You are on page 1of 43

Ante Vranković

MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I KULTURA SMRTI
Izlaganje na tribini „Ţrtve pravosuđa“
odrţanoj 12. studenog 2012. u „Centru za ljudska prava“, Drţislavova 6, u Zgrebu, u organizaciji „Udruge za zaštitu ljudskih prava i zaštitu ţrtava pravosuĎa Veronika Vere“

Poštovana gospoĎo Landeka, hvala Vam na pozivu na ovu tribinu koja ima za temu ţrtve pravosuĎa i koja se odrţava točno mjesec dana nakon što je predsjednik Bundestaga g. Norbert Lammert ukazao na problem korupcije u našem pravosuĎu i upravi kao na glavnu kočnicu planiranog ulaska Hrvatske u EU 1. 7. 2013.
Osobita mi je čast ovdje pozdraviti g. Zlatka Zeljka - predsjednika Juris Protecte, g. Paška Kačinarija, g. Ţeljka Ţganjera bivšeg čelnika Uskoka, gospoĎu Višnju Škreblin, g. Roberta Matijevića, knjiţevnika g. Milu Pešordu, analitičara i politologa g. Darka Petričića i brojne druge istaknute borce protiv korupcije, koje sam do danas „poznavao“ jedino iz medija.

Korupcija u pravosuĎu je od 1946. god. i suca Ţarka Vimpulšeka na ovamo postal a svojevrsnim dijelom hrvatskog folklora. U to sam se naţalost uvjerio ne samo slušajući dosadašnja izlaganja na ovoj tribini, već i razgovarajući s prijateljima i poznanicima o „mom predmetu“ i dobivajući od njih vrlo često, u više od 50 % slučajeva, povratne informacije o njihovim vlastitim vrlo negativnim iskustvima s radom hrvatskih pravosudnih organa, osobito sudaca, koji, kako ćemo vidjeti i u mom slučaju, u pravilu ne zaziru ni od pravno najnakaradnijih i ljudski najdestruktivnijih odluka, „čudeći“ se istodobno kada njihovi degutantni načini zaključivanja i svjesnog izvrtanja činjenica i zakona, godinama bivaju provoĎeni nad hrvatskim generalima u Hagu. Primivši poziv od udruge „Veronika Vere“ da govorim na današnjoj tribini, svoje sam izlaganje najp rije htio usmjeriti na naţalost vrlo jednostavno i lagano dokazivanje da korupcija u hrvatskom pravosuĎu predstavlja pravilo, svojevrsni sramni condicio sine qua non njegova djelovanja, te da se radi o egzaktnoj činjenici, koju iz mojih iskustava s hrvatskim sudovima čije su odluke, rješenja i presude koje sam dobio u zadnje 2 godine u više od 80% slučajeva bile radikalno nezakonite, vrlo jednostavno mogu konkretno dokazati. Mislio sam tako primjerice govoriti o rješenju sutkinje Jadranke Jeličić, koja me 2009. lišila sredstava za ţivot, čime mi je, kako ćemo to uskoro vidjeti, osporila samo moje temeljno ljudsko pravo na ţivot, u predmetu u kojem je ona na prvo ročište - koje se odrţavalo u vikendici mojih pok. roditelja u Ivan Dolcu – na suvozačkom sjedištu svojeg auta dovezla vjeţbenika odvjetnika moje protustranke, odvjetnice Diane Zoričić. 1 Potom sam mislio govoriti o rješenju sutkinje Vesne Kuzmičić kojim je ona odbila izuzeće sutkinje Jadranke Jeličić2, prije(!) nego li sam ja to izuzeće uopće zatraţio , pa se tako na koncu dogodilo da sam dobio negativno rješenje za nešto što nikada nisam ni zatraţio. Malo nakon toga, sutkinja Kuzničić je - unaprijeĎena! Zatim sam htio govoriti o presudi suca Mladena Ţeravice (koji je nedavno skandalizirao hrvatsku javnost oslobaĎajućom presudom u postupku protiv liječnika okrivljenih za smrt rodilje Dragice Ivanković) koji je u mojoj tuţbi protiv njegove kolegice pravnice, odvjetnice Diane Zoričić presudio protiv mene, navevši da on dopušta da su 24+4 izjave okrivljene koje je ona iznijela u medijima tijekom mog štrajka glaĎu koncem 2009. bile neistinite, ali da to što me ona u tim izjavama proglašavala ološem, nasilnikom i luĎakom, ne moţe škoditi mojoj časti ili ugledu(!). 3 Potom sam mislio govoriti o presudi sudaca Ma je Matković, Branke Ţigante Ţivkvić, Antuna Palarića, Marka Babića i Ivana Matije, koji su me pravomoćno osudili na 45 dana zatvora za navodni „verbalni napad putem tiska“(!), premda je verbalni napad putem tiska djelo koje je nemoguće počiniti – jer ako je nešto verbalno, nije putem tiska, premda se nije radilo ni o kakvom „napadu“ - jer sam istinitost svih svojih navoda detaljno dokazao s čak 375 priloţenih dokumenata te pozivom svjedokinje gĎe Marice Gagić (na što se sutkinja Matković oglušila), dok tuţiteljica Diana Zoričić nije priloţila doslovno ni jedan jedini dokaz da su moje izjave bile neistinite, niti je u tu svrhu predloţila ijednog svjedoka, niti je uopće došla na glavnu raspravu, kojoj sam stoga nazočio samo ja, i premda „verbalni napad putem tiska“ ni u kojem zakonu nije naveden kao prekršaj ili kaţnjivo djelo, što uostalom i ne čudi, jer je to djelo nemoguće počiniti, kako sam to upravo objasnio. 4 Svoje dokazivanje činjenice da neprikrivena korupcija u radu hrvatskoga pravosuĎa predstavlja pra vilo, a ne iznimku (jer ukoliko je 5 od 6 sudskih presuda ili rješenja radikalno nezakonito, kako to pokazuje moje iskustvo, svakako se ne moţe govoriti o slučajnosti, nego jedino o svjesnom nezakonitom radu) namjeravao sam zaključiti Rješenjem sutkinje Jasne Zoretić Rendulić kojim je ona odbacila moju tuţbu protiv svojih kolega pravnika iz Hrvatske odvjetničke komore, s obrazloţenjem da u mojoj tuţbi protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore, nije jasno koga sam ja tuţio(!). 5
Riječ je o predmetu R1-22/06 voĎenom od sutkinje Jadranke Jeličić na Općinskom sudu u Starom Gradu na Hvaru. Cijeli opis sramotno pristranog postupa nja sutkinje Jadranke Jeličić na spomenutom ročištu moţe se vidjeti u mojem podnesku od 2. 10. 2006. na web adresi: http://www.scribd.com/doc/86424117/Izjavau-Spis-R1-22-06. O tome takoĎer vidjeti i moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., str. 11, bilj. 3, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012 2 Riječ je o Rješenju 9-Su.1311/07 izdanom od Kuzmičićeve kao predsjednice Općinskog sudu u Starom Gradu na Hvaru. Detaljnije o tome vidjeti moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., str. 11, bilj. 4. 3 Riječ je o predmetu 19. K-32/10 voĎenom na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Presudu i ţalbu moguće je vidjeti na web adresi: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-Presuda-i-%C5%BEalba 4 Riječ je o predmetu PP J-94-10, voĎenom na Prekršajnom sudu u Starom Gradu s privremenim sjedištem u Hvaru. Cjelokupna dokumentacija dostupna je na web adresi: http://www.scribd.com/doc/85706347/Prekr%C5%A1ajni-sud-u-Hvaru-Prekr%C5%A1ajni-postupak-PP-J-94-10-cjelokupna-dokumentacija 5 Riječ je o predmetu 8. K-167/10 voĎenom na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Takvo „obrazloţenje“ je doista suludo, jer je iz činjenice da je sutkinj a Zoretić Rendulić navela da je moja tuţba bila podnesena „protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore“ očito da je njoj bilo sasvim jasno koga sam tuţio.
1

Pomoćnik ministra Ivan Crnčec u ime Ministarstva pravosuđa RH implicite traţi moju smrt (!)
Dok sam tako još razmišljao o čemu ću ovdje danas govoriti, jer primjera ne samo nezakonitih, već i doista mahnitih rješenja i presuda hrvatskih sudaca poput onih koje sam upravo naveo u nas ima na pretek, što je neugodno osjetila većina hrvatskih graĎana, naša današnja domaćica, gospoĎa Nada Landeka mi je pokazala dopis pomoćnika ministra pravosuĎa RH g. Ivana Crnčeca ( Dokument 1-2), kojeg joj je on poslao 14. rujna o. g., a u svezi njezine predstavke od 6. rujna, kojom mu se ona obratila kao predsjednica „Udruge za zaštitu ljudskih prava i zaštitu ţrtava pravosuĎa Veronika Vere“, glede svojeg i glede mog predmeta, koji se doduše sadrţajno razlikuju, ali smo, svako na svoj način, u sudskim postupcima vezanim za te predmete, oboje postali ţrtvama nezakonitog rada hrvatskoga pravosuĎa. Premda sam, kako se to iz maloprije nabrojanih primjera moglo vidjeti, u više navrata susreo s radikalno nezakonitim, i na očigled zlonamjernim postupanjem djelatnika našeg pravosuĎa, od kojih sam ovdje spomenuo samo neka, Crnčecov me dopis ipak iznenadio, a priznajem i šokirao, jer je u svim negativnostima koje tvore cjelinu naţalost sad već europski glasovite korumpiranosti hrvatskoga pravosuĎa, upravo on otišao najdalje - do samoga kraja, obzirom da je Crnčec u njemu od mene pismeno zatraţio da ispoštujem nezakonito pravomoćno rješenje (u kojem sutkinja Jadranka Jeličić nije navela nikakav zakonski temelj po kojem ga je donijela – vidjeti Dokument 4 - i kojim je, kako ćemo vidjeti, izravno prekršila čl. 3 Opće deklaracije o lju dskim pravima, čl. 2 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i čl. 21 Ustava RH – tj. akte najviše pravne snage)6 kojim mi je pravomoćno osporeno samo moje temeljno ljudsko pravo na ţivot, što je javno i jasno potvrdio i Hrvatski helsinški odbor, koji je bio dobro upoznat s cijelim slučajem, kako se to vidi i iz članka u Slobodnoj Dalmaciji od 31. 3. 2012., str. 6, pod naslovom: „HHO: Ante Vranković je u pravu“ (Dokument 3). Time je Crnčec, zatraţivši od mene implicite, ali jasno da se pokorim pravomoćnom osporavanju mojeg temeljnog ljudskog prava na ţivot, u ime Ministarstva pravosuĎa RH čijim pečatom je ovjerio taj svoj dopis od 14. 9. o. g. (Dokument 1-2), od mene zapravo de iure i de facto pismeno zatraţio da – umrem(!). Riba smrdi od glave.
Narodna poslovica

Pročitavši taj dopis pomoćnika ministra pravosuĎa g. Ivana Crnčeca, shvatio sam da taj dokumen t na najjasniji mogući način pokazuje gdje je ţarište korupcije unutar hrvatskoga pravosuĎa i uprave na koju je pred mjesec dana izrijekom upozorio predsjednik njemačkog Bundestaga g. Norbert Lammert, jer svojim poloţajem u tijelu uprave zaduţenom za pravosuđe, i svojim vrlo arogantnom i, kako ćemo vidjeti, ničim prikrivenom činjenjem zla (=pokvarenost tj. korupcija), g. Ivan Crnčec doista predstavlja oličenje svega onog negativnog što je pred mjesec dana naveo g. Lammert kao razloge koji u ovom času onemogućavaju ulazak Hrvatske u civilizacijski krug zemalja članica EU: neprihvatljivu količinu korupcije u hrvatskome pravosuđu i upravi. Shvativši to, shvatio sam i da je upravo Crnčecov dopis i njegovo ţigom Ministarstva pravosuĎa ovjereno šokantno traţenje da ispoštujem nezakonito rješenje kojim mi je osporeno samo temeljno ljudsko pravo na ţivot - što je potvrdio i Hrvatski helsinški odbor (HHO – Dokument 3), a za što je g. Crnčec kako ćemo vidjeti znao - tj. da umrem, moţda najznakovitija tema o kojoj bih iz svojih brojnih iskustava sa svjesno destruktivnim i šikanoznim postupanjem hrvatskoga pravosuĎa ovdje danas mo gao govoriti. No da napokon krenem na izlaganje: glede mojeg predmeta, povodom kojeg mu se uz svoj vlastiti obratila, gospodin Crnčec je gospoĎi Landeka napisao sljedeće: „Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima, svatko u Republici Hrvatskoj je duţan poštovati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.“ (vidjeti Dokument 2). Ovakva Crnčecova sluţbenim ţigom ovjerena tvrdnja je zapanjujuća iz barem tri razloga: Neznanje je manipulatorovo osnovno oružje.
dr. Isabelle Nazare-Aga, psiholog

Prvo – iz činjenice da je Crnčec izrijekom zatraţio da se pokorim pravomoćnoj sudskoj odluci tj. rješenju sutkinje Jadranke Jeličić u predmetu R1 -22/06 od 28. rujna 2009., neinformirani čitatelj, koji ne zna činjenice i stvarno stanje stvari, logično bi mogao zaključiti da ja to ne činim7, kada g. Crnčec to od mene traţi. Činjenično stanje je meĎutim upravo suprotno, jer se svojim štrajkom glaĎu, u kojem sam do danas izgubio preko 60 kg (vidjeti Dokument 27) ja zapravo striktno pokoravam toj sudskoj odluci, kojom mi je na traţenje odvjetnice Diane Zoričić od strane sutkinje Jadranke Jeličić „u ime Republike Hrvatske“ osporeno pravo
Detaljnije o tome vidjeti moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., s tr. 13, bilj. 15, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012; kao i Rješenje sutkinje Jasne Zoretić Rendulić od 19. 1. 2012., dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/85899630/Sutkinja-Jasna-Zoreti%C4%87-Renduli%C4%87-Rje%C5%A1enje-u-predmetu-8-K-16710-Op%C4%87inski-kazneni-sud-u-Zagrebu-19-1-2012 6 O tome detaljnije vidjeti moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., s tr. 11, 83-84, 116-117 i ondje priloţene dokumente, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012 7 Time me pomoćnik ministra pravosuĎa Orsata Miljenića, g. Ivan Crnčec oklevetao na način podvale tj. insinuacije, ali se on zbog toga ne treba brinuti, jer se drţava čiji je on sluţbenik u čl. 6 „Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela“ unaprijed osigurala od podnošenja kaznenih tuţbi protiv sebe za kriminal svojih odgovornih osoba tj. sluţbenika, pa je sigurno da će se Crnčec i njemu slični sluţbenici u svojem radu i ubuduće sluţiti blagodatima te perfidne zakonske odredbe koja im omogućava da se nekaţnjeno sluţbeno bave kriminalom, zbog čega je uostalom ta odredba od njih samih i donesena.

na ţivot8, na način oduzimanja mojih, kako će te to uskoro vidjeti iz priloţene dokumentacije, zapravo vrlo skromnih sredstava za ţivot, i što je vrlo decidirano i jasno potvrdio i Hrvatski helsinški odbor u Slobodnoj Dalmaciji od 31. 3. 2012., u članku: „HHO: Ante Vranković je u pravu“ ( Dokument 3), a što je pomoćniku ministra Miljenića g. Ivanu Crnčecu bilo poznato, obzirom da je preslik tog članka njegovo Ministarstvo p rimio još 5. 4. o. g., kako to očituje nadnevak na povratnici te pošiljke ( Dokument 3), baš kao što su mu bili i/ili jesu poznati i brojni drugi dokazi tj. dokumenti izdani od raznih drţavnih i lokalnih tijela i sluţbi (Sluţbe za gospodarstvo
– Ispostave Hvar, Porezne uprave – Ispostave Hvar, Grada Sv. Ivan Zelina, Prekršajnog suda u Sv. Ivanu Zelini, Visokog upravnog suda u 9 Zagrebu, Sluţbe za socijalnu skrb u Sv. Ivanu Zelini i Privredne banke Zagreb) njih ukupno 30, koji svi implicite potvrĎuju da

mi je njegova kolegica pravnica, odvjetnica Diana Zoričić, uz pomoć svoje i Crnčecove kolegice pravnice, sutkinje Jadranke Jeličić, doista de iure i de facto osporila temeljno ljudsko pravo na ţivot, čime je izravno, na uz fizičko ubojstvo najteţi mogući način prekršila čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike 10, učinivši to uz prešutan blagoslov Crnčecovih kolega pravnika iz disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore s „volonterom“ g. Predragom Labanom11 na čelu, što sam vrlo podrobno opisao u više dopisa poslanih u Crnčecovo Ministarstvo. Drugo – obzirom da je Crnčecu iz mnogobrojne dokazne dokumentacije zaprimljene u njegovu Ministarstvu (što dokazuju nadnevci na povratnicama mojih pošiljki i potvrdama o slanju faxa od: 27. 3., 5. 4., 18. 5., 4. 6., 9. 7., 30 . 7, i 12 9. 8.) bilo jasno da mi je, kako smo već vidjeli, višestruko nezakonitim, zakonski neutemeljenim i neljudskim rješenjem sutkinje Jeličić osporeno pravo na ţivot, kao i da je tu činjenicu potvrdio i Hrvatski helsinški odbor, te da je on svejedno od mene traţio da se ja toj i takvoj odluci pokorim, a što ja --- u štrajku glaĎu u kojem sam do rujna, kada je Crnčec pisao svoj dopis (Dokument 2) izgubio više od 50 kg, o čemu je opširno pisao i vjerojatno najutjecajniji hrvatski dnevni list, „Večernji list“ koji je 29. 8. na str. 17 objavio i moju usporednu fotografiju 1. i 155. dana štrajka (Dokument 27), pa je Crnčec za taj moj gubitak tjelesne mase od 50 kg sigurno znao, što je i sam potvrdio u svojem dopisu od 14. 9. u kojem moj štrajk izrijekom spominje kao nešto s čim je „upoznat“ (Dokument 2) --- i činim, jasno je da je Crnčec zapravo od mene svjesno implicite zatraţio da umrem, što pravno govoreći predstavlja otvorenu, svjesnu šikanu na smrt, i to, da stvar bude gora, ovjerenu sluţbenim potpisom i pečatim Ministarstva pravosuđa RH (Dokument 2)! Treće – osobito me začudilo to da je Crnčec ovakvim svojim traţenjem na sebe i na svoje Ministarstvo preuzeo izravnu odgovornost za moju smrt u štrajku glaĎu ukoliko do nje doĎe - a sva je prilika da će doći - jer ta odgovornost, barem ne direktna, do njegovog dopisa od 14. rujna 2012. nije postojala . Do tog su naime dana i Crnčecova opisanog traţenja da ispoštujem nezakonito i neljudsko pravomoćno rješenje kojom mi je osporeno pravo na ţivot, za moju predstojeću smrt u štrajku glaĎu bile odgovorne jedino odvjetnica Diana Zoričić koja je navedeno osporavanje mojeg prava za ţivot sudski zatraţila, sutkinja Jadranka Jeličić koja je takvom njezinom neetičnom traţenju nezakonito udovoljila, te Hrvatska odvjetnička komora, čija disciplinska tijela na moje 2 disciplinske prijave od 13. 3. i 13. 9., u kojima sam temeljem 30 dokumenata dokazao da mi je njihova prijavljena članica Diana Zoričić osporila samo moje temeljno ljudsko pravo na ţivot, a koje sam obje sluţbeno poslao i Ministarstvu pravosuĎa 13, pa je g. Crnčec za njih znao – do dana današnjeg, niti nakon 60 izgubljenih kg nisu poslala nikakav odgovor. Nakon Crnčecova dopisa kojom je on izrijekom zatraţio da ispoštujem nezakonito pravomoćno sudsko rješenje kojim mi je osporeno samo pravo na ţivot, što svojim odlaskom u smrt ja i činim, Ministarstvo pravosuĎa i Crnčec osobno su postali odgovorni za moju smrt i za javno kršenje mojeg Ustavom i meĎunarodnim konvencijama zagarantiranog prava na ţivot, što pokazuje zapanjujuću količinu arogancije i svjesnog činjenja zla od strane Ministarstva pravosuĎa RH (čijim ţigom je Crnčec ovjerio to nakaradno traţenje) koje time vlastitog graĎanina i poreznog obveznika javno šikanira na smrt, iz čega pak proizlazi da „korupcija u hrvatskoj upravi i pravosuĎu“ o kojoj je govorio predsjednik Bundestaga g. Lammert, ima svoje ţarište u Ministarstvu pravosuĎa, i posve konkretno – u osobi njegova visoko rangiranog djelatnika g. Ivana Crnčeca.

Čitav „slučaj“ je vrlo podrobno, temeljem oko 150 priloţenih dokumenata opisan u mojem Otvorenom pismu predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., dostupnom na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012. Skraćeni opis „slučaja“ moguće je pročitati na web adresama: http://www.scribd.com/doc/112758505/Strajka-gladu-zbog-korupcije-u-Hrvatskoj-odvjetnickojkomori-24-sata i http://www.scribd.com/doc/112377515/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-Veleposlanstva-SR-Njema%C4%8Dke-u-Zagrebu-od-8-11-2012PRESS-INFO 9 Detaljnije o tome vidjeti moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., s tr. 14-17, 21-45 i 49-61, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012 10 Detaljno o tome vidjeti npr. moje Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., str. 3, 10-16, 83-84, 93, 116, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012 11 O Labanovom „volontiranju“ za Hrvatsku odvjetničku komoru tj. o njegovoj izjavi: „Ja sam volonter, zašto bi vam ja to riješio?'“, što mi je g. Laban rekao nakon što sam mu u Bjelovar u kojem ţivi i radi putem faksa poslao gla vne dokumente o mom predmetu, vidjeti Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., str. 15 -18 i 84-85, na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismopredsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012 12 Sve navedene dokumente koje sam poslao Ministarstvu pravosuĎa moguće je, zajedno s potvrdama o njihovu slanju i potvrdama o n jihovu primitku u Ministarstvu pravosuĎa vidjeti na web adresama navedenim u Izvorima za ovo izlaganje, na str. 6. 13 Za moju prijavu od 13. 3. 2012. primljenu u Ministarstvu pravosuĎa 24. 4. 2012. vidjeti ovdje Dokumente 9-11 i 13-22. Cijeli sadrţaj te prijave je dostupan na web adresi: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D Sadrţaj moje prijave od 13. 9. 2012. moţe se vidjeti u mojem Otvorenom pismu predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012., str. 10-74, dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-Travasu-22-10-2012
8

Crnčecova šikana na smrt nije bila nikakva „zabuna“ – iz dokumentacije koju je imao u rukama, on je dobro znao što čini
Ovdje je osobito vaţno istaći činjenicu da je --- iz dokumentacije sluţbeno zaprimljene u Ministarstvu pravosuĎa, koje sam od samog prvoga dana mojeg štrajka glaĎu 27. 3. 2012., u kojem sam do sad izgubio preko 60 kg, detaljno informirao o svim vaţnijim činjenicama vezanim uz taj štrajk, što nepobitno dokazuju povratnice tj. potvrde o slanju i primitku mojih dopisa putem pošte i faksa 14 --- gospodin Ivan Crnčec bio odlično upoznat s mojim predmetom i mojim štrajkom, i da je svojim dopisom od 14. 9. o. g. ( Dokument 1-2) on, kako ćemo to uskoro vidjeti iz priloţenih dokaza, svjesno od mene implicite zatraţio moju smrt. Krenimo redom: I. - Crnčec je već 27. 3. o. g. znao da mi je koncem 2009. sudski osporeno pravo na ţivot Iz dopisa pod naslovom: „Razlozi zbog kojih sam započeo štrajk glaĎu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore“15, (Dokument 5-8) kojeg je, kako to dokazuje nadnevak na povratnici, Crnčecovo Ministarstvo pravosuĎa primilo dana 27. 3. 2012. ( Dokument 8), g. Crnčec je znao da je točna moja tvrdnja da mi je rješenjem sutkinje Jadranke Jeličić u predmetu br. R1-22/06 od 28. rujna 2009. (Dokument 4) ta sutkinja doista osporila samo moje temeljno, Ustavom i meĎunarodnim konvencijama zajamčeno ljudsko pravo na ţivot, jer sam tom dopisu priloţio i Potvrdu o mojem imovnom stanju izdanu od Porezne uprave Hvar dana 2 7. 10. 2011. (Dokument 7), iz koje se vidjelo da sam nakon njezina rješenja iz 2009., tijekom cijele 2010. i 2011. godine uprihodio ukupno 7.957,49 kn, što nije dovoljno za ţivot ni u mnogo manjem vremenskom periodu, a kamoli tijekom 22 mjeseca, od 1. 1. 2010. do 27. 10. 2011. na koje se navedena Potvrda odnosila. II. – Crnčec je već 5. 4. o. g. znao da je HHO upoznat s cijelim slučajem i da podrţava moj štrajk Iz sadrţaja novinskog članka pod naslovom: „HHO: Ante Vranković je u pravu“, (Dokument 3) kojeg je, kako to dokazuje nadnevak na povratnici, Crnčecovo Ministarstvo pravosuĎa primilo 5. 4. 2012. (Dokument 3), g. Crnčec je znao da je Hrvatski helsinški odbor detaljno upoznat s mojim predmetom, te da podrţava moj legitimni štrajk glaĎu kojeg sam provodio u nuţnoj obrani svojeg temeljnog, Ustavom i meĎunarodnim konvencijama koje je RH odavno potpisala zajamčenog prava na ţivot, ali je on usprkos tome, kako smo vidjeli iz njegova dopisa od 14. 9., svjesno gazeći time ista moja ustavom i konvencijama zajamčena prava, od mene zatraţio da se „pokorim“(!) nezakonitom rješenju kojim mi je osporeno ljudsko pravo na ţivot, tj. da umrem. III. – Crnčec je već 24. 4. o. g. imao sve dokaze da mi je doista osporeno pravo na ţivot Iz mog dopisa zaprimljenog u Ministarstvu pravosuĎa 24. 4. o. g. (Dokument 9-11) kojeg sam g. Crnčecu poslao kao odgovor na njegov dopis od 17. travnja ( Dokument 12 - na koji ću se zbog brojnih Crnčecovih svjesnih manipulacija u njemu još vratiti), te uz kojeg sam mu kao Privitak 2 (vidjeti Dokument 11 i 13-21) priloţio cjelokupan tekst i sve dokaze moje disciplinske prijave od 13. 3. o. g., g. Crnčec je znao da sam ja ( zbog toga što me
njegova kolegica, zavidna na moj uspjeh, namjerno minirala u završetku fakulteta na kojem mi je nakon primit ka Rektorove nagrade 1995. godine bilo obećano mjesto asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti – vidjeti Dokument 10/b) godinama, sve dok u tome

rješenjem sutkinje Jadranke Jeličić koncem 2009. godine nisam spriječen, skromno ţivio od iznajmljivanja dva ju apartmana od 3 i 6 kreveta u nevelikoj roditeljskoj vikendici (108 m2 – vidjeti Dokument 4) u Ivan Dolcu na Hvaru, o čemu nepobitno svjedoče uplate mojih gostiju iz travnja -kolovoza 2009. (vidjeti ovdje Dokumente 1721), od kojih sam u tom periodu primio ukupno 18.024 kune (Dokument 14 i 17-19), od čega sam (vrlo) skromno ţivio. No, obzirom da je posljedica rješenja sutkinje Jeličić iz 2009. bila da sam od odvjetnice Diane Zoričić od lipnja-rujna 2010. nadalje bio spriječen u iznajmljivanju, tijekom cije le 2010. i 2011. sam zaradio ukupno 7.957,49 kuna (Dokument 7 i 16), pa sam stoga od Grada Sv. Ivan Zelina dana 10. 11. 2010. primio novčanu pomoć u iznosu od 2.500 kn, kao „potporu u teškim materijalnim prilikama“ ( Dokument 15), te sam se, da bih preţivio, do sada već i po nekoliko puta zaduţio na sve strane, jer mi je posao, kao što je slučaj i kod ostalih 400.000 nezaposlenih graĎana RH, nemoguće naći, jer ga naprosto nema ( Dokument 10/c). Iz tog razloga me sud u Sv. Ivanu Zelini dana 14. 12. 2010. oslob odio plaćanja novčane kazne za prometni prekršaj, kao i plaćanja sudskih troškova, „jer bi se plaćanje istih negativno odrazilo na njegovu (=moju) egzistenciju“ (Dokument 22/a), iz čega je razvidno da u Hrvatskoj ima čestitih sudaca (sutkinja gĎa Mira Kušić) koji u svojem radu poštuju ljudski ţivot koji je zaštićen Ustavom i meĎunarodnim konvencijama, premda to sutkinja Jeličić i savjetnik ministra pravosuĎa Crnčec tj. simbolična dvotrećinska većina hrvatskoga pravosuĎa - ne čine. IV. Crnčec 4. 6. dobiva nalaze koji potvrđuju moj štrajk glađu (u kojem sam izgubio 60 kg!) kao istinit Iz mog dopisa zaprimljenog u Ministarstvu pravosuĎa 4. 6. o. g. skupa s EKG nalazom od istog dana (Dokument 23-25), koji je pokazao da mi je broj otkucaja srca s 80 ( Dokument 26/h) pao na 50 (Dokument 24), što je nepobitan dokaz autentičnosti i istinitosti mojeg štrajka, te iz mojeg bolničkog nalaz zaprimljenog u Crnčecvovu Ministarstvu 28. 5. 2012. (Dokument 26), u kojem mi je kao posljedica štrajka glaĎu
14 15

Vidjeti bilj. 12. Cijeli dopis zajedno sa svim priloţenim dokumentima moguće je vidjeti na web adresi: http://sr.scribd.com/doc/93976606/Razlozi-koji-su-me-primorali-namiran-prosvjed-%C5%A0trajkom-gla%C4%91u-ispred-doc

dijagnosticirana hipoglikemija i povećanje jetre (Dokument 26/b) očito je da je g. Crnčec je znao da ja doista štrajkam glaĎu, što je u svojem dopisu od 14. 9. 2012. uostalom izrijekom i potvrdio riječima: „Ministarstvo je s tim upoznato.“ – vidjeti Dokument 2, ali je, nakon što sam u tom času izgubio već više od 50 kg (vidjeti sliku iz Večernjeg lista od 29. 8. 2012. – Dokument 27), on preko gospoĎe Landeka od mene svejedno svjesno pismeno zatraţio da ispoštujem nezakonitu odluku kojom mi je osporeno pravo na ţivot tj. da umrem, što je - vjerujem da ćete se s time svi sloţiti - doista divljaštvo prvoga reda.16

Dok besramni manipulatori, klevetnici i gazitelji ljudskih prava poput Ivana Crnčeca budu djelatnici Ministarstva pravosuđa RH, korupcija u pravosuđu i upravi se neće smanjiti
Iz dokumentacije koju ste upravo vidjeli, sasvim je jasno da se u slučaju Crnčecova izričitog traţenja da se „pokorim“(!) nezakonitom rješenju kojim mi je osporeno samo moje temeljno ljudsko pravo na ţivot – što ja štrajkom glaĎu i činim – ne radi ni o kakvoj „zabuni“ kojom bi Crnčec, nesvjestan onoga što čini, implicite zatraţio moju smrt, jer je iz svega očito da je on dobro znao sve relevantne činjenice, a samim time i jedinu moguću posljedicu svojeg traţenja na kojem je i nakon što sam već izgubio više od 50 kg (Dokument 27), on i dalje u ime Ministarstva pravosuĎa RH inzistirao – moju smrt. Da se u tom šokantnom traţenju iznesenom u njegovu dopisu od 14. 9. naţalost ne radi ni o kakvom Crnčecovu pojedinačnom ispadu, pokazuje i dopis kojeg mi je on poslao 17. 4. 2012. (svakako paţljivo usporediti Dokument 9-11 i Dokument 12). U tom dopisu Crnčec se bavio gotovo isključivo najvulgarnijim i najmalicioznijim izvrtanjem poznatih mu činjenica, pa sam mu stoga ja uz svoj odgovor morao iznova slat i dokumentaciju koju je njegovo Ministarstvo (barem) jednom prije toga već primilo ( Dokument 9/b i 10/b). Tako je Crnčec 17. 4. implicite pismeno ustvrdio da ja ţelim da njegovo Ministarstvo utječe na odluke Hrvatske odvjetničke komore, iako sam ja zapravo traţio smo to da zbog toga što su mi od srane njegove kolegice pravnice, sutkinje Jeličić oduzeta sredstva za ţivot - pa se stoga nalazim u izrazito teškoj situacije borbe za elementarno preţivljavanje – Ministarstvo pravosuĎa apelira na HOK da moj predmet bude riješen što hitnije i po zakonu (usporediti Dokumente 9 i 12).17 Dalje, u svojem neprikrivenom izvrtanju činjenica u svrhu stvaranja dojma da se u mom konkretnom slučaju radi o mnogo većoj i vrjednijoj roditeljskoj vikendici nego što je to zapravo slučaj, Crnčec je išao toliko daleko da je zbrojio površinu vikendice (108 m2), s površinom okolnoga dvorišta (163 m2) ( Dokument 4/a)– kako bi dobio ukupnu površinu od 271 m2 ( Dokument 12/d) – koja se osim u njegovom dopisu nigdje drugdje ne spominje, pa je jasno da se tu radi o Crnčecovom perfidnom izmišljaju, sračunatom na to da u očima trećih osoba koje ne znaju stvarno stanje stvari, stvori sasvim iskrivljenu, pogrješnu sliku o biti srvari. Lažemo smo onda kada pokušavamo prikriti nešto za što znamo da je nedopušteno.
dr. M. Scott Peck, psiholog

No, ono što je Crnčec potom učinio, prelazi zaista sve granice dobrog ukusa. Iako je iz dokumentacije koju sam njegovu Ministarstvu poslao još u siječnju 2010. (Dokument 10/b) Crnčec znao da sam ja sebe, sve do nezakonitog rješenja sutkinje Jeličić bio sam uzdrţavao vlastitim radom, iznajmljujući 2 apartmana u roditeljskoj vikendici u Ivan Dolcu, i to stoga što me nakon smrti mojih roditelja Crnčecova kolegica pravica, odvjetnica
Tu je vaţna i činjenica da je g. Crnčec iz triju mojih dopisa zaprimljenih u njegovom Ministarstvu 9. 7., 30. 7. i 16. 8. znao za nezakonito, šikanozno i nasilničko postupanje dvojice visokorangiranih duţnosnika Hrvatske odvjetničke komore prema meni: 1) iz mojeg Otvorenog pisma novom predsjedniku HOK-a g. Robertu Travašu, a poslanog na znanje i ministru pravosuĎa g. Orsatu Miljeniću, primljenog u Ministarstvu pravosuĎa, kako to očituje nadnevak na povratnici, 16. 8. 2012. (čitavo pismo je, zajedno s povratnicom koja potvrĎuje njegov primitak u Ministarstvu pravosuĎa 16. 8. o. g. moguće vidjeti na web adresi: http://www.scribd.com/doc/102865622/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-a-g-RTrava%C5%A1u-9-8-2012 ) g. Crnčec je znao za klevetu (=kazneno djelo tj. kriminal) i brojne ogluhe disciplinskog tuţitelja HOK -a Predraga Labana (Dokument 28), čime je on na protuzakonit, te izrazito sramotan i drzak način od oţujka o. g. „volonterski“ (vidjeti bilj. 11) (ne)rješavao moju disciplinsku prijavu od 13. 3., a kasnije na isti način i onu od i 13. 9., pa ja tako niti na jednu od tih dviju prijava od disciplinskih tijela HOK-a sve do danas, niti nakon 60 izgubljenih kg, nisam dobio nikakav odgovor. 2) iz ispisa elektronske pošte poslane poznatoj novinarki i bivšoj glavnoj urednici „Večernjeg lista“ gospoĎi Ruţici Cigler, koje sam na znanje poslao i Ministarstvu pravosuĎa, Crnčec je znao za šikanoznu i - kako je policija to sluţbeno utvrdila - laţnu Andreisovu prekršajnu prijavu protiv mene (Dokument 29-30), jer sam 9. 7. 2012. s pošte u Sv. Ivanu Zelini (Dokument 30) u Ministarstvo pravosuĎa, zajedno s navedenom elektronskom poštom novinarki gĎi Ruţici Cigler poslao policijsku potvrdu o tome (cijelo pismo tj elektronsku poštu, zajedno s potvrdom o slanju faksom u Ministarstvo pravosuĎa, moguće je vidjeti na web adresi: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJENA-DAN-8-srpnja-2012 ). 3) iz dopisa upućenog na ime ministra pravosuĎa g. Orsata Miljenića ( Dokument 31-33), te poslanog putem faksa, g. Crnčec je znao za izrazito primitivno i vulgarno posizanje bivšeg predsjednika HOK-a dr. Lea Andreisaza za uličnim nasiljem i oštećivanjem moje imovine (Dokument 32), prigodom čega je na mom stolčiću kojeg je teatralno bacio u smeće ostavio otiske svojih prstiju, jer sam o tome Ministarstvo pravosuĎa sluţbeno obavijestio još 30. 7. 2012. kako to očituje nadnevak na poštanskoj potvrdi o slanju navedenog faksa (Dokument 31), ne dobivši na taj svoj dopis meĎutim iz Ministarstva pravosuĎa sve do dana današnjeg nikakav odgovor (čitav taj dopis, zajedno s poštanskom potvrdom o njegovu slanju faksom u Ministarstvo pravosuĎa, moguće je vidjeti na web adresi: http://www.scribd.com/doc/101428788/Sramni-javni-ispad-dr-Lea-Andreisa-kojeg-posvjedo%C4%8Duju-otisci-njegovih-prstiju ) Dakle, niti pomoćnik ministra Crnčec, niti ministar Miljenić nisu na sve ovo pobrojano nezakonito, sramotno i šikanozno postupanje tadašnjih duţnosnika Hrvatske odvjetničke komore uopće reagirali, nego im se pomoćnik ministra pravosuĎa g. Ivan Crnčec - pod egidom ţiga Ministarstva pravosuĎa – u svemu tome čak pridruţio, zatraţivši od mene implicite, ali nedvosmisleno da umrem, dovodeći time višegodišnju javnu šikanu hrvatskoga pravosuĎa nadamnom do svojevrsnog morbidnog vrhunca. 17 Riječ je o još jednoj Crnčecovoj kleveti na način podvale ili insinuacije. O tome vidjeti bilj. 7.
16

Diana Zoričić iz zavisti svjesno minirala u završetku fakulteta na kojem mi je nakon primitka Rektorove nagrade bilo obećano radno mjesto (Dokument 9/a, 10/a-b), on me ipak posve neutemeljeno, te svjesno laţno i maliciozno prikazao kao nekakvog probisvijeta kojem on mora tumačiti da bih ja „materijalna sredstva za ţivot trebao osigurati vlastitim radom“, kao da ja to 6 -mjesečnom godišnjom brigom oko vikendice koju bi drukčije bilo nemoguće iznajmljivati, sve do rješenja sutkinje Jeličić, nisam činio, a Crnčec je iz 19. 1. 2010. godine u njegovu Ministarstvu zaprimljene dokumentacije znao da sam ja još od 1996. upravo to i činio, i da je stoga njegova manipulacija kojom me prikazao kao neradnika, zapravo drska laţ, kojom je on po principu „napad je najbolja obrana“ u ovom „slučaju“ krivnju sa svojih kolega Zoričićeve, Jeličićeve i Labana zlobno prebacio na mene, kojeg njih troje (sada i uz njegovu pomoć) svjesno šalju u s mrt. Kako bih mu dokazao da nisam neradnik kakvim me prikazuje, i kako bih njemu i njegovu Ministarstvu (naivno) pruţio šansu da bar malo isprave zlo (lat. malus) počinjeno od svojih kolega: odvjetnice Zoričić, sutkinje Jeličić i „volontera“ iz disciplinskih tijela Hrvatske odvjetničke komore, (koji mi sve do danas nisu poslali
odgovor na moje disciplinske prijave od 13. 3. i 13. 9. o. - perfidno time na način organiziranog kriminala (kao i u poznatoj Aferi Zadro, u kojoj su isto to činili čak 10 godina) štiteći svoju kolegicu Dianu Zoričić) Crnčeca sam 23. 4. dobrohotno pismeno zamolio da

mi pomogne naći posao, te sam mu obećao da ću u slučaju da ga dobijem, odmah prekinuti štrajk glaĎu (Dokument 10/c), ali na tu moju molbu ja od g. Crnčeca, već 7 mjeseci, sve do danas, nisam dobio odgovor! Umjesto da mi pomogne pronalaţenjem posla, Crnčec je u dopisu od 14. 9. (Dokument 1 -2), kako smo vidjeli, od mene implicite zatraţio da umrem, (što je uostalom u interesu i njegovim kolegama iz Hrvatske odvjetničke komore, radi naknade niza šteta koje su mi svojim nezakonitim postupcima i propustima svjesno počinili) . Ovo Crnčecovo krajnje šikanozno sluţbeno traţenje predstavlja doista neoboriv dokaz da je korupcija u hrvatskom pravosuĎu i upravi zapanjujuća, i da je doista nespojiva s parametrima EU, kako je to 13. 10. kazao g. Lammert, ali i locira bit problema, jer bi situacija u hrvatskom pravosuĎu zasigurno bila bolja kada bi posao savjetnika ministra pravosuĎa obavljala osoba koja ne bi ovoliko arogantno demonstrirala „nedodirljivost“ ljudi iz pravosuĎa, koja vjerojatno i jest glavni razlog njegove korumpiranosti, te koja će u slučaju moje smrti na traţenje g. Crnčeca i Ministarstva pravosuĎa RH, zacijelo postati sramni hrvatski „brand“ europskoga glasa.

NAJVAŢNIJI IZVORI I LITERATURA
IZVORI (kronološkim redom)
Razlozi zbog kojih sam započeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa , dopis primljen u Ministarstvu pravosuĎa dana 27. 03. 2012. (vidjeti nadnevak na povratnici), dostupno na web adresi:
http://www.scribd.com/doc/93976606/Razlozi-koji-su-me-primorali-na-miran-prosvjed-%C5%A0trajkom-gla%C4%91u-ispred-doc

Šešo, M.: HHO: Ante Vranković je u pravu, Slobodna Dalmacija, 31. 3. 2012., str. 6, scan članka primljenog u Ministarstvu pravosuĎa dana 05. 04. 2012. (vidjeti nadnevak na povratnici), dostupan na web adresi: http://www.scribd.com/doc/87463948/HHO-Ante-Vrankovi%C4%87-jeu-pravu-Slobodna-Dalmacija-31-o%C5%BEujka-2012-str-6

Dopis Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 4. 6. 2012., primljen u Ministarstvu pravosuĎa istoga dana, (vidjeti nadnevak na potvrdi o slanju faksa), dostupan na web adresi: http://www.scribd.com/doc/95828308/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-od-4-6-2012 Otvoreno pismo novinarki Večernjeg lista gospođi Ruţici Cigler od 8. 7. 2012 ., primljeno u Ministarstvu pravosuĎa 09. 07. 2012., (vidjeti nadnevak na potvrdi o slanju faksa), dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajkgla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012

Izvještaj o sramnom javnom ispadu dr. Lea Andreisa pred vlastitom odvjetničkom kancelarijom, poslan faksom ministru pravosuĎa RH g. Orsatu Miljeniću 30. 07. 2012., primljen u Ministarstvu pravosuĎa istoga dana, (vidjeti nadnevak na potvrdi o slanju faksa), dostupan na web adresi: http://www.scribd.com/doc/101428788/Sramni-javni-ispad-dr-Lea-Andreisa-kojeg-posvjedo%C4%8Duju-otisci-njegovih-prstiju Škalić, Marina: Štrajk glađu: Ante Vranković od oţujka izgubio 50 kilograma , Večernji list, 29. 8. 2012., str. 17 Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore g. Robertu Travašu od 22. 10. 2012. primljeno u Ministarstvu pravosuĎa 23. 10. 2012., (vidjeti nadnevak na povratnici), dostupno na web adresi: http://www.scribd.com/doc/112352394/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOKTravasu-22-10-2012

Svi ostali relevantni izvori dostupni su na web adresi: http://www.scribd.com/ante_vrankovi%C4%87

LITERATURA (abecednim redom)
Nazare-Aga, Isabelle: Manipulatori su među nama, prevela Marijana Hrelja, Škorpion, Zagreb, 2006. Scott Peck, M.: Ljudi laţi, preveo Darko Milošević, VBZ, Zagreb, 1999. Vranković, Ante: Afera plagijat – otvoreni dossier, EA, Sveti Ivan Zelina, 2009.

Ovo izlaganje je, zajedno sa svim pripadajućim dokumentima, dostupno na web adresi:

http://www.scribd.com/doc/114165686/Ministarstvo-pravosudja-i-kultura-smrti-izlaganje-12-11-2012

DOKUMENTI

Dokument 1

Dokument 2

Dokument 3

Sluţbenim potpisom i pečatom ovjerena potvrda o primitku ovog članka u Ministarstvu pravosuĎa RH

dana 05. 04. 2012.

Dokument 4

Dokument 5

Dokument 6

Dokument 7

Dokument 8

Dokument 9

Dokument 10

Dokument 11

Dokument 12

Dokument 13

Dokument 14

Dokument 15

Dokument 16

Dokument 17

Dokument 18

Dokument 19

Dokument 20

Dokument 21

Dokument 22

Dokument 23

Dokument 24

Dokument 25

Dokument 26

Dokument 27

Slika iz „Večernjeg lista“ od 29. 8. 2012., str. 17 Prvoga dana štrajka glaĎu sam imao 129,50 kg, a 29. 8. 79,50 kg. Danas imam još više od 10 kg manje!

Dokument 28

Dokument 29

Dokument 30

Dokument 31

Dokument 32

Dokument 33

Povratnice koje dokazuju primitak ovog izlaganja u: Delegaciji EU u RH; Veleposlanstvu SR Njemačke; Veleposlanstvu Velike Britanije

Povratnica koja dokazuje primitak ovog izlaganja u: Ministarstvu pravosuđa RH

Povratnica koja dokazuje primitak ovog izlaganja u: Uredu Predsjednika RH prof. dr. Ive Jospovića

Povratnica koja dokazuje primitak ovog izlaganja u: Uredu Predsjednika Bundestaga prof. dr. Norberta Lammerta