You are on page 1of 79

Pierre Corneille Cid

TRAGEDIJA U PET INOVA

Preveo Tomislav Prpi

Pierre Corneille: Cid

SADRAJ
PRVI IN ___________________________________ 4 DRUGI IN ________________________________ 18 TREI IN _________________________________ 37 ETVRTI IN ______________________________ 53 PETI IN __________________________________ 66

RJENIK __________________________________ 79

Pierre Corneille: Cid

Osobe:
DON FERNANDO, prvi kastilski kralj DONA URAKA, kastilska infantkinja DON DIEGO, don Rodrigov otac DON GOMEZ, grof Gormaz, Himenin otac DON RODRIGO, Himenin dragi DON SANCHO, zaljubljen u Himenu DON ARIJA, kastilski plemi DON ALONSO, kastilski plemi HIMENA, don Gomezova ki LEONORA, infantkinjina odgojiteljica ELVIRA, Himenina odgojiteljica PA infantkinjin Radnja se odvija u Sevilji.

Pierre Corneille: Cid

PRVI IN
Kod Himene

1. prizor
HIMENA, ELVIRA HIMENA Nijednu rije mog oca ne taji ovaj tren? Tvoj izvjetaj je iskren, Elviro, otvoren? ELVIRA Ah, sva sam razdragana, jo i sad, nakon svega! On potuje Rodriga - ko vi to ljubite ga, Pa ako dobro vidim, ne prosudih li krivo, On trai da tu ljubav i uzvratite ivo. HIMENA Moj izbor mu se svia? Moj izbor godi njemu? Po emu sudi, draga,ponovi mi, po emu? Poui me jo jednom: tu ima neke nade? Ne, jo mi nije dosta - te rijei tako slade! Sve, sve e biti malo, to kae kod te zgode. Pokazati se javno! O, slatke li slobode! A to moj otac ree? Ba nee da se smire? Ve revnuje Rodrigo s don Sanchom kod Elvire? Ti nisi valjda dala naslutit da sam ja Ma kojem od njih sada u dui sklonija.

Pierre Corneille: Cid

ELVIRA Prikazah srce koje za ljubav malo haje Pa niti nadu rui, nit neku nadu daje, Nit prijekim okom gleda, nit njeno povrh mjere, Ve oev nalog eka da mua izabere. To tovanje ga ganu. O, sav je pritom cvao! Jest, ustima je, licem vrst dokaz za to dao. Opirnija da budem, to elje vae trae, Pa ujte to u hitnji ba za vas troje kae. Ki zna to trai dunost, a oni su plemii. Obojica su vjerni i smioni mladii, I lako ih je prozret: vrlina im je ista. Sva pradjedovska hrabrost u oima im blista; Pogotovu te crte, to lik Rodrigov tvore, O uzvienom, vrstom i hrabrom muu zbore, O domu koji dade tolike borce vrle, Gdje lovor-vijence djeca pri porodu ve grle. I ocu mu je nekad svu hrabrost svijet priznavao Dok bjee jo u snazi, on bjee udo pravo. I nabori na elu - sve urezana djela Dokazuju tko bjee taj ovjek srca smjela. Vrline iste rese, ja mislim, i Rodriga, I eto, ki e meni ugodit ljubei ga. No morao je uto u vijee poi smjesta; Na razgovor, to poe, u trenu tako presta. Te krte rijei ipak pokazuju bar to, Da nije neodluan, da izbra oito. Za kraljevskoga sina odgojitelja trae. Va otac ima primit tu poast, svijet to kae, I o tom nema sumnje, jer njemu nema ravna, Po vrijednosti tu nema junaka tako slavna. Kraj opravdane nade Rodrigo da se boji Takmaca, suparnika? Da sumnju neku goji? A kako don Rodrigo na oca prenije ar, Pri izlasku iz vijea, da predloi tu stvar, On nee gubit vrijeme i sve e dobro biti. Jest, sve e vam se elje, ve znate, ispuniti. HIMENA No dua mi je, utim, sva smuena ve sada Pa odbija tu radost jer na nju teko pada. Sudbina zna u trenu promijenit obraz svoj. Ah, obrata se bojim u divnoj srei toj!

Pierre Corneille: Cid

ELVIRA O, vidjet ete sami da strah tu vara vas. HIMENA No, hajdmo, pa to bude. Ja ekam o tom glas.

2. prizor
Kod Infantkinje INFANTKINJA, LEONORA, PA INFANTKINJA Uputite se, pau, izvijestite Himenu Da moje prijateljstvo nemarnost kori njenu; to otee ovako? to ne doe ve k meni? Ulazi pa. LEONORA U enji ste mi, gospo, sve dane pogrueni. Vi nastojite saznat u razgovoru s njom Daleko li ve stie u aru ljubavnom? INFANTKINJA I s razlogom, dakako: nagonih je i sama Da prihvati svu patnju, svu muku toga plama. Himena dragog dobi jer ja to sama hou. Tek tako i on svlada tu njezinu hladnou. Za ljubavnike skovali ja sama lanac taj Pa moram nastojati da vidim muci kraj. LEONORA Ti ljubavnici, gospo, pribliuju se srei No va je bol, meutim, sve ei, sve to vei. Zar uzvieno srce ovako teko pati Zbog najveeg veselja to mladu ljubav prati? Golemu panju paru iskazujete tom

Pierre Corneille: Cid

Pa zar vas srea mladih sad ini nesretnom? No zalijeem se, eto! Radoznalosti vajna! INFANTKINJA Ah, dvostruka je alost kad ostaje ko tajna! uj, dakle, kako hrabro ja suzbijah svoj plan I kakve napadaje jo i sad odbijam. O, ljubav ti je silnik, bez milosti on radi! Taj dragi, to ga dajem, taj vrli vitez mladi... Ja... ja ga ljubim. LEONORA Kako? INFANTKINJA No, stavi ovdje ruku. Treperi srce, vidi... Prepoznajem po zvuku... Moj pobjednik je ovo... LEONORA O, ja sam moda drska Oprostite to kaem, no ta je ljubav mrska. Zaboravljate sebe! Kud plovite, i kamo? Ta kraljeva ste kerka, a on je vitez samo! I to bi kralj na na to? to Kastilja? to? To ne smetnite s uma ni naas, nipoto. INFANTKINJA Ja mislim na to, mislim, i umrla bih lako No ne bih, Leonoro, ponizila se tako. A mogla bih uzvratit: kod uzvienih ljudi Tek zasluga je glavno, pa s pravom ljubav budi. O, mnogi bi mi primjer obranit mogo ast, Da elim ba ispriat tu svoju tunu strast! No klonit u se kunje. Moj ugled zar da padne? Prebrodit moram hrabro val strasti iznenadne. Da, kraljeva sam kerka, sve zborim sama sebi. Od kralja nitko manji zavrijedio me ne bi. to ne smijem da uzmem, ja dadoh odmah sama, im vidjeh da se neu obranit od tog plama. Prepustih joj Rodriga, nek lance stavi njoj.

Pierre Corneille: Cid

Uegoh oganj kod njih jer tako gasim svoj. Pa kako nee dua, na koju pada mrak, Nestrpljivo izgledat taj njihov skori brak? Ti vidi, mir i nadu u braku gledam tom. Od nae ljubav ivi i umire nam s njom Ko vatra to se gasi kad hrane vie nema. Znam, trpjet u i patit zbog zle sudbine, nijema, No im se svezu brakom, a to e se i zbiti, Izgubit u svu nadu i tako ozdraviti. Rodriga volim i sad gdje pred tim brakom stoji: Strahovite su muke, ti uzdisaji moji! Uinila sam svoje i ja ga gubim sad Pa zna iz kojeg vrela proistjee moj jad. Ah, bol je, Leonoro, u enji ljubav zvati I enju svoju pritom ovako prezirati! Moj duh se na dvije strane u mojem tijelu bori: Tu uzviena volja, a tamo strast to gori. Taj brak je za me koban. Ja strepim, ja ga elim, Ne mogu da se hrabro i do kraja veselim. I ljubav i ast moja dragocjene su meni Mrem, bili oni il ne ujedinjeni. LEONORA Ah, gospo, zar da rijei i nakon svega tratim? Sad mogu rei samo da s vama i ja patim. as prije ja vas korih, a sad mi vas je ao, I sladak je i bridak taj jad, ovako zao, No njenu dra i silu sad suzbija vrlina, Pobijedit e vrstoa, ne ljubav i milina. Kolebljivoj e dui vrstoa vratit mir. Pomoi e i vrijeme i stiat e se vir. U pravedna nebesa pouzdajte se k tome Jer ona nee dati da jadi krepost slome. INFANTKINJA Sva nada mi je danas - ba nada izgubljena. PA Po zapovijedi vaoj ve dolazi Himena. INFANTKINJA, Leonori Na galeriju hajte, razgovarajte s njom.

Pierre Corneille: Cid

LEONORA Vi ostajete, gospo, u bolu sanjarskom? INFANTKINJA No jo bih samo htjela, kraj svega jada tog, Ukloniti bar malo trag suza s lica svog. Ja dolazim.

3. prizor
INFANTKINJA, sama Moj boe, od koga traim spas! Ukloni mi tu muku, o posluaj moj glas! Daj mira mojoj dui, ast, ime moje titi Da mogu svoju sreu u tuoj osjetiti! I za mene je valjan taj brak u muci toj. Ostvari ga to prije il duh okrijepi moj. Sjedinite, nebesa, u sretnom braku njih! Tek tako u se rijeit svih spona, mulca svih. No ja ve kasnim, eto. K Himeni moram sad. U razgovoru s njome ublait u svoj jad.

4. prizor
Javni trg pred kraljevskom palaom GROF, DON DIEGO GROF Pobijedili ste dakle, ta kralj je ovdje vlast No samo ja sam imo da dobijem tu ast. Odgojitelj ste kneev ba vi sad, uza sve to.

Pierre Corneille: Cid

DON DIEGO Ta poast, iskazana mom rodu, znak je, eto, Da pravedni na vladar zna kakva mu je cijena, Da zasluga se sjea iz minulih vremena. GROF Kraj svega dostojanstva i kraljevi su ljudi. Kralj moe da se vara i pogreno da sudi. A dokaz je taj izbor, to jasno zbori nama: Kralj ne zna nagraivati po novim zaslugama. DON DIEGO Ne spominjimo izbor. Razdrauje vas samo. I zasluga i sklonost odluit mogu tamo. Na kralj je samodrac i moramo ga tovat. Mi ne smijemo tako nad odlukom mudrovat. Ja dobih ast od kralja, a vi mu drugu dajte: Poveimo se srodstvom, da, ne oklijevajte. Jedinica je u vas, jedinac sin je moj. Poveimo se krvno po branoj vezi toj. Iska'te ast mom sinu, da zetom vama bude. GROF Tom vaem lijepom sinu sad bolju sreu nude. Vi postadoste novom i svijetlom veliinom. Ta ast ga mora drugom ispunjati tatinom. Uputite nam kneza u vladarsku vjetinu I kako treba drat u vlasti pokrajinu Da bude strah i trepet kod podanika svih, Da stjee ljubav dobrih, da bude biem zlih. I vojnike vrline ucijepite mu k tome. U naporima treba da ovrsne, dabome, U Marsovu umijeu da bude bez takmaca, Dan i no nek se mladi na sedlo spretno baca; Nek znade kako mora pod orujem poivat, I tvrave osvajat, i bitke sam dobivat. No primjerom i zorno pokazat treba njemu Da mladi bude valjan i savren u svemu. DON DIEGO Tu pouku e nai - pa htio ili ne U knjizi mog ivota, kad strane okrene.

10

Pierre Corneille: Cid

Moj ivot e mu rei i kako e se borit I kako e i zemlje i narode pokorit. Pokazat e mu kako da svrsta svoje ete I kako da juria i vijenac slave splete. GROF Ta pouka je knjika, taj nain vam je kriv, Mnogostruko je bolji i jai primjer iv. to znai ovdje knjiga, niz minulih vrednota, Kraj samo jednog dana mog sadanjeg ivota? Da, vi ste hrabri bili no to je sjaj davnine, A moj je ma jo danas tit cijele kraljevine. Aragon pred njim strepi i Granada sva dre, Pa Kastilja nema do grofa, brane vre Na dumanin, tuinac zavladao bi tu Da mene nema ovdje da pruim zatitu. I svakog dana, trena moj ugled raste, jaa! Lovorike se niu i pobjede mog maa. Pod okriljem bi mojim taj kraljevi u boju Ispitat mogo sebe, pokazat hrabrost svoju. Moj primjer gledajui pobijediti bi znao; Plemenit bi ga znaaj u vrevi poticao I on bi... DON DIEGO Sluili ste valjano kralju svom: Ta vodili ste ete u boju poda mnom. No doe mrazna starost, kad tijelo slabi, vene. Po junakome srcu zamijenili ste mene. I vi ste danas ono to neko bijah ja. Okanimo se ipak tog ludog ograja. Ta vidite i sami, po ovoj zgodi ba, Da razliku tu pravi sam kralj i vladar na. GROF Ja zasluge tu stekoh, vi nagradu. A emu? DON DIEGO Ta nagrada je dana ko dar zaslunijemu.

11

Pierre Corneille: Cid

GROF Zasluuje ju ovjek i sposoban i jak. DON DIEGO No vi ste odbijeni, a to je slabi znak. GROF O, dvoranin ste stari, va uspjeh - spletka tajna. DON DIEGO Moj saveznik su bila tek moja djela sjajna. GROF Il bolje rei: starost nagrauju sad tamo. DON DIEGO Odluuje tek hrabrost, da znate, hrabrost samo. GROF Tko osta bez nje, nije ni vrijedan nje, dabome. DON DIEGO Tko osta bez nje, nije ni vrijedan nje, dabome. GROF to? Ja da nisam vrijedan? DON DIEGO Vi. GROF To e, stare, platit. Po zasluzi ti moram za besramnost uzvratit.

12

Pierre Corneille: Cid

Pljusne ga. DON DIEGO, trgnuvi ma Sad uzmi i moj ivot. Dovri ovog trena. Ta uvreda je prva, mom rodu nanesena. GROF, izbivi svojim maem don Diegu ma iz ruke A to bi htio starac, ovako slab? to moe? DON DIEGO U nevolji sam ovoj bez snage osto, boe! GROF Tvoj ma ja imam sada no ja se neu prignut. Ta ast bih ti iskazo! Ne, ja ga neu dignut. Gojenac tvoj nek ita - pa htio ili ne Tu knjigu tvog ivota, te strane poune. Zasluio je kaznu taj mrski govor tvoj. Ta kazna bit e ukras toj knjizi ponosnoj.

5. prizor
DON DIEGO, sam Nebesa, vidite li taj oaj, tu strahotu? Doivio sam starost da doekam sramotu! Posijedila je kosa u ratovima meni Da vidim lovor - vijence gdje lee uniteni. Po paniji mi cijeloj ta ruka pronije glas Jer mnogo puta donije svem carstvu ovom spas. Uvrstila je esto i prijestolje svog kralja, A sada puta da me moj neprijatelj kalja. O strana uspomeno na prole slavne zgode! to gradih cijeli ivot, u jednom danu ode! O nova slubo moja, sudbonosna si sada! Ko s previsoke hridi u ponor ast mi pada! to? Grof e trijumfirat nad mojom prolom dikom? Neosveen da umrem? Da ivim s crnim likom?

13

Pierre Corneille: Cid

Pa budi, grofe, voom tom kraljeviu mom. Ne pristaje ta sluba stvorenju beasnom. O zavidnie tati! Ne mogu primit vie Tu poast od svog kralja. Ta uvreda je brie. Moj mau, sluio si u nizu slavnih djela, A sad si samo ukras mog zaleenog tijela! Moj mau, strah si neko zadavat svima znao, A uvredu to pade sad nisi, nisi sprao! Otii, ostavi me, ta posljednji sam stvor! U bolje ruke prijei, osveti, rijei spor!

6. prizor
DON DIEGO, DON RODRIGO DON DIEGO Rodrigo, ti si hrabar? DON RODRIGO Da drugi pita to, Iskusio bi... DON DIEGO Volim to lice ljutito. Za moju teku ranu taj gnjev je melem blag. Prepoznajem krv svoju. Ti slijedi oev trag. Kraj spremnosti se tvoje pomlaujem u trenu. Moj sine, speri s mene tu ljagu neuvenu. Osveti me. DON RODRIGO A zato? DON DIEGO Zbog uvrede! Strahota! Obojicu nas smrtna oekuje sramota. Zbog zaunice. Star sam i poklopljen sramotom, A inae bi drznik ve platio ivotom.

14

Pierre Corneille: Cid

Ne mogu ve da drim taj ma u svojoj ruci I zato ti ga dajem. Osveti, kazni, tuci! Sramotu takvu moe tek krv da spere, znaj. Na bezoniku tome svu hrabrost iskuaj. Sad ubij ili umri; i kaem ti, da zna: Pred stranog borca, sine, ta prsa postavlja. Pod prainom i krvi ne razbirah mu tijela No vidjeh kako pred njim ak vojska bjei cijela I kako hrabro razbi sto konjanikih eta. Vojskovoa je, vojnik i junak, slava svijeta, No treba da ti kaem i tko je drznik taj. DON RODRIGO Nebesa! Tko je? Tko je? DON DIEGO Himenin otac, znaj. DON RODRIGO Himenin... DON DIEGO uti, znadem za oganj tvoje strasti No vrijedan sam da ivim tek ivim li u asti, A uvreda je vea gdje vrijea junak vei. Sad znade sve. Ja neu ni slova vie rei. Osveti me, osveti, u borbi ravno stoj, Pokai, da si vrijedan svog oca, sine moj. Ah, satire me bijedna taj udes teki, kleti! Stog idi, tri, leti, osveti nas, osveti!

7. prizor
DON RODRIGO, sam Smrtonosan je ubod to ga dobih, to iznenada moje srce probi. U ovom sporu osvetnik sam vajni,

15

Pierre Corneille: Cid

Za uvredu sam ovdje predmet trajni. Satrven gledam sve to I ne miem se, eto. Ve bijah blizu svojoj meti, A sad - ta muka, boe sveti! Pretrpio je muku - otac moj, A zadaje, Himeno - otac tvoj! Osvetit oca, a izgubit dragu! ast moja goni moju ljubav blagu! Moj otac trai: ustaj, budi bri! Himena dotle moju ruku dri! Da svojoj dragoj skrivim? Osramoen da ivim? Taj izbor stvar je uka! Sve, sve je udna muka! Uvreditelj mog oca - otac njen! Zar mora zato ostat nekanjen? ast, ljubav, draga, otac dragi! Tu kruta dunost, ondje jaram blagi! Zar mogu ast i sreu svoju spasit? Ne! ast il radost tu e se ugasit. O nado due ueene, Plemenite i zaljubljene, Moj aru, tvorce mojih jada. Moj dumanine strani sada! U koju svrhu alje nadu bog? Da spasim ljubav ili oca svog? U propast, duo, radije sad kreni. Ta obvezan sam ocu i Himeni. Osvetit se? Da ona na me plane? Mirovat? Da me prezirati stane? Ja mogu tek bez nade ostat, Il nevrednikom njom postat. Moj jad sve raste - muka iva. Dok traim lijek - bol dvostruk biva. Pa hajde, duo, u smrt sada kreni, Utedjet e bar uvredu Himeni. No u toj smrti nema smisla jasna, Ta smrt, tovie, i ne bi bila asna. A uspomena? panija e rei: Svoj rod on kalja ovako odlazei. Da, smuen sam no vidim jasno Da gubim dragu. Sve je kasno Pa zar da varam sebe sama,

16

Pierre Corneille: Cid

Da jad poraste, moja ama? Himenu gubim, svoju njenu strast, No desnicom u spasit barem ast. Moj duh se vara, smuen sam i tuan. Svom ocu sve sam - prije svega - duan. A ma i tuga smrt e dati istu. No krv u predat - kakvu primih - istu. Zbog nemara se sam ve korim. Sad hitim, hou da se borim. Himenin otac skrivi sve to, Oklijevao sam, stid me, eto. No to da ekam, sad je pravi tren. Ta moj je otac danas uvrijeen.

17

Pierre Corneille: Cid

DRUGI IN
U dvorani palae

1. prizor
DON ARIJA, GROF GROF Meu nama da priznam: jest, kako sam reko, Zbog jedne rijei planuh i zaoh predaleko No lijeka vie nema i svrena je stvar. DON ARIJA Na kralj ne eli borbe. Suspregnite svoj ar. On eli pomirenje i ljutit mu je glas. Svom vlau on e sada istupit protiv vas. I obrana je vaa, moj grofe, slaba, da; ast uvrijeenog starca, pa teka uvreda Zahtijevaju sad vie od pokajnikih rijei: Tu ranu moe, mislim, tek pokora da lijei. GROF Na vladar moe sa mnom da ini to ga volja. DON ARIJA Od pogreke s don Diegom ta srdba nije bolja. Vas kralj jo i sad voli. Umirite ga, dajte. On ree: Tako hou. A vi ne oklijevajte.

18

Pierre Corneille: Cid

GROF Ni neposlunost nije toliki zloin ba Kad slavu i svoj obraz, sve svoje spasava, A zasluge su moje, don Arija, tolike, Da mogu njima grijehe iskupit svekolike. DON ARIJA Na vladar nije duan da plati djela ratna Svom podaniku nikad, ma kako bila znatna. Ta dunost nam je sluit svom kralju, vi to znate. Pa ipak sebi, grofe, kojeta umiljate. Ta samosvijest je igra, da, igra sa ivotom. GROF O, moda, samo elim i uvjerit se o tom. DON ARIJA to? Bojte se vladara, jer u njega je mo. GROF No mene ipak nee progutat jedna no. Jest, kralj se moe na me svim silama okomit, No prije moje smrti to carstvo e se slomit. DON ARIJA to? Vlast vladara naeg ne zadaje vam strah? GROF Ne. Osto bi bez ezla, to znam, u isti mah. I suvie je njemu do moje glave stalo: Ta s ovom mojom glavom i prijestolje bi palo. DON ARIJA Svoj razum posluajte, odbacite tvrdou. Moj savjet vam je dobar.

19

Pierre Corneille: Cid

GROF Odluih, znadem to u. DON ARIJA Pa to da kaem ovdje? Izvijestit moram kralja. GROF Da neu ponienja to moje ime kalja. DON ARIJA Suprotstavljanja, grofe, ne podnose vladari. GROF Zavrili smo. Neu da zborim o toj stvari. DON ARIJA Ne pomae moj govor. Pa onda, grofe, zbogom. Lovorike vas nee pred kaznom spasit strogom. GROF O, ekat u bez straha! DON ARIJA No loe ete proi. GROF Pa onda e don Diego do svojeg prava doi. Ostao je sam. Tko ne preza pred smru, ne boji se ni prijetnje. Na najgore sam spreman bez straha i pometnje. Na nesreu me mogu osudit svojom vlasti, No ne mogu me sklonut da ivim lien asti.

20

Pierre Corneille: Cid

2. prizor
Trg pred kraljevskom palaom GROF, DON RODRIGO DON RODRIGO Dvije rijei. GROF Da. DON RODRIGO Jo sumnjam no sumnju e oborit. Don Diega dobro pozna? GROF Da. DON RODRIGO Tie emo zborit. Taj starac bjee neko, zna i sam, veliina, Utjelovljena hrabrost, ast, krepost i vrlina. GROF Da, moda. DON RODRIGO Zna li, grofe, da moje plamte zjene Po nasljedstvu, po ocu? GROF to onda? Briga mene! DON RODRIGO Nauit u te, doi, ta neemo daleko.

21

Pierre Corneille: Cid

GROF Hvalisavac si mladi! DON RODRIGO Govori tie, rekoh. Jest, mlad sam ali tko je plemenitoga roda, Ne eli ekat da mu razvitak hrabrost poda. GROF to? Sa mnom da se mjeri? Tatinu isto tako Od svojeg oca dobi? Jo nisi maem mako! DON RODRIGO Ovakvi mogu odmah pokazat pest junaka. Za prvi susret trae ba pravoga vjetaka. GROF A zna li dobro tko sam? DON RODRIGO Znam, nisi to to ja, Gdje tvoje ime uju, strah odmah izbija. Te pobjednike palme to rese elo tvoje Ve proriu, dakako, blizinu smrti moje. Znam, desnica je tvoja tek pobjedama vina No hrabrosti e mojoj i snaga biti slina. Ja branim svojeg oca i in je taj izvediv. Nepobijeen jo stoji no nisi nepobjediv. GROF Ovako zbori hrabro i uzvieno bie. Ja danomice gledah te zjene ko otkrie. ast Kastilje cijele ba u tebi sam gledo, I rado bih ti kerku, Himenu svoju predo. Znam dobro daje ljubi i volim to, da zna, to svojoj njenoj strasti svoj dug pretpostavlja; to zbog nje nije strado plemeniti tvoj ar, to mogu da ga tujem ko uzvieni dar I to sam, birajui svog zeta sve te dane,

22

Pierre Corneille: Cid

Junaka izabrao i viteza bez mane. Da, ja se tebi divim, junaina si ti, No ao mi je tebe i tvoje mladosti. Obuzdaj kobni nagon, do ponora te vodi, Od nejednake borbe tu ruku oslobodi Jer mnogo slave ne bih tom borbom stei mogo: Gdje ne prijeti opasnost, tu asti nema mnogo. Ta svijet bi reko: s malom oborio ga mukom, A ja bih zbog te smrti tek s tugom osto uhkom. DON RODRIGO Kraj drskosti tolike ta suut malo vrijedi. Oduzima mi ugled, a ivot, ivot tedi. GROF Izii. DON RODRIGO Doi sada. Na rijei budi krt. GROF Dojadio ti ivot? DON RODRIGO A tebe plai smrt? GROF Ti vri svoju dunost, pa neka, ekam in Jer oevu sramotu preivjet nee sin.

23

Pierre Corneille: Cid

3. prizor
Kod Infantkinje INFANTKINJA, HIMENA, LEONORA INFANTKINJA Himeno moja, svladaj te boli, tu slabou. U nesrei sad treba svu stalnost, svu vrstou. Oluja nije jaka i mir e opet doi. Oblai prekri sreu al on e brzo proi. Ta odgoda je mala pa emu misli crne. HIMENA Ah, sva sam satrvena jer moja nada trne! Moj mir u trenu razbi oluja teka s gromom I pouzdano prijeti mom srcu brodolom. Izdahnut u u luci. Na ar je bio jak, I oevi su nai odobrili taj brak. Te dobre, mile vijesti iznesoh pred vas sama U asu kad se rodi taj sukob i ta ama, U asu kad vam stie taj novi, kobni glas Da razori svu nadu, a ekala sam spas. O mahnitosti drska, o slavinosti kleta! Tvoj teki jaram trpi sve prvo plemstvo svijeta! O asti, zna to elim, a ne da se umolit. Koliko li u suza zbog tvoje vlasti prolit! INFANTKINJA A zato da te plai taj sukob tako vatren? Onako kako planu, ugasit e se za tren. O, previe je buan, i kratak mu je vijek Jer kralj ve trai izlaz, sam kralj ve trai lijek. I dobro zna i sama da s tobom patim sad, Da elim sve uinit da prestane taj jad. HIMENA Ta uvreda je smrtna, stvar asti i potenja Pa nagodbe tu nema, ne, nema pomirenja. Ne pomae tu sila ni mudrost: pee rana. Izlijeit bi je mogli tek naoko, izvana. U srcima je mrnja i ona se jo dri. Taj oganj je prikriven no zato ljue pri.

24

Pierre Corneille: Cid

INFANTKINJA No vaa sveta veza, Himeno, vjeruj meni, Rasprit moe mrnju otaca zavaenih. Jest, ljubav e pobijedit, va ar je tako jak! Provaliju e brzo premostit sretan brak. HIMENA Don Diegu ast je prvo, a moj je otac kamen Pa nada moja slabi, a raste samo plamen. to mogu? Suze teku po obrazima mojim. Zbog prolosti ja trpim, budunosti se bojim. INFANTKINJA A zato? Zar te plai taj iznureni lik? HIMENA Rodrigo je tu hrabar! INFANTKINJA No premlad protivnik... HIMENA Ah, odvani su ljudi estoki, nagli, eto... INFANTKINJA Ne, nemoj ga se bojat, Himeno, uza sve to. Ta previe te ljubi pa nee gnjev tvoj trait. Dvije rijei tvoje mogu Rodrigov gnjev ublait. HIMENA Ne poslua li mene, strahota, oaj ludi! A poslua li ipak, osudit e ga ljudi! Da mladi takva roda podnese takvu stvar! Priklonio se meni il suzbio svoj ar, Potovao me sada il bio kao hrid, Zbunjivat u se trajno i osjeat u stid.

25

Pierre Corneille: Cid

INFANTKINJA Plemenita Himena toliko trpi tuna, A ipak joj je tua i pomisao runa. Jest, mogla bi zasunjit tog savrenog dragog I kod sebe ga drat do asa sklada blagog Da ne bi srto u boj zbog osjeaja asti. No zar bi onda nala svoj mir u svojoj strasti? HIMENA Ah, s mene bi tad spao sav teret mojih briga!

4. prizor
INFANTKINJA, HIMENA, LEONORA, PA INFANTKINJA Ej, pau, hajte odmah, dovedite Rodriga! PA No on je s grofom... HIMENA Boe! INFANTKINJA Govorite sad! No? PA Iz palae su poli, ba sada, zajedno. HIMENA Zar sami?

26

Pierre Corneille: Cid

PA Posve sami, i pritom tiho zbore. U prepirci su, mislim. HIMENA Znam, idu da se bore! Oprostite Himeni to uurbano bjei.

5. prizor
INFANTKINJA, LEONORA INFANTKINJA Obuzimlje me nemir sve muniji i tei. Ja plaem s njenih jada, a ljubav mi se budi. Moj duh za njenim dragim, za don Rodrigom udi. Ta nesretna sudbina to rastavlja njih dvoje Sad budi moje nade no tim i muke moje. U rastanku tog dvoga ja vidim kobnu sjenu No pri tom utim, bijedna, i radost prikrivenu. LEONORA Zar tako ista dua, to krepost znai samu, Da podlegne u trenu tom kukavikom plamu? INFANTKINJA Ne nazivaj ga takvim u asu kad me svlada, Kad nada mnom ve snano i pobjedniki vlada. Ah, tuj ga, Leonoro, dragocjen mi je znaj! Neprestano se nadam dok oganj gori taj. Himena gubi dragog, a ja se slabo branim. Ja svagdje traim njega i sve se nadom hranim. LEONORA Vi poputate uvstvu? A gdje je otpor ljuti? Gdje krepost vaa slavna? Va razum pri tom uti?

27

Pierre Corneille: Cid

INFANTKINJA Ah, moja Leonoro, moj razum slabo radi Jer srce prima otrov i otrovom se sladi. Bolesnik koji bolest i nemo svoju voli Ne eli da se lijei i puta da ga boli! LEONORA To zlo je slatko vama, vas zavodi va ar No vama, gospo moja, Rodrigo nije par. INFANTKINJA I predobro to znadem no sva vrlina strada Kad ljubav godi srcu u kojem tako vlada. Ah, padne l' slavni ratnik, ma kako hrabar bio, Pobjeditelj Rodrigo uzvisit bi se smio! Bez zazora bih mogla da ljubim njega tada. Ta udarce bi nove jo mogao da zada. Ve sada tvrdim smjelo: ko junak e se borit I kraljevstva e cijela s lakoom on pokorit. Ta ljubav to se nada doarava mi dalj: U Granadi ve sjedi na prijestolju ko kralj, A Mauri sa strepnjom ve idu pred vladara. Aragon zatim prima svog novog gospodara. I Portugal ve pada no kob ga dalje vodi. On slijedi visok poziv i preko mora brodi Da natopi svoj lovor, u Africi, zlom krvi. Na koncu: sve to mogu junaci nai prvi, Sve moe i Rodrigo pa pobijedi li sad, Moj ar e moja slava, moj ponos biti tad. LEONORA Ah, vi se zanosite, va duh ga vijencem kiti, A ove borbe ovdje i nee moda biti! INFANTKINJA Grof uvrijedi Rodriga i oba kreu eno; Zar nije, Leonoro, ve time sve reeno?

28

Pierre Corneille: Cid

LEONORA Pa dobro, pobit e se no tko e tono znati? Rodrigo moda nee va plamen uzvraati. INFANTKINJA to mogu? Duh mi luta i nemono vrluda! Sad vidi kako trpim zbog ljubavi, ja luda! U moju sobu doi i utjehu mi daj. U nevolji me ovoj bar ti ne ostavljaj.

6. prizor
Kod kralja DON FERNANDO, DON ARIJA, DON SANCHO DON FERNANDO Taj grof je pun tatine i razum izda njega! Zar misli da mu mogu oprostiti nakon svega? DON ARIJA U ime velianstva govorio sam s njim No uzalud se trudih da grofa uvjerim. DON FERNANDO Gle podanika drskog! Tu nema traga maru Da pokae svoj posluh, da ugodi vladaru! On vrijea don Dijega, on prezre kralja svog! Po svojoj glavi radi sred ovog dvora mog! Vojskovoa je velik no stii e ga sud. Ukrotit u tu tatu i naprasitu ud. Pa nek je hrabrost sama, bog rata! Tu e stati, Iskusit e to znai svog kralja ne sluati! Zasluio je kaznu jer vrijea sve duboko, A ipak nisam odmah istupio estoko. Prevrio je mjeru i to je dosta za nas; Pa hajte, neka bude pod nadzorom od danas.

29

Pierre Corneille: Cid

DON SANCHO as prije on se pobi, gnjev nee brzo prestat No vremena mu dajte i prkosa e nestat. Plemiu nije lako kad takav nalog stigne I prava mu je muka da glavu odmah prigne. On znade da je krivac no ponos se jo bori Pa ne moe da prizna tu krivnju to ga mori. DON FERNANDO Uutite, don Sancho! Tko titi ovdje kriva To upamtite dobro - taj i sam krivac biva. DON SANCHO Moj kralj, sluam, utim, no tako vam tog neba, Dopustite da kaem... DON FERNANDO A to jo, to ti treba? DON SANCHO Pa ovo: tko je viko izvodit sjajna djela, Koraa samo ravan i uzdignuta ela. U podlonosti gleda sramotu, poraz svoj! Na grof se, dakle, opro tek otroj rijei toj. Va zahtjev da je prestrog, utuvio je sebi. Da nije tako smion, ogluio se ne bi. Al ovrsnu mu ruka u mnogom tekom boju Pa neka vrkom maa opere krivnju svoju. Zapovjedite tako i on e se pokoriti. No bilo to mu drago, ma mora odgovoriti. DON FERNANDO Don Sancho, vi ste drski no isto tako mladi. Ja opratam tu smjelost, jer mladost tako radi. Vladara mudrost vodi. Krv podanika tedi I najvie je cijeni jer zna to ona vrijedi. Ja podanike uvam, ko glava, sinko moj, Na udove to pazi, jer oni slue njoj. Va razlog nije i moj, a ja ko vladar radim Pa rekli to mu drago, to god tu rekla strast,

30

Pierre Corneille: Cid

Grof moe sluat mene, sauvat pritom ast. Taj grof i kralja vrijea jer kalja ast plemia U ije ruke preda na odgoj kraljevia. Tko napada moj izbor, zar nije kriv? Da to je? To znaci udarati na vrhovnitvo moje! No dostaje ve o tom. Ta dumani se digli I ve su s deset laa na ue rijeke stigli. I zastave su svoje ve izvjesili drsko. DON ARIJA Na kralj je svojom silom te Maure ve smrsko. Toliko ih je puta ve svlado svojom moi! Pa gdje e novu hrabrost ti Mauri jo smoi? DON FERNANDO Vlast kastilsku u zemlji andalukoj ja sazdah I oni e je gledat tek prijekim okom vazda. Ko bivi gospodari te zemlje tako lijepe Zli nevjernici za njom jo i sad silno hlepe Da, ja sam u Sevilju ba zbog toga i bio Ve prije deset ljeta svoj prijestol premjestio, Da budem blie njima, da motrim ovaj kraj, Da brzom rukom slomim ve prvi pokuaj. DON ARIJA Jest, saznali su oni, po snazi tekog malja, to znai za tu zemlju blizina naeg kralja Pa ne treba strahovat. DON FERNANDO Nit ita zanemarit Jer moemo sigurnost sigurnou pokvarit. Potpomognuti plimom doplovili su lako Sve do nas ali vi to i ne znate, dakako. Pogrijeio bih ipak - to kaem s punom svijeu Da stravu izazovem neprovjerenom vijeu. Nju ne valja bez nude i beskorisno irit Jer moe ove noi sve due uznemirit. U tvravi, u luci podvostruite strae. Za ovu veer dosta jer vladar tako kae.

31

Pierre Corneille: Cid

7. prizor
DON FERNANDO, DON ALONSO, DON SANCHO, DON ARIJA DON ALONSO Ah, vae velianstvo, moj kralju, grof je pao! Sa svojega je oca Rodrigo ljagu sprao. DON FERNANDO O, slutio sam! Htjedoh, taj oganj da se gui... DON ALONSO Himena ide k vama i nosi bol u dui. Na koljenima eli u kralja pravdu trait. DON FERNANDO Suosjeam s tom boli i elim je ublait No njen je otac kanjen ko krivac, sve se ini. Za svoju teku drskost on plati dug sudbini. Koliko god tu kaznu i opravdanom zvao, Vojskovoe ovakva veoma mi je ao, Ta dravi je mojoj i vjeran brani bio I krv je za nju esto, ne tedei se, lio. O njegovoj tatini ja mogu sudit strogo No moram se alostiti jer s njime gubim mnogo.

8. prizor
DON FERNANDO, DON DIEGO, HIMENA, DON SANCHO, DON ARIJA, DON ALONSO HIMENA Moj kralju, pravde, pravde! DON DIEGO Ah, ujte jade nae!

32

Pierre Corneille: Cid

HIMENA Pred svojim kraljem kleim. DON DIEGO Ja ljubim noge vae. HIMENA Ja traim samo pravdu. DON DIEGO Obranit u se, dajte! HIMENA Ah, kaznite mladia zbog drskosti, ta znajte: Brania krune ubi! On ubi oca mog! DON DIEGO O pravedni moj kralju, osvetio je svog! HIMENA Vladarova e pravda tog ubojicu stii. DON DIEGO Na osvetnika asnog kralj nee ruku dii. DON FERNANDO No, ustajte, vas dvoje. Ja elim sve da ujem. Razumijem, Himeno, va jad, taj bol ja tujem. I kralja boli dua ko i vas same, znajte. (Don Diegu): Don Diego, pustite je i rije ne prekidajte. HIMENA Moj otac je sad mrtav. Ja dooh nakon ina I vidjeh krv gdje struji iz oevih slabina.

33

Pierre Corneille: Cid

A on je znao bedem tom krvlju zatiivat, Tolike bitke za vas, za kralja njom dobivat! Ah, i sad se jo pui ta krv, tu prolivena! I gnjevna je to nije ba za vas istoena! to ni rat nije mogo, pa bio krvav, strog, To uini Rodrigo sred dvora kraljevskog! K mrtvacu sam, sva blijeda, potrala ja prva. Oprostite mi, kralju, no nesrea me shrva, Svu snagu moju skri, dar govora mi uze No najbolje e zborit moj pla i moje suze. DON FERNANDO Ohrabri mi se, keri, i uj to vladar veli: Od danas e ti biti ko otac. On to eli. HIMENA Koliku ast mi daje vladarova dobrota! Ve rekoh da sam nala svog oca bez ivota. Slabine otvorene. Sve jedna strana rana. Na pijesku dunost moja tom krvlju ispisana! Sve oeve vrline u rani vidjeh toj Te spoznah to sam duna toj krvi oevoj. Moj vladar, brani pravde, nek uje to me mori Nek rana mojeg oca na moja usta zbori. O, ne dajte, moj kralju, da ispod ovog svoda U dvoru vlada takva samovolja, sloboda! Zar nekanjeno mogu obarati prvake? Pred kraljem e ubijat i najbolje junake? Zar smije drski mladi u krvi da se valja, Da likuje ak nad njom, da uspomenu kalja? Jest, ako tog junaka ne osvetite gnjevno, Ni ostali vam nee, moj kralju, sluit revno. Mog oca vie nema. Na nj pade smrtna tama. Osvetite ga, kralju, ve radi sebe sama. Gubitak takva borca nek drugi glavom plati! Krv za krv! Da, krv za krv tu treba da se vrati! Prinesite tu rtvu, o gospodaru moj! Ne meni - sebi, kruni i moi vladarskoj. Jest, unitite drskost i arite tatine Zbog drave, zbog zemlje i njezine sudbine. DON FERNANDO Govorite, don Diego.

34

Pierre Corneille: Cid

DON DIEGO O, kakva je divota Kad nestane sa snagom i ovoga ivota, Kad nesrea na koncu na dugi ivot skri, Kad poten ovjek, kralju, na takav nain svri! S kolikim trudom stekoh tu slavu, ast golemu, Sve pobjedama slavnim, a zato, pitam, emu? Da uvredu tek vidim, i poraz, nita drugo, I sve to samo zato to ivim tako dugo! to nisu mogle bitke i opsade tolike, Ni Granada, Aragon, ni zamke svekolike, Ni dumani toliki, ni zavidnici s njima, To uspje ovdje grofu, i gotovo pred svima. Zbog izbora je vaeg veoma kivan bio, A mene, slabog starca, moj ma iznevjerio. Osijedio sam, eto pod kacigom, u boju, U slubi svog vladara ja krv ne tedjeh svoju I dumanin je brojni pred ovom rukom bjeo. No ja bih ve u grobu osramoen sad leo, Da nije sin moj vrijedan i dostojan svog oca, I ove zemlje svoje, i svojeg vladaoca. Jest, sin moj ubi grofa, uvreditelja mog, I opra svu sramotu svog oca nesretnog. Zasluuje li kaznu osjetljiv, hrabar sin? Pa ako je taj istup mog sina kanjiv in Oluja nek se srui na oca, na me samo. Kad grijei ruka, treba da glavu kanjavamo. Pa sve da je i zloin, da stvar i nije sporna, Moj sin je ruka - ja sam ta glava odgovorna. Himena tui njega da ubi oca njoj No jai da sam bio, taj in bi bio moj. Nek padne, dakle, glava, nju godine ve gase, A ruka e jo sluit, nju sauvajte za se. O, nek se mojom krvlju zadovolji Himena! Ne protivim se kazni, nek bude takva cijena Bez prigovora primam svu strogost tog rjeenja, Bez aljenja u mrijeti kad nema ponienja. DON FERNANDO Da, stvar je vana, vidim, pa treba kod nje stati. O takvoj stvari valja u vijeu raspravljati. Don Sancho, ispratite Himenu kui sada. Don Diego nee izi - on treba rije da zada. Potraite Rodriga, presudit u vam ja.

35

Pierre Corneille: Cid

HIMENA Moj kralju, neka umre tko drugog ubija. DON FERNANDO Umiri se, Himeno, suspregni jad svoj, keri. HIMENA Priguit suze znai u veoj patit mjeri.

36

Pierre Corneille: Cid

TREI IN
Kod Himene

1. prizor
DON RODRIGO, ELVIRA ELVIRA to uini, Rodrigo? I kamo doe jadan! RODRIGO Po tragu krvi dooh - taj smjer je meni zadan. ELVIRA A odakle ti hrabrost da trai krov pod kojim Himena jadna plae nad mrtvim ocem svojim! Izaziva mu sjenu, a lii ga ivota! RODRIGO Da ivi, na meni bi sad leala sramota. Uinih samo ono to ast i ugled ite. ELVIRA U domu tog mrtvaca da trai utoite! Nijedan ubojica ne uini jo toga.

37

Pierre Corneille: Cid

DON RODRIGO Ja dolazim, Elviro, jer traim suca stoga. Ja zadah smrt pa elim da i sam budem sjena. Elviro, ne gledaj me ovako zapanjena. Odgovaram tek dragoj i svojem njenom plamu. Zasluio sam mrnju, a po njoj i smrt samu. Po osudu ja dooh do nesretne Himene, A smrt u kao blago iz ruke primit njene. ELVIRA O, radije se uvaj Himenine estine I mii se, bar zasad, iz njezine blizine! to dalje da si sada od njene prve vatre. Provalit e joj uvstvo pa moe da te satre. DON RODRIGO Toj dragoj, njenoj dui ja nisam vie drag; Njen gnjev - za moju kaznu - i suvie je blag. A kakve srane muke mimoile bi mene Ta srdba da me baci u asu meu sjene! ELVIRA U palai je sada i plae ovog trena. I nee ti se ovdje pojavit nepraena. Ah, rijei me, Rodrigo, te brige, bjei, idi! Ta to e svijet govorit kad ovdje tebe vidi? A klevetnik jo moe Himenu i da tui: Gle, gle, s tim ubojicom svog oca jo se drui! Himena e se vratit. Ve ide, vidim, boe! O, sakrij se, Rodrigo! Ta ast joj stradat moe!

2. prizor
DON SANCHO, HIMENA, ELVIRA DON SANCHO Da, gospo, ovdje treba, dakako, platit glavom. Vi plaete u tuzi i gnjevni ste sad s pravom Pa ne bih htio, gospo, va gnjev tu ublaivat

38

Pierre Corneille: Cid

Ni tugu vau vjeto i rjeito smirivat. No ako dopustite, posluit u vam, molim, I kaznit krivca maem, jest, ovim maem golim. Zapovjedite samo - u njenoj gorim strasti I snaga e mi odmah u desnici porasti. HIMENA Ja, jadna? DON SANCHO Zaklinjem vas! Don Sancho za tim udi! HIMENA Uvrijedila bih kralja, on eli sam da sudi. DON SANCHO Ta pravda tee sporo, to vi i sami znate. Pa krivce k tome esto ne dosegne, da plate. Izaziva, tovie, toliko gorkog plaa! No vitez e vas, gospo, osvetit vrkom maa. Sigurniji je mnogo i bri takav put HIMENA Da, posljednje je sredstvo ba lijek ovako ljut Pa ne bude li druge, ne doivi li mijenu To sauee vae, osvetite Himenu. DON SANCHO Ne, vee sree, gospo, od ove i ne elim: Ja odlazim pun nade i silno se veselim.

39

Pierre Corneille: Cid

3. prizor
HIMENA, ELVIRA HIMENA Na koncu se, Elviro, osloboena utim Pa mogu sve da kaem o bolovima ljutim. Svim uzdasima svojim sad mogu maha dati. Otvorit mogu duu, iskazat kako pati. Elviro, otac mi je u borbi mrtav pao, A nit ivota mu je Rodrigo presjekao. Vi, oi moje jadne, istoite se sada! Zbog don Rodriga, eto, moj otac u grob pada Pol mojega ivota! Rodrigu propast spremam Pa kad jo i on padne, ja nita vie nemam. ELVIRA Primirite se, gospo. HIMENA Elvira mi to zbori U asu kad me ovdje tolika muka mori! Ah, kako u ublait estinu bola svog Ne mrzei Rodriga ko uzrok jada tog? A kakva mi je korist i im da se sokolim? Kanjavajui zloin - tog krivca ipak volim. ELVIRA Vi volite jo i sad gdje smrt Gomezu zada? HIMENA Zar samo volim? Vie! Oboavam ga sada! Osvetit bih se htjela no strast mi, eto, ne da. Himena svoga dragog u dumaninu gleda. Koliko god ljutinu u svojoj dui gojim, U mojem srcu on se jo bori s ocem mojim: On napada i stee, on uzmie sve ljui, Sad slabiji, sad jai, pa opet likujui. Moj ar se bori s mrnjom, taj boj je jo strahovit, On cijepa moje srce no duh je moj cjelovit. Ma kako bila jaka ta moja njena strast,

40

Pierre Corneille: Cid

Ja sluam samo dunost ko svoju prvu vlast. Zbog ljubljenog Rodriga u smrtnoj muci blijedim. A ipak, uza sve to, tek zakon asti slijedim. Svim srcem uza nj stojim no usta su mi nijema Jer znadem to sam; znadem: mog oca vie nema. ELVIRA to? Vi ete ga gonit? HIMENA Zar ima misli tee? Taj strani progon, boe! Ve pomisao ee! Ja strepim da u dobit to traim: dragu glavu. Preivjeti ga neu, a traim smrt po pravu. ELVIRA Odbacite taj naum, tu namisao mranu. Ne uzimajte na se tu dunost ubitanu. HIMENA to? Vidjeh smrt svog oca, a gle i muke nove: Ja neu uti kad me na osvetu pozove. U iznenadnom aru, to sramotnim sad posta, Da bespomono plaem, da mislim: to je dosta? Dopustit u, da ljubav, ne dunost, stekne vlast? Da kukavno tu uti i kalja moju ast? ELVIRA O, vjerujte mi, gospo, na svijet e sudit blago to slabi vaa srdba za bie vama drago. Pohodivi vladara uinili ste svoje. Zar mislite da ondje u urbi pravdu kroje? Zar neete izii iz ove udne ame? HIMENA Ta osveta je, eto, stvar asti sada za me! Pa vukla nas tu ljubav i enja ne znam kamo, Sve isprike su jadne, ponizuju me samo.

41

Pierre Corneille: Cid

ELVIRA Vi ljubite Rodriga, on nije mrzak vama. HIMENA To priznajem. ELVIRA No dakle? to? to je s namjerama? HIMENA Ja elim ast sauvat i premda strano patim, Progonit u ga, smaknut i umrijet jadna zatim.

4. prizor
DON RODRIGO, HIMENA, ELVIRA DON RODRIGO Pritedjet u vam muku, sav trud i goru briga. No? Spaavajte ime! Ta ubijte Rodriga. HIMENA Elviro, gdje smo sada, i iji je to dom? U mojoj kui, ovdje, Rodrigo preda mnom? DON RODRIGO Ne tedite me, gospo, ta branit se ne elim. Osvetite se samo, nasladite se velim. HIMENA Ah!

42

Pierre Corneille: Cid

DON RODRIGO uj me. HIMENA Umirem ve. DON RODRIGO Trenutak samo, daj... HIMENA Otii, daj da umrem. DON RODRIGO Tri rijei, posluaj, Pa ovim mojim maem Rodrigu odgovori. HIMENA to? Krv je na tom mau, krv oeva, to zbori... DON RODRIGO Himeno... HIMENA Ah, ukloni taj ma, tu mrsku stvar! Optuuje tvoj ivot, tvoj zloinaki ar! DON RODRIGO O, pogledaj ga samo, nek mrnja iri zjene, Nek srdba jo poraste da bre smakne mene. HIMENA Taj maje mojom krvlju...

43

Pierre Corneille: Cid

DON RODRIGO Umoi ga u moju, Pa ovom mojom krvlju isperi s njega svoju. HIMENA Ta okrutnost golema! U jednom danu zlom Ti ubi oca maem, a kerku pogledom! Ne mogu ma da vidim, taj predmet mi ukloni! Ti hoe da te sluam, a jad me u smrt goni! DON RODRIGO Pa dobro, ali skrati te dane moje jadne. Ja traim da Rodrigo od tvoje ruke padne. Zbog dobra ina da se ko kukavica kajem, Ponesen svojim arom i njenim osjeajem? Prenaglivi se pritom, u aru jednog trena, Ponizio bih oca za vjeita vremena, A i sebe, jer pljuska ko oganj pali iv. Jest, morao sam trait i nai tko je kriv. Osvetio sam oca i ime mi je isto. Da moram, ja bih opet uinio to isto. No ja se borih dugo za predmet svojeg plama, I protiv svojeg oca i protiv sebe sama. Kraj uvrede tolike razmiljat sam ak mogo Da l' treba ast iskupit. Zar nije i to mnogo? Govorio sam sebi: prosudi prije cijenu Pa osvetu izberi il ljubljenu Himenu. Sam sebe korih tada zbog suvine estine I bile bi me tvoje prevladale miline Da nisam pomislio, da nisam reko sebi: Obeaeno bie zasluilo je ne bi. Ma kako da te ljubim u uzvienoj strasti, Himena e te mrzit jer nema vie asti, Jer sluajui ljubav u njezinoj ljepoti Svoj izbor, sebe sama izvrgava sramoti. To ponavljam, Himeno, govorit u ovako Do posljednjega daha, ma kako pritom plako Pozlijedio sam tebe no morao sam, bijedan, Da izbriem sramotu, da budem tebe vrijedan. I eto, to dugovah svom ocu, dadoh tuan, A sad u tebi dati, Himeno, to sam duan. S tom namjerom i dooh, ovako prepun jada. Svoj prvi dug ve vratih, a drugi vraam sada Znam, mrtvi otac zove da kazni zloin moj

44

Pierre Corneille: Cid

Pa dooh kao rtva Himeni ponosnoj. Toj krvi stoje prolih, i pripravno i slavno, Prinesi me ko rtvu, i odvano i spravno. HIMENA Tvoj dumanin sam sada no grdit neu tebe: Od beaa, sramote obranio si sebe. U nesrei se mogu, i kako, uzbuivat No pri tom plaem, ne elim optuivat Jer znam to mora init plemenit, hrabar stvor Ta uvreda ovakva i trai odgovor. Glas dunosti si sluo i dobar sin si bio No i mene si pritom na dunost podsjetio. Nauila sam neto od smionosti tvoje. Osvetio si oca, sauvo ime svoje, Pa moram i ja primit sav teret jada tog: Zbog svoje asti moram osvetit oca svog. No pomisao na te u oaj mene vodi. Da ostah bez svog oca u kojoj drugoj zgodi, Moj duh bi ipak mogo da svlada teko stanje, U nazonosti tvojoj da nae olakanje. Outjela bih s bolju i ugodu, tovie, Da tvoja draga ruka Himeni suze brie. Izgubivi svog oca, sad tebe gubim tuna. Svoj ar uguit moram. Svom glasu to sam duna. Ta strana dunost zove, ja moram zov uvait, Jer ja tu moram sluat i propast tvoju trait; Stog nemoj mislit da u popustit jednog trena, Pred kaznom da u prezat nagnuem ponesena. Ma kakva bila ljubav, odvratila me ne bi. Plemenitou moram da budem ravna tebi. Zavrijedio si mene jer smrt mom ocu zada. Po tvojoj smrti ja u zavrijedit tebe sada. DON RODRIGO Uini dakle smjesta to ite ime slavno. Ti trai moju glavu i ja je dajem spravno. No! rtvuj je, ostvari to uzvieno htijenje. Ta slatko e mi biti i samo unitenje. Zatezat s pravdom znai - kraj teke krivnje moje Odgaat moju kaznu i trijumf asti tvoje. Ovako lijepa ruka da skrati ivot moj!

45

Pierre Corneille: Cid

HIMENA Tvoj tuitelj sam ovdje, a nisam krvnik tvoj. Ti daje svoju glavu, a ja da uzmem nju? Ne! Ti je mora branit ko svoju svetinju. Tu glavu nek mi preda tko drugi, a ne ti. Progoniti te moram, a ne kanjavati. DON RODRIGO to god ti ljubav rekla, ti mora biti spravna. Ti mora biti meni plemenitou ravna. to? Drugi e osvetit tvog oca? Tako zar? Himeno moja, vjeruj, to nije ista stvar. Sa svojeg oca skinuh ja sam sav teret srama. Osveti i ti tako svog mrtvog oca sama. HIMENA to ustraje ovako u stranoj elji, jao! Ti nisi zvao pomo, a meni bi je dao. Zadrat u, ko i ti, nad svojim srcem vlast I ponijet u svoj dio spaavajui ast. A ne bi bilo pravo ni mrtvom ocu mom, Da dugujem to bilo tvom aru oajnom. DON RODRIGO Neumitna si, asti! Zaludu sav moj trud! Da znade bar za milost Himenin strogi sud! O, sjeti se svog oca i njenih naih sanja, Zbog osvete me kazni il bar iz smilovanja! Ta radije u pasti od tvoje ruke drage No tvoju mrnju gledat jer za to nemam snage. HIMENA Ne mrzim te. DON RODRIGO Al mora. HIMENA Ne mogu.

46

Pierre Corneille: Cid

DON RODRIGO A sramota? Govorkanja, Himeno, do konca tvog ivota? Moj zloin e se prout, tvoj ar svijet nee hvalit, I s klevetom e na te svi dumani navalit. Stog uutkaj tu drubu, odupiri se njoj, Bez rijei ubij mene i spasi ugled svoj. HIMENA Ne pogubim li tebe, moj ugled bit e vei. Nek zbori mrana zavist. Ta ja u slavu stei. Svi zavidnici crni nek viu da se ori: Gle, progoni ga strogo, a sva u aru gori! Otii. Silno patim. Ne podsjeaj me stoga Da moram jadna gubit junaka ljubljenoga. Tvoj odlazak iz dvora nek nona krije sjena: Ta vide li te, ast je Himeni ugroena. Glas o tom da sam bila s Rodrigom naas tu Za mnoge bit e povod da ire klevetu. Zar ime da mi blate? Zar povod da im da? DON RODRIGO Ja elim smrt. HIMENA Otii. DON RODRIGO A to namjerava? HIMENA Kraj sve ljepote ara to slabi srdbu strogu Osvetit u svog oca, uinit u to mogu. No strano je, Rodrigo, to trai kruta stega Pa elim da se nita ne ostvari od svega. DON RODRIGO O udo njenog ara!

47

Pierre Corneille: Cid

HIMENA O jade od svih vei! DON RODRIGO Koliko li e suza zbog oeva potei! HIMENA O, tko bi pomislio? DON RODRIGO Ah, tko bi bio reko? HIMENA U asu nesta sree, a ne bjee daleko. DON RODRIGO Iznenadi nas bura! I to nam osta? Nita! A oboje smo bili ve blizu pristanita. HIMENA O smrtna boli moja! DON RODRIGO Zaludu pla dok plamte... HIMENA Otii, opet kaem, Rodrigo, ne sluam te. DON RODRIGO Pa zbogom. ivot mi je tek umiranje, znaj, Dok progon tvoj, Himeno, ne uini mu kraj.

48

Pierre Corneille: Cid

HIMENA No uspije li meni da padne u tom boju, Nijedan dan ja neu preivjet propast tvoju. Sad zbogom. Idi. Pazi, da ne bi sreo koga. ELVIRA Pa neka je ta kunja i ne znam kako stroga... HIMENA Ah, pusti me, Elviro, ta ostavi me sad. Ja traim no, tiinu, da isplaem svoj jad.

5. prizor
Javni trg DON DIEGO Zar itko iv veselje nepomueno uti? Ma kakva bila srea, nju alost neka muti. istou zadovoljstva kod svake takve zgode Pomuuju nam brige, im dou, im se rode. Jest, osjeam ih sada, u asovima lijepim. U radosti jo plivam, a ipak tako strepim. Moj neprijatelj pade, uvreditelj moj pade, A osvetnika svojeg ne nalazim, o jade! Koliko god sam slomljen, ne sustajem u trudu; Po cijelom gradu letim no pri tom ja zaludu Ostatak snage cijedim iz starog tijela svog Da pronaem junaka i pobjednika tog. U ovoj tamnoj noi ja mislim svakog trena Sad na u ga obujmit, a bila je tek sjena. Razoarana ljubav ve sumnje sebi stvara. Podvostruenom snagom u dui strava hara. Tu nigdje nema traga da moj Rodrigo bjei Pred pratnjom mrtvog grofa; moj strah je sad sve tei. Njih ima mnogo, strepim i posrem u tami. Rodrigo je ve mrtav? U tamnici ve ami? Nebesa, to je ono! Zar opet tlapnja, sni? Svu nadu svoju vidim, o asu radosni!

49

Pierre Corneille: Cid

Raspruje se strava i muke nema vie! On! On je! Sad se meni sve elje ispunie.

6. prizor
DON DIEGO, DON RODRIGO DON DIEGO Ah, napokon, Rodrigo! Ja hvalu nebu dajem! DON RODRIGO Moj boe! DON DIEGO Nemoj kvarit moj zanos uzdisajem. Daj vremena da mogu pohvalit hrabrost tvoju. U hrabrosti svog sina prepoznajem i svoju. Dokazo si je dobro. Po junakome inu Oivjee junaci mog roda u mom sinu. Podrijetlo ti je slavno i po meni si slavan. Svim udarcima mojim tvoj prvi ve je ravan. Iskazao se slavno tvoj mladenaki ar. Po ugledu, po slavi svom ocu sad si par. Sva potpora si meni, ivota mojeg slast. Sjedine te dodirni jer ti im vrati ast. Poljubi ovaj obraz gdje nema vie iga. Ta izbrisa ga hrabrost, vrlina mog Rodriga. DON RODRIGO Zar mogoh init manje u mranoj zgodi toj? Ta vi ste otac meni, odgojitelj ste moj, I sretan sam, to mogoh izvriti taj in Za roditelja svojeg - ko dobar, vjeran sin. Uivajui tako, dopustite mi, molim, Da uinim i za se to najvie sad volim: Da oaju se predam bez smetnje i bez rijei. I predugo me u tom va govor, oe, prijei. Ne, ne kajem se ovdje, to bijah vaim titom No vratite mi dobro bez kojeg ostah pri tom. Na tetu svojeg ara osvetio sam vas

50

Pierre Corneille: Cid

No osto sam bez due, proigrao svoj spas. Ne, nemojte govorit, bez svega ostah, tuan; Ta vratih sve to bijah svom roditelju duan. DON DIEGO Priznanje vee, bolje, sam sebi ne uskrati. Ja dadoh tebi ivot, a ti mi ime vrati. Svoj ivot ja bih dao, a ugled dao ne bih, Toliko vie, sine, ja dugujem sad tebi. No uzvieno srce uzdrava se strogo Jer ast je samo jedna, a ena ima mnogo. Da, jedno znai dunost, a drugo puste slasti. DON RODRIGO to rekoste? DON DIEGO to treba da zna ko ovjek asti. DON RODRIGO Zar bezae da padne na moju glavu, je li? to? Zar da vjerom krenem? I to moj otac eli? Sramota bije teko i podjednakom mjerom Kad bjei s bojnog polja, kad dragoj krene vjerom. Ja elim ostat vjeran. O, potujte taj krik! Va sin nek bude astan, a ne krivokletnik. I previe je vrsta ta spona to me stee. Izgubila se nada no rije me ipak vee. Tek smrt jo traim sada, o, slatka e mi biti Jer dragu koju gubim ne mogu ostaviti. DON DIEGO Moj sine, prerano je da trai vjeni san. Vladaru, ovoj zemlji tvoj ma je potreban. Ta dumanske su lae u rijeku ule, znaj. Zaskoiti nas ele, poharat cijeli kraj. Te Maure e dovest jo ove noi plima, Iskrcat e se zaas pod gradskim zidovima. Na dvoru vlada mete, u puku nemir vlada. Tek pla i kriku uje po ulicama grada. Posluila me srea sred nesree i mraka

51

Pierre Corneille: Cid

Pa prijatelje skupih, pet stotina junaka. Za uvredu su moju ti prijatelji znali I uza me su spremno ko osvetnici stali. Ti pretee te ljude no oni se vesele: U afrikoj e krvi okupat ruke smjele. Povedi ih u borbu, glas asti zove tamo. Ta dina druba trai ko vou tebe samo. Zle dumane sad sprijei da pristanu, da sru. Tko trai smrt, sad moe da umre lijepom smru. Iskoristi tu zgodu, tom prilikom se slui Pa svojom smru kralja, vladara svog zadui. No radije se vrati ko pobjednik iz boja! Zar osveta da bude sva dika, slava tvoja? Ne! Postigni kod onih to hrabrost tvoju cijene: U kralja oprotenje, a utnju u Himene. Ti ljubi pa se mora iz boja slavan vratit Tek onda ona nee junaku ar uskratit. Govorit vie neu, jer vrijeme brzo leti. Govorit nemoj ni ti, ve juri k svojoj eti. Rodrigo, u boj, za mnom! Pokai kralju svom Da dobiva to gubi sa smru grofovom.

52

Pierre Corneille: Cid

ETVRTI IN
Kod Himene

1. prizor
HIMENA, ELVIRA HIMENA Zna sigurno, Elviro, da vijesti nisu krive? ELVIRA Ah, udo, pravo udo koliko mu se dive! Jednodune su hvale to do nas sada stiu. Junaka mladog slave i do neba ga diu. A Mauri su proli i sramotno i loe: Navalie ko vihor, jo bre pobjegoe. Jest, trosatna je bitka na koncu dobivena Pa nai vode, gospo, dva kralja zarobljena Sve zapreke je voa obarat znao smjelo. HIMENA I sva ta uda slavna Rodrigovo su djelo? ELVIRA Te maurske vladare Rodrigo svlada sam. I zarobi ih tamo, to pouzdano znam. HIMENA A tko je mogo tebi te sjajne vijesti dati?

53

Pierre Corneille: Cid

ELVIRA Sav narod, puk ga hvali, neprestano se jati, Veseli mu se buno i zove ga sa arom Izbaviteljem svojim i anelom uvarom. ELVIRA Rodrigo se jo boji vladarove blizine. No zato mu don Diego ve vodi ovog trena, U ime svojeg sina, dva sunja okrunjena I moli ga za milost, da ublai ljutinu, Da primi pobjednika to spasi domovinu. HIMENA Da nije ranjen? ELVIRA Ne znam, no to bi se ve znalo. Problijedjeli ste, gospo, saberite se malo. HIMENA Jest, moram sad obnovit sve strijele to se gase. Zar na nj da mislim samo, a nimalo ba na se? Rodriga hvale, slave, i ja se slaem s tim! Moj zanos na sve uti, i moja dunost s njim! O ljubavi, umukni, o srdbo, ti se pjeni! On zarobi dva kralja al oca ubi meni. Svu nesreu mi ova napominje crnina. Nju donese Himeni Rodrigova vrlina Pa nek je drugdje slave, ne tu, jer ova zgrada Rodrigov zloin samo napominje mi sada. Tu alobnu crninu, te koprene i halje Rodrigov prvi trijumf Himeni tunoj alje Pa nek me sve to jaa u dunosti, u asti, Da odolim, o boe, tom aru njene strasti Jer duh moj smije samo za dunost jo da mari; Kad pretegne nagnue, nek prozbore te stvari, Nek napadnu u slozi, im pobjednika vide. ELVIRA Primirite se, gospo. Infanta k vama ide.

54

Pierre Corneille: Cid

2. prizor
INFANTKINJA, HIMENA, LEONORA, ELVIRA INFANTKINJA Ja nisam dola k tebi da smanjim boli tvoje. Ne! Suzama u tvojim pridruiti i svoje. HIMENA Veselite se, gospo, pri opem slavlju tom. Ta bog vam alje sreu, naslaujte se njom. Tek u mene je razlog da suze ronim danas. Rodrigo je opasnost uklonit znao za nas. Spas cijeloj naoj zemlji Rodrigov donije ma, Tek meni daje pravo na doivotan pla. On poslui svom kralju, svom gradu, svojem tlu, A meni nesretnici sudbinu donije zlu. INFANTKINJA Uistinu, taj junak udesa prava ini. HIMENA I do mene je dola ta vijest u svojoj teini. Svi kau da ga srea ko ratnika tek prati. Zbog ljubavi da ipak u isto vrijeme pati. INFANTKINJA Tog mladog Marsa hvale, a to je tebi krivo? Ta nekad je Rodrigo Himenu zatravljivo. On pripadae tebi, ti pripadae njemu, nego kome? Tko hvali njega, hvali tvoj izbor prema tome. HIMENA Jest, svakog bismo mogli zbog neega pohvalit No hvala moe na me tek novi jad navalit. Kad ujem gdje ga diu, visoko, iznad svega, Ja vidim to je vrijedan, to gubim gube njega. Ah, okrutne li muke! O duo moja, plai! to vie hvale ujem, moj plamen je to jai.

55

Pierre Corneille: Cid

No dunost, ast je jaa od moje strasti jadne. Zahtijevat u svejedno da draga glava padne. INFANTKINJA Tim govorom ti stee ve juer potovanje. Tvoj trud je bio slavan, zasluuje priznanje Ko odraz divnog srca. I cijeli dvor se divi Toj smionosti tvojoj. Tvoj ar ih ganu ivi. No vjeruj prijatelju kad zbori za tvoj spas. HIMENA Ta zloin bi tu bio ne posluati vas. INFANTKINJA Ve danas nije pravo to bjee pravo tada. Sve uzdanje, sva nada, Rodrigo nam je sada. U Kastilji cijeloj taj junak drag je svima Ko oslonac svom puku, a na strah Maurima. Tek po njem opet ivi tvoj otac - narod kae. Sam kralj, na vladar, eto, s tom istinom se slae. Ja mogu u dvije rijei da samem sve to veli: Ti eli propast sviju kad smrt Rodrigu eli. Zar itko smije tako na osvetu tek gledat I domovinu svoju svom dumaninu predat? to? Svi emo ispatat, ti misli, po pravici, Zbog zloina, u kojem mi nismo uesnici? Optuit ti je bilo Rodriga nakon svega Pa ne traim da uzme za svojeg mua njega. I sama bih te htjela odvratit od tog danas. Svoj ar uskrati njemu no ivjet mora za nas. HIMENA Dobrotu, milost trae? Himena da je da? No moja muna dunost ne pozna ograda. Jest, gospo, moja ljubav k tomu pobjedniku hrli. Znam k tome kako njega na puk, na vladar grli. Okruuju ga, znadem, junaci nai prvi. Moj empres ipak mora da njegov lovor smrvi.

56

Pierre Corneille: Cid

INFANTKINJA Osvetit svojeg oca, svog dragog kaznit smjelo, Kad stroga dunost zove, plemenito je djelo. No prva nam je dunost, i sjajnija i vea: Zaboraviti na se kad trai opa srea. A on e biti kanjen, i previe, ve time to gasi ar i kida tu njenu vezu s njime. Probitak ove zemlje ko prvi zakon cijeni. A nee ba ni vladar dopustit sve Himeni. HIMENA Da, kralj ne moe odbit no ja da nijema stojim? INFANTKINJA Daj, razmisli, Himeno, o namjerama svojim. Ja odlazim. Ti moe razmiljati dalje sama. HIMENA Da razmiljam? A emu? Mog oca krije tama.

3. prizor
Kod kralja DON FERNANDO, DON DIEGO, DON ARIJA, DON RODRIGO, DON SANCHO DON FERNANDO O potome junaka, plemenite si krvi, to bjee uvijek slava i oslon zemlje prvi! Po hrabrosti i asti tvoj rod je dian, slavan, No smionou svojom svim precima si ravan. Pred zaslugama tvojim to znai moja hvala? Ta one su goleme, a moja mo je mala. Od dumanina stranog ti spasi narod svoj. Uvrstio si ezlo u ruci kraljevoj. Jo nisam bio stigo da znak za borbu dam, A ve si dumanina pobijedit znao sam. Tim djelom ti si znao toliku ast zasluit Da ne znam im se mogu Rodrigu svom oduit.

57

Pierre Corneille: Cid

Dva zarobljena kralja sad smatraj mojim darom. Ta nazvanu te Cidom, to znai gospodarom. Nek ostane Rodrigu ta ast, taj naslov sjajni. Jest pripravno ga dajem ko kraljev poklon trajni. Ti budi odsad Cidom. Taj naslov svi nek tuju. U Granadi, Toledu nek strepe kad ga uju. Svi podanici moji nek znadu po tom znaku Koliko si mi vrijedan, to dugujem junaku. DON RODRIGO Ah, stid me, velianstvo! Toliku primam hvalu Za uslugu ovakvu, i nevanu i malu. Pred velikim vladarom u ovome se trenu Crvenim sav jer primam tu ast nezasluenu. Ne dugujem li carstvu, vladaru krv tu vrelu, I zrak, u kojem diem, i svoju duu smjelu? Da ostanem i bez njih u krvavome boju, Tek podaniku dunost izvrio bih svoju. DON FERNANDO No rijetki vre dunost u slubi kralja svog S toliko pripravnosti, pregnua smionog. Ni ishod stvari nije ovako sjajan, sretan, Ne udari li ratnik ovako izuzetan. Stog primi nae hvale i elju nam uvai: Tu pobjedu nam sada to vjernije prikai. DON RODRIGO Vi znate, velianstvo, opasnost bjee bliska. U gradu nasta odmah golemi strah i vriska. U oevu me domu zaokupie drui Dok bijah sav jo smeten, u prevelikoj tuzi. Oprostite mi drskost, ne pokarajte nas. Ja uzeh hrabru drubu ne pitajui vas. Opasnost bjee blizu. Moj skup je spreman bio. Na dvoru da se javim? To nisam tada smio. Ta milije mi bjee da ivot dadnem svoj Za svojega vladara u bici krvavoj. DON FERNANDO Osvetio si oca. Ja pratam tu estinu. Spas drave, Rodrigo, svu krivnju s tebe skinu.

58

Pierre Corneille: Cid

Himena moe odsad govorit to mu drago, Ja mogu samo sluat i tjeiti je blago. No nastavi, govori. DON RODRIGO Povedoh etu smjelu Sigurnost sam im mogo proitati na elu. Pet stotina nas polo no putem sve se diglo I tako nas u luku tri tisue ve stiglo. Koraali smo smjelo do odreenog mjesta. I kukavice sinje ohrabrie se smjesta. Dvije stotine ih sakrih u usidrene lae: Kad ustreba ta pomo u asu da se nae. Ostatak moje ete, sve brojniji, sve ljui, Nestrpljiv sa mnom osta, sve borbu ekajui. Svi polegoe ondje, na ulazu u luku, I dobar dio noi provedoe u muku. Zapovjedih i strai da legne onog trena, Da podupre moj naum ovako sakrivena. Svi miljahu da voa vladarov nalog ima, Da po njemu tek radi i predaje ga svima. Pri slabom svjetlu zvijezda, u sjeni nonog mraka, Mi spazismo na koncu tih tri'est jedrenjaka. A voda se meutim u rijeci bila digla I maurska je sila u luku uto stigla. Ja putam njih da prou. Tiina grobna vlada; I nikoga u luci, na zidinama grada. Posvemanja tiina zavara ih sada. Zaskoit e nas, misle u noi, iznenada. Ve pristaju bez straha, usidruju se, slaze I k onima ba tre to spremni na njih paze. Mi ustajemo slono jer neprijatelj stie. Iz tisue se grla na bojni poklik die Odazvae se s laa vojnici nai smjeli. Pojavie se spremni, a Mauri se smeli. Jo nisu pravo sili, ve ute stravu britku, Ve osjeaju da su izgubili tu bitku. Ponadae se pljaki, a eto boja sad. I s obale i s rijeke mi pritisnusmo tad. Ni sredili se nisu da prue otpor prvi, Ve stale tei rijeke te nevjernike krvi. No njihovi vladari povezae ih smjesta. Oivjela im hrabrost i strave kod njih nesta. Bez borbe zar da umru? Ne! To im ne da sram! Stid spreava rasulo, za borbu vraa plam. I alfange im tako zablistae u zraku, A nato stade tei i naa krv u mraku.

59

Pierre Corneille: Cid

Tlo, voda, strane lae i luka naeg grada Sve razbojitem posta gdje smrtna strava vlada. Koliko sjajnih djela i pothvata junaka Nezapaeno osta sred onog nonog mraka Gdje svatko sam je svjedok svog udarca kad kosi, Gdje nitko ne zna kome sudbina uspjeh nosi! Ja letim amo tamo gdje treba obodrenja I pomo pruam ondje gdje otpor naih jenja, A svrstavam za borbu i nove ete svoje. Do zore nisam znao ni kako je ni to je. Kad svanu, vidjeh odmah: premoniji su nai. Na neprijatelj vidi da gubi pa se plai. On vidi: nove ete pridolaze nam sada. U smrtnome je strahu i borbenost mu pada. Na brodove se vraa, ueta ree urno, U smrtnom strahu vie da jei nebo tmurno. Ko ludi bjee ljudi i malo pri tom mare Za udes zakanjelih, na vlastite vladare. Zaboravljaju dunost jer strava prati slom. Doplovili su s plimom, sad bjee s osekom. A njihovi vladari, ovako odsjeeni, I rijetki vjerni s njima, u borbi izbodeni, Svoj ivot hrabro brane. Dovikujem zaludu Ne predaju se oni. Ja gledam hrabrost ludu: Jo dre krive sablje, ni ne sluaju nae. Vladari su ve sami. Vojnici popadae. Sad vide: borba moe tek poraz da donese Pa pitaju za vou. Istupih. Predae se. Obojicu vam poslah u isto vrijeme, smjesta. Kad nestadoe borci, i sama bitka presta. Ovako, na taj nain, i sluei vladaru...

4. prizor
DON FERNANDO, DON DIEGO, DON RODRIGO, DON ARIJA, DON ALONSO, DON SANCHO DON ALONSO Himena trai pravdu, i tu je, gospodaru. DON FERNANDO Ta vijest mi nije draga, ni dunost ova. Idi,

60

Pierre Corneille: Cid

Jer ja je neu silit da tebe ovdje vidi. Gle, ja te ak i tjeram i to je hvala neka! No doi prije k meni, moj zagrljaj te eka. Prilazi Don Rodrigo. DON DIEGO Himena kaznu trai, a hoe da ga titi. DON FERNANDO Jest, kau, da ga ljubi. To moram provjeriti. Uinite se tuni.

5. prizor
DON FERNANDO, DON DIEGO, DON ARIJA, DON SANCHO, DON ALONSO, HIMENA, ELVIRA DON FERNANDO to jo Himena eli? Dogodilo se sada ba ono to ste htjeli. Zle Maure Rodrigo sa svojom smlavi etom, No dopao je rana i umro ovdje netom. Zahvalite sad nebu, osvetilo vas, znajte. (Don Diegu) Problijedjela je, eno, don Diego, pogledajte. DON DIEGO Ah, pogledajte, kralju! U nesvjesticu pada! Prosudite tu ljubav po boli to je zada. Razotkriva nam tajnu ta njena muka nijema. Rodriga ona ljubi, tu sumnje vie nema. HIMENA Rodrigo - mrtav? Kako?

61

Pierre Corneille: Cid

DON FERNANDO Ne, on je iv, Himeno, I ljubi te ko prije, da zna, nepromijenjeno. Ti strepi zbog Rodriga. Taj jad ve mora svrit. HIMENA I radost moe duu u jednom asu skrit. Jest, prevelika radost ko uteg na nas pada, Osjetila nam trpe kad doe iznenada. DON FERNANDO U nemogue stvari da vjerujemo, to li? Ta vidjeli smo dosta pa znamo to te boli. HIMENA Pa dobro, nek se i to mom krajnjem jadu doda. Ta nesvjestica, dakle, svu muku moju oda. Ja digoh tubu s pravom, a na to se sad svela? Rodrigova sudbina... ah, ljuto sam se splela! Da pogine za kralja, dok traje krvav boj, Sva osveta bi moja cilj promaila svoj. Ta uvredi bi takav svretak bio ravan. Za nj traim smrt, dakako, no ne da umre slavan, I ne u takvom sjaju, u asti i krasoti; Na stratitu nek umre, nek umre u sramoti. Nek umre zbog mog oca, a ne za svojeg kralja. Nek umre s ljagom koja i uspomenu kalja. Za domovinu pasti, to nije zla sudbina, Ne, besmrtnost je u tom, ljepota, veliina. Taj trijumf mogu voljet i ne bit pri tom kriva Jer spasi nas, a meni - Rodriga preda iva, Tog ovjenanog vou, toliko sad ve slavnog Da njemu danas nema na svijetu nigdje ravnog, To bie koje, eto, i zaslui poteno Da bude mojem ocu ko rtva prineseno. No kakvu praznu nadu Himena ovdje goji! Rodrigo nema zato Himene da se boji! Moj pla je prezren ovdje i naudit mu nee. Po cijelom carstvu moe bez bojazni da ee. Pod zatitom je vaom, sve smije, sve on moe Pa likuje ve tako i nada mnom, o boe! Krv dumansku on proli pa to sad pravda smije? Ta krv mu je trofeja i zlodjelo mu krije:

62

Pierre Corneille: Cid

Zar mora zakon stradat zbog pobjednikog slavlja? U isti red ve i nas sa sunjevima stavlja! DON FERNANDO Ne, previe si otra i zanosi se, keri. Tko kroji pravdu, mora i pomnjivo da mjeri: Tvoj otac pade mrtav zbog svoje nagle udi Pa ista pravda trai da vladar blago sudi. I zato ne optuuj tu pravdu zbog svih jada, Ve pitaj svoje srce gdje don Rodrigo vlada. A u dnu svoje due ve hvali kralja svog: Ta blagou ti svojom Rodriga vraa tvog. HIMENA to? Ouva mi? Koga? Mog dumanina mrskog Zbog kojega sad trpim! Tog ubojicu drskog! Moj opravdani zahtjev na dvoru slabo tuju. Sve misle da mi godi to nee da me uju. Uskrauju mi pravdu, ne pomae mi pla. Dopustite mi onda da traim tui ma. Ta maem je Rodrigo ucvilit znao mene Zar nee ma, moj kralju, osvetit mrtve zjene? Ja pozivam plemie i nudim ovu cijenu: Tko glavu tu donese, taj dobiva Himenu. Dopustite tu borbu i nek se pravda vri. Za onoga u poi tko don Rodriga skri. Dopustite sad, kralju, nek sve to bude javno. DON FERNANDO Taj obiaj, Himeno, ustanovljen ve davno, (Pod izlikom da treba sve uvrede kanjavat) Prvake zna pogaat, ivota ih liavat. Tu mnogi teko grijee pa tako esto biva Da udaraju prava, da pri tom tite kriva. Rodrigo je dragocjen. Dragocjen mije, velim. Samovolji sudbine prepustit ga ne elim. Razreujem ga dakle. Tu krivnje moda ima No nestade je sada s tim mrskim Maurima. DON DIEGO to, gospodaru? Zakon ne vrijedi za mog sina? Ne, dvor jo nije bio svjedokom takva ina!

63

Pierre Corneille: Cid

A to e na to narod, pa zavidnici davni? Da kau: vladar titi Rodrigov ivot slavni I trai samo nain da sprijei takav boj? Ne, plemi lijepom smru i spomen uva svoj! Ovakav obzir rui sav ugled mojem sinu: Nek uiva sad mirno u junakome inu. Kad ubi drskog grofa, moj sin mi donije spas. I dro se ko junak. Nek sauva taj glas. DON FERNANDO Kad elite, nek bude, tu borbu u najavit, No mnogo e se drugih, kad padne jedan, javit; Svi vitezovi moji Rodriga e izazvat Da uzmognu ovako Himenu svojom nazvat. Zar jedan protiv sviju? To vaa pravda zbori? Ne! Samo jednom ima taj junak da se bori. Himeno, odaberi, valjano odaberi, No nakon ove borbe ne trai nita, keri. DON DIEGO Ne pokrivajte plahe, otvorite im polje Za borbu s mojim sinom nedostaje im volje. Moj sin je danas slavan pa tko e nakon svega, Moj gospodaru, doi, istupit protiv njega? U koga je tu hrabrost i smionost tolika Da izie bez straha pred takva protivnika? DON SANCHO Dopustite tu borbu. Tu stoji borac taj to eka samo nalog da pone okraj. Iskaite mi milost, od elje, gospo, gorim. Vi znate to ste rekli i za to se sad borim. DON FERNANDO Don Sanchu e, Himeno, prepustit spor taj javni? HIMENA Obeala sam.

64

Pierre Corneille: Cid

DON FERNANDO Dobro, i sutra da ste spravni. DON DIEGO A zato istom sutra? Ta junak se ne boji, Pred protivnikom moe i danas ve da stoji. DON FERNANDO Iz boja u boj odmah, bez stanke, tako rei? DON DIEGO Rodrigo se odmaro o boju govorei. DON FERNANDO Rodrigo se jo mora bar donekle odmorit. No obiaj se moe u pravilo pretvorit. Ve zato odmah kaem: veoma mi je ao, I nerado sam na to svoj pristanak sad dao. Stog vladar nee doi, a i dvor e izostat. Govori don Ariji. Don Arija e samo ko asni sudac ostat. Ti borci neka budu pri sukobu poteni. Tko pobijedi u borbi, dovedite ga k meni. A nagrada je ista, pa bio tko mu drago, I sam u ga odvesti da primi svoje blago. Himena e mu vjernost po pogodbi prisegnut. HIMENA to? Tako teak lanac Himenu mora stegnut? DON FERNANDO Ah, ti se tui na to no ar tvoj drugo veli: On samo don Rodriga ko pobjednika eli. Ne opiri se vie, ta odluka ti godi. Il' jedan ili drugi Himenu neka vodi.

65

Pierre Corneille: Cid

PETI IN
Kod Himene

1. prizor
DON RODRIGO, HIMENA HIMENA to? Usred bijela dana? Da svijet tu smjelost vidi! Moj ugled moe stradat! O, zaklinjem te, idi! DON RODRIGO Ja idem u smrt, gospo, pa dooh k vama stoga Da kaem svojoj dragoj bar zbogom prije toga. Moj ar je vrst i stalan, tek smru moe prestat. Poklonit e se vama, a onda moe nestat. HIMENA Ti ide u smrt sada? DON RODRIGO Jest, smrt u hitno trait Jer moram vau eu za osvetom utait. HIMENA Ti ide u smrt! Njega u takve borce broje Da pred njim strava hvata to divlje srce tvoje? Tko ini njega jakim, a tebe tako smuti? Rodrigo ide u boj i smrt ve sada uti! Ta bojao se nisi ni maurskog rata,

66

Pierre Corneille: Cid

Ni oca mog, pa to te ve sada oaj hvata! A smionost, Rodrigo, pred pogibli zar pada? DON RODRIGO Ne, ne urim se u boj. Ja u smrt letim sada. Vi elite da umrem i vjerni zanos moj Oduzima mi elju da branim ivot svoj. Ja nisam manje hrabar no rukom neu maknut. Ta mrzak sam Himeni i on me moe smaknut. Jest, ja bih bio noas ve poginuo tamo Da bjee branit sebe, svoj jadni ivot samo! No branio sam kralja i narod, zemlju svoju, I izdaja bi bila da popustih u boju. Zar himbom da se sluim da odem u smrt? Kako? Moj duh je astan, gospo, ne mrzim ivot tako! No sad kad svoj probitak zastupat imam sam, Vi traite da umrem. Va sud ja prihvaam. Izabrali ste drugog. Ja nisam sree te. Ne, nisam vrijedan da me vi sami smaknete. Ja neu branit sebe u kobnoj borbi toj. Potovat moram borca jar za vas bije boj. S veseljem u zamiljat da udara Himena Jer Sancho ini ono to trai slava njena. Bez obrane u grudi izloit, mau predat. U Sanchovu u liku tek vas, boanstvo, gledat. HIMENA Ah, tuna mi je dunost da ruku na te dignem, I protiv svoje volje da osvetom te stignem, No ako takvu strogost ta ljubav trai tvoja, Pa nee da se brani za vrijeme smrtnog boja, Kraj sljepila tolikog zadri u pameti Da tu i tvojoj asti opasnost sada prijeti. Tvoj ivot moe pratit i ne znam kakav sjaj Kad padne, gledat e te ko pobijeenog, znaj. Rodrigu ast je draa i prea nego ja, Rodrigo zbog te asti mog oca ubija I odrie se tako, kraj svega ara svog, Himene, svoje sree i blaga ljubljenog. Ja vidim kako na sve s ravnodunou gleda I kako hoe da se bez borbe odmah preda. Nedosljednost te neka ovako slabim ini? O, zato nisi vjeran jueranjoj vrlini? Plemenit si tek onda kad muku meni sprema, A inae si plaljiv i smionosti nema?

67

Pierre Corneille: Cid

Rodrigo, s mojim ocem postupao si strogo, A sad u poraz ide ne cijenei se mnogo? Ne eli smrt i poi, uvai dunost moju. Ne eli li poivjet, bar ast obrani svoju. DON RODRIGO Po smrti vaeg oca i maurskome slomu Zar moram dokazivat da nisam plaljiv? Komu? Ja mogu skrstit ruke, toliko sam ve slavan. Svi znadu da sam smion i na sve da sam spravan, Da mogu sve to hou, da nigdje nema za me Dragocjenosti vee - do moje asti same. Vi mislite to bilo, ja mogu u tom boju I poginuti, gospo, i spasit slavu svoju. Rodriga nee nitko ko plaljivca optuit. Ne, naslov poraenog on ne moe zasluit. I svi e rei: On je Himenu voljet znao. Da njenu mrnju stia, u sukobu je pao. Pred okrutnom sudbinom uzmaknuo je sada Jer kob Himenu pozva da smrt Rodrigu zada. Tu smrt je ona htjela i on je moro platit Sve s milju da je zloin tu glavu njoj uskratit. Osveujui oca on ljubav ubi njoj, Osveujui dragu on ivot dade svoj. Himena bjee draa Rodrigu od ivota No ast mu bjee prva i najvea vrednota. Jest, vidjet ete borbu, Rodrigov bliski kraj, Ne sumrak moje slave, ve pojaani sjaj. Jest, dobrovoljnom smru tu uvredu u sprati, Jer samo tako mogu svoj zloin okajati. HIMENA Ah, tko e te zadrat, i gdje je sila ta, Kad ivot drag ti nije, a ni ast vlastita. Odui mi se onda za ljubav koja gori: Don Sanchu ne daj mene i junaki se bori! Od uvjeta me stranog, Rodrigo, oslobodi! Zar nevoljen mukarac k oltaru da me vodi? to jo da kaem? Idi i brani ivot svoj, Nadjaaj moju dunost, odredi utnju njoj. O, voli li me, ti e pobijedit - ja sam cijena. Ti zna da pobjedniku i pripada Himena. Sad zbogom. Izlanuh se i od stida sva gorim.

68

Pierre Corneille: Cid

DON RODRIGO, sam Ah, tko e mi odoljet? Sad elim da se borim! No, Mauri, Navarci, Kastilci vrue krvi, Svi panjolski junaci, na otrom mau prvi, Udruite se brzo, sjedinite svoj plam. Nek doe cijela vojska, ja ekam ovdje sam. Sve sile vam se mogu u jednu sliti snagu No nikad nee svladat tu moju nadu dragu.

2. prizor
Kod infantkinje INFANTKINJA Da i sad sluam ukor svoje asti Zbog ara to me dri svu u vlasti? Da sluam poziv ljubavne miline to kori tebe, asti, tiranine? Na koju mi je stranu stati I iji glas u posluati? Zasluuje me, dragi, to bjee smion in No ipak, sve zaludu, ti nisi kraljev sin. Sudbino moja, bijes poput leda: to srce trai, to mu ugled ne da. Izabrah rijetkog, velikog junaka, I zato mi je bol ovako jaka! Priredi se da bude jaa! Ta pred tobom su dani plaa, Ne ugasi li, duo, taj njeni oganj svoj Jer don Rodrigo nee, o nee biti tvoj! No to se muim? Moj se razum udi: Svoj dini izbor razum i sam kudi? Moj mu, ko vladar, mora krunu nosit No mogo bi me i Rodrigo prosit. Dva kralja svladat i zarobit! Pa za to mora krunu dobit! Gospodar, Cid si, dragi; taj slavni naslov tvoj Ve vie tko se mora pokorit vlasti toj.

69

Pierre Corneille: Cid

U zao as Himeni dadoh bijedna Junaka - borca moje ruke vrijedna. Himena je ko osvetnica mlaka, A otac joj je mrtav, sam sred mraka! Ne pomau tu muke moje Ni njegov zloin - gotovo je. Ti dumani se vole, sudbino, ti to zna I namjerno me sada ovako kanjava!

3. prizor
INFANTKINJA, LEONORA INFANTKINJA Ti ovdje, Leonoro? LEONORA estitat bih vam htjela. Na koncu e se smirit ta vaa dua vrela. INFANTKINJA Smirenje? Zar smirenje u ovom moru jada? LEONORA Jest, ako ljubav s nadom oivljuje i pada, Rodrigo nee, gospo, va duh privlait dalje. Vi znate da Himena u borbu njega alje. Pa postao joj muem il udes da ga smlavi, Ugasit e se nade i vi ste opet zdravi. INFANTKINJA Ah, kad bi bilo tako? LEONORA To treba oekivat.

70

Pierre Corneille: Cid

INFANTKINJA Pa nee mi i nadu ovako zabranjivat? Ko proslavljeni junak on ide da se tue No ja u smislit nain da korist ne izvue Jer ljubav koja mene milinom svojom mui Sve zaljubljene due prepredenosti ui. LEONORA Vi ne moete nita kraj njene veze ove. Ni mrtvac nije mogo da razdor izazove. Himenina je srdba - zar ne vidite? - mlaka. Ne progoni ga zato to zamrzi junaka. Ve sad je dobitnica - i prije boja tog Jer za svog borca izbra mladia sluajnog. Zar potrai prvake? Ne utjee se njima, A mnogi su ve slavni po svojim junatvima. Don Sancha ona zato i uzima iz skupa to prvi put tek sada u takvu borbu stupa. Iskustva on jo nema i nije jo na glasu. Himeni je to drago i nada se svom spasu. Tom bezbrinou svojom pokazuje vam jasno: Rjeenje eli sretno no ujedno i asno. Rodrigo e u borbi pobijedit vrlo lako I njezinu e savjest umiriti, dakako. INFANTKINJA To vidim dobro i ja, pa ipak, nakon svega, Koliko i Himena, oboavam sad njega. Ah, to da radim, jadna, kraj ljubavnog ara? LEONORA Spomenite se tko ste: ki naega vladara. Vladara vam nebesa namjenjuju, a vi? INFANTKINJA Ja gledam drugo bie u svojoj ljubavi. Ja ne volim Rodriga, jednostavnog plemia. Ne zove moja ljubav ovako tog mladia. Junaka dinog volim: gospodar, Cid je on. Ta dva mu kralja slue, dva kralja napokon! Ne bojim se sramote no glas u srca svoga Uguit zbog ljepote u aru onog dvoga.

71

Pierre Corneille: Cid

Pa neka ga i krune, nek vlada kao vladar Ja neu uzet natrag to jednom dadoh na dar. U dvoboju s don Sanchom ko pobjednik e sjati I ja u ga jo danas Himeni opet dati. Ti vidi moje muke, to srce probodeno, No doi: zapoeto nek bude dovreno.

4. prizor
Kod Himene HIMENA, ELVIRA HIMENA Elviro, poali me! Da znade kako patim! Na asove se nadam no strepim odmah zatim. Nijednu elju sebi dopustiti ne mogu! im zaelim to bilo, ve ujem savjest strogu. Dva protivnika ovdje sad za me grabe ma. I najbolji e izbor izazvati moj pla. Jest, donio mi sada to bilo udes blagi, Neosveen je otac il izgubljen moj dragi. ELVIRA No bilo to mu drago, s vas pada teret briga: Osvetit ete oca il dobiti Rodriga. Ja ne znam to vam udes, sudbina vaa prua. No znam da ast vam titi, a daje vam i mua. HIMENA to? Krvnika mog dragog? Zar mrskog Sancha tog? Il krvnika mog oca - Rodriga nemilog? No postao mi muem ma koji od mladia, Pokrivat e ga uvijek krv najdraega bia. Kad sluam obje strane, u glavi mi se vrti, A bojim se svretka ak vie nego smrti. Vi osvetnike misli, ne smuujte Himenu! Umini, njeni aru, ja neu takvu cijenu! Ti moni pokretau sudbine to me skri, Tu kobnu borbu sada bez odluke zavri! Ni pobjedu ni poraz da nije vidjet meni!

72

Pierre Corneille: Cid

ELVIRA No bili biste pritom estoko pogoeni. Taj ishod ne bi mogo va teki jad ublait Ta valjalo bi onda i opet pravdu trait I mrnju svoju vjeno, neprestano izlijevat, Za svojeg dragog propast bez prestanka zahtijevat. O, bolje je da junak svu hrabrost skupi svoju I nametne vam utnju pobijedivi u boju. Nek zakon borbe stia te vae mune sne, I nek vam kralj, na vladar poslunost nametne. HIMENA Kad pobijedi Rodrigo, Himena da se preda? Ni teki moj gubitak ni dunost to mi ne da. Ni volja naeg kralja ni strogi zakon maa Ne dostaju sad ovdje: od svega ast je jaa. Rodrigo moe Sancha pobijedit svakog trena No moja ast e ostat, da zna, nepobijeena. Kralj moe pobjedniku i ne znam to obeat No broj u protivnika mnogostruko poveat. ELVIRA U oholosti udnoj ne ustrajte ovako. Na koncu bi vas nebo i kaznit moglo lako. to? Odbijate sreu kad hoe da vas prati? A mogli biste asno u utnji ustrajati! to zahtijeva ta dunost, o emu ona sniva? Rodrigo e vam mrtav povratit oca iva? Vas jedan jad ve bije. Zar traite i nove? Zar i druge gubitke da prvi izazove? Tvrdokorni ste, gospo, nedostojni ste njega, A dvor vam daje dragog - junaka najveega. I nebo e se s pravom razgnjeviti u trenu: Rodrigu smrt e dati, don Sanchu vas za enu. HIMENA Pretrpjela sam dosad ve dosta muka tih. Proricanjem e samo podvostruiti njih. Nijednu ne bih htjela doivjet, to ti velim, A inae Rodrigu u boju uspjeh elim Ne zato to me k njemu moj ludi vue plam, Ve zato to ja neu don Sanchu da se dam.

73

Pierre Corneille: Cid

Ta bojazan i raa, Elviro, elje moje. to vidim, nesretnica? Elviro, gotovo je!

5. prizor
DON SANCHO, HIMENA, ELVIRA DON SANCHO Taj ma vam nosim, gospo, jer dunost kae meni... HIMENA to? Krv se na tom mau Rodrigova crveni? Sve najdrae mi uze, sve blago moje ote, I jo mi, podmuklice, tu dolazi! Strahote! O ljubavi usplamti, tu nema vie straha! Ta osveen je otac! Sad pusti sebi maha! Taj udarac mi ugled zajamuje i krijepi, Oslobaa mi ljubav i raa oaj slijepi. DON SANCHO Smireniji u dui... HIMENA Uuti, stvore drski! Oboavam junaka, ti ubojico mrski! Zaskoio si njega, junaka! Jao tebi! Ovakvom napadau on podlegao ne bi. No ne nadaj se niem od jadne, slabe ene. Osvetio si, misli? Ne! Ubio si mene. DON SANCHO Ovako udno primit, i ne sluat, navalit... HIMENA to? eli li se moda tom smru i pohvalit? No! Opirno prikai, opisi samo, daj, Moj zloin, svoju hrabrost i njegov kobni kraj!

74

Pierre Corneille: Cid

6. prizor
Kod kralja DON FERNANDO, DON DIEGO, DON ARIJA, DON SANCHO, DON ALONSO, HIMENA, ELVIRA HIMENA Ne, kralju, gospodaru, ne elim dalje tajit, to bezuspjeno kuah svim silama zatajit. Vi znate, gospodaru, da ljubljah borca tog, A progonih ga ipak zbog smrti oca svog; Da svoju ast i dunost pretpostavili svom aru, To vidjeste, dakako, i sami, gospodaru. Rodrigo je sad mrtav i ja sam od tog trena Ne neprijatelj strogi, ve draga ucviljena. Tu osvetu dugovah svom roditelju tuna, A sad sam gorke suze svom njenom aru duna. Zbog revnosti don Sancha Himena ivot gubi, A dobiva je onaj to mene danas ubi. Ja smjerno molim milost u kralja zemlje ove Moj bol da gane njega, da nalog opozove. Tom pobjedniku koji sve blago ote moje U miru da me pusti - imanje dajem svoje. U samostanu elim sve do smrti prebivat. Svog oca elim ondje, svog dragog oplakivat. DON DIEGO Na koncu, eto, ljubi i priznaje nam glasno Da ar taj nije zloin, da ljubi s pravom, asno. DON FERNANDO Himeno, ti se vara. Rodrigo ti je iv. On pobijedi don Sancha, a izvjetaj je kriv. DON SANCHO Njen ar je kriv za ovo, ne ja, ne volja moja. Ja dooh malo prije, da javim ishod boja. Plemeniti taj ratnik, to zna da nju zanese, Don Sancha razorua. On ree: Ne boj me se. Ta borac si Himenin. Tu krv ja ne bih lio. Bez ishoda bih prije tu borbu ostavio. Ja moram do vladara, ti k njoj sad odmah kreni,

75

Pierre Corneille: Cid

O ovom naem boju pripovijedaj Himeni. Ko pobjedniki poklon taj majoj predaj moj. Nju prevari taj predmet, im dooh amo k njoj. Da, mislila je: ja sam pobijedio u boju, Pa odmah ljuto planu i otkri ljubav svoju. S toliko se estine i jada stala gnuat, Da nije nita ula, da nije htjela sluat. Pretrpio sam poraz, za moju ljubav tetan, A ipak sam ba zato u ovom asu sretan. Ja neizmjerno gubim no volim taj gubitak: Za ovu divnu ljubav moj poraz je dobitak. DON FERNANDO Ne stidi se, Himeno. Ta ljubav je ljepota Pa zato da je nijee? Ne! Bila bi grehota. Ta pohvalna je samo, da, pohvalna ta strast. Izvrila si dunost, obranila si ast. Tvoj otac je sad miran; tim svojim stavom strogim Ti izvrgnu Rodriga opasnostima mnogim. Ugaala si dugo toj pravdi vinjeg neba No ono trai drugo. Sad za se radit treba. Ne opiri se dakle ni volji kralja svog Jer ona tebi daje ko mua dragog tvog.

7. prizor
DON FERNANDO, DON DIEGO, DON ARIJA, DON RODRIGO, DON ALONSO, DON SANCHO, INFANTKINJA, HIMENA, LEONORA, ELVIRA INFANTKINJA Himeno, otri suze, jer nema vie jada. Tog pobjednika primi iz moje ruke sada. DON RODRIGO Ne zamjerite meni, moj kralju, gospodaru, Na koljena se sputam, u ljubavnome aru. Ne dolazim po plau ko pobjednik u boju, Ve nosim vama, gospo, i opet glavu svoju. Ni strogi zakon borbe ni volju svog vladara Iskoristiti neu, pun ljubavnog ara. Pa ako ste zbog oca i sada jo u ami,

76

Pierre Corneille: Cid

Za pokoru u init to odredite sami. Na etu suparnika da naoruan poem? U ratnikome aru da na kraj zemlje doem? Da u bijeg nagnam vojsku, sam samcat i u trenu? Junake iz svih pria da potisnem u sjenu? O, ako samo mogu svoj grijeh da sperem tako, Zapoet u, Himeno, dovrit djelo svako. I ako ponos trai da krivac glavom plati, Jer samo tako moe da ast i ugled vrati, Ne traite da drugi za borbu spremni stoje, Osvetite se sami, a eto glave moje. Tek vae ruke smiju nepobijeenog skrit, Izvrite to nitko tu ne moe izvrit. No nek vam bude dosta to vie nema mene Ne prognajte me barem iz svoje uspomene. Va glas tom smru uvam. Nagradite bar nju. Zadrite me, gospo, u svojem sjeanju I recite u asu kad suze navru same: Ah, on je umro jadan izgarajui za me! HIMENA Ah, ustani, Rodrigo! to rekoh pred vladarom, Zanijekati ne mogu, sve priznajem sa arom. Ne mogu mrzit krepost. Rodriga ona prati, A kraljev nalog valja bez rijei posluati. Jest, vi me, velianstvo, osudiste dodue No hoete li gledat vjenanje mirne due? Ta od mene tek muku te vae rijei trae! I to se kod vas s pravdom i pravednou slae? Rodrigo treba zemlji i njenoj veliini, A ja da platim ono to junak za njih ini? Zar ukorima vjenim da predam sebe sama? Krv oeva je na njoj zbog zloinakog plama! DON FERNANDO O, vrijeme nam i ono uzakoniti znade to gledamo u duhu bez traka neke nade. Rodrigo dobi tebe i njegova e biti. Osvojio te danas ko junak ponositi. Pa ipak, ja bih bio tvoj neprijatelj, znam, Da nagradu sad odmah tom pobjedniku dam. Pa dobro, ja u zasad odgodit to vjenanje No ostaje moj nalog i tvoje obeanje. I godina nek proe dok prevlada svoj pla. A ti, Rodrigo, uzmi u desnicu svoj ma.

77

Pierre Corneille: Cid

Na obalama naim zle Maure ti svlada, I pomrsi im raun, i izgna ih iz grada. Do Afrike ih goni, taj rat prenesi k njima, Opustoi im zemlju, tim mrskim Maurima. U strahu e se tresti im uju za te samo. Ta prozvae te Cidom - pa budi vladar tamo. Himeni budi vjeran junakujui slavno, Zaslui je jo vie i k njoj se vrati ravno, A ona nek te onda po junatvima cijeni. Vjenanje s takvim borcem nek bude ast Himeni. DON RODRIGO to ne bih ovom rukom izvrio u aru Da dobijem Himenu, da posluim vladaru? Daleko od nje moram nestrpljivost da svladam No sretan sam ve zato to mogu da se nadam. DON FERNANDO Himenino je srce ve sad, Rodrigo, tvoje No u sebe jo vjeruj, u stalnost rijei moje. Umiri njenu savjest, to sad jo smeta njoj, A pomo ti je vrijeme, tvoj ma i vladar tvoj. SVRETAK TRAGEDIJE

78

Pierre Corneille: Cid

RJENIK
alfanga (ar.) - vrsta kratke sablje Aragon - danas pokrajina, a neko kransko kraljevstvo u sjevernoj panjolskoj Granada - grad i kraljevstvo u junoj panjolskoj, u Cidovo vrijeme pod arapskom vlau infantkinja - u panjolskoj kraljeva ki koja nije nasljednica krune; kraljevna, princeza Kastilja - kransko kraljevstvo u sjevernoj i sredinjoj panjolskoj, jedno od kraljevstava koje ini jezgro budue panjolske Mauri - muslimanski, arapski stanovnici sjeverne Afrike i panjolske Navara - srednjovjekovno kraljevstvo u Pirinejima ograje - bojite, boj, bitka pogruen - potiten, smrknut spravan - spreman Toledo - povijesni grad u sredinjoj panjolskoj, stara panjolska prijestolnica; u Cidovo vrijeme pod vlau Arapa, dok ga 1085. nije osvojio Alfonso VI. od Kastilje vajan - jadan

79