 66. SVIJENJAK Mjesto izrade: Venecija. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 38 cm. Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa srcoliko rastegnutim kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom izvedenim na tokarskom stroju i sa naknadno reljefno uraenim motivima akante. Na naglaenom dijelu nodusa aplicirane su tri glave anela okrenute ustranu. Svijenjak zavrava aom za svijeu. Cizeliranje je loe izvedeno. 67. SVIJENJAK Mjesto izrade: Venecija. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 33 cm. Opis predmeta: tronono postolje, zavreno kandama zvijeri, nosi barokno zasvedeno podnoje sa srcoliko rastegnutim kartuama. Iz postolja se uzdie nosa sa nodusom izvedenim na tokarskom stroju, pa naknadno reljefno uraenim motivima akante. Na naglaenom dijelu nodusa aplicirane su tri glave anela okrenute ustranu. Svijenjak zavrava aom za svijeu. Cizeliranje je loe izvedeno. 68. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 33 cm. Signatura na nosau svijee: BEATAE VIRG. MARIAE OBTULIT MICHAEL GASHICH EX VARESS 1850. Opis predmeta: tripod svijenjaka je u obliku kandi. Na njemu je korpus svijenjaka koji se valovito, sa etiri trbuasta trohila, suava prema sredini, a zatim se tankim vratom izvija do ae za svijeu. Donja polovina svijenjaka ukraena je cvjetovima, a nosa listovima akante. 69. SVIJENJAK Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade:lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 54 cm. Signatura na nosau svijee: BEATAE VIRG. MARIAE OBTULIT GASHICH EX VARESS 1850. Opis predmeta: tripod u obliku kandi nosi korpus draa svijee, koji se sa etiri trbuasta zadebljenja suava prema izduenom vratu u koarici od akantovog lia. 70. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 51,8 cm. Signatura na postolju svijenjaka: GARGO SHIMICH IZ VARESHA PLATI G.G. MDCCCXLI (1841?) Opis predmeta: podnoje svijenjaka je tronono. Noge kria zavravaju se kandama i glavom anela. Meu njih je umetnut i tit sa gore navedenim natpisom. Iz podnoja se uzdie nosa

73

svijenjaka sa nodusom koji prerasta u trostrani element, koji kod baroknih svijenjaka oponaa stupi balustrade. Zavrava aom za svijeu. 71. SVIJENJAK Autor: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina bez nasada za svijeu 51,8 cm. Signatura na postolju svijenjaka: GARGO SHIMICH IZ VARESHA PLATI G.G. MDCCCXLI (1841?) Opis predmeta: podnoje svijenjaka je tronono. Noge kria zavravaju se kandama i glavom anela. Meu njih je umetnut i tit sa gore navedenim natpisom. Iz podnoja se uzdie nosa svijenjaka sa nodusom koji prerasta u trostrani element, koji kod baroknih svijenjaka oponaa stupi balustrade. Zavrava aom za svijeu. Svijenjak je jednak prethodnom, s tim da mu je jedna noga slomljana. 72. KRI Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: kovano eljezo, drvo, rog goveda. Dimenzije: visina 75,5 cm, raspon krakova 37 cm, irina krakova 7,3 cm, debljina 4,5 cm. Opis predmeta: osnovu kria ini drvo iji su krakovi okovani eljezom. Na vrhu vertikalnog kraka kria privrena je halka za vjeanje. U njegovom gornjem dijelu privrena je pravougaona ploica od goveeg roga sa natpisom INRI 1426. Ispod ove ploice je privrena druga, u obliku etverolista. U donjem dijelu vertikalnog kraka kria, takoer od goveeg roga, privreno je pet krunica, meusobno presjeenih. Na drveni kri je naknadno privren jednostavan, manji, metalni kri, sa trolisnim zavrecima. Na njemu postoje otvori za privrivanje Korpusa. Napomena: vjeruje se da je ovaj kri pripadao fra Anelu Zvizdoviu. 73. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 23 cm, raspon krakova 8,1 cm, prenik stope 11 cm. Opis predmeta: kri je privren na stalak sa etverolisnom stopom iz koje se izdie etvrtasti nosa sa nodusom u obliku kugle. Kri zavrava trolistovima. Graviran je sa obje strane. Na njega je privren Korpus od lijevanog metala sa slabo izdiferenciranom plastikom tijela. 74. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, brueno kamenje. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje, ulaganje. Dimenzije: visina 32 cm, raspon krakova 11,5 cm. Opis predmeta: stopa oltarnog kria je esterolatina. Na nju je apliciran vodoravno poloen stakleni oval uloen u srebreni okvir. Iz stope se izvija esterostrana piramida na koju je postavljena kugla sa 12 polja. U svako polje je uloen po jedan brueni kamen. Na kuglu je postavljen nasad sa trolisnim kriem. Rubovi kria su oivieni srebrenom pletenicom. U svaki trolist su uloena po etiri bruena kamena. Korpus je skinut. 75. OLTARNI KRI Autor: domai majstor. Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina bez vijka za usaivanje 17 cm, raspon krakova 12,9 cm. Signatura irilicom na naliju kria: INI GA O.P. ANDRIA MAR... NANIN. DA STOI NA OLTARU. 1670. U SOLE.

74

Opis predmeta: kri je trolisnog oblika. Na njegovim krajevima su privrene rozete. Korpus kria je strane, fine izrade. Za kri je privren zakovicom velike glave. Pozlaeni titulus iznad Korpusa je nestruno izveden. 76. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, zlato, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, filigran. Dimenzije: visina 29 cm. Opis predmeta: podnoje i nodus kria izraeni su od lijevanog i pozlaenog srebra. Ukraeni su sitnim, pozlaenim rozetama i uloenim kameniima. Kri je filigranske izrade. Pozlaen je. Ukraen je bruenim staklom. Na njega je privren Korpus, a iznad njega titulus sa godinom 1619. Brojke su izraene u tehnici filigrana. Za bobice na krajevima krakova kria je privren lani sa zlatnim privjescima. 77. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, filigran, graviranje. Dimenzije: visina 32 cm, raspon krakova 16,5 cm. Signatura na stopi kria: CVRA R P F IOIS DA CERC 1615 Opis predmeta: na srebrenoj stopi kria je privreno nekoliko rozeta. Iz nje se izdie osmerostrani nosa nodusa sa spljotenom kuglom. Kri je trolistan. Povrina mu je prekrivena filigranom u koga su na krakovima uloeni brueni kamenii. Trolisti zavravaju privjeskom u obliku bobice. Na ovaj kri privren je manji, izraen od srebrenog lima. Povrina mu je gravirana. On nosi tanko izliveni Korpus ispod koga je mrtvaka glava i dvije kosti. Titulus je neitak. 78. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, filigran, iskucavanje. Dimenzije: visina 34 cm, raspon krakova 17,5 cm. Opis predmeta: na stopi kria, u etiri filigranska medaljona, je uloeno brueno kamenje. Iz stope se izdie etvrtasti nosa sa pozlaenom, filigranskom kuglom. Ona je takoer ukraena kameniima. Iz nje se izdie trolisni, filigranski kri ukraen raznobojnim, bruenim kameniima. Na krajeve trolista je privrena filigranska bobica. Krajevi kria su povezani laniem, privrenim za te bobice. Na kri je privren loe izliven Korpus. Iznad njega je titulus INRI. 79. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: bronza, srebro, posrebrivanje, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, iskucavanje. Dimenzije: visina 33 cm, raspon krakova 15 cm. Opis predmeta: osmerolatina stopa kria je ukraena apliciranim rozetama i kameniima. Iz nje se izdie sedmerougaoni nosa nodusa. Kri je trolistan. Izraen je od srebrenog lima. Njegova povrina je ukraena granulama, rozetama i kameniima. Korpus je loe izrade. Iznad njega, u obliku svitka, stoji titulus INRI, a ispod njega mrtvaka glava i dvije kosti. 80. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: drvo, bakreni lim, pozlata, brueno kamenje. Tehnika izrade: okivanje, lijevanje, ulaganje. Dimenzije: visina 50,6 cm, raspon krakova 25,3 cm. Opis predmeta: nasad kria izraen je od bakra. Povie nasada je pozlaena bakarna kugla i pravougaoni prsten sa ugraviranim rombovima. Kri je izraen od pozlaenih bakarnih ploica.

75

Uokviren je bobicama. Na njegovim trolisnim zavrecima su umetnuta arena bruena stakla i pozlaene bobice. Korpus je primitivne izrade sa slabo izdiferenciranim tijelom. Na naliju kria, na mjestu gdje je smjeten Korpus sa prednje strane, uloeno je brueno staklo. 81. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bakreni lim, pozlata, brueno kamenje. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, graviranje. Dimenzije: visina 49 cm, raspon krakova 25,6 cm. Opis predmeta: nasad kria izraen je od bakra. Povie nasada je pozlaena bakarna kugla i pravougaoni prsten sa ugraviranim rombovima. Kri je izraen od pozlaenih bakarnih ploica sa ugraviranim krunicama. Rubovi kria su oivieni granulama. Na njegove trolisne zavretke privrena je po jedna pozlaena kugla, a u sredinu trolista brueno, crveno staklo. Korpus je izraen od lijevanog i pozlaenog metala. Na mjestu Korpusa, na naliju kria, uloen je bezbojni brueni kamen. 82. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, brueno kamenje. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje, filigran. Dimenzije: visina 59 cm. Opis predmeta: na nasad kria je postavljena srebrena kugla sa osam apliciranih rozeta. Iz kugle se izdie trolisni kri ispunjen filigranom i pozlaenim aplikacijama u obliku osmerokrake zvijezde. Svaka zvijezda ukraena je umetnutim bruenim brdskim kristalom. Korpus je primitivan. Pozlaen je. Iznad njega je privren pozlaeni titulus. 83. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 60,8 cm. Opis predmeta: na nasad kria postavljena je pozlaena kugla. Ukraena je filigranom. Iznad nje se izdie trolisni kri ispunjen filigranom, a na svakom zavretku trolista privrena je po jedna bobica izraena u tehnici filigrana. Sa strana Korpusa privrene su figure Marije i sv. Ivana Krstitelja. 84. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, ulaganje. Dimenzije: visina 54 cm, raspon krakova 23,9 cm. Opis predmeta: dno nasada kria je gravirano i zadebljano. Iznad njega je postavljena kugla. Presvuena je pozlaenim filigranom i umetnutim bruenim kamenjem. Nosa kria je iznad kugle pravougaonog oblika sa sedam nizova reljefnih bobica. Kri je trolistan. Prekriven je filigranom, sa dosta granula. U centru trolista su smjetene pozlaene rozete sa umetnutim bruenim kamenjem u sredini. Trolistovi se zavravaju pozlaenom, filigranskom bobicom. Korpus je slabe izrade. Iznad njega je natpis INRI. Nalije kria je ukraeno granulama i rozetama. 85. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, ulaganje. Dimenzije: visina 53,6 cm, raspon krakova 24,2 cm. Opis predmeta: dno nasada kria je gravirano i zadebljano. Iznad njega je postavljena kugla. Presvuena je pozlaenim filigranom i umetnutim bruenim kamenjem. Nosa kria je iznad kugle pravougaonog oblika sa nekoliko nizova reljefnih bobica koje se u etiri reda pojavljuju na stranama kria. Kri je trolistan. Prekriven je filigranom, sa dosta granula. U centru trolista su smjetene pozlaene rozete sa umetnutim bruenim kamenjem u sredini. Trolistovi zavravaju

76

pozlaenom, filigranskom bobicom. Korpus je slabe izrade. Nalije kria je ukraeno granulama i rozetama. 86. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, ulaganje. Dimenzije: visina 54 cm, raspon krakova 25,5 cm. Opis predmeta: dno nasada kria je od kugle odvojeno tordiranom icom. Na kugli su ugravirani inicijali F.F.T. Kugla je presvuena pozlaenim filigranom. Nosa kria je iznad kugle pravougaonog oblika sa nekoliko nizova reljefnih bobica koje se u tri reda pojavljuju i na stranama kria. Kri je trolistan. Prekriven je filigranom, sa dosta granula. U centru trolista su smjetene pozlaene rozete sa umetnutim bijelim kamenom u sredini. Korpus je slabe izrade. Na naliju kria, granulacijom je stvorena uska traka. 87. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 54 cm, raspon krakova 25 cm. Opis predmeta: dno nasada kria je od kugle odvojeno tordiranom icom. Kugla je presvuena pozlaenim filigranom. Nosa kria je iznad kugle pravougaonog oblika sa nekoliko nizova reljefnih bobica smjetenih izmeu tordiranih traka koje grade motiv riblje kosti. Ovaj motiv se pojavljuje cijelom duinom bonih strana kria. Kri je trolistan. Prekriven je filigranom, sa dosta granula. U centru trolista su smjetene pozlaene rozete sa umetnutim bijelim kamenom u sredini. Trolisti zavravaju bobicom izraenom u pseudofiligranskoj tehnici. Korpus je pozlaen. Slabe je izrade. Na naliju kria, granulacijom je stvorena uska traka. 88. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 51,9 cm, raspon krakova 23,5 cm. Opis predmeta: dno nasada kria je od kugle odvojeno tordiranom icom. Kugla je presvuena pozlaenim filigranom. Nosa kria je iznad kugle pravougaonog oblika sa tri niza reljefnih bobica smjetenih izmeu tordiranih traka koje grade motiv riblje kosti. Ovaj motiv se pojavljuje cijelom duinom bonih strana kria. Kri je trolistan. Prekriven je filigranom, sa dosta granula. U centru trolista su smjetene pozlaene rozete sa umetnutim srebrenim granulama u sredini. Trolistovi zavravaju srebrenom bobicom i cvjetiem. Korpus je izliven od srebra. Pozlaen je. Na naliju kria, granulacijom je stvorena uska traka. Nalije je ukraeno i sa nekoliko rozeta jednakih onima na prednjoj strani. 89. PROCESIJSKI KRI Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bronzani lim. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 60 cm, raspon krakova 36 cm. Opis predmeta: nad nasadom kria postavljena je jednostavna kugla iz koje se izdie trolisti kri. Na svakom trolistu je privrena ugravirana ploica. Korpus je loe izrade. Povie njega stoji titulus INRI. 90. RASPELO ZA OBREDE KRINOG PUTA Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronzani lim, srebrni lim, staklo, brdski kristal. Tehnika izrade: okivanje, lijevanje, iskucavanje, ulaganje. Dimenzije: visina 77,5 cm, raspon krakova 43,5 cm. Opis predmeta: nasad i kugla iznad njega izraeni su od pozlaenog bakra. Krakovi kria imaju est konkavnih ureza. U svakom kraku je, u ovalnom udubljenju, pod staklom, nalazi se relikvija.

77

Korpus je loe izrade. Pozlaen je. Korpus pridravaju tri drvena, djelomino srebrom okovana avla. Kri je ukraen esterokrakim zvijezdama i arenim bruenim staklom. Nalije kria je okovano srebrenim limom i ukraeno sa deset esterokrakih zvijezda. 91. RASPELO ZA OBREDE KRINOG PUTA Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: drvo, lim, pozlata, posrebrivanje staklo. Tehnika izrade: okivanje, lijevanje, iskucavanje, ulaganje, filigran. Dimenzije: visina 70 cm, raspon krakova 38 cm. Opis predmeta: nasad kria izraen je od drveta. Na njega je privrena pozlaena, srebrena kugla. Kako je kri izraen od drveta, prednji bridovi su okovani srebrenim limom. Krakovi kria zavravaju sa etiri konkavna udubljenja. Na svaku ivicu udubljenja privrena je po jedna filigranska bobica. Korpus pripada kasnogotikom tipu. Ispod nogu razapetog Krista je privrena relikvija sv. Kria pod polukuglastim staklom. Kri je ukraen rozetama i raznobojnim kamenjem i staklom. 92. PROCESIJSKI KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: kovano eljezo. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 73 cm, raspon krakova 30,7 cm. Opis predmeta: kri zavrava trolistovima. Korpus je jednostavne izrade. Iznad njega je privren titulus u obliku izduenog romba. Kri je usaen u drveni nosa izraen na tokarskom stroju. Od nosaa ga dijeli bronzana kugla. 93. PROCESIJSKI KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: kovano eljezo, bronza. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 52 cm, raspon krakova 29,9 cm. Opis predmeta: na okruglom, upljem drau stoji kri izraen od plonog kovanog eljeza sa zavrecima u obliku tri krina. Na krajevima krakova kria aplicirane su rozete. Bronzani korpus je primitivne izrade. Iznad njega je privren titulus. 94. KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: kovano eljezo. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 73 cm, raspon krakova 35,7 cm. Opis predmeta: krakovi kria su blago iskoeni. U prekriju krakova je aplicirana okrugla ploica. Na kriu se zamjeuju etiri rupe, to navodi na pretpostavku da je ranije bio privren na neki drugi predmet, moda na vrh sljemena na proelju stare crkve. 95. KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, lijevanje. Dimenzije: visina 52 cm, raspon krakova 25 cm. Opis predmeta: trokraki kri, sa loe izvedenim Korpusom. 96. DUPLI KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Na vei kri je privren manji. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee.

78

Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, lijevanje. Dimenzije: visina 54,5 cm, raspon krakova 26,9 cm; visina 24 cm, raspon krakova 12, 7 cm. Opis predmeta: na vei kri prikovan je manji na koji je privren Korpus, a ispod njega pozlaena mrtvaka glava sa dvije kosti. 97. PACIFIKAL Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza, sedef. Tehnika izrade: tesanje, lijevanje. Dimenzije: visina 46 cm, raspon krakova 18 cm. Opis predmeta: kri je postavljen na postament piramidalnog oblika. Ukraen je sedefnim detaljima. Na njega je naknadno privren manji kri sa pozlaenim, bronzanim Korpusom i titulusom. 98. OLTARNI KRI Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 53 cm, raspon krakova 17,3 cm. Signatura na postamentu: ZAVJET MAJKI BOJOJ JOSIPA SIMIA Opis predmeta: postament pacifikala je ukraen ugraviranim vijencem akantovog lia. Iz postamenta se uzdie kri sa gotiki razvedenim krajevima krakova. Iznad Korpusa u dva reda stoji natpis IN/RI. 99. KRI Mjesto proizvodnje: Palestina. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: maslinovo drvo, sedef. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 23,5 cm, raspon krakova 8,2 cm. Opis predmeta: kri je izraen od drveta. Sa tri strane je obloen sedefom, izuzeta poleina. Korpus, u punoj plastici, je izraen od sedefa, a pod njegovim nogama je ugravirana lobanja i dvije prekriene kosti. Pri vrhu kria je ugraviran kale, lijevo od Korpusa grb franjevakog reda, a desno kri Svete Zemlje. Poleina kria je ukraena sa 14 uloenih sedefnih krugova sa oznakom postaja Krinog puta i sa relikvijom pod staklom u centru kria. 100. KRI Mjesto proizvodnje: Palestina. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: maslinovo drvo, sedef. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 19,5 cm, raspon krakova 8,3 cm. Opis predmeta: kri je izraen od drveta. Sa tri strane je obloen sedefom, izuzeta poleina. Korpus, u punoj plastici, je izraen od sedefa, a pod njegovim nogama je ugravirana lobanja i dvije prekriene kosti. Pri vrhu kria je ugraviran kale, lijevo od Korpusa grb franjevakog reda, a desno kri Svete Zemlje. Poleina kria je ukraena sa 14 uloenih sedefnih krugova sa oznakom postaja Krinog puta i sa relikvijom pod staklom u centru kria. 101. KRI Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 20. stoljee. Materijal izrade: drvo. Tehnika izrade: tesanje. Dimenzije: visina 98,5 cm, raspon krakova 51,6 cm. Opis predmeta: kri je jednostavne, novije izrade. Na njega je privren Korpus i titulus iz perioda ranog 19. stoljea.

79

102. KRI Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. ili 20. stoljee. Materijal izrade: drvo. Tehnika izrade: tesanje. Dimenzije: visina 60 cm, raspon krakova 34,4 cm. Opis predmeta: jednostavan drveni kri. Na njega je privren Korpus primitivne izrade, sa pretjerano velikim akama, predugakim tijelom i premalehnim nogama. 103. KRI Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. ili 20. stoljee. Materijal izrade: drvo. Tehnika izrade: tesanje. Dimenzije: visina 63 cm, raspon krakova 31 cm. Opis predmeta: krajevi kria zavravaju polukruno. Na prednjoj strani stoji natpis pisan irilicom. Na poleini transkripcija natpisa latinicom iz 1882. godine. Napomena: kri je znatno oteen. 104. KRI ZA OPHODE Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. ili 20. stoljee. Materijal izrade: drvo. Tehnika izrade: tesanje. Dimenzije: visina 57 cm, raspon krakova 27,2 cm. Opis predmeta: kri je izraen od runo obraenog drveta. Krakovi kria su okovani eljezom, a patibul je zasjeen sa obje strane. Na ovaj kri je privren manji, izraen od metala. Njegovi krakovi su na krajevima nazupeni. Na njega je privren Korpus i ukoso poloen titulus. Na poleinu drvenog kria je prikovan mali Krucifiks. 105. KRI ZA OPHODE Autor: nepoznati majstor. Autor: rad domaeg majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, legura metala. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 40,7 cm, raspon krakova 21,2 cm. Opis predmeta: kri je izraen od runo obraenog drveta. Primjeuju se okrugle udubine za ulaganje metalnih ploica i tri avla. Na njega je privren manji metalni kri. Ima produetak za nasad da bi se mogao nositi u procesiji. 106. KRI ZA OPHODE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: nepoznato. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 51,3 cm, raspon krakova 25,2 cm. Opis predmeta: izraen je od drveta i mjestimino okovan bronzom. Donji krak kria je produen i znatno deblji od ostalih. Na pet mjesta postoji pravougaono udubljenje sa votanom relikvijom, slinom Agnus Dei. Tri relikvije su poklopljene drvetom, a dvije metalom na kojem je ugravirano MM. Krajevi krakova kria su gravirani. 107. RASPELO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 29,7 cm, raspon krakova 16,8 cm.

80

Opis predmeta: na jednostavnom kriu je prikovan lijeveni, bronzani Korpus. 108. RASPELO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 20 cm. Opis predmeta: kri je izraen od runo obraenog drveta. Povrina mu je ukraena sa nekoliko gravura u bronzi. Korpus je izraen od bronze. Iznad njega stoji natpis INRI, a ispod su ugravirana etiri kvadrata. Uz kri je privezano zvonce. Napomena: kri je sluio kod blagoslova kua. 109. RASPELO Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 29,3 cm, raspon krakova 14,2 cm. Sauvan papir sa natpisom: Selo Gora, oltarski kri grobljanske kapele. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Povrina kria je popunjena plitkim, okruglim udubinama u koje su bile uloene aplikacije od metala. Na njega je privren manji matalni kri sa Korpusom i titulusom u ovalnom okviru. 110. RASPELO Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 20,4 cm, raspon krakova 13,3 cm. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Na njega privren lijepo oblikovani Korpus. Napomena: koriten kod blagoslova kua. 111. RASPELO Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza, kost, pozlata. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 25,2 cm, raspon krakova 13,3 cm. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Prednja ploha kria je ukraena sa 13 udubljenih i zastakljenih krugova u kojima se nalaze relikvije Svete Zemlje. Na gornjem kraku je privren metalni titulus INRI, a na lijevom i desnom kuglica od kosti. Na donjem kraku kria je iljak za usaivanje u postament. 112. RASPELO Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza, sedef pozlata. Tehnika izrade: tesanje, ulaganje. Dimenzije: visina 17,5 cm, raspon krakova 9 cm. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Ukraen je ulaganjem sedefa. Sedef je iz mjestimino ispao. Bronzani Korpus je pozlaen. 113. RASPELO Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza, sedef.

81

Tehnika izrade: tesanje, lijevanje, ulaganje. Dimenzije: visina 20 cm, raspon krakova 10,6 cm. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Sa strana je okovan bronzanim limom sa zakovicama velikih glava. Ukraen je sedefnom intarzijom, danas dosta unitenom. Korpus je izraen od bronze, a ploa sa titulusom je bogato ukraena reljefom. 114. RASPELO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: drvo, bronza. Tehnika izrade: tesanje, lijevanje. Dimenzije: visina 18,7 cm, raspon krakova 9,1 cm. Opis predmeta: izraen je od runo obraenog drveta. Tri kraja krakova kria su okovani bronzom. Na mjestu ukrtanja krakova izraene su zrake svjetla od bronze. Korpus je izraen od bronze, a podno njega su aplicirana lobanja i dvije kosti. 115. OLTARNI KRI Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: legura metala. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 47 cm, raspon krakova 19,3 cm. Opis predmeta: postament kria ini piramida na koju je postavljen metalni valjak, pa kugla iz koje izrasta kri. Krakovi kria imaju trolisne zavretke. Korpus je izraen od lijevane bronze. 116. PEKTORAL Vrijeme nastanka: 19. stoljee, nalije dodano 1814. godine. Materijal izrade: srebro, posrebrivanje, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, graviranje. Dimenzije: visina 10,7 cm, raspon krakova 7 cm. Signatura na naliju kria: (?) LUCA LUPI 1814 Opis predmeta: krakovi kria zavravaju trolistovima u koje je uloen cvijet sa osam latica. Jednak cvijet se nalazi i u sreditu kria. Nalije kria je dosta izlizano. Naknadno, 1814. godine, dodana je ploica ukraena ugraviranom bordurom i prethodno navedenom signaturom. 117. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: sedef, srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, ulaganje. Dimenzije: visina 6,6 cm, raspon krakova 5 cm. Opis predmeta: kri je izraen od sedefa. Uloen je u filigransku mreu. Na licu kria je ugravirano raspee, a na naliju nepoznati svetitelj sklopljenih ruku. Krakovi kria ukraeni su sa dva filigranska cvjetia. Na vrhu pektorala je privrena halka za lani. 118. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 9,5 cm, raspon krakova 5,4 cm. Opis predmeta: zavreci krakova pektorala su zaobljeni. Ukraeni su filigranskim rozetama i polurozetama. Korpus je pozlaen. Na vrhu je privrena halka za lani. 119. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee.

82

Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, filigran. Dimenzije: visina 11,4 cm, raspon krakova 6,2 cm. Opis predmeta: zavreci krakova pektorala su zaobljeni. Ukraeni su filigranskim rozetama i polurozetama. Bone strane su ukraene i nizom rombova. Titulus, iznad lijepo izraenog korpusa, je neitak. 120. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: legura metala, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje. Dimenzije: visina 8,3 cm, raspon krakova 5,4 cm. Opis predmeta: na okvir kria privreni su cvjetii sa uloenim crvenim kamenjem. Na vrhu je halka za lani. 121. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 10 cm, raspon krakova 5,3 cm. Opis predmeta: jednostavna povrina kria zavrava sa proirenim i na tri renja rasjeenim krakovima. Pozlaeni korpus sa trnovom krunom na glavi je primitivne izrade. 122. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: bakar. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 15,5 cm, raspon krakova 7,4 cm. Opis predmeta: kri je trolistan. Na sredite krie privren je lijepo izmodelirani Korpus. Iznad njega, du cijelog patibuluma, izgraviran je titulus INRI. 123. PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 7,9 cm, raspon krakova 5,4 cm. Opis predmeta: kri je sa perforiranim ornamentom i vegetabilnim ukrasima na zavrecima krakova i u uglovima prekrija. Na dnu kria su privrena dva anela. Na naliju kria je ugraviran kristogram IHS, s kriem iznad srednjeg slova i tri koplja ispod natpisa. 124. BISKUPSKI PEKTORAL Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 10,7 cm, raspon krakova 6,6 cm. Opis predmeta: po ivicama kria ugraviran je zupasti ornament. Krakovi zavravaju u obliku akanta. Unutranjost kria je podijeljena na malehne pretince za relikvije. Na vrh kria je privrena halka za lani. 125. NAVIKULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar.

83

Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 16,8 cm. Signatura : 1790. Opis predmeta: pravougaona posuda sa reljefnim i graviranim baroknim ukrasima na poklopcu. Neto ukrasa je i orijentalnog porijekla. U dno posude urezana 1790. godina. 126. NAVIKULA Mjesto nastanka: Venecija. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, bakar. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 10 cm, duina 15 cm, irina 7 cm. Signatura : 1790. Opis predmeta: posuda navikule je ukraena reljefnim listovima akanta. Rubovi posude blago profilirani. 127. NAVIKULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee, stopa 20. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 11,5 cm, duina 15,8 cm. Opis predmeta: posuda ukraena listovima akanta. Motivi su raeni tehnikom iskucavanja. Podnoje je raeno mehanikim postupkom na tokarskom stroju. Grubo je zavareno kositrenom legurom. 128. NAVIKULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 10,6 cm, duina 15,2 cm, irina 7,1 cm. Opis predmeta: stopa postolja navikule potjee od nekadanje pikside. 129. NAVIKULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza, posrebrivanje. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 12 cm, duina 16,3 cm, irina 7,2 cm. Opis predmeta: stopa navikule je bogato profilirana. Povrina posude je nejednako voluminizirana 130. KANDILO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 20. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, granulacija. Dimenzije: visina posude 25 cm, sa lancem 70 cm. Opis predmeta: predstavlja tipino barokno profiliranu posudu. Na najirem dijelu kadionice aplicirana su etiri heruvima u funkciji nosaa lanaca. Ostali prostor ukraen je vegetabilnim motivima. Od prvobitne kadionice sauvana je kapisa sa lancima. Uniteni poklopac zamijenjen je krunom izraenom u gotikom stilu. Na nju je privren gotiki tornji. 131. KANDILO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 20. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, granulacija.

84

Dimenzije: visina posude 25 cm, sa lancem 70 cm. Opis predmeta: zbog velike unitenosti krpana je na nekoliko mjesta. Dodana joj je i nova stopa. Nosai lanaca imaju oblik heruvima. 132. KANDILO Mjesto nastanka: Venecija Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina posude 24 cm, sa lancem 70 cm. Opis predmeta: donji dio posude je iri od centralnog, za koji su aplicirana tri heruvima u funkciji draa lanaca. Prostor izmeu dna kandila, centralnog dijela i vrata kandila, ukraen je vegetabilnim motivima. Na vrat kandila privren je jo jedan torus ukraen sa devet cvjetova. 133. KANDILO Mjesto nastanka: Venecija. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, legura metala. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina posude 22,5 cm, sa lancem 75,5 cm. Opis predmeta: na centralni, najiri dio kandila su privreni lanci. Kruna za posudu sa uljem je naknadno dodana i nije izraena od srebra. 134. KANDILO Autor i mjesto nastanka: rad Marka Elegovia iz Travnika. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, legura metala. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje, aplikacija. Dimenzije: visina posude 32 cm, sa lancem 80 cm. Opis predmeta: kandilo se sastoji od etiri trbuaste zone i kugle pri dnu. Na centralnoj zoni su privrene tri glave u funkciji nosaa lanaca. Kapica za lance je dobro sauvana. Povrina kandila ukraena je iskucanim vegetabilnim ornamentima (granicama i cvjetovima). Nedostaje nasad za au za ulje. 135. KANDILO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1796. godina. Materijal izrade: srebrni lim, legura metala. Tehnika izrade: lijevanje, kaneliranje, aplikacija. Dimenzije: visina posude 19 cm, sa lancem 69 cm. Signatura u donjem dijelu kandila: EX VOTU B MARIAE VIRGINI 1796. Opis predmeta: posuda kandila se sastoji od tri zone. Donja je ukraena kaneliranjem. Na srednjoj su aplicirane tri glave u funkciji draa lanaca. Gornja zona je ukraena reljefnim, vegetabilnim motivima i kartuama. Kapica za lance ukraena je vegetabilnim vijencem i kupolom. 136. KANDILO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina posude 13 cm, sa lancem 58 cm. Opis predmeta: posuda kandila se sastoji od tri zone. Donja zona ukraena je poluloptastim renjevima. Na srednju zonu su aplicirane tri glave u funkciji draa lanaca. Gornja zona ukraena je granicama. 137. KANDILO

85

Autor i mjesto nastanka: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina posude 13 cm, sa lancem 58 cm. Signatura u donjem dijelu kandila: DEVOTIO P. GREGORII A VARESS Opis predmeta: posuda kandila se sastoji od tri zone. Donja zona ukraena je poluloptastim renjevima. Na srednju zonu su aplicirane tri glave u funkciji draa lanaca. Meu njima su poloene ovalne kartue sa gore navedenim natpisom. Gornja zona ukraena je granicama. 138. KANDILO Autor i mjesto nastanka: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina posude 11 cm, sa lancem 45 cm. Opis predmeta: dno kandila je iljato. Na njemu vise tri kugle nejednake veliine. Posuda se iri do dijela na kojem su privrene tri glave anela, nosai lanaca. Meu njih je aplicirana po jedna rozeta. aa se prema vrhu suava. Kapisa na vrhu lanca je klobuasta i neukraena. 139. KRUNA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18.-19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, filigran, granulacija, ulaganje. Dimenzije: visina krune 11,3 cm, irina 16 cm. Opis predmeta: kruna raena u stilu krune Kotromania sa tri krina u sredini i po polovinu krina sa strane. Izraena je od debljeg, srebrenog lima, presvuenog po povrini pozlaenim filigranom i granulacijom. Na krinovima su privrene kugle sline biseru, a po povini krune vie bruenih kamenia. 140. KRUNA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. stoljee. Materijal izrade: srebro, drvo, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, okivanje, ulaganje. Dimenzije: irina krune 15 cm. Opis predmeta: kruna je pripadala aureolu okovanom oko glave Madone naslikane na dasci. Vanjski rub krune zavrava nizom arkada izraenih od tordirane ice. Na krajeve krune je aplicirana srebrena polurozeta. Povrina je ukraena bruenim kamenjem. 141. KRUNA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, brueno staklo. Tehnika izrade: lijevanje, ulaganje. Dimenzije: visina krune 7,7 cm, duina luka krune 16 cm. Opis predmeta: kruna podsjea na Kotromaniku. Meu krinovima su profilirana tri kria sa uloenim bruenim kameniima. 142. KRUNA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina krune 12,5 cm, prenik 20 cm.

86

Opis predmeta: kruna je slabe izrade. Povrina je ukraena reljefnim dekoracijama i sa tri kria na vrhu, od kojih je srednji odbijen. Na povrini krune, sa njenih strana je, takoer reljefno, pokuano predstaviti lice anela. U dnu krune, reljefno su izraena slova B MA. 143. KRUNA Autor i mjesto nastanka: rad Marka Elegovia iz Travnika. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, ulaganje. Dimenzije: visina krune 9 cm, prenik 8,5 cm. Napomena: kruna namijenjena za skulpturu djeteta. Opis predmeta: kruna ima oblik punog kruga. Zatvara se kopom. Rubovi krune su ukraeni tordiranom icom. Ukraena je srebrenim kuglicama i bruenim, crvenim kameniima postavljenim u obliku kria. Istaknuti dijelovi su pozlaeni. 144. KRUNA Autor i mjesto nastanka: rad Marka Elegovia iz Travnika. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, ulaganje. Dimenzije: visina krune 12,3 cm, prenik 7 cm. Opis predmeta: polukrunog je oblika. Centralni dio ini vegetabilni motiv uokviren kruiima. Po kruni su reljefno izraena tri kria u ije centre je uloen po jedan brueni, crveni kamen. 145. KRUNA Autor i mjesto nastanka: rad Marka Elegovia iz Travnika. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, ulaganje. Dimenzije: prenik 7,2 cm. Opis predmeta: kruna je namijenjena za skulpturu djeteta. Polukrunog je oblika. Centralni dio ini vegetabilni motiv uokviren kruiima. Po kruni su reljefno izraena tri kria u ije centre je uloen po jedan brueni, crveni kamen. Srednji kri je pozlaen. 146. KRUNA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata, staklo. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, ulaganje. Dimenzije: visina 21 cm, prenik 35 cm. Opis predmeta: kruna ima oblik dijademe na koju je uloen crveni, brueni kamen, kao i na njene zavretke. Na vrh dijademe privren je kri sa ugraviranim slovima GG i 1840. godinom. Kruna je perforirana i ukraena lozom lia i cvijea. 147. KRUNA Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 18. ili 19. stoljee. Materijal izrade: srebrni lim, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 8,3 cm, prenik 16,1 cm. Opis predmeta: kruna ima lahko zasveden donji dio. Loe je izrade. 148. KRUNA Autor: rad Ive Kalamuta. Vrijeme nastanka: 1926. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: kovanje.

87

Dimenzije: visina 18,5 cm. Signatura na povrini krune: POKLON CRK. SVT. IVE KRS. U KRALJEVOJ SUTJESCI. OD IVE I JELKE KALAMUT G.G. 1926. Opis predmeta: jednostavne, polukrune izrade. Pri rubu gornjeg presavijenog dijela ugraviran je gore naveden natpis. 149. PIKSIDA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 17. ili 18. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: visina 2 cm, duina 7,6. Opis predmeta: jednostavnog je, ovalnog oblika s poklopcem koji se otvara na arnir. Nije ukraena, izuzev malog udubljenja na dnu. 150. PIKSIDA Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza, pocinavanje. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: visina 3,5 cm. Signatura: R.P. GEORGIUS A VARESH EX DIFFINITORE. Opis predmeta: okruglog je oblika. Povrina poklopca ukraena je sa etiri koncentrine krunice. U sredinjoj je ugraviran monogram IHS sa kriem nad srednjim slovom i godinom 1823. ispod. Dvije zone su ukraene geometrijskim motivima koje tvore oblik rozete, a na spoljanjoj je ugraviran naprijed navedeni natpis. 151. PIKSIDA Mjesto nastanka: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza, pocinavanje. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: visina 4 cm. Signatura na gornjoj povrini pikside: IHS Opis predmeta: krunog je oblika. Ukraena je sa tri koncentrine krunice. U srednjoj je ugraviran monogram IHS sa kriem nad srednjim slovom. Naredna krunica je ukraena motivom loze, a rubna isprekidanim linijama u obliku zubaca. 152. PIKSIDA Mjesto nastanka: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 1820. godina. Materijal izrade: bronza, pocinavanje. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: 7 cm. Opis predmeta: krunog je oblika. Ukraena je sa dvije koncentrine krunice. U srednjoj je ugraviran monogram IHS sa kriem nad srednjim slovom. Naredna krunica je ukraena vijencem cvjetova. U dnu pikside je ugravirana esterolatina, geometrijski konstruirana rozeta. 153. PIKSIDA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1837.godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: visina 4,8 cm. Signatura na gornjoj povrini pikside:

88

IHS CINI NACINIT, FRA ILLIA ILIC IZ VARESA 1837. Opis predmeta: valjkastog je oblika. Na poklopcu je ugraviran kristogram IHS sa kriem nad srednjim slovom. Na poklopcu je ugraviran navedeni natpis. 154. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: kraj 18. stoljea. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 2,8 cm, duina 7,2 cm, irina 3,7 cm. Signatura na bonoj plohi: O.C.V. Signatura na dnu: V.P. ZOVIK Opis predmeta: povrina poklopca izvedena je u bogatom, vegetabilnom reljefu. U sredini poklopca je kristogram sa kriem nad srednjim slovom. Na bonoj plohi je ugraviran gore naveden natpis. 155. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1782. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 3,1 cm, duina 7,5 cm, irina 3,5 cm. Signatura na bonoj plohi: O.C.V. 1782. Opis predmeta: jednostavnog je oblika. arnir za zatvaranje je zamijenjen novim, izraenim u pozlaenom bakru. 156. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: rad Grge imia iz Varea Vrijeme nastanka: 1797. godina. Materijal izrade: bronza, posrebrivanje, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 4,6 cm, prenik poklopca 4,3 cm. Signatura: EPPI FUIS GREGORII A VARESS 1797. Opis predmeta: valjkastog je oblika. Izraena je na tokarskom stroju. U sredini poklopca je kristogram sa kriem nad srednjim slovom. Oko njega je izgraviran jednostavan ornament. Na bonoj plohi je ugraviran gore naveden natpis. 157. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: rad nepoznatog majstora. Vrijeme nastanka: 1797. godina. Materijal izrade: bronza, posrebrivanje, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 4,2 cm, prenik poklopca 4,0 cm. Opis predmeta: valjkastog je oblika. Izraena je na tokarskom stroju. U sredini poklopca je kristogram sa kriem nad srednjim slovom. Bona strana je ukraena arkadom sa cvijeem i slovom V. 158. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1800. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: visina 9 cm.

89

Signatura uz rub poklopca: PRO BALSAMO 1800 GREGORII EPPI: VASC Opis predmeta: posuda je slina ciboriju. Na niskoj stopi smjetena je ovalna posuda sa izduenim krajevima. Poklopac je polukrunog oblika. Ukraen je reljefnim vijencem grana. Na njegovom vrhu je prihvataljka. Uz rub posude je ugraviran navedeni natpis. 159. TRI POSUDE ZA SVETO ULJE Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: sredina 19. stoljea. Materijal izrade: bronza, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, graviranje. Dimenzije: visina 5,1 cm, prenik poklopca 4,9 cm. Signatura na poklopcima: OCI Opis predmeta: posude su smjetene u odgovarajuu kutiju. Raene su na tokarskom kolu. 160. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: rad nepoznatog zlatara. Vrijeme nastanka: 1865. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 3 cm, duina 7 cm, irina 4 cm. Signatura na poklopcu: OCI Signatura na dnu posude: R P D C 1865. Opis predmeta: na sredini poklopca ugraviran je sunev kolut sa kristogramom IHS i kriem nad srednjim slovom. Preostala povrina poklopca ukraena je vegetabilnim motivima. 161. POSUDA ZA SVETO ULJE Autor: rad nepoznatog zlatara. Vrijeme nastanka: 1755. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 3,7 cm, duina 8,4 cm, irina 4 cm. Signatura na poklopcu: O C I 1755 Opis predmeta: trodjelna kutija. Ukraena gravurom na cijeloj povrini. Na sredini poklopca ugraviran kristogram IHS sa kriom nad srednjim slovom. Inicijali O C I odijeljeni granicama. 162. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 1746. godina. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 1,7 cm, duina 6 cm. Signatura: RODIO 1746 F I B AV 1790 Opis predmeta: bubnji ovalnog oblika. Na licu bule kri smjeten unutar cvijeta. U donjoj polovini ugravirana signatura RODIO 1746. Na naliju je ugraviran kristogram IHS u okviru latica, a podno njega je reljefno napisano F I B AV 1790. Na vrhu bule je privrena halka za lani. 163. BULA S RELIKVIJAMA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 2 cm, duina 5,6 cm.

90

Opis predmeta: bula je u obliku bubnjia. Ovalnog je oblika, sa arnirom za zatvaranje i fiksnim elementom za prihvatanje halke. Na licu bule u etverolanom okviru od tordirane ice i bobica nalazi se reljefni kristogram, a pod njim tri grane. Isto se ponavlja i na naliju.U bulu je utisnut peat biskupa lia. 164. BULA Vrijeme i mjesto nastanka: nepoznato. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, cizeliranje. Dimenzije: visina 1 cm, duina 4,2 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Uokviren je tordiranom icom. Kristogram je inverzno izliven i uokviren vijencem zraka. Nalije je jednako licu. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 165. BULA SA PREDSTAVOM SV. MIHOVILA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 1,2 cm, duina 6,1 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog okvira. Fiksiran je tako da se ne moe otvoriti. Na licu bule kristogram je inverzno izliven i okruen sa tri vrpce. Na naliju je predstavljen sv. Mihovil sa maem i vagom kako ubija adahu. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 166. BULA SA PREDSTAVOM GOSPINA SRCA I 7 MAEVA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. soljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 1 cm, duina 4,3 cm. Opis predmeta: bubnji je okruglog oblika. Na licu je predstavljena Bogorodica Sa Sedam alosti. Na naliju bule se teko primjeuje kristogram. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 167. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. soljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,3 cm, duina 3,3 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 168. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,7 cm, duina 4,6 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 169. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,2 cm, duina 5,2 cm.

91

Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 170. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,6 cm, duina 5,5 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 171. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,6 cm, duina 6 cm. Opis predmetra: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 172. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 2 cm, duina 6,5 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran kristogram u rozeti, a nalije je ukraeno geometrijskom esterolatinom rozetom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 173. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 2 cm, duina 7,9 cm. Opis predmeta: bubnji je srcolikog oblika. Na lice i nalije ugraviran je kristogram i okruen cvjetnim vijencem. 174. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje, iskucavanje. Dimenzije: visina 2,1 cm, duina 7,5 cm. Opis predmeta: bubnji je ovalnog oblika. Na licu je ugraviran niz trokutova. Perforacijom je izveden kri i na njemu Korpus u reljefu. Na naliju ugravirana geometrijska rozeta. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje. 175. BULA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 18. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 1,6 cm, duina 5,2 cm. Opis predmeta: okruglog je oblika. Ukraena je vijencem isprepletenih linija, kriem i teko vidljivim Korpusom. Na vrhu bule je privrena halka za vjeanje.

92

176. PATENA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: nepoznato. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: prenik 15,7 cm. Opis predmeta: na donjoj plohi patene je utisnuta punca ANDERS i do nje utisnut peterolist. 177. PATENA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: nepoznato. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: prenik 17,6 cm. Opis predmeta: na donjoj strani dva puta je utisnuta punca sa likom mletakog lava. 178. PATENA Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: nepoznato. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Dimenzije: prenik 17,6 cm. Opis predmeta: na donjoj strani patene utisnute dvije punce. Jedna je okrugla sa likom lava, a na drugoj su slova ZIG. 179. ZVONO Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 15. stoljee. Materijal izrade: bronza. Tehnika izrade: lijevanje, graviranje. Dimenzije: visina 56 cm. Signatura uz rub zvona: CLEPE + INRI + ORE Napomena: pretpostavlja se da je zvono porijeklom sa Crkve sv. Marije u Zvorniku, odakle je preneseno u Tuzlu na toranj Crkve sv. Petra, kasniju sahat-kulu. Tu je bilo do 05. rujna 1857. godine kad je u toranj udario grom i zapalio ga. Tom prilikom je zvono znatno oteeno i kao takvo je preneseno u Kraljevu Sutjesku. 180. VIZANTIJSKA KRUNA Mjesto nastanka: ruska radionica. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro, pozlata. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje, filigran. Dimenzije: visina 19 cm. Opis predmeta: kruna je prekrivena pozlaenim filigranom. Ukraena je medaljonima u koje su smjeteni reljefno izraeni evanelisti. Podno njih su aplicirani heruvimi. Donji obod krune ini niz arkadica izvedenih u filigranu. Napomena: krunu je nabavio fra Arkaneo Grgi u Beogradu od ruskog emigranta. 181. OLTARNI KRI Mjesto nastanka: ruska radionica. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: legura metala. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 12 cm. Opis predmeta: povrina kria je u potpunosti izgravirana. Gravurom je predstavljen lik Boga Oca u oblacima. Ispod njega je sv. Duh, prikazan kao golub, a podno njega Krist na raspelu. Na antenama kria predstavljena su dva anela i heruvim.

93

182. PACIFIKAL Mjesto nastanka: ruska radionica. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: legura metala. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 8 cm. Opis predmeta: loe izliven pacifikal. Na njemu je Krist predstavljen sa auerolom. Dva anela mu prinose rubac, a iznad njih se jedva primjeuje Bog Otac. Na naliju su ugravirani neitki likovi. 183. RUNI SVIJENJAK Autor i mjesto nastanka: rad Grge imia iz Varea. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje. Signatura po rubu pladnja: FRA GEORGIUS DE VARESS EP RUSPEN VICUS APLIUS BOSNAE Opis predmeta: svijenjak je postavljen na okrugli pladanj. Na pladanj je privren cilindar za svijeu postavljen na tri noge. Ima izdueni rukohvat. 184. VEDRO ZA SV. VODU Autor: nepoznati majstor. Vrijeme nastanka: 19. stoljee. Materijal izrade: srebro. Tehnika izrade: lijevanje, iskucavanje. Opis predmeta: okruglastog je oblika. Drka je izraena od ice koju pridravaju glave anela. Punce su stranog porijekla. 185. KOLJKA Na unutranjoj strani sedefne koljke ugravirana je Pieta ispod kria, sunca i mjeseca, te osam anela koji nose simbole sv. Muka. 186. KOLJKA Na unutranjoj strani sedefne koljke ugravirana je Majka Crkva sa sv. Petrom i Pavlom i etiri svetitelja: sv. Grgurom, sv. Jeronimom, sv. Ambrozijem i sv. Augustinom. 187. MAKAZE- sprava za peenje hostija. Autor: nepoznati majstor. Materijal izrade: eljezo. Tehnika izrade: lijevanje. Dimenzije: visina 73 cm. Opis predmeta: sa unutranje strane makaza kojom se prihvata tijesto ugravirana su dva kruga sa natpisom IHS, nad ijim srednjim slovom je kri. U sredini, ispod krugova, urezan je model za malu hostiju.

Tekstilni (odijevni) predmeti


1. KAZULA Materijal izrade: vuneni moire, brokat, vezivo na dorsalnom kriu, vezivo iz Njemake s kraja 15. stoljea, podloga za vezivo iz Italije iz 15. stoljea. Dimenzije: 115 cm x 75 cm. Opis predmeta: na kriu je izvezen motiv raspetog Krista. U dnu kria su izvezeni likovi Marije i sv. Ivana. 2. KAZULA Mjesto izrade: Italija. Vrijeme proizvodnje: druga polovina 16. stoljea.

94

Materijal izrade: tamnocrvena, zlatom broirana svila. Dimenzije: 115 cm x 75 cm. Opis predmeta: na tamnocrvenoj podlozi sa gustim spletom vitica, u pravilnom rasteru, je rasporeen zlatom broirani splet stiliziranih cvjetova. 3. KAZULA Mjesto izrade: Italija. Vrijeme proizvodnje: oko 1600. godine. Materijal izrade: crveni i svijetlosmei damast. Dimenzije: 118 cm x 82 cm. Opis predmeta: bone plohe kazule izraene su od svijetlosmeeg damasta sa gusto rasporeenim, stiliziranim motivom razgranate jabuke. Srednja ploha ima motiv velike granate jabuke iz koje se zrakasto ire vitiasti elementi. 4. KAZULA Mjesto izrade: Italija. Vrijeme proizvodnje: poetak 17. stoljea. Materijal izrade: grimizna, zlatom broirana svila. Dimenzije: 122 cm x 82 cm. Opis predmeta: po cijeloj povrini kazule su pravilno rasporeeni i zlatnim i srebrenim nitima vezeni cvjetni i lisnati ovali unutar kojih je vezeno cvijee. 5. KAZULA Mjesto izrade: Francuska. Vrijeme proizvodnje: oko 1660. godine. Materijal izrade: viebojni svileni damast. Dimenzije: 117 cm x 74 cm. Opis predmeta: damast je zelene, smee i ruiaste boje. Kazula je du cijele povrine ukraena cvjetnim uzorkom. 6. KAZULA Mjesto izrade: Francuska. Vrijeme proizvodnje: izmeu 1735.i 1740. godine. Materijal izrade: broirana svila zlatnosmee boje. Dimenzije: 115 cm x 75 cm. Opis predmeta: na zlatnosmeoj podlozi zlatom je broiran i asimetrino komponiran motiv stabla na malom humku s dvije stabljike ruiastih rua i zelenom reetkom. 7. KAZULA Mjesto izrade: Francuska. Vrijeme proizvodnje: oko 1750. godine. Materijal izrade: zlatni i srebrni brokat. Dimenzije: 108 cm x 70 cm. Opis predmeta: po cijeloj kazuli su rasporeene vertikalne, cvjetne vitice pastelnih boja. U dnu sredinjeg, lenog polja je grb s monogramom BDM. 8. PLAT Mjesto izrade: Francuska ili Italija. Vrijeme proizvodnje: prva polovina 18. stoljea. Materijal izrade: viebojni, svileni damast. Dimenzije: 138 cm x 292 cm. Opis predmeta: na podlozi boje bjelokosti teku vertikalne vitice lia i stilizirano izvedenih velikih cvjetova u ruiastoj, ljubiastoj i utoj boji. 9. PLAT Mjesto izrade: Italija. Vrijeme proizvodnje: druga polovina 16. stoljea. Materijal izrade: broirani svileni atlas boje pijeska.

95

Dimenzije: 298 cm x 140 cm. Sadanje stanje: gornji atlasni sloj je potpuno izlizan, sauvan je samo ispod kukuljice. Opis predmeta: veliki, simetrino komponirani kruni motivi naizmjenino se spajaju prstenom i polukruno izvijaju, da bi se opet spojili. 10. ANETPENDIJ Mjesto izrade: vjerovatno Italija. Vrijeme proizvodnje: kraj 16. stoljea. Matrijel izrade: tamnocrveni barun, aplikacije od utog satena. Dimenzije: 212 cm x 100 cm. Opis predmeta: na tamnocrvenom barunu uraene su simetrine aplikacije u obliku pravilno isprepletenih vitica s motivima akantusovog lia. 11. DALMATIKA Mjesto izrade: vjerovatno Turska Vrijeme proizvodnje: 18. stoljee. Materijal izrade: crvenoruiasti, broirani atlas. Dimenzije: 106 cm x 122 cm. Opis predmeta: cijela dalmatika ukraena je biljnim ornamentom.

Dokumenti i knjige
1. DAROVNICA KRALJA MATIJAA KORVINA iz 1481. godine koja se odnosi na Bosnu i Dalmaciju Dimenzije: 43 cm x 29 cm. Rukopis pisan na latinskom jeziku. Darovnica se odnosi na Bosnu i Dalmaciju. Sadri obavijest ...banima i podbanima Dalmacije i Hrvatske, te kapetanima Skradina da daje dva samostana franjevcima koje su Mleani protjerali sa otoka Krka... i nalae da ih gore navedeni banovi i podbanovi tite i paze (Kovaevi, 1988, 110). 2. MATICA KRTENIH UPE KRALJEVE SUTJESKE od 1641. do 1727. godine Najstarija matina knjiga u Bosni i Hercegovini. Dimenzije: 20 cm x 15 cm x 6 cm. Pisana rukom, irilicom. 3. NEKROLOGIJ PROVINCIJE BOSNE SREBRENE iz 18. stoljea Dimenzije: 23 cm x 16 cm x 7 cm. Pisan rukom, irilicom. 4. COMMENTARIOLUM FRA FILIPA LASTRIA iz 1741. godine Dimenzije: 28 cm x 20 cm x 3 cm. tampan na latinskom jeziku. 5. KNJIGA EKONOMATA SUTJEKOG SAMOSTANA od 1775. do 1792. godine Dimenzije: 32 cm x 23 cm x 3 cm. Rukopis pisan na latinskom jeziku i irilicom. 6. KRONIKA FRA BONE BENIA od 1777. godine Dimenzije: 28 cm x 18 cm x 5 cm. Rukopis pisan irilicom. 7. FRA MATO MIKI: ARKIVA hronologija iz 1854. godine Dimenzije: 30 cm x 22 cm x 3 cm. Rukopis pisan na hrvatskom jeziku. 8. TURSKO-LATINSKI RJENIK S GRAMATIKIM PREDGOVOROM iz 1815. godine

96

Dimenzije: 15 cm x 10 cmx 3 cm. Rukopis. 9. KRONIKA FRA MATE MIKIA IZ 1854. GODINE Dimenzije: 30 cm x 22 cm x 3 cm. Rukopis na hrvatskom jeziku. 10. MUZIKI RUKOPIS iz 1864. godine. Dimenzije: 57 cm x 37 cm. 11. CARSTVO MINERALA I BILJAKA I UZGAJANJE BILJAKA kodeks sa ilustracijama. Dimenzije: 17 cm x 11 cm x 4 cm. Pisan na latinskom jeziku

Kameni spomenik
1. NADGROBNA PLOA Mjesto pronalaska: Riica kod Kraljeve Sutjeske. Vrijeme nastanka: prva polovina 15. stoljea. Dimenzije: visina spomenika 60 cm, irina 50 cm.

Inkonabule
1. Antonius Andreae Scriptum in artem veterem Aristotelis et in divisiones Boethii. Venetiis (Bonetus Locatellus) impensis Octaviani Scoti de Modoetia, III nonas nov. (i. E. Post 3. XI.) 1492; 2. Listova 104. HC 987. GW 1671. Stillwell A 529. Gspan- Badali 23. Tiskano u dva stupca, aTabula questionum u tri stupca. Minuskula u dvije veliine. Na listu 104 verso otisnut je izdavaki znak bijel na crnoj podlozi: ispod dvostrukog kria su u krugu slova OSM. Vodeni znak je vaga u krugu, a nalazi se u sredini lista. U Hain- u 987 na poetku druge reenice kolofona stoji Et presens totum opus... umjesto Et per consequens opus... Mjestimice marginalije latinskom kurzivom humanistikom XVI st. Uvezano u polukou sa presvlakom od mramoriranog papira. Na hrbatu je koa potpuno unitena. av je ouvan. Nedostaje prednji slobodni knjigovezaki list. S III 252. 2. Antoninus Florentinus De sponsalibus et matrimonio... Venetiis, Johannes de Colonia, Agripinensi, et Johannes Manthen, de Gherretzem, VI id. Maii (10. V.) 1480.; 4. Listova 136. HC + 1270. BMC V 236. GW 2071. Stillwell A 685. U stupcu ima 40- 42 retka. Prazan je list a1. Nedostaje list a1. Uvezano u kartonske korice presvuene koom. XVIII st. Povezano sa: Franciscus de Platea: Opus restitutionum, usurarum, excommunicationum. Venectiis 1474. S I 568. (fotografija br. 3) 3. Augustinus, Aurelius De civitate dei. Cum commento Thomasii Waley et Nicolai de Trivet. Venetiis, (Bonetus Locatellus) impensis Octaviani Scoti, XII. Kal. Oujak. (18. II.) 1489/90; 2. Listova 264. HC 2065. C 760. BMC V 437. GW 2889. Stillwell A 1104.

97

U stupcu sa veom minuskulom redaka 49- 52. U stupcu sa manjom minuskulom redaka 63- 66. Na listu HH6 recto je tipografski znak, bijel na crnoj podlozi: ispod dvostrukog kria su u krugu slova OSM. Vodeni znak je vaga u krugu. Nedostaju listovi G2, G6. Udvostrueni su listovi G3, G7. Na listu a1 recto zapis humanistikom XVI stoljea:Vincentius R. Morelius J. O. A. Na listu HH6 verso ista ruka nacrtala je notarski znak sa inicijalima V. R. M. Brojne latinske marginalije gotskom antikvom XV st. Uvezano u kartonske korice presvuene koom. XVIIIst. S I 1150 4. Augustinus, Aurelius De trinitate. (Basileae), Johannes Amerbach, 1489; 2. Listova 86. HC 2037. BMC III 751, GW 2926. Stillwell A 1195. Gspan- Badali 63. Na listu a2 recto u donjem dijelu na bjelini izmeu redaka je zapis latinicom XVII stoljea: Pertinet ad Bibliothecam Snacti Ioannis Baptistae Sutischae. Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice su presvuene koom. S I 1159. 5. Pseudo- Augustinus Meditationes. Brixiae, Angelus Britannicus, 8. X. 1498; 8. Listova 146. HC 1951. BMC VII 980. GW 2972. Stillwell A 1148. Na naleu zadnjeg lista svake sveice je kustos. Na listu l1 umjesto signature l stoji kk. Bijeli tipografski znak na crnoj pozadini: krunica prepolovljena vodoravnom crtom. U sredini donjeg polukruga je mali, bijeli krui, (toka). Gornji polukrug prepolovljen je uspravnom drkom dvostrukog kria na ijem suprotnom kraju je zvijezda. U etvrtinama kruga su slova A i B. U stupcu 28- 32 retka. Prazni su listovi m12, O10, p8. Na prednjoj strani prvog slobodnog knjigovezakog lista humanistikom XVI stoljea zapis: Fr. Gregorius Dumen. Na listu (a)1 recto zapis: Ad usum fratris Georgii Cavlovik. Na listu (a)1 verso zapis: Iste liber spectat ad usum fratris Matthaci de Sutiesca. Na listu m11 verso zapis: Iste est liber ad usum fratris Ludovici de Puteo. Na listu m12 verso zapis: Iste est liber ad usum fratris Andree Bigics ragusei. Na listu (a)1 recto u donjoj margini latinicom XVII stoljea zapis: Pertinet ad Bibliotecham S. Ioannis Baptistae Sutieskae. Na prednjoj strani drugoga knjigovezakog lista je zapis bosanskom irilicom o petnaest molitava svete Brigite koje je ona govorila u Crkvi svetog Pavla u Rimu. Na unutranjoj strani zadnje korice je zapis bosanskom irilicom: Dobro e uiti pisati. Uvez je iz XV stoljea. Drvene su korice u polukoi bez presvlake. Koa pokriva hrbat i obje korice do njihove polovine. Na obje je korice na koi slijepim tiskom utisnut pravougaonik od pletenice dobijene ponavljanjem iste punce. Ostaci zaponca sa kaiiem. S II 132. 6. Biblia Biblia (lat). Venetiis, Johannes Herbot, de Seligenstadt, pridie kal. Maii (30. IV.) 1484; 4. Listova 408. HC + 3091. BMC V 304. GW 4255. Stillwell B 514. Badali 195. Gspan- Badali 109. U stupcu 45- 57 redaka. Nedostaje list a1. Mjestimice marginalije na latinskom, pisane kurzivom humanistikom XVI stoljea. Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice su presvuene koom. S I 871. 7. Caracciolus, Robertus Sermones de laudibus sanctorum. . Listova 220.Corr.: Gasparino Borro. Venetiis, Bernardinus Benalius, kal. Oct. (1. X.) 1490; 4 H + 4482. BMC V 373. GW 6059. Stillwell C 137. Badali 299.

98

Na knjizi je signatura i folijacija. Na kraju svake sveice je kustos. Iznimno kustos se nalazi i na listovima v6 verso i na z6 verso. Na listu y2 nedostaje signatura. U sveicama sa signaturom t, x, y, z, q prvi listovi su oznaeni sa brojem 1. Folijacija tee ovim redom: (1)- (4), (I), II, IIII, III, VI, V, VII- XXXII, 33- 39, XL, 41- 139, 143, 141, 142. 139. 144- 147, 150, 149, 148, 151- 182, 193, 194, 185, 186, 189, 190, 189, 192, 191, 192, 193- 201, 208, 203- 207, 202. 209215. U stupcu je 47- 49 redaka. Prazan list je A8 (tj. 220- ti). Nedostaje list A8 (tj. 220- ti). Mjestimice marginalije na latinskom, pisane crvenim kurzivom humanistikom XVI stoljea. Na listu a1 recto zapis latinicom iz XVII stoljea: Pertinet ad Bibliotecham Sancti Joanis Baptistae Sutischae. Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice presvuene su koom. S II 1113. 8. Duns- Scotus Johannes Quaestiones in subtilissime Scoti in metaphysicam Aristotelis. Metaphysica esc. Venetiis, Johannes Hamann impensis Andreae Torresani de Asula, XIII kal. Rujan (20. VIII.) 1499; 4. Listova 234. H + 6451. BMC 428. GW 9066. Stillwell D 300. Badali 420. Na kraju svake sveice je kustos. Nema kustosa u sveicama sa signaturom x, y. Folijacija: 1- 115, 110, 117- 147, 149, 250, 151, 251, 153- 233. U stupcu sa manjom minuskulom 49- 51 redak. Nedostaje list ff10 (tj. 234- ti). Na listu A1 recto latinicom XVII vijeka zapis: Pertinet ad Bibliothecam Sancti Joannis Baptistae Sutischae. Uvez je iz XVIII stoljea. Korice su od kartona, prasvuene koom. S III 203. 9. Duns- Scotus, Johannes Quaestiones in Universalia Porphyrii etc. Venetiis, Simon de Luere immpensis Andreae Torresani, de Asula, 20. III. 1500; 2. Listova 164. H 6447 = HR 10922 = H 10921 (?) GW 9091. Stillwell D 317. Badali 418. Vodeni znak je vaga u krunici. Iznad vage je zvijezda. Vodeni znak je u sredini lista. Na listu 41 verso izmeu redaka iznad explicita je zapis kurzivom goticom: Finita praemandendo a doctore Iohanne Duns Anno 1501 calendas agusti 17 camerino. Brojne marginalije na latinskom potjeu od dvije ruke. Jedne su pisane goticom, a druge humanistikom. Na listovima 85 verso i 86 recto su probe bosanskom irilicom iz XVII stoljea. Uvez je iz XVIII stoljea. Korice su od kartona, presvuene koom. Povezano sa: Trombetta, Antonius: Opus doctrinae Scoticae. Venetiis, 1493. S III 247. 10. Duranti, Guillelmus Rationale divinorum officiorum. Ed. Johannes Aloisius Tuscanus. Vincentiae, Hermannus Liechtenstein, 1478; 2. Listova 228. H + 6480. BMC VII 1037. GW 9115. Stillwell D 342. Badali 424. Prazan list je A1 (tj, trei po redu). Nedostaju listovi A1, O8. Na listu (a)1 (tj, prvom po redu), u donjoj margini je latinicom iz XVIII stoljea zapis: R. Pr. Fr. Marinus Turbich a Bosna Argentina. Prvi inicijal na listu A2 recto je pozlaen. Njegova pozadina obojena je grimizno, plavo i zeleno. Ostali inicijali su plavi ili zeleni. Starinska oznaka za odjeljak u obliku obrnutog slova D iscrtana je crvenom ili plavom bojom. U tekstu su gotovo svi majuskuli precrtani crvenom crticom. Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice su presvuene koom. S II 1522. 11.Hibernija, Thomas de Manipulus florum seu Sententiae Patrum. Placentiae, Jacobus de Tyela, Almanus 5. IX. 1483; 2. Listova 182. HC + 8542. Bmc VII 1072, Stillwell H 137. Badali 530.

99

Nedostaju listovi a1 (tj, prvi) i zadnjih etrnaest . Mjestimice marginalije na latinskom, pisane kurzivom humanistikom XV stoljea. Povezano uz: Spiera Tarvisinus, Ambrosius de: Quadragesimale de floribus sapientiae. Venezia, 1488. S II 1272/ adl. 1. 12. Leonardus de Utino Sermones aurei de sanctis. Venetis, Johannes de Colonija et Johannes Manthen, de Gherretzem. 1475; 4. Listova 314. HC + 16132. BMC V 226. Stillwell L 135. Badali 682. Vodeni znak je stilizirani orao u krugu. U stupcu ima 38- 40 redaka. Prazan je list ee12 (tj 314-ti). Nedostaju listovi n1 i ee12. Inicijali su goticom iscrtani crvenom, plavom, smeom ili zelenom bojom. Poneki su u dvije boje. Ukraeni su stiliziranim liem i cvijeem. Kod nekih su krajevi izdueni i isprepleteni. Odjeljci su oznaeni crveno iscrtanim znakom u obliku obrnutog D. Majuskulna su slova precrtana radi ukrasa crvenom ili utom crticom. Na listu a2 recto gornjim rezom odsjeeno je ime vlasnika, tako da se razabire samo rije Ragusei. U sredini prvog inicijala otisnut je elipsasti metalni peat sa natpisom: Sigilum. S. Ioans. De Svtisca. Brojne marginalije na latinskom pisane su kurzivnom goticom XV stoljea. Orijentalni arapski uvez sa preklopcem je iz XVI stoljea. Korice su od kartona nainjenog lijepljenjem 10- 12 listova papira za pisanje i zatim presvuene koom. Uz same ivice korica slijepo su utisnute po tri paralelne linije. Kapitali su iveni crvenim i crnim koncem. S II 913. 13. Marchesinus, Johannes Mammotrectus super Bibliam. Venetiis, (Ionnes Rubeus), 18. VI. 1498; 8. Listova 300. HC + 10574. BMC V 596. Stillwell M 221. U stupcu ima 35- 37 redaka. Prazan list je H8 ( tj. 300- ti). Nedostaje list H8. Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice presvuene su koom. S I 210. 14. Marchesinus, Johannes Mammotrectus super Bibliam. Venetiis, Franciscus Renner, de Hilbronn, et Nicolaus de Frankfordia, 1476.; 4. Listova 240. HCR 10557, BMC V 194. Stillwell M 203. Gspan- Badali 428. U signaturi pogreno je tiskano C4, umjesto B4. U stupcima ima 39- 40 redaka. Nedoataju listovi A1, a1, b7, i1, 310. Inicijali su iscratni crvenom ili plavom bojom i ukraeni stiliziranom lozom koja se prua daleko u marginalni prostor. Oznake za odjeljke u obliku obrnutog slova D iscrtane su crvenom i plavom bojom. Na listu 39 verso latinicom iz XVII stoljea stoji zapis: Ad usum fratris Pietri de Marino glava magister in Alle Saline. Na listu A2 recto latinicom iz XVII stoljea je zapis Pertinet ad Bibliotecham Sancti Ioannis Bapt(is)tae Sutis(chae). (Krajevi zapisa odsjeeni su prilikom uvezivanja). Uvez je iz XVIII stoljea. Kartonske korice presvuene koom. S I 619. 15. Mauritius de Portu Hibernicae Lectura in quaestiones Joannis Scoti super Isagogis Porphyrii. (Mediolani), (Johannes Angelus Scinzenzeller). (ca. 1500); 2. Listova 66. HR 10923. Stillwell M 333. Prazni su listovi AA1, HH10. Nedostaju listovi AA1, HH10.

100

Uvez je iz XVIII stoljea. Korice su kartonske sa presvlakom od mramoriranog papira. S III 215. 16. Nicolaus de Ausmo Supplementum Summae Pisanellae et Canones Poeniteetiales fratris Astensis et Consilia Alexandri de Nevo contra Judaeos foenerantes. .Venetiis, Leornardus Wild, 1489 (i. E. 1479); 4 Listova 380. HC + 2169. BMC V 269. Stillwell N 57. Badali 780. Gspan- Badali 477. U stupcu ima 48- 49 redaka. Prazni su listovi a1, b10 (tj. prvi i 380- ti). Nedostaje a2 (tj. drugi). Inicijali i oznake za odjeljke u obliku obrnutog slova D, nacrtani su plavom bojom. Prednji i zadnji knjigovezaki listovi pojaani su na pregibu pergamentnim vrpcama irine 4 cm, koje su isjeene iz nekog starofrancuskog kodeksa, pisanog prehumanistikom goticom. Na obje su strane lista a1, na latinskom jeziku kurzivom humanistikom XV stoljea ispisani citat o papinom primatu, miljenje Tome Akvinskog o redovnikim dunostima redovnika koji je postao biskup, i jedno miljenje Bonaventure. Uvezano u XV stoljeu u debeli pergament. S I 516. 17. Orbelis, Nicolaus de Exposito super teksu Petri Hispani. Venetis, Aalbertinus Vercellensis, 10. II. 1500; 4. Listova 134. HCR 12052. BMC V 422. Stillwell O 72. Vodeni znak je vaga u krugu. Na listu a1 vectro je zapis humanistikom XVI stoljea: Ad usum fratris Lelii Florentini. Ispod ovoga je zapis latinicom XVII stoljea: Ad usum fratris Marini Bielanich. Ispod ovoga je zapis kurzivnom humanistikom XVI stoljea: Ego Georgius Carubo subscripsi manu mea propria. Brojne marginalije na latinskom pisane su kurzivnom gotikom, gotskom antikvom XVI stoljea. Na naleu zadnjeg lista je zapis: Laus Deo 1583. Uvez je od pergamenta koji je skinut sa nekog starijeg i veeg uveza. S III 219. 18. Pacificus Novarensis Sammola di pacifica copscienza (ital.). Venetiis, Joannes Baptista de Sessa, 1498- 1500; 8. Listova 200. C 4575. Stillwell P 3, sa sljedeom razlikom: Sign.: A8- Z8, ?Obrnuti3, 08, folijacija: (1), 2- 200. U stupcu 33- 34 retka. List 199 recto, redak 31: in secula seculorum. Amen. Telos// FECIT. List 199 verso, redak 33: li clerici e semplici secardoti. Cap. 21. car. 123. Nepotpuno. Nedostaje list 200. Kartonske su korice iz XVIII stoljea presvuene koom. S II 351. 19. Paulus Venetus Exposito in librosPosteriores Aristotelis Ed. Franciscus de Macerata. Venetis, Simon Bevilaqua, Papiensis, impensis Vincenti de Benalis, VI id. . Listova 106.Trav. 8. IV. 1494; 2 HC 12514. BMC V 519. Stillwell P 187. Badali 851. Marginalne biljeke na latinskom su iz XVI stoljea, a potjeu od tri razne ruke. Jedne su pisane krasnopisnim kurzivom humanistikom, druge humanistikom bez vezivanja slova i tree vrlo sitnom gotskom antikvom. Povezano uz: Thomas Aquinas: Exposito in libros Posteriorum et in De interpretatione- Venetiis 1495. S III 253/ adl. 1. 20.Picus de Mirandula, Johannes Omnia opera. Venetiis, Bernardinus Venetus, de Vitalibus, I) 9. X. 1498; II)14. VII. 1498; 2. Listova 262. HC + 12993. BMC V 548. Stillwell P 581. Badali 895.

101

U stupcu 35- 46 redaka. Vodeni znak je vaga u krugu, a u produenju drke je mali krui i zvijezda. Na listu A1 recto je zapis latinicom: Ad usum fratris Martini de Albis Provincie Bosne Argentine 1600. (Martin Bijeli). Odmah ispod toga drugi zapis: Postea pertonet ad Bibliothecam Sancti Ioannis Bartiste Sutische. Pri dnu iste stranice je latinini zapis:Fratris Pauli Feleris. Emptus Mediol. 1577 // sacre theologie lectoris ordinis sancti Augustini. (Ovaj zapis je precrtan). Mjestimice marginalije latinskom humanistikom XVI stoljea. S I 1154. 21. Spiera, Ambrosius de Quadragesimale de floribus sapientiae. Ed. Marcus Venetus. Venetiis, Bonetus Locatellus impensis Octaviani Scoti, X kal. Oujak. . Listova 304.(20. II.) 1489; 4 HC + 922. BMC V 436. Stillwell S 607. Badali 45. Gspan- Badali 620. Tipografski znak Oktaviana Skota u ovom sluaju je obojen i to crvena krunica, uti dvostruki kri i bijela slova OSM, sve na crnoj podlozi. Prazan je list a1. Nedostaje list a1. Inicijali su crveni ili plavi. Nekoliko njih je ukraeno stiliziranim liem u smeoj boji. Odjeljci su oznaeni znakom u obliku obrnutog slova D. Na listu a2 rectou donjoj margini stoji latinini zapis: Hic liber est ad usum Mariani de Angelis apud Bosnam. Na listu 304 recto stoji latinini zapis: Hic liber pertinet ad usum fratris Thome Scoronovi 1572. Na listu Y8 recto u donjoj margini knjinom humanistikom XV stoljea zapisani su stihovi: Prima rubri unda. Ranarum plaga secunda. Inde culex tristis. Post musca nocentior istis. Quinta pecus... Ursica sexta... Zadnji red je presjeen. Ista ruka je na nekoliko mjesta pisala marginalne biljeke. Uvezana je u XVIII stoljeu. Kartonske korice presvuene su crnom koom. Povezano sa: Thomas de Hibernia: Manipulus florum seu Patrum.- Placentiae 1483. S II 1272. 22. Tartaretus, Petrus Exposito in summulas Petri Hyspani. Lugduni, Jacobus Maillet, 7. V. 1498; 4. Listova 106. C 5711. Mjestimice marginalije na srpskohrvatskom, pisane su bosanskom irilicom XVIII stoljea. Pored toga su na vie mjesta vrlo kratke marginalije na latinskom pisane latinicom XVI stoljea. Uvezano u XVIII stoljeu. Kartonske korice presvuene koom. Povezano sa: 1. Tartaretus, Petrus: Exposito super textu logices Aristotelis. Lugduni. 1498. 2. Tartaretus, Petrus: Exposito totius philosophiae necnon metaphysicae Aristotelis. Lugduni 1498. S III 244. ,

U dokumentarnom filmu Stolna svadba iz 1967. godine prikazan je i posjet TV ekipe franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci prilikom ega je autor emisije zapazio atlas iz 1774. godine, te desetak inkonabula, mnotvo dokumenata na turskom jeziku. Ovom prilikom pomenut je jedan pravilnik na koji podsjea stanovnike samostana ta se saijama daje , iz kojeg je prepisao nekoliko pasusa koji

102

kau: Spaijama Sutjeske kesa za sve nae to je pod njima i groa 120 i svakom spaiji koji se desi po dva safunia i po tri sviice.Takoe tri jedeka a aman i etvrti kad hoe po doma. Nae dematlije zovu se o Jurjevu i Miolju svake godine , takoer kad novi gvardijan uzme posesion i tada poslije nego li su jeli kad hoe po doma onima koji su kao poglavari dadne im se po dva safunia , mlaijem po jedan , a dici i furdi nita. U daljnjem prikazivanu muzejskog blaga autor kae da su neke knjige pisane irilicom za koju kae da su se bosanski fratri sluili irilicom koju su zvali bosanicom. To je razumije se kardinalna greka , vjerojatno namjerna jer je film radila TV Beograd i svi mogui pojmovi u filmu su prilagoeni srpskom jeziku. Bosanica je autohtono bosansko pismo koje se razlikuje od irilice i glagoljice. Samostan u Sutjesci , uvar je neprocjenjivog blaga , obrisa povijesti , kulture , naobrazbe ali i religije ovih prostora. Jedan je znaajan simbol Bosne i Hercegovine , kome se zadnjih godina poklanja zasluena panja. Velike zahvale dugujemo franjevcima na ouvanju kulturnoga blaga , tradicije i njihovom neumornom radu na obrazovanju ovdanjeg stanovnitva.

1) Barii, R., Franjevaki samostan i crkva u Sutjeskoj, Glasnik Zemaljskog muzeja BIH 1890. godine 2) Odluka Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BIH , Slubeni glasnik BIH , br:21/04 3) Ljetopis sutjekog samostana , Bono Beni , Sarajevo , 1973. godine.

103

Damija sultana Mehmeda El. Fatiha

Ovo je zasigurno najstarija damija u BIH i jedna od najstarijih na Balkanu


, sagraena je 1463. godine , za vjerske potrebe osmanske okupacijske vojske (pa je zbog toga narod nekada zvao vojna damija), njena gradnja trajala je svega tri dana. Ova damija se nalazi na katastarskim esticama 247 i 248 katastarske opine Kraljeva Sutjeska, vlasnitvo je Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Rjeenjem Zavoda za zatitu spomenika kulture Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine dana 09. rujna 1976. ova damija je stavljena pod zatitu drave , a Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Republike Bosne i Hercegovine je u listopadu 2003. godine damiju proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. O ovoj damiji ima jako malo podataka , jer nije sauvana vakufnama osnivaa , a ni tarih sa hronogramom.

Prema narodnom predanju sultan Mehmed jednog dana na tome mjestu gdje je damija zabio je svoj tap i poeo da klanja. Kad je vidio da se mrav penje uz tap, naredio je da se tu sagradi damija. Treega dana tu je osvanula damija. Damiji je dao za izdravanje desetinu iz Poljana, Luia i nekih drugih sela, prihode od skele ispod Doboja i slanih bunareva u Tuzli.Damija ima pravokutnu osnovu spoljnih dimenzja 7,39m x 13,10 m , zbirna korisna povrina prostora je cirka 118,60m2 . Damija ima coklo od kamena , a zidana je erpiem uz koritenje drvenih hatula, spoljnje i unutarnje fasade su malterisane i okreene.Nekada je bila pokrivena indrom ali je ona zamijenjena crijepom pri obnovi 1902. godine.Prilaz damiji je sa
104

sjeveroistone strane , preko zatvorenog trijema, koji je nekada bio otvorenog tipa , taj trijem se nalazi pod jednim krovom (na etiri vode) zajedno sa unutarnjim dijelom damije. U prizemlju damije lijevo i desno su zatvorene sofe povrine 9,25m2 , a u prednjem uglu desne sofe je drveno stepenite sa krakovima u obliku slova L , koje vodi na etau visinski postavljenu na razini unutarnjeg mahfila (povrine oko 11m2). Debljina zidova damije je razliita , a ona se kree od 25 do 75 cm. Mihrab je irine 115 cm , i visine 230 cm , u formi elipsaste nie , i nalazi se u jugoistonom zidu, izveden je sa pravokutnim okvirom dimenzija 195x320cm , koji iz ravni zida izlazi 15 cm , obojen je svjetloplavom , crnom te nijansama utozelene i okrer boje uz neke geometrijske i folklorne motive. Desno od mihraba nalazi se drveni mimber , koji ima devet stepenika , iznad podijuma mimbera je pokrov oslonjen na etiri stupa koji na svojim zavretcima imaju prelomljene orjentalne lukove.Kupa mimbera je atorasta sa osmokutnim zavretkom a lei na osmokutnom tamburu u ijim stranicama su izrezbareni stilizirani otvori zasvoeni orjentalnim lukovima.Damija ima dva reda pravokutnih prozorskih otvora , na ulaznoj fasadi su dva prozora u gornjem redu , a na jugozapadnoj fasadi su tri prozora u donjem redu i dva u gornjem, na jugoistonoj fasadi su po dva prozora u svakome redu, a na sjeveroistonoj fasadi po tri prozora u svakome redu.Na svim prozorima izuzev onih na ulaznoj fasadi su postavljeni gvozdeni demiri. Kao to je ve pomenuto damija je pokrivena etverovodnim krovom iz ijeg sredita izlazi drvena munara.Nagib krovnih ploha je 30 stupnjeva , ranije je dok je bio pokriven indrom nagib je bio oko 45 stpnjeva.Krovni oluci i opavi su izraeni od pocinanog lima. Sa mahfila se jednokrakim drvenim merdevinama penje u tavanski prostor , a na munaru se pristupa sa sredine tavanskog prostora na koju se penje spiralnim stepenitem u otvorenu galeriju erefe. Od tavana do poda erefe vode 33 stepenika visine oko 25cm , a ukupna visina munare od tavanskog poda do vrha krova munare iznosi 10,80 metara. Munara je osmokutnog presjeka , izvedena je od 8 rubnih drvenih stupova etverokutnog presjeka. U haremu ove damije nalazi se pedesetak

105

niana.Pedesetih godina dvadesetog stoljea , dovedena je i voda do damije i sagraena je esma , godine 1984. u ovaj vjerski objekat je dovedena i elektrina energija. Posljednjeg petka u mjesecu kolovozu svake godine u ovoj damiji se ui dova.

106

Dusperova kua

Ova nadasve lijepa i zanimljiva stara kua nalazi se na katastarskoj estici


5/156 (stara oznaka) odnosno k.. 167 , zemljinoknjini uloak broj 88 katastarske opine Kraljeva Sutjeska. Kuu koja se nalazi na desnoj obali Trstivnice je sagradio Ivo Dusper poetkom 19. stoljea. Kau da je uio za fratra i no prije zareenja spustio se niz konop crkvenog zvona i odluio se za svjetovno zanimanje , tako da je postao gostioniar.Obitelj Dusper porijeklom je iz Rakitnog (iz Dalmacije) a u Sutjessku su se doselili iz Dubotice krajem 18. stoljea.Kua je graena etapno , a ona je vremenom i dograivana.Ona po vremenu nastanka pripada tipu tradicionalne kue iz osmanskog doba. Izgraena je od kamena , drveta i epria. Sastoji se od prizemlja , kata i tavanskog prostora. Pokriva je visoki strmi krov od indre.Sa sjeverne strane na razini tavanice iz ravni krova izlazi veranda drvene konstrukcije pokrivena zasebnim krovom. Prizemlje objekta je nepravilnog oblika dimenzija 713/704 x 736/800 cm. U prizemlju je natkriveni trijem i gospodarske prostorije (kuhinja i 4 ostave ). Na katu du sjeverne i june strane objekta su natkivene otvorene verande, preko kojih se pristupa prostorijama na katu a to su tri sobe i jedna ostava.Drvenim zatvorenim stepenicama sa sjeverne strane iz prizemlja se izlazi na verandu ije su dimenzije 7,19 x 1,10m (do 1,20m) sa koje se dalje ulazi u prostoriju zvanu dimluk u kojoj je sauvano originalno ognjite . Iz dimluka se dalje ide u manju ostavu ili u jednu od dvije sobe s kojima je dimluk povezan.U veoj od te dvije sobe nalazi se glinena pe sa glinenim loniima.Sa june strane objekta , sa dimluka silazi se u bau drvenim stepenicama. Sa kata se drvenim stepenicama penje na tavan preko natkrivene otvorene verande. Stolarija u kui je manjih dimenzija , razliita po veliini.Okovi su od kovanog
107

eljeza.Prozori su dvostruki , dupli , ija su krila podijeljena u tri dijela. U prizemlju se nalaze demiri na prozorima. Na ovoj kui su puna vrata jednostavnih ukrasa. Zidovi kue su kameni dimenzija 60-67 cm. Vlasnikom ove kue kasnije e postati Mato Dusper nekadanji naelnik Kraljeve Sutjeske. Ova kua je stavljena pod zatitu drave rjeenjem Zavoda za zatitu kulurno-historijskog i prirodnog naslijea Bosne i Hercegovine 1962. godine , a 2000. godine je stavljena na privremenu listu nacionalnih spomenika , da bi nacionalnim spomenikom bila proglaena 20. oujka 2006. odlukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Ova kua neumorno svojom starinom govori o davnim vremenima koje su u sebe upili njeni zidovi. Dusperova kua odavno je simbol i ponos Kraljeve Sutjeske.

108

Svadbeni obiaji

Teko je rei kad je nastao neki obiaj i kada je prestao , jer su obiaji jedna
promjenjiva kategorija , koja se i nuno mora izmjenjivati pod utjecajima raznih socijalnih , politikih i druvenih pojava.Svadbeni obiaji koje ovdje opisujem u ovome obliku su potovani od turskog doba pa do sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, vezani su uglavnom za katoliko stanovnitvo koje je bilo brojnije na prostoru Kraljeve Sutjeske , ali su slini obiajima kod muslimanskog naroda , a razlike treba traiti samo u onom vjerskom dijelu sklapanja braka.Do svadbe se dolazilo na dva naina , prvo tako to su se dvoje mladih zavoljeli , a drugi nain je svakako ugovoreni brak koji je bez sumnje bio est institut u davna vremena na prostoru Bosne i Hercegovine.Ukoliko se radi o prvom sluaju momak djevojku pita za suglasnost za stupanje u branu zajednicu i poslije toga oni o svojoj namjeri obajvjetavaju svoje roditelje. Mali broj vjenanja obavljao se na sv. Katu (25. studenog) , a veina vjenanja u Kraljevoj Sutjesci obavljalo se prve srijede iza sv. Marine , pa se u narodu to vrijeme zvalo o pijervoima. Pijer je u ovom kraju bio naziv za pir , ponegdje nazvan pilav , to je zapravo svadba. Poslije dogovora izmeu mladenke i enika , trebalo je mladenki predati amanet , to je imalo snagu i znaaj zaruka. Amanet se sastojao od vee koliine novca (vrijednost bolje krave) , a uz taj novac se stavljao i prsten zvni bureme koji je nerijetko bio posuen i komadi muketa.1 Kada djevojka prihvati amanet , to je znak da je obeala momku da e poi za njega i da se svatovi trebaju spremati. Taj dobijeni novac koristio se najee za pripremu ruha koje cura nosi sa sobom u novu obitelj. Za samu pripremu trebalo je mnogo vremena jer se sve izraivalo runo , a cijela izrada je bila u dogovoru sa buduom svekrvom. Dogovori sa svekrvom bili su preteito nedjeljom poslije mise u Kraljevoj Sutjesci.

Mladoenjini roditelji imali su dunost pripremiti uinu poslije mise , tj. ruak koji se sastojao od pita , suhog mesa , sira i obavezno rakije, uine su se pripremale u kui nekog roaka ili poznanika u Sutjesci. Bilo bi nekoliko uina prije vjenanja a posljednja bi bila u zadnju nedjelju prije vjenanja.Zadnju nedjelju mladenka je ljubila enikovu rodbinu i obitelj a

109

oni su je darivali, uz nju bi ila svekrva i primala darove , mukarci su davali novac , a ene komade odjee i odjevne predemete.Postojali su sluajevi vraanja amaneta , to je gledano dosta sramno i o tome se prialo generacijama. Na svadbu poziva mladoenjin otac , koji natovari ruksak rakijom i krene po selima okolo Sutjeske da poziva rodbinu i prijatelje.Tad im toi rakiju i zajedno s njima nazdravlja , tom prilikom ako iz te kue dolazi svat , aa (kuharica) da pomogne , to se odma dogovora.Obiaj je da ovom prilikom ukuani daruju budueg svekra , novcem , pekirima , suhim mesom ili rakijom. Svadbena ceremonija poinje u ponedjeljak i traje do nedjelje. Prvo dolaze cure da pripomognu da se sve u kui pripremi , zatim u utorak dolaze ae i svatovi. Svat je morao ponijeti to vie rakije , novca , i obavezno doi na konju. Po mladu idu stari svat , kum (koji se obino zove samo svat) , jenjga , komordija i djever. Obiaj nije da mladoenja ide po mladenku , on sam odlazi u Sutjesku pred samostan da saeka svatove. U srijedu prije nego svane svatovi kreu po mladenku , sveano obueni i nakieni, a znali su otii i na konak ako je mladenka u udaljenijem selu , i za nju bi posebno poveli konja.Svatovi bi bili ispraeni pjesmom : Vrani se konji kovaju , zlatne se uzde uzdaju , svati se na put spremaju , po onu lijepu djevojku. Najee u svanue bi stigli do mladenkine kue , a tu ih je doekivala gozba , razni kolai , suho meso i rakija. A na vratima kue u koju ulaze doekale bi ih cure s riom u tanjuru pjevajui : Stari svate , do na brate , veselo gledaj! Daruj nama na pirina . darovo te Bog , nemoj malo , Bog ti dao , darovo te Bog. , gosti koji bi prolazili pored njih darivali bi ih novcem. Zatim posjedaju za siniju , i sa mladenkinom rodbinom se aste , vesele i pjevaju dok se mladenka priprema za put. Poslije malog predaha , na kola se tovari ruho , prvo sanduci sa mladenkinom odjeom i darovima , a onda preko sanduka ponjave , slamarica , jorgani i po vrhu vezeni jastuci.Nae se tu leen i ibrik, i za komordiju iva koko koja se svezana za noge objesi na konja.Komordija sa komorom onda kree mladoenjinoj kui. Prije svog odlaska iz rodne kue mladenka se sa svima pozdravlja , mukarce cjeliva u ruku i oni je darivaju novcem ,a ene ljubi u lice kroz duvak (veo) , obzirom da tom prilikom mnoge ene pa i sama mladenka plau , ovaj dio svadbe zove se plaipijer. Drugarice mladenku ispraaju pjesmom : Listaj goro, pjevaj pjevaice , ali mene moja drugarice.ali mene ko to i ja tebe. Otac mladenki pomae da se popne na konja , a brat ili neko drugi od blie rodbine ako nema brata , vodi konja na kome je mladenka i ide s njom sve do mladoenjine kue. Na plaipijeru jenjga daruje enama igle i zihernadle , a djeci baca bombone. Svatovi se ispraaju pjesmom : Vita jelo , dogni k nebu grane , neka prou kieni svatovi , nek provedu lijepu djevojku , da djevojka ne razadre duvaka, a jenjgica svilena jagluka. U Kraljevu Sutjesku

110

stiu oko 11 sati , kada poinju vjenanja.Tog dana u Kraljevoj Sutjesci bude puno svijeta jer su vjenanja bila masovna , prvenstveno da bi se svatovi odbranili od hajduka , jer su prije znali oteti mladenku , i iz jednog drugog razloga , a to je da se u Osmansko doba beg mogao koristi feudalnim pravom da prvu no provede s mladenkom , pa su tim omasovljavanjem tome doskoili u kraj. No , meni osobno pria ne dri vodu budui da je to bludnienje i da je blud u Islamu najstroije zabranjen, i odista je najvei grijeh, a u ta davna vremena ljudi su bili daleko privreniji vjeri i erijatu nego dananji.

Kada se vjerski obred vjenanja zavri , svatovi se onda zadravaju u Sutjesci i tad nude rakijom i mezetom sve redom.Sve je to pratio zvuk argije , igralo se kolo i pjevalo. Tu prigodu iskoristili bi za utrke konja , i poslije bi se pripovijedalo iji je konj bio najbri. Onda svatovi poure kui da stignu prije mraka , a jedan od svatova otiao bi prije da donese vijest o njihovom dolasku , on se zvao haberdija , i njega bi domaini darovali mutulukom. Svatovi su doekivani pjesmom : Dobro doli , kieni svatovi, i doveli lijepu djevojku. Jeste li se putem umorili , jeste li svoje konje oznojili? Ka' te vamo ta je bilo tamo. Sad svekar pomae mladenki da sie s konja , a ona mu cjeliva ruku i zajedno kreu prema kui , a na vratima eka svekrva sa svetom vodom. Tad bi mladenka poljubila svekrvu u obraz i mladenci bi krenuli do praga koji bi bio prekriven lijepom ponjavom ili finim pekirom, mladenka bi se sagela i poljubila prag. Uli bi u kuu , mladenka bi sjela i u krilo stavila muko dijete i darivala ga predhodno pripemljenim darom.Kada bi svatovi ulazili u kuu na pragu bi ih doekivale cure koje bi pjevale kao na plaipijeru i gosti bi novac stavljali u pirina. Dio svatova koji je ostao vani aavao bi se rakijom i pjevao uz argiju. Jenjga je imala pljesku sa slatkom rakijom koju je davala enama. Od jela na sofri su bili : kolai , suho meso , mesne kore , kiseli kupus kuhan sa suhim mesom i pite.Gosti su donosili kruh ,pite i kolae.Veselilo se duboko u no. U toku jela se iznosila jabuka namjenjena curama na pijeru u koju su se zabadali novii. Poslije darivanja jabuke , mladenci se ispraaju na spavanje u erdek u pratnji jenjge i starog svata , jenjga mladenki skida
111

duvak i posipa ih svetom vodom , a djevojke pjevaju : Oj ti Ivo ti zeleni strie , ti ne ljubi nau Maru mue.Izmetni joj jastuk ispod glave , podmetni joj svoju desnu ruku , okreni je s desna na lijevo , nek se znade da sa dragim spava , da ne bi rodu pojadila , da je nisi ni prstom dodio , a kamoli lice obljubio. Red je bio da ih mladoenja tom prigodom dariva. Slavlje se nastavlja i narednoga dana , tj. etvrtak. To je mladencima prvo jutro i toga dana dolaze prijatelji (tazbine , mladenkina obitelj). Ustajalo se dosta rano , mladenka se opet oblaila sveano , a umjesto duvaka stavljala bi poelicu s lijepom tankom krpom , to je bio znak razlikovanja udatih ena od djevojaka.2 Kada ustane mladenka uzima ibrik i leen i poliva svatovima i ukuanima da se umiju. Jenjga nosi pekire kojima mladenka dariva svatove, mukarci bi tom prlikom darivali novcem. Poslije toga mlada kree u selo da poliva rodbini , a u svakoj kui je doekuju sa kolaima , svatovi koji bi ili uz nju nosili su pljoske sa rakijom i sve astili , a svaki domain koji dariva mladenku, dariva i ivu koko koju bi vezali na drveni tap i tako kupili lovinu , koju su nosili mladoenjinoj kui. Tog dana kolju se kokoi i stavljaju u velike lonce za spravljanje keke, to je jelo koje se posluuje toga dana. U prijatelje su dolazili mladenkin mlai brat , sestra , zet , svak i ostali.Muki su dolazili na konjima , a ene su ile pjeice i nosile maslanicu. Tada je mladenka iznosila pripremljene darove i darivale ukuane i rodbinu. I taj dan se pjevala pjesma. Pjevale su se i aljive pjesme: Stari svate , osjvjetlano perje, ti si svoje osvjetlao perje. ; Prijatelju straljivi , eno prije na ljivi , samo rukom mahni eno je na grani. ; Prijo moja prionula za me ko koulja za krvavo rame. Ako su prijatelji iz udaljenijeg sela ostajali bi na konaku, kui bi se vraali u petak , poslije doruka , a svatovi su se razilazili u subotu, a prethodno bi stari svat curama i aama podijelio skupljenje novane darove. Svatovi su ili kui sa punom pljoskom rakije i po povratku u svoje selo bi astili sve redom. Prva nedjelja poslije vjenanja je prvi svetac , svi svatovi opet sveano obueni bi se skupili u Kraljevoj Sutjesci na misi. Mladenka bi morala biti sveano obuena kao na prvo jutro. Poslije mise mladenku je darivala njena familija , a to se odvijalo na Pijesku gdje su se svi okupljali. Dalje bi se otilo na uinu koju je iznosio mladoenjin otac.Sa ovim danom su se zavravale svadbene sveanosti. U dokumentarnom filmu Stolna svadba u Kraljevoj Sutjesci iz 1967. godine prikazana je jedna tadanja svadba sa svim znaajkama i obiljeijma. U filmu se kae da se masovna vjenanja odravaju prve srijede u veljai , te da se u nedjelju prije toga u crkvi oglaavaju imena branih kadidata. Prikazan je skup pred samostanskom crkvom jedne takve nedjelje , gdje su ene obuene u tradicionalnu crno-bijelu nonju , koja se sastoji od crnih marama , erdana , bijele pamune koulje, suknene dolamice , upurdije ,

112

vunene pregae , uskih dimija ... Na snimku se vidi i mladenka koja ljubi okupljene koji je darivaju. Prikazana je i pripema uine u nekoj od kua u Sutjesci, zatim se napominje da se mladoenjina obitelj u svadbu ne smije upustiti bez 300 litara rakije , i da se prilikom ove zadnje uine dogovara koliko mladoenjini svatovi da donesu rakije , tad je budui tast zatraio 30 litara. Te 1967. godine vjenavala su se 23 para , a 1957. ih je bilo ak 75. Tv ekipa pratila je vjenanje Ane Mijaevi iz sela Halinia gdje su svatovi stigli u 5 sati ujutru. Tom prigodom se naravno igralo kolo , na vratima su djevojke sa riom , tu je i jenjga koja je jedino ensko u svatovima da se nae mladenki pri ruci. Jenjga pomae i mladenki u spremanju te joj na glavu stavlja duvak. Iznosi se i jabuka koja se dariva novcem. U mladenikoj kui veselje je trajalo oko 5 sati i onda komordija odlazi sa ruhom mladoenjinoj kui , a svatovi kreu prema crkvi. Zanimljivo je to da mladenki pri penjanju na konja pomae djever, a ne otac kako je predhodno opisano. Onda je prikazana atmosfera oko crkve i u samoj crkvi , gdje vjenanje obavljaju dva sveenika , i gdje mladenci daju zavjete , a njihovi roditelji kae se tu nisu prisutni. Zatim je prikazan i David fotograf koji svojim aparatom zaustavlja te sveane trenutke. Sugovornici u filmu , pojanjavaju zato se odrava masovno vjenavanje , a autor predhodno pomenute tvrdnje pobija svojim miljenjem da se tu radilo o ekonomskim razlozima , da bi se rasporedili gosti na vie svadbi i da bi opala njihov konzumentska mo. Jedan od sugovornika ree da to masovno vjenavanje nazivaju uspomena na kralja Stjepana Tomaevia. Dalje slijede kadrovi slavlja u mladoenjinoj kui i sugovornici priaju o jednom aljivom obiaju da mladoenja doe prvo do svoga oca i kae da je osuen , a zatim dolaze dva svata i osuuju mladoanju na doivotnu robiju i odvode ga u zatvor , zapravo erdek , gdje e spavati sa mladenkom. Zanimljivo je jo neto a to je da prvoga jutra kada mladenka poliva svatovima da se umiju , mladoenja dijeli slatku rakiju , to simbolizira to da je njemu njegova mlada bila slatka. Sve ovo propraeno je pjesmom na argiji , veselju , okienim konjima , darivanjima i svime onime to je krasilo ta davna vremena.
1) Sutjeki Vjesnik , Vjekoslava Tomo , br.4 , 2004. 2) Sutjeki Vjesnik , Vjekoslava Tomi , br.8 , 2005.

113

Tradicionalno tetoviranje katolika u sutjekom kraju


Nekada su ga itelji zvali sicanje ili bocanje , a bilo je zastupljeno naravno i u sutjekom kraju.Tetoviranje katolika bio je nekad obiaj u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.O tome je prvi pisao dr. Glck u Glasniku zemaljskog muzeja , zatim dr. iro Truhelka i poslije mnogi drugi i ak tavie o tome se i danas mnogo pie, i na tu temu uraene su mnoge tv emisije i reportae.

Na prikupljanju materijala za svoju knjigu na temu bocanja radi uvaena znanstvenica Tea Mihaljevi ,koja se zalae za uvrtavanje ovog obiaja u UNECSO-vu nematerijalnu kulturnu batinu.Pored toga Tea radi na medijskoj promidbi ovog dijela tradicije.Prilikom pisanja ovog rada , javio sam joj se s ciljem prikupljanja nekih nunih informacija koje su mi nedostajale , ali Tea mi je poslala dosta opsenu grau od koje bih mogao sainiti dosta sadrajniji rad.Gore pomenuti autori ustvrdili su da je obiaj tetoviranja postojao samo kod katolikog stanovnitva a rijetko kod ostalih gdje se moda smatrao i sramotnim. Na koncu 19. vijeka tvrdi Truhelka katolici su tetoviranje smatrali svojim znakom raspoznavanja, i da je nekada taj obiaj imao za svrhu da sprijei odmetnue od vjere. Tako su recimo
114

postojale ene muslimanke koje su nosile tetovau , a radi se zapravo o nekadanjim djevojkama katolkinjama koje su udajom prele na Islam. Obzirom na to da se tetoviranje sastoji od mnova malih krieva , moe se rei da se tetoviranje smarta ne izbrisivim simbolom katolianstva u Bosni i Hercegovini. Istina , crkva o tome nije dala neku naroitu potvrdu , i meu sveenstvom nije bilo tetoviranja , ali obiaji naroda u Bosni i Hercegovini svakako su posebni i drugaiji od obiaja pripadnika tih religija bilo gdje u svijetu. Tetoviraju se najee ruke i prsa , tetovirani ukrasi su bogatiji kod ena nego kod mukaraca.1 Mukarci najee imaju tetovau na desnoj miici iznad lakta i kri na kaiprstu.Kod ena je pak iarana gornja strana ruke , preliv , ruka ispod lakta i esto nad laktom , ruke se priblino jednako tetoviraju, ali kako je zapazio dr. Truhelka lijeva ruka je esto bogatije ukraena. Kada je u pitanju tetoviranje na prsima , tetovaa se nalazi na sredini grudne kosti. Proces tetoviranja izgleda otprilike ovako : Jutrom na Ivandan , Blagovijest , Cvjetnicu ili ne neki dan u Velikoj nedjelji okupi se omladina iz jedne obitelji i zapoinje sa tetoviranjem. Netko to radi sam , a esto u tome pomau starije ene koje su stekle odreenu vjetinu i iskustvo.Nain tetoviranja je jako bolan , ali je to svakako jedan svean i radostan in budui da simbolizira prijelaz u mladalako doba , jer se tetoviranju podvrgava omladina od 13-16 godina.Ali bilo je sluajeva tetoviranja male djece ,jer se htjelo sprijeiti odvoenje djece u janiare za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine.Tetoviranje se odvijalo sve dok krv ne bi oblila ruke. Prvo se tupim krajem igle predhodno zamoenim u crnilo (koje se spravlja od ai , meda i vode) na koi iscrta eljeni ornament , pa se po tome bocka iglom dok se ornament ne zavri , da se crnilo ne bi osuilo tijekom ovog postupka crte se vie puta natapa crnilom.Nakon toga rana se zamota svilenom ili votanom hartijom , i tek se drugi dan moe potapati vodom. To je i jedna vrsta obiljeavanja fizikim bolom stupanja u novu ivotnu epohu. Motivi tetovaa su najepe mali krievi , jednostavnog
115

oblika ili ukraeni, poev od onih jednostavnih koji se sastoje od dvije ukrtene linije pa do onih iji su krajevi ukraeni i podsjeaju na jelove pupove koji nazivaju Jeliin krii .Najbogatiji ukrasi su svakako oni iz sutjekog kraja. Pojavljuje se i bogat ornament nazvan grana , zatim su su i zvijezda sa osam krakova , sunce koje je na gornjoj strani zatvoreno lukom i slino , ali je kri bio razlogom to je tetoviranje opstalo kroz tolike godine. Kolegica Tea mi je posla rad pod nazivom The Tatooing Arts Of Tribal Women iji je autor Lars Krutak u kojoj se govori i o tetoviranju u Bosni i Hercegovini , pored onog tetoviranja ena iz plemena u nekim dalekim nam zemljama. Tea razumije vanost ovoga rada jer svaki pomen nae tradicije u stranoj literaturi nadsve je dragocjen.

1) Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini ,Glasnik Zemaljskog muzeja BIH, iro Truhelka , 1894.godine.

116

Dio drugi

Vladari koji su stolovali na Bobovcu

117

Ban Stjepan II Kotromani

je bana Stjepana I Kotromania i srpske princeze Jelisavete Nemanji.Vladao je Bosnom od 1320. do 1353. godine.enio se tri puta , prvi puta sa ortenburkom groficom ije ime nije poznato ali se zna to da su bili u bliskom srodstvu pa je papa dao otpust tog braka.Druga supruga mu je bila kerka nekog bugarskog cara. Trea supruga bana Stjepana II bila je Elizabeta Pajs , sa kojom je imao dvije kerke Elizabetu (kasnije kraljicu Ugarske i Poljske , suprugu Ljudevita I Anuvinca) i Katarinu (kasnije celjska grofica , supruga grofa Hermana I Celjskog).Bio je pristaa Karla Roberta (Hrvatko-Ugarski kralj od 1301-1342.god.), koji se nadao da e uz pomo bosanskog bana lake pridobiti hrvatske valikae. Poznata je povelja bana Stjepana upuena Dubrovanima 15. kolovoza 1332. godine. u kojoj stoji :"Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki lovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovanin koju pravdu na Bonjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca roka da mu ne bude odgovoriti. Ako Bonjanin zapsi da nije duan - da mu na-ree priseci samosestu, koje ljubo postavi banj rod. A kto Dubrovanin ubije ali posjee u Bosni ili Bonjanin Dubrovanina - ta pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svadja Bonjanina z Dubrovaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovaki i sudje a globa opini. Ako Bonjanin bude duan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! Ako Bonjanin izme dobitak dubrovaki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poslju da je knjiga prava da je vjerovana, da plati Dubrovaninu i bez prestavstine! Ako rat bude, asa Bog uslisi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovaninom est mjeseci, da podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana! A Dubrovane da ivu u Humskom zemljom u njih zakonu - u prvom.... Dubrovani banu Stjepanu II 27. oujka 1324. godine piu : preuzvieni mu i gospodin Stjepan , vojvoda Usore , Bosne , Soli i premnogih drugih mjesta i tad njemu alju svoje poslanike sa darovima vrijednim 150 perpera.Godine 1324. pruila se prilika banu Stjepanu da udari na hrvatskog kneza Nepalia, ali nije imao uspjeha u tim borbama. Ne zna se kako je Hum doao pod bosanku vlast ali se zna da je 1325. godine bio pod vlau bana Stjepana, a malo zatim ban zauzima Makarsku. Poslije su slijedili uspijesi pa ban zavlada hrvatskim upama : Dumnom , Hilvnom i Dlamoem (koje e se kasnije zvati zapadne strane). U prvo vrijeme svog vladanja ban Stjepan zamalo se nije zavadio sa Dubrovnikom , jer ljeta 1322. godine kad je jo imao skrbnika Mladena ubia , porobie Bonjani nekog dubrovakog
118

Sin

trgovca , sina Marina Menetia. Dubrovako vijee odlui dana 23. studenoga da se od bana Stjepana povodom toga trai zadovoljtina i odeta , ako je ne bi dao , da se pozovu dubrovaki trgovci da sa svojom robom napuste bosanske zemlje. Ban Stjepan dana 28. svibnja 1323. alje pred veliko vijee dubrovako svoje poslanike da naprave ugovor po kojem njihovi trgovci mogu dolaziti, stojati i odlaziti iz njegove zemlje. , a da budu sigurni. Od tada zavlada prijateljstvo i ljubav meu Bosnom i Dubrovnikom. Potovanje Dubrovana prema Bosni postade e jo vee kada ban, sjedini humsku zemlju sa svojom banovinom . Godine 1329. bili su Dobrovani spremni dati banu svoje lae da udari na otok Korulu.1 Dana 7. listopada 1339. godine ban izadje trogirskom knezu Filipu de Molinu povelju kojom im obzirom na njihovu osobitu skolnost i ljubav prema njemu daje potpunu slobodu trgovine u svojoj zemlji, te im jami za svaku etetu. Dubrovani su banu davali dohodak od 500 perpera godinje , ali 11. srpnja 1344. on alje svog izaslanika da moli Dubrovane da mu taj dohodah isplate u dukatima poto kani ii u Ugarsku. Ako se prvi banovi bosanski nisu pazili sa Srbijom to je nastojao izmijeniti ban Stjepan , no to mu je moda prvih godina polazilo za rukom ali car Duan Silni doe sa vojskom pod Bobovac 1346. godine, gdje mu je u taj as bila kerka Jelisava. Ali car Duan nije mogao Bobovca zauzeti. Godine 1351. utihnie borbe izmeu Bosne i Srbije , neki povjesniari tvrde da su Mletani i Dubrovani nastojali izmiriti bana sa carem uz pogodbu da ban dadne svoju ker Jelisavu Duanovom sinu Urou za enu, a uz to da mu ustupi humsku zemlju na ime miraza , ali ban nije tome udovoljio. Kerka bana Stjepana poslije e postati kreljica ugarska. Ban Stjepan umro je 28. rujna 1353. godine, i sahranjen je u franjevakom samostanu u Miloevu (kod Visokog), koji je on inae utemeljio i sagradio. Ban stjepan poloio je snane temelje kasnijoj bosanskoj dravi. Peati bana Stjepana II Poznata su njegova dva peata , od kojih je prvi manji i spada u peate srednje veliine, te jedan vei koji dakako spada u kategoriju veih peata. Manji je sauvan na povelji bana Stjepana i njegove majke Jelisavete , izdatoj knezu Vukcu Hrvatiniu u Ribiama , izmeu 1323. i 1331. godine. Moe se rei da ovaj peat spada u najbolja djela peatorezne umjetnosti srednjeg vijeka. Vei peat , sauvan je na povelji knezu Vukoslavu Hrvatiniu izdatoj u Motrima 1323. godine, u prvo vrijeme vladavine upotrebljavao ga je i ban Tvrtko.2

119

Novac bana Stjepana II Poetak kovanja bosanskog novca vee se za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromania , novac je raen po uzoru na novac mletake i dubrovake republike. Ban Stjepan II Kotoromani je prvi bosanski vladar koji je stolovao na Bobovcu , on je zasigurno i poeo sa izgradnjom Bobovca zato je on na poetku ovog kronolokog prikaza vladara koji se vezuju za Bobovac. Zanimljivo je i to da je ban Stjepan II pred svoju smrt poeo izgraivati Kraljevu Sutjesku , tj. dvorski kompleks.

1) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb ,1882. god. 2) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo , 1970. god.

120

Stjepan Tvrtko I

Bio je sin kneza Vladislava i Jelene (ubi) na prijestol je doao sa svojih


15 godina kako bi zamijenio bana Stjepana II Kotromania. Vladao je Bosnom od 1353- 1377. godine. Godine 1354. dolazi Trtko sa majkom Jelenom i bratom Vukom na sabor zemlje Bosne , donjih krajeva , humske zemlje i Zagorja na Milje (kod Viskog) kojem su prisustvovali svi znaajni vlastelini iz ovih oblasti. Dana 1. rujna 1354.godine iz Visokog on potvruje Dubrovanima sve ranije ovlasti i ugovore , u toj povelji Tvrtko sebe naziva ban Bosanki. Prvih godina Tvrtko je u vladanju bio ravan svojoj majci Jeleni , i bio je pristalica kralja Ljudevita. Ban Tvrtko je ponovno 14. oujka 1365. godine potvrdio Dubrovanima povlastice , ali ga je poslije kralj Ljudevit prisilio da s njim sklopi nepovoljan ugovor.Kralj Ljudevit potvruje banu Tvrtku i bratu mu Vuku Bosnu sa Usorom , ali mu Tvrtko morade dati humsku zemlju (Hercegovinu) sa gradovima kao miraz koji pripada njegovj bratanici Jelisavi Kotromani supruzi kralja Ljudevita, dade ban Tvrtko i obeanje da e patarene (bogumile) iz Bosne protjerivati i da e kralju Ljudevitu Anuvincu biti vjeran i pomagati ga u bitkama, te da e on ili brat mu Vuk stalno boraviti na dvoru kralja Ljudevita. Ljudevit je nadalje nastojao umanjiti vlast bana Tvrtka pa neke njegove vlasteline pokuava pridobiti k sebi , pa nekim od njih alje pismo 14. oujka 1357. godine i od pozvanih to odbija samo knez Vlatko Vlkoslavi uzdajui se u slobodni list koji mu je ban dodijelio 1354. godine , a on mu sad dodjeljuje drugi 1357. godine. Sadraj tog drugog slobodnog lista je : Vjera gospodina Tvrtka milou bojom bana bosanskoga i njegovoga sranoga brata gospodina kneza Vlka i njiju matere potene gospoje Jelene i njih vlastel kazanca Boleslava , tepije Ivahna , kneza Vladislava Dabiia , kneza Vlaje Dobrojevia , vojvode Tvrtka i njegova brata upana Novaka , kneza Mrkoje , kneza Vukca Hrvatini , kneza Vladislava Obradovia , upana Brajana Pribinia , kneza Miloa Divevia i njegova brata kneza Slodoje , kneza Vlatka Obrinovia , i gospoje Jelene Ostojnice : knezu Vlatku Vlkosaviu i njegovu sinu Vlkoslavu i njegovu ostalomu , da mu nije uzroka u njegove bratuede , u Grguri u Pavlovii, i da mu nije nijednoga hudoga skroze Grgurevu nevjeru , ni za koje Grgurevo hudo injenje , ni za jedna zla djela Grgureva...A tomu je runik i pristav vojvoda Puria s braom i knezom Vlkac Hrvatini. Pokuavi se mijeati u unutarnje ureenje Bosne kralj Ljudevit je samo pogorao stvari pa je u Bosni nastao mete koji su iskoritili patareni i dosta su ojaali i pored toga u tom meteu izgubljen i peat bosanske drave. Vidjevi svoju greku kralj Ljudevit je 1360. godine sa svojom vojskom uveo reda u Bosnu i banu Tvrtku povratio ugled i mo. Bana Tvrtka , njegovog brata Vuka i majku njihovu Jelenu
121

mletaka opina proglaava svojim graanima 7. rujna 1364. godine. Godine 1365, buknula je u Bosni jo jedna buna , a 24. studenoga buknuo je veliki umski poar. Ban Tvrtko ide u Dubrovnik 1367. godine svibnja mjeseca da obnovi ugovore i zatrai da mu izrue njegovog brata bjegunca Stjepana Vuka, to mu nisu mogli udovoljiti. Protiv bana Tvrtka Bonjaci su digli pobunu 1365. godine i tom prilikom ga protjerali iz zemlje zajedno s majkom.1 Vratili su se u zemlju milou Ugarskog kralja.

Ban Tvrtko (slika 56) 1370. godine poeo je raditi na irenju i uvrivanju svoje vlasti, slijede godine borbe sa mnogobrojnim neprijateljima koje je Tvrtko nadjaao. Tvrtko se oenio 8. prosinca 1374. godine Dorotejom Vidinskom , kerkom bugarskog cara Ivana Sracimira. Kae se da su ga skoro svi europski dvorovi prieljkivali za zeta jer je bio slavan osvaja i moan vladar u to vrijeme. Te borbe su na Tvrtka dobro utjecale jer je izgradio sebe kao linost i sazreo kao vladar. Tvrtku je kasnije dola pomisao da bi se mogao krunisati za kralja i postati neovisan vladar pa se Tvrtko krunisao za kralja srpskobosnakog 1377. godine odnosno kako za sebe kae : bogom postavljen kralj Srbije, Bosni , Primorju i zapadnim stranam. Krunidba je bila najvjerovatnije u Milama , prije 18. listopada 1377. godine. A u povelji Dubrovanima 1378. god. Tvrtko pie da je ovjenan sa dva kraljevska vijenca , onim bosanskog kraljevstva i drugim iz srpske zemlje od svojih srpskih praroditelja, pa se vjeruje se da su bile dvije krunidbe, a da je ova
122

druga bila u Miloevu,i to na Mitrovdan 26. listopada 1377. godine. Kralj Tvrtko je stvorio svoju ratnu mornaricu , ako su se tako mogle nazvati galije sagraene u Mletakoj republici po njegovoj porudbi. Imao je svoj dvor u Kraljevoj Sutjesci i na Bobovcu, a od dvorjana su mu poznati : Logothet Vladoje, podkancelar Toma Luac , Vukoslav Stefkovi , Mirko Radojevi , Stavilac Tvrtko Vlagjevi, Trivun iz Kotora , Sladi Masnovi, te duhovni kapelan Andria Gualdo. Svaki vaniji posao kralj je obavljao uz savjetovanje sa skuptinom , te sa svojom majkom Jelenom i enom Dorotejom. Kada su jedne prilike Turci napali na Srbiju , sa oko 20.000 vojnika kralj Tvrtko je krenuo sa vojskom u pomo knezu Lazaru i nanio sramotan poraz slavnoj turskoj vojsci , kau da ni trei Turin nije se mogao bijegom spasiti. Godine 1385. Tvrtko je dobio Kotor i njegovu okolicu od kraljice Marije , a narednih godina u borbama osvaja Tropilje , Zahumlje, Krajinu i dobrad dio Hrvatske i Dalmacije.2 Tako u jednoj povelji pisanoj u Splitu 1390. godine kralj Tvrtko sebe naziva : Stjepan Tvrtko, Boijom milosti kralj Rae , Bosne , Dalmacije , Hrvatske i Primorja. Kralj Tvrtko urmo je 23. oujka 1391. godine , sahranjen je u Milama (danas Aranutovii kod Visokog). Peat Tvrtka I Od njegovih peata koje je imao kao ban bosanski , sauvan je samo jedan , srednje veliine koji se u vlastitoj legendi naziva sigillium minus.Iz pisanih izvora se doznaje da je Tvrtko imao i peatni prsten ali i veliki peat koji nije sauvan. Prvi puta Tvrtkov srednji peat nalazimo na povelju knezu Vlatku Vukosavliu-Hrvatiniu izdatoj 1357. godine (slika 57). Kao kralj Bosne Tvrtko je imao 4 peata , dva mala , jedan srednji i jedan veliki. Prvi mali je promjera peatne grude 4,44,7 cm , a drugi mali peat je zapravo peatni prsten iji otisak predstavlja lice kralja Tvrtka. Srednji peat promjera 3 cm , koji se prvi puta pojavljuje na povelji Mleanima 23. kolovoza 1385. godine.I na poslijetku je postojao veliki dvostrani peat , na kojem su Tvrtkovi nasljednici vrili male izmjene u legendi i heraldikim simbolima. 3

123

Novac kralja Tvrtka I Po ugledu na svog predhodnika nastavio je sa kovanjem valastitog novca koji nam je poznat u dvije varijante. Na samoj izradi novca sudjelovali su dubrovaki zlatari pa ovi novci spadaju u najljepe iz doba bosanskog srednjovjekovlja. Poznat je njegov etverostruki zlatnik , na zlatnoj ploici debljine 1mm, irine 30 mm i teine 14.05 g, iskovan je, na aversu: lav i natpis + MONETA AUREA REGIS STEPHANI, i na reversu kraljevski grb sa natpisom + GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA.Bio je etiri puta tei od mletakog zlatnika (slika 58).

U vrijeme dok ovo piem u Tuzli mu podiu spomenik.

1) Bosna i Hercegovina , Dominik Mandi , Rim , 1978. godine. 2) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine 3) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo , 1970. godine

124

Stjepan Dabia

Roen je otprilike 1338. godine , on je mlai brat kralja Tvrtka I , tj. unuk
bana Stjepana I Koromania.Bio je prvi nasljednik slavnoga kralja Stjepana Tvrtka I , i za vrijeme njegove vladavine Bosanska drava poinje da gubi svoju mo ali i teritorij, razloga za to ima mnogo ali krenimo od toga da Dabia nije bio dostojan zamjenik svoga predhodnika (slika 59). Daljnji niz razloga se vezuje za to da je drava poslije Tvrtka ostala ne dovrena , jer su neke oblasti idalje isticale svoje porijeklo i nisu se dobro asimilirale u novu dravnu zajednicu, zatim problem je bio i to to u bosanskom kraljevstvu nije bilo reda nasljedstva prijesola po prvorodstvu , ve po starjeinstvu, pa su se vodile stalne borbe oko prijestola, a time je slabila kraljevska mo a sa druge strane rasla mo vlastelina. Jaanjem nekih velmoa Bosna je sve manje liila na kraljevstvo a sve vie na velmoku republiku. Mletaka opina ga je 1. lipnja 1391. godine proglasila svojim graaninom. Dubrovani su iste godine poslali svoje izaslanike Stipana Lukarevia i Rafajla Guetia sa darovima u kraljevski dvor u upu Trstivnicu (na Bobovac) , a naredne godine 17. lipnja 1392. Dabia im izdaje povelju kojom im potvrije ranije ugovore svojih predhodnika.Povelju su potpisali : kraljica Jelena , vojvoda Hrvoje Vuki , vojvoda Vlatko Hrani,knez Stipoje Hrvatini , knez Radoslav Pribini,knez Dobroslav Divoevi, knez Gojak Dragosali, upan Tvrdoslav Tuica , knez Vuihna Vlatkovi i knez Vojsav Vojevodi. Oni mu obeae na Dmitrov dan svake godine davati srpski dohodak od 2000 perprera i na dan sv. Vlasje stonski dohodak od 500 perpra. Kralj Dabia bio je priznat vladar u Hrvatskoj i u Dalmaciji. Spliani o njemu jednom prilikom piu : Za vladara preblagoga , vladara i gospodina Stjepana Dabie , bojom milosti preslavnoga kralja , Srbljem , Bosni i Dalmaciji... Dabia 25. travnja 1392. godine gradu Trogiru potvruje ranija prava i povlastice.Kralj Dabia do 1393. godine uspio je odrati vlast u tim oblastima, ali zbog unutrnjih i vanjskih prilika desio se znaajan preokret.Neke dalmatinske opine , a meu prvima Trogir ne htjede vie priznavati vrhovnu vlast Dabiinu , i stadoe uz napuljskoga kralja.Vidjevi da e izgubiti vlast u tim krajevima , kralj se odluuje da Hrvatsku i Dalmaciju pokloni ugarskom kralju Sigsimundu a da ovaj njega prizna za kralja bosansoga.1 Tako su se kralj Dabia i kralj Sigsimund nali u akovu 1393. godine , i sklopili tzv. akovaki mir kojim kralj Dabia poslije svoje smrti prijestolje ostavlja
125

kralju Sigsimudu.Ovome su se usprotivili bosanski vlastelini ali i pobornici hrvatkog pokreta.Zadrani su 1394. god. tome pruili otpor i te godine su se neke dalmatinske opine vratile kralju Dabii. Time je prekren akovaki mir. , pa kralj Dabia nalae banu Vuku Vukiu da podigne bosansku zastavu u Hrvatskoj i Dalmaciji. Neto kasnije obnovljen je akovaki mir.Koncem travnja 1395. godine u gradu Sutisci (Kraljevoj Sutjesci) okruen vlastelom bosanskom kralj Dabia dodijeli svojoj kerci Stani gospodsko selo u humskoj zemlji Veljake (blizu Ljubukog), odredivi da nakon njene smrti selo pripadne humskom knezu Jurju Radivojeviu. Svjedoci ove darovnice su : knez Mirko Radivojevi , knez Pavao Radinovi , knez Priboje Mastanovi , vojvoda Sandalj Hrani , vojvoda Hrvoje Vuki , knez Mladen Stani , vojvoda Vuina , knez Stjepan Ostoji i kraljica Jelena. Iste godine dana 17. svibnja poklanja kralj Stjepan Dabia upanu Vuku Semkoviu i brai mu Tvrtku i Stipanu selo Kolo na Dlmni (Dunavnsko polje) to je posljednji in njegove vladavine za koji se zna. Kralj Stjepan Dabia je umro 7. rujna 1395. godine u Sutisci (Kraljevoj Sutjesci , a sahranjen je na Bobovcu ) , ostavivi iza sebe enu Jelenu i malodobnog sina. Peati kralja Stjepana Dabie Kralj Dabia imao je tri peata , veliki , srednji i mali. Veliki peat prvi puta se pojavljuje na darovnici kojom svojoj kerci daje selo Veljake 26. travnja 1395. godine, a to je zapravo veliki peat kralja Tvrtka I koji je samo prepravljen za potrebe kralja Dabie. Srednji peat promjera je 3 cm (slika 60), sauvan je na veem broju njegovih dokumenata , pisama , ali ga je na svojim dokumentima koristila njegova supruga ,tj. nasljednica na prijestolu Jelena Gruba. Ovaj peat potpuno je identian srednjem Tvrtkovom peatu. Mali peat , tj. peatni prsten je promjera 1,2-1,4 cm , negov otisak predstavlja okrunjenu glavu , a raen je po uzoru na peatni prsten kralja Tvrtka I. 2

1) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine 2) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo ,1970. godine.

126

Kraljica Jelena Gruba

Roena je u plemikoj porodici Nikolia, koji su vladali jednim dijelom


Huma (Hercegovine), udala se za kralja Stjepana Dabiu , i rodila mu kerku Stanu (u litaraturi je negdje zovu Vladava ili Vladika). Na latinskom se potpisivala kao Helena, regina Bosniae, Stephani Dabissa[e] uxor, a njena tutila je bila : Mi, gospoja kira Jelena, po izvoljenju Boju kraljica Srbljem, Bosne i Primorju i zapadnem stranam i k tomu. Poslije smrti kralja Stjepana Dabie nastupio je period meuvlaa , iako je postojao dogovor da e poslije njegove smrti prijestol i kraljevstvo pripasti ugarskom kralju Sigsimundu, bosanska vlastela ne htjede uti za to , pa izabrae kraljevu udovicu Jelenu Grubu (slika 61) da vlada njihovim kraljevstvom u ime svog malodobnog sina. Kraljica Jelena vladala je veoma skromno , bavila se unutarnjim poslovima i odgajanjem svog sina. Dubrovako vijee joj svoje izaslanike alje 22. prosinca 1395. godine da bi im potvrdila ranije ugovore.Godinu dana poslije njoj piu Dubrovani 27. prosinca 1396. : Presvetloj i previsokoj gospoji kyr Jeleni , po milosti bojoj kraljici Srbljem , Bosni i k tomu ; A sada gospoje bog da nam je sveditelj jer v skreenju kraljevstva ti i vsemu to je vee i poetno kraljevstvu ti , mi jesmo mnogo vesli i v'zda nepristano molimo gospoda Boga svemu tvoritelja , da vam ukrepi i umnoi kraljevstvo. A jere za dohodak mi emo doslati do vae milosti da nam kraljevstvo ti potvrdi i ukrepi zapise i uvete , koje smo imali sa prvom gospodom srbskom i svetopoivim kraljem Tvrtkom i po tom s previsokim gospodinom kraljem Dabiom. Poslanici dubrovaki dolaze joj opet u svibnju 1397. godine , u Sutisku (Kraljevu Sutjesku) gdje je tada boravila kraljica , okruena vlastelom. Na molbe Dubrovana kraljica ukida 13. svibnja 1397. carine pred Stonom na Maslini i na Slanom , poto su protuzakonito uspostavljene : ..izuvidjesmo i obnaosmo,jer prvo nijesu bile carine na mista vie pisana,hotjesmo i zapovidjesmo - da ne bude carine nijedne prije Stona na Maslini i na Slanom od sele do vijeka,jer i prvo nijesu bile. Dana 22. svibnja 1397. javlja Dubrvoanima : Da znate, po milosti gospodina Boga svedratelja kraljevstvo nae jest dobre i zdravo i u dobre stanju.. A
127

dana 15. studenoga 1397. im poruuje da joj poalju srpski i stonski dohodak po slugi Tomau Stanojeviu. Turci u Bosnu provaljuju 13. sijenja 1398. godine , te je opljakae i mnogo naroda zarobie. Iza turske provale pie kraljica Jelena iz grada Bobovca 18. veljee pismo Dubrovanima u kojem pie da je :...od protovistijara svoga erete primila pl'n razlog od komor i od carin Drevskeh i Olovneh za cielo godite.. Ali nedugo zatim ona gubi vlast , i na prijestol dolazi njen sin Stjepan Ostoja. Kraljica Jelena se pominje jo u oujku 1399. godine , od kad joj se gubi trag.1 Ona nije kovala svoj novac ve je koristila novac svog pokojnog mua.Poznat je naime i natpis sa jednog steka iz 1404. godine na kome se pominje kraljica : Se lei Vign' Miloevi.Slui banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabii i kraljici Grubi i kralju Ostoji.. Kraljica Jelena nije imala svog vlastitog peata , ali se sluila srednjim peatom svoga mua , koji je zapravo peat kralja Tvrtka I , promjera 3 cm.2

1) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine 2) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo ,1970. godine.

128

Stjepan Ostoja
prijestol dolazi 1398. godine i vladao je Bosnom u dva navrata, potomak je dinastije Kotromania (slika 62).U literaturi se pronalazi podatak da je on izvanbrani sin kralja Stjepana Tvrta I, ali kako ve pomenusmo on je zapravo zakoniti sin kralja Stjepana Dabie i kraljice Jelene Grube. Prvobitno je bio oenjen enom prosta roda koja se zvala Vitaa i od nje se razveo 1399. godine , kada je dolaskom na prijestol morao oeniti enu plemenita roda. Kralj Ostoja bio je veliki enskaro i kockar , imao je jednog zakonitog sina Stjepana Ostojia i dva izvanbrana Radivoja Ostojia i Stjepana Tomaa. Dolaskom na vlast bio je okruen brojnim neprijateljima sa svih strana, na istoku mu je prijetila opasnost od Turaka , a na sjeveru i zapadu zemlje ugarski kralj Sigsimund koji ga je smatrao uzurpatorom i koji je vjerovao da njemu pripada vrhovna vlast nad Bosnom. Osiljeni utjecajem Stjepana Dabie i Jelene Grube velmoe bosanske poee zadirati u dravne poslove, a neki od njih su vladali u svojim oblastima skoro samostalno ne oslanjajui se na dravnu vlast pa tako kralju Ostoji ostade samo gornja Bosna. O njemu dubrovako vijee pie 1403. godine kralju Sigsimundu: Pravo Vam kaemo o Ostoji , kralju bosanskom ; on je iz najnieg stalia, te je zapalo Ciganinu carstvo baz ikakve njegove zasluge i umjetnosti; postao je da rad njega mnogi trpe i griee od mnoge oalosti.Najgori je po naravi; nestalan i lakomac najvei . tako da rad njegove zloe ni jedan ovjek u njegovu vladanju njim nije zadovoljan ; bez ikakve je stalnosti u obeanjih i bez ikakve vjere.1 U to doba najmoniji vlastelini su bili : Hrvoje Vuki , Sandalj Hrani i Pavao Radinovi. Kralj Stjepan Ostoja oenio je roakinju kneza Pavla Radinovia , Kuvaju, to je koristilo s jedne strane i knezu i kralju. Kralj Sigsimund uvi da je uprkos ugovorima na prijestol doveden Ostoja , on podie svoju vojsku i krenu prema Bosni 1398. godine i doe do grada Vrbasa. Tada se kralj Ostoja za pomo obraa Hrvoju koji sa vojskom krenu prema Sigsimundu i tom prilikom osvoji dubiku upaniju i pripoji je Bosni.Sigsimundove ete tada provalie u istonu Bosnu sa namjerom da zauzmu Usoru ali i tu pobijedi bosanska vojska.Uz kralja su tada bili:

Na

129

vojvoda Hrvoje , knez Pavao Radinovi , vojvoda Sandalj Hrani ,vojvoda Pavao Klei , vojvoda Vukain Milatovi , i vojvoda Vlatko Tvrtkovi.Za zasluge u obrani od Sigsimunda kralj Ostoja daruje Hrvoju i njegovom sinu knezu Bali 8. prosinca 1400. godine grad hilvanski i sa svom upom i s dohodci i trgovinami. Svjedoci ove darovnice bili su vlastela iz Usore , Huma , Bosne , Podrinja i donjih krajeva to daje jedno svjedoanstvo da su ti krajevi bili u vlasti Ostojinoj. Pobijedivi Sigsimunda kralj Ostoja se osjeti nekako spokojniji i jai na prijestolu, sa istone strane za Bosnu u to vrijeme nije bilo opasnosti , ini se da je sultan Bajazit od 1398. godine sa Bonjanima ivio u miru i da ih je ak pomagao u borbi protiv Sigsimunda a na korist kralja Ladislava.2 Prvih godina Ostojina vladanja ini se kao da se Bosna smirila , ali Ostoja tad bi samo formlano kralj , a sve vanije poslove rjeavao je Hrvoje uz pomo velmoa. Kralj Ostoja poslije se priklonio kralju Vladislavu kojeg Dubrovani nisu podrali pa im se kralj Ostoja elio osvetiti . Godine 1403. da bi naao povod za rat on od njih zahtjeva da mu izrui odmetnike Pavla Radiia i Pavla Kleia koji su svoje utoite nali u Dubrovniku bjeei pred kraljem Ostojom, zatim da mu vrate Primorje tj. zemlju od Kurila do Stona koju im je ranije darovao, i ostalu zemlju koja im je dala bosanska gospoda, ta da ga priznaju za svog vrhovnog gospodara. Dubrovani na to nisu pristali , pa kralj Ostoja die vojsku i na njeno elo stavi Radia Kleia , Sandalja Hrania i kneza Pavla Radinia, bilo je to koncem kolovoza 1403. godine. Bosanska vojska brojala je oko 8000 vjonika , ali veinom neiskusnih boraca , dok je Dubrovnik imao oko 4000 vojnika , iskusnih i dobro naoruanih. Zna se to da se vojevalo oko Brgata i umeta te da su Dubrovani molili za pomo kralja Ladislava usljed svoje oslabljenosti.Tom prilikom bosanska vojska zauzima Primorje osim utvrenih mjesta. Poslije su se Dubrovani eljeli osvetiti kralju Ostoji , pa godine 1404. uzimaju za svog saveznika Hrvoja Vukia. Te godine Hrvoje dolazi pod Bobovac sa vojskom , gdje se tad nalazi kralj Ostoja sa suprugom Kuvajom i gdje se uva bosanska kruna. Uz Ostoju stadoe Sandalj Hrani i Pavao Radinovi ali ne imadoe vojsku na okupu pa ne spremni doekae ovaj napad. To poslui Hrvoju da bolje uvrsti opsadu Bobovca.Kralj Ostoja bjei u Budim da ponizno moli za pomo kralja Sigsimunda, a na Bobovcu ostavlja svoju enu i djecu. Kralj Sigsimund mu ovom prilikom pomoe i naredi banu mavanskom Ivanu Moroviu da skupi vojsku i krene za Bosnui da Ostoji povrati prijestol. Sa svojih est eta i jakim naoruanjem ban Ivan pohara zemlje i kotare velmoa koji su izdali Ostoju pa se probi do Bobovca gdje rastjera Hrvojeve ete i preuze utvreni grad u koji posjede ugarsku posadu koja e tu ostati par godina.Vrativi se na prijestol kralj Ostoja nastoja se izmiriti sa svojim protivnicima.,a najprije sa Dubrovanima.Ve poetkom 1404. godine on je sa Hrvojem ivio u miru , a on o tome izvijesti

130

svoje saveznike Dubrovane 14.oujka 1404. : Razumijemo , to vaa potena ljubav napisa, da se je umiril s Vama kralj Otstoja , i da ste ga primili za gospodina a on vas za slugu.Da to nam Vaa ljubav pie , da bismo i mi prijali mir s njime , a da Vam poruimo, jer ete o tom raditi i nastojati , mnogo zahvaljujemo. Tad je Ostaoja u Dubrovnik poslao svoje ljude nudei mir. A oni mu odgovaraju 14. oujka 1404. to im je kralj Sigsimund naredio : ikmund odlui i Vam po reenom poslu (poslaniku) porui i upisa: da nam kraljevstvo ti nae zemlje vrati, koje smo prije ovoga rata imali i drali , koje nam je kraljevstvo ti sa svom Bosnom dalo i zapisalo.Vrati nam kraljevstvo ti zemlje , da imamo s kraljevstvom ti iti u ljubavi i prijalni. Odluie jo u Bosnu poslati dva svoja izaslanika da pred zborom bosanske gospode o uvjetima za mir. Tim povodom dubrovako vijee daje poslanicima opiran naputak . Dana 30. oujka 1404. godine dok je Ostoja elio izmirenje sa Dubrovnikom , Hrvoje je elio pridobiti neke utjecajne velmoe koji su bili uz Ostoju u ratu protiv Dubrovnika. Poetkom travnja 1404. godine , odran je zbor bosanske gospode u Visokim , tom zboru prisustvovali su :Sandalj Hrani , Pavao Radinovi , Radi Sankovi , Pavao Klei, Vukomir Jurjevi , Radivoje Radosali i djed bosanske bogumilske crkve sa vie svojih doglavnika.Dana 25. travnja 1404. dubrovaki poslanici izvjetavaju da glede povratka Primorja nisu dobili nikakav odgovor. Tako propadoe dogovori izmeu Ostoje i Dubrovnika. Tad Dubrovani stupaju u savez sa Hrvojem u nakani da ostoju zbace sa prijestola i na njega dovedu neog sebi pogodnog kralja. Tom prilikom Ostoju izdaju uvijek vrijerni vlastelini Sandalj i Pavao. Dana 27. svibnja 1404. Dubrovani piu Hrvoju : Poslasmo ove listonoe k naim poklisarom na Ugare, da govore gospodinu kralju ikmundu o svih zlih delih , to je nam kralj Ostoja uinil, i o svem, to e nam (korisno) i njemu suprotiv biti.Zato ako hoe gospodstvo ti togod pisat naim poslanikom i uvjebati je , da govore na suprotiv Ostoji, oni e govoriti. I ve prvih dana lipnja 1404. godine na prijestolju se nae kralj Stjepan Tvrtko Tvrtkovi , a Stjepan Ostoja se povue na Bobovac u kojem je jo od 1403. ugarska posada i tu ekae zgodan momenat da se ponovno domogne prijestola bosanskog. Ponovno je vratio krunu u studenom 1408. godine i vladao Bosnom sve do svoje smrti , odnosno 1418. godine, i ovu vladavinu obiljeio je neposluh njegovih vlastelina. Najveu pomo oko dolaska na vlast imao je od brae Juraja i Vukia Radivojevia , koje je poslije i nagradio darovajui im 10. prosinca 1409.godine grad Omi sa obje obale rijeke Cetine i sa primorjem rnovnice , zatim Gorsku upu, grad Kruevac i Blatnu upu , Brono upu i Luku upu sa obje obale Neretve. Postavi ponovno kraljem on se izmirio i sa Dubrovnikom. I ova vladavina Ostojina obiljeena je borbom sa

131

Sigsimundom , to je bilo godine 1401. i 1411. tom prilikom vojska Sigsimundova zauzela je Usoru , Podrinje , Vranduk , Srebrenicu i doli su pod utvrene gradove , pa ak i Bobovac.Tad dolazi do nove podjele i ustrojstva bosanskog kraljevstva. Ponovno se u Bosno vraa kralj Tvrtko II Tvrtkovi to biva povod za graanski rat. Ugari su iz Bosne otjerani uz pomo Turaka. Ostoja je u kolovozu 1415. godine s Kosaom organizirao ubojstvo svog nelojalnog urjaka Radinia. Kralj ga je pozvao na sjednicu sabora bosanske vlastele kod Kraljeve Sutjeske zajedno sa starijim sinom Petrom, a zatim na jahanje. Kada su se udaljili, Ostoja, Sandalj i njihova pratnja je napala Radinia i njegovog sina , prilikom ega su ubili oca i zarobili sina. Ostoja se odmah potom razveo od Radinovieve sestre Kujave, to mu je donijelo neprijateljstvo s vlastitim sinom kojeg mu je rodila Kujava, Stjepanom Ostojiem. O ovome izvjetava i dubrovaki poslanik na kraljevom dvoru u Sutjesci Ivan Gunduli : Jutros rano otiao je kralj Ostoja sa svojim sinom i poao je jau u ravnicu.S njimi je bio knez Pavao Radinovi i sin njegov Petar , vojvoda Sandalj i vojvoda Vukmir , zatim upan Dragia , knez Vuk Hrani ,i vojvoda Pavao Klei.Ja ostadoh kod kue da napiem neke listove ; kad al dodje meni sluga kneza Pavla (Radinovia) , ustadoh i skoiv na konja i podjoh za njimi i stigoh ih negdje okolo Sutiske.Kad sam jaio s vojvodom Sandaljem , porui on vojvodi Vukmiru :Gledajte da kmeni dodjete, ili u ja k vam.:Namah dodje spomenuti Vukmir te je s njim govorio dugo vremena.Kad bijasmo blizu mjesta , koje se zove Parena Poljana, vojvoda Sandalj izvue sablju , a za njim uinie isto svi njegovi ljudi.Umah na to dade kralj Ostoja svezati kneza Petra Pavljivia i odvesti ga na Bobovac ; vojvoda Vukmir pako povue natrag kneza Pavla Radinovia molei ga u isti par, da nebude krvi medju njimi. Meni se je sve inilo da je to djetinja igrarija , jer nebijae medju njimi nijednoga udarca.Kad je na to knez Pavao Radinovi bjeao, miljeh da e ga svezati.Nu u to dodje knez Vuk , a neki od Sandaljevih ljudi odrubi mu glavu ; drugi opet (odrubi glavu) knezu Pavlu Radinoviu.Vlatko Tumarli patarenac pobjegao je u moj stan , to jest k fratrom, da se spasi , a zatim je poao k eti avlovoj u Vrhbosnu.Kneza Petra Pavlovia vuku i prate u Bobovac, kako vam rekoh.Mislim,kako sam od nekih uo , da e ga osliepiti.Kad se je sve smirilo, ljudi podjoe kui.U svem poginue etiri osobe.Od ostalih je vojvoda Ukmir malo ranjen: Brailo Tezalovi suanj je Vuka Hrania , a Pribisija Muri suanj je drugih.Poto je opet bio mir , odjaih do vojvode Sandalja , a ovaj mi ree : Jesi li mislio , da e ovo vidjeti? Eto po milosti bojoj ja inim i vrim pravicu, kako i vi gospoda dubrovaka inite; jer tko izdaje Dubrovnik , gubi glavu. Tako i ja inim s drugimi vjernimi Bonjani.

132

Godine 1416. umro je Hrvoje Vuki Hrvatini. Ostoja je odmah oenio njegovu udovicu, Jelenu Nelipi, koja mu je donijela znaajan teritorij, izmeu ostalog, Plivsku i Luku upu s Jajcem. Ovaj brak ga je izuzetno osnaio, to nije odgovaralo osmanskom sultanu Mehmedu I. Sultan je sazvao sastanak Ostojine opozicije, kojem su prisustvovali, izmeu ostalih, Sandalj Hrani, Radoslav Pavlovi (mlai sin Pavla Radinovia) i Ostojin jedini zakoniti sin Stjepan Ostoji. Na tom sastanku je optuen za ubistvo Pavla Radinovia. Kralj Ostoja umro je 1418. godine. Peati kralja Ostoje Kralj Ostoja imao je tri peata , dva srednja i jedan veliki dvostrani. Prvi poznati Ostojin peat promjera 2,8cm , spada u kategoriju srednjih peata , nalazi se na dvije isprave s poetka njegove vladavine, prvi puta se pojavljuje na pismu Dubrovanima od 15. sijenja 1399. godine (slika 63). Drugi peat sauvan je na 7 njegovih vlastitih isprava, zatim na dva pisma Tvrtka II , i na etiri povelje Stjepana Tomaevia, opis ovog peata odgovara peatima Tvrtka I i kralja Dabie , tj, radi se o jednom te istom peatu. Veliki peat nije pronaen ni na jednom Ostojinom dokumentu ali je sauvan odlian otisak na povelji Dubrovanima koju je izdao njegov sin Stjepan Ostoji 4. prosinca 1419. godine , a radi se zapravo o onom istom peatu Tvrtka I kojem je i ovom prilikom izmijenjena legenda. 3

1) Kratka povjest kralja bosanskih , Antun Kneevi , Dubrovnik , 1884. godine 2) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine 3) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo ,1970. godine

133

Stjepan Ostoji Kotromani

Vladao je Bosnom od 1418.-1421. godine. Roen je u proljee 1401. godine


bio je zakonit sin kralja Ostoje i kraljice Kuvaje. Godine 1415. njegov otac je otjerao njegovu majku poto je bila sestra ili rodica Pavla Radinovia s kojim je bio u loim odnosima i poto je elio oeniti veliku vojvotkinju bosansku Jelenu Nelipi, udovicu svog rivala Hrvoja Vukia Hrvatinia. Stjepan Ostoji, razljuen postpucima svoga oca, pridruio se njegovoj opoziciji i mnogobrojnim neprijateljima. To da je bio zakonit kraljev sin najbolje nam pokazuje to da je svaku vaniu stvar rjeavao uz svjet i cil zgovor sa previsokom gospojom kralicom Kuvajom, kralevstva mu materju... Odmah nakon krunisanja on odlazi da ivi sa svojom majkom u grad Bobovac , tu ga posjeuju i dubrovaki izaslanici Nikola urgovi i Marin Jakete Gunduli molei ga da im potvrdi ranije ugovore izmeu Bosne i Dubrovnika. On je naravno ugodnio njihovoj molbi pa im prilikom svog boravka u gradu Zveaju izdaje povelju 05. oujka 1419. godine , na toj povelji potpisani su vlastele i velmoe i to ovim redom : vojvoda Petar Pavlovi , vojvoda Petar Dinjii ,knez Bati Mirkovi , vojvoda Ivko Semkovi , vojvoda Pavao Jurjevi i vojvoda Juraj Vojsali. Iste godije , dakle , 1419. poetkom prosinca u Kraljevu Sutjesku kralju dolaze poslanici dubrovaki molei ga za potvrdu grada Sokola , kojeg su dobili od Sandalja Hrnia i Petra Pavlovia. Kralj im ugodi izdavi povelju dana 04. prosinca 1419. godine , a oni mu u znak zahvalnosti 08. veljae 1420. godine , obeae davati godinji dohodak od 500 perpera uz pogodbu : ako bi koj sionik kotili initi rat Dubrovniku bez kraljevstva reenja , koji kralja ne slua , da kralj bosanski ima pomagati Dubrovnik suprotiv se njemu. 1 Dolaskom na prijestol omoguio je svojoj majci da ponovno postane utjecajna i mona , to je proizvelo jedno rivalstvo izmeu nje i kraljice Jelene , ali Ostoji je 1419. godine naredio da njegovu maehu zatvore u tamnicu.Prva godina vladanja pretekla je relativno mirno i sretno. Ve 1920.
134

godine se stanje pogorava jer moni velmoa Sandalj Hrni sa svojom braom Vukcem i Vukom idalje odbija poslunost kralju , kao da je namjeravao odcjepljenje od bosanske drave. Hrni se smatrao ravnim kralju i neprestano je suraivao sa Turcima. Stalne provale Turaka i gubitak vanog grada Kotora poprilino su uzdrmali Ostojiev prijestol, a tad se ve u Bosni pojavljuje i Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi kome se svaki trag izgubio jo 1415. godine s namjerom da povrati prijestol. Stjepan Ostoji u travnju 1421. godine ugovara sa mletakom republikom savez , ijim trgovcima nudi sve povlastice i olakice , kao i slobodu kretanja u svojoj dravi. Oni su pristali na savez molei ga jo da uredi trg Drieva na Neretvi kako bi njihovi brodovi tu mogli sigurno dolaziti. To je posljednji dokument kralja Stjepana Ostojia. Poslije okonanja svoje vladavine kralj je pobjegao na obalu Jadranskog mora odakle je uz pomo raznih intriga pokuavao povratiti izgubljenu vlast. Bio je neuspjean i bosansko plemstvo ga je ubrzo poelo potpuno ignorirati. Umro je prije aprila 1422. godine, a sahranjen je u kraljevskom mauzoleju na Bobovcu. Antun Kneevi o njemu u svom djelu Povijest krala bosanskih zakljuuje : Svi nam pisci jednoglasno svjedoe da je ovaj kralj djevianstvo sliedio , a njegovu dobrotu, i sjajne krieposti u zviezde okivaju!2

1) Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine 2) Kratka povjest kralja bosanskih , Antun Kneevi , Dubrovnik , 1884. godine.

135

Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi

Roen je prije 1382. godine , bio je sin kralja Tvrtka I i kraljice Doroteje
Vidinske (dok opet neki tvrde da je bio izvanbrani sin kralja Tvrtka I i neke plememkinje po imenu Vukosava),a Bosnom je vladao u tri perioda i to od 1404-1409. , zatim od 1421.-1423. i na poslijetku od 1435.-1443. godine. Tvrtkov otac je umro iznenada 1391. godine. Budui da je Tvrtko tada vjerovatno jo uvijek bio maloljetan, za kralja je izabran roak Stjepan Dabia. etiri godine kasnije Dabia umire, a Tvrtko jo uvijek maloljetan, tako da je za Dabiinu nasljednicu izabrana njegova udovica, Jelena Gruba. Meutim, nju ve 1398. godine bosansko plemstvo smjenjuje i na prijestolje postavlja ne Tvrtka, ve njegovog izvanbranog polubrata, Stjepana Ostoju. Tvrtko II oenio se u proljee 1428. godine , ali nije imao djece.1 Nakon mnogo lutanja i zaludnih pokuaja bjee eto Stjepanu Tvrtku II polo za rukom , te se domogao prijestola. Uz podrku velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukia Hrvatinia i Sandalja Hrania Kosau Tvrtko II je izabran za Ostojinog nasljednika 1404.godine. Tvrtko je , vjeruje se ,bio Hrvojeva marioneta, jer je ivio na njegovom posjedu na Sani, i zbog toga to Hrvoju ve u proljee 1405. godine daje na upravljanje grad Srebrenicu gdje su bili najbogatiji bosanski rudokopi.U svom prvom pismu upuenom Dubrovanima od 20. lipnja 1405. godine on pie : Az' Stipan' Tvr'tko Tvr'tkovi ...spodoblen bih kralevati na zemleh' roditel' i praroditel' naih... to zasigurno potvruje njegovo zakonito porijeklo. Ovo Trvrtkovi je u ondaenjem znaenju bilo sin Tvrtkov. Kralj Ostoja je nakon zbacivanja uspio izbjei tamnicu i pobjei na ugarski dvor kod kralja Sigismunda Luksemburkog, koji mu je odmah obeao vojnu pomo. U lipnju 1404. ugarska vojska osvojila je Usoru i Bobovac, gdje je stolovao kao Sigismundov kandidat, dok je svo bosansko plemstvo podravalo Tvrtka.Sukobi sa Sigismundom su se nastavili sve do presudne bitke negdje u unutranjosti Bosne , u rujnu 1408. godine, kada je ugarska vojska odnijela odluujuu pobjedu. Sljedeu godinu Tvrtko je proveo u Bosni, nazivajui se kraljem i korespondirajui s Dubrovnikom, ali je sve bre i bre gubio podrku. Do kraja iste godine Ostoja je ponovno bio neosporeni kralj Bosne. Tvrtku se tada u povjesnim izvorima gubi svaki trag sve do 1414. godine, kada se saznaje da ivi nedaleko od Dubrovnika, na posjedu kneza Pavla Radinovia, brata kraljice Kujave Radinov, supruge svoga brata Ostoje. Dana 18. kolovoza 1421. na Milodrai ( kod Kiseljaka) okruen bosanskom vlastelom meu kojima su bili : Vojvoda Sandalj Hrni, vojvoda Juraj Vojsali , vojvoda Vukmir Zlatanovi i upan Dragia Dini , knez Petar Klei kao i dubrovaki poslanici Nikola Gunduli i knez Miho Sorkoevi.
136

Ovom prilikom kralj je dubovanima potvrdio ranije dokumente svojih predhodnika. Poslije toga u Bosni se slavilo kraljevo krunisanje. Dubrovani su ovom prilikom kralja poastili darovima vrijednim 750 perpera. Prije nego je Tvrtko II doao na vlast , turska vlast u BIH je bila unietena. Mletaka opina je 20. travnja 1423. godine kralja Tvrtka II proglasila svojim graaninom. Sin pokojnoga kralja Ostoje Radivoj teko je podnosio to to je Tvrtko II na prijestolu pa je svim silama nastojao da ga smakne s vlasti, pa je suraivao i sa turskim carem Muratom II koji je 1424. udario na Bosnu ba kad je Tvrtko spremao boj protiv Ivana Nelipia.To naravno nije jedini napad na Bosnu za vrijeme Tvrtkove vlasti , bilo ih je jo a poznat je i onaj od 1426. godine kada je 4000 turskih vojnika udarilo na Bosnu. U povelji izdanoj 2. rujna 1427. na Bobovcu , kralj Tvrtko II nasljednikom svoje krune imenuje neaka Hermana grofa celjskoga i zagorskog ( sina svoje sestre Katarine). Kralj Tvrtko II je bio primoran sa Turcima sklopiti primirje budui da je ostao bez pomoi svojih saveznika , ali uslovi primirja nisu poznati. U Kraljevoj Sutjesci dana 02. oujka 1433. kralj Tvrtko II potvruje mir Dubrovnika sa vojvodom Radosavom , u kojoj kralj pie da mu bijae mrzak i ne drag rat vojvode Radosava sa Dubrovnikom i da je zapovijedio Radosavu da uini mir i dobru volju s potenimi i mudrimi vlasteli dubrovakimi. Na ovoj povelji potpisani su jo vojvoda Petar Klei , dvorski Ivani Biohani i knez Tvrtko Borovini. Godine 1433. kralj bjei u Ugarsku usljed svoje vojne i politike slabosti da se izbori sa neprijateljima koji su napadali na njegovo kraljevstvo, i tamo ostaje tri godine. U to vrijeme u Bosni su se vodile teke borbe , a oko borbe za prijestol najodluniji su bili Sandalj Hrni i Juraj Vojsali. Ponovno se vrati u svoje kraljevstvo Tvrtko II , najvjerovatnije uz pomo kralja Sigisimunda ali tad mu zemlja bijae poharana i opustoena , Srebrenica , Usora Zvornik bili su u rukama srpskog despota , a u Vrhbosni bio je turski vojvoda Isam. Tad kralj Tvrtko II obea turkom caru plaati godinji danak od 25.000 dukata , uz priznanje vrhovne Turske vlasti. Godine 1439. u mjesecu kolovozu u grad Bobovac kralju dolazi knez Ivani sin vojvode Radoslava koju mu dade zakletvu da e u miru ivjeti s Dubrovnikom poput svoga oca.U to doba kraljeva mo bila je slaba , Bosnom je zapravo gospodario Murat II koji je ak 1442. godine izdao povelju Dubrovanima da slobodno trguju po Bosni. Stanje se pogoralo jo vie kad 1440. godine , turski car udara na Srbiju i osvaja svu zemlju despota ora Brankovia sve do Beograda i sad Turci postae Tvrtkovi susjedi.Izgledalo je kao da su kraljevstvu bosanskom odbrojani sati.Na sve strane Trvrtko je traio pomo , pa je svoje izaslanike slao i u Budim o emu nas izvjetava ivopisac kralja Vladislava : Doe i od kralja bosanskoga sjajno poslanstvo odlinih mueva.Ovi su ispriavi porijeklo svog plemena isticali , da su Bonjakom

137

isti pradjedovi bili , koji i Poljakom , te da im je zajedniki jezik , koji govore ; i da se radi te rekli bi srodnosti jezika i podrijetla njihov kralj ivo raduje , to je Vladislav sretan u svojih podhvatih.Mnogo su nadalje isticali priliku kako bi se radi srodnosti i susjedstva mogli , dapae i morali ujediniti snagom i savjetom meu sobom pomagati protiv uasnom zulumu turskom koji im prijeti.Osim toga zatraie da se ugovor i prijateljstvo , koje su svi dotadanji kraljevi najveom svetou potivali i uvali , meu Bosnom i Ugarskom ili sklopi ili obnovi. Poslanicima bi milostivo odgovoreno: da je pravo,to je uspijeh i napredak Vladislavov njihovu kralju svia . toli radi onoga sredstva jezika i porijekla , koje spominju , koli radi toga , to je jednim i drugim malo ne jednako do toga , da se to prije sva Ugarska umiri te krjepkami silama protiv zajednikog dumana vojnu povede.Zatim im zahvalie , to je njihov kralj samo obrekao,da e u zgodan as pomagati Ugarskoj protiv Turaka i zborom i tvorom , pa ih obodrie , neka bi kralj do kraja ustrajao u toj namisli.Napokon bje ugovor meu kraljevi i kraljevstvima utvren. Ovim poslanstvom se kralj Tvrtko odvaja od turskog cara kojem je bio pokoren. To je se desilo u jedan pogodan momenat i tako je bosanskoj dravi produljen ivot za 23 godine , naravno sve to uz pomo kralja Vladislava koji je nastojao prvo Ugarsku a zatim i Bosnu da osigura i uredi. Kralj mjeseca travnja 1442. godine alje u Dubrovnik veu svotu novca u zalog , dok je u isto vrijeme teio ka tome da se od Turaka osigura uz pomo Mletaka koje je molio da poalju kod cara Murata II svog poslanika koji bi za njega govorio , te da mu daju jedan dalmatinski grad u zamjenu za bosanski i da poalju nekog svog plemia koji e boraviti na njegovom dvoru.No , Mleani mu sve molbe odbie uvjereni da e prejasni kralj svojom mudrosti i najboljimi pripravami znati i moi dravu svoju uzdrati i braniti , kako su inili blage uspomene predastnici njegovi. Ali kralj Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi ne doivi tu sreu da vidi svoje kraljevstvo osloboenim od Turaka. Posljednji puta spominje se 22. lipnja 1443. godine kada iz Kraljeve Sutjeske (tada Sutiske) alje kneza Juraja Ratkovia i komornika kneza Restoja u Dubrovnik po srebro koje je tu bio pohranio. Hrvatski ljetopisac Sime Klimentovi tvrdi da su kralja ubili Bonjaci. Ali on se pred svoju smrt sa svojim suparikom Radivijom izmirio. Neki tvrde da ga je uzeo sa svog dijaka na dvoru. Kralj Tvrtko II umro je u studenom 1443. godine. Pretpostavka je da se njegov grob nalazi u grobnoj kapeli na Bobovcu. U ljetopisu sutjekog samostana pie : 1443. umrije Tvrtko drugi,kralj bosanski ,bez ikakva poroda i kraljuje /u/ misto njegovo Toma Kriti.-Katrioti Juro ,vojvoda arbanski , kraljem bi nazvan. Peati kralja Tvrtka Tvrtkovia II

138

Poznato je da je koristio 6 peata i to , jedan veliki dvostrani , etiri srednja i jedan mali. Veliki peat je modifikacija peata kralja Tvrtka I , ali on nije pronaen ni na jednom od dokumenata Tvrtka II , identian je Ostojinom ali je izmijenjeno samo ime. Prvi peat srednje veliine nalazi se na dvije povelje izdate Dubrovniku u vremenskom intervalu od 16 godina, peatno polje je promjera 4,5cm. Drugi peat nalazi se na povelji izdatoj Dubrovanima 2. oujka 1433. godine, promjer i ovog peata je 4,5 cm (slika 65). Trei srednji peat nalazi se na povelji izdatoj franjevcima od 25. sijenja 1436. godine, zatim na ugovoru kralja Tomaa sa Nikolom Trogiraninom od 3. veljae 1449. godine. i na Tomaevoj povelji Dubrovanima od 7. sijenja 1453. godine. etvrti peat srednje veliine sauvan je na zavjernici od 3. lipnja 1444. godine kojom se kralj Toma obvezuje na pomo kralju Ivanu Hunjadiju, i na Tomaovoj povelji Mletcima od 15. travnja 1444. godine, promjer ovog peata je 4,5 cm. Tvrtkov mali peat nalazi se samo na poveli izdatoj Dubrovanima 16. kolovoza 1420. godine, a ima promjer od 1,2 1,5 cm i oblika je osmokuta.2 Novac kralja Tvrtka II Poslije smrti kralja Tvrtka i bosanski vladari prestaju kovati vlastite novce , a na prostoru bosanske drave koriste se dubrovaki novci.Tvrtko II je zasigurno 1436. godine kovao svoj novac, koje je nastpjao pribliiti duborvakom novcu , pa je kovao dakle gro, dinar i poludinar , s tim da je na njima bio njegov grb (slika 66).

1) Bosna i Hercegovina , Dominik Mandi , Rim , 1978.godine 2) Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo ,1970. godine.

139

Stjepan Toma Ostoji


je skromno u nekoj zabiti skrivajui svoje porijeklo , dok je njegov brat Radivoj dovodio Osmanlije na prostor bosnaske kraljevine da bi svrgnuo s vlasti Stjepana Tvrtka II. Kralj Stjepan Tvrtko II jo je za svoga ivota , tanije godine 1427. imenovao svojim nasljednikom naslinoga Hermana kneza celjskoga i zagorskoga i njegove potomke, ali bosanski narod ne dade da njegovim kraljevstvom valada tuin i odluie odabrati nekog iz svog naroda. Loza Kotromania ugasila se Tvrtkovom smru , ali su postojali ne zakoniti sinovi kralja Stjepana Ostoje ve poemnuti Radivoj i Stjepan Toma. Radivoj zbog svojih odnosa sa Turcima koji su uz njegovu pomo nanijeli dosta tete bosanskom kraljevtstvu , pa se vlastela usprotivi njegovom odabiru i odabrae uzornog Stjepana Tomaa za svog novog kralja godine 1444. mjeseca veljae. Da bi prikrio svoje porijeklo on je ranije oenio enu obinoga roda Vojau po obiaju bosanske bogumilske crkve , da mu bude dobra i vjerna. U gradu Bobovcu 03. lipnja 1444. kralj Stjepan Toma izdaje povelju : Mi Stjepan Toma , kralj bosanski , javljamo svim , kojih se tie , da poto je priestol ovoga kraljevstva iza smrti slavnoga spomenua kralja Tvrtka, naega predragoga strica ,bio ispranjen , a ja sam po njegovoj odredbi ostao gospodar gradova i krunskih posjeda istog kraljevstva: to je preblagi gospodin na Vladislav, kralj ugarsko-poljski , po savjetu , dobroj volji i odredbi monoga gospodina Ivana Hunjada, vrhovnoga vojvode svojih vojska , mene sveano za kralja bosanskoga namjestio i potvrdio. elei se mi za toliku ljubav i skolnost oduiti , obvezujemo se Ivanu Hujadu, da emo vjerno sluiti reenom kralju i kruni njegovoj , a vojvodu Ivana priznajemo za istinitoga i vjernoga prijatelja , te emo ga iskrenim srcem ljubiti i vazda u svih potrebah pomagati. Pored toga obea i da e mu u ime zahvalnosti plaati po 3000 dukata godinje, te da u Bosnu moe doi kad god eli. Poetkom rujna mjeseca 1444. godine , kralj Stjepan Toma odlazi u grad Kreevo poveljenijem i sudom bojim prijam dravu kraljevstva i side na
140

Bio je izvanbrani sin kralja Stjepana Ostoje , ivio

priestoli kraljevstva kako car i vladika svemu steaniju svojih praroditelj. Sa njim su bili velmoe i vlastela iz njegovog kraljevstva : vojvoda Ivani Pavlovi , vojvoda Tvrtko Stani, vojvoda vladislav Klei, vojvoda Sladoj Semkovi, vojvoda Petar Jurjevi, knez Juraj Dragievi , knez Vuki Vlatkovi i knez Ostoja Stipojevi.Odmah potom dooe iz Dubrovnika poslanici Nikola urkovi i Marin Rasti kralju traei od njega potvrdu ranijih poslanica i zapisa svojih prethodnika. Kralj Stjepan je udovoljio njihovim zahtjevima poveljom od 03. rujna 1444. godine kojom im potvruje Primorje i Konavlje , a Dubrovani za to obavezae da e mu na Dmitrov dan svake godine plaati srpski dohodak od 2000 perpera ,a na Vlastin dan bosanski dohodak od 500 perpera. 1 Isto tako 15. travnja 1445. godine , izdaje kralj Stjepan Toma u gradu Jajcu nakon dogovora sa svojim vlastelinima potvrdu Mletakoj opini sve povlastice svojih prethodnika, a osim toga im dade slobodu kretanja po svojoj zemlji , bez plaanja danka i carine. Godine 1444. kralju Stjepanu Tomau iz Rima su poruili da proba utjecati na bogumile (patarene) da se preobrate na Rimokatoliku vjeru, on je to u poetku odbijao , ali shvativi opasnost koja Bosni prijeti od Turaka , i da se odbraniti moe samo ako uz njega stane zapad, on sam primi Rimokatoliku vjeru elei na taj nain dati primjer ostalima, za ta ga je pohvalio Papa Eugenije IV.Njegov primjer su slijedili njegovi roaci i najotmjenija vlastela, prvi meu njima bio je brat mu Radivoj koji e poslije graditi crkve po Bosni.Primivi vjeru kralj se nadao veoj podrci Rima i vjerovao je da e mu to uvrstiti prijestol. to se tie ugleda , kralj ga u to doba nije naroito uivao , ponajvie zbog vlastele koja je za njega govorila da mu kruna i ne pripada obzirom da je nezakonit sin kralja Ostoje (sin oenjenog mukarca i udate ene , dijete dvostruke preljube)4 , te da je oenjen enom koja nije dostojna biti kraljicom. Kralj je volio svoju enu i naroito ga je pogaalo to to o njoj govore. Tada se on teka srca obraa papi Eugeniju IV molei ga za pomo, da mu prije svega dozvoli razvod sa enom Vojaom (s kojom je bio vezan bogumilskim zavjetom da e ivjeti s njom dok mu bude dobra i vjerna i dok mu dobro slui) i da mu dozvoli da uzme novu enu plemenita roda.Papa Eugenije IV ga u pismu od 29. svibnja 1445. proglaava zakonitim nasljednikom bosanskog prijestolja , te njegov brak sa vojaom proglaava dokinutim. Poslije toga kralj odabrire za enu Katarinu Vuki ; ne zna se da li ga je ljepota zaarala ili su ga vodili dravni obziri ; on zatrai za enu mlaahnu Katarinu , kerku velikoga vojvode Stjepana Vukia , svoga neharnoga podanika i pobornika.Sjepan mu je dade rado, te mlada Katarina , odrekav se patarenske vjere i prigrliv rimski zakon postade kraljica bosanska. 2 Godine 1447. dolazi novi papa Nikola V koji je bio jako zadovoljan razvojem situacije u Bosni u kojoj su u ta doba graene crkve i irena rimokarolika vjera, pa mu je kralj Stjepan

141

Toma zbog toga prirastao srcu , pa pismima od 18.i 19. lipnja 1447. uze kralja i njegove velmoe pod zatitu rimske stolice , a pismo od 20. lipnja on potvrdi hrvatskoga biskupa Tomu za svoga poslanika u Bosni. Vladavinu kralja Stejapa Tomaa obiljeio je i progon bogumila. Kralj Stjepan Toma vodio je borbe za Srebrenicu protiv srbijsnskog despota orija Brankovia , kralj je traio pomo od Mletake republike ovom prilikom ali je nije dobio , pa je Srebrenica 1445. godine pala u srpske ruke.Despot ore izdaje 17. rujna Dubrovanima povelju kojom uvede prijanji srebreniki zakon , to su ga Dubrovani imali za vrijeme despota Stjepana Lazarevia. Za naeg kralja gubitak ovog vanog mjesta bio je teak , pa je radio na tome da ga ponovno osvoji. To je znailo rat izmeu Bosne i Srbije , dana 06. rujna 1448. godine bosanska vojska je poraena , ali kralj nije izgubio nadu pa je za pomo zamolio papu Nikolu V, pa krajem 1449. godine kralj Stjepan je uz pomo Ivana Hunjada i posredovanjem rimskog dvora izravnao raune sa despotom. Iako je bio zet Hercega Stejpana , oni se nisu slagali i esto su ulazili u sukob. Tako godine 1451. u mjesecu prosincu dok je kralj bio u Bobovcu uz prisustvo brojne vlastele kao to su :Petar Vojsali , vojvoda Vladislav Klei , knez Tvrtko Kovaevi i sin hercegov Vladislav Vuki, dolazi dubrovaki izaslanik Jalviz Gueti sa pritubom na hercega koji hara njihove kotare. Kralj je 18. prosinca 1451. godine sklopio savez sa Dubrovnikom proiv hercega Stjepana Kosae , ime on obea knezu dubrovakom , vlasteli i cijeloj opini grada Dubrovnika : ...poeti rat bez svake odvlake a napredovati bez prestanka suprotiv hercegu Stjepanu Vukiu i njegovu vladanju i njegovom gradovom i njegovim slugami i naimi prijatelji vojenim nainom na polju , kako mi se gospodstvu i kraljevstvu dostoji , neimajui tekoe ali vojske turske na sebi. Za uvrivanje ovog saveza kralj darova Dubrovanima dio zemlje hercegove oko Boke Kotorske odnosno Vrsine sa svimi seli i zaseoci , upu Draevicu , Sutorinom i s Morinjem i gradom Novim i Risinim, sa vsim kotarom do meje kotorske. Taj rat Dubrovnika sa hercegom vodio 1452. godine i prve polovice 1453. godine. Obzirom da je za vrijeme vladavine Tvrtka I Hrvatska sa Dalmacijom bila u vlasti bosanske drave , kralj Stjepan Toma teio je da povrati te prostore pod svoju vlast. Pri tome ga nije vodila elja za osvajanjem ve da svojoj dravi da prirodne mee i tome joj osigura opstanak. Tako je i pri stupanju na prijestol kralj svome naslovu dodao : kralj Dalmaciji , Hrvatom , i na taj nain ukazujui na to da se drava bosanska nije odrekla ovih prostora, koji su u to doba bili pod mletakom vlau. Kralj se trudio ostvariti svoje tenje, tako je recimo kanio uzeti banovinu Petra Talovia , pa se tom prilikom obratio Mleanima koji su mu odgovorili da bi im njegovovo

142

(kraljevo) susjedstvo bilo milije od iijeg drugog. Ali sve se zavrilo na tome jer Petar Talovi dobio pomo od Mleana u naoruanju.Mleani su esto izigravali vladare bosanske gledajui uvijek svoju korist. Poetkom 1455. godine kralj se za banovinu hrvatsku proti celjskog grofa., pa je i tom prilikom poslao svog izaslanika Nikolu Trogiranina Mleanima kojim poruuje da sami uzmu grad Knin glavni grad Hrvastke ili da barem sklone sinove bana Petra kojima su oni bili tienici nakon banove smrti 1453. godine , i da mu izrue grad Knin jer e ga u suprotnom zauzeti celjski grof Urlik. Mleani alju odgovor da Knin nee uzeti jer bi to dovelo do rata sa Ugarskom , ali e nagovarati sinove bana Petra da mu izrue sami grad. Ali kralj Stjepan nije dobio Knin jer je protiv njega ustao i herceg Stjepan Vuki jer je ostavi udovac vidio priliku u pridobijanju ruke udovice banice Hedvige, i na taj nain bi dobio posjede obitelji Talovi. Godine 1456. borbe za Hrvatsku se jo vie zakomplicirae jer se tu umijea i grof Urlik , tad imenovan za bana hrvatskog. Kralj Stjepan Toma je turskom caru Muratu II uskratio danak koji je plaao njegov predhodnik Tvrtko II , to je i bio razlog strahovanja od najezde turskih snaga na njegovo kraljevstvo. Smru Murata II na prijestolu ga zamjenjuje sin Muhamed II koji je za ivotnu zadau uzeo pokoriti sve kranske drave na Balkanu. Ljepopisac Mihajlo o njemu kae: Car Mahomet vladao je poslie svoga otca sreno, ali pored toga bio je vrlo lukav, te je pomoju primirja prevario, gdje god je koga mogao. Tad dolazi do veeg strahovanja za bosansko kraljevstvo , pa je papa Kalikasto III izdao pismo 30. travnja 1455. godine kojim pod svoju zatitu prima kralja Stjepana i njegova sina. Papa je pripremo sveti rat protiv Turaka i Stjepan Toma se poe pripremati za rat, prilikom ega mu je pomagao i brat Radivoj.I porui po franjevcima Marjanu i Pavlu Dubrovaninu , da se sa Turcima neprestano bori i da e poetkom mjeseca rujna 1457. godine izai na otvoreno polje i udariti na njihove gradove. Papa ga je pohvalio u pismu poslanom 29. srpnja 1457. godine : Digni se dakle , Kristov sine , i udaraj muevno na barbare , pa e vidjeti , da e bojom milosti slavnu pobjedu nad njima odrati. Ovim se kralj Stjepan osjeti jaim pa posla svog izaslanika Nikolu Trogiranina kod svih zapadnih vladara i kod pape da moli za pomo te mu tom prilikom dade posebno vjerovno pismo za sve vladare. Ali su se oni slabo odazvali ovom pozivu , pa je kralj sam ratovao protiv Turaka , iako je imao odreene uspijehe vidio je da se nee moi nositi sa carem Muhmedom II pa 1458. u mjesecu travnju sklopi s njim primirje obeavi mu plaati mu danak. Ve u svibnju izaslanici kralja Stjepana odnijeli su caru Muhmedu II 9000 dukata na ime danka. Svoju priliku da zvalda Srbijom kralj vidje poslije smrti despota ora Brankovia (26.12.1456.) koji iza sebe ostavi udovicu Jerinu , tri sina : Lazara , Grgura i

143

Stjepana. Despotom postaje sin Lazar orevi koji je vladao od 20. sijenja 1458. godine. Za vrijeme njegove vladavine prestaju nesuglasice s Bosnom. Kralj Stjepan se sprijateljio sa novim despotom. Ali opet je kralj htio pridobiti Srbiju ali ovoga puta ne ratom ve enidbim svog sina Stjepana Tomaevia sa krerkom jedinicom despota Lazara , Jelenom . Za Lazareva ivota dogovoren je ovaj brak. Ranije je kralj Stjepan slao svoga izaslanika Nikolu Trogiranina u Milano kod tamonjeg vojvode Franje Sforze da trai ruku njegove keri za kraljevia , prilikom ega je izaslanik lijepo primljen i molba prihvaena. Ali se ta vjeridba morala raskinuti , a o tome kralj Stjepan izvijesti milanskog vojvodu pismom 1.svibnja 1459. godine: Sada obznanjujem vau jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza Uskrsa uzeo za enu ker nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo itavo njegovo vladanje u Ugarskoj i Rakoj, u koliko je Turci nisu jo osvojili; uz to je po prejasnom kralju ugarskom Matijau uinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to slonom voljom svih Raana. Godine 1461. , dana 10. srpnja umro je kralj Stjepan Toma . U to doba vodio je rat protiv bana Pavla Sperania i hrvatskih knezova , a tome ljetopisac Ivan Tomaevi kae: Godine 1461. dne 10. sprnja umoren bi kralj bosasnki Toma() pod gradom Orahovicom na izvoru rieke Une u Hrvatskoj.Ovoga kralja roakinja bijae neka gospoja Margarita od Orahovice , koju su dosle mnogo uznemiravali Hrvati i knezovi Kurjakovii.Ona pako podje do kralja Tome molei ga da ju oslobodi njezinih neprijatelja.Kralj skupi jaku vojsku , te sina (Stjepana) i brata (Radivoja) poalje u Hrvatsku spomenutoj gospoji.Nu doavi ovi onamo nisu nita radili, ve dan na dan vojsku gubili.uvi to kralj Toma ode u Hrvatsku pod Orahovicu te izgrdi brata i sina. Bratu ree : Nisi za drugo , nego da krmke pase. ; a sinu :Kupit u ti plug, da ore. Ovim se to dade na ao , te jo iste noi pogubie kralja.Sahranie ga u Jajcu kod franjevaca , te jo isti dan odabran bi mu sin za kralja.Domala zauje za nasilnu smrt kralja Tome turski car Muhamed II , pa poto mu je bio pobratim, digne vojsku , da osveti smrt njegovu , te opustoi varoi i gradove bosanske.3 Postoji izvor koji kae da je kralj bio teko bolestan , te da je traio lijenika iz Dubrovnika i da su ga oni poslali 08. srpnja 1461. godine. Na osnovu toga znai da zapisi hrvatskih ljetopisaca Ivana Tomaia i Jakova Markijanskoga o tome da je kralj nasilno umoren nemaju svoju potvrdu u suvremenim povijesnim izvorima. Prije svoje smrti kralj je papi poslao vlasteline bogumile da prihvate katoliku vjeru i to :Jurja Kuinia , Stojsava Tvrtkovia i Radovana Vienia, koji su mu ponijeli i pismo od pape Pija II ali svoga kralja nisu ivoga zatekli.

144

Poslije svoje smrti kralj Stjepan Toma je ostavio udovicu Katarinu i troje djece : Stjepana iz prvog braka , te Sigsimunda i Katarinu iz drugog. Za svog vladanja vrsto je prigrlio katoliku vjeru i rimski zakon. Poslije toga bio je protiv bogumila , a i protiv Turaka se borio koliko je mogao. esto puta je ostajao bez pomoi zapadnih zemalja. Prilikom iskopavanja grobne kapelice na Bobocu , od strane Zemaljskog Muzeja BIH prilikom ega su pronaena tri groba , za srednji se smatra da je grob Stjepana Tomaa. Prilikom iskopavanja utvrena je grobna jama duine 200cm , irine 80 cm i dubine 100cm, sa zidovima obloenim kvadrima tesane sedre , premazane kao i pod, finom bukom.Na gornjim dijelovima rubnih zidova jame ouvana je kamena konstrukcija u kojoj su uoena leita za poklopnicu jame ,kao i leita za bone ploe kompozitnog sarkofaga.Osim fragmenata nadgrobne ploe u grobnici su naeni fragmenti obraene muljike , fresaka kao i ostaci kostiju mukog skeleta , kako je po antropolokoj analizi utvreno starosti oko 50 godina. Na osnovi obiljeja crvenog kamena naenog u ovoj grobnici , utvreno je kako su istoj ploi pripadali ulomak s prikazom tita i inicijalima S i T , ukraena jabuica i korice maa ,dio lica , ulomci nogu , fragment na kome se prepoznaje lijeva aka sa dijelom drke ezla.5 Kralj Toma nije izraivao vlastite peate ve se sluio velikim i sa dva srenja peata svog predhodnika Tvrtka II Tvrtkovia. Novac kralja Stjepana Tomaa Tradiciju kovanja novca nastavio je i Stjepan Toma koji je takoer kovao tri vrste novca sa predstavom grba na aversu i sv. Grgura Nazijanskog na reversu.

3) 4) 5) 6) 7)

Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine Isto Arhiv za povijest Jugoslavije IX , str. 17. Bosna i Hercegovina , Dominik Mandi , Rim , 1978. godine Nadgrobne poloe tri bosanska kralja , M. Sijari , Sarajevo , 2006. godine

145

Kraljica Katarina

Katarina Vuki Kosaa roena je 1424. godine u Blagaju (neki navode


kolovoz 1425. godine) kao kerka oca Hercega Stjepana Kosae i majke Jelene Bali ,koja je kerka vladara Zete ,Bale III (1403.-1421) koji je nakon svoje smrti ostavio vie enske djece.Za djecu poslije smrti Bale III brinula se njegova baka Jelena , kerka srpskog kneza Lazara , a ena bosanskog pelmia Sandalja Hrania. Jednu od Balinih keri Sandalj i njegova ena udali su za Stjepana po ocu Vukcu nazvanog Vukia , Sandaljeva sinovca.1 Njeno odrastanje obiljeeno je ponajvie majinim utjecajem , ali na njihovom imanju bilo je uvijek ljudi od kojih je Katarina poneto mogla uti i nauiti. Katarina se 20.05.1446. godine (mada dr. Bazilije Pandi navodi da je to bilo na svetkovinu Uzaaa koja je te godina padala na 26.05.) udaje za bosanskog kralja Stjepana Tomaa , ime postaje bosanska kraljica i tad prima katolianstvo, mada je ranije ispoljavala patarensku vjeru. Zahvaljujui ovom braku ona e ostaviti snaan otisak u povijesti srednjovjekovne Bosne , i postati jedana svijetla toka posljednjih godina bosanskog kraljevstva.Za njen vjerski odgoj brinuli su se bosanski franjevci , jer je papa Eugen IV 18.06.1446. dao dozvolu da moe sebi odabrati dva kapelana meu bosanskim franjevcima koji e biti njeni duhovnjaci.Godine 1456. ona raa sina igmunda ( negdje se navodi Sigsimund),a 1460. kerku Katarinu.Izgradila je prvo crkvu Presvetog Trojstva u Vrilima nedaleko od Livna godine 1447. , zatim crvkvu svete Katarine u Jajcu 1458. godine. Njena udaja za bosanskog kralja trebala je biti svojevrstan in pomirenja izmeu njenog oca i bosanskog kralja , ali kako rekoe poslije toga Herceg Stjepan nije mario za zeta , ali ni zet nije naroito potovao tasta , i njihovi se sukobi nastavljaju uprkos svemu. Sve je to utjecalo na Katarinu koja je sve to gledala , trpjela i utala. Ona je bila uzorna i vjerna supruga kralja Stjepana Tomaa , i njigov brak se temeljio na katolikoj vjeri i tradiciji. Godine 1461. 10. srpnja umire kralj Stjepan Toma pod udnim okolnositma , i tad Katarina postaje udovica u svojoj 37.
146

godini ivota. Prema jednoj verziji za smrt kralja Stjepana Tomaa sumnjie se njegova prva ena Vujaa i sin iz prvog braka Stjepan Tomaevi, ovu tvrdnju Vjekoslav Klai odbacuje kao izmiljenju. Poslije smrti Katarina se sa svojom djecom povlai na posjed Stjepana Tomaa Kozograd iznad Fojnice. Novi kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463.) priznao je Katarinu kraljicom majkom , ime je pridobio simpatije Stjepana Vukia Kosae koji je nakon toga bez tekoa priznao novog kralja. U proljee 1463. sultan Mehmed II (1451.-1481.) sa svojom vojskom osvaja Bosnu, ubija bosanskog kralja Stjepana Tomaevia , i u ropstvo odvodi nejaku djecu kralja Stjepana Tomaa i Kraljice Katarine , igmunda i Katarinu.Kraljica Katarina je pukim sluajem izbjegla slinu sudbinu jer se tad nalazila u posjeti kod brata Vladislava, a poslije je prebjegla u Dubrovnik. to se tie sudbine Katarinine djece , o tome postoje neki podaci , prema jednoj tvrdnji princeza Katarina je umrla ve na putu za Stambol , i njeno turbe se nalazi u blizini Skoplja, dok je igmund poturen , njegovo ime je promjenjeno u Ishak Kral Oglu i odgojen je da postane pratilac Mehmeda II Fatiha , postoje tragovi da je on bio drag sultanu koji mu je esto doputao mnogo toga to drugima nebi. igmund je uestvovao u mnogim bitkama , imao je svoje posjede u Egiptu,a umro je u mjestu Karasi u Maloj Aziji gdje je i sahranjen. U mjesecu srpnju 1463. kraljica Katarina se nalazi na podruju Dubrovake Republike , na otoku Lopudu, dok joj je dubrovaki Senat dozvolio doi u Dubrovnik 23.07. iste godine , a ona je otila jer je eljela rijeiti pitanje odnosa bosanskog kraljevstva i Dubrovake Republike u novim drutvenim prilikama.Na ovom podruju Kraljica nije dugo ostala razlog tome je bio to na njen boravak dubrovani nisu gledali balgonaklono plaei se da to nee izazvati Turke.Ona tad odlazi u Rim da zagovara oslobaanje svog kraljevstva. Ve i prije pada Bosne pod Osmansku vlast papa Pio II predlagao je svim hrianskim vladarima da zajednikim silama protjeraju Osmanlije iz Europe . Dana 21.10.1463. god. pismom Ezechielis prophatae papa Pio II se stavio na elo kriarske vojne protiv Turaka i pozvao kriare da se u lipnju 1464. okupe u Ankoni . On je obeao u Ankonu doi 12.08.1464. gdje ga je i zadesila smrt 15.08. iste godine , i njegov plan koji bi zasigurno preoblikovao povijest , a njegovom smru doivljava neuspijeh. Ovaj plan bio je nada i utjeha naoj Kraljici Katarini za oslobaanje njenog kraljevstva i spas njene djece. Kraljica je u rimu od Pape dobivala novanu pomo u iznosu 100 dukata mjeseno, kako bi mogla pristojno ivjeti, uz sve to davano joj je nekoliko godina i 20 dukata za stan sve je to ilo na raun Papinskog ureda za kriarske vojne protiv Turaka. Njen prvi stan u Rimu nalazio se u iznajmljenoj kui rimskog graanina Jakova Mentebona kojem je davala 20

147

dukata mjeseno najamnine.Plaanje najamnine poelo je 29.10.1467. i u ovoj kui ona ostaje sve do 01.10.1469. godine.Poslije toga Katarina ivi u jednoj kui u gradskom predjelu Pigna (Pinea) u blizini crkve svetog Marka sve do svoje smrti , za koju se smatra da je pripadala hrvatskoj bratovtini svetog Jeronima. Sa kraljicom je u Rim dolo i nekoliko njenih dvorjana koje e kasnije i pomenuti u svojoj oporuci.Poznato je da je upravitelj njenog dvora bio Radi Klei Ivanov, a dvorjanici su bili Jure ubrani Nikolin i Abraham Radi, dok su dvorjanke bile Paula Mirkovi , Jelena Semkovi i Mara Miljenovi. U gradu Rimu Katarina je dostojno i legitimno predstavljala svoje kraljevstvo, dok su tamonji velikani ali i ostala javnost sa potovanjem gledali na alosnu sudbinu nae kraljice. Kraljica Katarina pojavljivala se i u javnosti , recimo godine 1471. ona je u crkvi svetog Petra prisustvovala vjerskom obredu vjenanja izmeu per procuram Zoe (sestra srpske despotice Jelene) i velikog ruskog kneza Ivana III. Zatim godine 1472. prilikom sveanog prijenosa kostiju svetog Bernardina Sijenskog u novu crkvu koja je podignuta njemu u ast , a za tu crkvu jo 1457. svoj doprinos je dao i kralj Stjepan Toma , bila je prisutna i kraljica Katarina uz pratnju dva dvorjana , pet dvorskih dama i dvadeset konjanika.Kau da je bila obuena u crno a da su njeni dvorjani imali plavu kosu do ramena. Prilikom proglaenja godine 1475. jubilarnom od strane pape Siksta IV meu mnogobrojnim hodoasnicima bila je i kraljica Katarina, koja je kau sa naroitom sveanou sudjelovala u obrednim radnjama za postignue jubileja. Vie puta Katarina je pokuavala osloboditi svoju djecu iz ropstva , ali pape nisu pokazivale naroit interes oko toga. Osmanlije bi vraali djecu iz ropstva uz odreenu novanu naknadu , pa je Katarina razmiljala i o tome.Godine 1470. ona alje milanskom knezu Galezzu Sforzi svoja dva izaslanika , Nikolu ubrania i Abrahama Radia , da bi ga u njeno ime zamolili za pomo. Tom prilikom je milanskom knezu poslala pismo u kome izmeu ostaloga pie: Facit mea adversu fortuna , quae viro rege ac liberis et regno opibusque spoliavit,ut non solum ad pontificem maximum , paterm clementissimum,sed etiam alios princeps christianos me confugere oporteat pro implorando subsidio. Ovom prilikom knez Galeazzo Sforza obeao je pomo izaslanicima , ako stvar u pitanju bude ostvariva. Nakon etiri godine , tanije 1474. kraljica ponovno alje svoje izaslanstvo u Milano , ovoga puta voa je bio opat Piero di Forte , a sa njim je iao
148

kraljiin ak Abraham Radi.Tom prilikom su izvijestili kneza da je kraljica ula kako je sultan obeao pustiti njenog sina iz ropstva , te je zbog toga odluila otii na granicu Osmanskog carstva da ga primi , ali je neophodno pokriti trokove njenog putovanja ili pak izmiriti njene dugove u Rimu.Ishod ove posjete nije nam poznat , ali nam je poznato da kraljica zasigurno do svoje smrti nije vidjela ni jedno od svoje djece. Kraljiin boravak u Rimu samom sreditu katolike vjere dosta je djelovao na nju , u Rimu je stupila u vezu sa franjevakim samostanom Aracoeli. Njena veza sa franjevcima potjee jo iz Bosne , a ona je za ivota u Rimu dosta suraivala sa samostanom Aracoeli, dosta o tome nam govori da su od 7 svjedoka njenog testamenta , njih 6 bili franjevci ovog samostana. U to vrijeme razvijalo se bratstvo Treeg Reda svetog Franje , a u to bratstvo stupa i kraljica , za koju mnogi vjeruju da je moda ak i u Bosni postala franjevaka treerednica. Prvi pisac koji je dao vijest o tome da je kraljica bila pripadnica treeg reda svetog Franje je Fra Marijan iz Firence koji je napisao Fasciculus chronicorum Ordinis Fratrum Minorum. U kratkom sadraju ovog djela koji je sauvan stoji : Anno Domini 1478,die 25 Octobris , Rome , illustrissima Domina Catherina Bosne regina ex hac luce subtracta in Araceli seppellitur Haec siquidem devotissima Regina,pluribus annis sub 3 Regula beati Francisi vixit habitumque publice portavit. Odatle vijest prelazi i u liturgijsku knjigu Martyrologium Franciscanum, gdje se Katarina pominje kao blaena. U crkvi Aracoeli okupljalo se i drutvo blaene Djevice Marije koje se brinulo za bolnicu svetog Alberta u Rimu, koje je kraljica esto pomagala. I lanovi ovog drutva dugo su poslije njene smrti jednom godinje sluili misu za ispokoj njene due. Snaan udarac bilo joj je saznanje da se njena djeca u ropstvu odgajaju po islamskom uenju. Naime , Islam ne dozvoljava nasilno uvoenje u vjeru , ali su Osmanlije na ovim prostorima to inili od samog osvajanja pa do kraja svoje vladavine. Kada se teko razboljela , kao jedina legitimna predstavnica bosanskog kraljevstava eljela je sastaviti oporuku. Dana 20.10.1478. godine

149

pozvala je javnog notara Antu Jurina , sveenika splitske biskupije , koji je tad bio na slubi u rimskoj crkvi svetog Petra , da saini njenu oporuku. Sastavljanju njene oporuke prisustvovalo je 7 svjedoka meu kojima je bio i Jure Marinov (Marinellis) arhiakon na Rabu , tad u slubi kardinala Marka Barbe, a ostali su bili franjevci iz samostana Aracoeli. U svojoj oporuci Katarina izraava elju da je poslije smrti pokopaju u crkvu Aracoeli . Za posmrtne obrede i pokop ostavlja 200 dukata. Odmah poslije toga dolaze odredbe o nasljestvu u bosanskom kraljevstvu . Imenovala je papu Siksta IV i njegove nasljednike za batinike bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predaju njenom sinu igmundu , ako se vrati u Katolianstvo , a ako to ne uini , onda da ga predaju njenoj kerki Katarini koja isto ima uvjet povratak u Katolilanstvo. Ako pak oboje budu eljeli ostati Muslimani , Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva.Njena pokretna i nepokretna dobra pripast e podjednako njenim dvorjankama Pauli Mirkovi Miroslavljevoj , Jeleni Senkovi Ivanovoj i Mari Miljenovi Jurjevoj , izuzimajui ono to ona izriito odreuje drugaije. Franjevakoj crkvi Aracoeli osim 200 dukata za pokop , ostavlja svoj kraljevski plat od pozlaenog sukna i svileni oltarnik koji je uporabljavala u svojoj kapelici.Crkvi svetog Jeronima pro natione Sclavonorum ostavila je sve ostale stvari iz svoje kapelice : misal , kale s patenom i korporalom , kazulu i ostalo misniko odijelo sa svilenim oltarnikom. Zamolila je da se isplate njeni dugovi jer je bila duna Pauli Mirkovi 22 dukata , Radiu Kleiu 38 dukata i Luki Vuikoviu 18 dukata. Odredila je jo da se u njeno ime podijele i neki darovi: Pauli Mirkovi na dar 50 dukata i dva odijela , Jeleni Senkovi 25 dukata i jedno odijelo , Radiu Kleiu 50 dukata , jedan ma srebrom ukraen i jedno tursko odijelo od crvene svile zlatom protkane , Juri urbaniu 50 dukata i Abrahamu Radiu takoer 50 duakata. Svome sinu igmundu ostavila je ma njegova oca , ako se obrati na katolianstvo a ako ne , da se ma da Bali njenom bratancu . Svojoj djeci ostavlja bode , dvije tase i dva srebrna vra s poklopcima. Na koncu, sve relikvije koje je jo posjedovala ostavlja crkvi svete Katarine u Jajcu. 2 Osim gore pomenute tri dvorkinje u oporuci , u rimskim dokumentima spominju se jo tri. Dana 23.11.1478. spomenuta je i etvrta dvorkinja que remanserunt de familia bo.me.domine Regine Bosne , a zvala se domina Praxina kojoj je davano 14 dukata mjeseno zajdeno sa tri ranije navedene dvorkinje. Meu enama kraljice Katarine spomenuta je etvrta dvorkinja 03.06.1480. po imenu Ana. U travnju 1483. zabiljeeno je da su data 3 dukata Ven.li mulieri Margarete de Bossnia relicta quondam Regina Bossnie., a 01.06.1483.dato je 15 dukata Helene et Mre oc Margarete et

150

Anne Sociabus nencon Abre Abraham Radi relicitis quondam Regina Bossnie. Za izvritelja oporuke kraljica je imenovala dubrovakog kanonika Matu de Reguisa koji je tad bio u slubi kardinala Juliana Rovere , te Paulu Mirkovi i Radia Kleia. Kada je opruka sastavljena kraljica je zamolila biskupa Bartolomeja Marcusa da predvede izvritelje njene oporuke vicekancelaru Rimske Crkve Rodrigu Borji i da njenu oporuku zajedno s maem kralja Tomaa preda Papi i kardinalskom zboru , kako bi ostali sauvani. Nekoliko dana kasnije kardinal Borja predveo je papi izvritelje oporuke koji su mu predali oporuku ma i ostruge , a papa je tom prilikom pohvalno govorio o kraljici Katarini.Papa je zapovijedio potkancelaru da oporuku prepie u knjigu papinske riznice Camemario cenci i taj je prijepis sauvan i dan danas. Dvorkinja i vjerna drubenica kraljice Katarine Paula Mirkovi umrla je prije prosinca 1479. budui da u pomoi koja je trebala biti isplaena dana 02.12.1479. ona nije uzeta u obzir. Kraljica Katarina umrla je 25.10.1478.i pokopana po svojoj elji u crkvi Aracoeli, a njen grob bio je postavljen pred glavnim oltarom crkve.Nadgrobna ploa bila je ukraena reljefnim kipom kraljice u prirodnoj veliini (1,78m) sa krunom na glavi. A sa strana bio je urezan po jedan grb, od kojih jedan kraljevski bosanski a drugi obitelji Kosaa, bio je postavljen i natpis na bosanici. Na tom mjestu grob je ostao preko 100 godina , a oko godine 1590. franjevci su popravljali oltar i pomaknuli na naprijed , a grob su prenijeli na drugo mjesto a nadgrobnu plou su skinuli i stavli je na najblii stup. Postavlja se pitanje ta je bilo sa kostima? Bazilije Pandi daje slijedei dogovor : Moda su i one prenesene u onaj stup. Prilikom tog premijetanja nestala je ploa na kojoj je bio natpis na bosanici , a na to mjesto je stavljena ploa sa latinskim natpisom. Taj natpis je prijepis prvobitnog teksta , ali se potkrala jedna velika greka jer je prevodilac umjesto rijei : Katarini kraljici bosanskoj Stipana hercega od svetoga Sebe ; izrazio latinskim rijeima : Catharinae Reginae Bosnesi Stephani Ducis Sancti Sabae sorori... tj. dodao rije sorori , pa tako ispada da je Katarina sestra Hercega Stjepana Kosae , a ona mu je zapravo kerka. O ovome Ilarion Ruvarac u Glasniku zemaljskog muzeja BIH godine 1893. kae : ...onda ta da misli i pomisli ti mladi Bonjae i laki Hercegove , koji zna, da Katarina kraljica nije bila sestra (Soror) ve ki (nata) Hercega Stjepana? I zar nee pomisliti i rei , da taj do danas sauvani latinski natpis ve zbog te jedne rijei Soror nije i ne moe biti autentian natpis i original s koga bi bio preveden onaj gore istaknuti slovinski natpis...

151

Prvobitni natpis Latinski natpis iz godine 1590. glasi : DOM Chatarinae Reginae Bosnesi Stephani Ducis Santi (sic) Sabbae Sorori Et (sic) Genere Helene. Et Domo Princips Stephani Natae Tomae Regis Bosnae Uxori. Quantum vixit Annorum LIII. Et obdormivit Romae.Anno Domini M.CCCC.LXXVIII. Die XXV. Oteobris (sic) Monumentum ipsius Seriptis postium. Kraljica Katarina skonala je svoj ivot u tuini , ali o dobroti ove svete ene dovoljno govori to to je sahranjena u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu. U tuini bolovala je za svojom djecom , Bosnom , ali i Bobovcem. Ona je bila simbol borbe za bosansku dravnost , i kao takvu je trebamo prihvaiti svi koji Bosnu i Hercegovinu smatramo svojom domovinom. Nikako ne treba politizirati uspomenu na nju , kao to su to pokuali pojedini bonjaki autori zadnjih godina , koji su navodili ak da je Katarina ostala u Bosni sve do 1466. u dogovoru sa sultanom Fatihom njenim pobratimom, te da je djecu dobrovoljno predala Osmanlijama. Dok sa druge strane hrvatski autori u svoju korist (zlo)rabe injenicu iz njenog testamenta o tome da kraljevstvo bosansko ostavlja Svetoj Stolici. Uspomenu na kraljicu Katarinu najbolje su ouvale ene u Kraljevoj Sutjesci koje u znak alosti za kraljicom i suosjeajnosti s njenom tekom sudbinom nose karakteristine crne marame poznate pod nazivom katarinke. U Kraljevoj Sutjesci postoji spomenik podignut u ast kraljici Katarini (slike 70 i 71), i to je jedini spomenik podignut u ast nae nacionalne heroine , iji znaaj izgleda jo

152

nismo prepoznali. Kao to ve rekoh za ouvanje uspomene na posljednju kraljicu bosansku uvaju stanovnici Kraljeve Sutjeske , koji imaju danas i kulturnu manifestaciju pod nazivom Dani kraljice Katarine. Ime kraljice Katarine nose i razne udruge graana u BIH. Poznati povjesniar Dr. Vlajko Palavestra skupljajui narodnu tradiciju u Bosni i Hercegovini ustanovio je da danas jo uvijek ivi sjeanje na dogaaje i linosti srednjovjekovne Bosne. Posebice se istiu legende o Kraljici Katarini, koje sam zbog upotpunjenja ovog djela odluio objaviti ovdje.
Jedno jutro kraljica Katarina naredi slugi da joj osedla konja te se uputi u sela oko Bobovca. Svatko se udio tko je ta lijepa djevojka u bijelom platu na bijelom konju, ali je nitko ne prepozna. Tako doe u selo Oevje, stari kovaki majdan i ue u prvu vodenicu. Kada vidje da se siromano ivi svakome djetetu podari po jedan dukat. Najstariji itelji Tarina, mjesta izmeu Sarajeva i Konjica, pamte da su im njihovi stari prepriavali da je jako vrelo vode u Tarinu po imenu Katarina dobilo ime ba po kraljici Katarini prilikom njezina bijega iz Kozograda i Kreeva, preko Tarina i Konjica do Stona. Tu se, vele ljudi, kraljica zaustavila i napojila svog konja i konje 40 plemia koji su bili u pratnji njezinoj. Od tada to vrelo dobi njezino ime. U kraju izmeu Zgoe, Kraljeve Sutjske i Varea, uz rjeice Trstivnicu i Stavnju, s jeseni 1446. godine pukao je glas da se pojavila dobra vila. Odjevena je u bijelo ruho zlatom izvezeno, ogrnuta bijelim krznom, a jae bijela vilovita konja, pripovijedali su pastirii, vrativi se jedne veeri u selo. Priali su kako se iznenada pojavila iz ume, kao da je iz zemlje izniknula, tako da se nisu stigli ni razbjeati, nego ostadoe gdje su bili, kao ukopani. A ona je dojahala do njih, raspitala se kako su i kako im je kod kue, jesu li im ukuani spremili dosta ivei za zimu, imaju li dosta sijena za blago, pa je tako sve ispitivala o ljetini i o urodu, o bolestima u ljudi i stoke, a na kraju ih je sve nadarila nekakvim slasticama, kakve jamano ni kralj nikada nije okusio.Dalje se kae kako je djeje glase ubrzo potvrdila neka starica. Prtila je neka drva iz ume kad pred nju banu vila. Starica joj je ispriala kako joj je jedan sin poginuo kad je kralj iao na Turina, kako je drugi otiao prema moru da zaradi koji srebrenjak ili utac, pa je tako ostala sama kad su joj se keri davno poudale. Kada su doli do sela, vila tutnu starici zlatni dukat u ruku i ode. Jednog dana vila se pojavila kod kovanica na rjeici Stavnji, zaustavila se kod kovaa

153

Pavla i zamolila ga da joj potkuje konja i usput ga ispitivala kako ive i na koji nain putem vode kovanice rade. Kada je Pavao konja potkovao, vila ga je bogato nagradila.

U staro doba, vele, ovdje u kreevskoj tvri prebivae kraljevska obitelj. Na Meorju, planini na jugoistonoj strani Kreeva, kralj bi sam vrio ito, a kraljica namjestivi konopac izmeu grada i reene planine, ila bi u zlatnim nanulama kralju u pohode, drei u jednoj ruci sina, a u drugoj vru pilav ruak za kralja. Jedne prilike u Rimu Katarina je rekla da nikada nee moi prealiti sela Dragovie i Mijakovie, zatim penice sa Lijenice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice, jer toga troga nigdje na svijetu nema. Dok postoji predanje da je Katarina odlazei sa Bobovca , doavi na Repita, stala je i rekla: Zbogom ostaj moja Bosno slavna I u tebi do tri dobra moja, Vode s izvora Radakovice, Ribe iz Bukovice I penice iz Lijenice. U blizini sela Vinjica kod Visokog, iznad sastavaka potoka Zenika i Rijeke, nalaze se ostaci jedne srednjovjekovne utvrde, za koju se pria da je pripadala nekoj kraljici Katarini. U grad je bila unovima dovedena voda s planine emernice. Na istoj planini kraljica je imala svoje stado ovaca i kada Turci opsjednue grad, obani sa vrsnice zaprijee vodu a unovima mlijeko u grad poslae. U Kraljevoj Sutjesci i danas se pria kako je Kraljica iz Bobovca pobjegla u Jajce: Kada je dola do Jajca, morala se okrenuti jer je padalo i Jajce. Ona je potkovala konje naopako. Kako su je Turci slijedili, to ih je odvelo u pogrenu stranu. Ali uhvaena su njezina djeca, koja su poturena.

1) Katarina Vuki Kosaa , Bazilije Pandi , Sarajevo ,1979. god. 2) Oporuka Kraljice Katarine , Bazilije Pandi , 1978. god.

154

Stjepan Tomaevi

Stjepan Tomaevi bio je prvi i posljednji bosanski kralj koji je bio krunisan
dozvolom Svete Stolice. Vladao je Bosnom od 1461.-1463. godine. Bio je sin kralja Stjepana Tomaa i Vujae. Oenio se 01. travnja 1459. Jelenom Brankovi (koja je tad kau imala 12 godina) kerkom srpskog despota Lazara i bizantijske princeze Jelene, tako je postao i despot Srbije. Bio je zaruen za vanbranu kerku milanskog vojvode Franje Sforze, najvjerovatnije Drusijanu, ali su ove zaruke prekinute. O tom njegov otac obavjetava njegovog nesuenog punca pismom 1.svibnja 1459. godine: Sada obznanjujem vau jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza Uskrsa uzeo za enu ker nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo itavo njegovo vladanje u Ugarskoj i Rakoj, u koliko je Turci nisu jo osvojili; uz to je po prejasnom kralju ugarskom Matijau uinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to slonom voljom svih Raana. Na prijestolje dolazi poslije smrti svoga oca u jako dramatinim i tekim prilikama za Bosnu , jer mu je sa sjevera njegova kraljevstva prijetio kralj Matija Korvin (1458-1490) s kojim je ljute bitke vidio i njegov otac , zatim je bilo dosta unutarnjih problema i ne slaganja.Prednost pred krunom po tadanjem pravu imao je njegov stric Radivoj koji je jednom ve bio zaobien od bosanske kraljevine pa te 1461. godine i nije pokazivao interes za krunu.3 Zato je Stjepan Tomaevi 1461. godine poslao svoje izaslanike papi Piju II koji su mu tom prigodom prenijeli slijedee: Bosanski kralj, tvoj sin, sveti oe , posla nas k tebi i zapovijedi nam ovo u njegovo ime rei: obavieten sam da turski car Muhamed misli dojduega ljeta vojskom na me udariti i da je ve vojsku i topove pripravio.Tolikoj sili nemogu ja sam odljeti; stoga zamolih Ugre i Mletane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa , da mi u pomo priteknu.Ovo isto molim i tebe ; ja netraim zlatnih gora ; ali bih rado, da moji neprijatelji i

155

zemljaci znadu , da mi nee uzmanjkati tvoja priklonost.Ako doznaju Bonjaci , da neu sam samcat biti u ratu , hrabrije e vjerovati; a niti e se Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, poto su ulazi u nje dosta teki i gradovi na mnogih mjesta skoro nepredobivi. Tvoj predastnik Eugenije ponudio je mom otcu krunu i htjeo je u Bosni podii biskupske crkve. Otac se ustruavae , da neizazove proti sebi mrnje Turka ; bijae bo nov kranin , nije je jo bio izgnao manikeja (patarena) iz kraljevstva. Ja sam pako kao diete krten bio,i uio latinsku knjigu i vrsto prihvatio kransku vjeru , pa se neplaim, ega se je otac moj bojao. S toga elim da mi krunu poalje i svete biskupe ; to e biti znak da me nee ostaviti.ako bi rat nastao.Od tebe krunjen donieti u pouzdanje podanikom, strah neprijateljem. Za ivota moga otca bio si naloio da mu poalje oruje , skupljneo za kriarsku vojsku a bive u Dalmaciji u mletakoj rui; ali to nije mlatakom vieu po volji bilo ; zapovijedi, da se sada meni poalje. Sada e valjda nai vie odziva , poto i Mletani drugaije misle, i nakanie kako se govori , rat Turinu naviestiti.Jote molim , izaalje poslanika takodjer u Ugarsku , koji e moju stvar kralju prporuiti i nagovoriti ga , da samnom podje na vojnu. Tim se nainom moe Bosna spasiti , inae e poginuti.Turci su u mojoj kraljevini sazidali nekoliko tvrdjava i ljubezni se prema seljakom pokazuju;obeavaju , da e svaki od njih biti slobodan , koji k njim odpadne.Prost um seljaka nerazumije prevare te misli, da e ona sloboda vazda trajati.Lahko da e puk , ovim varanjem zaveden od mene odpasti , ako nevidi , da sam tvojom vlau ojaan ; ni vlastela nisu se dugo odrala u svojih gradovih,ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu traio , te nebi htjeo dalje poi; onda bi se mogao sudbini prepustiti , niti bi trebalo uzbuniti ostalo kranstvo radi moje obrane.Ali nezasitljivo gospodoljublje neima granica ;poslie mene napasti e na Ugarsku i Dalmaciju podinjenu Mletanom , i preko Kranjske i Istre trait e Italiju , koju eli savladati.I o Rimu esto govori, te mu ovamo srce ezne.Ako on nemarom krana moju kraljevinu osvoji, nai e najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta, da si ispuni elju. Ja prvi oekujem nepogodu ; a za menom e Ugari i Mletani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu.Ovako misli neprijatelj ; ovo to izukusih , tebi obznanjujem , da nebi jednom rekao da nije bilo prijavljeno , i mene nemarnou obiedio.Moj je otac tvom predastniku Nikoli i Mletanom udes Carigrada proricao; kranstvo je na svoju veliku etetu izgubilo carski grad, stolicu patrijarije i stup Grke. Sada ja o sebi proriem , ako mi vjerujete i pomognete , spasit u se ; inae u propasti i sa mnom drugi.Ovo ti Stjepan doglasuje;ti,koji si otac kranstva , podaj savjet i pomo.1

156

Papa Pio II rado se odazvao molbi kralja Stjepana Tomaevia , pa je odmah svoje izaslanike poslao za Bosnu da mu u svemu pomau i ovjenaju ga kraljevskim vijencem. Dok su izaslanici boravili kod pape , kralj je na mudar nain rijeio odreena unutarnja pitanja , imenovavi svoju maehu Katarinu za kraljicu majku i s njom se izmirivi. Iako se s njom ranije nije najbolje slagao imenovao je pravom majkom svojom a ona njega za sina svoga (njegova majka Vojaa umrla je ranije). Sve to dobro je primio i Herceg Stjepan Vuki Kosaa koji je u to vrijeme vidio bitku sa Pavlom Speraniem oko Klisa.Nedugo zatim Stjepan Vuki dolazi u Bobovac u posjetu kralju Stjepanu Tomaeviu. Iz Bobovca je kralj Stjepan Tomaevi krenuo u Jajce koje je prozvao stolnim gradom svog kraljevstva , razlog za to bio je taj to je Bobovac u to vrijeme bio esto napadan od Turaka. U gradu Jajcu Stjepan Tomaevi je krunisan za kralja uz prisutvo brojnih vlastelina i velikaa kao to su: vojvoda Tvrtko Kovaevi , vojvoda Petar Pavlovi , vojvoda Petar Klei ,vojvoda Ivani Vlatkovi , vojvoda Pavao ubreti , vojvoda Vuki Tihinovi , vojvodan Ivan anti , Vladislav knez Vukovi , knez Marko Dragii i knez Radoje Vladimiri, a od strane Hercega Stjepana Vukia doli su njegovi sinovi Vladislav i Vlatko, ovome su prisustvovali i papini izaslanici. Dana 07. studenog 1461. papa Pio drugi proglaava svetog Gregorija udotvorca zatitnikom bosanskog kraljevstva. U to vrijeme i supruga kralja Stjepana Tomaevia Jelena mijenja ime u Marija. Nekoliko dana poslije krunisanja u Jajce stiu dubrovaki izaslanici Jaketa Gunduli i Paladin Lukarevi , da zamole kralja za obnovu ranijih veza sa Dubrovnikom. Kralj Stjepan 23. studenoga 1461. godine izdaje povelju kojom potvruje sve darovnice svojih predhodnika , i priznaje im Primorje i Konavlje , zatim kojom ureuje poloaj njihovih trgovaca u svom kravljevstvu. Nekoliko dana kasnije tanije 25. studenog , on alje pismo u Dobrovnik kojim obeava da e im im prije platiti dug svoga oca Tomaa srebra dvi sti i pet litar i osam una, i tog istog dana daje slobodu trgovanja dubrovakim trgovcima zapovijedajui : slugam kraljevstva svoga,vojvodam , knezovom , upanom , carinikom , i svake vrste vlastnikom, da ne ine dubrovakim trgovcima nijedne novine ni bezakonja. Kralj Stjepan Tomaevi traio je pomo i od Mletake republike , njegovi zahtjevi sastojali su se u slijedeem : da kralja imenuju graaninom ove republike , da mu daju jednu pristojnu kuu u dananjoj Veneciji (Mletcih), a drugu u Zadru , te da Bosnu opskrbe novcem , orujem i pukama za rat protiv Turaka , te da kralju ustupe jedan grad u dalmatinskom primorju u koji bi se mogao povui prilikom eventualnog prodora Turaka , te da mu dopuste ratovati sa banom Pavlom Speraniem i da mu zauzme neki grad. Mletako vijee 01. prosinca 1461. je udovoljilo

157

samo jednom zahtjevu a to je da kralja proglase svojim graaninom , a po pitanju Pavla Sperania mu dozvolie da s njim radi ta god hoe samo da ne dira garove Klis i Ostrvnicu jer su oni pod njigovom zatitom. Odnosi izmeu Ugarske i Bosne su se sve vie zatezali jer je Matija Korvin smatrao da kraljevstvo bosansko pripada po nekom pravu ugarskoj kruni. Papa Pio II 21.01.1462. alje pismo Matiji Korvinu u kojem ga moli da se izmiri sa kraljem bosanskim, na ta je Korvin morao preko srca i teke volje udovoljiti papi. Zahvaljujui tom izmirenju godine 1462. Stjepan Tomaevi alje kralju Matiji Korvinu pozamanu svotu novca za pomo iskupljenja ugarske krune od njemako-rimaskog cara Fridrika III. Jedne prilike pred kralja Stjepana Tomaevia doao je veleposlanik cara Muhameda II , zahtijevajui od njega hara. Kralj sjetivi se obeanja koje je dao Korvniu da e prekinuti odnose sa Osmanlijama odvede veleposlanika u svoju komoru i pokaza mu sav skupljeni hara i ree : Eto hara je skupljen i pripravljen. Nu nije mi ni na kraj pameti da poaljem caru toliko blaga i da ga se sam liim.Jer ako car na mene vojskom udari , lagdje u mu se odhrvati, budem li novca imao ; ako bi me pako nevolja snala , te bi morao u drugu zemlju pobjei, iviti u uz ovo blago mnogo udobnije. Na to veleposlanik ree kralju : Liepo bi dodue bilo i astnoda toliko blago u tvojih ruku ostane , kada ti nebi tim krio svetinju ugovora.Ne znam bude li sree od toga blaga imao;bojim se medjutim , da e biti protivno.2 im je doznao za to Muhamed II se jako naljuti i odlui kazniti naega kralja. Stjepan Tomaevi je znao ta e biti naredni Muhamedov potez. U mjesecu veljai 1463. kralj posla svoje izaslanike u Veneciju (Mletcih) da mole za pomo , i savez u borbi protiv Turaka. Dana 28. veljae 1463. mletako vijee to hladno odbija , jedino daje pomo u manjoj koliini oruja iz dalmatinskih gradova, i upuuju na traenje pomoi od kralja ugarskoga , cara njemakoga , kralja ekoga ,pa i od samog pape. Kralj Stjepan Tomaevi se za pomo onda obraa Dubrovniku ali , bez uspijeha. No ve u proljee 1463. godine u Drenopolju okuplja se vojska cara Muhameda II, uvi za to kralj Stijepan Tomaevi znajui da je ostavljen od sveg svijeta pokaje se i poalje svoje izaslanike caru u Drenopolje da ga zamole za primirje na period od 15 godina. O tom poslanstvu i ponudi primirja najvie doznajemo od Mihajla Konstantinovia iz Ostrvice koji sve to prenosi ovako: U to vrieme i bosanski kralj molio je od cara Mahometa primirje na pernaest godina. A car odmah je poslao po vojsku da bude gotova i da ide k Drenopolju, ali nitko nije znao , kuda hoe da se okrene sa ovom vojskom , a poslanici bosanskoga kralja morali su ekati na odgovor. A i ja neznajui , zato se sva ta vojska skupila , tada sam se sluajno naao u jednom podrumu u

158

carskom dvoru , u kojem su bili carski novci i blago i to tim povodom, to je mojemu mladjemu bratu bila preporuena blagajnica ,a on odtud nikamo neide. Kako je on dakle bio sam , bude mu tieskobno , zato poalje po mene da dodjem k njemu i da tu s njim posjedim.Ja neoklijevajui otiao sam k njemu; ali odmah zamnom dooe u istu komoru najvii savjetnici Mahomet paa i Isak paa , samo njih dva.Kada je to moj brat opazio,ree mi to , a ja kako nisam vie mogao iz one komore izai da me neopaze , sakrijem se iza sanduka ; a kad su oni doli , moj brat prostro im je ilim a oni sjedoe jedan do drugoga i poee se savjetovati , to se bosanskoga kralja tie. Tada ree Mahomet paa: Kako nam valja uiniti,to emo odgovoriti bosanskomu kralju? Izak paa odgovori mu : A kako drugije , dati emo mu primirje za petnaest godina ,pa emo onda negubei vremena poi za njima , jer je to zemlja brdovita ,a ktome imati e i ugarskoga kralja u pomo , pa i Hrvate i drugu gospodu ; pa e se tako priugotiviti , da im poslie neemo moi nita uiniti. Zato dajte im primirje , da oni mogu otii odavle u subotu , a mi emo za njima poi u sriedu , pa emo doi do Sitnice blizu Bosne , a odtud jo niko nee znati kuda car misli okrenuti.I tako taj savjet zakljuie pa izadjoe napolje iz tog podruma i odoe caru.Poslie toga u etvrtak u jutro obrekao im je car primirje na petnaest godina, tako kao to su i iskali , i to da se pravo i vjerno obdrava.A ja sutradan u jutro otidem k njima u njihov konak i rekao sam im : Mila moja gospodo imate li primirje s carem ili neimate? a oni odgovorie mi ovako: Hvala gospodu Bogu sve smo ugodili onako , kako smo elili. A ja im rekoh : Na moju vjeru , neimate vi nikakvog primirja. Stariji od tih poslanika htjeo je od mene jo vie da ispita , ali mladji nije mu dao , drei da si ja od njih samo alu pravim.Poslie toga pitao sam ih : Koga ete dana vi odavde odlaziti? A oni odgovorie : U subotu. A ja im rekoh : A mi emo za vama poi u sriedu i to sve do Bosne , ja vam istinu kaem, pamtite to. Ali oni su se tomu samo smijali , i tako ja poslie toga opet otidem od njih. U tom mometnu u Drenopolju bilo je 150,000 turskih konjanika , mnogo pjeadije i pomonih eta. Davanje lanog primirja bilo je samo dobivanje na vremenu i taktika varka da bi se bosanski kralj i vojska zadesili ne spremni za obranu. Tako je odreene srijede vojska krenula prema Bosni preko Skoplja , tad je ve brojala oko 20.000 lakih konjanika. Najprije su doli u Podrinje kojim je tad gospodario Tvrtko Kovaevi , koji je ve tad udo za primirje s Turcima i nije bio spreman za otpor ve se predao Turcima i car naredi da mu odsijeku glavu. Onda dalje Osmanlije kreu prema srednjoj Bosni. A tu se nalazila glavna tvrava Bobovac koju je branio knez Radak. Bobovac je bio utvren grad i mogao bi dvije godine odolijevati Turcima. Tad naredi Muhamed da pod njim lijevaju velike topove ali i ovdje se posluie lukavstvom i prevarom. Obeae Radaku

159

veliku nagradu , i on izdade svoga kralja, predade kljueve velike kapije Turcima. Kada je car Muhamed doao pod Bobovac karlj Stjepan sa blagom i porodicom se ve sklonio u Jajce , gdje je planirao skupiti vojsku za otpor nadajui se tome da Bobovac nee moi pasti u ruke Osmanlija. No doznavi da je Bobovac osvojen kralj poe da razmilja o svom bijegu u Hrvatsku ili neki dalmatinski grad pod mletakom vlau , i krenuo je u bijeg , ali ga je osmanska vojska pratila u stopu sve do grada Kljua gdje dolazi i truska vojska ne zanui da je kralj tu. Opet je na tom mjestu presudila izdaja jednog od kraljevih podanika iz grada Kljua koji ga je za novac izdao. etiri dana je trajala opsada grada Kljua , i na poslijetku kralj Stjepan Tomaevi zbog nestaice hrane i bojnih sredstava sklopi ugovor sa Mehmed paom koji mu izdaje pismo kojim mu garantira ivot i slobodu.Tad se na kralj predaje zajedno sa svojim stricem i sinovcem. Strahujui za svoj ivot na kralj poe pomagati caru Muhamedu da zavlada njegovim imanjem, ak je izdao naredbu svojim vojvodama i zapovjednicima gradova da predaju vlast u turske ruke. Ovom prilikom Osmanlije su zarobile 100.000 ljudi , a 30.000 bosanskih mladia pretvorili su u svoje janiare. Oni su imali i jedan udan obiaj da pogube svakog vladara iju zemlju osvoje , ali Tomaeviu su dali zakletvu da e mu ivot potedjeti. Onda su se opet posluili svojom lukavou i nadmonou pa se Muhamed obratio nekom uenom Perzijancu koji je bio meu njegovim podanicima. Taj Perzijanac zvao se ejh Ali Bestami i bio je uven po svojoj uenou i mudrou. Njega nagovori car da poniti dato obeanje bosanskome kralju.Jednog jutra pozove sultan zarobljenog kralja , koji tom prilikom sa sobom ponese slobodni list , ali ejh Ali proglasi fetvom taj list ne vaeim jer ga je izdao slultanov sluga bez odobrenja gospodara i tako osudi naeg kralja na smrt. Tad maem odrubie glavu kralju Stjepanu, zatim pogubie i strica mu Radivoja i sinovca . Njegova supruga Marija uspjela je pred Turcima pobjei u Hrvatsku gdje ju je porobio ban Pavao Sperani , a odatle se poslije sklonila u Split koji je bio pod mletakom vlau i na poslijetku ode u Ugarsku gdje i umire. alosna je sudbina zadesila naeg posljednjeg kralja kome su Turci na podmukao nain preoteli kraljevstvo i na prevaru ga ubili , a svemu tome kumovali su sluge izdajnici. Kao ni njegov otac , tako ni Stjepan Tomaevi nije izraivao svoje posebne peate , ve je naslijedio od oca veliki peat Tvrtka II , a sluio se i srednjim peatom svoga djeda Ostoje , onim kojega je upotrebljavao i kralj Tvrtko II.4

160

Novac kralja Stjepana Tomaevia Stjepan Tomaevi, kovao je novac kao i njegovi prethodnici, sa istim motivima, i istom tipologijom, s tom razlikom da su njegovi novci izuzetno skladno i lijepo uraeni, po emu spadaju u sam vrh srednjovjekovnih bosanskih novaca po pitanju umjetnike vrijednosti.

1) 2) 3) 4)

Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb, 1882. godine Isto Bosna i Hercegovina , Dominik Mandi , Rim, 1978. Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine , Pavao Aneli , Sarajevo 1970. godine.

161

Literatura/ Historiografija :
Bobovac i Kraljeva Sutjeska , Pavao Aneli , Sarajevo , 1972. godine

Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne , Pavao Aneli , Sarajevo 1982. godine Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine ,Pavao Aneli , Sarajevo , 1970. godine Povijest Bosne do propasti kraljevstva , Vjekoslav Klai , Zagreb , 1882. godine Kratka povijest kralja bosanskih , Antun Kneevi , Dubrovnik , 1884. godine Katarina Vuki Kosaa , Bazilije Pandi Ljetopis sutjekog samostana , Bono Beni , Sarajevo , 1973. godine Postanak srednjovjekovne bosanske drave , Marko Vego , Sarajevo , 1982. godine Bosna i Hercegovina , Dominik Mandi , Rim , 1978. godine Stari bosanski grodovi , Hamdija Kreevljakovi , Sarajevo , 1953. godine Odluke Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BIH , Slubeni glasnik BIH Sutjeki vjesnik Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini ,Glasnik Zemaljskog muzeja BIH, iro Truhelka , 1894.godine. Franjevaki samostan i crkva u Sutjeskoj , Glasnik Zemaljskog muzeja BIH B. Barii, 1890. godine

162

Grad Bobovac, Glasnik Zemaljskog muzeja BIH , ore Stratimirovi , 1891. godine Kraljevi dvori Sutjeska i Trstivnica , Glasnik Zemaljskog muzeja BIH , ore Stratimirovi , 1891. godine Dvije bosanske kraljice , Glasnik Zemaljskog muzeja BIH , Ilarion Ruvarac , 1893. godine Banovanje Tvrtka bana , Glasnik Zemaljskog muzeja BIH , Ilarion Ruvarac , 1894. godine Ljetopis franjevakog samostana u Kraljevoj Sutjesci , Glasnik Zemaljskog muzeja BIH , Julijan Jeleni , 1923. godine Nai gradovi , iro Truhelka , Sarajevo , 1904. godine Nadgrobne ploe tri bosanska kralja , Mirsad Sijari , Sarajevo , 2006. godine Historija bosanske vojske , Enver Imamovi , Sarajevo 1999. godine

Koritene fotografije : Sutjeki vjesnik Emir Nii Internet

Sutiska i Bobovac

163

SADRAJ : Uvodna rije ........................................................................... 3 Recenzija .................................................................................6 Bobovac....................................................................................7 Spor oko zemljita iz 1502. godine .........................................9 Arheoloka istraivanja..........................................................11 Fortifikacije i bedemi.............................................................13 Kraljevski dvor na Bobovcu...................................................16 Cisterne za vodu....................................................................20 Grobna kapela i Velika crkva.................................................22 Materijali i gradnja................................................................26 Arheoloki nalazi...................................................................26 Trstivnica i Kraljeva Sutjeska................................................31 Kraljeva Sutjeska...................................................................34 Kraljev dvor u Sutjesci..........................................................38 Istona palaa........................................................................40 Dvorska kapela......................................................................41 Donja palaa..........................................................................43 Gornja palaa........................................................................44 Dodatak Gornje palae..........................................................45 Pomone zgrade ...................................................................46 Arhitektonska plastika i gra. materijali..............................46 Franjevaki samostan u Sutjesci ..........................................48 Damija Mehmeda El. Fatiha .............................................104 Dusperova kua....................................................................107 Svadbeni obiaji...................................................................109 Tradicionalno tetoviranje katolika u sutjekom kraju........114 Vladari koji su stolovali na Bobovcu....................................117 Ban Stjepan II Kotromani..................................................118 Stjepan Tvrtko I ...................................................................121 Stjepan Dabia.....................................................................125 Kraljica Jelena Gruba..........................................................127 Stjepan Ostoja.....................................................................129 Stjepan Ostoji Kotromani...............................................134 Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi................................................136
164

Stjepan Toma Ostoji......................................................140 Kraljica Katarina...............................................................146 Stjepan Tomaevi.............................................................155 Literatura/Historiografija.................................................162 Sadraj...............................................................................164

Sutiska i Bobovac
Emir S. Nii

165