Jesu li čuda

s. Svjetlana Rezo FDC

S. SVJETLANA REZO FDC

JESU LI ČUDA MOGUĆA?

Biblioteka «IZVOR ŽIVOTA», knjiga 8 Priredila: S. Svjetlana Rezo, Kći Božje ljubavi Korektura: Ante i Štefica Protrka Lektura: Darko Pavlović mr.sc. Izdavač: Biblioteka Božje Providnosti "IZVOR ŽIVOTA" Tiskara: 2B multimediaPrint, Nova Bila Kontakt: rezomilka@gmail.com web: bozjaljubav.jimdo.com

KNJIGA JE POKLON. NE PRODAJE SE!
2

Od prvih mojih početaka dragi Bog se služio čudima da postanem ovo što jesam.“ (Mk 5. Sama po molitvi dolazim do potpunog ozdravljenja. kad je došlo vrijeme da se priča o Njegovim djelima govorio je: „Idi i svima reci što ti je Bog učinio. Shvaćajući svu ograničenost medicine i njenih medikamenata. Ova kronika će biti zanimljiva i za one koje razmišljaju o redovničkom zvanju. autobusima. kojih sam na tone besplatno podijelila. Ali. ja sam tamo dospjela. U prvom sam dijelu to ukratko i opisala.“ (Mt 9. i da vjerujući imate život u imenu Njegovu. PREDGOvOR Mnogi su me poticali da pišem o milostivom Božjem djelovanju jer mi je zaista velika djela Gospodin učinio! Evo.18-20). Da se vidi kako dragi Bog. a i sada je. U kronici svoje misije donosim doživljaje koje sam doživjela na raznim stranama. moje je zvanje i poslanje bilo. Kći Božje Ljubavi.“ (Iv 20. I druge sam poticala i potičem da iskoriste sve resurse što im naša sveta Crkva nudi po sakramentima i svetoj misi kao i po drugim posredničkim molitvama. što je po ljudskom bilo nemoguće. ili na stanicama kako bi udijelio svoju milost. da se borim za zdravlje svih oko sebe. vraćam se u potpuno tjelesno ozdravljenje. koristi svaki susret: onaj u vlakovima. 3-31). Kako sam po zanimanju i medicinska sestra.SvRhA OvE KNJIGE „Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. kada se Njemu prepustim. Sam je Isus u početku svoga djelovanja svima govorio: „Idi i ne reci nikome. kako bi mi osigurao prijevoz kad ga nemam i da na vrijeme stignem podijeliti na tisuće knjiga. napokon će nešto od tih djela ići u javnost samo u znak zahvalnosti Bogu za sve što je učinio u mome životu i u životu ljudi oko mene. Knjiga „Jesu li čuda moguća“ kronika je djelovanja Duha Svetoga u mome životu i u životu ljudi oko mene u misiji koju sam obavljala širom Evrope. Sin Božji. Petnaest godina na najtežim terenima. Kad nitko nije planirao poslati me na najteži misijski teren. 3 . otkrivam Duhovnu obnovu i „Novu Evangelizaciju“ u našoj svetoj Crkvi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist.27-30).

Sad se povremeno i parcijalno vraća devizna štednja. kao i na svećenstvo.U današnje vrijeme. s. kad se događaju toliki napadi na Crkvu. Ova današnja recesija i kriza i ova knjiga dokaz su da ono što je pošteno zarađeno ne može propasti. Mislim da će i ova knjiga unijeti puno lijepoga u naš narod i pridonijeti njegovoj Duhovnoj obnovi. Ističem potrebu laika u Evangelizaciji i širenju Radosne Vijesti.Svjetlana Rezo FDC 4 . Molim Gospodina kako bi ova knjiga bila nadahnuće i izvor ohrabrenja svima koji žele slijediti Isusa! Travnik. pa ni onda kada propada i država i banka. Moj pokojni tata nešto je zaradio u Njemačkoj i dio zarade dao na banku. Došao je rat i propala je i država i banka. Svijećnica 2012. ističem ljepotu toga poziva i blagoslova za svo čovječanstvo. Upravo na taj račun objavljujem ovu knjigu.

primit će velike milosti. Kad smo kao djeca. U četvrtom razredu tata mi je kupio stroj za šivanje. Crkva koja nam je svima dana da se u nju sklonimo i uživamo sve njene blagodati. Knjižica. Svi koji je budu nosili. Mlađi brat Stipo ustao je i počeo moliti Vjerovanje. Sjećam se jedne teške zimske noći kad su vuci zavijali a mama se uznemirila. jer se tata još nije vratio kući. kaže da je ona „mali znak ljubavi od Djevice Marije“. Još je jedno svježe sjećanje uslišane molitve iz moga djetinjstva.“Kada joj se Marija ukazala.“ Pri jednom posjetu navedenoj crkvi naša Gospa joj je rekla još i ovo: „Dođi na podnožje oltara. I taj tjedan.POGLAvLJE PRvO POZvANA IAKO SLABOG ZDRAvLJA Rođena kao prvo dijete u obitelji sa šestero djece u Podgrađu. Tada još nisam ni slutila da je to naša sv. medalja nije kao amulet sreće. čula joj je i riječi: „Napravite medalju po ovom uzoru. kao posrednice kod njezina Sina. studenog 1850. Kasnije je proglašena svetom. Tu će se dijeliti milosti. neka neopisiva radost i dragost. župa Uskoplje . blažena Djevica ukazala se sestri Katarini Labouré. koja tumači značenje medalje. Kao curica od osam godina dobila sam na poticaj župnika želju da se upišem u „Društvo čudotvorne medaljice“. Ljudi nose medalju kao podsjetnik na vjeru u Boga i u Marijinu moć. vrlo rano sam počela moliti u svojoj obitelji sa svojim roditeljima i braćom. U to vrijeme 5 . na mamino veliko čuđenje.Gornji Vakuf. čitajući iz bakine poprilično istrošene Biblije (a bila je tiskana u obliku male knjige). dok sam se pripremala i iščekivala tu milost. Sestra Katarina ju je opisala kao „predivnu u savršenosti ljepote. Ali. u kapeli kuće matice Kćeri Ljubavi u Rue du Bac u Parizu. došli do pripovijetke o općem potopu. Odakle dolazi ta medalja? Dana 27. Mama se iznenadila da on tako mali zna napamet tu poprilično dugu molitvu.“ Tako je sestra Katarina naučila moliti. Naša Gospa obećala je da će svi oni koji s povjerenjem nose tu medalju biti blagoslovljeni. obuzela me je. mislila sam kako bih ja ušla u tu Noinu arku i uvukla u nju svu svoju obitelj.

Josipa u Sarajevu koja je počela djelovati krajem 19. Tko sretniji od mene! Jako sam je voljela čitati. Prva škola za učiteljice u Bosni bila je naša Učiteljska škola u Zavodu sv. Radovale su nas i zornice na koje smo brat Stipo i ja išli rano po snijegu 2 -3 km do župne crkve. čudeći se kako neki još spavaju. Poznate su mnoge male pučke škole koje su organizirali franjevci. kada je nacionalizirana. I zaista. jedno mjesto bijaše slobodno. Isticao je kako će znanost i tehnika riješiti sve probleme i sve zagonetke. počele su me i susjede moliti pa i po nešto plaćati da im koješta sašijem. Nije znao ili nije htio znati da je baš Crkva opismenjavala narod. onda bi me primila. U isto vrijeme župnik preporuča ilustriranu Bibliju za mlade.održavao se „Bagatov“ tečaj i ja sam se preko ljeta prijavila da ga pohađam. a uselili smo se u vlažnu. mladi Crnogorac. Pertuzis. svu u listovima. Uživala sam birati krojeve i sve ih više uvježbavati. Zanimljivo. ali za mnoga nejasna pitanja nisam imala nikoga da mi ih pojasni. Vremenom sam počela dobivati napade astme koji su se sve više produžavali. Majstorica me gleda onako malu i mršavu pa mi kaže da je to tečaj za odrasle djevojke. To je moja jedna od prvih uslišanih molitava za koju sam primila milost. U trećoj ili četvrtoj godini preboljela sam veliki kašalj. a da se Crkva u povijesti uporno i konstantno borila protiv znanosti i pismenosti. Polaskom u školu moja dječja vjera bila je malo poljuljana jer je moj učitelj. Molila sam se i dan i noć da jedno mjesto ostane za mene. Vraćali smo se puni sreće. Skupim nekako 6 tisuća dinara i kupim sebi svoju prvu Bibliju. Kada sam počela šivati sama sebi. ali ako ne bude dovoljno odraslih. a sestre izbačene na ulicu. Danas je u toj zgradi Katolički školski centar. tek završenu kuću. nađem onu svoju ilustriranu Bibliju. pa i za braću. stoljeća pa sve do dolaska komunizma. Bilo je predviđeno formiranje triju grupa s po 20 djevojaka. kad sam raspremala stvari pokojne mame. Kako sam bila presretna na te poticaje milosti! Radovali smo se blagdanima a posebno Božiću kada bismo kitili bor i pjevali božićne pjesme. jer su se nećaci i nećakinje na njoj odgajali. iako je liječnik 6 . koristio svaki sat da kritizira i izruga našu vjeru i naše roditelje kao vjernike.

U taj moj svijet dolazi .. Moja mama je sa 37 godina dobila bolest pluća i liječila se u travničkom Sanatoriju puna četiri mjeseca.da ja tada. Ali mama se nije dala smesti: . tako mlada i nezrela.Neću dušu ogriješiti pa što god mi dragi Bog dadne“. U školi sam naučila sva narodna kola i rado sam ih igrala s kolegicama uz glazbu s ploča. pa sam od njega počela uzimati duhovne knjige na čitanje. nekada i do kasno u noć. Čitam ga detaljno i nalazim mnogo toga meni zanimljivog. po deset u tri puta na dan. ali se tako izliječila da se bolest više nikada nije ponovila. razviti nenormalno. Kako sam učila šivati. Vrijeme njene bolesti bio je jedan od najtežih perioda moga djetinjstva.Glas koncila“ ne izlazi svaki tjedan. misa na narodnom jeziku. počela sam kupovati razne modne žurnale kako bih bila u trendu mode. Sa šesnaest godina brinem se za braću. kuću i sve što ide uz to. razlučim što je za mene i moju dušu dragi Bog želio.. Naš župnik fra Anto Nedić divno je tumačio svaki dio sv. ja imam plan s njom. U to vrijeme je uvedena sv.“ kako je znao reći. Tata je radio i tjedno jednom dolazio kući kako bi išao u Travnik. kako oni misle.govorio da će to vremenom nestati. pa „da imam svoj kruh. U kući sve radim ali povremeno imam zdravstvenih problema. Naš Bog je Silan Bog! 7 . mise. pa pišem u Zagreb njegovom uredništvu pitajući zašto . a uzimala je 30 tableta svaki dan. Sad mi je dugo čekati dva tjedna do njegovog novog izdanja. Moja duša bijaše žedna duhovne hrane.Glas koncila“ i tu vidim da u Crkvi nije sve onako kako nam se u školi tumači. Odobrava mi upis na krojački tečaj i kupuje mi šivaći stroj. Svi su joj savjetovali da ukloni dijete jer će se. Sada vidim koliko je to bilo djelo Duha Svetoga . Ali se negdje dragi Bog smješkao mome tati: .. ali su mi njegove propovijedi bile uvijek kratke. mami u posjet. I za čudo Božje rađa se najmlađi brat Božo (od milja smo ga zazvali Boško).. jer sam htjela i željela znati sve što sam osjećala da mi dragi Bog želi dati. Mama je bila trudna s najmlađim bratom. Zato me tata nastoji usmjeriti na što lakši posao. potpuno zdravo dijete – Aleluja! Boško sudjeluje na motorijadama i godinama je među prvima. ona će mi pronositi Radosnu Vijest na sve strane svijeta“.Čekaj ti. Idem u školu i odlična sam učenica.

Ćiro“). Ušla sam u osamnaestu godinu života.“ Sada čekam tatu koji će u subotu doći kući da i njega pitam za odobrenje. to nije za tebe. Izlazeći iz crkve čujem kolo igra.prije ulaska u samostan Dolazi petak 1966. misu idem s društvom. A kad je vidjela da ozbiljno govorim. a ona je mislila da se šalim pa me pita s kojim ću vozom (vlakom. Tada sam znala da je to ono što ja hoću. a u meni napast kao da mi se ruga: „Ako budeš sestra. nećeš nikad poigrati. Najednom sam osjetila ljepotu Božje blizine i duboki mir i radost u sebi. Dolazi Uskrs. Odmah bih se u nedjelju javila župniku da mi piše molbu. uoči Cvjetne nedjelje koji nikad neću zaboraviti. Pozivajući se na moje slabo zdravlje tata mi savjetovaše: „Ne.Sestra svjetlana . Jedva sam dočekala mamu da joj saopćim svoju nakanu. tada je bio kod nas . Bila sam sama u kući i radila neki ručni rad.“ a ja joj prkosno u sebi odgovorim: 8 . Iz crkve se vraćam sama kako bih se mogla isplakati a da me nitko ne vidi. svrnule su joj se suze na oči pa mi reče: „Neću biti zapreka tvojoj sreći pa meni što dragi Bog da s djecom. U taj čas dođe mi misao: „ Zašto ja ne bih bila časna sestra pa da budem cio život u Božjoj blizini i da mu vjerno služim!“ Istog momenta me obuze neki ugodan val radosti. to je težak život!“ Sutradan na sv..

(Ana Mikulić danas s. Ali kad se Isusa slavi i Njemu pjeva. Rikarda misionarka je i u Argentini je pokrenula novi red časnih sestara i jako je aktivna u duhovnoj obnovi.“ Tako je i bilo. Kad sam odlučila u samostan.„Bit ću sestra pa makar nikad ne poigrala!“ I zanimljivo. Sutradan moja mama u razgovaru s njenom mamom kaže joj: „I moja bi htjela u časne. Odem ponekad na igranku. osim jedne starice Lucke. Svi su me. Roditelji i 5 braće sa jednom nevistom Anđelkom 9 . ako te Isus zove idi za Njim“. nitko me od mještana nije podržavao. tada bijah potpuno oslobođena želje za igranjem. govorila sam mami da ga privoli kako bi udovoljio mojoj molbi. ali sam ostala s njima cijelu večer i uopće nisam stigla na svadbu. ali mi to više ništa ne znači. samo mi je ona rekla: „Kćeri.“ Anina mama joj odvrati: „Ti govori što god hoćeš. Jednom sam pošla s mamom na svadbu u našemu mjestu. a ja nisam htjela ništa poduzimati jer sam željela otići s blagoslovom. ja bih od sreće igrala kao što je kralj David igrao pred Kovčegom. drži seminare „Nove Evangelizacije“). ja sam bivala sve čvršća u uvjerenju da je to pravi put za mene. Mami sam rekla da idem na tren pozdraviti njene roditelje. ona će ti otići. izgledaše mi sasvim glupo drmati se uz praznu glazbu. vraćam se praznija i nezadovoljnija. moje rodice. Što su me više odgovarali. Kako mi tata nije dozvoljavao. koja je otišla u samostan. ali joj mi ne damo. nastojali obeshrabriti. dapače. Tu u susjedstvu bijaše i kuća roditelja Ane Mikulić.

6. Kad sam im rekla. Plakala sam. Bila sam presretna. Milena. Dr. Doktor Zaid mu napiše pismo i dobijemo odgovor da mogu doći. Mislila sam da sve sestre tako rade. napisala mi je prekrasno pismo u kojem. Andrejom. Zaid mi napiše i uputnicu da imam pravo na zdravstveno liječenje. Međutim. Tada su u novicijat ušle 24 djevojke. shvatila sam da tako radi samo sestra na Kosovu. našom provincijalkom. neka ti je blagoslovljen taj život. Otilije na Kosovu. U Zagrebu u kandidaturi učila sam šivati redovnička odjela sa s. Jednog dana došao je mladi doktor Zaid. sve je poduzela kako bi mi pomogla. Milena otišla malo na odmor. Ona mi kaže da će moliti da se ja opet vratim u Družbu. jako se obradovao i preporučio mi našu družbu „Kćeri Božje Ljubavi“. To je i najveći novicijat u našoj hrvatskoj provinciji. Kad se s. injekcijama koje se proizvode po njegovu nalogu. Onda sam se pomirila s tim svjesna da je to volja Božja! Odlazim se oprostiti s majkom Paulom. Tata me zove i pred njom me pita što ja to želim. U to vrijeme pralo se rublje na ruke. pored ostalog. naš župnik. Fra Branko Krilić. jer je i moje krsno ime Milka). a i astma mi se pogoršala. Bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da se moram vratiti kući.1966. U toj reportaži vidjela sam svoj život i shvatila da je to ono što ja želim.Jednoga dana došla nam je u posjet tetka Milka (njeno ime i ja nosim. Odmah sam poželjela pridružiti joj se. Kaže nam da je pročitao u novinama da je neki dr. S. Đorđević u Cavtatu otvorio klimatsko liječenje za astmatičare i da ih liječi sa gamaglobulinom. Milena vratila s odmora. Helena koju sam jako voljela kao i ona sve nas kandidatkinje. došla je jesen i zahladilo je. on se zamisli pa zatim izusti: “Idi kćeri. To sam pismo mjesecima nosila u džepu i često ga čitala. prefekta. S. Isto mi je rekla i s. a 10 . ali kad sam dospjela u Zagreb za Petrovo 30. iako samostan kod kuće pred tatom nisam smjela ni spomenuti. Hela se prepala za mene i kad je s. Jedno vrijeme sam stanovala u hotelu Cavtat. ona je odmah poslala telegram mojoj mami da dođe po mene. navodi kako i ona moli da se vratim kad mi bude bolje. Toga Uskrsa u Glasu koncila izašla je reportaža o djelovanju s. Ja sam se prehladila i dobila temperaturu. Bila sam pod redovitom liječničkom kontrolom. Mama ga pita bi li mogao nekako srediti da i mene taj doktor primi.“ Sva presretna javila sam se župniku da napišem molbu.

Odmah sam joj rekla da ja želim poći na Kosovo. došla je majka Paula na vizitaciju. bila kandidatkinja u Dubrovniku. pa mi je predstojnica Imakulata sugerirala da s njom razgovaram da me primi u Kandidaturu. Dolazim na ideju da molim da me prime u samostan u Dubrovniku. a zatim sam poslana u Zagreb. kako je bila sva Božja. s. Vitomira. svaku sam nedjelju bila s njom i njenim kolegicama u tom divnom gradu.zatim u hotelu Supetar. Sestra svjetlana U procesiju u bjelini ide na oblačenje u crkvu 11 . Kako je moja rodica. Tako je i bilo. Moje zdravlje se vidno poboljšalo. U Dubrovniku sam primljena u postulaturu i bila sam šest mjeseci postulantica. Trebala sam nastaviti primati injekcije kod kuće. a ona. pa u Granešinu gdje sam postala novakinja. Otiliji. silno se tome obradovala i rekla mi da će me kad prođem formaciju poslati s. ali ih nije bilo moguće dobiti izvan te klinike. Kad je došlo vrijeme za kandidaturu. da stanujem i radim u njemu a da idem na terapiju u Cavtat dva puta tjedno.

da ja tu svoju želju i nakanu možda i previše i samovoljno forsiram. a generacija poslije nas pojednostavila je taj svečani čin. prvu Pričest kao sestra 12 . idemo pjevajući na oblačenje u župnu crkvu. Bilo je to veličanstveno. sva blijeda i izmučena. Oblačim svoju bijelu haljinu i s vijencem na glavi izlazim u procesiji s 15 djevojaka obučenih također u bijelo. Naše oblačenje bilo je jako svečano. Tu noć pred oblačenje u samu zoru imala sam teški napad astme. Ali ujutro ja ipak ustajem.Otac mi i mama s djedom. Bog me stvori za svoj raj. ako mi astma ne popusti neću moći nikud s kreveta. To znači. Po prvi put sam u svom životu vidjela oca kako od ganuća plače. kći sam Božje ljubavi. mislim. Što sad. mislim u sebi dalje.“ Sestra svjetlana prima uniformu pred oltarom Sestra svjetlana primila sv. da dragi Bog neće da ja budem sestra. za me varav nije sjaj. Na kraju se vraćamo opet u procesiji i pjevamo: „Čuj me svijete čitavi. braćom i rodbinom dolaze na obrede oblačenja uniforme i ulazak u Novicijat.

Danas gledano. Marina je divna osoba. U njoj sam imala divnu podršku od početka našeg poznanstva do kraja njenog života. pravoslavcem iz Smedereva. Kad sam došla svome liječniku Đorđeviću. Magistar. Imakulate krila sam želeći da je ne razočaram jer je ona računala na mene za rad u vrtiću. i s dr. Nisam o tome pričala drugima jer nisam bila sigurna je li to volja Božja. kako si silan i divan! Ti se služiš dr. sestro Mery. ali su mi i njene pouke bile kratke i prekratke. Od s. s. našu Milku kako lijepo izgleda!“ Bože. jaka duhovno i intelektualno. muslimanom u Gornjem Vakufu-Uskoplju.Sestra Svjetlana u procesiji poslije prvih zavjeta U Novicijatu mi je bilo prekrasno s 15 sestara novakinja. kad sam joj mogla 13 . bijaše presretan što me vidi kako sam dobro. začuđujuće je koja je to bila providnost da sam ja na Kosovu i Albaniji djelovala među muslimanima i pravoslavcima Srbima. Moju želju za Kosovom znala je samo majka Paula i ja. Đorđevićem. Zaidom. koji djeluje u Cavtatu. Zove svoju medicinsku sestru i kaže joj: „Pogledaj. Drugu godinu poglavari me opet šalju u Dubrovnik radi klimatskog i drugog liječenja. Dubrovniku da mene vratiš u moj samostan.

ali volim sirotinju i volim učiti jezike.. Da joj se javim da imam želju za takav misijski rad i da ću biti presretna ako me dragi Bog pošalje k njoj na Kosovo. svakako. Moje pismo ohrabrilo je sestru Otiliju i ona je u tome vidjela Božje proviđenje. a ja joj kažem: .Da. u selo Dunav. U tom teškom stanju sestra me pita da li da zove svećenika. opisavši cijelu povijest osnivanja te misije i naglasivši da se ne plašim krenuti k njoj s lijekovima. možda je došlo moje vrijeme da putujem na 14 . Jednog dana s. i prijetila je mogućnost da se nakon četiri godine rada ta misija zatvori i propadne. Otiliji i napiši joj par riječi u ime nas“. Otvorila je i pročitala pismo sa slikama dvoje siromašne djece.Ovakvi čekaju na tebe!“ Za ručkom je s. u planine. kad su se 24 sata liječnici u dubrovačkoj bolnici 1973.. a bivalo je i sve lošije dok nisam došla do samrti. Sad su se sestre šalile na moj račun da ja. to pismo dolazi u moje ruke jer je s. Moje zdravlje te je godine bilo loše. napisane na stroj za tipkanje. To mi je bila prigoda da uspostavim vezu sa s. Imakulata mi reče: . ali sad je već sestra Imakulata bila kod kuće. gdje je pisalo: . bila moj pacijent i na mojoj brizi.i uzvratiti jer je u Granešini.Sestro Svjetlana. jer se nitko nije javio. na Duhove borili za moj život.. Sestra je u to vrijeme proživljavala veliku krizu misije. daj saberi po kući sve lijekove i pošalji ih s. predstojnica pred svim sestrama ispričala da sam ja dobila jako zanimljivo pismo i zamolila me da im pokažem slike djece koje su došle u pismu. a poglavari nikome nisu mogli narediti da ide tamo u planine. Sestra Gracijana me cijelu noć čuvala. Odgovorila mi je na tri stranice. koja imam česte napade astme i trebam krevet a želim u misije gdje nema ni liječnika ni puta nego se satima ide pješice. pa se nadam da ću i albanski savladati. Zanimljivo. u svoje stare dane. Tata je bio na radu u Njemačkoj pa je mama došla s bratom. Sad je tajna postala javna. Ja sam presretna ali nikome još ne smijem ništa govoriti jer još nisam sigurna je li to Božji poziv za mene ili je to moja neka pobožna želja. čak su i roditeljima javili. Otilijom. Imakulata u Njemačkoj. Napišem sestri novo pismo i ona mi odgovara. Slabog sam zdravlja i trebam neprekidno lijekove.

jer me sad kako sam ja mislila neće pustiti na Kosovo. Tako je i bilo. ne znam bih li to tako prihvatila. Ta noć je bila teška. Uzimaju me u Granešinu i ja sam te godine bila dosta dobro. ona je bila svetica. Nakon svega toga bilo mi je teško. Tako je i bilo. kad je stigla mama. U jutro mi dolazi s. Da mi sad netko kaže „na umoru si“. zahvaljivala sam se. predstojnica Imakulata i kaže da bih ja mogla i na krevetu položiti zavjete. godine. posebice jer sam se sa s. Otiliji da vidim što je to tamo što me tako vuče u taj kraj. Došao je svećenik i ja sam se pri punoj svijesti ispovjedila primivši pomazanje sa svetom pričešću pa sam se opet izgubila. Poslije tako preživljene bolesti liječnik savjetuje poglavarima da me stave tamo gdje ima centralno grijanje. Kad sam u noći došla k sebi. Naime. da ako umre. dok smo molili časoslov. da se ne prehlađujem. Otilijom već dogovorila da poslije zavjeta krenem k njoj. sa zavjetima ide u nebo. Kad mi je bilo malo bolje. pa ako ozdravim da idem u Granešinu sa sestrama na svečane zavjete.“ I danas. a meni kao sad već časnoj sestri. Molim majku Agnes da me pusti na odmor s. a tko sam ja?. Ali. Jedan dan. već je bilo nešto bolje. Sve preživljavam i vraćam se kući. a sutradan. nego želi da se obrati i da živi“. Položila sam svoje prve zavjete u kolovozu 1973. Kako dragi Bog daje snagu za svaki moment. Tada mi je došla na pamet sveta Bernardica.obična grešnica. nije to bio baš neki kompliment (malo šale). Ona je od astme bila toliko bolesna da su je sestre po noći iznosile na zrak. Ostajem u Granešini. svi su bili obaviješteni da je na umoru jedna sestra s 24 godine. smireno i bez ikakvog straha. a poglavari su joj na krevetu dali zavjete. U cijelom Dubrovniku svi su samostani molili za mene. mislila 15 . Ali me ne ostavlja želja za Kosovom. Zdravlje mi je uz lijekove dosta dobro. kad čitam ovaj redak. podsjetim se koliko je to za mene tada bilo stvarno proročki.“ a u duši sam bila potpuno mirna. jedna medicinska sestra mi u šali reče: „Neće Bog smrti grešnika. dođe mene na red pročitati redak koji glasi: „Neću umrijeti nego ću živjeti i naviještati djela Gospodnja. Javljam se da ću se brinuti za sestre starice što poglavari i prihvaćaju. Bila sam sretna u posluživanju sestara koje su se naradile po župama.drugi svijet.

Don Ilija rođak od sestre Svjetlana Djed i rodbina na zavjetima sestre Svjetlane 16 . jednu za drugom. to će biti dobro. I tako sam počela moliti devetnice. to malo života idem iskoristiti za Boga i za sirotinju. Pa zato. jer sam stalno na lijekovima.sam da ako doživim 30-40 godina.

Sestra Otilija zove mene da idem s njom. pitam je ja. ona će te tamo ostaviti. Otilije na odmor s obrazloženjem: „Sestri Otiliji treba sestara u tim planinama. jer ako bi mi pozlilo da me sestre mogu kolima prevesti u bolnicu. Bog će nama pomoći. S razlogom. „A što će reći majka Agnes. jer me je ona poslala u Binać?“. Agnes me šalje na Kosovo. a kud ćeš ti kad ti pozlije?“ U devetom mjesecu ta ista m.“ Sva sretna i presretna spremim svoje stvari. do mjesta Šurlan. sestrice. Prvi dan dolaska u svoju Misiju u selo Dunav na Kosovu Crkva i samostan u selu Dunav na Kosovu gdje su sestre služile 27 godina 17 .U šestom mjesecu 1974. istina u Binać. Don Nikola nas je odvezao dokle je mogao. a ona nešto hrane i lijekova. nikome se odatle nije išlo u Dunav. Ona će mi: „Idemo mi. Ja sam sretna da se bližim Dunavu u nadi da ću ipak jednom i tamo otići. Kad sam stigla u Binać. majka Agnes odbija moju molbu da odem kod s.

Sve je to bilo obiteljski blisko.9.“ A meni je rekla: . kako ih tamo zovu. I ja sjednem i napišem na stroju za tipkanje. . Većinom su bili muslimani ili kriptokatolici. Rekla sam im: . Samo su tu u četiri kuće bili pravi katolici. hvala Ti za sestru i daj joj zdravlja da može ovdje raditi. Josipa. da ja idem u Binać. koji su u tursko vrijeme javno prihvatili islam. Otilija klekne pred oltar i pomoli se: „Isuse. mi smo danju išle po kućama obilazeći bolesne ili bismo navečer išle na seoska sijela. u kući i izvan kuće trče za nama. Kad smo stigli u mjesnu crkvicu. a da netko iz Binaća ide u Dunav. razna pitanja i odgovori. Ni nepoznavanje jezika.. pa ni vjera nisu bili prepreka takvim sastancima. da se ne muče s mojim rukopisom.Onda neću biti kod kuće ni gore ni dolje. Odvela me u jednu kuću. Vraćajući se kući bila sam presretna. Uz zid je ognjište. Daj i ti. vatra gori. a kad je trebalo.. Kriptokatolici su bili ljaramani. pjesma. kako sam ja tu i da mi je lijepo. Sestra Otilija joj napiše:. a da netko iz Binaća dođe u Dunav. Vinka 25.“ Isti dan me odvela u selo. nešto dalje je povezana stoka. Piše da ja ostanem u Binaću. budite bez brige. meni je dobro sa s. Ja ih ništa ne razumijem pa mi sestra prevodi ono što mi govore. ali su tajno zadržali svoju katoličku vjeru. Čekali su bolja vremena da se opet javno izjasne za vjeru svojih djedova. Bilo je prijedloga da se mijenjam svaka tri mjeseca. da je to ono što sam tražila i da sam presretna. Narod nam je dolazio u svojim potrebama. nisam sišla s planine sve do sv.. svi su 18 . To je bila naša župa koja je slavila patron sv. pa se mislim: „To je ono što sam tražila. Kako sam otišla uoči blagdana sv.Sestra ode u selo i dovede konjska kola na kojima polako krenemo k Dunavu. napiši u provinciju jedno pismo“. Otilijom i ne treba mi promjena“. Tada sam vidjela taj siromašni narod i tu dječicu oko nas. a dječica se igraju i vesele. sekice (tako me je zvala sestra Otilija). živjeti i radovati se s najpotrebnijima!“ Za nekoliko dana došlo je pismo od majke Agnes. s. gdje bi se miješale molitva. bolesnik na ležaju u blizini.Sestra Svjetlana je u Dunavu i ona je dobro. u obitelj s devetero djece. Tu želim raditi. Josipa kad sam išla u Stublu.

Preko zagrebačkog Caritasa dobili smo i stroj za štrikanje pa bih štrikala džempere i kape djeci za školu koje bi i očevima poslužile pri odlasku u šumu po drva. Tako sam malo pomalo počela pokoju rečenicu izgovarati na albanskom jeziku. govori. Odnekud je dolazilo i novog materijala od kojeg smo šivale haljine za cure i curice. Od uskih suknji (koje su dolazile u paketima s raznom robom koju smo dijelile sirotinji) koje tamo nitko nije nosio. a mi bismo ih pjevali na albanskom. bila je to prava sreća. Učila sam djevojke šivati na stroju za šivanje i štrikati šalove na ruke. A mogu vam reći da nam nije ništa ni nedostajalo. a kamoli kazete. vidi kako te ljudi slušaju!“ Tako sam vremenom počela držati vjeronauk pa sam se još više oslobodila. To je bila zaista velika dječja radost. Pripremile smo oko 120 malih paketića i podijelile ih navečer. Sve smo i uvijek dijelile s narodom. u narod se uvukao strah od mogućeg rata. Te je godine prvi put u Dunav došao sv. I pri radosti i pri žalosti nalazile smo se na licu mjesta. Kad je s. Mi smo sestre na Kosovu u selu Dunav to uradile. Ali moja upornost i Božja pomoć nije izostala. one za nas Boga mole. Sjećam se kako je jedan starac na jednom sastanku rekao: „Neće rat do nas. Probile smo put kroz brdski kamenjar u dužini od 5 km a drugih pet km uskog 19 . Nije bilo ni rječnika. Otilija vidjela kako me ljudi slušaju kad govorim.bili Albanci. jer nam je svećenik dolazio svaki treći ili četvrti tjedan. pa sam uskoro počela čitati u crkvi i voditi Službu riječi svake nedjelje. U staroj Jugoslaviji se nije čulo da su negdje časne sestre izgradile put za selo. šivale smo hlačice za djecu.“ Godinama nismo dobivale nikakve financije ni od koga. nakon pjesme i molitve. Nitko nije bio zadužen da nas financira. Kad su 1980. bile demonstracije u Prištini. Sestra Otilija bi uz harmonij ili svoju harmoniku svirala razne duhovne pjesme. Neke od tih obitelji prešle su u katoličku sredinu i danas imaju sestre i svećenike iz svojih obitelji. Nikola. Kada smo dobili prvu novu pjesmaricu duhovnih pjesama od patera Hilla. Učila sam albanski iz udžbenika za peti razred. počela me je poticati: „Sekice. ovdje su sestre. govori. a sada me treba zaustavljati.

netko ne da dirati u svoju među. uračunavši u to da smo ga još i posuli. U pomoć su nam dolazili ljudi s raznih strana koje nismo ni poznavale niti ih kad vidjele. gdje mi rekoše da put može graditi samo mjesna zajednica. Njega je trebalo i plaćati. jer u to vrijeme privatnik nije imao pravo imati takve strojeve. ja bih išla na sjednice koje su trajale satima i uvijek se o problemima raspravljalo skoro ispočetka. i posao je počeo. Pri tome smo nailazile na raznorazne probleme i poteškoće koje je trebalo riješiti. pitaj ovoga. Naravno. Došao je čovjek iz mjesne zajednice. 20 . netko u svoju voćku i tako iz dana u dan uvijek neka zapreka. on nije časna sestra da radi za Boga i narod. Ali Bog se pobrinuo da nam netko pomogne. koji je od starih dijelova sebi složio buldožer. On je bio musliman i radio je s radnikom pravoslavcem koji se zvao Srbo. Mi smo pristale da ga plaćamo. a završile ga s tada skromnih 40 milijuna. kako se god dogovorimo uvijek nekome ne bi bilo pravo. koje smo obavljali potpuno besplatno. Kako sestra Otilija nije mogla podnijeti duhanski dim. pitaj onoga i na kraju sam išla preko Prištine do Beograda. Bog je obilno nagradio naše povjerenje. nitko mi nije mogao dati savjet što da napravim. Bilo je to u vrijeme komunizma. pa kome bih se god obratila u gradu. Put koji su izgradile sestre u selu Dunav na Kosovu Dobili smo kola .džipa za hitnu pomoć i za sve hitne slučajeve.puta smo proširile. Mi smo se s time složile. Počele smo graditi put s 10 milijuna dinara. Došao je iz Kumanova Latif. Jer.

nekada i čitave obitelji. Kad nam je došla u vizitaciju na Kosovo na Dunav majka Agnes. ispričala je neke meni zanimljive stvari. pričest. Puno sam od nje naučila kroz osam godina našeg zajedničkog rada. Tako smo mnogima pomogli. Silno je bila Bogu otvorena. Pročitale bismo čitanja iz Svetog Pisma. s nama. a sad mi najtežu ranu izliječi“. malo bismo ljudima približile poruku tjedna. Naime. gledajući me kako radosna poslužujem sirotinju u ambulanti. Bolesne smo liječile. Naime. neke obitelji smo i materijalno pomagale. kaže mi: „Znaš da sam ja bila najveći protivnik da se ti primiš u Družbu. Crkva je ipak bila otvorena svaku nedjelju i mi bismo u njoj taj dan održavale susrete. vjernike u crkvi pa i goste u kuhinji. a Bog je nju blagoslovio dobročiniteljima i prijateljima koji su nam sa svih strana slali pomoć. Drugim danima bismo u crkvi preko radija slušale misu na Radio Vatikanu.Prelaz Džipom prvi put preko napravljenog mosta u selu Dunav Živjela sam i djelovala sa sestrom Otilijom koju su na Kosovu zvali majka Terezija. Najosnovnije stvari nisu imali. a zatim bismo podijelile sv. mnogo smo života spasili. I mi bismo se pričestile i Božji mir je bio tu. otpjevale bismo koju pjesmu. kada je majka 21 . siromašne smo oblačile i opremale. a da ne govorim o njihovim duhovnim potrebama.

Tu sam se uvjerila u onu narodnu izreku:„Učiniš li sto puta. ako ništa ne može raditi. Nisam osjećala da sam uvjerena u snagu Njegove Riječi-Evanđelja. kao da nisi nikad. ona me upita bih li željela da se ona za 22 . Kad smo sjele na jednu klupu. Šećući kroz park u Prištini. Kako je majka Paula imala zadnju riječ. I u ovom mom umoru dragi Bog mi šalje s. a nisam znala kako napuniti iznova svoje baterije. jer imaju već dosta bolesnih.Paula u Zagrebu na sjednici rekla da će me primiti u Novicijat. neka Boga moli za nas. Moja je duša žeđala za živim Bogom. koja je tada bila asistentica. koju sam akumulirala u svojoj formaciji.“ Sestra Svjetlana u Rimu U takvom djelovanju na Kosovu u Dunavu bilo je i onih kojima se nikada nije moglo udovoljiti i koji su nas konstantno kritizirali jer su imali osjećaj da su zapostavljeni. ali Ga ja još osobno nisam poznavala. Onu snagu. a nisi samo jednom. burno je reagirala ističući što će od bolesne djevojke astmatičarke. rekla je: „Primit ćemo je pa.“ Radeći godinu i nešto više dana na ovom terenu moja su se krila pomalo umorila. sad sam potrošila. nas dvije smo pričale o svemu. Mirku „Marijine sestre“ koju srećem u Prištini. majka Agnes.

kontrole ni preglede. Gospodine. a ja sam osjetila kako se neko blaženstvo preli preko mene. U tom periodu imala sam tešku upalu bronhija i pluća punih žuto . Još jedan dan iza toga moja pluća su se čistila i postala su posve čista. a ja presretna. ali. „Gospodin se poslužio mojom duhovnom glađu kako bi me privukao k sebi. Mirne savjesti sam pred Bogom radila što sam najbolje znala. ja sam tražila nešto više. Dragi Isus skide sve moje terete i dade mi novu snagu.zelenog šlajma. Najednom mi se otvoriše oči i svaki njen redak postade mi jasan. došla sam poslom u Prištinu. jer sam još uvijek bila na lijekovima. pogotovo ako bih otišla u Lurd ili u neko drugo svetište. a psalmi prelijepi. možda. puna snage. „ovdje je zaista kao u prvoj Crkvi. Pred svima sam rekla: „Znam da me dragi Bog može ozdraviti. iako je koji put s bolešću bilo teško.“ Vraćam se u svoj Dunav puna mira i sreće.“ Ovi laici su bili zaneseni svjedočeći snagu Gospodina. jedna toplina Božje prisutnosti preli se preko mene. sve puno života.“ Svi su molili. onako spontano i s Isusom komunicirati kao ja s njom. Vraćamo se u Zajednicu u Prištini i u kapeli otvaram Bibliju. Dotle sam mislila da Bibliju mogu razumjeti i tumačiti samo teolozi. Na tom susretu sam vidjela ljude kako slave Isusa koji je upravo tu. Rekla sam joj: „Baš mi treba. Kad je počela moliti. „Moj časoslov sada postade moj. On želi da ja trpim. nikakvo mi posebno tumačenje za njih više nije trebalo. gdje sam bila pozvana na svoj prvi molitveni susret u tamošnjoj molitvenoj zajednici.“ pomislila sam. da možda dragi Isus hoće da ja trpim. U drugom mjesecu 1982.mene pomoli. 23 . moli!“. jer su me svi uvjeravali da prihvatim svoj život takav kakav jest i da sa malo zdravlja mogu biti sretna. Lepršala sam. novi duh i novo srce. ničija kritika me ne nervira. Uvijek sam vjerovala da bi me Isus mogao ozdraviti jer je on Bog. čini sa mnom što znaš. Sad mi više ništa ne smeta. Propovijedi su mi uvijek bile nekako kratke. osjećam se predivno. ničije nezadovoljstvo me ne uzrujava. S radošću ostajem tako među tim narodom još sedam godina. molitva hvale mi iz srca teče. Animator molitve mi reče: „Sestro.“ Kleknula sam i rekla: „Evo me. Ne trebam više lijekove. vjere i radosti i više katoličanstva. s novom snagom i novim poletom. Ili bih ponekad pomislila. Isus te želi sad ozdraviti.

za sve sestre iz svih redova. i tražim don Antu da mu kažem kako sam pozvala laike da nam posvjedoče svoju vjeru (iskreno rečeno malo sam bila u brizi što će mi reći). Slušajući Radio Vatikan čula sam da u Crkvi pušu novi vjetrovi i da je i sv. ali mi još o tome ništa ne znamo. god. Don Anto Cirimotić bijaše zadužen za pozive na predavanje. Prisustvujući molitvenom susretu u Prištini. Naš kapitul 1981. osjetila sam ljepotu Božje blizine. ali on sav sretan reče: „Dobro si napravila. obnova je u velikom zamahu. imao susret s karizmaticima u Rimu. Zvjezdana. Sutradan idem u Đakovicu. sestro. sugerira da se sestre nakon osam godina provedenih po raznih terenima i župama 24 . Od tada više nisam imala astme. to je bio divan susret. Mnoge sestre su bile dirnute svjedočanstvom milosti. jer tamo bijaše naš redovnički susret. Bijaše to moje čudesno ozdravljenje. Otac Pavao VI. Na pripravi za doživotne zavjete 1979.Sestra Svjetlana na duhovnoj obnovi u Đakovici U Skopsko-prizrenskoj biskupiji održavale su se mjesečne duhovne obnove.“ A ja još sretnija. Došla je i knjiga o Fokularinima u Binać. Bili su presretni na pozivu. upoznala sam i don Andriju Vranu koji je vodio Korsiljo. Ivančića i p. Okupljene u toj skupini upitala sam bi li došli među moje sestre da posvjedoče svoju vjeru. našega pf. I zaista. već sam posve slobodno disala. Dakle.

jer je tu godinu s. Mislim da netko treba ambulantu pa izlazim na vrata pitajući tko je. Ona je pratila sve što se kod mene zbiva. nije potrebno mnogo da čovjek bude sretan. Ona je cio dan kopala i sigurno je umorna. Lucijom. netko zove. Svjetlna i Majka Terezija 25 . Navečer.“ Pruži mi zamotuljak i nestade u gustoj pomrčini. Pismo sam uputila za Božić. Sjećam se: jednom sam bila sama kod kuće. Hoću reći što znači skladan suživot i ljubav. Međusobno smo se dobro razumijevali i potpomagali. ili da nekoga usreći. Samo oni koji traže bogatstvo ovoga svijeta su opterećeni.povuku malo u zajednice da obnove svoje duhovne potencijale. a ja se mislim kako sestra sigurno nije uspjela ništa pripremiti pa idem joj nešto odnijeti. S mještanima smo se maksimalno pazili. prava pomrčina i u toj pomrčini vidim pred sobom ženu s nečim u rukama. Iz tog razloga nisam si stigla ništa skuhati za jelo. Bila je tamna noć. kad sam zatvorila kuću. Ostala sam zadivljena pred tom ljubavlju. To sam pročitala i nakon molitve i konzultacije sa s. Dotle je jedna žena radila sa svojom obitelji na njivi nasuprot našoj kući. a za Uskrs mi majka Bonita odgovara da računam da ću biti premještena i da će me upisati na teologiju. ali je ipak meni donijela večeru. Priđe mi bliže i ispriča mi: „Kćerka nam skuhala dobru pileću juhu. zamolila sam da me uzmu bar godinu – dvije u Zagreb kako bih upoznala duhovna gibanja u Crkvi. Malo nam treba. Zaista. S. ali sam taj dan provela uglavnom u ambulanti primajući pacijente. Otilija bila u Glavičici. cijenili i uvažavali. i to što imamo trebamo dijeliti i bit će nam s blagoslovom dosta. Ta žena je uvijek zračila srećom.

dobar sam boj bio. patnik i mučenik komunizma. Rado bi koji dan ostajao s nama u samostanu u Dunavu i uvijek bi nas poticao da pišemo što činimo i što se događa.Uskoplju. trku završio. uvijek bismo bile lijepo primljene. On je to 26 . Možete misliti što je to za moje roditelje značilo. Kad bi bio patron župe. Zahvalio im se što ja služim na najtežem terenu. ležao je u albanskoj misiji u Zagrebu. Jednom mi je ispričao kako mu je zabunom došlo pismo s. u biskupiju. pozdravila sam biskupa Prelu.“ Bio je ponosan na nas u Dunavu jer živimo tu za narod i radi naroda. Albanac.U moje je vrijeme na Kosovu od 1974.“ Uvijek smo se rado navraćali u biskupiju. biskupsku službu obavljao jedan divan čovjek . želio je što jednostavniji ručak. Uživao je u razgovorima i molitvi s nama.Prela.“ Zahvalio mi je na svemu što sam činila za Crkvu i sam narod albanski. Silno mi se obradovao i dao mi svoj očinski blagoslov. Ja sam ga posjetila. a biskup će sav radostan: „Eto. u našoj sestrinskoj kući u Dunavu Preuzvišeni mi se zahvalio rekavši: „Sad možeš reći sa sv. Branki.“ Nakon godinu dana. Pri opraštaju. mogu i ja. Čovjek vjere i molitve. Želio je posjetiti bolesnike i siromahe. kad je jedna sestra išla iz Zagreba na Kosovo. pa kad bi ga svećenici odvraćali. ali kako je ovo iskustvo prekrasno čuti. u detalje sam mu ispričala na putu vozeći se s Don Ljušom. odgovarao bi im: „Kad može s.1982. Otilija po tom blatu. A kad bismo mi došle kod njih u Uroševac-Ferizaj. jedna noga mu je bila amputirana. kao i druge koji su mi se obraćali. mi smo ovaj put mogli pričati i nešto nevažno. Kad je operiran. ne bi dao da se puno sprema. kad sam se po zadatku selila u drugo mjesto. vjeru sačuvao. a on se sa zanimanjem raspitivao za mene. Moram priznati da sam ga s ganućem i sa suzama u očima čitala. Otilije koje je ona pisala s. Jednom prilikom bio je u Bosni i potražio je moje roditelje u G. Pavlom. a zatim mi poslao pismo s prekrasnim sadržajem u kojem između ostalog kaže: „Život ti je na Kosovu bio pun dobrih djela uz velike žrtve i odricanja pa često i neshvaćanja. Vakufu . Kako sam doživjela ozdravljenje od astme za vrijeme molitve..

sve je isplanirano. Jednom sam na putu za Skadar. godine u 2. u autobusu srela jednog profesora koji predaje u Prištini i u Tirani na fakultetu. ali ga je ona zaboravila ponijeti u Albaniju. Ali eto. ali su plodovi došli do moga srca. ona je ušla u Albaniju 1992.“ Upravo u te dane došla je naša Provincijalka s Kosova i priča svima za stolom kako se Preuzvišeni Prela muči. S njima je organizirao molitve za slobodu Albanije. već da mi ga po nekome pošalje. žao mi je da mu ime nisam zapamtila. Profesor je bio jako oduševljen kad je vidio da ja Hrvatica govorim albanskim jezikom. Odmah sam mu napisala pismo i poslala na Kosovo. Viktorine koja ga je dvorila. jer je rat. Primjer kako i velikani koji puta trebaju nas male da ih dragi Bog u momentima iskušenja podigne. dana kao prevoditeljica poglavarima. došlo mi je u ruke pismo razaslano sestrama da se mole i žrtvuju da svi Albanci postanu katolici. Biskup Prela je rado obilazio albanske sestre po samostanima u zemlji i inozemstvu. Tako je svaka od sestara imala po jedan dan u mjesecu da moli i da se žrtvuje za svoj narod. Tekst nisam nikad dobila u ruke. S.pismo spremio u arhiv jer ga se dojmilo kako se redovnice dopisuju. tražio je adresu da mi odgovori. Rekla sam joj da mi ga ne šalje poštom. Kad je Preuzvišeni primio moje pismo od s. nije bilo suđeno da ga dobijem. bila sam presretna. pa tako nešto samo sam mogla sanjati. Kad sam to pročitala. Franciska je imala svaki mjesec drugi datum na rasporedu. mjesecu 2. pa smo tako o svemu pričali. Tebe Boga hvalim za taj poticaj! Zanimljiva potvrda kako dragi Bog priprema nešto veliko za albanski narod potvrda je i ovo. samo da ste ovo pismo uputili. Kad sam bila u Albaniji na službi. primit ćete nagradu vječnoga života. da ništa u svome životu niste učinili. bio je musliman. Između ostalog napisala sam: “Preuzvišeni. a sad nam naš biskup baš o tome piše. Kod dragog Boga nema slučaja. I napisao je pismo i predao ga sestri Viktorini. pa će se negdje zagubiti. Između ostalog mi je 27 . s kakvim prekrasnim sadržajem u pismu se jedna drugoj obraćaju. ima osjećaj da nije ništa učinio za svoj narod. Zanimljivo.

rekao ovo: “Sestro, ja svojim studentima otvoreno govorim, da se mi moramo vratiti svojim korijenima, naši su korijeni u kršćanstvu. Mi smo najstariji narod na Balkanu koji je primio kršćanstvo.“ Intelektualci su svjesni da im je islam nametnut. Nedavno sam čula da je prošle godine 30 muslimanskih obitelji u Letnici, Gospinom Svetištu, javno prešlo na katoličku vjeru. A sama sam posjetila novo izgrađenu crkvu u mjestu Mališevu između Peći i Prištine u muslimanskom selu. Čovjek nam je rekao da i okolna sela traže da im se gradi crkva jer su njihovi stari bili katolici. Još se zna gdje je bila crkvena zemlja, a negdje ima i crkvenih ostataka. Putom smo uzeli jednog starijeg čovjeka u kola pa ga inžinjer pita što će sad kad imaju crkvu i džamiju? A čovjek kaže da tko hoće u crkvu, a tko hoće u džamiju, neka odabere. Konačno će doći sloboda da se ljudi slobodno odluče na koju stranu žele. Bog se ne nameće, ne pravi nasilje, poštuje slobodu svakog svoga djeteta. Sad je u mjestu Mališevu postavljen na službu narodu don Marijan. Don Lush mi je pričao da na Kosovu katolička crkva uživa veliki ugled i da su im vlasti jako išle na ruku kod gradnje katedrale i biskupijske rezidencije. Sjetimo se Rugove i drugih koji su bili Mirotvorci, koji je prvi počeo govoriti o katedrali u Prištini. Hvala Bogu za te velikane Duha! Godine 2003. bile su prvi puta u Prištini na trgu podignute jaslice za Božić. U Prištini se već godinama grupe katekumena - inteletualaca muslimana za Uskrs pripremaju za krštenje. Bogu Hvala, neka se Isus proslavi u svima! PREMJEštAJ U SARAJEvO Kad sam s Kosova premještena u Sarajevo, tu mi se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Ubrzo sam dospjela u bolnicu. U bolnici sam zapala u takvu krizu da sam bila skoro na umoru. Pozvali su mi svećenika da primim bolesničko pomazanje. Ali, opet me Gospodin podiže. Ovdje moram spomenuti i s. Angeliku koja je bila predstojnica, a koja se tako mnogo brinula za mene da mi je svaki dan po velikoj vrućini pješke dolazila u bolnicu na Koševo i donosila mi što mi je 28

trebalo. Zaista, Božja ljubav silna je na djelu. Jedna muslimanka mi je nakon nekoliko dana sama rekla: „Sestro, vama je bilo odmah bolje nakon što je svećenik molio.“ (Tada sam se opet vratila na terapiju, sve do 1994. godine. Te sam godine sama molila molitvu za nutarnje iscjeljenje po knjizi pf. Ivančića „Susret sa živim Bogom“. Molitvom sam ostavila terapiju i do danas zdravo dišem bez ikakvih lijekova. Naš Bog je silan Bog, i u onima koji mu vjeruju izvodi svoja čudesna djela!) Poslije Sarajeva, boraveći i zdravstveno oporavljajući se na Hvaru, upoznajem tu don Božidara, čije će mi poznanstvo za moj pastoral biti veliki blagoslov. Poslije rehabilitacije na Hvaru, premještena sam u Sveti Martin na Muri, sa mogućnošću izvanrednog studiranja. Tamošnji je župnik bio aktivan u duhovnoj obnovi i suradnik Korsilja. Pozvao je na župu neokatekumene na tri mjeseca gdje smo imali kateheze. Mene šalje da vodim korsiljiste na molitveni seminar koji su vodili p. Zvjezdan i pf. Ivančić. Tu upoznajem mlade korsiljiste koji su živjeli prekrasnu duhovnost i još mi rekoše: „Vi, sestro, kao da ste oduvijek s nama.“ Pa da, ja se mislim, Duh Božji je jedan, On nas sve povezuje u jedno srce i jednu dušu i to je Crkva. Kako je u župi bilo dosta ljudi koji su prošli Korsiljo i koji su imali lijepo iskustvo Božje blizine, često sam odlazila među njih te molitvom i Božjom Riječju podržavala taj plamen koji se zapalio. U filijali Hlapičini smo se skupljali u kući jednog teškog bolesnika. On je to tako lijepo doživljavao da je jednom prilikom rekao: „Kad bi ljudi znali što mi radimo, svi bi došli.“ Razilazili smo se navečer oko devet sati. Moje prijevozno sredstvo tamo bijaše bicikl. Godine 1983. premještena sam u Granešinu gdje se brinem za naše stare i bolesne sestre i studiram. I tu ostajem sedam godina. Kad sam došla pozdraviti s. Maristelu u Novu Ves 16, ispričam joj kako sam tu prošlu godinu imala prilike upoznati razne pokrete u Crkvi. Ona se slatko nasmija. „Pa otkud to da baš tebe pošaljemo na tu župu u Svetom Martinu na Muri, gdje se toliko toga događalo?“ Kako je samo dragi Bog vodio događaje kako bi se ostvarila moja želja da što 29

bolje upoznam crkvene pokrete i da bih bila što aktivnija u duhovoj obnovi! Ne kaže badava Božja Riječ: „Prepusti Gospodinu putove svoje i On će te voditi!“ A tad u Granešini kako smo još u Novicijatu nosile Glas koncila po župi, tako sam saznala u kojim su kućama stare i bolesne osobe. Povela bih sa sobom još koju sestru da tim bolesnicima malo pospremimo kuću ili da im dovedemo svećenika za Božić ili za Uskrs. I ovdje bih sada nedjeljom poslije ručka, dok se u kući bolesnice odmaraju, prošetala po župi. Tako sam našla jednog starca samog u kući, s hrpom praznih boca. Pitam ga koga ima. Pokaza mi rukom kroz prozor na obližnju kuću njegova sina. Vraćam se kući i svim sestrama, a posebno staricama preporučim ga u molitvu. Jednog dana idem u kuću kod njegova sina. Pitam ih bi li mogli primiti na stan tog i tog starca. Ne, nikako! I muž i žena navodili su stotinu razloga da ga ne prime. Kad sam shvatila da je uzalud sve što god kažem, kleknula sam na koljena i tražila Božje milosrđe za cijelu obitelj. „Bože, oni imaju oca i djeda, ali ga nemaju! Smiluj se i pomozi nam svima!“ Izmolili smo skupa jedan Očenaš i Zdravomariju, Slava Ocu i Pokoj vječni za pokojne iz tog roda. Sve predajemo u Božje ruke i ja odlazim. Nakon nekoliko dana idem kroz mjesto prema ambulanti, a starac izlazi pred mene i sav radostan će: „Sestro, ja sam u kući sa sinom.“ ALELUJA! Naš Bog je silan Bog! On izmiruje očeve i sinove! Jedne nedjelje saznala sam da je jedan američki karizmatik u Crkvi salezijanaca na Knežiji. Pošla sam tamo. Dok je prolazio kroz narod i prorokovao, meni se obrati riječima: „Zaručnice moja, za sebe Te čuvam čistu“. To je bilo za mene nešto zaista posebno. Tada sam doživjela snažno iskustva Duha Svetoga i počela moliti za sve darove obećane u Svetom Pismu, a primljene u potvrdi. Sve mi je to sada bilo važno. Naučila sam da moje zvanje nije moj dar Bogu, nego da je to Božji dar meni. On mi je dao zvanje da me oslobodi za Svoju Misiju širenja Evanđelja. Naučila sam da moram svakodnevno pasti na koljena i obnoviti svoj osobni odnos s Isusom. Dobila sam novo gledanje na Crkvu, na novi način promatranja sakramenata, a posebno sakramenta pomirenja. Jasnije sam vidjela veliku Božju ljubav prema nama i što nam sve dariva. 30

što do sada. Sumnjaju jadni roditelji da im djeca nisu zalutala u kakvu sektu ili takvo što. ja sam ih u danima vikenda posjećivala i molila s njima. Gospođa Barica i muž 31 . a često i materijalno. premještena u Koprivnicu i radim s djecom u vrtiću. kao medicinska sestra u radu s bolesnim staricama. sad imam slobodne vikende. Samo je jedan župnik u našoj Podravini bio otvoren za duhovnu obnovu. Često i odlazim. Upoznajem i osobe koje su prošle seminare duhovne obnove u Zagrebu. sva sretna mi je rekla: „Bog zna koliko sam krunica na njoj izmolila. I brat i nevjesta s kćerkama Anom. Na putu su u kolima proveli oko 26 sati. Svaki čovjek treba doživjeti svoje novo rođenje kako je Isus rekao. Iz takvih naših susreta razvile su se male molitvene skupine po župama i kućama koje su mi kasnije bile na blagoslov. a iz Virja mi je jedna obitelj kupila prijenosno računalo koje je vrlo važno u mom doprinosu duhovnoj obnovi po knjigama. Tu nam je u posjet došla i Johana Petronila. Zovu me i pozivaju me u svoja mjesta. godine.“ Neki od mojih tadašnjih suradnika su danas na važnim položajima i jako puno doprinose na obnovi društva i same Crkve. Iz Novog Virja sponzorirali su mi jednu knjigu na albanskom jeziku. poznata svjetska misionarka. Poslije ručka odvela sam ih u Virje u obitelj koja ih je primila kao svoje. Međutim. pjesmi i molitvi. nisam nikad mogla imati. Puni su mira i blagosti. I među našim izbjeglicama iz Vukovara imali smo duhovne obnove u Mađarskoj u Pečuhu koje smo i materijalno pomagali. U obitelji objasnim da je to ono što Crkva traži i potiče. U to vrijeme su bile rijetke molitvene zajednice i često neshvaćene u malim sredinama. Dio večeri provodimo u razgovoru. Jednoj sam baki u Virju dala plastičnu krunicu kad sam došla na odmor iz Albanije 1993. a danas nazivaju Krštenjem Duhom Svetim. Volim djecu i roditelje i lijepo mi je s njima u vrtiću.Kako sam 1990. pa smo kod njega organizirali obnove za molitvene zajednice. godine brat mi Ante dovodi svoju obitelj u Koprivnicu. ponekad i ne znajući u kojem sam mjestu bila. Ivanom i malom Bosiljkom od dva mjeseca osjećali su se potpuno umornim i iscrpljenim. Ratne 1992. jer su me pratile svojim molitvama. koji puta iznenade i vlastite roditelje koji se pitaju što se to s njima događa. Ti mladići i djevojke djeluju kao preporođeni. Kad sam je posjetila 2007.

duhovnih i tjelesnih ozdravljenja tu se dogodilo. a urednik me moli da ja preuzmem uređivati tu emisiju. godine odlazim u misije u Albaniju. Molim gospođu Sanju (danas je ona doktor znanosti). Mostima da zakaže seminar na svojoj župi na koji bi pozvao misionarku Johan i sve molitvene zajednice.nada Slave“. Kako toj obitelji zahvaliti – to samo nebo može uzvratiti. ili bi plašio narod da se skloni ili bi ga hrabrio da ne paničari i da ne očajava.“ mislim se u sebi. Tako mi je naša Podravina ostala duboko u srcu. Slušam kako spiker ne zna što bi. I neka im uzvrati svojim blagoslovom! U koprivničkim smo skloništima te 1992. godine putem lokalnog radija slušali upute o postupanju prilikom uzbune o eventualnom bombardiranju. NOSItI KRIž I U RAtU IZvRšItI MISIJU Prije odlaska u misiju u Albaniju obilazim svoj ratom zahvaćeni rodni kraj Uskoplje. koja je sa svojom zajednicom dramatizirala Križni put na Kalvariji kojeg su prenosile sve svjetske televizije. na Jazveniku. Osnovala je u Americi vjersku televiziju koja je dva puta dobila nagradu za najbolji vjerski program. „Pa i mogla bih. i za sve one koji su iz njega izbjegli. a Sanja nastavlja s radio emisijama do današnjeg dana. Na Jazveniku mi je prišao zapovjednik rekavši: „Sestro. Iste te 1992. i od Šuice Kupres smo okružili molitvom sa svim bojovnicima. Zvjezdana pa da nas oni podignu u molitvu i Božjom Riječju ojačaju. i često se ponavljaju misije po njenim župama. koja je pokrenula međunarodni pokret duhovne obnove „Krist . Sam se gubi. Molim se tu za sve one koji su u njemu ostali. da mi pomogne. Mislim se kako bi bilo dobro i korisno sad na radio staviti našeg profesora Ivančića ili p. Nevjesta Marija je kuhala za sve.joj Ante sve su im u kući stavili na raspolaganje. Idem na radio i predlažem tu zamisao. i danas su u vezi. Bili su kao jedna obitelj. Ubrzo čujem da je u Zagreb stigla velika svjetska misionarka Johana Petronila. Velikih milosti. obraćenja. 32 . Molim župnika D. Molim s onima koji su na bojišnicama: na Raduši.

“ Kad sam se vratila kući. mislila sam da imam odgovor na sva pitanja. i oni također. Pita me: „Kćeri. Išla sam Isusu pod Križ i tražila pomoć. braćom vas nazivam jer sam na Kosovu liječila i Srbe i muslimane Albance. tata nije mogao sakriti suze. Noću sanjam 33 . Dobila sam riječ i za one na drugoj strani Kupresa. Ovo nije vaša zemlja. a kada su me stigli problemi. Netom po primirju. jer će vam se dati. vi ste zavedeni i prevareni. čuo sam te preko radija?“ Rat je donio mnoga stradanja. braćo. Ne sumnjam da sam osjećala Isusovu prisutnost među njima.Svjetlana sa braniteljima na Raduši Po povratku s Jazvenika. našla sam se u totalnom neznanju što i kako uraditi. supruga jednog zatvorenika pričala mi je ovo: „Kad sam diplomirala psihologiju. neizvjesnosti i kolebanja. imala sam intervju na Radiju Bugojno. S. „A vi.molite za nas i s nama!“ Mnogim bojovnicima su se oči zasuzile. Ne pravite zlo ni nama ni sebi! Vratite se u svoju zemlju i bit će vam blagoslovljena!“ Odakle mi te riječi u tom momentu? Očito da su mi bile dar onoga koji je rekao: „Ne brinite što ćete reći. na Kupresu. ova je zemlja dana našim očevima. Razgovor je išao direktno u eter kao u najmirnija vremena. gdje si bila.

Pogledaj ove koji nose lagani . U tom momentu mi je sve bilo jasno.oni će biti jako nagrađeni. Povjerila sam i preporučila Isusu svoju obitelj i svoj dom.Isus je živ! Uskrsno je! Aleluja! Svetište sv. ali neki nose lagani i idu naprijed. a meni Isus kaže: .puno svijeta koji nekuda ide i svatko nosi po križ.njih nemam zašto nagraditi. trebaju čuti Radosnu Vijest . a drugi tako težak da posrću i padaju pod njim. Ante sve razrušeno u Enver Hođino vrijeme S Svjetlana u svojoj ambulanti u Albaniju 34 . Još su mi u posjete dolazile sve nekakve nepoželjne osobe koje su nas uznemiravale. Uzela sam svoj križ i s Njegovom pomoći idem naprijed. I sad je mir. oslobođena teških misli. kao i svi mi. a ovi koji nose teški . Bogu hvala!“ To nam pokazuje da i najveći intelektualci trebaju znati da ih Isus voli i da i oni.

Svjetlana u Svetištu s grupom 35 .s.

Tako je i s izljevom Duha Svetoga. Trebamo živjeti snagu sakramenata. posebno iz Djela apostolskih 2 i 11. Ako primim Duha Svetoga u sakramentu potvrde. neću nikada ni koristiti sadržaj dara. Primamo Duha Svetoga u našem životu. Mi primamo dar Duha u krštenju. Duh Sveti nam je darovan od samoga Isusa. Sakramenti nam nisu dani da o njima samo govorimo ili da se njima samo hvalimo. posebno u krštenju i puninu u sv. supružnici mogu. krizmi. Mnogi nisu navikli na izraz „krštenje Duhom“. Iskusila sam duhovno buđenje koje mi je pomoglo da jasnije vidim svaki dar što nam ga je Gospodin darovao u Euharistiji i u drugim sakramentima. trebam u svom životu preko dana odražavati mentalitet Gospodina kojega sam primila. Po krštenju Duhom sami sakramenti dobivaju veće značenje. Ako li sam po primitku toga dara posve obuzeta lijepim omotom i nikada ga niti ne otvorim.POGLAvLJE DRUGO KRštENJE DUhOM SvEtIM I OBNOvA U DUhU SvEtOM Poslije iskustva Duha Svetoga na novi način sam počela shvaćati Euharistiju. To je kao kada primimo dar za rođendan. Oni moraju biti djelotvorni u našim životima. Krštenje Duhom nas osposobljava da shvatimo sve darove koji su nam dani kako bi nas osposobili za život u svetosti. otvaranje snazi Duha da razumijemo sakramente i snagu sakramenata. Isus je rekao: „Poslat ću vam svoga Duha Branitelja i on će vas o svemu poučiti i pomoći vam da to shvatite“. ako primim Isusa u Euharistiji. koji mi daje snagu da budem odvažna kršćanka. a ne omot. upravo kao što žedna osoba gasi svoju žeđ služeći se pitkom vodom. doista trebam tražiti i zazivati Duha Svetoga u trenutcima duševne borbe. Ako ženidbeni par prima Duha Svetoga po sakramentu ženidbe. po svetoj pričesti i po svim sakramentima. Izraz je uzet iz Svetog pisma. Supružnici moraju upoznati ovaj sakrament kao rastući izvor snage koji im pomaže da ostanu vjerni svojim obećanjima 36 . trebam odražavati život kajanja i opraštanja. crpsti snagu od Duha po ovom sakramentu. A sadržaj je ono što vrijedi. Na primjer. kada im je potrebno. Ako sretnem Isusa u sakramentu pomirenja. Krštenje Duhom je otvaranje za darove koje smo primili po krštenju i po krizmi.

sad u Božjoj sili. recite svima da sam uskrsnuo. Po njemu nam Isus oprašta grijehe. U zadnje vrijeme uočavam da nije najvažnije u Euharistiji npr. pa ni 40. Svaki čovjek ima svoje faze duhovnog razvoja. čekaju Silu odozgor i to ne tri dana. Dakle. Po Duhu on postaje susret s Isusom koji ozdravlja. Svi ti darovi. ali je obećao da će im poslati Duha Branitelja.i svom poslanju u svijetu. to što ja činim. oni izlaze iz gornje sobe. Trebam dopustiti Isusovoj ljubavi da me ozdravlja i preobražava po svome Tijelu i Krvi. a kad pitaju što im je činiti. djelotvorni su u našem životu. nego više Njegovo djelovanje. hrabro kori židove da su ubili pravednika. apostoli su se razbježali. a Petar. koje samo po sebi nije sakrament. Kor 12. koji je govorio da će život dati za Njega. Sveti red je sakrament koji pomaže svećeniku ili đakonu da svaki dan obnavlja svoju obvezu prihvaćenu na ređenju. kaže: “Krstite se u znak oproštenja grijeha!“ Taj dan tri tisuće ih se krštava. pred jednom sluškinjom Ga je izdao. snagom Duha Svetoga ovaj sakrament osposobljava svećenika da u potpunosti živi svećeničko zvanje.“ nego kaže: „Ostanite na okupu dok Sila odozgor ne dođe na vas!“ Apostoli s Marijom u gornjoj sobi. i tako nastaje prva Crkva (usp. zatvoreni i u strahu. nego što Isus čini i što Mu ja dopuštam da u meni čini. ni 9 dana. Krštenjem Duhom. Isus ih je poučavao i nasamo uvodio u molitvu. Kad Sila dolazi. Pavao u 1. osposobljava nas da shvatimo i doživimo sve darove Duha. nego 50 dana ustrajni u molitvi. Snaga ovoga sakramenta ozdravlja čovjeka duhovno i tjelesno. a Petar. Uskrsli Isus kod ukazanja daje im Mir i Vlast da otpuštaju grijehe. Sakrament svetoga reda osposobljava svećenika da očituje prisutnost Krista po svom služenju i da donosi Krista narodu po sakramentima. pa tako su ih imali i apostoli. Ne kaže: „Idite. jedan grob je prazan!. To nije samo moj napor. Kad su Isusa uhvatili. nego više kao djelatna milost. 37 . uključujući sve one koje nabraja sv. Dj 2 poglavlje). Sakrament bolesničkog pomazanja je mnogo više nego li obred u kojem svećenik maže uljem bolesnika. kada ih trebamo.

Prvo. Moram priznati da sam grešnica. Frank Sullivan. On je naš uzor. a među cvijećem ima i sitnog korova.MOLItvA I SvEtOSt Molitva nas drži u dodiru s Isusom. Bolest duše može izliječiti jedino božanski liječnik. Vidimo kako nas mnogo ljubi. Ne mogu svojom snagom postati svetom. Ja ne uzimam drogu. I zna se kako to ide. Ako Isusu dopustimo. Moje vlastito osobno molitveno vrijeme dalo mi je novi uvid u porast grijeha u svijetu. umišljena sam i ohola. da ne mogu spasiti samu sebe.“ A ja im na to odgovorim: „Pitajte bilo koga s kim živite i on će vam reći vaše grijehe!“ 38 .“ Isusova muka pokazuje što Bog misli o grijehu. oni me katkada pitaju: „Što kažete svećeniku? Ja ne znam što bih mu rekla. Čujemo o strašnim stvarima koje se čine i tada kažemo: „Ali ja ne ubijam niti kradem. Shvatila sam po molitvi da je sakrament pomirenja sredstvo koje On upotrebljava da iskorijeni grijeh. čitajte Isusovu muku. za razliku od onog što nije sveto. Drugo. U vrtu je mnogo cvijeća. Pozvani smo uspoređivati se s Isusom. pomažući nam da raspoznajemo ono što dolazi od Boga. naučila sam vrijednost kajanja i ljepotu ispovijedi. Kada to saopćim drugima. kako je spreman trpjeti i umrijeti umjesto nas.“ Nismo pozvani uspoređivati se sa svijetom. O. što ne dolazi od Gospodina. Kao konačnica tih spoznaja. Ispovjediti se znači doći k Isusu koji te ljubi. U Isusovoj muci također vidimo veliku Isusovu ljubav prema njegovu Ocu i prema nama. jednom je rekao: „Ako želite znati što Bog misli o grijehu. Shvatila sam dvije stvari. U ovom sakramentu živi Isus dolazi i bori se s neprijateljem naše duše. kako je grijeh odvratan i strašan. a ne svijet. Ne mogu svojom snagom učiniti svoj vrt lijepim. profesor dogmatike na sveučilištu Gregoriani u Rimu. iskorijenit će korov umjesto nas. Najveća bolest današnjice nije bolest tijela nego bolest duše. Ako to ne učinim. taj korov predstavlja grijeh. Tada će cvijeće imati življe boje i više će bujati naš vrt. Ne prodajem svoje tijelo u prostituciji. obvezala sam se pred Gospodinom da ću redovito ići na ispovijed. On želi da odražavaš Njegovu ljubav. da je to veliki sakrament koji nam pomaže u rastu svetosti.

Tada naš duh mora biti smiren. kao i saznanje i mudrost koje primate kada vam trebaju. a uši mu otvorene da stvarno možemo čuti Gospodina i iskusiti mudrost i znanje koje dolazi od Duha Svetoga. Da bih surađivala s darom moram 39 . Vjernost obvezi molitve je jako važna. To mi je Gospodin otkrio da. nego da ga naviještam. Moram biti osoba koja u određeno vrijeme može zatvoriti prostor svoga srca i nikoga ne puštati unutra. Osobu mogu potresti neki teški problemi i tada se lako dogodi da kaže: „Koja korist?“ ili: „Što mi to pomaže? Ja ništa ne osjećam!“ Može vam izgledati da se ništa ne događa dok ste na molitvi. ali dokaz snage molitve dolazi tek kasnije. Povijest naime govori o tome kolika je snaga Euharistije. Ako ne pristupim Isusu u molitvi. Sveta Klara je. nego jer želim postati sveta i trebam Isusa da me uči. Ja ne molim jer sam sveta. Prihvaćajući savjet pf. On neće zaostati u velikodušnosti. podigla pokaznicu i snagom svoje vjere u Gospodina otjerala neprijatelje. Ivančića obvezala sam se na noćno bdijenje po jedan sat uz sve moje redovite molitve koje sam dužna moliti. neću moći ništa pružiti tim ljudima. Euharistija je povijesno u središtu našega života u Družbi mojih sestara. iako nisam redovnica zatvorena u klauzulu. kada radite ili služite. Nije moje zvanje da branim Isusa. kada su neprijatelji napadali Asiz u kojem je ona živjela. Katkada osoba može osjećati dosadu ili ne može ništa govoriti. jer molitva je dar Božji. Postala sam svjesnija potrebe da budem vjernija u molitvi. Tada osjećate unutarnju snagu koju vam daje molitva. Trebala sam trajno sebe podsjećati da ja trebam Isusa više nego što ti ljudi trebaju mene. jer je to vrijeme određeno jedino za Gospodina. Ako mi odgovorimo svojoj obvezi molitve. Jedini uvjet koji sam uvijek svojim organizatorima po misijama postavljala bio je da rasporede moja zaduženja tako da mogu imati svoje molitveno vrijeme. Disciplina stajanja pred Isusom je veoma važna. ipak moram imati kontemplativni duh.štO SE DOGAđA U MOLItvI Nije lako sjediti pred Gospodinom. moram se pitati jesam li održala svoje obveze prema Isusu.

Osjećam se veoma povlaštena što kao sestra (redovnica) živim u samostanu i imam Presveti Sakrament u svojoj kući. važno je što Ja želim učiniti za tebe. Mislim da oni među nama koji su se predali Crkvi trebaju posvetiti Gospodinu barem jedan sat molitve dnevno. Pokazao mi je kako se različiti odlomci Pisma odnose na ono što je On učio. Shvatila sam kako se njegovo učenje i Sveto Pismo odnose prema mom služenju u naše vrijeme. ako sam voljna posvetiti vrijeme molitvi. kut ili sobu. zar ne znaš da mi ne trebaš ništa govoriti? Samo budi sa Mnom. rezervirano za molitvu. osim da Ga ljubim. To posebno mjesto.steći naviku da određeno vrijeme posvetim molitvi. Ali svatko od nas mora naći vrijeme koje odgovara vlastitom zvanju. pomoći će vam da načas ostavite brige svijeta i uđete u usku povezanost s Gospodinom. znali su da se sunča. Evo što kaže jedna karizmatična osoba: „Želim vam saopćiti pouku koju sam dobila jednog dana dok sam stajala pred Gospodinom. svjetovnjak. Ljudi. Bio ti svećenik ili sestra. ali je počela mijenjati boju. ljudi katkada kažu: „Gdje nađete vremena?“ ili: „Što govorite? Meni bi bilo dosadno!“ Neki su rekli: „Ja ne bih mogao moliti ni pola sata!“ Gospodin je tražio od mene bdijenje. On me želi promijeniti kroz molitvu. ništa nije radila. Kada navedem da svaki dan imam vrijeme koje provedem u molitvi. da će mi tada Gospodin dati milost i učiti me kako ću moliti. jer je On uvijek poučavao kada je ozdravljao. moraš naći neko vrijeme za molitvu. Nije važno što ti činiš za Mene. Tada sam se sjetila osobe u Dalmaciji koja izlazi iz svoje kuće i sjedi na suncu. jer je osjetila 40 . I sama osoba je također to znala. Ali i potičem svakoga da treba imati posebno mjesto. klanjala se i govorila Isusu da nemam mnogo toga što bih Mu rekla. Među ostalim. laik ili đakon. kroz tu praksu molitve Gospodin me je mnogo poučio o ozdravljanju. jer se to vidjelo na njezinoj koži. Upravo sam promatrala Presveti Sakrament. s ikonom ili slikom Isusa. pa mogu posjetiti Gospodina u svako vrijeme. koji su je vidjeli. Naučila sam . Dok se tako sunčala. I osjetila sam kao da mi Gospodin govori: -Dobro. Uđi u Moju prisutnost.

nego da je sve što trebam učiniti – biti s Isusom!“ 41 . Ovo mi je bila velika pouka kada sam spoznala kako ne trebam uvijek nešto govoriti.učinke sunca. toplinu i svjetlo. Tako se događa kada dođemo u Božju prisutnost. Ljudi će to vidjeti u našim očima i u našem vladanju. Osjetit ćemo učinke vremena provedenog s Isusom.

To onda znači da od Boga dolazi zdravlje i svako dobro. koja ima isti korijen s imenicom maligno . Često se mogu čuti parole: «Zdravlje je najvažnije». S druge pak strane. Svakako. riječi malum. «Heil!”. Postoji opasnost obožavanja zdravlja. ili prema svijetu u kojem živi. mentalnog i duševnog blagostanja. Ukratko. riječ „zdravlje» odnosi se na sveukupni sklad osobe.bolest. „Pozdravljen!» „Zdravstvuj!».» Ta nas definicija podsjeća da se na zdravlje gleda kao na cjelovitost osobe i kvalitetu njezina života. „Na zdravlje!”. štO JE ZDRAvLJE? Svjetska zdravstvena organizacija daje sljedeću definiciju: „Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog. ili niz činova. a spasenje dolazi od Boga”. zdravlje: „Zdravo!”. U našoj kulturi danas je prisutan „kult zdravlja“ što znači: htjeti biti zdrav po svaku cijenu.POGLAvLJE tREĆE GOSPODIN JE ONAJ KOJI OZDRAvLJA Pojam zdravlje dolazi od latinske rijeci salus. «Da je zdravlja. koji dovode do toga sklada. Svi se narodi svijeta pozdravljaju riječima koje izražavaju želju da se ostvari najveće zemaljsko dobro. Na grčkom riječ holos znači biti zdrav ili cjelovit. 42 . Odatle talijanska riječ zdravlje .znači ozdraviti! itd. a od zloga bolest i druga zla.zli duh. Kako to zna zaboljeti! Kod nas postoji izraz „pucati od zdravlja”. a ne tek kako se često misli samo odsutnost bolesti i iznemoglosti. dok je „ozdravljenje» čin. U Bibliji zdravlje je izravno povezano sa spasenjem.la salute. bilo u odnosu prema sebi samom. Koliko puta sam čula i sama doživjela kad se nekoga pozdravi pa on ne odzdravi. riječ bolest ili nesreća. Pozdraviti i odzdraviti na pozdrav . bit će svega». nedjelo ili grijeh dolazi od lat. I odatle talijanska imenica la malattia . Zdravlje je važno i ono je velik dar Božji. ali nije najveći. nevolja ili tjelesna mana. „Salud!”. Ono ne smije biti Bog kojemu se klanjamo.

Istina je da kad su ljudi izgubljeni. te je stoga važno voljeti tijelo. Kada to shvatimo. Ali. sloboda.“ Važniji od tijela je Bog. duh.«Zdrav duh u zdravom tijelu. BOLESNIcI tRAžE SvJEtLO NA POGREšNOM MJEStU Bolesnici kod nadrilječnika traže ono što misle da u Crkvi i u službenoj medicini ne mogu naći. jer nam Bog daje snagu. život vječni. neljubljeni. On nam daje snagu u času kada tu snagu trebamo. Svako ozdravljenje koje je Isus učinio bilo je povezano s poukom.. bolesni. zavedeni. najprije duhovno. Istina je da sveti Pavao kaže: „Nitko nije nikada prezirao vlastito tijelo. možemo Njemu reći „da“. tada možemo prihvatiti teške situacije. kao djeca Božja. On je Bog ljubavi. Jer što vrijedi zdravo tijelo ako je duša bolesna. ili se „osjećaju kao ovce bez pastira. REĆI GOSPODINU „DA“ U procesu molitve i po molitvi mi se mijenjamo i prilagođavamo Božjoj volji.Stari su Latini rekli: »Mens sana in corpore sano» .» Zato u životu treba posvetiti veliku pažnju i tjelesnom i duhovnom zdravlju. milost i uvid. ali često na pogrešnom mjestu i kod pogrešnih ljudi. On nam s većom jasnoćom pokazuje svoju volju. kao što je bio tada. Mi ranjavamo sebe svojim otporom. Pogledajmo neke evanđeoske ulomke da uočimo kako je Isus ozdravljao za vrijeme svog služenja na zemlji i kako su ljudi bili uključeni u to dok je On ozdravljao. traže svjetlo.. volja. svojim bježanjem i izgovaranjem svojega „ne“. Bog nikada u našem životu ne čini nešto što bi nas ranilo. ali nam On ne daje snagu unaprijed za nešto što će nam se dogoditi za mjesec dana ili za dva tjedna. On nije samo ozdravljao i na tom se zaustavljao. U svakoj prigodi je poučavao svoje učenike. Ozdraviti znači kazati Bogu „da“. On je isti Bog sada. Katkad mnogi kršćani samo od medicine očekuju spas i lijek za životne teškoće. Ovo razmišljanje će nam pomoći da bolje shvatimo kako On i danas ozdravlja. Ako mi. nikada nećemo biti ranjeni. a mi nismo drugačiji od ljudi koji su živjeli u vrijeme Novoga Zavjeta. Nisu ni svjesni koje posljedice mogu biti za dušu 43 .“ traže izlaz bilo gdje.

Njihovo je tržište golemo jer praznovjerje u načelu nije uvjetovano naobrazbom. bioenergetičara. Svi oni redovito ordiniraju. Jedan mi je čovjek priznao da mu se. niti bolesnik. a sva njezina djeca u prvi. nadriliječnika. iscjelitelja.? Dovoljno je samo uključiti televiziju. danas nadriliječnike podržavaju i reklamiraju mediji. Nedavno je časopis „Globus“ donio podatak da u Hrvatskoj postoji oko deset tisuća vračeva („onih koji pomažu“). Za njih nema blagdana. kaže jedan karizmatik. kad je samo jedanput išao na tretman kod reiki majstorice. duša i tijelo . Koliko danas ima alternativaca. Ona mi je potvrdila da je inicirana u treći stupanj reikija.“ a iznutra su „vuci grabežljivi!“.i tijelo kod odlaska jednom takvom „iscjelitelju“. izvor mira. koji se izvana predstavljaju u „ovčjem runu. Gotovo svi vidovnjaci posluju na crno. nego „iscjelitelj“ i njegove navodno čudotvorne moći. I neka se cijelo vaše biće . ni nedjelje. astrologa. Država ih ne kontrolira. ne plaćaju porez i ne vode nikakve poslovne knjige. radiestezista. Što tu čini ministarstvo zdravstva? Je li dopušteno varati bližnjega? BOG JE ČINItELJ ČUDESA Svi ozbiljni komentatori Biblije uče da je Isus činio čudesa. Budući da se ona inicijacijom u reiki ekskomunicirala iz Crkve rekao sam joj da se treba javiti svome župniku da je ponovno uvede u katoličku Crkvu po propisanom obredu za one koji su bili u reikiju. vidovnjaka itd. Nažalost. misli se na cjelovito čovjekovo zdravlje kao što kaže sveti Pavao: „A sam Bog. „šamanu“ ili bolje reći „vraču“. Tražio sam da se odrekne duha reikija. ni petka ni sveca. sin teško razbolio i da mu je sve u životu krenulo naopako. U molitvi mi je došlo da se radi o duhu reikija.sačuva besprijekornim za dolazak Gospodina našega Isusa Krista! Vjeran je onaj koji vas je 44 . ili pogledali u novine i vidjet ćemo „iscjelitelje“ koji govore o bolestima i o najboljem načinu da ih se izliječi. neka vas potpuno posveti. pala je na zemlju i počela naglas vikati. Na internetu je prisutan čitav niz različitih ponuda u kojima središnju ulogu nema niti Bog. Dok sam nedavno molio. Kad se govori o zdravlju. reikista. za jednu ženu.duh.

Čunćić i to dokazuje.“ kaže M. „neka vas posvema“ . „Molitva za ozdravljenje je legitimna i treba je prakticirati. na temelju liturgijskih molitava u knjizi „Vjerom do zdravlja“. ozdraviti i dati sve ono što je dobro. Isus nas ljubi snagom koju je dobio od Oca tako da nas ozdravlja i daje sve što nam je potrebno. katolička medicinska sestra. Kao medicinska sestra „u bijelom“. Danas ima sve više izgrađenih bolnica. liječnici nisu u mogućnosti držati korak s potrebama povećanog broja stanovništva. a sve to nastavlja se u vječnosti. a korijen riječi upućuje i na spasenje. on će to i učiniti“ (1 Sol 5. gurajući kolica s bombonima i novinama. ne trebamo se čuditi kad bolesnici po našoj molitvi ozdrave. razgovarala je s ranjenicima potajno se moleći za njih. u potpunosti ozdravi. U knjizi „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje“ John Sandford daje vrlo zanimljiv primjer učinkovitosti molitve. blagostanje i zdravlje istodobno. Tako je naišla na mladog židova Harryja Goldsmitha.pozvao.cjelovito.10)? Ako kao kršćani vjerujemo da Gospodin stanuje u nama. znači i mir i dobro. na hebrejskom šalom. Isus nije došao samo kao duhovni Spasitelj.“ A Jaramillo ima zaista pravo kad kaže: „Ovaj svijet. koja počinje već danas ozdravljenjem srca. između ostalog.23-24). ali on će ga dati kome On hoće. Riječ mir. poučava druge kako će moliti i u ime Isusovo ozdravljati bolesne. Molila je za njega i naučila ga kako da se i sam moli. On ne liječi samo površno i nepotpuno nego cjelovito. nego kao Spasitelj čitava čovjeka. „Plan Božji je: pomiriti. Iv 10. prirasla mu je kost! Tijekom tog razdoblja postao je kršćanin. Iz tih molitava proizišla su čudesna ozdravljenja. majka petero djece. Barbara Schlemon. kako On hoće i kad On hoće. Agnes Sandford dobila je dar molitve za ozdravljenje. tijela i duha. Kost na nozi bila mu je odlomljena u dužini od devet centimetara. dakle. duši i tijelu bolje će upoznati Isusa i Njemu se približiti kad shvati da On i danas liječi kao i nekada. a još se mnoge bolesti smatraju neizlječivima“. koji je tako bolestan u duhu. Zar nije Isus rekao: -Došao sam da imate život i da ga imate u izobilju“ (usp. Moliti za 45 . U svojoj knjizi „Molite da ozdravite“ napisala je: „Ni najmanje ne sumnjam da Gospodin želi zdravlje svakome od nas. Umjesto da mu noga bude amputirana.

Ljudi i danas ozdravljaju pomoću molitve kao i prije. ili neizlječivima. tko traži.7-8). nalazi.15). Oni koji negiraju ozdravljenja po molitvi. ili: „Molite. kad je naveo slučaj jedne muslimanke koja se obratila na duhovnoj obnovi jer je vidjela brojna ozdravljenja i znakove koje je Gospodin činio. i naći ćete! Kucajte. ipak. U različitim molitvenicima preporučuje se bolesnicima da sami mole za svoje ozdravljenje. Naime. bilo tjelesne bilo duševne. samo u godini nakon njegove smrti bilo ih je više od dvije tisuće! Tko bi negirao postojanje fenomena molitve za ozdravljenje. i tko kuca. na primjer: „Molim Te. Postoji povijesni kontinuitet. bilo da se smatraju izlječivima. prima. negiraju na neki način i stav Crkve koja čudesna ozdravljenja po zagovoru slugu Božjih ubraja među svjedočanstva za njihovo proglašenje svetima. bilježi više od dvadeset tisuća svakodnevnih posjeta njegovu grobu i desetke tisuća zavjetnih darova. za njegovo proglašenje blaženim. uzela je ime Lucija . Sjećam se od prije nekoliko godina patera Tardifa. Kad se krstila. Danas ima oko tri milijarde ljudi koji ne vjeruju u Krista. otvara mu se” (Mt 7. zapanjuje broj prijavljenih svjedočanstava koja govore o duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima po zagovoru Ivana Pavla. Više od svega. Gospodine. koju vodi don Slawomir Oder. fotografija i darova. Isus nam je u tome savršen uzor. suprotstavio bi se biblijskoj i crkvenoj tradiciji jer su ozdravljenja duboko ukorijenjena u Bibliji i povijesti Crkve. Postulatura za beatifikaciju pape Wojtyle. i otvorit će vam se!“ Jer. svaki koji moli. Najvažnije je imati vjeru u Božju moć da može ozdraviti sve naše bolesti. Ozdravljenja su svakidašnja i normalna pojava. za zdravlje ne mole samo sveci. On je rekao: „Dao sam vam primjer da i vi činite drugima kao što ja učinih vama“ (Iv 13.zdravlje srce je evanđelja. i dat će vam se! Tražite. Znamo da se prikupljaju svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima po zagovoru pape Ivana Pavla II. da učiniš čudo na mom tijelu i na mojoj duši i da ih izliječiš!“ Prema tome. 46 .ona koja svijetli! Aleluja! Smatram službu naviještanja i molitvu za ozdravljanje danas najvećom prilikom za Crkvu kroz koju ona može navijestiti cjelovito evanđelje i evangelizirati svijet.

i istinskih kršćana koji zdravlje prose i očekuju isključivo od Boga. nego je riječ o ozdravljenju koje je usmjereno prema životu vječnom. Ivan to piše Gaju. UZEtI U EvANđELJU Isus je propovijedao u kući punoj ljudi. Kada su čuli da je tu netko tko bi ga mogao ozdraviti. bilo je tako mnogo ljudi da nisu mogli ući unutra. Uspeli su se na krov. Izvor blagostanja za tjelesno i materijalno područje nalazi se u duši. Zato molitva za zdravlje treba ići za tim da stvori uvjete za susrete s Bogom. Došli su slušati Isusa za kojega su doznali da je veliki iscjelitelj. Neki su ljudi imali prijatelja koji je bio oduzet. Isus je mogao vidjeti da je čovjek uzet. ne mogavši stati u kuću. Bog će biti s nama kao što je bio s njim. ne libeći se odlaska bilo kome. 12) Tu se krije bitna razlika od onih koji žele povratiti zdravlje po svaku cijenu. makar se za pomoć obratili i liječnicima. Isus Krist je Gospodin koji te ozdravlja! (Dj 3. konačni cilj ozdravljenja u kršćanskom smislu ne može biti tek jednostavan povratak zdravlja. Isus je rekao: „Tražite najprije kraljevstvo Božje. Nadahnut Duhom Svetim Ivan naglašava volju Božju za ovog čovjeka da živi u materijalnom blagostanju i da bude tjelesno zdrav.Jedan od najdjelotvornijih načina izražavanja naše ljubavi prema Bogu i drugima jeste moliti za ljudsko zdravlje i za njihove potrebe. I zdravlje. Sv. čak i osobama koje se bave magijom. odmaknuli nekoliko crjepova i spustili čovjeka na pod pred Isusa. Ipak. Kada su došli tamo. koji hodi u istini održavajući sve kršćanske zapovijedi. Mnogi su. Ako živimo onako kako je Gaj živio. Nisu ga 47 . ponijeli su ga na mjesto propovijedi. Zbog toga su ga i donijeli njegovi prijatelji. Mogao je vidjeti usahle njegove udove. Ali su oni ustrajali. kaže nam Evanđelje. stajali na dvorištu. a sve ostalo će vam se nadodati“. Samo pomirenje s Bogom može nam donijeti istinsko ozdravljenje. pobožnom vjerniku. Želi li Bog da budemo zdravi? Evanđelist Ivan odgovara na to pitanje umjesto nas: „Ljubljeni/a. želim ti u svemu blagostanje i zdravlje“.

Ne zaboravimo da je Isus uzetoga ozdravio i tjelesno i duhovno.donijeli zbog nekog drugog razloga. vidio je i ono što je iza usahlih udova. Kada je Isus pogledao na njega. Moja pluća su bila bolesna od upale i astme. ali sam mislila na svoju dušu. služba je poniznosti i milosrđa. jer utjelovljenje znači da je Bog ovdje. A mi sami nemamo istu revnost kada se radi o oslobađanju od grijeha koji uzrokuje bolest duše. Što je važnije: tjelesno ozdravljenje usahlih udova ili duhovno ozdravljenje? Za nas je mnogo važnije ozdravljenje duše. Pomoć koju može pružiti Crkva ne daje. Isus je rekao: „Poznat ćete ih po plodovima“. U svom vlastitom ozdravljenju došla sam Gospodinu moleći za pomoć. ponizni su. kao član tijela Kristova. Terapeutsko poslanje. To je dobro. odgovor na sva pitanja. da se toliki ljudi ne prepuste očaju. da Ga duboko dira naša patnja. A s druge strane. Naime. I stoga. jer mi je stvarno bila potrebna. skoro istovremeno. I u tom mi je Gospodin također dao divnu pouku. Gospodin želi da upotrebljavamo materijalna sredstva za pronalazak lijekova. Moliti za zdravlje bolesnih. tražiti ozdravljenje po molitvi ne znači moliti protiv 48 . Gledao je ono što je mnogo važnije. doduše. poslušani i potpuno vjerni učiteljstvu Crkve. Najveća uzetost je uzetost duše koju uzrokuje grijeh. jer oni su među sobom povezani i ukorijenjeni jedno u drugo. što ga je Isus povjerio svojim učenicima ostaje i danas oživljava Crkvu. da ne treba dijeliti duhovno od tjelesnog. Isus je pogledao na njegovu dušu rekavši mu: „Oprošteni su ti grijesi. svaki bolesnik. molitva u Isusovo ime znak je da Njegovo utjelovljenje uzimamo ozbiljno. ima pravo tražiti od Crkve da iskoristi sva moguća raspoloživa sredstva protiv svoje bolesti. Ali ne treba napuštati ono što Crkvi i kršćanima pripada. Oni koji mole u Ime Isusovo za obraćenje i za zdravlje.“ Ljudi su počeli mrmljati i govoriti: „Kakvu to vlast On ima te oprašta grijehe?“ i „Tko je On da tako govori“? Razmišljajući o ovom evanđeoskom događaju Gospodin me je poučio da u našem životu postoji redoslijed prednosti. Milijuni raznog novca troše se u istraživanja za ozdravljenje tijela.

a to opet ne znači da uopće neće biti bolesnih osoba.1-12). Jer kako protumačiti da odmah žure liječniku tražeći ozdravljenje. Bog je nepresušan ocean života i zdravlja. Mk 16. istjerujte zloduhe. Grijeh je. ako osoba nije došla blizu Isusu. Tražiti ozdravljenje pomoću molitve duboka je ljudska potreba i želja. već nas i ozdravlja i uz to želi da ostanemo zdravi! A znamo da svaki čovjek čezne za zdravljem i srećom. doduše. poslije moje molitve duhovno podizali i ozdravljali. a za duhovne bolesti imamo crkve i ispovjednike. čovjek je i tjelesno ozdravio.16-18) NAJvAžNIJE JE DUhOvNO OZDRAvLJANJE U početku sam bila skeptik što se tiče ozdravljenja uopće. duši i tijelu. Bog ne samo da postoji. Ako duh nije ozdravljen. što je često ostajalo u tajnosti. najteža bolest. volja je Božja da budemo zdravi u duhu. Smatrala sam da trebam biti posve savršena da bi me Gospodin mogao upotrijebiti. Zato svatko ima potrebu za Bogom koji ozdravlja. Trebala sam i naučiti koja je bolest najteža bolest. Onda ne bismo smjeli uzimati ni tabletu protiv glavobolje! Na sreću. medicina nema nikakvog smisla. duhovno ozdravljanje. liječite bolesnike. 49 .“ Samo trenutak iza toga. normalno je bilo i bit će da majka traži ozdravljenje za svoga bolesnog sina. Neki su se. Volja je Božja da Njegova djeca budu tjelesno jaka i zdrava. kao ni liječničko zvanje. čemu sve drugo? To je kao kada su onoga oduzetog čovjeka spustili kroz krov da ga Isus može ozdraviti (Mk 2. jer bi traženje ozdravljenja bilo protiv Božjega plana.volje Božje. To nam dokazuje i tradicija po našim svetištima i tolika zavjetna mjesta na kojima se molimo za zdravlje. jer ni sama ja još nisam mogla vjerovati da Isus djeluje po meni. dakle. Ako je volja Božja da budemo bolesni.“ Takvi zaboravljaju Kristovu zapovijed: „Propovijedajte Radosnu Vijest. Danas mnogi znaju reći: „Za bolesti tijela imamo bolnice i liječnike. Gospodin me je poučio da je najvažnije unutarnje. Moliti za zdravlje znači ući u taj nepresušni ocean.“ (usp. pa skoro istovremeno. Primjerice. jer sam bila uvjerena da se samo po medicini tjelesno ozdravlja. Ljudi ne žele biti bolesni. Isus mu je najprije rekao: „Oprošteni su ti grijesi.

Kao mlada sestra često sam slušala govore o životu u Božjoj prisutnosti. sv. Isto vrijedi za sv. U današnjem društvu. sv. ali ja sam zapravo bila zabrinuta za Svjetlanu. 50 . Bio si poslušan svom Ocu. Ti si bio poslušan Mariji i Josipu. Shvatila sam da gubimo odviše vremena uznemirujući se zbog napasti svojih grijeha i tuđih mišljenja. Mislila sam da sam zabrinuta za dobro kongregacije i Crkve. sv. Pavla. Mariju Magdalenu. To se dogodilo svim velikim svecima u Crkvi. Ignacija. nego se trebamo obratiti Isusu. da jednog dana posluže full – time u duhovnoj obnovi. Kada se obratite Isusu. On je bio posve obuzet Isusom i zaboravio je na sve što je bilo grešno u njegovom životu. Petra. On će im otvoriti sve više takav način djelovanja. niti se trajno na njih vraćati. Znam. A najveće je ozdravljenje duhovno ozdravljenje. Pogledajte na pr. Mi trebamo Bogu dopustiti da nas upotrijebi kao svoje sredstvo. Ako vas Gospodin poziva na tu misijsku službu. samim tim se odvraćate od grijeha. Bog je vodio brigu o tome. sv. Tomu Akvinskog. On će promijeniti naš život. Zato bih svim sestrama savjetovala da poštuju svoju zajednicu i da žive zajednički život da čine koliko mogu jer. Shvatila sam da dolazi do obraćenja i kajanja kada se zadržavamo s Njim i Njemu se obraćamo. da mi nisi dao dar zavjeta da me vežeš. To su samo neki od mnogih. oni su se obratili Isusu a odvratili se od grijeha. Moramo zapamtiti da ne smijemo biti stalno zabrinuti zbog učinjenih grijeha. tada će vas dovesti k ljudima i ljude k vama. ako je taj poziv od Isusa. nego si mi dao dar zavjeta da me oslobodiš za svoje Evanđelje. punom buke i meteža. Od mene tražiš da budem poslušna svojim poglavarima i onima koji upravljaju Crkvom. Znala sam da mi je Bog dao uz dar evangelizacije i dar da pomažem bolesnima kroz medicinu i molitvu. jer Ti ćeš po njima djelovati.LUDA RADI KRIStA Išla sam na molitvene susrete kad god sam imala priliku i vršila svoje redovite dužnosti. Franju Asiškog. Isuse. ljudi kažu da im je teško živo osjetiti Isusovu prisutnost. Postoji također ozdravljenje od čuvstva i sjećanja. plašeći se da je ne proglase ludom radi Isusa. sv.

Put se zatvorio i on se nije mogao vratiti. ženu. doživjela bih neuspjeh i činila bih pogreške. Često sam. Dopusti Mi da to učinim preko tebe. Pozvala sam ljude da se mole za svoje drage koji nisu prisutni na službi ozdravljanja: „Molite Isusa da im pristupi i da ih dodirne upravo kao što je stotnik molio Isusa da dodirne njegova slugu“. Kao što kaže sv. izgubio je položaj koji ga više i nije zanimao. neće imati neuspjeha. nego živi u meni Krist“ (Gal 2. Naravno. on ide posjetiti brata. Svi ovdje prisutni vjerujemo da Isus živi u nama. doživjet će neuspjeh. prijavio se župniku i odmah je počeo raditi u mjesnom Caritasu. Kad su Bugojanci počeli pristizati u izbjeglištvo. To bi bio dan kada bih počela graditi svoje vlastito kraljevstvo umjesto Božjeg. U dan u koji bih pokušala to učiniti sama. imala osjećaj da mi Isus kaže: „Ti ne možeš to učiniti. Kad se vratio. on ih je dočekivao. Primjer u Bugojnu: Nekoliko žena je počelo moliti za direktora jedne velike firme. Bugojanci su ga ismijavali što sa ženama moli krunicu… i njegov vlastiti brat ga se sramio. često sam govorila ljudima. smještao. a ako to pokuša učiniti sam.“ To je istina. Kad se put otvorio. bogatima i siromašnima. Pavao: „Ne živim više ja. taj od njih svih ismijavan i odbačen čovjek. Otišao je u privatni posao. mladim i starim.“ Po tom iskustvu postala sam svjesna da jedini Isus ima moć da On sam obavlja posao. mama ga pita što je s bratom? Kaže joj da pjeva u crkvenom zboru. ali Ja mogu. Svi smo mi pozvani da budemo kanali ljubavi. Došao je rat i on je odveo majku. učenim i nepismenim.20). kada bih dobila poziv da idem u misiju naviještati Radosnu Vijest svim ljudima. kao što uvijek činim: „Nije potrebno da molim za pojedince. Za vrijeme misije. Sa svojom ženom i djecom živio je u milosti i iz dana u dan njihova kuća je bila kuća molitve. Kako je bio jako aktivan. Što Bog može učiniti? Brat mu je ostao u ratu u Bugojnu. hranio i oblačio. nevjestu i djecu u Dalmaciju. Jedino su mogli i preživjeti u tom 51 . Ja to ne mogu učiniti. sada znam zašto si rekao da ako netko u Tebe vjeruje. Ostao je u Dalmaciji.Uhvatila sam sebe kako se smiješim dok sam govorila Isusu: „Da. Bog ga zahvaća i on odlazi s njima u Međugorje da bi se vratio potpuno novi čovjek. I ta ljubav Gospodnja prema nama nas ozdravlja“.

KRšĆANSKO OZDRAvLJENJE ZNAČI PUNO vIšE Molitve za zdravlje nisu samo za tjelesne ili samo za duhovne bolesti. Molitva posredovanja nije uvijek odmah uslišana. nalazi se i druga pouka. Ono uključuje: nacionalni i međunarodni mir.ratnom paklu povezani uz Crkvu i u molitvi i brizi jedni za druge. Isus odgovara na našu molitvu. 52 . blagoslov u potomstvu. Nije li istina da mnogi ljudi kažu da su se molili Bogu četrdeset godina i da ih On nije čuo? Međutim. duše i tijela. To je veliki primjer o potrebi da vjerujemo kada molimo. To je samo jedna stepenica da dođemo do Njega i da nam se oči otvore. oslobađanje od utjecaja zla. Tako nekad i patnja dovede do Boga i zahvalimo Bogu ako nas je proveo kroz patnju. Kršćansko ozdravljenje znači puno više od toga. zdrav odnos s Bogom i bližnjima. ozdravljenje duha. Molio je Isusa da ga ozdravi. Matej 8. dug život itd. oni nisu čuli Njega. društvenu pravednost. slobodu od tlačenja. financijski prosperitet. U ulomku Svetog Pisma. Što je učinio stotnik? Došao je k Isusu i posredovao je za svoga slugu. bezuvjetno opraštanje. I sad je njegov brat jedan predivan čovjek. ali to ne mora biti odmah. o moći posredovanja.

POGLAvLJE ČEtvRtO
IDIMO – U IME GOSPODNJE Kada sam napustila očinski dom i prigrlila redovnički život, nisam mogla zamisliti niti pretpostaviti kakav je plan Gospodin imao sa mnom. Njegov plan će me odvesti daleko od moje rodne zemlje da naviještam Evanđelje. Vjerujem da me Bog nije pozvao samo za mene, nego također i za spasenje drugih. Priznajem da smo po našoj redovničkoj slobodi osposobljeni izraziti svoje karizme u različitim apostolatima. S radošću, blagoslovom i potpomaganjem moje Družbe, ja idem u ime Gospodnje naviještati Radosnu Vijest, Božju Ljubav činiti vidljivom, njegovu snagu spasenja i ozdravljanja. Na mojim je putovanjima Bog obogatio moj život i ispunio ga slavljenjem svoje dobrote i ljubavi prema ljudima. To je Gospodin koji čini čudesa. Uvjerena sam po njegovoj dobroti da nitko ne može učiniti više nego da postane putokaz prema Njemu, da drugima pomogne da Ga otkriju u svojim srcima i da dopuste da ih obilno blagoslovi. Putujući Europom s mnogim svećenicima bila sam svjedokom snage sakramenata i Euharistije. Govorili smo ljudima o Isusu koji nas stvarno ljubi i koji je doista prisutan u Euharistiji. Župnik bi podizao Isusa u pokaznici. Ljudi su pogledima prema pokaznici, u kojoj se nalazila sveta Hostija, molili Isusa da ih blagoslovi i ozdravi. Ja sam stajala pred mikrofonom moleći ih i potičući ih da svu svoju pažnju i vjeru usmjere na Gospodina, jer On treba biti središte našega interesa i naše ljubavi. Naviještala sam Evanđelje mnogim nevjernicima. Ali sam također vidjela potrebu da i katolicima otkrijem veliku snagu Euharistije i druge darove koje nam daje naša vjera. Ističem sakramente, osobito sakrament pomirenja. Bolesničko pomazanje donijelo je mnogo čudesnih ozdravljenja. U svetištima i u crkvama vidjela sam mnoge nekrštene osobe kako padaju na koljena pred svetom Hostijom i priznaju da je to Bog. Kasnije su me pitali da im protumačim svoju vjeru i otajstvo Euharistije. 53

Iskusila sam patnju i borbu koju misionari osjećaju kada pokušavaju pomoći siromasima. Isusa sam molila da me upotrijebi da pomognem narodu i da me zaštiti da ne postanem slijepa za svoje poslanje Božjem narodu, kako bogatima, tako i siromasima. Jedna mi je učiteljica (a danas je doktor znanosti) svjedočila kako su imali njivu koju su svake godine jednako obrađivali. „Ali, Sestro,“ reče mi, „kada smo počeli iskreno moliti Isusa da dođe u našu obitelj, da uzme u posjed sve što imamo; i nas i svu našu imovinu, pa i tu njivu, sestro, nećete vjerovati, ona je tu godinu rodila kao nikada. Od viška, kojega smo prodali, kupili smo kola.“ Eto što znači biti s Isusom. Što znači Isusu pokloniti povjerenje i živjeti u Njegovoj prisutnosti. Što znači Isusa zazvati i predati Mu vlast nad svime. Brate, sestro, stavi svoje polje, vinograde i maslinike pod kontrolu Isusu pa ćeš vidjeti čuda. Nećeš morati strepiti nad njima, nećeš morati strepiti nad svojim djetetom što je s njim u školi, hoće li ga netko maltretirati i provocirati, jer će ga Bog štititi. Nećeš strepiti nad starcem i staricom, jer ćeš znati da su pod Božjom zaštitom. Naravno da ćeš i ti morati učiniti svoj dio posla, lijepo i s ljubavlju. MILOStI PO BOSNI, ZAtIM ZAGREB, PA PODRAvINA Ovo su mali isječci iz kronike pojedinih misijskih turneja, samo da se vidi kako dragi Bog predivno djeluje i jesu li čuda moguća? 27.12. 2006. Treći dan Božića idem s nećakom Marijem za Zagreb. U Zagrebu sam djelomično u programu s mladima Tezeja, a djelomično imam i privatne molitvene susrete, a moja grupa se uključila s drugima iz Lašvanske. Bila sam s mladima u svim zajedničkim molitvama. Bila sam s njima i u Zagrebačkoj katedrali kad su primali upute kako će se javiti svojim svećenicima da im otvore vrata crkve. Predivno je vidjeti i doživjeti kako mladi traže molitvu i mole jednostavno sjedeći na podu na jastučićima; vidjeti tisuće i tisuće mladih koji mole i pjevaju na raznim jezicima. Obitelji u koje su bili smješteni bile su presretne sa svojim gostima. To je bio veliki susret prijateljstva. 54

Za doček Nove Godine posjećujem časnu majku Marijanu Kustura u Zagrebu. I zanimljivo, naši, sad pokojni roditelji, svaku su godinu čekali Novu Godinu skupa, jednom kod mojih, drugi put kod njenih. Sad, nakon toliko godina, nas se dvije srećemo. S. Marijana mi kaže da je ponosna na mene, a ja se nisam ni snašla da joj kažem da sam i ja na nju ponosna, jer zaista i jesam zahvalna dragom Bogu da ju je podigao na tako uzvišenu i časnu službu. Ona je sada predsjednica Unije svih redovničkih zajednica u Hrvatskoj. Dragi Isuse, Ti nas obje čuvaj i vodi da se ostvari Očev plan do kraja sa s. Marijanom i sa mnom. U Zagrebu iziđem na cestu i ne znam kud ću do tramvaja, kad pored mene kod semafora stadoše kola. U njima čovjek sa ženom. Pitam čovjeka kud je najbliže do tramvaja jer idem u Dubravu? Reče mi: “Sjedajte, sestro, vozimo vas na stanicu po kovčeg pa u Dubravu.“ Putem mi počeše pričati kako im je kći stradala u prometu dva mjeseca poslije diplomskog. Idu joj svaki dan na grob. Kažem im: „Sad idemo prvo u vaš stan pomoliti se“. Tako je i bilo. Po molitvi i Božjoj Riječi ljudi su podignuti. Bila sam radosna pogotovo kad sam saznala da je on Makedonac i pravoslavac koji je sa ženom sve prihvatio u katoličkoj sredini. Redovito idu u crkvu, ali ih je bol oboje shrvala. Voze me u Granešinu, presretni su i oni i ja. Kako je silan i divan Gospodin! Ja mislim na prijevoz, a On mi daje i misiju i prijevoz. Kako sam im ponudila citate i molitve. Žena mi je još uzela kopirati citate i molitve, da mogu opet nekome dati. Hvala Ti, veliki Bože! Na Novu Godinu idem u Koprivnicu. Darko je želio malo popričati sa mnom, pa me je dovezao do samog odredišta. Posjetila sam na tren sestre u samostanu i išla na molitveni susret u Koprivnici, pa zatim istu noć u N. Virje, gdje sam i prespavala. Sutradan me je Štef odvezao kod svojih siromašnih i bolesnih znanaca, a zatim u Virje u crkvu gdje sam imala molitveni susret poslije svete mise. Župnika sam našla umornog od blagoslivljanja, pa sam mu rekla neka odmah poslije mise ode odmoriti se, a nama neka ostavi ključ. Ali, zahvaljujući Božjoj snazi, on je ostao cijelo vrijeme s nama i sam se uključivao u molitvu i ispovijedio sve koji su trebali ispovijed. Svi su otišli presretni pa i sam župnik, koji se sam sebi čudio da je sve to mogao izdržati. 55

Bilo je lijepih svjedočanstava o prošlogodišnjim obraćenjima i ozdravljenjima. a sutradan se Miro ponudio da me vozi da bi se u njegovom kraju kod Tomislavgrada u Stipanićima sastala jedna grupa njegovih poznanika i rodbine. a voda je i krevet našla. Ljudi su željni obnove i molili smo da se ona uskoro i dogodi. neki su se brakovi izmirili i počeli ispočetka novi život. svoje kumče. Prekidam putovanje da održim skup. Zatim sam se najavila onima koji su me već dugo čekali: Brela. Navečer me Bugojanci dovoze u Travnik. prelazim u autobus i idem za Korenicu gdje se sabralo dvadesetak osoba na molitvi u jednoj obitelji koja ponekad ugosti teškog invalida mladića iz Travnika. Sljedeću večer sam bila na Kamenu. U 19 i 15 počela sam s novim susretom. U Kninu je bilo predivno. Naš Isus je silan Bog! Zatim sam išla u Split gdje je Marijina Legija organizirala duhovnu obnovu. Navečer sam s cijelom jednom obitelji iz Virja kombijem išla u misiju u Golu. Nije čudo za tolike misije i blagoslove da nam se i zlo pokušalo osvetiti. Za jednu večer svi su se našli u Dugom Ratu. ali smo ga uz Božju pomoć sestrinski svladale. Susret sa župnikom u crkvi trajao je dva sata. pa nastavljam u 17 h dalje. Bilo je predivno. Neki su ozdravili. Aleluja. godine i kaže da ih je bezbroj izmolila za mene i za druge. Ujutro u 7 h već sam na vlaku za Zagreb.Sutradan sam s Marijom obišla potrebite i saznala za mnoge milosti koje su se dogodile od prošlog susreta. Ljudi pozivaju da im opet dođemo. pa su cijevi popucale. otac kao biznismen i kćerka kao student u Zagrebu. u jednoj od jakih molitvenih zajednica i javno sam se pred svima zahvalila Bogu za taj izvor koji se otvorio po poniznom slugi. Pozvala sam svoje pratitelje da posvjedoče kako oni žive s Isusom. Dolazim u kuću punu vode. Bilo je lijepo. ocu Branku kome sam masu svojih poznanika upućivala. I sad su mu poslali 200 kuna. 56 . Morala sam se iz nje iseliti. Moja je soba plivala. siječanj je. Miro me vozi do Bugojna gdje imam molitveni susret. tako da sam već u 19 bila u Kninu. Razilazimo se presretni. Posjetila sam i stare roditelje iz jedne obitelji koji su itekako trebali duhovnu pomoć. Jedna mi je starica pokazala krunicu koju sam joj dala 1993. Na kraju nam je sam župnik dao blagoslov s Presvetim. Baška Voda i Dugi Rat.

Molim Isusa ako je Njegova volja da mu skine sve terete i da nam podigne ovoga svog vjernog slugu. to je uglavnom stariji svijet. očito da me je čuo. Ljudi svjedoče jedni drugima. Nisam bila u Visokom na oproštaju. zatim molimo časoslov pa sveta misa. Treća grupa je u crkvi sv. to sam isto rekla i provincijalu.“ On se malo lecnu. mise u 15 h u našoj kući. Sve predajemo u ruke Božje i ja odlazim kući. četvrta grupa mladih „Drinske mučenice“ ima oko 12 stalnih članova. Dragi Bog je toliko toga učinio po tom svome slugi. u 17 i 55 počinjemo krunicu. Dođe doktorica i govori što će mu sve raditi taj dan. Dolazimo pred šok sobu upravo u momentu kad liječnici izlaze iz vizite. Čujem da se naš kardinal Vinko Puljić javno ispričao i tražio oproštenje što ga nije razumio i dovoljno podržao. mise u 16 h. tri godine fra Ivinog javnog djelovanja silno proslavio. Pitam ih ima li nade za našeg fra. Kažem mu: „Fra Ivo. ozdravljenja i oslobođenja. Ja do kreveta. Ovih nas je dana potresla vijest da je fra Ivo Radman u bolnici u teškom stanju u šok sobi i da nitko ne može do njega. Jedna zajednica prije sv. sestro. pitam. Dragi Bog se za to kratko vrijeme od dvije. Ive prije sv. mogu ja. Obučem se u svoju bijelu uniformu i idem s čovjekom braniteljem koji se obratio kod fra Ive u Busovači. obraćenja. jer imam to zvanje. sad si najsličniji Isusu na križu!“ U silnoj patnji sva je aparatura oko njega. Susreti su svaki ponedjeljak.REDOvItI I IZvANREDNI DANI U tRAvNIKU Redoviti susreti su svaki ponedjeljak i utorak u Travniku.. Mase su duhovno podignute i vraćene u 57 . I Isus je s nama. Kaže da mogu. Svjetlana je ovdje. Kad sam došla kući. Koja gesta poniznosti od našeg kardinala! Ja sam sama govorila kardinalu da nam čuva taj izvor koji je dragi Bog otvorio. dođe i vijest da je fra Ivo preminuo.“„ Mogu li ga posjetiti“. Imamo svih milosti. s. A druga zajednica mlađi u Katoličkom centru raste i širi se. Isus nam otvara sva vrata i sama osoba na prijemnom nam kaže na kojem je odjelu. ali sam bila u Livnu na sprovodu. pa se mislim ako itko može u tom teškom trenu do njega. Sve ide pravim karizmatskim putem. Ivu? Doktorica me uzme na stranu i kaže: „Teško je stanje. a zatim karizmatska molitva do 21 h kad se zatvara crkva. uzmem ga za ruku i kažem: „ Fra Ivo.

ja sam se prisjetila što sam mu govorila. U molitvi i pjesmi krenuli smo. a djeca i mladi uvedeni su u radosni život s Isusom. danas ni mi ne bi bili skupa. Šest molitvenih zajednica našlo se na okupu. pa moli da je sačekamo. Molimo krunicu prije mise. Dragi naš fra Ivo. kad nam se javlja Zvjezdana. a poslije sv. a kad sam pomakla sat bilo je to skoro 11 h. Subota je.život. Bilo je predivno i narod je bio oduševljen. neka te dragi Bog nagradi za sve što je po tebi učinio u srednjoj Bosni.3. a zatim je Josip posvjedočio svoje iskustvo s Isusom. Bio je skoro pun autobus svih uzrasta. pa sam briznula u plač. jer već u pola 7 trebamo krenuti za Međugorje. Došao je i fra Vice pa sam ga zamolila da me blagoslovi prije početka molitve. Na kraju sprovoda sam se javila jednoj ženi. Sutradan sam se vratila preko Kupresa gdje sam bila pozvana na Radio Kupres u emisiju. a onda sam naštimala alarm na 5 i 20 minuta da se spremim. Sudca. mise jedna grupa vjerna Isusu iz raznih župa iz uskopske doline skupila. Oni su se odmah organizirali i došli na duhovnu. Sanja. Svima su oči zasjale od 58 . Ružica i ja idemo u Glavice. Na kraju sam još pojedinačno primila sve koji su trebali molitvu i savjet. Na brzinu sam nešto ručala i išla u novi centar gdje su u sali već čekali ljudi. se pa smo proveli dva sata u molitvi. toliko i branitelji. U nedjelju sam već bila u Turbetu na molitvi. Skoro cijelo vrijeme molitve ostao je s nama i ispovijedao. JOš JEDAN ZANIMLJIv ISJEČAK IZ tRAvNIČKE KRONIKE 23. Vratili smo se malo prije 10. i kako ga se nekad i rođeni brat stidio. Svjedočili su oni koji su bili kod vlč. a zatim se vraćam u Travnik. Nije znala da se sat promijenio. a svi jedno srce i jedna duša. misa u 8 h i da joj možemo nazočiti i sačekati Zvjezdanu. Josip. Na sprovodnoj misi pričestio me je sam provincijal. koliko udovice. dobi i zvanja. Rekla sam mu da znam Josipa koji je uvijek spreman na konkretne akcije i da njega nije. a sada je ponosan na njega. Kad tamo naš fra Darko iz Viteza ima misu. Sjetih se da je u Uskoplju sv. U Glavicama sam navečer održala redoviti subotnji susret.

kad krene. poslije smo ga nakratko pozdravili. kaže mi da će se od sada smjestiti u prvi red (malo šale). a sin im je s osušenom rukom dobio tuberkulozu. Senkić me vratio kući i tuži mi se da njih pjevače zaobilazim kad molim pojedinačno. a posebno su se obradovali vjernici iz N. Kad je kiša prestala. Bila je milina kako su bili pažljivi. baš sve ide nagore“.radosti. našli smo se ovdje u punoj dvorani s dvojicom momaka koji su nam od srca svjedočili. Ostali smo do kraja u programu i na križnom putu. Pomolili smo se malo u tišini. Preporučila sam se u molitve. otišli smo pod Kristov plavi križ u blizini crkve koji čudesno ispušta neku tečnost iz koljena. „Pa. Danas mi je došla žena siromašna muža. a onda smo krenuli kući puni lijepih dojmova. Na molitvu je došla jedna žena iz Žepča. da oni ne dođu na red. nitko se nije maknuo na stolici. Djeci sam pokazala film. Potom smo se išli ispovjediti. žali se ona. Smogla je snage da kaže svoj problem pa smo molile i sve Isusu predale. Potičem ih da se pokrenu i da redovito dolaze na molitvu da bi im se rane liječile. Svatko je mogao izvući životnu pouku za sebe. a onda smo zapjevali jednu korizmenu pjesmu. a nju sam pripremila i poslala na životnu ispovijed (kažem životnu ispovijed zato što se ona 59 . Dala sam joj nešto robe i jednu kanticu masti. Oko 24 h bili smo u Travniku. Bilo je mnogo novih lica. Ja sam se ispovjedila kod Fra Paške Slovenca koji mi je blizak. milost se širi. Bile župniku fra Kreši. Počela je kiša koja nas je pratila cijelim putem pa i u Međugorju. Oboje su psihički pomalo načeti. Bilo mi je žao da ih prekinem jer sam u 15 h trebala početi molitvu u crkvi sv.3. Sutradan sam u 15 h imala jednu grupu u kući. jer ona ima neku probu. jer razumije sve moje duhovne potrebe. Zatim smo svi skupa krenuli za Međugorje. a u 18 drugu u Katoličkom centru. Ive. 27. Bože. Kako sam bila u dogovoru s molitvenim zajednicama iz Livna i Prozora. Malo smo se okrijepili pa smo u 14 sati bili pred Cenakulom. Sestra Angela me moli da joj djeci u Katoličkom centru pokažem film na svome računalu. gdje smo pozdravili Gospu u crkvi.

Tako su u molitvi i u pjesmi jednog dana zaista i došli anđeli po mamu. Navečer su u našu kuću došli mladi. kad smo Isusa zazvale u te situacije. Svi su ostali radosni pa i bolesnica. otac obitelji me izdaleka pozdravlja i vodi u kuću i još zbija šale i ostaje s nama u molitvi. Rekla sam im da pozovu župnika da primi pomazanje pa u ruke Božje.3. Vjernima se život mijenja.Četvrtak je. Boluje od raka i svi su ukućani u panici. Oni su bili za večerom i pričaju mi da je curica pobijedila na nekom sportskom natjecanju. spremam naš dio kuće.3. Ostavili smo im DVD Degrandisa. Braća blizanci su slavili rođendan pa su donijeli tortu i piće te smo se na kraju molitve i počastili. hvala Bogu! Luka se najavio da idemo obići bolesnike pa sam malo odspavala kako bih sve lakše izdržala. 28. Ostali smo do 22 sata. Kupujem burek da ručam i dijelim ga sa s.“ „O smrti. njih 14.Srijeda je ujutro. na mjesto koje nam je svima Isus obećao kad je rekao: „Idem da vam pripremim mjesto kod svoga Oca. 60 . Pozvala sam i Luku da i sam posvjedoči svoju vjeru i skupa smo svi molili. Sestre su išle za Sarajevo.ispovijedala. Nešto se loše osjećam. ali neke grijehe nije mogla izreći). kad je bio dan Katoličkog centra. Mirjana je služila. a da je svaki dan Božji dar. otišla je podignuta sa željom da sve ispovjedi prvom prilikom. njen muž me nije pravo ni pozdravio. gdje je žalac tvoj“. Donijela je plastične tanjure i pribor. malo me lovi prehlada s glavoboljom iako me evo godinama glava nije boljela.pita se sv. ne oduzima. Idem na misu u 11 h u Katolički. Pavao. ovako s Božjom pomoći i s molitvom su ispratili svoju mamu na drugi bolji svijet gdje nema ni boli ni tuge. Rekla sam mu da će mama ići kad dođu anđeli po nju. Prozore i zastore kao i dvoranu stigla sam počistiti do mise u 17 h. Djeca su mogla proći kroz kojekakve šokove. bilo je dirljivo. Kad sam prvi puta došla. Sve je lijepo i spontano bilo. mali me odveo do mame. Prvo smo išli kod žene u župi Ovčarevo. Misu je vodio kardinal Vinko Puljić u nadahnutom govoru. Nakon nekog vremena idem u obitelj da vidim kako su. 29. Kad sam došla drugi puta. Bogu hvala. Sad. I s djecom i s bakom smo se pomolili i još na kraju zapjevali. Angelom.

Sređujem planove i odlazim u Starački dom da popišem sve koji će se ispovijedati jer je u utorak misa u domu. Jer znala sam da ju je muž ostavio na psihijatriji i javio unproforu. Subota je.4. Otac se srušio kad je čuo dijagnozu. Žena je liječena od raka. Mama kaže da je sad malo bolje kako se vratio od Sudca sa seminara. jer je crkva blistala pripremljena za Cvjetnicu. Na terapiji je i sklon je alkoholu.U domu sam zapisala 78 osoba. Vraćam se u kuću u 22 h. Suze su mi potekle kad sam to čula. ali presretna. iz drugog braka bili kod njih. osim 4 osobe koje sam na hodniku našla. Ti im pomozi. Cvjetnica je. Ista stvar. Obećavaju nam. Danas molim sama. Iako je imala samo 16 godina smireno je prolazila kroz sve pretrage. Zatim posjećujemo jedan stariji bračni par. Zatim idemo kod D. 1. međutim. 30. Navečer su došli strašno zabrinuti roditelji s oboljelom kćerkicom. Molili smo.3. pravim veliko spremanje crkve. On i mama su u kući. Nagovaramo ih da krenu na liječenje u Međugorje. zaista je čudo što je drži na životu. i ona mi priča da su brat i sestra od B. a ne njenim roditeljima. Tu smo samo kratko ostali i na kraju se pomolili. Majka već misli da bi trebala putovati. a muž je vozač kombija. idem na misu i putem uzmem jednu grančicu jelice da i ja mogu mahati Isusu. postao je i nježan i blag u svojoj patnji. Centralni odjel se krečio pa nisam mogla upisati sve. Vratila sam se umorna. On je negdje vani propao i slomljen se vratio. Mala je. Bili su ugodno iznenađeni. Sila Duha Svetoga bila je živo prisutna. Ovo im je moj drugi posjet. a sad ih se javno odriče. jer sama je kost i koža. Da slušam Radio Vatikan. Isuse. On mi je jednini izvor vijesti. Petak je.Idemo kod druge žene i majke u Novi Travnik.3. Na kraju je ta neugodna izraslina kod curice odstranjena i danas djevojka nema s tim nikakvih problema. bila mirna i uvjerena da to kod nje nije ništa opasno. I njen muž se sad silno izmijenio. 31. Njegov sin I. Zatim idemo u obitelj koja ima sina drogeraša. Roditelji su je 61 . Otišli su radosni s vjerom u Isusa i u njegovu pomoć. je u teškoj situaciji. Susrećem baku malog B. nema zajedničke molitve. Nekad je bio u Jehovim svjedocima.

Kad smo pošle. Tamo se skupila jedna lijepa grupa na molitvu. svjetskog rata sestre su ostale na našim prostorima i dalje se širile po Hrvatskoj. štovatelj s. a ja nekako samouvjereno kažem da neće danas. I živi primjeran život. pun grijeha i daleko od Boga. Na putu vidim ženu koju vode. Bilo mi je lijepo vidjeti koliko su predani i on i žena mu. Mi. a zatim smo pješice išle na Betaniju. On mi je pokušao dati 50 KM koje sam odbila. ali eto. Sad ga je našla bolest koju su oni evo sad prihvatili. pa se ona najviše brine o njoj. Zatim sam se javila da ću navratiti u N. Tek poslije II. Vitomira mi je ponudila ručak. Molili smo i predložila sam mu da pozove svećenika. Na njihovim temeljima mi nastavljamo djelovanje naše Družbe. ali je ubrzo i prestala. Dok smo išle putom. Bog mu se ipak smilovao i dao mu da se oženi i da ima obitelj. Družbe Kćeri Božje Ljubavi. Kad su nekada išle djevojke u samostan. išle su od svoje kuće da se nikada više u nju ne vrate. kaže da nije htio nositi kišobran jer sestra Luka neće dati kiši padati. To bi bila lijepa uspomena na naše pokojne sestre ovdje zakopane. On je prijedlog prihvatio. Kažem im da dođu na molitvu pa ćemo se pobrinuti za njen 62 . U pola 11 dolaze kolima po mene i idemo za Sarajevo u posjet teškom bolesniku koji po ljudskom nema nikakvu šansu. Tako je i bilo. Tetka je kod fra Tomislava u molitvenoj zajednici. današnje sestre. Taman oko 13 i 30 s. puno dugujemo tim našim prvim sestrama koje su ukorijenile Družbu na našoj rodnoj grudi. Makedoniji. posebno one iz zapadnih zemalja koje su došle k nama u misije još prije 120 godina i tu su i ostale. Onda su mi platili taksi 5 KM da me prebaci u Cankarevu sestrama na ručak. Hvala Bogu i svakoj sestri koja se ugradila u izgradnju Božjeg kraljevstva na ovim terenima naše nam drage Domovine. On je imao težak život. za sve Bogu zahvalna. s. oltar na otvorenom prekriven bjelinom ostao je bez kapi kiše. I pater isusovac. Još je Pater svjedočio o uslišanjima po zagovoru sestre Luke. Sarajevo. Predložio je da se izgradi kapelica na groblju. Odlazim sretna. vatikanskog koncila sestre odlaze svojima u posjete i na odmore. Sva se iskrivila. Davorka nas upozorava da će kiša.doveli u Travnik iz Sarajeva i liječili je. Usprkos teškim vremenima II. kiša je ipak počela rositi. Luke. Bogu je sve moguće. Kosovu i u Albaniji.

prije nego smo se mi snašli.prijevoz. koji je protekao uz ugodno čavrljanje. Kući sam stigla kasno i javim se bratu Ljubi. vidim neke knjige na polici do njenog kreveta. Tako je i bilo. pomele pod i oprale ga. Vraćamo se za ručak kući. Vidim da me je župnik iz Virja tražio pa mu se javljam i dogovaramo duhovnu obnovu za Bijelu nedjelju. a ona mi reče da je jehovin svjedok. Smilju u Prištini i molila sam je da se zauzme da se dovrše još dvije knjige koje bi se uskoro mogle objaviti. Neke manje potrebe rješavam porukama. Autobus je dobar i udoban pa nema u njemu nikakvog šuma ni buke. Aleluja! Uskrs je prošao lijepo sa svetom misom u noći i sa svečanim ručkom oko podne. Odmah sam je uzela na stranu i saznala da je u pitanju peti abortus. Sreća je da su ulice dobro osvijetljene pa nemam problema doći do kuće. molile dragog Isusa da ih izruči u krilo Oca odakle su primili život. Ja pratim don Vladimira jer je on prvi puta u domu. Tako sam dobila s. a evo sestra Luka ju je privukla da dođe. U ponoć stižem u Travnik. Kad se starica ispovjedila i pričestila. pa ja to koristim da obavim neke razgovore. Rekla je da će poći na ispovijed svećeniku koji je držao sv. misu. On me odmah pita trebaju li mi kola. odjel koji je i najveći po broju katoličkih žena. Javila sam se i studentici Luciji pa je i ona došla sa svojom prijateljicom. Idemo od sobe do sobe. Navečer sam išla za Uskoplje svojima pa me pozvala Marija moga rođaka Maglaša da navratim kod nje. Na kraju me Sofija Janjevka i ona bolesna žena ispraćaju čekajući dok autobus krene sa stanice. Poslije molitve i ispovijedi otišla je presretna kući. U 14 h se ide u dom. Isus je tako sve posjetio i obasjao svojim svjetlom. pa ću navratit kod tetke Ivke 63 . U jednoj sobi nešto mi je djelovalo pomalo čudno. a još nijedan nije ispovjedila. Dobivamo 1. Molili smo i dali smo ime svakom djetetu. njih 3 svećenika i ja s njima. Kažem mu da trebam jer u jutro prvo idem na sv. zatim opet u crkvu koja je sad bila puna grančica i borovih iglica pa smo nas dvije sestre podigle sve klupe. Pogledam je. Ujutro molitva. Došli su don Marko i don Jure na ručak. Lijepa i dotjerana u dubokoj starosti dokaz je da je bila lijepa dama u svojoj mladosti. a da će Maglaš doći po mene. misu.

iz Bugojna i ja. Kad smo zašli u razgovor. Ubrzo stiže još i tetkina Jele. Nakon navečer održanog susreta i prije podnevnog primanja. Na kraju ja primam na razgovor. a svi sa svojim župnikom mole za mene blagoslov. U 18 h. idem na vlak za Koprivnicu. Zatim se svratim nakratko kod brata Ljube. Odmah prvi dan bila je dupke puna. njih dvojica braće. Tu je bila nevjesta. da je jako bolesna. I ja rekoh da trebam sutra ići za Zagreb. paraliziranoj mojoj krizmanoj kumi koju sam jako voljela. Držim katehezu protkanu molitvom. Kleknem ja. Đuro je došao po mene i vozi me za Virje gdje sam se smjestila u Ivinu sobu. 64 . što je bilo jako lijepo. Popričamo i malo se pomolimo. Zatim posjetim braću i obitelji Antine i Jožine. što nam je bila velika milost. Marko me odvede do ujaka. Nakon kraćeg razgovora otišla sam na molitvu na Trnovaču gdje su došli mnogi od Bugojna i Gračanice i jedan nepoznat momak koji reče da ide sutra za Zagreb. Oni mi rekoše za nevjestu Luciju.i tetka Drage. Boškova supruga. Produžim na groblje pokojnima i onda strini Slavi. krenuli smo skupa. svaki ponaosob.. Na kraju su bili u mom molitvenom programu u Zagrebu i sutradan su došli na razgovor.. Jednom je brak u krizi. Tako i drugi dan. Čitav put do Zagreba bio je misija molitve i razgovora. a župnik na ispovijed. MISIJA U ZAGREBU I PODRAvINI Oko jedan sat poslijepodne. a drugi je branitelj s posljedicama. s djecom. Prije podne su posjeti po obiteljima i bolesnima. Malo se odmorim pa idem kod Marka Stipinog i kod tetke Milke na Ploču. Marica nas je čekala na Sigetu pa su nam oni dali stan da se ispričamo i da molimo nas dvije skupa. evo Božjeg proviđenja. vidjela sam da me je sam dragi Bog spojio s njima kojima je toliko trebao razgovor i molitva. kad tamo strina i Ivanka plaču pred kućom i kažu da je već otišla s nekim za Zagreb. Puno smo toga isplanirale. Odmah idem do nje. Poslije mise župnik najavljuje duhovnu obnovu. Zatim idemo svi u novu dvoranu. je sveta misa.

u Međugorju. „i znaš gdje. zove me Drago. Tako mi je dragi Bog redom slao sve one koje sam trebala posjetiti ili primiti. rekao je.. U ponedjeljak sam prešla u Novo Virje gdje me je Štef odveo kod žene Dore. pozvala sam Dragu da napravimo intervju na radiju. Netko mu je dao moj broj. srela sam Dragu. Poslijepodne. dok sam ja primala na razgovor i molitvu. a svećenik na ispovijed. Godine 1991. dolazi nam varaždinski biskup. pa na Brač u Milnu. Drago mi reče: “Sestro.. Budući sam u to vrijeme pokrenula vjersku emisiju na Radiju Koprivnici.Došla sam kod žene u kuću kojoj je upravo „slučajno“ došla i susjeda koja je trebala duhovnu pomoć jer je imala nekoliko abortusa. 1992. Župnik je na kraju izjavio da bi se ovo trebalo na jesen ponoviti.“ Od srca sam poželjela da mu se ta molba usliši. Obnova je tekla divno. Pitam kako je i je li našao djevojku svoga sna. sama prilazi kao velika i dođe naprijed da molimo za nju. Biskup Mrzljak me je dobro poznavao i prije nego sam išla u Albaniju. nakon dosta godina. pa me je molila da im se opet navratim i da bi i ona željela razgovor. Sestra joj je na pragu rastave braka. Kad smo se vraćali s radija kroz grad. zaista se Gospodin slavio! Zadnji dan smo župnik i ja molili pojedinačno za narod. U nedjelju sam nastupila pod obje sv. primiti blagoslov Božji za naš budući život. Iskoristila sam moment i kleknula da me blagoslovi što je on rado i učinio.mise pred punom crkvom. Dora je Štefa Prelogovića iz Koprivnice teta. Župnik me predstavi naglasivši da ja držim duhovnu obnovu za župu pred krizmu. a mala Marija od 5 godina. Jednog dana. ali je djevojka iz moje Podravine. Bila je presretna.“ I sad ja saznajem da je upravo njemu Biskup krstio peto dijete – Aleluja! Drugi dan je Drago došao na duhovnu obnovu. Već imamo troje djece. „Jesam“. moli za mene da nađem djevojku s kojom bismo čisti došli pred oltar. kad sam bila u Koprivnici. na što je i sama časna dominikanka bila dirnuta. A ovi su 65 . godine išla sam za Albaniju. Kaže da je išao krstiti peto dijete u roditelja. Kako živi svoju vjeru? Gdje je došao do tako duboke vjere da živi s Isusom svaki dan 24 h? Kako moli? Kakav izgleda njegov dan kao vjernika u današnjem svijetu? I slično.. To je bilo dirljivo kao i cijela obnova. zatim u London. Tako smo ostale sat i pol u razgovoru i molitvi. Postavljala sam mu pitanja na koja je on spontano odgovarao. Bio je on u to vrijeme momak pun Duha Svetoga. da i za nju molim. jer ju je Gospodin podigao.

a poslije mise bila je kateheza i molitva s razgovorom. nakon tko zna koliko godina. Hvala Bogu. S njima se vraćam i ja.Virju završava prekrasno sa sve više ljudi svaki dan. Samo naš dragi Bog može tako sve posložiti. I kad sam napravila račun što sam potrošila na putu.moji prijatelji od 1990. koji je trajao do 22 h a zatim me vraćaju u Virje u moju sobu Ive studentice. pa smo pošli odmah na svetu misu. pustiti ženu da ide na molitvu. jer je to Štefova rodna župa. čeka nas dečko koji nam srdačno maše. Molimo Isusa da uđe u ovu kuću. Slijedi predivan susret u župnoj crkvi sa župnikom. Pitam tko je to. a na kraju je župnik primao na ispovijed. bilo je to ono 5 KM do Bugojna i ono 68 kuna vlakom do Koprivnice na putu od skoro dva tjedna. Na kraju je čovjek ostao sav u suzama ganut od milosti jer se ispovjedio. koji su bolesni. Od Štefa dakle na sve strane samo blagoslovi. Prijepodne župnik me sam vodio po župi pokazujući mi koji nas trebaju. kaže mi župnik. Poslije ove misije idem za Zagreb s Đurom i Marijom u Cibonu na duhovnu obnovu molitvenih zajednica gdje su došli i moji autobusom iz Travnika. Jedan dan Štefova mama me zove na ručak. To su bili jako dirljivi susreti. „To je onaj mladić kojega ste posjetili u kući kad bijaše u teškom stanju. i u njihovoj kući smo još tada imali molitvene susrete. Misija u N. Župnik me dovodi u kuću čovjeka koji je ostajao s bolesnom starom majkom kod kuće dok bi žena išla na molitvu daleko i po 60 km. dok drugi to i ne bi dozvolili. Neka mu je čast i Slava – Aleluja! 66 . Dolaze iz Gole po mene i vode me u kućne posjete prije svete mise. Bila sam presretna kad sam shvatila gdje sam dospjela i gdje ću biti ove dane smještena. da se pomolimo za one koji žele predati Isusu svoj život i obnoviti svoje sakramente. koji su pogorjeli. kad tamo. a koji se sad dobro oporavlja“. Zadnji dan smo sve pozvali da iziđu naprijed. Drugi dan idemo posjetiti sestru s osmero djece. tako prilaze svi do posljednjega. Sutradan prijepodne još su posjeti po župi a zatim ručak sa župnikom kod Štefove tetke. Rekla sam da je to predivno. koji su sami i tako dalje. Vraćamo se kući.

ali se pouzdajem u providnost da ću stići na vrijeme u Split. ali da joj prije toga svratim u kuću da se malo pomolimo sa svom njenom obitelji. Pita kud idem. Odmah sam mu to dala na znanje.“ Divan čovjek. Direktor je zamolio za pomoć i drugu tiskaru da bi nam to što prije isporučio. Naravno. Čim smo stali na Kupresu i izvadili stvari iz prtljažnika. Idemo skupa do Nove Bile u tiskaru pa će me oni prevesti na stanicu u Travnik. Pitam na stanici u Bugojnu ima li što preko Kupresa. za pet minuta se vraćam i idem na Kupres po lijekove. idemo uplatiti knjige koje sponzorira molitvena zajednica iz Švicarske. prijatelj moga prijatelja. U njemu nema grijanja pa sam se smrzla. Molimo se za ručkom skupa s malom curicom. Kažu mi da nema ništa. Bili su tu i muževi roditelji. Ljudi iz Švicarske žele ponijeti nove knjige o Kini u molitvene zajednice. krećem iz Kaknja (gdje sam bila privremeno dok se kuća obnavljala) u misiju s putnom torbom. Trebamo bar 100 primjeraka. žena koja je bila s nama u Lurdu. jer je tih dana temperatura bila i do .20 C stupnjeva. Iza dva sata dobivamo knjige „Crkva u Kini. da pozdravim ove Zagrepčane. Ipak trebamo čekati do 2 h. iza mene stadoše kola i žena me pita kud sam pošla.1. koferom knjiga.“ Njima dajem 50 komada a ja uzimam 50 samo onako u papiru upakirane jer su mi koferi puni. Malo se našalim i kažem. a ja mu kažem za Split. Direktor tiskare je naš Ante koji je tako divno otvoren Isusu i uvijek je spreman ugraditi se u duhovnu obnovu. upoznali smo se nedavno. ostavljam mu DVD velečasnog Sudca i kažem da me ostavi na glavnoj cesti pa će opet netko naići. 67 . Vidim kola zagrebačke registracije. Što sad. voljna je da me odveze dokle treba. U 15 h imam autobus iz Travnika za Bugojno. Sjeli smo na katu u Fisu. DVDima i biblijskim citatima. Dolazi konobar i pozdravlja nas s „Faljen Isus“! Kako je divno čuti taj naš dragi pozdrav. Iz Bugojna nemam za dalje autobus. Rado ide na molitve.MISIJSKA tURNEJA NA JUžNOM DIJELU hRvAtSKE U petak 4. Moji se suputnici odlučiše da idu nešto pojesti u FIS pa zovu i mene. Već je tri knjige tiskao na svoj račun. Razgovor u radosti Isusove prisutnosti i u toj sredini ništa nam ne remeti. To je bio jedan blic posjet pun milosti. a on će mi: „Sestro. a tamo Bugojanac.

Zvjezdana ili vlč. Predam im DVD s molitvama i preporučam im da ako imaju priliku odu kod p. koje sam srela kod vlč. Oni me ostavljaju na jednoj benzinskoj da čekam za Kamensko. Livnjake odmah obavještavam da im dolazim za vikend . držala sam prvi molitveni susret prije 68 . reče mi: „Ma sestro.Ostavljam DVD i odlazim. On to može jedini dobro učiniti. a već je bila i noć i jako hladno. Tu je sad blizu autoput pa mi ne treba puno vremena. Kažem da mi je do Sinja pa tamo je autobus za Split kamo ja idem. ali što prvo i kako? Molim Isusa da On to posloži. I zaista. Ostavljam mu DVD što ga je obradovalo i izlazim pred kućom u Splitu gdje sam i trebala. Tu su bili na skijanju. Sudca. Znala sam da trebam izići jer sam puno poziva dobila. Bio je to jedan mladi bračni par s djetetom. Zanimljivo je kako sam dobila odgovor odakle krenuti s misijom.“ Kaže mi da ima dvije sestre u časnim sestrama i da mu je brat svećenik . ali me je Isus ozdravio. kad tamo na benzinskoj stoje kola dubrovačke registracije. vili. Svjedočim im da sam i ja bila godinama pod terapijom. ljudi prolaze svaki svojim putem. Metković i na kraju Livno. Sudca na seminar i da u molitvi i u Božjoj prisutnosti traže ozdravljenje. Savjetujem im da i oni budu otvoreni za Isusovu pomoć. Put je bio kratak i meni i njemu koliko smo htjeli reći jedno drugom.koja milost i radost me je obuzela tako nešto čuti. Ja čekam i pitam se koga li mi je Isus pripremio. U njihovoj kući.seminar. sestra mu koja živi u Zagrebu. bili su veza za ovu misiju. a dolazi mladić i pita kuda ću. Jedan dan mi Miro šalje poruku da dođem jer je do subote samo Ela tu. Miro i Ljilja. Kad je mladić shvatio odakle sam i kud idem. Čekam na mostu u Trilju i to dosta dugo. Sad mi je bilo jasno da treba početi od Splita. Kola preuzima muž sa starijim sinom i krećemo prema Šuici. ali moraju u Zagrebu malo odspavati jer sutra rano kreću za Hamburg. Pitam ih da li bi me mogli uzeti. Ja im se obraćam i pitam ih ima li jedno mjesto za sestru? Idemo do Trilja i u putu mi rekoše da bi me odvezli do Splita. ja ću vas odvesti u Split. zatim redom Dugi Rat. U putu se odaju da on ima epilepsiju i da je stalno pod terapijom. Iz restorana izlaze dva čovjeka i idu prema kolima.

Oni su u Neokatekumenskoj molitvenoj zajednici.godinu dana kad je došla Tanja koja je imala dugo godina bolesnu kralježnicu koja joj uz svu terapiju nije prolazila. a posebno kad je trebalo moliti. molitva. I dotad neotpakirane i rezervne stolice bile su u funkciji tako da je svatko imao mjesto za sjesti. nisam mogla ni samu sebe čuti.1. Raspituje se za sljedeći molitveni skup. Bilo ih je i iz susjednih župa. rekla sam: „Ako ne možete oprostiti. Mama me moli da dođem i ja obećavam doći joj na ručak. pjesma. Sve ih od srca pozdravljam i odlazim do svoje susjede iz Uskoplja koja tu od rata živi.Subota je. To njeno ozdravljenje pokrenulo je sve oko nje. Na kraju svi prelazimo u molitvu da se dragi Bog proslavi i da im i bolesna sestra ozdravi. Bila sam ushićena tom ljepotom od djece i njihovom radošću. poznata operna pjevačica. Tu večer Tanja me čeka da me vozi kući da mi ispriča da je ona prošlu godinu na našem susretu ozdravila i što sve Isus čini u njenoj obitelji. Dok pričamo dolazi čovjek s petero djece. sve ispod 10 godina. Poslije programa sestre su prišle majci i odvele je u svoje stanove. Jedna od cura dolazi po mene autom i stižemo prije ručka kojeg priprema mama i treća joj kćerka. a inače je još u Njemačkoj. želim. baš život u pravoj punini. bile su presretne i one i majka.1. recite: „Isuse. Mnoge je počela slati velečasnom Sudcu. Na kraju mi prilazi sa suprugom i kazuju mi da su presretni što su mogli biti na ovoj duhovnoj obnovi. pred mirovinom. 5. ali ne mogu“. šala. A taj dan sam trebala u posjet jednoj obitelji u kojoj se djevojka zatvorila u kuću i ne izlazi. Našla se tu i Božena Svalina. Popodne se jedna grupa s preko 100 osoba u župi „Gospa u siti“ u Podstrani našla u novoj dvorani. a Tanjina je sestra supruga spomenutog igrača i ona ga je pozvala. a kad je došla tu večer bila je potpuno zdrava. Nalazim i muža joj koji je trenutno tu. ali sutradan u nedjelju 6. U njenoj 69 . Tu večer sam bez problema mogla lijepo govoriti. Još sam saznala od Tanje da dvije kćeri nisu sa svojoj majkom 5 godina pričale i taj dan su došle u crkvu a ja sam upravo govorila o oproštenju. Otac je u zadnje vrijeme počeo ići u crkvu. Tu je radost. Prisustvovao je tu i poznati igrač koji je taj dan vraćen s ukrajinske granice jer nije imao potreban pečat na dokumentima. Primam privatne posjete prije podne.

Isus se proslavio baš kako sam Ga molila. Ja sam trebala ostati i sutra u Dugom Ratu zbog još nekih susreta i privatnih primanja i posjeta. Svi susreti su bili zaista pod silnom milošću. prekrasno su molili i svjedočili. Oni su rodom iz Žepča. Sutradan dolazi Snježana po mene i idem za Dugi Rat gdje su došli moji prijatelji iz Splita. Novu Godinu su dočekali u molitvi i klanjanju a zatim su imali malu zakusku. čovjek bez želudca. u noći sam čekala kad će njegova crijeva početi pucati. Ostavim joj nove knjige i biblijske citate. Kad su otišli. ne bih mogla vjerovati. On je Hrvat a žena pravoslavka. dakle. ali je ne bijaše u kući. posvjedočim ne znajući za njihov problem. Župnik mu kaže: „Jedi. A dragi Bog ih je našao. Muž se vani razbolio. kod ujakove kćeri. imaju samo jednu kćer. To je dom molitve! Jedan dan su slučajno navratili i njihovi kumovi. Iz Dugog Rata vozi me obitelj s troje prekrasne djece kod koje sam i odsjedala. Bijaše joj samo kći. ni tko su ni što su. još je i kuću napravio. njihova kuća je danonoćno za sve otvorena. Primijetila sam da su njemu oči od radosti zasjale. Na kraju me pitaju gdje ću sutra jer bi me odvezli gdje god trebam kako bismo još malo bili zajedno. posvjedočim. kako zajednički tako i osobni. kako je jedan bračni par bio podignut kod vlč. operiran je i vraća se kući. Ostavljam joj knjige i citate. Da nisam sama bila za stolom. Dala sam im svoju knjigu o Kini. onda su mi domaćini rekli 70 . Tu je i sportaš sa svojom suprugom. sve ti je to blagoslovljeno!“ On. tako da ih više nisam vidjela. pogotovu sad kad je već kao djevojka izrasla. išli su redovito boreći se i dalje za život.“ Ali eto. vjenčali se i dolje si kupili plac za graditi kuću. Naš Bog je silan! U njihovoj kući su bili mnogi susreti jer tu navraćaju mnogi svećenici i sestre.kući smo se često sastajali na molitvu i jedna od kćeri joj je postala časna sestra. Zlatka jer su živjeli u drugom braku pa su svugdje bili odbijani. podigao ih i ispunio ih svojim Svetim Duhom i ozdravio od svih bolesti. Danijela od sestara iz Blata. A prekosutra su oni morali za Zagreb. Kad sam ih pozdravila. Kad su došli na molitvu. Sve normalno radi i jede kao najzdraviji. Bilo mi je drago i nju vidjeti. s. a žena mi kaže: „Sama nisam vjerovala da se to može dogoditi. Uoči Nove Godine poziva ih na doček župnik iz Gospina svetišta Vepric. čovjek živi bez želudca već godinama. Otkad su saznali za molitvu na Kamenu u Splitu. Idem kod svoje rodice.

da mi je bolje čekati na križanju u gradu pa da me netko pokupi.da su oni u drugom braku. grude od Oca Ante Gabrića. mlada profesorica.1. Tako je i bilo. ni bijelih ni crnih. sestro. I danas se mogu vidjeti snimci na internetu s tog seminara. Molila sam ju da moli da misija bude što uspješnija i skupa smo se pomolile. To se i ostvarilo. meni tako drage. Isus zna što kome treba. Više puta su mi ljudi rekli poslije susreta: “Ti si. Kaže mi vozač da za Livno nema autobusa. Poziva me da održim duhovnu obnovu za cijelu župu za Gospu Karmelsku. Iz Metkovića Maša i sin joj. Sutradan sam primala na odvojene razgovore. Cijela me obitelj vozi u Metković u župu Bagalovići. a bit će i svi u programu.” Čim sam došla u Dugi Rat. Ide do Posušja. Na cesti prema Livnu podugo sam čekala. za sve se brinula. 9. sam ga je Isus poslao u tu župu. Molim ih da se nastave okupljati po kućama svaki tjedan bez obzira koliko su u župi aktivni. koja je kod 71 . Još mi je pripremila i upakirala divan dar. svi imaju kola. Ivanka je bila žrtva za svoju obitelj i nije se nikad udavala. kojemu sam ovu cijelu misiju povjerila. da se ugradim i u taj dio naše. Eto. Jedna je obitelj u svojoj kući skupila sve svoje i dogodila se jedna predivna večer s Isusom. kao i Rade. ima problema s kukom i teško se po kući kreće. Srijeda je. posjetila sam svoju prijateljicu po kojoj sam tu i došla. a navečer sam organizirala zajednički susret. Molim Isusa i Mariju da se zauzmu da se to i ostvari. Tamo imaju svoju prijateljicu kod koje ću i spavati. predala sam sve Isusu u ruke i njeno slabo zdravlje i zdravstveni personal koji se brine da joj olakša patnju. Odvezao me je do benzinske crpke izvan grada. Kažem mu da me bar malo izveze iz grada prema Livnu pa će me tamo netko primijetiti. a sad je sama bolesna. Najednom izlazi čovjek iz kafića i pita me kuda ću da me odveze. govorila kao da si nas sve poznavala. Bila je presretna da sam ju posjetila jer sam nekad kod nje odsjedala i u njenom mjestu imala misije. Jedan mladi svećenik imao je predivno klanjanje. Tamo mi staje jedna djevojka. voze me u Mostar i na samom ulazu u stanicu autobus izlazi iz stanice i stane mi. a posebno za stare roditelje. Odlazimo na svetu misu. jer tamo nema taksija.

Ovu duhovnu obnovu organizira s. ne bih tako smisleno mogla govoriti. da ga je dobila na nekoj spirituističkoj seansi. Ručala sam. Kako je sad ostala sama i ne zna još nikoga. Žao mi je da se to nije snimalo. Držala sam susrete i prije i poslije podne. Kažem joj da bude mirna i bezbrižna jer. Milosrdnica Lovrina. i kaže da je sve s Isusom dijelila. i kad nešto nije imala. sad sam uzela ručak i pošla da se bar pola sata odmorim kako bih bila svježa u 16 h kad počinjem s programom. za sve ima milosrđa i sve sabire i duhovno podiže. Za sve ima mjesta u tom Božjem mozaiku. Sudca na seminaru. u samostan na Žabljaku. legenda Livna. Nikada tako o ljubavi i daru ljubavi nisam govorila. Na poticaj Duha Svetoga vratila se u Tomislavgrad. I zaista već prvi dan Gospodin se silno slavio. Kako me još uvijek muči prehlada. misu i za ispovijed.1. bilo je po Njegovoj providnosti. onda bi imala razloga sumnjati. Navečer sam imala osobne razgovore koji su prelazili u molitvu za konkretnu potrebu pojedine osobe. gdje nas je lijepo primila i počastila sestra Salutarija. Kažem joj da ćemo se sad dok vozi malo pomoliti u tom molitvenom daru jezika. starac pun Duha Svetoga. Smiljana bila u molitvenoj dok je studirala u Zagrebu. Uvijek molim Isusa da me upotrijebi da ja kažem ono što bi On rekao ljudima. Njega sam upoznala kod vlč. Ja se ispovijedam da budem što čišći kanal za milost. Sama je svoju mamu uvela u obnovu. Pitam je gdje je dobila taj dar. Poslužuju nas sestre Malog Isusa. a nitko nikog ne potiskuje i ne guši. Došao je don Mladen. I sad da ju ponovim.p. Tražila sam svećenika za sv. kaže mi da se malo počela prazniti pa i sumnjati u svoj dar jezika. Dok smo molile osjetila se ljepota Božje prisutnosti. a ja Kći Božje ljubavi naviještam Božju ljubav i molim da ta ljubav uđe u srca i bude vidljiva. 72 . godinama radi u bolnici. a ona sad u Njemačkoj. 11. Reče mi na De Grandisovom seminaru. U petak sam stigla u Livno. Isus zna što i gdje treba reći. iako sam u jutro sve odbila radi posta. a ona me odluči odvesti u Livno. Što je Crkva predivna! Svatko daje svoj dio. Ostavljam joj broj za kontakt. slijedi sve što joj je dostupno i u postu i molitvi provodi dane. u rodni kraj.

ali u Bugojnu treba puno čekati pa me vozi u D. Ponedjeljak je. dragi Isuse! Čuvaj sve one koje si mi dao. kao da je nije ni bilo.1. a na kraju svi koji su željeli mogli su prići da prime sakrament pomazanja za ozdravljenje duše i tijela. dok su drugi oduševljeno slavili Boga najljepšim pjesmama. Vakufa za Travnik čekam dosta dugo i najednom dolazi autobus Jelinak iz Usore koji ide iz Hrvatske. Ljudi su satima stajali nepomični. Tvoji su. Imala sam i svoj apartman. Molim ih da se svratimo na grob pokojnog fra Ive Radmana. Gospodin ju podiže po molitvi. Moja mi je Janje spremila ručak i ugrijala sobu što me je oduševilo i oraspoložilo od te divne male žene s mnogo ljudske ljubavi. samostanu. Sama se spikerica nudi da me odveze do Bugojna. Na izlazu iz D.slava Ti i hvala. Vakuf. A sad dolaze po mene oni koji su htjeli sa mnom razgovarati i odvezu me do Kupresa. Sve nas je svećenik pričestio presvetom Krvlju i Tijelom. šalim se) . Malo se 73 . Zadnju večer bilo je toliko naroda da ni sve rezervne stolice nisu bile dovoljne. i mi krećemo. Mogli bismo i još da nam je bilo vremena. 14. Mnogi su počivali u Duhu. (Sad nisam imala DVD da im dam. U njegovoj toplini i moja se prehlada povukla. Kažem im da zajedno uzmemo taksi. Jednom prilikom je nekima rekao: „Sestra je to tako dobro vodila da su se čule životne ispovijedi koje ljudi nikad nisu mogli ispovjediti“.Svećenik se lijepo uklopio u program. Dok sam molila. osjetila sam jaku silu Božjeg Duha pomazanja. Idem na Radio Kupres i snimam tri emisije. U ovoj kući. Dajem 5 KM. jer je spikerica M. Plaćam 2 KM. Ostavljam sestrama bombonjeru i kave što su mi ljudi donijeli. Ustajem ranije i molim jer mi je otići u jednu firmu da se pomolim prije doručka. bilo je zaista predivno. osoba jako otvorena Isusu. Stižem u Travnik i izlazim pred stanicom s još dva čovjeka iz Zadra koji idu negdje na sprovod. meni si ih samo nakratko posudio. Vraćamo se na doručak u 8 h. U međuvremenu je došla jedna osoba kojoj je poginula kći i sva je još u boli za djetetom. Aleluja . Svima u studiju ostavljam citate iz Biblije. Izlazim iz auta i sama idem na grob.

Na kraju su mi rekli da će me posjetiti u Travniku kad budu išli u Međugorje. Pa to može samo dragi Bog tako namjestiti i njegova očinska providnost. njih petnaestak. župnik nije znao sigurno što bi s ovom sestrom napravio. ali kad smo s Isusom sve je moguće. Dala sam mu neke poklone koje sam dobila na misiji. „Jako rado“. Kad sam sve račune složila. Zanimljivo. Obavijestila sam Radio mir Međugorje da ih iskoriste za svoje programe dok su dolje kao i Herceg -Bosnu. Posjetili su me profesori s jednog našeg sveučilišta. misa i na kraju karizmatska molitva do 21 h kad se zatvara centar. Prije mjesec dana jedna me je baka nazvala da zahvali dragom Isusu i meni da ju od zadnjeg našeg susreta nikada više nisu noge zaboljele. ako je u mogućnosti. Nikada nisam mogla ni pomisliti da ću im ja nešto pomoći.odmaram i idem u Katolički da počnemo krunicu. Neka mu je čast i Slava – ALELUJA! OPIS MISIJE OD GOLE DO tRAvNIKA 13. „jer nam je to šansa da se ispričamo i još štošta isplaniramo. Ipak je već prvi susret bio silan u milosti. kaže mi. Htjela sam mu dati nešto novca za gorivo. S molitve su svi odlazili presretni. Na kraju me Luka pita kako ću u Kakanj.“ Tako se ja vraćam u kuću iz velike misije s još mnogo više knjiga. ali on odbija. s kojima sam još molila za darove. Crkva sve više očekuje veće aktivnosti od laika. kad sam prvi put došla u Golu. 24. vidjela sam da sam obavila svu misiju i vratila se s 12 KM troška. Bila je sveta misa pa iza mise navještaj Božje Riječi i molitva s pjesmom.2. Vratili su me 74 . Prenosim radosne vijesti i potičem ih da bi se i sami trebali spremati da i netko od njih pođe jednog dana u misiju. Ostala je jedna manja grupa. I do sada sam im ponešto pomogla jer imaju prekrasne ideje u planu realizacije. Zaista je bila radost ponovno se sresti nakon 3 tjedna sa svojima koji te prate u molitvi i na misijskim turnejama.1. Pozvana sam na molitveni susret u Goli. Kažem mu da bi trebalo otići po knjige u tiskaru pa da me prebaci. a posebno za molitveni dar jezika. Gospodin se proslavio! A sad me je župnik presretan dočekao. Bila je i sada velika milost nad nama svima. a zatim časoslov pa sv. i radio Kupres i TV Oskar C.

u zrakoplovu. Kad sam završila susret sa svakim ponaosob. Subota je prijepodne.“ Biti prijatelj s Isusom i s njim sve dijeliti. a poslijepodne susret s prvopričesnicima. ali i silna radost kao nigdje jer je žena prihvatila svoj križ i nosi ga snagom Božjom. tako da je susret protekao baš kakao bi se samo i poželjeti moglo. kao i na brodu. Koja patnja u toj obitelji. Navečer smo posjetili obitelj kojoj je sin poginuo u 23. svugdje smo s Isusom sretni. Većina mi ih je još od prije poznata. radosna i razdragana. Još jedna večer u razgovoru i u molitvi. Ivana me je potom uzela na Radio Đurđevac.kasno u Virje i moja me je kuća čekala otvorena (zanimljivo da ima i danas područja gdje se kuće ne moraju zaključavati). 16. Zatim posjet bolesnoj curici od 5 godina koja na koljenima hoda po kući i na stalno je priključena na bocu s kisikom. godini. mirni i bez straha. Bilo je prekrasno i djeca su otišla vesela. druga od djevojčica. Ljudi su me obdarili svim i svačim. gdje sam sve putovala. Sa Sanjom su privatni posjeti. pa i ispod zemlje u podzemnoj željeznici po Europi. 17.2. 15. Divna je molitvena atmosfera u radosti Božje prisutnosti. ali ima i novih lica. Župnik i ja imali smo susret s krizmanicima od dvije grupe. dolazi mi poruka da dođem kući jer je već župnik došao u kuću na ručak. Nastupam u Virju pod obje svete mise. Donijela sam sve to u kuću gdje sam boravila da 75 . Pokazala sam im primjerom iz života kako je lijepo biti s Isusom i na konju u planinama Kosova. Nedjelja je. tako sam imala priliku i preko radija Isusa navještati.2. Prijepodne i do ručka još jedan je susret s jednom grupicom starijih ljudi koju su se sabrali u jednu kuću kako bih ih srela i molila s njima. jedna od dječaka. Nalazimo ih u pjesmi uz malo grijanja jer je vani velika hladnoća.2. pa stiže Sanja poslije posla po mene i idemo u župu Močile u crkvu sv. Na kraju sam se još pomolila za svakog pojedinačno. Petak je u Virju. Idem na križni put. Na pitanje: „Što je najvažnije u našem životu?“ Biblija kaže: „Biti poslušan Božjem glasu. Pozvala sam ih da se predaju Isusu i molila da ih Duh Sveti ispuni i dadne im novo srce. Leopolda gdje se inače sastaje molitvena zajednica. Malo smo ih izazvali pitanjima.

molitvenike. Dok se kuća renovira u Travniku lijep je osjećaj imati svoj privremeni dom u samostanu.Aleluja! Kad sam spomenula da sutra trebam biti u Travniku i voditi molitveni susret. ali kad sam vidjela njihovu upornost i želju da se putom ispričaju. I za šest sati vožnje stižemo u Travnik gdje su ručali i odmorili jedan sat. prihvaćam njihovu ponudu zahvalna Bogu koji me očito nagrađuje za moju lijepo obavljenu misiju. a ja je molim za još dva teška bolesnika. U Beču je i kuća Matica gdje je kolijevka naše Družbe. paklene situacije. 18.2.i ta kuća ima blagoslov od moje misije. Pola sata odmaram. Došli su i svirači i pjevači s gitarama. jer ja to ionako ne mogu nositi. Naš Bog je silan Bog! Puna radosti i oduševljenja vodila sam susret u Travniku tako da su svi to osjetili.časoslove za Travnik. misu i na kraju na naš molitveni susret. „Ja sam Vam u drugoj zemlji“. kažem im. I oni su bili podignuti Božjom milošću. pogotovo što moram ponijeti molitvenike . Ujutro krećemo preko Zagreba jer ja moram uzeti Časoslove . Svečana sveta misa bila je s najnovijim pjesmama na čemu sam im zahvalila. kad se Družba širila i dospjela i do naše Bosne u Sarajevo. 76 . zatim krenuli nazad da bi se za pet sati javili iz svoga doma u Virju. pa u crkvu na križni put. ali slatko ponovno u svojoj zajednici kojoj trnutno pripadam. Tako sam za kratko. Sutradan dolazi po mene jedna osoba i vodi me svojoj psihički slomljenoj sestri. ponudio mi se bračni par da me voze direktno u Travnik. pa na sv. Susret je tekao u silnoj milosti i na kraju molimo i ja i župnik pojedinačno za sve. U prošlom našem susretu dobili su veliku milost. Ona me dovodi ravno u Kakanj. MOJE NAJtEžE PUtOvANJE Evo sjetih se jedne situacije s putovanja. Pitam ih znaju li oni gdje je Travnik. Jedne godine uzela sam svoj odmor s nakanom da ga provedem u Beču zbog jezika i da služim kod starih i bolesnih sestara u Breitenfurtu. . Bilo je predivno naći se na tim stazama pa i u kućama koje su u samom početku čudesno nicale.

osjetila sam neku stranu silu. ali ga ja ignoriram ne ulazeći s njim u komunikaciju. misi i sve su sestre molile meni za sretan put. Ja mu dajem na znanje da imam jaku zaštitu jer sam se pričestila u Beču. koga buditi. Sjednem na klupu i u miru. Dok sam im pomagala preda mnom se nađe kondukter i ja ga pitam ima li gdje drugdje kakvo slobodno mjesto jer mi je ovdje užasno. Vidi da mu ne pali kod mene pa je već nervozan i bijesan kao pas na lancu. te zaspim i ja. 77 . U Beogradu bračni par izlazi i ja im pomažem prenijeti stvari. Prespavam i nastavljam put u svoju misiju. Pomože mi čovjek ponijeti stvari i smjesti me u kupe u kome je spavao jedan mali Albanac. misa. Pitam za crkvu i nađem u njoj par sestara. ali sam pretpostavljala da to nije nešto dobro ni poželjno. Kao mlada sestra nisam pojma imala što je to. Pita jednog mladića koju će curu da mu privuče. Isuse. uz onu pjesmu i molitvu opet sam se osjećala kao u raju zemaljskom. Sretna dođem do Niša. Moj sugovornik mu reče da me pusti na miru. Taj dan. vidjela sam neke pomalo čudne ljude po vlaku. Ja sam ipak mirna i sigurna uz Isusa kome su me moje sestre predale. kao u paklu. Inače ne bih nikad mogla opisati sve prekrasne doživljaje s puta.U Breitenfurtu je i grob majke Utemeljiteljice gdje sam često molila kao i na groblju gdje su mnoge sestre pokopane. Kad sam ušla u Crkvu.dobit ćeš stostruko… To je bio jedan jedini put u mom životu sa takvom neugodnošću na putovanju. Užasna je situacija. Dok s drugima razgovara. Čujem kako priča da se bavi parapsihologijom. Tu je i jedan bračni par s kojim stupam u razgovor. I zaista on se usmjeri svojim rukama i svojim pogledom prema jednoj djevojci koja kao po nekoj komandi pristupi mladiću. Ti me nećeš pustiti da neprijatelj likuje nada mnom. a on tada poče i njega provocirati. U Nišu se mislim kud ću u noć na Kosovo. Bila je Mala Gospa i večernja sv. stalno nešto na moj račun nabacuje. gdje se milost na veliko očitovala. I tu se pokazala ona Isusova . Jedan nabusit čovjek se ubacuje u naš razgovor. Mislim se. bila sam na sv. Čim sam ušla u vlak. kad sam se trebala vratiti.

Poslije sv. Dajem im svakome po jednu knjigu. pokupiti u Klokotu. iako me žena srdačno zove.10. Nemam vremena svratiti joj. trebala sam ići podijeliti ih. Stižemo u Prištinu oko 7 h i kupujem burek da se malo okrijepim i nastavljamo put do Prizrena.PUt NA KOSOvO I ALBANIJU DA PODIJELIM 8. samo su se međusobno smijenili vozači. stavljam se u potpunu Božju providnost. To me je obradovalo. Tu u firmi u Prizrenu uzimam knjige i prevoze ih kolima od firme u katoličku crkvu. Pozdravljam nevjestu pred kućom i ostavljam joj par knjiga. Dana 25. Putom mi pokazuje novu kuću rodbine s. oni su me odvezli do Sarajeva odakle imam autobus u 22 sata za Prizren. uzimam nove knjige i busom idem za Binać. Budući da ja nemam kola niti želim nekoga opterećivati da me vozi. Molim Miru da me sa stvarima odveze do crkve gdje sam obećala primiti još jednu osobu prije puta i prije krunice. mise imam molitveni susret u župi. idem sa s. 2010. Svraćam ponovo u firmu. godine izlazim iz kuće u 5 sati. Poslije mise sastajem se s nekim poznanicima. ostavljam ih za sjemenište i župu kao i za kuće časnih sestara i Isusovačku gimnaziju. Lujeze. Pomolimo se na groblju i ja u svojoj molitvi svoju misiju preporučujem pokojnoj s. Posebno mi je drago bilo vidjeti i pozdraviti Alijinu ženu iz Dunava koja ima 9 djece. Miroljubi i molim je da netko iziđe preda me jer je kiša i malo sniježi. misa. Susret je bio dirljiv i prekrasan. koji je išao za Gnjilane. U Novom Pazaru nastavljamo put istim autobusom. Svima se preporučujem u molitve za sretan mi put i uspješnu misiju. Sestra mi javlja da će me njihov radnik. Isus se proslavio! Hvala mu i slava! Kako je bračni par iz Kreševa bio na molitvi. Svi prolazimo bez problema. U Binaću se upravo držala sv. shvaćajući kako je dragi Bog posložio da ne mora nitko radi mene izaći na put nego me usput vozi u Binać. Nastavljamo put prema groblju prisjećajući se nekih naših uspomena.000 tISUĆA KNJIGA Kako su knjige izišle na albanskom jeziku. Javim se s. Na granici je izvršen detaljan pregled. Melanijom. 78 . Zatim idem na groblje pokojnim sestrama Otiliji i Mirjani.

koji me pozivaju da održim seminar za ljaramane i druge. Idem za Prizren pa me iz tiskare otpremaju na bus za Prištinu.Otiliji. U povratku srećemo jednu Srpkinju kojoj dajem jednu knjižicu molitve na ćirilici jer sam ponijela i nekoliko takvih primjeraka. kud god sam išla. Mene je osam godina ona kruhom hranila. Mislim se kako bih i trebala odvojiti malo vremena za taj narod koji me poznaje. Tu uzimam taksi do biskupije za 2 i pol eura. ženu koja nam je godinama mijesila kruh. Pošto je već bilo kasno. Letnicu i Uroševac. Uzimam taksi za 2 eura da me vozi do nje. Ujutro sam otišla svojim sestrama i pozdravila župnika koji me je odveo do katolika Dunavćana. Taj Centar sam željela vidjeti jer je pokojni monsinjor Prela planirao tamo u bolnici zaposliti koju sestru kako bi imao razloga izgraditi tu bar jednu kapelicu u kojoj bi se održavala sv. Sad joj je umro sin s 42 godine. Bogu Hvala za taj dar. Večeravam. misa. don Dominika i don Ornesta. idem za Uroševac gdje sam htjela posjetiti Fazu. Bilo je lijepo doći opet na mjesto za koje te vežu mnoge uspomene. Muž joj je umro. a župnik me poziva da održim seminar na njegovoj župi. a 40 malih knjižica ostavljam župniku za grupu mladih. Nešto knjiga ostavljam sestrama. ostajem kod njih prespavati. a muž joj je u Iraku na radu. Posjećujem Fadila iz Dunava i Muzafer. Velika joj je žalost u kući. Kroz molitvu su svi bili podignuti i očito rasterećeni. Ostavljam knjige za Stublu. Na kraju smo se spontano pomolile Bogu. naime. Starija je s troje djece. pa nakon molitve odlazim na počinak. Pozdravljam sve sestre. Kasnije sam mu poslala još 50 knjiga. pekla ga i donosila nam ga. Tamo nalazim svoje prijatelje iz Albanije. Tu nalazim dvije nevjeste. Sreća je 79 . Bogu Hvala koji nam daje svoju milost. Odvajam knjige za Gnjilane. ako se nisam mogla vratiti u Dunav. onda mi je Binać bio sigurno utočište. S dvjema sam ženama u kontaktu pa sam i njima dala nešto knjiga da podijele poznanicima iz Dunava. Večeram kod njih. Oni me odvoze na autobusnu stanicu. za Centar salezijanaca i za ljaramane. jer u tom gradu Gnjilanu ničega nije bilo katoličkoga. Žena mi toplo zahvali. Kod Manuše sam samo nakratko ušla da joj pozdravim muža i sinove. naših prvih susjeda. Mlađa je s dvoje djece. Ostavljam im knjige i odlazim. da ga posjetim i da ga povežem sa salezijanskim centrom. Put je bio razrovan pa smo morali dosta daleko ostaviti knjige i prenositi ih na rukama.

Na drugoj strani mi staje čovjek i vozi me do Potrča. hladno je i bez grijanja. to je tajnik po njegovom nalogu i uradio. Budim se u noći i imam bdijenje. Poslije ručka fra Mijo me odvezao do Doblibare. odmah sam ih razvrstala na one što su za salezijance. Tamo sam stigla na sv. Ne uzima mi ništa za vožnju jer je privatnik. Kad sam unijela knjige. a s. na moju veliku sreću nailazi onaj isti autobus i vozač koji me je jučer vozio za Đakovicu. jer gdje god dođem. a ja mu zauzvrat darujem još jednu knjigu. Filipa Nerija. Dočekala me jedna jako draga i prijatna sestra. Javio mi se župnik iz Mitrovice don Paško. što su za molitvenu zajednicu. osim u Binaću i Doblibari. Kod njih sam i prespavala. a druge sam ostavila za biskupiju i za okolne župe kojima sam se javila porukama. što su za župu i sestre Svetoga Križa. Ostale knjige uzimam za Đakovicu. pa smo malo popričali na telefon jer do njega nisam mogla otići. što mi je vrlo važno. Prenosimo sve knjige do džipa i u samostan baš za ručak. Večeravam sa sestrama i svećenicima. Molim Preuzvišenoga da me blagoslovi u ovoj misiji što je rado učinio i da mi napiše potvrdu da su knjige za Albaniju dar Crkvi albanskoj. posebno mladih. Silazim pred mostom za Klinu i idem preko mosta pješice s koferom punim knjiga. biskupa i sestara. Ujutro me župnik. misu na kojoj je bilo dosta svijeta. Baš se vidi i osjeti Božja prisutnost. Sada me opet povezao jedan dio puta. Večerala sam sa sestrama. Presretna sam zbog katedrale u Prištini jer je dosada taj veliki grad imao samo jednu crkvicu. pošla sam kod susjeda čija je kuća nekada bila puna života i djece. a biskup je negdje odsutan. Čekajući nešto na putu. Kako ih nije bilo kod kuće. Njima sam podijelila oko 5o knjižica. Sada 80 . Dobivam sobu s tušem. Tu je jedna sestra koja se godinama liječi od raka. Peć i okolne župe. Franciska za katehizaciju i sviranje. Zlokućane. Zahvaljujem vozačima i ostavljam im po knjigu za uspomenu. Kod doručka atmosfera je prekrasna u kući između svećenika. do naših sestara. U Đakovici me dočekao fra Mijo s džipom. Jedna mlada sestra zadužena je za vrtić. Usprkos bolesti bori se i radi kuhajući za sestre i svećenika. dok se vrate.da smo usput primili jednog mladića i ne sluteći da će mi pomoći kod prenošenja knjiga. usput povezao do glavne ceste. idući negdje u posjet. Tu su sad sestre Sv.

radila kao kuharica nekih dva do tri sata dnevno. stiže me jedan čovjek s traktorom i ponudi mi se odvesti me na mjesto gdje se trebam naći. Kad sam krenula prema autobusu. Jedan sam ga dio puta morala i nositi zbog blata na putu. Napokon stade jedan traktor. Idem na župu. Pozvala je i drugu susjedu pa smo se utroje malo ispričale i pomolile. Bile smo presretne da se opet vidimo. a ostali dio dana koristila da stavim u svoj laptop sve knjige koje sam imala prevedene na albanski jezik. Bijaše to kuća moje Hercegovke. ne bih se mogla toliko posvetiti literaturi. Tamo sam dobila suradnike koji su mi pomogli i počela objavljivati knjige na albanskom jeziku. S koferom i knjigama po makadamu idem do crkve prolazeći pored naše kuće. Tako je kroz biblioteku „Burimi i jetes“ do sada izišlo 15 knjiga. dalje nije smio jer nema položen vozački ispit. Ostavljam im knjige i idem opet na cestu. Idem kod susjeda gdje nalazim mladu nevjestu s dvoje djece. Nema župnika. Idem u Peć. Tako se sada opet nađoh na putu čekajući kakav prijevoz. A svega dosada tiskano je i podijeljeno 50. Opet vučem kofer. Hvala mu na ovoj lijepoj gesti. žalosno ju je vidjeti. Jedna osoba mi kaže da ima autobus do Đakovice. a za njim i autobus. Što je jako važno za tamošnji pastoral gdje je nedostojala takva duhovna literatura. Tako sam zahvaljivala Bogu za kuhinju. ostali su u Švicarskoj. U busu 81 . Nekada sam u njoj živjela. Ostavljam joj knjige za sve poznanike i sve koji dolaze na molitvu krunice u filijalnoj crkvi. Javlja mi se na mobitel i kaže mi da mu knjige ostavim u crkvi.000. Izlazim iz kabine velikog traktora pred najljepšom kućom u tom kraju. Molitvom smo završile svoj susret. Taj mi bolje odgovara. Naišao je jedan momak i pomogao mi. Tu sam nešto ručala i njen me unuk odvezao do ceste. ali je sad puno lakši. Kuća je sada prazna i sva je u raspadu. Autobus za Prizren tek je u 17 i 30.je u njoj samo par starih osoba. kod koje sam nekada držala molitvene susrete. Nakon dosta dugog i napornog hodanja. skoči čovjek s traktora. jer da sam bila u ambulanti. Bila sam mu zahvalna i poklonila mu jednu knjigu za uspomenu kad je pomogao sestri na putu. uze mi kofer iz ruke i unese ga u autobus. Stižem do Glavičice. Bio je to jedan od prijašnjih mojih susjeda. Ostavljam im nešto knjiga. Bila je jako draga. Stižu i sestre pa im dajem knjige i idem na cestu s koferom krećući se prema filijali Dugujevo misleći da će me netko usput pokupiti.

shvaćam da mi je kofer ostao u busu. a on autobusom neka nastavi dalje. Sad. Kažem mu da ne brine jer sam ja već ranije s knjigama prelazila na drugu stranu. Ona i s. jer je s. kažem mu. Molim sestru za rublje i četkicu za zube. Jeronima bila u Africi. Dala sam mu po jednu knjigu za uspomenu. kad je sestra prešla s knjigama preko granice. Dok sam sjedila u kombiju. nikome se ne plaća. Na granici pokažem list iz Biskupije i potvrdu da su knjige dar za Albansku crkvu. razgovarajući s direktorom i čekajući autobus. Prilazim kontroloru stanice i pitam ga za vezu do Albanije. Ipak ne paničim. Molim za pomoć u molitvi. Sa svim knjigama kombijem idemo na stanicu. Dobivam stražara Gjona i on mi daje broj mobitela s. Lijepo je bilo ponovo vidjeti sve te drage 82 . U 9 sati idem na sv misu. Nisam uspjela. Putom sam htjela uspostaviti vezu s nekim tko bi izišao pred mene u Laću. a kako se preko noći nije stiglo do kraja osušiti sad sam malo fenom osušila gornju haljinu jer nisam imala drugu. Što sada. Morala sam sve oprati. a zatim u kuću. a tamo se za stvari ne plaća. Carinik je otvorio jedan paket i uvjerio se da su tu vjerske knjige i pustio me da idem dalje. Vozim se suvremenim autoputem i za 3 sata i 15 minuta bila sam u Laću. tim više jer mi je i jedan svećenik. Valentine. A ako me kojim slučajem ne puste. Svi radimo dobrovoljno. pa da pitam Kosovo piceriju je li oni znaju kad ima sljedeći autobus. jer sam se sva zaprašila unoseći pakete prvo u džip. prilazi mi kondukter i govori mi da s knjigama neću moći prijeći granicu. a knjige dijelimo besplatno po Kosovu i Albaniji. Vozač je bio ljubazniji i bez primjedbi je pomogao meni i direktoru prenijeti u autobus 3500 knjiga. da ću ja ostati. Stižem u Prizren. Mnogi me poznaju i pozdravljaju. prije par dana također rekao da je nemoguće s knjigama preko granice. Pohvalim konduktera za tako lijepu glazbu. Šef firme me čeka. On mi kaže da je u 18 sati otišao jedan autobus iz stanice. kad smo sve pakete unijele u kuću. Kartu sam platila 11 eura. Bile su u strahu hoće li im kola izdržati pod ovolikim teretom knjiga. U njoj mi rekoše da u 19 sati ide jedan autobus za Tiranu. Vida džipom izlaze preda me. Nekad se do tamo putovalo i po cijelu noć. A i zašto bih. Ja mu kažem da ja nikad nisam imala problema. ali da ima i onih koji ne ulaze u stanicu. ne znam ni firmu autobusa.je pjesma s narodnim melosom.

Jednim kombijem vozimo knjige u Gursu. Predlažem mu da je odmah posjetimo. Hrabrim ga da se ne brine. Kombi me ostavlja daleko od katedrale. Nakon sv. koja se kod mene krstila. Plaćam 200 leka do Laća. Sa mnom je pošao i jedan mladić. Otac je na poslu. pa čekam autobus koji plaćam 30 leka. a majka i kći su bile u kući. Dajem im knjige da mole i čitaju. Tu saznajemo da je autobus kojim sam došla u vlasništvu jedne autoprijevozničke firme s Kosova. njihovu kćer. Torbe mi nosi stražar. Tu iziđe jedan svećenik koji preuze stvari od čovjeka koji bijaše arhitekta iz Skadra. Pozdravljam nadbiskupa koji je imao nekoga na ručku. a ja vozim kofer. Stiže autobus i moj kofer u njemu. Šaljem poruku svome suradniku Gjonu u Prištinu i on dolazi u kontakt s vozačem koji se oko 6 sati navečer vraća nazad na Kosovo. mladić koji bi želio biti svećenik. Unosimo knjige u kuću i idemo na sv. profesorica Izota sa suprugom. gdje prolazi i staje autobus za Kosovo. kaže da i on ide do katedrale. Ne znam gdje ću sići. Oni nas uzimaju do autoputa. Sutradan je ponedjeljak. Superiora mi daje 500 leka za put. Prvo idemo kod sestara. S prijateljem dolazim nešto prije 6 sati. Poslije mise idem na cestu raspitati se o firmi autobusa u kojem mi je ostao kofer. presretni što se vidimo.osobe. Ostavljam knjige za južnu Biskupiju i za neke kuće u Tirani. Ja odlazim. Nikolina kojoj sam poslala poruku da dolazim. misu pa zatim na ručak. mise dolazi moj prijatelj. Stižem kući pred početak sv. Čekamo prijevoz i u jednom času nailazi moja poznanica. 1. Pomože mi iznijeti stvari iz autobusa i donijeti ih do katedrale. Idući kući prijatelj mi priča da mu je sestra psihički slomljena. Izlazi s. Idem za Tiranu s punim koferom i s dvije torbe.11. Pozdravim se s njim i zahvalim mu se jednom knjigom koju mu dadoh na dar. I tako idem u njegovu obitelj. ali mi jedan gospodin. Sestra me ispraća i ja idem autobusom do stajališta kombija za Lać. S. Ljudi su presretni što mi ga mogu vratiti. Razgovaramo i molimo se. a sada u Italiji studira psihologiju. koji mi je pomogao da uđem s torbama i koferom u autobus. Već je mrak. a oni ostaju podignuti molitvom. Pozdravljam Arisu. Izlazimo iz auta kod nekog dućana. a on se boji njene negativne reakcije. Sretnem sestru rodom iz Laća koja je u moje 83 . mise.

Tih dana komisija je zatvorila dječji vrtić zbog prevelike vlage u njemu. jednoga dana tamo sam poslana. Svećenik me je srdačno s oltara pozdravio. koji je musliman. Misa je u 9 sati. Jednog dana. predvodi je fra Sokol s kojim sam odavno počela surađivati. Pitam ih kuda će. sva su djeca bila u redu. nikako da se nešto počne. Otišao je zaista presretan. Još je dodao da će i on sa mnom poći u općinu i zamoliti odgovorne da mi taj prostor ustupe. Tri godine sam tamo u Sanđaku imala velike milosti s djecom. Flaviju koji će ih podijeliti po župama. U utorak poslije molitve i doručka idem s koferom knjiga u svetište sv. Danas je jedna od djevojčica iz te grupe katoličke djece sestra u našoj Družbi. Kako je bio Dušni dan. U putu je negdje sreo direktora. spremna da nekuda krenu. Među njima bijaše i zamjenik direktora u Sandžaku. Naime. Dala sam mu po jedan primjerak od svake knjige po kojoj se moli za ozdravljenje. Kako tada crkva nije ništa imala u tom mjestu. i rekao mu je da sam ja u Laću. I zaista. On je imao neke duševne probleme koje djelomično i danas nosi. Mene je molio da imam molitvenu vjernika. Naravno da idem i ja na sprovod i uz pokojnika u kući pomolim se klečeći u tišini. U Laću smo osnovali grupu „Mladi“. Izrazim sućut i kažem im: „Vaš sin živi u 84 . Direktor mi je pokazao prostor i ja sam bila oduševljena. prolazim pored škole i molim Isusa da mi pomogne da dođem među tu djecu. Neki su me ljudi poznali i počeli mi prilaziti. kad sam došla pred školu.vrijeme išla u Italiju i koja mi se jako obradovala kao i ja njoj. kad smo stigli u Laću 1992. U čežnji da držim vjeronauk. Idemo pozdraviti župnika koji je bio oduševljen knjigama. Tako sam počela sa svojim radom. Ovaj me je došao posjetiti. sve su se sestre razišle po grobljima. On nas svojim kolima vraća nazad u Lać. Lijepo vodi narod kroz Riječ i molitvu. Kažu mi da je direktorov sin dovezen iz Italije u mrtvačkom kovčegu. Netko bi ih odatle trebao dostaviti kancelaru p. Pri popisu je bilo 280 muslimanske i 220 katoličke djece. U to vrijeme prve četiri godine crkva je u Albaniji uživala potpuno povjerenje. inače vjernik katolik. išla sam u školu zamoliti da mi možda daju jednu prostoriju. Ante da ih jedan dio ostavim za biskupiju Ležu.

Ponosno mi rekoše da su iz Skadra. sestara raznih družbi kao i Majke Terezije. reče mi kako su im moje riječi bile velika utjeha u teškim momentima života. Bože. a tako je lijepog i zdravog duha. Sve mi ih je lijepo i drago vidjeti. misu i poslije mise dijelim knjige sestrama koje su iz manjih zajednica. ali tada mi je već kasno. a koje su bile na misi. Ulazim u našu kuću pozdravljajući sestre pa i novakinje i magistricu Mariju. stiže i tajnik. Dajem mu više knjiga da ih može i svojima dati. Pitam ih ima li tko da bi me odvezao do autoputa. fratara. kad smo se ponovno sreli. Zadnji dolazi don Simon Lubani. Plašim se da sve stvari ne mogu stati u prtljažnik. Samo što smo izišli na autoput. Finog li gospodina koji bijaše u 66. župnika i neke sestre koje ću sresti u katedrali. Prošli put to nisam mogla. Tu su kuće isusovca. Odavde ću ih sada moći koferom prevoziti na određena mjesta u gradu. Jedan je od njih bio musliman. Mi se znamo otprije.vječnosti“. pa odlazim na Radio Mariju. Bio je to put pun milosti na kojem smo prepričavali razna Božja djela. I on se otvoreno uključio u razgovor. misu u pola 8. Fra Anđelko bi mogao poslije mise. dajem mu par 85 . pa i njemu dam jednu. kako si divan i svetima svojim? Četvorica se smjestiše na zadnja sjedišta a meni ostaviše dva mjesta uz vozača. Dajem im svakome po jednu knjigu. jer su se ulice po Skadru iskopane obnavljale. Kad sam sve pripremila u Laću da krenem za Skadar. Idem na sv. nema me tko odvesti do autoputa. jer je dolazio u svetište dok sam bila u Laću. a ja još sretnija da su sve knjige sad u mojoj kući u Skadru. Stavi susjed neke i na zadnje sjedište auta i krenusmo. Idem na sv. Sada. a od njega tražim blagoslov kao od svećenika mučenika koji je za Isusa trpio. Pred vratima kuće stoji grupa ljudi. Dajem po jednu knjigu sakristanu kojega dugo poznam i jednom mladom svećeniku koji vodi neokatekumene. Srijeda je. 3. Da lakše iznesemo knjige. Nešto kasnije taj je isti direktor ponudio svoju zemlju za gradnju naše crkve.11. Nosim pun kofer knjiga za svećenike. godini i još radi. I kad sam odlazila iz Laća. koje imaju 9 kuća po Albaniji. zaustavi se jedan mali kamiončić nudeći mi pomoć. Odlaze sretni. Prvi se ponudi naš susjed s mercedesom. Sretnem i Don Prenka. Voze me do dvorišta naše kuće i to do samih vrata. došao je pozdraviti me i nije krio tugu što odlazim. Oh. salezijanaca.

godišnjica od prve svete mise koja je javno održana u Skadru u Albaniji. Sve pripremim. a on nas je povezao do groblja. dok smo bile skupa u Laću u Albaniji. Suzanu da me netko preveze do sestara sv. Kako je s. Pred večer molim s. nosile smo kofer s mojim stvarčicama i navratile kod fratara da pozdravimo fra Aurelija. Naša sestra je vodila zbor koji je lijepo pjevao. Idem na zajedničku molitvu pa na doručak i krećemo na groblje. poslije pada komunizma. to je bilo prekrasno jer smo se sjećale djela koja nam je učinio Gospodin. I bilo ih je mnogo. Idem sestrama Majke Terezije. Kako ga poznam još kao dečkića bilo je jako ugodno prepričavati sjećanja i milosti što smo ih doživjeli. Poslije mise fra Aurelij nam se ponudio da nas odveze do Grude e Re. s. a s. Na groblju je bilo jako dirljivo. Pozdravljam i biskupa Lucijana i tražim mu tekst od one knjižice Križni put. Slavi se 20. Male Terezije jer je dosta daleko. Kad smo stigli na granicu molim pomoć od graničara koji rado pokazuju spremnost. Lujza i ja ostajemo dugo u noći u razgovoru i na kraju prelazimo u molitvu. Pozdravila sam sestre i djecu u vrtiću. Četvrtak je. Bila je to lijepa večer sa sestrama koje poznajem i kandidatkinjama koje tek upoznajem. Kad smo krenule od kuće.knjiga i idem dalje. ostavljam knjige za njihovih 8 kuća. Fra Landi mi pomaže knjige. da vidim i tu našu kuću na sjevernom dijelu Albanije. Zatim nas fratri pozivaju na ručak. Zatim s. Poslije sam pozdravila preuzvišenog Anđela Masafra. Ivančića. Luza imala pjevanje s kandidatkinjama i ja idem na pjevanje da malo obnovim albanske pjesme. 4. rasporedim knjige i čekam vozača fra Landia. Lujza i ja smo to rado prihvatile. posebno kada je nadbiskup tražio da dignu ruke svi koji su bili na toj prvoj svetoj misi 1991.11. pozdravljam sestre i krećem na put. Lujzu u svetište na radno mjesto i obećava da će me fra Landi odvesti na granicu za Crnu Goru. kofer i dva paketa u jednoj torbi prenijeti 86 . a s knjigama sam. koja je bila prva objavljena u Albaniji od pf. Zatim cio dan dijelim knjige po Skadru. što sam rado prihvatila. Poslije ručka Superior me vozi do mojih sestara.

Još ih zamolim da me preporuče nekome tko naiđe kakvim vozilom. zna vaš Otac da vam sve to treba. ali da mu je jako teško i da jedva preživljava. Kažu mi da je još tu u službi i ali sad nije tu. Bio je presretan. ni gol. kao što nam je Isus rekao: „Ne brinite se tjeskobno što ćete jesti ni u što ćete se obući. pitam za jednog starog oficira koji je nekad služio u Koprivnici i kad sam 1991. i on mi nudi prijevoz. Taksisti dajem malo više eura nego što smo se pogodili i to od srca jer mi je Gospodin toliko dao da sam malo i trebala. U Tuzima sam našla jednu sestru kojoj sam predala knjige za obje biskupije u Crnoj Gori i za fratre. Ovdje je na djelu ona Isusova: „Dat će vam se što ćete reći“. Prihvaćam takvu fantastičnu ponudu. A ja nisam trebala više od 5 eura pa sam od sebe u znak zahvalnosti Bogu dala još 3 eura. sestro!“ prizna mi na kraju i bi podignut. samo nešto ostavljam za salezijance u Podgorici. prvi puta ušla u Albaniju zrakoplovom iz Mađarske i na povratku prelazila ovu granicu on je pozdravio svoje kulege i nešto im poslao u Koprivnicu što sam ja i uručila. A onda sam primijetila da bi i oni imali rado takvu jednu knjižicu. U Salezijanskom centru tražim don Janeza koji 87 . Ja se sjetim da ima još par knjižica koje sam prevela na ćirilicu za srpski narod i izvadim da mu daju. Kad smo došli na crnogorsku granicu. Stiže i neki taksista. U Skadru su mi sestre rekle da će me netko za 30 eura odvesti do Tuzija. jedna žena u uniformi nas je lijepo pozdravila na albanskom s hvaljen Isus i Marija! Ona ide u Tuzi i nudi mi prijevoz. čovjek mi priča da je on od onih Albanaca pravoslavaca iz okolice Skadra koji su davno prebjegli u C. jer nikada nije bio ni gladan.“ Onda sam mu rekla da se sve vrijeme dragi Bog i za njega brinuo. Poklanjam mu još po jedan primjerak od svake vrste knjige. Kažem mu da se pouzda u Boga i da dragi Bog ima blagoslov i za njega i njegovu djecu i da ih neće ostaviti ni bez kruha ni bez ruha. Do Podgorice bi me odvezao za 5 eura i svratio bi u Tuzi da ostavim knjige. Oni mi kažu da mu i posvetu napišem što sam rado učinila. Dok smo fra Landi i ja nosili stvari. Svojoj Albanki se zahvaljujem i dajem joj knjigu za uspomenu.preko obje granice. Kad sam sjela. Kaže da još nikoga nije sreo tko bi mu takvo nešto rekao. pa sam im dala s posvetom u znak zahvalnosti na pažnji i pomoći što sam doživjela na granici u prijelazu. tako je. ni bos. „Da. Bio je zaista u deprimiranom stanju. Goru.

Kad sam izišla na cesti kod raskrižja. Iako petkom postim. Strelice pokazuju put prema nekom samostanu. Don Janez mi reče da će me odvesti na autobus koji polazi u 7 i 40. za Sarajevo. U jednom momentu neki auto mi stade. Poklonim mu tu još zadnju knjižicu na ćirilici molitve. pa pitam prodavača u buregdžinici koliko je burek (tamo je burek i pita sa sirom). uz njegov radostan osmijeh. Šćepana itd. Kakav lijep osjećaj hodati po zemlji koja je posvećena presvetom Trojstvu i svecima! Oko 14 sati stižem u istočno Sarajevo. Bili su u njemu ljudi koji su kod mene dolazili na molitvu. Hvalim Te. Nekoć je bila jako bolesna i boraveći par dana u svetištu u Laću potpuno je ozdravila. da ih usput podignem. a vode sam imala u bočici. Taksi bijaše preskup. bila je noć i neugoda za čekanje nekog prijevoza. Nakon večere i razgovora. moja Gospe! Vozimo se krivudavim putem po vrhovima brda i planina uz kanjon rijeke Pive. Kad je tako ljubazan. Ulazim u autobus. Pogled je prelijep. Polazim s jednom djevojkom na tramvaj. Kad smo 88 .me srdačno prima s jednom sestrom franjevkom. Javljam se u firmu jer me čeka upakirano nešto knjiga. Rastajemo se kao stare poznanice. kupujem kartu za 16 eura i ostaje mi još jedan euro i nešto centi. odnosno zahvaljujem se dragom Bogu na svemu što mi je dosada pomogao u ovoj misiji. Trebam odatle do stanice koja je u centru grada. U Podgorici u petak 5. Saznajem da je s Kosova a u Sarajevu studira medicinu. Kod vozača stoji ikona Bogorodice. dobivam toplu sobu s tušem. ali mi čovjek dade burek. Za uspomenu i sjećanje dajem joj po jedan primjerak svake knjige koje sam bila sebi ostavila. jeste li Vi Albanac ili Crnogorac?“ Kaže mi da je pravoslavac Crnogorac. Kad sam izvadila novac.11. Pitaju me imam li kod sebe koju knjižicu molitvi. oko 15 maraka. ovoga puta sam odlučila da ipak nešto pojedem da mi ne bi bilo zlo na putu. Naš Bog je silan Bog! Nalazim autobus za Travnik koji će krenuti za pola sata. samostanu sv. Kažem im da ih imam u kući. Presretna sam se probudila u noći i napravila bdijenje. odlučim mu dati jednu knjižicu pa ga pitam: „Oprostite. primjerice prema samostanu svete Trojice. Sad je drugi tjedan kako sam na putu. nedostajalo mi je nešto centi. Ustajem ranije i molim se.

Eto tako je dragi Bog imao misiju do zadnjega i po putu. Drugi puta sam potrefila kad je bila posveta katedrale u Prištini pa sam taj dan svima po Kosovu podijelila i još navečer biskupov vozač džipom se vračao za Albaniju i ja sve knjige prevozim bez novca. hvala i slava! I kad sam koji puta svoj novac od odmora čuvala računajući da će mi trebati dok budem knjige dijelila po Kosovu i Albaniji. Isti dan sam svima podijelila knjige. a danima na putu i sve knjige dostavljene tamo gdje je trebalo! Tako može samo dragi Bog slagati i providjeti u našim potrebama! Hvala Mu i slava za sve! Svaki puta kad sam trebala dijeliti knjige. u Travnik. Dakle. a da ja za to nisam ni znala. a On obilato! Neka Mu je čast.Aleluja! Moj sav trošak prijevoza nije izišao niti 60 eura. Treći puta netko se ponudio da odveze mene i sestru i da vidi te krajeve. dajem im knjige koje će ponijeti za mladence u Zagreb i za tatu i mamu tu. mi malo. 89 . bila je neka posebna providnost. toliko susreta u milosti što i nije moguće opisati što će tek u nebu biti vidljivo . Na kraju sam s ostatkom novca otišla u firmu i naručila knjižice na hrvatskom jeziku i masovno dijelila po domovima i bolnicama. Tamo sam našla sve sestre i svećenike na duhovnoj obnovi. dragi Bog se ne da nadmašiti.stigli kući. Franciskom i jednim svećenikom do Skadra. Prvi puta sam išla sa s. a ne samo da se dijele knjige.

ispovijedi Gospodin je doveo ljude k meni. Oni dolaze k meni i govore mi o svom nutarnjem životu. Već deset godina nije išao. Zvat ću ga Ivan. ali da ima ozbiljnih moralnih problema. Sigurno nije stoga što bi manje griješili. Bojao se ići na ispovijed.“ Dok nastojimo izbjegavati grijeh. Velika je duhovna utjeha kada dođemo k svećeniku i čujemo utješne riječi: „Oprošteni su ti grijesi. I tada je zaplakao: „Sestro. Iznio mi je brojne pojedinosti svog problema. Jednom me je u misiji čovjek zapitao može li razgovarati sa mnom. znamo da nas sakrament pomirenja čisti. češće se sjetim Isusa na Njegovu kalvarijskom putu. Bojao se pristupiti svećeniku. koju je za nas podnio? Možda dovoljno ne uočavamo što je za nas podnio? Možda dovoljno ne uočavamo da je za dobivanje Njegova oproštenja potrebno ispovjediti svoje grijehe i osloniti se na Njegovu milost? Mnogo je lakše težiti za svetošću ako redovito pristupamo Isusu u ovom sakramentu. makar zbog svoje slabosti opet i opet griješili. Truditi se oko svetosti nastojeći ustati i nastaviti put. Često se pitam zašto ljudi danas ne idu češće na ispovijed kao što su ranije išli. ne znam što da činim. To je naš poziv: trajno se truditi oko svetosti.POGLAvLJE PEtO LJEPOtA ISPOvIJEDI Redovito pristupanje ispovijedi donosi veće poštovanje ovoga sakramenta. makar to nije njegovo pravo ime. Ivan mi je rekao da je katolik i da ide na misu svake nedjelje. On je više puta pao. 90 . Nismo li možda izgubili poštovanje prema sakramentu pomirenja jer više ne uočavamo strahotu grijeha? Nije li to možda stoga što ne cijenimo dovoljno Isusovu muku i smrt. Plašim se. Kao katolici nemamo boljeg načina da očitujemo svoju želju za svetošću nego da dođemo k Isusu moleći Ga da nam oprosti i da nam dade milost da nastavimo put. Po čestom slavljenju pokorničkog slavlja sv. ali se opet digao. Misleći na to kako se borimo s grijehom. o moralnim problemima koje imaju. jer je prije deset godina imao neugodno iskustvo u ispovijedi.

“ Poslije deset godina. Mreža predstavlja grijeh. Svećenik je bio pun razumijevanja i uveo ga u pravo kajanje i u iskustvo pravog obraćenja. Činim sve što mogu da bih popravio što sam zgriješio.“ Saslušala sam ga i ispričala mu o novom obredu pomirenja i kako ja gledam na sakrament. On je teško prihvatio da će mu Isus oprostiti. Protumačila sam mu da sakrament pomirenja oprašta počinjene grijehe i daje milost koja osposobljava čovjeka da iskorijeni grešne navike u svom životu. 91 .znam da ću ići u pakao. Sve ću srediti sa svećenikom kojemu ćete ići na ispovijed. Već godinama nisam išao. ali ja nisam svećenik i ne mogu Vam dati odrješenje.“ Rekla sam mu: „Dobro. Ali ono što ste rekli meni. Spoznala sam da je Ivan činio mnoge stvari da bi zadovoljio Bogu za grijehe. idite i kažite i svećeniku u ispovijedi. Sakrament mi je davao nadu u Božju milost i snagu pred napastima. Vi ste bili na ispovijedi kod mene. čim sam više primala taj sakrament. On je rekao: „Ali ne znam kako ići na ispovijed. Sjećam se da sam mu rekla kako sam sve manje padala u grijehe. vi nađite svećenika. Zbog mnogih promjena u katoličkoj Crkvi.“ To mi je dalo shvatiti da mnogi ljudi ne idu na ispovijed samo zato jer su zaboravili kako se ispovjediti. došao je na ispovijed.“ Grešnik je uhvaćen u mrežu. a ne radi pravednika. Ili. čovjek koji može otvoriti mrežu je svećenik kojega Bog upotrebljava da dade opipljivu potvrdu oproštenja i ozdravljenja. druga slika nam pokazuje čovjeka uz jedan ledenjak kojemu je virio iz vode tek maleni njegov ledeni vrh. A kada se vraćao. a ne što ne bi željeli poći. kao da ju je netko bacio na njega i zatvorio ga u nju. Čovjek je pritiskivao ledenjak i konačno ga je uspio gurnuti pod vodu. ljudi misle da će svećenik promijeniti mišljenje o njima ako dođu tražiti oproštenje grijeha i ne znaju kako to učiniti. ali izgleda da nisam u stanju to nadići. Tada me je zamolio: „Sestro. Nije mogao shvatiti da je Isus došao radi grešnika. Otišao je čovjek sretan i zadovoljan. Pokušao je dokazati Bogu da Ga ljubi i doista je bio iskren vršeći sve vrste dobrih djela. a ja ću ići na ispovijed. Ivan je pokušao posvetiti sebe i nadići vlastitu grešnost bez Božje pomoći. Ivanu sam tada rekla: „Ja ću moliti za Vas Isusa da Vam dade odvažnosti. ledenjak je opet virio iz vode.

Razlika između Petra i Jude bila je u sposobnosti da kaže: „Ja sam doista zgriješio i zanijekao svog Učitelja. „Znajte. To je ljepota našeg dobrog i milosrdnog Boga. Ali Petar je oprostio sebi. Pavao kaže: „Dok još bijasmo grešnici. Krist za nas umrije“ (Rim 5. opet sam zgriješio. makar samo u grijehu. to je odgovor savjesti. To im oduzima radost Gospodnju i sprječava ih u primanju Gospodnjeg oproštenja na osoban i svjestan način. sestro. I nadodao je. molim Te. Ne smije nas dovesti do očaja ili depresije. oprosti mi!“ Zatim ustati i nastaviti put. Gospodin mu ne bi bio povjerio službu da vodi braću i da ih sokoli. Isus.72). Prije nekog vremena.“ Juda nije mogao oprostiti sebi i nije mogao primiti Božje oproštenje. Hvala Vam što ste me poučili da Isus nije strogi sudac. Jedan od mojih omiljenih svetopisanih događaja je onaj o Petru koji kaže Isusu: „Nikada te neću ostaviti“ (usp. kada sam držala duhovnu obnovu u jednoj župi. jer je njegov brak bio u velikoj teškoći. Rekao mi je da sada ide često na ispovijed. Na ispovijedi nam Isus oprašta grijehe. To znači da nas ljubi. pokajao se je i gorko plakao zbog svojih grijeha (Mk 14. ja još imam napasti. Sv. ali nisam nikada ponovno pao u taj grijeh. Mk 14. To oružje je osjećaj krivnje.8). On i njegova žena imali su 92 . Shvatio sam da napast nije grijeh i da mogu doći natrag k Njemu i dobiti snagu da nadvladam grijeh. mogao je reći Petru: „Prije nego se pijetao dvaput oglasi.“ Istina je da je Petar zatajio Gospodina. Ali neki ljudi osjećaju tešku krivnju koja visi nad njihovom savješću. koji nas dobro poznaje. nego da je pun samilosti i da čeka da me zagrli i primi natrag kao i rasipnog sina. Bio je strašno smeten. makar su to već ispovjedili. ali kada je Gospodin pogledao na njega. Ne smijemo dopustiti krivnji da nas zgnječi do zemlje. ali On mi je oprostio. Da to nije učinio. Tako znamo što trebamo ispovjediti i okajati. došao mi je jedan gospodin. Moramo ponizno prihvatiti sebe i reći: „Isuse.Nakon tri mjeseca govorila sam s tim mladim čovjekom. Postoji zdravi osjećaj krivnje. kajanju i duhovnom rastu moramo shvatiti da sotona ima veoma osjetljivo oružje koje upotrebljava da obeshrabri duše u njihovu traženju Boga. Kada smo učinili nešto grešno i osjećamo se krivima. Ne moći oprostiti sebi – jest oholost.“ Govoreći o grijehu.29-31). triput ćeš me zatajiti.

. nego im je dao darove Duha Svetoga.. jer je ženidba bila blagoslovljena u crkvi. Ako vi sami želite ozdraviti svoj brak. Bog ih je preobrazio. Otišao je bračnom savjetniku koji mu je rekao neka joj dade ultimatum i. on je morao otputovati negdje daleko. Rekla sam mu da će to biti test njegove vjere. kada je razgovarao sa mnom. svi njegovi savjetnici su mu govorili: „Ja bih je napustio“. Sve nas Isus ljubi. Čovjek je rekao da ga je to potreslo. ali ćete dobiti snagu da ustrajete. Veoma je teško povezati se s nekim koji vas odbacuje. jer nije mogao prihvatiti rastavu kao odgovor na svoj problem. radost. Osjećao je u srcu da Gospodin ne želi da on napusti svoju ženu. ako ne bude išlo. Ne samo da je obnovio njihovu ženidbu. Ali vi možete moliti Isusa da vam dade nadnaravnu snagu. Svaki put. Objasnila sam mu da. Rekao mi je: „Ja volim svoju ženu“. makar Ga mi uvijek odbacujemo.međusobno mnogo teškoća i nisu mogli komunicirati. Suosjećala sam s njim. Rekla sam mu da je porast vjere plod ustrajne molitve. Poslije toga. Govorila sam mu da je Isus rekao da nije ništa nemoguće onome koji vjeruje. Telefonirao mi je da molim za njega. poticala sam ga da ne klone. Situaciju je još više zaplelo i to što je on imao dokaze da mu je žena bila nevjerna. Čovjek je rekao 93 . a nije znao što bi činio. jer je bila sakrament. mir. dobrohotnost i drugi. očitovali su se i plodovi: ljubav. kada molimo za druge. Bog je uslišao naše molitve. ali se povežite s Isusom. Ali te večeri Božja ljubav je obnovila njihovu ljubav i oni su se osjećali kao tek vjenčani. jer katkada trebamo ustrajati u molitvi i posredovati za nekoga. Jedne večeri su njih oboje osjetili Božju prisutnost. neka zatraži rastavu. vi to ne možete ostvariti. On nas ne prestaje ljubiti. Odvela sam ga u crkvu pred svetohranište. Činjenica da je on znao za nevjeru svoje žene bila je zaprekom očitovanja njihove međusobne ljubavi. želim vam zahvaliti. Ali. To neće odstraniti patnju i bol odbacivanja. Jednog dana mi je telefonirao i rekao: „Sestro Svjetlana. u isto vrijeme.“ Ispričao mi je tada o divnom duhovnom iskustvu koje su imali on i njegova žena. Bog može djelovati također i u našim životima i možemo doći do vjere da se i čudesa događaju. Sve što sam mogla učiniti bilo je da mu kažem: „Molimo i ne odustanimo“.

„Naučio sam dvije pouke iz ovoga“. Prelazimo u molitvu za abortiranu djecu. Molimo za sve iz obitelji i iz roda da im Isus otkupi svaki njihov grijeh Svojom svetom krvlju. a imaju četvero djece. ne mogu nikada smatrati svoj brak kao nešto što se samo po sebi razumije. ne smijem nikada podcijeniti snagu molitve i nadnaravnu pomoć koja po njoj dolazi“. rekao mi je: „Sestro Svjetlana. Planinu je prekrio snijeg. nadam se da Vas neću uvrijediti. ali joj to nikada stvarno nisam rekao. osjećao sam se kao da idem na sud za rastavu. rekao je on. kada sam s Vama govorio. Mnogo puta. Kada je došao k meni. borovi se savili pod njim. Dogodilo se da sam se nalazila u gradu u kojemu je on živio i rekla sam mu neka dođe. put – kaldrma vodi do sela. Učinila sam to s najvećim zadovoljstvom. da mu je brat bolestan. Išli smo sat i pol do tamo. Ja sam ljubio svoju ženu. Vi ste me okrenuli na drugu stranu pokazujući mi na Isusa. Dragi Bog zna potrebe svakog ljubljenog djeteta. moleći Boga da ljudi ne legnu. ali Vi ste mi bili putokaz prema Isusu.da me želi posjetiti. Niste me Vi tu doveli. Iako sam kasno legla. Sve me je to tako pogodilo da sam odmah odlučila poći s njim. Žena nas je srdačno dočekala i muž je izišao ugodno iznenađen. pa da se mognu ponizno ispovjediti. ali ste mi govorili što će Isus učiniti. Kao drugo. čovjek se ponudi da će me odvesti kući poslije molitvenog susreta i kaže da ide u selo. Razgovor bijaše jako otvoren i ugodan s biblijskim citatima koji su bili dani za određeni momenat. „Kao prvo. Drugi slučaj. Danas Vam zahvaljujem jer je to uloga putokaza – on vas naime ne vodi tamo kamo želite ići. kada bih išao na posao. ustala sam potpuno naspavana. 94 . Po našem odlasku supružnici su cijelu noć ostali u ugodnom razgovoru i nakon nekoliko dana došli su kod mene da ih oboje pripremim za ispovijed. ali vam pokazuje smjer kojim trebate ići“. misleći: Zašto da živim ovako?Ali svaki put. Ponovimo biblijske citate i tako ih ugodno podignute ostavljamo i vraćamo se presretni. a da mu je i brak u pitanju.

Kad čitaju ovaj odlomak Pisma. Na Gospodnji poziv „Uzmite i jedite“. mi smo doslovno obuzeti i opsjednuti Isusom. Dakle. Čula je za Isusa. dodirnuo bih Ga s vjerom. mnogi kažu otprilike ovo: „ Kad bih samo mogao dodirnuti Isusa! Zar ne da bi bilo divno doći u dodir s Isusom“? Ili pak kažu: „O. ispružila ruku i dodirnula Ga. Gospodin dolazi po snazi zaređenog svećenika i pretvara kruh i vino u svoje Tijelo i Krv. Netko je tu bio s iščekivanjem i uvjerenjem da će sve dobiti ako dođe k Njemu. Vjerovala je da će ozdraviti ako Ga dotakne. Nitko joj nije mogao pomoći. Isus se naglo okrenuo i zapitao: „Tko me je to dotaknuo?“ Apostoli kao da su Ga zapitali: „Na što misliš kada kažeš da Te netko dotaknuo? Mnoštvo Te gura i pritišće!“ Ali. Ali ta žena je mislila samo na jedno. Godinama je bila očajna zbog svog zdravstvenog stanja. a On joj reče: „Zbog svoje si vjere ozdravila“. Isus je znao da je tu bio netko tko Ga je dotaknuo VJEROM. Rekla je sebi: „Ako se samo dotaknem Isusa. Naš je narod kroz stoljeća skupo plaćao svoju katoličku vjeru. da sam živio kada je i Isus živio! I da sam mogao doći k Njemu! Doista. I ta žena se probila u sred toga mnoštva. znam da ću ozdraviti“. kako kaže Sveto Pismo. a ne samo fizički. I dotaknula Ga je i prema evanđeoskom izvješću. pa i dodirnuti. Mnogo ljudi je guralo Isusa. U pričesti primamo Tijelo i Krv Njegovu.POGLAvLJE šEStO OZDRAvLJAJUĆA SNAGA EUhARIStIJE Kod Luke (8. Ima mnogo činjenica o tome koliko su trpjeli da bi je u progonstvima sačuvali. Povjerovala je. Tada je pogledao na ženu i ona je došla naprijed.40-48) susrećemo ženu kako u mnoštvu traži Isusa. Za vrijeme teških progonstava svećenici nisu smjeli slaviti 95 . s velikom nadom da će Ga naći. kao što je učinila i ova žena“! Mi katolici često zaboravljamo da možemo učiniti mnogo više nego li samo dodirnuti Isusa. jer su Ga svi htjeli vidjeti. primamo Euharistiju i Gospodin nas uzima u svoj posjed.

misu. Divila sam se svećeniku i njegovom miru pri slavljenju svete liturgije. Prišla sam njenoj sestri i šapnula sam joj: „Ako ima kakve amajlije na sebi. to si Ti. i u tamnim noćima prikazivali.“ Za vrijeme mise svećenik ispruženih ruku moli iznad kruha i vina. spustili su je na sredini crkve. A ona će mi: „Sestro. Mnoštvo siromašnog naroda došlo je na misu. Morali su se skrivati i u planinama da bi je. Nastavila sam pratiti sv. katkada. Duh Sveti je sišao. tu se ne može ništa učiniti. tako i po Kosovu. prekrižila se i bacila u smeće. Bila je to muslimanka s juga Albanije. odbaci joj ih“. Samo si Ti mogao izmisliti tako domišljat način da tako postaneš prisutan u svom narodu“. zazivajući snagu Duha Svetoga da ih posveti i učini da postanu „Tijelo i Krv“ Isusova. Služio ju je svećenik koji je preživio sve progone Crkve u Enver Hodžino vrijeme. ali naravno. ja sam ovdje ozdravila. Kad smo se približili posvećenju. kako po Bosni. misom djevojka se smirila i podigla. a ona ide u svetište.misu. Počela je sve pratiti.“ Srećom. Ako je primaknu oltaru. a odlazeći sve nas je pozdravila. Pod sv. Tog časa sam u dubini srca i sama osjetila: „Dragi Isuse. misi. I sestra je izvadila nekakav smotuljak. To je težak slučaj. štO ISUS MOžE UČINItI U SvEtOJ MISI Tu istinu sam shvatila dok sam prisustvovala misi u svetištu sv. Ante u Albaniji. to si stvarno Ti. U crkvu je donesena jedna mlada djevojka. Izgled nazočnih lica me je naveo na misao: „Oni živo vjeruju da je to Isus“. ne samo da učini pretvorbu kruha u Tijelo nego i ono što je svećenik molio za svoj 96 . jer je muslimanka. i ja sam se zavjetovala nositi križ doživotno. U njegovom nastupu očitovala se duboka osobna vjera u Isusa i u narod koji je sudjelovao u sv. A u stvari. Uzela sam ga. sve će nam srušiti. svi su podizali oči klanjajući se Gospodinu. Sjećam se da sam mislila: „Moj Bože. Kažem joj da joj nisam rekla da nosi križić. Drugi tjedan silazim niz stepenište idući kući. koja se je opirala i vikala. To može izgledati i kao kruh i čaša. sva radosna i s križićem na vratu. Kao oltar svećeniku je služio stari stol.

po zaređenom svećeniku koji uprisutnjuje za nas Krista u Euharistiji. Ono što vrijedi nije shvaćanje u glavi nego vjerovanje u srcu. To je važno i to je ono što Isus može i hoće učiniti za sve nas. po župama i misijama. Ne uprisutnjuju Krista u Euharistiji osjećaji. A vjerovati znači osloniti se na ono što ne vidimo“. vJERA. a ipak vjeruju!“ To je nama katolicima veliki izazov. Na to uvijek odgovaram: „Vjera i osjećaji su dvije različite stvari. Lako je bilo prihvatiti Isusa kada je činio čudesa i raznovrsne znakove i znamenja. niti kritički slušati njegovu propovijed ili promatrati njegovo služenje sv. nego trebam učiniti da ti ljudi u njoj pobožno sudjeluju i kažu Isusu da Ga ljube. Postali su dio tog prinosa. Za njih je to bilo živo iskustvo Isusa. Nije sve u tome da dovedem ljude na sv. nego mi trebamo Isusa.narod. Ne treba Isus nas. Oni su došli sudjelovati s Isusom u slavlju koje On prinosi svomu Ocu. Euharistiju mi ne možemo protumačiti. NE OSJEĆAJI Počeli su mi dolaziti ljudi i govoriti: „Ništa ne osjećam na misi“. nego snaga Duha Svetoga. On je hvalio ljude zbog njihove vjere. jer je ona čudo i otajstvo (tajna). Nigdje u Božjoj Riječi ne nalazimo da bi Isus rekao: ‘Spasit ćete se po svojim osjećajima’ ili ‘ozdravit ćete po svojim osjećajima’. za čitav svijet. Imam divna iskustva milosti kad sam počela stavljati Euharistiju u središte svojih pouka i kateheza u duhovnim obnovama. Isus je tu. Nisu došli jednostavno gledati što svećenik čini. ali je teško vjerovati kada ne možete shvatiti i 97 . Ostavila sam tu planinu s posve novim shvaćanjem Euharistije. Vjerujem da je to dar o kojemu je Isus govorio kod Ivana. mise. u poglavlju 6? Sjetimo se da mnogi od Isusovih učenika i sljedbenika nisu mogli vjerovati Njemu kada je rekao da je za spasenje potrebno da jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv. misu. Duh Sveti je djevojku potpuno ozdravio! Kao i žena iz Evanđelja i te osobe s djevojkom (iako inovjerci) došli su Isusu s iščekujućom vjerom. Isus je rekao: „Blaženi koji ne vide.

Teško im je vjerovati što govori. Opet i opet im naglašava da moraju jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv. nakon što je umnožio kruhove i ribe i gladne ih nahranio. I ražalostio se je što su tako mnogi izrazili nepovjerenje prema Njemu. Zamislite samo ovaj prizor.kada ne možete vidjeti stvari svojim očima. to je bilo prije uskrsnuća. Oni nisu imali ono što mi imamo: spoznaju da je Isus uskrsnuo od mrtvih. a oni moraju jesti Njegovo tijelo i piti njegovu krv. posve ljudski. ali su ipak mislili: „To je teško prihvatiti“. Kratko govori svim svojim učenicima. Izgledao je kao svaki drugi čovjek. Ona nije davala vječni život. Saopćava im da je On taj Kruh. On je Kruh života. Pazite. Oni su živjeli s Isusom dok je bio u svom fizičkom tijelu. Promatraju Ga s nevjericom. dvije tisuće godina predaje. Isti izazov. bio je upućen i prvim učenicima. kasnije ću vam to protumačiti“? Je li rekao: „Olakšat ću vam vjeru. Zahtijevao je od njih da vjeruju nevjerojatno tešku stvar. Mnogi su rekli: „Do sada je bio veoma razborit. ali gle što nam sad govori? Da trebamo jesti Njegovo tijelo pa da ćemo tako imati život!“ Mnogi su samo mahnuli glavom i napustili Isusa. Kako oni mogu jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv? Kakva je to nauka? To zvuči gotovo strašno. a On im govori da će im predati Sebe kao hranu. Izazvao ih je: „Što je s vama? Hoćete li i vi otići?“ Možete li zamisliti siromašne učenike koji su Ga istinski ljubili. Màna Mojsijeva nije spašavala ljude. Tada dolazi čas kada učenici počinju pogledavati jedan drugoga. Kaže im da ih ljubi. Tada se obratio onim ljudima koje je htio ispuniti snagom da Ga mogu pružiti njegovoj Crkvi kao hranu. Tu je Isus koji stoji u svojoj nešivenoj bijeloj haljini. ali Kruh koji će On dati silazi od Oca i daje vječni život. krivo ste me shvatili. koji je upućen nama. svjedočanstvo apostola poslije Duhova. Nisam stvarno mislio kako ste me shvatili“? On nije tako postupio. Ali. to je izazov kršćanima. Pozvani smo da vjerujemo da je Isus u Euharistiji i da nas ljubi. Znate li što je učinio? Pustio ih je da odu. Za njih je to bilo čak i teže. On će im dati Sebe kao jelo. Što je Isus na to učinio? Je li išao za njima i rekao im: „Nemojte odlaziti. 98 . Predbacuje im da Ga slijede jedino stoga jer ih je čudom nahranio. a ne što je On pravi Kruh koji je sišao s Neba.

Isus nije samo govorio. Trebamo misliti na ono što je Isus učinio jer je Petar ispovjedio svoju vjeru u Njega. i reći: „Dà. Krv novoga Saveza. On je rekao: „Ovo je kruh koji je s Neba sišao. da vjeruju u nešto što još nisu vidjeli ili što vjerojatno nisu mogli shvatiti. pa i više mjeseci nakon što se je to dogodilo i biti 99 . progovorio je u ime ostalih učenika. Bilo je to proročko učenje. kao što je nagradio vjeru apostola. kojega je Isus izabrao da vodi Njegov narod. vidjet ćete da Isus nije kazao: „Ovo izgleda kao sveti kruh“ ili „Ovaj kruh će biti blagoslovljen“. Mislim da apostoli nisu ništa posebno osjećali kada su bili izazvani na tu vjeru.“ Uvjerena sam da će Gospodin nagraditi našu vjeru. Ne. Isus kaže: „Ovo je Tijelo moje koje se za vas predaje. Ja Ga sada idem primiti“. Sveta misa i vjera u Euharistiju ne počivaju na osjećajima. kod Ivana. makar nisu mogli shvatiti kako će se to ostvariti. Jedna poredba mi pomaže da lakše uđem u veliko otajstvo Euharistije. Tako je i s nama kada idemo na misu. Zahvaljujem Bogu što mi je dao vjeru da mogu gledati na papu Benedikta XVI. vjerujem da je on izabran od Isusa Krista. učenju i dogmama naše vjere. mada nam je mnogo od toga nerazumljivo i teško prihvatljivo. kao olimpijske igre. Svake nedjelje dolazimo na Euharistiju s Petrovom vjerom i kažemo: „Vjerujem da je to živi Krist koji je danas sišao na oltar. našu vjernost predaji. koja se za sve prolijeva na otpuštenje grijeha“. Ivanova Evanđelja čitamo da je pogledao na Učitelja i rekao: „Kome da idemo? Mi vjerujemo i znamo da si Ti Sin Božji!“ Prihvatili su Isusa i ljubili su Ga toliko da su mogli vjerovati što je rekao. Tko jede ovaj kruh. U poglavlju 6. Ako pročitate poglavlje 6. Mogu gledati jedan događaj. Ljubim katoličku Crkvu i vjerujem. Marka i Luke. U skladu s vjerom katoličke Crkve i s naučavanjem Učiteljstva svaki katolik treba biti u stanju reći Petrove riječi: „Kome da idemo? Mi vjerujemo i znamo da si Ti Sin Božji“. Ovo je Krv moja. živjet će uvijeke“. Uzimamo primjer televizije. nego je i činio.Petar. A u izvještaju o Pashalnoj večeri kod Mateja. On će nagraditi našu poslušnost njegovoj Riječi koju prenosi Učiteljstvo Crkve. Kao redovnica vjerujem da Kristov namjesnik autentično tumači Kristovu misao.

te niti ne zahvalimo Bogu za to.“ Ako dođete na misu s pravim raspoloženjem. po tom divnom čudu svete mise. Naše crkve su često ispunjene ljudima koji dolaze i odlaze nepromijenjeni. tada mi aktualno pruža Božju Riječ da me ona očisti. Dok promatram takav događaj. Za stolom primam Gospodnje Riječi kao usmjerenje i vodstvo na svom životnom putu. Kada primam Euharistiju. Susrećem Ga po navještenju Božje Riječi. Vjerujem da po svetoj misi. I vi se pitate: „Je li to Isus? Je li se On izmijenio? Ne ispunja li On svoja obećanja“? Ili. ali vjerujem u nju. bez zanosa nad onim što se čini. bez ikakve vjere. vaš život će se izmijeniti. Možda dolazimo na Euharistiju i jedva čekamo da se završi. ne osjećam ništa. židovski svećenici su trajno prinosili žrtve da ih očiste od grijeha i dadu zadovoljštinu. mi stvarno proživljavamo kalvarijsku žrtvu. Ako istinski vjerujem da susrećem Isusa. Isus je samo jednom trpio. koji naviješta Evanđelje. to je kao da ga stvarno doživljavam. niti Ga slavimo što nam se dariva. Ali Isus je prinio jednu žrtvu i ona je bila dovoljna da sve očisti i donese otkupljenje čitavom svijetu. Tu jedinu žrtvu mi svakodnevno proživljavamo s Isusom. Trebamo u nju uložiti napor. u misi. snagom Duha Svetoga. smrt i uskrsnuće – samo jednom. Prošao je kroz svoju muku. uočavam da Ga susrećem na dva konkretna i snažna načina. primam hranu za svoju dušu. DODIRNUtI ISUSA U EUhARIStIJI Čudim se kako mnogi od nas pristupaju Euharistiji samo tjelesno prisutni. Mogu se uživljavati s trkačima i plivačima. Netko može reći o misi: „Ne razumijem je.uzbuđena kao da se to upravo ovog trena događa. nije li možda posrijedi nedostatak iščekujuće vjere da Mu dopustim dodirnuti u moj život i odgovoriti na moje potrebe? 100 . Kao što kaže poslanica Hebrejima. Đakon ili svećenik. smrt i uskrsnuće Kristovo. Vjera je opredjeljenje. muku. ozdravi i oslobodi. posve živa. svim narodima svih vremena. U Euharistiji primam hranu koja me jača da sprovedem u život što sam upravo čula naviješteno u Evanđelju. primam svoju snagu.

“ Objasnila sam im da otac. svoju obiteljsku zadaću. imam vam ispričati lijepe stvari“. Istina je. nego jer kao što dobra Majka zna da mi trebamo Kruh života. Otac mi je sramežljivo rekao: „Sestro. ne zato jer nas Isus treba. Trebamo usmjeravati pogled iznad sebe i iznad svećenikova čovještva da uočimo Onoga koga on predstavlja na misi i što On čini. 101 . Možemo okrivljivati svećenike zbog svoga pomanjkanja vjere.Isus je isti jučer. Potaknite i djecu da i oni mole Isusa da im ozdravi brata Ivana. svake večeri poslije jela molili Isusa za Ivanovo ozdravljenje. ili da nije praktičar. O njima nisam čula ništa od onih dana otkako smo zajedno molili za Ivanovo zdravlje. ne znamo mi baš moliti“. govoreći da je svećenik dosadan. I majka ima. nakon povratka kući. da bismo živjeli u svijetu na koji Isus reče da će nas mrziti. I svoju su djecu poticali na molitvu. ali svećenik nije stvarno prijeporna točka. I ispričao mi je da su. Ustanovili su da to oni s radošću rade . On će ispuniti svoja obećanja odgovarajući na potrebe svoga naroda. pa makar izmolili samo jedan Očenaš ili jednu Zdravomariju. Odgovorila sam mu: „Važno je da govorite Isusu. kako vidimo u Evanđeljima. Imao je tumor. ili da je odviše glasan. kao glava obitelji. također. Trebamo biti ojačani za svoje putovanje. Crkva nas obvezuje da prisustvujemo misi. ako svećenik ima veliku vjeru. da mole skupa s ostalom svojom maloljetnom djecom. Rekao mi je: „Sestro. POStUPNO OZDRAvLJENJE SvJEDOČANStvO ČASNE SEStRE BRIDGE MEcENE Maloga su mi Ivana doveli njegovi roditelji. Znam da ne smijem dopustiti da se svećenik postavi između mene i Isusa u Euharistiji. Oko dvije godine poslije srela sam oca. U pitanju je naša vlastita vjera. jer je i Njega mrzio. danas i uvijeke. On je Isus koji je ozdravljao. Rekla sam im da svaku večer mole za Ivanovo zdravlje. U svetoj misi On nam daje hranu za dušu i hranu za tijelo. ima od Boga zadaću da molitvom blagoslovi svoju djecu. ili je odviše strašljiv. mnogo će učiniti za radosno i plodonosno bogoslužje.

Kada je Ivan ozdravio. I liječnik je to pratio s njima. liječnik nam je rekao: ‘Ma. također. 102 . Zabrinuti roditelji su se usredotočili samo na jedno – na oteklinu koja je postajala sve veća. To je postalo dio njihova života i zajednička obiteljska omiljena molitva. moleći se. zapažali kako se sve više smanjuje. Ali je majka ustrajala: „Nemojmo prestati. To je divan primjer postupnog ozdravljenja. Nakon. nikada poslije večere ne izlaze iz kuće dok se obitelj zajedno ne pomoli. nastavite i dalje činiti. Nastavimo moliti!“ I nakon sedam mjeseci Ivan je još bio živ.“ Dodao je. djeca ne bi nikada doživjela tu preobrazbu. Oteklina je i dalje rasla. sada već odrasli. ali Ivan nije oslijepio. Vi ste to činili vrlo dobro’. sva djeca. Da se ozdravljenje dogodilo odmah. „Od ovoga stvarno nema koristi“. rekao je.Kako su mjeseci prolazili. da i poslije Ivanova ozdravljenja. Vremenom su. dok nije posve nestala. šesnaest mjeseci. jer to koristi. Tada sam zapazio da su se kroz te dvije godine molitve naša djeca izmijenila. što bilo da ste činili. oteklina se počela smanjivati. Otac je postajao malodušan. tumor kod djeteta je rastao. otprilike. „Sestro. reći ću vam još i ovo u vezi sa sinovim ozdravljenjem.

POGLAvLJE SEDMO
IZABRANI IZMEđU LJUDI Bog je Bog velike ljubavi. On se za nas brine na svaki način. Dao nam je sakramente da nas osposobi i ojača na našem putovanju kroz život. Budući da ovdje nije moguće govoriti pojedinačno o svim sakramentima, želim s vama razmišljati o jednom sakramentu koji zahvaća živote sviju nas, a koji je u ovom času povijesti teško napadnut. Govorim o sakramentu Svetoga reda, o sakramentu svećenstva. Budući da je svećeništvo teško napadnuto, ono treba, možda više nego li ranije, naš poticaj i podržavanje koje se temelji na našoj zahvalnosti Bogu na tom velikom daru. Za sve nas, svećenike i laike ovaj je sakramenat još jedan divan izražaj Božje vjernosti da nam osigura i preda svoj proročki navještaj. Po daru svećenstva svaki katolik je dotaknut. Po ovom sakramentu Svetoga reda možemo primiti Kruh života. Po njemu primamo sakramenat bolesničkog pomazanja i sakramenat pomirenja. Osim ovih posebnih sakramenata, po kojima ulazimo u zajedništvo s Isusom, koji nam daje život, koji nam oprašta i koji nas ozdravlja, svećenistvo nas dotiče na veoma mnogo načina. Na primjer; svećenik je prisutan kada smo u žalosti, kada smo na vjenčanju, kada smo ispunjeni radošću i nadom. On je prisutan kao otac da savjetuje, uputi i osokoli. Svećenik svaki dan moli za sve članove Crkve, za obraćenje grešnika, za pomirenje svih onih koji su se udaljili od Crkve. On prednjači čitavoj zajednici vjere moleći za mir, za siromašne, za grešnike. Zbog svega toga želim s vama razmišljati o sakramentu Svetoga reda. Kao mlada sestra imala sam veliku povlasticu da sam bila pod utjecajem majke Paule. Ona je bila provincijalka naše provincije, kao i s. Helene. Obe su one jako poštivale svećenstvo i svećenike. Sugerirale su mi da se za svećenike treba stalno moliti. Odobravala sam im, ali sam mislila kako trebamo moliti prije svega za narod, jer svećenici su i onako na pravome putu. Kroz dane koje sam sprovela uz njih, Bog me je pripremao za misijsko poslanje koje mi je povjerio. 103

Majka Paula je uživala kad bih ja dolazila u Zagreb. Morala sam joj pričati u detalje što i kako radim. Ona me je s ljubavlju i molitvom pratila. Govorila mi je mnogo o Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu, poticala me da budem dobra, sveta i revna redovnica. Puno je utjecala na moj život. Poštivala je svećenstvo i trajno je molila za svećenike. Kada se razboljela, ja sam bila kod isusovaca kao bolničarka. Išla sam joj u posjetu u Granešinu. Rekla sam joj da mi je žao da nisam sad u Granešini da joj budem pri ruci, a ona mi reče: „I meni je žao“. Sutradan je majka Branka došla k meni i molila me da idem u Granešinu i da će se s. Ljubica vratiti u Palmatićevu. Koja sreća za mene i za majku Paulu! Tako sam imala priliku vidjeti kako svetica umire. Kad joj se stomak podebljao, sama si je dijagnosticirala bolest, a doktorica je istu samo potvrdila. Sa svima se opraštala i pisala karte; sestrama i znancima na sve strane. Mnogi su došli da je vide pa i njen brat, s kojim je provela cijelo popodne. Puno smo molile, a kada bih ja prestala, misleći da spava, ona bi otvorila oči i rekla: „Moli.“ Voljela je ponavljati: „Dušo Kristova.“ Jedan dan joj kažem da ćemo uskoro slaviti imendan a ona će mi: „Ja ću gore.“ Zaista je tako i bilo. Preminula je 24.6.1984. NAPADI NA SvEĆENStvO Početkom 1960., i kasnije, dogodile su se mnoge izmjene u Crkvi zbog općih prilika i u Crkvi i u svijetu, kao i zbog Drugog vatikanskog sabora. Neke su izmjene imale teške posljedice za svećenstvo. Do najnovijeg se vremena svećeniku iskazivala čast, bio je uzdignut iznad svih i na neki način bio je udaljen od ljudi. Često je bio jedini učen čovjek u mjestu. Narod ga je tražio u svakoj potrebi, vjerujući da je on Božji čovjek, čovjek kojega je Bog izabrao. U novije se vrijeme sve otvorenije kritizira svećenike. Početkom 1970., na početku moje redovničke službe, zapazila sam da sam bila veoma kritična prema određenim stavovima i mišljenjima među klerom. A onda mi je došla misao; što li sam ja učinila da bih Bogu zahvalila na tom daru svećenstva, koji zahvaća i mene i sve ljude? 104

Doista, u sakramentu Svetoga reda svećenik kaže svoj „da“, te može biti svećenik za mene, za tebe i za svakoga od nas. Kada promatramo goblen koji visi na zidu, zapažamo samo završni plod umjetničkoga rada. Ne vidimo sav onaj trud i ljubav koji su u njega utkani. Tek na njegovoj poleđini, u mnoštvu onih šarolikih končanih čvorova, vidimo svu težinu njegove izrade. Slično tome, kada promatramo svećenika, vidimo njegove fizičke odlike i slabosti, a nismo ga vidjeli iza scene, kada ga je Gospodin s ljubavlju i vjernošću darivao vodeći ga do svećeničkog ređenja. Po molitvenom iskustvu dobila sam novo shvaćanje svećenstva. Dobila sam novu ljubav i duboko poštovanje prema sakramentu Svetoga reda. Tu se ne radi o jednakosti. Kao i kod svakog dara. Dar ne možemo zahtijevati ili na silu tražiti. Dar je slobodno darovan. Bog daje dar iz svoje velikodušnosti. Svećenik daje snagu – svoju snagu – čovječanstvu da mu omogući hraniti se Kruhom Života. Ljudi se dižu protiv svećenstva i gledaju ga samo kao službu. Svećenički poziv je kao malo sjeme posijano u srca mnogih ljudi. To sjeme mora imati dovoljno hrane da može rasti i donijeti plod. Mi smo stvorili pogansku materijalističku sredinu, ukorijenjenu u mudrosti svijeta što se je udaljila od Boga. Zbog te okoline, mladi ljudi koji prime sjeme svećeničkog zvanja, nisu sposobni odgovoriti svom pozivu. Tamo gdje svećenstvo nije cijenjeno, gdje je napadano i nije branjeno, malo po malo će izumirati. Izumirat će, ne zato što dar ne bi bio darovan, nego, jer ga odbacujemo, jer ga ne želimo, jer smo izabrali lažne bogove materijalizma i razne religije. Ima mnogo napada preko tračeva i ogovaranja, kojima podupiremo plan Sotone da još lakše uništi sveti dar svećenstva. Molimo i volimo svoje svećenike, častimo taj sakramenat. Gdje narod ljubi i časti svećenstvo i gdje zahvalan mu je, tu svećenička zvanja cvatu i razvijaju se. Tu je radost mladih ljudi odazvati se tom pozivu. Od apostolskih smo vremena bili blagoslovljeni od Boga sa 105

Danas u kršćanskim narodima vidimo uspon antiklerikalizma. po Euharistiji i po naviještanju njegove Riječi. Pozovimo svećenika da dođe u školu i slavi misu za djecu i da im objasni što znači Euharistija. Neki ljudi uživaju u vijestima o svećenicima koji izazovu neki javni skandal. zatvarani i mučeni. Kroz stoljeća su sile zla pokušavale uništiti svećenstvo. 106 . da im objasni razliku između njihova oca i svećenika. Čak su mu i jezik počeli rezati i čupati. a godinu dana u samici.svećenicima koji uprisutnjuju Isusa među nama. i kao župnik i kao čovjek. Neka im Bog oprosti! Sestra Malog Isusa. Poslije drugog svjetskog rata trojica potplaćenih komunističkih poslušnika krivo su svjedočili protiv imenovanoga sluge Božjega. POUČAvAtI DJEcU O SvEĆENStvU Započnimo s tim u prvim razredima pučke škole. a bio bi siromašan. Ispričajmo im evanđeosku pripovijest o tom kako je svećenik čovjek koji nosi svjetlo svijetu. pričala mi je kako je župnik don Ilija bio dobar. Tu su ga mučili i tukli. Moj rođak don Ilija Rezo proveo je 11 godina na robiji u Zenici. gdje je don Ilija bio na župi. kako je svećenik pozvan da bude otac. kako on treba predati čitav svoj život Isusu kako bi Gospodin mogao djelovati preko njega. Svaki dan molimo s djecom i razgovarajmo s njima o svećenstvu. A znao je više puta ono što bi netko njemu donio kao dar odnijeti u siromašne obitelji. Ti ljudi izigravaju pobjednike cinički izjavljujući: „Vidi što sve rade svećenici!“ Napadi na svećenike napadi su na sve nas katolike. Kroz povijest čitamo kako su u mnogim zemljama svećenici bili proganjani. koja je rodom iz Prenja Dubrave. Život su sva trojica završili jadno i tragično. on ga nikada ne bi uzeo. u istom zatvoru. ali na drugačiji način. Ako bi mu netko od ljudi htio dati novac za crkvu. Ja moram priznati da nikad nisam čula u svojih 43 godina djelovanja u Crkve diljem Evrope o grijesima koji se danas pripisuju svećenicima. Jednoga od njih rođeni je sin kosom pokosio.

Na sreću.55-9). Svećenik nije poslan da brani Isusa ili da Ga ispričava. kad je hodao po vodi. počeo je graditi klinike i škole. Kada mislim na svećenike. kao i velika nada i ljubav. ozdravljao bolesne i izgonio zloduhe. Mi trebamo jedni druge.Jednom sam poslije mise pitala djecu bi li netko htio reći što je svećenik. Imao je na raspolaganju materijalna sredstva da olakša siromaštvo i glad tamošnjih ljudi. Kad je Isus pozvao svoje prve učenike. Nakon deset godina zapazio je da mnogi njegovi župljani posjećuju misiju koju su osnovali neki evangelici. kao kad je nasitio više tisuća osoba s pet kruhova i dvije ribe. Milost da se ljubi i pomaže svećenicima stvarnost je koja raste u sve većem broju laika i redovničkih osoba širom svijeta. Sv. Bio je time veoma zanesen. jer po krštenju svi sudjelujemo u Kristovom kraljevskom svećenstvu. uputio im je poziv i pozvao ih da Ga slijede. nalazim da mnogi ljudi počinju posredovati i moliti za svećenike. Pozvao ih je da vjeruju da s Njim ništa nije nemoguće.“ rekla bih mu da je to duboka i živa vjera. Mi trebamo poticati jedni druge u našem poslanju u Crkvi – u misterioznom svećenstvu svećenika i u krsnom svećenstvu vjernika. od svjetskih u svoje duhovne. Jedan svećenik je otišao u Latinsku Ameriku da pomogne siromasima. izmijenio je njihove misli. Kroz tri godine. Petar nas sve naziva svećeničkim narodom (1 Pt 2. POZIv NA vJERU Ako bi me netko upitao: „Koja je danas najveća potreba u svećenstvu?. 107 . svećenici i laici. Došavši tamo. On je poslan da Ga naviješta. koje je proveo s njima. Dao im je prigodu da rastu u vjeri izazivajući ih u nemogućim situacijama. mislim također i na laike. Jedan dječak je podigao ruku i rekao: „Svećenik je čovjek koji zapaljuje svijeće drugih ljudi“.

Kad je nestala njegova duhovna sljepoća. Počeo je uviđati da prvo što treba učiniti jeste propovijedati Evanđelje. Materijalne stvari su važne. Mora spoznati. Kad on kaže „da“ svećenstvu. Gospodin mi je pokazao da su oni više čeznuli za nečim što je iznad materijalnih dobara. Mi trebamo socijalne radnike i svaku pomoć koju ljudi mogu pružiti siromasima.“ I tada se taj svećenik iz Latinske Amerike vratio natrag u svoju zemlju. kao i Marija. Siromašni i 108 . koji je uvijek bio u crkvi pomažući mu u koječemu. Njegov izvor mora biti Isus Krist. Kad je Marija rekla „da“. Trebamo Isusa da dođe k nama. Susreo je živog Isusa. mora umrijeti sebi i dopustiti Isusu da po njemu djeluje kako želi.Jednoga dana se potužio nekom starom vjerniku. više od bilo čega. sada kao drugi čovjek. Samo on nam može donijeti Isusa po Euharistiji. rekao mi je: „Sestro. Vratio se u Latinsku Ameriku.4). Svećenik će kasnije pričati o tome: „Zastidio sam se. pristala je da postane Isusovom majkom. potrebno slavljenje i propovijedanje liturgije. Trebamo sve naše laičke misionare i sve naše sestre. postao sam ogorčen kad sam vidio kako su siromasi iskorištavani. Shvatio je tada da je njegova odgovornost bila graditi kraljevstvo Božje. Smatrao sam važnijim nahraniti te ljude. U toj velikoj neizvjesnosti ona je morala umrijeti sebi da bi dopustila Bogu da po njoj i po Isusu ispuni svoj plan i svoju volju. ali svećenik ne može postati socijalni radnik ili političar. Tada sam shvatio da im je pored materijalne pomoći. Bio sam više svećenik radnik i nisam imao vremena za sve. da rađa Isusa. On ne može ovisiti o ljudskim sredstvima. ne želim vas ražalostiti. Starac ga je pogledao suznim očima i rekao: „Oče. ali vam moram reći: Vi ste nam donijeli mnogo dobrih stvari. Sudjelovao je u duhovnoj obnovi koja mu je dozvala u pamet Isusovu riječ: „Ne živi čovjek samo o kruhu. ali nikada ne smijemo zaboraviti da trebamo. a mi trebamo upravo Njega“. nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4. Kruh života. Bio sam zauzet poslom i nisam redovito slavio misu. ali nam niste donijeli Isusa. Tako je i sa svećenikom. jer oni su bili i gladni. Tada nisam mogao vidjeti ništa drugo“.

ne može nikada nadomjestiti zajedništvo s Bogom po molitvi i isključivom pouzdanju u Njega. od Duha Svetoga koji ga jača po molitvi i po Crkvi. Njegova snaga dolazi iz njegova jedinstva s Bogom po molitvi. Važno je da svećenik. kako kaže Pavao: „Ovaj koji je u meni može učiniti mnogo izobilnije nego li ja mogu i zamisliti“ (usp. Zbog toga je vjera tako važna. Svećenik prima snagu od Boga u sakramentu Svetog reda. Svakodnevno zahvaljujem Isusu na svećenstvu. a ja da se umanjujem“ (Iv 3. strašna je uvreda Bogu. Mora shvatiti da ne može činiti ništa sam od sebe. sa svih strana svijeta da se kod njega ispovjede i da ga zamole za molitvu.ugnjetavani moraju imati istu mogućnost primiti Isusa kakvu imaju ljudi u bogatijim i slobodnijim narodima. Ef 3. 109 . kojega je sv. Župnik Arški. Ali. spoznaja nikada ne može nadomjestiti vjeru.30). Iskustvo svećenika u Latinskoj Americi i mnogih drugih širom svijeta to potvrđuje. divan je primjer svećenika koji se oslonio jedino na snagu svoga Gospodina. da može reći: „On treba da raste. Svećenici se ne bi nikada smjeli osjećati nedoraslima zbog pomanjkanja doktorata ili drugih akademskih stupnjeva. kad je jednom zaređen i ispunjen snagom svećenstva. Uskratiti im to. po sakramentu primaju snagu koju svećenik treba za svoje poslanje u Crkvi. Makar je studij važan i makar mi trebamo teologe i stručnjake.20). Otac stavio kao uzor svećenicima u svećeničkoj godini. To je dar koji im je Bog dao. Ivanu Vianneyu je gotovo uskraćeno ređenje jer je bio bijedan student. postao je poznat ljudima širom svijeta po svojoj mudrosti i pastoralnim savjetima u ispovjedaonici. To je snaga Isusa Krista koja obraća i preobražava ljude. nego. kada iskusi svoju bespomoćnost i želi nešto poduzeti. On ne prima snagu od teološkog studija ili akademskih stupnjeva. Jednom zaređeni. u Francusku. Ljudi su dolazili u Ars. uz potrebno teološko znanje i zalaganje.

izrugan i raspet. nadu i ljubav kao loze koje rastu na trsu. Naš sveti Otac trajno opominje svećenike i redovničke osobe i vjernike da trebaju biti znaci i simboli nade u svijetu u kojemu je nada svaki dan ugrožena. izgubio se u dvanaestoj godini. On im daje nadu. Put rasta u svetosti je rast u ljubavi prema Bogu i prema našim bližnjima. Mi svojim riječima punim vjere i nade potičemo ljude da se obrate Bogu. tako i nada dolazi samo po molitvi. Ona je bila duboko dirnuta tim lijepim proročkim riječima. Marija je čula divne Gabrijelove riječi da će njezino dijete biti Sin Svevišnjega. Svećenik je kao i svaki vjernik pozvan da bude čovjek nade. Veoma je važno da priznamo vjeru. To je snaga Božje Riječi. ima snagu da donese nadu. odbačen je od svog naroda. ali je ipak morala živjeti uz protivštine Isusova života koje će joj probosti dušu. Kao i vjera. bio je izudaran i popljuvan. Kroz sve to. Ljudi. 110 . nadu koju je Marija imala usred tame. Evanđelje. POZIv NA LJUBAv Konačno. koji su Boga izgubili iz vida. JEDINA JE SIGURNOSt I JEDINA NADA U ISUSU Svima govorim da je dobro za nas ugledati se na Mariju i na izazov s kojim se morala suočiti ta mlada židovka. po svojoj biti. Najveća zapovijed. ona je u svom srcu razmišljala o anđelovim riječima. prema Njemu se postupalo kao prema zločincu. grade svoje nade na vlasti. Ona je bila nepokolebljiva u nadi i onda kada je ta nada izgledala neostvarivom. Često govorim da se ne trebamo osjećati bespomoćnima u susretu s beznadnim situacijama. koju je Isus dao apostolima je zapovijed ljubavi. svećenik kao i svaki vjernik mora biti čovjek ljubavi. novčanoj sigurnosti i na drugim ljudima.POZIv NA NADU Drugo područje poziva za svećenika i za sve kršćane je nada. Njezin Sin se rodio u štali.

Jedna od potreba u Crkvi jest da se svećenici vole. Mnogi priznaju da ne shvaćaju čistoću i da u tome ne vide nikakvu vrednotu. To je nemoguće ako se svećenik oslanja sam na sebe. Ja želim promatrati svećenika kao čovjeka ljubavi jedinstva. Može li se to i danas reći?. samozataju i vjernost u molitvi. također i celibat i zavjet čistoće traži i poziva na stegu. Danas se jedva može reći riječ „ljubav“ a da ljudi odmah ne pomisle na seksualnost. 111 . On nije odbacivanje pomoći i dobrog prijateljstva s osobama drugoga spola. potiču i mole jedni za druge. čistoća nije nijekanje ljudske ljubavi. Bila bi laž misliti da mogu ići kroz život kao službenik Isusa Krista bez ljubavi i podrške drugih vjernika. Celibata. Kada su svećenici u biskupiji snažno sjedinjeni jedni s drugima i sa svojim biskupom. Kao i sve obveze. rekao je svećenicima i biskupima: „Ljubav prema Kristu i prema Crkvi nas sjedinjuje“. Mi možemo odražavati Krista u Njegovoj ljubavi. obzirnosti. u svom prvom pismu iz 1979. Stoga ga i nazivamo „Božji čovjek“. On nije nijekanje potrebe koju imam da me podržavaju muškarci i žene.Svećenik je pozvan da odražava Krista na radikalan način. To povećava jači katoličko kršćanski utjecaj u svjetovnoj zajednici. To nije nijekanje očinstva ili majčinstva. celibata. Svećenik je pozvan od Boga i Bog ga osposobljava da živi životom ljubavi. vRIJEDNOSt cELIBAtA I REDOvNIČKOG ZAvJEtA ČIStOĆE Želim razmišljati o vrijednosti i značenju celibata u modernom društvu. ali mu je moguće ako je povezan s Kristom. za koje je Isus molio. bitno je između svećenika i laika. Jedinstvo. laici mnogo lakše razvijaju osjećaj katoličkog identiteta. pitanje je otvoreno za sve nas. Važno je uočiti na koji način mi. snazi i razumijevanju. kao zavjeta čistoće. ako je čovjek molitve. Papa Ivan Pavao II. gledamo na svećenstvo pod pojmom ljubavi. laici i svećenici. Celibat. Takvo jedinstvo ostvaruje evanđeoski značaj Crkve: „Gledaj kako ti kršćani ljube jedni druge“. očinstva i prijateljstva. govorilo se za prve kršćane.

na isti način posvećuju sebe duhovnom očinstvu i životnom služenju. i Majka Terezija. Ima više načina da se Krista donese narodu. u svojoj prvoj poslanici svećenicima. čitamo o Isusovu pogledu na rastavu i na ponovnu ženidbu. On se odlučuje na život celibata budući je došao do čvrstog uvjerenja da mu Krist daje taj dar za dobro Crkve i za služenje braći. Čistoća je dar i ja sam pozvana od Gospodina da živim na taj način. Papa Ivan Pavao II. a ne grijehe. onda je bolje 112 . svoje sposobnosti i mogućnosti. Jedino tada može preuzeti obvezu celibata za cijeli život. svećenike i biskupe s takvom ljubavlju.“ Veoma je lijepo iskustvo doživjeti Boga kako daruje svoj narod. zavjet čistoće je poziv da ljubim onom snagom koja mi dolazi po velikodušnosti kojom Bogu kažem „da“. ali dvoje mi odmah dolazi u pamet i to: Ivan Pavao II. onima koji primaju sakrament reda. on nas ne sprječava da budemo osobe ljubavi. To je dar koji me osposobljava da sve volim u punoj povezanosti s Bogom. kao sestru. rekao je o celibatu ovo: „Često je rasprostranjeno mišljenje da je svećenički celibat u katoličkoj Crkvi zakonom nametnuta ustanova. Velika Isusova čovječnost i toplina privlačila je mnoštva. Taj „da“ me poziva da se Bogu posvetim na poseban način za Njegovo kraljevstvo. Svi znamo da to nije tako.se ne treba bojati. Mi smo imali primjere koji su odraz tih Isusovih odlika. Pravi razlog zašto živim u čistoći je da budem sposobna donijeti Krista Njegovu narodu. Za mene. nakon što je postao Papa. Jednom je netko zapitao Majku Tereziju koja je. da trebaju ljubiti grešnike. Radeći tako prihvaćam duhovno materinstvo koje se može ispuniti jedino služenjem drugima.“ Kod Mateja 19. Ima ih mnogo. To je dar koji me osposobljava da budem osoba ljubavi. Svaki kršćanin koji prima sakrament reda prihvaća celibat posve svjesno i slobodno nakon uvježbavanja kroz više godina i nakon dubokog razmišljanja i ustrajne molitve. Recite im da trebaju biti ljudi ljubavi. svoju ženstvenost. po njezinu sudu. pozvani na celibat. Učenici su iz toga zaključili da ako je tome tako. Ona je smiješeći se rekla: „Recite im da trebaju moliti Isusa da im dade svoje srce da njime ljube. najveća poruka svećenicima. Svećenici.

To je uloga čovjeka koji fizički rađa i ljubi svoju djecu. SvEĆENStvO PO JEDNOJ MIStIČNOJ DUšI „Nije poniznost nijekati snagu svećenstva. Isus je naime rekao (rr.ne ženiti se. 11-12): „Ne shvaćaju toga svi. Ali koliko čeznem za tim da to još djelotvornije mogu po njima ostvariti! Bog nam još i u dvadesetprvom stoljeću daje dar svećenstva. ne zato jer su bolji od drugih. Petru. a punina očinstva ostvaruje se samo kada otac ljubi. Neki se s tim neće složiti. Treba učiti i okupljati svoj narod hraneći ga Božjom Riječju i Kruhom života. Imam svoju viziju Božjeg plana za Crkvu koju je sagradio na stijeni. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga.“ OČINStvO SvEĆENIKA Svećenik je pozvan da bude otac. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. Prvi poziv svećenika jest da ljubi Crkvu i da ljubi Boga u Crkvi. Izabrao sam ih ne zato jer su sveti. drugima može biti od koristi. hoće li žene biti ređene? Uz mnoge radosti život mi je donio i saznanja o mnogočemu. 113 . ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Otac mora biti prisutan uz djecu i očitovati im nježnost i suosjećanje. ljubavi i suosjećanja. Tko može shvatiti neka shvati. ispravlja i vodi svoju djecu. ljubavi i suosjećanja prema čovječanstvu. Bog ga je izabrao za duhovnog oca. da bi mogli rasti i jačati. Zbog te milosti. oblikuje. a što krivo. Prvo pogledajmo sliku Petra i Isusa koji stavlja veliki ključ Crkve ribaru u ruke. Brine se za njihov odgoj. Poučava ih u onome što je pravo. Ja se njima služim da postanem prisutan u svijetu. Doista. nego je poniznost priznati da sam ih Ja izabrao. nego iz svoje milosti. Što je otac? Otac je čovjek kojega Bog upotrebljava da daruje život. nego samo oni kojima je dano. On se brine da ih hrani. Iste dužnosti ima i svećenik. Nešto od svoga razmišljanja iznijet ću i u ovom tekstu.

On ne udovoljava ljudima mijenjajući plan Božji. ako smo potpuno čovječni. Time su otpali od Njega – čovjek i žena. po Božjem planu slobodni smo od grijeha. Ali grijeh iskrivljuje savršenost. Kao što ih je Bog i zamislio. najizabraniji dio stvorenja. Bog upotrebljava ženu u planu otkupljenja. koji ujedno posjeduje fizičko tijelo i duhovnu dušu. koji stoji kao njegov vidljivi znak na zemlji. Iz Svetoga Pisma znamo da je Bog jasno objavio da će upotrijebiti ljude. Mi primamo od ljudske naravi upravo ono što ona jest. Postupajući tako. smatram. U svojoj ljudskoj naravi oni su bili neposlušni Bogu. posjećujući Mariju. sići u pravo krilo ljudskoga bića. Danas se ljudi pozivaju na ljudsku narav kao ispriku za svoje grijehe. kao što su bili i Adam i Eva prije svoga moralnog posrnuća. Međutim. po Mariji i po Plodu njezina 114 . taj dio koji Mu je najviše sličio. Poslanje Crkve je da Evangelizira svijet evanđeoskim vrednotama. slobodna od grijeha. vidjet ćemo Adama i Evu u savršenstvu njihova čovještva. Ali je odlučio poslužiti se ženom. Svijet nije dobio poslanje da evangelizira Crkvu. Bog je mogao dati Isusu ljudski život i bez žene. kao glavne osobe u svom otkupiteljskom planu. potpuno čovječnim. Bog je posjetio ženu. Idemo li natrag. On je Bog. stvorio ih je na svoju sliku i priliku. stvoren na sliku Njegova Sina. Sada će. Važno je znati da je istočni grijeh došao po našim praroditeljima. a i ubuduće. Biti potpuno čovječan znači biti potpuno savršen. Bog je toga časa uzdigao ženskost na dostojanstvo koje nije nikada poznavala. muža i ženu. i vjernosti Gospodina koji nam je dao našeg sadašnjeg papu Benedikta XI. niti zahtjeve Evanđelja po ukusu ljudi. On je pozvan da nas vodi u istini i da štiti istine Crkve i Krista.Podsjetimo se na veličinu Crkve koju je Krist utemeljio na Petru. On sve može učiniti. Stvorio ih je potpuno bezgrešnim. Mi smo rođeni s tim grijehom. Zbog Adama i Eve čitavo će čovječanstvo trpjeti posljedice njihova grijeha. Marija je stvorena u najljepšem i najpunijem ljudskom savršenstvu. Gospa je bila posve ljudska i puna Božjeg savršenstva. budući da je naša narav sagriješila.

čitavo čovječanstvo upoznati snagu otkupljenja. da donese Gospodina na naše oltare. I uz to Marija ga je hranila i ljubila.krila. „Daj mi. Predstavimo si Isusa kako ide na Kalvariju i dok ga pribijaju na Križu kao da nam govori: „Smrt me neće odijeliti od moga naroda. Uprisutniti Isusa u svijetu. da svaki čovjek i žena. Doći ću k njemu. Tako sam zaključila kako nitko nema pravo na svećenstvo. Namjesnik Kristov. jer sam pobijedio grijeh po ovoj smrti. ali što god je trebao za svoje fizičko tijelo dolazilo je od Marije. Ona je činila sve što majka čini za svoje dijete. Mi trebamo tražiti samo Njegov plan i Njegovu volju i da se s njima uskladimo. Ovaj put neće Gospodin k nama doći na prepoznatljiv. pod prilikama kruha i vina. To je Božji dar. nego na skriven. također. Sjetimo se. Bože. Bog je izabrao Mariju da sudjeluje u otkupljenju zbog onoga što je Eva sudjelovala u padu. Ja nemam pravo reći. Sjetimo se Posljednje večere i ustanove Euharistije. sjedinjenima s Kristovim Namjesnikom. Zbog svojih vlastitih razloga. Ljubim svoj narod. Bog se je utjelovio u liku svoga Sina koji je začet po Duhu Svetomu. Molim da muškarci 115 . Ali vjernik prihvaća da će se Kristova misao i plan ostvariti u Crkvi po biskupima svijeta. Bog je izabrao muškarca da ispuni ovaj dio Njegova plana.“ Obećao je da će kroz smrt i poslije smrti tjelesno i duhovno nastaviti biti s nama. kršteni i otvoreni djelovanju Duha Svetoga uprisutnjuju Isusa tamo gdje žive i rade. moć da promijenim kruh i vino u Tvoje Tijelo i Krv!“ Bog bira. mogao biti vjeran onome što vjeruje i spoznaje kao istinu. Molim Gospodina da bi nam ovo što sam napisala pomoglo da vidimo da bi i sam naš Sveti Otac. Svi ćemo njime biti zahvaćeni. poslanje je svih krštenika. Ne možemo znati zašto je izabrao doći k nama kao čovjek – rođen od žene. U Isusu je ljudska narav rekla „da“ nadilazeći Adamov „ne“. ali posve ljudski i posve božanski način. Kao što je Isus po Mariji ušao u svijet. tako po svećeniku Isus dolazi u Crkvu i po otajstvu Euharistije. Mi ne možemo prodrijeti u Božje planove niti ih možemo posve protumačiti.

i žene u Crkvi uživaju u Božjem skladnom i stvaralačkom planu za ovaj svijet i njegovu Crkvu. Molim Boga da nam dade milost da se radujemo velikim stvarima koje je za nas učinio dajući nam Isusa po Mariji i po svećeništvu i da Ga svi darivamo jedni drugima. 116 .

Time se 117 . mislite li da bi je Gabrijel pozdravio: „Milosti puna. njoj je predao svoga učenika Ivana. ona može biti spoznata kao posve živa žena koja je savršeno ljudsko biće. puninu ljudskog života. Nitko od nas nije slučajan. U stvari.…“ ili „Svi naraštaji zvat će me blaženom“? Njezina bezgrešnost je slika onoga što smo bili prije pada i što možemo postati po spasiteljskoj milosti Isusove muke. Jer. to je tako. Bog je odlučio stvoriti svakoga od nas upravo kao što je odlučio stvoriti Mariju bez grijeha. koja po svojoj ljubavi prema svom Sinu sudjeluje u otkupljenju svega čovječanstva. Ona je bila žena svoga vremena. Ane.POGLAvLJE OSMO MARIJA. Gospodin s tobom“? Da li bi Marija tada mogla reći: „Veliča duša moja Gospodina. Molimo da bismo bili otvoreniji Isusovom daru i daru njegove vlastite Majke koja želi naše spasenje. Budući je Isusova Majka.a On i nas ljubi. Marija je ljudsko biće. Tako će oni vjerovati i u buduće. Ona nije izgubila vezu sa svijetom jer ljubi što njezin Sin ljubi . MAJKA . budući je sad s Isusom u vječnosti i budući je začela bez grijeha.žENA ZA SvA vREMENA Danas i među drugim kršćanima raste štovanje prema Mariji i njezinom položaju u našoj vjeri. Marija je jedino ljudsko biće koje je dostiglo visine ljudskog dostojanstva. s iznimkom Isusa. Možemo li zamisliti Boga da šalje svoga Sina da se utjelovi po grešnom čovjeku te da tako bude zasjenjena sva njegova žrtva? Kada Marija ne bi bila bez grijeha. Njezino bezgrešno začeće je bilo ujedno radi Isusa i radi svih nas. ali je njezin bezgrešni život započeo na zemlji. u krilu žene sv. Kada je Isus umirao na Križu. Kroz gotovo dvije tisuće godina katolici su vjerovali da je Isus tada sve nas predao Mariji i Mariju svima nama. smrti i uskrsnuća. Svatko od nas je stvoren po Božjoj volji. i nju je predao Ivanu. nakon pada Adama i Eve. Marija je čista i bez grijeha.

Napisao je divnu pobudnicu naslovljenu „Marijansko štovanje“. Jedino Isus spašava. u konkretnim okolnostima svoga života. Molila sam i prosila Mariju da posreduje za mene. Bila sam dirnuta čitavim prizorom i shvatila sam kako je Marija tijesno povezana s Kristovom službom ozdravljanja. cjelovito i slobodno prianjala uz volju Božju (usp. uočava da je uloga i socijalni položaj žene veoma izmijenjen posljednjih godina i da se mnogi ne mogu poistovjetiti sa židovskom djevojkom iz vremena Novoga zavjeta.“ (br.ne želi reći da je ona suotkupitelj s Isusom. 35). Papa kaže da je „Crkva Djevicu Mariju uvijek stavljala pred vjernike kao uzor za nasljedovanje.“ Njezina uloga u Crkvi je trajno pozivati svu djecu da odgovore Božjoj volji i da budu poslušni Božjem glasu. Želim. Naš narod je uvijek gajio veliku pobožnost prema Mariji. ovdje. čini da Njegova bez grijeha začeta Majka sudjeluje svojim srcem i duhom u otkupljenju čovječanstva. Nastavila sam svoju pobožnost prema Mariji kroz svoju formaciju i kroz sve svoje patnje u bolesti do ozdravljenja. Prije nekoliko godina. kao što je Eva sudjelovala u njegovu padu. učinite. a ona sudjeluje u ljubavi prema nama. U ovom dokumentu iz 1974. i u naše dane. ona je bila prva i najsavršenija učenica Kristova. kada sam odlučila ići u misije. kako ta velika sveta Djevica nastavlja ponavljati svoju poruku iz Kane (Iv 2. Zbog Marije čovječanstvo ne treba nikada sumnjati da Bog ljubi žene jednako kao i muževe. U Mariji žena ima najbolji dokaz svoje jednakosti s mužem. Sjećam se da sam kao dijete predmolila krunicu u našoj obitelji. Međutim. Pavao VI. iznijeti neka iskustva koja pokazuju.5) pokazujući na svoga Sina govoreći: „Što god vam rekne. imala sam povlasticu da idem u Lurd. Lk 1.38). bila u svom djelu nadahnuta ljubavlju i duhom služenja. Sve u svemu. Mislila 118 . prihvaćala Riječ Božju i provodila je u djelo. Sjedeći pred spiljom promatrala sam donošenje bolesnika na molitvu prošnje. da me uzme u srce Crkve i da mi pomogne odgovoriti na sve što Bog od mene želi. Isus po svojoj milosti.“ Djevica Marija je vjernicima uzor za nasljedovanje „zato što je ona. Papa Pavao VI.

bila u Međugorju. Bila sam s grupom od 50 ljudi koji su tražili da ih vodim u Lurd. pa se službenici za vrijeme pauze idu u nju moliti. Do danas su se tu dogodila mnoga obraćenja i čudesni događaji koji ljude potiču da se pokaju i pomole za mir. govorio je o krunici kao o „Evanđeoskoj 119 . u banci. KRALJIcA MIRA Gospa se prvi put ukazala u Međugorju 24. prkosom odolijevala svim tim naletima zla i mržnje sloveći danas kao simbol svetosti i mira i kao jedno od najpoznatijih i najomiljenijih Marijinih svetišta. ne znam koliko puta. Njeni su svećenici tjelesno i duhovno maltretirani i proganjani. Gospa poziva na moljenje krunice. Dirljivo je bilo gledati bolesne kako pjevajući hvale Boga. lipnja 1981. Papa Pavao VI. Možete se misliti kako je to bilo za naše ljude slušajući u tom svetom mjestu molitvu i pjesmu na svom jeziku. Crkva je u tom nekada ubogom hercegovačkom kraju prolazila kroz teška vremena.“ I dok sam čekala u redu za bazen. godine. ali da im to ne bude kao izlet nego prava duhovna obnova po hodočašću. Izišla sam pred mikrofon. koja su se tu ostvarivala: milost da se bolesnici ispune radošću usred patnje i da prihvate patnju u duhu naknade i s molitvenim posredovanjem za druge. poštovanjem i ljubavlju prema Euharistiji kao u Međugorju. U svom stanu je uredila kapelicu .sam: „Doista bi bilo lijepo moliti se ovdje s ovim ljudima. pa i ubijani (sjetimo se širokobrijeških mučenika). pred šestoro mladih mještana. ali ga nigdje nisam slavila okružena takvom vjerom. prilazi mi jedna osoba i pita me bih li ja htjela animirati molitvu i pjesmu na hrvatskom. Doživjela sam prava čudesa. a koja radi u New Yorku. U zrakoplovu iz Londona do Zagreba srela sam se s osobom koja je. Sveti mistik.“ Vjerujem da je krunica jednostavno hodanje s Marijom kroz Isusov život. ali je ona svojim ponosom. Pio rekao je o krunici: „Marija je stavila mač u ruke svoje djece. o. i taj mač je krunica. Čitav sam život slavila Tijelovo kao posebni dan.

a druga nešto lakše povrijeđena. Teško povrijeđena djevojka je na aparatima vegetirala nešto preko 30 dana. doživjele prometnu nesreću. za koju je Gospa rekla vidiocima da je ustanove. Dok je dijelio pomazanje. ali majka nije. Krunica je molitva s jasnim kristološkim usmjerenjem. Zvjezdan. Sestre su. Majka. Malo pomalo pojedine vitalne funkcije počele su joj se vraćati. ako bi bar jedan član u obitelji počeo iskreno moliti. I u Londonu sam u Katedrali sudjelovala u molitvenoj zajednici. posebno kroz molitvene zajednice u kojima sam sudjelovala. a posebno u onima koji pripadaju molitvenoj grupi. I nastavila je moliti. a dragi Bog samo zna koliko je brakova sačuvao. koja se sastaje na „festivalu mladih“. Na tisuće je ljudi spasio od ponora očaja.“ Ona i njena sestra postale su poslije toga najbolje suradnice crkve u svojoj župi. međutim. iskreno se molio za nesretnu djevojku. ali ja nisam bila takva.molitvi. I dok je on tako molio. Ali u Međugorju sam bila svjedok jakog osjećaja Marijine prisutnosti i njezine čistoće u mladeži. djevojka je treptanjem očnih kapaka pokazala bolničkom osoblju da se u njoj nešto događa. Jedna majka u Zagrebu imala je dvije kćeri koje su pošle s mladićima na ljetovanje.“ Kao sestra Kćeri Božje Ljubavi. Mladež je danas zavedena od društva i napadana od Sotone. Svi su izgubili nadu u njeno ozdravljenje. smatram da sve sestre svijeta trebaju biti ispunjene istinskom ljubavlju prema Djevici Mariji. Primijetila sam da. u neke sam se uključivala. malo po malo jedan za drugim članovi bi dolazili do Isusa i preporođeni izlazili bi iz ponora beznađa. Društvo ne prihvaća nevinost i čistoću. situacija bi se u toj obitelji potpuno mijenjala. s prijateljicama je počela postiti i moliti za njih. Jedna od njih bijaše teško. a s nekima sam surađivala. 120 . On me je hvalio pred Bogom. neke sam i sama osnivala. to je njeno svjedočanstvo: ”Bog me je spasio po molitvi jednog svećenika. koja su se odala neurednom životu. Pozvala je svećenika da joj podijeli pomazanje. u boli za djecom. Ona je vjerovala u snagu molitve. Hitno su je iz Rijeke helikopterom uputili u bolnicu Rebro. Imam o tome iskustava kroz svoje misijsko djelovanje širom Evrope. usredotočenoj na otajstvima otkupiteljskog utjelovljenja. A što je najljepše u svemu tome. Odaziva se nadaleko poznati p.

Toliko su očarani njime i Marijinom milošću u njemu. 121 . Hvala Bogu da je svaki dan i na svim stranama svijeta sve više znakova gdje niču zajednice i pokreti i u našoj katoličkoj Crkvi kao: Neokatekumeni. Bog je tu da mu pomogne. Fokularini. On to i hoće! U Engleskoj sam srela mnogo ljudi koji su. Korsiljo i drugi… kao i razne karizmatske molitvene zajednice. Vinka. To su sve laički pokreti gdje ljudi laici žive jednu prekrasnu duhovnost. sv. Teze i druge. Zajednice sv.Zato nemojmo gubiti nadu ako je netko iz obitelji u teškoj situaciji. odmah iskazali želju da bi voljeli doći u naše Međugorje. čim bih spomenula Hrvatsku ili našu BiH.

Kao krštenici trebamo djelovati i živjeti prema nauku i zapovijedima Isusa Krista. Vjerujemo. da po svom Duhu On govori svojoj Crkvi. ženidba. Vjerujemo da je znao što govori kada je rekao Petru da pase i čuva njegove jaganjce i ovce. pokora. Crkvu ni pakao neće nadvladati. Vjerujemo da je Isus znao što govori kada nam je obećao da će biti s nama uvijeke i da nas i našu sv.POGLAvLJE DEvEtO SLAvItI vJERU U vJERNOStI Biti kršćanin znači obvezati se slijediti Isusa Krista. da nam Isus govori po tradiciji kao i po Svetom Pismu. sveti red i bolesničko pomazanje. Krsna svijeća simbolizira Kristovo svjetlo koje nam je dano. koje su od Boga nadahnute. Vjerujemo da je Isus znao što govori kada je Petru dao ključeve kraljevstva. Krštenje nas čini različitima od nekršćana. Petru i apostolima. slobodno darovan i slavljen u krštenju. da njegov život nije zapisan samo na povijesnim stranicama Biblije. Tada su naši roditelji i kumovi obećali da će nam pomagati i razvijati našu vjeru. kada je rekao svojim apostolima da će ono što oni svežu i razriješe na zemlji. Apostoli i njihovi nasljednici. naša tradicija i naša Pisma. Sakramenti su živi susreti s Isusom koji nas jačaju i pomažu nam živjeti naše predanje Bogu. U život Božji ulazimo po vjeri. biti prihvaćeno i na nebu. jednom riječju. Tu su sakramenti: krštenje. Vjerujemo da je vjera dar. Kao katolici uživamo puninu objave u Svetom Pismu. Također vjerujemo da Gospodin govori svom narodu kroz povijest naše vjere koja pada i raste. Vjerujemo da Gospodin govori po Petrovim nasljednicima i po biskupima. Na krštenju smo posinjeni od Oca. naučili su nas da Gospodin u svojoj Crkvi na osobite načine ostvaruje svoju prisutnost među nama. Danas širom svijeta doživljavamo obnovu vjere. Euharistija. Mi započinjemo svoje putovanje kao kršćani. Ljudi prihvaćaju Isusa po prvi put ili obnavljaju svoju vjeru u Njega i predaju se Njemu. živjeti prema njegovu učenju i slušati njegove zapovjedi. 122 . potvrda.

Uostalom. Isus mora biti prvi u 123 . Isus nije očekivao da će oni moći živjeti svoju obvezu svojom vlastitom snagom. Bilo je to kao da bi Petar rekao: „Ti ne možeš trpjeti. Isus je nastavio činiti samo ono što je tražio od svojih apostola i sljedbenika. Kada je pozvao apostole da Ga slijede. Posve se založio da ispuni volju svoga Oca po smrti na križu. Isus ima na sve odgovor. uzeti na sebe svoj križ i ići za Njim. Petar. Kada je govorio o svom putovanju u Jeruzalem i kako će trpjeti. Shvatit će na što je mislio kada je rekao da će ih svijet mrziti jer je i Njega mrzio (Iv 15. Njihov strah se pretvorio u ponosnu vjeru. koji ga je ljubio. Oni su se zacijelo radovali svemu onome što je činio kada je ozdravljao i činio čudesa. patnja očituje slabost. naime. Dok izričemo svoje predanje u različitim zvanjima. njihovo očajanje u nadu (Dj 2).Isus nas poziva da Ga slijedimo bez rezerve u svem svojem djelovanju i odnosima. Obveza koju su prihvatili da Ga slijede. Obećao im je poslati Duha. Neće biti problema. Isus im se obraćao zahtjevnim riječima kako Njegovi sljedbenici moraju biti spremni zanijekati sebe. On je bio čovjek nade i snage. On nije imao ništa što svijet vrednuje kao sigurnost. Svaki kršćanin je pozvan da izvrši osobno predanje Isusu. njihova žalost u radost.“ Kroz tri godine Njegova djelovanja oni su Ga osobno upoznali. On je došao da nas nauči živjeti i djelovati u ovom svijetu. neće biti laka. Čini se da oni nisu zapazili ono bitno što je Isus ranije učinio u svojoj službi.“ Tada je Isus ukorio Petra i protumačio apostolima što znači biti Njegov sljedbenik. Apostoli će razumjeti o čemu je Isus govorio tek nakon Njegove smrti i uskrsnuća. Njegov je poziv bio temeljit: „Dođi i slijedi me. On može sve učiniti i jak je. On. kada je davao nadu svakome tko Ga je vjerno slušao.18). ali On je izazivao ljude. U svojim mislima zacijelo su razmišljali: „Kakva nas velika budućnost čeka! Naš vođa je tako moćan. bio je prestrašen i pokušao Ga je nagovoriti da ne ide tamo. Imao je jedino Oca. On ima odgovor na sve!“ Doista. nije imao mjesta gdje bi naslonio glavu.

Isus nam je dao Crkvu. Kada sam po prvi put sebe predala Isusu u redovničkom životu. U stvari. Upravo kao i apostolima ne kaže nam da ćemo imati laki život. Njegove zapovijedi moraju biti putokazi na putovanju – klerika. kao i laika. MOJE PREDANJE ISUSU Predala sam se Isusu kao sestra družbe „Kćeri Božje Ljubavi“. na sličan način kao što se supružnici javno obvezuju pred Bogom i jedan pred drugim na dan svoga vjenčanja. mi primamo poziv. kada sam položila svoje prve zavjete. 30 godina nakon svojih prvih zavjeta. godina. kada sam primila svoj prsten s ispunjenim srcem koji označava potpuno i vječno predanje u Družbi. papu. javno sam se obvezala da ću Mu biti vjerna i u Njega se pouzdati u svemu što bude od mene tražio. redovnika. Sada vidim tri područja u svom životu. Sada. Kleknula sam pred biskupa i pred svoju majku provincijalku. zavjetovala sam život u siromaštvu. Ne smijem nikada dopustiti svijetu da me evangelizira tako da zaboravim Božju snagu i mudrost i tražim svjetsku snagu i mudrost. On nam je dao svog Namjesnika. Potpisala sam dokument govoreći da ću biti vjerna kroz cijeli život. čistoći i poslušnosti. Bilo je veoma lako kleknuti pred biskupa. Gospodin me je poučio mnogo više o tom predanju. čije je poslanje da nas trajno potiču na putu prema Bogu. sve je to izgledalo konačno. nego življenje po njima. po kojima mogu naučiti od Njega kako što vjernije živjeti svoje: pouzdanje i predanje. Gospodin nam obećava dati snagu. Vjerujem da trebamo rasti u predanju. Te riječi su bile lijepe i zanosne.našem životu. Njegovo učenje mora upravljati našim djelovanjem. On nam 124 . svjetlo koje nas vodi na našem putovanju. to je bilo veličanstveno. U 30. U 24. pobjedu i uskrsnuće. Mi odlučujemo. i biskupe. Izgovaranje riječi ne ispunja moje obećanje. križ. odlučivanje za Isusa što svaki dan svoga života moram ostvarivati. godini života. I papa i biskupi moraju također ostati vjerni svojoj pastoralnoj obvezi prema Crkvi i Evanđelju.

ako i sve ostvarimo radi Njega (Mk 10.11. Ipak je rekla „da“. U tim trenutcima shvaćam da mi Gospodin daje milost i snagu kada Ga zazovem da budem vjerna svojoj obvezi. kojega je stvorio ni iz čega. klikće duh moj u Bogu.kaže da ćemo. koju tada nisam mogla protumačiti. I poslije svih tih godina. Susrest ćemo križ. Gledajući sada unatrag. mir i radost su došli u moj duh. Tako je također i s predanjem u mojoj Družbi. To je posebno uočljivo i tragično u ženidbi. i ponizno traži ljubav. uz to trpjeti progonstvo. Budući da se ne žele vezati uz Isusa i Njemu povjeriti. posluh. ne osjećaju Njegove zaštite ni velikodušnosti. I ona je također bila isplanirala svoj život. znam da je to istina. U svom predanju doživjet ćemo žalost. To vrijedi i za nas danas. U svim zvanjima susrećemo tu „ograničenu obvezu“ ili „uvjetovanu obvezu“. prije ulaska u novicijat. 125 . Kada se sjetim tih radosti. gdje će kliknuti: „Veliča duša moja Gospodina. I bila je ispunjena velikom radošću koja ju je nosila u kuću svoje rođakinje Elizabete. mome Spasitelju. Isus nikada ne prisiljava. Takav brak nema nikakva izgleda na uspjeh. Ni jedno ni drugo nije stvarno obveza. Čim sam se podložila Božjoj volji. uslugu. kada dozna da je u drugom stanju. ako na prvo mjesto ne staviš Mene.“ Isus Vas ne prisiljava. „Ne možeš nikada upoznati moju velikodušnost. I tada sam se posvetila svojem poslu služenja. Ima trenutaka u našem životu kada moramo biti spremni i umrijeti zbog Gospodinove volje i zbog onoga što je bolje u Njegovim očima. ako svojoj volji ne pretpostaviš Mene. I to nije sve. Sigurna sam da ju je mučila misao što će reći Josip.-12) i da ćemo se radovati. shvaćam da to predanje nije lako. Svemogući Bog stoji pred nekim.“ Isus je rekao učenicima da moraju uzeti svoj križ i ići za Njim. Danas se ljudi žele obvezati samo pod svojim uvjetima. gdje ljudi ulaze u brak s mišlju da će odstupiti ako ne bude išlo. On jednostavno govori. shvaćam kako se je osjećala Marija kada je bila zapitana hoće li prihvatiti da postane Isusovom majkom. On kaže da smo blaženi kada trpimo takvo progonstvo (Mt 5. njezin zaručnik. to je ono što mi je rekao svećenik na razgovoru.29-30).

Za mene. Katkada vjeruju da kršćanstvo obećava oslobađanje i spas od tjeskoba. siromaštva. patnje i frustracije.Neki krivo shvaćaju položaj križa u životu kršćanina. ono također zahvaća i širu Crkvu po molitvi. Dok je dijete u krilu majke. i Njegov poziv da uzmemo svoj križ. rekla bi da se ne bi nikada vratila natrag. Zbog svoje vjere u Isusa mogu gledati na smrt kako vjernik treba gledati. s odbacivanjem i nerazumijevanjem. makar sam predala svoj život Isusu. Ima mnogo načina na koje se očituje moje predanje Isusu. Takva duhovnost zapostavlja Isusovu izričitu izjavu da ćemo biti progonjeni. obitelj Kćeri Božje Ljubavi. ja sam i poučavala kako ne možemo izbjeći križ. Mi. mi se ne usuđujemo riskirati. U stvari. sigurna sam da bi reklo da ne želi izići iz majčina krila. U svom vlastitom životu. bolji blaženi život. POBJEDA vJERNOStI Osim što sam trpjela u svom životu. svjedočenju i služenju. ono je zaštićeno i sigurno. Makar vjerujemo. krilo koje nas priprema za rođenje u novi život. Po tom iskustvu sam shvatila da je smrt kao i rođenje. Po vjeri u vječni život možemo promatrati svijet kao krilo. Sestre su moja nova i duhovna obitelj. Mi smo se obvezale da ćemo u svom životu ostvariti svoj poziv na svetost i čistoću živeći u zajedničkom životu. neugodnosti. A svaka osoba koja je prošla kroz vrata smrti u Isusove ruke. 126 . ako Ga želimo slijediti. kao i djeca. bilo je sati patnje. sati kada sam se morala boriti s napastima. kao redovnicu. To je samo otvaranje vrata u novi. kako u ženidbi tako i u našim odnosima prema redovničkim poglavarima i drugima. s velikim izazovima i neizbježnom patnjom. i da ono radije ne bi prihvatilo prigodu da vidi sve ljepote ovoga svijeta samo zato jer se ne bi moglo više vratiti natrag. s razočaranjima. odatle se ne vraća. Kada bi dijete moglo govoriti. ne želimo ići kroz vrata smrti u drugi život. On nam je nepoznat. Svoju vjeru očitujemo također u pobjedi križa i u uskrsnuću po obvezama koje u dnevnom životu ostvarujemo. vidim to izraženo po svojim zavjetima i po svom predanju Družbi. Moje predanje tom pozivu i mojoj Družbi zahvaća ne samo moj život nego također i njihov.

Razmišljaj o zgodi sa stotnikom. dajući usmjerenja i potičući darove. Poslušnost oplemenjuje tijelo zajednice. Poslušnost nije nešto što guši ljude. On je rekao Isusu: „Ta i ja.Članovi obitelji utječu na život jedan drugoga. sve u svijetlu našega shvaćanja služenja u Crkvi i za Crkvu. po uzajamnosti i jedinstvu rađa naš redovnički život. premda sam čovjek pod vlašću. Imam obvezu živjeti prema tom predanju i ostati povezana sa svojom Družbom. Vi uvijek možete provjeriti. Drugo. ja putujem i nisam uvijek prisutna u svojoj zajednici. To je istinito za prirodnu kao i za redovničku obitelj. Ma što netko od nas radi. očekujući njezinu dozvolu kao i obično. Ja uvijek kažem svojoj poglavarici što planiram. nego ih jača. Prije nekog vremena bila sam pozvana u Austriju. bilo je da zapovjedi dječaku da ozdravi i on će ozdraviti. mislim da ne trebaš ići u Austriju. To je veliko blago poslušnosti. Oni u Austriji trebaju čuti Evanđelje!“ Ali ja vjerujem ono što je rekla sv. to čini u duhu i pod vodstvom zajednice i poglavara koji služe zajednici. i sestre su dio moje službe kao što sam ja dio njihove. ali da uvijek možete pitati svoju poglavaricu da opetuje što je rekla i možete biti sigurni da ona misli ono što ste čuli da je rekla. Ja ne idem u svijet sama od sebe. da vi uvijek možete pogriješiti. imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: Idi! 127 . da niste nikada sigurni da poticaji dolaze od Boga kada imate poticaje. ali sam posve podložna njezinoj odluci. Sve što je Isus trebao učiniti. Rekla sam to poglavarici. ali mi je katkada odobrenje uskraćeno.“ Normalno. Posve se slažem s ovom izjavom. ona mi je toga puta rekla: „Nakon što sam se pomolila. U većini slučajeva dobivam odobrenje za ono što mislim da bih trebala činiti. Oni pozivaju jedan drugoga na svetost i međusobno se potiču na to. na slavu Božju. sa svojom zajednicom ostajem povezana po svojem zavjetu posluha. Poslušnost oslobađa ljude. On je rekao Isusu da nije potrebno da ide tamo gdje je bio njegov sluga da bi ga ozdravio. Zato trebam saopćiti svoja iskustva svojoj zajednici. To činim na dva načina: Prvo. Ona nije nešto što oslabljuje ljude. Ona ima na to pravo jer se po molitvi. osoba će se pitati: „Zašto? To izgleda dobra misao. Međutim. Autoritet poglavara ostaje u zajednici. Katarina.

oni će slušati Crkvu. Stotnik je shvatio da. u ime cara. On me ljubi i očituje mi se. učiti. Ostvarivanje naše vjere je njezino slavljenje. Isusu nije ništa bilo nemoguće. To je jednako istinito i za oženjene ljude. ljubavi križ. Mogao je mrtvima vraćati život. drugomu: Dođi! – i dođe. kao čovjek. Pa ipak. poslušna sam Gospodinu kojega osobno poznam i ljubim. Mi slavimo vjeru po svojoj vjernosti. Samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj“ (Mt 8. Niti bih vršila tu službu kao sestra. pod njegovom vlašću ima carski autoritet. ozdravljati. Tako je bilo i s Isusom. pravo vršen i poštovan. kao sestra svoje Družbe.– i ode. Nama je zadnja riječ ljubavi prema Isusu vršenje Njegove volje. Kada su ljudi u ljubavi. učiniti mnogo. uz predmet te vjere. Budući da je Isus. jer Crkva ima pravi Isusov autoritet da vodi i upravlja kršćanima u svijetu. koja je za nas često križ. Mi imamo vjeru i slavimo tu vjeru priljubivši se. jakosti i snage. Kao što sam ranije rekla. ja ne bih bila misionarka. osjećajući poslušnosti caru. On je mogao ozdravljati. Tako je i s kršćanima koji slušaju Gospodina. Mogao je dati vid slijepima. On može. zajedničko gledanje i djelovanje njihove ljubavi na društvo i s naukom Crkve. U braku mora postojati međusobno poštivanje i ljubav. Nema drugog puta. a sluzi svomu: Učini to – i učini. ako se ja ne bih stavila pod autoritet koji je izražen po mojoj poglavarici. ako bih se odijelila od zajednice svojih sestara. i u jedinstvu svoga duha i tijela slave ljubav. 128 . jer je po poslušnosti bio zaodjeven puninom snage i Očeva autoriteta. Autoritet. Isusu je zadnja riječ.8-9). bez obzira na cijenu. Zbog toga Gospodin može propovijedati. imao je Očevu snagu i autoritet. uz Isusa koji je božanski Gospodar. izvor je jedinstva. oni se žene. posve bio predan i poslušan Ocu. Svaki kršćanski brak ima poslanje da Isusa učini prisutnim u svijetu. ozdravljati gubave i hrome. Muž i žena moraju trajno međusobno provjeravati svoja osobna nadahnuća da sačuvaju jedinstvo. tješiti i opominjati svoj narod – jer je Crkva poslušna Gospodinu. s ljubavlju i predanjem. Ako kršćani iskreno vjeruju što je Isus učio. Jedna korist zavjeta posluha jest da nam svima pomaže da svoj način gledanja možemo mjeriti prema gledanju zajednice.

Velika sv. 129 .12-16 nalazimo izvrstan završetak našeg raspravljanja o poslušnosti. da Njegovu ljubav učinimo vidljivom u ovom svijetu i tako duše privedemo Bogu. Molim Gospodina kako bi ova knjiga pomogla nama svima da rastemo u vjeri i postanemo svjesniji važnosti života u Gospodinu. imamo veliku snagu i poziv i prigodu da u svijetu učinimo mnogo dobra. Kao kršćani smo pozvani da budemo putokaz prema Božjoj prisutnosti. Bog svakoga od nas vodi na svoj način. Nemojte mjeriti sebe ni s kim. Molite za mene da u svojem služenju uvijek budem putokaz prema Isusu. u Duhu poslanom od Isusa. da poštujete Crkvu i budete bliži sakramentima. Molim vas. Tim 6. Ovdje ste čitali mnogo o mom načinu molitve. želim podsjetiti svakoga na nešto što sam već ranije rekla. Vjerujem da u 1. o mojoj duhovnosti. Majka Angelika kaže: „Najbolji način molitve je onaj način na koji molite najbolje“. nemojte misliti da i vi trebate doživjeti što sam ja doživjela. Terezija se tužila na dugo razdoblje duhovne suhoće u kojoj nije nikada svjesno iskusila Božju prisutnost ili neki oblik duhovne utjehe. Po vjeri i poslušnosti. Molim vas kako biste svi molili jedni za druge i osobito za svakoga koji vrši neku službu.NA RAZMIšLJANJE Završavajući ovu knjigu. Mnogi sveci idu kroz život s veoma malo „izvanrednih iskustava“. i mom djelovanju. Ujedno smatram da će nam pomoći da bolje shvatimo što znači učiniti Božju Ljubav vidljivom. s Gospodinom i za Gospodina.

S. Svjetlana animira pobožnost drinskih Mučenica u N. Travniku 130 .

Blažene Drinske Mučenice .Molite za nas 131 .

Ovo svjedočanstvo života svjedočanstvo je Tvoje volje. privlačeći mnoštva u okrilje Njegove ljubavi. jer Ti zahvaćaš svakog ponaosob.POGLAvLJE DESEtO OSvRtI I KOMENtARI NA MISIJU I NA KNJIGU Osvrti 1. Ti. Isuse. vjerujem. koji si nepregledan i tako silan u svojoj slavi. tako da kroz naše slabosti pokazuješ svoju silnu jakost. tu nema mjesta sumnji. hvala Ti za ovakvo divno svjedočanstvo Tvoje čudesne moći i ljubavi. sile i snage. Gdje je Tvoj Duh. da ono što Ti činiš ne može se uništiti. niti jedno srce neće ostati netaknuto čitajući svjedočanstvo života čijeg si Ti vođa. Tvoja sila i snaga Duha Svetoga pokreće najslabije i govori nam da si Ti Bog jedini i jedina istina i snaga. Tako si snažno opečatio život naše sestre da. Marija Nakić. nego samo pridonosi rastu i vjeri onih koji su Tebi predali svoje živote. djeluješ kroz svoje službenike na čudesan način. 132 . Bogu zahvaljujem na dušama koje iskreno i predano služeći Bogu i dan danas stoje s Isusovim stijegom u rukama. Ovo je živo djelo dobrog vrtlara koji predano održava svoj vrt osluškujući kreatora kako da mu vrt urodi dobrim plodom.

S oduševljenjem pročitah knjigu sestre svjetlane: JESU LI ĆUDA MOGUĆA? Sestra Svjetlana je Bogu posvećena osoba koja ima samo jednu čežnju: zaboraviti sebe i klicati poput svete Male Terezije: HOĆU BITI SRCE SVIJETA! Ona opisuje u knjizi povijest svoje duše. sestro Svjetlana! Imaš tu milost da drugi u tvojoj blizini moraju misliti na Boga! U pravu si: Samo je jedno potrebno! To je dogovor na pitanje: JESU LI ČUDA MOGUĆA? DA! Moguća su čuda ako prihvatimo ove besplatne ljekovite recepte. Hvala ti. Don Jakov Kajinić. Duhovnik u Sjemeništu . 2012. čvrste. Ponuditi svima NEBO I VEČNE VREDNOTE. Ta njezina karizma je plod potpunog predanja Kristu. svoga zvanja i poslanja. čitavo naše srce.2. Od srca preporučujem ovo bogugodno djelo! Neka je slava i hvala Bogu! Travnik. Gdje god je duhovno djelovala imala je samo jedan cilj: PO KRISTU I S KRISTOM I U KRISTU BITI SRCE SVIJETA. Pogledamo li sliku suvremenog svijeta. tj.Travnik 133 . 1. koje nam Duh Sveti nudi po sestri Svjetlani u ovoj knjizi. uviđamo sa mu je danas potreban sav naš um. III. marljive i neumorne ruke sviju.

Naslov knjige „Jesu li čuda moguća?“ zapravo je detaljni životopis u kojem s. koji se okupljaju iz različitih kultura. Stoga je s. na zajedničku molitvu.“ Svi smo Božja stvorenja koja Bog ljubi i blagoslivlja. stalež i vjeru. Svjetlana prihvatila Božju poruku „da nema potrebe dijeliti svijet. koje nas uvodi u zajedništvo s Bogom. Svjetlana. pa se predala potpuno Bogu. s Bogom i svim Božjim stvorenjima. može iscijeliti našu dušu. Ljudski govoreći. vjera i zemalja.31) Samo je u ljubavi moguće shvatiti prihvaćanje ljudi. sve činite na slavu Božju. Shvatila je da je to osnova sreće. poštovanja i darove ozdravljenja. Svjetlane ostvarila se u praksi poruka svetoga Pavla: „Sve što radite. To se pokazuje u našim molitvenim susretima u kojima se otkriva vrijednost života svakoga. Postoji samo jedno opravdanje zbog kojega svi postojimo. prihvatiti i one koji su vrlo različiti. Svjetlana. Bog nam šalje Duha Svetoga koji nam dijeli svoje darove. s. To je već dosada Bog pokazao ozdravljenjima i duše i tijela. Zašto? Molitva je snažna povezanost s Bogom. a i poziva. a vrlo često iscjeljuje tjelesne bolesti i tjelesne nemoći. To 134 . društvo. jasno.3. otkrivajući Božju prisutnost koja sve ljude poziva u zajedništvo s drugim ljudima. posebice. Stoga je imala i dubok smisao u prepoznavanju svake osobe kao Božje dijete. To je shvatila s. jer je svaki od nas važan i dragocijen za dragog Boga. dar međusobne ljubavi. radosti i kršćanske kreativnosti. posebice da molitvom bude uvijek povezana s Bogom. Tako. i da razlike među ljudima nisu nevolje nego blagoslov. Ta nas Božja ljubav povezuje. Svjetlana sustavno prati svakodnevna zbivanja svoga kršćansko-redovničkog djelovanja u povezanosti s Bogom i ljudima. Sestra Svjetlana najviše naglašava. Otkriti da nas Bog ljubi pomaže nam da i mi zavolimo svako Božje stvorenje. a to je da nas Bog ljubi. U radu s.“ (1Kor 10. Sestra Svjetlana imala je uvijek svoju želju duhovno pomoći ljudima da otkriju blago svoje osobnosti i da Božja ljubav svakog od nas poziva da bude i ostane povezan s Bogom. skupine i pojedince na dobre i loše.

u sasvim drugoj misiji nego što je njena bila na istom području. upitao sam se što bi ova osoba mogla značiti u mom životu. Bog je uvijek s nama! Guča Gora Fra Branko Neimarević 4. kojoj sam posvećen. u svim sferama života i zvanjima. Svjetlane: „Moje predanje Isusu. profesor i znanstvenik. Svjetlana nije tražila utjehu za sebe. 135 . kao diplomat. nekoliko godina prije i povremeno poslije. nego da druge utješi. Osjetio sam da ju nije tek tako Gospodin poslao. poučen osobnim i profesionalnim iskustvima iz raznih misija.“ Svojim duhovnim radom u mnogim krajevima. prvo ide duhovna obnova. željela je da svi idemo putem dobrote i ljubavi. nego da pokaže da druge razumije. što je uistinu bogatstvo ovog novog poznanstva s jednom sestrom. osobito dok sam studirao crkvenu glazbu u Zagrebu. osobito kad vidjeh usred gužve nakon mise da se raspitivala za mene. po određenim znakovima i kroz molitvene susrete. iako sam mnoge prije susreo. novinar. 2002. te dokle ide naša intervencija u određenim životnim situacijama. doduše. nije tražila za sebe i za svoj rad razumijevanje.će se ostvariti ako i mi prihvatimo jedan podnaslov knjige s. godine. nakon mlade mise jednog fratra u Bugojnu. Trebalo mi je malo vremena da shvatim. kako. Sestra je to kroz mnoge osobne razgovore i molitvene susrete uspjela pojasniti i artikulirati kakvim slijedom to ide i kako Bogu prepustiti potpuno djelovanje u našem životu. Naime. kada i koliko treba naše suradnje u Božjem djelu. i u svom znanstvenom i svakodnevnom radu u domovini i svijetu. netom nakon mog dolaska s Kosova. s. vjerojatno kad je čula da sam i ja bio na Kosovu. Kad sam prvi put sreo sestru Svjetlanu. još ranije sam shvatio da prije materijalne obnove.

svjedočenjem kroz mnoge crtice u svom životu i radu. Mir koji vam ja dajem.Jer. jer sam neke lokacije i situacije i sam prošao (npr. ljudi iz ´starih demokracija´ Zapada. kakva su opisana i u ovoj dirljivoj kronici. demokraciju i druge vrijednosti. prepustimo i potpuno Mu damo mjesto u svom životu. poglavito kao suosnivač molitvene zajednice koja nosi u nazivu ovu uzvišenu vrijednost. u kojoj sam dao da me Bog vodi. U ovome sam uočio jednostavnost tumačenja Svetog pisma i Evanđelja svakodnevnim primjerima. nego ljudima koje joj Bog šalje na raznim mjestima i u razna vremena. naša sestra. a prije ˙posviješćenja´ ide posvećenje. To je i odgovor ne samo samozvanim ˙iscjeliteljima´ ili alternativnim liječnicima. u postkonfliktnim misijama gdje sam i sam bio (Kosovo. Onako kako to ona pokazuje posvećujući se ne samo svojoj misiji i redu. Bosna i druge) često dolaze ´mirovni posrednici´. 136 . uz sve moje kušnje.. često i predani službenici. Nasuprot trendovima kompleksnog življenja s često izmišljenim potrebama nametnutim rastućim potrošačkim mentalitetom i relativističkim poimanjem svijeta promicanim kroz medije. A te rane na duši kao i one na tijelu samo Gospodin može potpuno iscijeliti ako Mu se predamo. koji su apostoli i sveci koristili: put koji otkriva istinu i život. Istina i Život˝(navedi citat iz evanđelja). (naći citat). uglavnom ovisnosti o lijekovima. nego i rastućoj farmaceutskoj industriji koja pod krinkom liječenja. one na Kosovu).. Od sestre sam naučio prepoznati kako Božja ljubav djeluje po nama i u nama. zacijeli vlastite rane˝. ne može vam svijet dati. obavljajući ˙misiju´ u svom pozivu. koje se pojave bez kontrole u nekoj nesređenoj državi. pokušavajući često ´donijeti´ ili implementirati mir. često proizvodi bolesti. Kao i sam Krist koji je ˙Put. Mnoge detalje iz ove autobiografske kronike i putopisa lakše razumijevam. sa sestrom suosjećam. Biti svjedokom Božje ljubavi u ovom nemirnom svijetu. koristi najstariji i najuvjerljiviji medij. pored suvremenih sredstava komuniciranja. Kako bi sestra često znala slikovito reći: ˝Ne možeš ranjenika slati u borbu prije no što sam ne ozdravi. a da sami nisu primili ili ostvarili mir. osobito onih sumnjiva porijekla. Sestra na autentičan način pomaže posvijestiti prisutnost i naš odnos s Bogom. a temelj je i njenog reda kojemu se posvetila. uspone i padove.

neovisno u kojem smo zvanju.. Sestra Svjetlana to potvrđuje svojom vjerom uz djela. ˝Hvali duša moja Gospodina. mr. nego i svjedok plodova tih dobrih djela u vlastitom životu i duhovnoj izgradnji. 46)..sc. 2012. A. bez da kao žena postane svećenikom.. ali ne biti robom. 137 .˝(Lk 1. jedna je od najuzvišenijih misija. koji je nekad pretjeran zbog naše oholosti kad mislimo da je sve u našim rukama ili ˙vezama´.gdje se ljubav traži na pogrešnim mjestima i na pogrešne načine. u molitvenim i izdavačkim pothvatima kakav je i ova knjiga..˝ A ja sam ponosan i sretan. riječi i molitve. ne samo kao skromni suradnik u njenoj misiji. iskustvu i znanju – što ne treba podcijeniti. što sam i ja iskusio. To uključuje potpuno predanje Božjoj ljubavi i providnosti.D. intelektualnosti. nego se kao Marija u svom hvalospjevu Magnificat prepustila Gospodinu s: ˝Evo službenice Gospodnje. što djeluje oslobađajuće i na nas same. Uz Blagovijest. uz vlastiti angažman. Darko Pavlović.

ZAhvALA I KOMENtAR MISIJE Zahvala s.2012. neka se Gospodin Isus Krist proslavi po vašem srcu i vašem životu!!! Želimo vam obilje i puninu Duha Svetoga u vašem životu i u vječnosti!!!! 26. voljeli bi da nas posjetite i obogatite svojim prisustvom i svojom molitvom!!! Vrlo rado se nudimo da budemo vaši domaćini.2. Svjetlani iz Splita Poštovana časna Svjetlana. što ste bili naš gost na našem molitvenom okupljanju u župi sv. a vi radostan gost u našoj kući!!! A sada ćemo zavapiti u nebo. Split Mihovil i Lucika Gattin 138 . iznimna nam je čast i sreća. Marka!!! Doživjeli smo jedno veliko bogatstvo i prisutnost Božje ljubavi i Božjeg dodira!!! Uvijek kad ste na putu za Split.

Hvala Ti za beskrajna žrtvovanja Za bolesne i na duši i na tijelu Hvala Ti za ljepotu tvoje duše Hvala Ti za ljepotu tvoga srca Kojim nam kazuješ put Do živog Krista.Sestro. Kćeri Božje ljubavi Što nam srca griješ Što nam duše liječiš Što nas vodiš Isusu Hvala Ti. Tvoj put molitve i predanja Neka bude i moj put Tvoja ustrajnost u davanju Sebe drugima za ljubav Krista Neka bude i moje nadahnuće Od sveg srca Ti sestro Svjetlana veliko HVALA! Jelica 139 .

podari nam još mnogo takvih žena. nedodirljiva Nama smrtnicima Duha Svetog puna Ima jedna žena. Jelica 140 . jednostavna i skromna A opet bogata Ona Riječ Božju nosi bolesniku i beskućniku I siromahu i bogatašu Ruke pruža svima. velika. A tako velika u očima Božjim.IMA JEDNA žENA Ima jedna žena (sestra) Hoda ovim svijetom. Bože. koji je traže Rukama miluje i blagoslivlja Srca radošću napunja. tako mala. O. uvijek nasmijana Ljubav Božju širi na sve strane Ima jedna žena. obična i skromna Ima jedna žena. Da svijet postane ljepši i bolji. Nikad umorna.

MOJA PJESMA pjeva se u nrodnom melosu MOJ ISUSE ŽIVOT SAM TI DALA. DAROVIMA SVOJIM TI NAS KRIJEPI. DOĐI DUŠE TI U NAŠA SRCA. ŠTO JE NAMA TVOJA CRKVA DALA. OČE SVETI OD SRCA TI HVALA. TVOJA LJUBAV NEKA ME POSVETI.Svjetlana 141 . s. DUŠE SVETI TI NAS SVE POSVETI. ZA SLOBODU TI NAS OSLOBODI. SVETOM VODOM TI NAS PREPORODI. DA NAM BILO VJERE JAČE KUCA. DA NAM KAŽEŠ NEMA VIŠE ROBA. GOSPE DRAGA NEKA TI JE HVALA. DA TI KAŽEM OD SRCA TI HVALA! TVOJA LJUBAV VODI TE DO GROBA. DUŠE SVETI TI ME SVU/EG OSVIJETLI. ŠTO SI NAMA SVOGA SINA DALA.

Isuse. istina U srcu Tvom ljubav je sveta U srcu Tvom ja se želim skriti od ovog svijeta U srcu Tvom. tad trebam Tebe ja Kad ne znam kamo. želim ostati dovijeka I slušam kucaj srca Tvog To je ljubav beskrajna Tu hram je Tvoje nježnosti. Isuse. voda živa Tu mir me uvijek čeka Tvoj.. Ti si put. blagost ponizna U radosti i sreći Tvoj-a želim biti zarobljen-a ja U srcu Tvom. kad lutam sam-a Kad svud je samo mrak Tad dolaziš iz tame Ti. dijete moje Čuvam te dovijeka! U srcu Tvom.U SRcU tvOM Kad teško mi je. Tvoj korak odzvanja Iz Tvoga srca svjetlost sja.. (nepoznati autor) 142 ... Isus: U Srcu mom ljubav je sveta U srcu svom ja te želim sakrit od ovog svijeta U srcu svom.

Svjetlana 143 . DAJ MOLIM TE SVE RIZNICE NEBA OTVORI. PRONESITE JE SVE DO KRAJA SVIJETA. NEKA VAS SVE MOJA LJUBAV SPAJA. TI MI VODI BOJ. KAKO BI ME TVOJA USTA NAVIJESTILA. SILA MOGA DUHA NEKA VAS SVE VODI. DA ŽIVITE RADOSNI U LJUBAVI I SLOBODI. DA SE SVAKI UM I DUŠA IZBISTRI. UČINI DA SE PO NJIMA RAZLIJE MILOST TVOJA. ONA ĆE VAS VODIT DO ŽIVOTNOG KRAJA. NEKA SVATKO ČISTO SRCE ČUVA. OTOCI TVOJI VELIKA LJUBAV MOJA. PA DA TI NE MANJKA MOJA SILA. ŠIRIT ĆE JE VELIKI I MALI. NAPOJI MOJ NAROD IZ IZVORA ČISTI. POVEST ĆE VAS DO NEBESKOG RAJA!!! ALELUJA!!! s. BUDI UVIJEK TU. JER MOJA LJUBAV NIKAD NE ZATAJI. PROŽET ĆU TE KĆERI MILA. I KAD STE DALEKO OD RODNOGA KRAJA. BISTRI UM I DAJ NAM SVOGA DUHA. USRED MORA NJIH ŽEĐA MORI.PJESMA NAStALA NA KOLOČEPU KLANJAM TI SE SPASITELJU MOJ. MOJA LJUBAV ČISTA JE I SVETA.

za svaki mili pogled i svaki osmijeh! Bilo je stvarno divno! Bog vas je stvarno na vrijeme poslao k nama.. vaša sestra u Kristu.Sofija 144 . nego i cijelo čovječanstvo shvatiti! Ali zato je bitno da postoje osobe kao vi.. On je ljubav i sigurna sam da će to.Draga sestro Svjetana. ali je sveta! Nosim vas u srcu i u molitvi. Od srca vam hvala što ste bili kod nas u Stuttgartu.. Emina .. Služba nikad nije laka ili jednostavna. barem jedan dio! Srce mi je puno radosti i jedva čekam to vrijeme za sebe! Bog je tako divan. ne samo muslimani i Kinezi...

MOLItvA ZA DUhOvNU OBNOvU Oče nebeski, hvalim Te i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa koji je pobijedio grijeh i smrt meni na spas. Gospodine Isuse, stavljam se u podnožje Tvoga križa i molim Te da me preliješ svojom presvetom krvlju koja izvire iz Tvoga probodenog srca. Operi me, moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga srca. U Ime Isusovo, molim Te, Oče Sveti, pošalji mi Duha Svetoga kojega nam je Isus obećao. Dođi Duše Sveti, daj mi novi život i novo srce. Raspolaži mojim životom. O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovjeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovjedim. Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, nadom, ljubavlju, uljudnošću, strpljenjem, mirom, istinom, sigurnošću, radošću, pouzdanjem, istinom i mudrošću. U prisutnosti neba i zemlje. Prikazujem danas samu sebe; svoje misli i dušu Tebi, Duše Sveti: Vodi moje misli kako bih mogla razumjeti Tvoj glas i slijediti Tvoje pute. Daj mi milost da što više upoznam snagu i moć Trojedinog Boga. O Duše istine, vodi moje misli, riječi i djela, od sada do časa moje smrti. O Duše razumijevanja, rasvijetli me i uči me! O Duše savjeta, savjetuj me, da uvijek spoznam što se Tebi dopada! O Duše jakosti, ojačaj moje slabosti! O Duše znanja, rastjeraj moje neznanje! O vječna ljubavi, daj mi samo da Te ljubim! Vodi me Ti, Sveti Duše, da mogu činiti sveto; Povuci me, Duše Sveti, da sveto ljubim; 145

Ojačaj me Ti, Duše Sveti, da sveto nikada ne izgubim! Pomozi mi da hodam u Tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen/a Duhom Svetim, tako da skupa sa svim vjernima mogu hvaliti i slaviti Oca nebeskoga u vremenu i vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si put, istina i život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. Zaista je Bog moj spasitelj, u Njega se pouzdajem i više se ne bojim, jer je Svevišnji moja snaga i moja pjesma, On je moj spas! Hvala Ti Oče za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima i Blaženim Drinskim mučenicama koje su živote dale da očuvaju vjernost Tebi, svome Spasitelju i službenici Tvojoj, našoj utemeljiteljici majci Franciski Lechner koja nam je zacrtala put: Božju ljubav učiniti vidljivom! Oče Sveti, molim Te za sve one do kojih će doći ova knjiga da uđu u radost Tvoje prisutnosti i tako učine Tvoju ljubav vidljivom na ovom svijetu! Sestra Svjetlana Rezo - Kći Božje ljubavi

146

KAZALO
PRVO POGLAVLJE Pozvana iako slabog zdravlja ............................................................. 5 Premještaj u Sarajevo....................................................................... 28 Nositi križ i u ratu izvršiti Misiju..................................................... 32 DRUGO POGLAVLJE Krštenje Duhom Svetim i obnova u duhu Svetom........................... 36 Molitva i svetost............................................................................... 38 Što se događa u molitvi .................................................................... 39 TREĆE POGLAVLJE Gospodin je onaj koji ozdravlja ....................................................... 42 Što je zdravlje? ................................................................................ 42 Reći Gospodinu „Da“ ...................................................................... 43 Bolesnici traže svjetlo na pogrešnom mjestu ................................... 43 Bog je činitelj čudesa ....................................................................... 44 Uzeti u evanđelju ............................................................................ 47 Najvažnije je duhovno ozdravljanje................................................. 49 Luda radi Krista ............................................................................... 50 Kršćansko ozdravljenje znači puno više .......................................... 52 ČETVRTO POGLAVLJE Idimo – u ime Gospodnje................................................................. 53 Milosti po Bosni, zatim Zagreb, pa Podravina ............................... 54 Redoviti i izvanredni dani u Travniku ............................................. 57 Još jedan zanimljiv isječak iz Travničke kronike ............................ 58 Misija u Zagrebu i Podravini ........................................................... 64 Misijska turneja na južnom dijelu Hrvatske .................................... 67 Opis misije od Gole do Travnika ..................................................... 74 Moje najteže putovanje .................................................................... 76 Put na Kosovo i Albaniju da podijelim 8.000 tisuća knjiga ............ 78 147

...................... 124 Pobjeda vjernosti........ 90 ŠESTO POGLAVLJE Ozdravljajuća snaga euharistije ...........................................................111 Očinstvo svećenika .................................117 Kraljica Mira .........................................110 Poziv na ljubav.............................................................................. ...................................................................................................................................................................... ne osjećaji... 126 Na razmišljanje ...... 132 148 .......................................................................................................................... 101 SEDMO POGLAVLJE Izabrani između ljudi ...................................................................................................... 107 Poziv na nadu ...........................113 Svećeništvo po jednoj mističnoj Duši .................................................................................................................................................................. majka-žena za sva vremena ................. 129 DESETO POGLAVLJE Osvrti i komentari na misiju i na knjigu .......... 96 Vjera...........................................110 Jedina je sigurnost i jedina nada u Isusu............................................. 122 Moje predanje Isusu .......................................................... 104 Poučavati djecu o svećeništvu ........................... 106 Poziv na vjeru ......110 Vrijednost celibata i redovničkog zavjeta čistoća .............................................. 97 Dodirnuti Isusa u Euharistiji ................ 95 Što Isus može učiniti u svetoj Misi ............................PETO POGLAVLJE Ljepota ispovjedi.. 100 Postepeno ozdravljenje Svjedočanstvo časne sestre Bridge MeCene .................................................113 OSMO POGLAVLJE Marija...................................................................................... 103 Napadi na svećeništvo...........................................................................................................119 DEVETO POGLAVLJE Slaviti vjeru u vjernosti ....................................................................

rad i djelovanje na izvoru Bo je ljubavi. topline i svjetla u na im ivotima. u kojem je Bog na djelu na tom putu ostvarenja. koja je nesebi no irila Bo ju Rije preko mnogih do sada objavljenih knjiga i darivala ih svima koji su eljeli uti i u ivotu ivjeti i svjedo iti. Osobno zahvaljujem Bogu za karizmu s. sve enicima i svim ljudima dobre volje.Ova knjige je za ivjela na veliki blagdan Isusova prikazanja u hramu ili Svije nicu. a to je ivot po Duhu Bo jem kao i ljubav i radost i vedrina u njenim nastupima i susretima sa svima potrebitima po molitvi. redovnice i misionarke su ot krinuta vrata u jedan ljudski ivot. svjedo enju pro etom istinskom vjerom u suradnji sa sestrama. otvoreni u susretu za Boga i jedni druge oplemenjuju na putu ivota. za tite Majke Divne i zagovor Bla enih drinskih mu enica. zato nosi u sebi mnogo svjetla i optimizma u ivot svakog onog tko je pro ita. susreta. s. a nadasve Bo jeg blagoslova. Svjetlane Rezo kao osobe. ova knjiga Jesu li uda mogu a . mnogovrsnih zahvata u dubinama du e osna ene vjere i prihva anja i predanosti su sigurni koraci vo eni Njegovim Duhom Duhom Isusa Krista koji je ispunjavao svako bi e i inio ga sretnim ovdje na zemlji i u vje nosti. Raduju i se svemu postignutom i ele i ubudu e jo mnogo toga.M. jednostavni. ivotni poziv i poslanje s. Svjetlane do sada. poglavarima. a to je sam Bog koji svojom ljubavlju i dobrotom zahva a u ljudski ivot i to se sve prelijeva kao udesna duga ivotnih radosti i ostvarenja svega to je bilo od iskona planirano za svakog od nas. U dubini du e do ivljava se Onoga koji je tvorac svjetla. Angelika Bo njak FDC Izvor Života . Prate i rad s.kruna je svih doga anja spektar koji ujedinjuje sestrinu osobnost. M. tamo gdje je uvijek i ponovno poziva. neka i ova knjiga bude udesni izvor Bo je ljubavi. Svjetlane kojom je Bog obdario. a njen odaziv je bogastvo preobra aja svih onih koji su iskreni.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful