You are on page 1of 303

JACQUES

LACAN

XI SEMINAR ETIRI TEMELJNA POJMA PSIHOANALIZE


Tekst priredio JACQUES ALAIN MILLER

Prevela MIRJANA VUJANI LEDNICKI Redigirao NENAD MIEVI

ZAGREB

1986

Izdaje ITRO NAPRIJED Glavni urednik MILAN MIRI

Urednici Dr MURADIF KULENOVI GVOZDEN FLEGO MIRJANA DOBROVI

Naslov

izvornika

Jacques Lacan LE SMINAIRE livre XI LES QUATRE CONCEPTS FONDAMENTAUX DE LA PSYCHANALYSE


1973 by ditions du Seuil, Paris

Recenzenti NENAD MIEVI GVOZDEN FLEGO

SADRAJ

Izopenje

NESVJESNO I PONAVLJANJE 2 Frojdovsko i nae nesvjesno 23 35 48 59

3 O subjektu izvjesnosti 4 O mrei oznaitelja 5 Tyhe i automaton

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a 6 7 8 9 Shiza oka i pogleda Anamorfoza Pravac i svjetlost to je to slika? 75 87 100 115

PRIJENOS I NAGON 10 11 Prisutnost analitiara Analiza i istina, ili zatvaranje nesvjesnoga Spolnost u nizu oznaitelja 13 14 Rastav nagona Djelomini nagon i njegov tok 199 133 146 159 172 185

15 Od ljubavi do libida

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU 16 Subjekt i Drugi: Otu enje 17 Subjekt i Drugi ( I I ) : Aphanasis 18 O subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru 19 Od interpretacije do prijenosa OSTAJE DA SE ZAKLJUI 20 U tebi vie od tebe Biljeka Pogovor Kazalo imena 281 295 297 301 217 231 246 261

1
Izopenje
Za to sam ja ovlaten? Element iste kominosti. to je to praksa? Izme u znanosti i religije. Histeriarka i Freudova elja. Gospo e, gospodo, U nizu predavanja kojima me je zaduila esta sekcija iz cole pratique des Hautes tudes, govorit u vam o osnovama psihoanalize. Danas bih vam samo htio naznaiti smisao koji namjeravam dati o v o m naslovu i nain na koji to mislim ispuniti. Ipak, najprije u v a m se predstaviti mada me ovdje veina poznaje, ali ne poznaju me svi j e r okolnosti me navode na to da bi bilo prikladno najprije postaviti pitanje za to sam ja ovlaten? Ja sam ovlaten da vam ovdje g o v o r i m o o n o m predmetu o kojem sam tokom deset godina drao seminar namijenjen psihoanalitiarima. K a o to je nekima poznato, ja sam se odrekao te funkcije kojoj sam zaista posvetio svoj ivot zbog doga aja unutar tzv. psihoanalitikog drutva, upravo onog koje mi je povjerilo tu dunost. M o g l o bi se smatrati da moja kvalifikacija nije dola u pitanje za izvravanje ove iste dunosti drugdje. Privremeno smatram o v o pitanje nerijeenim. A budui da sam danas ovlaten da, recimo, nastavim o v o svoje uenje, namee mi se, prije nego li otvorim ovu novu etapu, da izrazim zahvalu koju dugujem gospodinu M. Fernan 7

du Braudelu, predsjedniku sekcije Hautes tudes, koji me postavio pred vas. Gospodin Braudel, koji je sprijeen, izrazio mi je svoje aljenje to ne moe biti prisutan u asu kad iskazujem svoje potovanje njemu kao i njegovoj plemenitosti kojom se tom prigodom htio suprotstaviti to mi je onemogueno pouavanje, od kojeg su do njega doprli, uglavnom, samo stil i reputacija tako da ne budem jednostavno sveden na muk. Plemenitost je pravi izraz kad se radi o prihvaanju onoga koji je bio u poloaju u kojem sam ja poloaju izbjeglice. On je to uinio tako brzo, pobu en panjom mog prijatelja Claudea Lvy Straussa, ija me prisutnost danas veseli i koji zna koliko mi je dragocjen ovaj dokaz panje prema mojem radu koji se razvija povezan s njegovim. K tome izraavam svoju zahvalnost svima onima koji su mi u o v o j prilici pokazali svoju naklonost, te gospodinu Robertu Flacelireu, direktoru cole normale suprieure, na susretljivosti kojom mi je stavio na raspolaganje ovu dvoranu, bez koje ne znam kako bih vas bio primio, a od srca vam zahvaljujem to ste doli u tolikom broju. Sve se to odnosi na bazu, u lokalnom smislu, odnosno vojnikom smislu rijei, na bazu mojega uenja. Sada prelazim na ono o emu je rije na osnove psihoanalize.

1 to se tie osnova psihoanalize, moj je seminar tu bio od poetka, ako mogu tako rei, impliciran. On je bio jedan od njihovih elemenata budui da je pridonosio njenom utemeljenju in concreto budui da je bio dio same prakse budui da je bio u njoj budui da je bio upravljen prema onome to je element ove prakse, tj. stvaranju psihoanalitiara. 8

Mogao sam u neko doba, ironino moda privremeno, ali isto tako dobro u nedostatku boljega, u neprilici u kojoj sam ve bio odrediti kriterij onoga to analiza jest, naime, postupak koji vri psihoanalitiar. Henri Ey, koji je danas tu, sjetit e se lanka koji je u pitanju, j e r je bio objavljen u svesku enciklopedije k o j o m on upravlja. Utoliko e mi biti lake prisjetiti se, budui da je on tu, prave estine koja je upotrebljena da se spomenuti lanak povue iz enciklopedije, tako da je on, ija je naklonost prema meni svima poznata, sam bio nemoan da zaustavi o v o djelovanje koje je zaeo upravni odbor u kojem su bili ba psihoanalitiari. Taj e se lanak nalaziti u izdanju koje pokuavam sainiti od izvjesnog broja svojih tekstova i, mislim, da ete moi prosuditi da li je on izgubio na svojoj aktualnosti. To vjerujem utoliko manje to su sva pitanja koja tamo postavljam ista koja pretresam i pred vama te koja su prisutna i zbog same injenice to sam ja ovdje, u poloaju kakav je m o j , zato da postavljam uvijek to isto pitanje to je to psihoanaliza? Nesumnjivo je da u tome ima vie od jedne dvosmislenosti i o v o je pitanje prema rijei kojom ga oznaavam u onom lanku uvijek pitanje slijepog mia. Postavio sam sebi zadatak da ga rasvijetlim pri dnevnoj svjetlosti i tome moram pristupiti danas. Mjesto s kojega prilazim o v o m problemu u stvari je promijenjeno, ono nije ba ni unutra, a ne zna se da li je izvana. Ovo podsjeanje nije anegdotsko. I zato mislim da me neete vidjeti da traim utoite ni u anegdoti, ni u polemici ikoje vrste, ako ovdje istiem, to je injenica da je moje uenje, oznaeno kao takvo, doivjelo od strane tijela koje se zove Izvrni odbor jedne me unarodne organizacije koja se zove International Psychoanalytical Association, cenzuru koja nije uobiajena, j e r radi se nita manje nego o zabrani ovog uenja koje bi trebalo smatrati nitavnim u svomu to so tie habilitacije psihoanalitiara, a ova bi zabrana trebala biti uvjet za me 9

unarodno pripadam.

uvrtenje u psihoanalitiko drutvo kojemu

N i t o nije sve. Izreeno j e d a e o v o uvrtenje biti prihvaeno samo ukoliko se daju garancije da moje uenje nikada nee biti primjenjivano u o v o m drutvu za izobrazbu analitiara. Rije j e , dakle, o neemu to se m o e usporediti s onim to se drugdje naziva viim izopenjem. A ono, na mjestima gdje se ovaj izraz upotrebljava, nije nikad izreeno bez mogunosti povratka. U o v o m obliku postoji samo u jednoj vjerskoj zajednici oznaeno indikativnim, simbolikim izrazom sinagoga, a i Spinoza je b io tome izvrgnut. 27. srpnja 1656. zanimljiva dvostruka stogodinjica j e r se podudara i s Freudovom b i o je Spinoza najprije izvrgnut khere mu, a poslije nekog vremena i chammati, to se sastoji u tome da se o v o m stanju doda nemogunost povratka. N e m o j t e misliti da se radi o metaforikoj igri koju bi b i l o neozbiljno pretresati u vezi s poljem, v e l i k i m koliko i ozbiljnim, koje m o r a m o prekriti. Vjerujem a i vi ete vidjeti da ova injenica, ne samo zbog odjeka koji izaziva ve i zbog strukture koju implicira, unosi neto to je na izvoru naeg istraivanja psihonalitike prakse. Ne kaem ali to ne bi bilo nemogue da je psihoanalitika zajednica Crkva. Ipak, neosporno, izbija pitanje onoga to u njoj moe odgovarati religioznoj praksi. Ja ne bih naglaavao ovu injenicu iako u sebi nosi puno otpadaka koj i zaudaraju na skandal, kad, kao u svemu to u tvrditi danas, vi ne biste m o g l i biti sigurni da ete nadalje imati koristi od toga. Ne moe se rei da sam u takvim spregama ravnoduan subjekt. N e m o j t e misliti da je to za mene ne vie nego li, pretpostavljam, za posrednika k o g a sam bez dvojbe odmah naveo predmet za komediju, u smislu predmeta za smijeh. Ipak bih vam usput htio rei da mi 10

nije izmaklo neto od iroke komine dimenzije u tome. Ona ne pripada registru onoga to se zbiva na razini formulacije koju sam nazvao izopenje. Ona se vie odnosi na situaciju kakva je bila m o j a u toku dvije godine, u spoznaji da se sa m n o m trguje i to upravo p r e k o mojih kolega, odnosno uenika. Jer rije je bila o t o m e da se zna u k o j o j su se mjeri ustupci uinjeni habilitacijskoj vrijednosti m o g uenja mogli izravnati s o n i m to je s druge strane znailo postii me unarodnu habilitaciju drutva. Ne elim propustiti priliku da upozorim opet emo na to doi da je upravo u tome, kad smo umijeani, neto to se moe doivjeti u kominoj dimenziji. T o , mislim, moe potpuno shvatiti samo psihoanalitiar. Nesumnjivo, biti predmet trgovine nije za ljudsko bie rijedak poloaj, protivno naklapanju o ljudskom dostojanstvu, odnosno o pravima ovjeka. Svatko je, u svakom trenu i na svim razinama u poloaju da se njime trguje, j e r potpuno razumijevanje drutvene strukture prua nam upravo razmjena. Radi se o razmjeni individua, naime drutvenih oslonaca, koje nazivamo subjektima, j e r oni autonomiji pruaju sveta prava. Svatko zna da se politika sastoji u trgovanju, a o v o g puta je to naveliko, istim subjektima zvanim gra anima. Situacija nije u m o m pogledu bila nita neobina osim to, biti predmet trgovine onih koje sam nazivao kolegama, odnosno uenicima, gledano izvana, ima ponekad drugi naziv. Ali, ako istina subjekta nije u njemu samom ni kad je on u poloaju gospodara, ve, kako to analiza pokazuje, u nekom predmetu prikrivenom po prirodi izvui ovaj predmet upravo je element iste kominosti. Smatram da na tu dimenziju treba upozoriti i to s poloaja odakle mogu o t o m posvjedoiti, j e r bi ona moda u slinoj prilici bila predmet neprilinog uzdravanja, jedne vrsti lane stidljivosti za nekog koji o tom 11

svjedoi izvana. Gledajui iznutra, mogu vam rei da je ova dimenzija posve opravdana, ona moe biti doivljena s analitikog gledita, i ak, polazei od trenutka kad je ona primijeena, na nain koji je nadilazi naime pod humoristikim kutom koji je tu samo priznavanje kominoga. Ova primjedba nije izvan polja onoga to navodim u prilog temeljima psihoanalize, j e r temelj ima vie smi slova i nema potrebe da podsjetim na Kabbalu u kojoj oznaava jedan od naina boanske objave, koja je upravo u o v o m registru izjednaena s pudendum. Bilo bi posve neobino da se u analitikoj raspravi zaustavimo na pudendumu. Temelji bi ovdje nesumnjivo preuzeli oblik ispod, da ovo ispod nije ve pomalo u zraku. Neki koji su izvan toga mogu se iznenaditi da su u o v o m trgovanju, i to vrlo naglaeno, sudjelovali neki koje sam ja analizirao, naime oni ija je analiza bila u toku. I treba se zapitati kako je neto tako mogue, ukoliko na razini odnosa onih koje ste analizirali i vas ne postoji neki razdor koji dovodi u pitanje samu vrijednost analize? Pa, upravo polazei od onoga to bi tu moglo biti predmetom skandala, obuhvatit emo tonije ono to se zove didaktika psihoanaliza ta praksa, ili ta etapa prakse ostavljena posve u sjeni svega to se objavljuje i osvijetlit emo poneto njene ciljeve, njene mogunosti, njene uinke. To nije vie pitanje pudenduma. Pitanje je o tome da se zna to se od psihoanalize moe, mora oekivati, a to se u njoj mora utvrditi kao konica, odnosno promaaj. Zato sam smatrao da ne treba nita podeavati, ve samo iznijeti in, i to kao predmet ije ete obrise i mogue upravljanje njime, nadam se, jasnije vidjeti i postaviti ga na sam poetak onoga to imam rei u trenutku kad pred vas postavljam pitanje to su to temelji, u irem smislu, psihoanalize? To znai to je utemeljuje 12 kao praksu?

2 to je to praksa? ini mi se sumnjivo da ovaj izraz moe biti smatran neprikladnim za psihoanalizu. To je najiri izraz za oznaavanje ljudskog djelovanja, ma kakvo ono bilo, koje mu omoguava da realno ispituje pomou simbolikog. to on pritom sree vie ili manje imaginarnoga, to ima samo sekundarnu vrijednost. Ova definicija prakse dopire dakle vrlo daleko. Mi neemo, poput Diogena, poi traiti ovjeka, ve nau psihoanalizu, po raznolikim podrujima prakse. Mi emo radije povesti sa sobom nau psihoanalizu i ona e nas odmah usmjeriti prema prilino lokaliziranim, oznaenim tokama prakse. Bez prijelaznog uvo enja dvaju termina izme u kojih e se kretati moje pitanje nipoto ironiki zapitat u se najprije, ovdje, pred tako irokim auditorijem, u ovakvoj sredini, i s takvom podrkom, da li je psihoanaliza znanost, i to u istraiti s vama. Drugu referencu, religioznu, ve sam spomenuo pre cizirajui da govorim o religiji u sadanjem smislu rij e i ne o isuenoj, metodologiziranoj religiji vraenoj u udaljenu primitivnu misao, ve o religiji koju vidimo da se provodi, jo i v o j , vrlo ivoj. Psihoanaliza, bila ona vrijedna ili ne da se upie u jedan od dva registra, moe nam razjasniti ono to trebamo smatrati znanou, odnosno religijom. H t i o bih odmah izbjei jedan nesporazum. Vi ete mi rei u svakom pogledu, psihoanaliza je istraivanje. Pa, dozvolite mi da izjavim i to na raun javnih nadlenosti kojima izraz istraivanje izgleda da od nekog vremena slui kao ibolet za nemalo stvari klonim se izraza istraivanje. Sebe nisam nikada smatrao istraivaem. K a o to je jednom rekao Picasso na veliku za panjenost ljudi koji su ga okruivali Ja ne traim, ja nalazim. 13

Na polju takozvanog znanstvenog istraivanja postoje uostalom dva podruja koja se m o g u savreno spoznati, ono na kojem se istrauje i o n o na kojem se pronalazi. Zanimljiva stvar, to odgovara dosta dobro odre enoj granici onoga to se m o e okvalificirati kao znanost. Isto tako postoji nesumnjivo nekakva bliskost izme u istraivanja koje trai i religioznog registra. Obino se o t o m kae Ne bi me traio, da me ve nisi naao. Ono ve naao je uvijek iza, ali pogo eno neim iz reda zaborava. Zar se onda ne otvara j e d n o ugodno, neodreeno istraivanje? Ako nas o v o m prilikom zanima istraivanje, to je stoga to se ono danas prilikom rasprave postavlja na razinu onoga to nazivamo humanistike znanosti. Doista, kao da p o d korakom svakoga koji nalazi izbija o n o to bih nazvao hermeneutiki zahtjev, a to je upravo ono to trai to trai uvijek novo i neiscrpno znaenje, ali kojem prijeti da ga pretekne onaj koji nalazi. M i , analitiari, zainteresirani smo za ovu hermeneu tiku, j e r se put razvoja znaenja koji postavlja herme neutika ispreplee k o d mnogih duhova s onim to analiza naziva interpretacijom. Doga a se, da, ako interpretacija nije posve shvaena u istom smislu kao navedena hermeneutika, hermeneutici se rado priznaje prednost. K r o z ovo bar v i d i m o hodnik komunikacije izme u psihoanalize i religioznog registra. N a i i emo ve ponovo na njega u zgodan as. Dakle, da bi se psihoanaliza mogla nazivati znanou, zahtijevat emo m a l o vie. Znanost obiljeuje to, da ima predmet. M o e se smatrati da je znanost obiljeena odre enim predmetom, izvjesnom razinom ponovljivih radnji koje nazivamo iskustvom. Ali, m o r a m o biti oprezniji, j e r se ovaj predmet mijenja, a posebno u toku evolucije jedne znanosti. Uope ne m o e m o rei da je predmet moderne fizike sada isti kao u asu njena nastajanja, koji, kaem vam odmah, datiram u 17. stoljee. A da li je predmet mo 14

derne kemije isti kao u asu njenog nastajanja koje datiram Lavoisierom? Moda nas ove opaske prisiljavaju bar na taktiki uzmak, i, na to da po emo od prakse, da bismo se zapitali, znajui da praksa ogra uje jedno podruje, da li je mogue specificirati na razini tog polja znanstvenika moderne znanosti, koji nije ovjek koji zna m n o g o o svemu. I Ja se ne pridravam Duhemova zahtjeva da se svaka znanost odnosi na jedinstven sustav, zvan sustav svijeta referenca je vie manje idealistika, budui da je to referenca za potrebu identifikacije. ak u rei da se moemo liiti transcendentnog komplementa implicitnog poloaja pozitivista, koji se uvijek odnosi na krajnje jedinstvo svih podruja. Utoliko emo se bolje zamisliti, j e r je to diskutabilno i moe ak biti pogreno. N i j e neophodno da drvo znanja ima samo jedno deblo. Ne smatram da ih ima mnogo. Moda su, prema modelu iz prvog poglavlja Knjige Postanka, dva razliita ja ne pridajem posebnu vanost o v o m mitu vie manje oznaenom mranjatvom, ali zato od psihoanalize ne bismo oekivali da nam to rasvijetli? A k o se drimo pojma iskustva shvaenog kao podruje jedne prakse, moemo uvidjeti da ono nije dovoljno za definiranje znanosti. U stvari, ova bi se definicija mogla vrlo dobro primijeniti npr. na mistiko iskustvo. Ono se na ovaj nain ak uzima ponovo u znanstveno razmatranje i gotovo poinjemo misliti da m o e m o znanstveno shvaati o v o iskustvo. Postoji tu jedna vrst dvosmislenosti podvrgavanje iskustva znanstvenom ispitivanju m o e uvijek navesti na pomisao da iskustvo po sebi ima znanstveno postojanje. Oito je, dakle, da ne m o e m o mistiko iskustvo vratiti u znanost. Jo jedna primjedba. Da li emo ovu definiciju znanosti, koja polazi od podruja koje odre uje praksu, primijeniti na alkemiju da bi ona bila znanost? itao sam ponovo mali svezak koji ak nije ni uvrten u Diderotova 15

Sabrana djela, ali mora da je njegov. Ako je kemija ro ena s Lavoisierom, Diderot ne govori tu o kemiji, ve od korice do korice tog sveska govori o alkemiji, sa svim tankoutnostima duha kakav je njegov. Po emu moemo rei da, usprkos sjajnom karakteru pria koje nam on tokom godina iznosi, alkemija nije znanost? Neto je u m o j i m oima odluujue, a to je, da je istoa due izvoditelja bitan elemenat u tome poslu. Ova opaska nije uzgredna, vi osjeate, j e r e se, moda, neto analogno iznijeti u vezi s prisutnou analitiara u analitikom Velikom djelu i zakljuiti da je moda to ono to zahtijeva naa psihoanalitika didaktika, i da moda i sam govorim iste te stvari u posljednje vrijeme, kad odbacujui svaki veo kreem prema sredinjem pitanju to je elja analitiara?

3 to mora biti s analitiarevom eljom da bi on djelovao ispravno? Moe li se o v o pitanje ispustiti izvan me a naega polja, kao to je to u stvari kod znanosti kod modernih znanosti i to kod najpouzdanijih gdje se nitko ne pita to je npr. elja fiziara? Zaista je potrebna kriza da bi nas g. Oppenheimer pitao o elji koja je u podlozi moderne fizike. Uostalom, nitko na to ne obraa panju. Smatra se da je to politiki incident. Da li je ova elja neto to pripada istom redu kao i ono to se zahtijeva od posveenika u alkemiji? Zelja analitiara se ni u kom sluaju ne moe ostaviti izvan naeg pitanja zato to pitanje elje postavlja sam problem formiranja analitiara. A didaktika analiza moe posluiti smo da ga dovede do one toke koju u svoj o j algebri oznaavam kao elju analitiara. I tu opet m o r a m ostaviti otvoreno pitanje. Treba da osjetite da vas v o d i m k pitanju kao to je o v o da U je poljoprivreda znanost? Odgovor e biti da i od 16

govor e biti ne. Ovaj je primjer istaknut samo zato da bih vas naveo da razlikujete poljoprivredu odre enu nekim predmetom od poljoprivrede odre ene, tu se moe kazati, nekim podrujem agrikulturu od agronomije. To mi doputa da izvuem jednu pouzdanu dimenziju mi smo pri b. a. ba, konano je potrebno i tu biti dimenziju stavljanja u formule. Da li je to dovoljno za definiranje uvjeta za znanost? Ne vjerujem to. Lana se znanost, kao i istinska, moe staviti u formule. Pitanje, dakle, nije jednostavno, t i m vie to nam se analiza pretpostavljena kao znanost pokazuje u problematinim potezima. Na to se odnose formule u psihoanalizi? to motivira i modulira ovaj pomak predmeta? Ima li ve formiranih analitikih pojmova? Na to se odnosi gotovo religiozno zadravanje Freudovih izraza za strukturiranje analitikog iskustva? Radi li se o vrlo neobinoj injenici u povijesti znanosti da je Freud prvi i ostao jedini u ovoj pretpostavljenoj znanosti koji je uveo temeljne pojmove? Bez tog debla, tog stupa, tog potpor nika, za to bismo uvrstili nau praksu? M o e li se ba rei da je rije upravo o pojmovima? Jesu li to pojmovi u nastanku? Jesu li to pojmovi u evoluciji, kretanju, koje jo treba revidirati? Mislim da moemo smatrati da je u vezi s tim pitanjem uslijedilo neko napredovanje, na putu na k o j e m moe biti samo rada, pobjeda u tenji za razrjeavanjem pitanja da li je psihoanaliza znanost? Doista, zadravanje Freudovih pojmova u sreditu svake teoretske diskusije u o v o m zamornom, neugodnom, odbojnom lancu koje nitko osim psihoanalitiara ne ita koji se zove psihoanalitika literatura, ne spreava da zaostanemo za njima, da se veina iskrivljava, iznevjeri, uniti, a da se oni koji su preteki jednostavno odbace da je, na primjer, sve to je razra eno oko uskrate (frustracije) posve nazadno u odnosu na frojdovske pojmove iz kojih proizlazi.

17

ak se nitko vie ne bavi, osim rijetkih izuzetaka iz moga kruga, trostrukom strukturom Edipova kompleksa, a niti kompleksom kastracije. Da bi se utvrdio teoretski status za psihoanalizu nije nipoto dovoljno da pisac poput Fenichela svu gra u sakupljenu iskustvom svede na razinu plitkosti, nabrajanjem tipa velikog sabiraa. Naravno, izvjestan broj injenica je sakupljen i nije naodmet da budu grupirane u nekim poglavljima moe se stei dojam da je na jednom polju sve unaprijed objanjeno. A l i analiza nije u tome da se u nekom sluaju razlue diferencijalne crte teorije i da onda mislimo da time m o e m o objasniti zato je vaa ki nijema jer, radi se o tome, da se postigne da ona govori, a ovaj uinak proizlazi od jedne vrsti intervencije koja nema nita zajedniko s pozivanjem na diferencijalnu crtu. Analiza se upravo sastoji u t o m e da ona progovori, tako da bi se m o g l o rei da se ona svodi, u krajnjem, u odstranjivanju nijemosti, a to je ono to je u jednom trenutku nazvano analizom otpora. S i m p t o m je najprije nijemost k o d subjekta za koji se pretpostavlja da govori. Ako p r o g o v o r i on j e , oito, izlijeen od svoje nijemosti. Ali nam to ne objanjava zato je on p r o g o v o r i o . To nam samo naznaava diferencijalnu crtu, koja je u sluaju s nijemom djevojkom, kao to se m o g l o oekivati, histerija. Dakle, diferencijalna crta histerine osobe jest upravo ta histerina osoba konstituira svoju elju u samom inu govorenja. Zato nije udno, da je Freud kroz ova vrata uao u ono to je doista b i o odnos elje prema jeziku, i to je otkrio mehanizam nesvjesnoga. to mu ovaj odnos elje za g o v o r o m nije ostao skriven, odlika je njegova genija, ali to ne znai da je on posve rasvijetljen pogotovo ne grubim p o j m o m prijenosa. T o , da je za ozdravljenje histeriarke od svih njenih simptoma, najbolji nain zadovoljiti njenoj elji histerine osobe a to je da nam svoju elju prikae kao 18

nezadovoljenu elju ostavlja posve izvan polja specifino pitanje zato ona moe svoju elju podravati samo kao neispunjenu elju. Isto nas tako histerija vodi, rekao bih, na trag izvjesnog izvornog grijeha analize. N e k i izvorni grijeh mora postojati. Prava moe biti samo jedna stvar, to je elja samog Freuda, i to injenica da neto u Freudu nije nikad analizirano. Upravo sam stigao do toga, kad sam se neobinom sluajnou morao odrei svoga seminara. To to sam imao rei o Imenima Oca, trebalo je samo postaviti pitanje o izvoru, naime o tome, koja je povlastica omoguila Freudovoj elji da na e ulazna vrata u polje iskustva koje on oznaava kao nesvjesno. Ako elimo postaviti analizu na noge bitno je doprijeti o toga izvora. Ma to bilo, taj nain ispitivanja polja iskustva bit e u naem daljnjem susretu vo en sljedeom uputom kakav konceptualni status moramo dati etirima izrazima koje je uveo Freud kao temeljne pojmove, a to su nesvjesno, ponavljanje, prijenos i nagon? Razmatranje naina na koji sam u svom prethodnom uenju postavio ove pojmove u odnosu na openitiju funkciju koja ih obuhvaa i koja doputa da se pokae njihova operativna vrijednost u tom polju, tj. funkcija oznaitelja kao takvog, implicitnog to e biti na sljedei korak pri iduem susretu. Obeao sam sebi da u prekinuti svoja izlaganja dvadeset minuta prije dva, kako bih omoguio svima koji e nemajui druga posla ostati tu, da mi po volji postavljaju pitanja na koja e ih navesti predmet mojega izlaganja.

ODGOVORI M. T O R T : Kada povezujete psihoanalizu s Freudovom eljom i sa eljom histerine osobe, zar vas se ne bi moglo optuiti zbog psihologizma? 19

Referenca na Freudovu elju nije psiholoka referenca. Referenca na elju histerine osobe nije psiholoka referenca. Postavio sam sljedee pitanje funkcioniranje Divlje misli koju je Levi Strauss postavio kao temelj statuta drutva jest neko nesvjesno, ali dostaje li ono da smjestimo nesvjesno kao takvo? A ukoliko ono to uspije, da li smjeta frojdovsko nesvjesno? isto frojdovski put k nesvjesnom nauio je Freud od histerine osobe. Upravo sam tu uveo u igru elju histerine osobe, napominjui da Freud nije ostao na tome. to se Freudove elje tie, ja sam je postavio na najviu razinu. Rekao sam da je frojdovsko polje analitike prakse ostalo zavisno od izvjesne izvorne elje, koja igra uvijek dvosmislenu ulogu, ali prevladavajuu, u psihoanalitikoj transmisiji. Problem ove elje nije psiholoki, bar ne vie od problema Sokratove elje. Postoji itava tematika koja dotie status subjekta, kad Sokrat izraava da ne zna nita osim onoga to se tie elje. Sokrat ne postavlja elje u poloaj izvorne subjektivnosti, ve u poloaj objekta. Po dobro, i kod Freuda se radi o elji kao objektu. 15. sijenja 1964.

NESVJESNO I PONAVLJANJE

2
Frojdovsko i nae nesvjesno
Divlja misao. Postoji uzrok samo onoga to hramlje. Zijev, spoticanje, nalaz, gubitak. Diskontinuitet. Signorelli. Zapoet u svoje dananje izlaganje itanjem pjesme koja, zapravo, nije u vezi s onim to u v a m govoriti ali je u vezi s onim to sam govorio prole godine na svom seminaru o tajanstvenom predmetu, najskrivenijem predmetu o predmetu skopikog nagona. Rije je o kratkoj pjesmi na 73. strani Fou d'Eisa koju je Aragon naslovio Contre chant. Vainement ton image arrive ma rencontre Et ne m'entre o je suis qui seulement la montre Toi te tournant vers moi tu ne saurais trouver Au mur de mon regard que ton ombre rve Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent rflchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habit De V absence de toi qui fait sa ccit Posveujem ovu pjesmu nostalgiji koju neki mogu osjeati za onim prekinutim seminarom, za o n i m to sam onda razlagao o tjeskobi i o funkciji predmeta malo a. Oni e, mislim ispriavam se to sam tako aluzi van osjetiti okus injenice da Aragon u o v o m divnom djelu za koje sam ponosan to odgovara ukusu nae generacije, koja me primorava da se pozovem na prijatelje mojih godina, ako hou da me u vezi s o v o m pje 23

srnom tko razumije da Aragon ovu pjesmu tim enigmatskim pravcem Ainsi dit une fois An Nadji, comme on l'avait invit pour une circoncision. To je toka u kojoj e oni koji su prole godine sluali moj seminar nai podudarnost razliitih oblika predmeta a sa sredinjom i simbolikom funkcijom minus phi /((fi) na koju se ovdje pozivamo posebnom referencom, i ne sluajno, koju Aragon daje povijesnoj konotaciji, ako tako mogu rei, emisije svoje linosti, ludog pjesnika ove anti pjesme.

1 Znam da tu ima nekih koji se uvode u moje uenje. Uvode se pomou spisa koji su nastali ranije. H t i o bih da znaju da se jedna od neophodnih koordinata za procjenjivanje smisla ovog prvog uenja mora nai u tome, da sa mjesta na kojem se nalaze ne mogu zamisliti do kojeg stupnja prezira, ili jednostavno nepoznavanja, svojega instrumenta mogu doi praktiari. Potrebno je da znaju da je bio potreban sav moj viegodinji napor da revaloriziram u njihovim oima taj instrument, govor da mu vratim dostojanstvo, i da postignem d to za njih ne bude uvijek unaprijed obezvrije ena rije koja ih prisiljava da uprave pogled drugdje da bi nali odgova ratelja. Tako se bar neko vrijeme inilo da me salijee neka filozofija jezika, naime, hajdeggerska, dok se radilo samo o propedeutskoj referenci. To to govorim s ovoga mjesta ne znai da u govoriti vie kao filozof. Preao bih na neto drugo to e mi biti zaista milije spomenuti, a to u nazvati odbacivanje pojma. T o m e je tako j e r u vas danas pokuati uvesti u velike frojdovske pojmove izdvojio sam ih etiri i oni nose upravo funkciju pojmova. 24

Ovo je nekoliko rijei na ploi pod naslovom frojdov skih pojmova, prva su dva nesvjesno i ponavljanje. Prijenos koji u nadam se razmatrati idui put dovest e nas pravo do algoritma koje, smatram, treba istaknuti u praksi, posebno radi ostvarivanja analitike tehnike kao takve. to se tie nagona, on je jo vrlo teko dostian, uistinu tako nepristupaan pa mislim da u ove godine doprijeti do njega samo nakon to budemo govorili o prijenosu. Razmotrit emo, dakle, samo bit analize posebno ono to je u njoj duboko problematino a istovremeno glavno, funkciju didaktike analize. Tek nakon to preemo ovo izlaganje, moi emo, moda, na kraju godine bez potcjenjivanja klizave, odnosno kakljive strane pristupa ovom pojmu doi do nagona. To je nasuprot onima koji se uputaju u tu pustolovinu u ime nepotpunih i krhkih referenca. Dvije male strelice koje vidite na ploi pored nesvjesnog i ponavljanja, usmjerene su prema upitniku koji slijedi. On pokazuje da nae shvaanje pojma implicira da je on uvijek uspostavljen u pristupu koji se odnosi na ono to nam namee infinitezimalni raun kao oblik. Ako se, u stvari, pojam oblikuje pod utjecajem pristupa realnosti koju treba dosegnuti, ostvarit e se samo jednim skokom, jednim prelazom granice. Tada m o e m o rei u emu moe zavriti rekao bih, u obliku dovrenog kvantiteta konceptualna elaboracija koja se zove nesvjesno. Isto vai za ponavljanje. Dva ostala izraza zapisana na kraju retka na ploi, subjekt i realno, dovest e nas do uobliavanja pitanja koje smo postavili prolog puta moe li se, me u nama, smatrati da psihoanaliza sa svojim paradoksalnim, osobitim, aporijskim nosti. Najprije u se prihvatiti pojma nesvjesnoga. 25 aspektima tvori znanost, nadu zna-

2 Veina iz ovog skupa zna poneto o onom to sam iznio nesvjesno je strukturirano kao jezik koje se odnosi na jedno polje koje nam je danas mnogo dostupnije nego li u doba Freuda. Ja u ga prikazati neim to je materijalizirano na zaista znanstvenom planu, na tom polju koje istrauje, strukturira, razra uje Claude Lvi Strauss i koje je obuhvatio naslovom Divlja misao. Prije svakog iskustva, prije svake individualne dedukcije, ak prije nego li se tu zapisu kolektivna iskustva koja se mogu samo odnositi na drutvene potrebe, neto organizira o v o polje i upisuje crte njegovih poetnih snaga. To je funkcija koju nam Claude Lvi Strauss prikazuje kao istinu totemske funkcije, i koja mu umanjuje privid to je primarna klasifikatorska funkcija. K a d se uspostave relacije koje su navlastito ljudske, ve su odre eni izvjesni odnosi. Oni su obuhvaeni u svemu to priroda moe ponuditi kao oslonce koji se raspore uju u opozicijskim temama. Priroda nas snabdijeva, izgovorimo i tu rije, oznaiteljima, a ovi ozna itelji organiziraju inauguralno ljudske odnose, daju im strukture i modeliraju ih. Vano je za nas da tu vidimo razinu na kojoj prije svakog oblikovanja subjekta, subjekta koji misli, koji se tu smjeta to broji, to je izbrojeno, u t o m izbrojenom onaj koji broji je ve tu. Zatim se sam subjekt mora prepoznati, prepoznati sebe kao onoga tko broji. Sjetimo se naivnog spoticanja, kad se mjeritelj mentalne razine veseli to je uhvatio malog ovjeka koji izjavljuje Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to je posve prirodno najprije su ubrojena tri brata, Paul, Ernest i ja, a zatim postoji ja na razini gdje se istie da moram odbiti taj ja, tj. ja koji broji. U nae doba, u nae povijesno vrijeme kad oblikuj e m o znanost koju moemo ocijeniti humanistikom, ali koju treba razlikovati od svake psiho sociologije, tj. lingvistiku, iji je model operatorska igra koja djeluje u 26

svojoj spontanosti posve sama, predsubjektivno upravo ta struktura daje status nesvjesnom. Ona nam potvr uje da pod izrazom nesvjesno postoji neto to se moe oznaiti, dostii i objektivirati. Ali kad potiem psihoanalitiare da ne zanemaruju o v o podruje koje im prua vrst oslonac za obradu, znai li to da ja mislim Freu dove p o j m o v e obuhvatiti izrazom nesvjesno? Pa, ne! to ne mislim. Nesvjesno Freudov pojam, je neto drugo, to bih v a m danas elio pribliiti. N i j e dovoljno kazati da je nesvjesno dinamiki pojam, budui da to znai zamjenjivanje reda obinog misterija s posebnim misterijem sila openito slui za oznaavanje mutnog mjesta. Danas u se pozvati na funkciju uzroka. Znam dobro da zalazim na podruje koje s gledita filozofske kritike pobu uje itav jedan svijet referenca, a to je dovoljno da oklijevam me u njima bit emo slobodni da biramo. Bar e dio mog auditorijuma ostati nezadovoljen ako jednostavno kaem, da u Kantovu Ogledu o negativnim veliinama moemo shvatiti koliko je izbliza obuhvaen zijev koji funkcija uzroka oduvijek nudi svakoj pojmovnoj zapljeni. U o v o m eseju, reeno j e , da je to pojam koji se na kraju krajeva ne moe izana lizirati nemogue ga je shvatiti umom ako je uope pravilo uma, Vernunftsregel, uvijek poneka Vergleichung, ili ekvivalent i da bitno u funkciji uzroka ostaje izvjestan zijev, izraz koji upotrebljava isti autor u Pro legomenama. Neu napominjati da problem uzroka zadaje oduvijek neprilike filozofima i da on nije tako jednostavan kao to se moe misliti videi kako se kod Aristotela urav noteuju etiri uzroka j e r ja ovdje ne filozofiram i ne mislim se opteretiti tako tekim bremenom s ovih nekoliko referenca koje su dovoljne da jednostavno osjetimo to znai o v o to naglaavam. Zbog toga uzrok, iako modalitet koji Kant uvrtava me u kategorije istog uma tonije on ga zapisuje na tabelu odnosa izme u inheren cije i zajednitva za nas ipak nije tim proumljeniji. 27

On se razlikuje od onog to je determinirajue u jedn o m lancu, drugaije reeno, u zakonu. K a o primjer, pomislite na ono to se ocrtava u zakonu akcije i reakcije. Tu postoji, ako hoete, samo jedan pobornik. Jedan ne ide bez drugoga. Tijelu koje se satire o tlo, njegova masa nije uzrok tome to ono zauzvrat prima od svoje ive snage, njegova masa je integrirana s o v o m snagom koja mu se vraa da raspri njegovu koherentnost povratnim uinkom. Tu nema zijeva, osim ako ga nema na kraju. Naprotiv, svaki put kad g o v o r i m o o uzroku, ima neeg antipojmovnog, neodre enog. Mjeseeve mijene su uzrok plimi to je ivo, u tom asu dobro znamo da je rije uzrok dobro upotrebljena. I l i jo, kuno isparivanje je uzrok vruici to ne govori nita, postoji rupa, i neto oscilira u intervalu. Ukratko, postoji uzrok samo onoga to hramlje. Pa, dobro! U o v o m asu vas pokuavam priblino navesti na to da se frojdovsko nesvjesno smjeta na ono mjesto gdje izme u uzroka i onoga na to on djeluje, uvijek neto hramlje. N i j e vano to nesvjesno odre uje neurozu nad tim se Freud rado ponaa pilatovski, tj. pere ruke. Jednog e se dana moda neto otkriti, hu morne determinante, nije vano to to mu je svejedno. Jer, nesvjesno nam pokazuje zijev kroz koji se neuroza izmiruje s realnim s realnim koje moe isto tako biti nedeterminirano. U tom zijevu se neto zbiva. K a d je taj zijev zaepljen, da li je neuroza izlijeena? Nakon svega, pitanje je jo uvijek otvoreno. Samo, neuroza postaje neto drugo, ponekad obini tjelesni nedostatak, oiljak, kako kae Freud ne oiljak neuroze, ve nesvjesnoga. K r o z ovu topolo giju vas ne vodim ba znalaki, j e r nemam vremena uskaem u nju, i vjerujem da e vas ovi izrazi koje uvodim, voditi kad budete ili na Freudove tekstove. Pogledajte odakle on polazi od Etiologije neuroza i to on nalazi u rupi, u pukotini, u karakteristinom zijevu uzroka? Neto iz reda ne ostvarenog. 28

Govori se o odbijanju. To znai prebrzo ulaziti u stvari uostalom, ve neko vrijeme, kad se govori o odbijanju, ne zna se vie o emu se govori. Nesvjesno nam se najprije oituje kao neto to je u iekivanju, u zraku, rekao bih, kao ne ro eno. N i j e udno to potiskivanje tu neto izruuje. To je odnos vriteljice pobaaja prema limbu. Ovu dimenziju treba zasigurno evocirati u registru koji niti je ita irealno, niti de realno, ve ne realizirano. N i j e uvijek bezopasno pomicati neto u ovoj zoni sablasti, i moda je analitiarev poloaj takav ako je on to zaista da mora biti opsjedan mislim rei realno ' onima u kojih je prizvao ovaj svijet sablasni, a da mu uvijek nije bilo mogue dovesti ih na svjetlo. N i j e tu svaki govor bezazlen predavanja koja sam m o g a o drati ovih posljednjih deset godina imaju izvjesne uinke. N i j e uzaludno to se, ak i u javnom govoru, smjera na subjekte, i tie ih se onim to Freud naziva pupak pupak snova, pie on, da bi konano oznaio sredite nepoznatog, koje, poput anatomskog pupka koji ga predstavlja, nije nita drugo nego taj zijev o kojem govorimo. To je opasnost javnog govora kad je on upuen upravo najbliima. Nietzche je to znao, odre en tip govora moe se uputiti samo najudaljenijem. Zapravo, ova dimenzija nesvjesnoga koju ja spomi-

njem, bila je zaboravljena, kao to je to savreno predvidio Freud. Nesvjesno se ponovo zatvorilo u svojoj poruci zahvaljujui brizi marljivih ortopeda, a to su upravo u svojoj drugoj koji su teoriju. Vjerujte mi da ga nikad ne otvaram bez opreza. zakrpali i treoj generaciji i postali analitiari, taj zijev psihologizirajui analitiku

29

3 Svakako sam sada, u o v o m trenutku, u svome vremenu, u poloaju da uvedem u podruje uzroka zakon oznaitelja tamo gdje se pokazuje zijev. Preostaje, ako elimo shvatiti o n o o emu se u psihoanalizi radi, obratiti se ponovo pojmu nesvjesnog u vrijeme kad ga je Freud stvarao j e r mi ga m o e m o upotpuniti samo dovodei ga do njegove granice. Freudovo nesvjesno nema nikakve veze sa spomenutim oblicima nesvjesnog koji su mu prethodili, odnosno pratili ga i koji ga j o uvijek okruuju. A k o elite shvatiti ono o emu govorim, otvorite Lalandeov rjenik. Proitajte lijep navod Dwelshauversa u knjizi koja se pojavila prije etrdesetak godina kod Flammariona. On tu nabraja osam ili deset oblika nesvjesnoga koji nikom nita ne znae, koji jednostavno oznaavaju ne svjesno, manje ili vie svjesno, a na polju psiholoke razrade nalazi se hiljadu dodatnih razliitosti. Nesvjesno k o d Freuda nije romantino nesvjesno matovitog stvaranja. To nije mjesto boanstava noi. N e sumnjivo, to ima neke veze s mjestom prema kojem je upravljen Freudov pogled ali injenica, da je Junga, posrednika za izraze romantinog nesvjesnoga, Freud odbacio, ukazuje nam dovoljno da psihoanaliza uvodi neto drugo. Isto tako, da bismo zakljuili da nesvjesno, takvo kao ropotarnica, takvo heteroklitno, kakvo je cijelog svoga ivota obra ivao usamljeni filozof Eduard von Hart mann, nije Freudovo nesvjesno, nee trebati ii daleko, j e r se Freud u sedmom poglavlju Tumaenja snova sm poziva na to u biljeci to znai da treba izbliza pogledati da bi se oznailo to se kod Freuda razlikuje. Svim t i m nesvjesnim koji su uvijek vie ili manje pridrueni mranoj v o l j i koja se smatra prvotna, kao neto ispred svijesti, Freud suprotstavlja otkrie da na razini nesvjesnog postoji neto posve homologno o n o m to se zbiva na razini subjekta to neto govori, funkcionira 30

razra eno kao na razini svjesnog koje na taj nain gubi ono to je izgledalo njegova povlastica. Znam za otpore koje jo uvijek izaziva ova obina opaska ipak osjetna u najmanjem Freudovom tekstu. Proitajte paragraf tog sedmog poglavlja naslovljenog Zaboravljanje snova, p r i emu se Freud poziva samo na igre oznaitelja. Ne zadovoljavam se o v o m grubom referencom. Ja sam vam razluio toku po toku funkcioniranje onoga to nam je donio Freud kao fenomen nesvjesnoga. to nas najprije poga a u snu, u omakama, u ali? T o , da se pojavljuju u obliku zapreke. Zapreka, nedostatak, pukotina. U izgovorenoj, u napisanoj reenici, neto se spotie. Freuda ovaj fenomen magnetizira i on upravo tu trai nesvjesno. Tu neto drugo zahtijeva da bude ostvareno neto to se pokazuje kao namjerno, izvjesno, ali neobine vremenitosti. Ono to se proizvodi u o v o m zijevu, u punom smislu izraza proizvoditi se, pokazuje se kao pronalazak. Najprije na taj nain frojdovsko istraivanje susree ono to se zbiva u nesvjesnome. Pronalazak koji je istovremeno i rjeenje ne neizbjeno dovreno, ali, ma kako nepotpuno ono bilo, o n o ima neto to nas dira onim posebnim naglaskom koji je Theodor Reik tako prekrasno istaknuo samo istaknuo, j e r Freud je skrenuo na to panju prije njega iznena enje zbog kojeg se subjekt osjea nadmaenim, zbog kojeg on nalazi nekad manje nekad vie od onoga to je oekivao ali u svakom sluaju to ima u odnosu na ono to je oekivao jedinstvenu vrijednost. Dakle, im se pojavi, taj pronalazak jest ponovni pronalazak i vie od toga, on je uvijek spreman da se izmigolji uspostavljajui dimenziju gubitka. Da se posluim nekom metaforom, dvaput izgubljena Euridika je najpristupanija slika iz mita o tome kakav je odnos Orfeja analitiara prema nesvjesnome. 31

Zato se, ako mi doputate da dodam poneto ironije, nesvjesno nalazi na tono suprotnom kraju od onoga koji pripada ljubavi, za koju svatko zna da je uvijek jedina, i da formula jedna izgubljena, deset na enih u njoj nalazi svoju najbolju primjenu. Diskontinuitet, to je dakle bitni oblik u kojem nam se najprije pojavljuje nesvjesno kao fenomen diskontinuitet, u kojem se neto oituje kao kolebanje. Dakle, ako ovaj diskontinuitet ima taj apsolutni, poetni karakter na polju Freudovih otkria, treba li ga smjestiti kao to je bila tendencija analitiara na temelj totaliteta? Da li un prethodi diskontinuitetu? Ne mislim da je tako, a sve to sam pouavao ovih posljednjih godina teilo je za tim da izokrene taj zahtjev zatvorenog un obmana uz koju prianja pozivanje na sveobuhvatni psihi zam, neku vrstu dvojnika organizma gdje je boravilo o v o lano jedinstvo. Vi ete potvrditi da un uvedeno iskustvom nesvjesnog jest un koje pripada prorezu, potezu, pukotini. Tu izbija nepoznati oblik za un, Un za. das Unbewusste. R e c i m o da krajnja granica za das Unbewusste jest Un begriff ne ne pojam, ve pojam manjka. Gdje je temelj? Da li je to odsutnost? N e . Pukotina, prorez, potez otvora uzrok su pojavi odsutnosti kao to se krik ne ocrtava na temelju tiine, ve naprotiv, uvjetuje da se ona pojavi kao tiina. A k o zadrite ovu poetnu strukturu, bit ete zadrani da se ne predate o v o m ili onom parcijalnom aspektu onoga o emu je rije s obzirom na nesvjesno kao to je npr. subjekt otu en u svojoj povijesti na razini gdje se sinkopa govora stapa s njegovom eljom. Vidjet ete da morate radikalnije smjestiti nesvjesno u dimenziju sinkronije na razinu bia, ali ukoliko se ono moe obratiti na sve, tj. na razinu subjekta iskaza, ukoliko se prema reenicama, prema nainu, gubi koliko i pronalazi, i da je u uzviku, zapovijedi, prizivanju, odnosno manjku uvijek nesvjesno to koje vam postavlja svoju enigmu, i 32

koje govori ukratko, na razini gdje se sve ono to se raspruje u nesvjesno, rasprostranjuje kao micelij, kako kae Freud za san, o k o sredinje toke. Rije je uvijek o subjektu kao nedeterminiranom. Oblivium, to je levis s dugim e istim, ravnim glatkim. Oblivium, to je o n o to brie to? oznaitelja kao takvog. E t o gdje emo nai temeljnu strukturu koja na operativni nain omoguuje da neto preuzme funkciju osujeivanja, brisanja druge stvari. Ta je strukturalna razina prvotnija razina od potiskivanja, o emu emo govoriti kasnije. Ovaj operativni element brisanja, to je ono to Freud od poetka oznauje kao funkciju cenzure. To je cenzuriranje karama, ruska cenzura, ili pak njemaka cenzura, pogledajte Heinricha Heinea na poetku Knjige o Njemakoj. Gospodin i gospo a Taj i taj imaju zadovoljstvo da vam objave ro enje djeteta lijepog kao sloboda doktor Hofmann, cenzor, brie rije sloboda. Zacijelo se moemo pitati o uinku o v e rijei zbog te isto materijalne cenzure, to je ovdje drugi problem. Ali tome vodi na najdjelatniji nain dinamizam nesvjesnoga. Ako uzmemo jedan primjer, nikad dovoljno iskoriten, prvi koji je Freudu posluio za demonstraciju, za zaborav, smetnju pamenja, s obzirom na rije Signorelli nakon to je vidio slike u Orvietu, da li je mogue ne vidjeti kako iz samog teksta izbija i kako se namee ne metafora, ve realnost nestanka, priguivanja, Underdruck unga, prelaz u donji dio? Izraz signor, Herr, prelazi u donji dio apsolutni gospodar, rekoh neko, jednom rijeju smrt, tu je nestala. A zar isto tako ne vidimo tamo iza, kako se oblikuje sve to primorava Freuda da u mitu smrti oca regulira svoje elje? Nakon svega on se susree s Nietzscheom da bi objavio da je bog mrtav. I to moda na temelju istih razloga. Jer, mit Bog je mrtav u koji sam ja manje uvjeren, razumljivo kao o mitu, od veine suvremenih intelektualaca, to nije uope izjava teizma, ni vjere u uskrsnue ovaj mit moe biti samo prona eno utoite protiv prijetnje kastracije. 33

A k o ih znate itati, tu ete prijetnju vidjeti na apoka liptikim freskama katedrale u Orvietu. U protivnom, itajte Freudov razgovor u vlaku govori se samo o kraju spolne moi, o ijem dramatinom karakteru za one koji su mu obino pacijenti, kazuje njegov sugovornik lijenik, sugovornik nasuprot kojemu on upravo ne pronalazi ime Signorelli. Tako se nesvjesno uvijek oituje kao ono to se koleba u prorezu subjekta odakle izvire pronalazak koji Freud prilago ava elji elji koju emo privremeno smjestiti u ogoljenu metonimiju diskursa o kojem govorimo i gdje se subjekt zatjee na neoekivanom mjestu. to se tie Freuda i njegovog odnosa prema ocu, ne zaboravimo da ga je sav njegov napor doveo samo do priznanja da za njega o v o pitanje ostaje potpuno, to je rekao jednoj svojoj sugovornici to hoe ena? Pitanje koje nikada nije razrijeio, uzevi u obzir kakav je zaista b i o njegov odnos prema eni, njegov papuarski karakter, kao to se edno izraava Jones u vezi s njim. Rei emo da bi Freud bio sigurno postao zadivljujui, strastveni idealist da se nije posvetio drugome, u obliku histerine osobe. Odluio sam da svoj seminar zakljuim u spomenuto vrijeme, u dva sata manje dvadeset. K a k o vidite, danas nisam zaokruio ono to je funkcija nesvjesnoga.

Pitanja

odgovori

nedostaju.

22. sijenja 1964.

3
O subjektu izvjesnosti
Ni biti, ni ne biti. Konanost elje. Neuhvatljivo. Status nesvjesnog je etiki. Da u teoriji sve treba prepraviti. Kartezijanski Freud. elja histerine osobe. Prole sedmice je moj uvod o nesvjesnom kroz strukturu zijeva pruio priliku jednom m o m sluau, Jacques Alainu Milleru, za izvrsnu skicu onoga to je u m o j i m prethodnim spisima raspoznao kao strukturirajuu funkciju manjka i on ju je smjelim lukom spojio s onim to sam ja, govorei o funkciji elje, mogao oznaiti kao manjak u bivstvovanju. Ostvarivi ovaj sinopsis koji zacijelo nije b i o uzaludan, bar ne za one koji su poneto od moga uenja poznavali, pitao me je o mojoj ontologiji. Nisam mu mogao odgovoriti u okviru koji satnica predvi a za dijalog, a i najprije bi mi on m o r a o razjasniti to on razumije pod izrazom ontologija. N e k a ne misli da mi se pitanje inilo neprikladnim. Rei u i vie. O n o je dolo upravo kako treba, u tom smislu to se kod zijeva upravo radi o ontologijskoj funkciji, a smatrao sam da kroz to treba kao najhitniju uvesti funkciju nesvjesnoga. 1 Zijev nesvjesnog mogli bismo nazvati pred ontolokim. Naglaavao sam taj previe zaboravljeni karakter zaboravljen na nain koji nije bez znaenja od prve 35

p o j a v e nesvjesnoga koje ne daje povoda ontologiji. Ono to se najprije pokazalo Freudu, otkrivaima, onima koji su uinili prve korake, ono to se j o pokazuje bilo kome tko u analizi prilagodi neko vrijeme svoj pogled onome to upravo pripada redu nesvjesnoga to nije ni bivstvo vanje ni nebivstvovanje, to je ne realizirano. Spomenuo sam funkciju limba, a mogao sam isto tako govoriti o onome to se u konstrukcijama gnoze naziva prijelaznim biima silfi, gnomi, odnosno vii oblici ovih neodre enih posrednika. Isto tako ne zaboravimo da je Freud, kad je poeo prevrtati ovaj svijet, naveo taj stih koji j e , kad ga je izgovorio, izgledao bremenit uznemirujuim bojaznima, a ija je prijetnja nakon ezdeset godina iskustava potpuno zaboravljena Flectere si nequeo superos Acheronta movebo. Znaajno j e , da je o n o to se najavljivalo kao pakleni otvor kasnije bilo znatno aseptizirano. Ali, isto je tako indikativno da se ono to se hotimino pokazivalo kao otvor prema niem svijetu nije nigdje, o s i m u rijetkim sluajevima, ozbiljno povezalo sa svim onim to je postojalo postoji sada jo uvijek, ali manje nego u vrijeme frojdovskog otkria od metapsihikog istraivanja, kao to se to govorilo, odnosno od prakse spiritistike, dozivake, nekromantske, gotike psihologije Myersa koja se obavezivala da u stopu slijedi telepatska zbivanja. Sigurno, Freud dotie u prolazu ove injenice, ono to mu je u vezi s time moglo donijeti iskustvo. Ali, jasno je da njegova teorizacija ide u smislu racionalistike i elegantne redukcije. Moe se smatrati iznimnim, odnosno neobinim, ono to se u analitikom krugu danas vezuje za ono to je bilo nazvano i to vrlo znaajno, da bi ih se steriliziralo fenomenima psi (psi). Mislim, na primjer, na Servadijeva istraivanja. Zacijelo nas nae iskustvo nije vodilo u tom smjeru. Rezultati naeg istraivanja nesvjesnog idu, naprotiv, u pravcu izvjesnog suenja, svo enja na herbar iji je odabir uzoraka ogranien na registar koji je postao smi 36

ljen katalog, na klasifikaciju koja bi rado htjela biti prirodna. Ako se u registru tradicionalne psihologije mnogo polae na nesvladiv, beskrajan karakter ljudske elje videi u tome ne znam kakvu boansku stopu koja bi se u nju utisnula ono to nam analitiko iskustvo nagovjetava jest ograniena funkcija elje. elja vie od bilo koje druge toke ljudskog dometa susree negdje svoju granicu. Vratit emo se na sve o v o , ali istiem da sam rekao elja, a ne ugoda. Ugoda je o n o to ograniava domet ljudskog pedlja naelo ugode jest naelo homeostaze. Zelja nalazi svoj krug, svoj uro eni odnos, svoju granicu,, i upravo se ona u odnosu na ovu granicu odrava k a o takva, prekoraujui prag koji postavlja naelo ugode. Freudov osobni potez nije to odbacivanje, na polju religiozne sentimentalnosti, onoga to je oznaio kao oceansku tenju. Nae je iskustvo tu da svede ovu tenju na fantazam, da osigura drugdje vrstu podlogu, i da je o p e t vrati na mjesto onoga to je Freud nazivao, u vezi s religijom, iluzijom. U funkciji nesvjesnoga ontika je pukotina kroz koju se naas pojavljuje neto ija pustolovina na naem polju izgleda tako kratka samo trenutak, jer u iduem trenutku, kad se zatvara, sve to izgleda iezavajue. V r a t i t u se tome, a to e biti korak koji sam do sada zaobilazio zbog konteksta. To je gorui kontekst, vi to znate. Nae tehnike navike su postale uslijed razloga k o j e emo analizirati tako kakljive to se tie funkcija vremena, da bi uvo enje tako bitnih distinkcija koje se uvode svugdje osim u naoj disciplini, zahtijevalo da se upustim na put manje ili vie pledirajue diskusije. Osjetno je i na samoj razini definicije nesvjesnog ako se pozovemo samo na ono to Freud silom prilika kae priblino, budui da se najprije time m o g a o sluiti samo dodirom, pokuajima, s obzirom na primarni proces da je o n o to se u njemu doga a nedostupno kontradikciji, vremensko prostornom smjetavanju, a isto tako funkciji vremena. 37

Dakle, iako elja samo prevozi prema uvijek kratkoj i ogranienoj budunosti, Freud ipak smatra neunitivim ono to ona sadri od slike prolosti. Izraz neunitiv je upravo potvr en realnou koja je od svega najnepo stojanija. A k o neunitiva elja izmakne vremenu, kojem registru u redu stvari ona pripada? jer, to je stvar a k o ne ono to traje, identino, izvjesno vrijeme. N i j e li ovdje potrebno razlikovati uz trajanje, supstancu stvari, i neki drugi nain vremena logiko vrijeme? Vama je poznato da sam tu temu dotakao u j e d n o m napisu. Tu emo ponovno nai strukturu koju skandira udaranje pukotine iju sam vam funkciju spomenuo proli put. Pojava neuhvatljivog se zbiva izme u dvije toke, poetne i krajnje, toga logikog vremena izme u tog trenutka kad se vidi da je neka stvar elidirana, odnosno izgubljena za samu intuiciju i onog eluzivnog trenutka kad zapljena nesvjesnog ne zavrava, kad se uvijek radi o osposobljenom obnavljanju. Ontiki, dakle, nesvjesno je neodre eno ali, uspijevamo ga zaokruiti u strukturu, u vremensku strukturu za koju ne m o e m o rei da do sada nikad nije bila artikulirana kao takva.

2 Analitiko iskustvo od Freuda nadalje pokazalo je prezir prema o n o m e to se pokazuje u zijevu. Sablasti koje otuda izlaze prema usporedbi koju Freud upotrebljava u Tumaenju snova nismo mi hranili krvlju. Mi smo se zanimali za druge stvari, a ja sam tu, da vam o v e godine ukazem kako je o v o prenoenje interesa znailo uvijek vie za smisao osloba anja struktura o kojima se loe govori u analizi, o kojima g o v o r i m o gotovo kao proroci. Preesto, itajui najbolja teoretska svjedoanstva koja iznose analitiari iz svoje prakse, imamo osjeaj da ih treba interpretirati. Pokazat u v a m to pravovremeno, kad bude rijei o onom to je najivlje, go 38

rue u naem iskustvu, naime o prijenosu, o kojem postoje i najnepotpunija i najpodrobnija svjedoanstva, u potpunoj zbrci. To vam objanjava zato i d e m korak po korak j e r e vam to o emu u raspravljati o nesvjesnom, o ponavljanju drugi govoriti na razini prijenosa, govorei da je o tome rije. Uobiajena je stvar uti, da je prijenos ponavljanje. Ne kaem da je to posve pogreno i da u prijenosu nema ponavljanja. Ne kaem da Freud nije priao ponavljanju upravo u vezi s prijenosom. K a e m da pojam ponavljanja nema veze s p o j m o m prijenosa. Prisiljen sam zbog toga da mu najprije pristupim u naem objanjenju, da mu dam logian korak. Jer, slijediti kronologiju znailo bi podravati dvosmislenosti pojma ponavljanja, koje proizlaze iz injenice da je on otkriven prilikom tapkanja u istraivanju prijenosa. Sada bih naznaio, ma koliko v a m formula moe izgledati udna, da nesvjesnom tako nejasan, tako nepostojan status bivstvovanja daje postupak njegova otkrivaa. Status nesvjesnoga, koji vam prikazujem tako krhkim na ontikom planu, jest etiki. Freud u svojoj e i za istinom kae to god to bilo, treba tamo poi jer, negdje se to nesvjesno pokazuje. A to on kae iz svog iskustva onoga to je dotada, za lijenika, najodbijanija, najskrivenija, najsuzdravanija, najodbacivanija realnost, realnost histerine osobe, utoliko to je ona na neki nain, otpoetka obiljeena znakom varke. Zacijelo, to nam je donijelo mnogo drugih stvari na polju kamo nas je v o d i o ovaj poetni postupak, diskonti nuitet koji tvori injenica da je neki ovjek otkriva, Freud, rekao Tamo je zemlja kamo vodim svoj narod. Dugo je vremena o v o to se nalazilo na tom polju izgledalo obiljeeno karakteristikama njegova poetna otkria elje histerine osobe. Ali uskoro se nametnulo neto posve drugo, to je s postupnim otkrivanjem bivalo formulirano uvijek sa zakanjenjem, vuklo se iza 39

svega. To je zato to je teorija bila skovana za prethodna otkria. Zato sve treba prepraviti ukljuivi i ono to se tie elje histerine osobe. To nam namee izvjesni retroaktivni skok, ako elimo oznaiti bitno u Freudovoj poziciji o onome to se zbiva na polju nesvjesnoga. Ne elim impresionistiki kazati da je tu njegov postupak etiki, ne mislim na uvenu hrabrost znanstvenika koji se ne povlai ni pred im, to je slika koju treba ublaiti, kao sve ostalo. Ako kaem da je status nesvjesnoga etiki, a ne ontiki, to je upravo zato to Freud to ne istie kad nesvjesnom dodjeljuje status. A to to kaem o e i za istinom koja ga potie, ovdje je obina indikacija za pristup koji e nam pomoi da se zapitamo gdje je bila Freudova strast. Freud poznaje svu krhkost tkanja nesvjesnog koje se odnosi na ovaj registar, kad u posljednjem poglavlju Tumaenja snova zapoinje snom, koji za razliku od svih u knjizi analiziranih snova ima posebnu sudbinu san koji je obavijen oko najtjeskobnijeg misterija, koji vezuje oca za le sina koji je pored njega, za mrtvoga sina. Dok tone u san, ocu se pojavljuje sin koji mu kae Zar ne vidi, oe, da gorim? A on upravo gori u stvarnosti, u sobi pored njega. Zato onda podravati teoriju koja san ini slikom elje, polazei od ovog primjera, gdje u nekoj vrsti plamenog odraza upravo stvarnost, g o t o v o kao vjerna kopija, izgleda da budi snivaa iz njegova sna? Zato, ako ne zato, da nam prizove misterij koji nije nita drugo nego ono strani svijet, i ne znam koja tajna podijeljena izme u oca i tog djeteta koje mu dolazi, govorei Zar ne vidi, oe, da gorim? Od ega on gori? od onoga to je na drugim mjestima oznaeno frojdovskom topologijom od teine oevih grijeha, koje nosi duh u mitu o Hamle tu, koji je Freud zamijenio m i t o m o Edipu. Otac, Ime oca, podupire strukturu elje strukturom zakona ali oevo nasljedstvo, to nam naznaava Kierkegaard, jest grijeh. Odakle izvire ,Hamletov duh? iz mjesta odakle nam objavljuje, da je u cvijetu svoga grijeha bio iznena en. 40

pokoen i daleko od toga da on Hamletu daje zabrane Zakona koje omoguavaju njegovu elju, u svakom se trenu tu radi o dubokoj sumnji u ovog previe idealnog oca. S v e je nadohvat, na povrini, u o v o m primjeru koji Freud tu postavlja da bi nam pokazao da ga ne iskoritava, da ga cijeni, da ga vae, da ga odobrava. On nas odvlai od ove najfascinantnije toke, da bi uao u diskusiju o zaboravljanju snova i o vrijednosti njihove transmisije za subjekt. Ova se rasprava kree o k o izvjesnog broja izraza koje vrijedi istaknuti. Glavni izraz, u stvari, nije istina. To je Gewissheit, izvjesnost. Freudov postupak je kartezijanski u t o m smislu to on polazi od temelja subjekta izvjesnosti. Radi se o onome o emu m o e m o biti sigurni. U tom cilju, prva stvar koju treba uiniti jest natkriliti ono to kono tira sve to je sadraj sna natkriliti ono to lebdi svugdje, ono to posipa tokama, zamrauje, ara tekst svake poruke sna Ja nisam siguran, ja sumnjam. A tko ne bi sumnjao u trasmisiju sna kad je doista oit ponor izme u onoga to je doivljeno i onoga to je izneseno? Upravo to Freud svom snagom naglaava sumnja je oslonac njegove izvjesnosti. On to motivira upravo je tu, kae on, znak da postoji neto to treba sauvati. A sumnja je onda znak otpora. Funkcija koju on daje sumnji ostaje ipak nejasna, j e r to neto to treba sauvati moe isto tako biti i neto to treba pokazati jer, u svakom sluaju to to se pokazuje, pokazuje se samo pod nekom Verkleidung, pre rueno i suvino, koje se slabo odrava. Ali, to god to bilo, ja naglaavam da postoji toka gdje se pribliavaju, konvergiraju, dva postupka, Descartesov i Freudov. Descartes nam kae Ja sam uvjeren, zato to sumnjam, da mislim a ja u rei, da bih se drao formule koja nije opreznija od njegove, ali koja nas spreava da raspravljamo o ja mislim Mislei, ja jesam. Obratite usput panju da izbjegavanjem ja mislim, ja izbjegavam

41

diskusiju koja proizlazi iz injenice da to ja mislim, za nas ne moe sigurno biti odvojeno od injenice da ga on ne m o e formulirati, ve nam rei, implicitno to on zaboravlja. To emo naas odloiti. Na potpuno analogan nain Freud je, tamo gdje on sumnja jer, to su konano njegovi snovi, i on od polaska sumnja uvjeren da tu postoji jedna misao koja je nesvjesna, to znai da se ona pokazuje kao odsutna. Na tom mjestu on priziva, im ima posla s drugima, ono ja mislim, kroz koje e se otkriti subjekt. S v e u svemu, on je siguran da je ova misao osamljena, odvojena od svakog njegovog ja jesam, ako se moe rei ako netko imalo, i tu je skok, misli umjesto nje. Tu se otkriva disimetrija izme u Freuda i Descartesa. Ona nije uope u poetnom postupku izvjesnosti zasnovane na subjektu. Proizlazi iz toga to je na o v o m polju nesvjesnog subjekt k o d kue. I upravo zato to Freud potvr uje izvjesnost, dolazi do napretka preko kojeg nam on mijenja svijet. Za Descartesa, ono to u poetnom cogito kartezi janci e mi o v o uzvratiti, ali ja ga istiem u diskusiji cilja na mislim, utoliko to se njie u jesam, jest realno ali istinito ostaje toliko izvana da se Descartes mora uvjeravati, u to? u Drugo, koje nije varalica i koje bi, osim toga, m o g l o samim svojim postojanjem jamiti za temelje istine, jamiti mu da u svom vlastitom objektivnom objanjenju ima potrebne temelje za to, da samo realno, o k o j e m se on uvjerava, m o e pronai dimenziju istine. M o g u samo naznaiti udesnu posljedicu koju je imalo o v o postavljanje istine u ruke Drugoga, ovdje savrenog boga, iji je posao istina, jer, to g o d on htio rei, sve bi to bila istina ak i kad bi rekao da su dva i dva pet, to bi bila istina. to to implicira? da moemo zapoeti igru sa slov cima algebre koja pretvaraju geometriju u analizu da su otvorena vrata teoriji skupova da sebi m o e m o dozvoliti sve kao hipotezu istine. Ali ostavimo to to nije na posao, t i m prije to znamo da ono to poinje 42

na razini subjekta nije nikad bez posljedica, pod uvjetom da znamo to znai ovaj izraz subjekt. Descartes to nije znao, osim da je to bio subjekt neke izvjesnosti i odbacivanje svega prethodnog znanja ali mi, mi znamo zahvaljujui Freudu, da se subjekt nesvjesnog oituje, da to misli prije nego li u e u izvjesnost. Mi to imamo u rukama. To je naa neprilika. Ali, u svakom sluaju, to je odsada polje kojemu, to se tie pitanja koje ono postavlja, ne m o e m o izbjei.

3 Naglasio bih sada da, prema tome, korelativ subjekta ne pripada tada Drugome varalici, on pripada Drugome prevarenom. A to najkonkretnije uvi amo i m za emo u analitiko iskustvo. Subjekt se najvie b o j i toga da nas prevari, da nas odvede na krivi put, ili jednostavnije, da se mi prevarimo jer, nakon svega, jasno j e , kad vidimo svoj lik, da smo ljudi koji se m o e m o prevariti kao i svi ostali. Ali, to ne uznemirava Freuda, j e r upravo je to potrebno shvatiti, posebno kad se ita prvi paragraf poglavlja koje se odnosi na zaboravljanje snova znakovi se ponovo kroje, trebat e voditi rauna o svemu, trebat e se osloboditi, kae on, sebe frei machen, od svake ljestvice procjene koja se tu trai, Preisschtzung, procjene onoga to je sigurno i onoga to nije sigurno. I najslabiju indikaciju da neto ulazi u polje m o r a m o smatrati jednako vrijednom trasom to se tie subjekta. Kasnije, u znamenitoj opasci jedne homoseksualke, on ismijava one koji j o j , na temelju njenih snova, mogu rei Ali, gdje je onda to uveno nesvjesno koje bi nas trebalo odvesti do istinitijeg, do istine, oni ironiziraju, do boanske istine? Vaa se pacijentica vama ruga jer je ona sanjala, u analizi, takve snove da vas uvjeri kako se vraa onome to se od nje trai, sklonosti prema mukarcima. Freud ne vidi tome nikakvu zamjerku. Nesvje 43

sno, kae on, nije san. Iz njegovih usta to znai da se nesvjesno moe zbivati u smislu prevare i da to za njega nema vrijednost zamjerke. Doista, kako bi moglo ne biti istine lai? te istine, zbog koje je posve mogue, suprotno tobonjem paradoksu, tvrditi Ja laem. Jednostavno, Freud je o v o m prilikom propustio da ispravno formulira ono to je bilo predmet elje histerine osobe i elje homoseksualke. Upravo tu prema jednima kao i prema drugima, prema Dori kao i prema uvenoj homoseksualki on je popustio i lijeenje je bilo prekinuto. U odnosu na svoju interpretaciju on sam jo uvijek oklijeva, malo prerano, malo prekasno. Freud j o nije mogao vidjeti zbog pomanjkanja strukturalnih oznaka koje vama elim iznijeti vidjeti, da je elja histerine osobe posve uoljiva u opasci podravati elju oca u sluaju Dore, podravati je preko zastupnice. Oito zadovoljstvo Dore zbog oeve avanture sa enom gospodina K., to to mu ona doputa da j o j se udvara, upravo je igra k o j o m treba podravati elju mukarca. Isto tako prijelaz na djelo, amar raskida, kad j o j jedan od njih, gospodin K. kae, ne Mene ne zanimate vi, ve Mene ne zanima moja ena, pokazuje da j o j je potrebno, da ova veza bude sauvana s treim elementom koji j o j omoguava opstojanje u svakom sluaju ne zadovoljene elje isto tako elju kojeg ona favorizira kao nemonog, kao svoju elju, koja se ne moe ostvariti kao elja Drugoga. Isto tako, to opravdava jo jednom formulu koju sam dao, izniklu na iskustvu histerine osobe, da bih tu formulu smjestio na njenu pravu razinu elja ovjeka jest elja Drugoga u oevoj elji homoseksualka nalazi drugo rjeenje prkosi ovoj elji. Proitajte opet ovu opasku i uvidjet ete karakter oitog izazova koji prua ponaanje ove djevojke, koja slijedi ukorak jednu enu iz polusvijeta, obiljeenu u gradu, ne prestaje pokazivati viteku brigu koju j o j poklanja, sve do dana kad susree svog oca u pogledu oca 44

ona sree bijeg, prezir, ponitenje onoga to je pred njim ona se odmah baca preko ograde eljeznikog mostia. Ona doslovno ne m o e vie zamisliti drugo no da uniti sebe, funkciju koju je imala, onu, da pokae ocu ono to jest, sebe, apstraktni falus, herojski, jedinstven i posveen usluzi jedne dame. Ono to ini homoseksualka Freuda, to je jo jedan izazov u Ako hoete da volim mukarce, bavi prema mukarcu koliko god obliku ismijavanja. u svom snu, varajui odnosu na elju oca imat ete snova o ljuhoete. To je izazov u

S ovim sam uvodom otiao toliko daleko samo da bih vam omoguio da razluite to je s poloajem frojdov skog postupka s obzirom na subjekt utoliko to je subjekt zainteresiran u polju nesvjesnoga. Ja sam isto tako razluio funkciju subjekta izvjesnosti u odnosu na istraivanje istine. Idui emo se put dotaknuti pojma ponavljanja i postaviti pitanje kako da ga shvatimo, i vidjet emo kako Freud pomou ponavljanja, kao ponavljanja prijevare, koordinira iskustvo, utoliko to je varljivo, s realnim, koje e od tada biti smjeteno u polju znanosti, kao to je subjekt osu en da grijei, ali upravo to grijeenje razotkriva.

ODGOVORI X. Nisu li logiko vrijeme identini? i vrijeme supstanca stvari

Logiko vrijeme se sastoji od tri razdoblja. Najprije trenutak vi enja koji nije bez misterija, mada je prilino ispravno odre en u onom psiholokom iskustvu intelektualne operacije koja je insight. Zatim, vrijeme za shvaanje. Na kraju, as zakljuivanja. To je samo obino podsjeanje. 45

Da bi se shvatilo to je logiko vrijeme treba poi od toga, da je na polasku data oznaiteljska baterija. Na toj osnovi treba unijeti dva izraza, to zahtijeva, kao to emo vidjeti, funkcija ponavljanja Willkr, arbitrar nost, i Zufall, sluaj. Na taj nain Freud razmatra, za interpretaciju snova, koju posljedicu ima sluaj transkripcije i arbitrarnost pribliavanja zato prenijeti o v o radije na jednu nego li na drugu stvar? Sigurno je da nas tako Freud dovodi do sri pitanja koje postavlja razvoj modernih znanosti, ukoliko one dokazuju ono to moemo temeljiti na sluaju. Nita se, doista, ne moe temeljiti na sluaju proraunu sree, strategijama to na poetku ne bi impliciralo ogranieno strukturiranje situacije, i to u izrazu oznaitelja. K a d moderna teorija igre razra uje strategiju dvaju partnera, oni e se sresti s maksimalnim ansama, p o d uvjetom da svaki razmilja kao onaj drugi. to daje vrijednost ovakvoj operaciji? to, da je karta ve razdijeljena, oznake problema su ve upisane, a razrjeenje ih nee prei. A to se tie nesvjesnoga, Freud sve to je nadohvat njegovu sluhu svodi na funkciju istih oznaitelja. Polazei od ove redukcije, to djeluje i m o e se pojaviti, kae Freud, as zakljuivanja as kad on osjea hrabrost da prosudi i zakljui. To je d i o onoga to sam nazvao njegovim etikim svjedoanstvom. Iskustvo mu odmah pokazuje da, u odnosu na subjekt, on nailazi na ogranienja kao to su ne uvjerenje, otpor, ne ozdravljenje. Rememoriranje nosi u sebi uvijek granicu. Ono se, nesumnjivo, potpunije moe postii drugim putovima nego li analizom, ali oni su nedjelotvorni za ozdravljenje. Ovdje treba razlikovati domet ovih dvaju pravaca, rc memoriranja i ponavljanja. Od jednog do drugog nema vie vremenske orijentacije nego li povratnosti. Jednostavno, oni nisu komutativni nije isto poeti s reme 46

moriranjem da bi se radilo s otporom ponavljanja, ili poeti s ponavljanjem da bi se dolo do rememoriranja. To nam kazuje da funkcija vrijeme ovdje ide u logiki red i da je vezana za znaenjsko uobliavanje realnoga. Nekomutativnost j e , zapravo, kategorija koja pripada samo registru oznaitelja. Tu shvaamo preko ega se pokazuje red nesvjesnoga. emu to Freud pripisuje? T k o mu tu uzvraa? To on uspijeva razrijeiti kasnije, kad razra uje funkciju ponavljanja. Vidjet emo kasnije, kako je moemo formulirati oslanjajui se na Aristotelovu Fiziku. P. Kaufmann: Prole ste godine jasno rekli da je tjeskoba ono to ne vara. Moete li ovaj iskaz staviti u odnos s ontologijom izvjesnosti? Tjeskoba je za analizu odluujui izraz oslonac, jer, zaista, tjeskoba je ono to ne vara. Ali tjeskoba moe izostati. U iskustvu je potrebno kanalizirati je, i, usudio bih se rei, dozirati j e , da nas ne preplavi. Korelativna opasnost je u tome to treba spojiti subjekt s realnim izraz koji u pokuati zaokruiti idui put, da bih rasprio nejasnost koja postoji u vezi s njim kod mnogih mojih uenika. to, za analitiara, m o e potvrditi kod subjekta ono to se doga a u nesvjesnom? Za lokaliziranje istine Freud ja sam v a m to pokazao uei o formacijama nesvjesnoga zapoinje izvjesno znaenjsko skandiranje. O v o povjerenje opravdava pozivanje na realno. Ali, najmanje to se moe rei jest da mu se realno ne predaje lako. Uzmimo na primjer ovjeka vuka. Izuzetna vanost ove operacije u djelu Freuda jest da ukazuje da plan fantazma djeluje u odnosu na realno. Realno podrava fantazam, fantazam titi realno. Da bih vam razjasnio ovaj odnos, sljedei put preuzet u spinozistiko miljenje, ali u igru u uvesti drugi izraz, da zamijeni atribut. 29. sijenja 1964.

47

4
O mrei oznaitelja
Misli nesvjesnoga. Kolofon sumnje. Subverzija subjekta. Uvod u ponavljanje. Realno je ono to se vraa uvijek na isto mjeto. M o j je obiaj da izbivam u razdoblju od dva svoja seminara da bih otiao na ritualni odmor, koji je preao u naviku, a koji nazivamo zimskim sportovima. Zadovoljstvo mi je da vam najavim da ove godine nee biti nita od toga, nedostatak snijega mi je izlika da se ove godine odreknem te obaveze. Sluaj je htio da v a m isto tako m o g u najaviti drugi doga aj, a sretan sam da o njemu mogu upoznati najiru javnost. Upravo u asu, kad sam u agenciji otklanjao priliku da j o j izruim neku gotovinu, mnogo su mi zahvaljivali, j e r su primili zahtjev za putovanje osam lanova Sociite jrangaise de Psychanalyse. M o r a m rei da mi je zadovoljstvo da vas upoznam s ovim doga ajem utoliko vee to je to takozvano pravo d o b r o djelo, o n o o kojem Evan elje kae Ljevica ne smije znati to ini desnica. Osam najeminentnijih lanova znanstvenoga drutva su, dakle, u Londonu da bi raspravljali o sredstvima

kojima bi se suprotstavili uincima mojega uenja. To je vrlo pohvalna briga, i reeno Drutvo ne posustaje ni pred k o j o m rtvom za brigu oko svojih lanova, ukoliko moda, zbog uzajamnosti, englesko Drutvo nije pokrilo trokove o v o g putovanja, kao to smo mi pokrivali tro 48

kove njegovih lanova kada su dolazili da bi se izbliza zanimali za djelovanje naega drutva. Smatrao sam da to m o r a m izjaviti, tako da hvalospjev pokrije pokoji mali znak neuroze koji se moda pojavio u vezi s ovom ekspedicijom.

1 Proli sam vam put g o v o r i o o pojmu nesvjesnoga, ija je prava funkcija upravo to da bude u dubokom, poetnom, uvodnom odnosu s funkcijom pojma Unbegriff ili Begriff izvornog Un, naime reza. Ovaj rez sam duboko vezao za funkciju subjekta kao takvog, subjekta u konstituirajuem odnosu prema sam o m oznaitelju. Izgleda novo, s razlogom, to to sam se u vezi s nesvjesnim pozvao na subjekt. Vjerovao sam da sam vas uspio navesti da osjetite kako se sve to zbiva na istom mjestu, na mjestu subjekta koji je iz kartezijanskog iskustva to temelje uvodne izvjesnosti svodi na jednu toku zadobio arhimedsku vrijednost, koja je kao toka oslonca omoguila znanosti da krene posve drugim pravcem, posebno od N e w t o n a nadalje. Nisam u svojim prethodnim izlaganjima prestao naglaavati u neku ruku nagonsku funkciju nesvjesnoga, neophodnost iezavanja koja izgleda da mu je u neku ruku inherentna sve to se u jednom asu pojavljuje u njegovoj pukotini i izgleda da je namijenjeno da se zbog neke vrsti prvokupa opet zatvori, kao to je sam Freud upotrebio metaforu, da se skloni, da nestane. Istovremeno sam iznio nadu da se tim putem obnovi otra, odluna kristalizacija, koja je ve nastala u fizikalnoj znanosti, a ovaj put u drugom pravcu koji emo nazvati konjekturalna znanost subjekta. Tu ima manje paradoksa no to izgleda na prvi pogled. Kad je Freud shvatio da na polju snova mora traiti potvrdu za o n o to je shvatio iz iskustva s histerinom 49

osobom, i kad je poeo napredovati smjelou bez presedana, to nam je on rekao o nesvjesnom? On tvrdi da je bitno konstituiran ne od onoga to svijest moe prizvati, razastrti, naznaiti, izvui iz sublimnog, ve od onoga to mu je po prirodi uskraeno. A kako to naziva Freud? Istim izrazom k o j i m Descartes oznaava ono to sam svojevremeno nazvao njegovim osloncem Gedanken, misli. Ima misli u polju s one strane svijesti, i nemogue je predstaviti ove misli drugaije do li u istoj homlgiji odre enja gdje se subjekt za ja mislim nalazi u odnosu na artikulaciju za ja sumnjam. Descartes poima svoj ja mislim u iskazivanju toga sumnjam, ne u samom iskazu koji nosi jo sve od ovog znati do sumnjati. Rekao bih da Freud i e korak dalje koji nam dovoljno potvr uje legitimnost nae asocijacije kad nas poziva da u tekst snova integriramo ono to u nazvati kolofon sumnje kolofon je u star o m tekstu mali pokazatelj koji se tiskao na rubu, kada je jo bilo tipografija. K o l o f o n sumnje je dio teksta. To nam pokazuje da Freud smjeta svoju izvjesnost, Gewissheit, u samu konstelaciju oznaitelja kakvi proizlaze iz opisa, komentara, asocijacije poricanje 'nije vano. Sve to daje oznaitelje, na koje on rauna kad uspostavlja svoju Gewissheit jer, istiem, iskustvo poinje njegovim postupkom. Zato ga uspore ujem s kar tezijanskim postupkom. Ne kaem da Freud uvodi subjekt u svijet subjekt kao distinkciju psihike funkcije, koja je mit, zamagljena zbrka j e r to ini Descartes. Ali, rei u da se Freud obraa subjektu da mu kae to to je n o v o Ovdje na polju snova, ti si na svome. Wo es war, soll Ich werden. to ne znai, kako to objanjava neki nakazni prijevod Ja treba istjerati ono ( L e moi doit deloger le c a ) . Tako prevode Freuda na francuski, dok je formula poput ove jednaka u rezonanciji s onom predsokratovskom. Ne radi se o ja u t o m soll Ich werden, radi se o t o m e to je Ich u Freudovu peru, od poetka do kraja kad, naravno, 50

znamo prepoznati njegovo mjesto, potpuno, cjelovito mjesto mree oznaitelja, to jest subjekta, ondje gdje je to bio oduvijek san. Na tom mjestu stari su prepoznavali svakakve stvari, a prema prilici i poruke bogova a zato oni ne bi bili u pravu? Neto su inili od tih poruka bogova. A zatim ete, moda, naslutiti u nastavku mog izlaganja, da nije iskljueno da su one tu jo uvijek tim vie, to nam je to svejedno. Zanima nas tkanje koje okruuje ove poruke, mree u kojoj se, ako se prui prilika, neto uhvati. Moda se glas bogova uje, ali ve je mnogo vremena otkako su se nae ui vratile svom izvornom s t a n j u svatko zna da su one tu zato da ne sluaju. Ali subjekt je tu da se na e, tamo gdje je bilo anticipiram realno. Opravdat u pravovremeno o v o to ; kaem, ali oni koji me ve neko vrijeme sluaju znaju da rado upotrebljavam formulu bogovi pripadaju polju realnoga. Tamo gdje je bilo, to Ich subjekt, ne psihologija subjekt se mora zbiti. A da hi se znalo da smo pri tome, postoji samo jedna metoda, a to je obiljeiti mreu, a kako se mrea obiljeava? Okree se, vraa, presijeca put, i uvijek se kroji na isti nain, a u sedmom poglavlju Tumaenja snova nema druge potvrde za njegovu Gewissheit, osim Govorite o sluaju, gospodo, ako vam je do toga, ja u svom iskustvu ne utvr ujem u tome nikakvu samovolju, jer to se sijee na takav nain da izmie sluaju. One koji su ve sluali moje izlaganje o o v o m predmetu, podsjetit u ponovo na 52. pismo upueno Fliessu, koje komentira shemu za koju e kasnije u Tumaenju snova biti reeno, da je optika. Ovaj model predstavlja odre en broj slojeva propusnih za neto nalik svjetlosti, ije bi se prelamanje mijenjalo od sloja do sloja. Tu djeluje subjekt nesvjesnoga. A to nije, kae Freud, prostorno mjesto, anatomsko, inae kako bi se moglo shvatiti takvo kakvo nam je predstavljeno? neizmjerno razlijevanje, poseban spektar, smjeten izme u percep 51

cije i svijesti, kao to se kae izme u koe i mesa. Poznato vam je da e ova dva elementa kasnije tvoriti, kad bude trebalo uspostaviti drugi topik, sustav percepcija svijest, tj. Wahrnehmung Bewusstsein, ali ne treba zaboraviti na interval koji ih razdvaja, u kojemu je mjesto Drugoga, gdje se konstituira subjekt. Pa, da se drimo pisma Fliessu, kako funkcioniraju ti Wahrnehmungszeichen, znakovi percepcije? Freud iz svog iskustva izvodi da je potrebno apsolutno razdvojiti percepciju od svijesti da to pre e u pamenje treba najprije biti izbrisano u percepciji, i reciprono. Onda nam oznaava vrijeme u kojem o v i Wahrnehmungszeichen moraju biti uspostavljeni u simultanosti. to je to? a k o ne oznaiteljska sinkronija. I naravno, tim vie, to Freud to kae pedeset godina prije lingvista. Ali mi mo e m o odmah o v i m Wahrnehmungszeichen dati njihovo pravo ime oznaitelja. A naa nas lektira uvjerava da Freud, kad se ponovo vraa na to mjesto u Tumaenju snova, naznaava i druge slojeve, gdje se ovog puta znakovi uspostavljaju po analogiji. Tu ponovo moemo nai o v e funkcije kontrasta i slinosti, tako bitne u tvorbi metafore koja se uvodi pomou dijakronije. Ne zadravam se na ovome, j e r danas moram ii dalje. K a i m o samo da u Freudovim artikulacijama nalazimo nedvosmislenu indikaciju da se u toj sinkroniji ne radi samo o mrei sainjenoj od sluajnih i dodirnih asocijacija. Oznaitelji su se mogli konstituirati u simultanosti samo kao vrlo definirana struktura konstituirajue dijakronije. Dijakroniju usmjerava struktura. Freud naznaava da za nas na razini zadnjeg sloja nesvjesnoga, tamo gdje funkcionira dijafragma, tamo gdje se uspostavljaju prerelacije izme u primarnog procesa i onoga koji e se koristiti na razini predsvijesti, nee biti uda. To mora imati, kae on, veze s kauzalnou. Sve se ove indikacije presijecaju, a nama ova provjeravanja potvr uju da emo ponovo pronai Freuda a da ni neemo znati da li nam odatle stie Arijadnina 52

nit, j e r smo ga, naravno, itali prije nego li smo iznijeli nau teoriju oznaitelja, a da ga nismo uvijek mogli shvatiti. Nema sumnje da smo iz iste neophodnosti naeg iskustva postavili kauzalni zijev u samo sredite strukture nesvjesnoga, ali to da smo j o j pronali zagonetnu, neobjanjenu indikaciju u Freudovom tekstu, znak je za nas da napredujemo na putu njegove izvjesnosti. Jer, subjekt izvjesnosti je o v d j e podijeljen izvjesnost ima Freud.

2 U o v o m pravcu je naznaeno ono to je u sri problema koji postavljam. Da li je psihoanaliza nakon toga znanost? Ono to razlikuje modernu znanost od znanosti na pragu o kojoj se raspravlja u Tajtetu, jest to, kad se nauka uzdie prisutan je uvijek jedan znalac gospodar (ma tre). Nesumnjivo, Freud je znalac. Ali, ako sve ono to se pie kao analitika literatura nije ista i obina lakrdija, on uvijek djeluje kao takav to namee pitanje o tome da li e ova stabljika moi jednog dana biti rastereena. Prema ovoj izvjesnosti postoji i subjekt, za koji sam vam rekao da tu eka od Descartesa. Usu ujem se izjaviti kao istinu, da je frojdovsko polje bilo mogue tek izvjesno vrijeme nakon pojave kartezijanskog subjekta, utoliko to moderna nauka poinje tek nakon to je Descartes uinio poetni korak. Od tog koraka zavisi m o e m o li pozvati subjekt da se vrati sebi u nesvjesno j e r je vano da znamo koga pozivamo. To nije uobiajena dua, ni smrtna ni besmrtna, ni sjena, ni dvojnik, ni fantom, niti psihosfera kao tobonji oklop, mjesto obrane i drugih shematizama. Zovemo subjekt, dakle, on moe biti izabran. N e e biti moda, kao u paraboli, mnogo zvanih a malo izabranih, ali sigurno nee biti drugih osim zvanih. 53

Da bi se shvatio frojdovski pojam, treba poi od postavke da je taj pozvani subjekt subjekt kartezijan skog porijekla. Ova postavka daje pravu funkciju onome to se u analizi naziva rememoracijom. Rememoracija nije platonovsko sjeanje, to nije povratak nekog oblika, otiska, eidosa ljepote i dobra, koja nam dolazi iz ono stranosti, od najvie istine. To je neto to nam dolazi od neophodnosti strukture, od neeg poniznog, ro enog na razini najniih susreta i svakog govornog metea koji nam prethodi, od strukture oznaitelja, od jezika na koj i m a se zamuckuje, spotie, ali koji ne mogu izbjei prisilama iji se odjeci, model, stil, mogu zaudo nai danas u matematici. Vidjeli ste da je uz pojam presijecanja bitna i funkcija povratka, Wiedrkehr. To nije samo Wiederkehr u smislu onoga to je bilo potisnuto sama konstitucija

polja nesvjesnoga osigurava Wiederkehr. Tu Freud potvr uje svoju izvjesnost. Ali, oito je da mu ona ne dolazi otuda. Ona mu dolazi odatle to prepoznaje zakon svoje elje, svoje, Freudove. On ne bi mogao napredovati takv o m odlunom izvjesnou, da nije b i o vo en, kao to nam tekstovi pokazuju, svojom autoanalizom. A to je njegova autoanaliza? to drugo do li genijalno otkrivanje zakona elje uklonjenog u Ime oca? Freud napreduje podran izvjesnim odnosom prema svoj o j elji i onim to je njegov in, t j . konstitucija psihoanalize. Neu ire o tome, mada jo oklijevam da napustim o v o podruje. A k o bih se zadrao, pokazao bih v a m da kod Freuda pojam halucinacije kao procesa regresivnog zaposjedanja percepcije implicira nuno da subjekt mora biti posve subvertiran to je on, u stvari, samo u krajnje prolaznim trenucima. Nesumnjivo, sve to ostavlja posve otvorenim pitanje halucinacije u pravom smislu rijei, kojoj subjekt ne vjeruje i ne priznaje da je u nju ukljuen. Bez sumnje, to je samo mitsko obiljeavanje jer, nije sigurno da se moe govoriti o deliriju halucinatorne psihoze zamr

54

enog porijekla, kao to to ini Freud, prebrzo on u tome vidi oitovanje perceptivne regresije zaustavljene elje. Ali, to to postoji nain, po kojem Freud moe shvatiti da je mogua subverzija subjekta, pokazuje dovoljno do koje toke on poistovjeuje subjekt s onim to. je izvorno subvertirano sustavom oznaitelja. Ostavimo, dakle, o v o razdoblje nesvjesnoga i p o i m o prema pitanju, to je to ponavljanje. Zato e biti potreban vie nego jedan na razgovor.

Ovo to vam sada imam rei, tako je novo premda potvr eno onim to sam obrazloio o oznaitelju da sam smatrao da v a m danas, bez ikakva ostavljanja karata u rukavu, moram objasniti kako shvaam funkciju ponavljanja. Ova funkcija, u svakom sluaju, nema nita s otvorenim i zatvorenim karakterom kruga koji sam nazvao Wiederkehr. Ne kaem da je Freud uvodi, ali je prvi put artikulira u lanku iz 1914, Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten, to je upravo tekst na kojem se u analizi zasnovala najvea glupost, koja zavrava u petom poglavlju u Jenseits des Lustprinzips. Pokuajte itati na nekom drugom jeziku, a ne na francuskom, o v o peto poglavlje, red po red. Oni koji ne znaju njemaki neka ga itaju u engleskom prijevodu. A k o itate o v o posljednje, usput reeno, imat ete se ime zabavljati. Vidjet ete na primjer, da prijevod instinct za Trieb, i instinctual za triehhaft ima takve nedostatke za prevodioca, iako ga on zadrava svugdje dosljedno to postavlja cijelo o v o izdanje na plan proturjeja, jer nema nita zajedniko izme u Trieb i instinct tamo, u tekstu, nesuglasnost je tako nemogua da se ak reenica ne moe privesti kraju prevodei triebhaft s instinctual. Potrebna je pismena napomena At the beginning of the next paragraph, the Word 55

Trieb... is much more revealing of the urgency than the word instinctual. Trieb vas vie gura u stranjicu, mali m o j i prijatelji, to je sva razlika od tobonjeg instinkta. Da vidimo, dakle, kako se Wiederholen uvodi. Wieder holen ima veze s Erinnerung, rememoracijom. Subjekt pri sebi, rememoracija biografije, sve to ide do izvjesne granice koja se zove realno. K a d bih pred vama htio skovati spinozistiku formulu koja se tie ovoga, rekao bih cogitatio adaequata semper vitat eamdem rem. Odgovarajua misao, kao misao na razini gdje jesmo, izbjegava uvijek istu stvar pa b i l o da se kasnije na e u svemu. Realno se ovdje uvijek vraa na isto mjesto na ono mjesto gdje subjekt kogitira, gdje ga res cogitans ne susree. itava povijest Freudova otkria, ponavljanja kao funkcije, definira se samo takvim usmjeravanjem odnosa misli i realnoga. To je na poetku bilo lijepo, j e r se radilo o histerinim enskim osobama. K a k o je proces rememoracije bio uvjerljiv kod prvih histerinih osoba! Ali, orio o emu se radi u toj rememoraciji, nije se mog l o znati na poetku nije se znalo da je elja histerine ene elja oca koju treba podravati u njenom statusu. N i j e udno da se za dobrobit onoga koji preuzima mjesto oca, rememoriraju stvari sve do taloga. U ovoj prilici napominjem da u Freudovim tekstovima ponavljanje nije reproduciranje. N e m a kolebanja u o v o j toki Wiederholen nije Reproduzieren. Reproducirati, to je ono to je smatrano da se moe uiniti u vrijeme velikih nada katarze. Imali smo reprodukciju praprizora, kao to danas imamo slike majstora za devet i p o l franaka. Samo, Freud nam to ukazuje pri svojim sljedeim koracima, a nije mu potrebno mnogo vremena da ih uini, da se nita ne moe dosei, ni sruiti, ni izgoriti, osim na simbolian nain, kako se to kae, in effigie, in absentia. Ponavljanje se najprije javlja u obliku koji nije jasan, koji ne ide od sebe kao reprodukcija ili uprisutnjenje. 56

u inu (en acte). Eto zato sam na dnu ploe stavio in s velikim upitnikom, da b i h vam kazao da e ovaj in ostati na naem horizontu sve dok budemo govorili o odnosima ponavljanja s realnim. Dosta je udno da ni Freud, ni itko od njegovih epigona, nije nikad pokuao rememorirati ono to je svakome nadohvat u vezi sa inom dodajmo, ljudskim inom, ako hoete, j e r koliko znamo postoji samo ljudski in. Zato in nije ponaanje? Uperimo oi, na primjer, na taj in koji je bez dvojbe in otvaranja utrobe u izvjesnim uvjetima nemojte rei hara kiri, naziv je seppuku. Zato oni to ine? Jer misle da je to za druge neugodno, j e r je to u strukturi in koji se ini u ast neemu. Zastanimo. N e m o j m o uriti, prije nego li znamo, i oznaimo to, da jedan in, pravi in, ukljuuje uvijek dio strukture, da se odnosi na realno koje tu nije oito. Wiederholen. Nita nije predstavljalo veu enigmu posebno zbog te dvojne podjele koja strukturira cjelokupnu frojdovsku psihologiju, zbog naela ugode i naela stvarnosti nita nije b i l o vea enigma od tog Wiederholen, koje je po rijeima najodmjerenijih etimo loga, posve blizu haler (izvlaiti b r o d ) kao to se ini na stazi za vuu posve blizu izvlaenju subjekta, koji uvijek vue svoju stvar na nekom putu s kojega nema odstupanja. A zato se ponavljanje najprije pojavilo na razini onoga to nazivamo traumatska neuroza? Freud je protivno svim neurofiziolozima, patolozima i drugima, dobro ukazao da, iako subjekt ima potekoa da reproducira u snu sjeanje na intenzivno bombardiranje od kojega potjee njegova neuroza to mu u budnom stanju ne zadaje brige. K o j a je, dakle, ta funkcija traumatskog ponavljanja, ako se ini da ga nita ne moe opravdati sa stanovita naela ugode? Zavladati bolnim doga ajem, kazat e vam se ali tko vlada, gdje je tu gospodar, da zagospodari? Zato govoriti tako 57

brzo, kad ne znamo gdje e m o smjestiti instancu koja bi preuzela ovu operaciju zavladavanja? Freud, u nizu napisa od kojih sam vam naveo dva bitna, ukazuje da mi tu m o e m o shvatiti to se doga a u snovima traumatske neuroze samo na razini najprimitivnijeg funkcioniranja onoga u kojemu se radi o odravanju veze energije. N e m o j m o unaprijed utvarati da se radi o bilo kojem raskoraku, ili o preraspodjeli funkcije kakvu moemo nai na jednoj ponajprije beskrajno vie razra enoj razini realnoga. Naprotiv, ovdje vidimo toku kojoj se subjekt ne moe pribliiti ako se sam ne podijeli na izvjestan broj instanca. M o g l o bi se rei o n o to se kae za podijeljeno carstvo, da tu propada svaka koncepcija jedinstva psihizma, tobonjeg totalizi rajueg, sintetizirajueg psihizma koji se uzdie do svijesti. Na kraju u prvom razdoblju pokusa, kad se reme moracija malo pomalo zamjenjuje sama sobom i pribliava sve vie jednoj vrsti fokusa, sreditu, gdje izgleda da bi se svaki doga aj trebao predati upravo u tom asu vidimo da se oituje ono to u nazvati u navodnicima, j e r potrebno je mijenjati smisao triju rijei, da bi im se dao domet otpor subjekta, koji u tom asu postaje ponavljanje u inu. Ono to u navesti idui put, pokazat e vam kako emo, u vezi s ovim, prisvojiti udesno etvrto i peto poglavlje Aristotelove Fizike. On upotrebljava dva izraza koji su apsolutno otporni njegovoj teoriji, najrazra e nijoj koja je ikad nastala o funkciji uzroka dva izraza koja su neprikladno prevedena kao sluaj i srea. Radi se o tome, da se ispita odnos koji Aristotel uspostavlja izme u automatona a mi sa stanovita moderne matematike znamo da je to mrea oznaitelja i onoga to oznaava kao tyh koje je za nas susret realnoga. Pitanja i odgovori nedostaju.

.5. veljae 1964.

58

5
Tyhe i automaton
Psihoanaliza nije idealizam. Realno kao trauma. Teorija sna i budnosti Svijest i predodba. Bog je nesvjestan. Predmet malo a u fort da. Danas u nastaviti s ispitivanjem pojma ponavljanja, takvog kakvog ga predstavlja Freudov diskurs i iskustvo psihoanalize. Namjeravam naglasiti da je psihoanaliza, na prvi pogled, sainjena da nas vodi idealizmu. Sam bog zna da su j o j to predbacivali ona reducira iskustvo, kau neki, koje nas potie da na vrstom tlu nalazimo uporite sukoba, bitke, odnosno eksploatacije ovjeka po ovjeku, razloge naih slabosti ona vodi prema ontologiji tenji, za koje ona smatra da su prvotne, interne, da su ve sve dane poloajem subjekta. Dovoljno je da se prenesemo na tragove ovog iskustva od njegovih prvih koraka nadalje pa da v i d i m o da nam ona, naprotiv, ni po emu ne doputa da zakljuimo aforizmom ivot je san. Ni jedna praksa nije vie od analize usmjerena prema onome to je, u sri iskustva, jezgra realnoga.

1 Gdje mi sreemo to realno? U onome to je analiza otkrila, radi se zapravo o bitnom susretu o jednom sastanku na koji smo uvijek pozvani na susret s realnim koje izmie. Zato sam na plou stavio nekoliko rijei 59

koje su za nas oznake za ono emu se elimo pribliiti. Najprije tyhe, koju smo posudili, to sam proli put rekao, iz Aristotelova rjenika o istraivanju uzroka. Mi smo je preveli kao susret s realnim. Realno je s one stra ne automatona, povratka, uzvrata, zahtjeva znakova, kamo nas upravlja naelo ugode. Realno uvijek lei iza automatona, i oito je u cjelokupnom Freudovom istraivanju da je to njegova briga. Sjetite se razvoja, tako sredinjeg za nas, ovjeka vuka da biste shvatili istinsku Freudovu zaokupljenost, razmjernu njegovom otkrivanju funkcije fantazma. On gotovo s tjeskobom prianja ispitivanju to je prvi susret, realno, koje moemo potvrditi iza fantazma. Osjeamo da to realno tokom cijele ove analize odvlai za sobom subjekt i gotovo ga svladava, i toliko usmjerava istraivanje da se nakon svega danas m o e m o zapitati nisu li ta groznica, ta prisutnost, ta Freudova elja, mogle u njegova bolesnika uvjetovati kasniji razvoj njegove psihoze. Tako, nema razloga da se s ponavljanjem pobrkaju ni povratak znakova, ni reprodukcija, ili modulacija s ponaanjem jedne vrsti potaknute rememoracije. Ponavljanje je neto to je po svojoj pravoj prirodi u analizi uvijek zamagljeno, zbog toga to se ponavljanje i prijenos poistovjeuju u konceptualizaciji analitiara. To je upravo mjesto gdje treba unijeti distinkciju. Odnos prema realnome, o kojem se u prijenosu radi, izrazio je Freud ovako nita ne moe biti shvaeno in effigie, in absentia a ipak, zar nam prijenos nije dan kao lik, i odnos prema odsutnosti? Ovu dvosmislenost realiteta koja je u pitanju u prijenosu mogli bismo razmrsiti samo polazei od funkcije realnoga u ponavljanju. Ono to se ponavlja, zapravo je uvijek neto to nastaje izraz nam dovoljno govori o svom odnosu prema tyhe kao sluajno. Tu se mi analitiari ne damo nikad nasamariti, ne u naelu. U najmanju ruku, mi ukazuj e m o uvijek da se ne smijemo dati uhvatiti, kad nam 60

subjekt kae da se dogodilo neto to ga je tog dana 'sprijeilo da ostvari svoju volju, naime da do e na seansu. Ne treba prihvaati stvari na temelju izjave subjekta mada imamo upravo posla s tom zaprekom, s tom potekoom na koju nailazimo svaki as. To je pravi nain shvaanja, k o j e nalae n o v o deifriranje odnosa subjekta prema onome to ini njegov poloaj. Funkcija tyhe, realnog kao susreta susreta utoliko to moe biti neostvaren, to jest bitno neostvaren susret najprije se pojavila u povijesti psihoanalize u obliku koji je sam po sebi ve dovoljan da pobudi nau panju u obliku traumatizma. Uoljivo j e , da se u zaetku analitikog iskustva realno prikazalo u obliku onoga to je u njemu nemogue asimilirati u obliku traume, odre ujui sav njen slijed, i nameui mu prividno sluajno porijeklo. Nalazimo se u sri onoga to nam m o e omoguiti da shvatimo radikalni karakter konfliktnog pojma, koji je uveden kao suprotstavljanje naela ugode naelu stvarnosti zato ne bismo mogli shvatiti da naelo stvarnosti ima zbog svog utjecaja posljednju rije. U stvari, traumu zamiljamo kao neto to treba biti tamponirano subjektivirajuom homeostazom koja u smjerava itavo funkcioniranje definirano naelom ugode. Iskustvo nam onda postavlja problem koji proizlazi iz toga to je u samom primarnom procesu sauvana ustrajnost traume da se podsjea na nas. Tu se trauma doista pojavljuje i esto je razotkrivena. K a k o san, nosilac elje subjekta, moe proizvesti ono to ponavljanjem ponovo budi traumu ako ne njegov lik, barem ekran koji nam pokazuje da je trauma iza njega? Zakljuimo, da sustav realnosti, ma koliko se on dalje razvija, dri zarobljenikom mree naela ugode, bitan dio onoga to jednostavno pripada realnom. Moram sondirati tu realnost, ako se tako moe rei, ija je prisutnost za nas pretpostavka, tako da razvojno kretanje, kakvo nam, na primjer, predstavlja jedna Me 61

lanie Klein, ne bude svodivo na ono to sam svojevremeno nazvao ivot je san. O v o m zahtjevu odgovaraju one radikalne toke u realnom koje nazivam susretima i zbog kojih poimamo stvarnost kao unterlegt, untertragen, to e se prevesti istom rijei, koja je u francuskom dvosmislena, souffrance. Realnost je tu en souffrance, u zastoju. A Zwang, prisila, koju Freud definira pomou Wiederholung, trai skretanje primarnog procesa. Primarni proces koji nije nita drugo nego li ono to sam v a m u zadnjim predavanjima pokuao definirati u obliku nesvjesnoga trebamo j o jednom shvatiti u njegovu iskustvu rascjepa izme u percepcije i svijesti, na onom mjestu za koje sam rekao da je bezvremeno, koje primorava da se postavi ono to Freud naziva, odajui potovanje Fechneru, die Idee einer anderer Lokalitt drugi lokalitet, drugi prostor, druga scena, izme u percepcije i svijesti.

2 Taj primarni proces moemo shvatiti u svakom asu. N e k i dan sam b i o probu en iz kratkog sna u kojem sam traio odmor, neim to je lupalo o moja vrata prije nego li sam se probudio. Ovim uurbanim udarcima ve sam b i o oblikovao san, san koji je izraavao neto drugo, a ne o v e udarce. A kad se probudim, ako postanem svjestan o v i h udaraca ove percepcije o k o njih ja ipak rekonstruiram svoju cjelokupnu predodbu. Znam da sam tu, kada sam zaspao i to sam traio o v i m spavanjem. K a d dopre buka udaraca, ne do m o j e percepcij e , ve do m o j e svijesti, moja se svijest p o n o v o uspostavlja o k o o v e predodbe da ja znam da sam pod udarom bu enja, da sam knocked. Ali, pritom se trebam upitati to sam ja u tome asu u tako neposredno prethodnom i o d v o j e n o m asu, kad sam p o e o sanjati p o d tim udarcem koji me privid 62

no budi. Ja sam, koliko znam, prije nego li se ne probudim takozvano ekspletivno ne, ve naznaeno u moj i m spisima, jest sam nain prisutnosti ovoga jesam prije bu enja. Ono nije uope ekspletivno, ono je izraz moje ukljuenosti, svaki put kad se ona treba oitovati. Francuski jezik je definira u inu njezine upotrebe. Hoete li zavriti prije nego li on ne do e? nije vano jeste li vi zavrili, nedaj boe, da on do e prije. Hoete li proi prije nego li on do e jer, kad vi budete doli, on ve nee biti tu. Pogledajte kamo vas v o d i m r prema simetriji ove strukture koja ini da se, nakon udarca bu enja, mogu prividno odrati samo u odnosu sa svojom predodbom, koja, prividno, ini od mene svijest. Na neki nain to je smotan odraz u m o j o j svijesti ja zahvaam samo svoju predodbu. I da li je to sve? Freud je dosta puta rekao, da bi trebao nije to nikad uinio vratiti se na funkciju svijesti: Moda emo bolje vidjeti o emu se radi, shvativi ono to motivira pojavu prikazane realnosti naime, fenomen, udaljenost, sam zijev koji uspostavlja bu enje. Da to naglasimo, vratimo se snu koji je sav sazdan na buci i za koji sam v a m dao dovoljno vremena da ga na ete u Tumaenju snova. Sjetite se onog nesretnog oca koji je otiao prilei u isobu susjednu onoj u koj o j lei njegovo m r t v o dijete ostavljajui dijete na uvanje, kako kae tekst, j e d n o m drugom starcu i kojega odjednom neto budi, to? to nije samo realnost, ok, knocking buke proizvedene da ga podsjeti na realnost, ve to prevodi tono u njegovu snu kvazi identitet onog to se zbiva, samu realnost prevrnute svijee koja pali krevet u kojem poiva njegovo dijete. E v o neega, to ne izgleda naznaeno da potvrdi Freu dove teze u Traumdeutung da je san ostvarenje elje. V i d i m o da tu izbija, gotovo prvi put u Traumdeutung, jedna funkcija sna koja je prividno sekundarna san ovdje samo zadovoljava potrebu da se produi spavanje. to Freud eli kazati, navodei na tom mjestu upravo 63

taj san naglaavajui da je on puna potvrda za njegovu tezu u vezi sa snom? A k o je funkcija sna da produi spavanje, ako se san m o e toliko pribliiti realnosti koja ga izaziva, zar se ne bi m o g l o kazati da bi se ovoj realnosti moglo odgovoriti bez prekidanja spavanja? konano, postoje somnam bulne aktivnosti. Postavlja se pitanje na koje, uostalom, navode sve prethodne Freudove indikacije, koje glasi Sto nas to budi? N i j e li to jedna druga realnost u snu? ona realnost koju nam Freud opisuje ovako Dass das Kind an seinem Bette steht, da je dijete pored njegova kreveta, ihn an Arme fasst, hvata ga za ruku i apue mu predbacujui, und ihm vorwurfsvoll zuraunt: Vater, siehst du denn nicht, Oe, zar ne vidi, dass ich verbrenne? da ja gorim? Vie je realnosti, zar ne, u o v o j poruci, nego u buci uslijed koje otac identificira neobinu realnost onoga to se zbiva u susjednoj prostoriji. Zar se u ovim rijeima ne doga a promaena realnost koja je uzrokovala smrt djeteta? Zar nam sm Freud ne kae u toj reenici, treba raspoznati to to ovjekovjeuje za oca ove rijei, zauvijek odvojene od mrtvog djeaka, koje mu je moda, pretpostavlja Freud, bio izgovorio zbog groznice ali, tko zna, moda ove rijei ovjekovjeuju oevu grinju savjesti, j e r onaj koga je ostavio da bdije pored kreveta svoga sina, starac, nee moda biti sposoban da dobro izvri svoje zaduenje, Die Besorgnis dass der greise Wchter seiner Aufgabe nicht gewachsen sein drfte, nee, moda, biti na visini svog zadatka. I doista, on je zaspao. Zar vas ova reenica u vezi s groznicom ne podsjea na ono to sam u j e d n o m od svojih posljednjih predavanja nazvao uzrokom groznice? Radnja, ma koliko ona vjerojatno bila hitna, da se sprijei o n o to se doga a u susjednoj sobi nije li moda isto tako doivljena, u svakom sluaju, sada prekasno u odnosu spram onog o emu se radi, spram psihike realnosti koja se oituje 64

u izgovorenoj reenici? N i j e li nastavljeni san, ako mogu rei, bitno posveen promaenoj realnosti? realnosti koja ne moe nastati, ve ponavljati se beskrajno, u bezgranino nikad dostignuto bu enje. Do kakvog susreta moe doi s tim zauvijek nepokretnim biem ak ako ga proguta plamen ako ne, do onog koji se doga a upravo u asu kad ga na nesreu sluajno zahvaa plamen? Gdje je realnost u toj nesrei? ako ne u tome da se neto fatalnije ponavlja pomou realnosti realnosti u kojoj je onaj koji je b i o zaduen da bdije pored tijela, ostao spavati, ak i kad otac dolazi nakon bu enja. Tako je dolo do susreta, uvijek promaenog, izme u sna i bu enja, izme u onoga koji uvijek spava i iji san neemo doznati, i onoga koji je sanjao samo zato da se ne probudi. A k o Freud zadivljen vidi u o v o m e potvrdu teorije elje, to je znak da je san samo fantazam koji ispunjava zavjet. Jer, samo se u snu potvr uje da je sin jo iv. Ali mrtvo dijete, koje hvata svoga oca za ruku, okrutna vizija, oznaava onostranost, koja izbija iz sna. elja se tu upri sutnjuje kroz gubitak zamiljen na najokrutnijoj toki predmeta. Samo se u snu moe dogoditi ovaj zaista jedinstven susret. Samo ritual, uvijek ponavljani in, moe obnoviti uspomenu na ovaj susret za pamtivijek jer, nitko ne moe rei to je to smrt djeteta ako ne otac kao otac to jest nitavno svjesno bie. Jer, istinska formula ateizma nije Bog je mrtav ak ako i utemeljuje funkciju oca na njegovu ubojstvu, Freud titi oca istinska formula ateizma jest Bog je nesvjestan. Bu enje nam pokazuje bu enje svijesti subjekta kroz predstavljanje onoga to se zbilo nesretan sluaj u realnosti, kojem se treba suprotstaviti. Ali, kakav je to bio doga aj? kad svi spavaju istovremeno, onaj koji se htio odmoriti, onaj koji nije mogao izdrati bdijenje i onaj pred ijim je krevetom netko dobronamjeran morao rei Reklo bi se da spava, kad mi znamo samo jedno, a to je, da se u cijelom ovom svijetu utonulom u 65

san, uo samo jedan glas Oe, zar ne vidi da gorim? Sama ova reenica je varnica ona donosi vatru tamo gdje padne a ne vidimo o n o to plamti kad nas vatra zasljepljuje injenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u o v o j reenici iz sna, odvojenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo nalije onoga to e biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo to je u snu korelativ te predodbe. Ovo pitanje je utoliko upadljivije, to ovdje san doista vidimo kao nalije predstavljanja to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono to Freud, kad govori o nesvjesnom, oznaava kao ono to ga bitno odre uje Vorstellungsreprsentanz. To ne znai, kao to je prevedeno, reprezentativni predstavnik (le representant repre sentatif), ve zastupnik predstavljanja. U sljedeem izlaganju razmotrit emo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omoguiti vam da shvatite to je kod zauvijek promaenog susreta vorno i to u Freu dovu tekstu stvarno podrava ono to mu se.u o v o m snu ini apsolutno primjerno. Sada nam treba obiljeiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma utoliko to je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva neto posve primarno, determi nirajue, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujedno objanjava dvosmislenost u funkciji bu enja i u funkciji realnoga u t o m bu enju. Realno m o e m o prikazati pomou nesretnog sluaja, male buke, malo realnosti, to potvr uje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realnosti nije malo, j e r ono to nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga to nadomjeta predodbu to je Trieb, kae Freud. Panja! nismo j o rekli to je taj Trieb ako on krivnjom predodbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je rije m o e m o ga smatrati kao Trieb koji e tek doi. K a k o ne vidjeti da bu enje ima dvostruki smisao da bu enje koje nas vraa u konstituiranu i predoenu realnost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one strane sna 66

koji moramo ponovo istraiti u onome to je san obavio, omotao, to nam je skrio, iza manjka predodbe iji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje vie od svega upravlja nae aktivnosti, a psihoanaliza nam to oznaava.

3
Tako se dogodilo da je Freud donio rjeenje za problem, koji je najotriji ispitiva due prije njega Kierkegaard bio ve usredotoio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno itanje teksta pod tim naslovom, tekst koji je bljetav od lakoe i ironike igre, zaista mocartovski u s v o m donuanskom nainu ruenja ljubavnih obmana. K o d mladog ovjeka, iji nam ujedno potresan i smijean portret daje Kierkegaard, s otrinom, bez moguih replika, naglaena je ova crta, koja je njegovoj ljubavi upuena putem sjeanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu neto dublje od La Rochefoucaul dove izreke kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objanjeni njeni naini i putovi? Da, ali tko je zapoeo? A zar sve u biti ne poinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim arom tko je dopustio da ovaj ar bude egzaltacija drugoga, postavi zarobljenik ove egzaltacije, njene zahuktalosti koja je, s drugim, stvorila najlaniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakcij o m , bilo da ona pripada idealu ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje poiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potronju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje trai neto novo. Ono se okree prema ludikom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju to nam Freud tako er kae u tekstu poglavlja o kojem sam vam proli put dao podatke. Sve to se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otu enje njegova smisla. Odrastao ovjek ili naprednije 67

san, uo samo jedan glas Oe, zar ne vidi da gorim? Sama ova reenica je varnica ona donosi vatru tamo gdje padne a ne vidimo ono to plamti kad nas vatra zasljepljuje injenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u ovoj reenici iz sna, odvojenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo nalije onoga to e biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo to je u snu korelativ te predodbe. Ovo pitanje je utoliko upadljivije, to ovdje san doista vidimo kao nalije predstavljanja to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono to Freud, kad govori o nesvjesnom, oznaava kao ono to ga bitno odre uje Vorstellungsreprsentanz. To ne znai, kao to je prevedeno, reprezentativni predstavnik (le representant repre sentatif), ve zastupnik predstavljanja. U sljedeem izlaganju razmotrit emo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omoguiti vam da shvatite to je kod zauvijek promaenog susreta vorno i to u Freu dovu tekstu stvarno podrava ono to mu se u o v o m snu ini apsolutno primjerno. Sada nam treba obiljeiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma utoliko to je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva neto posve primarno, determi nirajue, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujedno objanjava dvosmislenost u funkciji bu enja i u funkciji realnoga u t o m bu enju. Realno m o e m o prikazati pomou nesretnog sluaja, male buke, malo realnosti, to potvr uje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realnosti nije malo, j e r ono to nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga to nadomjeta predodbu to je Trieb, kae Freud. Panja! nismo j o rekli to je taj Trieb ako on krivnjom predodbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je rije m o e m o ga smatrati kao Trieb k o j i e tek doi. K a k o ne vidjeti da bu enje ima dvostruki smisao da bu enje koje nas vraa u konstituiranu i predoenu realnost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one strane sna 66

koji moramo ponovo istraiti : u o n o m e to je san obavio, omotao, to nam je skrio, iza manjka predodbe iji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje vie od svega upravlja nae aktivnosti, a psihoanaliza nam to oznaava.

3 Tako se dogodilo da je Freud donio rjeenje za problem, koji je najotriji ispitiva due prije njega Kierkegaard bio ve usredotoio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno itanje teksta pod tim naslovom, tekst koji je bljetav od lakoe i ironike igre, zaista mocartovski u s v o m donuanskom nainu ruenja ljubavnih obmana. K o d mladog ovjeka, iji nam ujedno potresan i smijean portret daje Kierkegaard, s otrinom, bez moguih replika, naglaena je ova crta, koja je u njegovoj ljubavi upuena putem sjeanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu neto dublje od La Rochefoucaul dove izreke kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objanjeni njeni naini i putovi? Da, ali tko je zapoeo? A zar sve u biti ne poinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim arom tko je dopustio da ovaj ar bude egzaltacija drugoga, postavi zarobljenik ove egzaltacije, njene zahuktalosti koja j e , s drugim, stvorila najlaniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakcij o m , bilo da ona pripada idealu ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje poiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potronju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje trai neto novo. Ono se okree prema ludikom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju to nam Freud tako er kae u tekstu poglavlja o kojem sam vam proli put dao podatke. Sve to se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otu enje njegova smisla. Odrastao ovjek ili naprednije 67

dijete trae u svojim aktivnostima, u igri, novo. Ali, ovaj pomak prikriva pravu tajnu ludikoga, naime najradikalniju razliitost koju uspostavlja ponavljanje u sebi sam o m . Pogledajte to u djeteta, u njegovoj prvoj kretnji, u asu kad se ono oblikuje kao ljudsko bie, to se oituje kao potreba da pria bude uvijek ista, da njeno ispriano ostvarenje bude ritualizirano, tj. doslovno isto. Ovaj zahtjev za jasnom konzistencijom detalja njegova pripovijedanja znai da ostvarenje oznaitelja nee nikada moi biti dovoljno briljivo u njegovoj memoriza ciji da bi dostiglo oznaavanje prvenstva znaenja kao takva. To znai, dakle, uzmicanje, prividno, razvijajui ga mijenjanjem znaenja. Ovo mijenjanje ini da se zaboravi cilj znaenja, preobraavajui njegov in u igru i rastereujui ga u pogledu naela ugode. K a d je Freud shvatio ponavljanje u igri svog unuka, u uestalom jort da*, on moe naglasiti da dijete t a m p o nira uinak nestanka svoje majke, tako da sebe ini uzrok o m toga nestanka ovaj fenomen je sekundaran. Wal Ion to naglaava, dijete u prvi mah ne nadzire vrata kroz koja je majka izila, pokazujui tako da oekuje da e je ponovo tu vidjeti, ve otprve usmjerava svoju panju na mjesto gdje ga je ona napustila, na mjesto koje je ona napustila pored njega. Zijev unesen naznaenom odsutnou uvijek je otvoren, on ostaje uzrokom centrifugalnog pravca gdje, ono to se bira, nije drugi kao lik u kojem se projicira subjekt, ve kalem vezan za njega pomou niti koju on dri kalem, gdje se izraava ono to se od njega odvaja u o v o m ogledu, samosakaenje, polazei od kojeg e se red znaenja ocrtati u perspektiv i . Jer, igra kalema jest odgovor subjekta na ono to je stvorilo odsutnost majke na granici njegove domene, uz njegovu kolijevku, naime jarak o k o kojeg se samo m o e igrati preskakanja. * Fort da (onamo ovdje) rijei su jednogodinjeg djeaka iju igru Freud analizira u I I . poglavlju S onu stranu naela ugode (Prim. ur.). 68

Ovaj kalem nije majka svedena na malu lopticu uslijed nekakve igre dostojne Jivaroa to je malo ne znam to subjekta koje se odvaja sve bivajui jo njemu pripadno, j o zadrano. Tu treba rei, prema Aristotelu, da ovjek misli sa svojim predmetom. Sa svojim predmetom dijete preskae granice svojega podruja koje se pretvara u okno i zapoinje s urokom. A k o je istina da je oznaitelj prvo obiljeje subjekta, kako ne prepoznati samom injenicom da je ova igra praena jednom od prvih opozicija koja se pojavljuje da moramo naznaiti subjekt tu, u predmetu na koji se ova opozicija primjenjuje, upravo u klupku. O v o m predmetu dat emo zatim i m e iz lakanovske algebre malo a. Skup aktivnosti simbolizira ponavljanje, ali nikako ponavljanje potrebe koja bi zahtijevala povratak majke i koja bi se oitovala jednostavno u kriku. To je ponavljanje odlaska majke kao uzroka za Spaltung u subjektu natkriljeno alternativnom igrom foruda, koje znai tu: i tamo, i koje u svojoj naizmjeninosti smjera samo to da bude fort nekoga da, i da nekoga fort. Ono cilja na ono to u biti nije tamo kao predstavljeno jer, to je samo igra koja je Repres'dntanz neke Vorstellung. Sto e postati Vorstellung, kad to Repres'dntanz majke u njenom crteu oznaena potezima, gvaom elje bude opet nedostajalo? I ja sam vidio, vidio svojim oima koje je otvorila majinska vidovitost, dijete traumatizirano zato to odlazim usprkos njegovom pozivu prerano nagovijetenom u glasu, koji se obnavljao j o mjesecima v i d i o sam ga, jo dugo vremena nakon toga, kad" sam uzimao to dijete u naruaj vidio sam da sputa glavu na m o j e rame da (utone u san, san koji je jedini u stanju da mu omogui pristup i v o m oznaitelju, koji sam b i o od dana traume. Ta skica koju sam v a m danas dao za funkciju tyhe, bit r e nam bitna da razluimo ono to je dunost analitiara u tumaenju prijenosa. Neka mi za danas bude dovoljno da naglasim, da nije 69

uzaludno to se analiza postavlja kao radikalniji modulator ovog odnosa ovjeka prema svijetu, a koji je dugo vremena uziman za spoznaju. Ako spoznaju nalazimo tako esto u teoretskim napisima gdje se odnosi na neto analogno relaciji ontogene ze prema filogenezi to je samo zbrka, a idui put emo pokazati da se sva originalnost psihoanalize sastoji u tome, da ne usredotouje psiholoku ontogenezu na te takozvane stadije koji doslovno nemaju nikakve odreene osnove u razvoju u biolokom smislu. Ako razvoj posve oivljava uslijed nesree, uslijed neprilike tyh, to je u onoj mjeri u kojoj nas tyh dovodi na istu toku gdje je predsokratovska filozofija pokuala motivirati sam svijet. Negdje j o j je trebao clinamen. Demokrit kad je pokuao to oznaiti, postavljajui se ve kao protivnik iste funkcije negativiteta pri uvo enju m i s l i nam kae nije to to.' je bitno, i dodaje pokazujui vam da je ve u to doba, to je jedna naa uenica nazvala arhaikom etapom filozofije, manipulacija rijei bila koritena kao u vrijeme Heideggera to nije , to je dev , to je u grkom kovanica. On nije rekao iv , a da i ne govorimo 6v , to je rekao?. rekao j , odgovarajui na pitanje koje je i nae dananje, pitanje idealizmu. Nita, moebiti? ne moebiti nita, ve ne nita. ODGOVORI F. D O L T O : N e vidim kako bi se opisivanje formiranja inteligencije prije tri, etiri godine obavilo bez stadija. Mislim da se za fantazme obrane od kastracije i prekrivanja kastracije,, jednako kao i za prikrivanje kastracije, treba pozivati na stadije. Opis stadija, tvoritelja libida, ne mora se pozivati na prirodno pseudo zrenje, koje uvijek ostaje mutno. Stadiji se organiziraju o k o kastracijske tjeskobe. Kopulatorni in uvoda u seksualnost je traumatski eto jednog reza 70

i ima organizatorsku funkciju za razvoj. Kastracijska tjeskoba je poput ice koja probada sve etape razvoja. Ona usmjerava sve odnose to prethode njenoj pojavi u uem smislu rijei odbijanje od dojke, analna disciplina itd. Ona kristalizira svaki od ovih momenata u dijalektici ije je sredite lo susret. Ako su stadiji postojani, to je zbog funkcije njihove mogue registracije u izrazima loeg susreta. Sredinji lo susret je na spolnoj razini. To ne znai da stadiji dobivaju spolnu boju koja bi se poela iriti od kastracijske tjeskobe. Naprotiv, zato to se ova em patija ne stvara, g o v o r i m o o traumi i o praprizoru. 12. veljae 1964.

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a

6
Shiza oka i pogleda
Shiza subjekta. Patvorenost traumatizma. Maurice Merleau Ponty. Filozofska tradicija. Mimetizam. Svevidei. U snu to pokazuje. Nastavljam. Wiederholung, podsjetio sam vas na to a ve sam vam dovoljno rekao, da bih vam naglasio u etimolokoj referenci koju sam vam dao, haler (vui), to da ona implicira zamornu konotaciju. Vui, izvlaiti. Izvlaiti to? Moda treba iskoristiti dvosmislene"rijei na francuskom, izvlaiti na sreu (tirer au sort). Taj Zwang bi nas onda usmjeravao prema carte force ako je samo jedna karta u igri, ne mogu izvui drugu. Karakter skupa, u matematikom smislu, koji predstavlja stranu oznaitelja, i koji ga npr. suprotstavlja neodre enosti cijelog broja, omoguava nam da shvatimo shemu gdje se odmah primjenjuje funkcija carte force. Ako je subjekt subjekt oznaitelja njime odreen moemo zamisliti sinkroninu mreu kakvu on daje u dijakroniji prvenstvenih uinaka. Shvatite da se tu ne radi o nepredvidivim statistikim uincima, ve da sama struktura mree implicira povratke. Tu je lik koji, pomou elucidacije onoga to nazivamo strategijama, za nas dobiva Aristotelov automaton. A isto tako mi automatizmom prevodimo Zwang iz Wiederholungzwang, kao prinuda ponavljanja. 75

1 Iznijet u vam kasnije injenice koje navode na to, u izvjesnim trenucima onog infantilnog monologa neoprezno okvalificiranog egocentrinim, da su te igre koje promatramo isto sintaksike. Ove igre zavise od polja koje nazivamo predsvjesnim, ali tvore, ako mogu rei, leite nesvjesnog rezervata to treba shvatiti kao rezervat Indijanaca, unutar drutvene mree. Sintaksa j e , naravno, predsvjesna. Ali subjektu izmie to, da je njegova sintaksa povezana s nesvjesnim rezervatom. K a d subjekt pria svoju priu, latentno djeluje ono to upravlja .ovom sintaksom i ini je sve zatvorenijom. Zatvorenijom u odnosu na to? na ono to Freud od poetka svog opisa psihikog otpora naziva jezgrom. A k o kaemo da se ta jezgra odnosi na neto traumatsku, to je samo priblino. Od otpora subjekta treba nam razlikovati taj prvi otpor diskursa, kad se on stee o k o jezgre. Jer, izraz otpor subjekta implicira i previe, jedno pretpostavljeno ja, za k o j e nije sigurno pribliavajui se ovoj jezgri da je to neto to moemo opravdano okvalificirati kao ja. Jezgra m o r a biti oznaena kao neto to pripada realnome realnome utoliko to je identitet percepcije njeno pravilo. U krajnjem, ona se temelji na onome to Freud smatra j e d n o m vrsti predujma, koji nam, preko osjeaja realnosti koji je autentificira, potvr uje da smo u percepciji. to to znai? ako je to samo od strane subjekta, to se zove bu enje. A k o sam proli put preko sna iz sedmog poglavlja Tumaenja snova pristupio onome o emu se radi u ponavljanju, to je zato to. izbor ovog sna tako ogra enog, tako zatvorenog, tako dvostruko, trostruko zatvorenog jest ovdje indikativan, budui da se radi o procesu sna u njegovoj krajnjoj snazi. D' li je realnost koja odre uje bu enje lagani um usprkos kojemu se carstvo snova i elja odrava? N i j e li to neto drugo? N i j e li to

76

o n o to se izraava u dnu tjeskobe ovog sna? naime, najintimniji odnos oca prema sinu, a koji ne izbija toliko u ovoj smrti, koliko u onome to je ona onostrana, u smislu sudbine. Izme u onoga to se zbiva sluajno, kad svi spavaju svijea koja pada i vatra na plahtama, besmisleni dogaaj, nesretni sluaj, loa srea i onoga to je potresno, mada zamagljeno, u Oe, zar ne vidi, ja gorim postoji isti odnos koji imamo u ponavljanju. To je ono to nama predstavlja izraz neuroza sudbine, ili neuroza neuspjeha. N i j e promaeno prilago avanje, ve tyh, susret. T o , to Aristotel formulira da se tyh definira time to nam moe doi samo od bia sposobna za izbor, proairesis, da nam tyh, dobra ili loa srea, ne moe doi od neivog predmeta, od djeteta, od ivotinje ovdje je iskonstruirano. Sam doga aj u o v o m primjernom snu nam to pokazuje. Sigurno, Aristotel oznauje na toj toki isto ono ogranienje koje ga zaustavlja na rubu nastranih oblika spolnog ponaanja, koje on moe okvalificirati samo kao teriotes, monstruoznosti. Zatvorena strana odnosa izme u doga aja koji se ponavlja i prikrivenog smisla, koji je istinska realnost i vodi nas prema nagonu daje nam izvjesnost da se demistifikacija ovog artefakta u tretmanu, koji se zove prijenos, ne sastoji u dovo enju na ono to se naziva aktualnost situacije. Smjer koji se ukazuje u o v o m svo enju na aktualnost seanse ili niza seansi, nema propedeutiku vrijednost. Toan pojam ponavljanja treba postii u drugom smjeru, koji ne m o e m o zamijeniti cjelokupnim uinkom prijenosa. Bit e na problem, kad budemo prili funkciji prijenosa da shvatimo kako nas prijenos moe dovesti do sri ponavljanja. Upravo radi toga je potrebno najprije utemeljiti ovo ponavljanje u samoj shizi koja nastaje u subjektu na mjestu susreta. Ta shiza uspostavlja karakteristinu dimenziju analitikog otkria i iskustva, koja omoguuje da shvatimo realno u njegovu dijalektikom upadu, kao pr 77

votno neumjesno. Upravo tu pri subjektu realno najvie sudjeluje u nagonu do kojeg emo doi na kraju, jer e nam samo ovaj pre eni put pomoi da shvatimo od ega se on odvraa. Jer, konano, zato je praprizor tako traumatski? Zato je on uvijek ili preran ili prekasan? Zato subjekt u tome ili previe uiva barem smo tako, najprije, shvatili traumatski kauzalitet opsjednutosti ili premalo, kao kod histerije? Zato on ne budi subjekt odmah, ako je istinito da je subjekt tako duboko libidan? Zato je tu doga aj toliko dystyhia? Zato je sazrijevanje pseudo in stinkt povezano, ispresijecano, isprekidano s t i h i k i m , rekao bih od rijei tyh? Za sada je na horizont ono to se pojavljuje izvjeta eno u temeljnom odnosu prema spolnosti. U analitikom iskustvu treba poi od toga da, ako je praprizor traumatski, onda modulacija onoga to se moe analizirati ne podrava spolna empatija, ve izvjetaeni doga aj. Iz vjetaeni doga aj poput onoga koji se pojavljuje u tako surovo zacrtanom prizoru u iskustvu ovjeka vuka neobinost nestanka i ponovnog pojavljivanja penisa. Proli put sam htio naznaiti gdje je shiza subjekta. Ova shiza nakon bu enja ostaje izme u povratka realnome, ponovnog predoivanja svijeta koji opet staje na svoje noge, uzdignutih ruku, koja nesrea, to se dogodilo, uas, koja glupost kakav idiot onaj koji je poao spavati i svijesti koja se opet tka, koja zna da sve to doivljava kao komar, ali koja se ipak vraa sebi, ja to sve ivim, nema potrebe da se utinem da bih znala da ne sanjam. Ispada da je ova shiza tu samo kao predstavnik dublje shize, koju treba smjestiti me u ono to izvjeuje subjekt u maineriji sna, slika djeteta koje se pribliava, pogled pun predbacivanja i, s druge strane, onoga to ga uzrokuje i u emu on pada, poziv, glas djeteta, traenje p o g l e d o m Oe, zar ne vidi... 78

2 Tamo slobodan kako jesam da nastavim putem koj i m vas vodim, na nain koji mi izgleda najbolji pro vlaei svoju krivu iglu kroz tapiseriju, ja preskaem na onu stranu gdje se postavlja pitanje koje se nudi kao raskre izme u nas i svih onih koji pokuavaju zamisliti put subjekta. Da li taj put, ukoliko je on traenje istine, treba pro kriti u naem avanturistikom stilu, s njegovom traumom kao odrazom izvjetaenosti? I l i ga treba lokalizirati tamo gdje je to tradicija oduvijek inila, na razinu dijalektike istinitog i privida, uzete na poetku percepcije u onome to ona ima temeljno ideiko, estetsko na neki nain, i kad je nalaena vizualnim centriranjem? To uope nije samo puki sluaj prenesen na red isto tihikog to e v a m ovaj tjedan doi u ruke knjiga naeg prijatelja Mauricea Merleau Pontyja, koja se pojavila posthumno Le Visible et V Invisible (Vidljivo i nevidljivo). Tu se izraava, utjelovljeno, ono to se izmjenjivalo u naem dijalogu, a ne trebam poi daleko da se podsjetim na kongres u Bonnevalu, gdje je njegova intervencija svjedoila o njegovu putu, koji je prekinut na jednoj toki djela koje zbog toga nije manje dovreno, j e r je uoblieno tujuim radom Claudea Leforta, kojemu elim odati ast za savrenost koju je, mislim, dostigao u jednoj dugoj i tekoj transkripciji. Ovo Vidljivo i nevidljivo moe za nas oznaiti doseg filozofske tradicije one tradicije koja poinje kod Platona promaknuem ideje, za koju m o e m o rei da se od polazita u estetskom svijetu determinira u cilju datom biu kao suvereno dobro, doseui tako ljepotu koja je tako er njena granica. I nije tek tako to Maurice Merleau Ponty u oku prepoznaje njenog voditelja. U t o m djelu, konanom i poetnom ujedno, otkrit ete povratak i korak naprijed na putu prema onome to je najprije formulirala Fenomenologija percepcije. Doista 79

se tu podsjeamo na regulatornu funkciju oblika, prizvanu onim to je postepeno s progresom filozofske misli bilo dotjerano do vrtoglave krajnosti koja se oitovala u izrazu idealizam kako onda da se ta podvojenost kakvom je postala predstava, poklopi s onim to bi ona trebala pokrivati? Fenomenologija nas je dovodila do regulacije oblika, koji ne predvodi samo subjektovo oko, ve sve njegovo ekanje, njegovo kretanje, njegov zahvat, njegova muskulatorna i visceralna emocija ukratko, njegovu konstitutivnu prisutnost usmjerenu prema onome to se naziva njegovom potpunom intencionalnou. Maurice Merleau Ponty ini daljnji korak prelazei granice ove iste fenomenologije. Vidjet ete da putovi kojima e vas voditi ne pripadaju samo redu fenomenologije vizualnog, j e r e oni pronai to je bitno zavisnost od vidljivog u odnosu na ono to nas postavlja pod oko vidioca (le voyant). Moda sam previe rekao, j e r to oko je samo metafora za neto to bih radije nazvao izdanak vidioca neto ispred njegova oka. Ono to treba okruiti posredstvom puta koji nam pokazuje, to je preegzi stencija pogleda ja vidim a m o s jedne toke, ali u svojoj sam egzistenciji gledan odasvud. To vidjeti, kojemu sam podloan na originalan nain, nesumnjivo je ono to nas mora voditi k svrsi ovoga djela, k o n o m ontolokom obratu ije bi slojeve trebalo nai u primitivnijoj instituciji oblika. Za mene je to prilika da nekima odgovorim, da ja imam svoju ontologiju zato ne? kao to je svatko ima, naivnu ili razra enu. Jasno, ono to pokuavam ocrtati u svom izlaganju koje, iako reinterpretira Freudo v o , nije bitno manje usredotoeno na partikularnost iskustva koje trasira nema zahtjeva da pokrije cijelo polje iskustva. ak ovaj me usloj, koji nam otvara razumijevanje nesvjesnoga, zanima nas samo utoliko koliko je, po Freudovoj uputi, naznaen kao ono to e subjekt posjedovati. Samo bih dodao, da odravanje ovog aspekta frojdizma, koji obiavamo okvalificirati naturalizmom, izgleda neophodno, j e r je jedan od rijetkih pokuaja, ako 80

ne i jedini, da se otjelovi psihika realnost bez njenog supstantificiranja. U polju koje nam iznosi Maurice Merleau Ponty, uostal o m vie ili manje polariziranom nitima naeg iskustva, u skopikom polju, ontoloki status se predstavlja svoj o m najnestvariiijom incidencom, naime najruevnijom. Ali, mi ne idemo izme u vidljivog i nevidljivog. Shiza koja nas zanima nije razdaljina uslijed oblika koje namee svijet, prema emu nas upravlja namjernost feno menolokog iskustva, odakle su i granice koje susreemo u iskustvu vidljivoga. N a m a se pogled predstavlja samo u obliku udne mogunosti koja simbolizira ono to nalazimo na horizontu i kao poduprtom naim iskustvom, naime kao konstitutivni nedostatak straha od kastracije. Oko i pogled, takva je za nas shiza u kojoj se nagon oituje na razini skopikog polja.

3 U naem odnosu prema stvarima, kakav je uspostavljen putem vida i ure en likovima predstave, neto klizi, prenosi se s kata na kat, da bi uvijek bilo na nekom izbjegnutom stupnju to se zove pogled. Da biste to osjetili postoji vie od jednog naina. D to prikazem, u krajnosti, pomou jedne od zagonetki koju nam postavlja priroda? Radi se nita manje nego o fenomenu nazvanom mimetizam (mimikrija). O tome je bilo mnogo reeno, a najvie apsurdnosti na primjer, da se fenomeni mimetizma objanjavaju kao prilago avanje. To nije m o j e miljenje. Ja bih vas uputio, u ostalo, na jedno malo djelo koje mnogi od vas nesumnjivo poznaju, Mduse et compagnie od Cailloisa, u kojem je referencija prilago avanja podvrgnuta posebno pronicavoj kritici. S jedne strane, kod nagona npr., da bi odredbena mutacija mimetizma bila efikasna, mora nastati odmah i na poetku. S druge strane, njeni navodni selektivni efekti su poniteni konstatacijom, da u elucu 81

ptica, posebno grabljivica, nalazimo insekte koji su toboe zatieni mimetizmom, kao i insekte koji to nisu. Ali, naravno, problem nije u tome. Najradikalniji problem mimetizma jest u tome da doznamo, da li ga trebamo pripisati nekoj oblikovnoj m o i samog organizma koji pokazuje te manifestacije. Da bi to bilo opravdano, trebalo bi shvatiti kojim putem bi se ova snaga mogla nai u poloaju da svlada, ne samo sam oblik mimetiziranog tijela, ve i njegov odnos prema sredini u kojoj se treba ili isticati ili prikriti. A da bi se sve kazalo, kao to s mnogo umjenosti podsjea Caillois, kad se radi o takvim mimetikim manifestacijama, a posebno o onoj na koju nas podsjea funkcija oiju, naime arenice, trebalo bi shvatiti da li ona impresionira injenica je da ona ima uinka na grabljivca ili na pretpostavljenu rtvu koja je gleda da li ona impresionira svojom slinou s oima, ili naprotiv, oi fasciniraju svojim odnosom prema obliku arenice. Drugaije reeno, zar u t o m pogledu ne treba razlikovati funkciju oka od funkcije pogleda? Ovaj distinktivni primjer, izabran kao takav zbog svoje lokalnosti, svoje izvjetaenosti, zbog svog izuzetnog karaktera za nas je samo sitna manifestacija funkcije koju treba izdvojiti one, kaimo tu rije, pjege. Ovaj primjer je dragocjen za utvr ivanje preegzistencije vi enog pred danim za vi enje. N e m a p o t r e b e da se pozivam na b i l o koju pretpostavku postojanja univerzalnog vidioca. A k o je funkcija pjege priznata u svojoj autonomiji i izjednaena s funkcijom pogleda, m o e m o j o j potraiti trag, nit, trak, na svim katovima ustrojstva svijeta u skopikom polju. Opazit emo onda da je funkcija pjege i pogleda ujedno i ono to njima najtajnije upravlja, a t o stalno izmie shvaanju ovog oblika vida, koji se sam sobom zadovoljava zamiljajui se kao svijest. T o , u emu se svijest moe okrenuti sebi samoj shvatiti se kao Valryjeva Mlada Parka, k a o videi se kako se vidi (se voyant se voir), predstavlja zasljeplje nje. Dolazi do izmicanja funkciji pogleda.

82

To je ono to moemo obiljeiti topikom koju smo proli put sainili polazei od toga to se od poloaja subjekta pojavljuje, kad on pristupa imaginarnim oblicima koje mu daje san, kao suprotnost oblicima u budnom stanju. Zar isto tako, u o v o m za subjekt posebno zadovoljavajuem redu, koji je analitiko iskustvo konotiralo p o j mom narcizma gdje sam se trudio da ponovo uvedem bitnu strukturu koja proizlazi iz referencije na zrcalnu sliku u tome to se rasplinjuje od zadovoljstva, odnosno ljubaznosti, gdje subjekt nalazi podrku za tako temeljito nepoznavanje ne ide li mo do te referencije filozofske tradicije koja je potpunost koju sree subjekt u obliku motrenja zar ne moemo isto tako shvatiti ono to je mimoi eno? naime, funkciju pogleda. Ja smatram, a Maurice Merleau Ponty nam to istie, da smo mi promatrana bia u kazalitu svijeta. Ono to nam tvori svijest, ustrojava nas u isti mah kao speculum mundi. Zar nije zadovoljstvo biti p o d tim pogledom o kojem sam upravo govorio slijedei Mauricea Merleau Pontyja, pod tim pogledom koji nas okruuje i koji najprije ini od nas gledana bia, a da nam to ne pokazuje? Svjetsko kazalite, spektakl, u o v o m smislu nam se pokazuje kao svevidee. Upravo je to fantazam koji nalazimo u platonskoj perspektivi jednog apsolutnog bia kojemu je prenesen kvalitet svevideeg. Na samoj razini fenomenalnog iskustva motrenja pojavljuje se ova svevi dea strana u zadovoljstvu ene koja zna da je gledana, pod uvjetom da j o j se to ne pokae. Svijet je svevidei, ali nije ekshibicionist on ne izaziva na pogled. K a d ga poinje izazivati, onda poinje i osjeaj nastranosti. to to znai? da, u budnom stanju postoji elizija pogleda, elizija onoga to, ne samo to gleda, ve to pokazuje. U polju sna, naprotiv, slika karakterizira to to ono pokazuje. Ono pokazuje ali se tu jo pokazuje poneki oblik izmicanje subjekta. Prenesite se na bilo koji tekst sna ne samo na onaj kojim sam se posluio proli put, gdje, 83

84

ni za koga. Kad je on budan, on je uang ce za druge i uhvaen je u njihovu mreu za leptire. Zato mu leptir m o e ako subjekt ve ovjek vuk ulijevati fobiki strah Iepet malih krila nije tako daleko od od prvobitne brazde koja oznaava svoje prvi put mreom elje. nije uang ce, pri saznanju da lupanja uzroka, bie zahvaeno

Nalaem sebi, da vas idui put uvedem u bit skopikog zadovoljenja. Pogled m o e sadravati u sebi samom predmet a iz lakanovske algebre, gdje subjekt pada, a ono to odre uje skopiko polje, i stvara zadovoljstvo koje mu je svojstveno, jest, da tu, zbog strukture, pad subjekta ostaje uvijek neprimijeen, j e r se svodi na nulu. U onoj mjeri, u kojoj pogled kao predmet a moe simbolizirati sredinji manjak izraen u fenomenu kastracije i, u onoj mjeri u kojoj je predmet a po svojoj prirodi sveden na tokoliki, prolazni oblik ostavlja on subjekt u neznanju o onome to postoji s one strane privida u tom neznanju tako karakteristinom za svaki napredak misli na putu koji uspostavlja filozofsko istraivanje.

ODGOVORI X. AUDOUARD: U kojoj mjeri je u analizi potrebno dati subjektu do znanja, da ga se gleda, tj. da smo postavljeni kao onaj koji kod subjekta gleda proces gledanja sebe? Poi u odozgo, kad v a m kaem, da izlaganje tu ima dva cilja, jedan koji se tie analitiara, drugi, onih koji su tu da bi doznali da li je psihoanaliza znanost. Psihoanaliza nije ni Weltanschauung, ni filozofija koja namjerava dati klju za svemir. N j u vodi poseban cilj, koji je historijski definiran razradom pojma subjekt. Ona ovaj pojam postavlja na nov nain vodei subjekt njegovoj znaenjskoj zavisnosti.

85

Ii od percepcije do znanosti jest perspektiva za koju se ini da polazi sama od sebe, utoliko to subjekt nije i m a o bolji pokusni prostor za shvaanje bia. Taj isti put slijedi Aristotel, nastavljajui se na predsokratovce. Ali, to je put koji analitiko iskustvo eli ispraviti, jer on zaobilazi ponor kastracije. To se, na primjer, vidi tako, to tyh ne ulazi, osim u obliku toke, u teogoniju i genezu. Pokuavam ovdje shvatiti kako je tyh predstavljena u vizionalnom zahvatu. Pokazat u da se tihika toka u skopikoj funkciji nalazi na razini koju ja nazivam pje ga. To znai da je plan uzajamnosti pogleda i gledanoga, povoljan vie od ostaloga, subjektu za alibi. Zato bi bilo dobro, da mu naim intervencijama na seansama ne omoguimo postavljanje na tu razinu. Trebalo bi mu, naprotiv, okresati ovu toku krajnjeg pogleda, koja je iluzorna. Prepreka koju primjeujete ilustrira injenicu da mi bivamo vrlo oprezni. Mi ne kaemo svaki as pacijentu Ohol Kakvo lice inite! ili Gornje dugme vaeg kaputa je otkopano. N i j e stoga tek tako to se analiza ne provodi licem u lice. Shiza izme u pogleda i vizije e nam omoguiti, vidjet ete, da skopiki nagon dodamo popisu nagona. A k o znamo itati, primijetit emo da ga ve Freud smjeta u prvi plan u Triebe und Triebschicksale (Nagonima i njihovim sudbinama), i pokazuje da nije ho m o l o g a n drugima. Doista to je onaj koji najpotpunije izbjegava termin kastracije. 19. veljae 1964.

7
Anamorfoza
O temelju svijesti. Povlastica pogleda kao predmeta a. Optika slijepih. Falus na slici.

Vainement ton image arrive Et ne m'entre o je suis Toi te tournant vers moi tu Au mur de mon regard que

ma rencontre qui seulement la montre ne saurais trouver ton ombre rve

Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent rflchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habit De l'absence de toi qui fait sa ccit Sjeate se moda, da sam jedno od svojih posljednjih izlaganja zapoeo o v i m stihovima koji su u Aragonovoj Fou d'Eisa naslovljeni kao Contre chant. Onda nisam znao da u dopustiti da se pitanje o pogledu toliko razvije. Na to me naveo nain na koji sam vam predstavio pojam ponavljanja kod Freuda. N e m o j m o nijekati da se ova digresija o skopikoj funkciji smjeta unutar objanjenja za'ponavljanje, koja je nesumnjivo uvedena djelom Mauricea Merleau Pontyja koje se upravo pojavilo, Vidljivo i nevidljivo. Isto mi se tako ini, ako susret postoji, onda je to sretan susret, kojemu je svrha da naglasi, kao to u ja danas to pokuati, kako mi u perspektivi nesvjesnoga moemo smjestiti svijest. Vi znate da poneka sjena, ili ak, da upotrebimo izraz kojim emo se sluiti, poneka rezerva u smislu u ko

87

j e m se govori o rezervi na platnu izloenu bojanju oznaava injenicu svijesti u samom Freudovom diskursu. Ali, prije nego li proslijedim sa mjesta na kojem sam proli put stao, treba najprije tono odrediti pitanje oko izraza za koji sam doznao, da su ga oni koji me sluaju pogreno uli. Ne znam koja je zabuna ostala u tim uima o k o dosta jednostavne rijei koju sam upotrebio i komentirao, tihiki. Za neke je zazvuala kao kihaaje. Ipak sam razjasnio da se radi o pridjevu nastaiom od tyh, kao to je psihiki pridjev koji je nastao prema imenici psych. Nisam se sluajno posluio o v o m analogijom iz jezgre iskustva ponavljanja, j e r za svaku koncepciju psihikog razvoja kakvu je analiza rasvijetlila, injenica tihikog je sredinja. Upravo u odnosu prema oku, odnosu prema entyhia i, ili prema dystyhia i, sretn o m susretu, zlosretnom susretu, ravnat e se moje dananje izlaganje.

1 Vidjela sam se, kako se vidim (Je me voyais me v o i r ) , kae negdje Mlada Parka. Zasigurno ova izjava ima svoj puni a ujedno i kompleksni smisao, kad se radi o temi koju razvija Mlada Parka, o enskosti mi nismo dotle stigli. Mi imamo posla s filozofom, koji poima neto to je jedan od bitnih korelata svijesti u njenu odnosu prema predodbi i koje se naznaava kao ja se vidim kako se vidim. K o j a se oitost moe nadovezati na ovu formulu? K a k o to da ona ostaje, sve u svemu, korelativna o v o m temeljnom postupku na koji smo se pozvali u kartezi janskom cogito, pomou kojega subjekt poima sebe kao misao? Ono to izdvaja o v o poimanje same misli sobom to je vrst sumnje, nazvane metodika sumnja, koja zadire u sve na to bi se misao mogla osloniti u predodbi. K a k o to onda vidim se kako se vidim ostaje njen omota i podloga i utemeljuje izvjesnost, moda i vie nego li se to 88

misli? Jer, ja se grijem da se ogrijem jest referencija na tijelo kao tijelo, svladan sam osjeajem topline koja se iz bilo koje toke u meni iri i ograniava me kao tijelo. Dok se u ja se vidim kako se vidim ne moe osjetiti da sam na analogan nain svladan vi enjem. tovie, fenomenolozi su m o g l i s tonou obrazloiti, i to na zbunjujui nain, da je posve jasno da ja vidim izvana, da percepcija nije u meni, da je ona na predmetu koji zahvaa. A ipak, ja p o i m a m svijet percepcijom koja izgleda da proizlazi iz imanentnosti toga ja se vidim, kako se vidim. Izgleda da se povlastica subjekta utvr uje u tom refleksivnom, bipolarnom odnosu koji ini da moje predodbe pripadaju meni im ih opazim. Zato je ovaj svijet pogo en pretpostavkom idealizacije, sumnjom da sebi predajem samo svoje predodbe. Ozbiljan praktiar ne tei mnogo, ali, zauzvrat, filozof idealist je tu stavljen u neugodan poloaj i prema sebi kao i prema onima koji ga sluaju. K a k o osporiti da mi se sve na svijetu pojavljuje samo u m o j i m predodbama? to je nesvediv postupak biskupa Berkeleya, o kojem bi se moglo, to se tie njegova subjektivna poloaja, mnogo rei to se tie onoga to v a m j e , bez sumnje, usput izmaklo, to pripadaju mi od predodaba, to podsjea na vlasnitvo. U krajnjem, proces ove meditacije, ove reflek tirajue refleksije, svodi subjekt, koji poima kartezijan ska meditacija, na mo nitenja. Nain m o j e prisutnosti u svijetu jest da sam subjekt, utoliko to od silnog svo enja na ovu jedinu izvjesnost da sam subjekt, on postaje aktivno nitenje. Nastavak filozofskog razmiljanja zaista gura subjekt prema preobra ujuoj historijskoj akciji, i, oko toga odre uje oblikovne naine aktivne svijesti o sebi, putem njenih metamorfoza u povijesti. to se tie meditacije o bitku, koja dostie svoju kulminaciju u Heideggerovoj misli, ona vraa samom bitku tu mo nitenja ili, u najmanju ruku, postavlja pitanje kako se ono tu m o e ispostaviti. I Maurice Merleau Ponty nas dovodi ovamo. Ali, ako se vratite na njegov tekst, vidjet ete da izabire o v o mje 89

sto za odstupnicu da bi nam predloio da se okrenemo izvorima intuicije to se tie vidljivog i nevidljivog, da se vratimo onome to je prvenstveno refleksija, tetika ili ne tetika, da bismo obiljeili pojavu samog vi enja. On eli obnoviti jer, kae on, m o e biti samo rijei o rekonstrukciji ili restauraciji, a ne o prelaenju puta u suprotnom smjeru o p o n o v n o m uspostavljanju puta, ne od tijela, ve od neeg to on naziva mesom svijeta, na kojem se mogla pojaviti prvotna toka vi enja. Izgleda da se nazire, u ovom nedovrenom djelu, neto poput istraivanja neimenovane supstance iz koje se ja sm, onaj koji vidi, izvlaim. Iz mrea, iz zraka, ako hoete, prelijevanja boja, iji sam najprije ja dio, pojavljujem se kao oko, izbijajui na neki nain iz onoga to bih mogao nazvati funkcijom vi enja (voyure). iri se divlji vonj koji doputa da se na horizontu nazre Artemidin lov iji dodir kao da se spaja s ovim asom traginog nastanka, kad smo izgubili onoga koji govori. Ali, ipak, da li je to put kojim je htio krenuti? Tragovi to nam ostaju od dijela njegove meditacije koji bi trebao uslijediti doputaju nam da sumnjamo. Naznake koje su tu dane, osobito one za nesvjesno isto psihoanalitiko, omoguuju nam da opazimo da bi se moda bio usmjerio prema istraivanju koje bi bilo izvorno s obzir o m na filozofsku tradiciju, prema toj novoj dimenziji meditacije o subjektu, koju moemo trasirati zahvaljujui analizi. to se mene tie, ja samo mogu biti zapanjen nekim biljekama, za mene manje tajanstvenim nego li to e se uiniti drugim itateljima, jer se tono prekrivaju shemama posebno j e d n o m me u njima, koje u ja ovdje imenovati. Proitajte, recimo, tu biljeku koja se odnosi na ono to on naziva preokretanjem prsta na rukavici, mada se ini da to pokazuje pogledajte kako koa obavija podstavu u zimskoj rukavici da svijest, u svoj o j iluziji da se vidi kako se vidi, nalazi svoj temelj u preokrenutoj strukturi pogleda. 90

2 A to je pogled? Poi u od te prve toke nitenja, gdje se u polju redukcije subjekta pokazuje prijelom koji nas upozorava na neophodnost uvo enja druge referencije, one koju uzima analiza da bi ograniila povlastice svijesti. Analiza smatra svijest nepopravljivo ogranienom i uspostavlja je kao naelo, ne samo idealizacije, ve i ne spoznavanja, kao kao to se reklo, izrazom koji dobiva novu vrijednost to se odnosi na podruje vizualnog kao skotom. Izraz je na polju analitikog rjenika uvela Ecole franaise. Da li je to jednostavno metafora? nalazimo tu dvosmislenost koja zahvaa sve to se upie u registar skopikog nagona. Svijest vai za nas samo kad se odnosi na ono to sam vam iz propedeutikih razloga pokuao pokazati pomou nepotpunog teksta polazei od ega treba ponovo usredotoiti subjekt kao govorei, u same upljine onoga u emu se, u samom poetku, prikazuje kao govorei. Ali, mi tu iskazujemo samo odnos predsvjesnog prema nesvjesnome. Dinamika vezana za svijest kao takvu, panja koju subjekt poklanja svom vlastitom tekstu, ostaje do sada, kao to je Freud potcrtao, izvan teorije i, pravo govorei, jo neartikulirana. Ovdje ja dodajem, da je interes koji subjekt pokazuje prema vlastitoj shizi vezan za ono to odre uje, naime, za povlaten predmet koji je iskrsnuo iz nekog primitivnog razdvajanja, iz neke automutilacije koju uvodi pristup realnome, ije je ime u naoj algebri predmet a. U skopikom odnosu, predmet od kojeg zavisi fanta zam koji je objeen o subjekt u bitnom njihanju jest pogled. Njegova povlastica a isto tako i ono zbog ega je objeeni subjekt tako dugo mogao zaboraviti da biva u toj zavisnosti zavisi od same njegove strukture. Shematizirajmo odmah to to elimo kazati. im nastane pogled, subjekt mu se pokua prilagoditi, pogled postaje taj tokoliki predmet, ona toka bia koja iezava, 91

s kojim subjekt mijea vlastitu slabost. Isto tako, od svih predmeta u kojima subjekt moe prepoznati svoju zavisnost u registru elje, pogled se poblie oznauje kao neshvatljiv. Zbog toga je on vie od svakog drugog predmeta nepoznat i moda iz tog razloga subjekt tako sretno simbolizira svoju vlastitu iezavajuu i tokoliku crtu, u iluziji svijesti toga vidjeti se kako se vidim, gdje se pogled elidira. A k o j e , dakle, pogled, nalije svijesti, kako emo ga pokuati zamisliti? Pitanje nije uope neopravdano j e r pogledu moemo dati tijelo. Sartre mu u jednom od najsjajnijih stavaka iz Etre et le Nant daje funkciju u dimenziji egzistencije drugoga. Drugi bi ostao vezan za same uvjete, djelomino neostvarujue, koji u Sartreovoj definiciji pripadaju objektivnosti, kad ne bi bilo pogleda. Pogled, takav kako ga shvaa Sartre jest pogled k o j i m sam iznena en iznena en utoliko to on mijenja sve perspektive, sve crte moga svijeta kojim upravlja iz toke nitavila gdje se nalazim, u neku vrstu zrakolike mree organizma. K a o mjesto odnosa izme u mene, niteeg subjekta, i onoga to me okruuje, pogled bi tu imao takvu povlasticu da bi iao dotle da navede mene koji gledam da sko tomiziram oko onoga koji me gleda kao predmet. Utoliko to sam pod pogledom, pie Sartre, ne vidim vie oko koje me gleda, a ako v i d i m o k o , onda nestaje pogleda. Da li je ova fenomenoloka analiza tona? N e . N i j e istina, da, kada sam p o d pogledom, kad traim pogled, kad ga odrim, da ga onda ne v i d i m kao pogled. Slikari su bili izvrsni u hvatanju tog pogleda kao takvog u maski, a trebam vas samo podsjetiti na Goyu, na primjer, da biste to osjetili. Pogled se vidi upravo taj pogled o kojemu govori Sartre, taj pogled koji me iznena uje i natjera me na sram, jer to je osjeaj za koji on kae da je najnagla eniji. Taj pogled koji susreem to treba obiljeiti u samom Sartreovom tekstu nije nikako vi eni pogled, ve pogled koji sam ja zamislio na polju Drugoga. 92

Ako se obratite njegovom tekstu, vidjet ete, on je daleko od toga da govori o ulasku ovog pogleda na scenu kao o neemu to se tie organa vida, on se prenosi na iznenadni um lia, koji se uo dok sam u lovu, na is krsli korak u hodniku, i kada? u asu kad se on sam pokazao kako gleda kroz kljuanicu. Jedan pogled ga iznena uje u ulozi voajera, smie ga i natjera na osjeaj stida. Radi se o pogledu koji je prisutnost drugoga. Ali, treba li rei da prvotno poimamo ono o emu se radi u pogledu kod odnosa subjekta prema subjektu, u funkciji egzistencije drugoga kao one koja me gleda? Zar nije jasno da pogled posreduje tu samo utoliko to to nije nitei subjekt, korelativan svijetu objektivnosti koji je iznena en, ve subjekt koji smatra da je u funkciji elje? N i j e li upravo zato, to se tu elja osniva u domeni vi enja, da je moemo prikriti?

3 Ovu povlasticu pogleda u funkciji elje moemo shvatiti protjeui, ako tako mogu rei, uzdu vena preko koj i h se podruje vi enja integriralo s poljem elje. N i j e sluajno to se upravo u razdoblju kad kartezi janska meditacija otkriva funkciju subjekta u njenoj istoi, razvija ova dimenzija optike, koju u ovdje istaknuti nazivajui je geometrijskom. Prikazat u vam pomou jednog predmeta ono to mi se ini kao primjer za funkciju koja je svojedobno neobino navodila na mnoge refleksije. Jedna referencija za one koji bi htjeli poi dalje od onoga to v a m danas pokuavam pribliiti knjiga Bal

trusatisa

Anamorphoses.

U svom seminaru se uveliko sluim anamorfozom, utoliko koliko je ona struktura za primjer. U emu se sastoji anamorfoza, jednostavna, ne cilindrina? Pretposta 93

vite portret koji bi se nalazio ovdje, na o v o m ravnom listu koji drim. Ovdje, na sreu, vidite plou koja je u kosom poloaju prema listu. Pretpostavite da pomou niza konaca i idealnih crta prenosim na kosu plou svaku toku slike nacrtane na listu, lako ete zamisliti to e proizii dobit ete proirenu i izoblienu sliku prema linijama onoga to se moe nazvati perspektiva. Pretpostavlja se, da e ako odstranim ono to je posluilo za konstrukciju, tj. sliku postavljenu u m o j e vlastito vidno polje dojam koji u dobiti ostajui na istom mjestu, biti osjetno isti u najmanju ruku, da u prepoznati glavne crte slike u najbolju ruku, imat u isti dojam. Sad u vam dati da pogledate neto to ima ve stotinjak godina, iz 1553. godine je, reprodukciju slike koju, mislim, svi poznajete Ambasadori Hansa Holbeina. Oni koji je poznaju neka se podsjete, a oni koji je ne poznaju neka je paljivo promatraju. Kasnije u se na to vratiti. Vi enje je raspore eno na nain koji m o e m o openito nazvati funkcijom slike. Ova se funkcija definira podudaranjem po tokama dviju jedinica u p r o s t o m . Ma koji da su optiki posrednici za uspostavljanje njihova odnosa, bilo da je slika virtualna, bilo da je realna, bitna je podudarnost toku po toku. To to u v i d n o m polju pripada nainu slike moe se svesti na tako jednostavnu shemu koja doputa da se ustanovi anamorfoza, to jest na odnos jedne slike, utoliko to je ona vezana za neku povrinu izvjesnom tokom koju emo nazvati oitem ili geometrijskom tokom. Slikom e se m o i nazvati bilo to to je odre eno o v o m metodom gdje ravna crta ima ulogu da bude trasa za svjetlost. Ovdje se umjetnik mijea sa znanou. Leonardo da Vinci je i znanstvenik i umjetnik sa svojim dioptrikim konstrukcijama. Vitruvijev traktat o arhitekturi nije daleko od toga. K o d Vignole i Albertija nalazimo postepeno ispitivanje geometrijskih zakona perspektive, a u istraivanjima perspektive interes je nadasve usmjeren

94

prema podruju vi enja iji odnos s uspostavljanjem kartezijanskog subjekta koji je isto tako jedna vrst oi ta, toke perspektive, ne m o e m o vidjeti. Oko geometrijske perspektive, slika ova vana funkcija na koju emo se vratiti organizira se na posve nov nain u povijesti slikarstva. Sad se, molim vas, sjetite Diderota. Pismo o slijepima za upotrebu onih koji vide istaknut e vam injenicu da ova konstrukcija posve isputa ono to se odnosi na vid. Jer, geometrijski prostor vi enja ak ukljuivi tu imaginarne dijelove u virtualni prostor ogledala na koje sam, kako znate, mnogo polagao slijepac moe sasvim rekonstruirati, zamisliti. U geometrijskoj perspektivi se radi samo o obiljeavanju prostora, a ne o vidiku. Slijepac moe posve shvatiti, da se prostorno polje koje poznaje, i poznaje ga kao realno, moe outiti na udaljenosti, i kao simultano. Za njega se radi samo o tome, da shvati vremensku funkciju, naime trenutanost. Pogledajte Descartesovu dioptriku, radnja oiju je tu predstavljena kao spregnuta radnja dvaju tapova. Geometrijska dimenzija vienja ne crpe, dakle, i daleko od toga, to to nam vidno polje kao takvo predlae kao prvotni subjektivirajui odnos. Zato je vano opravdati obrnutu upotrebu perspektive u strukturi anamorfoze. Sam Diirer je izmislio spravu za odre ivanje perspektive. Diirerova vrataca se mogu usporediti s onim to sam as prije postavio izme u sebe i slike, naime izvjesnu sliku (image), ili, tonije, platno, mreu kroz koju e prolaziti prave crte koje nisu obavezno zrake, ve mogu biti i niti koje e povezivati svaku toku koju vidim u svijetu s tokom na platnu kroz koje e ova crta prolaziti. Vrataca su izumljena da bi nastala ispravna perspektivna slika. Ako ih obrnuto upotrebim, imat u zadovoljstvo da postignem, ne povratak svijeta koji je na 95

poetku, ve na drugoj povrini deformaciju slike koju bih dobio na prvoj, i ja bih se zadrao na o v o m postupku kao u divnoj igri, pri emu se svaka stvar moe dobiti posebno razvuena. M o l i m vas, da vjerujete, da je takvo ushienje vladalo svojevremeno. Baltrusatisova knjiga pokazat e v a m estoke polemike koje su izbile iz ovih praksa i koje su dovele do zamanih djela. Franjevaki samostan, sada razoren, koji se nalazio pored ulice des Tournelles, imao je na v r l o dugakom zidu jedne od svojih galerija, predstavljenog sv. Ivana na Patmosu, sliku koju je trebalo gledati kroz jednu rupu, da bi njena izobliujua vrijednost dola do punog izraaja. Deformacija m o e biti p o v o d to nije sluaj s o v o m neobinom freskom svakoj paranoikoj dvosmislenosti, a sve se to iskoritavalo, od Arcimbolda do Salva dora Dalija. Otii u tako daleko, da kaem da ova fas cinacija nadopunjava ono to od vi enja izmie geometrijskim istraivanjima perspektive. K a k o to, da nitko nije pomislio da to p o v e e . . . s uinkom erekcije? Zamislite aru utetoviranu na organu ad hoc u stanju mirovanja, a koja dobiva u drugom poloaju oblik, ako mogu rei, razvijeni. K a k o ne vidjeti tu, imanentno geometrijskoj dimenziji parcijalnoj dimenziji u vidnom polju, dimenziji koja nema nita s vizijom kao takvom neto simbolino za funkciju manjka pojavu falikog fantoma? A sada, na slici Ambasadora koja j e , nadam se, dovoljno kruila i prola kroz sve ruke to vidite? K o j i je to neobian predmet, lebdei, kos, u prvom planu ispred ove dvije linosti. Dvije linosti ukruene, ukoene u svojim ukrasima. Izme u njih cijeli niz predmeta koji predstavljaju u slikarstvu tog razdoblja simbole vanitas. Kornelije Agripa, u isto doba, pie svoj De vanitate scientiarum, imajui pri tome u vidu znanost koliko i umjetnost, a svi ovi predmeti su simboli znanosti i umjetnosti kakve su bile 96

u to doba grupirane u trivium i quadriviutn, kako znate. to je onda, pred ovim prikazivanjem podruja privida u najoaravajuim oblicima, to j e , dakle, taj predmet koji lebdi, nagnut? Vi to ne moete znati jer, vi se odvraate, izmiui fascinaciji slike. Ponite izlaziti iz prostorije, gdje vas je slika, nesumnjivo, dugo oaravala. Onda ete, osvrnuvi se pri odlasku kao to to opisuje autor Anamorfoza obuhvatiti pod ovim oblikom, to? mrtvaku glavu. Tako se u poetku ne predstavlja taj lik, koji autor uspore uje sa kosti sipe, a koji mene podsjea vie na kruh od dvije libre koji je svojedobno Dali sa zadovoljstvom postavio na glavu starice, koju je namjerno izabrao siromanu, prljavu i uostalom nesvjesnu, ili pak mlitave kazaljke, ije znaenje nije manje faliko od onoga to je prikazano u lebdeem poloaju, u p r v o m planu ove slike. Sve nam to Holbein pokazuje usred razdoblja kad se crta predmet i kad se trai geometrijska optika, i predouje nam neto, koje je nita drugo nego poniteni subjekt poniten u obliku koji j e , pravo reeno, slikovita inkarnacija za minus phi [ ( 9 ? ) ] kastracije, koja za nas usredotouje svu organizaciju elje kroz okvir temeljnih poriva. Ali, funkciju vida treba traiti jo dalje. Vidjet emo, kako se polazei od nje, ocrtava, ne faliki simbol, ana morfiki fantom, ve pogled kao takav, u svojoj pulsa tivnoj, jasnoj i otvorenoj funkciji, kao to je ona na toj slici. Ova je slika ono to i svaka druga, zamka za pogled. Na bilo kojoj slici, dok traite pogled, vidjet ete da on u svakoj toki nestaje. To u pokuati obrazloiti idui put.

97

ODGOVORI

F. W A H L : Objasnili ste nam da prvotna zapljena pogleda u tu em pogledu, kako je opisuje Sartre, nije bila temeljno iskustvo pogleda. Volio bih da tonije odredite to to ste skicirali, zapljenu pogleda u pravcu elje. A k o se ne istakne dijalektika elje, ne shvaa se zato bi tu i pogled dezorganizirao polje percepcije. To je zato, to subjekt u pitanju nije subjekt refleksivne svijesti, ve subjekt elje. Vjerujemo da se radi o oku oitu, a radi se o posve drugom oku prvom planu Ambasadora. onome koje lebdi, u

Ali, ne razumije se, kako e se drugi ponovo pojaviti u vaem izlaganju... Sluajte, glavno je da ne slomim vrat! Htio bih vam i to rei, da, kad govorite o subjektu i o realnome, da i da se imaju Realno pri prvom ove sluanju izraze po treba ovjek njima uzeti u je doveden njihovu i u u Ali, odnapast nosu razmatra opazi, samima.

malo pomalo treba smjestiti fantazma.

da ih i s na

topoloku je,

definiciju : subjekt druge strane shize, nain, iskustvo

realno otporu

s jedne

neki

otpora.

Tako tee m o j e izlaganje svaki izraz se odraava samo u svom topolokom odnosu prema drugima, a za subjekt cogito vai isto. Da izlaganja? li je topologija za vas metoda otkrivanja ili

Topoloko obiljeavanje svojstveno naem analitikom iskustvu, m o e se uzeti u metafizikoj perspektivi. Mislim da je Merleau Ponty iao tim putem, pogledajte dru 98

gi dio knjige, njegovu referenciju na prste na rukavici.

ovjeka vuka,

i na

P. K A U F M A N N : Dali ste tipinu strukturu u vezi s pogledom, ali niste govorili o dilataciji svjetlosti. Rekao sam da pogled nije oko, osim u tom lebdeem obliku u kojem Holbein ima drskosti da mi pokae moju vlastitu mlitavu k a z a l j k u . . . Idui u vam put g o v o riti o utjelovljenoj svjetlosti. 26. veljae 1964.

8
Pravac i svjetlost
elja i slika. Pria o jednoj kutiji sardina. Ekran. Mimetizam. Organ. Nikad me ne gledaS tamo gdje te ja vidim. Funkcija oka moe dovesti onoga koji vas nastoji rasvijetliti, do dalekih istraivanja. Kada su se, na primjer, funkcija organa, a najprije sama njegova prisutnost, poj a v i l i u razvoju ivih bia? Odnos subjekta i organa je u ii naeg ispitivanja. M e u svim organima s kojima imamo posla, dojkama, stranjicama i drugima, postoji i oko, i iznena uje nas kad vidimo, da ono see tako daleko kod vrsta koje predstavljaju pojavu ivota. Vi jedete posve neduno kamenice, a ne znate da se na toj razini u ivotinjskom carstvu, ve pojavilo o k o . Ovakva poniranja nas ue sva emu, moe se kazati. Usred svega toga treba izabrati o n o to se tie nas. Mislim da sam proli put dovoljno naglasio stvari i omoguio vam da shvatite znaenje ove male trokutaste sheme, v r l o jednostavne, koju sam nacrtao na vrhu ploe. Ona je tu da bi vas pomou tri izraza podsjetila na optiku koja je upotrebljena u ovoj operatorskoj montai, koja svjedoi o obrnutoj upotrebi perspektive, koja je zavladala tehnikom slikarstva, posebno krajem 15. stoljea, te u 16. i 17. stoljeu. Anamorfoza nam pokazuje da slikarstvo ne ide za realistikom reprodukcijom

10C

predmet

geometrijska toka (oiste)

svijetla toka

slika (tableau)

predmeta u prostoru izraz od kojeg se, uostalom,, treba ograditi. Mala nam shema omoguava da primijetimo da izvjesna optika proputa ono to pripada vidu (la vision). Ta je optika nadohvat slijepima. Spomenuo sam v a m Diderotovo Pismo, koje pokazuje koliko je od svega to nam prua prostor slijepac u stanju uvidjeti, rekonstruirati, zamisliti, rei. Nesumnjivo je, da Diderot na ovoj mogunosti gradi trajnu dvosmislicu s metafizikim prikrivenim mislima, ali ova dvosmislenost oivljava njegov tekst i daje mu zajedljiv znaaj. Nama geometrijska dimenzija omoguava da naslutimo kako je subjekt koji nas zanima uhvaen, vo en, svladan u vidnom polju. Na Holbeinovoj slici sam maloas pokazao neobian lebdei predmet u prvom planu, koji tu gleda, hvata, rekao bih skoro da hvata u zamku gledajuega, tj. nas. To je, kratko reeno, manifestan nain, bez sumnje izvanredan, koji treba zahvaliti nekakvom trenutku sli kareve refleksije, nain da nam pokae da smo, u svojstvu subjekta, na slici doslovno pozvani, i na njoj prikazani kao uhvaeni. Jer, tajna slike, ije sam v a m rezonance i srodstvo s vanitas naznaio, te oaravajue slike koja izme u dva lika ureena i prikovana, prikazuje sve to podsjea, u perspektivi toga vremena, na nitavnost umjetnosti i znanosti tajna slike dana je 101

u trenutku dok se udaljujui p o l a k o od nje, malo pomalo na lijevo, a zatim se osvrnuvi, ugledamo ono to predstavlja magini lebdei predmet. On odraava nau vlastitu nitavnost u obliku mrtvake glave. Dakle, upotreba geometrijske dimenzije vida za svladavanje subjekta oigledan odnos prema elji koja ipak ostaje enig matina. Ali, koja je to elja obuhvaena, fiksirana, na slici? a koja ipak motivira umjetnika, da stavi neto, i to, u djelo? To je put kojim emo pokuati danas proslijediti. 1 U ovoj gra i vidljivoga sve je zamka, i udnovato o n o to je tako dobro oznaio Maurice Merleau Ponty u naslovu jednog poglavlja u Vidljivom i nevidljivom T isprepletenost (entrelacs). Nema ni jedne jedine podjele, ni jedne jedine od dvostrukih strana to ih predstavlja funkcija vida, koja nam se ne manifestira kao labirint. K o l i k o g o d mi razlikujemo polja, opaamo uvijek sve vie koliko se ona kriaju. U podruju koje sam nazvao geometrijskim, izgleda najprije kao da nam svjetlost daje, ako m o g u tako rei, nit. Doista, ta nit, koju ste proli put vidjeli da nas povezuje sa svakom tokom predmeta, i, na mjestu gdje prolazi kroz reetku u obliku ekrana na koji emo nanijeti sliku, funkcionira posve kao nit. Dakle, svjetlost se prostire, kako se kae, pravocrtno, i to je dokazano. Izgleda kao da nam ona daje nit. Ipak, razmislite, o v o j niti nije potrebna svjetlost njoj je samo potrebno da bude napeta nit. Zato e slijepac moi pratiti sve nae demonstracije, ako se imalo potrudimo. Dat e m o mu da opipa, npr. p r e d m e t izvjesne visine, zatim da prati napetu nit i nauit e m o ga da razlikuje o p i p o m vrkova prstiju na povrini izvjesnu konfiguraciju koja reproducira oznaku slike (image) na isti nain kako mi zamiljamo, u istoj optici, odnose 102

razliito proporcionirane i temeljito homologne, sukladnosti jedne toke prema drugoj u prostoru, to se uvijek na kraju polau dvije toke iste niti. Ova konstrukcija, dakle, ne omoguava naroito da se shvati ono to prua svjetlost. K a k o pokuati dosegnuti ono to se ini da nam izmie i u optikoj strukturaciji prostora? Na tome uvijek poiva tradicionalna argumentacija. Filozofi, od Alaina, posljednjega koji se pokazao najsjajniji u izvoenju, od Platona do Kanta, razmatraju tobonju var ljivost percepcije a istovremeno, svi su oni majstori izvo enja, istiui injenicu da percepcija nalazi predmet tamo gdje on jest, a da kubus ima izgled paralelo grama upravo zbog l o m a prostora koji pod nosi samu nau percepciju, zbog ega ga i percipiramo kao kubus. Sva ta igra, obmana klasine dijalektike oko percepcije, proizlazi iz toga to se ona bavi geometrijskim vi enjem, naime vi enjem u prostoru koji u svojoj biti nije vid nost (le visuel). Ono to je bitno u odnosu privida prema biu, kojemu filozof, osvajajui vidno polje, postaje tako lako gospodar, nalazi se drugdje. Ono nije u ravnoj crti, ono je u svjetlosnoj toki toki iradijacije, otjecanja, vatre, u vrcavom izvoru odraza. Svjetlost se prostire nesumnjivo pravocrtno, ali ona se prelama, rasprostranju je, iri, preplavljuje, ispunjava ne zaboravimo onu aicu, nae oko ona je premauje, ona okolo one aice uvjetuje cijeli niz organa, naprava, obrana. are nica ne reagira naprosto na udaljenost, ve i na svjetlost, i treba tititi ono to se doga a na dnu aice koja bi u izvjesnim prilikama mogla biti oteena a, i na je kapak zaduen da na prejaku svjetlost odmah mirne, odnosno da se sklopi dobro nam poznatim pokretom. Osim toga, nije samo oko fotosenzibilno, mi to znamo. Sav povrinski sloj koe iz raznih razloga, koji nikako nisu samo vidni moe biti fotosenzibilan, a ova dimenzija nikako ne bi mogla biti svedena na funkcio 103

niranje vida. Izvjesni nagovjetaj fotosenzibilnih organa su pigmentna zrnca. U oku pigment funkcionira u potpunosti, tako da vrlo kompleksan fenomen pokazivanja funkcionira i u unutranjosti one jabuice, npr. u obliku rodopsina, isto tako funkcionira u unutranjosti razliitih leita mrenice. Taj pigment dolazi, odlazi, u funkcijama koje nisu ni sve, ni uvijek odmah otkrivene i jasne, ali koje nagovjeuju dubinu, kompleksnost, a istovremeno i jedinstvo mehanizama u odnosu na svjetlost, Odnos subjekta prema onome to je svojstveno svjetlosti ve se dobrano najavljuje kao dvosmislen. Vi to, uostalom, vidite na shemi dvaju trokuta, koji se obrnju ju u isto vrijeme kad se trebaju prekriti. Oni vam tu pruaju pravi primjer za funkcioniranje tog isprepleta nja, krianja, hijazma, koje sam v e naveo, i koje struk turira itavo o v o podruje. Da biste osjetili pitanje koje postavlja odnos subjekta prema svjetlosti, da bih vam pokazao da je njegovo mjesto neto drugo od mjesta oita, koje definira geometrijska optika, ispriat u v a m sada kratku priu. Ova pria je istinita. Ona je nastala kad mi je bilo dvadeset godina, a u to vrijeme nisam imao drugih briga nego da idem okolo, da se zaokupim nekom direktnom, ruralnom, lovnom, naime morskom praksom. Jednog dana, b i o sam na m a l o m brodu s nekoliko osoba, lanova obitelji ribara u maloj luci. U to doba naa Bretanja nije jo imala veliku industriju, a ni ribarskih brodova, ribari su lovili u svojoj orahovoj ljusci, u opasnost su ili na svoj rizik. V o l i o sam dijeliti upravo te rizike i opasnosti, a bilo je i dana s lijepim vremenom. Jednog dana, dakle, dok smo oekivali as kad emo izvui mree, Petit Jean, tako emo ga nazivati on j e , kao i njegova obitelj, umro od tuberkuloze, koja je u to doba bila zaista bolest te sredine, koja je istisnula itav taj drutveni sloj pokae mi neki predmet koji je plutao na valovima. Bila je to mala kutija, tonije kutija za sardine. Ona je plutala tu na suncu,

104

kao svjedok industrije konzerva, koju smo mi bili duni snabdijevati. Ona se zrcalila na suncu. A Petit Jean mi ree Vidi li ovu kutiju? Vidi li je? E, pa dobro, ona tebe ne vidi! Ovu malu epizodu smatrao je on vrlo smijenom, ja manje. Razmiljao sam zato sam je ja smatrao manje smijenom. To je vrlo pouno. Najprije, ako to ima smisla, to mi Petit Jean kae, da me kutija ne vidi, to je zato to me, u izvjesnom smislu, ona ipak gleda. Ona me gleda na razini svijetle toke, gdje je sve ono to me gleda, a o v o nije metafora. Iznoenje ove male prie nastale u mati mog druga, injenica da ju je on smatrao smijenom, a ja manje, vezana je za to, to, ako mi se ispria pria poput ove, to je zato to ja, u t o m asu takvom kako sam ga sebi ocrtao, s ovim ljudima koji su s mukom zara ivali za ivot, u stisku onoga to je za njih okrutna priroda ja, ja sam sainjavao sliku na dosta neiskaziv nain. Da kaem pravo, ja sam bar malo bio mrlja na slici. A zato to sam osjetio da sam pozvan tako, u toj humo ristikoj, ironinoj prii, meni ona nije ba smijena. Tu uzimam strukturu na razini subjekta, ali ona odraava neto to se ve nalazi u prirodnom odnosu koji oko unosi na mjestu svjetlosti. Ja nisam naprosto to tokoliko bie, koje je obiljeeno geometrijskom tokom, odakle je mogue obuhvatiti perspektivu. Nesumnjivo, u dnu m o g oka nastaje slika. Slika, naravno jest u mom oku. Ali, ja, ja sam u slici. Ono to je svjetlost, gleda me, i zahvaljujui toj svjetlosti, na dnu m o g oka se neto slika a to nije naprosto konstruirani odnos, predmet na kojem se zadrava filozof ve je dojam, slijevanje povrine koja za mene nije unaprijed smjetena na svojoj udaljenosti. Tu je neto to uplee ono izostavljeno iz geometrijskog odnosa dubina polja sa svim onim dvosmislenim, promjenjivim, to ona predstavlja, kojim nikako ne mogu ovladati. Dapae, ona me svladava, potie me u svakom asu i ini od krajolika neto posve razliito od

105

perspektive, neto drugaije od onoga to sam nazvao slikom. Korelat slici, koji se smjeta na isto mjesto kao i ona, tj. izvana, to je gledite, toka pogleda. A ono to posreduje izme u njih, to je izme u njih, drugaije je prirode od geometrijskog optikog prostora, neto to igra upravo obrnutu ulogu, koje djeluje ne zato da bude probojno, ve naprotiv, da bude neprozirno to je ekran. U tome to se meni predstavlja kao prostor svjetlosti, u tome to je pogled, postoji uvijek poneka igra svjetlosti i neprozirnosti. To zrcaljenje koje se nalazilo u sreditu m o j e male prie, uvijek me spreava, u svakoj toki, da budem ekran, da uinim da svjetlost izgleda kao blistanje koje ga preplavljuje. Sve u svemu, toka pogleda je uvijek dio dvosmislenosti dragulja. A ja, ako jesam neto na slici, onda sam to u obliku ekrana, koji sam maloas spomenuo. ,^ 2 Takav je odnos subjekta prema podruju vida. Subjekt tu ne treba shvatiti u uobiajenom smislu rijei, u subjektivnom smislu ovaj odnos nije idealistiki odnos. To nadlijetanje koje nazivam subjektom i pomou kojeg slici dajem postojanost nije samo reprezentativno nadlijetanje. I m a tu vie naina da se prevarimo u vezi s funkcij o m subjekta na podruju spektakla. Sigurno, za funkciju sinteze onoga to se zbiva u pozadini mrenice ima primjera u Fenomenologiji percepcije. Merleau Ponty izvlai znalaki iz obilne literature vrlo znaajne injenice koje pokazuju da, na primjer, sama injenica to se pomou ekrana maskira jedan dio polja k o j i funkcionira kao izvor sloenih boja napravljenih, na primjer, pomou dva kotaa, dva ekrana, koji okreui se jedan za drugim, moraju sloiti odre eni ton svjetlosti da samo ova intervencija poka

106

zuje posve drugaije kompoziciju o kojoj se radi. Ovdje u stvari shvaamo posve subjektivnu funkciju, u uobiajenom smislu rijei, prikaz sredinjeg mehanizma koji posreduje, jer se podeena igra svjetlosti u eksperimentiranju, a ije sve sastavnice mi poznajemo, razlikuje od onoga to spoznaje subjekt. Treba primijetiti i drugu stvar to ima i subjektivnu stranu, ali posve drugaije ure enu uinke odraza jednog polja ili jedne boje. Postavimo, na primjer, uto polje pokraj plavog plavo e se polje, primajui svjetlost odraenu sa utog polja, poneto izmijeniti. Ali sigurno, sve to je boja, jest subjektivno nikakav objektivni korelat u spektru ne omoguuje nam da poveemo kakvou boje s valnom duinom ili sa zainteresiranom frekvencijom na toj razini svjetlosne vibracije. Tu postoji neto subjektivno, ali drugaije postavljeno. Da li je to sve? Da li je tu ono o emu govorim, kad govorim o odnosu subjekta prema onome to sam nazvao slikom? Sigurno ne. N e k i su filozofi dotakli odnos subjekta prema slici, ali su ga postavili, ako mogu rei, po strani. Proitajte knjigu Raymonda Ruyera naslovljenu No finalisme, i pogledajte kako se, da bi smjestio percepciju u teleo logiku perspektivu, smatrao pozvanim da smjesti subjekt u apsolutno nadlijetanje. N e m a nikakve potrebe, osim u najapstraktnijem pristupu, za postavljanjem subjekta u apsolutno nadlijetanje, kad se radi, u njegovom primjeru, samo o tome da nam predoi to je percepcija jedne ahovske ploe koja u biti pripada onoj geometrijskoj optici koju sam izdvojio na poetku. Mi smo tu u prostoru partes extra partes, koji uvijek postavlja toliko zamjerki shvaanju predmeta. U t o m pogledu, stvar je nesvediva. Ipak je to fenomenalno podruje beskrajno raspros tranjenije od povlatenih toaka gdje se ono pojavljuje koje nam omoguava shvaanje subjekta u njegovoj pravoj prirodi, u apsolutnom nadlijetanju. Jer, on nije 107

potraiv zato to mu mi to ne damo da bude. I m a injenica koje se mogu artikulirati samo fenomenalnom dimenzijom nadlijetanja, ime se ja smjetam u sliku kao mrlja to su mimetike injenice. Tu se ne mogu upustiti u obilje problema, vie ili manje obra enih, koje oni nameu. Pristupite posebnim djelima koja nisu samo privlana ve su i krajnje bogata gra om za razmiljanje. Zadovoljit u se naglaavanjem onoga to, moda, nije bilo dovoljno naglaeno. A najprije u postaviti pitanje o poznavanju vanosti funkcije prilago avanja u mimetizmu. Strogo uzevi, u odre enim fenomenima mimetizma moe se govoriti o prilagodbenoj ili o prilago enoj obojenosti, i shvatiti na primjer kao to je naveo Cunot da je obojenost, ukoliko se prilago ava podlozi, samo nain obrane od svjetlosti. U sredini gdje zbog okolia prevladava zeleno isijavanje, kao dno vode usred zelene trave, jedan sitnoiv mnogobrojni su, koji nam mogu posluiti za primjer postaje zelen ukoliko svjetlost moe na nj tetno djelovati. On, dakle, postaje zelen, da bi odvratio svjetlost kao zelenu, i tako, pomou prilago avanja, bio zatien od njenog uinka. Ali, u mimetizmu se radi o posve drugoj stvari. Primjer je izabran gotovo nasumce da ne mislite da se radi o posebnom sluaju. K a d se mali rak zvan caprella, i kojem dodajemo pridjev acanthifera, ugnijezdi usred one vrste ivotinja, na rubu ivotinjskog, koje nazivamo bryozoa, to oponaa? oponaa ono, to je k o d ove ivotinje, skoro biljke, mrlja na toj fazi bryozoa jednu uvijenost crijeva ini mrlju, u drugoj funkcionira neto poput obojenog centra. Ovom zamrljanom obliku prilago ava se rak. On postaje mrlja, on postaje slika, on se upisuje u sliku. Tu je, zapravo, prvotni pokreta mimetizma. I, polazei odatle, temeljni razmjeri upisivanja subjekta u sliku izgledaju opravdaniji nego li bi. se to m o g l o u poetku proreci. Ve sam spomenuo to o tome kae Caillois u svojoj knjiici Mduse et compagnie, s nedvojbenom pronica

108

vou, koja je ponekad svojstvena nestrunjacima njegova mu distanca omoguava da shvati bolje obrise onoga to je specijalist m o g a o samo sricati. Poneki ele vidjeti u registru obojenosti samo razliito uspjele uinke prilago avanja. Ali, injenice pokazuju, da gotovo nita iz reda prilago avanja takvog kakvo je obino naznaeno, vezano za potrebe preivljavanja da, gotovo nita nije ukljueno u mimetizam, koji se u veini sluajeva, bilo djelotvoran, bilo nedjelotvoran, pokazuje u posve suprotnom smislu nego to bi zahtijevao pretpostavljeni prilagodbeni ishod. Naprotiv, Caillois istie tri razdjela, koji su zaista glavne dimenzije, u kojima se odvija mimetika aktivnost preru avanje (travesti), prikrivanje (camouflage) i zastraivanje (intimidation). ovoj se domeni, u stvari, pokazuje dimenzija kroz koju e se subjekt uvui u sliku. Mimetizam pokazuje neto, toliko koliko se ono razlikuje od onoga to bi se moglo nazvati on sam, a koje je pozadi. Uinak mi metizma je prikrivanje, u isto tehnikom smislu. N i j e rije o slaganju s podlogom, ve, da se na arenoj pod lozi postane aren upravo kakva je i tehnika prikrivanja u ratnim operacijama kod ljudi. K o d preruavanja se smjera na izvjestan spolni krajnji cilj. Priroda nam pokazuje da se ovaj spolni cilj stvara svim vrstama efekata koji u biti pripadaju pretvaranju, maskaradi. Tu se stvara plan odvojen od samog spolnog cilja, koji igra bitnu ulogu i koji ne treba prebrzo izdvojiti, kao da pripada obmani. U ovoj prilici funkcija varke jest neto drugo, pred im je uputno odloiti odluke naeg duha prije nego li j o j se dobro odmjeri incidenca. Konano, fenomen zvan zastraivanje sadri tako er tu nadvrijednost koju subjekt uvijek eli dosegnuti u svom prividu. I tu ne treba prenaglo unijeti u igru intersubjektivnost. Svaki put kad se radi o oponaanju, uvajmo se prebrzog razmiljanja o drugome, koji bi bio tobonji oponaani. Oponaati jest, nesumnjivo, re 109

producirati jednu sliku (image). Ali, za subjekt to znai uvui se u funkciju ije obavljanje ga obuzima. Na tome se moramo privremeno zaustaviti. Da vidimo sada to nam kae nesvjesna funkcija kao takva, ukoliko je ona polje koje se za nas nudi subjektu na osvajanje.

3 U tom nas smjeru vodi opaska samog Cailloisa, koji nas uvjerava, da su mimetika djela na ivotinjskoj razini analogna onima koja se kod ljudskih bia oituju kao umjetnost, ili slikarstvo. Jedina je primjedba tome to izgleda da to ukazuje na to da je za Ren Cailloisa slikarstvo dovoljno jasno da bismo pomou njega razjanjavali druge stvari. to je slikarstvo? Oito je da nismo tek tako nazvali slikom funkciju u kojoj se subjekTTtreba^ obiljeiti kao takav. Ali, kad se ljudski subjekt zaloi da stvori sliku, da stavi u djelo neto emu je sredite pogled, o emu se radi? Na slici, kau poneki, umjetnik eli biti subjekt, a umjetnost slikarstva se razlikuje od svih ostalih po tome, to nam se umjetnik namjerava nametnuti kao subjekt, kao pogled. Na to drugi odgovaraju istiui predmetnu stranu umjetnikog proizvoda. U ta dva pravca se oituje neto vie ili manje podesno, koje sigurno ne iscrpljuje ono o emu se radi. Prei u na iduu tezu sigurno j e , da se na slici uvijek oituje neto od pogleda. Slikar to dobro zna, njegova pouka, ispitivanje, traenje, zaista su odabir izvjesnog naina pogleda, bilo da pri tome ostaje ili da to varira. Gledajui slike, ak i one najlienije onog to obino nazivamo pogledom i koje se uspostavlja parom oiju, slike na kojima je odsutno svako predstavljanje ljudskog lika, kao to su krajolici holandskih i flamanskih slikara, na kraju ete vidjeti kao na filigranu neto tako specifino za svakog slikara, da ete imati 110

osjeaj, da je pogled prisutan. Ali, to je samo predmet istraivanja, a moda i iluzija. Funkcija slike s obzirom na onoga kojemu slikar doslovno daje svoju sliku da je vidi u vezi je s pogledom. Taj odnos nije takav, kao to se ini u prvi mah, tj. da bude zamka za pogled. M o g l o bi se povjerovati, da, kao sudionik, slikar tei za jesi li me vidio, i eli biti gledan. Ja to ne vjerujem. Mislim, da postoji odnos prema pogledu ljubitelja, ali da je kompleksniji. Slikar daje onome koji treba biti pred njegovom slikom neto, to bi se najmanje u itavom j e d n o m dijelu slikarstva, moglo saeti ovako Ti hoe gledati? Pa dobro, vidi ovo! On daje oku neto da pase, ali i poziva onoga kome je slika predstavljena da tu poloi svoj pogled, kao to se polae oruje. U tome je umirujui, apolinijski uinak slikarstva. Neto je dano, ne toliko pogledu koliko oku, neto to sadri oputanje, polaganje pogleda. Problem je, to se cijela jedna strana slikarstva odvaja od ovog polja ekspresionistiku slikarstvo. Ono, a to ga razlikuje, ono prua neto to vodi u smisao izvjesnog zadovoljenja u smislu u kojem Freud upotrebljava izraz kad se radi o zadovoljenju nagona izvjesnog zadovoljenja onoga to je traeno pogledom. Drugim rijeima, sada treba postaviti pitanje, to je^ s o k o m kao organom. Funkcija, kae on, stvara organ. isti apsurd ona je ak ni ne objanjava. Sve to u organizmu postoji kao organ uvijek pokazuje mnotvo funkcija. Jasno je da se u oku spajaju razliite funkcije. Razlikovna funkcija se izdvaja maksimalno na razini fovea, odabranom mjestu distinktivnog vida. Neto se drugo odvija na preostaloj povrini mrenice koju specijalisti s nepravom razlikuju kao mjesto skotoptike funkcije. Ali, tu se opet vraa hijazam, j e r to je posljednje polje toboe napravljeno da osjeti to je u efektima osvjetljavanja neznatnije, to daje najveu mogunost da se osjete uinci svjetlosti. Ako elite vidjeti zvijezdu pete ili este veliine to je Aragoova pojava nemojte upe

111

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, ukoliko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira ono to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mogue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podlijee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgleda, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organizma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udimo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da organizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi o odnosu prema organu. Ne radi se o odnosu prema spolnosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo ovom izrazu dati specifinu referenciju ve o odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od realnoga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odre en k o d subjekta manjkom koji je organiziran u kompleksu kastracije mi m o e m o shvatiti u kojoj je mjeri o k o zahvaeno slinom dijalektikom. V e pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i pogleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezadovoljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vidjeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos slikara i ljubitelja, jest igra trompe l'oeil, ma to god kazali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju referenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji o Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio gro e koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su o v i grozdovi na neki na 112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Para zije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije o tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. O ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim pu

ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s one strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje nagon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se konstituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se subjekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anorek siji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim putem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funkcionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate zato je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da svojim moralom ovjek upisuje istina posebno za materija

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. I s t o je tako ak i na razini invoka cijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to el i m o vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka ( 9 3 ) . 4. oujka 1964.

Bie i njemu nalik. Varka ekrana, Kroti pogled i trompe l'oeil, Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Datividjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabravi teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funkciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom ( ). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, stavio neke biljeke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista moemo shvatiti neto to ve u prirodi prila go ava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi kod ovjeka. Nie sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, ukoliko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira o n o to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mogue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podlijee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgleda, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organizma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udimo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da organizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi odnosu prema organu. Ne radi se odnosu prema spolnosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo ovom izrazu dati specifinu referenciju ve odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od realnoga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odre en kod subjekta manjkom koji je organiziran u kompleksu kastracije mi moemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaeno slinom dijalektikom. Ve pri prvom pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i pogleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezadovoljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vidjeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos slikara i ljubitelja, jest igra trompe l'oeil, ma to god kazali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju referenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio gro e koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su ovi grozdovi na neki na 112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Para zije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. 0 ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim putem sljedei put.

ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s one strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje nagon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se konstituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se subjekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anorek siji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim putem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funkcionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate zato je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, ukoliko se on pojavljuje na divanu i to on tu determinira ono to i svaki organ dunosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogreno je to ne primjeujemo, da je nagon nain na koji organizam treba najbolje mogue izai na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri sluajeva, na ivotinjskoj ljestvici, kad organizam podlijee zbog poveanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgleda, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organizma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. udimo se takozvanoj preadaptaciji nagona. udno je da organizam moe od svog organa neto napraviti. Za nas se, u naoj referenciji na nesvjesno, radi odnosu prema organu. Ne radi se odnosu prema spolnosti, ak ni prema spolu, ako uope moemo ovom izrazu dati specifinu referenciju ve odnosu prema falusu, utoliko to ne udovoljava onome to bi od realnoga mogao dostii spol u svojoj usmjerenosti. Zato to u jezgri istraivanja nesvjesnog imamo ovaj organ odre en kod subjekta manjkom koji je organiziran u kompleksu kastracije mi moemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaeno slinom dijalektikom. V e pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i pogleda nema podudarnosti, ve postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi traim pogled, uvijek je potpuno nezadovoljavajue i promaeno ono Nikad me ti ne gleda, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to to gledam, nije nikad ono to elim vidjeti. A odnos na koji sam maloas podsjetio, odnos slikara i ljubitelja, jest igra trompe l'oeil, ma to god kazali. Tu nema nikakve referencije na ono to se netono naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju referenciju na realnost kao podlogu. U antikoj apologiji Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova to je stvorio gro e koje je privuklo ptice. Naglasak nije na injenici to su ovi grozdovi na neki na 112

in savreni, naglasak je stavljen na injenicu da je ak ptije oko bilo prevareno. Dokaz, to njegov drug Para zije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvi se prema njemu, rekao Dakle, pokai nam sada ti, to si iza ovoga naslikao. ime je dokazao da je rije tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. ovoj funkciji oka i pogleda nastavit emo naim putem sljedei put.

ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit u se na dijalektiku privida i onog to mu j e , kazavi, da, ako s one strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smjeta se oko kao organ. Da li je s one strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopike dimenzije, ukoliko tu sudjeluje nagon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je mogue obiljeiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je neto od ega se subjekt, da bi se konstituirao, odvojio kao organ. To vai kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, ve ukoliko on ini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet prvo, odvojiv drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah u vam obrazloiti ono to elim kazati. Na oralnoj razini, to je nita, ukoliko ono ega se subjekt liio nije vie nita za njega. U mentalnoj anorek siji, ono to dijete jede, jest nita. Ovim zaobilaznim putem shvaate kako predmet liavanja moe poeti funkcionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaate zato je analni nagon podruje rtve, dara i poklona. 113

stavlja na nae mjesto subjekt predodbe, a drugi je onaj koji mene ini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, toka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika pod pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu poloena jedan na drugi, kao to je to u stvari kod djelovanja skopikog registra.

1
Za poetak moram naglasiti to u skopikom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najblia instituciji subjekta u vidljivome. O n o to me posve odre uje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjetlost, a od pogleda primam uinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovljuj e , i preko kojeg ako mi dozvolite da se posluim jedn o m rijei, kao to to esto inim, razlaui je sam ja foto grafiran. Tu nije rije filozofskom problemu predodbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodba i da s one strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu nita, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao to kae Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako sve se sretno sre uje. Za nas stvari nisu uravnoteene u ovoj dijalektici povrine i onoga to je s one strane. Mi polazimo od injenice da postoji neto to uspostavlja prijelom, podvojenost, shizu bia, emu se ono prilago ava po prirodi. Ta se injenica moe zamijetiti na razliito moduliranoj ljestvici onoga to je konano mogue upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . T o je ono to ulazi u igru, oito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Bie se na uzbudljiv nain razlae na s v o j e bie i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi paradi, najee kod mujaka ivotinje, ili kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrauje, bie prima od drugoga ili daje od sebe neto to je maska, dvojnost, omota, oderana koa, oderana da bi pokrila okosnicu (bti) tita. Ovim oblikom odvojenim od sebe bie ulazi: u igru ivota i smrti, i m o e se rei, da se pomou ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bia u razmnoavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaa na samoj razini klinikog iskustva kad, u odnosu na ono to bi se m o g l o zamisliti kao privlanost prema drugom polu, privlanost kao zdruivanje mukog, sa enskim spolom, shvatimo prevagu onoga to se pokazuje kao travestija. Bez sumnje, muko i ensko se sreu na najotriji, najei nain posredstvom maska S a m o subjekt ljudski subjekt, subjekt elje koji je bit ovjeka nije uope, protivno ivotinjskom, potpuno uhvaen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obiljeen. K a k o ? Utoliko to on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. ovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one strane ega je pogled. Ekran je tu mjesto za meditaciju. Spomenuo sam proli put referenciju koju iznosi Maurice Merleau Ponty u Fenomenologiji percepcije, gdje na dobro izabranim primjerima, koji istiu pokuse Gelba i Goldsteina, v i d i m o ve na jednostavno perceptivnoj razini, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status realnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi na pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mlijenog stoca, i sprijei nas da vidimo ono to osvjetljava samo uvo enje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono to je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako moe rei, mlijenu svjetlost i istie predmet koji je ona skrivala. To je na percep

117

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da s v o j i m m o r a l o m ovjek upisuje istina posebno za materija

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. Isto je tako ak i na razini invoka cijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to elimo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka ( ).

t
4. oujka 1964.

9
to je to slika?
Bie i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti pogled i trompe l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabravi teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funkciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom ( ). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, stavio neke biljeke. Predmet a u p^lJu~vidljivog^j^st pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

U. prirodi kao = ( )

Doista m o e m o shvatiti neto to ve u prirodi prila go ava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi k o d ovjeka. N i e sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

T a m o gdje smo zateeni, moe dati ono to treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek nain da svojim moralom ovjek upisuje istina posebno za materija

Na skopikoj razini, nismo vie na razini zahtjeva, ve elje, elje Drugoga. Isto je tako ak i na razini invoka cijskog nagona koji je blii iskustvu nesvjesnog. Na openit nain, odnos pogleda prema onome to elimo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao neto drugo nego li jest, a to to mu se daje da vidi, nije ono to eli vidjeti. Zato o k o moe funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka ( ). 4. oujka 1964.

9
to je to slika?
Bie i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti pogled i trompe l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono to sam obeao izabravi teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funkciji simboliziranja sredinjeg manjka elje, koji sam ja uvijek jednoznano biljeio algoritmom ( ). Ne znam vidite li plou na koju sam, kao i obino, stavio neke biljeke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista moemo shvatiti neto to ve u prirodi prila go ava pogled funkciji, do koje u simbolikom odnosu moe doi kod ovjeka. Nie a m nacrtao dva trokutna sustava, koje sam ve ranije uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodbe

115

stavlja na nae mjesto subjekt predodbe, a drugi je onaj koji mene ini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, toka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika p o d pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu poloena jedan na drugi, kao to je to u stvari kod djelovanja skopikog registra.

1 Za poetak moram naglasiti to u skopikom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najblia instituciji subjekta u vidljivome. Ono to me posve odre uje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjetlost, a od pogleda primam uinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovljuj e , i preko kojeg ako mi dozvolite da se posluim jedn o m rijei, kao to to esto inim, razlaui je sam ja foto grafiran. Tu nije rije filozofskom problemu predodbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodba i da s one strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu nita, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao to kae Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako sve se sretno sre uje. Za nas stvari nisu uravnoteene u ovoj dijalektici povrine i onoga to je s one strane. Mi polazimo od injenice a postoji neto to uspostavlja prijelom, podvojenost, d shizu bia, emu se ono prilago ava po prirodi. Ta se injenica m o e zamijetiti na razliito moduliranoj ljestvici onoga to je konano mogue upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . ' T o je ono to ulazi u igru, oito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Bie se na uzbudljiv nain razlae na svoje bie i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi paradi, najee kod mujaka ivotinje, ili kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrauje, bie prima od drugoga ili daje od sebe neto to je maska, dvojnost, omota, oderana koa, oderana da bi pokrila okosnicu (bti) tita. Ovim oblikom odvojenim od sebe bie ulazit u igru ivota i smrti, i m o e se rei, da se pomou ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bia u razmnoavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaa na samoj razini klinikog iskustva kad, u odnosu na ono to bi se m o g l o zamisliti kao privlanost prema drugom polu, privlanost kao zdruivanje mukog, sa enskim spolom, shvatimo prevagu onoga to se pokazuje kao travestija. Bez sumnje, muko i ensko se sreu na najotriji, najei nain posredstvom mask S a m o subjekt ljudski subjekt, subjekt elje koji je bit ovjeka nije uope, protivno ivotinjskom, potpuno uhvaen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obiljeen. K a k o ? Utoliko to on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. ovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one strane ega je pogled. Ekran je tu mjesto za meditaciju. Spomenuo sam proli put referenciju koju iznosi Maurice Merleau Ponty u Fenomenologiji percepcije, gdje na dobro izabranim primjerima, koji istiu pokuse Gelba i Goldsteina, vidimo ve na jednostavno perceptivnoj razini, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status realnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi na pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mlijenog stoca, i sprijei nas da vidimo ono to osvjetljava samo uvo enje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono to je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako moe rei, mlijenu svjetlost i istie predmet koji je ona skrivala. To je na percep

117

tivnoj razini fenomen onog odnosa koji treba shvatiti u bitnoj funkciji, znajui da se u s v o m odnosu prema elji realnost pojavljuje samo marginalno.

realnost je marginalna

Upravo tu je jedna od crta koju smo, izgleda, jedva vidjeli u slikovnom stvaranju. I p a k je to igra koja osvaja iznai na slici ono to j e , pravo rekavi, kompozicija, crte koje je slikar stvorio da dijele povrinu, smjernice, silnice, sklop u kojem slika nalazi svoje pravilo ali, udim se, da se u jednoj knjiici, uostalom zapaenoj, nazivaju okosnicama (charpentes). Jer, tako se isputa njih o v glavni uinak. K a o nekom ironijom, na pole ini ove knjige stoji Rouaultova slika, gdje je nacrtana krunica, leoja omoguava da se dokui ono bitno emu se radi. Doista, postoji neto na slici, ija se odsutnost uvijek m o e primijetiti protivno od onoga to je u percepciji. To je sredinje polje, gdje se separativna m o oka u vi enju provodi do maksimuma. U svakoj slici o n o m o e biti samo odsutno i nadomjeteno rupom ukratk o , odraz zjenice iza koje je pogled. Posljedino, i ukoliko slika ulazi u odnos prema elji, oznaeno je uvijek mjesto sredinjeg ekrana, koji je upravo ono zbog ega sam pred slikom elidiran kao subjekt geometrijskog plana. Zato slika ne djeluje u polju predodbe. Njena svrha i uinci su drugdje.

118

2 U skopikom polju se sve artikulira izme u dva izraza koji djeluju antinomiki po strani stvari postoji pogled, tj. stvari me gledaju, a ja ih ipak vidim. U tom smislu treba shvatiti udarnu rije u Evan elju Oni imaju oi da ne vide. Da ne vide, to? upravo to, da ih stvari gledaju. To je razlog to u nae istraivako polje uvodim slikarstvo kroz mala vrata koja nam je otvorio R o g e r Cail lois svi su primijetili m o j lapsus, proli put, kad sam ga nazvao Ren, bogzna zato uz zapaanje, da je mi metizam nesumnjivo ekvivalent funkcije koja se kod ovjeka ispunjava slikarstvom. Ovo nije trenutak da izvrimo psihoanalizu slikara koja je uvijek tako skliska, kakljiva i kod auditorija izaziva reakciju stida. Ne radi se ni kritici slikarstva, a ipak, netko tko mi je blizak i ije miljenje znai za mene mnogo, rekao mi j e , da se pobojao da se ne prihvatim neega to bi bilo tome nalik. Naravno, to je opasno, pa u pokuati uiniti tako da ne bude zbrke. A k o razmotrimo sve modulacije koje su tokom vremena slikarstvu nametnule varijacije subjektivirajue strukture, jasno j e , da ni jedna formula ne moe sabrati ove tenje, prevare, te beskrajno razliite trikove. Uostalom, vidjeli ste proli put, nakon to smo formulirah da u slikarstvu postoji dompte regard (kroti pogled), tj. da onoga koji gleda slika uvijek navodi da spusti svoj pogled, ja sam naveo odmah nakon toga ispravak, da se ipak ekspresionizam direktno obraa pogledu. Za one koji bi se kolebali, objasnit u, to elim kazati mislim na slikarstvo jednog Muncha, jednog Jamesa Ensora, jednog Kubina, i k tome na ono slikarstvo, koje bismo, udnovato, mogli geografski postaviti kao slikarstvo koje opsjeda ono to se danas od slikarstva skuplja u Parizu. H o e m o li doskora vidjeti da su prekoraene granice ove opsade? sa slikarom Andr Massonom sam nedavno razgovarao tome. Pa, navesti referencije poput

119

ovih, ne znai ui u historijsku igru, prekopavanja, kritike, koja pokuava shvatiti koja je funkcija slikarstva u datom trenutku, kod tog autora ili u tom vremenu. to se mene tie, ja pokuavam postaviti na osnovnom naelu funkcije ove lijepe umjetnosti. Odmah istiem, da je Maurice Merleau Ponty upravo polazei od slikarstva doao do toga, da obrne odnos koji je misao stvorila izme u oka i duha. Da je funkcija slikara neto posve drugo od organizacije polja predodbe, gdje nas je drao filozof u naem statusu subjekta, to je izvrsno naznaio, polazei od onog to naziva, zajedno sa Czanneom, ta mala plavetnila, te male sme ine, te male bjeline, te mrlje, koje kie sa slikareva kista. to je to? to to odre uje? K a k o to odre uje neto? To ve daje oblik i utjelovljenje polju, kojem se psihoanalitiar pribliio slijedei Freuda, pomou onog to je kod Freuda luda smjelost, a koje kod onih koji ga slijede ubrzo postaje nerazboritost. Freud je uvijek isticao s beskrajnim strahopotovanjem da nije kanio razlagati ono to je kod umjetnikog stvaranja tvorilo istinsku vrijednost. to se tie slikara, kao i pjesnika, postoji crta na kojoj se njegova procjena zaustavlja. On ne moe rei, on ne zna, za sve, za one koji gledaju ili uju, to tu ini vrijednost umjetnikog stvaranja. Me utim, kad prouava Leonarda, on nastoji pronai ulogu koju je njegov prvotni fantazam odigrao u njegovu stvaranju njegov odnos prema tim dvjema majkama koje vidi predoene na slici u Louvreu, ili na crteu u Londonu, prema t o m dvostrukom tijelu koje se rava iz struka, koje izgleda da nestaje u mjeavini nogu na podnoju. Treba li na t o m putu istraivati? Ili treba vidjeti riaelo umjetnikog stvaranja u onome to e ono izvui sjetite se kako ja prevodim Vorstellungsreprsentanz to neto to zastupa predodbu? Da li je tu ono emu vas vodim razlikujui sliku (tableau) od onog to je predodba? 120

Zasigurno ne osim u v r l o rijetkim djelima, osim u slikarstvu koje se ponekad pojavljuje, u onirikom slikarstvu, tako rijetkom, da ga jedva smjetamo u funkciju slikarstva. Uostalom, moda je tu granica, gdje bi trebalo postaviti takozvanu psihopatoloku umjetnost. Ono to je slikarevo stvaralatvo, strukturirano je v r l o razliito. Upravo u onoj mjeri u kojoj uspostavljamo stanovite strukture u libidnom odnosu, moda je dolo vrijeme da ispitamo s uspjehom j e r nam nai novi algoritmi omoguuju da bolje artikuliramo o d g o v o r ono emu se radi kod umjetnikog stvaranja. Za nas se radi stvaranju kakvo oznaava Freud, tj. u obliku sublimacije, i vrijednosti koju ono dobiva u drutven o m polju. Na neodre en i odre en nain ujedno, i koji se tie samo uspjeha djela, Freud, formulira, da, ako stvaranje elje, iste to se tie slikara, dobije komercijalnu vrijednost nagradu koju ipak moemo okvalificirati kao sekundarnu to je zato, to njegov uinak ima neto korisno za drutvo, za ono to od drutva padne pod njegov uinak. Ostanimo jo u neodre enom, dok ne kaemo, da ih djelo smiruje, tjei, pokazujui im da moe postojati poneko tko ivi od iskoritavanja svoje elje. Ali, da bi ih to potpuno zadovoljilo, treba postojati i druga podudarnost, da njihova elja za promatranjem na e tu neko smirenje. To im uzdie duu, kako se kae, tj. to ih potie na odricanje. Zar ne vidite, da se tu pokazuje neto od funkcije koju sam nazvao kroti pogled (dompte regard) ? Kroti pogled, rekao sam prethodni put, pokazuje se kao trompe l'oeil. Izgleda da idem protivno od tradicije, koja smatra da mu je funkcija v r l o razliita od one kod slikarstva. Ipak, nisam oklijevao da proli put zakljuim, naznaujui u opoziciji djela Zeuksida i Parazija, dvostrukost dviju razina, one koja pripada prirodnoj funkciji varke, i one kod trompe l'oeil. Ako bi se dvije ptice sruile na povrinu gdje je Zeuk sid nanio svoje mrlje, smatrajui sliku grozdovima za 121

kljucanje, primijetimo da uspjeh takvoga pothvata ni u emu ne implicira to da su grozdovi zadivljujue reproducirani, takvi kakve m o e m o vidjeti u koari koju dri Caravaggiov Bacchus u Ufficima. Da su grozdovi bili takvi, malo je mogue da bi se ptice prevarile, jer, zato bi ptice vidjele grozdove u t o m snanom stilu? M o r a postojati neto saetije, neto blie znaku, u tome to za ptice moe sainjavati plijen grozd. Ali, oprean primjer, Parazije, osvjetljava to ako hoemo prevariti ovjeka pruamo mu sliku zastora, tj. neega iza ega on trai da vidi. Ova apologija dobiva vrijednost u tome da nam ukazuje zato se Platon buni protiv iluzije slikarstva. Glavna stvar nije u tome to slikarstvo daje iluzorni ekvivalent predmeta, iako se Platon prividno moe tako izraziti. Ve, trompe l'oeil slikarstva se prikazuje neim drugim, nego li jeste. to nas zavodi i zadovoljava u trompe l'oeil? Kada nas osvaja i dovodi do ushienja? U asu kad uslijed jednostavnog premjetanja naeg pogleda moemo primijetiti da se predodba ne mie s njim, i da je tu samo trompe l'oeil. Jer, on se tu pojavljuje u tom asu kao neto drugo od onoga za to se prikazivao, ili pak, on se sada prikazuje kao da je neto drugo. Slika se ne nadmee s prividom, ona se nadmee s onim to nam Platon naznaava s one strane privida kao bivajui Ideja. Zato to slika jest taj privid koji kae da je ona to to daje taj privid. Platon ustaje protiv slikarstva, kao protiv aktivnosti koja j e protivnika njegovoj. Ta druga stvar je malo a, oko koje se vrti bitka, ija je dua trompe l'oeil. Ako pokuamo predstaviti konkretni je poloaj slikara u povijesti, primijetit emo da je on izvor neega to moe prei u realno, i da to u svako doba, ako mogu rei, uzimamo u zakup. Slikar, kae se, ne zavisi vie od bogatih mecena. Ali, situacija se nije temeljito izmijenila s prodavaima slika. I oni su mecene, i to mecene iste vrste. Prije plemenitog mecene, crkvena institucija je narui 122

vala svete slike i davala posla. Uvijek za slikara postoji neko zakupniko drutvo, i uvijek se radi predmetu a, ili bolje, da ga se svede to vam na izvjesnoj razini moe izgledati mitsko na jedno a s kojim, to je u krajnjem tono, slikar kao stvaralac razgovara. Ali, mnogo je uputnije vidjeti kako a funkcionira u svojoj drutvenoj reperkusiji. Ikone Krist u slavi na svodu Daphnisa ili krasni bizantski mozaici djeluju oito tako da nas dre pod svojim pogledom. Mogli bismo se tu zaustaviti, ali to zaista ne bi znailo shvatiti pobudu onoga to ini da je slikar angairan da napravi tu ikonu i onoga emu ona slui kad nam je prikazana. I m a tu unutra pogleda, sigurno, ali on dolazi iz vee daljine. Vrijednost ikone je u tome to je bog kojega ona prikazuje tako er gleda. Smatraju da se ona svi a bogu. Umjetnik djeluje na toj razini na rtvenom planu igra na to, to ima stvari, ovdje likova, koji mogu pobuditi elju boga. Bog je stvoritelj, uostalom, zato to stvara neke slike knjiga Postanka nam na to ukazuje sa Zelem Elohim. A ikonoklastika misao uva bar to, da postoji jedan bog koji to ne voli. Taj je jedini. Ali, danas ne elim poi dalje u tom registru, koji bi nas doveo do sri jednog od najhitnijih elemenata iz podruja Imena Oca, a to je da se neka nagodba moe uspostaviti s one strane svake sli ke (image). Tu gdje jesmo, slika ostaje posrednik za boanstvo ako Jahve zabranjuje Zidovima da stvaraju idole, to je zato to se oni svi aju i drugim bogovima. U odre enom registru, nije bog taj koji nije antropo morfan, ve se trai od ovjeka da to ne bude. Ali, ostavim o to. Pre imo na sljedeu etapu koju u nazvati komunalnom. Po imo u veliku salu Dudeve palae gdje su naslikane sve vrste bitaka, Lepantska i ostale. Drutvena funkcija, koja se ocrtavala ve na religioznoj razini, tu je oita. Tko dolazi na takva mjesta? Oni koji tvore ono to Retz naziva narodi (les peuples). A to narod vidi na tim prostranim kompozicijama? pogled ljudi, koji vi 123

jecaju u ovoj sali, kad oni narod, nisu tu. I z a slika je njihov pogled. K a k o vidite, moe se rei da je tamo pozadi uvijek sve puno pogleda. Nita novoga u t o m pogledu nije uvelo razdoblje koje Andr Malraux razlikuje kao moderno, ono u kojem prevladava neusporediva neman, naime pogled slikara, koji nastoji da se nametne kao da je sam po sebi pogled. Uvijek je postojao pogled tamo iza. Ali, to je najosjetljivija toka odakle dolazi taj pogled?

3 Vraamo se sada Czanneovim malim plavetnilima, malim bjelinama, malim sme inama, ili pak onom to M. Merleau Ponty uzima tako lijepo za primjer, u jedn o m skretanju u Znakovima, vraamo se toj neobinosti usporenog filma u kojem je uhvaen Matisse u trenutku kad slika. Znaajno je da je i sam Matisse b i o time potresen. Maurice Merleau Ponty naglaava paradoks te kretnje, koja je poveana uslijed razvuenosti vremena, i tako nam omoguava da zamislimo najpotpunije razmiljanje pri nanoenju svake od ovih mrlja. To je samo obmana, kae on. U ritmu u kojem kaplju sa slikareva kista, ove mrlje, koje e postati udesna slika, nije rije izboru, ve neem drugom. Zar ne moemo pokuati formulirati to neto drugo? Zar nije u pitanju, da se poblie zahvati ono to sam nazvao kia kista? K a d bi ptica slikala, zar to ne bilo tako to bi pustila da pane njeno perje, a kod zmije bi to bile ljuske, a stablo bi se otreslo gusjenica ili bi otki ilo svoje listove. To to se ovdje nagomilava, jest prvi in polaganja pogleda. Nesumnjivo, suvereni in, j e r se odvija u neem to se materijalizira i to e, od ove suverenosti, uiniti nemonim, iskljuenim, nedjelotvornim sve ono to se bude, proistjeui s drugog mjesta, pojavilo pred tim proizvodom. 124

Ne zaboravimo da je slikareva mrlja neto gdje zavrava pokret. Nalazimo se pred neim, to daje novi i drugaiji smisao izrazu regresije nalazimo se pred pokretakim elementom u smislu odgovora, utoliko to on stvara, unazad, svoj vlastiti stimulus. Tu je ono, uslijed ega je prvotna vremenitost, kroz koju se kao odnos spram drugog, postavlja razgovijetno, ovdje, u skopikoj dimenziji koja pripada zavrnom trenutku. Ono to e se u identifikatorskoj dijalektici ozna itelja i govorenoga projicirati unaprijed kao urba, ovdje je, naprotiv, kraj, tj. o n o to e se na poetku svakoga novog razumijevanja nazivati trenutak vi enja. Taj zavrni trenutak nam omoguava da razlikujemo in od kretnje. Putem kretnje se na platno stavlja dodir. A toliko je istina da je kretnja tu uvijek prisutna da, nesumnjivo, sliku najprije doivljujemo, kako kae izraz impresija ili impresionizam, kao bliu kretnji od bilo koje druge vrste kretanja. Svaka radnja predstavljena na slici izgledat e nam kao prizor iz bitke, tj. kao teatralna; nuno nastala kretnjom. A upravo to uvrtavanje u kretnju, ini da sliku kakva g o d ona bila, figurativna ili ne ne moemo postaviti naopako. Ako se obrne dijapozitiv, odmah ete primijetiti da v a m je pokazan slijeva umjesto zdesna. Smisao kretnje ruke dovoljno oznaava tu bonu simetriju. Tu, dakle, vidimo, da pogled djeluje u izvjesnom spustu, spustu elje, nesumnjivo, ali kako to izraziti? Subjekt nije potpuno tu, on je upravljan iz daljine. Modificirajui formulu koju dajem za elju kao nesvjesno elja.ovjeka je elja Drugoga (de l'Autre) rei u da se radi nekoj vrsti elje Drugome ( l'Autre), na kraju ega se nalazi dati vidjeti (le donner--voir). K a k o to dati-vidjeti zadovoljava neto? tako, to postoji apetit oka kod onoga koji gleda. Taj apetit oka koje treba nahraniti, ini vrijednost drai slikarstva. N j u treba, za nas, traiti na niem planu nego li se pretpostavljahu onome to je prava funkcija organa oka, oka pu nog pohlepe, kakvo je zlo oko.

Zapanjujue je, ako se pomisli na univerzalnost funkcije zla oka, da nigdje nema traga d o b r o m oku, oku koje blagoslivlja. to rei nego, da o k o sa sobom nosi smrtnu funkciju, da je po sebi obdareno dozvolite mi tu da igram na vie registara separativnom moi. Ali o v o separativno ide mnogo dalje od odvojenog vida. Moi koje mu se pripisuju, da moe presahnuti mlijeko kod ivotinje na koju se usmjeri vjerovanje raireno i u nae vrijeme kao i u ostalim vremenima i u najciviliziranijim zemljama da sa sobom donosi bolest, nesretan susret, gdje ove moi moemo bolje zamisliti ako ne kod invidie. Invidia dolazi od videre. Za nas analitiare najizraziti ja je invidia ona, koju sam ve davno otkrio kod Augustina, naime kod malog djeaka koji promatra svog malog brata na dojci majke, gleda ga amare conspectu (tako je u izvorniku nap. red.), gorka pogleda, koji ga izobliuje i na njega utjee kao otrov. Da bi se shvatilo to je invidia u svojoj funkciji pogleda, ne treba je pobrkati s ljubomorom. Ono dijete, ili bilo tko, zavidi (envie), to nije neizbjeno ono to bi mogao eljeti (avoir envie), kako se netono izraavamo. T k o kae da je djeaku koji promatra svog malog brata jo potrebna dojka? Svatko zna da je zavist openito izazvana posjedovanjem dobara koja, onome koji zavidi, ne bi bila ni od kakve koristi i iju stvarnu prirodu on ak i ne sluti. Takv je stvarna zavist. Ona ini da subjekt problijedi, pred im? pred slikom (image) potpunosti koja se zatvara, i p r e d t i m da malo a, a odvojeno za k o j e se on zakvai, m o e biti za drugog posjedovanje; koje mu prua zadovoljstvo, Befriedigung. Treba ii po o v o m registru oka oajnog zbog pogleda da bismo shvatili utaujui, civilizatorski i oaravajui djelokrug funkcije slike. Temeljni odnos a prema elji posluit e mi kao primjer za uvo enje u ono to je povezano s prijenosom.

126

ODGOVORI

M . T O R T : Da li koji ste postavili izme u

biste mogli kretnje i

tonije odrediti odnos trenutka vi enja?

to je to kretnja? Kretnja prijetnje, na primjer? To nije udarac koji se prekida. To je neto uinjeno da bih se zaustavio i primirio. Moda u je poslije dovesti do kraja, ali kao kretnja prijetnje, ona se uvrtava pozadi. Ova vrlo posebna vremenitost, koju definiram izrazom zaustavljanja, i koja stvara iza sebe svoje znaenje, upravo ona ini razliku izme u kretnje i ina. Neobian je ako ste bili na zadnjoj izvedbi Pekinke opere n a i n na koji se tamo bore. Tuku se kao to se tuklo u svako doba, vie kretnjama nego udarcima. Naravno, sama predstava se odvija u potpunoj prevlasti kretnje. U tim se baletima nikad ne udara, klizi se u razliitim prostorima ili se rasprostire niz kretnji, koje ipak imaju u tradicionalnoj borbi vrijednost oruja, zato to u krajnjem m o g u zadovoljiti kao sredstva za zastraivanje. Svi znamo da primitivni narodi idu u borbu s na kreveljenim maskama uz strane, zastraujue, pokrete. To j o nije prestalo! Amerike marince ue da u borbi s Japancima ine tolike grimase kao i oni. Nae suvremeno oruje m o e m o isto tako smatrati kretnjama. Dao bog da ostane na t o m e ! Autentinost onoga to se pojavljuje k o d slikarstva,

umanjena je k o d nas, ljudskih bia, stoga to m o r a m o nae boje traiti tamo gdje one jesu, tj. u govnima. A k o sam spomenuo ptice koje bi mogle ispustiti perje, to je zato to mi nemamo perja. Stvaralac e sudjelovati samo u stvaranju malog prljavog taloga, slijeda malih prljavih taloga jednog do drugoga. Mi smo zbog o v e dimenzije u skopikom stvaranju gesta kao kretnja, dana na vidjelo. Da li vas o v o objanjenje zadovoljava? Je li to pitanje koje ste mi postavili?

127

Ne, htio sam da precizirate ono to ste rekli toj


vremenitosti, koju ste ve jednom spomenuli, i koja pretpostavlja, ini mi se, referencije koje ste dali drugdje, logikom vremenu. Sluajte, ja sam naznaio av, pseudo identifikaciju, koja postoji izme u onoga to nazivam vrijeme konanog zaustavljanja kretnje i onoga to, u drugoj dijalektici, koju sam nazvao dijalektika identifikatorske urbe, uzimam kao prvo razdoblje, tj. trenutak vi enja. To se prekriva, ali sigurno nije identino, j e r je jedno poetno, a drugo zavrno. Recimo i drugo, emu, zbog nedostatka vremena nisam mogao dati neophodne podatke. Ovo zavrno doba pogleda, koje okonava kretnju, dov o d i m u tijesnu vezu s onim to sam rekao zlu oku. Pogled, po sebi, ne samo da zavrava kretnje, ve ih i prikiva. Pogledajte te plesove kojima sam vam govorio, oni su uvijek istaknuti serijom zaustavnog trenutka, kad se glumci zaustavljaju u ukoenom poloaju. to je o v o uporite, ovaj trenutak zaustavljanja kretnje? To je samo opinjavajui uinak, utoliko to se radi oduzimanju pogleda od zlog oka, radi odvraanja. Zlo oko je fascinum koje djeluje tako da zaustavlja kretnje i da doslovno ubija ivot. U asu kad se subjekt zaustavlja prekidajui kretnju, on je ponien. Funkcija anti ivot, anti kretnja te zavrne toke jest fascinum, i to je upravo jedna od dimenzija gdje se izravno izvrava mo pogleda. Trenutak vi enja moe tu posredovati samo kao av, sastavljanje imaginarnog i simbolinog, i on je preuzet u dijalektici, u toj vrsti vremenskog progresa koja se zove urba, polet, pokret naprijed, koji se zakljuuje u fascinumu. Ja istiem potpunu razliku izme u skopikog registra i prizivajueg, prizivnog polja (invoquant, voatoire, voca tionnel). U skopikom polju, protivnom od onoga, subjekt nije bitno neodre en. Subjekt je, zapravo, odre en samim odvajanjem koje odre uje prorez maloga a, tj. 128

ono fascinatorsko to uvodi pogled. Jeste li malo zado voljniji? Posve? Zamalo. F. W A H L : Ostavili ste po strani jedan fenomen koji se poput zla oka nalazi u mediteranskoj civilizaciji, a to je profilaktiko oko. Postoji neka zatitnika funkcija koja traje za vrijeme izvjesnog prijelaza, a nije vezana za zaustavljanje, ve za kretanje. Ono to je profilaktiko jest, ako se moe rei, alopa tiko, bilo da su to rogovi, od koralja ili ne, ili tisuu drugih stvari iji je izgled jasniji, kao to je turpicula res, koju je, mislim, opisao Varon to je falus, jednostavno. Jer, utoliko to je svaka ljudska elja utemeljena na kastraciji, oko preuzima svoju pakosnu, agresivnu funkciju, a ne jednostavno varljivu, kao u prirodi. Me u ovim amuletima mogu se iznai oblici u kojima se ocrtava protu oko. To je homeopatsko. Pomou ovog okolianja uspijevamo uvesti reenu profilaktiku funkciju. Govorio sam sebi, na primjer, da u Bibliji mora biti odlomaka, gdje je oko dalo blagoslov. Postoji pokoje mjesto koje me pokolebalo ali, ne. Oko moe biti profilaktiko, ali u svakom sluaju ono nije dobronamjerno, ono je zlokobno. U Bibliji, ak u N o v o m Zavjetu, dobrog oka nema, zlo oko nalazimo posvuda. J. A. M I L L E R : Vi nog broja predavanja, da u dimenziju kvantiteta ili S druge strane, rekli ste nje konvergira s vaim, vi oznake za nesvjesno... ste nam objasnili nakon izvjesse subjekt ne moe lokalizirati mjere, u kartezijanski prostor. da Merleau Pontyjevo istraivaste ak tvrdili da je postavio

Nisam to kazao. Pretpostavio sam da bi ga poneki trag koji nesvjesnom postoji u tim biljekama moda bio doveo, recimo, do mog polja. Ali, nisam siguran. Nastavljam. Dakle, ako M. Merleau-Ponty pokuava oboriti kartezijanski prostor, da li je to zato da bi otvo129

rio transcendentalni prostor odnosa prema Drugome? Ne, to je radi pristupanja ili dimenziji takozvane inter subjektivnosti, ili onoj iz takozvanog predobjektivnog, divljeg, prvobitnog svijeta. To me sve navodi da vas upitam navodi li vas Vidljivo i nevidljivo da promijenite neto u lanku koji ste objavili Mauriceu Merleau Ponty ju u jednom broju Temps modernes? Apsolutno nita. 11. oujka 1964.

PRIJENOS I N A G O N

10
Prisutnost analitiara
Problemi prijenosa. Mranjatvo u analizi. Ablata causa. Drugi, ve tu. Nesvjesno je izvana. lanak u International Journal. Da ne bili stalno traio ibice, dali su mi jednu kutiju, veliku kakvu vidite, na kojoj pie o v o umijee sluanja gotovo je isto umijeu dobrog izraavanja. To dijeli nae zadatke. Nadajmo se, da emo im gotovo biti na visini. Danas u raspravljati prijenosu, naime, prii u tom pitanju i nadam se da u v a m uspjeti dati ideju tom pojmu prema projektu koji sam najavio u naem drugom razgovoru. 1 Prijenos je, prema opem miljenju, prikazan kao afekt. Kvalificira se neodre eno, kao pozitivan ili kao negativan. Openito je prihvaeno, ne bez osnove, da je pozitivni prijenos ljubav pri t o m treba rei da je ovaj izraz u ovoj upotrebi posve priblian. Freud je vrlo rano postavio pitanje autentinosti takve ljubavi kakva nastaje u prijenosu. Da odmah kaemo, opa tendencija je da se smatra kako se radi nekoj vrsti lane ljubavi, sjene ljubavi. Freud j e , naprotiv, daleko od toga da daje prevagu o v o m smislu. V r l o je zanimljivo za iskustvo prijenosa da postavlja pitanje onome to se zove autentina ljubav, eine echte Liebe, i da nas vodi dalje nego li se ikada uspjelo stii s tim pitanjem. 133

K o d negativnog, prijenosa s m o oprezniji, umjereniji u nainu na koji ga spominjemo i nikad ga ne izjednaujemo s mrnjom. Radije se upotrebljava izraz ambivalen cija, izraz koji jo vie od prvoga dobro maskira stvari, zbrkane stvari, ija upotreba nije uvijek odgovarajua. Tonije reeno, pozitivni prijenos je kad imamo onoga kome se radi, analitiara u o v o j prilici, po dobrome, a negativni kad nam bode oi. Postoji druga upotreba izraza prijenos, koja zasluuje da se izdvoji; kad kaemo da on strukturira sve odnose spram onog drugoga, koji je analitiar, i da vrijednost svih misli koje gravitiraju o k o ovog odnosa moramo ko no tira ti znakom posebne uzdranosti. Odatle izraz koji se uvijek biljei kao neka vrst zagrade, suspenzije, sumnje, kad se on uvodi u vezi s ponaanjem subjekta on je u punom prijenosu. To pretpostavlja da se sav njeg o v nain apercepcije restrukturira na nadmonijem sreditu, prijenosu. Ne idem dalje, j e r mi se o v o dvostruko semantiko snalaenje ini zasada dovoljnim. U svakom sluaju ne bismo se njome zadovoljili, jer, na je cilj pribliiti se pojmu prijenosa. Ovaj je pojam odre en funkcijom koju on ima u praksi. Taj pojam upravlja nainom postupanja s pacijentom. Obrnuto, nain postupanja upravlja p o j m o m . M o e se initi da se od samog pristupa rjeavaju pitanja da li je prijenos vezan ili nije za analitiku praksu, da li j o j je On proizvod, odnosno artefakt. Me u brojnim autorima koji su izrazili svoje mnijenje prijenosu, Ida Madalpine je pola najdalje u pokuaju artikuliranja prijenosa u o v o m smislu. K o j a god bila njena zasluga radi se v r l o tvrdoglavoj osobi kaimo odmah, da ne moemo prihvatiti o v o ekstremno stanovite. Ako smo pitanju pristupili na taj nain, u svakom sluaju to ne znai da smo ga i rijeili. Ako i moramo prijenos smatrati p r o i z v o d o m analitike situacije, moemo rei da ova situacija ne bi mogla stvoriti od svake stvari 134

taj fenomen, a za njegovo stvaranje potrebno je da izvan nje ve postoje navedene mogunosti kojima e ona dati kompoziciju, moda jedinstvenu. To uope ne iskljuuje da tamo gdje nema analitiara na horizontu moe biti efekata prijenosa, koji se tono mogu strukturirati poput igre prijenosa u analizi. Jednostavno, analiza e, otkrivajui ih, pustiti da im se da eksperimentalni model, koji se nee posve razlikovati od modela koji e nazvati prirodnim. T a k o pojava prijenosa u analizi, gdje nalazi svoje strukturne temelje, moe biti jedini nain da se izloi univerzalnost primjene ovog pojma. Bit e onda dovoljno da se presijee vrpca njegove sadrine u sferi analize, i jo vie, doxe, koja je tu dodirna. Sve je to na kraju samo otrcana istina. Vrijedilo je truda to smo je ograniili na poetku.

2 O v o m je uvodu cilj da vas podsjeti na sljedee: prilaz temeljima psihoanalize pretpostavlja da u glavne p o j m o v e koji je utemeljuju uvedemo izvjesnu koherenciju. Ona se ve pokazuje u nainu na koji sam pristupio pojmu nesvjesnoga moete se sjetiti da ga nisam mogao odvojiti od prisutnosti analitiara. Prisutnost analitiara to je v r l o lijep izraz i ne bi bilo pravo da ga svedemo na onu vrst plaljive propovijedi, na mlaku nadutost, na ono pomalo arko milovanje, kako ga utjelovljuju u jednoj knjizi p o d tim naslovom. Prisutnost analitiara jest i smo oitovanje nesvjesnoga, tako da, kad se ona danas oituje u odre enim susretima kao odbijanje nesvjesnoga to je tendencija, i priznata, koju neki u teoriji formuliraju i to mora biti integrirano u pojam nesvjesnoga. Tu moete brzo pristupiti formulaciji koju sam postavio u prvi plan, jednog kretanja subjekta koji se otvara samo zato da bi se u odre enoj vremenskoj pulsaciji zatvorio pulsaciji

135

koju naznaavam radikalnijom od umetanja u oznaite lja koje ga nesumnjivo motivira, ali mu nije primarno na razini biti, kad ste me ve izazvali da govorim biti. Iznio sam majeutiki, raspravljaki, da je trebalo vidjeti u nesvjesnom uinku govora na subjekt utoliko to su ovi uinci tako radikalno primarni da su upravo ono to odre uje status subjekta kao subjekta. To je pretpostavka koja treba vratiti frojdovsko nesvjesno na njegovo mjesto. Zasigurno, nesvjesno je bilo oduvijek prisutno, postojalo je, djelovalo, i prije Freuda, ali vano je naglasiti da sva znaenja koja su prije Freuda dana ovoj funkciji nesvjesnog nemaju uope nita zajednikog s Freudovim nesvjesnim. Prvotno nesvjesno, nesvjesno kao arhaina funkcija, nesvjesno kao zastrta prisutnost jedne misli koju treba postaviti na razinu bivstvovanja prije nego se ona otkrije, metafiziko nesvjesno Eduarda von Hartmanna usprkos referenciji koju daje Freud u ponekom argumentu ad hominem nesvjesno nadasve kao nagon sve to nema nita s Freudovim nesvjesnim, nita koji god bio analitiki Vokabular, njegovo pregibanje, savijanje nita to nema s naim iskustvom. Ovdje u se obratiti analitiarima da li ikad, bar na trenutak, osjeate da mijesite tijesto od nagona? U svom sam referatu iz Rima priao novom savezu sa smislom frojdovskog otkria. Nesvjesno je zbroj uinaka govora na subjekt, na onoj razini na kojoj se subjekt konstituira od uinaka oznaitelja. To dobro pokazuje da u izrazu subjekt zato sam ga ja vratio na poetak ne naznaavamo ivi supstrat potreban subjektivnom fenomenu, niti ikoju vrst supstance, niti ikakvo bie spoznaje u njegovoj pathiji, drugoj ili prvotnoj, ak ni logos koji bi se negdje otjelovio, ve kartezijanski subjekt koji se pojavljuje u trenutku kad se sumnja prepoznaje kao izvjesnost izuzevi da se, naim pristupom, podloga ovog subjekta pokae mnogo ira, ali istovremeno zavis nija u odnosu na izvjesnost koju ne postie. U tom lei nesvjesno.

136

Postoji veza izme u tog polja i trenutka, Freudova trenutka, kad se ono objavljuje. Izraavam tu vezu, pribliu jui ga postupku Newtona, Einsteina, Plancka, kao a kozmoloki postupak, u t o m smislu to se sva ova polja karakteriziraju time to u realnome trasiraju novu brazdu u odnosu na spoznavanje, koje bismo od pamtivijeka mogli pripisati bogu. Razlika koja osigurava postojanje Freudova polja je paradoksalna, jer je frojdovsko polje polje koje se po svoj o j prirodi gubi. Tu je nenadomjestiva prisutnost psihoanalitiara kao svjedoka o v o g gubitka. Na toj razini ne moemo vie nita izvui j e r to je isti gubitak koji se ne plaa nikakvim dobitkom, ukoliko se ne radi preuzimanju u funkciji nagona gubitak nastaje u sjenovitoj zoni koju naznaava kosa crta koj o m odjeljujem formule to se razvijaju linearno prema svakom od ovih izraza, nesvjesno, ponavljanje, prijenos. to se tie tih injenica analitike prakse, ova zona gubitka ak na izvjestan nain pojaava mranjatvo, vrlo karakteristino za ovjekovo stanje u nae doba takozvane informacije mranjatvo za koje, a da ne znamo ba zato, vjerujem da e u budunosti izgledati bezazleno. Uloga koju je analiza preuzela u propagiranju stila, koji se sam naziva american way of life, jest upravo ono to oznaavam pod ovim izrazom mranjatva, utoliko to revalorizira ve davno oborene pojmove na polju psihoanalize, kao npr. prevladnost funkcije Ja. Stoga, dakle, prisutnost psihoanalitiara tamo gdje se pojavljuje ispraznost njegova diskursa, mora biti ukljuena u pojam nesvjesnoga. M i , dananji psihoanalitiari, treba da o v o j ljaki v o d i m o rauna u naim operacijama kao caput mortuum otkrivanja nesvjesnoga. Ona opravdava, unutar analize, odravanje konfliktne situacije, neophodne za postojanje same analize. A k o je tono da analiza poiva na temeljnom sukobu, na poetnoj i radikalnoj drami svega to se moe staviti u rubriku psihikog, obnova na koju sam podsjetio, a koja se zove 137

pozivanje na polje i na funkciju govora i jezika u psihoanalitikom iskustvu, ne trai da bude poloaj iscrpljivanja u odnosu na nesvjesno, budui da je ona sama intervencija u sukobu. O v o pozivanje ima svoju neposrednu vanost u tome to je i samo odraz prijenosa. Ovo je isto tako priznato upravo zbog toga to se moglo predbaciti m o m seminaru da igra, u odnosu na moje sluateljstvo, opasnu ulogu, kako je smatralo u svojoj ortodoksnosti psihoanalitiko udruenje, opasnu, j e r sam zahvatio u prijenos. Dakle, daleko od toga da ja to odbijam, ovaj odraz prijenosa ini mi se u stvari radikalnim, budui da je sastavni dio ovog obnavljanja veze s Freudovim otkriem. To pokazuje da je uzrok nesvjesnom a vidite da rije uzrok treba uzeti u njenoj dvosmislenosti, kao stvar koju treba podrati, ali isto tako i funkcija uzroka na razini nesvjesnoga ovaj uzrok m o r a biti posve shvaen kao izgubljena stvar. A to nam je jedina mogunost koju m o e m o postii. Zato sam u neshvaenom pojmu ponavljanja istakao podruje k o j e pripada uvijek promaenom susretu, promaenoj srei. Funkcija promaaja je u sreditu analitikog ponavljanja. Susret je uvijek promaen, to ini, spram tyh, nitavnost ponavljanja, njegovo konstitutivno prikrivanje. P o j a m ponavljanja podupire dvojbu: ili da isto preuzmemo kao analitiari nau implikaciju u raspravija kom karakteru nesloge svega iznesenog u naem iskustvu ili, da se pojam ispravi na razinu neega to bi bilo teko objektivirati, osim transcendentalnom analiz o m uzroka. Ona bi se izrazila polazei od klasine formule ablata causa tollitur effectus mi bismo samo istakli jedninu protaze, ablata causa, stavljajui u mnoinu izraze apo doze, tolluntur effectus to u odsutnosti uzroka. bi znailo da su uinci su podvrgdobri samo Svi uinci

nuti pritisku transfaktualnog reda, uzronog, koji trai da u e u njihovo kolo, ali ako bi se o n i dobro drali 138

za ruku, kao u pjesmi, sprijeili bi da se uzrok umijea u njihov krug. Ovdje ne treba definirati nesvjesni uzrok ni kao biv stvujue, niti kao ne bivstvujue kao to to kae, mislim, Henri Ey, da je to jedno ne bivstvujue koje pripada mogunosti. Ona (mogunost) je in terdikcija koja donosi biu neko bivstvujue usprkos svom ne doga anju, ona je funkcija nemogueg na emu se temelji izvjesnost.

3 To nas dovodi do funkcije prijenosa. Jer, to neodreeno istog bivstvovanja koje nema pristupa odre enju, taj primarni poloaj nesvjesnoga koji se artikulira kao konstituiran neodredivou subjekta to je ono emu nam prijenos omoguava pristup, na enigmatski nain. To je gordijski vor koji nas dovodi do toga subjekt trai svoju izvjesnost. A izvjesnost samog analitiara u vezi s nesvjesnim ne m o e se izvui iz pojma prijenosa. Neobino je to se zamjeuje mnogostrukost, plura Iitet, odnosno vieznanost koncepcija prijenosa, koje su u analizi bile formulirane. Ne kanim v a m iznijeti iscrpan pregled. Pokuat u vas voditi izabranim putovima istraivanja. Od same pojave prijenosa u Freudovim tekstovima i uenjima, vreba na nas opasnost od nekog iskliznua, koje ne treba pripisati Freudu a to j e , da u pojmu prijenosa vidimo samo pojam ponavljanja. Ne zaborav i m o da nam Freud, predstavljajui ga, kae Ono ega se ne moemo prisjetiti ponavlja se u postupku. Da bi se otkrilo to ponavlja taj postupak, on je preputen rekonstrukciji analitiara. M o e se vjerovati da se neprozirnost traume takva kakvu je Freudovo miljenje sauvalo u njenoj poetnoj funkciji, za nas, naime, otpor znaenja smatra posebno odgovornom za ogranienost sjeanja. 139

Napokon, tu bismo se mogli dobro snalaziti u vlastitom teoretiziranju, spoznavi da postoji vrlo znaajan momenat prelaza moi od subjekta na Drugoga, onoga koji nazivamo veliki Drugi, mjesto govora, virtualno mjesto istine. Da li je to mjesto, gdje se pojavljuje pojam prijenosa? Prividno je tako, i toga se esto drimo. Ali, pogledajmo iz bliega. Taj momenat nije u Freuda jednostavno granini momenat, koji bi odgovarao onome to sam oznaio kao momenat zatvaranja nesvjesnoga, vremenska pul sacija koja ini da ono nestane u izvjesnom trenutku svog iskaza. K a d Freud uvodi funkciju prijenosa, trudi se da dobro oznai taj momenat kao uzrok onoga to nazivamo prijenosom. A Drugi, latentan ili ne, od poetka je prisutan u subjektivnoj objavi. On je ve tu, kad se iz nesvjesnog neto poelo izruivati. Analitiareva interpretacija samo prikriva injenicu da je nesvjesno ako je ono to to ja kaem, naime, igra oznaitelja ve u svojim formacijama san, lapsus, simptom krenulo putem interpretacije. Drugi, veliki Drugi je ve tu u ostvarenju nesvjesnog, ma koliko ono bilo kratkotrajno. Freud nam od poetka ukazuje da je prijenos bitan otpor, bertragungswiderstand. Prijenos je sredstvo preko kojega se prekida komunikacija nesvjesnoga, preko kojega se nesvjesno zatvara. Daleko od toga da bude prelazak moi na nesvjesno, prijenos je naprotiv njegovo zatvaranje. Bitno je naznaiti paradoks koji se openito izraava u o v o m e koji se ak m o e nai u Freudovom tekstu da analitiar treba ekati na prijenos da bi zapoeo s interpretacijom. Naglasit u o v o pitanje, j e r je ono razme a dobrog i loeg naina shvaanja prijenosa. U analitikoj praksi postoji vie naina da se to uini. Oni se nuno ne iskljuuju. Oni se mogu definirati na razliitim razinama. Na primjer, ako su koncepcije odnosa subjekta prema jednoj od ovih instanca, to je Freud

140

u drugom dijelu svoje Topike definirao kao ideal za Ja ili Nad ja, parcijalne, to je esto samo lateralno vi enje onoga to je bitan odnos prema velikom Drugom. Ali, ima i drugih razilaenja, koja su nesvodljiva. Postoji jedna koncepcija, koja, tamo gdje se formulira, moe samo kontaminirati praksu ona koja trai da analiza prijenosa djeluje na temelju veze sa zdravim dij e l o m subjektova Ja, i da se sastoji u pozivanju na zdrav razum da bi mu ukazala na iluzorni karakter takvih njegovih dranja unutar odnosa prema analitiaru. To je teza koja obara ono emu se radi, naime uprisutnjenje ove shize subjekta, koja se ostvaruje tu, u samoj prisutnosti. Pozivati se na zdravi d i o subjekta, koji bi bio tu u realnome, sposoban da s analitiarem prosu uje ono to se zbiva u prijenosu, znailo bi ne priznati da je upravo taj dio sudionik u prijenosu, da on zatvara vrata, ili prozor, ili zaslon, kako hoete i da je ljepotica s k o j o m elite razgovarati tamo iza, i samo eka da se zaslon podigne. Zato u t o m asu interpretacija postaje odluujua, j e r je potrebno obratiti se ljepotici. Tu u samo ukazati na to, da ova shema obre model koji se ima u glavi. N e g d j e sam kazao da je nesvjesno diskurs Drugoga. Dakle, diskurs Drugoga koji treba ostvariti, diskurs nesvjesnoga, ne nalazi se s one strane za pora, on je izvana. Upravo on, ustima analitiara, zove da ponovo ostvarimo zaslon. Preostaje da se naznai paradoks koji je u ovoj kretnji zatvaranja kao poetnom momentu kad interpretacija moe dostii svoj domet. A tu se otkriva trajna konceptualna kriza koja postoji u analizi u vezi s nainom na koji treba shvatiti funkciju prijenosa. Proturjenost njegove funkcije koja omoguuje da se shvati kao dodirna toka interprettivnog dometa, utoliko to je on u odnosu na nesvjesno trenutak zatvaranja sve to uvjetuje da ga smatramo onim to on jest, naime, v o r o m . Smatrat emo ga ili ne, gordijskim vorom, to treba vidjeti. On jest vor i navodi nas na 141

to da ga razrjeujemo to ja ve vie godina inim i to u topikim razmatranjima koja, nadam se, nee biti izlino iznijeti. 4 U analizi postoji kriza, a ja imam razloga, budui da u tome nema nita pristranog, da izaberem posljednji tekst, koji to moe najoitije pokazati, jer nije osrednji. To je zgusnuti, v r l o privlaan lanak Thomasa S. Szasza koji nam govori iz Sirakuze, to ga, naalost, ne ini srodnim Arhimedu, j e r se ta Sirakuza nalazi u dravi N e w Y o r k ; u zadnjem broju International Journal of Psychoanalysis. Autora je u t o m lanku nadahnula jedna ideja koherentna s istraivanjem, koje nadahnjuje i njegove prethodne lanke, to je zaista dirljivo istraivanje autentinosti analitikog puta. Posve je zapanjujue da jedan od autora najuvae nijih u svom krugu, krugu amerike psihoanalize, razmatra prijenos samo kao psihoanalitiarevu obranu i zavrava zakljukom poput ovoga prijenos je oslonac na kojem poiva cjelokupna struktura psihoanalitikog tretmana. To je p o j a m koji on naziva inspired klonim se uvijek lanih prijatelja u engleskom rjeniku, pokuao sam da mu odvaem prijevod. ini mi se da o v o inspired ne znai nadahnut, inspiriran, v e neto poput usluan (officieux) to je usluan koncept koliko i neophodan citiram i prua utoite harbour ne samo klicama svog vlastitog razaranja, ve i razaranja same psihoanalize. Zato? Zato to nastoji postaviti linost analitiara izvan kunje realnosti, takve u kakvu moe zapasti sa svojim pacijentima, svojim kolegama i samim sobom. Ovaj rizik this hazard treba biti iskreno frankly priznat. Ni profesionalizacija, ni podizanje standarda, ni didaktike analize dovedene do prisiljavanja coerced training analysis ne mogu nas zatititi od ove opasnosti. A tu dolazi do zbrke 142

samo nas integritet analitiara i analitike situacije moe spasiti od gaenja the unique dialogue jedinstvenog dijaloga izme u analitiara i analiziranog. Taj posve izmiljen procijep uvjetovan je za autora injenicom da bi on m o g a o shvatiti analizu prijenosa samo u okviru pristanka dobivenog od zdravog dijela ja, onoga koji je u stanju prosuditi realnosti i otkloniti iluziju. N j e g o v lanak poinje tako, logino prijenos je nalik pojmovima poput greke, iluzije ili fantazma. K a d je uveo prisutnost prijenosa, preostaje samo pitanje slaganja izme u analiziranog i analitiara, s t o m razlikom to je analitiar tu sudac bez opoziva i priziva, pa smo dovedeni do toga da svu analizu prijenosa nazovemo poljem istog rizika, bez kontrole. Uzeo sam taj lanak kao krajnji sluaj, ali izrazit, koji nas potie da obnovimo odre enje koje bi uvelo u igru jedan drugi red. To je red istine. Istina se temelji samo na tome da se govor, ak i laljiv, poziva na nju i potie j e . Ta je dimenzija uvijek odsutna iz logikog pozitivizma koji dominira u analizi pojma prijenosa kod Szasza. M o g l o se govoriti, u vezi s m o j o m koncepcijom nesvjesne dinamike, intelektualizaciji p o d izlikom da sam u prvi plan postavio funkciju oznaitelja. Zar se ne primjeuje da u o v o m operativnom nainu gdje se sve odigrava u suoavanju izme u realnosti i konotacije iluzije, koja v o d i pojavi prijenosa boravi tobonja intelektualizacija? Daleko smo od toga da razmatramo dva subjekta u dualnom poloaju, da raspravljamo objektivnosti koja bi se tu odloila kao uinak pada pritiska u ponaanju, mi moramo izazvati pojavu podruja mogue varke. K a d sam uveo subjekt kartezijanske izvjesnosti kao neophodno polazite svake nae spekulacije onome to otkriva nesvjesno, dobro sam oznaio kod Descartesa ulogu bitne protutee koju ima Drugi koji, kae se, ne smije ni u kom sluaju biti varljiv. U analizi je opasno da taj 143

drugi bude prevaren. To nije jedina dimenzija koju treba shvatiti kod prijenosa. Ali, priznajte, ako postoji ijedno podruje u govoru u kojem varka moe uspjeti, to je zasigurno ljubav, koja prua model. Najbolji nain da se uvjerimo u kojoj se mjeri varamo jest da uvjerimo drugoga u istinu onoga emu prilazimo! N i j e li to temeljna struktura dimenzije ljubavi, struktura koju moemo zamisliti zahvaljujui prijenosu? Uvjeravajui dragoga da posjeduje ono to nas moe upotpuniti, mi uvjeravamo sebe da moemo nastaviti ne poznavati ono to nam upravo nedostaje. Krug obmane, utoliko to e u navedenoj toki uiniti da se pojavi dimenzija ljubavi posluit e nam kao uzorni pristup za pokazivanje obrata koji se zbiva. Ali, to nije sve to sam vam htio rei, jer nije to ono to radikalno uzrokuje zatvaranje, koje donosi prijenos. Ono to ga uzrokuje i to e biti druga strana naeg ispitivanja pojma prijenosa, to je strana koja se odnosi na upitnik upisan na lijevoj strani, strani sjene, nedostupnoj strani oznaio sam je kao predmet a.

ODGOVORI F. W A H L : Na koju bi se teoriju spoznaje u sustavu postojeih teorija moglo nadovezivati ono to ste rekli u prvoj polovici izlaganja? K a k o sam upravo rekao, da je novost frojdovskog polja u tome to nam u iskustvu daje neto to je kao takvo potpuno shvaeno, nije udno to ne nalazite model kod Plotina. K a d sam to rekao, znam da sam ja, usprkos svom odbijanju da slijedim prvo Millerovo pitanje subjektu ontologije nesvjesnoga, ipak ispustio mali krajiak konopa pomou vrlo, vrlo preciznih referencija. Govorio sam , . Pomou sam vrlo precizno smjerao na formulaciju koju daje Henri Ey, to se ne moe rei da je najkompetentnije to se tie nesvjesnoga on 144

uspijeva negdje smjestiti nesvjesno u svojoj teoriji svijesti. Govorio sam , zabranjenom, reeno da ne. ne ide daleko kao isto metafizika indikacija, i tu ne mislim prei granicu koju sam sebi postavio. Ali, ipak, to strukturira neki savreno prenosiv nain, toke na koje ste oslonili vae pitanje. U nesvjesnom postoji znanje koje se ne moe shvatiti posve kao znanje, koje se dovrava, zatvara. , , , i sline formule jo uvijek previe supstantiviraju nesvjesno. Zato ih ja paljivo izbjegavam. Ono to postoji s druge strane, to sam nazvao ljepoticom iza kapaka, to je ono emu se radi, a to danas nisam dotaknuo. Treba oznaiti kako je neto od subjekta pozadi magnetizirano, magnetizirano do visokog stupnja disocijacije, shize. To je kljuna toka u kojoj treba vidjeti gordijski vor. P. K A U F M A N N : Koji je odnos izme u onoga to ste oznaili kao trosku, ljaku, i onoga emu ste prethodno govorili kao ostatku? Ostatak je uvijek u ljudskom ivotu plodan. Troska je ugaeni ostatak. Ovdje je p o j a m troska upotrebljen u posve negativnom znaenju. On smjera na stvarno nazadovanje do kojeg moe doi na teoretskom planu psiholoke spoznaje, u onoj mjeri u kojoj se analitiar na e u polju koje mora izbjegavati. On onda trai potvrde u teorijama koje se izvode kao ortopedske, prilago ava jue terapije, koje pripremaju subjektu pristup najmit skijim shvaanjima happinessa. T o , zajedno s nekritikim postupanjem s evolucionizmom stvara ugo aj nae epohe. Troska su ovdje sami analitiari, nita drugo dok je otkrie nesvjesnog jo svjee, i prilika je, kakve nije bilo, za prevrat. 15. travnja 1964.

11
Analiza i istina,

ili zatvaranje nesvjesnoga


Rei istinu, lagati, prevariti se. Laem i mislim. Homunkul ili $. Valjanost psihologije. Iluzija i njeno ispravljanje. Prijenos je provo enje realnosti nesvjesnoga. Proli sam put uveo pojam prijenosa. To sam postavio problematski, temeljei se na tekoama koje on postavlja analitiaru. Iskoristio sam sluajnost koja mi se pruila kad sam naiao na posljednji lanak objavljen u slubenom glasilu za psihoanalizu, International Journal of Psychoanalysis, koji ak dovodi u sumnju upotrebu pojma prijenosa u psihoanalizi. Nastavit u s izlaganjem.

1 Prema autoru, smatra se da analitiar naznaava pacijentu vie ili manje oigledne uinke nesuglasica koje nastaju s obzirom na realnost analitike situacije, naime, s obzirom na dva realna subjekta koji su tu prisutni. Najprije imamo sluaj kad je uinak nesuglasica v r l o oit. Moe se vidjeti ilustriran pod humoristikim perom jednog Spitza, veterana koji poznaje sredstvo da zabavi svoju publiku. On uzima za primjer svoju pacijenticu, koja ga u snu koji nazivamo prijenosnim t j . u snu u kojem ostvaruje ljubav sa svojim analitiarem, a u o v o j prilici je to Spitz vidi s bujnom p l a v o m kosom 146

to e se svakoj osobi koja je vidjela jajoliku lubanju te linosti, a on je d o v o l j n o poznat da bi b i o slavan, uiniti sluajem na kojem e analitiar moi dobro pokazati subjektu do kojih iskrivljenja dovode efekti nesvjesnoga. Ali, kad treba okvalificirati ponaanje pacijenta kao neljubazno prema analitiaru onda postoji jedna od dvije stvari, kae Szasz, ili se pacijent slae, ili se on uope ne slae; tome tko ima pravo tko e odluiti, ako ne naelna postavka, da analitiar ima uvijek pravo. To nas prebacuje prema ujedno mitskom i idealiziraju em polu, koji Szasz naziva integritet analitiara. to to znai, ako ne povratak dimenziji istine. Ja, dakle, mogu samo smjestiti ovaj lanak u onu perspektivu u koju ga smjeta i njegov autor, smatrajui da ne djeluje na heuristikoj osnovi, ve na eristikoj, i izraavajui, u svojoj refleksiji u procijepu, prisutnost stvarne krize svijesti u funkciji analitiara. Ova nas kriza svijesti zanima samo lateralno, budui da smo pokazali da k tome nuno tei izvjestan unilateralan nain teoretiziranja prakse analize prijenosa. Na to smo ve davno ukazali. Da bismo doli do g o t o v o fenomenolokih podataka koji nam omoguuju da opet postavimo problem t a m o gdje on jest, proli sam vam put ukazao, da je u odnosu jednog prema drugome (subjektu), koji se uspostavlja u analizi, jedna dimenzija izmakla. Jasno je da se ovaj odnos uspostavlja na planu koji nije reciproan, simetrian. To ustanovljuje Szasz, alei s nepravom u o v o m odnosu jednoga prema drugome uspostavlja se istraivanje istine, gdje se pretpostavlja, da jedan zna, u najmanju ruku da zna vie od drugoga. Iz toga izvire odmah pomisao, da, ne samo da on ne smije da se prevari, ve i da ga se moe prevariti. To prevariti se u isti je mah prebaeno na subjekt. Ne radi se samo tome da je jednostavno subjekt statiki u manjku, u zabludi. On je u svom diskursu ivo, bitno smjeten u dimenziju toga prevariti se.

147

Nalazim te naznake jo kod jednog analitiara. Radi se of Niinbergu, koji je napisao u International The Journal Will of je opoPsychology, 1926, lanak p o d naslovom

Recovery.

Recovery nije zapravo

ozdravljenje, to

ravak, povratak. Rije je vrlo dobro izabrana i postavlja pitanje koje zasluuje panju. to, konano, moe na gnati pacijenta da potrai analitiara, da od njega zatrai neto to on naziva zdravlje, kad je njegov simptom takav teorija nam to kae da mu donosi izvjesno zadovoljenje? M n o g i m primjerima, ne bez humora, Nnberg je bez muke pokazao da ne treba mnogo zakoraiti u analizu, da bi se vidjelo, da ono to je motiviralo pacijenta da zatrai zdravlje, ravnoteu, da je to upravo njegov nesvjesni cilj u svojem najneposrednijem dometu. K a k v o mu, na primjer, utoite prua pribjegavanje analizi, da bi uspostavio m i r u svojoj kui kad zakae u svojoj seksualnoj funkciji, ili pri kakvoj izvanbranoj elji! Od samog poetka pacijent potvr uje da time to naputa svoj d o m eli suprotno od onoga to je predloio kao svrhu svoje analize ne spaavanje svojega braka, ve njegov prekid. Mi smo konano najtjenje u samom inu angairanja analize i, dakle, izvjesno pri njenim prvim koracima suoeni s dubokom dvosmislenou svake tvrdnje pacijenta i sa injenicom da ona sama po sebi ima dvostruko lice. K a o da e najprije uspostavlja u nekoj lai, i pomou nje, tako vidimo nastajanje dimenzije istine, pri emu ona nije, pravo rekavi, uzdrmana, jer se la kao takva i sama postavlja u tu dimenziju istine.

2 Vi shvaate zato je odnos subjekta prema oznaitelju znak koji smo htjeli postaviti u prvi plan u opem ispravljanju analitike teorije, jer on je prvi i konstituirajui pri uspostavljanju analitikog iskustva, kao i u temeljnoj funkciji nesvjesnoga.

148

To nesumnjivo znai da smo u naoj didaktikoj postavci ograniili nesvjesno na o n o to bi se m o g l o nazvati njegovom najuom platformom. Ali, upravo u odnosu na ovu toku diobe m o e m o izbjei greku bilo kakve supstantifikacije. Usredotoit emo stvari na shemu sa etiri kuta, na naem nacrtu, koji razlikuje plan iskazivanja od plana iskaza. Njena upotreba se objanjava time to suvie formalna logiarska misao unosi apsurdnosti, naime an tinomiju uma u iskazu ja laem, kad svatko zna da je nema. Svakako je pogreno odgovoriti tome ja laem, da, ako kae ja laem, znai da govori istinu, dakle ti ne la e, i tako redom. Posve je jasno, da je ja laem, usprkos svom paradoksu, posve vaee. Doista, ono ja koje iskazuje, ja iz iskazivanja, nije isto to i ja iz iskaza, tj. shifter koji ga u iskazu oznaava. Tada mi je, s toke s koje iskazujem, posve mogue valjano formulirati da ja ja, koje u tom asu formulira iskaz upravo lae, da je lagalo maloas, da e lagati nakon toga, ili ak da, govorei laem, ono potvr uje da ima namjeru prevariti. Ne treba ii suvie daleko, da bi se ovaj primjer ilustrirao pogledajte idovsku priicu vlaku, za koji jedan od dva sudionika u priici tvrdi da e njime putovati. Ja idem u Lemberg, odgovara Zato zaista pomislio tamo da ide, ide u mi a ti kae mi kae on, na to mu drugi da to ide u Lemberg, samo da kad bih ti ja govori,

Krakov? da doista od

Ta podjela na iskaz i iskazivanje ini

ja laem, koje je na razini lanca iskaza laem je ozna itelj, koji je u Drugome dio rjenikog blaga gdje ja, determinirano retroaktivno, postaje stvoreno znaenje na razini iskaza, onoga to proizvodi na razini iskazivanja nastaje ja te varam. Ja te varam proizlazi iz toke odakle analitiar oekuje subjekt i alje mu prema formuli svoju vlastitu poruku u istinskom znaenju, tj. u obrnutom obliku. Ono kae u tome ja te varam, to 149

ti alje inei to,

kao poruku, ti kae

upravo je

ono

to

ti ja izraavam,

istinu.

Na putu obmane na koji se uputa subjekt, analitiar je u mogunosti da formulira to ti kae istinu, a naa interpretacija ima smisla samo u ovoj dimenziji. H t i o bih vam ukazati na p o m o koju nam prua ova shema u shvaanju temeljnog Freudovog postupka, koj i m datiram mogunost otkrivanja nesvjesnoga koje j e , sigurno, tu oduvijek, u Talesovo vrijeme kao i na razini najprimitivnijih naina me uljudskih odnosa. Prenosimo na tu shemu kartezijansko ja mislim. Sigurno, razlikovanje iskazivanja od iskaza omoguuje uvij e k izmicanje, a time i moguu toku spoticanja. U stvari, ako je neto uspostavljeno od cogito, to je registar misli, kao neto to je izvueno iz opozicije prema pro tenosti krhki status, ali dovoljan u redu znaenjske konstitucije. K a i m o , da tome cogito daje izvjesnost upravo zauzimanje mjesta na razini iskazivanja. Ali, status za ja mislim, je isto tako ogranien, isto tako minimalan, isto tako punktualan mogao bi isto tako biti u slubi konotacije to ne znai nita kao za spomenuto ja laem. Moda, uvjeri mislim svedeno na ovu punktualnost da se odnosu na svako

samo u

apsolutnu sumnju u

150

cogito

iskazivanje

znaenje, ukljuujui i svoju, ima jo krhkiji status od onoga gdje se m o g l o o b oriti na ja laem. Prema tome, usudit u se okvalificirati kartezijansko ja mislim subjektu kao daje neto to sudjeluje, u svojoj tenji za izvjesnou, u nekoj vrsti pobaaja. Razlika statusa, koju dimenzija otkrivena frojdovskim nesvjesnim, proizlazi iz elje, koju treba smjestiti na razini cogito. Ono to pokree iskazivanje, ono emu govori svako iskazivanje, pripada elji. Usput vam napominjem, da elja kakvu ja formuliram, u odnosu na ono to nam donosi Freud, kazuje vie tome. Zakait u za funkciju kartezijanskog cogito izraz nedonoe ili homunkul. Ona je prikazana nazadovanjem koje se doga alo u povijesti, nazadovanjem onoga to nazivamo misao, a koje se sastojalo u tome, da se ja iz cogito smatra homunkulom koji se odavno pokazuje svaki put, kad se hoe provoditi psihologija svaki nitavnost ili nesklad, put kad se obrazlae psiholoka

time to je u ovjeku prisutan uveni mali ovjeuljak koji njime upravlja i koji je upravlja kola toka, za koju se danas kae da je toka sinteze. Funkcija tog ovjeuljka je ve demaskirana u predsokratovskoj misli.

M i , naprotiv, u svom rjeniku simboliziramo subjekt pomou prekrienog $ [ S ] , ukoliko je on konstituiran kao drugi (po redu), u odnosu na oznaitelja. 151

Da vam ilustriram, podsjetit u vas da se stvar moe najjednostavnije prikazati unarnom crtom. Prvi oznai telj, to je urez kojim je oznaeno, na primjer, da je subjekt ubio jednu ivotinju. Zbog toga ureza on se nee zabuniti u svom sjeanju, nakon to bude ubio jo deset ostalih. On se nee trebati sjeati koja je koja, i polazei od te unarne crte on e ih brojiti. Sam subjekt se oznaava unarnom crtom, i najprije se oznaava tetoviranjem kao prvim od oznaitelja. K a d je taj oznaitelj, taj jedan, uspostavljen iznos je jedno jedan. Na razini ne jednog, ve jednog jedan, na razini iznosa, subjekt se smjeta kao takav. Pri tome se ve dva jedan razlikuju. T a k o se oznaava prva shia, koja uzrokuje da se subjekt kao takav razlikuje od znaka u odnosu na koji se mogao najprije konstituirati kao subjekt. Pokazujem vam da se uvate, da ne pobrkate funkciju $ sa slikom predmeta a, utoliko to subjekt na taj nain vidi sebe udvostruenog vidi sebe kao da je konstituiran odraenom, trenutanom, privremenom slikom nadmoi, zamilja se ovjekom samim tim to zamilja. A k o u analitikoj praksi obiljeimo subjekt u odnosu na realnost, kakvu pretpostavljamo da nas konstituira, a ne u odnosu na oznaitelja, to znai pad u degradaciju psiholoke konstitucije subjekta.

3 Svako polazite od odnosa subjekta prema realnom kontekstu moe imati svoje opravdanje u takvom iskustvu psihologa. M o e dati rezultate, imati uinka, omoguiti sastavljanje tabele. Sigurno, uvijek e to biti u kontekstima u kojima mi stvaramo realnost npr. kad predlaemo subjektu testove koje smo sami izradili. To je domena valjanosti onoga to nazivamo psihologijom, koja nema nikakve veze s razinom na kojoj podravamo 152

psihoanalitiko iskustvo, i, ako to mogu rei, nevjerojatno uvruje liavanje subjekta. Ono to sam nazvao psiholoki izolat nije stara, ili uvijek mlada, tradicionalno sazdana monada kao sredi te spoznaje, jer lajbnicovska monada npr. nije uope izolirana, ona je sredite spoznaje, ona nije odvojena od kozmologije, ona je u kozmosu sredite, gdje se izvrava ono to je zavisno od infleksije, kontemplacija ili harmonija. Psiholoki izolat se nalazi u pojmu Ja koji je devijacijom, koja j e , mislim, samo zaobilaznica pomijean u analitikoj misli sa subjektom koji je u opasnosti u odnosu na realnost. Najprije elim naznaiti da je ovaj nain teoretiziranja radnji u potpunom neslaganju, u potpunom razdoru s onim na to nas iskustvo navodi da ga promiemo, i to ne moemo izostaviti iz analitikog teksta s funkcijom unutarnjeg predmeta. Izrazi introjekcija i projekcija uvijek se upotrebljavaju na sreu. Ali, sigurno, ak u tom kontekstu epave teoretizacije, dano nam je neto to na svakoj strani dolazi u prvi plan, a to je funkcija unutranjeg predmeta. Ona se polarizirala u krajnosti u tom dobrom ili loem predmetu oko ega se sigurno okree sve to u ponaanju subjekta predstavlja iskrivljenje, otklon, paradoksalan strah, strano tijelo. To je i operativna toka na kojoj su, u hitnim sluajevima na primjer pri izboru subjekata za razna zaduenja, za rukovodioce, kibernetiare, kad se radi obuavanju pilota u avijaciji ili vlakovo a neki zabiljeili, da se radi koncentriranju fokusiranja brzom analizom, odnosno munjevitom analizom, odnosno upotrebom izvjesnih testova za linost. Treba postaviti pitanje statusa tog unutarnjeg predmeta. Da li je to predmet zamjedbe? K a k o mu pristupiti? Gdje se on pojavljuje? U nastavku ovog ispravljanja, u emu bi se sastojala analiza prijenosa? Pokazao sam vam model koji e trebati nadalje usavravati, dakle, shvatite ga kao problematiki model. Sheme usredotoene na funkciju ispravljanja iluzije imaju 153

takvu privlanu mo, tako da nikad neu prerano lansirati neto to bi predstavljalo prepreku. A k o je nesvjesno ono to se prema vremenskoj pulsaciji zatvara im se otvorilo, ako s druge strane ponavljanje nije jednostavno stereotipija ponaanja, ve ponavljanje u odnosu na neto uvijek promaeno, vidite sada da bi prijenos takav smo sebi predstavili, kao nain pristupa onome to se skriva u nesvjesnom mogao biti sam po sebi nestalan put. A k o je prijenos samo ponavljanje, bit e to ponavljanje uvijek istog neuspjeha. A k o prijenos zahtijeva da pomou ponavljanja vrati kontinuitet jednom doga aju, on e to uiniti samo oivljavajui odnos koji je po svojoj prirodi sinkopiran. Vidim o , dakle, da prijenos kao operativni nain ne bi b i o u stanju da se pomijea s djelovanjem ponavljanja, s obnavljanjem onoga to je skriveno u nesvjesnom, naime s katarzom nesvjesnih elemenata. K a d vam g o v o r i m nesvjesnom kao onome to se pojavljuje u vremenskoj pulsaciji, moe vam se pojaviti slika vre koja se otvara, na dnu koje e se ostvariti ulov ribe. Prema slici bisage nesvjesno je neto izuzetno, zatvoreno iznutra, u to moramo prodrijeti izvana. Ja, dakle, obrem topologiju tradicionalnih slika, pokazujui vam ovu shemu

Morat ete je prekriti optikim m o d e l o m koji sam vam dao u svom lanku Remarque sur le rapport de Daniel Lagache, u vezi s idealnim Ja i idealom ja. Vidjet ete da se subjekt kao ideal konstituira u Drugome, da on mora izotriti ono to dolazi kao ja, ili idealno Ja koje nije ideal za Ja tj. mora se konstituirati u svojoj 154

imaginarnoj realnosti. Ova shema osvjetljava naglaavam to u vezi s posljednjim elementima koje sam iznio oko skopikog nagona da tamo, gdje se subjekt vidi, naime gdje se kuje ova realna i okrenuta slika njegova vlastitog tijela datog u shemi za Ja, to nije tamo odakle se on promatra. Ali, doista, on se vidi u prostoru Drugoga, a toka odakle se on gleda je tako er u tom prostoru. Dakle, tu je i toka odakle on govori, j e r utoliko to on govori, na mjestu Drugoga poinje on uspostavljati tu istinitu la, ime se privue o n o to od elje sudjeluje na razini nesvjesnoga.

Optiki model prikazan u Remarque sur le rapport de Daniel Lagache

Dakle, subjekt m o r a m o razmatrati u odnosu na vru posebno u odnosu na njen otvor, koji tvori njen bitni karakter kao da je unutar nje. N i j e vano ono to ulazi, u skladu s rijeima Evan elja, ve ono to iz nje izlazi. M o e m o shvatiti zapor nesvjesnoga kao neto to igra ulogu zatvaraa predmet a, isisan, usisan, na otvoru vre. M o e m o nacrtati sliku nalik onim velikim bubnjevima u kojima se mijeaju brojevi za lutriju. Ono to se u toj velikoj ruleti probavi, prvi iskazi slobodne 155

asocijacije, izlazi van u intervalu kad predmet ne zaep ljuje otvor. Ova gruba, elementarna slika omoguuje vam da povratite konstitutivnu funkciju simbolikoga u njenu recipronu kontrapoziciju. To je igra subjekta, ravnopravna ili neravnopravna, s onim to se prikazuje u stvarnoj akciji analitikog manevra. Ta shema je posve nepotpuna, ali to je buldoer shema, koja omoguava spoznaju da je prijenos ujedno prepreka rememoriranju i uprisutnjenju zapora nesvjesnoga, koji je u navedenom asu uvijek promaaj pravog susreta. M o g a o bih vam ilustrirati sve to mnogostrukosti i neskladu formula koje su dali analitiari za funkciju prijenosa. Sigurno je da je prijenos jedno, a terapeutski cilj drugo. Prijenos se ne smije brkati s obinim sredstvom. Tu se nalaze dva ekstrema onoga to je bilo formulirano u analitikoj literaturi. K o l i k o ete puta proitati formule koje, na primjer, spajaju prijenos s po istovjeenjem, a poistovjeenje je samo zastoj, samo laan zavretak analize, koji je vrlo esto pobrkan s normalnim zavretkom. N j e g o v odnos s prijenosom je vrlo uzak, ali upravo u tome to prijenos nije bio analiziran. Obrnuto, vidjet ete da se funkcija prijenosa formulira kao sredstvo realizirajueg ispravljanja, protiv ega je upravlje no cijelo m o j e dananje izlaganje. Nemogue je prijenos smjestiti u bilo koju od ovih referencija. Budui da se radi realnosti, namjeravam prenijeti kritiku na taj plan. Danas u iznijeti aforizam koji e vas uvesti u ono to elim izloiti idui put prijenos nije pokretanje (mise en acte) iluzije, koja bi nas dovela do tog otu ujueg poistovjeenja koje ini svaki konformizam, b i l o to prema idealnom modelu kojemu analitiar ni u kom sluaju ne moe biti oslonac prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. To sam ostavio nerijeeno u pojmu nesvjesnoga udna stvar, to to se sve vie i vie zaboravljalo nisam ni ja do sada spomenuo. Nadam se da u u nastavku mo 156

i opravdati takav postupak. Od nesvjesnog sam do sada spomenuo utjecaj konstitutivnog ina subjekta, j e r to moramo isticati. Ali, ne smetnimo ono to je u prvom redu istakao Freud kao strogo konsupstancijalno dimenziji nesvjesnoga, naime spolnost. T i m e to je analiza sve vie zaboravljala to znai ovaj odnos nesvjesnog prema spolnom, vidjet emo da je ona naslijedila koncepciju realnosti koja vie nema veze s realnou kakvu je Freud postavljao na razinu sekundarnog procesa. Ostavljajui prijenos kao pokretanje realnosti nesvjesnoga, poi emo dalje.

ODGOVORI Dr R O S O L A T O : Mogu vam iznijeti svoja razmiljanja u toku seminara. Najprije jedna analogija vaa shema neobino slii oku. U kojoj mjeri bi malo a igralo ulogu lee? U kojoj mjeri bi ova lea mogla igrati ulogu mrene? Volio bih nadalje da precizirate ono to moete rei idealu Ja i idealnom Ja unutar ove sheme? Na kraju, to razumijevate pod pokretanjem (mise en acte)? Pokretanje (mise en acte) je izraz koji obeaje. N u n o je definirati prijenos pokretanjem, zato da on ne bi b i o mjesto alibija, nedovoljnih operativnih naina shvaenih kao okolianja, koja nisu utoliko neizbjeno nedjelotvorna i koja izvjetavaju granicama analitike intervencije. Danas sam iznio netone definicije koje moemo dati njegovu zavretku, kao to je Balintova kad on govori poistovjeenju s analitiarem. Ako ne uzmete prijenos na ispravnoj razini, koja, moram rei, danas jo nije bila prikazana, a to e biti predmet idueg seminara, m o i ete shvatiti samo djelomine incidence. to se tie vaih primjedbi, to je zabavno. K o d topolo gije se uvijek treba uvati onoga to j o j daje funkciju Gestalt. to ne znai da nam ponekad izvjesni ivi oblici ne pruaju osjeaj da su neka vrst biolokoga napora da bi skovali neto nalik iskrivljenju tih osnovnih topo 157

lokih predmeta koje sam iznio poevi od seminara Poistovjcenju, na primjer, sjeate se sigurno mitre koja je odbaena povrina u prostor s tri dimenzije, koja se sama ponovo kroji. M o g a o bih vam vrlo dobro naznaiti tu toku ih plan anatomske konfiguracije koji kao da nam prikazuje dirljiv napor ivota da dostigne to poloke konfiguracije. Izvjesno je da nam samo ova razmatranja m o g u dati sliku onoga emu se radi, kad je ono koje se nalazi unutra tako er i izvana. Zato su ona posebno neophodna kad se radi nesvjesnome, kad vam prikazujem ujedno kao ono to je unutar subjekta, ali se ostvaruje samo izvana, tj. na onom mjestu Drugoga gdje jedino moe zadobiti svoj status. Ne mogu se ovdje posluiti svime to smo stekli na prethodnim seminarima, zato to je dobar dio mojih slualaca nov. Dakle, ja sam upotrebio istu i jednostavnu shemu vre, i jednostavno uveo pojam zatvaraa. Predmet je zatvara, treba j o samo znati kako. On nije pasivni zatvara, ep, koji sam htio slikovito prikazati da bih usmjerio vau misao na izvjesnu putanju. Dat u potpuniji prikaz, gdje ete moda nai tu srodnost sa strukturom oka. Posve je udnovato to nam struktura oka pokazuje opi oblik na koji se lako podsjetimo svaki put kad pokuamo kronoloki predstaviti odnose subjekta prema svijetu. Nesumnjivo, to nije sluajno. B i l o bi dobro ne zalijetali se na to da ne bismo pristupili predmetu preusko. to g o d bilo, budui da ste napravili tu opasku, iskoristit u da vam naznaim razliku izme u m o j e sheme i one na kojoj Freud prikazuje Ja kao leu kroz koju per cepcija svijest djeluje na amorfnu masu Unbewusstsein. Freudova shema vrijedi koliko vrijedi, isto je tako ograniena u dosegu kao i moja, na izvjestan nain. Ali ipak moete opaziti razliku da sam negdje u shemu htio postaviti Ja, b i o bih napisao i(a). Za nas je tu u pitanju a. 22. travnja 1964.

158

12
Spolnost u nizu oznaitelja
Realnost nesvjesnog je spolna. kineskoj astronomiju Protiv Junga i hermeneutike. Deseksualizacija realnosti. Ulaz u nesvjesno. Anna . i Freudova elja. Zavrio sam proli put s formulom i primijetio sam da se ona svidjela, to mogu pripisati samo tome, to ona sadri obeanja, jer u svom aforizmatikom obliku ona jo nije bila izloena. Rekao sam da emo se uzdati u sljedeu formulu prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. T i m e je najavljeno ono to se u analizi prijenosa najvie eli izbjei.

1 K a d pristupim ovoj formuli na em se u problematinoj situaciji to sam najavio u svom uenju nesvjes nome. Nesvjesno, to su uinci govora na subjekt, to je dimenzija u kojoj se subjekt odre uje u razvijanju uinaka govora, uslijed ega je nesvjesno strukturirano kao jezik. Eto dobrog usmjerenja da se, naoko, svaki domet nesvjesnog istrgne iz realnosti drugaije od one koja uspostavlja subjekt. A ipak je o v o uenje bilo usmjereno na cilj koji sam okvalificirao transferencijalnim. Da bih ponovo usmjerio one do kojih mi je najvie stalo u auditoriju psihoanalitiare u svrhu koja odgovara analitikom iskustvu, samo upravljanje p o j m o m mora, prema razini s koje polazi govor uitelja, voditi rauna djelovanju formulacije na sluateljstvo. Svi smo 159

mi tu, ukljuivi onoga koji pouava, u jednom odnosu prema realnosti nesvjesnoga, koju na zahvat ne samo objelodanjuje, ve, do izvjesne mjere, proizvodi. Pre imo na injenice. Realnost nesvjesnog jest neodriva istina spolna realnost. U svakoj je prilici to Freud artikulirao, kao smijem rei, tvrdoglavo. Zato je to neodriva istina? U pitanju spola mi smo od vremena kad je Freud obrazloio svoje otkrie, tj. od 1900. godine, ili u godinama koje j o j neposredno prethode, znanstveno napredovali. K o l i k o god je znanost spolnosti bila integrirana s naim mentalnim slikama, ne moemo smatrati da je ta znanost koju smo tada uveli, bila tamo oduvijek. Mi znamo malo vie spolnosti. Znamo da spolna podjela, utoliko to vlada kod najveeg dijela ivih bia, jest ono to osigurava odravanje bia jedne vrste. Da li emo zajedno 's Platonom svrstati bie jedne vrste me u ideje, ili ako skupa s Aristotelom kaemo da nije nigdje do li u jedinkama koje je nose, ovdje je to nevano. K a i m o da vrsta opstoji u obliku svojih jedinki. Opstanak konja kao vrste ima smisla svaki konj je prolazan i umire. T i m e shvaate, da je veza izme u spolnosti i smrti, smrti jedinki, temeljna. Egzistencija, zahvaljujui spolnoj podjeli, poiva na kopulaciji, koja je obiljeena dvama polovima koje vjekovna tradicija oznaava kao muki pol i enski pol. Na tome poiva podruje razmnoavanja. Oduvijek su se o k o o v e temeljne realnosti grupirale, harmonizirale ostale osobine vie ili manje vezane za krajnji cilj razmnoavanja. Tu m o g u samo navesti ono to se u biolok o m registru povezuje sa spolnom diferencijacijom u obliku sekundarnih karakteristika i funkcija. Danas znamo kako se na o v o m terenu osnovala u drutvu itava jedna raspodjela funkcija u jednoj naizmjeninoj igri. Najbolje je to znao precizirati moderni strukturalizam, ukazujui da se na razini srodstva, kao opreci prirodnom mnoenju, obavljaju temeljne razmjene dakle, na razini oznaitelja a tu ponovo nalazimo na j elementarni je 160

strukture drutvenog funkcioniranja, koje treba upisati u izraze kombinatorike. Ukljuivanje ove kombinatorike u spolnu realnost postavlja pitanje, nije li tim putem oznaitelj doao na svijet, u ovjekov svijet. Ono to bi opravdano m o g l o potvrditi da je oznaitelj uao u svijet preko spolne realnosti to znai da je ovjek nauio misliti to je skoranje polje otkria, koje poinje korektnijim studiranjem mitoze. T a k o se otkrivaju naini zrenja spolnih stanica, naime dvostruki proces redukcije. U ovoj se redukciji radi gubitku izvjesnog broja elemenata, kromozoma. Svatko zna da nas je to dovelo do genetike. to proizlazi iz te genetike? dominantna funkcija, u odre enju nekih elemenata ivog organizma, jedne kombinatorike koja djeluje u nekim svojim fazama iskljuivanjem ostaloga. Pozivajui se na funkciju malog a, ne upadam u analognu spekulaciju samo naznaujem sklonost zagonetke spolnosti prema igri oznaitelja. Tu samo iznosim opasku da se zaista kroz povijest primitivna znanost ukorijenila u jedan nain miljenja, koji se oslanja na kombinatoriku, na opoziciju kao to su Jing i Jang, voda i vatra, toplo i hladno, i primorava ih da vode ples rije je izabrana zbog svoje metaforinosti, j e r se njihov ples temelji na ritualima plesa potpuno motiviranog spolnom podjelom u drutvu. Ne mogu ovdje odrati teaj, ak ni skraeni, kineskoj astronomiji. Pozabavite se knjigom Leopolda de Saussurea ima s vremena na vrijeme genijalnih ljudi u toj porodici. T a m o ete vidjeti da se kineska astronomija temelji na igri oznaitelja, koji posve odzvanjaju politikom, drutvenom strukturom, etikom, provjeravanjem i najmanje radnje, a ona je ipak vrlo dobra astronomska znanost. Istina j e , do izvjesnog trenutka cijela se nebeska realnost moe upisati samo u jednu iroku konstelaciju oznaitelja. U krajnjem, primitivna bi nauka bila idemo do krajnosti jedna vrst spolne tehnike. Granicu je nemogu 161

e obiljeiti, jer to je ipak znanost. Njihova posve valjana opaanja pokazuju nam, da su Kinezi imali, na primjer, savreno efikasan sistem predvi anja dnevnih i nonih promjena, i to vrlo rano pomou njihovih znatnih biljeenja moemo datirati, a ono je dosta davno da bi se preciznost ekvinocija pokazivala prema nebu, da polarna zvijezda nije na istom mjestu kao i danas. Tu nema diobene crte izme u eksperimentalnog sravnjivanja, koje ostaje valjano za sve, i naela koja su njime upravljala. A Claude Lvy Strauss naglaava da se ne m o e rei da je sve fantazija i dim u primitivnoj magiji, j e r se u njoj skuplja mnotvo posve upotrebljivih iskustava. Ali, ipak dolazi as kad se prekida lanac spolnim uvoenjem tog mehanizma. Ma koliko to izgledalo paradoksalno, raskid nastaje to kasnije to je funkcija oznaitelja implicitnija, manje obiljeena. Ilustrirat u ono to elim rei. N a k o n kartezijanske revolucije i newtonske revolucije, jo nalazimo u srcu pozitivistike doktrine religioznu teoriju zemlji kao velikom fetiu, teoriju savreno koherentnu s izjavom Comtea da nikad neemo upoznati kemijski sastav zvijezda, da e zvijezde i dalje biti prikovane na svom mjestu, t j . ako to znamo postaviti u drugu perspektivu u istoj funkciji oznaitelja. Comte nema sree, g o t o v o u isto vrijeme analiza svjetlosti nam je omoguila da na zvijezdama v i d i m o tisuu stvari, ukljuujui i njihov kemijski sastav. Onda je dolo do rascijepa izme u astronomije i astrologije to ne znai da za velik broj ljudi j o uvijek ne ivi astrologija. 2 K a m o v o d i o v o izlaganje? da se zapitamo treba li nesvjesno smatrati preostatkom o v o g arhaikog spoja misli sa spolnom realnou. Ako je spolnost realnost nesvjesnog pripazite to ovdje treba razrijeiti tako je teko pristupiti stvari, da je mi moda moemo rasvijetliti samo razmatrajui povijest. 162

Povratiti razinu na kojoj ljudska misao slijedi padine spolnog iskustva, koje je ograniilo osvajanje znanosti, to je rjeenje koje je u povijesti uobliila Jungova misao to dovodi do otjelovljenja psihikog odnosa subjekta prema realitetu, pod nazivom arhetip. Dakle, jungizam je ukoliko on od svojih primitivnih naina artikulacije svijeta ini neto postojee, jezgru, kae on, same psihe nuno praen odbacivanjem izraza libido, neutraliziranjem ove funkcije pribjegavanjem pojmu psihike energije, pojmu interesa koji je mnogo vie poopen. Ne radi se tu jednostavno verziji neke kole, maloj razlici. Jer, to to Freud eli prikazati u funkciji libida nije uope arhaiki odnos, primitivni pristup misli, svijet koji bi tu b i o kao postojea sjena starog svijeta preko naeg. Libido je prisutnost elje, djelatna prisutnost kao takva. Preostaje da se tako obiljei elja koja nije supstanca, koja je tu na razini primarnog procesa i odre uje naem pristupu nain. Nedavno sam ponovo itao, u vezi s m o j o m intervencij o m na kongresu odranom 1960, ono to je nesvjesnom najavio netko izvana koji se pokuao pribliiti koliko god je mogao, sa mjesta na kojem se nalazi, da bi kon ceptualizirao nau domenu gospodin Ricoeur poimence. On je doista bio dovoljno daleko da bi priao onom to je za jednog filozofa najtee, naime realizmu nesvjesnoga tome, da nesvjesno nije dvosmislenost ponaanja, budue znanje koje ve zna da se ne zna, ve rupa, rez, rascjep, koji je sastavni dio nekog manjka. Gospodin Ricoeur se slae da postoji neto od o v e dimenzije to treba zadrati. K a o filozof on je prisvaja. On to naziva hermeneutikom. Danas se mnogo polae na hermeneutiku. Hermeneu tika ne zamjera samo onom to sam nazvao naom analitikom avanturom, ona zamjera strukturalizmu takvom kakav je iznesen u radovima Lvy Straussa. Dakle, to je hermeneutika? ako to nije, da u slijedu ovjekovih 163

promjena razaberemo napredak znakova prema kojima on stvara svoju povijest, napredak svoje povijesti povijesti koja se moe i produiti u neodre enija vremena. A gospodin Ricoeur vraa u istu sluajnost o n o sa ime se analitiari susreu na svakom koraku. Treba kazati da mu udruenje analitiara ne daje dojam, izvana, tako temeljnog slaganja, da bi ga se to mog l o dojmiti. Ipak, to nije razlog da mu se prepusti teren. Smatram da se na razini analize ako se koji korak moe napredovati treba otkriti ono ime je pulsacija nesvjesnog vezana za spolnu realnost. To vorno mjesto se z o v e elja i sve teoretske razrade koje sam pratio posljednjih godina pokazuju kako se elja postavlja u zavisnost prema zahtjevu koji, artikulirajui se u oznaitelja, ostavlja metonimiki ostatak koji dospijeva p o d njega, element koji nije neodre en, koji je ujedno apsolutni i nedostini uvjet, element nuno u procijepu, nezadovo ljen, nemogu, element koji se zove elja. To ini spoj s poljem koje je Freud definirao kao polje spolne instance na razini primarnog procesa. Funkcija elje je posljednji preostatak uinka oznaitelja u subjekta. Desidero, to je frojdovski cogito. Odatle se neophodno ustanovljava bitno u primarnom procesu. Razmotrite dobro to Freud kae o v o m polju gdje se poticaj bitno zadovoljava halucinacijom. Ni jedna shema mehanizma nee nikad m o i objasniti o n o to je dano kao regresija refleksivnog luka. Ono to dolazi putem sensoriuma mora otii putem motoriuma, a ako motorium ne radi, to se vraa. Ali, vraga, ako se to vrati natrag, kako moemo shvatiti da to ini percepciju? ako to nije slika neega to ini da od zaustavljene struje potee energija u obliku svjetiljke koja se pali, ali, za koga? Dimenzija treega je bitna u ovoj takozvan o j regresiji. Ona se moe shvatiti samo u strogo analognom obliku, u onome to sam neki dan nacrtao na tabli kao oblik dvolinosti subjekta iskaza prema subjektu iskazivanja. Samo prisutnost subjekta koji eli, i koji

164

spolno eli, donosi nam ovu dimenziju prirodne metafore, odakle se odluuje takozvani identitet percepcije. Freud smatra libido bitnim elementom primarnog procesa. To znai protivno nego to izgleda u tekstovima gdje pokuava ilustrirati svoju teoriju da u halucinaciji, u najjednostavnijoj halucinaciji najjednostavnije potrebe, u samoj halucinaciji u vezi s hranom kakva se na primjer doga a u snovima male Ane, kad ona kae, ne znam ve to, kola, jagoda, jaje i ostale poslastice, nema istog i jednostavnog uprisutnjenja predmeta potrebe. Samo je zbog seksualizacije tih predmeta mogua halucinacija sna jer, moete zapaziti, mala Ana halucinira samo zabranjene predmete. Treba stvar raspraviti, u svakom sluaju, ali je apsolutno bitno oznaiti dimenziju znaenja u svakoj halucinaciji da bismo mogli shvatiti ono emu je rije u naelu ugode. Na toki gdje subjekt eli, dana je u halucinaciji konotacija realnosti. A ako Freud suprotstavlja naelo stvarnosti naelu ugode, upravo je to u onoj mjeri u kojoj je realnost tu definirana kao deseksualizirana. U najnovijim analitikim teorijama esto se govori deseksualiziranim funkcijama, kae se, na primjer, da ideal ja poiva na zaposjedanju deseksualiziranog libida. Izgleda mi vrlo teko govoriti deseksualiziranom libidu. Ali, da pristup realnosti sadri deseksualizaciju, to doista stoji u naelu Freudove definicije u Zwei Prinzipien des psychischen Geschehens, dva naela gdje se dijeli psihiko doga anje. Sto rei da treba vidjeti teinu spolne realnosti u prijenosu. Najveim dijelom nepoznata i do izvjesne mjere skrivena, ona tee p o d onim to se zbiva na razini analitikog diskursa, koji, prema svojim oblicima pripada zahtjevu nije nas tek tako cjelokupno iskustvo dovelo do toga da je njiemo izme u izraza uskrate i nagrade. Pokuao sam upisati na tablu topiku subjekta prema oznaci koju sam svojevremeno nazvao unutranja osmica. To je zasigurno neto to podsjea na uveni Eulerov krug, tim vie, to se, kao to moete opaziti, radi po 165

vrini koju moete sami izraditi. Rub se nastavlja, osim u jednoj toki, ne ide a da ne biva prekriven povrinom koja se ve prethodno razvila. Ovaj crte gledan s odreene perspektive, moe izgledati kao da predstavlja dva polja koja se presijecaju. Libido sam uvrstio tamo gdje reanj, odre en kao razv o j n o polje nesvjesnoga, prekriva i zamrauje drugi reanj, reanj spolne realnosti.

Unutranja osmica Libido bi tako b i o ono to pripada obama poljima sjecite, kako se kae u logici. Ali, to upravo nisam htio rei. Jer, ovaj sektor, gdje izgleda da se polja prekrivaju, jest, ako vidite pravi profil povrine, praznina. Ova povrina pripada drugoj, iju sam topiku svojevremeno opisao uenicima, a koja se naziva cross cap, drugaije reeno mitra. Nisam je tu nacrtao, ali vas mol i m da jednostavno razmotrite koja je njena karakteristika koja upada u oko. Moete je dobiti polazei od unutranje osmice. Uinite tako da se dva i dva kraja spoje, tako kako se pokazuje ovdje, komplementarnom povrinom, i zatvorite j e . Ona u neku ruku igra istu ulogu komplementa u odnosu na poetnu osmicu, kao kugla u odnosu na krug, kugla koja bi zatvarala o n o za to bi se ve krug ponudio spremnim da sadri. Pa dobro! ova je povrina Moebiusova povrina, a njeno lice nastavlja njeno nalije. I druga nunost proizlazi iz ovog crtea, a to je da on mora, da bi zatvorio svoju krivulju, negdje prei prethodnu povrinu, a to je na o v o j toki, prema liniji koju u dati na drugom modelu. 166

Ovaj nam crte omoguava da predstavimo elju kao mjesto spajanja polja zahtjeva, gdje se uprisutnjuju sinkope nesvjesnoga sa spolnom realnou. Sve to zavisi od crte koju emo nazvati crtom elje, vezane za zahtjev i putem koje se u iskustvu uprisutnjuje spolni odraz. Kakva je to elja? Smatrate li da tu oznaavam instancu prijenosa? Da i ne. Vidjet ete, da stvar ne ide po sebi, kad vam kaem, da elja kojoj je rije, jest elja analitiara. 3 Da ne biste ostali zateeni tvrdnjom, koja vam se moe initi odvanom, samo u vas podsjetiti na ulaz u nesvjesno u Freudovu vidokrugu. Anna . ostavimo tu priu ., z o v i m o je njenim pravim imenom Bertha Pappenheim veliko je ime u socijalnoj pomoi u Njemakoj nedavno mi je jedan m o j uenik donio za zabavu markicu s njenim likom, a peat je udaren u Njemakoj, to kaem, da vidite da je ostavila neki trag u povijesti. U vezi s Annom O. otkriven je prijenos. Breuer je b i o oduevljen postupkom koji je provo en s reenom osobom, to je ilo kao podmazano. U tom asu nitko ne bi opovrgavao oznaitelja da su znali oivjeti ovu rije iz stoikog rjenika. S t o je vie oznaitelja davala Anna, to je bolje ilo. Bila je to chimney cure, ienje. U cijeloj stvari nije bilo traga ni najmanjoj neugodnoj stvari, primite tu opasku na znanje. Nita spolnosti, ni pod mikroskopom, ni na daleko. Spolnost je uveo Breuer. N j e m u dolazi ta misao Ti se malo previe bavi time. Onda se taj dragi ovjek, a dobar suprug uostalom, prestraio, i nalazi da je toliko dovoljno zbog ega, kao to v a m je poznato, O. pokazuje divne i dramatine znakove onoga to se naunim jezikom naziva pseudocysis, t o jednostavno reeno znai mali balon trudnou, koja je neurotina. to ona pokazuje? moemo postavljati teorije, ali bolje je ne prenagliti se s g o v o r o m tijela. Recimo, jednostav 167

no da domena spolnosti pokazuje prirodno funkcioniranje znakova. Na toj razini se radi o oznaiteljima, j e r je lani balon simptom, a prema definiciji znaka, neto za nekoga. Oznaitelj, koji je posve neto drugo, predstavlja subjekt za drugog oznaitelj a. U o v o j je prilici potrebno spomenuti veliku razliku, jer smo skloni rei da je u svemu tome greka na Berthi. Ali, ja u vas zamoliti da na as prekinete misao o takvoj tezi zato ne bismo Berthinu trudnou razmatrali prema formuli elja ovjeka je elja Drugoga, kao manifestaciju elje Breuera? Zato ne biste doli do pomisli, da je Breuer elio dijete? Dat u vam poetak dokaza, a to je da je poavi sa svojom enom u Italiju Breuer pourio da j o j napravi dijete, na to Jones podsjea sugovornika dijete koje je, zbog toga to je ro eno u ovim okolnostima, kae ovaj nepokolebljivi Velanin, u asu kad Jones govori, upravo izvrilo samoubojstvo. Ostavimo po strani ono to u stvari moemo misliti o elji kojoj ni ovaj izlaz nije stran. Ali, razmotrimo ono to kae Freud Breueru Ah, to! kakva neprilika! Prijenos je spontanost nesvjesnoga reene Berthe. To nije tvoja, nije tvoja elja ne znam da li su se tikali, ali to je vjerojatno to je elja Drugoga. Pri emu, mislim da je Freud smatrao Breuera histerikom, budui da mu on kae Tvoja elja jest elja Drugoga. udna stvar, on ga ne liava krivnje, ali je sigurno da ga osloba a straha oni koji poznaju razliku koju inim izme u o v e dvije razine, mogu tu dobiti indikaciju. To nas uvodi u pitanje o onome to je Freudova elja odluila, kad je okrenula sav domet prijenosa, tako da je on sada doveden do krajnje apsurdne toke, kad jedan analitiar moe rei da je sva teorija prijenosa samo ana litiareva obrana. Poljuljat u ovaj krajnji izraz. Pokazujem tono drugu stranu kazujui vam, da je to analitiareva elja. Treba me slijediti. Sve to ne inim jednostavno zato da bih stvari izokrenuo. Pomou o v o g kljua itajte opi pregled o pitanju prijenosa takav kakav moe napisati bilo tko,

168

netko, tko moe napisati jedan Que sais je? o psihoanalizi moe vam dati opi pregled prijenosa. itajte dakle takav openit pregled prijenosa, koji je tu dovoljno naznaen i oslonite se na to. Zar doprinos koji svatko daje resoru prijenosa nije, Freud na stranu, neto gdje je njegova elja savreno itljiva? Izvrit u analizu Abrahama jednostavno polazei od njegove teorije djelominih predmeta. Ne postoji samo ono to analitiar u poslu kani uiniti od svog pacijenta. Postoji i ono to analitiar hoe da njegov pacijent uini od njega. Abraham j e , recimo, htio biti potpuna majka. A zatim, mogao bih se jo zabavljati naznaavajui granice Ferenczijeve teorije na uvenoj Georgiusovoj pjesmi Ja sam sin otac. I Niinberg ima svoje namjere, a u svom zaista zapaenom lanku Amour et transfert, pokazuje se u poloaju suca o moi ivota i smrti, pri emu se ne m o e ne zapaziti tenja za boanskim poloajem. Sve to moe biti zabavno. Ali, u toku takvih doga aja mogu se izdvojiti funkcije kao to su one, koje sam htio prikazati na ploi. Da bih povezao shemu vre sa shemama koje sam napravio prilikom odgovora na psihologizirajuu teoriju psihoanalitike linosti, dovoljno je da od zatvaraa, o kojem sam vam ve govorio, napravite zatvara fotografskog aparata, tako da on bude ogledalo. U t o m malom ogledalu koje zatvara o n o to je s druge strane, subjekt vidi kako se oblikuje igra, zahvaljujui emu on moe prema iluziji koja se dobiva u iskustvu okrenutog buketa, naime realne slike prilagoditi svoju vlastitu sliku oko onoga to se pojavljuje, oko maloga a. U zbroju ovih prilago avanja slika subjekt mora nai priliku za bitnu integraciju. to mi znamo o svemu tome? ako je to samo preputeno plutanju u povijesti analize, angairanju elje svakog analitiara, doli smo do toga da dodamo takav mali detalj, koji nam omoguava da na razini 169

elje kvalificiramo prisutnost svakog analitiara. Freud je tu ostavio ovaj opor, kako on kae, koji ga slijedi. Konano, ljudi koji su slijedili Krista nisu bili tako blistavi. Freud nije b i o Krist, ali je on moda b i o neto poput Viridijane. Oni, k o j i su u t o m filmu tako ironino slikani malim aparatom, ponekad me podsjeaju, neodoljivo, na grupu, isto tako slikanu bezbroj puta, onih koji su bili Freudovi apostoli i epigoni. Treba li ih umanjiti? Ne vie od apostola. Upravo na toj razini mogli su oni nositi najbolje svjedoanstvo. Oni su nas najvie pouili izvjesnom naivnou, izvjesnim siromatvom, izvjesnom nevinou. Istina j e , da je oko Sokrata bila mnogo sjajnija prisutnost i da nas ona ne ui manje prijenosu oni k o j i se sjeaju m o g seminara o o v o m predmetu mogu to posvjedoiti. Odatle u nastaviti svoje koraanje idui put pokuavajui v a m iznijeti doseg funkcije analitiareve elje.

ODGOVORI J. A. MILLER: Postavlja se pitanje specifinog

odnosa ovih dvaju diskursa, znanstvenog diskursa i dis kursa Drugoga, bilo to nesvjesnoga. Za razliku od diskursa koji prethode njenom pojavljivanju, znanost se ne temelji na nesvjesnoj kombinatorici. On se ustanovljava tako da s nesvjesnim uspostavlja odnos ne odnosa. Ona je iskljuiva. Nesvjesno ne nestaje, ipak, a njegovi se odrazi i dalje osjeaju. Moida bi razmiljanje o znanstve nosti analize, koje vi zastupate, dovelo do pisanja nove historije znanosti misli. Volio bih znati to o tome kaete.
V i d i t e da se pokazuje dvostruko dovo enje u pitanje. A k o m o e m o vezati psihoanalizu za tok moderne znanosti, usprkos bitnoj incidenti, i nadalje za analitiarevu elju, i m a m o p r a v o postaviti pitanje o elji koja stoji iza moderne znanosti. Sigurno je da znanstveni diskurs kida 170

veze s uvjetima diskursa nesvjesnoga. To se vidi u teoriji skupova. U asu kad je kombinatorika skopana za zapljenu spolnosti, teorija skupova ne moe doi do izraaja. K a k o je mogue o v o iskljuenje? Odgovor m o e m o dati na razini elje. 29. travnja 1964.

13
Rastav nagona

Zavrio sam svoje posljednje izlaganje istiui mjesto do kojeg sam vas doveo topolokom shematizacijom stanovite podjele i perimetra, koji se uvija nad samim sobom, a koji tvori ono to obino netono nazivamo analitikom situacijom. Ova topologija e vam pomoi da shvatite gdje je toka razdvajanja i spajanja, udruenja i granice, gdje se samo m o e smjestiti analitiareva elja. Da bismo ili dalje, da bih vam pokazao kako je o v o oznaivanje uvjetovano svim okolianjima pojma i prakse, to nam omoguava da sakupimo dugako iskustvo analize i njenih doktrinarnih iskaza, potrebno mi je za sve one koji nisu mogli pratiti moje prethodne seminare iznijeti etvrti pojam, koji sam najavio kao bitan za analitiko iskustvo a to je nagon.*

1 Ovaj uvod, da upotrebim Freudov izraz Einfhrung m o e m o uiniti samo slijedei Freuda, iako je ovaj poj a m kod Freuda posve nov. Izraz Trieb ima, naravno, dugu povijest, ne samo u psihologiji ili u fiziologiji, ve i u samoj fizici i, doista, nije samo sluajnost to je Freud izabrao ovaj izraz. Ali, * Na francuskom: la pulsion, op. ur. 172

on je Trieb tako specifino upotrebio, a Trieb je toliko ukljuen u samu analitiku praksu, da je njegova prolost zaista zastrta. Prolost izraza nesvjesno jako pritie njegovu upotrebu u analitikoj teoriji toliko o tome to se odnosi na Trieb, svatko ga upotrebljava kao oznaku neke radikalne danosti u naem iskustvu. ak ga ponekad neki navode protiv mojeg uenja u vezi s nesvjesnim, predbacujui tom uenju intelektuali zaciju da se znalo to mislim o inteligenciji, sigurno bi razmislili o ovom prigovoru i o tom nekom nemaru prema onom to svaki analitiar zna iz iskustva. U stvari, iz iskustva znamo za neto to ima nerepresivan karakter ak i kroz represiju uostalom, tamo gdje treba neto suzbijati, tamo postoji i neto to izbija. N i j e potrebno otii daleko u analizu odraslog, dovoljno je biti praktiar s djecom, da bi se upoznao ovaj element to svakom sluaju na kojem radimo daje kliniku teinu, a koji se zove nagon. ini se da ovdje postoji referencija na posljednji podatak, na arhaino, na prvotno. Takvo pribjegavanje odricanju, na koje vas poziva moje uenje, izgleda neizbjeno, da bi se shvatilo nesvjesno. Da li ono o emu je rije u nagonu pripada organskom registru? Treba li ovako interpretirati ono to kae Freud u jednom tekstu, koji je dio iz Jenseits des Lustprinzips da nagon, Trieb, predstavlja die usserung der Trgheit, oitovanje inercije u organskom ivotu? Da li je to jednostavno shvaanje, koje bi se upotpunilo referencijom na obuhvaanje ove inercije, koja bi bila uvrivanje, Fixierung? Ne samo da ja tako ne mislim, ve smatram da bi ozbiljno ispitivanje Freudove razrade pojma nagona pokazalo protivno. Nagon nije pritisak. Trieb nije Drang ako ne zbog drugog a ono iz sljedeeg razloga. U jednom lanku napisanom 1915. znai godinu dana nakon Einfhrung zum Narzissmus, uvidjet ete vanost ovog podsjeanja pod naslovom Triebe und Triebschicksale treba izbjei prevo enje sa avatar, kad bi bile Triebwandlungen, to bi 173

bilo avatar, Schicksal to je avantura, preokret dakle, u tom lanku Freud kae da je kod nagona vano razlikovati etiri momenta. U z m i m o najprije Drang, pritisak. Quelle, izvor. Objekt, predmet. Ziel, cilj. Naravno, kad itamo, o v o nabrajanje m o e izgledati posve prirodno. elim vam dokazati da je svaki tekst napravljen da nam pokae kako to i nije tako prirodno. Bitno je najprije podsjetiti se, da nam sam Freud kae na poetku ovog lanka, da je nagon Grundbegriff, temeljni pojam. On dodaje, pri emu se pokazuje dobrim epistemologom, da je poevi od trenutka kad je on, Freud, uveo u nauku nagon, mogua od dvije stvari jedna ili e ovaj pojam biti zadran, ili e biti odbaen. On e biti zadran ako bude funkcionirao, kako bi se to danas reklo ja bih rekao, ako trasira svoj put u realnom u koje treba prodrijeti. To je sluaj sa svim ostalim Grundbegriffe u naunoj domeni. Tu se ocrtava ono to pripada Freudovu duhu, a to su temeljni p o j m o v i fizike. N j e g o v i uitelji iz fiziologije su oni koji promiu ostvarenje, npr. integraciju fiziologije s temeljnim pojmovima moderne fizike, a posebno energetike. K o l i k o je u toku historije p o j a m energije, kao i sile pri svakom ponovnom preuzimanju teme obuhvaao sve vie i vie realnost! To predvi a Freud. Napredak spoznaje, kae on, ne podnosi nikakvu Starrheit, nikakvu opinjenost definicijama. N e g d j e drugdje kae, da je nagon d i o naih mitova. to se mene tie, ja bih odstranio ovaj izraz mit uostalom, u istom tekstu, u p r v o m paragrafu Freud upotrebljava rije Konvention, konvencija, koja je mnogo blia onome o emu se radi, a koje bih ja nazvao bentha movskim izrazom fikcija, na koji sam ukazao onima koji me slijede. To je izraz, kaem usput, poeljniji od modela koji je previe zloupotrebljen. U svakom sluaju m o d e l nije nikad Grundbegriff, jer, u izvjesnom polju vie modela moe funkcionirati korelativno. A to ne vrijedi za Grundbegriff, temeljni pojam, niti za temeljnu fikciju. 174

2 Zapitajmo se sada, to se najprije pojavljuje kad iz bliega promatramo etiri momenta nagona koje je iznio Freud. Kaimo, da se ova etiri izraza mogu pojaviti samo odvojeno. Pritisak, najprije, koji e biti poistovjeen sa istom i jednostavnom tenjom za rastereivanjem. Ova tenja se ostvaruje stimulusom, naime transmisijom dijela dodatne energije prihvaene na razini stimulusa to je uvena koliina Qn iz Entwurf a. Samo, Freud daje dalekosenu opasku o tome. Nesumnjivo, tu ima stimulacije, nadraaja, da upotre bimo izraz kojim se na o v o j razini slui Freud, Reiz, na draaj. Ali, Reiz o kojem se radi u nagonu, razliit je od svake stimulacije koja dolazi iz vanjskog svijeta, to je unutarnji Reiz. to to znai? Za objanjenje imamo pojam potrebe, kakva se manifestira u organizmu, na razliitim razinama, a najprije na razini gladi, e i. Izgleda da Freud eli rei to, kad razlikuje unutranji i vanjski nadraaj. Pa, dobro, neka bude tako, da od prvih redaka Freud postavlja najfor malnije, da se u Trieb uope ne radi o pritisku potrebe kakva je Hunger, glad, ili Durst e . Zaista, da bi ispitao to je Trieb, da li se Freud poziva na neto to se odvija na razini organizma u njegovu totalitetu? Da li realno u svojoj skupnosti tu provaljuje? Da li je ivo bie tu zainteresirano? N e . Uvijek se specifino radi o samom freudovskom polju, u njegovu naj nediferenciranijem obliku, koji mu je Freud dao na poetku i koji je na ovoj razini, da se prenesemo na Skicu, koju sam dao maloas, Ich, Real Ich. Redl Ich je zamiljeno kao neto noeno, ne cijelim organizmom, ve ivanim sustavom. On ima karakter planiranog, objektiviranog subjekta. Naglaavam karaktere povrine o v o g polja razmatrajui ga topoloki, i pokuavajui vam pokazati kako svim potrebama njegova upravljanja odgovara, ako ga uzmemo u obliku povrine. 175

Ovo je bitna toka, jer, kad budemo gledali iz bliega, vidjet emo, da je Triebreiz ono ime su neki elementi tog polja, kae Freud, triebbesetzt, nagonski zaposjednuti. Ovo zaposjednue nas dovodi na podruje energije, j e r Freud to najbolje razlae karakteristika nagona jest da je konstante Kraft, stalna sila. On ga ne moe koncipirati kao momentane Stoskraft. to to znai, momentane Stoskraft? Oko rijei Moment smo ve u povijesti imali nesporazuma. Pariani su se za vrijeme opsade Pariza 1870. rugali izvjesnom psychologisches Moment, koji je upotrebio Bismarck. To im se inilo posve smijeno, j e r su Francuzi sve do nedavno, kad su se navikli na sve, bili osjetljivi na tonu upotrebu rijei. Taj posve novi psiholoki moment pruio im je priliku za ismijavanje. To je jednostavno znailo psiholoki faktor. Izraz momentane Stoskraft moda ne treba uzeti posve u smislu faktora, ve u smislu momenta u kine matici. Mislim da ova Stoskraft, udarna sila, nije nita drugo nego referencija na ivu silu, na kinetiku energiju. K o d nagona se ne radi o kinetikoj energiji, ne radi se o neemu ime se moe upravljati zajedno s pokretom. Rastereenje o kojem je rije je posve drugaije prirode, a njegovo mjesto je na posve drugom planu. Postojanost pritiska prijei svaku usporedbu nagona s biolokom funkcijom koja uvijek ima neki ritam. P r v o to Freud kae o nagonu jest, ako se tako mogu izraziti, da on nema ni dana ni noi, da nema ni proljea ni jeseni, da nema ni uspona ni pada. To je konstantna sila. Trebalo bi, ipak, voditi rauna o tekstovima, a i o iskustvu.

3 Na drugom kraju navodi Freud neto to pie posve isto, ali sa par navodnika Befriedigung, zadovoljenje. to znai zadovoljenje nagona? Vi ete kazati Pa, to 176

je posve jednostavno, dostie svoj Ziel, cilj.

zadovoljenje

nagona

znai,

da

on

Divlja izlazi iz svoje rupe querens quam devoret, a kad je nala neto to e staviti p o d zube, zadovoljna je, probavlja. Sama injenica da se slina slika moe prizvati pokazuje dovoljno, da smo je doveli u suglasje s mitologijom nagona. Postoji jedna stvar koja se tu odmah suprotstavlja zamjetljivo j e , da je nitko nije istaknuo, od doba kad nam zadaje zagonetku, koja je poput svih Freudovih zagonetki drana zalogom do kraja njegova ivota, a da se Freud nije udostojao da je bolje razjasni ostavio je vjerojatno posao onima koji bi ga mogli obaviti. Doista, sjeate se da trea od etiriju temeljnih promjena nagona, koju Freud stavlja na poetak udno je da postoje etiri promjene, kao to ima etiri elementa nagona jest sublimacija, pa! tom nam lanku Freud po tisuu puta kae, da je.sublimacija zadovoljenje nagona, iako je ona zielgehemmt i zaprijeena da do e do cilja iako ga ona ne dostie. Sublimacija: je ipak zadovoljenje nagona, i to bez potiskivanja. Drugim rijeima ^ u o v o m asu ja ne v o d i m ljubav, ja ne tucam, ja vam govorim, ali, ja mogu osjeati isto zadovoljstvo kao kad b i h vas tucao. To sam htio rei. To uostalom postavlja pitanje, da li se ja zaista tucam. Izme u ta dva izraza uspostavlja se krajnja antinomija, koja nas podsjea da upotreba funkcije nagona nema za nas drugog domaaja osim da postavi pitanje to je to zadovoljenje nagona. Svi oni tu me u vama, koji su psihoanalitiari, moraju sada osjetiti do k o j e toke dovodim najhitniju razinu prilago avanja. Jasno j e , da se oni s kojima sam imao posla, pacijenti, ne zadovoljavaju, kako se kae, onim to jesu. A ipak, mi znamo da sve ono to oni jesu, sve to<oni proivljavaju, sami njihovi simptomi, sve to zavisi Od zadovoljstva. Oni zadovoljavaju neto, to se nesumnjivo protivi o n o m e to bi ih moglo zadovoljiti, ili bolje, oni zadovoljavaju neemu. Oni nisu zadovoljni 177

svojim stanjem, ali ipak, bivajui u tako malo zadovoljavajuem stanju, oni se zadovoljavaju. Cijelo je pitanje upravo u tome, da znamo, to je o v o se, k o j e je tu zadovoljeno. U cjelini uzevi, i pri p r v o m pristupu, rekli bismo da je ono emu se zadovoljava neugodom, ipak to je openito prihvaeno zakon ugode. K a i m o , da se za tu vrst zadovoljstva, oni previe mue. Do izvjesne mjere, ovo preveliko muenje jedino opravdava nae intervencije. , i Ne moe se, dakle, rei da cilj nije dostignut, to se tie zadovoljstva. On je dostignut. T i m e nismo zauzeli konano etiko stanovite. Ali, na odre enoj razini je to nain na koji; mi, analitiari pristupamo problemu utoliko to i mi znamo malo vie od ostalih o t o m e to je normalno, a to nije. Znamo da: oblici ure enja koji postoje izme u onog to ide dobro i onog'to ide loe, tvore kontinuirani niz: Ono to .je pred nama u analizi, sustav je, u kojem.se sve sre uje, i k o j i dostie svoju vlastitu vrst zadovoljstva. Mi se tu upleemo u. onoj mjeri u koj o j smatramo da postoje i drugi putovi, krai na primjer. U svakom sluaju, na nagon se pozivamo prema tome da li se stanje zadovoljstva moe ispraviti na razini nagona. To zadovoljstvo je paradoksalno. K a d se gleda izbliza, primjeuje se da u igru ulazi neto n o v o kategorija nemogueg, i Ona je u temeljima frojdovskih zamisli posve radikalna. Put subjekta da tu izreemo izraz u odnosu na koji se jedino moe postaviti zadovoljstvo put subjekta prolazi izme u dvije zidine nemogueg. T o j funkciji nemogueg treba prii oprezno, kao i svakoj funkciji koja se predstavlja u negativnom obliku. H t i o bih vas jednostavno naputiti, da nije najbolji nain pristupa o v o m pojmu, ako ga u z m e m o za negaciju. Ta metoda bi nas dovela do pitanja o nemoguem, a nemogue nije nuno protivno moguem, ili pak, budui da je protivno moguem sigurno realno, mi e m o doi do toga, da definiramo realno kao nemogue. 178

to se mene tie, ne v i d i m prepreku toj definiciji, utoliko manje to se kod Freuda realno pojavljuje u tom obliku, naime kao prepreka naelu ugode. Realno je udar, to je injenica da se stvar ne sre uje odmah, kao to eli pruena ruka prema vanjskim predmetima. Mislim da je to posve iluzorna zamisao, da ju je Freudova misao svela na tu toku. Realno se razlikuje, kao to sam proli put rekao, odvajanjem od polja naela ugode svojom deseksualizacijom, injenicom da njegova ekonomija doputa neto novo, a to je upravo nemogue. Ali, nemogue je prisutno i u drugom polju, kao bitno. Naelo ugode se ak karakterizira time, to je nemogue tu prisutno, to nije nikad priznato kao takvo. Ideja, da je funkcija naela ugode da se zadovolji halucinacijom, jest tu da ilustrira to je samo ilustracija. Dostiui svoj predmet, nagon na neki nain shvaa da nije ba tako zadovoljen. Jer, ako na poetku dijalektike nagona razlikujemo Not i Bedrfnis, potrebu od zahtjeva nagona to je zato to ni jedan predmet bilo koje Not, potrebe, ne moe zadovoljiti nagon. K a d biste, ipak, vi klju kali usta ta usta, koja se otvaraju u registru nagona ona se ne bi zadovoljila hranom, ve, kako se kae, ugodom usta. Zato se u analitikom iskustvu oralni nagon sree u zadnjem terminu, u situaciji, kad on samo trai jelovnik. To to pripada naelu zadovoljenja, obavlja nesumnjivo ustima to ide kroz usta, vraa se kroz usta i troi se u ugodi, koju sam nazvao ugodom usta. To nam kae Freud. Uzmite tekst Ono to se tie predmeta u nagonu, znajte, da on nema, isto reeno, nikakve vanosti. On je posve indiferentan. Uvijek treba itati Freuda napetih uiju. K a d se itaju sline stvari, treba ih malo pretresti. Kako treba shvatiti predmet nagona da bi se m o g l o rei, da je on u bilo kojem nagonu indiferentan? Za oralni nagon na primjer, oito je da se u njemu ne radi uope o hrani, ni o sjeanju na hranu, ni o odjeku hrane, ni o majinoj brizi, ve o neem to se zove dojka i to se ini da ide samo po sebi, j e r je u istom nizu. A k o Freud 179

stavlja opasku, da predmet nagona nema nikakve vanosti, vjerojatno nam treba revidirati dojku u njihovoj funkciji predmeta. T i m dojkama u njihovoj funkciji predmeta, predmeta kao uzroka elji treba dati takvu funkciju, da im mo e m o odrediti mjesto u zadovoljenju nagona. Najbolja nam se formula ini ova da ih nagon tu izvre. Primijenit emo je i na druge predmete. Izvre (fait le tour) treba uzeti s dvosmislenou koju mu daje francuski jezik, i kao turn, to ome uje o n o oko ega krui, i trick, nekoga izigrati, smotati.

4 Na kraju donosim pitanje o' izvoru. A k o hoemo pod svaku cijenu vratiti ivotnu regulaciju u funkciju nagona, reklo bi se sigurno da je u tome okolianje. Zato? Zato su takozvane erogene zone priznate samo ukoliko se za nas diferenciraju svojim rubnim strukturama? Zato se govori o ustima, a he o jednjaku, ili o elucu? Svi oni sudjeluju u oralnoj funkciji, ali na eroge noj razini g o v o r i m o o ustima, i ne samo o ustima, ve o usnama i o zubima, o onom to H o m e r naziva ogradom zubi! Isto je tako s analnim nagonom. N i s m o sve rekli, kad kaemo, da je izvjesna iva funkcija izmet, uklopljena u funkciju izmjene sa svijetom. I m a i drugih izlunih funkcija, ima i drugih elemenata koji u tome sudjeluju osim anusa, koji je ipak za nas specifino onaj, koji se definira kao izvor i poetak nekog nagona. Kazat u, ako je nagon iemu nalik, to je montaa (sklapanje). To nije montaa shvaena u perspektivi svrhovitosti. To je perspektiva koja se uspostavlja u modernim teorijama nagona, gdje je prikazivanje takve montae uzbudljivo. Montaa je npr. specifian oblik, zbog kojeg e koko lei uz tlo, ako nekoliko metara iznad nje stavite 180

papir izrezan u obliku sokola, naime, neto to ukljuuje manje ili vie odgovarajuu reakciju, uostalom, moemo opaziti da ova reakcija nije neophodno pogodna. Ne gov o r i m o toj vrsti montae. Montaa nagona je montaa koja se najprije pokazuje kao neto to nema ni glave ni repa u smislu u kojem g o v o r i m o o montai u nadrealistikom kolau. Ako pribliimo paradokse koje smo definirali na razini Drang, paradoks o predmetu i paradoks o cilju nagona, mislim da bi nastala slika pokazivala hod dinama prikljuenog na plin, odakle izlazi paunovo pero koje kaklja trbuh lij e p e ene, koja je tu zbog ljepote stvari. Uostalom stvar postaje zanimljiva po tome to nagon, prema Freudu, odre uje sve naine na koje se obre slian mehanizam. To ne znai da emo obrnuti dinamo odvit emo njegove niti, one e postati paunovo pero, plinovod e ui u usta dame, a trtica izai po sredini. E t o , to Freud pokazuje kao razvijen primjer. itajte taj Freudov tekst, vidjet ete u svakom asu skok, bez prelaza, najheterogenijih slika s jedne na drugu. Sve to prolazi kroz gramatike reference, iju ete zamrenost shvatiti drugi put. Doista, kako se m o e isto i jednostavno rei, kako to ini Freud, da je ekshibicionizam suprotan voajerizmu, ili da je mazohizam suprotan sadizmu? On to tvrdi samo iz isto gramatikih razloga, zbog inverzije subjekta i objekta, kao da su gramatiki subjekt i objekt realne funkcije. Lako je dokazati da nije tako, i dovoljno je prenijeti se na nau strukturu jezika da bi ova dedukcija postala mogua. Ali, to to nam on o k o te igre donosi u vezi s biti nagona, jest ono to u vam idui put definirati kao putanju ina. ODGOVORI Dr like GREEN: koje Postoji kapitalna, nagon toka koju ste biti istakli i koja kao

izgleda da je oito

to je injenica da etiri odmoraju shvaene

specificiraju

181

diskontinuirani elementi. Pitanje koje postavljam odnosi se na element pritiska, koje ste malo zanemarili u svom dananjem izlaganju, jer, mislim da vam je izgledao jedan od najkraih putova da nas zavedete. Ali, ako je,,kako vi pokazujete, nagon konano posveen kombinatorici injenica diskontinuiteta, postavlja se problem proturjeja koje je inherentno energiji sustava, koja je shvaena kao sila ujedno konstantna i podlona promjenama. Volio bih da precizirate ovo pitanje, utoliko to ono posreduje^, kod gledita koje je za mene vrlo vano, a koje slabo uoavam u vaem uenju, naime, ekonomsko gledite. Da, mi emo dotle doi, i vidjet ete kojim putem. To je uostalom lako..predvidjeti, ako proitate m o j lanak. Postoji referenca koja nas moe .dovesti do puta, a na koju se nisam htio pozvati, i zato to nisam imao vremena, i zato to se to samo po sebi eliminira najee ja zacrtam put u samom, dodiru sa sluaima. To je referenca na odre eno poglavlje energetike. U graninom sustavu postoji izvjestan nain upisivanja svake definirane toke kao karakterizirane u odnosu na potencijalnu energiju prema najbliim tokama gov o r i se o oznaavanju ili skalarnoj kotaciji. Tako se moe vi svaka toka : definirati odre enom derivacijom znate d a j e to u .infimtezimalnom raunu j e d a n od naina za kotiranje;.beskrajno malih varijacija. Postojat e, dakle, za svaku toku derivacija u odnosu na najbliu stranu, a ta e derivacija b i t i zabiljeena za svaku toku polja. Ta se derivacija m o e upisati u obliku vektora, a skup vektora m o e m o lako sastaviti. Postoji zakon koji na prvi pogled izgleda udan, ali koji je nesumnjivo temeljen ono to od takvog vektora koji ostvaruje kompoziciju tih konotiranih derivacija svake toke polja sa stanovita potencijalne energije, dakle, ono to od takvog vektora prevali odre enu povrinu koja nije nita drugo, nego o n o to ja nazivam zijev, j e r je definiran rubnom strukturom jest, za istu povrinu, konstanta. Varija 182

cije sustava su ono to mogu biti, ono to se nalazi ipak na razini integracije potencijalnog, ono to se naziva priliv je, dakle, konstantno. Ono o emu bi se radilo o nagonu u Drang, to je neto koje se, i to jedino, moe konotirati u odnosu prema Quelle, utoliko to Quelle upisuje tu rubnu strukturu u ekonomiju nagona. Psiholoke varijacije, duboke varijacije, one koje su sastavni dio cjeline organizma, podvrgnute su svim ritmovima, tovie i rastereenjima koja mogu nastati uslij e d nagona. Naprotiv, ono to karakterizira Drang, pritisak nagona, to je odravana postojanost, koja j e , zavisno od otvora, do izvjesne mjere individualizirana, promjenjiva. To znai, ljudi imaju vie ih manje veliku gubicu. Trebalo bi o tome ponekad voditi rauna pri izboru analitiara. Ali, konano, to je stvar kojom e m o se baviti u drugom kontekstu. E t o , to ne iscrpljuje pitanje koje ste postavili, ali to ukazuje na racionalno rjeenje anti nomije koju ste naveli, i koja je upravo ono to sam zanemario. Jer, ja sam potcrtao ono to Freud potcrtava da, kad sustav funkcionira u spoju s Umwelt, radi se o rastereivanju, a kad se radi o Triebreiz, postoji prepreka. To je toka kojoj se ne poklanja panja. Ali, to to znai. Nema prepreke, ako zaposjednue nije u sam o m polju. Tako da treba tono naznaiti sljedee utoliko to polje samo sadri to zaposjednue, u, njemu se ne moe raditi o funkcioniranju zapreke. Dr M A T H I S : Jedno pitanje u vezi s rubnom strukturom. Kad se radi o ustima ili o analnom zavretku, da li vi lokalizirate erotizaciju na ta dva ekstremiteta? Gdje smjetate ono to se moe doga ati na razini jednjaka, na gastrikoj razini, kod mrkanja, kod povraanja, na razini dunika? Postoji li tu neto temeljito razliito od onoga to ste obrazloili na razini usana? Ja sam se ograniio na dva kraja koja pripadaju traktu. Mogao sam vam isto tako rei da su krmeljiv rub na 183

ili kapaka, nae oko, na pupak, isto tako krajevi, i da je sve to u funkciji erotizma. U analitikoj tradiciji mi se uvijek pozivamo na posve fokusiranu sliku zona svedenih na njihovu rubnu funkciju. To uope ne mora znaiti da u nau simptomatologiju ne ulaze i druge zone. Ali, mi smatramo da one ulaze u zonu pada, koju nazivam deseksualizacijom i funkcijom realnosti. U z m i m o jedan primjer. U funkciji u k o j o j spolni predmet ide prema padini realnosti i pokazuje se kao paket mesa, izbija onaj oblik deseksualizacije tako oite, koja se kod histerine osobe naziva reakcijom ga enja. To ne znai, da smatramo da je uitak lokaliziran u o v i m ero genim zonama. Zelja zanima bogu hvala, mi dobro znamo druge stvari, i ak posve drugaije stvari od organizma, a sve implicirajui na raznim razinama organizma. Ali, sredinja funkcija nagona koje zadovoljstvo treba proizvesti? Upravo onoj mjeri u kojoj su aneksne i koneksne zone iskljuene, druge preuzimaju njihovu erogenu funkciju, one postaju specificirani izvori za nagon. Shvaate? ' Naravno, i druge zone osim ovih ergenih sudjeluju u ekonomiji elje. Ali, razmotrite dobro to se zbiva svaki put kad se one pojave. Nisam sluajno uzeo funkciju ga enja. Postoje zaista dva velika sliva elje, kakva se m o e pojaviti u padu seksualizacije s jedne strane ga enje izazvano svo enjem spolnog partnera na bilo koju funkciju realnosti, s druge strane, o n o to sam nazvao, u vezi sa skopikom funkcijom, invidia, zavist. Zavist je neto drugo od skopikog nagona, a ga enje neto drugo od oralnog nagona. 6. svibnja 1964.

14

Pri itanju lanka gospodina Edwarda Glovera u Psychoanalytic Quarterly, koji je naslovljen Freudian or neo freudian, potpuno usmjeren protiv konstrukcija gospodina Alexandera, osjeam ruan zadah ustajalog, u ime zastarjelih kriterija napada se konstrukcija poput ove, gospodina Alexandera. B o e m o j , nisam oklijevao da je napadnem prije etrnaest godina na kongresu psihijatrije 1950, ali, konano, to je konstrukcija vrlo talentiranog ovjeka, i kad v i d i m na kojoj se razini o njoj raspravlja, odajem sebi priznanje, to se uza sve preobraaje koje doivljava moje predavanje, ovdje, a sigurno i drugdje, ipak moe rei> da o m o j e predavanje spreava da v a m iskustvo analize bude preneseno na zaglupljujui nain. Nastavljam predavanje o nagonu. Pristupio sam mu prije nego li sam izloio, da je prijenos ono to se u iskustvu oituje pokretanjem realnosti nesvjesnoga, utoliko to je ona spolnost. Zastao sam nad sadrajem o v e tvrdnje. Ako smo sigurni da je spolnost prisutna u djelovanju prijenosa, to je zato to se u izvjesnim trenucima otvore 185

no pokazuje u obliku ljubavi. Tu je ono o emu se radi. Da li ljubav predstavlja vrhunac, zavrni trenutak, neosporan faktor, koji nam uprisutnjuje spolnost u hic et nunc prijenosa? T o m e najjasnije prigovara Freudov tekst, naravno, ne izoliran, ve sredinji, koji za predmet, ima nagone i njihove peripetije. To je tekst kojem sam pristupio proli put, pokuavajui vain predoiti u k o j e m se problematinom obliku, koji vrvi pitanjima, pokazuje uvod u nagon. N a d a m se, da se znatan dio m o g auditorija u me uvremenu mogao prisjetiti tog teksta, bilo da se radi o onima koji su ga mogli itati na njemakom, to mi se ini vrlo poeljno, ili su ga mogli, u nedostatku boljega, itati na engleskom ili francuskom, u vie ili manje tonim prijevodima najloiju ocjenu dajem francuskom prijevodu, a neu se zadravati naznaujui istinske falsifikate kojima vrvi. ak ste pri p r v o m itanju m o g l i primijetiti, da je taj lanak podijeljen na dva toka: prvo, rastav nagona; drugo, ispitivanje das Lieben, ljubavnog ina. Mi emo prii o v o j drugoj toki.

Freud je izriito rekao da se ljubav ne bi mogla ni1 kako smatrati predstavnikom onoga to on dovodi u pitanje p o d izrazom die ganze Sexualstrebung, tj. tenja, oblici, konvergencija spolnog napora, utoliko to bi se ona zavravala u Ganze, u dostino sve, koje bi j o j rezimiralo bit i funkciju. Kommt aber auf damit nicht z u h e r , to ne ide posve tako, uzvikuje on, u asu dok odgovara o v o j okolnoj sugestiji. Dali smo je mi, ostali analitiari, u svim vrstama formula, koje su isto tako varke. Sav je lanak sazdan tako da nam pokae da su nagoni u odnosu na bioloki cilj, odnosno razmnoavanje, takvi kakvi se pokazuju u procesu psihikog realiteta, djelomini nagoni. 186

Nagoni su po svojoj strukturi, po napetosti koju uspostavljaju, vezani za jedan ekonomski faktor. Taj ekonomski faktor zavisi od uvjeta u kojima se odvija funkcija naela ugode na razini o kojoj emo govoriti kad bude vrijeme, pod nazivom Real Ich. K a i m o odmah, da Real Ich moemo shvatiti kao sredinji ivani sustav, utoliko to on ne funkcionira kao sustav odnosa, ve kao sustav predodre en da osigura izvjesnu homeostazu unutranjih napetosti. Zbog realnosti homeostatikog sistema spolnost ne ulazi u igru u obliku djelominog nagona. N a g o n je upravo ona montaa preko koje spolnost sudjeluje u psihikom ivotu, na nain koji se mora prilagoditi strukturi zijeva u nesvjesnome. Po imo u dvije krajnosti analitikog iskustva. Prvotno potisnuto jest oznaitelj, i o n o to se nadogra uje da bi stvorilo simptom m o e m o uvijek smatrati gra enjem oznaitelj a. Potisnuto i simptom su homogeni i moe ih se svesti na funkcije oznaitelja. Njihova struktura, mada se gradi redoslijedom kao svaka zgrada, ipak se na kraju moe upisati u sinkroninim terminima. Na drugom kraju postoji interpretacija. Interpretacija se odnosi na taj faktor posebne vremenske strukture, koju sam pokuao definirati metonimijom. Interpretacija, u svom terminu, obiljeava elju, kojoj je u izvjesnom smislu istovjetna. Zelja j e , sve u svemu, sama interpretacija. U intervalu je spolnost. Da se spolnost nije u obliku djelominog nagona oitovala kao dominirajua nad ekonomijom ovog intervala, nae bi se iskustvo svelo na mantiku, kojoj bi moda pristajao neutralni termin psihike energije, ali gdje bi promaio ono to tu tvori postojanje, Dasein, spolnosti. Spol je u interpretaciji nesvjesnih mehanizama itljiv uvijek retroaktivno. itljivost bi pripadala prirodi interpretacije, kad u svakom povijesnom trenutku ne bismo mogli biti uvjereni, da su djelomini nagoni uspjeno 187

posredovali u pravo vrijeme, na pravom mjestu. I to ne kako se m o g l o smatrati u poetku analitikog iskustva, u nepravilnom obliku. Da djeja spolnost nije plutajui ledeni blok otrgnut od velikog ledenjaka spolnosti odraslih to se dokazalo odmah u analizi i s takvom preg nantnou da moemo biti iznena eni. N a k o n Tri eseja o teoriji spolnosti mogao je Freud postaviti spolnost kao neto to je u biti polimorfno, abe rantno. Dra takozvane infantilne nevinosti je razbijena. Budui da se ta spolnost nametnula tako rano, rekao bih skoro previe rano, prebrzo nas je odvela na ispitivanje onoga to ona predstavlja u biti. Treba znati da su u odnosu na instancu spolnosti svi subjekti jednaki, od djeteta do odraslog da oni imaju posla samo s onim to iz spolnosti prelazi u mree subjektivnog ustroja, u mree oznaitelja da se spolnost ostvaruje samo djelovanjem nagona, utoliko to su oni djelomini nagoni, djelomini u odnosu na bioloku svrhovitost spolnosti. Integracija spolnosti s dijalektikom elje provodi se uvo enjem u tijelo onoga to emo oznaiti nazivom aparat ako p o d tim shvaamo ono ime se tijelo u odnosu na spolnost moe po slinosti sabrati (s'appareiller), za razliku od onoga ime se tijela mogu spariti (s'apparier). A k o u diskusiji o spolnim nagonima postoji zbrka, to je stoga to ne uvi amo da nagon nesumnjivo predstavlja, ali samo predstavlja, i to djelomino, krivulju ispunjenja spolnosti k o d ivog bia. Zato se uditi to je njen zadnji termin smrt? Jer, prisutnost spolnosti kod ivog bia je vezana za smrt. Danas u na ploi reproducirati Heraklitov odlomak iz monumentalnog djela u kojem je Diels sakupio ono to je ostalo rasuto iz predsokratskog vremena. Bios, pie on, a to kao da izvire iz njegovih uenja o mudrosti, za koje moemo rei da, prije svakog kruenja znanstvene razrade, idu posve ravno do cilja luku je dano ime ivota Bios, naglasak je na prvom slogu, a njegovo djelo je smrt. 188

Ono to nagon otprva integrira u svoje cjelokupno postojanje, to je dijalektika luka, rekao bih ak hitac lukom. Time mu moemo odrediti mjesto u psihikoj ekonomiji. 2 Freud nas sada uvodi u nagon najtradicionalnijim putem, koristei neprestano zalihe iz jezika, i ne oklijevajui da se osloni na neto to pripada samo izvjesnim lingvistikim sustavima, to su tri naina, aktivni, pasivni i povratni. Ali, to je samo ovitak. Treba uvidjeti da je taj oznaiteljski povrat neto drugo od onoga to on odijeva. Na razini svakog nagona temeljni su odlazak 5 povratak, gdje se on strukturira. Znaajno je, da je Freud m o g a o oznaiti ova dva pola samo upotrebivi neto poput glagola. Beschauen und beschaut werden, gledati i biti gledan, qulen i geqult werden, muiti i biti muen. To je zato to Freud smatra da je po sebi razumljivo da ni jedan dio pre enog puta nagona ne moe biti odvojen od svog odlaska i povratka, od svojeg temeljnog obrata, od svog krunog karaktera. Isto je tako znaajno da je za ilustriranje dimenzije Verkehrung on izabrao Schaulust, zadovoljstvo gledanja, i ono to moe oznaiti samo spajanjem dvaju izraza, sado mazohizam. K a d bude govorio o ta dva nagona, a posebno o mazohizmu, bit e mu stalo da dobro naznai da u o v o m nagonu ne postoje dva razdoblja, ve tri. Treba dobro razlikovati povratak u kruni tok nagona od onoga to se pojavljuje ali isto tako da se ne pojavi u treem razdoblju. Naime, pojava ein neues Subjekt treba shvatiti ovako ne, da ve jedan subjekt postoji, tj. subjekt nagona, ve da je novo to to se pojava subjekta vidi. Taj subjekt, koji je upravo drugi, pojavljuje se utoliko to je nagon mogao zatvoriti svoj kruni tok. Samo njegovom pojavom na razini drugoga, moe se ostvariti o n o to pripada funkciji nagona. 189

Aim

Goal

Ovim gore elim privui vau panju. Ovdje je na ploi oznaeno gibanje po krivulji o v e strelice koja se uspinje i sputa, kao Drng to je ona u poetku, ; prelazei povrinu uspostavljenu onim to sam v a m proli put definirao kao rub koji je u teoriji smatran izvorom, Quelle, tj. takozvana erogena zona u nagonu. Napetost je uvijek petlja, i ne m o e ne slagati se,sa svojim povratkom na erogenu zonu., : T. Ovdje e, se objasniti misterij; o k o zielgehemmt, tog oblika i k o j i nagon moe, uzeti da bi dostigao zadovoljenje, a da ne dostigne svoj cilj utoliko to e on biti odre en biolokom funkcijom, realizacijom reproduktivnog sparivanja. Jer, nije u tome cilj djelominog nagona. to je cilj? Saekajmo jo s odgovorom, ali pristupimo tom izrazu c i l j , i dvojakom smislu koji on moe imati. Da bismo te smislove razlikovali, izabrao sam engleski jezik u kojem su oni posebno izraajni. Aim netko kome je zadano neko zaduenje, to ne znai o n o to on mora donositi, to znai kojim putem mora poi. The aim, to je trasa. Cilj ima drugi oblik, to je Goal. Godi nije pri 190

hicu luka cilj, to nije ptica koju ete pogoditi, to je oznaavanje pogotka i time postizanje cilja. Ako nagon moe biti zadovoljen, a da nije dostigao ono to bi u pogledu bioloke totalizacije funkcije bilo zadovoljenje u svrhu razmnoavanja, to je zato to je on djelomini nagon i njegov cilj nije nita drugo nego povratak u kruni tok. Ova je teorija prisutna kod Freuda. Negdje nam on kae, da su idealan model za autoerotizam, jedna jedina usta koja bi ljubila sebe sjajna metafora, ak zanosna, kao i sve ostalo p o d njegovim perom, i koja samo zahtijeva da bude upotpunjena jednim pitanjem. Zar ta usta nisu u nagonu o n o to bi se m o g l o nazvati ustima prostrijeljen strelicom? zaivena usta, iz kojih u analizi, u izvjesnim utnjama, izbija do vrhunca ista instanca oralnog poriva, zatvarajui se nad svojim zadovoljenjem. U svakom sluaju, ono to nas primorava da razlikuj e m o o v o zadovoljenje od istog i jednostavnog auto erotizma erogerie zone, to je onaj predmet koji preesto brkamo s onim nad im se p o r i v zatvara onaj predmet koji je uistinu samo prisutnost upljine, praznine, koju moe,zauzeti, kae Freud, bilo koji predmet, a iju instancu poznajemo samo u obliku izgubljenog predmeta malog a. Predmet m a l o a nije izvor oralnog nagona. On nije uveden kao prvotna hrana, on je uveden zbog toga, to nikakva hrana nikad nee zadovoljiti oralni nagon, osim ako ne okruuje vjeno nedostajui predmet. Pitanje je za nas sada da znamo gdje se ovaj tok grana i, najprije, da li je zaodjenut karakteristikom spirale, tj. da li se tok oralnog nagona nastavlja analnim nagonom, koji bi tako b i o sljedei stadij. Postoji li tu dijalektiko napredovanje koje nastaje iz opozicije? T o , za one koji su navikli da u ime ne znam kojeg misterija razvoja dre stvar g o t o v o m , upisanom u organizmu, znai dotjerati daleko s pitanjem. 191

Izgleda da ovu koncepciju podrava injenica da, to se tie pojave spolnosti u takozvanom konanom obliku, doista imamo posla s organskim procesom. Ali, nema uope razloga da se ova injenica proiri na odnos izme u ostalih djelominih nagona. N e m a nikakvog odnosa stvaranja jednog djelominog nagona prema drugome. Prelaz od oralnog nagona na analni ne nastaje procesom sazrijevanja, ve posredstvom neega to ne pripada polju nagona intervencijom, obrtanjem pitanja Drugoga. Ako navedemo na intervenciju ostale nagone, iji niz moe biti utvr en, a iji je broj dosta malen, posve je jasno da bismo se nali u nedoumici kad bismo htjeli Schaulust ili skopiki nagon, odnosno o n o to u, kad bude vrijeme, razlikovati kao zazivni nagon, postaviti u odnos prema nagonima koje sam imenovao, u historijskom redoslijedu, i uspostaviti me u njima i najmanji odnos dedukcije ili geneze. Ne postoji nikakav prirodni preobraaj oralnog nagona u analni. Ma kakav bio privid koji nam, prema prilikama, moe pruiti igra simbola, koja u drugim kontekstima tvori takozvani analni predmet, naime izmet, u odnosu na falus u njegovom negativnom nagibu, ne moe se ni u kojoj mjeri iskustvo nam dokazuje smatrati da postoji kontinuitet analne faze u faliku fazu, da postoji odnos prirodnog preobraaja. Treba razmatrati nagon u okviru konstante Kraft, koji ga podrava kao stalnu napetost. Po imo sve do metafora koje nam daje Freud, da bi izrazio te ishode, Schub, kae on, to odmah prevodi slikom koju nosi u svom duhu, vatromet lave, materijalnog odailjanja energetske deflagracije, koja se odvija u raznim susljednim vremenima, koja dolazei jedno za drugim upotpunjuju taj oblik putanje povratka. Zar e ne vidi da se u frojdov skoj metafori tjelovljuje ta temeljna struktura neto to izlazi iz jednog ruba, to j o j udvostruuje zatvorenu strukturu, slijedei putanju koja se vraa, a iju 192

konzistenciju osigurava j e d i n o predmet, u ime neega to m o r a biti okrueno. Ova nas artikulacija navodi da manifestaciju nagona shvatimo u obliku acefalnog subjekta, j e r se tu sve artikulira u terminima napetosti i prema subjektu ima samo odnos topoloke zajednice. Mogu artikulirati nesvjesno kao neto to se nalazi u zijevu, koji raspodjela znaenjskih opsada uspostavlja u subjektu, i koje se predstavljaju u algoritmu kao r o m b [OJ koji postavljam u sr svakog odnosa nesvjesnog izme u realnosti i subjekta. Pa, dobro! strukturirano na isti zijeva, nesvjesnog. 3 Slijedimo Freuda, kad nam on govori o Schaulust, zato to je neto u aparatu tijela nain, zbog topolokog jedinstva svoju ulogu u funkcioniranju

nagon preuzima

vidjeti, biti vi en. Da li je to ista stvar? K a k o se moe tako odrati, osim ako se ne upie u izrazima oznai telja? I l i postoji neki drugi misterij? Postoji jedan posve drugaiji misterij, i, da bih vas u nj uveo, treba samo imati na umu, da se Schaulust oituje u perverziji. Naglaavam da nagon nije perverzija. Enigmatski karakter Freudova predoenja nagona upravo je u tome, to nam on eli dati radikalnu strukturu u kojoj subjekt jo nije smjeten. Naprotiv, ono to definira perverziju jest nain na koji se subjekt tu smjeta. Treba paljivo razmatrati Freudov tekst. U njemu je dragocjeno, u ovoj materiji gdje Freud kri tlo, to poput dobrih arheologa ostavlja iskopanu gra u na mjestu tako da, ako istraivanje ostane nedovreno, moemo znati to znae iskopani predmeti. K a d gospodin Fenichel pro e, on uini kako se inilo ranije, on pokupi sve, stavi to u svoje depove i vitrine, bez reda, ili po nekom proizvoljnom redu, tako da vie nitko nita ne moe nai. 193

to se doga a u voajerizmu? G d j e je u asu voajerova ina subjekt, gdje je objekt? Ja sam vam rekao, subjekt nije tu ukoliko se radi o gledanju na razini nagona gledanja. On je tu kao perverzan i nalazi se samo na zavretku petlje. to se tie predmeta to je ono to v a m moja topologija ispisana na ploi ne omoguava da vidite, ali e vam dopustiti da pretpostavite petlja se kree oko njega, on je raketa, i pomou njega se u perverziji dostie nian. Predmet je tu pogled pogled koji je subjekt, koji ga dostie, koji je muica u hicu na metu. Trebam vas samo podsjetiti na ono to sam rekao o Sartreovoj analizi. A k o ta analiza prouzroi pojavu instance pogleda, to nije na razini drugoga iji pogled iznena uje subjekt u asu kad gleda kroz kljuanicu. Drugi ga iznena uje, njega, subjekt, kao da je on sav skriveni pogled. Vi shvaate dvosmislenost ovoga o emu je rije kad govorimo o skopikom nagonu. Pogled je taj izgubljeni predmet, odmah prona en, u poaru srama, uvo enjem drugoga. to do tog trena subjekt pokuava vidjeti? Ono to pokuava vidjeti, znajte dobro, to je predmet kao odsutnost. Ono to voajer trai i nalazi, samo je sjena, sjena iza zavjese. On e u svojoj fantaziji izmisliti ne znam koju maginu prisutnost najljupkije m l a d e djevojke, ak i ako se na drugoj strani nalazi dlakavi atlet. To to on trai nije, kako se kae, falus v e upravo njegova odsutnost, i zato daje prednost izvjesnim oblicima kao predmetima svojega traenja. Gleda se ono to se ne moe vidjeti. A k o se, zahvaljujui uvo enju drugoga pojavi struktura nagona, ona se upotpunjuje doista samo u svom o b r n u t o m obliku, u svom obliku povratka, koji je pravi aktivni nagon. U ekshibicionizmu subjekt cilja na o n o to se ostvaruje u drugome. Istinski cilj elje je drugi, utoliko to je prisiljen izvan svoje implikacije u sceni. U ekshibicionizmu ne sudjeluje samo rtva, ve rtva u odnosu prema nekom drugom koji je gleda.

194

Tako u o v o m Freudovom tekstu imamo klju, v o r onoga to je toliko prijeilo shvaanje mazohizma. Freud postavlja najodlunije, da na poetku sado mazohisti kog nagona boli nema. Radi se o Herrschaft, o Bewltigung, nasilju nad im? nad neim to je tako nedovoljno imenovano da se Freud kloni da mu na e model, koji bi se uklopio u ono to v a m iznosim, u nasilju koje subjekt ini nad sobom, radi nadmoi. On tu odstupa. A iz dobrih razloga. Asket koji se bi uje ini to za treega. Dakle, nije to uope ono to Freud eli rei. On samo hoe oznaiti da se poetak i kraj nagona vraaju, da se ukljuuju u vlastito tijelo. U kojem trenutku moemo vidjeti, kae Freud, da se u sadomazohistiki nagon unosi mogunost bola mogunost bola podvrgnuta onome to je u t o m asu postalo subjekt nagona. To j e , kae nam on, u asu kad se petlja zatvorila, kad postoji prelazak od jednog pola na drugi, kad je drugi uao u igru, kad je subjekt uzeo sebe kao cilj, odredite nagona. U t o m asu ulazi u igru bol, utoliko to ga subjekt doivljava od drugoga. On e postati, moi postati, u toj teoretskoj dedukciji, sadistiki subjekt, u t o l i k o to e dovrena petlja nagona uvesti u igru akciju drugoga. Ono o emu se radi u nagonu otkriva se konano tu put nagona je jedini oblik prijestupa doputen subjektu u odnosu na naelo ugode. Subjekt e primijetiti da je njegova elja samo uzaludno skretanje u lovu, u hvatanju uitka drugoga utoliko to e drugi intervenirati, a on e opaziti da postoji uivanje s one strane naela ugode. Djelomini nagon probija naelo ugode, i eto, to nam omoguava da shvatimo da su djelomini nagoni dvosmisleni, smjeteni na granici Erhaltungstrieb a, odravanja homeostaze, njegove zapljene od strane skrivena lika koji pripada spolnosti. Utoliko to nagon svjedoi o probijanju naela ugode, posvjedoeno nam je da s one strane od Real Ich inter 195

venira druga realnost, za koju emo vidjeti kojim je povratkom ona, u zadnjoj instanci, dala tom Real Ich svoju strukturu i promjenjivost.

ODGOVORI

J. A. M I L L E R : Pitanje je o odnosu nagona prema realnom, i o razlikama izme u predmeta nagona, fantazma i elje. Predmet nagona treba postaviti na razinu onoga to sam metaforiki nazvao acefalnom subjektivizacijom, su bjektivizacijom bez subjekta, kosti, tragom, strukturom, koja predstavlja jedno lice topologije. Drugo lice je ono to ini da je jedan subjekt, svojim odnosima prema oz naitelju, uplji subjekt. Te rupe potjeu odnekud. U svojim prvim konstrukcijama, svojim prvim zna enjskim mreama raskra koje se stabiliziraju, Freud ide za neim to je kod subjekta predodre eno da odrava do maksimuma ono to sam nazvao homeostazom. To ne znai naprosto prekoraivanje izvjesnog praga raz draenosti, ve i dijeljenje putova. Freud ak upotrebljava metafore, koje doznauju jedan promjer t i m putovima, koji omoguavaju odravanje neke opsade i njenu uvijek jednaku disperziju. Negdje Freud formalno kae da je pritisak onoga to u spolnosti treba potiskivati da bi se odravalo naelo ugode libido omoguio napredak mentalnog aparata kao takvog i, na primjer, uspostavljanje one mogunosti zaposjednua u mentalnom aparatu, koju nazivamo Auf marksamkeit, mogunost panje. Odre ivanje funkcioniranja Real Ich, koje ujedno zadovoljava naelo ugode, a istovremeno je zaposjednuto bez obrane usponom spolnosti, eto, to je odgovorno za njegovu strukturu. Na toj razini nismo ak ni primorani da uraunamo bilo kakvu subjektivizaciju subjekta. Subjekt je aparat. Taj aparat je neto upljikavo i u upljini subjekt uspostavlja funkciju nekog predmeta kao izgubljenog pred 196

meta. To je status predmeta a, utoliko to je on prisutan u nagonu. U fantazmu je subjekt esto neopaen, ali je tu uvijek, b i l o u snu, sanjarenju, u b i l o k o j e m vie ili manje razvijenom obliku. Subjekt se sam postavlja kao odre en fantazmom. Fantazam je podupira elje, a predmet nije podupira elje. Subjekt se dri kao onaj koji eli u odnosu na znaenjski skup, koji je uvijek kompleksniji. To se stvarno vidi po obliku scenarija koji on uzima, gdje je subjekt vie ili manje prepoznatljiv, negdje rascijepljen, obino podvojen u svom odnosu prema t o m predmetu, koji najee vie ne pokazuje svoj pravi lik. Idui put u se osvrnuti na ono to sam nazvao strukturom perverzije. Pravo reeno, to je inverzan uinak fantazma. Subjekt se sam odre uje kao predmet, u svom susretu s podjelom subjektiviteta. Pokazat u vam danas sam morao prekinuti zbog vremena, i to alim da upravo subjekt koji preuzima ulogu predmeta podrava realitet situacije onoga to nazivamo sado mazohistikim nagonom, i koji postoji samo u jednoj toki u samoj mazohistikoj situaciji. Sado mazohistiki nagon se zatvara i konstituira zbog toga to subjekt postaje predmetom druge volje. Samo je u drugoj fazi, kao to nas Freud upuuje u o v o m tekstu, mogua sadika elja u odnosu na fantazam. Sadika elja postoji u mnotvu konfiguracija, isto tako u neurozama, ali to jo nije sadizam u pravom smislu rijei. M o l i m vas, da se sjetite m o g lanka Kant avec Sade, vidjet ete da sadist sam zauzima mjesto predmeta, ali ne znajui to, za dobitak drugoga, za ije uivanje on obavlja svoju radnju perverzno sadistiku. Tu, dakle, vidite vie mogunosti funkcije predmeta a, koji se nikad ne nalazi u poloaju mete elje. On je, ili predsubjektivni, ili je temelj poistovjeenja subjekta, ili temelj poistovjeenja koje subjekt osporava. U tom smislu sadizam je samo nijekanje mazohizma. Ova e 197

formula omoguiti osvjetljavanje mnogih stvari koje se tiu istinske prirode sadizma. Ali, predmet elje openito jest ili fantazam, koji je u stvarnosti podupira elje, ili obmana. Analiza koju daje Freud za ljubav, omoguit e nam da se pribliimo subjektu obmane, koji istovremeno pokree prethodna pitanja koja ste maloas postavili o odnosu subjekta prema realnome. Freudova neophodnost da se pozove na odnos Ich prema realnome, da bi uveo dijalektiku ljubavi dok j e , pravo reeno, neutralno realno uistinu deseksualizirano realno nije intervenirala na razini nagona. To e nam biti najkorisnije u vezi s o n i m to m o r a m o shvatiti o funkciji ljubavi naime, o njenoj strukturi koja je temeljno narcistika. Da postoji realno, posve je nesumnjivo. Subjekt ima konstruktivni odnos s realnim samo u uskoj zavisnosti od naela ugode, naela ugode koje nije prisiljeno nagonom, i to je toka kad se pojavljuje predmet ljubavi, to emo vidjeti idui put. Cijelo je pitanje u tome da se zna kako ovaj predmet ljubavi moe ispuniti ulogu analognu predmetu elje na k o j i m met elje. Da li sam o v i m izlaganjem unio neto svjetla? Neto svjetla i neto sjene. nesporazumima poiva za predmet ljubavi mogunost da postane pred-

13. svibnja 1964.

15
Od ljubavi do libida
Subjekt i Drugi. Narcistiko polje. Spolna razlika. Nagonsko polje: Dati se ... vidjeti, uti, sisati, srati. Mit o lameli. Danas sam naumio to ne znai da u imati vremena i da provedem da vas od ljubavi, na ijem sam pragu ostavio stvari proli put, odvedem do libida. Odmah najavljujem to e biti vrhunac ovog pojanjenja libido nije neto to izmie, fluidno, on se ne dijeli i ne sakuplja se kao magnetizam u sreditima fo kusiranja, koja mu nudi subjekt, libido treba shvatiti kao organ, u dvostrukom smislu ove rijei, organ dio organizma, i organ instrument. Ispriavam se ako, kao to mi je proli put reeno, ima tame na putovima kojima vas vodim. Mislim da je

199

to osobina naeg polja. Ne zaboravimo da je uobiajeno prikazivati nesvjesno kao jamu, ako ne kao spilju, da podsjetimo na onu Platonovu. Ali to nije dobra usporedba. Nesvjesno je prije neto blisko mjehuru, ako se unutar tog mjehura stavi malo svjetla, to moe posluiti kao lanterna. Zato se uditi, ako je ponekad svjetlu potrebno neto vremena da se upali? U subjektu koji se alternativno pokazuje i skriva uz p o m o nesvjesnoga, mi zahvaamo samo djelomine nagone. Ganze Sexualstrebung, predstavljanja totaliteta spolnog nagona Freud nam to kae, toga tu nema. Prema o v o m rezultatu vodim vas nakon Freuda, i tvrdim vam da se sve to sam nauio iz svog iskustva slae s tim. Ne mogu traiti od svih ovdje prisutnih da se s t i m sloe, j e r nekima to iskustvo nedostaje, ali vaa prisutnost tu odgovara izvjesnom povjerenju prema onome to emo nazvati ja sam prema vama u ulozi Drugoga dobra vjera. Ta je dobra vjera nesumnjivo uvijek nesigurna, pretpostavljena, jer, konano, gdje zavrava taj odnos subjekta prema Drugome? Subjekt je kao takav u neizvjesnosti zbog toga to je podijeljen uinkom jezika, eto, to vas uim ja, Lacan, slijedei Freudove tragove istraivanja. Uslijed uinka govora subjekt se sve vie ostvaruje u Drugome, ali on tu ve ne prati vie od polovice sebe. Nai e svoju elju sve podjeljeniju, rasprenu, u metonimiji govora. Ui nak govora je neprestano pomijean s onim to je podloga analitikog iskustva, da je subjekt samo subjekt utoliko to je pokoravanje polju Drugoga. Subjekt proizlazi iz svog sinkroninog pokoravanja u polju Drugoga. Z b o g toga iz njega mora izii, izvui se, i u t o m izvlaenju (s'en sortir) e on konano znati, da se realno Drugo treba poput njega izvui, ispetljati se. Tu postaje neophodna dobra volja temeljena na izvjesnosti, da se ista implikacija potekoe u odnosu na putove elje nalazi isto tako i u Drugome. Istina je, u o v o m smislu, ono to tri iza istine a to je tamo gdje ja trim, kamo vas ja vodim, kao 200

Akteonovi psi, iza mene. K a d budem naao prebivalite boginje, preobrazit u se nesumnjivo u jelena, a vi ete me moi raznijeti, ali j o imamo vremena pred sobom.

Jesam li vam, dakle, proli put prikazao Freuda poput Abrahama, Isaaka i Jakoba? Leon Bloy u Salut par les juifs, ih otjelovljuje u liku tri jednaka starca, koji su tu, prema jednom od oblika poslanstva Izraela, predajui se na nekom sabiralitu t o m temeljnom zanimanju koje se zove starina. Oni odabiru. Jednu stvar odlau na jednu stranu, drugu na drugu. Freud na jednu stranu stavlja djelomine nagone, a na drugu ljubav. On kae to nije isto. N a g o n i nas uvjetuju u spolnom redu to, to dolazi od srca. Na nae veliko iznena enje, on nas ui, da ljubav, s druge strane, dolazi iz trbuha, to je am am. To moe iznenaditi, ali nam osvjetljava neto temeljno u analitikom iskustvu, a to je da genitalni nagon, ako postoji, nije posve artikuliran kao ostali nagoni, i to usprkos ambivalenciji ljubav mrnja. U svojim premisama i u svom vlastitom tekstu, Freud sebi proturjei upravo kad kae da ambivalentnost moe biti jedna od karakteristika obrata nagona, Verkehrung. Ali, kad ga ispituje, on nam kae da to nije posve jednako, ambivalentnost i obrat. Ako, dakle, genitalni nagon ne postoji, on se samo m o e dati f . . . formirati drugdje, na drugoj strani, a ne ondje gdje je nagon, s lijeve strane moje sheme. Vi ve vidite da je to desno, u polju Drugoga, gdje se genitalni nagon ima oblikovati. Pa, to se upravo pridruuje onome to nas ui analitiko iskustvo, naime, da je genitalni nagon potinjen kretanju Edipova kompleksa, elementarnim strukturama i ostalim srodnima. To je ono to se oznaava poljem kulture nedovoljno, j e r se pretpostavlja, da se to polje temelji na no man's land gdje bi genitalnost kao takva

201

postojala, dok je ona u stvari rasuta, nesabrana, jei nigdje u subjektu nije dostina ganze Sexualstrebung. Ali, mada nije nigdje, ona je ipak rasprostranjena, a to Freud u o v o m lanku eli da osjetimo. Sve to on kae o ljubavi naglaava to da se za spoznavanje ljubavi treba obratiti na strukturu posve drugaiju od nagona. On tu strukturu dijeli na tri razine razinu realnoga, razinu ekonomskoga i razinu biolokoga. Opozicije koje tu odgovaraju su trostruke. Na razini realnoga, to je opozicija izme u onoga to nas zanima i onoga prema emu smo ravnoduni. Na razini ekonomskoga je o n o to izaziva zadovoljstvo i ono to izaziva nezadovoljstvo. Samo na razini biolokoga se opozicija aktivnost pasivnost predstavlja u svom pravom obliku, jedino valjanom to se tie njenog gramatikog smisla, pozicije voljeti biti voljen. Freud nas potie, da ljubav u njenoj biti smatramo kao spolnu strast od gesamt Ich. Gesamt Ich je tu u njegovu djelu kao hapax kojemu trebamo dati smisao onoga to je zacrtano kad izvjetava o naelu ugode. Gesamt Ich je ono polje za koje sam v a m predloio da ga smatrate povrinom i to tako ogranienom povrinom da bi je tabla mogla predstavljati i da se na nju moe sve nanijeti. Radi se o mrei koja se prikazuje lukovima, linijama koje povezuju sjecita, iji zatvoreni krug oznaava ono to se ima sauvati od homeostaze napetosti, od najmanje napetosti, od nune derivacije, od irenja uzbu enja u tisuu kanala svaki put kad bi u jednome od njih ona mogla biti previe intenzivna. Filtracija od podraaja do rastereenja, to je onaj aparat, kalota gdje se najprije odre uje ono to on naziva stadijem Real Ich a. I tome on u svom izlaganju pripisuje odliku autoerotisch. Iz toga su analitiari zakljuili, da kako je to moralo biti smjeteno u onome to se naziva razvoj, a budui da je Freudova rije sveto pismo da su za do jene sve stvari o k o njega indiferentne. Pitamo se kako 202

se takve stvari m o g u odrati u polju promatraa, kad naela vjere imaju veu vrijednost od promatranja. Jer, konano, ako postoji neto na to nas dojene navodi, to je da se zanima za ono to ulazi u polje njegove percepcije. N e m a sumnje da postoje predmeti iz najranije dobi novoro enake faze. Autoerotisch ne moe nikako imati smisao nezainteresiranosti. A k o itate Freuda, u o v o m ete tekstu vidjeti da se drugo razdoblje, ekonomsko, sastoji upravo u tome da drugo Ich drugo po pravu, drugo u logikom vremenu jest Lust Ich, za koje on kae da je purifiziert. Proieno Lust Ich, koje se uspostavlja u vanjskom polju, u kaloti u kojoj naznaavam prvo Real Ich iz Freudova objanjenja. Autoerotisch se sastoji u tome a Freud sam to naglaava da ne bi bilo pojave predmeta, da nema predmeta dobrih za mene. Ono je mjerilo za pojavu i dijeljenje predmeta. Tu se, dakle, uspostavlja Lust Ich, a tako er i polje za Unlust, predmeta kao ostatka, kao stranog. Predmet dobar da se upozna, i to opravdano, jest onaj koji se definira u polju Unlust, dok su predmeti iz polja Lust Ich vrijedni ljubavi. Hassen sa svojom dubokom vezom sa spoznavanjem pripada drugom polju. Na toj razini nema traga nagonskim funkcijama, osim onima koje nisu istinski nagoni, a koje Freud u svom tekstu naziva Ich Triebe. Ich ima ne nagonsku razinu, i na tome molim vas da paljivo proitate ovaj tekst Freud temelji ljubav. Sve to je definirano na razini Ich nema spolnu vrijednost, a prelazi od Erhaltungstrieb, nagona odravanja, na Sexualtrieb samo u funkciji prisvajanja svakog od ovih polja, njegova zaposjednua jednim od djelominih nagona. Freud upravo kae da Vorhang des Wesentlichen, izvlaenje bitnoga, jest posve pasivni nain, a ne nagonski, na koji subjekt registrira ussere Reize, ono to dolazi iz vanjskoga svijeta. Njegova aktivnost dolazi samo durch seine eigenen Triebe, (sic nap. prev.), od njegovih vlastitih nagona. Tu se 203

radi o razliitosti djelominih nagona. Pri tome smo dovedeni do tree razine koju on uvodi, aktivnost pasivnost. Prije nego li oznaimo posljedice, htio bih vam jednostavno svratiti panju na klasini karakter ove koncepcije ljubavi, htjeti sebi svoje dobro da li je potrebno naglasiti da je to upravo ekvivalent onome to nazivamo, u tradiciji, fizikom teorijom ljubavi, velle bonum alicui svetog T o m e , koji za nas ima zbog funkcije narcizma upravo istu vrijednost. Ja sam davno naglasio varavi karakter ovog takozvanog altruizma, koji se zadovoljava uvanjem dobra, ijega? upravo onoga, koji nam je potreban. 2 Eto, dakle, gdje Freud hoe poloiti temelje ljubavi. Samo pomou aktivnosti pasivnosti ulazi u igru ono to zaista pripada odnosu spolova. Dakle, da li odnos aktivnost pasivnost pokriva odnos spolova? M o l i m vas da se obratite tom poglavlju u o vjeku vuku, ili takvim poglavljima u Pet psihoanaliza. Sveusvemu, Freud tu objanjava da je polarna referen cija aktivnost pasivnost tu da imenuje, prekrije, meta forizira ono to ostaje nedokuivo u spolnoj razlici. On nikad nigdje ne tvrdi, da je odnos muko ensko psiholoki shvatljiv drugaije osim pomou predstavnika opozicije aktivnost pasivnost. Utoliko to takva opozicija muko ensko nije nikad dosegnuta. To dovoljno oznaava vanost onoga to je ovdje ponavljano, u obliku glagola prilino otrog u izraavanju onoga o emu je rije ova opozicija aktivnost pasivnost se provlai, priljubljuje, ubrizgava. To je arteriografija, a sami odnosi muko ensko ne iscrpljuju j e . Naravno, dobro se zna da nas opozicija aktivnost pasivnost moe upoznati s m n o g i m stvarima iz domene ljubavi. Ali, mi imamo posla upravo s tom injekcijom, ako tako mogu rei, sado mazohizma, koju ne moemo, to se tie spolnog ostvarenja, posve uzeti za gotovo.

204

U odnosu spolova sigurno ulaze u igru svi intervali elje. Koju vrijednost ima za tebe moja zelja? vjeno pitanje koje se postavlja u dijalogu izme u ljubavnika. Ali, takozvanu vrijednost, na primjer, enskog mazohizma, kako se kae, bolje je staviti izme u zagrada ozbiljnog pitanja. Ona je dio tog dijaloga koji se moe definirati, u dosta toaka, kao muki fantazam. M n o g o stvari daje do znanja da podravati ga znai suradnju s nae strane. Da se ne bismo posve prepustili rezultatima anglosaksonske ankete, koja u o v o m predmetu ne bi dala bogzna to, da ne bismo rekli da se radi o pristanku ena, to nita ne znai ograniit emo se, opravda mje, mi, ostali analitiari, na ene koje pripadaju naoj grupi. V r l o je upadljivo to su predstavnice ovog spola u analitikom krugu specijalno raspoloene da podravaju temeljno vjerovanje u enski mazohizam. Nesumnjivo je da tu postoji veo koji je bolje ne podii prerano, a koji se tie interesa spola. To je uostalom udaljavanje od naeg predmeta, ali udaljavanje duboko povezano s njim, vidjet ete, jer emo se na to jo morati vratiti. Bilo o emu da se radi, na ovoj nam razini nita ne izlazi iz polja ljubavi, t j . iz okvira narcizma, za koji nas Freud u tom lanku upuuje vlastitim izrazima da je sainjen od umetanja autoerotisch u organizirane interese ja. Unutar ovog okvira moe postojati predstavljanje predmeta iz vanjskog svijeta, izbora i rasu ivanja, mogunosti spoznavanja, ukratko, ukljueno je cijelo polje na kojem se odvijala klasina psihologija. Pa, zbog toga je cijela psihologija afekta do Freuda propala jer, nita tu ne zastupa Drugoga, radikalnog Drugoga, Drugoga kao takvog. Ovo predstavljanje Drugoga nedostaje upravo izme u ta dva suprotstavljena svijeta koja nam spolnost oznaava kao muko i ensko. Ako idemo do kraja moemo ak rei da su muki ideal i enski ideal predstavljeni 205

u psihizmu drugim stvarima, a ne ovom opozicijom aktivnost pasivnost o kojoj sam upravo govorio. Oni proizlaze upravo iz termina koji ja nisam uveo, ali ime je jedna psihoanalitiarka zahvatila ensko spolno ponaanje to je maskiranje. Maskiranje nije ono to ulazi u igru, u nunu paradu sparivanja kod ivotinja, j e r se isto tako ukras pojavljuje openito na mukoj strani. Maskiranje ima drugi smisao u ljudskoj domeni, a to je da ne djeluje vie na imaginarnoj razini, ve na simbolikoj. Polazei otuda, trebamo pokazati da se spolnost kao takva ponovo pojavljuje, razvija svoju vlastitu aktivnost, pomou ma koliko to izgledalo paradoksalno djelominih nagona. 3 Sve to to Freud srie o djelominim nagonima, pokazuje nam pomak koji sam proli put trasirao na ploi, taj kruni pomak pritiska, koji izlazi preko erogenog ruba da bi se vratio na nj kao svojoj meti, nakon to je napravio krug oko neeg to nazivam predmet a. Tvrdim a tono ispitivanje cijelog teksta potvr uje istinitost toga da subjekt tim putem dostie ono to je, pravo govorei, dimenzija velikog Drugoga. Istiem radikalnu razliku koja postoji izme u voljeti se preko drugoga to u narcistikom polju predmeta ne daje nikakvu transcendenciju ukljuenom predmetu i krunosti poriva, gdje heterogenost polaska i povratka otvara u svom intervalu zijev. to v i d j e t i i biti vi en imaju zajednikoga? Uzmimo Schaulust, skopiki nagon. Freud suprotstavlja beschauen, promatrati strani predmet, predmet isto reeno, prema biti gledan od strane osobe, beschaut werden. Stvar je u tome da predmet i osobe nisu ista stvar. Na rubu kruga, recimo, da se oni otputaju. I l i , da nam tokasta linija izmie. Uostalom, da bi ih vezao, treba 206

u bazi tamo gdje se poetak i kraj sustiu da ih Freud stisne u aku, i da ih pokua povezati upravo u toki povratka. On ih stiska govorei da korijen sko pikog nagona treba zahvatiti u subjektu, u injenici da se subjekt sam vidi. Samo, tu se, zato to je on Freud, ne vara. To ne znai vidjeti se u ogledalu, to je selbst ein Sexualglied beschauen on se gleda, rekao bih, u svoj spolni ud. Samo, panja! ni to ne ide. Zato to je taj iskaz izjednaen sa svojim nalijem koje je prilino neobino i udim se da nitko nije otkrio njegovu duhovitost. To daje Sexualglied von eigner Person beschaut werden. U neku ruku, kao to se broj dva veseli to je neparan, tako se seks, ili ud, veseli to je gledan. T k o je zaista ikada mogao shvatiti subjektivirajui karakter takvog osjeaja? U stvari, artikulacija petlje polaska i povratka nagona, dobro postie to, to mijenjamo u posljednjem iskazu samo jedan Freudov termin. Ja ne mijenjam eigenes Objekt, predmet pravo reeno, koji je ono na to se svodi subjekt, ja ne mijenjam von fremder Person, drugi naravno, niti beschaut, ali umjesto werden stavljam machen ono o emu je rije k o d nagona, to je dati se vidjeti. Aktivnost nagona se koncentrira u o v o m e dati se, a ako to prenesemo u polje ostalih nagona, moda emo dobiti poneto svjetla. M o r a m pouriti, i ne samo to skraujem, ve i zatvaram rupu koju je Freud, vrlo udna stvar, ostavio otvorenu u svom nabrajanju nagona. Nakon dati se vidjeti, navest u neto drugo, dati se sluati, o emu nam Freud ak ni ne govori. M o r a m vam brzo navesti razliku od dati se vidjeti. Ui su u polju nesvjesnog jedini o t v o r koji se ne moe zatvoriti. Dok se dati se vidjeti pokazuje strelicom koja se zaista vraa prema subjektu, dati se sluati ide prema drugome. Razlog je u strukturi, vano je da to usput kaem. Pre imo na oralni nagon. Sto je to? Govori se o fan 207

tazmu prodiranja, dati se jesti. Svatko zapravo zna, da je to, na granici sa svim rezonancama mazohizma, altri ficirani termin oralnog nagona. Ali, zato ne dovesti stvari do kraja? Budui da se pozivamo na ishranu i na dojku, a ishrana je sisanje, kaimo da je oralni nagon dati se sisati, a to je vampir. To nam uostalom objanjava ono to je tako posebno to elim u vaem duhu otrgnuti od metafore ishrane dojke. Dojka je isto tako neto prikriveno, koja sisa, to? organizam majke. Na taj je nain dovoljno naznaeno, na ovoj razini, koja je potraivanje subjekta, za neim to je odvojeno od njega, ali mu pripada, i ime se mora upotpuniti. Na razini analnog nagona malo opus tanja tu izgleda da to ba posve ne ide. A ipak, dati se srati ima smisao! K a d kaemo dajemo se tu estoko posrati, postoji odnos s vjenim gnjavatorom. N e m a m o pravo kad jednostavno poistovjetimo poznati izmet s funkcijom koju ima u metabolizmu opsesivne neuroze. N e m a m o pravo kad ga prikratimo u onome to prigodice predstavlja, kao dar, kao odnos prema neistoi, iiavanju katarzi. N e m a m o pravo kad ne vidimo da odatle proizlazi funkcija oblativiteta, darivanja. Da kaemo sve, predmet tu nije ba udaljen od domene due. to nam ovaj kratki pregled otkriva? Zar ne izgleda, da je u o v o m izvrtanju koje pokazuje njegov dep, i invaginirajui se kroz erogenu zonu, nagon optereen traenjem neega, to svaki put odgovara u Drugome? Neu ponovo navesti itav niz. Kaimo, da je na razini Schaulusta to pogled. N a v o d i m ga samo zato, da bih kasnije raspravljao o uincima koje ima na Drugo ta prizivajua kretnja.

4
Oznaio bih tu odnos polariteta nagonskog ciklusa prema neemu to je uvijek u sreditu. To je organ nagona uzet kao instrument u drugaijem smislu, dakle, od 208

onog koji je imao dosad, u sferi indukcije Ich. Taj nedostini organ, taj predmet koji m o e m o samo okruiti, i da sve kaem, taj lani organ eto, taj organ treba sada ispitati. Organ nagona se smjeta u odnosu prema pravom

organu. Da biste to osjetili i da bih potkrijepio tvrdnju da je to u podruju spolnosti jedini p o l podesan za nae shvaanje, posegnut u za m i t o m u kojem u preuzeti povijesno skrbnitvo nad onim to je reeno u Platonovoj Gozbi, kroz usta Aristofana, o prirodi ljubavi. To pretpostavlja upotrebu aparata koji sam uvijek pred prethodnim auditorijem izbjegavao upotrebiti. Dao sam svojim sluaima antike modele, posebno iz Platona, ali dao sam im samo aparat za kopanje toga polja. Nisam od onih koji kau Djeco moja, tu ima blaga zbog ega e oni preoravati polje. Ja sam im dao ralo i plug, naime znanje da je nesvjesno sazdano od jezika, i u jednom trenutku, tri i p o l godine je od toga, nastala su tri dobra rada. Ali, sada treba rei Blago se moe nai samo na putu koji pokazujem. Taj put ima u sebi neto komino. To je bitno za shvaanje i najmanjeg dijaloga k o d Platona, a fortiori onoga to je u Gozbi. Radi se ak, ako hoete, o farsi. Rije je naravno o Aristofanovoj bajki. Ta bajka je stoljeima izazov, j e r je ona kroz njih prola a da nitko nije uinio neto bolje. Ja u pokuati. Trudei se da samem ono to je reeno na Kongresu u Bonnevalu, izazvao sam neto to se izraava ovako Govorit u vam o lameli. Ako elite naglasiti uinak farse, nazvat ete je hom melette. Lake je animirati taj hommelette, od prvobitnog ovjeka u iju glavu uvijek treba postaviti homun kulusa, da bismo ga pokrenuli. Svaki put kad se razbiju opne na jajetu, odakle izlazi fetus koji postaje novoro ene, neto zamislite naas odatle polijee, neto to se lako moe uiniti s jajetom kao i sa ovjekom, naime hommelette, ili lamela. 209

Lamela je neto posve plosnato, to se premjeta kao ameba. Samo je m a l o kompliciranije. Ali, prolazi svugdje. A budui da je to odmah u v a m rei neto to ima veze s onim to spolno bie gubi u spolnosti, to j e , k a o to je ameba u odnosu na spolno bie, besm r t n o . Z a t o to nadivljuje svaku podjelu, zato to opstoje u svakoj razdiobi. Pa, to nije ohrabrujue. Zamislite samo, da v a m to obavije lice dok mirno s p a v a t e . . . M o r a l i bismo ui u bitku s takvim biem. A l i , to ne bi bila ugodna bitka. Ta lamela, taj organ, ija je osobina da ne postoji, ali koji zato nije manje organ m o g a o b i h v a m vie izlagati o njegovom zoolokom poloaju to je libido. To je libido kao isti nagon ivota, t j . besmrtnog ivota, neunitivog ivota, ivota k o j e m nije potreban organ, pojednostavnjenog i nerazorivog ivota. Upravo to je oduzeto ivom biu kad je potinjeno ciklusu spolnog razmnoavanja. A tome su predstavnici, ekvivalenti, svi oblici predmeta a, koje m o e m o nabrojiti. Predmeti a su samo predstavnici, figure. Dojke kao nesporazum, kao karakteristian element organizacije sisavaca, placenta na primjer predstavlja taj dio samog individua koji on gubi pri ro enju, a koji m o e posluiti za simboliziranje najdublje izgubljenog predmeta. Za sve ostale predmete mogao bih navesti iste referencije. Odnos subjekta prema polju Drugoga je tu rasvijetljen. Pogledajte to sam nacrtao na donjoj strani ploe. E v o objanjenja.

S,

I I I I
210

U svijetu Real Ich, Ja a, spoznaje, sve moe postojati kao sada, ukljuivi i vas i svijest, a da za to ne postoji, ma to g o d vi mislili, ni najmanji subjekt. A k o je subjekt o n o to vas uim, naime, subjekt odre en j e z i k o m i govorom, t o znai da subjekt, in initio, poinje na mjestu Drugoga, utoliko to se tu pojavljuje prvi ozna itelj. t o j e t o oznaitelj? j a v a m t o v e dugo verglam, p a ga ne bih p o n o v o m o r a o artikulirati, oznaitelj je o n o to predstavlja subjekt, za koga? ne za drugi subjekt, ve za drugog oznaitelja. R a d i ilustracije o v o g aksioma pretpostavite da u pustinji na ete plou prekrivenu hi jeroglifima. Vi ne sumnjate da iza toga stoji subjekt koji ih je ispisao. Ali smatrati da je svaki oznaitelj upuen vama, to je greka dokaz je to, to ne moete nita razumjeti. Naprotiv, vi ih definirate kao oznaitelje, z a t o to ste sigurni da se svaki od ovih oznaitelja odnosi na svakoga od ostalih. A o t o m e je rije u odnosu subjekta prema polju Drugoga. Subjekt se ra a utoliko to se u polju Drugoga pojavljuje oznaitelj. Ali, uslijed toga, to se to ranije nije bilo nita, do li subjekt u nastajanju zgunjava u oznaitelja. Odnos prema Drugome je upravo to to za nas uzrokuje pojavu onoga to predstavlja lamelu ne seksualni polaritet, odnos mukoga prema enskome, ve odnos ivog subjekta prema o n o m e to gubi zbog toga to radi razmnoavanja mora prolaziti kroz spolni ciklus. Tako objanjavam bitni afinitet svakog nagona prema podruju smrti, i tako izmirujem dva lica nagona nagona koji ujedno uprisutnjuje spolnost nesvjesnog i predstavlja u svojoj biti smrt. Vi svejedno shvaate da, ako sam vam g o v o r i o o nesvjesnom kao o onom to se zatvara i otvara, to je zato to je njegova bit oznaavanje toga vremena kojim se subjekt ra a odvojen, j e r se ra a s oznaiteljem. Subjekt, to je pojavljivanje, koje prije toga kao subjekt nije bilo nita, ali im je iskrslo zgunjava se u oznaitelja. 211

Od tog spoja subjekta u polju nagona sa subjektom kakav se evocira u polju Drugoga, od tog napora da se sustignu, zavisi hoe li biti potpore za ganze Sexualstrebung. N e m a druge. Samo je tu relacija spolova predstavljena na razini nesvjesnoga. Uostalom, odnos spolova je preputen rizicima polja Drugoga. On je preputen objanjenjima koja se za nju daju. On je preputen starici od koje to nije isprazna bajka Dafni ui to treba initi da bi se vodila ljubav.

ODGOVORI

F. W A H L : Pitanje se odnosi na gubitak koji doivljava spolno bie, zatim na artikulaciju aktivnost pasivnost. Vi zaista istiete jedan nedostatak m o g izlaganja. Lamela ima rub, ona se umee u erogenu zonu, tj. na jedan od otvora tijela, utoliko to su ovi otvori cjelokupno iskustvo nam to pokazuje vezani za otvaranje zatva ranje zijeva nesvjesnoga. Erogene zone su vezane za nesvjesno, j e r se tu razvija prisutnost ivoga bia. Mi smo otkrili da upravo organ libida, lamela, vezuje za nesvjesno nagon zvani oralni, analni, kojima ja pridodajem skopiki nagon i onaj koji bi trebalo gotovo nazvati zazivnim nagonom, koji, kao to sam uzgred rekao nita od onoga to kaem nije za alu ima prednost da se ne moe zatvoriti. Sto se tie odnosa nagona prema aktivnosti pasivnosti, mislim da sam se dovoljno izjasnio rekavi da je on na razini nagona isto gramatiki. On je potpora, umijee koje Freud upotrebljava, da bismo mogli shvatiti odlazak i povratak nagonske kretnje. Ja sam u pet est navrata doao do toga da ga ne bismo mogli jednostavno svesti na uzajamnost. Danas sam naveo vrlo jasno da je svako od tri vremena a, b, c, kojima Freud obrazlae nagon, vano zamijeniti formulom dati se vidjeti, slu 212

Sati, i cijelim popisom koji sam dao. To temeljito ukljuuje aktivnost, pri emu dostiem o n o to je Freud sam obrazloio razlikujui dva polja, nagonsko polje s jedne strane i narcistiko polje ljubavi s druge strane, istiui da na razini ljubavi postoji uzajamnost izme u voljeti i biti voljen, a da se u drugom polju radi o istoj aktivnosti durch seine eigene Triebe za subjekt. Shvaate? U stvari, uoljivo je da ak u takozvanoj pasivnoj fazi izvravanje nagona, mazohistikog na primjer, zahtijeva da sebi mazohist zada, ako smijem tako rei, pasju bol. 29. svibnja 1964.

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU

16
Subjekt i Drugi: Otu enje
Spolna dinamika. Aphanisis. Piaeovska greka. Vel. Kesu ili ivot! Zato? A k o psihoanalizu treba uspostaviti kao znanost o nesvjesnom, trebalo bi poi od toga, da je nesvjesno strukturirano kao jezik. Ja sam izveo topologiju ija je svrha da objasni ustroj subjekta. Na to se dogodilo, u doba za koje mislim da je nadi eno, da mi se predbaci kako sam, inei to, istiui strukturu, zapostavio dinamiku koja je tako prisutna u naem iskustvu ak je reeno da ja zaobilazim afirmirano naelo u frojdovskoj doktrini, da je ova dinamika u svojoj biti kroz naskroz spolna. Nadam se da vam tok mog seminara ove godine, a upravo kad je stigao do svog vrhunca proli put, pokazuje da je ova dinamika daleko od toga da gubi.

1 Podsjeam, da bi oni koju su proli put bili odsutni znali da sam dodao posve novi element toj dinamici, iju emo primjenu uskoro vidjeti. Najprije sam istakao razdiobu koju uspostavljam, da bih u odnosu na ulazak nesvjesnog suprotstavio dva polja, polje subjekta i polje Drugoga. Drugi je mjesto

217

gdje se postavlja lanac oznaitelja, koji upravlja svim to se od subjekta moe uprisutniti, to je polje tog ivog bia, gdje se subjekt ima pojaviti. A ja sam rekao na strani tog ivog bia, pozvanog na subjektivnost, oituje se bitno nagon. Budui da je s obzirom na bit nagona, svaki nagon djelomian nagon, ni jedan nagon ne predstavlja to Freud u j e d n o m asu napominje, da bi se zapitao, da li ga ljubav ostvaruje totalitet Sexualstrebunga, seksualne tendencije, ukoliko bi se mogla shvatiti kao prezentiranje funkcije Fortpflanzung, razmnoavanja, u psihiz mu, ako bi ona tu spadala. T k o ne bi priznao tu funkciju na biolokom planu? Ja tvrdim, prema Freudu, koji to na sve naine potvr uje, da ona kao takva nije zastupljena u psihizmu. U psihizmu nema niega preko ega bi se subjekt m o g a o postaviti kao bie muko ili bie ensko. Subjekt u s v o m psihizmu postavlja samo ekvivalente aktivnost i pasivnost su daleko od toga da tu funkciju iscrpno predstavljaju. Freud to postavlja ak ironino, naglaavajui da o v o predstavljanje nije ni tako obavezno, ni tako iscrpno durchgreifend und ausschliesslich polaritet enskoga i mukoga bia predstavljen je samo polaritetom aktivnosti, koja je samo pasivnost prema

vani, gegen die usseren Reize.


Sama ova podjela tu sam zastao proli put ini neophodnim o n o to je najprije osvijetljeno analitikim iskustvom, da su putovi onoga to trebamo initi kao mukarac ili k a o ena preputeni posve drami, scenariju, koji pripada polju Drugoga to je upravo Edip. Proli sam put to naglasio, rekavi vam, da ono to treba initi kao mukarac ili kao ena, ljudsko bie uvij e k ui u potpunosti od Drugoga. Podsjetio sam vas na staricu iz prie o Dafnisu i Kloe, bajke koja nam pokazuje, da postoji krajnje polje, polje spolnog izvrenja, ije putove, na kraju, nevinace ne poznaje. Da je to nagon, djelomini nagon, koji ih usmjeruje, da je j e d i n o djelomini nagon taj koji u psihizmu zastu

218

pa posljedice spolnosti, znak je da se spolnost u psihizmu predstavlja odnosom subjekta koji se izvodi iz druge stvari, a ne iz same spolnosti. Spolnost se uspostavlja u polju subjekta putem k o j i pripada manjku. Tu se prekrivaju dva manjka. Jedan proizlazi iz sredinjeg nedostatka o k o kojeg se kree dijalektika ostvarenja subjekta u svoje pravo bie u odnosu prema Drugome uslijed injenice da subjekt zavisi od oznaitelja i da je oznaitelj najprije u polju Drugoga. Ovaj manjak preuzima drugi manjak, koji je stvarni manjak i prethodi nadolasku ivog bia, t j . spolnom razmnoavanju. Stvarni manjak je ono to i v o bie gubi kao ivo, razmnoavajui se spolnim putem. Taj manjak je stvarni j e r se odnosi na neto stvarno, a sastoji se u t o m e da ivo bie, budui da je spolni subjekt, potpada p o d individualnu smrt. Postupak dopunjavanja tog manjka nam slika Aristo fanov mit, na patetian i varljiv nain, obrazlaui da ivo bie u ljubavi trai drugo, svoju spolnu polovicu. Umjesto mitskog predstavljanja misterija ljubavi, analitiko iskustvo uzima subjekt, ne kao spolnu dopunu, ve kao dio koji je zauvijek izgubljen, a uspostavljen je injenicom da je on samo spolno i v o bie i da vie nije besmrtno. Otuda, vi shvaate iz istog razloga to je putem varke spolno ivo bie navedeno na svoje spolno ostvarenje nagon, djelomini nagon je u potpunosti nagon smrti, i u sebi samom predstavlja dio smrti u spolnom i v o m biu. Tako, prkosei moda prvi put u povijesti mitu koji uiva tako velik ugled, a podsjetio sam da ga Platon pripisuje Aristofanu, ja sam proli put umjesto njega uzeo mit, da bih otjelovio dio koji nedostaje, a nazvao sam ga m i t o m o lameli. On je vaan j e r ne oznaava libido kao polje sila, ve kao organ. Libido je bitan organ za shvaanje prirode nagona. 219

To je irealan organ. Irealan nije imaginaran. Irealno se odre uje artikuliranjem realnoga na nain koji nam izmie i upravo to uvjetuje da njegovo predstavljanje bude mitsko, kao to smo i uinili. Ali, to to je irealan, ne spreava jedan organ da se otjelovi. Pruam vam odmah materijalizaciju. Jedan od najstarijih oblika da se ovaj irealni organ otjelovi u tijelu jest tetoviranje, brazgotinanje. Urez ima funkciju bia narni jenjenog Drugome da u njemu smjesti subjekt oznaujui njegovo mjesto u polju grupnih odnosa izme u svakoga i svih ostalih. A istovremeno on oito ima erotsku funkciju koju su osjetili svi oni koji su se pribliili realnosti. Pokazao sam jo da je u temeljnom odnosu nagona bitna kretnja kojom strelica koja putuje prema meti ispunjava svoju funkciju samo kad se stvarno udalji od m e t e da bi se vratila k subjektu. Perverzan je u t o m smislu onaj koji u kratkom spoju, izravnije od svakog drugog, uspijeva u svom potezu spajajui najdublje svoju funkciju subjekta sa svojim postojanjem elje. Povratak nagona je tu posve drugaija stvar od varijacije ambivalencije, zbog koje prelazi predmet iz polja mrnje u polje ljubavi, i obratno, prema t o m e da li on koristi ili ne koristi dobrobit subjekta. Ne postaje se mazohist zato to predmet nije dobar s v o m cilju. N i j e mala Freu dova bolesnica, zvana homoseksualka, postala homoseksualka zato to ju je otac razoarao ona je mogla imati ljubavnika. Svaki put kad smo u dijalektici nagona, zapovijeda druga stvar. Dijalektika nagona se razlikuje temeljito od onoga to pripada redu ljubavi kao ono to pripada dobru subjekta. Zato danas elim naglasiti operacije ostvarenja subjekta u njegovoj oznaiteljskoj zavisnosti od mjesta Drugoga.

220

2 Sve izranja iz strukture oznaitelja. Ova se struktura zasniva na onome to sam najprije nazvao funkcijom ureza, a koja se sada u toku mojega izlaganja obrazlae kao topoloka funkcija ruba. Odnos subjekta prema Drugome u potpunosti nastaje u procesu zijeva. Bez toga bi sve m o g l o biti tu. Odnosi izme u bia u realnome, pa sve do vas i ukljuujui vas, ovdje, mogli bi nastati u terminima obrnuto uzajamnih odnosa. Na tome se trudi psihologija i cijeli jedan smjer sociologije, a ona moe i uspjeti kad se radi o ivotinjskoj domeni, jer zapljena imaginarnog dostaje za motiviranje svih vrsta ponaanja ivih bia. Psihoanaliza nas podsjea da ljudska psihologija pripada drugoj dimenziji. Da bi se ova dimenzija odrala dovoljna bi bila filozofija, ali ona se pokazala nedostatnom, j e r nema zadovoljavajue definicije nesvjesnoga. Psihoanaliza nas, dakle, podsjea, da se injenice ljudske psihologije ne bi mogle shvatiti u odsutnosti funkcije subjekta, definirane kao uinak oznaitelja. Ovdje treba objasniti procese kao krunice koje idu od subjekta do Drugoga od subjekta prizvanog k Drugome, do subjekta koji je ugledao sebe kako se pojavljuje na polju Drugoga, Drugoga koje se tu vraa. Ovaj je proces kruni, ali po svojoj prirodi je bez uzajamnosti. Zato to je kruni, on je disimetrian. Moete osjetiti, da vas danas ponovo v o d i m na podruje logike iju v a m bitnu vanost elim istaknuti. Svaka dvosmislenost znaka proizlazi otuda to on predstavlja neto za nekoga. To netko moe biti mnogo stvari, to moe biti cijeli svemir, utoliko to nas ue da u njemu krui informacija kao negativ entropije. Svaki vor gdje se skupljaju znakovi, utoliko to oni predstavljaju neto, moe biti uzet kao netko. Ono to treba naglasiti kao protivno, jest, da je oznaitelj to to zastupa subjekt za neki drugi oznaitelj.

221

Budui da nastaje na polju Drugoga, oznaitelj omoguuje pojavu subjekta njegova znaenja. Ali, on funkcionira kao oznaitelj, tako da svodi subjekt na to da bude samo oznaitelj, petrificirajui ga istom kretnjom k o j o m ga zove da funkcionira, da govori, kao subjekt. Tu je upravo vremenski nagon, gdje se uspostavlja o n o to je karakteristika poetka nesvjesnoga kao takvog zatvaranje. Jedan analitiar je to osjetio na drugoj razini i pokuao izraziti izrazom koji je b i o nov i nije nikad otada b i o koriten na polju analize aphanisis, nestanak. Jones, koji ga je izmislio, uzeo ga je kao neto prilino apsurdno, strah o d nestajanja elje. Dakle, aphanisis treba postaviti radikalnije na razinu gdje se subjekt oituje u toj kretnji nestanka, koji sam okvalificirao kao smrtonosni. Ovu sam kretnju j o nazvao fading subjekta. Zastat u naas da bih vam omoguio da osjetite u kojoj je mjeri mogue nai se u konkretnom iskustvu i ak promatranju, p o d uvjetom da njime upravlja ovaj resor i odstrani njegova zasljepljenja. Pokazat u vam to na primjeru. Piaeovska greka za one koji vjeruju da je to neologizam, naglaavam da se radi o gospodinu Piagetu je greka koja lei u pojmu onoga to nazivamo egocentrini g o v o r djeteta, koji je definiran kao stadij u kojem bi nedostajalo o n o to ova alpska psihologija naziva uzajamnou. Uzajamnost je daleko od horizonta onoga to nas treba upravljati u tom asu, a p o j a m egocentrinog govora je proturjenost. Dijete u t o m uvenom govoru, k o j i se m o e snimiti magnetofonom, ne govori za sebe, kao to se kae. Nesumnjivo, ono se ne obraa drugome, ako ovdje upotrebimo teoretsku podjelu koja se izvodi iz funkcije ja i ti. Ali, potrebno je da tu ima i drugih za vrijeme njihove prisutnosti djeca e se posve predati malim igrama, kakve im se zadaju u nekim metodama zvanim aktivni odgoj, onda oni g o v o r e oni se ne obraaju tome i tome, oni govore, ako mi dopu 222

state rije, prema kulisi. Taj egocentrini govor, to je tko ima ui neka uje! Tu emo, dakle, naii na konstituciju subjekta na polju Drugoga, kakvu v a m pokazuje ova mala strelica na ploi. Ako ga shvatimo u njegovu nastajanju u polju Drugoga, karakteristika subjekta nesvjesnog jest da se nalazi, pod oznaiteljem koji razvija svoje mree, svoje lance i svoju povijest, na neodre enom mjestu. Vie od jednog elementa sna, g o t o v o svi, mogu biti toka na kojoj emo ga razliito smjestiti u interpretaciji. K a d mislimo da ga m o e m o navesti da izrazi to elimo, to znai da nismo nita shvatih treba rei da se psihoanalitiari ne izraavaju ba dobro. Interpretacija se ne moe savijati u svim pravcima. Ona oznaava samo jedan slijed oznaitelja. Ali subjekt doista moe zauzimati razliita mjesta, prema tome da li se stavlja pod ovaj ili onaj od ovih oznaitelja. Sada dolazim do dvije operacije koje namjeravam obrazloiti danas u odnosu subjekta prema Drugome.

Panja! to su potpore za vae misli, koje ne idu bez smicalica, ali nema topologije koja ne bi zahtijevala da bude poduprta nekom smicalicom, to je upravo rezultat injenice, da subjekt zavisi od oznaitelja, drugaije reeno, od izvjesne nemoi vae misli. R e c i m o to, da je malo V donje polovice romba vel, uspostavljen prvom operacijom, na kojoj bih se naas zadrao.

Moda e vam se, uostalom, uiniti da su to prilino glupe stvari. Ali, logika je to uvijek pomalo. A k o ne dopremo do korijena luckastosti, zapadamo neizbjeno u bezumlje, za to je lako dati primjere, kakve su, na primjer, tobonje antinomije razuma, kao katalog svih kataloga koji ne sadravaju sebe, i dolazimo do orsokaka, koji logiarima zadaju, ne znam zato, glavobolje. Rjeenje je uostalom vrlo jednostavno, zapravo oznaitelj koji se oznaava, oito nije isti oznaitelj kao onaj kojim oznaavamo drugi oznaitelj. Rije zastarjela, utoliko to moe znaiti da je rije zastarjela i sama zastarjela rije, nije ista rije s jedne i s druge strane. Ovo bi nas trebalo ohrabriti, da iznesemo taj vel, koji sam spomenuo. Rije je o vel iz prve bitne operacije u kojoj se utemeljuje subjekt. N i j e izlino to ovdje razloiti pred irokom publikom, jer se radi nita manje nego o onoj operaciji, koju moemo nazvati otu enjem. To otu enje, boe m o j , prilino je u opticaju u nae doba. to god inili, svakim smo danom malo otu eniji, bilo to u ekonomici, politici, psiho patologiji, estetici i tako redom. Moda ne bi bilo loe vidjeti u emu je korijenje tog uvenog otu enja. 224

Da li to znai, a iji sam izgleda pobornik, da je subjekt osu en da vidi svoje pojavljivanje in initio samo u polju Drugoga? To bi m o g l o biti tako. Ali, nikako nikako nikako. Otu enje se sastoji u o v o m e vel, koje ako rije osuen ne izaziva vae primjedbe, uzimam je osu uje subjekt, da se pojavi samo u toj razdiobi koju, ini mi se, dovoljno obrazlaem, ako kaem da, ako se on pojavljuje s jedne strane kao smisao proizveden oznaiteljem, s druge se strane pojavljuje kao aphanisis. Tu je vel, koji je dobro prikazati da bismo ga razlikovali od drugih upotreba vel, od drugih upotreba ili. Postoje dvije upotrebe. Uz minimalnu logiku naobrazbu poznato vam je da postoji iskljuivi vel idem ili amo, ili tamo ako idem amo, ne idem tamo treba izabrati. Postoji i drugi nain upotrebeve/ idem na jednu stranu ili na drugu stranu, ba me briga, svejedno mi j e . To su dva vel koja nisu jednaka. Pa, postoji i tree, a da vas ne bih zbunio, rei u v a m odmah emu on slui. Simbolika logika, v r l o korisna j e r je osvijetlila osjetljivo podruje, nauila nas je razlikovati domet o v e operacije koji nazivamo uniranjem. Govorei kao to se govori kad se radi o skupovima, jedna je stvar zbrojiti dvije zbirke, a druga unirati ih. Ako u tom, lijevom, krugu ima pet predmeta, i ako u drugom ima j o pet ako ih zbrojimo ima ih deset. Ali, ima ih koji pripadaju obim krugovima. A k o postoje dva takva koji pripadaju obim krugovima, uniranje nee biti u udvostruenju njihova broja, u uniji e biti osam predmeta. Izvinjavam se ako ovo podsjeanje izgleda malo djeje, ali to inim da bih vam pruio pojam, da se ovaj vel koji pokuavam obrazloiti, podupire samo logikim oblikom unije. Vel otu enja definiran je izborom, ije osobine zavise od toga ima li u uniji neki elemenat, koji pridonosi da u bilo kojem izboru on ima kao posljedicu neko ni jedno, ni drugo. Izbor je samo u spoznaji elimo li sauvati jedan od dijelova, d o k drugi u svakom sluaju nestaje. 225

Ilustrirajmo to onim to nas zanima, biem subjekta, onoga subjekta koji je tu p o d smislom. Izabrali smo bie, subjekt nestaje, izmie nam, zapada u nesmisao iza biremo smisao, a smisao opstaje samo krnjen za taj dio nesmisla, koji je, pravo reeno, ono to u ostvarenju subjekta tvori nesvjesno. Drugim rijeima, u samoj je naravi takvog smisla, kakav se pojavljuje u polju Drugoga, da u velikom dijelu svoga polja bude zasjenjen nestankom bia, koji je induciran samo funkcijom oznaitelja.

Otu enje

T o , kazao sam vam, ima direktnu implikaciju koja je i previe neprimijeena kad v a m budem rekao, vidjet ete da je to oigledno, samo je to oiglednost koja se ne vidi. Otu enje ima za posljedicu to da interpretacija nema svoj zadnji resor u tome da nam prua znaenje puta k o j i m vodi ono psihiko, koje je pred nama. Taj domaaj je samo preludij. Interpretacija ne cilja toliko na smisao, k o l i k o na to da svede oznaitelje u njihov nesmisao, da bismo mogli iznai odrednice cjelokupnog ponaanja subjekta. M o l i m vas da se sjetite onog to je m o j uenik Leclaire na kongresu u Bonnevalu naveo u prilog primjeni mojih teza. Vidjet ete da je u svom zahvatu o d v o j i o niz s jed n o r o g o m , ne kao to se mislilo u diskusiji, u njegovoj znaenjskoj zavisnosti, ve upravo u njegovu nesvedivom i besmislenom karakteru lanca oznaitelja. Ali, neemo govoriti previe o vanosti ovoga to sam naveo. O v o otudujue i l i nije samo proizvoljan izum i, 226

kao to se kae, duhovno vi enje. Ono je u jeziku. Ovo ili postoji. T o l i k o je prisutno u jeziku, da bi ga i u lingvistici trebalo razlikovati. Navest u vam odmah primjer. Kesa ili ivot! A k o izaberem kesu gubim oboje. Ako izaberem ivot, i m a m i v o t bez kese, naime okrnjen ivot. Vidim da ste me dovoljno shvatili. K o d Hegela sam naao legitimnu potvrdu za ovaj naziv otu ujui vel. O emu je rije kod njega? ukratko, radi se o nastanku pr v o g otu enja, onoga u kojem ovjek kroi na put ropstva. Sloboda ili ivot! Ako on izabere slobodu, hop! gubi odmah oboje, ako izabere ivot, oduzeta mu je sloboda u ivotu.

Tu mora postojati neto posebno. To neto posebno nazvat emo smrtonosni faktor. T o j e onaj faktor koji j e prisutan u nekim razdiobama, koje nam ta igra oznaitelja pokazuje, koju nekad v i d i m o kako se odigrava u samoj sri ivota to nazivamo kromosomima, a doga a se da me u njima postoji jedan koji ima smrtonosnu funkciju. Nai emo potvrdu u malo neobinom iskazu, uvodei u jedno od ovih polja samo smrt. N a primjer, sloboda ili smrt! Budui da tu u igru ulazi smrt, posljedica je poneto razliita struktura. Tu mi u oba sluaja ostaje oboje. Sloboda j e , znate konano, kao npr. uvena sloboda rada, za koju se izgleda borila francuska revolucija to isto tako moe biti sloboda da se crkne od gladi, ak je sve k tome v o d i l o t o k o m cijelog devetnaestog stoljea, zato je trebalo revidirati neka naela. Vi izabirete slobodu, pa dobro! to je sloboda da umrete. udna stvar, p o d uvjetima u kojima vam se kae

227

sloboda ili smrt!, sam dokaz slobode, koji moete imati, 1 jest da izaberete smrt, jer time ete 'dokazati da imate slobodu izbora. U o v o m asu koji je uostalom i hegelovski, j e r to je ono to se naziva Teror, ova posve razliita podjela odre ena je da vam prui uvid u ono to je u o v o m polju bitno u otu ujuem vel, smrtonosni faktor.

4 Drugu operaciju mogu samo navesti s obzirom na kasni sat. Ona zavrava krunost odnosa prema Drugome, ali se pri tome pokazuje bitno izvijanje. Dok se prvo razdoblje temelji na podstrukturi unije, drugo se temelji na podstrukturi koju nazivamo presjek ili produkt. Ona se postavlja upravo u taj isti polumjesec, gdje ete ponovo naii na oblik zijeva, ruba. Presjek dvaju skupova se sastoji od elemenata koji pripadaju obima skupovima. Tu e se odvijati druga operacija, isto tako bitna za definiranje, j e r e tu izbiti polje prijenosa. Ja u je nazvati, upotrebljujui svoj drugi novi izraz, razdvajanje. Separare, razdvojiti prei u odmah na dvosmislenost se parare, se parer, i svako znaenje koje ima u francuskom, i odijevati se, i braniti se, i snabdjeti se potrebnim da se bude na oprezu, poi u i dalje, na to me ovlauju latinisti, do se parere, do nastati, roditi se, o emu se radi u ovoj prilici. K a k o se subjekt na ovoj razini moe smoi, opskrbiti? (procurer) u tome je porijeklo rijei, koja u latinskom oznaava ra anje. Ona je pravna, kao uostalom, zanimljiva stvar, u indoevropskom sve rijei koje oznaavaju donijeti na svijet. I sama rije parturition potjee od rijei koja u svom korijenu znai pribaviti muu dijete, pravnu, i recimo i to, drutvenu operaciju. Idui u vam put pokuati pokazati kako se poput funkcije otu ujueg vel, tako razliite od do sada definiranih 228

ostalih vel, moe primijeniti pojam presjeka. Vidjet emo kako se on pojavljuje iz prekrivanja dvaju manjaka. Jedan manjak subjekt sree u Drugome, u samom prizivanju koje mu upuuje Drugi svojim diskursom. U prekidima diskursa Drugoga, pojavljuje se u iskustvu djeteta neto to se tu moe korjenito obiljeiti on mi kae to, ali to on hoe? U tom intervalu koji presijeca oznaitelje, koji je dio same strukture oznaitelja, leite je onoga to sam u drugim registrima svog izlaganja nazvao metonimijom. Tu puzi, tu klizi, tu izmie, poput lasice, ono to nazivamo eljom. Subjekt spoznaje elju Drugoga u onome to se ne uklapa, u manjku diskursa Drugoga, a svi djetetovi zato? manje svjedoe o pohlepi za razlogom stvari nego li to stvaraju iskuenje z odrasle; jedno zato mi ti to govori? uvijek nanovo izvire iz svog temelja, koji je zagonetka elje odraslog. Odgovarajui na ovaj zahvat, subjekt poput Grebouil lea donosi odgovor prethodnom manjku, o svom vlastitom nestanku, koji tu postavlja na toku manjka u Drugome. Prvi predmet koji on nudi toj roditeljskoj elji, iji je predmet nepoznat, jest njegov vlastiti gubitak Hoe li me on izgubiti? Fantazam njegove smrti, nestanka, prvi je predmet koji subjekt treba uvesti u igru u toj dijalektici, i on ga doista uvodi znamo to zbog tisuu injenica, pa i sama mentalna anoreksija. Znamo i da fantazam njegove smrti openito pokree dijete u njegovim odnosima ljubavi prema roditeljima. Jedan manjak prekriva drugi. Tada dijalektika predmeta elje, dijalektika u kojoj se elja subjekta priklanja elji Drugoga ve sam v a m davno rekao da je to isto ta dijalektika prolazi kroz neto, to nije direktno odgovoreno. To je manjak proizveden prethodnim razdobljem koje slui da odgovori manjku izazvanom sljedeim razdobljem. Nadam se da sam dovoljno naglasio ta dva elementa kojima sam danas pristupio u novoj i temeljnoj logikoj operaciji ne uzajamnost i izvijanje u povratku. 229

ODGOVORI J. A. M I L L E R : Zar ipak ne elite pokazati da se otu enje subjekta, koje je definirano time da je ro eno u jednom polju, uspostavljeno tim poljem, i podre eno tom polju koje mu je vanjsko, radikalno razlikuje od otu enja samosvijesti? Ukratko, treba li to ovako shvatiti Lacan protiv Hegela? V r l o je dobro to mi to govorite, to je upravo suprotno od onoga to mi je rekao Green on se pribliio steui mi ruku, bar moralno, i rekao mi Smrt strukturalizmu, vi ste Hegelov sin. Ne slaem se. Mislim da ste rekavi Lacan protiv Hegela, vi blie istini, iako se, naravno, uope ne radi o filozofskoj debati. Dr G R E E N : Sinovi ubijaju oeve! 27. svibnja 1964.

17
Subjekt i Drugi (II): Aphanasis
Pitanje o Vorstellungsreprsentanz. Sloboda. Predstavljanje i hegelovski mamac. Descartesova elja. Skepticizam, izvjesnost i subjekt za koji se pretpostavlja da zna. Mala slova. Vrijednost pavtovskog iskustva. Kad sam vam na poetku naih susreta rekao Ja ne traim, ja nalazim, mislio sam pritom da se samo treba sagnuti u Freudovu polju i skupljati ono to se tamo moe nai. Nachtrglich je npr. bilo zapostavljeno, iako je bilo tu i trebalo ga je samo pokupiti. Sjeam se iznena enja nekih, jednog dana, koji su bili na istom tragu kao i ja, kad su vidjeli to se m o e napraviti od einziger Zug, jedincati potez. Danas bih v a m htio ukazati na vanost, ve naznaenu proli put u mojoj shemi, onoga to Freud naziva na razini potiskivanja Vorstellungsreprsentanz.

1 Vorstellung sadri onu vrst pukotine, koja navodi njemaki jezik da stavlja neopravdane s ove, koji se ne mogu pridodati normalnoj deklinaciji odrednica, ali koji su im potrebni za povezivanje sloenih rijei. Postoje, dakle, dvije rijei Vorstellung, Reprsentanz. Govorio sam vam proli put o obliku otu enja, koji sam ilustrirao pomou vie primjera, i za koji sam vam rekao da se moe artikulirati u jednom vel v r l o neobine

231

prirode. Mogli bismo ga danas pokuati obrazloiti na.neki drugi nain. Na primjer nema n e e g a ; . . bez neeg drugog. Dijalektika roba je oita, nema slobode bez ivota, ali za njega nee biti ni ivota sa slobodom. Od jednog do drugog postoji nuan uvjet. Taj nuni uvjet postaje upravo dovoljan razlog, koji uvjetuje gubitak prvotnog zahtjeva. Moda je tu neto do ega dolaze oni koji me slijede. Nema naina da me se prati, a da se ne pro e kroz m o j e oznaitelje, ali prolaenje kroz moje oznaitelje obuhvaa taj osjeaj otu enja, koji ih potie, prema Freudovoj formuli, na traenje male razlike. Na nesreu, zbog te male razlike gube dohvat pravca koji sam im naznaio. Tako boe moj, nisam ja tako osjetljiv doputam svakom da slijedi svoj put u smjeru koji pokazujem bio bih se rado liio isticanja onoga to mi je izgledalo vano raistiti u prvom prijevodu koji sam dao za Vorstellungsreprsentanz. Istaknuo sam da je kod Freuda naglaeno to, to potiskivanje prenosi na neto to pripada redu predstavljanja, koji on naziva Vorstellungsreprsentanz. im sam prije nekoliko godina iznio ovu opasku to je bio nain itanja onoga to Freud pie p o d naslovom Verdrngung, lanak koji slijedi iza lanka o nesvjesnom u nizu tekstova sakupljenih kao metapsiholokih naglaavao sam injenicu da Freud potcrtava da afekt nije potisnut. Afekt a vidjet emo to on znai u naoj teoriji se eta drugdje, tamo gdje moe. Bit e uvijek dosta profesora psihologije koji e obrazloiti pacijentu kako afekt ima smisao upravo tamo gdje vie nije na svom mjestu. Zato sam inzistirao na tome da potisnuto nije u elji ono to je predstavljeno, znaenje, ve, prevodim doslovno, predstavnik predstavljanja (re presentant de la representation). Funkcija otu enja tu posreduje kod ovoga ili onoga, koji, vie ili manje obuzet brigom o k o povlastica sveuilinog autoriteta, i zanesen preuzimanjem funkcije, ho 232

e ispraviti prijevod koji sam dao. Vorstellungsreprsentanz je predstavnik, koji je predstavni, representatif. To nije neto posebno. Ali, u jednoj knjiici o psihoso matici nalazi se itava argumentacija o tobonjem ne poznanju neega o neemu koje treba nazvati m o j o m teorijom elje, i pomou male biljeke koja se odnosi na to nedostino poglavlje uzeto iz teksta, koji su donijela moja dva uenika, naglaava se da, ako me slijede, oni od elje ine predstavnog predstavnika potrebe. Ne raspravljam o tome da li su m o j i uenici to zaista napisali nismo mogli nai taj odlomak vano je to, da se jedina zgodna opaska o v e krajnje malo sadrajne knjige sastoji u rijeima radije emo rei da je elja ne predstavni predstavnik (le representant non representatif). Upravo to elim kazati i kaem j e r ja i kaem o n o to elim kazati kad p r e v o d i m Vorstellungsreprsentanz kao predstavnik predstavljanja. Vorstellungsreprsentanz moemo smjestiti u nau shemu izvornih mehanizama otu enja, i to u prvu ozna iteljsku spregu, koja nam omoguava shvaanje, da se subjekt najprije pojavljuje u Drugome, utoliko to se prvi oznaitelj, jedincati oznaitelj, pojavljuje u polju Drugoga i to on predstavlja subjekt za neki drugi oznaitelj iji je uinak aphanasis subjekta. Otuda i dioba subjekta kad se subjekt negdje pojavljuje kao smisao, drugdje se oituje kao fading, kao nestajanje. Postoji, dakle, ako se m o e rei, stvar ivota i smrti, izme u jedincatog oznaitelja i subjekta kao binarnog oznaitelja, zbog njegova nestajanja. Vorstellungsreprsentanz je binarni oznaitelj. Taj oznaitelj uspostavlja sredinju toku za Vrverdrngung za ono to j e , budui da je prelo u nesvjesno, kao to Freud navodi u svojoj teoriji, toka za Anziehung, toka privlanosti, kroz koju e biti mogua sva potiskivanja, svi ostali slini prolazi na mjesto Unterdrckt, onoga to je kao oznaitelj prolo na donju stranu. E t o o emu je rije u izrazu Vorstellungsreprsentanz. 233

Subjekt nalazi put povratka iz otu ujueg vel pomou ove operacije koju sam nazvao razdvajanjem. Pomou razdvajanja subjekt nalazi, ako se tako moe rei, slabu toku primitivne sprege znaenjske artikulacije, utoliko to je ona u biti otu ujua. U intervalu izme u ta dva oznaitelja lei elja koja se nudi subjektu da ga obiljei u iskustvu govora Drugoga, prvog Drugoga s kojim ima posla, recimo radi ilustracije da se radi o majci. Utoliko to je njena elja s ove ili s one strane onoga to ona kae, to ona nalae, to ona ini da se pojavi kao smisao, utoliko je njena elja nepoznata, a u toj toki manjka uspostavlja se elja subjekta. Subjekt se putem procesa koji nije bez varke, bez tog da predstavlja o v o temeljno izvijanje, zbog kojeg to to subjekt iznalazi nije isto ono to oivljava njegovu kretnju iznalaenja vraa na poetnu toku, a to je toka njegova manjka kao takvog, manjka njegove aphanasis. Vratit emo se detaljno na posljedice koje odatle proizlaze za samo lijeenje i vidjet emo da je takav uinak izvijanja bitan za integriranje faze izlaska prijenosa. Za sada u se zadrati na onome to je bitno za funkciju elje. N a i m e , subjekt igra svoju ulogu u razdvajanju, zbog toga to je binarni oznaitelj, Vorstellungsreprsentanz, unterdrckt, potisnut. Bitno j e , dobro obrazloiti stvar koja odmah osvjetljava v r l o razliita podruja, to je znak interpretacije. N i j e naodmet usput n a p o m e n u t i ma koliko to metafiziki m o e izgledati, ali naa tehnika konano esto upotrebljava izraz osloboditi neto, kao da stvar ide sama po sebi nije naodmet opaziti da se tu odluuje o izrazu, koji zasluuje kvalifikaciju fantoma to je sloboda. Subjekt se treba osloboditi afanasikog uinka binarnog oznaitelja, a ako pogledamo poblie, vidjet emo, da se doista radi o funkciji slobode. N i j e stoga b i l o uzaludno to su za opravdavanje izraza vel na razini naeg iskustva, dvije najoitije potpore kojih s m o se sjetili bila ta dva izbora, koji svojom formulom strukturiraju, jedan, poloaj roba, drugi, poloaj 234

gospodara. Budui da je robu dan izbor slobode ili ivota, on se svodi na nema slobode bez ivota, ivot ostaje zauvijek prikraen za slobodu. A nadalje ete vidjeti da se na isti nain strukturira otu enje gospodara. Jer, ako Hegel navodi da se status gospodara uspostavlja smrtnom borbom radi istog prestia, gospodar uspostavlja svoje temeljno otu enje zato to njegov izbor treba proi kroz smrt. Doista se moe rei da od smrti nije pote en rob vie od gospodara, da e je on ria kraju imati uvijek i da je to granica njegove slobode. Ali, time je premalo reeno, j e r ta smrt nije konstitutivna smrt otu ujueg izbora gospodara, smrt borbe za presti. Otkrie biti gospodara oituje se u asu straha, kad mu se kae sloboda ili smrt, i kad moe izabrati samo smrt da bi imao slobodu. Vrhunska slika gospodara je taj lik iz Claudelove tragedije Syg ne de Cofontaine koju sam dugo obrazlagao na jednom seminaru. To je osoba koja nije htjela ostaviti nita iz svog registra, registra gospodara, a vrijednosti koje ona rtvuje donose j o j , uz njeno rtvovanje, samo nunost odricanja do potpunog vlasnitva, do vlastitog bia. rtvujui svoje vrijednosti, ona je primorana da se odrie svoje biti, samog svog bia, do najintimnijeg u svom biu tako da ona konano ilustrira radikalno otu enje slobode kod samog gospodara.

2 Je li potrebno tu naglasiti, da rije Reprsentanz treba shvatiti na taj nain na koji se odvijaju stvari na razini realnog, gdje se u svakoj ljudskoj domeni ostvaruje komunikacija. Ti predstavnici su, na primjer, ono to openito nazivamo predstavnik Francuske. to treba da ine diplomati kad pregovaraju? Oni igraju jedni prema drugima samo funkciju istih predstavnika, a njihovo se vlastito znaenje ne smije umijeati. Kad diplomati vode razgo 235

vor, smatra se da oni predstavljaju neto ije je znaenje, uostalom dirljivo, izvan njihove osobe, Francusku, Englesku, itd. U samom dijalogu svatko treba registrirati samo ono to drugi prenosi u istoj funkciji oznaitelja, ne treba voditi rauna to je onaj drugi, kao ovjek, kao pojava, manje ili vie simpatian. Interpsihologija je u toj igri nepravilnost. Izraz Reprsentanz treba uzeti u o v o m smislu. Oznaitelj treba registrirati kao takav, on je na suprotnom polu od znaenja. Znaenje ulazi u igru u Vorstellung. U psihologiji imamo posla s Vorstellung kad se preuzima briga oko predmeta iz svijeta, u zagradi subjekta, u kojoj bi se odvijao cijeli niz a, a', a" i tako redom. Tu.se smjeta subjektivnost na koju se nadovezuje teorija spoznaje. Naravno, pri svakom predstavljanju potreban je subjekt, ali to nije nikad isti subjekt. Ako smatramo da se svaki subjekt odrava u svijetu pomou svojeg izvornog Weltanschauunga, onda put istine prolazi kako nam jo pokazuje neka psihologija ili zaostala psiho sociologija kroz istraivanje, totalizaciju, statistiku drugih Weltanschauunga. A stvari bi mogle biti takve, da u svijetu postoje subjekti koji bi bili zadueni da predstavljaju neke koncepcije svijeta. U tome je, uostalom, bitna pukotina filozofskog idealizma, uostalom neodrivog, i koji nije nikad radikalno podravan. Nema subjekta, a da negdje ne postoji aphanisis subjekta, i u tom otu enju, u toj temeljnoj razdiobi se uspostavlja dijalektika subjekta. Da bih odgovorio na pitanje koje mi je prethodni put postavljeno u vezi s mojim pristupom hegelovskoj dijalektici, zar nije dovoljno da odgovorim, to se tie vel, osjetljive toke, toke ravnotee, da nema pojavljivanja subjekta na razini smisla ve njegove aphanisis u Drugom mjestu, koji pripada nesvjesnom? tovie, to ne sadri nikakvo posredovanje, a ako budem izazvan ukazat u na to da stvarno iskustvo koje je nastalo u tenji za apsolutnim znanjem nikad ne dovodi do onoga to bi na bilo koji nain m o g l o ilustrirati hegelovsku viziju 236

Susljednih sinteza, do neega to bi m o g l o izgledati kao obeanje koje Hegel vezuje za taj stadij, a koje je netko aljivo ilustrirao pod naslovom Nedjelja ivota kad ni jedan o t v o r ne bi ostao razjapljen u sri subjekta. Potrebno je da navedem odakle proizlazi hegelovski mamac. On je ukljuen u postupak kartezijanskog mislim, u kojem sam vam naznaio poetnu toku, koja uvodi u povijest, u nae iskustvo, u nau nunost, otu u jue vel, i koja nas zauvijek spreava da ga spoznamo. U krtezijanskom postupku vel je uzeto po prvi put kao konstituent dijalektike subjekta, otada je neodstranjivo u njegovom radikalnom temelju. Ova e mi referencija nadalje biti v r l o neophodna za karakteriziranje iskustva prijenosa i zato u se na nju vratiti da obrazloim neke crte. 3 Kartezijanski postupak razlikuje od antikog istraivanja episteme, od skepticizma koji mu je b i o jedan od; termina, upravo to to emo pokuati obrazloiti polazei od dvostruke funkcije otu enja i razdvajanja. to trai Descartes? izvjesnost, jednu krajnost. Ja imam, kae on, krajnju elju da nauim i hodao razlikovati kroz istinito od ovaj ivot. lanoga potcrtajte elju da bih jasno vidio to? svoje postupke, sa sigurnou Zar se tu ne radi o posve drugoj stvari, a ne o tenji za znanjem? To nije ni postupak dijalektiara, ni profesora, a jo manje konjanika. Isticano je, Descartesova biografija je prije svega obiljeena njegovim lutanjima po svijetu, njegovim susretima, a iznad svega njegovom tajnom namjerom Larvatus prodeo. A k o to biljeim, iako sam od onih koji smatraju brigu za biografijom sporednom u odnosu na smisao njegova djela, to je zato to Descartes i sam naglaava, da su njegova biografija, njegov postupak bitni za shvaanje njegove metode, puta prema istini koji je pronaao. 237

On upravo obrazlae da o n o to je dao, nije kao to je pokuao uiniti Bacon nekoliko godina prije njega ope sredstvo za pravilno vo enje uma, bez odstupanja, na primjer, pred iskustvom. To je njegova metoda, utoliko to je krenuo tim pravcem sa eljom da naui razlikovati istinito od lanog da bi jasno vidio, to? svoje postupke. Ovaj je primjer, dakle, poseban, a Descartes ak nadodaje, ako se taj njegov put, u jednom asu, ne ini drugima dobar, to je njihova stvar, neka skupe iz njegova iskustva ono to m o g u skupiti. To je dio Descar tesova uvoda u njegov put prema znanosti. Znai li to, da je svaka tenja za znanjem odsutna? Znai li to, da teina znanja nije prisutna u Descartesovu presjeku? Ali, on poinje ovako znanja on ima napretek, ima ga uvijek, ima ga j o . N i s a m ja onaj koji postavlja aluziju, to je sam njegov tekst. N j e g a su obrazovali najbolji profesori, on izlazi iz koleda La Fleche, on je isusovaki uenik, a to se tie znanja i mudrosti, toga mu ne nedostaje. Zar da kaem, da on, upravo zato to je iziao iz isusovake kole, nosi otar osjeaj toga preobilja znanja? Zar u sri onoga to prenosi kroz humanistiku mudrost nije neto poput skrivenog perinde ac cadaver, koje nije tamo gdje se obino stavlja, t j . u tobonju smrt koju zahtijevaju pravila svetog Ignacija? to se mene tie, ja nisam j a k o osjetljiv, a o v i isusovci kakve ih ja vidim, izvana, ini mi se da su tu na mjestu, i ak su neprestano ivi, njihova se prisutnost osjea, ak i u raznolikosti koja je daleko od one koja evocira smrt. N e , smrt o kojoj je rije skrivena je iza samog pojma humanizma, u sri je samog humanistikog razmatranja. I pod o v i m terminom humanistike znanosti pokuava se oiviti neto to emo nazvati le u ormaru. Upravo tu Descartes pronalazi novi put. N j e g o v cilj nije opovrgavanje neizvjesnih znanja. On e ostaviti znanja na miru i s njima sva pravila drutvenog ivota. Uostalom, kao i svi ostali u tom povijesnom trenutku na poetku 17. stoljea, u trenutku kad se p o j a v i o subjekt, on ima o k o sebe libertince, koji vrve, i koji su poput 238

drugog termina otu ujueg vel. Oni su u biti pironisti, skeptici, i Pascal ih oznaava njihovim imenom, iako im nije dovoljno naglasio smisao i izrazitost. Skepticizam nije susljedno i nabrojivo dovo enje u sumnju svih miljenja, svih putova kojima se pokualo prii znanju. T o j e pridravanje subjektivnog stava nita se ne moe znati. I m a tu neto to b i vrijedilo ilustrirati lepezom svih onih koji su bili njegove povijesne inkarnacije. H t i o bih vam pokazati da je Montaigne zaista onaj koji se usredotoio, ne na skepticizam, ve na ivi trenutak aphanasisa subjekta. U tome j e on plodan, vjeni vodi koji nadilazi sve to je mogao predstavljati u trenutku koji se moe definirati kao historijska prekretnica. Ali, tu se ne radi o skepticizmu. Skepticizam je neto to mi vie ne poznajemo. To je etika. Skepticizam je nain ovjekova odravanja u ivotu, koje ukljuuje tako teak, junaki poloaj da ga ak vie i ne m o e m o zamisliti moda upravo zbog o v o g postupka koji je pronaao Descartes, i koji vodi istraivanje puta izvjesnosti do same toke otu ujueg vel, iz koje je samo jedan izlaz put elje. Ta elja za izvjesnou dovela je Descartesa do sumnje izbor ovog puta ga je doveo do neobinog razdvajanja. H t i o bih dotaknuti neke toke koje e nam pomoi da shvatimo jednu bitnu funkciju, iako prikrivenu, koja je jo iva, prisutna, vodea u naoj metodi istraivanja nesvjesnoga. 4 Izvjesnost nije za Descartesa momenat za koji se moe smatrati da je zadobiven, kad smo j e d n o m doli do njega. On treba svaki put, za svakoga, biti ponovljen. To je uspon. To je orijentacijska toka, koju je posebno teko uzdravati u usjeku k o j i j o j daje vrijednost. To j e , u pravom smislu rijei, uspostavljanje neega odvojenoga. K a d Descartes najavljuje pojam izvjesnosti, koji se cijeli zasniva na ja mislim kogitacije, oznaene t o m tokom 239

bez izlaza koja postoji izme u unitenja znanja i skepticizma, to nisu dvije sline stvari m o g l o bi se rei da je njegova greka u tome to misli da je u tome znanje. to kae da zna neto o toj izvjesnosti. to ne ini od ja mislim obinu toku nestajanja. Ali, uinio je drage stvari koje se tiu polja koje on ne imenuje, gdje lutaju sva ta znanja za koja je rekao da bi ih trebalo postaviti u radikalnu suspenziju. On postavlja polje ovih znanja na razinu tog najireg subjekta, subjekta za koji se pretpostavlja da zna, boga. Znate da je Descartes morao uvesti njegovu prisutnost. Ali, na kako neobian nain! Tu se postavlja pitanje vjenih istina. Da bi se uvjerio da se pred njim ne nalazi bog obmanjiva, on treba proi kroz medijum boga k o d njegova se boga ne radi nekom savrenom biu. Da li Descartes ostaje vezan, kako je to do njega uvijek bivalo, za zahtjev da jami cjelokupno nauno istraivanje time da suvremena znanost postoji negdje, u postojeem biu, koji se zove bog? to jest, time to se pretpostavlja da bog zna? M o e vam se initi da vas odvodim daleko od naeg polja iskustva, a ipak, podsjeam na to da bih se ujedno i ispriao i odrao vau panju na razini naeg iskustva subjekt pretpostavljen da zna je u analizi analitiar. Idui emo put raspravljati o funkciji prijenosa, kako to da mi ne osjeamo potrebu za idejom savrenog i beskrajnog bia kome bi palo na pamet da ove dimenzije pripie svom analitiaru? da bi se uvela funkcija subjekta pretpostavljenog da zna. Vratimo se naem Descartesu i njegovom subjektu pretpostavljenom da zna. K a k o ga se on osloba a? Pa, znate, svojim voluntarizmom, prvenstvom koje je dao htijenju boga. To je sigurno jedan od najneobinijih obrata u povijesti duha vjene istine su vjene, jer bog hoe da budu takve. Mislim da cijenite eleganciju takvog rjeenja, koje itav jedan dio istina, vjene istine, ostavlja bogu na teret. o

240

Shvatite da Descartes hoe rei, i kae, ako su dva i dva etiri, to je zato to b o g tako hoe, posve jednostavno. To je njegova stvar. Pa, istina je da je to njegova stvar, i da to to su dva i dva etiri nije neto to ide samo po sebi, bez njegove prisutnosti. Pokuat u ilustrirati to mislim rei. Kad nam Descartes govori o svom postupku, svojoj metodi, o jasnim idejama i o nejasnim idejama, o jednostavnim idejama i o sloenim idejama, on izme u ta dva lana svoje metode postavlja red koji treba slijediti. Mogue je, naposljetku, da jedan vie jedan vie jedan vie jedan, ne daje etiri, i moram vam rei da upravo na tome artikuliram otu ujui vel, dobar primjer za to. Jer, u kardinalnom redu bi to izgledalo otprilike ovako: 1 + (1+ (1+ (1+ (...)))).

Svaki put kad se uvodi n o v i lan postoji jedan ili vie ostalih, koji su izloeni opasnosti da nam kliznu kroz prste. Da bi se dolo do etiri vaan je glavni, a ne redni broj. Postoji prva mentalna operacija koju treba izvesti, zatim druga, pa trea, pa etvrta. Ako ih ne izvrite po redu, proputate ih. Relativno je drugorazredno znati da li na kraju rauna to iznosi tri, etiri ili dva. To je stvar boga. Descartes sada uvodi i odmah ilustrira, jer, istovremeno sa s v o j o m raspravom o metodi on uvodi svoju geometriju i dioptriku, sljedee on zamjenjuje mala slova a, b, c itd. svoje algebre velikim slovima. Velika su, ako hoete znati, slova hebrejskog alfabeta pomou kojih je b o g stvorio svijet, i za koje znate da svako ima nalije i da svakom odgovara jedan b r o j . Razlika izme u malih i velikih slova kod Descartesa je u tome to mala slova nemaju broja, ona su zamjenjiva i samo e red komutacija odrediti njihov proces. Da je ve u broju implicirana prisutnost Drugoga, dovoljno bi bilo za ilustraciju kazati vam da niz brojeva moemo predstaviti samo uvodei nulu, na manje ili vie prikriven nain. Dakle, nula je prisutnost subjekta 241

koji na ovoj razini totalizira. Ne moemo ga izvui iz dijalektike subjekta i Drugoga. Prividna neutralnost ovog polja skriva prisutnost elje kao takve. To u ilustrirati uinkom povratka. Ipak proslijedimo koji korak s funkcijom elje. Zapravo, Descartes uvodi polazne osnove za znanost u kojoj bog nema posla. Jer, karakteristika nae znanosti i njena razlika od antikih znanosti jest da se ak nitko ne usu uje, da ne bude smijean, upitati da li bog neto zna, da li bog lista rasprave iz moderne matematike da bi bio u toku. Ja sam danas dosta napredovao i ispriavam se to nisam i vie. Naputam vas naznaavajui posljednji predmet mojih ovogodinjih izlaganja a to je pitanje o poloaju analize u znanosti. Da li se analiza moe postaviti u nau znanost, utoliko to se smatra da u njoj b o g nema posla?
ODGOVORI

Dr G R E E N : Zar ne postoji sredstvo za artikuliranje pitanja o Vorstellungsreprsentanz prema onom to ste rekli posebno polazei od odnosa subjekta prema ogledalu, tako da ga taj odnos upuuje na subjekt pretpostavljen da zna tko je u ogledalu? N o . K o n a n o . . . ja vas neu slijediti u t o m smjeru. Ja mislim da j e to kratki spoj. Toka gdje se pripaja ponovno preuzimanje Vorstel lungsreprsentanz, koju sam esto upotrebljavao u dananjem izlaganju, jest toka za koju sam v a m rekao da je virtuelna toka funkcije slobode, iako se izbor, vel, oituje tu izme u oznaitelja i subjekta. Ja sam to ilustrirao o t v o r o m nad onim to bismo m o g l i nazvati preobraajima ove slobode, koju, konano, nitko od ozbiljnih ljudi nije pronaao. A zatim sam preao na Descartesa, koji se za nju ne brine mnogo, osim u djelovanju. U djelovanju, i to na putu na kojem on nalazi svoju izvjes 242

nost, prolazi i njegova sloboda. To ne znai da nam je on zavjeta na ime bankovnog rauna. K r o z Vorstellungsreprsentanz trebat u proi idui put, prije nego li na razinu prijenosa ukljuim izraze koje sam bio primoran uvesti danas o k o funkcije Drugoga. To su prividno v r l o udaljene stvari od nae domene. To je, tonije, psihosomatika. Psihosomatika je neto to nema oznaitelja, ali koja je ipak pojmljiva samo onoliko koliko se oznaiteljska indukcija na razini subjekta dogodila na nain koji u igru uvodi aphanisis subjekta. U djelcu o kojem sam govorio i ije ete blebetanje moi ocijeniti, nalazi se ipak ova mala bitna primjedba mada ona eli opovrgnuti, ne mene, ja nisam bog, v e one koji govore u m o j e i m e da elja nije predstavnik potrebe. Na o v o m e mjestu Vorstellungsreprsentanz umnogome ograniiti nau igru interpretacije, zbog toga ?to subjekt, kao aphanisis, ne sudjeluje u tome. U onoj mjeri u kojoj potreba sudjeluje u funkciji elje, psihosomatika moe biti shvaena kao neto drugaije od ovog obinog blebetanja, koje se sastoji u tome to kae da postoji psihika zamjena za sve to se zbiva u somatskom. To se odavno zna. A k o govorimo o psiho somatici, to je sluaj u mjeri u kojoj tamo treba posredovati elja. Utoliko, koliko je karika elje u njoj sauvana, ak ako i vie ne m o e m o voditi rauna o funkciji aphanasis subjekta. H t i o bih, kad sam ve na t o m podruju, da osjetite o emu se radi kod uvjetovanog refleksa. U pavlovskom se pokusu ne navodi dovoljno da je on mogu ukoliko je mogue rastaviti djelovanje bioloke funkcije, tj. o n o emu moemo pripisati ujedinjujuu, totalizirajuu funkciju potrebe. Ona se moe rastaviti, j e r se tu ispreplee vie od jednog organa. K a d vidite da va pas slini gledajui komad mesa, ono to vas nadalje zanima jest da presijeete stvar na mjestu izluivanja sline, i da pokaete da se ona moe obrazloiti neim to funkcionira

243

kao oznaitelj, jer je to uinio eksperimentator. Drugim rijeima. Drugi je tu. Ali, to se tie tobonjeg psihizma nesretne ivotinje, to ne dokazuje ama ba nita. ak ni tobonji uinci neuroze, koji se postiu, nisu uinci neuroze, iz jednostavnog razloga oni se ne mogu analizirati govorom. Najvee znaenje ovih uvjetovanih refleksa jest u tome da nas naue to ivotinja moe outjeti. Mi se sluimo oznaiteljem koji nije oznaitelj za njega, ali koji se, da bi funkcionirao kao oznaitelj, mora uvrstiti u razliku da se vidi to ima diferencijalno mogueg na razini njegova perceptuma, to uope ne znai da e on biti percipiens u subjektivnom smislu rijei. Vanost tog pokusa je u tome, da nam ukae koja je diferencijalna lepeza kod ivotinje koja nema nita s predstavljanjem, naravno, j e r tu nema drugog subjekta osim subjekta eksperimentatora. A to ide i dalje. Uistinu, mi ispitujemo ivotinju prema naoj zamjedbi. Ovaj nain ograniavanja pavlovskih pokusa, vraa im istovremeno, to se vidi, njihovu vrlo veliku vanost. Njihove stvarne znanstvene prednosti su one koje sam naveo, i samo za to se one stvarno upotrebljavaju. Interes moe, konano, biti u iznoenju pitanja koja nam postavlja injenica da kod ivotinja otkrivamo da oznaitelji koji su nai, jer smo mi eksperimentatori, ti koji ih raspore ujemo u zamjedbi me usobno prenose neku vrst ekvivalencije. Ne tvrdim da sam rijeio o v o pitanje formuliravi ga. Ova nam vrst ekvivalencije uostalom omoguava da postavimo problem realizma broja u obliku koji nije isti prijanjem, kad sam v a m pokazao koje pitanje implicira svaku upotrebu broja, i to to ini aritmetiku znanou, koja je doslovno osujeena unoenjem alge brizma. Ovdje broj posreduje u ime iste frekvencije u onome to moemo nazvati, postavljajui stvari na njihovo mjesto, pavlovskim signalom. Treba znati da ivotinja uvjetovana stotinama vizualnih poticaja u sekundi reagira na stotinu auditivnih poticaja u sekundi. 244

Tako je otvoreno novo pitanje u ispitivanju. Jo se, nesumnjivo, ne radi o neemu emu m o e m o dati pun status oznaitelja, osim za nas koji brojimo frekvencije. Ipak, injenica da ivotinja bez vjebanja prelazi od stotinu frekvencija u j e d n o m registru na stotinu frekvencija u drugom, omoguuje nam da moda odemo malo dalje na isto zamjedbenoj strukturi. Iskoristio sam postavljeno pitanje da vam iznesem stvari, koje sam namjeravao rei, a to nisam uinio. Ostanimo pri tome. 3. lipnja 1964.

18
O subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru
Povjerenje prema analitiaru. Znanost. im postoji subjekt za koji se pretpostavlja da zna, postoji i prijenos. Vjerovanje. Otu enje shvaeno u fort da. Otu enje u ugodi. Cilj mojega uenja je bio i ostao stvaranje analitiara. Stvaranje analitiara je predmet na dnevnom redu analitikog istraivanja. Me utim ve sam vam pruio dokaze za to u analitikoj literaturi naela izmiu. Jasno je u iskustvu svih koji su proli kroz to stvaranje da se nedostatak kriterija zamjenjuje neim to pripada redu ceremonije, i to se moe prevesti samo ovako simulacija. Jer, za analitiara ne postoji nikakvo s one strane, ne postoji nikakvo bitno s one strane, na to bi se m o g l o odnositi to za to se on osjea opunomoen za izvravanje svoje funkcije. Ono to on postie je neprocjenjivo povjerenje subjekta kao takvog, i rezultati, koje postie putem izvjesne tehnike. On se ne predstavlja kao bog, za svog pacijenta on nije b o g . Odakle to povjerenje? O k o ega se ono vrti? Nesumnjivo, za onoga koji se uzda, koji dobiva neto zauzvrat, pitanje se moe mimoii. Ali, ne moe ga mimoii psihoanalitiar. Formiranje psihoanalitiara zahtij e v a da on zna o k o ega se kretanje v r t i u procesu u kojem v o d i svog pacijenta. On mora znati, mora mu 246

biti preneseno u iskustvu, od ega se on odvraa. Ta pokretna toka jest ono to ja naznaujem na nain koji vam, mislim, izgleda dovoljno motiviran, ali gdje e vam, nadam se, usporedo s naim napredovanjem izgledati sve jasnija, sve neophodni ja to je ono to oznaavam kao psihoanalitiarevu elju. Proli sam vam put pokazao mjesto kroz koje se tu prikljuio kartezijanski postupak, koji u svom poetku i u svom kraju ne ide sutinski prema znanosti, ve prema vlastitoj izvjesnosti. On je u naelu neega to nije znanost u onom smislu u kojem je kod Platona nadalje uinila predmet filozofske meditacije ve je Ta znanost, naglasak je na Ta, a ne na znanost. Ta znanost je ona u kojoj smo uhvaeni, koja ini kontekst naeg djelovanja u vremenu u kojem ivimo, i kojoj ne moe izbjei ni sam psihoanalitiar, j e r ona tvori i dio njegova stanja, to je Znanost. U odnosu na tu znanost treba postaviti psihoanalizu. To moemo uiniti samo ako za fenomen nesvjesnog artikuliramo reviziju koju smo dali na utemeljivanje kartezijanskog subjekta. Danas u poi do fenomenologije prijenosa.

Prijenos je pojava u koju su zajedno ukljueni subjekt i psihoanalitiar. Ako ih podijelimo na prijenos i protu prijenos ma koliku smjelost i nehajnost sebi dopustili kad je rije o o v o j temi to je samo nain da se zaobi e ono o emu se radi. Prijenos je bitna pojava, vezana za elju kao vorni fenomen ljudskog bia koji je otkriven prije Freuda. B i o je savreno obrazloen utroio sam dobar dio jedne godine posveene prijenosu da to dokaem s najveom tonou, u tekstu gdje se spori o k o ljubavi, naime u Platonovoj Gozbi.

247

Mogue je da je taj tekst napravljen za Sokratovu linost koja se tu posebno diskretno pokazuje. Bitni, poetni momenat, na koji se treba odnositi pitanje o akciji analitiara, jest onaj u kojem je reeno da Sokrat nikad nije tvrdio da ita zna, osim onoga to se odnosi na Eros, tj. na elju. Zbog ove injenice i zato to u Gozbi ide dalje nego igdje pri ukazivanju znaenja komedije svojih dijaloga i stvar tjera do mimike, Platon nam je mogao samo naznaiti najtonije mjesto prijenosa. im se negdje nalazi subjekt za koji se pretpostavlja da zna koji sam vam danas na vrhu ploe skratio kao S.s.S. (sujet suppose savoir) postoji i prijenos. to znai udruenje psihoanalitiara koje podjeljuje uvjerenja o osposobljenosti? samo to da ono upuuje kome se moemo obratiti ako hoemo predstavljati taj subjekt za koji se pretpostavlja da zna. Izvjesno je i svakom poznato da ni jedan psihoanalitiar ne moe zahtijevati da predstavlja, pa i najmanje, apsolutno znanje. Zato, u izvjesnom smislu, moemo rei, da je onaj koga moemo osloviti, ako postoji, samo jedan jedini. Taj jedan, b i o je, dok je b i o iv, Freud. injenica da je Freud, to se tie nesvjesnoga, b i o legitimno subjekt za koji smo mogli smatrati da zna stavlja po strani sve to se ticalo analitikog odnosa, kad su ga njegovi pacijenti zajedno s njim pokrenuli. On nije b i o samo subjekt za koji se pretpostavlja da zna. On je znao, i on nam je pruio to znanje u terminima za koje moemo rei da su neunitivi, mada su otkad su iznijeti podloni ispitivanju koje se do sada j o nije iscrpio. N i k a d nije postignut ni najmanji napredak koji ne bi zastranio, ako je bio zapostavljen koji od termina oko kojih je Freud odredio putove i staze nesvjesnoga. To nam dovoljno kazuje o funkciji subjekta za koji se pretpostavlja da zna. Funkcija, a istovremeno Freudov ugled kao njena posljedica, na horizontu su svakog poloaja analitiara. Oni tvore dramu drutvene organizacije, zajednice psihoanalitiara.

248

T k o se moe osjetiti posve zaposjednut tim subjektom za koji se pretpostavlja da zna? N i j e u tome pitanje. Pitanje je, najprije, za svaki subjekt, odakle polazi da bi se obratio subjektu za koji se pretpostavlja da zna. Svaki put kad je ta funkcija za subjekt utjelovljena u bilo kome, u analitiaru ili ne, proizlazi iz definicije koju sam dao, da je prijenos ve utemeljen. Ako stvari idu tako da je to k o d pacijenta ve odreeno za osobu koja se moe imenovati, koja je njemu dostupna, proizii e za onoga tko se u analizi za njega bude brinuo posebna tekoa koja se tie pokretanja prijenosa u akciju. Doga a se da i najgluplji analitiar ne znam da li postoji taj krajnji lan, to je funkcija koju ovdje oznaavam samo onako, kako se u logici oznaava ona vrsta mitskog broja kao, npr., najvei broj koji se moe izraziti u toliko i toliko rijei dakle, ak i najgluplji analitiar opaa, prepoznaje, i vodi analiziranog prema onome koji za njega ostaje subjekt za koji se pretpostavlja da zna. To je samo detalj i gotovo anegdota. Pre imo sada na ispitivanje onoga o emu je rije. Analitiar, rekao sam, dri to mjesto time to je predmet prijenosa. Iskustvo nam potvr uje, da je subjekt, kad u e u analizu, daleko od toga da mu prida to mjesto. Ostavimo naas kartezijansku hipotezu da je psihoanalitiar varalica. N j u ne treba apsolutno iskljuiti iz fenomenolokog konteksta izvjesnih pristupa u analizi. Ali, psihoanaliza nam pokazuje da o n o to, p o g o t o v o u polaznoj fazi, najvie ograniava povjeravanje pacijenata, njihovo preputanje analitikom pravilu, jeste prijetnja da bi on mogao prevariti psihoanalitiara. Koliko se puta u naem iskustvu dogodi da v r l o kasno upoznamo vaan biografski detalj ? Da biste me shvatili, rei u, na primjer, da je u tom asu svog ivota subjekt dobio boginje. A zato mi to niste ranije rekli? mogli bismo postaviti pitanje, ako smo jo dovoljno naivni. Tono, rei e vam analizirani, da sam vam rekao ranije, mogli biste bili pripisati tome barem dio mojih smetnji, moda ak sve, a to to sam 249

tu,

to nije zato da biste mojim smetnjama dali organski

uzrok. To je sigurno primjer neogranienog domaaja, i koji treba sagledati na razne naine pod kutom drutvenih predrasuda, znanstvenih rasprava, zbrke koja nastaje oko samog naela analize. Ovdje ga iznosim samo radi ilustracije toga da pacijent moe smatrati da e analitiar biti prevaren, ako mu on da neke elemente. On zadrava neke elemente da analitiar ne bi iao prebrzo. M o g a o bih vam to predoiti bolje drugim primjerima. Zar onaj koji moe biti prevaren ne bi trebao a fortiori biti p o d sumnjom da moe, posve jednostavno, prevariti se? Dakle, tu je granica. Oko ovoga prevariti se lei tezulja, vaga te osjetljive toke, infinitezimalne, koju namjeravam o b j a s n i t i . Pretpostavivi da analiza moe biti u nekih subjekata dovedena u pitanje, ak od samog poetka, i pod sumnjom da je mamac kako to, da se oko ovoga prevariti se neto zaustavlja? ak i analitiarima pod pitanjem ukazuje povjerenje u njihovu izvjesnu nepogreivost, koja e takvom analitiaru, ponekad, u vezi sa sluajnom gestom, pripisati neke nakane. Vi ste to uinili da me iskuate! Sokratska diskusija je uvela sljedeu temu: da bi prepoznavanje uvjeta dobra po sebi i m a l o za ovjeka neto neodoljivo. To je paradoks nauavanja, ako ne Sokrata to mi znamo o tome, osim preko platonovske komedije neu rei ak Platona jer, Platon se razvija na terenu kominog dijaloga, i ostavlja sva pitanja otvorena ve u izvjesnom koritenju platonizma, za koji se m o e rei da se odrava usred opeg podrugivanja. Jer, tko zaista ne zna, da najsavrenije prepoznavanje stanja dobra nee nikad nikoga sprijeiti da za e u suprotno? Onda, o emu se radi u t o m povjerenju prema analitiaru? K a k o mu moemo vjerovati da eli to dob r o , i to jo za drugoga? Objasnit u. 250

T k o ne zna iz iskustva da se moe ne htjeti uivati? T k o ne zna iz iskustva to uzmicanje koje svakome postavlja pristup uivanja kao takvom, utoliko to o n o u sebi sadri uasna obeanja? T k o ne zna da se m o e ne htjeti misliti? cijeli nam sveopi kolegij profesora to moe posvjedoiti. Ali, to moe znaiti ne htjeti eljeti? Cjelokupno analitiko iskustvo koje ovdje samo daje oblik onome to je za svakoga na samom zaetku njegova iskustva svjedoi nam da je ne htjeti eljeti i eljeti, ista stvar. eljenje sadri fazu obrane koja ga poistovjeuje s ne htjeti eljeti. Ne htjeti eljeti to je htjeti ne eljeti. Disciplina k o j o m su se bavili, da bi iznali izlaz iz tjesnaca sokratovskih pitanja, ljudi koji nisu bili samo filozofi ve raznovrsni redovnici na svoj nain stoici, epiku rejci. Subjekt zna da ne htjeti eljeti u sebi ima neto isto tako neoborivo kao i ta Moebiusova traka, koja nema nalije, naime, prelazei preko nje matematiki emo se vratiti na povrinu za koju se pretpostavlja da je dublira. Na toj toki sastanka eka se na analitiara. Utoliko to se pretpostavlja da analitiar zna, pretpostavlja se tako er da e poi u susret nesvjesnoj elji. Zato v a m ja kaem idui u vam put to ilustrirati pomou malog topolokog crtea, koji je ve bio na ploi da je elja os, oslonac, poluga, motka, bat pomou kojeg se primjenjuje element sile, inercija koja se skriva iza onoga to se najprije formulira u razgovoru pacijenta kao pitanje, naime, prijenos. Os, zajednika toka ove dvostruke sjekire, to je elja analitiara, koju ovdje oznaavam kao bitnu funkciju. I neka mi ne kau, da ja tu elju ne imenujem, j e r upravo se o v o pitanje m o e artikulirati samo pomou odnosa elje prema elji. To je unutranji odnos. elja ovjeka je elja Drugoga. Zar tu nije reproduciran element otu enja koji sam vam naznaio utemeljujui subjekt kao takav? Ako ovjek moe prepoznati svoju elju samo na razini elje Drugoga, i to kao elju Drugoga, zar tu nema neega 251

to mu se mora initi kao prepreka njegovu nestajanju koje je toka gdje se njegova elja nikad ne moe prepoznati? To je ono to nije potaknuto, niti je za poticanje, j e r nam analitiko iskustvo pokazuje da se elja subjekta uspostavlja kad ugleda da se u igru ukljuuje itav lanac na razini elje Drugoga. U odnosu elje prema elji sauvano je neto od otuenja, ali ne s istim elementima ne s tim Si i S2 iz prvog para oznaitelja odakle sam izveo formulu otuenja subjekta u svom predzadnjem predavanju ve, s jedne strane, s onim to je konstituirano polazei od prvotnog potiskivanja, od Unterdrckung, od binarnog oznaitelja i, s druge strane, od onog to se pojavljuje najprije kao nedostatak, manjak, u onom to je oznaeno parom oznaitelja, u intervalu koji ih povezuje, naime, sa eljom Drugoga.

2 Ponovo u iznijeti izvjestan broj formula koje treba zadrati kao uporine toke bez kojih misao moe po srnuti. Otu enje je bitno povezano s funkcijom para oznaitelja. Bitno je drugaije da li imamo dva ili postoje tri oznaitelja. Ako elimo shvatiti u emu je funkcija subjekta u ovoj oznaiteljskoj artikulaciji, treba operirati sa dva oznaitelja, j e r se subjekt u otu enje moe pritisnuti uza zid samo pomou dva. Prelazei od drugoga k treemu, on se vraa na prvi ali, ne drugome. Uinak aphanisis koji djeluje pod jednim od dva oznaitelja vezan je za definiciju kaemo, da upotrebimo jezik moderne matematike skupa oznaitelja. To je takav skup elemenata, da, ako postoje kao to se kae u teoriji, oznaeno pomou obrnutog velikog E samo dva, onda se doga a fenomen otu enja naime, da je oznaitelj onaj koji 252 predstavlja subjekt pomou drugog oznaitelja.

Odatle proizlazi da se na razini drugog oznaitelja subjekt gubi. Zato sam vam naveo greku koja postoji pri nekim prevodima te Vorstellungsreprsentanz, koja je, rekao sam, oznaitelj iz para. Tu treba artikulirati o n o to je u igri i to je u tekstu jednog m o g uenika naslueno, ali je izraeno tako da prua mogunost da se pogreno razumije, upravo zato to je propustio naznaiti temeljni karakter funkcije subjekta. On je neprestano govorio o odnosu oznaitelja i oznaenog, to se tu odrava u onome to u nazvati b.a. ba pitanja. Jasno, bilo je potrebno da jednog dana iznesem na ploi neto to je ve bilo formulirano na poetku sosirovskog razvoja da bih pokazao odakle sam krenuo. Ali, odmah sam pokazao da je to bilo djelotvorno i pogodno za rukovanje samo ako je bila ukljuena funkcija subjekta u prvotnom stadiju. Ne radi se o svo enju funkcije oznaitelja na nominaciju, tj. naljepnicu. To znai propustiti bit jezika. IMoram rei da je onaj tekst za koji sam proli put rekao da je dokaz za zaslijepljenost isto tako i dokaz za neznanje, jer kae da je o tome rije na razini pavlovskog iskustva. Ako postoji neto to se moe postaviti na razinu iskustva uvjetovanog refleksa, to sigurno nije pridruivanje znaka jednoj stvari. Bilo da Pavlov to priznaje ili ne, pridruivanje oznaitelja je upravo karakteristika cjelokupnog stanja iskustva, utoliko to je ono uspostavljeno urezom koji se moe proizvesti u organskoj organizaciji potrebe to se oznaava manifestacijom na razini ciklusa prekinutih potreba, a to emo tu nai na razini pavlovskog iskustva kao rez elje. I kako se to kae, evo zato je vaa ki nijema eto zato ivotinja nikad nee nauiti govoriti. Bar ne na ovaj nain. Jer je ona oito za jedno razdoblje u zaostatku. Pokus moe u njoj izazvati cijeli niz nereda, svaku vrst poremeaja, ali budui da do sada nije bie koje govori, ona nije pozvana da dovede u pitanje 253

254

Sva mogua iskustva su tu da nam to posvjedoe. Jedno mi je vrlo aljivo iznio Mannoni, koji je tu prisutan i koji je o jednoj neuspjeloj pustolovini Casanove iznio najzabavnije i najuvjerljivije razmiljanje. U izrazu mi stifikacije kojom uspijeva pokrenuti nebeske snage i razmahati oko sebe oluju, koja ga uistinu plai, Casanova koji se dotada predavao najcininijoj avanturi s mal o m guskom, koja mu daje p o v o d za sve to o k o ega on potee krug imbecila Casanova, vidjevi da njegova mistifikacija dobiva smisao, da se ostvaruje, u sebi istinski propada komino je to za jednog Casanovu, koji izaziva zemlju i nebo na razini svoje elje, to on zapada u nemo, kao da je zaista sreo lik boji koji ga zaustavlja. Pogledajte opet onaj tekst. T a m o se, na primjer, prikazuje jort da kao neto otrcano to i jest, ako se ovjek ne ispria to upotrebljava jo jednom to jort da n kojem je svatko obrisao noge. Ponavljaju ga kao primjer prvotne simbolizacije, ispriavajui se kao da je to neto to ve spada u javnu domenu. Pa, to mi se ne ini manjom grekom, j e r ono svoju poetnu snagu, koju njegova repetitivna bit objanjava, ne vue iz iste suprotnosti izme u fort i da. Rei da se jednostavno radi o tome da subjekt ustanovi svoju funkciju svladavanja prava je glupost. Mehanizmi otu enja se otjelovljuju u dva fenomena koji se izraavaju, ma koliko vam to paradoksalno izgledalo, na razini fort. Nema fort bez da i, ako se moe rei, bez Dasein. AH upravo protivno o n o m e to pokuava zahvatiti cjelokupna fenomenologija, kao radikalan temelj opstojanja, cjelokupna fenomenologija Daseinanalyse, nema Daseina zajedno s fort. To znai da nema izbora. A k o se mali subjekt moe predavati toj igri fort da, to je upravo zato to se on ne predaje, j e r ni jedan subjekt ne moe dostii tu radikalnu artikulaciju. On se predaje pomou malenog kalema, tj. pomou predmeta malo a. Funkcija predavanja s ovim predmetom se odnosi na neko otuenje, a ne na bilo koje i pretpostavljeno svladavanje, 255

za koje nije ba posve jasno to bi ga poveavalo u neodre enom ponavljanju, dok neodre eno ponavljanje o kojem je rije iznosi radikalno njihanje subjekta.

3 M o r a m prekinuti stvari, kao po obiaju, u izvjesnim granicama. Ipak, elim naznaiti, makar ukratko, to e sainjavati predmet razgovora sljedei put. Na ploi sam naznaio, u obliku dviju shema, bitnu razliku o kojoj je rije. U svom tekstu o Triebe i Triebschicksale, o nagonima ' peripetijama nagona, Freud postavlja ljubav i na razinu realnog i narcistikog, na razinu naela ugode u korelaciji s naelom stvarnosti, i zakljuuje da je funkcija ambivalencije posve razliita od onoga to nastaje u Ver kehrung, u krunom kretanju. Na razini na kojoj se radi o ljubavi imamo shemu za koju Freud kae da se raslojava u dva doba. Najprije jedan Ich, Ich objektivno odre en uzajamnim djelovanjem aparata sredinjeg ivanog sustava sa stanjem homeostaze, da napetost odrava na nekoj nioj razini. M o e m o zamisliti da je to to je izvana, ukoliko postoji izvana, samo ravnodunost; A na toj razini, budui da se radi o napetosti, ravnodunost jednostavno znai nepostojanje. Freud nam ipak kae da pravilo autoero tizma nije nepostojanje predmeta, ve funkcioniranje predmeta samo u odnosu na ugodu. U zoni ravnodunosti diferencira se ono to donosi Lust i ono to donosi Unlust, ugodu ili neugodu. Zar, uostalom, nismo svi vidjeli dvosmislenost izraza Lustprinzip? budui da ga neki piu i kao Unlustprinzip. Postavlja se pitanje prikazivanja ovog stadija artikuliranja homeostaze i ugode. Jer to da neto donosi ugodu previe je za ravnoteu. O tom hipotetikom Ich, u kojem se motivira prva konstrukcija aparata koji funk 256

cionira kao psihizam, koju shemu, najbliu i najtoniju, da bi funkcionirao, moemo dati? Predlaem ovu. Vidite I C H oznaeno velikim slovima, Ich kao aparat koji tei za stanovitom homeostazom koja ne moe

Dokaz predmetom a

biti najnia, j e r bi to bila smrt, a uostalom, Freud je razmatrao stvar u drugom razdoblju. to se tie Lust, to nije polje u pravom smislu rijei, to je neki predmet, predmet ugode, koji se kao takav ogleda u Ja. Ta slika u ogledalu, taj obostrano jednoznaan korelat predmeta, to je proieni Lust Ich koji se zadovoljava predmetom kao Lust. A Unlust je naprotiv ono to se ne moe pripisati naelu ugode, to se ne moe svesti na to naelo. Polazei od toga Freud nam kae da e nastati ne ja. Unlust se postavlja pazite dobro unutar kruga prvotnoga Ja, on ga izgriza, a da ga homeostatsko funkcioniranje nikad ne uspije resorbirati. U o v o m e moete vidjeti porijeklo onoga to emo sresti kasnije u funkciji takozvanog loeg predmeta (objekta). Moete ustanoviti da to to strukturira razinu ugode ini ve zaetak mogue artikulacije otu enja. Lust se u vanjskoj zoni izraava nekako ah! Ich je ipak neto ime bi se trebalo pozabaviti. A im se njime bavimo, savreni mir nestaje iz Ich. Lust Ich, a istovremeno i Unlust se temeljito razluuju od ne ja. To 257

ne ukljuuje nestanak aparata za Ich, naprotiv. Vidite, da jednostavno dolazi do otkrnjenja, okljatrenosti, na nekoj primitivnoj razini, koje istiem u dijalektici subjekta prema Drugome, ali ovdje u drugom smislu. Formula nema dobra bez zla, nema dobra bez patnje koja tom dobru, tom zlu daje karakter naizmjeninosti, mogueg doziranja, i na to e se, pogreno, svesti artikulacija koju sam dao za par oznaitelja. Jer, da preuzm e m o opet stvari na razini dobra i zla, svatko zna da hedonizam pada kad treba objasniti mehanizam elje. To je zato to se, prelazei na drugi registar, ne otu ujui artikulaciju, izraava posve drugaije. Skoro crvenim to maem tim tricama kojima se imbecili igraju ve dugo, kao s one strane dobra i zla, a da i ne znaju pravo o emu govore. Preostaje da se artikulira ono to se zbiva na razini otu ujue artikulacije ovako nema zla, a da iz toga ne proiza e neko dobro, a kad je dobro tu, nema dobra koje pristaje uza zlo. Zato etika propada, kad se kreemo u registru iste ugode, i zato j o j Kant s pravom prigovara da suvereno dobro nikako ne bi moglo biti zamiljeno kao infinitezi miranje bilo kojeg malog dobra. Jer, nije mogue postaviti zakon o onome to moe biti u predmetu dobro. Najvie se dobro, ukoliko se ovaj zbunjujui izraz mora zadrati, moe nai samo na razini zakona, a ja sam pokazao u Kant avec Sade da to znai, da n razini elje stoje karakteristike koje upravljaju dijalektikom ugode, pasivnost, narcisizam i ambivalencija, koje se nalaze na lijevoj strani skice. Krajnji termin te dijalektike je, pravo reeno, ono to se naziva poistovjeenjem. Prepoznavanje nagona omoguava da s najveom iz vjesnou konstruiramo funkcioniranje koje sam nazvao razdiobom subjekta ili otu enje. A kako smo prepoznali sam nagon? Prepoznali smo ga po tome, umjesto da smo ograniili dijalektiku onoga to se zbiva u subjektovu nesvjesnom na referenciju polja Lust, na slike povoljnih, dobroiniteljskih predmeta, 258 mi smo pronali izvjestan

tip predmeta, koji konano ne slue niemu. To su predmeti a, dojke, izmet, pogled, glas. U o v o m n o v o m terminu poiva toka koja uvodi dijalektiku subjekta kao subjekta nesvjesnog. Idui u prijenosa. put odatle proslijediti razra ujui subjekt

ODGOVORI M. S A F O U A N : Jo uvijek mi je teko shvatiti razliku izme u predmeta u nagonu i predmeta u elji. Kad treba vidjeti razliku izme u onoga (Id) i predmeta nagona, gubim nit. Sluajte, radi se o pitanju terminologije. Ljubazno je s vae strane to postavljate takvo pitanje, iako ono govori o stanovitoj zbunjenosti, j e r to moe koristiti svima. Postoji mnotvo stvari, vrlo ugodnih, za koje mislimo da ih elimo, ako smo zdravi, ali nita o tome ne m o e m o rei, osim mislimo da elimo. To su, ini mi se, stvari na razini koju je mogue prenijeti, ali ne spadaju u analitiku teoriju. Predmeti koji se nalaze u polju Lusta imaju prema subjektu potpuno narcistiki odnos, tako da u simetriji tih dvaju polja lei razlog misterija tobonje regresije ljubavi u poistovjeenje. I ne v i d i m zato je to zadavalo tolike potekoe, ak i Freudu. To j e , dragi m o j , predmet ljubavi. Uostalom, vi to uvi ate, kad govorite o predmetima koji nemaju posebnog znaenja za predmet nagona. Vi onda kaete, kao to je Freud napomenuo Volim janjei ragu. To je isto kao kad kaete volim tu i tu gospo u s tom razlikom to to kaete njoj, a to mijenja sve. Vi joj to kaete iz razloga koje u objasniti idui put. Volite jagnjei ragu. Niste sigurni da ga elite. Uzmite iskustvo lijepe mesarice. Ona voli kavijar, ali ga ona nee. Zato ga ona eli. Shvatite, da je predmet elje uzrok 259

elji, i taj predmet uzrok elji jest predmet nagona tj. predmet oko kojeg se vrti nagon. Budui da razgovaram s onima koji su radili na m o j i m tekstovima, mogu se izraavati zatvorenim formulama. Zelja se ne vjea za predmet nagona elja ide oko njega, utoliko to on potie nagon. Ima i praznih elja, ludih elja, koje polaze upravo od toga radi se samo o elji za onim to vam je, na primjer, bilo zabranjeno. Zato to vam je zabranjeno, vi ne moete, a da izvjesno vrijeme ne mislite na to. I to spada u elju. Ali, svaki put kad imamo p o s 1 0 s dobrim predmetom, mi ga oznaavamo to je pitanje terminologije, ali je ta terminologija opravdana kao predmet ljubavi. Opravdat u to idui put obrazlaui odnos koji postoji izme u ljubavi, prijenosa i elje. 10. lipnja 1964.

19
Od interpretacije do prijenosa
Polje ja i polje Drugoga. Metafora. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Neodre enje ' odre enje subjekta. Ljubav, elja, prijenos. Ideal ja, i malo a. Ono to u danas iznijeti, nije s obzirom na rjenik neto sa im se niste upoznali. Radi se o najuobiajenijim izrazima, kao to su poi stovjeenje, idealiziranje, projekcija, introjekcija. To nisu izrazi kojima je lako rukovati, utoliko manje zato to daju smisao. to je obinije od poistovjeenja? Izgleda ak da je to bitna operacija miljenja. Idealiziranje e tako er moi posluiti kad psihologistiko stanovite bude istra enije. Projicirati i introjicirati su esto u oima ponekog dva uzajamna izraza. V e sam davno istaknuo, da se jedan od ovih izraza odnosi na polje u kojem prevladava simbolika, a drugi na polje u kojem je imaginarno, zbog ega se oni barem u izvjesnoj dimenziji ne susreu. Intuitivna upotreba ovih izraza, polazei od osjeaja koji imamo da ih razumijemo, i da ih razumijemo izdvojene kao da razvijamo njihovu dimenziju u opem razumijevanju, oito je izvor svih promaaja i zbrke. To je opa sudbina svih stvari iz govora. U openitom govoru, onaj koji govori, bar materinjim jezikom, izraava se tako sigurno i tako savrenom biranou, tako da se moramo obratiti najobinijem korisniku jezika, neobra 261

zovanom ovjeku, da bismo upoznali pravu upotrebu jednog izraza. Dakle, kad ovjek eli samo govoriti, on se orijentira prema temeljnoj topologiji jezika, koja se razlikuje od simplicistikog realizma za koji se hvata suvie esto onaj koji misli da je udomaen na podruju znanosti. Prirodna upotreba takvih izraza uzmimo ih zaista nasumce part soi, bon gre mal gre, une affaire, za razliku od une chose faire, implicira skrivenu topolo giju u kojoj se subjekt prepoznaje kad govori spontano. A k o se mogu obratiti psihoanalitiarima i pokuati oznaiti na koju se implicitnu topologiju oni odnose upotrebljavajui svaki izraz koji sam naveo, oito je, da ih u cjelini ma koliko esto nesposobni bili zbog neobrazovanosti, da ih artikuliraju oni obino, s istom spontanou ovjeka u obinom govoru, pravilno upotrebljavaju. Jasno je da, ako budu poto poto htjeli doi do rezultata jednog promatranja i shvatiti ono to ne shvaaju, da e ih onda neprirodno upotrebljavati. U tom sluaju e malo tko preuzeti njihovu upotrebu. Danas se obraam tom taktu pri psihoanalitikoj upotrebi nekih rijei, da bih ih uskladio s evidencijom to pologije koju sam tu iznio i koja je, na primjer, na ploi prikazana u shemi koja vam pokazuje polje prvotnog Ich, predmetnog Ich, konano u ivanom aparatu Ich iz homeostatikog polja u odnosu na koji se polje Lust, ugode, razlikuje od polja Unlust. Ve sam naveo da Freud razlikuje razinu Ich, na primjer u lanku o Triebe, istiui ujedno, da se ona manifestira kao organizirana, to je narcistiki znak, i utoliko je ona isto artikulirana u polju realnoga. U realnom on razlikuje, on povlauje, samo ono to se u njegovu polju reflektira efektom Lust kao povratak homeostazi. Ali, ono to je nesklono homeostazi i odrava se pod svaku cijenu kao Unlust, nagriza jo i vie njegovo polje. Na taj nain ono to pripada redu Unlust postaje sastavni dio Ja, kao ne ja, negacija, okrnjenje za Ja. Ne ja se ne mijea s onim to ga okruuje, sa prostranstvom 262

realnoga. Ne ja se razlikuje kao strano tijelo, fremde Objekt. Ono je tu, smjeteno u luneti koju tvore dva mala kruga po uzoru na Eulerove. Pogledajte sliku. Dakle, u registru ugode nalazi se objektivirajua uteme ljenost koju moemo iznijeti, kao znalac koji ustanovljava funkcioniranje predmeta, koji mu je stran. Samo to mi nismo takvi znalci, a ak i da jesmo, trebamo biti i subjekt koji misli. I utoliko to s m o subjekt koji misli, mi smo ukljueni na posve drugi nain jer zavisimo od polja Drugoga, koje je bilo tu mnogo prije nego li smo doli na svijet, i ije nas krune strukture odre uju kao subjekt. Radi se o tome da ustanovimo u kojem se polju doga aju razliite stvari s kojima se susreemo u polju analize. N e k e se doga aju na razini prvog polja, polja Ich, a neke druge koje je bolje odmah razluiti, jer, ako ih pomijeamo ne razumijemo vie nita u drugom polju, polju Drugoga. Iznio sam vam bitne artikulacije za o v o drugo polje, za dvije funkcije koje sam definirao i obrazloio kao otu enje i razdvajanje. Nastavak mog dananjeg izlaganja pretpostavlja, nakon to sam ih uveo da ste ih iskuali to znai da ste pokuali dovesti ih do funkcioniranja na razliitim razinama. Ve sam pokuao neke posljedice tog tako posebnog vel koje tvori otu enje suspenzija subjekta, njegovo kolebanje, gubljenje smisla utjeloviti u oblicima kao kesa ili ivot, sloboda ili smrt koji se opet ponavljaju u bie ili smisao u izrazima kojima prilazim s otporom i molim vas da se ne prenaglite optereujui ih smislom koji bi ih brzo poljuljao, a bolje je da se toga uvamo u govoru. Tu barem uvodim ono to u pokuati obrazloiti idue godine. Bit e to neto to e trebati nasloviti subjektivni poloaji. Naime, sva se ova priprema u vezi s temeljima analize mora razvijati jer nita nije nemogue usredotoiti to ne proizlazi iz poloaja subjekta 263

da bismo pokazali to moe ilustrirati artikulacija analize, polazei od elje. Subjektivni poloaji ega? K a d bih se prepustio onom to se nudi rekao bih subjektivni poloaji postojanja, sa svim povoljnostima to ih moe imati ovaj izraz, zato to je ve udomaen u naem prostoru. Naalost, to e nam omoguiti strogu primjenu samo na razini neuroze. T o , uostalom, nee biti tako loe. Zato u radije rei subjektivni poloaj bia. Ne jamim unaprijed za svoj naslov, moda u iznai bolji, ali u svakom sluaju e o tome biti rije. 1 Nastavimo. U jednom lanku, koji sam ve spomenuo da bih u njemu ispravio ono to mi se uinilo loe, iao je autor za tim trudei se, ne bez zasluge da oblikuje ono to moj govor uvodi u vezi sa strukturom jezika inherentnog nesvjesnom. Dolo se do formule koja se sastoji u prevo enju formule koju sam dao za metaforu. Moja formula je bila bitna i upotrebljiva, j e r izraava dimenziju u kojoj se pojavljuje nesvjesno, utoliko to je operacija znaenjske kondenzacije temeljna za nj. Naravno, znaenjska se kondenzacija sa svojim efektom metafore, moe promatrati otvoreno u najmanjoj pjesnikoj metafori. Zato sam uzeo primjer iz Booz en dormi (Usnuli B o o z ) . Sjetite se m o g lanka iz Psychoanalyse pod naslovom L'Instance de la lettre dans l'in conscient. Uzeo sam onu pjesmu, boe m o j , koja se od svih u francuskom jeziku govori najvie po sjeanju. T k o u svom djetinjstvu nije recitirao tu pjesmu! To nije nepogodan primjer za analitiku upotrebu, pogotovo ne u trenutku kad sam je uveo, to jest kad sam istovremeno uveo oinsku metaforu. Neu vam ponavljati taj lanak, ali njegova je poanta oito u tome da vam pokae kako se smisao ostvaruje u injenici da je onaj koji je u pjesmi Booz tu kao boanski otac, a ujedno i boje oru e oznaen meta

264

forom sa gerbe n'etait pas avare ni haineuse. Dimenzija smisla otvorena o v o m metaforom nije nita manja od onoga to nam se pokazuje u zavrnoj slici, slici zlatnog srpa nehajno baenog u zvjezdanom polju. To je ak skrivena dimenzija u o v o j pjesmi. ak skrivenija nego li vi to mislite, j e r nije dovoljno da ja tu izvuem kosir kojim se sluio Jupiter da bi naplavio svijet Kro nosovom krvi. Dimenzija kastracije o kojoj je rije u biblijskoj je perspektivi posve drugaijega reda, a tu je prisutna u svakom povijesnom odjeku, do Boozove in vokacije boga Comment surgira t il de moi, vieil komme, une descendence? Ne znam da li ste opazili bolje biste opazili da sam ove godine odrao seminar o Imenima Oca, kako sam namjeravao da je Gospod, ije je ime neizgovoreno, onaj koji bdije nad ra anjem jalovih ena i starih mukaraca. Temeljito transbioloki karakter oinstva, uveden tradicijom sudbine izabranih naroda, ima neto to je izvorno potisnuto i koje se uvijek ponovo javlja u dvosmislenosti hramanja, spoticanja i simptoma ne su sreta, dystyhia, sa skrivenim smislom. To je dimenzija koju uvijek nalazimo i koja, ako je hoemo formalizirati kao to se potrudio autor o kojem sam govorio, zasluuje da njome opreznije postupamo nego li je to uinio on kad se na neki nain pouzdao u formalizam razlomka tako da je oznaio posrednikom crtom vezu koja postoji izme u oznaitelja i oznaenoga. Nije posve nepravilno smatrati da ova crta u izvjesnim trenucima oznaava u odnosu oznaitelja prema oznaenome indikaciju vrijednosti, koja je upravo to to izraava njena upotreba kao razlomka u matematikom smislu izraza. Ali, ona nije samo to. Izme u oznaitelja i oznaenog postoji drugi odnos, a to je odnos uinka smisla. Upravo kad u metafori treba obiljeiti uinak smisla, ne moe se uope i bez predostronosti, i bez smjelosti, upravljati tom crtom u razlomakoj transformaciji to bi bilo doputeno da se radi o odnosu proporcije. 265

metaforu, obrazloivi to ovako onome to u nesvjesnom daje teinu u artikulaciji zadnjeg oznaitelja, koji otjelovljuje metaforu s novostvorenim smislom koji nastaje uslijed upotrebe, trebalo bi odgovarati neko zahva tanje, od jednog do drugog, dvaju oznaitelja u nesvjesnom. Posve je sigurno da ova formula ne moe zadovoljiti. Najprije bi trebalo uvidjeti da nema takvih odnosa oznaitelja prema samome sebi budui izvede neku logiku greku. Da bismo se u to uvjerili, potrebno je samo pozvati se na antinomije koje su nastale im smo pokuali s iscrpnom logikom formalizacijom matematike. Katalog kataloga koji ne sadre sami sebe oito nije isti katalog koji sam sebe ne sadri kad je on taj koji je unesen u definiciju i kad je taj koji e biti upisan u katalog. Mnogo je jednostavnije primijetiti da je to to se zbiva sljedee: zamjenski oznaitelj doao je na mjesto drugog oznaitelja da uspostavi uinak metafore. On pro tjerava oznaitelja na drugo mjesto. A k o elimo zadrati mogunost postupka razlomakog tipa, postavit emo nestalog oznaitelja, potisnutog oznaitelja ispod glavne crte, u nazivnik, kao unterdrckt. 266 da je oznaiteljeva osobina da ne moe oznaavati sama sebe a da ne pro-

Zbog toga ne m o e m o rei da je interpretacija, kao to je napisano, otvorena svakom smislu, p o d izlikom da se radi samo o vezi izme u oznaitelja i oznaitelja, to jest o ludoj vezi. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. To bi znailo, da priznajemo onima koji se diu protiv neizvjesnog karaktera analitike interpretacije da su sve interpretacije mogue, to je u stvari isti apsurd. A k o sam i rekao da je uinak interpretacije u izoliranju jednog jezgra u subjektu, Kern, da se izrazimo kao Freud, ne smisla, to ne znai da je sama interpretacija ne smisao. Interpretacija je znaenje, ali ne bilo koje. Ona dolazi tu na mjesto s, i obre odnos koji ini da je uinak oznaitelja u jeziku oznaeno. N j e n je uinak pojava ne svodivog oznaitelja. Treba interpretirati na razini s koje nije otvoreno svakom smislu, koje ne m o e biti bilo to, koje je znaenje kojemu se, nesumnjivo m o e m o samo pribliiti. Ono to tu postoji, bogato je i kompleksno kad se radi o nesvjesnom subjekta, i namijenjeno elemenata, da nonizazove pojavu nesvedivih znaenjskih

sensical, nastalih od ne smisla. U t o m istom lanku Le claire je posebno dobro ilustrirao prijelaz od znaenjske interpretacije prema znaenjskom ne smislu, kad nam u vezi sa svojim opsjednutim iznosi formulu zvanu Po ordjeli koja me usobno vezuje dva sloga rijei licorne, uvodei u njenu sekvencu cijeli lanac gdje se animira njegova elja. Iz onoga to Leclaire bude j o objavljivao vidjet ete da stvari idu mnogo dalje.

Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Ona nije bilo koja. Ona je znaenjska interpretacija i ne smije biti promaena. To ne prijei da to znaenje ne bude za subjekt bitno. Bitno je da subjekt vidi preko tog znaenja, kojemu je oznaitelju ne smislu, nesvedivom, traumatskom kao subjekt, podloan. To vam omoguava da shvatite ono to je materijalizirano u iskustvu. M o l i m vas da uzmete jednu veliku Freudovu psihoanalizu, najveu od svih, najsenzacionalniju j e r se u njoj vidi bolje nego drugdje kamo konvergira problem izmjene fantazma i realnosti, naime, u neto nesvedivo, nonsensical, koje funkcionira kao prvotno potisnut oznaitelj g o v o r i m o opservaciji o vjek vuk. U ovjeku vuku, rei u to da bih vam pruio Arijadninu nit koja e vas voditi pri itanju, nagla pojava vukova na prozoru u snu igra ulogu s kao predstavnika subjektova gubitka. Ne radi se samo o tome da je subjekt fasciniran pogledom tih vukova, sedam na broju, kojih je uostalom na njegovu crteu pet i raspreni su po stablu. N j i h o v fascinirani pogled jest sam subjekt. to nam pokazuje cijela opservacija? U svakoj se etapi subjektova ivota dogodila neka stvar koja je u svakom trenutku mijenjala vrijednost odredbenog indeksa koji tvori taj prvotni oznaitelj. Upravo je tako shvaena dijalektika subjektove elje, kao elje koja se uspostavlja od elje Drugoga. Sjetite se doga aja s ocem, majkom, sestrom, sa sluavkom Gruom. Svako to razdoblje obogauje nesvjesnu subjektovu elju neim to treba postaviti u brojnik, kao znaenje uspostavljeno u odnosu prema Drugome. Razmotrite dobro to se onda doga a. M o l i m vas da uzmete u obzir logiku neophodnost tog trenutka kad se subjekt X uspostavlja samo od Unverdrngung, od neophodnog nestanka prvog oznaitelja. On se konstituira preko Unverdrngung, ali ga ne moe zamijeniti kao takav jer bi onda jedan oznaitelj morao predstavljati umjesto drugoga, dok tu postoji samo jedan, prvi. Treba 268

razmatrati dvije strane toga X nom mjestu u njegovoj

konstituirajui mo razini nesvjesnog,

menat, kad nastaje znaenje, koji artikuliramo na jedfunkciji na ali isto tako i uinak povratka, koji nastaje u t o m odnosu, k o j i moemo zamisliti polazei od razlomka. Taj odnos treba uvesti oprezno, ali ga jezini uinci dobro naznauju. Svatko zna, ako se nula pojavljuje u nazivniku, vrijednost razlomka nema vie smisla, ali konvencijom dobiva ono to matematiari nazivaju beskonana vrijednost. Na izvjestan nain je to j e d n o od razdoblja su bjektove konstitucije. Utoliko to je prvobitni oznaitelj isti ne smisao, postaje on nosilac infinitezimacije vrijednosti subjekta, koja nije otvorena svakom smislu, ve ukida svaki, to je posve druga stvar. To objanjava zato se nisam mogao sluiti odnosom otu enja, a da ne unesem rije sloboda. U radikalnom smislu i ne smislu subjekta funkciju slobode utemeljuje upravo taj oznaitelj koji ubija svaki smisao. Zato je pogreno rei da je oznaitelj u nesvjesnom otvoren svakom smislu. On konstituira subjekt u njegovoj slobodi s obzirom na svaki smisao, ali to ne znai da on tu nije odre en. Jer, stvari koje se umjesto nule upisuju u brojnik su znaenja, dijalektizirana znaenja u odnosu na elju Drugoga, i ona daju odnosu subjekta prema nesvjesnom odre enu vrijednost. Bit e vano pokazati u nastavku m o g izlaganja idue godine, kako nas iskustvo analize prisiljava da traimo na putu takve formalizacije u kojoj se posredovanje tog beskraja subjekta s konanou elje m o e izvriti samo intervencijom onoga to Kant, kad stupa u gravitaciju misli koja se naziva filozofskom, unosi s toliko svjeine pod nazivom negativna veliina. Svjeina tu ima svoju vanost, naravno, j e r izme u prisiljavanja filozofa da razmiljaju o injenici da minus jedan nije nula, i toga, da p r i tome oni ostaju gluhi smatrajui da ih se to ne tie velika je razlika. Na kraju preostaje a to je jedina korist referencije na 269

filozofsko obrazloenje da ljudi preivljavaju samo da bi svakog asa zaboravljali sve ono to su osvojili, govorim o njihovim subjektivnim osvajanjima. Naravno, u asu kad su ih zaboravili, ona nisu manje osvojena, ali oni su vie osvojeni uinkom svojih osvajanja. A biti osvojen od neega to ne poznajemo ima ponekad strane posljedice, od kojih je prva zbrka. Negativna je veliina, dakle, jedan od oslonaca za ono to nazivamo kompleks kastracije, odnosno negativna incidencija u koju ulazi predmet falus. Sve je to samo prethodna indikacija, ali smatram da je vrijedno iznijeti j e . 2 Treba ipak poi dalje u onome to razmatramo a to je prijenos. K a k o nastaviti? Prijenos je nezamisliv, ukoliko ne uzmemo njegov poetak u subjektu za koji pretpostavljamo da zna. Danas uvi ate bolje za to je pretpostavljeno da zna. Pretpostavlja se da zna ono emu nita ne bi moglo izbjei, od asa kad ga on formulira isto i jednostavno, znaenje. To znaenje implicira, naravno a zato sam najprije izvukao dimenziju njegove elje da se on tu ne moe prikratiti. Ta povlatena toka je jedina kojoj m o e m o priznati karakter apsolutne toke bez ikakva znanja. Ona je apsolutna upravo zato to nije nikakvo znanje, ve spona koja vezuje njegovu vlastitu elju s rezolucijom onoga to treba objaviti. Subjekt ulazi u igru poevi od te temeljne potpore pretpostavlja se da subjekt zna, samim tim to je subjekt elje. to se onda zbiva? Zbiva se ono to se u svojoj najopenitijoj pojavi naziva uinak prijenosa. Taj uinak je ljubav. Jasno, kao svaka ljubav, ona se moe pronai, kao to Freud kae, samo u polju narcizma. Voljeti, u biti, jest htjeti biti voljen. 270

Ono to se pojavljuje u uinku prijenosa suprotstavlja se objavi. Ljubav intervenira u funkciji koja je ovdje objavljena kao bitna, u svojoj funkciji obmane. Ljubav je, nesumnjivo, uinak prijenosa, ali to mu je opirua strana. Vezani smo za oekivanje tog uinka prijenosa da bismo mogli interpretirati, a istovremeno mi znamo da on zatvara subjekt uinku nae interpretacije. Ovdje je apsolutno oit uinak otu enja^ gdje se artikulira uinak da mi jesmo, u odnosu subjekta prema Drugome. Trebalo bi tu istaknuti to se uvijek isputa, da se nita ne moe dostii in absentia, in effigie. To znai, da prijenos po svojoj prirodi nije sjena neega to je otprije doivljeno. Upravo protivno, subjekt utoliko to je podvrgnut elji analitiara, eli ovog prevariti tim podvrgnuem, uinivi da ga on voli, predlaui sam tu bitnu lanost koja je ljubav. Uinak prijenosa jest uinak obmane, utoliko to se ponavlja odmah tu i sada. To je ponavljanje onoga to je bilo takvo samo po tome to je istog oblika. On nije ektopija. On nije sjena starih ljubavnih obmana. On je izolacija u s v o m aktualnom funkcioniranju istom od obmana. Zato m o e m o rei da je to to stoji iza ljubavi zvane prijenos potvr ivanje veze izme u elje analitiara sa eljom pacijenta. To je ono to je Freud prenio u neku vrst brzog zasljepljivanja rekavi konano, to je samo elja pacijenta pria za uvjeravanje drugoga. To je elja pacijenta, da, ali u susretu sa eljom analitiara. Tu elju analitiara nisam jo imenovao, jer, kako imenovati elju? elja se utvr uje. M n o g o stvari u povijesti nam prua polazite za to. N i j e li neobino to suglasje na koje smo naili ako smo imalo zaboli nos suglasje etike analize sa stoikom etikom. to je stoika etika u svojoj biti? nego da li u ikada imati vremena da vam dokaem, priznavanje apsolutne vladavine elje Drugoga, tvoja! preuzeto u kranski registar. to Budi volja to Freud artikulira i to nije isprika, ve razlog prijenosa

271

Mi smo potaknuti radikalnijom artikulacijom. Moe se postaviti pitanje odnosa elje gospodara i roba. Hegel je za nj rekao da je razrijeeno, ali ono to nije ni u kom pogledu. Budui da se blii moj rastanak s vama za ovu godinu, a idue predavanje e biti posljednje, dozvolit ete mi da nabacim neke toke koje e vam pokazati u kojem emo smjeru proslijediti. Ako je istina da se gospodar postavlja odnosom priro enim uznesenju od smrti, mislim da je teko pripisati mu neki shvatljivi odnos spram elje. G o v o r i m o gospodaru kod Hegela, ne o antikom gospodaru iji portret imamo primjerice u Alkibijadu, iji je odnos prema elji dosta vidljiv. On trai od Sokrata neto to ne zna pravo to je, ali to naziva agalma. Nekima je poznata njena upotreba koju sam svojevremeno spomenuo. Ponovo u je preuzeti, tu agalmu, taj misterij koji u maglici okruuje Alkibijadov pogled, koji predstavlja neto izvan svih dobara. K a k o ne vidjeti prvi nagovjetaj tehnike nalaenja prijenosa u injenici da mu Sokrat odgovara, ne ono to je govorio dok je bio mlad Brini se za svoju duu ve ono to dolii uspjenom i otvrdlom ovjeku Borim se za svoju elju, brini se za svoja jaja. Ta jaja, to je krajnja Platonova ironija, to ih je inkarnirao u ovjeka koji je ujedno apsurdan i nitavan, gotovo lakrdija. Mislim da sam prvi primijetio da su stihovi koje mu Platon stavlja u usta, a koji se odnose na prirodu ljubavi, indikacija njegove nitavnosti koja granii s lakrdijakim ponaanjem, koja od toga Agatona ini nesumnjivo najmanje pogodan predmet za zadravanje elje gospodara. A i to to se on zove Agaton, tj. imenom kojemu je Platon dao suverenu vrijednost, pridodaje tu jednu moda nenamjernu, ali neprijepornu notu ironije. Tako elja gospodara izgleda, od svog ulaska u igru u povijesti, najpromaeniji izraz po svojoj prirodi. Na 272

protiv, kad Sokrat eli dobiti svoj vlastiti odgovor, on se obraa onom koji ima najmanje pravo da mu elja bude uvaena, robu. On je siguran da e taj odgovor dobiti. Glas razuma je nizak, kae negdje Freud, ali on govori uvijek istu stvar. Ne uspore ujemo to da je Freud upravo to isto rekao o elji nesvjesnoga. I kod njega je njezin glas nizak, ali je njeno nastojanje neunitivo. Mogue je, da postoji veza izme u jednog i drugog. Zbog izvjesne srodnosti, kad bude trebalo oznaiti to je elja analitiara, morat emo upraviti pogled prema robu.

3 Ne bih vas htio danas napustiti, a da za idui put ne navedem dvije opaske, opaske koje se temelje na Freu dovu obiljeavanju funkcije poistovjeivanja. I m a enigmi u poistovjeivanju, a ima ih i za Freuda. Izgleda da se udio to se regresija ljubavi zbiva tako vjeto u odnosima poistovjeivanja. I to pored tekstova gdje obrazlae da ljubav i poistovjeivanje imaju ekvivalenciju u izvjesnom registru i da su narcizam cjenjivanje predmeta, Verliebtheit, u ljubavi ista i prestvar.

Freud se tu zaustavio m o l i m vas, da u tekstu prona ete razne clues, kako kau Englezi, tragove oznake ostavljene na pisti. Mislim da je greka to su neke stvari previe razluene. U poglavlju Massenpsychologie und Ich Analyse, koje i je posveeno poistovjeivanju, naglasak sam stavio na bih tamo naznaio

drugi oblik poistovjeivanja, da ta je ta unarna crta? Je li polju Lust? N e .

odvojio einziger Zug, unarnu crtu, temelj, sr ideala ja. to povlateni predmet u

Unarna crta nije u prvom polju narcistikog poistovjeivanja kojem Freud pripisuje prvi oblik poistovjeivanja koje, v r l o udno uostalom, on inkarnira u jednu vrst funkcije, primitivnog modela koji uzima otac, prethodnog samoj libidnoj opsadi majke mitsko vri

273

jeme, nesumnjivo. Unarna crta je, utoliko to se subjekt za nju hvata, u polju elje, koja se u svakom sluaju moe konstituirati samo u carstvu oznaitelja, na razini gdje postoji odnos subjekta prema Drugome. Polje Drugoga odre uje funkciju unarne crte, utoliko to od nje poinje vie razdoblje poistovjeivanja u topici, koju je razvio Freud naime, idealizacija, ideal ja. Pokazao sam v a m tragove tog prvog oznaitelja na primitivnoj kosti na kojoj lovac stavlja zareze i tako broji koliko je puta imao pun pogodak. Uslijed isprepletanja poinje unarni oznaitelj djelovati u polju Lust, tj. u polju primarnog narcistikog poi stovjeenja, koje je bitno podruje incidencije ideala ja. Drugdje sam opisao kako u ogledalu ugledamo idealn a , to bie koje se pred subjekt pojavljuje u obliku roditelja koji ga dri pred ogledalom. Vjeajui se za obiljeje onoga koji ga gleda u ogledalu subjekt ne vidi pojavu svog ideala ja, ve svoj idealni ja, toku na kojoj eli uga ati sam sebi. Tu je funkcija, resor, djelotvorni instrument koji uspostavlja ideal ja. Nedavno mi je jedna djevojica ljubazno rekla da je ve uveliko vrijeme da se netko pozabavi njome kako bi ona sebi izgledala vrijedna ljubavi. T i m e je dala nedunu izjavu o poletu koji ulazi u igru u p r v o m razdoblju prijenosa. Sredite subjektova odnosa prema njegovom analitiaru je na razini povlatenog oznaitelja koji se naziva ideal ja, j e r se subjekt samo na toj razini osjea zadovoljnim koliko i ljubljenim. Ali, postoji i druga funkcija koja uspostavlja poisto vjeenje posve drugaije prirode i koja je uvedena procesom razdvajanja. Radi se o povlatenom predmetu koji je otkrila analiza, o t o m predmetu ija je sama realnost isto topo loka, o t o m predmetu oko kojega nagon krui, o predmetu koji stvara grbu poput drvena jajeta u platnu koje u analizi elite zakrpati predmet a. Taj predmet podupire ono to je u nagonu odre eno i specificirano time, to mu ulazak u igru kao oznaile

274

lja ovjekova ivota omoguuje ovjeku da shvati smisao spolnosti. Za ovjeka, a zato to on poznaje oznaitelja, spolnost i njena znaenja uvijek su podesni za uprisut njenje prisutnosti smrti. Razlikovanje izme u nagona ivota i nagona smrti je stvarno, ukoliko oituje dva aspekta nagona. Ali, pod uvjetom da shvatimo da se svi spolni nagoni artikuliraju u nesvjesnom na razini znaenja, utoliko to oni prizivaju smrt smrt kao oznaitelj, i samo kao oznaitelj, jer, moemo li rei da postoji bie za smrt? U kojim uvjetima, u kojem odre enju, smrt oznaitelj m o e naim nainom artikuliranja odnosa. Uslijed funkcije predmeta a, subjekt se razdvaja, prestaje biti vezan za njihanje bia, u smislu koji je sama bit otu enja. Ona nam je ve odavno dovoljno naznaena. Svojevremeno sam pokazao da je nemogue shvatiti fenomenologiju verbalne halucinacije, ako ne shvaamo to znai sam izraz koji upotrebljavamo za njeno oznaavanje to jest, glasovi. Ukoliko je predmet glasa tu prisutan, prisutan je per cipiens. je Verbalna halucinacija nije je krivi perceptum, to iskrivljeni percipiens. Subjekt imanentan svojoj izbiti posve ojaana u toku lijeenja? To se moe shvatiti samo

verbalnoj halucinaciji. Ta mogunost je tu i zato moramo postaviti pitanje o tome to pokuavamo postii u analizi u vezi s prilago avanjem percipiensa. Do analize je put spoznavanja bio uvijek zacrtan na putu oienja da subjekta, percipiensa. E, pa mi kaemo susretu temeljimo subjektovo uvjerenje na njegovu

s prljavtinom koja ga podupire, s malim a, ija je prisutnost neophodna to s pravom moemo rei. Sjetite se Sokrata. Sokratova nepokolebljiva istoa i njegova atopia su uzajamne. U venira demonian glas. Da li biste mogli rei da glas koji vodi Sokrata nije sam Sokrat? Odnos Sokrata i njegova glasa je nesumnjivo zagonetka koja je uostalom dovela u iskuenje psi hografe poetkom 19. stoljea, i njihova velika zasluga svakom trenutku inter-

275

je ve u tome to su se usudili dotai to pitanje, j e r danas nitko ne bi u to dirao. Treba istraiti novi trag da bismo znali ono to elimo kazati kad spominjemo subjekt percepcije. Ne pripisujte mi rijei koje nisam izrekao analitiar ne smije uti glasove. Ali, ipak proitajte knjigu jednog analitiara dobrog kova, Theodora Reika, neposrednog uenika Freuda, i njemu prisna, Listening with the third ear ja ne prihvaam, istini za volju, ovu formulu, kao da nije dovoljno to imamo dva uha da bismo bili gluhi. Ali on smatra da mu tree uho slui da uje neki glas koji mu govori da bi ga upozorio na prevaru on je iz dobre epohe, herojske epohe, kad se znalo sluati ono to govori iza prevare pacijenta. Mi smo nakon toga, naravno, uinili bolje, jer mi znamo prepoznati u tim okolianjima, rascjepima, predmet a, im se pojavi.
ODGOVORI

P. K A U F M A N N : Postoji, zar ne, izvjestan odnos izme u onoga to ste ponovo rekli o Boozu, o Theodora Reiku, i onoga to ste drugdje rekli o ocu s poetka sedmog poglavlja u Tumaenju snova? To je posve jasno. On je zaspao, no. On je zaspao da bismo i mi zaspali s njim, tj. da ne bismo shvatili ono to treba shvatiti. Da bih nastavio tamo gdje je Freud stao htio sam uvesti idovsku tradiciju, j e r nije Freudu tek tako za stalo pero u rukama kad je doao do razdvajanja subjekta, a upravo prije toga je s Mojsijem i monoteizmom najradikalnije doveo u pitanje idovsku tradiciju. Ma kako historijski sporan bio karakter njegovih oslonaca ili njegovih putova, ostaje, da je uvodei u sr idovske povijesti apsolutno oitu radikalnu distinkciju proroanske tradicije u odnosu na drugu poruku kako je bio savjestan, kako je napisao na razne naine uinio od

276

dosluha

istinom bitnu funkciju

naeg analitikog dje-

lovanja. 1 mi se ba tu ne m o e m o pouzdati, moemo se predati tome samo utoliko k o l i k o se oslobodimo svakog dosluha s istinom. Budui da sam tu pomalo me u blinjima i budui da je vie osoba upoznato sa zbivanjima unutar analitike zajednice, mogu vam rei neto zabavno. Jutros sam, sluajui nekoga tko mi je izlagao svoj ivot, odnosno svoja razoaranja, razmiljao o tome kako u normalnoj znanstvenoj karijeri m o e biti optereenje to to ste asistent, voditelj istraivanja ili ef laboratorija nekog redovnog profesora o ijim idejama morate voditi rauna, ako hoete napredovati. A to je najvee optereenje za razvoj znanstvene misli. Pa dobro, postoji jedno polje, polje analize, na kojem smo mi i na kojem je subjekt tu samo zato da trai svoju habilitaciju u slobodnom istraivanju u smislu veridikog zahtjeva, i moe se smatrati autoriziranim od asa kad slobodno djeluje. Pa, nekom vrsti udesnog efekta vrtoglavice, pokuava se tim putem maksimalno rekonstituirati hijerarhija sveuiline habilitacije i njihova profesura uiniti zavisnom od neke druge ve prihvaene. To ide ak i dalje. K a d oni budu nali svoj put, svoj nain miljenja, svoj nain kretanja po analitikom polju, oni e pokuati, od drugih, koje smatraju imbecilima, dobiti autorizaciju, odnosno analize. Mislim da to ilustrira razliku i vezu, dvosmislenosti, izme u analitikog polja i sveuilinog polja. Ako se kae, da su sami analitiari dio problema nesvjesnoga, zar vam se ne ini da imate za nj dobru ilustraciju i dobru priliku za analiziranje? 17. srpnja 1964. kvalifikaciju da su sposobni za prakticiranje

OSTAJE DA SE ZAKLJUI

nju, ve i u intimnom ivotu svakog psihoanalitiara, prijevara lebdi u zraku suzdrana, iskljuena, dvosmislena prisutnost protiv koje se psihoanalitiar osigurava izvjesnim brojem ceremonija, oblika, rituala. U dananjem izlaganju istiem izraz prijevare zato to e m o preko njega moi pristupiti odnosu psihoanalize i religije, a time i znanosti. U vezi s tim iznosim formulu koja je svoju historijsku vrijednost imala u osamnaestom stoljeu, kad je prosvjetitelj, koji je bio i ovjek uitka, doveo u pitanje religiju kao temeljnu prijevaru. Uzaludno je upozoravati vas koliki smo put otada proli. K o m e bi danas palo na pamet uzeti religiju tako pojednostavnjeno? Danas moemo rei da religija u cijelom svijetu, pa i tamo gdje se bore protiv nje, uiva ope potovanje. To je pitanje poput onoga o vjerovanju koje smo iznijeli u terminima, koji su nesumnjivo manje pojednostavnjeni. Mi imamo praksu temeljnog otu enja u kojem se odraava cjelokupno vjerovanje za onaj dvostruki subjektivni lan koji, u trenutku kad izgleda da znaenje vjerovanja najdublje nestaje, ini da bie subjekta do e na svjetlo onoga to je u pravom smislu rijei realnost toga vjerovanja. N i j e dovoljno pobijediti praznovjerje, k a k o kau, da bi njegovi uinci u biu bili ublaeni. To nam zadaje potekoe pri spoznavanju koji je mogao biti status nevjerovanja u 16. stoljeu. Dobro znamo da smo danas u tom pogledu neusporedivo i paradoksalno razoruani. Na zakon, jedini, a vjernici su to osjetili, jest ta ravnodunost, kao to kae Lamennais, prema pitanjima religije, iji je status upravo odre en poloajem nauke. Zato nauka podrava nain postojanja znanstvenika, ovjeka od znanosti utoliko koliko ona iskljuuje, izbjegava, dijeli odre eno polje u dijalektici otu enja subjekta, ukoliko se ona postavlja na onu toku koju sarn definirao kao toku podjele. A taj nain postojanja sastojao bi se u preuzimanju u njegovu stilu, njegovim obiajima, njegovom nainu govora, njegovom nainu govo 282

ra pomou kojeg se nizom predostronosti dri podalje od izvjesnog broja pitanja to se odnose na status znanosti, iji je sluga. To je jedan od najvanijih drutvenih problema, ali manje vaan od problema o statusu koji treba dodijeliti korpusu znanstvenih dostignua. Domet tog korpusa znanosti shvatit emo spoznajui da je on u subjektivnom odnosu ekvivalent onoga to sam nazvao predmet malo a. Postojana dvosmislenost koja je u pitanju, to se u analizi moe a to ne m o e svesti na znanost, razjanjava se kad pokaemo to ona u stvari implicira iz one strane znanosti u modernom smislu Znanosti, iji sam vam status pokuao naznaiti u kartezijanskom ishoditu. Uslijed toga bi analiza mogla potpasti p o d klasifikaciju koja bi je postavila u poloaj neega iji su oblici i ija je povijest analogna naime, u poloaj Crkve/dakle, religije. Jedini pristup tom problemu jest poi od toga da religija izme u postojeih naina da se ovjek zapita o svojoj egzistenciji u svijetu, i izvan njega, i religija kao nain opstojanja subjekta koji se pita razlikuje se jednom sebi svojstvenom dimenzijom koja je pala u zaborav. U svakoj religiji koja zasluuje to ime postoji, u stvari, dimenzija bitna za uvanje neeg operativnog, to se naziva sakramenat. Zapitajte vjernike, odnosno sveenike u emu je razlika izme u krizme i krtenja? jer, konano, ako je to sakramenat, ako to djeluje, to djeluje na neto. Tamo gdje to pere grijehe, gdje obnavlja izvjestan pakt tu stavljam upitnik, da li je to pakt? da li je to neto drugo? to se doga a u toj dimenziji? u svim odgovorima koje bi nam dali, mogli bismo uvijek razlikovati to obiljeje kojim se podsjea na operativnu i maginu onostranost religije. Ne moemo podsjetiti na tu operativnu dimenziju, a da ne primijetimo da je unutar religije, a iz potpuno odre enih razloga razdvajanja, nemoi naeg razuma, nae konanosti to zaboravljeno.

283

Ipak, utoliko to se analiza na temelju svoga statusa nalazi na neki nain pogo ena slinim zaboravom, ona je oznaena u ceremoniji onim to bih nazvao istim praznim licem. Ali, analiza nije religija. Ona proizlazi iz istog statusa kao Znanost. Ona se razvija u sredinjem manjku, gdje se subjekt iskuava kao elja. Ona ak ima posredniki status, avanturistiki, u zijevu koji je u sreditu dijalektike subjekta i Drugoga. Ona nema to zaboraviti, j e r ona ne implicira nikakvo priznanje bilo kakve supstance na koju bi ona djelovala, ak ni supstancu spolnosti. Zapravo, ona vrlo malo djeluje na spolnost. to se tie spolnog djelovanja nita nas novo nije nauila. ak ni najmanje nije pridonijela erotolokoj tehnici, i o tome ima vie u onim knjigama koje se stalno izdaju, a potjeu iz arapske, hinduske, kineske tradicije, a povremeno i iz nae. Psihoanaliza dira u spolnost samo utoliko to se ona u obliku nagona oituje u nizanju oznaitelja, gdje se konstituira dijalektika subjekta u dvojnom vremenu otu enja i razdvajanja. Analiza nije na polju spolnosti odrala ono to smo mogli kao obeanja oekivati od nje, ona nije odrala j e r to nije ni trebala. To nije njeno podruje. Protivno tome, na svom podruju se ona istie tom izvanrednom moi greenja i zbrke, uslijed ega, uvjeravam vas, njenoj literaturi nee trebati mnogo pa da se uvrsti u ono to nazivamo knjievni lu aci. Doista, pogo eni smo to v i d i m o koliko moe grijeiti analitiar pri tonoj interpretaciji injenica nedavno me to i pogodilo dok sam itao knjigu Nevrose de base, knjigu koja je ipak tako simpatina zbog okretnosti koj o m se skupljaju i povezuju brojna zapaanja na koja nailazimo u praksi. injenica o funkciji dojki, koju iznosi Bergler, zaista je izgubljena u uzaludnoj tekuoj raspravi o nadmonosti mukarca nad enom, i ene nad mukarcem, naime o stvarima koje su u analizi najmanje vane. Danas moram naglasiti ono to se u kretanju psiho

284

analize odnosi na funkciju toga to izdvajam kao predmet a i nisam tek tako naveo Berglerovu knjigu koja je zbog nedovoljnog oznaavanja funkcije svojstvene djelominom predmetu i onoga to znae npr. dojke, o kojima mnogo govori, osu ena na greke, koje g o t o v o ponitavaju njene rezultate, mada je knjiga po sebi zanimljiva. 2 Predmet a je onaj predmet koji nam se u samom isku stvu, u toku procesa koji podupire prijenos, pokazuje u posebnom statusu. Neprestano govorimo o tome da uope ne znamo to znai likvidacija prijenosa. to to moe znaiti? Na koje se raunovodstvo odnosi rije likvidacija? Radi li se o nekoj operaciji u destilatom? Radi li se o to treba tei i isprazniti se negdje? Ako je prijenos pokretanje nesvjesnoga, znai li to da bi prijenos mogao biti likvidacija nesvjesnoga? Zar nakon analize nemamo vie nesvjesnoga? Da li bi subjekt za koji se pretpostavlja da zna morao biti likvidiran kao takav? Bilo bi ipak neobino da se taj subjekt za koji pretpostavljamo da zna, pretpostavljamo da zna neto o vama, a koji u stvari ne zna nita, moe smatrati likvidiranim u asu kada, na kraju analize, on upravo poinje poneto znati o vama. Dakle, u asu kad bi on dobio najvru podlogu, taj subjekt za koji pretpostavljamo da zna trebalo bi smatrati iezlim. M o e se, dakle, ako izraz likvidacija ima nekog smisla, raditi samo o trajnoj likvidaciji te obmane preko koje prijenos tei da se izvrava u smislu zatvaranja nesvjesnoga. Ja sam vam objasnio njen mehanizam, povezujui ga s narcistikim odnosom, preko kojeg subjekt od sebe ini voljeni predmet. S refe rencijom na onoga koji ga mora voljeti, pokuava uvesti Drugoga u odnosu obmane, gdje ga on uvjerava da je vrijedan voljenja. Prirodno ispunjenje tog odnosa Freud nam naznaava u fukciji iji je naziv poistovjeenje. Poistovjeenje o ko 285

j e m je rije a Freud to v r l o tankoutno obrazlae, molim va da se podsjetite dvaju poglavlja koja sam naveo proli put iz Grupne psihologije i analize Ja, jedno je Poistovjeenje, a drugo Stanje zaljubljenosti i hipnoza poistovjeenje o kojem je rije nije zrcalno, neposredno poistovjeenje. Ono je potpora. Ono podrava perspektivu koju je subjekt izabrao u polju Drugoga, odakle moemo gledati na zrcalno poistovjeenje na zadovolja jui nain. Toka ideala ja jest ona toka na kojoj e se subjekt vidjeti, kako se kae, kao da ga gleda netko drugi to e mu omoguiti potporu u dvojnoj situaciji koja je za njega zadovoljavajua sa stanovita ljubavi. Utoliko to je zrcalna prikaza, ljubav je u biti obmana. Ona se smjeta u polju na razini referencije ugode, tog jedinog oznaitelja potrebnog za uvo enje perspektive usredotoene na idealnu toku, veliko I, smjetenu negdje u Drugome, odakle me Drugi vidi onako kako mi je drago da budem vi en. U toj istoj konvergenciji kamo spada analiza zbog obmane koja postoji u prijenosu, nailazimo na neto, to je paradoksalno na otkrie analitiara. To otkrie \s shvatljivo samo na drugoj razini, na razini na kojoj smo smjestili odnos otu enja. Preuzimanje tog paradoksalnog, jedinstvenog, istaknutog predmeta, koji nazivamo predmet a, bilo bi puko ponavljanje. Ali, ja v a m ga iznosim zgusnutije, naglaavajui da analizirani kae svom partneru, analitiaru Volim te, ali budui da neobjanjivo volim u tebi neto vie od tebe predmet malo a, ja te osakaujem. U tome je smisao dojke, grudi, tog mammal complexa, iji odnos prema oralnom nagonu Bergler uvi a, tim vie to oralnost u pitanju nema nikakve veze s ishranom, i sav je njen akcenat na tom uinku osakaenja. Ja se dajem tebi, kae pacijent, ali taj dar moje osobe kako kae drugi misterij! mijenja se u dar govna isto tako bitni izraz naeg iskustva. Kad se na kraju interpretativnog razjanjavanja postigne takav zaokret, shvaa se retroaktivno ta vrtoglavica, 286

na primjer pred bijelom stranicom, koja je kod neke osobe koja je nadarena ali vezana psihotinom granicom, sredite simptomatine zapreke, koja j o j prijei svaki pristup Drugome. Ako ona tu bijelu stranicu na kojoj se zaustavljaju neizreeni intelektualni izljevi ne moe doslovno dotaknuti, onda je to zato to je m o e shvatiti j e d i n o kao zahodski papir. K a k o da objasnimo posljedicu koju u gibanju prijenosa ima prisutnost predmeta a, na koji stalno nailazimo? Danas imam malo vremena, ali uzet u radi ilustracije malu bajku, apologiju iji s a m poetak smislio razgovarajui u intimnom krugu s m o j i m sluateljima. Dodat u zavretak tako da e oni kojima se ispriavam to je ponavljam vidjeti da je nastavak nov. t o se doga a kad se subjekt obrati analitiaru, tj. subjektu za koji se pretpostavlja da zna, ali za koji je jo sigurno da nita ne zna. Analitiaru je prueno neto to e se nuno uobliiti u pitanje. T k o ne zna da je to o n o to je usmjerilo svaku misao o analizi k priznanju funkcije uskrate! Ali, to subjekt trai? To je cijelo pitanje, j e r subjekt zna, ma koji bili njegovi apetiti, ma koje bile njegove potrebe, da nitko nee tu nai zadovoljenje, ako ne bude mogao sastaviti svoj jelovnik. U prii koju sam kao mali itao iz slika u Epinalu, siromani prosjak se na vratima peenjarnice gosti mirisom peenja. U toj prilici je miris jelovnik, tj. oznaitelj, budui da se o tome samo govori. Pa, postoji jedna potekoa tu poinje moja pria jelovnik je napisan na kineskom. Zato treba najprije zatraiti da ga gazdarica prevede. Ona prevodi carska pateta, proljetna rolada, i ostalo. M o e se lako dogoditi, ako dolazite prvi put u kineski restoran, da v a m taj prijevod nita ne kazuje, i vi konano zapitate gazdaricu preporuite mil, to znai to ja tu elim, trebate znati vi. Ali, je li opravdano da tako paradoksalna situacija zavri na taj nain? Na toj toki, kad se prepustite nekakvoj vidovitosti gazdarice ija vanost raste sve vie, zar ne bi bilo pogodnije, ako vam to srce kae, i ako je zgod

287

na prilika, da je m a l o pokakljcte po grudima? Jer, ne idete u kineski restoran samo radi jela, ve radi jela u egzotinim dimenzijama. Moja pria eli rei da elja za hranom ima drugi smisao od hranjenja. Ona je tu simbol seksualne dimenzije, jedine koja je izbaena iz psihi zma. U pozadini toga je prisutan nagon u svom odnosu prema djelominom predmetu. Pa, koliko god v a m paradoksalna, naime nehajna izgledala ta mala apologija, ipak je ona upravo to o emu se radi u realnosti analize. N i j e dovoljno da analitiar podupire funkciju Tirezije. Potrebno je, kao to kae Apollinaire, da ima dojke. elim rei, da djelovanje i upravljanje prijenosa treba provoditi tako da se odrava distanca izme u toke na kojoj subjekt v i d i sebe kao nekoga tko je vrijedan ljubavi i te druge toke, gdje subjekt vidi sebe kao manjak prouzroen predmetom a, i gdje a zaepljuje zijev, koji tvori poetno razdvajanje subjekta. Malo a ne prekorauje nikad taj zijev. Sjetite se pogleda, najkarakteristinijeg lana za shvaanje funkcije predmeta a. Taj a se pokazuje u polju obmane narcisti ke funkcije elje upravo kao predmet koji se ne moe progutati, ako se tako moe rei, koji zastaje u grlu oznaitelja. U o v o m asu manjka mora se subjekt prepoznati. To je razlog da se funkcija prijenosa moe topologizi rati u obliku koji sam ve izveo u svom seminaru o Po istovjeenju naime, u obliku koji sam svojevremeno nazvao unutarnja osmica, to je dvostruka krivulja, koja se preklapa oko sebe same i ija je bitna osobina, da se svaka njena polovica, nastavljajui se, prikljuuje u svakoj toki prethodnoj polovici. Pretpostavite, jednostavno, da je razvijena jedna polovica krivulje, i vidjet ete da ona potpuno prekriva drugu polovicu. To nije sve. Budui da se radi o planu, koji je odre en rezom, bit e dovoljno da uzmete list papira pa da s malo lijepljenja sebi predoite o n o to vam elim rei. L a k o je zamisliti da krilo koje tvori o v u povrinu, na svoj o j povratnoj toki prekriva drugo krilo, a oba se nastav 288

ljaju preko ruba. Obratite panju, da to uope nije protuslovno, ak ni u najobinijem prostoru tim vie to je, da bismo mu shvatili domet, potrebno iskljuiti se iz trodimenzionalnog prostora, j e r se ovdje radi samo o to polokoj realnosti, koja se ograniava na funkciju povrine. Na taj nain moete lako shvatiti kod triju dimenzija, kako jedan od dijelova plana, u asu kad drugi dio svojim rubom do e do njega, odre uje neku vrst presjeka. Taj presjek ima smisao izvan naeg prostora. On je strukturalno odrediv i bez referencije na tri dimenzije, i to izvjesnim odnosom povrine prema samoj sebi, utoliko to, vraajui se sebi, ona presijeca toku, koju, nesumnjivo, ona treba utvrditi. Pa dobro, ta poprenica moe za nas simbolizirati funkciju poistovjeivanja.

Z PP P

= = = =

pravac zahtjeva pravac presjeka toka prijenosa elja

Zapravo, samim radom koji obavlja subjekt govorei da je u analizi da svoj g o v o r upravlja k otporu prijenosa, obmani, isto tako ljubavnoj prevari i agresivnoj prevari nastaje neto, ija se vrijednost zatvaranja naznauje u samom obliku te spirale, koja ide prema sreditu. To to sam ovdje prikazao rubom vraa se na plan koji tvori mjesto Drugoga, polazei od mjesta gdje se subjekt, realizirajui se u govoru, uspostavlja na razini subjekta za koji se pretpostavlja da zna. Svaka koncepcija analize koja se obrazlae a sam b o g zna da to poinje posve neduno da bi se odredio cilj analize kao poistovjeenja 289

s analitiarem, istovremeno otkriva da je njen istinski pokreta izostavljen. Postoji neto s one strane ovog po istovjeenja, i to je definirano odnosom i distancom izme u predmeta malo a i idealiziraj ueg velikog I identifikacije. Ne mogu ulaziti u detalje onoga to slina tvrdnja implicira u strukturu prakse. Tu se pozivam na Freudovo poglavlje o Stanju zaljubljenosti i hipnozi koje sam ve spomenuo. Freud tu sjajno razlikuje hipnozu od stanja zaljubljenosti, sve do njegovih krajnjih oblika koje oznaava kao Verliebtheit. On na najizrazitiji nain, doktri narno postavlja ono to se m o e proitati svugdje ako znamo itati. Postoji bitna razlika izme u narcistiki odre enog predmeta i(a) i funkcije a. Sam pogled na shemu o hipnozi koju donosi Freud odmah prua formulu za kolektivnu fascinaciju, koja je u asu kad je pisao taj lanak bila realnost koja je rasla. On tu shemu daje tono onako kako sam vam je prikazao na ploi.

x Vanjski predmet

Trendova shema U njoj on oznaava ono to naziva predmetom (objekt o m ) u tome treba prepoznati ono to ja nazivam a Ja i ideal ja. Krivulje tu pokazuju vezu izme u a i ideala ja. Tako Freud daje hipnozi status, stavljajui jedan iznad drugoga, na isto mjesto, predmet a kao takav i ozna iteljni znak, koji se naziva ideal ja. Iznio sam vam elemente za razumijevanje sheme rekavi vam da predmet a moe biti jednak pogledu. Freud tono istie vor hipnoze kad kae da je tu predmet ele 290

merit koji se teko m o e dosegnuti, ali je on neosporno pogled hipnotizera. Sjetite se onoga to sam vam iznio o funkciji pogleda, o njegovim temeljnim relacijama prema pjegi, o tome da u svijetu v e postoji neto to gleda prije nego li postoji kao vid, da bi vidio, da je oko u mi metizmu neophodno kao pretpostavka injenice da subjekt m o e vidjeti i biti fasciniran, da je fascinacija pjege prethodna vidu koji je otkriva. Vi ujedno shvaate funkciju pogleda u hipnozi, koji, konano, moe biti zaepljen kristalnim epom, ili b i l o i m e to svjetluca. A k o definiramo hipnozu kao zbrku na nekoj toki izme u idealnog oznaitelja gdje se obiljeava subjekt i a, to je najpouzdanija strukturalna definicija koja je dana. Pa, tko ne zna da je analiza uspostavljena razlikovanjem od hipnoze? Jer, temeljni pokreta analitike operacije jest odravanje distance izme u I i a. Da bih vam dao obrazac rei u ako prijenos odvraa zahtjev od nagona, elja analitiara ga vraa. Na taj nain on izolira a, postavlja ga na najviu moguu distancu od I, koji analitiar na zahtjev subjekta treba otjelo viti. Analitiar se mora otrgnuti toj idealizaciji da bi b i o potpora razdvajajuem a u onoj mjeri koliko mu njegova elja doputa da u obrnutoj hipnozi otjelovi hipnotiziranog. To prekoraenje plana poistovjeenja je mogue. Svatko tko je sa m n o m u didaktikoj analizi iao do kraja analitikog ispitivanja zna da je to istina. Krivulja se zatvara s one strane funkcije a, tamo gdje ona nikad nije imenovana u vezi s ishodom analize. Naime, nakon obiljeavanja subjekta u odnosu na a, iskustvo temeljnog fantazma postaje nagon. to onda postaje onaj koji je proao kroz iskustvo tog mranog odnosa do izvora, do nagona? K a k o moe subjekt, koji je proao kroz radikalni fantazam, ivjeti nagon? To je s one strane analize i nikad se t o m e nije prilo. Dosad se tome m o g l o prii samo na razini analitiara, utoliko to se od njega zahtijeva da u potpunosti pre e ciklus analitikog iskustva.

291

Postoji samo jedna psihoanaliza, to je didaktika psihoanaliza a to je psihoanaliza koja je dokraja zatvorila taj zavojak. Potrebno je vie puta prei kroz taj za vojak. Zapravo, ne postoji drugi nain da se izvijesti o izrazu durcharbeiten, o neophodnosti razrade, osim poimanjem da zavojak treba prei vie puta. O tome ovdje neu raspravljati, j e r to unosi nove potekoe, a ja ne mogu rei sve budui da se tu radi samo o temeljima psihoanalize. Shema koju vam ostavljam kao vodi kroz iskustvo i kroz itanje, pokazuje v a m da se prijenos odvija u tom smislu, da svedemo pitanje na poistovjeenje. Utoliko koliko elja analitiara, koja ostaje x, tei k upravo suprotnom smislu od poistovjeenja, mogue je prekoraenje plana poistovjeenja pomou razdvajanja subjekta u iskustvu. Iskustvo subjekta je na taj nain dovedeno na plan na kojem se, iz realnosti nesvjesnoga, moe prikazati nagon. 3 Ve sam ukazao na interes koji postoji da se na razini subjektivnog statusa, odre enog kao status predmeta a, smjesti ono to je ovjek prije tri stoljea definirao u znanosti. Moda se potezi koji se danas tako izrazito pojavljuju u aspektu onoga to manje vie tono nazivamo mass media, moda se sam na odnos prema znanosti koja sve vie preplavljuje nae polje, moda se sve to moe razjasniti referencijom na ta dva predmeta, ije sam vam mjesto ve naznaio u temeljnoj tetradi a to je glas, koji je pomou naih aparata gotovo planetiziran, odnosno stra tosferiziran i pogled, iji preplavljujui karakter nije manje sugestivan, jer, mnotvo spektakala, mnotvo fantazama ne potie toliko nau viziju koliko izaziva pogled. Ali, prei u preko tog poteza da bih naglasio neto drugo to mi se ini bitnijim. 292

U kritici povijesti koju smo doivjeli postoji neto potpuno maskirano. To je drama nacizma koja pokazuje najmonstruoznije oblike rtve, koje su smatrane nad maenim. Smatram da nikakav smisao historije utemeljen na he gelovsko marksistikim postavkama nije u stanju objasniti to ponovno izviranje, kojim se dokazuje da je prinoenje rtvenog dara mranim bogovima neto emu mali broj subjekata ne podlijee kao straan plijen. Neznanje, ravnodunost, skretanje pogleda mogu objasniti p o d kojim je v e l o m jo skriven taj misterij. Ali, onome koji je u stanju hrabro upraviti pogled prema tom fenomenu i, jo jednom, malo je onih koji ne podlijeu fascinaciji rtve po sebi rtva znai, da pokuavamo u predmetu naih elja nai potvrdu o prisutnosti elje tog Drugog koji ja nazivam mrani Bog. To je vjeni smisao rtve kojemu nitko ne moe odo ljeti, osim ako nije zadahnut onom vjerom koju je teko podravati i koju je moda samo jedan ovjek znao prihvatljivo formulirati naime, Spinoza, u Amor intellec tualis Dei. Ono to se, s nepravom, smatralo da se kod njega moe okvalificirati kao panteizam nije nita drugo nego svo enje polja boga na univerzalnost oznaitelja, ime nastaje tiha, iznimna izdvojenost od ljudske elje. Utoliko to Spinoza kae elja je ovjekova bit, i utoliko to on tu elju uspostavlja u radikalnoj ovisnosti od univerzalnosti boanskih atributa, koja se moe zamisliti samo pomou funkcije oznaitelja, utoliko on postie onaj jedinstveni poloaj u kojem se filozof a nije svejedno to je to idov otcijepljen od svoje tradicije moe stopiti s transcendentnom ljubavi. Za nas to nije odriv poloaj. Iskustvo nam pokazuje da je Kant istinitiji, a ja sam dokazao da se njegova teorija svijesti, kao to on pie o praktinom umu, moe odrati samom specifikacijom moralnog zakona koji je, kad se ispita poblie, samo elja u istom stanju, ona koja vodi rtvovanju svega to je predmet ljubavi u ljud 293

skoj njenosti kaem, ne samo do odbacivanja patolokog predmeta ve do njegovog rtvovanja i ubojstva. Zato sam napisao Kant avec Sade. To je primjer za uinak deziluzije koji nam omoguava analiza u tradicionalnoj etici m n o g i m naporima, ak i najplemenitijim. Krajnji poloaj koji nam omoguuje da shvatimo da ovjek moe zacrtati svoj poloaj u polju koje bi pripadalo ponovno prona enoj spoznaji, ako je prethodno dosegnuo granicu gdje se nalazi, kao elja, prikovan. Ljubav, mada je nekima izgledalo da smo je htjeli potcijeni ti, mogua je samo s one strane gdje se, najprije, ona odrie svoga predmeta. To nam isto tako omoguava da shvatimo da svako utoite gdje se moe uspostaviti iv, trijezan odnos jednog spola prema drugome, ini nun o m intervenciju to je uenje psihoanalize medija oinske .metafore. Analitiareva elja nije ista elja. To je elja za postizanjem apsolutne razlike koja nastaje kad subjekt, suoen s prvotnim oznaiteljem, prvi put dolazi u situaciju da mu se potini. Jedino tu moe izbiti smisao ljubavi bez granica, j e r je ona izvan granica zakona, gdje jedino moe ivjeti. 24. lipnja 1964.

BILJEKA

Htjeli smo bez ikakva dodavanja dobiti vjernu transkripciju djela Jacquesa Lacana, koja e za budunost vrijediti kao izvornik koji ne postoji. U stvari, takvom ne moemo smatrati ste nografsku verziju koja vrvi nesporazumima, i u kojoj nita ne moe zamijeniti geste i intonaciju. Ipak je to verzija sine qua non, koju smo rije po rije odmjerili, ispravili, nema ni tri stranice otpadaka. Najtee je postaviti interpunkciju, jer svako odmjeravanje zarez, toka, crta, paragraf odluuje o smislu. Ali po tu cijenu smo dobili itljiv tekst, i po istim naelima emo prirediti tekst seminara svih godina. J. A. M.

POGOVOR

Tako e se itati ova knjiga kladim se. Nee biti kao s knjigom mojih Spisa koja se kupuje: kau, ali zato da ih se ne ita. Nije sluajno to su teki. Piui Spisi na omot zbirke kanio sam samom sebi nagovijestiti: napis po meni je napravljen da se ne ita. To govori o neem drugom. O emu? Kao to sam prisutan govorio, to u ovdje prikazati, po svom obiaju. Tome to itamo, barem se pretpostavlja da u mu napisati predgovor, nije dakle napis. Transkripcija, eto rijei koju otkrivam zahvaljujui skromnosti J. A. M. Jacques Alaina, prezimenom Miller: to to se ita prolazi kroz rukopis ostajui u njem nepovrije eno. Dakle, ono to se ita, o tome ja govorim, budui da je ono to kaem podlono nesvjesnom, odnosno, prije svega onome to se ita. Trebam li naglaavati? Naravno: jer, tu ja ne piem. Da to inim, ja bih svoj seminar brisao, a ne bih mu pisao pogovor. Ustrajat u, kako valja, da se to ita. Ali, duan sam jo autoru ovog rada to me uvjerio to mi je to posvjedoio tokom predavanja da to to se ita o onom to ja kaem, ne ita se manje zato to ja kaem. Pri tome je naglasak na kazati, jer ja moe jo priekati. Mala bi dobit bila za ustaljivanje analitikog diskursa da se uzdam da e me ponovo itati. Postaviti to u vrijeme mog dolaska na Ecole normale samo je obiljeavanje kraja moje pustinje. 297

Zbog vremena koje sam uloio ne moe se posumnjati da mi je ao ishoda koji sam ocijenio kao usmeivanje. Ali da se ono to kaem objavljuje i zaboravlja tako da mu se dade sveuilini obrat, naravno da se s tim ne slaem. Ako se postavi napis kako sam ja uinio da se primijeti da je krajnje steen, to e mu tovie dati status. Bude li me bar malo u tome, nee smetati to je ustanovljeno dobrano prije mojih iznaaa, jer konano Joyce je taj koji je uveo napis za ne itanje, bolje bi bilo da kaem: ne prevodi, jer ako se od rijei uini put k onoj strani jezika, jedva da se prevodi, i svugdje je jednako malo za itanje. Ipak s obzirom na to kome se obraam, moram ukloniti iz tih glava to to vjeruju da dre sate u koli, nazvanoj nesumnjivo materinskoj zbog onog to se tu ima od demater nalizacije: naime, ui se itati, alfabetizaglupljujui se. Kao da dijete znajui proitati s jedne slike da treba rei irafa, a s druge enka majmuna, naui samo kojim se oboje pie, nema nita od tog itanja jer ne odgovara. Ako se onda ono anortografije to nastaje moe prosuditi samo ako se funkcija napisa smatra drugim nainom govo reeg u jeziku, onda se tu dobiva malo pomalo u odskoku, ali bi ilo bre da se zna o emu se radi. Ne bi bilo loe da se itati se shvati kako treba, tamo gdje je dunost interpretirati. Ako se kod rijei ne ita ono to ona kae, kod toga se analitiar trgne nakon trenutka to se upinje da slua do iznemoglosti. Namjera je, izazvan se izvlai, izazivajui se brani, uzmie, mrgodi, sve e mu biti dobro bude li samo uo zato mi lae govorei mi istinu? iz prie koju smo nazvali idovskom, najmanje je glupo to je ovdje pribjeite ne knjiga za itanje, ve vozni red pomou kojeg se ita Lemberg a ne Krakov ili pak da cijelo pitanje rjeava putna karta koja odaje stanicu. Ali nije onda funkcija napisanog pokazatelj, ve je to sam put eljeznice. A predmet (a) kakav sam naveo jest tranica putem koje se dolazi do vie uivanja onoga ime se nastanjuje, tovie zaklanja pitanje koje treba interpretirati. Ako itam da pelinje skupljanje meda ima udjela u plodnosti sjemenjaa, ako predvi am najprizemnijoj skupini da lastavijim letom dostigne olujnu sreu to znai da govorim, da vodim rauna o onom to ih dovodi do oznaitelja. Tu se prisjeam bezonosti koja mi je pripisana za te spise, da sam od rijei nainio svoju mjeru. Jedna Japanka je bila izvan sebe, emu sam se udio. 298

Ja nisam znao, mada pokrenut upravo njenom brigom, da ono mjesto gdje se smjeta njen jezik ja dotiem ipak samo nogom. Tek sam onda shvatio to osjeajno dobiva tim pismom koje od on yomi do Kun yomi odbija oznaitelja do te mjere da se on tu razdire tolikim prelamanjima, to zadovoljavaju i podravaju i najmanji dnevnik, i tabla na raskru. Nita toliko ne pomae ponovnom stvaranju zraka koje vrcaju tolikim aluzijama, to ih objelodanjuje izvor Amaterasu. Onda sam sm sebi rekao da se govorno bie moe tim putem sauvati od umjenosti nesvjesnoga koja ne oekuje da se tu zatvori. Krajnji sluaj da se potvrdim. Vi ne razumijete stepismo. Utoliko bolje, to e biti razlogom da se objasni. A ako ostane nerijeeno, bit ete lieni neprilika. Vidite, po onom to mi preostaje, ja u preivjeti. K tome jo neprilika treba biti ozbiljna da bi to vailo. Ali me vi zato moete slijediti: ne zaboravite da sam tu rije predao njenoj sudbini na svom seminaru o tjeskobi, naime u godini prethodnoj ovoj. Time vam kazujem da se mene ne moete tek tako rijeiti. Oekujui da vam budu sklone ljestve onoga to se tu ita: ne navodim vas da se penjete da biste se ponovo spustili. Dok itam ono to je bila moja rije zapanjuje me sigurnost koja me sauvala od gluposti u odnosu na ono to je uslijedilo. Rizik mi se svaki put ini potpunim i to me zamara. to me J. A. M. potedio toga, navodi me na pomisao da za vas to nee biti nita, ali me isto tako navodi da vjerujem, ako ja tome umaknem znai da imam od napisa vie nego li vjerujem. Prisjetimo se da mi vjerujemo manje nego li u Japanu, to se namee iz teksta knjige Postanka, da iz ex nihilo ne nastaje nita do oznaitelj. to ide samo po sebi jer u stvari vie i ne znai. Nezgoda je, to od toga zavisi postojanje, o emu svjedoi i samo govorenje. injenica da se Bog dokazuje, trebala je ve davno postaviti stvari na mjesto. Naime, ona za koju Biblija postavlja da nije mit, ve pripovijest, oznaena je, i u tome se evan elje po Marxu ne razlikuje od naih ostalih. Strano je da se odnos iz koje izbija svaka stvar odnosi samo na uivanje, a da iz zabrane koju odrazuje religija zajedno s panikom iz koje tu proistjee filozofija, izvire

299

mnotvo supstanca kao nadomjestak jedinoj istoj, onoj o nemogunosti da se o tome govori, da bude realno. Zar ova stanca za dolje ne bi mogla biti pristupanija onim oblikom kojim ve pismo poeme kazuje manje glupo? Zar to nije vrijedno da se izgradi, ako je kako pretpostavljam to obeana zemlja za novi diskurs kao to je analiza? Ne moe se oekivati taj odnos za koji kaem da odsutnost stvara pristup govornoga k realnome. Ali smicalica kanala putem kojih uivanje uzrokuje ono to se ita kao svijet, eto, potvrdit e se, ono to trai da se ita, izbjegava onto , Toto biljei, onto, odnosno ontotauto logiju. Manje ne moe. 1. sijenja 1973.

Napomena urednika Za razliku od ostalih izdanja biblioteke Psiha ovo djelo objavljuje se bez naeg pogovora na zahtjev inozemnog zastupnika autorskih prava. 300

K A Z A L O IMENA

Abraham, Karl 169 Agaton 272 Alain 103 Alberti, Leon Battista 94 Alkibijad 272 Apollinaire, Guillaume 288 Aragon, Louis 23, 24, 87 Arcimboldi, Giuseppe 96 Arhi med 142 Aristofan 209, 219 Aristotel 27, 47, 58, 60, 69, 75, 86, 160 Audouard, X. 85 Bacon, Francis 238 Bahnt, Michael 157 Baltrusaltis 93, 96 Bergler 284, 286 Berkeley (biskup), George 89 Bismarck, Otto Eduard Leopold 176 Bloy, Leon 201 Braudel, Fernand 7 8 Breuer, Joseph 167, 168 Caillois, Roger 81, 82, 108110, ' 119 Caravaggjo 122 Cezanne, Paul 120, 124 Claudel, Paul 235 Comte, Auguste 162 Cuenot 108 Dali, Salvador 96, 97 Demokrit 70 Descartes, Rene 4143, 50, 53, 95, 143, 231. 237242 Diderot, Denis 15, 16, 95, 101

Diels, Hermann 188 Diogen 13 Dolto, F. 70 Duhem, Pierre Maurice Marie 15 Drer, Albrecht 95 Dwelshauvers 30 Einstein, Albert 137 Ensor, James 119 Euler, Leonhard 165, 263 Ey, Henri 9, 139, 144 Fechner, Gustav Theodor 62 Fenichel, Otto 18, 193 Ferenad, Sandor 169 Flacelifcre, Robert 8 Flammarion, Camille 30 Fliess, Wilhelm 51, 52 Freud, Sigmund 7, 10, 1720, 2630, 32-47, 4960, 6268, 80, 8688, 91, 111, 120, 121, 133, 136140, 150, 151, 156-160, 163 165, 168170, 172177, 179, 181, 183, 186, 188, 189, 191193, 195198, 200207, 212, 213, 218, 220, 231233, 247, 248, 256, 257, 259, 262, 267, 268, 270, 271, 273, 274, 276, 285, 286, 290 Gelb 117 Georgius 169 Glover, Edward 185 Goldstein 117 Goya, Francisco Jose' 92 Grebouille 229 Green, Dr 230, 242 Hartmann, Eduard von 30, 136 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 227, 230, 235, 237, 272 301

Heidegger, Martin 70, S9 Heine, Heinrich 33 Heraklit 188 Hofmann, cenzor 33 Holbein, Hans 94, 97, 99, 101 Homer 180 Jones, Ernest 34, 168, 222 Joyce, James 298 Jung, Carl Gustav 30, 159, 163 Kant, Immanuel 27, 103, 116, 265, 293 Kaufmann, P. 47, 99, 145, 276 Kierkegaard, S. A. 40, 67 Klein, Melanie 61 62 Kornelije Agripa % Kubin 119 Lacan, Jacques 200, 230, 295 Lagache, Daniel 154, 155 Lalande, Andre 30 Lamennais, Felicite Robert de 282 La Rochefoucauld, Francois due de 67 Lavoisier, Antoine Laurent 15, 16 Leclaire, Serge 226, 267 Lefort, Claude 79 Leonardo da Vinci 94, 120 Levy Strauss, Claude 8, 20, 26, 162, 163 Madalpine, Ida 134 Malraux, Andr 124 Mannoni, Maud 254, 255 Marx, Karl 299 Masson, Andr 119 Mathis, Dr 183 Matisse, Henri 124 Merleau Ponty, Maurice 75, 79, 80, 81, 83, 84, 87, 89, 98, 102, 106, 117, 120, 124, 130 Miller, Jacques Allain 35, 129, 144, 170, 196, 230. 297, 299 Montaigne, Michel E. 239 Munch, Edvard 119 Myers 36

Newton, Isaac 49, 137 Nietzsche, Friedrich 29, 33 Nnberg 148, 169 Oppenheimer 16 Pappenheim, Bertha 167, 168 Parazije 112, 113, 121, 122 Pascal, Blaise 239 Pavlov, Ivan Petrovi 253 Piaget, Jean 222 Picasso, Pablo 13 Planck, Max 137 Piaton 79, 103, 122, 160, 200, 209, 219, 247, 248, 250, 272 Plotin 144 Reik, Theodor 31, 276 Retz 123 Ricoeur, Paul 163, 164 Rosolato, Dr 157 Rouault, Georges 118 Ruyer, Raymond 107 Safouan, M. 113, 259 Sartre, Jean Paul 92, 98, 194 Saussure, Leopold de 161 Servadije 36 Signorelli 23, 33, 34 Sokrat 20, 170, 248, 250, 272, 273, 275 Spinoza, Baruch de 10, 293 Spitz, Ren 146 Szasz, Thomas, S. 142, 143, 147 Tales 150 Tirezija 288 Torta, M. 19, 127 Valery, Paul Ambroise 82 Varon 129 Vignola 94 Vitruvije 94 Wahl, F. 98, 129, 144, 212 Walion, Henri 68 Zeuksid 112, 113, 121