You are on page 1of 9

1

SAETAK PROPISA O BAJRAMU Muslimani imaju dva godinja praznika Ramazanski i Kurbanski bajram. Za ove dane, dane Bajrama, vezuju se odreeni propisi koje bi trebao poznavati svaki musliman, stoga emo u to kraim crtama pojasniti ove propise, bez ulaenja u rasprave uenjaka o pojedinim pitanjima. UMJESTO UVODA Bajram je propisan kao dan veselja za muslimane, dan zahvale Uzvienom to smo uspjeno zavrili jedan od dva velika ibadeta, ili ispostili ramazan ili proveli deset dana zul-hiddeta u pokornosti Allahu. To su dvije velike sezone i prilike za injenje ibadeta i postizanje Allahovog oprosta, a koji bi trebao da bude ivotni cilj svakog muslimana. Muslimani tokom godine nemaju drugih praznika osim dva Bajrama, hadijskog i ramazanskog. Ako znamo to, onda nam je kristalno jasno koliko su muslimani ponizili sami sebe tako to su zapostavili dostojanstveno proslavljanje svojih praznika, a objeruke prihvatili obiljeavanje nevjernikih. Naa djeca oekuju paketie povodom Nove godine, a esto te paketie ne dobiju za Bajram. I tako se naa djeca, nevina i neduna, odgajaju da vole i eljno oekuju praznike drugih, praznike sa kojima muslimani nemaju nita zajedniko, koji su esto predstavljeni i kao meunarodni, a u sutini su praznici, u najveem broju, krana, ali i drugih vjerskih i ideolokih skupina. Zato postoji izuzetno velika potreba da se muslimanima pojasni pitanje obiljeavanja raznih praznika, kako bi mogli razlikovati svoje od tuih, te kako ne bi izgubili svoj identitet, to se, naalost, uveliko dogaa. PRAVNI PROPISI VEZANI ZA DAN BAJRAMA I OBAVLJANJE BAJRAM-NAMAZA Na propisanost klanjanja bajram-namaza ukazuju dokazi iz Kur'ana, sunneta Allahovog Poslanika, te konsenzus islamskih uenjaka. Dokaz iz Kur'ana: Rijei Uzvienog : ''Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (El-Kevser, 1-2.) Katade, rhm., poznati komentator Kur'ana, rekao je da se rije ''moli'' odnosi na klanjanje bajram-namaza. Dokaz iz sunneta: to se tie hadisa koji ukazuju na propisanost bajram-namaza, oni su mnogobrojni i doseu granicu mutevatir hadisa. Jedan od njih je hadis Ibn

Abbas, r.a., u kojem on navodi: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, r.a,. i svi su klanjali bajramnamaz prije bajramske hutbe.'' (Buhari) Mnogi islamski uenjaci spomenuli su jednoglasan stav, konsenzus, islamskih uenjaka po pitanju propisanosti klanjanja bajram-namaza. PROPIS BAJRAM-NAMAZA Nakon to smo naveli predaje i stavove koji potvruju propisanost bajramnamaza, odnosno da je utemeljena praksa u islamu, pitanje koje se samo namee jeste kakav je propis bajram-namaza u islamu, odnosno da li je stroga obaveza (farz ajn) muslimanu klanjati bajram-namaz ili je to kolektivna obaveza (farz kifaje) ili, pak, pritvreni sunnet? Po ovom pitanju su islamski pravnici zauzeli razliite stavove. Jedni su smatrali da je klanjanje bajram-namaza stroga obaveza svakom punoljetnom muslimanu, drugi da je to kolektivna obaveza (ako bi ga klanjala jedna skupina muslimana, time spada obaveza sa ostalih, a ako niko ne bi klanjao, svi bi bili grjeni), dok je veina islamskih uenjaka smatrala klanjanje bajram-namaza pritvrenim sunnetom, a ovog stava bili su: malikijska, afijska, bukvalistika pravna kola, Ebu Jusuf i Es-Serhasi pravnici hanefijske pravne kole, i drugi uenjaci selefa. Meutim, bez obzira na razliitost stavova i dokaza kojima su uenjaci potkrepljivali svoje stavove, sama injenica da je klanjanje bajram-namaza, u najmanju ruku, pritvreni sunnet, dovoljna je da nam ukae na vrijednost bajram-namaza. Spomenut emo samo neke od dokaza koje su pravnici spomenuli u dokazivanju svojih stavova, kako bismo ukazali na veliinu bajram-namaza u islamu. Citirani ajet, koji smo naveli kao dokaz propisanosti bajram-namaza, doao je u naredbenoj formi (imperativu): ''...zato se Gospodaru svome moli'', a u islamu je osnova da je ibadet, koji se nareuje u formi imperativa, obavezan (vadib) sve dok ne bude postojao drugi argument koji tu naredbenu formu ublaava i sputa taj ibadet sa stepena vadiba na stepen pohvalnog ina. Od Ummu Atijje, r.a., prenosi se da je rekla: ''Naredio nam je Poslanik, alejhisselam, da mlade djevojke izau na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa ak i da ene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.'' (Buharija) Dakle, uoljivo je da Ummu Atijja u ovom hadisu kae ''naredio nam je'', to jasno ukazuje na propisanost i veliinu bajram-namaza u islamu, te potkrepljuje

miljenja onih uenjaka koji su smatrali da je obavezno klanjanje bajramnamaza. Na osnovu ovog hadisa odreeni broj uenjaka smatrao je obaveznim dolazak na bajram-namaz, ne pravei razliku izmeu mukarca i ene. Ovaj hadis, u najmanju ruku, ukazuje da je propisano prisustvovanje ena bajram-namazu. Prisustvovanje ena bajram-namazu je ibadet koji je, naalost, u velikoj mjeri zapostavljen u naim krajevima i treba ga oivljavati, a naroito u mjestima u kojima postoji adekvatan prostor za klanjanje bajram-namaza . Nakon to smo spomenuli dokaze koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta, te pitanje propisa bajram-namaza, navest emo hronolokim redom najvanije propise koji se vezuju za ovo poglavlje, od ovjekovog izlaska iz kue, pa do klanjanja namaza i povratka kui. KUPANJE PRIJE ODLASKA NA BAJRAM-NAMAZ Mnogi hadisi ukazuju da je kupanje povodom Bajrama bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam. No, svi hadisi na tu temu su daif (slabi), te se ne mogu koristiti kao erijatski argumenti. ejh Albani detaljno je spomenuo slabost svih ovih hadisa u knjizi ''Irvaul-galil'' (1. tom, str. 174.). U vjerodostojnim predajama zabiljeeno je od Ibn Omera, Alije, r.a., i jo nekih uenjaka iz prvih generacija da su smatrali pohvalnim kupanje povodom bajram-namaza. ak su neki uenjaci spomenuli konsenzus islamskih pravnika da je pohvalno i lijepo okupati se za bajram-namaz. Analogija je jedan od validnih dokaza koji ukazuje da je pohvalno kupanje za bajram. Kao to je propisano, a po nekim uenjacima je to vadib, kupanje prije odlaska na dumu, tako je isto propisano kupanje za bajram-namaz, jer razlog zbog kojeg je nareeno kupanje za duma-namaz je prisutan i u bajramskom okupljanju ljudi na jednom mjestu. Najbolje vrijeme za kupanje je nakon sabah-namaza za one koji to mogu uiniti i to im nee tetiti, a ako ne mogu, dozvoljeno im je da se okupaju u noi prije Bajrama. KAKO E SE OBUI ONAJ KO IDE NA BAJRAM? Sunnet je da se ovjek lijepo obue kada krene na bajram-namaz. ovjek bi za Bajram trebao obui najljepu odjeu koju posjeduje. Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem je spomenuto da je on bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrta, te ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam. Zatim je rekao Poslaniku: ''Kupi sebi ovaj ogrta, kako bi ga mogao oblaiti kada ide na

bajram-namaz i kada ti dolaze delegacije'', pa mu je Poslanik rekao: ''To oblae samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.'' (Buharija i Muslim) U ovom hadisu Allahov Poslanik odbio je ovaj ogrta jer je bio od svile, a u isto vrijeme vidimo da Poslanik nije negirao govor Omera, r.a., kada mu je spomenuo da se lijepo obue za Bajram, te kada doekuje delegacije. Mnogo je drugih hadisa u kojima se navodi da je Poslanik za Bajram oblaio najljepu odjeu koju je posjedovao, da je imao ogrta koji je oblaio samo za Bajram, da je naredio da se za Bajram oblai najbolja odjea koju ovjek posjeduje, ali svi hadisi koji su doli u po ovom pitanju su slabi (daif). Meutim, to ne negira ovaj propis, jer smo ve naveli da na ovaj propis ukazuje spomenuti hadis Omera, r.a., koji su zabiljeili Buharija i Muslim. Zato, skoro da ne moemo nai knjigu islamskog prava (fikha) u kojoj se ne navodi da je pohvalno da ovjek za Bajram obue najljepu odjeu, da se namirie i da oisti zube. TREBA LI POJESTI NETO PRIJE POLASKA NA BAJRAM-NAMAZ? Sunnet je da osoba koja je krenula na ramazanski bajram-namaz pojede neto prije nego to izae iz kue. Allahov Poslanik prakticirao je da pojede nekoliko datula prije izlaska iz kue. Enes, r.a., kae: ''Allahov Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazilo dok prethodno ne bi pojeo nekoliko datula.'' U jednoj predaji se dodaje: ''Prekidao bi na neparnom broju.'' (Buharija) Ovaj sunnet je zasigurno veoma zapostavljen, iako je njegovo prakticiranje u dananjem vremenu dosta olakano, zato se trebamo potruditi i na vrijeme kupiti datule kako bismo oivjeli ovaj zapostavljeni sunnet. Ako ovjek ne bi imao datula, pojest e bilo ta kako bi opet ispunio ovaj sunnet. Islamski uenjaci zauzeli su jednoglasan stav da je sunnet prilikom izlaska na Ramazanski bajram pojesti neto prije izlaska iz kue. S druge strane, ovaj propis se razlikuje kada je u pitanju izlazak na Kurbanbajram. Tada je sunnet odgoditi jelo poslije obavljanja bajram-namaza. Na to ukazuje hadis Burejde ibn Hasiba, r.a: ''Poslanik za Ramazanski bajram nikada nije izlazio dok ne bi prethodno neto pojeo, niti bi za Kurbanski bajram ta jeo sve dok ne bi klanjao.'' (Tirmizi, br. 542, njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani) Ibn Rud spomenuo je konsenzus uenjaka i po ovom pitanju, iako je to upitno, jer je poznato da je bilo onih koji su prigovorili svim predajama koje govore o tome da ne treba nita jesti dok se ne klanja bajram-namaz. Pohvalno je da ovjek porani u damiju kako bi na taj nain osigurao mjesto u prvom saffu, a na taj nain e se sauvati od kanjenja na namaz koje se nerijetko dogaa.

ODLAZAK NA BAJRAM Sunnet Allahovog Poslanika je da se ide pjeice na bajram-namaz, ne koristei nikakvo prijevozno sredstvo. Naravno, ovako e se postupiti u sluaju da ovjeku ne teti hodanje, ili da nije veoma daleko od damije, toliko da bi mu pjeaenje od kue do damije predstavljalo potekou. I ovaj sunnet je, takoer, sa razvojem tehnologije postao veoma zapostavljen te se zato treba potruditi da ga oivimo svojom praksom. Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kae: ''Od sunneta je da se ide pjeice na bajram.'' (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani) Naravno, treba napomenuti da se koritenjem prijevoznog sredstva prilikom odlaska na bajram-namaz ne ini nita to je zabranjeno ili pokueno, ali se time izostavlja prakticiranje sunneta. DOLAZAK ENA I DJECE NA BAJRAM Sunnet je da bajram-namazu prisustvuju i ene, i po ovom pitanju nema razlike da li su one stare ili mlade, ali pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih erijatskih prekraja, kao to je, recimo, nepropisno oblaenje, minkanje, mirisanje i dr. Na to ukazuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a., u kojem je navela: ''Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da mlade djevojke izau na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa ak i da ene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.'' (Buharija) Djeci je, takoer, dozvoljeno da prisustvuju bajram-namazu. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., u kojem se navodi da je upitan: ''Jesi li prisustvovao bajramnamazu sa Allahovim Poslanikom?'', pa je odgovorio: ''Da.'' (Buharija) Svakako da roditelji i staratelji djece trebaju paziti na djecu i njihovo ponaanje, kako ne bi ometali druge ili odvlaili njihovu panju. Sunnet je, takoer, po miljenju veine islamskih uenjaka, da se donose tekbiri od izlaska iz kue pa sve dok ne pone bajramska hutba, na osnovu rijei Uzvienog: ''Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate da odreeni broj dana ispunite, i da Allaha veliate zato to vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.'' (El-Bekare, 185.)

KLANJANJE BAJRAM-NAMAZA

Mjesto klanjanja bajram-namaza Mnogi hadisi ukazuju da je Allahov Poslanik prakticirao klanjati bajram-namaz na musalli otvorenom prostoru. Ebu Seid el-Hudri, r.a., rekao je: ''Prvo to bi Poslanik inio kada bi izlazio na musallu za Ramazanski i Kurbanski bajram, bilo je klanjanje namaza...'' Takoer, to potvruje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a. Na osnovu spomenutih i mnogih drugih hadisa, veina uenjaka smatrala je da je sunnet klanjanje bajram-namaza na musalli, otvorenom prostoru, jer je to bila stalna praksa Allahovog Poslanika. U samo jednom hadisu navedeno je da je Allahov Poslanik klanjao bajramnamaz u damiji, a razlog je bila kia koja je tih dana padala. No, ovaj hadis je slab (daif), kao to su pojasnili hadiski eksperti. Treba spomenuti da bi bajram-namaz bio ispravan ako bi se klanjao u damiji (zatvorenom prostoru), ali je time proputen sunnet Allahovog Poslanika, a njegova uputa je najbolja uputa. Ulazak u damiju ili dolazak na musallu S obzirom da je kod nas ustaljena praksa da se bajram-namaz klanja u damiji, postavlja se pitanje: Kako da se ponaa onaj ko ulazi u damiju prije bajramnamaza? Po ispravnom miljenju uenjaka, ovjek koji doe u damiju klanjat e dva rekata (tehijjetul-mesdid), zatim e sjesti i donostiti tekbire sve dok ne pone klanjanje bajram-namaza. Meutim, ukoliko se bajram-namaz klanja na musalli, ovjek u tom sluaju, kada doe na musallu, nee klanjati nafilu, ve e sjesti, donositi tekbire sve dok ne pone klanjanje bajram-namaza, a ovo potvruju rijei Ibn Abbasa: ''Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao (nafilu) ni prije ni poslije namaza.'' (Buharija i Muslim) KAKO I KADA SE KLANJA BAJRAM-NAMAZ ? Mnogo je uenjaka koji su spomenuli konsenzus islamskih pravnika da se bajram-namaz sastoji od dva rekata. Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: ''Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao (nafilu) ni prije ni poslije namaza.'' (Buharija i Muslim)

Takoer, po jednoglasnom stavu uenjaka, nije propisano uenje ezana niti ikameta za bajram-namaz. Na to nam ukazuje hadis Dabira, r.a.: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, pa je poeo sa namazom, prije hutbe, bez ezana i ikameta.'' (Muslim) Donoenje dodatnih tekbira u namazu, nakon poetnog tekbira Islamski uenjaci uveliko su se razili po pitanju koliko se tekbira donosi nakon poetnog tekbira, prilikom klanjanja bajram-namaza. Neki uenjaci spominju dvanaest razliitih stavova po tom pitanju. Ja u spomenuti samo miljenja etiri pravne kole, to su ona za koje postoje validni dokazi. Veina pravnika, od kojih su tri pravne kole: malikijska, afijska, hanbelijska smatrala je da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet. Meu njima postoje odreena razilaenja, kao naprimjer da li se u to ubraja poetni tekbir ili ne, da li se ubraja tekbir za ustajanje na drugi rekat ili ne. No, generalno gledajui, oni su kazali da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet. Hanefijska pravna kola smatrala je da se na prvom rekatu donose tri tekbira prije kiraeta (uenja Kur'ana), a na drugom rekatu tri tekbira poslije uenja Kur'ana. Veina dokaza kojima se potkrepljuju ovi stavovi su slabi (daif) hadisi, zato ih neemo spominjati. Meutim, bitno je spomenuti da je donoenje dodatnih tekbira, koji se donose nakon poetnog tekbira, pohvalno (sunnet) po konsenzusu islamskih uenjaka, odnosno, ako bi ih ovjek izostavio, namjerno ili nenamjerno, njegov namaz bi bio ispravan. Jednoglasan stav uenjaka o tome spomenuo je Ibn Kudame u svome djelu ''El-Mugni''. Ako bi se dogodilo da ovjek (muktedija) klanja za imamom koji preferira miljenje suprotno njegovom, po miljenju tri pravne kole:hanefijske, afijske i hanbelijske on e slijediti imama bez obzira to on preferira neko drugo miljenje. Rekao je Allahov Poslanik: ''Imam je postavljen da bi ga slijedili, i nemojte se razlikovati od njega...'' (Buharija i Muslim) Veina islamskih pravnika smatrala je pohvalnim dizanje ruku u namazu prilikom donoenja dodatnih tekbira. Ovog miljenja bile su hanefijska, afijska i hanbelijska pravna kola, iako, treba napomenuti, za to ne postoji jasan (vjerodostojan) hadis. No, preneseno je u vjerodostojnim predajama od nekih uenjaka prvih generacija da su to prakticirali. Po konsenzusu islamskih uenjaka, sunnet je da se Kur'an ui naglas prilikom klanjanja bajram-namaza. Od Allahovog Poslanika prenesena su dva hadisa koja

govore o surama koje je uio nakon Fatihe klanjajui bajram-namaz. U jednom hadisu navodi se da je na prvom rekatu uio ''Sebbihisme'', a na drugom ''Hel etake'', dok je u drugom preneseno da je na prvom rekatu uio suru El-Kamer, a na drugom suru Kaf. Oba ova hadisa zabiljeio je imam Muslim. Ako bi imam uio bilo koju suru poslije Fatihe, namaz bi mu bio ispravan, po jednoglasnom miljenju islamskih uenjaka. BAJRAMSKA HUTBA Pohvalno je da ljudi nakon klanjanja bajram-namaza paljivo sasluaju bajramsku hutbu koja je po miljenju veine islamskih uenjaka sunnet, a to je stav i etiri pravne kole, dok su neki kazali da je to jednoglasan stav uenjaka. Znai, ako bi ovjek klanjao namaz i nakon toga napustio mjesto obavljanja bajram-namaza, bez sluanja hutbe, njegov namaz bio bi ispravan i nee biti grjean, meutim, bolje je da ovjek ostane sluati bajramsku hutbu. Ako ene dolaze na bajram-namaz, ili ako se bajramska hutba direktno prenosi putem radija ili televizije, pohvalno je da imam posveti jedan dio hutbe enskoj populaciji. To je bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao to je zabiljeeno u hadisu Dabira, r.a., kod Buharije i Muslima. KAKO E POSTUPITI ONAJ KO ZAKASNI NA BAJRAM-NAMAZ Po miljenju veine islamskih uenjaka, osoba koja zakasni na bajram-namaz naklanjat e bajram-namaz na isti nain kako se klanja u dematu. Jer, ne postoje argumenti koji ukazuju da se nain naklanjavanja razlikuje od naina na koji se klanja u dematu. KAKO POSTUPITI U SLUAJU DA BAJRAM BUDE U PETAK Veina islamskih uenjaka, meu kojima su uenjaci hanefijske, malikijske, afijske i bukvalistike pravne kole, smatrala je da sa ovjeka nije spala obaveza dolaska na duma-namaz odlaskom na bajram-namaz, kada se bajramnamaz i duma-namaz zadese istog dana (tj. kada se desi da je prvi dan Bajrama petak) , zato to su to dva zasebna ibadeta. Meutim, bilo je i onih uenjaka koji su smatrali da, ako se desi da bajram bude u petak, osobe koje dou na bajram-namaz nisu obavezne dolaziti na dumanamaz, osim imami koji su obavezni da prisustvuju bajramu i duma-namazu. Ovo miljenje zastupao je imam Ahmed i njega je odabrao ejhul-islam Ibn Tejmijje. To su argumentirali rijeima Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kada se obratio ashabima u danu u kojem su se spojili Bajram i duma: ''Ovo je dan u kojem su se spojila dva praznika, pa ko eli, ovaj dolazak mu je dovoljan i za

dumu, a mi emo i dumu klanjati.'' (Hadis je zabiljeio ima Ebu Davud br.1073, i drugi, od Ebu Hurejre, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani) Takoer, u prilog ovom miljenju navodi se vjerodostojna fetva od Osmana, r.a., u kojoj je dozvolio onima koji su klanjali bajram-namaz da ne dolaze na dumanamaz. A Allah najbolje zna. POVRATAK KUI NAKON BAJRAM-NAMAZA Sunnet je da se ovjek ne vraa kui istim putem kojim je doao na bajramnamaz, ve da se vrati drugim putem. Neki uenjaci spomenuli su konsenzus islamskih uenjaka po ovom pitanju, potkrepljujui svoje miljenje rijeima Abdullaha ibn Omera, r.a.: ''Allahov Poslanik odlazio je na bajram-namaz jednim putem, a vraao se drugim.'' (Hadis je zabiljeio imam Ebu Davud, br.1156, njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani)

ESTITANJE BAJRAMA Bajram je dozvoljeno estitati na bilo koji nain u kojem nema erijatskih zapreka. O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, ejhul-islama Ibn Tejmijje, te mnogih uenjaka dananjice.

I na kraju, molim Allaha da nas podui propisima vjere, da nas uini od onih koji e prakticirati i drugima prenositi ono to znaju. Amin! Naa zadnja dova je: ''Svaka zahvala pripada Uzvienom Allahu!''

Pezi Elvedin