You are on page 1of 32

Alfredo Saad-Filho

OBJAŠNJENI KAPITALIZAM

Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju Centar za slobodarska istraživanja Rosa Luxemburg Stifftung Southeast Europe Sarajevo 2012

Predgovor

P

red vama je poglavlje „Vrijednost, kapital i eksploatacija“ iz čuvenog zbornika radova „Antikapitalizam – marksistički uvod“, koji je uredio sam autor publikacije koju vam predstavljamo, Alfredo Saad-Filho. Iz zbornika, čiji su autori vodeći marksistički ekonomisti namjerno smo izabrali Saad-Filhov rad. Radi se o svojevrsnoj osuvremenjenoj verziji Marksovog „Najamnog rada i kapitala“, čuvenom spisu koji kratko, ali precizno analizira osnovne ekonomske odnose unutar kapitalističkih odnosa proizvodnje: odnos najamnog rada i kapitala, odnosno radničke klase i klase kapitalista, kao i načina na koji iz eksploatacije rada nastaje profit. Saad-Filho objašnjava zbog čega marksistička analiza, ne samo da nije relikt 19. vijeka, kako se to često nastoji podmetati, već da se radi o najpreciznijoj i najaktuelnijoj analizi i kritici kapitalističkih proizvodnih odnosa, koja nikada nije prevaziđena. Mega kriza koja je pogodila svjetski kapitalizam, a čije je rješenje, u okvirima samoga kapitalizma očigledno nemoguće, još jednom stavlja u fokus marksističko objašnjenje eksploatacije radne snage, koja je baza svih
3

društvenih antagonizama modernog svijeta.“ Saad-Filho se uspješno obračunava sa teorijama o „prirodnosti“ klasnih razlika. izvore društvenih konflikata. Prevodilački tim CSI-a je upravo iz tog razloga odlučio da ovo Saad-Filhovo poglavlje izda kao zasebnu publikaciju. „savršenstvu“ tržišta i drugim neoliberalnim bajkama i to kroz pojašnjavnje šta je to ustvari kapitalizam. određivanje plata. šta profit. Kako piše Saad-Filho „Marxove teorije uključuju objašnjenje zbog čega su najamni radnici eksploatirani. Prevodilački tim CSI-a 4 . šta najamni rad. a šta eksploatacija. šta višak vrijednosti. uloge finansijskog sistema i stalnog povratka finansijskih kriza. šta konkurencija. neizbježnosti sustavnih oblika tehničkih promjena rastućim korištenjem mašina. cijena i distribucije.

kola i druga sredstva transporta. rOBE ko za trenutak podignete pogled sa stranica ove knjige. CD player. kao i vaši praznici i hrana. kompjuter. cipele. određivanje plata. uloge finansijskog sistema i stalnog povratka finansijskih kriza.VrIJEdNOsT. po svemu sudeći. druga sredstva za informisanje i zabavu. KAPITAL I EKsPLOATAcIJA O A vo poglavlje objašnjava osnovne elemente Marxove teorije vrijednosti i eksploatacije. Robe ne služe samo ličnoj potrošnji. a oko sebe. bicikl. Ova knjiga je roba. izvore društvenih konflikata. svugdje možete vidjeti robu. neizbježnosti sustavnih oblika tehničkih promjena rastućim korištenjem mašina. uključujući gotovo hranu i sredstva za spremanje hrane kod kuće. cijena i distribucije. Vaši kozmetički proizvodi su također robe. Na vašem radnom mjestu ili mjestu studira5 . svoj TV. Ova teorija omogućuje shvatanje osnove njegove kritike kapitalizma i potvrđuje njegovu tvrdnju da kapitalizam ima svoje istorijske limite. možete vidjeti i druge knjige odjeću. vaš dom. Važni elementi Marxove teorije uključuju objašnjenje zbog čega su najamni radnici eksploatirani.

To da li priroda tražnje za robom proizlazi iz psihološke potrebe. U praksi. Drugo. Razmjenska vrijednost pokazuje da su robe. S jedne strane. trima parima cipela. usprkos njihovim razlikama. ekvivalentne jedna drugoj. S druge strane. u principu. one su upotrebne vrijednosti: imaju neke karakteristike korisne za ljude.nja. vidi dolje) u određenim omjerima. deset CD-ova stotinu kapućina. sve su robe iste. biti zamijenjene za druge robe (novcem. što je dovoljno da se utvrde omjeri ekvivalentnosti među svim robama. fantazije ili obrnuto. većina stvari su također robe. navodi se samo razmjenska vrijednost u smislu novca (njihove cijene). usprkos svojim različitim upotrebnim vrijednostima. je irelevantno. Živite u svijetu roba. što znači mogućnost njihove prodaje. itd. Npr. jedan mali TV set je ekvivalent jednom biciklu. U robnoj ekonomiji (u kojoj su većina dobara i usluga robe) novac ima dvije uloge. pojednostavljuje široki broj bilateralnih razmjena roba. Robe imaju dvije zajedničke karakteristike. 6 . društvenih konvencija. a ne za konzumiranje od strane svojih proizvođača. Ono što je bitno jeste da robe moraju biti korisne za druge. robne razmjene su. barem u jednom pogledu. robe imaju razmjensku vrijednost: mogu. Prvo. Robe su stvari i usluge proizvedene za prodaju. U tom smislu.

S druge strane. kao upotrebnih vrijednosti sa razmjenskom vrijednošću ima implikacije za rad. kada se dobra proizvode za razmjenu (i imaju razmjensku vrijednost). specijalizirate se za proizvodnju jedne robe – npr. one jedna naspram druge imaju odnos ekvivalencije. kuhar svoj talenat prodaje vlasniku restoranu u zamjenu za novac i zatim. Umjesto toga. restoranskih obroka. cipele. indirektne. tj.uobičajeno. odnosno čekovnom knjižicom ili bankovnom karticom. ukoliko ste kuhar i potom ih razmijenite za one robe koje želite konzumirati. rAd D vostruka priroda roba. kao što je već prethodno rečeno. Baš kao i same robe. S jedne strane. hrana. Umjesto toga. Konkretni rad koji proizvodi upotrebne vrijedno7 . knjige. Vi ne proizvodite sva dobra i usluge koje želite. može kupiti ono što želi da konzumira. odigravaju se putem novca. onaj koji proizvodi specifične upotrebne vrijednosti kao što su odjeća. rad koji proizvodi robe je u isto vrijeme generalan i specifičan. kao što bi bila da je kuhar svoja jela ponudio prolazniku u zamjenu za karte za kino. sa novčanicama i novčićima. rad je također apstraktan (generalni) rad. rad koji proizvodi robe jeste konkretni rad. U ovom slučaju. itd. pjesme ili automobile. Ova razmjena nije direktna.

kuhar – i rada proizvođača čokolade. Posjeta lokalnom supermarketu. Drugo. kao što ćemo vidjeti iz daljnjeg izlaganja. ne radi se pukoj konstrukciji uma. vi oslobađate ekvivalentnost između vašeg vlastitog rada – kao npr. Mogućnost da se novcem kupi bilo koja roba pokazuje da novac predstavlja apstraktni rad. Pa ipak. ekvivalentan radovima koji su producirali hiljade različitih dobara. neka od njih u blizini. stabilnost razmjenske vrijednosti ukazuje da postoji kvantitativna veza između apstraktnih radova potrebnih da se proizvede bilo koji tip robe. Radovi su ekvivalentni (kao apstraktni rad). čokoladicu. budući da su ljudi uvijek i svugdje imali potrebu za upotrebnim vrijednostima radi vlastite reprodukcije – odnosno za reprodukciju vlastitih kapaciteta kao ljudskih bića. a neka na drugom kraju svijeta. ta veza. 8 . budući da su robe proizvedene za razmjenu. za razliku od konkretnog. na primjer.sti postoji u svakom društvu. zapravo. Apstraktni rad je. istorijski specifičan. Iako je historijski kontigentan. postoji samo tamo gdje se robe proizvode i razmjenjuju. Kada kupujete. pokazuje da je vaš vlastiti rad. na primjer. apstraktni rad je realan. Njihova ekvivalentnost se manifestuje kroz konvertibilnost između novca i roba. ima postojanje.

onda se vepar. U svome djelu Pitanje o prirodi i uzrocima bogatstva naroda. da bi se ubio vepar. Drugo. za detalje. potrebno dva puta više vremena nego da se ubije jelen. na prvoj prepreci. i daleko bitnije za naše izlaganje. radi se o Smithovoj konstrukciji. napušta vlastitu “radnu teoriju vrijednosti”. mijenja za/vrijedi koliko dva jelena” (Smith 1991. Prvo. tamo gdje Smith. Razlog je taj jer je. Saad-Filho 2002). Na primjer. pored radnika. prvi put objavljenom 1776. Marx se ne slaže sa Smithom iz dva razloga. ova je veza indirektna.nije direktna. vlasnik taj koji ima legitimno pravo određivanja vrijednosti proizvoda. Adam Smith tvrdi da su “rana i divlja” društva izmjenjivala dobra direktno proporcionalno radnom vremenu potrebnom za njihovu proizvodnju. “ukoliko je. “jednostavna” ili “direktna” razmjena (proporcionalna društveno neophodnom radu) nije tipična ni za jedno ljudsko društvo. iako robna razmjena otkriva kvantitativne veze ekvivalentnosti između različitih tipova rada. Smith je vjerovao da se jednostavno određivanje cijena ruši kada se u proizvodnji počnu koristiti razni instrumenti i mašine. 9 . Marx razvija svoju vlastitu analizu vrijednosti. Unatoč tome. Drugim riječima. prirodno. rigorozno i sistematično u uvjerljivo objašnjenje cijena roba u kapitalizmu (vidjeti dalje i. str. 41).

generalno. U kapitalističkom društvu. na kojima firme i domaćinstva regularno kupuju robe kao rezultate proizvodnje. Međutim. odluke o proizvodnji. U kapitalističkim društvima je drugačije. vlasnici roba uobičajeno ne teže tome da zarade da bi preživjeli – ono što oni žele je profit. Dakle. U kapitalizmu se većina dobara i usluga proizvodi za prodaju. marginalna i većina roba i usluga se proizvodi za direktnu konzumaciju u domaćinstvu. a ne tržišnu razmjenu.R KAPITALIZAM obe se proizvode hiljadama godina. Prva karakteristika koja definira kapitalizam jeste generalizirana proizvodnja roba. većina radnika je uposlena u proizvodnji roba. najamni rade se pojavio prije više hiljada godina. a robama se sistematski trguje na razvijenim tržištima. Pa ipak u nekapitalističkim društvima proizvodnja je. nivo i struktura zapošljavanja. kao i životni standard društva su bazirani na profitabilnosti preduzeća. Druga karakteristika koja definira kapitalizam jeste proizvodnja roba radi profita. kao i dobra i usluge. Treća karakteristika koja definira kapitalizam jeste najamni rad. Kao i proizvodnja roba i novac. 10 .

odnosno kada nekapitalistički oblici proizvodnje postanu neučinkoviti u obezbjeđivanju opstanka. Najamni rad je postao tipičan način rada tek nedavno. mašine i drugi resursi). 11 . a predominantne su bile druge forme rade. zanatlije i samouposlenici gube kontrolu nad sredstvima za proizvodnju (zemlja. Istorijski gledano. U nekim dijelovima svijeta u razvoju. a kapitalistički razvoj nastupa. kmetstvo u feudalizmu. kao i nezavisna proizvodnja za izdržavanje i trampu u različitim tipovima društva.prije kapitalizma. Sociološke i istorijske studije ukazuju da plaćeni posao traže jedino oni koji svoje potrebe ne mogu zadovoljiti ni na jedan drugi način. najamni rad. najamni rad je uvijek bio ograničen. NAJAMNI rAd V ećina ljudi nema slobodnog izbora da li će ili ne postati najamni radnici. najamni rad se širi. a tek nedavno drugdje. kompleksna tržišta i proizvodnja roba za profit još uvijek igraju minornu ulogu u društvenoj i ekonomskoj reprodukciji. tek kada seljaci. alat. prije tri ili četiri stotine godina u Engleskoj. kooperacija unutar malih socijalnih grupa. ropstvo u velikim antičkim imperijama. Na primjer.

uključujući osnovne životne potrebe. on kupuje radnikovu radnu snagu na određeno vrijeme. Osnovno je shvatiti razliku između rada i radne snage. hipoteke. kao i nesigurnu budućnost. dok je rad njeno korištenje – drugim riječima. CD playere. Njena razmjenska vrijednost je predstavljena visinom plate. koji iz radnika. da se “spontano” prijave za posao kada i gdje se to zahtijeva i “dobrovoljno” ostvare očekivanja svojih nadzornika. Iako su radnici slobodni da biraju između različitih poslova. Radna snaga je potencijal za proizvodnju stvari. druga dugovanja. Ovo su samo neki od načina kojima kapitalističko društvo prisiljava radnike da “slobodno” potpišu ugovor o radu. hranu. njihova radna snaga postala roba. U tom smislu. Odnos plata ukazuje da je radnički kapacitet. Upotrebna vrijednost robe radne snage se ogleda u njenom kapacitetu da proizvede druge upotrebne vrijednosti (odjeću. nastoji “iscijedi12 . u slabijoj poziciji u odnosu na određenog poslodavca. prilikom svake pogodbe. rad je čin transformacije datih prirodnih i socijalnih uslova u osmišljeni proizvod. radna snaga je roba kao i svaka druga. a radnici su prodavci te robe. oni su. U trenutku kada je transakcija izvršena. itd. radnikovo vrijeme pripada kapitalisti. odnosno da od njih odustanu. najamnim radnicima je potreban novac kako bi zadovoljili neophodne potrebe svojih domaćinstava. Iako nisu vlasništvo pojedinih poslodavaca. Kada kapitalist zaposli radnika.Mnogo puta ponovljena tvrdnja da je dogovor o plati pogodba među jednakima je parcijalna i pogrešna.).

S jedne strane. Jednostavnije rečeno. u razvijenim kapitalističkim društvima. ogromna većina roba se proizvodi za profit. od strane miliona najamnih radnika u hiljadama firmi. Radnici se. širenje najamnih odnosa simultano podupire ponudu roba. niti da će određena kvantiteta vrijednosti biti proizvedena. Ishod ovisi o uvjeravanju i konfliktu u fabrici. Dakle. Za važeće ekonomske teorije. Tržišta su dio institucija i kanala cirkulacije koji 13 . ili odbiti promjene u produkcijskoj normi. kupovina radne snage ne garantuje da će određena kvantiteta rada biti ostvarena. Ova tvrdnja je u isto vrijeme parcijalna i pogrešna. Mnoge od ovih roba kasnije bivaju kupljene od strane radnika. Sexy reklame pomažu da se proda bilo šta i sve leži u sposobnosti prodajnog tima. S druge strne. Među njima postoji veza združenih determinizama. farmi ili u kancelariji. nastoje oduprijeti zloupotrebi kapitalista i nastoje jednostrano ograničiti intenzitet rada. TržIŠTA T ri navedene karakteristike kapitalizma nisu puka koincidencija.ti” što je više moguće rada u okvirima ugovora. kao i tražnju za njima. širenje najamnog rada i robne razmjene stimulira razvoj tržišta. tržišta su samo mjesto razmjene i suštinski nalikuju jedna drugima: promjene u cijenama utječu i na ponudu i na tražnju. zauzvrat.

transport. stranih valuta i drugih roba mogu se duboko razlikovati jedna od drugih. kao što su pravni i sudski sistem. preko procesa proizvodnje. bakra. čokolade i drugih proizvoda). kakaa i drugog). Sistemi snadbijevanja predstavljaju lance aktivnosti koji povezuju proizvodnju. Neophodnost tržišne razmjene. kompjutera. pa do distribucije gotovih roba (avionskog goriva. ovise o karakteristikama svakog sistema snadbijevanja [2]. kredita. trgovinska postrojenja. novca. ona postoje samo konkretno. CD playera. majica. odjeće. skladištenja. U određenim stadijima ove povezanosti. Drugo: Tržišta su strukturirana sistemom snadbijevanja ne samo “iznutra”. radne snage. Iz ovoga slijede četiri zaključka: Prvo: Tržišta nisu idealne strukture razmjene o kojima se može prosuditi da su više ili manje “perfektna“ naspram njihove korespondencije sa generalnim modelom savršene konkurencije (kako pretpostavlja važeća ekonomska teorija). neke robe ulaze na tržište na regularnoj osnovi.struktuiraju sistem snadbijevanja u ekonomiji. sve od zaliha osnovnih sirovina (sirovog benzina. hrane. koja utječu na proizvodnju i razmjenu. Iako su tržišta neophodna za proizvodnju roba i realizaciju profita. Tržišta goriva. među- 14 . već i “izvana” i to društvenim i ekonomskim ograničenjima. razmjenu i potrošnju. kao i forme koju zadobija. vune.

Upravo iz ovog razloga tržišta često ne uspijevaju zadovoljiti važne potrebe (npr. U stvarnom svijetu se skupe reklamne kampanje. brokeri i investitori proizvode. itd. kao i upošljavanje ogromnog broja talentovanih ljudi. dok se. istovremeno luksuzna. menadžeri. džinglova i poklona. posve bespotrebno. Četvrto: Tržišta su često polje zlokobnih i bespotrebnih sukoba radi profita. finansijski i porezni sistemi. daleko od očiju javnosti. čak i po cijenu socijalnih gubitaka. Treće: Kapitalistički proizvođači mjere poatražnju samo indirektno. Stvarnost se ne slaže sa važećim teorijama prema kojima je tržišna utakmica uvijek efikasna i vodi najoptimalnijim rezultatima. itd. U isto vrijeme.narodni trgovinski odnosi. monetarni. cigarete. šire i saobraćaju informacije – ne uvijek istinite – tražeći načine maksimiziranja privatne koristi. redovno koriste kako bi se potencijalne mušterije namamile da kupe bilo koji proizvod koji kapitalisti žele prodati. reklame. djelotvornu prevenciju i liječenje bolesti siromašnih. kroz kupovnu moć svojih mušterija i profitabilnost firmi. Zakoni i etički postulati se redovno 15 . Imena brendova se vještački mijenjaju. rasipnička ili štetna dobra i usluge proizvode u ogromnim kvantitetama (kozmetička hirurgija. doduše. kao što je malarija). sabiru.). a virtualno identični proizvodi se. takmiče za pažnju na osnovu dizajna pakovanja.

.P.. rada na farmama. Može se predstaviti na sljedeći način: N – R <fV) f. kako bi kupio dvije vrste roba (R): sredstva za proizvodnju (SP) i radnu snagu (RS).. još od traumatičnog “mjehura” Južnog mora iz 1720. Cirkulacija industrijskog kapitala obuhvata sve osnovne aspekte fabričke proizvodnje. kako bi se iscijedio rad iz radnika i iskamčio novac od potrošača. Tokom proizvodnje (. R‘ – N‘ Cirkulacija započinje kada kapitalist uloži novac (N).... pa do kolosalnog skandala koji je izazvao Enron 2002. 16 . P . Česti primjeri korporativnog kriminala.. sa radom najamnih radnika unajmljenih na tržištu u cilju proizvodnje roba i njihove prodaje za profit. omogućuju uvid u pravu prirodu “slobodnog tržišta”. koje se prodaju za još novca (N‘). uglavnom kupljena od drugih kapitalista.) radnici transformiraju sredstva za proizvodnju (zapravo ih koriste u transformaciji) u nove robe (R).. u kancelarijama i drugim formama kapitalističke proizvodnje. kako bi se pospješile poslovne transakcije. VrIJEdNOsT I VIŠAK VrIJEdNOsTI K apitalisti kombiniraju sredstva za proizvodnju. uvećao udio u tržištu. savijaju i ruše.razvlače.

beskrupulozni trgovci i špekulanti. dakle sistematski. Sada ćemo identificirati izvore viška vrijednosti. prednost individualne okretnosti i lukavstva (vidi Poglavlje 4). nudeći izuzetne profite. kao i drugih formi profita. ukoliko neko može postati bogat. te od tog posla niko ne bi profitirao. od kamate ili rente. 17 .Marx razliku između N‘ i N naziva višak vrijednosti. umjesto oslanjanja na individualne zasluge i stručnost. Prema tome. npr. Iako neki mogu profitirati od prodaje robe iznad njene vrijednosti (nejednaka razmjena). eliminirajući tako. Ukoliko bi svaki prodavač naplaćivao od kupaca npr. Prema tome. na kraju. njegov bi dobitak bio gubitak za njegove vlastite dobavljače. prodavači su također kupci. kao npr. to je nemoguće za svakog prodavača iz dva razloga. Višak vrijednosti je izvor industrijskog i komercijalnog profita. Prvo. Drugo. pljačkajući i varajući druge. to je nemoguće za cijelo društvo. konkurencija nastoji da uveća ponudu u bilo kojem sektoru. Nejednake razmjene ne mogu omogućiti generalno objašnjenje profita (“varanje” je samo transfer vrijednosti i ne stvara novu vrijednost). višak vrijednosti (odnosno profit generalno) mora biti razmatran u okvirima društva kao cjeline. Uvjerljivo objašnjenje viška vrijednosti i profita mora proizaći iz potpuno opće pretpostavke o jednakosti razmjene. 10 posto na robu koju prodaje.

SP i RS. miješa dva aspekta robe: upotrebnu i razmjensku vrijednost. kada proizvodi jabuke od zemlje. mašine i druge sirovine fizički transformišu u štanglice čokolade. zrak. same od sebe. U tvornici čokolade se. bez obzira na kontekst ljudske intervencije. mlijeko. za Marxa ona proizlazi iz potrošnje robe čija je upotrebna vrijednost da kreira novu vrijednost: RADNE SNAGE. Krenimo sa sredstvima za proizvodnju (fizičko ulaganje). šećer. dobra i usluge nemaju ekonomsku vrijednost: sunčeva svjetlost. razmjena usluga među prijateljima. Naturalizacija odnosa vrijednosti protiv sebe ima sljedeći argument: zbog čega robe imaju vrijednost. Pa ipak. itd. Budući da ova razlika ne može biti uzrokovana nejednakom razmjenom. već i vrijednost jabuke. pristup javnim plažama i parkovima. To bi. u konačnici značilo da drvo jabuke. ove sirovine.. struja. producira vrijednost. Pretpostavka da transformacija stvari u druge stvari. npr. ne stvara samo upotrebnu vrijednost. Vrijednost nije proizvod prirode ili supstanca 18 . dok mnogi produkti prirode. ne stvaraju novu vrijednost.Istraživanje cirkuliranja kapitala ukazuje da je višak vrijednosti razlika između vrijednosti završnog proizvoda (P‘) i vrijednosti uloženog. kakao. Još konkretnije. kao i da dozrijevanje spontano dodaje vrijednost (više od obične upotrebne vrijednosti vinu). sunčeve svjetlosti i vode. uvećanje vrijednosti mora proizlaziti iz procesa proizvodnje.

proizvode čokoladu. Dobra i usluge imaju vrijednost samo pod određenim društvenim i istorijskim okolnostima. njihova vrijednost se prenosi i čini dio vrijednosti proizvoda. Na ovom stadiju. vrijednost se pokazuje kroz vezu između dobara i novca). korištenjem novca. ograničavaju strukturu proizvodnje i zapošljavanja i postavljaju granice društvenog bogatstva. razvija samo u kapitalizmu u tandemu sa proizvodnjom roba. njihov rad sirovine transformiše u proizvod. koja je radna snaga). Kada kapitalist upošljava radnike da. Odnos među vrijednostima se. vrijednost inkorporira najbitnije ekonomske povezanosti. npr. u potpunosti. odnosi vrijednosti regulišu ekonomsku aktivnost.fizički utjelovljena u robama. a ne transformacija stvari. difuzijom najamnog rada i generalizacijom tržišno orijentiranih vlasničkih prava. povezanost između stvari (specifično. Ukoliko je vrijednost društveni odnos tipičan za društva proizvodnje robe. Budući da su sirovine fizički stopljene u proizvod. Između ostalog. rad simultano dodaje novu vrijednost proizvodu. njegov izvor – i porijeklo viška vrijednosti – mora biti izrađivanje robe –produktivni rad (produktivna potrošnja robe. U procesu transfera vrijednosti sirovina. Vrijednost je društvena povezanost između proizvođača roba koja se pojavljuje kao razmjenska vrijednost. Drugim riječi19 .

tj. ni kapitalisti ne mogu izbjeći eksploataciju radnika. višak vrijednosti je razlika između vrijednosti dodane od strane radnika i vrijednosti radne snage. tokom ostatka vremena. iako sredstva za proizvodnju doprinose vrijednosti zbog radnog vremena potrebnog da se same proizvedu. Stopa eksploatacije (omjer između onoga što Marx naziva “surplusom”. Dakle. Eksploatacija kroz crpljenje viška vrijednosti funkcioniše kao pumpa za crpljenje viška vrijednosti. za proizvodnju dobara neophodnih za reprodukciju radne snage potrebno četiri sata. viškom vrijednosti i “neophodnim” radnim vremenom) je 100 posto. Ako je npr. Kapitalisti moraju eksploatisati svoje rad20 . novi uloženi rad doprinosi novoj vrijednosti proizvoda (pogledaj odjeljak “Rad”). a radni dan traje osam sati. Budući da se vrijednost sredstava za proizvodnju samo prenosi. proizvodnja je profitabilna samo ukoliko dodana vrijednost nadilazi troškove plate. Drugim riječima. Vrijednost proizvoda je jednaka vrijednosti proizvoda (VP) plus vrijednost koju su pridodali radnici tokom proizvodnje. oni su eksploatisani jer proizvode vrijednost za kapitaliste. dok drugu polovinu rade “za kapitaliste”. radnici “za sebe” rade samo pola vremena. Drugačije objašnjeno. najamni radnici rade duže vremena nego što je potrebno da proizvedu dobra koja su im potrebna i koja bi bila pod njihovom kontrolom. Baš kao što radnici nemaju izbora nego da budu eksploatisani.ma.

Bez viška vrijednosti ne bi bilo ni najamnog upošljavanja. Razvoj tehnologije povećava produktivnost rada i. 21 . To znači da ukoliko produktivnost raste brže nego stopa ličnih dohodaka (vidi odjeljak “Profit i eksploatacija”). Važno je napomenuti da najamni radnici. ni kapitalističke proizvodnje i sistem mljevenja bi se zaustavio. iako eksploatisani. ne moraju biti siromašni (relativno siromaštvo. Treba razlikovati dva tipa konkurencije: među kapitalistima u istom sektoru (onima koji proizvode identična dobra) i onima u različitim sektorima (koji proizvode različita dobra). radnici se s tim moraju saglasiti kako bi zadovoljili svoje najosnovnije potrebe. omogućava i najsiromašnijim članovima društva relativno komforan život.nike ako žele opstati u poslu. relativno dobro plaćeni radnici u visoko razvijenim ekonomijama mogu biti daleko teže eksploatirani nego loše plaćeni radnici u manje produktivnim ekonomijama. Eksploatacija je gorivo koje pokreće kapitalističku proizvodnju i razmjenu. KONKurENcIJA K onkurencija igra ključnu ulogu u kapitalističkim društvima. ma kolika bila stopa eksploatacije. generalno govoreći. kao posljedica nejednake distribucije prihoda i bogatstva je sasvim druga stvar). potencijalno.

koji je odsutan u pretkapitalističkim društvima. kapitalisti mogu odlučiti da investiraju i tako povise ponudu industrije čelika (koja će. u konačnici. prilagodbe u ponudi unutar svakog sektora tokova kapitala. Ovaj tip konkurencije objašnjava ekvilibrijum struktura i procesa povezanih sa konkurentskim tržištima. Konkurencija među firmama u različitim sektorima je nešto sasvim drugačije: generira tendenciju izravnavanja profitnih stopa u (međunarodnoj) ekonomiji. Ovaj tip konkurencije objašnjava tendenciju ka kontinuiranom tehnološkom napretku u kapitalizmu. uništava konkurenciju. ali koji uzrokuje mogućnost stvaranja monopola i kriza nesrazmjera i hiperprodukcije. izuzetno visokim profitima u švicarskom farmaceutskom sektoru i niskim profitima u industriji čelika SAD-a. npr. kapitalisti mogu smanjiti ulaganja u farmaceutsku industriju. više investira i. Firma koja uvede inovacije može poslovati sa nižim troškovima nego konkurenti. Konkurencija među firmama koje proizvode ista dobra sa različitim tehnologijama dovodi do diferencijacije profitne stope. potencijalno. 22 . Suočeni sa npr. Firme u istom sektoru se bore za profit primarno kroz stalno uvođenje tehničkih inovacija. Isto tako. umanjiti cijene lijekova i oboriti profitnu stopu u farmaceutskoj industriji). produktivnija firma ostvaruje veću profitnu stopu. povećava svoj udio u tržištu. dok ovi prodaju po istim cijenama.

Međusektorska konkurencija i tendencija ka izjednačavanju profitnih rata je nevjerovatno olakšana razvojem finansijskih tržišta. promjene cijena kao posljedica međusektorske konkurencije utječu na funkcionisanje zakona vrijednosti. Prvo. Drugo. bilo bi pogrešno tražiti aritmetičko rješenje za sukobljene sile konkurencije. opadajući ili statičan) ili trajno odstupaju od prosjeka. što potencijalno vodi razvoju supermonopola. Umjesto da je robna razmjena jednostavno regulisana apstraktnim radom potrebnim za proizvodnju roba. Ono što je ovim alternativama zajedničko jeste kreiranje tendencije ka izjednačenju profitnih rata u cijeloj ekonomiji. koje smo objasnili ranije. Te se strategije mogu smjenjivati ili kombinovati. u razvijenom kapitalizmu cijene ovise o izjednačavanju 23 . Nema razloga zbog čega bi profitne stope ili konvergirale prosjeku (koji može biti rastući. Kapitalistička konkurencija ima tri ozbiljne implikacije. kao u Smithovom prvobitnom društvu.čime će se. dok ishod njihove interakcije (i drugih utjecaja na poslovanje) ovisi o nizu varijabli koje se mogu razumjeti samo konkretno. Dva tipa konkurencije. u konačnici postići povećanje cijene čelika i profitnih stopa u toj industriji. utječu na ponašanje firmi na različite načine.

proizvodnji i zapošljavanju. kapitalisti mogu izvršiti pritisak na svoje radnike da rade više sati. Pa ipak. koju je Marx simultano analizirao sa “kontratendencijama” ovom zakonu). zgrade. Ukoliko je sve nepromjenjivo. Zbog toga kapitalisti tvrde da bi redukcija radne sedmice štetila profitu i. Treće. budući da se više proizvodi za manje troškove (zemlja. duži radni dan proizvodi više profita.profitnih stopa među različitim sektorima u ekonomiji (ovaj proces je poznat kao “transformacija vrijednosti u cijene proizvodnje”. igra sila konkurencije unutar i između sektora generira tendenciju ka redukciji kvantiteta rada potrebnog u proizvodnji unutar ekonomije (ovo je poznato kao “tendencija opadanja peofitne stope”. Na primjer. ili napornije (veći intenzitet rada). u stvarnosti druge stvari nisu konstantne. uposliti vještije radnike ili promijeniti tehnologiju proizvodnje. mašine i struktura menadžmenta se podvode pod isto). PrOfIT I EKsPLOATAcIJA P rofiti se mogu uvećati na različite načine. a historijsko iskustvo ukazuje da takve redukcije mogu biti bez efekta ili čak voditi većoj pro24 . vidi Poglavlje 4). prema tome.

koji za neke kapitaliste mogu biti negativni. ili upošljavanjem vještijih radnika. a za druge. Veći intenzitet rada kondenzuje više rada u istom radnom vremenu. te profitabilnost raste. Apsolutni višak vrijednosti je posebno bio važan u ranom kapitalizmu. U nekim se sektorima rad produžuje i na vikend i praznike. u okviru postojećeg ili produženog radnog vremena u odnosu na isplaćene plate. ili čak 16 sati. Marx naziva apsolutnim viškom vrijednosti. Takvi radnici mogu proizvesti više robe i kreirati više vrijednosti po radnom satu. brzina i koncentracija uvećava nivo proizvodnje i reducira troškove. zbog efekta smanjenja radnog vremena na radnikovu efikasnost i moral. 14. kada je radni dan iznosio i do 12. Rezultati ovise o preduslovima. Upošljavanje vještijih i obrazovanijih radnika vodi istim rezultatima. U skorije vrijeme se apsolutni višak vrijednosti često crpi kroz produženje radne sedmice i radom u slobodno vrijeme.duktivnosti. budući da dostupnost mobilnih telefona i laptopa čini da neki uposlenici mogu biti konstantno na dužnosti. Ovaj tip viška vrijednosti uključuje utrošak više rada. visoko profitabilni. Dodatni višak vrijednosti koji se crpi povećanjem radnog vremena. u isto vrijeme. 25 . Povećan napor radnika. intenzivnijim radom.

One omogućuju da mnogo više sirovina bude prerađeno u proizvode za isto radno vrijeme. udio viška vrijednosti u totalnoj vrijednosti se povećava. radnici su često prisiljeni na povećanje produktivnosti kroz intenzivniji rad (npr. Relativni višak vrijednosti je fleksibilniji od apsolutnog viška vrijednosti i postao je najvažniji oblik eksploatacije u modernom kapitalizmu. drugim riječima reduciraju kvantitetu rada neophodnog za proizvodnju pojedinačnog proizvoda.Nadalje. Marx ovu vrijednost naziva relativnim viškom vrijednosti. također. budući da rast produktivnosti nadilazi povećanja plata u dugom periodu. 26 . Kada u ekonomiji produktivnost raste brže nego plate. bržim proizvodnim linijama ili skraćivanjem pauza) ili su prinuđeni da u “slobodno vrijeme” stječu nove vještine (npr. apsolutni višak vrijednosti je ograničen. Uvođenje novih tehnologija i novih mašina. može povećati profitnu stopu inovativnih firmi. budući da radnici postepeno uče kako da se opiru ovim formama eksploatacije. Nemoguće je produžiti radni dan ili intenzitet rada beskonačno. prisustvovanje kursevima i konferencijama). a radnički udio se smanjuje. Usprkos svojoj važnosti.

V PrEgLEd I ZAKLJučAK ažeće ekonomske teorije definiraju kapital kao skup stvari. konj. gdje god je vrijednost generalni odnos između proizvođača i prodavača roba. oni su samo životinje. Ovi objekti. u suprotnom. alat ili novčanice. Kao vrijednost. ali i ne moraju biti kapital. Isto tako. dok je kapital relativno novija pojava. čekić ili milion dolara jesu. imovina i atributi ljudskog društva su postojali dugo vremena. kapital je klasni odnos eksploatacije. Nedavno su i ljudsko znanje i međuljudski odnosi prozvani ljudskim ili socijalnim kapitalom. To je netačno. odnosno da je postojao kroz cijelu historiju. 27 . kontrolom i korištenjem sredstava za proizvodnju): kapitalisti. uključujući sredstva za proizvodnju. kapital je društveni odnos koji se pojavljuje kao predmeti. Na primjer. kao da je univerzalan. radnu snagu i proizvode rada i najamne radnike. Potpuno je pogrešno proširivati koncept kapitala tamo gdje ne pripada. Ukoliko su uključeni u proizvodnju profita kroz direktno ili indirektno upošljavanje najamnog rada radi se o kapitalu. Sve zavisi od konteksta u kojem se koriste. novac i finansijsku imovinu. koji posjeduju sredstva za proizvodnju. koji prodaju svoju radnu snagu i upravljaju sredstvima za proizvodnju bez da ih posjeduju. Ovaj društveni odnos uključuje dvije klase (definirane vlasništvom.

neiskorištavanje mašina i zemljišta usprkos nezadovoljenim potrebama i toleriše siromaštvo. Usprkos tome. posebno (iako ne i jedino) u razvijenim državama. Evropa. Konkurencija i eksploatacija kroz crpljenje viška vrijednosti čini kapitalizam jedinstveno sposobnim da razvija proizvodne snage. Isti je doveo do zadivljujućih otkrića i nenadmašnih poboljšanja standarda života. Pa ipak. kapitalizam jeste najdestruktivniji proizvodni odnos u istoriji. Indonezija i drugdje) i dugoročnih globalnih implikacija. iako su sredstva za njegovo suzbijanje dostupna.Odnosi ove dvije klase su baza društvene podjele rada i proizvodnje i distribucije roba. posebno u Prvom svjetskom ratu). To je glavni razlog zbog kojeg se Marx divio progresivnim karakteristikama kapitalizma. Žeđ za profitom je dovodila do ropstva. kapitalizam je doveo do rasprostranjenog uništavanja i degradiranja okoline i ljudskih života. nad domorodnim stanovništvom Belgijskog Konga. brutalne eksploatacije radnika (u Britaniji 19-og vijeka. 28 . Kapitalizam stvara i održava masovnu nezaposlenost radnika. Motiv profita je slijep i može biti neodoljiv. nekontrolisanog uništenja okoliša (SAD. Indija. SAD-a. Brazilu 20-og vijeka i Kini 21-og vijeka). u Južnoafričkoj Republici pod režimom aparthejda i u međuimperijalističkim ratovima. masovnih ubistava pa čak i genocida (npr.

kao i idiotizam. Privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i tržišna konkurencija neizbježno dovode do najamnog odnosa i eksploatacije kroz crpljenje viška vrijednosti. te druge oblike ljudske degradacije. destruktivnu konkurenciju. Ovi kontradiktorni efekti kapitalizma su neodvojivi. Istovremeno kreira dostignuća u obrazovanju i kulturi. Ovakva su ograničenja Marxa dovela do zaključka da kapitalizam može biti zbačen. kao i do ratova i drugih negativnih karakteristika kapitalizma. 29 . pohlepu. Ovo govori o jasnim limitima socijalnih. akumulacija materijalnog bogatstva često osiromašuje ljudsku egzistenciju. ludilo. Za njega komunizam otvara mogućnost ostvarenja potencijala većine čovječanstva kroz eliminaciju iracionalnosti i ljudskih “troškova” kapitalizma. pohlepu i ekonomsku eksploataciju. Paradoksalno. političkih i ekonomskih reformi i kapaciteta tržišta da poprimi “ljudsko lice”. uključujući sistemsku nejednakost.Kapitalizam produžuje ljudski vijek. seksualnu i rasnu diskriminaciju. lišavanje materijalnih dobara. Nemoguće je probrati privlačne aspekte tržišnih ekonomija a ignorisati ono što smatramo neugodnim. ali ga često ispražnjava od bilo kakvog značenja. da bi potom bio kreiran drugi društveni sistem: komunizam.

U periodu od 2007 do 2009 bio je šef Katedre za orijentalne i afričke studije pri Univerzitetu u Londonu. industrijska politika. Prijevod: Prevodilački tim CSI-a Lektura: Emil Prutina 30 . Interesu su mu politička ekonomija razvoja. Saad Filho je na poziciji Višeg saradnika za ekonomske odnose i ekonomsku kooperaciju i integraciju zemalja u razvoju pri Ujedinjenim nacijama. Član je „Deutscher Memorial Prize“ komiteta. koji izlazi tri puta godišnje. Profesor Saad-Filho je doktorirao na Univerzitetu u Londonu. član uredničkog odbora Brazilskog žurnala političke ekonomije.KrATKA BILJEŠKA O AuTOru Profesor Alfredo Saad Filho je član Konferencije socijalističkih ekonomista i član je savjeta britanskog marksističkog kvartalnog časopisa „Historijski materijalizam“. te teorija o vrijednosti rada. latinoamerički politički i ekonomski razvoj. dopisni urednik časopisa Socijalistički Registar. Od januara 2011. inflacija i stabilizacija. kao i južnokorejskog časopisa Marksizam 21. također britanskog časopisa „Kapital i klasa“. a u dva mandata je bio jedan od urednika.