You are on page 1of 23

TALASI

Dr. Predrag Marinkovi c Elektrotehniki fakultet u Beogradu c Novembar 2006.

Poglavlje 1

TALASI
1.1 Uvodna razmatranja

U svakodnevnom ivotu se vrlo esto susreemo sa pojavom talasa. Nema onoga z c c ko nije video talase na vodi (moru, jezeru ili reci). Cesto govorimo o zvunim tac lasima, a ivot savremenog oveka bez radio talasa je skoro nezamisliv. Svetlost z c je takod e talasne prirode, a mi vidimo prirodu i sve ono to nas okruuje ba s z s zahvaljujui njoj. Bez obzira na svoju razliitu prirodu (radio talasi i svetlost su c c elektromagnetski talasi, dok je zvuni talas mehaniki talas), oni, ipak, imaju c c neke zajednike osobine. c U okviru ovog poglavlja ograniiemo se samo na prouavanje mehanikih cc c c talasa. Kako se njihova svojstva mogu preneti i na druge vidove talasnog kretanja, znaaj izuavanja mehanikih talasa je veliki. c c c

1.2

Tipovi mehanikih talasa c

Mehaniki talasi (kojih ima vie tipova) se mogu formirati samo u materijalc s noj sredini, kroz koju se kreu, koju emo nazvati medijumom. Ako nema c c medijuma, nema ni mehanikog talasa. Primetimo da se elektromagnetski tac lasi (pa i svetlost) drugaije ponaaju oni mogu putovati i kroz prazan prostor c s (vakuum). Pri prolazu mehanikog talasa kroz medijum, estice koje sainjavaju c c c materijalnu sredinu trpe pomeraje razliite vrste, sve u zavisnosti od prirode c talasa i aktivno uestvuju u prostiranju talasa. Mehanizam, kojim elektromagc netski talas prolazi kroz prazan prostor, nije ni u ovom trenutku jasan. Mehaniki talas se javlja u medijumu nakon to se u njemu izvri nekakav s s pomeraj. Ako medijum pokazuje elastine osobine, tada moemo govoriti o c z mehanikom talasu u elastinoj sredini. Mehaniki talas u elastinoj sredini c c c c javlja se tako to se izvri elastina deformacija, koja izazove oscilovanje nekog s s c - c dela elastine sredine. Zbog elastine veze med u esticama medijuma, ta deforc c macija se sukcesivno prenosi na druge estice. Med utim, usled inercije estica, c c deformacija se ne prenosi kroz medijum trenutno, ve izvesnom konanom brzic c 3

POGLAVLJE 1. TALASI

nom, koja zavisi od elastinih svojstava sredine. Oscilovanje jednog dela sredine (talasni izvor) se periodino prenosi na okolinu, to daje karakteristino tac s c lasanje sredine. U talasnom izvoru nastaje talas, koji se iri izvesnom brzinom s kroz okolnu sredinu. Pri tome, brzinu prostiranja talasa treba razlikovati od brzine neke estice. Takod e, pri prostiranju talasa estice ostaju na svojim mesc c tima, oscilujui oko svojih ravnotenih poloaja, a na ostale estice medijuma c z z c prenosi se samo poremeaj (deformacija). Sa energetskog stanovita, talasima c s se prenosi energija. Talasi se mogu prostirati du nekog pravca (na primer, mogu se kretati kroz z zategnutu icu); takvi talasi se nazivaju linijskim talasima. z Ako se talasi ire po nekoj povrini u svim pravcima (talasi na povrini vode), s s s tada je re o povrinskim talasima. c s Talasi se mogu prostirati u nekom trodimenzionalnom medijumu u svim pravcima podjednako. To znai da se ire u koncentrinim krugovima. Takvi c s c talasi se nazivaju sfernim ili prostornim talasima. Kao to je reeno, mehaniki talasi, nastali u talasnom izvoru, ire se kroz s c c s datu sredinu. Deformacija, kojom je izazvan talas, moe biti upravna na pravac z prostiranja talasa i tada govorimo o transverzalnoj deformaciji, ili moe biti z u pravcu prostiranja talasa i tada je re o longitudinalnoj deformaciji. Stoga c razlikujemo i longitudinalni talas. Transverzalni talas nastaje nakon transverzalne deformacije u talasnom izvoru. Na primer, du zategnute ice e se uspostaviti transverzalni talas, z z c ako se ica deformie u poprenom pravcu. Transverzalni talas je mogu samo z s c c u onim sredinama u kojima je mogua transverzalna deformacija, a to su samo c vrsta tela. Fluidi (tenosti i gasovi) ne trpe transverzalnu (poprenu) deformac c ciju, pa se u njima ne mogu uspostaviti takvi talasi. Longitudinalni talas nastaje onda kada se se u talasnom izvoru izvri longitus dinalna deformacija. Cestice medijuma se kreu napred-nazad du istog pravca c z po kome talas putuje. Zato se takvi talasi nazivaju longitudinalnim. Ovi talasi se, med utim, sem u vrstim telima, mogu izazvati i u uidu. Posmatrajmo cev c sa gasom, koja je sa jedne strane zatvorena klipom, koji se moe pomerati. Ako z naglo pomerimo klip, u cevi e se formirati talas. To e biti talas oscilacije pric c tiska gasa oko normalne (ravnotene) vrednosti. Longitudinalni talas moemo z z izazvati i u ipci, koju udarimo ekiem sa prednjeg kraja u pravcu ipke. Tada s c c s imamo longitudinalni talas u vrstom telu. c Svi ovi primeri prostiranja talasa imaju neto zajedniko: s c 1. U bilo kom od pomenutih sluajeva, poremeaj putuje kroz medijum c c odred enom brzinom. Ova brzina se naziva brzina prostiranja talasa ili prosto brzina. Ona je odred ena mehanikim osobinama medijuma. c Oznaavamo je sa c. c 2. Medijum, kroz koga se prostire talas, ne putuje kroz prostor. Cestice medijuma trpe kretanje napred-nazad ili gore-dole oko svojih ravnotenih z poloaja. Prema tome, ono to putuje je poremeaj ili, bolje reeno, obz s c c lik poremeaja (zato to poremeaj moe biti razliitog oblika, koji je u c s c z c specijalnom sluaju sinusoidalan). c

1.3. PERIODICNI TALASI

3. Da bi se aktivirao bilo koji nain kretanja, u sistem (medijum) se mora c ubaciti energija, vrei mehaniki rad nad sistemom (ili na naki drugi s c c nain na primer, naglim zagrevanjem dela sistema mogu se napravc iti mehaniki talasi u njemu). Putem talasnog kretanja se ova energija c prenosi iz jednog u drugi deo sredine. Prema tome, talasi prenose energiju, a ne materiju, iz jedne obasti u drugu oblast medijuma. Med utim, kao to je na poetku reeno, nisu svi talasi mehanike prirode. s c c c Postoje elektromagnetski talasi, u koje se ubrajaju svetlost, infracrveni i ultraljubiasti talasi, radiotalasi, X-zraci, -zraci itd. Za prostiranje elektromagc netskih talasa nije potereban medijum i oni mogu da putuju kroz prazan prostor. Jo jedna klasa talasnih fenomena je talasno ponaanje atomskih i subatoms s skih struktura. Ovo talasno ponaanje je osnova kvantne mehanika, osnovne s teorije koja se koristi za analizu atomske i molekularne strukture.

1.3

Periodini talasi c

Jedan od najlakih naina da se demonstrira transverzalni talas je zategnuta s c ica. Ako na jednom kraju ice izazovemo deformaciju gore-dole primenom z z transverzalne sile, rezultat je transverzalni poremeaj koji putuje kroz icu. Sila c z zatezanja vraa icu u pravolinijski oblik nakon prolaska talasnog poremeaja. c z c Mnogo interesantniji sluaj je onaj kada na slobodnom kraju ice obezbedc z imo periodino kretanje, a pri tome odravamo icu zategnutom. Gurajmo icu c z z z gore-dole prostim harmonijskim kretanjem amplitudom 0 i frekvencijom f . Talasi, kod kojih postoji prosto harmonijsko kretanje su posebno jednostavni za analizu. Takve talase nazivaemo sinusoidalnim talasima. Bilo kakav c periodian talas moe se predstaviti kao kombinacija sinusoidalnih talasa, pa se c z zato posebna panja posveuje ba sinusoidalnim talasima. z c s Posmatrajmo prostiranje sinusoidalnog transverzalnog talasa kroz icu. Poz jedine estice na ici, nakon to na njih naid e poremeaj koji se talasno prenosi, c z s c osciluju gore-dole u odnosu na ravnoteni poloaj. Jo jedanput, dobro pazite, z z s napravite razliku izmed u kretanja talasa koji se kree konstantnom brzinom c c du ice i kretanja estica ice, koje jednovremeno harmonijski osciluju popreno zz c z c u odnosu na icu. z Talasni oblik ice u datom trenutku vremena je serija identinih oblika. Kod z c periodinih talasa, duina jednog celog talasnog oblika je rastojanje izmed u c z bilo koje dve take u odgovarajuoj poziciji u okviru talasnih oblika koji se c c sukcesivno ponavljaju. Mi emo tu duinu oznaiti sa i nazvati je talasnom c z c duinom. z Talasni oblik putuje brzinom c i prelazi rastojanje za vreme vremenskog intervala koji odgovara jednoj periodi T . Na taj nain je brzina talasa data sa c c= gde je f = 1/T . = f , T (1.1)

POGLAVLJE 1. TALASI

1.4

Matematiko opisivanje talasa c

Do sada smo opisali samo neke osobine periodinih talasa i uveli koncepte brzine c talasa, periode, frekvencije i talasne duine, kojima se karakteriu te osobine. z s Med utim, ponekada je potrebno imati detaljniji opis poloaja i kretanja indiz vidualnih estica medijuma u odred enim trenutcima vremena tokom prostiranja c talasa. Da bi smo mogli da ostvarimo taj detaljniji opis, moramo uvesti koncept talasne funkcije, funkcije koja opisuje poziciju bilo koje estice u medijumu u c bilo kom trenutku vremena. Opredelimo se za sinusoidalne talasne oblike kod kojih svaka estica podlee c z prostim harmonijskim oscilacijama oko ravnotene pozicije. Posmatrajmo zaz tegnutu icu. Ravnoteni poloaji su na x-osi. Talasi u ici su transverzalni. z z z z Za vreme talasnog kretanja, estice (iji su ravnoteni poloaji na x-osi) se c c z z pomeraju za neko rastojanje u poprenom pravcu u odnosu na x-osu. Vredc nost pomeraja zavisi od toga koju esticu posmatramo (a to znai od x) i c c takod e od trenutka vremena u kome sve to posmatramo. Na taj nain je tac lasna funkcija zavisna od x i od t, a to emo oznaiti sa (x, t). Funkcija (x, t) c c je talasna funkcija. Ako tu funkciju znamo, moemo je koristiti za iznalaenje z z pomeraja (popreno prema x-osi, tj. poloaju ravnotee) bilo koje estice u c z z c bilo kom trenutku vremena. Na osnovu toga, moemo nai brzinu i ubrzanje z c bilo koje estice, oblik talasa i bilo ta drugo to elimo da znamo o poziciji i c s s z kretanju pojedinih delia ice u bilo kom trenutku vremena. c z Razmislimo o tome kako bi mogla da izgleda talasna funkcija sinusoidalnog talasa? Pretpostavimo da talas putuje sa leva nadesno (u smeru x-ose). Moemo z uporediti kretanje bilo koje estice ice sa kretanjem naredne estice nadesno c z c od posmatrane. Uvideemo da se ta naredna estica kree na isti nain kao i c c c c prethodna, samo sa vremenskom zadrkom, koja je srazmerna sa rastojanjem s estica. Ako jedan kraj ice osciluje prosto harmonijski, svaka naredna estica c z c takod e osciluje na takav nain sa istom amplitudom i istom frekvencijom. To c e se desiti i svakoj drugoj narednoj estici. c c Med utim, ciklino kretanje razliitih taaka je neuskladjeno jedno prema c c c drugom. Ovu razliku nazivamo faznom razlikom. Moemo rei da je faza z c kretanja razliita za razliite take. Na primer, ako jedna taka ima maksimalni c c c c pozitivni pomeraj (otila maksimalno navie prema x-osi), u isto vreme neka s s druga taka ima maksimalni negativni pomeraj (maksimalno nanie prema xc z osi). Mi kaemo da su ove dve take van faze za pola ciklusa. z c Naka je pomeraj estice na levom kraju ice (x = 0), gde oscilacije zaponu, c z c dat sa (x = 0, t) = 0 sin t = 0 sin 2f t . (1.2) Talasni poremeaj putuje iz take x = 0 ka nekoj taki x nadesno i kasni u c c c iznosu x/c. Tako je kretanje u taki x u trenutku vremena t isto kao kretanje u c taki x = 0 u trenutku t x/c, pa moemo nai pomeraj take u x u trenutku c z c c t jednostavno zamenom t sa t x/c. Ako se to uradi, dobija se (x, t) = 0 sin (t x/c) = 0 sin 2f (t x/c) . (1.3)

1.5. TALASNA JEDNACINA U optem sluaju treba uvesti poetnu fazu , pa je s c c (x, t) = 0 sin[2f (t x/c) + ] . Gornji izraz se moe napisati i u obliku (uz = 0) z (x, t) = 0 sin[2( t x )] , T

(1.4)

(1.5)

gde je = c/f . Talasni broj ili konstanta prostiranja je veliina denisana sa c k= Kako je c = f , tada je = ck . Stoga je talasna funkcija talasa koji ide sleva nadesno (x, t) = 0 sin(t kx) . U suprotnom sluaju kada talas ide sa desna nalevo c (x, t) = 0 sin(t + kx) . (1.9) (1.8) (1.7) 2 . (1.6)

U prethodnim izrazima veliina t kx se naziva fazom. Igra ulogu uglovne c veliine u izrazu za talasnu funkciju i odred uje koji deo sinusnog ciklusa se c -enoj taki prostora i u odred enom trenutku vremena. deava u odred s c Talasna brzina je brzina sa kojom bi trebalo da se kreemo du talasa da c z bi se odrali u visini take sa konstantnom fazom. Na taj nain za talas koji z c c putuje u smeru i pravcu x-ose vrednost faze je konstantna (t kx = Const). Fazna brzina je brzina sa kojom se kree faza. Lako se nalazi da je c vf = dx = = c. dt k (1.10)

1.5

Talasna jednaina c

Na osnovu talasne funkcije moe se izraunati brzina estice u transverzalnom z c c talasu. Oznaiemo tu veliinu sa v , koja je jednaka cc c v = Ubrzanje estice je c a = 2 = 2 0 sin(t kx) . t2 (1.12) = 0 cos(t kx) . t (1.11)

8 Ako se pronad e izvod

POGLAVLJE 1. TALASI

2 = 0 k 2 sin(t kx) x2 i ima u vidu da je = ck, dobija se da vai z 2 1 2 = 2 2. x2 c t

(1.13)

(1.14)

Talasna funkcija (x, t) = 0 sin(t kx) zadovoljava gornju jednainu. Gornja c jednaina je talasna jednaina, jedna od najvanijih jednaina zike. Kada c c z c god se do nje dod e, znamo da se poremeaj opisan funkcijom (x, t) prostire c kao talas du x-ose brzinom c. z Koncept talasne funkcije je podjednako valjan i za longitudinalne talase i sve to je reeno za transverzalne, vai i za njih. Veliina je i dalje pomeraj s c z c estice u medijumu iz ravnotenog poloaja, ali razlika je samo u tome to se c z z s on deava u pravcu x-ose. s

1.6

Brzina transverzalnih talasa u ici z

U kakvoj su med usobnoj vezi brzina transverzalnih talasa i mehanike osobine c sistema? Relevantne zike veliine su sila zatezanja ice i njena poduna masa. c c z z Intuitivno moe se zakljuiti da vea sila zatezanja uveava silu vraanja u z c c c c ravnoteni poloaj estica koje su izvedene iz njega transverzalnom deformaciz z c jom, to poveava brzinu talasa. Poveana masa uinie kretanje tromijim, to s c c c c s usporava talas. Neka je ica zategnuta silom zatezanja F , a neka je njena poduna masa z z slika 1.1. Smatrajmo da je ica idealno elastina i da se zanemaruju trenje i utiz c caj gravitacije. Posmatrajmo mali element ice i smatrajmo da su transverzalna z pomeranja mala i da se sila zatezanja F neznatno menja i da je ugao koji ica z zaklapa sa x-osom mali. Rezultati analize su, stoga, primenljivi samo za talase malih amplituda. Uzmimo da je transverzalni pomeraj na mestu x i + na mestu x+x. Na levom kraju posmatrag malog elementa ice projekcije sile zatezanja su z |F1 | = F sin , F1x = F cos . (1.15) (1.16)

Kako je uzeto da je ugao mali, vai sin tan , pa je F1 = F tan . Odatle z je F1 = tan . (1.17) F takod e vai F1x F . z Koecijent pravca zategnute ice je z tan = x .
x

(1.18)

1.6. BRZINA TRANSVERZALNIH TALASA U ZICI


(Pomeraj) 1

F2
2 +

F2

F2x

F1

F1x 1 F1
x

+
x x+x

Slika 1.1: Brzina transverzalnih talasa u zategnutoj ici. Sila z zatezanja (po intenzitetu) je ista, tj. |F1 | = |F2 | = F . Vai F1 = F sin i z F1x = F cos , F1x F , F2 = F sin( + ) F tan( + ), F2x F .

Ako se ima u vidu orijentacija sile F1 nasuprot + smeru -ose, onda se konano c moe napisati z F1 = . (1.19) F x
x

Ne desnom kraju posmatranog elementa ice vai z z F2 = F sin( + ) F tan( + ) , F2x F . Koecijent pravca u taki na desnom delu posmatranog elementa je c tan( + ) = pa je otuda F2 = F x .
x+x

(1.20) (1.21)

,
x+x

(1.22)

(1.23)

Rezultanta sila koja deluje na element ice duine x u pravcu x-ose je z z priblino nula jer su F1x F2x , pa u tom pravcu nema ubrzanja. Rezultanta z komponenta sile zatezanja u poprenom pravcu je c F = F1 + F2 . (1.24)

S druge strane, prema II Njutnovom zakonu, ova sila je jednaka proizvodu mase i ubrzanja u obliku 2 (1.25) F = x 2 . t

10 Odavde sledi

POGLAVLJE 1. TALASI

2 )x+x ( )x x x = . (1.26) x F t2 Ako se potrai granina vrednost kada x 0 leve strane (limes ne utie na z c c desnu stranu), dobija se 2 2 = . (1.27) x2 F t2 Ova jednaina ima oblik ba kao i talasna jednaina, pa pored enjem zac s c kljuujemo da je brzina prostiranja transverzalnog talasa kroz icu (1/c2 = /F ) c z ( c= F . (1.28)

1.7

Brzina longitudinalnog talasa u gasu

Neka je pd razlika pritiska u gasu u odnosu na ravnoteni pritisak kada kroz z sredinu se ne prostire talasslika 1.2. Takod e, neka je popreni presek S. Posc matramo pomeraje na rastojanju x, tako da je relativna promena zapremine 2 1 V = . V x (1.29)

1
S F(x) S

2
F(x+x) x

x+x

Slika 1.2: Brzina longitudinalnih talasa u uidu. Vai V = Sx, V = z S[2 (x+x, t)1 (x, t)]; dF = [F (x + dx) F (x)]/(dx) = [pd (x + dx) pd (x)]/(dx)Sdx.

U graninom procesu je c dV = . V x Kako je EV = pd , dV /V (1.31) (1.30)

1.7. BRZINA LONGITUDINALNOG TALASA U GASU sledi da je . x Rezultantna sila koja deluje na element zapremine uida je pd = EV dF = F (x + dx) F (x) = F (x + dx) F (x) pd dx = dxS . dx x

11

(1.32)

(1.33)

Med utim, sila dF deluje nadesno samo ako postoji pad pritiska, pa se mora staviti znak u prethodni izraz, odnosno dF = Kako je pd = EV /x, dobija se dF = EV S 2 dx . x2 (1.35) pd dxS . x (1.34)

Prema II Njutnovom zakonu dF = Sdx 2 /t2 , pa je EV ili 2 2 dxS = Sdx 2 x2 t 2 2 = . x2 EV t2 (1.36)

(1.37)

Pored enjem sa talasnom jednainom, zakljuuje se da je brzina longitudinalnih c c talasa u uidu EV c= . (1.38) Brzina zvuka u idealnom gasu je (za sluaj modelovanja prostiranja talasa c kroz gas adijabatskim procesom kada je EV = p1 c= p , (1.39)

gde je = cp /cV . Treba primetiti da je pri izvod enju prethodnog izraza zanemarena molekularna priroda gasa, a sredina je tretirana kao kontinualni medijum. Med utim, gas se, u stvari, sastoji iz molekula koji su u haotinom kretanju i koji se nalaze c na med usobnom rastojanju koje je veliko u pored enju sa njihovim dijametrom. Vibracije od kojih se sastoji talas se superponiraju sa sluajnim termikim krec c tanjem.
1 pV

= Const;

dp dV

V + pV 1 = 0; EV = V

dp dV

= p.

12

POGLAVLJE 1. TALASI

Na atmosferskom pritisku molekuli prelaze izmed u sudara srednje rastojanje 7 (srednju duinu slobodnog puta) od oko 10 m, a amplituda pomeraja svakog z zvunog talasa moe biti reda 109 m. Gas kroz koji prolazi zvuni talas moe c z c z se uporediti sa rojem pela koji, kao celina, usklad eno slabo osciluje, dok se c individualni insekti haotino kreu kroz roj. c c Brzina longitudinalnih talasa u vrstoj sredini u obliku ice ili ipke (ije se c z s c ivice mogu slobodno da ire i skupljaju) moe se nai putem izraza s z c c= Ey , (1.40)

gde je Ey Jangov moduo elastinosti, a gustina. Med utim, gornji izraz ne c vai za sluaj prostiranja longitudinalnog talasa u zapreminskoj sredini (vrstoj, z c c tenoj ili gasovitoj) poto je bono kretanje bilo kog elementa u takvom mac s c terijalu obstruisano okolnim materijalom. Tada je brzina longitudinalnih talasa data sa EV c= . (1.41)

1.8
1.8.1

Prenos energije talasnim kretanjem


Transverzalni talas

Da bi se izazvalo bilo kakvo talasno kretanje, na talasni medijum se mora delovati silom tako da ta sila vri rad. Energija se moe preneti na takav nain iz s z c jednog dela prostora u drugi. Neka se posmatra transverzalni talas koji putuje sleva nadesno u smeru x-ose du zategnute ice. Poprena komponenta sile u nekoj taki A je z z c c F = F . x (1.42)

Trenutna snaga je jednaka proizvodu poprene sile i brzine kretanja delia c c ice z P = F v = F . (1.43) x t Ovaj izraz vai za bilo kakav transverzalni talas. Za sinusoidalni talas opisan z talasnom funkcijom (x, t) = 0 sin(t kx) , (1.44) dobija se da je trenutna snaga koja se prenosi kroz icu z
2 P = F k0 cos2 (t kx) .

(1.45)

Maksimalna vrednost se deava kada je cos2 (t kx) = 1, odnosno jednaka s


2 Pmax = F k0 .

(1.46)

1.8. PRENOS ENERGIJE TALASNIM KRETANJEM Kako je = ck i c = F/, maksimalna snaga Pmax =
2 F 2 0 .

13

(1.47)

Srednja snaga se moe lako nai ako se zna da je srednja vrednost funkcije z c cos2 (t kx) jednaka 1/2. Srednja snaga koja se prenosi transverzalnim talasom je 1 2 (1.48) F 2 0 . Psr = 2

1.8.2

Longitudinalni talas u gasu


(x, t) = 0 sin(t kx) , (1.49)

Pomeraj estice je c On je u pravcu x-ose jer se radi o longitudinalnom talasu. U gasu vai z pd = EV Na osnovu 1.49 sledi pd = EV 0 k cos(t kx) = pd0 cos(t kx) , gde je pd0 = EV 0 k = EV 0 2/ , (1.52) to je amplituda pritiska. s Talasi vee talasne duine imaju manju amplitudu pritiska i obrnuto. Sredine c z sa veim zapreminskim modulom stiljiviosti imaju veu amplitudu. c s c Ako se talas iri kroz neku cev poprenog preseka S, tada bi sila pritiska bila s c F = pd S. Trenutna snaga je P = F v = pd S = pd S0 cos(t kx) = pd0 S0 cos2 (t kx) . (1.53) t (1.51) , x (1.50)

Srednja snaga je (pd0 = EV k0 , Ev k = c2 ) 1 1 p2 1 Psr = S0 pd0 = S d0 = S 2 2 c 2


2 EV 2 0 .

(1.54)

1.8.3

Intenzitet talasa i nivo zvuka

Intenzitet talasa se denie kao odnos srednje snage koja prolazi kroz jedininu s c povrinu, odnosno s I= 1 Psr = S 2
2 EV 2 0 =

1 cp2 1 p2 1 p2 d0 d0 = = d0 . 2 EV 2 c 2 EV

(1.55)

Jedinica je [W/m2 ].

14

POGLAVLJE 1. TALASI

S obzirom na to da je ljudsko uho osetljivo u irokom dijapazonu intenziteta, s pogodno je koristiti logaritamsku skalu. Nivo zvuka se denie kao s = 10 log10 I [dB] , I0 (1.56)

gde je I0 = 11012 W/m2 referentni intenzitet zvuka. Radi se priblino o pragu z ujnosti. c Jedinica je bel (B), u ast Aleksandru Grahamu Belu. c Zadatak. Pronai intenzitet zvunog talasa kroz vazduh ako je amplituda c c talasa pd0 = 30 Pa, temperatura t = 20o C, a gustina vazduha = 1, 2 kg/m3 . Reenje. Brzina longitudinalnih talasa kroz vazduh je c = p/ = 344 m/s, s gde je = 7/5. Intenzitet talasa je2 I = p2 /(2c) = 1, 1 W/m2 . do Zadatak. Neka se pretpostavi da se eli da ozvui povrina hemisfere z c s radijusa R = 20 m, tako da je na njoj intenzitet talasa 1 W/m2 . Kolika je potrebna zvuna snaga da se emituje iz zvunika koji je u centru hemisfere? c c Koliki je nivo zvuka na povrini hemisfere? Reenje. Povrina hemisfere je s s s S = (1/2)4R2 = 2513 m2 . Zvuna snaga je P = SI = 2, 5 kW. Nivo zvuka je c I = 10 log10 = 120 dB3 . I0 Zadatak. Odrediti koja membrana kod dvosistemske zvune kutije vri vea c s c pomeranja u sluaju da se eli proizvesti isti intenzitet zvuka na niskim i visokim c z 2 frekvenicijama. Reenje. Kako je intenzitet zvuka I = (1/2) EV 2 0 , moe s z 2 2 2 2 se pisati (1/2) EV H 0H = (1/2) EV L 0L , gde su H i L visoka i niska kruna uestanost, a 0H i 0L amplitude niskofrekventnih i visokofrekventz c nih talasa, respektivno. Sledi oL = 0H H /L , to znai da membrana s c niskofrekventnog zvunika mora vibrirati sa mnogo veom amplitudom nego c c membrana visokofrekventnog zvunika. c Zadatak. Merenja su pokazala da najglasniji zvuk koje ljudsko uho moe z tolerisati bez bola ima amplitudu pritiska pd0 = 30 Pa pri varijaciji oko atmosferskog pritiska pa = 1013 m bar. Pronai odgovarajui maksimalni pomeraj c c na frekvenciji f = 1000 Hz pri brzini zvuka c = 350 m/s. Reenje. Kako s je = 2f = 6283 rad/s, tada je k = /c = 18 rad/m i adijabatski zapreminski moduo stiljivosti na normalnom atmosferskom pritisku EV = pa = s 1, 4 1, 013 105 N/m2 = 1, 42 105 N/m2 , gde je = 7/5. Amplituda pomeraja pd0 je 0 = = 12 m. Rezultat pokazuje da je amplituda pomeraja i za najjai c EV k zvuk ekstremno mala. Maksimalna varijacija pritiska za najtii zvuk koji jo s s moe da se uje na frekvenciji od 1000Hz je reda 3 105 Pa. Odgovarajua z c c amplituda pomeraja je oko 1 1011 m. Pored enja radi, dijametar molekula je 10 reda 10 m. Stoga je uho izuzetno senzitivan organ. Zdravo ljudsko uho je osetljivo na zvuke frekvencija izmed u 20 Hz i 20 kHz. Vie frekvencije se nazivaju ultrazvukom, a nie infrazvukom. Unutar s z
bola je na 1 W/m2 . bola je 120 dB; voz stvara buku od 90 dB, govor ima nivo od 65 dB, apat ima nivo s 20 dB, a utanje lia je nivoa 10 dB. s s sc
3 Prag 2 Prag

1.9. SUPERPOZICIJA TALASA I NORMALNI MODOVI

15

oblasti ujnosti osetljivost uha varira sa frekvencijom. Zvuk na jednoj frekvenciji c ini se glasnijim nego onaj istog intenziteta na drugoj frekvenciji. Na 1000 Hz c minimalni nivo koji se moe uti je oko 0 dB, a na 200 Hz ili 15000 Hz je oko z c 20 dB. Osetljivost uha blizu gornje granine frekvencije obino opada sa godic c nama starosti osobe. Nivo iznad 120 dB, u okviru ujne oblasti, izaziva bol. c Primer. Ekspozicija zvuku nivoa 120 dB tokom 10 min privremeno pomera nivo ujnosti sa 0 dB na 28 dB. Desetogodinje izlaganje zvuku od 92 dB izaziva c s trajno pomeranje nivoa ujnosti za 28 dB. c Intenzitet zvunih talasa opada sa rastojanjem od izvora. Ako takasti izvor c c emituje zvuk u svim pravcima podjednako, zvuni talasi se mogu shvatiti kao c sverni talasi pritiska. Intenzitet talasa se lako moe sraunati kao z c I1 = I2 r2 r1
2

(1.57)

gde je I1 intenzitet na mestu r1 , a I2 na mestu na rastojanju r2 . Zadatak. Sirena stvara nivo zvuka od 80 dB na rastojanju od 20 m. Koliki je nivo zvuka na rastojanju od 2 m? Reenje. Intenzitet zvuka sirene na s rastojanju r2 = 20 m je I2 = I0 102 /10 , gde je 2 = 80 dB. Intenzite zvuka na mestu r1 = 2 m je I1 = I2 (r2 /r1 )2 = I2 (20/2)2 = 100I2 . Nivo zvuka je onda 1 = 10 log10 (100I2 /I0 ) = 10 log10 100 + 10 log10 I2 /I0 = 20 + 2 = 100 dB.

1.9

Superpozicija talasa i normalni modovi

Pri nailasku na granicu medijuma, talas se reektuje, tako da je rezultantno talasno kretanje kombinacija upadnog i reektovanog talasa. Dolazi do preklapanja talasa u istoj oblasti medijuma, koje se naziva interferencijom. U sluaju da postoje dve granine povrine ili take, dolazi do ponovljenih rec c s c eksija. U takvim situacijama se konstatuje da se sinusoidalni talasi mogu desiti samo na odred enim frekvencijama koje su odred ene osobinama i dimenz-ene frekvencije i odgovarajui talasi nazivaju se ijama sredine. Pomenute odred c normalnim modovima.

1.9.1

Granini uslovi c

Neka se posmatra transverzalni talas u zategnutoj ici. Sta se deava kada z s -e do kraja ice? talasni impuls ili sinusoidalni talas dod z Ako je kraj ice privren za vrsti oslonac, taj kraj ice se ne moe z c sc c z z pomerati. Pristigli talas razvija silu na oslonac; reakcija ove sile, od strane oslonca, deluje na icu. Uzvratni udarac putuje unazad. Reektovani impuls z se kree u suprotnom smeru prema inicijalnom impulsu, a i njegov pomeraj je c takod e suprotan. Sasvim razliita situacija od ove je kada se jedan kraj moe potpuno sloc z bodno kretati u pravcu normalnom na duinu ice. Na primer, ica moe biti z z z z

16

POGLAVLJE 1. TALASI

privezana za lagani prsten koji moe da klizi po ipki, normalno postavljenoj na z s icu, bez trenja. Prsten trpi naprezanje u pravcu ice, ali nee doi do razvoja z z c c transverzalne sile. Kada talas dod e do slobodnog kraja, on zaosciluje i stvori se reektovani talas. Kada se reeksija deava na slobodnom kraju, smer prostis ranja je ponovo suprotan, ali je smer pomeraja isti kao za inicijalni impuls. Fiziki uslovi na kraju ice, kao to su prisustvo vrstog oslonca ili potpuno c z s c odsustvo transverzalne sile, nazivaju se graninim uslovima. c

1.9.2

Transverzalni stojei talas u zategnutoj ici c z

Do talasne funkcije stojeeg transverzalnog talasa dolazi se sabiranjem talasnih c funkcija inicijalnog i reektovanog talasa. Jednostavnosti radi, posmatrae se c talasne funkcije dva talasa (koja se kreu u suprotnim smerovima) istih amplic tuda, perioda, talasnih duina i polarizacije. Neka se te dve funkcije oznae sa z c 1 i 2 , pri emu se usvaja da je 1 upadni talas, koji putuje nalevo i koji kada c dod e do take x = 0, od nje se reektuje i ide nadesno slika 1.3. Reektovani c talas se oznaava sa 2 . Treba se podsetiti da se reektovani talas invertuje pri c reeksiji. Talasna funkcija inicijalnog talasa, koji putuje sdesna nalevo, je

inicijalni talas

1
x=0
x

reflektovani talas

Slika 1.3: Superpozicija transverzalnih talasa u zategnutoj ici; 1 (x, t) = z 0 sin(t + kx), 2 (x, t) = 0 sin(t kx). Treba primetiti da se reektovani talas invertuje, pa otuda znak ispred amplitude.

1 (x, t) = 0 sin(t + kx) . Talasna funkcija reektovanog talasa, koji ide sa sleva nadesno, je4 2 (x, t) = 0 sin(t kx) = 0 sin(t kx + ) . Talasna funkcija stojeeg talasa je suma pojedinanih talasa 1 i 2 c c (x, t) = 1 (x, t) + 2 (x, t) = 0 [sin(t + kx) sin(t kx)] .
4 sin(

(1.58)

(1.59)

(1.60)

+ ) = sin().

1.9. SUPERPOZICIJA TALASA I NORMALNI MODOVI

17

Korienjem elementarne trigonometrijske transformacije5 , lako se pokazuje da sc vai z (x, t) = (20 cos t) sin kx . (1.61) Vidi se da ova talasna funkcija ima dva faktora: jedan koji zavisi samo od vremena i drugi koji zavisi samo od poloaja. Faktor sin kx pokazuje da je u z svakom trenutku vremena oblik ice sinusoidalna kriva. Amplituda je izraz u z zagradi i ona varira sinusoidalno tokom vremena izmed u 20 i 20 . Talasni oblik se ne pomera du ice. On ostaje u istom poloaju, ali amplituda postaje zz z vea ili manja tokom vremena. Svaka taka ice podlee sopstvenim harmonic c z z jskim oscilacijama, ije amplitude zavise od mesta du x-ose. Za bilo koju taku c z c za koju je sin kx = 0, pomeraj je uvek nula. To se deava kada je s kx = 0, , 2, 3, ... , ili x = 0, /k, 2/k, 3/k, ... , ili (k = 2/) x = 0, /2, 2/2, 3/2, ... . (1.64) - c Ove take se nazivaju vorovima i one se uopte ne pomeraju. Izmed u vorova c c s lee take nazvane trbusima (ili antivorovima), u kojima je amplituda osciloz c c vanja maksimalna. Poto se ini da se talasni oblik ne pokree u bilo kom pravcu s c c ice, ovaj talas se naziva stojeim talasom. z c Ako je ica, duine L, uvrena na oba kraja i u njoj se proizvede siz z c sc nusoidalan talas, doi e do reeksije i re-reeksije na krajevima. Talasi suc c perponiraju i formiraju stojei talas. Oba kraja te ice moraju biti vorovi. c z c Susedni vorovi su na rastojanju /2. Duina ice stoga moe biti L = 1(/2), c z z z L = 2(/2), L = 3(/2) itd. Generalno, moe se napisati z L = n , n = 1, 2, 3, ... , 2 (1.65) (1.63) (1.62)

to znai da stojei talas moe egzistirati u ici, koja je uvrena sa oba kraja, s c c z z c sc samo ako talasne duine zadovoljavaju prethodni izraz. Drugaije reeno z c c n = 2L , n = 1, 2, 3, ... , n (1.66)

Stojei talas nije mogu kad god talasna duina nije jednaka nekoj od tih vredc c z nosti. Odgovarajua serija moguih frekvencija je c c fn =
5 sin(

c , n = 1, 2, 3, ... . n

(1.67)

) = sin cos cos sin

18

POGLAVLJE 1. TALASI

Najnia frekvencija f1 odgovara najveoj talasnoj duini 1 . Frekvencija z c z f1 = c 2L (1.68)

se naziva fundamentalnom frekvencijom. Ostale frekvencije su 2f1 , 3f1 itd. Sve su to celobrojni umnoci od od f1 , to se moe napisati kao z s z fn = nf1 , n = 1, 2, 3, ... . (1.69)

Ove frekvencije, sve celobrojni umnoci od f1 , se nazivaju harmonicima. Serija z ovih harmonika se naziva harmonijska serija. Muziari nazivaju harmonike c frekvencije 2f1 , 3f1 i tako dalje viim tonovima. Harmonik frekvencije f2 je s drugi harmonik, ali prvi vii ton itd. s Normalni mod je kretanje kod koga se sve estice ice kreu sinusoidalno c z c istom frekevencijom. Postoji beskonano mnogo normalnih modova sa karakterc istinom frekvencijom vibracija. Med utim, moe postojati vie razliitih viih c z s c s tonova. Kretanje je tada superpozicija tih normalnih modova. Svako mogue c kretanje ice moe se predstaviti kao superpozicija normalnih modova. Takav z z nain predstavljanja se naziva harmonijska analiza. c Stojei talas, za razliku od progresivnog, ne prenosi energiju. c

1.9.3

Longitudinalni stojei talas c

Pri prolasku longitudinalnih talasa kroz gas (uid) u cevi konane duine dolazi c z do reeksije talasa na ivicama cevi i do superpozicije tih talasa koja putuju u suprotnim smerovima. Kada se reeksija deava na zatvorenom kraju cevi, s pomeraj estice mora biti nula i na tom mestu je vor pomeraja. Ako je cev c c otvorena, na tom kraju je trbuh pomeraja. Longitudinalni talas u stubu gasa reektuje se od otvorenog i zatvorenog kraja cevi na isti nain kao to se transverzalni talas u ici reektuje od uvrene c s z c sc i slobodne take. c U voru pomeraja varijacija pritiska iznad i ispod srednje vrednosti je makc simalna. Na tim mestima su trbusi pritiska. U trbusma pomeraja pritisak se ne menja i na tim mestima su vorovi c pritiska. Na otvorenom kraju uzane cevi je vor pritiska jer je na tom mestu prisutan c atmosferski pritisak koji je konstantan. Zbog toga je otvoren kraj cevi uvek trbuh pomeraja. Za vizuelnu predstavu crtaju se vorovi i trbusi pomeraja. c Ako je cev otvorena sa oba kraja, vorovi pritiska su na njima i duina cevi c z L i talasna duina moraju biti povezani sa L = /2. Frekvencija oscilovanja z je f1 = c/(2L). Drugi harmonik (prvi vii ton) nastaje ako je L = 2/2. s Odgovarajua frekvencija je f2 = c/ = 2f1 . c Talasne duine normalnih modova su z n = 2L , n = 1, 2, 3, ... . n (1.70)

1.10. DOPLEROV EFEKAT

19

Odgovarajue frekvencije fn = c/n su frekvencije normalnih modova u c otvorenoj cevi na oba kraja. Nije teko pokazati da je s fn = nf1 , n = 1, 2, 3, ... . (1.71)

Ako je cev otvorena na jednom kraju, a zatvorena na drugom kraju, trbuh pomeraja je na otvorenom kraju, dok je vor pomeraja na zatvorenom kraju c - c cevi. Rastojanje izmed u vora i susednog trbuha pritiska je /4. Fundamentalna frekvencija je f1 = c/1 = c/(4L). Frekvencija n-tog harmonika je fn = nf1 , n = 1, 3, 5, ... . (1.72)

Treba primetiti da sem osnovnog moda mogu egzistirati samo neparni harmonici (trei, peti itd.) c Cev zatvorena sa jednog kraja ima dva puta niu frekvenciju nego cev z otvorena sa oba kraja, ali iste duine. Muziari kau da takva cev ima za z c z oktavu nii ton6 . z

1.10

Doplerov efekat

Kada su izvor zvuka i slualac (posmatra) u relativnom kretanju jedan prema s c drugome, frekvencija zvuka koju uje slualac nije ista kao frekvencija izvora. c s Sigurno ste primetili da kada vam se pribliava automobil sa ukljuenom sirenom z c frekvencija zvuka opada kada se kola udaljavaju od vas. Jednostavnosti radi posmatrae se samo specijalan sluaj kada brzine izvora c c i sluaoca lee na pravcu koji spaja izvor i sluaoca. Neka su vS i vL brzine s z s izvora i sluaoca, respektivno. Neka se usvoji pozitivan smer od L do S, pa s e vL i vS imati algebarski znak prema tom smeru. Brzina zvuka c je uvek c pozitivna. Neka se pozmatra L kree brzinom vL prema nepokretnom izvoru S. Izvor c c emituje zvune talase frekvencije fS . Ekvifazne povrine su na rastojanju S . c s Talasi koji dolaze do pokretnog posmatraa imaju brzinu prostiranja relativno c prema posmatrau c + vL , tako da frekvencija fL koju uje posmatra postaje c c c fL = c + vL c + vL c + vL = = fs . s c/fS c (1.73)

Na taj nain slualac koji ide ka izvoru (tada je vL > 0) uje viu frekvenciju c s c s nego nepokretni posmatra. c Slualac koji ide od posmatraa (tada je vL < 0) uje niu frekvenciju nego s c c z da je nepokretan. Moe se, na kraju, pretpostavi da se i izvor kree brzinom vS . Brzina zvuka z c relativno prema vazduhu neka je i dalje c. Sada talasna duina vie nije jednaka z s c/fS . Evo zato. Vreme za emisiju jednog ciklusa talasa (period) je TS = 1/fS . s Za to vreme talas pred e rastojanje cTs = c/fS , a izvor pred e rastojanje vS TS =
6 Odnos

frekvencija 1 : 2 predstavlja oktavu.

20

POGLAVLJE 1. TALASI

vS /fS . Talasna duina je rastojanje izmed u dve uzastopne ekvifazne povrine z s i razliita je ispred i iza talasnog izvora. Talasi se sabijaju ispred izvora, a ire c s iza izvora. Talasna duina iza izvora (blie sluaocu) je S = (c + vS )/fs . Kako z z s je fL = (c + vL )/S , konano se dobija c fL = fS c + vL . c + vS (1.74)

1.11

Difrakcija

Difrakcija je savijanje talasa oko malih prepreka i irenje talasa iza malih otvora. s Mali znai da su prepreke i otvori mnogo manji od talasne duine. Na primer, c z - c u koncertnoj dvorani e te uti zvuk iako sedite iza stuba, a takod e ete uti c c c zvuk i kroz otvorena vrata jer talas difrakcijom prolazi kroz male otvore. Poto s je difrakcija izraenija za vee talasne duine, lako je razumeti zato se iza z c z s prepreka bolje uju niske frekvencije. c

1.12

Polarizacija

Vana osobina transverzalnih talasa je polarizacija. Transverzalni talas u zaz tegnutoj ici moe se formirati pokretanjem jednog njenog kraja (dok je drugi z z uvren) gore-dole ili levo-desno. U oba sluaja pomeraj je transverzalan u c sc c odnosu na icu. Ako se kraj ice pomera gore-dole, kretanje ice se odvija u z z z vertikalnoj ravni. Med utim, ako se ako se kraj pomera bono, talas se kree c c u horizontalnoj ravni. U oba ova sluaja kae se da je talas linearno poc z larizovan. Individualne estice idu gore-dole (levo-desno) po pravim linijama c normalnim na icu. z Kretanje takod e moe biti mnogo sloenije, sadravajui horizontalnu i verz z z c tikalnu komponentu. Ako se kombinuju dva upravna transverzalna sinusoidalna talasa istih amplituda, ali sa faznom razlikom, rezultantno kretanje je kruno. z Mogue je nepraviti ured aj uz iju pomo je mogue odvojiti razliite tipove c c c c c kretanja. Neka se isee tanak prorez u ploi i kroz njega provue ica i ona c c c z postavi upravno na plou. Svako transverzalno kretanje paralelno prorezu proc lazi bez uticaja, dok je svako kretanje koje je upravno na prorez blokirano.

Sadraj z
1 TALASI 1.1 Uvodna razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2 Tipovi mehanikih talasa . . . . . . . . . . . . . . c 1.3 Periodini talasi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c 1.4 Matematiko opisivanje talasa . . . . . . . . . . . . c 1.5 Talasna jednaina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c 1.6 Brzina transverzalnih talasa u ici . . . . . . . . . z 1.7 Brzina longitudinalnog talasa u gasu . . . . . . . . 1.8 Prenos energije talasnim kretanjem . . . . . . . . . 1.8.1 Transverzalni talas . . . . . . . . . . . . . . 1.8.2 Longitudinalni talas u gasu . . . . . . . . . 1.8.3 Intenzitet talasa i nivo zvuka . . . . . . . . 1.9 Superpozicija talasa i normalni modovi . . . . . . . 1.9.1 Granini uslovi . . . . . . . . . . . . . . . . c 1.9.2 Transverzalni stojei talas u zategnutoj ici c z 1.9.3 Longitudinalni stojei talas . . . . . . . . . c 1.10 Doplerov efekat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Difrakcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Polarizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 3 3 5 6 7 8 10 12 12 13 13 15 15 16 18 19 20 20

21

22

SADRZAJ

List of Figures
1.1 Brzina transverzalnih talasa u zategnutoj ici. Sila zatezanja (po z intenzitetu) je ista, tj. |F1 | = |F2 | = F . Vai F1 = F sin i z F1x = F cos , F1x F , F2 = F sin( + ) F tan( + ), F2x F . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Brzina longitudinalnih talasa u uidu. Vai V = Sx, V = z S[2 (x + x, t) 1 (x, t)]; dF = [F (x + dx) F (x)]/(dx) = [pd (x + dx) pd (x)]/(dx)Sdx. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Superpozicija transverzalnih talasa u zategnutoj ici; 1 (x, t) = z 0 sin(t + kx), 2 (x, t) = 0 sin(t kx). Treba primetiti da se reektovani talas invertuje, pa otuda znak ispred amplitude.

1.2

10

1.3

16

23

You might also like