DEAN R.

KOONTZ

HLADNA VATRA
Cold Fire

Novinarku Holly Thorne zaintrigirao je čudan spasitelj – Jim Ironhart. Čak se i zaljubljuje u njega. Ali koja je to moć prisilila obična čovjeka da spasi dvanaest života u tri mjeseca? Kakve su vizije opsjedale njegove snove? Zašto je u snu šaputao: Postoji neprijatelj. On dolazi. Sve će nas ubiti...

Nicku i Vicky Page, koji znaju biti dobri susjedi i prijatelji – kad bi samo pokušali! Dicku i Pat Karlan, jednima od malobrojnih u "Hollywoodu" koji su sami gospodari svojih duša – i koji će takvi i ostati! Moj je život bolji otkad vas poznajem. Čudniji, no i bolji!

PRVI DIO

HEROJ I PRIJATELJ
U stvarnom svijetu kao i u snovima, ništa nije baš onako kako se čini. – Knjiga nabrojenih tuga Život bez smisla ne može se podnijeti. Pronalazimo misiju na koju smo zakleti – ili se odazivamo zovu Smrtne mračne trublje. Bez pabirka smisla u životu nemamo nikakve vizije, te živimo u razdoru, ili pak puštamo krv da kapne na nožu samoubojstvenom. – Knjiga nabrojenih tuga

12. KOLOVOZA

1.
Još prije zbivanja u samoposluživaonici Jim Ironheart trebao je znati da ga čeka nevolja. Te noći sanjao je da ga preko polja proganja jato velikih kosova koji su kriještali oko njega, grozničavo udarajući krilima i kljucajući ga svrnutim kljunovima oštrima poput kirurških noževa. Kad se probudio nije mogao disati. Odvukao se na balkon u donjem dijelu pidžame, da udahne malo svježeg zraka. No u pola deset tog jutra temperatura, koja je već dosegnula trideset i dva stupnja, samo je pojačala osjećaj gušenja s kojim se probudio. Osvježilo ga je dugotrajno tuširanje i brijanje. U hladnjaku je imao samo ostatak pljesniva industrijskog kolača. Nalikovao je laboratorijskoj kulturi nekakva novog, vrlo otrovnog botulinskog soja. Mogao je birati da gladuje ili da izađe na užareno sunce.

Kolovoski dan bio je tako vruć da su ptice, sada s one strane granica noćnih mora, radije bile u krošnjama nego na suncem oprženim prostranstvima južnokalifornijskog neba. Stajale su tiho u svojim lisnatim skrovištima, rijetko cvrkutale, a i tada bez ikakva zanosa. Psi su mačjom brzinom cupkali nogostupima zagrijanim poput tignja. Nitko nije zastao provjeriti može li se na asfaltu ispržiti jaje. To se razumijevalo. Nakon lagana doručka u sjeni suncobrana za stolom kavanske terase na obali u Laguna Beachu, još je bio isrcpljen a tijelo su mu prekrivale znojne kapljice. Bio je to jedan od onih rijetkih dana kad s Tihog oceana nije puhao lahor. Odatle je otišao u samoposluživaonicu, gdje mu se isprva činilo da je našao utočište, jer su ga osvježavali klimatizacijski uređaji i svježe strujanje s rashladnih polica. Bio je među policama sa smjesama za slatkiše i uspoređivao sastojke kolačića s karamelom s onima u štapićima od ananasa, kokosa i badema, pokušavajući odlučiti koji paketić manje šteti dijeti, kad ga je spopao napadaj. Nije to bio posebno jak napadaj – nije se trzao, nije se jako grčio, nisu ga iznenada oblili potoci znoja i nije progovorio nepoznatim jezikom. Samo se naglo okrenuo ženi koja je razgledavala police pokraj njega i rekao: – Spas. Bilo joj je oko trideset godina. Odjevena u kratke hlače i majicu s leđnim izrezom, bila je dovoljno privlačna i zacijelo su joj udvarali mnogobrojni muškarci. Oprezno ga je pogledala i kazala: – Molim? Opusti se, uvjeravao se. Nemoj se bojati. Počeo je drhtati, ne zbog klimatizacije nego zbog toga što su ga preplavili unutarnji valovi studeni. Sva snaga iscijedila mu se iz ruku i ispustio je kutije kolačića. Bio je postiđen, no nije se mogao obuzdati i ponovio je: – Spas. – Ne shvaćam – rekla je. Premda mu se to dogodilo već devet puta, on odgovori: – Ni ja. Grčevito je držala kutiju vafla od vanilije kao da će mu je baciti u lice i pobjeći ako zaključi da bi on mogao biti u naslovu sutrašnjih novina POMAHNITALI REVOLVERAŠ UBIO ŠESTERO LJUDI U SUPERMARKETU. Usprkos tome, bila je dovoljno samaritanska duša da ga upita: – Je li vam dobro? Nedvojbeno je bio blijed. Osjećao se kao da mu se sva krv iscijedila iz lica. Pokušao je hiniti ohrabrujući osmijeh, no bio je svjestan da pokazuje sablasnu grimasu, pa je rekao: – Moram ići. Jim se okrenuo, ostavio kolica i izašao iz samoposluživaonice na kolovosku vrućinu. Zbog razlike u temperaturi dvadesetak stupnjeva, istog je trenutka morao zadržati zrak u plućima. Asfalt na parkiralištu mjestimice je bio ljepljiv. Sunce se srebrnim sjajem prelijevalo na vjetrobranskim staklima i rasprskavalo u blješteće krhotine na kromiranim dijelovima automobila. Otišao je do svojeg Forda. Imao je klimatizacijski uređaj, no premda je prešao čitavo parkiralište i skrenuo na aveniju Crown Vallev, zrak koji je strujao iz ventilacijskih otvora bio je osvježavajući samo u odnosu prema kipućoj temperaturi u automobilu.

Isprva nije znao kamo se uputio. Onda je mutno osjetio da bi se trebao vratiti kući. Taj je osjećaj prerastao u odlučnost, pa u uvjerenje, a ono je preraslo u nagon. Morao se pod svaku cijenu vratiti kući. Ponovno si je govorio da se mora opustiti. To je bilo lako, jer nije mogao birati. Govorio si je i da se ne boji, no strah je bio njegov stalni suputnik. Kad je skrenuo na puteljak ispred svoje kuće u Laguna Niguelu, šiljaste sjene palminih listova izgledale su kao pukotine na blistavo bijeloj žbuci zidova njegove male kuće, kao da se zdanje isušilo i popucalo od vrućine. Činilo se da se crveni crijepovi ljeskaju poput preklapajućih valova vatre. U njegovoj je spavaonici sunčeva svjetlost prostirala bakrene pruge preko kreveta i prljavobijelog tepiha, između sjena koje su bacali poluotvoreni prozorski kapci. Jim je upalio svjetiljku na noćnom ormariću. Nije znao da će spremiti stvari za put dok nije shvatio da iz ormara vadi kovčeg. Prvo je skupio brijaći aparat i toaletne potrepštine. Nije znao kamo ide ni koliko će se zadržati, no spakirao je dovoljno rublja za dva dana. Ti pothvati – pustolovine, misije, tko zna što su oni zapravo – obično nisu trajali duže od dva-tri dana. Oklijevao je. Bojao se da možda nije uzeo dovoljno stvari. No ta su putovanja opasna; svako bi moglo biti i posljednje, a u tom slučaju svejedno je hoće li uzeti previše ili premalo. Zatvorio je kovčeg i zurio u njega ne znajući što još treba učiniti. Onda je izustio: – Idem – i znao je. Do zračne luke John Wayne na jugoistočnom rubu Santa Ane stigao je za manje od pola sata. Putem je u krajoliku opazio jedva zamjetljive tragove koji podsjećaju da je južna Kalifornija bila pustinja prije nego što su doveli vodu akvaduktima. Velika oglasna ploča upozoravala je da vodu treba štedjeti. Ispred nove stambene zgrade sagrađene u jugozapadnom stilu vrtlari su sadili kaktuse i druge ukrasne biljke koje uspijevaju u sušnim uvjetima. Između pojasa zelenila i četvrti s bogato oblikovanim vrtovima, biljni pokrov neurbaniziranih polja i brežuljaka bio je opržen i smeđ iščekujući dodir šibice u dršćućoj ruci jednog od piromana koji pridonose godišnjoj sezoni katastrofalnih požara. U glavnoj zgradi zračne luke putnici su se slijevali prema izlazima za ukrcaj i iz njih. Svjetina u kojoj su se miješali pripadnici više rasa opovrgnula je mit da je okrug Orange kulturno jednolično područje koje nastanjuju samo bijeli anglosaski protestanti. Hodajući do mnogobrojnih televizijskih ekrana koji prikazuju dolaske i odlaske zrakoplova na linijama PSA, Jim je, osim engleskoga, čuo još četiri jezika. Pročitao je čitav popis odredišta. Pretposljednji grad na popisu – Portland u Oregonu – u njemu je pobudio iskru nadahnuća, pa se odmah uputio prema uredu za prodaju karata. Poslužio ga je mladi službenik koji je, barem na prvi pogled, bio čist i uredan poput osoblja u Disnevlandu. – Imate let u Portland za dvadeset minuta – reče Jim. – Ima li slobodnih mjesta?

Službenik je provjerio na računalu. – Imate sreću, gospodine. Imamo tri slobodna mjesta. Dok je službenik ispunjavao formular za kreditnu karticu i izdavao kartu, Jim je opazio da ima probušene uši. Na poslu nije nosio naušnice, no po rupicama se moglo zaključiti da ih je u slobodno vrijeme redovito nosio i da voli nositi teški nakit. Kad je Jimu vraćao kreditnu karticu, podignuo mu se rukav košulje i iznad zapešća desne ruke pokazala se iskežena gubica bogato ukrašenog utetoviranog zmaja koji se vjerojatno protezao dužinom cijele ruke. Zglobovi prstiju te ruke bili su mu prekriveni krastama, kao da ih je ogulio u tučnjavi. Na putu do izlaza Jim je razmišljao o tome kojoj se subkulturi taj službenik pridružuje kada skine radnu odoru. Činilo mu se da nije običan dečko na motoru. Zrakoplov je uzletio prema jugu, a sunce se nesmiljeno probijalo kroz prozore na strani gdje je Jim sjedio. Zatim je skrenuo prema zapadu i, iznad oceana, polagano prema sjeveru. Vidio je samo sunčev odraz u moru i činilo se kao da njegov odbljesak pretvara morsku površinu u magmu koja izbija ispod zemljine kore. Jim je odjedanput shvatio da stišće zube. Spustio je pogled na naslone svojeg sjedala, koje je rukama grčevito stiskao kao što orao pandžama drži kamen nesigurna uporišta. Pokušao se opustiti. Nije se bojao zrakoplova. Bojao se Portlanda... i nepoznate smrtne opasnosti koja ga ondje možda čeka.

2.
Holly Thorne došla je u privatnu osnovnu školu u zapadnom dijelu Portlanda intervjuirati učiteljicu Louise Tarvohl, koja je prodala zbirku pjesama velikom njujorškom izdavaču. To je doista hvalevrijedan pothvat kada većina ljudi doživljava pjesništvo u refrenima pop-pjesama i ponekoj rimujućoj reklami za pseću hranu, dezodoranse ili radijalne autogume. U tijeku je bila ograničena ljetna nastava. Nadzor nad Louiseinom djecom preuzela je njezina kolegica kako bi Holly mogla razgovarati s njom. Sjele su za stol od sekvoje na igralištu, no tek nakon što je Holly provjerila da na klupici nema prljavštine koja bi uprljala njezinu bijelu pamučnu haljinu. S lijeve strane bile su ljestve za penjanje, a s desne ljuljačke. Bilo je ugodno toplo, a povjetarac je nosio blag miris okolnih borova. – Pomirišite zrak! – Uzviknula je Louise i duboko udahnula. – Doista možete osjetiti da smo na rubu parka koji prekriva pet tisuća jutara zemlje, zar ne? U zraku se jedva ćuti prljavi trag čovječanstva. Holly je dobila primjerak Louiseine knjige "Hujajući čempres i druge pjesme" prije nego što se pojavila u knjižarama. Dobila ju je od Toma Corveya, urednika kulturne rubrike "Portland Pressa", koji joj je dao nalog da napiše

izvještaj. Željela je da joj se knjiga svidi. Radovala se da drugi ljudi uspijevaju u životu – možda zato što ona sama nije postigla mnogo u svojoj novinarskoj karijeri, pa je koristilo da se povremeno podsjeti kako je uspjeh dostižan. Nažalost, Louiseine pjesme bile su suhoparno, otužno sentimentalno slavljenje prirode koje joj se činilo kao da je pisano perom promašenog Roberta Frosta, a zatim redigirano rukom urednika sladunjavih čestitaka za rođendane naših baka. Usprkos tome, Holly je odlučila da će napisati nekritičku reportažu. Poznavala je isuviše mnogo novinara koji su, zbog zavisti, gorčine ili promašena osjećaja moralne nadmoći, uživali u tome da iskrivljuju i napisu reportažu tako da đsoba o kojoj pišu ispadne glupa. Nikad, osim kad je pisala o prezira vrijednim kriminalcima i političarima, nije uspijevala skupiti dovoljno mržnje da piše tako – a to je bio jedan od razloga što je njezina karijera krenula nizbrdo, preko redakcija triju velikih novina u tri velika grada, da bi završila u skromnijim prostorijama uredništva "Portland Pressa". Pristrano novinarstvo često se pokazalo živopisnije od uravnotežena izvješćivanja, prodavalo je više novina i izazivalo više komentara i divljenja. No iako je ubrzo zaključila da joj se Louise Tarvohl sviđa čak manje od njezina lošeg pjesništva, nije smogla snage da je ocrni. – Osjećam da sam živa samo kad sam u divljini, daleko od prizora i zvukova civilizacije, gdje čujem samo glasove prirode u drveću, u grmlju, u osamljenim jezercima, u prašini. Glasovi u prašini? pomisli Holly i zamalo se nasmije. Svidjelo joj se kako Louise izgleda. Bila je snažna, zdrava, poletna, živahna. S trideset i pet godina bila je dvije godine starija od Holly, no izgledala je deset godina starija. Sudeći prema borama oko njezinih očiju i usta i njezinoj otvrdnjeloj pocrnjeloj koži bilo je jasno da voli boraviti u prirodi. Kosu, pobijeljelu od sunca, zategnula je u rep. Bila je odjevena u traperice i kockastu plavu košulju. – U šumskom blatu ima čistoće – nastavila je Louise – koja nadmašuje i najbolje očišćenu i steriliziranu operacijsku dvoranu. – Zabacila je glavu kako bi na trenutak uživala na toplom suncu. – Čistoća prirodnoga svijeta pročišćuje dušu. A iz te obnovljene čistoće duše izvire plemenita isparina velike poezije. – Plemenita isparina? – upita Holly kao da je željela biti sigurna da će njezin kasetofon točno zabilježiti svaki njezin pjesnički izraz. – Plemenita isparina – ponovi Louise i nasmiješi se. Louise se zamjerila Holly zbog svojih unutarnjih osobina. Razvijala je nezemaljsku kvalitetu nalik sablasnoj projekciji koja se temeljila na pojavnosti a ne na sadržaju. Njezina gledišta i stajališta bila su nestvarna, nisu se temeljila toliko na činjenicama i spoznajama koliko na idejama – možda čvrstim idejama, no ipak idejama – što je izražavala jezikom koji je blistav ali neprecizan, nakićen ali nesadržajan. Holly se zanimala za ekologiju i tištilo ju je što je shvatila da o nekim pitanjima jednako misle. Uznemirilo ju je što ima saveznika koji se doima budalasto, jer je to bacilo sumnju na njezina stajališta.

Louise se nagnula nad drveni stol i sklopila ruke. – Zemlja je živo biće. Da mi to zavređujemo, govorila bi nam. Otvorila bi usta bilo kojeg kamena, biljke ili jezerca i govorila bi nam jednakom lakoćom kojom ja sada govorim vama. – To je uzbudljiva zamisao – napomene Holly. – Ljudi nisu ništa drugo do uši. – Uši? – Uši koje gmižu živom zemljom – doda Louise sanjarski. Holly zaključi: – Nisam o tome tako razmišljala. – Bog nije samo u svakom leptiru, Bog jest svaki leptir, svaka ptica, svaki zec, svaki divlji stvor. Ja bih žrtvovala milijun ljudskih života, pa i deset i više milijuna, da bih spasila jednu obitelj lasica, jer Bog jest svaka ta lasica. Ostavljajući dojam kao da ju je Louiseina retorika dirnula, i kao da nije mislila da je riječ o ekološkom fašizmu, Holly je rekla: – Svake godine dajem koliko mogu Društvu za očuvanje prirode i smatram se pristašom ekologije, no vidim da moja svijest nije razvijena kao vaša. Pjesnikinja nije opazila sarkazam te opaske, pa se ispružila preko stola i stisnula Hollyinu ruku. – Ne brinite se. Uspjet ćete. Osjećam da vas okružuje aura velike duhovne sposobnosti. – Nije mi jasno. Pokušajte mi objasniti... Bog jest leptir, zec i svako drugo živo biće, Bog jest i svaki kamen, prašina i voda, no Bog nije čovjek? – Tako je. Zbog jedne naše neprirodne osobine. – Koje? – Inteligencije. Holly je iznenađeno trepnula očima. – Inteligencija je neprirodna? – Visoka inteligencija jest. Nema je ni jedna druga vrsta živih bića u prirodnom svijetu. Zato nas se priroda kloni i zato je podsvjesno mrzimo i želimo je uništiti. Visoka inteligencija navodi nas na zamisao o napretku. Napretkom se razvija nuklearno oružje, biološki inžinjering, nastaje kaos, te naposljetku uništenje. – Zar nam našu inteligenciju nije dao Bog... ili prirodna evolucija? – Bila je to nepredviđena mutacija. Mi smo plod mutacije, ništa više. Čudovišta. Holly zaključi: – Znači, što neko stvorenje pokazuje manje inteligencije... – ... to je prirodnije – dovrši Louise. Holly zamišljeno kimne. Činilo se kao da ozbiljno prihvaća bizarno shvaćanje da bi gluplji svijet bio bolji od ovoga, no zapravo je shvatila da ipak ne može napisati tu reportažu. Zaključila je da je Louise Tarvohl tako neshvatljivo nerazborita da o njoj ne može napisati povoljan članak i istodobno sačuvati osobni integritet. No nije mogla napisati išta čime bi ismijala Louise. Hollyin problem nije izvirao iz njezina duboko usađenog i trajnog cinizma, nego iz njezina meka srca. Nema bića na ovom svijetu koje će biti više frustrirano i nezadovoljno životom od velikog cinika čiju dušu opterećuje samilost. Odložila je olovku, jer odlučila je da neće raditi bilješke. Željela je samo pobjeći od Louise, pobjeći od igrališta i vratiti se u stvarni svijet – premda je se stvaran svijet oduvijek doimao tek malo manje luckastim od ovog susreta. No Tomu Corveyu dugovala je barem sat i pol razgovora snimljenog na kazetofonu, što bi nekom drugom novinaru bilo dovoljno za članak.

– Louise – uskočila je – s obzirom na to što ste rekli, mislim da ste najprirodnija osoba koju sam ikad upoznala. Louise nije shvatila. Misleći je da je riječ o komplimentu, nasmiješila se zadovoljno. – Stabla su naša braća i sestre. – Louise je jedva dočekala trenutak da izloži još jednu stranu svoje filozofije, no očito je zaboravila da su ljudi uši, a ne stabla. – Biste li svojoj sestri odsjekli udove, okrutno raskomadali njezino meso i izgradili kuću od komada njezina tijela? – Ne bih – odgovori Holly iskreno. – Osim toga, gradske vlasti zacijelo ne bi dale građevinsko dopuštenje za tako neobično zdanje. Holly je imala sreću. Louise nije imala smisla za šalu, pa se nije niti mogla uvrijediti zbog Hollvina peckanja. Dok je pjesnikinja nastavila brbljati, Holly se naslonila na stol, hineći da je sve to zanima, i u mislima pretresla posljednjih desetak godina svojeg života. Zaključila je da je sve to dragocjeno vrijeme potratila u društvu idiota, budala i lopova, slušajući o njihovim suludim ili društveno neprihvatljivim planovima i snovima, bezuspješno tražeći mudrost ili poneku zanimljivost u njihovim glupim ili bolesnim razmišljanjima. Osjećala se sve jadnije i počela je razmišljati o svojem privatnom životu. Nije niti pokušala naći prave prijateljice u Portlandu. Možda zato što je u duši osjećala da je on tek usputna postaja njezina novinarskog putovanja. A njezina iskustva s muškarcima čak su je više obeshrabrivala od svih novinarskih poslova koje je obavljala. Premda se još nadala da će upoznati pravog muškarca, udati se, imati djecu i uživati u obiteljskom životu, pitala se hoće li itko zgodan, pametan i doista zanimljiv ikad ući u njezin život. Vjerojatno neće. A ako bi, kakvim čudom, jednog dana upoznala takvu osobu, njegova ugodna vanjština nedvojbeno bi se pokazala krinkom.

3.
Jim Ironheart izašao je iz Međunarodne zračne luke u Portlandu i sjeo u taksi koji je nosio oznaku "Taksi poduzeće grada ruža". Prema imenu tvrtke zaključio je da je riječ o kapitalističkom izdanku iz davno zaboravljenog hipijevskog doba, stvorenom u doba šarenih ogrlica i cvijeća. No vozač, imenom Frazier Tooley, objasnio je da se Portland zove "Grad ruža" jer ovdje cvatu u izobilju i simboliziraju obnovu i rast. – Isto kao što su prosjaci simboli truleži i propadanja New Yorka – tumačio je vozač pokazujući začuđujuću samodopadnost. Jim je pretpostavio da tako misle mnogi Portlanđani. Tooley, koji je izgledao kao talijanski operni tenor Luciano Pavarotti, nije bio siguran je li dobro shvatio Jimove upute. – Želite da vas samo vozim gradom? – Da. Htio bih razgledati grad prije nego što odem u hotel. Prvi put sam ovdje.

Bacio je još jednu novčanicu Tooleyu u krilo. Jim je osjećao kako u njemu treperi strah još od trenutka kad je izgovorio riječ "spas" ženi u samoposluživaonici prije više od četiri sata. Tooleyu pruži novčanicu od sto dolara. A grad je doista bio vrlo privlačan. Mnogobrojni parkovi s vodoskocima i drvećem ostavljali su dojam da je grad smješten u šumi.No zapravo nije znao u kojem bi hotelu trebao odsjesti. – Trostruko? – Ako stignemo na vrijeme – objasni Jim i izvadi novčarku iz džepa. večeras. Sada su ti treptaji nabujali u mračne valove koji su ga nosili prema školi McAlbury. Tooley mu je rado izašao ususret – ne prosvjetljenjem nego vožnjom kroz Portland – jer time više zarađuje. Nakon manje od pola sata Jim iznenada osjeti da vrijeme istječe. niti hoće li biti pozvan obaviti posao uskoro. doznati što se od njega očekuje. Jimovo srce kucalo je snažno i ubrzano. – Uzmite ovo kao predujam. Tooley ga je pogledao kao da želi reći: Jeste li ludi? – Zeleno je – upozori ga Jim. To je privatna osnovna škola u zapadnom dijelu grada. no blistavim bojama ipak su resile ulice. – Dobro. ako se pokuša opustiti čekajući prosvjetljenje. Na svakom koraku cvale su ruže. Tooley se okrenuo prema upravljaču. Tooley se zaustavio na semaforu i okrenuo se prema Jimu. Jim je cijelim putem pogledavao na sat. – Platit ću trostruko. – Sto nije u redu? – Moram biti tamo i gotovo – oštro je i pomalo ljutito odgovorio Jim. mislio sam da znate. Nema problema. Nadao se da će. napomenuo je: – Moram biti tamo za petnaest minuta! – Zašto to niste rekli odmah? Htio je odgovoriti: prije nisam znao! No umjesto toga rekao je: – Možete li me dovesti tamo na vrijeme? – Nisam siguran. Sjeo je na rub stražnjeg sjedala i nesvjesno progovorio: – Znate li gdje je škola McAlbury? – Naravno – odgovori Tooley. Stigli su do škole tri minute prije isteka vremena. – Stoje to? – Kad ste pitali. – Brzo! Premda se vidjela sve veća sumnja u njegovu pogledu. ili možda sutra. ali i zato što je očito volio pokazivati svoj grad. Obuzet silnim osjećajem hitnje koji nije mogao objasniti. možda manje nego početkom ljeta. skrenuo lijevo i nagazio na papučicu. plativši više nego . – Odvezite me tamo. – Zar vam je toliko važno? – Radi se o životu ili smrti. Tooley ga je namršteno pogledao u zrcalu i upitao: – Nešto nije u redu? – Moram biti tamo. Povijesna zdanja od opeke i pročelja zgrada od lijevana željeza iz devetnaestog stoljeća bila su pažljivo očuvana između modernih staklenih nebodera.

Trenutak je trebao biti miran. Smijali su se i zbijali šale sa živahnim malim putnicima. Proučavao je djecu koja su mu se približavala tražeći znak skore smrti na vedrim mladim licima. Žene odjevene u fluorescentne narančaste ogrtače bile su na svim prijelazima i. Jim je promatrao dva žuta autobusa parkirana nizbrdo od škole. Ne po jednog od troje učitelja koji su stajali na trijemu. Srce mu je udaralo brzinom od dva otkucaja na sekundu i znao je koliko je sati kao da mu je u glavi ugrađen sat. kao da je sve naokolo prekriveno laganom čipkom izrađenom od zlatna konca. no nekolicina učenika ulazila je u školske autobuse. nego po jedno dijete. Iznenada je shvatio da Smrt dolazi po neko dijete. Hodali su stazom prema Jimu. Ne. Činilo mu se da nijednom djetetu ne prijeti smrt. Iz dijela zgrade ispred Jima učenici su izlazili kroz dvostruka vrata na trijem i spuštali se stubama. prošli kroz otvorena vrata na željeznoj ogradi i razišli se na dvije strane. . hvala. Pa. Tooley se nagnuo kroz prozor i upitao: – Želite li da vas pričekam? Jim je zalupio vrata i odgovorio: – Ne. gurnuo vrata i izletio van sa svojom putnom torbom. držeći velike crvene palice sa znakom "stop". Možete ići. To mrežasto svjetlosno tkivo kao da je treperilo u taktu čas tiše. Sunčeve zrake koje su se probijale kroz krošnje obasipale su prizor i ljude u njemu finim šarama. pretpostavljao je da se obraća Bogu.. Činilo se da Školu McAlbury pohađaju djeca iz susjedstva. Na prostor oko škole sjenu su bacali sjevernoamerički borovi i platane. Nije govorio ni sebi ni djeci.trostruki iznos na taksimetru. neće to biti eksplozija. Još dvije minute. velike ploče za crtanje i šarene kutije za sendviče ukrašene likovima iz crtanih filmova. Minuta i pol.. No svi su izgledali kao da će živjeti vječno. Druga su. Na vidiku nije bilo ni automobila ni kamiona. S travnjakom i igralištem. Dvojica vozača stajala su pokraj otvorenih vrata. škola se prostirala cijelom dužinom bloka. i činilo se čak i da nema čuvara. da djeci ne prijeti nikakva opasnost od prometa. Okrenuo se i čuo kako taksi odlazi dok je zabrinuto proučavao pročelje Škole McAlbury. Smijali su se i razgovarali noseći knjige. Ali koje? Jim je preusmjerio pozornost s prizora na ljude u njemu. To je zapravo bila prljavobijela kolonijalna zgrada s prostranim trijemom. S obje strane bila su nadograđena prizemna krila za dodatne učionice. pomagale školarcima prijeći ulicu u manjim skupinama. Nije morao pogledati na sat. No približavala se Smrt. krenula nizbrdo na suprotnu stranu ulice. pak. idiličan. – Koji je? Neka su djeca hodala uzbrdo prema pješačkom prijelazu na raskrižju. čas glasnije glazbe dječjih povika i smijeha. Neće to biti velika katastrofa. a žuti autobusi nisu ga se dojmili kao živo obojena mrtvačka kola. vatra ni zrakoplov što pada s neba koji bi mogao usmrtiti desetero njih. da dolaze u školu i odlaze iz nje pješice. nego. – Koji je? – upitao je naglas. nego mala tragedija u kojoj će stradati samo jedno.

Žena u narančastom ogrtaču zurila je u njega.No Smrt je bila sve bliže. Zapanjena djeca micala su mu se s puta. Krenuo je prema zaostalom djetetu. U tom smjeru gurala ga je ista nevidljiva ruka koja ga je prisilila da spakira putnu torbu i sjedne na zrakoplov za Portland. Smrt će udariti na ulici. prema ženi koja je jednom rukom držala palicu dok je drugom požurivala djecu preko ulice. Ostala su djeca već stupila na nogostup. Činilo se kao da sjene rastu. Još šestero djece približavalo se raskrižju. Pet ih je bilo na prijelazu. Jedno dijete bit će žrtva. ne znajući kakav znak traži. Ćutio je njezinu hladnu blizinu. Nije ta djevojčica. Okrenuo se prema suprotnoj strani ulice. Tek što nije bila među njima. Zakoračio je na kolnik i stao. Činilo se kao da bi svaka mrlja tame mogla biti vrata kroz koja će ući Smrt. nego u Jimovoj percepciji te zbilje. Još četvero djece stupilo je na cestu. . Pedeset sekundi. okrenuo se i pogledao uzbrdo prema raskrižju. No koje? I kakva će ga nesreća snaći? Dvadeset sekunda. Pogledao je u njezine nefritnozelene oči i znao je da joj ne prijeti nikakva opasnost. Nije toliko opažao zlatne čipkaste šare svjetlosti. Raskrižje između nogostupa doimalo se poput prizora osvijetljenog reflektorom na mračnoj pozornici. crvenokosoj djevojčici koja se okrenula i začuđeno ga pogledala. veće sjene u obliku stabala ili krošnji i geometrijske sjene sipki željezne ograde. Rubove njegova vidna polja prekrilo je crnilo. Jedna minuta. Pola minute. No nije se zaustavljao. Troje djece približavalo se nogostupu. Petnaest sekunda. ne znajući što će se točno dogoditi i ne znajući koje je dijete izloženo pogibelji. Na ulici je bilo četvero djece. Mahnito je potrčao nekoliko koraka nizbrdo među djecu. Jedan od vozača školskog autobusa upitao ga je: – Nešto nije u redu? Četrdeset sekundi. Nad prizorom se iznenada nadvila zlokobna promjena. Stao je. Pokušao ih je zaobići. Dotrčao je do raskrižja. Jednostavno je znao. Jim je ispustio putnu torbu i potrčao uzbrdo prema raskrižju. no nisu se uspjele skloniti s puta. Izazvao je čuđenje kad je bacio pogled na svakog od njih. Opažao je samo ono što je bilo neposredno ispred njega. koliko sjene u sklopu tog blistavog filigrana: male sjene u obliku lišća ili bodljikavih grozdova borovih iglica. Dvije žene iznenađeno su podignule pogled. jer osjećao je da je Smrt među njima. Četrnaest sekunda. Ne u zbilji. no okrznuo je plavušu u laganoj bijeloj haljini pa ju je zamalo bacio na pod. okrećući se tako da mu je torba udarala o nogu. da se šire i stapaju u sveopći mrak oko Jima. Jim je osjećao da će ondje biti sigurni.

Trinaest sekunda. No vrh brijega bio je udaljen manje od stotinu metara od raskrižja. kortljajući se prema kamenom žlijebu pokrivenom uvenulim lišćem. kao da osjeća da prema njemu ne juri kamionet. Osjetio je udarac u lijevu nogu. Prednji kotači spustili su se na kolnik uz oštro cviljenje guma na asfaltu. Nije niti osjetio udarac o asfalt. Djeca na ulici su se razbježala – sva osim dječaka s crvenkastožutom kosom i očima ljubičaste boje izblijedjelih ražinih latica. izgleda pomalo rastrojeno. Doimao se poput vatrene kočije koja se spušta s nebesa na sudnji dan. Jim je zgrabio dječaka. prenio je dječaka na sigurno. a odmah zatim stražnji dio tresnuo je o cestu. Brujanje kamioneta bio je najglasniji zvuk koji je ikad čuo. Možda je neka nesmotrena budala jurila punom brzinom s druge strane brijega. nego njegova sudbina: nešto neizbježno. To četvero djece postrance ga je gledalo i zaobilazilo u luku. Znao je da. Čim mu je u mislima bljesnula ta slika. Zaletjevši se ispred nadolazećega kamioneta. Jedanaest sekunda. stojeći na ulici razrogačenih očiju. Dvije sekunde. reći im da potrče. Sedam sekunda. Osam sekunda. Preko vrha brijega izletio je kamionet. činilo mu se kao da u njemu tutnji. Htio je poviknuti. kao da ga je udario čekić. lica iskrivljena strahom. gdje je eksplodirala poput rakete na svečanom vatrometu. Neizdrživa bol penjala se njegovom nogom sve do kuka. Stajao je usred ceste s jednom odvezanom tenisicom držeći kutiju za sendviče ukrašenu likovima iz crtanih filmova i gledao kako kamionet juri prema njemu. spašavajući ga nevjerojatno spretnim i skladnim pokretom: činilo se da na ulici izvodi luđački . Istog trenutka osjetio je kako mu nevidljiva sila zakreće gležanj. Brujanje motora doimalo se poput čaranja koje je usporilo vrijeme pa se činilo da se svaka sekunda produžila u minutu. no možda bi samo izazvao paniku i naveo predodređeno dijete da istrči ravno u opasnost a ne dalje od nje. a zatim u zaglušujući vrisak. U skoku. Bila je srdita i htjela ga je izgrditi. Stala je na rubniku. živci su mu tako otupjeli od strave i naleta adrenalina da mu se doskok činio mekan poput pada na duboku travu i mekanu zemlju. Holly je potrčala za čovjekom koji se zaletio u nju. No prije nego je stigla do raskrižja. znao je da je to proročanska naznaka sredstva kojime će se Smrt poslužiti: pijani vozač. S rubnika je gledala kako neznanac odnosi dječaka ispred jurećeg kamioneta. Nije bilo automobila na vidiku. koji mu se činio kao usporen pad s visoke litice. stišćući ga kao da cijedi mokru krpu. a poslijepodnevno sunce zrcalilo se na vjetrobranskom staklu i svjetlucalo na kromiranim dijelovima. sivo-crveni kamionet izletio je preko vrha brijega kao da je izbačen iz divovske praćke. Nije se mogao pomaknuti. Pet sekunda. na trenutak je doista poletio. Bilo mu je osam ili devet godina i čekao ga je grob. Čuo je prigušeno brujanje motora. koje je odmah preraslo u tutanj.

da bi polagano. Trzajući se od boli dok je masirao gležanj. i zato ju je zaprepastilo što je trenutačno osjetila da ju taj muškarac privlači. Spustila je pogled onako kao što je uvijek gledala lice čudovišta u noćnim morama: nije željela vidjeti. Njegove plamenoplave oči na trenutak su se doimale hladnima kao da uopće nisu ljudske nego vizualni senzori nekog stroja. jer ju je spopao jezovit osjećaj da je noga još u tenisici. tu tenisicu na pozadini nebeskog plavetnila kako čitavu vječnost visi na vrhuncu leta. Opazila je kako branik kamioneta udara njegovu lijevu nogu i užasnuto je gledala kako mu se cipela odvaja od noge i prevrće i leti visoko u zrak. ravno prema njoj. I nju je progutala. Krajem oka vidjela je čovjeka i dječaka kako se prevrću prema kamenom žlijebu. Holly se okrenula i potrčala prema čovjeku i dječaku. Polagano. ozlijeđen muškarac podignuo je glavu i uzvratio Hollvin pogled. Holly se iznenadila što nije opazila tragove krvi. nezamislivou je privlačilo jednako kao što joj se gadilo. nekoliko učitelja i učenika skupilo se i prolomio se žamor uzbuđenja. Onda se nasmiješio. Nije bilo ni traga krvi. Kad se kamionet zaustavio pedesetak metara nizbrdo. Nije mogla skrenuti pogled s nje. Po prirodi je bila cinik koji pri prvom susretu pokazuje jednako nepovjerenje prema časnoj sestri i prema mafijašu. U njoj nije bila otrgnuta noga. bila je opčinjena njome. da iz tenisice vire krhotine kosti i niti žila i arterija. Istog trenutka prvi dojam hladnoće zamijenila je toplina. Prva je stigla do njih dok su se podizali s ceste. čovjeka i dječaka kako se zaustavljaju na rubniku. vrlo polagano počela padati..Štoviše. zaprepaštenu ženu u narančastom ogrtaču kako ispušta palicu sa znakom "Stop!". Holly je osjetila da je svladava bistrina. Svukao je čarapu do pola stopala i s bolnom grimasom na licu trljao lijevi gležanj. nebeskoplava boja i ljepota njegovih očiju. polagano. Iako su riječi bila njezina prva ljubav i njezin zanat. Osjetila je kako joj se u grlu napinje urlik. dječak je shvatio i kimnuo: – Da... da je bila otkinuta na gležnju. kamionet kako se odbija od parkirana automobila na suprotnoj strani ulice. Kleknula je pred njim i upitala: – Je li ti dobro. Čak nije niti plakao. koja se prevrtala visoko u zraku. zapravo tenisicu. Progutala je svoj urlik.. Osim oguljena dlana i male ogrebotine na bradi dječak je bio neozlijeđen. Padala je. Muškarac u bijelim hlačama i plavoj majici sjedio je na asfaltu. polagano. Tenisica je bila prazna. Žena koja je prevodila djecu preko ceste. . Činilo joj se kao da kroz njih gleda u blagu dušu.balet kao u usporenom filmu. kamionet kako se prevrće na stranu i klizi nizbrdo praćen bljeskovima žutih i plavih iskrica – no sve vrijeme pozornost – joj je bila usmjerena na cipelu. Premda je gležanj otekao i već pokazivao znakove upale. Pomogli su dječaku da ustane i on se našao u učiteljičinu zagrljaju. no nije smogla snage skrenuti pogled. U grlu je osjetila bljuvotinu. kamionet kako naglo skreće nadesno. ostala je bez riječi.! Trošna tenisica pala je u kameni žlijeb ispred Holly. zlato? Iako ošamućen. Samo me malo boli ruka.

no nije znala zašto je zapravo toliko privlači. a kamoli zbog samo jedne potankosti. Bilo mu je oko trideset i pet godina. no nabijen mišićima. – Hramao je. Na ulici policajci su vjerojatno još nadzirali kako radnici s vozilom za tegljenje podižu prevrnuti kamionet. Holly je čekala Jima Ironhearta u školskom hodniku ispred muškog nužnika. Holly je još zurila u putnu torbu. vitak. No zasad im može reći samo njegovo ime i to da je iz južne Kalifornije. Holly je prikupila gotovo sve što joj je potrebno za izvješće: sve o dječaku – Billvu Jenkinsu – koji je zamalo poginuo. Sva djeca i učitelji napokon su otišli kući. Njegova smeđa putna torba bila je naslonjena na zid. gdje su liječnici obavljali zahvate na njegovoj slomljenoj nozi. imao je predivne oči. a njegov osmijeh izmamio je osmijeh i na njezinu licu. – Siguran sam da nećete – nasmiješio se Jim. Osjećala je potrebu da zaviri u nju. policijsko priopćenje i nepovezane izjave žaljenja i samosažaljenja pijanog vozača. Hollvin pogled stalno se vraćao na nju. i to ono najvažnije: podaci o Jimu Ironheartu. Trznula se s osjećajem krivnje.– Za dlaku – rekao je. Ponovno je na nogama imao obje tenisice. premda isprva nije znala zašto. – Hajde. Napomenula je: – Neću vas dugo zadržati. Vozač je bio pijan. – Dobro. ljepila i dezinfekcijskog voska s mirisom borove šume. Počešljao je gustu smeđu kosu i barem donekle očistio prljavštinu s bijelih pamučnih hlača. Ionako nisam nimalo zanimljiv. 4. Holly je naslućivala kako ta njegova tvrdnja ne odgovara istini. Čitatelji novina željeli bi znati sve o njemu. – No rekao sam vam: ne želim dati intervju. Iako je bio naočit. premda je lijeva bila otrcana. – Kako se osjećate? – upitala je. a na jednome mjestu i poderana. dosadan sam. kao da ju je zatekao kako premeće sadržaj torbe. no dotad je nijedan muškarac nije privlačio samo zbog svojeg izgleda. Sada je bio u bolnici. Istina. – Spasili ste jedan život! – Izuzmemo li to. ne bi se moglo reći da ju je podsjećao na filmske zvijezde. junaku cijele priče. bio je visok oko sto osamdeset centimetara. – Žao mi je. Zrak je odisao blagim mirisom kredne prašine. Novinar je uvježban – ako ne i genetski usmjeren – da se zanima za sve što je neuobičajeno. U zgradi je vladala tišina koju je povremeno prekidalo samo prigušeno zujanje stroja za laštenje podova što je dopiralo s kata. Manjkalo joj je samo jedno. činjenice o samom događaju. . Kad je Ironheart izašao iz nužnika. reakcije očevidaca. Onda je shvatila kako je neobično da Čovjek šeće rezidencijalnom četvrti s putnom torbom. smilujte mi se. posjekotinama i drugim ozljedama.

Pozvat ću taksi. Na trenutak je zurio u nju.. – Ipak je to ubojstvo. No nisu je privlačile te osobine. No ovaj tjedan nisam nikog ubila. mogu vas odvesti do zračne luke. Onda je Holly upitala: – Imate li prijatelje u Portlandu? – Da. – Trebali biste ipak ići liječniku. No poslijepodne su oboje na poslu. Izvanredna skladnost pokreta i neusiljena elegancija doista čine muškarca privlačnim. parkirana malo niže od automobila u kojeg se zaletio pijani vozač. pomalo poput južnjačkog gospodina. Pa. Možda ju je privlačilo njegovo ponašanje. Njegovi su pokreti bili uglađeni. no ne treba. – Daleko je to za šetnju. Ili možda kad se vratim kući. – U najgorem je slučaju samo uganut. Njezina plava Tovota bila je na suprotnoj strani ulice. premda nije imao južnjački naglasak. Iz studentskih dana. Nešto neodređenije. – Zar vas nisu oni mogli odvesti u zračnu luku? – Vozili bi me da sam letio ujutro. Prisjetila se kako je pomislila na balet kad je gotovo plesnim pokretom pokupio dječaka s puta jurećeg kamioneta. – Ma hajde. čak i kad je šepao. – Da. Govorio je tiho. a posljednji policajac ušao je u svoje vozilo. Prihvaćam vašu ponudu. – Aha – kimnula je Holly. – Kupit ću elastični zavoj u zračnoj luci. – Dobro. Vozilo za tegljenje upravo je odvlačilo uništen kamionet. vratila se na pravu temu razgovora: – Telefon im ne radi? – Molim? . Na vratima je predložila: – Ako ste doista odlučili vratiti se kući. zacijelo ću naći javnu govornicu. često se smiješeći. Izašla je za njim na trijem. a onda joj je uputio osmijeh koji osvaja. – Novinarka sam. Privlačilo ju je nešto drugo. No obojica su bili trgovački putnici. Ne morate se bojati. Svratila mu je pozornost na grozdove žarkožutih ruža koje su visjele s grana zapletenih za ogradu kuće pokraj koje su prolazili. Ne držim motor nu pilu u autu. Nisam ubojica. Nakon još jednog razdoblja l i šine. – Odsjeli ste kod njih? – Da. Mi novinari rabimo noževe skakavce.Podignuo je putnu torbu i šepajući krenuo prema izlazu. – Hvala lijepa. – Trebali biste ići liječniku – rekla je nakon što ga je sustigla.. – Ali opravdano. Prvih stotinjak metara vozili su se u tišini. Još je samo nekoliko krhotina stakla od razbijenih prozora svjetlucalo na asfaltu obasjanom predvečernjim suncem. – Sto se toga tiče. Zastao je i namrštio se. doimate se kao ubojica koji daje prednost udarcu tupim predmetom. našto je on odgovorio potvrdno. Upitala ga je zna li da se Portland zove Grad ruža. – A prošli tjedan? – Dvojicu.

– Trčala sam svako jutro. savršena preplanulost i uvježbana bezbrižnost nisu dovoljne da bi postali Bruce Willis. – Daleko je to za šetnju. – Još mi nitko nije rekao da sam gnjavator – napomenula je. – A mnogi ne vole... Hodanje je jednako dobro za srce ako održavate dobar tempo. Sama njegova nazočnost bila je čudnovato opuštajuća i unosila je sigurnost. mala. no ne želim da se njihova imena pojave u novinama i da im to poremeti život. Ne želim da ih itko gnjavi. – Ipak. – Jim? Peckao ju je. Zato sam odustao od trčanja. ni sudbina nam ništa ne može. no prava samosvijest je urođena. – I mene. Samopouzdanje se može steći iskustvom. . No Jim Ironheart rođen je s toliko samosvijesti koliko bi bilo dovoljno da. – I ja volim hodati – napomenula je zakočivši na semaforu. Holly reče: – Imate zanimljivo ime. – Do zračne luke? – Onda me nije bolio gležanj. – Mnogi vole vidjeti svoje ime u novinama. Naposljetku je kazao nešto što joj je omogućilo da ga upita kako se zovu njegovi prijatelji u Portlandu. i nitko i ništa nam neće moći nauditi.– Telefon vaših prijatelja. ali ja volim vježbati. Jednakom mirnoćom suprotstavio se jurećem kamionu i novinarskim upitima. – Slegnula je ramenima. – Htio sam prošetati. gospođice Thorne. – Da. Pristajalo bi indijanskom poglavici. obično hodam s utezima na rukama radi jačanja mišića gornjeg dijela tijela. neću vam kazati njihova imena. – Nemojte se uvrijediti. – Razmišljala sam zašto niste pozvali taksi iz njihova stana. – Što ne? – Ne. Ćaskali su o održavanju kondicije i o zdravoj hrani. – Ironheart – objasnila je. Oni su dragi ljudi. – Žao mi je – ljubazno je odgovorio i nasmiješio se. Radila je u Los Angelesu dvije godine i upoznala mnoge muškarce koji su se predstavljali kao opušteni Kalifornjani. no prestala sam jer su me boljela koljena. svaki je o sebi govorio kao da je oličenje hladnokrvnošti i pouzdanosti: "Uzdaj se u me. – Nije osobito teška. daleko je. – Željezno Srce. raspoređeno ravnomjerno. – Možda bi rado pričali o svojem prijatelju. u Rhode Islandu stvori državu hladnokrvnih muškaraca koji ostaju mirni u svim prilikama. Neko vrijeme vozila je što je sporije mogla da bi što duže bila s njim. koji je postao velik junak. posebice s putnom torbom. Odjeća Brucea Willisa. ili se oponaša – a dobro oko uvijek će prepoznati ovo drugo. – Ne – odgovorio je." No nijedan nije bio toliko hladnokrvan i nepokolebljiv da bi doista bio takav kakvim se predstavlja. Postupno je shvatila zašto je toliko privlači: njegova nepopustljivost bila je neodoljiva. Kad vježbam.

zacijelo je opazio gust zrakoplovni promet na plavom istočnom nebu. Holly je obeshrabrila pomisao na rastanak. ovo nije igra pitanja. – Pa. – On – uzviknuo je. – Koliko dugo ste novinarka? – Dvanaest godina. A vi kažete da sam hladan? Promet na prilaznoj cesti bio je srednje gust. Onda je shvatila da svi znakovi na autocesti pokazuju izlaz prema Portlandskoj međunarodnoj zračnoj luci. Kao novinarka sve je više sumnjala u pravo njezine struke da se upliće u živote drugih ljudi. Bilo je očito da se zabavlja. Sto je još važnije. – Možda ste nekakav policajac. koliko je mogla opaziti. Ne bih bio toliko dosadan. Zaustavio ju je neprobojan zid kojim se ogradio.. . Kad su se približili izlazu na Ulicu Killingsvrorth. Nije bila naviknuta da itko priječi njezine namjere.. No. Holly je dopustila da je to još više uspori. Holly je uzvratila: – Znate. – Gdje ste radili prije dolaska ovamo? – U Chicagu. Pomislila je da možda neće opaziti njezino lukavstvo... – Želim reći – objasnila je – da ste vrlo samopouzdani. Tištilo ju je što nije dobila odgovor na mnoga pitanja. Ovdje sam godinu dana. nije bio nimalo podao. jer ne pozna grad. pa je zato poštovala njegovu povučenost. ljutila ju je njegova tvrdoglavost. – Nevoljko je skrenula prema izlazu u zračnu luku. – Joj. tajnovit. – Otkud vam ta pomisao? – Dobri policajci uvijek su mirni. – Ne može li i knjižničar biti tajnovit? – Takvoga još nisam upoznala. niti je imao smisla za prijevaru. – Volite li novinarstvo? Shvativši da je izgubila kontrolu nad tijekom razgovora. bio bih pomalo egzotičan. – Sve vrijeme u Portlandu? – Ne. – Mislim: čime se bavite? – A što vi mislite? – uzvratio je. da sam otvoren i prilagodljiv. jedno je nedvojbeno: niste knjižničar. Čak i da nije čitao znakove. Napokon je upitala: – Što radite u Kaliforniji? – Uživam. No moje prezime je engleski oblik njemačkog prezimena mojih predaka: Eisenherz. Los Angelesu.. jednostavno je bio odlučan zaštititi svoju privatnost. Seattleu. on ju je zaintrigirao više nego ijedan muškarac nakon dugo vremena. hladni.– Ne bih imao ništa protiv da mojim žilama teče malo krvi Apaša ili Chippewa.. Na trenutak je razmišljala o tome da krene zaobilaznim putem. meni se čini da zračim toplinom. – Zašto to kažete? – Obavijeni ste tajnovitošću. – Mislio sam da jest. Pogledala ga je i blago se nasmijala: – Dobri ste.

U mislima joj se vrtio zadnji dio razgovora: Vaša je skromnost pravo osvježenje. Pitala se koliko je dugo stajala opčinjena mislima o Jimu Ironheartu. pa je zrak bio prekriven blagom zlatnom bojom kakva se viđala u starim filmovima nakon nestanka duha. No istodobno joj je godilo to čudnovato raspoloženje i nije ga željela izgubiti. Cijelim putem natrag do Portlanda prožimao ju je nestvaran osjećaj. Holly se iznenada upitala kako je Jim Ironheart znao da je mali Billy Jenkins u opasnosti čak prije nego se kamionet s pijanim vozačem pojavio na vrhu brijega. – No moram vam reći ovo: vaša je skromnost pravo osvježenje.– Ivi. Prenula se čuvši šuplji zvuk glasna kucanja. I vi ste pravo osvježenje. Vidjevši da je privukao njezinu pozornost. Ne bi bilo pošteno da mi mediji potpuno poremete život samo zbog toga što sam učinio dobro djelo. Činilo joj se kao da je u njezin život ušla nadnaravna. 5. Imao je čaroban osmijeh. Dugo ju je gledao. prstom je pokazao znak: SAMO ZA ISKRCAJ I UKRCAJ PUTNIKA. Naglo je okrenula glavu i ugledala čuvara kako šakom kuca na krov automobila. Ne bi. gospođice Thorne. Nježna sumaglica raspršila je predvečernje sunčeve zrake. . Otpustila je ručnu kočnicu. Uznemirila ju je pomisao da je se muškarac mogao toliko dojmiti. već bih znala kako zarađujete kruh svoj svagdanji. Da sam dobra. – Tako je. češnjaka i rajčica. Holly je zaustavila automobil na ulazu u zračnu luku i dodala: – Ne. gospođice Thorne. okrenuo se i ušao u zgradu zračne luke. rekao je: – Hvala vam. Vratio se do otvorenih prednjih vrata i dodao: – Gledajte: slučajno sam se našao na pravome mjestu u pravo vrijeme. gospođice Thorne. A te oči! – Nisam rekao da ste jednako dobri kao ja. ubacila u brzinu i odvezla se iz zračne luke. osjećala se nelagodno djetinjasto. Vaša je skromnost pravo osvježenje. – Složila se. Posve slučajno uspio sam spasiti dječaka. Vi ste pravo osvježenje. – I vi ste pravo osvježenje. I vi ste pravo osvježenje. kad je u svojem stanu na drugome katu zgrade s pogledom na park Council Crest za večeru pripremala tanku tjesteninu s umakom od oraščića. gospođice Thorne. kao da je u automobil primila autostoperskog duha. Zatvorio je vrata. Te večeri. čak i glupo. Zurila je u vrata kroz koja je nestao. Činilo joj se kao da je bio predobar da bi bio stvaran. Rekao sam samo da ste dobri. S velikim olakšanjem na licu. – Izašao je iz automobila i uzeo putnu torbu sa stražnjeg sjedala. posebna osoba.

Pogledala je kroz kuhinjski prozor. neki ljudi imaju brže reflekse od drugih. no nije bila svjesna što znači. Samo dobri geni. kako je tako brzo mogao odrediti točan smjer otkud kamionet dolazi. Većina ljudi s posebnim tjelesnim prednostima ima i neki drugi dar. kako je mogao znati da je vozač izgubio kontrolu nad vozilom. Nimalo nadnaravno.. neki ljudi imaju istančanija osjetila od drugih – to je razlog zašto skladatelji simfonija čuju složenije harmonije i ritmove od prosječnih slušatelja. No kad je stigla do raskrižja. dodati tjesteninu i uključiti sat. čula je samo jedan zvuk: šum kipuće vode u velikom loncu na štednjaku. divljim. pa je voda lagano kipjela. a to djelomice objašnjava zašto profesionalnoj momčadi hokeja na ledu Wayne Gretzkv vrijedi milijune dolara na godinu. Holly je razmišljala da li je čula brujanje motora kad se Jim Ironheart sudario s njom. pa je djelovao zato što je nagonski osjetio opasnost. Crvenkastoljubičasti suton spuštao se na zelenilo u parku. Činilo se kao da se stabla stapaju u gomilu. a ona se iznenadila jednako kao i djeca.. Možda je čuo brujanje motora i zaključio da vozilo juri prema raskrižju neprilagođenom brzinom. no pred očima joj je bilo kobno raskrižje blizu Škole McAlbury. No stajala je pokraj daske za rezanje držeći rajčicu u jednoj i nož u drugoj ruci. U lonac je ubacila tjesteninu. To tumači sve. potrčala je za njim da ga izgrdi. Holly je spustila nož i otišla do štednjaka. on je već bio na cesti. Svjetiljke postavljene među drveće bacale su krugove tople jantarne svjetlosti na puteljke omeđene travom. Istina. U parku su se širile sjene. I to prije nego je kamionet izletio preko vrha brijega poput kaskaderskog automobila. Osvjedočila se da Ironheart ima munjevite reflekse športaša. Tek tada je usmjerio pozornost na Billva Jenkinsa i pokupio dječaka ispred kamioneta. Smanjila je plin ispod velikog lonca. u svojoj kuhinji.. sve ovisi o dobrim genima. no nije se mogla sjetiti. zašto neki igrači baseballa vide lopticu nasuprot suncu prije drugih i zašto vrstan vinogradar cijeni suptilnije odlike rijetkih godišta bolje nego pijanac kojeg zanima samo učinak. Slično tome. . Zacijelo je obdaren i izvanrednim sluhom. činilo joj se da će potpuno poludjeti bude li morala slušati još minutu pjesnikinjina brbljanja i zbunila ju je očajna potreba da pobjegne. Osim na mjestima ispod svjetiljaka. Zapravo je izgledao tako čudno da su se djeca razmicala kako bi ga zaobišla u širokom luku. Kad je Ironheart projurio nogostupom ispred Škole McAlbury i sudario se s Holly da ju je zamalo srušio. Ili možda upće nije ništa čula. Čak i da je Ironheart čuo zvuk motora izdaleka. koja ju je uporno htjela otpratiti do njezina automobila. okretao se lijevo-desno i doimao se uznemirenim. puteljak je nestajao u sve dubljoj tami. Trebala je smanjiti plin.. No sada. Možda ga je čula.Rezala je rajčicu i zastala. Zurila je u park. jer se pokušavala riješiti neumorne Louise Tarvohl. i kako je mogao zaključiti da su zbog toga djeca u opasnosti? Žena koja je prevodila djecu preko ceste bila je mnogo bliže izvoru zvuka. Ništa tajnovito. Ništa neobično. Opazila je njegov paničan izgled i reakciju djece kad su ga ugledala.

Znala je da ni hormoni ni djevojačka žudnja za romantikom ne mogu biti uzrok tome osjećaju. Smiješno. njezino uobičajeno rublje za spavanje. Pošla je leći. Osjećala je da on nekako zna gdje ona stanuje. Shvatila je da je to samo djelomice posljedica neobjašnjiva straha. Nije se pojavio. Dolje u parku. Odjevena u gaćice i majicu. 20. Napokon se vratila u krevet. no zastala je i ustala.Vratila se za dasku i. Odavno nije u pubertetu. pošla je mračnom sobom do prozora i razmaknula zastor. a onda još jednu. Nije bio dolje. da će podignuti pogled prema njezinu prozoru. Shvatila je da odgađa povratak u spavaonicu. DO 22. Probudila se u gluho doba noći dršćući. kad je ponovno primila nož. Ustala je i otišla u kupaonicu. pa se vratila u krevet. Poslije. o ponoći. opet je pogledala kroz prozor. Put joj je osvjetljavao samo lagan odsjaj mjesečine kroz zastore. dok se ljubičasta boja sumraka istopila u crnilo. jer se bojala da će ponovno otići do prozora. Razmaknula je zastor. Odjedanput je obuzme čudan osjećaj da će Jim Ironheart zakoračiti iz tame i stupiti u jantarni krug svjetlosti na puteljku. no ipak je ubrzo zaspala. Takvo što još nije osjetila. koji je također gledao na park. Premda se trudila protumačiti svoje osjećaje. Na rubu sna čula se kako mrmlja: "Te oči. Holfy je pogledala prema prozoru spavaonice.. Osjećala je i čudno uzbuđenje. Nije bio dolje u parku. Ponovno je osjetila da joj se leđima uspinju ledeni trnci. ugodno očekivanje. Dok je zurila u dijelove parka obavijene tamom. a grimizna se mrlja na obzoru pretvorila u ljubičastocrvenu. Oprala je ruke. Bila je uvjerena da će probdjeti ostatak noći. Sto ti je? Ušla je u spavaonicu i shvatila da ne ide prema krevetu. No kralježnicom su joj prolazili trnci i stiskali svaki kralježak." Zatim ju je svladao dubok san. nije uspjela. Od svojeg sna sjećala se samo plavih očiju. govorila si je. Njihov pogled bio je prodoran poput noža koji reže mekan maslac. Taj osjećaj nije mogla objasniti samo spolnom privlačnošću. Jim Ironheart ostavio je dubok i trajan dojam na nju. oprala je ruke i neko vrijeme stajala gledajući svoj blijed. Holly je osjetila razočaranje ali i olakšanje. Bila je to smiješna pomisao. Popila je nekoliko gutljaja hladne vode. KOLOVOZA . Osjećala se glupo i zbunjeno. ponovno je osjetila kako joj tijelom prolaze ledeni trnci. Na nebu su se pojavile zvijezde. da se vratio po nju. Čekala je minutu.. U kupaonici nije upalila svjetlo. Čega? Nije znala. puteljak je bio više u sjeni nego osvijetljen. kad je sjela na rubu kreveta i ugasila svjetiljku na noćnom ormariću. izrazito plavih. mutan odraz u srebrnocrnom zrcalu. Nakon što se pomokrila. nego prema prozoru.

Unatoč strujanju hladnog zraka iz klimatizacijskog uređaja. Prvo je opazio automobil. Došao je do vrha dugoga blagog uspona. a cijevima okrenuta prema vratima.trebao je voziti mnogo sporije. Srce mu je kucalo još brže i jače. Čak i sa sunčanim naočalama morao je žmirkati. a jurio je. automobila i vodenih površina. oblio gaje znoj. ničeg što ga želi ubiti. koja je tako lužnata da je uglavnom bijela. premda su tisućljeća ublažila njezine obrise. Bio je umoran. osjećao se kao da su mu oči istrošene. no sjećao se samo da ga je proganjalo nešto nemilosrdno. Bio je sam. S obzirom na njegovo stanje. bio je sav u znoju. dolina je izgledala kao da ju je u pradavna vremena oblikovao udarac asteroida i. Beskrajni krajolici pustinje Mojavea otežavali su mu da točno odredi brzinu. Netko će izgubiti život jer nije bio dovoljno brz. Usnuo je jednu od svojih čestih noćnih mora. Na sjedalu je ležala kutija streljiva. Sunce je bilo usijana bijela lopta.. Osim nekoliko sivih suhih lopti od korova i strnjike pustinjske šikare. Činilo se kao da topli zrak uz zemljani rub ceste pokreće duhove koji polagano plešu svoj čudan ples.Jim se probudio malo prije zore u svojem krevetu u Laguna Niguelu. a njegova svjetlost bila je bijela i bolna poput vapnena praška. Pitao se što je time mislio. snažno i zloćudno. nije mu se činilo da automobil juri brzinom sto i šezdeset kilometara na sat. još je jače pritisnuo papučicu gasa. Kazaljka brzinomjera postupno se dizala iznad oznake 160 kilometara na sat. 1. Premda je u sobi bilo ugodno svježe. Toplinske opsjene i mjestimični vrtlozi prašine smanjivali su vidljivost. – Ali ne zadugo – izustio je. No gotovo je bio uvjeren da je zakasnio. To je to mjesto! . Osjećajući mučninu zbog strave. karavan. Osjećaj nadolazeće smrti bio je tako snažan da je upalio svjetlo kako bi se uvjerio da u sobi nema ničeg neljudskog.. S asfalta oprženog suncem dizao se vruć zrak kroz koji su se prelamale fatamorgane ljudi. Na trenutak je skrenuo pogled na nabijenu sačmaricu naslonjenu na susjedno sjedalo koja je kundakom bila naslonjena na pod. Stajao je s desne strane ceste. udaljen otprilike tisuću i petsto metara. Srce mu je snažno udaralo. blizu naplavnog usjeka kojim je voda tekla samo tijekom rijetkih oluja i prodora bujica.. Jim Ironheart zabrinuto se zagledao kroz prljavo vjetrobransko staklo ukradena Camara. Pred njim se pružao pogled na dolinu u obliku kotla promjera trideset do četrdeset kilometara. da neće uspjeti. prizor se doimao pretpovijesnim. Dolinu je presijecala crna asfaltna cesta na kojoj su se ljeskale vodene fatamorgane.

Dok se kazaljka brzinomjera spuštala. Otvorio je vrata i trgnuo se. Stražnji dio vozila bio je natrpan prtljagom. Polagano je odmicala prema zidu na drugoj strani doline gdje se cesta uspinjala između golih planina prekrivenih crvenim stijenama. Izašao je iz automobila i potrčao prema karavanu.. kći. dubok i divlji.. No kad se okrenuo od mrtvaca i usmjerio pogled prema autokući koja je nestajala u daljini. Sve je ovisilo o njemu. čekao je da mu se pojavi jasnija slika o tome što treba učiniti. možda bi stigao nekoliko minuta prije i spriječio to što se dogodilo.. Barem ne još. Moja žena. S mučninom u duši. kao da je stroj unaprijed programiran na određene postupke. Imao je dvije prostrijelne rane na prsima. Na vidiku nije bilo nikog tko bi mu mogao pomoći. Pogledao je retrovizor. Izronila je iz fatamorgane osamsto metara dalje od karavana.Onda je ugledao autokuću. Ispustio je piskav dah. Na početku je to bio jedva šapat. Onda su se njegove izmučene oči zamutile. Ispustio je bolan zvuk. ali na samrti. Glava mu je bila naslonjena na suvozačeva vrata i. U daljini je autokuća nestala u termalnom strujanju koje se lelujalo poput zastora od staklenih kuglica. I znao je što mu je činiti. unutarnji glas koji je zapovijedao njegovoj podsvijesti. njegova se glava spustila i bio je mrtav. koji je postupno prerastao u tihi jauk. Nabijena pumperica s kratkim cijevima bila mu je nadohvat ruke. Nagazio je na kočnicu i naglo se zaustavio pokraj karavana. Jim se odmaknuo od otvorenih vrata karavana. rekao je: – Lisa. Pozornost su mu podjednako privlačili karavan i autokuća. Ali ovaj put ne. shrvan gotovo paralizirajućim osjećajem odgovornosti za neznančevu smrt. Ovog je ponedjeljka pustinjska cesta prijepodne bila prazna. Gume su se nekoliko trenutaka okretale na mjestu prije nego su kliznule razmekšanim asfaltom ispuštajući urlik koji je sablasno odjeknuo pustinjskim prostranstvom. Ostao je tako nasred ceste. Čovjekove oči nakratko su se razbistrile dok se mučio usredotočiti na Jima. no osjetio je da mu neće trebati. Stajao je još trenutak na crnom asfaltu kojeg je pržilo usijano bijelo sunce. Susie. Sjeo u Camaro i u prostrane džepove svojih plavih pamučnih hlača ugurao što više patrona. Nije bio siguran gdje je njegova pomoć potrebna. Pritisnuo je spojku i ubacio motor u brzinu. No to se nije dogodilo. Obuzimao ga je sve veći očaj. Jim je razmišljao o tome kako su vrištali neznanac i njegova obitelj kad je napadač ispalio dva hica ... Kroz bočni prozor ugledao je muškarca kako leži na prednjim sjedalima. Koliko krvi! Čovjek je bio živ. Da je vozio brže i oštrije. Kad se približio karavanu. Pogledao je sačmaricu. shvatio je što se dogodilo i njegov je jauk postao bijesan krik. podsjećala je Jima na Kristovu glavu na križu.. Obično je njegovim postupcima upravljao nagon. Ništa. Jim je usporio. Glasom koji je istodobno bio mahnit i krhak. zbog iskrivljena položaja.

Borio se da zadrži nadzor nad vozilom i uspio. izlažući se opasnosti sudara s nadolazećim vozilom skrivenim iza zastora topline i sunčeva bljeska. Bio je to stari Roadking dugačak deset metara. Autokuća je bila prespora za Camaro. No najopasnije bi bilo čekati. Na to je reagirao vozač autokuće. ali koji zbog niskih mirovina ne mogu održavati vozilo kao kad je bilo novo. Jim je samo polagano otpusto papučicu gasa kako bi postupno usporio. tako da je propao prednji lijevi dio auta. I lagano kočenje moglo bi automobil povući nekoliko centimetara nalijevo i prevrnuti ga. Roadking ni po čemu nije bio sumnjiv. Nije to bio najveći motor. Isprva je dvojio. . koje očito drže zarobljene. Metal je strugao o metal i auto se stresao. Žuti zastori na prozorima nedvojbeno su nekoć bili bijeli. Namjeravao se odvojiti od tog vozila. nije se mogao oduprijeti pritisku. Zapljusnulo ga je poput mračne plime s golemog oceana. no bio je vrlo snažan – kakvim se ne bi služili umirovljenici. No vozeći se iza autokuće Jim Ironheart je osjetio snažno zračenje zla. Što majka i kći budu duže zarobljene. Budući da je Camaro manje i slabije vozilo. Nekoliko stotina metara vozili su se velikom brzinom – autokuća na lijevoj strani ceste. mjestimice ulupljene i nagrizene hrđom. Unatoč svim Jimovim naporima. Autokuća se odmaknula i onda ponovno skrenula i udarila o Jimov auto da ga je izgurala s ceste na zemljani trak. Skrenuo je u trak za pretjecanje. Izgledao je kao da pripada umirovljenicima koji vole putovati. centimetar po centimetar. Prednji kotač prvi je prešao preko ruba. Svom silom nagazio je papučicu gasa i zagledao se u daljinu. Za nekoliko sekunda razmaknuli su se zastori topline i pokazali veliko vozilo koje se doimalo poput broda na tom suhome moru. autokuća ga je gurala nalijevo. a Camaro na zaustavnom neasfaltiranom traku. Camaro je iznenada svladao sav otpor i pojurio punom brzinom. Došlo mu je da povrati od smrada pokvarenosti ljudi koji voze tu autokuću. i postupno sve više prelazila na zemljani trak. Njegove aluminijske stranice bile su prekrivene prašinom. No onda je opazio motor: Harlev Davidson vezan lancima za željezni okvir s lijeve strane ljestava na stražnjoj strani autokuće. Onda je autokuća nesmiljeno skrenula nalijevo. to će izgledi da prežive biti manji. Vozač Roadkinga zacijelo je u retrovizoru opazio da se Jim zaustavio i izašao iz auta kako bi pregledao karavan.i Jim ju je uskoro sustigao. Bojao se da bi bilo kojim postupkom ugrozio ženu i kćer. Upravljač je iskliznuo iz Jimovih ruku. postići razmak od nekoliko kilometara i autom prepriječiti cestu. Sada je dopustio da mu Camaro dođe uz bok i onda naglo skrenuo autokuću nalijevo u stranu Jimova automobila. Unatoč motoru.u njegova prsa. dižući prašinu dok je jurio opasno blizu samog ruba nasipa uzdignutog šezdesetak centimetara od pustinjskog pijeska. I on je usporio kako bi ostao uz bok Jimova automobila.

polagano je dignuo glavu i pogledao preko pustinjske površine prema prevrnutom Camaru. obojica su također imala revolvere. Drugi. Ni jedan ni drugi nisu bili dragi umirovljenici s ograničenim mirovinama koji obično voze takve trošne autokuće. Gore na cesti. Došavši do tog prirodnog odvodnog kanala. izgledao je kao da se ugledao na likove iz filmova o Pobješnjelom Maxu. no samo je napola uspio i zaustavio se na krovu. traperice i kaubojske čizme. Pronašao ju je. niti je slomio prsni koš na upravljaču. frizuru koju mladež sada drži zastarjelom. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da pronađe kvaku. Vjetrobranskim staklom razlila se fina paučinasta napuklina koja se doimala kao djelo drogiranog pauka. Premda se fina prašina počela slijegati. Ščućuren u toj plitkoj udubini. Isprva se ništa nije dogodilo. Roadking se vožnjom unatrag vratio do slupanog automobila. Nije bio ni brz ni neprimjetan poput malih pustinjskih guštera koji su trčali ispred njega. Ispuzao je iz automobila na pustinjsku prašinu. Obojica su nosila majice bez rukava. no to je sada bilo svejedno. odletjele su mu tamne naočale. Ispružio se i potegnuo je. čvrsti poput pustinjskih stijena. Ležao je na sačmarici. Okrenuo se i izvadio pušku. koja mu je sad bila iznad glave. Otvorila su se vrata i iz autokuće je izašao muškarac. Imao je vrašku sreću što puška nije opalila dok je udarala o stranice Camara. vrata otvorila. pa je visio naglavačke. Doći će. . Jedan od njih imao je tamnu kosu stisnutu u udvostručen konjski rep. Jim ju je još iskašljavao. Doći će me tražiti. Izgledali su kao tridesetogodišnjaci. no Jim se sagnuo i pojurio do obližnjeg usjeka izdubljenog bujicama. ali ga je slijetanje s ceste dobro uzdrmalo. Grozničavo je tražio kopču na sigurnosnom pojasu. Cipele su mu lagano odjeknule na dnu prekrivenom nabijenim kamenjem. Čvrsto je zažmirio trenutak prije nego su ga zasuli komadići stakla. Držao ga je sigurnosni pojas. koji je izašao s druge strane Roadkinga. Drugi je nosio kratku kosu. opazio je da je dubok malo više od metra. no nije udario glavom o prednji nosač. Još dok je počeo pritiskati papučicu. pa je bio samo bačen ustranu prema naprijed. Uvijek se vezivao sigurnosnim pojasom. Nije bio ozlijeđen. Gušio se u oblacima bijele prašine koji su kuljali kroz razmrskan vjetrobran. Kliznuo je preko ruba. oko kojeg se još nije potpuno slegao oblak lužinaste prašine. Bio je izgubljen. obrijanu sa strane. oslobodio i pao nekoliko centimetara na krov prevrnutog automobila. Mogao se spasiti samo ako ga ne čuju. počeo se prevrtati i treći put. Auto se prevrnuo još jedanput. no onda su se. uz metalno pucketanje i škripu. Stisnuo je zube i pokušao progutati kašalj. užurbano je zaobišao prednju stranu vozila i došao do svojeg suputnika. Osjećao se kao da je zarobljen u nadrealističkom dalijevskom svijetu iskrivljene perspektive.Nagazio je kočnicu. Camaro se nagnuo i prevrnuo. i stražnji se kotač uz prednji zavrtio nad pustinjskim pijeskom.

Nije valjda te sreće da je jednog od njih odgojio indijanski tragač. Okrenuo se i provjerio vide li se njegovi tragovi. plitkim usjekom. Vozač tegljača sigurno će opaziti prevrnut Camaro. U tradicionalnom samaritanskom duhu profesionalnih vozača. nakon posljednje kiše prije nekoliko mjeseci. pa nije imao što izbaciti. razdvojivši se da bi mu prišli sa suprotnih strana. zacijelo tražeći Jimove tragove. Živo su raspravljali. no blato se. Dvadeset metara dalje usjek je nestao u kanalu ispod autoceste. no upržen zrak i udaljenost potpuno su ih prigušili i izobličili. Pridignuo se kako bi pogledao prema istoku. Razradio je što će učiniti – no događaji nisu tekli prema planu. Kapljice znoja slijevale su mu se na oči i mutile vid. prevrnutog na krov poput krepanog žohara. Sa zapada se začuo zvuk motora. Jedan od njih oprezno se ogledavao i okretao glavu. nije to mogao učiniti. da se sakrije ovdje u nadi da će odustati i otići. prema zapadu. Tegljač uopće nije usporavao i Jim je zaključio da mu mora mahati kako bi ga zaustavio. prepušten milosti lutkara kojeg ne vidi. Jim je okrenuo glavu i u mutnoj daljini opazio velik tegljač. katkad se isplati preskočiti obrok. Nije bio kukavica. Sada su se polagano udaljavali od Camara dublje u pustinju. no bili su predaleko da bi Jim čuo o čemu razgovaraju. Iza auto-kuće vidio je Camara. no postajao je sve glasniji. Jimu je izgledao tako golem da uopće nije bio nalik kamionu. Očito su se već uvjerili da Jim nije unutra. Nekoliko lopti suhoga korova zapelo je u kanalu i krhke stabiljke greble su ga dok se probijao kroz tu zapreku. drugi je pozorno proučavao tlo. Njegov dolazak uznemirit će ubojice. zapeklo pod suncem i njegove cipele nisu ostavljale otiske. više je sličio futurističkom ratnom vozilu koje je doputovalo vremenom iz dvadeset i drugoga stoljeća. No prije nego što se uspravio. Rukavom je obrisao lice i ponovno pogledao prema dvojici muškaraca. Požurio se. Jim se sagnuo i krenuo udesno. tajanstvena sila koja ga je pokretala ne bi mu dopustila da pobjegne. No nada koju je osjetio nije prevladala strah koji ga je potresao otkad je pronašao umirućeg čovjeka u karavanu. Nakon petnaestak metara usjek je naglo skrenuo ulijevo prema jugu. Pao je u kušnju da stane. Činilo mu se kao da će povratiti. ščućureno. u drugi rukavac usjeka i izašao iz isušenog toka. Prošao je ispod ceste. veliki teretjak protutnjio je pokraj . Dvojica muškaraca stajali su pokraj njega. Naravno. Isprva vrlo tih. Budući da je ležao na zemlji. u lutkarskom komadu sa zapletom koji ne razumije i temom koju nikako ne uspijeva razabrati. Do njega je doprlo nekoliko riječi.Oprezno su krenuli prema Camaru. Polegnuo se na pustinjsko tlo i dopuzao do ruba povišene ceste. preko asfalta. Ma što govorili stručnjaci za prehranu. Dubok hlad betonskoga kanala omogućio je barem malo svježine. a to će Jimu dati priliku da ih iznenadi. Ali nije doručkovao. zaustavit će se i ponuditi pomoć. Donekle je bio marioneta na nevidljivim koncima. No čak i kad bi mu savjest dopustila da popusti kukavištvu.

Između njih i njega bio je povišen rub ceste. – Nadaš se. Jimu je laknulo što je na zaustavnom traku zemlja. Jim je kleknuo pokraj prednjega kotača i povirio ispod vozila.. – A žbiri za nama.. S druge strane ceste. – Baš te briga. dvojica ubojica nakratko su pogledom ispratili tegljač i onda nastavili tražiti Jima. seronjo? Vrućim prizorom ponovno je zavladala tišina. Ukočio se. Tad je shvatio da možda postoji i treći ubojica.. jer bi se inače našao u klopci.... Nisu ga mogli vidjeti.. Na samom braniku začuo je glasove koji su se približavali. preko Arizone u Novi Meksiko. bila su postavljena malo više prema natrag. – Ma dok on dođe do njih.. – Najvjerojatnije je teško ozlijeđen.. Stajali su s druge strane. Sagnuo se i došuljao do svjetala na lijevoj strani autokuće. Tako ćemo priječi nekoliko državnih granica.. No zaustavili su se s druge strane. Vozit ćemo cijelu noć ako treba.. – Ma znaš da žbiri gotovo uopće ne surađuju preko državnih granica. Primio je kvaku. Očekivao je da će mu se pred očima pojaviti onaj s kratkom kosom.. Jim je svladao nagon da poskoči i povikne: Gdje ti je duh.. – U vozilu nema tragova krvi. Brzina kojim je projurio zacijelo bi našla mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. uperio pušku u njih i doviknuo: – Ni makac! . "Bila su pritvorena.. Bijesan i uplašen... ne mogu ni oni vidjeti njega. koji je ostao čuvati majku i kćer. Krenuo je prema prednjoj strani vozila. Nije mogao riskirati. autokuća mu je sad zaklanjala pogled. – Skrenut ćemo na prvu cestu prema jugu.. – Proklet bio! Tamo je negdje. Ako on njih ne vidi. nastavio puzati prema autokući. ući u vozilo dok ne sredi onu dvojicu u pustinji. no činilo mu se kao da će potrčati preko asfalta i ispaliti pet-šest metaka u njega. Jim je zakoračio iza ugla.... Podignuo se na noge i potrčao do suvozačevih vrata. Skupivši hrabrost da ponovno podigne glavu. našao se nasuprot parkiranog Roadkinga.. a ne šljunak. blizu vozačevih vrata. – I ondje ima zbira. – Možda je zabilježio naš registarski broj. bit ćemo u Arizoni.. – Pa onda u Teksas. povukao se sa zemljanog ruba ceste..njega i zapljusnuo ga bukom i vrućim strujanjem zraka... Prošao je uz desna svjetla i poklopac motora. kojima upravlja zao duh vozeći duše koje je vrag hitno naručio za isporuku u paklu. držeći sačmaricu. – Zajedno s milijun čegrtuša i štipavaca.. doimao se poput kola koja žure na sudnji dan. – . Vrata s te strane nisu bila simetrična u odnosu prema vozačevim. – Sto posto! Jim se pridignuo i oprezno zašao iza prednjeg dijela autokuće... legnuo i.

Vjerojatno i jedno i drugo. Pokraj konzole s motociklom. jer je tlo sad zračilo svu toplinu koju je upijalo od sunčeva izlaska. Okrenuo se na leđa i gurnuo glavu ispod branika. Držali su revolvere. no sigurno ne očekuje da će ga ovaj bezglavo slijediti. Gad ide na krov! Jim je brzo otpuzao ispod vozila prije nego što bi ubojica mogao poviriti s krova. Ubojica je bio na prednjem desnom dijelu krava i virio dolje. Kako bi izbjegao mogućnost da ga pogodi u nogu. zvukovi koje je stvarao jedva su prekrivali povremenu škripu prečki pod Jimovim nogama. Njegov protivnik bio je začuđujuće tih na aluminijskome krovu. legnuo i gurnuo cijev ispod vozila.Na trenutak su ga zabezeknuto gledali. Ubojica je već bio na krovu. ili su bili ludi. Možda je pomislio da je privremeno zbunio Jima. Jim je zaključio da ima bolje izglede ako nastavi činiti ono što njegov protivnik najmanje očekuje. Jedan je metak probušio gumu pokraj koje je Jim stajao. Na vrhu je Jim oprezno podignuo glavu i povirio na krov. Onaj s konjskim repom bacio se na zemlju i prevrnuo. Bili su udaljeni od njega manje od tri metra – dovoljno blizu da bi mogao pljunuti na njih. Iz daljine se činilo da su opasni poput zmija s nogama. brzo je otpuzao do stražnjeg dijela vozila. Jim je skočio na zemlju. Nije ih čuo da dolaze. možda zbog toga što mu je srce lupalo tako jako da mu se činilo da je zatvoren u velikom bubnju. Ispod autokuće nije bilo manje vruće nego na suncu. prokleti bili! Ili su bili frajeri nad frajerima. drugom je držao pušku i pokušavao se što tiše popeti do vrha. a to je sigurno bilo bolno jer. Jim je trznuo puškom i poviknuo: – Bacite ih. ugledati ga i ispaliti hitac. Povirio je pokraj motocikla. Mislio je da će tako iznenaditi protivnika. No . no ovaj je već izašao s druge strane. uz prečke ljestvi koje su nestajale pod usijanim suncem. Još dok su mu noge bile u zraku. Ljestve! Na desnoj strani vozila. Dva automobila projurila su cestom jedan za drugim. Istodobno je odbjegli cestovni ratnik iz Pobješnjelog Maxa podignuo pištolj. no onda je shvatio da ne može očekivati da stanu kad su zacijelo ugledali divljeg tipa s pištoljem na krovu autokuće. Jim se izvukao ispod vozila i popeo na ljestve. što nedvojbeno zaslužuju. Stisnutih zuba prokleo je vozače. sve do pakla. Jednom je rukom primio vruću ručku. premda je trošna bijela boja odbijala veći dio sunčevih zraka. no uperene u tlo. ipak je upio dovoljno topline da oprži ruke i probije tkaninu traperica. Poput marinca u borbi. Noge drugog ubojice nestale su ispod autokuće. dva su hica odjeknula ispod vozila. Jim je zgrabio otvorena vrata i skočio na stubu pokraj vozačeva sjedala. Jim je ispalio pušku tipu u prsa iz neposredne blizine. onako kako bi on gledao trookog izvanzemaljca s ustima na čelu. Spustio se na ruke i koljena. Umjesto da se povuče u autokuću. jer uopće se nisu ukipili vidjevši pušku. tako da je silina hica ubojicu bacila natrag. Ljestve su bile prazne. a sada su izgledali opasnije od bilo kojeg pustinjskog stvora. Ubojica je zašao iza ugla i čizme su nestale. Jim je vidio samo crne kaubojske čizme kako trče prema stražnjem dijelu vozila.

ubojica to nije pokazivao. Susie. a lice mu je bilo mračna mrlja. No ipak je opazio prokletog psihopata kako ide prema kuhinji u stražnjem dijelu autokuće. Krenuo je dublje u unutrašnjost prostorije.ako je i osjećao bol. bacio unatrag u zid pokraj zatvorenih vrata između dnevne sobe i spavaonice. gotovo refleksno. Jim je ponovno pucao. Potrčao je za ubojicom i uskočio u autokuću. Ubojica je ponovno pucao. Nije znao gdje su žena i dijete. no u polumraku nije mogao vidjeti dovoljno dobro da bude siguran. Metak je otrgnuo komad ormarića s lijeve strane Jimove glave i zasuo ga krhotinama iverice i plastike. U Jimovim mislima odzvanjao je izmučen glas umirućeg čovjeka u karavanu: Lisa. U najboljem slučaju nekoliko ga je kuglica pogodilo u nogu. Bit će mu taoci. očito je bio jednako samoubilački samouvjeren kao i njegov mrtvi prijatelj. Ubojica se začudo ispružio na trbuh. nalazeći spolno zadovoljstvo ne samo u silovanjima. no tip je iznenada pogledao preko ramena i opazio ga. Sačmarica je prilično neprecizno oružje. S desne strane stajala je trošna stara sofa. Jim nije stigao ispaliti hitac. nego i u okrutnim ubojstvima. koji putuju Amerikom u potrazi za lakim plijenom. Izvukao je koljeno iz ručke i skočio s ljestava. No vjerojatno ga je promašio. no zadržao je ravnotežu. Ispalio je jedan hitac iz sačmarice.. svakako je imao veliku sreću. Pucanj je stresao tanke zidove.. Nalazio se iza prednjih sjedala. No ubojica je već uskakao u vozilo.. Ili ih možda želi ubiti prije nego što sam bude pogođen.. Jim se popeo za još jednu prečku. njegov bijes nadjačao je strah. Jim je iz džepa izvadio dvije patrone i ubacio ih u cijev. Doskočio je tvrdo. Onda se srušio na pod. izvirio iza vozila i potegnuo okidač. oči su mu se teško privikavale na razmjernu tamu u kabini. Moja žena i kći. Drugi metak prohujao je tako blizu Jimova lica da je osjetio strujanje vrućeg zraka poput vatrenog poljupca.. Bojao se pucati da ih ne pogodi. Pogodak je čovjeka dignuo u zrak. Znao je da čovjek mora biti mrtav. Jim se ničim nije odao. Premda su zrake pustinjskog sunca ulazile . a nakon blještavog pustinjskog sunca. Proteklih desetljeća zabilježeno je sve više lutajućih sociopata. popisujući mnogobrojne žrtve. Neznanac se okrenuo i pucao. Vidio je samo ubojičin zasjenjen obris. Gornji dio tijela sad mu je bio iznad krova. Ubojica se bacio ustranu i skočio s krova.. Okrenuo se i upro koljenom o ručku da oslobodi obje ruke za pušku da ga trzaj ne zbaci s ljestava. Pokušavao se držati u zaklonu čekajući da se Jim pojavi dolje na cesti. Jim opsuje i okrene pušku. i zamalo oglušio od jeke dvostrukog praska. Jim se uspeo na sljedeću prečku. Ide po ženu i njezinu kćer. premda ga je usijan krov opržio kroz tanku majicu. Ubojica je vrisnuo i pao na sudoper. Ako ubojica nije imao šesto osjetilo. Nije imao vremena za oprez.

nalaze suputnika. a ovo ovdje možda. no katkad. Istu vrpcu zalijepili su im pjeko usta. Bila je neobično lijepa plavuša.. No njezina kći Susie bila je neusporedivo ljepša – nadzemaljski lijepa. Jimu se činilo kao da djevojčica utjelovljuje nevinost. no uzbuđenje koje je popratilo osjećaj pravednoga bijesa navelo ga je da povjeruje kako je neranjiv. Ali premda je osjetio mučninu zbog toliko krvi. Znao je da bi trebao biti oprezan. Držao je pušku. no nije se obazirao na to. nije osjetio nikakvo moralno gnušanje. Vidjevši izmrcvareno tijelo. Zakoračio je prema vratima spavaonice. Poglavito u svijetu gdje pomodni profesori filozofije uče da etika uvijek ovisi o situaciji. Oba gada zaslužila su gori kraj. Veće su skupine ubojica rijetke. Jima obuze divljačko oduševljenje. no u njezinim očima opazio je bol i strah. ima mnogo glava. Primjer je toga Charles Manson i njegova "obitelj". Žena i kći bile su same. debeli zastori na bočnim prozorima stvarali su duboku sjenu u stražnjem dijelu. a i vidljiv bijes poput Jimova. znao je da su samo umobolni potpuno sigurni u svoju ispravnost čak i u najsramotnijim postupcima. Djevojčičinim licem tekle su suze. snažan osjećaj pravednosti koji ga je uzbudio. Shvatio je da ga se boje.. spriječava da se prepusti histeriji. čak i ako je mrtvac zaslužio umrijeti. Naš svijet rađa čudovišta. u najvećem užasu. spreman ubiti ili poginuti. pa Jim nije mogao isključiti nijednu mogućnost. Majka i dijete sigurno su unutra. Osjećao se poput anđela osvetnika koji dijeli pravdu nošen svetom srdžbom. Njegov je bijes dosegnuo nov vrhunac kad ju je vidio vezanu u toj bijednoj spavaonici. Okrenuo se prema zatvorenim vratima. Susie. Bio je hrpa krvava ljudskog smeća. bilo je oko trideset godina. njegov je bijes jačao kao da je Jim Božje utjelovljenje apokaliptičke srdžbe Svemogućega. kao u ovom slučaju. Bilo joj je oko deset godina. Liši. nježne crte lica i besprijekoran ten. Ruke i noge bile su im vezane čvrstom ljepljivom vrpcom. udario ih nogom i ušao. Na dnu uske prostorije spustio je pogled i uvjerio se da je čovjek doista mrtav. Majka nije plakala. imala je bistre zelene oči. No ima i drugih primjera.. a prostoriju je natkrila ljuta maglica izgorenoga baruta. smeće je i sad kad je mrtav. Htio je osjećati gnušanje zbog toga što je učinio. Bio je smeće dok je bio živ. Znao je da će ga možda dočekati metak. zaslužili su dugu i polaganu smrt u najvećim mukama. ali i plašio. Lisa. Ženi.kroz otvorena vrata i vjetrobran. No tko još? Ubojice sociopati obično djeluju samostalno. poput hidre. . Vratima spavaonice. Suočio se s čistim zlom u ljudskom obliku. dobrotu i čistotu: anđeo bačen u gnojište. Ležale su na prljavom krevetu. Činilo se da je odgovornost za dobrobit svoje kćeri. no u njegovoj duši nije bilo dvojbe. gušila se u prigušenim jecajima užasa iza vrpce koja joj je prekrivala usne. Bio je svjestan toga da je i sam na rubu psihoze.. Štoviše. da su sva stajališta jednako ispravna i vrijedna – bez obzira na logiku i mržnju koju sadrže. Vjerojatno su zaključile da je povezan s dvojicom koji su ih oteli.

Gotovo je. prelazio je iz šapta u prigušen povik i onda ponovno u šapat. mučili i slomili samo da bi djevojčici pokazali što je čeka. njihova lica bila su skrivena. – Došao sam vam pomoći. Žena je prema njegovim očima zaključila što se dogodilo. začudo. Ali ta soba! Mili Bože! Učinili su nasilje nad njom već time što su je tu stavili. Govorila je hrapavim glasom koji je. misleći na kćer.Naslonio je pušku na ugrađeni ormarić i rekao: – U redu je. no nije ništa rekao. no mnogi su bili mlađi. – Možete li nositi Susie? . kleknuo je pokraj kreveta. Njezino lijepo lice izobličila je žalost i duboka bol. Tada je opazio da su zidovi i strop te male prostorije oblijepljeni istrgnutim stranicama pornografskih časopisa. Okrenuo se i potražio nešto čime bi ih oslobodio. Nisu je dirali. Ubio sam ih. na ormariću je također ugledao videokasete s pornofilmovima. potisnula je i jecaj i bol. Nije se čudio što mu ne vjeruje. Osjetio je nagon da isprazni još nekoliko patrona sa sačmom u njihova mrtva tijela. skvrčila se u znak obrane. Nisu stigli. Nije krenuo za njom. Muškarci koje je Jim ubio tek bi se nakratko poslužili majkom. Onda bi je zaklali ili ustrijelili na nekoj zabitoj pustinjskoj cestici. Ukipio se shvativši da je to bilo smeće posebne vrste: dječja pornografija. Željeli su samo djevojčicu. Lisa je strgnula vrpcu s usta i izvadila krpu koja ju je gušila. Kad je primio škare. No. Tresao se. udarila ga je i povukla se preko sivkastih plahti. Kad je oslobodio djevojčičine ruke. moj suprug! Jim ju je pogledao. Morao se sabrati. većinom mladi poput Susie. Na fotografijama su bili prikazani odrasli muškarci. Majka ga je gledala s nevjericom. Bilo mu je drago što u spavaonici nema zrcala. Straha od Jima! Bojala ga se više nego kad je ušao u sobu. kojoj bi sljedeći mjeseci bili pravi pakao. no na slikama nije bilo odraslih žena – samo djevojčice i dječaci. prerezao vrpcu oko ženinih gležnjeva i strgnuo je. Na ormariću je opazio ljepljivu vrpcu i škare. istodobno bio uzbuđen i rezigniran: – Moj suprug. u autu. No onda je shvatio da ona ne dršće zbog bijesa. Kazala je samo: – Bože moj – a u svakoj riječi odjekivala je njezina tuga. Hvala Bogu da nisu. Glas mu je bio čudan: pun bijesa. Kad joj je oslobodio noge. Opazio je da se i majka trese. te ostavili njezino tijelo na milost gušterima. nije mogao priopćiti tako tužnu vijest pred djetetom. Onda je prerezao vrpcu oko njezinih ruku i ostavio je da se sama oslobodi do kraja. Silovali bi je. Njegov bijes prerastao je u nešto jače od srdžbe. Ubio sam ih obojicu. – U redu je – uvjeravao ju je. Nije želio vidjeti svoje lice. Na slikama je prikazano najraznovrsnije nasilje nad njima. strvinarima i mravima. jer su je prisilili da leži na tom onečišćenom krevetu okruženom nepojmljivim prostotama. nego zbog straha. drhtav. isprekidan. Bio je izvan sebe jer je djevojčica vidjela te slike. nego se odmaknuo od nje. Zacijelo pokazuje znakove ludila. Želeći što prije ublažiti njihov strah.

. Želio je reći "prije nego je umro". no mislio je da je bolje da ju ne dira. Krenuo je za njom. S djevojčicom u naručju krenula je prema vratima. CISSY.. mislim da mogu. Ukupno oko trideset. Bila je u takvom šoku da isprva nije prepoznala dobrohotnost ruke voljena roditelja. KEVIN. Ponovio je: – Možete li nositi Susie? Zbunjeno ga je pogledala. Ime SALLY bilo je na dvjema kutijama. Jim se pridignuo i odmaknuo od kreveta. Na poleđini kaseta bili su rukom ispisani naslovi. – Ne dajte joj da vidi što je s lijeve strane iza vrata – napomenuo je. – Ali. gladila joj kosu i čvrsto je zagrlila. – Dođite. Leđima je udario u uska vrata ormara koja su se otvorila kad se maknuo.. no nijejitio povjerovati. – Prije nego je. Jim je osjetio miris ustajalog piva. Idemo van. Lisa je kimnula. Zaplakana djevojčica odmaknula se od majke. – Jedan tu leži mrtav. Dušu mu je sve više gutala tama. Mogao ju je iznijeti on. TIFFANY. TOMMY. Ovoga trenutka jedini muškarac koji bi je smio dodirnuti jest njezin otac. Iznenada je nestao strah i bacila se u majčin zagrljaj. JOEY. Žrtve. – naglo je prekinuo rečenicu. Lisa je tiho ohrabrivala kćer. Pošao je za Lisom kroz kabinu i izašao na usijano pustinjsko sunce. 2. a ime WENDY na trima. Klimatizacijski uređaj prestao je raditi kad su ubojice zaustavile vozilo da bi provjerile prevrnuti Camaro. Podsjetnici izopačenosti.. Imena. te da on sam snosi barem mali dio krivnje. Uspomene na divljaštvo. Djevojčica se čvrsto držala svoje majke. Lisa je stajala na bijelo-zlatnom suncu na zemljanom traku iza vozila. – Kako znate njezino ime? – Rekao mi je vaš suprug. Znao je o čemu je riječ. no zastao je opazivši sadržaj ormara koji se otvorio kad se naslonio na njega. nečeg što bi mogla biti osušena krv na tepihu. Još imena. Police su bile krcate kućnim video-snimkama. Svi su naslovi bili imena. CINDY. jer nije joj htio davati lažne nade. Premda je to bila iracionalna i emocionalna reakcija.No u mislima je bila s mrtvim suprugom. A on je bio mrtav. Svjetlost ih je činila još ljepšima: . – Možete li je iznijeti odavde? – Da. Nije nimalo lijepa slika. Temperatura je u spavaonici rasla i širio se smrad. Lisa nije izgledala jaka. očito zahvalna što ju je upozorio. osjećao je da su za ono što su joj ona dvojica učinila – a i ono što bi joj učinili da su imali priliku! – u neku ruku odgovorni svi muškarci. znoja. no podignula je kćer kao da diže jastuk.

– Ja neću znati. Zajašio je Harley-Davidsona i pritisnuo gumb za paljenje. – Svi bi objavili moju sliku. Jim doda: – Znat ću može li im se vjerovati. – Kako? Zaboga! Kako možete znati? – Znat ću. Jim je teško mogao prihvatiti da ta svjetlost ne ispunjava i njihovo biće. s jednim rasplinjačem. Zapravo je većina ljudi dobra. Probola ga je ne samo duševna nego i tjelesna bol. Lisa mu je zabrinuto kazala: – Ne možemo se sve troje voziti na tome motoru. – No nije mogao reći kako zna. Kako bilo. . da je u njihov život zakoračila tama i obavila ga potpuno kao što noć prekriva svijet nakon zalaska sunca..prelijevala im se u kosi. – Zašto ne? – Ovaj je slučaj suviše senzacionalan. naglašavala boju njihovih očiju kao što rasvjeta u draguljarskoj vitrini naglašava ljepotu smaragda na baršunu i njihovoj je koži davala mističan sjaj. Kratko vrijeme ga je turirao i onda ugasio. Bio je to model FXRSSP od 1340 kubika.. Kad god bi ih pogledao. prisjetio se mrtvog oca i supruga u karavanu. Nije to bio najelegantniji ni najsnažniji motor na kojem se vozio. – Nitko se ne zaustavlja – izustila je potišteno. Gledajući ih. Trenutak je zastala i onda nastavila: – Ne želim ući u automobil s nepoznatim ljudima. – Molim vas. – Netko će već stati. Vozač je dodao gas. Odrješito je odmahnula glavom. – Ne shvaćam. – Ima dobrih ljudi na ovome svijetu. – Vidjet ćemo tko će se zaustaviti. Vozit ću se sam. bio je to standardan Harlevev model. Bit će na prvim stranicama svih dnevnih listova. Žena ga upita: – Tko ste vi? – Ne mogu vam reći. – Tako je. znat ću jesu li dobri. ne ostavljajte nas same. Motor je odmah upalio. kad stanu. jednako kao što nije mogao objasniti kako je znao da ona i njezina kći trebaju njegovu pomoć. omogućit će mu i jedno i drugo. dvostrukim "V" klipovima i mjenjačem s pet brzina koji je prenosio snagu na stražnji kotač s pomoću klinastog remena. U autokući je pronašao snop ključeva i otključao je željeznu konzolu koja je držala Harley-Davidsona. Približavao se automobil. – Pričekat ću da netko stane i poveze vas. Dok ga je skidao i pregledavao. dva ventila. Vozač i dva suvozača gledali su ih sa čuđenjem. – Izgubila je glas. No trenutačno od motora nije tražio ništa više nego brzinu i da se njime lako upravlja. Pričekat ću. A ja volim svoju privatnost. Stala je i pribrala se: – Nikome ne vjerujem. Jim je jedva podnosio da bude s njima. ako je ovaj SP dobro održavan.

Na stražnjem dijelu Harleva bio je pričvršćen malen nosač za prtljagu. od muke se raskrvarila i sisala je svoju krv. Neuredna plavoobojena kosa virila je na sve strane oko rupca i činila okvir licu s tolikim naslagama šminke da je izgledalo kao da se na njemu ispituju kozmetički proizvodi. – Dok je govo rio. – Nešto nije u redu? – doviknuo je preko krova automobila. Ponovno je pogledao Jima i upitao: – Vi ste ih ubili? – Jesam. Njezine oči bile su mutne: gledala je u prazno. Drhtavim glasom. Nije slušala o čemu razgovaraju.. Iz Trans Ama je izašla žena nekoliko godina mlađa od njega. – Ali spasili ste. Verna ga je zaprepašteno gledala. Frank je na trenutak prestao žvakati. koji je pokazivao koliko je ranjiva i koji se duboko dojmio Jima. Djevojčica je jednom mršavom rukom čvrsto zagrlila majku. Debele dvostruke ispušne cijevi od kroma svjetlucale su na usijanom pustinjskom suncu. Pogledao je prvo nju. – Ništa mi ne dugujete – odgovorio je. bila je odjevena u široke smećkaste kratke hlače i bijelu majicu bez rukava. – Pomoći ću vam promijeniti gumu. Jim odgovori: – Na autokući je probušena guma. – Ja sam Frank – reče muškarac. Jim ga je nekoliko trenutaka promatrao i onda odgovorio: – Ženu i dijete trebalo bi odvesti do najbližega grada. a onda Susie. Na prednjem blatobranu imao je naslikane crvene jezičke plamena. – Ne sve – uskočio je. na glavi je nosila bijeli rubac. a naplaci kotača bili su ukrašeni kromom. Lisa reče: – Toliko vam dugujemo. Nosio je traperice i bijelu majicu s kratkim rukavima koje je zavrnuo kako bi pokazao tetoviranje na obje nadlaktice. tri niza staklenih kuglica u različitim nijansama crvene boje. sat i četiri prstena. Iz automobila je izašao vozač. – Ovo je Verna. a misli su joj bile daleko. Gustu crnu kosu češljao je unazad. Iz daljine se začu brujanje automobila. Jim je odmahnuo glavom: – Ionako ne možemo voziti autokuću. Digla je slobodnu ruku na usta i grizla je zglob prsta. Promatrali su kako fatamorgane probija crni športski Trans Am. Unutra je mrtvac. – Mrtvac? – I još jedan je tamo na zemlji – dodao je Jim pokazujući mjesto iza vozila.. – Imate kvar? – upitala je. Imao je oko trideset godina. Imala je po sebi mnogo nakita: velike viseće srebrene naušnice. Jim je svojim remenom na nj privezao pušku. žvakao je žvakaću gumu. . Okrenuli su se prema istoku. Zaustavio se pokraj njih uz cviljenje kočnica. – Nisam spasio sve koje sam morao spasiti. Oteli su ovu ženu i njezinu kćer. Iznad lijeve dojke imala je utetoviranog plavo-ružičastog leptira. Ponovno je skrenuo pogled na motocikl. dvije narukvice na svakoj ruci. Opazio je pušku na motoru. Dok je muškarac zaobilazio automobil. otvorila su se suvozačeva vrata.

– Kako god hoćete – rekao je Frank. kako znate? – upitala je iskidanim glasom. Začudo. s pomoću teške papučice spustio zupčanik na mjesto. Recite im da dođu ovamo. sagnuo se do otvorenog prozora i zahvalio Verni i Franku.Frank ga je nekoliko trenutaka pomno promatrao. Verna se naslonila na Franka i stresla. ali neću ih čekati. – Nećete čekati da dođu policajci. zar ne? – upitao je Frank. Onda pozovite policiju. trebat će joj stručna pomoć da se vrati u ovaj. Imate li povjerenja u mene? – Da. u nepregledan i pusti Mojave. Onda je kimnula i pristala: – Dobro. Što brže. – Znam da hoćete – odgovori Jim. odnosno njezina oca. Naravno. Kad su Frank i Verna ponovno sjeli u automobil. Susie se prepustila da je unesu na stražnje sjedalo. Zalupio je vrata. – Odvedite ih do najbližega grada. Jim je položio ruku na njezino rame i pogledao je u oči... – Onda mi vjerujte kad vam kažem da možete imati povjerenja u njih. Bio je uvjeren da ne čuje ništa od onog o čemu razgovaraju. – Jim joj je prišao i ona mu je došapnula: – Izgledaju poput. – Neću.. osjećao se kao da je izdvojen iz svega toga. – To je grozno. Vi ste junak u svemu tome. – Dakako – složio se Frank. Jednostavno ne mogu. Nemojte lagati za mene.. Uputio se prema jugu. Skrenuo je sa zemljanog traka i spustio se niz blagu padinu do pustinjske površine.. ne.. Verna je dodala: – Ne brinite se. Ubrzo će ga potpuno preplaviti. Frank i Verna su dobri ljudi. oni su ubili njezina supruga. Ne mogu. Nemojte lagati. – Nije sve onako kako se čini. Bila je u drugom svijetu. – Isuse! – izusti Verna. Još je tonuo u svoju unutarnju tamu. Frank je kimnuo glavom: – Pretpostavljam da znate što činite. Nakon toga sve je išlo glatko. Popeo se na motocikl. Poslušna. Njezina majka sjela je pokraj nje i zagrlila je.. No Lisa je dodala: – Čekajte.. . Treba im liječnička pomoć. pritisnuo gumb paljenja. – Sranje – reče Frank. Hoćete li da im kažemo da ste crnooki ćelavac i da ste stopirali kamion koji ide na istok? – Ne. Sada da. Njegovo je tijelo u karavanu nekoliko kilometara zapadno odavde. Jim je prihvatio ponuđenu limenku soka iz njihova ručnog hladnjaka. Jim je skrenuo pogled na Susie. – Ali. Pazit ćemo na njih. Bojim se. otpustio spojku i prešao preko asfalta. – Znam – odgovorio je odrješito. – Znam... dodao malo gasa. – Neće vam ništa. Obratio se Franku: Ti tipovi koje sam ubio. Pio je sok i promatrao kako Trans Am nestaje u daljini. baš kao i djevojčica. Nekoliko sekunda gledala ga je u oči. Onda je pogledao Lisu i upitao je: – Je li to istina? Kimnula je. Ništa niste skrivili. kao da je drogirana.

Usporio je. Možda je prošlo i više od sata prije nego je shvatio da je s ravnice ušao medu pusta brda boje hrđe. Put je sada vijugao između kamenih izbočina. ponovno se našao na HarleyDavidsonu. No sada mu je grlo ponovno bilo suho. Nakon nekoliko trenutaka ispružio se na bok. usmjerio je motor prema njemu. Više nije imao predodžbu o vremenu. iako je znao da je tek rano poslijepodne. Sjeo je u sjenu.Neko se vrijeme vozio više od sto i deset kilometara na sat iako nije imao nikakvu zaštitu od vjetra. Privukao je koljena na trbuh i sklopio ruke na prsima. Nije ju ni osjećao. zajedno s dvostrukim disk-kočnicama na prednjem kotaču omogućavali su mu da se vozi poput kaskadera na nepredvidljivom terenu. Vruć vjetar udarao ga je i pržio. i olujnih pljuskova koji su se povremeno sručili na Mojave. 3. Osjećao je studen. tako i duhovne – kojom je putovao proteklih nekoliko sati. U posljednjem satu dnevne svjetlosti. Mutno se sjećao da je otrgnuo kaktus i isisao tekućinu iz mesnatog tkiva. Naslonio je motocikl na nožice. Tama ga je potpuno ispunila. Prešavši sljeme blagog uspona. Tama ga je obavijala iznutra. a i toga da je taj delirij barem djelomice posljedica ozbiljne dehidracije. pao je u bezdan očaja. Zaustavio se u sjeni monolitne stijene dugačke oko četiri stotine metara i visoke stotinjak metara. Iako je bio napola uvjeren da je gradić tek privid. Pojačane opruge i amortizeri. . Skupina stabala doimala se neprirodno nakon pustoši – kako materijalne. Premda je bio svjestan da je donekle izvan sebe. na nebu koje je u suton poprimalo ljubičastu i crvenu boju pojavila se sjena crkvenog zvonika s križem na vrhu. no Harley-Davidson SP bio je pravi motor za takav teren. Osjećao je očajničku žeđ. no osjećao se ugodno svježe. otpustio je gas i otprilike pet kilometara ispred sebe opazio gradić sa zgradama zbijenima uz cestu. Tisućljetno djelovanje vjetra i sunca. Činilo mu se da mu je utjeha njezine unutrašnjosti potrebnija od vode. Prednji i stražnji ovjes bio mu je pet centimatara viši nego na standardnom FXRS-u. Vozio se sivkasto-ružičastom ravnicom načičkanom pustinjskim grmljem. na oči su mu nadirale suze koje je pokušavao pripisati isključivo vjetru. Jim je bez razmišljanja krenuo prema crkvi. Klupka opržena korova koturala su se za njim u povjetarcu koji je nosio miris željezne prašine i soli. Činilo mu se kao da sunce slabi. Znojio se. Vrućina ga začudo nije smetala. Nakon nekog vremena više nije osjećao svježinu. izdubio je čudnovate oblike. Zaustavio se u pravi trenutak. Iznenada. pa se stijena doimala poput ostataka drevnog hrama napola uronjenog u pijesak.

Oslobodio je i ruke. kao i slatkast miris voštanica.. Jim je ugledao svoje lice naslikano na Kristovu liku. umočio je dva prsta u posudu sa svetom vodom i prekrižio se. no vidio je samo vodu i mutan odraz svojeg lica. no nije bilo posebno svježe. no govorio si je da je to samo halucinacija. Sve to prizvalo mu je uspomene. Nije znao kako je dospio ondje. podignuo ih do usta i pio. jezik mu se zalijepio za nepce. pogledao Jima i nasmiješio se. iz jedne je još virio čavao. oca. Zakoračio je oltarom prema ogradi. sve su one bile prisutne u njegovoj duši. Pogledao je u bijelu mramornu posudu kao da će ugledati krv. Shvatio je da su mu isušene usne raspucane. a grlo mu je gorjelo kao da ga je svladala groznica. Nije se sjećao kako je prevalio posljednjih stotinjak metara. Jimovo srce luđački je kucalo. spustio je motor u usjek i ostavio ga polegnutog. Skupio je dlanove u hladnoj vodi. baptistima. No bio je iscrpljeniji nego što je mislio. Zacijelo se onesvijestio dok je još hodao. od plamena šest svijeća u crvenim staklenkama i malog reflektora koji je osvijetljavao raspelo. Prošao je mnogo toga: pristupio je židovskoj vjeri. Trepnuo je bolnim očima i ponovno pogledao raspelo. taoistima i mnogim drugima. pa se osjećao kao kod kuće. kroz dlanove su još prolazili klinovi. Sveti lik preoblikovao se u lice Jimove majke. između predvorja crkve i lađe. U kutku srca još se osjećao katolikom. jer probudio se na stubama od opeke ispred bijele drvene crkve.Otprilike osamsto metara od gradića. U crkvi je bilo mnogo ugodnije nego u pustinji u predvečerje. Doista. Mekani pješčani zidovi usjeka odmah su popustili pod Jimovim rukama. Onda više nije vidio lice. budistima. . Iako mu se činilo da su vrata teža od kamena na ulazu u Kristov grob. na raspelu više nije bio Krist nego ubojica! Otvorio je oči. premda više nije pripadao ni jednoj vjeri. Ušao je. muslimanima. na drugoj je bila crna rupa od rane.. Zacijelo je ponovno izgubio svijest. djevojčice Susie. prema Jimu. Sve je mutnije vidio. samo crnu mrlju kakvu je vidio na ubojici kad se okrenuo pucati na njega u mračnoj autokući. hindusima. Nekoć je bio katolik. Pretpostavio je da će lako dopješačiti do gradića. Polagano je lebdio i spustio se na pod kao da sam upravlja gravitacijom. Liznuo ih je. Jedina svjetlost dolazila je od žarulje u predvorju. Liše. a topao noćni vjetar pritiskao je prozore crkve. metodistima. Samo to i ništa više. Ovaj put ugledao je lice ubijenog čovjeka u karavanu. U nogama je osjetio grčenje i činilo mu se kao da na stopalima nosi betonske čizme. Usne su ga pekle. U zraku se osjećao miris tamjana. uspio ih je otvoriti. Na mjedenoj pločici pokraj crkvenih vrata stajao je natpis: NAŠA GOSPA OD PUSTINJE. pa je brzo zatrpao motor. Krv koju je osjetio bila je njegova. Plod iscrpljena uma. Sljedeće čega je bio svjestan bilo je to da kleči na dnu lađe naslonjen na ogradu svetišta i da se moli. Posljednji tragovi dana nestali su u prah. Na ulazu. Voda je imala okus krvi. Oslobodio je noge s križa.

– Niste nosili nikakve isprave. ugledao je nad sobom istoga čovjeka kako ga promatra: proćelavog pedesetgodišnjaka. a katkad je stavljao hladne obloge. Osim toga. . Činilo mu se da mu je lice u gorem stanju nego prije. – Otkud ste došli? Jim nije ništa rekao. pa se Jim nije opirao. Velečasni Geary ga upita: – Što ste radili u pustinji? – Lutao sam. što nikad nije trajalo duže od minute ili dvije. Jim je zadrhtao i izgubio svijest. Noć na prozorima. Grlo ga je peklo kao da je progutao benzin. ugodno popunjenog s gustim obrvama i plosnatim nosom. Rane od vjetra. Svjetlost na prozorima. Bila mu je slatka. – Zašto? Jim nije odgovorio. Soba s bijelim zidovima. Progutala ga je tama. Svećenik je ponovno podignuo Jimovu glavu s jastuka. – Ovaj put nisam. Leo Geary. Podignuo je Jimovu glavu s jastuka i ohrabrivao ga da pije vodu pomoću slamke. Svaki put kad je došao svijesti. Budio se iz ružnih snova i ponovno se u njih vraćao. nije imao snage prosvjedovati. – Kako se zovete? – Jim. Čovjek je povremeno lagano utrljavao mast u Jimovo lice. Neznanac je nosio svećenički ovratnik. Uzak krevet. Staro. – Svećenik – izustio je Jim tihim hrapavim glasom koji kao da nije bio njegov. Jim se sada uspio pridignuti bez pomoći i popiti malo vode. – Imate sunčanicu i teške opekline. To je najgore. Čovjekov pogled bio je pun zabrinutosti i dobrote. – Samo se odmarajte – savjetovao mu je neznanac. Dodirnuo mu je lice rukom mekanom poput raspadajućeg mesa i hladnom poput tekućeg plina. Rekao je: – Iako je.Ubojica mu se približio. Ja sam velečasni Geary. Poput pravoga vjernika nakon dodira putujućeg iscjelitelja vjerom. Nije imao snage niti podignuti ruku s kreveta. pomislio je Jim prisjećajući se HarleyDavidsona koji nije bio opremljen zaštitnim vjetrobranom. Oči su ga pekle. Nov dan. da je natečeno. – Naša Gospa od pustinje. skromno pokućstvo. – Pronašao sam vas onesviještenog u crkvi. 4.

Povremeno bi zaškripala greda ili bi se prozor lagano stresao od naleta pustinjskog vjetra. Svećenik reče: – U džepu ste nosili tri tisuće dolara u gotovini. hvala Bogu. . ne. Svećenik se namršti. velečasni Geary dao mu je kokošje juhe. Govorio je da što manje pomiče mišiće na licu. jer su mu se raspukline na usnama lako otvarale unatoč kortizonskoj kremi kojom ga je velečasni mazao svaka dva sata. Mogu vam samo reći da je to dio svetog otajstva. Ovo je siromašna crkva. pokušavajući se hraniti da si ne kvari hranu okusom svoje krvi. sine moj. – Kako smo mogli griješiti ako smo stvoreni savršeni? – Zato što imamo slobodnu volju. – Nisam osobito vješt teolog. Kad se svećenik vratio. – Ako ima Boga. To je samo od sunčanice. ni dvadeset i četiri sata nakon što je ušao u crkvu. bio sam dehidrifan. zašto dopušta patnju? Zabrinut. nisu ga boljeli zglobovi. – Uzmite koliko vam treba. Svećenik je zurio u njega i onda se nasmiješio. – Zašto nas Bog nije učinio vrijednima? – Učinio nas je savršenima. no već je bio više nalik onom kakvog poznaje. Mogao se sam pridignuti i kretati se sobom samo s malo pomoći. Ne mislim na moju patnju. bez grijeha. No zgriješili smo i izgubili milost Božju. Kad se Jim probudio. – Moram piškiti – reče Jim. Jim je imao tek malo povišenu temperaturu. Bolje mi je. velečasni Geary ga upita: – Je li vam gore? – Ne. – Dobro mi je. naravno. Jim mu reče: – Mogu li vas nešto pitati. Doista se lijepo oporavljate. Običan sam svećenik. velečasni? – Što? Glas mu je još bio promukao. Velečasni Geary se namrštio. Predvečer. nego zašto dopušta patnju uopće? – Da nas iskuša – odgovori svećenik. – Slobodna volja – reče Jim. – I ja mislim da možete. – Dobro. nije mu se vrtjelo u glavi i pluća ga nisu boljela kad bi duboko udahnuo. – Još sam gladan – rekao je nakon što je sve pojeo. – Pričekajmo da vidimo što će se dogoditi s ovim. Treba nam sve što možemo dobiti. – Pazi što nudiš. No povremeno bi ga zapeklo lice. U kući je vladala tišina. Mišići mu se više nisu grčili. – Neću gusku.– Što time zapravo mislite? Jim je šutio. a zatim i sladoleda od vanilije. Spasenja. Jeo je oprezno. Vječnog života. Kad mu se vratio tek. Mislim da s vašom pomoću mogu do kupaonice. bio je sam. – Zašto moramo proći kušnju? – Da bi se utvrdilo jesmo li vrijedni. – Ne razumijem. pazeći raspucane usne. – Vrijedni čega? – Neba. Uskraćena nam je milost i sad moramo zaslužiti nebo.

– Doista? Možda jest. . Ne zbog samih riječi i ne zbog toga što je shvatio što znače. Kad se probudio. Na sebi je imao svećenikovu pidžamu. Imao je čudan osjećaj da u blizini vreba nešto užasno i nemilosrdno. uspravio u krevetu i čuo se kako ponovno govori: – Ubit će nas sve.– Sunčanica može biti smrtonosna. Kad je svećenik ipak popustio i donio Jimu još sladoleda. opazio je svećenika kako"stoji na dnu kreveta i pomno ga promatra. naprasno se probudio. to je samo vlak koji nas vozi do naše zaslužene nagrade. Neko je vrijeme samo stajao. nego zato što mu se činilo da podsvjesno točno zna što je time želio reći. drugoga dana njegova boravka u župnome dvoru. – Mislite do neba. Soba je bila u mraku. sanjao ili zamislio. Bio je sam. Smrt je samo sredstvo koje nam omogućuje putovanje. Tama. nešto beskrajno okrutnije i čudnije od ičeg što je itko ikad vidio. Jim je progovorio kroz napola stisnute zube: – Zašto neki ljudi ubijaju? Ne mislim policajci i vojnici. Imate li odgovor? – Jednostavan je odgovor: zato što ih je obuzelo zlo. Soba je bila na katu." – Samo to? – Onda ste kazali: "Dolazi. nesreće. Jim je odspavao nekoliko sati. Jim se pridignuo. Zašto nas je Bog učinio smrtnima? Zašto moramo umrijeti? – Smrt nije kraj. Ako je nešto bilo tamo vani. Nekoliko minuta sjedili su u tišini. ne znajući što treba učiniti. Ubit će nas sve. Još jedan suton spuštao se nebom. Napokon je Jim prekinuo muk: ubojstva. Rekao je: – To je vjerojatno bio samo ružan san. Morate se još odmoriti. – To je čudno pitanje. Barem tako vjerujem. Onda je ugasio svjetlo i bosonog otišao prvo do jednog. Ne oni koji ubijaju u samoobrani. Mislim na one druge: prave ubojice.. Noć je bila tiha i mirna. starost. Ustao je iz kreveta dršćući.. Ništa. bolest. Svećenik je zastao. Jim je jeo sladoled dok se svećenik ljuljao. – Govorili ste u snu. Pogledao je prozore. 5. – Da? Što sam rekao? – "Neprijatelj je blizu. Pipao je tražeći svjetiljku i upalio je. No oko tri sata poslije ponoći. – Ili do onoga drugog mjesta." Jim je osjetio kako mu cijelim tijelom prolaze trnci strave. sada više nije. onda do drugoga prozora. Zašto ubijaju? Svećenik je sjeo na ljuljačku pokraj kreveta i pogledao ga podignute obrve.

dva sata vožnje automobilom do Las Vegasa.. Netko tko ne zaslužuje umrijeti. Navečer su zajedno pripremili večeru.. – Boli i užasno izgleda. činilo mu se da nije pronašao samo utočište u pustinjskome gradiću. – Pa. no bio mu je vrlo zahvalan. Sjedio je u naslonjaču. nego mjesto mira izvan stvarnog svijeta. Radili su u ugodnoj tišini. čitao časopise i drijemao dok je svećenik obavljao poslove u župi. Nije mu bilo jasno zašto se Geary toliko skrbio za nj. a Jim je razmišljao o čudnom odnosu koji se razvio između njih.. moram ići u Boston. no onda se odlučio povjeriti: – Ne stignem li u Boston navrijeme. Svećenik je prestao postavljati pitanja.Sljedećeg jutra odjenuo je svoju odjeću koju mu je velečasni Geary oprao. netko će poginuti. Svećenikovo debeljuškasto lice prekrio je izraz čuđenja. . – Vaše lice. – Zračne luke? – Smjesta. – Zašto? Zastao je. celer i rajčice za salatu. – Moram biti u Bostonu. – Morate me odvesti tamo. – Jime? Dršćući se okrenuo prema svećeniku i rekao: – Moram doći do zračne luke.. Poput maske.. – Ne znate? – Znat ću kad stignem tamo.. Položio ga je na policu. – Ali ovdje nemamo zračnu luku. Kad je narezao otprilike polovicu gljiva. bore na njegovu opaljenom čelu proširile su se i iznad mjesta gdje mu je nekad rasla kosa. Velečasni Geary je za sudoperom čistio zelenu salatu.. no preživjet ću. Prošlih nekoliko dana proteklo je kao u snu. otvorio bocu jeftina talijanskoga crnog vina i pustio ga da se ozrači. – Tko? Tko će poginuti? Jim je navlažio izguljene usne: – Ne znam. – Sad mi je bolje. velečasni. Jimovo lice oprženo suncem i izgrebeno vjetrom polagano se ukrutilo. Gotovo cijeli dan proveo je u dnevnoj sobi. Štoviše.. Pretpostavljao je da svećenik obično ne nudi kršćansku gostoljubivost sumnjivim ozlijeđenim strancima u svojem župnom dvoru. Velečasni. zatim je narezao gljive iz limenke i ubacio ih u umak za tjesteninu koji je krčkao na štednjaku. – Bili ste bolesni. – Koliko je daleko do najbliže? – upita Jim tonom koji je odavao hitnost. – Što? Sada? – Sada – odgovorio je Jim. Jimu se činilo da velečasni Geary nije bio ni upola znatiželjan koliko je objektivno trebao biti. Jim je postavio stol. iznenada je rekao: – Spas. mjesto u Zoni sumraka. Velečasni Geary okrenuo se držeći celer u ruci i upitao: – Molim? Jim osjeti ledene trnce. Nož mu je zamalo ispao u lonac s umakom. – Ali.

– Vidio sam kutiju. no bio je daleko. Bila je izdana vama na recept prije tri mjeseca. klupka korova. Svećenik je nekoliko minuta vozio u tišini.. Tako je. ostao je još sat dnevne svjetlosti dugoga kolovoskog dana. I znam. Velečasni Geary je u automobilu držao dvije omiljene kasete: zbirku starog rock-and-rolla i najveće hitove Eltona Johna. Nakon nekog vremena Jim upita: – Velečasni. – Dovest ću vas do zračne luke – uvjeravao ga je svećenik. Ne smijem zakasniti. barem mislim da znam. Jim nigdje nije vidio tako jake i sjajne munje kao u pustinjskom zraku Mojavea.. – Ovdje su ljetne oluje prava rijetkost – kazao je velečasni Geary i uključio brisače. potoci ubrzo rijeke. činilo mi se da se čovjek u nevolji ne želi izlagati. a gotovo da nema ničeg mračnijeg i opasnijeg od asfaltne ceste u pustinji noću kad se spusti oluja.Velečasni Geary dugo ga je promatrao. kiša se slijevala u srebrnkastim bujicama kakve je sam Noa zacijelo vidio gradeći svoju arku. da ste u duši dobar čovjek. ni zašto zapravo morate ići u Boston. Jim je kimnuo: – Ja sam najčudniji čovjek kojeg poznajem. – Noću zacijelo nema mnogo letova iz Las Vegasa prema istoku. Svakog trenutka postajao je sve napetiji. Većinom lete danju. Potočići su postajali potoci. I tako. Onda je progovorio: – Ne znam tko ste. Naposljetku je progovorio: – Jime. Pomno je gledao cestu tiho pjevušeći zajedno s Eltonom. – Ali niste ga pozvali. Vozili su se kroz olujnu noć uz melodije "Funeral for a Friend". – Od njega sam dobio kortizonsku mast. Svećenik se nagnuo nad upravljač. najvećoj. . To bi značilo čekati do jutra.. Vozili su se tek pola sata kad je munja rasparala tmurno nebo i na zupčastim nogama zaplesala sumornim pustinjskim obzorom. – Hvala. iako se sunce skrivalo iza oblaka boje krvavih ogrebotina. Kad su krenuli iz župnoga dvora u svećenikovoj Tovoti staroj šest godina.. Ubacio je Eltona. vi ste najčudniji čovjek kojeg sam upoznao. Nakon deset minuta nebo se još više zamračilo i spustilo prema zemlji. No neka su mjesta bila stjenovita nabijena nakon višemjesečne žege. zar u gradiću nema liječnika? – Ima. Ali znam da ste u nevolji. Boston ga je dozivao. možda u velikoj nevolji. Vidio sam slučajeve sunčanice. a na tim se mjestima voda slijevala niz padine i tvorila potočiće u plitkim usjecima. tako da je u svakom premošćenom usjeku koji su prošli tekla divlja bujica noseći istrgnute busene pustinjske trave. – Pa. Znao sam da vas mogu izliječiti. a sutra moram biti u Bostonu! Opržen pijesak upijao je kišu. grančice i prljavu bijelu pjenu. ne znam otkud ste. Pojavio se bljesak za bljeskom. – No isprva se činilo kao da ste vrlo zabrinuti. – Ne smije nas zadržati – zabrinuto je dodao Jim. "Daniel" i "Benny and the Jets".

Podignuo sam vam košulju. Sada su jedini zvukovi bili fijukanje guma na mokrom kolniku i ravnomjerno udaranje brisača.. Geary reče: – Vjerojatno sam bio preplašen.. – Istina. Grmljavina je odavno prestala. Na dlanovima ste imali rane od čavala. no nije vidio tragove rana. Velečasni Geary isključio je kasetofon. vjerujem da su se dogodila čuda opisana u Bibliji. – .. Ta je izjava iznenadila Jima. crno nebo više nisu ukrašavale blještave bodljikave ogrlice elektriciteta. pogledao rebra. Zbivanja proteklih mjeseci bila su tako iznenađujuća i začuđujuća da je Jimov prag osjetljivosti na čuđenje bio na razini na kojoj ga gotovo ništa nije moglo iznenaditi. koju svjetlost baci na zid neke garaže. – No čuo sam o tome. Njegovo lice bilo je tako izranjavano od sunca i vjetra da ne bi imao nikakve koristi od toga da u retrovizoru traži manje ozljede koje je svećenik opisao. S obje strane automobila u odbljesku farova dizali su se vodeni zidovi. Jim je pogledao svoje dlanove. I nisam spreman povjerovati da sjena nalik Isusu. Geary je hrabro nastavio voziti.. a na čelu ste imali ogrebotine i ranice koje su mogle nastati od bodljikave krune. Gearvev glas sad je bio tek šapat: – Kad sam vas odnio u župni dvor i polegnuo u krevet.. No svećenikova priča probila je taj prag i pogodila ga u dušu. Svećenik je ponovno ušutio. znakovi su nestali. – Kad sam vas pronašao pokraj oltarne ograde u crkvi – nastavio je Geary glasom koji je postajao sve sablasniji – na tijelu ste imali tra gove stigmatizacije.Nekoliko kilometara dalje kiša je lila tako jako da brisači nisu imali pravi učinak i Geary je morao usporiti. bili su stvarni. Vozili su se u tišini još nekoliko kilometara.. No znao sam da ih nisam izmislio. Jim se ukočio. No to me je i opčinilo. – Odgovarate opisu koji su objavili na televiziji – napomenuo je svećenik. .. I kiša je popustila. pa je velečasni Geary mogao usporiti brzinu brisača premda je ubrzavao staru Toyotu. Bog djeluje na čudesne načine. Ledeni trnci strahopoštovanja uspinjali su se Jimovim leđima. znači znak nadolazeće apoka lipse. ali ne s pomoću svjetlosti na zidu garaže. – No nisam spreman prihvatiti da je neki kip Majke Božje lio prave suze u crkvi u Cincinnatiu. – Nikada nisam vidio stigme – nastavio je svećenik nakon što su izašli iz poplavljenog područja. Vidio sam ih. Velečasni Geary prozbori: – Nisam tako lakovjeran da vjerujem u čuda. Sve to prihvaćam kao stvarnu povijest – nastavio je svećenik ne skrećući pogled s ceste. o čemu navodno svjedoči dvoje školaraca i čistačica. Kristovih rana. Jim je čekao pitajući se kamo sve to vodi.. Svećenik je rekao: – Vi ste spasili onu ženu i njezinu djevojčicu. Peorii ili Teanecku prošlog tjedna nakon redovite tjedne tombole. i znao sam da ste posebni. Stvorilo se mračno jezerce i prekrilo asfaltiranu cestu. i pronašao upaljen ožifjak kakav je mogao nastati nakon ranjavanja kopljem. doimali su se poput golemih bijelih krila. Došli su do betonskoga mosta dugačkog petnaestak metara na mjestu gdje se bujica izlila iz korita. ali nije odgovorio.

– Velečasni. – I hoće – nastavio je Jim. koji je u transu. No nisam ni sada znao za to dok mi niste rekli. ma tko taj neprijatelj bio. Koliko znam. – Nego? – Ako vam kažem.. – Ne znate. Svećenik uzdahne nemoćno. . – Pomaknuo se u sjedalu i namjestio sigurnosni pojas kako bi mu udobnije držao rame. i nije je mogao lako prevladati. velečasni. – Ako sazna o meni. Svećenik ga je pogledao i upitao: – Živote posebnih ljudi? Kako mislite? – Ne znam. – Ti ljudi koji se rugaju obraćanju Bogu. ništa od toga neću nikome prenijeti. – Ispričate li mi sve o sebi. Možda je njega više nego svećenika zanimalo što govori. doista se ne poigravam.Neko vrijeme činilo se kao da ni jedan ne zna što bi kazao. i ispisuje poruke iz drugoga svijeta. Jimu se oteo blag smijeh. jer nije znao koje će riječi izgovoriti sve dok ih nije čuo. Činilo mu se kao da te riječi prolaze kroz njega. Praznovjerne gluposti. – Želite li mi ispričati? Jim je dobro razmislio prije nego što je odgovorio: – Želim. – No to nije jedina neobična stvar koja vam se događa u posljednje vrijeme. naivno prihvaćaju tvrdnje nekog varalice da prenosi poruke duša mrtvih. kako bi mogao doznati o vama ako mi se povjerite? – Ne znam. onda će doći neprijatelj – odgovorio je Jim. živote posebnih ljudi. a ne da dolaze iz njega. – Niste opazili rane na rukama prije nego ste se onesvijestili pred oltarom? – Nisam. doći će kako bi me spriječio. niti sam hotimice nejasan. Geary reče: – Mediji govore o tome. – To vjerojatno nije jedino neobično. Poštujem povjerljivosti. – Jeste li čuli za "automatsko pisanje"? Motreći cestu ispred sebe. Napokon se nakašljao i upitao: – Jeste li prije opazili to. – Svećenik sam. Ni policija me ne može prisiliti da im išta kažem. nisam. nego zbog mračne ironije. pa čak i samom Njegovu postojanju. ali ne mogu. – Je li to neprijatelj o kojem ste noćas govorili u snu? – Možda. Duh navodno upravlja rukom medija. no ne zbog toga što mu je bilo smiješno. – Ma vjerujem vam. – Rekli ste da će nas sve ubiti. I nisam posebno zabrinut zbog policije. – Tako je. ako otkrije da spašavam živote. Prema tome. – Koji neprijatelj? t Zurio je u golemo pustinjsko prostranstvo i odgovorio: – Ne znam. mršteći se čuvši se kako izgovara te riječi. no nelagoda koju je osjećao nije bila toliko tjele sna koliko duhovna. – Ispustio je zvuk gnušanja.. tu stigmatizaciju? – Ne.

Psihološki je bila na . – Ali mislite da kroz vas govori glas mrtvih? – Ne. meni se katkad događa kao da netko ili nešto govori kroz mene. – Vi niste samo najčudniji čovjek kojeg sam upoznao. Jim je otvorio vrata Tovote još dok je velečasni kočio ispred terminala. Kiša je prestala. – Nisam. KOLOVOZA 1. – Ali ne znate – reče Geary pomalo razdraženo. Svećenik je odmahnuo glavom: – Ništa ne očekujem. – Rado bih dao Crkvi Naše Gospe od pustinje dio od tri tisuće koje nosim. To ne. Primit ćete ga u omotnici bez povratne adrese. Svećenikov stisak bio je čvrst. – Bog? – Možda. Vjerojatno ste mi spasili život. no ne znam koliko će mi trebati. – Ali niste u transu. Ne znam što će se dogoditi u Bostonu. 24. to bi dakle bio govorni oblik automatskog pisanja. Možete ga prihvatiti mirne savjesti. Izašao je. – Idite s Bogom – rekao je velečasni. ne znam na što ću sve morati potrošiti novac. Znam što govorim samo po onom što čujem da izlazi iz mojih usta. – Nego? – Ne znam. Palme su šuškale u blagom povjetarcu. a Geary je ispružio ruku kako bi se rukovali. – Poslat ću vam novac kad se vratim kući. – Mislim da niste bili u tako teškom stanju.– Kako bilo. – Hvala vam. nego ste i nemogući. Jim se još više nagnuo u automobil. okrenuo se i nagnuo u automobil kako bi se pozdravio sa svećenikom. Na prilaznoj cesti ugledali su samo nekoliko taksija. U njihovu pogledu bilo je topline koja ih je iznenadila. – Nadam se da hoću. velečasni. a sve se doimalo oprano i ulašteno. DO 26. – Ne znam. – Tvrdite da ste medij? – Ne. Iza ponoći u petak Holly je sjedila za svojim radnim stolom u uredništvu Portland Pressa i zurila u prazan zaslon svojeg računala. Stigli su u međunarodnu zračnu luku McCarran u Las Vegasu oko deset sati. uvjeren sam da nisam. No budite uvjereni da je to pošteno stečen novac.

željela je samo otići kući. Razgovarala sam s proizvođačima opreme za vlakove. Zastao je. Znate li što sam radila večeras? – Što god da ste radili. Dodijelili su "Drvnu nagradu" – doista je tako zovu – za "čovjeka godine u drvnoj industriji". Imao je široko. Mrzim svoj život. pomislila je. – Događaji nisu krenuli onako kako ste ih zamislili? Holly je dohvatila polupraznu vrećicu čokoladiranih kikirikija. Probudit će se u neko doba noći. pjegavo lice. Tommy. no počela se sažaljevati što je na to spala. a od trećeg je zaspala. Umjesto toga sažaljevala se što je postala tako glupa i smiješna. George. nevino. Sve je beznadno. pa je uredništvo bilo gotovo prazno i njezini je kolege još nisu vidjeli tako potištenu. nije vas radovalo. Spustio je glavu na ruke i spavao. Pogledajte me sada. Bio je prestar početi iznova. Sama sebi. skupljati Pulitzerove nagrade. "najniži su oblik živih bića. poput staroga konja koji se sam vraća putem koji poznaje. . Mrzila je ljude koji su stalno plakali nad svojom sudbinom. razvili su se na niži stupanj od prvih ljigavih životinja koje su izašle iz primordijalnog mora. izgledao je slatko. uzela nekoliko komada i zavalila se u stolac. uvući se u krevet. – Ti si bijednica koja se samosažalijeva – rekla je naglas. od dva je bila cvrcnuta.nuli. bio je za svojim stolom na drugoj strani prostranog uredništva. pa je nastavio pisati o dužnosnicima koje je osobno prezirao. prekriti se preko glave i ostati tako nekoliko dana. objaviti važne reportaže. shvatiti gdje je i umorno poći kući." Bilo mu je pedeset i sedam godina. prodavačima laminiranih ploča i drvene oplate. – Bila sam u Hiltonu na godišnjoj svečanoj večeri Portlandske udruge drvne industrije. Istina je: mrzim svoj život.. velike uši i bujnu crvenu kosu. no nije imala snage nasmiješiti se na svoj račun. – Kad sam diplomirala novinarstvo na sveučilištu u Missouriu. I s njim sam razgovarala. Bilo joj je drago što je jutrašnje izdanje dovršeno. Holly bi se zabrinula da će završiti kao George Fintel. Povremeno bi zahrkao tako glasno da je zvuk dopirao čak do Holly. naslonio se na metlu i prekrižio noge. mislila sam da ću uzdrmati svijet. Tako je najposlije počeo mrziti sam sebe i tražiti utjehu u prekomjernom svakodnevnom piću – vermutu s votkom." često bi govorio. George se ponekad vraćao u uredništvo umjesto u svoj stan. – Ti si bolestan ovisnik o očaju – kazala je tiho. – Meni govorite? – upitao je Tommy Weeks dok je pometao oko njezina stola. ali s istinskim gnušanjem. – Ne. blago. – Vi? Zbog čega biste vi trebali biti nesretni? – Zbog svojeg života. No od jednog pića se osjećala veselo. Nakon što bi se zatvorio lokal. Da je podnosila alkohol. Pokušavala se izvući iz potištenosti uvjeravajući se da je to sramotno. koji je pratio rad gradske uprave. S njom u prostoriji bili su samo Tommy Weeks – mršav domar koji je praznio kante za otpatke i pometao – i George Fintel.. Naravno morala je opaziti kako je to zapravo smiješno. "Političari.

Kad se radi o tako ekskluzivnoj priči. moram se žuriti da mi je ne uk radu gadovi iz New York Timesa. a naručili ste tortu s marelicama i lješnjacima. takvi bi se odmah bacili u zaklon. i možete se samo izluđivati razmišljajući o tome što ste propustili. a radiš kao domar?" No nije ništa rekla jer je shvatila da se ipak mogu uspoređivati. upravljati snažnim strojevima. Ubacila je još nekoliko slatkiša u usta. To mi je bio san. Na drugoj strani prostorije George Fintel prdnuo je u snu. gospođice Thorne. Sada je jela slatkiše samo zato da bi se osjećala još bjednije. uvijek je tragedija za sanjara koji je izgubio svaku nadu. ali nisam prošao na liječničkom pregledu. Zureći u njega s nevjericom. – Mislio sam da radite rubriku o umjetnosti. Obično nije jela slatko jer je čvrsto odlučila da se neće udebljati poput svoje majke. Holly je zaključila da njegovo široko lice zapravo nije slatko. uzbudljivim. Neosvojene Pulitzerove nagrade i nevoženi kamioni jednako mogu uzrokovati očaj i nesanicu. život je poput slučaja kad vas u restoranu posluže kolačićem od borovnice. – Zasitila sam se. Osjećala se bijedno i sebično zato što je jadikovala kad je on vodio život koji je manje poželjan od njezina. Reći ću vam nešto. Tommy reče: – Ni ja ne vodim život onako kako sam planirao. Blago se nasmiješio. Nastavila je: – Na televiziji i u filmovima novinarstvo prikazuju spektakularnim. Tommy. – Ne smijete se opterećivati time. znao sam da ću voziti velik kamion za odvoz smeća. Njezino raspoloženje prelazilo je iz lošega u gore.. Mislite li da sam sanjao o tome kako ću postati glavni domar u novinskoj kući? – Zacijelo niste – odgovorila je. Život je. A ta pomisao deprimirala ju je najviše od svega. To je laž. vjerojatno se zamišljao u kraljevskom sjedalu kabine kamiona za odvoz smeća. Tommveve oči vratile su se iz sanjarenja. I to moćno. blizu bi se našli novinari koji su se upravo vratili iz Bejruta ili nekoga drugog ratnog područja. Pogrešan pjesnik može vam ogorčiti pomisao na umjetnost. Pametnije je prihvatiti da su i borovnice ukusne. dobro i blago. Potpuno je pogrešno protumačila crte njegova lica. Naslonio se na metlu i zagledao u daljinu. Bilo je to doista lice glupog čovjeka. postala sam piskaralo koje obrađuje industriju reportažama o prokletoj Drvnoj nagradi! To je prava tragedija. Htjela je reći: "Glupane! Ja sam sanjala o Pulitzerovoj nagradi. Da je Potrland Press bio pravi veliki list.. Neispunjen san. – Govorio je gotovo sanjarski: – Voziti se visoko iznad svijeta. Imam problema s bubrezima. da ću sjediti gore u kabini i pritiskati gumbe koji upravljaju hidrauličkom prešom. – Ni govora! Još kad sam bio dijete. Ništa ozbiljno. no to je bilo dovoljno da me ne prime. Misliš li da se možeš uspoređivati sa mnom jer si htio biti vozač kamiona za odvoz smeća. Niste dobili ni marelice ni lješnjake. ma koliko velik ili skroman. .Požurila sam se natrag u uredništvo kako bih na vrijeme napisala izvještaj za jutarnje izdanje. Pokušao sam.

No njezini roditelji bili su čestiti radnici. Možda će čitati. Katkad bi je radovalo pročitati udarni članak prije nego što se novine nađu u prodaji. dakako. možda čak i profinjeno. a Holly je pojela još nekoliko slatkiša i razmišljala o tome bi li ona položila liječnički pregled za vozača kamiona za odvoz smeća. gospođice Thorne. Teško bi ih pogodilo da doznaju kako ona mrzi svoje ime. Zapravo je željela to učiniti jer je bila tako raspoložena. Nagovještaji rata na Bliskom Istoku. Zapušteno uredništvo poslije ponoći. nedorečeni domari-filozofi. Pola dva. a ne bi ga objavljivala. Nije bila pospana. Sto su njezini roditelji mislili kad su joj ga dali? Je li moguće zamisliti da će Odbor za dodjelu Pulitzejove nagrade dodijeliti tu slavnu nagradu ženi čije ime bolje dolikuje liku iz crtanog filma? Katkad – a to bi. Budući da je jutarnje izdanje već složeno i poslano u tiskaru. zurila u strop i nastavila se sažalijevati. novinari-pijanci koji hrču za stolom. Tako je barem na trenutak okusila draži upućenosti u tajne struke. Nažalost. Tommy. To bi imalo svjetliju stranu: taj posao potpuno bi se razlikovao od novinarskog koji ona poznaje – skupljala bi smeće. Holly Thorne – Sveti Trn. no mogla je povećati bilo koji dio stanice. uvijek bilo usred noći – pala bi u napast pozvati roditelje i odlučno tražiti da joj kažu jesu li smislili to ime zbog neukusa. Nije planirala putovati.. Nije htjela ići kući. no znala je da to ne bi bilo dobro za nju. Na zaslonu je mogla pročitati samo naslove. Pogledala je na zidni sat.Mili Bože. Louisu: devet mrtvih. Tommy je nastavio mesti pod. pa se ponovno okrenula računalu i pritisnula gumb koji će otvoriti spis o najnovijem izdanju. – Nema na čemu.. pomislila je Holly. izlaziti u grad. zacijelo su mislili da je domišljato. odricali su se mnogih užitaka kako bi joj omogućili prvorazredno školovanje i uvijek su joj željeli omogućiti sve najbolje. – Bolje se osjećam nakon ovog razgovora – lagala je. mogla je pozvati svaku stranicu. Oluje i poplave u Indiji: deseci tisuća . Usto bi uživala znajući da bi joj zavidjela barem jedna osoba u Portlandu. Velik požar u St. Bojala se da će podignuti slušalicu i nazvati ih. Dogurala je tako daleko da se našla u opasnoj situaciji razmišljajući o svojem imenu. gdje bi samo ležala u krevetu. Naftna mrlja blizu Japana. Možda će otići u Ustanovu za pomoć ovisnicima kako bi se izliječila od samosažaljenja. No ta je slika više nalikovala Runvanovoj priči koju je preradio pisac apsurda uz pomoć tmurnog egzistencijalista. Informatički sustav u Portland Pressu omogućava svim novinarima praćenje svih izvještaja i članaka u postupku redakture. prijeloma i slaganja.. Prekosutra joj počinje godišnji odmor. Moj život je tek loša imitacija novele Damona Runvona. a to je ono što privlači svakog mladog sanjara koji želi postati novinarom. Itekako joj je dobrodošao. u šali ili su svjesno htjeli biti okrutni. – Hvala. No njezina se potištenost pojačavala dok je pregledavala naslove na prvih nekoliko stranica.. ali je vjerojatno bila u najdubljoj depresiji kad je mogla pomisliti da su oni krivi za njezin neuspjeh. Možda će ići u kino. Voljela ih je svim srcem. Zgodno. nije imala drugog izbora: radnim danima noćni život u Portlandu svodio se na slastičarnicu koja čitavu noć prodaje krafne. Samo će se odmarati. i neće ni jednom pogledati novine. Baš zgodno.

neznanac je kazao da je osjetio miris goruće izolacije i čuo pištanje u šahtu. pa je bez naprezanja mogla čitati prvi stupac. Znala je da novine žive od katastrofa. Još je malo povećala prikaz na zaslonu. Bila je tako zaprepaštena da se neko vrijeme nije mogla pomaknuti. njegovim riječima: "visoko cijeni svoju privatnost. . Tiho je izustila: – Pa što je to? Pritisnula je tipkovnicu kako bi pomaknula prikaz na zaslonu i vidjela fotografiju uz članak. Njegovi roditelji su ga mogli vidjeti. Imala je mnogo pitanja za novinara Boston Globea koji je napisao reportažu. Zaključila je da više ne želi biti obaviještena. Holly je pogledala zidni sat. Vratila se na tekst reportaže. Već nakon prve rečenice Holly se ukočila u stolcu: Hrabri prolaznik. navodno je znao što će se dogoditi jer je "nekoć radio za elektrodistribucijsku tvrtku". Reportaža je poslana iz Bostona i popraćena je fotografijom. pa ju je naslov odmah podsjetio na događaje tog dana. Taj nagon nije bio samo misaoni. No u Bostnu je sada pet ujutro.000 volti. jer su stajali na trijemu. Igrao se svojim automobilima i kamionima." S vrištećim djetetom u naručju." To spektakularno spašavanje dogodilo se u četvrtak navečer u 19 sati 20 minuta u Bostonu. a onda i drugi put. skandala. Sama slika bila je mračna i nejasna. Eksplozija je bacila visoko u zrak betonski poklopac kao da je riječ o novčiću. Odjednom je shvatila kako je novinarstvo posebno prljav posao. Trag je još bio svjež. Savezna vlada ponovno podiže poreze. 2 sata dvije minute. Jim Ironheart. koji je samo pristao reći da se zove Jim. Povećavala je taj dio stranice sve dok ekran nije ispunilo lice. Osjećajući se neugodno kad su Nickvevi roditelji i drugi očevici počeli hvaliti njegovu hrabrost. Prošlo je dvanaest dana od događaja kod Škole McAlbury. Onda je osjetila da mora doznati više. bila je to tjelesna potreba poput iznenadnog osjećaja gladi. Zacijelo nije na radnome mjestu. Naljutio se kad ga je jedan očevidac uslikao i ustrajao je da mora otići prije nego stignu novinari jer. Onda su opazili neznanca kako trči ulicom. pročitala ga jedanput. a za poklopcem se uzdignula vatrena lopta. no mogla je donekle razabrati tekst.ljudi ostalo bez kuća. neznanac je preskočio ogradu i doskočio na travnjak ispred kuće O"Connera trenutak prije nego je u šahtu eksplodirao vod pod naponom od 17. bezumnog nasilja i sukoba. spasio je život šestogodišnjeg Nicholasa O"Connera kad je eksplodirao visokonaponski električni vod ispod nogostupa. Petak. Dječak je sjedio na pločniku ispred svoje kuće. Pomislio sam da je neki luđak koji želi oteti i napastovati mojeg sina. Sada ju je pokretala znatiželja i izdala je naredbu da se poveća članak. i to na samom poklopcu šahta koji je bio dovoljno velik da primi četvoricu radnika. Nicky O"Conner bio je spašen prije otprilike devet i pol sati. Otac je navodno kazao: "Trčao je prema Nickvu i zgrabio ga. opazila je naslov: TAJNOVIT NEZNANAC SPASIO DJEČAKA. No baš kad je htjela zatvoriti spis i isključiti računalo. da više ne želi biti jedna od prvih koja dozna grozne vijesti. Dogodilo se to u stambenoj četvrti Bostona u četvrtak navečer. odnosno u 16 sati 20 minuta prema portlandskom vremenu.

Prije nekoliko godina mogla je jednostavno ući u računalo Kalifornijske uprave za motorna vozila i. No svladala se i usredotočila na telefon. I dalje razmišljajući kako da riješi taj problem. ili bi ušla u baze podataka kreditnih agencija. Ali nakon što je glumicu Rebeccu Schaeffer ubio opsjednut obožavatelj. njegov telefonski broj nije bio u imeniku. no ona sama uvijek je tražila izvore i obavijesti zakonitim sredstvima. Orange. Da je bila pravi računalski znalac. dobiti adresu bilo koje osobe s ispravnom vozačkom dozvolom. . Laserski pisač koji je dijelila s trojicom kolega tiho je brujao. Prvi članak koji je Newsweb pronašao kliznuo je iz stroja. izašla je na hodnik i kupila kavu iz automata. Prvi je bio članak iz Chicago Sun-Timesa.. Tražila je sve slučajeve gdje se ime "Jim" pojavljuje u nizu od deset riječi koji sadržava riječ "spas" i njezine izvedenice. Zatražila je ispis svakog takvog članka... S pomoću modemskog priključka pristupila je golemoj mreži baza podataka na koje je Portland Press pretplaćen. koje bi mogle držati spis o Jimu Ironheartu. 213. kao što je kazao. Nijedna služba nije imala pretplatnika s tim imenom. Pokupila je ispise i vratila se za svoj stol. Newsweb je izbacio odeblji snop članaka iz nacionalnih dnevnika u kojima se riječ "Jim" pojavljuje u nizu od deset riječi koji sadržava riječ "spas" i njezine izvedenice. Iz Philadelphia Inquirera: "Jim Pilsburv. Zamolila je mrežu Newsweb da pretraži sve izvještaje koje su prenijele agencije i veći dnevnici u protekla tri mjeseca. Četvrti članak bio je o književniku Jimu Harrisonu. Dvadeset i devet članaka. no bez udvostručavanja reportaža istoga događaja. Kupila je još jednu šalicu i vratila se u uredništvo. Peti je bio o političaru iz New Jerseva koji je Heimlichovim hvatom spasio život mafijaša u lokalu. Poznavala je novinare koji su se uvježbali za rad na računalu baš u te svrhe. 714 i 619.. pa nije ni tražila gdje se spominje ime Jim. Holly je prvu rečenicu pročitala naglas: – Jim Foster iz Oak Parka spasio je više od stotinu mačaka. Prebrojila ih je.Zatvorila je spis. koji je na taj način doznao njezinu adresu. Htjela je otići do pisača i zgrabiti prvi ispis i odmah ga pročitati. Na zaslonu računala pojavio se standardni izbornik. novim je zakonom ograničen pristup tim podacima. Zato sad pišeš uzbudljive članke poput ovog o Drvnoj nagradi." Bacivši i taj članak. Pokušavala se dosjetiti drugog načina da pronađe Jima Ironhearta u južnoj Kaliforniji. Dok je Newsweb obavljao tu zadaću. no popila ju je jer će joj kofein ipak pomoći da ostane budna. tražeći broj Jima Ironhearta u okruzima Los Angeles. Holly je podignula slušalicu i pozvala službe informacija o pretplatnicima za područja centrala s pozivnim brojem 818. igrač Philliesa. Riverside. Laserski pisač nije proizvodio nikakav zvuk. za malu cijenu. spasio je svoj klub od teškog poraza. uzela je trećr Bila je to filmska kritika." Bacila je taj list u koš i pogledala sljedeći. Ako doista živi u južnoj Kaliforniji. zacijelo bi se snašla i nekako ušla u arhive Uprave za motorna vozila. zajedno su pili pivo kad je padroneu u grlu zapeo komadić ljute kobasice. Bila je bljutava. bez prijevare. kiselo si je predbacila. San Bernardino i San Diego.

Andretti je napomenuo: "Meni nije jasno kako je taj čovjek znao da su čegrtuše ondje. nabijenih mišića. Dva tjedna prije tog događaja.." Holly se dobro sjećala jasnih plavih očiju Jima Ironhearta. Tridesetogodišnjakinja se očito zaljubila. da to ne čini. prve šalice privremeno su joj oslabile osjetilo okusa. samo nije bio odjeven u čudno odijelo" kazao je Thaddeus novinaru Daily Newsa. premda su doista bile najbistrije i najprodornije koje je ikad. To ne znači da je bila bolja. Bila je sama. tražila je da se provjera ponovi za ožujak. Kupila je još jednu šalicu kave. koji se spremao zavući ispod kuće kako bi popravio vodovodnu cijev. Ja živim u toj kući i nisam imao pojma. Prelistavajući preostala dvadeset i"dva članka. ŽENA SPAŠENA OD OSVETNIČKOG NAPADA SUPRUGA. Dvadeset i prvoga lipnja Thaddeusa Johnsona. neljudske hladnoće kad ga je prvi put pogledala u oči. No. uzdrmao ju je jače od grozne kave koju je popila. kvragu sve. Četrnaestog srpnja. Nije si željela priznati da je u njoj pobudio određene djevojačke osjećaje." Sada je Holly mogla povezati još četiri događaja sa spašavanjem Nickya O"Connera u Bostonu i Billya Jenkinsa u Portlandu. Nakon što su je promašila prva dva hica. sedmog lipnja. Kad je ustala od stola opazila je da nema Georgea Fintela. Spasio ga je plavooki muškarac koji je onesposobio napadače spektakularnim taekwondo udarcima i zahvatima. Holly je pronašla još dva o Ironheartu. nalik na filmskog junaka s prelijepim sanjarskim plavim očima. travanj i svibanj. Nije ga čula kako odlazi. "Bio je poput Batmana. Ona ih ne bi opisala kao sanjarske. Spasilac se predstavio samo kao "Jim" i nestao je sparnoga hjustonskoga poslijepodneva prije nego je došla policija.Zabrinula se da u svim tim ispisima neće naći ništa. Poslije su stručnjaci otkrili ne samo gnijezdo nego "nešto iz noćne more" i izvukli četrdeset i jednu zmiju. očito se probudio i otišao kući. zamalo su s krova višekatnice bacili pripadnici dječačke bande koji nisu olako prihvatili što se nije htio pridružiti njihovoj družbi preprodavača droge. Trebalo joj je još kave. te svladao i razoružao njezina pomahnitalog supruga. Newswebu je dala nove upute. bile su sanjarske. spasio ju je čovjek koji se "iznenada pojavio". no taj je dojam nestao onog trenutka kad se nasmiješio i nikad se nije vratio. . Sedmi je članak bio o skromnom Jimu koji nije čekao izjave zahvalnosti – a ni dolazak novinara – nakon što je spasio tridesetogodišnju Carmen Diaz iz požara u stambenoj zgradi u Miamiu petog srpnja. premda se spominjalo samo njegovo ime Jim. dvanaestogodišnjaka. No šesti članak. Imao je plave oči. "Kazao mi je da ondje čegrtuše imaju gnijezdo" Andretti je ispričao novinaru. svi su zabilježeni poslije prvoga lipnja. No nimalo bolje nije znala lagati sebi koliko drugim ljudima. Amandu Cutter zamalo je ustrijelio njezin bijesan suprug Cosmo ispred njezine kuće u otmjenoj četvrti River Oaks. nakon što joj je sud dodijelio imovinu i skrb nad djetetom u teškoj brakorazvodnoj parnici. I Tommy je otišao. iz Houston Chroniclea.. još jedan plavooki Jim "pojavio se niotkud" u Coroni u Kaliforniji i upozorio dvadesetosmogodišnjeg Louisa Andrettia. ova joj je godila. jer opisala ga je ovako: "Naočit je. Prisjetila se prvoga dojma čudne. Za razliku od prošle dvije.

sledila se pročitavši kako je napao Rinka. napomenuo je Sam Nevvsome. no moram reći da je bio zastrašujuć. Nakon što je ubio Rinka i uvjerio se da su otac i kći Newsome neozlijeđeni. Neke su je pojedinosti uznemiravale. Slika je bila loše kvalitete. Teško drogiran. složila je odabrane članke i izradila kronološki popis ljudi koje je Jim Ironheart spasio. mjesto događaja i vrstu pogibije od koje ih je spasio. Proučivši ih. ali suze mu nimalo nisu obuzdale bijes. znojio se. u Atlanti u Georgii. uključujući i posljednja četiri slučaja. Jim je kazao da mu je žao što je tako brutalno ubio Rinka ispred Emily. Jim je otišao ne čekajući dolazak policije. premda je Rink vjerojatno već bio mrtav. a dopustio da drugi poginu? Osim toga. no Holly je odmah prepoznala Jima Ironhearta. premda se u njima ne spominje njegovo ime ni prezime. Opazila je da su očevici nejasno opisivali Jima. ali da se većina sjeća njegovih posebnih plavih očiju. i njegovu petogodišnju kćer Emily. Objasnio je da ljudi poput Rinka koji ubijaju nevine ljude. ali je pomno pročitala ako govori o spašavanju života u zadnji čas. pregledala ga i bacila u koš ako nije u njemu našla što je zanima. Otišla je na nužnik. Bila je to tek druga fotografija objavljena u člancima. Proučavala je te podatke i izdvojila neke zanimljive podudarnosti.Nakon nekog vremena Newsweb je pronašao jedanaest reportaža od ožujka do svibnja koje odgovaraju zadanim parametrima. Zgrabila je svaki članak čim je izašao iz stroja. spasio nam je život. Videokamera u prodavaonici snimila je mutnu sliku junaka. zašto nije stigao u prodavaonicu nekoliko minuta ranije i spriječio pogibiju prodavača i drugih kupaca? Zašto je spasio Newsome. Ako Ironheart ima čudesnu moć – moć duhovnog medija ili takvo što – koja mu omogućuje predviđanje kobnih trenutaka u životima neznanaca." Holly je zaključila da Ironheart možda nije uvijek spomenuo ni svoje ime. potiču u njemu "njegovo vlastito ludilo". Rink je već ubio prodavača i dva druga kupca – i to iz čistog užitka. Holly je našla samo jednu koja joj je bila zanimljiva. gotovo jednako zastrašujuć kao Rink. . Dok je čekala odgovor. Ubio je pljačkaša Normana Rinka koji se spremao ubiti dvoje ljudi – Sama Newsoma. Postavila je Newswebu zadaću da pretraži članke unatrag šest mjeseci i izdvoji one u kojima se riječ "spas" i njezine izvedenice pojavljuje u nizu od deset riječi koji sadrži pridjev "plave". Prikupila je još četiri slučaja koja nedvojbeno može uvrstiti u spis o Jimu Ironhearta. "lice mu se zarumenilo. Sjela je ponovno za svoje računalo i postavila Newswebu zadaću provjeriti da li su nacionalni mediji proteklih šest mjeseci spominjali prezime "Ironheart". kupila još jednu kavu i stala pokraj pisača. I plakao je. plavooki Jim je ušao u trgovinu tijekom oružane pljačke. na sljepoočicama i čelu iskočile su mu žile. U popis je uključila imena. tako da stigne na određeno mjesto navrijeme spriječiti njihovu smrt. A onda. Petnaestog svibnja. U luđaka je ispucao četiri patrone iz skraćene sačmarice. No prekinula je razmišljanje o tome kad je Newsweb dovršio zadano pretraživanje." Nakon svega toga. Newsome je čak izjavio: "Istina. starost. ponovno nabio pušku i ispalio još četiri patrone. dvadesetpetogodišnjaka. "Bio je mahnit".

Reportažu je objavio Register iz okruga Orangea desetoga travnja. ukočila se. Nakon što je spasio Nicholasa O"Connera. pa se prenula kad je pročitala naslov: STANOVNIK LAGUNA NIGUELA DOBIO ŠEST MILIJUNA NA LOTU. Bila je sigurna da je riječ o njezinu Jimu Ironheartu. Trojica novinara i urednik sjedili su za svojim stolovima. no Holly ih nije čula sve dok ih nije opazila. Posljedni ispis odnosio se na Jamesa Ironhearta. koji je nastojao biti na poslu kad su se otvarale burze na istočnoj obali. Nominirana za Oscara u kategoriji najbolje pjesme u filmu. Uopće ih nije čula kako ulaze. Godinama! Ponovno je bila prava novinarka. Očekivala je da će i ovaj puta biti govora o spašavanju života. Pogledala je zaglavlje. Danima se nije osjećala tako dobro. jer su se glasno smijali. Shvatila je da više ne očajava. odabrao je samo ovaj. uključujući Hanka Hawkinsa. Prezime Ironheart očito nije bilo udarno u vijestima. 2. senator u državi New Yorku. Bio je to jedan od mnogobrojnih članaka o istoj temi koji su bili objavljeni u Kaliforniji. Računalo je izbacilo samo pet reportaža o osobama s tim prezimenom u proteklih šest mjeseci. Poslijepodne u petak 24. pokupila ispise i vratila se za stol. deset posto novca koji stalno drži u kući. Na prozorima se poigravala mutna jutarnja svjetlost. Dvojica su očito pričali o nekoj šali. Ali iznenadila ju je tema obrađena u napisu. Znala je da će se njezina upornost prije ili poslije isplatiti. Laguna Niguel. Tjednima. Iznenadila se što više nije sama u uredništvu. kolovoza otputovao je iz Bostona.Kad je ustala sa stolca i spremala se otići do laserskog pisača. no novinar je opisao da čovjek ima plave oči i gustu smeđu kosu. Lori Ironheart skladateljica iz Los Angelesa u Kaliforniji. Putujući na zapad. Rodila četvorke. Provjerila je mjesto događaja. Pronašla je živog krokodila u dnevnoj sobi. svi su bili poznati ranoranioci. Objavio je da će se kandidirati za guvernera. Budući da je računalu naredila da ne ispisuje druge članke o istoj temi. Pogledala je svoj stol i izbrojala dvije prazne šalice više nego što se sjećala da ih je kupila. Kalifornija! Uz članak nije bilo fotografije. preletio je tri vremenske zone i sletio u zrakoplovnu luku John Wayne u 15 sati deset minuta i pola sata nakon toga stigao kući. . Otišla je do laserskog pisača. Okrenuo je šifru. Pogledala je na sat: šest sati i deset minuta. urednika poslovne rubrike. Valerie Ironheart skladateljica iz Ceder Rapidsa u Iowi. Nije opazila da je počelo svitati. Jim je prvi put nakon četiri dana mirno spavao. otvorio poklopac i izvadio pet tisuća dolara. a Hawkins je razgovarao telefonom. Kevin Ironheart iz Buffala. Prvo je otišao u radnu sobu i podignuo tepih ispod kojeg se krio ugrađeni sef. Nije se iznenadila što ga je pronašla. Dobro se osjećala. Anna Denise Ironheart iz Boca Ratona u Floridi.

Sjeo je za stol i uložio novčanice od sto dolara u debelu omotnicu. Za pisaćim strojem adresirao ju je Velečasnome Gearyu u Župi Naše Gospe od pustinje. Zalijepio je poštanske marke da je može sutra poslati. Otišao je u dnevnu sobu i uključio televizor. Pretraživao je programe s filmovima, no nije našao nijednog koji ga je zanimao. Neko vrijeme gledao je vijesti, no misli su mu vrludale. U mikrovalnoj pećnici podgrijao je pizzu. Otvorio je pivo i počeo čitati dobro štivo. No knjiga mu je bila dosadna. Prelistao je hrpu časopisa koje nije pročitao, no nije našao ni jedan zanimljiv članak. Predvečer je otvorio još jednu limenku piva i sjeo na terasu. Palmino lišće šuškalo je u povjetarcu. U zraku se osjećao sladak miris jasmina. U svjetlosti zalazećeg sunca činilo se kao da crveni, ljubičasti i ružičasti nedirci fosforescentno sjaje, a poslije zalaska sunca boje su nestale kao da je netko polagano smanjio napon i ugasio svjetlo. Noć se spustila poput golemog plašta od najlaganije crne svile koji sporo pada s neba. Premda je sve bilo mirno, osjećao je nespokoj. Iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, sve otkad je spasio život Samu Nevvsomu i njegovoj kćeri Emili 15. svibnja, Jim se sve teže uklapao u rutinu i užitke svakodnevice. Nije se mogao opustiti. Stalno je razmišljao o dobrim djelima koje bi mogao učiniti, o životima koje bi mogao spasiti, o sudbinama koje bi mogao izmijeniti kad bi samo čuo poziv "Spas". U usporedbi s tim, sve drugo činilo mu se beznačajno. Bio je oruđe više sile i teško se mogao pomiriti s tim da bude išta manje od toga. Nakon što je cijeli dan prikupljala podatke o Jamesu Madisonu Ironheartu i odspavala dva sata kako bi barem djelomice nadoknadila neprospavanu noć, Holly je počela svoj dugo očekivan godišnji odmor letom u okrug Orange. Nakon dolaska u zračnu luku unajmila je automobil i odvezla se u motel Laguna Hills Motor Inn, gdje je rezervirala sobu. Laguna Hills je podalje od oceana i nije poznat kao turističko mjesto. Ah u Laguna Beachu, Laguna Niguelu i drugim obalnim gradovima sve hotelske sobe bile su rezervirane još od početka godine. Ionako nije planirala sunčati se i kupati. Inače se voljela sunčati kao mnogi drugi, no ovo će joj biti radni odmor. Kad je stigla u motel, kapci na očima su joj otežali, a nakon što je spustila torbe u svojoj sobi sila teža ju je povukla jače nego ikad. Soba je bila jednostavno uređena i čista; klimatizacijski uređaj bio je dovoljno snažan da Eskimu dočara uvjete u njegovoj Aljasci. Iz automata na zajedničkoj terasi kupila je krekere punjene maslacem od kikirikija i limenku dijetnog soka. Utažila je glad i žeđ sjedeći na krevetu. Bila je tako umorna da više ništa nije osjećala. Iscrpljenost joj je otupila sva osjetila, uključujući okus. Jednakim užitkom pojela bi stiropor i zalila ga magarčevim znojem. Činilo se kao da je dodir njezine glave s jastukom prebacio nevidljivu sklopku i istog je trenutka zaspala. Tijekom noći usnula je san. Bio je to čudan san, jer se događao u potpunoj tami; nije bilo slika, sanjala je samo zvukove, mirise i dodir.

Možda je to bio san kakav sanjaju ljudi koji su od rođenja slijepi. Nalazila se u vlažnom, hladnom prostoru u kojem se osjećao blag miris vapna. Isprva se nije plašila, samo je bila zbunjena i oprezno je opipavala put uza zidove izrađene od kamenih blokova spojenih žbukom. Nakon nekog vremena zaključila je da je riječ o samo jednom zidu, neprekinutoj kamenoj plohi; nalazila se u kružnoj prostoriji. Čula je samo zvukove koje je sama stvarala... a u pozadini šum i topot kiše na krovnom crijepu. U snu se odmaknula od zida, zakoračila drvenim podom držeći ruke ispružene pred sobom. Premda nije otkrila ništa, njezina se znatiželja pretvorila u strah. Stala je. Nije se micala jer je bila uvjerena da je čula zlokoban zvuk. Tih zvuk prigušen blagim ali upornim klopotom kiše. Ponovno ga je čula. Skvika. Na trenutak je pomislila da je štakor, no zvuk je bio odviše razvučen i neobičan za štakora. Prije bi to bilo škripanje nego skvičanje, no to nije bila škripa drvenog poda. Nestao je... ponovno se začuo nakon nekoliko sekunda... nestao... ponovno se začuo... ritmički. Kad je shvatila da zapravo čuje škripu nekog nepodmazanog mehanizma, trebala je osjetiti olakšanje. Umjesto toga, stojeći u toj mračnoj prostoriji, pokušavala je zamisliti o kakvoj je napravi riječ i osjetila kako joj srce sve jače kuca. Škripa se samo malo pojačala, no znatno se ubrzala; umjesto jednog škripanja svakih pet do šest sekunda, zvuk se čuo svake tri do četiri sekunde, onda svake dvije i najposlije svake sekunde. Iznenada se razvio čudan ritmički šuš, šuš, šuš sinkopiran sa škrioom. Bio je to zvuk širokog plosnatog predmeta koji reže zrak. Šuš. Bio je blizu, no nije osjetila strujanje zraka. ŠuŠ. Sinulo joj je da bi to mogla biti oštrica. Šuš. Velika oštrica. Oštra. Reže zrak. Golema. Šuš. Osjetila je da joj se približava nešto grozno, biće tako čudno da ni na danjoj svjetlosti ne bi mogla spoznati o čemu je riječ. Premda je bila svjesna da sanja, znala je da mora izaći iz te mračne kamene prostorije. Ili će izaći, ili će umrijeti. Iz noćne more ne može se pobjeći trčanjem, morala se probuditi, no nije mogla. Bila je odviše umorna, preslaba da prekine spone sna. Onda joj se pričinilo da se velika prostorija okreće; osjećala je kako se nešto golemo okreće škrip, šuš, kako se diže u kišnu noć škrip, šuš i okreće škrip, šuš, sijekući zrak škrip, šuš. Pokušavala je vrisnuti škrip, šuš, no nije mogla proizvesti nikakav zvuk šuš, šuš, šuš, nije se mogla probuditi niti pozvati pomoć. ŠUUUŠ! – Ne! Jim se pridignuo u krevetu poviknuvši tu riječ. Bio je znojan i grozničavo je drhtao. Zaspao je s upaljenom noćnom svjetiljkom, što mu je bio običaj. Nije se to događalo slučajno, nego namjerno. Već više od godinu dana njegov san

isprekidale su noćne more s raznoraznim čudovištima. Budan sjećao se samo nekih. Bezimeno, bezlično čudovište koje je nazvao "neprijateljem", i koje je sanjao y dok se oporavljao u pustinjskom župnom dvoru, bilo je najstrašnija figura u njegovim snovima, no ne i jedino čudovište. Međutim, žarište užasa ovaj put nije bila osoba ili stvorenje. To je bilo mjesto. Vjetrenjača. Pogledao je sat na noćnom ormariću. Tri sata četrdeset i pet minuta. Odjeven samo u hlače pidžame, ustao je i otišao u kuhinju. Svjetlost neonske cijevi zabljesnula mu je pred očima. Dobro je. Želio je izbrisati sve tragove sna. Ta prokleta vjetrenjača. Uključio je stroj za kavu i skuhao jaku kolumbijsku mješavinu. Pijuckao je prvu šalicu stojeći. Natočio si je još kave i sjeo za kuhinjski stol. Namjeravao je popiti cijeli lonac, jer nije mogao riskirati i vratiti se u krevet te ponovno usnuti isti san. Svaka noćna mora onemogućavala mu je pravi odmor koji samo san može pružiti, no san o vjetrenjači tjelesno ga je potpuno iscrpljivao. Kad god bi se probudio iz njega, osjećao je bol u prsima, kao da mu je srce natučeno od silovitog udaranja o prsni koš. Katkad je trebalo proći nekoliko sati da se prestane tresti, a često je, kao sada, imao tako jaku glavobolju da mu se činilo kako neko strano biće udara svom snagom ne bi li probilo izlaz iz njegove lubanje. Nije se morao pogledati u zrcalo da vidi kako njegovo lice sada izgleda nezdravo, blijedo i izmučeno s crnoplavim podočnjacima poput lica bolesnika kojem su metastaze iz tijela iscijedile sav životni sok. San o vjetrenjači nije bio njegova najčešća noćna mora. Zapravo ga je mučila najviše dvaput na mjesec. No taj san bio je najgori od svih. Začudo, u tom snu nije se događalo ništa posebno. Sanjao je da ima deset godina, da sjedi na prašnjavu drvenom podu manje gornje prostorije iznad glavne, u kojoj su bili mlinski kameni. Sjedio je uz svjetlost debele žute svijeće. Noć se naslanjala na uske prozore nalik na puskarnice dvorca uklesane u kamene zidove. Kišne kapi udarale su o stakla. Iznenada, uz škripu nepodmazanog, poluzarđalog mehanizma, četiri velika krila vjetrenjače počela su se okretati sve brže i brže, sijekući vlažan zrak poput divovskih kosa. Središnja osovina, koja je prolazila kroz strop i nestala kroz rupu usred poda, također se počela okretati i stvorila privid da se drveni pod oko nje okreće poput vrtuljka. U donjoj prostoriji stari mlinski kameni okrenuli su se proizvodeći blag tutanj nalik grmljavini u daljini. Samo to. Ništa više. Ipak, taj mu je san utjerao strah u kosti. Ispio je veliki gutljaj kave. Najčudnije od svega bilo je to što je vjetrenjača u zbilji bila dobro mjesto, nikad ondje nije pretrpio nikakvu bol ili traumu. Vjetrenjača je stajala između jezerca i polja na imanju njegova djeda i bake. Dječaku rođenom i odgojenom u gradu, velika vjetrenjača bilo je egzotično i tajnovito zdanje; savršeno mjesto za igru i maštanje, utočište u teškim vremenima. Nije mogao shvatiti zašto je imao noćne more o mjestu za koje su ga vezale samo lijepe uspomene.

Nakon što je zastrašujući san prošao a da je nije probudio, Holly Thorne mirno je prospavala ostatak noći; mirno poput kamena na morskom dnu.

3.
U subotu ujutro Holly je doručkovala u motelskoj kavani. Većina gostiju bili su na ljetovanju: obitelji odjevene gotovo u odore kratkih ili, bijelih hlača i košulja živih boja. Neka djeca nosila su kape i majice s reklamama za Sea Wbrld, Disneyland i Knott"s Berry Farm. Roditelji su uz doručak proučavali zemljovide i brošure, birajući najbolji put do neke od mnogobrojnih turističkih atrakcija u ovom dijelu Kalifornije. U kavani se moglo vidjeti toliko živopisnih polo-majica da bi posjetitelj s drugoga planeta zacijelo zaključio da je Ralph Lauren neko božanstvo ili svjetski diktator. Dok je jela palačinke s borovnicama, Holly je proučavala svoj popis ljudi koje je pravodobna intervencija Jima Ironhearta spasila od sigurne smrti: 15. SVIBNJA Sam 25 i Emily 5 Newsome – Atlanta, Georgia ubojstvo 7. LIPNJA Louis Andretti 28 – Corona, Kalifornija zmijski ugriz 21. LIPNJA Thaddeus Johnson 12 – New York, New York ubojstvo 30. LIPNJA Rachael Steinberg 23 – San Francisco, Kalifornija ubojstvo 5. SRPNJA Carmen Diaz 30 – Miami, Florida požar 14. SRPNJA " Amanda Cutter 30 – Houston, Teksas ubojstvo 20. SRPNJA Steven Aimes 57 – Birmingham, Alabama ubojstvo 1. KOLOVOZA Laura Lenaskian 28 – Seattle, Washington utapanje 8. KOLOVOZA Doogie Burkette 11 – Peoria, Illinois utapanje 12. KOLOVOZA Billy Jenkins 8 – Portland, Oregon smrt u prometnoj nesreći 20. KOLOVOZA Lisa 30 i Sušan 10 Jawolski – pustinja Mojave ubojstvo 23. KOLOVOZA Nicholas O"Conner 6 – Boston, Massachusetts eksplozija Neki su obrasci bili očiti. Od četrnaest spašenih, šest su djeca. Sedam osoba u dobi je od dvadeset i tri i trideset godina. Samo je jedna osoba bila starija: Steven Aimes, kojemu je pedeset i sedam godina. Ironheart je bio sklon mladima. A podaci pokazuju da se Ironheart sve češće angažira: jedan slučaj zabilježen je u svibnju, tri u lipnju, tri u srpnju, a čak pet do 23. kolovoza. Hollvinu pozornost posebno je privuklo koliko je ljudi Jim spasio od ubojstva. Mnogo više ljudi pogiba u nesrećama nego ubojstvima. Sam broj poginulih u prometnim nesrećama premašuje broj ubojstava. A Jim Ironheart intervenirao je mnogo češće kako bi spriječio ubojstvo nego nesreću: osam od četrnaest ljudi s popisa spašeno je od napada ubojica, dakle njih šezdeset posto. Možda su njegovi predosjećaji u većini slučajeva povezani s ubojstvom zato što ljudsko nasilje zrači jačim psihičkim vibracijama... Holly je prestala žvakati.Ruka kojom je prinosila vilicu sa sljedećim komadićem palačinke stala je na pola puta do usta. Shvatila je koliko je sve to nevjerojatno. Jučer je radila mahnitim tempom, poticana novinarskom ambicijom i znatiželjom. Zbog uzbuđenja, a zatim i iscrpljenosti, nije potpuno

osjećaj kakav nije osjetila od djetinjstva. na udaljenost od pet tisuća kilometara od Laguna Niguela do Bostona! Štoviše. Njemačkoj. možda njegova junačka djela nisu ograničena na kontinentalni dio Sjedinjenih Država. Možda je on spasio živote ljudi u Italiji. Tko je taj čovjek? Što je on? Prije manje od trideset sati. obuzeo ju je osjećaj divljenja. za ime Božje. da takvi katkad pomažu policiji pronaći tijela nestalih osoba. Holly je znala da je na tragu velike reportaže. Mislila je da se njezin zdrav razum – a i ciničnost – mogu prilagoditi pomisli da neki medij doista posjeduje stvarnu moć. Nakon što je proučila sav materijal koji je primila od Newsweba činilo joj se da bi to mogla biti najvažnija reportaža njezine novinarske karijere. Sada joj se činilo da bi to mogla biti najvažnija vijest desetljeća. Japanu. niti da će Schwarzenegger i dalje govoriti engleski s naglaskom. Taj čovjek ne daje izjave tabloidu da će Steven Spielberg nagodinu snimiti još jedan hit iznenađenje!. Nije pretražila međunarodne baze podataka. . No sada je osjetila i strahopoštovanje i zadrhtala je. Znala je kako neki ljudi tvrde da mogu "vidjeti" ubojicu kad opipaju žrtvinu odjeću. takvi tvrde da mogu posredovati između mrtvih i živih. Holly nije mogla smisliti drugu kojom bi na odgovarajući način opisala njegove sposobnosti. On je. dovraga. kada će poginuti i kako će poginuti – i to dovoljno rano da stigne preduhitriti sudbinu. kad je pročitala napis o mladom Nicholasu O"Conneru u Bostonu. Ironheart je znao sve pojedinosti o tome kako će ljudi poginuti – znao je tko će poginuti. Francuskoj. – Je li sve u redu? Holly odgovori: – Sve je čudno – prije nego je shvatila da nije ona postavila to pitanje. nego i na njihove prijatelje i obitelji koje bi smrt određene osobe pogodila i ožalostila. sve te priče jednostavno su joj bile dosadne. spašavao živote. pa nije razmišljala o tome. Na svoje veliko iznenađenje. No tako se malo zanimala za nadnaravne pojave da nije razmišljala o utemeljenosti takvih tvrdnja. mijenjao sudbine. No nije bila sigurna je li pojam "medij" prikladan za opis Jima Ironhearta. nije govorio sablasnim glasom drevnoga duha zvanog RamaLama-Dingdong. nije gatao s pomoću utroba životinja ni iz tarotskih karata. Švedskoj i tko zna gdje! Riječ "medij" zacijelo je bila neprikladna. taj Jim Ironheart? Neki medij? Dosad se nije zanimala za izvanosjetilnu percepciju i neobične mentalne sposobnosti.shvatila sve implikacije Ironheartovih postupaka. gdje će poginuti. Pa što je. dakle. Usto je ta njegova moć dosezala preko čitavog kontinenta. To ne znači da je držala kako su svi ti ljudi varalice. niti da će Tom Cruise ostaviti djevojku. On. duboko utjecao ne samo na one koje je spašavao. nije samo svijao žlice snagom uma. takve dobro plaća žuti tisak poput National Enauirera za predviđanja svjetskih događaja i zbivanja u životima poznatih imena. Spustila je vilicu i zagledala se u tanjur kao da će u šarama mrvica odgonetnuti odgovor. niti da će u doglednoj budućnosti Eddie Murphv i dalje biti crnac.

No čak i u tako atraktivnom gradu kao što je Laguna Niguel. njezin napis zaslužit će udarno mjesto na naslovnim stranicama svih– novina u Americi.Konobarica – imenom Bernice. a palačinke su joj bile pod nosom. Dok je jela. Pretpostavila je da će onaj tko na lotu dobije šest milijuna dolara potrošiti dio tog novca na kupovinu nove kuće. Bila je gladna. Trećeg svibnja kupio je kuću u ulici Bougainvillea Way. Odmah nakon doručka Holly je pronašla kuću Jima Ironhearta u Laguna Niguelu na planu grada. s blagim zavojima i drvoredima palma. uzela komadić palačinke i oduševljeno počela žvakati hladnu. Adresu je otkrila s pomoću računala u Portlandu. da. – Čudno? – upitala je Bernice namršteno. Znala je nešto što oni ne znaju. – Doista vam se sviđaju? – Itekako! – odgovorila je Holly. Budući da nije zabilježeno da je prodao nekretnine. Ironheart je uplatio dobitnu kombinaciju vjerojatno zbog svoje vidovitosti koja je izvučena početkom siječnja.. Kad dovrši istraživanje i kad napiše reportažu kristalno jasnim jezikom koji podsjeća na Hemingwayeve najbolje novinske napise barem će pokušati da tako bude. o čudu. Njezina reportaža govorit će o divljenju. Čudno je što sam ušla u naizgled običnu kavanu i dobila najbolje palačinke koje sam ikad kušala. Novinarka s tajnom koju čuva za sebe. okrenula se i pogledala šareno odjevene turiste zaokupljene raspravama o svemu što su vidjeli i svemu što će još vidjeti. gdje je cijena četvornog metra obiteljske kuće jednaka onoj najluksuznijeg stana u New Yorku. Život je tako lijep. o hrabrosti i nadi. a sve kuće izgrađene su u skladnim sredozemnim stilovima s krovovima u nijansama crvene boje i pločicama boje breskve. Jim Ironheart . Prvi put nakon više godina osjetila je uzbuđenje što je upućena u tajnu. Okoliš je bio uredno oblikovan u tradiciji južnog dijela okruga Orangea.. Možda se nije mogla odlučiti da li se Holly šali. – Ovaj. – Divno! Želite li još štogod? – Samo račun. ako je suditi po slovima izvezenim na njezinoj bluzi – stajala je pokraj stola i zabrinuto je promatrala. o sprječavanju tragedija. Pogodila je. vjerojatno je prije dobitka živio u unajmljenom stanu. Bernice je zastala. Iznenadila se što stanuje u tako skromnoj kući u novoj četvrti blizu autoceste za Crown Valley. pomislila je. Nastavila je jesti palačinke nakon što je Bernice otišla. Posebno zadovoljstvo nalazila je u tome što njezina tajna nema nikakve veze s političkim skandalom. otrovnim otpadom i drugim oblicima terora i tragedije koji služe kao gorivo stroja modernih sredstava javnog priopćavanja. Nije mogla suspregnuti osmijeh koji je uputila ljudima u kavani. smekšanu smjesu. Provjerila je javno dostupne podatke o prijenosu vlasništva nekretnina u okrugu Orangeu od početka godine. molim. o pobjedi nad smrću. o spašenim životima. Holly je shvatila da je uporno zurila u svoj tanjur sve vrijeme dok je razmišljala o Jimu Ironheartu. Dugo nije stavila ništa u usta i Bernice je to ojsazila i zabrinula se da nešto nije u redu. Ulice su bile široke.

bila je ožbukana u žućkastu bijelu boju i imala je velike francuske prozore. – Ljeti sam uglavnom ovdje vani – napomenula je Viola kad su sjele za stol. Na kraju će to i učiniti. Otkud bi znali. Moj suprug bio je profesionalni vojnik. Poginuo je u Vijetnamu. Ponosio se time. – Doista je predivno – složila se Holly. Vozila se polako pokraj kuće kako bi što bolje pogledala kuću. Holly je zapanjeno shvatila da bi mnoge od prvih žrtava tog sukoba sada već bili starije dobi. – Nisam znala da vam je suprug umro. Osjećam gorčinu što je umro tako mlad i nije vidio kako je sve razraslo. Doimala se privlačno. Još u mladosti bili smo strpljivi. a Viola im je natočila limunadu. slike krajolika koje ne pružaju misaoni i vizualni izazov nego smiruju. Znam da je Joe u boljem svijetu i da mu je drago što uživam. Dvije palme na blagom prijepodnevnom suncu bacale su čipkaste sjene na zidove. Na pletenim stolcima bili su debeli žuti jastuci. Na vratima je primila Holly pod ruku i odvela je kroz malenu kuću do terase kao da su stare prijateljice. Nikad ne bi pomislila da poseban čovjek s nevjerojatnim tajnama stanuje iza tih zidova. Holly se osjećala kao kod kuće čim je ušla. a oči. travnjak je bio lijep ali malen. udobno. Dvije vjeverice trčkarale su blagom padinom i vijugavim puteljkom. zrak je bio suh i čist. Ni po čemu nije mogla zaključiti je li Ironheart kod kuće. Ispred kuće nije opazila automobil. Kuća Viole Moreno u Irvineu bila je jedna od mnogih u tom gradu izgrađenih u zelenilu tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina. bile su pune veselja. Hoće li se uskoro dogoditi da će se Vijetnam činiti nečim iz davne prošlosti poput križarskih ili pelpponeskih ratova? . Travnjak je bio zasjenjen visokim stablima i ukrašena s nekoliko kružnih gredica crvenih i ljubičastih nediraka. uglavnom uživam u prirodi. premda su prvi put razgovarale jučer telefonom. Zastori na svim prozorima bili su navučeni. To je ionako bilo davno. Viola je bila jednako gostoljubiva kao njezin dom. a i ja. Jedino je mogla pozvoniti. S oko dvjesto četvornih metara bila je najmanja u četvrti. No mogli smo si predočiti kako će izgledati. Nije bilo odviše vruće. menije bilo trideset a njemu trideset i dvije godine. Imala je lijepu kožu bakrene boje.mogao si je priuštiti bolju kuću. Ali ne još. bio je postavljen stol s vrčem ledene limunade i dvije čaše. – Naravno da niste znali. – Ovo je predivan kutak. crne kao ugljen. ali obično. No. Na terasi. ukrašen azalejama i nedircima. Ta pedesetgodišnjakinja meksičkoameričkog podrijetla i sada je bila lijepa žena. – Moj suprug i ja kupili smo ovu kuću još dok su stabla bila tanka poput šiba. zar ne? Širok ali plitak dol dijelio je niz kuća od drugoga na suprotnoj strani. marinac. Pri ruci su bile hrpe časopisa i police pune knjiga. koja je gledala na zajedničke zelene površine. Na raskrižju se okrenula i ponovno prošla pokraj kuće. Supruge koje su ostavili živjele su do sada više godina bez svojih supruga nego s njima. Pokućstvo je bilo birano radi udobnosti. godine 1969. – Uzdahnula je i nastavila: – Katkad mi je teško. – Žao mi je – ispričala se Holly. a ne izgleda: mekana sofa i široki naslonjači u smećkastim tonovima.

posvojeno sam dijete. Ipak je nastavila: – Nije sve tako crno.. – Naravno. ne mogu ih upoznati. Kao da u srcu imam mračno mjesto – kazala je Holly pazeći da ne pretjera. također je bilo jasno da je on ostao jedini muškarac za nju. – Kao da osjećam prazninu. Postojan glas pun ljubavi kojim je govorila o Joeu kao "svojem suprugu" pokazao je da vrijeme nije izblijedilo.. već sam ga pronašla. umrli prije dvadeset i pet godina. Ljudi koji su me posvojili bili su mi divni roditelji. želite upoznati svoje prave roditelje. Ona je barem bila dovoljno osjetljiva da je zbog laži uznemirena i postiđena. Josepha Wambaugha. – To je strašno. Sada je na meni red da sažalijevam vas – kazala je Viola suosjećajnim glasom. Taj je podatak pronašla u člancima koji su govorili o njegovu dobitku na lotu. – Prema tome. ali. srce joj je zasjenila tragedija. Njegova smrt temeljito je promijenila i ograničila njezin život. Nije ju iznenadila lakoća kojom je lagala. Holly je zamišljala da ova žena provodi život koji se sastoji od mirnog uživanja u malim stvarima. Doista ste me zaintrigirali. volim ih kao što bih voljela svoje prave roditelje.– Kakva šteta – dodala je Viola s gorčinom u glasu. Holly se osjećala kao pravi gad. No to je očito samo dio njezine priče. – Kao što sam rekla kad sam vas pozvala iz Portlanda. No ta gorčina nestala je trenutak poslije kad je kazala: – Bilo je to tako davno. Prijevara je koristan način dobivanja obavijesti od osobe koja inače ne bi pristala govoriti.. bojim se pristupiti mu. Kao što sam vam kazala telefonom. biološki roditelji. otkrila sam da imam brata.. doznala sam da su moji pravi. – Spustila je čašu i nastavila: – Sada mi ispričajte o svojem bratu kojeg tražite. Uvijek stavim suviše šećera. nego kako je to uspješno činila.. Tada sam imala osam godina. Viola je ispila gutljaj limunade i kazala: – Preslatka je. – Zapravo su roditelji Jima Ironhearta umrli prije dvadeset i pet godina. Izmišljenom pričom zapravo se rugala gubitku koji je Viola doista pretrpjela. – Bojite se? Zašto? .. kad je on bio desetogodišnjak. Boba Woodwarda i Carla Bernsteina svojedobno su govorili kako je nužno poslužiti se lukavstvom u razgovoru da bi se otkrila istina. Te osjećaje uspješno je krila od Viole Moreno. No Holly u tom nikad nije bila vješta. niti će ikad izblijediti uspomenu na njega. Znate. – Divno! – Ali. Cijenjeni novinari poput Joea McGinnissa. Premda je očito da je ona po naravi optimist i prisna osoba. udoban život pun topline s podosta radosti i smijeha. Jedno od osnovnih pravila koje svaki dobar novinar nauči na početku karijere jest da ljudi nisu samo onakvi kakvima se čine i nikad nisu manje složeni od tajne samog života. Viola se nagnula nad stol i zanimala se za pojedinosti o tome kako može pomoći. – Iako arhivi agencije za usvajanje nisu bili potpuni.. Ispričavam se. – Mislite li da vam ja nekako mogu pomoći da pronađete brata? – Zapravo ne..

predan učitelj: drag. Viola Moreno možda dobro poznaje Ironhearta. čovjeka kojeg je ubio blagi. Gđo Moreno. manijaka koji je ubio prodavača i dvoje kupaca u Atlanti. dragi Jim Ironheart. no očito nije imala pojma o silini bijesa koji se u njemu krije. a on zaključi da bi bilo bolje da se nisam pojavila? Što ću ako mu se ne budem svidjela? – Zaboga! Naravno da ćeš mu se svidjeti! Zašto mu se ne bi svidjela tako draga djevojka? Zacijelo će biti oduševljen kad dozna da si mu sestra. – Poznavala sam mnoge dobre učitelje. pomislila je Holly. što misli o. On mi je brat. Ne mogu vam opisati kako me to raduje. najviše od svega želio im je oplemeniti život. Istinski se brinuo o njima kao da su mu rođena djeca. Violino lice raširilo se u osmijeh: – Jim Ironheart! – Da. – Zamislila se i neko vrijeme sjedila je u tišini. Povremeno svrati na večeru.. Mrzila se zbog toga. Zbog ovog ću završiti u paklu. Osam patrona iz sačmarice iz neposredne blizine.. Počela sam raditi kao učiteljica prije nego je Joe poginuo. – Zavalila se u stolac i tresla glavom dok se prisjećala: – Toliko im je toga davao.Holly je pogledala zeleni dol i progutala zrak kao da je svladavaju osjećaji. ako mu otvorim dušu. on mi je jedina prava rodbina na svijetu. – Kako bilo. On mi je brat i volim ga. – Mene ste se izvrsno dojmili. Uspostavio je odnos s njima o kakvom drugi . Sada mi još trlja sol na ranu. – Bila bih sretna da sam imala sina poput njega. no nitko se nije brinuo o učenicima kao Jim Ironheart. moj brat nije bio vaš učenik.. Raspitala sam se ondje i kazali su mi da ste predavali u susjednim učionicama i da ste ga dobro poznavali. U tome je uspio kod svih osim kod potpuno neprilagođenih učenika. Želim doznati što više o njemu prije nego mu pokucam na vrata... pomislila je Holly i nastavila: – Želim postupiti oprezno. Želim znati što voli. što ne voli. Jedina veza s majkom i ocem koje nikad neću upoznati. On je predavao engleski u istoj školi. ma savršeno! – oduševljeno je kliknula Viola. No što ću ako mu pristupim.. no brinem se. On je jedan od najdivnijih ljudi koje sam poznavala. – Znate. iako ga nikad nisam upoznala. Kad je progovorila. ne želim upropastiti priliku. U glasu joj se razabirala istinska ljubav. o raznoraznim stvarima. Kazala je: – Vama se možda čini čudno. blag i strpljiv. Možda sam mu bila učiteljica u školi? – Vi predajete povijest u srednjoj školi ovdje u Irvmeu? – Tako je. ne biste mogli poželjeti boljeg brata. no u posljednje vrijeme ne tako često. – Pretpostavljam da ste mi došli jer sam ga poznavala. Viola je kimnula. Od toga je četiri ispalio nakon što je bilo očito da je Rink mrtav.. Za Oscara. – On je dobar čovjek – nastavila je Viola. – To je krasno. Nikad nisam ostavljala dobar dojam pri prvom susretu. Holly se prisjetila Normana Rinka. Dobro je glumila. Njezina reakcija bila je tako naglašena da ju je Holly začuđeno gledala ne znajući što bi rekla. glas joj je uvjerljivo drhtao: – Koliko znam.. Volim kuhati za njega.

stajao tako nekoliko trenutaka i odletio. spustio se na rub vrča limunade. Holly je zamalo odahnula zato što Viola nije otkrila da je njezina priča izmišljena. ne – Viola je odmah uskočila ohrabriti je. – Zbog čega se promijenio? – Izgubio je učenika. Na terasu je doletio leptir. ali to nikad nije ono pravo. Nisu bogati. Zbog toga ćeš provesti cijelu vječnost u paklu. – I ja sam situirana – lagala je Holly. Viola se okrenula prema Holly i prišla stolu. No dobro. Holly se zabrinula da je rekla nešto što nije smjela. drhtavim glasom koji ovaj put nije hinila. Nikad ne bi mislio tako ružno o ljudima. Dobro mi ide. i posluživati samog Sotonu! Viola se uozbiljila. ustala od stola i otišla do ruba terase. – Ma nemojte! – Prvi put je uplatio listić. vaš brat dao otkaz u školi. to je postignuo a da pritom nije ugrozio svoj autoritet. Mnogi učitelji se pokušavaju sprijateljiti s učenicima. – Izgubio? . Holly ju je dozvala: – Gospođo Moreno? Zar nešto nije u redu? Viola je bacila zgužvan korov i odgovorila: – Ne znam kako bih vam objasnila.. pomislila je Holly mrzeći se. ali to nije istina. Vjeverice su se igrale na travi. nastavio bi raditi i nakon dobitka sto milijuna dolara. Svakog je trenutka postajala sve nervoznija. Iščupala je korov iz velikog lonca za cvijeće. Viola nastavi: – Dobio je šest milijuna dolara u siječnju. – Jim nije takav. da je nesvjesno odala kako se pretvara. Sad će pomisliti da sam ga potražila samo zato što se obogatio. – Pitali ste me zašto je Jim. – Zašto je dao otkaz u školi? Viola je zastala i njezin je osmijeh nestao: – Djelomice zbog dobitka na lotu. ne želiš njegov novac. Napokon. Nakon što je odglumila da se njezino iznenađenje pretvorilo u zabrinutost. – Ne treba mi njegov novac. pa čak i onoliko koliko ga je volio prije godinu dana. do pupka u gnoju. biti im ravni. Da je volio svoj posao onako kako ga je volio prije nekoliko godina. Rastreseno je zgužvala travku prstima i zamišljeno gledala u daljinu. ali ipak si gnusna lažljivica sa zastrašujućim darom za izmišljanje pojedinosti. Dugo je šutjela. – Ne. pa je pomislila da bi se trebala ispričati zbog svih laži koje je izrekla. – Što? – upitala je Holly nervozno. Moj poočim i pomajka su liječnici. Ne bih ga uzela ni kad bi mi ga nudio.. Ja sam odvjetnica. ali ipak dobro žive. – Kakvog dobitka? – Ne znate? Holly se namrštila i odmahnula glavom. Rekla sam da je to učinio zbog dobitka na lotu.učitelji samo sanjaju. Holly je kazala: – Joj.

. Holly je osjetila bol zbog Larrya Kakonisa. Onda je jedne noći. – Ipak. Viola je podignula svoju čašu.– Trinaestogodišnjaka Larrya Kakonisa. Lansinga.. ali nije uspio.. Bio je bistar i dobar dječak. Kao da su je uzdrmala dva udarca. školskog psihologa. Bila je žrtva. Holly se prisjetila hrabrosti kojom je Jim Ironheart pokupio Billya Jenkinsa ispred jurećeg kamioneta. – Jim je optuživao sebe – objasnila je Viola. Holly je tad shvatila kamo sve to vodi. osjećao je veliku odgovornost. voljela da je suprug tuče. ali je sudjelovala u vlastitom žrtvovanju. Ne mislim samo akademski. vratila se na rub terase i ponovno pogledala prema zelenilu. Nije više mogla sjediti. ali uznemiren. donekle je uspijevao shvatiti svoju majku i sebe. 15. Nije željela čuti kraj priče. Holly se prenula. te da. Prestao je vjerovati da ikome može pomoći. Larry mu se povjerio kao nikom drugom. pa čak i osjećala potrebu da bude žrtvom. svibnja. No bio je takav. – Zbog Larrya Kakonisa? On nije odgovoran za njegovu smrt. Ponovno je zašutjela. Larry Kakonis uzeo očev pištolj. i ispalio si metak u mozak. Ali jednako ju je uzdrmao datum dječakova samoubojstva: 15 svibnja. tukao ju je koliko dugo se Larry sjećao. 15. To nikako nije bio neuspjeh. Promatrale su vjeverice. stavio cijev u usta. Jim ga je savjetovao uz potporu dr. a ozbiljan problem doista bi se mogao činiti katastrofalnim i beznadnim. Prvi je bila pomisao na trinaestogodišnjaka koji je učinio samoubojstvo. Larry nije uspio pomiriti ljubav i poštovanje koje je osjećao prema majci s rastućom svijesti o tome da je ona. Holly je čekala. Činilo se da Larry napreduje. Njegov otac tukao je majku. a pred njim su bile najbolje godine života. Iz obitelji s velikim problemima. premda mi se čini da nije bilo tako davno. dakle prije petnaest mjeseci. općenito gledajući. nije više želio biti učitelj.. bilo je to lani. Mislio je da to može spriječiti. uspješniji od svih učitelja koje sam poznavala. Napokon je Viola kazala: – Majka je bila sukrivac u svemu tome. Spašeni od smrti u rukama sociopatskog razbojnika Normana Rinka. ali i neodređen bijes zbog toga što dječaku nije dano dovoljno vremena da nauči kako je moguće prevladati sve strahote. U toj se dobi mali problemi čine velikima. iako nije ni za što bio kriv. Jim Ironheart učinio je svoje prvo čudnovato spašavanje.. A bio je tako uspješan. svalio je krivnju na sebe. No taj jedan neuspjeh bio je previše za njega. Atlanta u Georgii. Takav je. nabio ga. – Jim je uporno radio s dječakom. Godinu dana poslije. Osjećao se odgovoran. svibnja ove godine. Sam i Emily Newsome. život nudi mnogo više radosti nego očaja. no nije imala izbora. Ustala je i pridružila se Violi na rubu terase. u određenom smislu.. Nakon Larrveve smrti. No njegova reakcija bila je pretjerana čak i za njega. . Na određen način bila je poremećena jednako kao Larrvev otac.

Viola je ispila gutljaj limunade. Sam je. Nije se činilo protivno karakteru Jima Ironhearta kojeg je Holly upoznala. Ponadala se da će Viola protumačiti to kao rumenilo izazvano uzbuđenjem. Čovjek kojeg je Holly upoznala u Portlandu nije je se dojmio kao depresivan tip. To je dio problema. Pođite do njega danas.. Pripremit ću divne meksičke specijalitete! .. Trebam skupiti jos. – Zato sam se tako uzbudila kad ste kazali da ste mu sestra. poput mrlje koja se ne da isprati.. sada mi se čini kao da je prekisela. Svaki dan nakon škole otišao je na satove u Newport Beach. No tada je ipak nastavila: – Onda je.– Upao je u začarani krug depresije – nastavila je Viola. samopouzdanja. Uvelike ste mi pomogli. – Ali nije? – Nije. Zabrinula sam se za njega. Dao je otkaz u školi i preselio iz stana u novu kuću... Bio je jednako lažan. no činilo mi se protivno Jimovu karakteru. – Čudan? Kako mislite? – Povučen. ali ne odmah. Bila sam sretna kad je u siječnju dobio na lotu. – Možete. Holly je odmahnula glavom i napomenula: – Uskoro. i još se više povukao od svojih prijatelja. Holly se osjećala kao da joj je osmijeh nalijepljen na lice poput plastičnih usana za maškare. – Nikako se nije uspio izvući iz njega. Ali imao je smisla za humor i rado se smiješio... TaeKwonDo. i to sestra za koju niti ne zna da postoji. Možda vi možete učiniti za njega ono što šest milijuna dolara nije moglo učiniti.. Viola ju je zagrlila. – Čudno. odnosno misli da je sam. Molim vas. Sa sestrom više ne bi bio sam. Počeo je učiti borilačke vještine. Viola je kazala: – Nije se toga primio tek tako. ostao je siroče kad mu je bilo tek deset godina. Vama pripada sva radost trenutka kad ćete mu to priopćiti. Viola joj je primila ruku i kazala: – Ne želim da steknete pogrešan dojam. – Okrenula se prema Holly i nasmiješila se. Bio je tajnovit i zatvoren. osjećala sam da mu se u duši krije velika tuga. Onda je postao pomalo čudan. Sigurna sam. na vratima. Nekoliko minuta poslije. – Spustila je čašu na pod i obrisala vlažnu ruku o hlače. Odmah. Činilo mi se da će mu to promijeniti život i pomoći mu da prebrodi depresiju. Znam da se mnogi zanimaju za to. To doista ne čudi s obzirom na to što se dogodilo njegovim roditeljima. Otkad ga poznajem. – Bilo bi divno kad bih to mogla učiniti. Nakon dugo vremena bio joj je to prvi osmijeh. To mu je postala opsesija. Htjela je nešto reći i zastala. Šest milijuna dolara! To je tako velika sreća. Holly je kimnula: – Hvala vam. poljubila u obraz i kazala: – Želim da mi vi i Jim što prije dođete na večeru. Neće biti lako pomoći mu da se izvuče iz depresije i vrati u normalan život. nemojte mu ništa kazati o meni. Činilo se kao da nije posebno iznenađen ni radostan. Holly je ponovno osjetila grižnju savjesti zbog svojih laži i zarumenjela se. – Naravno da neću. Tih.

jer poduzetnici podrijetlom iz Azije svojim poduzećima često daju poetske nazive. – Da. Izgovorila je najružnije psovke koje je naučila radeći dvanaest godina s novinarima raznovrsnih profila. Škola se zvala "Dojo". Holly je grdila samu sebe. Holly to nije tako mislila. Radovala se što je upoznala Violu Moreno. a ne pohotu. Kad dođem ujutro. no tištilo ju je što je tu divnu ženu upoznala pod lažnim izgovorom. nalakirala je dugačke nokte lakom u nijansi koja je odgovarala ružu i nosila je toliko srebrena nakita da bi njime mogla popuniti izlog. ali i egzotično. Uska crvena majica naglašavala je njezine velike grudi i bradavice veličine trešanja. Skoro cijeli dan. a to je kao da restoran ima naziv "Restoran". No i ona je namignula da pokaže prisnost i upitala: – Je li šef ovdje? – Eddie? On vježba trčanje tisuću stuba – odgovorila je djevojka tajnovito. Holly je iznenadio taj generički naziv. i znala je da je taekwondo agresivan korejski oblik karatea – borci se služe jakim udarcima šakom i vrlo brzim karataškim udarcima. Učitelj nije izvodio udarce do kraja. stresla bi se debela prozorska stakla. – Ne smeta li vam? – Oh. – Je li ovako stenju cijeli dan? – upitala je Holly. Promatrali su kako skupina šestero polaznika izvodi vježbe s bucmastim. Svaki put kad bi učitelj bacio učenika na strunjaču.Holly je osjetila zadovoljstvo. što na japanskome znači vježbalište borilačkih vještina. – Znam što mislite. Hodajući do automobila. sunčala se tek da joj koža poprimi savršenu boju. . između prodavaonice zastora i pekarne. hvatovima. zrak je odisao miomirisima iz susjedne pekarne. Nalik su na krdo bikova koji se bore. usnice joj je prekrivao debeo sloj koraljnocrvena ruža. jeli su kolače. sjenilo na očima bilo je naneseno suptilno. da – odgovorila je brineta i lascivno joj namignula. već nakon sat vremena tako sam uspaljena da ne znam kako ću izdržati. Troje ljudi stajalo je na pločniku ispred velikog prozora. U kestenjastoj kosi nazirali su se plavi pramenovi. Holly je svojedobno napisala reportažu o mladiću iz Portlanda koji je osvojio medalju u državnom prvenstvu. a butik "Butik". Znala ih je toliko da se mogla natjecati s najvećim prostacima. Svaka pojedinost njezina tjelesnog izgleda i odjeće naglašavala je njezinu seksualnost. Nalazila se u trgovinskom centru blizu Njuportskog bulevara. ali vrlo spretnim korejskim instruktorom u crnoj odori. U telefonskom imeniku pronašla je samo jednu školu taekwondoa u Newport Beachu. te razornim udarcima nogom iz skoka. koja je se dojmila poput omiljene tete. ali i potištenost. ali su učenici ipak jaukali i stenjali kad su udarili o strunjaču. Ona je pretpostavljala da ti zvukovi izazivaju glavobolju. – Zbog čega ga trebate? Holly je objasnila da je novinarka i da radi reportažu koja je povezana s "Dojom". U desnom kutu s druge strane dvorane smeđokosa djevojka sjedila je za stolom zadubljena u tajničke poslove.

Na njegovu pocrnjelu tijelu svjetlucale su se kapljice znoja koji je potamnio dlake na njegovom širokom zatiljku. Kao prvo. Objasnila je da Eddie objeručke prihvaća mogućnost da dobije publicitet. – Ironheart je bio u vašem vježbalištu. – Da. ovaj put je manje izmišljala. pokazujući svoje visoke pete i uske bijele kratke hlače koje su joj prijanjale uz guzove poput namaza boje. Učinio sam to vježbanjem. pa je postavio "StairMastera" i stolicu kako bi se pokazao u najboljem svjetlu. ali ne onako teško kako bi Holly disala nakon uspinjanja do svojeg stana na drugom katu u Portlandu. i to s njegovim dopuštenjem laž. – Još samo trideset? Onda ću pričekati. Činilo se kao da je znao da će Holly doći. uobražen kreten. Eddie je bio oduševljen kad je čuo da će "Dojo" dobiti barem uzgredan spomen u novinama. a to. – Još trideset stuba do vrha spomenika – dodao je. plavokos. opširan napis o Jimu Ironheartu istina koji se usredotočuje na to kako mu je dobitak na lotu promijenio život laž. Ja sam ga podučavao. no želio je da Holly razgovara s njime dok vježba uspinjanje stubama. Drugi razlog zašto joj ne smeta što laže Eddieu jest to što je on tašt. Neću stati na tome. Samo pitajte. – Samo pazite da ispravno napišete "Dojo" – napomenuo je Eddie. Postotak istinitosti od čak trideset i tri posto bio je dovoljan da ublaži osjećaj krivnje. Holly se u usporedbi s njom osjećala ravna kao dječak. Ritam govora prilagodio je disanju. Ustala je sa stolca. – Sloj sala između kože i mišića praktički je nestao. Kao što je djevojka kazala. – Da. ne. zaključila je. Holly nije osjećala grižnju savjesti kakvu je osjećala kad je lagala Violi Moreno. – Došao vam je prije nego što je dobio na lotu. a možda ta činjenica objašnjava što je vježbaonici dao tako nemaštovito ime. Disao je teško. Kazala mu je da radi reportažu. – Čini mi se lani u svibnju. . mnogo govori o njezinoj savjesti. tako da mu se glas dizao i spuštao sa svakim uzdisajem i izdisajem. Nakon toga želim vidjeti koliko se mogu uspeti prema vrhu Empire State Buildinga. Kao da ih sve vrijeme nije gledala. – Još šest katova i bit ću na vrhu spomenika u Washingtonu. Gaće su mu prijanjale uz tijelo jednako intimno kao što su se bijele kratke hlače prilijepile uz djevojčino. Pokazao joj je da sjedne na stolac točno ispred "StairMastera". tako da ga Holly može bolje vidjeti. – Ne. Bio je visok. Pogledao je svoju nogu i veselo dodao: – Pogledajte ove listove! Tvrdi su kao kamen. napravi koja simulira uspinjanje stubama. Nije bio Azijat. plavook i prekrivali su ga samo mišići i crne elastične biciklističke gaće.Djevojka se oduševila kad je to čula. Premda je ponovno pribjegla prijevari. Prije više od godinu dana. – Ovo je super – kazao je dok je gazio svojim savršeno razvijenim nogama. Nalazio se na "StairMasteru".

Nije odustao zbog toga što je dobio novac. – Nego? – Kazao je da sam mu dao sve što treba. još je vježbao borilačke vještine. Nije više želio vježbati. Dolaze nam raznorazni ljudi. Sjedeći niti tri metra od njega. Eddie nije odgovorio. Nije se štedio. Možda ispred sebe nije vidio zid nego beskrajne stube Empire State Buildinga. – Nama dolaze učitelji. na sve to. Vježbao je u teretani. – Je li vam kazao išta što vam se čini. Eddie se sad već ozbiljno naprezao. Ponovno se okrenula prema njemu. kad je tresao glavom. Dolazio je svaki dan. a govorio joj je iz stubišta slavnog nebodera u dalekom Manhattanu: – Ironheart je jedini čovjek kojeg sam upoznao a koji ima čvršće opsesije od mene. – Dovoljno taekwondoa za ono što želi raditi. – Aha. Ali strastveno je radio. izdahnuo i nastavio: – Sada se penjem na Empire State Building. – Je li kazao zašto želi naučiti taekwando? – Nije. kapljice znoja raspršivale su mu se s kose.– Možda. – Nije li vam se to činilo čudno? – Zašto? – S obzirom na to da je on učitelj. a znoj mu je tako prekrio tijelo da se činilo da je premazan uljem. Holly se osjećala kao da je u prvom redu nekog noćnog kluba gdje muškarci izvode striptiz. No tako je. zanimljivo ili neobično? – upitala je. Na licu su mu se vidjele crte naprezanja. Svi se žele tući. – Zamalo je viknuo sljedeće riječi kao da je trijumfalno dovršio stvarni uspon: – Vrh spomenika! – Nakon toga nije usporio. . – Krivo ste me razumjeli. Vjerojatno je htio nekog srediti. – Mogao? Zar je prekinuo? Eddie je disao malo teže nego prije i govorio je malo brže: – Vježbao je sedam-osam mjeseci. – Je li Ironheart bio dobar? – Izvrstan! Mogao je postati pravi natjecatelj. ni na trenutak nije usporavao. Pardon. – Je li rekao što to želi raditi? – Ne. Dva tjedna nakon što je dobio na lotu. Kad je Holly došla do vrata. Eddie je uperio pogled u zid ravno ispred sebe. – Da? Nije ju pogledao. Ustala je. no pogled mu je bio sanjarski. mišići njegovih ruku i širokih leđa naprezali su se gotovo jednako kao oni u nogama. Koncentrirao se na uspon. – Duboko je udahnuo.. – Sve štu mu treba? – upitala je. Onda je odustao. zatim aerobiku i. nego je čak pojačao tempo.. Tako je očvrsnuo da je mogao poševiti kamen. Shvaćam. Vene na njegovu vratu iskočile su i pulsirale kao da njegovim krvotokom pliva pravilno raspoređeno jato debelih ribica. Eddie je odgovorio: – Tri stvari. Nije se obazirao na bor. Snažno je radio nogama. njegove oči i dalje su bile nefokusirane.

u okrug Marin. Osjećajući potrebu da se opravda. – Što je to? – To je tečaj ponajviše za vozače političara. čvrsto građena žena. Preselila se na sjeverozapad prije osamnaest mjeseci i zaboravila je kako stanovnici južne Kalifornije drže do svojeg zdravlja. diplomata i bogatih poslovnih ljudi. Želio je naučiti sve o revolverima. Odlučila je kupiti ručak u susjednoj pekarni. – I dijetnu Coca-colu. To je jedna od značajki zbog kojih je Holly voljela to područje SAD-a.. Namjeravala je pojesti sve do zadnje mrvice. pištoljima. Ali. Kolači su bili doista ukusni. – Nabrojili ste dvije stvari. a i svojeg izgleda. I dalje ju nije gledao. zurila je u nju s nevjericom i zavisti. no još uvijek je mogao razgovjetno govoriti: – Nikog. Dva stola dalje. puškama. No to je također i značajka zbog koje ga je mrzila. – Koga ste mu preporučili? Sada je već dahtao. otmice i tako dalje. Otišao je na sjever.. želio je naučiti sve o vatrenom oružju. Odmahnuo je glavom. znate što mislim? Mislim da je on jedan od onih koji čitaju plaćeničke časopise. a kapljice znoja poškropile su tepih i okolno pokućstvo. Onda je upitala: – Što još? – Jedini termini koje je propustio bili su tijekom dva tjedna u rujnu. Uzimala bi pomalo od svakog kolača i uživala u svakom zalogaju. keks s cimetom i roladu s kremom od naranče.Holly se namrštila i razmislila o tome. ne mogu raditi ništa drugo. Holly je stajala malo izvan domašaja. Kad se uzbudim. Ne zanima me oružje. Holly je izašla i polagano zatvorila vrata za sobom. pitu od sira s bijelom čokoladom. Na trenutak je stajala na predivnom suncu i opazila koliko je mnogo prolaznika u izvrsnoj tjelesnoj kondiciji. kolačić s kremom ukrašen kivijem. Odabrala je čokoladni kolač. – Je li pričao o tome zašto mu trebaju te vještine? – Samo je rekao da mu se čini zabavno. – Ne smeta li vas što pomažete takvoj osobi? – Ne. . molim – napomenula je prodavaču. Podučavaju ih da voze poput Jamesa Bonda. samo jedem slatko kao luda. Ponijela je pladanj do stola pokraj prozora. – Treće. što je za ljubitelja slastica isto što i dijetni keks. da mogu izbjeći terorističke zamke. Izgledati dobro i osjećati se dobro imperativi su življenja u južnoj Kaliforniji. Nakon što je odlučio da je naučio dovoljno taekwondoa. Sav je zaokupljen svojom fantazijom. mišićavih i pocrnjelih tijela u ljetnoj odjeći. Nakon nekog vremena opazila je da je netko promatra. Glavno da me je platio. Želi postati plaćenik. Pripremao se za rat... na tečaj agresivne vožnje. stara oko trideset i pet godina. Ona je pred sobom imala samo voćni kolačić. otkud je mogla promatrati paradu čvrstih. ali ne mogu drukčije. Holly je sa simpatijom kazala: – Krivo mi je da ovako jedem. – O oružju? – Pitao me poznajem li ikoga tko bi ga mogao podučavati streljaštvu.

Dobro. a moglo bi se reći da je i luđačka. onda dijetnu limunadu. odlučio je postati svojevrstan Rambo i učiniti nešto da se suprotstavi sudbini. Bio joj je u mislima i kad je legla na počinak. Otišla je u motelski restoran. Željela je glavom udariti o stol. o bilo što kako bi razbila mentalnu blokadu i bacila svjetlost na taj problem. Razmišljala. Odlučio je postati vidovit da bi dobio na lotu i postao bogat kako bi se mogao posvetiti svojem križarskom ratu – i kako bi mogao predvidjeti kada će se zbiti naprasna smrt. dakle ne kao novinarka nego kao osoba koja izmišlja napise o izvanzemaljcima koji žive u podzemlju grada Clevelanda. posebice o naprasnoj smrti. Pokušavala je zaspati. No ima još nešto. No nije stala. osjeća da je to trebao spriječiti. nego je polagano prošla pokraj kuće. U stanju velike duševne patnje koja je graničila s neuravnoteženošću. o djeci koja su pola ljudi. U osam sati bila je izvan sebe. Dječakova smrt gura na površinu svu srdžbu koju Ironheart u sebi nosi: srdžbu usmjerenu na sudbinu. Sve više se osjećala kao da piše za žuti tisak. o zid. Naučio je voziti poput kaskadera i služiti se raznovrsnim vatrenim oružjem. nego smisliti pristup kojim bi istražila moguća objašnjenja. Bio je spreman. Nešto je nedostajalo. o neobjašnjivoj kiši žaba i pilića u Tadžekistanu. Jela je samo piletinu sa salatom kako bi se iskupila za ručak u slastičarnici. Otkuda mu ta moć? Razmišljala je o tome primjenjujući sve moguće pristupe. pola gorile koju rađaju nemoralni čuvari zoološkog vrta. Onda je Larry Kakonis učinio samoubojstvo. Predosjećala je da bi bilo opasno pristupiti mu prije nego što riješi tu nepoznanicu. Ironheart je shrvan. Prvo je pila Alka-Seltzer. Slika koju je izgradila o njemu samo je naizgled bila potpuna. Vratila se u motel i provela ostatak poslijepodneva i prve sate večeri sjedeći pokraj prozora. Nemoguće ju je istraživati. pretvorio se u borilački stroj. i to uvijek u posljednji trenutak.Žena je kimnula: – I ja. na biološku krhkost ljudskog roda – na Boga. Posvetio je svoj život pomaganju djeci. To je u najboljem slučaju čudna reakcija. Odvezla se do Ironheartove kuće. no zurila je u sjene na stropu koje su bacala svjetla oko bazena. Ironheart je čovjek koji duboko u srcu nosi tugu. aerobika i taekwondoa. Pokušavala je usmjeriti pozornost na ljude oko sebe. činjenice govore da je Jim Ironheart spasio život četrnaestero ljudi u svim krajevima SAD. da vidim što imam. Zaključila je da je vrijeme da prestane razmišljati i da izađe na večeru. Instinktivno je osjećala da ovo nije pravi trenutak. Vježbanjem u teretani. možda zato što njemu nitko nije mogao pomoći kad se morao suočiti sa smrću oca i majke. Čovjek može otići u vježbalište i naučiti borilačke vještine. Bila je iskrena sa sobom . No magija je magija. a sve vrijeme zurila je u plavi bazen usred uređena vrta i razmišljala. I tu se srušila njezina teorija. govorila si je. Ali. pokazujući čudesnu vidovitost. no u telefonskom imeniku ne postoji škola za vidovitost. Prikupila je dovoljno podataka o njemu da riskira pristupiti mu. Nije pokušavala naći nadahnuto rješenje. no nije mogla prestati razmišljati o Jimu Iron-heartu i njegovim čarolijama. vjerojatno zbog toga što je s deset godina ostao bez roditelja. Pretpostavimo da je mnogo vremena proveo razmišljajući o smrti.

Suuuš! Još je čula zvuk iz sna. to je najvažnija reportaža njezine karijere. No privlačio ju je i zbog toga što je tako dugo bila sama da je usamljenost izdubla prazninu u njezinu biću. govorila si je sarkastično. samo bez trikoa i plašta.. Suuuš! Nešto nezamislivo još joj je bilo za vratom i prodiralo joj u lubanju. kao da je dio tame oživio i pretvorio se u čudovišno biće koje Holly ne može ni vidjeti ni čuti.. Vijugajući uvlačio se tražeći mjesto u njezinu mozgu gdje će položiti svoja jajašca. zračeći hladnoću isto kao što peć isijava toplinu. uzaludna. Suviše si izbirljiva. a vrh pipka zario joj se kroz vrat i probio dno lubanje. ne samo novinara. Šuuuš! . Naravno. Šuš. Bila je izbirljiva. Šuuušl Približavao se. Istina. Holly Thorne! Romantična maštanja o Jamesu Ironheartu nepromišljena su. a soba je bila hladna jednako kao mračna prostorija u noćnoj mori. Pokušala se pomaknuti. Ali taj zvuk nije samo sanjala. slikom koja se nadvija nad njom poput goleme zastave koja se vijori na plavetnom nebu. Leden pipak na vratu. Golemu oštricu koja siječe zrak. Vrisnula je. Ali te njegove oči! Holly je zaspala sa slikom njegova lica pred očima. Neprijatelj. Malo je muškaraca odgovaralo njezinim kriterijima. Ali ona se nije mogla pomaknuti. Ponovno se u snu našla u stanju sljepoće. A to je ludost. Kiša je udarala o krov kao da kapljice padaju na bubanj. Činilo joj se da se ispod motela nalaze velike prostorije i odatle je do nje doprla blaga tutnjava i znala je da je to zvuk golemih kamenih kotača koji se okreću. Zato si se zagledala u ovog tipa koji si umišlja da je Superman.i priznala si da je Jim ne zanima samo zbog profesionalnih razloga. a Jim Ironheart bio je najprivlačniji muškarac kojeg je upoznala nakon dugo vremena. Holly nije jedna od onih žena koje privlače muškarci koji nisu za njih. Zato i jest usamljena. Uozbilji se. nije podsvjesno išla za tim da je muškarac iskoristi. Suuuš! Probudila se s prigušenim krikom strave. no nije mogla. Šuušl Osjetila je dodir. nego samo osjetiti. Na drvenu podu. i istina je da je on tako tajnovit da bi zaintrigirao svakog. Bio je stvaran. Osjećala je miris vlažna vapnenca. a njegove oči bile su izrazitije plave od same nebeske pozadine. tako jezovito. opasan i divlji. Vlažan. jer predosjećala je da to biće izgleda tako strano. odvratan nametnik koji ju je odabrao za svog domara. povrijedi i najposlije odbaci. Nešto joj se približavalo. da bi sam pogled na nj bio dovoljan da je usmrti. rječju obična glupost. Znala je gdje je: u motelu u Laguna Hillsu. osjećala je da joj srce opterećuje sva težina jeze koju osjeća. Šuuušl Bilo joj je drago što ne vidi. Ritmička škripa. U kružnoj sobi. Pipak tanak poput olovke.

Stvorenje koje ju je napalo nestalo je kao da nikad nije bilo tu. Nešto je bilo na pragu. zloćudno oživljenog zida. Dolazi! Lanac na vratima. Noćni povjetarac. tako da je na najrazličitije načine odražavala svjetla s bazenskog dna. u djeliću sekunde jednostavno je isparilo. čegrtušinih zubi. Slijedio ju je. Dahćući se pridignula i zgrabila se za vrat pokušavajući strgnuti masni. Holly je stajala na vratima. Prebacila je noge na pod i potražila svjetiljku. zmijastih svitaka i žoharastih čeljusti. pandži. Bazen se doimao manje kao masa vode usred motelskog kompleksa. Vrata. Šuuuš! Bijedno je cmizdrila. bila je to ispremiješana gomila paučjih noga i ticala. Vrisnula je. niti šmugnulo po kakvoj paučini. no toliko se prezirala zbog te svoje slabosti da je napokon uspjela prekinuti paralizu.. U kutu oka opazila je kretanje. ledeni crvast pipak. Više nije osjećala ledeni pipak za vratom niti u lubanji. Opipala se između lopatica. . i to odmah! Neprijatelj. nešto s one strane ljudskog iskustva: istodobno nalik na kukca. očito kako bi provjerili tko je i zašto vrisnuo. Goleme palme. a više kao rupa puna gusarskog blaga punog ulaštenih smaragda. Blag. Iz sna. Okrenula se. Neprijatelj. Zaključana! Otključala ih je. Zid je odvratno pulsirao poput golemog unutarnjeg organa rastvorene utrobe neke pretpovijesne nemani. Oslobodila ga je i naglo otvorila vrata. Nekoliko drugih gostiju izašlo je iz svojih soba. bilo je to tisuću noćnih mora stopljeno u jednu. Drhtala je i lovila dah začudno gledajući betonirani puteljak. Ništa. samo je proizvodila čudne životinjske zvukove straha i očaja. Osjetila je bol sa svih strana kad su se u nju žarile pandže. Šuuuš! Povukla se od vlažnog. ljetni noćni povjetarac. Nije pobjeglo. Sat ugrađen u noćni ormarić pokazivao je pet sati i osam minuta. Holly se vratila u sobu. Ništa. Svjetlost! Šuuuš! Skočila je s kreveta i ponovno se zgrabila za šiju. Drhtavim rukama. To je bilo sve što je ušlo kroz otvorena vrata. svjetlucao! Cijeli se zid izbacio prema njoj kao da je riječ o opni na koju se uporno naslanja strašna i golema masa. On dolazi. australijska kraljevska paprat i drugo zelenilo povijali su se pod mekim dodirom tropskoga vjetra. Zid iza njezina kreveta sad je opet bio običan zid. Ništa.. Očajnički je trebala više svjetlosti. ali ona je bila budna! Provalilo je u sobu i ščepalo je. Zamalo ju je prevrnute. Ništa. Morala je pobjeći. Zid iza kreveta! Znojio se. no pronašla je prekidač. Površina bazena blago se namreškala.Vidjela je samo rešetkaste sjene prozorskih kapaka na stropu. pauka i gmaza.. previjalo se i drhtalo. višestrukih očiju. Okrenula je glavu. Ali ipak je osjećala pipak! Šuuuš! Histerija ju je potpuno svladala i nije si mogla pomoći. Nije sada željela privlačiti pozornost. Okrenula se i potrčala. bilo je veće od nje. Ispunjavalo je čitava vrata..

Hodajući od vrata osjetila je akutnu bol na lijevoj strani tijela. rob terora kojim upravlja biće koje je izvan domašaja njezina razumijevanja. Proživjela je duševno silovanje. Nije bilo strašno. Umjesto da je osjećala olakšanje što je njezinoj čudnoj muci kraj. no morala se nasloniti na njih jer su je iznenada izdale noge. pomislila je pokušavajući svim snagama ponovno uspostaviti svoju staloženost. Nakratko je bila bespomoćna žrtva. Materijal je bio rastrgan. a tog te trenutka vrisak prenuo iz sna. Mogla bi lakše izaći nakraj s tim iskustvom kad bi se uvjerila da je to proizvod njezine bujne mašte. ali ne zbog pretrpljenog straha. no ono je bilo previše uvjerljivo da bi ga mogla prihvatiti. Od tamo negdje. Ne. gmaza i pauka. No to nije mogao biti san kad se pridignula i uključila svjetlo. Noćna mora slijedila ju je u javu. bila je potpuno shrvana. Konačno joj se vratila snaga i mogla je stajati a da se ne naslanja na vrata. prekomjerno opterećene doista fantastičnim slučajem Jima Ironhearta. talog koji je trajno onečistio njezin um. u snu si ugledala kako zid pulsira i potrčala prema vratima. Primila je majicu kako bi je podignula i pogledala se. Hodala si u snu. Čak ni National Enguirer više ne objelodanjuje takvo smeće. Možda to nije bilo ono čudovište sa značajkama kukca. Nešto jii je svladalo. onda si sanjala da si se pridignula u krevetu i uključila svjetlo. Zaključala je bravu i ponovno namjestila lanac. To je nešto za žuti tisak.Polagano je zatvorila vrata. njezinu dušu. ona nikad nije hodala u snu.. Na tri mjesta s lijeve strane i na dva mjesta s desne. no trgnula se i osjetila sličnu bol s druge strane. To je bio samo san. Niti jedna njezina noćna mora dosad nije bila tako podrobno razrađena i uvjerljiva. nemoj tome pridavati toliku važnost. Takvo smeće je na razini koja je tri stepenice niža od one poput CHER PRIZNAJE DA JE IZVANZEMALJKA. UM MI JE SILOVALA ZVIJER S DRUGOGA SVIJETA... To je bio samo san. Ali otkud? Nije važno otkud. još si spavala kad si ugledala čudovište i vrisnula. Ali nešto je pokušalo prodrijeti u ovaj svijet iz. S one strane ovoga svijeta. to se više smirivala. Što se osjećala gluplje zbog takvih misli.. Čvrsto se obgrlila i drhtala tako snažno da su joj zubi cvokotali. Osim toga. Nešto ju je doista pokušavalo dohvatiti. Tiho je zaplakala. još si spavala kad si otvorila vrata. Sanjala si da se nalaziš na tom tamnom mjestu. Na tim mjestima majica je bila uprljana tragovima krvi. ohrabrivala se. ostavilo je tragove duboko u njoj. I zamalo ju je ščepalo. zabrinutosti za svoju sigurnost. dvije stepenice niža od ISUS PROGOVORIO OPATICI IZ MIKROVALNE PEĆNICE i čak stepenicu niža od ELVISOV MOZAK PRESAĐEN U TIJELO ROSEANNE BARR. Premda je to biće sada nestalo. . Možda je to bila samo krinka u koju se nepoznato biće zagrnulo da je preplaši. To je smiješno. Željela je vjerovati u to objašnjenje. nego zbog dubokog uvjerenja da je nad njom izvršeno nasilje. nasilno se uvuklo u nju uskraćujući joj pravo na slobodu volje. odnosno za svoje duševno zdravlje.

Makoliko se to činilo ludo. Nikad ga dosad ista noćna mora nije mučila dvije noći uzastopce. Obično bi između ponavljanja prošlo nekoliko tjedana. Što je gore. To svatko zaslužuje. Jim je znao kako će ga zvati: neprijateljem. ali uporno trljala je plitke posjekotine na tijelu unatoč tomu što ju je pekao dodir sapuna i vruće vode. 4. Oprezno. nije se sjećao kako je izgledalo. Holly nije ni pomišljala da se vrati u krevet. Napokon je otvorio vrata. Ako je išta i bilo na vratima. Prva posjekotina nalazila se tik ispod lijeve dojke. Kad je svanula zora. pustio vodu i isprao usta vodicom za ispiranje. To ju je samo još više razljutilo. isto kao što je s lakoćom premošćivalo barijere između različitih noćnih mora. Jim je povratio u zahodsku školjku. nešto tako zlo i strano da nije mogao ni zamisliti kako izgleda ni što zapravo smjera. Ovaj je put osjetio zloćudnu prisutnost koju nije mogao vidjeti. Naslonio se na umivaonik. u snu se pojavilo nešto novo: u snu se nije pojavila samo kiša na uskim prozorima. Na desnoj strani tijela ugledala je dvije ogrebotine. San joj više nije pružao utočište. put u pakao ili još gore. ližući plamen svijeće i plešuće sjene koje je ona bacala. Znala je da dugo ne bi mogla zaspati. Stvarno je kao i on. na mjesto gdje ga dosad nije terorizirala.. Amorfna zvijer koja ga je proganjala u mnogim noćnim morama probila se u san o vjetrenjači.. Pandže. Krv je tekla iz tri plitke rane iznad njezina lijevog boka. Otišla je u kupaonicu i uključila neonsko svjetlo. Morao je skrenuti pogled s odraza vlastitih očiju. ili banuti kroz masivna vrata na vrhu stubišta. zvuk velikih krila koja su se okretala. put na kojem bi mogla susresti neljudskog putnika. Po tisućiti put u proteklih godinu dana pitao se što mu se to zaboga događa. Postao joj je izvor opasnosti. dugo je stajala pod tušem. Prije ili poslije premostit će branu između svijeta snova i svijeta jave. osjećao je da to stvorenje nije samo fantazija koju je iznjedrila njegova podsvijest. Očekivao je da će izbiti iz kamenog zida. Lice koje je gledao u zrcalu bilo je najzabrinutije koje je ikad vidio. prigušeno brujanje mlinskih kamena u donjoj prostoriji i neobjašnjiv strah koji je obavijao taj prizor.Holly je ponovno spopala jeza. . Bojala se da ne bukne infekcija koja bi bila čudna jednako kao čudovište koje je nakratko vidjela i koje joj je nanijelo rane. probiti se kroz drveni pod. no one nisu bile tako duboke i nisu krvarile. Bez obzira na to kako izgleda. To ju je srdilo. druge dvije nalazile su se na razmaku od pet centimetara. U snu je ponovno posjetio vjetrenjaču. Nije se mogao odlučiti kamo pobjeći. Svakome je potreban umirujući san. i probudio se s krikom. oklijevala i onda svukla majicu. no koja se svakog trenutka sve više približavala. Stala je ispred zrcala.

s nečim nadnaravnim. suočila s nepoznatim. ako se pokazalo da novinarstvo nije sredstvo kojim se unosi red u svijet. Nije imala snage doručkovati. kolovoza kad je Ironheart čudesno spasio Billva Jenkinsa ispred jurećeg kamoineta ispred škole. Sjela je u svoj unajmljeni automobil i uputila se prema Laguna Niguelu.Po prirodi je bila dobar izviđač. Prvi put bio je 12. Na putu je sa sobom uvijek nosila pribor za prvu pomoć: jod. pruža utočište od nereda i previranja života. Više od deset godina novinarskog rada uzdrmalo je njezino uvjerenje da se ljudsko iskustvo uopće može potpuno objasniti. ma kako krhak. flastere. Sinoć se. Usprkos tome. njezin stol uvijek je bio uredan. barem se može uzdati u rutinu i navike te si tako stvoriti kutak stabilnosti koji. kako je očekivala. Nije bila samo bijesna. Opet je krvarila. Bila je uvjerena da on zna sve odgovore. Neko vrijeme tiho je sjedila na krevetu dok papirnatim rupčićem nije zaustavila krvarenje. s Ironheartom i noćnom morom koja je postala stvarna. Željela je znati sve. čak i za okrug Orange. Kipjela je. Nakon što se osušila. znala je da nije glupa. zatim prema vrsti svečana. omogućiti razumijevanje zbivanja koja se ponekad čine kaotična i neshvatljiva. željela je da joj objasni kako zna kad će ljudi poginuti i zašto se izlaže pogibelji da spasi ljude koje uopće ne poznaje. koje nisu mogle biti plod snova. kako je bilo moguće da su zidovi pulsirali poput organizma i kakvo je to stvorenje izašlo iz noćne more i zgrabilo ju pandžama koje su bile stvarne. Kad je izašla iz sobe. Njezin je bijes postajao sve jači. Pozvonit će na vrata Jima Ironhearta i zahtijevati od njega odgovore na mnoga pitanja. spremna za sve mogućnosti. tek drugi put u svoje trideset i tri godine. Već je odlučila što će prvo učiniti i ništa je nije moglo natjerati da promijeni planove. gazu. sjela je gola na rub kreveta. Premda je bila svjesna svojih mana. A samo budala ne vidi da oba susreta s nadnaravnim. Ipak. Kao velika većina napisa koji su se pojavljivali na . a njezina dokumentacija besprijekorna. Postala je novinarkom djelomice zbog toga što je u mladosti vjerovala da novinarstvo može objasniti svijet. Dok se vozila shvatila je da njezin bijes barem djelomice izvire iz spoznaje da njezina životna reportaža sve manje ima veze s čuđenjem. jutro je bilo vedro i neočekivano blago. Jod ju je pekao. posipala rane antibiotskim prahom i gazom nanijela jod. polusvečana i neformalna i prema boji. antibiotik u prahu i mast za ublaživanje manjih opeklina. Kod kuće u ormarima razvrstala je odjeću prema godišnjim dobima. Tuširanje je otvorilo rane na lijevoj strani njezinog tijela. tek poslije shvatila je da je Jim zapravo iskočio iz Zone sumraka. Ako je život tako kaotičan. niti ju je potaknulo da zastane na trenutak i uživa u jutarnjem suncu. hrabrošću i pobjedom. nisu povezana. No također je željela znati kako je moguće da je njezin sinoćnji san postao stvaran. U pola osam bila je odjevena u svijetlosmeđe traperice i zelenu bluzu. predivno vrijeme nije nimalo utjecalo na nju. Bila je izvan sebe od srdžbe.

To što je oruđe u rukama više sile nije jamstvo da je besmrtan. . prvi put nakon više godina osjetio je kako ga katolicizam neodoljivo privlači. nego i osobne isprave. No kad se okrenuo začudio se kad se čuo kako izgovara: "Zračna luka. no nije bio toliko zabrinut. Otišao je u spavaonicu i svukao cipele. Ukipio se. inače bi riskirao da se otkrije njegov identitet. Vezao je vezice čvrsto ali ne prejako. Onda ga je ponovno preplavio poznati osjećaj da je tek marioneta na nevidljivim koncima. od svibnja prošle godine. niti službe drugih religija kojima je povremeno pripadao. čije kosti mogu biti zdrobljene i čije srce može u trenutku zaustaviti dobro usmjeren metak. Dobro je. Ustao je i isprobao osjeća li se ugodno u njima. premda ne tako jako kao prošli put kad je odlazio na zadatak. jer nije bio siguran treba li ponijeti prtljagu.naslovnim stranicama novina još od izuma tiska. No zastao je. To što sada osjeća manji strah pripisao je svojem pomalo mističnom putovaju na motociklu. kako nitko ne bi mogao otkriti tko je pomoću njegova osobnog automobila. i ova priča ima svoju tamnu stranu. Znao je da može poginuti. dvodnevnom boravku s velečasnim Gearvem. Kad je uzimao ključeve automobila čuo se kako izgovara riječ "Spas". Sjedeći na podu ispred ormara odabrao je najudobnije cipele koje posjeduje. osjetio je strah. Očito mu ne treba samo novac. kad je otputovao u Georgiu spasiti život Samu i Emily Newsome. Zapravo nije očekivao da će misterij nedavnih zbivanja biti razjašnjen u crkvi. Uzeo je lisnicu s noćnog ormarića. Nakon nekoliko sekunda znao je da mu neće trebati i zatvorio je ormar. Kad se ponovno uputio u kuhinju po ključeve automobila." Dakako. No otkad vlast nad njim drži viša sila. U posljednje vrijeme nije redovito odlazio na nedjeljnu misu. sve je češće razmišljao o Bogu. Činjenica da ne treba ponijeti putnu torbu upućivala je na to da ne mora putovati daleko. ipak je on samo čovjek čije tijelo može biti rastrgano. Jim se istuširao i obukao za odlazak u crkvu. Taj dan "rečeno mu je" da ukrade automobil. ima mnogo mjesta kamo može otputovati zrakoplovom i vratiti se istog dana. Ovaj put možda će se susresti s gorim neprijateljima od one dvojice u autokući. Morao je biti komotan i okretan. Vratio je ključeve na vješalicu pokraj vrata. Nije znao zašto je to tako važno. obavijesti o stigmama koje su mu se pojavile na tijelu i uvjerenjem da njime zbog svega toga zasigurno upravlja Božja ruka. Ispružio je ruku kako bi dohvatio putnu torbu s vrha ormara. no osjećao je da će mu to biti potrebno radi onog što ga čeka. tamnoplavi sako i bijelu košulju. Nije znao što treba učiniti. odnosno da će putovanje na određeno mjesto. Istog trenutka njegovi su se planovi promijenili. A nakon što mu je velečasni Geary prije manje od tjedan dana ispričao o stigmama koje su mu bile na tijelu dok je ležao bez svijesti na podu Crkve Naše Gospe od Pustinje. pričekao hoće li osjetiti da je vrati i najposlije je pospremi u stražnji džep. obavljanje zadaće i povratak kući trajati manje od dvadeset i četiri sata. ali se ipak nadao. te da krene u pustinju Mojave. sive hlače. koju je nosio preko hlača kako bi ga odjeća što manje sputavala. Odjenuo je lagane sportske hlače i široku šarenu košulju s kratkim rukavima.

Kad je prolazila pokraj njegove kuće. razaranja i smrti. pretpostavila je da je njegov. trgovinskog i poslovnog središta za dva milijuna ljudi okruga Orangea. no uvijek dovoljno blizu da ga može slijediti ako naglo skrene na izlaz s autoceste. prema los Angelesu. Kad Je Ironheart skrenuo prema međunarodnoj zračnoj luci u Los AneelesU Holly se uzbudila. te da mu pred oči dolaze slike opasnosti. Također se prisjetila da je Ironheart bio na tečaju agresivne vožnje u posebnoj školi u okrugu Marinu. Ako je naučio voziti tako dobro da može izbjeći pratnju terorista. Nije znala kakav auto vozi. Održavala je veliku udaljenost. možda je njegova vidovitost nepostojana. Priviknula se na praćenje automobila. No onda je ipak usporila. S druge strane. Budući da nikad nije pisala reportaže o paranoičnim rasturačima droge ili podmićenim političarima. Istina. no opazila je da u njoj nema drugog automobila. Sada je čak uživala u čistom nebeskom plavetnilu i ružičasto-bijelim cvjetovima oleandera posađeni"1 uz dijelove autoceste. jer je zaključila da opreznost rijetko kad može biti kobna. možda ne upravlja njome po želji ili se ta moć možda uključuje samo kad je riječ o velikim stvarima. Holly se razvedrila. Holly je ipak na trenutak usporila i povećala razmak između dvaju automobila. No vjerojatnije je . No promet ipak nije bio tako gust da bi se morala brinuti da će ga izgubiti u gužvi. Nasreću. umjetničkom "happeningu" ispred gradske vjećnice i natjecanju u jedenju kolača. vrata garaže automatski su se zatvarala. To bi donekle bilo logično. Vozač Forda zasigurno je Jim Ironheart.Holly se nalazila na ulici Bougainvillea Way. promet je tog nedjeljnog jutra bio tako gust da se mogla sakriti iz drugih automobila. Čovjek bi vjerojatno poludio kad bi mu njegova vidovitost kazivala hoće li mu se neki film svidjeti ili neće. Kad Je Prošla pokraj nebodera zbijenih oko kompleksa South Coast Plaze. Njezin bijes ublažio Je užitak dobro izvedenog praćenja. mogao ju je ostaviti u oblaku prašine za manje od trideset sekundi. Vozio se prema istoku do autoceste broj 5 i onda prema sjeveru. Također se zabrinula ne omogućuje li mu njegova moć da osjeti njezinu nazočnost. no budući da je živio sam. ako opazi da ga Holly prati. hoće li mu goditi večera ili će mu umak pokvariti želudac. Čak bi i samozvani supermen s vidovnjačkim sposobnostima mogao provesti nedjelju u kinu ili kinesfcom restoranu. Činilo joj se da čitanje misli na udaljenosti od tridesetak metara predstavlja manji problem od predviđanja pogibije dječaka u Bostonu. Holly nije bila vična slijediti nekoga u automobilu. držala se dva do šest automobila iza Jima. kod Long Beacha zabrinula se da će provesti cijeli dan u automobilu slijedeći ga i da će na kraju doznati da njegova vožnja nema nikakve veze s problemom koji ju zanima. na trenutak je pomislila da će mu prepriječiti put i suočiti se s njime nasred ceste. Međutim. Ovako može vidjeti kamo ide i što namjerava. možda samo ide dočekati nekoga. Posebne vještine tajnih operacija nisu bile potrebne novinarki koja piše o simpoziju drvne industrije. Ubrzala je. stotinjak metara od Ironheartove kuće kad je tamnozeleni Ford izašao iz njegove garaže.

mogla ga je pratiti s veće udaljenosti. Na dnu rampe povirila je iza ugla i ugledala ga kako ulazi u stubište. No čekala je gotovo predugo. možda mora biti strpljiv i prepustiti se. No jedina druga mogućnost bila je da vozi dalje i ostavi auto na drugom parkiralištu. Kad je Ironheart došao na red. što bi značilo da bi ga izgubila iz vida. Nadala se da ne putuje na Havaje. Ili možda još nije znao koji mu let treba. Ironheart je prešao cestu i ušao u putničku zgradu tvrtke United Airlines. Ako Ironheart danas namjerava spasiti nekoga od pogibije. Holly se i dalje držala na distanci. Možda se njegova predosjećanja javljaju tek postupno. U redu za putne karte stajala je druga iz Ironhearta. Spustila se u sjedalu i ostala u automobilu kako je Jim ne bi opazio na pustom parkiralištu. Kada napokon bude pisala o njemu. Dakako. Holly se nagnula ispred muškarca da bi čula kamo Jim putuje. Ironheart je pronašao mjesto za parkiranje na trećem katu. a Holly se zaustavila deset mjesta dalje u istom redu. Kad je došla do tamo. Sudeći prema njegovu izgledu. Držala se iza skupine visokih Šveđana dok je Ironheart stajao ispred reda ekrana i proučavao raspored odlazaka. čula je kako se Ironheart spušta niz posljednje stube i otvara vrata. kolovoza. jer se više nije mogla skrivati iza drugih automobila. Zahvaljujući njegovoj šarenoj košulji. mogao bi je prijaviti aerodromskoj policiji. jedva ga je opazila kako je zašao iza zida pokraj rampe i skrenuo desno. Zamalo ju je uhvatila panika kad je Ironheart skrenuo prema parkiralištu. vidjeti na koji će izlaz krenuti i onda brzo kupiti kartu za isti let. No razglas je prigušio što Ironheart govori. tako da je usput mogla kUPiti novu bluzu. Njezini koraci tupo su odzvanjali od niskog betonskog stropa. i ne zna koga treba spasiti dok ne stigne. Kad je izašla iz automobila. No moglo bi se dogoditi da zrakoplov u međuvremenu poleti. Stoga mu se nevoljko približila. mogla bi pričekati sa strane. pomalo je smrdio.da namjerava sjesti na zrakoplov i uputiti se u novu akciju spašavanja nalik na onu u Portlandu 12. činit će to s autoritetom očevica dvaju njegovih akcija. a ne u Honoluluu. . No možda bi joj prodavač kazao da će mu je vratiti zrakoplovna tvrtka. Požurila je za njim. prije gotovo dva tjedna– Holly nije bila spremna za putovanje. jer ne zna kamo treba ići dok ne krene. Između njih bio je samo krupan muškarac koji je izgledao kao bivši igrač američkog nogometa. Nakon nekoliko minuta okrenuo se i krenuo prema šalterima za prodaju karata. nije se mogla presvući N° imala je nešto gotovine i kreditne kartice. Druga je mogućnost da nagovori prodavača karata da joj kaže kamo Ironheart putuje pod izlikom da je pronašla njegovu kreditnu karticu. a ako mu se Holly učini sumnjiva. nadala se da će to učiniti u San Diegu. činilo se da nije pronašao let koji želi. Silno ju je uzbuđivala pomisao da će ga slijediti na tfljesto zbivanja. Stoga je ipak krenula za njim i prošla rampu samo nekoliko sekundi iza njega. sve dok nije shvatila da tako neće znati kamo putuje. no Holly je bila zahvalna što joj pruža zaklon. Istraživanje za reportažu bez financijske podrške svojeg lista već se pokazalo velikim opterećenjem.

koje je bilo s desne strane. Ironheart je platio kartu i brzo krenuo prema izlazima za ukrcaj putnika. Nasmiješila mu se kako bi ga uvjerila da joj to nije namjera. njezine su molitve bile uslišane. Bila je sigurna da postoje i dobre veze sa zračne luke John Wayne u okrugu Orangeu. Zrakoplov je bio širokotrupni DC-10 sa dva prolaza između redova sjedala. Mogla bi se pretvarati da ga ne vidi. pomislila je.. u zrakoplovu je bilo više od dvjesto i pedeset putnika. Sjedio je u središnjem dijelu šesnaestog reda. Sada je željela samo izbjeći susret. Onda ga je ugledala. Neka. Listao je časopis i ona je molila Boga da ne podigne pogled dok ona ne prođe pokraj njega. Holly je imala kartu za dvadeset i treći red. najradije bi da ga uopće ne vidi tijekom leta i da ga potraži tek nakon što slete u Chicagu. Došla je do svojeg mjesta. gledali bi se u oči.. Iako je morala stati i propustiti domaćicu koja je vodila dijete koje je putovalo samo. Hodajući prema svojem mjestu promatrala je lica putnika nadajući se da neće pogledati u Ironheartove oči. dakle s druge strane zrakoplova. preplanulu put i bio je pun snage. Pitala se zašto je Ironheart putovao sve do Los Angelesa ako želi putovati u Chicago. mogla bi reći da ga nije prepoznala. Čak ako on bude ustao protegnuti noge. DC-10 golem je zrakoplov. Premda je Chicago udaljeniji od San Diega. prekinut će putovanje i Holly možda više nikad neće biti u prilici pratiti kako spašava nekoga u posljednji trenutak.. ako joj pristupi. sjedalo H. ipak je bolje to – a i jeftinije – od leta na Havaje. Očito je mislio da se gura preko reda. No sumnjala je da će on povjerovati da je njezina nazočnost u ovom zrakoplovu slučajna. Kad je došla na red predala je svoju kreditnu karticu i zatražila kartu za isti let za Chicago. No bilo je mjesta i dobila je kartu. do prozora. I to mi je neki vidovnjak. ili. Nije se osvrnuo prema Holly. a krupni joj je muškarac preko ramena ponovno uputio mrki pogled. Ovako je mogla putovati oko svijeta a da ne susretne Ironhearta. Imao je oko trideset godina. Savršeno. Pogledala je muškarca koji je sjedio pokraj nje. ne do prozora nego uz prolaz. Bio je odjeven u tamnoplavo . – Holly se vratila na svoje mjesto u redu. vjerojatno neće doći na lijevu stranu zrakoplova. Premda je mnogo mjesta bilo prazno. Zadržala je dah i čula kako prodavač kaže: – Zrakoplov za Chicago polijeće za dvadeset minuta. Većina ih je već ušla u zrakoplov. Ironheart je držao glavu spuštenu sve dok ga nije prošla. nekoliko sati leta do Chicaga ne bi smjelo predstavljati teškoće. Štoviše. Nije opazila Ironhearta. Na izlazu je bilo malo ljudi. sjela i odahnula. U tunelu koji vodi prema vratima zrakoplova počela se brinuti da će je vidjeti kada bude hodala prema svom mjestu. Prije sat i pol jedva je čekala suočiti se s njime. Svaki red od devet sjedala bio je podijeljen u tri skupine: po dva sjedala sa svake strane uz prozore i pet sjedala u sredini. Na trenutak se prestrašila da će joj prodavač reći da više nema mjesta. uz lijevi prolaz. Ugleda li je. Bila je zadovoljna sobom. te da joj je jasno da je veći i jači od nje..Holly mu se još približila. Ako bi se Ironheart sada okrenuo. Krupni čovjek namršteno ju je pogledao.

zato je često bio bez ženskog društva. – Oprostite. Presporo je reagirao i nije iskorištavao priliku prepustiti se užitku. Nikad nije znao uglađeno pristupiti ženama. vidi da joj mozak neprekidno radi. A usto i pametna. To joj je odgovaralo. Na svoje iznenađenje. Kao mnogi novinari. jer obično je upoznao ljude koje je spašavao tek nekoliko minuta prije nego što će im se život naći u opasnosti. zgode. ali suviše je bio svjestan činjenice da je u životu uvijek prisutna smrt. Ako. Dobro je znao zašto o njoj razmišlja s vremena na vrijeme otkad ju je upoznao. Nije se moglo reći da je bio depresivan. Suviše je bio sklon razmišljanju o dolasku tame. a to ga je navelo na zaključak da im opasnost prijeti u zračnoj luci u Chicagu. ili je slušao glazbu ili se pretvarao da sluša kako bi izbjegao razgovor. Kad je sjela.poslovno odijelo. Otvorio je oči i uspravio se u sjedalu.. njegov hladan smiješak govorio joj je da doista ne želi razgovarati. jer iznenada je primio nagovještaj koji je očekivao. No nije se brinuo. Dva sjedala s njegove desne strane bila su prazna. šale. Njezin posao od nje traži da zna slušati. Poznajem li vas? . a Jim se čuo kako izgovara: – Gđa Dubrovek? Začuđeno je trepnula očima. jer je naučio biti strpljiv. manje je bitno zna li dobro razgovarati.. U ovakvim situacijama prije ili poslije doznao bi što treba učiniti. Nakon dva sata leta Jim još uvijek nije znao kamo mora ići nakon što siđe sa zrakoplova u Chicagu. Barem je pokušavao razmišljati o tome. a film koji su prikazivali nije obećavao nikakvu razonodu. a i duge noći. ne prelijepo ali blago i zgodno. Žena ga je znatiželjno pogledala. Spustio je glavu na stranu. Žena je bila blizu svoje tridesete. Inače ne bi već sada bio blizu njih. s takvom ženom. kad je čovjek pogleda. Prelijepa je. onaj tko se sam smije trebao bi dogovoriti boravak u ljetovalištu s rešetkama na prozorima. Nije znao što radi dok se nije zaustavio kod dvadeset i drugog reda i pogledao majku s djetetom u sjedalima H i I. Zadovoljit će se čitanjem časopisa i bavljenjem svojim mislima. U časopisu nije našao ništa što bi ga zanimalo. Sila koja je njime povremeno upravljala još od svibnja prošle godine natjerala ga je da ustane i krene prema prednjem dijelu zrakoplova. Na ušima je imao slušalice. Još uvijek nije znao što će se dogoditi u Chicagu. No u mislima se iz neobjašnivog razloga stalno vraćao novinarki Holly Thorne. Prešao je na desnu stranu kabine i vratio se prema repu. radio je na prijenosom računalu. I ima smisla za humor. pokušavajući odgonetnuti njegov značaj. Smijeh je obično u funkcije dijeljenja određenog iskustva – primjedbe. pune zabrinjavajućih snova. sklopio ruke na trbuhu i razmišljao o snu o vjetrenjači. Morao je priznati da je i prije čudnih zbivanja proteklih mjeseci ponekad bio teška osoba. ali znao je imena ljudi koje mora spasiti: Christine i Casev Dubrovek. shvatio je da su oni u zrakoplovu s njime. imala je slatko lice.. tako da nije morao biti prijazan s ljudima koje ne poznaje. Kad je čovjek sam. po prirodi nije bila pričljiva. Nema toga što ne bi dao da provede sve svoje dane. bijelu košulju i kravatu – i to u nedjelju! Namršten. Djevojčica je mogla imati pet ili šest godina.. ne smije se mnogo.

Christine. – Ovo je. Slijedila sam vas. Pridružili ste se tvrtki prije mjesec dana. no shvatila je da ne gleda nju nego ženu koja sjedi ispred nje. premda nije imao pojma kako to zna. Moram priznati da sam bila prilično uspješna. ali. Idemo posjetiti djeda i baku. – Da. Prvo je pomislila da je usmjerio svoj pogled prema njoj.. Podignula je pogled sa slikovnice i kazala: – Sutra mi je šesti rođendan. kako ste me prepoznali? – upitala je Christine Dubrovek. a ja u propagandi. – Kad je izgovorio to ime znao je da je Ed njezin muž. – Da. dakle. Christine se lako prilagodila razmišljanju šestogodišjnakinje. Kad se predstavio kao Steve Harkman. ali dobri. zar proizvodiš spajalice? – upitala je mala Casey Dubrovek. pitala se zbog čega tako glumi. Povirila je iza časopisa i vidjela ga kako čuči pokraj žene.. – Mama. Ed radi na prodaji. – Samo u mislima. Doista sam usamljen tip... Izluđujemo jedan drugoga svaki dan na sastancima. Njezino lice još se više razveselilo." Nije poznavala mnogo novinara koji bi osjećali grižnju savjesti zbog toga što je učinila.. Casev. jer bio je siguran da će odgovoriti na sva njezina pitanja. Ne volim izlaziti u barove za samce. niti se učlaniti u fitnes-klub . Christine Dubrovek se razvedrila. – Gđo Dubrovek. – Dobro.– Ne. Podignula je časopis i polako njime zakrila lice. Oni su stari. premda uopće nije znao što govori. Djevojčica je sjedila pokraj prozora. Opazila je da joj ruke dršću. – Znate – objasnio je Jim – tek sam stigao u Los Angeles. – Kladim se da se ponose tako krasnom unukom. neću reći da je Ed prekrio sve zidove svojeg ureda vašim slikama. ali Ed mi je napomenuo da ste poznati kao bračni posrednik. Pričao mi je o vama. doista volim spajati ljude ako mislim da su stvoreni jedno za drugo. šef propagande.. Zapravo sam vas htio nešto zamoliti. Holly je progutala slinu i spustila se u sjedalu. Bezobzirno sam narušavala vašu privatnost. Kad je Holly ugledala Jima kako ide prema njoj tako se iznenadila da je zamalo pala sa sjedala. Uspravila je glavu. – Pa. zlato. Sada ga nije mogla vidjeti. Čučnuo je pokraj njezina sjedala i nasmiješio se: – Ja sam Steve Harkman. – Christine. no Holly nije mogla odbaciti ono malo poštenja što je sputavalo njezinu karijeru. Prepustio se sili koja ga vodi. Oprostite što vas gnjavim. – Pa. Dobro. – Onda dobro – kazala je Casey i nastavila gledati slikovnicu. zar ne? – Prije mjesec i pol – napomenuo je Jim. provjeravala. Osjetila je nagon da sve prizna: "Da. – Ali. Jim se nasmijao. Sigurno je kazao pravu stvar. To poštenje zamalo ju je i sada skupo stajalo. činila je to polagano jer se bojala da bi brzim pokretom privukla njegovu pozornost. zurila u časopis i koncentrirala se na to da se smiri. ali Ed mi je kazao da danas letite u Chicago i zamolio me da vas potražim. ali čula je sve što su Jim i žena govorili. Znam – priznala je.

Pokazat ću vam. Očekivao je da će Christine nerado napustiti sjedala pokraj prozora i s bojazni je očekivao njezin odgovor. – Divno. no tako je drhtala da su se stranice neprestance tresle. Spustila je časopis i promatrala je Jima. Casey i Christine smjestile su se na prazna sjedala u šesnaestom redu. tako da se mnogo ne vidi. – S druge strane.. Nema problema. kimnula je u znak odobrenja. Nasmijala se. ispričao vam sve o sebi. opazio je putnicu u sjedalu iza njezinog. On je poznaje. Vratio se na drugu stranu zrakoplova. No to mu trenutačno uopće nije bilo važno. Bio je zapanjen. – Onda se obratio Christine: – Neugodno mi je. Jadna žena se očito bojala letjeti. Ako biste bili tako dobri. – Christine je doista bila oduševljena prijedlogom. – Dakako. shvatio je da je otkrila njegovu tajnu i da ga prati. gospodine – opomenula je domaćica Jima. Christine. Christine Dubrovek reče: – Steve? S druge strane zrakoplova novinarka je shvatila da ju je Jim prepoznao. Nije se bojao Holly Thorne. Srce mu je lupalo kao da će iskočiti. – Gdje je vaše mjesto? – upitala je Christine. – Ne mogu vam dopustiti da tako zapriječite prolaz. – Oprostite. Očito je čitanjem željela ublažiti strah. – Pokraj mojeg mjesta ima dva prazna sjedala. No ona nije dugo razmišljala. Može? Pričekajte me. Nije ga plašilo da će ga netko razotkriti. – Može. Christine. o tome što očekujem od veze.. Jim je osjetio potrebu da se okrene i pogleda prema ženi koja se tresla od straha. sjedimo pokraj krila. ali čini mi se da je ne zanima. Nije . Holly Thorne. Također mislim da žene koje se javljaju u agencije za upoznavanje koje rade s računalima moraju biti još rastresenije od mene. Prije nego što je sjeo. Hvala vam lijepa. – Ne izgledate rastreseno. koja je još stajala pokraj Jima. Ukipila se poput jelena u snopu automobilskih farova. – Samo malo molim. Christine pogleda Jima i reče: – Mislila sam da će Casey gledati kroz prozor. mogli biste se preseliti onamo. – Steve? Pogledao je Christine i kazao: – Ispričajte me na trenutak. ali rado bih razgovarao s vama. – Naravno – kazao je Jim i uspravio se. Možda poznajete nekoga. Vraćam se odmah. Pred sobom je držala časopis. Odmah je znao da njezina nazočnost nije slučajna. Kad se odmaknuo da propusti Christine Dubrovek. Zašto ne? Domaćica. Osim toga. No nije znao zašto. Jim nije razumio zašto je osjetio veliko olakšanje. Grlo mu se stezao od straha. Jim ih je poveo prema prednjem dijelu zrakoplova i na drugu stranu kabine. No u posljednje vrijeme mnogo toga nije razumio. Podignuo je njezinu ručnu prtljagu dok je Casey skupila svoje stvari. šesnaesti red.da bi upoznao žene.

novinarka je ustala bez daljnjih prosvjeda. Bez rasprave. – Ne možete ostati gdje jeste. no strah je u njemu tako narastao da je pomislio kako će mu adrenalin procuriti kroz uši. Ponovno se približila domaćica koja je prije upozorila Jima da ne smije zapriječivati prolaz.... Kad je krenuo prema njoj počela se dizati iz sjedala. Holly nije popuštala tuđoj volji. znojio se. To sada uopće nije važno.. no ona je razgovarala s putnicima. Jim je nestrpljivo kazao: – Budete li sjedili na tom mjestu. Dvadeset i tri H. U nužniku je bilo ugodno. Činilo se da nije iznenađena više od njega samog. Opet se namrštila. poginut ćete. – Poginuti? Kamo mislite? – Ne znam. Ne možete ostati u dvadeset i trećem redu. no ipak su se gotovo dodirivali. – Istina. Ona se povukla u kut. Ima nekoliko praznih mjesta. Domaćica je vjerojatno pomislila da je nekakav pervertit koji se želi okružiti haremom najzgodnijih žena u zrakoplovu. – To je moje mjesto. – Ne zanima me što znate. – Moramo razgovarati – napomenuo je. činilo se da je loše spavala. Ušao je u malenu prostoriju i zatvorio vrata.. pa ju je gurnuo unutra. No onda je rezignirano ponovno sjela. – Slušajte. Nemate razloga za strah.imao pojma zbog čega se plaši. Ne možete me prisiliti.odnosno bila je vrlo iznenađena. – Znam sve o vašoj. – Ali.. Jedna se slila s njegove desne sljepoočice i ostavila trag pokraj oka. – Dršćete. – Točno onako kako vam kažem. nema vremena za rasprave – dodao je oštrim tonom premda nije imao pojma o čemu govori. Ona mu nije pružila svoju. Nije samo drhtao. ne možemo. Osvrnuo se očekujući da vidi kako ga promatra domaćica. – To bolje. pokušavajući se držati što dalje od njega. Namrštila se. Kroz zidove su prodirale vibracije mlaznih motora. što bliže meni. no osjećao je kako mu se na čelu tvore kapljice znoja. Govorio je brzo: – Sjednite u prednji dio zrakoplova. tako da je buka bila veća nego u putničkoj kabini. Upitala je: – Sto želite? – Morate postupiti onako kako vam budem kazao. – Isuse! Mili Bože! Srušit ćemo se! – Što? .. kazao je: – Hajde! – Pružio joj je ruku. zgrabio ju je i ponukao da ustane. Nasreću. premda je imala podočnjake. Nije bila naviknuta povinovati se naredbama. – Ne bojim vas se – kazala je. Bila je lijepa kao prije. – No onda mu je sinulo. Došavši do dvadeset i trećeg reda. Odveo ju je do nužnika u stražnjem dijelu kabine.. nadajući se da je neće morati izvući iz sjedala. Budući da mu Holly nije htjela pružiti ruku. Bio je prazan. – Ovdje ne možemo razgovarati. ja.

– Zato morate doći u prednji dio kabine i sjesti blizu mene. – Morate pokušati.. Samo turbulencija. Bit će ozlijeđenih. vidoviti ste. ne znam što bih mu kazao. Zgrabila mu je ruku i očajnički rekla: – Ne možete dopustiti da svi ti ljudi poginu! Jim je osjetio kako mu osjećaj krivnje steže prsa i stisće želudac pri pomisli da će biti odgovoran za smrt mnogobrojnih putnika. – Turbulencija – napomenuo je. Možda je riječ o podmetnutoj bombi. – Srce mu je udaralo brže i jače od turbina koje su ih držale u zraku. – Pokušao bih kad bi pomoglo. Zrakoplov se stresao. Upitala je: – Ako niste vidovnjak. – Ako mislite da sam vidovit. Holly se ukočila i prestrašeno pogledala oko sebe kao da očekuje da će se zidovi nužnika urušiti na njih. – Možda on može nešto učiniti kako bi spriječio što će se dogoditi. DC-10 se ponovno stresao. – Ne bi pomoglo. onda znate manje o meni nego što mislite. – Oruđe? – Netko ili nešto me iskorištava. Nije pokazivala ikakve dvojbe. Na licu su joj se izmjenjivali izrazi užasa i znatiželje. Odmahnuo je glavom. Njezino neshvaćanje ustupilo je mjesto jezovitom saznanju: – Nesreća? – Da. ali zrakoplov nije počeo padati. . Mnogi će iz toga izaći bez ijedne ogrebotine. ali ne znam zašto. Sa sve većom zabrinutošću Jim ju je primio za ramena. Odgovorio je: – Došao sam spasiti ženu i djevojčicu. možda neka strukturna greška. A čak i da povjeruje. Neće biti poginulih u sjedalima između desetog i dvadesetog reda. Ukipili su se.. Zacijelo biste moglo doznati više pojedinosti kad biste pokušali. Očito je skupila dovoljno podataka o njemu da je imala povjerenje u njegovo predviđanje. – Izgledi za spas veći su u prvih devet redova. – Ali. Morate se preseliti u taj dio kabine. Nastavio je letjeti. – Samo turbulencija. – Kada? – Ne znam. – Nije znao što će reći dok to nije izgovorio.. – Čekajte! Morate reći pilotu. Uskoro. Tri velika motora radila su kao prije. Zrakoplov će se srušiti. premda ni oni nisu veliki. no u tom odjeljku nitko neće poginuti. što ste onda? – Oruđe. Moglo bi biti bilo što. – Ne želim umrijeti. Gotovo nitko tko sjedi iza dvadesetog reda neće preživjeti. Hajde. neki će imati teške ozlijede. Slušao je svoje riječi i užasavao se.. – Ne bi mi vjerovao. Imamo još nekoliko minuta. Nikog drugog. Možda će doći do sudara u zraku. za milog Boga! Primio je kvaku. Ali ne može pomoći.– Zrakoplov. – Past će.

– To je užasno! Otvarajući vrata dobacio je: – Ni meni se ne sviđa. ali tako je. Golemo. a ona za njim. Prstom je pokazao dva prazna sjedala iza svojeg i Christineinog. – Dobro – kazao je. U sjedalu s Hollvine druge strane sjedila je starija žena u cvjetastoj haljini. No doista bi bio odgovoran za smrt Holly Thorne. no drugi putnici počeli su ih čudno gledati. Gurnuo je Holly u sedamnaesti red i sjeo pokraj nje. Prazno. Koliko kilometara do zemlje? – Izgledate kao da vam nije dobro – dodala je Christine. Ali pojasevi nisu imali brave. te svezati i zaključati sigurnosni pojas kako se ne bi mogla pomaknuti. Nije mu puštala ruku. Još uvijek razmišljam o popisu onih koje bi vam mogle odgovarati. Nije mogao prikriti krajnju frustraciju. Osjetio je kako mu se pod nogama otvara rupa koja će ih sve progutati. kao da vidi sliku izmrcvarenih tijela u dimu uništena zrakoplova. Želio je podići novinarku. I on i Holly sve vrijeme govorili su tiho. Christine se namrštila. Oni bi poginuli i da on nije sjeo na zrakoplov. Steve? – Sve je u redu – lagao je. – Dakako. okrenula glavu i upitala: – Je li sve u redu. – Samo ako ćete sjesti sa mnom. Plavo nebo. jer ona ne bi bila u ovom zrakoplovu da ga nije slijedila. a njezine zelene oči odavale su sablasnu sliku. no Jim nije znao hoće li poći za njim do prednjeg dijela kabine. Bližio se grozan trenutak. Krećući se lijevim prolazom između sjedala pogledao je kroz prozore. a nije poslan sa zadaćom da izmijeni njihovu sudbinu. Moramo razgovarati. . Izašao je iz nužnika. Plavosijeda kosa bila joj je uređena u mnogobrojne uvojke. ugurati je u sjedalo. Prisjetio se da mu je lice još uvijek prekriveno znojem. Srdito je šaptala i ponovila: – Ne možete dopustiti da svi ti ljudi poginu! S nestrpljenjem joj je odgovorio: – Možete poći sa mnom ili umrijeti s ostalima. pa ćemo razgovarati. Možete li me ispričati pet minuta? Christine se nasmiješila. Ponovno je pogledao prozore. Čvrsto je spavala i tiho hrkala. – Malo mi je vruće. Onda se sjetio da ju je zamolio da mu nađe prikladnu ženu. Holly je odmahnula glavom. Vraćam se odmah. Osjećao je kako vrijeme istječe poput vode koja se prazni iz kade. Naišao sam na staru prijateljicu. Došavši do svojeg mjesta u šesnaestom redu okrenuo se i s olakšanjem opazio da ga Holly Thorne slijedi. Vidio je čisto plavo nebo. Nadao se da hoće. Doista se ne može smatrati odgovornim za smrt drugih ljudi. Prvo je pogledao Christine. Nije mogao spasiti cijeli svijet.njime upravlja. Progovorio je kroz stisnute zube: – Moje je mjesto pokraj njih – misleći Christine i Casey Dubrovek. to je njihova sudbina. – Super. Srdito ga je potezala. Na trenutak nije znao o čemu govori. a onda Holly. Morao se uzdati u mudrost više sile koja.

Ne može nositi teret odgovornosti koji mu pokušava svaliti na leđa. Želio ju je udariti svom snagom. mrzim što ljudi umiru. – Ubojstvo – ponovila je. koja nije imala pojma o njegovim sposobnostima. a ipak dopustite da poginu. stotinu. Na trenutak je ostao bez daha. Njezin bijes bio je odraz njegova bijesa. – Prokleti bili! Možda oni mogu učiniti nešto da se spase. pet. – Samo bih izazvao paniku. željela je da ih bude tri. Bila je tako bijesna da Jim nije mogao skrenuti pogled s nje niti odbaciti što mu govori. – Ja sam samo jedan čovjek! – Ali poseban. U očima joj je iskrio bijes. Ako želi optužiti nekog. – Onda upozorite druge putnike. Osjetio je kako ga pritišće golem teret. Ta ga je optužba pogodila poput udarca teškog čekića u prsa.. četiri. deset. Pogledao je njezine prelijepe oči. Nije pošteno od nje da ga okrivljuje. Ali Holly Thorne. Govorila je tiho tako da je ne mogu čuti drugi putnici. Osjetio je kako iz nje zrači srdžba kao što se toplina sunčevih zraka odbija s metalne površine.. Odbija. Mrzim! Želim spasiti ljude. – Ubojstvo. neka optuži Boga. ali mogu učiniti samo ono što već činim. – Isuse. kao da ga težina čitavog zrakoplova pritišće na zemlju. spriječiti njihovu patnju. nepopustljivi ste! – Upozorite pilota. – Nisam Bog – branio se. nije se zadovoljavala dvama čudima. – Ubojstvo – ponovila je.Holly se nagnula prema njemu. želim biti na strani života. koji djeluje na tako tajnovit način da je odredio kako zrakoplov mora pasti. Ustao je. – Odgovorni ste. Sve je opažala. učinit će dva čuda: spasiti majku i dijete od preuranjene smrti koja im je bila suđena. Njezin bijes zbog njegove nespremnosti da spasi sve ljude u zrakoplovu nije bio ništa veći od njegova bijesa zbog svoje nesposobnosti da to učini. – Nema dovoljno mjesta u ovom odjeljku za sve njih. – Još je jače zarila prste u njegovu ruku.. Mrzio ju je zbog toga što je u pravu! Nije ju udario. To što mu je činila bilo je grozno. Kad mu se vratilo malo snage progovorio je isprekidano: – Mrzim smrt. – Idem razgovarati s osobljem. no i s uvjerenjem vatrenog političkog govornika: – Ne možete dopustiti da svi ti ljudi poginu! – To smo već raspravili – odgovorio joj je tiho. Iznenada je shvatio da je riječ o frojdovskoj slici. – Kamo idete? – upitala je.. – Neće mi vjerovati. – Zbog čega? . Čvrsto ga je zgrabila za ruku. – Ako biste ih mogli spasiti još. to je ravno ubojstvu – uporno je šaptala. onesvijestiti je kako ne bi izgovarala ono što sam misli. Uspije li spasiti Dubroveke. – Razgovarajte s pilotom. očito svjesna djelovanja te optužbe.

Bilo je i muškaraca i žena. Ako ima kakav problem. Ako je njegov zahtjev iznenadio Evelvn. Možda ipak može učiniti nešto kako bi spasio sve ljude na zrakoplovu. Mi smo projektirali i izgradili ovaj zrakoplov. Pridržao se za naslon kako bi ostao na nogama. Smučilo mu se od straha. Nasmiješila se onako kao što su je naučili i odgovorila: – Žao mi je. Zrakoplov se stresao kao da je naletio na rupu na cesti. – Moram razgovarati s pilotom – kazao je tiho. Poznajem ga i znam da sam čuo čudan zvuk. ona to nije pokazivala. – Ma to znam. nego zato što joj se čini da je Jim maštovitiji od mnogih aerofoba koje je susretala. Evely oprezno reče: – Uvjeravam vas.. Vjerojatno ne zato što je ozbiljno shvatila njegovo upozorenje.– Pobijedili ste. Jim je bio uzbuđen zato što je viša sila koja ga vodi očito odlučila pružiti mu obavijesti koje treba kako bi uvjerio osoblje.. tijekom leta mijenja se brzina rada motora. Na bluzi je nosila značku s imenom Evelyn. ne zbog sebe. Pripremale su pladnje s obrocima.. No ovo još nije ono pravo. – Radi se o motoru na repu – napomenuo je. Ostali članovi osoblja zastali su i promatrali ga. Kao da nešto nije u redu – lagao je. zasigurno se pitajući hoće li Jim praviti neprilike.. Jim je pristupio najstarijoj. sledila ga je pomisao da će mnogi od njih ubrzo poginuti. samo Bog zna što se može dogoditi. to je nemoguće. – Slušajte. – Čak i ako ispadne jedan motor. Osim male turbulencije. ali bio je manje iskren. Radim za tvrtku McDonnell Douglas. Postupala je kako su je naučili. To nije bila laž. ali ipak s trunkom zamišljenosti. Dobro? Hodajući prema stražnjem dijelu zrakoplova Jim je promatrao putnike. nego zbog njih. – Često letim. To se događa kad pilot mijenja brzinu.. ako se ra spadne i nosač. Njezin je osmijeh popustio. Njezin se osmijeh proširio. možemo nastaviti letjeti s preostala dva. – Ponovno je la gao: – Znam sve o zrakoplovnim motorima. Ti su putnici bili živi mrtvaci. Domaćice su bile na dnu kabine. bio sam u nužniku i čuo nešto. Pri mao je otkrivenje i dopuštao je da izvor tog otkrivenja govori kroz nje ga. jer ona ne mogu učiniti veću štetu. Progovorila je tonom kojim inače umiruje uznemirene putnike: – Znate.. Ovo je bilo drukčije. – Počinje se raspadati nosač rotora. a neki su bili i stariji od pedeset. Nije problem ako se otkinu sa mo krilca rotora. nekoliko njih imalo je manje od trideset godina. . Ali. sve je u redu. – Sve je u redu – kazala je Evelvn. U sve većem očaju njegova je mašta postajala sve bujnija: pred očima je vidio lubanje i kosti. gospodine. – Nije to bio zvuk kakav bi motori trebali proizvoditi. Zbog poznavanja tehničkih pojedinosti nije se doimao kao običan putnik koji se boji leta i osoblje ga je sada gledalo ne baš s poštovanjem. sigurna sam da vam mogu pomoći. – Pokušavao je govoriti kao razborit čovjek kojeg bi trebala poslušati.

. – Hajde – požurio ju je Jim. ali su joj slikovnice pale na pod. očito pokušavajući prikriti svoh strah.. – Vjerojatno neće škoditi ako. I Jim je bio bačen prema naprijed. Rekao je: – Kapetan mora isključiti motor broj dva. – To je samo turbulencija.Pokušavao je ostati miran i uvjerljiv. Nije bila bačena prema naprijed. Evelvn je pogledala svoje kolege i kolegice. – Mama? – U redu je. Uspjet ćemo i nitko neće stradati. Čuo je svoj glas: – Taj motor ima golemu potisnu snagu. bit će isto kao da je eksplodirala bomba. Čuo je kako se ruše pladnji. Letjelicu je potresla eksplozija.. tisuću stopa. Bila je vezana iako nije svijetlila obavijest o vezivanju pojaseva. kako ljudi uplašeno kriče.. a onda i kratak vrisak. – Bit će vam dobro – kazala im je Holly. Sad više nije bila sigurna jesu li je dobro učili kako postupati u ovakvim slučajevima. – Možda nemamo mnogo vremena. pravo je čudovište... Radim za tvrtku kao inženjer punih dvanaest godina – ponovno je lagao. Kad se pokušao pridignuti letjelica je počela pikirati. – Mama! – poviknula je Casey.. dvije tisuće.. Jim je osjećao kako bi mogao uspjeti. Evely je pala na pod. no pridržao se kako ne bi pao na nju. zlato – tješila ju je Christine. ostanite u ovim sjedalima. uništavajući kormilo pravca i visinsko kormilo. Slijedio je Evelvn niz desni prolaz prema prednjem dijelu zra koplova. – Poznajem te motore – uvjeravao ih je Jim. Ako se raspadne.. – Bit će sve u redu ako ostanete gdje jeste. zračni džep. Holly se preselila iz sedamnaestog reda i sjela pokraj Christine Dubrovek. Ne morate me odvesti u pilotsku kabinu. Mogao bi se raspasti čitav rep zrakoplova. Brzo su gubili visinu. Osjetila je udarac. Holly se panično vezala. Ponirali su strahovito brzo. možemo nastaviti let s motorima jedan i tri. kao da se letjelica sudarila s nečim. Predstavila se kao prijateljica Stevea Harkmana i zamalo je pala sa sjedala kad se zrakoplov stresao. nagnuvši se pokraj Chri stine kako bi utješila malu Casey. . – Mogu mu to obja sniti. Evely je upitala: – McDonnell Douglas? – Tako je.. tako da komadići eksplodiraju i poput krhotina probuše rep. No preračunao se i pao je na drugu stranu. Nemojte se micati. Isključi li ga. Nekoliko njih kimnulo je. Zrakoplov je počeo gubiti visinu. Pogled joj je bio pun straha. Evelvn se nije protivila tom prijedlogu. Kompresori mogu povući titanijska krilca i dijelove nosača rotora. Dopustite mi da razgo varam s njim pomoću interfona. Jedna domaćica kazala je: – Možda bi netko to ipak trebao spomenuti kapetanu Delbaughu. na putnika u sjedalu. a onda na pod jer je zrakoplov počeo nenormalno vibrirati. Zamalo ju je uvjerio.

Nikad. Holly je to pogodilo kao da ju je udario šakom u trbuh. Nakon što je iz sustava ispao motor broj dva. posljednjih osamnaest kao pilot.. Svi ćemo se izvući. – Hoću – uvjeravao ju je Jim. ne ovdje. iako će možda morati sletiti prije Chicaga. Putnike je zapljusnuo prvi val užasa i panike.. Kabinom se prolomio uzdak olakšanja i aplauz. Srušit će se.. Uskoro neće moći upravljati letjelicom. zrakoplov je počeo padati i upravljači su postali tvrđi. Ipak ste nešto učinili. Za njezino samopouzdanje mnogo je značilo samo to da ga vidi. Usna mu je bila malo raskrvavljena. Uvjeravao ih je da mogu normalno letjeti sa samo dva motora. – Prislonio je lice njezinom kako bi mogli razgovarati a da ih drugi ne čuju.... Zakasnio sam. – Sada ne mogu ništa učiniti. ili se još više nagnuti prema zemlji. Okrenula se i nasmiješila Christine i Casey: – Sve će biti dobro. – Krhotine motora koji je eksplodirao probile su rep i presjekle većinu hidrauličkih cijevi i probušile druge. no nikako nije mogao shvatiti ovo što se dogodilo letu 246. vratite se na svoje mjesto. – Ne. četiri tisuće. Potišteno je kazao: – Ne. – Ali zrakoplov se ispravio.. Trebali biste biti s kapetanom. On je dodao: – Prekasno je. na sjedalo iza Hollvina. Ipak su uspjeli izravnati letjelicu i usporiti brzinu .. – Onda je pogledao Christine i Casey. tri tisuće stopa. Kapetan se javio preko razglasa i obavijestio ih da je jedan motor prestao raditi. No ubrzo nakon toga uslijedila je potpuna tišina. Zahvalio je putnicima za strpljenje i kazao da je najgore što mogu očekivati neugodnost zbog preusmjerenja leta. za svaki slučaj. Pojavila se domaćica. Trenutak kasnije pojavio se Jim Ironheart i čučnuo pokraj Holly. Koristio mu je strog program stalne izobrazbe i ponavljanja letačkog ispita. ali govorila je smireno: – Gospodine. Holly se iznenadila kad se nos postupno podignuo i letjelica se izravnala. – Gotovo je. – Ali. Osjećao se spremnim za sve što bi se moglo dogoditi u suvremenoj letjelici. Doimala se uzdrmana. Kazala je: – Vi znate točno što se dogodilo. – Neće vam ništa biti. Sjeo je u sedamnaesti red.. Punih dvadeset i šest godina kapetan Sleighton Delbaugh zarađivao je svoju plaću u pilotskim kabinama komercijalnih zrakoplova. Susretao se s najrazličitijim problemima – i uspješno ih rješavao – od kojih bi se neki čak mogli nazvati kriznim situacijama. Bila je tako oduševljena da ga je htjela poljubiti. Teško joj je palo što ga ne vidi. premda je Holly bila sigurna da Christine Dubrovek može načuti barem dio onog što govore. Primio je Hollvinu ruku i stisnuo je: – Ne bojte se.. Njegov je glas bio smiren i samouvjeren. No samo je kazala: – Uspjeli ste.. Očito se udario pri padu. Svi su držali dah i čekali hoće li se oštećena letjelica izravnati na vrijeme. Promijenili ste tijek događaja. molim vas.

Lodden je kazao: – Jedino čime možemo upravljati jesu motori. Tapkao je i podešavao svoje instrumente. – To nije samo djelomično otkazivanje hidraulike – rekao je Chris Lodden. – Sve jače povlači nadesno – upozorio je Anilov. što je među letačima prava rijetkost. a sada je jedini način na koji su mogli upravljati njime uporaba dva motora proizvedena u tvornicama General ElectricPratt Whitney. strastvenijoj katoličkoj vjeri ili nečemu trećem. To nije običan zrakoplov. Odgojena kao metodist neko je vrijeme razmišljala hoće li pristupiti katoličkoj crkvi. nego zato što joj se alternativa činila suviše tmurnom. djelomice zbog toga što je doista bio zgodan. Sjedio je na sjedalu iza kapetana i virio je preko njegova ramena. – Još uvijek se okrećemo. Delbaughov zamjenik. kao da ne vjeruje što vidi. Prošlo je nekoliko minuta otkad je eksplodirao motor na repu i još su bili u zraku. proćelav letački instruktor iz Denvera letio je s posadom jer je išao posjetiti brata u Chicagu. Kapetan se već počeo služiti tom jedinom mogućnosti: smanjio je snagu lijevog motora i pojačao je u desnom kako bi ih izvukao iz neželjena kruženja. Pete Yankowski. To je otprilike kao da vozač pokušava upravljati jurećim automobilom naginjući se s jedne strane na drugu. ali ne zato što je doživjela duhovno iskustvo koje joj je promijenilo život.spuštanja. Molila se samo prije jela za stolom kod svojih roditelja u Philadelphii. Delbaugh je već skrenuo upravljač nalijevo. Nakon što je Yankowski izašao. letački inženjer. U svakodnevnom životu nije se obraćala nebu radi pomoći u rješavanju svojih problema. Kada letjelica bude skrenula suviše nalijevo. Holly je vjerovala u Boga. Njegov je trup dugačak pedeset i sedam metara. no nije se odlučila kojem se bogu prikloniti – protestanskom u sivom odijelu. No sada im je najmanji problem bio što su propali gotovo četiri tisuće metara. Ali jesu. no ipak se nadala da Bog blagonaklono gleda na letjelicu. Osjećala je da bi bilo licemjerno ako bi se pomolila sada. Upravljač je blokiran. Nisu se svi mogli pokvariti. Utvrdili su da ne mogu upravljati ni jednim krilcima. – – Okrećemo se nadesno – kazao je Bob Anilov. – Djelomično nam je otkazala hidraulika – dodao je Chris Lodden. . Chris je sjedio iza Anilova i nadzirao je mehaničke sustave. – Idem pogledati rep i procijeniti štetu – rekao je. – Kako je to moguće? DC-10 imao je tri hidraulička sustava s izvrsno projektiranim pričuvnim sustavom. morat će ponovno pojačati snagu lijevog motora. a djelomice zbog toga što je bio pomalo stidljiv. DC-10 ima raspon krila od pedesetak metara. četrdesettrogodišnjak i vrstan pilot. Anilov je odmahnuo glavom: – Ništa. On je bio najmlađi član posade i miljenik svih žena koje su ga upoznale. – Prokletstvo – uzdahnuo je. ni na repu ni na krilima. To je doslovce brod koji plovi nebom.

pretpostavili su da je otkazao samo dio sustava. Predao je upravljanje zrakoplovom Anilovu kako bi s Chrisom Loddenom mogao razmotriti izlaz iz krize. niti to da će preživjeti on.Christine je čitala slikovnicu s Casey. dakle. Mogli su Delbaugha i Loddena obavijestiti o svim tehničkim problemima zabilježenim na tom zrakoplovu. No nije mogla prihvatiti da će mnogi drugi putnici poginuti. Nije dvojila da će ona preživjeti. To mu je. Prvo je Delbaugh stupio u vezu s Centrom za održavanje zrakoplova u San Franciscu. Mirnim glasom Delbaugh im je objasnio: – Imamo problem. Pete Yankowski se vratio i obavijestio kapetana da je kroz prozor opazio veliku rupu na vodoravnom krilu repa. Bilo joj je nezamislivo da će mladi i stari. ali ne možemo manevrirati. Možemo se održati u zraku. nego i stručnjaci dobavljača. i to zahvaljujući dvostrukim sustavima ugrađenim zbog takve mogućnosti. Osoblje je na raspolaganju imalo sve priručnike i potrebna računala s bazom podataka o tehničkim pregledima i servisima obavljenim na svakoj letjelici. moralni i nemoralni. zrakoplov na liniji 246 izašao je iz područja koje nadzire kontrola leta iz Denvera. Stručnjaci u Centru isprva nisu mogli povjerovati da je letjelica ostala bez sve hidraulike. vjerovala. Sva sreća što nismo izgubili pritisak u kabini. nego i zato što se preplašio bijesnog tona svojeg glasa. Zdušnost s kojom se predala djetetu odavala je njezine skrivene osjećaje: bojala se i znala da najgore još nije prošlo. dobri i opaki poginuti u istoj nesreći. Riječ je o kompleksu koji zapošljava više od deset tisuća ljudi. Odobreno mu je slijetanje u Dubuqueu u Iowi. Budući da mu je otkazala hidraulika. uključujući ljude iz General Electricsa. Duhovitim upadicama o dogodovštinama životinjskih likova pokušavala je skrenuti kćerine misli s eksplozije i svega što se nakon toga zbilo. i McDonnell Douglasa. Takva smrt ne bi pokazala nikakvu milost onima koji su živjeli časno i poštivali druge. U centru nisu dežurah samo stručnjaci zrakoplovne tvrtke. bila je razmjerno spokojna da su sigurni u ovom dijelu zrakoplova. Sada ga je preuzela kontrola iz Chicaga. o svim provedenim popravcima. Krhotine su vjerojatno probušile stražnji dio trupa kroz koji prolazi hidraulični sustav. . Žalio je što je tako postupio. žene i muškarci. Na kraju je morao povisiti glas kako bi im pokazao da misli ozbiljno. Nakon što je ušao u zračni prostor države Iowe. kapetan Delbaugh zatražio je dopuštenje za slijetanje u najbližoj zračnoj luci. zbijeni na istoj gomili na nekoj kamenitoj padini ili cvjetnom polju u plamenu zapaljenog goriva. Christine i Casey Dubrovek. jer sada se nije mogao zavaravati da je onako miran kako bi želio da drugi misle. proizvođača motora. projektanta i proizvođača DC-10. Holly je sve više obuzimalo raspoloženje nespremnosti da prihvati što joj je Jim Ironheart kazao. ne samo zato što je želio očuvati profesionalnu mirnoću kakvu piloti pokazuju u teškim trenucima. – Vjerojatno ima još oštećenja koja ne mogu vidjeti. Potpuno nam je otkazala hidraulika. On se potpuno dokazao u dvoboju sa sudbinom. Delbaugh se nadao da će mu kazati kako očekuju od njega da upravlja zrakoplovom te veličine bez uporabe krilaca i druge opreme nužne za manevriranje. Čak i najstrože školske vježbe za pilote polaze od pretpostavke da pilot barem donekle može upravljati sustavima u slučaju nesreće. nevini i krivi. sve do najmanjih pojedinosti.

Znao je da će se nakon prizemljivani a letjelica raspasti. kao da ga poziva na ručak. – Upozorio nas je da nešto nije u redu s motorom prije nego je eksplodirao. No ako bi između tih manevara naišli na zračni vrtlog. Kad su piloti smanjili snagu jednog motora. – Možda će biti malo neugodno – rekao je kapetan. letjelica bi se brzo ispravila. Nadao se da ga neće pitati ono što je znao da ju zanima. Možda nam može pomoći. Jim je opazio kako mu se približava Evelvn. no nitko od njih nije mu mogao pružiti nikakvu pomoć. Tražio je od njih nemoguće. – Kapetan Delbaugh vas lijepo moli da dođete u pilotsku kabinu – kazala je Evelvn tihim glasom i nasmiješeno. Delbaugh je prenio tu obavijest Centru u San Franciscu. Sada samo znam da se zove Jim. Kad je kapetan obavijestio putnike da će zbog tehničkih problema sletjeti u Dubuqueu. Dovedite ga ovamo što prije.Uznemiren zbog stezanja koje je osjetio u utrobi. mnogi zainteresirani i zabrinuti ljudi bih su u vezi s Delbaughom. ili s tek malim ozljedama. Delbaugh je obavijestio centralu da u zrakoplovu imaju inženjera iz McDonnell Douglasa. da mu kažu kako upravljati ovim divom samo s pomoću snage motora – a to je bilo isto što je sam Bog od njega tražio. koji je pratio let svih zrakoplova. Zatim je zatražio da mu pomognu utvrditi kako upravljati tako oštećenom letjelicom. Stručnjak iz McDonnell Douglasa u Centru bio je jednako zbunjen: – Kako se zove taj inženjer? – Doznat ću. Svaki put kad bi se to dogodilo. Dovest ću ga u kabinu. Osim toga. Istodobno je bio u vezi s dispečerom zrakoplovne tvrtke. – Nitko od nas u kabini i nit ko od osoblja nije čuo neobičan zvuk. Nakon što je Pete opet napustio pilotsku kabinu. da će se deset redova glavne kabine odvojiti od trupa i da će na tom dijelu nastati manja šteta nego na prednjem i stražnjem dijelu. no nije bio siguran je li obavio svoju zadaću time što je preselio Christine i Casey Dubrovek u . svjestan da dvjestopedeset i tri putnika i deset članova posade ovise o njemu da ih žive spusti na zemlju. Iz Centra se javio stručnjak za motore i upitao: – Kako je mogao znati po zvuku? Kako? Kakav je to bio zvuk? – Ne znam – odgovorio je Delbaugh. DC-10 nije pokazivao prijašnju stabilnost. a letjelica zanjihala poput čamca na valovima. Nije se iznenadio kada su mu stručnjaci nakon hitnih konzultacija poručili da ne znaju. Delbaugh se obratio Yankowskom: – Zamolite Evelvn da pronađe onog čovjeka iz McDonnell Douglasa o kojem nam je pričala. a pojačavali je u drugom. Prije nego se upleo u sudbinu leta 246. Sve u svemu. Želio je odbiti poziv. Bio je siguran da će preživjeti svi oni kojima je to bila sudbina. svim putnicima na tim sjedalima bilo je suđeno da prežive neozlijeđeni. krila su se stresla. Vjerojatno mu je zvuk bio čudan. Nije bio siguran hoće li Christine i Casey – a i Holly – preživjeti pad i ono što će se dogoditi ako ne bude bio s njima. oba radijska kanala bila su povezana s upravnim centrom tvrtke koji se nalazi u Chicagu. Delbaugh je preko slušalica primio odgovor: – To mi se čini nemogućim.

Jim je kazao: – Ispast će hidraulični sustav. .. Ne okrećući se. rekao je Jimu: – Znali ste da će se ovo dogoditi. Osluškujući razgovor. Jim je naučio da će najbolje održati ravnotežu ako bude predvidio kad će se zrakoplov nagnuti i navrijeme prebaciti težinu na lijevu ili desnu nogu. – Jesam.sredinu sigurnoga dijela trupa. no ostao je pribran. Jim je doznao da će kontrolori navesti letjelicu prema zračnoj luci zaokretima od 360 stupnjeva. Tehničar je očajnički listao priručnik. U njezinim očima vidio je veliku zabrinutost. Opazio je da je netko ušao u kabinu i okrenuo se prema Jimu. Jim je opazio da ga drugi putnici čudno gledaju. Možda mora biti s njima kad se trup raspadne da ih izvuče kroz plamen – a to neće moći ako bude bio u pilotskoj kabini. zgrozio se nad onim što je ugledao. no Delbaughovo lice prekrivale su samo sitne kapljice. Onda je pogledao Holly. Ušavši u skučenu kabinu punu instrumenata. S obzi rom na okolnosti. pogledao je Christine i Casey. Hodajući iza Evelvn. Piloti nisu mogli pristupiti po ravnoj crti. da može spriječiti sudbinu mnogobrojnih putnika. Ako je on s njima. no zbog razvoja stanja koje im se činilo gorim nego što im je kapetan priopćio. a čovjeku koji je klečao dao je upute kako prilagoditi snagu motora. no ako se točno izračunaju promjeri krugova. dobio je poseban status. – Što mi još možete reći? Upirući se leđima o pregradu nakon što se letjelica ponovno stresla. Osim toga. Bio je jedan od njih. mogli bi navesti letjelicu točno na sletnu stazu. – To znam – odgovorio je Delbaugh pomalo sarkastično. Anilov je kazao: – Opet gubimo visinu. Neki putnici povraćali su u vrećice. Čitale su slikovnicu. – Nije ozbiljno – napomenuo je Delbaugh. Ipak je otišao s Evelvn. Upitao ga je smirenim glasom: – Vi ste taj? – Jesam – odgovorio je Jim. Još se sjećao umirućeg muškarca u pustinji Mojave i troje nevinih žrtava u prodavaonici u Atlanti – sve su to ljudi koje je mogao spasiti da je stigao na vrijeme. Drugi su potpuno problijedili. Između njih klečao je proćelav muškarac koji je upravljao snagom motora prema kapetanovim naredbama. – Ispravili smo skretanje – kazao je Anilovu. Prolazeći pokraj šesnaestog reda. Dozvao je letnu kontrolu i primio nove upute.. Očito su se pitali što sve zna kad ga zovu u pilotsku kabinu. Na njegovu mjestu. Pet minuta do nesreće. nije znao hoće li posada preživjeti. Jim bi se kupao u znoju. Gledajući Evelvn. Da samo znaju! Letjelica se ponovno zanjihala. moglo se očekivati da će biti srdit. Nije imao izbora – poglavito nakon što je Holly Thorne inzistirala da može učiniti više nego spasiti samo ženu i dijete. Delbaugh je ponovno pogledao naprijed. Dva pilota borila su se s kontrolama pokušavajući skrenuti udesno.

nećemo se prevrnuti. No nastali vrtlog uzdrmat će letjelicu. Tri minute do nesreće. – Stotinjak metara od sletne staze još ćete dolaziti iskosa – odgovorio je Jim. Kad čujete oštar zvuk nalik pucanju žice na gitari. Jim reče: – Nitko od vas u pilotskoj kabini neće stradati. – On to ne može znati! – usprotivio se Anilov. Kapetan ga je zabrinuto pogledao: – Što?! Četiri minute do nesreće. – No morat ćete se spustiti. – Što će nas upozoriti? – upitao je Delbaugh upirući se o uređaje za upravljanje. S njim je sve u redu – odgovorio je kapetan Delbaugh. – Mili Bože – tiho je izustio Delbaugh. Jim je nastavio: – No nešto će vas upozoriti trenutak prije nego što se zrakoplov bude nagnuo udesno. Ako ostane u pilotskoj kabini. Anilov je izgubio strpljenje: – To je ludost. – Prvo. – Nećete znati što je to. Zvuk jednog motora se pojačao. Bit će to čudan zvuk kakav još niste čuli. nehotice bi ih mogao omesti u odlučujućem trenutku. čak i da ništa više ne kaže. Jim je shvatio da Anilov ima pravo. Velika letjelica počela je drugi krug i malo se spustila. – Bit će – rekao je Jim. upitao je: – Što je sa stajnim trapom? – Spušten je. Letjelica će se raspasti i izgorjeti. " – Kako to možete znati? – upitao je tehničar. i da je sve manje vremena. – Onda ćemo možda uspjeti. pa nas neće pritisnuti prema tlu. koji je upravljao motorima. Doći će iskosa. Delbaugh je izdao nove naredbe čovjeku koji je upravljao motorima. Jim je gotovo izustio te četiri riječi. – Osim ako ne bude još iznenađenja. No umjesto toga. iznenada će puhnuti bočni vjetar. Ne mogu razmišljati pokraj ovog luđaka. prevrnut će se preko sletne staze i pasti u polje. s nevjericom je pogledao Jima. Nemate izbora. krilo će udariti o zemlju. Uspijete li poništiti silu koja će vas zaokrenuti udesno. Svjestan da letjelica izvodi drugi krug od tri planirana. – Dakako da hoćemo – napomenuo je Delbaugh. ali poginut će stotinu četrdeset i sedmero putnika i četvero pomoćnog osoblja. – O čemu govorite? – čudio se Anilov. činilo mu se da im ne može ništa više reći što bi im pomoglo.Potresen. Osim toga. a drugi stišao. Nastavio je govoriti sve brže: – Zrakoplov će iznenada pasti udesno. Jim se nije obazirao na upit. Dopustio je da iz njega govori viša sila. Nastat će strukturni lom u spoju krila s trupom. Proćelav muškarac. Kontrolni toranj u San Franciscu i područni dispečer već su neko vrijeme bili tiho kako bi posadi omogućili da se pribere. . možete pojačati snagu desnoga motora. – Kakve su to gluposti? Ma tko ste vi?! – Znao je što će se dogoditi motoru prije nego što je eksplodirao – odgovorio je Delbaugh smireno.

kao da u katedrali sudjeluju u obredu. Letjelica je upala u najgori vrtlog do sada. Mala Casey doimala se doista sićušnom. i da letjelica nije oštećena. Nije zaboravila sinoćnji san. – I tebi – dodala je Holly. nije zaboravila ni koliko je ljudi Jim pobio dok je spašavao nevine. Nebo je bilo plavo. s njim se osjećala sigurnom. Zastao je samo da smiješkom ohrabri Christine i Casey Dubrovek i potapša Hollvino rame. iako u trupu nije bilo ugrađeno ni malo drva. Ostalo osoblje rasporedilo se po kabini i provjeravalo slijede li svi putnici njezine upute. Christine je nakratko uhvatila Hollvinu ruku. Jim je prošao kroz vrata prvoga razreda i Holly je osjetila veliko olakšanje. spuštali su se kroz veliku turbulenciju.Napustio je pilotsku kabinu i brzo krenuo prema šesnaestom redu. Pista je bila ispred njih. Holly. no očito je da je bjesnio vjetar. Možda su zamišljali svoje pogrebe. I. Izlazili su iz trećega punog okreta. Nije bilo teško. Što je gore. baš kako je predvidio onaj Jim kojemu ne zna prezime. Onda je sjeo uz Holly. stavila glavu među noge i rukama čvrsto držala gležnjeve. da će biti teško. Zrakoplov je ušao u mirniji zrak i na trenutak glatko klizio. škripao je poput jedrenjaka na olujnome moru. Holly se činilo da ne lete nego da se sanjkaju na valovitom limu. Sada su i članovi posade sjedili u položaju za slijetanje u nuždi. No bili su začuđujuće tihi. Nijedan putnik više nije imao nade. kao da je štiti anđeo čuvar. Činilo se da su stare prijateljice. Delbaugh nije nikad doživio takvo što. Domaćica je preko razglasa tumačila kako postupiti u slučaju nužde. možda i pogubno. Holly je napokon slijedila njihov primjer kako bi osigurala najviše izgleda da preživi: vezala se. DC-10 se ponovno tresao i njihao. ali prilazili su malo iskosa. Holly je osjetila kako joj je nešto palo na leđa i odbilo se o prozor. koji je još klečao između dva pilota i upravljao motorima. nagnula naprijed. kako je okrutno ubio Normana Rinka u prodavaonici u Atlanti. Dvije minute do nesreće. Htjela je da bude blizu kad se dogodi najgore. Premda ga okružuje opasnost. leđa je nisu boljela. No njegovu tamnu stranu zasjenila je ona svjetlija. dolazeća pogibelj spajala je ljude. no bojala se da joj sljedeći put ne padne ženski kovčeg pun bočica s kozmetikom. Njemu će slijetanje biti najteže. čitavo se nebo počelo silovito tresti. Holly je stalno gledala hoće li vidjeti Jima Ironhearta nadajući se da će im se pridružiti. Shvatili su da slijeću u užasnim uvjetima. kaputi i druge osobne stvari. Na putnike su padale male torbe. Otvorili su se pretinci iznad sjedala. čudovište koje je izašlo iz noćne more i ušlo u njezinu sobu. . Kapetan Delbaugh davao je upute Yankowskom. – Sretno. No prije nego što je Holly stigla osjetiti olakšanje. baš kao što je neznanac rekao. sletiti uz takav bočni vjetar i toplo strujanje bilo bi vrlo opasno.

možda je promijenio budućnost. Oni su u njegove ruke povjerili svoje živote. Bili su oko dvije tisuće metara od početka sletne staze koja im se brzo približavala. toliko ožalošćenih obitelji i još više ljudi kojima će se život promijeniti zbog jednog tragičnog događaja. pamet i živce. Tisuću i sto metara. uz Christine i Casey i on sam. Letjelica je zadrhtala i stresla se. – Evo nas – promrmljao je Delbaugh.. Viša sila koja njime upravlja očito je odobravala Jimov pokušaj da spasi više života. Jim je sjedio skvrčen u sjedalu i držao si gležnjeve.. gdje će najesen početi studije. Tisuću i petsto metara.. kako je taj čovjek mogao znati koliko će ljudi poginuti? Nemoguće. Očekivao je da će mu se otvoriti pod nogama. Samo bi idiot odbacio sve te činjenice. Toma. i svi drugi putnici koji nisu imali sreće. – Drži ga! – upozorio je Anilov. – . Ako se išta u nesreći dogodi zbog njegova propusta – zbog neodlučnosti ili zastrašenosti – sve dobro što je učinio i pokušao učiniti ne bi moglo nadoknaditi taj katastrofalan neuspjeh. Tisuću metara. Ne zbog neznančeva predviđanja da će osoblje u pilotskoj kabini preživjeti.putnika i četvero pomoćnog osoblja. Možda će sve biti gore nego što je bilo suđeno. Zar misli da je vidovnjak? Kao što je napomenuo Yenkowski. .. Stotinu pedeset i jedna poginula osoba. Na tako maloj visini i nadomak stazi sve je bilo u Delbaughovim rukama. Nije se bojao za sebe. – Vuče udesno – kazao je Delbaugh. to su gluposti. Istodobno. To je pothvat kojim se mogu ponositi. koji je bio na putu u Willamette.No kapetan nije mogao dignuti zrakoplov i nadati se da će uvjeti biti bolji u nekoj drugoj zračnoj luci. Ruke su mu pulsirale od boli jer je grčevito držao upravljač koji se silovito tresao. Delbaugh je pomislio na svoju ženu i sedamnaestogodišnjeg sina u Westlake Villageu sjeverno od Los Angelesa. jer nije imao vremena. No znao je da će eksplodirati motor. Brinuo se za svoje putnike i posadu. Tisuću i dvjesto metara. Ali. znao je o turbulenciji nalik valovitom limu. Održali su golemu letjelicu u zraku dvadeset i tri minute nakon eksplozije. Prisjetio se neznančevih riječi: – Poginut će stotinu četrdeset i sedmero putnika. no ne mogu se još dugo uzdati u snalažljivost. Pomislio je i na drugoga sina. Možda takvo stajalište potvrđuje mišljenje nekih prijatelja da je suviše strog prema sebi. Molio je Boga da svojim postupkom nije promijenio tijek sudbine toliko da će u nesreći stradati. Zurio je u pod kabine. no znao je da mnogi piloti rade pod jednakim pritiskom odgovornosti.. Želio im je dodirnuti lice i čvrsto ih zagrliti. Zvuk motora se pojačao. Nije se mnogo brinuo. narav i identitet te sile tako su tajanstveni da bi samo budala mogla misliti kako razumije njezine pobude i namjere. Zbog onog što je kazao pilotu..

a unatoč usredotočenosti na lica u mislima. Kotrljali su se sletnom stazom. Savršeno. no nadao se da će ispraviti zrakoplov kad kotači budu dodirnuli tlo. polako. Pred očima joj nije prolazio život. premda je kazao da su to gluposti. ali da će Holly stradati. Usporili su zrakoplov. čula je kako Christine Dubrovek govori svojoj kćeri: – Volim te. " Približavali su se sletnoj stazi u blago zakošenoj crti. no još su jurili. prvog dječaka u koga se zaljubila. Casey. no dotad će letjelica znatno usporiti. Delbaugh se prisjetio neznančeva upozorenja i doviknuo je: – Dodaj snagu prvome motoru! – i okrenuo upravljač ulijevo. učiteljice iz gimnazije koja se posebno brinula za Holly. njezine najbolje prijateljice u gimnaziji i na fakultetu. prolomio se čudan zvuk. Lori Clugar. Ona nije bila u scenariju kakvog je sudbina izvorno napisala.. Desno se krilo spustilo – baš onako kako im je Jim kazao – no njihova brza reakcija skrenula je letjelicu ulijevo i desno se krilo uspravilo. Možda će se doista raspasti. pak. Barem onoliko koliko može biti u tim uvjetima.Više od ičeg bojao se za Holly Thorne. Činilo se da je sve u redu. Ni jedno lice nije joj bilo u mislima duže od djelić sekunde. Desno krilo opet se spustilo i začuli su se strašni zvukovi lomljenja i trganja metala. Savršeno. Kroz škripu trupa i brujanje motora. Stotinu metara. Dvjesto metara. a Holly se čvrsto stisnula i zatvorila oči. ne uspije. no blizina smrti iskrivljavala je doživljaj vremena.. no malo je vjerojatno da bi to uzrokovalo katastrofu. Holly je zaplakala. kad su gume zaškripale na asfaltu. Nos je još gore. I Yankowski se sjetio. DC-10 tresao se na putu prema sletnoj stazi. zrakoplov se tresao. i reagirao na kapetanovu naredbu još dok je nije izgovorio. ovisi o tlu na kojem će se zaustaviti. Lebdjeli su poput perja. će možda spasiti više života nego što je isprva mislio. – Dobro – kazao je Anilov istodobno kad je Delbaugh promrmljao: – Polako. a Delbaugh je naredio da prebace motore u rad unatrag. a istodobno je držao upravljač što više ulijevo... Ako. gđe Roonev. Lennya Callawaya. Pred očima su joj prolazila lica: očevo i majčino. Razdirao ga je strah da. Piiing! . pa joj se činilo da to traje mnogo duže. Nema zračnog vrtloga. Tristo metara. nego posebni ljudi – iako je to donekle isto. Postojala je opasnost da će prenaglo skrenuti. istrošenog čelika na spoju krila s trupom – baš onako kako je Jim predvidio – koji nije izdržao naprezanja današnjeg leta i . To nije ono što bi želio. Dodir s tlom i. pa je Delbaugh naredio da smanji snagu desnog motora. kotrljat će se stazom barem devetsto do tisuću metara prije nego budu skrenuli na požeto polje. jer su bili u smrtnoj opasnosti sve dok su koso jurili stazom. Delbaugh je podignuo nos letjelice. uspjet će. Obojica su mislili isto: čini se da sve ide dobro.

Onda se letjelica počela okretati i Holly je osjetila kako joj se srce stišće a želudac grči. Zrakom su se širili oštri mirisi koje nije mogla pobliže odrediti. no za to vrijeme činilo joj se da je sve tiho. bio je tako sablasan da bi se mogao usporediti s ispaćenim vriskom stanovnika pakla. a Delbaugh nije mogao ništa učiniti da spriječi strukturni lom. nemoj. Činilo mu se kao da putuje podmornicom stranim svijetom u moru vatre. zgrabio Holly i zagrlio je kad se pridizala. Možda je nekoliko sekunda izgubila svijest. Vrisak putnika u tome nije bio najgori. kojeg se trup raspadao u dodiru s asfaltom.. Ponovno je spustila glavu među koljena. Možda se samo urlik umirućih dinosaura jačinom mogao mjeriti s tim posljednjim vriskom koji bi nadjačao svaku grmljavinu. Šest ili sedam redova ispred nje trup se rasprsnuo poput jaja koje udara o rub keramičke posude. . Pokraj prozora slijevali su se slapovi bijelih. Ne obazirući se na upute. Škripa i pucketanje metala. ali desno krilo i dalje se spuštalo. vatra je prodirala u putničku kabinu. Isplatilo se upozoriti kapetana Delbaugha. Osjetila je nezamislivu radost. ili su njezina osjetila nakratko zamrla. narančasti plamen lizao je prozore. Gori. Rulali su sve sporije. Činilo se kao da prolaze kroz gust vatromet. podignula je glavu. Letjelica se još jače nagnula. Klizili su na trupu. Pogledao je preko njezina ramena. Podignula je glavu. Prasak nalik topovskoj paljbi prolomio se kabinom i zrakoplov je odskočio. no Casey je plakala. Nije to bio mehanički zvuk. činio se da je zvuk živog bića. što je već nekoliko minuta sablasno odzvanjalo trupom. stopljen urlik stotinu milijuna očajnih duša. Stajni trap je popustio. nemoj. Jurili su. Na čitavoj desnoj strani. Živa je. Holly je bila uvjerena da će joj puknuti bubnjići. Buka je bila nepodnošljiva. opazio je kako vatra zahvaća neka sjedala s desne strane. Krilo se spuštalo i spuštalo.. gdje se prolilo gorivo.. kroz njih i kroz rastrgan dio trupa. Kad se Jim otkopčao i ustao. DC-10 nije se prevrnuo. Majka i dijete nisu bile ozlijeđene. nemoj. kaos nakon slijetanja bio je jednako opasan. žutih i plavozelenih iskrica. jer njihove glasove nadjačao je zvuk srušenog zrakoplova. Putnici su se bacali na pod da bi se izvukli ispod plamena. Zadržala je dah – barem joj se tako činilo – no istodobno je čula kako grčevito dahće. Iskoračio je na prolaz. iznenada se pojačalo. Dovoljno je vidjela. nemoj. uspravila se i bila je pripravna vrisnuti od sreće što je preživjela – kad je opazila vatru.. No. nije mogao izaći na krilo i ponovno zavariti spojeve. Teškom iskušenju došao je kraj.dosad nezabilježenog bočnog vjetra. Bilo je kao na nezamislivoj vožnji u zabavištu. Više ništa nisu mogli učiniti. Previše. no obuzela ju je takva jeza da je svoje riječi mogla razabrati kroz kakofoniju sudara samo uz veliki napor: – Nemoj. Holly je osjetila kako se letjelica još jače nagnula udesno. Neki su se prozori razbili. no nije se mogla sjetiti trenutka kad se letjelica zaustavila. no nije bilo nimalo zabavno: sigurnosni pojas zarezao joj se u trbuh poput oštrice. kao što je Jim strahovao.

Kako se uljni dim širio. Kašljao je kao i svi oko njega – i kazao: – Stavi je preko lica. tražeći najbliži izlaz. Pozlilo mu je od smrada i nije želio pomisliti što sve gori u stražnjem dijelu zrakoplova. Bili su sedam metara od otvorenoga dijela trupa. Pluća su mu se stezala i morao se nakašljati. Vatra je prodirala kroz desnu stranu raspuknutog trupa. . Nije se bojao da će se izgubiti. a to bi trebalo biti dovoljno. Dim. Želio je viknuti ljudima ispred sebe da požure. Osjetio je kako u njemu raste bijes i shvatio je da je na rubu histerije. Nije ju čuo. Nije odmah shvatio da je to dim. ali je osjetio kako se njezino malo tijelo steže i trza na njegovim prsima. No mogli bi izaći s lijeve strane. Putnici su je nogama rastrgali. Jedini je problem što je udahnuo jedak dim koji mu je pekao grlo kao da je popio kiselinu. – Dajte ju meni – kazao je i podignuo Casey. Diši kroz nju! Onda više ništa nije vidio. jer nije mogao skrenuti iz prolaza. Poput proždrljive amorfne mase iz starih filmova strave. Prolaz je bio zakrčen ručnom prtljagom. koje su izlazile iz reda sjedala. Nije mogao vjerovati u to što vidi. Čim je udahno dim. zlato. Što brže možete. U tom dijelu kabine putnike je čekala smrt gušenjem ili još gora. Svi su pokušavali izaći što prije. Znao je da se žure kako bi sami što prije izašli. Do njih je dopro crni dim i obavio ih. Jima su odmah zapekle oči. Jim se okrenuo prema stražnjem dijelu kabine. Nagazio je nekoliko malih cilindričnih predmeta.Držeći Holly za ruku. Usprkos vatri. Pokušao je ne disati. Mlada domaćica pomagala im je koliko je mogla. Oblak dima bio je tako mračan da nije vidio ni dijete koje je nosio. knjigama i raznim drugim predmetima koji su popadali iz pretinaca. jer je bio tako gust i više je nalikovao naftnom ili blatnom zidu. Zanjihao se poput čovjeka koji hoda po kuglicama. nije se samo počeo gušiti. no zadržao je ravnotežu. Casey je grčevito kašljala. Zgrabio je majicu i gurnuo ju je u Casevine ruke. jer stisak kapaka stvarao je točkice u boji koje su oblikovale sablasne šare što su osvjetljavale njegov unutarnji svijet. Pustio je Hollvinu ruku i dodirnuo Christineino rame. Nakon nekoliko koraka Jimove su noge zapele u tom kršu. no ipak je želio poviknuti. Crna masa gutala je sve na svojem putu. gdje zasad nije bilo vatre. pa je opazio u njoj bijelu majicu s natpisom VOLIM LOS ANGELES. Tama je bila veća od one koju je opazio kad je zatvorio oči. Hajde! No drugi putnici već su bili u prolazu. Mogao je zadržati dah barem minutu. morali su poći naprijed. Još oko pet metara do izlaza. Pod nogama mu je bila papirnata vrećica prodavaonice u losanđeleskoj zračnoj luci. putnici ispred njega nestajali su iz vida. no sve je išlo prilično sporo. – Brzo! – doviknuo je Christine i Casey. – Naprijed. a nakon svakog kašlja udahnuo je još malo dima. nešto im se približavalo.

Casey je odmaknula majicu s lica i pustila je da padne.. Potpun mrak pretvorio se u sivkasto-crn oblak dima kroz koji su se nazirali bljeskovi krvave svjetlosti. Vatra bi svaki trenutak mogla buknuti oko njega i opržiti ga do kosti. U viziji koja je izvirala iz njegova straha a ne iz više sile. Grčevito je držao Casey dok se borio za dah. glava mu je bila dovoljno bistra pa se sjetio kako je negdje pročitao da se dim diže u prostoriji i zadržava uz strop. Možda zbog toga što je osjetila o čemu razmišlja. Nosio ga je iznenadan vjetar. Pomislio je da je možda poginula u zrakoplovu. S djevočicom u naručju. Premda su mu strah i bijes pomutili um. no sada je udaralo još jače. vidio se kako pada na koljena poražen. Sledio se od straha. Okrenuo se na koljena. ustao – i dalje je držeći u naručju – oteturao od prstena topline koju je isijavo gorući zrakoplov. da mu tijelo u trenutku nestaje u plamenu. Sav dim povukao se u stranu. da u kabini nije gazio samo po stvarima. No činilo se kao da odavna hoda beskrajnim tunelom. morat će se leći i puzati. Planut će. Neki preživjeli putnici trčali su kao da je letjelica puna dinamita i da će svaki trenutak eksplodirati. Zamislio je da je zakoračio u visoku peć. Ako uskoro ne stignu na sigurno. Gonjen užasnom pomisli da će njega i dijete ispržiti vatra nadomak sigurnosti. Držeći Jima. nadajući se da će tako izbjeći otrovni plin. iskašljavajući jedak dim iz pluća. Okretao se i dozivao je. Ugledao je danju svjetlost. nego i po nesretnim putnicima. Uvjeren da su nekoliko koraka od rupe u trupu. Bljeskovi su dolazili od plamena koji se zrcalio u bezbroj čestica pepela. a neki su možda bili mrtvi. no dovoljno mekana da nije slomio kosti. Srećom. hladnu i sivkastu. pa je pao na tlo. Nema zraka. Osjetio je iznenadan val topline. a neki su ležali na zemlji: dio njih od šoka nije mogao dalje. žito je nedavno bilo požeto i polje preorano. Stapajući se s njom u paklenoj vatri koja je topila čelik. Nije bilo opreme za izlazak u nuždi. no nije ju opazio. Vatra mu se približava sa svih strana. Osjećao je kao da stoji na arktičkom ledu. Sretan što diše svježi zrak. Jim je među ljudima u polju potražio Christine Dubrovek.Prošlo je manje od minute otkad su krenuli naprijed i možda samo tridesetak sekunda otkad je podignuo djevojčicu. Neki su pak bezglavo teturali. Svježe preorana zemlja bila je dovoljno tvrda da je ostao bez daha. Toplo kolovoško sunce na polju u Iowi i toplina koja se širila iz plamteće letjelice više nisu dopirali do njega. iskašljala se i počela dozivati majku strepećim glasom. no lako ju je mogao razlikovati od smrtonosnog isijavanja gorućeg kerozina. Neće uspjeti. bacio se prema sivilu i pao iz zrakoplova. Gorjet će poput žive lojanice. Srce mu je i prije luđački lupalo. neki su bili ozlijeđen. . Jim je otvorio oči koje su ga odmah zapekle i počele suziti.

iskrivljene spone i nosači vire na sve strane. Trgnula se kad je opazila žute i crvene jezičke plamena uz vanjski rub kabine i uz pregradu koja je dijeli od pilotske. Christine je kazala: – Hvala vam što ste je izvukli. Pilotska kabina i prostor prvoga razreda ležali su na polju poput spomenika na groblju nekoga dalekog svijeta. vjerojatno razmišljati dok su živi – i okrenuo se prema glasu koji ga je dozivao. – Christine je pokazala torbicu i nastavila: – Izašla je s torbicom. Majka i kći čvrsto su se zagrlile. no kad smo izašle. – Christine se tresla. bio je mnogo jače oštećen od ostatka letjelice. Popucane zakovice. popucale pregrade. Nije želio zahvalnost. ona. no onda je shvatila da plač dopire iz prednjeg dijela trupa. Prizor je nalikovao otpadu kojim je protutnjio tornado. Crhistine je pokazala prstom i Jim je tek tada opazio prednji dio letjelice koji se odvojio od dijela u kojem su oni sjedili. – Kamo je otišla Holly? – upitao je nestrpljivo. – Steve? Onda se sjetio da se Christine predstavio kao Steve Harkman – o čemu će njezin muž. činilo se kao da uopće ne misli da je njihovu paklu kraj. No vatra je samo tinjala. Učinila je to nesvjesno. Holly se mjestimice morala saginjati kako bi se provukla kroz krš. Posvuda razbacani svrnuti komadi metala. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti. Ovdje im nije bilo mjesto pa su se doimali strano. Premda nije bio zahvaćen vatrom poput srednjeg dijela. istrgnuta sjedala na hrpi. Dala mi ju je i vratila se premda je znala da to nije Casey. Jim se zgrozio što je Holly ušla u zapaljenu olupinu. Dakako. pa i od stražnje četvrtine zrakoplova. Iako je znala da je to isti zrakoplov kojim je poletjela iz Los Angelesa prije nekoliko sati. Pokušavajući otkriti otkud dopiru povici koji su joj se činili poput plača uplašena djeteta. Plačući i gledajući Jima preko Casevina ramena. nije se mogla usporediti s paklom iz kojeg je malo prije izašla. a i pravi Steve Harkman. Lice i odjeća bili su joj prljavi od masnoga dima. – Jesam. Doimao se poput djela kipara poremećena uma koji je želio oblikovati DC-10 zavarivanjem najraznovrsnijeg starog željeza. golemo i zlokobno. Čula je dijete koje je dozivalo pomoć. – Kako smo se razdvojili? Hodale smo za vama. nismo vidjele ni vas ni Casey. Bio je sedamdesetak metara dalje od njih u polju. želio je samo da Holly Thorne bude živa i neozlijeđena. Jim joj je predao djevojčicu.– Steve? Isprva nije reagirao na to ime. Bila je bosa. da će se otvoriti zemlja i da će ih progutati vulkanska lava. Pomislila je da je to možda Casey. mogla bi . – Htjela se vratiti unutra po Casey. razbijena stakla. no ispružila je ruke da bi primila svoje dijete. – Jeste li vidjeli Holly? – upitao je zabrinuto. Holly nije mogla vjerovati da je prednji dio DC-10 doista nekoć pripadao toj letjelici. Christine je nesigurno hodala po preoranoj zemlji. Potrčao je prema olupini dozivajući Holly. Sjedala su bila poredana kao u labirintu.

priklijesteni u kršu. očito su izašli iz zadimljene kabine na različitim mjestima i krenuli suprotnim smjerom. jer u polju ga nije mogla naći iako su hodali jedno iza drugoga. Skretala je pogled od najgorih prizora. ali nije značio opasnost nego malu neugodnost. Probijajući se kroz krš čula je Jima kako ju doziva. opazila je kako ozlijeđeni leže s mrtvima. – Što radite? – Tražim dječaka – doviknula je. ali ne kao u stražnjem dijelu. Najviše od svega obeshrabrila su je mrtva tijela. premda ga kroz sav krš nije mogla vidjeti. nisu svi preživjeli. Dotad nije pomišljala da će doći profesionalni spasioci.buknuti i progutati je. Odgurnula je slomljeno prazno sjedalo i zastala da dođe do daha kad je čula Jima kako se probija prema njoj. Ležeći na boku. – Nekim ljudima ovdje treba odmah pomoći. ležala je na boku. Za to vrijeme možda spasi djetetov život. još vezana za sjedalo koje se istrgnulo iz poda. no zasad se činilo da nema dovoljno zapaljiva materijala ili kisika koji bi joj to omogućio. Vidjela je nekoliko desetaka ljudi koje je trebalo hitno izvući i pružiti im liječničku pomoć. Pokretao ju je nagon da uvijek prvo treba spasiti djecu. Nastavila se probijati. pa je krš ovdje bio veći. progurala se kroz uzan prolaz i našla se pred dječakom čije je povike slijedila. Oni su uvježbani za to. kao u šatoru. jer se upleo Jim Ironheart. Čelična rebra probila su kabinu. – Čujem ga. Bila je gotovo uvjerena da su se Jim i Casey spasili. jedino ih je mogla razlikovati da osluškuje koji od njih stenje. . Ugledala je čovjeka kojem je metalna šipka probola vrat. iznenađene. U daljini je čula zavijanje sirena. od strahota oko sebe. više ih je poginulo u kabini prvoga razreda. Tu je bilo i više ljudi. zbog njegova nadnaravnog dara. Žena. Hodala je prema mjestu otkud je čula dječje povike. I živih i mrtvih. Holly je bila nadomak prednjemu dijelu prvoga razreda. Sada je svejedno. U metežu su se razdvojili. pa nije mnogo kašljala. Iako je nesreća bila manje strašna. Usprkos tome bilo joj je drago što mu čuje glas. i nije ih mogla izvući. Iz misli je izbrisala užas. Na mjestima gdje su ostala sjedala bila naslagana jedno na drugo. Bilo je dima. – Hajde! – nije se dala nagovoriti. njegove su oči bile otvorene. kao pravilni oblici i boje kubista koji oponaša Picassoa. Ljudska tijela postala su apstraktni oblici. no gledala je kroz nju. no nije im mogla pomoći. prtljaga i drugi predmeti odletjeli su naprijed. – Stižu spasioci. Imao je velike tamne oči i zaprepašteno ju je gledao kao da nije očekivao da će ga itko naći. gotovo odrubljene glave. Bili su preteški za nju. no još ga ne vidim. No sjedala. Bio je ispod prevrnutog reda od pet sjedala. – Izlazite odande! – viknuo je kako bi ga čula kroz zavijanje spasilačkih vozila. Ležao je na trbuhu i činilo se da bi se mogao izvući kroz prolaz. Nije se mogla vratiti i čekati ih. Bilo mu je oko pet godina. Unutra je bilo dovoljno čistoga zraka. Bila je svjesna da posvud ima krvi.

Kad se podigne. I petogodišnjaku i pedesetogo dišnjaku najgore je kad je sam. Mislim. no činilo se da ih udubljen strop pritišće i da se ne mogu pomaknuti. zlato. Nadala se da plamen nije zahvatio spužvu u sjedalima koja su zarobila dječaka. Prostor u kojem je ležao bio je preuzak da se provuče pokraj njega i oslobodi ga.. nego tamniji: masan i smrdljiv. Stropne ploče zaškripile su i popustile. a tu piramidu pritiskala je hrpa svinuta metala iz stropa koji se urušio. kad je vidjela što je oko njega i razmislila što može učiniti. srdita što ne može podignuti sjedala. – Još me drži – napomenuo je dječak. – Što ne osjećaš. a do njega su mrtvi putnici – kazao je drhtavim glasom. no ne osjećam je. Redovi sjedala bili su teški. – Tu sa mnom ima mrtvih ljudi. bit će ti dobro. Sada nije bio siv. Možda mu je noga samo prikliještena. Malo sivog dima obavilo mu je glavu i zakašljao se.. Čini mi se kao da je nemam. Hollyje odahnula. Holly je još jače pritisnula. zlato? – Norvrood. on je dodao: – Ne osjećam je. No. Nesvjesno je zajecala od boli. – Drži mi nogu i neće je pustiti. Sjedala su se podignula dva centimetra i onda još dva. noga. Norby? – Nogu. bijesna i. Želudac joj se okrenuo pri pomisli što mu se moglo dogoditi. Pogledala je gore i opazila da je još jedan red sjedala naslonjen na prvi. – Sad ću – napomenula je. No podignula ih je.. – U redu je – ohrabrivala ga je. Kao da mi je nešto drži. . s druge strane. Čudno. Ne boli me. pa je utrnula. Pitala se da li se je prednji dio letjelice ipak prevrnuo. Iz mraka iza dječaka dopiralo je još dima.. . Morala je brzo nešto smisliti. podignula ih je. – Brzo ćeš se izvući. Još se bojao no donekle je svla davao strah otkad je ugledao Holly. zlato. Lagano je ispružila noge kako bi ispitala težinu koju mora podignuti. Holly se naprezala dok ju nisu zaboljela leđa. Zato se okrenula na leđa.– Nešto mi drži nogu – kazao je. Crpila je snagu koju nije znala da ima. pokušaj izvući nogu. – Dobro. skvrčila noge i uprla potplate cipela o sjedala koja su ga natkrivala. Ispružit ću noge i pokušati podignuti ovo barem nekoliko centimetara. Uprla se nogama. Pitala se kako će ta trauma djelovati na dijete i promijeniti mu život. Onda se još jače uprla. – Sjedalo do mojeg je prazno. Svi me klinci zovu Norby. No onda. jer ne mogu je izvući. No možda nije tako strašno. a bol u nogama bila je jača od one u leđima.. Holly se zakašljala ikazala: – Izvući ću te. možda je ozlijeđen i gubi krv. Prstima je obrisala suze s dječakova obraza i upitala: – Kako se zoveš. Samo nekoliko milimetara.

Pridružio joj se u većem prostoru među kršem i stisnuo se uz nju tražeći utjehu. Neće iskrvariti. – Odlično! – poviknula je. – Vi ste mu majka? – upitao je. Imao je slomljen gležanj. Hollyin očaj prerastao je u bijes. Spasilac ga je primio i odmah se odmaknuo da napravi mjesta za Holly. Mislila je da više ne može držati taj teret. No iznenada su se sjedala podignula još dva centimetra. Ispružio je ruke da uhvati dječaka. Spasilac se okrenuo i odnio Norbva do vozila hitne pomoći. osim prema Bogu. Bol u leđima proširila joj se na prsa. četiri metra iznad polja. Pustilo me! Polagano spuštajući noge. Bog neće osloboditi ljudski rod od prokletstva smrti samo zato što Holly Thorne misli da je smrt nepravedna. – Oslobodio sam se. Čula sam kako plače i otišla sam ga potražiti. Na bijeloj čarapi opazila je veliku mrlju krvi. Iako je još crnog dima izlazilo iz tamnog prostora odakle se Norby izvukao. Pomaknula se u stranu kako bi Norbvu omogućila da se izvuče iz šupljine ispod sjedala. Bila je dovoljno velika da ona i Norby mogu proći. Holly je stajala nijema i potresena. Pomaknuo se naprijed. Holly je shvatila da je dječak mislio. kao i ona. Holly je zastala da mu pogleda nogu. Dok su sjedili na rubu razderana trupa. Bila je očajna što je dijete to moralo doživjeti. Nije mogla ništa promijeniti. Norby je skočio. Izvući ću je van. pa onda još malo. no uskoro će osjetiti nepodnošljivu bol u slomljenom gležnju. jer smrt je dio našeg svijeta i života.Mišići u nogama su joj drhtali. No nikad neće biti dobro. Željela ga je primiti. ali i od uzbuđenja. Izula je tenisicu s noge koja je oticala. – Dobro – tješio ga je spasilac i vedrim glasom kazao: – Idem pronaći strica Franka. Norby je mirno kazao: – Stric Frank je mrtav. Ima slomljen gležanj. no kad mu je svukla čarapu uvjerila se da je riječ samo o ogrebotinama. Spasioci su stigli. a kamoli ga podignuti. – Ne. čvrsto zagrliti i kazati mu da će sve biti dobro. No bio je to uzaludan bijes. da mu je gležanj bio u čvrstom stisku ruke jednog od poginulih. . Stopalo je visjelo poput noge stare platnene lutke. pa ju je probadao svaki udisaj i svaki otkucaj srca. Norby je uzviknuo od boli. Čovjek je pogledao Holly. Iz dubine kabine Jim je doviknuo: – Holly! – Pronašla sam ga! – Našao sam jednu ženu. Činilo se da ne zna što bi kazao. no kad je pogledala ulijevo opazila je još jednu pukotinu u trupu. Vani su se sirene stišavale. jer nije ga mogla usmjeriti prema nikom. Mislila je izaći onako kako je ušla. pojavio se spasilac. Holly se odgurnula i doskočila na noge. – Bio sam sa stricom Frankom – napomenuo je Norby. – Hajde! Idemo van! – kazala mu je.

Bit će u komadima. Oko olupine letjelice sada je bio veći metež nego nakon same nesreće. Sjetila se njegovih riječi kad ga je u sedamnaestom redu nagovarala da ne spasi samo Christine i Casey Dubrovek. Holly ju je zagrlila i upitala: – Tko je on? Njezine plave oči luđački su se caklile: – Jeste li vidjeli Kennya? – Tko je on? – Moj suprug. Poslušno se prepustila postupku kojem se podvrgavaju preživjeli u zrakoplovnoj nesreći. gledajući spasioca kako nosi dječaka koji je zamalo poginuo. Prestao je biti učiteljem nakon samoubojstva Larrya Kakonisa. no sada ga je shvaćala. . Zemlja natopljena gorivom. Čuju se iskrivljeni glasovi i smetnje s radijskih prijemnika i voki-toki uređaja. Spasioci u kršu traže preživjele. Nešto se događalo s Holly. pak. Sve će biti dobro. Holly se prije činilo da je ta njegova reakcija bila pretjerana. Krenula ga je potražiti. jer mu se činilo da je sav njegov trud uzaludan.Shvatila je da je njezin bijes sličan onom koji pokreće Jima Iron-hearta. Vatrogasna vozila u polju. Pričaju nervozno ili jednostavno šute. nego sve ljude na letu 246: Mrzim smrt. na proljeće će sve biti blago i zeleno. Neki su izašli iz zrakoplova kao da su se upravo istuširali i odjenuli čisto odijelo. Hodale su mekim preoranim poljem gdje će najesen posijati novo sjeme. Tražeći Jima Ironhaerta Holly je naišla na mladu ženu u žutoj haljini. Mrzim! Neki ljudi koje je spasio rekli su joj da je i njima slično govorio. – Pomoći ću vam da ga pronađete. prljavi i neuredni – stoje sami ili u malim skupinama čekajući autobuse da ih odvezu do zgrade zračne luke. Bijela pjena preko prepolovljene letjelice. Stajala je pokraj stražnjeg dijela letjelice i dovikivala: – Kenny! Kenny! Kenny! – Od silnog dozivanja glas joj je već promuknuo. Spržen. – Ne želim ga tražiti – napomenula je žena i dopustila Holly da je odvede prema vozilima hitne pomoći. – Hajde. okružena prizorom i mirisom smrti. neki neozlijeđeni putnici priskaču u pomoć. I ona je sada osjetila isti nagon da odustane od svjetovnog života i posveti se važnijim stvarima: željela je promijeniti tkivo svijeta kakvo je Bog zamislio. Osjećala je duboku promjenu. Holly je na trenutak osjetila da je s Jimom Ironheartom vežu prisnije veze nego s bilo kojim drugim ljudskim bićem. trebala joj je pomoć. – Ne želim ga vidjeti. mrzim što ljudi umiru. – Kako izgleda? Ošamućeno je odgovorila: – Na bračnom smo putovanju. Stojeći na polju. Ne mrtva. Sav njezin unutarnji svijet bio je prožet previranjem. Premda neozlijeđena. i nije imala snage suočiti se s vanjskim. a dotad će biti izbrisani svi tragovi smrti i priroda će ponovno uspostaviti privid vječnoga života. Iz srednjega dijela trupa još je sukljao gusti dim. Sjetila se i kako joj je Viola Moreno kazala da njegova tuga možda izvire iz toga što je kao desetogodišnjak ostao siroče. drugi su. – Ne. Sve je naokolo bilo sivo ili crno.

želite da vam ljudi otkrivaju dušu. novinari samo rade svoj posao. nije se mogla svladati. ma koliko se to činilo uzaludnim. Namještenici zrakoplovne tvrtke bili su posebno ljubazni. te gnjavila putnike ispitujući ih o strahu i preživjelom užasu. za nekoliko minuta okupili su se uz psihologe i svećenike. Organizirali su smještaj u gradu i prijevoz kako bi se neozlijeđeni što prije povezali s prijateljima i rodbinom u bolnici. planula je: – Pitajte me što sam vidjela. ili. pak. nestručno. ipak joj je za petnaest minuta četiri novinara barem šest puta postavilo isto pitanje: – Kako ste se osjećali kad ste doznali da ćete prinudno sletjeti? Kako ste se osjećali kad ste pomislili da ćete poginuti? Kako ste se osjećali kad ste opazili da su neki putnici poginuli? Napokon. pa je Holly osjetila nagon da i njih tješi. Pitajte me tko. U zgradi zračne luke. promijeniti ih. ili čak neprijateljsko izvješćivanje može učiniti više štete nevinima. čak i rabin. Znala je da će prvo pokleknuti pod njihovim upitima. Premda je Holly znala tu rutinu i vješto izbjegavala novinare. gdje. Ali. To je nasilje. U slučaju smrti bližnjih. a svi su bili blijedi i potreseni. što. čak i na mjesta gdje im je službeno zabranjen pristup. Televizijski. Želite dramu. a Holly dobro zna kakvih teškoća imaju i pod kakvim pritiskom rade. Pogled grabežljivca u Anlockovim . dostojanstvo i sućut. njihova je sućut bila iskrena. morali biste znati kako se osjećam! Ako imalo suosjećate s ljudima. Holly je opazila kako jedna službenica zaplakana izlazi iz dvorane. Bila je izvan sebe. a bolničarke su dežurale u slučaju da neki putnici pokažu znakove naknadnog šoka. Bezosjećajno. No bilo joj je svejedno. U tim teškim uvjetima jasno se dokazivala hrabrost. Slijedila ga je i nastavila: – Ne zanimaju vas činjenice. Istina. Onda ćete montirati njihove izjave.Duboko je se dojmilo kako su liječnici i pripadnici civilne zaštite i psihološki podupirali preživjele. radijski i tiskovni novinari prodrli su u sve dijelove zgrade. No njezin bijes usmjeren prema Anlocku nije bio ni približno onakav kakav je trenutačno osjećala prema Bogu. kada i kako. koji nije mogao shvatiti da ne mari što se za nju zanima. Neki su pokazali razumijevanje za emocionalno i mentalno stanje preživjelih. zaboga. može im zauvijek narušiti ugled. No izvjestitelj je bio lakša meta od Svemogućega. Mislila je da je njezina srdžba popustila. No bilo joj je svejedno – dok nije shvatila da CNN izravno prenosi izvještaj. Ondje je bilo desetak telefona. pa se uznemirila kad je osjetila da ponovno raste. Neće dopustiti Anlocku da se olako izvuče. otmjena izgleda imenom Anlock. pa se Holly zabrinula kad su stigli novinari. nemojte me pitati što osjećam! Da ste čovjek. pogrešno izvijestiti. slično kao u polju pokraj letjelice. što mislim. morate znati! Anlock i njegov snimatelj pokušali su se povući i potražiti drugu žrtvu. Očito su bili spremni za takav slučaj. Shvatila je da ju je obuzeo bijes. kad ju je po strani ulovio izvjestitelj CNN-a. želite krvi. Neozlijeđene putnike smjestili su u veliku svečanu dvoranu za primanje. ali većina ih se okomila na namještenike zrakoplovne tvrtke govoreći o "odgovornosti" i "moralnim obvezama". Bila je svjesna da su se mnogi okrenuli da vide što se događa.

što dalje od novinara. Premda su je neki novinari gledali oprezno nakon što je napala Anlocka. Pretpostavila je da je još na polju. i on nije mogao odoljeti. Jedino što će znati o njemu bit će njegovo ime. znala je kako s njima treba postupati. Holly je jedina osoba kojoj se na mjestu spašavanja predstavio imenom i prezimenom. Holly se zapravo nije čudila što nema njegova imena. – No to ću učiniti kad se vratimo u Los Angeles. no nije bio u skupini koja je upravo stigla s mjesta nesreće. Nikad ne gubiš živce. prikazala je prvorazrednu dramu. kao što dobro zna. Učinila je nekoliko koraka kad je čula Anlocka: – Dakako. ne shvaćajući da je on taj tajnovit Jim koga svi traže. Tužna je bila zbog onih koji su unatoč svemu poginuli. Željela se vratiti i udariti ga u lice. no vidjelo se da joj ne godi. Službenici zrakoplovne tvrtke nisu ga našli na popisu putnika. Poslije će se. Ona mu je dočarala ugođaj. Sličan je Kevinu Costneru i ima izrazito plave oči. Te dobre vijesti trebale su je ohrabriti. jer je Jimova intervencija značila da je kapetan spasio više života nego je sudbina odredila. . A kako bi ga to oduševilo! Ma što ti je? – upitala se. Jedan ga je opisao ovako: "Zove se Jim. Pijuckajući crnu kavu iz plastične šalice. Pred vratima ženskoga nužnika susrela je Christine Dubrovek. Radi u tvrtki s mojim suprugom. samo novinar pobjeđuje. no mora biti strpljiva. Tako neće na kraju biti samo neustrašiv izvjestitelj nego i dobar čovjek. da pomaže spasiocima.očima i pomalo ironičan osmijeh kazivali su da ga njezin ispad nimalo ne smeta. te da poginulih vjerojatno neće biti više od pedeset – a to je pravo čudo kad se uzme u obzir da se letjelica raspala i da je odmah planula. koja joj je vratila torbicu i raspitala se za Stevea Harkmana. Jela je čokoladu. Tako je prikupila zanimljive obavijesti. Namrštila se i pokušala odgonetnuti zašto je baš njoj otkrio puno ime. šetala je zgradom i raspitivala se kod novinara ne otkrivajući im da je ona jedna od njih. policije i drugih znatiželjnika. Ovo ti se još nije dogodilo. Holly se okrenula od kamere. umila je čađu s lica i počešljala se. pa se prepustio njezinu ispadu.. Casey. Još je bila u laganom šoku. koja se čvrsto držala majke. Bijesna na sebe što je upala u igru u kojoj. dakako. Unajmio je automobil i otišao – lagala je Holly. – Željela sam mu još jedanput zahvaliti – objasnila je Christine." Budući da su se pojavili i državni službenici koji su željeli razgovarati s tim čovjekom i novinari su se zanimali za njega. Gotova si. Željela je razgovarati s njim. moramo shvatiti što je jadnica proživjela. Nije ga smetalo što ga Holly grdi. Nestat će u gužvi. Pokušala je ne misliti o novinarima i potisnuti želju da sama sebe preispita. Kanila je potražiti Jima Ironhearta. – Mora večeras biti u Chicagu. Među ostalim. Ne ovako. Također je doznala da su svi članovi posade preživjeli i da traže outnika koji im je mnogo pomogao. doznala je da je dosad preživjelo više od dvjesto putnika. ispričati gledateljima i neiskreno suosjećati zbog njezina ponašanja. Holly je shvatila da se Jim neće pojaviti.. kao nakon svih svojih pothvata.

tuširala se i sapunala toliko puta da je potrošila gotovo čitav sapun. učinila bi to odmah. No Dubuque je malo mjesto pa su se sve karte za južnu Kaliforniju već rasprodale. zrakoplovne nesreće ni svjetske probleme. jedna boca vjerojatno će je odmah uspavati. jer je sumnjala da su mrlje na stvarima od krvi. San ju je svladao još dok se spuštala na jastuk. jer je shvatila koliko je vole. U sobu je naručila sendvič. a pokazalo se da je imala pravo. Nisu imali pojma što se dogodilo. Nisu spominjali politiku. – Howie – kazala mu je na rastanku – bit ću ti zahvalna do kraja života. Ljubazno mu je kazala da ne traži avanturu. bijelu bluzu i lagani kaputić. Da je mogla pozvati Jima Ironhearta. otkud u podne ima vezu prema Los Angelesu. Javila se roditeljima u Philadelphii kako bi znali da joj je dobro ako su vidjeli izvještaj na CNN-u. Bilo mu je oko četrdeset i pet godina. Iznenadila se kad je popila čak tri piva i nije osjećala da joj se vrti. Nije željela vidjeti izvještaj o nesreći leta 246. Vratila se u svoju sobu. Nije se usudila uključiti televizor. Kupila je i nove tenisice. Povjerovala mu je. filmovima i hrani. Još joj se činilo da nije čista. no zatvorila je vodu kad je shvatila da pokušava isprati ono što nije na tijelu.Holly se pozdravila s njima i otišla do stola gdje je osoblje zrakoplovne tvrtke organiziralo smještaj i prijevoz putnika. pa je u šest sati Holly bila sama u čistoj ali pomalo tmurnoj motelskoj sobi. a to ju je dirnulo. ili ako sutra pročitaju njezino ime na popisu preživjelih. no vrlo su se uzrujali. prilično zgodan i ljubazan. no trenutačno se ne bi radovala ni sobi u Hiltonu. no nije ga željela zavaravati. svukla i legla u krevet. nije mogla jesti. progovorila je . Na kraju je ona morala tješiti njih. Neko je vrijeme sjedila i zurila u zid. nego u duši. Zrakoplovna tvrtka osigurala joj je prenoćište. Zvala bi ga svakih deset minuta. traperice. Trgovački putnik iz Omahe pristupio joj je i počeo razgovor. Pokušala je dobiti kartu za let koji bi je isti dan vratio u Los Angeles. otišla je do prodavaonice i kupila novu odjeću: čarape. Napokon je otišla u bar i naručila pivo – što je bilo za nju opasno jer ne podnosi alkohol. Potvrda da je netko voli nije promijenila Hollvino raspoloženje. sve dok se ne vrati kući i podigne slušalicu. Pokrivajući se. Kad su joj donijeli pladanj. Vrativši se u sobu. – Ni ja – napomenuo je i nasmiješio se. Možda i nije bila tmurna. No znala je da njegov broj nije u imeniku. – Samo želim razgovarati s nekim. iz sata u sat. salatu i voće. – Baš me briga koliko je važan izvještaj koji radiš – napomenula joj je majka – odsad se vozi samo autobusom. bez obzira na to koliko će puta presijedati. Bilo je samo mjesta tek na sutrašnjem letu u Denver. jer je soba bila klimatizirana. Iako joj je kosa izgledala grozno i cijela je smrdila po dimu. Budući da ništa nije jela. Sjedili su za šankom nekoliko sati i ćaskali o televiziji.

ali to nije bio histeričan strah. zaspala je. koji ima istu smeđu kosu i plave oči. promjenu koju je počela shvaćati tek u zgradi zračne luke nakon nesreće. No onda je zaključila da je dječak. U snovima joj se i to činilo logičnim. baš kao što je sinoć pulsirao zid njezine motelske sobe u Laguna Beachu. ali ne u običnom stolcu. opazila je da pokraj nje sjedi Jim. uskoro ću postati leptir. šuuuš. šuuš – proizvode golema krila vjetrenjače kad sijeku nemiran noćni vjetar. – Svi ćemo umrijeti ovdje. Kad je okrenula glavu. Sjedila je u zrakoplovnom sjedalu. nego nelagoda. Prezirala ga je. – Umrijet ćemo ovdje – kazao je dječak. Zato je tako silovito reagirala na Anlocka. Kad je legnula. No nije drhtala zbog straha ili hladnoće. Sklopila je ruke na golim grudima. san se u mnogo čemu razlikovao od prijašnjih. omamljeno je izgovorila riječi: "Ušuškat ću se u svoju čahuru. Divila se toj čaroliji. Pred očima joj je nestao Jim. šuuš. počela je pulsirati kao da je živo tkivo. Pridignula se i naslonila na uzglavlje. CNN-ova izvjestitelja u zračnoj luci. baš kao što letjelice održavaju mlazni motori ili propeleri. – Holly se činilo Jcao da pozdravlja čudovište koje se pokušavalo probiti iz zida.nerazgovjetno više zbog umora nego pića: – Ušuškat ću se u svoju čahuru. Debela žuta svijeća stajala je na plavom tanjuru. – Činilo se kao da se vjetrenjača odazvala na tu riječ. Neće više raditi za novine." Sad je znala što to znači i shvatila je promjenu koju proživljava otkad je otkrila Jimovu tajnu. No Holly ni na trenutak nije osjetila potrebu da to učini. zar ne? – upitala ga je. odjednom je sjedila. Neće više biti novinarka.. Na što ga je upitala: – Što to? – A on je odgovorio: – Neprijatelj. šuuuš. ŠUUUŠ! Holly se prenula iz sna. Kao prvo. Nekako je znala da je u gornjoj prostoriji stare vjetrenjače i da zvuk koji čuje – šuuš. – No nećemo stradati. Šuuuš. Premda je na početku sna stajala. Istina. – Pitajući se otkud joj ta pomisao. nije bila slijepa. Neće se vratiti u Portland Press. u svjetlosti njezina nemirna narančastog plamena vidjela je kameni zid. Premda se ponovno našla u kamenoj prostoriji. – Ova stara vjetrenjača neće izdržati do Chicaga – ozbiljno je kazao. probudila se s osjećajem da je slobodna. no podsvjesno ju je grizla savjest što on radi veliku vijest koju ona zanemaruje premda u njoj sudjeluje! Novinarka bi razgovarala s preživjelim suputnicima i što brže poslala izvještaj Portland Pressu. . uske prozore. vjetrenjaču su u zraku održavala njezina četiri krila. Činilo joj se logičnim da lete u tom kamenom zdanju. Zbog toga se prezirala baš kao i tog novinara. drveni pod i osovinu koja se iz stropa spuštala kroz rupu na podu te masivna drvena vrata. zavezana sigurnosnim pojasom. pokušavajući poreći da joj nije stalo do novinarstva i okretanja leđa poslu kojeg je namjeravala obavljati čitav život. zapravo Jim u mladosti. Umjesto njega vidjela je desetogodišnjeg dječaka.. uskoro ću postati leptir. No ovaj put ništa iz tog sna nije ju slijedilo u stvaran svijet i nije se bojala kao proteklih noći. Činilo joj se da se iz kamena pojavljuje čudovišno lice. šuuuš. Što je bilo još važnije. Dječak je kazao: – Preživjet ćemo ako ono ne bude došlo. nego zbog uzbuđenja. znala je i da se vrata otvaraju na zaobljene kamene stupe koje vode do prostorije s mlinskim kamenima. bojala se.

mogla bi poginuti za godinu dana. bez prijatelja. Željela je nešto bolje od toga. – Tako si prilagodljiva – kazala si je posprdno. da je život pustolovina na putu u nepoznato ali čudesno odredište. Da bi razumjela samu sebe i prekinula stare navike. Bila je suviše uzbuđena da bi mogla sjediti. No čudno u svemu tome jest da će ako joj bude dao ono što traži. Jedva je čekala iznijeti mu svoju molbu. bez muškarca. Nasmijala se. U tome i jest problem. možda čak i idući tjedan. Sada se oslobodila tih potreba i poriva. osjećajući potrebu da ga što bolje tumači nedostatnim oruđem novinarstva. morala je upoznati čovjeka koji čini čuda i preživjeti katastrofalnu zrakoplovnu nesreću. sjela na naslonjač i smijala se kao kad je bila budalasta školarka. Znala je što očekuje od Jima Ironhearta – a to nije dobar izvještaj. Sve do puberteta djeca znaju da je svijet strašan. Zaboga. . čudila se neredu koji vlada svijetom. izgubila je nadu i dopustila je da ju sve senzacionalne vijesti – neke stvarne. misleći da će pola ljudi na svijetu umrijeti od gladi prije 1990. radosna i smislena života. dobiti više od uzbudljiva. znala je kamo ide i zašto. Mrzila je što nije uspjela. brinula se da će još za njezina života onečišćeni zrak i zemlja uništiti svijet! Prošla je kroz život brinući o svemu i nije imala vremena uživati. a neke izmišljene – potpuno zaokupe. nešto zahvalnije i trajnije. bez djece i bez pravih odgovora na pitanja koja si je na početku postavila. da je mraran i čudan. Sada se smijala poput djeteta. da nije upoznala Jima Ironhearta i da nije preživjela tu nesreću. sve bi joj to sinulo čim bi joj na vrata pokucao cvrčak iz Pinochia i otpjevao joj pjesmicu o razlici između dobrih i pogrešnih odluka u životu. Ne. Holly Thorne. Oduvijek je bila ozbiljna i još se u gimnaziji brinula zbog svjetskih problema i opasnosti nuklearnog rata.Ustala je iz kreveta i šetala sobom. Kao dijete iz radničke obitelji bila je opsjednuta potrebom da se osjeća važnom. sama. – Tako si pronicljiva. Kako u ničem nije osjećala radost. a nije uspjela jer novinarstvo nije bilo za nju. Mislila je da mrzi novinarstvo. no znaju i da je smiješan. novinarske pohvale i Pulitzerova nagrada. Ironija je bila u tome što u svojoj želji da bude prihvaćena i da nađe objašnjenja – a što ju je tjeralo da uči i radi više od dvanaest sati na dan – završila bez ikog i ičeg. Znala je da je čeka i opasnost. žena kojoj se napokon svidjelo njezino ime. Dobije li ono što od njega želi. Gotovo! Slobodna je. Nikad nije bila budalasta. onda se brinula zbog opasnosti prenapučenosti. Kao bistro dijete koje se razvilao u pametnu djevojku. Gotovo je s novinarstvom. Zagrnula je golo tijelo pokrivačem. Nije ga mrzila. No zasad se usredotočila samo na radost i nije dopuštala da je pokoleba mogućnost nagle smrti i beskrajne tame. više se nije brinula hoće li pripadati elitnom klubu i hoće li objasniti ljudsko ponašanje. da treba biti i zabavan.

Jučer i prekjučer bilo je ugodno. sjećanja. KOLOVOZA 1. Nažalost. – Knjiga nabrojenih tuga U stvarnom svijetu kao i u snovima. vrijeme joj nije dopuštalo da dugo čeka. A onda će ga imati. Pričekat će da izađe. – Znam da si unutra – kazala je tiho. DO 29. Prije ili poslije mora izaći po hranu. Čuvaj je u svojem srcu tamnom da se glasine ne pročuju gradom. no danas je kolovoško sunce ponovno zapeklo.DRUGI DIO VJETRENJAČA Nigdje tajna ne može ostati tajna kao u prošlosti duboko zakopana. Odmaknula se od vrata i pogledala prozore u prizmelju i na katu. Parkirala je automobil ispred njegove garaže i pozvonila na vrata. sjela za upravljač i spustila prozore. Holly je u Denveru presjela na drugi zrakoplov i stigla u Los Angeles u jedanaest sati. U 12 sati i 30 minuta već je bila kod Ironheartove kuće. Ponovno je pozvonila. deterdžent. Preko svih bili su navučeni kapci. toaletni papir. Nije otvorio. ništa nije baš onako kako se čini – Knjiga nabrojenih tuga 27. Unajmljenim automobilom uputila se na jug prema Laguna Niguelu. iz groba sjećanja. bilo što. S one strane . Zvonila je sve dok joj se gumb zvonca nije urezao u jagodicu. nitko ne može odati tajnu tvojih neizgovorenih riječi. no ni tad nije otvorio. Vratila se u automobil. Nakon što godine prekriju tajne koje te brinu. Samo ti onda možeš iskopati tajne iz skrovita groba sjećanja.

Vratio se u kuću i zatvorio vrata. Bio je odjeven u zgužvane hlače i majicu. Nakon otprilike pola sata pogledala je kuću i opazila Jima Iron-hearta na kuhinjskome prozoru. Za nekoliko minuta udobno se smjestila. Otvorila je drugu limenku i nastavila čitati. Holly je ubacila mjenjač u položaj za vožnju unatrag. suh zrak Laguna Niguela doimao se ugodnim. no bila je u to sigurna. jer je već imala boju. – Nemamo o čemu razgovarati. Osim toga. a zatim i klimatizacijski uređaj. Nije joj otvorio. Holly se u autu doslovce kuhala. Nakon nekog vremena ustala je kako bi namjestila ležaljku i legla na trbuh. jer se sjećala da se radnja odvija za tropskih vrućina na Floridi. Postavila je ležaljku na travnjak iza kuće. Nije se brinula zbog opeklina. Ponovno mu je pozvonila. paket leda. upalila motor. Holly je otvorila limenku osvježavajućeg pića i nastavila čitati. mah prijenosni hladnjak. masne i neuredne kose. Presvukla se u kratke hlače i žutu kratku bluzu koja nije pokrivala trbuh. Preselila je sve stvari na zasjenjenu terasu. Iz automobila je iznijela sve što je kupila.navodnjenih zelenih površina. U jedan sat i petnaest minuta. Osim toga. Neobrijan. tik do terase. Holly je kupila knjigu premda ju je već jedanput pročitala. Godilo joj je sunce na nogama. U romanu koji je čitala. Otprije je imala tamne naočale. Udaljen pet metara od nje. Promatrao ju je. – Moram razgovarati s vama. Znala je da je unutra. U obližnjoj prodavaonici kupila je sklopljivu ležaljku. . veliki ručnik. pustinja je čekala trenutak da ponovno uspostavi svoju vlast. Odmaknuo se od prozora. U usporedbi s floridskom vrućinom i vlagom. šest limenki dijetnog osvježavajućeg pića i roman Johna D. Hladno strujanje bilo je predivno.30 sunce više nije pravo za sunčanje. Mahnula mu je. Nije znala kako. U dva sata i 30 minuta već se vratila do Jimove kuće u Ulici Bougainvillea Way. premda je bila plavuša blijedog tena. dakle samo četrdeset i pet minuta nakon što je došla. drijemajući. kremu za sunčanje. no uskoro je kazaljka pokazala da se motor pregrijava. Nakon što je otprilike sat vremena ležala na trbuhu. koža joj je bila otporna na sunčeve zrake. no nije izašao iz kuće. no sada bez čarapa. Možda je i ona pomalo vidovita. Travis McGee topio se od vrućine u Fort Lauderdaleu. – Molim vas otiđite. Navukla je nove tenisice. A kupila ju je namjerno. iako je temperatura zraka bila veća od trideset stupnjeva. jasno je čula kako ju pita: – Što vi tu radite? – Sunčam se. Čula je kako ih zaključava. i izgledao je loše. Opazila je Jima Ironhearta kako stoji na terasi pokraj staklenih vrata dnevne sobe. MacDonalda o njegovu junaku Travisu McGeeu. gospođice Thorne. u 15. izašla na cestu i vratila se u svoj motel. pa je nakon nekog vremena zatvorila prozore. zaključila je da joj je dosta sunca.

Za otprilike jedan sat morat ću se po služiti vašim nužnikom.U četiri sata čula je kako se staklena vrata otvaraju. otpila je gutljaj. Dva kolibrića skupljala su nektar iz obližnjeg cvijeća. – Što želite? – Prvo se moram poslužiti vašim nužnikom. Pošla je za njim u dnevnu sobu na koju su se nastavljale blagovaonica i kuhinja. Ironheart se vratio petnaest minuta prije isteka roka od jednog sata. Želudac joj se pobunio. Zatvorio je vrata za sobom. ni jedne vaze ili posude s cvijećem. – Dobro – rekao je. " Stajao je pred njom nekoliko sekunda. a u sobi nije bilo nikakvih ukrasa. o osam metaka koje je ispalio u Normana Rinka u Atlanti – i. bijele hlače i bijele lagane cipele. Zurio je u nju kao da je želi zastrašiti. uzdahnula od zadovoljstva i vratila limenku a da joj ruka nije zadrhtala. Holly se pretvarala da čita. Život ide dalje. Vratila se čitanju. Još je bio neobrijan i neuredan. Kad to obavimo. . – Nemojte predugo čekati. ali trošno. No onda ćemo razgovarati. Pričekat ću dok ne budete imah više vremena. nestrpljiv i nesiguran. Kad je Holly dohvatila limenku iz hladnjaka. – Nemam toliko vremena. Laskalo joj je što se uredio. Izmučeno je odgovorio: – Dobro. Istuširao se i obrijao. Očito ju je gledao. U Floridi su također lebdjeli kolibrići među sjenama. Bilo je čisto. Počela je razmišljati o njegovoj tamnoj strani – kao. Zaustavio se iza njezinih leđa. a Travis McGee iz odlomka u odlomak zapadao je u sve veće neprilike. Onda je kazao: – Mogu pozvati policiju da vas izbace s mojeg posjeda. – A koliko vremena imate? – Jednu minutu – odgovorio je. Ni ona ni on nisu progovorili. – Samo izvolite. I zaključao ih. Nekoliko stotina knjiga stajalo je na policama. Imao je podočnjake i izgledao bolesno. a mjehurići su šuplje pucketali u njezinoj otvorenoj limenki. Oklijevala je i onda odmahnula glavom. No na zidovima nije bilo slika. – Neću stići za minutu. – Što hoćete od mene? – Treba mi vremena da vam objasnim. Preskočila je ručak čekajući Jima i sada je ogladnjela. Njegova šutnja bila je neugodna. Onda se vratio u kuću. čudila se što nije zauvijek izgubila tek nakon prizora u gorućem zrakoplovu. zaključila je da je želi preplašiti. kako je postajala sve uznemirenija. poslijepodnevne sjene su se produžile. Neko je vrijeme tako stajao. no umjesto soka pucketali su mjehurići šampanjca. primjerice. Doručkovala je u zračnoj luci u Dubuqueu. Čula je njegove korake. otići ćete. Presvukao se u plavu košulju s kratkim rukavima. Ironheart je napokon zakoračio ispred ležaljke da ga može vidjeti. Činilo joj se kao da je sve pokućstvo kupio na raznim rasprodajama čim je diplomirao i zaposlio se.

I dalje je bio mrzovoljan.Pokazao joj je vrata nužnika u hodniku. niti ga kompromitirati..... – Žao mi je. Zatvarajući vrata. – Ono što želim – kazala je Holly – jest zadovoljiti svoju znatiželju.. – I ne želim vas ucjenjivati. Jim ju je čekao za okruglim stolom. – Mislila sam da pripremate večeru – kazala je i sjela na drugu stranu stola. – Pa što? – .. – To bolje. – Želim raditi s vama. no pokućstvo je u usporedbi s kućom bilo doista bijedno. Ne morate mi vjerovati. Na zidovima nije bilo tapeta. . Nije se nasmiješio.. – Što hoćete? – Prvo ću vam kazati što ne želim – odgovorila je. – Kako mislite? Govorila je brzo. Kako hoćete. na polici su stajali papirnati ubrusi. okrenula se i kazala mu: – Možda bismo mogli razgovarati za večerom. Kad je izašla. – Ali ne trebam vas. Njegov izraz nije se promijenio. na trenutak je zavirila u još jednu sobu.. pridonijeti vašoj misiji ili kako to već zovete. Pokućstvo je bilo još oskudnije i raznovrsnije od onog u dnevnoj sobi. Nastavila je: – Ne želim sputavati vaše djelovanje. samo običan bijeli. – Samo biste mi smetali. Kuća je bila doista skromna za čovjeka koji je dobio šest milijuna dolara. iako možda ne trebate tajnicu. Ne želim vas štovati kao Boga. – Zastala je i duboko udahnula. a on je sada zamrznut na Marsu. Samo je zurio u nju svojim očima boje plavoga plinskog plamena. udati se za vas. dvojim da vam je ostalo više od osamnaest dolara na računu. niti izvući iz vas smisao života. – Dopustite mi da vam budem tajnica. – Ne možete ništa raditi što bi pomoglo. – . jer bojala se da će je prekinuti prije nego što sve kaže i da više nikad neće imati priliku.. Otišla je do kuhinje. Medijska pozornost ometala bi dobra djela koja činite. Ionako samo Elvis Preslev zna smisao života. Odustala sam od novinarstva. želim spašavati ljude ih" barem pomoći vama da ih spašavate. To sada shvaćam. Zbog ovog je došla: – I želim sudjelovati u svemu tome. – Prokletstvo! – poviknula je više zbog uzrujanosti nego srdžbe. Na umivaoniku nije bilo ukrasna sapuna.... Doista je bio tvrda srca. samo bijela boja. S obzirom na to kako rasipno živite. doznati kako činite dobra djela i zašto. – Zacijelo postoji nešto – ustrajala je. – . sposobna i poduzetna. Nije bilo urešenih ručnika. školovana.. – Slušajte: pametna sam. povezujući rečenice. Gladna sam. hrabra. Ne biste više mogli spašavati ljude kao prije. – Ne želim pisati o vama. No tako je.. – I ja sam školovan.

Nastavila je: – No to je bolje nego ušmrkati pola kilograma kokaina svaki dan. Ne želim se osjećati moralno nadmoćnom. no Holly se nije predala tek tako. Svladala se. Ovdje se događa nešto čudno. to će mu biti izgovor da je zamoli da ode. Jimmy Olsen. – Sviđa vam se kako vas ljudi gledaju kad znaju da ste učinili junačko djelo – zaključio je ravnodušnim glasom. Onda se sjetila: Metropolis. Više štete nego pomoći – napomenuo je. – Filantropi su obično umišljeni i podsvjesno odbojni. Uopće me ne zanima nečija zahvalnost za moju velikodušnost ili žrtvovanje. Sve vrijeme bila sam nasmrt preplašena. onda sam ja rizikomanka. Rizikomanka.. barem da vam budem prijatelj. učiniti nešto važnije od svega što sam dosad učinila. neustrašiva novinarka. – Dobro. Željela ga je pljusnuti. no ipak želim sudjelovati u tome jer ovo što radite doista je važno. Bila je odlučna ne dopustiti mu da odredi tijek ovog susreta prije nego što je zapravo počeo. Barem se tako ne zamišljam. no nije željela skrenuti pogled. Superman. Isprva nije shvatila o čemu govori. ni djevojka koja želi dobro. Odmahnula je glavom. Ustala je i hodala gore-dolje dok mu je odgovarala: – Ne. Morala je nekako osloboditi energiju. Onda bi se dobro osjećala. Perry White. Ako tako mislite.Dopustite mi da budem vaš Petko. Zurio je u nju tako dugo da joj je postalo neugodno. Smučilo mi se novinarstvo. a ne treba mi. Nisam znala da mogu učiniti takvo što. – Ukratko mu je objasnila zašto i nastavila: – A ne želim biti ni vaša obožavateljica. Samo je zurio u nju. bude li postala neugodna. Lois Lane. Samo je jedan spasilac znao da sam izvukla dječaka. A izazvati ljutnju samo je drugi oblik manipulacije. – Nije popuštao. i želim biti dio toga. – Nisam filantrop. – Svijet je pun filantropa. Činilo se da ga njezino preklinjanje nije dirnulo. Umjesto toga nastavila je hodati amo-tamo i kazala: – Jučer. pa ovisi o junaku da je spasi od zločinaca. ja sam. zar ne? . Osjetila je da se koristi prodornim pogledom kao sredstvom prisile ili zastrašivanja. pljus! Tako jako da mu se oči zavrte.. želite biti moja Lois Lane. Samo želim biti korisna. zašto bih od svih filantropa odabrao baš vas? Bio je nemoguć. Nakon toga osjećala sam se bolje nego ikad. Sada ga je željela pljusnuti dvaput. no stalno pada u neprilike. čudila sam se sama sebi. – Ako mi treba pomoćnik. vaša sedma ruka. Nisam bila hrabra. Nije se ispričao. ih. ako ništa drugo. – Ovisnik ste o riziku i junaštvu. To je sve. – Ne nije to. list Daily Planet. Znam da je opasno. Napokon je kazao: – Znači. kad sam se vratila u olupinu tražeći onog dječaka. no izvukla sam ga. Pljus. Ne želim biti vaš kroničar. Clark Kent.. Odlučila je biti smirena i razmjerno ljubazna kako bi to spriječila. Holly je znala da je pokušava isprovocirati. to je baš ono što ne želim biti.. Želim pridonijeti koliko mogu. Svidjela sam se sama sebi. No nije mogla sjediti i istodobno se svladavati.

Pokazali ste mi kako mogu zadovoljiti potrebu za koju do jučer nisam znala da postoji: potrebu da uzvratim udarac. Bila sam bijesna što je dječak zamalo poginuo.. premda nisam niti znala da je tražim.. nisam vidovit – objašnjavao je Jim. Upropastila ju je. Povremeno osjećam nagon da budem na određenom mjestu u određeno vrijeme. Nije učinila ni jedno ni drugo. vi možete promijeniti sve to.. Znate li kako sam se osjećala? Nisam bila oduševljena što sam ga spasila. Bila si uzorno pribrana i suzdržana. Zalazeće sunce bakrenom je bojom išaralo kuhinju. Prokleti bili. – Ne mogu svojom voljom predvidjeti što će se dogoditi. odgovorila je na njegovu učinkovitu šutnju sve bržim govorom. sva ju je snaga napustila i ponovno je sjela. – Nakon onog jučer. Nakon što sam predala dječaka spasiocu.. Nemate na koga usmjeriti bijes. Holly je zurila u Jima. Zapravo jesam. – Oh. – Bog. Brže je i uznemirenije hodala kuhinjom. Mislila je da će tako odati koliko je očajna. – Bog vam govori? – Ne govori. Dali ste mi nadu. ne možete me sada odbaciti! Zurio je u nju. željela sam da mu se netko ispriča zbog toga što je proživio. Nalaktila se na stol i uronila lice u ruke. Uglavnom sam osjećala bijes. Pokušao joj je objasniti kako je dospio pokraj škole u Portlandu i na druga mjesta gdje je spasio ljude. Željela sam udariti nekoga. Priča je bila doista neobična – čudna mješavina mistike kakvu bi izmislio heretik zajedno s drogiranim indijanskim vračem i policajcem kakvog glumi . A budući da sam doznala to o vama. Nije je obuzimao bijes nego strast. Imala je samo jednu priliku. no glas joj se pojačao. – Kao što sam vam kazao u zrakoplovu. Nije povisila ton. kako mu je tijelo bilo obilježeno stigmama. okrenuti se i otići. Nisam se ponosila što sam svladala smrt. da. Suprotstavila se njegovu hladnom držanju vatrenim bijesom.Nije odgovorio. Kroz mene djeluje viša sila. Nitko to dosad nije mogao učiniti. što je bio prikliješten ispod sjedala s mrtvima. Postajala je očajna. ne možete je prisiliti da se ispriča. Nije bila sigurna hoće li zaplakati ili vrisnuti. Nemam vizije. Osjećala se jadno. dobacila si je u mislima. – Možete li biti određeniji? Slegnuo je ramenima. pa čak i uplašilo. ni Njegov ni ičiji drugi. no nije to htjela pokazati. – Želite li popiti pivo? – upitao ju je. Ispričao joj je kako ga je velečasni Gearv pronašao u crkvi. ne mogu slegnuti ramenima. a on je zurio u polupraznu bocu piva. samo je umorno uzdahnula. ali to nije bilo bitno. To me je iznenadilo. No sudbina nije neka propalica. Samo je zurio u nju. Ne čujem glasove. Bravo. što je poginuo njegov stric koji je sjedio pokraj njega. ne mogu živjeti kao prije. Jer nisam Jim Ironheart. što je u toj nesreći izgubio svoju dječju nevinost i više nikad neće moći uživati u životu kako bi trebao. No nije se mogla svladati: – I ne mogu učiniti ništa. da prkosim smrti. jer omogućili ste mi da pronađem snagu u sebi koju nisam znala da imam. Vi možete učiniti nešto.

– Ali ne znate zašto? – Nemam pojma. Jednom je zgodom poplavio čitav svijet. . – Jeste li čitali Bibliju? – Dakako. gljiva i paprika. Holly je nastavila: – Ponekad ste bili prilično okrutni. Holly je čistila povrće za salatu. Njegov odgovor pokazao joj je da se nije odlučio hoće li je prihvatiti. – Zaslužili su takav kraj – mirno je kazao. Katkad su bile tako privlačne da su joj klecale noge i sva bi drhtala. pokvarenosti koja se ne može ispraviti ni za stotinu godina. Čini mi se da niste imali izbora.Clint Eastvvood. Ispio je gutljaj piva. Zlo je stvarno. sada su bile ledene. – Ja vidim – tiho je odgovorio. a ne druge? – Razmišljao sam o tome. dvaput u Japan i jedanput u Englesku. – Ljudi svaki čas umiru oko vas. primjerice s ubojicama koji su oteli Susie i njezinu majku u pustinji. ili pogibijama u nesrećama ovdje u južnoj Kaliforniji. Jim je pripremio velik omlet. – Susreo sam ljude koji su toliko pokvareni da bi bila uvreda životinjama kad bismo ih nazvali životinjama. ne bih želio imati posla s Njime. ono kroči svijetom. pa me Bog iskoristio da to spriječim. No kazala je: – Osobno ne vidim u tome djelovanje Božje ruke. zar ne? Valovima Crvenoga mora potopio je faraonovu vojsku. – Jeste li se ikad pitali zašto su ti ljudi posebni? Zašto spašavate njih. Holly je to zaintrigiralo. – Zašto vas ta viša sila ne zapošljava samo u ovom kraju? – Ne znam. – U nekim ljudima ima suviše tame. No vi često jurite na drugi kraj zemlje kako biste spasili nekoga. Vijesti su pune izvještaja o ubojstvima nevinih. Samo mi nije jasno zašto bi Bog ponukao svojega glasnika da nosi oružje. – Znam. – U Bibliji piše da je Bog uništio pokvarene ljude u Sodomi i Gomori vulkanskim erupcijama. – Ne mislim da niste trebali biti nasilni u nekim slučajevima. Osjećam da ne bi zazirao od nošenja oružja. Kad pomislim da je Bog uvijek milostiv prema takvima. – Mislim na Boga iz Novoga zavjeta: milostivoga i punog razumijevanja. Ponovno ju je fiskirao svojim plavim očima. – Mnogi koje ste spasili su mladi. Pitam se zašto nije odabrao da spasim njih umjesto dječaka u Bostonu. Maloprije su bile tople. Katkad vrag djeluje uvjeravanjem. u vatrenoj kiši. Bilo je očito da je čvrsto uvjeren i da mu ne treba njezina podrška. A katkad jednostavno pusti na svijet manijake koji nemaju gene za suosjećanje i milost. – Jedanput u Njemačku. Kuhinju su ispunjavali mirisi jaja. Pretpostavljam da je vrag želio prijevremenu smrt tog dječaka u Bostonu. – Jedanput sam išao u Francusku – napomenuo je i potvrdio njezinu sumnju da je spašavao ljude i u drugim zemljama. dok je Jim pripremao jaja za omlet.

u Holly je stvaralo osjećaj nelagode. – Ne čini li vam se čudnim što se Bog mora obratiti vama. Nasuprot tome. a ne i oca? – Ne znam. zašto jednostavno nije spriječio eksploziju? – Ne znam. a neki ne. daj mi hrabrost da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti i da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti. – Tako je. Možda je to otrcana fraza. je li mogao drukčije reagirati na svoje nevjerojatno iskustvo? Nema smisla prepirati se s Bogom. Bog vas je poslao na let 246 samo da spasite Christine i Casey Dubrovek. Noć se polako spuštala. – Sto i tri kad ubrojimo vas. – Znači da ste spasili sto i dva života više nego što je Bog htio. – Pa. To je bilo samo zato što mi je On to omogućio i pomogao učiniti. Jimovo čvrsto uvjerenje da je u Božjoj milosti i da On njime upravlja. Upitala je: – Zašto je Bog htio da spasite Susie i njezinu majku. Prisjetila se stare uzrečice: Bože. kad nam je dao toliko razloga da nam ondje trebaju? – Razumijem. – Tako je. Koliko ih je trebalo poginuti? – Stopedeset i jedna osoba. – Nimalo. poslati vas na drugi kraj kontinenta i natjerati vas da zgrabite dječaka trenutak prije eksplozije? Zašto nije spriječio eksploziju? Ili. – No onda ste uzeli stvari u svoje ruke i spasili više ljudi. . Holly je kazala: – Niste samo lutka u tim situacijama.Holly je stajala pokraj tostera i čekala da se prepeku dvije kriške kruha. – Zašto onda nije htio da ih sve spasite? – Ako Bog bude htio da znam. kao i njegovo olako prihvaćanje pomisli da Bog želi da neki ljudi umru. Nedokučivi su putevi Božji. zašto nije svojom moći usmrtio Rinka moždanim udarom? Jim je okrenuo omlet u tavi i kazao: – Zašto je Bog stvorio miševe koji izluđuju ljude? I zašto je stvorio mačke da love miševe? Zašto nam nije dao oči na tjemenu. – A koliko ih je poginulo? – Četrdeset i sedmero. – Zar je otac bio loš čovjek? – Mislim da nije. – Možete djelomice utjecati na ishod. i daj mi mudrost da znam u čemu je razlika. reći će mi. Izvadila je kruh iz tostera i ubacila još dvije kriške. – Jesam. no činila joj se razboritom. Jeli su za kuhinjskim stolom. – Ako je Bog htio spasiti Nicholasa O"Connera od eksplozije visokonaponske instalacije. umjesto da vas je poslao u Atlantu ubiti Normana Rinka.

. nema te sile koja bi to izvukla od vas. Začudio se. – Gospođice Thorne. Znate izvlačiti obavijesti. Ako je treća boca sada uspava. Trebala je primijeniti najjače oružje. Odbio je odgovoriti na pitanja kojima je Holly pokušala obnoviti razgovor. – Ne. – Je li? – Niste kazali prezime i gdje živite. no još jedno pivo dalo joj je izgovor da ostane i nastavi se prepirati s njim. Činilo joj se da joj ocjene ne idu u prilog.. nahranio sam vas i sada želim da odete. Shvatila je da ne uspijeva steći njegovo povjerenje. – Htjeli ste da vas pronađem – kazala je. – Ne razbijam si glavu takvim pitanjima. ali da se onda predomislio? – Vjerojatno. nemojte da vas moram izbaciti. Sada je već hodala po nesigurnom tlu. bila je sigurna da će se probuditi u svojem automobilu i da je Jim više nikad neće pustiti u kuću. – Zar Bog blebeće gluposti? – Holly. – Ne morate ustati. Uputio joj je leden pogled. Nakon toga usredotočio se na jelo i pivo. – Nisam ništa izvlačila.. Kazali ste mi da živite u južnoj Kaliforniji. Kad nešto ne želite reći. – Očito. Vi ste mi kazali. Nije ništa rekao. Znam gdje držite pivo. Nitko nije doznao ništa više o vama. – Pretpostavljao sam da ste dobra novinarka. Promatrao ju je hladnim pogledom. – Zar je Bog katkad zbunjen? – Ne znam. Ne želite. – Gospođice Thorne. no htjela je čekati pravi trenutak. Čekao je da Holly nastavi. – Zar Bog ne zna što želi? – Ne znam. – Teško mogu prihvatiti da će se Bog predomisliti. Želim popiti još jedno pivo. – Malo prije ste me zvali Holly. – Ne želite da odem – kazala je Holly. – Tako mi još nitko nije udvarao.. – Sjećate li se što ste mi kazali na rastanku u zračnoj luci u Portlandu? – Ne. Mislila je da zna što je to. Otvorila je bocu i vratila se za stol. Kazali ste mi svoje prezime. Još ju je procjenjivao. – Zamolio sam vas da odete. Osim mene. – Kad ste spašavali ljude. Sinoć je nakon tri piva zaspala čim je pogledala krevet. Slušao sam što ste mi željeli reći.– Zar mislite da je Bog htio da spasite samo majku i kćer. Nepogrešiv je zar ne? Nije mogao donijeti pogrešnu odluku na samom početku. uvijek ste se predstavljali samo imenom. Kad je pojeo. . ne znam. Ustala je i izvadila bocu iz hladnjaka. podignuo je pogled i kazao: – Dobro. Pokušala je pokazati veću samouvjerenost od one koju osjeća.

Ja sam vam kazala da je vaša skromnost pravo osvježenje. rekli ste: "I vi. gdje živite. gospođice Thorne. no bila je dovoljno trijezna uočiti da je došao trenutak da mu zada završni udarac." A što ste mi vi rekli prije toga? "Pravi ste gnjavator. Ne možete se tako izvući." – Ne čini mi se da je to udvaranje. Uzdahnuo je. Sanjala sam o njoj prošle tri noći. gospođice Thorne. Izvadio je pivo iz hladnjaka i vratio se za stol. – Nisam. no sada ju je svladavala njegova šutnja. – Bilo je romantično. kako uopće možete pitati o njoj? – Iz snova. Osjećala je da ponovno gubi. – Htjeli ste da vas nađem. – "I vi. prezime.. Problijedio je. gospođice Thorne". Bio je itekako lukav. No Holly je jasno opazila njegovo sablasno bljedilo. gospodine Ironheart?" – Ha. Snova o vjetrenjači. Sjedili su u sjeni. ha. – Mjestu? – upitao je začuđeno. a to mu neće biti teško.Ispila je gutljaj piva kako bi čekao malo duže. a vi ste najosamljeniji čovjek zapadno od Missouria. Možda je želi napiti. Holly se činilo da napokon napreduje. Kazali ste mi ime." Srce mi i sada poskoči kad se prisjetim.. Nije ništa rekao. – Kad je tako. Gledali ste me tim svojim očima. Holly je nastavila: – Dođe mi da vas ispljuskam. Zar ona doista postoji? – Ako to ne znate. no Holly je jasno vidjela da je uzdrman. Umrijet ću ovdje za pedeset godina od ciroze. – Zato što doista mislite da sam osvježenje. Nije ništa rekao. – Ako mi ne budete ispričali o tom mjestu. – Zašto razmišljam o boksačkim metaforama? – upitala je. – Doista namjeravate popiti sve to? – Dakako! – Bila je svjesna da joj pivo već opasno udara u glavu. Na to ste rekli: "I vi. Znali ste što radite. Nevjerojatna živopisnost sna i neobična narav te noćne more – a i činjenica da se san preselio u javu nakon što se probudila u motelskoj sobi – uvjerili su je . okrenuli se i otišli poput Bogarta. nije bilo zvjezdica oko glave. – Mrzim boks. – Bili ste u vjetrenjači? – upitao je. Činilo joj se da je nekoliko rundi dobila na bodove. Nije pao na strunjaču. Ili joj Jim možda namješta klopku. U tomu je bio majstor. – Znate li zašto ste htjeli da vas nađem? Nije odgovorio. Ispio je gutljaj i kimnuo prema njezinoj boci. sjedit ću ovdje dok ne postanem stara alkoholičarka. – Mislim da ste popili previše piva. – Kakvom mjestu? Sada! Nokaut udarac zadala je blagim ali jasnim šaptom: – O vjetrenjači. Nije ništa rekao. Nestajala je samouvjerenost koju je crpila iz piva. gospođice Thorne. – Da? Mislim da ću sjediti ovdje čitavu noć i ispijati jednu bocu za drugom. – Prije nego ste zalupili vratima i ušli u zgradu. onda ću i ja popiti još jedno. jer su gorjela samo svjetla štednjaka i jedna stolna svjetiljka u susjednoj dnevnoj sobi. rekli "I vi.

. – Jedanput ili dvaput na mjesec. – Ponavljate se. Ali. Obrijan i istuširan izgledao je pristojno. – Kao što sam već rekao. ako su uz vjetrenjaču vezane samo lijepe uspomene. nisam medij. Bilo mi je. Sjeverno od Santa Barbare u dolini Santa Ynez. nisam vidovit. Namrštila se. Tako sam prokleto umoran. zašto se pojavljuje u noćnim morama? – Ne znam. Ni govora.da je sve to povezano s Jimom Ironheartom. – Zašto ste onda problijedili kad sam ju spomenula? – Problijedio sam? – Zamislite kako izgleda bijela mačka kad joj se pred nosom pojavi doberman. Dva susreta s nadnaravnim u rasponu od nekoliko dana – s Ironheartom i s takvim snom – morala su biti povezana. Jim je predložio: – Možemo nastaviti ujutro. To je možda način kojim uspostavljate vezu sa mnom. – Doista ne znam – uvjeravao ju je. Ja sam samo oruđe. Imamo još o mnogočemu razgovarati. – Ni slučajno. – Kak ste mogli sanjati o njoj ako tamo nikad niste bili? Ispila je još malo piva. – Zar vam se tamo dogodilo nešto grozno? Odmahnuo je glavom. – Znam što mislite. – Godinama sanjam taj san – tiho je prozborio. zastrašujuće je. Ako dođem sutra ujutro. Žuta svijeća u plavom tanjuru. utočište. ako vam je to mjesto bilo utočište. – Sinoć sam spavao samo jedan sat – kazao je. onda mi vaša viša sila upućuje isti san. – Možda zato što vi projicirate svoj san na mene. – I ja. Sve do posljednje tri noći. – Ako je tako. No kako možemo sanjati isti san? – Gdje je ta vjetrenjača? – Na farmi mojeg djeda i bake. No ipak je osjetila veliko olakšanje kad je njegova reakcija potvrdila njezine sumnje. način kojim me privlačite sebi. Nemam takvu moć. jer nas želi spojiti. – Zašto bih vas želio privući sebi? – Baš vam hvala. – Zidovi od vapnenca – kazala je. Doista je izgledao izmučeno. – Pustit ću vas.. kad god sanjam o vjetrenjači. no podočnjaci su mu postajali sve tamniji i nije mu se vratila boja u lice nakon što je Holly spomenula snove o vjetrenjači. – Ovo je previše za mene u ovom trenutku. . – Pa. Rukom je trljao lice.. – Ne. No tek je pola deset. Masivna drvena vrata koja se otvaraju na kamene stube. Volio sam to mjesto. nećete me pustiti u kuću. – Drveni pod.. a to joj nimalo nije razbistrilo um. Nikad češće.

Odlučila je da se radi mirnog sna bez noćnih mora isplati riskirati da je u krevetu ubije manijak. onda ste vi dio svega toga. Holly je kazala: – Ne bi išlo. – Za pet minuta želim mir no spavati. ali nisam ponijela svoju. Viola Moreno. – Možete li mi dati pidžamu? – Isuse! – Žao mi je. Premda je spavala bolje od Ironhearta. – Činilo se da mu je svejedno. Holly je bilo jasno da time zapravo želi reći da mu se to ne sviđa. nakon što se osušila ispila je još jedan gutljaj piva. Bez obzira na hladnoću koju je pokazivao prema njoj. Možete spavati na kauču u dnevnoj sobi premda je star i neudoban. Holly je uživala pod vrućim tušem. – Onda prespavajte ovdje. – To bolje. očito nije volio da itko ometa njegovu samoću. ali nemam drugi krevet. Do jutra ćete nekamo pobjeći i možda vas nikad više neću naći. pokazao joj je gdje je kupaonica i dao joj čiste ručnike. – Pokušajte biti tiho – napomenuo je. kojoj je bio vrlo drag. . Iako ga je intrigirala vijest da Holly i on sanjaju isti san. Ponijela je bocu i izašla na hodnik prvog kata. tvrdila je da su ga kolege i školarci voljeli. gotovo se uopće nije viđao s Violom i drugim ljudima iz toga kruga. – Kako god hoćete. Njegov glas ponovno je bio hladan. Nije mogla potpuno shvatiti njegovu dušu u kojoj očito vladaju sjene.– To sada kažete. Trudeći se da bude ljubazan. Nije više imao snage prepirati se. no osjećala je da se pretvara. No. jer morala je ostati pribrana. Navukla je Jimovu pidžamu i zavrnula rukave i nogavice. Bit će mi ugodno u njoj. s druge strane. još je osjećala manjak sna i radovala se kauču. Bila je u kući nedvojbeno čudnog čovjeka obavljenog mnoštvom tajni. – Poslužit će. svidjelo se to me ni ili ne. – Moja će vam biti prevelika. prisjetila se čestih slučajeva kad obitelj i prijatelji masovnog ubojice govore kako je miran i dobar čovjek. no tko kaže da noću ne uživa u mrcvarenju mačića i drugim sadističkim postupcima? Usprkos takvim razmišljanjima. Htjela bih se istuširati. – Ako snivate taj san. No smetalo ju je što je popila toliko piva. – Imate li gostinjsku sobu? – Imam. činilo se da je dobrohotan čovjek i nije mogla vjerovati da bi joj naudio. iako je za Holly kazao da je pravo osvježenje i da ga donekle privlači. Možda Jim Ironheart danju spašava živote i služi kao Božja produžena ruka. sva sam ljepljiva od znoja i kreme za sunčanje. No napomenula je da mu se u srcu krije tama koja ga dijeli od drugih ljudi. a nakon što je prestao raditi u školi. Očito je čitav život bio osamljen. Kuća je bila sablasno tiha. Ponijela je polupraznu bocu piva u dnevnu sobu i isprobala stari kauč.

svećenik o kojem sam ti pričao. kao da nije želio živjeti bez nje. no izgubila je supruga u Vijetnamu i nikad se nije oporavila od toga.. i bio sam. Polegnula je glavu na jastuk pokraj njegove. Imali su sretan život.. Bio je pokriven do pupka. no onda je ušla i tiho kazala: – Hvala. no nije navukao gornji dio pidžame. Kad je progovorio. – Žao mi je. – Blago vama. – Prometna nesreća. Ispila je posljednji gutljaj piva i spustila praznu bocu na noćni stolić. ti si zgodna i zabavna. no ne mogu prestati raz mišljati. opazio sam da je umoran i nesiguran u svoj poziv. Zavirila je unutra. Činilo se da nije iznenađen. Mnogo sam vremena provodio u vjetrenjači. Izgleda kao najsretnija žena na svijetu. on izgleda kao predan župnik iz starih sentimentalnih filmova. kad sam ga upoznao. no nikad ne bih pomislio da možeš biti tako uporna. Nekoliko minuta prošlo je u tišini. – Žao mi je što onda nisam bila s tobom u djetinjstvu.. Tišina nije bila neugodna. koju zanima život . mjesto gdje sam se igrao. Onda je progovorila: – Zacijelo vam je bilo teško kad ste ostali bez roditelja. doimaš se sposobna. Djed osam mjeseci poslije toga. No. Ustala je i otišla do druge strane kreveta. – Vidim da ste se rastrčali po gradu." – Viđate li ih? – Posljednji put sam ih vidio prije dvadeset godina. dječaka kojeg je izvukla iz zrakoplova. trebao bih spavati. Nekoliko minuta nisu progovorili. – Viola Moreno kaže da ste tužni. Bilo je to moje posebno mjesto. Sad se osjećam mnogo bolje. – Jesu li vaš djed i baka još uvijek na posjedu s vjetrenjačom? – Mrtvi su. – Želim spavati. Mjedene svjetiljke iznad uzglavlja bacale su jantarnu svjetlost na zgužvane plahte. – Nakon toga ste živjeli s bakom i djedom? – Da. Holly je prišla krevetu i opazila njegove plave oči. njegov je glas bio tako tih da ga je jedva čula: – I Viola je tužna. Zastala je. Ispila je predzadnji gutljaj iz boce i sjela na rub kreveta.Hodajući prema stubama opazila je da su vrata Jimove spavaonice otvorena. Jim je ležao na leđima. – Baka je umrla prije pet godina. Prve godine bilo je najteže. – Zašto? Prisjetila se Norbva. Kazala je: – Mislila sam da već spavate. Velečasni Geary. Ostavljaš dojam žene koja se snalazi. kad si bio nedirnut. – Imate li još rodbine? – Dva bratića u Akronu – odgovorio je. Pomaknula je plahte i ispružila se pokraj njega. No nedostaju mi. Dapače. Činilo se da je budan. – Jako teško. Ni ona se nije iznenadila.. – Što im se dogodilo? Zastao je. Nakon nekoliko minuta primili su se za ruke i zurili u strop. A ti. – Zato što bih znala kakav si bio prije smrti roditelja. s rukama pod glavom.

Priljubila mu se. Piće joj je trebalo kako bi skupila hrabrosti da zavede Jima – ili da dopusti da bude zavedena. kako se nevjerojatna strast stapa sa slatkom nježnosti i seksom. probudila ih je ista žudnja. da unutarnji svijet svladava vanjski svijet razuma. Njegov prvi poljubac bio je nježan i opojniji od bezbroj boca piva. Sada je shvatila da je njezina samoća veća od njegove. Osjetivši bol. – Upozorenje? – Možda me upozoravaš da nisi kakav izgledaš. Nekoliko sati poslije. a to mu je i kazala. niti radi mirnog sna. Holly i Jim zajedno su stvarali dovoljno topline da se istopi kratkotrajna slika ledene duše. Osjetila je da je užasno usamljen. Kad je pogledala Jimove prelijepe oči. da njezina potištenost ne izvire iz razočaranosti novinarstvom. I ona je zastala prije nego što je kazala: – Čini mi se da mi je svejedno. Iako je snažan vjetar mreškao . Obrisi golemih krila. Okrenuo se prema njoj i vodili su ljubav žešće nego prije. Nakon još jedne duge stanke odgovorio je: – Možda. U biti je to bilo mnogo nježnije. Zaspali su stopljeni jedno uz drugo. njezina očekivanja bila su smiješna. Okrenuo se prema njoj. Romantično je zamišljala kako bi bilo voditi ljubav s Jimom. kako se iz tih pokreta na trenutak rađa kontrapunkt. Onda ju je primio za bokove i podignuo kad je prodirao u nju. Rukama je prelazila njegovim tijelom i divila se osjetu dodira koji je prenosio takvo uzbuđenje. Holly je u snu stajala na šljunčanom puteljku koji je vodio. Mjesečina boje mraza osvijetlila je crne oblake koji su prolazili noćnim nebom. Zamišljala je da je svaki njegov ulazak u nju obostrana predaja. To je bila samo reakcija na bol u ogrebotinama koja joj je u misli prizvala sjećanje na noćnu moru. Tako se stidljivo davno nije osjećala. Holly je neko vrijeme zurila u šare svjetlosti i sjene na stropu i razmišljala o. Holly se činilo da viri u čistu vatru njegove duše. Holly je shvatila da se zavaravala. trbuhom se pripila uz njegova leđa. Kameno zdanje nadvijalo se nad njom. nego mistični doživljaj. Dakako. uvijek se prepušta zbivanjima.tome. između jezerca i polja kukuruza prema vratima stare vjetrenjače. vatru koja gori bez topline. no nikad se ne suprotstavlja. te da to stapanje nije samo biološki čin. a bedrima uz njegove tople guzove. Pivo joj nije bilo potrebno da bi smirila živce. Osjetila je kako je peku ogrebotine i sjetila se pandži stvorenja koje je izašlo iz sna. kako istodobno i usklađeno stežu i opuštaju mišiće. kako se nalaze u potpunoj ravnoteži. koliko iz samoće u kojoj je proživjela posljednjih desetak godina. stapanje dvaju bića. no stidljivo. Njihove pidžame nestale su u trenutku. starih i djelomice potrganih. Držeći njegovu čvrstu ruku.i posao koji radi. Napokon je kazala: – Što time želiš reći? – Ljudi su uvijek složeniji nego što mislimo. na trenutak joj se pričinilo da gleda hladnu plavu vatru. stajali su na podlozi prijetećeg neba poput križa Svetog Andrije. No doista ne popuštaš kad zagrizeš. – Je li to uzgredna napomena ili upozorenje? Iznenadilo ga je to pitanje. pa joj se činilo da stoji ispred nezemaljske tvorevine. vatrenije i bolje nego što je zamišljala.

. odraz je bilo potpuno crn. a na mjestima gdje su prozori bili osvijetljeni. Krila su joj prolazila blizu glave. . neće izaći živa. Vjetrenjača je očito već dugo zapuštena. šuuuš.. Otvorila je vrata i ušla. šuuuš. jedva vidljive u mraku.. Bilo je to lice žene dvadeset godina starije od nje i nije joj bilo nimalo slično.. Čekala je. Vrata su joj se istrgnula iz ruke i zalupila. U uskom prozoru na vrhu vjetrenjače svjetlucala se sablasna mutnožuta svjetlost. Nije se željela približiti zdanju. Budući da je bila na pola puta do vrha. Prošla je pokraj uskog prozora.. doimajući se poput mrtvačke glave. Odozgo su se začuli sablasni zvukovi – spoj noćnih zvukova iz džungle i elektronskih šumova. šuuuš. škrip. Na njegovu dnu Holly je ugledala čudan. no munje su nestale. Uđe li u vjetrenjaču. Htjela se probuditi ili se barem vratiti puteljkom. škrip. Nije željela ući. neopisiv oblik. nego zbog toga što dijeli tijelo s nepoznatom osobom. Šare svjetlosti i sjena bile su suprotne od očekivanoga. Nikad nije u snu bila u tuđem tijelu.jezerce i šuškao kukuruzom. Pokušala je bolje vidjeti. No i to malo što je mogla razabrati ispunilo ju je ledenom jezom. Nikad se nije bojala nekog mjesta kao sada. Nije to zbog toga što sanja. nadajući se da će biti još munja. Kroz staklo je opazila pokrete sjena na kamenim zidovima. Sa svoje lijeve strane. čudno se odražavala u jezercu. Golema su se krila drhteći na vjetru počela okretati. krila se nisu pomicala. Kretala se prema vjetrenjači kao da je začarana. Krila su se počela okretati u smjeru kazaljke na satu uz manju škripu zupčanika. Bila je u transu koji je nadjačao njezin strah. Noćno nebo rasparale su munje i mračno jezerce postalo je prozirno. Sjena vjetrenjače bila je svjetlija od mjesečine na vodenoj površini. nego iz vode. U pozadini te kakofonije čulo se monotono pulsiranje – ponavljanje triju dubokih nota – koje je odzvanjalo kamenim zidovima stubišta i postupno počelo odzvanjati u Hollvinim kostima. bile su stube. pa je mehanizam zacijelo zahrđao. Škrip. S lijeve strane. Znala je da je unutra nekakav pakao gori od opisa u najvatrenijim propovjedima. Činilo se kao da munje ne sijevaju iz oblaka. kao da je najsvjetliji predmet u noći. Došla je do vrata. a crne kapljice kiše spustile su se na prozor. a s njima i svjetlost u jezercu. No sada je shvatila zašto se nije mogla okrenuti i pobjeći od vjetrenjače i zašto se uspinje prema gornjoj prostoriji. a slomljeni komadi drva pokušavali su je dohvatiti: Šuuuš. no nevidljiva sila vukla ju je prema vjetrenjači. Kao da je zdanje zračilo svjetlost. no nije se mogla zaustaviti. Podignula je pogled. Izgledali su kao prsti čudovišne ruke čiji je nazubljeni kraj zapravo pandža. no noć je ostala neprozirna poput katrana. mutnožuta svjetlost probijala se iz gornje prostorije i opazila je svoj odraz u prozorskom staklu. Stajala je u donjoj prostoriji gdje se okretao izlizani stari žrvanj.. Tako su pokrenula zahrđale zupčanike koji okreću osovinu sa žrvnjem. No lice koje je imala u snu nije bilo njezino.

lubdub-DUB. nije u njemu sudjelovala. Odmah je opazila da se kroz kamen kreće neko živo biće. Spavaonicu je obasjala jutarnja svjetlost i vidjela je da je to samo Jim. Najgore je to što se prikaza pojavila danju. vrati se! Tamo gore ćeš umrijeti! poviknula je Holly.. Kuću je potreslo trotaktno pulsiranje čudovišnog srca: Lub-dub-DUB. Holly je bila samo promatrač u snu. S jezom su promatrali strop koji se pretvorio u pulsirajuću opnu. Dječak se okrenuo. Pridignula se. no sunčeva svjetlost trebala bi otjerati sva čudovišta. bile su stisnute u šaku. Kazao je: – Bojim se. Bio je prestravljen. Zaobljeni kameni blokovi rasprsnuli su se poput spužvaste opne jajašca kakvog kukca. kao da je vjetrenjača živa i da to odzvanja bilo golemog trodijelnog srca. Jim je skočio na noge. No. Jim je gurnuo Holly prema otvorenim vratima: – Brzo! Bježi! . spuštene uz bok. pa nije mogla utjecati na zbivanja.. kao da nisu od kamena nego od čarobnih poluprozirnih kristala jantarne boje. Na mjestu gdje je trebao biti kamen oblikovalo se nešto iz jezgre odvratnog gnoja. Zidovi. čudovište iz sna pokušalo se probiti u javu. – Dolazi – kazao je dječak. a na šarenom ovitku razabrala je riječ "vjetrenjače". Pomozi. penjala se. Čovjek još nekako prihvaća takvo što noću. Predivne plave oči zatamnio je strah.. Odozgo se cijedila odvratna sluz. Bio je to san. neko stvorenje koje svijetli i prolazi kroz krutu tvar kao što plivač prolazi kroz vodu. kao preksinoć u njezinoj sobi u motelu. I to tik iznad kreveta. nego kroz strop. U glasu mu se razabirao strah ali i nastrano uzbuđenje. Bijeli strop više nije ni bijel ni suh. – Nitko ga ne može zaustaviti! Iznenada je izronio iz zida. Zidovi! Shvatila je da sva svjetlost u prostoriji ne potječe od svijeće.Žena se okrenula od prozora i nastavila se penjati stubama prema nezemaljskim krikovima. Bio je išaran jantarnom i smeđom bojom. Prešla je preko praga u visoku prostoriju. Njegove male ruke. Stani. Zid se napuhnuo i pulsirao. no žena je nije čula. Pod njegovim nogama stajala je debela svijeća na plavom tanjuru. Samo san. Nešto ju je dodirnulo i otrgnula se. Svjetlost je isijavala iz zidova. Kameni zidovi oko nje udarali su trodijelni takt. Masivna drvena vrata bila su otvorena. poluprozirnom i svjjetlećom poput kamena zida u snu. Činilo se kao da se neko strano biće želi roditi u spavaonici. povicima i šaptanju koji su dopirali do nje s treperavom svjetlosti. No sada nije dolazilo kroz zid. Stajao je usred prostorije. Prvo je ugledala dječaka. Ne! Vrisak joj je zapeo u grlu i Holly se probudila. Korak po korak.. Pokraj tanjura ležala je tvrdoukoričena knjiga.

Jim ju je povukao u susjednu kupaonicu i nogom zalupio vrata. Činilo se kao da ga natapa krv i smeđa sluz. – Neprijatelj. Rub stropa prema spavaonici počeo je mijenjati boju. Jim je pretražio svaki kutak baterijskom svjetiljkom. Strop spavaonice bio je nedirnut – bijel i ravan kakav je bio sinoć. ali događa se. Holly se okretala pokušavajući pronaći izlaz. Prozori na drugoj strani spavaonice bili su im jedini izlaz. Iz sna. Krš se sastojao samo od građevinskog materijala: krhotina žbuke. Mrak je sklon ludilu. Sve to je nemoguće.Nije učinila ni dva koraka kad su se vrata zalupila. no vratio se u svoj normalan oblik bez ijedne pukotine. Premda se činilo da je strop poprimio živi oblik. a sve to pokućstvo zaletilo se u vrata i zapriječilo izlaz. komoda od mahagonija preletjela je sobu i zamalo srušila Holly. no svjetlost je kraljevstvo razuma. Sa sobom je ponio i . onda ga nitko nikad nigdje neće naći. bio je to ponovno običan strop. Čudila se što on nije znao. Čula je zvuk kao da se nešto mokro trga. Kroz opnu stropa koji se spuštao ugledala je odvratno kretanje nalik previjanju milijun crva. odvratno intiman – suviše stvaran da bi bio obmana ili san. Prozor u kupaonici bio je premalen da bi se kroz njega provukli. Zidovi nisu bili zahvaćeni organskom preobrazbom. Čudovište nije ostavilo nikakav trag osim ogrebotina na njezinu tijelu. Nošena nevidljivom rukom. no da bi došli do njih morali bi se sagnuti i proći ispod sluzavog stropa koji se na tom dijelu sobe sve više spuštao. Psiholog bi kazao da je Hollv sve izmislila i ozlijedila se sama. a strop se u kupaonici rasprsnuo i zasuo ih kršom. Kroz vrata nije prodrlo nikakvo čudovište. Vrata su se otvorila. izolacijskog materijala i drvene građe – no nikakva živog tkiva. Komodu su slijedili stolac i ormarić. ali pulsirali su trotaktnim bilom neljudskog srca. No nakon tog praska isparila je sva snaga noćne more i zbilja se napokon nametnula. Hollv je bila u šoku. – Neprijatelj – odgovorila je ne razmišljajući. spavaonica je bila prazna. No krš u kojem su stajali nije bio nikakva halucinacija. i ako danja svjetlost ne daje utočište od nepostojanja razuma. No pokućstvo je bilo naslagano na vratima. nije bilo tragova organskih tvari. Hollv se zaprepastila ugledavši rupu. Holly se bojala da će je čudovište zgrabiti ako mu priđe. Jim je gurnuo Holly u kut i ona se bespomoćno stisnula uz njega. Strop je postao živo tkivo koje je pulsiralo u taktu zaglušujućeg kucanja srca. a gori od svega bio je zvuk. Jim joj je primio ruku i izveo iz kupaonice. – Pa što je to? – upitao je Jim. Tavansko svjetlo – žarulja od šezdeset vata – nije osvijetljivalo čitav prostor. Srce joj je počelo kucati sve glasnije. Oblak bijele prašine bio je stvaran. Ako nam java ne može pružiti utočište od noćnih mora. One noći u motelu zid je pulsirao kao da je živ.

– Znala sam da nećeš ništa naći. To nešto je zastrašujuće i užasno. – I ja. Jer u mojem snu on se ne pojavljuje. – Vidio sam ga – kazao je. Stajao je pokraj pokućstva koje je bilo nabacano pokraj vrata i začuđeno pogledao neoštećen strop. – Mislim da znaš kamo moramo ići. Sjetila se kako se iznenadio kad je strop poprimio čudovišan oblik i spustio se prema njima. – Pričaj mi o svojim snovima. Dodirnuo ju je tek kad su se obrisali. no sada je njihov odnos bio platonski. Oprezno je prišao rupi iznad kupaonice i povirio prema kršu gdje je malo prije stajao s Hollv. No nije bilo niti na tavanu. U drukčijim okolnostima to bi bio erotski doživljaj. – Tako je. Odgovorila je umjesto njega: – U vjetrenjaču. Otišao je u spavaonicu. Jim se uvjerio da ništa nije moglo niti izaći s tavana. Sve ću ti ispričati. na prozorima se čuje kiša. gore nego kad ga je vidjela na nesretnom zrakoplovu. – I ja sam ga vidjela. – Kojem snu? – čudio se. Oklijevao je. nego i zato što nisu htjeli biti sami.. Holly Thorne? . a ventilacijski otvori bili su prekriveni rešetkama. – Poslije. Holly je pošla za njim. što je bilo čudno s obzirom na strast kojom su sinoć vodili ljubav. Izgledao je očajno. – Rekao si da i ti sanjaš o vjetrenjači. Idemo se prvo istuširati i obući.. – Znam da jesi – potvrdila je Holly.revolver. Ne samo da bi brže izašli. – U što sam te uvalio. Na podu je svijeća. – Da! Premda ne znam što je to. Želim čuti sve. Čudovište koje je uništilo strop nije se spustilo u kupaonicu. Tuširali su se zajedno u drugoj kupaonici. – Neprijatelj – dodala je Hollv. Želim prvo izaći iz ove kuće. jer nije bilo prozora. Jim je nastavio: – U snu osjećam kako nešto dolazi. – Ne! U mojim snovima nema ničeg takvog! Samo stojim u gornjoj prostoriji vjetrenjače. poljubio joj usta. svaku pojedinost. Uvijek se probudim prije nego što dođe. – Što se dogodilo? – Isto kao u snu. Što se to dogodilo? Napokon je zaključio da na tavanu neće naći odgovor i spustio se ljestvama u spremište na katu. Kimnuo je. Nagnuo se prema njoj. Kao da se želio opravdati. – Zidovi su se isto tako preoblikovali. Hollv ga je čekala i upitala: – Dakle? – Ništa.

radna soba bila je skromno uređena. zen-budizam. hinduistička Agama. druge fotografije prikazivale su ga starijeg. budistička Tripitaka. predivna brineta. Za razliku od drugih snimaka. Nažalost. Jim je očito bio nalik majci – vremenom je postajao sve zgodniji.Poslije. na drugima s tatom. U pozadini većine fotografija bila su poznata mjesta. budizam. Jim je sjedio u očevu krilu. u dobi od četiri do deset godina. Njegova majka s godinama je postajala sve ljepša. Jim kao četverogodišnjak s ocem na promenadi u Atlantic Cityu. Samo je nekolicina fotografija prikazivala čitavu obitelj. Čitava obitelj u Disnevlandu. tanak sloj prašine prekrivao je stol. Sve su knjige bile religijske: povijest islama. Stalno smo putovali. Radostan dječak ovjekovječen na fotografijama zauvijek je nestao. Osim stola. hinduizam. kršćanstvo. – Što su radili? – Moj otac bio je računovođa Warner Brothersa. naočit muškarac izrazitih crta lica i dijete koje nije moglo biti nitko drugi nego Jim Ironheart. Jedna fotografija posebno je privukla njezinu pozornost. Doimala se napušteno. Jim s majkom u nacionalnom parku Grand Canvon. Bili bi divni učitelji. No zanimljivije od svega u sobi bila je galerija fotografija koja se prostirala preko dvaju zidova. Dječak na fotografijama nije pokazivao znakove zlovolje. šintoizam i mnoge druge. – Jesmo. Vodopadi Magare. židovska vjera. Holly je ušla u radnu sobu pokraj spavaonice. Holly je pretpostavila da je drugi roditelj snimao. Jimova majka stajala je iza svojeg supruga u blistavoj svečanoj haljini. Od tridesetak fotografija. još kao malo dijete. Kao i čitava kuća. otac je gubio sve više kose. u njoj su bile dvije svjetiljke. Tore sa Starim zavjetom i Talmudom. kad je Jim ubrzano pakirao stvari. pa je Holly shvatila koliko ga je promijenila naprasna smrt njegovih roditelja. na ovoj su očito pozirali profesionalnome fotografu. Njihov osmijeh uvijek je bio iskren i iz svake slike zračila je toplina i ljubav. Na svima su bile iste osobe. Nije ga čula kako dolazi. Zendavesta zoroastrijanaca i brahmanska Veda. Kuran. – Vidim da ste proputovali svijetom. Bakingemska palača u Londonu. Eiffelov toranj. naslonjač i dvije police s nekoliko stotina knjiga. Na nekim je slikama bio s majkom. Činilo se da nema mjesta koje nisu posjetili. roditelji su mu poginuli kad mu je bilo deset godina. knjiga Znanstvenici i njihovi bogovi. – Bili su divni – kazao je Jim s vrata. nekoliko engleskih prijevoda Biblije. – Filmskog studija? . Las Vegas. samo ih je nekoliko bilo u boji. a oboje su bili odjeveni u frakove. Htjeli su mi pokazati što više mjesta i podučavati me. Jim i njegovi roditelji na svakoj su se fotografiji doimali doista sretno. – Ni jedno dijete nije imalo bolje roditelje. Te oči! Na jednoj je fotografiji očito bio s roditeljima. tu su bila i sabrana djela Svetoga Tome Akvinskog i Martina Luthera. taoizam. no činilo se da je sve sretniji. Jim kao šestogodišnjak ispred dvorane Radio City Music Hali.

Živjeli smo u Los Angelesu. tri godine poslije. Uglavnom je radila kao domaćica u restoranu. nego o ljubavi. A ako njegovo držanje katkad izaziva nelagodu. – Bili ste sretni. Holly ga upita: – Vjerujete li da postoji ljubav na prvi pogled? – Zašto ne? . Čudila se. U duši je bio dobar čovjek. jer bila je uvjerena da je Jim privlači uglavnom zbog posebne muževne uglađenosti. Uvijek su se trudili da se osjećam voljenim. – Bilo je to davno. no svaki put kad je pogledala kroz prozor bio je tako nepomičan. – Žao mi je. primjerice godišnjice braka. No samo bi ih uznemirila i razgovarala bi pola sata dok ih ne bi smirila. Sve njezine bilješke o njemu bile su u njezinoj torbi. Prije dvadeset i pet godina. Pogledao je sat. ako nije riječ samo o tjelesnom nagonu. Kad izađe iz motela. Na putu do recepcije i sve vrijeme dok je plaćala račun osjećala je kako je Jim promatra iz automobila. a da će svake godine biti sretniji. Dok je recepcioner ispunjavao račun za kreditnu karticu. Pitala se je li dobro što ide s njim u dolinu Sata Ynez. Svijet bi pomislio da je nestala na ljetovanju. U motelu u Laguna Hillsu Holly se brzo presvukla u traperice i plavu kockastu košulju te spakirala stvari. vodili bi me sa sobom. Dakako. Recepcionar. Razočarala bi se da je nije gledao. desetak godina mlađi od Holly i prema tome sklon mišljenju da je ljubav sveprisutna i neizbježna. Osim toga. hladan i beziražajan da ju je pomalo uznemiravao. – Zaljubila sam se – kazala je naglas. da se na određen način obvezala prema njemu. Prošlo je devet. no nije dobila pravu priliku. to nije važno jer ju je to na početku i privuklo njemu. Ozračje opasnosti činilo ga je još privlacnijim. Treba nam četiri sata do posjeda. nasmiješio se i kazao: – Divno je. on će biti jedini čovjek na svijetu koji zna kamo ide. Slegnuo je ramenima. Bilo mi je sedam godina. No. kupiti veliku kuću i proputovati čitav svijet prije nego što zajedno mirno umru u snu.. Bilo je glupo brinuti se o svojoj sigurnosti nakon što je vodila ljubav s njime. Mama je željela postati glumicom. nije ih više bilo. Jim je spremio njezinu putnu torbu u prtljažnik. Holly je razmišljala hoće li se javiti svojim roditeljima i kazati im kamo ide i s kim.. živo tinjske privlačnosti i tajnovitosti. No ženi je prva noć spolne predaje muškarcu najosjetljiviji trenutak čitave veze. Sjećam se kako su te večeri kovali velike planove: da će biti zajedno stotinu godina.– Da – nasmiješio se Jim. odlučila je da je Jimova tamna strana manje važna od svijetle. da će imati još mnogo djece. A Holly ga je doista zavoljela. – Idemo. mogle bi nestati zajedno s njom. zar ne? – Uvijek. zar ne? Potpisujući račun. Pokazala je fotografiju na kojoj su svečano pozirali i upitala: – Ovo je bila posebna prigoda? – Kad god bi slavili nešto.

upitala je Jima: – Kad dođemo tamo. – Ovaj put bit će drukčije za oboje. Baš je glupa što ga se boji. No. Putem su stali i za doručak pojeli kolače i crnu kavu. pa se nije uvrijedio. Počela je sa snom u kojem je bila slijepa i završila sa sinoćnjim. promet je mjestimice bio gust. blago i skladno. Zamislila se i onda odmahnula glavom. A u nedjelju. kolovoza. Opisi mi što si opazila u jezercu kad je bljesnula munja. Mogu opisati žensko lice u staklu. Odlučna da ostane cinična. – Tko je bila ta žena u snu? – Ne znam. nakon nesreće leta 246. Premda je prošla najveća jutarnja gužva. Lakše joj je bilo povjerit se recepcionaru nego Jimu. Jim je bio iznenađen kako je sanjala o vjetrenjači a da nije znala ništa o njoj. Holly mu je ispričala o svoje četiri noćne more. sanjala je o njemu u vjetrenjači kad mu je bilo deset godina. Kao što je obećala. Možda nije bolji od drugih muškaraca kojima je dosad vjerovala. Upoznala sam ga 12. kao da ga nije sanjala nego proživjela. Imala je pune usnice i malen madež na desnom obrazu. Bio je to divan. Možda zato što se željela barem malo zaštititi. – Nisam sigurna što sam vidjela. pa su sporo napredovali. No najviše ju je ispitivao o posljednjoj noćnoj mori. Morat ću te raskomadati i pokopati po čitavoj farmi. a nikako nije mogla znati da mu je to tada bilo posebno mjesto. Nisam imao sreće u ljubavi. koji je bio najstrašniji. Kad su se razdvojili. ovaj put kraće i slađe. – Pokušaj opisati. – Uvjeravam te: nikad nikoga nisam ubila sjekirom. napomenuo je: – Ja se izlažem jednakom riziku kao ti. Kad je ušla u automobil. ni ona nije njemu kazala da ga voli. Nasmijala se. Nagnuo se prema njoj i poljubio je. jer sam znala da je to ljudsko lice. – Ne mogu. – I još se niste vjenčali? – našalio se. – Možeš li je opisati? – Opazila sam samo njezin odraz u staklu. Okrenuo je ključ i izašao iz parkirališta. Poljubio ju je još jednom. Znaš li tko bi to mogao biti? – Ne. No opazila je da se tog sna jasno sjeća. što god bilo u jezercu bilo je . Ondje više nema mjesta. nećeš me valjda ubiti morotnom pilom i zakopati me ispod vjetrenjače? Činilo se da shvaća njezin osjećaj nezaštićenosti. dugačak poljubac. – Ni ja. – Mislim ozbiljno. Jednako se oprezno izražavala. Izražavao se vrlo oprezno. Nije bilo ničeg po čemu sam mogla otkriti njezin identitet. Prije šesnaest dana. S druge strane.– Zapravo ne na prvi pogled. I kovrčavu kosu. – Imala je široko lice. – Zastala je i razmišljala. Zato se našalio: – Ma ne. Holly se stalno podsjećala da on zapravo nije kazao da ju voli. Vozili su se prema sjeveru.

– I vi. kao što si se ti meni? Nasmiješio se. Je li to možda bio potopljen čamac ili takvo što? – Ne – odgovorila je. Ima li nešto posebno u tom jezercu? – Koliko znam. ali nije skidao pogled s ceste. Ne sjećam se. – Treba mi mir da bih meditirao i odmarao se između. – Ali skromnu kuću. nego zato što želi odgoditi njihov "dolazak na farmu. Postala je svjesna toga kad je opazila da uopće ne gleda krajolik. prema planinama Santa Ynez. – Posljednjih dana uopće mi nije dosadno. ugledala si desetogodišnjeg dječaka i znala si da sam to ja? – Jesam. Holly je upitala: – Jesam li ti se odmah svidjela u Portlandu. No Holly je osjetila nemir u Jimu. zadataka.. – Prilično sam se promijenio odonda. jer stvoreno je iznad arteškog zdenca. Arteški zdenci su rijetki. Nastavio je: – Kad si u snu došla na vrh stuba. Promet se prorijedio. Jimovo raspoloženje postalo je tmurno. no Jim nije iskoristio priliku da pretekne sporija vozila.. razina mu ne pada ni za najvećih suša. to je jezerce neobično. nema.. prestao sam raditi. Nije usporio zbog prirode.. Njegovi odgovori postali su sve kraći i nezainteresirani. No onda je Jim postupno usporio. gospođice Thorne!? – Priznaješ! – zadovoljno je kliknula. A tvoje pokućstvo se raspada.tako čudno. Nikad ne presuši. Sto si vidjela u zidu? Ponovno je opisala taj dio sna. Čovjek bi očekivao da je plitko. jer ne moraš bušiti da bi došao do vode. – Nije bilo ništa takvo. Mir ljetnog dana remetili su samo bijeli vrhovi valova koji su se rasprskavali na stijenama. Ona sama izlazi na površinu pod pritiskom. – Ipak si mi udvarao. – Što je to? – Zdenci se inače buše u vodnu žilu. No ne treba mi luksuzno pokućstvo. – Uozbilji se! Tvoje se plave oči razlikuju od drugih jednako kako se Sinatrin glas razlikuje od Paje Patka! – Nisi objektivna. Ne znam što bi to moglo biti. No. – Mnogi ljudi imaju plave oči. Zar se u jezercu potopio neki čamac? – Mislim da nije. Nakon nekoliko minuta tišine. a vidjela sam to samo na trenutak. no na sredini je duboko oko dvadeset metara. Kako si znala da sam to ja? – Zbog očiju. Nakon nekog vremena Jim je odlučio ubrzati i pokazao svu svoju vještinu. – Nešto živo u zidu? Ovo postaje sve čudnije. Više su ga zanimali Hollvini odgovori.. odnosno kad je ta žena došla do vrha. . Kad su kod Santa Barbare skrenuli prema unutrašnjosti.. Ne mogu ih zamijeniti. Bilo je mnogo veće. Holly je isprva pomislila da uživa u krajoliku obalne ceste: plavog mora i plavog neba između kojih se prostirala zlatna zemlja. One se nisu promijenile. Put između Los Angelesa i Ventura prošli su brzo. Holly je sad počela ispitivati njega: – Kako to da milijunaš živi tako skromno? – Kupio sam kuću.

Nakon što su moji umrli. Jim je zaustavio automobili preko puta gradske knjižnice. česta u Kaliforniji. Znat ću što nam treba kad stanemo. – Koliko je imala godina? . psiholozi i psihijatri. Prodavaonica je također služila kao pošta i novinski kiosk. Dosadila joj je vožnja.. Nakon toga više ju nisam vidio. Svenborška knjižnica i gospođa Glynn očito su mu trajno oblikovali život. – Zašto ne uđemo i pozdravimo je? – predložila je Holly.. knjižničarka. danska arhitektura učinila je Solvang turističkim središtem. u ovom gradiću nije bila skladna. Prošli su pokraj Handahlove ljekarnice. S pomoću knjiga spasio sam duševno zdravlje. Ulice su ukrašavali drvoredi i ljupke ulične svjetiljke. Mnogi su željeli izgraditi zajednice u kojima će sačuvati dansku narodnu umjetnost i običaje. Jim se namrštio. a četiri petine nalikovale su prizoru iz filmova Davida Lvncha. gradić s manje od dvije tisuće stanovnika. I hvala Bogu što je ima. i da to nije samo odlaganje odlaska na farmu. Holly je prvi put čula da o nečemu govori s toliko ljubavi. knjige su mi bile prijatelji. a prestao sam tek kad sam otišao na fakultet. bila je divna osoba. Počeo sam dolaziti ovamo prije dvadeset i pet godina. No osjetila je da ima poseban razlog zašto joj želi pokazati grad. jer otkrila je da teško govori o samom sebi. Otprilike petina gradića podsjećala je na nostalgičan srednji zapad. – Provozajmo se gradom – predložio je Jim. mjestu o kojemu je Holly jednom pisala. Bila je moj vodič egzotičnim područjima svijeta i davnim vremenima. no krasilo ga je šest vjetrenjača. kako je napomenuo Jim. – Nevjerojatno je što tako malen gradić uopće ima knjižnicu. znala je kako treba razgovarati sa stidljivim. nije bio sagrađen tako dosljedno u danskome duhu. – Kakve potrepštine? – Ne znam. možda više nije živa. New Svenborg. – Nalazi se pet kilometara od grada. – Ovdje sam proveo djetinjstvo i čitav pubertet – kazao je Jim. Zaključila je da su za njegovu zlovolju podjednako krivi ovaj tmu ran gradić i obiteljska tragedija. Toliko sam puta biciklom dolazio ovamo da sam vjerojatno prešao desetak tisuća kilometara. To je bio razlog više što je Holly željela otići na farmu. Začas ćemo stići. – Zacijelo više ne radi ovdje. Tu namjeru najbolje su proveli u djelo u Solvangu. zbunjenim dječakom. Mješavina stilova. No takva ocjena gradića nije bila potpuno poštena.Iz planina su došli u nizinu zlatnih polja. da se zapravo otkriva u posrednim opaskama. Jim je napomenuo: – Moramo stati u New Svenborgu i kupiti neke potrepštine prije nego odemo do farme. Gospođa Glynn. u sklopu koje je bio i malen restoran sa slastičarnicom gdje poslužuju najbolje frapee u Americi. – Trebali bismo otići do farme. Početkom stoljeća Amerikanci danskog podrijetla preselili su se iz srednjeg zapada u dolinu Santa Ynez. Pažljivo je slušala što govori. što je bilo prije osamnaest godina.

– Onda je dodao: – Ovdje su jedanput snimili film. – Tko je glumio? – Nisu bili slavni glumci. Onda je Jim pritisnuo gas i vratili su se u središte grada. – Njegov otac Vernon bio je vlasnik stanice. Nije bilo vodoskoka. Nije ga dobro vidjela. Holly je osjetila kako ju prolaze trnci. – Ima vjetra. Osim toga. Nije se nasmiješio. buka mehanizma samo bi smetala. Bio je pravi sadist. – Osjetio sam. nije bilo limene glazbe. ni zabavišta. on ima sreće pa ga nikad ne uhite zbog velikih prijestupa. – Znao mi je zagorčiti život.. Užasno sam ga se bojao. – Tko? – Neki studio. Premda je zgrada s radionicom izgledala tmurno. Njegov je izraz bio čudan i uznemirujuć. malo travnjaka. Radio je na automobilu. . ni plesa. To je zaključila zato što ga je spomenuo usput. – Iz Hollywooda? – Ne sjećam se. Odonda je nekoliko puta bio u zatvoru. – Bila je prilično stara – kazao je i prekinuo razgovor ubacujući mjenjač u brzinu. većinu ljudi uhvate lijepa sjećanja. – Ned je bio opak. – Kako to? Slegnuo je ramenima. no osjetila je da je to Ned Zacca. a nije želio odgovoriti na njezine upite. – Išao sam u školu s Nedom Zaccom – napomenuo je Jim. gredica cvijeća. Holly je posumnjala da je film važniji nego što priznaje. dvije klupe i dobro održavana vjetrenjača. pa brzo izađe iz zatvora. nije se doimala opasnom. Onda je u tamnoj radionici opazila muškarca. No mislio sam da je sada tu. – Zašto si želio otići tamo?. no izgledala je bolje nego sada. bilo ju je strah. – Kad ih ulovi nostalgija. ali lukav. – A budući da su samo ukras. – Sjećanja. Glup je. Ipak. Iako ga nije poznala. U tom parku bilo je samo nekoliko ružinih grmova.Zastao je. kao da nešto krije. – Što ti je Zacca učinio? – Što god bi mu palo na pamet. – Ove vjetrenjače više ne služe za crpljenje vode i mljevenje žita – objasnio je. Šteta. Isprašio bi ga.. – Da. Na kraju obilaska polagano se vozio pokraj zapuštene benzinske stanice s natpisom "Zacca"s Garage". Katkad ga ščepaju zbog manjih stvari. Vozili su se pokraj vrta Tivolia. Ni onda to nije bio unosan posao. – Šteta što onda nisi znao taekwondo. parka na kraju glavne ulice koji nije nimalo sličio svojem imenjaku. Zurio je u zgradu. – Zašto se ne okreću krila? – upitala je Holly. – Kako se zvao film? – Zaboravio sam. Zakočili su ih. Bio je pravi nasilnik – objasnio je Jim.

– To nisam jela otkad sam čula za kolesterol. No možda će potraja ti. Iako je Holly predložila odlazak u vjetrenjaču. Predosjećala je neodređenu tragediju: krv. kruh s maslinama i sir u kriškama. – Kruh s maslinama? – čudila se Holly. Istina. Holly je natočila benzin i pridružila se Jimu u prodavaonici.. otkad su stigli u Svenborg. Nasuprot tome. – Ne možemo li prenoćiti u motelu? – Najbliži motel je u Santa Ynezu. Još ga nije vidjela takva. narančin sok. Holly. kao da se sprema na logorovanje s prijateljima. Moramo biti strpljivi. Radije bih putovala nego prespavala u vjetrenjači. ni dok su vodili ljubav. – Još nam treba čips. – Nisam mislila da ćemo prespavati. – I idemo. Osjećam to. čeka nas nešto zastrašujuće. – Ni ja. – Oči su mu sjajile i bio je uzbuđen. . prijenosni hladnjak. – To što činimo je dobro. Osjećam da ćemo naći nekakve odgovore. Ali mislim da ne želiš spavati na drvenom podu. kruh. – Osjećam dolazak radosnog događaja. – Ne znam što.. odjednom više nije željela doznati nikakve odgovore. Posvuda je osjećala osamljenost. prestravit će nas. Kratak obilazak gradićem nije ostavio dojam sigurnosti i ugode maloga grada u Americi. Moramo biti spremni čekati. osvježavajuća pića. predivnog otkrića. Holly ga još nije vidjela takvog. baterije i još neke sitnice. te s dobro opskrbljenom prodavaonicom živežnih namirnica. Vjetrenjača je bila u središtu njihovih noćnih mora. možda će biti opasno. osjećala se pomalo ugroženom. Osim toga.. plinsku svjetiljku. Jim je pokraj blagajne već složio dvije vreće za spavanje s podlogom za napuhivanje. Sada je bio povučen gotovo kao kad mu je jučer pristupila u njegovu vrtu. I prije nego su došli u Svenborg počeo se povlačiti u sebe. Jim više nije bio sumnjičav. – Što kažeš na ovo? – upitao je i zgrabio kutiju čokoladiranih krafna. Dok nisam ušao ovamo i čuo se kako govorim prodavaču što mi treba. Ponašao se gotovo djetinjasto.. Nešto. no dogodit će se nešto što će nas izvući iz svih noćnih mora. – Ne bi mi bilo teško voziti se – kazala je. Nema pravog piknika bez čipsa i štapića sa sirom. Bilo je očito da je u vezi s višom silom. Prodavač im je prišao s računom. – Nešto će se dogoditi – kazao je. Činilo se da je živnuo. – Mislila sam da idemo u vjetrenjaču – kazala mu je. U vjetre njači. Njezin otpor nije imao veze s neudobnošću noćenja na podu. Nasmiješio se i upitao: – Vi ste mladenci? U drugoj prodavaonici kupili su led za hladnjak. dvije velike baterijske svjetiljke. Razumiješ li? Nešto mi kaže da smo pravilno postupili što smo došli ovamo. Jim je zaustavio automobil kod nove benzinske stanice s prodavaonicom športske robe za ribolov i kampiranje.Jim joj nije odgovorio. smrt i tamu.

– Trebat će nam večeras. tlo je bilo oprženo gdje god čovjek nije uložio truda u navodnjavanje. Možda su se bojali vatre. Ako Bog nije želio da Nicholas O"Conner pogine. Možda će doista otkriti nešto divno u vjetrenjači. Smještena između planina Santa Ynez na zapadu i planina San Rafael na istoku. No sinulo mi je da je objašnjenje tako čudno i divno da mi neće biti teško ako nije riječ o Bogu. – A to je? – Ne želim pričati o tomu još sada. – No čini mi se da je pravo bure baruta. no nisam našao drugo objašnjenje. Mislila sam da bi se razočarao kad bi razmišljao o manje uzvišenim mogućnostima. Tebe je teško uvjeriti. Teško sam prihvaćao pomisao da Bog djeluje kroz mene. bio si tako uvjeren u djelovanje Božje ruke. no uvijek sam se izvlačio. Moram uzeti još nešto. Poput mnogih dijelova Kalifornije. – Vratio se s dvije žute pločice za pisanje i jednim crnim flomasterom. pa čak otkriti kakva to viša sila upravlja njime. Izgledao je prijeteći pun mračnih tajni. . Želim dobro promisliti. – Što? – Pa. no onda je kazao: – Više nisam siguran da kroz mene govori Bog.. Ti si me ponukala da ne prihvatim olaka objašnjenja. bez obzira na njegovo raspoloženje. Kako se ovdje bore protiv vatre? Čim je postavila to pitanje. Na blagajni je zastao i kazao: – Čekaj. To mi se činilo ludo. A sada kad je bio raspoložen.– Bog je tako tajnovit. Holly ga je voljela otkad ga je upoznala. zašto nije spriječio eksploziju? Zašto me je natjerao da idem na drugi kraj Amerike kako bih ga spasio u zadnji trenutak? I zašto bi se Bog predomislio o putnicima na zrakoplovu? I ja sam si postavljao ta pitanja. Odjednom sam osjetio da će nam trebati. dolina je bila prostrana i ispresijecana brežuljcima. – Predivno je – kazala je Holly. bio joj je privlačniji nego ikad. – Što je? – upitao je. Činilo joj se da se u njemu krije bolji čovjek. nešto što će ih sve uništiti. kao da njegovi stanovnici osjećaju da zlatna polja skrivaju nešto užasno. U automobilu ga je upitala: – Zašto nam trebaju pločice i flomaster? – Nemam pojma. – Zgodan si. Činilo se da je doista sretan. – Nisam razočaran. Odmahnuo je glavom. Osjećala je nadu i toplinu. – Da? Zbog čega si se predomislio? – Zbog onog što si spomenula sinoć. Jimova su predviđanja uvijek bila točna. Štipnula ga je za obraz. Možda Neprijatelj nije tako strašan.Pitala se jesu li opravdane njezine sumnje. Jim je neko vrijeme šutio. iza zavoja se ukazalo opožareno polje. Izašli su iz grada. – Skrenuo je pogled s ceste i nasmiješio joj se: – Zar Bog blebeće gluposti? – Očekivala sam..

mogao ju je gledati i normalno disati i od nje se okrenuti a da nema prijeku potrebu opet je pogledati. Usprkos hladnom strujanju koje je dolazilo iz automobilske ventilacije.Uspješan – napomenuo je Jim. golemim poput dvadesetokatnog tornja. Njegov nekoć bijeli kamen potamnilo je stoljeće prljavštine. kao što su to bile nesretne žrtve mitološke zmijokose Meduze kada bi ugledali njezino zmijama okruženo lice. Morao je izaći jer ga je pogled na staro mjesto pogodio jače nego što je očekivao. – Je li ti dobro? Sa sobama visokih stropova – najviši su bili na prvom katu – dvokatni mlin imao je zapravo visinu četverokatnice. pred očima joj se pojavila slika doline u noći i požara koji je čitavu proždire u vrtlozima crvene. Suša u njemu nije budila nikakav emocionalni dojam. Drvena mlinska krila izgledala su trulo. ne osjećati tugu i očaj. osjećao se kao da je i sam preobražen u kamen. U jednoj od knjiga gospođe Glynn. osjetio je samo slatku melankoliju. vidjelo se jezerce. narastao je potpuno preko uskog prozora na prvom katu pored drvenih vratiju. Ali. Svaki od četiri kraka bio je dugačak otprilike 9 metara i protezao se 18 metara preko pripadajućih lukova. Ljudi brzo reagiraju na prvi znak dima. zrak se unutra činio toplim i zasićenim i bilo je premalo kisika da bi se moglo unutra izdržati. no usprkos tome. mnogo se . a svaki je bio širok 1.. ali mlin je bio nešto drugo. Kuća praznih prozora imala je nad njim malo vlasti. a zdanje pokraj njega odmah je privlačilo pogled. a na licu vatru. Bršljan. Pokušala je potisnuti strah od vatre. Stotinjak metara ulijevo od kuće bila je staja s vjetrokazom na krovu. O Meduzi je čitao prije mnogo godina. Vjetrenjača. istovremeno mu u trbušnoj šupljini proizvodeći jezu. Otkad je posljednji put vidio mlin. Ali. – Jim – rekla je Holly s druge strane automobila. U gradu je dobrovoljno vatrogasno društvo. Holly je pretpostavila da zna o čemu govori. Jim se zaustavio na okretištu između kuće i suše i izašao iz Forda. – Izgorjelo je najviše deset jutara. A budući da je ovdje živio osam godina. Jimu je u tom trenutku izgledao daleko višim.. 3. mogao je stajati ondje. podalje od njih. Nakon nekog vremena shvate da se svemu mogu suprotstaviti.5 metara s tri reda vjetrenica. Ljudi koji ovdje žive ne zaboravljaju opasnost. Kad je pogled svrnuo na stožac kamena vapnenca izvan povelikog ribnjaka. čije je korijenje hranjeno u ribnjaku koji se naslanjao na jednu stranu mlina. – Evo farme – kazao je i Holly se prenula. duboko dišući i pokušavajući ne izgubiti vlast nad sobom. narančaste i bijele vatre. Bilo je to onih dana kad je svim srcem želio da i on vidi zmijokosu ženu i bude pretvoren u bešćutnu stijenu. Doimao se samouvjerenim. Između kuće i staje. Stajao je na svježem ljetnom zraku. Kad je pogledao. Tridesetak metara od ceste stajala je kuća s prostranim trijemom.

ako nisi zahtijevao kavijar i šampanjac. Pogledala je imanje s očiglednom zbunjenošću. Trgnuo se kao da je prvi put vidi.. Ona je sada bila samo Holly. Proveli su mnogo vremena sa mnom. Nije bilo kupaca. – Tko ovdje danas živi? – Nitko. – Tko je sada vlasnik? – Ja. Naslijedio sam je. hvatajući ga za ruku. u tebi se krije zabavni mali cinik. pokušavajući me vratiti. Shvatio je da je to bila prejaka riječ i čudio se zašto ju je upotrijebio. Vremenom zamrznuti krakovi nisu bili zaustavljeni u obliku križa. povučen. – Mačak. Jagode su dozrijevale u veljači i trajale sve do svibnja. Jim je bio zahvalan kad mu je Holly skrenula pažnju s mlina na kuću. a čak i najzadrtiji prirodnjaci koji sanjaju o životu na farmi zapravo misle na farmu u blizini raznovrsnih kinematografa. Oni su me prihvatili. – Ali.. – Propatili? – rekla je.vjetrenica slomilo ili otpalo. samo. trenutak nesnalaženja je prošao. Moji su baka i djed držali kokoši. lice. bilo bi čarobno. zbog jednog razloga. mislim da im i nisi bio pretežak. kad je pogledao prema njoj.. ne dovoljno velika da bi se uzgajale krave ili goveda. Rekla je: – Da li si bio sretan s djedom i bakom? – Lena i Henry Ironheart. dobrih restorana i pouzdanih mehaničara za njihove automobile. I. u malim stvarima. Zapravo. – Jim? – rekla je Holly. obogaljenog strašila koje upire u nebo svoje kosturne ruke. knjižara. njezin identitet nije više bio isprepleten s identitetom one druge žene kao što je to bilo prošle noći u njegovom snu. ali oni su zbrajali. – Je li ti dobro? – opet je pitala. mlin je Jima iznenadio prijetećim izgledom i činio mu se poput čudovišnog. – Osim toga. – Ma. korov siječe. Tome se nasmijala. lijepo je ovdje. – Nisi li rekao da su baka i djed umrli prije pet godina? – Kuća nije prodana.. Čak i na usijanom dnevnom svjetlu. – Mislio sam.. Oni su toliko za mene propatili. dajući mi mnogo ljubavi. već u obliku slova X. zahvaljujući blagoj klimi. a druga dva prema nebesima. Prekrasni ljudi. – Preuzeti brigu o desetogodišnjem dječaku nešto je što se ne radi laka srca – rekla je Holly. prodavali jaja. Ovdje se živi prokleto mirnim životom. s ruba.. mogli su uzgajati dvije vrste biljaka. s dva kraka usmjerena prema ribnjaku. Zatim su dolazile žitarice i paradajzi – pravi paradajzi. a ne oni plastični koje prodaju u dućanima. Zašto bi ga bilo tako teško prodati? – Pa. Na mnoge načine. Da se travnjak zalijeva i uzgaja. Ali.. uzaludno je na mjestu poput ovog pokušavati zaraditi za život. – Ali. ili bilo kakva žitarica. bio sam. u hipu. . uspomene. žrtvovali. To je samo stara farma od stotinu jutara. naravno. – Nakon onoga što se dogodilo s mojom obitelji. nekomunikativan.. nije vidio samo Holly već jedno dugo mrtvo lice. u lošem stanju.

– Ne mogu se sjetiti ničeg posebnog. Zatim je pogled na farmu djelovao na njega poput utapanja u hladnoj vodi. ha? – Naravno. zar ne postoje ljudi koji se bave nekim drugim poslovima. raskrčiti ga i po dignuti turističku znamenitost tako da može reći da ima mjesto za odmor u dolini Santa Ynez. Ali. a koji bi željeli živjeti ovdje. Bilo je tri sata.Vidio je da se Holly zaljubila u ovo mjesto. dogodilo u tom mlinu prije dvadeset i pet godina? – Ne znam – nesigurno je rekao. iznenada se uplašio noći.. uzdigao se iz sumomosti koja ga je obuzela kad su prešli planine Santa Yneza i bio je gotovo ushićen. premda bi trebao duže trajati. Stajala je. Što sa mnom nije u redu?. ničeg čudnog. kao da su oličeni prije godinu ili dvije. Ruka mu je bila topla. ugodno mjesto. Rukom je prešao preko lica. Ništa se tu nije dogodilo. što je danas u trendu. Zadrhtao je. Pitala se da li je podsticanje odlaska na . a mlin je bio isto što i padanje u ledeni bezdan. Sumrak će ovdje nastupiti ranije nego tamo. ne farmeri. – Držiš imanje u prodajnom stanju. za ime Boga. opet je pogledao prema mlinu. Izgledao je podjednako zabrinuto i nadahnuto. a ona je željela da može učiniti nešto što bi mu olakšalo misli. Holly je nogom udarila neki korov nalik na žicu koji je izniknuo iz jedne od mnogih pukotina na asfaltnom putu. u miru i tišini? – Ovo nije istinski imućno područje poput Newport Beacha ili Beverly Hillsa. Kupujući hranu za piknik.. gledajući naokolo kao da bi je ona sama mogla kupiti. veseo. Dok su pričali. To je bilo. lice hladno. Ništa... – Trebalo bi malo počistiti. – Jim – nježno je rekla – što se s tobom ovdje dogodilo? Što se. ruku podbocenih na bokovima. kuća i suša pristojno izgledaju. Ostalo je još dosta dnevnog svjetla. Najbolji izgled za prodaju ovakvog imanja je pronaći nekog bogatog filmskog ili glazbenog producenta u Los Angelesu koji želi ovakvo imanje kupiti zbog zemlje. Holly je rekla: – Misliš da bi ikad volio ovdje živjeti? – Nikad! – rekao je to tako naglo i oštro da nije trgnuo samo Holly već i sebe. Bio je svjestan njezinog pogleda. pitao se. postao je vidno uznemiren. hladno i mirno. – Nešto jest – ustrajala je – nešto se dogodilo. Tu sam se igrao. ali sve izgleda prilično dobro. Jim se zatekao kako proučava sve duže tamnocrvene sjenke sa strahom čovjeka iz filmova o vampirima koji žuri prema zakloništu prije no što se poklopac lijesa s treskom otvori. Rekla je: – Ali. Holly ga nije poznavala dovoljno dugo ali činilo joj se da su njegova raspoloženja pravi emocionalni tobogan. Kao da je njime ovladala mračna magnetska privlačnost. – I jesu. Otkad su otišli iz Orange Countya njegove munjevite izmjene raspoloženja bile su nešto najnormalnije. Ovdašnji stanovnici nemaju višak novaca koji bi jedno stavno potrošili na image. Zašto ne? Visoke planine na zapadu pojest će sunce prije nego ga ocean proguta dolje u laguni Niguel. Pet godina otkad su umrli? Ali.

propuštala su sunčevo svjetlo kroz prljava stakla. Vjerojatno to nije ni važno. voda je nalikovala ploči od škriljevca. – Ne. stari crvotočni konopci – tako veliki i složeni da su izgledali ne samo poput djela ljudskih bića iz nekog drugog vremena već i kao djelo neke manje razvijene vrste. premda oni od njegovog rođenja nisu bili u upotrebi. razmišljanje i planiranje. voda nije bila blatna. kojeg se sjećala iz sinoćnjeg sna. Pošljunčani put. koji su nakratko slijetali na površinu. pokušavao je objasniti kako je mlin radio. na kojoj su bujali zeleni korovi nekoliko džbunova visoke trave. Tihim glasom. Zaobišla je automobil sa stražnje strane. govoreći o pogonskom . Za trenutak ih Jim nije mogao otvoriti. gotovo kao da govori sebi. Četiri prozora. – Pogledajmo mlin – rekla je. Slabašne struje. Vratili su se do Forda i vozili između kuće i suše. a sve je to Holly izgledalo isto onako egzotično kao da je ušla u sobu s turbinama u nuklearnoj podmornici. osi. izazivali su povremeno mreškanje. Upiruci zrakom svjetiljke. brusovi. zupci. možda je ova situacija zahtijevala veći oprez. zelenim i sivim. to je ostavljalo dovoljno prostora u kojem bi nešto moglo ostati skriveno. Jim je iz automobila izvadio jednu od ručnih svjetiljki i stavio u nju nove baterije. preko šljunka. Nekoliko osušenih divljih stabljika probijalo se kroz tu zanemarenu česticu zemlje izvan rešetkaste ograde. oko velikog ribnjaka. vrata su bila iskrivljena. promjera 60 metara. ali nije bila ni čista. Bila je to glomazna. kako Jim kaže. Vrata su bila u predsoblju koje je bilo dodano temelju stožaste glavne građevine mlina. Čak ju je i neuspješna novinarska karijera podučila da uskoči u središte tekućih događaja. Bez previranja koje bi podignulo naslage. – Čak i po danu. obuzdavanje. nadsvođeno predvorje otvaralo se prema glavnoj prostoriji mlina. bio je napravljen dovoljno širokim za konje i kola u onom drugom vremenu. Kratko. podjednako raspoređena po obodu. koja je u promjeru imala oko jednog metra. Jimova je velika svjetiljka otkrivala strojeve prekrivene prašinom i paučinom. Jim je svemu tome znao imena. Ali. što je umnogome nalikovalo ulazu u eskimski iglu. Zbog toga što je odrastao u blizini mlinova. rekao je: – To je bilo značajno. i pridružila se Jimu koji je stajao na obali ribnjaka.farmu bilo mudro. koloturnici. zaista u sredini dubok 1. primitivna tehnologija iz nekog drugog stoljeća – masivni drveni zupčanici. Bila je gotovo i nepomična poput ploče. učinile su da se voda gotovo neprimjetno ljeska pored obale. Prošarana plavim. ovdje može biti mračno. ali ih je zatim gurnuo prema unutra uz škripu i zvuk lomljave. prenježne da bi proizvele valiće. Ako je ribnjak. – Još uvijek se ne možeš sjetiti što si vidjela u tom snu? – pitao je Jim. upijajući žutu veselost ljeta i puštajući u sobu zimsku sivoću koja nije baš ublažavala postojeću sumornost. Premda nisu bila zaključana. zgrabi trenutak i otrči s njim. a šarke zahrđale. Konjske smrti i drugi kukci.5 ili 2 metra. Nije sve u snu značajno. Kad je izašla iz automobila. Holly se činilo da bi mogla vidjeti samo nekoliko desetaka centimetara ispod površine. našla se pored žitnog polja.

kao da ga sad preplavljuju samo dobre uspomene. Kamen nije bio poluproziran kao u njezinom snu i na njemu se nije poigravalo nikakvo čudno jantarno svjetlo. – Obično se nije moglo gledati kroz ovakve mehanizme. Zakrivljeni vapnenački zid ovijao se uokolo dok se nije susreo sam sa sobom. Sjena. koje su joj se vratile dok se uspinjala za Jimom. pomičnom kamenu i statičnom kamenu. – Ništa. Holly je oprezno isprobala drveni pod. mnogo sablasniji od pukog dejdvua. Okrenuo se k stepenicama od vapnenca s njihove lijeve strane. Staklo je bilo prekriveno prašinom. Sjećajući se kako su stajali ispod stepenica. raspoloženje mu se počelo mijenjati nakon ulaska. Nastavili su se penjati prema gornjoj sobi. Jim joj je pokušao objasniti rad mlina.kotaču i motkama. – Što je to? – pitao je Jim dječačkim žarom. Premda je mlin promatrao sa strahom dok su stajali vani. – Mnogo prašine – rekao je Jim. Rukom je obrisala jedno okno i zirnula dolje prema vodi. a zavijao je i prema gore da bi načinio strop. promjera od oko 3. koja se pokazala beznačajnom. Na pola stepenica. a dno mosta uleknulo se kad se ono veliko stijenj e otkinulo i palo. Zahvaljujući njezinom snu. Na licu mu je bio neki polusmiješak dok je gledao oko sebe. pa se činilo kao da stoje unutar kupole neke rakete. buzdovanu. Zaustavio se nekoliko koraka iza nje. gledajući gore kroz iskrivljene i puknute grede unutar višeslojne mlinske opreme. Nije bilo vidljivog truljenja.5 metra. lagano se jednom rukom opirući o zakrivljeni zid. kroz koju se kretanje krila pokrenutih vjetrom pretvaralo u vodoravni pokret okomite drvene osi. Na Hollvino iznenađenje. uski zavoj stepenica bio joj je poznat. S mlinom je nisu povezivale nikakve dobre uspomene. Tajanstveni mehanizam bio je protuteža u kupoli. i bez oklijevanja se uspeo. zastala je na prozoru s kojeg se vidio ribnjak. počeo je pokazivati nešto od svog dječačkog oduševljenja koje je prvi put vidjela kad su kupovali povrće u Svenborgu. i želio se malo pokazati. . Debela motka nestajala je kroz rupu u sredini sobe. samo zastrašujuće slike njezinih noćnih mora. Holly ga je nevoljko pratila do onoga što je nazvao gornjom sobom. – I paukova – dometnula je Holly. nije od njega mnogo ostalo. vidiš. na isti onaj način na koji je knjiški dječak uvijek bio sretan kad može pokazati što je sve naučio u knjižnici dok su drugi dječaci njegovih godina vani igrali bejzbol. visoka manje od 4. a zatim je shvatila da je vidjela tek odraz oblaka koji plovi nebom. pokušavajući zamisliti kako ga mlin može istovremeno plašiti i očaravati. Bio je zadovoljan svojim znanjem. Grede i nosači pod njim činili su se jakima. budući da je svaki njihov korak podizao oblačiće.5 metra. Zbunjena njegovim krajnje živahnim raspoloženjem.5 ili 4. Za trenutak je pomislila da vidi nešto čudno ispod mirne površine. Ali. dno pogonskog kotača crvotočno je. premda se njima uspinjala prvi put – što je bio sablasni osjećaj.

Dok se zvono još dva puta oglasilo. – Zvoneći kamen? – rekla je iznenađeno. ne možemo odabrati vrijeme otkrovenja. Moramo ostati ovdje i biti strpljivi. – Što je? – zapitala je. Osjećam to. Ali. Ali.. ni težak ni zveketav. Nešto će se dogoditi tamo. Holly. Jeka je zamuknula – dok se ona još okretala tražeći izvor zvuka. – U kući postoje sredstva za čišćenje. – Moramo malo počistiti prije nego počnemo kampirati – rekao je. Uzdahnula je. ostati u njoj i ovu sobu posjećivati onoliko često koliko nam je potrebno. nešto što će nam dati odgovore ili nas navesti na put njihova pronalaženja. Okrenula se Jimu i vidjela da se osmjehuje. jednako glasno na svim točkama.Mršteći lice od gađenja. koje su se protezale preko dugo mirujućeg mehanizma nad njihovim glavama. i kad se zvuk začuo po četvrti put. Bio je to slatki srebrenasti zvon. Sa školskog izleta u Washington sjećala se da im je vodič pokazivao mjesto na . Holly je shvatila zašto je zvuk povezala s duhovnosti. – Lijepa zamisao – reče Jim – ali. zacijelo ne tako milozvučno. zagledala se u ljuske isušenih kukaca u pažljivo načinjenim paukovim mrežama. konačno je rekao: – Zvoni u kamenu. Rekla je sebi da kamen ne može zvoniti.. ali nije ih ni voljela. Ne možemo zamoliti Boga – ili bilo što što stoji iza toga – da udari u gong i iznosi otkrovenja samo unutar propisanih radnih sati. Donijet ću ih dok budeš iznosila stvari iz automobila. dok joj se nije učinilo da glazba zaista potječe iz vapnenog zida. To ne ide tako. pokajanju i otkupljenju. čudeći se. baš onako kako znam te stvari.. naginjući glavu tamoamo. ne odjekujući ni iz kojeg mjesta posebno već podjednako iz svakog bloka te zakrivljene površine. Znam to.. prije no što je Jima uspjela pitati otkud taj zvuk. Ali. – Kuća! – Holly je bila ushićena od nadahnuća. – Kakva su ovo zvona? – Ne zvona – rekao je kad su utihnula. koji je trajao samo dvije ili tri sekunde. ako ti. zapravo. čisto i srebrnasto. – Kako sam mogao sve ovo zaboraviti? Zvona su opet zaječala. – U redu. Nije se bojala paukova. prošla je sobom. Bio je tako lagan i veseo da se. nisam shvatila da je ovo imanje još uvijek tvoje i da nitko tu ne stanuje. nije to lako učiniti. Vreće za spavanje možemo staviti u kuću. – Sve sam ovo zaboravio – rekao je. on se opet začuo. morao činiti frivolnim nasuprot pozadine te glomazne kamene građevine. Zvona su je prekinula. Bio je to upravo zvuk zvona koje su ministranti nosili tijekom mise. – Trebali smo kupiti metlu i još neke stvari dok smo bili u gradu. Slatko zvonjenje donijelo joj je opet miris narda i mire iz njezinih studentskih dana kad se poigravala idejom preobraćenja na katoličanstvo. Oklijevao je. Ovog puta. Zvona su opet utihnula. nije bio ni najmanje frivolan jer je u Holly neobjašnjivo potaknuo ozbiljne asocijacije – misli o grijehu. – Kad smo krenuli prema mlinu. – Što si zaboravio? – pitala je. ugodno muzikalan.

Otkrila je u njemu slabašno vibriranje. – Dođi. Nije znala kakvi bi ti odgovori mogli biti. Sjećam se zvonjave. Holly je bila razočarana. hajdemo očistiti ovo mjesto i useliti. već prema potrebi. Pratila ga je do vrha stepenica. Holly je rekla: – Kad si to čuo u prošlosti? – Kad sam imao deset godina. Strogi procesi istraživanja kombinirani s pažljivim razmišljanjem. Kad je bilo jasno da se zvonjava neće ponoviti. – Tko? – Bilo tko ih bilo što što je upravo potaklo kamen da opet zvoni ili bilo što što je skriveno iza svih tih nedavnih događaja. što je ona značila? – Ne znam.. Želim biti spreman za sve što će se dogoditi. Čekali su. Mislim da su me natjerah da za boravim. Uznemirila ju je Jimova sklonost misticizmu. osebujna akustika mogla bi ga u istom opsegu prenijeti zidovima na svaki kat. zvonećeg kamena – sve dok nije pokušala zamisliti tko bi mogao potajice zvoniti.. Zvono je utihnulo. Krenuo je prema otvorenim vratima. Objašnjenje je bilo logičnije nego koncept magičnog. arhitektonskom smicalicom. upotreba deduktivnog i induktivnog razmišljanja. gdje su ga prisluškivači mogli savršeno čuti. s držanjem djeteta koje uzbuđuje izgled na pustolovinu. – U glasu mu se osjetila nota ushićenja. – Da. – To znači da će se nešto vrlo lijepo dogoditi. sad se činilo da je logika iskočila kroz prozor. Ako zvona zvone ili se neki drugi zvuči stvaraju na nekom određenom mjestu u najudaljenijem kutu prvog kata mlina. ali tamo je zastala i gledala ga kako preskače po dvije stepenice odjednom. nešto. kako si mogao zaboraviti nešto tako čudno kao što su zvoneće stijene ili bilo što drugo što ti se ovdje ikad dogodilo? – Mislim da nisam tek zaboravio. mogao prenijeti tom ogromnom građevinom sve do najudaljenijih mjesta. – I što se dogodilo nakon zvonjave. to je dobar znak. ne i onoga što ju je uzrokovalo i što je nakon nje slijedilo. Jim.. Premda mislim. Rekla je: – Ah. . rekao si da si se upravo sjetio. Oči su mu sijale od uzbuđenja.. dovela bi do rješenja. Usprkos mističnom aspektu Jimovih misija spašavanja tuđih života – i usprkos njezinim vlastitim paranormalnim iskustvima sa snovima i stvorenjima u njima – na farmu je došla nadajući se naći logične odgovore na sve što se dogodilo. gajila je neizrečenu vjeru u znanstvenu metodologiju. Ali. prekrasno. Ah. Činilo se da su sve te bojazni u vezi mlina i njegov strah od Neprijatelja iščezli poput kapljica vode na užarenoj ploči. Ah. Jednom je rukom dotaknula zid.rotondi Capitola s kojeg se mogao čuti čak i šapat koji se. i zašto. Holly. – Ali. Vapnenac je bio hladan. Možda je nešto slično i ovdje u pitanju. Njegov emocionalni tobogan dosizao je najvišu točku dosad. Vibriranje u zidu jenjalo je.

nisu mnogo govorili. pa su mogli sastrugati prhavštinu s prozora da bi imah više svjetla. ne bi mogao poboljšati taj trenutak. bolje od najfinijeg restorana. točno iza kuhinje. lopaticom za smeće. – Otiđi preko u kuću. vretenastih nogu dugih gotovo poput njezinog malog prsta. a kad je pogledala na prozor vidjela je da je pao sumrak. Stavljajući uštipke nastranu.Osjećajući nešto iznad glave. Jim je čak donio i sredstvo za pranje prozora i papirnate ubruse iz kućnih zaliha. kantom vode i nekohko krpa. U sedam sati. sa senfom. . Tamo je nešto nalik na kupaonicu. mastan poput grumena voska i taman poput kaplje krvi. Vodovodne instalacije su ispravne. – I ja isto – priznao je. Sve je bilo odlično. Nikakvo čavrljanje nije bilo prikladno. čekajući susret s nečim nadnaravnim. jakih okusa i zaboravljene sezualnosti mladosti. Holly nije bila sposobna misliti o tome što bi rekla pod ovako bizarnim okolnostima. Ah. S metlom. ah sobu je dovoljno osvjetljavala lampa. Naravno da je mlinom ispod njih puzalo bezbroj drugih paukova. sjedeći u najvišoj sobi raspadajućeg starog mlina. Veliki pauk preo je iznad vrata. – Što je s kupaonicom? Dohvatio je svoj svežanj ključeva s poda i dao joj ga. Osjećah su takvo iskonsko zadovoljstvo da nikakav razgovor. Holly o hrani nije razmišljala dok je nisu počeli pripremati. Koristeći zatvoreni poklopac kao stol. a ozbiljna rasprava o bilo čemu činila se apsurdnom. Oko šest sati dan je polako izmicao. – Osjećam se malo glupo – rekla je konačno. pohlepno se hranio blijedim ustreptalim tijelom u stupicu uhvaćenog moljca. Shvatila je da sobu počinju ispunjati sjene. otvorih limenku paradajza i kolut sira. Debeh pauk. Maslina i sir na bijelom kruhu. to je bio tek dijelomice razlog njihove šutljivosti. Premda nije za ručak ništa jela. iznenada je shvatila da mhn nema zahod. 4. ma kako duhovit. kazala je: – Žehm se istuširati i vratiti prije mraka. Odlučila je o tome ne razmišljati. Dok su jeli. napravili su debele sendviče. Holly je podigla pogled. preko kuta na kojem je zid postajao strop. tijela velikog poput nokta njezinog nožnog palca. Sjedili su po indijanski na svojim vrećama za spavanje s vehkom posudom za led između njih. Sada je bila mnogo gladnija nego što bi u tim okolnostima očekivala. prisjetili su je apetita djetinjstva. Hohy je proganjala i ubila ne samo pauka iznad vrata već i sedam drugih. Tišina im se nije činila čudnom. i otkinuli poklopce s limenki piva. pregledavajući tamne zakutke s jednom od svjetiljki sve dok nije bila sigurna da ih je sve uništila. – Samo malo. kad je otvarala kutiju s čokoladnim uštipcima. učinili su u vrlo kratkom roku malu gornju sobicu pogodnom za življenje.

okolnim poljima. Holly je izašla iz mlina. Donji kat mlina bio je mnogo mračniji nego onda kad ga je prvi put vidjela. Znala je da su sami u mlinu. kliznule su u stranu kad ih je dotaknula zraka svjetla. – Svoje uštipke shvaćaš ozbiljno. strah je u njoj toliko narastao da nije mogla odoljeti a da se ne okrene i uperi snop svjetla u sobu. ustala je i krenula prema vratima.– Odi. Nekoliko je žaba kreketalo u svojim sjenovitim nišama uz obale ribnjaka. – Prisižem na sve što mi je sveto. podrugujući se sebi. međutim. pritisnula je zidnu sklopku. Kad se vratiš to će biti udobno malo logorište. peć i mikser stajali su na kuhinjskim plohama. Sto je bilo smiješno. Stol za doručak i četiri stolice stajali su pored prozora. Uzevši svjetiljku da bi savladala mlin ispod sebe. Bila je. Nepokriveni kutovi nisu odavali nikakvog špijuna. – Točno. da bi se polako vratile na svoja mjesta kad se trak odmaknuo. – Silazeći uskim stepeništem. i čudeći se što se dogodilo s neustrašivom reporterkom kakva je nekad bila. Nebo je bilo purpurno i jarko prštavo plavo. Nije ju bilo strah što je sama. – Bolje bi ti bilo da ostane pola kutije kad se vratim – rekla je – ili ću te lupiti u stražnjicu da odletiš sve do Svenborga i kupiš još. – Naravna stvar. mnogo sposobniji za samoobra nu od prosječne osobe. uz sušu do stražnjih vratiju kuće. Nasmiješio se. Bio je odrastao čovjek. Kad je zakoračila prema nadsvodenom otvoru predsoblja. udaljenim brdima. Sunce je zapadalo za planine. dok je isprobavala jedan od Jimovih ključeva pokušavajući otključati stražnja vrata. nije bilo vjerojatno da je pravi odred špijuna zauzeo položaje u suši. – Jim je podigao ruku kao da se zaklinje zastavi. Sjene su visjele preko starih strojeva obilno poput crnog krepa u kući duhova. Ono što je plašilo bilo je što njega ostavlja samog. kad je stigla do prolaza pod svodom. Holly je i dalje osjećala da je netko promatra. Cijelim putom oko ribnjaka. Premda je bilo moguće da bi netko mogao vrebati u mlinu. Bila je iznenađena otkrivši da je električna mreža još uvijek spojena. i ona je razmišljala da li da njuška po ruševinama u potrazi za uhodom. Holly se počela brinuti zbog razdvojenosti od Jima i svakim je korakom njezina tjeskoba rasla. ne razmišljajući. a dvije rešetke s noževima i drugim posuđem visjele su sa zida pored štednjaka. iznenada se osjetila budalastom. Premda je imala svjetiljku. preplavio ju je jeziv osjećaj da je netko promatra. i predbacivala je sebi što je takva budala. Ali. ostavit ću ti barem jedan uštipak. Netko se mogao skrivati iza ovog ili onog dijela mlinske opreme. – Bolje bi bilo da upališ plinsku svjetiljku. još više iznenađena onim što je svjetlo otkrilo: potpuno namještenu kuhinju. Popis stvari za kupovinu s otprilike petnaest . prljavi prozori nisu propuštali gotovo ništa sumračnog svjetla. Ali. – To volim kod žene. Zastrti paučinom. Toster. – Idiotica – rekla je. Bakarno posuđe i tave njihali se se na stropu. s namjerom da prati svaki njezin pokret. kao na slikama starog Maxfielda Parrisha.

Lena i Henry Ironheart. Muškarac je bio krupan. Jimovi otac i majka u vjenčanom ruhu. Gledajući prema prvoj sobi. zahvaljujući frizeru. – Tko je tu? – povikala je. Sada. Oklijevajući. poput pigmentirane točke označavao je visoku jagodicu njezinog desnog obraza. to je prašina od najviše tri mjeseca. prepoznatljivi Ironheart. Bila je sama. na zidu dnevne sobe bile su uramljene fotografije veličine 8 x 10 koje ne bi bile ostavljene na milost mogućem stanaru. Stepenište od tamnog mahagonija vodilo je u drugi kat. madež je morao upaliti lampicu u njegovom pamćenju. Nitko joj nije odgovarao. prije pet godina. U dnevnoj sobi. Jimov otac kao mladić od oko dvadeset i jedne godine. Zar se Jim nije riješio imovine svog djeda i bake kad su oni. čak i pet godina nakon bakine smrti. Premda je Holly ovu ženu precizno opisala Jimu. a crte njezinog lica također su se mogle vidjeti kod Jima i njegovog oca. Brzo je pošla do nadsvođenog prolaza i kroz njega došla do prednjeg hodnika. stalak za časopise bio je prepun. Kovrčava kosa. osjećaj da je promatrana postao je tako jak da se naglo okrenula i pogledala po cijeloj dnevnoj sobi. jasno lice. Pune usne. počela se uspinjati. visoki zidni sat nije kucao. Možda je njezina kosa bila kovrčava samo u određenom razdoblju njezina života. Pustoš. nikakvi znakovi prstiju. Kačkane prevlake štitile su stražnje strane i naslone naslonjača i fotelja. Široko. napadnih četvrtastih crta lica. a u ukrasnoj škrinjici od mahagonija minijaturne knjige tupo su svjetlucale ispod vlastite prašnjave kože. rekla je: – Hej? – Glas joj je zvučao čudno bezbojno u praznoj kući. Možda nije o njezinim očima mislio da su široko razmaknute. Široko razmaknute oči. umrli? Holly je prstom prešla preko jedne plohe. Osjećaj da je netko promatra nije u potpunosti napustio Holly čak i nakon što je ušla u kuću.potrepština bio je pričvršćen na hladnjak magnetom u obliku limenke Budweisera. on je nije prepoznao. Prirodni rnadež. Ali. Prašina na glavnom stubu i ogradi ležala je netaknuta: nikakvi otisci dlana. Dugo nenavijen. gdje je cijelo pokućstvo također bilo prekriveno tankim slojem prašine. a ne petogodišnja prljavština. Lena Ironheart bila je žena u čijem je tijelu Holly jahala poput duha u snu od prošle noći. Četvrta i posljednja fotografija bila je dvostruka. Ali. glava i ramena nekog para ugodnog izgleda od otprilike pedeset godina. Jim kao petogodišnji ih šestogodišnji dječak s oba roditelja. prošetala je hodnikom. žena je bila zgodnija. ili o usnama kao o punim. kroz primaću i dnevnu sobu. . dok je zurila u lice Lene Ironheart na fotografiji. Njezina prva misao bila je da je Jim kuću ostavio namještenu da bi je mogao iznajmljivati dok ne nađe kupca. Holly nije dvojila da su to Jimovi baka i djed. Ali. Neke od slika bile su nakošene. Nakon što se poslužila kupaonicom iza kuhinje. povlačeći crtu kroz tanki sloj prašine.

zatim opet gore prema odmorištu. lupetanja slabo pričvršćenog prozorskog krila dotaknutog prstom vjetra. da je Holly mogla pomisliti da je oglušila. a između toga safirno plavo. ali nije ni tratila vrijeme. neprirodna. Za trenutak je bila zapanjena što se zvuk čuo izvan mlina i na takvoj udaljenosti. Opet je zastala. Vani. prozorima na svakoj strani crvenih dvostrukih vratiju. zaustavila se na trećoj stepenici. budući da je građevina bila na pola puta od ribnjaka. već je trčala.. Ali. Osjećaj da je promatrana i drhtanje na rubu čudovišnog otkrića postalo je toliko jako da se okrenula i potrčala dolje. Mršteći se. Bio je to osjećaj stezanja želuca koji je nadilazio puki nagon. Kad je prošla dvorište i prošla pored suše. Kad je došla do pošljunčane cestice koja je zaokretala oko ribnjaka. spremna njome udariti bilo koga tko bi se usudio krenuti na nju. nebo je bilo purpurno-crno na mjestu dodira s planinama na istoku. znala je da se njiše nad tankim rubom panike i borila se da ponovno uspostavi kontrolu nad sobom. Kao da ju sama stara kuća promatra s nekim zlokobnim zanimanjem. Kad je pročistila grlo. živim i osjećajnim. Zatim je nešto zatreperilo onkraj njezinog pogleda. Zvona su zazvonila. čak i prije nego je završilo prvo razdoblje zvonjenja.. dok znanstvenici šalju udare struje izravno u sivu moždanu masu koja upravlja refleksom straha i proizvodi paranoidne opsjene. Sumrak je pritiskao svoje purpurno lice na prozore. srebrnasti drhtaj batića koji su žurno udarali o unutarnje zavoje savršeno ugođenih zvona. kuća Ironheartovih bila je tako tiha. Popela se za još dvije stepenice. Čak i usprkos svom mahnitom disanju. Osjećala se poput zamorca u laboratorijskom eksperimentu. i ona je pogledala prema vodi. purpurno-crveno u dodiru s planinama na zapadu. sa žicama priključenima na mozak. Nije navrat-nanos istrčala iz kuće. a čula je samo zvukove koje je sama proizvodila. Nikad nije osjetila nešto poput ovoga. kao da ih je vatra poharala dok je ona bila u kući. osjetila je kvrgu u njemu. dijelom ispod drugog zavoja koji je vodio u nevidljivi gornji hodnik. Zrake svjetla s odmorišta nosile su trunčice prašine. vratila se istim putom i pogasila sva svjetla. tamo gore. . čula je čisti. Pogledala je dolje u prednji hodnik. otkriće koje će je potresti. Disala je brzo i isprekidano. To nije nužno bio Neprijatelj. Čak se i u napuštenoj kući čuju neki zvuči.Samo joj je tišina odgovarala. Tišina je bila preduboka. Srce joj je luđački udaralo. postala je uvjerena da nešto čeka na nju u drugom katu. Još uvijek je osjećala da je pod prismotrom. čak možda i ništa živo i neprijateljsko – ali. Stojeći samo četiri stepenice ispod odmorišta. Ugašenu svjetiljku držala je poput toljage. Zlatna polja i brežuljci pretvorili su se u blijedo-siva. Bojažljivo je pogledala prema otvorenom crnom četverokutu sjenika. tisućama očiju skrivenih u drvenim oplatama i uzorcima zidnog tapeta. prelazeći u crna. nešto strašno. uvjerenje da je netko promatra postalo je još jače. povremeno škripanje i krckanje širenja starog drva ili njegovog stezanja.

u poslijepodnevnim satima. Na rubu vode. Zvona su opet zazvonila i jarkocrveno svjetlo opet je udaralo iz središta ribnjaka. nikakav kukac šumio. Voda je potamnila. Više nije imala tamne nijanse ploče. Zvona su opet zazvonila i svjetlo se vratilo. Kad je podrhtavajuće osvjetljenje izblijedilo zajedno s utihnućem zvona. osjetila je da teško diše. znajući da bi trebala potrčati. Ništa od crvene tinte. Voda je sada bila još mračnija nego prije. Žabe uz obalu više nisu kreketale. dolazili su iz središta ribnjaka i širili se prema obalama u uskim koncentričnim krugovima. ali ovog puta nije bilo crveno poput krvi. Iza ograde. odbacujući valove svjetla prema obali. crna. Svjetlije nego ikad. Sa svih strana pulsirajuće svjetlo oživljavalo je sivi sumrak. Vidjela je da se svaki novi svijetli pupoljak ne rađa na površini vode. premda je bilo svjetlije nego prije. nikakva sova hukala. . Mlin je izgledao kao da se magično mijenja od kamenog u bakarni ili čak u zlatni. Pretrčala je preko praga. jarkocrveno svjetlo u ribnjaku se ugasilo. goreći poput do bjelila užarene žarulje kad bi se približio površini. šireći se prema van. Zvona. gotovo je pala na koljena dok se šljunak kotrljao pod njezinim nogama. Nešto se dizalo s dna ribnjaka. Kad je posegnula za prekidačem na svjetiljci. već više crveno-narančasto. a nesposobna da napravi korak. Ta je slika Holly tako presjekla da je skoro posrnula zastajući. Kad su zvona utihnula. Holly je stajala uhvaćena u grč strahopoštovanja i jeze. Svjetlo. Svjetiljkom je prošarala po cijeloj sobi da se uvjeri da se u tami ne krije ništa što bi je moglo napasti. a zatim klizila dok se nije zaustavila u tami. paperjaste bijele vlati trave hvatale su čudnovato svjetlo i sijale poput plinskih resica. prljavo-narančasto. Nikakav kojot nije zavijao. uvenuli klipovi kukuruza nakostriješili su se poput vretenastih nogu i pločastih trupova bogomoljki. isprva nejasan. ali polako se uzdiže. ljepljiva. Uvijek čujan svijet prirode zašutio je poput unutrašnjosti kuće Ironheartovih. na rubu donje sobe. kao da joj se tama počela zavlačiti u pluća i gušiti je. Zvonjava je prestala. Ovog puta.Udari krvavo-crvenog svjetla. Sjene su ritmično poskakivale poput Apača oko ratničke vatre. već u njezinim dubinama. Bila je crna poput ispolirane granitne plohe. Holly je razbila okove straha i potrčala prema mlinu. poput pravilnih valića koji nastaju kad se kamen baci u duboku vodu. Svjetiljka se upalila baš kad su zvona opet počela zvoniti. niti je trava šuštala. nikakav šišmiš skričao ili lupao krilima. Kroz prozore sada nije ulazilo ništa svjetla. Tama je bila odvratna. Zvonjenje je prestalo i svjetlo je zgasnulo kad je stigla do otvorenih vratiju mlina. Zatim je sa svoje lijeve strane ugledala stepenice i požurila prema gornjoj sobi.

– Što je to bilo? – pitao je Jim. ali nikad se prije nije nalazila pod takvim stresom. Holly se vratila do vrha stepenica kad su zvona počela opet zvoniti. – Prokletstvo. odmičući se od prozora. zvona. Druga dva prozora bila su još nezgodnija s obzirom na željeni pogled. zvona. I još dvije. zvona. dođi brzo. ne više narančasti. ali. jantarni. Bog je bio poput gorile teške 3000 kilograma koja je mogla živjeti gdjegod je željela. zvonjava je prestala i crveno svjetlo u ribnjaku brzo se ugasilo. premda bi joj svaki ministrant ili svećenik rekao da je Bog posvuda. Noć će ih prekriti za nekoliko minuta. Pozivajući Jima.. Holly se ustrčala preostalim stepenicama. za opasnost zvona – Mjedena zvona! Kakvu strašnu priču sada pričaju ona. Jer.. Ali zvonjava se nije ponovila i ribnjak je ostao u nepokolebljivo gasnućem sumraku. pogledaj. Upala je u gornju sobu. Nikad nije bila od onih žena koje se mogu sjetiti stihova prikladnih trenutku.Kad je stigla do prozora na pola stepenica. – Zvoni u kamenu – rekao je Jim sanjarski. Žureći niz stepenice. koje je učila prije mnogo godina u srednjoj školi i za koje je mislila da ih je zaboravila. Dok je trčala. Zvona. Zastala je i gledala unatrag dovoljno dugo da bude sigurna da je Jim slijedi. Do cilika koji tako muzikalno izvire Iz zvona. rekla je: – Jim. vrijeme. Vidjela je da je svjetlo opet krvavo-crveno i nejasnije nego prije. ludo su joj zvonili u mislima: Držeći vrijeme. nešto je u jezercetu. Stisnuo se pored nje i naslonio lice na okno. stihovi Edgara Mana Poea. Kad je stigla do prozora. Čekali su. O zvona. okrećući se oko sebe i s očekivanjem gledajući okolne zidove. Prošle su dvije sekunde. Možda je um radio baš na taj način – zbrkano izvlačeći dugo zaboravljeno znanje – pred susretom s višom silom. zvona. zvona! Kakvu strašnu priču sada pričaju onaČinilo se ludim recitirati poeziju potpuno mentalno svjesno usred ovih čudesnih i zastrašujućih događaja. vrijeme u nekakvoj runskoj rimi. Pojurila je prema najbližem prozoru. U ribnjaku ispod nje. upravo je to bilo ono što je osjećala da će se dogoditi. još su neki Poeovi stihovi odjeknuli u njezinim mislima: Čuj glasna. u svim stvarima. – Ne – rekla je. – Nešto nalik Spielbergovim filmovima – uzbuđeno je rekla – uzdižući se iz vode. pritisnula je lice uz okno koje je rukom očistila prethodnog dana. Baš kad je Jim stigao do nje. Nije se mogla prisjetiti da je ikad citirala stih ili neki pročitala – osim slatkastih stihova Louise Tarvohl – još od fakulteta. gdje je Jim stajao osvijetljen nekim zimsko-bijelirn sjajem plinske svjetiljke. zvona. kao da bilo što što se diže iz vode sada opet tone. htjela sam da vidiš. Smiješio se. iz dubine . mahnito je dlanom zagrebla po drugom oknu da bi im omogućila bolji pogled na predstavu koja se dolje odigravala. Kad su zvuči zvona zamrli. pa nije ni pokušala doći do njih. on je bio predaleko da bi mogla vidjeti vodu. valići bijelog svjetla bili su sada još bljeđi.

A mjesto na kojem moramo biti je gornja soba. Ali s ovim čovjekom i neusporedivim iskustvom u koje je on postao upleten. U njegovom je srcu moglo biti više uzbuđenja nego u njezinom. Ne. Nije iskusila tragediju i tugu koje je on poznavao. – Misliš. – Budući da se zadržala uz prozor. Mislim da tek počinje. – Sranje.ribnjaka. ali i dirnulo na drugačiji način. ali. – Spielbergov film? – činio se zbunjenim. u bjelini ispirući žuto-smeđe blokove vapnenca. Kad su se sreli u Portlandu. Znam da je to mjesto. nešto poput Bliskih susreta? Govoriš o svemirskom brodu ili nečem sličnom? – Da. i ona je bila prazna. liječeći se međusobno pukim dodirom. paleći fitilje čuđenja i nade koji su neugasivo prštali i praskali težeći k željenoj eksploziji vjere i emocionalne katarze. Nije bila naučena da joj ponestane riječi da bi opisala stvari koje vidi ili osjeća. – Dođi – rekao je. – Čudnije od svemirskog broda? Njezino čuđenje. ispunjen djetinjim ushićenjem. Shvatila je da nije samo Jim zabrinut. kao što je on bio na svoj. Dođi. Možda nešto još čudnije od toga. no sad je shvatila da voditi život podjednako lišen tragedije i radosti može donijeti očaj. bila je potpuni cinik koji prolazi kroz život ne pokušavajući uopće identificirati i ispuniti prazna mjesta u svom srcu. a veza se činila neizbježnom ali. Opet su sjedili na vrećama za spavanje. Barem čudnije od onoga kako ih prikazuju u filmovima. U vrećastom stijenju unutar staklenog grla svjetiljke plin je gorio blago šušteći. penjući se uz stepenice – idemo gore. – Čudnije od svemirskog broda. Pristajali su jedno drugome zapanjujuće dobro. slagalica se . Nisam sigurna. vođena svrhom koju nije istinski prihvaćala. tjedne i godine u potrazi za ciljevima koji joj zapravo nisu bili važni. strašno i čudno. sve u isti mah. Mislim da je tu izvor zvonjenja. čak su je i njezin profinjeni rječnik i dar za bogato fraziranje bijedno napustili. svaki oblikovan da stane u šupljinu onog drugog. Pokušala mu je objasniti: – Prekrasno i zastrašujuće. Holly. u toj stvari u ribnjaku i nekako se zidovima prenosi u mlin. ali ovog je puta Holly bila svim srcem uz njega. Svjetlo u ribnjaku prestrašilo ju je. a čak i njezin strah. pokrećući duboke psihološke odgovore na primarnoj podsvjesnoj razini. vratio se i uzeo je za ruku. Ona i Jim bili su dva dijela jin jang slagalice. Jim se uravnotežio na vrhu svog emocionalnog tobogana. – Nije još gotovo. stravično i uzbudljivo. svjetlo je udaralo u ritmu zvona. Svjetiljka je bacala biserno-srebreni sjaj. pa se činilo kao da se kroz grede poda u visoku sobu dižu šapćući glasovi. popustili su pred razočaranjem. ne imajući nikoga kome bi bila duboko odana. Provodila je dane. 5. da – konačno je rekla. na svoj način.

tako nešto. – Negdje su tu u svemiru – rekao je s tihim entuzijazmom.možda nikad ne bi složila da se dvije njezine polovice nisu našle na istom mjestu u isto vrijeme.. – Ne od ovog svijeta – rekla je Holly. Zašto ne ti ili ja? – Ali. – Prevelik je za njih da ne budu tu. – Možda. uvučeni. – Prije same farme? – Siguran sam da je već bio tamo. u strahu da bi opsežniji razgovor mogao spriječiti tu višu silu da se upusti u sljedeću etapu komunikacije. Samo to je možda više od teorije. u razmišljanje o nepoznatom i fantazije o egzotičnim pustolovinama. Netko će ih sresti. – O. poput postaja koje bismo mi mogli postaviti na Antartiku da bismo proučavali tamošnje stanje... – Koliko se dugo ribnjak nalazi na ovom mjestu? – pitala je. Holly se činilo da svemirci izgledaju poput djece koja sjede pod zvijezdama u ljetnoj noći. I jednog će dana doći. čemu svemirski brod na dnu ribnjaka? – Možda je promatračka postaja. Isprve su malo govorili. ali nisi o tome želio razgovarati dok potpuno ne promisliš. ali podjednako dobrohotno. ne znam zašto. Poput onoga što si rekla. – Prije Ironheartovih? – Da. strano. Nešto. Sada je čekala dodir sa silom koja je Jima dovela njoj.. – Zašto bi to bilo tamo cijelo ovo vrijeme? – Ne znam.. Čak i da Jim nije rekao da će se pojaviti nešto lijepo i dobro. – Ima li lokalnih legenda o njemu? – Kako misliš? – Priče o duhovima. Loch Ness. – Dugo vremena. – Ne. Nije mogla vjerovati da je Neprijatelj ono što je vidjela u ribnjaku. poput sve djece. sjećajući se zvuka zvona i svjetla u ribnjaku. ali počeo sam razmišljati o susretu. nešto čudno i prekrasno. – Susretu? – Aha. – Moguće oduvijek? – Moguće. da. Na jednoj je razini njihova razmišljanja nalazila .. i sama bi osjetila da svjetlo u vodi i zvon kamena nisu navještali krv i smrt nego ushit. Konačno je Holly rekla: – Koja je tvoja teorija? – Molim? – Danas si rekao da imaš teoriju. mora da je to isto bilo pod ribnjakom i kad si imao deset godina. nekako povezano. Stotine godina. ali drukčije.. To je stvorenje bilo odvojeno od ovoga. Kad si rekla da si vidjela nešto ispod ribnjaka u svom snu. Barem ja nisam čuo. Šutjeli su. Možda je to tamo unutra još duže. – Ali. Tisuće. Čekajući. Bila je spremna za Boga ili nešto potpuno drukčije. mjesto s kojeg oni promatraju ljudsku civilizaciju.

i to je bilo dovoljno teško. a opet maštovito objasniti. ali ne više time mentalno onijemljena. Ona je rekla: – Više-manje je sve otada uredno čišćeno.. – Kako to? – Izgleda poput nekog mauzoleja. – Zakupac uvijek može iskrsnuti. i sjene su se približile. Ali. Teško bijelo svjetlo omekšalo je do blijedog mjesečevog sjaja. – Ona je potpuno namještena – rekla je. – Ostavio si ih tamo gotovo pet godina? Slegnuo je ramenima. možda zato što ga je ovaj svjetovni razgovor o zakupcima. Dvadeset minuta prošlo je bez novih događanja i postupno se Holly počela opuštati. ali Holly je imala osjećaj da ga gnjavi. posegnula je preko posude s ledom i uhvatila ga za ruku. Bile su to iste one riječi koje je ona upotrijebila stojeći u kući. sjetila se što joj se dogodilo neposredno prije pojave zračenja u ribnjaku: sveprisutna. odgađam. Jim. Kad je on. – Ostavio sam je namještenu u slučaju iznajmljivanja dok ne nađem kupca. Njegove su plave oči bile potpuno nečitljive. – Pomalo je jeziva. Rekao je: – Odgađao sam. kad je umrla. objašnjavajući sama sebi tu čudnu situaciju. Konačno je pogledao u nju. na jednoj drugoj razini. Mučenički izraz zatamnio je plavetnilo njegovih očiju.. Ali. Kao da je rijeka suosjećanja brzo prošla kroz Holly. – Bio bih ih uklonio da sam pronašao stanara.. čak i smiješnima. na kojoj je još uvijek i sama bila dijete i na kojoj će uvijek biti dijete. Uzdahnuo je i rekao: – Da. smanjujući dotok plina na fitilje. čišćenju kuće i nekretninama odvlačio od ugodnijeg razmišljanja o čudnim susretima. malo je jeziva. Onda sam iznenada ostao i bez njih.? Polako je zavrnuo kolutić na svjetiljci. natprirodna. premda ne nedavno. – Opet je uzdahnuo. čekajući na neki znak nadljudske prisutnosti.besmislenima. Dugo su vremena oni bili sve što sam imao. – Da sam našao zakupca ili kupca. i nije bila u stanju vjerovati da su se nedavni događaji mogli tako zgodno. bez obzira na neugodnost takvog posla. gotovo panična svijest o tome da je netko promatra. – Da ti kažem istinu.. – Nisi nikad ispraznio kuću nakon što ti je djed umro. . otišao tako nedugo nakon nje. to je bilo previše za mene. ova je stara farma utrživa koliko i kamion pijeska usred pustinje. Zajedno smo prebirali po bakinim stvarima tek prije osam mjeseci. to bi me prisililo da sredim stvari. – Ali sve si njihove osobne stvari tamo ostavio? Nije gledao u nju već u zidove. nisam mogao podnijeti da spremim djedove stvari. – Onda zašto. Još uvijek ispunjena čudom. i što duže odlažem spremanje njegovih stvari to postaje teže to ikad učiniti. očajnički je željela tu fantaziju učiniti stvarnom. Htjela je to spomenuti Jimu kad se sjetila drugih čudnih stvari koje je otkrila u kući.

objašnjenja temeljnog značenja cijelog njegovog života. . Nije bio siguran što se od njega očekuje da učini s drugim blokom. osim tu i tamo je počistiti – to je bilo ekscentrično. Znao je da je na rubu otkrića ne samo događaja iz prošle godine. – Lena je žena iz moga sna. Jim je pomislio da mamjerava sići do prozora na stepenicama i gledati u ribnjak. ona fotografija stara pedesetih godina – jesu li to tvoji baka i djed. Kad je zvonjava opet prestala. ali ipak je sjela. – Brzo. potrebni su nam blokići koje smo kupili u trgovini. Kako god veličajna bila takva predodžba. Zvona su zazvonila. – To ćemo zajedno učiniti – rekla je Holly. sjećaš se opisa žene iz mog sna od prošle noći.Zatvoriti kuću nakon djedove smrti i ne dirnuti u njoj ništa četiri godine i četiri mjeseca. Holly to nije mogla promatrati na drugi način. Jim je osjetio da mora maknuti s puta posudu za led i. nisi je prepoznao. Kako je od početka osjećala. Ali što je još čudnije. – Rekao si da je ne prepoznaješ? – I? – Ali njezina se fotografija nalazi u kući. osjećao je da će mu se tajne stvaranja otkriti prije nego ode iz mlina i da će dosegnuti stanje prosvjetljenja za kojim je tragao – i nije ga dosad uspio naći – u pobožnosti. – Nisi li čuo kad sam rekla da ima madež? Oči su mu se suzile. dovraga. oklijevao. možda. no nakon trenutačne neodlučnosti stavio ih je na pod. Uzeo ih je. Oklijevala je. Taj muzikalni cilik natjerao je Jima na drhtaj. transcendentalnih istina. Još više. Rekao je: – Nemoj. Namrštio se. između Holly i sebe staviti male žute blokove. rekla je: – Što? – Nešto će se dogoditi. gledajući zidove i sjene iznad njih. ispod tog identiteta superjunaka. – Jim. žene koja se penjala stepenicama mlina? – Nešto malo. Kad je počelo drugo razdoblje zvonjenja. čekaj. Pustio joj je ruku i ona je izvukla dva žuta iscrtana bloka i olovke iz plastične torbe.. – Kad otkrijemo što nam se. Nasmiješio se i stisnuo joj ruku. događa. Više. – Nije li to čudno. Holly je počela ustajati. Sjetila se nečeg drugog. blokiće. – Pretpostavljam da tvoj opis nije bio baš dobar. kao da čeka da mu netko kaže što da napravi sljedeće. on je bio nježan ispod svog bijesa. ganula. gdjegod odemo odavde bit će vremena da sredimo djedove stvari. To će se ovog puta ovdje dogoditi. porijekla i sudbine i značenja samog postojanja. Neće biti tako teško ako to radimo zajedno. Lena i Henry? – Da. Zvonjava je bila objava jednog većeg razumijevanja. a ruke sklopile oko njezinih. točno. osjećam to. Istovremeno ju je ta ekscentričnost dirnula. a voljela je i tu njegovu mekanu stranu. I ne samo to. prošlog i budućeg. Zbunjena.. – Da? – U dnevnoj sobi.? – Da. na pod. već i posljednjih dva i pol desetljeća.

dolazeći od više sile. džepovi tame su ostajali. obješeni dubo ko. Treptalo je. i bila svjedokinjom rađanja nečeg nezamislivo neprijateljskog iz tih ožbukanih blokova. u točki koja se nalazila točno ispred njih. Žena – bila to njegova baka ili ne – popela se stepenicama u visoku sobu. Riječi su se pojavile na vrhu gornje trećine prve stranice. . Kad je čudni oganj prohujao oko njih. Holly je izgledala uplašeno. zatim iznenada optrči sobu. Svjetlo je pusliralo unutar uljene larve kukca koja se napuhnula iz inače suhog zida. okružujući ih vibrirajućim svežnjom svjetlosti. Za Boga se nadao da je ispravan. Jim je primijetio da se nešto događa sa žutim blokom na podu. – To nije Neprijatelj. Zvonjenje je prestalo. kroz duboku crnu vodu. da mu nikakva prijetnja nija svojstvena. Uvijek drukčiji uzorci pojavljivali su se na svim stranama. – U redu – želio ju je umiriti. Ovo je drukčije svjetlo. No. Bio je uvjeren da je sablasno osvjetljenje u kamenu. jer se predobro sjećao grozne biološke preobrazbe stropa njegove sobe u laguni Niguel prije manje od dvanaest sati. Kretalo se inače tamnim zidovima u tucetima odijeljenih amorfnih oblika koji su plutali zajedno i razdvajali se u nove oblike. i stalno pomičuće svjetlo oživljavalo je i sjene. – Gledaj. Ovdje nema opasnosti.Kad je melodična zvonjava započela po treći put. savijen i sav u trzajima. – Osjećam kao da smo u batisferi. To je nešto drugo. Ali. riječima koje mu neće dozvoliti da zaboravi slike koje one opisuju. a Jim se sjetio što mu je rekla o svom snu od prošle noći. Volio ju je zbog toga što je iskustvo znala ispričati boljim riječima od onih koje bi on mogao smisliti. vidjela jantarno isijavanje zidova. Holly je ispustila neartikulirani zvuk straha. 6. Tijekom još dva prštanja melodičnog zvonjenja. od podnožja zida do vrha kupolastog stropa. boja svjetla promijenila se u jantarnu. Izgledale su kao da ih je oblikovao prst umočen u tintu: JA SAM S VAMA. kao da je mlin napravljen od obojanog stakla. čak i ako bude živio stotinu godina. pratilo ju je nemoguće pulsiranje svjetla unutar vapnenih zidova. Želio je da je može privući k sebi. žmirkalo. cijeloj u staklu. ali svjetlo nije gasnulo. bio je nešto što nikad više ne bi želio vidjeti. Samo je s njom dijelio smirenost koja je utjecala u njih. a ne samo na njegovoj površini. – Što sada? – pitala je nježno. a sjenoviti oblik unutar larve. želio je posvetiti nepodijeljenu pažnju višoj sili koja je nastojala doprijeti do njega. Jantarno zračenje osvjetljavalo je sobu više od svjetiljke koju je sasvim smanjio. Izgledalo je kao da crveni sjaj izvire iz kamena. gasilo se i jačalo. zagrliti je. duboko u oceanu – rekla je Holly.– A velika jata svijetlećih riba plivaju oko nas sa svih strana. to je izgledalo poput jednodimenzionalnog predstavljanja kaleidoskopa u jednoj od onih starih Lava svjetiljki.

. Ne "vaš prijatelj" niti "jedan prijatelj" nego Prijatelj. Bila je sigurna da se Jim nije mogao nagnuti prema bloku i olovkom napisati riječi a da to ne privuče njezinu pozornost. Činilo se da sijaju jače nego ikad prije. Podigla je pogled s bloka i susrela se s Jimovim očima. svjetlo isprve ispunilo vapnene zidove prije no što su blokovi postali potpuno propusni za svjetlo. Napisao je pitanje na drugoj stranici i pokazao joj ga: Tko si ti? Odgovor se pojavio na prvoj stranici koja je ležala među njima. Umjesto toga. Da lije tvoje plovilo ono što smo vidjeli u ribnjaku? DA. pod takvim kutom da su oboje mogli čitati. Beskrajni. Brahma. tako je. konotacije božanstva. tako da su mogli vidjeti čistu stranicu. Svjetlo. Alah. premda im je kao krom žuto svjetlo podarilo izuzetnu zelenu nijansu. Ipak joj je bilo teško vjerovati da je poruku prenijela neka bestjelesna prisutnpst. ime je imalo čudnovate duhovne implikacije. kao da stranica nije bila debela desetinku milimetra nego bazen pun vode dubok nekoliko metara. – Mislim da je ovo bilo ohrabrenje. Za jednu stranu inteligenciju. Stvoritelj.Holly je bila – malo je reći! – izbezumljena svjetlosnom predstavom. Iz druge galaksije? DA. prije nogo su prsnule i bacile koncentrične prstenove svjetla kroz vodu. nepravilna. Asir – i još više naslova. Nemirna od uzbuđenja. Prva stranica bila je ispunjena odgovorima tog bića. Otac. Vječno biće. Preletjela je pogledom Jimova pitanja i odgovore. Što je moglo značiti bilo što od nebesa do Marsa. s druge planete? DA. kao da su lebdjela na papiru. stala je na koljena. također. Svemoćni. To je bio čudna autodeskripcija. Jim je brzo napisao drugo pitanje i pokazao ga Holly: Odakle dolaziš? DRUGI SVIJET. Zeus. Sad i mi možemo pitati – re kao je Jim. prestrašena usprkos svemu. Riječi se nisu ognjem upisale u papir i nisu se oblikovale tintom koja je magično kapalo iz zraka. Iz drugog sunčevog sustava? DA. sjedeći na listovima. Spasitelj. zatim je otkinula stranicu i stavila je sa strane. – Moj Bože – rekla je Holly. ako je to bilo to. Prijatelj se odlično uklapao u taj niz. Ljudi su bogu dali mnoga imena – Jehova. Holly je dvojila samo za trenutak. Tko si ti? Prijatelj. PRIJATELJ. Misliš. valovita slova pojavljivala su se poput nejasnih sivih oblika i postajala su tamnija. Toliko o velikom drugom životu. Odmah je prepoznala sličnost s učinkom koji je ranije vidjela kad su se lopte svjetla uzdizale do središta ribnjaka. – Onda pitaj što je to – rekla je konačno. onda se opet spustila.

po ovoj ili onoj definiciji. kao i ona. odgovori su bili tu – no činilo se da dolaze prebrzo. Sa sarkastičnom notom u glasu Jim je rekao kako ima malo iskustva sa onostranim da bi mogao razviti bilo kakva očekivanja koja bi ga mogla razočarati. – Zar to nije išlo prije nego si se ti rodila? – Bilo je na kablovskoj. bila bi glupa kad ne bi bila prestrašena. Nisam s tim imao mnogo iskustva. kidajući drugu stranicu i stavljajući je pored prve. Gledali su iste emisije i filmove. POMAGATI ČOVJEČANSTVU i rekla: – Ne misliš li daje to malo.. i riječi koje su treperile na stranici bloka. banalno? – Banalno? – bio je iznerviran. i to ju je učinilo poniznom. ne mislim. Holly se činilo da je ovo više nalik snu nego svi njezini nedavni snovi. on je. Jer nemam nikakve ideje o tome kako bi trebao izgledati kontakt sa stranim. Odrastajući u šezdesetima i sedamdesetima. zacijelo ne toliko da bih imao neka očekivanja ili bio time zasićen.. – Staroj televizijskoj emisiji? – Da. Ne znam. Budući da se na tu brojku trznula. Jim je bio iznenađen: – Nju? – Zašto ne? Razvedrio se. jer kad se referira na život s .. Sjećajući se onoga što je vidjela u ribnjaku. Nakon tolikih tajni. Još je osjećala da se nalaze u prisutnosti nečeg nadljudskog. POMAŽEM ČOVJEČANSTVU. u redu. U mislims je razvio mnoštvo profinjenih očekivanja o tome kakvi bi mogli biti kontakti s nepoznatim – a biće u zidu igra se sa svima njima. Srce joj je i dalje jako lupalo i još uvijek nije mogla duboko udahnuti. čitali iste časopise i knjige..Koliko si već dugo ovdje? 10 000 GODINA. kao da je kaplja magičnog kozmičkog deterdženta ispuštena u njega. – Ne.. Hollvino jedino svjesno očekivanje bilo je da pravi bliski susret treće vrste neće biti poput onih koje su zamišljali scenaristi i romanopisci u svojim najluđim uzletima mašte. – Znaš li čemu je ovo nalik? – Čemu? – Epizodi Vanjskih granica. PROUČAVATI. možda čak i više sile. znanstvena fantastika imala je najveći utjecaj na popularnu kulturu cijele njihove generacije.. Nije znala što je očekivala. Ah to nije bila istina. – Zašto ne? – pristao je. Morala je priznati da nije bila ništa manje prestrašena nego kad se svjetlo prvi put pojavilo u zidovima. – Što time misliš? Namrštila se na PROMATRATI. pogledajmo kamo ovo vodi. ali nije zamišljala da će se mrak u kojem je djelovala raščistiti brzo. – Oprosti. Okrenuo je novu stranicu u svom bloku i napisao joj pitanje: Zašto si ovdje? Lebdeći kroz papir do površine: DA PROMATRAM PROUČAVAM. zašto je ovdje – rekla je Holly. bio pod utjecajem medija. No nije mogla poreći da je njezin osjećaj čuda otupio ovaj sadašnji osjećaj da je to biće organiziralo susret poput onih iz starih filmova ili televizijskih scenarija. – Pitaj ju. to je tek. pulsirajuće svjetlosti koja je i sada prolazila zidom.

– Upravo tako – rakao je Jim. Nepoznatoj sili je rekla: – Shvaćaš probleme koji me muče. nešto što se ne može lako shvatiti ili usporediti. Ponovila je pitanje. otkrivajući novu. Nije točno mogla ukazati na ono što ju je naježilo. Na svom bloku Jim je brzo napisao novo pitanje i Holly se nagnula da ga pročita. – Zvuči kao hvalisanje – rekla je. strano znači strano. Jima je vidljivo uznemirio njezin prijedlog i iznenadila se što je ustrajao na svojoj olovci i papiru čak i nakon što je vidio da je ona dobila odgovore na svoja glasno postavljena pitanja. – Ne mogu shvatiti da u ovim trenucima možeš biti sarkastična – nestrpljivo je rekao Jim. Nešto je bilo krivo. okrenula se oko sebe. zar ne? Na stranici bloka: DA. ipak je to učinio. pretpostavljam. – Samo ih izgovori. Otkinula je tu stranicu. gledajući igru svjetla na zidovima. – Samo pokušavam razumjeti. možda upotrebljava naše moderne mitove kao prikladan način predstavljanja ili način da nam se prikaže shvatljivim. Blok je ostao prazan. ali strah se opet pojačavao. Holly je rekla: – Poslovna tajna. UZETI TAJ OBLIK KADGOD POŽELIM. Činilo se da oklijeva odložiti olovku i papir. Jer. drukčije. – Zašto si učinilo da zaboravim? . – Nisam sarkastična – objasnila je. bila je iznenađena kad nije ustrajao na održanju forme pisanih pitanja i odgovora. Izravno se obratila biću: – Kako se možeš kretati kroz zidove? Zbog toga što se činilo da je stranac jako pazio na formu. Mislim. kao i ja. dok je uobličavala sljedeće pitanje: – Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? Nikakv odgovor nije se pojavio na stranici bloka. – U redu – rekla je – možda je bliskost bit svega. to je vjerojatno tako radikalno različito od nas da nikad ne bismo mogli shvatiti njegovu pravu narav ili pojavu. Činilo se da on sumnja u to. Osjetila je kaplju hladnog znoja kako joj klizi s desnog pazuha u košulju.drugog svijeta. Holly je skočila nanoge. ali. ČESTO. Djetinje čuđenje još je uvijek djelovalo u njoj. ali ne i potpuno sigurna zašto. Odmah je dobila odgovor: MOGU POSTATI DIJELOM BILO ČEGA. Nešto više od klišeizirane prirode priče koju im je biće davalo. – Nemoj se zamarati pisanjem pitanja – rekla je Holly. Da li si se pojavljivalo preda mnom u ovoj sobi kad sam imao deset godina? DA. Napisao je još jedno pitanje: Kakvo je ovo svjetlo koje vidimo u zidovima? SVJETLO SAM JA. KRETATI SE UNUTAR TOGA. Holly nije čekala da Jim napiše novo pitanje. Sve nemirnija i nervoznija. Da li si ti učinilo da to zaboravim? DA.

adolescencija. – Nisi li cjepidlaka? – pitao je Jim gotovo razdražljivo. ne bi o sebi razmišljalo kao o djetetu. Holly je napola očekivala da biće pita koja mu je omiljena boja. Konačno je rekao: – Jesi li muško ili žensko? JA SAM MUŠKO. Imala je osjećaj da ih promatra s neizmjernim prezirom. stavio je kod drugih i zastao. nalik na dječaka više nego ikad. To nije moglo misliti na taj način o sebi. Jim je rekao: – To znači da je tvoja vrsta dugovječna? MI SMO BESMRTNI. neobrazovan. nisi bio rođen mlad jer nikad. Holly je lako mogla pročitati napadne riječi koje su se pojavile na žutom bloku: NISI BIO SPREMAN ZAPAMTITI. – Ali rekao si nam da si deset tisuća go dina u našem svijetu. i vjerojatno se reproducira partenogenezom. on je rekao: – Koliko si star? JA SAM DUETE. – Kao pas? – DA. – Dijete? – odgovorio je. – Nepotrebno tajnovito – promucala je. U kojem slučaju bi vjerojatno trebala zašutjeti. odrastanje – to su dobne kategorije u kojima neka vrsta razmišlja ako ima konačni životni vijek. Jim je otkinuo ispisanu stranicu. Ono nam laže. JOŠ UVIJEK SAM DIJETE. – Laže – rekla mu je Holly. varalo. nećeš ni ostarjeti. . očigledno nesiguran u pogledu sljedećeg pitanja.Čak i stojeći. Rano djetinjstvo. da se igralo. možda si bio rođen nevin. grizući usnu. I to je bio izvor njezinog obnovljenog straha – činjenica da ono nije bilo iskreno s njima. – Kao kukac? Bez sigurnosti koju su mu davali olovka i papir. – Kao mačka? – DA. – Možeš li se pred nama pojaviti kao muškarac ili žena? – pitao je Jim. – Ne mislim da jesam. prekriženih nogu. konačno. Umjesto toga rekla je: – Da je zaista besmrtno. ponovilo se. kazao je: – Holly. To je stranac. djetinjstvo. s nesmanjenim izrazom čuđenja na licu. ali. Mora daje muško. Holly nije shvaćala zašto je razina njezine tjeskobe osjetno porasla dok je Jim i dalje poskakivao gore-dolje oduševljen i ushićen. – DA. JA SAM MUŠKO. Preneražen njezinom drskošću. neuk. zapravo. i voli li glazbu Barrva Manilowa. – U pravu si. – Vjerojatnije – rekla je Holly – nijedno od toga. – Oh. Isuse Kriste. Jim se činio osuđenim na trivijalna pitanja. Jim je ostao sjediti. – Pa. Ali. da. voli li više– Coca Colu ili Pepsi Colu. biti puna obožavanja prema njegovoj moći i pokušati ga ne naljutiti. Ako si besmrtan. Rekao je: – Kako izgledaš? KAKOGOD HOĆU.

Holly.. Mora mu pokazati da neće dozvoliti da njome ovlada strah. ono je znalo da se ona boji. cijepajući je. Pitanje se činilo dovoljno nevinim. sa svim svojim moćima. pažljivo po rubu. – Da. Mislim da to više ne bi trebala pitati. U redu. – Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? – pitala je. Holly je gotovo očekivala da će zid pred njom iznenada nabreknuti. jedno od onih koje je bilo logično očekivati. Nos joj je bio tek koji centimetar udaljen od preobražavajućeg zida. Shvatila je da bi Prijatelj. – Prokletstvo. Ostala je pored zida i osjećala da se nalazi licem u lice sa nečim stranim. DA. ne samo mogao čuti udaranje njezinog srca već i vidjeti kako skakuće poput uspaničenog zeca unutar kaveza njezinog prsnog koša. znam. a promatrane tako blizu. Ono je sada bilo usredotočeno na nju. – Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? Jim je izvijestio: – Nema odgovora. Stavila je jednu ruku na svjetlom ispunjeni kamen. Nakon nekoliko sekundi. strujanje i vir milijuna svijetlih stanica izazivali su vrtoglavicu. Jim je odgovorio: – Nema odgovora. Od toga nije dolazila nikakva toplina. onda je kamen sada njegovo meso. Nevoljkost bića da joj odgovori na to pitanje uzbunila ju je i navela na pomisao da je zvonjenje zbog nečeg životno važno shvaćajući da bi zvono moglo biti prvim korakom do saznanja nečeg pravog i istinitog o tom stvorenju. Dovraga. To je bilo sve što je osjetila. Željela je učiniti korak natrag.. Roditi neki nakazni oblik. ali ona je zamišljala da osjeća treperenje svijetla i sjene na svom licu. Vatra unutar kamena bila je hladna. kako je sama tvrdila. to je. Slabašne vibracije prošle su zidom poput posebnih. Umjesto toga. To nije Neprijatelj. približila se. Srce joj je tuklo tako jako da se pitala da li ga Jim čuje. Nikakvu toplinu. Raspuknuti se. . Holly! Dok je Jim uklanjao još jednu stranicu iz bloka. Holly je otišla do zida i proučavala uzorke svjetla koji su se komešali kroz njega. Opet je rekla: – Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? Nagonski je znala da je njezino nevino pitanje i ne toliko nevino ponavljanje pitanja dovodi u veliku opasnost. već poput iskrećih rojeva krijesnica milijuna svjetlucavih točaka koje nisu nalikovale njezinoj usporedbi s jatom svjetlećih riba. Viđeni tako izbliza. i ništa nećeš dobiti ako ga razljutiš.– Možda je njegova upotreba riječi "dijete" bila samo drugi način na koji je on pokušao svoju stranu prirodu učiniti shvatljivijom. Ako ti svijetleći oblaci nisu bili tek projekcija svijesti tog stvorenja. ni samo opsjena ili predstava u njihovu korist. ne poput nježno klizećeg fosforescentnog fluida ili vrućih rijeka lave. Njezina ruka bila je na njegovom tijelu. stvarno živa u zidu. bili su vrlo lijepi i čudni. To je Prijatelj. Ono je bilo upravo tu. moglo bi čak biti u stanju pročitati joj misli. uzburkanost. Ono očigledno ne želi odgovoriti. ako je ta stvar bila. premda ono nije imalo ništa što bi odgovaralo licu. – Sranje – rekla je Holly. vrtoglavih virova.

nego bivše reporterke. na prvom mjestu. – On? – pitala je Holly. ali nije zatvarala oči. nije ustuknula niti spustila ruku sa zida. Tek nagon – ne ženski. D-R-A-M-E. Snaga volje bila je važna. Stvari u zidu je rekla: – Želiš li mi reći da su zvona tek neko malo kazalište. Nove su se riječi pojavile na blokiću: VRATIT ĆU SE. Zurila je u zid. krv lipti. – Kakva plima? PLIMA JE U PLOVILU. za ime Kristo vo.. ALI ON SE DIŽE S TAMNOM. Došla je do svoje vreće za spavanje i pala na koljena. – Kad? – pitao je Jim.. Ali. nemoj – rekao je Jim. odakle dolazi zvuk. Jim je rekao: – Nema odgovora. Uskomešana jata stanica sve su je više dezorijentirala. odgovor dolazi. zatim upitnik. Z-B-O-G. NEPRIJATELJ. jer su one. – Zar sam ne znaš što zvona znače. pretvorilo se u narančasto. za ime Božje. – Čemu upitnik? – pitala je Prijatelja.. OSEKA I PLIMA. Kroz glavu joj je treperila slika kamena koji se rastvara u bodljikava usta i odgriza joj ruku. – Da. Ali nju je vukla sumnja da je moć volje važna u ovom sučeljavanju i da će pokazivanje nepokolebljive volje donijeti novi ton u njihov odnos s Prijateljom. da bi podigla napetost tvog pojavljivanja? Nakon nekoliko trenutaka. – Pile – nježno je rekla Holly u amorfno lice stvari u zidu. ali to je možda zamislila. Možda je i on počeo osjećati da Prijatelj nije baš u potpunosti Prijatelj. ali još uvijek je neprestano mijenjalo uzorke. DIŽEM SE SA SVIJETLOM PLIMOM.– Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? – Holly. zašto? Zašto bi svemoćnu silu nepoznatog iz druge galaksije zaplašila njezina nepokolebljiva odlučnost? Jim je prenosio odgovor: – Ono kaže. TAMA I SVJETLO. Konačno se odmičući od zida. – Jim je naglo zašutio. zatim. Ali sada je bila okupana ledenim znojem. Svjetlo u zidovima bilo je sada crveno-narančasto. a bijela kost visi s potrganog batrljka njezinog ručnog zgloba.. i zašto? Nagađaš li kada kažeš "Zbog drame?" Kako ne znaš kada te to uvijek prati? – Ništa – rekao joj je Jim. KAD PLIMA BUDE MOJA. Pitala se je li joj Prijatelj poslao tu jezivu sliku. nejasnije. Jim je rekao: – Vas dvojica ste zajedno u svemirskom brodu? . Premda se nekontrolirano tresla. – Zašto tvoj dolazak najavljuje zvuk zvona? Pomislila je da je otkrila malu promjenu u vibracijama koje su strujale njezinim dlanom. Nije mogla objasniti zašto je to tako jako osjećala. što ga stvara. – Nema poruke – rekao je Jim: – "Odlazim"."Zbog drame?" – Zbog drame? – ponovila je. bile jedine zamjetne. Holly se zanjihala i zamalo pala. – Zašto tvoj dolazak označuje zvuk zvona? – Holly.. Jantarno svijetlo počelo je tamnjeti. a zatim rekao: – Čekaj. Po prvi put u glasu mu se osjetila briga.

– To je upozorenje – rekao je Jim. MOGLI BISTE SANJATI. drvom koje truli. S prašinom koja sipi. poput cijele priče. Prijatelj. – Slušaj. to je prijetnja. Ali. . – Što nam to govoriš? Opet te tri iste riječi: SNOVI SU VRATA. Nasmiješio se i rekao: – Nisam o sebi razmišljao kao o novinaru koji radi intervju. pomislila je Holly. dovoljno si naivan reporter da misliš da je oso ba koju intervjuiraš iskrena prema tebi. Svjetlo u zidovima bilo je sada krvavo-crveno. Nije izgledao uvrijeđen. Stranica je bila puna. a općenito propuštaš uhvatiti se za zai sta važne odgovore. – Pa situacija je bila upravo takva. a dijelom zato što ga je željela umiriti i izvaditi žalac iz onoga što je namjeravala reći. ti si najzanimljiviji muškarac kojeg poznajem. ČEKAJTE MOJ POVRATAK. a mi moramo znati gdje smo kako bismo mogli radi ti svoj posao. Ovo je. Žbuka i čavli. Holly je sjedila točno ispred Jima. – To znam. – Ono u zidovima nije bio Bog. nama toliko nadmoćna da je mogla baš i biti Bog. a koljena su im se dodirivala. DVA BIĆA. NEMOJTE SPAVATI. zamišljam da je jednostavno rekao Mojsiju gdje se one nalaze a ako je Mojsije i imao nekih pitanja. mislila je Holly. dušo. – Čekat ćemo – rekao je Jim. Ne. A. 7. kako se naziva. SNOVI SU VRATA. Jim je otkine i dometne snopiću drugih. sve brže odlazeći. a oni to gotovo nikada nisu s reporterom. pa ti onda ne ideš onim putom kojim bi trebao ići. radiš loše in tervjue.DA. Držala ga je za obje ruke. Kad je Bog došao Mojsiju s Deset zapovijedi. prekriženih nogu. posje duje informaciju. – Zašto ne možemo spavati? – pitala je Holly. Ali. DVIJE SILE. i mislim duboko u sebi najbolji. Laže. zasi gurno najseksipilniji. Tvoja pitanja većinom nisu promišljena. to je bila strana inteligencija. SNOVI SU VRATA. ne dolaziš do biti stvari. Mlin je opet bio samo mlin. željezom koje rđa i paucima koji predu po skrivenim zakutcima. Više me ne drži ta ideja. povodiš se za nevažnim. poput zvona: samo kazalište. osjećao je da Velikog momka ne treba ispitivati. – To ne znamo – rekla je strpljivo. Kamen i drvo. – Meni je to više bilo poput ne znam epifanije. dijelom zbog toga što je iz njihovog dodira crpila snagu.

– Jest. Uperio je pogled u zidove gdje je svjetlonosno stvorenje bilo plivalo u kamenu. Kako znaš da je pod ribnjakom svemirski brod? Jer vjeruješ onome što ti je reklo. Prijatelj je s njim u prošlosti dugo održavao odnose i bio je isprepleten s njegovim pamćenjem. – U redu – rekao je: – U pravu si. dovraga jest – zapanjujuće je. Holly je znala da se kreće po niti između razboritog opreza i paranoje. – Slažem se – rekla je. vidiš. Opet je pogledao u nju. – Zašto bi nam lagalo. Moramo imati strategiju za cijeđenje pravih informacija. ti ćeš sve pitati. I kada se ono vrati. želim za to biti spremna. mala paranoja bila je recept za preživljavanje. A kad se vrati. Kako znaš da je ono iz druge galaksije? Zbog toga što vjeruješ onome što ti je reklo. do nekog stupnja iskvaren. a ne fantazija. jer ti bolje improviziraš ako ono kaže nešto čemu treba dopuna. Jim Ironheart mogao je biti programiran da čuva Prijateljeve tajne. premda on to nije mogao shvatiti. Jim je postao nestrpljiv. Ali. što bi dobilo od laži? – Ne znam. Holly. Jim. osjećajući olakšanje što je to rekao bez uvjeravanja i nagovaranja. Prijatelj je bio u njegovom mozgu. a ne da ih pomaže otkrivati. dva ili tri – koliko god imamo pred sobom – sa stavljajući popis pitanja. – U redu. možda je sve što nam je rekao Sveto Pismo. Ah. ili zašto samo nekim ljudima. mi smo majmuni u usporedbi s njima! – To je. to nije epifanija. Prijatelj po stavlja pravila utječući na tebe da "kupiš" blok i olovku. Kad se sjetiš visokog stupnja inteligencije i tisućljeća koja su bila potrebna da se izgradi civilizacija koja je u stanju putovati galaksijama – dragi Bože. činje nica. a ne nekim drugim. načiniti popis promišljenih pitanja. Buljio je u nju. vjerojatno stotinama puta dok je odrastao i kad je bio posebno ranjiv zbog smrti roditelja i zbog toga prijemčiviji za manipuliranje i upravljanje od većine desetogodišnjih dječaka.– Naravno da znamo. U mliječnom svjetlu meko šušteće plinske svjetiljke oči su mu opet bile plave. I zabrinute. Ne možemo biti sigurni da ono ne manipulira nama. Vjerojatno me to samo pokosilo. Holly je pretpostavljala da je Jim kooptiran. Pod ovakvim okolnostima. Holly je rekla: – Nisi ga ni pitao zašto ono želi da ti spašavaš ljudske živote. Ono je usta novilo formu pitanja i odgovora. ono o čemu govorim. mislim da bilo što da to. moguće više na strani potonjega nego prvoga. – Kad se namrštio. Naša pitanja moraju podržati tu strategiju. a ne zelene kakve su prije bile pod jantarnim osvjetljenjem. Na podsvjesnoj razini. zapanjujuće je – potvrdila je. možda je plemenito i čisto. reklo bi nam da začepimo i brbljalo bi s nama iz gorućeg grma. možda ono nije u stanju lagati. Uporno nastavljajući. očito iznenađen. jer učinio je da Jim zaboravi njihove susrete od prije dvadeset i pet godina. kako je obećao. – Učinit ćemo ono što si rekla. Želim prove sti sljedeći sat. Da nije željelo da tu formu najbolje iskoristimo. u redu. tako da ga možemo podvrguti potankom ispi tivanju. . slušaj. ubrzala je da je ne prekine. shvativši da nije postavio najvažnije pitanje. Zamišljeno je grizao usnu.

Pitala se da li su nabasali na nešto što je previše čudno i previše moćno da bi se time mogli baviti bivša reporterka i bivši profesor. – Već smo odlučili da ne možemo dozvoliti da ono postavlja sva pravila. Slušajući sebe. i to je razlog da ga strahovito poštujem. Zurila je u duboki crni ribnjak. – Ako svoje molekule može pomiješati sa zidom. dovraga. ah nije pomagao već istrošenim živcima. Hodajući s blokom u ruci. – Uvjerena sam da bi nas moglo zgnječiti poput dvije bube. Holly je uvidjela da koristi svoju uzrujanost da bi ojačala. a dlaka je zategnuta i krhka poput staklene niti". bilo ju je strah ostati u visokoj sobi. I cvrčci su se čuli. . Pratila ga je niz stepenice i stajala pored Forda. – Kako znaš? – Pretpostavljam da ne može. zar ne? – Daa. okrenuta leđima dok je on pored rešetkaste ograde vršio nuždu. samo glas. Jim je sjeo. Hollvin se strah nije smanjio. Holly je rekla: – I nećemo dozvoliti da to ovog puta ide s pisanjem odgovora. Šećer je bio izvor energije i utjehe u lošim vremenima. – Ono ne može govoriti. – Pretpostavljam da si u pravu – zabrinuto je rekao. Do ponoći su pojeli šest čokoladnih uštipaka i sastavili sedam stranica pitanja za Prijatelja. Osjećala je kao da žive pod težinom od tisuću tona koja je magično obješena na jednu jedinu ljudsku dlaku. Holhina je tjeskoba bila poput dobro naoštrene britve. plivati kroz kamen – kroz bilo što. poštujem ga. – Ne čini mi se baš. – Dobro. – Već je reklo da se pred nama može pojaviti kao muškarac ih žena. onda može oblikovati i usta i glasnice i pričati poput bilo koje više sile pune samopoštovanja. Pitala se nisu li trebah odmah otići s farme. ah magija slabi. – Mislim da bismo trebali imati barem malo poštovanja. Događaji tog dana uzrujali su je. Bila je to stara smicalica koju je naučila kad je intervjuirala ljude koji su joj se činili nametljivima ni zastrašujućima. Slušala je žabe koje su opet kreketale. malo zvuka uz staru svjetlosnu predstavu. da bi utemeljila jedan agresivni ton koji bi joj dobro poslužio kad se Prijatelj vrati. – Ne tražim čak materijalizaciju od krvi i mesa. ako mu se može vjerovati – i ako može poprimiti oblik koji zaželi. Jim. – Ne shvaćam zašto mu se onda moramo opirati? – Ne opirem mu se. Pitala se da li će im biti dozvoljeno da odu. To usporava odnos novinara i intervjuiranog. Sad su se čak i zvuči prirode činili zlokobnima. moglo je pričati da je to željelo. – Nemoj ništa pretpostavljati – rekla je. – Da. Ustrajat ćemo na tome da razgovara s nama. da hoće. ruku prekriženim iza potiljka. ali možda ne želi. inače bi od početka pričao. Dapače se povećao. Od odlaska Prijatelja.Kad je rekao da ide vani olakšati se. Jim je ležao na leđima.

a ne da je ja oblikujem. – Nisam. – To je neprijateljstvo novinarsko. pogledala je prvu rečenicu na najgornjoj stranici: DA. pogledaj. i to i postigneš. a ne ispred njega. Prijatelj se nije oglašavao. Okrenula se i vidjela ga kako proučava drugi blok. To je ton i tema modernog reportera. – Samo polako. ovdje. – Nato se namrštio. – Vrlo dramatično – rekla je Holly. Uzimajući blok od njega. i samo želim iz tog našeg stranca iščupati neke stvarne činjenice. nakon čega su zvona prestala zvoniti i množina se iskrica stopila u pulsirajuće. opet zazvonila. – Rekao je da hoće. Nikad to nisam odobravala. Sada. – Postaješ pomalo sablasna – rekao je. Sablasno i nestalno svjetlo iz kamena bilo je dovoljno da vidi da su stranice ispunjene poznatim prijateljevim rukopisom. Opet je pokušala. Jim je ustao. – Kad prestane s pokušajima manipuliranja. Prijatelj nije odgovorio. Zvona su utihnula. – Hoćeš U pričati s nama? Nema odgovora. nikad se tome prepuštala i zbog toga sam uvijek gubila priče i unapređenja pred drugim reporterima. ali je Jim rekao: – Holly. Zašto bi se pojavio ako ćeš ti biti ovakva? – Hoćeš reći da bi me se moglo bojati? Koja je to onda vrsta više sile? Zvona su zazvonila i ona je uzbuđeno poskočila. Okrenuo ga je prema njoj. ti ga napadaš. napisala je prvo pitanje: – Da li si ti viša sila koja je Jima slala u misije spašavanja života? Čekala je. hodajući sada oko. – Možda se neće pojaviti. Dok je svjetlo polako iz crve nog preko narančastog prelazilo u jantarno. Tvrdoglavo je ponovila pitanje. Ne ispituješ intervjuiranog i kasnije ga objašnjavaš čitateljima. – To je jedina vrsta poštovanja koju je ono do sada kod mene steklo – rekla je.– To nije vrsta poštovanja na koju sam mislio. Pojačavalo se. Jim je zavrtio glavom. – To mi izgleda poput slijepog neprijateljstva. noćas.. JA SAM TA SILA. listajući prvih deset-dvanaest stranica. – Željeli bismo da prestaneš s nezgodnim načinom na koji si prije odgo varalo na naša pitanja i jednostavno nam se izravno obratiš. poprimilo svjetliju nijansu. Imaš plan. a zatim se iznenada prosulo kupolastom sobom poput sjajnog vatrometa. Tišina. preuzela je inicijativu. Kad su treći put zazvonila. – Ja? – Tako si neprijateljska. stalo mi je da doznam istinu. s pokušajima da me uplaši do kosti i počne mi davati odgovore koji zvuče istinito. Sjetivši se bloka koji je držala u ruci. Tišina. stalno pokretne amorfne oblike koje su već vidjeli. onda ću ga možda poštovati zbog nečeg drugog. . utihnula. mrko crveno svjetlo pojavilo se na jednoj točki u zidu. verziju istine o kojoj želiš izvijestiti bez obzira na punu istinu.

Jim je rekao: – Neka sam proklet. iz rijetkog zraka. Ako se Bog mogao poniziti do pričanja s ljudima. Vratila se pripremljenim pitanjima. Imao je u sebi dah svježine. sadašnjem i budućem. Prekinula gaje oštrim pogledom. zašto si baš izdvojio te ljude koje je trebalo spasiti? – Oni su posebni ljudi. – Glas je bio mekan. svaki će od njih dati veliki doprinos boljitku čovječanstva. Brinula se samo o tome da je on ne prekine. ja sam ta sila. U tome je mogla biti nota napuhanosti. Pogodio je udaljeni prozor. medeni bariton. poput nekog stroja. Odlučila je da neće pitati ništa o njegovoj sposobnosti predviđanja budućnosti iz straha da bi mogli skrenuti s teme i teško se vratiti na početnu stazu prije nego stvorenje opet najavi svoj odlazak. Budući da je Prijatelj šutio. i to u kontekstu koji je sada potkopavao njegovu vjerodostojnost. Jim joj se približio. – Kako su oni posebni? – Ako im se dozvoli da žive. staklo se nije razbilo. Svjetlo je sada sijalo u zidu manje se komešajući. – Toliko mnogo ljudi umre svaki dan i većina su nevini. da. činilo se da dolazi odasvud. Holly nije očekivala takav odgovor. ali je također i ljubazno s njim pričao.Jim je rekao: – On je već odgovorio na sva pitanja koja smo pripremili. Postavila je drugo pitanje s popisa: – Kako znaš da su ti ljudi blizu smrti? – Ja sam biće koje živi u svim aspektima vremena. onda možeš i ti. usprkos njegovoj dubini i . ali bilo je teško to točno utvrditi jer je glas bio jako jednoličan. Bila je sigurna da ga je već čula. i blok je pao na pod. ne možeš. – Holly. Ruku joj je stavio na rame i lagano stisnuo kao da hoće da kaže "dobro je". – Možeš predvidjeti budućnost? – Živim u budućnosti kao i u prošlosti i u sadašnjosti. Nije bila sigurna vjeruje li u to.. kao da je strana prisutnost prihvatila njezine uvjete i opet postala mekanom. S jedne je strane bila opterećena time da joj je Prijateljev glas postajao sve poznatijim. Prijatelj se nije iz zida materijalizirao u ljudskom obliku. – Što time želiš reći? – Prošlom. Poput zvonjenja zvona.. nije isklesao lice iz kamena vapnen ca. Svjetlo se uzbuđenije nego prije kretalo preobraženim vapnenačkim kamenom. ponovila je prvo pitanje s popisa: – Da li si ti viša sila koja Jima šalje u misije spašavanja ljudskih života? – Da. proizveo svoj glas. Holly je bacila blok daleko od sebe. Nije gledala kako Jim reagira na njezin neprijateljski postupak. već je samo. – Zašto želiš da baš ti ljudi budu spašeni? – Da bih pomogao čovječanstvu – zvučno je odgovorilo. Prijatelju je Holly rekla: – Bog je Mojsiju dao Deset zapovijedi na kamenoj ploči.

Što je bolje nego da je umro od višestrukih ugriza zvečarke. Jim se nasmiješio kaleidoskopskim uzorcima svijeta. . – Dakle? – zahtijevala je. Ovog se puta definitivno osjetila nota hvalisanja. koje je pulsiralo u vapnencu. – Želiš li reći da ti ne samo da vidiš budućnost onakvom kakva će biti.. San Francisco. Znala je da ga je već negdje čula.autoritativnom tonu. Holly je rekla: – 30. Corona. srpnja. Rodit će dijete koje će postati predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. već i onakvu kakva bi mogla biti? – Da. Ne vidim tako jasno poput Boga. Georgia. New York City. Holly se mahala notesom i rekla: – A zašto ne predsjednik svijeta.. Rekla je: – Reci mi koje bolesti i možda ću ti povjerovati. – Svih. a opet je Holly osjećala da je u tom odgovoru čula zlovoljni ton djeteta ispod istančane dostojanstvene. kleknula pored svog kofera i otvorila ga. – Sviđa mi se. vidim.. Opet je čitala iz notesa: – 7. Florida. Ali. Thadeus. suzdržane površine. Ali. pomislila je. koji ih čini važnijim od svih ljudi koji su umrli tog dana? Nije bilo odgovora. Louis Andretti. – Miami. prošla sobom. Carmen Diaz.. Holly se okrenula od zida. – Rachel Steinberg postat će majka djeteta koje će postati veliki duhovni voda. – On će biti otac djeteta koje će postati veliki diplomat. – Što radiš? – Tražim ovo – rekla je. – Raka. – On će postati veliki umjetnik čiji će radovi milijunima ljudi pružiti nadu. gdje? – 5. – Zar se opet ne vraćamo sumnji da si ti Bog? – Ne. U maniri svoje najbolje dječačke duhovitosti. vadeći notes u koji je zapisivala otkrića koja je učinila dok je radila na Jimovom slučaju. Atlanta. – Koje bolesti? – Zašto mi ne vjerujete. – Čini se poput finog djeteta – rekao je Jim sretno. lipnja. Ne obazirući se na njega.. Sam Nevvsome i njegova petogodišnja kći. Kakav će oni doprinos dati čovječanstvu. Ustala je. – Emily će postati velika znanstvenica i otkriti lijek protiv najveće bolesti. lipnja. Jim se nagnuo nad nju. prihvaćajući cijelu stvar. očigledno uzbuđen i zadovoljan onime što je čuo. gospođice Thorne? Prijatelj je govorio službeno poput engleskog komornika na dužnosti. Emily. svibanj. Rekla je: – 21. Mučio ju je taj glas. lipnja.. Kalifornia. rekla je: – 15. – Kojeg? Postoje razne vrste karcinoma. otvorila notes i pronašla stranicu na kojoj je bio popis ljudi čije je živote Jim spasio prije leta 246. Obraćajući se biću.

naravno – rekla je Holly zidu. – Plime u plovilu nisu redovite niti uvijek jednako traju. Uzorci su sada bili manje dražesni i manje senzualni. – Što je s tobom? – pitao je. preplašeno. zar ne misliš tako? Možda je stvar u meni. ali sjećajući se s kakvim je poštovanjem prije bilo dočeka no iskazivanje volje. Houston. Odmaknuo se od zida i objema rukama zagladio svoju gustu kosu i pri tome nakrivio glavu. Opet gledajući u svoj notes. Amanda Cutter. Jimu je rekla: – Ali svi su ti ljudi malo previše posebni. srpnja. – Shvaćam što želiš reći. oni su svi veliki diplomati. dovraga. sada je svjetlo izgledalo poput neskladnog zavijanja lošeg brzog jazza. – Samo što meni ne zvuči istinito. veliki znanstvenici. Texas. – Da li si zbog toga postigla veliki uspjeh kao reporterka? Mogla se nasmijati na sliku stranca. – Sada odlazim. vratit ću se. – Kako se to poklapa s višom silom? – pitala je Jima. – Što? – U redu. Naslanjao se na zid između dva prozora. – Naravno. Veliki. ili odlična bolničarka. ili poslovan čovjek koji će stvoriti novu industriju i možda otvoriti deset tisuća radnih mjesta. Ali. . odlučuje upotrijebiti mene da bih poboljšao izglede ljudske vrste. Birmingham. Jata svjetla zaplivala su zidovima. i koncept hipersenzitivnog. ali sve mi to izgleda prenapuhano. veliki. Rodit će dijete koje će biti veliki mirotvorac. Jim se odmaknuo od nje.– 14. zaista posebne ljude mjesto tvog hipotetskog poslovnog magnata? – Ma. uvrijeđenog stvorenja s božanskom moći bio je u ovom trenutku prerazdražujući da bi bio smiješan. ekstravagantna situacija. a svjetlo je mirno prštalo oko njega. Biće s drugog svijeta. Ovo je luda. – Bila je to kratka plima – rekla je. – Što je sa Stevenom Aimesom? – zahtijevala je uporno. ono kaže da želi spasiti posebne ljude. zašto ti to počinje zvučati kao još jedna epizoda Vanjskih granica. ili pošteni i hrabri policajac. – To je previše – odgovorila je. s moćima koje nam se čine božanskim. Steven Aimes. – Još malo pa će me nazvati kujom. postaje banalno. – A zašto ne Drugi Kristov dolazak? – upitala je Holly. ako je svjetlosna predstava bila vizualnom istoznačnicom jedne od Brahmsovih najmirnijih simfonija. rekla je: – 20. srpnja. Nitko neće postati samo prokleto dobar liječnik. Jantar je počeo tamnjeti. neizmjerno nadmoćnog ljudskim bićima. Prijatelj nije ništa rekao. Ali nestrpljenje i zlovolja za koje je mislila da ih je otkrila u intonaciji prethodnih odgovora. – Pomoći. sada su nepogrešivo bili tu. veliki! – Da li je to napadačko novinarstvo? – Da. to je logično – rekla je. veliki političari. veliki mirotvorci. ali razmisli. Ne. Nije li logično da bi me poslao da spašavam posebne. a prilično dobro njušim prevaru. Alabama. koji se ponižava do zadjevica.

– Ali. Na to je čekala. možda iz druge dimenzije. Zaštitnički ju je zagrlio. tiho šištanje gorećeg plina bilo je jedini zvuk. to bilo – njegovo neporecivo zlo i vatreno neprijateljstvo. Umrijet ćete ako pokušate otići. smeteni. nisu mu više dozvoljavali luksuz ignoriranja. Samo je svjetiljka davala svjetlo. Okrenuo se gledajući tamo – jantarne oblike koji su pravili nizove. izvlačiti ljude iz vatre u posljednjem trenutku. Gledajući je sa svog mjesta na vreći za spavanje. Krvavo svjetlo se ugasilo. . Jim je pretpostavljao da pokušava odrediti da li će doista biti spriječeni da odu iz mlina – i ako budu. znala je da je napeta jer njih očekuje. bio preneražen. Zašto si spasio Stevena? Glas je postao nekako dublji. Prije toga. – Ne b[bilo mudro da pokušate otići. Štogod naučio ulaženjem u nepoznato. – Zar više ne želiš pomagati čovječanstvu? – oštro je zapitala Holly. očigledno je bilo iza njih. Holly je stajala na vrhu stepenica. – Što time želiš reći? Otići ćemo kad god to poželimo. na farmu je doputovao očekujući susret i sa dobrim i sa zlim. i postao je tvrđi. – Snovi su vrata. bio je voljan prepustiti se. što je bilo sa Stevenom Aimesom? On je imao pedeset i se dam godina. očekujući da će iskusiti i radost i strah. prije osamnaest sati. – Da se niste usudili zaspati. Jim je. i činilo se da je svakim novim pokušajem sve bliže. A u dubokoj tami koja je uslijedila nakon Prijateljevog odlaska. kao da pokušava shvatiti biološku geografiju te stvari. činiti ono što je bio prisiljen. onemogućili daljnje ignoriranje mračne strane misterije u koju je upleten. Vapnenac je bio prošaran tamnocrvenim sjajem. on. koliko nasilno. Čim je čula te riječi. Bilo kakvo zahlađenje koje je uzrokovala svojim agresivnim stavom prema Prijatelju. spajali se i opet razdvajali. – Nemojte spavati. klizeći od baritona prema basu. 8. Neprijatelj se borio da se probije iz nekog drugog mjesta.premda je bio već postariji. ali neustrašivi superjunak. svijetleći ručnom svjetiljkom u mrak ispod sebe. Došao je u mlin jer su bizarni i zastrašujući događaji u njegovoj sobi u Laguni Niguel. nije mogao shvatiti zašto se sve pokvarilo. Ali sve jače nadiranje Neprijatelja – štogod dovraga. međutim. Ipak. pa da je može pogledati u oči. ali spoznaja Neprijatelja činila se neophodnom za njegov opstanak – i Hollvin također. trebao bi iz toga izvući veće razumijevanje svoje posvećene misije i nadnaravnih sila koje iza nje stoje. Ali sada je bio zbunjeniji nego kad je stigao. – Morate čekati moj povratak. Jim se primaknuo Holly. Spoznavanje istine o višoj sili koja stoji iza njegovih djelatnosti nije bila prva stvar u njegovom planu i programu. još uvijek u stanju biti ocem ovoga ili onoga.

ako se tamo nalazi svemirski brod. može nas naći kamo god odemo. Premda je to bilo sebično. – Povremeno sam osjećao da je sa mnom bez obzira kamo išao. Holly je rekla: – Ovo stvorenje nije ograničeno samo na područje u blizini ribnjaka. Ne vjerujem da pod ribnjakom žive dva bića. a ne zla. što je još gore. ali ne možemo ništa tvrditi dok ne pokušamo otići. da. – Ne znam. poslalo te u ove misije. – Koja je uopće svrha odlaženja s farme? Koliko znamo. Premda se trunak očaja ugnijezdio u njegovom srcu i počeo peći. Za trenutak je zatvorila oči i pritisnula most nosa palcem i kažiprstom. Ali. niti samo na psihički kontakt na velikim udaljenostima. gotovo božansko svjetlo koje je bilo esencija Prijatelja. i prekrasno. Ipak je nada još uvijek prigušivala njegov strah. taj duhovni ushit grubo je narušavao sve vjerojatniji zaključak da im Prijatelj ili nije rekao uvijek istinu. upućivalo na ono što će se dogoditi tako da sam mogao obavljati ono što je željelo. ali ne znam da Prijatelj ima tu spo sobnost. možda je to bila prazna prijetnja. Neprijatelj je bio onaj koji je izašao iz tvog sna i Neprijatelj je jutros pokušao doći do nas. vratila se i sjela na svoju vreću. bilo u službi dobra. kao da pokušava potisnuti glavobolju. došlo do tebe u Nevadi i poslalo te u Boston da spasiš Nicholasa O"Connera. bez obzira kamo ih odvela ova čudna noć. Prijatelj i Neprijatelj tek su njegovi različiti aspekti. sudeći prema ogrebotinama na mojim bokovima i načinu na koji je jutros ušlo kroz strop u tvoju sobu.Neki su ga događaji zaista ispunili čudom i radošću za kojima je čeznuo: zvonjenje u kamenu. s crtama duboko usječenim u čelo od mrgođenja. a oči su joj zasjenjivali duboki podočnjaci. – Čekaj malo – rekao je – znamo da se Neprijatelj može materija lizirati na znatnoj udaljenosti. i sad Jim nije bio siguran da je išta što je učinio nakon spašavanja Newsomeovih prošlog svibnja. Doveden je do ushićenja otkrićem da nije samo spašavao živote već ljude toliko posebne da će njihov opstanak poboljšati sudbinu cijelog ljudskog roda. u Engleskoj – ono me vodilo. Još uvijek pritiskujući most nosa. – Tko? – Neprijatelj i Prijatelj.. prigušeno dubokim zadovoljstvom zbog same njezine prisutnosti. Svim je srcem žalio što je ona u ovo uvučena. na Floridi. nije rekao ništa istinito. Holly je otvorila oči i maknula ruke s lica. duhovnu zarazu obuzdavala je jezgra optimizma. ili. Ono se može bilo gdje očitovati. . Djetinja hirovitost tog stvorenja bila je do krajnosti razdražljiva. Točno? Mislim na to da te pronašlo u Laguni Niguel. Bila je umornija i bljeđa nego što se moglo vidjeti pod sablasnim sjajem plinske svjetiljke. Holly je izgledala iscrpljeno. Mislim da postoji samo jedno biće. a pretpostavljam da je tako. – Želiš to? Zatresla je glavom. u tom svemirskom brodu. U Houstonu. Ali. Lice joj je izgledalo loše. – Mislim da su oni jedno te isto. Holly je ugasila ručnu svjetiljku. napetog izraza lica. bilo mu je drago što je s njim. poput njegovog straha i očaja. njegovo je žaljenje bilo nečisto. Više nije bio sam.

. jer beskrajna priroda stvaranja znači da ona nije ništa manje fluidna ni plodna od bilo kojih ljudskih snova. ne možeš vjerovati da luda osoba. Slobodnom je rukom okrenuo kolutić. ali Jimu se činila previše strašnom da bi je odmah prihvatio. Dok se ne dogodi nešto što bi je opovrgnulo. ta teorija za mene jedina ima smisla. a da je pritom potpuno izvan sebe. u ovom trenutku. Jim je tu misao povjerio Holly.– Kimnula je. moglo postojati negdje u svemiru. neću pretpostavljati da imamo posla s racionalnim bićem. možda nije trebalo upravljati letjelicom. Tražio je pogreške u njezinom izlaganju i pronašao jednu. opslužuju je roboti. a zatim kazao: – Ali. Jim. ali onda bi i bilo što o čemu je teoretizirala moglo biti istinito. – Mora da se Jimova gotovo očajnička potreba da vje ruje u Prijatelja kao odvojeno i potpuno dobrohotno stvorenje jasno vidjela na njegovom licu. Rekao je: – Ne misliš valjda ozbi ljno? Mogla si isto tako reći daje bolesno. te požurila prije nego je on prekine: – Djetinja hirovitost. ali nije potpuno svje stan što radi. dok ono može biti previše strano da bismo ga uopće razumjeli. – Ne mora biti tako. Sjetio se da je negdje pročitao da čak i mnogi znanstvenici vjeruju da bi sve što ljudska mašta zamisli. Kako možeš pretpostaviti da je jedna strana vrsta mogla ikada patiti od mentalne bolesti onako kako mi možemo. s velikim "N" – a mogućnosti u beskrajnom svemiru bile su brojčano beskrajne. prolazi me strašna jeza – rekao je. tresući se. grandioznost njegove tvrdnje o preoblikovanju cjelokupne sudbine naše vrste. ludi strani pojedinac može upravljati nezamislivo složenim svemirskim brodom stotinama svjetlosnih godina kroz nebrojene opasnosti. – To i hoću reći. – Ali. – Nisi jedini. – Isuse. jače osvjetljavajući prostoriju. I pretpostavljajući da pristaješ na njegovo izvanzemaljsko porijeklo. Ili. Imali su posla s Nepoznatim. naravno. ono nikada nije spomenulo posadu.Hollyina je implikacija bila jasna. način na koji tako prokleto laže uvjeravajući se pri tom da je pametan. Ono pati od nekog stranog ekvivalenta rascijepljene ličnosti. Ili su možda drugi pripadnici njegove vrste upravljali brodom. možda je ona potpuno automatizirana. jer ga je Holly uzela za ruku i držala je obim rukama. Uporno ga pokušavaš objasniti u ljudskim terminima. razmetljivost pojavljivanja. samo Neprijatelja. Sve o čemu je teoretizirala mogla je biti istina. da li zbilja zvuči istinito da su se samo dva pojedinca upustila u intergalaktičko istraživanje? Možda je ono ubilo druge. Ali. kako god maštovito i neobično. tajanstvenost u pogledu nekih pitanja kad nema očitog razloga za to – sve to ima značenje ako shvatiš da imamo posla s neuravnoteženim umom. Djeluje iz obje sposobnosti. iznenadna lebdenja između slatkaste naklonosti i mrkog bijesa. i možda su oni sada svi mrtvi. dovodeći više plina u fitilje svjetiljke. ono što me zabrinjava je da ti sada radiš ono što si prije odbijala. ili da je u stanju biti rascijepljena ličnost? Sve su to strogo ljudske koncepcije. Možda se ludilo pojavilo nakon što je došlo ovamo. – U pravu si.

polaskamo njegovom egu. Kimnula je: – Ali moramo pokušati.. U neko drugo vrijeme.što bi nam moglo učiniti? – Uopće ne želim o tome razmišljati – rekla je Holly. Staljin i Pol Pot bili učitelji na vikend tečajevima. zna i za neka mučenja i okrutnosti prema kojima bi Hitler. Hydea. Razmišljao je o tome za trenutak. Jekylla i ono zaista želi činiti dobro. i možda može biti nasilno pa čak i zlo u svojem drugom identitetu. na izložbi u muzeju zemlje divova. – Zašto u cijelosti ne odbacimo sučeljavanje.. – Ako nam je intelektualno nadmoćan. da li možemo iz njega doista naučiti nešto što bi nam moglo pomoći? Čak i ako nam o svemu kaže potpunu istinu. – Ono želi činiti dobro – rekao je. Nije trebao brinuti o tome da će utonuti u san. s poštovanjem. Previše sam na tome ustrajala. Holly je rekla: – Kad se vrati. ali bio je fizički iscrpljen. Pustio joj je ruku jer su mu dlanovi bili mokri. promijenit ću tehniku. gorućem smotuljku u njegovom stomaku. – Ali. ali čvrsto. . pustimo ga. uobičajeni problem Dr. ako potječe iz dugovječne rase sa iskustvom i znanjem u usporedbi s kojim cjelokupno ljudsko iskustvo izgleda poput kratke priče u usporedbi s Velikim Knjigama Zapadnog svijeta. Bio je obliven hladnim znojem sjetivši se što bi im Prijatelj mogao učiniti ako se njihovo ponašanje dotakne njegovog mračnog identiteta. Mlin se činio neprirodno tihim. – Za ime Boga – prekinuo ju je – ovaj put bez napadačke tehnike.. hermetički zatvoren u divovski zvonoliki ćup.. prije ili kasnije preći će u iracionalno nasilje. – Ono što me stvarno plaši. Kad se vrati. poput Dr. – To nije dobro.. čekajući otkrivenja. premda je pokušao to ne činiti. To sa mo stvara još veće i dublje ludilo.– Ako je shizofrenik i ako klizne u identitet Neprijatelja i ne bude se moglo vratiti.. kako se čini da jest. Jim bi tišinu smatrao uznemirujućom. Čokoladni uštipci koje je pojeo ležali su u neprobavljenom.. dok mi. dovraga. zatim sjedio ili stajao u visokoj sobi. – Uprskala sam – priznala je.. – U redu.. Kad je pogledao na sat. samo sam otišla predaleko. slažem se. Utonuli su u nemirnu tišinu.. Ali. – Možda jest bolesno. Čini mi se da bi ti svaka medicinska sestra iz bilo koje ustanove za mentalno oboljele rekla da je najbolje s potencijalno opasnim paranoikom postupati ljubazno. Jim je vidio da je jedan i deset noću. Pretpostavljala je da je njezinu teoriju o ludilu prihvatio u većoj mjeri nego što je bio spreman priznati. Premda nije ništa radio osim što je sjedio u automobilu i vozio. obrisao ih je u košulju. sanjati i time otvoriti vrata. Makar nama to čini. tada ono sigurno. A kad se vrati. Ne možeš upravljati ludilom ugađajući mu. Nije mu se spavalo. Razmislila je na trenutak o tome.. ako je ludo. kao da se nalazio u vakuumu u kojem se zvuk ne može kretati. napadački pristup bio je ispravan. pokušat ću iz njega izmusti istinu. ali sad je prijala jer je ona vjerojatno značila da Prijatelj spava ili je zabavljen nečim drugim. Jekylla i Mr. ostavimo ga da bude sretno.

kolovoza. Illinois. samohvalisavom raspoloženju i opskrbljivao ih je detaljima za koje je mislio da će potkrijepiti njegovu ekstravagantnu tvrdnju da ono mijenja ljudsku sudbinu. Holly je skočila na noge.. Postat će briljantni medicinski tehničar čiji će izumi revolucionalizirati medicinu. spašen iz eksplozije električne po staje. Boston. kolovoza. Portland. kolovoza. Crveno svjetlo procvjetalo je u zidu. iz hira. Peoria. a potom se iz crvenog počelo pretvarati u jantarno. Nije više mogao opušteno sjediti u prisutnosti ovog tajanstvebog bića. odanost i utjehu koja će djevojci omo gućiti da konačno nadvlada ozbiljnu psihološku traumu izazvanu uboj stvom oca i postat će najveća žena državnik u cijeloj povijesti svijeta. Jim se susreo s Hollvinim pogledom i nije se uopće trebao pitati što ona misli: isto što i on. I Jim također. Oregon. kolovoza. Zatekao se kako želi da se Prijatelj više nikada ne vrati. Washington. Nevada. zahvaljujući onome što mu se dogodilo u starom mlinu. Rodit će dijete koje će postati veliki skladatelj i čija će glazba pružiti utjehu mnogim ljudima u teškim vremenima. . Prijatelj je počeo govoriti ne čekajući pitanja: – 1. Sjetio se navoda iz Chazala. Massachusetts. ne želeći to onako dokono. a oči su mu bile užarene i malene poput zrna. Seattle. 12. Laura Lenaskian. Liza i Sušan Janolski. Prijatelj je opovrgnuo vrijednost željenja iznenadnim pojavljivanjem. već svim srcem onog dječaka koji želi da se otkaže dogovorena posjeta zubaru. Prijatelj je bio u svom mrzovoljnom. U jedan i dvadeset i pet. Ovog puta zvona nisu najavila njegov dolazak. 8. Ako se ikad bude vratio u predavaonicu. jer je bio napola uvjeren da se ono svakoga trenutka može obrušiti nesmiljenom brutalnočću.mišići su ga boljeli kao da je deset sati obavljao tečke fizičke poslove. Billy Jenkins. bilo je nemoguće znati je li ono što kaže istinito – ili tek maštanja koja je izmislio da bi priču učinio uvjerljivijom. Pustinja Mojave. sila koja će prosvijetliti i smekšati vladinu politiku. Postat će medicinski brat u Chicagu gdje će učiniti mnoga dobra i spasiti mnoge živote. poput prštanja grimiznocrvene boje u čistoj vodi. Jim nije znao zašto bi njegovo ili Hollvino mišljenje uopće bilo važno biću koje im je intelektualno nadmoćno kao što su oni bili nadmoćni poljskom mišu. Svjetlo se razdvojilo u mnogo rojeva lelujajući po svim zidovima sobe. Liza će svojoj kćeri pružiti ljubav. tu će nastavnu jedinicu neizmjerno bolje podučavati. 23. Lice mu se opustilo od slabosti. – 20. Doogie Burkette. Ali. kolovoza. Važno je možda bilo da se ono duboko brinulo za njihovu vjeru u njega. Nicholas OaConner. spašena od utapljanja. kojeg je koristio kad je podučavao o prozi Poea i Hawtwornea: Krajnji strah vodi nas natrag u djetinje geste. Postat će svećenik koji će život posvetiti brizi za siromašne u siroti njskim četvrtima Indije. ali činjenica da je njihovo mišljenje zaista bilo važno činila se njihovom prednošću. Krajnji stres mogao je biti u svakom pogledu podjednako iscrpljujući kao i naporna fizička aktivnost.

kao da je imitator koji drži predstavu u kozmičkom zraku. A još je nešto brinulo Jima – taj glas. Burketteov dječak neće spasiti svijet već će biti prokleto dobar medicinski brat. a Nicholas OceConner će biti ponizan čovjek koji će samozatajnim životom živjeti među siromašnima – ali oni drugi bili su još uvijek veliki. Susie Jawolski postati radikalna aktivistkinja koja će postavljati bombe u direktorske sobe velikih korporacija i strojnicom sređivati one s kojima se ne slaže. Što ga je dulje slušao. – Dvadeset i šesti kolovoz. Iskričavo jantarno svjetlo poskakivalo je i komešalo se unutar zida. . Holly je rekla: – Sranje. briljantni ili zapanjujuće nadareni na ovaj ili onaj način. Jim je u mislima vidio lice mlade Susie Jawolski. bio je glas osobe koju je Jim nekoć poznavao. kao da je Prijatelj bio ushićen učinkom koji je nanio. usmjerena na njega. ovo je bio niski udarac. Možda ljudi koje je spasio od 15.Prijateljev pokušaj da odgovori na Hollvinu kritiku i predstavi manje grandioznu verziju svog rada bio je djetinje proziran. Od uskogrudnosti tog bića Jimu je pozlilo. i možda će. njegova bi biološka građa morala biti neljudska. Iowa. jer u svojim prirodnim uvjetima stranac gotovo zasigurno nije posjedovao ništa slično ljudskim glasnicama. ne u svojoj sobi prije dvadeset i pet godina niti uopće u tekućim događajima. Christiane će roditi drugo dijete koje će biti najveći genetičar u sljedećem stoljeću. Učinio je dobra djela. koja se odnosila na Larrva Kakonisa. Jim se osjećao kao da ga je čekić pogodio u prsa. Dok se oprezno njihao na rubu tog crnog bezdana. Biće je sada shvatilo potrebu za povjerenjem u njegovu priču o veličini. Christiane i Lasey Dubrovek. ali nije se moglo prisiliti da značajno oslabi svoja tobožnja dostignuća. naravno. Možda će Nicholas OoeConnor postati masovni ubojica. Nije ga mogao točno odrediti. Glas koji je oponašao. umjesto da postane najveća žena državnik u povijesti svijeta. svibnja naovamo nisu bili predodređeni da poprave ljudske uvjete već da ih pogoršaju. koje se činilo esencijom nevinosti. Ta uvredljiva optužba. poljuljala je ono što je ostalo od njegove nade da Prijatelj u osnovi želi činiti dobro. morao biti prisvojen. Glas je. Casey će postati izuzetni učitelj koji će umnogome utjecati na život svojih učenika i nikad neće nijednog iznevjeriti u tolikoj mjeri da bi to za posljedicu imalo samoubojstvo. Možda će Billy Jenkins postati pilot bombardera koji će postati neposlušan i naći načina da prevari sve straže sistema da bi ispustio nekoliko nuklearnih bombi na područje glavnog grada. Dubuaue. pitajte. Očaj je toliko kiptio u Jimu da se u jednom trenutku čak usudio pomisliti da biće pod ribnjakom uopće nije dobro nego potpuno zlo. Nije mogao vjerovati da bi ona mogla biti išta manje od pozitivne sile u životu troje obitelji i susjeda. stoga je i Prijatelj učinio dobra djela. jer žarko je želio vjerovati u njegov ustvrđeni cilj i dobrotu. sve je više postajao uvjeren da ga je već čuo. bio on lud ili zdrav. i premda je u stanju biti okrutan. Holly se obratila biću unutar zida: – Imamo još pitanja! – Pitajte.

Pitala je: – Zašto si odabrao Jima za svoje oruđe? – Bio je prikladan. a Jim se nadao da će se sjetiti da treba biti manje agresivna. molimo te. – Nije bila smicalica. – Oprosti – rekla je Holly. Svjetlo je još polaganije titralo u vapnencu i premda je Jim znao koja se opasnost skriva u tumačenju strančevih djela u ljudskim terminima. Da je moglo to učiniti. u kojem je htio odlučiti da li je ona bila iskrena ili ne. isto kao što može u njih nahrupiti i usmjeravati ga. Onda se zapitao da li mu ovo biće može čitati misli. ali ga je dirnula naznaka da ga je on želio spasiti. – Činiš. – U svih ovih deset tisuća godina? – Je li ovo neka smicalica? Mislite da me možete obmanuti? Još uvijek ne vjerujete da vam govorim istinu? Holly je pogledala Jima. otkupio ga je jednako sigurno kako je spasio i Billva . razljućeno time što oni još uvijek misle da je ono bolesno i pokroviteljski se ponašaju prema njemu. Opet čitajući s bloka. – Jesi li ikad djelovao kroz nekog drugog na ovaj način? – Ne. osjećao je da promijenjeni uzorci i tempo zračenja naznačuju da se Prijatelj nalazi u kontemplativnom raspoloženju. Holly je rekla: – Hoćeš li ikad osloboditi Jima to posla? – Želi li se on osloboditi tog posla? Holly je ispitivački pogledala Jima. Želi mo doznati više o tebi. Dajući značenje njegovu praznom i slomljenom životu. Vjerojatno ne.. neću te nikad osloboditi. – Bio ti je potreban. Očarani smo tobom. zbog toga što je živio na farmi? – Da. zbog neznanja. i on je kimnuo glavom. Razmotrivši sve što je doživio proteklih mjeseci. ako zaista činim dobro. Jima je malo iznenadio vlastiti odgovor: – Ne.. Bilo je to promišljanje o onome što je Holly rekla. uopće nije. – Zbilja? – Cilj. da ne samo da je bolje biti razuman nego hrabar već da je razum jedina nada njihovog opstanka. Prijatelj nije odgovorio.? Prijatelj ju je prekinuo.Holly je bacila pogled na svoj blok. Jim je shvatio. Ako pitamo nešto štosmatraš uvredljivim. shvati da mi to radimo nehotice. Kako možeš dvojiti? Ali bez obzira na to smatraš li moje na mjere dobrima ili lošima. – Postoji još jedan razlog zbog kojeg sam odabrao Jima Ironhearta za ovaj posao. Zlokobni ton posljednje rečenice pokvario je olakšanje koje je Jim osjetio po uvjeravanju da nije spašavao živote budućih ubojica i zatvorenika. sada bi pobjesnilo. Holly je rekla: – Zašto si. – Koji je to razlog? – pitao je Jim. što je značilo da ovo nije vrijeme za raspravu. – Misliš. Osjećao je da je Prijatelj labilniji nego u bilo kojem prijašnjem trenutku protekle noći. mnogo mekši nego prije: – Pitajte. Njegov strah pred Prijateljem bio je velik kao i uvijek. Konačno se glas opet začuo.

Opet je postavila isto pitanje. dovraga! Svjetlo u vapnencu ugasilo se. Sad joj je čak i on bio onemogućen. – Bilo je potrebno deset tisuća godina da bi donio odluku? Zašto? To je duže od pisane povijesti. Holly je planula: – Ne možemo zauvijek ostati budni. pred ljubavnim izgledima. i uzmak je. – Dva su sata ujutro – rekla je. pred puštanjem korijenja i ostajanjem na jednom mjestu – pa. Nije bilo odgovora. Najnoviji odsječak njezinog tekućeg intervjuiranja Prijatelja dao je neke . To suosjećanje. Negdje su se ljudi smijali. Ako je često i uzmicala pred problemima – od odgovornosti da bude savjesna novinarka kad je uvidjela da je novinarstvo iskvareno kako i sve ostalo. raspoloženje je nedvojbeno bilo turobno. umrijet ćete. – Kad ćeš se vratiti? – pitala je Holly. Holly se gnušala bespomoćnosti. Holly je rekla: – Zašto si čekao deset tisuća godina da bi odlučio upotrijebiti nekog poput Jima za oblikovanje ljudskih sudbina. Negdje je svirala muzika i plesači su plesali. dodao je: – Ako pokušate otići. Ali u visokoj sobi mlina. – Nemojte spavati. a soba je izgledala okupana krvlju. negdje su ljubavnici stremili ka ekstazi. koja je sada do stropa bila ispunjena predviđanjem nasilja. Kad bi se odnos pokvario ili jednostavno pokazao nezanimljivim. – Nemojte spavati. neka vrsta akcije.Jenkinsa. prikupiti podatke. Jima je pogodilo mnogo jače nego što je očekivao i u očima su mu zasvjetlucale suze. kao da nije želio da njegov nedavni iskaz suosjećanja protumače kao slabost. – Morat ćemo prije ili kasnije zaspati – rekla je Holly dok se jantarno svjetlo pretvaralo u crveno. i zatim odlučiti da li bi moje uplitanje bilo mudro. premda je njih spasio od mnogo bližih smrti nego što je smrt duše koja je prijetila Jimu. konačno. Susie Javvolski i druge. a Jim je znao da je zasluživao žaljenje nakon samoubojstva Larrva Kakonisa. Prijatelj je otišao. uvijek bi ga brzo presjekla. određenoj da bude spremište. – Snovi su vrata. Prijatelj je imao dobar učinak na nju. Konačno je Prijatelj rekao: – Sada odlazim. čak i ako su te akcije bile prije destruktivne nego konstruktivne. kad je potonuo u bezrazložnu depresiju. čak i ako je bila samo još jedna laž. Kad se pokazalo da je neki posao ne zadovoljava onako kako se nadala. analizirati ih. Nije joj dozvolio da uzmakne pred ovim problemom. Neko su vrijeme Jim i ona raspravljali o tom posljednjem posjetu i pregledavali preostala pitanja na papiru koja su izmijenili i dodali neka nova. – Morao sam najprije proučiti situaciju. Cijelog života bila je žena od akcije. Činilo se da ta Prijateljeva izjava otkriva sposobnost sažaljenja. – Zatim. nikad nije oklijevala dati otkaz i krenuti dalje.

Često bi noćima ostajala budna posljednjih godina. nakon što ih je upozorio da ne spavaju. a ne ona. čavrljali su o uobičajenim stvarima. Holly nije očekivala da će joj biti teško ostati budnom. . Njezina misija. Bit će poslana na vlastitu misiju. Proteklih nekoliko dana prošli su u magli raznih aktivnosti i osobnih promjena. Osim mraka. Oči su joj bile zatvorene. Snovi su vrata. Snovi su vrata. Onda je postala svjesna da treba obaviti misiju. osjećala je patuljka Pješčara iz pjesme. To je za nju mačji kašalj. Sve je dublje tonula pod utjecaj patuljka Pješčara čak i kad je čula da joj srce udara brže i jače. Kad je počela raditi kao novinarka. ako ni zbog čega. prije ispita ili referata bila bi budna po trideset i šest sati bez nekih velikih kriza. da bi je morao držati budnom. samo da im misli budu ispunjene. spavanju. premda je povremeno uviđala da nije baš sigurna o čemu su pričali. Bio je to i umirujući i zastrašujući osjećaj. sada pritiskao narkoleptičko dugme na njezinom mozgu. A prošlih je noći premalo spavala. tek djelomice zbog onih snova. od jučer ujutro kad je izletjela iz kreveta u Laguna Niguel. Ionako je po prirodi bila noćna ptica. Snovi su vrata.zanimljive i potencijalno korisne informacije. To je bilo životno važno. Život joj je ovisio o tome kako će je obaviti. zadubljena u istraživanje. U fakultetskim danima. Osjećala je kako njezina ruka sve slabije stišće Jimovu i znala da bi on morao odgovoriti na to upozorenje. Neko se vrijeme. slušajući iznova vrpce s razgovorima ili se pak znojeći nad sastavljanjem poglavlja. šapćući svoju podsvjesnu poruku o spavanju. Panika ju nije mogla razbuditi. Misija. Potonula je u tamu. Osjećala je to. i sve je to uzelo svoj danak.. premda još nije bila budna ni dvadeset i četiri sata. Bilo je teško zadrijemati usred razgovora i ako bi jedan od njih odlebdio. Nešto se spremalo. Ah. bez obzira koliko jakom stresu je odnedavno izložena. I dalje je vladala tama. to nije moglo biti točno. neprestano su razgovarali.. Kao da je bila drogirana ili kao da je Prijatelj. ne bi joj se trebalo toliko spavati. njezina desna bila je u njegovoj lijevoj – logika je bila u ovome: ako bi netko od njih zadrijemao tijekom kratkih pauza u razgovorima. ah i njegov stisak je popušto. morala je ostati budna. drugi je to znao po izostanku odgovora. Nije uopće shvaćala da su joj oči zatvorene. Također su se držali za ruke. Jim je onaj koji se šalje na misije. radila bi cijelu noć na priči. Spavanje je bilo opasno. spavanju. I Jimov život ovisi o tome. niti što je ona sama govorila. ništa nije događalo. ono zbog povremenih napada nesanice. kako klizi preko njezinih očiju. Da bi se borili protiv sna. Ali. i shvatila je da istovremeno podliježu snu. drugoga bi na to upozorilo iznenadno opuštanje stiska spavačeve ruke. plinsku svjetiljku odvrnuli su na najjače. jer su oboje još uvijek osjećali da se ne mogu osloniti na istinitost Prijateljevih riječi. Borila se protiv nadirućeg zaborava. ni o čemu bitnome. niti da uopće drži oči otvorenima. ali otkrila je da ne posjeduje dovoljno snage ili volje da sjedi. Prokletstvo. Snovi su vrata. Borila se za održanje svog cilja razgovora s Jimom. Daljnje postojanje cijelog svijeta ovisi o tome. No bile su samo potencijalno korisne. Čekajući da se Prijatelj vrati. Osjećala je da je netko promatra.

tajnim špijunskim mrežama koje djeluju u ostavi Palače. jedna od tinejdžerica koje rade u Palači. vriska. Ruke joj neizbježno pljuskaju i preskakuju preko toplih prženih krumpirića. ali nije bio nalik njezinim nedavnim snovima o mlinu i Neprijatelju. du-da. vrlo lju-tito urlajući du-da. On nije pravi vojnik. ispod stolica. i onda Holly vidi da gospođinog oka. i kaže nemoj – molim te – ja – ne – znam . mi-da. du-da. mi-da ne prepoznaje ga. što dalje od stare gospođe i djevojčice s pola lica. taj strašni zvuk. Sada zna da je to pucanje puške. a nije se obrijao cijelih tjedan dana. U jednom trenutku noći sanjala je. namignula je Holly kad je na nju došao red. uopće ne trepće. du-da. Vojnici se moraju brijati. du-da. onog najbližeg podu. vrućeg ribljeg sendviča. I dobro se osjećala. Pa opet. čak ni nesreća leta 246. teški ritmički udarci automatskog oružja. a on kaže zar misliš da sam glup? Djevojka je užasno uplašena. on je samo odjeven po vojnički. du-da. nikad neće prestati. duda. jedan čovjek viče poput medvjeda. opet du-da. i to mora da je kostim. mi-da. djevojčica s crnim kožnim cipelama. hu-da. Gledajući kroz cjevaste noge stolice preko krumpirića i razdrobljenog burgera. du-da. Onda se Holly kreće. mi-da. mlakog senfa. ispod stolice raspršeni komadići prženih krumpirića i cheeseburger iz kojeg je iskliznuo komad mesa. duda. samo je gleda. Onda momak prestaje vikati i neko vrijeme gleda u crvenokosu. Ali. a onda kaže gledaj me. djevojčica s pola raznesena lica. Jecanje. du-da. a ona kaže molim – molim – nemoj. ali ne onako jako kao prije. Zatim žena. Rravno iznad nje je stolica od metalnih cijevi i narančaste plastike. Joea i kamuflažne hlače. du-du. jednom od njoj najdražih mjesta na svijetu. Staklo se lomi. Razbijem bijeli zub. ugleda skicu Patka na velikoj papirnatoj čaši iz koje se prolila Coca-Cola. više nema. crnim kožnim cipelama i bijelim čarapama. djevojčica plave kose. sve kočnice bile su povučene. u sendvič-palači Dbdeja Ducka. tek prazna duplja iz koje ćurka krv. ima čizme za borbu poput P. ne može biti vojnik s trbušinom što mu visi preko hlača. Pred njim na podu kleči djevojka. nešto o CIA i kontroli misli. ovo nisu maškare. zna gdje je. Mladić viče na nju. Sada nitko ne vrišti. crnu majicu i beretku. pognute glave kao da moli. Ali iza nje na podu leži djevojčica u ružičastoj haljinici. bulji i bulji.Samo je padala. du-da. ovaj san bio je sjajan. četveronoške. glave okrenute prema Holly. i želi pobjeći odatle. tako jakom da je ništa u njezinom životu na to nije pripremilo. duda.J. mi-da. Spavala je. ispod stola. još uvijek vrište. pun bolnih potankosti i zbog toga što je cijelo vrijeme bila u tako čvrstom stisku tjeskobe i strave. stoji pod stolovima. sada ona kleči pred mladićem u kostimu vojnika. i misli da je to možda trik. čuje ljude kako vrište. Holly se počinje puzajući zavlačiti ispod još jednog stola. nešto što ima veze s maškarama. drvo puca. Stoga se okreće na drugu stranu jer ne želi – ne može. du-du. Bio je gori od njih. s iznenađenim izrazom lica. kreće. Crveni osmijeh. gospođa je buljila u nju. stara gospođa koja također leži na podu. Leži na pločicama. Holly čuje užasan zvuk du-du. puno ljudi. trajat će vječno. ona podiže pogled i gleda ga. Budući da je inače imala noćne more. čovjek je u kostimu. i vidi kostimiranog čovjeka nekoliko centimetara pred sobom. ljepotica crvene kose. i on opet kaže gledaj me. poluokretnog. djevojčica s bijelim čarapama. dok se kreće. Spušta ruku u ledenu bljuzgavicu prolivene Coca-Cole. ne može – puzati pokraj stare gospođe čije je oko izbijeno.

Pogledala je na sat. a on kaže vraga ne znaš. stavlja je ravno pred njezino lice. Šest i deset. Ona čuje tresak iza sebe. mora da puca u drugim smjerovima. sjedi na mrtvom čovjeku koji je skljokan u kutu. ona se kreće ravno preko mrtvaca s prosutim crijevima. prva stvar koju je zapazila bilo je danje svjetlo u uskim prozorima visoke sobe. svijao bi se i vikao poput čovjeka na mučilima. Čuvši sada sirene kako zavijaju vani. du-da! Ali. osim što nije karneval. ne vrišteći. pokraj djevojčice u ružičastoj haljini. upravo se tresla. Brzo se kreće. Koljena su mu bila priljubljena uz tijelo. dišući duboko. da jest. da ga ne može gledati kako dolazi. opet glavinja kroz istu prolivenu. jer je lud. sada bi je to pritiskalo. Sanjala je da je Prijatelj upotrijebio svoju moć telepatije da je natjera u san i protiv njezine volje. o bože – o bože. ali smireno. Penje se preko još jedne mrtve žene. bila je uvjerena kako nikad više neće vidjeti danje svjetlo. Kad je opustila ruke s lica. du-da. i Holly je sigurna da će mladić sada baciti pušku i nasmijati se i svi koji glume mrtve ustat će i smijat se također. Jim se okrenuo od nje. Oni su kroz njezin želudac prošli satima prije. Zatim mladić povlači okidač. vidi ga. ležeći na svojoj strani. Bila je uvjerena da čuje svoje kosti kako udaraju jedna o drugu. onako kako ju je crvenokosa vidjela. Ali. meci se ne zabijaju ni u što oko nje. duda. a onda se opet umirio. du-da. to je to. Spavala je možda dva. spušta veliku pušku. udarajući stolice. Vidjevši ga. on kaže ti – si – jedna – od – ljudi – štakora. Holly se promi-golji i kreće putem kojim je došla. ne želi vidjeti pušku pred svojim licem. Pogrbila se i stavila ruke na lice. dva i pol sata. policajci će uhvatiti tog luđaka. ali ipak danje. u gotovo fetalnom položaju. du-da i crvenokosa nestaje. Bilo je svjetlucavo sivo-ružičasto. . savijajući se.ništa – o – tome. bila je uvjerena da joj je on poslao tu jezivu filmsku rolu. Bila je skvrčena u zategnutu loptu. Njegov san jamačno nije onaj njezin. pokušavajući pobjeći prije nego ju on uoči. moleći i da luđak ne čuje njezin bijeg. putem razmičući stolove. Luđak izgleda tako zastrašujuće. gušeći se ni od čega što je pojela već od puke začepljenosti grla. du-da. Mora da je zora nedavno svanula. i to se čuje tako blizu. du-da. pa okreće glavu prema mrtvacu. Bila je zadovoljna što prošle večeri nije. nije se osjećala ni najmanje odmornom. vidi ju. sjela je. već držeći ruku na ustima. okreće se. Kad je povratila dah. razbacanu hranu. To je bilo gore nego da uopće nije spavala. u krilu je mrtvaca. zašto? Jim je nešto mrmljao i micao se. suho dišući. Probudila se iz tog sna kako nije ni iz jednog do sada. San. i nema načina da pobjegne jer luđak dolazi. čak niti s neizrečenim krikom u grlu. Još uvijek je čvrsto spavao. nakon uštipaka. više ništa jela. stol se prevrnuo. nije samo drhtala. Ona kaže. Duda. A zbog neobično jake prirode te noćne more. du-da. Tako je dugo sjedila. du-da. pojavit će se režiser i klanjati se karnevalskoj publici. Da što drugo pojela. ravno kroz njezinu krv. luđaka koji dolazi ravno prema njoj. du-da. slabog sjaja. on je luđak.

Cijelog svog života radila je za novine. Nikakav bubanj. U pamćenju joj nisu izblijedjele slike pokolja. slabilo je. Zavitlala ga je tamo sinoć kad je Prijatelj odbio glasom odgovarati na pitanja. Slabo se čulo. Dok je slušala. Vidjela je priče koje nisu bile ništa manje tragične. nikakve promjene u vapnenačkom zidu ili drvenom podu. Baš kao što su zvona. do posljednjeg posjeta. i razmišljala je o tome da ga probudi. negdje u suhim smeđim brdima. prethodila dolasku Prijatelja. Isprobavala je drveni pod najprije prstima želeći biti sigurna da neće zaškripati kad se spusti na njega punom težinom. kao što je inače slučaj sa snovima. drvo samo drvo. primijetila je žuti blok na podu pored najdaljeg prozora. Du-dum. Jim je spavao. Kad je zastala da uzme blok. Bilo je to trodjelno udaranje koje je uvijek prethodilo materijalizaciji Neprijatelja. proučavajući zidove. Napela se da ga čuje. već su postajale sve živopisnije. Živjela je u društvu u kojem su ulicama puzale žrtve iz narkomanskih ratova. Nije bilo znaka da Neprijatelj pokušava snove upotrijebiti kao vrata. Spustila se s ležaja što je tiše mogla i pažljivo prošla kroz sobu. prije nego što bi ih ona uspjela naglas izreći. uzela je blok.Sjedila je neko vrijeme. Da li ju je prijatelj upozoravao da će završiti u sendvičpalači. Nije osjećala potrebu da odmah složi slagalicu. Jimovo čvrsto disanje i dalje je meko odzvanjalo sobom. svjetlo iz svjetiljke i s prozora bilo je dovoljno da se uvjeri da je vapnenac samo vapnenac. Ali znala je što je to. . ništa manje čudne. gore u kupolu. čula je zvuk koji ju je ukočio. bez promjene u ritmu i jačini. Stranice su bile zgužvane i stvarale su određeni zvuk dolazeći na svoje mjesto. Gotovo. s pobješnjelim manijakom s automatskom puškom na leđima? Nikad nije čula za Dixie Duck palaču i nije mogla zamisliti apsurdnije mjesto za smrt. dum. ni za trenutak. bio mu je potreban odmor jednako kao i njoj. Pogledala je po zidovima. istjerujući špijunske mreže iz fast-food restorana. četveronoške se jagmiti za životom kroz hranu i krv. samo s dodatnim udarcem. Kad je pogledala po sobi. Ali. sve odjednom. Nakon otprilike petnaest minuta nije više mogla podnijeti misao o noćnoj mori. Opuštenija. Nikad nije bila u prilici postaviti sva pitanja s popisa i sad ju je zanimalo što se nalazi u bloku. ali još uvijek uzdrhtala. du-dum-dum. pitajući se je li to bila proračunata vizija. Poput udaranja srca. pa ga je pustila da spava. razmišljajući o snu. neki od njih toliko spaljenih mozgova da su mogli lako zgrabiti pušku i poći u potragu za ljudima-štakorima koji rade za CIA-u. već je pokušao dati pismeno odgovore na njezina pitanja. Postajala je sve zbunjenija i očajnija što je više o tome mozgala. kao da je netko udarao u bubanj vani. daleko izvan mlina.

Laura Lenaskian – objašnjavajući kakve su velike stvari oni predodređeni napraviti. bez toga nije mogao djelovati. sedmu. Okrećući stranice što je tiše mogla provjerila je šestu. Nikakva strana svijest. nježan i pažljiv. Prijatelj ju je upozoravao da će u svom ludilu djelovati protiv nje. što ga je tjerala da traži odgovore i zbog toga što ga odvraća od njegovih misija. Ali. du-dum-dum.Holly je čitala odgovore na prvoj stranici i zatim na drugoj. zavladati njime mnogo više nego je Prijatelj ikad mogao. Iznenada je pomislila da je shvatila. Morao se naspavati. To je nemoguće. ali nije našao vrata kroz koja bi ušao u Jimov san. Odlučila ga je pustiti na miru. Ali nije u stanju ubiti nekog nedužnog. Bile su dvije izjave naizmjenice napisane bez interpunkcije.. Ona bi to učinila. U njih su poruke bile utisnute valovitom rukom kojom se Prijatelj koristio kad bi izvodio trik sa riječima koje kao da se dižu kroz vodu. Sve su bile iste. Polako opet odlazeći do prozora. mračna polovica. Neprijateljeve moći mentalne kontrole bile su toliko zastrašujuće da on sad može ući u njezine misli i narediti joj da se utopi u ribnjaku. mogao ući u Jimove misli i natjerati ga da poduzima akcije spašavanja ljudskih života. a svaka se ponavljala tri puta na jednoj stranici: On te voli Holly on će te ubiti Holly on te voli Holly on će te ubiti Holly on te voli Holly on će te ubiti Holly Buljeći u ovo opsesivno ponavljanje izjave. pokušavajući ih razumjeti. ma kako jaka bila. Koliko je znala. bez obzira kako moćna bila. kako je to znala? Jednostavno se prepustila razmišljanju punom dobrih želja. Holly se za jedan korak odmaknula od prozora namjeravajući ga probuditi. Steven Aimes. također uđe u njegove misli i prisili ga da ubije? Umjesto bolesne osobnosti koja se u čudovišnom obliku za trenutak materijalizirala u motelu u petak navečer ili jučer u Jimovoj sobi. U redu. du-dum-dum. ali strašni je zvuk opet utihnuo. Jim bi mpgao ubiti braneći nedužne. Ali. Zvuk je još uvijek bio dalek.. možda zato jer je mrzi zbog toga što ga je dovela u mlin. Očigledno je Neprijatelj bio blizu. Njegovu ljubav prema njoj nije mogla srušiti nikakva strana sila. U dubini svog srca bio je dobar. ne glasniji nego prije. Amanda Cutter. Du-dum-dum. Usredotočila se samo na onih pet omraženih riječi. Vidjela je da su isti kao i oni koje je Prijatelj izgovorio – premda bez improviziranih pitanja koja nije napisala u blok. to nisu bili odgovori na njezina pitanja. Pogledom je preletjela treću i četvrtu stranicu. Holly je okrenula blok prema svjetlu. U hipu je podignula glavu. Ne. je li bilo moguće da Neprijatelj. znala je da "on" ne može biti nitko drugi do Jim. Jim je zajecao u snu. nije mogla pregaziti njegovu pravu narav. Došla je do pete stranice i osjetila kako je koža na vratu postala hladna i naježena. osmu. koji je bio zdrava polovica strane svijesti. . na kojima je popisala ljude koje je Jim spasio – Carmen Diaz. i pretvoriti ga u stroj za ubijanje? To bi moglo donijeti izopačeno djetinje ushićenje – ludom aspektu tog bića? Zatresla se kao da tjera dosadnu osu. ne bi li ono moglo okrenuti Jima protiv nje. Ako je Prijatelj.

U beskrajnom univerzumu sve se može dogoditi. manje se bojeći vapnenca. svaka se noćna mora može otjeloviti. du-dum-dum. Du-dum-dum. Usputni dućančić u Atlanti. nešto bliže? Holly je osjećala da polako ludi. Jim je malo zastenjao. pod stresom života ili smrti. imao je pedeset i sedam godina. gađajući ga neprestano. Još uvijek udaljeno. opet je pogledala blok koji je držala u ruci. du-dum-dum. Neke stranice su se sklopile i više nije gledala litaniju On te voli Holly. potpuno luda. Ništa bolja od Prijatelja i njegove druge polovice. Razlog njegovog spašavanja bio je izražen u samo jedanaest riječi. Pročitala je riječi koje su se nalazile ispod njegovog imena i jeza koju je malo prije osjetila nije bila ništa prema ledenom šiljku koji joj se sada zabio u vrat i prodirao u njezinu kičmu. samo zbog male ubojite šale. shizoidna. u Jimu. Mogla je samo čekati. ali strahujući i od pasivnosti. s prijateljevim grandioznim objašnjenjima njihove važnosti. Možda je Neprijatelj samo u njegovu snu – a stoga i u njemu – samo kad se čuju trostruki udarci. Snovi su vrata. Pred njezinim se očima mjesto toga našao popis ljudi koje je Jim spasio. Jim je ispalio osam šaržera u njega. da postaje paranoidna. Duboko udahnuvši naslonila se na zid pored prozora. najstrašnijih jedanaest riječi koje je Holly ikad pročitala ili se nadala pročitati: Zato što je izgledao poput mog oca kojeg nisam uspio spasiti. dugo nakon što je ovaj bio mrtav. život je zbog toga esencijalno isti kao i san. Opet se odmaknula od prozora namjeravajući ga probuditi i gotovo je zaustila njegovo ime kad je shvatila da bi Neprijatelj već mogao biti u njemu. Trodjelni udarci opet su utihnuli. du-dum-dum. on će te ubiti Holly. poput zvona. Možda se ovog puta Neprijatelj nije namjeravao materijalizirati iz zida već iz Jima. Du-dum-dum. što je Prijatelj trebao reći. i što je više razmatrala postojeće mogućnosti one su postojale sve čudnije i raznovrsnije. Nešto glasnije. najsigurnije vodi u vražju mater. U strahu od akcije.Sjetila se Normana Rinka. du-dum-dum. Ne "kojeg on . možda je to moglo značiti da bi Neprijatelj mogao ući u sanjačev san i tako u njegove misli. kad se trodjelni udarci nisu čuli. a više Jima Ironhearta. Dudum-dum. Pitala se da li da ga probudi sad. Nije se mogla pomaknuti. Steven Aimes nije bio spašen zbog toga što će postati otac djeteta koje će biti veliki diplomat. On nije bio spašen zbog trajnog doprinosa dobrobiti čovječanstva. Vidjela je "Steven Aimes" i iznenada shvatila da samo njegovu sudbinu Prijatelj nije opisao ni u prvom ni u drugom razgovoru. Razmišljanje o tome. Ne "poput Jimovog oca". Mahnito je pokušavala shvatiti tu potpuno stranu svijest. Ali. Sjetila ga se jer je bio jedina starija osoba na popisu. Nije znala što je Prijatelj pod tim mislio i da li je to uopće bilo išta više od kazališne opreme. veliki umjetnik ili veliki liječnik.

barem jedna od njih bila je smrtonosna. priljubljena uz zakrivljeni zid. čudesnim i zastrašujućim moćima. Prijatelj i Neprijatelj bili su dovoljno stvarni:oni su bili trećine. Moj otac. Ali on je imao tri osobe u jednoj. željezom optočenim vratima. soba je bila podmuklo mračna. Trostruki udarci su utihnuli. jedne te iste osobnosti. koje bi se mogle srušiti ako ih udari. Njegove plave oči neće biti prekrasne već hladne kakvima ih je već dvaput imala prilike vidjeti. Malo je šmrcao i oblizao usne.. Kad je . dudum-dum. A ona je dolazila.nije uspio spasiti". Došla je do vrata. Nikakav svemirski brod nije ležao pod ribnjakom. deset tisuća godina. Nije bila u stanju sjetiti se da li su uza zid poredane nekakve cigle. Holly se stisnula uza vapnenački zid. a barem su dvije od njih posjedovale nevjerojatnu moć. ispunjene bijesom. teško je gutala. ustranu. kako bi to sigurno formulirao stranac. du-dum-dum. Beskrajni se univerzum i dalje proširivao i sada joj se pružila potpuno nova mogućnost. pa se uz vapnenački zavoj kretala polako. a opet i ljudskog poput Holly i Jima Ironhearta. Holly je zadržala dah. Srce joj je tako jako udaralo da joj se činilo da joj je grlo zatvoreno. trojica u jednom zidu. Ja. Kretala se. past će i slomiti nogu ili ruku. ali ne blizu. ali znala je da ipak jest. i potrčala prema dnu. Nije imala svjetiljku. ludog i opasnog koliko i zdravog i dragog. čekajući da zvuk postane glasniji. Luk predsoblja bio je negdje nadesno. biću s ogromnim... Ja nisam uspio. Kasnije. bila je sve sigurnija da će se vrata treskom zatvoriti prije nego dođe do njih da će Jim sjesti i okrenuti se prema njoj. da kraj i početak tajne leže samo u njemu a ne u ribnjaku. Spoznaja da je on sve. onoliko brzo koliko se usudila i onoliko tiho koliko je mogla. laganim koracima. bića božanskog. ne polovine. mogla bi imati vremena za traženje boljeg shvaćanja. leđima naslonjena odmičući se u stranu. Okrenula se. ali hladne. Malenim. Što se više približavala vrhu stepenica.. Du-dum-dum. dakle. Nije znala gdje je dobio moć koju je tako očigledno posjedovao ni zašto uopće nije bio svjestan da je ta moć u njemu i da ne dolazi od neke zamišljene strane prisutnosti. već samo dodatni naboj adrenalina. otkrivena u dojmljivim riječima o Stevenu Aimesu. deset godina ili deset dana. ne želeći maknuti pogled s Jima. Ali. Premda je baršunastoplavo jutarnje svjetlo ocrtalo prozore. Tišina. Jim se okrenuo u snu. polako kliznula kroz njih na prvu stepenicu. Moj. ako preživi. poput svakog običnog sanjača. postavila je više pitanja nego što ih je ona odgovorila. Dudum-dum. Bića kojeg je rastrojila tragedija kad je imao deset godina. Du-dum-dum. Odlijepila se od zida dovoljno daleko da posegne rukom i uhvati torbicu za ručke.. Nikakav se stranac nije skrivao na farmi. Prema drvenim. ako se pokuša unatraške spuštati tim uskim stepenicama bez rukohvata. Koji je sebe mučno sklopio uz pomoć složene fantazije o bogovima koji putuju zvijezdama. Bliže. Nije shvaćala kako tako nešto može biti istinito.

u nekoj mjeri. dva od njegove kuće u Laguna Niguel. Ali. Mogao je vidjeti budućnost. sumnjala je u to. . Zurila je u mlin koji je sada bio na drugoj strani vode. Požurila je do Forda i krišom otvorila vrata. Osim toga. sakrila se iza kotača. Prošla je ispod luka i došla u predsoblje. dva od auta. Ruke su joj se tresle dok je petljala oko ključeva. Osjetila ih je u džepu traperica. projicirati ogavnu zvijer u njezine snove i na vrata motela. uhvatiti je u stupicu. Ali. Prijatelj u Jimu i sam Jim – možda bi je pustili da ode. okrenula. Nije ga mogla napustiti. Uvukao ju je u njegovu ludu maštu i najvjerojatnije i dalje želi da ona u njoj igra svoju ulogu. Mogao je suhi zid pretvoriti u čudovišni živi organizam. preobraziti vapneni zid u prozirnu supstancu ispunjenu kovitlajućim svjetlom. Kad je došla do područja između kuće i suše. mogla je jedva vidjeti podnožje stepenica niz koje je upravo sišla. progoniti je. preskočiti kratku šljunčanu stazicu i odvući je od automobila. ugodno hladno za kolovoz. Ali. otkrila je ugao. Bila mu je potrebna. Još nije bila potpuno slobodna. Bacila je torbicu i blok na zadnje sjedište. Ribnjak je bio miran i siv. gdje ih je spustila sinoć nakon posjete kući. naći je. Premda je taj prostor prošle noći bio potpuno crn. umjesto toga je zakočila. Jedan ključ od kuće na farmi. Nije imala kamo bježati. vođen Neprijateljem. onda ga je strpala. Kotači su zavitlali nekoliko kamenčića koji su udarili o stražnji dio automobila dok se okretala. On je mogao provaliti iz mlina. ako i ne baš onako živopisno i potanko kako je Prijatelj tvrdio. Drugi je val panike pogodio kad se sjetila ključeva. svi na jednostavnom mjedenom lancu. Naglo je zatvorila vrata i vozila unatrag pošljunčanom stazom koja je okruživala ribnjak. Jutarnji kukci proizveli su slabo. Jutro je bilo oblačno. gdje se mogla okrenuti i izravno pojuriti. Imala je problema dok nije ugurala pravi u kontakt-bravu. nije mogla provesti ostatak života čekajući da se zid neočekivano izboči. Gdje god da ode. treća osoba – smrtonosni dio njega – Neprijatelj – želio bi njezinu krv. poput skoro isključenog radija.pogledala ulijevo. Možda bi imala sreće i možda bi dvije dobrohotne sile spriječile da treća preuzme kontrolu i počne ju progoniti. ali nije zatvorila vrata jer se bojala da bi ga taj zvuk mogao probuditi. on će ju naći. A postojao je i još jedan problem. stavila nogu na gas i gotovo zajecala od olakšanja kad je stroj prilično bučno krenuo. sada ga je nejasno osvjetljavalo danje svjetlo koje je ležalo iza otvorenih vanjskih vrata. gotovo nečujno zujanje u pozadini. uobliči se u usta i odgrize joj ruku. Pipajući zid iznad sebe desnom rukom.

za ono što bi on mogao postati. I ona njegovo. bio je samo čovjek. Očito je osjećao da je nekako iznevjerio svoje roditelje. Njihova je smrt bila teški uteg na njegovoj savjesti. preplašena i vesela. Jim se nije pojavio na vratima. ali mnogo je toga sada bilo bolno jasno. i da je osjetila da to iskreno misli. Veselost ju je iznenadila. Čak i da joj je rekao da ide. zureći u stari mlin. za ono što zajedno mogu postati. ali čovjek. Možda se još nije probudio. Hladna vatra. morbidnost. – EDGAR ALLAN POE Titranje u žici Ledeni kristali u uzburkanom srcu. Možda se osjećala vedrom jer je prvi put u životu našla nešto čemu želi biti odana. KOJEG NISAM USPIO SPASITI. djelovao je prema svojim fenomenalnim ali nesavršenim iluzijama. Postojale su još mnoge tajne unutar ove jedne. ako se može izliječiti. Holly je sjedila u Fordu. – Knjiga nabrojanih tuga 29. Ponekad nije uspio spasiti ljude – poput oca Susie Jawolski – jer zaista nije djelovao u ime nepogrešivog Boga ili dalekovidne prisutnosti. za Jima. Obrana protiv okrutnog života smrt i borba: Hladna vatra. . KOLOVOZA 1.TREĆI DIO NEPRIJATELJ Kao drugi – Nisam vidio šta drugi jesu. Hladna vatra. poseban. Bila je voljna izložiti svoj život za ovo. a čak i najbolji među ljudima imaju granice. i pokušao se otkupiti spašavajući živote drugima: IZGLEDAO JE POPUT MOG OCA. On je bio njezino spasenje. ne bi ga napustila. Mlin je stajao na straži pred pepeljastim nebom. ne povremeno odana. Međutim. Studen uma: Smrznuti čelik mračni bijes.

Sjedila je s rukama na upravljaču. da sam nema nikakve moći. što je i bio. shvatila je da joj je Jim već dao niz ključeva kojima bi mogla otključati preostale tajne. Ustrajao je na tome da je on samo oruđe. spremna na akciju. u misli prodiruća strana čudovišta. ali ne za zla. Ušao je u njezin život poput junačkog lika. nije pitala prava pitanja. Samo nije znala kako ih složiti. razvio nadljudske sposobnosti da je njima potkrijepi. poveo ju je u razgledanje grada. Sada je shvaćala da su u razgledavanju bila sadržana najvažnija otkrovenja koja joj je pružio. Samo se nadala da će potisnuti Neprijatelja dok ne budu imali vremena naučiti sve što trebaju znati. nije ga ispitivala onako tvrdo kako je trebala u ponedjeljak navečer. Bila je ljuta na sebe jer u ponedjeljak. snovi su bili vrata podsvjesnom. na dva terena koja su trenutačno bila podjednako nedostižna. Sada je njihova jedina nada bila da ustraju na cijeloj istini. što je tada izgledalo poput taktike kojom se oteže njihov dolazak na farmu. Imala je i druge dijelove slagahce. Prijatelj je upozorio što je zapravo bilo upozorenje samog Jima. Svaki nostalgični međaš bio je ključ za prošlost i preostale tajne koje će joj. uhvaćen u zamku shizofrenog fantaziranja i želio je iz toga izaći. Dok ga nije ugledala. utjehu je našao u mašti. Dio njega razumio je da je bolestan. ali nije imala pojma što učiniti. omogućiti da mu pomogne. Jim se opirao jer je njezin pokušaj prijetio mašti koja mu je očajnički trebala za održavanje. Trebala je pokušati s težim. Stvorio je Prijatelja. Snovi su vrata. Iznenada pogođena svojim uvidom. da. spašavajući Billva Jenkinsa s onolikom blistavošću i otmjenošću. Snovi su vrata. Sam i uplašen kao desetogodišnjak. kao izvor utjehe i nade. I mjesto da ga je temeljito ispitala. Sada je shvaćala da je Prijatelja stvorio iz istog razloga zbog kojeg druge žrtve sindroma višestruko rascijepljene ličnosti proizvode mnoštvo osoba: da izađu na kraj sa svijetom koji ih plaši i zbunjuje. Činilo se da nema nikoga kome bi se obratila za pomoć. jednostavno je ispario poput dugotrajnog sna. Bile je kriva za amatersku tehniku intervjuiranja podjednako kao i Jim kad se Prijatelj prvi put pojavio. Bili su joj potrebni odgovori koji su se mogli naći samo u prošlosti ili u Jimovoj podsvijesti. Kad je Holly prisilila Prijatelja da sebe logično objasni. magično biće. jednom otključane. Zbog sličnih razloga. pustila ga je da bude onakav kakav se želio pretvarati da jest. Prebrzo je to prihvatila. . Kad su se dovezli u New Svenborg. Neprijatelj se materijalizirao u sobi dok je Jim spavao i zapravo se održao još neko vrijeme. On je želio pomoć. nije shvaćala koliko joj je potreban netko poput njega. dakle.Sada je također bilo jasno i zašto je Neprijatelj prodirao samo kad je Jim spavao. Ozlovoljila ju je njegova spremnost da doslovno na riječ povjeruje svemu što je Prijatelj rekao. kao što bi učinio svaki dobar novinar. ne htijući ga izgubiti. ali kad je probio strop kupaonice. On je bio njezin trajni san. za ime Božje. i ono što je kroz njih dolazilo bilo je previše ljudsko. grubljim pitanjima. U njegovoj kući u Laguni. kad je Jim konačno otvorio svoja unutarnja vrata i pustio je u svoj život. Nije se mogao izliječiti dok oni ne shvate zašto je nastala upravo ova njegova bizarna fantazija i kako je.

ali nemoj me pokušavati omesti. Opet je pogledala mlin. mlinska krila su se zanjihala. vozila do kraja stazice i parkirala sučelice cesti. Uđi. Ona ga ne može natjerati da u nju povjeruje. – Ne daleko. Okrenula je upravljač oštro udesno. Ako Jim i ona namjeravaju zajedno živjeti. da uguram glavu unutra. – Budan si? – Izgledam li kao mjesečar? – pitao je kad je stigao do nje. Voljela ga je. istinski zbunjen pred njezinim bijesom. okolo-okolo-okolo. Konačno je pogledao. Ali. ili uopće živjeti. ona je sada bila dio nje. malo pričekala i opet zatrubila. uz mnogo buke i škripanja. . Plašila ga se. – Zaustavi to – rekla je Jimu. – Sranje! – uzviknula je.Najmračniji dio njegovog mozga nije želio da ona uspije. zar ne? – Ne posebno. Tri puta je snažno zatrubila. zatim možeš dvije minute trubiti. Očarano je buljio u mlin. – Što je? Okolo. njezin uspjeh bio bi njegova smrt. Nije odgovorio. Jim se pojavio na vratima. a prošlost leži u New Svenborgu. Počela su se polako okretati. Okretala su se poput ukletog golemog kotača na karnevalu prokletih. odvezla se natrag poljunčanom stazicom do podnožja mlina. – Znam da ne želiš čuti ono što ti moram reći. – Zašto ne bismo otvorili haubu. i da bi se spasio. počela izlaziti sa stazice na cestu – zatim je stala. ušao je s njom u Ford. Izašao je u sivo jutarnje svjetlo. poput krvi. tek da se uvjeriš. dok joj je strah rastao zajedno s ubrzanjem mlinskih krila. kostiju i tetiva. Krila su se počela brže okretati. S ljubavlju nije mogla ništa učiniti. prokletstvo. žmirkajući prema njoj. Holly je smatrala dobrom idejom da ga izbaci iz vidokruga dok budu razgovarali. Budući da se mlin nalazio u središtu Jimove opsjene. Okrenula je automobil. gotovo se svaki strah može nadvladati ako se suočimo s njegovim uzrokom. Ispred njih. – Jim. njihova budućnost leži u prošlosti. Jim mora biti dijelom svog vlastitog liječenja. uništit će je ako bude imao priliku. Čudeći se svojoj vlastitoj hrabrosti. što se događa? – Moramo razgovarati. Mršteći se. uplašena da su pokrenuta krila samo uvod u Neprijateljevo očitovanje. rekao je: – To neće biti ugodno. okolo. Zaustavio se nekoliko centimetara ispred nje. pa još tri puta. bacajući naokolo komade i krhotine trulih vjetrenica. – Kamo idemo? – pitao je. okrenula se i velikom brzinom vozila oko ribnjaka. potpuno budan. – Što se događa? " – Želim biti sto posto sigurna da si budan. Mora sam uvidjeti. ne pokušavaj me preki dati. Holly je otvorila vrata i izašla iz automobila. kao da ju nije ni čuo. Holly. Sjedajući na mjesto suvozača.

Nije gajila romantična očekivanja. Ugasivši motor. Isuse. okrenula se ravno prema njemu. Holly Freud. Možda zbog toga što si izgubio obitelj kad si bio mali. – U redu. ali sada. Bila je to najgluplja rečenica na svijetu. a ti nisi rekao ni riječi. Slušao je sa sve većom nevjericom i dosta je često prekidala njegove prosvjede lagano stežući ruku. a dijelom zbog toga što to nije bio jedini osjećaj nego je bio pomiješan s drugima. također je rekao i da te voli. Trenutačna psihoanaliza. ni iz čega drugog. Supermana i Jacka Nicholsona u bilo kojoj ulozi. opet je ponovila. – Doći će red i na tebe– Nagnula se. Holly. nije bilo ni dosadno. to. dijelom zbog toga što je taj osjećaj bio dublji nego što je ikad pretpostavljala da će biti.. Dakle. Riječi su bile neprikladne da bi opisale cijelu stvar. To baš i nije bilo "I ja tebe volim. pričinjala sam se hladnom. Ali. gledajući me. ako bilo što što u idućih nekoliko minuta kažem. Budio je u njoj majčinski nagon. i to ću ti uskoro i dokazati. Buljio je u nju. Ispričala mu je sve teorije koje je stvorila i zašto je ispuzala iz mlina dok je spavao – i zašto se vratila. Da. pomislila je.Spustila je staklo.. Premda nije bilo lako. sjeti se da to dolazi samo iz ljubavi. smiješeći joj se s očiglednim zadovoljstvom. – Prekrasna si. čak i neprihvatljivo. Bilo kako bilo. šetam po toj žici bez zaštitne mreže i to uglavnom zbog toga što si mi sinoć rekao da me voliš. uvidjela sam da ih ni sama nisam bila izrekla. pa taj momak je rekao da će te ubiti! Ali. Dak le. Zvučala je tako neiskreno. Rekla je: – Znam da se ne sjećaš kad si to rekao. potpuno ti se prepustila. – Stvar je u ovome: kad sam jučer ujutro plaćala svoj motelski račun. zagrliti ga. Jimy da te volim. zaista si mi rekao da me voliš. pomilovati ga po kosi. Usprkos svemu što je sada znala ili sumnjala o njemu. Thorneova. željela mu je dodirnuti lice. ali je bilo u redu. – Sad moraš slušati. želim da znaš da nikad nisam mogla zamisliti da bih za nekoga mogla osjećati ovo što osjećam za tebe. Ali. a ti si sjedio u automobilu. shvatila sam da mi nisi rekao da me voliš. prije no što utonem u tu zbrku. Ali. Ništa mu nije bilo jasno. bolje bi ti bilo da to i zbilja misliš. Holly. više nisam suzdržana. – Zaista te volim. poput tjeskobe i nade. a on je slijedio njezin primjer. ali rekao si. Neće biti baš tako jednostavno. stavljajući mu ruku na usta ili . on očito u tebi budi suicidalnu sklonost. poljubila ga i opet vratila u svoje sjedište. Otišla sam s tobom. Bilo kako bilo. Biti zaljubljen u Jima Ironhearta nalikovalo je istovremenoj zaljubljenosti u izmučenog Maxa de Wintera iz Rebecce. Uhvatio ju je za ruku. za kojeg uopće nije znala da ga ima – baš kao što je u njoj pobudio erotski zanos i strast kakvu prije nikad nije osjetila. držeći se suzdržano i tako se braneći. Stoga. pa se bojiš ikome približiti iz straha da i tu osobu ne izgubiš. Holly". zašto ništa nije bilo lako? Rekla je: – Prije no što počnem – želim da znaš. Imaš problema s jednom riječju na Lj. bude teško.

svakog trenutka bez upozorenja nešto može . Zbog toga si me prvenstveno osvojio. mračni dio tebe želi ubiti. onoga što te dovelo ovamo i prisililo da se suočiš s izvorom svoje mašte. možda to bude početak kraja Prijatelja i Neprijatelja. – Znam da to nikad ne bi želio. – Ako vjeruješ u dio u kojem piše volim te. Dr. ubit ću te? – Da. ne samo zbog toga što je on u ovom trenutku potvrdio cijelu njezinu teoriju. ne fizička. čak i samo mogućnost njihovog postojanja. – Dakle. zaprepastio ga je i učinio njegove primjedbe manje žestokima. a ne Prijatelj. Hyde. Ustuknuo je kao da ga je udarila. – Prokletstvo – rekla je Holly i njome je prošao drhtaj. – To nisam ja – ozbiljno joj je rekao. – Gurati ga prema prosvjetljenju bilo je izuzetno opasno. UMRIJET ĆETE. usprkos maloprijašnjem suptilnom priznanju. dio mene. a Prijatelj sam ja. onda zbilja vjeruješ da ovo zaista znači "Volim te. Ali. rekao je: – Neprijatelj neće mirno otići – i odmah zatreptao od iznenađenja zbog izgovorenih riječi i njihove implikacije. jer su se na bloku u Jimovoj ruci iznenada pojavile nove riječi: UMRIJET ĆETE. Ali. – Holly. nježno je rekla. Zapravo. Blok. tražeći njezine oči. buljeći u blok. i pobudio u Holly novu nadu. ti misliš da sam ja ovo poslao. ona je nastavila: – A to je ono što si ti želio od mene. Na bloku se pojavilo još riječi: DOLAZIM. ako možeš shvatiti što se dogodilo. da. Počeo je mahati glavom u znak nepristajanja. Nisam. Još uvijek odmahujući glavom. već zbog toga što su tih pet izgovorenih riječi bile dokazom da želi izaći iz fantazije u kojoj je našao utočište. – Znam da jesi. u tome je ležala njezina jedina nada u njegov spas. Povjetarac je zapuhao kroz otvorene prozore. koje su se ponavljale na svakoj stranici – ON TE VOLI HOLLY – ON ĆE TE UBITI HOLLY – i drhtanje ruku se pojačalo.kratkim poljupcima. prihvatiti postojanje drugih dviju osobnosti. Jim. Pročitao je i ostale iznenađujuće poruke. Jekyll nikad nije želio biti krvoločni Mr. Holly je osjećala da je svijet postao karnevalska kuća za zabavu puna demona i duhova: svakog časa. malignost i jest postojala u njemu. u tome je stvar! Ja vjerujem– da me jedan mali. Holly. ali mentalna. – Jesi. To se osjeća." – Da. to ne mogu biti ja. koji je izvukla sa zadnjeg sjedišta. ako je to poslao Prijatelj. Bio je blijed poput čovjeka kojem je upravo priopćeno da ima karcinom. zašto onda ne vjeruješ u ovaj drugi dio. – Jim. – Nikad te ne bih ozlijedio – dršćući je rekao. – Nikad. htio on to priznati ili ne. ZBOG TOGA ŠTO JE NALIKOVAO MOJEM OCU KOJEG NISAM USPIO SPASITI. to zaista strašno želi. Rekla je: – Neprijatelj želi da budem mrtva. Podigao je pogled s bloka. – Ne. jer sam te ja natjerala da se suočiš sa svime što stoji iza ovih nedavnih događaja. Taj poletni osjećaj bio je kratkotrajan. Ruke su mu se tresle dok je držao blok i buljio u tu nevjerojatnu rečenicu. – Ali.

Holly. što to mi govorimo? Da sam bolestan. Tvoj je bijes bio toliko velik. – Tu cijela stvar pada u vodu. – Recimo. – Ne pada u vodu samo zato što ja ne znam – razočarano je rekla. – Imaš tu moć. Holly je udarila po trubi i rekla: – Ti si telepatsko. kad si imao deset godina prestravljivao te. ne možeš savinuti željezo golim rukama i ne možeš trčati brže od metka. tu nevjerojatnu silu u sebi. Premda je priznanje imalo uporište u njemu. telekinetička. – Dovraga s time. – Kako bi uopće čovjek mogao imati tu moć o kojoj pričaš? – Ne znam. želio bi iz nje izaći. – Ne. još uvijek je pokušavao zanijekati istinu. čudne udarce srca i glasove koji dolaze niotkud iz zraka. Zar ne shvaćaš? Ako možeš prouzročiti zvonjavu zvona. Potresla ga je njezina uvjerenost. Holly je zgrabila blok iz Jimovih ruku i bacila ga kroz prozor. Odlučna nevjerica ocrtavala se na njegovom licu. poput Prijatelja. ti si poseban – oštro je rekla. Ali. pustiti krv. – Kako znaš? Isuse. onda bih trebao biti u nekoj prokletoj gumom obloženoj sobi. i možeš s time u sebi učiniti mnogo dobra ako želiš. onda sam ja duboko potonuo. Prestani s tim. to je uljepšavanje. tvoja ti moć dozvoljava da svojim drugim identitetima omogućiš fizičko postojanje. ovo će nanijeti pravu bol. – Uh. zbog toga što ja ne znam ništa o tome zašto oko . ti to možeš. – Ne. Za ime Boga. ja. za ime Krista? – Ne bolestan – brzo je rekla. te samo slučajne vizije kad ih i ne očekuješ. ne emitiraš vizije rendgenskim zrakama. Sitne kapljice znoja izbile su mu po čelu i bio je blijed poput krpe. približio si se supermenu više no što bi to itko mogao. onda se možeš sabrati i popraviti. Ali. pa nisam Supermen. za razliku od karnevalskog čudovišta. Ako je istinito to što misliš. Jim. – Žuta boja ne prestaje biti žutom. ti si jedinstvena žrtva sindroma višestruke osobnosti. Ali. a obični ljudi je nemaju. da sam neka vrst društveno funkcionalnog luđaka. Nadajući se da će Neprijatelj. ali ti je imaš. ubiti je ako bude moglo.skočiti na nju izvana. Ako sam u pravu. – Gdje sam stekao tu magiju? – Ne znam. Opet ga je uzela za ruke. tako da si ga izgurao iz sebe u taj drugi identitet. napumpan torazinom. projicirati slike u moje snove. možeš opet biti cijeli. ali ti možeš vidjeti budućnost. Ti možeš izaći iz ovog. čvrsto ih držeći. u nevolji. Neću čitati to smeće. ako zidove možeš pretvoriti u meso. vidjeti u budućnost da bi spašavao živote. Odmahnuo je glavom. Možda vidiš samo dijelove i komadiće te budućnosti. zaključan si u psihološku kutiju koju si za sebe izgradio. to može biti ljekovita moć. iz sjene – ili iz dnevnog svjetla. ne možeš letjeti. znam da možeš. dobro odgovoriti na čvrst stav. uznemiren. Zapravo u nečemu si ga i pobijedio jer možeš vidjeti budućnost. Slušaj me. – Mora da dolazi od nekog višeg bića. Neprijatelj je utjelovljenje tvog bijesa nad smrću tvojih roditelja. telesvebiće! U redu. Moć je nešto čime se ti možeš poslužiti. – Jer nisi običan čovjek. ali ne možeš naći ključ za tu bravu..

Sjeti se prošle noći kad nam je Prijatelj rekao da je on dijete prema standardima svoje vrste? Pa to je zato što ono jest dijete. Nije znala kamo da usmjeri takvo ispitivanje.. – Možda. – Čega si se upravo sjetio? – Ničeg. Nikakvi stranci. stvarno. tako jak. Nadaren si. bio je to očajnički pokušaj da riješi svoj emocionalni metež koji je prijetio da će ga uništiti. Izgradio je život u kojem se visoka vrijednost temeljila na samokontroli i samopouzdanju stvarajući posebnu vrlinu u toj samonametnutoj osamljenosti poput redovnika koji ne treba nikoga osim sebe i Boga. i da ga je njegova potreba za samokontrolom odvela preko granice racionalnog ponašanja. Sada mu je ona govorila da njegova odluka da postane željezni čovjek i usamljenik nije bio dobro promišljeni izbor. reci. Nijekanje je bilo njegov stil. samo ti. i uvijek je u onim godinama u kojima si ga ti stvorio – ima deset godina. UMRIJET ĆETE. Bio je posebno i na neki način nadareno dijete. – Ne. . dovraga. Osjećala je također da je posramljen izgledom svoje mentalne bolesti. vječno dijete. u toj je ranoj nadarenosti vidio klice moći koje su izrasle u njemu. DOLAZIM. kad ga je podsjetila na to. – To je istina. Ti si moć. a ne Bog ni neka strana bića pod ribnjakom. Sada.vidi različite boje. – Daj. Jime. Jimova iznenadna nervoza i uzbuđenost koju su odavali njegovi nemirni pokreti i drhtave ruke. njegovu hirovitost. pa je mogla samo reći: – To je istina. izvlačila automobil na cestu i okretala izravno prema New Svenborgu. Njegova se nepopustljivost počela topiti. Upalila je motor. nije mu odgovarala. nesposoban da je dalje gleda u oči. Prijatelj se nije ponašao poput deset tisuća godina stranog djeteta. preoštro. možda zbog toga što je to suočavanje sa sobom nosilo odgovornosti za koje nije bio siguran da ih može nositi. – Ne znam. – Nikad nikakve naznake da bi bio nadaren ili. Jime. Razmišljala je o riječima u bloku. Izvukao je ruke iz njezinih i pogledao kroz staklo prema cesti i poljima. što objašnjava njegovo djetinjasto ponašanje. njegovu potrebu za hvalisanjem. ponosan na svoju snagu. Bilo je toliko stoičan. – Ti imaš moć. – Ničeg. – Da li se nešto posebno s tobom događalo kad si bio dječak? – Ne – rekao je malo prebrzo. da nije mogao prihvatiti tu nagovještenu slabost u sebi. nije se želio s time suočiti. Činilo se da se uplašio suočiti s ogromnom moći koju posjeduje.. ništa poput toga. uvjerili su Holly da je dotaknula istinu. on se ponašao upravo kao deset godina staro ljudsko biće. – To je istina. Rekao je: – Kamo idemo? Dok je ubacivala u prvu brzinu. Ali.

nađimo ih onda zajedno. miris svježe pokošenog žita ušao je s povjetarcem u automobil. Kakav grad. smjesa raznih čudovišta u glavi desetogodišnjaka. Nije odgovorio. – Jime? Oči su mu još uvijek bile zatvorene. – Istraživati što? – Prošlost. Uplašena. nije bilo čak ni strano. tvoja mi je podsvijest govo rila da odgovore mogu naći u Svenborgu. Holly? – U malu vožnju. – Istraživati. Nije željela čekati da Jim zaspe. Na prednjem staklu. Ali. izvaditi joj utrobu. uključila je brisače. – Opet ćemo u razgledanje grada. Utučeno je rekao. ne želeći to pokazati. Nije imalo suvislu biološku strukturu. Možda si zaspao i ja to ne bih bila shvatila dok. Stvar koju sam krajičkom oka zamijetila u vratima svoje motelske sobe nije bilo stvarno stvorenje. Neprijatelj je želio prodrijeti. MRTVI. – Misliš da mogu spavati s ovim u mislima? – Ne znam. Njegova je unutarnja napetost i dalje bila na vrhuncu. Nije bila sigurna da on može zatomiti svoj mračni aspekt kad ga gurne još bliže . poput kompjutorskog ispisa u pilotskoj kabini borbenog aviona. Ne želim iskušati. Drži oči otvorene. Bilo je previše poznato. – Kamo idemo? – opet je pitao. i Jim je buljio u njih. Nove su se riječi pojavile ispod onih šest. nemoj držati oči zatvorenima tako dugo. – Zbog toga je Neprijateljevo očitovanje kombinacija svih filmova o čudovištima koji su plašili desetogodišnjeg dječaka. uspravio se i otvorio oči. Pogledala ga je. to sada shvaćam. riječi su ostale.. – Sto je? – Za ime Boga. što su otkrivale njegove ruke koje su čvrsto stisnute ležale u krilu. kao da je prijetnja bila prljavština koja se može obrisati. Želio si da vidim to mjesto. isto ono od jučer. očito preplašen. – Jime? Primijetivši strah u njezinom glasu. – Nisam još prihvatio ovaj scenarij. kao da ga je razmišljanje o onome što je ona govorila iscrpljivalo. počele su se s lijeva na desno pojavljivati riječi čija su slova bila otprilike 3 Mak milimetara visoka: MRTVI MRTVI MRTVI MRTVI MRTVI. Srce joj je počelo brže udarati. Holly je znala da vrijeme ističe. on se pojavljuje samo kad spavaš. Kako bih mogao? I kako ikad možemo dokazati da je to istinito? – Idemo u grad – rekla je. raskomadati je i ostaviti je u vrućoj hrpici vlastitih crijeva prije nego što bude imala prilike uvjeriti Jima u svoju teoriju. MRTVI MRTVI MRTVI MRTVI MRTVI. u redu? Očigledno potiskuješ Neprijatelja kad si budan. Pa.. Dok su prolazili pored malog ranca. ima nešto u njemu. Ne mogu. Svenborg – luka tajne i romanse. – Dok su prolazili zlatnim poljima i brežuljcima nastavila je blago napadati. Ali. – Kamo idemo.Zatvorio je oči i nagnuo glavu na naslon.

Riječi su brzo blijedile. sada sam mnogo bolje.. da ću se raspasti u milijun komadića.. Ponestalo mu je argumenata. Dakle. Ako nekako pronađemo dokaze. živio sam u zabludi.. – Ne mogu ti obećati da će istina. zatim nestale. – O. Neprijatelja? Mislim da je to prokleta istina. Vjera da prolaziš kroz nenormalne mentalne uvjete jasan je korak prema razumijevanju stanja. uznemiren. A ako me voliš. pretpostavimo da si ti u pravu i nekako otkrijemo neoborivi dokaz da sam ja lud poput luđaka. u psihološkoj kutiji. Ili je možda Neprijatelj shvatio da je ne može zaplašiti prijetnjama pokušavajući prodrijeti i zadržati je. ti to nisi. – Ti nisi lud. – Ne pričaj sa mnom kao psihijatar. onda zagrabimo do dna svega ovoga. sjajno. krenimo na ručak. kako si mi sinoć rekao kroz Prijatelja. ne mislim da će tako biti. Mislim. – Možda ćemo kopati i kopati. mi sada pričamo i o tvojem i o mojem opstanku. biti bilo kak vo spasenje. ako je pronađemo.suočavanju s istinom. u tom ledenobijesnom pogledu. Ali. ti si. Psihijatar kojeg sam intervjuirala bio je lud poput samog luđaka. kako će to utjecati na tebe? Neće li uništiti Jima kojeg volim? Neće li to u tebi ostaviti samo jednu osobu – onu mračnu. da. Možda je to bio dobar znak. dakle kakve veze ima diploma? Duboko je udahnuo i uz drhtaj izdahnuo. iznenada prelazeći s tamnosmeđe zemlje u gusto poredano pionirsko naselje. pa neće ni sada. Sam si me na to upozorio. a ne mogu razmisliti kako bismo to mogli.. Što onda? – Onda ćemo kopati još malo dublje. shvatit ćeš da on jest dio tebe.. Pogledao je riječi na prednjem staklu i nije ništa rekao. ovako ne možemo nastaviti jer je Neprijatelj ogorčen na mene i prije ili kasnije će me ubiti. a neće biti dna. Katkad muškarci mogu biti tako ograničeni. . to te je učinilo kvalificiranom terapeutkinjom! – Možda i jest. Tada nije uspio. ne zbog toga što je rekla nešto tajanstveno već zbog toga što ga je ime odmah na nešto podsjetilo. – Holly. a razumijevanje je prvi bolni korak prema izlječenju. što će se onda meni dogoditi? Možda se samo nasmijem i kažem. a ne istini. zar se nebi to moglo izliječiti čim bi mi ti to objasnila. Ali. Rekla je: – Intervjuirala sam jednom jednog psihijatra. Dok su ulazili u grad. Moraš vjerovati u to prije nego se možeš nadati da ćeš to riješiti. u redu naravno. – Dobro. Kazala je: – Kad me ubije. jer mislim da si dosad svoje spasenje nalazio u mašti. Utjehu je nalazio u bijesu. Zovi to kako hoćeš. ako zaista imam tu bizarnu višestruku osobnost. ja sam poremećen. sve sam izmislio. ne bi li mi zastor odmah pao s očiju? – Ne. ako ne i otpora.. naznaka njegove podsvjesne prilagodbe njezinoj teoriji. Njegova bi se samokontrola mogla slomiti i njegove bi dobre osobine mogle potonuti pred uzdizanjem mračne sile. Holly je iznenada naglas rekla: – Robert Vaughn. Ako želiš imati budućnost. dobro. – U redu. Jim se stresao od iznenađenja. pokušavajući je uplašiti kao u nekim prethodnim okolnostima kad nije želio da mu se približi.

Rekao je: Ljudi su uvijek. Robert Vaughn. kao onda kad je na Harlevu poduzeo duhovno putovanje u pustinju Mojave. rekla je: Čini mi se da ne marim. Jim se osjećao kao da stoji na uskom hrptu zemlje između dva ponora. A nakon što je i ona napravila dugu pauzu.. Paul Newman. Objašnjenje im je bilo nadohvat ruke. – I ti si zaključio da ti je poznat. gdje? – Ne mogu. budućnost u nadi na kojoj je ona ustrajala.. ali se njemu činila poput kaosa i ludila. zašto on? Zašto ne Orson Welles. Davno. ne dolazi. Grad je izgledao mračno i prijeteće – možda zato što je sadržavao istinu koja će ga prisiliti da iskorači iz svojeg uskog mentalnog procijepa u ovaj ili onaj kaotični svijet. nije vjerovao da se njegovo stanje može nehajno opisati kao mentalna uznemirenost ili zastrašeno stanje uma. mahnita ali jalova potrga za odgovorima. za .. – Mislim. s druge strane ležala je nesigurna budućnost koju mu je Holly pokušala ocrtati. složeniji nego što zamišljaš. a ni na jednoj strani nije sigurno. Sjetio se da je negdje pročitao da su luđaci posve uvjereni da su zdravi. kako je ona to prikazala. kako god bi izabrao. Nakon duge stanke. već stvarno. – Ali. makar to bila i smrt. iznenađen nejasnom uspomenom koja se komešala u njemu. Sumnjao je da je ludilo sama bit nesigurnosti. Ušli su u glavnu ulicu. Sean Connery ili Fred Kremenko? Nije li to ipak previše osebujan izbor da bi bio beznačajan? – Ne znam – rekao je Jim zamišljeno. Ludilo je bila jedina ispravna riječ.. ne dolazi mi u pamćenje. A uski se hrbat na kojem je stajao urušavao svake minute. Imao je jedan od onih glasova bogatih bojom i rasponom da je mogao biti i prijeteći i očinski i smirujući. ne na televiziji. prekrasan glumac. – Kada.. ali imao je iritantni osjećaj da bi to trebao znati. uživo. ili upozorenje? Upozorenje? Možda me upozoravaš da nisi onakav kakvim se činiš. Neki glasić u njemu rekao mu je da je ona u pravu sa svojim analizama. Da li je to samo zapažanje. – Prijateljev glas – rekla je gledajući ga. Sada je bio siguran da ju je upozoravao. da su bića iz mlina samo različiti aspekti njega. Holly je rekla: – Da li još uvijek misliš da je to stranac? Zar ne bi stranac proizveo neki neopisivi glas? Zašto bi oponašao bilo kojeg glumca? – Jednom sam vidio Roberta Vaughna – rekao je Jim. ispunjen mučenjem i očajanjem koje je pokušavao zanijekati ali bi ga oni povremeno nadvladali.– Dragi Bože – rekao je – to je bio glas.. bio je junak iz popularne televizijske emisije i fini slatkorječivi obješenjak iz bezbrojnih filmova. ali u tome nije nalazio utjehu. – Robert Vaughn – rekla je Holly.. ili na filmu. tražeći način da izađe iz toga. Sjetio se razgovora koji su vodili ležeći jedno pored drugoga u njegovom krevetu preksinoć prije no što su prvi put vodili ljubav. rekao je: Možda. On nije bio posve siguran ni u što. Ali iako je bio žrtva sindroma višestruke ličnosti. S jedne bio je život koji je živio..

visok čovjek širokih ramena. Koliko je vremena prošlo? Barem tri-četiri godine. Ne zbog toga što je ljekarna izgledala poput mjesta gdje mu se u djetinjstvu dogodilo nešto značajno. ljekarnik je već radio. Ti nasadi omekšavali su oštru sliku grada ali su i pridonosili neprirodnom izgledu i njegovoj neskladnosti. – Već onda sam volio knjige. – Četiri godine i četiri mjeseca – rekao je Jim. Podignuo je pogled i rekao: – Jim Ironheart. Corbett je bio savršeni ljekarnik iz malog grada: izgledao je poput običnih ljudi usprkos tome što je pripadao višoj klasi gradića zahvaljujući ovom pozivu. ne samo kad im je nešto trebalo. a s druge strane žičani stolac s džepnim izdanjima knjiga. već zbog toga što je osjetio da je ona prvi kamen na putu do istine. Nasmješio se Holly. dovoljno podrugljiv da bude neka vrsta mjesnog amblema. bijelih brkova. bombončića. sijed.čvrstim tlom. slabašnih tragova etilnog alkohola i različitih ljekarničkih proizvoda. Jimovo srce jako je udaralo. blagajna od poliranog granita. Zdrav razum bio je ono mjesto sigurnosti iznad kovitlajućeg kaosa. uglavnom dnevnih listova iz Santa Barbare. Rukovali su se. Odmah iza vrata bio je mali stalak za novine u kojem su se nalazila jutarnja izdanja. Nalikovala je bilo kojoj modernoj američkoj ljekarni po tome što je imala više kozmetike. Bio je to glavom i bradom Corbett Handehl. – Počnimo ovdje. bogami. Ljekarna je bila nadesno iza drugog nadgrađenog prolaza. Kad je Holly gurnula vrata građevine izgrađene u danskom stilu. – Zašto? – Jer smo tu prvi put zastali kad si mi pokazivao mjesta koja su ti kao djetetu nešto značila. zvonce iznad njih je zaciliknulo. – Ovdje sam kupovao džepna izdanja – rekao je. privlačni miris od voštanica s mirisom lovorike. Izašao je iz Forda pod sjenu Wilsonovih magnolija isprepletenih s drugim drvećem duž obje strane ceste. isparavanja duhana iz vlažne kutije pored blagajane. sredstava za uljepšavanje i njegu kose nego pravih lijekova. Građani su svraćali k njemu samo da ga pozdrave. Zajedno su ušli. Inače je izgledala ugodno starinski: drvene police umjesto metalnih ili lesonitnih. koji je ispod svoje uškrobljene bijele kute imao jarko plavu košulju. a njegovo iskreno zanimanje za ljude koristilo . Holly je zastala na zavoju pred ljekarnom Handahl na istočnom kraju glavne ulice. bilo je tu i časopisa. ali s nepogrešivim tonom kompetencije i poštenja koje vas je činilo sigurnim da će lijek koji on spravi biti uvijek pouzdan. Posude s kavom i sodom bile su na lijevoj strani. Premda je bilo rano. vječno sam vam zahvalan na ljepoti koju ste unijeli u ovo sivo jutro. Gotovo je izustio – otkad je djed umro – ali se suzdržao a da nije ni znao zašto. Corbett ga je obrisao papirnatim ubrusom. nikad mi ih nije bilo dosta. i Jim je kroz nadgrađeni prolaz čuo ljude kako dovikuju. – Tkogod da ste. Našpricavši granitni pult sredstvom za čišćenje.

Želio je izaći iz ljekarne prije. Bilo je to potpuno odvojeno biće. sjećam se. – Namignuo je i nasmijao se. Jim. koji put bijega može biti zapriječen. Dolazi. – Počeo je ovamo dolaziti čim se s djedom i bakom preselio. što ju je mnogo bolje opisivalo. previše otkrije. Prije čega? Prije no što Handahl kaže pogrešnu stvar. nisam baš dobro poznavao. – Obratio se Holly: – Obično je trošio svoj džeparac kupujući svaku knjigu znanstvene fantastike ili džepna izdanja horora čim bi stigla. – Handahl se opet okrenuo Holly. Nije postojala sila u njemu. . Ali. nakon smrti svog oca. nadam se da znate da je ta obitelj promijenila prezime od Iron-head.. ako znamo da je knjiga koštala oko četrdeset i pet ih pedeset centi. Jim je pogledao po ljekarni. Odložio je sredstvo za čišćenje. nije znao ništa pretjerano važno. Jim je slegnuo ramenima: – Stavovi se mijenjaju. Naravno. Poprijeko gledajući Jima. Holly je rekla: – Kako to? – Jamiea. prestravljen onim što bi Handahl mogao nakon toga još reći. – Egzotični interesi? – podbadala je Holly.. – Ukus ti je bio nekako uzak. Uređivao je stvarčice po pultu. – Drago mi je čuti. pitajući se odakle će doći. ali u srednjoj školi sam bio samo godinu iza njega. Sentimentalno putovanje. gusta poput teškog mrtvačkog pokrova. Ljekarna se počela činiti zastrašujuće malom.. prepunjenom stvarima i on je želio izaći odatle. Tvrdoglava skupina. U ljekarni je radio trideset i tri godine. pomislio je. bio je siguran da ona mora biti u krivu. svakog utorka i petka kad su dolazile nove knjige i časopisi iz Santa Barbare. kako se svijet mijenja. pokazujući mi svoja omiljena mjesta. Još uvijek si tako zagrižen? – Jesam – rekao je Jim. ali tvoj je otac gajio neke egzotične interese – premda. Mlada damo. Jime – rekao je Handahl. što se tiče njegovog života. a njezin vlasnik postao je prije dvadeset i sedam godina. – Ti si srećković. sve više uznemiren. i upravo sada. Jimova oca. Holly je rekla: – Jim me vodi po gradu. oni se sada ne bi činili toliko egzotičnima kao početkom pedesetih. Handahl je bio najmanje prijeteća osoba od svih. Mršteći se. Handahl je rekao: – Pretpostavljam da je interes za tako osebujnu prozu naslijedio od mame i tate. što bi on mogao otkriti? – Ja sam Jimova zaručnica – rekla je Holly na Jimovo iznenađenje. Pa opet.je njegovu poslu. a koji bi mogao ostati otvoren. iznedada osjećajući tjeskobu kako sve brže navire. Bez uvrede. Dolazi. a opet je Jim osjećao da od njega dolazi prijetnja. Titrao je između provizornog prihvaćanja Hollvine teorije i odbijanja iste. – Čestitam. – Onda je bio zagriženi čitač. pretpostavljam da se to tako zove. Jima je obuzela klaustrofobija. tada je tjedni džeparac od dva dolara bio prilično dovoljan za to. Handahl je rekao: – Nikad nisam mislio da ovaj grad voliš dovoljno da bi prema njemu gajio neke sentimente.

Holly je gledala Jima. Jamie je dolazio ovamo – onda je to bio dućan mog oca – i kupovao one stare petparačke časopise s robotima. pomislio je Jim. – Izletio je iz ljekarne i stao pored automobila. kao da više nikad u svom životu neće progovoriti. Dolazi. – Bili su to – dok nisu zajedno smislili predstavu. – Druge godine. Sjećaš se toga. Holly se okrenula prema Jimu i rekla: – Tvoja baka je umrla dvije godine nakon tvog dolaska. Neprijatelj. i ono može otići bilo kamo. Nije mogao govoriti. mislio je Jim. – Bih su – rekao je tankim glasom. želio ih je sve ubiti! – Da – rekao je Handahl – kad je bio mali. – Ja sam mislila da ti je tata bio računovođa. čudovištima i oskudno odjevenim ženama na naslovnici. Rekao je: – Oprostite. baš kao što je Prijatelj bio dobar. u svakoj sekundi. Vrlo je blizu. boreći se za zrak. Nije željelo da ju on upozori. Jime. Gotovo je zaboravio na predstavu. Sada je već zlo dolazilo brzo. Kako ju je mogao zaboraviti. pa ipak je zaboravio da su napravljene tijekom putovanja za vrijeme izvedbi. Mogao je vidjeti kroz izlog ljekarne. Nisam se iznenadio čuvši da je prestao raditi kao računovođa. Dolazilo je. Željelo je zgrabiti iznenada. Imao je sve fotografije s turneja. Dolazilo je. odasvud doći. a mama glumica. i ono je dolazilo. svaki dan ih je gledao. kad si imao samo jedanaest godina? Rekao sam joj prije pet godina. a ne Handahla. . Želio je upozoriti Holly. vidio je da ga Holly nije slijedila.kao i Prijatelj. moram udahnuti malo svježeg zraka. Činilo se da mu je nešto ukralo jezik. ah čini se da je ipak bio u pravu. Uređujući posljednje stvarčice po pultu. Blizu. Zašto sam joj rekao da je to bilo prije pet godina kad je zapravo bilo prije dvadeset i četiri? Dolazilo je. Činilo se da osjeća da je on u ozbiljnoj nevolji. izađi odatle. Kad si ti. Bio je to zao stranac. nitko iz tebe nije mogao izvući dvije riječi. Ne slušaj ga. prvi put došao u grad živjeti s djedom i bakom. što ga je iznenadilo. zaključalo vilice. bio si jako povučen. pogledavši Jima. to je zaista bila tragedija. pričala je s Handahlom. nakon što je Lena umrla – rekao je Handahl – Jim je opet postao potpuno nijem. znao je da dolazi. ne pričaj s njim. Osjećao je. Handahl je rekao: – To što se njima dogodilo. Holly. našao ženu iz šou biznisa i zarađivao za život nadnaravnim činima. toliko mnogo fotografija na zidovima. Jime? Začuđena. – Nadnaravnim činima? – rekla je Holly. Puno je pričao o tome kako će jednog dana čovjek dospjeti na Mjesec. Okrenuvši se. i svi su ga zbog toga smatrali malo čudnim.

– Zatresao je glavom i zaškiljio prema njoj. ali zaista je šteta što se ta zemlja ne obrađuje. – Nije moja briga. Bio je tu. Handahl je rekao: – Idete li na farmu? – Ne.. težina vode pritišće prirodni izvor bunara usporavajući dotok nove vode. – Možda – rekla je.voljan kupiti farmu. pretpostavljala sam.. – Način na koji on funkcionira – kad je onaj stari ribnjak do vrha pun. Holly je . Trepnula je. stajali bi u redovima samo da je Jim hoće ponuditi. pokušavajući ga vratiti na tu temu. rasprskavajući se točno prema njoj. Posude su je bombardirale. kao da će se srušiti na njih.. mislio je: Jedini razlog zbog kojeg se plašim Carbetta Handahla je taj što on zna više o mom životu u Svenborgu nego što se ja sjećam. Možda ne želi prodati farmu jer ga za nju veže previše uspomena. Handahl je znatiželjno gledao za Jimom. onda se voda pumpa iz njega da bi se navodnili usjevi. lakovi za kosu. vitamini i kutije s lijekovima treskaju na policama. Ali. zabrinuto gledajući u strop. Du-dum-dum.. – Potres – rekao je Handahl. letjele prema njoj i pogodile Handahla. Du-dum-dum. – Poput bakine smrti – i dalje je gnjavila.. – Znate što ću vam reći – rekao je Handahl – možda taj vaš gospodin i jest sentimentalniji no što sam mislio. što znači da uvijek ima vode u okrugu koji vodom prilično oskudijeva. – Tko bi mogao preboljeti nešto tako čudno? Bio je tako drago dijete da ti se srce kidalo. – Imate pravo. vibrirao je. koji je stajao pored blagajne. poput čarobnog vrča iz bajke. – Jim vam je rekao da ga nije mogao prodati? – Pa. – Nitko je nije voljan kupiti? Mlada damo. Naslanjajući se na automobil. Boce su eksplodirale na policama. Odmaknula se i stavila ruke na glavu. Nastavio je: – Na tom imanju postoji zaista dobar arteški bunar. – To je bilo. Udoban svijet starinske ljekarne počeo se raspadati.Dolazilo je. vezuju ga kako dobre tako i loše uspomene. Prekinuo ju je iznenadni štropot. – Jim nije farmer – rekla je – a budući da nitko nije.. Ostajemo nekoliko dana. Holly je rekla: – Mislim da nikad nije prebolio to što se dogodilo s njegovim roditeljima. Osvježivač zraka. – Nagnuo se preko pulta i prekrižio ruke na prsima. du-dum-dum. Nagonski. – Ali. Bočice su se još žešće tresle nego prije. – Prije no što je Holly mogla upitati nešto o Leni. a Holly je znala da ih je uznemirilo nešto gore od potresa. Upozoravalo ju je da Handahlu ne postavi više ni jedno pitanje. voda se razlije. i s Lenom. Okrenula se i vidjela kako se boce šampona. a ribnjak uvijek ostaje pun. Handahl je kimnuo.

ostavljajući Handahla u onome što je on nedvojbeno smatrao krhotinama potresa. Neprijatelj je prošao. Groblje je bilo odvojeno od parka zašiljenom željeznom ogradom i raznim drvećem – uglavnom bijelim cedrovima. nakon nekog vremena Jim je podigao ruke i zagrlio je. Iznenada nije mogao vidjeti natrag u godine s istom jasnoćom koju je imao prije sat vremena Nije mogao vjerovati u stvarnost . rasprsnulo se staklo te kutije. dok su se pravokutnici. premda je stajao na čistom zraku. pokazao je prema sjeveru. Kad je umrla imala je pedeset i tri godine. očekujući da je zgrabe nazupčana kliješta. još čvršće ponavljajući njegovo ime. Prolazeći na Hollvinu stranu. trostruki udarci su utihnuli. Mora da to tako izgleda pri ispiranju mozga kad se uspomene prebrišu. Nebo tamno poput škriljevca pritiskalo je sive granitne spomenike. dokopala se vrata. Ali. a krive uspomene ugraviraju u bjeline. Trodijelni udarci pulsirali su iz nogostupa od opeke pod njezinim nogama. to je bio samo privremeni predah. Našla je Jima naslonjenog na automobil. Bio joj je zahvalan zbog toga. Četveronoške je krenula prema izlazu dok su blještave krhotine poput kiše zasipale pod. promašivši je za centimetar. čvrsto ga držala. Njegova prošlost izgledala je poput maglovitog pejzaža koji otkriva samo sablasno i nestalno svjetlucanje oblakom zastrta Mjesečevog lica.legla na pod. prohujala pored stalka s novinama i istrčala na ulicu. U tom turobnom osvijetljenju. Uzela ga je za ruku. Komad stakla presjekao je zrak na mjestu na kojem je maločas stajala. – Skrenuo je i zaustavio automobil. nejasno se nadnoseči nad njih kao da će se srušiti. Njezino ime bilo je ugravirano na desnoj strani spomenika: LENA LOUISEIRONHEART. Memorijalni park u Svenborgu graničio je s parkom Tivoli. Zajedno su odšetali do groba njegovog djeda i bake. – Tamo. Činilo se da je na rubu predavanja mračnoj sili koju drži u sebi i hrani svih ovih godina. Okrenula se od automobila i zagrlila ga. Prije no što je zid mogao početi naticati u mjehur i poprimiti strani oblik. Jim je polako vozio pomoćnom cestom koja je zavijala grobljem. Jedan pravokutna granitna ploča stajala je za oba groba. Kad je izašao iz Forda. kvadrati i šiljci napinjali poput kvrga nekih drevnih vremenom umrljanih kostiju napola zakopanih u zemlji. Dok se spuštala. Nesigurno je pogledao datume njezinog rođenja i smrti. – Tu smo. I drveće je bilo sivozeleno. Ali. Jimovo srce luđački je udaralo i teško je gutao. pipci ili hladne vlažne ruke neljudskog izgleda. Bila je mrtva dvadeset i četiri godine. Nije joj odgovorio kad ga je pozvala po imenu. pretrnulog i problijedjelog s izrazom lica čovjeka koji stoji na rubu ponora. osjećao se gotovo jednako klaustrofobično kao i u ljekarni. Nalazio se na maloj kosini na uglavnom ravnom groblju. zuri u dubinu – i čezne da skoči. i koje sada želi svoju slobodu. Iza nje teška se blagajna treskom srušila s granitnog pulta. trava je bila sivozelena.

.. – Buljio je u granitnu ploču kao u prozor u prošlost. nije se mogao sjetiti zašto se tako osjećao ni zašto se opet počinje tako osjećati.. 25. ljudi su ga gledali suosjećajno.. mogle su se pokazati samo smicalicama magle i sjene kad bi bio prisiljen s njima se izbliza suočiti. Oboje su šutjeli. Holly. Datirao si njezinu smrt danom kad si je konačno prihvatio. duboko udahnula i rekla: – Jime. a ne prije dvadeset i četiri. budući da je šutio. – Kad sam došao s cvijećem.. dugo sam plakao. a opsjednuti ton tog glasa ježio ga je. nisam mogao prestati. . Odvezao prema sjeveru.jasne uspomene. za ime Boga.. Konačno je Holly rekla: – Možda je bilo tako da si negirao njezinu smrt.. To je bilo prije pet godina. klečanje na grobu s cvijećem koje sam joj kupio. Prolazeći pored njega putem do drugih grobova... i uvijek jest. odmarajući se u istoj jami kao i njegova baka.. onaj dan kojeg se sjećam kao dana njezine smrti. to jest ludilo. – Zašto si mi lagao.. rujna. čvrsto je držao Holly za ruku... drugi put uopće kad sam došao. – Mislim da je umrla u mlinu.. da je upravo bila umrla. pokriti se njome kao nekim prekrivačem. Barem nisam shvaćao da lažem. Dva velika kosa letjela su tmurnim nebom. Zato ti se činilo da je umrla puno skorije nego što je bilo u stvarnosti. zatim zbunjeno.. plakanja. Sada je bio previše preplašen da bi plakao. dolje u Irvinu. zašto si rekao pet godina? – nježno ga je pitala... kriješteći. – Iznenadio se shvativši da se ne može prisjetiti uzroka smrti Lene Ironheart. Nakon nekog vremena. – Ne znam.. Opet je pogledao datum njezine smrti – 25. Želio je samo prokopati svoj put u zemlju. – Zastala je. – Ne – mirno je rekla. – Ali.. i pokušavao se prisjetiti. Holly je rekla: – Sjećaš li se pogreba tog dana?. shvativši opseg njegovog emocionalnog sloma. ali. onog dana kad si došao ovamo s cvijećem. odbijao je prihvatiti kad se stvarno dogodila. Bila je to devetnaesta godišnjica njezine smrti. rujna. Ali. Dezorijentiran i preplašen. – Drugog cvijeća na grobu? – Ne. – Slušao je vlastiti glas kao da je pripadao nekom drugom. Kupio cvijeće u gradu. – Odjenuo sam se. dio istih onih obrana koje si podignuo da bi sakrio sve od svoje desete godine. Živio sam tada u stanu. prije pet godina. Sve čega se sjećam je. – Ne. Još jedna praznina ispunjena maglom. onda došao ovamo. – Sjećam se da sam se probudio jednog jutra znajući da mi je baka mrtva. prije dvadeset i četiri godine? Možda si bio u stanju prihvatiti je tek nakon devetnaest godina.. vidjevši divlju tugu koja ga je činila neuravnoteženim.. – To je samoobrana. – Drugih ožalošćenih? – Ne. – Što je? Reci mi – zahtijevala je Holly. onda mi se činilo. i nestala za vrhovima drveća. – Nisam lagao. ali taj odgovor nije učinio da se osjeća bolje. kako je umrla tvoja baka? – Ona je. ali.. Odmah je– znao da je pogodila istinu.

Zapuhao je povjetarac. Mislim da si je vidio kako umire. Željezno nebo još je jače pritiskalo. a oko njegovih nogu nešto je krčkalo. toga bih se sjetio. Uz veliki napor. Penjući se uz stepenice mlina.. Holly je rekla: – Nisi li rekao da je on umro osam mjeseci nakon Lene? . I datum rođenja. rekao je: – Ali. – Ti si bio svjedokom njezine smrti. Toliko je bio usredotočen na desnu. – Ne. – To je bio samo san. – Ne. naravno. Činilo se da se drveće nagnulo. Namrštio se. – U mlinu? Kako? Sto se dogodilo? Kako znaš? – San o kojemu sam ti pričala. lice tvoje bake. Nije mogao prihvatiti uspomenu prema kojoj ga je vodila. Osjećao je kao da se vrti kroz svjetlo i tamu. svjetlo i tamu. sigurno. – Zaključano je dolje u tvojoj podsvijesti kojoj možeš pristupiti sa mo dok spavaš. Sabrana. Holly ga je zgrabila i zaustavila: – Jime. – I ako je tu umrla. gle dajući kroz prozor dolje na ribnjak..Skrenuo je pogled s nadgrobne ploče i pogledao Holly. Datum njegove smrti nije bio upisan. zurio u nju i rekao: – Želim otići odavde. Onda je ugledao lijevu stranu granitnog spomenika. gdje je tvoj djed? Gdje je on pokopan?. – Tu. – Da. Holly mu je stavila ruku na rame: – Čekaj. to je bilo sve. ugravirano u isto vrijeme kad i Lenino: HENRY JAMES IRONHEART. Djedovo ime bilo je tu. Mislim da ti je zbog toga trebalo devetnaest godina da samo priznaš da je ona mrtva. Holly je zavrtila glavom. Pokazao je na parcelu pored bakine. Bio je siguran da je to koščata ruka njegove bake koja se probila iz zemlje da bi ga uhvatila. i žarko se želio vratiti u automobil.. Otrgnuo se gotovo je gurnuvši. zar ne? – Ne.. čineći luk nad njima. a nije točno znao. Bože. u tvom snu. Ne sjećam se ničeg sličnog. ali tu je. kako i treba. na nemogući datum bakine smrti da nije primijetio što nedostaje lijevoj strani. i to je bio takav šok koji te je bacio u dugotrajnu amneziju. uz nju. koju si prekrivao maštanjima i opet maštanjima. ali kad je pogledao dolje vidio je samo sparušeno lišće kako se šuškajući sudara s travom. Da mu je rekla da je cijelo groblje podignuto na pokretnoj traci i da se oni polako vrte pod tmurnim metalnim nebom. strah i bijes. – Kako to može biti moja uspomena kad je se sad ne sjećam? – Sjećaš je se. prije bi joj povjerovao. Srce mu je preskočilo od panike.. Bio je napet od uzbuđenosti premda nije znao zašto. Sada mu se svaki udarac srca činio poput udarca u boksačku vreću. – Ne.. mislim da je to bila uspomena. ja sam bio u visokoj sobi kad je baka u nju ušla. i vidjevši lice druge žene u oknu. Ali. Jim se okrenuo od groba. tvoja uspomena koju si iz svog sna projicirao u moj. Nepopustljivo je zavrtio glavom.

dvadeset i četvrtog svibnja sljedeće godine. – Kako je umro? – Ja. Holly je ocijenila da je park Tivoli čak manje privlačan izbliza nego što je bio jučer dok ga je gledala iz jurećeg automobila. sa zidićem koji ga je cijelog okruživao. Samo je vjetrenjača bila dobro održavana.. mršteći se. Rekla je: – Ili si ga pokopao negdje drugdje? Kosovi su kriještali i letili tamo-amo pepeljastim nebom.Usne su mu bile suhe. a klupe su vapile za novim bojanjem. Trava je bila napola spržena ljetnim suncem. želio se sklupčati i zatvoriti oči. događaj na grobu potresao ga je i sada više nije žurio prema otkrićima sljedećih iznenađenja. Park je bio premalen da bi imao pomoćnu cestu... ne sjećam se. – Nesreća? – Mislim da. spavati i nikad se ne probuditi. Kad su otišli iz ljekarne. Veliki dijelovi prošlosti bili su magle u maglama. .. No.. Sada je shvatio da je rijetko razmišljao o prošlosti... Bilo mu je zlo. Bio je to veći i upadljiviji mlin od onog na farmi.. ali istovremeno znatiželjan da se suoči sa svojom slabo znanom prošlošću. je to bila. nesposoban da joj odgovori. Holly ih je odvezla iza ugla u park Tivoli. i nikad više s njim ne pričala o New Svenborgu.. – Mislim da.. Nekoliko preostalih cvjetova ružinih grmova izblijedjelo je i ocvalo. – Nisi li se brinuo za sve detalje pogreba? Oklijevao je.. – Nisi li ti bio najbliži djedov srodnik? – pitala je Holly. Drugo je cvijeće izjedala sparušina. Tmurni dojam koji je ostavljao nije se mogao pripisati samo naoblačenom nebu. osam mjeseci. – Jesam. Teško je uspijevao skupiti dovoljno sline da uopće progovori. ispisujući krilima kaligrafske poruke čija su značenja bila podjednako nečitljiva koliko i neuhvatljive uspomene koje su zujale dubokim sivilom Jimovog uma.. – Zašto smo ovdje? – upitala je... – Bolest? – Zašuti. kap. – Što dovraga hoćeš od mene? Rekao sam ti. zabrinut zbog onoga što će tamo otkriti. Nikad nije uvidio da u njegovu pamćenju postoje velike rupe jednostavno zato što je preostajalo toliko stvari kojih se nikad prije nije ni pokušavao sjetiti. Potpuno je živio u sadašnjosti. krenula prema jugu... neka se na njegovom mjestu probudi nešto drugo. jesam. – Zar si onda jednostavno zaboravio dodati datum njegove smrti? Zurio je u bijelu točku na granitu.. ne znam. a riječi su izlazile u obliku suha šapata poput prskanja pijeska po kamenu u pustinji.. mahnito tražeći podjednako bijelu točku u svom pamćenju. Automobil su ostavili na ulici i šetali. zašuti! – Ne znam. pet-šest metara viši. a ona je sumnjala da bi on bio još sretniji kad bi ga jednostavno odvezla iz grada. Jim je želio voziti do groblja. Bio je zadovoljan što Holly vozi.

Willott. a ona se očito temeljila na izgledu New Svenborg mlina. nakon čega je slijedila povijest ovog očuvanog mlina koji se. Konačno je krenuo prema mlinu. Dvije kamene govornice stajale su sa strane popločanog puta ispred vrata mlina. Znala je da gurati ga znači isto što i udarati zamotuljak s dinamitom. sadržavala je sporedne informacije o korištenju mlinova za mljevenje. J. do koje su prvo došli. – Ne budi budalast. pomozi mi.– Ne pitaj mene. Govornica na lijevoj strani. – Ne – rekao je Jim nježno. našla je desetogodišnjeg Jima kako stoji. pogledaj. Njezino zanimanje odmah je potaknuo naslov na vrhu druge ploče – CRNI MLIN: KNJIGA I FILM. Jedino se mogla nadati da će preživjeti ako ga prisili da prizna da je on Neprijatelj. Taj je materijal bio dosadan i prljav pa se Holly okrenula prema drugoj govornici. – To što je netom rekla iskreno ju je zapanjilo. Kad je došla do vrha. prije nego Neprijatelj zauvijek nad njim preuzme kontrolu. a ona za njim. Holly je nastavila čitati i otkrila da je prije dvadeset i pet godina. prema knjigi Crni . kad je ona bila u tijelu Lene Iron-heart. zlato – rekla je. i prije svoje smrti u osamdesetoj godini. Zabrinuto je zu rio u drveće uznemireno povjetarcem. pumpanju vode i proizvodnji električne energije u dolini Santa Ynez od početka devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. kukuruza.. Pridružio joj se kod druge govornice. – Ne – rekao je opet Jim i okrenuo se od ploče. Njegova najpopularnija knjiga bio je maštoviti pustolovni roman o ukletom starom mlinu i dječaku koji otkriva da su duhovi zapravo stranci iz drugog svijeta i da se pod ribnjakom mlina nalazi svemirski brod koji je tamo već deset tisuća godina. Rekla je: – Ti si onaj koji je ovo jučer uvrstio u raspored. ma jesi li ovdje vidio Roberta Vaughna? Je li on glumio u filmu koji se ovdje snimao? – Sa zbunjenim izrazom koji je polako prelazio u mrštenje. ali pomalo i bijesno – ne. – Jime. Tu je bila fotografija ovitka romana za mlade i stare – Crnog mlina autora Arthura. Bila je zaboravila da se pored tanjurića nalazila tvrdo ukoričena knjiga u raznobojnom prašnjavom ovitku. zidovi. Willotta. Rekao si da su ovdje jednom snimali film. to nema smisla. ali nije imala izbora. Ionako će prije ili kasnije eksplodirati. stanovnik doline Santa Ynez – Solvanga a ne Svenborga – bio je uspješan autor romana za mladež. Bio je to isti prašnjavi ovitak čija se reprodukcija nalazila na govornici: Crni mlin. upravo one godine kad je desetogodišnji Jim Ironheart došao u grad. penjući se uz stepenice mlina. Jim se okrene u mjestu. – Čekaj. Holly je čitala tekst na govornici s rastućom zapanjenošću. napisao ih je pedeset i dva. prilično prikladno. Materijal za čitanje na vrhu kamene kosine bio je zaštićen listovima pleksiglasa u vodootpornim okvirima. Ti si ona koja je željela doći ovamo. razgledajući mali park. zidovi! – Kod njegovih se nogu nalazila žuta svijeća na plavom tanjuriću. Osjećala je da joj vrijeme istječe. i on se okrenuo prema njoj i rekao: – Bojim se. 1982. Holly se sjetila trenutka iz sna. zvao New Svenborg mlin. ruku stisnutih uz bokove.

Film je vjerojatno bio loš jer Holly za njega nikad nije čula. a zatim platila restauraciju zemljišta i izgradnju sadašnjeg parka. vuče nas dolje. mršteći se na drveće i žbunje. – Dolazi – rekao je širom otvorenih očiju. prokletstvo! Buljio je u nadolazećeg ubojicu užasnut. koja je bila njezina miljenica. Bilo je udaljeno desetak metara. ali i od sablasnog prizvuka čežnje. Šest metara od njih. – Zvučao je kao da je napola u transu. Jim se znojio. Pojurila je do Jima i zgrabila ga za ruku. – Jim. Peti član glumačke ekipe bio je mladi i tada nepoznati Robert Vaughn.mlin snimljen film. a onda je potonula u nestalu rupu. Neprijatelj. u posljednjem se poglavlju nalazio popis pet glavnih glumaca. Čini se da je to bila ona vrsta produkcije koja nigdje nije bila novost osim u New Svenborgu. – Ne. – Sto se ovdje događa? – naglas je rekla. to si ti. Podignula je pogled pre ma tmurnom nebu.. gurajući metar široku gomilu prljavštine i busenja. nisam ja. Nije želio prihvatiti implikacije tih informacija. krećući se brzo. i vjerovala je da je on samo pokušava odvratiti od čitanja ploče. na tamu pod njima koju oblačni dan nije mogao raspršiti.. Holly je bacila pogled iza sebe i vidjela kako ta stvar prolazi ispod betonskog nogostupa. Neprijatelj je bio petnaestak metara od njih. Pogledala je prema mlinu u daljini. to si samo ti. Jedna od klupa u parku poletjela je uvis kad je zemlja izbila. ali. Holly nije mogla vidjeti ništa što bi dolazilo. koji je pucketao i podizao se u brazdu. Jim? Nešto što otvara vrata u pijesku. Još uvijek se polagano okrećući. mislila je. tresao. Od prva četiri imena. brzo se približavajući. – Jim. a čak i tu samo zbog toga što je rađena prema knjizi jednog stanovnika doline. Kako se zvao? Zavojevači s Marsa ili tako nekako u kojem stranci otvaraju vrata u pijesku i povuku te dolje. – Što se. Nijedna velika zvijezda nije bila na njemu. – Zaustavi to. ovdje događa? Glasom koji je drhtao od straha. praveći tako tunel. nešto iz filmova što je prouzročilo noćne more kod desetogodišnjaka. Uhvatila je Jima za košulju. dovraga. Emmet Walsh. Jim je rekao: – Ono dolazi! Pogledala je na mjesto u koje je buljio i vidjela nemir pod zemljom na udaljenom kraju malog parka. Mlin New Svenborg bio je najvažnija lokacija za snimanje. prepoznala je samo M. ali vjerodostojni ribnjak. protresla ga pokušavajući ga natjerati da je pogleda. – Da li je to ono što će nas ubiti. – Gledala sam taj film kad sam bila mala. kao da je nešto kopalo zemlju da bi došlo do njih. Na podsjetniku. . ravno prema njima. također. onda ga spustila na fotografiju prašnjavog omota Willottove knjige. Pogledala je iza sebe. i nekako čeznutljivo. Jim je rekao: – Nešto dolazi. pa ju je pokušavao od toga okrenuti. Činilo se da je izvan dosega Hollvinih riječi. Filmska kompanija izgradila je oko njega plitki.

Zemlja se nije otvorila. ogorčeno je pomislio. omekšavao ga je prizvuk velike nježnosti. da je osjeti kroz čarapu. – Da. Nisi više u stanju tu osobu kontrolirati lako kao prije. Dva i pol. – Ali. Pokrajnji put bio je popucan i razbacan. Divovski krtičji trag još je bio tamo. Nisam mogao biti ja. Metar i pol. Holly je prekrižila ruke na upravljaču i naslonila se na njih čelom. Sada se više nije samo bojao. Više se nije znojio ni tresao. živeći spartanskim životom knjiga i rada. zabila petu svoje cipele u njegovu cjevanicu. Tresući se. – Iako ju je zamalo ubio. Čitala sam ploču i želio si me zaustaviti što si . a Holly je prestravljeno pogledala u raspuknutu zemlju. Holly se odmaknula od potrganog busenja i popucane zemlje na kojoj je stajala. bez poroka i odavanja užicima. učiniti samoubojstvo poput Larrvja Kakonisa. bio jedina opasnost s kojom su se suočavali. Gledao je kroz prozor u park. poput zvona koja su zvonila prije pojavljivanja Prijatelja. Holly je bila iznenađujuće nježna prema njemu. – Utjelovljena u divovskom crvu ili tako nečemu – rekao je pokušavajući biti sarkastičan. što je jače mogla. – Jim! Dva metra. kako sam ja mogao biti ona stvar u parku? – Nova pravila. Rekao je: – Ti si još uvijek pri ovoj optužbi o rascijepljenoj ličnosti? – Da. Klupa je ležala na boku. skamenjen. dopustiti da te jedna od tvojih noćnih mora odvuče pod zemlju? Tri metra. jesi. Bio je u šaci prvobitnog užasa koji ga je činio ukočenim i nemoćnim poput leda. Jim se svali u sjedište. Jim je gledao u nju. ti si rekla da Neprijatelj izbija samo kad spavam. podignula je nogu. U automobilu. Podsvjesno postaješ očajan. pa čak i ako ja jesam Neprijatelj.Ipak mu je vikala ravno u lice. zašto nije bilo onog stranog lupanja srca kao prije? – To je uvijek bio tek dramatski efekt. – To nisam bio ja – ponovio je. Što si bliže istini. – Hoćeš li ubiti mene i sebe. to će Neprijatelj postajati agresivniji da bi se obranio. izvan njegove svjesne kontrole. – Ako sam to bio ja. Nije podizala glas. – Podigla je glavu i pogledala ga. Cijelog je života imao kontrolu nad sobom. Jednostavno nije mogao vjerovati da je ta stvar ispod parka bila tek izmišljotina njegove mašte. a nisam spavao. Ništa iz Hollvine teorije nije mu bilo teže priznati od toga da je divlji i primitivni dio njega. Osim zastrašujuće prikladnog zaboravljanja. – To si ispustio jer za to jednostavno nije bilo vremena. Kopanje je prestalo istog momenta kad je Jim onako jako vrisnuo. Ništa iz nje nije provalilo niti ih povuklo dolje. Čuvši čudovišno mljevenje vilica u zemlji pod njima. – Dakle je to bila moja mračna strana. – Da. osnažena jedino njegovim snom. Jim je zavrištao od bola dok se zemlja pod njim micala. – To nisam bio ja. samo ćeš prestati biti jak i sve to okončati.

Žena za pultom bila je kao dobar oglas za život u provinciji: besprijekorni ten.brže mogao. ali je vjerojatno bila dvanaestak godina starija. – Baš dobro – vedro je rekla. Dok su se Jim i ona penjali prednjim stepeništem do predvorja Holly je zamijetila da Jim promatra livadu oko sebe kao da bi se nešto moglo dogoditi. – Kamo sada idemo? – U knjižnicu. dozvoli mi da ti kažem. morao je priznati sebi da jest tapkao prema shvaćanju. dok je prolazila kroz vrata. Bolje nemoj. Zlato. Predvorje se slijevalo u hodniku prvog kata. – Bio si očaju nakon što su ti roditelji umrli. koja će učiniti da ove tajanstvene crte i kutovi zadobiju novi. Premda to njoj nije mogao priznati. odlučila je ne otkriti Jimu dubinu svog straha. ih ćeš imati dvije krvave cjevanice. suoči se sa stvarima s kojima se odbijao suočiti kad se okrenuo mašti kao dijete. trepćući. Strah. jer mora da je njegov još i dublji. Bila je užasnuta. pažljivo stvorene lažne uspomene nisu indikacija ludila već samo oruđa kojima se pridržavao stvarnosti – na čemu je Holly ustrajala – što će mu se onda dogoditi ako ispusti ta oruđa? Ako iskopa istinu o svojoj prošlosti. . Strelica je pokazivala na desno stubište. Opet je pogledao kroz prozor. to je bila "caka". hoće li ga ovog puta istina odvesti u ludilo? Što je skrivao? – Slušaj – rekla je – važno je što si ga ušutkao prije nego je stigao do nas. mislila je. U sobi na lijevoj strani bili su i stolovi za čitanje sa stolicama i velikim hrastovim pultom. jasne svjetlosmeđe oči. Očito te je pisac imenom Arthur Willott opskrbio fantazijom koja ti je savršeno odgovarala. da je bio na rubu sagledavanja svoje prošlosti iz nove perspektive. Pločica s imenom govorila je ELOISE GLYNN. Ako selektivna amnezija. prije nego nas je ozlijedio. Obje su bile prepune polica za knjige. što joj je glas uravnotežen i miran i što je bila u stanju voziti od parka Tivoli a da nije vijugala po cesti. Holly mu je stavila ruku na rame. Kamo drugamo? Holly je parkirala na Copanhagen Laneu ispred male viktorijanske kuće na kojoj je bila smještena knjižnica New Svenborga. Ona je bila njegov toliko potrebni oslonac. Napokon. njegov se život pretvorio u kolaž krhkih laži. Upalila je motor. U ovoj ili onoj mjeri. iako razblažen. sjajna smeđa kosa. Ali. Bilo ti je potrebno da mi odvratiš pozornost. – Cjevanica me boli kao sam vrag – rekao je. razumljivi oblik. Izgledala je kao da ima trideset i pet. Trebao si iz toga pobjeći. prema mlinu i govornici koja je sadržavala informacije o Crnom mlinu. Ali. Bila je zadovoljna što joj se ruke ne tresu. u kojem su bile dvije velike sobe. Znak u drvenom predvorju pokazivao je ODIO POPULARNE LITERATURE. pitala se hoće li bolni udarac idući put biti djelotvoran. ti si je od tada živio. još je bio prisutan i znala je da će ga osjećati sve dok ne budu izašli iz te sablasne stare šume – ili dok ne umru.

nastanjuje svemirski brod pod ribnjakom i pojavljuje se u mlinu. nikad nisam susrela dijete koje je nije voljelo. Knjižničarka nije prepoznala Jima. Uvjerila je sebe da je svaki mali izraz ljubavi – svaki dodir. Eloise Glvnn imala je vesele manire i stav djevojačkog sportskog trenera. koji su se pojavljivali kao nekom magijom stvoreni. Premda izvanzemaljac. i to je bio zarazan smiješak. topla riječ ili pogled – povezujući faktor koji sprečava njegovo potpuno razaranje. Jim Jamison živio je na farmi koja je imala ribnjak i stari mlin. ali nakon što je bio svjedokom brojnih sablasnih događaja. Ono se Jimu otkrilo kao nježno svijetlo koje sjaji unutar zidova mlina. kad je Holly željela doći u knjižnicu vidjeti da li je tu mnogoobožavana gospođa Glynn. Nasmiješila se Holly. Jim je otkrio da jedna strana prisutnost. smiješak. Holly joj je vratila osmijeh. – To je jedna od najpopularnijih knjiga. Ili je bio jedno od one djece koja ne ostavljaju osobit dojam. dakle jednostavno je lagao. – Taj Artie Willott bio je produktivan. dovoljno dugo da spozna istinu i njome se izliječi. koljenu – mazeći ga. – Ja sam čitao tu knjigu – rekao je Jim. već Jamison. – Da. žurno tragajući za novim iznenađujućim otkrovenjem. znao je i jučer da ne govori istinu. čega se Holly sjećala iz srednje škole. Čitala sam o njoj na ploči u parku Tivoli. Nekako ga je morala držati na okupu. Glavni lik zvao se Jim. pročitali su prva dva poglavlja. – To je za vaše dijete? – Zapravo za mene. šapćući mu cijela poglavlja. što sigurno znate. Ali. Komunikacija između Jima i stranca postigla se upotrebom dva žuta bloka – jednog za Jimova pitanja i drugog za strančeve odgovore. ili. – Ali. govorio je istinu da nije bio u knjižnici otkad je prije osamnaest godina otišao na fakultet. ona je znatiželjna. Jim je ustrajao na tome da je ona sigurno u mirovini. ali dvije trećine njegovih knjiga još uvijek se tiskaju. Holly se vratila u glavnu sobu i sjela za stol najudaljeniji od pulta. Mlin je navodno bio uklet. a jedino ljepilo kojeg se sjetila bila je ljubav. bilo je jasno da mladost Eloise Glynn ni njemu nije bila iznenađenje.Jučer. bilo je to biće čiste . Neprestano ga je dodirivala – po ruci. Držeći knjigu između sebe. imamo Willotta na vagone. da je i prije dvadeset i pet godina bila "prilično stara". vjerojatnije. očito je tek bila izašla s fakulteta i započinjala svoj prvi posao. – On je bio mještanin. – Gospođa Glvnn izvukla je knjigu s police a da gotovo i nije pogledala gdje se nalazi. – Obišla je pult. premda nije shvaćao zašto laže. tako zaposlen da su se pčele skrivale od srama kad bi prolazio. – Willott? – rekla je kao odgovor na Hollvino pitanje. a ne duh. U usporedbi s prethodnim otkrićima. – Skočila je iz stolice. a iz izraza na njegovom licu sada. Zajedno s Jimom. Jim nije želio da Holly jučer dođe u knjižnicu. ramenu. Umro je prije deset godina. ovo je bilo tek manje iznenađenje. ono što je otkrivao o životu Jima Ironhearta bilo je toliko zapanjujuće da je Holly počela tu i tamo čitati. žustro koračajući odvela Holly i Jima preko hodnika u drugu veliku sobu. ne Ironheart. – Mogu vam pokazati gdje je. Roman je bio dobro i privlačno napisan. – Zaustavila se ispred odjela za mladež i zamahnula rukom da bi naznačila dvije visoke police s Willottovim naslovima. i predala je Holly. – Tražimo Crni mlin.

Odvratni fantazam odlepršao je s ekrana njezinog uma iznenada kako je i došao. – Holly. Jedan dio njega poslao joj je tu viziju. i ona se drhteći vratila u knjižnicu. Bez upozorenja. PROUČAVA. PRUŽITI SLAMKU ŽIVOTA". Sebe je nazivalo PRIJATELJEM. – Neka sam proklet – tiho je rekao Jim. Vizija joj je ostavila mučninu i neku vrst dezorijentacije. o tome nije bilo spora. gdje će se na njega pokušati izvršiti atentat. – Zbog toga si sumnjao da se tvoj stranac može oglasiti i opirao si se mom prijedlogu da se odbijemo igrati s blokovima. i shvatila je da je već mrtva umri. Mračno dijete u njemu. Ali. udarao je novim oružjem. Koristio je. objašnjavao je Prijatelj. Označujući prstom mjesto na kojem je stala. tako snažna i jasna da je knjižnica za trenutak nestala. održao se. stranac se nikad nije oglasio. i sada se činilo da njegova znatiželja nadilazi njegov strah. površno čitajući. Rekla je: – U redu. umri. Morala se boriti da se opet usredotoči na Crni mlin. rojevi žohara izlazili su između njezinih usana. umri. koje može vidjeti u budućnost. A u parku u jednom strašnom trenutku. Jim je sada bio onkraj nijekanja. u Hollyinim se mislima pojavila vizija. ispunjen mržnjom i krvoločan.energije koje je na zemlji bilo – DA PROMATRA. očiju tmurnih i hladnih da je počela dvojiti može li on zaista svoju fenomenalnu moć okrenuti prema unutra da bi se izliječio. Sve je dobro. U priči na kojoj je Jim Ironheart utemeljio svoju fantaziju. POMAŽE ČOVJEČANSTVU. pomislila je da će se njegova krhka ljuska mentalnog zdravlja raspuknuti i proliti ludilo. . Ali. – Jim ju je zabrinuto promatrao. kandidat za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država koji će uskoro proći Jimovim rodnim gladom. upravo nakon što su se Jim Jamison i stranac drugi put susreli. Holly se vratila priči. Prijatelj je želio djelovati kroz Jima da bi osvijetlio namjere atentatora: "TI ĆEŠ MU. JIME. Na vrhuncu priče. Njegov je odgovor Holly pružio nadu za njega. krv kako lipti iz njezinih ruku i nogu glas je šaptao: umri. umri i da njezina trula utroba vrvi od gamadi i kukaca. Čovjek kojeg je Jim Jamison morao spasiti bio je. Zbog toga što svoju prisutnost na Zemlji želi održati tajnom. Stranac je želio da on živi. umri. Nikakvi drugi zaštitnici nisu dolazili u razgledanje. Na groblju bio je u takvom stresu. Gospođa Glvnn otišla je srediti hrpu knjiga. nije se dobro osjećala. Jim u kojeg je sada gledala nije bio Jim koji je to učinio. a njezin unutarnji svijet postao je jedinom stvarnošću: vidjela je sebe golu i pribijenu na zidu u opscenoj parodiji raspeća. i želi spasiti život čovjeka koji je osuđen da umre. U čudu je buljio u knjigu. jer "ĆE BITI VELIKI DRŽAVNIK I MIROTVORAC KOJI ĆE SVIJET SPASITI OD VELIKOG RATA". Otvorila je usta da bi zavrištala. ali mjesto zvuka. Holly je preletjela ostatkom knjige da bi vidjela da li Prijatelj za tu neobičnu komunikaciju do kraja knjige koristi blokove. Ali. ET mu je objasnio da je ono biće koje živi U SVIM ASPEKTIMA VREMENA. Neprijatelj.

Oko nje. što se događa? – Ništa. šaputanja. BIĆA U SNU KOJE SI JEDNOM SANJAO. – Holly. osjećajući da bi bilo pogrešno priznati da je Neprijatelj trese.. ON TE VOLI HOLLY. za ime Boga. koje je trebao odvojiti od sebe i kontrolirati. krikove. tisuće vremena i mjesta. Gotovo ih je mogla osjetiti kako čekaju da zablješte s okretanjem prvih stranica. ali činilo se da je zabrinutost zbog prilagođavanja svim lažima koje su činile njegov život. Dizala je kosturne šake i udarala po poklopcu. Holly je zaklopila knjigu. ne ostavljajući nikakvog traga kontakta. zureći u korice. umri. Kroz san Arthura Willotta o kontaktu sa strancem i pustolo vinama. Prijatelj se smirio pod ribnjakom.." Kad se strano svjetlo posljednji put uperilo u zidu. Uz pucketanje unutarnje statike. umri. – Snovi su vrata – rekla je Jimu – a priča svakog romana neka je vrsta sna. ožive u sjajnim bojama. našao si vrata svom očaju. Stišavajući još više glas. Holly je rekla Jimu: – Ali zašto bi sebe krivio za prometnu nesreću u kojoj su poginuli? I kako bi bilo koje dijete tih godina moglo imati tako ogroman osjećaj odgovornosti? . tako jako da je izbrisala vanjski svijet. druga je vizija prodrla na njezin misaoni ekran. Bila je u lijesu. A to je bio taj zastrašujući Neprijatelj u njemu. – Holly? – Ništa – rekla je. mrtva. Ona i Jim sjedili su neko vrijeme. Opet u knjižnici. od Marsa preko Egipta do Yoknapatawphe. Oči su mu još uvijek bile sablasne.Roman nije uopće imao zlog stranca. prodornim mirisima i finim aromama. Završila je prečitavanje Crnog mlina. rečeno mu je da će "GA SE SJEĆATI SAMO KAO SNA. ljudi i svjetova. kad je Jim Jamison spasio budućeg predsjednika. nestale su i poruke na blokovima. bile su stisnute u korice knjiga poput svjetla uhvaćenog u potamnjeli furnir mjedene svjetiljke. čula udarce kako odjekuju metrima čvrsto naslagane zemlje iznad nje. upućujući Jima da zaboravi njihov susret i da se sjeća samo da je spasio političara na vlastitu inicijativu. On ga je činio očajnim. Knjige su upakirani snovi. Na kraju romana. ali nekako još uvijek sve osjećajući mogla je osjetiti crve kako se komešaju u njoj umri. uz smijeh. utjelovljenje njegovog vlastitog bijesa i mržnje prema samom sebi. vrata za svoj bijeg od poraznog osjećaja da si iznevjerio majku i oca. ON ĆE TE UBITI HOLLY. zabrinutost ga je pratila kao sjenka u noći. Sada mu se nešto boje vratilo na lice. mogla je omirisati odvratni smrad svog vlastitog raspadajućeg tijela. Gospođa Glynn vratila se na pult i tamo radila. umri. Neprijatelj je u potpunosti bio ukras Jima Ironhearta. Ako potisnuta uspomena na stranca ikad ispliva na površinu Jimovih misli. Bio je neprestano blijed otkad mu je pokazala blok s Prijateljevim odgovorima. mogla je vidjeti vlastito istrunulo lice koje se odražavalo na unutarnjoj strani poklopca koji kao da je bio osvijetljen i ostakljen. jecanje.

– Naravno da vas se sjećam. – Ustala je. Sjećajući se onoga što joj je rekao Corbett Handahl. – Pokupila je knjigu i vratila je na pult. – Ti si putovao s njima. Zatreptao je. Tata bi radio sa mnom i mi bismo. Holly je osjećala kako njezino uzbuđenje raste zajedno s njegovim. gospođo Glynn. istraživača džungle i alpinista. Svi ostali van! – Lijepo – rekla je Holly iskreno. – To nije bio trik. Pa to je prekrasno! Mnogo je . moram vjerovati da je to nešto dobro.. bio je iskreno zaprepašten što je malo izašao iz tame. Zbog toga su te prvenstve no roditelji uključili u predstavu. Sjena bačena iznutra opet je prešla njegovim licem. dobro došli. pokazujući pano. Ja bih držao predmete i pretvarao se da imam psihičke dojmove. Živopisne slike vjerno su prikazivale dječake i djevojčice odjevene poput astronauta.Zavrtio je glavom. Djeco i pustolovi. kako se malo čega mogu sjetiti čak i kad pokušam. – Ni ja. Gospođa Glynn je ispitivački pogledala Jima. Holly je rekla: – Moj zaručnik pričao mi je o vama sve najbolje. Možda ga se ne sjećate. To je tako čudno.. Igra osjećaja na njegovu licu nije se mogla fingirati. Napisala je poruku: Ovo je knjižnica.. nagnula se preko pulta i čvrsto ga zgrabila. s osmijehom koji je objašnjavao zašto je djeca vole. Jim ju je slijedio. Holly je rekla: – Ti si bio dio te predstave. zar ne? Kimnuo je. – Ali. udati za mog Jimmya. – Možda i nisam. Rekla je: – Koja je bila tvoja uloga u svemu tome? – Bila je to neka vrsta magije na pozornici. Prstom je prešao preko ovitka Crnog mlina. govorio ljudima stvari o njima samima koje nisam mogao znati.. Prisjećajući se fotografije njegove majke u svjetlucavoj haljini te oca i sina u frakovima. Ti si to zbilja mogao. Holly je rekla: – Dođi. – Ne znam. – Zaista se potpuno angažirate u poslu. Bili ste vrlo poseban dječak. prošlo je dvadeset i pet godina. okrenula se Holly i rekla: – Vi ćete se dakle. Ne želeći ga vidjeti kako opet klizi u mračno raspoloženje. On je rekao: – Ja sam Jim Ironheart. akrobata. Neke njegove uspomene su se očigledno podizale poput prstenova svjetla u ribnjaku. dušo. mršteći se. Ali. Nakon toga. sve smo bliže shvaćanju.. Mama bi pokupila razne predmete od publike.. mornara. Da li se nesreća dogodila dok su putovali sa svojom mentalističkom predstavom? Oklijevao je. – Pretvarao si se? – pitala je.. Holly je stavila ruku na Jimovo koljeno i rekla: – Promisli. – On me drži podalje od barova – rekla je gospođa Glynn.. – Da. Ti si bio nadareno dijete. na putovanju. Energična gospođa Glynn crtala je po panou šarenim bojicama i magičnim markerima. – Ali! – Još uvijek mnogo toga ne razumijem. zlato.

. nakon iznenadne smrti svoje bake. Povukao si se u sebe. Dok je knjižničarka izvlačila dvije iskaznice i uzimala kemijsku Holly je rekla.. i da su ga roditelji poučavali mislila sam da je to strašno. Bio je siv poput neba vani. On je bio vrlo pose ban dječak. – Ovaj grad ljepši je nego što izgleda – rekla je gospođa Glynn. Gospođa Glynn čitala je Hollvinu vozačku dozvolu. naravno. – Bili biste sretni ovdje. Gospođa Glynn je rekla: – Ne mogu reći da se sjećam svega. naš djed. gospođo Glynn. stvar je u tome. doista jest. kako je druge godine bio potpuno nijem. Henry. – Kad je prvi put došao u grad i kad sam čula da nikad prije nije pohađao pravu školu. bilo je da Lena u tom mlinu nije bila sama. onda nije bio ruševan kakvim je postao. Holly je opet slušala kako je Jim imao nezasitan apetit za knjige-fantastike.. rekao je da je ona katkad odlazila tamo da pobjegne od svega. I. Knjižničarka je rekla: – Jim. mislim da su te knjige najviše od svega izvukle iz te boli i gubitka.djece prošlo ovuda otkad sam ja tu. Mogao se potpuno unijeti u knjigu. – Ma. Holly se uhvatila za to: – Znate. potvrđujući da je Hollyin san zaista bio Jimova uspomena. nije znala. da bi ispunila iskaznicu i premda Holly nije željela iskaznicu. ali ne mogu kazati da ih se sjećam. Nije bio samo blijed. Zapravo. dala joj je vozačku. ona je za njega postajala stvarnom. – Predala je Holly dozvolu i iskaznicu i rekla joj: – Jim je bio strašno pametan dječak. Ipak. i pitao sam se da li se vi sjećate. jer su morali putovati cijelo vrijeme s predstavama po noćnim klubovima. jamčim vam. pomislila je Holly. dopustite da vas upišem u knjižnicu.. čini se. Jimmy je bio poseban. ali i loše uspomene. Holly ga je pogledala i vidjela da mu je opet boja nestala s lica. . Nije mi sasvim jasno kako je umrla. Ali. Da. – A stvar je u tome – prihvatio je Jim – da sam imao samo deset godina kad je umrla i čini mi se da sam se natjerao da zaboravim nešto od onoga što se dogodilo. Bio je miran i hladan. Lenina smrt je jedna od najgorih. kako je prve godine u gradu bio strašno šutljiv. činilo se čudnim što bi tamo plela oko dva noću. a i što vjerojatno nitko nije znao. – Sjela je i otvorila ladicu. I pretpostavljam da nitko na svijetu nikad neće saznati što je ona radila u starom mlinu usred noći. jedan od razloga zbog kojih me je Jim doveo je da vidimo da li bismo barem neko vrijeme mogli živjeti na farmi. mjesto gdje je mogla malo plesu" i razmišljati. I Jim je bio tamo. neke potankosti. A samo je Jim odatle izašao živ. cijelo vrijeme čitao. Holly su obuzeli i strah i mučnina. ovdje za Jima postoje dobre. i mislim da si koristio maštu kao neku vrstu sedativa. Holly je ocijenila da bi ipak mogao biti pristojan novinar. Kad se knjižničarka prisjetila svega čega se mogla sjetiti u vezi s Leninom smrću. Ono što Eloise Glynn.

– Da. London. – Gospođa Glynn se opet obratila Holly: – Nešto nije u redu. nemoguće je živa. Jime. Dakle. Upitala ga je: – Sjećaš li se njegova mrtvog tijela u bolničkom krevetu i ravnih linija na aparatima? Namrštio se. ali može biti sretan što nije gore prošao. Odrubljena joj glava vrišti. Barem su ga pretvorili u ljubitelja knjiga i to mi je poslije dobro poslužilo. Ali gdje je? – Ne – rekla je Holly. dušo? Holly je shvatila da stoji s plavom iskaznicom u ruci. ali ne mrtva. Ostao je priseban. bezglavo joj se tijelo uvija u agoniji. U telefonskom imeniku našli su adresu Fair Havena. već je kasno. – Ali. – Zaista se veselim tome. – Kakve? Zurio je u cestu. odsječene joj ruke plaze podom poput pauka. Statičko pucketanje: vizija. u nepodnošljuvu užasu. Las Vegas. Raščetvorena je.. – Sjećaš li se da ti je liječnik rekao da je preminuo? – Ne. Holly se iznenadila i njezin pogled nagnao je Jimu crvenilo u lice. – Fair Haven je tako Lijepo mjesto – rekla je gospođa Glynn. – Brbljala je i nije se mogla zaustaviti. – Pretpostavljam da nisi pitao djeda ništa o Leninoj smrti jer si mislio da bi ga razgovor o tome mogao uznemiriti. – Jasno se toga sjećaš? – Da. – Ne znam. Uglavnom. došao sam kad je pretrpio moždani udar i kad je umirao u bolnici... mislim da on nije toliko slab kako ti zamišljaš i on bi o tome mogao znati više od drugih. Nisam ga bio vidio trinaest godina ili više. New York. Jim je zbunjeno gledao. zaista su uspješno obavili taj posao. A trebali smo posjetiti Henrya prije ručka. kako mi kažu. – Lijepo od tebe što ga držiš tamo. došao sam iz Orange Countvja. Nikad ga nisam upoznala. – Sve je u redu. – Da – rekao je Jim drvenim glasom – i ja sam to čuo. – Okrenula se Jimu. . I sjećam se da je umro. Ali. – On je dobar čovjek – rekla je Eloise Glynn. Atlantic City. na periferiji Solvanga. kao što joj je Jim rekao. Već je deset sati. Osim ako je doista umro prije četiri godine. Holly pročisti grlo i pogleda gospođu Glynn koja ju je radoznalo promatrala. – Znam da nije htio napustiti farmu poslije moždanog udara. Samo sam shvatila koliko je kasno. Nije rupa poput mnogih staračkih domova danas.Chicago. hk je u sobi za intenzivnu njegu. ali ih se ne mogu sjetiti. – Sjećam se da je imao udar – rekao je Jim.. a potom ispustio grleni uzdah odvratnosti i frustracije. – Trinaest godina nisi bio vidio vlastitog djeda? – Imao sam razloge. Može govoriti i čujem da je vođa te družine u kolicima u Fair Havenu.. Holly je vozila prema jugozapadu. njegov djed je živ. Bilo je razloga.. – Ne. mirna poput kipa.Holly se prisjetila galerije fotografija na zidovima Jimove radne sobe u Laguna Niguel: Miami. Ali gospođa Glynn nije spiritualist koji predlaže prizivanje mrtvih radi čašice razgovora. – Bio sam s njim u bolnici. Na trenutak nije mogla odgovoriti na ženino pitanje. kvragu.

pita se uglavnom o tome gdje je sinoć ostavila zube. bila je izgrađena strogo funkcionalistički. Henry Ironheart dio je toga. ali bez danskih utjecaja u arhitekturi. lamatalo krilima i kljucalo ga kljunovima preciznim poput kirurških noževa. – . pa si ga izbrisao iz pamćenja.. Napokon je rekao: – Uopće ruje jasno. spasio Billvja Jenkinsa i sreo Holly. Činilo se da prate kola na putu u Solvang. – Kladim se da pamtiš golemu količinu potankosti o svom radu kao učitelja. hladnim strujama. zaprepašten time što ne zaboravlja samo davne događaje nego i nedavne. osam.. . – Pa kako se onda tako jasno sjećaš da je umro? Jim je razmišljao o tome dok je ona jurila kroz okuke. šest. Nebo je postalo još sivlje.. kad je živ? Iznenada se prisjetio saslušanja na sudu. o studentima. Samo mutan dojam. Jim je procijedio: – Dolazi nešto vrlo mračno. Holly se odmah svidjelo to mjesto. Začudo.. U toj noćnoj mori jato velikih kosova kričalo je oko njega. igra šah i. Vidio je kosove kako kruže ispod oblaka. Fair Haven bio je jednokatna zgrada u obliku slova U na periferiji Solvanga.jer taj život nije predstavljao prijetnju za tebe. – Kako mogu ovako živjeti? Kako mogu ponovno napisati svoju prošlost kako mi odgovara? – Samoobrana – rekla je. – Jesi li naslijedio njegovu imovinu? – Kako bih i mogao. kolegama. tako je – rekao je Jim. To je bila istina. Ne znajući ni sam što hoće reći.. od prije samo četiri godine. s plavo-crnim preljevom u oblacima. – Što hoćeš reći? – Ne znam.– Sjećaš li se da si pripremao njegov pogreb? – Ne. – Misliš na ono što ćemo sazanti u Fair Havenu? Kosovi su klizili visokim. Četiri. – Dobri Bože. Sva njegova sjećanja o poučavanju bila su živa kao da su se ti dani dogodili jučer. Liječnik je svjedočio da je Henry zdrava uma i da želi da njegov unuk upravlja njegovom imovinom. a ne stvarno sjećanje. Lene Ironheart i godinama koje si proveo u New Svenborgu.. 2. Bilo ih je više no na groblju. bio je ispunjen svrhom i mirom. Ispričao je to Holly. sjećao se sna iz kojeg se probudio onog jutra kad je otišao u Portland. gleda televiziju. Gotovo da je poželjela da joj je osamdeset godina i da živi tamo. – Da li ti plaćaš njegov boravak u Fair Havenu? – Ne. – Najgore će tek doći – rekao je. Zaboravljaš samo ono što ima veze sa smrću tvojih roditelja.

zapuštenih pacijenata ni jakih aerosola koji bi trebali ublažiti miris. na čijem je drugom kraju nekolicina pacijenata gledala televiziju. rekla im je da je Henry Ironheart već četiri godine štićenik doma. ako mi dozvolite. u nedoumici da li da ih prekine. pričekao. a žena – Thelma joj je bilo ime – oduševljena svojom pobjedom. čak se čuo i smijeh. – Ne mogu tek tako ući k njemu – rekao je Jim nepopustljivo. a nitko nije bio odjeven u bolničke pidžame ni kućne ogrtače. nećemo morati još dugo ostati ako ne budemo željeli. tu su sjedila još dva starija čovjeka krhkog izgleda – jedan u hlačama i crvenoj polo majici. Svi su se doimali sretnima. gledajući ga kako odlazi u dvorište da bi je tamo. bojim ga se. – Voljela bih s vama o nečemu nakratko popričati. stajali su u kutu glavnog hodnika. Konačno prekinuvši njihovo podrugivanje. Četvorica su sjedila za stolom koji je bio napravljen tako da se ljudi u invalidskim kolicima mogu njime lako služiti. drugi u hlačama. . nitko neće biti pored njega da ga ohrabri u tom nasrtaju. Pripremi ga da me vidi. Holly ga je pokušavala uvjeriti da bi bilo bolje kad bi se zajedno susreli sa starcem. Holly je konačno pristala.Hodnici su bili prostrani i zračni. Jim Ironheart. pa kad mi kažeš. pokazujući znatnu nadarenost za dramatiku. – Drago mi je što ste došli i nadam se da će vam biti ugodno – rekla je gospođa Danforth pokušavši ga pristojno upozoriti da bi tre bao dolaziti češće. – Zašto? – Nisam siguran zašto. Holly se predstavila Henrvu Ironheartu. Ako Neprijatelj počne izbijati. ali odmahnuo je glavom. Ali. Holly. Susretljiva bolničarka pomogla je Holly da pronađe Henrva Iron-hearta kad se ispostavilo da nije u svojoj sobi. bijeloj majici i s leptir-mašnom – i žena nalik na pticu. – Očaj i panika tako su uznemirili njegove oči da nije željela gledati u njih. Holly. – Ne nakon toliko vremena. Molim te. – Pitaj ga većinu onoga što moramo znati. Ali on je ustrajao da ona pođe prva. ako pođe loše. Gospođa Danforth. Henry je igrao poker sa svojim drugovima. adminstratorica. Osjećam grč u želucu. teatralno je uživala dok su muškarci dobronamjerno dovodili u pitanje njezino poštenje. Ostavivši gospođu Danforth. Premda joj nije bilo jasno zašto ju Jim to pita. u svjetloružičastom kostimu. morala mu je potvrditi da on.. Zbog toga što se činilo da je on spreman pobjeći ako ne bude po njegovom. poput snijega bijele kose. Pronašla ga je za kartaškim stolom u veselom rekreacijskom centru. Nije bilo nezadovoljnih. – Ne znam. Bili su u žaru igre i Holly je odmah zastala.. Uglavnom zato što se bojala ostaviti ga samoga. gotovo je zažalila što mu je dopustila da joj se izgubi iz vida ako opet počne gubiti kontrolu. Onda su jedan po jedan.. uredno svaki mjesec plaća sve račune. premda nije rekla da je Jimova zaručnica. postrani od njegovateljica i pacijenata u kolicima. – Je li te ikad povrijedio kad si bio malen? – Mislim da nije. – Pokušao je raspršiti obleke sjećanja. otkrili svoje karte uz posprdni uzvik ushićenja. Osim Henrva.

– Henry je fin gospodin i nikad nije bio ništa drugo. bilo je pripovijedanje bistrog i duhovitog čovjeka koji sudbini neće priuštiti to zadovoljstvo da ga vidi skrhanog. Riječi su im bile malo nejasne.– Isuse. i dugo je vremena držao tu ruku savinutu na prsima poput ranjene životinje koja skriva šapu. zajedno s gutanjem riječi. na hrpu žetona za poker na stolu. bit ćeš oženjen prije no što iskoračiš iz sobe. George – nastavila je Thelma. – Saberi se. a Holly je privukla stolicu da bi sjela pored Henrya Ironhearta. – Uvijek je bio stari perverznjak – rekao je čovjek s leptir mašnom. a on kaže da i on voli mene. – Da – tiho je rekao. i koje je makar dijelom odgovorno za Jimovo povlačenje iz stvarnosti. Svi su na to zagrajali. jer smo Jim i ja više od prijatelja. Nije izgledao poput vitalnog čovjeka četvrtastog lica kojeg je sinoć vidjela na fotografijama zida dnevne sobe u kući. Lice mu je bilo gotovo mršavo. ah onda je pitao: – Kako je Jim? Odlučivši se za istinu. facijalni mišići na desnoj strani bih su neprirodno opušteni. George je rekao: – Thelma uglavnom dobije ono što hoće. i bez pomoći ga možda ne bi ni prepoznala. Zamijetivši da je Stevvart pokupio karte i počeo ih opet miješati. – O. Henry – rekao je čovjek u polo majici – ona je upola mlađa od tebe. govoreći gospodinu u leptir mašni. ne brini – rekao je Henry. – U našim godinama – rekao je George – da ne uskladimo naše stanke za odlazak na zahod. Dosta je smršavio i više nije bio krupan čovjek. – Što ti sigurno nećeš biti. Isprva se činilo da ne zna što bi rekao. ali potpuno razumljive. Henry. željela sam vas upoznati i razgovarati s vama. nikad nas ne bi bilo više od dvoje istovremeno za stolom. premda unekoliko usporeno tom smetnjom. i na dam se da ćemo još dugo. Njegov izgled. – Samo ćemo napraviti malu stanku za odlazak na zahod. Odlutao je pogledom. Holly je rekla: – Ne namjeravam prekidati vašu igru. . mogao je Holly baciti u očaj. Stewarte – rekla je Thelma. Volim ga. rekla je: – Ne baš dobro. Kap mu je oslabila desnu stranu premda je nije paralizirala. – Ja sam Jimova prijateljica – rekla mu je. a Holly je rekla: – Vidim da ću ja biti isključena iz ove igre. – Henry. da nije bilo njegovih očiju koje su otkrivale nepokorenu dušu. a njegovo pripovijedanje. dugo biti zajedno. ženidba nije nužna. – Što se mene tiče – namignula je – ako je Henry u pitanju. Drugi su se odvezli u kolicima. Najmanje se doimao takvim. ali je imao zdravu boju. pa su mu crte lica bile malo izgubljene. – Isuse. Holly je napola očekivala da je on čudovište koje zlostavlja djecu. Izgovorio je jedno neujednačeno "O" što je Holly ocijenila kao izraz iznenađenja. Henry. On je u velikoj nevolji. što je bilo posljedica kapi.

Opet se okrenula prema Henryju Ironheartu. – Ali. brišući suze lijevom rukom. Holly mu je pomogla: – On zaista zna ljude držati na pristojnoj udaljenosti. Time je potpuno raspršio njezinu sliku o njemu kao o nekom tiraninu. Sjenka straha prošla je preko njezina srca i potaknula drhtaj bola. a to nije mogao reći. Čudni zvuk začuo se u sobi.. – Oprostite što sam ja samo jedna stara budala. on misli na neki prijašnji događaj iz mnogo dalje prošlosti. – Ne. – Okrivio? – Zbog Lene. Prije no što se uopće možete ponadati da ćete shvatiti što sam učinio. morate znati da je nakon Atlante bio tako čudan. Za trenutak ga nije mogla identificirati. – Zašto ste to mislili? – Pa. Holly je odmah pomislila na Sama i Emily Newsame. Pitala se gdje je on. Da li na to mislite? Kimajući. svih ovih godina. Pogledala je na prozor koji je gledao na kut dvorišta. a onda je shvatila da to ptice kriješte kao kad žele zaštititi svoja gnijezda. rekao je: – Čak i mene. dobri Bože. zbog toga što sam okrivio njega. nikad nisam mislio. ne – rekao je. Volio sam ga cijelim svojim srcem. a to nisam smio. U sobi nije bilo ptica. – To sigurno niste. Činilo se da ga uznemiruje sama mogućnost da o svom unuku kaže nešto loše. iz Henrvevih očiju potekle su suze i slijevale se u mekane nabore njegova staračkog lica. Henry očigledno ne govori o nedavnim zbivanjima u Atlanti. on je iznenada snažno zavrtio glavom i na svoje iskrivljeno lice navukao izraz takvog bola da je za trenutak pomislila da je doživio još jednu kap. već kroz nju prema dalekom vremenu i mjestu. nije bio ono dijete kakvo je prije bio. – To je tako. premda je to uvijek teško pokazivao. Rekla je: – Isričavam se ako sam vas uznemirila. u kojeg je ispalio osam rafala iz puške u slijepom bijesu. To nije bio kut u koji je Jim otišao.. i pretpostavljala je da se njihovo kriještanje prenosi s krova po dimnjaku kamina.. sav zatvoren u sebe. – Ne znate za Atlantu? – pitao je reagirajući na njezinu očitu za bunu. Bio bih iznenađen da je Jim to pričao čak i vama.. Kriještanje je utihnulo. On jednostavno o tome ne priča. Bog zna da nije. bio je tako čudan. uzbunjujući Holly. – Smetnja u njegovom govoru pojačala se s porastom uzbuđenosti. – I baš kad ga je Holly namjeravala još nešto pitati. iako vas voli. čije je živote Jim spasio u jednom dućanu u Atlanti i na Normana Rinka. – Moram se s tim suočiti. ono što sam si dopustio misliti jednostavno neoprostivo. – Zbog Lene? Ne shvaćam – rekla je premda se uplašila toga. a znam da i on mene voli na svoj način.. – Atlanta? No. mislim da o tome ništa ne znam. Zbog udaljenosti među nama kriv sam i ja. . – Zastao je ne gledajući u nju. – Nije to sve do njega. Samo ptice. – Nisam ni mislio da znate. činilo mi se da će Jim biti sam do kraja života. ne. – Sada mi se čini da je ono što sam učinio.Na njezino iznenađenje. kako je. tko je. Ali..

Bože – prošaptala je. Ona je bila Jim. – Otišli su na ručak na Jimovo omiljeno mjesto. – A onda više nije mogla ništa reći jer su joj suze ugušile riječi.– Što se dogodilo u Atlanti? – Postojalo je tamo mjesto koje se zvalo Dixie Duck. sav taj besciljni užas postojanja i sva okrutnost čovječanstva.. Zbog toga je to tako glupo. Znala je. nijekanje neophodno. krvlju svoga oca. – Henrvjev stisak lagano je popustio. Henry? – Dvadeset i četiri. Njezin posljednji san nije bio upozoravajuće proročanstvo već još jedna uspomena koju je Jim projicirao u njezin mozak budući da su oboje spavali. te je žestoko zadrhtala. Holly je rekla: – Tko je bio čovjek s puškom? – Samo luđak. – Koliko. Jimovi roditelji nisu poginuli ni u kakvoj prometnoj nesreći. ne čekajući da opet bude u stanju progovoriti.. kao što je vidjela Lenino u prozorskom oknu. Drhtavim glasom. kako se bori za život četveronoške se probijajući kroz razbacana tijela drugih gostiju. Ona je bila tamo u snu. ne bi u tome uspio. Osjećala je da joj se licem prelila žalost. koje nikad nije poznavala. . Samo luđak. Strava krvlju natopljenog restorana vratila joj se u živim slikama koje nije mogla izbaciti iz pamćenja. na sobu ispunjenu kricima bola i užasa. – O. poprskanog. Znala je i nije željela znati. To se gotovo nije moglo izdržati čak ni kao san. Ta je priča bila njegovo sredstvo izbjegavanja strašne istine. uplašena za njega. Oni su ubili tog čovje ka. – Da je policija došla koju sekundu kasnije. Oči su mu bile poput mora tuge. ona ju je prihvatila i držala. u očevom krilu. Ona nije bila ona u snu. – Možda znate nešto o tome – rekao je. – Jimmy je bio jedini preživjeli – rekao je Henry. Opet je čula teški zvuk automatskog oružja du-du-dudu-du-du i molim-molim-mo-lim-molim prestravljene mlade konobarice. Besmisleno. koja se puši od krvi i povraćanja. – Tjedan dana su davali predstavu u jednom klubu u Atlanti – re kao je Henry.. Na drugom kraju sobe. vidjela bi Jimovo lice mjesto svog vlastitog. – Moj Bože. Mislila je na malog Jima Ironhearta u tom holokaustu. Henry joj je pružio ruku. Baš kao što je u preksinoćnjem snu bila Lena. kojeg se sjećao od prošle posjete Atlanti. zvonila su zvona i tulili rogovi u televizijskoj emisiji.. već za Jimom. Pogledala je na prozor. Desetogodišnjem dječaku oporavak je možda izgledao nemoguć. u dvorište. žuči i mokraće izmasakriranih leševa. stvarnost nepodnošljiva. – Koliko je ljudi poginulo? – Mnogo. ne za Jimovim roditeljima. divljačku kušnju za oporavak od koje bi i odrasloj osobi bio potreban cijeli život. – Jima su našli u kutu. ne čak ni za Henryem koji ih je vjerojatno volio. zgusnuti u jedno jedino razorno iskustvo. Da se vidjela u zrcalu. a mašta jedino oruđe za održavanje na slamci duševnog zdravlja.

Holly se sjetila završetka sna. ...luđak ide ravno prema njoj, bacajući stolove i stolice, tako da se ona povlači u kut, na vrh mrtvog tijela, a luđak dolazi sve bliže i bliže, podižući pušku, ne može podnijeti da ga gleda ovako kako ga je gledala konobarica i potom umrla, pa okreće lice prema mrtvacu... ...i sjetila se kako se probudila, dršćući, gotovo pred povraćanjem od odvratnosti. Da je imala vremena pogledati mrtvačevo lice, vidjela bi Jimovog oca. Ptičje kreštanje opet se začulo u sobi za odmor. Ovog je puta bilo glasnije. Nekoliko privremenih pacijenata otišlo je do kamina pogledati da se neke ptice nisu slučajno zaglavile u dimnjaku. – U očevoj krvi – tiho je ponovila. Bilo je jasno da im je čak i na kon svih ovih godina razmišljanje o tom trenutku bilo nepodnošljivo bolno. Ne samo da se taj dječak nalazio u naručju mrtvog oca, već je zacijelo znao i da njegova majka leži negdje mrtva u ruševinama i da je ostao sam, postao siroče. Jim je sjedio na drvenoj klupi u dvorištu Fair Havena. Bio je sam. Za kolovoski dan, kad bi sezona suše morala biti na vrhuncu, nebo je bilo neobično teško od neprolivene kiše i sivo poput pepela. Raznoliko cvijeće kasnog ljeta raslo je u pukotinama širokih betonskih puteljaka. Stabla su se tresla kao da su promrzla od blagog kolovoskog povjetarca. Nešto dolazi. Nešto loše dolazi. Pristao je uz Hollvinu teoriju, govorio sebi da ništa neće doći osim ako on to ne prouzroči. Mora se sam kontrolirati, i svi će onda preživjeti. Ali, još uvijek je osjećao da dolazi. Nešto. Čuo je kreštanje ptica. Ptice su utihnule. Nakon nekog vremena Holly je ispustila Henrvevu ruku, izvadila iz torbe papirnate maramice, ispuhala nos i obrisala oči. Kad je najzad bila u stanju progovoriti, rekla je: – On krivi sebe zbog onoga što se dogodilo njegovoj mami i tati. – Znam. Uvijek je krivio sebe. Nikad nije o tome pričao, ali pokazivao je kako se okrivljuje, kako misli da ih je trebao spasiti. – Ali, zašto? Imao je samo deset godina, bio je mali dečko. Ništa nije mogao učiniti protiv odraslog čovjeka s automatskom puškom. Za ime Boga, kako se mogao osjećati odgovornim? Za trenutak, vedrina je nestala iz Henrvevih očiju. Njegovo jadno, iskrivljeno lice, već spušteno udesno, još je više izobličila neizreciva tuga. Konačno je rekao: – O tome sam s njim pričao nebrojeno puno puta. Uzeo bih ga u krilo, držao ga i govorio mu o tome, kao i Lena, ali on je bio toliko zatvoren u sebe da se nije htio otvoriti, nije htio reći zašto se okrivljuje, zašto se mrzi. Holly je pogledala na sat. Predugo je Jima ostavila samog. Ali, nije mogla prekinuti Henrya Ironhearta usred otkrića koje je došla čuti.

– O tome sam razmišljao svih ovih dugih godina – nastavio je Henry – i možda sam nešto i shvatio. Ali, kad sam počeo shvaćati, Jim je već narastao, a o Atlanti smo prestali pričati prije mnogo godina. Da budem pošten do kraja, do tada smo već potpuno prestali razgovarati. – Što ste, dakle, shvatili? Henry je stavio svoju slabu desnu ruku u jaku lijevu i zagledao se u kvrge koje su zglobovi stvorili u njegovoj vremenom istanjenoj koži. Iz stava starog čovjeka, Holly je osjetila da nije siguran da li da otkrije ono što je trebao i želio otkriti. – Ja ga volim, Henry. Podignuo je pogled i susreo se njezinim očima. Rekla je: – Prije ste rekli da sam ovamo došla saznati nešto o Atlanti jer Jim o tome nije želio pričati i na neki ste način bili u pravu. Došla sam saznati brojne stvari, jer me je on jednostavno isključio iz nekih područja svog života. On me zaista voli, Henry, u to uopće ne sumnjam, ali on je stisnut poput šake, ne može se osloboditi nekih stvari. Ako se budem udala za njega, ako dođe do toga, onda moram znati sve o njemu – ili nikad nećemo biti sretni. Ne može se zajednički život izgraditi na tajnama. – Naravno, u pravu ste. – Recite mi, zašto Jim okrivljuje sebe? To ga ubija, Henry. Da bi se mogla uopće nadati da ću mu pomoći, moram znati ono što vi znate. Uzdahnuo je i odlučio. – Ono što ću reći zvučat će poput praznovjerne besmislice. Ali nije. Reći ću vam to ukratko i jednostavno, jer će zvučati još gore ako nakitim. Moja žena, Lena, imala je neku moć. Nazvali bi to predosjećajem, pretpostavljam. Nije baš mogla predvidjeti budućnost, reći vam koji će konj pobijediti na utrci, gdje ćete biti za godinu dana, ili nešto slično, ali ponekad... mogli biste je pozvati na nedjeljni piknik, a ona bi vam bez razmišljanja rekla da će u nedjelju kišiti kao da je veliki potop. I kišilo bi, za ime Boga. Ili bi neka susjeda bila trudna, a Lena bi o djetetu počela govoriti kao o "njoj" ili "njemu" kad ni na koji način nije mogla znati kojeg je spola – i uvijek je bila u pravu. Holly je osjećala da neki od posljednjih dijelova slagalice dolaze na svoja mjesta. Kad ju je Henry pogledao pogledom, koji je govorio možda ti misliš da sam ja samo jedna stara luda, uzela je njegovu slabu ruku i umirujuće je držala. Nakon što ju je promatrao jedan trenutak, rekao je: – Ti si vidjela nešto posebno što je Jim učinio, nisi li, nešto poput magije? – Jesam. – Onda možda znaš kamo to ide. – Možda. Nevidljive ptice počele su opet kreštati. Pacijenti koji su gledali televiziju posve su stišali zvuk i gledali oko sebe, pokušavajući naći izvor tog kreštanja. Holly je pogledala prema prozoru koji je gledao na dvorište. Tamo nije bilo ptica. Ali, znala je zašto joj se kosa digla od njihovog kreštanja. One su nekako bile povezane s Jimom. Sjetila se kako ih je pogledao na groblju i kako ih je proučavao putem do Solvanga.

– Jamie, naš sin, bio je na svoju majku – rekao je Henry, kao da uopće nije čuo ptice. – On je jednostavno ponekad znao. Činjenica je da je on bio još malo nadareniji od Lene, a nakon što je naša snaha Cara zatrudnjela, Lena je samo jednog dana ustala i rekla – Dijete će biti posebno, bit će pravi mag. – Mag? – Lokalni naziv za nekoga tko ima moć, tko ima nešto posebno u sebi poput Lene i Jamiea. Samo što je mislila zaista posebno. Tako se Jim rodio i do vremena kad je navršio četiri godine... već je radio određene stvari. Jednom je dotaknuo moj džepni češalj, koji sam kupio ovdje u mjesnoj brijačnici i počeo je pričati o stvarima koje su se tamo nalazile, premda tamo nikad nije bio, jer je s Jamiem i Carom živio u Los Angelesu. Zastao je i nekoliko puta duboko uzdahnuo. Smetnja u govoru počela se pojačavati. Desna mu se vjeđa spustila. Činilo se da ga pričanje umara gore od fizičkog posla. Bolničar s ručnom svjetiljkom nalazio se u kaminu. Pretraživao je pukotine u ventilaciji dimnjaka, pokušavajućividjeti ima li tamo nekakva ptica. Kreštanje je sada potisnuto mahnito lamatanje krilima. – Jimmy bi dotaknuo neku stvar, i znao bi gdje se ona nalazila i nešto o njezinom vlasniku. Ne sve o njemu. Znao bi što bi znao. Mo gao je dotaknuti neku vašu osobnu stvar i znati imena vaših roditelja, vaše zanimanje. Onda bi dodirnuo osobni predmet nekog drugog i znao bi gdje je vlasnik išao u školu, imena njegove djece. Uvijek različite stvari, to nije mogao kontrolirati. Ali, uvijek je znao kad bi se potrudio. Bolničar, poveden savjetima trojice pacijenta, mrko je gledao prema ventilacijskim otvorima. Svadljivo kreštanje još uvijek je odjekivalo sobom. – Izađimo na dvorište – rekla je Holly ustajući. – Čekaj – rekao je Henry ponešto uznemiren – pusti me da završim, pusti da ti kažem. Jim, za ime Boga, mislila je Holly, izdrži samo još jednu minutu, samo još minutu ili dvije! Nevoljko je sjela. Henry je rekao: – Jimova posebnost bila je obiteljska tajna, poput Lenine i Jamiene. Nismo željeli da cijeli svijet sazna, da se počne njuškati da nas se naziva varalicama i tko zna kako još. Ali, Cara, ona je uvijek beskrajno željela biti u show-businessu. Jamie je radio kod Warner Brothersa, tamo ju je i upoznao, i on je želio ono što je Cara željela. Odlučili su da će napraviti predstavu s Jimmyem, nazvati ga dječak, čudesni mentalist, ali nitko ne bi posumnjao da on stvarno ima tu moć. Izvodili su to kao trik, s mnogo namigivanja publici, zadirkujući ih da pokušaju shvatiti kako se to sve radi – dok je cijelo vrijeme to bilo stvarno. Od toga su živjeli, i to je bilo dobro za njih kao obitelj, držalo ih je svakog dana na okupu. Bili su jako bliski i prije predstave, ah nakon što su počeli putovati, zbližili su se potpuno. Nikad roditelji nisu tako voljeli svoje dijete kao oni Jimmya – niti od djece dobijali više ljubavi. Bili su tako bliski... bilo je nemoguće zamisliti da se ikad razdvoje. Kosovi su prelijetali tmurnim nebom.

Sjedeći na drvenoj klupi, Jim je zurio u njih. Gotovo su nestali u oblacima na istoku, ali su se oštro okrenuli i vratili. Neko su vrijeme letjeli iznad njega. Ti tamni, šiljati oblici nasuprot uvenulom nebu stvarali su sliku koja je mogla potjecati iz neke od pjesama Edgara Mana Poea. Kao dijete, strastveno je volio Poea i zapamtio je sve njegove najsablasnije pjesme. Morbidnost ga je očaravala. Kreštanje ptica iznenada je prestalo. Mir koji je nastao bio je poput blagoslova ali je Holly začudo više plašio prestanak kreštanja negoli njegov sablasni zvuk. – A moć je rasla – rekao je Henry Ironheart tiho. Premjestio se u stolici, a njegova se desna strana opirala novom položaju. Prvi je put pokazao očaj zbog svog bolesnog tijela. – Do njegove šeste godine, već ste mogli staviti olovku na stol, a on ju je pomicao samo zbog to ga što je želio da se ona pomiče, micao je lijevo – desno, zaustavio bi je na rubu. Kad je imao osam godina, mogao ju je podignuti u zrak, pustiti je da tamo lebdi. Kad je imao deset godina, to je isto mogao činiti s novčićem, gramofonskom pločom, kutijom za kolače. Bilo je to nešto najzabavnije na svijetu. Trebali ste vidjeti što može s trideset i pet, pomislila je Holly. – Ništa od toga nisu nikad upotrijebili u predstavama – rekao je Henry – samo su se držali mentalizma, uzimajući osobne stvari od publike, pa im je Jim mogao reći stvari o njima koje su ih zaprepaštavale. Jamie i Cara razmišljali su o tome da konačno u predstave uključe neke od njegovih levitacija, ali nisu smislili kako da to učine, a da ne otkriju istinu. Zatim su otišli u DMe Duck u Atlanti... i to je bio kraj svega. Ne kraj svega. To je bio kraj jedne stvari i mračni početak druge. Shvatila je zašto je odsutnost ptičjeg kreštanja uznemiruje više od samog zvuka. Krici su bili poput šištanja fitilja kad dogorijeva prema eksplozivnoj napravi. Dok se čuje taj zvuk, eksplozija se još uvijek može spriječiti. – Zbog toga mi se čini da je Jim mislio da ih je morao moći spasi ti – rekao je Henry. – Zbog toga što je sa svojim umom mogao učiniti da stvari lebde i miču se, on je mislio da je morao moći zaglaviti metke u puški, zakočiti okidač, nešto, bilo što... – Da li je to mogao učiniti? – Možda. Ali, bio je samo preplašeni dječak. Da bi mogao činiti takve stvari s novčićima, olovkama i kutijama za kolače, morao se koncentrirati. Nije bilo vremena za koncentraciju dok su meci zujali oko njega. Holly se sjetila ubojitog zvuka du-du-du-du... – Kad smo ga doveli iz Atlante, jedva da je govorio, tu i tamo bi rekao neku riječ. Nije te želio gledati u oči. Nešto je u njemu umrlo kad su Jamie i Cara umrli, i to nikad nismo mogli vratiti bez obzira na to koliko smo ga voljeli i koliko smo se trudili. Njegova moć je ta kođer umrla. Ili se makar tako činilo. Nikad više nije izveo nijedan od svojih trikova, i nakon nekoliko godina bilo je teško povjerovati da ih je ikad i mogao učiniti. Usprkos vedrom duhu Henry Ironheart izgle dao je točno kao osamdesetogodišnjak. Sada je izgledao još stariji.

– Previše – rekla je. . neobične drevne knjige što prastari nauk skriše – gotovo sam u san pao kad je netko zakucao. kucajući tiho. tada mi on nije pružio priliku da se ispričam za ono što sam učinio. ritmičko pucketanje.. a zatim sjela pokraj njega. da se s time suoči i stavi cvijeće na njezin grob. slab i snužden. Ali. Svega se toga sada sjetio – i počeo se sjećati i zašto. nije se više nikad vratio. pogledao je ptice koje su kružile oko pepeljastih oblaka. – Vaša žena – rekla je. Nikad više. Težina straha koji je pritisnuo lice starog čovjeka učinila ga je još mršavijim. Holly je zaustavila kolica ispred Jima. tako nedostupan i pun bijesa.. rekao je: – Jako puno znaš. ali Jim je uskoro prestao telefonirati. kao šum kolica i koraka. Osam ih je sada kružilo nebom... Holly je znala da neće biti lako. Njegove su se crte opet zategnule i oštro je pogledao Holly. posumnjao sam da je. Osamnaest je godina prošlo otkad je otišao u školu. Ponoći sam jedne tužne proučav"o. – Kako si? Nijemo kimajući.. tiše Jim je šaptao pravim pticama iznad svoje glave. tako bezosjećajan.Rekao je: – Jimmy je bio tako čudan nakon Atlante. ponekad ga je bilo moguće voljeti. pa na lice svog djeda. suosjećala je s obojicom i željela se potruditi da ih najzad spoji. pred sobna mi vrata stao.. – Kako sam mogao vjerovati da bi je desetogodišnji dječak. – Ovdje? – Došao je da vam pruži priliku – bilo je sve što je Holly mogla reći. devetnaest godina nakon Lenine smrti. mogao prevrnuti niz stepenice mlina kad ju je toliko volio? Mnogo godina poslije toga. Noge ga nisu držale. – Lena. da mi je samo jednom pružio priliku.. Henry je rekao: – Da sam mu makar mogao objasniti. bacao ih je neotvorena.. Proučavao je cvjetne gredice kao da je upravo zbog toga tražio da ga izvedu u dvorište. Henry je opet pogledao u svoje kvrgave ruke. – Što je smiješno jer cijelog sam života znala premalo. ponovo ustajući. a istovremeno ga se i malo plašiti. – Znam – rekla je Holly. a Henrya je svih tih godina vidio samo jednom. Čuo je tiho. dok nisam doživio kap. U početku je bilo nekih telefonskih poziva. Kad je podignuo pogled. Ostao je sjediti na klupi. i što sam mislio. čak i malo poremećeni dječak. Pokušao je ustati. Kasnije. vidio je Holly kako stazicom gura kolica u kojima je sjedio njegov djed. Nakon što je otišao u srednju školu. Način na koji je umrla. – Želite li da vas odvezem do njega? Kosova je bilo sve više. a konačno i prestao primati pozive. pomislila je Holly. neka mi Bog oprosti. Vratio se jednom. Nijednom u trinaest godina. Kad su dolazila pisma. Grublje nego obično. – Reče gavran. – On je sada ovdje – rekla je Holly. uvidio sam da sam prema njemu bio prokleto okrutan. Ni stari čovjek nije mogao gledati Jima. tako prokleto glup.

Imao si sreće što si preživio. Objasnite zašto ste se odvratili od njega.. Holly je primijetila da se na nebu sakupilo još ptica. zašto ste mu učinili. puno bola. psihijatar – zvao se Hemphill – rekao je da je s Jimyem sve u redu. Rukom je stisnuo koljena. Jim je spustio pogled na nju. Učinili smo ono što smo mogli. ali. – Dok su se Jimovi uzvici bola pretvarali u tihe jecaje. – Bio si s njima. znala je da to čini. Henrvu je rekla: – Sada. premda ga ona svojim komentarom nije kanila osuditi. Nekoliko puta. – Znali smo da mu treba liječenje. Ispuštao je tiho neartikulirane zvukove koji nisu bili ni od žalosti ni od straha. – Nije bilo prometne nesreće. Šoljan i I.. Još uvijek je vrtio glavom. A. ono što ste mu učinili. Slamnig. a lice mu se zategnulo.. Odveli smo ga psihijatru u Santa Barbaru. zatim u noge na podnožju stolice. svugdje gdje je mogao. niječući. – Mjesto se zvalo Dbtie Duck – rekla je. Prestao je nijekati. . Stavila je ruku na Jimovu. Za trenutak su sjedili bez riječi. – Milujući Jima po kosi. ali su mu se oči širile. ali nije. i promatrala ih je sa sve većim strahom.. nadajući se da će joj vjerovati – ono što sam htjela reći je da nije nikakva tajna zašto sam ja postigla više nego što bi Hemphill ikad mogao. – Ne – brzo je rekla. Jednostavno zbog toga što ga volim. Jim je polako zavrtio glavom. s nervoznim uzbuđenjem. Konačno je opet pogledao Holly. Nagnuo se kao da će povratiti. rekla je: – Nisi ih mogao spasiti. slušaj me i vjeruj mi. rekao je da nema razloga da ga više dovodimo. – To se nije tako dogodilo. svi u dubokoj boli. EdgarAllan Poe: Gavran. Henry Ironheart gledao je u nju i rekao: – Dragi Bože – budući da je počeo shvaćati krajnost odbijanja do koje je njegov unuk sebe doveo. – Bio je na terapiji – rekao je uporno pokušavajući iskupiti svoju krivnju. To je je dino što dovodi do izlječenja. potičući je da se opusti. Premda je polako prestajao plakati. Vjeruj mi dušo. samo nakon šest posjeta rekao je da je Jim dobro. Ali. Prev. zlato – rekla je. ruke je držao čvrsto stisnutima. stavljajući mu ruku na koljena. a lice mu je zadobilo strašan izraz. Tada nisi imao moć kakvu sada imaš.Najprije je morala spaliti zapleteni korov posljednje laži koju joj je Jim rekao i koju je uspio reći i sebi. samo da izbjegne Jima i Holly. Henry Ironheart opet je pogledao cvijeće. Mogla je vidjeti da čezne za istinom i da je se nasmrt plaši. Kao da je uspomena eksplodirala snagom kamenog bloka. – U Atlanti. a onda u svoje staračke ruke. dušo. Zagrlila ga je. – Dragi Bože. Nije znala kako ih – ili zašto – Jim dovlači ovamo. Možda ih je već bilo tucet.. – To se dogodilo u restoranu. Georgia.. Holly je rekla: – Što oni uopće znaju? Što je Hemphill mogao učiniti kad nije stvarno poznavao dječaka – kad ga nije volio? Henry Ironheart zadrhtao je kao da ga je udarila. Ovo je vaša prilika.

. Katkad bi tamo proveo cijeli dan. Kad ih je otvorio. Isprva smo mislili da samo izvodiš predstavu. ne znam. brišući usta desnom rukom.neljudski zvuči iz gornje prostorije ubrzali su lupanje njezinog srca i popela se u visoku sobu uplašena. – Udarac groma me najzad probudio. i zatvorio oči kao da skuplja snagu.. I noći.. a ti si nam pričao o Prijatelju u mlinu... i zbog filma si pročitao Willattovu knjigu.... – Sve si više vremena provodio u mlinu.. Sjećaš se? Nakon ne kog vremena. snimajući..... čitao tu knjigu pod svjetlom voštanice – . Henry je sve češće zastajao. – Bila je to prilično jaka oluja. pretpostavljam da bi trebalo reći da ti je ona postala opsesija. u dva. Nekad bismo se usred noći probudili jer smo morali ići na zahod. – Tad nas je to počelo zabrinjavati.... – Ako je bila noć... radio ono što si obično radio tamo noću.. Nekoliko mjeseci nakon povratka iz Atlante. četiri ujutro... ali sam navikao čvrsto spavati. nebo je obasjala munja dok je prolazila pored prozora na stubištu. Neko je vrijeme ona postala. knjiga pored nje. također. Počeo si nas varati.. došla je do vrha stepenica i vidjela ga kako stoji stisnutih šaka... u grad je stigla filmska kompanija..Nakašljavajući se nervozno.. onda bismo Lena ili ja otišli tamo po tebe. Zastao je.. baš kao u knjizi i na filmu. Sama je otišla tamo. – rekla je Holly.. penjala se vapnenačkim stepenicama. Na nebu je bilo oko dvadeset ptica. dovraga. Holly se sjetila sna.. Nije bio umoran. – Pretpostavljam da si ti. – Moraš znati. . žuta voštanica u plavom tanjuru na podu... To je bila jedina stvar koja te je izvlačila iz ljušture. Kružile su. isprva ih uopće ne gledajući. nadolazila je oluja.. . On je cijelo vrijeme čitao – Henry je zastao. kako je to bilo. tri. pa. razgovor o toj knji zi. nismo učinili ništa. Henry je drhtavom rukom obrisao naborano lice. pogledao je u Jimovu pognutu glavu i činilo se da je spreman susresti se s njegovim pogledom. . pretpostavljam. Samo nije želio kopati po tom dijelu dugo zakopane prošlosti. počeo si nam pričati da se u našem mlinu i u ribnjaku nalazi stranac. U tišini. hladnije vjetar puhao dok je žurila pošljunčanim puteljkom. Jim. – A Lena me nije probudila.. – Crni mlin... . one noći. Bilo kako bilo. nismo znali što da radimo. policu po policu u knjižnici... Henry je progovorio.. ne da bi izbrisao svoju malaksalost već da bi poput zmije svukao kožu godina i približio si to izgubljeno vrijeme.. – Da. . i vidjeli bismo svjetlo u mlinu... pa smo te poticali da odeš gledati snimanje.. a ti ne bi bio u sobi. Tišina se oduljila. noći kad je umrla. ali i znatiželjna i zabrinuta zbog Jima. – Cijelo si vrijeme čitao. i kroz okno je vidjela neki predmet u ribnjaku. gore u visoku sobu.

sa svojom knjigom. ali sve o čemu sam mogao misliti bilo je da je Lena mrtva.. pomozi mi. uplašen... a već tada nisu dobrih deset-petnaest godina bila u pogonu.. Prestravljena. uznemirenih stanja.. Jimmy. Malo nejasnim riječima. ali njezina je mašta vrlo lako nadopisala verziju onoga što se poslije moglo događati. bio je čudan. . . – Ušao sam u mlin.. Mislio sam da si je ti gurnuo.. nisam mogao vjerovati kako se ta stara kri la okreću. Nisi htio govoriti. zidovi.. Henry je pogled prebacio na Holly.. njegova mržnja prema samome sebi pretvorila se u meso. . svu istučenu. Nakon što mu je postalo preteško i dalje se obraćati unuku. nijednom nije pogledao Holly. materijalizacijom Neprijatelja. kao što sam rekao.. ali i uzbuđen. Lena je ustuknula i pala niz zavojite kamene stepenice. ne želeći pričati sa mnom. . – Neka mi Bog oprosti. a knjigu si držao u ruci tako čvrsto da je poslije satima nisam mogao istrgnuti.. Mislio sam da si možda bio u jednom od svojih.. u tom trenutku još čudniji. – One godine nakon Atlante. ali kao da mu je bilo važno da sve jasno ispriča do kraja. – Nisam mogao vjerovati da su se krila okretala... – Stigao sam do mlina. Henry je zastao nakon dugog vremena i teško progutao slinu. Jimmy. nesposobna da spriječi svoj pad jer nije bilo rukohvata za koji bi se mogla uhvatiti. vuš. već je samo gledao Jimovu pognutu glavu. – Oni su se vrtjeli poput avionskih propelera. – Glas starog čovjeka sada je zadrhtao. a ti si bio tako čudan cijele godine.. dječak se okrenuo prema njoj i zaplakao: Bojim se.. sjenu gnoja i žuči.– Vidio sam da Lene nema. rekao je: – Popeo sam se uz stepenice i pronašao te u visokoj sobi. mrtvu. iznenađena što su dječakove divlje priče o strancima u mlinu bile istinite... pogledao kroz prozor i vidio ono mutno svjetlo u mlinu. pa sam navukao hlače i požurio dolje. potpuno odvojenim od njegova. Negdje pri padu slomila je vrat. Čini mi se. vidjela je jantarno svjetlo u zidovima. slomljenog vrata. njegova vlastita želja za smrću poprimila je tako pokvareni i brutalni oblik da je sama postala bićem. vuš! Hollvin se san tu završavao. Tijekom prisjećanja na tu olujnu noć... vapnenac sa nadimao i shvatila je da u zidu postoji nešto nemoguće živo.... vuš. na neko vrijeme.. da je moja draga Lena mrtva. Sjećaš li se? Sjedio si pored svijeće. bilo je to utjelovljenje dječakovog bijesa prema svijetu i njegovoj nepravdi.. našao je na dnu stepenica.... zidovi!.. zavoj ožbukanih blokova rascijepio se poput spužvaste membrane jajašca nekog kukca tamo gdje je morao biti vapnenac. dječak je rekao: Ono dolazi i nitko ga ne može zaustaviti!. Bio je miran. ali u njemu je . gotovo kao netko koga nismo poznavali.. – Zgrabio sam svjetiljku i istrčao na kišu. čini mi se da sam onda malo poludio. i da siju gurnuo.

Jato ptica bilo je sada još gušće. grebao po plahtama. i shvatio sam što sam učinio tek mnogo godina kasnije. Ned Zacco. sanjajući. – Posljedica kapi. još bi uvijek to što je prošlo mogao nadvladati. i on je krivo shvatio. stalno su izlazile krive riječi. Holly nije znala da li su mu ta otkrića pomogla ili odmogla. bio dvostruko viši od tebe i nikad te nije puštao na miru. hodnikom bismo otišli do njegove sobe. Ali. ako se Neprijatelj otrgnuo iz zida i gurnuo je.. Mama i tata su ti umrli. vidjela Neprijatelja kako se materijalizira iza zida. bio si dobar dječak. ne ono što sam mislio. – Idućih sam te šest godina tretirao poput ubojice. osim što sam bio lud od žalosti za Jamiem i Carom.. Niko me se nisi mogao obratiti za utjehu.. on bi se bacakao po postelji... Nema isprike za ono što sam učinio. – Nemoj – tiho je rekla Jimu – molim te.. a ti si bio tako čudan. Ako je sebe okrivljavao za bakinu smrt samo zbog toga što je Henry usadio tu krivulju u njega. Henry je zastao i odlutao pogledom na svoju svijenu desnu ruku. to jednostavno nije bilo to. Pokušavao sam te nazivati. priključen na sve one aparate pokušao reći ono što sam znao već trinaest godina – da on nije ubojica i da sam bio okrutan prema njemu– Opet su mu se oči ispunile suzama. Sjedio je pored mene kad sam bio na odjelu intenzivne njege. Ali. onda će to nadvladati. bijesa kakvog nijedno dijete nije u sebi imalo. ležala u krilu. – Afazija – rekla je Holly. Otišao je i sada ga prvi put vidim nakon toga. Dok Jim nije odgovorio. Jim je nepomično sjedio. Pi sao sam ti. i ustuknula od straha. svi su oko mene umirali.... Ako je okrivljavao sebe zbog toga što je Lena došla u visoku sobu. To je pokazivao jedino u snu i. kad sam izrekao. pokušavajući te natjerati da priznaš kako si je gur nuo niz stepenice. Nisam mogao dobro govoriti. Nakon više od četiri godine. ostao si samo ti. – Jednom sam mu. – Kad si otišao. prekasno. Nasrnuo sam na tebe one noći. Jim je sjedio pognute glave. kako sam se ponašao. pa sam nasrnuo na tebe onda kad sam te trebao uzeti u naručaj. . Henry je kimnuo. besmislene. – Konačno je došao kad me udarila kap.. Mislio je da sam ga nazvao ubojicom i da sam ga se bojao. Henry Ironheart prebacio je pažnju na Holly. čuli bismo ga kako vrišti. – Nikad nisi zamahnuo prema Leni ili meni. napola bespomoćna. i sada za Lenom. To nas je ponekad plašilo. Išao si u grad po knjige. – Ali.. koja mu je. Jimova je ruka u Hollvinoj ostala čvrsto stisnuta.bilo bijesa. baka ta kođer. i znao sam što sam učinio... tako čudan i zatvoren u sebe da si me plašio. s vremenom sam o tome počeo razmišljati bistrije glave. bijesno ispuhujući sav taj bijes na nečemu u njegovom snu i morali bismo ga probuditi. Nisi nalazio smirenje osim u knjigama.. nemoj. ali nisi se mogao uklopiti s drugim dječacima jer je onaj mali gad Zacco. bacao je jastuke... sve dok nisi otišao u školu – rekao je Henry. nisam mogao reći ono što sam htio. ali mislim da pisma nikad nisi čitao. te noći u mlinu sam te zgrabio i protresao. ali nisi odgovarao na pozive. Jimmy. nikad nam nisi stvarao probleme. Točno iznad njihovih glava.

Sada ih je bilo pedeset ili šezdeset. I u početku sam mislio da je dobro što se odlijepio od te opsesije. a ptice su navalile na Holly. a Neprijatelj ju je mrzio koliko i Jima. štiteći ga – možeš to nekako nadvladati. Henry Ironheart bio je uplašen.. Stavila je ruku na njegovu. – Jime. znala je da ptice nisu još završile. – Čak i ako je Neprijatelj to učinio. ali vratile su se u još većem broju. Ali. rekla je povlačeći Jimovu po dignutu glavu na svoja prsa. – Jim. čekajući Jimovu reakciju. On je znao što dolazi. ne! Henry je pogledao gore. Možda oko tridesetak. ali to je bilo sve. konačno. ali ne da bi vidio što dolazi. Još više ptica. ali spuštajući se ravno prema dvorištu. Čega se on sjećao od one noći u mlinu. Jim je. – Neću – odgovorio je. kasnije sam se pitao. nije mogla više izdržati. . brzih i gladnih. mašući krilima i grabeći. možeš krenuti dalje.. odletjevši. očitujući se na potpuno nov način. Da li je njegova baka umrla nesretnim slučajem ili je Neprijatelj ubio? Da li ju je on. One su. Više od trideset mračnih noževa koji su sjekli tmurno nebo. Nisu je napadale kljunovima i pandžama. kao i prije. Stajala je ondje. do njegovih očiju. kao Neprijatelj. pokušavajući proći pored nje i doći do Jimovog lica. izgledao je manje čudan. Ptice su odletjele iz dvorišta. lamatajući krilima oko nje. ali nije znala koliko će ju dugo štedjeti. Holly je skočila na noge. bile Neprijatelj. zapjenjenih i mračnih.. Kad se Holly usudila pogledati uvis. gdje im se pridružilo još njih dvadesetak. podignuo glavu. sjeti se. poput kovitlajućeg lišća. možda je izgubio jedinu utjehu koju je imao. Konačno je opet sjela. Nije više ni trenutka mogla gledati Jimovu pognutu glavu. – Maknite se – rekla mu je. također. ubio. – Nakon te noći – rekao je Henry – nikad više nije otišao u mlin. za ime Boga! Čula je kreštanje ptica koje su se polagano spuštale. nije više mogla podnijeti Henrvev jadni izraz krivnje i krhke nade. Bespomoćno je posegnuo za Jimom. ne znajući kamo da se zaputi. Podigao je glavu kao da nudi svoje oči njihovim oštrim kljunovima i mahnitim šapama. – Plašim se – rekao je Jim. nečega što bi samo on mogao znati? Holly je ustala s klupe. Podigla je pogled. i opet je pogledala ptice – i vidjela ih kako dolaze. čineći tako sebe istaknutijom metom od njega. nikad nije spomenuo Prijatelja ni Willottovu knjigu.Stisnutih šaka. još uvijek visoko. – Strah me je sjetiti se – rekao je Jim. Samo su odletjele do ruba bradatih sivih oblaka. suoči se s tim. Henry Ironheart vrisnuo je u šoku. Znala je što misli i samo se još jedna dugo skrivena uspomena morala otkriti. natrag prema nebu.. ali ne i pozlijeđen.

– Premda su mu oči bile udaljene svega nekoliko centimetara činilo joj se da je ne vidi. krv. usmjeren na samoga sebe i vjerojatno na Boga zbog činjenice da uopće postoji smrt. jer su njezino vlastito ustreptalo srce i drhtureći dah i dalje zvučali poput onih krila. pune hladne vatre. zureći u njego ve prekrasne plave oči. pružio je ruku i molećivo dozivao Jima. lupajući po njezinoj glavi i stalno kriješteći. Slijetajuće jato sotonski je kriještalo. kao ni prije. sad se opet naginjao naprijed. vrišteći u njezine uši. između prepona. kad se podzemno stvorenje ustremljivalo na njih. ali sada ih je bilo toliko da se grmljavina njihovih krila daleko čula. otvorila oči i vidjela kako vijugaju prema olovnom nebu da bi se pridružile olovnom oblaku drugih ptica. nesposoban pokrenuti film pamćenja za još jedan kadar. Skupivši se u stolici za vrijeme napada. – Jime. Još uvijek su bile daleko. proklet bio. mržnje prema samom sebi – samo još jedan korak. Mora da je njezino upozorenje uplašilo bolničarke. držeći mu glavu s obje ruke. jer su uzmaknule i ostale na vratima.Bila je svjesna ljudi na prozorima i klizanja staklenih vrata koja su se otvarala prema dvorištu. tik pod oblacima. ali još uvijek ne puštajući krv. ono što se dogodilo Leni ne mora biti vrijedno samoubojstva. gledajući svoju baku. Jimov bijes. ne znajući kakvoj bi opasnosti one mogle biti izložene. možda ih je sada već bilo dvjestotinjak nad njihovim glavama. pokušavajući prodrijeti između njegovog lica i njezinog naručja. meko kljucanje hladnih kljunova koji istražuju. zahtijevajući krv. Došle su: svilenkasto perje. Prignula je glavu i oči zatvorila što je čvršće mogla. Krici su im bili poput glasova prokletih. u olujnoj noći. – Jime – brzo je rekla. jezivo poput luđakinja u psihopatskom bjesu. Veliko jato je dolazilo. Lamatanje krila ispunilo je san. potom više ne tako nježno. nije se otimao njezinoj zaštiti. Dvije su sestre dolazile istim putem kojim je ona izvela Henrya na sastanak s Jimom. što joj je davalo nadu. nježno grebanje pandžama. Pogledala je Henrya Ironhearta. Bio je najvjerojatnije u mlinu. Privukla je Jimovo lice sebi i. zarobljen u tom vremenskom odsječku. mogao se ipak preliti i iskaliti na nevine. a onda je osjetila oštru bol u ruci kad joj je jedna iz jata poderala rukav i malo kože s njim. uz tijelo. samo sekundu prije no što je pala. Onda je podigla glavu. Opet je podigla pogled. . – Ne prilazite! – zaviknula je. Ptice su dolazile. gdje bi mogle trgati i kopati. ubadale su. samo još jedna stvar koje se moraš sjetiti. meškoljile se i lepršale oko njezinih ruku i nogu. – Ne! Opet su se podigle i odletjele. krv. rojeći se oko nje kao da su gladni štakori. Holly nije shvaćala da su otišle. Ptice su mu na jednoj ruci pustile krv. Holly je pogledala dolje u Jimove oči. a opet nije bio tu. kovitlajući se. činilo se da gleda kroz nju kao prije u parku Tivoli. jer je sjedio na klupi ispred nje. njuškaju. masi tamnih tijela i krila.

To se prvi put dogodilo. hladnim i ravnodušnim očima grabežljivih zvijeri ali nije bila zaplašena. nije ispuštala svoj bijes ni strah. kao prije. Jako su je udarale. sa svom ljubavlju koju je imala. i ja sam ga prvi put tada vidio. napetih krila. možeš se ubiti.. i istrunut ću u paklu. svako nemilosrdno i okrutno poput samog svemira. Ja te ne mogu spriječiti. ubit ću se. Nije krila svoje lice niti zatvarala oči kao prije. neprijateljima i bićima u zidovima. Jime i ja ću umrijeti. – Pritisnuo je djedovu ruku na obraz i rekao: – Ja je nisam ubio! – Znam da nisi. 3. znala je da će na odgovore malo pričekati.– Jim. ni Henrya. samo je ponavljala njegovo ime. Nestale su. Jime – rekao je Henry Ironheart. ako Neprijatelj više ne želi mene.. proživljavajući opet taj strašni trenutak. već je tiho rekla njegovo ime. . voli. – Vidjela ga je. nemoj misliti da ću ja ostati pošteđena. Posrnula je i pala. potežući je. Jednog je trenutka zrak bio ispunjen njima i njihovim bijesnim krilima – ali. otvarale savinute kljunove i kriještale joj u lice. Jim je kliznuo s klupe na koljena pred starim čovjekom. Neprijatelj se u bezbroj dijelova obrušio na nju dok je treći put privlačila k sebi Jimmvevo lice. onda mu je govorila da ga voli. Znala je da zureći u te oči gleda u jedan dio Jima. uplašila se i ustuknula na stepenice. i činilo se da je u transu. kao što je i ona čekala – kao što je i Jim čekao. do kojeg drugačije nije mogla doći. Pokušale su je zaplašiti svojim očima. nije vrištala. Ne gledajući ni Holly. a svako je oko bilo vlažno i duboko poput noći u odsjaju mora... Nakon malog oklijevanja. a onda ga je odmaknula od sebe. kljunova i pandža. Jim je rekao: – Baka je vidjela Neprijatelja kako izlazi iz zida. dajući joj posljednju priliku da pobjegne. Stari je čovjek pogledao Holly a u očima su mu bile tisuće pitanja o pticama. Gledala je brojne sjajne i crne oči koje su je oblijetale ne zatreptavši. ako želi samo tebe. nije molila. Uzeo je njegovu osušenu ruku i poljubio je. – Jime – rekao je Henry Ironheart preklinjući.nisu otišle. – Glas mu se izgubio. Holly je još za trenutak držala Jima. prijeteći kljucajući njezinu odjeću i kosu. ponavljala ga sa svom nježnošću koju je prema njemu osjećala. Nije vikala. ako te nigdje drugdje ne mogu imati. onaj najtajniji i najmračniji. Nisu se uskovitlale prema nebu. možeš ići putem kojim je otišao Larry Kakonis. voli dok. Ako ti um reš. ali ne kidajući.. Stajala je usred tog vrtloga krila. Ali. i izrekla je njegovo ime.. Ali.. znam da nisi. učinit ću ono što je učinio Larry Kakonis. . kao da je dio njega još uvijek bio u prošlosti. Još uvijek je više gledao kroz nju nego u nju. – Bože. sljedećeg su trenutka nestale kao da ih nikad nije ni bilo. još uvijek se naginjući prema unuku.

nešto u što može gurnuti sve svoje negativne osjećaje.Tijekom vožnje planinama do Santa Barbare. Jim se uvukao u svoje sjedište. Pretpostavljala je da mu je san očajnički potreban. dječak je prepun bijesa i očaja pa sam Prijatelj nije dovoljan da ga izliječi. U šoku zbog onoga što je učinio Neprijatelj. Neprijatelj je sada ponekad gori nego što je bio prije dvadeset i četiri godine... oslobodio je i Neprijatelja. negdje gdje ni jedno od njih nije nikad bilo. Dok. ustuknula je i pala. Ali. Jednoj maloj stvari. nevjerojatno nadareni dječak. i Prijatelj mu kaže da ima životnu misiju.. Ali. I nakon što je svih ovih godina bio zatvoren u njemu. cijeli svoj mrak koji ga je toliko plašio. ali iz pokolja izlazi poremećene duše. gdje se može stvoriti novi početak bez mrlja prošlosti. Osim u jednoj stvari. On je stvorio neljudska bića koja su utjelovljivala razne aspekte njega samoga. Jim se prisilio da zaboravi tu fantaziju i Prijatelja i Neprijatlja. svoju baku. baš kao što je Jim Jamison zaboravio susrete sa strancem nakon što je spasio život budućem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. preživljava masakr u Dixie Ducku. premda je tamo ostavila nešto odjeće. što znači oslobađanje Prijatelja. podsvjesno je čeznuo da proživi hrabru i otkupljujuću pustolovinu Jima Jamisona. Dvadeset i četiri godine borio se da nad tim fragmentiranim osobnostima čvrsto drži poklopac zatvorenim. Dakle. koje ga je do neke mjere otkupljivalo – dok Larry Kakonis nije počinio samoubojstvo. Jim je bio poput svih žrtava sindroma višestruke ličnosti. stvorenje osobito krvoločnog izgleda i temperamenta. Više ne imajući cilja. Bila je sigurna da je Neprijatelj otišao zajedno s Prijateljem i da se u njegovom tijelu sada nalazi samo jedna osoba. samom svojom prisutnošću. Preplašena. Lena Ironheart nije ušla u krivom trenutku. On je bio tri bića u tri tijela. Sam u mlinu. vodio je vedre razgovore s Prijateljem – i izbacivao svoj bijes kroz materijahzaciju Neprijatelja. Nije ju više bilo strah pustiti ga da spava. a jedno od njih bilo je ubojica. Tako stvara Neprijatelja. .. osjećajući da je iznevjerio Kakonisa kao što je iznevjerio svoje roditelje. šesnaest ljudi u jednom tijelu. utjelovljenje svojih najplemenitijih težnji. Zasada se nije željela vratiti u mlin. Odsada svega toga više neće biti u Jimovu životu. i još više. Nije bio poput Sally Field kad je glumila Sybil. potiskujući istovremeno i svoje najbolje i svoje najgore osobine. Kao što bi bio potreban svakome.. kad je oslobodio Prijatelja. Potrebna mu je treća osoba. nadareniji nego što i sam zna. U očajničkoj želji da opet voli sebe. zatvorenih očiju. Snovi više nisu bili vrata. Vozeći. jer se u dvadeset i pet godina nije pravo odmorio. postao crnji i gorči. Željela se zavući u neko novo mjesto. potpuno neljudski po svom intenzitetu. posuđuje fantaziju Arthura Willotta – i služeći se svojom posebnom moći stvara Prijatelja. Cilj je našao u podučavanju.. vodeći relativno miran i bezbojan život jer se nije usudio otvoriti svoje jače osjećaje. jedne noći. njegov se bijes samo povećao. Činilo se da je duboko zaspao. ne druga ljudska bića – i imao je moć da otjelovi. složila je sve dijelove i proučavala nestalu sliku: . ukrašujući time strukturu Willottove priče. Bilo joj je dosta i Svenborga.

Jim je i dalje spavao. možda će sada biti samo nadaren onoliko koliko je bio prije smrti roditelja – sposoban da levitira tavu za palačinke. Ali. Otišao je ravno u krevet. Postat će debela kao svoja majka ako se ne savlada. I ona se nasmiješila. uspravila se. Ja sam vidovnjak. U ponoć. Nije znala hoće U i dalje imati istu količinu nadljudskih moći koju je prije imao. Te je moći prikupio iz sebe samo zbog toga što su mu bue potrebne da održi svoju fantaziju i da se drži za svoje dvojbeno mentalno zdravlje. Kad se opet našla u sobi. trgajući omot.Holly je upalila grijanje u automobilu. Dok je ispunjavala formular i davala službeniku svoju kreditnu karticu. rekao je: – Sutra poslije podne. prevrne novčić mislima i ništa više. Fantazija je spaljena. Premda je vani bilo vruće. Ustajući iz fotelje. Pila je kolu i jela slatkiše dok ga je gledala kako spava. . On ju je probudio. probudi se. Nikad ga nije upoznala bez njegovih obmana. da čeka. Izašla je i kupila još slatkiša. za ime Boga. koje u nejasnom svjetlu ručnikom ovijene svjetiljke nisu bile hladne. Opet je jela. Upalila je noćnu svjetiljku i oko nje ovila ručnik da priguši svijetlo. nježno je tresući. Nije ništa sanjala. Ali. Tome se i nadala. nije znala hoće li je i dalje voljeti. U deset je još spavao. Iz automata je nabavila dijetne napitke. Kad se vratila s ključem. navukla je zastore. – Zašto? Uzimajući jedan od nepojedenih slatkiša. rekla je: – Znaš sve o tome. Nije znala da li će biti vedriji – ili mračniji. Odmah se probudivši. ježila se od zime. Holly je zaspala u fotelji. nije znala što će biti poslije.30 neoprezni vozač školskog autobusa udarit će u vlak na prijelazu. – Holly. Dvadeset i šest djece će poginuti ako ne stignemo tamo prvi. Gusjenici je potrebno neko vrijeme da se pretvori u leptira. ali su još uvijek bile tajanstvene. da se iz staroga života probudi u novi. – Znam te stvari. U jedanaest. led i slatkiše. Razmišljala je o tome da ga probudi. ne samo dio? – Naravno – rekao je punih ustiju. shvatila je da je on u čahuri. Što je bilo najgore. on je još uvijek spavao. i nije znala kakav će biti bez njih. Holly. i on je potpuno zaronio u hladnu stvarnost. Sat je pokazivao 1:11 poslije podne kad je Holly parkirala pred motelom u Santa Barbari. Pogledala je u njegove prekrasne oči. Privukla je fotelju do kreveta i sjela. u 3. – Kamo? – Scranton. Nasmijao se. Naginjao se preko fotelje. Negdje između ponoći i jedan. Najgore je prošlo. Pennsylvania. Moramo ići. Grijanje ju nije bitno ugrijalo. Kad je bilo vrijeme za večeru. mogla ga je dovoljno razbuditi da ga izvede iz automobila i dovede do sobe. sklupčao se i momentalno pao u duboki san.

Ali. znam da hoćeš. Postigli su cilj. morat ćeš naučiti ratničke vještine. ti ćeš to dobro svladati.– Bit će od nas nešto. Dakako. Jim ju je radosno poljubio. beskrajno sretna. Holly je rekla: – Uvijek sam se to pitala. nekoliko sličnih stvari. – Svijet još nije vidio ništa sličnog nama. – Supermen? Zašto je dovraga potrošila toliko vremena radeći u novinama kad je mogla toliko dobroga učiniti? Glasom koji je pucao od olakšanja i ljubavi prema njemu. dušo. kako se služiti pištoljem. Čvrsto ga je zagrlila. . Holly – rekao je oduševljeno.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful