Ivo Banac

Porijeklo, povijest, politika
PREVEO S ENGLESKOGA
v
Josip Sentija
č opozicija 295
radnju s velikosrpskom .. vladom. iste ?ne stranke s je HZ jed-
nom đ Trumbtc 1 Pavehc su na tzbonma dobth Jedtna dva č mjesta u
Zagrebu, ali nisu Poslije tata na. Stjepana ć ć se
pridružio ć stranctt ostao JOJ VJeran do kraJa. Godtne 1941., tjedan dana poslije
proglašenja ž Hrvatske, Pa svome ministarstvu poslo-
va imenovao drzavntm taJnikom Mladena Lorkovtca, svog starog suradntka 1 stna Ivana
ć Godine 1944. dao je jedn?g od č
neuspjelog državnog toga ć je strije-
ljao. Integralni Jugoslaveni t tntegralnt Hrvati. Ocevtt stnovt.
Muslimani Bosne i Hercegovine
Nazvaše me Hamzom
Kao što nazvaše hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih beduina,
I onih s pazara visokog Irana
"
Sto prodaju ć
Biser, nakit, žene.
O č je to, č
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!
v
Cesto mislim na te
Muhamedov č
O, veliki Hamza.
. . .
. .. u bici kod Uh da
Ko lav se boriš.
č č
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!
Kada hotjeh biti-
tagdi i ne bih ...
HAMZA HUMO, 1924.
PISAR IZ KALESIJE (XIV. sr. )
Jugoslavija je đ b'l . l' .. " . . . .
H
. r t a pnma Ja novog pohttckog ttpa đ Muslimanima Bosne 1
ercegov
1
ne T ·
1
.
č . . · .om Je zem Jom od 1882. do 1903. upravljao Benjamin von Kallay, zajed-
I mtntstar financija Austro-Ugarske. Njegov je režim bio jednako uredan i >> progre-
.196 lVO BANAC l NACIONALNo PITAN
[JE u JUGosL.\ Vljl
sa'van• kao bilo _se mogla hvaliti na u ..
Zlatnoj Obali. ć hrvatski 1 koji su di
u interese u Bosnt 1 Hercegovtnt, Kallay Je pottcao misao
0
poseb
skoj nacionahu"lSti š koja je bila zami!ljena kao brana protiv razvi'
0
?1 n,
nib, neizbjdno č na vjetSldh pod:: ::b.
tim, bošnJ,a!tvo š Kao je
bosanske drhvnostt p rt Je la Jaka. Bosne i H . )a
vine
3
č su je osobito bosanska franJevo, tako Je 1 poVIJest bosanske auto .
' · d· M 1· · U nonu)e u
okvint dril\'e btl3 JaK:l tne u us tmantma. č tome, Kallay L._ ...
d M sl
. . k .. b evo uos,
njaštvo uhvatilo korijen samo tne u u tmantma, OJI su ili objekt hrvatsk
skog suparništva i koji poput Killaya, opravdano strahovali da bi
Hercegovine
111
oglo biti ugroženo ako bi se znatan broj Muslimana č č
hrvatsku ili srpsku nacionalnost.
1
Posljednje ć ć je hrvatsko-&rpsltih su ..
koha glede Bosne t ć godine
1889., Srbija, u kojoj su na vlast. š • Je SVOJe obveze koje je tajno pre-
uzela prema č da ć vodtt1 nepriJatelJsku polinku prema austrougarskoj vlasti u
Bosni i Srbijanska .o srpskoj č
•: č druttav.a, ali
Je btla pothran.)t\trula t u srbtJanskim školama 1 udžbeniama.. č starog _,
č Stevana »Ta, je, /Da se
/Spase naša ruzna š na vebk odjek đ
đ u Bosntt Hercegovtn1.
2
Od 1896. do 1905 .. ebta
1
izvoznici\' trgovci i vjerski đ vodili su kampanju za ·
ć istodobno oslabiti austrougarsku ulogu u toj pokrajini .. Istod_.·._bmli&i.-:_
Hrvati u Bosni i Hercegovini:! koji su se odgojili na · (
ilirizma i Strossmayerova jugoslavenstva, sve više pristajali uz č ć ij
vamvo. Hrvatska elita
11
koja je ekonomski bila slabija od srpske, sastojala se2iJil·ft:Om·od
simih trgovaca, č i ć ali je ipak bila dovoljno jaka da
zabranu sa bilo kakve manifestacije hrvatskog nacionalnog osjeaja .. (Prije 1399 .. niSu bila
dopuštena č ni č društva s hrvatskim imenom) .. l · · ,- ·
U godini 191 O. pravoslavno (ili srpsko) č Bosne i Hercegovint iznOsilo je
43,49 posto od ukupnog č pokrajine; č puansrvo po-
sto (to je uglavnom, premda ne č bilo hrvatsko č jer je bilo use-
ljenika, uglavnom austrougarskih službenika i njihovih obitelji,
na je bilo 32,25 posto.
4
č ni srpska ni hrvatska nacion8lna ideolosi)a niSU. mogle
isticati ć zahtjeve na Bosnu i Hercegovinu bez pridobijanja .. Otuda su
Autonomistilka opozicija
Z97
proistekli zahtjevi za •nacionalizacijom« to jest za njib.ovim u
hrvatsku ili u srpsku nacionalnost. Otuda su s obiJU strana, srpske 1 hrvatske, prolltekle
tvrdnje, znanstvene i č o srpskom ili hrvatskom statusu
tat tih sporenja bilo je bošnjaštvo, kao prvo
spahija protiv nacionalnih pokreta nekadašnJih nJthovih š ž Sos-
njak, glavno glasilo Kallayeva bošnjaštva, ali. zapravo hst, da
branik islama, koji je ć branio »Bošnjake« (to Jest od JUrtša š
stva, može oslabiti pravoslavnim i č prozelitizmom pod kr1nkom srpskog 1 hr-
vatskog nacionalizma: »Dok nam Hrvati dokazuju, da su nam ć [pravoslavci] naj-
ć dušmani i da je srpstvo što i pravoslavlje, ovi se satrše ć se na nekakvu isto-
riju i posrbiše cijeli svijet.<<5 Za Mehmed-bega ć Ljubušaka, č Boš-
njaka i glavnog promicatelja muslimanskog bošnjaštva - koji je i sam nekada bio oto-
manski okružni upravitelj (kajmakam) nekoliko č okruga, a kasnije grado-
č Sarajeva prije i poslije austrougarske okupacije- biti išta drugo osim Bošnjaka
i Muslimana bilo je protivno dostojanstvu islamskoga establišmenta. I ć da sva vr-
hovništva umiru dostojanstveno, samrtna pjesma Bošnjaka, koju je 1891. spjevao Safvet-
beg š ć sve uvaženiji muslimanski pjesnik veoma plemenita roda, glasila je ovako:
>)Od Trebinja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata.« Tri godine poslije š ć je
postao aktivist č ć stranke u Zagrebu i deklarirani Hrvat. 6
Premda su srpske i hrvatske nacionalne ideologije, u svojim izrazito č na-
·. č nesumnjivo predstavljale opasnost za muslimanski č partikula-
rizam, pozapadnjena muslimanska inteligencija naginjala je prelaženju na stranu suprot-
stavljenih č Srba i Hrvata, koji su pokušavali ))probuditi« Muslimane i pridobiti
ih za srpski, odnosno hrvatski nacionalni pokret. Antagonizam prema iSlamu i »Turci-
ma« i č da ć se Muslimani »obratiti na pravoslavlje« bili su đ Srbima toliko
O. izraženi, da su to bile ozbiljne prepreke srpskome prodoru đ muslimansku inteligen-
\ (Njegošev »Gorski vijenac« bio č primjer ove teme). Pojedini su Srbi, kao na
U pnmjer Nikola Sumonja, nekadašnji urednik jednog srpskog književnog č u Sara-
jevu, kritizirali srpske književnike zbog toga što njihovo djelo »još odiše osvetnim gnje-
vom protiv č i 'zverskih' Turaka«, pa su upozoravali da su Hrvati znatno raz-
boritiji u svom pristupu.
7
Doista, č i najliberalniji Srbin, poput Jovana ć
je č s ć zamišljao da je ć sklad triju vjera unutar srpstva, pri-
kaztvalt su muslimanske likove kao ć povezane s pravoslavljem. U ć
vom ciklusu pjesama Devesilje, što je objavljen 1900., junak je jedan Musliman koji se
zaljubio u pravoslavnu djevojku; ali se taj mladi Musliman ć kako je kao dijete jed-
n?m, u radnoj sobi svoga djeda, otkrio i poljubio jednu staru ikonu Sv. Đ đ Kad ga je
dJed u tome č zatekao, nije ga izgrdio, nego ga je, č pohvalio:
»Istog Đ đ ljubili su
Naši preci ko č
Pa zar da je đ ljubnut
Što ljubljahu naši stari.«8
5. Cit. u: ć Pravni poloia;, str. 74.
6. Muhsin ć Književno stvaran;e muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vLJ-
davine, sv. 1, Sarajevo 1973., str. 148.
7. Cit. u: Pravni položaj, str. 93.
8. Jovan ć Sabrana diela, ur., jaJa M. ć sv. 8, Beograd 1934., str. 234.
198
IVO BANAC l NACIONALNO PITANJE U
.JUGOSLA Vl j l
NesumnJ'ivo je da su pravoslavne implikacije srpstva umanjile č srpsk
. S . k l' . e na-
cionalne ideologiJ·e đ Muslimantma uop\..e. amo Je ne o tetna muslimanskih .
· O Đ ć A d Inte-
lektualaca pristupila srpskoj narodnosti.- t .l ' v o ć Hasanbe-
gov i njegov đ S. Avdo ć (kod koJega Je ono »S.« č »Srbin«),
Osim toga, č srpstva se veoma ž sa sve ć poli-
č propagiranjenl srpstva, što se ntJe tohko od na č na-
cionalnost (na ž ć č srpstvo), kohko od nagovaranJa da se postane bol''
. k d .., . )l
Srbin putem ć superiornos:• srps. e . habsburškoj č
koj) vlasti, ili č obnovi turske vlastt, š Je bto ž Muslimana. Ukratko,
srpski je nacionalni pokret tražio od da erU JU da Je otomansko razdoblje_
od kojega se prelazak na islam ne moze odvoJiti - bto zapravo korak natrag. Tu su ver-
ziju povijesti Muslimana zapravo i prihvatili malobrojni muslimansko-srpski intelektual-
ci. U jednoj pjesmi Osman Đ ć kaže o vili iz svoje vizije:
»Pojala je slavu đ mojih davni',
I ć Srbinovu Dušanova doba,
Pojala je hrabrost borioca slavni'
S' Kosova krvava,- Srbinova groba.«9
. . "'
"' .. ' l ....
"''.
Nasuprot srpskome stajalištu prema Muslimanima, hrvatska im je
logija laskala. Premda ć č ć ilirskoga š ž
spjev Smrt Smail-age Č ć završava č klanjanjem ubijenog age kritmskom
križu u izbi crnogorskog pustinjaka, Hrvati su sve više zaboravljali svoj
slamski duh: da su, naime, brana nasuprot islamu (antemurale Christianitatis), je uti.;. ·
sn uto u njihovu samosvijest još od ranog novog vijeka. I sam je č ć bo
suvremenog hrvatskog nacionalizma, držao da su bosanski Muslimani Hrvati.
Bio je izraziti tur ko fil te je vjerovao da je otomanska država bila lt vjer.skint
pitanjima od bilo koje evropske š ć države, a otomanski da je podno-
šljiviji od bilo kojeg njegova evropskog ekvivalenta (u sistemu otomanskog feudalizma
kmetovi su se mogli slobodno kretati, a nemuslimani nisu morali sližiti vajsku). č ć
je bio uvjeren da bi bila ć za bosanske š ć i muslimane, ako bi B"OSna.pala pod
č Zato je godine 1853. razmišljao o tome da svoje djelovanje prenese u Sarajevo. U
njegovim je planovima bilo i osnivanje tiskare u Bosni i č prosvjetne kampa-
9. Osman Đ ć Sabrana djela: Pjesme i drame ur. josip ć SaraJ' evo 1971. str. 56. U manjoj mjeri č
' ' ' lt-l' .
se tendencije mogu ć u djelima Muslimana-Hrvata. Musa Ć Ć ć na primjer, izrazio je
zbog onog dana kada "zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam pragc. Musa ć Ć •
u 67. svesku Pet ć hrvatske književnosti, ur. Abdurahman Nametak, Zasreb 1966., str. 43
7
· ć
se razlikovao od Đ ć po tome što je priznavao da se Bosna preporodila u svojoj velitini u oto--
manske države, kada "Sokoli, Pi jale i Tire [odnose se na Meluned pa.Ju SokolaVifa.t.Piiale- palu
1
Hasan:--
paiu Tiru, osmanlijske velikodostojnike XVI. ć rodom iz Bosne i /Stvorile su
č carstvu na kormilu bili/ I krv duJtnansku Uli.• C.attt, •Povijest
tb&d., Jtr. M1sao da su se bosanski Mualimani vinuli do č pod otomtnikOJn č J,
dokumentarao ć u svome bjogra&kom leksikonu. Hnntti 1kmtjad iHirtllfOI'"" tfmioi
Zagreb 1931.
299
č opozicija
· k · b
1
· đ odanost š ć stanovništva otomanskoj državi, nasuprot
nJe, OJa b" · b 1 · ·
Habsburškoj Monarhiji i Rusiji. lO Nešto prije, kad je ć 10. napusfio
(l848.), č je izjavio da je iz ć č staleža istupio zato što Je postao sve UVJerent)t
da »samo Turska [vjera] nješto vrijedi, a sve ostalo

.. y •
Blagonaklon odnos prema Muslimanima, đ mJe cak m đ hr-
vatskim ć Osvit, »glasilo Hrvata iz Bosne i HercegoVIne<< koJe su 1898. u Mo-
staru č objavljivati franjevci, dosljedno je podržavao vjerski
ć vjeru pitanjem individualne savjesti. Č je iša_o _i tako daleko podrz_avao mte-
rese otomanske države nasuprot š ć ustantctma u MakedoniJI. A godtne 1900.,
kada je nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler, č je č bio
njegovu nebosanskom podrijetlu, pokušao poistovjetiti hrvatsku nacionalnost s katoh-
č i kada je, štoviše, zagovarao muslimanski prijelaz na č č
mu je Osvit odgovorio izjavom da č ne bi propalo kad bi nestalo Hrvata niti
bi Hrvati propali kad bi prestali biti katolici.
1
2
Hrvatskim nacionalnim ideologijama svojstveno je da su se njihovi nosioci rado slu-
žili ž š ć i š ć kako bi privukli bosanske Muslimane. Neki od najboljiH
hrvatskih pisaca iz generacije književnog realizma- Josip Eugen ć Eugen č ć
i Milan ć svi odreda pripadnici č ć stranke- pisali su romane, eseje
i drame na teme iz muslimanskog života. ć roman Zmaj od Bosne (1879.), na pri-
mjer, jest glorifikacija Husejn-bega š č ć i bune koju je viša klasa kojoj je pripa-
dao podigla za ostvarenje autonomije Bosne. Tu su bunu on i njegovi sljedbenici vodili
1831.-1832. protiv Porte. Bilo je č što je ć prikazao Husejn-bega kao
strasnog zaljubljenika u Mariju Vidas, č djevojku č je otac, prognani Hrvat iz
Bosne, služio kao č major u austrougarskoj vojsci. A što je bilo još važnije, znatan
broj hrvatskih č pisaca poprimio je, č ili sasvim, muslimanski identitet
u svojim djelima koja su bila ć i muslimanskim č ć i Frane
č napisali su neka č djela pod napola muslimanskim pseudonimom -
i Ivo. Krst<! ć pisao je pod pseudonimom Osman-beg Š ć Josip Š č ć
bto Je ?.oznat u Capljini kao Jusuf, Ferdo č ć upotrebljavao je pseudonim Ferid
ć a u najvažnija primjera ove prakse- dva pisca iz Mostara, Ivan ć ć
1 uredntk Osvita, i Osman Nuri ž ć musliman, pisali su pod č pse-
udontmom Osman-Aziz.13
je o č plodonosan. Pretežna ć prvog č š naraštaja
Je sebe Hrvatima. Neki od njih, posebno Savfet-beg š ć č su
stran u Osvitu, č ć na taj č o ć Muslimana i islama unu-
I

Kad se uzme u obzir da su Osvit objav-
Je uocttt da su neki č što su ih napisali Muslimani bili č o
tzraztto tslamsktm VJerskim temama. Sam je š ć objašnjavao integrativni aspekt hr-
1 0
· ed ž ć ,. Jedan neostvareni č projekt u Bosni iz g. 1835 e, Historiisk'
z onu 'sv. 19-20 {1966.-1967.), str. 87-102. ·
1
11
· J osip Horvat, Ante ć Kulturno-povjesna slika, Zagreb 1940., str. 87.
12. Gross, •Hrvatska politika«, str. 16-20.
13
· M.uham
1
e
9
d
7
Hadži ć Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosans/Ub ...
raJeva 4. str 199-210 Os N . H ž ć ]'' . . . ...
. . ' · · man un a 1 pos IJe se IZ)asmo kao Srbin. Ibid., str. 230.
14. ć Književno stvaranje, sv. 1, str. 182.
W-0> IBMQc .... ._

._ISreauntm..e woj(Jj :pjemii · · da
- . Č č mel.odije u »naše !le fl1iqnl8Jij
»Jer htwBtSkog jezika Š1lUm
Može .da goji,
Može .da spoji,
lsto.k 1 zapad, pjesme i mn.\(( li
klerikalno se ikada je Đ
Đ .autonomiju u .okviru habsburške DaSWiila IVlmD.'IIWJII
rtjt:sv;mm Mnslimama da -sami upravljaju vjotSlcimm (w..jJ:Gma,) ii
Plearif}}.l6T4jeborhavnaenaod 18·99 .. ®
iiie SL1 mci.analne ideologije đ Muslimanima prelllpjo1e ·incstu.. jer
:rijn srpskih i muslimanski h autonomisti&iln JlomD i nrJOOQecnbai
Stadler ip.ak Bije bio kadar č a.•BGJb-
oosa:mslciJn Mrms1imama_, bJja je upe6ia i
lista osnrvanJelll: dtuitwa .. ·
IHml'}er:avili Musl1man'J prv.axske ptmhmo ·· · ..
Edhem MoJabdit i Musa Cazim Ć č 1lm1: ..,.:.( · .
me> zdravlje po bijednim mehanama, lk3o je ... . ,
ljama I.EJ!IlleJle č š rasplamsati v .atru islama 17
!P.rermcla je broj mn-slirmanskii!h intdekmaD·aca kOJ1Sll :se irjumi& bo
XX. ć pmemaši·o broj a.miiih koji m sobe drblli Sahilllll!l, ·-····""""
prema jodam, ha:rem mrwna mmslimanskih V«fib
mama Ilia im.de č bilo
a_ ,_,..::
č mase n.agcrrrSJu 'Slll :za • • • • • .._ ....... ,..
l'ljcm- bio m htw.nslrna biao na -srpslw strBlm - cijepaju 1DjibtmJ • • • •
ga ino je htwmskCHnpJiki iatoku hai i H' ta.ltJCI · .,_ ..
&nam znaalo je up.r..mo lbitti Slllli-Hw,at, To oe unali •
Plki em.mici i m&ettle pripadnici nw inmije mw .
m ipi Priie (1908.) ooi su Gp6iliilb ........ .
DCIDDirmallai SIR'et'eJJdret nad JlogMJDi. i tillU --lij G.all-
da, da!k4m, Stbi, Drop su fdidi spt:i;,&iddiaililao•••
DIIIJ!te .. .. aelllllt'
č
: .. 'ifdrJI .. .
Miiad1a .... ..fl.. ... ,;
16 .. o .. . <4 ... - ,.

• f.
' l
Tijekom toga r &dobija Srbi nisu postavljali pitanje neravnopravnih po•
sjedovnih odnos u koji au bili ost tak otomanskog feudalizma, jer su Muslimaai
bili vlasnici ć dijela zemlje te bi. se od uprli bilo kakvom zahtjevu za promjcaama. P,()!t
slije aneksije, đ Srbi vile· nisu imali nikakva razloga da đ stavljanje zem ..
lji!nog pitanj na dnevni red. Tako je č muslimanskb-srpska suradnja, UttUpivli
godine 1911, mjesto hrvatsko-muslimanskoj parlamentarnoj koaliciji, §to se odmah od·
razilo i na č raspoloienje masa. Muslimani se nisu mogli radovati pobjedi Srbije
nad Turskom u Prvom balkanskom ratu. Č ni privrženi Srbi-Muslimani, odani stvari
balkanskih saveznika, nisu moglizadriati svoje suze kad su Bugari u ožujku 1913. od Tu-
raka preoteli Drinopolje (Edirne), prvu tursku prijestolnicu u Evropi). Masovna nasilja
protiv srpskih trgovina i ustanova poslije sarajevskog atentata još su više pogor§ala mu-
slimansko-srpske odnose. č prestrojavanje poslije 1911. irnaJo je jedan as-
pekt: muslimansko-hrvatsku vjernost Austro-Ugarskoj tijekotn Prvog svjetskog rata,
je rezultiralo i ruinim napadima na srpsku imovinu i brojnim primjerima »vjerski moti·
viranihtt ubojstava-
1
8 No 1918. Muslimani i Hrvati našli su se u državi kojoj su na vrhov·
nim n1jestima bili Srbi i koji su, štoviše, Bosnu i Hercegovinu držali integralnim dijelom
Srbije.
Pobune bosanskih srpskih seljaka protiv muslimanskih zemljoposjednika u interre·
gnumu poslije propasti Austro-Ugarske te protumuslimanske č što su ih poslije
ujedinjenja izvodili srpski dobrovoljci, č uz odobravanje i poticanje vlasti, ugrožavali
su iivot i imovinu Muslimana" bogatih i Dakako, č odnosi
u Bosni i Hercegovini bili su povijesno oblikovani na osnovi vjerskih razlika. Prema po-
pisu iz godine 1910. Muslimani su č 91,15 posto svih zemljoposjednika č su
zemlju đ č č na osnovi č prava č ć izraz za njih bio je
d lrnetovi, iako to nije bio sasVim primjeren izraz za ove zakupnike). No prema rezultati Ina
\ , istog popisa 73,92 posto svih kmetova bili su pravoslavci, a 21,49 posto bili su katolici.
č pitanje u Bosni i Hercegovini n1oglo se riješiti samo na č jedne od
vjerskih zajednica.
. Medutim, valja podsjetiti da je ć bosanskih zemljoposjednika (61 ,38 posto) po-
SJed_ovala manje od SO hektara zemljišta. Nije nan1 poznato koliko je medu tim zemljo-
pOSJednicima bilo Muslimana, ali je vjerojatno da je ć postotak đ vrijedio i u
UL N
:l č Prvog svjetskog rata austrougarske su vlasti u Bosni i Hercegovini zatvorile i internirale mo-
ida č 5.500 istaknutih Srba. b.medu 709 i 2.200 tih umrlo je zbog lošeg11 postupanja premn
njima u logoru u Arodu (Madbrska), u toku rnta. Oko 460 tih osoba bilo je đ na smrt i smaknuto,
u Bosni i Hercegovini, pod optufbom u izazivanje nemirn, ua izdaju, špijunažu i pomaganje
pn)cueljn (Srbije). U č č č Bosne i Hercegovine Srbi su, osim toga, bili izloleni
preseljavanja (u sjeverozapadnu Bosnu) i prisilnog iseljavanja (u Srbiju, oko 5.200 porodica). V ld i
Vladaslnv Š ć Osman Nuri ć i Nikola ć Bosna i Herc.ttgovina pod aush'O-f4g«tUOm UIJ-
Beograd, bez <btuma, str, 156-159. jo! nije do kraja rasvijetljena uloga Sa:.aiJ::korp$a, pomotne
nuhcJ)e koju su osnovale austrougarske vlasti, u okviru politike prorus.rpskog nasilja. Prema popularnoj
predodtbi, pripadnici bili su č Muslimani koji su illi za Srba. đ
vode to č O turne je Sakib Korkut rekao; kAd je č o !uckorima i njihovilll ned-
Jthma. onda se z.na lmnlo u muslimane j katollkc, premda se je u šuckore sakrio mnogi Srbin i premda su
u ć bili pod komandom - Srba t.andara. Jedan atiin i odmah je č • luc.ko.rstVo ...
arlin, (srpske i1jave vjernosti Auuro-Ugarskoj] ć u isti red sa postupkom koji
)e u šuckorsrvu na,ao dekung, ć kojeg je dolno u nu, da č iivot i ne ostavi kuati u borbi
z.n mrsku mu Austriju ... ,. Veliko slavlje naše organiucije u D. Pmf.lda. 24. lipnja l na, 2.
,
č opozicija
\
\

\
.,
\
\
i.
\
l
'
j
i
,.
t
,..
...
t
- =
5
11100
303
.
%
,...,,

-
.

"l
\3
-
':"'-
-
·-

""
'-'

N
-

-
-
""P
.....

'->
:-......
......
-
-
-
)N
........
--
......
..
.........
.
7
· š
• .. .. · obmamJ
{odi;wdib Dnlmlpo l!IJtiiDP
dio - aa &6nu i Mustiulalli
•• pedit:t\t;ati posto je
č je obugu Musfinam bilo 3
7
posto a QOilla
• . oaaru je odnos bil'l prem:a 23., l 1;

&Elom
4
• 1 ; u nabnskom .Jl.l p:mu. ... jMO je-Clllll!lltl"_...__
lairi č grada Bosne i Hen:egorioe: u _ 16 posto; u -
1
u
-
sto; u . - Loci 3"7.i posto i u T mti 3 paaa.. O je m· :'Gla
malo bDdidlliiiP, iako je kao Sbanb. SbiiMl
iiQDa da • omde krupnih muslinFIIISkih njr tiuoj Dt.,. DOi.::::
lo je 78 bndidata u S'\mt obuzima Bosne i no .. 1Jroi sn:woo bio
Dešto manji zbog č kandicbmra. 52 bndidaD (ili posao sa
slobodnih ili č đ lO {12..82 pmto) pripadali su
č oTe skupine bio je Hadži Hafiz Ibrahim efendija "' tmWwsli
1
pni
(1919 .. -1921.); šesroria su bili · .. .. .. Đ
YOrica ngoro .. ro ne znaO da neki od tih bndidm - .. .. -JeD!IOO-
posjedoiaim kategorijama nisu istodobno uiivali zemlji&.o.
ro napainije š oblljdie ..
U usporedbi sJMO, manje kuie su po mac:
biJe regionalne i izdanci č su wlosl._ filijala Dr:nd
1

stranke - č koju je ]M:O lnrih o aptfM. .. aa
uju nezgodnu č Mutd - dobila je samo l 04posi.OIIISOG
skom okrugu i posto u nu.lamkooL Proradiblsb muslim r'IISb ftm1a-
nebdašnjeg ebpontnta 1lfh liste IDlliiiiii..Slc&
je samo 0,$9 postO gbson u tuzlanskOIDOII118LMUSIIIIIMIStta
nxloa takoder bim koja je ialelcse .-... SI:Ib.
su odbacivali svaki kompromis u pitaDil ?.Mlle dlfttt
je 0"66 posto glason u sarajevskom okrugu, JMO je te su:mke
a su u muslimanskoj zajednici bile jedine politilke alte.matfte ..
č da Muslimani glasaju za btoli&e kJeribb it HPS i6 • Hm. .._.
pa su on nagowuali Muslimane da ghajo aJMO .. NOe .. om baCDCIIt
nab mje bio Musliman .. kandidata Muslimana s Dbomih _ .. tfllllOilmdl
tovnih straoab znatno je tde objamiti.. listama J.emljor•IDMh i M ....
so anke bili sa pp jedan kandidat Musliman (lJ i 1,52 pG\tO iljihr.will i:abomih
listi NRS bi6 $U dvojica pouo),_ na listi komuois1a bila (ll ..
a listi DS, ne raOmaju6 njemlu mosliii\IMb satelitsko straab" t.ilo je 1
Muslimana (18,18 posto od ukupnog brojabadidata). ati a Cha l.DUII. ----
Bihat) oni se dobili samo nematan broj muslimaMkih P-o a-. tri_._
jedan jedini. Njihova jedina. jaka m.timamb ha bila je u slllinSII.OIIl ocn..,.
imali sedam Muslimana Srba a Mnso-
maoi i Srbi podjednako odbacili - dobili sa $liDO l C posto UblJ)IlOI
M..Jimaoi su &fasali na osnovi vlwite
l!h .. .J .. D--' .. H .. .. '
u •
305-
l
. JMO,jo,

č č za no č obrambeno
priznavanje Đ <?

š Je. spoznaJu o e
č
OJ po tUct. .tovtše, č n
1
ez
1
n
01
potpu .
zna . y,
1
:_.. .1.. • d . JMO . . noJ
revlasti mU&'li4·1-Jans"'om zaJe ntcom, se DIJe mogla predstaviti kao
ć da je koncepcija posebne bo-
samo za Srbe 1 Hrvate nego i za
same đ JMO svoJe su VJersko usmjerenje mogli braniti sa-
mo kao nužan .o4govor politiku č vlada. Sakib Korkut
je spremno su· organizirani vjers.koj osnovi, ali je od č
JMO traži e da razmotre tl<o Je za to odgovoran: »Što Je dont o narodni prevrat [ ujedinje-
nje]: bratski oprostili divlju osvetu? Ja ovdje ć nabrajati onih ubojstava, č i pro-
gona što su se i.zvršili nama. su stvari P?Znate i djetetu. Ja
ć da konstatuJem ko th Je č 1 vehm: Srbt-pravoslavnt. I č su Hrvati bili
progonjeni, reklo se _sa raznih strana. č Samo je to dokaz više, da progoni nijesu bili
upereni protiv 'anacionalnosti' nas muslimana, ć da su ižljev vjerskog fanatizma, koji
nas je prisilio'da· se:i konfesionalno š
To je š n.aišlo na· povoljan odjek đ Muslimanima, osobito za vrijeme prve
faze poslije kada su oni bili sistematski č vani iz oblasnih i mjesnih upra-
va, kada su iin bilerpostavljane druge zapreke i kad su bili predmet dobro orkestriranoga
huškanja od strane č snaga, koje su nastojale ocrniti Muslimane kao ana-
l} cionalne i razorne elemente, istovjetne s Turcima. U jednom uvodniku, u svome glav-
. nom glasilu, kojim se izražavala dobrodošlica regentu Aleksandru prilikom njegova do-
laska u Sarajevo, u ·rujnu 1920., JMO je sebe branila ovim č Bosna i Hercegovina
je zemlja »gdj'e č Hrvati piše u navodnicima i gdje se muslimanski dio, č š ć ogra-
l nak n-ašeg jedinstvenog naroda, sa svih ć položaja šalje - u Aziju. Boli ta č
·. . · .
J l ·: ž su ne samo >>Azijati« nego Ih
jll, se takoder ,stereotipno pnkaztvalo kao prevrtl]tVe 1 nastran e. Prema Jednom bosanskom
srpskom izvoru, karakter bosanskih Muslimana č »inercija, u_ sva-
kom pogledu, lažljivost i hvalisavost fatalizam k'smet neobuzdano mašataranJe,
1
na-
č i [kad se] to dovede u vezu s' đ b. i ologije, da su h
0
U:
Cl od heteroseksualnih, a č i bez ikakve volje za žzvot, u ovom b
1
24
loa1)e tnož ,. . l · k d .,.h mushmana. «
e se nact neosporno č homoseksua nosti o nasi
Prema i t · db. . · "tenog rada Mu-
. s om tzvoru, njihova je najgora č đ o I JanJe pos · h
shmani su · k' . . . ' . · · ., . ·d 1 alaze u kultu ra a-
I
paraztts t, sklont poslovnim neuspJestma, a naJ VISt t ea n . . . ·
tuka (tu d
1
. k .. Ina dezlslamizaClJa<<
r. za ovo )Stvo). Nužan je aspekt njihova oporav a »SOCtJa ·

A najdjelotvorniji, iako možda ne i najoportuniji put kako da se?na

t I mješoviti brakovi Muslimana sa Srbima. Ako taj proces nacionalizaciJe J ;
»StOJI · d · rekao 1 opevao,
samo )e an odgovor, kratak )·asan neumoljiv. Guslar ga Je pro T b' rJ·es"enJ·e
peva · ." · d ' ' · ( 172) o
1
b. ga
1
anas. Ponavljati ga ovde ć jer ga znamo SVI« str. ·
to genoctd.
22. »Veliko slavlje«, str. 1.
Č nam dobo, ć Pravda, 18. rujna 1920., str. 1. č muslimana,
4
· edomil M' · · . .. · · bosansko-hercegov
B
ć Naši muslimani: Studija za orie11tactJU pttanJa .
1
)
eograd 1926 1
38
. . . .. .. k d u iz toga d1e a ·
., str. . (BroJeva stramca koJI shJede ta o er s
1'VO BANAC/ NAao,._oll'VI'ITAN.JBlJ Jlki0sl.4\ll]l
da se odrede u &nisiu na-
O)ihov Je otpOr onoJ vrsti naaonaluaaJe ko)a se od njih č bi
.... • ... • ral o sve
.. - 0 UUC"dUIUCUJC"'"Y0 D3JpnJe Je mo 0 uzmaknuti pred afirmaci·
.. .,. • x_.-..: ,.. .. • wt: .
1
JOm za-
1 OlliWlC UQU: • rusu uw straru-e ement. Oni sn, možda samo .
ll Bosni i Hercegovini.
25
Oni su pravi potomci bosanskih »patarenac i
od Srba,
,e bto karavlašlcih Je krv č slavenska. 27 Ć
.. : mase 1 so ip* nacionalno od-
.- JI- _ e. 2B Osun toga, neki se Muslimani rusu bojali suocavaJJJa· s bankom nacionaln
Prema č Osmana urij-bega Firdusa, oni sn -PrisuStvovali
_ Tomislava i krunisanju Stjepana Dušana, ali so onda, vjere radi, izgubili nacijonalno
ć .... Oni su svjesni da im je podloga slovenska, da su jedan dio
.. ela, koji je radi religije postao anacijonalan ... biti n isto vrijeme musliinan. i ć :!
cijonalno, to nije ć islam je č od narodnostitt.29
Drugi su pak nacionalizirali islaml' U islamu se nije izgubila arapska,
A nije ni š č nalooa je
lDJera, možda, nase rasne snage. Kako su bili snam'Jll q4 :r su u
razmjerno kratkom vremenu sva važnija mjesta u [tmskoj]
ć faktorom jedne od ć svjetskih :u a
zbog toga ni asimilacije bilo koje strane kao što,. d,_pgopilo
11
ž
noslal'enskim zemljama, zato što su muslimani »ovn gm4,q 40(1 godina htanBi oo tu.n.:.. ·
č najezde i č joj č š ć narodni

Gak iY,Pni .'
ci koji su, poput č prosrpskog Gajreta, tvrdjli
č da bježimo od nje što dalje<i:, nisu mogli. F č
osporavati islamsko đ Južnih Slavena i istodobno Plis-
kost: spominjemo Rudera š ć i po
kog velikana iz Dalmacije, koji je
rase i na Istoku, kod Turaka i , .- · ,:·
1
' · .' · .... , .• , - • ·
.Bosanskim je Muslimanima ned0stajalo: ime ProUlillttslimanski
braber agrarnih sukoba u BestU i masliman-
sku integraciju unutar naciQ.nalne bi č
izazivati izravnu Beogradtnb, · r:ttu!tir-ala diobom
Bosne -i Hetregevine, _a ]}40 Musl.imauf ć tO po svaku
. '
. . dJuka•
. , . . . . , . ,e, svela
jaR ·md]i# · · :,., . ., - . ·
_ :, · . · · .. e.·. )l -. . · _ · ·. . · , · y " /. .. • - •• Ul· ·ide-ologija, od
_pya, . • .( ... Đ . ili pak da
bude o . . • .. • . .'. < '!
, . , • . • • . . iJO .JP
···M! .. , bto spo-
jen b
. a 4f,Je .. č
doktdni. o 1 niSu dJelo-
vali .> . .. _t, pa je zato
unitariAn:l . 0 m0&$9 'litR.Sp.nlO lZfaz važnom. uvodn1ku od 30.
prosinca '1 .. i!w1o, je prihvatilo teoretsku ć srpsko-
hrvatske fho ć p'rimi,er rusko-poljske simbioze, koja poslije stol j efa
i po ž naci.onalnost,
ž Je program narodnog Jedtnstv-a Jednako netzvedtv. 33 Što-
vi!e, s})omenutog'uvodnika, Pravda je optužila »jugo-
slavenski što re >>U jezgri svojoj srpsko-pravoslavni - [te je] na-
č srpske i nacijonalizme«.34 č
takva ideologija, i u teoretSkom i u č smislu č nije mogla postati osno-
'· vaza·stajaliltejMOuvezi: ·mtaslimanskim. nacionalnim pitanjem. A ipak je postala, ma-
kari povdnot Muslimanima pružila stanovitu ć djelovanja.
č u Č m.režw.eva da se nacionalno č Muslimani su se tome proti-
vili su se izjasnili, ali ne kao Srbi ili Hrvati, nego kao
ž da budu nešto više od islamske zajednice, njihov izbor
· .. »dvoplemeni dio našeg jedinstvenog naroda«) bio je
. · njihovu su primjeru bile bjelodane sve slabosti jugosla-
Venskna .. -lt'· .. ·,.
·':"fo . .
č natjecanje glede položaja Muslimana, JM O se
na ig_re oko Bosn_e. vodstvo ht!elo je
se J_e naclonalito opredJelJIVanJe pogrešan tzraz. Hrvatska 1 srpska nacional-
nadahtijivati strogim formalnim dokazima, a još manje č za-
• Č koji danas imaju č udjela pri stvaranju narodnosti, nisu
nego odnošaji.

J Je su&emala da č se Muslunant držati č uz one koJI se prema nJima bolJe od-
iko [Muslimani] budu i dalje opažali, kao što je to do danas bilo, da je potpuno
aka ekonomskog razvitka, i da se po toj nejednakosti č s Hr-
to č nJih ta okolnost i dalje opredjeljivati za hrvatsku narodnost.«
37
đ ]MO
nJsu oklijevali zastupati prastaro geslo balkanskog č pragmatizma: »Bolje je pa-
•Jesmo Srbi ili Hrvati?•, Pravda, 30. prosinca 1920., str. 1.
· •Jesmo h Srbi ili Hrvati?•, ibid., 4. 1921., str. 1.
lS. Jedan musU • li · ·
.ltv mauuu č student prava optirao je 1927. za takvo rjdenje iz proteSta. PoplS stanov·
1953. dao je lOS Slovenaca islamske vjere u Bosni i Hercegovini. č Od tradi·
_,, ...,.tttna, $tr. 22.7, bilj. s.
36
• •Je&mo li s ..t.. · ·1· H ·
lbicl. uJa •
1
rvaa?c, Prwda, 30. prosinca 192.0., str. 1.
308 IVO BANAC l NACIONALNO PIT ANJE U JU
GOSLA\fljl
lac vlasti negoli lakat pravde i pravice.«
38
No kao i svi č i oni su su ·.. .
' . . . . ' VISe VJe-
rovali u č svOJih prottvntka.
č JMO bila đ s se stranka odnosila
prema onim svojim č koJI su se nacionalno IzrazitiJe deklanrali. Na prim·
. . .
0
. b . d )er, od
24 poslanika koji su izabrant na hsn_JM n.a tz u 1920., 15 ih se dekla-
rirala kao Hrvati, a ica kao Srbt, uopce. opredjelila, a je-
dan se izjasnio kao BošnJak. Od poslan tka 1 nJlhovth zamJentka Izabranih na listi JMO
na izborima 1923., svi su se, ostro dr Spahe (1883.-1939.), predsjednik
stranke poslije 1921., ..
39
l! vrijeme, Spaho se š
njavao kao Srbin, a posliJe se ntJe h o naztvatt n t. n t Hrvatom. Zanimljivo je da
se njegov brat Fehim, reis ul-ulema JUgoslavenskih muslnnana od 1938. do 1942., odre-
dio kao Hrvat. ć brat, Mustafa S pah o, po profesiji inženjer, deklarirao se kao
Srbin. 40 Slobodno nacionalno izjašnjavanje postojalo je tijekom cijelog đ
razdob J ja, ali nije nikada ugrozilo č jedinstvo. Nijedan prvakJMO, pa ni oni
su bili izrazitije hrvatske ili srpske nisu ni. š poticati svoje sljed-
benike da istupe iz JMO i da se pndruze razhctttm hrvatskim Ih srpskim strankama. To
je neosporno jedan od razloga zašto ć nije uspio ć u svoj pokret iole znatniju
skupinu Muslimana i zašto je ustrajno optuživao đ JMO da Muslimane đ od
hrvatstva.
41
Premda je ublaženi kompromis s unitarizmom, paradoksalno, pridonio č l
nju muslimanskog partikularizma, ustrajanje ]MO na autonomiji Bosne i Hercegovine i ()i
na njezinoj nedjeljivosti ostalo je otvorenim izazovom centralizmu. č tome, upravo
je ]MO osigurala donošenje č ustava 1921., jer je pridodala svoje č
ć glasove š ć ustavnom prijedlogu, a zauzvrat je dobila mnoge ustupke koji su
otupili oštricu centralizma u onim č koja su bila od životnoga interesa za Mu-
slimane.
42
Kao rezultat kompromisnog sporazuma ]MO sa č strankama,
š ć je vlada formalno izrazila spremnost da štiti islamske propise i č đ
je prihvatila da se č 133, stav 3, ustava č teritorijalna cjelovitost Bosne i Her-
cegovine. Zbog toga, podjela Jugoslavije na oblasti, koju su central isti držali bitnom radi
suzbijanja utjecaja centrifugalnih nacionalnih pokreta, u Bosni i Hercegovini nije prove-
dena, ili č pokrajina je bila podijeljena na okruge bez narušavanja njezinih povije-
sno đ vanjskih granica. Nijedno č povijesne Bosne i Hercegovine nije
pridruženo bilo kojoj susjednoj pokrajini, kao što je izvorni č plan bio pred-
đ Na taj je č č cjelovitost pokrajine, iako je Mehmed Spaho tvrdio da su
takve ustupke nalagale č potrebe dobre uprave, a ne neki č ili povijesni
razlozi.
43
Osim toga, Paši ć je vlada đ prihvatila da se ć odštete, što su
38. »Unakrsna paljba naših prijatelja«, ibid., 24. ožujka 1921., str. l.
39. ž ć Od tradicije do identiteta, str. 209-210.
40. Ibid., str. 227.
41. Puci vatra, jugoslavenska muslimanska organizacija u č životu, str. 399-400. O ć
ci u Bosni i Hercegovini v. Tomislav lšek, Djelatnost Hrvatske č stranke u Bosni i Hercegovmt
0
zavodenja diktature, Sarajevo 1981.
42. »Sporazum postignut((' Pravda, 17. ožujka 1921., str. 1.
43. Mehmed Spaho, »>Prigovori našem sporazumu«, ibid., 2. travnja 1921., str. l.
• • č opozicija
ih muslimanski zemljoposjednici zahtijevali, za zemlje koje su ratdijeljene po odr dlMIIM
agrarne reforme.
44
p
Usprkos posebnoj ć koju je pružila centralistima tijekom iznimno vdne UR# ..
ne debate, JMO nije mogla svoje interese trajno pridružiti interesima centralim. 'lJtp6fl
Mehmeda Spahe na č stranke 1921. podudario se s č odstranjivanja iz
njezinih č utemeljitelja koji su se č zalagali za pružanje bezuvjetne pOdtlke
beogradskim vladama pod bilo kojim i bilo kakvim okolnostima. Sve dok je polotaj
sanskih Muslimana ostajao nesiguran, JMO je ponekad nalazila č jezik J blokom
opozicijskih stranaka pod ć vodstvom. Bez obzira na to, JMO đ nije okli ...
jevala postizati daljnje sporazume sa č snagama ako su ti sporazumi odgo-
varali posebnim interesima njezine muslimanske baze. Njezino č č
djelovanje đ brojnih strateški nesukladnih snaga, koje je veoma ć na dje-
lovanje Slovenske ljudske stranke, nikada se, đ nije izvodilo na č trajne brige
za autonomiju Bosne i Hercegovine. Ali je imalo svoju cijenu. Kada su se 1936. Spaho i
Korošec pridružili ostacima Starih radikala kako bi osnovali Jugoslovensku radikalnu za-
jednicu ORZ) - režimsku stranku koja je imala ć da osigura bar malo ugleda auto-
ritarnom režimu Milana ć - oni su prokockali mnoge od obveza što su ih
do tada mogli č od tvrde opozicije.
»O,,.sve, š pjevao je Hamza Humo č 1920-ih godina;
navodect na zakljucak da Je drenov štap lutalice postao jedini č bosanskih Muslima-
na.45 l dois.ta, Bosne i Hercegovine spoznali su da č JMO iz 1921.
lako mogu. J nes.tatt. Godine 1929. kralj Aleksandar je razdijelio Bosnu na č banovi-
a su u s:akoj od bili manjfna. Godine 1939. ć nasljednik Ma-
cek Je novu .dtobu Bosne 1 Hercegovme; trinaest njezinih kotara ušlo je u netom
Hrvatsku, dok ih je 38 bilo đ za srpski dio Jugoslavi-
Je. Ta Je podJela ostvarena uz potpuno zanemarenje Muslimana Na primjer ak ·
nekom katolika ?ilo 34 posto od ukupnog broja stanovnika, a
ta akJe atar u Banovinu Hrvatsku. Nije se ć uzimalo u obzir 33 posto
mus tmans og stanovntštva.47
ć Nezavisna Država Hrvat k k · · b h .
1
..
nu, nije predstavljala nikakav napredak s U a, k o!a Je ? vat! a Bosnu i Hercegovi-
č na svojevrsnom ;tru nJeztna koje je
bila podijeljena na jedanaest velikih ž t
povt)esne Bosne i Herce ovine- b h . , su ettn- sa sre tštima
mora se dodati da su tri žu :ževatlle 13 č kotara. Istina,
ma sa središtima u Bosni i He p .. t DalmaciJe bde dodane velikim župa-
manski č utjecaj. tih rješenja ć musli-
nt ' za er- eg ć ftgurirao je u Pave-
44. Mnogi su muslimanski zemljoposjednici drž )' d . . .
premalena, ali ih je Spaho upozoravao da 'e a Je za zemlJe ć agrarnom reformom
Spahinim ocjenama, JMO je postigla n 'b J t·· č da se Stvar u budu6losti bolje ur«li Prema
ni k đ · aJ
0
1
1
ć • sporazum a · · · k · ·x- . . •
a p rev t aJu ,, ogromni socijalni preok k .. . , flJeztm redova Zem.IJ' Onnc:ied
45 . ret, OJJ se )e ne sanlo kod ..( .. l . . ..
. Ctt. u: ć Naši musi· . nas ve'" u CIJe om SVlJetu zbio. Ibid
' · tmam, str. 161. · •
46. O reagiranju JMO na č s .
str. 258-261. pornzum v. LJubo Boban, CVetkovi'(- U- JI L D -
H dž .. h' 'IYwc:e", 1965.,
47. a IJa ć Od tradicije do identiteta, str. 237.
lO
IVO BANAC l NACIONALNO PITANJE U JU .
00SLAVI]l
ć

• hiJ'enu-hiJ'i kao dio obaveznog bosanskog dekora. No č službenoJ· dokt . . d
d
.. . 'k k . rtnt a
su Muslimani ć hrvatskog nnro a<(, on ntJe unao nt a vu č vlast.
Tamo gdJ'e ć nije dijelio vlast s Muslimanima, č Draže Mihailovt'
1
.
1
.
. . kl l' . l . ""a att l
su se d
3
ih unište i u procesu untštavanJa po a 1 su t nema o Mushmana-8rba Č ..
' · l' k · · · · . . · etruct
su u č prije ć Jed og
0
1
1
Je, rt o Je srpski rodoljub,
ovako govorili: »Što si tt • srpsko Jer st č A zato što si nam
pomagao, ć te č da m.u ž grkljan. Zar je,
dakle č što se u Evropi u drugoJ polovtct XX. ć poJavto Jedan narod ko)' ' .š
' ' . .
1
. 1 vt e
nije htio biti ništa drugo nego neprunJereno mus tmans 1.
Džem i jet
Put JMO bio je vrlo č onon1 što ga je vodio Yslam Muhafazai Hukuk Cemiyet
šrvo za zaštitu muslimanskih prava), što se č spominje kao Džemijet, to jest stranka
muslimana iz »južnih krajeva«, dakle bosanskih Muslimana sa Sandžaka te Albanaca i Tu-
raka Kosova, Metohije i Makedonije. Zapravo, statut Džemijeta nije bio ništa drugo ne ..
go đ prijevod statuta JM0.
1
Kao i JMO, i Džemijet je bio vjerska stranka koja
se boriJa za muslimansku vjersku autonomiju i za ć probitke muslimanskih 1emljo ..
posjednika. Rezultati što ih je postigao na izborima u studenotn 1920. (v kartu 4.3, dije-
love koji se odnose na Sandžak, Kosovo, Metohiju i Makedoniju), bili su razmjerno im-
presivni, ali je u izborima Džemijetu pomogao sporazum s radikalima, prema kojemu se
u nekim izbornim okruzima mogla natjecati samo jedna stranka, a druga joj je ustupala
svoje kandidate, dok su u drugim okruzima istu pale obje stranke, koje su onda udružile
svoje izborne liste. Na primjer, Nastas ć radikalski ministar, bio je jedan od kan·
didata Džemijeta u izbornom okrugu č š dok je Puniša č č ć
atentator na Stjepana ć bio jedan od kandidata u Tetovu, Na Kosovu je loknlni
muftija bio na listi NRS. A u dijelovima Sandžaka, NRS je na svoju listu istaknula svoje
prijatelje iz bosanske tn uslimanske zajednice, đ njima i Šerifa ć
Džemijet je, ukratko, imao mnogo udobnije odnose s radikalima nego §to ih je JM?
dotada postigla. Džemijet je bio 11eophodno sredstvo s kojim je č progurao centrah·
č ustav kroz a zauzvrat je dobio razne ustupke. Najvdniji od tih
bile su povoljnije naknade za zemljoposjednike koje je zahvatila agrarna reforma, što 1.
pred ta vijalo znatnu ekonomsku podršku muslitnanskim č u vod tvu ?,leull·
jeta. Suparni§tvo NRS i DS navelo je š ć da stupi u još bli! odnose s DžemtJ totn.
Izborni sporazum ovih dviju stranaka ponovljen je i n parlat11e11tarnin1 izborin1a 1922,,
a na izborima 1923. NRS se č otvoreno suprotst vii politici Demokr ts k tran k. u
pitanjima naseljavanja i kolonizacije na Kosovu i u M k doniji, to e moglo s ano svtJ·
jeti tamo njern č vijctu, pr,vensrveno Alb "'hna,
.....,.,.....,. lill JPFII!Q; l
Ibid., trr; 13.$.
• o naloj orpnit.aclji"• l'ravda, 17. rpnfA 192.0., atrl t. Kr tak pr l d dj l tnasd D cnniict
4
' v, "
Mihailo Matet ur,, Beoarod 197 ,, atr, 18 - t 90,
tlnato:t venn_ t tome, kad ie v d i n1ijet prcut o Fer be r t n j u pi u
nagovoriti tr č v. d i sv je .mir nj ·iunuln.Otn n r vn vn . u
koj,oj S\\ \banet l Turet bth lUO nl, uf _dovtn1 "t, U11J t t Jt z. roc J r n iJ •
ciitt, koia j na kon u d< vr na t k Ito u mnn)tnt lo U Ill J rent č kril tr nlc ,
koje i bilo sklono bezuvjetn. m sp r radikalin1n, n vl \d Or gin sku ..
pina postavila je č znhtl, ve n ct n ln vnopr vnoš u te poli tk kim i kultur·
nhn pravim n1uslim n kog )Ugot tok Jugoslnvt) Drag st tog sv prhtti o R •
ć hrvatskom pokr tn, Jednn drnga frnk ·ijn l i mijt:ta putnjno potu g l i reden·
č nastojanj lb ni j n sovu i u Makedoniji. Budu (i d tl se Dten1ijet pt•etv r u
u ustrajnog proti nika entr lian1a i srbijnnsk p revi sti, n izhježno ·e sukobio s svojin1
bivšiln snvezni im l NR . Sv ka je ura lnjn tih dviju stranak potpuno prest hl 192J.,
a p, š ć j izborno n. ilj , u okviru kojega je Drngn tvore n, pridonijelo putpu·
notu porazu Diemijet na pnrlan1entarnin1 izborin1a 1925.
2
Pošto i bio č s nepre·
n1ostivim službenim pritisci mat Dien1ijet je ist godine prestao djel ov tL
Što je č utjecaj neke nacionalne skupine bio n·utnji, utoliko je bio pri tis k
na nie:z.ine vode da se prilagode č potrebamn centralista. Sudbina I ic1nijetn
uvelike ie bila č sudbini stranaka č nutdžarske i run1unjske nacion Ine n1n·
njine u jugoslaviji. No te stranke nisu bile oru da u iniciranju politike u nacionol11om pi tn·
nju niti je njihova uloga bila središnja u ć č u kojin1u sc
č opozicija koJe bala đ centralizn1a i (kon)federnlizrua, izmedu unita·
rizrna i nacionalne individualnosti, dok je istodobno održava ln nadu u kotupron1is
i reformu.
------
l. .. t' Fernd-hega Drngc .. , &t, 1 O. trnvnjn 1925 ., HU'. 1.