UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

ZAVRŠNI DIPLOMSKI RAD

PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA, MOGUĆNOST UKLANJANJA I NJIHOV UČINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHAĆ, JULI 2012. UNIVERZITET U BIHAĆU VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA BIHAĆ

DIPLOMSKI RAD
PREDMET: ZDRAVSTVENA EKOLOGIJA VODE TEMA: PRISUTNOST TEŠKIH METALA U VODAMA. MOGUĆNOST UKLANJANJA I NJIHOV UČINAK NA LJUDSKO ZDRAVLJE

BIHAĆ, juli 2012.
2

SADRŽAJ
SADRŽAJ UVOD 1. Porijeklo, sastav i osobine vode 2. Zagađena voda 2.1.Zagađivači vode 2.2.Izvori zagađivanja
2.3. 2.4.

3 5 6 8 10 10 12 19 21 22 24 25 26 28 28 28 29 29 30 31 31 35

Standardi kvaliteta vode Uticaj urbanizacije na kvalitetu vode i pojavu zagađenja

3. Teški metali u vodi

3.1.Arsen 3.2.Živa 3.2.1 Metil-živa

3.3.Olovo 4. Osnovne metode i procesi pročišćavanja zagađenih voda 4.1.Mehaničko prečišćavanje 4.1.1. Preliminarno prečišćavanje 4.1.2. Primarno prečišćavanje 4.2.Biološko prečišćavanje 4.3.Hemijsko prečišćavanje 4.4.Dezinfekcija vode 4.5.Metode određivanja i uklanjanja arsena iz vode
5. Primjer distribucije vode javnog vodovoda

ZAKLJUČAK LITERATURA
3

39 41

POPIS SLIKA I TABLICA

42

UVOD
4

Već je odavno poznato da ljudski organizam može bez hrane izdržati i nekoliko mjeseci. kopnenih voda. Stoga su vrlo rijetke one zemlje koji imaju izvore i mogu se pohvaliti tim bogatstvom. olovo. Njena kvaliteta ovisi o našem ponašanju prema njoj. 1.Baš kao i danas. Glavne skupine polutanata koje onečišćuju vodu dijele se na teške metale (kadmij. Već milionima godina na Zemlji postoji ista količina vode koja se ne smanjuje.vode. biljkama. tj. no nije takav slučaj u nedostatku neophodno potrebne . Voda na površini zemlje isparava iz mora. Voda je bila i ostala osnovni preduvjet za održavanje i razvoj svih organizama na Zemlji. Samo mali dio vode ponire u zemlju i nakon desetina godina ponovno izvire. Ta voda odlazi u atmosferu gdje se pod utjecajem atmosferskih aktivnosti ponovno spušta na zemlju u obliku kiše. još u antičko vrijeme smatrana je za elementarnu tvar koja se pojavljuje u svim tekućicama te se 5 . ali i druge anorganske tvari onečišćuju okoliš poput hroma i njegovih spojeva). SASTAV I OSOBINE VODE Voda. snijega. PORIJEKLO. pa i iz same zemlje i biljaka. fabrike voća i povrća. klaonice). Površinske vode naročito su ugrožene u rejonima velikih gradova i industrijskih postrojenja koje se bave proizvodnjom hrane (šećerane. derivatima nafte. životinjama i ljudima. Kvalitet površinskih voda je u stalnom padu i smatra se da nije zadovoljavajući. voda je i u prošlosti predstavljala osnovni resurs za boravak ljudi na nekom prostoru. ali i ne povećava. živa i polumetal arsen. magle ili rose. One su uglavnom zagađene nutrijentima. na H2O. Voda na zemlji je u stalnom kruženju. Nažalost. Većina nas nije upoznata s činjenicom da većinu našeg organizma čini upravo voda. farme. zajedničko ime koje se odnosi na tekuće stanje vodikova oksida. Svakim danom u svijetu ima sve manje pitke vode. Tako i danas ona pruža život milijardama organizama. teškim metalima i organskim jedinjenjima. i mi smo postali svjedoci sve veće potrebe konzumacije „flaširane“ vode.

Voda je jedina tvar koja se pri uobičajenim temperaturama pojavljuje u sva tri agregatna stanja. godine američki hemičar Aristid Grosse dokazao je prisutnost u vodi i nekih izotopa vodika. para i u obliku oblaka. mora i okeane. prisustvo u vodi male količine (1 čestica na njih 6000) tzv. a deuterij je izotop vodika atomske težine 2. rijeke. jezera. Kao led opažamo je u ledenjacima. slobodne vode. Manje od 1% ukupne vode u svijetu dostupno je za ljudsku upotrebu i te se rezerve neprestano iscrpljuju i onečišćuju. Prisutnost vodene pare u atmosferi se mjeri relativnom vlažnošću koja predstavlja udio vodene pare u zraku s obzirom na maksimalan mogući udio na određenoj temperaturi. Gotovo sav vodik u vodi ima atomsku težinu 1. britanski hemičar Henry Cavendish uspio je dobiti vodu sintezom vodika i kisika iz vazduha. kao snijeg i tuču.taj stav nije mijenjao sve do druge polovice 18. Slika 1. U tečnom stanju voda se pojavljuje kao kiša i rosa te ona prekriva tri četvrtine planeta tvoreći močvare. ali još dvije godine rezultat toga eksperimenta nije ispravno protumačen sve dok francuski hemičar Antoine Laurent Lavoisier nije ustvrdio da voda nije elementarna tvar već spoj vodika i kisika. Američki hemičar Harold Clayton Urey otkrio je 1932. stoljeća. Voda se u tlu pojavljuje u kapljičnome obliku. Godine 1781. Kasnije 1951. Pod utjecajem gravitacije voda se sakuplja u određenim stijenama oblikujući unutrašnjost zemlje podzemnim tokovima i spremištima. Zbog toga je potrebno čuvati i zaštiti prirodne izvore vode i uključiti se u zaštitu tih područja pretvarajući ih u 6 . ali u tom stanju voda je za čestice tla vezana pojavom koju nazivano kapilarnost te takva voda ima drugačija svojstva od ostale tzv. U plinovitom obliku pojavljuje se kao magla. francuski hemičar Joseph Louis Gay-Lussac i njemački naturalist Alexander von Humboldt u naučnom radu su zajednički ustvrdili da se voda sastoji od vodika i kisika u omjeru 2:1 što se danas iskazuje formulom H2O. na vodenim površinama tokom zime. teške vode ili oksida deuterija. Godine 1804. Sastav vode Molekula vode se sastoji od atoma kisika i dva atoma vodika koji združeni čine ugao od 105°. a manji dio čini slatka voda (3%). Najveći dio vodenih površina su morske (97%). na vrhovima planina. Voda pokriva 71% Zemljine površine.

magnezijuma. Na svom putu kroz različite slojeve zemljišta do nekog vodonepropusnog sloja. organskih jedinjenja. Na svom putu kroz atmosferu ona rastvara različite gasove prisutne u vazduhu kao što su kisik i ugljen dioksid. prašine. jezerima i morima. Voda združena s odgovarajućim solima tvori hidrate. tj. Površinski napon omogućava snabdjevanje biljaka hranom putem osmoze i kapilarnih pojava. Voda je supstanca sa najvećim toplotnim kapacitetom i sa najvećim površinskim naponom (osim žive). 7 . voda se ledi od površine ka dnu. u reakciji s metalnim oksidima tvori kiseline. mora. Voda je jedna od najpoznatijih ionizirajućih tvari. vodu se često naziva univerzalnim otapalom. Promjene kvaliteta vode mogu biti uslovljene fizičko-hemijskim i biohemijskim promjenama: • Otpadnim vodama • Pesticidima i vještačkim đubrivom • Kiselim kišama • Promjene režima toka vode Promjene kvalitete vode nastaju kao posljedica prirodnog hidrološkog ciklusa kojim se obnavljaju zalihe vode. te se u mnogim hemijskim reakcijama upotrebljava kao katalizator. Bez vode nema fotosinteze. Zbog toga led pliva po površini vode. Iako je najviše ima na Zemlji. kalcijuma. Vodikovom vezom se smatra hemijska veza vodika i elementa velike elektronegativnosti. tako da se u prirodi nikada ne nalazi hemijski čista. teških metala. kao i neke vrlo štetne gasove kao što su sumporni i azotni oksidi. Važna osobina vode je ta da je njena gustoća u čvrstom stanju manja od gustoće u tečnom stanju. voda rastvara različite soli natrijuma. a sakuplja i razne nečistoće kao što su čestice čađi. fosfata. okusa i mirisa i univerzalni je rastvarač.parkove prirode i nacionalne parkove. a to znači da zavisi od sadržaja kisika. Čista voda je tekućina bez boje. rijeka i sl. Kvalitet vode zavisi od fizičko-hemijskih i biohemijskih osobina vode u rijekama. nitrata. voda se može naći na Jupiterovom mesecu Europa i Saturnovom mesecu Enceladus. snijeg) ponovo vratila na zemlju. Isparavanjem sa velikih vodenih površina (okeana. magnezijuma. jezera. Vodikova veza povezuje takve molekule vezujući međusobno pozitivno i negativno nabijene dijelove pojedinih molekula. da bi se kao atmosferska padavina (kiša. zemlje i biljaka voda odlazi u gornje slojeve troposfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka. Voda dostiže svoju najveću gustoću na 4°C koja s padom temperature opada što je poznato kao anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. željeza i mangana. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm žive) ledište vode je na 0°C dok se prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje odvija na 100°C. ali najveći utjecaj na promjenu kvalitete vode ima čovjek. Zahvaljujući tome ona donosi hranljive materije do korijena biljke i može da oblikuje zemljište. Budući da se većina tvari razlaže u vodi.). bakterije i sl. mangana. a i neke organske materije. Budući da elektronegativni atom (u ovome slučaju kisik) privlači elektron koji pripada vodiku nastala tvorba je molekula koja ima izraženi svoj pozitivno i negativno nabijeni dio. Kap kiše koja prelazi put od 1 km ispira 16 litara vazduha.

Hg. masnih kiselina. U slučaju gradskih zagađenih voda petodnevna vrijednost BPK5 iznosi 300-500 mg/dm³. membranski procesi. mada je najčešće rezultat nekontrolisanih ispuštanja zagađujućih materija različitog porijekla kao što su: otpadne vode domaćinstva. Fe) su prisutni iz prirodnih i antropogenih izvora. u najširem smislu. odnosno pri kojem voda postaje štetna po ljudsko zdravlje. jezera) u koje se one ispuštaju. hemijskim. pogoršava stanje vodenih ekosistema. industrijske otpadne vode.Porastom industrijalizacije povećala se i količina zagađenih voda kao i potreba za njihovim prečišćavanjem. Biološka potrošnja kisika (BPK) je mjera biološke degradacije organske materije koja je prisutna u vodi i služi da se izmjeri količina rastvorenog kisika koji se troši u toku biodegradacije organskih materija. Zbog svoje stabilnosti. anijonskih deterdženata. amina. te ion-izmjenjivački procesi. Organske materije pri tom služe mikroorganizmima kao hrana i izvor energije za njihove životne aktivnosti. Zagađenje voda smatra se glavnim problemom na globalnoj razini. biološkim ili radiološkim onečišćenjem do stepena pri kojem je nemoguće korištenje vode za piće. biološkog ili bakteriološkog stanja vode u mjeri koja može da ograniči ili onemogući njenu upotrebu. Prirodne vode služe kao izvorišta za vodoopskrbu. sa katkad ozbiljnim posljedicama. amida i mnogih drugih jedinjenja. U prirodnom kružnom ciklusu izmjene tvari tlo – voda – okoliš. hemijskog. osnovna količina zagađujućih supstanci ispušta se otpadnim vodama različitog sastava. Zagađenje voda. Računa se da je danas zagađena voda vodeći uzrok oboljenja i smrti. Zn. otpadne vode stočnih farmi. prilikom čega se troši jedan dio rastvorenog kisika iz vode u koju se ispuštaju. Organska jedinjenja koja se nalaze u zagađenim vodama sastoje se od aminokiselina. Zagađivanje vode može biti slučajno. 2. Gradske (komunalne) otpadne vode sadrže organske materije podložne razgradnji. pa je mogućnost promjene kakvoće vode sve veća. ali istodobno i kao prijemnici zagađene vode. vode sa poljoprivrednih površina i vode koje otiču i spiraju gradske površine. uz aktivno učešće mikroorganizama u vodi. Ovi talozi 8 . Pod pojmom zagađenje vode smatra se degradacija kakvoće vode fizičkim. As. i ograničuje namjensku upotrebu vode. oksidacijsko redukcijski procesi. Osnovni dio gradskih zagađenih voda predstavljaju materije koje se talože na dnu površinskih voda (rijeka. predstavlja smanjivanje kvaliteta vode zbog naknadno primljenih primjesa. estara. teški metali (Cr. Iako zagađujuće supstance u vode mogu dospjeti i direktnim putem. Analitički procesi koji se upotrebljavaju za obradu voda i uklanjanje teških metala su taloženje. čije prisustvo uzrokuje promjenu fizičkog. ZAGAĐENA VODA Zagađena voda je ona voda koja je promijenila svoj prvobitni sastav (prirodni ili poslije pripreme vode za piće) tako što je došlo do unošenja štetnih materija. toksičnosti i sklonosti akumuliranja u ekosistemu vrlo su opasni u okolišu. taloženjem zagađujućih supstanci iz atmosfere na vodene površine ili aviotretiranjem poljoprivrednih površina pesticidima ili pri prihranjivanju kultura mineralnim đubrivima. sapuna.

sa površine jednog američkog grada srednje veličine kroz kanalizacioni sistem u vode se unosi do 125 tona olova i do 15 tona žive godišnje. atmosferskim padavinama spiraju se i benzopireni kao i ogromne količine soli koje se u zimskom periodu koriste za posipanje saobraćajnica. cijanidi. sirovine. suspendovane materije. fenolna jedinjenja. među kojima najčešće figuriraju deterdženti. Značajna količina zagađujućih supstanci u vode dospijeva i spiranjem sa gradskih površina. Još je teže ustanoviti tačne osobine zagađujućih materija u industrijskim otpadnim vodama. pesticida itd. Hemijski 2. đubriva. Npr. Zagađivači vode Po svom porijeklu zagađivači vode mogu biti trojaki: 1. masti. na osnovu čega se dobivaju pokazatelji zagađenja vode koji čine osnovu za planiranje i projektovanje mjera zaštite. Gradske zagađene vode uvijek sadrže i razne mikroorganizme. amonijaka. pH i drugo. sulfidi i drugo. proizvoda erozije tla.1. u okviru čega i projektovanje postrojenja za prečišćavanje zagađenih voda. Ti zajednički parametri su: BPK. soli. hlorida. Veliki broj pomenutih jedinjenja je biocidan i toksičan.vremenom stvaraju debele slojeve mulja. Danas je poznato više hiljada zagađujućih materija u industrijskim otpadnim vodama. Sadržaj pojedinih materija (mg/l –najčešće) u zagađenoj vodi utvrduje se terenskim i laboratorijskim radovima (uzorkovanje i analiza). 2. I pored njihove velike raznovrsnosti brojne industrijske otpadne materije mjerljive su pomoću istih parametara koji se primenjuju i na gradske otpadne materije. koproizvode i sporedne proizvode. Osim ovih produkata sagorijevanja. Na nacionalnom planu ne postoji ni jedna detaljna lista industrijskih otpadnih materija. rastvarači. Glavni mineralni sastojci gradskih zagađenih voda jesu rastvorene soli u obliku jona natrijuma. kalcijuma. Obično industrijske zagađujuće vode sadrže. kalijuma. Sastav i količina zagađujućih materija koje ispusti određena industrija mogu se po pravilu znati samo pomoću detaljne analize zagađenih voda. sredstva za bijeljenje. nitrata. industrijske poluproizvode. Fizički 9 . mutnoća. boje i pigmenti. neorganske i organske kiseline. Zagađenje poljoprivrednog porijekla potiče od životinjskih otpadaka. Biološki i 3. amonijak i druga jedinjenja azota. mineralnih soli koje potiču od navodnjavanja. kao i razne hemijske supstance. HPK. mangana. sredstva za štavljenje. bilo u tragovima ili većoj količini. finalne industrijske produkte. fosfata. teški metali. od kojih izvjesni mogu da budu i patogeni.. sulfata.

toksična za ribe. Od organskih jedinjenja koja su sve više prisutna u površinskim. životinje i raslinje nego ometaju uobičajeni proces prečišćavanja zagađenih voda. Biološki zagađivači su: bakterije. Sa urbanih područja. alge. ugrožavaju akvatičan život i proces fotosinteze u površinskim vodama. to su radioaktivne padavine nakon nuklearnih proba. ugljovodonični otpaci šire u vodi kancerogene materije. deterdžente. izazivači zaraznih bolesti. Topla voda od hlađenja narušava proces fotosinteze u akvatorijima. Sve veću opasnost iz ove grupe zagađivača čine radioaktivne materije koje kontaminiraju vodne resurse na širem prostoru. zatim radioaktivni elementi u slučaju većih havarija nuklearnih elektrana. organske i neorganske. te mora u koja se ulijevaju. koje čovjek proizvodi u okviru svojih djelatnosti dospijevaju u prirodne vode.teški metali. pijesak. Osnovni izvori zagađivanja vode su: zagađene vode urbanih i industrijskih kanalizacionih sistema. razne soli. Specifičan problem 10 . pesticidi. fenoli i druge organske materije. također. dok u postrojenjima za prečišćavanje zagađenih voda eliminiše mikrobe i viruse. radioaktivni otpaci iz instituta gdje se koriste izotopi i dr. drugi zarazni organizmi i sl. dok razni drugi proizvodi sprječavaju normalan rad postrojenja za prečišćavanje vode. tako imamo i više izvora zagađivanja. minerali. lignini. posebno dio oko ušća. a daju i neprijatan miris i ukus vodi. fekalije. Fizički zagađivači su: toplota. putem kojih i podzemne vode. radioaktivnost. Među ovima posebno su opasni po čovjeka infekcioni mikroorganizmi. Velik je broj i neorganskih jedinjenja koja smanjuju vrijednost vode. U procesu kruženja vode mnoge zagađujuće materije (mineralna đubriva. a i podzemnim vodama navodimo: pesticide. Tako su npr. Prije svega. sintetičke materije hemijske industrije. naročito onih gdje je locirana i raznovrsna industrija. Izvori zagađivanja Kao što su različite vrste zagađivača. pesticidi toksični za vodnu floru i faunu. mulj i sl. pjena od sintetičkih deterdženata koči biološki proces u vodotocima. miris. radioaktivne materije i otpadna toplota).Hemijske zagađivače čine: kiseline. odnosno snižava mogućnost vode da prenosi kiseonik. čime se narušava životna aktivnost biljnih i životinjskih formi u vodnoj sredini. Ova jedinjenja ne samo što su opasna po ljudsko zdravlje. te nekontrolisane deponije čvrstih otpadaka.2. suspendovane čvrste materije. deterdženti. 2. boja. a u većini slučajeva biološki su nerazgradljivi. alkalije. Suspendovane čvrste materije (ali i u rastvorenom stanju). vještačko đubrivo i deterdženti izazivaju pretjerano razmnožavanje vodne vegetacije. virusi. vještačko đubrivo i sl. formiraju se zagađene vode organskog i neorganskog porijekla koje zagađuju vodotoke.

pošumljavanje. fluidom koji je i po nekoliko puta zagađeniji od fekalnih voda. trebali pripadati grupi potencijalnih izvora zagađenja. Zagađene vode sa mjesta silaže hrane. već do njihove emisije može doći zbog havarija. riblje farme. Direktan izvor zagađivanja voda su i poljoprivredne površine odakle se spiraju ili infiltriraju rastvorene supstance vještačkih đubriva. iz stočarskih i drugih vrsta farmi itd. sustavi odvodnje oborinskih otpadnih voda. odlagališta jalovine u otvorenim površinskim kopovima. Međutim. 2. što izaziva pojavu erozije zemljišta čiji se produkti sedimentiraju u vodnim akvatorijima. odlagališta stajskoga gnojiva i ostalog otpadnog materijala s farmi. Potencijalni izvori zagađenja u normalnim prilikama uopće ne emitiraju zagađenje. sa saobraćajnih površina. drenažne rudničke vode. kvalitet voda može biti ugrožen i na indirektan način. u idealnim uvjetima. pretjeranom i nekontrolisanom sječom šuma. Uzroci zagađenja i onečišćenja podzemnih voda uvijek su vezani uz različite oblike ljudske aktivnosti (slika 2). dijele na tačkaste i difuzne izvore: 1. primjerice propusna kanalizacijska mreža. pripadaju u kategoriju stalnih izvora zagađenja. a naročito u vrijeme intenzivnih i jakih oborina.  raspršeni ili difuzni izvori – poljoprivredna aktivnost na navodnjavanim površinama. ovisno o prevladavajućim hidrološkim uvjetima. 11 . uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. Direktni izvori zagađenja su oni za koje je sigurno da emitiraju zagađenje u vode. Površinske vode. Također.industrijski efluenti. Stalni ili kontinuirani izvori zagađenja emitiraju zagađenje cijelo vrijeme posmatranja i na njih većinom ne utječu prevladavajući hidrološki uvjeti.predstavljaju one industrije koje u sistem urbane kanalizacije upuštaju toksične i nerazgrađujuće materije koje takoreći netaknute protiču kroz postrojenje do recipijenta. tačkasti izvori – lokacije istjecanja oborinskih otpadnih voda. septičke jame. također. nepažnje ili drugih iznimnih okolnosti. difuzni izvori – poljoprivredna aktivnost. a mogu biti stalni i povremeni. Filtratom. također. npr. kontaktom atmosferskih padavina sa kontaminiranom atmosferom ili zemljištem. ovdje mogu pripadati i odlagališta komunalnoga i industrijskog otpada te divlja odlagališta otpada i napuštene šljunčare ispunjene raznovrsnim otpadom. Ovi izvori zagađenja se. Povremeni izvori zagađenja emitiraju zagađenje samo u jednom dijelu posmatranja. kvarova. direktni su izvori zagađenja. Posebno opasan izvor zagađivanja su nekontrolisane deponije sa tzv. U stalne izvore zagađenja često pripadaju i oni izvori zagađenja koji bi. U ove izvore zagađenja pripadaju:  tačkasti izvori . ukoliko su opterećene industrijskim i komunalnim otpadnim vodama.

47/08) i europskoj Direktivi za pitke vode 12 . br. Jednom utvrđena referentna doza predstavlja maksimalno dopuštenu koncentraciju (MDK) tvari u vodi i u stvari određuje standard kvaliteta vode za analiziranu tvar. Standardi kvaliteta vode Čista i pitka voda vrijedan je i nezamjenjiv prirodni resurs. koji prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (N. U zadnjih nekoliko godina. Izvori zagađenja podzemnih voda 2.3. Takva procjena rizika obično se provodi u okviru ekotoksikoloških ispitivanja na biljkama i životinjama. Moguće je provesti procjenu rizika da neka tvar u određenoj koncentraciji neće prouzročiti štetne pojave za ljude. Pitanje koje se može postaviti glasi: “Koliko opasni mogu biti tako niski sadržaji hemijskih ili bioloških tvari u vodi za zdravlje ljudi”? Savremena nauka još uvijek ne može odgovoriti na ovo pitanje sa 100% sigurnošću.N. na temelju kojih se nastoji utvrditi referentna doza za ljude koja neće biti štetna za ljudsko zdravlje. čiji je značaj za život i zdravlje ljudi neprocjenjiv. Kao primjer navodi se standard pitke vode za olovo. Standardi kvaliteta voda često se razlikuju u zakonskim propisima pojedinih zemalja ili organizacija. razvojem savremenih analitičkih tehnika moguće je detektirati prisutnost različitih organskih i anorganskih spojeva i elemenata u vodi u koncentracijama od nekoliko dijelova mase na milijardu (ppb) ili čak bilijun dijelova mase (ppt).Slika 2.

Dio A i B. bez obzira na njeno porijeklo i bez obzira da li se distribuira iz razvodne mreže. Subjekat u poslovanju s hranom koji upravlja javnim sistemom za vodosnabdijevanje obavezan je uspostaviti sistem samokontrole u skladu s odredbama člana 29. USEPA) iznosi 15 μg/l. kako bi se provjerilo da li voda koja je na raspolaganju potrošačima zadovoljava zahtjeve iz ovog Pravilnika. Voda za piće je zdravstveno ispravna ako: a) ne sadrži mikroorganizme. koji su sastavni dio ovog Pravilnika. ovog Pravilnika. Nadležni inspektorati entiteta i Brčko Distrikta preduzimaju sve mjere potrebne za provođenje redovnog praćenja kvaliteta vode za piće. Mikrobiološki pokazatelji Pokazatelj Escherichia coli Enterokoki Ukupni koliformi Clostridium Jedinice voda za piće MDK JEDINICE VODA U AMBALAŽI broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml broj/100 ml 13 0 0 0 0 broj/250 ml broj/250 ml broj/250 ml broj/100 ml . parazite ni materije u količinama ili koncentracijama koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi. 98/83/EC).. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisuju se zahtjevi i standardi koje mora ispunjavati voda za piće. Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH".. maksimalno dozvoljene vrijednosti parametara zdravstvene ispravnosti.: Drinking Water Directive. 8. broj 50/04). pripremu hrane ili drugu upotrebu u domaćinstvu. Voda za piće je svaka voda neprerađena ili prerađena. ovog Pravilnika. Provjeru zdravstvene ispravnosti vode namijenjene javnom vodosnabdijevanju vrše nadležni inspektorati entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu posebnih propisa. kao i posebnih propisa iz oblasti hrane kojim se utvrđuju detaljna pravila za provođenje sistema samokontrole razvijenog u skladu s principima HACCP-a. rezervoara ili je u flašama ili kontejnerima. kuhanje. metode laboratorijskih ispitivanja. b) ispunjava minimalne zahtjeve utvrđene u Aneksu I. te propisima Svjetske zdravstvene organizacije (eng.: World Health Organization. preko zavoda i instituta za javno zdravstvo entiteta i Brčko Distrikta. 6. Tablica 1.WHO) iznosi 10 μg/l.. c) provode se mjere u skladu sa čl. Laboratorije koje provode praćenje moraju biti akreditirane prema normi BAS EN ISO/IEC 17025.(eng. a u propisima američke Agencije za zaštitu okoliša (eng: United States Environmental Protection Agency. a posebno vrijednosti parametara utvrđenih u skladu s članom 5. te mjere za praćenje zdravstvene ispravnosti vode za piće. 5. i 10. namijenjena za piće.

Hemijski pokazatelji Pokazatelj Akrilamid Aluminij Amonijak Antimon Arsen Bakar Barij Benzen Benzo(a)pyrene Berilij Jedinice µg/l Al mg/l NH4+ mg/l Sb µg/l As µg/l Cu µg/l Ba µg/l µg/l µg/l Be µg/l 14 MDK 0.2 0.0 2000 700 1.0 0. Tablica 2.0 10.10 0. Shigella spp. – određuje se samo ako je voda za piće po porijeklu površinska voda ili voda iz krša.perfringens (uključujući spore)* Broj kolonija 22oC Broj kolonija 37oC Salmonella spp. Vibrio cholerae Paraziti Enterovirusi Pseudomonas aeruginosa broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/5000 ml broj/100 ml 100 20 0 0 0 0 0 0 broj/1 ml broj/1 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/1000 ml broj/250 ml Napomena 1.50 5.01 Napomena 1 2 3 4 .

5 50.0 4 50.0 50.0 400 6. / ukupni Selen Silikati Slobodni klor Srebro Sulfati Temperatura THM – ukupni 1.0 3000 200.7 8 9.0 0.0 50.0 15 4 3 6 6 3.0 25 100.5-9.5* 10.anionski – neionski Epiklorhidrin Fenoli Fluoridi Fosfati Isparni ostatak Kadmij Kalcij Kalij Kloridi Klorit Kobalt Koncentracija vodikovih iona Hrom Magnezij Mangan Mineralna ulja Miris Mutnoća Natrij Nikal Nitrati Nitriti Okus Olovo PAH Pesticidi pojed.11 12 15 13 .50 bez 10.0 10. 10.10 0.0 20.0 0.Boja Bor Bromat Cijanidi Cink Detergenti .0 bez 4 200.2-dikloroetan Suma tetrakloreten i trikloreten mg/PtCo skale B µg/l µg/l CN µg/l Zn µg/l µg/l µg/l µg/l µg/l F µg/l P µg/l mg/l / 105oC Cd µg/l Ca mg/l K mg/l Cl mg/l ClO2µg/l Co µg/l pH jedinica Cr µg/l Mg mg/l Mn µg/l µg/l NTU Na mg/l Ni µg/l NO3 mg/l NO2 mg/l Pb µg/l µg/l µg/l Se µg/l SiO2 mg/l Cl2 mg/l Ag µg/l SO4 mg/l o C µg/l µg/l µg/l 15 o 20 1000.10 1500 300 <1000 5.0 0.5 10 250.0 200.0 50 0.0 3.0 20.1/0.0 10.0 5 1 4 4 12 250.

– Određivanje samo kod formiranja novog izvorišta Tablica 4. Radioaktivnost Pokazatelj Tricij Ukupna primljena doza C mg/l CaCO3 mg/l mg/l O2 mg/l V µg/l µg/l µS/cm /20 oC Fe µg/l Hg µg/l 14 4 10 5.50 bez 2500 200.0 1. Otopljeni ozon Bromat Bromoform Najveća dopuštena količina.0 0. 3.0 5. Najveća dopuštena količina ostatka nakon obrade zrakom obogaćenim ozonom Ostatak nakon obrade 1. μg/l 50 3 1 16 .TOC Ukupna tvrdoća Ukupne suspenzije Utrošak KMnO4 Vanadij Vinil klorid Vodikov sulfid Vodljivost Željezo Živa Tablica 3.10 Mjerna jedinica Bq/l mSv/godina Napomena 1 1 Napomena 1.0 16 1 15 Granična vrijednost pokazatelja 100 0. 2.

koji su određeni s obzirom na rizik za ljudsko zdravlje. potrebno definirati prirodne bazne vrijednosti tvari u podzemnoj vodi. Geohemijska ili prirodna bazna vrijednost (eng. Utjecaj prirodne varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode U nekim slučajevima loš kvalitet podzemne vode ne znači ujedno da je podzemna voda onečišćena ili zagađena. kriteriji koji su primjenjivani prilikom određivanja standarda kvalitete za pitke vode ne odražavaju stvarnu osjetljivost pojedinih prirodnih ekosistema na promjene kakvoće voda uzrokovane ljudskom aktivnošću. litoloških i pedoloških karakteristika. koji prema propisima USEPA iznosi 3μg/l. Stoga je potrebno odrediti i tzv. geohemijske ili prirodne bazne vrijednosti pojedinih tvari. Stoga je. koji uzrokuje onečišćenje ili zagađenje voda. ponajviše klimatoloških. Geohemijska bazna vrijednost predstavlja prirodnu varijabilnost nekoga hemijskog sastojka u određenim prostornim uvjetima koje karakterizira homogenost.1μg/l. prije donošenja zaključaka o onečišćenju ili zagađenju podzemnih voda. loš kvalitet može biti posljedica prirodno povišenih koncentracija. kako bi se utvrdilo porijeklo povišenih koncentracija. navodi se standard za pesticid atrazin.: background concentration) je relativna mjera za razlikovanje između koncentracije prirodnoga elementa ili spoja i koncentracija koje su posljedica antropogenoga utjecaja u realnom skupu uzoraka. Slika 3. a prema europskoj Direktivi za pitke vode iznosi samo 0. Određivanje geohemijske bazne vrijednosti je korisno radi određivanja povišenoga sadržaja nekog hemijskog sastojka u 17 . nisu realni pokazatelji stvarnoga antropogenog utjecaja. a ne antropogenoga utjecaja. Standardi kvalitete voda. Naime. Naime.Kao primjer za organske hemijske tvari.

Korištenjem statističkih metoda mogu se otkloniti ove anomalije te dobiti reducirani niz podataka koji se označava kao antropogeno neporemećen. a unutar kojih treba tražiti pravu baznu vrijednost. na diobu podataka utječe više procesa. Generalno. Geohemijska bazna vrijednost se određuje kao fiksna vrijednost (srednja vrijednost ili medijan). kao posljedica antropogenoga utjecaja. 18 . određivanje bazne vrijednosti neke hemijske tvari provodi se na način da se određuje prirodni niz vrijednosti u okviru kojega postoji 95% vjerojatnost da se nalazi prava bazna vrijednost. bez antropogenoga utjecaja. a prirodna varijabilnost koncentracija razmatranoga elementa ili spoja se u pravilu ne određuje. Gornja ili donja granica na funkciji diobe vjerovatnosti pojavljivanja baznih vrijednosti naziva se granična vrijednost (eng. a time i njegove varijabilnosti (slika 3). Pri tom je bitno poznavati i dodatne parametre kao što su: pH vrijednost. Statistička metoda se bazira na određivanju funkcije diobe vjerojatnosti promatranoga elementa ili spoja. Ovaj pristup zahtjeva ekspertno poznavanje geohemijskoga ponašanja istraživanoga elementa u sasvim određenim prirodnim uvjetima koji uključuju i paleookolišne uvjete. koji može predstavljati opasnost po ljudsko zdravlje ili prirodne ekosisteme. mogu dovesti do pozitivnih anomalija koje se prikazuju kao pozitivna asimetrija normalne krivulje. kao koncentracijski rasponi koji pokazuju prirodnu varijabilnost podataka. U stvarnosti. U prirodnim uvjetima.istraživanom mediju. od kojih neki. Geohemijske bazne vrijednosti se obično određuju za neko ograničeno i homogeno područje. mogu se razlikovati geohemijske i statističke metode za određivanje geohemijskih baznih vrijednosti. Geohemijske metode se baziraju na interpretaciji bazne vrijednosti nekoga elementa ili spoja iz pojedinačnih uzoraka ili profila uzoraka. sadržaj ugljika i sumpora te sadržaj pojedinih izotopa. dioba učestalosti podataka odgovarat će normalnoj diobi. Prema tome.: threshold value) i predstavlja standard kakvoće neke tvari za prirodne ekosisteme na posmatranom području (slika 3).

koje postaje očigledno tek nakon što neki od parametara kvaliteta dosegnu kritičnu graničnu vrijednost ili maksimalnu dozvoljenu koncentraciju (MDK). kada su procesi razrjeđenja u recipijentima površinskih voda minimalni. Visoke koncentracije razgradive organske tvari. komunalnih i oborinskih otpadnih voda. kao i patogenih mikroorganizama uzrokuju zagađenje površinskih voda. Primjer određivanja baznih vrijednosti primjenom statističke metode Okvirnom Direktivom o vodama Europske Unije i novom Direktivom za podzemne vode propisana je obveza određivanja baznih i graničnih vrijednosti za hemijske tvari. 19 . na temelju kojih će se procjenjivati stanje kvaliteta voda u vodnim cjelinama. a time i podzemnih voda koje su u direktnoj hidrauličkoj vezi sa zagađenim recipijentom. kvaliteta površinskih i podzemnih voda najviše je ugrožena od industrijskih. Uticaj urbanizacije na kvalitet vode i pojavu zagađenja U urbanim sredinama. Kumulativni utjecaji ispuštanja zagađenih voda u površinske recipijente očituju se postupnim pogoršanjem kvaliteta vode.4. Akutni utjecaji pokazuju se naglo i intenzivno na mjestu ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente. amonijaka i teških metala. a naročito su izraženi u sušnim razdobljima.Slika 4. 2.

te da njihovo akumuliranje u tijelu tokom dužeg vremenskog perioda može uzrokovati ozbiljne poremećaje i bolesti. 3. Primjerice. KPK. prije svega zbog organskoga onečišćenja koje nastaje zbog ispuštanja otpadnih voda u Savu. Oni mogu rezultirati oslobađanjem hranjivih i toksičnih tvari iz sedimenta. nakon ispuštanja otpadnih voda.: sediment oxygen demand). uslijed čega može doći do drastičnoga smanjenja količine kisika u vodi. kozmetike. krom. Iako BPK nije najpouzdaniji pokazatelj količine organskih tvari u vodi. on još uvijek služi za dimenzioniranje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. poput lijekova i hormona. duhanskog dima. Ovi procesi su naročito izraženi u prisutnosti sedimenata koji se talože iz suspenzije. naročito kad voda sadrži nerazgradive organske tvari ili tvari koje ometaju rast mikroorganizama. kao što su ugljikovodici i teški metali. postupno povećanje razgradive organske tvari u površinskom recipijentu može biti posljedica procesa koji se događaju u reduktivnim uvjetima. O prisutnosti onečišćenja ili zagađenja od otpadnih voda svjedoče brojni pokazatelji ili indikatori zagađenja.esencijalan za 20 . Jedan od najznačajnijih indikatora zagađenja je sadržaj otopljenoga kisika. također vodom i hranom. u otpadnim vodama je sve više modernih sintetičkih organskih kemikalija. koji se drastično smanjuje ako je u vodi prisutno organsko zagađenje. zbog povećanja količine hranjivih tvari u njima. Na prisutnost organskoga zagađenja ukazuje biokemijska potreba za kisikom. arsen) nemaju povoljno djelovanje na organizam. prirodni sadržaj otopljenoga kisika u rijekama kreće se između 6 i 10 mg O2/l. a u rijeci Savi sadržaj kisika može pasti i ispod 2 mg O2/l. dušik i fosfor. koji mogu uzrokovati eutrofikaciju površinskih voda. TEŠKI METALI U VODI I NJIHOV UTJECAJ NA LJUDSKO ZDRAVLJE 3. Indikatori zagađenja od otpadnih voda su i nutrijenti. na dnu rijeke. koja ukazuje na količinu kisika potrebnu da se biološki razgradi organska tvar uz pomoć mikroorganizama. Ove tvari ometaju rad sistema za unutrašnje izlučivanje. kadmij. Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Teški metali u organizam ulaze putem zagađenog zraka. na graničnoj površini sedimenta i vode. boja. Čitav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan . BOD). što dodatno ugrožava prirodnu ekološku ravnotežu u rijeci. Osim različitih toksičnih tvari. Pokazatelj količine organske nerazgradive tvari u vodi je hemijska potrošnja kisika. BPK (biochemical oxygen demand. olovo.Pozn Poznato je da teški metali (živa. a naročito su štetne za reproduktivne sposobnosti kod riba. koja se izračunava iz potrošnje oksidacijskoga sredstva nužnoga za potpunu razgradnju organske nerazgradive tvari.13. a količina razgradive organske tvari je izražena kao sedimentna potreba za kisikom (eng.Primjer.

arsen i molibden je dokazano da u većim količinama ispoljavaju toksičko djelovanje. problemi u rastu kod manjka nikla. a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško rastvorljivi karbonati. kadmij.mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu. Najčešće je pitanje toksičnosti zapravo samo pitanje količine. Kruženje teških metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podliježu. naročito enzimima postupak koji se naziva biometilacija. živa. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi. Grane industrije koje emituju teške metale Industrijska grana Papirna industrija Petrohemija Proizvodnja hlora Industrija gnojiva Željezare i čeličane Cd + + + + Cr + + + + + Cu + + + Hg + + + + + Pb + + + + + Ni + + + Sn + + + Zn + + + + Teški metali mogu u vidu finih čestica prašine dospjeti u atmosferu. Kod nekih elemenata.30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaćaju poteškoće od strane gastrointestinalnog trakta. Kod drugih elemenata kao što su olovo. U količinama od 25 . 21 . Tabela 5. sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina. olova. srčana i bubrežna oštećenja. centralnog atoma vitamina B12 koji je neophodan u stvaranju eritrocita kreće oko 0. Ostali elementi kao npr. kao što su arsen i nikl. a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. odakle se talože u vodama i tlu. su u bilo kojoj količini otrovni. hroma i selena. Tako se dnevna neophodna količina kobalta.1 mikrogram. Posebnu toksičnost ispoljavaju metaloorganski spojevi žive. dijabetes kod manjka hroma. Najbolji primjeri su anemija kod manjka željeza. talij. raste koncentracija metalnih jona u vodi. Toksičnost teških metala se naročito pojačava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s biološki aktivnim tvarima.

Ime mu dolazi od grčke riječi arsenikon za zlatni auripigment (As2S3). godine otkrio Albertus Magnus (Njemačka). Većina ekoloških problema. Sve veća prisutnost teških metala u vodama najveća je posljedica široke upotrebe u industriji. te upotrebom produkata arsena u obliku pesticida i 22 .Povišena koncentracija teških metala može biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja. veličine čestica. koji je znatno mobilniji i toksičniji. karakteristike samog akvifera i dr. Javlja se u dva valentna stanja.1. kao i sama pojava arsena u vodi. Arsen Arsen je 1250. Co. nadbubrežne žljezde. pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Najčešći primjeri su različite vrste alergija. Dopuštene koncentracije teških metala u vodi za piće: Metal As Cd Pb Hg U. dok je u redukovanim uslovima sa smanjenim redukcionim potencijalom (duboke podzemne vode i sedimenti). Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize. Ni. prirodnim vodama i organizmima. Tabela 6.teški metali (Mn. sadržaja organskih materija. a u žena smetnje u funkciji žutog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca. što se može negativno odraziti na plodnost. štitnjače. Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka. pri čemu izazivaju njegov manjak. Korijen riječi se može naći i u arapskom nazivu za auripigment . emisiju plinova nastalih sagorijevanjem fosilnih goriva. biološke aktivnosti.S Environmental Protection Agency (EPA) 50ppb (2ppb)** 5ppb 20ppb 2ppb Canada 50ppb (25ppb)** 5ppb 10ppb 1ppb World Helth Organization (WHO) 50ppb (10ppb)** 5ppb 50ppb (10ppb)** 1ppb 3. Arsen (As) je hemijski element koji se nalazi u atmosferi. Valentno stanje i oblici arsena u vodi zavise od više faktora: redoks potencijala i pH vrijednost vode. Neorganska jedinjenja arsena su kancerogena pa su više opasna za organizam od njegovih organskih jedinjenja.az-zernikh. uglavnom prisutan trovalentan arsen (As(III)-arsenit). jajnika i testisa. Nije zanemariv niti utjecaj čovjeka kroz rudarsku industriju. kao trovalentan i kao petovalentan. Cd. Fe. Arsen se može naći u podzemnim i površinskim vodama i to najčešće u obliku svojih jedinjenja. stijenama. U teške metale spadaju : U drugu grupu ubrajaju se d-elementi . Zn. biološke i vulkanske aktivnosti. Hg). U površinskim vodama bogatim kisikom najčešće je prisutan petovalentni arsen (As(V)-arsenat). Cu. tlu. Nisu razgradivi i uspješno se imbolizuju u tlo i vodene sedimente. posljedica je prirodnih procesa kao što su otapanje.

Meksiko.herbicida čija je primjena bila raširena posljednjih desetljeća. Voda za piće uzima se iz raznih izvora. Kina. Akutno trovanje arsenom dovodi do promjena u centralnom nervnom sistemu. mora) te podzemna voda (izvori.01 mg/dm3.. Argentina) od 140 do 300−1gL te u nekim dijelovima SAD-a i Japana. 23 . Od svih izvora. arsen se u organizam najviše unosi hranom (neorganski arsen oko 25% i organski oko 74%). Tajvan) s 400 do 3400−1gL . gastrointestinalnom i respiratornom sistemu kao i na koži. noktima.05 mg/dm3 smanjena na 0. mučninom i promjenama na koži. Tako je zabilježena najviša koncentracija od 8. Proizvodi arsena još i danas se često rabe u drvnoj industriji pri zaštiti drvenih predmeta. jetri i bubrezima. 3. poznata još i kao tekuće srebro. površinska voda (rijeke. Hronično trovanje manifestuje se opštom mišićnom slabošću. Najviše koncentracije arsena u vodi zabilježene su u zemljama jugoistočne Azije (Indija.2. Živa Živa (lat. Narandžasta boja potiče od precipitata željezo oksihidroksida koji nastaje prilikom izlijevanja podzemne vode u rijeku. Međutim. Hg). polineuritisom („arsenaski polineuritis”).59. atmosferska ili oborinska voda. Koncentracije arsena pronađene u podzemnim vodama u nekim dijelovima uvelike prelaze maksimalno dopuštene koncentracije. ovisno o lokalitetu. arsen u vodi za piće ima najveći utjecaj na širu populaciju i ljudsko zdravlje. hydrargyrum. skupine periodnog sistema elemenata atomskog broja 80 i relativne atomske mase 200. a mnogo manje vodom i zrakom. Poslije apsorpcije arsen se deponuje u jetri. a negativno utiče i na nervni sistem.pigmentacijom kože. Arsen je svrstan u Grupu 1. arsena i mangana. osim u blizini industrijskih izvora.5−1gL u termalnim vodama Novog Zelanda. a. jezera. inaktivacijom različitih enzima te pojavom keratoza i raka pluća. gubitkom apetita. Zbog toga je granična vrednost za arsen u vodi za piće koja je ranije iznosila 0. Arsen šteti srcu. Visoke koncentracije arsena u vodi zabilježene su na područjima s termalnom aktivnošću. Može da izazove rak pluća i bubrega. a naročito u keratinskim tkivima. bubrezima. plućima. Upotrebom ovakve vode za piće dolazi do unosa arsena u organizam koji se manifestira povećanom koncentracijom arsena u krvi. može izazvati komu. Bangladeš.. također. Više od 50 miliona ljudi na području Bangladeša zatrovano je konzumiranjem vode s masenom koncentracijom arsena od 1−1gL . je element 12. a u količini od 70-180 mg/dm3 dovodi do smrti. i kod stanovništva koje dugo koristi vodu za piće sa visokim koncentracijama arsena. i uglavnom se javljaju kod visoke profesionalne izloženosti arsenu. Trovanje kože manifestuje se hiper. želucu. hiperkeratozom. zatim u zemljama jugoistočne Amerike (Čile. slezeni. Voda sadrži visoku koncentraciju željeza. Milioni ljudi danas troše vodu za piće u kojoj se arsen nalazi u povišenim koncentracijama. bunari). Filipini. kosi. što znači da je dokazano kancerogen za čovjeka.

govorimo o antropogenim izvorima žive kao što su izgaranje fosilnih goriva. te iz spalionica otpada gdje potječe iz baterija i fluorescentnih cijevi (količina od 5 x 104 tona žive na godinu). eksplozive. nalikuje više kositru nego srebru. onečišćena tla do 0. no s udisanjem para je upravo suprotno: budući da lako isparava. HgS. hemijski je otporna gotovo poput plemenitih metala (ima pozitivan standardni elektrodni potencijal). mjestu po zastupljenosti među hemijskim elementima.2 ppm 40 ppt 2-10 ng/m³. cinabarita. u farmaceutskoj industriji. S prosječnim udjelom od 0. Tablica 7. Živu nastalu iz prirodnih izvora možemo naći u biosferi kao rezultat erupcije vulkana. prerađivanje nafte. prvenstveno zbog golemog prirodnog unosa iz vulkana.083ppm u Zemljinoj kori nalazi se na 65. dakle. Tome se još dodaje otpuštanje žive ljudskim djelovanjem: izgaranjem ugljena i plina. Ako čovjek utječe na akumulaciju žive u atmosferi. ona je najteža tekućina. odlaganje baterija i fluorescentnih lampi. u kišnici 2-5 ppt Glavni problem žive je. poput olova. Živa u okolišu Okoliš Zemljina kora Tlo Morska voda Atmosfera Količina 0. nalazišta rude do 1500 ng/m³. Živa se u prirodi pojavljuje samostalno. njezina široka upotreba i to prije svega u industrijskoj proizvodnji. a ubrajao se među najveća nalazišta žive u svijetu). a lom joj je zrnat.5 ppb. Pomalo neobično. erozije tla te bakterijske razgradnje organskih živinih spojeva (količina od 1 x 105 tona žive na godinu). Pod tlakom se lako deformira. Ima sedam izotopa od kojih se živa-202 javlja u izotopskoj smjesi sa 30% udjela. U većini spojeva je jednovalentna ili dvovalentna. Najvažnija nalazišta živine glavne rude. u elektrotehnici. kada je riječ o zaštiti okoliša.Elektronska konfiguracija atoma žive je [Xe] 4f145d106s2. otapa mnoge metale i s njima stvara legure – amalgame (osim sa željezom). a karakterizira ju i velika napetost površine. a živa-200 sa 23%.1-0. Čvrsta živa je svjetlija od tekućine. a niti jedan nije radioaktivan. Živa se koristi za izradu legura koja imaju veliku upotrebu za mineralne boje. pri dobijanju zlata. jesu Almaden u južnoj Španjolskoj i Idrija u Sloveniji (rudnik koji je više godina zatvoren. gutanje tekuće elementarne žive ne predstavlja rizik za zdravlje. U elementarnom stanju živa je otrovna u obliku pare ili veoma sitnih kapljica. Živa kruži različitim dijelovima okoliša (Tablica2). živine pare se mogu lako 24 . Elementarna živa pri sobnoj temperaturi je jedini tekući i hlapljivi metal. medicinski otpad.08 ppm 0. plinovi i otpad nuklearnih reaktora. ali tvori i veliki broj spojeva.

Prvi znaci trovanja živom su. smetnjama u probavi i na kraju teškim oštećenjima živčanog sistema. Visoke koncentracije pronađene su u velikim grabežljivim ribama kao što su morski psi. a najveća dopuštena koncentracija organoživih spojeva u zraku je 0. ali je vežu i slobodne molekule cisteina. i u morskim sisavcima. iz probavnog trakta ili kroz kožu.01 mg/m3.apsorbirati u plućima. brancina. tegobe pri disanju.). U organizmu živu vežu molekule bjelančevina preko tiolne skupine (-SH).2. sabljarke. legirana s metalima kao amalgam primjenjuje se u zubarstvu (iako sve manje jer je zamjenjuju kompozitni polimerni materijali). tuljanima i kitovima. glavoboljama. U nekim zemljama. jegulja.1. toksičnost metal-živinih spojeva je veća s obzirom na anorgansku živu. Može nastati iz raznih oblika žive djelovanjem bakterija. u riječnim ribama poput štuka. Svaki korak u prehrambenom lancu povećava koncentraciju metal-žive u organizmu (pojava je poznata pod nazivom bioakumulacija).1 mg /m3 zraka. Riba i proizvodi od ribe su glavni. živa se u početku razmjerno brzo izlučuje iz organizma urinom. elektrohemiji i hemijskoj industriji. 25 . razdražljivost.05 mg/m3 živinih para u zraku uz osmosatno radno vrijeme. uglavnom. Metil -živu u vodenom okolišu prvenstveno nalazimo u ribama i morskim sisavcima. Kao i kod drugih alkil. velike tune. Od organometalnih živinih spojeva. Metil-živa Metil živa upotrebljava se u elektrotehnici. doza i manja od 0. centralnom nervnom sistemu. a zatim sve sporije. 3. Živine pare jako su otrovne i udisanjem mogu izazvati trovanja koja se u početku očituju u lakom krvarenju zubnog mesa. suhoća usta i grla. metal-živa zauzima posebno mjesto prema izloženosti faune i ljudske populacije njome. drhtavica. pa zbog toga koncentracija žive u zraku ne smije prelaziti 0. Općenito. ako ne i jedini izvor metal-žive prisutne u ljudskom tijelu. Ako živa dospije u krv iz pluća. grčevi. Nakon trovanja živinim parama. 1997. Isti su i znaci trovanja živinim spojevima. Ona je snažan neurotoksin. te se prema njoj treba odnositi s izrazitom pažnjom. kao što je Velika Britanija. jetri. za proizvodnju pesticide. Sastavni je dio laboratorijskih i mjernih instrumenata. Znaci trovanja živom u krvi javljaju se pri koncentraciji 3-11 μg na 100 ml. pa tako njezina koncentracija u velikim grabežljivim ribama može dosegnuti razinu milijun puta veću od razine u vodi. bol u prsima. žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem i u kostima.živinih spojeva. dopušta se najviše 0.5 grama topljivih živinih spojeva može biti kobna pri trovanju preko probavnog sistema. a pri teškom trovanju žive nastaje gubitak pamćenja. kasnije u slabosti pamćenja. nakuplja se u bubrezima. oduzetost i smrt (Gerstner. nepreciznost u pokretima ruku i prstima i probavne tegobe. upala desni.

a topljiv je samo u oksidirajućim kiselinama. izaziva poremećaje u mentalnom razvoju djece.1 do 3. Istraživanja u Ontariju. a prije se koristilo u proizvodnji vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. tiofilnost). netopiv u vodi OLOVO – potiče od olovnih cijevi. Smatra se slabim tehničkim metalom jer ima nisko talište. godine prije Krista). tvrdoće i vremena zadržavanja vode u cijevima. a u Glasgovu. a količina olova u vodi za piće može se smanjiti kontrolom korozije i podešavanjem vrednosti pH vode u sistemu za distribuciju. je recimo koncentracija olova u 40% ispitivanih uzoraka vode dostigla vrijednost od oko 10 μg/dm3. Proteini zaduženi za transport ovaj kompleks prepoznaju kao metionin. 3. Ime je dobio od latinske riječi plumbum što znači tekuće srebro. Olovo u vodu može dospjeti iz lemljivih spojeva cijevi. utezima na udicama. pokazala su da voda za piće sadrži od 1. mutno sivi metal koji potamni na zraku od stvorenog zaštitnog sloja oksida i karbonata. To je mekani. zaštitnim oblogama od vrlo prodornog gama zračenja. 26 . mekan. Netopljiv je u sulfatnoj kiselini do masenog udjela 80% zbog stvaranja netopljivog PbSO4.Koncentracija se povećava jer se metal-živa brže akumulira u organizmu nego što se uspije izlučiti. koji se. streljivu. temperature. Kanada. atomski (redni) broj mu je 82. Otporan je na koroziju. OLOVO iz vodovodnih cijevi. Do 80-tih godina XX stoljeća upotrebljavale su se većinom olovne instalacije. beta i gama zraka pa se zato koristi kao zaštita protiv radiacije. Olovo ima sposobnost "upijanja" alfa. Cistein sadrži sulfurhidrilne (tiolne) –SH skupine s kojima živa stvara jake kovalentne veze (tzv. a atomska masa mu iznosi 207. Spojevi su mu također otrovni ako se unesu u organizam. kisika. Olovo je kumulativni otrov koji ozbiljno utječe na centralni nervni sistem. Zbog ove mimikrije lako prolazi tijelom i krvotokom dospijeva do mozga. Najčešće olovne rude su cerusite (PbCO3) i anglesite (PbSO4).Olovo je poznato od davnih vremena (~ 1000. Škotska. vrijednosti pH. još uvijek dodaje benzinu kao antidetonator. spontane pobačaje i smrtnost djece. Olovo Olovo je hemijski element koji u periodnom sistemu elemenata nosi simbol Pb. probleme u psihičkom i fizičkom razvoju.3. Apsorbira je probavni trakt. Olovo je vrlo otrovan metal. Najveća upotreba olova je u akumulatorima. a kod fetusa lako prelazi placentu. nažalost. Olovo u vodi za piće potiče iz olovnih vodovodnih cijevi. Danas olovo možemo naći skoro svugdje. mekan je i slabo provodi struju. kao što je nitratna. Visoke koncentracije olova mogu uzrokovati zatajenje rada bubrega. Olovo u vodi izaziva visoki krvni tlak. utezima na kotačima. Metal sivkasto plave boje. visoki krvni tlak kod odraslih. Kompleksira se s aminokiselinom cisteinom i proteinima koji sadrže cistein.2(1). Brzina rastvaranja olova iz olovnih cijevi zavisi od: koncentracije hlorida.7 μg/dm3. Koristi se u industriji boja te u naftnoj industriji za dobivanje tetraetil-olova. PVC cijevi koje sadrže olovnu komponentu ili iz česme odnosno kućnih priključaka i armature. naročito opasan zbog svog kumulativnog efekta. Istraživanja pokazuju da izlaganje olovu može utjecati na inteligenciju.

ali nažalost. a nerijetko se i ruše zgrade u kojim je zabilježena enormna kontaminacija olovom. Javno zdravstvo. Kada dođe do pune manifestacije trovanja pojavljuju se simptomi i u drugim organskim sistemima. Liječenje se provodi primjenom soli kelata. Napominjemo da za određivanje olova u tijelu postoji jednostavan test. te pojave naslaga na zubnom mesu i epifizama. nažalost. gubitak apetita i kolike s opstipacijom su simptomi crijevnog trovanja. poprilično stari vozni park. te nedostatak dječjih igrališta našu djecu stavljaju u poziciju najizloženijeg dijela populacije. nije prepoznalo ovaj problem iako je izloženost olovom vrlo izražena. Nekontrolirani uvoz dječjih igračaka.1mg. više se praktično ne može odstraniti. Slabost živaca koji inerviraju ekstenzorne mišiće karakterizira živčani tip trovanja. u eritrocitima se nalaze karakteristična zrnca (bazofilno punktirani eritrociti. Stoga dolazi do anemije uz istodobno pojačano izlučivanje dehidrastaze. a u perifernoj krvi nailazimo na veliki broj nezrelih eritrocita. Jednostavnom računicom dolazimo do zapanjujućeg broja od 20 hektara zagađenog tla na dionici puta dugoj 1 kilometar. sve dok Ministarstvo zdravstva ne donese odluku o nužnosti njegova provođenja ostaje tek na nivou mogućnosti. Na snazi su zakonski propisi koji definiraju sastav materijala koji se koristi u građevinarstvu. vrlo rijetko u obliku akutnog trovanja kada se slučajno unesu velike količine. 4. Mučnina. Prvi simptomi trovanja pojavljuju se na krvotvornim organima zbog djelovanja olova na enzim koji sudjeluje u sintezi hemoglobina u eritrocitima.Maksimalno dopuštena koncentracija olova u Republici Hrvatskoj po metru kubnom je 0. najviše u kostima gdje ostaje cijeli život. Uz već navedeno uslijed trovanja olovom može doći do oštećenja bubrega. Alarmantan je podatak da je tlo sto metara lijevo i desno od autoputa značajno kontaminirano teškim olovom i njegovim solima. te porfirina i željeza mokraćom. koje se hemijskim putem vežu za olovo u spoj koji se može odstraniti iz organizma mokraćom. te komom. Trovanje olovom nastaje tek nakon dugotrajnog unosa malih količina olova u organizam. Olovo se akumulira u organizmu. vrtoglavicom. U SAD-u i zapadnim zemljama Europe je trovanje olovom prepoznato kao značajan javno zdravstveni problem. Na mjestima gdje nije došlo do izgradnje hemoglobina. konvulzijom pa i smrću u teškim slučajevima. OSNOVNE METODE I PROCESI PREČIŠĆAVANJA ZAGAĐENIH VODA Prečišćavanje zagađenih voda može se vršiti: (1) Mehaničkim 27 . Kada se olovo jednom unese u organizam. Kod akutnog trovanja se zbog velikih količina unesenog olova često javlja encefalopatski tip s izraženim glavoboljama.

4. Sita. taložnik za pijesak. njihovo preopterećenje i niska produktivnost. smeće. Raspored za ovu fazu tretmana zagađene vode najčešće je sa slijedećim redoslijedom: rešetka. metalni dijelovi. taložnici za pijesak (pijeskolovi). Količina otpadaka koji se zadržavaju rešetkama zavisi od vrste zagađene vode i širine otvora među šipkama reštke. Također. mjerač protoka. šljunak. izlučevine) sa eventualno potrebnim drobljenjem.1. bazeni za prethodnu aeraciju i separatori (odvajači) masti i ulja. separator masti i ulja. staklo).(2) Biološkim (3) Hemijskim i (4) Fizičko-hemijskim metodama. kominutori (drobilice). kao i dio materija u koloidnom stanju. 28 . bazen za prethodnu aeraciju. papir. 4. za cilj ima uklanjanje grubih sastojaka koji mogu začepiti ili oštetiti pumpne uređaje. onda je osim preliminarnog prečišćavanja potrebno izvršiti jos i dezinfekciju efluenta. Preliminarno prečišćavanje podrazumjeva uklanjanje ili redukciju krupnih suspendovanih i plivajućih čvrstih materija (drvo. nepovoljno uticati na ostale faze prečišćavanja i narušiti estetski izgled vodnog recipijenta. Ako je recipijent predviđen za kupanje.1. kao i uklanjanje prekomjernih količina ulja i masti. Za preliminarno prečišćavanje koriste se grube i fine rešetke. Na njima se zadržava 6-30l/st/g različitih materijala.koja se koriste za prečišćavanje zagađene vode slična su onima za pripremu vode za piće. Kod mehaničkog prečišćavanja razlikujemo preliminarno i primarno prečišćavanje.1. zatim uklanjanje težih neorganskih materija (pijesak. u ovoj fazi prečišćavanja vrijednosti BPK snižava se za 5-10%. Mehaničko prečišćavanje Mehaničkim ili fizičkim postupkom prečišćavanja odstranjuju se iz zagađenih voda nerastvorene materije. pumpna stanica. Kad se kao recipijent koristi velika rijeka ili otvoreno more. onda je dovoljno izvršiti samo preliminarno prečišćavanje. a suspendovane materije ukljanjaju 1020%. prije konačne dispozicije efluenta. Rešetke –služe za zadržavanje plivajućih predmeta. Osnovni zadatak mehaničkog prečišćavanja zagađene vode sastoji se u tome da se onemogući zastoj rada narednih objekata postrojenja. Preliminarno prečišćavanje Kao prvi stadij mehaničkog prečišćavanja. prije svega krupnija suspenzija.

kod trajanja aeracije od 30 minuta. u zavisnosti od efikasnosti pojedinih objekata. teških metala.Mjerač protoka. 4. U fazi biološkog prečišćavanja.Lociraju se na svim postrojenjima. moguće je postići sniženje BPK zagađenih voda u granicama 35-95%. jer dobijeni efluent poslije prvog stepena prečišćavanja još uvijek sadrži veliki dio biološki razgradljivih materija (u rastvorenom i koloidnom obliku) i preveliku količinu suspendovanih materija. Taložnici za pijesak . fabrika za preradu mesa i ostalih prehrambenih industrija.3. kožara.2. uglavnom mineralnih sastojaka (pijesak. Zbog toga se separator masnoća. Temelji se na tome da se zagađeni fluid dovede u bazen u kojem je brzina tečenja smanjena. fosfora. kao i iz hemijskih i petrohemijskih tvornica. pješčani filteri (polja filtracije) i stabilizacione lagune (kanali). 4. pesticida. Hemijsko prečišćavanje Korištenje hemijskih i drugih sličnih postupaka za prečišćavanje zagađenih voda praktikuje se radi povećanja efekta izdvajanja suspendovanih i koloidnih materija. Taloženje je u stvari osnovni način prečišćavanja zagađenih voda.1. objekti sa aktivnim muljem.60% suspendovanih materija. što omogućava izdvajanje suspendovanih čestica (pomoću gravitacione sile) i njihovo taloženje na dno bazena. To se postiže uduvavanjem komprimiranog vazduha u količini.prethodna aeracija sastoji se u ubacivanju vazduha u zagađenu vodu u trajanju 20-30 minuta. i to ispred primarnih taložnika. Biološki procesi prečišćavanja baziraju se na aerobnoj dekompoziciji ili oksidaciji organskih materija. Biološko prečišćavanje Biološko ili sekundarno prečišćavanje zagađene vode ima za cilj da se u što većoj mjeri uklone biološki razgradive organske materije. 29 .služe za izdvajanje težih. Razlog tome je što u nizu slučajeva mehaničkim (preliminarnim i primarnim) prečišćavanjem nismo u stanju zadovoljiti uslove postavljene od vodoprivrede u pogledu zaštite voda od zagađenja. kao i pjeskolov. obično 0. Separatori masti i ulja – Male količine masti i ulja. kao i 40. 4. pepeo).2.na postrojenjima za prečišćavanje postavljaju se radi redovnog praćenja promjene protoka zagađenih voda. Primarnim prečišćavanjem BPK snižava se za oko 35%. Objekti u kojima se vrši biološko prečišćavanje su: prokapni biofilteri. Bazen za prethodnu aeraciju. kao i na anaerobnoj razgradnji. Primarno prečišćavanje Zadatak primarnog prečišćavanja sastoji se u tome da se procesom sedimentacije (taloženja) ukloni iz zagađene vode najveći dio taložljivih čvrstih materija. azota. na površini vodotoka sprječavaju difuziju vazduha. deterdženata. postavlja skoro na svakom postrojenju za prečišćavanje zagađenih voda jer se u njima mogu uvijek naći masnoće iz klaonica. pa se smanjuje proces prečišćavanja.75l vazduha na 1l zagađene vode. bez obzira na to o kakavom se sistemu kanalizacije radi. naročito mineralnih.

a obavlja se preko kontaktnog bazena. (5)Hemijska precipitacija. Pored osnovnih metoda u prečišćavanju zagađenih voda koriste se i posebne (dopunske) metode kao: (1) Miješanje i aeracija. koja se koristi ili može biti korištena kao izvorište za snadbijevanje vodom za piće ili u rekreacione svrhe. (6)Reverzna osmoza 4. to je potrebno izvršiti i naknadno. popunjenje rezervi podzemnih voda).Pošto sa mehaničkim i biološkim prečišćavanjem nismo u stanju postići kvalitet efluenta u svakoj situaciji.tercijarno prečišćavanje. desorpcijom amonijaka. (3) Koagulacija i flokulacija. Laboratorijska praksa pokazuje da je dezinfekcija uspješna ako se u efluentu poslije 15 minuta kontakta hlora sa vodom nađe 0. ili zbog uslova recipijenta (malovodni vodotoci. koagulacijom i flokulacijom. Tercijarno prečišćavanje vrši se: kroz brze pješčane filtere. U prečišćavanju zagađenih voda koriste se osnovni procesi operacije: (1) Zadržavanje na rešetkama plivajućih čvrstih materija i eventualno njihovo drobljenje. voda za hlađenje. onda se zahtijeva takav tretman koji ce uništiti patogene organizme i smanjiti opasnost po zdravlje korisnika ovakvog recipijenta. (2) Taloženje. (4)Sorpcija. dezinfekcija. ionskom izmjenom.5mg/l.4. Kad efluent treba ispustiti u neku rijeku. (2) Flotacija (separacija masti i ulja) (3)Filtriranje. adsorpcijom zagađenja na aktivnom uglju. Dezinfekcija vode Primarnim i sekundarnim metodama prečišćavanja ne mogu se iz zagađene vode potpuno ukloniti sve patogene bakterije koje su u njoj uvijek potencijalno prisutne. Proces dezinfekcije najčešće je putem hlorisanja. ribnjaci. 30 .5 mg/l rezidualnog hlora. (5) Proces sa aktivnim muljem. Količna hlora potrebna da se obezbijedi rezidualni hlor od 0. elektrodijalizom. (4) Proces biofiltracije. jezera) ili zbog ponovne upotrebe efluenta (irigacije. u većini efluenata primarne sedimentacije kreće se 12-25 mg/l.

Za uklanjanje arsena iz vode za piće primjenjuje se nekoliko metoda: 1) koagulacija arsena sa željezovim i aluminijevim solima. Česta je pojava da zagađena voda postane septična ili izvor smrada na mjestu dotoka u postrojenje za prečišćavanje. samo ako se koriste normativi. praksa je da se takva zagađena voda hloriše prije dovođenja u primarni sedimentacioni tank. Tabela 8. Primjena hlora za dezinfekciju efluenta utiče na smanjenje itenziteta autopurifikacije u recipijentu.5. dotoku) 20-25 8-15 5-8 4-6 Doza 4-6mg/l dovoljna je za spriječavanje neprijatnog mirisa. rastvorenih materija. Doza se obično kreće 2-5mg/l. inače doza hlora će zavisiti od Ph vrijednosti efluenta. temperature i vremena kontakta. Metode određivanja i uklanjanja arsena iz vode Osim toksičnosti arsena. 3) absorpcija na aktivnom ugljenu. i onda se postepeno doza smanjuje do potrebnog minimuma.Za fekalne vode utvrđeno je da će doze hlora biti dovoljne da se obezbijedi rezidualni hlor potreban za dezinfekciju. Metode određivanja arsena Za određivanje arsena u vodi za piće postoji nekoliko metoda od kojih se najčešće koriste sljedeće: 31 . U radu su prikazane i mogućnosti uklanjanja arsena pomoću kućnih sistema za prečišćavanje vode. u ovom diplomskom radu su opisane najčešće metode određivanja arsena: spektrometrijska sa srebrovim dietiltiokarbonatom i hidridnom tehnikom atomskog apsorpcijskog spektrometra. Da bi se spriječilo širenje neprijatnog mirisa za vrijeme procesa prečišćavanja. 4. 4) ionska izmjena i dr. Doze hlora za dezinfekciju efluenta Vrste efluenta Efluent poslije primarnog prečišćavanja Efluent poslije filtera prokapnika Efluent poslije procesa sa aktivnim muljem Efluent poslije pješčanog filtera Doza hlora(mg/l) (bazirano na sred. Normalno je da se počne sa prilično visokom dozom hlora (10mg/l) za brzo uništavanje mirisa. što zahtijeva prethodnu analizu ove aktivnosti. 2) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza).

Granica detekcije arsena je 1mgL-1 . Nastali arsin strujom dušika prelazi iz redukcijske boce u skruber gdje se nalazi staklena vuna impregnirana s otopinom olovnog acetata. 2) koagulacija arsena sa željeznim i aluminijevim solima.  spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i elementarnim cinkom. nakon oksidacije kiselinom organskih i anorganskih spojeva arsena u arsen(V) izvrši se kvantitativna redukcija As(V) u As(III) pomoću kalijeva jodida ili kositrovog(II) klorida te pomoću cinka i kloridne kiseline u plinoviti arsin. Apsorpcija dobivenog crveno ljubičastog kompleksa mjeri se spektrometrijski na valnoj duljini 540 nm. Metodom je moguće odrediti arsen u koncentraciji od 1-100mgL-1 .  atomska apsorpscijska spektrometrijska metoda s borhidridom.).4mgL-1 .5mgL-1 . Metode uklanjanja arsena Za uklanjanje arsena iz vode za piće primjenjuje se nekoliko metoda: 1) ionska izmjena. jednostavne i s minimalnom količinom rezidualnog arsena koja mora odgovarati nacionalnom Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Uspješno uklanjanje arsena iz vode za piće zahtijeva oksidaciju arsena (III) u arsen (V). te anodna “stripping” voltametrija s granicom detekcije arsena od 0. spektrometrijska metoda sa srebrovim dietilditiokarbamatom i borhidridom. Ovom metodom moguće je odrediti arsen u koncentraciji od0. a opseg detekcije je moguće proširiti razrjeđivanjem uzorka. Pri tome se razvija crvena boja čiji se intenzitet mjeri na 520 nm. Nastali arsin se odstranjuje iz otopine aeracijom s dušikom u vodikov plamen. Operacije koje se provode u svrhu uklanjanja arsena moraju biti bezopasne u odnosu na standarde za vodu za piće. pri čemu se arsenit koji ima trovalentni arsen reducira otopinom borhidrida u arsin 3 AsH u području pH 6. gdje se određuje apsorpcijom na 193. a nakon toga u apsorpcijsku cijev koja sadrži srebrov dietilditiokarbamat i morfolin otopljene u kloroformu. učinkovite. Moguća je I pretvorba arsena u arsin pomoću natrijeva borhidrida u otopini kloridne kiseline. za određivanje arsena primjenjuju se i sljedeće suvremene metode: induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s masenom spektrometrijom (IPC/MC) s granicom detekcije arsena od1. 4) absorpcija na aktivni ugljen i druge. dok je veće koncentracije moguće odrediti razrjeđenjem uzorka.7 nm.1.20mgL-1 .1mgL-1 . plinska hidridna atomska apsorpcija s granicom detekcije arsena od0. Osim navedenih klasičnih metoda. Za sve nabrojane tehnike postoje određeni zahtjevi.2005. nakon redukcije u arsen(III) te redukcije s nascentnim vodikom u kiseloj otopini nastaje plinoviti arsin koji se apsorbira u otopini srebrovog dietilditiokarbamata u kloroformu ili piridinu. 32 . grafitna termička atomska apsorpcijska spektrometrija s granicom detekcije arsena od 0.5mgL-1 . induktivno spregnuta plazma u kombinaciji s atomskom emisionom spektrometrijom (IPC/AES) s granicom detekcije arsena8mgL-1 . 3) membranski procesi (nanofiltracija i reverzna osmoza).(Stanić &Kuleš.

Najučinkovitije su dvije vrste aktivnog ugljena pod komercijalnim imenom D-X I DXI. učinak uklanjanja As(V) približava se vrijednosti od 99 %. Učinkovitost metode ovisi o nekoliko veličina: pH vrijednosti. uklanjanje arsena moguće je upotrebom aktivnog ugljena. Pri optimalnim uvjetima pH i količine željeznih iona. Tijekom flokulacije arsen se adsorbira na ione željeza i aluminija koji se talože. Prednost metode je učinkovito uklanjanje arsena(III) kao i arsena(V) uz optimalnu pH vrijednost bez upotrebe drugih hemikalija. Najčešće upotrijebljeni oksidansi dosada su kalijev permanganat i Fentonov reagens s taloženjem. hipokloriti. fosfati. vrsti aktivnog ugljena kao i ukupnoj koncentraciji arsena u vodi. Postupak je moguće primjenjivati i u slučaju analize arsena(III) i arsena(V). Ionska izmjena je metoda kojom se učinkovito uklanja arsen(V) anionskom izmjenom na smoli izmjenjivača. Otopljene tvari u vodi kao npr. Od absorpcijskih metoda. Pri kombinaciji ove dvije soli u obradi pitke vode primarno je koaguliranje čestica i koloida u vodi. dok arsen(III) prolazi kroz kolonu. Na postupak izrazito utječe prisutnost dvovalentnog željeza koje povećava udjel uklonjenog arsena. uz pH 4–5. 33 . Od taložnih metoda najčešće se primjenjuje metoda koagulacije arsena sa željeznim i aluminijevim solima (3 FeCl i Al SO H O 2 4 3 2 ( )´6 ). Nedostatak ove metode je relativno nizak kapacitet. Ispitivanjem je dokazano da prirodne organske tvari u vodi mogu smanjiti učinkovitost uklanjanja arsena. dok je ista vrijednost za udjel As(III) puno niža. Adsorpcijski mehanizam temelji se na nastajanju specifičnih hemijskih veza. Medij je posebno razvijen za uklanjanje tragova različitih elemenata. Djelotvorni oksidansi su slobodni klor. koagulacijom i filtracijom. Uklanjanje arsena pomoću željeznog hidroksida kombinirana je absorpcijsko taložna metoda koju je uzorno razvila njemačka tvrtka GEH Wasserchemie GmbH & Co proizvodnjom granuliranog željeznog hidroksida registriranog pod komercijalnim imenom GEH®. pri srednjoj vrijednosti pH. Nedostatak te metode je flokulacijom nastali mulj s visokim udjelom arsena (oko 10 %) koji treba odvojiti kao toksični otpad. Količina uklonjenog arsena pri jednakim uvjetima je oko 80 do 90 %.ukoliko je masena koncentracija arsena u neprerađenoj void od 100 -1000mgL-1 . Nastali talog uklanja se na pješčanim filtrima. Koncentracija zaostalog arsena u vodi nakon prolaska kroz aktivni ugljen je oko 10mgL-1 . oko 50 do 60 %. teški metali i huminske tvari također mogu biti adsorbirane na nastali talog i na taj način uklonjene iz vode. Aluminijeve soli manje su učinkovite pri istim pH vrijednostima u odnosu na željezne soli. oksidacijskih nusprodukata te ostalih oksidacijskih anorganskih i organskih sastojaka vode. Regeneracija aktivnog ugljena moguća je jakim kiselinama ili jakim lužinama. permanganat i vodikov peroksid/ Fe2+ (Fentonov reagens). Za učinkovitije uklanjanje arsena potrebno je izvršiti predtretman s oksidansom koji oksidira As(III) u As(V) i povećava učinak željeznog klorida u koagulaciji i količinu uklonjenog arsena.Oksidacija se može obaviti na različite načine gdje u obzir treba uzeti da u obradi pitke vode postoji ograničen popis kemikalija zbog zaostatka kemikalija u vodi. među kojima i arsena.

U strukturi potrošnje vode najveći su potrošač bila kućanstva. Ispitivanja koja su provedena s vodom vodoopskrbnog sistema grada. koja su u 2009. oko 95 %. Kružni sistemi za dodatno prečišćavanje vode nazivaju se i sistemi za prečišćavanje vode na mjestu potrošnje. U odnosu na 2009. kao i kućni sistem za prečišćavanje na bazi reverzne osmoze koji sadrži 5 filtracijskih stupnjeva MULTIPLEX/ BP/5TM. za ukupno zahvaćene vode bile su veće za 3%. primjenom filtra s granuliranim ugljenom tvrtke “Univesal Aqua Technologies. ali pri različitim pH vrijednostima i to za arsen(V) pH od 3–6. Pri uklanjanju arsena(III) i arsena(V) pogodne su dvije metode i to reverzna osmoza (RO) i nanofiltracija (NF) uz prethodnu oksidaciju. na to utječe veličina i naboj molekula te brzina protjecanja vode kroz sistem. s predfiltrom od 5mm. a NF od 40 do 74 %.2005. a za preuzete vode bile su veće za 97%. iskazane vrijednosti u 2010. Uspješna primjena membranskih metoda pri uklanjanju arsena ovisi o pravilnom izboru membrane koja mora odgovarati karakteristikama vode koja se obrađuje.. iz vodotoka 43 699 000 m3. Iz podzemnih je izvorišta bilo zahvaćeno 296 784 000 m3. Inc. 3 U 2010. U 2010. Primjer distribucije vode javnog vodovoda U 2010. što je za 5% manje u odnosu na 2009.). dok je za arsen(III) pH od 8–9. Posebnom vrstom izmjenjivačke smole zasićene željezovim ionima moguće je učinkovito uklanjanje obje vrste arsena. iz izvora 175 195 000 m3. Najčešći kućni sistemi koji se primjenjuju na bazi su reverzne osmoze ili granuliranog aktivnog ugljena. Ukupna dužina razvodne mreže iznosila je 35 919 km. bilo je 570 942 000 m3 ukupno zahvaćenih i preuzetih količina vode. Broj naselja obuhvaćenih vodovodnom mrežom iznosio je 2 479. utrošila 189 332 000 m3 ili 62% količine ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda. gdje je početna koncentracija arsena bila 60mgL-1 . otopljen ili zasebno. Broj uličnih hidranata bio je veći za 3% i iznosio je 109 388. Bilo je 1 200 752 vodovodnih priključaka. iz jezera 11 402 000 m3. (Stanić & Kuleš. te prisutnosti organske i anorganske tvari. dok se arsen(III) uklanja RO oko 87 %. količina ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda iznosila je 308 239 000 m . Nedostatak metode je otpadna voda s visokim udjelom arsena koja u obliku otpadne vode završi u okolišu. Broj javnih crpki 34 .” veličine 10”. pokazuju da se dio organskih tvari i arsena može ukloniti iz vode za piće. iznosili 205 661 000 m3 ili 66% količine ukupno isporučene vode. a preuzete vode iz drugih vodovodnih sistema bilo je 41 928 000 m3. obliku u kojem arsen dolazi (As(III) ili As(V). 5.Smolu zasićenu arsenom moguće je regenerirati pomoću kloridne kiseline. broj naselja obuhvaćenih mrežom javnog vodovoda ostao je isti. Obje metode su jednako učinkovite pri uklanjanju arsena(V). iz akumulacije 1 934 000 m3. U javnom vodovodu i dalje su bili veliki gubici vode koji su u 2010.

Opskrba vodom u javnom vodovodu prema vrsti izvora Indeksi Indices 2010. U 2010. a broj uređaja za pripremu vode (124) ostao je isti. u odnosu na 2009.. U 2010. 570 942 529 014 296 784 175 195 43 699 1 934 11 402 41 928 35 . 103 99 105 91 97 96 96 197 2009. dok je broj taložnika. povećao se broj uređaja za popravljanje kvalitete vode za piće (klorinatori 1%. ostali uređaji 5%). Ukupno Zahvaćene količine vode Podzemna voda Izvor Vodotok Akumulacija vode Jezero Preuzeta voda iz drugih vodovodnih sustava 555 072 533 774 281 858 192 749 45 246 2 024 11 897 21 298 2010. 2009. bilo je 1 274 crpnih postrojenja što je za 2% više nego u 2009. što je za 3% više nego u 2009. Ukupan broj rezervoara iznosio je 1 364. Tabela 9. filtara i deferizatora ostao isti.(535) bio je veći za 2% u odnosu na 2009.

95 Prodana voda Kućanstvima Privredi – ukupno1) 127 033 145 590 189 332 118 907 149 82 36 .Tabela 10. 2009. Isporučene vode iz javnog vodovoda Volume of water distributed from public water supply Indeksi 2009. 308 239 2010. Isporučeno vode – ukupno 324 781 2010.

Distribuirana nenaplaćena voda Drugim vodovodnim sistemima 20 557 31 601 22 323 34 719 109 110 Ukupni gubici vode 200 056 205 661 103 TABELA 11. 2 479 35 919 1 146 088 106 494 37 35 919 1 200 752 109 388 100 105 103 . Naselja obuhvaćena mrežom javnog vodovoda Ukupna duljina vodovodne mreže. 2009. VODOVODNA MREŽA I UREĐAJI WATER MAIN NETWORK AND FACILITIES Indeksi 2010. km Vodovodni priključci Ulični hidranti 2 479 2010. 100 2009.

38 .Javne crpke Rezervoari 523 1 321 535 1 364 102 103 ZAKLJUČAK Prirodni okoliš ima ograničene resurse kojima je nužna čovjekova zaštita.

Kamenac izaziva začepljenje tuševa i taloženje na sanitarijama što je estetski problem. nego izravna prijetnja samom životu. sadrži podesivi regulator tlaka vode radi sprečavanja povremenih prekoračenja tlaka i time oštećenja priključenih uređaja. perilicama rublja. ali tehnički gledano manji problem od taloženja na grijačima. količina štetnih tvari potencijalno opasna. kao što su metabolizam i rast stanica. a odatle ispoljavaju djelovanje na biohemijske i hormonske procese. aparatima za pripremanje kafe. Kako kamenac slabo vodi toplinu. Naravno da radnik u hemijskoj industriji može izabrati drugi poziv. ili iz naše garderobe izrađene od pamuka koji je obrađivan pesticidima. Tvrda voda izaziva probleme zbog taloženja u instalaciji i uređajima. grijači obloženi kamencem znatno slabije griju vodu. dok su petovalentni neorganski arsen i organski arsen. mala. na ledomatima i sl. Ove tvari kada jednom dospiju u naš organizam. Teški metali i pesticidi u pitkoj vodi pojavljuju se u zadnje vrijeme. Uprkos tome još uvijek ćemo biti izloženi štetnim elementima iz tepiha ili tepisona koji su impregnirani s ciljem zaštite od moljaca. Pitka voda sadrži ih u vrlo malim količinama koje su dozvoljene važećim propisima. talože se u masnom tkivu. te plodnost.Ugrožavanje prirode nije samo umanjivanje ljepote nekog krajolika. Hronično izlaganje arsenu dovodi najčešće do tumora i gangrene. Lista je i šira ukoliko pročitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetičkih sredstava ili ljepila. čaja i drugih vrućih napitaka. također. Prema klasifikaciji IARC neorganski trovalentni arsen je svrstan u grupu I (dokazano kancerogen za čovjeka). mnogi smatraju da je i ta. a dolaze od industrijskog zagađenja. U našim krajevima je voda vrlo često između 18 i 22°dH. kao što možemo promijeniti namještaj ili ukloniti šperploče iz stana. Mehaničke nečistoće iz vode uspješno se otklanjaju mrežastim metalnim filterima koji se povremeno ispiru suprotnim smjerom strujanja vode. 39 . Najbolji način za finalnu dispoziciju arsena je njegovo vraćanje u prvobitni oblik minerala. No kako je naše znanje o svim štetnim utjecajima tih tvari još nepotpuno. pa zbog više temperature imaju puno kraći vijek trajanja. kotlovima za vodu. posuđa. naročito na grijačima raznih uređaja. kao i njihova jedinjenja svrstani u toksične supstancije. Takvi filtri su često sastavni dio filtersko-redukcione grupe koja. kao i jetri. Dosadašnja eksperimentalna istraživanja na životinjama i epidemiološke studije na humanoj populaciji su dokazala toksična i kancerogena svojstva arsena. a troše mnogo više energije za vlastito zagrijavanje na višu temperaturu. Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno i fatalno izloženi djelovanju različitih faktora ekološkog onečišćenja. bubrezima i mozgu.

topivost arsena ne ovisi samo o redoks uvjetima nego i o dostupnim sorbentima.hr/Hrv_Eng/publication/2011/06-01-05_01_2011. Od liganada koji mogu uzrokovati desorpciju arsena(V) s površine čestica tla. Biodostupnost arsena i procesi transporta ovise o procesu desorpcije koja je uglavnom spora uz pojavu histereze. Zadržavanje arsena u tlu ovisi o fizčko-kemijskim svojstvima tla.dzs. LITERATURA: 1. arsen(V) se bolje sorbira od As(III) u istim uvjetima. http://www. fosfatni ion je mnogo učinkovitiji od sulfata.htm 40 . Najučinkovitiji ligand za uklanjanje arsena s površine goethita je hidroksilni ion.U vodi i tlu. ali i o samim mineralima arsena. prirodi i količini kristalinih i amorfnih oksida željeza i aluminija te o sadržaju glina i kalcija. Govoreći općenito. kao što su hidroksidi Fe(III) i Mn(IV).

Zagreb. XXX. 6. P. D. N.: Neke neorganske supstance koje se mogu naći u vodi za piće i posledice po zdravlje ljudi. Zagreb. 2008. Tehnička enciklopedija..metali smrti. B. Springer. D.2011 POPIS SLIKA: Broj slike Slika 1..ur. Grdenić. Hemijska industrija. 7. Izvori.. 2003. 1987. Sraka M. Raos. Husnjak S. Bogunović M. M.2005. Meridijani.: Metali života . Aronomski glasnik. Vrhovec D.. 24-34. 5.: Otrovani modrozeleniplanet. 8.B. 2. priručnik iz ekologije. drugo izdanje. 4. Emsley. 3. 103-118. Vidaček Ž. Strana 6 12 Opis slike Sastav vode Izvori zagađenja podzemnih voda 41 . Springer. Školskaknjiga. J. Munir.: Prečišćavanje zagađenih voda. Zagreb. grafičar Bihać. 2008. 57(1) s. (2007): Vrjednovanje tala Splitko-dalmatinske županije za potrebe natapanja. O. Jahić.: Živa.: Vodič kroz elemente. Bensa A. Slika 2.2... Rajković.

18 19 Uticaj prirodnih varijabilnosti koncentracije tvari na kvalitet podzemne vode Primjer određivanja baznih vrijednosti primjenom statističke metode POPIS TABLICA: Broj tabele Tabela 1 Tabela 2 Tabela 3 Tabela 4 Tabela 5 Tabela 6 Tabela 7 Tabela 8 Tabela 9 Tabela 10 Tabela 11 Strana 14 15 16 17 22 22 25 31 36 37 38 Opis Mikrobiološki pokazatelji Kemijski pokazatelji Radioaktivnost Najveća dopuštena količina ostataka nakon obogaćenim ozonom Grane industrije koje emituju teške metale Dopuštene koncentracije teških metala u vodi za piće Živa u okolišu Doza flora za dezinfekciju fluenata Opskrba vodom u Javnom vodovodu po vrsti izvora Isporučene vode Vodovodna mreža i uređaji obrade 42 .Slika 3. Slika 4.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful