KruZak, 2006.

Epiktet PRIRUČNIK
Preveo i priredio
PAVEL GREGORIĆ

Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača, osim u slučajevima kratkih navoda u stručnim člancima. Izrada kopija predstavlja povredu zakona.

CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica — Zagreb
UDK 17.034

1 Epictetus EPICTETUS Priručnik / Epiktet; preveo i priredio Pavel Gregorić. - Zagreb : KruZak, 2006. Prijevod djela: Epiktetou Encheiridion. Kazala. ISBN 953-6463-77-6 I. Epictetus — Filozofska misao II. Stoicizam — Etika
460213020

KruZak
ISBN 953-6463-77-6

Zagreb, 2006.

Pregled sadržaja
Predgovor
VII

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
i Epiktetov Priručnik / ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
4

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΩΝ

ι

Odstupanja od kritičkog izdanja Gerarda Botera 86 Bilješke

Kazalo pojmova
99

Kazalo imena
103

Predgovor

Ova knjižica proizašla je iz materijala za seminar ο Epiktetu koji sam održao na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zimskom semestru akademske godine 2004-05. U uvodu sam pokušao obraditi glavna pitanja stoičke etike te ob­ jasniti ključne pojmove i postavke, kako ranijih stoičkih filozofa tako i samoga Epikteta. U v o d je, dakle, zamišljen kao propedeutički tekst i namijenjen je onima koji se po prvi puta sus­ reću s ovom problematikom. Pri sastavljanju uvoda imao sam dva osnovna cilja u vidu. Prvi cilj je upoznati čitatelja sa stoičkom praktičnom filozofijom općenito, a drugi cilj je pripremiti ga za temeljitije razumijevanje Epiktetova Priručni­ ka. Kao što je obično slučaj s tekstovima te vrste, mnoge tvrd­ nje morale su ostati bez podrobnijih obrazloženja i potkrepa, a neka zanimljiva pitanja bez spomena. Prijevod prati grčki izvornik koji inače nije lako dostupan hrvatskim čitateljima. Izvornik je sastavljen prema najboljem suvremenom izdanju koje je priredio G . Boter, The Encheiridion oj Epictetus and its Three Chnstian Adaptations: Transmission and Cntical Editions, Leiden, 1999. Malobrojna odstupanja od Boterovog izvornika popisana su na kraju knjižice. Gotovo sva odstupanja utemeljena su na rukopisnoj tradiciji, ali s obzirom da grčki tekst nije kritičkog već priručnog karaktera, nisam navodio ο kojim se rukopisima radi. Zainteresirani čitatelj lako će to pronaći u Boterovom kritičkom aparatu. S obzirom na to da je interpunkcija u Boterovom izdanju suvremena, r i ­ jetko sam od nje odstupao i takva odstupanja nisam popisao. Bilješke uz prijevod dopunjuju U v o d tumačenjima pojedinih mjesta u Epiktetovom Pnručniku. U bilješkama često upućujem na relevantna mjesta u U v o d u kako bih olakšao snalaženje či­ tateljima koji nisu najprije pročitali Uvod. Upućivanja na priVII

Predgovor marnu literaturu, napose na Epiktetovo opsežnije djelo [Raz­ govori), koje na žalost nije u cijelosti prevedeno niti na jedan južnoslavenski jezik, nastojao sam ograničiti. Upućivanja na sekundarnu literaturu sam izbjegavao, no vjerujem da je to d i ­ jelom nadoknađeno posljednjim odjeljkom Uvoda koji sadrži odabranu sekundarnu literaturu. Zahvalio bih članovima seminara, napose Marini Katinić koja m i je dala nekoliko korisnih jezičnih opaski uz prijevod. Poseb­ nu zahvalnost dugujem Filipu Grgiću koji je pročitao više verzi­ ja uvodnoga teksta i prijevoda s bilješkama i dao m i niz lucidnih primjedbi i sugestija. Hvala i Josipu Talangi na komentarima uz posljednju verziju rukopisa, te izdavaču na prijateljskoj potpori i profesionalnosti. Budući da je Steinmannovo izdanje Epiktetova Pnručnika prva knjiga kojom se moja kći M i a nasladila, ovu knjižicu posvećujem njoj.

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk
1. Sreća
Predočimo si Ivana koji se u ranu zoru teškom m u k o m budi i ustaje iz kreveta. Zašto je Ivan ustao iz kreveta? Zbog toga što je htio doći na posao na vrijeme. A zašto je htio doći na posao na vrijeme? Zbog toga što želi biti primjeran zaposlenik. A l i zašto Ivan želi biti primjeran zaposlenik? Zbog toga što želi povišicu. A zašto želi povišicu? Zato što želi kupiti novi automobil. Ovaj odgovor većina ljudi bila bi spremna prihvatiti kao konačan. Krajnji razlog Ivanovog ranojutarnjeg ustajanja, i vjerojatno ci­ jelog niza drugih Ivanovih radnji, jest kupnja novog automobila. Međutim, zahtjevnijeg čitatelja vjerojatno ne bi zadovoljio taj odgovor, pa bi on pitao zašto Ivan želi kupiti novi automobil. Pretpostavimo da Ivan želi kupiti novi automobil zato što bi ga veselilo voziti novi automobil. A l i zašto bi ga to veselilo? N a primjer, zbog toga što smatra da će biti sigurniji na cesti i da će m u putovanja biti udobnija. Taj b i odgovor vjerojatno zado­ voljio i prilično zahtjevne čitatelje. Krajnji razlog Ivanovog ra­ noj utarnjeg ustajanja jest sigurnost i udobnost. Gotovo da nema smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost — zar to ne žele svi ljudi? Grčki su filozofi smatrali da ima smisla pitati zašto Ivan želi sigurnost i udobnost. Svi bi se oni složili da Ivan to želi zbog toga što smatra da će ga to učiniti sretnim, i l i barem pridonijeti njegovoj sreći. Ono što nema smisla pitati jest zašto Ivan želi biti sretan, jer je to konačna svrha Ivanovog i života svakog dru­ gog čovjeka. Sve Ivanove radnje u konačnici streme ostvarenju sreće, dok ostvarenje sreće nema neki daljnji cilj. Sreća je tako za grčke filozofe krajnji cilj svih ljudskih radnji. Hrvatska riječ "sreća" u prethodnom odlomku prevodi grčku riječ "eudaimonia", što iz više razloga nije dobar prijevod. Prvo,

U Zagrebu, kolovoz 2005. P.G.

VIII

1

Pavel Gregorić riječ "sreća" u hrvatskom je jeziku višeznačna. "Sreća" može značiti pozitivan ishod spleta okolnosti; što je taj ishod manje statističke vjerojatnosti, govorimo ο većoj sreći. Tako se za čov­ jeka koji dobije na lutriji kaže da je sretan. "Sreća" može značiti i veliku radost odnosno ushićenje. N a primjer, za sportaša koji okićen zlatom stoji na postolju i sa suzama u očima sluša svoju himnu zna se reći da "plače od sreće". Postoji i jedno značenje riječi "sreća" koje se dade povezati s prethodna dva, ali je ipak bitno različito. To značenje nije lako odrediti, ali ako ga opiše­ mo kao stanje ispunjenosti možda ćemo steći predodžbu ο čemu se radi. Primjerice, za čovjeka kojemu ide dobro u životu — koji je zdrav, ima ugodan dom, dragu obitelj, dobar posao, uživa ugled u društvu - mnogi bi rekli da je "sretan čovjek". Pri tome ne kane ustvrditi tek to da su m u okolnosti u životu bile blagonaklone, a još manje da je obuzet ushićenjem, jer će ga nazvati sretnim i kada spava i kad je zaokupljen nekom kratko­ trajnom brigom. Kada ga nazivaju sretnim po svoj prilici hoće kazati da je on ispunjeno ljudsko biće, i l i bar da b i se mogao takvim smatrati. Drugi razlog zbog kojega hrvatska riječ "sreća" nije zado­ voljavajući prijevod jest taj što ona ne prenosi važne konotacije grčke riječi "eudaimonia". Etimološki, ta riječ sugerira božansku naklonost. Biti eudaimbn znači, doslovce, biti u vlasti dobroga božanstva. Za stare Grke sretni ljudi bili su miljenici bogova. I to se ne očituje tek u kratkotrajnom i l i sporadičnom uspjehu, nego u dobrom življenju koje obilježava veći dio vijeka sretnih ljudi. D o k riječ "eudaimonia' tako ima konotacije božje blago­ dati i postojanosti, riječ "sreća" ima konotacije slučajnosti i kratkotrajnosti. Nadalje, G r c i bi jedino za čovjeka rekli da je eu­ daimon, a nikako za neracionalna bića, pa tako niti za malu dje­ cu. I dok je eudaimonia tako ograničena specifično na ljude, riječ "sreća" ne sugerira slično ograničenje. N e m a nikakve prepreke da se za kućnoga ljubimca koji je obasut nesvakidaš­ njom pažnjom i ljubavlju vlasnika, na primjer, kaže da je sretan. Svrha ovih napomena nije bila pripremiti teren za neki bolji ili domišljatiji prijevod grčke riječi eudaimonia; riječ "sreća"

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk vjerojatno je najmanje loš prijevod. Svrha je bila približiti se onome što se t i m riječima hoće označiti, a to je konačan cilj specifično ljudskog života. Kao što smo kazali, među grčkim filozofima nije bilo nikakvog spora oko toga da čovjek po priro­ di ima konačan cilj i da je to sreća. Spor je nastajao oko toga što je sreća i od čega se sastoji, to jest što sve čovjek mora imati da bi bio sretan. N a primjer, Aristotel je smatrao da čovjek mora imati mini­ m u m prije svega duševnih kvaliteta (karakterne i intelektualne vrline), zatim tjelesnih kvaliteta (zdravlje, snaga, ljepota), i iz­ vanjskih stvari (bogatstvo, poznanstva, ugled). Zbog toga što sve te stvari doprinose sreći, Aristotel ih je nazivao dobrima. Naime, dobro je za grčke filozofe ono što čini i l i uvjetuje ljud­ sku sreću. N o bilo je filozofa koji se nisu slagali s Aristotelovim gledištem. Sokrat je smatrao da stvari kao što su zdravlje, snaga, bogatstvo i ugled ne doprinose sreći ako se njima ne koristi is­ pravno. Čovjek koji se krivo koristi svojom snagom i l i bogat­ stvom, na primjer, vrlo lako može nauditi i sebi i drugima. Stoga je on te stvari odbijao nazvati dobrima. Naime, prema Sokratovom mišljenju, dobro ne može imati negativne, već uvijek i isključivo pozitivne učinke, i to ne tek za samoga djelatnika nego i za druge ljude. Hoće li se netko svojom snagom ili bogat­ stvom koristiti na svoj vlastiti i probitak drugih ljudi ovisi ο tome zna l i se on koristiti takvim stvarima, a takvo znanje Sokrat je nazivao vrlinom. Stoga je za Sokrata vrlina odnosno znanje jedino intrinzično dobro, porok odnosno neznanje jedino intrinzično zlo, dok stvari poput ugleda i bogatstva nisu niti do­ bre niti loše. Sokrata su u tom razmišljanju slijedili i stoici. O n i su dijelili Sokratovo poimanje dobra i naučavali da postoji samo jedno do­ bro, a to je vrlina shvaćena kao znanje, i samo jedna loša stvar, a to je nedostatak vrline, odnosno porok shvaćen kao neznanje. Sve ostale stvari, uključujući one koje se obično smatraju dobri­ ma, zapravo nisu ni dobre ni loše, nego su - kako stoici to kažu - indiferentne (adiaphora). Nazivajući ih "indiferentnima" stoici žele reći da te stvari ne prave nikakvu razliku za ljudsku sreću -

2

3

Pavel Gregorić niti joj doprinose niti je ugrožavaju. Pa ipak, s obzirom na naš ustroj, neke indiferentne stvari u normalnim okolnostima treba odabirati, a neke izbjegavati. Primjerice, u normalnim okolnosti­ ma prikladno je odabirati život i izbjegavati smrt, odabirati zdravlje i izbjegavati bolest, odabirati bogatstvo i izbjegavati siromaštvo. Tako su stoici medu indiferentnim stvarima razliko­ vali one kojima treba dati prednost [proegmena) i one kojima ne treba dati prednost (apoproegmend). N o postoje iznimne okol­ nosti u kojima je prikladno odabrati nešto od onoga čemu inače ne treba dati prednost. D a spomenemo najradikalniji primjer kojega ćemo se ponovno dotaknuti kasnije: stoici su držali da postoje okolnosti u kojima je prikladno odabrati smrt pred ži­ votom i počiniti samoubojstvo, što je vlastitim primjerom dokazalo više stoičkih filozofa. O s i m podjele na dobre, loše i indiferentne stvari, za stoike je važna i podjela na stvari koje su do nas (ta eph' hemin) i stvari koje nisu do nas [ta ouk eph' hemin). D o nas su one stvari nad kojima imamo potpunu kontrolu, stvari čija je realizacija i l i nerealizacija u cijelosti rezultat našeg izbora. Takve stvari su dobro i zlo, odnosno vrlina i porok. N i s u do nas sve one stvari nad ko­ jima nemamo potpunu kontrolu, stvari čija realizacija i l i nerealizacija nije u potpunosti rezultat našeg izbora. Jasno je da bolest i smrt, na primjer, nisu do nas, jer imamo vrlo malo kont­ role nad njima, ako je uopće imamo. A l i niti bogatstvo i ugled nisu do nas, čak i ako i h već posjedujemo, zbog toga što njihovo održavanje dobrim dijelom ovisi ο različitim prilikama nad koji­ ma nemamo nikakve kontrole. Primjerice, bogatstvo bankara ovisi ο stabilnosti tečaja, a ugled političara ο slici koju ο njemu daju mediji. Općenito kazano, dok su jedino dobro i zlo do nas, indiferentne stvari nisu do nas. Stoici smatraju da većina ljudi pravi veliku životnu pogrešku kada misli da su indiferentne stvari dobre ili loše, jer na taj način svoju sreću vežu uz postizanje i l i izbjegavanje onih stvari koje nisu do njih. Naime, misliti za indiferentne stvari da su dobre ili loše znači vezati svoju sreću za nešto što je nestalno, za nešto nad čime čovjek nema potpunu kontrolu. Stoga ako smatramo

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk da su bogatstvo i ugled nešto dobro, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo postići, ako ih ne uspijemo zadržati, i l i samo ako naslutimo da bismo ih mogli izgubiti. A k o smatramo da su bolest i l i smrt nešto loše, bit ćemo nesretni ako ih ne uspijemo izbjeći ili samo ako naslutimo da bi nas mogle snaći. Stoik pak svoju sreću veže uz postizanje onoga što je odista dobro i izbjegavanje onoga što je odista loše, a to su vrlina i vrla djela odnosno porok i poročna djela. Dakle, on svoju sreću veže uz postizanje onoga što je do njega, nad čime on u potpunosti vlada. Sto se pak indiferentnih stvari tiče, stoik će njih odabirati u skladu s prirodom i kako m u razum nalaže s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi, ali on niti u jednom trenutku neće strepiti nad njima i prekomjerno se oko njih truditi, jer njegova sreća ne ovisi ο takvim stvarima. Čak i ako on zbog spleta okol­ nosti koje nisu u njegovoj moći oboli i padne na prosjački štap, njegova vrlina ostaje netaknuta, a s njom i njegova sreća. A l i kako takav čovjek, shrvan bolešću i prisiljen na milosti­ nju, sebe ipak može smatrati sretnim? Stoici imaju odgovor na to pitanje. Međutim, on zalazi dublje u stoičku filozofiju, na­ pose njihovu filozofiju prirode, tj. fiziku. Kao što je rekao Krizip (oko 280-oko 206. pr. n. e.), treći čelnik stoičke škole i najutjecajniji stoički filozof, "ne postoji nijedan drugi ili priklad­ niji način pristupanja teoriji dobrih i loših stvari, vrlina i sreće nego na osnovi prirode kao cjeline i uprave svemirom." Ukratko, za stoike je svemir jedna složena hijerarhijska cjelina uređena na najbolji i najracionalniji mogući način. To znači da sve ima svoje mjesto i da se sve događa prema unaprijed utvrđenom i savršeno racionalnom planu. Čovjek je privilegirani djelić te cjeline utoliko što m u je podarena racionalnost po­ moću koje može pojmiti strukturu svijeta i svoj položaj u nje­ mu, te sukladno tome i živjeti. Zenon iz Citija (334-262 pr. n.e), osnivač stoičke škole, stoga je tvrdio da je konačni cilj života "življenje u skladu s prirodom" (homologoumenos zen). Onaj pak
1 2
1

Plutarh, Ο

stoičkim protuslovljima 1035C.

2

Ovoga Zenona ne smijemo brkati sa Zenonom iz Eleje koji je poznat po svo­

j i m paradoksima ο kretanju, napose onomu ο Ahileju i kornjači.

4

5

Pavel Gregorić tko svoju unutrašnju prirodu uskladi s prirodom svemira, taj neće nailaziti na prepreke i njemu će život teći glatko. Zato su stoički filozofi, od Zenona pa nadalje, sreću određivali kao "gladak tijek života" [eurrhoia biou). A k o je svemir odista uređen na najbolji mogući način, slijedi da je smisleno što su stvari takve kakve jesu, što se bića ponaša­ ju na način na koji se tipično ponašaju, što se događaji odvijaju upravo onako kako se odvijaju. M i ne možemo uvijek uvidjeti smislenost i racionalnost svakog pojedinog događaja, ali to je zbog toga što nismo savršeno racionalni i nemamo pred očima "veliku sliku". Da jesmo savršeno racionalni, uviđali bismo smis­ lenost svakog pojedinog događaja, i l i bismo u najmanju ruku znali da mora postojati smisao i dobar razlog za svaki pojedini događaj. Epiktet tako kaže: "Za svaki događaj u svemiru lako je pohvaliti providnost ako čovjek u sebi ima ove dvije kvalitete — sposobnost sagledavanja onoga što se svakome događa i — zah­ valnost." Zbog toga što vjeruju da je sve u svijetu unaprijed predo­ dređeno, stoici su vjerovali u proricanje. Proricanje je u antici bilo cijenjeno umijeće koje se izvodilo na razne načine: putem snova, halucinacija, nebeskih pojava, ponašanja ptica, vizualnih uzoraka u utrobama žrtvenih životinja itd. Krizip je pozivanjem na tradicionalno umijeće proricanja dokazivao da svijetom up­ ravlja sudbina koja nije ništa drugo nego mreža uzroka. Jer da ne postoji takva mreža, stvari bi se odvijale spontano i prorica­ nje bi se svodilo na nasumično pogađanje s polovičnim uspje­ hom, pa uopće ne bi moglo steći status umijeća i biti na cijeni. Ovdje valja naglasiti da stoici nisu smatrali da je sve u svijetu tek unaprijed određeno njegovim prethodnim stanjima, nego da je određeno na najbolji mogući način. Kao što smo napomenuli, svijet je za stoike savršena struktura koja povezuje sve njegove dijelove i događaje. Kad čovjek shvati taj red, vidjet će da je sva­ ka pojedina stvar i svaki pojedini događaj prilagođen ostatku te strukture. Čovjek to mora shvatiti da bi bio vri i sretan, jer m u taj uvid omogućuje da se usredotoči na postizanje onoga što je
3
3

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk odista dobro, na izbjegavanje onoga što je odista loše, i na indiferentnost oko indiferentnih stvari. I obratno, ako čovjek ne stekne taj uvid, on će biti loš jer će imati pogrešan sustav vrijed­ nosti zbog kojega će stalno krivo postupati te biti uznemiren i nesretan. Kleant (331-232. pr. n. e.), drugi predstojnik stoičke škole, tako pjeva: "Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste m i odredili mjesto. Ja ću spremno slijedit'; ne budem l i htio — ako postanem loš - ništa manje ja ću slijedit'!" Vratimo se sada na početno pitanje: kako stoici mogu nauča­ vati da čovjek koji ima vrlinu, ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju, sebe ipak može smatrati sretnim? Zbog toga što vrli­ na predstavlja konačno ostvarenje čovjekove prirode kojom on postiže potpuni sklad s prirodom svemira. Seneka (1. pr. n. e. 65 n. e.), jedan od kasnijih predstavnika stoičke škole, tako kaže da je vrli čovjek "jednak bogu". Prije nego što kažemo nešto više ο stoičkom razumijevanju vrline, netko bi mogao iznijeti sljedeći prigovor. A k o i prihvatimo iznesenu teoriju, možda čovjek koji ima vrlinu ali je shrvan bolešću i prisiljen na milostinju zaslužuje naše divljenje, ali je l i on odista sretan? Možda možemo dopustiti da bi on sebe trebao smatrati sretnim zbog svoje vrline, ali je l i on sam iznutra sretan kad je obuzet bolovima, gladan i žedan? Stoici opet odgovaraju potvrdno. Čovjek koji ima vrlinu i l i njoj teži znade da postoje viši razlozi zašto se našao u nedaći. A k o ništa drugo, nedaće m u pružaju priliku da pokaže svoju vr­ linu. Epiktet to na jednom mjestu iskazuje vrlo upečatljivo: "Daj m i sad, Zeuse, koju god nedaću hoćeš, jer ja imam sredstvo koje si m i ti podario i načina da si budem na čast u svakoj prili­ ci." "Sredstvo i načini" ο kojima Epiktet ovdje govori jest čov­ jekova racionalna duša koja m u omogućuje spoznaju strukture svijeta i pravih vrijednosti, a na čast će si biti tako što u nedaća4 5 6

4

Ovaj citat iz Kleantove glasovite himne Zeusu nalazi se u posljednjem Seneka,

poglavlju Epiktetovog
5 6

Epiktet,

Razgovon 1.6.i.

Priručnika. Pismo Luciliju 92.30. Epiktet, Razgovori I.6.37.

6

7

Pavel Gregorić ma neće zapomagati, nikome neće predbacivati, neće se preda­ vati emocijama, već će podnositi patnje s vedrinom u duhu. Vedrinu duha u nedaći stoik crpi, s jedne strane iz uvjerenja da postoji neki viši razlog u najboljem mogućem poretku stvari zbog kojega je njega dopao taj položaj, i s druge strane iz uvjerenja da su njegovo tijelo, život, glad i žed, bolovi — baš kao i najveći užici — mahom indiferentne stvari, dok je jedina dobra stvar na svijetu vrlina kojoj on teži i kojoj se upravo takvim svojim ponašanjem približava. Iz takvog odnosa stoika prema životnim nedaćama potječe izraz koji je i danas u optjecaju: "podnositi nešto stoički". N o pri tome je važno naglasiti da stoicizam ne uči kako stisnuti zube - kako to slikovito kaže Richard Sorabji, jedan od vodećih suvremenih poznavatelja stoicizma - nego kako promijeniti način gledanja na stvari tako da uopće nije potrebno stiskati zube. 2. Vrlina Kao što smo već naznačili, u svojem poimanju vrline stoici su se uvelike oslanjali na Sokrata kakvoga nam prikazuje Platon u svojim ranim, tzv. "sokratovskim" dijalozima, napose u dijalogu Protagora. Ondje Sokrat zastupa tri međusobno povezana sta­ jališta koja su još u antici bila kontroverzna: (i) da je vrlina znanje; (2) da je vrlina jedna jedinstvena stvar; (3) da je vrlina nužna i dovoljna za sreću. (1) Kada Sokrat tvrdi da je vrlina znanje, čini se da hoće reći kako se vrlina sastoji u ispravnom i neoborivom poimanju ono­ ga što je odista dobro i loše za čovjeka, a onaj koji ima takvo poimanje ne može a da ne ide za onim dobrim i da ne izbjegava ono loše. Stoga je vrlina nekakvo praktično znanje i l i umijeće (techne), naime umijeće valjanog življenja. Stavovi vrloga čovje­ ka u pogledu životnih pitanja, a odatle i njegovi postupci, uvijek su međusobno konzistentni. I zbog toga što su konzistentni, nitko takvoga čovjeka ne može zateći u protuslovlju u pogledu životnih pitanja - onako kako je Sokrat u Platonovim ranim d i ­ jalozima svoje sugovornike redovito hvatao u protuslovljima.

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk Tako su i stoici smatrali da je vrlina znanje, u prvom redu znanje onoga što je dobro, onoga što je loše, i onoga što je in­ diferentno, a potom i znanje različitih radnji koje su prikladne s obzirom na razne prilike i odnose u kojima se čovjek nalazi. Potpuno usvajanje tog znanja omogućuje čovjeku da u svakoj situaciji ispravno reagira. Naime, posjedujući takvo znanje, čov­ jek će u svakoj pojedinoj situaciji znati prepoznati je l i ona vezana uz nešto dobro, uz loše i l i indiferentno. A k o je situacija vezana uz dobro, on će se angažirati tako da ga poluči. A k o je situacija vezana uz nešto loše, on će se angažirati tako da ga iz­ bjegne. A ako je situacija vezana uz nešto što je indiferentno, on će djelovati onako kako to razum nalaže s obzirom na dane okolnosti. N a primjer, suočen sa zahtjevom tiranina da izda pri­ jatelja ili će biti pogubljen, stoik će razmišljati: "Biti pogubljen znači izgubiti život, a život je nešto indiferentno; izdaja prijate­ lja je nešto loše, jer je suprotna vrlini (hrabrosti), dok je zaštita prijatelja sukladna vrlini; prema tome, neću izdati prijatelja." Suočen pak sa zahtjevom pljačkaša da preda novac iz blagajne, stoik će razmišljati otprilike ovako: "Pljačkaši traže novac pod prijetnjom smrću. I smrt i novac u blagajni su indiferentne stvari, no s obzirom na to da sam ja po zanimanju blagajnik, prikladno je da sačuvam novac; prema tome, neću i m predati novac." Dakako, životne su situacije uvijek mnogo složenije od naznačenih, tako da bi stoik trebao razmotriti mnogo veći broj faktora, no ovi primjeri pokazuju otprilike na koji način će ih on razmatrati. Više ο prikladnim radnjama bit će rečeno u 4. poglavlju. Ovdje valja napomenuti da je za stoike vrlina u konačnici zna­ nje cjelokupne stoičke filozofije. Gore smo vidjeli kako stoička fizika pruža osnovu za etiku. Preostali, treći dio filozofije jest logika. Slično kao i fizika - koja obuhvaća kozmologiju, teologi­ ju, psihologiju pa i ono što nazivamo "metafizikom" — stoička logika je mnogo šira od discipline koju danas nazivamo t i m imenom. Logika u stoika obuhvaća sve discipline koje se bave mišljenjem i govorom [logos). To uključuje epistemologiju, logiku u današnjem smislu, te filozofiju jezika i retoriku.

9

Pavel Gregorić Ukratko, ono što stoička logika čovjeku omogućuje jest da bolje razumije te učinkovitije obrazlaže i brani svoje stavove i pos­ tupke. Tako da i logika, kao treći dio filozofije za stoike, na neki način potkrepljuje i učvršćuje etiku. Općenito se može kazati da su stoici etiku stavljali u središte svog filozofskog sustava ko­ jega su uspoređivali, između ostaloga, s voćnjakom: ograda predstavlja logiku, zemlja i voćke fiziku, a plodovi etiku. (2) Iz Platonovih dijaloga može se iščitati da je Sokrat tvrdio kako su pojedinačne vrline zapravo različiti aspekti jedne te iste stvari koju je on nazivao znanje [episteme] i l i razboritost [phronesis). Drugim riječima, postoji jedna stvar, znanje i l i raz­ boritost, koja se u različitim prilikama očituje kao umjerenost, hrabrost ili pravednost. Stoici su prihvaćali taj stav. Budući da je vrlina razboritost, odnosno znanje onoga što treba činiti, pojedi­ načne su vrline znanja onoga što treba činiti u različitim okol­ nostima: umjerenost je znanje onoga što treba odabirati, hrabrost je znanje onoga što treba podnositi, a pravednost je znanje onoga što kome pripada. N a jedinstvu vrline naročito je insistirao Zenonov istaknuti učenik, Ariston s otoka Hija (3. st. pr. n. e.). O n je vrlinu kao jedinstveno stanje duše nazivao "zdravljem", u čemu je opet nasljedovao Sokrata, i protivio se diferencijaciji vrlina koju su Zenon i Krizip ipak dopuštali. Kako god bilo, osim četiri primarne vrline, stoici su imali čitav katalog sekundarnih vrlina od kojih je svaka potpadala pod neku primarnu vrlinu. Iz Sokratova stava ο jedinstvu vrline slijedi da ako je netko hrabar čovjek, onda je on i razborit i hrabar i pravedan. Stoici su to prihvaćali i odatle izvodili neke vrlo upadljive zaključke. Tvrdili su tako da jedna vrlina sa sobom povlači sve ostale. Primjerice, čovjek ne može biti hrabar, a da ne bude ujedno i razborit i umjeren itd. To ne znači, dakako, da čovjek koji nema vrlinu ne može postupiti hrabro. Čovjek često može postupati hrabro, ali dokle god njegovi postupci nemaju potpuno čvrsto uporište u znanju ο tome što treba podnijeti, njemu će stoici n i ­ jekati hrabrost. Stoici su tako povlačili strogu razliku između prikladne radnje [kathekon], kao što je hrabri postupak obično-

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk ga čovjeka, i savršeno prikladne radnje koja ima čvrsto uporište u vrlini [katorthomd), a to je hrabri postupak čovjeka koji ima vrlinu hrabrosti odnosno nepokolebljivo znanje onoga što treba podnijeti. Znanje pak ο tome što treba podnijeti moguće je usvojiti samo ako se usvoji i znanje drugih stvari, ponajprije znanje ο onome što je dobro, što loše, a što indiferentno. I tako da b i čovjek imao neku pojedinačnu vrlinu, on mora imati c i ­ jelu Vrlinu. Odatle slijedi i da nedostatak jedne vrline povlači za sobom nedostatak svih ostalih vrlina. Jer ako čovjek nije hrabar, njemu nedostaje znanje onih stvari koje treba podnijeti, a s time m u nedostaje i cjelovito znanje onoga što je dobro, što je loše, a što indiferentno. Prema tome, čovjek će ili biti savršeno vri, i stoga će imati sve pojedinačne vrline, ili uopće neće biti vri, pa stoga neće imati niti jednu pojedinačnu vrlinu. Također, stoici su tvrdili da onaj koji djeluje u skladu s jednom vrlinom, djeluje u skladu sa svim vrlinama. N a primjer, onaj koji djeluje hrabro, ujedno djeluje i razborito i umjereno, i pravedno. (3) Sokrat je smatrao da je vrlina sve što je čovjeku potrebno da bi bio sretan. Štoviše, on nije smatrao da je vrlina tek dovolj­ na, nego i da je nužna za ljudsku sreću. Kao što smo već napomenuli, koje god stvari čovjek mogao imati, bez vrline on ne može biti sretan jer neće znati valjano koristiti one stvari koje ima. Sokratovo su mišljenje dijelili i stoici. N o oni su ga još izoštrili izričitom tvrdnjom da između vrline i poroka nema ničeg srednjeg. Čovjek je ili vri pa stoga sretan, i l i poročan pa stoga nesretan. Čak i onaj koji se jako približio vrlini, još uvijek je poročan i nesretan. Krizip je to ovako iskazao: "Kao što se onaj koji je udaljen jedan lakat od površine mora ne utapa ništa manje od onoga koji je potopljen pet stotina hvati, isto tako niti oni koji su se vrlini približili nisu ništa manje u poroku od onih koji su daleko od nje." Imamo l i u vidu stoičko poimanje vrline - koje izgleda iznimno strogo i zahtjevno — razložno je upitati se ima l i itko vri i sretan na ovome svijetu, ili smo svi poročni i
7

7

N a v o d zabilježen u Plutarha, Ο

zajedničkim poimanjima 1063A.

10

11

Pavel Gregorić nesretni? Štoviše, je l i ikada postojao vri i sretan čovjek, uključujući i stoičke filozofe? Njihov će nas odgovor u prvi mah začuditi. O n i smatraju da se takav čovjek još nije rodio. Idealu stoičkog mudraca, čovjeka koji je potpuno vri i istinski sretan, možda su se približili neki iznimni pojedinci, poput Sokrata, Zenona ili Diogena , ali čak ni oni nisu utjelovili taj ideal. A l i ako je vrlina, a onda i sreća, čov­ jeku nedostupna, koja je onda korist od stoičke filozofije? Stoici su bili potpuno svjesni zahtjevnosti svoje filozofije u svjetlu ljudskih ograničenja, tako da nisu gajili iluzije ο ostvarivosti ideala mudraca. N o taj ideal predstavlja uzor kojemu bi se ljudi trebali nastojati što više približiti, pa su stoici stavljali naglasak na to približavanje, odnosno na proces napredovanja [prokope). Možda netko poput Sokrata nije bio potpuno vri i sretan, ali on je u svakom slučaju svoju prirodu ozbiljio u većoj mjeri nego netko tko se idealu mudraca i ne pokušava približiti. Već je to vrijedan cilj koji će u čovjekov život unijeti više racionalnosti, konzistentnosti i neuznemirenosti, te ga na taj način približiti sreći. ' A k o vrlina obećava sreću (eudaimonia)," kaže Epiktet, "neuzbuđenost (apatheia) i gladak tijek života (eurrhoia), onda je zacijelo i napredak prema vrlini napredak prema svakom od tih ciljeva."
8 9

Uvod u* stoičku etiku i Epiktetov nauk svojoj prirodi skroz racionalna? Za neke druge filozofe, koji su smatrali da ljudska duša ima i iracionalni dio, to pitanje ne pred­ stavlja problem. N a primjer, Platon i Aristotel su smatrali da emocije potječu iz iracionalnog dijela duše i da čovjek postupa u skladu sa svojim emocijama kada ih njegov racionalni dio duše ne uspije obuzdati. N o rani stoici, za razliku od Panetija (oko 185-109. pr. n. e.) i Posidonija (135-51. pr. n. e.) koji su obilježili srednji period stoičke škole, ne prihvaćaju razdiobu duše na racionalni i iracionalni dio, pa ne mogu dati slično obrazloženje. Zato oni daju jedno drukčije, po mnogo čemu zanimljivo obra­ zloženje. D a bismo razumjeli to obrazloženje, međutim, moramo najprije dati skicu relevantnog dijela stoičke psihologi­ je. Taj dio važan je i za razumijevanje nekih ključnih mjesta u Epikteta. Stoici smatraju da osjetilna bića stalno primaju predodžbe i l i utiske (phantasiai). Većinu tih utisaka putem čula proizvode iz­ vanjski predmeti, iako postoje utisci koji nisu prouzročeni vanj­ skim predmetima, kao u slučaju snova i halucinacija. Nadalje, od utisaka koje proizvode izvanjski predmeti, mnogi vjerno predstavljaju te predmete, ali postoje i utisci koji ih predstavlja­ ju iskrivljeno, kao u slučaju varki i izobličenja. T i utisci koji potječu od predmeta koji zbilja postoje i koji su u dušu utisnuti u potpunom skladu s tim predmetima, smatrao je Zenon, omogućuju istinito zahvaćanje odnosno spoznaju (katalepsis) predmeta. Stoga ih se nazivalo ' spoznajnosnim utiscima" [phantasia kataleptike). Zenon je tvrdio da su spoznajnosni utisci kri­ terij istine, odnosno ono što je na prirodan način dostupno svakom racionalnom biću kao osnova razlikovanja istinitoga od lažnoga. Kao takvi, spoznajnosni utisci za stoike predstavljaju čvrsti temelj znanja. T u teoriju napadali su skeptički filozofi iz Platonove Akademije i prisilili Zenona i Krizipa da dodatno razrade svoj pojam spoznaj nosnog utiska, no u te razrade ovdje ne moramo ulaziti. Prilikom primanja utiska duša je pasivna. Njezin aktivni mo­ ment u racionalnih bića stoici su nazivali "pristanak" (sunkatathesis). Naime, pristanak je takoreći voljni čin kojim se

3. Psihologija Najveću prepreku za proces napredovanja predstavljaju emocije [pathe). ° Emocije su "neracionalna kretanja duše" koja dovode do toga da čovjek postupi drukčije nego što bi bilo prirodno. N o odakle u čovjeku emocije, kad je za stoike ljudska duša po
l

Diogen iz Sinope (oko 412-oko 320. pr. n. e.) bio je Sokratov štovatelj i osni­ vač kiničke škole. T o je onaj Diogen koji je živio u bačvi i ο kojemu su se raspredale brojne anegdote u antici, od kojih je možda najpoznatija ona ο traže­ nju čovjeka svijećom. Stoici su bili pod utjecajem kiničke škole, a Diogen je bio jedan od njihovih uzora.
9

8

Epiktet,

Razgovon I.4.3.

Grčka riječ pathos obično se prevodi kao "emocija" ili "strast". N o t i prijevo­ di etimološki nisu zadovoljavajući jer nemaju prizvuk trpljenja, zatečenosti, pogodenosti, pa čak i bolesti.
1 0

12

13

Pavel Gregorić potvrđuje sadržaj utiska, kao da u sebi kažemo: "Da, stvar je odista takva kakva je dana u utisku!" N o pristanak ne zahtijeva da se bilo što verbalizira, bilo u sebi ili na glas. Dovoljno je jed­ nostavno uzeti da je stvar onakva kakvom se doima. Pristankom na utisak, dakle, imamo vjerovanje da je predmet odista onakav kakvim je predstavljen u utisku. Stoici su smatrali da treba dati pristanak samo spoznaj nosnim utiscima, što bi dovelo do pravog znanja [episteme) kao skupa istinitih stavova medu koji­ ma nema protuslovlja. Nadalje, kao racionalna bića, ljudi imaju racionalne utiske {phantasiai logikai), odnosno utiske koji se ne sastoje samo od predstave nekog predmeta nego i od pojmovno uobličenih i je­ zično iskazivih pomisli ο njemu. Kakve će to pomisli biti ovisi ο tome kako je čovjek odgojen i obrazovan, kakvim je utjecajima bio izložen itd. Te pomisli mogu biti teorijskog i l i praktičnog karaktera. N a primjer, kada ugledam šalicu kave na svom stolu pomislim da je okrhnuta i l i prevelika (pomisli teorijskog karak­ tera); i l i pak pomislim da je kava u šalici ukusna i l i nezdrava (pomisli praktičnog karaktera). Prema tome, za racionalni utisak bi se moglo reći da je zahvaćanje predmeta pod određenim opi­ som: kao ovakvo ili onakvo. Kada imam utisak praktičnog karaktera — dakle utisak u ko­ jemu je predmet popraćen nekakvom vrijednosnom prosud­ bom, npr. da je predmet dobar, ugodan, prirodan i si. — ako na njega pristanem, u meni se automatski javlja poriv [horme). A k o pristanem na utisak koji sadrži pozitivnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevantni predmet zadobijem i l i da relevantni čin izvršim. A k o pristanem na utisak koji sadrži nega­ tivnu vrijednosnu prosudbu, u meni se javlja poriv da relevan­ tan predmet i l i čin izbjegnem (takav negativni poriv stoici su nazivali "odvraćaj", aphorme). Poriv pak automatski dovodi do svrsishodnog kretanja. N a primjer, ako p r i m i m utisak da je šalica kave ukusna i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje poriv da uzmem gutljaj kave, a taj poriv izravno dovodi do toga da pružim ruku, uhva­ t i m šalicu i prinesem je ustima. A k o primim utisak da je šalica

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk kave nezdrava i na njega dam pristanak, u meni odmah nastaje odvraćaj koji dovodi do toga da izbjegavam šalicu kave. A k o pak jednom ili drugom utisku uskratim pristanak, poriv ne nas­ taje i ja ne djelujem na relevantan način u vezi s tom šalicom kave. Koje i kakve utiske primamo nije pod našom kontrolom, pa stoga za njih nismo niti odgovorni. N o odgovorni smo za pris­ tanak, jer on predstavlja odlučni moment u funkcioniranju racionalnog bića. Dati pristanak na utisak u kojemu je neki predmet predstavljen na određeni način znači imati vjerovanje {dogma) odnosno prosudbu [hupolepsis] da taj predmet jest takav. Racionalno biće daje i l i uskraćuje pristanak utiscima koje ima s obzirom na svoj širi vrijednosni i spoznajni okvir, tj. s obzirom na skup vjerovanja koji racionalno biće ima ο sebi i stvarima oko njega. Nastavimo prijašnji primjer: da sam imao neke druge utiske, tj. da sam pomislio da kava podiže krvni tlak, da je moj krvni tlak ionako visok, da visoki krvni tlak predstavlja prijetnju m o m zdravlju, a da je moje zdravlje in­ diferentna stvar koju je u postojećim okolnostima racionalno odabrati, ja bih bio uskratio pristanak svojem utisku šalice kave kao nečeg ukusnog. Tako ne bi došlo do mog poriva za konzu­ macijom kave i posezanja za šalicom, pa ne bih niti djelovao na način koji šteti m o m zdravlju. Odatle možemo zaključiti da su stoici zahtijevali da stalno pazimo na svoje utiske, da ih odvagujemo s drugim utiscima i razmišljamo ο tome kojim utiscima trebamo dati a kojima uskratiti pristanak. Zato Epiktet kaže: "Prva i najveća zadaća filozofa jest procjenjivati utiske, razlučivati ih i ne prihvatiti niti jedan koji nije procijenjen." Vratit ćemo se na ovu temu kada budemo govorili ο "ispravnoj upotrebi utisaka" u Epikteta.
11

Stoici su razlikovali više tipova poriva. Jedan važan tip poriva čine želja [prexis] i zazor [enklisis). Zelja je poriv koji nastaje pristankom na utisak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto dobro. Zazor je pak poriv koji nastaje pristankom na uti­ sak u kojemu je predmet predstavljen kao nešto loše. Većina
11

Epiktet,

Razgovon I.20.7.

14

15

Pavel Gregorić ljudi općenito vjeruje da su indiferentne stvari, npr. život, zdravlje i novac nešto dobro, a smrt, bolest i siromaštvo nešto loše. Zbog tog pogrešnog vjerovanja želje i zazori većine ljudi su pogrešni, a takve su i njihove radnje koje odatle slijede. Njihove želje i zazori su pogrešni ne samo zbog toga što uključuju pogrešna vjerovanja ο tome što je dobro a što loše, nego i zbog toga što ljudi obično imaju i niz oprečnih vjerovanja, što ih dovodi u sukob sa samim sobom i čini ih uznemirenima. Prim­ jerice, onaj koji vjeruje da je novac nešto dobro obično vjeruje i da je krađa nešto loše. A k o ugleda novčanik na podu i otuđi ga, kaj at će se što se nije uzdržao. A k o se pak uzdrži, bit će m u žao što nije posegnuo za lakom zaradom. Dakle, u svakom slučaju bit će uznemiren. Takve želje i zazori su pogrešni i zbog toga što su to obično porivi vezani za stvari koje nisu do djelatnika, pa kad ne uspije steći ono što smatra da je dobro i l i izbjeći ono što smatra da je loše, djelatnik će biti nesretan. Takve pogrešne želje i zazore stoici nazivaju žudnjama (epithumiai) i strahovima (phoboi), a to su dvije od ukupno četiri osnovne vrste emocija [patke). Preostala dva tipa su ugoda (hedone) i bol (lupe). Ugoda je pogrešna reakcija na prosudbu da čovjek već uživa u nečemu dobrom, a bol pogrešna reakcija da ga je već zapalo nešto loše. Sva četiri osnovna tipa u sebi sabiru brojna druga stanja koja su stoici pažljivo katalogizirali, npr. žudnja obuhvaća srdžbu, mržnju, seksualnu požudu, ljubavnu čežnju itd., dok strah obuhvaća oklijevanje, agoniju, šok, sram, paniku, užas itd. Iz ove teorije slijedi da emocije nisu nekakvi razumu izvanjs­ k i čimbenici s kojima se ovaj bori s više i l i manje uspjeha, kao kod Platona i Aristotela, već proizlaze iz neadekvatnog funkcioniranja razuma koji ima pogrešna vjerovanja i posudbe. I što netko ima više pogrešnih vjerovanja, to će više djelovati emotivno, to će češće biti u sukobu sam sa sobom, to će više odstupati od svoje racionalne prirode, a sve to sa sobom nemi­ novno povlači uznemirenost i nesreću. Zato je neuzbuđenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia), jedna od najvažnijih zadaća stoika. Jedini pak način da se čovjek oslobodi od emoci­ ja, prema stoičkom stajalištu, jest da se uklone pogrešna

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk vjerovanja koja uzrokuju emocije i da se ona zamijene isprav­ nim vjerovanjima koja su, dakako, sadržana u stoičkom nauku. I što će netko više napredovati na putu prema stoičkom idealu mudraca, to će on imati više ispravnih vjerovanja, to će ona biti međusobno konzistentnija, i to će se ona u većoj mjeri podu­ darati s božanskom racionalnošću koja upravlja svijetom. Ta eliminacija emocija jedna je od najistaknutijih značajki stoičke filozofije. T u značajku i danas čujemo u pridjevu "stoički". 4. Prikladne radnje N o što ako su želja i zazor usmjereni na ono što je istinski do­ bro odnosno loše? Sto kada imamo želju za vrlinom i svemu što je vrlo, i kada imamo zazor prema poroku i svemu što je poročno? U tom slučaju pristanak na relevantni utisak dovodi do odgovarajućeg poriva, no takav poriv neće biti emocija (pathos), nego "dobra afektivna reakcija" (eupatheia). Takve afektivne reakcije su u skladu s razumom. One čovjeka ne dovode u sukob sa samim sobom i ne ugrožavaju njegov unu­ trašnji mir i sreću. Zato su stoici dali posebna imena ispravnoj želji i zazoru: htijenje (boulesis) i oprez (eulabeia). Ispravni parnjak ugode je radost (chara), a to je valjana reakcija na pro­ sudbu da čovjek već uživa u nečemu istinski dobrom, što po­ drazumijeva da je on već vri. Ispravnog parnjaka boli nema, jer ako je čovjek već vri, u njemu nema ništa poročno, dakle ništa istinski loše, tako da ne može niti reagirati na to. To ukazuje da ispravne afektivne reakcije zapravo pripadaju samo mudracima. N o što je s onima koji nisu mudraci, ali prakticiraju stoičku filozofiju i napreduju prema tom idealu? O n i znaju razliku između dobrih, loših i indiferentnih stvari, te između onih in­ diferentnih stvari koje imaju prednost i one koje nemaju pred­ nost. O n i će u normalnim okolnostima pokušavati zadobiti indiferentne stvari koje imaju prednost, a izbjegavati one koje nemaju prednost. Primjerice, oni će imati poriv za hranom i pićem, te izbjegavati mjesta opasna po život i zdravlje. Među­ tim, njihov poriv neće proizlaziti iz utiska popraćenog pogrešnom prosudbom da su hrana i piće nešto dobro, a mjesta

16

17

Pavel Gregorić opasna po život i zdravlje nešto loše, nego prosudbom da su to stvari koje su prirodne, u smislu da njihovo stjecanje odnosno izbjegavanje održava i pospješuje čovjekov opstanak i njegovu racionalnu prirodu. Takav tip poriva stoici su zvali "odabir" (ekloge), a radnje koje su predmet te vrste poriva nazivali su "prik­ ladnim radnjama" [kathekontd). Vidjet ćemo da se Epiktet drži ovog nauka, ali da odstupa od ortodoksne terminologije, što može stvoriti zbrku. Prikladne su radnje, dakle, radnje koje imaju racionalno opravdanje i koje su u skladu s ljudskom prirodom. One proi­ zlaze iz dvije vrste poriva: odabira i dobre afektivne reakcije. Primjeri prikladnih radnji su, primjerice, jedenje, izbjegavanje po život opasnih mjesta i situacija, poštivanje roditelja, izvrša­ vanje političkih dužnosti i si. Neprikladne radnje su one koje nemaju racionalno opravdanje i u sukobu su s ljudskom prirodom, a proizlaze iz treće vrste poriva, naime iz emocija. Primjeri neprikladnih radnji su kako gladovanje tako i prežderavanje, zatim nepotrebno izlaganje pogibelji, nebriga za roditelje, neispunjavanje političkih dužnosti. Međutim, u specifičnim je situacijama prikladno odabrati i neku od onih indiferentnih stvari koje nemaju prednost, odnosno učiniti nešto što b i se u normalnoj situaciju ubrajalo pod neprikladnu radnju. N a prim­ jer, prikladno je gladovati kada se, uzimajući u obzir okolnosti i raspoložive opcije, procijeni da je štrajk glađu najbolji način da se spriječi neki poročni čin. Ili, da ponovimo primjer koji je karakterističan za stoike, prikladno si je uzeti život u okolnosti­ ma u kojima je napredovanje prema vrlini u potpunosti onemogućeno. Te inače neprikladne radnje u ovim su slučajevi­ ma prikladne jer racionalno opravdanje proizlazi iz iznimnih okolnosti. Iz svega ovoga jasno slijedi da prikladne radnje nisu dužnosti, kako se grčka riječ kathekon zna prevoditi na hrvatski jezik posredovanjem Ciceronovog inače korektnog latinskog prijevo­ da officium. Naime, u svakodnevnom govoru dužnost je čin koji izvršavamo jer ga nekome na nekoj osnovi dugujemo. Prikladna radnja nije čin koji izvršavamo jer ga nekome dugujemo, već

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk zbog toga što je za nas prirodno ili racionalno da ga izvršimo. To valja imati na u m u kada čitamo prijevode Ciceronova spisa De officiis koji je stoičku etiku učinio prisutnom kroz renesansu i novi vijek. U vezi s prikladnim radnjama treba spomenuti još nešto. Prikladne radnje tiču se indiferentnih stvari, stvari koje nisu do nas. Takve su stvari unaprijed određene sveopćim kozmičkim planom, a čovjek se tom kozmičkom planu mora prilagoditi. Kao što Epiktet sažeto veli: "Ne traži da se stvari događaju ona­ ko kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju." N o prob­ lem je u tome što čovjek ne poznaje sveopći kozmički plan, pa ne zna je l i njegov odabir konzistentan s kozmičkim planom. D a bi uskladili čovjekovu sklonost da slijedi prirodne stvari s pošti­ vanjem sveopćeg kozmičkog plana ο kojemu zadobivanje tih stvari ovisi, stoici uvode pojam "poriva uz ogradu" [hupexairesis). Naime, ako je čovjek svjestan da predmet njegovog poriva ovisi ο sveopćem kozmičkom planu i da bi ishod mogao biti i nepovoljan, njegovi porivi bit će blaži, smotreniji. N a taj način čovjekova će priroda biti usuglašena s kozmičkom prirodom, on će ostati unutar granica razuma i neće trpjeti uznemirenost kad m u se planovi i nastojanja izjalove.
12

5. Sklonost prema drugim ljudima Vidjeli smo da stoici drže kako su prikladne radnje u skladu s ljudskom prirodom. N o odakle to slijedi? Konkretno, zašto b i bilo prirodno poštivati roditelje, obazirati se na druge ljude, izvršavati političke dužnosti? Da bismo vidjeli kako stoički nauk odgovara na to pitanje, moramo se osvrnuti na stoičku teoriju ljudskog razvoja. Stoici tvrde da sve životinje, pa tako i čovjek u djetinjstvu, najprije ima urođenu sklonost [pikeidsis] prema samoodržanju. Ta sklonost tjera životinju i dijete da instinktivno pronalaze ono što je nužno za opstanak (npr. hrana, piće, sklonište), i da izbje­ gava ono što ugrožava opstanak (npr. provalije, vatra, zvijeri). Priručnik §8.

12

Epiktet,

18

19

Pavel Gregorić Isto tako, s nekim životinjama čovjek dijeli urođenu sklonost prema svojim najbližima. Kao što se životinje instinktivno brinu za svoje mlade, isto tako i čovjek ima usađenu sklonost prema svojoj djeci, a onda i prema ostalim članovima obitelji. Ta sklonost već na pred-racionalnoj, životinjskoj razini osigurava da pojedinac ne mari samo za svoj vlastiti nego i za opstanak i do­ brobit svojih najbližih. Dakle, m i smo tako ustrojeni da se brinemo za članove svoje obitelji. N o s nastupom racionalnosti, što se prema stoicima događa oko četrnaeste godine života, čov­ jek razvija i moralnu svijest — on počinje osjećati sklonost i pre­ ma drugim racionalnim bićima: najprije prema svojim susjedima, pa sugrađanima, pa sunarodnjacima, i konačno prema svim ljudima. Hijeroklo, stoik iz i . stoljeća n. e., kaže: "Sto je veća krvna udaljenost, to će blagonaklonost biti nešto umanje­ na, no m i se ipak moramo truditi oko njena poravnanja." Pre­ ma tome, u stoičkoj etici sklonost prema svim ljudima krajnja je konzekvenca sklonosti prema sebi samome. Moja sklonost prema vlastitom opstanku i dobrobiti, ukoliko sam racionalno biće, jamči sklonost prema opstanku i dobrobiti svih ostalih racionalnih bića. Zašto ne protegnuti stoički princip sklonosti i dalje, pa tvrditi da čovjek u sljedećem koraku ima sklonost i prema ostalim ži­ votinjama, pa prema biljkama, i najzad prema neživim stvarima, te tako prema cijelome svijetu? Najzad, naša racionalna duša sazdana je od iste tanane tvari, pneume, koja svakoj stvari u svi­ jetu daje karakterističan oblik i postojanost te joj omogućuje ponašanje koje je za nju tipično. Iako bi se to zacijelo svidjelo suvremenim pobornicima prava životinja i filozofima ekologije, to nije u suglasnosti sa stoičkim naukom. Kao što smo ranije natuknuli, stoici su smatrali da je svijet ustrojen hijerarhijski, s čovjekom pri vrhu piramide, tako da sve ostale žive i nežive strukture u konačnici postoje radi čovjeka i za njegovu korist. S obzirom na svoje uloge u obitelji, susjedstvu, gradu, zemlji, i konačno u svijetu koji dijelimo s drugim ljudima, postoje rad­ nje koje je za nas prirodno i racionalno činiti, u t o m smislu da
13
13

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk one unapređuju naš opstanak i dobrobit. A te radnje su, dakako, prikladne radnje. N a primjer, za mene kao roditelja prikladno da svoje dijete hranim i štitim, kao susjeda da plaćam pričuvu, kao građanina da izađem na glasanje, i kao građanina svijeta da pomognem strancu u nevolji. Sve takve radnje su u skladu s našom prirodom i proizlaze iz nama urođenih sklonosti. Stoici su, dakle, bili osjetljivi na svu različitost uloga koje čovjek ima u društvu. Nauk ο sklonosti odnosi se uglavnom na one uloge u kojima se čovjek zatječe rođenjem. N o postoje i uloge koje čovjek svojevoljno odabire, kao što su zanimanje, politička funkcija, sudjelovanje u nekim zajedničkim aktivnosti­ ma, članstvo u udruženjima i tome slično. I te vrste uloga sa sobom povlače prikladne radnje. Tako Panetije smatra da se prikladne radnje mogu podijeliti prema četiri osnovne uloge (personae) koje čovjek ima u životu. Prva je uloga racionalnog bića koju dijelimo sa svim drugim ljudima. Druga je uloga po­ jedinca sa svojim fizičkim, karakternim i intelektualnim značaj­ kama. " T i m dvama gore spomenutim ulogama dodana je treća, koju nameće neka slučajnost i l i okolnost, a onda i četvrta, koju prihvaćamo po vlastitoj odluci. Državne i vojne ovlasti, ple­ menit rod, javne počasti, bogatstvo, mogućnosti, i sve tome suprotno, stvar je slučajnosti i podložno je okolnostima. Koju smo pak ulogu sami spremni preuzeti ovisi ο našoj volji. Stoga se neki posvećuju filozofiji, neki pravu, a neki govorništvu.. ." Koja je radnja u određenoj situaciji prikladna čovjek može utvrditi sagledavajući ulogu koja m u u toj situaciji pripada. ' A k o si vijećnik nekoga grada," kaže Epiktet, "ne zaboravi da si v i ­ jećnik; ako si mlad, ne zaboravi da si mlad; ako si star, da si star; ako si otac, da si otac. Naime, svaki od tih naziva, ako se ο nje­ m u razmisli, uvijek ukazuje na pripadne radnje." Istu misao nalazimo u Priručniku §30, gdje stoji da čovjek mora naučiti razmišljati ο svojim ulogama, tj. "odnosima", jer su prikladne radnje uglavnom određene njima.
M 15

14

Stobej,

Antologija IV.27.23.

15

Ciceron, Ο dužnostima 1.115. Epiktet, Razgovori II.10.10-11.

20

21

Pavel Gregorić Budući da su svemir zamišljali kao racionalno uređenu cjelinu sa svojim zakonitostima, stoici su ga znali uspoređivati s državom, a ljude koji u tom svemiru žive nazivali su građanima svemira, odnosno "kozmopolitima" [kosmou polites). Taj izraz skovali su kinički filozofi, a stoici su ga preuzeli i dalje razradili. Biti građanin svijeta za Zenona je značilo biti svjestan svog mjes­ ta u svijetu i pokoravati se njegovim uredbama. Zbog toga u Zenonovoj Državi građani svijeta nisu svi ljudi, nego samo m u ­ draci. N o kasniji su stoici smatrali da su svi ljudi građani svijeta utoliko što su racionalna bića, dakle bića koja imaju sposobnost da shvate svoje mjesto u svijetu i pokoravaju se njegovim ured­ bama. " T i si građanin svijeta," kaže Epiktet, " i njegov dio — i to ne jedan od sporednih nego jedan od njegovih glavnih dijelova — jer možeš razumjeti božansku upravu i zaključiti što odatle sli­ jedi."' Budući da su svi ljudi stoikovi sugrađani u kozmičkom gradu - bez obzira na njihov spol, društveni položaj, narodnost ili državljanstvo — na njih je usmjeren niz stoikovih prikladnih radnji. Odatle slijedi drukčiji, pravedniji odnos stoika prema robovima, ženama i strancima od onoga tradicionalnoga. Stoga možemo zaključiti da nauk ο sklonosti [pikeidsis] koja se zasni­ va na univerzalnoj ljudskoj racionalnosti stoičkoj etici daje upadljivo humanistički ton.
6

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk otvorio svoju školu. N i k o p o l je bio bogato političko i ekonom­ sko središte rimske uprave u zapadnoj Grčkoj, jedna od glavnih luka na morskom putu iz Italije u Grčku, tako da su Epiktetovu školu ondje mogli pohađati mnogi rimski uglednici i njihovi sinovi. Postoji izvještaj i ο prijateljevanju s carem Hadrijanom. Simplicije izvješćuje da je Epiktet u starosti posvojio napušteno dijete i nakon cijelog života provedenog u celibatu uzeo ženu kako bi dijete imalo svu potrebnu skrb. Pretpostavlja se da je Epiktet umro oko 135. godine. Po uzoru na Sokrata i svog učitelja Muzonija, Epiktet je djelovao živom riječju i sam nije pisao. N o njegove razgovore i predavanja zapisao je jedan od njegovih učenika, Flavije Arijan, koji je kasnije ostvario uspješnu političku i vojničku karijeru. Dvanaest knjiga predavanja nije sačuvano. O d osam knjiga Raz­ govora {Diatribai) sačuvane su ukupno četiri, koje obasežu oko 300 stranica tiskanog teksta. U njima su zabilježeni Epiktetovi razgovori s učenicima i posjetiteljima raznih profila i životnih okolnosti, iako se u većini slučajeva vjerojatno radi ο fiktivnim razgovorima pomoću kojih je Epiktet, zacijelo inspiriran Sokratom, poučavao. U poslanici koja prethodi Razgovonma, Arijan kaže da je samo zabilježio Epiktetove razgovore, no za­ pisani je materijal vrlo vjerojatno organizirao i stilski dotjerao sam Arijan. Iz sačuvanih i izgubljenih zapisa Epiktetovih predavanja, A r i ­ jan je izlučio, dotjerao i poredao niz odlomaka u zasebno djelce koje je naslovio Priručnik [Encheiridion), Izdavači u 16. stoljeću organizirali su te odlomke u 62 (G. Haloander, 1529.) odnosno 79 poglavlja (H. Wolf, 1560.), dok se od 18. stoljeća uvriježila podjela na 52 (J. Upton, 1741.) odnosno 53 poglavlja (J. Schweighauser, 1798.). Suvremeni izdavači drže se podjele na 53 poglavlja, no u toj podjeli poglavlja 5, 14, 19 i 48 zacijelo se sas­ toje od više cjelina. Stoga je najrecentniji izdavač (G. Boter,
17

6. Epiktetov život i djelo Epiktet je rođen oko 55. godine u Hijeropolu, današnjoj Pamukkali u jugozapadnoj Turskoj. U R i m je došao u djetinjstvu kao rob bogatog i utjecajnog slobodnjaka Epafrodita, koji je bio tajnik najprije Neronov, a potom i Domicijanov. Epiktet je bio hrom, što jedan izvor pripisuje reumatizmu, a drugi Epafroditovoj okrutnosti. Još kao robu, Epiktetu je Epafrodit dopustio da pohađa predavanja Muzonija Rufa i vjerojatno ga nedugo za­ tim oslobodio. Pod Muzonijevim pokroviteljstvom, Epiktet je počeo predavati filozofiju. Godine 95. car Domicijan je prot­ jerao sve filozofe iz Rima i Italije, nakon čega se Epiktet prese­ lio u N i k o p o l , nedaleko današnje grčke luke Preveza, gdje je
16

17

Popis svih paralela između Encheiridion

Epiktet,

Razgovori II. 10.3.

The

Razgovora i Priručnika može se naći u G . Boter, of Epictetus and its three Christian Adaptations, Brill, Leiden,

1999; str. 427-431.

22

23

Pavel Gregorić !999·) svako od tih poglavlja razdijelio u dvije cjeline, i u tome ga slijedi ovo izdanje grčkoga teksta i prijevod. Čini se da je Arijanov motiv pri sastavljanju Priručnika bio da na jednom mjestu prikupi one Epiktetove misli za koje je sma­ trao da mogu poslužiti kao praktični vodič za početnike u stoičkoj filozofiji. U svojem komentaru uz Pnručnik Simplicije kaže da je Arijan to djelce tako naslovio "zbog toga što ono tre­ ba uvijek biti spremno i pri ruci [procheiron) onima koji hoće valjano živjeti." Štoviše, cijeli niz pojedinačnih naputaka za ponašanje u određenim situacijama Epiktet uvodi riječima "... neka ti pri ruci [procheiron) bude ovo...", što je vjerojatno ut­ jecalo na Arijanov odabir naslova. N a prvi pogled čitatelju b i se moglo učiniti da su 53 poglavlja Pnručnika nanizana bez posebnog reda. Međutim, danas je prih­ vaćeno da se određeni redoslijed ipak može razabrati, iako pos­ toje neslaganja oko detalja. U uvodnom odjeljku Pnručnika Epiktet razlikuje tri vrste stvari koje su do nas, a to su prosud­ ba, poriv, te želja i zazor. Vidjet ćemo kasnije da te tri vrste stvari konstituiraju tri filozofska područja koja se često spomi­ nju u Razgovorima. Ovdje je dovoljno spomenuti da redoslijed poglavlja Priručnika odražava ta tri područja, iako ne odviše čvrsto. N a k o n uvoda (§1) slijede poglavlja većinom posvećena želji i zazoru (§2-29), zatim poglavlja većinom posvećena porivu i prikladnim radnjama općenito (§30-45) i specifično za one koji su odabrali život filozofa (§46-52). Prosudba i pristanak spomenuti su na više mjesta u prolazu, te se čini da oni nisu predmet zasebnih poglavlja, osim možda §44-45. Razmjerno slabu obradu tog područja možemo obrazložiti činjenicom da se
18 19

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk njega trebaju latiti - kao što napominje Epiktet — tek oni koji su već uznapredovali u stoičkoj filozofiji, a ne oni koji tek počinju. O s i m toga, temeljitija bi obrada morala zaci u tehničke pojedinosti stoičke logike, a to bi početnicima zadavalo poteškoće. N a koncu, zaključno poglavlje (§53) donosi četiri pamtljiva citata koji sažimaju neke bitne momente stoičkog nauka. Ovdje možemo spomenuti da Priručnik ne odražava neke upadljive značajke Epiktetovog nauka zabilježene u Razgo­ vorima. Izdvojit ćemo Epiktetovu pobožnost. Naime, Epiktet je jedinstven po svojem žaru kada govori ο bogu, njegovoj brizi za ljude i potrebi pokoravanja bogu. To je Epikteta učinilo vrlo bliskim ranim kršćanskim misliocima, a kasnije je dovelo čak i do pokušaja utvrđivanja međusobnih utjecaja između Epikteta i nekih knjiga Novoga zavjeta. N o zašto te značajke nema u Priručniku? Vjerojatno je nema stoga što Arijan nije naumio sas­ taviti praktični vodič specifično u Epiktetov nauk, nego u stoič­ ki nauk općenito. Zato je ispustio one elemente Epiktetovih predavanja koji su karakteristični za njegovo naučavanje, i poslužio se onima za koje je smatrao da odražavaju univerzalne stoičke principe. Ο popularnosti Epiktetova Priručnika u kasnijoj antici svje­ doči činjenica da je Simplicije, istaknuti novoplatonovac i jedan od najvažnijih komentatora Aristotelovih djela, napisao već spomenuti komentar uz taj tekst. Nakon objavljivanja Polizijanova prijevoda Priručnika na latinski jezik 1497. godine, taj je tekst ubrzo postao popularan diljem Europe, a poznato je i nekoliko kršćanskih preinaka za monastičku uporabu u kojima se, na primjer, Sokratovo ime zamjenjuje imenom Sv. Pavla. Justus Lipsius, flamanski humanist koji je u 16. stoljeću pokušao oživjeti stoičku filozofiju, Epiktetov je Priručnik nazvao "dušom stoičke moralne filozofije".
20

1 8

Simplicije,

Komentar uz Epiktetov Priručnik 1.26-28.

U podjeli područja koju nalazimo u Razgovorima Epiktet govori ο pris­ tanku, a ne ο prosudbi. N o ključni element svake prosudbe, kao što je spomenu­ to u 5. odjeljku, jest pristanak koji se utisku daje ili uskraćuje, tako da se ovdje zacijelo radi ο jednom te istom području. Također, kada se govori ο području poriva misli se na poriv u rodnom smislu, što obuhvaća poriv u specifičnom smislu, kao pozitivni impuls, i odvraćaj, kao negativni impuls.
1 9

Epiktet,

Razgovon III.2.5.

24

25

Pavel Gregorić 7. Epiktetov nauk Pregled koji smo dali u odjeljcima 1-5 mogli bismo nazvati pre­ gledom ortodoksnog stoičkog nauka jer se uglavnom temelji na svjedočanstvima djela ranih stoičkih filozofa. Stoici tzv. srednjeg perioda, Panetije i Posidonije, unijeli su brojne inovacije i preinake u stoički nauk, a to je utjecalo i na stoike kasnog, odnosno rimskog perioda kojemu pripada i Epiktet. N o s obzirom na niz citata kojima smo ilustrirali pojedine teze može se zaključiti da se Epiktet u velikoj mjeri držao ortodoksnog stoičkog nauka. Poznati francuski istraživač stoičke filozofije, Emile Brehier, rekao je da se Epikteta ne može dovoljno pre­ poručiti onima koji žele razumjeti ranu Stou. Pa ipak, Epiktet nije slijepo slijedio Zenona i Krizipa, već je stoičkom nauku dao vlastiti pečat jačim naglašavanjem nekih elemenata tog nauka, preinačivanjem drugih, i uvođenjem novih. U ovom bismo poglavlju htjeli naznačiti neke od tih elemenata značajne za razumijevanje Priručnika. (A) Tri područja filozofije Da bismo shvatili Epiktetovu podjelu na tri područja filozofije, moramo se podsjetiti da je Sokrat filozofiju smatrao potragom ne za bilo kakvim znanjem, već za onom vrstom znanja koja upravlja čovjekovim životom. Sokrat je takvu vrstu znanja us­ poređivao s umijećem [techne), što podrazumijeva ne samo poznavanje konačnog cilja i pojedinih koraka k t o m cilju, nego i uvježbanost u t i m koracima. Stoici su i u tome bili Sokratovi baštinici. O n i su etimologiju riječi "filozofija" uzimali vrlo oz­ biljno. Filozofija je ljubav, odnosno težnja prema mudrosti. Z a stoike "mudrost je znanost božanskih i ljudskih stvari, a filozofi­ ja <tj. ljubav prema mudrosti> je vježbanje odgovarajućega umijeća." Ugrubo, odgovarajuće umijeće nije tek znanje cjelokupnog stoičkog sustava koji vrlinu postavlja kao konačan cilj i koji čovjeku omogućuje da u svakoj situaciji shvati koje korake treba poduzeti da bi se primaknuo t o m cilju, nego i
21
21

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk uvježbanost u izvođenju tih koraka. Drugim riječima, biti filo­ zof znači ne samo poznavati filozofsku teoriju i načela koja iz nje slijede, nego prije svega živjeti prema t i m načelima, prakti­ cirati filozofiju u svakoj situaciji, na svakom koraku. "Kao što je graditeljev materijal drvo a kiparov bronca, tako je i život svakog čovjeka materijal životnog umijeća," kaže Epiktet. To "životno umijeće" [techne pen bion) jest filozofija. Epiktet na više mjesta u Razgovorima (npr. 1.4.11, 1.17.20—26, II.8.29, III.2.1-5, III.12.13-14, IV.10.13) filozofiju dijeli na tri po­ dručja [topoi). To je podjela filozofije shvaćene upravo kao ži­ votno umijeće, pri čemu svaki dio odgovara jednom području primjene tog umijeća. Naime, kada Epiktet govori ο želji, porivu i pristanku (tj. ο želji i zazoru, porivu i odvraćaju, te pristanku ili prosudbi), on govori otprilike ο tri domene u koji­ ma se čovjek treba uvježbati da bi napredovao k vrlini i eventu­ alno ostvario sreću. Štoviše, on nam naznačuje i na koji način se uvježbati u svakoj domeni. Prije nego što kažemo nešto ο svakoj pojedinoj domeni, treba napomenuti da Epiktetovu podjelu na tri praktična područja primjene filozofije moramo razlikovati od ranije spomenute podjele filozofije na fiziku, logiku i etiku. O v o potonje je pod­ jela na tri teorijska područja filozofije, odnosno tri dijela govora ο filozofiji. Malo kasnije ćemo vidjeti na koji se način ove dvije podjele mogu povezati. (i) Zelja i zazor. U 4. odjeljku objasnili smo da su želja i zazor porivi koji nastaju uslijed pristanka na utiske koji predmete predstavljaju kao dobre odnosno kao loše. Budući da čovjekova sreća ovisi ο ostvarenju onoga što smatra dobrim i izbjegavanju onoga što smatra lošim, svoju želju i zazor čovjek treba obliko­ vati na taj način da se osigura od neuspjeha u postizanju onih stvari koje želi i izbjegavanju onih stvari od kojih zazire. N o čovjek to može postići jedino tako da želju i zazor usmjeri na predmete koji su do njega, a to su stanja njegove duše i činovi koji iz tih stanja proizlaze. Prema tome, želju treba usmjeriti na prirodne i dobre stvari koje su do njega (vrla stanja duše i vrle
22
22

Ps.-Plutarh, Ο

filozofskim mišljenjima 874E

(= Aetije,

Placita 273.11-14

[Diels]).

Epiktet,

Razgovori 1.15.2-3.

26

27

Pavel Gregorić radnje), a zazor na one protuprirodne i loše stvari koje su do njega (poročna stanja duše i poročne radnje). A k o pak svoju želju i zazor čovjek usmjeri na predmete koji nisu do njega (in­ diferentne stvari), to više neće biti želja i zazor u strogom smis­ lu riječi, nego emocije. Podsjetimo se da su indiferentne stvari u rukama sudbine, pa kad čovjek ne uspije postići i l i kada izgubi ono što pogrešno smatra dobrim (npr. zdravlje, bogatstvo, ugled), odnosno kada ne uspije izbjeći i l i riješiti se onoga što pogrešno smatra lošim (npr. bolest, siromaštvo, beščast), on će biti uznemiren, uplašen, zavidan, nesretan. Za Epikteta je karakteristično insistiranje da čovjek koji napreduje mora potisnuti želju za onim dobrim i potpuno se usredotočiti na zazor od onog lošeg. Razlog za to je sljedeći. Kada čovjek nauči razlikovati između onoga što jest i onoga što nije do njega, te u sklopu onoga što je do njega između vrlih i poročnih stanja duše, on će odmah željeti vrla i zazirati od poročnih stanja duše. Međutim, vrla stanja duše nastupaju kao rezultat cjelokupnog čovjekovog moralnog napora, tako da dolaze tek na kraju. Zbog toga je bolje potisnuti i l i barem odgoditi želju za vrlim stanjima duše i potpuno se usredotočiti na izbjegavanje poročnih stanja duše. Inače bi čovjek mogao po­ stati nestrpljiv, a to bi zakočilo njegov napredak. (ii) Ροήν i odvraćaj. Epiktet upotrebljava pojam "poriva" drukčije nego rani stoici, ograničavajući ga na onaj tip poriva koju su rani stoici nazivali "odabir" (ekloge). K o d poriva i odvraćaja čovjek je okrenut prema van, prema onome što nije do njega. Predmet poriva i odvraćaja su prikladne radnje, dakle radnje koje je racionalno činiti jer održavaju čovjekovu vlastitu prirodu i prirodu drugih racionalnih bića. Iako je prvo područje najvažnije, Epiktet smatra da bi bilo pogrešno sve svoje napore usmjeriti na to područje. To bi zahtijevalo povlačenje iz svijeta, posvemašnji asketizam koji je za stoike protuprirodan. "Jer ne smijem biti bešćutan (apathes) poput kipa, već održavati svoje prirodne i stečene odnose kao pobožna osoba, sin, brat, otac,
23 24

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk građanin." Čovjek treba izvježbati svoj poriv i odvraćaj tako da teži za ispravnim stvarima, dakle za stvarima koje imaju racionalno opravdanje. Također, tu težnju valja ostvariti na is­ pravni način, što se prije svega odnosi na poriv uz ogradu [hupexairesis). Kada teži za ispravnim stvarima, čovjek to treba činiti sa sviješću da je možda već predodređeno da on u tome ne uspije. To će ga učiniti staloženijim i mirnijim kad stvari koje nisu do njega ne ispadnu onako kako bi on to htio i l i kako je planirao. (iii) Pnstanak. Kao što smo ranije kazali, racionalna bića utiscima daju i l i uskraćuju pristanak, ovisno ο širem spoznaj­ nom i vrijednosnom okviru koji imaju. Dati pristanak na neki utisak znači vjerovati da je predmet odista onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju praktičnih utisaka izravno vodi u činjenje. Uskratiti pristanak nekom utisku znači ne vjerovati da je predmet onakav kakav se u utisku nadaje, što u slučaju prak­ tičnih utisaka inhibira činjenje. Kada bi čovjek svoj pristanak tako izvježbao da ga daje isključivo istinitim utiscima, on b i postao nepogrešiv. Sva njegova vjerovanja bila b i istinita i ne b i imao protuslovna vjerovanja. N o Epiktet smatra da se na vježbanje pristanka treba usredotočiti tek onaj koji se već iz­ vježbao u prva dva područja i odmakao u napredovanju. Uvježbavanjem pristanka čovjek dodatno učvršćuje svoje želje i zazore te porive i odvraćaje "tako da m u niti u snovima, p i ­ janstvu ili potištenosti nijedan utisak ne promakne neispitan." Iz svega što je rečeno slijedi da uvježbanost u prvom po­ dručju čovjeka lišava uznemirenosti i uzbuđenja; uvježbanost u drugom području čovjeka čini dobrim članom obitelji, političke i kozmičke zajednice, staloženom i mirnom osobom; uvjež­ banost u trećem području čovjeku daje sigurnost, nepokole­ bljivost i čvrstinu. Ova tri područja mogu se povezati s tri dijela filozofije. D o k je treće područje ponajprije vezano uz logiku, a drugo uz etiku, prvo područje veže se uz fiziku. Ukratko, da bi čovjek znao što željeti i od čega zazirati, u konačnici mora poz25
24

Epiktet, Priručnik §2, §48; Razgovori III.9.22, III.12.8, III.13.21. Usporedi M a r k o Aurelije, Samome sebi ΙΧ.7.1 i ΧΙ.37.1.
23

Epiktet, Epiktet,

25

Razgovori III.2.4. Razgovori III.2.5.

28

29

Pavel Gregorić navati prirodu svemira i svoje mjesto u njemu. N a k o n što smo rekli nešto ο Epiktetovoj trodiobi filozofije u Razgovorima, treba naglasiti da se u Priručniku §52 izlaže nešto drukčija trodioba. Prvo je područje primjene načela, drugo je područje dokazivanja načela, a treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna područja. D o k treće područje iz Priručnika bjelodano odgovara trećem području iz Razgovora i usko je povezano s logikom, oko preostala dva područja posto­ je dvojbe. N o čini se da prvo područje iz Priručnika obuhvaća prva dva područja iz Razgovora i odnosi se na etiku, dok se dru­ go područje iz Priručnika u konačnici odnosi na fiziku koja za stoike sadrži krajnje dokaze etičkih načela. A k o je to točno, možemo zaključiti da se Priručnik uglavnom bavi prvim od triju područja spomenutih u §52, tj. područjem primjene načela.
26 27

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk tam."' Utisak se može ispitati na različite načine. N a više mjes­ ta, primjerice u Priručniku §34, Epiktet govori ο tome da utisak valja odvagnuti s drugim utiscima, npr. s utiscima štetnih posljedica koje bi mogle uslijediti ako se tom utisku dade pris­ tanak, s utiscima korisnih posljedica koje b i mogle uslijediti ako se t o m utisku uskrati pristanak, s utiscima drugih predmeta i al­ ternativnih radnji itd. Ta sposobnost odvagivanja utisaka konsti­ tutivna je za Epiktetovo shvaćanje racionalnosti. "A za koju svrhu nam je uopće racionalnost dana od prirode? Za ispravnu upotrebu utisaka." U Priručniku §1 Epiktet kaže da utisak treba prosuđivati mjerilima stoičkog nauka, pri čemu najprije treba utvrditi je l i predmet predstavljen utiskom do nas i l i nije. N a k o n što se to utvrdilo, vjerojatno slijedi da treba utvrditi je l i on prirodan i l i protuprirodan, pa ako je do nas i prirodan, onda je dobar i treba ga željeti; ako je do nas i protuprirodan, onda je loš i treba od njega zazirati; ako nije do nas i prirodan je, onda ima racionalno opravdanje i treba imati poriv za njim; ako nije do nas i pro­ tuprirodan je, onda nema racionalno opravdanje i treba ga izbje­ gavati. Odatle vidimo da se izvježbanost u prva dva područja svodi na ispravnu upotrebu utisaka. Možemo pretpostaviti da postoje slični načini utvrđivanja je l i utisak istinit ili neistinit (sjetimo se "spoznajnosnih utisaka"), tako da će isto vrijediti i za treće po­ dručje. Prema tome, kad Epiktet nalaže ispravnu upotrebu uti­ saka, on zapravo nalaže neprekidno propitivanje naših vje­ rovanja i prosudbi ο stvarima. Za Epikteta je to kardinalno živ­ otno načelo zbog toga što naša vjerovanja i prosudbe određuju naše djelovanje, a ο našem djelovanju ovisi naša sreća. "Kao što je Sokrat govorio da se ne smije voditi neispitani život," veli Epiktet, "isto tako se ne smije pripustiti neispitani utisak."
28 29

(B) Ispravna upotreba utisaka Iako Epiktet na nekoliko mjesta u Razgovorima uspostavlja hi­ jerarhiju među trima područjima, on smatra da na njima treba raditi istodobno. Vježbanje želje i zazora, poriva i odvraćaja te pristanka ima zajednički nazivnik koji u Epikteta glasi "ispravna upotreba utisaka". Kao što smo naznačili, ljudi su stalno "bom­ bardirani" različitim utiscima. N a mnoge od njih pristanak se daje automatski, pa ljudi bez razmišljanja vjeruju da su ko­ jekakve stvari dobre ili loše, prikladne ili neprikladne, istinite i l i neistinite. Zavedeni tako svojim utiscima, ljudi imaju pogrešna vjerovanja i prosudbe, zbog čega u sva tri područja djeluju pogrešno, a to pak dovodi do uznemirenosti, pokvarenosti i obmanutosti. Jednom riječju, ljudi se utiscima koriste na neispra­ van način i to ih čini nesretnima. Ispravna upotreba utisaka najprije podrazumijeva odgađanje pristanka da bi se taj utisak ispitalo. Evocirajući Sokrata koji u Platonovom Teetetu i Sofistu tvrdi da je razmišljanje dijalog duše same sa sobom, Epiktet kaže da s utiskom treba povesti dijalog: "Da ne b i bio zaveden jačinom utiska, reci mu: 'Sačekaj me malo, utisku . Daj da vidim kakav si i ο čemu si. Daj da te ispi1
2 6

Epiktet, Epiktet, Epiktet,

V i d i bilješku 87 uz §52.

Razgovori II.16.24—25; usp. III.12.15. Razgovori I.20.5. Razgovori III.12.15; usp. Platon, Sokratova obrana 3835.

30

3i

Pavel Gregorić (C) Volja Riječ koju u neprilici prevodimo kao "volja" jest proairesis. T u riječ u etiku je uveo Aristotel. Za njega je proairesis, pojednos­ tavljeno rečeno, sposobnost odlučivanja ο tome što činiti u po­ jedinim situacijama nakon temeljitog promišljanja ο konačnom cilju i koracima koje treba poduzeti da bi se taj cilj ostvario. Proairesis je, smatra Aristotel, pouzdaniji pokazatelj čovjekovog karaktera nego njegova djela. N a jednom mjestu Aristotel kaže da je proairesis "um koji želi ili želja koja razmišlja, i takav prin­ cip jest čovjek". Iako ne posjedujemo neovisne potvrde da je Epiktet čitao Aristotela, njegovo poimanje proairesisa slično je Aris­ totelovom. I Aristotel i Epiktet ograničavaju proairesis na ono što je do nas. Za obojicu proairesis uključuje racionalnost. Obo­ jica usko povezuju proairesis s čovjekovim karakterom. Štoviše, obojica poistovjećuju osobu s proairesisom. N o vidjet ćemo da je to poistovjećenje u Epikteta dalekosežnije nego u Aristotela. Za stoike svaki čovjek posjeduje dio božanstva u sebi, a taj dio je njegova racionalna duša, odnosno ono što su stoici nazi­ vali "upravljački dio" (to hegemonikon). Racionalna duša je sub­ jekt iskustva jer su utisci preinake u njoj. O s i m toga, ona prosuđuje istinitost i vrijednost utisaka te u skladu s time i m daje i l i uskraćuje pristanak. Zbog toga što svatko od nas ima ra­ zličito iskustvo, jer primamo različite utiske, i što različito pro­ suđujemo, jer različito dajemo i l i uskraćujemo pristanak, racionalna duša svakoga od nas je različita. Zapravo, svatko od nas je ponajprije svoja racionalna duša, sa svojom individualnom poviješću i svojim dispozicijama. Kada bilo tko od nas kaže "Ja", on misli ponajprije na svoju racionalnu dušu. Međutim, Epiktet ne poistovjećuje čovjeka s njegovom racionalnom dušom, nego s onim vidom racionalne duše koji se tiče praktične primjene racionalnosti i koji je izravno odgovoran za čovjekovu sreću i l i nesreću u životu. Taj vid Epiktet naziva proairesis: " T i nisi meso i dlake, nego proairesis. A k o ti je
30

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk proairesis dobar, tad jesi dobar." Proairesis je onaj v i d racionalne duše koji upotrebljava utiske, koji sukladno toj upotrebi ima želje i zazore te porive i odvraćaje, koji pokreće čovjeka na djelovanje. A k o ispravno upotrebljava utiske, proairesis će že­ ljeti ono što je odista dobro i zazirati od onoga što je odista loše, i imat će porive i odvraćaje koji imaju racionalno opravdanje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti neuznemiren, slobodan od emocija, izvršavat će prikladne radnje i to na pravi način. A k o je pak zaveden utiscima, proairesis će imati pogrešne želje i zazore, te imati neopravdane porive i odvraćaje. Zbog takvog proairesisa čovjek će biti uznemiren, rastrgan emocijama, sklon izvršavanju neprikladnih radnji. "Bit dobra," kaže Epiktet, "nekakvo je stanje proairesisa, bit zla isto tako. A što su onda iz­ vanjske stvari? One su materijali za proairesis koji će u postu­ panju s njima stvoriti vlastito dobro i l i zlo. Kako će stvoriti dobro? Tako što se neće diviti materijalima. Jer kada su vjerovanja ο materijalima ispravna, proairesis je dobar, a kada su iskrivljena i izopačena, proairesis je loš." Čovjek je u dobrom položaju utoliko što je proairesis u pot­ punosti do njega, a dobar proairesis je izvor svih čovjekovih do­ bara i temeljni uzrok njegove sreće, dok je loš proairesis izvor svega lošeg u čovjeku i temeljni uzrok njegove nesreće. Hoće l i ga on ispravnom upotrebom utisaka učiniti dobrim i l i će ga zaveden utiscima učiniti lošim — prodati ga, kako Epiktet zna kazati — to ovisi ο čovjeku. Prema tome, svaki čovjek je odgo­ voran za svoj proairesis. Štoviše, on je prije svega ostaloga odgovoran za svoj proairesis, jer proairesis određuje sveukupno čovjekovo djelovanje. Sada kad nam je jasnije što znači riječ "proairesis' u Epikteta, valja reći nešto ο prijevodu te riječi. Ona se obično na hrvatski prevodi kao "izbor" i l i "odluka", no to je odviše ograničeno. Možda bi se proairesis opisno moglo prevesti kao "moralni karakter", no tome b i se moglo prigovoriti da proairesis može
32 31

31

Epiktet, Epiktet,

3 0

Aristotel,

Nikomahova etika VI.2

ii39 4~5.

b

32

Razgovon III.1.40. Razgovon I.29.1-3.

32

33

Pavel Gregorić biti i loš, dakle nemoralan. Vjerojatno nema posve zadovoljava­ jućeg prijevoda te riječi. U prijevodu Pnručnika rabimo riječ "volja"/i to ponajprije iz povijesnih razloga. Naime, Epiktetov pojam proairesisa snažno je utjecao na Augustinovu klasičnu formulaciju pojma volje [voluntas). Kao i proairesis, volja je neš­ to što prethodi djelovanju i što može biti dobro i loše. Dobra volja je i za Epikteta i za Augustina najveće dobro, izvor svih čovjekovih vrlina. Najzad, kao i proairesis, dobru volju "treba samo htjeti da b i se imala". Ovdje možemo spomenuti da jedan aspekt Augustinovog slo­ jevitog problema slobodne volje ima svoj parnjak u stoicizmu. Vrlo pojednostavljeno kazano, ako Boga krasi providnost, on unaprijed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju. To znači da je nužno da čovjek oblikuje svoju volju na onaj način na koji je Bog unaprijed znao da će je čovjek oblikovati, odakle slijedi da je čovjekova volja oblikovana po nužnosti, a ne slobodno. Augustin odgovara da konkluzija ne slijedi. To što Bog unapri­ jed znade kako će čovjek oblikovati svoju volju ne znači da pos­ toji ikakva prisila nad čovjekovim oblikovanjem vlastite volje. Naprotiv, ono što Bog unaprijed znade jest kako će čovjek isko­ ristiti svoju slobodu u oblikovanju vlastite volje. Nešto slično nalazimo i u stoicizmu. Budući da je u svemiru sve unaprijed određeno, unaprijed je određeno i to kakav će biti čovjekov proairesis, pa slijedi da proairesis nije odista do njega. A l i to ne slijedi, tvrde stoici. Unaprijed je određeno da će čovjekov proairesis biti takav i takav upravo zbog toga što će ga čovjek slobodno odlučiti izgraditi na taj način. Stoici b i rekli da je "sudosuđeno" da čovjekov proairesis bude takav i takav, naime sudosuđeno je čovjekovom slobodnom odlukom da ga učini takvim.
33

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk bode. N o Epiktet ne govori ο slobodi u t o m smislu. Njegov je pojam slobode takav da može bez ustručavanja reći da je on kao rob slobodan, dok je njegov gospodar rob. Ο kakvom se to pojmu slobode radi? "Slobodan je onaj čovjek koji nije sprečavan," piše Epiktet, "onaj kojemu su dostupne stvari koje hoće. Onaj pak kojega se može spriječiti, prisiliti, sputati, i l i ga uvaliti u nešto protiv nje­ gove volje, taj je rob." Budući da vanjske stvari nisu do nas, u vezi s njima m i možemo biti spriječeni, prisiljeni i sputani. Sto­ ga ako vanjske stvari smatramo dobrima i želimo ih, m i smo robovi. N a primjer, ako želimo zdravlje i l i bogatstvo, bit ćemo zapriječeni kad se razbolimo i l i kad nas netko okrade. U toj spriječenosti da ostvarimo i l i posjedujemo ono što želimo m i nismo slobodni. Jedini način da čovjek bude slobodan jest da želi isključivo one stvari koje su do njega, jer za njihovo ostvarenje nema za­ preka. Točnije kazano, jedina zapreka ostvarenju tih stvari je čovjek sam. A k o čovjek ne odluči svoj proairesis učiniti dobrim, ako ne odluči učiniti svoje želje i porive ispravnima i racionalni­ ma, dakako da neće željeti stvari koje su do njega i da će stoga biti spriječen u njihovom ostvarenju. N o ako odluči svoj proairesis učiniti dobrim i usavršiti svoje želje i porive, nema nikakvih zapreka da on to ostvari. I u t o m odsustvu svih zapre­ ka ostvarenju spomenutih stvari čovjek je slobodan. Prema tome, sloboda leži u čovjekovom proairesisu, u usklađivanju njegovih želja i poriva s kozmičkom prirodom. "Put koji vodi u slobodu, jedino dokinuće ropstva, jest moći cijelom dušom reći: 'Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, gdje god da ste m i odredili mjesto!'"
34 35

(D) Sloboda Epiktet naglašava važnost slobode za čovjekovu sreću. Moglo b i se pomisliti da je to razumljivo s obzirom na činjenicu da je Epiktet bio rob, pa je bio posebno osjetljiv na vrijednost slo3 3

Isaiah Berlin u svom poznatom ogledu ο dva pojma slobode ovakvo individualističko i apolitičko shvaćanje naziva "stra­ teškim povlačenjem u unutrašnju kulu" koje je karakteristično

34

Epiktet,

Razgovon

IV.1.128; usp. 1.12.8-16.

Augustin, Ο

slobodi volje 1.12.26.

Epiktet, Razgovon IV.1.131. O v o je Epiktetov omiljeni citat iz Kleantove himne Zeusu koji nalazimo i na koncu Priručnika.
3 5

34

35

Pavel Gregorić za svijet u kojemu je život težak i neizvjestan. I odista, da bis­ mo razumjeli uspjeh stoicizma u antici, moramo se prisjetiti da u to vrijeme nije bilo sustava zdravstvene zaštite, da je stopa mortaliteta bila vrlo visoka, da su društvene i političke prilike bile nepredvidljive. Ljudi su se mnogo češće suočavali s neimaštinom, glađu, bolestima, progonstvima, sakaćenjima i smrću nego što je to danas slučaj. U takvim okolnostima ljudi su pronalazili utjehu i ohrabrenje u filozofiji koja naučava da je čovjek djelić bogom prožetog svemira u kojemu se sve odvija na unaprijed utvrđeni i najbolji mogući način. To je ljudima davalo snage da prihvate sve što ih u životu snalazi bez k o m ­ promitiranja osobnog i profesionalnog integriteta, i to s utješnim osjećajem da uloženi napor i samokontrola nisu uzaludni jer predstavljaju trijumf racionalnosti kojim čovjek doprinosi racionalnosti svijeta. T u grčku ideju savezništva s bogom ima­ nentnim u prirodi i čovjeku, iz koje je antički duh pola tisuć­ ljeća crpio moralnu snagu i utjehu, povijesno je prevladala židovsko-kršćanska ideja ο transcendentnom bogu i vječnom životu na onome svijetu. 8. Izdanja Epiktetovih djela i odabrana literatura Standardno izdanje grčkog teksta sačuvanih Epiktetovih djela je H . Schenkl, Epicteti Dissertationes ab Arriano digestae, Teubner, Leipzig, 1894, i 9 i 6 . N a Schenklovom izdanju temelji se pristu­ pačnije izdanje Epiktetovih djela s engleskim prijevodom: W . A . Oldfather, Epictetus: The Discourses as reported by Arnan, the Manual, and Fragments, 2 sv., Loeb Classical Librarv, C a m bridge Massachusetts, 1925-1928. Također, vrlo dobar i šire dos­ tupan prijevod cjelokupnih Epiktetovih djela na neki od svjetskih jezika jest onaj engleski koji je priredio C . G i l l , Epicte­ tus: The Discourses, The Handbook, Fragments, Everyman, Lon­ don, 1995. Schenklovo izdanje Pnručnika temelji se na onom Schweighauserovom iz 1798., iako dodaje novi kritički aparat.
2 36

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk N a k o n Schweighauserovog, jedino pravo kritičko izdanje jest G . Boter, The Encheiridion oj Epictetus and its three Chnstian Adaptations, Brill, Leiden, 1999. To je bez sumnje najbolje iz­ danje grčkog izvornika Epiktetovog Pnručnika, s minucioznim opisom rukopisne građe i transmisije te vrlo detaljnim kritičkim aparatom. U istom svesku nalaze se kritički tekstovi triju kršćanskih adaptacija Pnručnika, od kojih jedna nikada prije nije bila objavljena. O d prijevoda na suvremene jezike ponajbolji i najpristupačniji su: (engleski) Ν . P. White, Epictetus: The Handbook, Hackett, Indianapolis and Cambridge, 1983; (njemački s grčkim tekstom) K. Steinmann, Epiktet: Handbiichlein der Moral, Reclam, Stuttgart, 1992; (francuski s grčkim tekstom) P. Hadot, Arrien: Manuel d'Epictete, Livre de Poche, Pariš, 2000. Knjižica Flavije Anjan: Pnručnik Epiktetov, Kultura, Beograd, 1958. donosi zastarjeli prijevod Miloša N . Durića na srpski jezik i uvod koji je mjestimice informativan a predstavlja sažetak poglavlja ο stoicizmu iz Durićeve knjige Istonja helenske etike, Zavod za udžbenike, Beograd, 1961. Postoji i knjiga Epiktet: Knjižica 0 moralu; Razgovon, C I D - N O V A , Zagreb, 2002, ali ona je nestručno priređena i zapravo ne donosi prijevod Epikteta s grčkoga jezika. Nekoliko glavnih antičkih izvora za poznavanje stoičke etike prevedeno je na srpski jezik. VII. knjiga Života i mišljenja is­ taknutih filozofa Diogena Laertija predstavlja važan izvor, no prijevod A . Vilhara (Beograd, i 9 9 i ) nije osobito pouzdan. T u su i prijevodi dvaju Ciceronovih spisa, Ο krajnostima dobra i zla (preveo P. Pejčinović, Sarajevo, 1975) i Ο dužnostima (pre­ veo V . Tomović, Beograd, 1955; N o v i Sad, "1987), te Senekinih Pisama pnjateIju (preveo A . Vilhar, N o v i Sad, 1978). Iz stručne literature na hrvatskom jeziku najpotpuniji uvid u stoičku filozofiju s iscrpnom i preglednom bibliografijom či­ tatelj može dobiti iz niza od sedam stručnih članaka posvećenih stoicizmu u zbirci Helenistička filozofija: Epikurovci, stoici, skep­ tici koju su priredili P. Gregorić, F. Grgić i M . Hudoletnjak
37 4
37

V i d i I. Berlin, "Dva poimanja slobode" u Petrović, Feral Tribune, Split, 2000.

3 6

Četiri eseja 0 slobodi,

preveo N . V i d i moj prikaz tog izdanja u

Gordogan 4-5 (2005),

str. 227-229.

36

37

Pavel Gregorić Grgić, KruZak, Zagreb, 2005. T u valja izdvojiti temeljiti i opsežni članak B. Inwooda i P. Doninija "Stoička etika", preve­ den iz zbirke The Cambridge History of Hellenistic Philosophy, koji su priredili K . Algra i suradnici, Cambridge, 1999. Ta obim­ na zbirka članaka vodećih svjetskih stručnjaka predstavlja izvrstan uvod u pojedine škole, discipline i probleme karakteris­ tične za helenističku filozofiju. O d monografija posvećenih cjelokupnoj stoičkoj filozofiji još uvijek je korisna studija M . Pohlenza Die Stoa: Geschichte einer geistigen Bewegung, 2 sv., Gottingen, 1948-1955, i 9 8 6 . Manjega su obima, i možda prikladnije kao uvodno štivo, knjige J. M . Rist, Stoic Philosophy, Cambridge, 1969, F. H . Sandbach, The Stoics, London, 1975 i Τ Brennan, The Stoic Life: Emotions, Duties, and Pate, Oxford, 2005. Također, tu je zbirka članaka raznih autora koji pružaju uvod u glavne aspekte stoičke filo­ zofije, The Cambndge Companion to the Stoics, koju je priredio B. Inwood, Cambridge, 2003. O d temeljnih radova posvećenih ranoj stoičkoj etici treba spomenuti sada već klasično djelo B. Inwooda, Ethics and Hu­ man Action in Early Stoicism, Oxford, 1985. Među brojnim člancima ο stoičkoj etici izdvajamo G . Striker, "Following N a ­ ture: A Study in Stoic Ethics", Oxford Studies in Ancient Philosophy 9 (1991), str. 1—73, M . Frede, "On the Stoic Conception of the Good", Topics in Stoic Philosophy, ed. K . Ierodiakonou, O x ford, 1999, str. 74-94, te A . A . Long, "Stoic Eudaimonism" u au­ torovoj zbirci Stoic Studies, Cambridge, 1996, str. 179—201. N a hrvatskom jeziku pažnju zaslužuje rad M . Hudoletnjak Grgić "Stoički fizikalizam i etički idealizam" u Godišnjaku za filozofiju 2003, str. 129—147. Epiktetom se koncem 19. stoljeća sustavno bavio A . Bonhoffer, čije su studije još uvijek korisne, napose Epictet und die Stoa, Stuttgart, 1890. i Die Ethik des Stoikers Epictet, Stuttgart, 1894. Među recentnom literaturom izdvaja se odličan uvod u Epiktetovu misao iz pera A . A . Longa, Epictetus: A Stoic and Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, u kojoj se može pronaći i is­ crpna bibliografija ο djelima posvećenima Epiktetu. O d
6

Uvod u stoičku etiku i Epiktetov nauk recentnijih članaka posvećenih Epiktetovom etičkom nauku možemo izdvojiti J. Hershbell, "The Stoicism of Epictetus", Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1986), str. 2148—2163, R. Dobbin, "Prohairesis in Epictetus", Ancient Philosophy 11 (1991), str. 111-135, te R. Kamtekar, "ΑΙΔΩΣ in Epicte­ tus", Classical Philology 93 (1998), 136-160. O n i koje zanima misao Marka Aurelija i utjecaj koji je na nju izvršio Epiktet svakako trebaju pročitati knjigu P. Hadota La Citadelle interieure: Introduction aux Pensees de Mare Aurele, Pariš, 1992, i997, koja je već prevedena na engleski, njemački i talijanski jezik. Za utjecaj Epikteta na ranokršćansku misao tre­ ba pogledati Bonhofferovu knjigu Epictet und das Neue Testa­ ment, Giessen, 1911, te članak A . Jagu, "La Morale d'Epictete et le christianisme" u Aufstieg und Niedergang der romischen Welt II.36.3 (1989), str. 2164-2199. Iz više popularne literature, pronicljiv i vrlo duhovit prikaz stoičkog filozofa može se naći u Lukijanovim Svjetonazorima na dražbi (priredio Ρ Gregorić, KruZak, Zagreb, 2002). Siri interes za Epikteta u Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih desetak godina pobudile su dvije knjige. Prva je roman T. Wolfa, A Man in Puli iz 1998. godine. Roman govori ο nepravedno osu­ đenom mladiću iz Californije koji se u zatvoru slučajno susreće s Epiktetovim tekstom i odlučuje primijeniti njegov nauk u svom životu. Druga knjiga je biografsko djelo vice-admirala J. B. Stockdalea Courage Under Pire: Testing Epictetus 's Doctrines in a Laboratory of Human Behaviour iz 1994. godine. U tom djelu Stockdale opisuje kako m u je Epiktet, napose Priručnik koji je djelomice znao napamet, pomogao da kao zarobljeni pilot američke mornarice preživi sedam i pol godina zatočeništva u zloglasnom zatvoru u Sjevernom Vijetnamu gdje je iz dana u dan bio okrutno mučen. U vezi s time možemo spomenuti da je stoicizam oduvijek bio posebno primjenjiv u vojsci, ο čemu govori recentna studija N . Sherman Stoic Warriors: The Ancient Philosophy behind the Military Mind, Oxford, 2005.
2

38

39

Epiktetov Priručnik

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
1. ήμΐν. κτήσις, εργα. και άλλότρυα. οιηθής σον εστίν, πράξεις γάρ ταραχθήση, μόνον τά μεν εφ* ήμΐν εστι φύσει ελεύθερα, δούλα, δούλα εάν ακώλυτα, κωλυτά, ελεύθερα πενθήσεις, Si το ώσπερ ού8είς άκων ού8ε μετρίως άφιεναι και ουδ' μεν τινί, έξεις, άπαραπό8ιστα, και τά τά Si ουκ εφ* ήμΐν ασθενή, οΰν οτι, και σον ού8είς Ιάν τά φύσει Γδια, θεούς είναι, σε ού8ενα, και τό αλλότρια Των όντων μεν τά μεν εστίν ουκ ivi εφ* ήμΐν, ορεζις, δσα εφ* ήμΐν λόγω τά Si ουκ εφ* και ή ημέτερα

Epiktetov Priručnik
ι. N e k e stvari su do nas, a neke nisu do nas. D o nas su prosudba, poriv, želja, zazor i j e d n o m riječju sve ono što je naše djelo.
1

εφ* ήμΐν 8όζαι,

ύπόληφις, εργα' και

ορμή,

εκκλισις Si τό σώμα, ούχ

ivi λόγω

ο σα ημέτερα άρχαΐ

N i s u do nas naše tijelo, naš imetak, ugled,

položaj i j e d n o m riječju sve ono što nije naše djelo. Stvari koje su do nas po p r i r o d i su slobodne, nesprečive, nesputane, a one koje nisu do nas su slabe, ropske, sprečive i tude. Z a p a m t i stoga da ako po p r i r o d i r o b o v s k e stvari budeš smatrao s l o b o d n i m a i one tude vlastitima, bit ćeš sprečavan, jadikovat ćeš, bit ćeš u z n e m i r e n , predbacivat ćeš i l j u d i m a i bogovima. A k o pak samo ono što je t v o ­ je budeš smatrao svojim, a ono tude budeš smatrao — kao što i jest - tuđim, n i t k o te nikada neće prisiljavati, n i t k o te neće sprečavati, n i k o m e nećeš predbacivati, nikoga p r o z i ­ vati, n i t i j e d n u j e d i n u stvar nećeš činiti p r o t i v svoje volje, n i t k o t i neće škoditi, nećeš i m a t i neprijatelja, jer ništa štet­ μεμνησο αλλά προς και πλουτεΐν, οτι ου 8εΐ τά μεν τό παρόν, τυχόν προτέρων no nećeš trpjeti. S t r e m e ć i dakle za tako važnim stvarima, z a p a m t i da i h se ne smiješ latiti ako si tek umjereno potaknut, nego neke moraš p o t p u n o ostaviti, a druge za sada odgoditi. A ako b i h t i o i te prevažne stvari i položaj i bogatstvo, m o ž d a nećeš uspjeti ostvariti n i t i ove potonje jer stremiš i za p r e t h o d n i ­ ma, a te prethodne posve sigurno nećeš ostvariti — jedine τραχεία μελέτα επιλεγειν έπειτα stvari p u t e m k o j i h dolazi sloboda i sreća. Stoga se nauči s v a k o m g r u b o m u t i s k u kazati: "Samo si utisak i u o p ć e ne ono što se pojavljuje." P o t o m ga ispitaj i
3 2

μεμνησο μεμφη οιηθής

εμπο8ισθήση, ανθρώπους8ε άλλότριον, ού8εποτε, ούχ

άλλότριον,

αναγκάσει εχθρόν

σε κωλύσει, βλαβερόν τηλικούτων κεκινημενον παντελώς, ταύτα αυτών πάντως και ευθύς θελης τούτων γε

ου μεμφη τι

ουκ εγκαλέσεις

ού8ε εν, ού8είς πείση.

σε βλάφει,

οΰν εφιεμενος άπτεσθαι και άρχειν

αυτών,

τά 8ε ύπερτίθεσθαι τεύξτ]

εάν 8ε

8ιά τό και τών άποτεύξτ]

εφίεσθαί' ελευθερία

μήν εκείνων πάση

8ι ών μόνων

ευδαιμονία οΰν

περιγίνεται. φαντασία εΐ, και ού πάντως τό φαινόμενον"'

οτι "φαντασία

42

43

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
€^€ταζ€ €χ€ΐς, ήμΐν αυτήν πρώτω βστιν και 8οκίμαζζ τοις κανόσι πότβρον καν τούτοις π€ρι οΐς τα £</>' ουκ Se τούτω τα και μάλιστα, ουκ βστω ic/S ήμΐν το μ€ν οιότι

Epiktetov

Pnručnik

ή πζρί

nepi τι προς το μη

των σβ.

i φ* ή μ ιν ή, πρόχζιρον 2. Μέμνησο ου όρέγη,

ουδέν

Οτι όρβξβως

€παγγβλία το ope^ei

€πιτυχ€ΐν irepirreaeiv άποτυγχάνων αν oiSevi θάνατον μβν ών ή

prosudi pomoću tih mjerila koje posjeduješ, ponajprije i ponajviše time odnosi li se on na stvari koje su do nas, ili na one koje nisu do nas, pa ako se radi ο nekoj od onih koje nisu do nas, neka ti pri ruci bude da se to tebe ne tiče. 2. Zapamti da želja obećava da ćeš steći ono što želiš, a zazor da te neće zapasti ono od čega zazireš. Onaj koji ne uspije u želji nema sreće, a onaj koga zapadne ono od čega zazire je zle sreće. Stoga ako zazireš samo od protuprirod­ nih medu stvarima koje su do tebe, neće te zapasti ništa od čega zazireš. Ako pak zazireš od bolesti, smrti ili siro­ maštva, bit ćeš zle sreće. Stoga odagnaj zazor od svih onih stvari koje nisu do nas i preusmjeri ga na protuprirodne među stvarima koje su do nas. Zelju pak za sada potpuno dokini, jer ako želiš nešto od onoga što nije do nas, nužno nećeš imati sreće; a ako želiš nešto od onoga što jest do nas i što bi bilo valjano željeti, to ti još nije dostupno. Služi se jedino porivom i odvraćajem, ali lagano, s ogradom i blagošću.
4 5 6 7 8

βκκλίσβως

Se Ιπαγγζλία και 6 μβν iv

βκ€ΐνω ατυχής, οΰν μόνα €κκλίν€ΐς πβνίαν, των ήμΐν. τ€ των σοι ουκ

ο €κκλίν€ταΐ' 6 Se iv έκκλίνης π€ριπ€σή' 8υστυχήσ€ΐς. €(/>'ήμΐν και

€κκλίσ€ΐ τα παρά νοσον άρον

πβριπίπτων φύσιν δ' αν ούν τήν των

8υστυχής. Ιττι σοι, ή

€κκλίνης €κκλισιν

άπό φύσιν

πάντων των €</>' άveλe^ αν

μβτάθβς

€πι τα παρά Ιπι του τίνος, καλόν όρμάν

τήν ορβξιν όρέγη

Se παντζλώς των ουκ

παρόντος άτυχβΐν αν, και και

γάρ

βφ* ήμΐν

ανάγκη, ού84πω χρω,

τβ ίφ* ήμΐν πάρεστι. μίντοι

όσων μόνω και

όρέγζσθαι Se μζ$ τω

oiSev άφορμάν

κούφως

ύπβζαιρβσβως φυχαγωγούντων μέμνησο άρξάμενος.

άν€ΐμβνως. ή χρβίαν όποιον στέργης, ου ότι παρε­ βστιν, ότι

έκαστου χόντων άπό των ή

των

στβργομβνων σμικροτάτων στ<=ργω"' σαυτοΰ

Ιπιλβγειν αν χύτραν γάρ αυτής

"χύτραν

κατζαγβίσης καταφιλής γάρ τίνος το τά

ταραχθήση. άνθρωπον

αν παι8ίον καταφιλβΐς' 4· Ό τ α ν σβαυτόν πρόβαλλβ

ή γυναίκα, ου βργου

αποθανόντος άπτβσθαί Ιστι

ταραχθήση. μβλλης, iav iv τους λουσόμβνος βαλανβίω, λοι8οροΰντας, ύπομίμνησκβ άπίης, τους τους

3. Kod svake stvari koja zaokuplja dušu, pruža korist ili je voljena, sjeti se kazati kakva je, počevši od onih najsitni­ jih. Ako voliš neki ćup, sjeti se kazati: "Volim ćup") jer kad ga razbiješ nećeš biti uznemiren. Ako ljubiš svoje dijete ili ženu, sjeti se kazati da ljubiš ljudsko biće, jer kad umre nećeš biti uznemiren.
9

όποιον

βργον. γινόμενα

σβαυτω

άπ ο ρ ραίνοντας,

τους €νσ€ΐομ€νους,

4. Kad se namjeravaš latiti nekog posla, podsjeti se kakav je to posao. Ako se ideš okupati, predoči si ono što se događa u kupalištu: ljude koji prskaju okolo, koji se naguravaju, koji psuju, koji kradu. I sigurnije ćeš se latiti

44

45

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
κλέπτοντας. επιλεγης προαίρεσιν εφ* εκάστου γενηται ήθελον φύσιν προς τά και οϋτως ευθύς κατά έργου, εμπόδιον, μόνον, εχουσαν οτι φύσιν ούτω "λούσασθαι

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
άφη και του την και το "άλλ' ού προαίρεσιν δε, εάν έργου, εάν θελω εμαυτού ωσαύτως λούσασθαι τούτο κατά αγανακτώ svoju v o l j u
10

Epiktetov

Pnručnik

άσφαλεστερον έχουσαν γάρ, την

tog posla ako si smjesta kažeš: "Želim se o k u p a t i i sačuvati u p r i r o d n o m stanju." I isto tako k o d svakog posla. N a i m e , na taj način, ako naiđeš na n e k u p r e p r e k u k o d kupanja, bit će t i p r i ruci ovo: ' A l i nisam htio samo to, nego i sačuvati svoju volju u p r i r o d n o m stanju. A neću je sačuvati ako se b u d e m srdio zbog onoga što se događa." 5a. Ljude ne u z n e m i r u j u stvari, nego vjerovanja ο stvari­ ma. Primjerice, smrt nije ništa strašno
11

τηρήσαι." αν τι προς διότι

πρόχειρον τηρήσαΐ'

εσται

αλλά και

εμαυτού

ού τηρήσω

γινόμενα." τούς ανθρώπους δόγματα, διότι ή δεινόν, ού τά πράγματα, οίον ό θάνατος αλλά τό τό δεινόν ή τουτεστι εκείνο αλλά ούδεν δόγμα εστίν, τά

(inače b i se

i

5a. Ταράσσει τά περί δεινόν τό περι δταν εαυτών μηδεποτε τών (επει του οΰν και

S o k r a t u učinila strašnom),

nego vjerovanje da je smrt

πραγμάτων Σωκράτει θανάτου,

nešto strašno - to je ono strašno. Stoga kada smo spriječeni i l i u z n e m i r e n i i l i nas boli, nikada n e m o j m o drugoga k r i v i t i , nego nas same, to jest naša vlastita vjerovanja. 5b. Djelo je neodgojenoga p r o z i v a t i druge za ono što

αν εφαίνετο), ταρασσώμεθα άλλ' εαυτούς,

εμποδιζώμεθα άλλον δόγματα. έργον ήργμενου άλλω επαρθής ελεγεν άγαθώ επάρθητί' εν πλω αίτιώμεθα,

λυπώμεθα,

sam radi krivo, p r o z i v a t i samoga sebe djelo je onoga k o j i se tek počinje odgajati, a ne p r o z i v a t i n i t i drugoga n i t i sebe djelo je v e ć odgojenoga. 6.
13 12

5b. *Απαιδεύτου πράσσει αιδευμένου 6. ίππος σύ δε κακώς' τό μήτε

τό άλλοις μήτε

εγκαλεΐν εαυτώ.

εφ* οΐς εαυτώ'

αυτός πεπ­

παιδβυβσβαι τό

N i u č e m u se ne diči t u đ o m vrsnošću. K a d b i konj

dičeći se rekao "Lijep sam", to b i bilo podnošljivo. A l i kada ει ό αν ην εχω*, χρήσις φύσιν άγαθώ 7. K a d u putovanju m o r e m b r o d pristane, a t i b i se htio ει επι κυβερ­ ίνα εν μή τω
47

*Επι μηδενι επαιρόμενος δταν λεγης

άλλοτρίω οτι "καλός δτι επαίρη. τότε του

προτερήματι. είμι*, "ΐππον οίστόν καλόν σον; κατά σώ τινι

t i dičeći se kažeš "Imam lijepoga konja", znaj da se dičiš d o b r o m koje pripada konju. Sto je onda tvoje? U p o t r e b a utisaka. Stoga, k a d se u u p o t r e b i utisaka nalaziš u p r i r o d ­ n o m stanju, tada se diči, jer tada ćeš se dičiti n e k i m svojim dobrom.

επαιρόμενος εν χρήσει

ϊσθι δτι επι ίππου φαντασιών, οχής, η. εξέλθοις άναλεξη τό πλοΐον νήτης δεδεμενος επαρθήση. Καθάπερ τηνικαύτα

τί ούν εστι φαντασιών γάρ επι

ώσθ* δταν

πλοίου μεν

καθορμισθεντος και ποτε άφιεναι, ούτω και ό διάνοιαν

iskrcati da potražiš v o d u , usput b i mogao p o k u p i t i k a k v u školjkicu i l i cvijetak, dok pozornost treba usmjeriti
14

ύδρεύσασθαι, και βολβάριον, και συνεχώς καλεση,

οδού

πάρεργον δε δει τήν μή εκείνα

κοχλίδιον

na

τετάσθαι πάντα τά
4

b r o d i stalno se obazirati neće l i k o r m i l a r

p o z v a t i na po­

επιστρεφεσθαι ώς πρόβατα' β

lazak, pa ako pozove, sve to treba ostaviti k a k o ne b i bio u k r c a n v e z a n i h u d o v a p o p u t stoke. Isto tako i u životu:

καν καλεση,

εμβληθής

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
βίω, τρέχε πλοίου 8. θελε εάν διδώται άντι βολβαρίου ού8εν τό κωλύσει" άφεις επι πλοΐον μή τά ποτε και παι8ίον, στρεφόμενος" μακράν, Μή τά ζήτει γινόμενα

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
και κοχλι8ίου εκείνα άπαντα απαλλαγής ελλιπής. ώς θέλεις, αλλά γυναικάριον καλεση, μη8ε ποτε επι­ του iav Si ό κυβερνήτης ής, μη8ε
5

Epiktetov

Pnručnik

εάν Si γέρων

καλούντος γίνεσθαι και εμπό8ιον, εφ* εκάστου άλλου τινός

ako ti je umjesto cvijetka ili školjkice dana ženica ili djetešce/ ništa loše u tome. A l i ako kapetan pozove, os­ tavi sve to i trči na brod ne obazirući se ni na što. A ako si star, ne idi daleko od broda, da ne zakasniš kada budeš pozvan. 8. Ne traži da se stvari događaju onako kako želiš, nego ih želi onako kako se događaju, pa će ti sve ići glatko.
16

γινόμενα

ώς γίνεται, εστίν

εύροήσεις. προαιρέσεως εστίν τών εμπό8ιον, 8ε ού,

9· Νόσος εάν μή αυτή προαιρέσεως επίλεγε" ού.

σώματος θελη. γάρ

χώλανσις αυτό

σκέλους

εμπό8ιον, εμπιπτόντων σον 8ε

8ε ού. και τούτο

εύρήσεις

9. Bolest je poteškoća za tijelo, ali ne i za volju, ako ona to ne želi. Šepavost je poteškoća za noge, ali ne i za volju. I to si kaži kod svake stvari koja te zadesi: uvidjet ćeš da je to poteškoća za nešto drugo, ali ne i za tebe.
17 18

ί ο . Έφ* εκάστου φων χρήσιν προς καρτερίαν εθιζόμενόν επι ταύτα σεαυτόν αυτού,

τών προσπιπτόντων ζητείν τίνα 8ύναμιν ΐ8ης ή καλήν, εάν πόνος εύρήσεις

μεμνησο έχεις εύρήσεις και

επιστρέ­ προς τήν 8ύναμιν εύρήσεις ούτως

εάν καλόν εγκράτειαν

προσφερηται, άνεζικακίαν. αι φαντασίαι. οτι "απώλεσα απευανεν, άφηρεθη; μέχρι

αν λοώορία,

10. Kod svake stvari koja te zadesi sjeti se okrenuti se u sebe i istražiti kakvu moć imaš za upotrebu te stvari. Ako ugledaš ljepotana ili ljepoticu, pronaći ćeš moć za takve stvari, a to je uzdržanost. Ako te snađe tegoba, pronaći ćeš izdržljivost. Ako te snađu grdnje, pronaći ćeš strpljenje. I kad se tako navikneš, utisci te neće zavesti.
19

σε ού συναρπάσουσιν επι μη8ενός . το αλλα επιμελού, άπε8όθη. σε ό 8ούς

ι ι . Μη8εποτε αλλ γυνή τούτο μέλει οτι απεοωκα άπεθανεν\ απεοουη. 8ιά τίνος αυτού

εϊπης

αυτό", ή και σοι ώς

παιοιον τό χωρίον

απεοουη. ούκούν τι οι τοιούτους κρεΐσσον ή οε

κακός

ο αψελομενος.

άπήτησε;

δ' αν 8ι8ώ,

αλλότριου 12. Ει

ώς τού πανδοχείου άφες εμών, πονηρός τούς εσταιΓ

παριόντες. επιγάρ ζην

11. Nikada ni za što ne kaži "Izgubio sam to", nego "Vra­ tio sam". Dijete ti je umrlo? Vraćeno je. Žena ti je umrla? Vraćena je. Imanje ti je oduzeto? Dakle, i ono je vraćeno. 'Ali onaj koji mi ga je oduzeo je loš čovjek!" A što se tebe tiče čijim je posredovanjem davatelj to od tebe zatražio natrag? Dokle daje, brini se za to kao da je tude, kao pos­ jetitelji za gostionicu.
20

προκόφαι

θέλεις, τών

λογισμούς· εστι λιμώ

"αν αμελήσω τον παΐ8α, άποθανεΐν

ούχ εζω

8ιατροφάς"'

"αν μή κολάσω

άλυπον

και άφοβον

γενόμενον

12. Ako želiš postići napredak, odbaci ovakva razmiš­ ljanja: 'Ako budem zanemarivao svoje obaveze, neću imati što jesti", "Ako ne budem kažnjavao svoga slugu, bit će nevaljao". Jer bolje je umrijeti od gladi lišen bola i straha,

48

49

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
έν άφθόνοις κακόν σμικρών. έπίλβγζ άταραζία' Οταν ύπακοΰσαι, ούχ ούτως ταραχθήναι. 13. Ει άνους καν δόξαι δόξης προκόφαι θέλβις, μηδέν ύπόμβινον βούλου τήν άμ^λήσαι. σου και τήν γυναίκα και σοι καν γάρ ούν άπιστοι έ'νβκα δοκβΐν ΐσθι κατά του σβαυτοΰ τών γάρ έκτος ότι φύσιν έτερου δέ ταρασσόμβνον. έκχ€Ϊται ότι προίκα καλής βστιν τό κρβΐσσον άρζαι δέ και τοιγαροΰν το άπάθβια, ότι τον άπό παΐδα των οΐνάριον τοσούτου δύναται μή άλλ' eivai ή σέ κακοδαίμονα. έλάδιον, πωλβΐται παΐδα, μηδέν καλώς "τοσούτου δέ ουδέν τον αύτώ

Epiktetov

Pnručnik

κλέπτεται πζριγίνζταιΓ ένθυμού ποιήσαι

ή ύπακούσας

ών θέλ^ις'

ΐνα έπ έκβίνω

ή τό σέ μή

nego živjeti u izobilju uznemiren. A bolje je i da ti sluga bude nevaljao, nego da ti budeš nesretan. Stoga poeni od malih stvari. Prolilo se malo ulja? Ukradeno je malo vina? Kaži si: 'Toliko košta neuzbuđenost, toliko neuznemirenost, a ništa se ne dobiva badava." Kada pozoveš slugu, imaj na umu da on može ne poslušati te, ili poslušavši te ne učiniti ništa od onoga što želiš. A l i nije on tako važan da ο njemu ovisi hoćeš li ti biti pošteđen uznemirenosti.
21

και ηλίθιος, τις eivai τισιν, και τήν

έπίστασθαί'

σεαυτώ. άλλ' ανάγκη

ου ράδιον έ'χουσαν έπιμζλούμβνον

προαίρβσιν

φυλάζαι

και τά έκτος, του έτερου

14a. Έάν τους θέλβις τον τήν άσκβι φίλους παΐδα κακίαν ο

θέλης πάντοτε θέλης μή

τά

τέκνα

13. Ako želiš postići napredak, neka te ne smeta ako se zbog izvanjskih stvari činiš nemarnim i bedastim. Nemoj htjeti ostavljati dojam da <o njima mnogo> znadeš. I ako se nekima čini da si netko važan, ne vjeruj u sebe. Naime, znaj da nije lako sačuvati i vlastitu volju u skladu s prirodom i vanjske stvari, već je nužno u brizi oko jednoga zanemariti drugo.
22

ζην, ηλίθιος άμαρτάν€ΐν,

€ΐ' τά γάρ μή έπι σά eivai. οϋτω μωρός er θέλεις τούτο έάν

έπι σοι eivai και τά αλλότρια μή μή eivai κακίαν, άποτυγχάνβιν, δύνασαι. έκαστου εστίν

άλλ' άλλο τι. τούτο δύνασαΐ'

όρ€γόμ€νος

14b. Κύριος ή μή θβλομένων άφβλέσθαι. τι μήτ€ ανάγκη. 15. Μέμνησο π€ριφβρόμ€νον όστις

ο τών υπ εκείνου eivai βούλεται, μήτ€

θζλομένων ή θ€λέτω

14a. Ako želiš da ti djeca, žena i prijatelji zauvijek žive, bedast si jer želiš da stvari koje nisu do tebe budu do tebe, te da tuđe stvari budu tvoje. Isto tako, ako želiš da ti sluga ne griješi, lud si jer želiš da nevaljalost ne bude nevaljalost, nego nešto drugo. Ako pak hoćeš da ti želje ne budu neuslišane, to možeš ostvariti. Stoga vježbaj ono što možeš ostvariti. 14b. Gospodar svakog čovjeka jest onaj koji ima moć da ispuni ili uskrati one stvari koje ovaj želi odnosno ne želi. Stoga tko hoće biti slobodan, neka niti želi niti izbjegava što je do drugih. U suprotnom je nužno robovati. 15. Zapamti da se <u životu> trebaš ponašati kao na gozbi. Idući od jednoga do drugoga jedan pladanj je došao i
23

έ'χων τήν έζουσίαν ούν έλβύθβρος τών έπ* άλλοις'

€ΐς τό πβριποιήσαι

φβυγέτω

ei δέ μή, δουλβυβιν

ότι ώς έν συμποσίω γέγονέ τι κατά

σβ δβι σέ; έκτβίνας

άναστρέφζσθαι. τήν χβίρα

50

51

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
κοσμίως μή γένηται ούτω άξιος τότε μετάλαβε, πόρρω αρχάς, θεών μόνον ούτω άξίως κατά προς τών ού παρέρχεται; τήν ούτω συμπότης. επίβαλλε

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
μή άλλά τέκνα, κάτεχε, περίμενε ούτω προς και άλλ' εση, εση οΰπω μέχρις ή κει; άν ποτέ ύπερίδης, άλλά και και γυναίκα,

Epiktetov

Pnručnik

do tebe? Ispruži r u k u i pristojno u z m i svoj dio. D r u g i te zaobišao? N e zaustavljaj ga. J o š nije stigao? N e turaj svoju želju daleko naprijed, nego pričekaj dok ne dođe do tebe. Tako čini s djecom, sa ženom, s položajima, s bogatstvom, i j e d n o m ćeš postati vrijedan gošćenja s b o g o v i m a . A k o pak ne u z m e š i kada t i se posluži, nego prezreš, tad ćeš b i t i ne samo sugozbenik bogova, nego i njihov vladar;
24

ορεξιν, προς προς

σέ. ούτω

πλούτον λάβης, θεών

άν δε και παρατεθέντων συμπότης γάρ θείοι ποιών συνάρχων. οι όμοιοι

σοι μή τών Διογένης και

su­

και Ηράκλειτος ελέγοντο. ή

N a i m e , tako su učinili Diogen, H e r a k l i t i njima
25

τε ήσαν ΐδης τινά τά ώς εν

slični, pa su s p r a v o m b i l i i nazivali se "božanski". άποδημοΰντος μή αυτού θλίβει σε ή τοις ού τό μέντοι

16. "Οταν κλαίοντα τέκνου φαντασία εκτός, ή άπολωλεκότα συναρπάση άλλ' ευθύς μέχρι έστω

εν πένθει κακοΐς οτι

16. K a d vidiš nekoga da plače u t u z i zbog otputovaloga sina i l i uništene imovine, pazi da te tvoj utisak ne zavede na pomisao da je taj čovjek u izvanjskim o k o l n o s t i m a koje su loše, nego neka t i o d m a h p r i ruci b u d e ovo: "Njega ne
26

εαυτού,

πρόσεχε όντος "τούτον

πρόχειρον λόγου

τό συμβεβηκός περί τούτου." αύτώ, μή και \η. πτωχόν ύποκρίνη' τούτ εστι, έκλέζασθαι ι 8 . Κόραζ σε ή φαντασία, Οτι "τούτων μου εάν ή έγω τω τέκνοις ή τή θέλωκαν ούτω εσωθεν Μεμνησο

(άλλον γάρ μέντοι στενάξης. δτι τύχη,

ού θλίβει),

άλλά το δόγμα πρόσεχε

m u č i ono što se dogodilo (jer nekoga drugoga ne m u č i ) , nego njegovo vjerovanje ο tome." Sto se pak riječi tiče, ne oklijevaj b i t i u z njega, i ako se takvo što dogodi, čak i
27

μή οκνει

συμπεριφέρεσθαι

και συνεπιστενάζαΐ"

jadikovati s njim. A l i pazi da ne jadikuješ i iznutra.

υποκριτής σε θέλη,

ει δράματος άν μακρόν, ΐνα και

οίου τούτον

άν

θέλη άν γάρ καλώςεύφυώς

17. Z a p a m t i da si glumac u predstavi k a k v u pisac želi, u kratkoj ako želi kratku, u dugoj ako želi d u g u .
28

ό διδάσκαλος-

άν βραχύ,

βραχέος'

μακρού· σον

A k o želi Na

ύποκρίνασθαί άν χωλόν, τό δοθέν δ' αυτό δταν ουδέν

da glumiš prosjaka, p o b r i n i se da i t u ulogu valjano odglumiš. Isto tako i bogalja, vladara, i l i običnog čovjeka. odabrati je.
29

άν άρχοντα, πρόσωπον άλλου. μή αΐσιον

άν ίδιώτην. ύποκρίνασθαί

t e b i je dobro o d g l u m i t i dodijeljenu ulogu, a na d r u g o m e

κεκράγη, παρά

μή σεαυτώ

συναρπαζέτω και ή έπ λέγε τοις έμοί σωματίω σημαίνεται,

18. K a d a gavran zloguko grakne , neka te tvoj utisak ne zavede, nego u sebi o d m a h napravi r a z l i k u i kaži: "Nijedan od tih krikova ne navješćuje meni, nego ili mom slabašnom tijelu, i l i m o m m a l o m i m e t k u , i l i m o m krhkom

30

άλλ' ευθύς μου έμοι γάρ

διαίρει ή τω

έμοι βτπσ^μα^νβται, άλλ' ή τω δοζαρίω αϊσια άποβαίνη, μου δε πάντα

κτησειδίω γυναικί. δτι

ugledu, i l i djeci, i l i ženi. M e n i pak sve samo dobre stvari naviješta — ako ja to želim. Jer što god o d toga da se obisti-

άν τούτων

52

53

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
έστιν ώφεληθήναι άπ είναι εστίν

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν

Epiktetov

Pnručnik

αυτού." δύνασαι, έπι σοι τίνα έάν εις μηδένα αγώνα

ni, do mene je iz toga izvući korist." 19a. M o ž e š b i t i nepobjediv ako ne stupiš n i t i u jedno natjecanje u k o j e m u nije do tebe pobijediti. ή ύπό ή χώραν ή ύπατος προς μέγα της ουσία εχεί' εΐναι τούτο, 19b. K a d a vidiš nekoga koji uživa najveće štovanje, k o j i m o ž e učiniti velike stvari, i l i se na drugi način gledaj da nikada ne blažen. Jer ako je posjed
31

ι ga. Ανίκητος καταβαίνης igb. Όρα δυνάμ€νον φαντασίας του αγαθού σύ τ€ αυτός θελήσεις, καταφρόνησις 2θ. Μέμνησο άλλα το δόγμα έρεθίση τοιγαροΰν ραον 21. σέ τις, ή ον ουκ μή

νικήσαι. προτιμώμενον μακαρίσης έν τοις ζηλοτυπία δέ οδός έφ"ήμΐν

ποτ€

ίδών

άλλως ή, ούτε

εύδοκιμούντα έάν γάρ οϋτ€ μία φθόνος

odlikuje, je

συναρπασθείς. ου στρατηγός, άλλ' ελεύθερος· τών ότι ΐσθι αν γάρ ούκ ούχ ότι

pomisliš, zaveden u t i s k o m , da

dobra do nas, n i t i pakost n i t i za­
32

ου πρύτανις

vist nemaju mjesta. T i sam pak nećeš željeti b i t i n i zapov­ jednik, ni upravitelj, ni poglavar, nas. 20. Z a p a m t i da ne griješi onaj k o j i grdi i l i tuče, nego vjerovanje ο t i m stvarima kao grješnima. Stoga kada te netko u z n e m i r i , znaj da te to tvoja vlastita prosudba u z n e ­ mirila. U p r a v o zato prije svega pokušaj da te utisak ćeš vladati s a m i m sobom. 21. N e k a t i preko dana p r e d očima b u d e smrt i i z g ­ nanstvo i sve ostalo što se čini strašnim, a najviše o d svega tvoja smrt, pa nikada nećeš n i t i pomišljati nešto k u k a v n o , n i t i odviše žudjeti za ičime.
33

nego -

slobodan. A

€</>' ήμΐν. ο λοιδορών τούτων ή πειρώ άπαξ σή υπό χρόνου σε ή τύπτων ύπόληφις της φαντασίας και διατριβής υβρίζει, όταν ούν μή τύχης, ήρέθισε.

jedan je put do toga: preziranje o n i h stvari koje nisu do

τό περί

ώς υβριζόντων,

έν πρώτοις

συναρπασθήναΐ' κρατήσεις

ne

σεαυτού. φυγή και και έ'στω ουδέν πάντα τά άλλα ούτε τά δεινά μάλιστα ταπεινόν

zavede. Jer ako si j e d n o m uzmeš vremena i razmisliš, lakše

Θάνατος- και προ ο θάνατος· ούτε

φαινόμενα δέ πάντων ένθυμηθήση 22. Ει ώς πολλών, ληλυσε μή εχε, ώς ύπό μέμνησο

οφθαλμών άγαν

σοι καθ* ήμέραν, ουδέποτε τινός. παρασκευάζου καταμωκησομένων φιλόσοφος ήμΐν ούτως τήν αύτοΐς, η οψρυς; εις

επιθυμήσεις επιθυμείς, ώς ότι "άφνω αυτη

φιλοσοφίας ώς έρούντων και τών τού δέ ποοεν θεού ότι,

αύτόθεν σου έπανεμεν εχου, χώραν. οι

καταγελασθησόμενος, ημιν

22. A k o žudiš za filozofijom, o d m a h se p r i p r e m i na to da ćeš b i t i ismijavan, da će t i se m n o g i rugati, da će t i go­ v o r i t i "Evo n a m odjednom filozofal" i l i ' O d a k l e n a m dignuti nos?"
34

συ οε οφρυν

taj

δέ βέλτιστων τεταγμένος έάν μέν

σοι φαινομένων ταύτην τοις έμμείνης

T i pak nemoj dizati nos, nego se drži o n i h

stvari koje t i se čine najboljima onako kao da t i je bog to odredio, i z a p a m t i da ako u njima ustraješ o n i k o j i su te ranije ismijavali kasnije će t i se diviti. A l i ako u njima pok-

54

55

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
καταγελώντες μάσονταΐ' καταγελωτα. 23. Έάν βούλεσθαι άρκού βούλει, ποτε άρεσαι σαυτώ σοι τινί, γενηται ΐσθι και εάν σου Si πρότερον ήττηθης

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ούτοι αυτών, σε ύστερον θαυπροσλήφη διπλούν

Epiktetov

Pnručnik
35

lekneš, navući ćeš si dvostruku porugu.

εζω οτι

στραφήναι την

προς

το

άπώλεσας εστι. μή

ενστασιν. 8οκ€ΐν

οΰν iv παντι

τω είναι

φιλόσοφος-

ει Si και

23. Ako se ikada nađeš usmjeren prema van zbog toga što se nekome hoćeš svidjeti, znaj da si izgubio svoje ži­ votno načelo. Zato se u svemu zadovolji time da budeš filozof. A ako hoćeš da te takvim i smatraju, samome sebi tako izgledaj i to je dovoljno.
36

φαίνου

ικανός

24. Ούτοι εγώ εστί μάλλον τυχεΐν ετι τοΰτ iv μόνοις πλείστου άλλά αβοήθητοι; "Ρωμαίων τών ήμεΐς και ύμεΐς μάλλον, ούν αυτά μοι εφ* ήμΐν κακόν,

σβ οι διαλογισμοί και ού8είς iv ού 8ύνασαι

θλιβετωσαν el γάρ έργον ού8αμού ή τό εΐναι

"άτιμος ατιμία ού αρχής ούν ον eivai τό ταύτα "ίνα εμαυτόν τήν όδόν εμαυτού οράτε βούλεσθε εις τούτο άποβαλώ εση, σοι λέγεις δτι φησίν,

8ιαβιώσομαι

ού8αμού." κακώ

81 άλλον, πώς

ή iv αίσχρώ. ή παραληφθήναι εστίν ατιμία;

μή τι ούν σον εστίν εφ* εστίασιν; πώς επί σοι, Si και ού8είς

ού8αμώς.

eivai 8εΐ τοις άξίω; σοι οι φίλοι ούχ εξουσι αυτούς εστίν, ει

iv οίς εζεστί έσονται; τι

αβοήθητοι παρά τις

σου κερμάτιον, έργα; ούν,"

ού8ε

πολίτας

ποιήσεις, ουχί

ούν σοι εΐπεν "κτήσαι

8ε αλλότρια κτήσασθαι τά

τίς 8ε δούναι

δύναται ετερω εχωμεν." κτήσομαι. πώς αί8ήμονα άπολεσαι,

α μή έχει αυτός; 8ύναμαι

τηρών 8είκνυε αγαθά τά

και πιστόν ΐνα ύμεΐς άνισοι μάλλον εστε άργύριον

και μεγαλόφρονα, άζιούτε μή αγαθά τά

ει δ' εμε

περιποιήσησθε, τι 8ε και μή 8ι ών και αι8ήμονα;

και αγνώμονες, πιστόν και

ή φίλον

συλλαμβάνετε, με πράσσειν οσον επ

ταύτα, αΛΛ ή

εκείνα πατρίς, ποίαν

άζιοΰτε. ψησιν, στοάς αροηοητος ούχ εξει

εμοι,

24. Neka te ova razmišljanja ne tište: "Proživjet ću beščasno i nigdje ništa od mene." Jer ako beščašće jest zlo, ne možeš u zlu ogresti zbog drugoga, isto kao niti u nevaljalštini. Je li onda tvoja zadaća steći vlast ili biti poz­ van na objed? Nipošto. Kako to onda ipak može biti beščašće? I kako to nigdje ništa od tebe, kad se trebaš is­ taknuti jedino u onome što je do tebe, gdje se možeš pokazati najviše vrijednim? A l i za prijatelje ćeš biti beskoristan? Kako misliš "beskoristan"? Neće od tebe dobiti par novčanica, niti ćeš ih učiniti rimskim građanima. Odakle ti onda da su te stvari do nas, a ne tuđe zadaće? Tko to može drugima dati ono što sam nema? "Onda stječi," kaže, "kako bismo mi imali." Ako mogu steći a da samoga sebe sačuvam čestita, poštena i ponosna, pokaži mi put i ja ću stjecati. A l i ako od mene tražite da izgubim vlastita dobra kako biste vi pribavili stvari koje nisu dobre, pogledajte kako ste nepravični i nerazumni! I što biste radije imali: nešto novčića ili poštena i čestita prijatelja? Onda mi radije u tome pomozite, i ne tražite od mene da činim one stvari zbog kojih bih te vrline izgubio. "Ali za domovinu ćeš," kaže, "koliko je do tebe, biti beskoristan." A l i opet, ο kakvoj se tu koristi zapravo radi?
37

εσται."

πάλιν,

και ταύτην

βοήθειαν;

56

57

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
διά σέ ούτε εχει αυτή αν έκαστος αν αυτήν βαλανεΐα. εκπλήρωση ώφέλεις; και τι τούτο; ουδ' όπλα πολίτην το εαυτού πιστόν ουδέ γάρ έργον, και υποδήματα ίκανόν δέ, τινά ουδέν ανωφε­ ήν ει αν δέ διά τον χαλκέα κατεσκεύαζες δ ta τον σκυτέα'

Epiktetov

Pnručnik

ει δέ άλλον αίδήμονα,

"ναι." ούκούν "εξω τον και χώραν πιστόν

ουδέ σύ αυτός έν τή και πόλει;" τι

λής
δύνη

αν εΐης
"τίνα ούν" φυλάττων

αυτή.
φησί, άμα αναιδής αίδήμονα. ταύτα, άποτελεσθείς; ή έν ει αυτών προσαγορεύσει μέν αγαθά ει τό γάρ τω ο μή ταύτα βούληση όβολού, λάβη ελαττον ούτω και εδωκας δ' αυτό έκείνος' προς πώς τινός

έκείνην αν αύτη

ώφελεΐν γένοιο

βουλόμενος

αποβάλεις άπιστος

όφελος

25. Προετιμήθη ή έν τω έστι, μή ταύτα χαίρειν άχθου δέ ότι δύναται ό μή τω εκείνα τύχη. ούν εση

σού τις έν εστιάσει εις σε δει Οτι ετυχεν Οτι σύ αυτών ού δύνασαι ό μή παραπέμπων και άπληστος, πιπράσκεται, αν ούν τις μή

Domovina neće zahvaljujući tebi dobiti trijemove ili ku­ pelji. Pa što onda? N i cipele nema od kovača niti oružje od postolara. Dovoljno je da svatko izvršava svoj posao. A l i ako joj još nekog građanina učiniš poštenim i čestitim, zar joj nećeš učiniti nikakvu korist? Hoćeš. Dakle, ni ti sam nećeš joj biti beskoristan. 'Ali kakav ćeš onda položaj," kaže, "imati u državi?" Onaj koji možeš čuvati i istovremeno biti pošten i čestit. A ako u želji da njoj budeš od koristi odbaciš te stvari, od kakve bi joj mogao biti koristi ako postaneš besraman i nepošten?
38

παραληφθήναι

συμβουλίαν; ούκ

δέ κακά, μέμνησο τυγχάνειν ΐσον έ'χειν φοιτώντι, έπαινών άδικος άνθ* ών λαμβάνειν, αν ούτω θρίδακας, εχειν σύ τον ενταύθα, τω τού

έτυχες.

ταύτα ποιών έπι θύρας

τών ούκ έφ* ήμΐν τών

Ισων άξιούσθαι. τω παραπέμποντι, ει μή προϊέμενος προίκα αυτά θρίδακες; τον εχει τίνος;

φοιτών

έπαινούντι;

αλλά πόσου

πιπράσκονται προέμενος μή λάβης, έκεΐνος

όβολόν

σύ δέ μή προέμενος λαβόντοςώς γάρ όβολόν όν ούκ εδωκας. όσου πωλεΐ τό

μή οΐου θρίδακας, δή τρόπον ού γάρ επαίνου

τον αυτόν δεΐπνον.

ού παρεκλήθης

έφ* έστίασίν

καλούντι

25. Nekome je ukazana veća čast nego tebi na objedu, u pozdravu ili u pozivu na vijećanje? Ako su to dobre stvari, trebaš se radovati što ih je taj čovjek stekao. A ako su loše, ne budi zlovoljan što ih ti nisi stekao. Zapamti da ako ne poduzimaš iste korake <kao i drugi> kako bi stekao stvari koje nisu do nas, ne možeš niti zahtijevati jednak udio u njima. Jer kako bi onaj koji ne pohodi kuću nekog uglednika mogao imati jednako kao i onaj koji je pohodi, onaj koji nije u pratnji kao i onaj koji jest, onaj koji ne hvali kao i onaj koji hvali? Stoga si nepravedan i nezasitan ako nisi platio koliko te stvari koštaju, a hoćeš ih besplatno uzeti. Koliko košta salata? Recimo pet kuna. Ako netko plati pet kuna i uzme salatu, a ti ne platiš pa je ne uzmeš, ne smatraj da imaš manje od onoga koji je uzeo salatu. Jer baš kao što on ima salatu, ti imaš svojih pet kuna koje nisi dao. Isto tako zaci­ jelo je i u onom slučaju. Nisi pozvan na nečiji objed? To je stoga što domaćinu nisi dao koliko košta taj obrok. A on košta hvale, košta pažnje. Ako ti je do tog objeda, plati

58

59

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
πωλεί, λυσιτελεΐ, και ταύτα θεραπείας πωλεί, δός δσου πωλείται, λαμβάνειν, άντι

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
οΰν το διάφορον, θέλεις έχεις μή εί και άβέλτερος. μεν ούν το μή αυτού εΐ σοι προΐεσθαι

Epiktetov Pnručnik

εΐ δε κάκεΐνα άπληστος τού δείπνου;

ουδέν οΰν έχεις 67ταιν6σαι τούτον τών επι της

δν ούκ ήθελες, εΙσόδου. τής φύσεως

τό μή άνασχέσθαι

onda koliko on košta. No ako želiš uzeti robu a da ne platiš cijenu, nezasitan si i priglup. Zar onda ništa nemaš namjesto tog objeda? Valjda imaš ovo: nisi pohvalio domaćina, kojega nisi htio hvaliti, nisi morao trpjeti njegovu služinčad na ulazu.
39

26. Τό βούλημα ού διαφερόμεθα κατάξη γινομένων τοιούτον ούτω ή γυνή; άλλ' δταν "τάλας άλλων ιη. ούτως αυτό "Ωσπερ προς ποτήριον, εΐναι ουδείς τό εγώ",

καταμαθεΐν ευθύς δταν λέγειν

έστιν δτι

εξ ων παιδάριον "τών καταγή, κατεάγη. τέθνηκεν '* και περί

αλλήλους, πρόχειρον οΰν δτι,

οΐον δταν άλλου και τό σον άλλου

εστίν \ ΐσθι

σε δει, όποιον έστιν αυτού έχρήν

δτε και τό άλλου τέκνον

μετατίθει

και επι τά μείζονα, τίνος δε

δς ούκ άν εΐποι άποθάνη, μεμνήσθαι

δτι "άνθρώπινον ευθύς τι "οΐμοι" πάσχομεν

26. Volju prirode treba dokučiti iz onih stvari u kojima se ne razlikujemo jedni od drugih. Na primjer, kada sluga nekog drugog čovjeka razbije njegovu čašicu, odmah ti je pri ruci opaska: "To se događa." Stoga znaj da i kad se tvoja čašica razbije, trebaš biti isti onakav kao i kada se razbije čašica drugoga čovjeka. To proširi i na znatnije stvari. Umrlo je dijete ili žena drugoga čovjeka? Svatko bi rekao: "To je za ljude". A l i kad nečije vlastito dijete umre, odmah je 'Ajme!" i "Jadan ja!" Treba se samo sjetiti što osjećamo kada doznamo da se to dogodilo drugima. 27. Kao što se cilj ne postavlja radi promašivanja, isto tako se niti priroda opačine ne javlja u svijetu.
40

άκούσαντες. σκοπός φύσις σώμα προς τό άποτυχεΐν γίνεται. επέτρεπε τω τήν σοι, ένεκα; και ει δε τών τά μή, εξής αισχρών κομφόν ακόλουθα άπαντήσεαυτού ταραχθή ού τίθεται,

ουδέ κακού μεν τό

εν κόσμω σού τις

28. Ει σαντι, εκείνη επιτρέπεις

ήγανάκτεις και συγχυθή,

άν δτι δε σύ τήν γνώμην ίνα, εάν λοιδορήσηταί ούκ αισχύνη σκοπεί ούτως τά έρχου ήζεις τούτου

τω τυχόντι,

28. Kada bi netko tvoje tijelo povjerio prvom čovjeku koji naiđe, ti bi se naljutio; ali to što svoj um povjeravaš bilo kome, tako da se on, ako te netko pogrdi, uznemiri i uzdrma, zar se zbog toga ne stidiš?
41

2Q. Εκάστου ακόλουθα τήν μεν αυτού πρώτην

έργου και ύστερον

καθηγούμενα έπ' αυτό· άτε μηδέν τινών θεούς·

προθύμως

έντεθυ μη μένος, άποστήση. θέλεις γάρ έστιν. καί ούτως

δε άναφανέντων κάγώ, νή τούς

^Ολύμπια άλλά άπτου

νικήσαι; σκοπεί τού έργου,

τά καθηγούμενα δει εύτακτεΐν,
6ο

και τά

Razmotri ono što prethodi svakom pojedinom činu i ono što iz njega slijedi, pa tek onda prioni na njega. U suprotnom ćeš najprije revno krenuti ne razmišljajući ο onome što slijedi, a poslije ćeš, kad se pojave neke neugod­ nosti, odustati. Želiš pobijediti na Olimpijskim igrama? I ja, tako mi bogova! Zgodno je to. A l i razmotri ono što prethodi i ono što slijedi i tek onda se lati tog čina. Treba živjeti uredno,
2Cj.
4 2

43

άναγκοτροφεΐν,
61

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
άπεχεσθαι τεταγμένη, τω επιστάτη, Χ^ϊρα εκβαλείν, πεμμάτων, iv καύματι, απλώς σφυρόν εΐτα γυμνάζεσθαι iv φύχει, ώς Ιατρώ στρεφαι, αν ετι προς μή ανάγκην, φνχρόν iv ώρα μή οτε πίνειν, εστι δε

Epiktetov

Pnručnik

p a z i t i na prehranu, uzdržavati se od slatkiša; vježbati p o d silu, i to u utvrđeno vrijeme, i po vrućini i po hladnoći; ne smiješ p i t i hladno, a p o n e k a d niti vino; jednostavno se moraš prepustiti treneru baš kao liječniku; p o t o m treba ući u borbu, ponekad iščašiti r u k u , izvrnuti gležanj, a progutati mnogo prašine, p o n e k a d ćeš b i t i bičevan, n a k o n svega toga i poražen. Tek n a k o n što si te stvari razmotrio, ako to još uvijek želiš, počni se natjecati. U s u p r o t n o m ćeš se stalno predomišljati p o p u t djece koja se sad igraju hrvanja, sad gladi­ jatora, sad sviraju trubu, p o t o m pišu tragedije. Tako ćeš i t i b i t i sad sportaš, sad gladijator, p o t o m govornik, z a t i m filo­ zof, a cijelom svojom dušom ništa. P o p u t majmuna, svaki p r i z o r k o j i vidiš imitiraš i stalno t i se sviđa nešto novo, jer n i do čega nisi došao promišljeno i l i razmotrivši stvar sa svih strana, već nasumce i bez gorljivosti. Tako k a d ljudi vide filozofa i čuju da netko govori kao Sokrat
44

οΐνον, ώς ετυχεν,

παραδεδωκεναι παρερχεσθαι, πολλήν άφήν πάντων ερχου νύν δε

σεαυτόν καταπιεΐν, νικηθήναι. επί ά νυν νύν μιμή το μεν δε φυχή και ήλθες φυχράν ούτω ούτω πράγμα' βασεαυτού άλλος εσθίειν, δυσαρεστεΐν; ύπό καταγεαρχή, ει εν θέλεις άτα-

εν τω άγώνι

εσθ* οτε / χ α σ τ ι γ ω ^ ν α ι και μετά ταύτα άθλεΐν. παλαιστάς εΐτα ούδεν άλλο επί τι μονομάχος, επισκεφάμενος, ει δε μή, παίζει, εΐτα τραγωδεΐ' ώς τά παιδία ούτω ρήτωρ, και σύ

τούτων

θελης,

άναστραφήση, νύν μεν αθλητής,

νυν δε μονομάχους, εΐτα πάσαν φιλόσοφος, ού γάρ άλλ' εική φιλόσοφον λέγει όποιον κατάμαθε, θελουσι μετά

σαλπίζει,

Ολη δε τη σκεφεως κατά

άλλ' ώς πίθηκος εξ άλλου ούδε περιοδεύσας, τίνες

θεαν ην αν ιδης και

σοι αρέσκει,

επιθυμίαν. ούτω θεασάμενοί τινός δύναται άνθρωπε, εΐτα τούς γάρ και στάσαι. προς δοκεΐς ωσαύτως άγρυπνήσαι παιδαρίου λασθήναι, δίκη, λέγοντος, ειπείν, τήν πρώτον πενταθλος άλλο ότι πίνειν, ώς και άκούσαντες (καίτοι και αυτοί εστι τό ΐδε τις Σωκράτης επίσκεφαι, φύσιν μηρούς, ποιών είναι βούλει τούς ταύτα ομοίως πεφυκε. ωσαύτως δύνασαι ομοίως οικείων τών εν τιμή, επίσκεφαι. απάντων εν άπελθείν, όργίζεσθαι, άπό τών ύπό ^χειν, ταύτα άπάθειαν,

ώς εκείνος;) σεαυτού

φιλοσοφείν,

(iako je pitanje m o ž e l i itko govoriti kao on), i

sami žele filozofirati. Čovječe, prvo r a z m o t r i ο kakvoj se to stvari radi. P o t o m ispitaj svoju prirodu, <i v i d i > možeš l i to podnijeti. H o ć e š b i t i petobojac i l i hrvač? Pogledaj svoje mišice, svoja bedra, ispitaj svoj kuk. Jer jedan je stvoren za ovo, drugi za ono. Misliš da p r i t o m možeš isto onako jesti, isto onako p i t i , slično se ljutiti, slično negodovati? Treba probdjeti, sluge, b i t i ismijavan želiš spomenuto po­ mučiti se, otići o d svojih bližnjih, b i t i prezren o d svoga o d svih, u s v e m u b i t i podređen, u za neuzbuđenost, slobodu, poput časti, u vlasti, u parnici, u svakoj prilici. To r a z m o t r i ako mijenjati neuznemirenost. A k o ne, ostavi se toga. N e m o j

εϊ δύνασαι κατάμαθε.

ή παλαιστής; τήν όσφύν

βραχίονας,

δει, πονήσαι, καταφρονηθήναι, εν παντι ήττον

εν πραγματίω

παντί. τούτων

άντικαταλλάξασθαι

ελευθερίαν,

62

63

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
ραζίαν φιλόσοφος, Καίσαρος' αγαθόν τά εξω' 3θ. τό σαυτού el δε μή, μή ύστερον ταύτα ή κακόν τουτέστιν Τά δε τελώνης, ού συμφωνεί, ή περί

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
μή ένα ώς τά εΐτα παιδία ανθρωπον ή νυν ή περί είτα ρήτωρ, επίτροπος έξεργάζεσθαι ή σχέσεσι ίδιώτου. παπαίοντος. πατέρα άδικεΐ; μηδέ κατά άν ύπολάβης πολίτου, σχέσεις

Epiktetov

Pnručnik

προσάγε,

σε δει σε δει έπέχειν ταΐς

είναι- ή τό ήγεμονικόν ή φιλοσόφου ώς έστιν εστι." τάζιν ποιεί, δε εση τάζιν έπίπαν

ή τά εκτός'

τά εσω φιλοτεχνεΐν

djece biti sad filozof, a poslije carinik, zatim govornik,, a potom Cezarov namjesnik. Te stvari ne idu skupa. Moraš biti jedan čovjek, ili dobar ili loš. Moraš izgraditi ili svoj upravljački dio ili izvanjske stvari. Moraš primjenjivati svoju vještinu ili na unutrašnje ili na vanjske stvari. To znači zauzeti poziciju ili filozofa ili običnoga čovjeka.
45 46 47

καθήκοντα πατήρ απάντων, πατήρ τήν

ραμετρεΐται. παραχωρεΐν "άλλά κακός φύσει τήρει σκοπεί φύσιν μή

υπαγορεύεται λοιδοροΰντος, μή τι ούν προς προς τήν πατέρα, σεαυτοΰ σοι άλλος

έπιμελεΐσθαι, αγαθόν αυτόν, ού βλάφει, δταν άπό τού έάν τάς

άνέχεσθαι

ωκειώθης; τοιγαρούν τί εζει εκείνος

ού άλλά

ό αδελφός προς ποιήσαντι

άλλά τι σε γάρ

ή σή προαίρεσις. τότε οϋτως

σύ θέλης'

βεβλαμμένος, εύρήσεις,

βλάπτεσθαι. άπό τού εθίζη 31. έ'χειν δικαίως, αύτοίς έκόντα γάρ ού

ούν άπό τού γείτονος, τό καθήκον

στρατηγού θεωρεΐν. Τής περί εκείνο όντων και σαυτόν και εΐκειν ώς ύπό τής μέμφη άπό τών αγαθόν αγαθόν άλλως και

30. Prikladne radnje uglavnom su određene odnosima. Netko ti je otac? Podrazumijeva se da ćeš brinuti za njega, povlađivati mu u svemu, podnositi njegove grdnje i ka­ žnjavanja. "Ali loš je otac!" Zar ti je po prirodi dan dobar otac? Ne, nego samo otac. Brat ti čini nepravdu? Onda zadrži svoj položaj prema njemu i ne obaziri se na to što on čini, nego na to što ti trebaš učiniti kako bi tvoja volja bila u skladu s prirodom. Jer tebi drugi ne nanosi štetu ako ti to ne želiš. Štetu ćeš pretrpjeti tek kada prosudiš da si je pretrpio. Tako ćeš otkriti prikladne radnje prema susje­ du, sugrađaninu, vojskovođi — ako se navikneš razmišljati ο odnosima.
49

48

τούς εστίν, και πάσι ποτέ

θεούς όρθάς διοικούντων τοις τούς

ευσέβειας ύπολήφεις τά δλα και

ΐσθι περί

δτι

τό αυτών και

κυριώτατον ώς

καλώς τό

εις τούτο άριστης

κατατεταχέναι, γινομένοις γνώμης θεούς ούχ ούτε

πείθεσθαι άκολουθεΐν ουτω ώς έάν μόνοις εκείνων άπο-

έπιτελουμένοις. εγκαλέσεις εφ* ήμΐν γέ τι δταν οίον τε γίνεσθαι, ώς άν

άμελούμενος. μή άρης θής τό ύπολάβης

δε τούτο τό κακόν,

ούκ έφ* ήμΐν και έν τοις ή κακόν, πάσα

ανάγκη,

31. Sto se tiče štovanja bogova, znaj da je najvažnije ο njima imati ispravne prosudbe (npr. da postoje i upravljaju svime valjano i pravedno), samoga sebe u taj okvir smjesti­ ti, vjerovati im i prihvaćati sve što se događa i svojevoljno to slijediti kao izvršenje najboljeg nauma. Jer na taj način nikada nećeš predbacivati bogovima ili ih optuživati za ne­ brigu. A to se drukčije ne može postići nego da dobro i loše ne gradiš od onoga što nije do nas, nego ih tražiš jedi­ no u onome što je do nas. Ako bi ipak prosudio da je nešto od onoga što nije do nas dobro ili loše, kada ne bi uspio dobiti ono što želiš ili kada bi te zapalo ono što ne želiš,

64

6

5

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
τυγχάνης μέμφασθαί τούτο αυτών αΐτια ώσπερ ένθεν δοκούντων Πολυνείκην τήν θεούς, τούτο γάρ ώστε έκκλίνειν, δέ μηδέ προσήκει διά ών πάν ζώον, φεύγειν αυτών τινα και θέλεις και σε και μισεΐν τούς

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
περιπίπτης αιτίους, φαινόμενα οίς πέφυκε ού γάρ και και τά άμήχανον αδύνατον. Οταν μεταδιδώ' λοιδορεί ό έμπορος, άπολλύντες. ώς δει τών και οΐεσθαι τούς διά όπου και μή θέλεις, προς αίτια τά ούν βλάπτειν,

Epiktetov

Pnručnik

τά μεν βλαβερά και εκτρέπεσθαι, και

τά 8ε ωφέλιμα τω δοκούντι λοιδορεΐται, παίδι έποίησε, διά τούτο τέκνα ευσεβές. όρέγεσθαι επιμελείται, τά πάτρια μηδέ

μετιέναι

τεθαυμακέναι. χαίρειν υιού τω χαίρειν

βλάπτεσθαί

οίόμενον ύπό είναι

και τό αύτη πατήρ αγαθών

τη βλάβη

και Έτεοκλέα διά τούτο τούτο

τούτ

τό αγαθόν

τυραννίδα, οι τάς όστις

και ό γεωργός και τά

ό ναύτης, έπεΐ

γυναίκας

τό συμφέρον,

και τό και ευσέβειας

βττιμ,βλβΓτοα τού και άπάρχεσθαι και μή υπέρ προσίης, άλλά όποιον αγαθόν ήκεις δέ τι έστί μηδέ

έν τω αύτώ καθαρώς

σπένδειν έκάστοις άμελώς

και θύειν γλίσχρως

κατά δύναμιν.

έπισεσυρμένως

posve sigurno bi prekorio i zamrzio one koji su to prouzročili. Sve su životinje po prirodi takve da stvari koje im izgledaju štetne i njihove uzroke izbjegavaju i odbijaju, a korisne stvari i njihove uzroke slijede i uzdižu. Zato nije moguće da se netko tko smatra da je pretrpio štetu raduje onomu za kojega misli da mu je nanio štetu, baš kao što je nemoguće radovati se i samoj šteti. Odatle sin grdi oca kad mu otac ne da stvari za koje sin misli da su dobre. A mišljenje da je tiranija nešto dobro stvorilo je Polinika i Eteokla. Zbog toga i zemljoradnik proklinje bogove, i moreplovac, i trgovac, i oni koji su izgubili ženu i djecu. Jer gdje im je korist, tamo im je i pobožnost. Tako da onaj koji se brine da želi i zazire kako treba, samim time se brine i za pobožnost. A svakome dolikuje prinositi žrtve ljevanice i paljenice te otpočinjati obrede prema običajima predaka, činiti to čista srca, ne brzopleto, niti nemarno, ni sirotinjski ni iznad mogućnosti.
50 51 52

32. "Οταν βήσεται αυτό εΐπερ πάσα φέρε τρέμων ή, εσται θαρρών λοιπόν παρέλαβες ούκ

μαντική οΐδας,

μέμνησο εστίν, τι

ότι τί μέν τού ούκ (ει ότι ούθεις τούς τίνας έφ κακόν, δη πάν είδώς τών μήτε

άπομάντεως

ώς παρά

πευσόμενος, ει φιλόσοφος, ανάγκη ούν προς αύτώ αύτώ μήτε

έλήλυθας, ήμΐν, μή μή, τό δάν και δέ

εί γάρ

αυτό είναι ορεζιν διεγνωκώς προς ερχου μέμνησο και τούτο

τον μάντιν πρόσει), άδιάφορον χρήσασθαι

ή εκκλισιν

άλλά καλώς

άποβησόμενον

και ουδέν

σέ, όποιον θεούς' ερχου

κωλύσει. συμβούλους

ούν ώς έπι συμβούλους και τίνων παρακούσεις 66

όταν τί σοι συμβουλευθή,

32. Kada ideš u proročište, zapamti da ne znaš što će se dogoditi, već dolaziš k proroku da to doznaš; ali ako si filozof, došao si već znajući kakvo je to što će se dogoditi. Naime, ako je to neka od onih stvari koje nisu do nas, si­ gurno nije niti dobro niti loše. Zato proroku ne nosi želju ili zazor (u suprotnom ćeš mu doći sa zebnjom), nego sa spoznajom da je sve što će se dogoditi indiferentno i ništa što se tebe tiče, i kakvo god da bilo, moći ćeš s tim po­ stupiti valjano i to ti nitko neće priječiti. Zato samo hrabro idi bogovima kao savjetodavcima. I inače kada ti netko nešto savjetuje, sjeti se kakve si to sa­ vjetnike stekao i ο koga ćeš se oglušiti ako ne poslušaš. A
53 54

άπειθήσας.

67

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
έπί πάσα τό μαντεύεσθαι, σκέφις τήν οϋτ€ δταν καθάπερ άναφοράν εκ τέχνης δεήση

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ήζίου είς τήν Σωκράτης, εκβασιν έχει άφορμαί £</>' ών ή και ούτε δίδονται μή σοι θάνατος ή φυ­ τω μείζονι τον ού

Epiktetov Pnručnik

εκ λόγου
77θό?

τινός

άλλης

τό συνιδβιν τό

προκείμενον. συγκινδυνεύσαι τά ιερά, τινός φίλω και γάρ τού δήλον ή πατρίδι, άν προείπη δτι σώματος παρίστασθαι τω ναού τού

ώστε μαντεύεσθαι ό μάντις σημαίνεται γήφίλω μάντβι

el συγκινδυνευτέον. φαύλα γεγονέναι μέρους και ή πήρωσις

άλλ' αιρβι ό λόγος και τή πατρίδι πρόσεχε, τω

συν τούτοις δς έξέβαλε

συγκινδυνεύειν. Πυθίω, τω φίλω.

τοιγαρούν

βοηθήσαντα 33· Τάξον φυλάξεις σιωπή ολίγων, λέγειν περί έπί

άναιρουμένω τινά τε ήδη σεαυτού έστω δέ ποτε άλλά μή περί περί τών

na proricanje idi baš kao što je Sokrat nalagao, u slučajevi­ ma gdje je svrha raspitivanja pronalaženje izlaza i gdje nema pomoći ni od razuma niti od nekog drugog znanja za razumijevanje onoga što je posrijedi. Stoga, kada se treba izložiti pogibelji skupa s prijateljem ili domovinom, ne pitaj proročište trebaš li se izložiti pogi­ belji. Jer ako ti prorok i priopći da je znamenje nesklono, očito je da pretkazuje smrt ili gubitak nekog dijela tijela ili bijeg. No razum nalaže da se s time nosiš i da se skupa s prijateljem ili domovinom izložiš pogibelji. Stoga slušaj većega proroka, onoga Pitijskog, koji je iz hrama izbacio čovjeka koji nije pomogao prijatelju na samrti.
55 56 57

χαρακτήρα ών και καιρού περί ή λαλείσθω

σεαυτώ άνθρώποις

και

τύπον

ον δι τό μή

έντυγχάνων. επι

τό πολύ σπανίως μέν,

τά άναγ/^αια και παρακαλούντος τών τυχόντων μή περί

λέζον

ούδενός

μονομαχιών, δέ μή και τούς

ιπποδρομιών, φέγοντα τε ης, σιώπα. έπί πολλοίς οίον τε,

αθλητών, λεγομένων, ή σούς τούς

μή περί βρωμάτων μάλιστα λόγους γέλως δρκον μή, ποτε εστιάσεις γένηται συγκρίνοντα, άλλοφύλοις

ή πομάτων, ανθρώπων ούν οίος συνόντων τύχοις, μηδε ει και μέν

τών έκασταχοΰ μέταγε

ή έπαινούντα

άν μέν άποληφθείς μή πολύς παραίτησαι, ενόντων. τάς εξω

επί τό προσήκον, μηδέ εις άπαν,

ει δέ εν άνειμένος. ει έάν μή δέ δέ ποτε

έστω

έκ τών

ίδιωτικάς

διακρούου'

καιρός,

έντετάσθω

σοι ή προσοχή

33. Postavi si već sada jednu osobnost i obrazac po­ našanja kojega ćeš se držati i kad si sam i kad se nađeš medu ljudima. Uglavnom šuti ili govori samo ono što je nužno i to kratkim rečenicama. A u rijetkim prilikama koje ti nalažu da govoriš, ti govori, ali ne ο bilo čemu; ne ο gladijatorskim borbama, ne ο konjskim utrkama, ne ο sportaši­ ma, ne ο jelu ili piću — ο tim sveprisutnim predmetima razgovora - a ponajmanje ο ljudima, kudeći ih, hvaleći ili praveći usporedbe medu njima. Ako dakle možeš, svoje i riječi svojih bližnjih navodi na ono što je primjereno. A ako se dogodi da se nadeš sam medu strancima, šuti. Ne smij se mnogo, niti zbog mnogo stvari niti neod­ mjereno. Izbjegavaj prisege; ako možeš, potpuno, a ako ne, ko­ liko je moguće. Izbjegavaj javne i priproste svečanosti. A ako se nametne prilika, neka ti pažnja bude usmjerena na to da
58 59 60 61

68

69

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ Ν
άρα ύπορρυής ή με μολυσμένος, ανάγκη, τό σώμα πόμα, ή τρυφήν εις τοις ότι δέ ών γίνου τό προς άλλα ελεγεν." θέατρα τό πολύ μόνα γάρ ή τό έπι ούκ παριέναι ούκ άναγκαΐον. φαίνου ή και νικάν βοής δέ ει δέ καιρός νικώντα' έπιγελάν και μένων τήν εΐη, μηδενί ούτω τινι μετά άλλω σπουδάζων τά γινόμενα έμποδισθήση. συγκινεΐσθαι φέρει έκ τού προς πολύ Οσα γάρ μή εική μή σεαυτώ, μόνον και τών σήν ότι πάριθί' άνεπαχθές έν έν υπεροχή τούτω χρήσασθαι παντελώς τήν λύνεσθαι τά περί οίον προς τροφάς, δόξαν εις ίδιωτισμόν. και καν τον αυτός ΐσθι γάρ ών τύχη ότι, iav 6 αύτώ εταίρος μοσυνανατριβόμενον

Epiktetov

Pnručnik

καθαρός. φίλης παραλάμβανε, τό δέ

μέχρι άπαν

της χρείας

άμπεχόνην, δύναμιν έστι ού χρή χρωμένοις

οίκίαν, περίγραφε. προ μηδέ

οίκετείαν

περί άπτομένω επαχθής πολλαχοΰ

αφροδίσια

γάμου ελεγκτικός, σε κακώς διότι ούκ έπεί

καθαρευτέον μή μέντοι μηδέ λέγει, αν μή ταύτα

νόμιμόν αυτός

μεταληπτέον. παράφερε.

εάν τις άπολογού γάρ μόνα ποτε τον τού γεγενη τά εις τά τουτέστι

σοι άπαγγείλη τά λεχθέντα, τά προσόντα

ότι ό δεινά μοι κακά,

άλλ' άποκρίνου

"ήγνόει

θέλε γίνεσθαι

άπέχου.

άπαλλα^τ^ο^ μή

πολλά περί τοιούτου ραδίως

διαλέγου, εμφαίνεται θέαν. τινών

έπανόρθωσιν έθαύμασας εις παριών φύλασσε. όταν Σωκράτης τινί ακροάσεις

μηδέ

δέ τό σεμνόν μέλλης πρόβαλε ή Ζήνων,

και τό ευσταθές συμβάλλειν, σαυτώ και ούκ τί μάλιστα αν

και άμα τών τού

δοκούντων,

έποίησεν

απορήσεις

ne posrneš u priprostost. Jer znaj da ako je jedan zaglibio, onda je nužno zaglibio i drugi koji se s njim druži, makar on sam slučajno bio čist. Tjelesne potrepštine, poput hrane, pića, odjeće, kuće i posluge, pribavljaj samo da bi zadovoljio najosnovniju potrebu. A ono što služi ugledu ili raskoši u cijelosti isključi. Što se tiče seksa, koliko je moguće treba se uzdržavati prije braka. A tko ga iskuša, vezu treba učiniti zakoni­ tom. No ne zamjeraj i ne odgovaraj one koji ga praktici­ raju, niti često spominji da ga sam ne prakticiraš. Ako ti netko dojavi da taj i taj ο tebi ružno govori, ne brani se od tih navoda, već odgovori: "On zacijelo ne zna moje ostale nedostatke, inače ne bi samo te iznio." Nije nužno često ići u kazalište. A ako se nametne prili­ ka, pokaži da ti nije stalo ni do koga drugog osim do sebe, a to će reći: želi da se dogode samo one stvari koje se do­ gađaju i da pobijedi samo onaj koji pobjeđuje. Tako nećeš biti sprečavan. U cijelosti se kloni buke, ruganja nekome ili velike uzbuđenosti; i kada izađeš, ne razgovaraj mnogo ο događajima <u predstavi> ukoliko to ne pridonosi tvom poboljšanju, jer bi se iz takvih reakcija činilo da te predsta­ va oduševila. Na predavanja nekih ljudi ne odlazi niti nasumce niti olako. A kada odeš, zadrži ozbiljnost i staloženost skupa s uljudnošću. Kad se namjeravaš s nekim susresti, a ponajviše kad se radi ο nekome od iznimna ugleda, predstavi si što bi u toj prilici učinio jedan Sokrat ili Zenon, i nećeš biti u ne62 63 64 65 66 67 68 69

70

71

ΕΠΙΚΤΗΤΟ προσηκόντως δταν σεαυτώ δτι και εκτός. έν ταΐς κινδύνων τοις άλλοις σοι ηδύ εστι άπέστω πλησίον όμιλίαις επι πολύ τό τών ήδύ εστι άπέστω και φοιτάς τω προς

Υ ΕΓΧΕΙΡΙΔ

ΙΟΝ

Epiktetov Priručnik

έμπεσόντι. τινα τών μέγα αυτόν καθήκη, αυτός γάρ προς και τό ένδον, δτι έλθών δυναμένων, δτι φέρε ού φροντιεΐ τά δτι "ούκ προς έργων ού γάρ ουτω πρόβαλε σου. γινόμενα ην τά ή ώς και άποκλεισθήση,

δτι ούχ εύρήσεις έλθεΐν εϊπης ίδιωτικόν

έντιναχθήσονταί μηδέποτε

σοι αί θύραι,

καν σύν τούτοις τοσούτου"-

σεαυτόν διαβεβλημένον σαυτού

τίνων

άμέτρως

μεμνήσθαι. μεμνήσθαι,

σών κινδύνων τό τών κινεΐν

σοι συμβεβηκότων ολισθηρός γάρ ό τήν αιδώ τήν προς έμπεσεΐν. ή, και άποσιωπήσαι γίνου

άκούειν. τρόπος σέ τών δταν και

δέ και τό γέλωτα άνιέναι.

εις ίδιωτισμόν επισφαλές ούν τι συμβή τω τω προελθόντί' και λόγω. έρυθριάσαι

και άμα ικανός

δε και τό εις αίσχρολογίαν τοιούτον, ει δέ άν μέν εύκαιρον μή, τω γε δήλος

έπίπληζον δυσχεραίνων

σκυθρωπάσαι

doumici oko toga kako se primjereno ponijeti u toj situaciji. Kada ideš nekome tko ima veliku moć, predstavi si da ga nećeš naći u zgradi, da nećeš biti primljen, da će ti vrata biti zatvorena, da te neće saslušati. Ako je uza sve to ipak prikladno otići, kada odeš podnesi posljedice i nikada ne reci samome sebi: "Nije bilo vrijedno tolikog truda," jer to bi bio priprost i iskvaren odnos prema izvanjskim stvari­ ma. U druženjima izbjegavaj često i neumjereno spominja­ nje svojih djela i podviga. Jer drugima nije tako drago slušati ο tvojim zgodama kao što je tebi drago spominjati svoje podvige. Izbjegavaj i nasmijavanje, jer to je sklizak put u priprostost koji je ujedno sklon umanjiti poštovanje tvojih bližnjih prema tebi. A opasno je i upuštati se u nepristojne razgovore. Stoga kada se zatekneš u takvom nečem, ako je zgodna prilika, ukori onoga koji je prevršio mjeru. Ako pak nije zgodna prilika, pokaži svoje nezadovoljstvo takvim razgovorom time što ćeš ušutjeti, pocrvenjeti i smrknuti se.
70

34· Όταν ηδονής τών άλλων, σεαυτού ύστερον τούτοις αυτός φύλασσε έπειτα άλλ' έκδεζάσθω λάβε.

τίνος

φαντασίαν και

λάβης, άναβολήν

καθάπερ τινα τών

έπί παρά

σεαυτόν μνήσθητι

μή συναρπασθής αμφοτέρων σεαυτώ χαιρήσεις φανή

ύπ* αύτής' χρόνων, και έργου,

σε τό πράγμα

καθ* δν τε απολαύσεις μετανοήσεις άντίθες σεαυτόν.

τής ηδονής, και αυτός

και καθ* δν απόλαυσαν λοιδορήση' και τού επαινέσεις

δπως άποσχόμενος άν δέ εύκαιρον

άφασθαι

34. Kada ti se javi utisak neke ugode, kao i s drugim utiscima, budi na oprezu da te on ne zavede; nego neka ta stvar pričeka, a ti malo otegni. Potom si predoči oba raz­ doblja, ono u kojemu ćeš uživati u ugodi, i ono u kojem ćeš se nakon uživanja kajati i samoga sebe prekoravati. I tome suprotstavi <utisak> kako ćeš se radovati i samoga sebe hvaliti nakon što se uzdržiš. Ako učini da je dobra prilika upustiti se u takav čin, pazi da te ne nadjača njego-

72

73

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ πρόσεχε μή ήττήση πόσω

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ

Ν και σεαυτώ άγωγόν, ταύτην

Epiktetov

Pnručnik

σε τό προσηνές άμεινον

αυτού

va ugodnost i zavodljivost. T o m e suprotstavi <utisak> k o ­ l i k o je bolje b i t i svjestan da si pobijedio u takvoj borbi. 35. K a d a činiš nešto uvidjevši da to treba učiniti, nikada

άλλ' άντιτίθει τήν νίκην

τό συνειδέναι

νενικηκότι. Οτι ποιητέον έστί, ποιής, τι οι ούκ τί φοβή μηδέποτε πολλοί ορθώς τούς

35· "Οταν τι διαγνούς φύγης μέλλωσιν ποιείς, έπιπλήζοντας 3θ. 1^9 το διεζευγμένον πλεγμένον έκλέζασθαι τό κοινωνικόν όταν τό προς ούν σώμα τον άξίαν όφθήναι περί πράσσων

ne izbjegavaj da te se v i d i kako to činiš, čak i ako će većina ljudi ο t o m e i m a t i drukčiju prosudbu. Jer ako ne činiš is­ pravno, izbjegavaj sam taj čin. A ako činiš ispravno, zašto se bojiš o n i h koji će t i neispravno predbacivati? 36. K a o što iskazi "Dan je" i "Noć je" u disjunkciji imaju

αυτό, καν άλλοΐόν φεΰγε' ει δέ ορθώς,

αυτού ύπολαμβάνειν. ούκ ήμερα μεγάλην ορθώς; εστι εχει ούτω τό έτέρω, οΐαν δει και άξίαν, και τό

ει μέν γάρ

αυτό τό έργον

νυς

εστι δέ τήν

προς τό προς άπαζίαν τήν μείζω

μεν

το

v e l i k u vrijednost, a u konjunkciji su bezvrijedni, tako i i z a ­ biranje v e ć e porcije m o ž e imati n e k a k v u vrijednost za tije­ lo, ali je za valjano očuvanje zajedništva u bezvrijedno.
71

προς

συμπεμερίδα δέ τό εχει. προς τήν

άπαζίαν, προς συνεσθίης τών εστιάτορα υπέρ μέν

blagovanju

σώμα

έχέτω

άζίαν, μή όράν, μόνον

Stoga, kad blaguješ s n e k i m , sjeti se da ne

έν εστιάσει

οίον δει φυλάζαι, μέμνησο

gledaš samo na vrijednost ponuđene hrane za tijelo, nego i na to k a k o da s v o m domaćinu iskažeš dužno poštovanje. 37. A k o na sebe preuzmeš n e k u ulogu koja prelazi tvoje mogućnosti, e m ćeš se t i m e osramotiti, e m ćeš p r o p u s t i t i ulogu k o j u si mogao odigrati. 38. K a o što u šetnji paziš da ne staneš na t r n i l i ne iščašiš nogu, isto tako pazi da ne oštetiš svoj upravljački dio. I ako na njega p a z i m o k o d svakog pojedinog čina, sigurnije ć e m o na nj prionuti. 39. S v a k o m e je tijelo mjera i m e t k a kao i noga cipele. Stoga, ako na tome staneš, sačuvat ćeš mjeru. Ako prestupiš, nužno ćeš pasti u provaliju. K a o i s c i p e l o m , ako pretjeraš u v e z i sa stopalom, doći će pozlaćena cipela, a p o t o m purpurna, čipkasta. Jer k a d j e d n o m pređeš mjeru, više n e m a granice.

παρακειμένων

άλλά

και

φυλαχθήναι. τι πρόσωπον, έκπληρώσαι προσέχεις πρόσεχε τούτ άφόμεθα έκάστω στής, ώς λοιπόν εΐτα τό και μή μή αν €</>' και έν

37· Έάν τούτω

δύναμιν

άναλάβης

ήσχημόνησας τω στρέφης βλάφης

και ο ήδύνασο καθάπερ πόδα, σεαυτού. ούτω

παρέλιπες. έπιβής και τό έκαστου έκαστου. ό πούς τό ανάγκη τον πορμέτρον

38. Έν ήλω έργου 39· μέτρον φέρεσθαί' φυρούν, όρος ή ήγεμονικόν

περιπατεΐν τον τό

παραφυλάσσωμεν, Μέτρον κτήσεως έάν μέν καθάπερ εΐτα

άσφαλέστερον τό ούν έπι σώμα τούτου

υποδήματος,

φυλάξεις έάν υπέρ

έάν δέ ύπερβής, γίνεται κεντητόν. έστιν.

ώς κατά κατάχρυσον τού γάρ

κρημνού

και έπι τού

υποδήματος, άπαξ υπέρ

πόδα ύπερβής, ούθείς

υπόδημα,

74

75

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
4<3. Αι γυναίκες τών άλλο εχειν έπ ανδρών μεν τάς ούδενι κυρίαι άρχονται άλλω ευθύς καλούνται,

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
ετών όρώσαι ύπό δτι πάσας δτι και τοιγαρούν μόνον δέ

Epiktetov

Pnručnik

άπό τεσσαρεσκαίδεκα

ουδέν αύταΐς ελπίδας,

πρόσεστι, καλλωπίζεσθαι

συγκοιμώνται

τοις άνδράσι,

και έν τούτω ίνα αΐσθωνται φαίνεσθαι κόσμιαι

προσέχειν τιμώνται

ούν άζιον ή τω

40. Čim žene navrše četrnaest godina, muškarci ih oslovljavaju "gospoje". Zato kad vide da im ne preostaje ništa osim da spavaju s muškarcima, počinju se uljepšavati i u to polažu sve svoje nade. Stoga se vrijedi potruditi da uvide kako ih se cijeni isključivo zbog toga što se doimaju pristojne i čedne.
72

αίδήμονες. ^ι.Αφυιας οΐον πίνειν, παρέργω επιστροφή. 42. "Οταν δτι ώστε και τις άλΧ έξεις οτι καθήκειν ει κακώς έζηπάτηται. ύπολάβη προς εοοςεν 43· Πάν τήν λάμβανε φορητή), και λήφη δτι ό εξαπατηθείς, αυτω πράγμα αδικεί . δύο έχει (αύτη μάλλον, γάρ λαβάς, ή λαβή έστιν. "έγώ σου πλουσιώτερός εγώ "έγώ τήν μέν φορητήν, αυτό αυτού μή ού ούν άκολουθεΐν τις σε κακώς οίόμενος φαίνεται, ού τό άπό αυτόν αύτώ φεύδος, ποιή ή κακώς ή λέγει, άλλά λέγη, ούχ τω μεμνησο οίον τε έαυτώ' δσπερ εάν βέβλαπται, πράως εκάστου γάρ εφ* επι πολύ επι πολύ ποιητέον, σημείον τό ένδιατρίβειν επι δέ τήν πολύ γνώμην όχεύειν. τοις άλλά περί ταύτα ή πάσα τό έπι μέν σώμα, πολύ έν έστω

γυμνάζεσθαι, άποπατεΐν, περί

έσθίειν,

41. Znak je lišenosti prirodnoga dara baviti se tjelesnim stvarima, primjerice odviše vježbati, odviše jesti, odviše piti, odviše se prazniti, općiti. Te stvari valja činiti usput, a sva briga neka bude usmjerena na um. 42. Kada ti netko učini nažao ili ružno ο tebi govori, za­ pamti da on to čini ili govori misleći da je to za njega prik­ ladno. Ta ne može on postupati u skladu s onime što se tebi čini, već u skladu s onime što se njemu čini. Stoga ako se njemu čini krivo, oštećen je upravo onaj koji je u zablu­ di. Naime, ako netko istinitu konjunkciju smatra lažnom, neće konjunkcija biti oštećena, nego onaj koji je pogri­ ješio. Na tome gradeći svoj poriv bit ćeš blag prema onome koji te grdi, jer ćeš na svaku takvu priliku reći: "Takvog je bio utiska!"
73 74

αύτώ

ποιεί

τω σοι φαινομένω, εκείνος τό αληθές τούτων ούν

βέβλαπται

και γάρ

συμπεπλεγμένον ορμώμενος

συμπεπλεγμένον έπιφθέγγου

τον λοιδορούντα.

δέ άφόρητον.

ό αδελφός

έάν άδικη,

εντεύθεν έστιν δτι

άλλά εκείθεν αυτό

δτι αδελφός,

σύντροφος,

καθ* δ φορητόν άσύνακτον εκείνοι

43. Svaka stvar ima dvije drške, jednu nosivu i jednu nenosivu. Ako ti brat učini nepravdu, u tom se slučaju ne hvataj toga da ti on čini nepravdu (jer ta drška tog slučaja nije nosiva), nego radije toga da ti je on brat, da si uz njega odrastao, i uhvatit ćeš se tog slučaja za dršku koje je nosi­ va. 44. Ovi su argumenti nekonkluzivni: "Ja sam bogatiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe"; "Ja sam rječitiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe". Ovi su konkluzivniji: "Ja
75

44· Ούτοι είμι, σου έγώ άρα

οι λόγοι

σου άρα κρείττων κρείττων".

'· "εγώ

σου λογιώτερος, συνακτικοί'

δε μάλλον

76

77

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ σου πλουσιώτερός "έγώ ειμι, σου ή

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ έμή άρα κτήσις άρα τής λέξις λέζις. άλλ' οτι άλλ' οΐσθα φαντασίας σής τής

Epiktetov

Pnručnik

sam bogatiji o d tebe, dakle moj je imetak bolji o d tvog"; "Ja sam rječitiji o d tebe, dakle moj je govor bolji o d tvog". N o t i j a m a č n o nisi n i t i imetak n i t i govor. 45. N e t k o se b r z o pere; ne kaži da se loše, nego da se b r z o pere. N e t k o pije mnogo vina; ne kaži da loše, nego da m n o g o pije. Prije nego što pronikneš u vjerovanje <na k o ­ j e m u se temelji n e k i č i n > k a k o znaš da je loše učinjen? Tako t i se neće dogoditi da stekneš spoznaj nosne utiske j e d n i h stvari, a drugima daš pristanak.
76

κρείττων"' σής κρείττων\

λογιώτερος,

ή έμή κτήσις

συ δέ γ ε οΰτ€ τις ταχέως' τις πολύν ή γάρ λαμβάνειν, σεαυτόν περί

el ούτε οτι κακώς, οτι μέν

45· Λούεται ταχέως, οτι πολύν, ει κακώς; καταληπτικάς 46. Μηδαμού πολύ έσθίειν, ρήκει προς καν σιώπα μή έν ίδιώταις άπό τών πίνει πριν ούτως

μή εΐπης οΐνον μή

εΐπης

κακώς, πόθεν

8ιαγνώναι άλλοις εΐπης τών

τό 8όγμα, σοι άλλων δέ φιλόσοφον,

ού συμβήσεταί

συγκατατίθεσθαι. μηδέ άλλά μή λέγε δτι ώστε λάλει ποίει πώς τό τά δει άφηήρχοντο συσταθήναι, παρορώμενος. έμπίπτη ευθύς έργου, ποιμέσιν πέφαντα τά πεφθέντων έζεμέσαι οΐσθα έπεί και και ερια τά σώμα, έκ ποτε λόγος, ά σύ τά εξω τοις έργα. μή πάσης προς

θεωρημάτων, μεμνησο γάρ

46. N i k a d a sebe ne nazivaj filozofom, n i t i m n o g o pričaj m e đ u o b i č n i m ljudima ο f i l o z o f s k i m načelima, nego čini ono što slijedi iz t i h načela. Primjerice, na gozbi ne govori ο t o m e k a k o treba jesti, nego jedi kako treba. Sjeti se da je Sokrat do te mjere izbjegavao svako pokazivanje da su m u ljudi dolazili s m o l b o m da i h u p o z n a s filozofima, što je o n i činio. Tako je podnosio što je ostajao neprimijećen.
77

θεωρημάτων, άλλ' εσθιε

οίον έν συμποσίω ώς δει. τό έπιδεικτικόν

ούτως

πανταχόθεν αυτόν περί άπήγεν τό πολύ' τότε ού εφαγεν, και γάλα'

Σωκράτης αύτούς' τίνος γάρ εΐπη δτι τήν σύ μέγας ΐσθι άλλά και

βουλόμενοι θεωρήματος και δταν χόρτον

φιλοσόφοις ούτως

ύπ' αυτού ήνείχετο

κάκεΐνος

έν ίδιώταις ό κίνδυνος άρχη τού τοις εσω μή

I

ako b i se m e đ u običnim ljudima poveo razgovor ο filozof­ s k i m načelima, t i u g l a v n o m šuti, jer postoji v e l i k a opas­ nost da o d m a h povratiš sve ono što nisi provario. I kada t i netko kaže da ništa ne znaš, a t i se na to ne naljutiš, tada znaj da si učinio p r v i korak. Budući da n i ovce ne nose pa­ stirima sijeno da b i pokazale k o l i k o su pojele, nego pašu vare iznutra, a vani nose v u n u i mlijeko - isto tako n i t i ne pokazuj običnim ljudima svoja načela, nego pokazuj djela koja slijede i z provarenih načela. 47. K a d a se u pogledu tijela privikneš na s k r o m a n život, nemoj se t i m e dičiti. I ako piješ samo v o d u , nemoj u svakoj p r i l i c i govoriti da piješ samo v o d u . I ako se j e d n o m poželiš uvježbati u podnošenju napora, čini to za sebe, a

ούκ επεφας. δηχθής, πρόβατα πόσον φέρει

σοι τις δτι ουδέν

φέροντα νομήν τοίνυν

επιδεικνύει

θεωρήματα

ίδιώταις επιδείκνυε, 47· αφορμής πόνον Οταν λέγε εύτελώς έπί δτι σεαυτώ

άλλ' άττ αυτών ήρμοσμένος μήδ' πίνεις,

ής κατά κάν άσκήσαί

τό

καλλωπίζου θέλης,

τούτω" υδωρ

άν ϋδωρ

πίνης,

και μή τοις έξω" μή τούς

ανδριάντας

78

79

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ περιλάμβανε' ύδατος και άλλά εκπτυσον στάσις ή και διφών και ποτε

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ σφοδρώς εΐπης.

Ν έπίσπασαι φυχρού

Epiktetov
78

Pnručnik

μηδενί

ne za svijet. Ne grli kipove. Ako jako ožedniš, uzmi gu­ tljaj hladne vodne, ispljuni je i nikome to ne kaži.
79

48a. Ίδιώτου προσδοκά φιλοσόφου βλάβην στάσις έζ εαυτού

και χαρακτήρ' βλάβην, χαρακτήρ'

ουδέποτε άλλ' πάσαν άπό

έξ τών

εαυτού εζω. και

ώφέλειαν

ώφέλειαν

προσδοκά. ούδένα φέγει, ουδέν έπαινή, περί ούδένα εαυτού τι ή καταγελα ούκ ορεξιν τά παρά άπαντα και τι επαινεί, λέγει κωλυθή, τού κινήσαι άπασαν φύσιν άνειμενη ένί τε έπίβουλον. δύνασθαι προς ουδέν ούν τις έρχομαι ζητώ σεμνόν σεμνόν ούν ουδέν, χρήσθαι έστιν. αν αν έστιν τά εΐχεν ό προς τον όταν τοις δέ απολογείται,

48a. Stanje i karakter običnoga čovjeka: korist ili štetu nikada ne očekuje od sebe samoga, nego od izvanjskih stvari. Stanje i karakter filozofa: svu korist ili štetu očekuje od sebe samog. 48b. Znakovi čovjeka koji napreduje: nikoga ne kudi, nikoga ne hvali, nikoga ne kori, nikoga ne proziva, nikada ne govori ο samome sebi da je netko važan ili da nešto znade. Kad je u nečemu spriječen ili zasmetan, sebe prozi­ va. I ako ga netko hvali, u sebi se smije onome koji ga hvali. I ako ga netko kudi, on se ne opravdava. Ide po svi­ jetu poput ranjenika, pazeći da ne udari ozlijeđeni dio ti­ jela prije nego što zacijeli. Svaku je želju odagnao iz sebe, a zazor je prebacio isključivo na one protuprirodne među stvarima koje su do nas. U svemu se služi blagim porivom. Ako se učini priglupim ili neukim, ne mari. Jednom riječju, čuva se samoga sebe kao neprijatelja i iz­ dajnika.
80 81 82

48b. Σημεία ούδένα έαυτώ περίεισι τών ήρκεν τών χρήται. λόγω, μέμφεται, τινός έγκαλεΐ. ώς οντος έπαινούντος

προκόπτοντος' ούδενι ή ειδότος καν τις

έγκαλεΐ, αυτόν

τι. όταν έμποδισθή καν φέγη, λαβείν, εις μόνα προς

αυτός

παρ έαυτώ' πριν τήν

δέ καθάπερ έζ έαυτού'

οι άρρωστοι, πήξιν ορμή δοκή, δ' εκκλισιν

εύλαβούμενός

καθισταμένων, έφ* ήμΐν

μετατέθεικεν. ή άμαθης εαυτόν

αν ηλίθιος ώς έχθρόν

ού πεφρόντικεν.

παραφυλάσσει

49· Οταν Χρυσίππου ότι τήν αυτόν, δέ εύρω ούτος

τις έπι τω νοεΐν βιβλία σεμνύνηται, ασαφώς έγώ

και έζηγεΐσθαι λέγε αυτός έγεγράφει, ζητώ

σεαυτόν καταμαθεΐν

"ει μή Χρύσιππος έφί* ω σεμνυνεΐταιΓ φύσιν άλλ' τον και και ού ταύτη νοώ

δέ τί βούλομαι;

επεσθαι. τά

έζηγούμενος έζηγούμενον. παρηγγελμένοις-

άκουσας

Οτι Χρύσιππος γεγραμμένα' ούπω υπολείπεται τούτων

και μέχρι τούτο

έξηγούμενον,

αυτό μόνον

49. Kada se netko hvali svojom sposobnošću da shvati i rastumači Krizipove spise, kaži samome sebi: "Da Krizip nije nejasno pisao, ovaj se ne bi imao čime hvaliti." A što ja hoću? Spoznati prirodu i slijediti je. Zato tražim onoga koji će mi je rastumačiti, a čuo sam da je to Krizip, pa idem k njemu. A l i ne razumijem njegove spise. Zato tražim tumača. Do ovdje nema ničega hvale vrijednog. A kada pronađem tumača, preostaje mi primijeniti protu­ mačene naputke. Jedino je to hvale vrijedno. Ako se pak divim samom činu tumačenja, zar ispadam išta drugo nego
83

80

81

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ
αυτό ρου μοι
ί{

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟΝ
τι άλλο ή γ€ δη δτι ούν Οταν έρυθριώ γραμματικός άντι τις δταν "Ομή­ εΐπη μή τοις πλην μάλλον σύμφωνα

Epiktetov

Priručnik

τοΰτο

τό εζηγεΐσθαι άντι

θαυμάσω,

άπετελέσθην Χρύσιππον

φιλοσόφου; έζηγούμενος. μοι

'έπανάγνωθί δμοια

τό Χρυσίππειον", έργα και

δύνωμαι λόγοις.

τά

επιδεικνύειν

gramatičar umjesto filozofa? Dakako, osim što umjesto Homera tumačim Krizipa. Zato kada mi netko kaže: "Ras­ tumači mi ulomak iz Krizipa," ja pocrvenim kad ne mogu pokazati djela koja su slična i u skladu s Krizipovim riječi­ ma. 50. Načela koja si sebi zadao drži se kao zakona, i kao da ćeš učiniti svetogrđe ako neko od njih prekršiš. I ne osvrći se na to što netko govori ο tebi, jer to više nije tvoja stvar. 51. Koliko ćeš još vremena protratiti prije nego što počneš samoga sebe smatrati vrijednim najboljih stvari i više ni u čemu ne zastranjuješ od razuma koji povlači raz­ like? Primio si načela. Susreo si se s onima s kojima si se trebao susresti. Kakvoga onda još učitelja čekaš — da se njemu povjeri da tebe ispravlja? Nisi više dječarac, nego zreo čovjek. Ako sada to zanemariš, protratiš vrijeme, stal­ no iz jedne odgode stvaraš druge odgode, te stalno određu­ ješ drugi dan kada ćeš se pozabaviti sobom, promaknut će ti da ne napreduješ, već da se pretvaraš u običnoga čovje­ ka, i u životu i u smrti. Smjesta se, dakle, smatraj vrijed­ nim življenja kao čovjek koji je zreo, kao čovjek koji napreduje. I sve ono što ti se čini najboljim neka ti bude nepovrediv zakon. I ako te zapadne nešto što je naporno, ugodno, ugledno ili neugledno, sjeti se da je sada vrijeme za borbu, da su Olimpijske igre već počele, da više nema odugovlačenja, te da ο jednom jedinom porazu i ustupku ovisi hoće li tvoj napredak propasti ili opstati. Tako se Sokrat izgradio, jer se u svemu tjerao da ne obraća pažnju ni na što drugo osim na svoj razum. A ti iako još nisi Sokrat, živi kao da hoćeš postati Sokrat.
84 85

5 θ . "Οσα άσ€βήσων μή έπιστρέφου' 51. Εις άζιούν λόγον;

προτίθεσαι, τούτο ετι γάρ

τούτοις τι τούτων, ούκέτι

ώς εστί

νόμοις σον. τό τών τον σ€

εμμενε,

ώς σου,

άν παραβής

τι δε ερεΐ τις περί

ποιον

χρόνον

άναβάλλη

βέλτιστων διαιρούντα συμβάλλειν ίνα σεαυτού; άμευπερθέσεων προσέξεις ιδιώτης άζίωσον πάν το κάν ^Ολύμπια παρά μίαν σώζεται. εαυτόν μήπω οφείλεις

σ€αυτόν παρείληφας

και iv μηδενί ποιον ούν έτι άλλά και

παραβαίνειν οΐς έδει ποιήσαι τέλειος, διδάσκαλον ήδη

τά θεωρήματα' τήν επανόρθωσιν άνήρ

συμβέβληκας. εις εκείνον ούκέτι λήσης ποιή σεαυτώ, διατελέσεις σεαυτόν βέλτιστον έπίπονόν μεμνησο και ήτταν μηδενί βιοΰν. ούκ και και

προσδοκάς, τήν εξ μεθ' ας άλλ' ήδη ούν και άν νυν

ύπερθή

ei μειράκιον, ραθυμήσης και ημέρας λήσεις και βιοΰν τι δτι εστίν ούτως άλλω ή

άεί υπερθέσεις όρίζης προκόφας, ού

άλλας ζών

επ άλλαις και

σεαυτόν ώς τέλειον, έστω ή ήδύ

αποθνήσκων, σοι και νόμος ή ήδη ούκέτι,

ώς προκόπτοντα' ε'νδοξον άδοξον πάρεστι και δτι προκοπή

φαινόμενον

απαράβατος, τά και προάγων

προσάγηται,

νύν ο άγων, άναβάλλεσθαι και άπετελέσθη,

ενδοσιν

άπόλλυται ή τω

Σωκράτης ει Σωκράτης,

επι πάντων λόγω.

προσέχειν

σύ δέ ει και

ώς Σωκράτης

γε εΐναι βουλόμενος

82

83

ΕΠΙΚΤΗΤΟΥ 52. Ό φιλοσοφία μή πρώτος 6 της και χρήσεως τρίτος οΐον πόθεν τί

ΕΓΧΕΙΡΙΔΙΟ τών ό τών

Ν τόπος έστιν οίον οίον τί διά ήμεΐς τού έν πόθεν γάρ τί τον δέ δέ μέν, πρόχειρον ό του

Epiktetov

Pnručnik

αναγκαιότατος

θεωρημάτων, αποδείξεων, τούτων

φεύδεσθαί'

ό δεύτερος

ότι ού δει φεύδεσθαί' και διαρθρωτικός, έστιν φεΰδος; δεύτερον, τατος εμπαλιν και πώς εχομεν. 53· *Επί Λγου όποι κακός " "Οστις σοφός ως εψομαι παντός οε μ, περί δέ πρώτου και άπόδειζις, ούκούν Οπου εκείνον παντελώς άποδείκνυται

ό αυτών τί τόπος

βεβαιωτικός τί αληθές,

ότι τούτο

άπόδειζις; αναγκαίος ό δέ τόπω σπουδή, φευδόμεθα

ακολουθία, τρίτος

μάχη,

ό μέν

ό δέ δεύτερος ποιούμεν

διά τον πρώτον τω τρίτω ή δει πάσα τοιγαρούν ού

αναγκαιό­ διατρίβομεν

άναπαυεσθαι δει, έν γάρ έστιν ότι άμελούμεν. ήμΐν

ό πρώτος,

φεύδεσθαι,

52. Prvo i najnužnije područje u filozofiji jest ono koje se tiče primjene načela, primjerice načela da se ne smije la­ gati. Drugo je područje ono koje se bavi dokazima, prim­ jerice: Odakle slijedi da se ne smije lagati? Treće je područje ono koje učvršćuje i raščlanjuje prethodna, prim­ jerice: Odakle slijedi da je to dokaz? Jer što je demon­ stracija, što je slijed, sukob, istina, laž? Stoga je treće područje nužno zbog drugoga, drugo zbog prvoga, a naj­ nužnije i ono na kojemu se treba zadržavati jest prvo po­ dručje. A mi činimo obrnuto: bavimo se trećim područjem i njemu posvećujemo svu pažnju, dok potpuno zanemarujemo prvo područje. Zato s jedne strane lažemo, a s druge strane imamo pri ruci dokaze da se ne smije la­ gati.
86 87

πρόχειρα ω Ζευ, εϊμι ουδέν και

έκτέον συ και

ταύτα' η Πεπρωμένη,

53. U svakoj prilici pri ruci valja imati sljedeće: "Vodi me, Zeuse, i ti i Sudba, Gdje god da ste mi odredili mjesto; Ja ću spremno slijedit'; ne budem li htio — Ako postanem loš - ništa manje ja ću slijediti" "Tko se nužnosti lijepo pokorio, Mudar je za nas i božanske stvari znade."
ταύτη
90 89

ποθ' ύμΐν γενόμενος,

διατεταγμένος" ην οε μη ήττον σελω, εφομαι." καλώς, έπίσταταιΓ τοις θεοΐς φίλον,

γ αοκνος'

88

δ' ανάγκη παρ* ήμΐν και

συγκεχώρηκεν τά θεΐ'

" ^4λλ', ώ Κρίτων,
γινέσθωΓ " *Εμέ δέ "Ανυτος βλάφαι δέ ού."

ει ταύτη

'Ali, Kritone, ako je tako bogovima milo, tako neka bude!" "Mene Anit i Melet mogu ubiti, ali mi ne mogu naškoditi."
91

και Μέλητος

άποκτεΐναι

μέν

δύνανται,

84

85

32-9 Odstupanja od kritičkog izdanja koje je priredio Gerard Boter, The Encheiridion of Epictetus and its Three Christian Adaptations: Transmission and Critical Editions, Leiden, 1999. Odstupanja su navedena prema poglavlju i njegovom retku u ovom izdanju. O v o izdanje 2.13 4.2 a.2 κούφως μέντοι και Boterovo izdanje κούφως και 33-5 33-44 33-47 33-58 42.4 8b. 49-8 51.2
4 3

ή, έσται λέγειν πρόβαλε πρόβαλε τρόπος

0appc ... κωλύσει. 6 μέν

λέξον

σεαυτώ ο τ ι φαίνεται

κακώς αύτώ οντος τινός εξηγούμενον διαιρούντα ποιον ούν ετι θεωρημάτων

όποιον i στ ι οΐον ό θάνατος μη ποτε χώλανσις δίδω αλλότριου αυτού πάντοτε εαν δ' λέγε οτι επισημαίνεται κακόν. Προετιμήθη σύ αυτών ούκ έτυχες δός ούν τό διάφορον ευθύς λέγειν οτι εκβαλεΐν θέαν ήν άν ΐδης το σαυτού ωκειώθης; ού άλλά γείτονος, άπό τού πολίτου μέμφασθαί Πολυνείκην

5

7-4 9-2 11.5 11.6 i4a.2 i a. 17.6 18.2
4 5

όποιον τι εστι οίον θάνατος μή τι χώλωσις διδώται αλλότριων αυτών πάντως αν δε λέγεσημαίνεται κακόν (ώσπερ έστ\ ΕΙ προετιμήθη σύ ούκ έτυχες δός τό διάφορον ευθύς δτι βαλεΐν θέαν εάν ΐδης τοις αυτού ωκειώθης, άλλά πολίτου, άπό του γείτονος μέμφεσθαί ^Ετεοκλέα και Πολυνείκην

λόγον

51.4 52.2

η (έσται ... κωλύσβ — θαρρών λέγειν τ ι ήξομεν πρόβαλλε πρόβαλλβ ο τ ι τόπος κακώς φαίνεται οντος τι εξηγησόμενον αίροΰντα λόγον ποιον ετι δογμάτων

18.3 24-3 25.1 25.4 25-19 26.3 29-13 29.20 29-43 30.5 30.10 3i-i3 31.21

και

^Ετεοκλέα

86

87

Bilješke
O prosudbi (hupolepsis), porivu [horme], želji i zazoru [prexis kai enklisis), značenju i poretku tih pojmova, vidi Uvod, str. 14-16, 27-30. Treba potpuno ostaviti sve one stvari koje nisu do nas, a to su indiferentne stvari kao što su zdravlje, bogatstvo, političke funkcije, ugled itd. Odgađa se pak stjecanje dobrih stvari kao što su sreća i neuznemirenost. Razlog tomu objašnjen je u narednom poglavlju. Čini se da pod "grubim utiskom" [tracheia phantasia) Epiktet misli naprosto na bilo koji utisak u kojemu je nešto predstavljeno kao loše, npr. nešto bolno, tegobno ili strašno. Ako ispravno razumijem Epiktetov savjet, on preporučuje da budemo svjesni da nam se takve stvari samo pojavljuju kao loše, dok su zapravo indiferentne. U ovoj rečenici radi se ο sreći u prvom od triju smislova razlučenih na početku 1. odjeljka Uvoda. Usporedi §48b. Za značenje riječi horme i aphorme vidi Uvod, str. 28-29. Za pojam "poriva uz ogradu" [hupexairesis] vidi Uvod, str. 28-29. Usporedi ovaj pasus s §48b, u kojemu se iznose pokazatelji napredovanja. Ista misao iskazana je još drastičnije u Razgovorima III.24.88: "U trenucima kada se nečemu raduješ, predoči si oprečne utiske. Sto je loše u tome da usred cjelivanja djeteta prišapneš 'Sutra ćeš umrijeti' i prijatelju isto tako 'Sutra ćeš otputovati ili ti ili ja i nikada se više nećemo vidjeti?" Takav postupak za svrhu ima upoznavanje s budućim događajem [proendemein] kako čovjek u trenutku njegova nastupanja ne bi bio zatečen i reagirao emotivno; usp. §21 i 34. Epiktetov primjer tog postupka vezan uz gubitak djece tradicija pripisuje Anaksagori, usp. Diogen Laertije II.13, Galen, Ο naucima Platona i Hipokrata IV.7.9-10, Ciceron, Tuskulanske rasprave III.30. Za proairesis vidi Uvod, str. 32-34. Usp. Platon, Sokratova obrana 29a-b. Onaj koji se tek počinje odgajati, odnosno onaj koji napreduje [ho prokopton), jest osoba koja živi po načelima stoičkog nauka. Ona isključivo samu sebe proziva za vlastite pogreške; usp. §48b. Već odgojeni čovjek je stoički mudrac. On ne krivi niti sebe niti druge iz jednostavnog razloga što ništa ne radi krivo. Usporedi fr. 16 (Schweighauser) = Stobej, Antologija III.4.92.
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 1

89

Bilješke "Kormilar" je, dakako, racionalna kozmička priroda, bog, sudbina. Epiktet često koristi deminutiv kada želi umanjiti vrijednost koja se obično pripisuje označenoj stvari, odnosno kada želi upozoriti da je ona nešto indiferentno, a ne nešto dobro. Epikteta je u tome na­ sljedovao i Marko Aurelije, primjerice kada govori ο "tjelešcu" ili "dušici" (npr. Samome sebi ΧΙΙ.3, ΧΙΙ.26). U nastavku teksta grčki deminutivi prevedeni su hrvatskim deminutivima ili opisno. Usp. Razgovon I.12.15: "Biti obrazovan znači naučiti željeti svaku stvar onako kako se događa." Vidi Uvod, str. 5 6 za ortodoksno — stoičko određenje sreće (eudaimonid) kao "glatkog tijeka života" [eurrhoia biou). Ovdje valja podsjetiti da je Epiktet bio šepav; vidi Uvod, str. 22. Za poistovjećenje čovjeka s njegovom voljom (proairesis), vidi Uvod, str. 32-33. Tri vrline koje Epiktet ovdje spominje - uzdržanost (enkrateia), izdržljivost (karteria) i strpljenje (anexikakia) - podređene su umjerenosti (sophrosune) kao jednoj od četiri osnovne vrline u stoičkom nauku; vidi Uvod, str. 10. Za ovu usporedbu vidi Razgovon I.24.14-15, 11.23.36-38. Ovdje Epiktet navodi dvije sastavnice stoičkog poimanja sreće, a to su neuzbudenost, odnosno sloboda od emocija (apatheia) i sloboda od unutrašnjeg nemira i pomutnje (ataraxia). Usporedi §48b. Usporedi fr. 15 (Schvveighauser) = Stobej, Antologija III.4.91. Ovo je Epiktetova pohvala kiničkom stavu kao svojevrsnom objačanju stoičkoga stava. Dok su stoici naučavali da izvanjske stvari treba prihvaćati u skladu s racionalnom prirodom čovjeka i svemira, kinici su smatrali da izvanjske stvari treba u cijelosti prezirati. Onaj tko prezre i zanemari izvanjske stvari može se u potpunosti posvetiti stjecanju vrline. Usp. §igb. Diogen iz Sinope (oko 403-321. pr. n. e.) bio je kinički filozof kojega Epiktet iznimno cijeni i često spominje u Razgovorima. Heraklit iz Efeza (oko 540-480. pr. n. e.) bio je jedan od najutje­ cajnijih filozofa prije Sokrata. Njegova filozofija pružila je osnove za stoičku fiziku. Npr. stoičkog filozofa. Prema ranim stoicima, sućut je jedna od emocija, pa je kao takvu stoik mora izbjegavati. Epiktet drži da je u nekim situacijama ipak prikladno izražavati sućut. No to je samo ublaženje ortodoksnog stava, a ne i njegovo napuštanje. Naime, Epiktet nalaže da čovjek ne smije
15 16 17 ,8 19 20 21 22 23 24 25 26 27 14

Bilješke odista ("iznutra") osjećati sućut, jer odista osjećati sućut značilo bi vjerovati da je osobu s kojom se suosjeća zadesilo neko zlo. Važnije od izražavanja sućuti možda je htijenje da se onome koji pati pomogne, a to će stoik pokušati učiniti ukazivanjem da je uzrok patnje u pogrešnoj upotrebi utisaka, tj. krivom vjerovanju da je ono što je čovjeka zadesilo neko zlo. Usp. Razgovori III.24, naročito odlomak 23: "Patnja drugoga pripada njemu, a moja meni. Zato ću svoju do kraja iskorijeniti, jer je ona do mene. Tuđu ću pokušati iskorijeniti koliko je moguće, ali neću pokušati do kraja." "Pisac" je ovdje isto što i "kormilar" u §7; usp. bilješku 14. Alegorija života kao predstave vjerojatno potječe od Krizipa, a preuzeo ju je i Marko Aurelije u Samome sebi XII.36. Odabir uloge ovisi ο piscu, tj. bogu. Usporedi §37. Jedan od najučestalijih oblika proricanja budućnosti u antici bilo je proricanje iz ponašanja ptica (augurium). Ο stoičkom odnosu prema proricanju vidi Uvod, str. 6. Usporedi §32. Epiktet rabi riječ ousia, koju većina prevoditelja ovdje prevodi kao "bit" ili "supstancija". Točno je da na više mjesta Epiktet govori ο ousia tou agathou u smislu "bit dobra" (npr. I.29.1, II.8). No izvorno značenje riječi ousia je "posjed", "imetak", te na nekim mjestima (npr. Razgovor 1 179 III.24.3) znatno bolje odgovara smisao "posjed dobra"; 1.., usp. A . A . Long, Epictetus: A Stoic and Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 191, b. 9. Grčke riječi strategos, prutanis i hupatos ovdje vjerojatno označuju tri političke funkcije u rimskoj državi, a to su pretor, prefekt i konzul. Te tri funkcije navedene su od niže prema višima, i predstavljaju stepenice u političkoj karijeri Rimljana (cursus honorum). Onaj tko je svjestan da ga sudbina u bilo kojem trenutku može pogubiti ili staviti na muke osjećat će izlišnost stvari koje bi ga inače mogle navesti da učini nešto kukavno ili koje bi se mogle učiniti jako poželjnima. Pretpostavljam da Epiktet ovdje reproducira učestale reakcije običnih ljudi onoga doba na osobe koje su se odlučile za studij filozofije. U Razgovorima I.11.39 čovjek koji studira filozofiju se opisuje kao "stvorenje kojemu se svi ismijavaju". Usporedi §29. Osim početne poruge zbog odluke da studira filozofiju, druga poruga će uslijediti ako čovjek niti nakon studija filozofije ne usvoji načela koja će uvijek ravnati njegovim djelovanjem. U pozadini ovog odlomka je zamisao, uvriježena u antici, da filozofija prvenstveno daje načela dobrog življenja, a ne tek skup teoretskih znanja.
28 29 30 31 32 33 34 35

90

91

Bilješke Epiktetov je savjet moguće protumačiti na dva načina: (1) Onaj tko hoće da ga drugi smatraju filozofom, bez obzira je li on to odista ili nije, sve što treba učiniti jest uvjeriti samoga sebe da je filozof, pa će već i druge u to uvjeriti. (2) Onaj tko hoće da ga drugi smatraju filozofom mora najprije samoga sebe uvjeriti da on odista jest filozof, pa će ga tek onda i drugi smatrati filozofom. Usporedi li se ovo mjesto s Razgovonma IV.8, čini se da Epiktetov savjet treba razumjeti na drugi način. Razmišljanja koja Epiktet u ovom poglavlju navodi i opovrgava po svoj su prilici negativne reakcije običnoga čovjeka na stoički nauk. Ovdje Epiktet možda ima na umu Sokrata kojega su optuživali da je beskoristan jer se cijele dane samo potuca trgom i razgovara s kim stigne, a on je svoje sugrađane razgovorom poticao na vrlinu i činio ih boljim ljudima. Za Epiktetovu čestu metaforu razmjene unutrašnje sreće za izvanjske stvari usp. Razgovon III.3.11 i dalje, te III.17.5, IV.3.7-8, IV.10.24. Stoici drže da je svijet ustrojen na najbolji i najracionalniji mogući način. I dok je vrlina usklađenost s racionalnošću svijeta ("cilj"), porok predstavlja odstupanje od racionalnosti svijeta ("promašaj"). Vidi Uvod, str. 5-6. "Povjeriti svoj um [gnome] nekome" ovdje znači imati upravljački dio duše (ίο hegemonikon) ustrojen na taj način da te drugi svojim ponašanjem ("ako te pogrdi") može uznemiriti. Ovo poglavlje je izvadak iz Razgovora III.15.1-13. Vidi dolje §51 i bilješku 85. Iz onoga što slijedi jasno je da Epiktet na umu ima olimpijsku disciplinu hrvanja. U rukopisima Razgovora III.15.8 umjesto Sokrata spominje se Eufrat. Stoga neki priređivači Pnručnika, npr. Wolf, Steinmann i Oldfather, i ovdje navode Eufratovo ime umjesto Sokratova. Eufrat iz Tira bio je stoički filozof poznat po svojoj elokvenciji. Prema nekim izvorima bio je Muzonijev učenik, a onda možda i Epiktetov poznanik. Epiktet ga spominje i u Razgovonma IV.8.17. Za odmjeren prikaz Eufrata vidi M . Frede, "Euphrates of Tyre" u R. Sorabji (ur.), Aristotle andAfter, London, 1997, 1-11. Usporedba s djecom, kao i usporedba s majmunom nekoliko rečenica ranije, ističe iracionalnost spomenutih postupaka. Prema stoičkom nauku, ljudi postaju racionalni tek oko 14. godine života; usp. Uvod, str. 20. Stoici su smatrali da nema sredine između vrline i poroka. Svi
37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 36 47

Bilješke ljudi su ili vrli ili poročni. Vidi Uvod str. 11-12. U stoičkoj psihologiji, upravljački dio (ίο hegemonikon) je glavni aspekt duše koji spoznaje, odlučuje i pokreće na djelovanje. Vidi Uvod, str. 13-17. Usporedi Razgovon II.10.1-11. Ο prikladnim radnjama [kathekontd] i njihovoj određenosti odnosima, vidi Uvod, str. 17-22. Isto kaže i Marko Aurelije: "Ukloni prosudbu 'Oštećen sam' i šteta je uklonjena" {Samome sebi IV.7). Epiktetov se argument u ovom odlomku može sažeti na sljedeći način. Ako (1) bogovi uzrokuju sve izvanjske stvari koje se ljudima događaju i (2) neke izvanjske stvari su loše, slijedi: (3) bogovi su prouzročili one loše stvari koje nas zapadaju, a odatle slijedi (4) bogovima predbacujemo i optužujemo ih za nebrigu, tj. ne štujemo ih. Da bi čovjek uistinu štovao bogove, on mora odbaciti konkluziju (4). Stoga najprije mora odbaciti premisu (2), jer tada više ne slijedi konkluzija (3), a odatle niti neželjena konkluzija (4). Polinik i Eteoklo bili su sinovi Edipa i Jokaste. Zbog svađe oko toga tko će vladati Tebom oni su se međusobno zaratili i pogubili. Ο tome pričaju Eshilova tragedija Sedmonca pod Tebom, Sofoklova Antigona i Euripidove Feničanke. Stoička teologija imala je malo toga zajedničkoga s popularnom religijom. Boga stoičke teologije štuje se usklađivanjem individualne s kozmičkom prirodom, a ne molitvama i žrtvama ljevanicama. Ο tome svjedoči prva rečenica ovog odlomka. Pa ipak, stoici su većinom uvažavali popularnu religiju i smatrali da je prikladno da čovjek, kao biće jedne zajednice, sudjeluje u vjerskim obredima te zajednice. Stoici su vjerovali u proricanje budućnosti. Vidi §18 i bilješku 30, te usporedi Razgovon II.7. Odnosno, to je indiferentno. Vidi Uvod, str. 3-4. Vidi Ksenofont, Uspomene I.1.9 i IV.7.10. Bog Apolon ima pridjev "Pitijski", odnosno Delfijski, zbog toga što se u Delfima nalazilo Apolonovo svetište, najpoznatije i najposjećenije svetište u antičkoj Grčkoj. U svetištu je sjedila proročica, Pitija, preko koje je Apolon odgovarao na upite ο buduć­ nosti. Ovdje valja navesti Simplicijev komentar uz ovo mjesto: "Dvojica prijatelja su otputovali u Delfe i naišli na razbojnike. I dok su jednoga od njih razbojnici krenuli pogubiti, drugi mu nije pomogao jer se dao u bijeg, pa je stigao u svetište. I bog ga je izbacio rekavši: 'Bio si prisutan kraj prijatelja koji umire i nisi mu pomogao - nečist si kročio
48 49 50 51 52 53 54 55 56 57

92

93

Bilješke u hram; iz odaje ove velebne izađi!' Očito je da ovaj, da je i htio, ne bi mogao prijatelja izbaviti od smrti, pa ipak se skupa s njim trebao izložiti pogibelji, pa čak i poginuti, ako je to bilo nužno da se prijatelju pomogne." Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 111.13—22. Prema jednoj podjeli stočke etike (Diogen Laertije, Životi VII.84), posljednji, osmi dio obuhvaća etičke naputke, što u određenim vrstama situacije treba ili ne treba činiti. Neki su stoici dovodili u pitanje smislenost tog dijela etike, no čini se da Epiktet nije među njima. U ovom poglavlju nalazimo niz primjera takvih naputaka. Nije jasno zašto Epitket smatra da svojim riječima ne treba utjecati i na ponašanje stranaca. Možda Epiktet pod "strancima" (allophuloi) misli na ljude koji govore drugi jezik, što bi onemogućavalo utjecaj posredovan riječima. Smijeh je jedno od vanjskih očitovanja ugode, kao što je jadikovanje jedno od vanjskih očitovanja boli. Budući da su i ugoda i bol emocije kojih se stoik treba osloboditi, treba se osloboditi i njihovih vanjskih očitovanja. Prisegnuti nešto znači zajamčiti da će se to u budućnosti dogoditi. S obzirom na to da čovjek ne zna što je sudbinom zacrtano da će se dogoditi, čovjek nije u poziciji da daje takva jamstva. Prisezanje se tako može shvatiti kao znak nadmenosti, pa Epiktet stoga preporučuje izbjegavanje prisega. Sličan stav sadržan je i u našoj uzrečici: "S kim si, takav si." Ovi naputci predstavljaju dobar primjer kiničkog nasljeđa u stoičkoj filozofiji. Većina antičkih filozofa - uključujući Platona, Antistena, Diogena, Epikura, pa čak i Zenona - razdvajali su seks od braka. No tome su se suprotstavili već neki rani stoici, primjerice Antipater iz Tarsa. Epiktetov učitelj, Muzonije Ruf, otišao je najdalje u pohvali braka i bračne vjernosti. Mnogi su filozofi u antici, medu njima i Muzonije, smatrali da seks valja prakticirati jedino u braku i to u svrhu rađanja djece. No čini se kako je Epiktet smatrao da bi seks bilo najbolje u cijelosti izbjegavati, što je on dokazao vlastitim primjerom. A k o gledatelj poželi da se u predstavi nešto dogodi drukčije nego stoji u scenariju, ili ako se identificira s likom koji na kraju loše završi, gledateljeva će želja biti izjalovijena (spriječena) i on će zbog toga biti uznemiren. Stoički su filozofi raspravljali ο kazališnim predstavama u
58 59 60 61 62 63 64 65 66 67

Bilješke kontekstu teorije emocija. Naime, ako kazališne predstave u publici pobuđuju emocije, razumljivo je da će stoički filozof nalagati izbjegavanje kazališta. Međutim, neki stoički filozofi, poput Seneke, smatrali su da ono što kazališne predstave pobuđuju nisu prave emocije. Epiktet vjerojatno misli na nastupe profesionalnih govornika i upozorava da neki od njih mogu biti tako dojmljivi da čovjeka ponesu i dovode u kušnju, pa stoga njihove nastupe ne valja uzimati olako. Dakako, misli se na Zenona iz Citija, osnivača stoičke škole. Usporedi §3 i bilješku 9. T i iskazi u disjunkciji ('Dan je' ili 'Noć je') su istiniti, a u konjunkciji ('Dan je' i 'Noć je') su neistiniti. Kao što se istinitost tih dvaju iskaza uzetih zajedno prosuđuje prema njihovom logičkom kontekstu, isto tako i vrijednost pojedinih radnji treba prosuđivati prema njihovom širem kontekstu. "Mnogi muškarci ženama u ranoj dobi počinju laskati, hvaliti i nazivati ih gospođicama iz nijednog drugog razloga nego da bi s njima spavali. Zbog toga je logično što se one za to pripremaju, uljepšavaju i u to polažu sve svoje nade. I za to ne treba njih okrivljavati toliko koliko muškarce koji ih iz tih razloga hvale" (Simplicije, Komentar uz Epiktetov Priručnik, 127.17-24). Epiktet ovdje anticipira suvremeni feministički argument ο podčinjavanju žena nametanjem spolnih uloga. Cini se da je Epiktet zagovarao spolnu jednakost, bar što se tiče odgoja i obrazovanja, slično kao i njegov učitelj Muzonije Ruf. Konjunkcija (ίο sumpeplegmenon) je, u stoičkoj logici, iskaz sastavljen od dva nesastavljena iskaza povezana s veznikom "i"; usp. §36 i bilješku 71. Sličnu misao nalazimo kod Marka Aurelija: "Kada netko nešto zgriješi protiv tebe odmah se upitaj kakvu je prosudbu dobra ili zla imao kada je zgriješio. Kada to uvidiš smilovat ćeš mu se, i nećeš se niti čuditi niti ljutiti." (Samome sebi VII.22) U stoičkoj logici, argument je nekonkluzivan (asunaktos) kada posljedica ne slijedi iz pretpostavki; usp. Sekst Empirik, Ocrti pironizma II.137-138. Za "spoznajnosni utisak" (kataleptike phantasia) i "pristanak" (sunkatathesis) vidi Uvod, str. 13-14. Usp. Razgovon IV.8.22-23. Ova Epiktetova opaska ο Sokratu možda potječe iz scene s početka Platonovog dijaloga Protagora gdje mladi Hipokrat traži od Sokrata da ga predstavi glasovitom sofistu Protagori (310b i dalje). Ο utjecaju tog Platonovog dijaloga na stoičko
68 69 70 71 72 73 74 75 76 77

94

95

Bilješke poimanje vrline, vidi Uvod, str. 8. Diogen Laertije (VI.23) izvješćuje da se Diogen iz Sinope, jedan od stoičkih uzora, čeličio tako što se ljeti valjao po vrućem pijesku, a po zimi grlio zaleđene kipove. Kipovi su, dakako, bili na otvorenom. Čini se da je "grliti kipove" u Epikteta poslovičan izraz; usp. Razgovori III. 12.2, IV.5.14. U Razgovorima III.12.17 Epiktet kaže: "Stoga je Apolonije lijepo govorio: A k o se želiš očeličiti, kada za žege budeš žedan, uzmi gutljaj hladne vode, ispljuni je i nikome to ne kaži.'" Vjerojatno se radi ο Apoloniju iz Tira, ranom stoiku koji je napisao knjigu Ο Zenonu. Usp. §38. Usp. §2, pretposljednja rečenica. Usp. §2, posljednja rečenica. Ο Krizipu vidi Uvod, str. 5—6. Usporedi ovaj odlomak s Razgovorima 1.17.13-19. Razum je ovdje predstavljen prvenstveno kao sposobnost pravljenja razlika. Pri tome Epiktet najvjerojatnije na umu ima sposobnost pravljenja razlike prije svega između onoga što je do nas i onoga što nije do nas; usp. §1. Život po stoičkim načelima Epiktet često uspoređuje s Olimpijskim igrama, npr. Razgovori I.29.36, III.22.58, III.24.52, III.25.4, IV. 4.24. Epiktet ovdje navodi Krizipovo logičko pojmovlje. Demonstracija [apodeixis] je argument kojim se iz očitih ili prihvaćenih premisa izvodi neočita konkluzija. Slijed (akolouthia) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan povlači za sobom drugi, npr. 'Dan je' uključuje 'Svjetlo je'. Sukob (mache) je odnos između dva iskaza u kojemu jedan isključuje drugi, npr. 'Dan je' isključuje 'Mračno jePrvo područje filozofije obuhvaća etiku, drugo fiziku, a treće logiku. Dok je to jasno za prvo i treće područje, u vezi s drugim treba podsjetiti da su stoici smatrali da se načela njihove etike zasnivaju na principima kozmičke i ljudske i prirode kojima se bavi fizika. Zabrana laganja u konačnici bi se obrazlagala najboljim ustrojem čovjekovog upravljačkog dijela i njegovom uskladenošću s kozmičkom racionalnošću. Vidi Uvod, str. 26-30. U Razgovorima Epiktet daje nešto drukčiju podjelu na tri područja filozofije, no te su dvije podjele u konačnici spojive; vidi Uvod str. 30. Usp. P. Hadot, The Inner Citadel: The Meditations of Marcus Aurelius, Cambridge, M A , 1998, str. 82-98 i A. A. Long, Epictetus: A Stoic and
78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88

Bilješke Socratic Guide to Life, Oxford, 2002, str. 112-126. Izvadak iz Kleantove Himne Zeusu. Isti citat nalazi se u Razgovorima II.23.42, III.22.95, IV.1.131, IV.4.34. Euripid, fragment 965 (Nauck). Nešto skraćeni navod Sokratovih riječi prema Platonovom dijalogu Kriton 43d7~8. Isti citat nalazimo i u Razgovorima I.4.24 i I. 29.18. Znatno prilagođeni navod Sokratovih riječi prema Platonovoj Sokratovoj obrani 3oc8-d2. Iste riječi zatječu se i u Razgovorima I.29.18, II. 2.15, III.23.21.
89 90 91

96

97

Kazalo pojmova

bol [lupe] 16, 93 b. 6 0

konzistentnost 8, 9-10, 14,
16, 17, 29

determinizam 6-7, 34
dobro [agathori) 3-5, 9, 11,
15; 17; 27, 33; 59; 65

kriterij istine 13 mudrost, mudrac [sophia,
sophos) 12, 22

loše, vidi zlo
emocije [pathe] 8, 12-17, 28, 33, 89 b. 27, 93 b. 6 0

načelo [thedrema) 30, 57,
79,83-85

i 67

filozof 24, 26-27, 57, 63-65, 67, 79, 81, 9 0

napredovanje [prokope) 12,
27, 29, 49-51, 81, 83, 87-88

b. 36

filozofija 5, 9, 12, 25, 26-27,
55; 9 0 b. 34-36

b. 12, neuzbudenost, bešćutnost
[apatheia) 12, 16, 28, 33, 63, 88 b. 21

područja prema stoicima
9; 7 ; 29-30; 95 b. 87
2

etika 9-11, 27, 92 b. 58 fizika 5, 9, 27 logika 9-10, 25, 27 područja prema Epiktetu
24-25, 27-30, 83-85

neuznemirenost
65, 88 b. 21

[ataraxia)

12, 16, 33, 87 b. 2, 45, 51,

neznanje [agnoia) 3, 8-12 odabir [ekloge) 18, 28

želja i zazor 27-28, 29,
30

odnosi, vidi uloge
odvraćaj [aphorme] 14-15, 45

poriv i odvraćaj 28-29 pristanak ili prosudba
29-30

oprez [eulabeia) 17

htijenje [boulesis) 17

pobožnost 25, 65-67, 91 b. 50, 92 b. 52
poriv [horme] 14-16, 17, 24

indiferentne stvari [ta
adiaphord) 3-5, 7, 8, 9, 11, 16, 17, 87 b. 2, 88

kod Epikteta 28, 43, 45, 81

b. 15

99

Kazalo pojmova poriv uz ogradu [hupexairesis) 81 porok [kakia) 3-5, 15, 17, 28 pneuma 20 prikladna radnja [kathekon, ojficium) g 10-11, 18-19,
;

Kazalo pojmova vrlina [arete) 3-12, 17 zazor [enklisis) 15-16, 17, 24, 27-28, 43, 45, 81 zlo [kakon) 3-5, 9, 11, 27, 33, 59; 6l, 65 znanje [episteme) 3, 8-12, 13-14 želja [orexis] 15-16, 17, 24, 27-28, 43, 45, 81 žudnja [epithumia) 16

19, 29, 45,

stvari koje su do nas [ta eph' hemin) 4, 24, 27-28, 35; 43-45; 65 stvari koje nisu do nas [ta ouk eph' hemin) 4, 28, 4345; 65, 67 sudbina 6, 7, 28, 35, 85, 88 b. 14, 93 b. 61 svemir, svijet [kosmos) 5-6, 19; 22 građanin svijeta 22 ugoda [hedone) 16, 93 b. 60 uloge [personae] 21, 65, 75 umijeće [techne) 8, 26 upravljački dio duše [to hegemonikon) 32, 65, 75 90 b. 41, 91 b. 47 utisak [phantasia) 13-15, 30, 32, 73; 77 ispravna upotreba 30-31, 33; 43-45; 47; 49; 53; 55;73 87 b . 9 praktični 14 racionalni [logike) 14 spoznajnosni [kateleptike) 13; 79 uznemirenost [tarache) 16, 3 ° ; 33; 43; 47; 5*; 55 vjerovanje [dogma), vidi prosudba volja [proairesis) 32-34, 47, 49; 51; 65

20-21, 33, 65 priroda 5, 61 život u skladu s 5 pristanak [sunkatathesis) 13, 15, 17, 24, 29-30, 32, 79 odgađanje 30 proricanje [mantike) 6, 5355; 67-69, 89 b. 30 prosudba [hupolepsis) 1516, 24, 29-30, 31, 32, 43, 47, 55/ 65 racionalnost [logos, logikos) 2, 5, 6, 7, 12-13, 14, 20, 21, 3i* 32-33; 36, 51/ 90 b. 40, 91 b. 45, 95 b. 84 radost [chard) 17 samoubojstvo 4, 18 sklonost [oikeiosis) 19-22 sloboda 34-36, 51, 55, 63 spoznaja [katalepsis) 13 sreća [eudaimonia) b. 21 strah [phobos) 16 1-8, 11-12, 27, 32, 33, 87 b. 2, 88

101

Kazalo imena

Anaksagora 87 b.9 Antipater 93 b. 64 Antisten 93 b. 64
Apolonije 94-95 b. 79

Homer 81 Kleant 7, 95 b. 88 Krizip 5, 6, 10, 11, 13, 26, 81, 89 b. 28, 95 b. 86 Ksenofont 92 b. 55 Lipsius, Justus 25 Panetije 13, 21, 26 Platon 8, 10, 13, 16, 30, 31 b. 29, 87 b. 11, 93 b. 64, 94 b. 77; 95 b. 90; 96 b. 91 Posidonije 13, 26 Ruf, Muzonije 22, 91 b. 44, 93 b. 64 i 65, 94 b. 72 Seneka 7, 93 b. 67 Simplicije 23, 24, 25, 92 b. 57; 94 b. ηι Sokrat 3, 8, 10, 11, 12, 26,
30, 31, 47, 63, 69, 71, 79,

Arijan, Flavije 23-24, 25 Ariston s Hija 10 Aristotel 3, 13, 16, 32 Augustin, Aurelije 34 Aurelije, Marko 39, 88 b. 15, 89 b. 28, 91 b. 49, 94 b. 74 Berlin, Isaiah 34-35 Brehier, Emile 26 Ciceron, Marko Tulije 19,
87 b . 9

Diogen iz Sinope 12 b. 8, 53, 89 b. 25, 93 b. 64, 94 b. 78 Epiktet 6, 7, 12, 15, 19, 21,
22-39

Epikur 93 b. 64 Eufrat 91 b. 44 Euripid 95 b. 89 Galen 87 b. 9 Heraklit 53, 89 b. 25

b. 38, 91 b. 44, 94 b. 77; 95 b. 90, 96 b. 91 Sorabji, Richard 8 Zenon iz Citija 5, 6, 10, 12, 13, 22, 26, 71, 93 b. 64 Zenon iz Eleje 5 b. 2
83; 90

103

Izdanja izdavačke kuće KmZak
1. Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, 1995. 116,00 kn. 2. Gaius Iulius Caesar: De Bello Gallico. 3. K . R. Popper: Bijeda historicizma, Liber primus, 1996. 66,00 kn. 1996. 96,00 kn. dva nauka,

4. Jonathan Barnes: Aristotel, 1996. 96,00 kn. 5. Maja Hudoletnjak Grgić: Znanje i mijena: Parmenidova 1996. 96,00 kn. 6. Filip Grgić: Aristotelov 116,00 kn. 8. Werner Heisenberg: Fizika i filozofija, 1997. 96,00 kn. 9. Karl R. Popper: Ό potrazi za boljim svijetom: Predavanja trideset godina, 1997. 140,00 kn. 10. Milan Polić: Čovjek - odgoj - svijet: Malafilozofijskoodgojna 1997. 120,00 kn. 11. Saul A . Kripke: Imenovanje i nužnost, 1997. 96,00 kn. 12. Platon: Menon, 1997. 120,00 kn. 13. David Ross: Platonova 14. Mislav K u k o č : Kritika teorija ideja, 1998. 116,00 kn. eshatologijskog uma: Problem otuđenja i razložba, i napisi iz nauk ο nužnosti svakidašnjeg: i slučaju, 1997. 116,00 kn. 7. Arthur C . Danto: Preobražaj Filozofija umjetnosti, 1997.

hrvatska filozofija prakse, 1998.152,50 kn. 15. Werner Heisenberg: Promjene u osnovama prirodne predavanja; 16. William K . Frankena: Etika, 1998. 96,00 kn. 17. Oliver Sacks: Čovjek koji je ženu zamijenio šeširom, 1998. 122,00 kn. 18. Euklid: Elementi I-VI, 1999. 244,00 kn. 19. Nigel Warburton: Filozofija: Osnove, 1999.122,00 kn. spisi, 1999. 140,30 kn. 20. L o r d Acton: Povijest slobode: Odabrani znanosti: Šest Slika svijeta suvremene fizike, 1998. 122,00 kn.

21. Willard V a n Orman Quine: Riječ i predmet, 1999. 180,00 kn. 22. Peter F. Strawson: Analiza i metafizika: Uvod u filozofiju, 1999.122,00

kn.
23. George Berkelev: Odabrane filozofske rasprave: Rasprava ο ljudske spoznaje, Tri dijaloga između Hylasa i Philonousa, ο novoj teoriji vida, 1999. 152,50 kn. 24. James D . Watson: Dvostruka ture DNA, 2000. 110,00 kn. 25. John Rawls: Politički liberalizam, 2000. 250,00 kn. uzvojnica: Osobni prikaz otkrića struk­ načelima Ogled

26. Snježana Prijić-Samaržija: Društvo spoznajnu teoriju, 2000. 200,00 kn.

i spoznaja:

Uvod u

socijalnu

52. John Rawls: Pravo naroda, 2004. 120,00 kn. 53. John Dewey: Liberalizam i društvena akcija, 2004. 80,00 kn. i pravednost: Moralni filo­ 54. Tony C o a d y i Michael O'Keefe: Terorizam

27. Richard Wisser: Karl Jaspers: Filozofija članci), 2000. 170,00 kn.

u obistinjenju

(Predavanja i

argumenti u opasnom svijetu, 2004. 120,00 kn. 55. P. Gregorić, F . G r g i ć i M . Hudoletnjak G r g i ć (ur.): Helenistička zofija, 2005. 240,00 kn. 56. Gordana Bosanac: Utopija i inauguralni paradoks: političkoj kruga, 2002. 180,00 kn. Beletristička edicija KruZak & [ . . . ] - Bauerov p r i s t u p 2002. raspravi, 2005. 190,00 kn. 2006. 66,00 kn. 57. Epiktet: Priručnik, Prilog filozofskosrodnih dokaz; Kurt Godel: Ο

28. Max Weber: Sociologija religije, 2000. 170,00 kn. 29. Ernest Nagel i James R. Newman: Godelov formalno neodlučivim stavcima sustava I, 2001. 80,00 kn. 30. Friedrich August Hayek: Put u ropstvo, 2001. 120,00 kn. 31. Boran Berčić: Filozofija Bečkog jezika, 2002. 180,00 kn. 33. Nelson Goodman: Jezici umjetnosti: Pristup teoriji simbola, 180,00 kn. 34. Alasdair Maclntvre: Za vrlinom: Studija ο teoriji morala, 2002.180,00 32. Michael Devitt i K i m Sterelnv: Jezik i stvarnost: Uvod u filozofiju Principia Mathematica i

DO SADA IZAŠLO:
Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski 148,00 kn. A r n o l d Bennett: As: Priča ο čudnim zgodama u Five Townsu, 2003. 148,00 kn. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog prefekta, 2003. 148,00 kn. Karei Čapek: Rat s Dazdevnjacima, Ladislav Fuks: Miševi Gert Ledig: Odmazda, 2004. 148,00 kn. rat, 2002.

kn.
35. Thomas Nagel: Sto sve to znači? 80,00 kn. 36. Lukijan iz Samosate: Svjetonazori na drazbi
f

Vrlo kratak uvod u filozofiju, 2002.

2002. 66,00 kn.
2003. 190,00

37. Igor Primorac (ur.): Suvremena filozofija seksualnosti,

Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn. Natalije Mooshaber, 2004. 148,00 kn. 2004. 108,00 kn.

kn.
38. Ludwig Bauer: Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003. 148,00 kn 39. Ronald Dworkin: Shvaćanje 40. Peter Singer: Praktična 350,00 kn. 42. P. Gregorić i F . Grgić (ur.): Aristotelova 2003. 240,00 kn. 43. Arnold Bennett: As: Priča ο čudnim 148,00 kn. 44. Ladislav Fuks: Slučaj policijskog prefekta, 2003. 148,00 kn. 2004. 148,00 kn. 45. Karei Capek: Rat s dazdevnjacima, 47. Daniel Bell: Komunitarizam 49. Ciril C o h : Otkriveno 50. Gert Ledig: Odmazda, spoznajnoj zgodama u Five Townsu, 2003. Metafizika: Zbirka rasprava, 41. Karl R. Popper: Otvoreno prava ozbiljno, 2003. 220,00 kn. društvo i njegovi neprijatelji I-II, 2003. etika, 2003. 190,00 kn

C R O A T I A N J O U R N A L OF PHILOSOPHY Pojedinačni svezak: institucije 130,00 kn, pojedinici 110,00 kn, studenti 50,00 kn. Godište (tri sveska): institucije 330,00 kn, pojedinci 180,00 kn, studenti 100,00 kn. P D V nije uračunat u cijenu. FILOZOFSKE KNJIGE U PRIPREMI:
A . R. Lacey: Rječnik filozofije, 2006. 160,00 kn. Joseph Raz: Moralnost slobode, 2006. 180,00 kn. Igor Primorac: Etika na djelu: Ogledi iz primijenjene etike, 2006.140,00 kn. David Bohm: Cjelovitost i imlicitni red, 2006, 190,00 kn. 2006, 180,00 kn. zbilje, 2006, 96,00 kn. Nenad Miščević: Nacionalizam,

46. Thomas Mann: Indijska legenda, 2004. 108,00 kn. i njegovi kritičari, 2004. 150,00 kn. 2004. 140,00 kn. kruga Platon, 48. Igor Primorac (ur.): Patriotizam,

lice kruga: Fenomenologija 2004. 108,00 kn.

Josip Marinković: Smisao pedagoške George E . Moore: Principia Daniel Dennett: Danvinova

Diirer, Magritte, Escher, 2004. 130,00 kn. 51. Tihomir Vukelja: Nesjedinljivo znanje: Bohrov doprinos filozofskoj

ethica, 2006. 160,00 kn. opasna ideja, 2006. 160,00 kn.

Gilbert Ryle: Pojam uma, 2006. 120,00 kn.

teoriji, 2004. 160,00 kn.

Izdavač

KruZak d.o.o.
Adresa izdavača

KruZak d.o.o.

Zastavnice 29 10251 Hrvatski Leskovac
Tel

+385 1 65 47 360

+385 1 65 47 361
E-mail

kruzak@kruzak.hr http:// www.kruzak.hr

Tisak

Kikagraf, Zagreb
Design korica

D.N. d.o.o., Zagreb
Objavljivanje ove knjige pomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Ministarstvo kulture Republike Hrvatske