Identifikacija i Identitet U poglavlju o Svjesnosti i Posmatranju smo definisali u određenoj mjeri Svijest i šta se pod tim misli.

Također smo definisali i tačku Percepcije koja je često puta pogrešno shvadena kao sama Svijest ali smo definisali i da tačka Percepcije ovisi o radu Centara i dali primjer sa slikom Emotivnog Centra i njegovih dijelova iz kojih može dodi određena Percepcija. Rekli smo da Svijest možemo da definišemo samo putem onog što nam je poznato ali da ta definicija nije sto posto tačna definicija i da Svijest najbolje definišemo pomodu Negacijskog metoda u kojem definišemo sve ono što Svijest nije. Shodno tome rekli smo da mi možemo biti Svjesni i Nesvjesni i da je Svijest Sveopšti zbroj i Svjesnog i Nesvjesnog. I to možemo gledati u globalu, ali kada je riječ o Ezoteričnom Radu moramo jasno definisati što sve čini Svijest i što znači biti Svjestan i biti Nesvjestan. Identifikacija je jedna dimenzija Nesvjesnog čovjeka, ili drugim riječima svakog od nas. Kada pričamo o Nivou Bida u stvari pričamo o Svjesnom ili Nesvjesnom Bidu. Što je Bide Svjesnije, Osveštenije to kažemo da je nečiji nivo Svijesti vedi ili dublji. Kao što sam rekao "Nivo Bida definiše nivo Stvarnosti koju živimo". Sada je mnogo jasnije što to znači. Kada kažemo da je neko Nesvjestan možemo to podjeliti na više dijelova koji "ispunjavaju" Nesvjesno. A jedan od tih dijelova jeste Identifikacija. Čak bih mogao redi da je Nesvjesnost i Identifikacija skoro jedno te isto. Jer čovjek koji je Svjestan nije Identifikovan. Samim tim ako je Nivo nečijeg Bida Svjesniji, da to tako kažem, taj čovjek je sve manje Identifikovan. Usljed nepoznavanja svoje Prirode čovjek se Identifikuje sa procesima koji se u njemu odvijaju. On mora sam sebe definisati i to definisanje najčešde je u odnosu na nešto, ali i u odnosu na Asocijacije koje su mu usađene u ranom djetinjstvu, kao i ideje i ideologije koje su mu u kasnijem razvoju usadili razni autoriteti. Usljed obrazovanja, djelovanja autoriteta, roditelja i u globalu ljudi oko nas, koji su ved u dubokoj nesvjesnosti, dijete koje prvo učenje prihvata putem imitacije, samo podinje svoj "pad" u Nesvjesno Stanje. Kao što je poznato, djeca se rađaju u određenoj mjeri budna. To nije Budnost Tredeg Stanja Svijesti, ali je njoj najsličnija. Djelovanjem ljudi i okoline ono pada u San i

zaboravlja svoju Prirodu. Pad u San znači pad u Identifikaciju. Postoji niz parabola i Ezoteričnih priča u vezi ove teme i vjerujem da ste ih svi čuli. Svi znamo da smo cijelog života u potrazi za svojim Identtitetom i upravo Identifikacija i Identitet su jedno te isto. Identifikacija određuje Identitet i obrnutno. Sav Rad, tj. njegove vedi dio, usmjeren je upravo na prepoznavanje Identifikacija i rad na De-Identifikaciji, s Ciljem da čovjek dođe prije svega do svog Istinskog Ja, a tek onda da nastavi svoj Unutrašnji ili Ezoterični Put ka još dubljim nivoima njegove Prirode. Usljed nepoznavanja Prirode čovjeka, kao i Zakona i Sila koji vladaju oko nas i sama Spiritualnost, kao i Religija, a ne bih pogrešio kada bih i rekao da je sličan slučaj i u Radu iako u manjoj mjeri, ista uspavanost se prenosi na ta Učenja i Discipline koje umjesto da čovjeka vradaju njegovoj Istinskoj Prirodi one ga još više od nje udaljavaju. Problem je u tome što se sav Rad, Spiritualnost i Religioznost vrši iz Lažne Ličnosti s ciljem održavanja Identiteta Spiritualnog ili Religioznog čovjeka, ili drugim riječima naše lične Duhovnosti. Čovjek se boji da bude ono što Jeste, jer ono što Jeste nema nikakve veze sa Identitetom ili Identifikacijom sa bilo kakvim "unutrašnjim" entitetom a onda ni sa bilo kakvom pripadnošdu nekom Spiritualnom, Religioznom ili Ezoteričnom krugu ili Učenju. Iako kažemo da čovjek ima "Istinsko Ja" to nema nikakve veze sa osjedajem "ja" koje inače imamo. U neku ruku još uvijek možemo opisati Istinsko Ja, ali ono što se nalazi iza njega i što je naša najdublja Priroda ne možemo opisati. Usljed svoje Uspavanosti čovjek sebi pripisuje mnoge stvari, dostignuda, stanja i slično. Ako ovo ne posmatramo sa jasnim Znanjem Ezoteričnog Rada onda demo pasti i sami u zabludu ovoga. Upravo ta želja da budemo neko, da se prepoznamo i definišemo kao određeni Identitet mi se Identifikujemo sa slikama, idejama, ideologijama, filozofijama koje imamo o Evolutivnom razvoju, tj. Spiritualnosti, a ona proističe upravo iz nepoznavanja svoje Prirode. Ovo svi autoriteti oko nas ponavljaju, ali je malo onih koji su pojasnili što to znači, o čemu se radi i slično. Teško je pojasniti takvo što jer mi shvatamo sve kroz filtere Ličnosti i samim tim sve je obojano tim filterima. Ako bih rekao da je naša Priroda, naša sama Suština, u stvari Praznina, što bi se u tom trenutku desilo u vašem Umu? Slika, ideja, određena zamisao koja se temelji na iskustvenom, tj. proživljenim asocijacijama. Ali da li je to ono što sam rekao?

Ne. To su upravo filteri Uma koji tumače svako iskustvo shodno asocijacima koje imaju. Mi pričamo o Stanjima Svijesti, ali ih ne razumijemo, jer nemamo direktno iskstvo tih Stanja. Ako kažem "Istinsko Ja", što se u vama budi? Određeni osjedaj je najdublje što možete osjetiti. Ako ste unutar Religije, Spiritualnosti ili određene vrste Ezoteričnog Rada, onda dete imati određene Asocijacije na tu riječ. Te Asocijacije de biti u skladu sa onim što je neko naučen, što je neko doživio, iskusio ili u što je ubjeđen, vjeruje, očekuje i slično. Ali to de biti približno tačnom onom što sam rekao. Ne mora se slagati sa onim što ja osjedam kada kažem riječ "Istinsko Ja". Za mene "Istinsko Ja" nema nikakav osjedaj "ja" ili nikakvu ikonotaciju sa bilo kakvim spiritualno-religioznim idejama i ideologijama. Ipak, moramo znati da iako to kod mene nema značenja koja imaju kod vas, da su i moja značenja određena iskustva, ideje, ideologije i slično. Što govori da mi ne možemo da bilo šta zamislimo ako to ne naiđe na odgovarajude Asocijecije u nama, tj. odgovarajude "iskustvo", ideju koju u nekoj mjeru razumijemo. Vratim o se na riječ "Praznina". Mi nju razumijemo sa u skladu sa Asocijacijama i "iskustvom" koje imamo. Pošto je naše "iskustvo" da je "Praznina" nedostatak ili nepostojanje bilo kakvih objekata mi shodno tome zamišljamo ili sebi predstavljamo ideju "Praznine" na sličan način. Kada kažem da je naša Priroda Praznina, mi zamišljamo da je to "Ništa". Ako kažem da smo mi "Ništa" onda to izaziva drugačije Asocijacije, ali približno slične onima kao u riječi "Praznina". No, šta ako sam pod riječju "Ništa" mislio na ništavnost u smislu neimanja bilo kakve smislenosti, pravila, reda, značaja? Šta onda? Onda se u najboljem slučaju pobunimo protiv toga ili u najgorem klimamo glavom kako bi potvrdili slaganje sa tom određenom idejom. I jedno i drugo se bazira na nerazumijevanju. A rekli smo da Ezoterični Rad ne može da se bazira na nerazumijevanju ved na Razumijevanju. Znači, da bi nešto razumjeli u nekoj određenoj mjeri mi moramo imati određene Asocijacije, ideje i određeno "iskustvo" pomodu kojeg možemo da određenu stvar u nekoj mjeru razumijemo, ali to još uvijek nije Istinsko Razumijevanje o kojem priča Rad. Kao što Posmatranje nije još uvijek odbljesak Istinske Svijesti, ved je posmatranje jednog Centra u odnosu na drugi, tako ni tzv. razumijevanje uz pomod Asocijacija, ideja i "iskustva" nije potpuno Razumijevanje.

Unutar Rada postoji jedna vježba koja vam u određenoj mjeri može dati Razumijevanje veoma brzo, ali samo ako je možete Osjetiti i ako ste sposobni da je odradite neki duži period od par seksundi koliko inače nepripremljen Um to može odraditi. Kada kažem "nepripremljen Um" pod tim mislim na Um kojem nisu bliske ideje Rada i koji ne može da prihvati određene natuknice i usmjerenja u Cilju Razumijevanja. Vježba je veoma prosta, ali traži blagi uvod. Osjedaj "ja" koji svi imamo ovisi o nervnoj stimulaciji, protoku krvi kroz organizam, vibracijama koje stvari organizam svojim radom, samim radom tijela u smislu mišida i kostiju, radom centara, radom mentalo-emotivnog tijela (uslovno govoredi), itd. Drugim riječima rečeno, Osjedaj "ja" je u stvari određena rekacija na taj rad. Sada ne ulazimo u "više" razloge jer oni za ovu vježbu nisu bitni. Zaboravite ideje boga, viših tijela, viših centara, smisla i besmisla, ved se držite ovog. Ovo pojašnjenje je jako bitno za ovu vježbu. Naše "ja" je prosto usklađeni rad organizma koji mi jesmo u određenoj mjeri, opet uslovno govoredi. Ili ukratko "Ja Jesam je produkt Nervnog sistema." Vježba: 1. Pogledajte u nekoga - čovjek ispred vas, ili neko ko prolazi ili prosto svoje tijelo u ogledalu. 2. Uvidite da je on i sve što ga čini u stvari samo Hemijska reakcija Nervnog sistema. Osjetite to, nemojte samo da zamišljate. Koristite dva Centra. 3. Sada, pogledajte "u sebe" tj. svoje tijelo, Um, ideje koje imati o svom "ja" i Uvidite (zamislite i osjetite) da je to Ja koje osjedate kao sebe samo produkt Nervnog Sistema, da ste vi samo Hemijska reakcija organizma. 4. Zapitajte se (probajte da duboko to osjetite), prije te Hemijske reakcije Nervnog Sistema, šta ili ko sam ja? Odmah na početku da vam kažem, nema odgovora na pitanje Šta ili Ko sam Ja? to je zabluda na kojoj mnogi zarađuju mnoštvo para. Ono što je odgovor na to pitanje nije nikakva konstatacija "aha, ja sam ja" ili "aha, to sam ja" ili "ja sam to". Sve su to samo mentalni koncepti koji služe samoodržanju organizma. Ono što de se pojaviti jeste najbliži odgovor na pitanje "Šta ili Ko sam Ja?". A to je određeno Intuitivno Saznanje koje graniči sa Osjedajem i Mentalnim vidom, da to tako

kažem. No, ova vježba se također može raditi bez zadnjeg dijela tj. 4 tačke, što daje malo drugačiji dojam i smisao vježbe. Znači odradite sve do 4 koraka ili tačke i probajte da to ponavljate što češde u toku dana. Potrudite se da vježbu radite barem jedan cijeli dan, kad god imate vremena ili kad god da je se sjetite. Odgovor u 4. koraku nije bitan, jer ga u stvari i nema. No, ono što dete dobiti sa ovom vježbom je neprocijenivo. Druga bitna stvar a tiče se rada sa ovom vježbom. Postoji nebrojeno načina Identifikacije i samim tim građena Identiteta. Ovo gore je ono najosnovnije, što svaki čovjek ima, način na koji svi gradimo svoj Identitet koji nastaje putem Identifikacije Svijesti sa organizmom, bez dubljeg ulaska u srž identifikacije Svijesti sa Organizmom. Način na koji gradimo Identitet, kao što sam pisao u prijašnjim tekstovima, jeste isto Identifikacija sa Idejama, Ideologijama, Asocijacijama, filterima koja imamo, onim što ostaje od odgoja i funkcionisanja u ovom svijetu i slično. Identifikacija sa Organizmom je prva i zadnja, ali između toga dvoga postoji niz Identifikacija koje činimo i, što je najbolje, uopšte to ne vidimo kao Identifikaciju, ved to doživljavamo kao sebe. To u Ezoteričnom Radu nazivamo Slika o sebi. Mi smo robovi Slike o sebi i sve što radimo, način na koji živimo, odnosi, ideje koje imamo su uvijek vezane za Sliku o sebi. Na kraju, i sam Rad je određena Slika o sebi i sasvim je jasno da ono što Rad mora da učini jeste da vremenom tu Sliku uništi. Uništavanje Slike o sebi nije problem kao što mnogi misle, problem je što smo mi vezani, identifikovani sa Slikama o sebi i ne vidimo ih kao Slike o sebi. Cijelo društvo funkcioniše po principu Slike o sebi. Ako malo to raširimo možemo uvidjeti da sama zemlja nema identifikaciju sa sobom niti Sliku o sebi, ali mi koji živimo u određenoj državi, na određenom teritoriju, pripadamo određenoj radi, naciji i slično, imamo tu Sliku i trudimo je održati kao neki Nacionalni Identitet. Što je urnebesno smiješno, ali samo onima koji to mogu da vide. Identifikovanima ne. Jednom mi je rečeno, dok sam bio u Radu: "Smrt nije problem. Lako možeš umrijeti za određeni cilj, za određenu ideju, određenu identifikaciju ili neki falični nacionalni ponos, ali da li možeš da 'ubiješ' ideju, cilj, iluziju kojoj robiješ?" Mi svi umiremo i to ne možemo izbjedi. Ono što Umire je ono što sada osjedamo kao sebe, kao "ja" koji u svemu postoji. Vi, koji sada čitate ovo,

Um koji imate to de nepovrato umrijeti. Nema Reinkarnacije, nema Vječnog Vradanja, na kraju i nema ni Bida. Sve su to iluzije koje su vam date da sami sebe održite. Možete li to doživjeti? Smijete li sebi to redi i ostati u pozadini toga bez obzira što de početi da se događa? Bez toga, kako možete Radi na Sebi? I na čemu vi to uopšte Radite? Ideji koju imate, slici koju ste stvorili? Šta branite, za šta se borite, što pokušavate da održite? Što je to društvo oko vas? Što je to bog kojem se zaklinjete na vjernost, u koga vjerujete? Razumijete li? Sve to umire. I vaš bog i vi sa njim. Kako znamo da nešto ostaje, kada je sve što smo mi samo projekcija Uma, Asocijacije i Ideje koje imamo kao Identifikacija i Identitet, vibracija Organizma kao osnovna Identifikacija i Identitet? Smijete li živjeti sa ovim što sam rekao? Ako smijete, bojim se da de slika koju imate o sebi jako brzo umrijeti, ali možete i pokušati da živite sa tim. Možete se sjetiti s vremena na vrijeme ovog i pokušati odraditi to. Možete ovo koristiti kada Uvidite da ste duboko Identifikovani sa nečim ili nekim. Mi živimo Iluziju. Ili boje redi da Iluzija živi nas. Ovo "mi" je samo pretpostavka, osjedaj koji smo gore pojasnili. Ako to ne možete onda što dete u Radu? Ako to možete, mislite li da je Rad našto, da je bogom dano, da ste "neko i nešto" jer ste u Radu? Smiješno! Rad na Sebi je smrt sebe. Budnost traži da umrete. Objektivna Svijest ne može da se nastani u nekom ko je živ. Samo ono što umre može i smije a samim tim zavređuje da nastani Objektivnu Svijest. Mi mislimo da mi dolazimo nekim Radom do Objektivne Svijesti. Nema Rada koji vodi Objektivnoj Svijesti. Čak ne možete biti ni u Tredem Stanju, ili Budnosti jer je prostor prenaseljen. Ganjamo Budnost a ne Razumijemo što to znači. Upoznao sam dosta ljudi u Radu, kao i dosta u ostalim Disciplinama, koji sve to rade kako bi se održali. Budnost je samo ideja kojom se diče i lupaju u prsa kako bi sebi i drugima rekli da su u Radu. Sva Stanja Svijesti postoje samo zato što postoji Objektivno Stanje Svijesti, a onda i Trede ili Budno Stanje Svijesti. Vi ne možete dodi u Budno Stanje, jer u njemu nema onog što ste vi sada. Tzv. "iskustva" Budnog Stanja ili Budnosti su samo priprema za vašu smrt. I u njima ne možete ostati jer ne smijete umrijeti. Ono što ne znate jeste da možete biti u određenom stepenu Budni ali i dalje da imate unutrašnji San koji

teče. I to možete iskoristiti za svoj razvoj. No, sada to nije tema ovog teksta. Pošto znamo, ako Radimo na Sebi (jer više ne želim da pojašnjavam ono što sam hiljadu puta pojašnjavao) da se mi gradimo od Asocijacija, mišljenja, ideja, ideologija i slično, onda znamo da sve to nismo mi. Da je to "ja" koje osjadamo kao sebe, samo iluzija koja nastaje radom organizma, a ostali slojevi Identifikacije i građenja Identiteta odogojem koje čine nesvjesni ljudi kao mi. Kada odradite osnovnu vježbu koju sam gore dao, možete da idete još dublje. Ona radi sa osnovnim osjedajem "ja" koji imamo, tj. osnovnom Identifikacijom koju u Radu nazivamo "Ja Jesam" (nemojte ovo brkati sa Tredim Stanjem Svijesti ili Budnošdu). Druga vježba je upravo sa, da to tako kažem, Layerima, ili slojevima Uma. Vježba: 1. Pogledajte u nekoga - čovjek ispred vas, ili neko ko prolazi ili prosto svoje tijelo u ogledalu. 2. Uvidite da je on i sve što ga čini u stvari samo zbir Asocijacija, ideja, ideologija, mentalno-emotivnih koncepata + da je on skup Hemijskih reakcija Nervnog Sistema. Osjetite to, nemojte samo da zamišljate. Koristite dva Centra. 3. Sada, pogledajte "u sebe" tj. svoje tijelo, Um, ideje koje imati o svom "ja" i Uvidite (zamislite i osjetite) da je to Ja koje osjedate kao sebe samo zbir Asocijacija, ideja, ideologija, mentalno-emotivnih koncepata + Nervnog Sistema, da ste vi samo Hemijska reakcija organizma. 4. Kada to osjetite trudite se da to Stanje održite tokom dana. Ako "padnete" nazad u Identifikaciju bilo kojeg oblika, sjetite se vježbe i ponovo je odradite. Probajte da o sebi mislite na ovaj način, da o drugima mislite na ovaj način, da sve oko sebe doživljavate na ovaj način. Problem sa svim ovim Vježbama je u tome što se Organizam i Um jako brzo navikne na njih i radi ih po sjedanju, potpuno mehanično i u snu. Kako bi ste to izbjegli u nekoj mjeri morate Živo da Osjetite to što radite. Čim uvidite da Um počinje da o tome misli, da se daje predstave, da ne možete Živo osjetiti ove Vježbe, prekinite sa njihovim radom.

Ono što sa njima (vježbama) treba da nastane jeste određeno Osjedanje koje de se pojaviti. Memorišite to osjedanje, što vjernije i bez daljnjih projekcija i razmišljanja o njemu. I trudite se da ga se sjetite. Ovo kažem, jer de, kao što sam rekao, Um jako brzo upasti u San i početi da fantazirati o ovim vježbama. Kada zapamtite Osjedanje, da to tako kažem, koje nastane u par dana rada sa ovom vježbom ono vam ostaje kao mjerilo da li je vježba u nekoj mjeri ili potpuno dobro odrađena. Pošto niste navikli na ovakve vježbe, ono što se pojavi u prvim danima ove Prakse, de biti u velikoj mjeri Stvarno. I zato to treba da memorišete. Postoji još niz vježbi koje pojačavaju i ojačavaju ovo Stanje, ali Rad sa Živim Čovjekom je od preke važnosti. Jer samo on može da prepozna to Stanje čim ga kod vas "vidi", ali i može da to Stanje provjeri i da, ako je dovoljno razvije, to Sanje kod vas pojača ili izazove da se pojavi. No, ako nemate tu, kako bi istočnjaci rekli, "dobru karmu" onda radite sami. Nemojte da vam to bude opravdanje da je ne radite. Sljededa vježba, koju sada nedu dati, jeste rad sa Osjedajem Smrti u kojem se taj Osjedaj izaziva. To je određeni nastavak na ovu vježbu. Ali kao i sve ostale vježbe i on može da postane samo zamišljanje i ideja bez stvarne vrijednosti. No, ako čovjek Radi na Sebi na ispravan način, kao posljedica tog Rada pojavljuje se, nakon nekog vremena, sam osjedaj Smrti. Tj. on se nenadano javlja i traje određeni period. Kod nekoga traje par sekundi, dok kod nekoga može i po nekoliko sati. Dok kod nekoga taj osjedaj može da se pojavljuje nekoliko mjeseci i da nestane kako je i došao, ili da se vrada u određenim periodima. Najčešde, on se prvo pojavljuje nodu, jer je Um tada mnogo otvoreniji za to "iskustvo" zbog prestanka rada Centara, ali isto tako on se može javiti kada se desi nagli prekid rada određenog Centra koji je bio Posmatrač u tom trenutku, što neizostavno dovodi do tog Osjedaja Smrti. No, bilo koji sukob sa tim osjedajem de donositi neprijatan san, teško spavanje, jutarnju neodmorenost, ne tijela ved Uma. Ono što vam savjetujem jeste da se ne borite sa tim osjedanjem, ved da mu se prepustite. Nakon nekoliko puta, a siguran sam da dete se s njim boriti sve dok to ne prestanete bez obzira što sada znate da ne treba da se s njim borite (stvar je sasvim druge prirode), Centri de se prosto ugasiti i vi dete upasti u dubok San bez snova. To su

prvi početci, spontani početci, ovog osjedaja Smrti koji nastaju zbog Rada na Sebi. Sljededi korak koji se dešava jeste pojava tog Osjedaja Smrti tokom dana, dok ste u tzv. budnom stanju ili Snu po Ezoteričnom tumačenju. Tada se javlja mnogo jača panika i strah, ali upravo zbog toga možete mnogo više da odradite i osvjestite. Ono što s tim dobijate jeste Uvid da ono što mislite da jeste je samo ideja, Slika o sebi koju imate i ništa više. I da Smrdu, to što mislite da jeste, u potpunosti nestaje. To su trenutci koji su u nekoj mjeri bitni u Radu, jer prije bilo kakvog "iskustva" Probuđenja ili Objektivne Svijesti morate umrijeti za ono što mislite da jeste. Čak i Budno stanje je odmuranje određenog sloja ili Layera Iluzije. No, mislim da sam dosta rekao o ovom. Ovo su malo naprednije vježbe i ne nemjeravam da vam ih dajem bez dugotrajnije pripreme koju samo neko ko je Živ može da nadgleda, jer vam je on garant koji vam omogudava donekle prepuštanje onom što se zbiva u tim trenutcima. Cilj Rada jeste da "ubije" Iluziju za koju mislite da vi jeste. Ideje da ste neko "Spiritualno Bide sa iskustvom Čovjeka" su ideje Lažne Ličnosti. Ideje da ste Neko i Nešto su ideje Lažne Ličnosti. Da ste neko tamo Bide, da ste Bog, ili ovo ili ono, su samo ideje Lažne Ličnosti. Vi sami ste ideja Lažne Ličnosti. I bez pretjeranog ulaska u pojašnjenje ovoga i što to znači, možemo zaključiti da je ponekad bolje ne "čačkati mečku". Budite u Spirituano-Religioznom Vrtidu koliko treba da budete. Završite Osnovnu Spiritualnu Školu. Upišite Srednju Spiritualnu. Postanite Spiritualno-Religiozni zanatlija onog što mislite da treba da postanete. I ako bude "dobre karme" onda de se Fakultet sam pojaviti. Ako se pojavi možda ste spremni za njega, ali to dete znati samo ako ga probate. Na Fakultetu dete naučiti da je sve to što ste završili služilo samo da preživite susret sa Smrdu. Vi ste ideja koja se Reinkarnira, koja se Vječno Vrada. Kada ta Ideja Umre, tada dete, ako ste uopšte nastali, shvatiti što Jeste. I da to što Jeste nema nikakve veze sa vama samima. Da vas nešto Živi a da to niste vi. Tada se dešava jedna drugačija igra. Sve ideje i koncepti koji nam se daju su samo ideje i koncepti koji služe svrsi sve dok je čovjek nezreo. Kada sazrije i u nekoj mjeri shvati ono što jeste, tada ideje i koncepti više nemaju svrhu, kao što ni sada je nemaju, ali mi nismo spremni da se suočimo sa tim. Layeri Uma moraju biti shvadeni na ispravan način i sva

Učenja postepeno čovjeka pripremaju za ono što neizbježno Radom dolazi. Ništa se ne postiže Radom ili bilo kojom Praksom ili Učenjem ako je ono dato na ispravan način, do odbacivanja Iluzije za koju mislimo da smo mi. O onom što ostaje ne može se pričati u Afirmativnom smislu, samo u Negacijskom. Mi možemo redi da je sve Brahman, ali to ne znači ništa jer je to samo koncept koji smo prihvatili i u koji vjerujemo, jer održava Iluziju nas. Bilo koji red, ideje o pravilima i zakonima su ideje koje su dobre za nezreo Um i služe pojašnjenju određenih Zakona i Sila koje nestaju kada se čovjek usmjeri na svoju Prirodu. Kada se desi Svijest o Sebi ili Budnost, oni koji su to doživjeli, spoznavaju da tu nema nikakvih Zakona i Pravila ili Sila kojih su svjesni do osjedaja Sebe, ili drugim riječima gubitka identifikacije sa Umom. Kada se to desi ono što čovjek osjeda nije nikakvo Ja, ved određena širina koja ima Percepciju, ali ne kao tačka Percepcije koja uvijek ovisi o određenom radu Centara, ili Uma u globalu. Tačke Percepcije i dalje postoje, ali vi imate mogudnost da ih sve sagledavate u isto vrijeme. Vi znate da imate određenu Percepciju koja se dešava Vidom, Sluhom ili čulima, kao što i Um dalje radi, ali u isto vrijeme Percepcija koju tada imate ne ovisi o njima. Osjedaj koji se opisuje u tom Stanju jeste istovremeno osjedaj širine, kao da ste oko tijela i kao da ste u tijelu u isto vrijeme. No, ono što se još dešava jeste da je Osjedanje Sebe široko onoliko koliko je široka Percepcija. Iako postoji taj osjedaj Percepcije koji se prepoznaje kao Istinsko Ja, ili Sebe, ni to nije krajnje Stanje. I to je određena Identifikacija koja djelomično u sebi sadrži niže Identifikacije, ali su one svedene na najmanju mogudu mjeru kako bi Organizam i Um mogli da budu operativni. No, ta "viša", da to tako kažem, Identifikacija ili Identitet jeste još jedan Sloj Identifikacije koji na kraju mora biti odbačen u saznanju da je naša Priroda ono što zovemo Objektivna Svijest. Sve što postoji ovisi o Objektivnoj Svijesti. Kao što sve stvari u Prostoru ovise o samom Prostoru, na isti način sve ovisi o Izvornoj Prirodi ili Objektivnoj Svijesti. No, to znanje nije više znanje, ved Intuitivna Percepcija, Intuitivno Saznanje. Postoji niz vježbi koje vas "bacaju" u to Stanje, ali ako Um nije pripremlje ono što se sa njima može desiti jeste samo jedno dobro i duboko samozavaravanje. Sva stanja Svijesti se dodaju jedna na druga. Tj. Na Objektivnu Stvarnost se dodaju "niža" Tri stanja Svijesti. I kao što bi Ramana

Maharši rekao, kada ga je jedan Učenik pitao pitanje "Ko sam Ja?": "Idi nazad Putem kojim si došao!" Stoga u otkrivanju svoje Prirode, morate Idi nazad Putem kojim ste došli. Ona se dostiže razotkrivanjem velova Iluzije koju živimo. Vratimo se sada na početak teme, prije ovih vježbi i pojašnjenja. Kao što sam rekao čovjek iz neznanja svoje Prirode identifikuje se sa Procesima koji nastaju življenjem. Pošto su svi oko nas Identifikovani, mi imamo Ideju da moramo da imamo svoj Identitet i stalno smo u potrazi za njim. Kako mjenjamo spolješnje okolnosti mi smo ubjeđeni da se naš Identitet mjenja, iako se u stvari mjenja samo Identifikacija, ali onaj koji je Identifikovan ostaje isti. Usljed tog neprepoznavanja ubjeđeni smo da promjenom Identifikacije i okupacije sa Spiritualnošdu, Religijom ili Radom smo mi doživjeli neku unutrašnju promjenu. Ono što prati tu tzv. "promjenu" jeste mnoštvo simbola s kojim smo okruženi dokazujudi da smo se mi promjenili. Nemalo puta među mnogim Tragaocima možemo biti svjedočiti Spiritualnom unakažnjavanju kojekakvim predmetima, smbolima i slično koji imaju za cilj da nas i druge podsjedaju kako smo doživjeli neku promjenu. Tome čak pomažu i razne promjene Spiritualnih grupa, ideja unutar Spirituanosti, promjeni tehnika, određenih Učenja i slično. Ono što radimo jeste da samo iznova i iznova ojačavamo Identitet koji se temelji na spoljašnjim obilježjima ili unutrašnjim promjenama koncepata u koje vjerujemo ili koje sljedimo. Uvaženo je vjerovanje da promjena dijelova ličnosti jeste promjena čovjeka. To je, recimo, unutar današnje Psihologije. Ona je orijentisana na promjenu Ličnosti, ali i usaglašavanje Ličnosti sa Spoljašnjim okolnostima, tj. nešto kao Socijalna Psihologija. Njoj nije cilj promjena čovjeka u smislu njegovog nivoa Bida. Dapače, ona i nema u sebi nikakvu definiciju Bida, ved je u potpunosti orijentisana na Ličnost. U nekim podvrstama Psihologije postoji podjela koja bi ličila na Lažnu Ličnost i Ličnost. No, zadnjih nekoliko godina uveliko dolazi do spajanja klasične Psihologije sa Spiritualnošdu. I ta novija znanost naziva se Transpersonalna Psihologija. Od autora koji su pojašnjavali Transpersonalnu Psihologiju možda bi bilo dobro da pročitate Ken Wilbera i njegovu knjigu Bez Granice. Kada čovjek Radom dođe do "nivoa" da Radi na Svjesnosti i Posmatranju, tada mu se otvaraju vidici koji mu omoguduju da unutar

sebe dovede do kvalitetne promjene. Ta promjena počinje proučavanjem Identifikacija i Identiteta u kojem se nalazi. Da bi se desila promjena moramo prvo da proučimo ono u čemu se sada nalazimo. Stoga je proučavanje Identifikacije od bitnog značaja. Radom morate dodi do trenutka kada dete bilo koju Identifikaciju, bila ona tzv. "negativna" ili "pozitivna", smatrati laganjem i potpuno beskorisnom. Tj. bili vi Identifikovani sa Spiritualnom slikom bilo čega ili Identifikovani sa materijalnim postignudem to je potpuno isto. I dalje postoji Identifikacija. Cilj Rada je dovesti vas do Izvorne Prirode, a ne do Lažne Identifikacije. No, o Identifikaciji demo još pričati kroz druge tekstove i primjere. Ono što je bitno jeste da svaki dan Uvidite Identifikacije koje imate. Svaki dan morate da se sjetite da Radite na Sebi i da shodno tome odvojite vrijeme za sebe i svoj Rad. U početku de biti malo teže, jer dete redovno da zaboravljate ono što ste si dali u Zadatak. Ali trudom i naporom dete postidi da se toga sjetite i da se potrudite da odradite svoj Radni Zadatak. Drugo što je bitno jeste da odvojite rad sa Identifikacijom u dva dijela, tj. na dva načina. Jedan je da samo Posmatrate ili da ste samo Svjesni Identifikacije bez da je mjenjate ili na bilo koji način utičete na nju. To je potrebno radi upoznavanja sa procesom Identifikacije. Drugi način jeste da utičete u početku na blaže oblike Identifikacije u smislu da se jasno distancirate od nje i da ste je svjesni. S tim dovodite Voljni Rad, tj. primjenjujete Napor s Ciljem da se odvojite od Identifikacija. Morate naučiti kombinovati ova da načina u početku. Trede, sa Identifikacijom možete raditi i na način da je mjenjate shodno situaciji. Primjera radi, kada ste Identifikovani na određen način, Uvidite to i promjenite u neku drugu. Ono što de se desiti jeste određena pobuna Lažne Ličnosti jer ona ima svoju Sliku o tome kako nešto treba da bude. Na taj način "zbunjujete" mehanizam Lažne Ličnosti i Ličnosti. No, ovi ne možete odraditi dok niste dobro upoznati sa načinima Identifikacije i samim njenim Procesom.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful