You are on page 1of 24

VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA DOBOJ SMJER POSLOVNA EKONOMIJA

SEMINARSKI RAD
Predmet: Poslovne finansije Tema: Kratkoročno finansiranje

Mentor: Prof.Dejan Gligović

Student: Besim Mujkić 010-E/10

Doboj, 2011 SADRŽAJ

OBLICI KRATKOROČNIH KREDITA .............................................................................14
Kratkoročni krediti za obrtna sredstva........................................................14 Eskontni kredit.........................................................................................15

1.2. IZVORI KRATKOROČNOG FINANSIRANJA.............................................4 1.3. INSTRUMENTI KRATKOROČNOG FINANSIRANJA.................................5 1.3.1. Dokumenta o dokazu dugovanja......................................................5 1.3.1. Dokumenta obezbjeđenja povrata kredita........................................6
2. TRGOVAČKI I ROBNI KREDITI....................................................................................7

2.1. INSTRUMENTI, OPRAVDANOST I VISINA TRGOVAČKIH KREDITA......7
3. BANKARSKI KREDITI...................................................................................................9

T

3.1. NASTANAK, EKONOMSKE FUNKCIJE, POZITIVNE I NEGATIVNE S STRANE BANKARSKIH KREDITA..........................................................10 3.1.1. Nastanak kredita.........................................................................10 3.1.2. Ekonomske fukcije bankarskog kredita......................................11 3.1.3. Pozitivne i negativne strane bankarskog kredita........................13 3.2. OBLICI KRATKOROČNIH KREDITA.......................................................13 3.2.1. Kratkoročni krediti za obrtna sredstva........................................13 3.2.2. Eskontni kredit............................................................................14 3.2.3. Lombardni kredit.........................................................................15 3.2.3. Rambursni kredit.........................................................................15

4. OSTALI KRATKOROČNI IZVORI FINANSIRANJAI...................................................16

4.1. KOMERCIJALNI PAPIRI..........................................................................17 4.2. POTRAŽIVANJA OD KUPACA KAO KOLATERALNO OBEZBJEĐENJE...18 4.3. ZALIHE KAO KOLATERALNO OBEZBJEĐENJE...................................18 5. ANALIZA STEPENA RIZIĆNOSTI KREDITA..................................................20 5.1. KREDITNA POLITIKA ZA SPORNE KREDITEI.......................................21 ZAKLJUČAK...................................................................................................22 LITERATURA..................................................................................................23

2

UVOD Pozajmljivanje novčanih sredstava na vrijeme do godinu dana obuhvata kratkoročno finansiranje. Za razliku od dugoročnog, kratkoročno finansiranje, u većini slučajeva, podrazumijeva i sticanje imovine preduzeća. Upravljanje novčanim sredstvima u preduzeću počiva na načelu rentabilnosti i na načelu likvidnosti preduzeća. Kratkoročni izvori novčanih sredstava koriste se češće, u odnosu na srednjoročno i dugoročno finansiranje, a uglavnom zbog elementarnih prednosti koje proizilaze iz vremenskog faktora. Prednost kratkoročnog finansiranja se uglavnom ogleda kroz; cijenu kapitala, fleksibilnost i lakše odobravanje kredita. S obzirom na značaj rentabilnosti i likvidnosti preduzeća, ono (menadžment preduzeća) treba da pronađe najpovoljniju kombinaciju za održavanje svoje likvidnosti uz istovremeno ostvarivanje i rentabilnosti u svom poslovanju i za ostvarenje oba načela preduzeća, jer oba mogu stimulativno djelovati na tok poslovanja preduzeća. Poduzetnik može imati dobru poslovnu zamisao i želju da je realizira, ali ako nema dovoljno novca (kapitala) da kupi potrebna sredstva za poslovanje, odnosno da stvori odgovarajuće uvjete za učinkovito poslovanje, tada se ni najbolja poduzetnička zamisao ne može ostvariti. Nakon što je odlučio započeti novi posao ili proširiti postojeći, razradio poslovni plan i procijenio koliko mu novaca treba, poduzetnik mora priskrbiti dovoljnu svotu novca. Uglavnom se za ovaj vid finansiranja koriste dugoročni izvori finansiranja, što uglavnom zavisi od vrste biznisa kojim se poduzetnik bavi, dok se kratkoročna finansiranja najčešće koriste radi obavljanja tekućeg poslovanja ili radi podmirenja dospjelih obaveza. Dosadašnja praktična iskustva ukazuju na to da i u najlikvidnijim i najrentabilnijim preduzećima često nedostaju novčana sredstva. U takvim slučajevima menadžment preduzeća je u obavezi da pronađe nove izvore novčanih sredstava, u što kraćem roku, uz što povoljniju cenu kapitala (kamatu).

3

1. 1.1.

KARAKTERISTIKE, IZVORI I INSTRUMENTI KRATKOROČNOG FINANSIRANJA

KARAKTERISTIKE KRATKOROČNOG FINANSIRANJA

Cijena kapitala iz kratkoročnih izvora u određenom broju slučajeva je niža od cijene kapitala iz dugoročnih izvora. Određene naknade ili kamate dužnik plaća kao cijenu korištenja povjereničkog kapitala. Neki od glavnih činilaca koji utiču na cijenu kapitala su: visina „čiste“ kamatne stope, stepen finansijskog rizika, troškovi povjerioca i visina kreditnog iznosa. Za razliku od dugoročnog, kratkoročno finansiranje je mnogo fleksibilnije čija fleksibilnost se ogleda u mogućnosti da preduzeće kada ima potrebe obezbijedi određena novčana sredstva, te da ih vrati povjeriocu u ugovorenom roku. Neophodne novčane potrebe preduzeća koje se ogledaju na sedmičnom, mjesečnom ili sezonskom periodu obično se najpovoljnije mogu riješiti uzimanjem kratkoročnih finansijskih kredita. Za razliku od dugoročnog kreditiranja kada troškovi nastaju bez obzira da li koristili novčana sredstva ili ne, kod kratkoročnog finansiranja nastaju samo onda kada se ta novčana sredstva stvarno koriste. Dakle, gledajući s aspekta kreditnog zaduživanja, odnosno ekonomske računice, što je kraći kreditni period to je manji finansijski rizik, a kao posljedica toga su i niži troškovi koji nastaju po osnovu finansijskog rizika. Ako se radi o kreditu pokrivenom određenim oblikom garancije, tada se javljaju i troškovi te garancije, a sve te troškove koje početno snosi povjerilac na kraju plaća dužnik jer su najčešće sadržani u kamatnoj stopi. Iz ovoga proizilazi da ovakvi troškovi u velikoj mjeri utiču na samu cijenu kredita. Menadžment preduzeća istovremeno treba da vodi računa da sve raspoložive oblike obaveza, preduzeće treba da koristi, ekonomski posmatrano, razumno u cilju sopstvenog finansiranja, uz što manje kreditno zaduživanje i moguće produženje roka njihovog likvidnog izmirenja. Poreske uštede u nekim razvijenim zemljama tržišnog tipa privređivanja imaju posebnu stimulaciju za onaj menadžment preduzeća koji dotične obaveze uspijeva svesti na zakonski minimum. Interes je i menadžmenta i vlasnika kapitala da se poreske obaveze svedu na zakonski minimum u momentu likvidnog plaćanja. Neke od prednosti kada je riječ o kratkoročnom finansiranju su između ostalog „lakoća“ odobravanja kredita, u smislu što se uglavnom radi površinska analiza, te se ne ide dublje u ispitivanje kao što se radi kod dugoročnog finansiranja. Osim toga cijena kratkoročnog kredita tj.njegova kamata je puno manja od kamate dugoročnih kredita, mada se zna desiti da se kod nekih kratkoročnih kredita plaća i viša kamatna stopa što opet zavisi od kreditnog rizika, oblika obezbjeđenja, opšte privredne situacije i same visine kredita. Jedan od najvećih rizika kod kratkoročnog finansiranja predstavlja učestalost dospijeća glavnice i kamate. Obaveze se moraju podmirivati po dospijećima inače se može desiti da povjerioci (finansijske institucije) mogu blokirati poslovni račun dužnika i na taj način zaustaviti finansijsko poslovanje preduzeća.

4

1.2.IZVORI KRATKOROČNOG FINANSIRANJA Ima nekoliko izvora kratkoročnog finansiranja koji ne uključuju nikakve troškove za preduzeće, kao što su obaveze preduzeća koje duguje novčana sredstva radnicima (obračunate a nedospjele plate), državi (obračunat nedospjeli porez na dobit) obaveze prema povjeriocima itd. Glavne karakteristike ovakvog načina beskamatnog kreditiranja zavise od prakse platnog prometa, uslova koje su postavili dobavljači i od načina na koji se obračunava porez na dobit i plate. Navešćemo još neke od izvora kratkoročnog finansiranja: - trgovački krediti, - komrecijalne banke, - finansijska preduzeća, - komitent, - privatna kreditna preduzeća, - vladine agencije i ostali izvori. Trgovački krediti odnosno komercijalni, robni ili krediti dobavljačima predstavljaju formu kratkoročnog finansiranja koju obezbjeđuju trgovci, prodavači ili neka druga uslužna preduzeća. Ovdje nije riječ o gotovinskom kreditu nego o prodaji robe ili usluga „na poček“ odnosno koje se ne moraju platiti pri preuzimanju nego kasnije (na odgođeno plaćanje). Komercijalne banke se uglavnom bave kreditiranjem poslovanja preduzeća. Pod kontrolom centralne banke prikupljaju najčešće novčana sredstva (depozite) te ih uz određene kreditne uslove plasiraju, te na taj način umnožavaju kao bi ostvarili novčana sredstva između ostalog i za kratkoročne plasmane. Finansijska preduzeća su uglavnom osnovana s namjerom da pozajmljuju novčana sredstva preduzećima. Ono što ih razlikuje od banaka je to što su krediti koji se dobijaju preko finansijskih preduzeća uglavnom skuplji, ali je zato i procedura za dobijanje kreditnih sredstava znatno jednostavnija nego u bankama. Komitenti ponekad obezbjeđuju preduzeću kratkoročna novčana sredstva unaprijed na osnovu ugovora. Riječ je o plaćanju roba ili obavljenih usluga unaprijed prije negoli je roba isporučena odnosno usluga obavljena. Ovdje se uglavnom radi o tzv.avansnom plaćanju za veće količine robe koja se isporučuje. Privatna kreditna preduzeća uglavnom predstavljaju potrošačke kreditne agencije čija je maksimalna visina kredita ograničena propisima, ali povremeno kad su manjim preduzećima hitno potrebna novčana sredstva ona se mogu zadužiti kod ovakvih preduzeća. U Bosni i Hercegovini registrovan je nemali broj ovakvih preduzeća a neki od njih su mikrokreditne fondacije: „Partner“, „Sunrise“, „Eki“, „Mi Bospo“, „Lok“ i dr. koji propisima agencije za bankarstvo mogu maksimalno isplatiti 10 000 KM, dok mikrokreditna društva kao što je „Mikrofin“ do 50 000 KM. Vladine agencije, ne baš sve, već neke od njih takođe pozajmljuju preduzećima novčana sredstva, ako to realne društvene potrebe zahtijevaju. Neke od tih kredita vlada plasira kratkoročno, međutim većina kreditnih aranžmana ove vrste spada u srednjoročno ili dugoročno finansiranje i to najčešće uz povoljne kreditne uslove. Pod ostalim izvorima finansiranja najčešće se smatraju direktni novčani krediti koje mala preduzeća ponekad dobijaju od svojih partnera, radnika, dioničara ili od svojih bliskih prijatelja.

5

1.3.

INSTRUMENTI KRATKOROČNOG FINANSIRANJA

Da bi se dokumenti učinili zakonski prenosivim u unovčivim pravne norme se moraju precizno poštovati. Da bi instrument bio unovčiv on mora: - biti potpisan od strane izdavaoca odnosno trasanta, - sadržati bezuslovan nalog za isplatu određenog iznosa, - imati datum izdavananja i oznaku roka dospijeća, - biti plativ po naredbi remitenta ili donosioca, - imati određeno mjesto plaćanja i - sadržavati ime onoga ko treba platiti-trasata. U poslovnoj praksi preduzeća se najčešće susreću sa uobičajenim instrumentima kratkoročnog finansiranja koji se mogu podijeliti u dvije grupe: 1. dokaz o dugovanju , 2. dokumenti obezbjeđenja povrata kredita. 1.3.1. Dokumenta o dokazu dugovanja

Grupu dokumenata kojim se dokazuje dugovanje sačinjavaju: - knjiga računa prodaje, - komercijalni papiri, - vlastita mjenica, - trasirana mjenica, - trgovački akcept, - bankarski akcept. Knjiga računa prodaje predstavlja povjeriočevu evidenciju potraživanja koja rezultiraju iz odobrenja trgovačkih kredita evidentiranih na osnovu izdatih računa, dok dužnici svoja dugovanja evidentiraju na osnovu primljene robe ili izvršene usluge odnosno na osnovu računa primljenog od povjerioca. Komercijalni papiri su dužnički vrijednosni papiri koje izdaju preduzeća radi pribavljanja kratkoročnih sredstava. Emisijom komercijalnog papira korporacija obično postiže nižu cijenu nego je kamatna stopa na kratkoročne kredite i izbjegava financijske posrednike, pribavljajući sredstva od šireg kruga investitora. Mogu ih izdavati i banke, koje ih plasiraju preko dilera ili izravno, a nefinancijske korporacije ih plasiraju preko dilera kao agenata investitora. . Primjer: Preduzeću treba 10 miliona na rok od 90 dana. Ono emitira komercijalne papire u nominalnoj vrijednosti od npr. 11 miliona (ovisno o kamatnoj stopi), prodaje ih penzijskom fondu za 10 miliona, a penzijski fond nakon 90 dana naplaćuje nominalnu vrijednost od 11 miliona. Zarada fonda je 1 milion, što je razlika između nominalne vrijednosti i kupovne cijene komercijalnih papira. Praksa emitiranja komercijalnih papira razvijana je i na eurotržištu, prema američkim iskustvima. Izdaje ih uži krug nebankarskih korporacija odličnog boniteta, a usluge distribucije pružaju im najveće brokersko-dilerske kuće (Merrill Lynch, Goldman Sachs, Shearson Lehman...)1. . Vlastita mjenica predstavlja posebnu vrstu mjenice, kojom se izdavalac mjenice obavezuje da će na zahtjev korisnika ili na njegovu naredbu drugom imaocu mjenice tačno utvrđenog datuma isplatiti sumu novca utvrđenu mjenicom.

1

Izvor internet portala www.limun.hr

6

S obzirom da je izdavalac obavezan ispuniti svoju obavezu iz samog ugovora kao kupac, tako povjerilac mjenicom nije dobio dodatnu garanciju jer naplatu može tražiti i na osnovu osnovnog ugovora2. Trasirana ili vučena mjenica je mjenica koja osim trasanta i osobe kojoj ili po čijoj naredbi se mjenica mora platiti (remitenta) podrazumijeva i treću osobu, trasata, kojem izdavalac mjenice njezinim izdavanjem daje bezuvjetnu naredbu da plati mjeničnu svotu i od kojeg trasant očekuje da tu naredbu prihvati. Ovakvu mjenicu trasant izdaje onda kada postoji treća osoba, trasat, za koju trasant očekuje prihvat mjenične obveze (akcept) iz razloga koji postoje unutar njihova međusobnog odnosa koji nije pravno relevantan za njihove odnose koji postoje povodom mjenice3. Mnogo sličnosti s trasiranom mjenicom imaju obični bankarski čekovi. Trgovački accept namijenjen je samo trgovačkim transakcijama koje u osnovi zamjenjuju knjigu računa prodaje predstavlja prihvat trgovačke ili robne trasirane mjenice. Kada kupac akceptira mjenicu automatski priznaje prodavcu da je primio robu odnosno prihvata dug prema prodavcu. Bankarski akcept je mjenica plativa u određenom roku, koja se umjesto na dužnika, radi obezbedjenja placanja, ista vuče na banku-akceptanta i koja je prihvata kao svoju obavezu. Banka prihvata odgovornost da isplati mjenicu, čime štiti vlasnika instrumenta, izvoznika ili investitora od kreditnog rizika vezanog za uvoznika.Banka preuzima taj rizik pošto može bolje da ocijeni kreditnu sposobnost dužnika jer je on najčešće njen komitent. Bankarski akcept je trasirana mjenica na banku i akceptirana od banke, kojom se neopozivo naređuje da isplati mjenične sume novca imaoca mjenice po naredbi izdavaoca mjenice na određeni dan. Banka akceptom preuzima obavezu da će mjeničnu sumu isplatiti donosiocu mjenice na određeni dan. Ova mjenica nastaje kao rezultat konkretne trgovačke operacije. Njen rok dospijeća naplate je fiksiran ili se računa od dana akceptiranja. Bankarski akcept glasi na ime i može se prenositi odnosno indosiran je.Bankarski akcept se prvenstveno koristi kao sredstvo kreditiranja u međunarodnoj trgovini, ali se koristi i kao instrument tržišta novca. Rok za njegovo dospijeće najčešće iznosi 90 dana4. 1.3.2. Dokumenta obezbjeđenja povrata kredita

Da bi neko preduzeće dobilo na zajam neka kreditna sredstva obično zbog svog kreditnog položaja nisu u stanju bez određenih garancija ili ako su i u stanju pozajmiti bez garancija takva kreditna sredstva su obično limitiranog iznosa. Postoje različite vrste dokumenata koji omogućuju opterećenje imovine i predstavljaju prikladno osiguranje kredita i u takve dokumente spadaju: - potvrda o zalogu, - skladišna potvrda, - brodski tovarni list, - hipoteka na pokretnu imovinu - cesija5, - asignacija6 i sl.
2 3

Š.Ivanjko, Vlastita mjenica, Maribor. 2000, str 3-4. W.Gorenc, Riječnik trgovačkog prava, 1997. 4 Izvor internet portala www.scribd.com, Pojam finansijskih tržišta, str.84. 5 Cesija (lat.cesio)-ustupanje, odnosno pravo prenosa potraživanja jednog na drugog povjerioca 6 Asignacija-vrsta ugovora kojim jedno lice ovlašćuje drugo lice da za njegov račun izvrši nešto određenom t trećem licu.

7

2.

TRGOVAČKI I ROBNI KREDITI Trgovački kredit predstavlja odgođeno plaćanje dobavljaču. Taj oblik financiranja koriste gotovo sva preduzeća, neovisno o specifičnostima svoga poslovanja, i to posebno mala i srednja preduzeća. Trgovački kredit u biti nastaje na temelju narudžbe koje određeno preduzeće ispostavlja dobavljaču za određenu robu ili obavljanje usluga. Obično kad dobavljač isporuči robu ili vrši određenu uslugu, ispostavlja fakturu kupcu, pri čemu odobrava odgađanje naplate do izvjesnog datuma. Dakle, trgovački kredit predstavlja oblik kratkoročnog izvora financiranja koji traje od trenutka primitka fakture do trenutka njene naplate. Analizu trgovačkih kredita posmatraćemo s aspekta dužnika, preduzeća koje koristi trgovački kredit. Odgovori na neka od pitanja kao što su; Zašto se koristi kredit? Zašto se odobrava? Kolika je njegova cijena? Šta uslovljava visinu trgovačkog kredita? moraju biti poznati da bi se potpuno objasnio trgovački kredit kao izvor novčanih sredstava. 2.1. INSTRUMENTI, OPRAVDANOST I VISINA TRGOVAČKIH KREDITA

U instrumente trgovačkog kredita spadaju: knjiga računa prodaje, trgovački akcept i vlastite mjenice. Knjiga računa prodaje predstavlja osnovu za dokazivanje potraživanja većine dospjelih neplaćenih kreditnih obaveza. Trgovački akcept koristi se samo u određenim trgovačkim transakcijama i on za kreditora ima veću vrijednost od knjige računa prodaje jer ga snadbijeva vjerodostojnom pismenom potvrdom o potraživanju. Vlastite mjenice se rijetko koriste u direktnoj i konstantnoj kupovini roba od stalnih prodavaca ili isporučioca usluga i to iz istih razloga iz kojih se ne koriste trgovački akcepti. Na visinu trgovačkog kredita mogu djelovati sledeći činioci: - veličina preduzeća, - vrsta poslovne aktivnosti, - sezonske oscilacije zaliha, - dobrovoljno ograničenje upotrebe trgovačkog kredita, ostali činioci. 7

Što je preduzeće manje, veća je i potreba za trgovačkim kreditima a razlog tome leži u činjenici da je kreditni položaj malih preduzeća u lošijoj poziciji u odnosu na velika preduzeća. Preduzeća čija su ulaganja u stavkama aktive znatna odnosno koja se bave trgovinom, proizvodnjom i sl. koristiće veće iznose trgovački kredita od preduzeća koja proizvode dobijaju iz velike količine uloženog ljudskog rada.S druge strane, kada postoje sezonske oscilacije u količinama potrebnih zaliha javljaju se i veće potrebe za kratkoročnim kreditima za finansiranje odnosno za pokrivanje tih oscilacija. Menadžer jednog preduzeća sam sebi nameće dobrovoljno ograničavanje upotrebe trgovačkog kredita da nebi ugrozio solventnost8 preduzeća. Ostali činioci koji mogu uticati na upotrebu trgovačkog kredita su: uslovi kreditiranja, raspoloživost ostalih oblika finansiranja i sl.

7 8

Dr.D.Vukasović, Poslovne finansije, Subotica, 2009, str.244 Solventnost je sposobnost plaćanja, odnosno sposobnost fizičkih ili pravnih lica da podmire dospjele b obaveze plaćanja u roku dospijeća

o

8

S gledišta povjerioca, na samu visinu trgovačkog kredita mogu djelovati sledeći faktori: - kreditni položaj dužnika i povjeriočeva motivacija, - trgovački običaji, - dostupnost potrebnih novčanih sredstava povjerioca, - potreba za prodajom. Kreditni položaj dužnika, kao i kod drugih kreditnih institucija, osnovni je činilac koji i kod trgovačkih kredita utiče na odobravanje kredita kao i na određivanje visine iznosa i kreditnih uslova. Motivacija povjerioca i kreditni položaj dužnika mogu se posmatrati, procjenjivati i sagledavati kroz: a) probleme pribavljanja kreditnih informacija, b) direktno utvrđivanje boniteta, c) trgovačke agencije i kreditne institucije, d) informacije iz glavne knjige, e) ostale izvore kreditnih informacija, f) analizu finansijskih izvještaja. U praksi preduzeća s dugim kreditnim rokovima imaju po pravilu veće iznose nenaplaćenih dospjelih potraživanja nego preduzeća sa kraćim rokovima dospijeća otplate. S tim u vezi, trgovački običaji predstavljaju značajan faktor koji utiče na odluku o kreditnoj prodaji i na samu visinu iznosa kredita. Povjeriocu je iznos kredita koji može odobriti kupcu ograničen visinom vlastitog i tuđeg kapitala koji je već uložen u preduzeće i visinom dodatnog kapitala koji se može dobiti. Kredit se može koristiti kao konkurentsko sredstvo tokom promocije prodaje, a obično biva da ako su cijene i kvalitet ponuđenih proizvoda, roba ili usluga kod različitih povjerilaca iste, posao će dobiti povjerioc koji odobri duži rok povrata kredita. Neki od važnijih razloga koji utiču na razlike u rokovima povrata trgovačkih kredita su: kreditni rizik, obrt zaliha, konkurentski položaj povjerioca, finansijsko stanje povjerioca i promjene u ciklusu poslovanja. Uobičajeni termini koji se koriste prilikom samog plaćanja kredita su: - plaćanje unaprijed, - plaćanje prilikom isporuke, - plaćanje u gotovom, - odloženo plaćanje, - valutiranje, - ostali termini Plaćanje unaprijed koristi se prilikom velikog kreditnog rizika kada prodavac ne želi isporučiti robu prije nego li je kupac plati i ovaj termin ne uključuje kreditiranje. Plaćanje prilikom isporuke primjenjuje se u slučajevima kada se roba šalje putem pomorskog vozara, kada prodavac šalje originalan brodski tovarni list banci kupca koji je od nje otkupljuje i uručuje brodaru prilikom preuzimanja robe. Plaćanje u gotovom je termin koji podrazumijeva plaćanje u okviru unaprijed utvrđenog perioda, npr. u roku od 15 dana.Kada prodavac isporučuje robu kamionom, recimo za trgovinu mješovite robe, kreditni termin bi mogao značitiplaćanje prilikom isporuke robe. Odloženo plaćanje se najčešće primjenjuje od strane veletrgovina koje isporučuju robe maloprodajama uz određeni vremenski rok za plaćanje računa, a najčešće je to od datuma izdavanja računa 30-60 dana. Valutiranje se u osnovi primjenjuje kako bi se odobrili duži kreditni rokovi,a podrazumijeva da će se na računu za isporučenu robu ispisati kasniji datum od datuma stvarne isporuke robe.

9

3. BANKARSKI KREDITI Kredit predstavlja realnu ekonomsko-pravnu kategoriju, koja podrazumijeva određen dužničko-poverilački odnos, u kome povjerilac ustupa dužniku pravo korištenja određenom količinom novca, ili nekim drugim pravom pod određenim uslovima od kojih kao bitni figuriraju kamata, rok, način vraćanja, pokriće itd. Dakle kredit predstavlja sa pravne strane, privremeno odvajanje prava korištenja, jer poverilac to pravo ustupa duzniku, a sa ekonomske strane poverilac ustupa kupovnu snagu (novac) ili upotrebnu vrednost kada je predmet u pitanju. Elementi koji čine spoljašnju suštinu kredita su povratnost kredita, a kao drugi kvalifikativ neodvojiv od prvog elementa je poverenje kao pravna sigurnost vraćanja pozajmljenog novca. U početku razvoja kredita postoje zelenaški krediti, čija uloga pored širenja kapitalističkih odnosa, nosi i jednu negativnu komponentu, a to je kamata koja dostiže visinu i do 100% od iznosa kredita i u takvim uslovima potrošna uloga kredita ima primarni karakter. Na scenu tada stupa bankarski kredit, čija potrošna uloga ima sekundarni karakter, a centralizovani bankarski kredit zamenjuje zelenaški. U takvim uslovima ogleda se prava funkcija bankarskog kredita, a to je prije svega razvoj industrije i prozivodnje. Banke koncentrišu ogromna sredstva stvarajući novčani kapital, čime se ističe njegova društvena uloga. Dakle banke mobilišu sva raspoloživa novčana sredstva cijeloga društva a zatim mehanizmima kredita taj novac ubrizgavaju u privredne tokove, kako bi se taj novac mogao opet pretvarati u robu, i kako bi u novom procesu ponovo došlo do odvajanja dela novčane mase. Uloga banaka tj. bankarskih kredita ekstenzivno, tumačeno nije samo shvaćeno kao ''prerađivač'' neutrošenog novca, već njihova društvena uloga u kojoj se i koncentriše ogromna snaga,potencijal, ogleda se u tome što su to institucije koje su sposobne da se izdignu od stvarnih ušteda društva, i same stvore kreditni novac. Ona svojim mehanizmima stvara, ukida novac, absorbuje depozite. Tu se ne završava uloga kreditiranja, on novu snagu ne traži u već postojećem kapitalu, već postojećim resursima, njegova uloga sada ide još i dalje, zapravo već postojeći razvoj, kredit ne konzervira, ne ostavlja ga na tom nivou već probija granice trenutnih mogućnosti, i osnovicu novog kredita traži u potencijalnom kapitalu.Tada dolazi do ekspanzije kredita, i nova snaga stvara se u procesu multiplikacije kredita i depozita u okviru bankarskog sistema. Jako bitna „stvar“ za svako preduzeće je da strogo vodi računa prilikom izbora banke s kojom će poslovati, bez obzira dali vam u momentu sklapanja ugovora s bankom , tj.otvaranja tekućeg računa trebaju kreditna sredstva ili ne. Ovdje treba naglasiti jaku bitnu činjenicu da vam ta ista banka čiji ćete biti komitent u određenom trenutku može pružiti „kvalitetnu uslugu“ kreditiranja te samim pospješiti odnosno unaprijediti vaš biznis.

10

3.1.NASTANAK, EKONOMSKE FUNKCIJE, POZITIVNE I NEGATIVNE STRANE BANKARSKIH KREDITA 3.1.1. Nastanak kredita

Nastanak kredita se veže za pojavu privremenog viška proizvoda, a kasnije novca kod jednih i potrebu za proizvodima ili novcem kod drugih, uz obavezu vraćanja. U početku se kredit javlja u naturalnom obliku, kada povjerilac ustupa dužniku svoje proizvode kojih je u tom momentu imao više nego što mu je bilo potrebno, a ovaj ih je uzimao uz obavezu da iste proizvode vrati. Naturalni kredit je karakterističan za period naturalne privrede i nestaje njenim prestankom, odnosno pojavom novca. Funkcija novca kao sredstva plaćanja predstavlja osnovu za pojavu kreditnog novca – novca savremene razvijene tržišne privrede. Uz niži stepen društvenog razvoja, kredit je po obimu bio manji i imao je privatni karakter – direktan odnos između lica koje je imalo sredstva bez potrebe za angažovanjem za određeno vrijeme i lica kome su sredstva bila potrebna. Da bi došlo do odnosa, bilo je potrebno da se sretnu. Sa aspekta upotrebe, bio je uglavnom potrošački – za kupovinu potrošnih dobara. Naime, dužnici su imali neredovno i neravnomerno priticanje prihoda, a povjerioci su uvođenjem kredita povećavali obim prodaje. Raslojavanjem stanovništva javljaju se takozvani zelenaški krediti (kamate) zaduživanjem kod trgovaca i drugih bogatijih slojeva, pod teškim uslovima, u nadi da će popraviti ekonomski položaj. Razvojem društva, nauke i tehnike, masovne proizvodnje, kredit se traži u većem obimu jer postaje značajan faktor razvoja nacionalne privrede. Umjesto direktnog kontakta, javljaju se specijalizovane institucije koje prikupljaju sredstva i stavljaju ih na raspolaganje. Tek razvojem kapitalizma kredit se naglo razvio i značajno omogućio nagli uspon kapitalizma. Kretanje novca i kružno kretanje kapitala, predstavljaju osnove na kojima počiva bankarski novac a samim tim i bankarski kredit. Kružnim kretanjem kapitala u reprodukciji dolazi do povremenog odvajanja djela dohotka koji stvara novčani potencijal, spreman da se u jednom trenutku ponovo pojavi u proizvodnom procesu i time omogući novi ciklus kruženja kapitala koji će se na kraju pretvoriti u novčani oblik, uvećan za višak vrijednosti. Akumulirana sredstva dakle ne troše se odmah, ona čekaju svoj stepen akumulacije kako bi bila sposobna za dalje reprodukovanje i banke su ti faktori koji svojim mehanizmima kontrolišu potrebu za tako stvorenim sredstvima, jer svako neplansko mobilisanje velikih novčanih masa može ozbiljno narušiti prozivodne procese9.

9

Mr.B.Sruk, Moj kapital, Zagreb, 2008

11

3.1.2.

Ekonomske funkcije bankarskog kredita

Kredit ima brojne funkcije. Njegova uloga je toliko široka da bi bilo neuputno govoriti o kreditu a zadržati se samo na jednoj oblasti društva u kojoj on ima najviše uticaja. Prije svega, jer nijedna društvena kategorija,odnosno ekonomska ne živi sama za sebe odsječena od realnih tokova datog društva. Kao što smo već naveli banke raspolažu neutrošenim fondovima raznih grana industrije, privrede pa i individualnog kapitala. Tako razasute novčane mase, koje na terenu makroekonomije nemaju ekonomsku snagu, banke koncentrišu i sjedinjuju u veliku “novčanu silu”, i putem kredita ona postaju “društvena sila” na polju proizvodnih i drugih procesa. Ako pokušamo taksativno da izvedemo neke funkcije kredita, napravili bi sljedeći red koji zavisno od ugla gledanja može biti kako ekstenzivan tako i restriktivan, ali moramo takođe i znati da se uloga bankarskog kredita i njegova funkcija ne iscrpljuje u nekoliko tačaka.10 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) mobilizacija i koncentracija sredstava, racionalizacija i smanjenje troškova proizvodnje i prometa, usmjeravanje privrednog razvoja, ubrzavanje obrta društvenog kapitala, izjednačavanje profitnih stopa, održavanje likvidnosti, stalnosti, i kontinuiteta reprodukcije, multiplikacija depozitnog novca i stvaranje dodatnog kapitala, uticaj na sve finansijske odnose, razvijanje kontrolne, planske i stimulativne funkcije, rast potrošnje i uticaj preraspodjele, zamjena gotovog novca u privrednom prometu.

Mobilizacijom i koncentracijom sredstava, u vidu kredita, finansijska sredstva dolaze na mjesta gde su ona najupotrebljivija, do banaka, koje svojim mehanizmima vrše alokaciju sredstava na mjesta kojima je potrebna takva finansijska injekcija koja će je dovesti do nove reprodukcije uz što manje troškova po jedinici proizvoda. Kreditna funkcija ogleda se i u smanjenju troškova i prozvodnje i prometa, dok racionalizacija faktora igra ključnu ulogu u ekonomskom planiranju. Kredit kroz dopunjavanje domaće akumulacije i usmjeravanja ravnomjernijeg privrednog razvoja, utiče na razvoje nerazvijenijih područija. Ovako kanalisanje novčanih sredstava ubrzava obrt kapitala i smanjuje vrijeme mirovanja u kome zbog cikličnog kretanja, dolazi do zastoja. Izjednačavanje profitnih stopa vrši se kroz brži odliv kapitala iz jedne u drugu privrednu granu u procesu reprodukcije.Proizvodnja, raspodjela i potrošnja predstavljaju faktore održavanja likvidnosti,stalnosti reprodukcije svih subjekata pa samim tim i privrede kao cjeline. Stvaranje dodatnog kapitala za stvaranje zdravijih osnova kada proces pokretanja privrede nije samo trenutna kategorija, već multiplikacijom depozitnog novca, omogućava nastanak fiktivnog kapitala. Kontrolna funkcija implicira u sebi stabilizaciju procesa raspodjele, utroška sredstava, kontrolisanje rada korisnika kredita, instrumentima emisione politike i
10

Dr.Z.Ristić,S.Komazec, Berzanski i bankarski menadžment

12

selektivne kreditne politike.Takođe stimulativna funkcija se ogleda u kontroli poslovanja preduzeća. Rast potorošnje, anticipirane potrošnje, u koje posebno spadaju potorošački i investicioni krediti, ne vezujući se pri tome na štednju i akumulaciju subjekata u privredi. Raspodjela je princip vraćanja kredita, kao instrument za izvršavanje planskih zadataka i uticaja na efikasnost proizvodnje. Uticanje kredita na zamjenu gotovog novca u privrednom prometu omogućava uštedu gotovog novca a time i ubrzanog opticaja, smanjenje troškova opticaja, tj. njegove kontrole. Kredit je pojam kojeg u običnom ali i u ekonomskom životu često prati i riječ kamata. Govoriti o kreditu, a ne pomenuti kamatu bilo bi besmisleno, jer nam kamata daje odgovore na mnoga pitanja. Ova dva instituta takođe su u korelaciji. Mnoge navedene funkcije bankarskog kredita koje smo naveli, ostvaruju se baš instrumentalizacijom kamate. Kamata se tretira kao cijena korištenja zajmovnih sredstava. Njena visina je jako važna kako bi se ostvarile neke od osnovnih funkcija bankarskog kredita i zato se visina kamate planski utvrđuje, te ima svoje funkcije, kao i svaka ekonomska kategorija. Neke se poklapaju sa funkcijama kredita i dokazuju nam povezanost ove dvije kategorije.11 1) 2) 3) 4) Funkcija preraspodjele; Funkcija ekonomske kontrole i stimulisanje; Efikasnost upotrebe novčanog kapitala; Koncentracija sredstava.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je uloga banke,kredita i kamate, šira od pogleda na njih kao ekonomske kategorije. Širina koju ima za društvene odnose, prije svega za ekonomske ponekad je nemjerljiva, jer su to i instrumenti vođenja ekonomske politike, politike razvoja, planiranja koje su ipak objektivno posmatrano od velikog društvenog značaja.

3.1.3.
11

Pozitivne i negativne strane bankarskog kredita

Dr.Z.Ristić,S.Komazec, Berzanski i bankarski menadžment-funkcije kamate

13

U dosadašnjem izlaganju govorili smo najprije o pozitivnim stranama bankarskog kredita, ali smo i na jednom mjestu naveli da to može da bude i mač sa dvije oštrice. Pretjerana emisija kredita može ozbiljno uzdrmati privredne temelje, potenicirajući hiperprodukciju. Rast kredita nezavisno od potreba i zahtjeva reprodukcije dovodi do disproporcije u privredi, što se sa druge strane reflektuje u poremećaju robnih i kupovnih fondova a njihovom neusklađenošću neizbježno dolazi do inflacije. Takve nestabilnosti dovode i do neusklađenih odnosa međusektorske proizvodnje. Efekti nestabilnosti prenose se i na odnose ponude i tražnje, platnih bilansa, zatim dolazi do visokog pritiska domaće potrošnje. Inflacija je u tom slučaju neizbježan faktor koji nastaje uslijed neodmjerenih poteza ili uslijed emisije novca koja nema realno materijalno pokriće u privredi. Tržište emisiju poništava i to se reflektuje porastom cijena. Jednostavnije rečeno, količinu robe na tržištu prati odgovarajuća količina novca u opticaju, svaka neravnoteža neizbježno dovodi do navedenih posljedica. Postojanje raznih instrumenata kreditno-monetarne politike i njihova usklađenost jedno je od ključnih pitanja kojima se bave ekonomisti. Pravi recept se uvijek traži, iskakanju jedne kategorije iz kolosjeka, cijela ekonomska komopozicija mijenja pravac. Danas su na raspolaganju razni instrumenti kojima se taj pravac čuva, mijenja, bira, a oni bi bili: politika eskontne stope, selektivna kreditna politika banaka, politika otvorenog tržišta, kamatna stopa, itd. Neizbježno ih pominjemo zbog kompleksnosti problema koji može nastati uslijed poremećenih ekonomskih odnosa i još važnije svi uzroci ili posljedice sadrže u sebi izvjesnu kumulativnost, povezani su na izvjestan način i rijetko se dešava da deluju samostalno.

OBLICI KRATKOROČNIH KREDITA Kratkoročni krediti za obrtna sredstva Ovaj oblik bankarskih zajmova odobrava se u principu za povremene zalihe ili za pokriće potraživanja od kupaca. U praksi to bi trebalo da znači da se uglavnom radi o povremenim obrtnim sredstvima preduzeća, polazeći od toga da se trajni obrtni kapital kompanija pokriva iz sopstvenog obrtnog kapitala ili iz dugoročnih, odnosno srednjoročnih kredita koji se otplaćuju na bazi anuitetnih programa. Na toj osnovi bi kratkoročni krediti dati za povremena obrtna sredstva bili samolikvidirajući, jer bi mogli da budu otplaćeni u momentu kada prestanu da postoje povremene zalihe ili viškovi potraživanja od kupaca. Polazeći od gornjeg koncepta, banka kod kratkoročnog kreditiranja obrtnih potreba preduzeća nastoji da ima što precizniju sliku bilansne strukture preduzeća. U tom smislu banke, naročito kod kreditiranja manjih preduzeća, nastoje da izvrše pregled zaliha na licu mjesta kao i da provjere da li su podaci koji se odnose na potraživanja od kupaca očišćeni od nenaplativih potraživanja. Na toj osnovi banka ima jasnu situaciju u pogledu bilansne strukture preduzeća12. U uslovima savremenih tržišnih struktura, kratkoročni krediti se ne koriste samo za finansiranje povremenih obrtnih sredstava. Prije svega finansijska politika preduzeća raspolaže raznim opcijama u pogledu oblika finansiranja svojih potreba
12

Izvori internet portala www.wikipedia.org

14

u obrtnoj aktivi. Ako preduzeće koristi defanzivnu strategiju finansiranja, ono čak i povremene tekuće aktive djelimično finansira iz sopstvenog kapitala ili eventualno iz dugoročnih zajmova. U tom slučaju, ako dođe do smanjenja povremenih obrtnih aktiva, preduzeće može da privremeni višak sredstava pretvori u kratkoročne vrijednosne papire. U praksi se vrlo često primenjuje ofanzivna (agresivna) strategija finansiranja koja se sastoji u tome da se dio trajnih obrtnih sredstava finansira iz kratkoročnih bankarskih kredita. U tom slučaju preduzeća traže nove kratkoročne kredite u momentu kada je istekao rok dotadašnjih kredita. U uslovima povećane konkurencije za plasman bankarskih resursa, banke mogu da prihvate finansiranje i jednog dijela trajnih obrtnih sredstava putem kratkoročnih kredita, ukoliko procijeni da preduzeće ima odgovarajuću kreditnu sposobnost. U praksi se često koriste kreditne linije (credit lines), što znači da preduzeća mogu da koriste onaj iznos kredita kod banke koji im je u tom momentu potreban, ali do određenog limita koji je unapred dogovoren i u određenom roku trajanja kreditne linije. Eskontni kredit Ova vrsta kredita odobrava se na osnovu mjeničnog jemstva tako da je eskontni kredit zapravo mjenični kredit. Banka koja raspolaže slobodnim sredstvima kupuje, odnosno otkupljuje mjenicu od imaoca prije njenog roka dospijeća. Pri tome banka umanjuje mjeničnu sumu za iznos eskonta (kamate) i provizije banke, računajući od dana otkupa do roka dospijeća hartije od vrijednosti. Na ovaj način poslovni svijet vrši unovčavanje, odnosno monetizaciju svojih potraživanja po prodatoj, a još nenaplaćenoj robi, dok poslovno bankarstvo plasira svoja slobodna novčana sredstva, čime se istovremeno obavlja i snadbijevanje privrede potrebnom novčanom masom.13 Eskontni kredit je popularan svugdje gdje postoji zadovoljavajuća lična kreditna sposobnost dužnika, a gdje je upotreba kredita u cijelom iznosu odjednom. Glavne osobine eskonta su: - sigurnost, - brzina naplate, - višestruka upotrebljivost mjenice, - likvidnost (pretvaranje mjeničnog potraživanja u gotov novac).

3.1.4.

Lombardni kredit

13

Prof.dr Z.Njuhović, prof.dr Ž.Šain, Poslovne finansije

15

Pored eskontnog, lombardni kredit takođe predstavlja kratkoročni vid kreditiranja pri čemu zalogu kredita predstavljaju pokretne stvari veće vrijednosti kao stokovi robe, hartije od vrijednosti i dragocjenosti. Krediti se odobravaju na osnovu procjene vrijednosti pokretne stvari a vrijednost odobrenog kredita je u pravilu 60-70% procijenjene vrijednosti. Ukoliko se obaveze dužnika ne izvršavaju na vrijeme, banci je omogućeno da putem javne prodaje naplati potraživanje. U ovaj oblik kredita moguće je uključiti centralnu banku na osnovu relombardnih kredita, koje ona odobrava. Ako se u ulozi dužnika pojavljuju građani onda se lombardni kredit najšečće obezbjeđuje zalaganjem zlata i drugih dragocjenosti. Tri značajne karakteristike obilježje lombardnih kredita su: 1. Kod lombardnog kredita lična kreditna sposobnost dužnika je potpuno sporedna dok je mjerodavan samo bonitet zaloga; 2. Kredit se odobrava u određenom procentu od prometne vrijednosti založenih realnih vrijednosti, što znači da kredit ne iznosi punu realnu vrijednost zaloge; 3. Kod lombardnog kredita postoji mogućnost traženja dopune pokrića, ako se uslijed pada vrijednosti zaloge pojavi opasnost da iznos datog kredita ostane nepokriven. 3.2.4. Rambursni kredit Rambursni kredit je kredit koji banka otvara uvozniku robe za plaćanje uvoza robe uz pokriće različitih dokumenata koji su na nju preneseni. U praksi je najčešće povezan s (neopozivim) dokumentarnim akreditivom. Uvoznik se ugovorom obvezuje izvozniku da će plaćanje izvršiti akceptom kod rambursne banke. Izvoznik akceptiranu mjenicu u rambursnom kreditu može eskontirati, koristiti ju za plaćanje ili pak prodati na berzi vrijednosnih papira. Akceptiranje mjenice može izvršiti banka uvoznika, banka izvoznika ili neka treća banka. Avalni kredit je kratkoročni bankovni kredit kojim banka daje aval (jamstvo) na mjenične obveze svojega komitenta do ugovorenoga iznosa avalnog kredita. Na taj se način povećava vrijednost i kvaliteta mjenice i ona se može jednostavnije eskontirati. Preuzimajući odgovornost za klijenta prema trećim osobama, banka stavlja klijentu na raspolaganje svoj ugled. Avalni kredit nije isplatni kredit u smislu odobravanja klasičnog bankovnog kredita, već oblik garantnoga kredita kojim banka daje bezuvjetno i neopozivo jamstvo da će u slučaju neisplate mjenice učiniti to sama banka kao jamac. S obzirom na uvjetno obećanje plaćanja, za banku avalni kredit predstavlja potencijalnu obavezu. Poseban oblik kratkoročnoga financiranja, koje za banku ima obilježje srednjoročnog ili čak dugoročnoga potraživanja, predstavlja revolving kredit, u obliku otvorene kreditne linije, tj. kontinuirane mogućnosti zaduživanja u varijabilnim iznosima, do visine okvirnog iznosa kredita.

4.

OSTALI KRATKOROČNI IZVORI FINANSIRANJA

16

Kratkoročni krediti se mogu odobriti dužniku od strane povjerioca i na osnovu zaloge hartija od vrijednosti. Te hartije od vrijednosti su: akcije, obveznice i avali nekog trećeg pravnog ili fizičkog lica. Za povjerioca su posebno interesantne akcije i obveznice koje glase na donosioca, kao i akcije i obveznice kojima se trguje na organizovanom tržištu kapitala. U takvim slučajevima poslovne banke odobravaju kratkoročne kredite i do 90% od tekuće tržišne vrednosti akcije ili obveznice.Kratkoročni krediti odobreno na bazi hartija od vrednosti imaju od 2 – 5% veću kamatnu stopu od primarne kamatne stope. Kratkoročni krediti odobreni dužniku po osnovu avala trećeg lica u direktnoj su zavisnosti od boniteta avaliste i mogućeg njegovog zaduživanja. Dakle, ukoliko dužnik postane kreditno nesposoban, tada otplatu kredita preuzima njegov avalista. Praktična iskustva ukazuju da avalista može biti kupac, dobavljač ili veliki akcionar (po broju i vrijednosti akcije) kome je od posebne važnosti opstanak i prosperitet preduzeća dužnika. Cijena kredita odobrenog po osnovu avala veća je od 2 – 5% u odnosu na primarnu kamatnu stopu. Primera radi, građevinsko preduzeće ’’Radnik“ doo iz Doboj Istoka podnijelo je kreditni zahtev svojoj poslovnoj banci ’’NLB Tuzlanska banka“ filijala Doboj Istok na iznos kratkoročnog kredita od 200.000 KM, uz kamatnu stopu od 10% na godišnjem nivou i rok povratak kredita za 60 dana. Pretpostavimo, da je preduzeće ’’Radnik“ doo iz Doboj Istoka trenutno kreditno nesposobno (zbog nelikvidnosti svojih kupaca i tekućih obaveza prema banci), tada se dotičnom preduzeću ne može odobriti kratkoročni kredit bez zaloge dugoročnih hartija od vrijednosti, ili avala nekog trećeg lica. S obzirom da su akcije preduzeća’’Radnik“ doo po vrijednosti nedovoljne (iznose 100.000 KM) za osiguranje kratkoročnog kredita, preduzeće se obraća svojim kupcima i pronalazi kupca poslovnog prostora – proizvodno trgovinsko preduzeće ’’Vegafruit’’ iz Doboj Istoka koje je spremno dati aval i prihvatiti kredit ukoliko ne bude u mogućnosti preduzeće ’’Radnik“ doo da izmiri obavezu po dospeću. Odobravanjem avala od strane preduzeća ’’Vegafruit“, poslovna banka odobrava preduzeću ’’Radnik“ na poslovni račun kratkoročni kredit. Vršeći procjenu budućih poslovnih aktivnosti preduzeća ’’Radnik“ poslovna banka se opredeljuje da odobri maksimalno mogući kredit u iznosu od 200.000 KM. Kamatna stopa na tako osiguran kredit veća je za 5% iznad primarne kamatne stope (iznosi 10%) i iznosi 15% na godišnjem nivou. Bez obzira što je kamatna stopa uvećana i bez obzira što je stvorena obaveza prema preduzeću ’’Vegafruit“, da se proda poslovni prostor (po povoljnim uslovima), preduzeće ’’Radnik“ dobijanjem kratkoročnog kredita isti izuzetno upošljava putem nabavke repromaterijala prije poskupljenja i ostvaruje u cjelini posmatrano pozitivan finansijski efekat – profit. Dakle, dobrim poslovnim odnosima sa preduzećem ’’Vegafruit“’ preduzeće ’’Radnik“’ uspješno rješava svoju finansijsku likvidnost, istovremeno stvara mogućnost da preduzeće ’’Vegafruit“ dođe do povoljnog poslovnog prostora, a ’’NLB Tuzlanskoj banci“ u Doboj Istoku da naplati kamate u većem iznosu nego što je primarna kamatna stopa. Ukoliko bi preduzeće ’’Radnik“ doo bilo u nemogućnosti da za 60 dana izmiri svoje dospjele obaveze prema poslovnoj banci, tada bi poslovna banka dospjele obaveze u roku naplatila od preduzeća ’’Vegafruit“ iz Doboj Istoka. 4.1. KOMERCIJALNI PAPIRI

17

Komercijalni papiri predstavljaju kratkoročne hartije od vrijednosti, kao što su neosigurane mjenice koje emituju preduzeća sa visokim kreditnim bonitetom. Pored toga njih emituju najčešće velika preduzeća sa visokom finansijskom snagom. Emitovane mjenice ulaze u platni promet i dospijevaju na naplatu nakon nekoliko dana, a najduže do devet meseci. Mjenice mogu kupovati druga preduzeća, poslovne banke, kompanije za osiguranje, sa ciljem da plasiraju svoja privremeno ’’slobodna’’ finansijska sredstva u hartije od vrijednosti radi ostvarivanja što većih prinosa. Za komercijalne papire se može reći da spadaju u hartije od vrijednosti visokog rejtinga, jer ih izdaju preduzeća koja imaju finansijsku snagu. Komercijalni papiri se prodaju uz diskont (popust) koji umanjuje njihovu nominalnu vrednost. Rizik kupovine komercijalnog papira zavisi od preduzeća koje ih emituje, odnosno prodaje. Stoga se troškovi finansiranja ne mogu standardizovati, već su fluktirajući (promjenljivi) od slučaja da slučaja. Karakteristike komercijalnih papira jesu, da su njihove prinosne stope po pravilu niže od primarne kamatne stope (koja se obračunava na kratkoročne kredite). Upravo iz tih razloga preduzeća koje emituju komercijalne papire može da pribavi kratkoročne izvore finansiranja po nižoj cijeni nego što bi bila cijena zaduživanja kod poslovnih banaka. Prinos od prodaje komercijalnih papira zaračunava se i plaća u procentu od njihove nominalne vrijednosti do dana njihovog dospijeća, bez obzira da li su pribavljena finansijska sredstva potrebna ili nisu potrebna preduzeću. Kamata na kratkoročne kredite (koje odobrava poslovna banka) plaća se na ostatak duga, te tako bankarski kredit manje opterećuje dužnika nego što to vremenski posmatrano čini komercijalni papir. Razlog zašto komercijalni papiri nisu dominantan izvor finansiranja leži u činjenici da preduzeća (potencijalni njihovi kupci) često kalkulišu sa uvjeravanjem kako treba da razviju konkretan poslovni odnos (dugoročno posmatrano) sa svojom poslovnom bankom. Dakle, komercijalni papiri često mogu zamjeniti žiralni novac kod preduzeća i mogu biti u funkciji plaćanja obaveza dotičnog preduzeća, pod uslovom da su isti prihvaćeni od strane partnera u poslovnom odnosu, da su legalno emitovani i legalno prodavani na finansijskom tržištu.14

4.2.

POTRAŽIVANJA OD KUPACA KAO KOLATERALNO OBEZBJEĐENJE

14

S.Orsag, Vrijednosni papiri, investicije i instrumenti finansiranja, Sarajevo 2011

18

Potraživanja od kupaca se mogu založiti-prodati radi obezbeđenja kratkoročnih izvora finansiranja preduzeća. Kod zaloge potraživanja od kupca, povjerilac ima pravo odobriti (selektirati) potraživanja i zahtjevati da ista predstavljaju zalogu za odobreni kratkoročni kredit.U takvim slučajevima povjerioci izostavljaju potraživanja čije su mogućnosti naplate neizvjesne. U praksi postoje slučajevi, u kojima budući dužnik raspolaže većim brojem računa kupaca sa relativno malim prosječnim iznosom novčanih sredstava. U takvim slučajevima povjerilac se ne opredjeljuje na selekciju potraživanja, jer bi ista bila i suviše skupa uz postojanje mogućnosti pogrešnog izbora potraživanja. Umjesto toga, povjerilac se opredeljuje da od budućeg dužnika preuzme sva potraživanja od kupaca sa pravom opšteg raspolaganja nad istima. Praktična iskustva pokazuju da uz takav oblik zaloge povjerilac odobrava budućem dužniku manje iznose kratkoročnog kredita. Visina odobrenog kredita kreće se do 50% u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost ukupnih potraživanja. Ako se preduzeće obrati sa kreditnim zahtjevom poslovnoj banci da joj odobri kratkoročni kredit nudeći pri tom potraživanja od kupca kao zalogu, banka je u obavezi da utvrdi da li pojedinačni iznosi na računima kupaca založno pokrivaju iznos traženog kratkoročnog kredita. Banka je takođe dužna da provjeri kreditni bonitet (pomoću kreditnih standarda) svakog kupca. Kod provjere boniteta kupaca, prvo se provjerava prosječan period naplate potraživanja u odnosu na kreditne uslove koji se nude kupcima. Ako se preduzeće obrati poslovnoj banci za kratkoročni kredit u fiksnom iznosu, tada će poslovna banka izvršiti selekciju potraživanja od kupaca i odobriti ono potraživanje koje može poslužiti kao najbolja zaloga za traženi fiksni iznos kredita.15 4.3. ZALIHE KAO KOLATERALNO OBEZBJEĐENJE Zalihe kao instrument obezbeđenja u uslovima kratkoročnog finansiranja preduzeća široko su primenljive u praksi. Njihova atraktivnost počiva u činjenici, da im je tržišna vrijednost veoma često veća od knjigovodstvene vrijednosti. S obzirom da se zalihe procjenjuju po knjigovodstvenoj vrijednosti, one predstavljaju atraktivan oblik kolateralne zaloge. Naime, njihovom prodajom se u cjelini mogu izmiriti sve obaveze dužnika nastale po kratkoročnom kreditu. Treba istaći, da nisu sve zalihe podjednako prihvatljive kao instrument osiguranja kredita. Razlika između zaliha prisutna je zbog njihovih fizičkih karakteristika i njihove potencijalne realizacije. Preduzeće koje uzima kratkoročni kredit ponudit će kreditoru (poslovnoj banci) sve vrste zaliha, dok se kreditor (poslovna banka) opredeljuje za one zalihe koje su najbrže naplative, a to su zalihe gotovih proizvoda i robe. Poslovna banka kao kreditor izbegavat će zalihe lako pokvarljive robe i zalihe sa posebnim uslovima uskladištavanja. Za kreditora su interesantne zalihe kao instrument osiguranja kredita, koje ne izazivaju velike troškove, odnosno koje se mogu relativno brzo pretvoriti iz

15

M.Ferizović, Finansijska tržišta, Bihać, 2004

19

robnog u novčani oblik. Pravo povjerioca na raspolaganje zalihama može biti po pojedinačnim ili ukupnim zalihama. Pojedinačne zalihe kao kolateralna zaliha sastoje se od skupocjenih predmeta koji ostaju na raspolaganju preduzeću radi obavljanja njihove redovne poslovne aktivnosti (to mogu biti npr. dijamantski noževi za brušenje kamena ili sječenje gvožđa i sl.). U praksi ove zalihe kupuje preduzeće dužnik, lageruje u skladište, a povjerilac (poslovna banka) vrši njihovo plaćanje dobavljaču i svojim dužnikom (kupcem zaliha) potpisuje ugovor o kreditu i osiguranju kredita. Neophodno je pojedinačno evidentirati založene primjerke zaliha sa njihovim opisom i serijskim brojevima. Preduzeće – dužnik, može prije povrata kratkoročnog kredita takve zalihe prodati uz obavezu da poslovnoj banci otplati dug i kamatu srazmjerno vrednosti prodatih zaliha. Za iznos otplate duga skida se od strane povjerioca (poslovne banke) pravo raspolaganja sa dotičnim zalihama. Ukoliko povjerilac preuzme pravo raspolaganja sa ukupnim zalihama tada preduzeće kupac poseduje relativno stabilan nivo zaliha, čiji pojedinačni primjerci nemaju visoke cijene. S obzirom da su ograničene realne mogućnosti provjere svih zaliha od strane povjerioca (davaoca kredita) visina kratkoročnog kredita se odobrava do 50% od knjigovodstvene vrijednosti prosečnih godišnjih zaliha. Kamata kao cijena kapitala na takve kratkoročne kredite kreće se od 1-5% iznad primarne kamatne stope. Kratkoročni kredit na osnovu potvrde o uskladištenju zaliha (skladišnice) pružaju povjeriocu (poslovnoj banci) maksimalnu sigurnost u vezi obezbeđenja povrata kreditnih sredstava. Povjerilac je dužan selektirati zalihe, izdvojiti zalihe i iste povjeriti na čuvanje javnom skladištu u mjestu ili van mjesta dužnika. Izdvojene zalihe mogu se skladištiti i u posebnom magacinu dužnika, pri čemu su zalihe pod kontrolom (ključem) povjerioca. Obaveza skladištara jeste, da ne dozvoli otuđivanje zaliha koje su predmet kolateralne zaloge, odnosno koje su zapisane u skladišnici i to bez pismene saglasnosti povjerioca. Na takve zalihe povjerilac može odobriti dužniku kratkoročni kredit do 90% od knjigovodstvene vrijednosti zaliha evidentiranih u skladišnici. Po otplati dijela kredita povjerilac je dužan da izuzme svoje pravo na raspolaganje jednim dijelom zaliha i omogući dužniku da te zalihe otuđi ili koristi u svoje redovne poslovne aktivnosti. Karakteristika takvih zaliha jeste da su prenosive. U praksi se poslovne banke često služe sa navedenom klauzulom i uskladištene zalihe prodaju trećem licu, tako da to lice postaje novi povjerilac u odnosu na kreditnog dužnika. Na taj način poslovne banke veoma često održavaju svoju tekuću i perspektivnu likvidnost. Visina kamatne stope se kreće od 3-5% iznad primarne kamatne stope. Obaveza dužnika jeste, da izmiri troškove uskladištenja zaliha, koje se kreću od 1-3% od iznosa osiguranog kredita. Obaveza dužnika jeste,da plati premiju osiguranja kako bi se obezbijedila naknada u slučaju oštećenja ili uništenja zaliha.16

5. ANALIZA STEPENA RIZIČNOSTI KREDITA
16

Dr P.Kapor, Bankarstvo, Beograd, 2006

20

Ova analiza se zasniva na pravilima prihvatanja novih rizika i pravilima nadzora postojećih rizika. Rizik kao mjera potencijalnih promjena u vrijednosti koje će se dogoditi u portfoliju kao posljedica kako promjena u okruženju tako i vremenskom periodu, te je neophodno kontrolisati ga u okvirima sposobnosti banke da može podnijeti negativno djelovanje. Kreditni rizik nastaje zbog nemogućnosti da korisnik kredita izvrši od sada do nekog vremenskog roka ugovornu obavezu. Rizik je opravdan kad je razumljiv, mjerljiv, i dovoljno dokumentovan prihvatljivim analitičkim alatima. Nezavisno od klasifikacije kredita u skladu sa odlukama Agencije za bankarstvo Bosne i Hercegovine koja se radi u Direkciji plasmana i garancija Sektoru kredita banke. Banke i druge finansijske institucije (mikrokreditne organizacije-fondacije i društva) su dužne jednom mjesečno vršiti klasifikaciju svog portfolija prema stepenu naplativosti potraživanja i o tome dostavljati izvještaj Direkciji plasmana i garancija Sektoru kredita najkasnije do 5. u mjesecu za prethodni mjesec. Ova klasifikacija obuhvata svrstavanje kredita u jednu od sljedećih grupa: Krediti bez rizika, Krediti niskog rizika,  Krediti srednjeg rizika,  Krediti visokog rizika. Polazna pretpostavka ove podjele je da su krediti nefleksibilni, tj. da ih je gotovo nemoguće naplatiti prije roka dospjeća.Krediti bez rizika obuhvataju sve kredite koji su obezbjeđeni novčanim depozitom ili bankarskom garancijom.
 

Krediti niskog rizika obuhvataju sve kredite koji su uredno obezbjeđeni kvalitetnim i lako naplativim kolateralom (zalog na kurentnoj robi, hipoteka na nekretninama u užem centru urbanih cjelina) i koji se mogu naplatiti iz redovnog poslovanja korisnika kredita u roku do 30 dana od dana njihovog dospjeća.Prve dvije grupe se prate procedurom praćenja otplate kredita pri čemu se posebno prati da kredit iz ovih grupa ne pređe u lošije kredite. Krediti srednjeg rizika su svi krediti kod kojih se u dosijeu ne nalazi kompletna finansijska dokumentacija, koji su uredno obezbijeđeni kolateralom za koji postoji osnovana sumnja da neće biti lako naplativ (zalog na kvarljivu robu ili robu čije su cijene podložne fluktuiranju, hipoteke na nekretninama u širem području urbanih sredina) i koji se mogu naplatiti iz redovnog poslovanja korisnika kredita u roku do 90 dana od dana dospjeća. Krediti iz ove grupe su predmet restruktuiranja. Krediti visokog rizika obuhvataju sve kredite koji nisu realizovani u skladu sa ovom politikom, procedurama i odlukama iz oblasti kreditiranja, kredite koji su obezbijeđeni teško naplativom hipotekom (hipoteka na nekretnine u ruralnim područjima ili na periferiji urbanih sredina), hipotekom koja nije dovoljno provjerena prilikom odobravanja kredita sa aspekta vlasništva i vrijednosti i koji se ne mogu naplatiti iz redovnog poslovanja korisnika kredita u periodu kraćem od 90 dana od dana dospjeća obaveza. Ova grupa kredita je izvor potencijalnih gubitaka za banku i potencijalna opasnost za likvidnost banke.17 5.1. KREDITNA POLITIKA ZA SPORNE (PROBLEMATIČNE) KREDITE

17

U.Ćurčić, Bankarski portfolio, Novi Sad, 2002

21

Osnovni cilj je smanjiti kreditne gubitke, rezerve za potencijalne kreditne gubitke, sporne kredite i kredite po kojima se ne vrše plaćanja. Sporni kredit je onaj kredit koji je dat komitentu kojem se poslovanje pogoršalo tokom vremena ili gdje se zbilo nešto negativno iznenada, a što utiče na njegovu sposobnost otplate ugovornih obaveza i na taj način je klasifikovan u kategoriju C, D ili E. Kreditna politika za sporne kredite definisana je Uputstvom za upravljanje spornim kreditima. Na plasirane kredite obračunava se kamata sve do momenta kada kredit uđe u kategoriju C. Od tada se obračun kamata knjiži vanbilansno, a do tada obračunata kamata suspenduje. Kod naplate anuiteta prioritet se daje naplati pristigle kamate po kreditu. Prilikom otplate spornog kredita koji je klasifikovan u kategoriju E i utužen prioritet se daje naplati glavnice kredita. Po namirenju ukupnog potraživanja po osnovu neizmirene glavnice vrši se naplata nenaplaćenog dijela potraživanja po osnovu obračunatih kamata. Sporni krediti su predmet svakodnevne akcije zaposlenih u filijali odnosno poslovnici na poslovima kreditiranja pri čemu je osnovno da se definišu razlozi zbog kojih je neki kredit došao u ovu situaciju. Za svaku stavku aktive koja uđe u ovu kategoriju mora se izraditi plan rješavanja problema u pisanoj formi pri čemu je bitno da plan rješavanja prihvati i komitent. Ovaj plan rješavanja verifikuje Odbor za restruktuiranje kredita koji imenuje direktor banke ili druge finansijske institucije. Izvještaj o preduzetim mjerama na rješavanju spornih kredita se dostavlja jednom mjesečno iz filijala direkciji plasmana i garancija banke za što su odgovorni direktori filijala. Sporni krediti se mogu restruktuirati na jedan od sljedećih načina: prolongiranje kredita na određeni rok, uzimanje dodatnog kolaterala u cilju poboljšanja situacije,  forsirati prodaju kolaterala,  prenos kredita u kapital komitenta. Prilikom donošenja odluke o restruktuiranju kredita neophodno je uzeti u obzir sljedeće aspekte: razlog restruktuiranja, broj prolongacija i vrstu promjene originalnih odredaba ugovora.
 

Analiza kredita i mogućnosti za restruktuiranje se radi u filijali banke i obrazlaže na sjednici kreditnog odbora filijale. Prijedlog za restruktuiranje kredita se dostavlja odboru za restruktuiranje kredita banke. Konačnu odluku o restruktuiranju donosi kreditni odbor banke na osnovu prijedloga odbora za restruktuiranje kredita. Svaka promjena odredbi osnovnog (inicijalno ugovorenog) ugovora mora biti odobrena od strane kreditnog odbora banke.18 Kada se kredit nalazi u kategoriji rizičnosti E i kada je mogućnost naplate preostalog iznosa sredstava veoma neizvjesna, kreditni odbor filijale posredstvom odjeljenja prinudne naplate kredita dostavlja prijedlog ALCO komitetu banke za otpis takvih potraživanja. U cilju praćenja moguće naplate dug će biti proknjižen u vanbilansnim stavkama na period od 5 godina od momenta izvršenja njegovog otpisa. ZAKLJUČAK
18

Dr D.Krasulja, Poslovne finansije

22

Teorijska i praktična iskustva ukazuju da je moguće definisati rješenje likvidnosti koje neće ugroziti rentabilnost preduzeća, uz uslov da se radi o stabilnim partnerima (preduzeću i banci) koje će se međusobno finansijski ispomagati. Dakle, uslov je da preduzeće vodi zdravu finansijsku politiku, da ima dobru finansijsku situaciju i finansijski posmatrano stabilnu poslovnu banku. U uslovima kada je priliv manji od odliva novčanih sredstava, razlika bi se pokrivala iz finansijskih sredstava poslovne banke. U uslovima kada je priliv veći od odliva novčanih sredstava, razliku bi preduzeće uplaćivalo na račun kod poslovne banke. Kratkoročni izvori finansiranja neophodni su za pribavljanje obrtnih sredstava u vidu gotovine, kratkoročnih hartija od vrijednosti, potraživanja od kupaca i zaliha u svim njihovim pojavnim oblicima. U toku redovnog poslovanja najveći dio nastaje spontano. Kredit je za banku kao povjerioca dužničko povjerilački posao, gdje banka kao povjerilac upošljava raspoloživi dio slobodnih novčanih sredstava, pri čemu koristi određene forme obligacionih formi, uzima određeni oblik ličnog ili realnog jemstva koji je dužnik dužan da prezentira banci, kako bi banka kao povjerilac bila stručna da će dužnik uredno i na vrijeme izvršiti svoje obaveze prema povjeriocu. Za kredit se često kaže da predstavlja sredstvo usmjeravanja aktivnosti i razvoja privrede. U odnosu na proces reprodukcije, kredit ima veoma značajnu funkciju, jer omogućava likvidnost i kontinuitet proizvodnje, ubrzava i povećava proces proizvodnje i uspostavlja ravnotežu robno - novčanih odnosa na tržištu. Osnovna funkcija kredita jeste mobilizacija svih novčanih sredstava koja se u društvu i privredi privremeno nalaze van proizvodne i prometne funkcije, kako bi se najefikasnije alocirala na korisnike. Kontinuitet reprodukcije uz kreditnu podršku omogućuje likvidnost i kontinuitet proizvodnje (prosta reprodukcija), doprinosi ubrzanju i povećanju reprodukcije (proširena reprodukcija) i regulisanju ponude i tražnje na tržištu (ravnoteža robnonovčanih odnosa). Kredit obezbjeđuje likvidnost i stabilnost privređivanja, deluje i kao regulator ponude i tražnje na tržištu, omogućuje da se kupci na tržištu pojavljuju kao potrošači i onda kada nemaju dovoljno sopstvenih sredstava, Pomoću kredita se ostvaruje permanentna kontrola poslovanja preduzeća koja se kreditiraju. Banka koja daje kredit, po pravilu, uslovljava svog klijenta da cjelokupno finansijsko poslovanje obavlja uz njeno posredovanje. Ona kontroliše klijenta koji koristi njen kredit da ga zaista namjenski upotrebljava, da posluje rentabilno, da nema nenaplativih i sumnjivih potraživanja i da su zalihe iskazane prema realnim cenama. Svako nenamjensko trošenje ili eventualno prezaduživanje privrednog subjekta-preduzeća isto može dovesti do slabijeg poslovanja pa čak i „propadanja” što povlači brojne sankcije koje banka kao kreditor uvodi svojim komintentima.

LITERATURA

23

-

Dr.Dragan Vukasović Poslovne finansije 1n.j. Subotica 2009 Dr Vunjak, Nenad, Finansijski menadžment, Ekonomski fakultet, Subotica, 2005. Dr Krasulja,Dragan dr fakultet, Beograd, 2006. Ivanišević,Poslovne Finansije, Ekonomski

Dr Vunjak, Nenad, Poslovne finansije, Ekonomski fakultet, Subotica, 1991. Dr Pušara, Kostadin, Poslovne finansije, VPŠ, Novi Sad, 2000. Ćirović Milutin: Fuzije i akvizicije, Novi Sad, Prometej, 2004. Dr D.Krasulja, Poslovne finansije U.Ćurčić, Bankarski portfolio, Novi Sad, 2002 Dr P.Kapor, Bankarstvo, Beograd, 2006 M.Ferizović, Finansijska tržišta, Bihać, 2004 S.Orsag,Vrijednosni papiri, investicije i instrumenti finansiranja, Sarajevo 2011 Prof.dr Z.Njuhović, prof.dr Ž.Šain, Poslovne finansije Izvor internet portala www.limun.hr Izvor internet portala www.scribd.com Š.Ivanjko, Vlastita mjenica, Maribor. 2000. W.Gorenc, Riječnik trgovačkog prava, 1997

24