STRUKTURA

ZNANSTVENIH

REVOLUCIJA

Thomas

S.

Kuhn

DRUGO

IZDANJE

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, 2002.

Sadržaj

Predgovor I Uvod: Uloga za povijest

7 15

II Put ka normalnoj znanosti...................................................................23 III Priroda normalne znanosti....................................................................35 IV Normalna znanost kao rješavanje zagonetki V VI Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića VII Kriza i nastajanje znanstvenih teorija VIII Odgovor na krizu IX Priroda i nužnost znanstvenih revolucija X XI Revolucije kao promjene poimanja svijeta Nevidljivost revolucija 47 63 77 89 103 121 145 153 169 183 219 245 Prioritet paradigmi.................................................................55

XII Razrješavanje revolucija XIII Napredak kroz revolucije Postscript - 1 9 6 9 Pogovor (Vjekoslav Afrić) Kazalo pojmova i imena

Predgovor

Ogled koji slijedi prvi je potpuni objavljeni izvještaj ο projektu izvorno započetom prije gotovo petnaest godina. U to sam vrijeme na poslijediplomskom studiju teorijske fizike privodio završetku svoju disertaciju. Stjecajem sretnih okolnosti sudjelovao sam u eksperimen­ talnom tečaju koji je na fakultetu bio osmišljen s ciljem predstavljanja fizike onima koji se ne bave prirodnim znanostima, te sam tako prvi puta došao u dodir s poviješću znanosti. Na moje veliko iznenađenje taje zastarjela teorija i praksa radikalno uzdrmala neka moja temeljna shvaćanja prirode znanosti i razloga njezine posebne uspješnosti. Radilo se ο shvaćanjima koja sam temeljio djelomično na svojoj znanstvenoj naobrazbi, a djelomično na dugotrajnom usputnom zanimanju za filozofiju znanosti. Bez obzira na pedagošku korisnost i apstraktnu prihvatljivost, ta se poimanja nekako nisu uklapala u ono što je proučavanje povijesti pokazalo. Ipak, ona su bila i ostala fundamentalna za mnoge znanstvene rasprave, pa se činilo vrijednim ispitati njihove slabosti vezane uz bliskost istini. Ishod je bio oštar zaokret u mojim karijernim planovima, zaokret od fizike ka povijesti znanosti, a potom, postupno, od relativno određenih povijesnih problema natrag ka više filozofijskim pitanjima koja su me u početku i odvela ka povijesti. Izuzmemo li nekoliko članaka, ovaj je ogled prvi od mojih objavljenih radova u kojemu prevladava zanimanje za rana pitanja. Djelomično, to je pokušaj objašnjavanja - samome sebi i prijateljima - kako je uopće došlo do toga da budem odvučen od znanosti ka njezinoj povijesti. Prva prigoda da dublje istražim neke zamisli predstavljene u tekstu koji slijedi pružila mi se dok sam bio mlađi član Društva Harvardskog sveučilišta. Da nije bilo tog razdoblja slobode, prijelaz na novo polje istraživanja bio bi mnogo teži, a možda čak i nemoguć. Dio svog vremena tijekom tih godina posvetio sam povijesti čiste znanosti. Posebno sam nastavio s proučavanjem djela Alexandrea Koyréa i prvi put se susreo s djelima Émilea Meyersona, Hélène Metzger i
7

ali u kojima istraživanje sada otkriva probleme slične onima na koje mi je povijest skrenula pažnju. Quine je predstavio svoje stavove u djelu "Two Dogmas of Empiricism".3 Tu vrstu istraživanja metodom slučajnog uzorka dopuštalo je Društvo znanstvenika i samo sam tako mogao naići na gotovo nepoznat rad Ludwiga Flecka Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftli­ chen Tatsache (Basel.. ogled koji je anticipirao mnoge moje vlastite ideje. L. Lon­ don. Zajedno s primjedbama mog kolege Francisa X.Struktura znanstvenih revolucija Anneliese Maier. Paris. 3 sveska. e e 2 3 Budući da su prikazivali koncepte i procese koji također potječu neposredno iz povijesti znanosti. Suttona. 1930. u prijevodu Kate Loewenberg. Les doctrines chimiques en France du début du XVII à la fin du XVIII siècle. uz izvorne materijale koji su bili primarni. Paris. O. Quine otkrio mi je filozofske dvojbe oko razlikovanja analitičkog i sintetičkog. Značajni dio svog vremena proveo sam. Etudes Galiléennes.2 Jedan me od mojih kolega naveo da čitam predavanja iz psihologije percepcije. V. Jahrhundert ("Studien zur Naturphilosophie der Spätscholastik . Mnogo jasnije nego drugi znanstvenici tog vremena. 1956. Die Vorläufer Galileis im 14. Cambridge. Rim. Whorfova djela u međuvremenu je sabrao John Β.).. njihova su djela.. ponovo objavljenom u njegovu From a Logical Point of View.. Fusnota na koju sam slučajno naišao odvela me do eksperimenata kojima je Jean Piaget osvijetlio različite svjetove djeteta koje raste kao i proces prijelaza iz jednog u drugi svijet. bila presudna za oblikovanje mog shvaćanja ο tome što bi povijest znanstvenih ideja mogla biti. Fleckov me rad potaknuo da shvatim da bi se te ideje mogle uklapati 1 1 Posebno utjecajni bili su Alexandre Koyré. također i Anneliese Maier. 1930. Identity and Reality. 20-46. Stahl Boerhaave et la doctrine chimique. te Newton. 8 . 1946. Whorfa ο utjecaju jezika na poimanje svijeta. Carrol u izdanju Language. Ο. 1923. zajedno s djelom Great Chain of Being Α. u istraživanju područja koja nisu imala očite veze s poviješću znanosti. drugi me je uveo u spekulacije B. Emile Meyerson. Paris. 1953. ta je skupina pokazala što je značilo misliti znanstveno u razdoblju kada su se kanoni znanstvenog mišljenja uvelike razlikovali od današnjih. Mass. Hélène Metzger. 1930. Lovejoya. Thought and Reality . posebno psihologa gestalt usmjerenja.Selected Writings of Benjamin Lee Whorf. međutim. u prijevodu Marjorie Gabain.. Paris 1939. New York. 1949. str.. dva su se sklopa Piagetovih istraživanja pokazala posebno važnima: The Childs Conception of Causality. Iako sve više dovodim u pitanje neke njihove povijesne interpretacije.). W. New York. i Les notions de mouvement et de vitesse chez l ' enfant. 1935.

Tijekom posljednje godine istraživačke stipendije na Harvardu dobio sam poziv da održim predavanje na institutu Lowell u Bostonu. Završni stupanj razvoja ovog ogleda počeo je kada sam primio poziv da akademsku godinu 1958/59.Predgovor u sociologiju znanstvene zajednice. jednogodišnji boravak u zajednici koju su najvećim dijelom činili znanstvenici iz područja društvenih znanosti. potaknuo me na suočavanje s neočekivanim problemima razlika između takvih zajednica i zajednica znanstvenika iz područja prirodnih znanosti. Tijekom slijedeće godine počeo sam predavati povijest čiste znanosti. U tom procesu oni opisuju tip razvoja koji sam u tekstu nazvao rađanje nove teorije ili otkrića. te se tako ukazala prva prigoda za "isprobavanje" moje koncepcije znanosti koja se još razvijala. Što je još važnije. Zbog toga zahvaljujem svojim studentima za dragocjene lekcije ο životnoj sposobnosti mojih stavova i odgovarajućoj tehnici za njihovo uspješno priopćavanje. Ponovo sam imao prigodu posvetiti punu pažnju problemima ο kojima će u daljnjem tekstu biti govora. Srećom. provedem u Centru za napredno proučavanje društvenih znanosti. njihov sam dužnik na više načina nego što sam to sada u stanju rekonstruirati i procijeniti. Postoje i druge takve veze. Iako će čitatelj pronaći svega nekoliko pozivanja na neko od ovih djela. te su se ideje ipak pokazale izvorom implicitne orijentacije i izvjesnog strukturiranja problema za veći dio mojih predavanja održanih starijim studentima. Ishod je bila serija od osam javnih predavanja koja sam održao tijekom ožujka 1951. Problemi prenošenja znanja u jednom području koje nikad nisam sustavno proučavao ostavili su mi tijekom gotovo cijelog jednog desetljeća malo vremena za eksplicitnu artikulaciju ideja koje su me prvotno do njega i dovele. Druge se bave načinom na koji se eksperimentalni temelji nove teorije akumuliraju i bivaju prihvaćeni od ljudi vjernih nekoj nespojivoj starijoj teoriji. I povijest i moja osobna 9 . Neke od studija bave se integralnim udjelom koji neka metafizika ima u kreativnom znanstvenom istraživanju. godine na temu "Traganja za fizičkom teorijom". Posebno sam primijetio da među znanstvenicima društvenih znanosti često dolazi do neslaganja ο prirodi legitimnih znanstvenih problema i metoda. u kojima sam stjecao svoju naobrazbu. Isti problemi i ista orijentacija zajednički su većini pretežito povijesnih i očito različitih studija koje sam objavio od završetka stipendije.

za koja se nadam da ću ih na kraju uključiti u svoju obimniju verziju. Smatram da su to univerzalno prihvaćena znanstvena dostignuća koja nekoj zajednici praktičara neko vrijeme pružaju modele problema i rješenja. Urednici tog pionirskog pothvata prvo su me nagovarali. posebno Charlesu Morrisu. Prije nego što je prva verzija bila završena i velikim dijelom revidirana.djeluju gotovo endemski.Struktura znanstvenih revolucija poznanstva doveli su do toga da pomislim da znanstvenici koji se bave prirodnim znanostima imaju čvršće ili trajnije odgovore na takva pitanja nego njihovi kolege koji se bave društvenim znanostima. Međutim. Naprotiv. Budući da je moj osnovni cilj potaknuti promjenu načina promatranja i procjene poznatih podataka. možda će doći do zaključka da je taj način sugestivniji i lakši za prihvaćanje. Ne smatram potrebnim ovdje opisivati kasniji razvoj ogleda. osnovni su se obrisi ovog ogleda vrlo brzo počeli ocrtavati. a te kontroverze recimo među psiholozima ili sociolozima . ovaj je rad ostao više ogled nego potpuna knjiga kakvu bi moj predmet svakako zahtijevao. čitatelji koji su vlastitim istraživanjima pripremljeni za preorijentaciju kakvu ovdje zastupam. ima i nedostataka koji opravdavaju moje predočavanje (na samom početku) nekih vrsta proširenja. Međutim. kemije ili biologije obično ne izaziva one kontroverze oko temeljnih stvari. za odlučujući poticaj i savjete oko rukopisa. praksa astronomije. Puno je više povijesnog materijala na raspolaganju. Mnogo im dugujem. ali bih ipak nekoliko riječi posvetio obliku koji je zadržao tijekom revizija. nego što sam mogao iskoristiti u ogra10 . Kad je taj djelić mozaika koji je nedostajao konačno uklopljen u cjelinu. a na kraju s iznimno puno takta i strpljenja čekali na rezultat. Pokušavajući otkriti izvor te razlike shvatio sam kakvu ulogu u znanstvenom istraživanju igra ono što od tada zovem "paradigmama". shematična narav ovog prvog predstavljanja ne bi trebala biti nikakav nedostatak. u smislu opsega i u smislu dubine. zbog prostornih ograničenja Enciklopedije bilo je neophodno izložiti gledišta u vrlo sažetom i shematičnom obliku. Iako su kasnija zbivanja donekle ublažila ograničenja i omogućila paralelno nezavisno izdanje. potom od mene ishodili čvrstu obvezu. predviđao sam da će se rukopis pojaviti isključivo kao jedan tom edicije Enciklopedija ujedinjene znanosti. Međutim. fizike.

nije potrebno istraživati dalje od Kopernika i kalendara kako bi se otkrilo da vanjski uvjeti mogu utjecati na to da se obična nepravilnost pretvori u izvor akutne krize. ti materijali potječu i iz povijesti biologije i iz povijesti fizike. zah­ tijeva detaljno proučavanje. Samo posjedovanje neke paradigme nije dovoljan kriterij za razvojne prijelaze ο kojima se raspravlja u poglavlju II ove knjige.ako se izuzme nekoliko povremenih "izleta" u stranu . Osim toga. The Copernican Revolution: Plan­ etary Astronomy in the Development of Western Thought. Svaka od škola koje su se međusobno natjecale u ranijem razdoblju bila je vođena nečim što je vrlo slično paradigmi. Ili. 4 Po 4 Ο ovim faktorima raspravlja se u T. upućuje na potencijalnu plodnost nekih novih vrsta istraživanja. ekonomskih i intelektualnih uvjeta u razvoju znanosti. potreba za drastičnim sažimanjem prisilila me da od­ ustanem od rasprave ο određenom broju važnih problema. način na koji nepravilnosti (odstupanja od očekivanog) privlače sve veću pažnju znanstvene zajednice. Mass. S. Na primjer. Odluka da se ovdje bavim samo fizikom djelomično se temelji na nastojanju da se poveća koherentnost ogleda. Još je važnije to što . shvaćanje znanosti ο kojemu će ovdje biti riječi. a djelo­ mično na razlozima vezanim uz moju sadašnju kompetenciju. kao i krize koje se javljaju kao posljedica opetovanih neuspjeha prilagođavanja nepravilnosti. Međutim.nisam rekao ništa ο ulozi tehnološkog napretka ili vanjskih društvenih. iako mi se čini da je to rijetko. kako povijesnih. Isti primjer pokazao bi i kako uvjeti izvan određenih znanosti mogu utjecati na raspon alternativa dostupnih čovjeku koji krizu želi okončati predlažući neku revolucionarnu reformu. Tako je primjerice moje razlikovanje pre-paradigmatičnih i post-paradigmatičnih razdoblja u razvoju znanosti previše shematično. 11 .Predgovor ničenom prostoru. u novijem razdoblju ima i takvih okolnosti pod kojima dvije paradigme mogu mirno koe­ gzistirati. ukoliko je točno moje mišljenje da svaka znanstvena revolucija mijenja povijesnu perspektivu one zajednice koja je doživljava.valjalo bi proučiti kao mogući indeks pojave revolucija. Jednu takvu posljedicu . tada bi ta promjena perspektive trebala utjecati i na strukturu postrevolucionarnih udžbe­ nika i istraživačkih publikacija.pomak u distribuciji tehničke literature koja se navodi u fusnotama istraživačkih izvještaja . Isto tako. Osim toga. Cambridge. tako i socioloških. Kuhn..

321-356. Jasno je da takve implikacije postoje. Takav bi pokušaj zahtijevao daleko opsežniju i posve različitu vrstu knjige.. smatram ulogu vanjskih faktora sporednom. Ondje gdje sam naznačio skepticizam. str.. Ipak. eksplicitno razmatranje takvih učinaka ne bi preoblikovalo glavne teze koje su razvijene u ovom ogledu. popis svih onih koji bi s punim pravom našli odjeke svog utjecaja na ovim stranicama bio bi gotovo jednak 1957. nego na neki od njegovih potpuno artikuliranih izraza. ur. str. samo uzimajući u obzir probleme ο kojima se raspravlja u ovom ogledu. 122-132. ali cilj ovog ogleda nije da ih uvjeri u suprotno. Archives internationales d' historié des sciences. str. Prema tome. već i dokumentirati ih. Madison. 270-271. 1961. Previše je vremena prošlo od nastanka i prvobitnog oblikovanja ideja u ovom ogledu. Čineći to. Pokušao sam ne samo ukazati na neke osnovne implikacije. LII. možda je najvažnije od svega to što su se prostorna ograničenja snažno odrazila na moj odnos prema filozofskim impli­ kacijama povijesno orijentiranog stava ο znanosti kojeg zastupa ovaj ogled. Mislim da neće biti u pravu. Konačno. češće je bio usmjeren na neki filozofski pristup. Marshall Clagett.. obično sam se suzdržavao od detaljne rasprave ο različitim pozi­ cijama koje ο tim pitanjima zastupaju suvremeni filozofi. 1959. 567-574. Autobiografski fragmenti kojima započinje ovaj predgovor poslužit će odavanju priznanja onome što vidim kao svoj glavni dug određenim znanstvenim djelima i institucijama koje su pomogle u oblikovanju mog mišljenja. 12 . "Engineering Precedent for the Work of Sadi Carnot". XIII. Drugi efekti vanjskih intelektualnih i ekonomskih uvjeta opisani su u mojim člancima "Conservation of Energy as an Example of Simultaneous Discovery".Struktura znanstvenih revolucija mom mišljenju. Critical Problems in the History of Science. neće postići ništa nego tek nagovijestiti koliko je mnogo i kakve su moje osobne obveze prema ljudima čije su sugestije i kritike u nekom razdoblju podržale i usmjerile moj intelektualni razvoj. str. Wis. te "Sadi Carnot and the Cagnard Engine" Isis. Stoga je moguće da će neki od onih koji poznaju i rade u okvirima neke od artikuliranih pozicija imati dojam da nisam shvatio njihovu temeljnu ideju.. Ostatak tog duga pokušat ću "otplatiti" citatima na stranicama koje slijede. 247-251 . ali bi svakako pridodalo analitičku dimenziju od prvorazrednog značaja za razu­ mijevanje znanstvenog napretka. 1960. ono što je već rečeno ili što će u tekstu koji slijedi tek biti rečeno.

Od trenutka kada je taj proces započeo. Međutim. Stanley Cavell. Conant. njegovo je mjesto suradnika preuzeo moj kolega na Berkeleyu. Ernest Nagel s Columbije. po odlasku iz Cambridgea. Heilbron. bio je prvi koji me uveo u povijest znanosti potaknuvši tako preobrazbu mog shvaćanja prirode znanstvenog napretka. oprostiti to što ću imenovati samo onih četvero čiji su se doprinosi pokazali najdalekosežnijima i u najvećoj mjeri odlučujućima: Paul K. Činjenica da je Cavell . Na načine koje ću ja vjerojatno posljednji prepoznati. U takvim okolnostima morao sam se ograničiti na nekoliko najznačajnijih utjecaja koje čak niti slabo pamćenje ne bi moglo u potpunosti potisnuti. James B.dolazio do zaključaka koji su se uvelike podudarali s mojima. Feyerabend s Berkeleya. Leonard Κ. koji je često sa mnom surađivao u pripremama konačne verzije za tisak. ali ne­ mam razloga vjerovati (a imam razloga za sumnju) da bi se bilo koja od navedenih osoba u potpunosti složila s konačnom verzijom rukopisa. H. Na kraju. mnogi su mi drugi prijatelji pomogli u njezinom preformuliranju. velikodušno je sa mnom dijelio svoje zamisli. Nash. supruzi i djeci. nadam se. uključujući vrijeme potrebno za čitanje i prijedloge za važne promjene u nacrtu moga rukopisa. s kojim sam pet godina održavao povijesno orijentirani tečaj koji je bio započeo dr Conant. pustili da 13 . Sve nji­ hove rezerve i primjedbe za mene su bile izuzetno korisne. Oni su. Ovakav način komuniciranja svjedoči ο razumijevanju koje mu je omogućilo da mi pokaže put kroz ili oko nekoliko najvećih zapreka s kojima sam se susreo priređujući svoj prvi rukopis. naime. moraju biti posve drugačija. tada predsjednik Harvardskog Sveučilišta. on je jedina osoba s kojom sam ikad bio u stanju istraživati svoje ideje u nepotpunim rečenicama. Na svu sreću. primjedbe i vrijeme. moja priznanja roditeljima.Predgovor popisu mojih prijatelja i znanaca. te moj student John L.kao filozof prvenstveno zain­ teresiran za etiku i estetiku . svatko je od njih dao svoj prilog intelektualnih sastojaka mom radu. Pierre Noyés iz Radijacijskog laboratorija Lawrence. te mi je jako nedostajao u kasnijim fazama njihova razvoja. još je aktivnije surađivao tijekom onih godina dok su se moje ideje oblikovale. Oni će mi. Otkako je ta verzija skicirana. za mene je predstavljalo stalan izvor stimulacije i ohrabrenja. Ujedno. učinili su i nešto mnogo važnije.

S. shvatit će koliko je taj projekt povremeno stajao moje najbliže. 14 . Ne znam kako im uopće zahvaliti na tome. K. California. veljača 1962. Svatko tko se ikada hrvao s projektom poput mojeg. Berkeley. T.Struktura znanstvenih revolucija se moj rad odvija i ohrabrivali moju privrženost tom radu.

iz tih se knjiga moglo zaključiti da su znanstvene metode jednostavno one metode koje su ilustrirane manipulativnim tehnikama pri prikupljanju udžbeničkih podataka. Cilj je ogleda predstaviti skicu jednog drugačijeg poimanja znanosti. Ta je predodžba stvorena . Međutim. zajedno s logičkim operacijama koje se primijenjuju kada se ti podaci dovode u vezu s teorijskim uopćavanjima u određenom udžbeniku. na primjer.UVOD: U L O G A ZA POVIJEST Promatramo li povijest kao riznicu nečeg višeg od anegdote i krono­ logije. Međutim. nužan cilj takvih knjiga je uvjeravati i djelovati pedagoški. da ti tekstovi podrazumijevaju da se sadržaj znanosti izražava kroz opisana opažanja. 15 . Poimanje znanosti koje iz njih proizlazi ima jednako slabe izglede za uklapanje u pothvat koji ih je stvorio. zakone i teorije. budemo li povijesne podatke tražili i ispitivali uglavnom samo zato da pronađemo odgovore na pitanja koja postavlja nepovijesni stereotip temeljen na znanstvenim tekstovima. a u novije vrijeme udžbenici iz kojih svaka nova generacija znanstvenika uči raditi svoj posao.na temelju proučavanja gotovih znanstvenih dostignuća u obliku u kojem su ih opisivali klasici. ona može dovesti do odlučujuće preobrazbe predodžbe ο zna­ nosti kakvom smo sada opsjednuti. Isto tako. Ovaj ogled želi pokazati da su nas te knjige na fundamentalne načine odvele u pogrešnom smjeru.čak i od samih znanstvenika . kao što bi imala predodžba nacionalne kulture izvučena iz turističkog prospekta ili priručnika za učenje jezika. Često se činilo. ovo novo poimanje neće proizaći čak niti iz povijesti. Ishod je koncept znanosti s dubokim implikacijama po njenu prirodu i razvoj. koje se može razviti iz povijesnih podataka ο samoj istraživačkoj aktivnosti.

to znači da je znanost uključila sklopove uvjerenja nespojivih s onima kojih se danas držimo.u cjelini gledano . nekim je povjesničarima znanosti sve teže i teže ispuniti obveze koje im nameće koncept razvoja putem akumulacije. Postavljen pred ovu alternativu.i još uvijek jesu . Ako ta zastarjela uvjerenja treba nazivati mitovima. povjesničar treba izabrati drugu od dviju mogućnosti. tada su znanstvenici ljudi koji se . Ako ih pak treba nazivati znanošću.Struktura znanstvenih revolucija Ako je znanost skup činjenica.usmjerena prema tim ciljevima. Znan­ stveni razvoj postaje postupni proces tijekom kojeg se ti elementi. povjesničar ima dvije temeljne zadaće. A povijest znanosti postaje disciplina koja kronološki bilježi ova uzastopna povećanja i zapreke koje su sprečavale njihovu akumulaciju. Posljednjih godina. Aristotelovu dinamiku. 16 . Kao kroničari razvojnog procesa oni otkrivaju da dopunska istraživanja ne olakšavaju već otežavaju odgovore na pitanja poput: Kada je otkriven kisik? Tko je prvi došao na ideju ο konzerviranju energije? Neki su se od njih počeli pitati ne radi li se ο pitanjima koja ne treba postavljati. pojedinačno ili u kombinaciji. Mnoga su istraživanja bila .uspješno ili bezuspješno . mitove i praznovjerja koja su spriječila bržu aku­ mulaciju svih onih sastojaka koji čine suvremeni znanstveni tekst.bore da tom skupu dodaju još koji element. onda se mitovi mogu stvoriti istim vrstama metoda i zastupati iz istih razloga koji danas vode ka znanstvenim spoznajama. Što pažljivije prou­ čavaju.bili niti manje znanstveni niti više proizvod ljudske idiosinkrazije nego što su oni pogledi koji danas prevladavaju. međutim. dodaju stalno rastućem skladištu koje čini znanstvenu tehniku i znanje. zakon i teoriju. to su više uvjereni da ti nekad prevladavajući pogledi na prirodu nisu . Isti se povjesničari istodobno suočavaju s rastućim poteškoćama u razlikovanju "znanstvene" komponente prošlog opažanja i uvjerenja od onoga što su njihovi prethodnici sprem­ no proglašavali "pogreškom" ili "predrasudom". Znanost se možda ne razvija akumulacijom poje­ dinačnih otkrića i pronalazaka. on mora opisati i objasniti sve one pogreške. S druge strane. on treba odrediti tko je i kada otkrio ili izumio svaku pojedinačnu suvremenu znanstvenu činjenicu. recimo. teorija i metoda skupljenih u određenim tekstovima. flogističku kemiju ili kalorijsku termodinamiku. S jedne strane. Baveći se znanstvenim razvojem.

Ne tražeći trajne doprinose starije znanosti našoj sadašnjoj poziciji. Među tim legitimnim mogućnostima. ujedno daje i temelje za duboku sumnju u kumulativni proces kroz koji se mislilo da su pojedinačni doprinosi znanosti bili učinjeni. Ishod svih ovih dvojbi i poteškoća je revolucija u proučavanju povijesti znanosti. Isto ono povijesno istraživanje koje pokazuje poteškoće u izdvajanju pojedinačnih pronalazaka i otkrića. a najbolji je primjer možda Alexandre Koyré. Postupno . Takav izbor. legitimno može doći do bilo kojeg od cijelog niza nespojivih zaključaka. Štoviše. Cilj je ovog ogleda ocrtati tu sliku izlaganjem nekih novih implikacija proučavanja povijesti znanosti. Slijedom toga.Uvod: Uloga za povijest Zastarjele teorije u načelu nisu neznanstvene zato što su bile odba­ čene. slučajnostima u njegovu istraživanju i njegovom pojedinačnom strukturom. oni inzistiraju na proučavanju stavova te skupine s točke gledišta . znanost izgleda kao sasvim drugačiji pothvat od onoga ο kojem raspravljaju autori stare povjesničarske tradicije. barem po redoslijedu izlaganja. stavova njegovih učitelja. ne pitaju ο vezi Galileovih stavova i stavova suvremene znanosti. Upućen da ispita električne ili kemijske pojave. Koji će aspekti znanosti izbiti na površinu tijekom tih napora? Prva. ali zna što je znanstveno. Koja uvjerenja ο zvijezdama. oni zaključci do kojih će doći vjerojatno su određeni njegovim ranijim iskustvom u drugim područjima. Promatrana kroz djela koja su ishod takve orijentacije.koja tim stavovima daje najveću moguću unutrašnju koherentnost i najbližu moguću sukladnost s prirodom. primjerice.obično vrlo različite od točke gledišta suvremene znanosti . iako se ona još uvijek nalazi u svojoj ranoj fazi. nave­ dene povijesne studije u najmanju ruku navješćuju mogućnost nove slike znanosti. međutim. oni pokušavaju iskazati povijesni integritet znanosti u njezinu vlastitu vremenu.a često i ne u potpunosti svjesni da upravo to čine povjesničari znanosti počeli su postavljati nove vrste pitanja i pratiti druge. otežava promatranje znanosti kao procesa stalnog prirasta. jest nedostatnost metodoloških naputaka samih po sebi u diktiranju jedinstvenog supstancijalnog zaključka ο mnogim vrstama znanstvenih pitanja. već ο odnosu njegovih stavova i stavova u njegovoj skupini. Oni se. čovjek koji ta područja ne poznaje. tj. 17 . suvremenika i neposrednih sljedbenika. često i neakumulativne razvojne crte znanosti.

sastavljen od osobne i povijesne slučajnosti. uvijek je formativni sastojak onih uvjerenja koja prihvaća neka znanstvena zajednica u neko određeno vrijeme. Neki od naizgled proizvoljnih elemenata.Struktura znanstvenih revolucija na primjer. jer inače znanosti ne bi bilo. Također. ali ponekad i za znanstvenu zajednicu. Ono po čemu se razlikuju pojedine škole nije poneka slabost metode . on unosi u proučavanje kemije ili elektriciteta? Koje od mnogih zamislivih pokusa relevantnih za novo područje on bira kao prve koje će izvesti? Koji mu aspekti one složene pojave do koje se dolazi padaju u oči kao osobito relevantni za rasvjetljavanje prirode kemijske promjene ili električnog privlačenja? U najmanju ruku za pojedinca. a i uglavnom spojivo s onim što propisuju znanstveno promatranje i metode. oni sami ne mogu odrediti konkretan sadržaj takvih uvjerenja. Promatranje i iskustvo mogu i moraju drastično ograničiti raspon dopustivih znanstvenih uvjerenja. ta proizvoljnost ne čini manje dosljednom onu posebnu kon­ stelaciju kojoj je ta skupina u određenom vremenu posvećena. Ali. na primjer. Dje­ lotvorno istraživanje rijetko počinje prije nego što znanstvena zajednica misli daje pronašla čvrste odgovore na pitanja poput slijedećih: koji su fundamentalni entiteti od kojih je sastavljen svemir? Kako ti entiteti djeluju jedan na drugog i na naša čula? Koja se pitanja ο tim entitetima mogu legitimno postaviti i koje se tehnike mogu primijeniti u traženju rješenja? U razvijenim znanostima odgovori (ili potpune zamjene za odgovore) na pitanja poput ovih čvrsto su usađeni u pripremu koju tijekom svoje naobrazbe za stručnu praksu prolaze studenti. odgovori se duboko urezuju u mozak studenta. Budući da je ta naobrazba istovremeno stroga i kruta.sve su one "znanstvene" . U poglavlju II primijetit ćemo. odgovori na pitanja poput ovih često su temeljne odrednice znanstvenog razvoja. da je u ranim stupnjevima razvoja većine znanosti karakteristično stalno natjecanje između odre­ đenog broja različitih gledanja na prirodu. Činjenica da je to moguće u velikoj mjeri objašnjava osobitu efikasnost uobičajene znanstveno-istraživačke 18 . od kojih je svako djelomice izvedeno iz.već ono što ćemo nazvati njihovim međusobno neusporedivim načinima viđenja svijeta i bavljenja znanošću u tom svijetu. Element proizvoljnosti ne znači međutim to da se neka znanstvena skupina može baviti svojom strukom bez sklopa prihvaćenih uvjerenja.

VII i VIII. Dobar dio uspjeha tog pothvata nastaje iz spremnosti zajednice da tu pretpostavku brani. Normalna se znanost. Normalna znanost. Najočitiji primjeri znanstvenih revolucija su one poznate epizode znanstvenog razvoja koje su i ranije često bile nazivane revolucijama. Međutim. ako je potrebno i uz prilično visoku cijenu. Kad se budemo bavili normalnom znanošću u poglavljima III. što ćemo ispitati u poglavljima VI.Uvod: Uloga za povijest aktivnosti i smjer u kojem se ona kreće u određenom vremenu. postoji pod pretpostavkom da znanstvena zajednica zna kakav je svijet koji nas okružuje. Element proizvoljnosti ipak je prisutan i ima značajan utjecaj na razvoj znanosti. IV i V. ne uspijeva uklopiti u stručna oče­ kivanja. opire ponovljenim napadima najsposobnijih čla­ nova skupine u čiju nadležnost spada. dok ti stavovi zadržavaju element proizvoljnosti. U poglavljima IX i X. koji bi trebao biti rješiv uz pomoć poznatih pravila i procedura. normalna znanost cijelo vrijeme zastranjuje. bez obzira na element proizvoljnosti u povijesnom porijeklu i. u kojima prvi puta izravno ispitujemo prirodu 19 . Ponekad se neki uobičajeni problem. novom temelju za znanstvenu praksu. usprkos ponovljenim naporima. Istodobno. Na ovaj. Ove epizode koje ugrožavaju tradiciju dopunjavaju uobičajenu znanost koja je orijentirana na tradiciju. na primjer. Te posebne epizode u kojima dolazi do preokreta u stručnim stavovima u ovom se ogledu pojavljuju kao znanstvene revolucije.kad struka dakle više ne može izbjeći nepravilnosti koje potkopavaju postojeću tradiciju znan­ stvene prakse . Kad god se to dogodi . zamišljen i konstruiran u svrhu normalnog istraživanja. ponekad. aktivnost u kojoj većina znanstvenika provodi gotovo svo svoje vrijeme. ne ponaša na očekivan način već iskazuje neku nepravilnost koja se. kao i na druge načine. U drugim prigodama se dio opreme. često opire uvođenju fundamentalnih novosti budući da su one nužno subverzivne u odnosu na njene osnovne stavove. pitat ćemo se može li se istraživati bez tih ladica. namjera će nam biti konačno opisati to istraživanje kao ustrajan i odan pokušaj nasilnog smještanja prirode u konceptualne ladice koje smo stekli profesionalnom naobrazbom.tada počinju drugačija istraživanja koja struku vode ka novom sklopu zadaća. daljnjem razvoju tih ladica. sama priroda istra­ živanja brine se da novost ne ostane dugo potisnuta.

20 . koliko god posebno bilo njezino područje primjene. kao i u standardima uz pomoć kojih struka određuje što će se smatrati dopustivim problemom za znanstveno istraživanje ili legitimnim rješenjem problema. što je u biti revolucionarni proces koji rijetko može provesti pojedinac. zajedno s kontroverzama koje ih gotovo uvijek prate. u više ćemo se navrata baviti prijelomnim trenucima u znanstvenom razvoju koji se vezuju uz imena Kopernika. koji zbog jezične određenosti moraju promatrati kao izolirani događaj. Newtona. Takve promjene. karakteristike su koje definiraju znanstvene revolucije. Stvaranje nove teorije nije jedini znanstveni događaj koji ima revolucionarni utjecaj na stručnjake u čijem se području događa. Za njih nova teorija podrazumijeva promjenu pravila koja su do tada vodila znanstvenu praksu normalne znanosti. Svaka je dovela do promjene u znanstvenoj mašti na načine koje ćemo naposljetku morati opisati kao preobražaj svijeta unutar kojega se znanstveni rad odvija. Njeno prihvaćanje zahtijeva rekonstrukciju ranije teorije i ponovnu procjenu činjenica. rijetko kada ili nikada ne predstavlja samo dodatak onome što je već poznato. Ne čudi stoga da su povjesničari imali poteškoća s preciznim datiranjem ovakvog šireg procesa. Svaka od njih nužno je vodila ka odbacivanju znanstvene teorije koju je zajednica nekoć poštovala. Ove se karakteristike vrlo jasno mogu uvidjeti proučavanjem Newtonove ili kemijske revoluciju. pa su im stoga pružili otpor. Lavoisiera i Einsteina. To je razlog što nova teorija. Fundamentalna teza ovoga ogleda jest međutim da se te karakteristike mogu isto tako pronaći i tijekom proučavanja mnogih drugih epizoda koje nisu bile tako očito revo­ lucionarne. a nikada se ne događa preko noći. Iznalaženje novih teorija redovito i na odgovarajući način izaziva jednaku reakciju stručnjaka u čija područja zalazi. Jasnije od većine drugih epizoda u povijesti (barem fizičkih) znanosti. ove epizode pokazuju ο čemu se zapravo u svim znanstvenim revolucijama radi. Svaka je dovela do promjene u problemima koji su na raspolaganju za znanstveno ispitivanje. Ona se stoga nužno odražava na veliki dio znanstvenog rada koji su ranije uspješno okončali. Maxwellove su jednadžbe bile jednako revolucionarne kao i Einsteinove.Struktura znanstvenih revolucija znanstvenih revolucija. Za daleko manju skupinu stručnjaka na koju su utjecale.

Natjecanje između pojedinih segmenata znanstvene zajednice jedini je povijesni proces koji je ikada doista doveo do odbacivanja neke ranije prihvaćene teorije ili do prihvaćanja neke druge. da otkrića poput otkrića kisika i radioaktivnog zračenja nisu jednostavno doda­ vanje još jedne pojedinosti znanstvenikovu svijetu. ali ne dok stručna zajednica ponovo ne procijeni tradicionalne eksperimentalne postupke. Na to pitanje. Ostatak ogleda pokušava izaći na kraj s tri preostala središnja pitanja. promijeni svoju koncepciju entiteta koji su joj dugo vremena bili bliski i . Poglavlje XII opisuje revolucionarno natjecanje između zastupnika stare normalno-znanstvene tradicije i sljedbenika nove. Ona imaju taj krajnji efekt. To je razlog što neočekivano otkriće nije po svom značenju jednostavno činjenično i što se znanstvenikov svijet kvalitativno preobražava i kvantitativno obogaćuje fundamentalnim činjeničnim ili teorijskim novostima. već i . ovaj ogled neće pružiti ništa više od osnovnih 21 . budući da upravo mogućnost pove­ zivanja njihove strukture sa strukturom. osim možda unutar jedne pojedinačne tradicije normalne znanstvene prakse. Na taj se način bavi i procesom koji bi nekako .promijeni mrežu teorija uz pomoć kojih se bavi svijetom. čini proširenu koncepciju za mene tako zanimljivom.trebao zamijeniti procedure potvrđivanja ili opovrgavanja koje su nam bliske kroz sliku znanosti na koju smo navikli. naravno. recimo.Uvod: Uloga za povijest Načela koja vladaju uobičajenom znanošću određuju ne samo koje vrste entiteta univerzum sadrži. Na koncu. poglavlje XIII postavlja pitanje kako razvoj kroz revolucije može biti sukladan s očito jedinstvenim karakterom znanstvenog napretka.u tom procesu .po implikaciji . Međutim. Poglavlje XI. kopernikanske revo­ lucije. Proširena koncepcija prirode znanstvene revolucije ono je čime ćemo se baviti na stranicama koje slijede. međutim. iako će to zahtijevati opsežniju raspravu. Znanstvena činjenica i teorija nisu kategorički razdvojive. To proširenje. bavi se pitanjem zašto je nekada bilo tako teško uočiti znanstvene revolucije. raspravljajući ο udžbeničkoj tradiciji.u teoriji znanstvenog istraživanja . Prethodna rasprava upućuje na to kako ćemo se s komplementarnim pojmovima uobičajene znanosti i znanstvenih revolucija baviti u devet poglavlja koja slijede.koje ne sadrži. Iz toga slijedi. rasteže uobičajenu uporabu. ipak ću nastaviti govoriti i ο otkrićima kao revolucionarnima.

Prečesto i sami kažemo da je povijest isključivo opisna disciplina. Prije nego što bi se moglo reći da se radi ο elementarnim logičkim ili metodološkim distinkcijama. barem nekoliko mojih zaključaka pripada tradicionalnoj logici ili epistemologiji. mnoga moja uopćavanja odnose se na sociologiju ili socijalnu psihologiju znanstvenika. Kako povijest znanosti može ne uspjeti biti izvorom fenomena na koje teorije ο znanju mogu legitimno tražiti da budu primijenjene? 22 . što zahtijeva mnogo dodatnih istraživanja i proučavanja. prihvaća i asimilira. počele su mi se činiti iznimno problematičnima. a ponekad i normativne. a još uvijek pretpostavljam da nam one imaju nešto važno za priopćiti. teško da bih u većoj mjeri mogao biti svjestan njihove važnosti i snage. Bez sumnje. koje bi prethodile analizi znanstvenih spoznaja. Tijekom više godina mislio sam da se odnose na prirodu znanja. Osim toga. Može li išta drugo osim duboke konfuzije biti naznačeno uz pomoć ove mješavine različitih područja i raznolikih zanimanja? Budući da sam se intelektualno odvojio od ovih i njima sličnih razlika. Na raspolaganju imamo cijeli arsenal dihotomija koji govori u prilog tezi da to proučavanje ne može imati odgovarajući utjecaj. na stvarne situacije u kojima se znanje stječe. Teze koje smo naveli često su međutim interpretativne. odgovora koji zavisi ο osobinama znanstvene zajed­ nice. Međutim. mnogi su se čitatelji već upitali može li povijesno proučavanje uopće utjecati na onu vrstu konceptualnih preobrazbi ο kojima se ovdje govori.Struktura znanstvenih revolucija obrisa odgovora. tijekom pokušaja da ih primijenim. U prethodnom odlomku čak se može činiti da sam iskrivio onu vrlo utjecajnu suvremenu razliku između "konteksta otkrića" i "konteksta opravdavanja". one sada izgledaju kao integralni dijelovi tradicionalnog sklopa supstancijalnih odgovora upravo na ona pitanja iz kojih su se razvile. pa makar grosso modo. Ta cirkularnost nimalo ne umanjuje njihovu vrijednost. međutim. ali ih čini dijelovima teorije i time izlaže istom ispitivanju koje se primijenjuje na teorije u drugim područjima. pod uvjetom da se na odgovarajući način prerade. Ako njihov sadržaj treba biti nešto više od apstrakcije. tada ga valja otkriti promatranjem u primjeni na podatke koje bi trebale rasvijetliti.

To su tradicije koje povjesničar opisuje u rubrikama kao što su 23 . Istodobno. terminom koji je u bliskoj vezi s terminom "normalna znanost". To je bilo moguće budući da su im bile zajed­ ničke dvije važne karakteristike. Danas ο takvim dosti­ gnućima (iako rijetko u njihovu izvornom obliku) izvještavaju znan­ stveni udžbenici. primjenu i instrumentaciju zajedno . Newtonovi Principia i Optika. Njihovo je postignuće bilo u dovoljnoj mjeri bez prethodnog uzora da bi privuklo ustrajnu skupinu sljedbenika iz suparničkih znanstvenih usmjerenja. elementarni i viši. Lavoisierova Kemija i Lyellova Geologija . Prije nego što su te knjige postale popularne početkom devetnaestog stoljeća (ili čak kasnije u znanostima koje su tek nedavno sazrele).pružaju modele iz kojih potječu posebne koherentne tradicije znanstvenog istraživanja. Ptolomejev Almagest. teoriju. mnoga su poznata klasična djela ispunjavala sličnu funkciju.PUT KA NORMALNOJ ZNANOSTI U ovom ogledu "normalna znanost" označava istraživanje koje je čvrsto utemeljeno na jednom ili više prošlih znanstvenih dostignuća za koja neka određena znanstvena zajednica priznaje da neko vrijeme čine temelj za daljnju znanstvenu praksu.ova i mnoga druga djela služila su određeno vrijeme za implicitno definiranje legitimnih problema i metoda nekog istraživačkog područja za slijedeće generacije praktičara. Postignuća koja imaju te dvije karakteristike ubuduće ću nazivati "paradigmama". ilustriraju mnoge ili sve uspješne primjene i uspo­ ređuju te primjene s opažanjima i pokusima. Odlučivši se za taj termin želio sam sugerirati da neki od prihvaćenih primjera stvarne znanstvene prakse .primjera koji uključuju zakon. bilo je dovoljno otvoreno da ostavi razne vrste problema otvorenima za redefiniranu skupinu praktičara da ih rješava. Aristotelova Fizika. Franklinov Elek­ tricitet. Ti udžbenici izlažu glavninu prihvaćenih teorija.

odgovor će se pokazati temeljem za razumijevanje normalne znanosti i pridruženog pojma paradigmi. Budući da će se on ondje pridružiti ljudima koji su temelje svog područja naučili iz istih konkretnih modela. Oba ova povezana pojma bit će posebno razjašnjena opa­ žanjem da može postojati i znanstveno istraživanje bez paradigmi. itd. tj. Stjecanje paradigme i ezoteričnijeg tipa istraživanja koje ona dopušta. preduvjeti su za normalnu znanost.točnije rečeno . Zašto konkretno znanstveno dostignuće. Istraživanje se provodi na odgovarajući način. Proučavanje paradigmi. ο ranijoj izloženosti primjerima normalne znanosti ili paradigmi u praksi. jedinica koju se ne može svesti na logične atomske komponente koji bi mogli funkcionirati umjesto nje? Kada se u poglavlju V susretnemo s ovim i njima sličnim pitanjima. to jest za stvaranje i održavanje posebne istraživačke tradicije. kao mjesto profesionalnog angažmana. on će se najvjerojatnije susresti s nekom manje važnom varijantom obrasca koji je ovdje ilustriran primjerom iz povijesti fizikalne optike. jest ono što studenta uglavnom priprema za članstvo u nekoj znanstvenoj zajednici. kao i očito slaganje koju ono stvara. To pridržavanje. znak je zrelosti u razvoju svakog znanstvenog područja.u skladu s razrađenijom i matematičkom karakterizacijom iz koje je 24 . mora se nešto više reći ο razlozima za njegovo uvođenje. uključujući mnoge koje su u daleko većoj mjeri specijalizirane od upravo navedenih. ili barem bez tako nedvosmislenih i obvezujućih kao što su ove spome­ nute. Prati li povjesničar tragove znanstvenih spoznaja ο bilo kojoj skupini povezanih pojava unatrag. Ta apstraktnija rasprava zavisit će. teorijama i stavovima koji se iz njega mogu apstrahirati? U kojem je smislu paradigma fundamentalna jedinica za onoga tko proučava znanstveni razvoj. prethodi različitim pojmovima. njegova će kasnija praksa rijetko izazivati otvorena neslaganja oko fundamentalnih stvari. kvantno-mehaničke jedinice koje odražavaju neke karakteristike valova i neke karakteristike čestica. ili . Današnji udžbenici fizike poučavaju stu­ denta da svjetlost čine fotoni. Budući da će u ovom ogledu pojam paradigme često predstavljati zamjenu za veći raspon dobro poznatih pojmova. "aristotelovska dinamika" (ili "newtonovska"). "korpuskulama optika" (ili "optika valova"). zakonima. Oni čije se istraživanje zasniva na zajedničkim paradigmama moraju se pridr­ žavati istih pravila i standarda za znanstvenu praksu.Struktura znanstvenih revolucija "ptolomejska astronomija" (ili "kopernikanska"). međutim.

Tijekom osamnaestog stoljeća paradigmu za ovo područje činila je Newtonova Optika. 385-390. nije karakterističan za razdoblje prije Newtona. S drugim opažanjima bavilo se pomoću ad hoc razrada ili 2 su ona ostajala kao značajni problemi za daljnje istraživanje. fizičari su u to vrijeme već tražili dokaze ο pritisku koji nastaje kada se čestice svjetla sudaraju s čvrstim tijelima.Put ka normalnoj znanosti ova uobičajena verbalizacija izvedena. Za razliku od prvih zastupnika teorije valova. a takovo je poimanje potjecalo od paradigme izvedene iz radova ο optici Younga i Fresnela tijekom ranog devetnaestog stoljeća. Svaka od tih škola crpila je svoju snagu iz odnosa prema nekoj metafizici i svaka je naglašavala . Umjesto toga postojao je određeni broj suparničkih škola i pod-škola.kao paradigmatička opažanja . str. a osim toga postojale su i druge kombinacije i modi­ fikacije. a ovdje nas zanima upravo taj kontrast. pojava i tehnika iz kojih je Newton izveo prvu gotovo opće prihvaćenu paradigmu za fizikalnu optiku. niti jedno razdoblje nije iskazalo niti jedno jedino općeprihvaćeno stajalište ο prirodi svjetlosti. Svaka definicija znanstveJoseph Priestley. treći su obja­ šnjavali svjetlost pomoću interakcije tog medija s određenim zračenjem iz samog oka. Takav obra­ zac. 1772.1 Ovi preobražaji paradigmi fizikalne optike predstavljaju znanstvene revolucije. a uzastopni prijelazi sjedne na drugu paradigmu putem revolucije uobičajen su razvojni obrazac zrele znanosti.. udžbenici fizike poučavali su da je svjetlost poprečno kretanje valova. Od davnog antičkog doba pa sve do sedamnaestog stoljeća. 2 Vasco Ronchi. za drugu skupinu svjetlost je bila modifikacija medija koji se nalazi između tijela i oka. The History and Present State of Discoveries Relating to Vision. ovaj opis svjetlosti star je tek pola stoljeća.poseban skup optičkih pojava koje njezina teorija najbolje može objasniti. Međutim. Sve su ove škole u različitim vremenima značajno pridonijele skupu pojmova. od kojih je većina prihvaćala neku od varijanti epikurejske. Prije nego što su ga razvili Planck. 1956.. koja je tumačila da se svjetlost sastoji od materijalnih korpuskula. 25 1 . Einstein i drugi početkom ovog stoljeća. Light and Colours. Paris. Jean Taton. London. prev. Historie de la lumière. poglavlja I-IV. međutim. Jedna je skupina smatrala da su svjetlost čestice koje zrače iz materijalnih tijela. aristotelovske ili platonovske teorije. Osim toga. teorija valova nije bila prva teorija koju su prihvatili gotovo svi praktičari znanosti ο optici.

nije obrazac koji je fizikalna optika dostigla nakon Newtona i koji je danas uobičajen u drugim prirodnim znanostima. 1954. Cambridge.Struktura znanstvenih revolucija nika koja isključuje kreativnije članove različitih škola. Mass.. Međutim.čisti ishod njihove aktivnosti nešto što je na razini nižoj od znanosti. svatko tko ispituje razvoj fizikalne optike prije Newtona ipak bi mogao opravdano zaključiti da je . Watsona. i I. Osim toga. Povijest istraživanja elektriciteta u prvoj polovici osamnaestog stoljeća konkretniji je i poznatiji primjer načina na koji se znanost razvija prije nego što dostigne svoju prvu univerzalno prihvaćenu paradigmu. sva ta po­ imanja činila su dijelove stvarnih znanstvenih teorija. Svi njihovi brojni načini poimanja elektri­ citeta imali su nešto zajedničko . svaki se autor iz područja fizikalne optike osjećao primoranim da svoje područje izgrađuje ponovo iz temelja. Cohen. a nije niti nespojiv sa značajnim otkrićem ili pronalaskom. D.. The Development of the Concept of Electric Charge: Electricity from the Greeks to Coulomb. iako su svi pokusi bili iz područja elektrike i iako je većina eksperimentatora čitala radove svojih kolega. Nolletta. Graya. poput Hauksbeea. Dok se time bavio. Taj obrazac nije niti danas neuobičajen kod određenog broja kreativnih područja. Budući da se nije mogao osloniti ni na kakav skup zajedničkih uvjerenja. teorija koje su djelomično bile izvedene iz pokusa i opažanja i koje su jednim dijelom određivale izbor i interpretaciju dodatnih problema do kojih se dolazilo tijekom istraživanja. Du Faya. Oni su bili znanstvenici. isključit će i njihove suvremene nasljednike. To. Tijekom tog razdoblja bilo je gotovo jednako toliko pogleda na prirodu elektriciteta. "Harvard Case Histories in Experimental Science". 3 3 Duane Roller i Duane H. Case 8. Franklin i 26 . njihove su teorije bile samo približno slične. izbor promatranja i pokusa koji će potkrijepiti njegove tvrdnje bio je relativno slobodan. U takvim okolnostima dijalog među objavljenim knjigama bio je često u jednakoj mjeri usmjeren prema članovima drugih škola. koliko je bilo važnih eksperimentatora u tom području.djelomično su bili izvedeni iz jedne ili druge verzije mehaničko-korpuskularne filozofije koja je usmjera­ vala sva znanstvena istraživanja tog vremena. B. koliko i prema prirodi.iako su praktičari u tom području bili znanstvenici . Roller. Desaguliersa. Franklina i drugih. Međutim. međutim. budući da nije bilo nikakvog standardnog skupa metoda ili pojava za koje bi svaki autor iz područja optike smatrao da ih mora upotrijebiti i objasniti.

poglavlja VII-XII. povijesno su tipične. koja je ο elektricitetu željela govoriti kao ο "fluidu" koji može protjecati kroz provodnike. pa su svoje istraživanje tome prilagodili. S. July 9-15. Međutim. (Zapravo. 1961. 27 . trećoj skupini. Ukoliko isključimo područja kao što su matematika i astronomija. tj. koja je slijedila praksu sedamnaestog stoljeća.čak niti Franklinova teorija nije nikada u potpunosti objasnila međusobno odbijanje dva negativno naelektrizirana tijela). Ova je skupina imala pote­ škoća s usklađivanjem svoje teorije s određenim brojem efekata pri­ vlačenja i odbijanja. 1956. mislim da su slična fundaNewton: An Inquiry into Spreculative Newtonian Experimental Science and Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof. Crombie (ur. dugujem još neobjavljenom članku mog studenta Johna L. Dok taj rad ne bude objavljen. Ltd.Put ka normalnoj znanosti Rana skupina teorija.) "Symposium on the History of Science. Za neke analitičke detalje u odlomku koji slijedi u tekstu.". a ne ο "effluviumu". Philadelphia. situacije koje smo upravo spomenuli.C. što će objaviti Heinemann Educational Books. Ti su efekti poslužili kao ishodišna točka novoj. Heilbrona. imali su isto toliko teškoća kao i prva skupina da istodobno objasne bilo koje osim najjednostavnijih efekata provođenja. odnosno zrači iz provodnika. Iako to podrazumijeva moju ustrajnu primjenu neprimjerenog pojednostavljivanja koje povezuje jednu podulju povijesnu epizodu s jednim jedinim i pomalo proizvoljno izabranim imenom (na primjer. Tek je rad Franklina i njegovih neposrednih sljed­ benika pružio temelje za teoriju koja je s približno jednakom lakoćom uspjela objasniti gotovo sve te efekte i koja je. ta je skupina vrlo mala . nešto širi i precizniji pregled nastajanja Franklinove paradigme dio je rada T. prema tome. u kojima prve čvrste paradigme potječu iz pretpovijesti. mogla stvoriti i stvorila slijedećoj generaciji "električara" zajedničku para­ digmu za istraživanje. nečemu što istječe. te takva kao što je biokemija. smatrala je privlačenje i dobivanje elektriciteta trenjem osnovnim električnim pojavama. Newton ili Franklin). Kuhn "The Function of Dogma in Scientific Research" u A . električne provodljivosti. koje nastaju razdvajanjem ili drugačijim kombi­ niranjem već zrelih specijalnosti. University of Oxford. Drugi "električari" (njihov vlastiti termin) smatrali su da su privlačenje i odbijanje podjednako elementarne manifestacije elektriciteta.. Ova je skupina bila sklona odbijanje promatrati kao sekundarni efekt neke vrste mehaničkog povratnog vezivanja i čim više odgoditi i raspravu i sustavno istraživanje novootkrivenog Grayovog efekta.

ur. izrada kalendara i metalurgija. J.L.Struktura znanstvenih revolucija mentalna neslaganja karakterizirala. te povijesne geologije prije Huttona. Iako je ova vrsta prikupljanja činjenica bila važna za nastanak mnogih važnih znanosti. proučavanje kretanja prije Aristotela i statike prije Arhimeda. Spedding. boje. na primjer. New York 1869. Budući da su zanati lako pristupačan izvor činjenica koje inače obično ne bi bile otkrivene. zajedno s nekim ezoteričnijim podacima do kojih se može doći iz već dobro utemeljenih struka. VIII The Works of Francis Bacon.4 Osim toga. pune su informacija od kojih su neke malo poznate. tehnologija je često igrala vitalnu ulogu u nastajanju novih znanosti. međutim. isto tako navodi neke od razloga za poteškoće na koje se nailazi na tom putu. netko tko istražuje recimo Plinijeve encik­ lopedijske spise ili Baconove prirodne povijesti iz sedamnaestog stoljeća otkrit će da se u takvom prikupljanju kriju nevolje. Iz povijesti proizlazi zaključak da je put do čvrstog istraživačkog suglasja iznimno naporan. str. D. Štoviše. Vol. Literaturu koja nastaje ustručavamo se nazvati znanstvenom. sve činjenice koje bi mogle biti u vezi s razvojem znanosti izgledat će podjednako relevantno. 4 Usporedite skicu za prirodnu povijest topline u Baconovom Novum Organum. 28 . Heath. Ellis i D. Zaliha činjenica do koje se dolazi sadrži one činjenice koje su dostupne uobičajenom promatranju i ekspe­ rimentu. u nedostatku razloga za traženje nekog posebnog oblika za neku vrstu manje poznate informacije.. rudarstva i tako dalje. nego prikupljanje činjenica koje nam je poznato iz kasnijih razdoblja znanstvenog razvoja. U odsutnosti paradigme ili nekog kandidata za paradigmu. te povijesti nižu činjenice koje će se kasnije pokazati rasvjetljavajućima (grijanje uz pomoć smjese) i one druge (npr. Baconove "po­ vijesti" topline. vjetra.proučavanju nasljednosti na primjer . Međutim. proučavanje topline prije Blacka ili kemije prije Boylea i Boerhaavea. R. toplina hrpe gnojiva) koje će neko vrijeme ostati previše složene da bi se uopće integrirale u teoriju. U nekim dijelovima biologije . kao što su medicina. 179-203. prvobitno prikupljanje činjenica obično se ograničavalo na bogatstvo podataka koji su već na raspolaganju.prve univerzalno prihvaćene paradigme još su novijeg datuma. Stoga prvobitno prikupljanje činjenica predstavlja u puno većoj mjeri slučajan izbor. Povijest. a ostaje otvoreno pitanje koji su dijelovi društvenih znanosti uopće do sada i stvorili takve paradigme.

43. 1941. te ih opisuju i interpretiraju na različite načine.Put ka normalnoj znanosti budući da svaki opis mora biti djelomičan. procjenu i kritiku. efekti odbijanja postali su opće priznati kao nedvosmisleno električni. možda putem vladajuće metafizike.a i jedinstveno u svim područjima koja zovemo znanošću . kao npr. 14. cit. New York. IV. op. Bacon. To je situacija koja stvara škole karakteristične za rane stupnjeve razvoja neke znanosti. 29 6 .28. dinamika i geometrijska optika .kao na primjer antička statika. Razilaženja prvo nestaju u vrlo velikoj mjeri. neke druge znanosti. Štoviše. Na primjer. kaže: "Mlaka voda lakše se smrzava od sasvim hladne". on mora biti unijet izvana. koja je zbog svojih vlastitih karakterističnih 5 Roller i Roller.kada činjenice skupljene s tako malo usmjeravanja od strane prethodno uspostavljene teorije govore s dovoljno jasnoće da bi dozvolile nastajanje prve paradigme. str 235.jest to što ta prvobitna razilaženja uglavnom nestaju. iako ne nužno istih pojava. op. osobnog ili povijesnog slučaja. Stoga nije čudo da se na ranim stupnjevima razvoja svake znanosti razni znanstvenici suo­ čavaju s istim rasponom pojava. koje danas nikako ne možemo potvrditi. Djelomično objašnjenje ove neobične napomene vidi u Marshall Clagett. Izgledalo je da je to mehanički.6 Vrlo su rijetki slučajevi . cit. prirodne povijesti često suprotstavljaju opise poput gornjeg i neke druge opise. 337. njihovo je nestajanje obično uzrokovano trijumfom neke od pre-paradigmatičkih škola.5 Osim toga..22. Tek poslije rada navedenog u posljednjem od ovih citata. budući da prosječni skupljač činjenica rijetko kad ima vremena ili sredstava biti kritičan. Ono što je začuđujuće .. a potom i posve. tipična prirodna povijest iz svojih vrlo pomnih pregleda izostavlja upravo one detalje koji će za znanstvenike kasnijih razdoblja predstavljati izvore važnih spoznaja. Giovanni Marliani and Late Medieval Physics. grijanje uz pomoć antiperistaze (ili pomoću hlađenja). gotovo niti jedna od ranih "povijesti" elektriciteta ne spominje da ljuske žitnog zrnja privučene protrljanim staklenim štapom ponovo odskaču od tog štapa. Ako taj skup uvjerenja nije već implicitan u zbiru činjenica (a tada imamo na raspolaganju više od "običnih činjenica"). a ne električki efekt. Nijednu prirodnu povijest nije moguće inter­ pretirati ukoliko ne postoji barem neka implicitna količina isprepletenih teorijskih i metodoloških uvjerenja koja omogućuju selekciju. str. pogl.

ezoteričnije i zahtjevnije načine rada. vidi Cohen. Njegov uspjeh priskrbio je najuvjerljivije argumente koji su njegovu teoriju učinili paradigmom.8 Da bi bila prihvaćena kao paradigma. 7 Gotovo od samog početka svojih istraživanja elektriciteta Franklin je bio osobito zainteresiran za objašnjenje tog neobičnog i u toj situaciji posebno rasvjetljujućeg dijela sprave. Franklinova je paradigma kasnije učinila za cijelu skupinu "električara". te da su one prema tome ekvivalentne. str. Valja primijetiti da prihvaćanje Franklinove teorije nije posve okončalo sve rasprave. 531-543.. Ono što je fluidna teorija elektriciteta učinila za podskupinu koja ju je slijedila. nekoliko je ljudi došlo na zamisao da električni fluid zatvori u boce. međutim. budući da su usmjereni na sekundarne ili očito previše složene manifestacije elektriciteta. ali ne mora (nikad to i ne čini) objasniti sve činjenice s kojima se može suočiti. Paradigma je. Oni "električari" koji su mislili da je elektricitet fluid i koji su posebno naglašavali provođenje.Struktura znanstvenih revolucija __ uvjerenja i predrasuda naglašavala samo jedan poseban dio preglomazne početne zalihe informacija. djelomično zbog toga što je završetak rasprave između škola označio okončanje neprekidnog ponavljanja osnovnih stvari. str. a djelomično stoga što je povjerenje da su na pravom tragu ohrabrilo znanstvenike da se odluče za preciznije. lako su se i nadalje razlikovali u mišljenjima "električari" su ubrzo zaključili da nikakvi pokusi ne mogu ukazati na razlike između te dvije teorije. Vođeni tim uvjerenjem koje je jedva moglo izaći na kraj s poznatom mnogostrukošću efekata privlačenja i odbijanja. izvanredan su primjer za to. taj posao obavila puno djelotvornije. cit. Izravan plod njihovih napora bila je Leydenska boca. Robert Symmer je 1759. ali su je zapravo nezavisno jedan od drugog razvila barem dva istraživača u ranim četrdesetim godinama osamnaestog stoljeća. op. op. iako se radilo ο paradigmi koja nije mogla objasniti sve poznate slučajeve električnog odbijanja. cit. sprava koju možda nikada ne bi otkrio netko tko metodom slučajnosti ispituje prirodu. 9 30 . Međutim rasprave ο tom pitanju samo potvrđuju ono što je rečeno ο načinu na koji jedno opće priznato postignuće ujedinjuje profesiju. 491-494.. 51-54. predložio dvofluidnu verziju te teorije i dugo godina poslije toga "električari" su bili podijeljeni oko toga je li elektricitet jedan fluid ili dva. Problematičan slučaj bilo je uzajamno odbijanje tijela negativnog naboja. 9 Oslobođena zanimanja za bilo 7 8 Roller i Roller. Fluidna je teorija predlagala pokuse koje vrijedi provesti i koje ne vrijedi provesti. teorija mora izgledati boljom od suparničkih.

Archives Internationales d'historié des sciences. str. ali prije toga moramo primijetiti kako nastajanje paradigme utječe na strukturu skupine znanstvenika koja se tim područjem bavi. Uvijek međutim ima ljudi koji su odani raznim starijim gledištima i bivaju izbačeni iz struke. ur. cit. 31 ..11 Povijesno gledano. uz gospodina B. 11 Povijest elektriciteta pruža izvrstan primjer koji se može naći pogledamo li karijere Priestleya. recimo. ujedinjena se skupina "električara" mogla mnogo detaljnije pozabaviti izabranim pojavama. upravo Poslije toga obje su škole mogle iskoristiti i iskoristile su sve prednosti koje im je pružala Franklinova teorija (ibid. Califor­ nia. smišljajući posebnu opremu za svoju zadaću i koristeći je tvrdoglavije i sustavnije nego što su to "električari" ikada ranije činili. Oni koji joj ne žele ili ne mogu prilagoditi svoj rad. XXXVII. Kelvina i drugih. Njihovo je iščezavanje djelo­ mično uzrokovano prijelazom članova na novu paradigmu. Madison.. 543-546. Ili. Prikupljanje činjenica i artikulacija teorije postale su krajnje usmjerene aktivnosti. starije se škole počinju postupno gasiti. Nova paradigma povlači za sobom novu i strožu definiciju određenog područja. U skladu s tim. 548-554). slučaj astrologije. Benjamin Franklin 's Memoirs. "doživio da vidi sebe kao posljednjeg od svoje Sekte. str. 10 Bacon. koji su iznjedrili mnogo posebnih znanosti.). Berkeley.. 323-338. uzmite produžavanje u kasnom 18. još je zanimljivije ustrajavanje cijelih škola u uvjetima sve veće izolacije od struke i znanosti. op. djelotvornost i uspješnost električnog istraživanja su se pove­ ćavale. osuđeni su na nastavak rada u izolaciji ili pridruživanje nekoj drugoj skupini. Tijekom razvoja neke prirodne znanosti. Franklin izvještava da je Nollet. Critical Problems in the History of Science". koja je prije toga bila poštovana. To je tradicija ο kojoj je raspravljao Charles C. koja je nekad bila integralni dio znanosti. Uzmite. Marshall Clagett. "romantične" kemije.. Kao što ukazuju ove naznake. potkrepljujući društvenu verziju metodološke izreke Francisa Bacona: "Istina se lakše rađa iz pogreške nego iz zbrke. stoljeću tradicije tzv.. koja potom ignorira njihov rad. svog učenika i izravnog sljedbenika" (Max Farrad (ur. Gillispie u "The Encyclopédie and the Jacobin Philosophy of Science: A Study in Ideas and Cosequences ". u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu koja može privući većinu praktičara iz slijedeće generacije. Wis. oni su često ostajali u odjelima za filozofiju. 1956. str. 1959. Međutim. 255-289 i "The Formation of Lamarck's Evolutionary Theory". str." 1 0 U slijedećem ćemo se odlomku baviti prirodom ovog krajnje usmje­ renog ili na paradigmi zasnovanog istraživanja. i 19.. 384-386).Put ka normalnoj znanosti kakve i sve električne pojave. 1949. koji je sredinom stoljeća bio najutjecajniji među električarima s kontinenta.

Kad je.. koja je do tada bila zainteresirana samo za proučavanje prirode. tehnologija i pravo. Kad je znanstvenik u mogućnosti da neku paradigmu prihvati kao sigurnu. ona će se obično pojavljivati u vidu kratkih članaka koji se obraćaju samo kole­ gama stručnjacima. Stroža definicija znanstvene skupine ima druge posljedice. U znanostima (iako ne u područjima kao što su medicina. To se može prepustiti piscu udžbenika. čiji je osnovni razlog postojanja vanjska potreba društva) su osnivanje posebnih časopisa. ljudima čije se poznavanje paradigme može pretpostaviti i za koje se ispostavi da su jedini koji su sposobni pročitati članke koji su njima i namijenjeni. kada se razvio institucionalni obra­ zac znanstvene specijalizacije i novijeg vremena kada je specijalizacija sama po sebi postala prestižnom. ο elektricitetu ili Darwinova Porijekla vrsta obraćaju svakome tko bi mogao biti zain­ teresiran za predmet određenog područja. udžbenik već na raspolaganju. Znan­ stvenik koji napiše jednu takvu knjigu s većom vjerojatnošću može očekivati da će njegov stručni ugled biti okrnjen. nego da će porasti. Umjesto toga. međutim.Struktura znanstvenih revolucija prihvaćanje jedne paradigme jest ono što pretvara neku skupinu.. Usporedo s tim. ali čiji su suvremeni krajnji proizvodi svima očiti i u odnosu na mnoge predstavljaju pritisak.od vremena prije jednog i pol stoljeća. tada kreativni znanstvenik može početi svoje istraživanje ondje gdje udžbenik prestaje i tako se usredotočiti isključivo na najsuptilnije i najezoteričnije aspekte prirodnih pojava kojima se njegova skupina bavi. Njegova istraživanja više neće biti . formiranje stručnih udruženja i polaganje prava na posebno mjesto u nastavnom pro­ gramu.u najmanju ruku . pred-paradigmatičkim stupnjevima razvoja različitih 32 . U znanostima današnjice knjige su obično ili udžbenici ili retrospektivne refleksije ο nekom od aspekata znanstvenog života. Ovo je bio slučaj . njemu u njegovu temeljnom radu nisu potrebni pokušaji ponovnog izgrađivanja tog područja počinjanjem od prvih načela i opravdavanjem svakog uvedenog pojma. Samo na ranijim. obično bili povezani s prvim prihvaćanjem neke paradigme od strane neke skupine. njegova istra­ živačka priopćenja počet će se mijenjati na načine čija je evolucija premalo proučavana. u struku ili barem disciplinu.kao što je to ranije bilo uobičajeno .pretočena u knjige koje se poput Franklinovih Eksperimenata.

Put ka normalnoj znanosti

znanosti, knjiga je, u pravilu, imala onaj odnos prema profesionalnom dostignuću koji je još uvijek zadržala u nekim drugim stvaralačkim područjima. Samo u onim područjima u kojima se još uvijek održala knjiga kao sredstvo komunikacije, sa ili bez članka, obrisi profe­ sionalizacije još su uvijek tako labavo ocrtani da se laik može nadati da prati proces ukoliko čita izvorna izviješća praktičara. U matematici i astronomiji, istraživačka su izviješća još u antici prestala biti razum­ ljiva čitateljima s općom naobrazbom. U dinamici je na sličan način istraživanje postalo ezoterično u kasnom srednjem vijeku i samo je na kratko ponovo postiglo opću razumljivost tijekom ranog sedam­ naestog stoljeća, kad je nova paradigma zamijenila onu koja je usmjeravala srednjovjekovno istraživanje. Što se laika tiče, električno je istraživanje još prije kraja osamnaestog stoljeća počelo zahtijevati prevođenje, a većina drugih područja fizičke znanosti prestala je biti općenito dostupna u devetnaestom stoljeću. Slične se promjene tije­ kom ista dva stoljeća mogu opaziti i u različitim područjima bioloških znanosti. U nekim područjima društvenih znanosti one se, po svoj prilici, događaju danas. Iako je postalo uobičajeno - a to je svakako u redu - osuđivati proširivanje jaza koji profesionalnog znanstvenika razdvaja od njegovih kolega u drugim područjima, premalo je pažnje posvećeno važnoj vezi između tog jaza i mehanizma koji je svojstven znanstvenom napretku. Još od drevnih razdoblja jedno je područje istraživanja za drugim prelazilo razdjelnicu između onoga što bi povjesničar mogao nazvati njegovom znanstvenom pretpoviješću i njegovom pravom poviješću. Ovi prijelazi u zrelo doba rijetko su kada bili tako iznenadni ili tako nedvosmisleni, kao što bi se možda moglo zaključiti iz moje nužno shematske rasprave. Oni međutim nisu bili niti povijesno postupni, odnosno istoga trajanja kao cjelokupni razvoj onih područja u okviru kojih su se odvijali. Autori koji su pisali ο elektricitetu imali su tijekom prva četiri desetljeća osamnaestog stoljeća daleko više informacija ο električnim pojavama od njihovih prethodnika iz šesnaestog stoljeća. Tijekom pola stoljeća nakon 1740. godine, malo je novih vrsta električnih pojava dodano njihovim popisima. Međutim, spisi ο elektrici Cavendisha, Coulomba i Volte u zadnjoj trećini osamnaestog stoljeća na važne načine djeluju udaljeniji od spisa Graya, Du Faya ili čak
33

Struktura znanstvenih revolucija

Franklina, nego spisi ovih električnih izumitelja osamnaestog stoljeća u odnosu na spise iz šesnaestog stoljeća.12 Negdje između 1740. i 1780. godine "električari" su prvi put bili u situaciji u kojoj su temelje svoje znanosti mogli smatrati sigurnima. Od tog trenutka oni su krenuli na konkretnije i manje poznate probleme, pa su potom ο svojim rezultatima sve više izvještavali u člancima upućenim drugim "električarima", nego u knjigama upućenim ljudima s naobrazbom općenito. Kao skupina oni su postigli ono što su astronomi stekli u stara vremena, proučavatelji kretanja u srednjem vijeku, fizičke optike u kasnom sedamnaestom, a povijesne geologije u ranom devetnaestom stoljeću. Oni su, dakle, postigli paradigmu koja se pokazala sposobnom usmjeriti istraživanje cijele skupine. Izuzmemo li prednost pogleda unatrag, teško je naći drugi kriterij koji neko područje tako jasno proglašava znanošću.

12

Post-franklinovski razvoj uključuje ogromno povećanje osjetljivosti detektora naboja, prve pouzdane i proširene tehnike za mjerenje naboja, evoluciju pojma kapaciteta i njegov odnos prema novo usavršenom pojmu električnog napona, kao i kvantifikaciju elektrostatičke sile. Ο svemu ovome vidi Roller i Roller, op. cit.,str. 61-81; W. C. Walker: "The Detection and Estimation of Electric Charges in the Eighteenth Century", Annals of Science, I, 1936., str. 66-100 i Edmund Hoppe, Geschichte der Elektrizität, Leipzig 1884., dio I, poglavlja III-IV.

34

III
PRIRODA NORMALNE ZNANOSTI

Kakva je onda priroda onog profesionalnijeg i ezoteričnijeg istraživanja koje dopušta prihvaćanje jedne paradigme od strane skupine znanstvenika? Ako paradigma predstavlja rad učinjen jednom zauvijek, koji su to problemi koje ona ostavlja jedinstvenoj skupini za rješavanje? Ova će pitanja izgledati još akutnijima primijetimo li sada oblik u kojem dosad primijenjeni termini mogu zavesti u pogrešnom smjeru. U svojoj ustaljenoj uporabi paradigma je prihvaćeni model ili obrazac i taj mi je aspekt njezinog značenja omogućio da - nemajući pri­ kladnijeg izraza - ovdje upotrijebim riječ "paradigma". Ali, uskoro će postati jasno da onaj smisao riječi "model" i "obrazac" koji dopušta tu primjenu, nije baš onaj koji je uobičajen u definiranju paradigme. U gramatici, na primjer, "amo, amas, amat" predstavlja paradigmu zbog toga što prikazuje obrazac koji će biti primijenjen prigodom mijenjanja velikog broja drugih latinskih glagola kao na primjer "laudo, laudas, laudat". U ovoj standardnoj primjeni paradigma funkcionira na način da dopušta ponavljanje primjera od kojih svaki u načelu može poslužiti kao njezina zamjena. U znanosti je, naprotiv, paradigma rijetko predmetom ponavljanja. Umjesto toga ona je, kao i prihvaćena sudska presuda u običajnom pravu, objekt daljnje artikulacije i spe­ cifikacije pod novim i strožim uvjetima. Da bismo shvatili kako to može biti tako, moramo uvidjeti da paradigma u vrijeme svog prvog pojavljivanja može u smislu opsega i preciznosti biti vrlo ograničena. Paradigme stječu svoj status zbog toga što su uspješnije od svojih suparnika u rješavanju nekoliko pro­ blema koje je određena skupina praktičara prepoznala kao akutne. Biti uspješniji, međutim, ne znači biti sasvim uspješan u rješavanju jednog jedinog problema, a niti prepoznatljivo uspješan u rješavanju velikog broja problema. Uspjeh jedne paradigme - bez obzira na to
35

Struktura znanstvenih revolucija

radilo se ο Aristotelovoj analizi kretanja, Ptolomejevim izračunima planetarne pozicije, Lavoisierovoj primjeni ravnoteže ili Maxwellovoj matematizaciji elektromagnetskog polja - na početku u velikoj mjeri obećava uspjeh koji se može otkriti u izabranim i još uvijek nepotpunim primjerima. Normalna znanost sastoji se u ispunjavanju tog obećanja, ispunjavanju koje se postiže proširivanjem znanja ο činjenicama koje paradigma prikazuje osobito znakovitima, te povećavanjem stupnja podudarnosti između tih činjenica i onih predviđanja koja se dobivaju temeljem paradigme, kao i daljnjom artikulacijom same paradigme. Malo je ljudi koji se ne bave nekom zrelom znanošću, a koji mogu shvatiti koliko je dorađivanja potrebno paradigmi i koliko taj rad može biti privlačan. A to su stvari koje treba razumjeti. Postupci dotjerivanja ono su što zaokuplja većinu znanstvenika tijekom cijele njihove karijere. Ti postupci čine ono što ovdje nazivam normalnom znanošću. Pro­ matrano izbliza, bilo povijesno ili u suvremenom laboratoriju, takav pothvat izgleda kao pokušaj da se priroda stavlja u prethodno oblikovanu i relativno krutu ladicu koju paradigma stavlja na raspolaganje. Iza­ zivanje novih vrsta pojava nije čak niti djelomičan cilj normalne znanosti; zapravo, one pojave koje ne odgovaraju određenoj ladici, često se niti ne opažaju. Znanstvenici osim toga ne teže stvaranju novih teorija, a često su netolerantni prema teorijama koje su drugi postavili.1 Umjesto toga, znanstveni rad u okvirima normalne znanosti usmjerenje ka artikulaciji onih pojava i teorija koje donosi već sama paradigma. Ovo su možda slabosti. Područja koja istražuje normalna znanost, razumije se, malena su; pothvat ο kojem upravo raspravljamo ima drastično ograničenu viziju. Međutim, ograničenja koja potječu iz povjerenja u jednu paradigmu pokazuju se bitnima za razvoj znanosti. Usredotočujući pažnju na mali raspon relativno ezoteričnih problema paradigma prisiljava znanstvenike da neki dio prirode istraže tako detaljno i duboko, kako bi inače bilo nezamislivo. U normalnu je znanost ugrađen mehanizam koji osigurava oslobađanje od onih ogra­ ničenja koja sputavaju istraživanja uvijek kad paradigma - iz koje ta ograničenja potječu - prestane učinkovito funkcionirati. U tom
1

Bernard Barber, "Resistance by Scientists to Scientific Discovery", Science, CXXXIV, str. 596-602.

36

specifične težine i sposobnosti zgušnjavanja materijala. valne duljine i spektralne intenzitete. Ο kojim aspektima prirode znanstvenici najčešće izvješćuju? Što određuje njihov izbor? Budući da najveći dio znanstvenog promatranja traži mnogo vremena. imamo onaj razred činjenica za koje je paradigma pokazala da posebno mnogo govore ο prirodi stvari. u fizici . mnogo vremena i značajnu financijsku potporu. a priroda njihovih istraživačkih problema počinje se mijenjati. Prvo. 37 . što znači s pokusima i promatranjima opisanim u onim tehničkim časopisima putem kojih znanstvenici izvješćuju svoje kolege ο rezul­ tatima svojih neprekidnih istraživanja. Od Tycho Brachea do E. Barem dio tih postignuća uvijek se pokaže trajnim. električne provodljivosti i kontaktne potencijale. te u kemiji . ta su značajna činjenična određenja uključivala: u astronomiji . Primjenjujući ih u rješavanju problema. strukturalne formule i optičke aktivnosti.O. paradigma ih je učinila vrijednima preciznijeg određivanja i određivanja u većoj raznovrsnosti situacija.položaj i veličinu zvijezda. struka će riješiti probleme koje bi njezini članovi teško mogli zamisliti i u koje se nikad ne bi niti upuštali da nije odanosti paradigmi. Posebni složeni uređaji bili su uvijek ponovo konstruirani u te svrhe. Sinhrotroni i radio-teleskopi samo su najnoviji primjeri toga kako su daleko istraživači spremni ići ako ih neka paradigma uvjerava da su činjenice za kojima tragaju važne. Pokušaji povećavanja točnosti i dosega u kojem su ove činjenice poznate zauzi­ maju značajan dio literature u eksperimentalnoj i promatračkoj zna­ nosti. dok je paradigma uspješna. dopu­ stite da pokušam klasificirati i ilustrirati one probleme od kojih se normalna znanost uglavnom i sastoji. odnosno istraživanjem koje se zasniva na paradigmi. a smišljanje. konstrukcija i razvijanje tih uređaja zahtijevalo je prvorazredni talent. a oni se ne razlikuju ni uvijek. U nekom vremenskom razdoblju. Da bih jasnije pokazao što se podrazumijeva pod normalnim istra­ živanjem. sada ću teorijsku aktivnost ostaviti po strani i početi s prikupljanjem činjenica.sastav i kombiniranje težina. točke vrenja i kiselost otopina. što motivira znanstvenike da do kraja slijede svoj izbor? Mislim da postoje samo tri normalna fokusa za činjenično znanstveno istraživanje. ni trajno. razdoblje pomračenja binarnih zvijezda i planeta. međutim. Da bih bio praktičniji. opreme i novaca.Priroda normalne znanosti trenutku znanstvenici se počinju drugačije ponašati. U međuvremenu.

neki su znanstvenici stjecali svoj ugled ne zbog toga što bi njihova otkrića donosila nešto novoga. Schiff "A Report on the NASA Conference on Experimental Tests of Theories of Relativity".. što je trenutno donekle sporno. Jedna dodatna točka provjere možda je uspostavljena tek nedavno: gravitacijsko pomicanje Mossbauerovog zračenja.3 Taj pokušaj dokazivanja slaganja predstavlja 2 Jedina dugotrajnija točka provjere koja je još uvijek opće priznata jest precesija Merkurovog perihelija. a isto je moguće za skretanje zraka svjetlosti oko Sunca.ali manji . Drugi uobičajeni . Samo su tri takva područja još uvijek pristu­ pačna Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti. posebno ukoliko je naznačena u pretežito matematičkom obliku. mjerenja ove druge pojave ostaju dvosmislena. kad pažnju preusmjerim s ekspe­ rimentalnih na teorijske probleme normalne znanosti. Foucaultov uređaj za dokazivanje da je brzina svjetlosti veća u zraku nego u vodi. 1961. Atwoodov stroj. može biti neposredno uspoređena s prirodom. prvi put izumljen gotovo čitavo stoljeće poslije Principia kako bi dao prvu nedvosmislenu potvrdu Newtonovog drugog zakona. ili ogromni scintilacijski brojač smišljen za demonstraciju postojanja neutrina ovi i mnogi drugi njima slični uređaji predočavaju neizmjeran napor i domišljatost koji su bili nužni da bi se priroda i teorija dovele u sve bližu i bližu suglasnost. 38 . Crveni pomak u svjetlosnom spektru s udaljenih zvijezda može se izvesti iz razmatranja elementarnijih od opće relativnosti. čak i u onim područjima gdje je moguća. pouzdanosti i domašaja onih metoda koje su razvili za ponovo određivanje neke ranije već poznate vrste činjenica. primjena često zahtjeva teorijske i ekspe­ rimentalne aproksimacije koje ozbiljno ograničavaju suglasnost koja bi se mogla očekivati. U svakom slučaju. 42-48. već zbog svoje preciznosti. Posebni teleskopi za demonstriranje kopernikanskog predviđanja godišnje paralakse.Struktura znanstvenih revolucija Lawrencea. Poboljšavanje te suglasnosti i pronalaženje novih područja u kojima je uopće moguće demonstrirati slaganje predstavlja neprekidan izazov vještini i mašti eksperimentatora i promatrača. rijetko kad ima mnogo područja u kojima jedna znanstvena teorija. Vjerojatno će uskoro biti i drugih točaka provjere u ovom sada aktivnom području koje je dugo vremena bilo uspavano. I.razred činjeničnih određenja usmje­ ren je na one činjenice koje se. mogu izravno usporediti s predviđanjima iz paradigmatičke teorije. str. 2 Štoviše. XIV. iako često bez mnogo unutrašnjeg zanimanja. Suvremeni sažeti pregled ovoga problema vidjeti u L. Kao što ćemo vidjeti uskoro. Physics Today.

Newtonovo djelo. drugo izdanje. On se sastoji od empirijskog rada poduzetog kako bi se artikulirala para­ digmatička teorija. Hanson. H. 39 .. 11. Međutim. Jouleovog koeficijenta. Jr.207-208. P(oynting) prikazuje preko dvadeset mjerenja gravitacijske konstante između 1741. "Méthode générale pour mesurer la vitesse de la lumière dans l'air et les milieux transparents. paradigmatička teorija često je neposredno uključena u smišljanje uređaja koji taj problem trebaju riješiti. R. Vitesses relatives de la lumière dans l'air et dans l'eau. et al. Treći razred eksperimenata i promatranja iscrpljuje. str... cijelo stoljeće nakon Principia. CXXIV. 100-102. Postojanje određene paradigme postavlja problem koji valja riješiti. J. Ovaj razred pokazao se najvažnijim od svih. Comptes rendus.. 1958. 3 4 Dva paralaksna teleskopa vidi u Abraham Wolf. Zbog njezinog središnjeg položaja u teoriji fizike. L.. i 1901. str. a njegov opis traži podjelu na podvrste.". niti je glasovito Cavendishovo određenje devedesetih godina osamnaestog stoljeća bilo posljednje. odnosno univerzalne gravitacijske konstante.. 103-104. riješile neke od njezinih zaostalih neodređenosti i da bi se omogućilo rješavanje problema na koje je ona prethodno ukazala. Cambridge.. str. "Detection of the Free Neutrino: A Confirmation". XXX. na primjer. 1910-1911. Cambridge. Drugi primjeri istovrsnog neprekidnog rada jesu određivanje astronomske jedinice. Technology and Philosophy in the Eighteenth Century. str. XII. 385-389. Atwoodov stroj vidi u Ν. 103105. 1952. aktivnost prikupljanja činjenica u normalnoj znanosti. Encyclopaedia Britanica..Priroda normalne znanosti drugi tip normalnog eksperimentalnog rada koji je u čak očitijoj zavisnosti od paradigme nego onaj prvi. izdanje.de l'Académie des Sciences. na primjer. i C. U "Gravitation Constant and Mean Density of the Earth".. A History of Science. ukazivalo je na to da bi sila između dvije jedinica mase na jedinici udaljenosti bila ista za sve vrste tvari u svim položajima u svemiru. 551-560. Patterns of Discovery. 1850. London. Bez Principia. Foucault. Cowan. 1956. poboljšane vrijednosti gravitacijske konstante bile su sve do danas predmetom ponovljenih napora jednog broja istaknutih eksperimen­ 4 tatora. L. Posljednja dva dijela posebnog uređaja vidi u M. nitko drugi nije izumio uređaj koji je u stanju odrediti tu konstantu. Science. mjerenja učinjena pomoću Atwoodovog stroja ne bi uopće ništa značila. Avogadrovog broja. po mom mi­ šljenju. str. U znanostima koje su u većoj mjeri matematičke od drugih. neki od eksperimenata čiji je cilj artikulacija usmjereni su na određivanje fizičkih konstanti. njegovi su se vlastiti problemi mogli riješiti čak i bez procjenjivanja veličine ovog privlačenja.

New York. svi spadaju u ovu kategoriju. str 66-68. Zapravo. The Development of the Concept of Electric Charge: Electricity from the Greeks to Coulomb. veza između kvalitativne paradigme i kvantitativnog zakona tako je opća i bliska da se od vremena Galilea do takvih zakona često dolazilo korektnim nagađanjem uz pomoć 5 6 Puna transplantacija hidrostatičkih pojmova u pneumatiku. a nijedan ostvaren bez paradigmatičke teorije koja definira problem i jamči postojanje stabilnog rješenja. Povijest. Cambridge. Njegov brzi razvoj izložen je u spomenutim dvjema glavnim raspravama. Torricellijevo izvorno uvođenje ovog paralelizma ("Živimo uronjeni na dnu oceana elementa zraka"). Ti napori mogu. a bez teorijskog angažmana. "Harvard Case Histories in Experimental Science".) No ta je zamisao zavisila ο prethodnom prepoznavanju činjenice da svaka čestica električnog fluida djeluje na svaku drugu na nekoj udaljenosti. Boyleovi eksperimenti nisu bili zamislivi (a da su bili zamišljeni dobili bi ili drugačiju ili uopće ne bi dobili interpretaciju)..D. Mass. 40 . Često čujemo da su takvi zakoni pronađeni ispitivanjem mjerenja koja su bila poduzeta radi mjerenja.tragao je Coulomb. Upravo za takvom silom između takvih čestica . Spiers i A. nisu pronašli nikakvu dosljednu ili jednostavnu nepravilnost. 1954.G.Struktura znanstvenih revolucija _ _ _ _ naboja elektrona i tako dalje. vidi u The Physical Treatises of Pascal. 6 Jouleovi pokusi mogu se također upotrijebiti kao ilustracija kako kvantitativni zakoni nastaju kroz artikulaciju paradigme. Roller.. Napori s ciljem artikulacije neke paradigme ne ograničavaju se. sve dok zrak nije shvaćen kao elastični fluid na koji se mogu primijeniti svi razrađeni pojmovi hidrostatike. Barryja. međutim. Malo bi koji od ovih obimnih napora bio zamišljen. Možda nije očito da paradigma predstavlja preduvjet za otkrivanje takvih zakona kao što su ovi..B. (Oni koji su ranije mjerili električne sile primjenom običnih pladnjeva vage ili sl. javlja se na stranici 164. 1937. Spiers.H. Duane Roller i Duane H. recimo. Coulombov zakon električnog privlačenja i Jouleova formula koja povezuje proizvedenu toplinu s električnim otporom i strujom. isto tako biti usmjereni na kvantitativne zakone: Boyleov zakon koji povezuje tlak plina sa zapreminom.Η.jednom silom za koju se moglo sigurno pretpostaviti da je jednostavna funkcija udaljenosti . s uvodom i primjedbama F. ne pruža nikakvu podršku tako ekstremno baconovskoj metodi. Case 8. 5 Coulombov uspjeh zavisio je od njegovog konstruiranja posebnih uređaja za mjerenje sile između točaka naboja. prijevod I. međutim. na određivanje univerzalnih konstanti.

sabijanjem ili apsorpcijom nekog plina . Tako su se.a na svaku od tih drugih pojava određena teorija može biti primijenjena na nekoliko načina. U većoj mjeri nego drugi. Mnogi su eksperimenti poduzeti kako bi se ove različite mogućnosti razradile i diferencirale. grijanje sabijanjem moglo bi se objasniti kao rezultat miješanja plina i praznog prostora. XLIX. 1958. Da vakuum. Kuhn "The Function of Measurement in Modern Physical Science". iako samo jedan mali dio. Dio normalnog teorijskog rada.Priroda normalne znanosti paradigme godinama prije nego što je mogao biti izmišljen uređaj za njihovo eksperimentalno određivanje. često je dvosmislena u svojoj primjeni na druge blisko povezane skupove pojava. Konstruiranje astro­ nomskih efemerida. Tada su nužni eksperimenti da bi se obavio odabir između alternativnih načina primjene određene paradigme na novo područje interesa. T. LH. Imamo li pojavu. ova vrsta pokusa može biti slična istraživanju. svi daljnji eksperimenti na tom području bili su na taj način zavisni ο paradigmi. trenjem. Paradigma koja je razvijena za neki skup pojava. može biti oslobođena ili apsor­ birana na mnoge druge načine . koji se približno mogu podijeliti na iste razrede kao i oni eksperimentalni promatrački.7 Konačno. 1961. Isis. paradigmatičke primjene kaloričke teorije odnosile na grijanje i hlađenje pomoću mješavina i promjene agregatnog stanja.. Toplina. Kad je pojava zagrijavanja sabijanjem jednom ustanovljena. svi ti eksperimenti nastali su iz kaloričke teorije kao paradigme i svi su je koristili u smišljanju eksperimenata. 8 41 . 8 kao i u interpretaciji rezultata. moglo bi se pripisati promjeni specifične topline plinova promjenom tlaka. na primjer. 132-140. izračunavanje karakteristika leća. bilo je i nekoliko drugih objašnjenja. ima kapacitet za zagrijavanje. postoji i treća vrsta pokusa koja teži ka artikuliranju neke paradigme.na primjer kemijskom kombinacijom. S.. str. kako se drugačije može izabrati eksperiment koji će je razjasniti? Okrenimo se sada teorijskim problemima normalne znanosti. str. sastoji se jednostavno u primjeni postojeće teorije za predviđanje činjenične informacije od unutrašnjeg značaja. na primjer. Osim ovog. 161-193. Kuhn "The Caloric Theory of Adiabatic Compression". S. Isis. međutim. a prevladava posebno u onim znanostima koje se više bave kvalitativnim nego kvantitativnim aspektima prirodne nepravilnosti. krivulje za 7 Za primjere vidi T. Ili.

poduzetim ne zbog toga što predviđanja do kojih dovode imaju neku unutrašnju vrijednost. ali ad hoc pretpostavki. Štoviše. uspjeh tih demonstracija iznimno je dojmljiv. zemaljski problemi bili su već s velikim uspjehom napadnuti pomoću 42 . s puno razloga. on je također bio u stanju izvesti Boyleov zakon. Sve do ranog osam­ naestog stoljeća oni znanstvenici koji su nalazili paradigmu u djelu Principia uzimali su. Kako je prilagoditi za zemaljske primjene. Međutim. on je izveo rezultate nekih nepovezanih opažanja njihala. nikako nije bilo jasno. Ove teškoće mogu se ukratko ilustrirati ispi­ tivanjem povijesti dinamike poslije Newtona. Principia je bila zamišljena tako da se primjenjuje prvenstveno na probleme nebeske mehanike. Za nebeski svod Newton je izveo Keplerove zakone planetarnog kretanja. Njihov je cilj da izlože novu primjenu zadane paradigme ili da povećaju preciznost neke već učinjene primjene. nekoliko Newtonovih primjena nije bilo čak niti precizno razvijeno. te također objasnio neke opažene aspekte u kojima se Mjesec nije pridržavao tih zakona. Opće­ nito uzevši. već zbog toga što mogu biti neposredno konfrontirana s eksperimentom. znanstvenici to međutim promatraju kao rutinski posao koji treba prepustiti inženjerima i tehničarima. pod pretpostavkom općenitosti Newtonovih zakona. Što se tiče Zemlje. a Newton nije razvio gotovo niti jedan drugi. predstavljaju primjere te vrste problema. broj primjena nije bio velik. posebno za one ograničavanog kretanja. Uzme li se u obzir stanje znanosti u to vrijeme. Nužnost ovakve vrste rada proistječe iz neizmjernih poteškoća koje se često susreću prigodom razvijanja dodirnih točaka između neke teorije i prirode.Struktura znanstvenih revolucija širenje radio-valova. Niti jedno djelo do tada poznato u povijesti znanosti nije istovremeno dopuštalo tako veliko povećanje područja istraživanja i njegove preciznosti. općenitost njezinih zaključaka kao gotovu činjenicu. Konačno. Međutim. ti časopisi sadrže veliki broj teorijskih rasprava ο problemima koji neznanstveniku mora da izgledaju gotovo identičnima. plime i oseke. Uz pomoć dodatnih. U svakom slučaju. kao i jednu važnu formulu za brzinu rasprostiranja zvuka kroz zrak. Radi se ο mani­ pulacijama teorijom. u usporedbi s onim što svaki student fizike može postići s istim tim zakonima. Mnogo toga nije se nikad pojavljivalo u značajnim znanstvenim časopisima.

kvantitativna teleskopska motrenja ukazuju na to da se planeti ne pokoravaju sasvim Keplerovim zakonima.kao što je Cavendishov uređaj. po svoj prilici. Za njihovu tehniku i onu iz Principia moglo se. L. "A Program toward Rediscovering the Rational Mechanics of the Age of Reason". 1947. op. Archives internationales d'histoire des sciences. str. 42-65.Priroda normalne znanosti jednog sasvim drugačijeg skupa tehničkih postupaka koje su prvotno bili razvili Galileo i Huygens. 3-36 i "Reactions of Late Baroque Mechanics to Success. T. 1967. Archive for History of the Exact Sciences. cit. I. Nužna je bila posebna oprema . a proširili ih tijekom osamnaestog stoljeća braća Bernoulli. 1967. I960. 96-101. 10 Suglasnost koja je postignuta bila je. rev. a Newtonova teorija pokazuje da to tako i ne treba biti. više nego zadovo­ ljavajuća za one koji su je postigli. Osim za neke zemaljske probleme. Većina njegovih teorema . 281-297. naravno. 10 Wolf. XX. Budući da planeti također privlače jedni druge. 9 C. izd.kako bi se došlo do posebnih podataka koje su zahtijevale konkretne primjene Newtonove paradigme. Error and Failure in Newton's Principia". na primjer. Istovjetne su se poteškoće još jasnije pokazale u primjeni Newtonove teorije na nebeski svod. ali neko vrijeme nitko nije zapravo znao kako to postići. 9 Usredotočimo na trenutak pažnju na problem preciznosti. Jednostavna. Hankins "The Reception of Newton's Second Law of Motion in the Eighteenth Century"... Atwoodov stroj ili usavršeni teleskop .. str. pokazati da su posebni slučajevi jedne općenitije formulacije. Da bi izveo te zakone Newton je bio prisiljen zanemariti svo gravitacijsko privlačenje osim onoga između pojedinih planeta i Sunca. Prilikom primjene svojih zakona na njihala. Bile su to razumne fizičke aproksimacije. II str. str. London.isto je tako ignorirala učinak otpora zraka.s rijetkim izuzecima nekih koji su bili hipotetičkog i preliminarnog karaktera . kao aproksimacije one su ipak ograničile suglasnost koja se očekivala između Newtonovih predviđanja i stvarnih pokusa. 213-271. Texas Quarterly. History of the Inductive Sciences. Truesdell... Empirijski smo aspekt već ilustrirali. mogla se očekivati samo aproksimativna suglasnost između primijenjene teorije i teleskopskih motrenja. Me­ đutim. i William Whewell. d'Alembert i mnogi drugi. X. Newton je. bio primoran tretirati uteg na pomičnom dijelu njihala kao materijalnu točku da bi stvorio jedinstvenu definiciju duljine njihala. str. Slične poteškoće u postizanju suglasnosti postojale su i na teorijskoj strani. Conjecture. 75-81. 43 ..

jedan očito nevezani skup kontinentalnih 44 . nije to činio zbog njegove ograničene suglasnosti s eksperimentom i promatranjem. kao i za istraživanje stabilnosti narušenih putanja. Principia se. Drugi primjeri mogu se otkriti ispitivanjem post-paradigmatičkih razdoblja u razvoju termodinamike. proizveli su ogroman opseg literature i neke vrlo moćne matematičke tehničke postupke za hidrodinamiku i za problem treperećih žica. Međutim. U svakom slučaju. tijekom razdoblja u kojemu je znanstveni razvoj pretežito kvalitativan. U znanostima u kojima ima više matematike. elek­ tromagnetske teorije ili bilo koje druge grane znanosti čiji su osnovni zakoni u potpunosti kvantitativni. bili nužni teorijski tehnički postupci. na primjer. među­ tim. kako u onim kvantitativnim tako i u onim više kvalitativnim znanostima. a djelomično zato što je tako mnogo znanstvenog značenja bilo samo implicitno u njezinim primjenama. za mnoge zemaljske primjene. za razmatranje kretanja više od dva tijela koja se istodobno privlače. Lagrange.i i najupotrebljiviji znanstveni rad osamnaestog stoljeća. nije uvijek pokazala kao djelo koje je lako primijeniti. Problemi poput ovih privukli su pažnju mnogih vrhunskih europskih matematičara tijekom osam­ naestog i početkom devetnaestog stoljeća.Struktura znanstvenih revolucija niti jedna druga teorija nije imala niti približno tako dobar učinak. Euler. svi su oni napisali neka od svojih najbriljantnijih djela u vezi s problemima koji su bili usmjereni na poboljšanje podudaranja između Newtonove paradigme i promatranja nebeskog svoda. Nitko od onih koji su dovodili u pitanje valjanost Newtonovog djela. Čak i u matematičkim znanostima ima teorijskih problema artikulacije paradigme. na primjer. usmjereni su jednostavno na raz­ jašnjavanje putem preformulacije. Newtonovim sljedbenicima mnoge privlačne teorijske probleme. Laplace i Gauss. Tako su. valne teorije svjetlosti. Neki od tih problema. Ograničenja vezana uz suglasnost ostavila su. djelomično i stoga što je zadržala neke od nezgrapnosti koje se ne mogu izbjeći kod prvog pothvata. nije sav rad te vrste. Na primjer. Ovim problemima primjene treba zahvaliti za ono što predstavlja vje­ rojatno najbriljantinu. Mnogi od navedenih znanstvenika istodobno su radili na tome da razviju onu matematiku koja je potrebna za primjene koje ni Newton niti njemu suvremena Kontinentalna škola mehanike nisu niti pokušali. takvi problemi pre­ vladavaju. veći je dio teorijskog rada ove vrste.

takvoj koja bi bila u manjoj mjeri dvosmi­ slena u svojim primjenama na novorazrađene probleme mehanike. a većina je dovela do značajnijih promjena određene paradigme nego navedene preformulacije Principia. ljudi koji su smislili eksperimente koji će ukazati na razlike između različitih teorija grijanja sabijanjem bili su. recimo. Postoje i neobični problemi i možda je upravo njihovo razrješavanje ono što znanstveni pothvat čini tako vrijednim. željeli izložiti eksplicitne i implicitne lekcije koje potječu iz Principia u logički koherentnijoj verziji. Više nego bilo koja druga vrsta normalnog znanstvenog rada. Klasifikacija te vrste rada kao empirijskog zapravo je bila proizvoljna. neobične se probleme ne može imati samo zato što ih se želi imati.određivanje značajne činjenice. općenito uzevši. U mnogim znanostima takav je najveći dio normalnog rada. Prije nego što je mogao konstruirati svoju opremu i mjeriti pomoću nje.Priroda normalne znanosti tehničkih procedura izgledao je daleko snažniji. bilo teorijsku ili praktičnu. od Eulera i Lagrangea u osamnaestom do Hamiltona. dakle. 1950. Takve promjene potječu iz empirijskog rada.po mom mišljenju iscrpljuju svu literaturu normalne znanosti. Historie de la méchanique. naravno. ranije opisanog u smislu usmjerenja na artikulaciju paradigme. ali logički i estetski više zadovoljavajući oblik. knjige IV-V. mnogi najbriljantniji matematički fizičari nepre­ kidno su pokušavali preformulirati Newtonovu teoriju u jedan ekvi­ valentan. problemi artikulacije paradigme istodobno su i teorijski i eksperimentalni. Oni se pojavljuju samo u posebnim prigodama koje su pripremljene napredovanjem normalnog 11 René Dugas. Posljedica njegovih mjerenja bilo je "brušenje" teorije. Ili. isti oni ljudi koji su stvorili verzije koje su uspoređivane. 45 . Coulomb je morao upotrijebiti električnu teoriju da bi odredio kako bi njegova oprema trebala biti konstruirana. Oni su radili i s činjenicama i s teorijom. ne iscrpljuju sasvim čitavu literaturu znanosti. One. Prema tome." Slične preformulacije paradigme događale su se uvijek ponovo u svim znanostima. a njihov je rad proizveo ne samo novu infor­ maciju već i precizniju paradigmu do koje se došlo eliminacijom neodređenosti koje su bile karakteristične za izvorni oblik. Neuchatel. primjeri koji su ranije navedeni podjednako će dobro poslužiti i ovdje. Oni su. Međutim.. Ova tri razreda problema . uskla­ đivanje činjenica s teorijom i artikulacija teorije . Jacobija i Hertza u de­ vetnaestom stoljeću.

prije nego što počnemo proučavati takve revolucije. 46 . Neizbježno je dakle da ogromna većina problema kojima se bave čak i najbolji znanstvenici obično potpada pod jednu od tri navedene kategorije. Međutim. Uskoro ćemo otkriti da se takva napuštanja događaju i da ona čine osi oko kojih se okreću znanstvene revolucije. dok napuštanje paradigme predstavlja prestanak prakticiranja znanosti koju ta paradigma definira.Struktura znanstvenih revolucija istraživanja. Rad u okvirima određene paradigme ne može biti proveden ni na koji drugi način. nužan je sveobuhvatniji pregled normalno-znanstvenih traganja koja pripremaju taj put.

Coulombova mjerenja nisu se možda morala uklapati u zakon obrnutih kvadrata. Čak je i u takvim slučajevima područje rezultata koji su anticipirani i tako podložni asimilaciji. zbog toga rezultat nikoga nije iznenadio. kao što je to slučaj s mjerenjem valne duljine. sve osim najezoteričnijeg detalja tog rezultata unaprijed poznato. Ali. Zato je Coulomb i bio u stanju izmisliti uređaj koji je dao rezultat kojeg se moglo asimilirati artikulacijom paradigme. isto tako i ovu kasniju paradigmu ili paradigmu koja je. postavljala ista očekivanja. Onaj projekt čiji ishod ne pada u to uže područje obično je promašaj koji se ne odražava na prirodu. možemo vidjeti kakve karakteristike električnih pojava oni pokazuju. Po­ nekad je. Coulomb i njegovi suvremenici posjedovali su. primijenjena na problem privlačnosti. naravno. oni nisu mogli biti iskorišteni za artikulaciju one paradigme iz koje su bili izvedeni. već na znanstvenika. a nekoliko ga je Coulombovih 47 . a tipičan opseg očekivanja samo je nešto širi. koji posjeduje slijedeća paradigma. nepovezane i nepovezive s neprekidnim napredovanjem električnih istraživanja. ljudi koji su radili na grijanju pomoću sabijanja često su bili spremni za bilo koji od nekoliko rezultata. Prema tome. uvijek malo u usporedbi s područjem koje mašta može zamisliti. Samo s pogledom unatrag. eksperimenti ο kojima je riječ ostali su puke činjenice. konceptualnih ili pojavnih. Budući da takvi eksperimenti nisu donosili niti dosljedne niti jednostavne rezultate. U osamnaestom je stoljeću malo pažnje bilo poklanjano eksperi­ mentima koji su mjerili električno privlačenje takvim sredstvima kao što je vaga.IV NORMALNA RJEŠAVANJE ZNANOST KAO ZAGONETKI Možda najizraženija osobina problema normalnog znanstvenog istra­ živanja s kojima smo se upravo suočili jest koliko su ti problemi malo usmjereni ka stvaranju velikih novina.

Ilustracije koje nalazimo u rječnicima su zagonetke slaganja i križaljke. a mi sada trebamo izdvojiti one karakteristike koje zagonetke dijele s pro­ blemima normalne znanosti. Rezultati dobiveni tijekom normalnog istraživanja važni su znanstvenicima budući da doprinose opsegu i preciznosti s kojom se određena paradigma može primijeniti. konceptualnih i matematičkih zagonetki. lako je ishod moguće anticipirati. Zago­ netke su. ona posebna kategorija problema koja može poslužiti za provjeravanje oštroumnosti ili vještine u postizanju rješenja. Ovo odbacivanje pred­ stavlja ključ za objašnjenje opčinjenosti problemom normalnog znan­ stvenog istraživanja. usavršavanju spektrometra ili postizanju poboljšanog rješenja problema treperećih žica samo zbog značaja informacije koja će biti dobivena. Međutim. ako cilj normalne znanosti nisu velike bitne novine ako je neuspjeh u približavanju anticipiranom rezultatu obično neuspjeh znanstvenika . međutim.zašto se onda ti problemi uopće uzimaju u obzir? Odgovor na ovo pitanje djelomično već postoji. Čovjek koji u tome uspijeva potvrđuje se kao stručnjak odgonetač. Kriterij je li neka zagonetka dobra nije unutrašnja zanimljivost ili 48 . Termini "zagonetka" i "odgonetač" osvjetljavaju nekoliko tema koje su na prethodnim stranicama postajale sve zastupljenije. Taj odgovor. recimo. Dovođenje nekog problema normalnog istraživanja do zaključka predstavlja postizanje anticipiranog na nov način i zahtijeva rješavanje svih vrsta složenih instrumentalnih. često tako detaljno da ono što ostaje za saznati samo po sebi nije zanimljivo. ali znanstvenici u pravilu te aktiv­ nosti s prezirom otklanjaju zato što se u velikoj mjeri svode na pona­ vljanje procedura koje su ranije provedene. u svom sasvim standardnom značenju koje je ovdje pri­ mijenjeno. Čak i onaj projekt čiji je cilj artikulacija paradigme nije usmjeren ka neočekivanoj novini. Jedna od njih upravo je spomenuta. Nitko ne posvećuje godine. a onaj izazov koji zagonetka u sebi nosi predstavlja važan dio onoga što ga pokreće. Podaci koji se dobivaju izračunavanjem efemerida ili daljnjim mjerenjima s postojećim instru­ mentom često su jednako značajni. način na koji će se taj ishod postići ostaje pod sumnjom. ne može objasniti onaj entuzijazam i odanost koju znanstvenici iskazuju za probleme normalnog istraživanja.Struktura znanstvenih revolucija suvremenika predvidjelo.

uključujući mnoge koji su nekad bili standardni. kao stvar druge discipline ili. međutim. on ne može poslužiti kao provjera vještine pronalaženja rješenja. Štoviše. uzbuđenje istraživanja novog područja.Normalna znanost kao rješavanje zagonetki važnost ishoda. Iako unutrašnja vrijednost nije kriterij za zagonetku. Ti motivi. Znanost može privući čovjeka iz različitih razloga. Naprotiv. osigurano postojanje rješenja jest. uz još neke druge. Drugi problemi. odbacuju se kao metafizički. međutim. iako ponekad kao ishod imamo 49 . Jedan od razloga zašto se čini da normalna znanost tako brzo napreduje jest taj što se njezini praktičari usredotočuju na probleme čije bi rješenje mogao spriječiti samo nedostatak vlastite domišljatosti. Već smo. dok se paradigma smatra neupitnom. vidjeli da jedna od stvari koju znanstvena zajednica stječe zajedno s paradigmom jest kriterij za izbor problema za koje se. nada da će se pronaći red i sklonost ka provjeri ustanovljenog znanja.što je pouka koju briljantno ilustrira nekoliko aspekata baconijanstva sedamnaestog stoljeća ili neke od suvremenih dru­ štvenih znanosti. Zamislite zagonetnu slagalicu ("jigsaw puzzle") čiji se dijelovi nasumce biraju iz dvije različite kutije. uglav­ nom stoga što ne moraju imati nikakvo rješenje. onda nije potrebno i nadalje se pitati zašto ih znanstvenici napadaju s toliko strasti i privrženosti. Takvi problemi mogu dovesti do zbunjenosti. to uopće nije zagonetka. Među tim razlozima jest i želja da se bude koristan. kao jednostavno previše problematični da bi imalo smisla trošiti vrijeme na njih. Budući da će taj problem najvjerojatnije (a možda i neće) pružiti otpor čak i najdomišljatijima. U bilo kojem uobičajenom smislu. U velikoj mjeri su to i jedini problemi koje će zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje članove da se upuštaju u njihovo rješavanje. Ako su. pomažu i u određivanju onih posebnih problema kojima će se taj čovjek kasnije baviti. problemi normalne znanosti zagonetke u ovome smislu. često uopće nisu zagonetke. Zbog toga jedna paradigma može čak i izolirati neku zajednicu od onih društveno važnih problema koji se ne mogu reducirati na formu zagonetke zato što ne mogu biti iskazani terminima onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje odre­ đena paradigma stavlja na raspolaganje. može pretpostaviti da imaju rješenja. ponekad. doista pritiskajući problemi poput lijeka protiv raka ili nacrta trajnog mira.

vidjeli da jedna od stvari koju znanstvena zajednica stječe zajedno s paradigmom jest kriterij za izbor problema za koje se. Ti motivi. Već smo. često uopće nisu zagonetke. U velikoj mjeri su to i jedini problemi koje će zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje članove da se upuštaju u njihovo rješavanje. Znanost može privući čovjeka iz različitih razloga. Budući da će taj problem najvjerojatnije (a možda i neće) pružiti otpor čak i najdomišljatijima. dok se paradigma smatra neupitnom. međutim. to uopće nije zagonetka. Jedan od razloga zašto se čini da normalna znanost tako brzo napreduje jest taj što se njezini praktičari usredotočuju na probleme čije bi rješenje mogao spriječiti samo nedostatak vlastite domišljatosti. uključujući mnoge koji su nekad bili standardni. kao jednostavno previše problematični da bi imalo smisla trošiti vrijeme na njih. Naprotiv. Ako su. uz još neke druge. Zbog toga jedna paradigma može čak i izolirati neku zajednicu od onih društveno važnih problema koji se ne mogu reducirati na formu zagonetke zato što ne mogu biti iskazani terminima onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje odre­ đena paradigma stavlja na raspolaganje. može pretpostaviti da imaju rješenja. onda nije potrebno i nadalje se pitati zašto ih znanstvenici napadaju s toliko strasti i privrženosti. U bilo kojem uobičajenom smislu. međutim. Iako unutrašnja vrijednost nije kriterij za zagonetku. Zamislite zagonetnu slagalicu ("jigsaw puzzle") čiji se dijelovi nasumce biraju iz dvije različite kutije. nada da će se pronaći red i sklonost ka provjeri ustanovljenog znanja. uglav­ nom stoga što ne moraju imati nikakvo rješenje. ponekad. kao stvar druge discipline ili. doista pritiskajući problemi poput lijeka protiv raka ili nacrta trajnog mira. Takvi problemi mogu dovesti do zbunjenosti.Normalna znanost kao rješavanje zagonetki važnost ishoda. Štoviše. što je pouka koju briljantno ilustrira nekoliko aspekata baconijanstva sedamnaestog stoljeća ili neke od suvremenih dru­ štvenih znanosti. problemi normalne znanosti zagonetke u ovome smislu. iako ponekad kao ishod imamo 49 . odbacuju se kao metafizički. uzbuđenje istraživanja novog područja. Među tim razlozima jest i želja da se bude koristan. osigurano postojanje rješenja jest. pomažu i u određivanju onih posebnih problema kojima će se taj čovjek kasnije baviti. on ne može poslužiti kao provjera vještine pronalaženja rješenja. Drugi problemi.

njegova je motivacija drugačije vrste. međutim. otkriva nova područja. Kubie: "Some Unsolved Problems of the Scientific Career". moraju postojati i pravila koja ograničavaju prirodu prihvatljivih rješenja i korake uz pomoć kojih se do njih dolazi. težem i više otkrivajućem aspektu paralelizma između zagonetki i problema normalne znanosti. Međutim. Dijete ili suvremeni umjetnik mogli bi to učiniti razbacujući izabrane dijelove kao apstraktne oblike na neku neutralnu podlogu. šahovske probleme i slično. pojedinac koji je uključen u rad na nekom problemu nor­ malnog znanstvenog istraživanja gotovo nikad ne čini ništa od nave­ denoga. Također. str. problem se mora karakterizirati nečim stoje više nego sigurno rješenje. rebuse. a potom voditi dalje. Mnogi od najvećih znanstvenih umova posvetili su svu svoju stručnu pažnju takvoj vrsti istraživačkih zagonetki. Niti jedno posebno područje specijalizacije u većini slučajeva ne nudi ništa drugo kao perspektivu za rad. Ο tome vidi u Lawrence S.1 Znanstveni pothvat kao cjelina pokazuje se. 1953. takva slika ipak ne bi predstavljala rješenje. s vremena na vrijeme. ili je nije tako dobro riješio.. stoje činjenica koja ga ne čini ništa manje privlačnim pravim poklonicima. XL1. 50 . a sami dijelovi moraju se međusobno uklopiti bez primjene sile sve dok se ne popune sve praznine. pokazuje red i provjerava davno prihvaćena uvjerenja.. American Scientist. Ako treba klasificirati zagonetku. povremeno biti i vrlo ozbiljna. Ako možemo prihvatiti znatno širu primjenu termina "pravilo" onu koja će ponekad biti istovjetna s "uspostavljenim stajalištem" ili 1 Frustracija izazvana sukobom između uloge pojedinca i sveobuhvatnog obrasca znanstvenog razvoja može. str. Slična ograničenja vezana uz dopustiva rješenja mogu se lako naći i za križaljke. Da bi se došlo do rješenja svi dijelovi moraju biti upotrijebljeni. Za njega je izazov uvjerenje da će. To su neka od pravila pomoću kojih se dolazi do rješenja slagalice. Kad je jednom uključen. uspjeti riješiti zagonetku koju nitko prije toga nije riješio. ukoliko je samo dovoljno vješt. nije jednostavno "pravljenje slike". neoslikane strane moraju biti okrenute prema dolje. 1954. 596-613 i XLII. 104-112. na primjer. Rješavanje slagalice.Struktura znanstvenih revolucija frustraciju. Slika koja se tako dobije mogla bi biti daleko bolja i sigurno bi bila originalnija od one iz koje je slagalica napravljena. kao koristan. postoje dobri razlozi zašto bi motivi poput ovih trebali čovjeka prvo privući. Okrenimo se sada drugom. Međutim.

nisu imale nikakva vidljivog značaja kad su prvi put opažene i zabilježene. Whewell. on mora pokazati . značilo bi međutim promijeniti paradigmu. niti jedan problem nije bio riješen. Prije nego što su postale mjera bilo čega. Naprotiv. morale su biti povezane s teorijom koja je predviđala valovito ponašanje tvari u kretanju. koje su kasnije ustanovljene kao proizvođači valne duljine elektrona.da su brojevi koje njegov instrument proizvodi ono što u teoriju ulazi kao valne duljine.analizirajući svoj uređaj u okvirima uspostavljenog opsega optičke teorije . nisu u tome uspjeli. U ovom slučaju znanstvenici su sačuvali ta pravila sve dok jedan od njih 1750. Davissonovom predavanju naZesprix Nobel en 1937. Proučavanje tradicija normalne znanosti otkriva mnoga dodatna pravila. Ako neka zaostala neodređenost u toj teoriji ili neki neanalizirani sastavni dio njegovog uređaja ne dozvoljavaju upotpunjavanje tog dokaza. njegovi kolege mogu jednostavno zaključiti da on uopće ništa nije mjerio.Normalna znanost kao rješavanje zagonetki "unaprijed stvorenim zaključkom" . Stockholm. 51 . Posljedica toga bio je prijedlog nekih od njih da se zakon obrnutih kvadrata zamijeni zakonom koji na malim udaljenostima ima otklon od prvog zakona. II str. uređaj je morao biti tako prilagođen da bi eksperimentalni rezultati mogli biti jasno povezani s teorijom. W. London. Oni znanstvenici koji su tijekom osamnaestog stoljeća poku­ šali iz Newtonovih zakona kretanja i gravitacije dosljedno izvesti pro­ matrano kretanje Mjeseca. Čak i nakon što je ukazano na tu vezu. Samo promjena pravila igre mogla je pružiti alternativu tom rješenju. izd.. Čovjek koji izrađuje uređaj koji će određivati optičke valne duljine ne smije biti zadovoljan dijelom opreme koji posebnim spektralnim linijama jednostavno pripisuje posebne brojeve. J.tada problemi koji su pristupačni u okvirima postojeće istraživačke tradicije pokazuju nešto što je vrlo slično ovom skupu karakteristika zagonetke. Slične vrste ograničenja vrijede i za dozvoljena rješenja teorijskih problema. krajnje točke rasipanja elektrona. 1938. 101-105.. definirati novu zagonetku. On nije samo onaj koji istražuje ili mjeri. 2 Sve dok ti uvjeti nisu bili ispunjeni. 1847. godine nije otkrio kako ih se može uspješno 3 primijeniti. a ta pravila pružaju dosta informacija ο onim obvezujućim 2 3 Za kratak pregled evolucije ovih eksperimenata vidi stranicu 4 u C. History of the Inductive Sciences..220-222. a ne riješiti staru. Učiniti to. Na primjer. rev.

str. Ovaj je primjer opširno prodiskutiran pri kraju poglavlja X. Francis A.. 1923. 255-257. Promjene stajališta u odnosu na ulogu vatre u ke­ mijskim analizama igrale su vitalnu ulogu u razvoju kemije u sedam­ 7 naestom stoljeću. međutim.275-277. Oxford. obavljali su te funkcije tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća. čiji se rad u sociologiji znanosti ponekad preklapa s mojim.5 U kemiji su zakoni utvrđenih i određenih omjera imali dugo vremena sasvim sličnu snagu . Marie Boas. H.Struktura znanstvenih revolucija načelima koja znanstvenici izvode iz svojih paradigmi. VII. Welby. stoljeću naišao na jak otpor fiziologa prema shvaćanju da fizičko eksperimentiranje može rasvi­ jetliti njihovo područje. Paris. 6 Maxwellove jednadžbe i zakoni statističke termodinamike imaju danas isti utjecaj i ulogu. 8 Neobična povijest kemijske kromatografije u ovom stoljeću ponovo ukazuje na trajnost instrumentalnih vezivanja koja. Les doctrines chimiques en France du début du XVIIe siècle à la fin du XVIII siècle. posebno str. Hermann von Helmholtz. 1906. pružaju znanstvenicima pravila 4 5 6 7 8 Ovo pitanje dugujem W. Na nižoj ili konkretnijoj razini nego što su zakoni i teorije postoji. recimo. pogl. Robert Boyle and Seventeenth Century Chemistry. mnoštvo vezivanja za preferirane tipove instrumentacije i načine na koje prihvaćeni instrumenti mogu legitimno biti primijenjeni. Philadelphia. Helmholtz je u 19. Leo Königsberger. Sve dok se poštuju. nisu niti jedina niti najzanimljivija vrsta koju otkriva proučavanje. Newtonovi zakoni. takvi iskazi pomažu da se postave zagonetke i da se ograniče prihvatljiva rješenja.. Za ove aspekte newtonijanstva vidi u I.. 1956. Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Experimental Science and Franklin's Work in Electricity as an Example Thereof.sređivanje problema atomskih težina. 65-66.. Hagstromu. Cambridge. na primjer. ograničavanje prihvatljivih rezultata kemijskih analiza i obavještavanje kemičara ο tome što su to atomi i molekule. prev. spojevi i mješavine. količina materije bila je fundamentalna ontološka kategorija za fizičare. a sile koje djeluju među djelićima materije bile su prevladavajuća tema istraživanja. e 52 . B. Radi se ο eksplicitnim iskazima znanstvenog zakona i ο iskazima ο znanstvenim pojmovima i teorijama. Ovakva pravila. Sve dok su to činili. u istoj mjeri kao zakoni i teorija. str 112-115. str. 359-361. 1958. P. Cohen. Metzger. Koje su to 4 glavne kategorije u koje ova pravila spadaju? Kao primjer za najočitiju i vjerojatno u najvećoj mjeri obvezujuću kategoriju mogu poslužiti one vrste uopćavanja koje smo upravo naveli.

1 0 Slični efekti korpuskularizma mogu se primijetiti u proučavanju mehanike. str. Kuhn. str. Fizičar koji bi . 387-392.. Što je još važnije. kretanja i uzajamnog djelovanja. nekog aspekta prirode do najsitnijih detalja. kvazimetafizička veziva­ nja koja povijesna proučavanja redovito prikazuju. poklanjao je posebnu pažnju onim reakcijama koje su se mogle promatrati kao transmutacije. velika većina fizičara pret­ postavljala je da je svemir sastavljen od mikroskopskih čestica i da se sve prirodne pojave mogu objasniti u terminima oblika čestica. A ukoliko takvo proučavanje 9 9 James E. recimo. Tako na primjer. njihove veličine. 10 Za korpuskularizam općenito vidi u Marie Boas "The Establishment of the Mechanical Philosophy". negdje poslije 1630. Konačno. a objašnjenje mora svaku prirodnu pojavu svesti na akciju čestica koja se odvija po ovim zakonima.prihvatio novu filozofiju. Osiris. optike i topline. otkrit ćemo razloge za vezivanja ove vrste.Normalna znanost kao rješavanje zagonetki igre. a posebno poslije pojave Descartesovih izvanredno utjecajnih znanstvenih spisa. X. Osobine znanosti koje su manje lokalne i privremene.. ona je kazivala znanstvenicima koje vrste entiteta svemir sadrži. Kada budemo analizirali otkriće radioaktivnog zračenja. S. Jasnije nego druge promjene. na još višoj razini postoji još jedan sklop vezivanja. Meinhard. Ta serija vezivanja pokazala je kako metafizičke. 412-541. To vezivanje pak sa svoje strane mora voditi znanstvenika ka pažljivom proučavanju. 1949. "Chromatography: A Perspective". Za efekte korpuskularizma na Boyleovu kemiju vidi T. "Robert Boyle and Structural Chemistry in the Seventeenth Century". XLII1. one su prikazivale proces preuređivanja čestica koji mora biti u temeljima svake kemijske promjene. godine. mora htjeti razumjeti svijet i povećati preciznost i opseg znanja pomoću kojeg je taj svijet uređen. ali ne i nepromjenjive. 1952. Kao me­ tafizička. 1952. str. vlastitom ili preko kolega. a koje ne: postojala je samo oblikovana materija u kretanju.. 12-36. 53 .poput Boylea . Isis. tako i metodološke prirode. Kao metodološka. bez kojih nitko ne može biti znanstvenik. Science. koncepcija svemira koji se sastoji od čestica govorila je znanstvenicima što bi trebali biti mnogi od njihovih istraživačkih problema. ona im je kazivala kako konačni zakoni i osnovna objašnjenja trebaju izgledati: zakoni moraju specificirati korpuskularno kretanje i uzajamno djelovanje. Znanstvenik. CX. jesu vezivanja na višoj razini.

rasprava zagonetki i pravila unosi svjetlo u prirodu normalne znanstvene prakse. Ono što ga tada osobno izaziva jest kako riješiti preostalu zagonetku. tada znanstvenik biva izazvan u nova usavršavanja svoje promatračke tehnike ili bolju artikulaciju svojih teorija. iako ne mora biti u cijelosti određena pravilima. 54 .Struktura znanstvenih revolucija pokaže praznine očitog nereda. Normalna je znanost visoko određena aktivnost. Iako očito postoje pravila kojih se pridržavaju svi praktičari neke znanstvene specijalnosti u nekom određenom vremenu. pravila koja su vrijedila za znanstvenike svih razdoblja. a ne zajednička pravila. instrumentalnih i metodoloških . Budući da ta mreža daje pravila koja praktičaru jedne zrele specijalnosti govore ο tome kako izgleda ne samo svijet već i njegova znanost. on se s povjerenjem može usredotočiti na ezoterične probleme koje definiraju ova pravila i postojeće znanje. ali paradigme mogu voditi istraživanje i kad nema pravila. Postojanje ove jake mreže vezivanja . Po mom mišljenju. Bez sumnje. pretpostavki i točaka gledanja. teorijskih. ima još pravila sličnih ovima. To je razlog što sam na početku ovoga ogleda kao izvor koherentnosti za tradicije normalnog znanstvenog istraživanja uveo zajedničke paradigme.pojmovnih. Međutim. pravila se izvode iz paradigmi. to svjetlo može i značajno zavesti. ta pravila sama po sebi ne moraju specificirati sve ono što je zajedničko za praksu tih specijalista. U ovom i u drugim aspektima.glavni je izvor one metafore koja povezuje normalnu znanost s rješavanjem zagonetki.

iako će jezgra riješenih problema i tehnika obično biti jasna. članovi odgovarajuće zajed­ nice uče svoj zanat. Dok to čini. povjesničar mora usporediti paradigme jedne određene zajednice međusobno. ne znači određivanje zajedničkih pravila. a i s njezinim suvremenim istraživačkim izvještajima. Kada poduzima taj korak. Temeljito povijesno istraživanje neke određene specijalnosti u nekom određenom vremenu iznosi na vidjelo skup kvazi-standardnih ilustracija (koje se ponavljaju) različitih teorija u njihovim pojmovnim. Određivanje zajedničkih paradigmi. 55 . naravno. shvatio je da je traganje za pravilima teže i u manjoj mjeri zadovoljavajuće od traganja za paradigmama. Svatko tko je pokušao opisati ili analizirati evoluciju neke posebne znanstvene tradicije nužno je tragao za prihvaćenim principima i pravilima ove vrste.V PRIORITET PARADIGMI Da bismo otkrili vezu između pravila. međutim. otkriti uz to i poluzamračeno područje koje zauzimaju dostignuća čiji je status još pod sumnjom. njegov je cilj otkriti koje su eksplicitne ili implicitne izdvojive elemente članovi te zajednice apstra­ hirali iz svojih općenitijih paradigmi i razvili kao pravila u svom istra­ živanju. Povjesničar će. Ali. Prou­ čavajući ih i služeći se njima u praksi. ako je njegovo iskustvo bilo poput mojeg. koji je drugačije vrste. paradigme jedne zrele znan­ stvene zajednice mogu se relativno lako odrediti. razmotrimo prvo kako povjesničar izdvaja one posebne točke vezi­ vanja koje sam upravo opisao kao prihvaćena pravila. promatračkim i instrumentalnim primjenama. Usprkos povremenim neodređenostima. predavanjima i laboratorijskim vježbama. Za to je potreban drugi korak. Sasvim sigurno .a to pokazuje i prethodno poglavlje . To su paradigme zajednice koje se otkri­ vaju u udžbenicima. paradigmi i normalne znanosti.u tome je morao barem djelomično uspjeti.

Struktura znanstvenih revolucija Neka od uopćavanja koja primjenjuje kako bi opisao uvjerenja koja zajednica dijeli. 56 . trebamo li ko­ herentnost istraživačke tradicije razumjeti kroz pravila. Lavoisier. Uviđanje te frustracije. 1958. procesom koji je često potpomognut. Prema tome.1 Prvi efekt ovih izjava nužno je stvaranje problema. Zbog toga traganje za sklopom pravila koje može ustanoviti određenu tradiciju normalnog istraživanja postaje izvorom trajne i duboke frustracije. izgledati za nijansu prejaka. a da se ipak ne slože . kako bismo 1 Michael Polanyi briljantno je razvio jednu vrlo sličnu temu. Druga će. ali ne zavisi ο formulaciji pravila i pretpostavki. Chicago. pitao se Wittgenstein. Budući da je taj kontekst istodobno i elementarniji i poznatiji. bit će nam od pomoći ako prvo razmotrimo njegov oblik rasprave.iako ponekad toga nisu niti svjesni . premda u vrlo različitom kon­ tekstu. Postojanje paradigme zapravo ne mora podrazumijevati postojanje bilo kakovog potpunog sklopa pravila. Znanstvenici se mogu složiti da su Newton. Normalna znanost može biti djelomično određena izrav­ nim ispitivanjem paradigmi. međutim. tvrdeći da veliki dio uspjeha znanstvenika zavisi od "prešutnog znanja". to jest znanja koje je stečeno kroz praksu i koje se ne može eksplicitno artikulirati. Maxwell ili Einstein uobličili očito trajno rješenje za jednu skupinu važnih problema. neće predstavljati problem. a da se ne slože ili čak niti ne pokušaju doći do njene potpune interpretacije ili racionalizacije. Vidi njegovu knjigu Per­ sonal Knowledge. ta bi uopćavanja gotovo sigurno bila odbačena od nekih članova skupine koju proučava. Nepostojanje standardne interpretacije ili svođenja na pravila neće spriječiti da paradigma vodi istraživanje. Što je to što nužno moramo znati. nužna je neka specifikacija zajedničkog temelja u odgovarajućem području. mogu se složiti u svojoj identifikaciji neke paradigme. što ograničava znanstvenika na neku određenu normalno-znanstvenu tradiciju? Što može značiti fraza "izravno ispitivanje paradigmi"? Djelomične odgovore na ovakva pitanja razvio je Ludwig Wittgenstein.. Međutim. U situaciji kad ne postoji nadležni sklop pravila. Formulirana na taj ili bilo koji drugi način koji on može zamisliti. omogućuje dijagnosticiranje njenog izvora. posebno poglavlja V i VI.oko posebnih apstraktnih karakteristika koje ta rješenja čine trajnima. međutim. uključujući neka od onih koja su navedena kao ilustracija.

ili listova često pomaže da naučimo kako upotrebljavati određeni termin. Wittgenstein. kad postoje zadani načini na koje upotrebljavamo jezik. često 2 Ludwig Wittgenstein. ne kazuje gotovo ništa ο onoj vrsti svijeta koji je nužan da podrži onu proceduru imenovanja ο kojoj govori. prirni­ jenjujemo termin "igra" budući da ono što vidimo posjeduje blisku "obiteljsku sličnost" s jednim brojem aktivnosti koje smo prije toga naučili nazivati tim imenom. New York.dakle. što stolica. oni mogu biti vezani sličnošću ili modeliranjem s jednim ili drugim dijelom znanstvenog korpusa. ili u potpunosti podložan otkrivanju. To znači da moramo shvatiti neki skup atributa koji je zajednički za sve igre i samo za igre. Nešto slično sigurno bi moglo vrijediti i za različite istraživačke probleme i tehnike koje se javljaju unutar neke tradicije normalne znanosti. Ε. međutim. list ili igra jesu. za Wittgensteina igre. Naprotiv. za koji određena zajednica već priznaje da spada među njena dostignuća. ne postoji skup karak­ teristika koji je istodobno primjenjiv na sve članove neke klase i samo na njih. Philosophical Investigations. Ukratko. suočeni s do tada neopaženom aktivnošću. G. kao i vrsta svijeta na koji ga prirnijenjujemo. Samo ako su se obitelji preklapale i postepeno se stapale . stolovi i listovi predstavljaju prirodne obitelji od kojih se svaka sastoji od mreže preklapajućih i međusobno isprepletenih sličnosti. 57 . Znanstvenici rade na temelju mo­ dela stečenog tijekom školovanja i kasnije izloženosti literaturi. samo onda ako nije bilo prirodnih obitelji .naš uspjeh u identifikaciji i imenovanju pružio je dokaze za skup zajedničkih karakteristika koje odgovaraju svakom imenu razreda koje upotrijebimo. M. Postojanje takve mreže dovoljno objašnjava naš uspjeh u identifikaciji odgovarajućeg predmeta ili aktivnosti. 1953. međutim. Anscombe. Prema tome. Iako nam rasprava ο nekim atributima koji su zajednički jednom određenom broju igara. str. svjesno ili intuitivno. prev. Ono što im je zajedničko nije da zadovoljavaju neki eksplicitan. dio poante koji slijedi ne može biti pripisan njemu.Prioritet paradigmi termine poput "stolica". Wittgenstein je. Umjesto toga. sklop pravila i pretpostavki koji daje tradiciji karakter i vlast nad znanstvenim duhom. zaključio da takav nekakav skup karakteristika onda i nije nužan. "list" ili "igra" primijenili nedvosmisleno i ne izazivajući pritom neslaganje? 2 Pitanje je vrlo staro i na njega se uglavnom odgovaralo tvrdnjom da moramo znati.. ili stolica. 31-36.

N a k o n što je prihvaćena. uključujući praktično rješavanje problema p o m o ć u papira i 58 . B u d u ć i da tako čine. D o p u s t i t e da sada p o k u š a m povećati stupanj j a s n o ć e i aktu­ alnosti u k a z i v a n j e m na n e k e od razloga za vjerovanje da p a r a d i g m e doista funkcioniraju na ovaj način. bez njih. jest ozbiljna poteškoća u otkrivanju pravila koja su činila temelje pojedinih normalno-znanstvenih tradicija. ili nemajući potrebe da znaju koje su karakteristike o v i m m o d e l i m a dale status paradigmi znanstvene zajednice. z a k o n e i teorije apstraktno i s a m e po sebi. koji je do sada prilično iscrpno razmotren. Drugi razlog. o v a se intelektualna o r u đ a od p o č e t k a susreću u j e d n o m povijesno i pedagoški prethodećem jedinstvu koje ih izlaže zajedno s primjenama i kroz njih. Do sada bi već trebalo biti j a s n o da znanstvenici n i k a d a ne u č e p o j m o v e . Te primjene nisu t a m o k a o ukras ili doku­ mentacija. Prvi. K o h e ­ rentnost koju pokazuje ona istraživačka tradicija unutar koje ti modeli funkcioniraju ne m o r a podrazumijevati postojanje sklopa pravila i pretpostavki koje bi se daljnjim povijesnim ili filozofskim istraživanjem m o g l e otkriti Činjenica da z n a n s t v e n i c i o b i č n o ne pitaju ili ne raspravljaju ο tome što neki poseban problem ili rješenje čini legitimnim navodi nas na pretpostavku da oni. iste ili druge primjene prate tu teoriju u u d ž b e n i c i m a iz kojih će b u d u ć i praktičari učiti svoj zanat. o n a ne bi m o g l a biti čak niti kandidat za prihvaćanje. m o g u ć e je da to samo ukazuje na to da se niti pitanje niti odgovor ne smatraju r e l e v a n t n i m a za njihovo istraživanje. znaju odgovor. biti u većoj mjeri obvezujuće i potpunije od bilo k a k v o g sklopa pravila istraživanja kojeg se iz tih p a r a d i g m i n e d v o s m i s l e n o m o ž e apstrahirati. proces učenja j e d n e teorije zavisi od proučavanja primjena. Naprotiv. Ta je p o t e š k o ć a g o t o v o j e d n a k a onoj s kojom se susreće filozof k a d a p o k u š a v a reći što je zajedničko za sve igre. O v o je pitanje dosad bilo isključivo teorijsko: moguće je da para­ digme odrede normalnu znanost bez intervencije pravila koja se dadu otkriti. Umjesto toga. b a r e m intuitivno. P a r a d i g m e m o g u prethoditi. nalazi se u prirodi znanstvenog školovanja. Ali. nije im p o t r e b a n nikakav p o t p u n i skup pravila. N o v a se teorija objavljuje uvijek zajedno s p r i m j e n a m a u n e k o m k o n k r e t n o m području prirodnih pojava.Struktura znanstvenih revolucija ne znajući sasvim. k o j e m u je prvi z a p r a v o samo prirodna posljedica.

a Više promatranjem i sudjelovanjem u primjeni tih pojmova pri rješa­ vanju problema. U k o l i k o u o p ć e poznaju takve apstrakcije. Već s m o spomenuli nekoliko takvih rasprava ο optici i elektricitetu. Normalna z n a n o s t m o ž e n a p r e d o v a t i b e z pravila s a m o toliko d u g o k o l i k o znanstvena zajednica bez pogovora prihvaća ona posebna problemska rješenja koja su već postignuta. oni su j e d v a nešto m a l o bolji od laika ako treba navesti karakteristike utvrđenih osnova njihova područja. te legitimnih p r o b l e m a i m e t o d a tog područja. m o ž e se razumjeti b e z pozivanja na hipotetička pravila igre. nastavlja se kroz proces profesionalnog sazrijevanja. njihovo je oblikovanje i dalje u bliskoj vezi s prethodnim dostignućima. O v e posljedice znanstvene naobrazbe imaju obrat koji predstavlja treći razlog za pretpostavku da p a r a d i g m e usmjeravaju istraživanje kako izravnim oblikovanjem. iako p o n e k a d korisnih definicija u s v o m udžbeniku. iako o n e više služe za definiranje škola. a one su odigrale j o š značajniju ulogu u razvoju 59 . Pravila bi zato trebala postati važna. Ali. K a k o student napreduje od svojih brucoških predavanja do doktorske disertacije. " p r o s t o r " i " v r i j e m e " . Iako mnogi znanstvenici lako i dobro govore ο određenim individualnim hipotezama koje su ugrađene u temelje konkretnog dijela z n a n s t v e n o g istraživanja. u p r a v o je to o n o što se zaista i događa. Štoviše. U k o l i k o . " m a s a " . r e c i m o .Prioritet paradigmi olovke i p o m o ć u instrumenata u laboratoriju. stu­ dent n e w t o n o v s k e d i n a m i k e ikada otkrije značenje t e r m i n a k a o što su "sila". on to čini manje na temelju nepotpunih. Ta sposobnost. tako i kroz apstraktna pravila. k a o što su i problemi kojima se n o r m a l n o bavi tijekom svoje nezavisne znanstvene karijere koja slijedi. Taj p r o c e s učenja u izravnom doticaju. N e t k o bi m o g a o pretpostaviti da je znanstvenik negdje tijekom tog puta intuitivno za sebe apstrahirao pravila te igre. n e g o za postizanje suglasja. Posebne značajke preparadigmatičkog razdoblja j e s u česte i d u b o k e rasprave ο legitimnim m e t o d a m a . oni to pokazuju u g l a v n o m k r o z svoju sposobnost uspješnog istraživanja. ali m a l o je razloga da se u to vjeruje. ili akcijom. m e đ u t i m . a karakteristična nebriga za njih trebala bi nestati svaki put kad se osjeti da su p a r a d i g m e ili m o d e l i nesigurni. p r o b l e m i m a i s t a n d a r d i m a rješenja. p r o b l e m i s kojima se suočava postaju sve složeniji i sve manje slični o n i m a koje jè ranije susretao.

te A. str. p o j a v o m p a r a d i g m e takve rasprave ne nestaju jed­ n o m zauvijek. 1021-1027. 24-27. Transactions of the American Philo­ sophical Society.. str.Struktura znanstvenih revolucija kemije u s e d a m n a e s t o m stoljeću i geologije u r a n o m d e v e t n a e s t o m stoljeću. I960. str. tako i ο standardima fizike. prihvaćanje Galileove i N e w t o n o v e m e h a n i k e d o v e l o je do p o s e b n o p o z n a t i h rasprava sa sljedbenicima Aristotela. Cambridge. 5 4 3 Ljudi koji p a m t e slične rasprave izazvane M a x w e l l o v o m elektromag­ n e t s k o m teorijom i statističkom m e h a n i k o m .. Cam­ bridge. 158-184. Les doctrines chimiques en France du début du XVII' à la fin du XVIII siècle. od kojih m n o g e j o š uvijek traju. 1910. M James Clerk Maxwell: A Commemoration Volume. Paris. Isis. vidi Max Planck: "Maxwell's Influence in Germany". Genesis and Geology. La crise de la physique quantique. 58-63.. sve d o k su p a r a d i g m e sigurne. 1950. poglavlje II. XLV. 1955. "The Uniformitarian-Catastrophist Debate". 1931. Baltimore.. Štoviše. Za rasprave s kartezijancima i leibnitzovcima vidi Pierre Brunet. poglavlja IV-V. M e đ u t i m . posebno i str. Za geologiju vidi Walter F. 1931... O v o poglavlje m o ž e m o zaključiti četvrtim razlogom za priznavanje prioriteta p a r a d i g m a m a nad zajedničkim pravilima i pretpostavkama. From the Closed World to the Infinite Universe.. Još ranije. Cannon. poglavlje II. potraga za pravilima dobiva u l o g u kakvu inače n e m a . U v o d u ovaj ogled navodi na zaključke da revolucije m o g u biti m a l e 3 4 5 6 Za kemiju vidi u H. Cambridge 1958. str. II. London.. Thompson. Descartesa i Leibniza ο s t a n d a r d i m a koji su u z n a n o s t i legitimni. K a d se znan­ 6 stvenici ne slažu oko toga jesu li temeljni problemi njihovog područja riješeni ili ne. j o š su i d a n a s živi. k a k o ο prirodi.. redovito se p o n o v o pojavljuju n e p o s r e d n o prije i tijekom znan­ stvenih revolucija. Mass. C. Marie Boas Robert Boyle and Seventeenth-Century Chemistry. LI. poglavlje XI.. Za statističku mehaniku vidi Rene Dugas. 146-149. 1923. Prijelaz s n e w t o n o v s k e n a kvantnu m e h a n i k u izazvao j e m n o g e rasprave.. Metzger. The Life of William Thomson Baron Kelvin of Largs. Za način na koji je percipiran Maxwellov rad. 1831-1931. a p o t o m postaju p r e d m e t o m p r o m j e n e . 1957. Paris. Koyré. 38-55. str. Neuchatel.206-219. Gillispie. Za kontroverze oko kvantne mehanike vidi Jean Ullmo. o d n o s n o u o n i m razdobljima k a d su p a r a d i g m e prvo n a p a d a n e . 1959.. 329-395. one funkcioniraju b e z ra­ sprave ο racionalizaciji ili u o p ć e bez pokušaja racionalizacije. La théorie physique au sens de Boltzmann et ses prolongements modernes. Za uzorak bitke s aristotelovcima vidi A. te Silvanus P. Iako gotovo nepostojeće u razdobljima n o r m a l n e zna­ nosti. Koyré: "A Documentary History of the Problem of Fall from Kepler to Newton". 1951. Paris. str. 45-65. e 60 . te C. L'introduction des théories de Newton en France au XVlIIe siècle.

ona se često čini n e k a k v o m l a b a v o m strukturom s m a l o koherentnosti i z m e đ u svojih različitih dijelova. možda je izgledalo kao da podrazumijeva da je normalna znanost jedinstven. da n e k e revolucije utječu s a m o na č l a n o v e n e k e stručne sub-specijalnosti i da za takve skupine čak i otkriće n e k e n o v e i neočekivane pojave m o ž e biti revolucionarno. monolitan i sjedinjen pothvat koji m o r a stajati ili padati s bilo kojom svojom p a r a d i g m o m . Što kvantna mehanika znači za svakoga od njih. zavisi ο t o m e kakve je kolegije prošao. Čak i oni koji. kada postoje. a to je j o š daleko od objašnjenja k a k o o n e m o g u postojati. Jedni detaljno proučavaju paradigmatičke primjene ovih principa na kemiju. kako onda promjena paradigme ikada m o ž e utjecati s a m o na neku m a l u p o d . k a o i sa svima zajedno. na primjer. U z m i m o . z a k o n e k v a n t n e m e h a n i k e i većina . U slijedećem poglavlju pozabavit ću se izabranim revolucijama te vrste. ne bi trebalo biti u nesuglasju s tim uobičajenim načinom promatranja stvari.s k u p i n u ? O n o što je do sada rečeno. budući da se nalaze u istim ili blisko povezanim područjima i da počinju proučavati m n o g e iste knjige i dostignuća. koje je knjige pročitao i kakve je časopise izučavao. te tako nisu svi na isti način p o d utjecajem promjena u kvantno-mehaničkoj praksi. Svi članovi te s k u p i n e d a n a s uče. P r o m a t r a m o li sva područja zajedno.u nekom trenutku svoje istraživačke ili predavačke aktivnosti -upotrebljava te z a k o n e . prilično veliku i r a z n o v r s n u zajednicu kakvu čine svi znanstvenici koji se bave fizikom. Eksplicitna pravila. r e c i m o . N i š t a što je do sada rečeno. Ali. obično su zajednička vrlo širokoj skupini znanstvenika.Prioritet paradigmi i velike. astronomija i t a k s o n o m i č k a botanika. M e đ u t i m . a u slučaju p a r a d i g m e to ne m o r a biti tako. znanost je očito rijetko k a d a ili nikada nije takva. k a o j e d a n takav primjer. A k o j e n o r m a l n a z n a n o s t tako kruta i a k o su z n a n s t v e n e zajednice tako blisko p o v e z a n e k a o što se podrazumijevalo u prethodnoj raspravi. svi ne u č e iste primjene ovih z a k o n a . Na putu ka stručnoj specijalizaciji mali broj znanstvenika koji se bave fizikom susreće s a m o o s n o v n e principe kvantne m e h a n i k e . To znači da promjena 61 . kao što su. zamjenjivanje paradigmi pravilima trebalo bi potaknuti lakše razumijevanje raznovrsnosti znanstvenih područja i specijalnosti. Naprotiv. drugi na fiziku čvrstih tijela i tako dalje. m o g u tijekom svoje stručne specijalizacije prihvatiti prilično raznolike paradigme. stječu n a o b r a z b u izlaganjem potpuno različitih dostignuća opisanih u vrlo različitim knjigama. Praktičari sasvim odvojenih područja.

ali su je promatrali kroz vlastitu istraživačku edukaciju i praksu. pretpostavljamo. 7 Obojica su. XXV. ali im u o v o m slučaju nisu govorila isto. Kratka ilustracija efekta specijalizacije može dodatno osnažiti cijelu ovu seriju teza. bez obzira na to što će promjena kvantno-mehaničkih zakona biti revolucionarna za sve ove skupine.. iako je kvantna m e h a n i k a (ili n e w t o n o v s k a d i n a m i k a ili e l e k t r o m a g n e t s k a teorija) p a r a d i g m a za m n o g e znanstvene skupine. ona je u stanju istodobno odrediti n e k o l i k o tradicija n o r m a l n e znanosti koje se preklapaju. kojemu dugujem usmeni izvještaj. U k r a t k o . B e z sumnje. Obojica su odgo­ vorila bez oklijevanja. Za ostatak struke i za one koji se bave drugim prirodnim znanostima. iako nisu j e d n a k o g opsega. Za kemičara. upitao je uglednog fizičara i uglednog kemičara je li atom helija molekula ili ne. o n a nije ista para­ d i g m a za sve njih. z b o g toga što nije p o k a z i v a o molekularni spektar. Philosophy of Science. govorila ο istoj čestici. Neka srodna pitanja razmatrana su u njegovu članku "The Vernacular of the Labora­ tory". Senioru. 7 Riječ je ο istraživaču Jamesu K. P r e m a t o m e . U nastavku ć e m o otkriti k a k o paradigmatičke razlike p o p u t ove m o g u biti važne. ali njihovi odgovori nisu bili jednaki. str. a t o m helija nije bio molekula. s druge strane. Za fizičara. a t o m helija bio je molekula z b o g toga što se tako p o n a š a o u z m e li se u obzir kinetička teorija plinova. 62 . Istraživač koji se n a d a o da će saznati nešto ο t o m e što znanstvenici misle ο atomskoj teoriji. Njihovo isku­ stvo u rješavanju problema govorilo im je što bi molekula morala biti. Revolucija koja se dogodi unutar j e d n e od tih tra­ dicija n e ć e se n u ž n o proširiti i na druge. ta promjena u o p ć e ne m o r a biti revolucionarna.Struktura znanstvenih revolucija koja se odražava s a m o na ovoj ili onoj od paradigmatičkih primjena kvantne m e h a n i k e m o ž e biti revolucionarna s a m o z a č l a n o v e n e k e p o s e b n e stručne pod-specijalnosti. 1958. njihova su iskustva imala m n o g o toga zajedničkog. 163-168.

a znanstvenici stalno smišljaju nove teorije. međutim. igrom koja je igrana unutar jednog sklopa pravila. vrlo uspješan u postizanju svog cilja stalnog širenja opsega i preciznosti znanja. To je ono što fundamentalne no­ vosti čine u činjenicama i u teoriji. visoko je kumulativni pothvat. aktivnost rješavanja zagonetki koju smo istraživali. niti do njih dolazi kad je uspješna. nikad više nije sasvim isti. Normalna znanost ne teži nikakvim činjeničnim ili teorijskim novitetima. odnosno između činjenice i teorije. odmah će se. a potom izume. jedan standardni proizvod znanstvenog pothvata nedostaje. barem kad je riječ ο onim specijalistima na čijem se posebnom području te novosti nalaze. pothvat. uzimajući u obzir prvo otkrića. Stvoreni nehotice. uvijek se iznova otkrivaju u znan­ stvenim istraživanjima. tada istra­ živanje u okviru jedne paradigme mora biti posebno djelotvoran način za poticanje promjene paradigme. Nove i neočekivane pojave. Upravo će ta artificijelnost biti važan ključ za nekoliko temeljnih teza u ovom ogledu. ili teorijske novitete. A kada te novosti postanu dijelom znanosti. međutim. Sada se moramo zapitati kako do ove vrste promjena dolazi. U svim ovim aspektima ona se s velikom preciznošću uklapa u najuobičajeniju predodžbu ο znanstvenom radu.VI N E P R A V I L N O S T I I POJAVA ZNANSTVENIH OTKRIĆA Normalna znanost. Ovo razlikovanje između otkrića i izuma. Želimo li ovu oso­ binu znanosti uskladiti sa svim onim što je dosad rečeno. pokazati kao umje­ tno. Ispitivanjem nekoliko izabranih otkrića u nastavku ovog poglavlja ubrzo ćemo ustanoviti da oni ne predstavljaju izolirane 63 . njihovo usvajanje zahtijeva ra­ zradu drugog sklopa pravila. ili činjenične novitete. Međutim. Povijest čak upućuje na to da je znanstveni pothvat razvio jedinstvenu moćnu tehniku za stvaranje iznenađenja ove vrste.

Calcutta. jest Maurice Daumas. srpnja 1962. Za potpuniji pregled i životopis vidi također T.. tako da nije imao nikakvog utjecaja na onaj povijesni obrazac koji nas ovdje najviše zanima. ispitajmo j e d a n p o s e b n o poznat primjer. To je bio dio duljeg normalnog istraživanja različitih "vrsta zraka". 1930. budući da nije bio objavljen sve dok otkriće kisika nije bilo već nekoliko puta drugdje oglašeno.. The Eighteenth-Century Revolution in Science . 39-62.u svojim labora­ torijskim p o s u d a m a imati obogaćeni zrak.the First Phase. a dok se to prilagođavanje ne obavi . za drugačiju procjenu Scheeleove uloge. koji je skupljao plin koji se o s l o b a đ a o zagrijavanjem crvenog živinog oksida. Vidi ipak u Uno Bocklund "A Lost Letter from Scheele to Lavoisier". Usvajanje nove vrste činjenica zahtijeva više n e g o dodatno prilagođavanje teorije. 1 N a p r e d a k n o r m a l n e znanosti.. 1957-58. Scheele. temeljito je pripremio put ka prodoru u novo. 760-764.d o k znanstvenik ne nauči vidjeti prirodu na drugačiji način . Science. odnosno s uviđanjem da je priroda u nekakvom otklonu od onih očekivanja koja postavlja p a r a d i g m a koja vlada n o r m a l n o m znanošću. poglavlje V. str. Tako proizvedeni plin on je 1774. Otkriće počinje s pitanjem ο nepravilnosti. a završava tek o n d a k a d se z a d a n a paradig­ m a t s k a teorija prilagodi tako da o n o što je s m a t r a n o nepravilnošću p o s t a n e o n o što se očekuje. Meldrum. koje je ispuštao veliki broj čvrstih tvari. CXXXVI. sa strukturom koja se u pravilu ponavlja. Paris. Jedan nezaobilazni noviji prikaz. théoricien et expérimentateur. N. Lychnos. Lavoisier. godine identificirao kao dušični 1 2 Za danas već klasičnu raspravu ο otkriću kisika vidi u A. 2 Slijedeći u v r e m e n s k o m redo­ slijedu koji je polagao pravo na to otkriće bio je britanski znanstvenik i d u h o v n i k J o s e p h Priestley.. Da bismo vidjeli kako su u znanstvenom otkriću blisko isprepleteni činjenični i teorijski novitet. Njegov b i s m o rad mogli i zanemariti. str. 1955. poglavlja II-III. W.u ranim s e d a m d e s e t i m g o d i n a m a o s a m n a e s t o g stoljeća . otkriće kisika. a da toga nisu bili svjesni. 64 . koji sadrži i pregled kontroverze ο prioritetu. a nekolicina drugih kemičara morala je .Struktura znanstvenih revolucija d o g a đ a j e n e g o e p i z o d e koje imaju svoje o d r e đ e n o trajanje. "The Historical Structure of Scientific Discovery". u o v o m slučaju p n e u m a t i č k e kemije. S. 1. Postoje barem tri različita čovjeka koji polažu legitimno pravo na to otkriće. Ono se zatim produljuje s manje ili više širokim istraživanjem područja nepravilnosti.nova činjenica uopće nije sasvim znanstvena činjenica. Prvi od onih koji polažu pravo na pronalazak relativnog čistog uzorka tog plina bio je švedski ljekarnik C. Kuhn.

Ali. ako je Priestley pronalazač. vjerojatno uz p o m o ć j o š j e d n e Priestleyeve sugestije. a m o g u ć e i na temelju n e k e Priestleyeve sugestije.. a za flogističke k e m i č a r e čak niti n e k a n e o č e k i v a n a vrsta 3 J. P o č e t k o m 1775.. tko je prvi otkrio kisik? U s v a k o m slučaju. O s i m toga. k a d a je to otkriće učinjeno? G o d i n e 1774. Mass. O d g o v o r u smislu odluke ο prioritetu i d a t u m u u o p ć e nas n e z a n i m a .. Lavoisier. Ovaj o b r a z a c otkrića p o k r e ć e pitanje koje se m o ž e postaviti ο svakoj novoj pojavi koja je ikada ušla u svijet znanstvenika. Činjenica da se to pitanje postavljalo prioritet za kisik je od 1780. Otkriće nije o n a vrsta p r o c e s a ο k o j e m u je p r i k l a d n o postaviti o v a k v o pitanje. 65 . on je mislio daje dobio dušični oksid. a 1775. a taj zaključak Priestley n i k a d a nije m o g a o prihvatiti. B. Lavo­ isier je došao do zaključka da taj plin predstavlja posebnu vrstu. budući da n e m a onakvog odgovora kakav s m o tražili." 3 Do 1777. na taj je plin gledao k a o na deflogistirani zrak. Case 2. pa a k o držanje n e p r o č i š ć e n o g kisika u ruci znači njegovo otkriće. str. k a d a je kisik o t k r i v e n ? U o v o m d r u g o m obliku. Conant... M e đ u t i m . P o g l e d a j m o j o š j e d n o m naš primjer. što j o š uvijek nije kisik. k a o obični zrak s m a n j o m količinom flogistona od uobičajene. to su onda učinili svi oni koji su ikad atmosferski zrak stavili u b o c u . The Overthrow of the Phlogiston Theory: The Chemical Revolution of1775-1789. Cam­ bridge.Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića oksid.. 1775. nastojanje d a s e d o đ e d o n e k o g o d g o v o r a osvijetlit će prirodu otkrića.. z a p o č e o je svoj rad koji g a j e d o v e o do kisika poslije Priestleyevih e k s p e r i m e n a t a iz 1774. u više navrata osporavan .pokazatelj je n e č e g p o g r e š n o postavljenog u p r e d o d ž b i ο znanosti koja otkriću pripisuje t a k o f u n d a m e n t a l n u ulogu. ako je bio j e d a n od njih. Je li to bio Priestley ili Lavoisier. izlazi čišći i lakši za udisanje.. Treći koji je p o l a g a o p r a v o . n a k o n daljnjih provjera.. "Harward Case Histories in Experimental Science". 1950. Priestleyevo polaganje prava na otkriće kisika z a s n o v a n o je na njegovom prioritetu u izdvajanju plina za koji se kasnije ispostavilo da predstavlja p o s e b n u vrstu. Ova vrlo korisna knjižica sadrži pretiske mnogih značajnih dokumenata. vrstu koju je već poznavao. 23. Lavoisier je izvijestio da plin koji se dobiva grijanjem crvenog živinog oksida predstavlja " s a m zrak u cijelosti b e z promjene (osim što). Priestleyev u z o r a k nije bio čist. pitanje se m o ž e postaviti i o n d a k a d a postoji s a m o j e d a n pretendent. j e d a n od d v a temeljna sastojka atmosfere.

b u d u ć i da je otkriće n o v e vrste pojave n u ž n o složen događaj. Zanemarujući Scheelea. činjenica i njezino uklapanje u teoriju. 66 . Paris. m i r n o m o ž e m o reći da kisik nije bio otkriven prije 1774. a često niti o n o prvo. n a v o d e ć i na p o m i s a o da otkriće n e č e g a predstavlja jedinstveni i j e d n o s t a v n i akt koji se m o ž e podvesti p o d naš uobičajeni (ali isto tako upitni) n a č i n viđenja. Morali b i s m o pričekati rad iz 1776.. a kalorik j e opstao sve d o šezdesetih godina d e v e t n a e s t o g stoljeća. već i što taj plin jest. a vjerojatno bismo mogli reći i da je otkriven oko 1777. te Daumas. 1935.Struktura znanstvenih revolucija plina. Obratite pažnju na to. ali donosi iste p r o b l e m e . Kisik j e postao standardna kemijska tvar prije bilo kojeg od ovih datuma. trebalo biti takovo da se m o ž e nedvosmisleno pripisati nekom pojedincu i nekom trenutku u vremenu. koji je n a v e o Lavoisiera ne s a m o da uvidi da plin postoji. koji g a j e d o v e o do identificiranja o v o g plina k a o " s a m o g zraka u cijelosti". da kada bi na primjer kisik za nas bio defiogistirani zrak.. b u d u ć i da je Lavoisier od 1777. Iako bez sumnje točna. o n d a j e otkriće proces i mora zahtijevati određeno 4 4 H. M e đ u t i m . A k o o d b i j e m o vijenac dati Priestleyu. ne m o ž e m o ga predati Lavoisieru za rad iz 1775. Ali. Ali unutar tih i drugih njima sličnih granica. M e đ u t i m . koji uključuje uviđanje da nešto jest i što to jest. i 1777. o v o drugo pripisivanje nikad nije m o g u ć e . Lavoisierovo polaganje prava m o ž d a je j a č e . T o j e razlog zašto m i t a k o s p r e m n o pretpostavljamo da bi otkrivanje. La philosophie de la matière chez Lavoisier. mi b i s m o b e z ustručavanja tvrdili da ga je otkrio Priestley. Metzger. cit. J a s n o j e d a n a m s u z a analiziranje takvih događaja k a o što j e otkriće kisika nužni novi rječnik i novi pojmovi.. čak i ova n a g r a d a m o ž e se dovesti u pitanje. H o ć e m o li onda reći da 1777. r e č e n i c a "kisik je bio o t k r i v e n " vodi u p o g r e š n o m smjeru. Ali ako su promatranje i konceptualizacija. ili neposredno poslije toga. bilo k a k a v pokušaj utvrđivanja d a t u m a otkrića n u ž n o m o r a biti proizvoljan. kemija nije odbacila načelo kiselosti sve do poslije 1810. iako j o š uvijek ne b i s m o t o č n o znali kada. kao i viđenje ili dodir. godine kisik još nije bio otkriven? Neki m o g u biti skloni da tako učine.. nositeljem topline. nerazdvojno povezani u otkriću.. g o d i n e pa sve do kraja svog života ustrajavao na t o m e da je kisik a t o m s k o " n a č e l o kiselosti" i da se plin kisik stvara s a m o onda kada se to " n a č e l o " sjedinjuje s kalorikom. poglavlje VII. op.

pa p r e m a t o m e i o n o m e tko je tu pojavu otkrio. Ta je teorija bila ključna za tako g o l e m u preformulaciju kemije. M o ž e m o li isto tako reći da taj p r o c e s uključuje i promjenu p a r a d i g m e ? Na to pitanje se zasad ne m o ž e dati nikakav općeniti odgovor.Y. S a m o k a d b i sve r e l e v a n t n e p o j m o v n e kategorije bile unaprijed pripremljene (a u t o m slučaju ta pojava ne bi bila nove vrste) m o g l o bi se otkrivanje da i otkrivanje što desiti bez napora. 1961. Primijetite. da otkriće kisika nije bilo sastavnim dijelom nastajanja j e d n e nove p a r a d i g m e za kemiju. M n o g o ranije nego što je odigrao bilo kakvu ulogu u otkrivanju novog plina. i kasnije. N. pitanje prioriteta od kojeg s m o krenuli nikad ne bi izgledalo tako važno. Ithaca. vrijednost koja se pridaje nekoj novoj pojavi. Vrijedi i o b r n u t o : činjenica d a j e k r u p n a izmjena p a r a d i g m e bila p o t r e b n a d a bi se vidjelo o n o što je Lavoisier vidio. m o r a da je bila glavni razlog 5 Najautoritativniji opis porijekla Lavoisierovog nezadovoljstva vidi u Henry Guerlac. Lavoisier . mijenja se usporedo s n a š o m procjenom mjere u kojoj je o d r e đ e n a pojava narušila očekivanja koja potječu iz para­ d i g m e . da otkriće kisika s a m o po sebi nije bilo u z r o k o m promjene u kemijskoj teoriji. O n o što je Lavoisier najavio u svojim član­ cima od 1777. Zaista. U ovom. Ta rana svijest ο p o t e š k o ć a m a m o r a da je bila značajan dio o n o g a što je osposobilo Lavoisiera da u e k s p e r i m e n t i m a k a o što su Priestleyevi vidi plin koji ni s a m Priestley u njemu nije m o g a o vidjeti. kao i u drugim slučajevima.. proces konceptualističke asimilacije. te da tijela koja gore apsorbiraju neki dio atmosfere. R a d mu je u k a z a o na nešto što je v e ć bio s p r e m a n otkriti . budući da će to biti v a ž n o kasnije. iako ne n u ž n o i dugačak. 5 O n o što je rad na kisiku učinio bilo je pružanje dosta dodatne forme i strukture Lavoisiereovim ranijim slutnjama da nešto nije u redu. 67 . ali u o v o m slučaju o d g o v o r m o r a biti " d a " . Zamislimo sada da otkriće uključuje j e d a n prošireni. zajedno i u trenutku.prirodu o n e tvari koju sagorijevanje uklanja iz atmosfere. Lavoisier je bio uvjeren da nešto nije u r e d u s flogistonskom teorijom. koliko teorija sagorijevanja kisika. To je on pribilježio i z a p e č a ć e n u bilješku d e p o n i r a o k o d tajnika Francuske akademije.Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića vrijeme. m e đ u t i m .The Crucial Year: The Background and Origin of His First Experiments on Combustion in 1772. da su je obično nazivali kemijskom revolucijom. nije bilo u toj mjeri otkriće kisika.

opažanje da nešto nije u redu bilo je samo uvod u otkriće. za koja je trebalo sedam napornih tjedana tijekom kojih je R o e n t g e n rijetko izlazio iz laboratorija.odigralo je bitnu u l o g u u pripremanju p u t a za opažanje noviteta. W. Prije n e g o što je objavio svoje otkriće Roentgen je s a m sebe uvjerio da efekt ne zavisi ο k a t o d n i m z r a k a m a . da je se ne m o ž e skrenuti uz p o m o ć m a g n e t a i m n o g o toga drugog.. 6 Č a k i o v a k o kratak pregled otkriva uočljive sličnosti s o t k r i ć e m kisika: prije n e g o s t o j e eksperimentirao s crvenim živinim o k s i d o m Lavoisier je provodio eksperimente koji nisu doveli do onih rezultata koji su bili očekivani u okviru flogistonske paradigme.Struktura znanstvenih revolucija z b o g kojeg Priestley do kraja svog d u g o g života nije bio u stanju vidjeti to. i T. 790-794. 218-219. Ali. 68 . ovi su primjeri izabrani tako da budu međusobno različiti. već ο n e k o m agensu koji i m a bar n e k e sličnosti sa svjetlošću. p o n o v o u oba slučaja. roentgentske zrake. da radijacija b a c a sjenu. a i da se razlikuju od otkrića kisika. ukazivala su na to da u z r o č n i k isijavanja dolazi u u r a v n i m c r t a m a iz k a t o d n e cijevi. str. vrste otkrića koja se d o g a đ a češće n e g o što bi n a m bezlični standardi z n a n s t v e n o g izvještavanja dopuštali da lako u v i d i m o . na primjer. Boston. Priča počinje onoga dana k a d je fizičar R o e n t g e n p r e k i n u o svoje n o r m a l n o istraživanje katodnih zraka zbog toga što je primijetio da zaslon od barijevog platinocijanida na određenoj udaljenosti od njegovog zaštićenog uređaja isijava d o k je proces pražnjenja u tijeku. U k o j e m trenutku R o e n t g e n o v i h istra­ živanja. Physiscs. R o e n t g e n o v o otkriće p o č e l o je uviđanjem da njegov zaklon isijava o n d a k a d a ne bi trebao. U o b a slučaja percepcija nepravilnosti . klasičan su obrazac slučajnog otkrića.to jest pojave za koju istraživača njegova p a r a d i g m a nije bila pripremila . 1941. London. Chalmers.. Prvi primjer. str. the Pioneer Science. 1949. D v a druga i znatno kraća primjera osnažit će m n o g o od onoga što je sada rečeno. m o ž e m o reći da su roentgenske zrake doista bile o t k r i v e n e ? U s v a k o m slučaju ne u p r v o m trenutku k a d a je o p a ž e n o 6 L. Ni kisik ni roentgenske zrake nisu nastali bez daljnjeg procesa ekspe­ rimentiranja i asimiliranja. Taylor. Daljnja istraživanja. Historic Researches. U n a p o r u da se prikažu glavni načini nastajanja otkrića. a istodobno će nas odvesti od razjašnjavanja prirode otkrića ka razumijevanju onih okolnosti pod kojima ta otkrića u znanosti nastaju. W.

Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića s s a m o isijavanje zaslona. postojanje značajnih u s p o r e d n i c a između otkrića kisika i roentgenskih zraka. prosinca 1895. b a r ne tijekom cijelog kasnijeg desetljeća. Z b o g čega roentgenske zrake nisu m o g l e biti prihva­ ćene kao j o š j e d a n oblik više n e k e d o b r o p o z n a t e klase p r i r o d n i h pojava? Z b o g čega oni. Ali. isto tako. Roentgenske zrake su. a partikularna teorija k a t o d n i h z r a k a bila j e s a m o j e d n a o d n e k o l i k o t e k u ć i h spekulacija). godine. ali ne i za iznenađenje. ( M a x w e l l o v a elektromagnetska teorija nije j o š bila široko prihvaćena. g o t o v o j e j e d n a k o j a s n o d a s e trenutak otkrića n e m o ž e p o m a k n u t i d o j e d n e . 1951. 7 Također. infracrvene i ultraljubičaste. kad je Roentgen ispitivao svojstva n o v e radijacije koju je već otkrio. T. dočekane ne samo s iznenađenjem. Whittaker: A History of Theories of Aether and Electricity. U kojem se o n d a smislu m o ž e reći d a j e asimilacija tog otkrića n u ž n o vodila promjeni p a r a d i g m e ? R a z l o g za p o r i c a n j e t a k v e p r o m j e n e vrlo j e j a k . Sir George Thomson me je obavijestio ο drugom "bliskom" promašaju. s t u d e n o g i 2 8 .na svoju kasniju žalost . međutim. M o ž e m o s a m o reći da su r o e n t g e n s k e z r a k e nastale u W u e r z b u r g u i z m e đ u 8.vidljive. U t r e ć e m području. ali . nikakav očiti preokret u znanstvenoj teoriji nije za s o b o m povlačio otkrivanje roentgenskih zraka. U R o e n t g e n o v o vrijeme j o š se tragalo i j o š su se pronalazili n o v i elementi za p o p u ­ njavanje praznih mjesta u periodičkoj tablici elemenata.. godini dopuštale su određeni broj oblika radijacije . Još je najmanje j e d a n istraživač vidio taj sjaj. prihvaćena znanstvena teorija i praksa u 1895. Obrativši pažnju na neobjašnjivo zamagljene fotografske ploče. 1. Sir William Croookes bio je također na tragu tog otkrića. nisu bili prihvaćeni na isti način k a o i otkriće j e d n o g d o d a t n o g kemijskog e l e m e n t a . k a o što je teorija flogistona zabranjivala Lavoisierovu interpretaciju Priestleyevog plina. 69 . r e c i m o . m e đ u t i m . znatno je manje očito. već i sa zgranutošću. a uspjeh u t o m e s a m o prigoda za čestitke. postojanje r o e n t g e n s k i h zraka. str 358. I. 2. London. točke tijekom posljednjeg tjedna istraživanja. nisu ni zabranjivale. bar ne u n e k o m o č i t o m smislu. izdanje.nije ništa otkrio. P a r a d i g m e k o j i m a s u s e rukovodili R o e n t g e n i njegovi suvremenici n e d v o j b e n o nisu m o g l e biti upotrijebljene za predviđanje roentgenskih zraka. Naprotiv. Traganje za njima bio je standardan projekt n o r m a l n e znanosti. Lord Kelvin ih je u prvi tren proglasio razrađenom 7 E. te paradigme. Za razliku od otkrića kisika. br.

koje bi lako m o g l e imati i druge n e p o z n a t e izvore. 1910. pa su u skladu s tim identificirali plin. II. Ukratko.a djelomično i sasvim 8 8 Silvanus P. Do deve­ desetih godina devetnaestog stoljeća o p r e m a za k a t o d n o zračenje bila je široko primijenjivana u brojnim laboratorijima u Europi. A k o je R o e n t g e n o v uređaj proizveo roentgenske zrake. Jedno takvo očekivanje. Thompson. P r e m d a r o e n t g e n s k e zrake nisu bile zabranjene u n u t a r ustanovljene teorije.Struktura znanstvenih revolucija prijevarom. Priestley i Lavoisier miješali su dva dijela svog plina s j e d n i m dijelom dušičnog oksida.. Tek znatno kasnije . drugi su bili vidljivo preneraženi. 70 . što je j o š važnije. Iako nisu mogli sumnjati u dokaze. Očekivanja mogu biti instrumentalna i teorijska i ona su u znanstvenom razvoju igrala odlučujuću ulogu. Ta su očekivanja. one su isto tako. bila implicitna u zamisli i u interpretaciji ustanovljenih laboratorijskih procedura. P r e t h o d n o iskustvo iz kojeg se razvila ova standardna procedura uvjeravalo ih je da će k o d atmosferskog zraka biti j e d a n dio ostatka. M o ž d a su te zrake. The Life of Sir William Thomson Baron Kelvin of Largs. o n d a je i j e d a n broj drugih eksperimentatora m o r a o već n e k o vrijeme i ne znajući pro­ izvoditi te zrake. oni su duboko zadirali u strogo kanalizirana oče­ kivanja. U tom procesu oni su paradigmatičkim tipovima instrumentacije osporili p r a v o na taj naslov. odluka da se neki poseban dio aparata upotrijebi i to na određeni način. pomiješali s vodom i mjerili količinu preostalog plinovitog ostatka. K o d eksperimenta s kisikom obojica su našla ostatak približno j e d n a k e veličine. R o e n t g e n s k e su zrake u s v a k o m slučaju otvorile j e d n o n o v o područje i tako doprinijele o n o m e što predstavlja potencijalno polje n o r m a l n e znanosti. dok će za svaki drugi plin taj ostatak biti veći. jest dio priče ο zakašnjelom otkriću kisika. nosi u sebi pretpostavku da će nastati samo određene vrste okolnosti. Primjenjujući standardnu provjeru za "kakvoću zraka". bile uključene u pojave koje su se ranije obja­ šnjavale bez pozivanja na njih. svjesno ili ne. M e đ u t i m . po m o m mišljenju. na primjer. U najmanju ruku nekoliko vrsta odavno poznatih uređaja m o r a l o je od tada biti zaštićeno olovom. unijele promjene u područja koja su v e ć postojala. zato što su raniji znanstvenici propustili uvidjeti i kontrolirati j e d n u relevantnu varijablu. P r e t h o d n o završeni rad na n o r m a l n i m projektima m o r a o se n a k o n toga obavljati ponovo. London.

K. Drugi proizvod. XIX. pozivanjem na zakašnjelu identifikaciju cijepanja urana.izmijeniti imena u prethodnoj (reakcijskoj) shemi.nakon što je ta reakcija skoro pet godina bila u više navrata istraživana . barij. umjesto Ra. na primjer. gotovo je bio kemijski identificiran u kasnoj fazi istraživanja. Ce. 1940. Ac. 15). Uviđajući sve to možemo istodobno sagledati bitan smisao u kojem takvo otkriće kao što je otkriće roentgenskih zraka promjenu 9 10 Conant.. Th. Neuspjeh u izdvajanju dodanog barij a iz radioaktivnog proizvoda na kraju je odveo . 1939. str. pa tako pisati Ba. u bilo koje određeno vrijeme.do slijedećeg izvještaja: "Kao kemičari trebali bismo . kripton. 18-20. op.Priestley je napustio standardnu proceduru i pokušao dušični oksid miješati sa svojim plinom u drugim omjerima... cit. str. Njegovo vezivanje za originalnu proceduru provje­ ravanja .9 Ilustracije ove vrste mogu se umnožavati. K. 267-289. Oni neizbježno ograničavaju ono pojavno polje koje je. kao "nuklearni kemičari" koji su u bliskoj vezi s fizikom. taj element morao biti dodan radioaktivnoj otopini da bi se nataložio onaj teški element za kojim su tragali nuklearni kemičari. 71 . Tada je pronašao da sa učetverostručenom količinom dušičnog oksida nije bilo gotovo nikakvog ostatka. (Otto Hahn i Fritz Strassman. izgleda da nije bio identificiran kemijskim sredstvima sve dok ta reakcija nije dobro shvaćena. La. 10 Bismo li trebali iz učestalosti s kojom se ova instrumentalna vezivanja pokazuju kao zavodeća na pogrešan put zaključiti da bi znanost trebala odbaciti standardne provjere i standardne instrumente? To bi dovelo do nezamislive metode istraživanja. zapravo. Paradigmatičke procedure i primjene su znanosti isto toliko neophodne koliko i paradigmatički zakoni i teorije i imaju jednake posljedice. Darrow "Nuclear Fission". jer je. Moguće je da niz čudnih slučajnosti učini naše rezultate varljivima". "Ueber den Nachweis und das Verhalten der bei der Bestrahlung des Urans mittels Neutronen entstehenden Erdalkalimetalle" .proceduru koja je bila potvrđena znatnim prethodnim iskustvom-predstavljalo je istodobno vezivanje za nepostojanje plinova koji se mogu ponašati onako kako se ponaša kisik. str. dostupno znanstvenom istra­ živanju. Ali.Nepra vilnosti i poja va znanstvenih otkrića slučajno . Jedan od razloga što se ta nuklearna reakcija pokazala naročito teškom za prepoznavanje bio je taj što su ljudi koji su znali što da očekuju pri bombardiranju urana izabrali kemijske provjere usmjerene uglavnom na elemente iz gornjeg dijela periodičke tablice. XXVII. Jedan od dva glavna proizvod cijepanja. ne možemo dovesti sebe do ovog skoka koji bi proturječio svom prethodnom iskustvu nuklearne fizike.rukovođeni ovim istraživanjem . Die Naturwissenschaften". Bell System Technical journal.

nisu sve teorije p a r a d i g m a t i č k e . k a o i druge koje s m o ranije opazili. pripada vrsti koja se m o ž e opisati k a o izvedena iz teorije. K a k o tijekom preparadigmatičkih razdoblja. Naprotiv. Ali. Č e s t o . Nijedna od njih nije uspijevala unijeti neki naročiti red u svu raznovrsnost električnih pojava. kao da nastaju na taj način iz normalne znanosti. znanstvenici obično razvijaju mnoge spekulativne i nerazvijene teorije koje m o g u ukazivati na put k otkriću. K a d je započelo. Taj neuspjeh predstavlja izvor onih nekoliko nepravilnosti koje su osigurale temelje za otkriće L e y d e n s k e b o c e . M o ž e m o također uvidjeti k a k o je otkriće roentgenskih zraka izgledalo kao otvaranje č u d e s n o g n o v o g svijeta za m n o g e znanstvenike i tako vrlo efikasno sudjelovalo u krizi koja je vodila ka fizici 20. a ta koncepcija vodila je određeni broj ljudi ka pokušaju da n a p u n e b o c u tim fluidom držeći j e d n u v o d o m napunjenu staklenu epruvetu u svojim r u k a m a i d o v o d e ć i tu v o d u u d o d i r s p r o v o d n i k o m koji visi iz a k t i v n o g elektrostatičkog generatora. primjer L e y d e n s k e b o c e .Struktura znanstvenih revolucija p a r a d i g m e čini neizbježnom . S a m o onda. ukazivao na otkrića novih kemijskih elemenata tijekom druge polovine devetnaestog stoljeća. N a š posljednji primjer z n a n s t v e n o g otkrića. stoljeća. za električna istraživanja nije postojala niti j e d n a j e d i n a paradigma.za j e d a n p o s e b a n s e g m e n t znan­ stvene zajednice.pa p r e m a t o m e promjenu k a k o u p r o ­ c e d u r a m a t a k o i u očekivanjima . međutim. recimo. a teorija postaje p a r a d i g m a . javlja se otkriće. Ovaj t e r m i n u p r v o m t r e n u t k u m o ž e izgledati p a r a d o k s a l n i m . tako i tijekom kriza koje vode u dalekosežne promjene paradigme. J e d n a od " e l e k t r i č a r s k i h " škola koje su se m e đ u ­ s o b n o natjecale smatrala je da je elektricitet fluid. U trenutku odmicanja b o c e od uređaja i dodirivanja vode (ili provodnika koji je s njom povezan) s l o b o d n o m 72 . k a d a su eksperiment i p r o b n a teorija zajedno razvijeni u j e d n u cjelinu. D o b a r d i o onoga što je do sada r e č e n o navodi na zaključak da otkrića koja su unaprijed bila p r e d v i đ e n a u teoriji predstavljaju dijelove n o r m a l n e znanosti i ne d o v o d e ni do kakve nove vrste činjenica. O t k r i ć e L e y d e n s k e b o c e i m a sve ove osobine. postojala je utakmica i z m e đ u j e d n o g broja teorija koje su sve bile izvedene iz relativno pristupačnih pojava. Ranije sam. to otkriće nije sasvim ono koje je bilo anticipirano od strane spekulativne i p r o b n e hipoteze.

Prvi pokušaji da se nakupi električni fluid uspijevali su s a m o stoga što su istraživači držali epruvetu u r u k a m a stojeći istodobno n a tlu. pojavila se sprava zvana Leydenska boca. Philadelphia. nisu donijeli " e l e k t r i č a r i m a " Leydensku bocu. " E l e k t r i č a r i " s u j o š morali naučiti d a j e t a b o c a zahtijevala vanjsku i unutarnju p r o v o d n i č k u oblogu i da se zapravo fluid u o p ć e ne skuplja u toj boci. str.. 432-467. Ovi prvi ekspe­ rimenti. B r u n e r i Post­ m a n tražili su od subjekata eksperimenta da poslije k r a t k o g i kontro­ liranog pokazivanja identificiraju seriju karata za igru. U j e d n o m p s i h o l o š k o m e k s p e r i m e n t u . Posljednji stupanj opisao je Whittaker. 506-507. 1949. Postoje dokazi da su ove iste karakteristike ugrađene u prirodu s a m o g opažajnog procesa. k a o i odgovarajuću promjenu para-digm a t i č k i h kategorija i procedura. Te karakteristike uključuju: p r e t h o d n u svijest ο nepravilnosti. Većina karata bila je uobičajena. S. 50-52. 1 1 Karakteristike koje su u većoj ili manjoj mjeri zajedničke za sva tri gornja primjera (s obzirom na kontinuum od sasvim neočekivanog do anticipiranog rezultata).. Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Experimental Science and Franklin's Work in Electricity as an Example Thereof. 12 J. što je često p o p r a ć e n o o t p o r o m . karakteristike su svih otkrića iz kojih se javljaju n o v e pojave. Bruner i Leo Postman "On the Perception of Incongruity: A Paradigm". Negdje tijekom istraživanja koja su im to pokazala i koja su ih u p o z n a l a s nekoliko drugih nepravilnih posljedica. crvena šestica pik ili crna četvorka herc. XVIII. svaki je od ovih istraživača iskusio j a k udar. 73 . koji za­ služuje da b u d e daleko bolje poznat i izvan ove struke. ekspe­ rimenti koji su vodili njenom nastajanju i od kojih je m n o g e napravio Franklin. Štoviše. tako i p o j m o v n o g uviđanja. 11 12 Za različite stupnjeve u razvoju Leydenske boce vidi I. str. Do te se je sprave d o š l o sporije i opet je n e m o g u ć e t o č n o reći k a d a je to otkriće završeno. Journal of Personality. B. Svaki se eksperimentalni niz sastojao od izlaganja jedne karte j e d n o m subjektu u seriji postupno povećavanih ekspozicija. npr. 1956. ujedno su bili i eksperimenti koji su doveli do toga d a j e p o s t a l a n u ž n a drastična revizija fluidne teorije i tako n a m donijeli prvu p o t p u n u p a r a d i g m u za elektricitet. a n i z je završavao s dvije u z a s t o p n e t o č n e identifikacije. dok su neke bile napravljene nepravilno. str. Poslije svake takve ekspozicije subjekt je upitan s t o j e vidio. 206-232.400406. m e đ u t i m . Cohen.Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića r u k o m . 385-386. p o s t u p n o i simultano nastajanje k a k o p r o m a t r a č k o g .

Ne z n a m sada koje je boje i je li pik ili herc. recimo. 218. U znanosti. k a o i k o d eksperimenata s igra­ ćim kartama. B e z ikakve svijesti ο t o m e da nešto ipak nije k a k o valja. gledanje tih neodgovarajućih karata bilo doista neugodno. Ο B o ž e ! " 1 3 Bilo kao metafora ili zato što odražava prirodu duha. iako je unaprijed znao sve ο tom aparatu i ο izlaganju karata. Subjekti koji su i tada pravili pogreške. većina subjekata ne bi došla do točne identifikacije bez oklijevanja. Moj kolega Postman kaže mi da je za njega. biti identificirana kao četvorka ili pik ili herc.Struktura znanstvenih revolucija Č a k i pri najkraćim ekspozicijama mnogi su subjekti identificirali većinu karata. bez obzira koja bila. S daljnjim p o v e ć a n j e m ekspozicije kod nepravilnih karata subjekti su počeli oklijevati i pokazivati svijest ο nepravilnosti. n i k a k o nije bilo u stanju izvršiti p o t r e b n o prilagođavanje svojih kategorija. Izloženi. S a d a više čak n i s a m siguran niti k a k o pik izgleda.. i to p o n e k a d sasvim iznenada. m e đ u t i m . dok su nepravilne karte gotovo uvijek bile identificirane bez n e k o g vidljivog oklijevanja ili zbunjenosti . Ne želimo reći čak niti da su subjekti vidjeli nešto drugo a ne ono što su identificirali. Tog puta uopće nije niti izgledala k a o karta.crna boja ima crveni obrub.kao da su normalne. nakon što bi to učinili s dvije ili tri karte. U prvi tren doživljava se s a m o o n o što je anticipirano i uobičajeno čak i u o n i m okolnostima gdje će kasnije biti primijećena nepravilnost. ovaj psihološki eksperiment pruža izvanredno jednostavnu i uvjerljivu shemu za pro­ ces z n a n s t v e n o g otkrića. neki su rekli: to je šestica pik. Čak i pri četrdeset puta većoj ekspoziciji od prosječne koja je p o t r e b n a za prepoznavanje n o r m a l n i h karata više od 1 0 % nepravilnih karata nije bilo točno identificirano. često su pokazivali akutnu nelagodu. Štoviše. ali s njom nešto nije u redu . k o n a č n o . noviteti se pojavljuju samo uz poteškoće koje se opažaju kao otpor koji počiva na podlozi koju stvara očekivanje. Za n o r m a l n e karte te su identifikacije o b i č n o bile točne. recimo. a poslije m a l o g povećanja ekspozicija svi su subjekti identificirali sve karte. Nekoliko subjekata. 74 . Crna četvorka herc m o g l a je. str. Daljnje povećavanje ekspozicije dovelo bi do j o š većeg oklijevanja i zbunjenosti dok. o n a je o d m a h uklopljena u j e d n u od p o j m o v n i h kategorija pripremljenih tijekom prethodnog iskustva. nije više bilo m n o g o poteškoća s drugima. crvenoj šestici pik. Bliže u p o 13 Ibid. Jedan od njih je uzviknuo:"Ne m o g u je odrediti.

ako p r i z n a m o taj proces. ili neki vrlo sličan proces uključen u nastajanje svih fundamentalnih znanstvenih noviteta. s j e d n e strane. k o n s t r u i r a n o g u g l a v n o m za anticipirane funkcije. znajući precizno što treba očekivati. Već sam inzistirao na t o m e da je ovaj. o b i č n o traži izgradnju r a z r a đ e n e o p r e m e . Osiguravajući da se o d r e đ e n a para­ d i g m a ne preda tako lako. to n a m daje osjetljiviji pokazivač nepravilnosti. č a k i o t p o r promjeni ima svoju ulogu koja će biti potpunije ispitana u slijedećem poglavlju. n o r m a l n a znanost vodi k detaljnoj razradi informacije i preciznosti odgovaranja p r o m a t r a č k e teorije. novitet se obično pojavljuje s a m o za o n o g čovjeka koji j e . Obično se u razvoju bilo koje znanosti za prvu primljenu paradigmu smatra da m o ž e sasvim uspješno objasniti većinu promatranja i ekspe­ rimenata koji su lako dostupni praktičarima te znanosti. m e đ u t i m . Znanost postaje sve kruća. A sada bih uka­ zao na to da.Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkrića znavanje. U t o m trenutku otkriće je završeno. Svijest ο nepravilnosti otvara razdoblje u kojem se p o j m o v n e kategorije prilagođavaju sve d o k o n o što je prvobitno izgledalo nepravilno ne p o s t a n e anticipirano. vodi o g r o m n i m ograničenjima znanstvenikove vizije i prilično velikom otporu promjeni paradigme. Štoviše. m o ž e m o k o n a č n o početi sagle­ davati zašto bi n o r m a l n a znanost. Nepravilnost se javlja s a m o u odnosu na pozadinu koju pruža paradigma. Daljnji razvoj. ipak trebala biti tako djelotvorna u izazivanju njihovog nastajanja. Što je ta paradigma preciznija i dalekosežnija. S druge pak strane. u okvirima onih područja na koja paradigma usmjerava pažnju određene skupine. traganje koje nije usmjereno ka novitetima i koje ih u početku p o k u š a v a potisnuti. kao i takvo glačanje pojmova koje postupno smanjuje sličnost tih p o j m o v a s njihovim z d r a v o r a z u m s k i m proto­ tipovima. p r e m a t o m e . kasnije dovodi do svijesti da nešto nije u redu ili povezuje posljedicu s nečim što ranije nije krenulo kako treba. otpor garantira da se znanstvenici neće 75 . sposoban priznati da je nešto k r e n u l o loše. Takva profesionalizacija. B e z p o s e b n o g aparata. Kod normalnog otkrića. što se ne m o ž e postići ni na koji drugi način. a time i prigodu za promjenu paradigme. razvoj ezoteričkog rječnika i vještina. ne m o ž e se doći do onih rezultata koji n u ž n o v o d e k novitetu. Č a k i onda k a d a taj aparat postoji. takva detaljnost i preciznost odgovaranja imaju vrijednost koja nadilazi njihovu ne uvijek osobito visoku unutarnju zanimljivost.

76 . ali i cjelovitost s kojom to tradicionalno traganje p r i p r e m a p u t za vlastitu promjenu. S a m a činjenica da se značajna znanstvena novost tako često pojavljuje iz n e k o l i k o laboratorija pokazuje strogo tradicionalnu prirodu normalne znanosti.Struktura znanstvenih revolucija tako lako zbuniti. te da će određene nepravilnosti koje v o d e ka pro­ mjeni paradigme do srži prožeti postojeće znanje.

P o m a c i ove vrste . Baveći se nastajanjem n o v i h teorija. N a k o n što je otkriće usvojeno.zamjenjivanjem tih sastavnih dijelova ranije paradigme drugima. preklapanje ipak ne znači istovjetnost. kemijske ili einsteinovske revolucije.za takve p o m a k e p a r a d i g m e k a o što su kopernikanske. n u ž n o ć e m o proširiti naše razumijevanje otkrića.tvrdim . S k i s i k o m s m o se v e ć sreli k a o s o t k r i ć e m . i m a o d r e đ e n u privlačnost. Međutim. znanstvenici su bili u m o g u ć n o s t i pružiti objašnjenje za šire područje prirodnih pojava ili n e k e već p o z n a t e pojave objasniti s v e ć o m preciznošću.VII K R I Z A I NASTAJANJE ZNANSTVENIH TEORIJA Sva otkrića koja su r a z m a t r a n a u poglavlju VI uzrokovala su ili doprinosila promjeni paradigme. m o ž e m o predvidjeti preklapanje između ovog poglavlja i posljednjeg poglavlja. taj dobitak postignut je s a m o uz odbacivanje nekih do tada standardnih uvjerenja ili procedura i .istodobno . Budući da s m o već dokazali da činjenica i teorija. ali o b i č n o m n o g o v e ć e p o m a k e koji nastaju k a o ishod i z u m a novih teorija. one promjene u koje su ova otkrića bila utkana bile su i destruktivne i konstruktivne. Ali. a da g a j e Lavoisier tada izumio. s j e d i n i m i z u z e t k o m onih koja nisu bila iznenađujuća i koja su bila anticipirana u s v e m u osim u detaljima. 77 . n e w t o n o v s k e . međutim. nisu jedini izvori ovih destruktivno-konstruktivnih p r o m j e n a p a r a d i g m i . otkriće i izum. nisu u znanostima kategorički i zauvijek različiti.p o v e z a n i su sa svim otkrićima koja su postignuta n o r m a l n o m znanošću. U o v o m poglavlju p o č e t ć e m o razmatrati slične. Vrste otkrića koje su r a z m a t r a n e u p r e t h o d n o m poglavlju nisu bile o d g o v o r n e b a r e m ne pojedinačno . (Nemoguća sugestija da je Priestley prvi otkrio kisik. Otkrića. Povrh toga. a u s k o r o ć e m o ga p o n o v o sresti k a o i z u m ) .

. nikoga ne bi trebalo iznenaditi da j e d n a slična. u svim o v i m slučajevima. svijest ο nepravilnosti trajala je tako dugo i prodrla tako duboko d a j e područja koja su se našla pod njezinim utjecajem opravdano bilo nazvati A. History of the Inductive Sciences. London.za manje promjene paradigmi koje su izazvale valna teorija svjetlosti. Hall.. 94-109. 27-45. s izuzetkom N e w t o n o v o g . aktiv­ nosti koja je j o š manje usmjerena ka traganju za takvim teorijama... S. bila je najavljena usred rastuće brige oko nepravilnosti k a d a j e riječ ο odnosu efekata difrakcije i polarizacije u Newtonovoj teoriji. H. Cambridge. prev. 1939. Whittaker. izd. a valna teorija koja je zamijenila N e w t o n o v u . Hatfield i H. I. Za kvantnu teoriju vidi Fritz Reiche. dinamička teorija topline ili Maxwellova elektromagnetska teorija. Za uvod u valnu teoriju vidi E. 1. Paris. 1847. Madison. Koyré izlaže određeni broj srednjovjekovnih elemenata u Galilejevom mišljenju u svom djelu Etudes Galieléennes. The Science of Mechanics in the Middle Ages. 3 Termodinamika je r o đ e n a u sudaru dviju postojećih fizičkih teorija devetnaestog sto­ ljeća. 266-281. U o v o m e je povijest. 396-466. 4 Štoviše. Kuhn "Newton's Optical Papers" u Isaac Newton s Papers and Letters in Natural Philosophy. Thompson Life of William Thomson Baron Kelvin ofLargs. 16. 1922. str. S. London.z b o g svoje ekskluzivnije profesio­ nalnosti . str. 1954. posebno vol.. Kako ovakve teorije m o g u nastati iz normalne znanosti.. ali p u n o dublja svijest. Wis. 1 Galileovi doprinosi proučavanju kretanja bili su u bliskoj zavisnosti ο teškoćama koje su sholastički kritičari otkrili u Aristotelovoj teoriji. Marshall Clagett. I. 1959. Whewell. te W.. ur. 4 Za termodinamiku vidi Silvanus P. specifičnu toplinu i fotoelektrički efekt. R. London. 1910. str. II. B. L. Mass. predstavlja preduvjet za sve prihvatljive p r o m j e n e teorije. mislim. rev. London. n e g o što je usmjerena ka otkrićima? A k o svijest ο nepravilnosti igra ulogu u nastajanju n o v i h vrsta pojava.. str... Cohen.Struktura znanstvenih revolucija O n e isto tako nisu o d g o v o r n e . 1958. The Scientific Revolution. 1500-1800. 2 1 78 . stanje ptolomejske astronomije bilo je skandalozno. Prije Kopernikove objave. 2 N e w t o n o v a teorija svjetlosti i boje v u č e porijeklo iz otkrića da niti j e d n a od postojećih pre-paradigmatičkih teorija nije u stanju objasniti duljinu spektra. Brose. dio II-III. poglavlja I-II. sasvim nedvosmislena. A History of the Theories of Aether and Electricity. 3 Za Newtona vidi T. str. a kvantna m e h a n i k a iz čitavog skupa različitih p o t e š k o ć a koje su okruživale zračenje crnog tijela.. London 1951. I. The Quantum Theory. T. drugo izdanje.

čineći neko posebno prilagođavanje p t o l o m e j e v o m sustavu spojenih krugova. astronomi su ga uvijek uspijevali eliminirati. predviđanja učinjena p t o l o m e j e v i m s u s t a v o m nisu n i k a d bila sasvim usklađena s najboljim promatranjima koja su bila na raspolaganju. kad govorimo ο znanstvenoj teoriji. poglavlja XI-XII.Kriza i nastajanje znanstvenih teorija područjima koja su u stanju rastuće krize. 79 . Daljnje smanjivanje tih malih raskoraka činilo je veliki broj temeljnih problema normalnog astronomskog istraživanja za m n o g e Ptolomejeve sljedbenike. p r e t h o d i razdoblje otvorene stručne nesigurnosti. A History of Astronomy from Thaies to Kepler. S obzirom na to da zahtijeva uništavanje p a r a d i g m e velikih razmjera. 1953. prvi put razvijen tijekom posljednja d v a stoljeća prije nove ere i prva dva stoljeća nove ere. za planete su Ptolomejeva predviđanja bila jednako tako dobra kao Kopernikova. izdanje. k a k o je vrijeme o d m i c a l o . K a k o u s m i s l u p l a n e t a r n i h položaja t a k o i u smislu preciznosti ravnodnevnica. m o g a o je primijetiti da se složenost astronomije p o v e ć a v a daleko brže n e g o njezina točnost i da postoji tendencija da se odstupanje ispravljeno n a j e d n o m mjestu pojavi na drugom. 2. Nijedan se drugi antički sustav nije bio p o k a z a o tako d o b r i m . E. Astronomi su neko vrijeme imali sve razloge za pretpostavku da će ti pokušaji biti isto toliko uspješni k a o i oni koji su vodili k Ptolomejevom sustavu. New York. biti zadivljujuće uspješan nikad ne znači biti sasvim uspješan. 5 5 J. Pogledajmo prvo j e d a n p o s e b n o d o b r o poznati slučaj promjene p a r a d i g m e . K a k o se m o ž e i očekivati. Kad je njezin prethodnik. bio je za­ divljujuće uspješan u predviđanju mijenjanja položaja zvijezda i planeta. za zvijezde se ptolomejska atronomija i danas široko koristi k a o inže­ njerska aproksimacija. Suočeni s konkretnim odstupanjem. netko k o g a z a n i m a čisti rezultat n o r m a l n o g istraživačkog n a p o r a velikog broja astronoma. nastajanju novih teorija. ta nesigurnost stvara se zbog toga što zagonetke n o r m a l n e znanosti n i k a k o ne nalaze odgovarajuća rješenja.nastajanje k o p e r n i k a n s k e astronomije. opće­ nito uzevši. Ali. Dreyer. k a o i k r u p n e p o m a k e u pro­ blemima i tehnikama normalne znanosti. k a o što je sličan pokušaj da se p o v e z u n e b e s k a p r o m a t r a n j a i n e w t o n o v s k a teorija predstavljao normalne istraživačke probleme za Newtonove sljedbenike osamnaestog stoljeća. N e d o ­ statnost postojećih pravila uvod je u traganje za n o v i m . L. ptolomejski sustav.. M e đ u t i m .

U trinaestom je stoljeću tako Alfonso X m o g a o izjaviti da bi B o g . Mass.. 135-143. pritisak koji je z a g o n e t k u precesije unaprijed u č i n i o p o s e b n o a k t u a l n o m .komunikacija između a s t r o n o m a bila ograničena. 80 ..bio dobio dobar savjet. Cambridge. S. k a o i n e k e druge značajne povijesne elemente. U sedamdesetim godinama osamnaestog stoljeća mnogi su se faktori isprepleli i prouz­ rokovali krizu u kemiji. str.vanjski faktori p o p u t v e ć s p o m e n u t i h od najvećeg su značaja p r i g o d o m određivanja v r e m e n a k a d a je do sloma došlo. ni u kojem slučaju ne m o ž e govoriti istinu ο prirodi. A k o je sve ovo j a s n o u slučaju kopernikanske revolucije. Taj je uvid bio preduvjet za K o p e r n i k o v o odbacivanje ptolomejske i traganje za n o v o m p a r a d i g m o m . The Copernican Revolution. n a r a v n o . O s i m toga. ove su teškoće sporo p r e p o z n a v a n e . Ali. 6 S l o m n o r m a l n e t e h n i č k e aktivnosti rješavanja z a g o n e t k e nije. u priličnoj mjeri drugačijem primjeru. Ali. A sam Kopernik pisao je u predgovoru svojoj knjizi De Revolutionibus da je astronomska tradicija koju je naslijedio na kraju stvorila pravo čudovište. 1957.a astronomija je to p o s t a l a u antičko d o b a . Već u r a n o m š e s n a e s t o m stoljeću sve veći broj najboljih europskih astronoma uviđao je da astronomska p a r a d i g m a podbacuje u primjeni na vlastite tradicionalne p r o b l e m e . potpuniji p r i k a z r a z m a t r a o bi srednjovjekovnu kritiku Aristotela. Opsežnije razmatranje u z e l o bi u obzir t a k o đ e r pritisak društva za r e f o r m u k a l e n d a r a . tehnički s l o m ostao bi i nadalje bit krize. Iako i z v a n r e d n o važna. Njegov glasoviti predgovor j o š n a m uvijek pruža primjer klasičnog opisa kriznog stanja. U zreloj znanosti .da se pri stvaranju svemira posavjetovao s njim . krizi koja je prethodila nastajanju Lavoisierove kisikove teorije sagorijevanja. Kuhn. a povjesničari se ne slažu u p o t p u n o s t i niti 6 T. pitanja te vrste n a d i l a z e granice o v o g a ogleda. lakoće prepoznavanja sloma. svijest ο t o m e ipak se pojavila. U šesnaestom je stoljeću Kopernikov suradnik D o m e n i c o da N o v a r a s m a t r a o da tako n e z g r a p a n i n e t o č a n sustav kakav je p o s t a o ptolomejski.Struktura znanstvenih revolucija B u d u ć i da je a s t r o n o m s k a tradicija bila u više navrata p r e k i d a n a izvana i budući da je . n a s t a n a k renesan­ snog n e o p l a t o n i z m a . j e d i n i sastojak a s t r o n o m s k e k r i z e s k o j o m s e s u o č i o K o p e r n i k .u nedostatku tiskane riječi . k a o i područja u k o j e m se prvi p u t d o g o d i o ( b u d u ć i da mu se poklanja p o s e b n a pažnja). okrenimo se drugom.

smatralo se da se ta dva u z o r k a zraka razlikuju s a m o po stupnju svoje nečistoće.. 1938. 361-404. 337-371. nisu bili u stanju dosljedno je primjenjivati. 1939. Scheele je zapravo prvi proizveo kisik razrađenim nizom eksperimenata zamišljenih da deflogistiraju toplinu. A Short History of Chemistry. 8 Takva proliferacija verzija n e k e teorije vrlo je uobičajen s i m p t o m krize.73-85.kemičari su nastavili vjerovati da je zrak j e d i n a vrsta plina. dva su faktora o p ć e n i t o p r i h v a ć e n a k a o faktori od p r v o r a z r e d n o g značaja: nastanak p n e u m a t s k e kemije. dosta relevantnog materijala razasuto je u J. M e đ u t i m . Međutim.R. primjenjujući tu p u m p u i određeni broj drugih p n e u m a t s k i h uređaja. kemičari su sve više uviđali da zrak m o r a da je aktivan sastojak u kemijskim reakcijama. str. R. koji su svi zajedno razvili određeni broj novih tehnika koje su omogućavale razlikovanje j e d n o g plina od drugog. 7 8 J. III. bilo je gotovo isto onoliko verzija teorije flogistona koliko i pneumatskih kemičara.Kriza i nastajanje znanstvenih teorija o k o njihove prirode. 4851. II. 1951. istraživanje plinova napredovalo je velikom b r z i n o m .337-371.. i IV.. rezultat njihovih pokusa bili su različiti uzorci plinova i njihovih o s o b i n a koje su bile do te mjere r a z r a đ e n e da se flogistonska teorija pokazivala sve n e s p o s o b n i j o m da drži korak s laboratorijskim isku­ stvom. Svi oni. Povijest prvog faktora počinje u s e d a m n a e s t o m stoljeću s r a z v o j e m zračne p u m p e i širenjem njene primjene u kemijskom eksperimentiranju. Do onog v r e m e n a k a d je Lavoisier z a p o č e o sa svojim p o k u s i m a sa z r a k o m u ranim s e d a m d e s e t i m g o d i n a m a o s a m n a e s t o g stoljeća.. g o d i n e .90-120. Do 1756.tako neodređenih da ih možda uopće ne bi trebalo ubrojiti u izuzetke . kao i pitanje težinskih odnosa. Priestleya i Scheelea. izdanje. Iako niti j e d a n od k e m i č a r a nije sugerirao da bi tu teoriju trebalo zamijeniti. p o s e b n o u r u k a m a Cavendisha. str. U s v o m p r e d g o v o r u K o p e r n i k se t a k o đ e r žalio na to. str. 2. Iako se bave nešto kasnijim razdobljem. London. Partington. 81 . str. Partington i Douglas McKie's "Historical Studies on the Phlogiston Theory". 1937. 1-58. 7 Poslije Blackova rada. k a d a je J o s e p h Black p o k a z a o da se v e z a n i z r a k ( C 0 2 ) m o ž e j a s n o razlikovati o d n o r m a l n o g zraka. Annals of Science. osim nekoliko izuzetaka . niti o k o njihove relativne važnosti. Ali. od Blacka do Scheelea. vjerovali su u teoriju flogistona i često su se na nju pozivali u planiranju i interpretaciji eksperimenata. Tijekom slijedećeg stoljeća.

k a o što je kasnije flogistonska teorija govorila da i treba biti. Ali. ove p r v o t n o prikladne reakcije na p r o b l e m dobivanja na težini bilo je sve teže održati. a djelomično zato što je razvoj p n e u m a t s k e kemije učinio m o g u ć i m i poželjnim zadržati plinovite p r o i z v o d e nastale u reakcijama. N o . budući da se tu teoriju moglo prilagoditi na m n o g o načina. m e đ u t i m . zašto ne bi promijenile i težinu? Težina nije uvijek s m a t r a n a mjerilom količine tvari. On je isto tako bio vrlo zainteresiran da objasni dobitak na težini koji doživljava većina tijela pri sagorijevanju ili žarenju.Struktura znanstvenih revolucija Sve veća n e o d r e đ e n o s t i sve manja korisnost teorije flogistona nisu. a n a l i z i r a n o m u t e r m i n i m a p r o m j e n a težine koje izaziva u tijelima s kojima se sjedinjuje". j e d a n p r o b l e m koji je v e ć više g o d i n a bio na rubu 82 . U sedamnaestom stoljeću nekolicina istraživača zaključila je iz ove iste činjenice da užareni metal uzima neki sastojak iz atmosfere. J e d n a od njih "O flogistonu k a o tvari s težinom. postupno prihvaćanje N e w t o n o v e teorije gravitacije navelo je kemičare da inzistiraju na t o m e da dobitak na težini m o r a značiti i dobitak u količini tvari. Istodobno. a to je također problem s duljom pretpoviješću. u Francuskoj akademiji pročitana je p o č e t k o m 1772. Prije n e g o što je ta bilješka napisana. boju i kakvoću sastojaka. u s e d a m n a e s t o m je stoljeću taj zaključak većini k e m i č a r a izgledao n e p o t r e b n i m . Takvi zaključci nisu doveli do odbacivanja teorije flogistona. M o ž d a je flogiston imao negativnu težinu ili su m o ž d a čestice vatre ili n e č e g d r u g o g ušle u u ž a r e n o tijelo k a d a ga je flogiston napustio. drvo) žarenjem gubi na težini. godine. Tijekom o s a m n a e s t o g stoljeća. O s i m ovih. O s i m toga. bilo je i drugih objašnjenja. a k o p r o b l e m dobivanja n a težini nije v o d i o odbacivanju. o n j e v o d i o sve v e ć e m broju specijalnih studija u kojima je taj p r o b l e m d o b i o velike razmjere. godine koja je završila Lavoisierovim u p u ć i v a n j e m glasovite z a p e č a ć e n e bilješke tajniku Akademije. dobivanje na težini pri žarenju ostalo je izdvojenom p o j a v o m . kemičari su otkrili sve više slučajeva u kojima je dobivanje na težini pratilo žarenje. m e đ u t i m . B a r e m neko­ liko islamskih k e m i č a r a znalo je da neki metali dobivaju na težini kada ih se izlaže vatri. A k o kemijske reakcije m o g u pro­ mijeniti zapreminu. Većina prirodnih tijela (npr. za p n e u m a t s k u kemiju bili jedini izvor krize s kojom se suočio Lavoisier. Djelomično stoga što je vaga sve više upotrebljavana k a o standardno sredstvo u kemiji.

njihova je kritika bila isključivo logička. Ni u jednoj točki nisu svoja stajališta povezivali s bilo kojim problemom koji je nastao primjenom n e w t o n o v s k e teorije na prirodu. godine. Iako joj se j o š uvijek vjerovalo i oslanjalo na nju kao na r a d n o sredstvo. 10 Max Jammer. u prvom redu Leibniz. Lavoisier . nisu ni sanjali da prelazak na relativistički sustav m o ž e imati posljedice koje se m o g u p r o m a t r a t i . ovi problemi dobivanja na težini učinili su objašnjenje teorije flogistona sve zamršenijim. N. M n o ­ go različitih verzija teorije flogistona bilo je r a z r a đ e n o da bi se ta zagonetka riješila. Tehnički problemi s kojima je relativistička filozofija prostora bila prvotno povezana počeli su ulaziti u normalnu znanost s prihvaćanjem v a l n e teorije svjetlosti otprilike poslije 1815. 83 . R a z m o t r i m o sada.the Crucial Year. Guerlac. krizu u fizici krajem devetnaestog stoljeća koja je pripremila put za pojavu teorije relativ­ nosti. Jedan od korijena te krize m o ž e se slijediti sve do k a s n o g sedamnaestog stoljeća. Istraživanje koje je bilo v o đ e n o t o m p a r a d i g m o m sve je više nalikovalo na ono koje je obavljano u vrijeme k a d su vladale škole koje su se m e đ u s o b n o natjecale u preparadigm a t i č k o m razdoblju.. kritizirao Newtonovo zadržavanje osuvremenjene verzije klasične koncepcije a p s o l u t n o g prostora. a to je j o š j e d a n od tipičnih efekata krize.. 9 9 H. K a o i problemi p n e u m a t i č k e kemije. 114-124. 1954. Ali. Cijela ova knjiga dokumentira razvoj i prvo priznavanje krize. 35.Y. K a o i rani kopernikanci koji su kritizirali Ari­ stotelove d o k a z e zemaljske stabilnosti. Za objašnjenje situacije oko Lavoisiera vidi str. da bi p o n o v o oživjela tek u posljednjim deset­ ljećima devetnaestog stoljeća. k a d je vladao sasvim drugačiji o d n o s p r e m a bavljenju fizikom. str.. p a r a d i g m a kemije o s a m n a e s t o g stoljeća p o s t u p n o je gubila svoj j e d i n s t v e n i status. kao treći i konačni primjer. Mass. Cambridge.dokazati da su apsolutni položaji i apsolutna kretanja b e z funkcije u N e w t o n o v o m sustavu. 1961. uspjeli su u k a z a t i na značajnu estetsku privlačnost koju će kasnije iskazati p o t p u n o n o v a relativistička koncepcija prostora i kretanja. 1 0 Oni su g o t o v o uspjeli iako n i k a d p o t p u n o . Concepts of Space: The History of Theories of Space in Physics. Ithaca. iako do 1890. Z b o g toga su njihova stajališta u m r l a zajedno s njima tijekom prvih desetljeća osamnaestog stoljeća. kad je određeni broj prirodnih filozofa.Kriza i nastajanje znanstvenih teorija svijesti ovog kemičara postao je značajna neriješena zagonetka.

3. 6-20. 1982. str. onda i nebesko p r o m a t r a n j e i zemaljski e k s p e r i m e n t postaju potencijalno sposobni otkriti strujanje kroz eter. James Clerk Maxwell and Modern Physics. str. pog. Cambridge.Struktura znanstvenih revolucija godine nisu izazvali nikakvu krizu.. pa je stoga otkrivanje strujanja u eteru uz p o m o ć mjerenja otklona postalo priznati problem normalne znanosti. Od nebeskih promatranja s a m o su o n a s o t k l o n o m obećavala dovoljnu točnost da bi pružila relevantnu infor­ maciju. uključujući glasoviti eksperiment Michelsona i Morleya. Tijekom središnjih desetljeća tog stoljeća Fresnel. A k o je svjetlost v a l n o kretanje u m e h a n i č k o m eteru u kojem vladaju Newtonovi zakoni. 1900. Svaka od ovih artikulacija pretpostavljala je da tijelo koje se kreće povlači za sobom djelić etera i svaka je bila dovoljno uspješna u objašnjavanju negativnih rezultata ne s a m o nebeskih pro­ matranja v e ć i zemaljskog eksperimentiranja. Oxford. London. taj s u k o b n i k a d a nije p o s t a o akutan. T. 12 R. Za Maxwellov konačni pristup vidi njegovu vlastitu knjigu A Treatise on Electricity and Magnetism. Budući da nije bilo relevantne eksperi­ m e n t a l n e tehnike. S a m M a x w e l l bio je n e w t o n o v a c koji je vje­ rovao da svjetlost i elektromagnetizam u o p ć e ne potječu od različitog pomicanja čestica mehaničkog etera. 1 1 Sukoba j o š nije bilo. ali je Maxwell j o š uvijek vjerovao da je njegova elektromag­ netska teorija spojiva s n e k o m artikulacijom n e w t o n o v s k o g m e h a n i ­ čkog pristupa...Including a Discussion of the Influence of the Earth 's Motion on Optical Phenomena. p o k a z a l o se da je iznimno teško doći do tražene artikulacije. Ta o p r e m a m e đ u t i m nije otkrila nikakvo strujanje koje bi se m o g l o opaziti. 470.. m e đ u t i m . M n o g o je posebne o p r e m e izrađeno da bi se riješio taj p r o b l e m . U praksi. To je kasnije otpalo iz k o n a č n e verzije. Njegove najranije verzije teorije elektriciteta i m a g n e t i z i r a neposredno su koristile hipotetička svojstva koja je s a m pripisao o v o m mediju. osim onoga između različitih artikulacija. Aether and Matter . Situacija se p o n o v o promijenila tek p o s t u p n i m p r i h v a ć a n j e m M a x w e l l o v e elektromagnetske teorije tijekom posljednjih desetljeća d e v e t n a e s t o g stoljeća. 84 . Isto k a o što je Kopernikov 11 Joseph Larmor. Stokes i drugi na brojne su načine artikulirali teorije etera s ciljem objašnjenja neuspjeha da se opazi strujanje.320-322.. pa je zbog toga p r o b l e m prebačen od eksperimentatora i promatrača ka teoretičarima. 1986. 1 2 Razvijanje prikladne artikulacije predstavljalo je izazov za njega tako i za njegove sljedbenike. Glazebrook. kao što se uvijek iznova ponavljalo u z n a n s t v e n o m razvoju. izdanje. IX.

Stoga su cijele serije ranijih promatranja zamišljenih da bi otkrile pomicanje u eteru. dogodili su se. tako je i Maxwellova teorija. godine 1905.. Primijetimo. U s v a k o m od ovih slučajeva teorija je nastajala s a m o poslije p r o g l a š e n o g neuspjeha u normalnoj aktivnosti rješavanja p r o b l e m a . Ranija praksa n o r m a l n e znanosti pružala j e sve razloge d a se ti problemi smatraju riješenima ili pred samim rješenjem. K o n a č n o . iako su neki analitičari mislili da su njihovi rezultati dvosmisleni.Kriza i nastajanje znanstvenih teorija astronomski prijedlog. da su svi p r o b l e m i z b o g kojih je došlo do sloma. op. iako to ne m o r a biti baš sasvim tipično. London. Drugo je dovelo do određenog broja početnih rezultata koji su obećavali. takav s l o m i proliferacija teorija kojaje njegov znak. 1 3 Štoviše. 85 . 1 4 U takvim povijesnim okolnostima. također. postale manjkave. usprkos s v o m n e w t o n o v s k o m porijeklu. str. p r o b l e m i kretanja u o d n o s u na eter. mjesto na k o j e m u je ta kriza p o s t a l a najakutnijom otvorili su oni p r o b l e m i koje s m o u p r a v o razmatrali. ali nikada iznenađenje. eksperi­ mentalnih i teorijskih. Whittaker. a pokazalo se da je takvo povlačenje teško uvesti u njegovu teoriju. stvorio stanje pojačane krize postojećih teorija kretanja. poglavlje VII. ne više od j e d n o g ili dva desetljeća prije proglašenja n o v e teorije.. op. Prvo je bilo potpuno neuspješno. Štoviše.. usprkos optimizmu svog autora. posebno oni Lorentzovi i Fitzgeraldovi. nastala je Einsteinova posebna teorija relativnosti. Čini se k a o da je n o v a teorija izravan o d g o v o r na krizu. U g o d i n a m a n a k o n 1890. izvedena je dugačka serija pokušaja. bili one vrste koja je v e ć d u g o bila priznata. s ciljem otkrivanja kretanja u o d n o s u na eter i ugradnje povlačenja etera u Maxwellovu teoriju. I str. cit. 386-410. 27-40. N e u s p j e h s n o v o m vrstom p r o b l e m a često d o n o s i razo­ čaranje. što pomaže u objašnjenju zasto je osjećaj neuspjeha. k a d a se pojavio. O v a su tri primjera g o t o v o p o s v e tipična. i II. ovi primjeri dijele j o š j e d n u 13 14 Za ulogu astronomije u razvoju mehanike vidi Kuhn. cit. izuzev Kopernikovog slučaja u kojem su faktori izvan znanosti igrali p o s e b n o veliku ulogu. m o g a o biti tako akutan. 1953. Maxwellova rasprava elektromagnetskog ponašanja tijela u kretanju nije se pozivala na povlačenje etera. na kraju stvorila krizu o n e p a r a d i g m e iz koje je p o t e k l a . ali su oni isto tako doveli do novih zagonetki i tako k o n a č n o rezultirali u takvoj proliferaciji međusobno konkurentskih teorija za koju s m o već ustvrdili da prati krizu..

njezine pobjede i porazi. str. što ć e m o vidjeti u nastavku. 1959. 1 6 Isto tako. op. str. II dio. cit. 86 . L. Heath. p a d a u stoljeća nakon Aristarhovog prijedloga. N a š a druga dva primjera ne pružaju niti približno tako p o t p u n e anticipacije. Za ekstremnu formulaciju tradicionalnog stava ο zanemarivanju Aristarhovog dostignuća vidi Arthur Koestler. Aristarchus of Samos: The Ancient Copernicus. P r o m a t r a č k e provjere koje su bile na raspolaganju. Ptolomejska astronomija nije uspjela riješiti p r o b l e m e te krize: došlo je vrijeme da se pruži prilika konkurentu. Sav razvoj ptolomejske astronomije. j e d a n od razloga zašto se na teorije izgaranja apsorpcijom iz atmosfere . London. 1 5 Ali.Struktura znanstvenih revolucija karakteristiku koja m o ž e p o m o ć i da uloga krize b u d e impresivnija: rješenje svakog od njih bilo je b a r e m djelomično anticipirano tijekom razdoblja kada nije bilo krize u određenoj znanosti: u odsutnosti krize te anticipacije bile su ignorirane. Ali. J e d i n a p o t p u n a anticipacija ujedno je i najglasovitija. m n o g o razumniji geocentrični sustav nije i m a o nikakovih potreba za koje bi se moglo zamisliti da bi ih heliocentrični sustav m o g a o ispuniti. 78-85. te da je heliocentrična astronomija m o g l a započeti svoj razvoj o s a m n a e s t stoljeća prije n e g o što se doista dogodio. Čak i K o p e r n i k o v razrađeniji prijedlog nije b i o niti j e d n o ­ stavniji niti točniji od Ptolomejevog sustava. 15 16 Za Aristarhovo djelo vidi T. Partington.teorijama koje su u sedamnaestom stoljeću razvili Rey. H o o k e i M a y o w . a to je Aristarhova anticipacija K o p e r n i k a u t r e ć e m stoljeću prije n o v e ere. The Sleepwalk­ ers: A History of Man's Changing Vision of the Universe. to znači zanemarivanje cijelog povijesnog konteksta. nije bilo nikakvih očitih razloga zbog kojih bi se Aristarha ozbiljno shvatilo. 1913. O s i m toga. Oxford. nisu pružale nikakve temelje za izbor i z m e đ u sustava. Kada je Aristarhova sugestija objavljena.nije obraćala dovoljna pažnja bio je sigurno taj što o n e nisu postigle n i k a k a v doticaj s p r i z n a t o m s p o r n o m t o č k o m u normalno-znanstvenoj praksi. P o d takvim o k o l n o s t i m a j e d a n od faktora koji je o d v e o a s t r o n o m e K o p e r n i k u (a koji ih nije m o g a o odvesti Aristarhu) bila je o n a priznata kriza koja se u p r v o m redu može smatrati odgovornom za inovaciju.. d u g o z a n e m a r i v a n j e N e w t o n o v i h relativističkih kritičara od strane znan­ stvenika o s a m n a e s t o g i devetnaestog stoljeća m o r a da je velikim dijelom potjecalo iz sličnog propusta u suočavanju. 50. Č e s t o se k a ž e da je grčka znanost bila manje deduktivna i manje dogmatička.

Kriza i nastajanje znanstvenih teorija Filozofi znanosti više su puta dokazali da se na j e d a n zadani zbir podataka m o ž e uvijek postaviti više od j e d n e teorijske konstrukcije. p o s e b n o u r a n i m razvojnim fazama p a r a d i g m e . 87 . Kako u proizvodnji. M e đ u t i m to smišljanje zamjena upravo je ono što znanstvenici rijetko poduzimaju. Sve dok su instrumenti koje n a m neka paradigma daje sposobni riješiti probleme koje ta p a r a d i g m a definira. o s i m tijekom pre-paradigmatičkog stupnja razvoja njihove znanosti i u vrlo posebnim prigodama tijekom njezine daljnje evolucije. Povijest znanosti ukazuje na to da takve zamjene nije čak niti teško smisliti. tako i u znanosti: mijenjanje instrumenata predstavlja takvu ekstravaganciju. Značaj kriza sastoji se u t o m e što one ukazuju na to da je došlo do prigode za izmjenu instrumenata. da je valja rezervirati za prigodu u kojoj će biti n u ž n o . znanost se k r e ć e najbržim t e m p o m i prodire najdublje samouvjerenom primjenom tih instrumenata. Razlog je jasan.

VIII ODGOVOR NA KRIZU P r e t p o s t a v i m o dakle da su krize n u ž a n p r e t h o d n i uvjet za nastajanje n o v i h teorija. koji se zasniva na primjerima p o p u t onih koji su n a v e d e n i do sada. a p o t o m se zapitajmo k a k o znanstvenici reagiraju na postojanje tih kriza. prije svega. z n a n s t v e n a se teorija proglašava n e v a ž e ć o m s a m o o n d a a k o postoji i suparnički kandidat koji će zauzeti njeno mjesto. što znanstvenici nikada ne č i n e k a d se s u o č e s t e ž i m i dugotrajnijim nepravilnostima. a prosuđivanje koje vodi k toj odluci uključuje usporedbu obje paradigme s prirodom. O n i nagovješćuju o n o što će n a š e daljnje ispitivanje odba­ civanja p a r a d i g m e potpunije otkriti: k a d a j e j e d n o m postigla status p a r a d i g m e .a to će biti središnja nit .da se čin prosudbe koji vodi znanstvenike do toga da odbace neku p r e t h o d n o prihvaćenu teoriju nikad ne zasniva s a m o na uspoređivanju te teorije sa svijetom. Nikakav proces koji je dosad otkriven povijesnim proučavanjem znanstvenog razvoja nije niti sličan m e t o d o l o š k o m stereotipu opovrgavanja izrav­ n i m uspoređivanjem s p r i r o d o m . o n a znači . j e d n a k o očit koliko i važan. D i o t o g odgovora. O d l u k a da se n e k a p a r a d i g m a odbaci uvijek je istodobno i odluka da se prihvati druga. Iako m o g u početi gubiti vjeru. može se otkriti ukoliko primijetimo. O v o uopćavanje djelomično je j e d n o s t a v n o iskaz povijesne činjenice. dakle. oni se ne odriču one p a r a d i g m e koja ih je odvela u krizu. O v a n a p o m e n a ne znači da znan­ stvenici ne odbacuju znanstvene teorije ili da iskustvo i eksperiment nisu bitni za onaj p r o c e s u k o j e m oni to čine. osim toga. pa i razmatrati alternative. iako u rječniku filozofa z n a n o ­ sti o n e u p r a v o to i jesu. j o š j e d a n razlog za sumnju u to da znanstvenici odbacuju p a r a d i g m e stoga što se suočavaju s nepravilnostima ili 89 . O n i . a u j o š će v e ć e m o p s e g u biti n a v e d e n i u nastavku. Ali. ne uzimaju nepravilnosti k a o suprotne primjere. Postoji. kao i m e đ u s o b n o .

a k o se ovdje m o ž e primijeniti tipičan obrazac. ovi epistemološki suprotni primjeri trebaju predstavljati nešto više od beznačajne smetnje.ponaša vrlo slično čistom logičkom iskazu kojeg nikakva količina promatranja ne m o ž e pobiti. Ako. Č e s t o j e . 1958. pojačati krizu koja je v e ć u velikoj mjeri prisutna. N e w t o n o v drugi z a k o n kretanja . Da bi otklonili svaki vidljivi sukob. N e š t o vrlo slično t o m e dogodit će se t a k o đ e r i o n o m e uopćavanju po kojem znanstvenici. Gore navedeni razlozi za sumnju bili su isključivo činjenični. moja će rasprava nagovi­ jestiti drugu glavnu tezu ovog ogleda. na primjer. bilo je ljudi koji su n e d v o j b e n o bili dovedeni do toga da napuste z n a n o s t zato što nisu 1 Vidi posebno raspravu u N. m o g u doimati p o p u t tautologija. prikaza situacija za koje se ne m o ž e zamisliti da bi mogle biti drugačije.Struktura znanstvenih revolucija suprotnim primjerima. 90 . oni u najboljem slučaju m o g u p o m o ć i u stvaranju krize. Iako povijest m o ž d a neće zabilježiti njihova imena. o p a ž e n o da se za o n e koji se vezuju za N e w t o n o v u teoriju. ako je m o j e dosadašnje gledište t o č n o . s a m i po sebi bili primjeri suprotni vladajućoj epistemološkoj teoriji. Hanson. R. ili.. K a o takvi.iako su bila potrebna stoljeća složenog činjeničnog i teorijskog istraživanja da se to postigne . Iz okvira n o v e znanstvene teorije one se. oni su dakle. Cambridge. M n o g e r e l e v a n t n e modifikacije i bliža određenja postoje zapravo već u literaturi. oni će smisliti brojne artikulacije i ad hoc modifikacije svoje teorije. O n i to ne m o g u učiniti a da istodobno i dalje ostanu znanstvenici. Sami po sebi oni ne m o g u i neće opovrći tu filozofsku teoriju. str. 1 U poglavlju X vidjet ć e m o da je kemijski zakon utvrđenog omjera. poslije Daltonovog djela postao sastavnim dijelom takve definicije kemijskog sastojka koju n i k a k a v eksperimentalni rad s a m po sebi nije m o g a o poremetiti. Razvijajući taj razlog. te nepravilnosti više neće izgledati j e d n o s t a v n o k a o činjenice. točnije. umjesto toga. Patterns of Discovery. 99-105. Štoviše. k a d se suoče s n e p r a v i l n o s t i m a ili suprotnim primjerima ne uspijevaju odbaciti p a r a d i g m e . kao što ć e m o kasnije vidjeti u znan­ stvenim revolucijama. budući da će njezini zastupnici učiniti isto o n o što s m o vidjeli da znan­ stvenici čine kad se suoče s nepravilnošću. dakle. bit će to stoga što p o m a ž u da se dopusti nastajanje n o v e i drugačije analize u n u t a r koje oni više ne predstavljaju izvor neprilika. koji je prije Daltona predstavljao p o v r e m e n i eksperimentalni nalaz vrlo sumnjive općenitosti.

ur. S. Lavoisier je k a o suprotni primjer vidio o n o što je Priestley vidio k a o uspješno razriješenu zagonetku u artikulaciji teorije flogistona. promatrati kao supro­ tan primjer. 1959. Stvaralački znanstvenici moraju.ovu s a m n u ž n o s t v e ć drugdje o p i s a o k a o "esencijalnu n a p e t o s t " . 162-177.. posebno 160. S v e g a njih nekoliko.Odgovor na krizu mogli podnijeti krizu. 2 T. 2 Ali. za koje je izgledalo k a o da to č i n e (na primjer geometrijska optika) nedavno su sasvim prestale stvarati istraživačke p r o b l e m e i umjesto toga postale instrumenti za inženjerski p o s a o . pa t a k o i k a o izvor krize. što je to što razlikuje n o r m a l n u znanost od znanosti u stanju krize? Sigurno ne to što se prva ne sukobljava ni sa k a k v i m s u p r o t n i m primjerima. rujan 1958. a da je istodobno n i s m o zamijenili drugom. o n o što s m o ranije zvali z a g o n e t k a m a koje čine n o r m a l n u znanost postoji s a m o stoga što nikakva p a r a d i g m a koja pruža temelj za znanstveno istraživanje nikada sasvim ne rješava svoje p r o b l e m e . Odbacivanje j e d n e p a r a d i g m e . v e ć na čovjeka. p o v r e m e n o biti sposobni živjeti u p o m a k n u t o m svijetu . str. "The Psychology of Imagination". svaki problem koji normalna znanost vidi kao zagonetku. 91 . J e d n o m k a d j e p r o n a đ e n a prva p a r a d i g m a kroz koju ć e m o promatrati prirodu. Takav čin ne odražava se na znanost. 151156. Isti zaključak m o ž e se s j e d n a k o m efikasnošću i obrnuti: ne postoji tako nešto k a o što je istraživanje bez suprotnih primjera. Osim isključivo instrumentalnih. kao i umjetnici. u The Third (1959. implicitnu znanstvenom istraživanju. m o ž e se. Scientific American. CXCIX.. Fitzgerald i drugi vidjeli kao zagonetke u artikulaciji N e w t o n o v e i Maxwellove teorije. Calvin W. A Einstein je k a o s u p r o t n e primjere vidio o n o što su L a w r e n c e . Jer. n e m a više takve stvari k a o što je istraživanje u odsutnosti bilo k a k v e p a r a d i g m e . Naprotiv. Salt Lake City. to odbacivanje znanosti u korist drugog zanimanja p o m o m j e mišljenju j e d n a vrsta odbacivanja p a r a d i g m e kojoj m o g u voditi sami suprotni primjeri. str.) University of Utah Research Conference on the Identification of Creative Scientific Talent. K o p e r n i k je k a o suprotne primjere vidio ono što je većina drugih Ptolomejevih sljedbenika vidjela k a o z a g o n e t k e u susretu i z m e đ u promatranja i teorije. K o l e g e će ga n u ž n o p r o m a t r a t i k a o stolara koji okrivljuje svoj alat. s drugog motrišta. Taylor. Kuhn "The Essential Tension: Tradition and Innovation in Scientific Re­ search". Za sličnu pojavu među umjetnicima vidi Frank Barron. predstavlja odbacivanje same znanosti.

ili se sve takve teorije svo vrijeme suočavaju s njima. a ne z b o g dokaza. međutim. a ta se aktivnost lako m o ž e vidjeti k a o provjeravanje ili traganje za potvrđivanjem ili opovrgavanjem. M e đ u t i m . mislim. m o ž e m o primijetiti b a r e m dva razloga zašto j e izgledalo k a o d a z n a n o s t p r u ž a tako p o g o d n u ilustraciju uopćavanja koje tvrdi da su suočavanjem iskaza s činjenicom istina i pogreška jedinstveno i nedvosmisleno određene. studenti znanosti prihvaćaju teorije temeljem autoriteta nastavnika i teksta. čovjek koji čita neki znanstveni tekst lako m o ž e n a v e d e n e primjere uzeti k a o d o k a z e za tu teoriju. K a d postoji i najmanji razlog za to.Struktura znanstvenih revolucija Štoviše. ni postojanje krize s a m o po sebi ne pretvara z a g o n e t k u u suprotan primjer. tada bi sam propust tekstova da u k a ž u na alternativne interpretacije ili da raspravljaju ο p r o b l e m i m a za koje znanstvenici nisu uspjeli naći paradigmatička rješenja osuđivao njihove autore za krajnju pristranost. v e ć zato što njihovo učenje predstavlja d i o u č e n j a o n e p a r a d i g m e koja se nalazi u temeljima t e k u ć e prakse. ovdje vrijedi izreka " l o š je onaj stolar koji okrivljuje svoj alat". K a k o se o n d a vratiti na p o č e t n o pitanje reagiraju li znanstvenici na svijest ο nepravilnosti u podudarnosti teorije i prirode? O v o što je 92 . a ne tu teoriju. riješiti zagonetku za čije s a m o postojanje valjanost p a r a d i g m e m o r a biti pretpostavljena. O s i m toga. Njezin cilj je. K a k v e alternative imaju i koliko su mjerodavni? Primjene koje su n a v e d e n e u tekstovima ne nalaze se ondje k a o d o k a z i . Tako oštra linija razgraničenja ne postoji. K a k o je ta situacija mogla izgledati drugačije? Takvo pitanje nužno v o d i povijesnom i k r i t i č k o m razjašnjavanju filozofije. a te su t e m e ovdje zabranjene. Da su primjene n a v e d e n e k a o dokazi. način na koji znanstvena pedagogija usložnjava raspravu ο nekoj teoriji primjedbama ο njenim egzemplarnim primjenama p o m o g a o je da se utvrdi teorija potvrđivanja koja je u g l a v n o m izvedena iz drugih izvora. k a o razloge z b o g kojih joj treba vjerovati. Normalna znanost se neprekidno trudi i m o r a se truditi teoriju i činjenicu dovesti u bližu suglasnost. Više n e g o u gore n a v e d e n o m slučaju. kriza proliferacijom verzija o d r e đ e n e p a r a d i g m e olabavljuje pravila normalnog rješavanja zagonetke na načine koji na kraju dopuštaju da nastane n o v a paradigma. samo dvije mogućnosti: ili se niti j e d n a znanstvena teorija nikad ne suočava sa suprotnim primjerima. Neuspjeh u postizanju rješenja diskreditira s a m o znanstvenika. Umjesto toga. Ali. Postoje.

4 Očito je da niti j e d n o nije izgledalo dovoljno fundamentalno da bi izazvalo neugodnost koja prati krizu. London. nitko te prijedloge nije uzimao vrlo ozbiljno i u praksi se ovo strpljenje s glavnom nepravilnošću pokazalo opravdanim.. te kretanja M e r k u r a . "A History of the Theories of Aether and Electricty ". U suglasju 3 W. da je tijekom šezdeset godina poslije prvotnog N e w t o n o v o g izračunavanja. N e k a razilaženja uvijek postoje. p o v r e m e n o su se m o g l i čuti prijedlozi za modifikaciju N e w t o n o g z a k o n a obrnutih kvadrata. Prvo razilaženje bilo je definitivno i sasvim neočekivano razriješeno eksperimentima s toplinom koji su učinjeni sa sasvim drugom svrhom.isis. Whewell. 136-137. godine u s p i o pokazati da j e d i n o m a t e m a t i k a primjene nije bila u redu i da n e w t o n o v s k a teorija m o ž e ostati kakva jest. Znanstvenici su vrlo često spremni čekati. izd.. Kuhn "The Calorie Theory of Adiabatic Compres­ sion". Ali. II. 93 . predviđeno kretanje one točke M j e s e č e v e putanje koja je najbliža Zemlji bilo i nadalje s a m o pola od onog opaženog. str. S.Za stoljetno pomicanje Merkurovog perihela vidi Ε. Whittaker. str. p o s e b n o ako je mnogo drugih problema na raspolaganju u drugim dijelovima određenog područja. Iz t o g a proizlazi da ako j e d n a nepravilnost treba izazvati krizu. o n a u pravilu m o r a biti više od o b i č n e nepravilnosti. 151. recimo. 220-221. uporna i priznata nepra­ vilnost ne izaziva uvijek krizu. 4 Za brzinu zvuka vidi T.. History of the Inductive Sciences. Č a k i najtvrdoglaviji uvijek na kraju reagiraju na n o r m a l n u praksu. London 1847. rev. d r u g o je nestalo s o p ć o m teorijom relativnosti. XLIV. Ta razilaženja m o g u se shvatiti i k a o suprotni primjeri. D o k su najbolji europski matematički fizičari bezuspješno hrvali s tim dobro poznatim razilaženjem. 3 Čak i u slučaju k a d nikakva o b i č n a pogreška ne izgleda sasvim m o g u ć o m ( m o ž d a zato što je m a t e m a t i k a koja je upotrebljena jednostavnija. 1953. pa biti ostavljeni na stranu za kasniji rad. 1958. str.. poslije j e d n e krize u čijem stvaranju o n o nije imalo nikakva udjela.Odgovor na krizu u p r a v o izrečeno ukazuje na to da r a s k o r a k n e u s p o r e d i v o veći od o n o g a do kojeg je došlo u drugim p r i m j e n a m a te teorije ne m o r a izazvati nikakvo posebno temeljito reagiranje. II. T. poznatija i negdje već uspješno primijenjena). 179. Već s m o primijetili. N i t k o nije ozbiljno doveo u pitanje newtonovsku teoriju zbog već dugo priznatih razilaženja između pred­ viđanja izvedenih iz te teorije i brzine zvuka. Clairaut je 1750.

koja je prethodno bila samo neprilika. Za njih to područje više n e ć e izgledati sasvim isto k a o što je izgledalo ranije. S v a k a k o i m a j o š i drugih okolnosti koje n e k u nepravilnost m o g u učiniti p o s e b n o a k u t n o m . Najpoznatiji ljudi iz određenog područja posvećuju joj sve više pažnje. često p r o c e s i m a koji se nisu mogli predvidjeti. Još je važniji izvor promjene raznolika priroda brojnih djelomičnih rješenja koja je pažnja usmjerena na taj p r o b l e m 94 . ali teško bi se m o g l o reći da su preskriptivni. Drugačiji izgled djelomice će potjecati jednostavno iz n o v o g ustanovljavanja točke od p o s e b n o g interesa za pažljivo znanstveno ispitivanje. Slučajevi koje s m o već ispitali karakteristični su. Ili. što obično nije slučaj. razvoj n o r m a l n e znanosti m o ž e neku nepravilnost. u o v o m slučaju izrada kalendara i astrologija. Znanstvenik koji se zaustavlja da bi ispitao svaku nepravilnost koju primijeti rijetko će uspjeti obaviti rad koji bi m o g a o biti značajan. a to je pitanje na koje vjerojatno n e m a sasvim uopćenog odgovora. a o b i č n o se radi ο nekoliko takvih okolnosti. Struka počinje tu nepravilnost općenito priznavati k a o takvu u sve većoj mjeri. m n o g i mogu doći do stajališta da je njezino rješavanje glavni predmet njihove discipline. Već s m o primijetili. Ili. Kad iz i ovih i drugih njima sličnih razloga neka nepravilnost počne izgledati k a o nešto veće o d s a m o j o š j e d n e z a g o n e t k e n o r m a l n e znanosti. Z b o g toga s e m o r a m o upitati što j e t o što j e d n u nepravilnost čini takvom da izgleda vrijednom više pažljivog ispitivanja s više strana.Struktura znanstvenih revolucija p a r a d i g m e s prirodom uvijek ponegdje postoje poteškoće. na primjer. započeo je prijelaz ka krizi i neuobičajenoj znanosti. kao u kemiji osamnaestog stoljeća. k a o što je to učinio p r o b l e m povlačenja etera za one koji su prihvatili Maxwellovu teoriju. nepravilnost b e z očitog fundamentalnog značenja m o ž e izazvati k r i z u u k o l i k o su primjene koje ona o n e m o g u ć u j e od p o s e b n e p r a k t i č n e važnosti. pretvoriti u izvor krize: problem težinskih odnosa imao je sasvim drugačiji status poslije evolucije pneumatskokemijskih tehnika. Ukoliko nastavlja pružati otpor. da je j e d a n od izvora krize s kojom se K o p e r n i k suočio bila duljina v r e m e n a tijekom kojeg su se astronomi bezuspješno hrvali s reduciranjem zaostalih neusklađenosti u P t o l o m e j e v o m sustavu. većina tih poteškoća otkloni se prije ili kasnije. Nepravilnost će p o n e k a d j a s n o dovesti u pitanje eksplicitna i fundamentalna uopćavanja paradigme. kao u kopernikanskoj revoluciji.

"Autobiographical Note". M. P. U svakom slučaju. u mjesecima prije n e g o što je Heisenbergov članak ο mehanici matrica pokazao put ka novoj kvantnoj teoriji. m a l o je praktičara koji se slažu u t o m e što ona jest. Schilpp. Fierz i V. Ovom proliferacijom divergentnih artikulacija (sve č e š ć e i č e š ć e njih će se opisivati k a o ad hoc prilagođavanja). a da za fiziku nikad nisam ni č u o . napisao je samo: " B i l o je to kao da se tlo izmaklo ispod nogu.. za m e n e je to previše složeno i volio bih da sam postao filmski komičar ili nešto slično. 45.Kuhn." 6 A Wolfgang Pauli. str. Međutim. 7 Ralph Kronig "The Turning Point". da čak nisu mogli objasniti. bez čvrste osnove koja bi se igdje mogla vidjeti. 1949. pisao je prijatelju: "U ovom trenutku fizika je p o n o v o u strašnoj zbrci.. ili pridržavati se k o n s t a n t n e duljine sezonske g o d i n e " ." 5 Einstein.. " Ovo priznanje posebno je impresivno usporedimo li ga s Paulijevim riječima manje od pet mjeseci kasnije: "Heisenbergova vrsta m e h a n i k e po­ n o v o mi je u život unijela n a d u i radost. Č a k se i ranija standardna rješenja riješenih problema dovode u pitanje. ur. III. u Albert Einstein: Philosopher-Scientist. rezultat bi prije bilo neko čudovište. O n a sigurno ne donosi rješe­ nje zagonetke. na kojoj bi se m o g l o gra­ diti. New 95 . svaka je bila djelomice uspješna.Mass. S. ali niti j e d n a toliko uspješna da b i j e skupina prihvatila kao paradigmu. Weisskopf. glavu i druge dijelove tijela za svoje slike od raznih modela. znanstvenici koji su uključeni ponekad je prepoznaju. F.. ur. pravila n o r m a l n e znanosti postaju sve zamagljenija. ali nepovezan za ijedno pojedinačno tijelo. ali vjerujem da je sada m o g u ć e opet krenuti naprijed. The Copernican Revolution. a ne čovjek. koji je s u v r e m e n o m u p o r a b o m b i o ograničen na manje ukrašen izričaj. 1957. 6 Albert Einstein. ili n e t a k o m a l u .. nastavlja Kopernik. 138.Odgovor na krizu stavila na raspolaganje. " k a o d a umjetnik skupi ruke. noge. A. s nastavljanjem otpora. Evanston. Cambridge. u Theoretical Physics in the Twentieth Cen­ tury: A Memorial Volume to Wolfgang Pauli. od kojih niti dvije nisu bile m e đ u s o b n o slične. sve više n a p a d a uključivalo j e n e k u m a l u . pa kako ti dijelovi nikako ne odgovaraju j e d a n dru­ gome. Iako p a r a d i g m a j o š uvijek postoji. artikulaciju p a r a d i g m e . Kad je ova situacija akutna. svaki dio za sebe izvanredno nacrtan.. " S njima j e t a k o " . Prvi napadi na taj u p o r n i p r o b l e m blisko su slijedili pravila paradigme.str. K o p e r n i k se žalio da su astronomi u njegovo vrijeme bili tako "nedosljedni u o v i m (astronomskim) istraživanjima." 7 5 NavedenouT.

Znanstvenici tada m o g u zaključiti da pri t a k o v o m stanju u njihovom području n e ć e doći ni do k a k v o g rješenja. sve krize završavaju na j e d a n od tri načina. preklapanje i z m e đ u onih problema koji se m o g u riješiti p o m o ć u stare i onih koji se m o g u riješiti p o m o ć u n o v e p a r a d i g m e .25-26. postignutog artikulacijom ili proširivanjem stare p a r a d i g m e . Sve krize počinju zama­ gljivanjem paradigme i posljedičnim labavljenjem pravila za normalno istraživanje. str. K a d je prijelaz završen. postojat će odlučujuća razlika u nači­ n i m a rješenja. Povjesničar koji York. rekonstrukciji koja mijenja n e k a od najelementarnijih teorijski uopćavanja iz tog područja. njegove m e t o d e i ciljeve. U t o m smislu istraživanje tijekom krize uvelike nalikuje na istraživanje tijekom pre-paradigmatičkog razdoblja. ali posljedice krize ne ovise u potpunosti ο svjesnom uviđanju ili priznavanju te krize. ali da bismo upotpunili ove primjedbe ο evoluciji i anatomiji stanja krize. slučaj koji će nas ovdje najviše zanimati. Ponekad se normalna znanost na kraju pokaže sposobnom da obradi onaj problem koji izaziva krizu u s p r k o s očajavanju onih koji su ga vidjeli k a o kraj postojeće p a r a d i g m e . daleko j e o d k u m u l a t i v n o g p r o c e s a . k o n a č n o . Ovaj posljednji način okončanja krize bit će detaljno r a z m o t r e n u kasnijim poglavljima. a p o t o m slijedi borba za njegovo prihvaćanje. godine. Veći dio ovoga članka opisuje krizu u kvantnoj mehanici neposredno prije 1925. Prije bi se m o g l o reći da se radi ο rekonstrukciji tog područja temeljem novih o s n o v n i h stavova. 22. Što m o ž e m o reći ο t o m e kakve su posljedice? Izgleda da su s a m o dvije posljedice od sveopćeg značaja. iako n i k a d a p o t p u n o . m o r a m o anticipirati nešto od o n o g a što će ondje biti r e č e n o .Struktura znanstvenih revolucija Tako eksplicitna uviđanja sloma iznimno su rijetka. U d r u g i m p r i g o d a m a o d r e đ e n i se p r o b l e m opire č a k i vidljivo radikalnim novim pristupima. O s i m toga. 96 . o s i m što je k o d p r v o g mjesto razlikovanja manje i jasnije je definirano. Ali. Prijelaz s p a r a d i g m e u krizi na n o v u . P r o b l e m se registrira i ostavlja na stranu za n e k u b u d u ć u generaciju s razvijenijim instrumentima. struka će promijeniti svoje gledanje na to područje.. 1960. Tijekom prijelaznog razdoblja postojat će veliko. kriza m o ž e završiti nastajanjem n o v o g a kandidata za paradigmu. k a o i m n o g e od njezinih p a r a d i g m a t i č k i h m e t o d a i primjena. iz koje m o ž e nastati n o v a tradicija n o r m a l n e znanosti. Ili.

koji su prvi put viđeni k a o ptica. na žalost. London. str. U p r a v o stoga što nastajanje n e k e n o v e teorije prekida s j e d n o m tradicijom z n a n s t v e n e p r a k s e i uvodi n o v u koja se p r o v o d i p r e m a različitim pravilima i u n u t a r različitog u n i v e r z u m a mišljenja. Ipak. n e d a v n o g a j e opisao k a o "prihvaćanje d r u g o g kraja štapa". promjena gestalta. n u ž n o će biti više p r o b n e naravi i manje p o t p u n o od o n o g što je prethodilo. a pitanja kojima vodi zahtijevaju. sada se vide k a o antilopa ili o b r n u t o . 1300-1800. Već s m o ispitali n e k e od p r o b l e m a koji su nastali na taj način što je rečeno da je Priestley vidio kisik k a o deflogistirani zrak. k a o proces koji uključuje "baratanje s istim svežnjem činjenica k a o i ranije. op. oni to jednostavno tako vide. koristan je elementarni prototip za ono što se događa prigodom potpune promjene paradigme. 97 . 1949. K a k o izgleda neuobičajeno istraživanje? K a k o nepravilnost postaje zakonita? K a k o znanstvenici postupaju k a d su svjesni s a m o toga da je nešto bitno loše krenulo na razini za koju ih njihova naobrazba nije osposobila da se njome b a v e ? O v a pitanja zahtijevaju d a l e k o više istraživanja. ispitujući klasičan slučaj znanstvene preorjentacije pro­ m j e n o m p a r a d i g m e .. od kojih sva ne moraju biti povijesna. p o s e b n o stoga što s m o v e ć ispitali u m a n j e n u verziju istog procesa p r i g o d o m razmatranja nastajanja otkrića. s tim što ih j e d n e p r e m a d r u g i m a stavljamo u novi sustav odnosa. z n a n s t v e n i k n e z a d r ž a v a s l o b o d u subjekta gestalt e k s p e r i m e n t a za vraćanje n a t r a g i naprijed i z m e đ u n a č i n a viđenja. vjerojatno će do t o g a doći s a m o o n d a k a d se osjeti da je prva tradicija j a k o zastranila. dajući im drugačiji okvir". P r e t h o d n a anticipacija m o ž e n a m p o m o ć i d a u v i d i m o d a kriza predstavlja odgovarajući u v o d u nastajanje n o v i h teorija. 1-7. poglavlje I. cit. 8 Drugi koji su opazili ovaj aspekt z n a n s t v e n o g n a p r e t k a naglašavali su njegovu sličnost s promjenom vizuelnog gestalta: tragovi na papiru.Odgovor na krizu dobro opaža. nije ništa više od uvoda u istraživanja stanja krize. 9 O v a paralela m o ž e zavesti. nego povjesničara. O n o što slijedi. 8 9 Herbert Butterfield. Znanstvenici ne vide nešto kao nešto drugo. O v a primjedba. Hanson. m e đ u t i m . više kompetenciju psihologa. The Origins of Modem Science.. p o s e b n o stoga što n a m je danas tako bliska. O s i m toga.

stupnju koji bi bio g o t o v o neprimjetan da nije . L a v o i s i e r e o v o djelo m o ž e poslužiti k a o primjer za to. tragati za n a č i n i m a da taj slom uveliča. On će. da ga učini očitijim. I s t o d o b n o . a prije nego što su Priestleyevi objavljeni radovi otkrili p u n opseg krize u p n e u m a t s k o j kemiji. znanstvenik će često usmjeriti svoj prvi n a p o r ka preciznijem izoliranju i davanju strukture toj nepravilnosti. U t a k v i m slučajevima m o ž e se reći s a m o to da su m a l i s l o m p a r a d i g m e i p r v a zamagljivanja njenih pravila za nor­ m a l n u znanost bili dovoljni da kod n e k o g izazovu n o v način gledanja na o d r e đ e n o područje. obavljajući eksperimente s a m o da bi vidio što će se dogoditi. očekujući efekt čiju narav nije s p o s o b a n posve o d g o n e ­ tnuti. prije svega. Einsteinov ili suvremene nuklearne teorije . On će. često izgledati kao čovjek koji n a s u m c e traga. O n o što se zbivalo i z m e đ u prvog z n a k a p o t e ­ škoće i priznavanja neke dostupne zamjene m o r a da je velikim dijelom bilo nesvjesno. više n e g o i u j e d n o m d r u g o m dijelu post-paradigmatičkog razvoja znanosti. Njegova z a p e č a ć e n a bilješka d e p o n i r a n a je u Francuskoj akademiji manje od godinu d a n a poslije prvog temeljnijeg proučavanja o d n o s a težina u teoriji flogistona. on će biti gotovo sasvim sličan z n a n s t v e n i k u k a k o ga najčešće zamišljamo.tijekom j e d n o g desetljeća n a k o n šo je Y o u n g prvi p u t pisao ο t o m e . da bi na području p o t e š k o ć e vidio gdje i u kojoj mjeri ta pravila mogu obavijati svoju funkciju. povjesničar m o ž e uhvatiti b a r e m neke naznake ο t o m e kako izgleda neuobičajena znanost. b a r u z a m e t k u . a m o ž d a i sugestivnijim n e g o što je bio kada se p o k a z a o u e k s p e r i m e n t i m a za čiji se ishod mislilo da je unaprijed poznat.Struktura znanstvenih revolucija Č e s t o se n o v a p a r a d i g m a pojavljuje. p r e r a s t a o u razmjere m e đ u n a r o d n o g z n a n ­ stvenog skandala. U o v o m posljednjem naporu. U drugim slučajevima. Iako je sada svjestan da pravila normalne znanosti ne mogu biti sasvim točna. prvi prikazi v a l n e teorije svjetlosti T h o m a s a Younga pojavili su se na vrlo r a n o m stupnju razvoja krize u optici.b e z Young o v o g sudjelovanja . Kada se to dogodi. istodobno. međutim. on će inzistirati na njima čvršće n e g o ikada.kao što su Kopernikov.između prve svijesti ο slomu i nastajanja nove paradigme prošlo je dosta vremena. k a k o se niti j e d a n eksperiment ne m o ž e zamisliti 98 . Također. . S u o č e n s o p ć e p r i z n a t o m f u n d a m e n t a l n o m nepravilnošću u teoriji. prije n e g o što je kriza uzela m a h a ili bila eksplicitno priznata.

znanstvenicima nikad nije bilo potrebno niti su željeli biti filozofi. U odsutnosti krize koja je učinila n u ž n i m utvrđivanje u kojoj se mjeri pravila n o r m a l n e znanosti m o g u rastegnuti. O v u vrstu neuobičajenog istraživanja često. New York. bi li o g r o m a n n a p o r koji je bio potreban da se otkrije neutrin izgledao o p r a v d a n i m ? Ili. da pravila nisu očito doživjela s l o m na jednoj neotkrivenoj točki. pravila i pretpostavke se ne moraju činiti eksplicitnima. 1774-75. to ne znači da traganje za p r e t p o s t a v k a m a (čak i za o n i m n e p o s t o j e ć i m a ) ne m o ž e biti efikasan način za slabljenje m o ć i koju n e k a tradicija ima n a d d u h o m i da se sugerira o s n o v a za novu. m o g u se relativno lako napustiti. A History of Astronomy from Thaies to Kepler. vjerojatno s dobrim razlogom. kao i Priestleyevo opisivanje kako je reagirao na proliferaciju novih plinova. p o s e b n o u razdobljima p r e p o z n a t e i priznate krize. str. U onoj mjeri u kojoj se normalni istraživački rad m o ž e odvijati uz uporabu p a r a d i g m e kao m o d e l a . Povremene netočnosti nisu spriječile Dryera da nam u svom pregledu na raspolaganje pruži materijal koji nam je ovdje potreban. 1 0 Ali. Zapravo. E. n o r m a l n a znanost obično drži kreativnu filozofiju na odre­ đenoj udaljenosti. Za Priestleya vidi njegovo vlastito djelo.. Ali. iako ne uvijek. znanstvenik koji se nalazi u krizi n e p r e k i d n o će pokušavati stvoriti spekulativne teorije koje. L. O p ć e n i t o uzevši. K e p l e r o v opis vlastite dugotrajne borbe s kretanjem M a r s a . a ukoliko su neuspješne. klasični su primjeri n a s u m i č n e vrste istraživanja do kojeg je došlo temeljem svijesti ο nepravilnosti. drugo izdanje. m o g u pokazati put novoj p a r a d i g m i . London. posebno Experiments and Observations on Different Kinds ofAir. prati j o š j e d n a . okretali filozofskoj analizi k a o sredstvu za razrješavanje zagonetki o n o g područja kojim se bave. M i s l i m da su se znanstvenici. 99 . m o ž d a najbolje ilustracije potječu iz suvremenog istraživanja na području teorije polja i fundamentalnih čestica. Nije n i m a l o slučajno da su pojavi 10 Za prikaz Keplerovog rada ο Marsu vidi J. U poglavlju V primijetili s m o da potpuni sklop pravila za kojima traga filozofska analiza ne m o r a čak niti postojati. 1953. ako su uspješne. ovi su eksperimenti djelomično bili pokušaji da se lokalizira i definira izvor j e d n o g j o š uvijek difuznog sklopa nepravilnosti. Dreyer.Odgovor na krizu b e z n e k e vrste teorije. bi li radikalna hipoteza ο ne-konzervaciji parnosti bila sugerirana ili provjeravana? K a o i dosta drugih istraživanja u fizici tijekom posljednjeg desetljeća. 380-393.

j o š jedan primjer. posebno poglavlje XI. temi za koju se općenito znalo da se nalazi u nezadovoljavajućem stanju. ur..) Druga optička otkrića. o n a predviđanja čiji je uspjeh p o m o g a o da se h i p o t e z a pretvori u p a r a d i g m u za b u d u ć i rad. bila su rezultat onih slučajnosti koje u s r e d o t o č e n i rad na j e d n o m području p o t e š k o ć a čini vjerojatnim.Struktura znanstvenih revolucija newtonovske fizike u sedamnaestom stoljeću. Već s m o primijetili k a k o svijest ο krizi razlikuje Lavoisierov rad na kisiku od Priestleyevog. 419-443. "A Function for Thought Experiments" u Melanges Alexandre Koyrè. B. analitičko m i s a o n o ekspe­ rimentiranje. Ili. U s r e d o t o č i v a n j e m z n a n s t v e n e pažnje na u s k o p o d r u č j e p o t e š k o ć a i p r i p r e m a n j e m znanstvenog duha na to da eksperimentalne nepravilnosti prizna onim što o n e j e s u . 11 Isto tako nije slučajno da je u oba ova razdoblja takozvani misaoni eksperiment trebao igrati tako kritičnu ulogu u napredovanju istraživanja. predstavljala su efekte koji su ranije često bili viđani i p o n e k a d opaženi. koji je d o š a o do tog otkrića. kao što je svjetla t o č k a u središtu sjene koju daje o k r u g l a p l o č a . E i n s t e i n o v i m . savršeno je smišljeno da staru paradigmu izloži p o s t o j e ć e m znanju na n a č i n e koji će izolirati korijen krize s t a k v o m j a s n o ć o m koja se ne m o ž e postići u laboratoriju. kojeg i m a t a k o m n o g o u Galileovim. kisik nije bio jedini novi plin koji su kemičari svjesni nepravilnosti uspjeli otkriti u Priestleyevom djelu. predstavljala su predviđanja iz n o v e hipoteze. kao i teorije relativnosti i k v a n t n e m e h a n i k e u d v a d e s e t o m stoljeću trebale prethoditi i pratiti ih f u n d a m e n t a l n e filozofske analize njima s u v r e m e n e istraživačke tradicije. 12 T.. bio j e u p r a v o z a p o č e o rad n a n a g r a d n o m o g l e d u A k a d e m i j e ο dvostrukom prelamanju. S. 1963. 100 . Za sličnu epizodu u devetnaestom stoljeću vidi raniju knjigu istog autora Histoire de la mécanique. str. 12 S p o j e d i n a č n o m ili zajedničkom p r i m j e n o m ovih neuobičajenih p r o c e d u r a m o ž e s e dogoditi i j e d n a druga stvar. R. Bohrovim i drugim spisima. 1950. Taton i I. kriza često d o v o d i do proliferacije n o v i h otkrića. N e k a od njih. ( M a l u s . kao što je polarizacija refleksijom. 1954. A treća otkrića. bili asimilirani u d o b r o p o z n a t e efekte na n a č i n e 11 Za filozofski kontrapunkt koji je pratio mehaniku sedamnaestog stoljeća vidi Rene Dugas La mécanique au XVII siècle. Paris. Neuchatel. K a k o s a m drugdje p o k a z a o . ali koji su. Kuhn. Cohen. nova optička otkrića brzo su se skupila upravo uoči i tijekom nastajanja valne teorije svjetlosti. Neuchatel. poput boje ogrebotina i debelih metalnih ploča. k a o i Priestleyev kisik.

Paris. n e p r e k i d n o pratila nastajanje k v a n t n e m e h a n i k e . ponekad usred noći. 1953. njegove studije međutim ne pokušavaju izdvojiti priloge koji uključuju fundamentalnu promjenu pojmova. Ljudi koji postižu to fundamentalno otkriće nove paradigme. Ronchi. ako postoje. gotovo su uvijek ili vrlo mladi ili novi u o n o m području čiju su paradigmu promijenili. uvidio uzajamni odnos između poznatih nepravilnosti radi­ jacije crnog tijela. a m o ž d a i zauvijek. Lehman {Age and Achievement. Te studije također ne istražuju one posebne okolnosti. m e đ u t i m .mora ovdje. Princeton. 14 13 Na sličan se n a č i n m o g u opisati višestruka otkrića koja su od o k o 1895. takva se struktura svjesno ne vidi unaprijed. koje mogu pratiti relativno kasnu produktivnost u znanostima. fotoelektričnog efekta i specifičnih toplina. ostati n e d o k u č i v o . 498-520. Einstein je pisao d a j e . ali u o v o m p o d r u č j u tek s m o započeli s otkrivanjem o n i h pitanja koja treba postaviti. str. N e u o b i č a j e n o istraživanje m o r a da i m a j o š i drugih manifestacija i efekata. budući da su to očito o n i ljudi za koje je . Primijetimo ο t o m e ovdje s a m o j e d n u stvar. Za ranije objašnjenje jednog od ovih efekata vidi J. Pa ipak. Štoviše. P r e t h o d n e primjedbe trebale bi biti dovoljne da p o k a ž u k a k o kriza istodobno labavi stereotipe i donosi o n e p o s t u p n o uvećavajuće p o d a t k e n u ž n e z a fundamentalnu p r o m j e n u p a r a d i g m e . 1 5 M o ž d a ovo mišljenje nije bilo n u ž n o eksplicirati.j e r su p r e t h o d n o m p r a k s o m slabo v e z a n i za 13 14 15 Za nova optička otkrića općenito. 1772. tome je uopćavanju više nego potrebno sustavno istraživanje. u o v o m e trenutku. 1956.. Einstein. Harvey C. The History and Present State of Discoveries Relating to Vision. K a k v a je p r i r o d a tog posljednjeg stupnja . VII. 101 . loc.Odgovor na krizu koji su o n e m o g u ć a v a l i da se vidi što z a p r a v o jesu. pog. P o n e k a d je oblik n o v e p a r a d i g m e nagoviješten u onoj strukturi koju je neuobičajeno istraživanje dalo određenoj nepravilnosti. pogled na gotovo svaki popis fundamentalnih doprinosa znanstvenoj teoriji pruža dojmljivu potvrdu..) pruža mnogo korisnih podataka. nije ni p o t r e b n o više pitanja. G o d i n e Češće.k a k o pojedinac smišlja (ili utvrđuje da je smislio) n o v način unošenja r e d a u sve podatke koji su sada prikupljeni . U m j e s t o toga n o v a paradigma ili dovoljan nagovještaj koji će dozvoliti kasniju arti­ kulaciju nastaje odjednom. u duhu čovjeka duboko u t o n u l o g u krizu. Light and Colours. Historie de lα lumière. prije n e g o što je došao do bilo kakve zamjene za klasičnu mehaniku. vidi V. Priestley. Ovo uopćavanje ο ulozi mladosti u fundamentalnom znanstvenom istraživanju toliko je uobičajeno da je postalo cliche. M o ž d a ipak.cit. London.

Do poglavlja VI. m o ž d a j e izgledalo d a niti j e d a n o d tih t e r m i n a n e znači nešto više od " n e n o r m a l n e znanosti". u kojem je prvi put uveden pojam nepravilnosti. spremnost da se pokuša bilo što. posljednji i očito nedokučiv aspekt u k o j e m je materijal iz posljednja tri poglavlja p r i p r e m i o taj put. on ne bi m o r a o smetati. U praksi. a u skladu s tim mijenja se i priroda njihovog istraživanja. m e đ u t i m . Suočeni s nepravilnošću ili k r i z o m . Proliferacija artikulacija koje se m e đ u s o b n o natječu. sve su to simptomi prijelaza od n o r m a l n o g ka neuobičajenom istraži­ vanju. znanstvenici zauzimaju drugačije stavove p r e m a postojećim p a r a d i g m a m a . Ishod. P o j a m n o r m a l n e znanosti zavisi više ο n j i h o v o m postojanju n e g o ο postojanju revolucija. Prije toga primijetite. prijelaz na n o v u p a r a d i g m u . 102 . vraćanje filozofiji i raspravi o k o fundamentalnih stvari. U s k o r o ć e m o otkriti da je slična cirkularnost karakteristična za znan­ stvene teorije. cirkularnog pojma koji bi z a s m e t a o b a r e m nekoliko čitatelja. termini "revolucija" i "neuobičajena znanost".p o s e b n o vjerojatno da će vidjeti da ta pravila više ne definiraju igru koja se m o ž e igrati i da će zamisliti drugi skup pravila koji ih m o ž e zamijeniti. izveli su brojne kriterije sloma u normalnoj znanstvenoj aktivnosti. ta cirkularnost nije više n e o ­ dređena.Struktura znanstvenih revolucija tradicionalna pravila n o r m a l n e znanosti . U g o d n o ili ne. izražavanje otvorenog neza­ dovoljstva. kriterije koji uopće ne zavise ο t o m e h o ć e li s l o m biti p o p r a ć e n revolucijom. kao i dva prethodna. m e đ u t i m . Što j e j o š važnije. jest z n a n s t v e n a revolucija. p r e d m e t za koji s m o se najzad pripremili da mu izravno p r i s t u p i m o . O v o poglavlje u ogledu. mogli su izgledati ekvivalentnima.

v e ć isto tako za o n e koje su 103 . često ograničen na j e d a n s e g m e n t političke zajednice. k a o što su one koje se pripisuju Koperniku i Lavoisieru.IX PRIRODA I NUŽNOST REVOLUCIJA ZNANSTVENIH O v e n a m n a p o m e n e k o n a č n o dopuštaju d a r a z m o t r i m o p r o b l e m e z b o g kojih je ovaj ogled i d o b i o svoj naslov. Prethodna rasprava p o s e b n o je u k a z a l a na to da z n a n s t v e n e revolucije ovdje s m a t r a m o n e k u m u l a t i v n i m razvojnim e p i z o d a m a u kojima je starija paradigma potpuno ili djelomično zamijenjena n o v o m koja je nespojiva sa starom. Ο t o m e se j o š dosta toga m o ž e reći. Što su z n a n s t v e n e revolucije i kakva je njihova uloga u znanstvenom razvoju? Veliki dio odgovora na ova pitanja anticipiranje u ranijim poglavljima. ovaj parale­ lizam ne vrijedi s a m o za velike promjene p a r a d i g m e . d a j e postojeća para­ digma prestala funkcionirati na odgovarajući način u ispitivanju nekog aspekta prirode p r e m a kojem j e s a m a t a p a r a d i g m a ranije p o k a z a l a put. Osjećaj lošeg funkcioniranja koji m o ž e voditi u krizu predstavlja k a k o u političkom tako i u znanstvenom razvoju preduvjet revolucije. koju su s a m e te institucije stvorile. Štoviše. a v a ž a n dio toga m o ž e se uvesti ako postavimo j e d n o daljnje pitanje. da su postojeće institucije prestale na odgovarajući način reagirati na one p r o b l e m e koje postavlja okolina. Na vrlo sličan n a č i n z n a n s t v e n e revolucije najavljuje rastući osjećaj. Zašto bi promjenu p a r a d i g m e trebalo zvati revolucijom? Imajući u vidu o g r o m n e i bitne razlike i z m e đ u političkog i z n a n s t v e n o g razvoja. iako to sigurno predstavlja rastezanje metafore. kakav paralelizam m o ž e opravdati metaforu koja nalazi revolucije u j e d n o m i u drugom? J e d a n o d a s p e k a t a o v o g p a r a l e l i z m a v e ć b i m o r a o biti očit. Političke revolucije najavljuje rastući osjećaj. opet često ograničen na usku p o d s k u p i n u o d r e đ e n e z n a n s t v e n e zajednice.

međutim. Ali. p o p u t Balkanskih revolucija početkom dvadesetog stoljeća. O n i m a izvana o n e m o g u . a stvarala drugu. te ne priznaju nikakav iznad-institucionalni okvir za prosuđivanje r e v o l u c i o n a r n e razlike. m o g u prihvatiti r o e n t g e n s k e zrake k a o običan d o d a t a k znanju. s tim što u prijelaznom razdoblju društvom u potpunosti ne vladaju nikakve institucije. Z n a n s t v e n e revolucije.Struktura znanstvenih revolucija daleko manje v e z a n e za prihvaćanje n e k e n o v e vrste pojave. čije se istraživanje odnosilo na teoriju zračenja ili na katodne zračeće cijevi. k a o što s m o primijetili na kraju poglavlja V. ima drugi. B u d u ć i da se razilaze o k o institucionalne matrice u n u t a r koje treba postići i procijeniti političku promjenu. mnogi se od tih pojedinaca vezuju uz neki konkretan prijedlog za rekonstrukciju društva u n o v i m institucijskim okvirima. dakle. C r o o k e s i Roentgen. b u d u ć i da njihove p a r a d i g m e nisu p o g o đ e n e postojanjem n o v o g zračenja. Usporedba. izgledati kao normalni dijelovi razvojnog procesa. n a primjer. na kojemu počiva značaj onog prvog. uključujući često i silu. Iako su revolucije imale vitalnu ulogu u razvoju 104 . N j i h o v uspjeh. A o n d a . k a o što s m o v e ć vidjeli da slabi u l o g u p a r a d i g m i . n u ž n o povlači za s o b o m djelomično napuštanje j e d n o g sklopa institucija u korist drugog. Genetički aspekt naše usporedbe između političkog i znanstvenog razvoja ne bi trebao i nadalje biti p o d sumnjom. politički utjecaj ne uspijeva. od kojih j e d n a p o k u š a v a obraniti staru institucionalnu konstelaciju. Astronomi. d o k druge teže da uspostave n e k u n o v u . sudionici r e v o l u c i o n a r n o g sukoba moraju najzad pribjeći posebnim tehnikama uvjeravanja masa. Pojedinci u sve v e ć e m broju postaju sve udaljeniji od političkog života i ponašaju se u njemu sve čudnije. k a k o se kriza produbljuje. U t o m trenutku društvo je podijeljeno na suparničke tabore ili stranke. k a o što j e kisik ili r a d i o a k t i v n e z r a k e . pojava roentgenskih zraka n u ž n o je kršila j e d n u para­ digmu. To je razlog što su o v e z r a k e m o g l e biti otkrivene s a m o na način da se prvo n o r m a l n i m istraživanjem utvrdilo da nešto nije u redu. Cilj političkih revolucija jest da izmijene političke institucije na načine koje s a m e te institucije ne dopuštaju. m n o g o dublji aspekt. nužno moraju izgledati revolucionarnima s a m o o n i m a čije su p a r a d i g m e t i m revolucijama p o g o đ e n e . za takve ljude k a o što su Kelvin. A k a d se j e d n o m ta polari­ zacija dogodila. P r v o t n o je s a m a kriza o n o što slabi u l o g u političkih institucija.

Bez obzira na m o ć koju ima.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija političkih institucija. P o p u t izbora i z m e đ u suparničkih političkih insti­ tucija. naravno. Ta predodžba može biti iznimno uvjerljiva. taj izbor nije i ne m o ž e biti o d r e đ e n s a m o o n i m p o s t u p c i m a procjenjivanja koji su karakteristični za n o r m a l n u znanost. pružiti j a s n u predo­ d ž b u ο t o m e kakva bi znanstvena praksa bila za o n e koj i prihvate n o v o gledanje na prirodu. On ne m o ž e biti logički ili probabilistički učinjen obvezujućim za one koji odbijaju stupiti u taj krug. izbor između rivalskih paradigmi pokazuje se kao izbor između nespojivih n a č i n a života u nekoj zajednici. P o l a z n e pretpostavke i vrijednosti koje dvije strane u raspravi o k o p a r a d i g m e dijele nisu dovoljno široke za to. dakle. Da bismo otkrili kako se znanstvene revolucije odvijaju. njihova j e uloga n u ž n o cirkularna. K a o ni u političkim revolucijama.i što o n d a m o r a m o prvo razmotriti 105 . K a d se p a r a d i g m e umiješaju . To je ispitivanje uglavnom predmet ovog i slijedećeg poglavlja. budući da se o n e dijelom zasnivaju na p o s e b n o j p a r a d i g m i .u raspravu o k o izbora p a r a d i g m e . ispitati ne samo utjecaj prirode i logike već. usprkos svemu. isto tako. ukratko m o r a m o ispitati prirodu onih razlika koje razdvajaju zastupnike j e d n e tradicionalne p a r a d i g m e od njihovih revolucionarnih nasljednika. Cirkularnost do koje dolazi ne čini. argumente pogrešnima ili čak uzaludnima. morat ć e m o . Da bismo otkrili zašto ovo pitanje izbora paradigme ne m o ž e nikada biti nedvosmisleno riješeno samo putem logike i eksperimenta. Čovjek koji polazi od n e k e paradigme kada iznosi argumente u njenu obranu m o ž e . a ta je p a r a d i g m a sporna. S v a k a skupina upotrebljava svoju paradigmu da bi tu istu paradigmu branila. tako niti u izboru paradigme ne postoji standard viši od odobravanja relevantne zajednice. B u d u ć i da i m a takav karakter. onih tehnika uvjeravanja koje se primjenjuju unutar posebnih skupina koje čine zajednicu znanstvenika. O n o u što će se sumnjati prije nego u njihovo postojanje .a to je neizbježno . a često i obvezujuće uvjerljiva. Već smo. primijetili brojne primjere takvih razlika i nitko neće sumnjati da n a m povijest m o ž e pružiti j o š mnoge druge. status cirkularnog argumenta svodi se isključivo na uvjeravanje. Preostali dio o v o g o g l e d a i m a za cilj p o k a z a t i da p o v i j e s n o proučavanje promjene p a r a d i g m e otkriva vrlo slične karakteristike u evoluciji znanosti. ta uloga ovisi ο t o m e što su o n e dijelom izvanpolitički ili izvan-institucijski događaji. međutim.

u k o l i k o takovi razlozi postoje. i a k o ne isključivo) s u b a t o m s k i m pojavama koje su prije dvadesetog stoljeća bile nepoznate.j o š pretpostavlja d a j e kumulativni proces u najmanju ruku onaj ideal koji bi povijesni razvoj razotkrio. n o v a se pojava m o ž e pokazati a da se ne odrazi destruktivno na bilo koji dio p r e t h o d n e z n a n s t v e n e prakse. D a s u prikazani. oni ne potječu iz logičke strukture znanja. U poglavlju X otkrit ć e m o koliko je stajalište ο znanosti k a o kumulativ106 . unosi li o n o više svjetlosti od ljudske lakovjernosti i zbu­ njenosti? Postoje li unutrašnji razlozi z b o g kojih prihvaćanje n o v e vrste pojave ili n o v e znanstvene teorije m o r a zahtijevati odbacivanje starije p a r a d i g m e ? Prije svega primijetite da. Iako bi otkrivanje života na M j e s e c u danas bilo p o r a z n o za postojeće p a r a d i g m e (one ο Mjesecu g o v o r e stvari koje su nespojive s postojanjem života na njemu). otkrivanje života u ne­ k o m manje p o z n a t o m dijelu galaksije ne bi. Uzimajući u obzir daje odbacivanje paradigme predstavljalo povijesnu činjenicu. m o ž d a manje uspješan) m o g l a se razvijati i na taj sasvim kumulativan način.Struktura znanstvenih revolucija jest da takovi primjeri d o n o s e bitnu informaciju ο prirodi znanosti. Ili. U evoluciji znanosti n o v o bi znanje prije zamijenilo neznanje. znanstveni razvoj bio bi autentično kumulativan. itd. znanost (ili neki drugi pothvat. n o v a teorija ne m o r a doći u sukob s bilo kojom teorijom koja joj je prethodila. teo­ rije topline. kemije. a većina . k a o što se. s a m o da nije b i o tako često iskrivljen ljudskom idiosinkrazijom. N o v e vrste pojava s a m o bi otkrivale red u j e d n o m aspektu prirode u kojem takav red prije toga nije bio opažen. Bilo koji i svaki od njih m o g a o bi biti prikazan na primjerima dosadašnjeg povijesnog p r o c e s a razvoja znanosti. takva teorija koja skupinu teorija niže razine povezuje u j e d n u cjelinu. r e c i m o . M n o g i ljudi vje­ rovali su da se z n a n o s t tako i razvijala. n o v a teorija m o ž e j e d n o s t a v n o biti teorija više razine od onih koje su prije toga bile poznate. k v a n t n a teorija b a v i (u značajnoj mjeri.čini se . U načelu. Na isti način. n e g o znanje n e k e druge i nespojive vrste. N a r a v n o . M o ž e m o zamisliti j o š i druge slične o d n o s e i z m e đ u starih i novih teorija. O n a se m o ž e baviti isključivo pojavama koje prethodno nisu bile poznate. Za takvo uvjerenje postoje važni razlozi. Teorija ο konzerviranju energije d a n a s je primjer za upravo takve veze između dinamike. elektriciteta. optike. ne mijenjajući bitno niti j e d n u od njih.

koje jest kumulativno. n o v o otkriće. Pa ipak. Čovjek koji ozbiljno shvaća povijesnu činjenicu m o r a posumnjati u to da znanost teži o n o m idealu koji je sugerirala naša p r e d o d ž b a njezine kumulativnosti. već i n a č e l n o nevjerojatno. o n d a p o n o v n i p o g l e d n a o n o područje koje s m o v e ć pokrili m o ž e sugerirati d a j e k u m u l a t i v n o stjecanje noviteta n e s a m o doista rijetko. lako m o ž e biti zaprekom znanstvenom razvoju). Poslije pre-paradigmatičkog razdoblja prihvaćanje svih n o v i h teorija i gotovo svih novih vrsta pojava tražilo je zapravo raza­ ranje p r e t h o d n e p a r a d i g m e . On zna što želi postići i u skladu s tim on skicira svoje instrumente i upravlja svoje misli. N e m a d r u g o g djelotvornog n a č i n a na koji se m o ž e doći do otkrića. (To je razlog što pretjerani interes za korisne p r o b l e m e . sve je više razloga da se u p i t a m o m o ž e li to u o p ć e biti slika znanosti. M e đ u t i m . U poglavlju XI ispitat ć e m o snažnu p o d r š k u koju toj istoj historiografskoj shemi pružaju tehnike uspješne znan­ stvene pedagogije. činjenice koje pružaju otpor m o g u odvesti tako daleko. poslije čega je uslijedio sukob i z m e đ u suparničkih škola z n a n s t v e n o g mišljenja. Važnost otkrića do kojeg se dolazi često će sama biti propor­ cionalna širini i tvrdoglavosti nepravilnosti koja ga je nagovijestila. ne gleda s a m o o k o sebe. Neanticipirana novost. Primjeri otkrića kroz razaranje paradigme. duguje svoj uspjeh sposobnosti znanstvenika da u pravilu izabiru probleme koji mogu biti riješeni konceptualnim i instrumentalnim tehnikama koje su bliske već postojećima.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija n o m procesu blisko isprepleteno s prevladavajućom epistemologijom koja s m a t r a d a j e znanje konstrukcija koju d u h postavlja izravno n a sirove čulne p o d a t k e . mora postojati sukob između one paradigme koja je nepravilnost iznijela na vidjelo i o n e koja je tu nepravilnost kasnije iskazala k a o z a k o n o tvornu. 107 . koje s m o ispitali u poglavlju VI. n e t k o tko nastoji riješiti p r o b l e m definiran postojećim znanjem. Očito. b e z obzira na njihovu vezu s postojećim znanjem i tehnikom. m o ž e se pojaviti s a m o u onoj mjeri u kojoj su se njegova predviđanja ο prirodi i vlastitim instrumentima pokazala p o ­ grešnima. M o ž d a je znanost n e k a druga vrsta pothvata. A k o nas. nisu nas suočili s p u k o m povijesnom slučajnošću. usprkos iznimnoj prihvatljivosti te idealne slike. međutim. N o r m a l n o istraživanje. K u m u l a t i v n o stjecanje neanticipiranih novosti g o t o v o je nepostojeći izuzetak u o d n o s u na pravilo z n a n s t v e n o g razvoja.

D o t e r a z l i k e n e b i m o g l o d o ć i d a s u t e dvije teorije bile logički spojive. očuvanje energije m o g l o je postati dijelom z n a n o s t i . U procesu asimilacije druga m o r a istisnuti prvu. I. D r u g a vrsta pojava sastoji se od o n i h čija je priroda n a z n a č e n a postojećim paradigmama. Naprotiv. Prvu čine pojave koje su već dobro objašnjene postojećim paradigmama i one rijetko kada pružaju motiv ili polaznu točku za izgradnju teorije. kao što je slučaj s tri znamenite anticipacije ο kojima se raspravljalo na kraju VII poglavlja. Teško j e shvatiti k a k o b i n o v e teorije m o g l e n a s t a t i b e z o v i h r u š i l a č k i h 1 Silvanus P. a k o su n o v e teorije p o z v a n e da razriješe nepravilnosti u o d n o s u n e k e postojeće teorije i prirode. Paradigme pružaju svim pojavama. m o g l o j e doći d o toga d a izgleda k a o teorija logički višeg tipa koja nije u sukobu s o n i m teorijama koje su joj prethodile. S a m o o v a vrsta daje p o v o d a nastanku n o v i h teorija. u načelu. Life of William Thomson Baron Kelvin of Largs. koja danas izgleda k a o l o g i č k a s u p e r s t r u k t u r a koja i m a v e z u s p r i r o d o m s a m o k r o z nezavisno zasnovane teorije. b u d u ć i da priroda ne p r u ž a nikakav temelj za izbor. Postoje. teorije do kojih se d o đ e rijetko k a d a se prihvaćaju. ali čiji se detalji m o g u razumjeti s a m o kroz daljnju artikulaciju teorije. M e đ u t i m . Ako to ipak čine. povijesno se nije razvila bez uništavanja p a r a d i g m e . s a m o tri vrste pojava ο kojima se m o ž e razviti n o v a teorija. s p r i z n a t i m n e p r a v i l n o s t i m a čija je karakteristika tvrdoglavo odbijanje da b u d u obuhvaćene postojećim p a r a d i g m a m a . To su one pojave prema kojima znanstvenici usmjeravaju svoja istraživanja najveći dio vremena. London. T e k n a k o n što j e kalorijska teorija bila o d b a č e n a .. 108 .Struktura znanstvenih revolucija Isti a r g u m e n t j o š jasnije vrijedi za pronalaženje teorija. str. iako to istraživanje za cilj prije ima artikulaciju postojećih paradigmi. znanstvenici se susreću s t r e ć o m v r s t o m pojava. S a m o onda kad svi pokušaji artikulacije propadnu. 1 A tek n a k o n što je n e k o v r i j e m e bilo dijelom z n a n o s t i . n e g o smišljanje novih. s izuzetkom nepravilnosti. 266-281. o n d a uspješna n o v a teorija negdje m o r a dopustiti p r e d v i đ a n j a koja su različita od i z v e d e n i h iz p r e t h o d n e teorije. Thompson. o n a je nastala iz krize u kojoj je bitan sastojak bila nespojivost i z m e đ u N e w t o n o v e d i n a m i k e i n e k i h ne tako d a v n o f o r m u l i r a n i h posljedica kalorijske teorije t o p l i n e . njihovo teorijama o d r e đ e n o mjesto u znanstvenikovu v i d n o m polju. Č a k i teorija p o p u t one ο očuvanju energije. 1910.

Najpoznatija i najjača o b r a n a o v e o g r a n i č e n e koncepcije z n a n s t v e n e teorije pojavljuje se u r a s p r a v a m a ο o d n o s u između suvremene Einsteinove dinamike i starijih jednadžbi dinamike koje potječu iz N e w t o n o v o g djela Principia. koja je blisko vezana s r a n i m logičkim pozitivizmom. u drugim primjenama. a nije kategorički o d b a č e n a od s t r a n e o n i h koji su došli kasnije.. n e m o ž e učiniti. A k o N e w t o n o v a teorija. Wïenera u Filozofija znanosti. 1958. da n i k a k o ne bi m o g l a doći u sukob s bilo kojom kasnijom teorijom koja predviđa iste p r i r o d n e pojave. 2 M o r a m o stoga ispitati koje mu se zamjerke najčešće upućuju. na primjer. I a k o l o g i č k a u k l j u č i v o s t ostaje d o p u š t e n o stajalište ο o d n o s u i z m e đ u teorija koje slijede j e d n a iza druge. n a žalost. D a n a s s e t o . str. 109 . prikladnost takve primjene starije teorije m o ž e se dokazati iz iste one teorije koja j e . Mislim da bi prije stotinjak godina bilo m o g u ć e na ovoj točki pustiti n a m i r u pitanje n u ž n o s t i revolucija. zamijenila staru teoriju.. Bit tih zamjerki m o ž e se obrazložiti na slijedeći način. XXV. ne m o ž e održati ukoliko se prihvati najrasprostranjenija suvremena interpretacija znanosti i uloge znanstvene teorije. budući da većina inženjera tu dinamiku primjenjuje s velikim uspjehom. čiji je ona. napomene P. relativne brzine tijela koja su uzeta u obzir moraju biti malene u u s p o r e d b i s b r z i n o m svjetlosti. Ta inter­ pretacija. P. treba pružiti približno dobro rješenje. izgleda k a o da je N e w t o n o v u teoriju m o g u ć e izvesti iz Einsteinove.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija p r o m j e n a u uvjerenjima ο p r i r o d i . t a k o bi ograničila d o m e t i značenje j e d n e prihvaćene teorije. a m n o g i fizičari u izabranim slučajevima također. D a n a s o v o gledište zastupa manjina. o n o j e povijesno neprihvatljivo. p o s e b a n slučaj. Einsteinova teorija m o ž e se iskoristiti kako bi se pokazalo da će predviđanja iz Newtonovih j e d n a d ž b i biti isto toliko d o b r a k a o i naši mjerni instrumenti u s v i m p r i m j e n a m a koje zadovoljavaju j e d a n manji broj ograničavajućih uvjeta. Z a v i s n o ο o v o m e k a o i ο n e k o l i k o drugih uvjeta. 298. Relativistička dinamika nije mogla pokazati da je Newtonova dinamika bila pogrešna. dakle. S m o t r i š t a o v o g ogleda te su dvije teorije f u n d a m e n t a l n o nespojive u o n o m smislu koji je ilustriran odnosom kopernikanske i ptolomejske astronomije: Einsteinova teorija m o ž e s e prihvatiti s a m o u z uvjet uviđanja d a j e N e w t o n o v a teorija pogrešna. b u d u ć i da se gledište ο o v o m p r e d m e t u koje je p r e t h o d n o elaborirano. npr. 2 Vidi. Štoviše.

U velikoj mjeri kritizirana teorija flogistona. O s i m toga. Sličan a r g u m e n t bit će dovoljan za b i l o koju teoriju koja je ikada bila uspješno primijenjena na bilo k a k a v krug pojava. Mass. J e d n a varijanta o v o g a r g u m e n t a sasvim je dovoljna da bilo koju teoriju koju je ikada primijenila n e k a značajna skupina kompetentnih znanstvenika učini i m u n o m na napad.i zašto su m e t a l i imali tako m n o g o više zajedničkih svojstava n e g o njihove rudače. teorija flogistona objasnila je određeni broj reakcija u kojima su kiseline bile formirane sagorijevanjem takvih supstanci k a o što su ugljik i sumpor. 85-88.. A k o se čini da Einsteinova znanost čini N e w t o n o v u dinamiku pogrešnom.zato što su p u n a flogistona . na primjer. Lon­ don. niti j e d n a teorija nikako ne m o ž e doći u s u k o b s n e k i m od svojih p o s e b n i h slučajeva. N e w t o n o v a teorija nikad nije bila d o v e d e n a niti m o ž e biti d o v e d e n a u pitanje. str.tvrdnje koje n i k a d a nisu bile zaista z n a n s t v e n e .. O n a je objasnila zašto tijela gore .Struktura znanstvenih revolucija Ali. 13-16. Cambridge.. 3 Da su to bile j e d i n e pojave koje su teoretičari flogistona prisvajali za svoju teoriju. to je samo stoga što su neki n e w t o n o v c i bili tako nepažljivi da ustvrde da je N e w t o n o v a teorija donijela sasvim p r e c i z n e rezultate ili da je bila valjana pri vrlo v i s o k i m relativnim b r z i n a m a . podržana valjanim d o k a z i m a . U onoj mjeri u kojoj je N e w ­ t o n o v a teorija ikada bila doista znanstvena teorija. k a o što vatra " k v a r i " elastičnost čelične opruge. Stahl. Metzger. nastavlja ova zamjerka. stvarao zajednička svojstva. Paris. drugo izdanje. Conant. B u d u ć i d a nisu m o g l i imati nikakve dokaze za takve svoje tvrdnje. 1930. i J. str. 1951. ta teorija nikad ne bi bila pobijena. S a m o za ekstravagantne tvrdnje u i m e te teorije . Newton. Partington. 3 James B. Ti su metali bili sastavljeni od različitih elementarnih sastojaka zemlje kombiniranih s flogistonom koji je. oni su prigodom njihovog iznošenja iznevjerili standarde znanosti. o n a to jest i danas. dio II. A Short History of Chemistry. R. unijela je red u veliki broj fizičkih i kemijskih pojava. Najpotpunije i s puno razumijevanja.Einstein je m o g a o dokazati da su pogrešne.flogiston koji se oslobađa sagorije­ vanjem " k v a r i " elastičnost zraka koji ga apsorbira. Overthrow of the Phlogiston Theory. O n a je također objasnila smanjivanje zapremine kada se sagorijevanje odvija u zatvorenom z r a č n o m prostoru .. pregled dostignuća teorije flogistona daje H. 1950. Boerhaave et la doctrine chimique. Očišćena od tih ljudskih ekstrava­ gancija. kao zajednički za sve metale. 110 .

Priroda i nužnost znanstvenih revolucija

Ali, da bi se teorije na ovaj način spasile, njihovo područje primjene m o r a se ograničiti na o n e pojave i na takvu preciznost promatranja s kojom se postojeći empirijski dokazi već bave. 4 K r e n e m o li j o š korak dalje (a taj se korak teško m o ž e izbjeći, č i m je učinjen onaj prvi), takvo ograničenje zabranjuje znanstveniku da tvrdi da govori " n a znanstveni n a č i n " ο bilo kojoj pojavi koja v e ć nije promatrana. Č a k i u s v o m sadašnjem obliku to ograničenje zabranjuje znanstveniku da se u svom vlastitom istraživanju oslanja na neku teoriju uvijek kada to istraživanje zalazi u neko područje ili zahtijeva neki stupanj preciznosti za koji ranija praksa s t o m teorijom ne p r u ž a n i k a k a v p r e s e d a n . O v e z a b r a n e logički nemaju izuzetka. Ali, rezultat njihovog prihvaćanja bio bi kraj o n o g istraživanja kroz koje se znanost m o ž e dalje razvijati. O v o je do sada već gotovo tautologija. B e z vezivanja za paradigmu ne m o ž e biti nikakve n o r m a l n e znanosti. Štoviše, to vezivanje m o r a se proširiti na područja i stupnjeve preciznosti za koje n e m a p o t p u n o g presedana. A k o se ne proširi, o d r e đ e n a p a r a d i g m a ne m o ž e postaviti nikakve zagonetke koje već nisu bile riješene. Osim toga, od vezivanja za paradigmu ne zavisi samo normalna znanost. A k o postojeća teorija obvezuje z n a n s t v e n i k a s a m o u o d n o s u na postojeće primjene, o n d a ne m o ž e biti nikakvih iznenađenja, nepravilnosti ili kriza. To su, međutim, upravo oni putokazi koji pokazuju put ka neuobičajenoj zna­ nosti. A k o se pozitivistička ograničenja na o p s e g legitimne primje­ njivosti j e d n e teorije shvate doslovce, onaj mehanizam koji znanstvenoj zajednici ukazuje na to koji problemi m o g u voditi ka fundamentalnoj promjeni, m o r a prestati raditi. A k a d a se to dogodi, ta će se zajednica nužno vratiti nečemu stoje u velikoj mjeri slično pre-paradigmatičkom stanju, stanju u kojem se svi članovi bave znanošću, ali u kojem njihov brutto p r o i z v o d teško d a j e i m a l o sličan znanosti. Je li o n d a u o p ć e č u d n o to s t o j e cijena značajnog znanstvenog napretka vezivanje koje u sebi sadrži rizik da b u d e p o g r e š n o ? Što je j o š važnije, u pozitivističkom a r g u m e n t u postoji logička p r a z n i n a koja m n o g o otkriva i koja će nas o d m a h p o n o v o uvesti u p r i r o d u r e v o l u c i o n a r n e promjene. M o ž e l i N e w t o n o v a d i n a m i k a doista biti izvedena iz relativističke dinamike? K a k o bi izgledalo ono
4

Usporedite zaključke do kojih se došlo vrlo različitom analizom koju daje R. B. Braithwaite, Scientific Explanation, Cambridge, 1953., str. 50-87, posebno str. 76. 111

Struktura znanstvenih revolucija

što je izvedeno? Zamislite j e d a n s k u p iskaza E 1 , E 2 ,...E n , koji svi zajedno čine zakone relativističke teorije. Ti iskazi sadrže promjenjive parametre koji predstavljaju položaj u prostoru, vrijeme, masu u miro­ vanju, itd. Iz njih se, zajedno s a p a r a t o m logike i m a t e m a t i k e , m o ž e izvesti čitav s k u p daljnjih iskaza, uključujući n e k e koji se ne m o g u provjeriti promatranjem. Da bi se dokazala adekvatnost N e w t o n o v e d i n a m i k e kao p o s e b n o g slučaja, m o r a m o Ε-ovima dodati d o p u n s k e iskaze, k a k a v je (v/c) 2 << 1, koji ograničava područje p a r a m e t a r a i varijabli. S ovim proširenim skupom iskaza se p o t o m manipulira k a k o bi se došlo do n o v o g s k u p a N , , N 2 , . . . N m , koji je po obliku istovjetan s N e w t o n o v i m z a k o n i m a kretanja, z a k o n o m gravitacije i tako dalje. N e w t o n o v a d i n a m i k a očito j e izvedena i z E i n s t e i n o v e p o d n e k i m ograničavajućim uvjetima. Ipak, izvođenje j e n e z a k o n i t o , b a r e m d o ove t o č k e . Iako N-ovi predstavljaju p o s e b a n slučaj zakona relativističke mehanike, oni nisu N e w t o n o v i zakoni. Ili b a r e m nisu u slučaju k a d a ti zakoni nisu reinterpretirani na n a č i n koji bi bio n e m o g u ć prije E i n s t e i n o v o g rada. O n e varijable i p a r a m e t r i koji u Einsteinovim Ε-ovima predstavljaju položaj u prostoru, vrijeme, m a s u i tako dalje, javljaju se i u N-ovima, gdje j o š predstavljaju Einsteinov prostor, vrijeme i m a s u . M e đ u t i m , fizički referenti ovih Einsteinovih p o j m o v a nisu ni u k o j e m slučaju istovjetni s o n i m N e w t o n o v i m p o j m o v i m a koji n o s e isto ime. ( N e w ­ t o n o v a m a s a je nepromjenjiva; Einsteinova se m o ž e pretvoriti u ener­ giju. S a m o pri niskim relativnim brzinama m o g u se obje mjeriti na isti način, pa tada i ne treba smatrati da su iste.) Ukoliko ne promijenimo definicije varijabli u N-ovima, iskazi koje s m o izveli nisu N e w t o n o v i . A a k o ih p r o m i j e n i m o , za nas bi se teško m o g l o reći da s m o izveli N e w t o n o v e z a k o n e - u s v a k o m slučaju ne u t r e n u t n o o p ć e prihva­ ć e n o m smislu riječi "izvesti". N a š a je rasprava, n a r a v n o , objasnila zašto je ikada izgledalo da N e w t o n o v i zakoni funkcioniraju. Tako smo, r e c i m o , opravdali vozača automobila koji se p o n a š a k a o da živi u N e w t o n o v o m svemiru. A r g u m e n t iste vrste upotrijebljen je da se o p r a v d a to što se g e o m e t r i m a predaje astronomija, u kojoj je c e n t a r svijeta Zemlja. Ali, o v a rasprava j o š nije postigla o n o što je namje­ ravala. To znači da nije p o k a z a l a da su N e w t o n o v i z a k o n i ogra­ ničavajući slučaj Einsteinovih. Jer, u kretanju p r e m a granici nisu se 112

Priroda ι nužnost znanstvenih revolucija

promijenili samo oblici zakona. Istodobno s m o morali promijeniti one fundamentalne strukturalne elemente koji čine svemir na koji se oni primijenjuju. N u ž n o s t p r o m j e n e značenja već ustanovljenih i uobičajenih poj­ m o v a centralna je za revolucionarni utjecaj Einsteinove teorije. Iako suptilnije od promjena s geocentrizma na heliocentrizam, s flogistona na kisik ili s čestica na valove, p o j m o v n a p r e o b r a z b a do koje je došlo nije ništa manje odlučna u svojoj destruktivnosti u odnosu na prethodno uspostavljenu paradigmu. Čak je m o ž e m o početi promatrati kao pro­ totip revolucionarnih preorjentacija u z n a n o s t i m a . U p r a v o stoga što nije uključivao uvođenje dodatnih objekata ili pojmova, prijelaz s N e w t o n o v e na Einsteinovu mehaniku s p o s e b n o m j a s n o ć o m ilustrira znanstvenu revoluciju kao pomicanje one pojmovne mreže kroz koju znanstvenici promatraju svijet. O v e bi primjedbe trebale biti dovoljne da p o k a ž u o n o što bi u drugačijoj filozofskoj klimi m o g l o biti s m a t r a n o već provjerenim. U s v a k o m slučaju, većina očitih razlika i z m e đ u o d b a č e n e z n a n s t v e n e teorije i njezinog nasljednika, za znanstvenika doista čini razliku. Iako se n e k u zastarjelu teoriju m o ž e promatrati k a o p o s e b a n slučaj svog s u v r e m e n o g nasljednika, u tu svrhu ona m o r a doživjeti preobrazbu. A ta se preobrazba m o ž e dogoditi s a m o uz prednosti pogleda unatrag, eksplicitnog usmjeravanja od strane novije teorije. Štoviše, ukoliko je ta preobrazba sredstvo koje se legitimno m o ž e upotrijebiti u interpreta­ ciji starije teorije, ishod njezine primjene bila bi tako ograničena teorija, koja bi s a m o m o g l a ponoviti o n o što s m o već znali. Z b o g svoje eko­ n o m i č n o s t i takva bi preformulacija bila korisna, ali ne bi m o g l a biti dovoljna za usmjeravanje istraživanja. U z m i m o zato sada k a o sigurno da su razlike i z m e đ u sukcesivnih paradigmi u isto vrijeme i nužne i neuskladive. M o ž e m o li onda eksplicitnije reći koje su to razlike? Najočitija vrsta bila je već u nekoliko navrata ilustrirana. Sukcesivne paradigme govore n a m različite stvari ο stanovnicima svemira i njihovu ponašanju. O n e se, dakle, razlikuju o k o pitanja k a o što su postojanje s u b a t o m s k i h čestica, materijalna priroda svjetlosti, te čuvanje topline i energije. To su bitne razlike između sukcesivnih paradigmi i za njih nisu potrebne nikakve dopunske ilustracije. Ali, p a r a d i g m e se ne razlikuju s a m o po svojoj biti, budući
113

Struktura znanstvenih revolucija

da su usmjerene ne s a m o p r e m a prirodi, već i natrag p r e m a znanosti koja ih je proizvela. O n e su izvor metoda, područja problema i standarda rješenja koji se prihvaćaju od strane bilo koje zrele znanstvene zajednice u bilo koje o d r e đ e n o vrijeme. Ishod je činjenica da prihvaćanje n o v e p a r a d i g m e često n u ž n o z a s o b o m povlači drugačije definiranje n e k e znanosti. N e k i stari p r o b l e m i m o g u biti otposlani u drugu znanost ili proglašeni potpuno "neznanstvenima". Drugi, koji ranije nisu postojali ili su bili trivijalni, m o ž d a će s n o v o m p a r a d i g m o m postati u p r a v o prototipovi značajnog znanstvenog dostignuća. A k a k o se mijenjaju problemi, tako se često mijenja i standard po kojem se stvarno znan­ stveno rješenje razlikuje od obične metafizičke spekulacije, igre riječima ili m a t e m a t i č k e igre. N o r m a l n o - z n a n s t v e n a tradicija koja nastaje iz n e k e z n a n s t v e n e revolucije nije s a m o nespojiva, v e ć često z a p r a v o n e u s p o r e d i v a s o n o m koja je ranije bila na snazi. Utjecaj N e w t o n o v o g djela n a tradiciju n o r m a l n e z n a n s t v e n e prakse u s e d a m n a e s t o m stoljeću p r u ž a dojmljiv primjer suptilnijih efekata p o m a k a p a r a d i g m e . Prije n e g o što se N e w t o n rodio, " n o v a z n a n o s t " tog stoljeća k o n a č n o je uspjela odbaciti aristotelovska i skolastička objašnjenja izražena u terminima esencija materijalnih tijela. Tvrdnja d a j e k a m e n p a o zato što g a j e njegova " p r i r o d a " p o v u k l a p r e m a centru s v e m i r a p o č e l a j e izgledati k a o čista tautološka igra riječi, što prije nije bilo tako. Od tog trenutka čitav tijek čulnih pojava, uključujući boju, o k u s , č a k i težinu, trebalo je objasniti t e r m i n i m a veličine, oblika, položaja i kretanja elementarnih čestica osnovne ma­ terije. Pripisivanje drugih kvaliteta elementarnim atomima spadalo je u područje mističnog i zato je bilo izvan granica u kojima se k r e ć e znanost. Molière je točno uhvatio novi d u h k a d se potsmjehivao lije­ č n i k u koji j e djelotvornost o p i j u m a k a o uspavljujućeg s r e d s t v a objašnjavao pripisujući mu uspavljujuću m o ć . Tijekom druge polovice s e d a m n a e s t o g stoljeća m n o g i su znanstvenici bili skloni reći d a j e okrugli oblik čestica opijuma o n o što je te čestice osposobilo da u m i r e živce o k o kojih se kreću. 5 Objašnjenja temeljena na m i s t i č n i m kvalitetama u j e d n o m su ranijem razdoblju bila integralni dio produktivnog znanstvenog rada.
5

Za korpuskularizam općenito vidi Marie Boas "The Establishment of the Me­ chanical Philosophy", Osiris, X, 1952., str. 412-541. Za djelovanje oblika čestice na okus vidi ibid., str. 483.

114

ali najvećim dijelom primjenjujući p r e t h o d n o već d o b r o p o z n a t e karakteristike kretanja na taj novi p r o b l e m . k a o i u m n o g i m d r u g i m tijekom s e d a m n a e s t o g stoljeća. str. H u y g h e n s . K a k o neutralne čestice m o g u djelovati j e d n a n a drugu s a m o p u t e m kontakta. a više pokušaja da se d o b r o p o z n a t a promatranja reinterpretiraju p o m o ć u kretanja i interakcija p r i m a m o n e u t r a l n i h čestica. na promjenu kretanja čestica do koje dolazi p u t e m sudara. 115 . N e w t o n je njihove rezultate ugradio u svoje zakone kretanja. Dugas. traganje za m e h a n i ­ čkim objašnjenjem gravitacije predstavljalo je j e d a n od najizazovnijih p r o b l e m a za one koji su prihvaćali Principia k a o p a r a d i g m u . U dinamici. P r e m a t o m e . Neuchatel. korpuskularna paradigma stvorila je novi problem. gravitacija je posjedovala istu o n u m i s t i č n u kvalitetu k a k v u j e imala skolastička "tendencija p a d a " . 177-185.284-298.k o r p u s k u l a r n o g p o g l e d a n a svijet. dok su standardi korpuskularnosti ostali na snazi.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija Pa ipak se n o v a vezanost s e d a m n a e s t o g stoljeća za m e h a n i č k o . W r e n i Wallis krenuli su dalje djelomično eksperimentirajući s utezima njihala koji se sudaraju. ipak j e efekt o v e p a r a d i g m e koja j e proizašla iz njegova rada predstavljao daljnju i djelomično destruktiv­ nu p r o m j e n u u o n i m p r o b l e m i m a i s t a n d a r d i m a koji su za z n a n o s t legitimni. 1954. m e h a ničko-korpuskularno gledanje na prirodu usmjerilo je znanstvenu pa­ žnju na sasvim novi predmet istraživanja.. 6 Iako je veliki dio N e w t o n o v o g rada bio usmjeren na p r o b l e m e i uključene standarde izvedene iz m e h a n i č k o .k o r p u s k u l a r n o objašnjenje p o k a z a l a i z n i m n o p l o d n o m za veći broj zna­ nosti. oslobađajući ih p r o b l e m a koji su se opirali o p ć e p r i h v a ć e n o m rješenju i predlažući druge koji će ih zamijeniti. U o v o m slučaju. Pogledajmo s a m o j e d n u konkretnu ilustraciju. S a m N e w t o n posvetio mu je m n o g o pažnje. Interpretirana k a o i m a n e n t n o privlačenje i z m e đ u s v a k o g p a r a čestica materije. La mechanique au XVII siècle. na primjer. 345-356. Ista promjena kretanja dovodi do definicije dinamičke sile koja je implicitna u drugom zakonu. ali i veliki dio njegova rješenja. a t a k o đ e r i m n o g i njegovi 6 R. Jednaka "akcija" i "reakcija" trećeg zakona predstavljaju promjene u kvaliteti i kvantiteti kretanja koje doživljavaju dvije strane u sudaru. Descartes je najavio p r o b l e m i predočio o n o što je s m a t r a o p r v i m rješenjem tog p r o b l e m a . N e w t o n o v a tri z a k o n a kretanja u manjoj su mjeri p r o i z v o d n o v i h e k s p e r i m e n a t a .

1956. pa je i ta alternativa bila široko prihvaćena. v e ć četrdesetih godina o s a m n a e s t o g stoljeća " e l e k t r i č a r i " m o g l i go­ voriti ο atraktivnoj " v r l i n i " električnog fluida. K a k o nisu bili u stanju ni baviti se z n a n o š ć u b e z Principia. pojava koju sada nazivamo punjenjem p u t e m indukcije mogla j e biti priznata k a o j e d a n o d njezinih efekata. k a d a j e u o p ć e bila primijećena. električne su pojave sve više iskazivale r e d različit od onoga koji su te iste pojave pokazivale kada su promatrane kao efekti m e h a n i č k o g effluvia koji m o ž e djelovati s a m o p u t e m kon­ takta. J e d i n a očita m o g u ć n o s t izbora bilo je odbacivanje N e w t o n o v e teorije z b o g toga što nije uspjela obja­ sniti gravitaciju. I m a n e n t n a privlačenja i odbijanja pridružila su se veličini. na primjer. Ranije. a da se pritom ne izlažu o n o m podsmijehu s kojim je uvijek ranije bio dočekan Molièreov liječnik.. obliku. poglavlja VI-VII. Tako su. znan­ stvenici su postupno prihvatili gledište ο stvarnoj imanentnosti gravi­ tacije. pripisivana je neposrednoj akciji električnih " a t m o ­ sfera" ili curenjima koja se u bilo kojem električnom laboratoriju ne m o g u izbjeći. Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Ex­ perimental Science and Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof. Cohen. N o v i način gledanja na induktivne efekte predstavljao je.m e h a n i č k o g aspekta n e w t o n i z m a . P o s e b n o tada k a d a j e postala p r e d m e t o m proučavanja s a m a po sebi. sa svoje strane. 7 P r o m j e n a do koje je d o š l o u s t a n d a r d i m a i u području p r o b l e m a fizičke znanosti još je j e d n o m bila značajne prirode. K a k o su to činili.Struktura znanstvenih revolucija sljedbenici u o s a m n a e s t o m stoljeću. D i n a m i k a i elektricitet nisu bili j e d i n a z n a n s t v e n a područja na koja je utjecala legitimizacija traganja za silama koje su u r o đ e n e materiji. a ishod je bilo okretanje (koje nije bilo isto što i nazadovanje) ka skolastičkom standardu. niti j e d n o od ovih gledišta nije k o n a č n o trijumfiralo. 116 . ključ za F r a n k l i n o v u analizu L e y d e n s k e b o c e k a o i za nastajanje n o v e N e w t o n o v e p a r a d i g m e za elektricitet. Sredinom o s a m n a e s t o g stoljeća t a j e interpretacija bila gotovo univerzalno prihvaćena. niti učiniti da se taj rad prilagodi korpuskularnim standardima s e d a m n a e s t o g stoljeća. Veliki dio literature o s a m n a e s t o g stoljeća ο kemijskim afinitetima i n i z o v i m a zamjene t a k o đ e r potječe iz o v o g s u p r a . B. Philadelphia. K e m i č a r i koji su vjerovali u ova diferencijalna privlačenja 7 1 . Međutim. položaju i kretanju ka o n i m primarnim svojstvima materije koja se ne m o g u dalje fizički reducirati.

9 Clerk M a x w e l l dijelio je s d r u g i m p r e d s t a v n i c i m a v a l n e teorije svjetlosti devetnaestog stoljeća uvjerenje da se valovi svjetlosti moraju prostirati kroz materijalni eter. U z p o m o ć j e d n o g m a l o g broja elementarnih " p r i n c i p a " . dakle elektromagnetska teorija svjetlosti. Već s m o primijetili d a j e flogiston objasnio zašto su metali u tako velikoj mjeri slični j e d a n drugome. a uz to je postizanje takvog objašnjena učinila težim n e g o što je to ranije izgledalo. k a o i one p r o m j e n e kojima ta svojstva podliježu tijekom kemijskih reakcija.. a p o s e b n o D a l t o n o v rad. Identity and Reality. Uspostavljanje m e h a n i č k o g medija na koji bi se ti valovi oslanjali bio je standardni p r o b l e m za m n o g e od njegovih najsposobnijih suvremenika. Lavoisierova reforma. op.. poglavlje Χ. 117 . bili bi neshvatljivi 8 Promjene u standardima koji određuju dopustive probleme. m o g u preobraziti j e d n u znanost. Da bi se taj gubitak n a d o k n a d i o . m e đ u t i m . druge m e t a l n e . Drugi primjeri ovih nebitnih razlika između paradigmi koje slijede j e d n a za d r u g o m m o g u se p r o n a ć i u povijesti bilo koje znanosti u g o t o v o s v a k o m razdoblju njezinog razvoja. U p r a v o iz tih razloga M a x w e l l o v u su teoriju u p r v o vrijeme u velikoj mjeri odba8 9 Za elektricitet. J e d n a o d priznatih z a d a ć a kemije. i tako dalje. Tijekom v e ć e g dijela devetnaestog stoljeća neuspjeh u objašnjavanju kvaliteta spojeva nije predstavljao nikakvu o p t u ž b u protiv n e k e kemijske teorije. dio I. Bez onih poda­ taka i onih kemijskih pojmova koji su se razvili u o v o m procesu. a sličan se argument m o g a o razviti i za kiseline. m e đ u ­ tim. 1930. bila je objasniti svojstva kemijskih supstanci.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija između različitih kemijskih vrsta započeli su s dotad nezamislivim elcsperimentima i traganjima za novim vrstama reakcija. k o n a č n o je odbacila kemijske " p r i n c i p e " i t a k o završila t i m e što je kemiju lišila nešto stvarne i dosta potencijalne m o ć i objašnjavanja. vidi ibid. Njegova vlastita teorija. É.j e d a n od njih je bio flogiston . New York. pojmove i objašnjenja. O d r e đ e n i uspjeh u t o m smislu bio je postignut. bila je n u ž n a p r o m j e n a u standardima. kasniji Lavoisierov. Meyerson.k e m i č a r je trebao objasniti zašto su n e k e supstance kisele. nije dala opis nikakvog medija na koji se valovi svjetlosti oslanjaju.. treće zapaljive. U slijedećem poglavlju č a k ću suge­ rirati j e d a n smisao u kojem te promjene m o g u preobraziti svijet. poglavlja VIII-IX. Za kemiju vidi Metzger. prije kemijske revolucije. U o v o m t r e n u t k u n e k a n a m b u d u dovoljne s a m o dvije daleko k r a ć e ilustracije. cit.

1 0 Ovi karakteristični p o m a c i u shvaćanju legitimnih p r o b l e m a i standarda z n a n s t v e n e zajednice imali bi manji značaj za glavnu tezu koju z a s t u p a m u o v o m ogledu k a d bi se m o g l o pretpostaviti da su se oni uvijek kretali od n e k o g metodološki nižeg ka metodološki v i š e m tipu. The Edge of Objectivity: An Essay in the History of Scientific Ideas. razvoj k v a n t n e 10 E. više slični o n i m a N e w t o n o v i h p r e t h o d n i k a . Ne postoje nikakvi vanjski standardi koji bi dopustili takvu vrstu prosuđivanja. 118 . vidi C. što o n o sigurno nije bilo. a to bi se m o g l o i p o n o v o dogoditi. pa su pokušaji da se stvori takav eterski medij bili o d b a č e n i . AH.. 1960.C. u t o m p o s e b n o m smislu. k a o i u slučaju N e w t o n o v e teorije. R a z g o v o r ο električnom " p r a ž n j e n j u " bez specificiranja što se ispraznilo. Whittaker. Princeton. Nije ni č u d o da su n e k i povjesničari zastupali stajalište da povijest z n a n o s t i bilježi neprekidno povećanje zrelosti i dotjeranosti čovjekove koncepcije prirode z n a n o s t i . iako uspješno o d b a č e n od većine z n a n s t v e n i k a o s a m n a e s t o g stoljeća nije b i o usmjeren na neki u biti nelegitiman p r o b l e m . Štoviše. skup koji je u o v o m k o n k r e t n o m slučaju i m a o značajne v e z e s nastajanjem teorije relativnosti. Stoga je opet dobiven novi skup p r o b l e m a i standarda. II. " Ipak. Ili. ta je promjena u m e đ u v r e m e n u promijenila smjer. v e ć j e d n o s t a v n o promjena koju je tražilo prihvaćanje n o v e paradigme. Gillispie. London 1953. K a d je postigla status p a r a d i g m e . a to je objašnjenje vratilo znanost skupu kanona i problema koji su. braniti gledište ο k u m u l a t i v n o m razvoju znanstvenih p r o b l e m a i standarda j o š je teže nego braniti kumuliranje teorija. 11 Za briljantan i posve suvremen pokušaj da se znanstveni razvoj smjesti u ovaj Prokrustov krevet.Struktura znanstvenih revolucija civali. U t o m bi slučaju njihovi efekti djelovali k u m u l a t i v n o . 28-30. O n o što se dogodilo nije bilo ni snižavanje ni podizanje standarda. A History of the Theories of Aether and Electricty. stav zajednice prema njoj se promijenio. Tijekom prvih desetljeća dvadesetog stoljeća M a x w e l l o v o ustrajavanje na postojanju m e h a n i č k o g etera sve je više izgledalo k a o p r a z n a priča. T. Pokušaj objašnjavanja gravitacije. p o k a z a l o se da je b e z M a x w e l l o v e teorije teško. znan­ stvenici više nisu smatrali neznanstvenim. n e g o o n i m a njegovih sljedbenika. str. U d v a d e s e t o m stoljeću E i n s t e i n je u s p i o objasniti gravitacijska privlačenja. primjedbe u p u ć e n e na račun i m a n e n t n i h sila nisu bile niti inherentno n e z n a n s t v e n e niti su bile metafizičke u podrugljivom smislu riječi.

M o ž d a je č a k sličan preokret u tijeku u elektromagnetskoj teoriji. P r e m a t o m e . boju. z b o g toga što n a m p r u ž a prvu eksplicitnu n a z n a k u ο t o m e zašto izbor između suparničkih paradigmi. Budući daje priroda previše složena i raznovrsna da bi se m o g l a istraživati p u t e m slučajnosti. tako i u M a x w e l l o v o j teoriji. m a p a je isto toliko bitna za neprekidan razvoj znanosti kao i promatranje i eksperiment. U onoj mjeri (koliko značajnoj toliko i nepotpunoj) u kojoj se dvije znanstvene škole ne slažu o k o toga s t o j e p r o b l e m . O n e su. P o m a k o m naglaska sa spoznajnih na n o r m a t i v n e funkcije para­ digmi. k a d a se p a r a d i g m e mijenjaju o b i č n o i m a m o i značajne p o m a k e u o n i m kriterijima koji određuju legitimnost p r o b l e m a i predloženih rješenja. K r o z teorije koje uključuju. rađa pitanja koja se ne m o g u razriješiti kriterijima n o r m a l n e znanosti. p a r a d i g m e se pokazuju konstitutivnima za istraživačku aktivnost. m e đ u t i m . n e k a od njegovih n o v i h svojstava ne razlikuju se od onih koja su n e k a d a bila pripisivana eteru. m o ž d a ć e m o j e d n o g d a n a doći do spoznaje ο t o m e stoje električno pražnjenje. agregatno stanje i druge kvalitete onih supstanci koje upotrebljavaju i stvaraju u svojim laboratorijama. a s t o j e rješenje. Usvajajući neku p a r a d i g m u znanstvenik stječe teo­ riju.Priroda i nužnost znanstvenih revolucija m e h a n i k e p r e o k r e n u o j e o n u m e t o d o l o š k u z a b r a n u koja j e nastala tijekom kemijske revolucije. i to obično nerazdvojno povezane. N a š i najnoviji primjeri p o s e b n o pokazuju da p a r a d i g m e z n a n s t v e n i c i m a pružaju ne s a m o m a p u već. konstitutivne za znanost i u d r u g i m p o g l e d i m a i to je o n o na što s a d a želim ukazati. U toj ulozi o n a funkcionira govoreći znanstveniku ο o n i m entitetima koje priroda sadrži. o d n o s n o ne sadrži. Ranije s m o u g l a v n o m ispi­ tivali ulogu p a r a d i g m e k a o sredstva za izgradnju znanstvene teorije. O v o n a s opažanje vraća na o n u točku od koje je o v o poglavlje z a p o č e l o . i to s velikim uspjehom. u pravilu. o n e se neizbježno 119 . navedeni primjeri uvećavaju naše razumijevanje načina k a k o paradigme daju oblik znanstvenom životu. Kemičari sada pokušavaju objasniti. i n e k e u p u t e koje su bitne za pravljenje m a p e . isto tako. metode i standarde u isti mah. Prostor u suvremenoj fizici nije onaj intertni i h o m o g e n i supstrat koji je upotre­ bljavan k a k o u N e w t o n o v o j . k a o i ο n a č i n i m a k a k o se ti entiteti ponašaju. Te informacije čine m a p u čiji se detalji rasvjetljavaju zrelim znanstvenim istraživanjem.

na primjer. ovdje je u pitanju č a k i nešto osnovnije n e g o što su standardi i vrijednosti. rasprave ο paradigmi uključuju slijedeće pitanje: koje je p r o b l e m e važnije riješiti? K a o i na pitanje suparničkih standarda. manje ili više. za svaku će se p a r a d i g m u pokazati da. zadovoljava one kriterije koje s a m a sebi propisuje. Tako. Ali. U o n i m cirkularnim a r g u m e n t i m a do kojih se u pravilu dolazi. i drugi razlozi za nepotpunost logičkog dodira koji dosljedno karakterizira rasprave oko paradigme. Postoje. te k a k o n e m a dvije paradi­ gme koje bi ostavljale neriješenim iste probleme. 120 . Do sada s a m zastupao stav da su p a r a d i g m e bitne za znanost. isto tako. budući da nijedna paradigma nikada ne rješava sve one p r o b l e m e koje definira.Struktura znanstvenih revolucija neće razumjeti kada raspravljaju ο relativnim zaslugama svojih o d g o ­ varajućih paradigmi. a u p r a v o to pribjegavanje vanjskim kriterijima jest o n o što rasprave ο p a r a d i g m i najočitije čini revolucionarnim. k a o i da ne ispu­ njava nekoliko suparničkih kriterija. isto tako. na o v o pitanje ο vrijednostima m o ž e se odgovoriti samo p o m o ć u kriterija koji leže sasvim izvan normalne znanosti. bitne za prirodu. S a d a želim izložiti smisao u kojem su one.

iako o b i č n o p o s t u p n e i takve da se g o t o v o n i k a d ne m o g u okrenuti u s u p r o t n o m smjeru. znan­ stvenici tijekom revolucija vide n o v e i drugačije stvari i o n d a kada s u o b i č a j e n i m i n s t r u m e n t i m a istražuju mjesta koja su ranije v e ć p r o ­ matrali. povjesničar znanosti m o ž e biti doveden u iskušenje donošenja zaključka da se u trenutku promjene p a r a d i g m e mijenja i čitav svijet. o b i č n o p r a t e z n a n s t v e n u n a o b r a z b u .X REVOLUCIJE KAO PROMJENE POIMANJA SVIJETA Ispitujući p o d a t k e d o b i v e n e istraživanjem prošlosti s t o č k e gledišta suvremene povijesne znanosti. N a r a v n o . mogli bismo reći da znanstvenici poslije revolucije reagiraju na j e d a n drugačiji svijet. na kojem se poznati p r e d m e t i vide u n e k o m druga­ čijem svjetlu. Promatrajući šrafiranu m a p u . Vođeni n o v o m paradigmom znanstvenici usvajaju n o v e i n s t r u m e n t e i istražuju n o v a mjesta. Što je j o š važnije. P o z n a t e demonstracije prebacivanja u v i z u e l n o m gestaltu p o k a ­ zuju se vrlo sugestivnima kao elementarni prototipovi za ovakve preo­ b r a z b e z n a n s t v e n i k o v a svijeta. S v a k o d n e v n a zbivanja izvan laboratorija o b i č n o se nastavljaju k a o i prije toga. a pridružuju im se i p r e d m e t i koji su do tada bili nepoznati. poslije revolucije su zečevi. U onoj mjeri u kojoj je njihov j e d i n i prilaz t o m svijetu kroz to što oni vide i čine. Čovjek koji je prvo vidio gornji dio kutije izvana. student vidi 121 . Pa ipak p r o m j e n e p a r a d i g m e d o v o d e do toga da znanstvenici svijet svojeg istraživačkog a n g a ž m a n a vide drugačije. Č i n i s e k a o d a j e stručna zajednica i z n e n a d a p r e b a č e n a n a neki drugi planet. kasnije vidi njezinu unutrašnjost o d o z d o . O v a k v e p r e o b r a z b e . ništa se od toga doista ne dešava: n e m a zemljopi­ s n o g premještaja. O n o što su u z n a n s t v e n i k o v u svijetu prije revolucije bile guske.

Struktura znanstvenih revolucija

linije na papiru, d o k čitač karata vidi sliku terena. Promatrajući fotografiju zamagljene komore, student vidi kaotične izlomljene crte, d o k fizičar vidi prikaz uobičajenih zbivanja unutar atoma. Tek poslije o d r e đ e n o g broja takvih preobražajnih viđenja student postaje pripa­ dnik znanstvenog svijeta, videći o n o što vidi znanstvenik i reagirajući p o p u t znanstvenika. Taj svijet u koji student tada ulazi nije, m e đ u t i m , j e d n o m i zauvijek fiksiran s j e d n e strane p r i r o d o m okoline, a s druge strane s a m o m z n a n o š ć u . Prije bi se m o g l o reći d a j e on zajednički određen okolinom i p o s e b n o m normalno-znanstvenom tradicijom koju je s t u d e n t o b u č e n da slijedi. P r e m a t o m e , u d o b a revolucije, k a d a se normalno-znanstvena tradicija mijenja, znanstvenikovo se opažanje okoline m o r a preispitati - u n e k i m p o z n a t i m situacijama on m o r a naučiti vidjeti n o v i gestalt. K a d a je to v e ć postigao, svijet njegovih istraživanja tu i t a m o će izgledati n e u s k l a d i v i m s o n i m u k o j e m je ranije boravio. To je j o š j e d a n razlog što škole koje su vođene različitim p a r a d i g m a m a uvijek imaju i donekle različite ciljeve. U s v o m n a j č e š ć e m obliku, razumije se, gestalt e k s p e r i m e n t i ilustriraju s a m o prirodu opažajnih preobražaja. O n i n a m ništa ne govore ο ulozi paradigmi ili ο ranije asimiliranom iskustvu u procesu opažanja. Ali, ο t o m e postoji b o g a t a p s i h o l o š k a literatura od koje d o b a r dio potječe iz pionirskog rada H a n o v e r s k o g instituta. E k s p e ­ r i m e n t a l n i subjekt koji stavi s p e c i j a l n e n a o č a l e s l e ć a m a koje p r e o k r e ć u lik, u prvi m a h vidi cijeli svijet okrenut n a o p a k o . N j e g o v opažajni aparat u p o č e t k u funkcionira o n a k o k a k o je bio n a u č e n funkcionirati b e z o v i h naočala, a rezultat je krajnja dezorjentacija i akutna o s o b n a kriza. M e đ u t i m , k a d j e subjekt v e ć p o č e o učiti k a k o se snaći u svojem n o v o m svijetu, cijelo njegovo v i d n o polje se u trenutku preokrene, obično poslije j e d n o g prijelaznog razdoblja tijekom kojeg je viđenje konfuzno. Poslije toga objekti se p o n o v o vide ona­ k v i m a kakvi su bili i prije n e g o što su n a o č a l e stavljene. P r i l a g o d b a j e d n o g ranije nepravilnog v i d n o g polja dovela je do reagiranja i do p r o m j e n e s a m o g t o g polja. 1 D o s l o v c e ili metaforički, čovjek koji se
1

Izvorne eksperimente izveo je George M. Stratton "Vision without Inversion of the Retinal Image", Psychological Review, IV, 1987., str. 341-360, 463-481. Suvremeniji prikaz pružio je Harvey A. Carr, An Introduction to Space Percep­ tion, New York, 1935., str. 18-57.

122

Revolucije kao promjene poimanja svijeta prilagodio lećama koje preokreću naopako, doživio je revolucionarni preobražaj viđenja. Subjekti eksperimenta s nepravilnim kartama za igranje, ο kojima raspravljamo u poglavlju VI, iskusili su sasvim sličnu p r e o b r a z b u . D o k nisu, nakon dulje izloženosti, zaključili da svemir sadrži nepravilne karte, oni su vidjeli samo onaj tip karata za koji ih je pripremilo ranije iskustvo. Kad im je iskustvo na raspolaganje stavilo potrebne dopunske kategorije, oni su bili sposobni vidjeti sve nepravilne karte pri p r v o m promatranju koje je bilo dovoljno dugo da dopusti identifikaciju bilo koje vrste. Treći eksperimenti demonstriraju da o p a ž e n a veličina, boja i tako dalje eksperimentalno izloženih objekata također varira s p r e t h o d n o m o b u k o m i iskustvom subjekta. 2 Pregledavanje b o g a t e eksperimentalne literature iz koje su ovi primjeri uzeti, čini da posum n j a m o d a n e š t o slično p a r a d i g m i predstavlja preduvjet z a s a m o opažanje. O n o što čovjek vidi zavisi ο t o m e što promatra i ο t o m e što g a j e njegovo ranije vizuelno-pojmovno iskustvo naučilo da vidi. U odsutnosti takve obuke m o ž e postojati samo, kako kaže William James, "cvjetajuća i zujeća z b r k a " . Nekoliko ljudi koji se bave poviješću znanosti otkrilo je posljednjih godina da su eksperimenti p o p u t ranije opisanih i z n i m n o sugestivni. N . R . H a n s o n posebno je primjenjivao demonstracije gestalta za razra­ du n e k i h od onih istih posljedica z n a n s t v e n o g uvjerenja koje i m e n e ovdje zanimaju. 3 Drugi su kolege u više navrata primijetili da bi povijest znanosti imala više smisla i da bi bila koherentnija k a d bi se m o g l o pretpostaviti da su znanstvenici povremeno doživljavali takve p o m a k e opažanja kakvi su gore opisani. M e đ u t i m , koliko god psihološki eksperimenti bili sugestivni, oni po samoj prirodi stvari ipak ne m o g u biti više od toga. O n i pokazuju karakteristike opažanja koje mogu biti centralne za znanstveni razvoj, ali ne pokazuju da pažljivo i kontro­ lirano promatranje koje p r o v o d e znanstvenici-istraživači, sadrži bilo koju od ovih karakteristika. Štoviše, sama priroda ovih eksperimenata
2

Za primjere vidi Albert H. Hastorf "The Influence of Suggestion on the Relation­ ship between Stimulus Size and Perceived Distance", Journal of Psychology, XXIX, 1950., str. 195-217; i Jerome S. Bruner, Leo Postman i John Rodrigues "Expectations and the Perception of Color", American Journal of Psychology, LXIV, 1951., str. 216-227. 3 Ν. R. Hanson, Patterns of Discovery, Cambridge, 1958., poglavlje 1. 123

Struktura znanstvenih revolucija

o n e m o g u ć u j e s v a k o n e p o s r e d n o demonstriranje ove točke. A k o s e povijesnim primjerom treba postići da ovi psihološki e k s p e r i m e n t i izgledaju relevantnima, m o r a m o prvo uočiti one vrste dokaza koje od povijesti m o ž e m o , ili ne m o ž e m o , očekivati da n a m pruži. Subjekt gestalt demonstracije z n a da se njegovo opažanje p o m a ­ knulo, j e r sam subjekt m o ž e postići naizmjenično pomicanje opažanja naprijed i natrag d o k u r u k a m a drži istu knjigu ili isti k o m a d papira. Svjestan da se u njegovoj okolini ništa nije promijenilo, on sve više usmjerava svoju pažnju ne na lik (guska ili zec), već na o n e linije na papiru koje promatra. Na kraju, m o ž e č a k naučiti gledati te linije tako d a n e vidi niti j e d a n o d likova, p a o n d a m o ž e reći (što ranije legitimno nije m o g a o ) da o n o što vidi z a p r a v o j e s u te linije, ali da ih on vidi naizmjenično kao gusku ili kao zeca. Na isti n a č i n subjekt eksperimenta s nepravilnim kartama zna (ili, točnije, m o ž e biti uvjeren) da se njegovo opažanje moralo pomaknuti zato što ga vanjski autoritet, eksperimentator, uvjerava da je on, b e z obzira na to što je vidio, svo vrijeme gledao u crnu peticu herc. U o b a o v a slučaja, k a o i k o d svih sličnih psiholoških eksperimenata, djelotvornost demonstriranja zavisi ο t o m e m o ž e li se o n o analizirati na o v a k a v način. U k o l i k o nije bilo n i k a k v o g vanjskog standarda u o d n o s u na koji bi se prebacivanje u viđenju m o g l o demonstrirati, nikakav zaključak ο n a i z m j e n i č n i m opažajnim m o g u ć n o s t i m a ne bi m o g a o biti izveden. S a z n a n s t v e n i m p r o m a t r a n j e m , m e đ u t i m , situacija j e t o č n o obrnuta. Znanstvenik n e m a nikakvo d r u g o pribježište iznad ili izvan o n o g a što vidi vlastitim o č i m a i instrumentima. K a d bi postojao neki viši autoritet na koji bi se m o g a o p o z v a t i da bi e v e n t u a l n o m o g a o dokazati da mu se viđenje p o m a k n u l o , tada bi s a m taj autoritet postao i z v o r o m njegovih podataka, a ponašanje njegovog viđenja postalo bi i z v o r o m p r o b l e m a (kao što je ponašanje e k s p e r i m e n t a l n o g subjekta za psihologa). Iste vrste p r o b l e m a nastale bi k a d bi se z n a n s t v e n i k m o g a o prebacivati a m o - t a m o kao subjekt gestalt-eksperimenta. O n o razdoblje u kojem je svjetlost bila " p o n e k a d val, a p o n e k a d č e s t i c a " bilo je razdoblje krize - razdoblje k a d a nešto nije bilo u r e d u - i o n o je završilo tek k a d se počela razvijati valna mehanika i k a d se uvidjelo da je svjetlost entitet konzistentan s a m u sebi, a različit od valova i čestica. P r e m a t o m e , a k o u z n a n o s t i m a opažajna prebacivanja prate
124

Revolucije kao promjene poimanja svijeta

promjene paradigme, ne m o ž e m o od znanstvenika očekivati da izravno svjedoče ο t i m p r o m j e n a m a . Promatrajući M j e s e c , o b r a ć e n i k na k o p e r n i k a n i z a m ne k a ž e " d o sada s a m vidio planet, a s a d a vidim satelit". Takav način izražavanja podrazumijevao bi smisao u kojem j e ptolomejski sustav j e d n o m bio točan. U m j e s t o toga, obraćenik n a n o v u astronomiju kaže: " N e k a d a s a m s m a t r a o d a j e M j e s e c (ili s a m M j e s e c vidio k a o ) planet, ali s a m u t o m e pogriješio". Takva vrsta iskaza redovito se susreće poslije znanstvenih revolucija. A k o ona obično prikriva p o m a k u znanstvenom viđenju ili neki drugi mentalni preobražaj istog efekta, ne m o ž e m o očekivati neposredno svjedočenje ο t o m p o m a k u . Prije bismo morali tražiti posredne dokaze ponašanja ο t o m e da znanstvenik s n o v o m p a r a d i g m o m vidi stvari drugačijima n e g o što ih je ranije vidio. V r a t i m o se p o d a c i m a i u p i t a j m o se k a k v e p r e o b r a z b e u znanstvenikovu svijetu m o ž e otkriti povjesničar koji vjeruje u takve promjene. Sir William H e r s c h e l o v o otkriće U r a n a prvi je primjer, a ujedno i najsličniji eksperimentu s nepravilnim kartama. U najmanje sedamnaest različitih prigoda, između 1690. i 1781. godine, određeni je broj astronoma, uključujući nekoliko najuglednijih europskih proma­ trača neba, opazio zvijezdu u položaju za koji danas pretpostavljamo da g a j e m o r a o zauzimati U r a n . J e d a n od najboljih p r o m a t r a č a u toj skupini vidio je zapravo tu zvijezdu 1769. godine četiri noći uzastopce, ne opažajući kretanje koje bi moglo upućivati na drugačiju identifikaciju. K a d a je H e r s c h e l , d v a n a e s t godina kasnije, prvi put p r o m a t r a o isti objekt učinio je to sa z n a t n o poboljšanim t e l e s k o p o m vlastite proizvodnje. Stoga je bio sposoban opaziti lik u obliku diska koji je u najmanju ruku neuobičajen za zvijezde. N e š t o nije bilo k a k o valja, pa je on zato o d g o d i o identifikaciju d o k to pažljivije ne ispita. T i m je ispitivanjem otkrio kretanje U r a n a između zvijezda, te je stoga proglasio da je vidio novi komet! Tek nekoliko mjeseci kasnije, poslije b e z u s p j e š n i h pokušaja da p r o m a t r a n o kretanje uklopi u putanju k o m e t a , Lexell je sugerirao da se m o ž d a radi ο putanji planeta. 4 K a d je ta sugestija prihvaćena, svijet profesionalnog a s t r o n o m a bio je o s i r o m a š e n za nekoliko zvijezda i o b o g a ć e n za j e d a n planet. Cijeli skup zvijezda koji je n e p r e k i d n o bio p r o m a t r a n gotovo čitavo j e d n o
4

Peter Doig, A Concise History of Astronomy, London, 1950.; str. 115-116.

125

Pa ipak su astronomi. 5 Povijest astronomije pruža i m n o g e druge primjere promjena u z n a n s t v e n o m opažanju do kojih je došlo p o d utjecajem p a r a d i g m e . 434-436 T. Kuhn. Science and Civilization in China. 7 5 6 Rudolph Wolf. iako su dokazi za to nedovoljno određeni. 423-429. 1957. z n a t n o s u ranije registrirali pojavu mnogih novih zvijezda. 1877. Joseph Needham. str. više nije m o g a o uklopiti u o n e opažajne kategorije (zvijezda ili k o m e t a ) koje je pružala do tada prevladavajuća p a r a d i g m a . čija k o z m o l o š k a vjerovanja n i s u o n e m o g u ć a v a l a p r o m j e n u p r o m a t r a n j a n e b a .tijekom onih pola stoljeća nakon što je Kopernikova n o v a paradigma bila prvi put predložena . S. 6 N o . k a o i u slučaju o n e nepravilne karte za igranje. g o d i n e p r o m a t r a n j e drugačije b u d u ć i da se. M o ž e li se. godine pri­ p r e m e za brzo otkrivanje brojnih manjih planeta ili asteroida. Z b o g svojih malih dimenzija oni nisu pokazivali nepravilno uvećavanje koje je Herschela navelo na oprez. Geschichte der Astronomie. Služeći se tradicionalnim instrumentima. 683693. od 1781. 513-515. München. Posljedice su bile dalekosežnije. Mass. recimo. Osim toga. koji su bili pri­ premljeni na pronalaženje novih planeta. čak i bez pomoći teleskopa. pjege na suncu ijedna n o v a zvijezda nisu bili jedini primjeri promjene koja se dogodila na n e b u zapadne astronomije n e p o s r e d n o poslije Kopernika. bila slučajnost? K i n e z i . The Copernican Revolution. str... str. III. Vjerojatno je. 206-209. 1959. Primijetite posebno kako Wolfov opis otežava objašnjavanje ovih otkrića kao posljedice Bodeovog zakona. Cambridge. M e đ u t i m . izgleda da p o m a k vizije koji je osposobio astronome da vide U r a n . astronomi s kraja šesna­ estog stoljeća u više su navrata otkrili da su kometi lutali po volji kroz prostor koji je prije toga bio rezerviran za nepokretne planete i zvijezde. uz p o m o ć standardnih instru­ menata tijekom prvih pedeset godina devetnaestog stoljeća uspjeli iden­ tificirati dvadeset takvih planeta. zamisliti d a j e to što su zapadni astronomi . 7 126 .. Cambridge. Kinezi su sustavno registrirali pojavu Sunčevih pjega stolje­ ć i m a prije n e g o što su ih vidjeli Galileo i njegovi suvremenici.p r v i vidjeli promjenu na ranije nepromjenjivom n e b u . planet. od kojih su neke bile čak i u manjoj mjeri dvojbene. manja promjena p a r a d i g m e koju je n a m e t n u o Herschel pomogla da se astronomi poslije 1801.Struktura znanstvenih revolucija stoljeće. nije utjecalo s a m o na opažanje tog ranije p r o m a ­ tranog objekta.. od kojih su neki bili toliko jednostavni kao stoje komadić užeta.

Revolucije kao promjene poimanja svijeta

S a m a lakoća i brzina s k o j o m su astronomi, gledajući stare objekte sa starim instrumentima, vidjeli n o v e stvari, m o ž e nas potaći da zaključimo da su a s t r o n o m i poslije K o p e r n i k a živjeli u j e d n o m drugačijem svijetu. N j i h o v o je istraživanje u s v a k o m slučaju tako reagiralo. P r e t h o d n i primjeri izabrani su iz područja astronomije z b o g toga što su izvještaji ο p r o m a t r a n j i m a n e b a često sastavljeni rječnikom koji čine relativno čisti promatrački termini. Samo u takvim izvještajima m o ž e m o se nadati da ć e m o naći nešto slično p o t p u n o m paralelizmu između opažanja znanstvenika i opažanja eksperimentalnih subjekata n a š e g p s i h o l o g a . Ali, n e m o r a m o inzistirati n a t a k o p o t p u n o m paralelizmu, a m n o g o d o b i v a m o ukoliko m a l o snizimo naš standard. Ako smo zadovoljni svakodnevnom uporabom glagola "vidjeti", možda ć e m o ubrzo uvidjeti da s m o se već susreli s m n o g i m drugim primjerima p o m a k a u z n a n s t v e n o m opažanju koji prate p r o m j e n u p a r a d i g m e . Proširena uporaba "opažanja" i "viđenja" zahtijevat će uskoro eksplicitnu obranu, ali dopustite da prvo ilustriram njezinu primjenu u praksi. Pogledajte p o n o v o na trenutak ona dva n a š a ranija primjera iz povijesti elektriciteta. Tijekom sedamnaestog stoljeća, kada je njihovo istraživanje bilo rukovođeno nekom od teorija isparavanja, "električari" su često p r o m a t r a l i ljuske ž i t n o g zrnja k a k o o d s k a č u ili otpadaju s naelektriziranih tijela koja su ih privukla. A k o ništa d r u g o , to je o n o što su p r o m a t r a č i s e d a m n a e s t o g stoljeća rekli da su vidjeli, a mi n e ­ m a m o nikakve značajnije razloge zbog kojih bismo u njihove izvještaje ο opažanju sumnjali više n e g o u svoje vlastite. P o s t a v i m o li ga p r e d isti aparat, s u v r e m e n i će p r o m a t r a č vidjeti elektrostatičko odbijanje (prije n e g o m e h a n i č k o ili gravitacijsko odskakanje), ali povijesno, s jednim opće ignoriranim izuzetkom, elektrostatičko odbijanje kao takvo nije v i đ e n o sve d o k H a u k s b e e j e v veliki uređaj nije z n a t n o u v e ć a o njegove efekte. Odbijanje n a k o n naelektriziranja d o d i r o m bilo j e , m e đ u t i m , s a m o j e d a n od v e ć e g broja n o v i h efekata odbijanja koje je H a u k s b e e vidio. K r o z njegova istraživanja, prilično slična gestalt prebacivanju, odbijanje je iznenada postalo fundamentalna manifestacija naelektriziranosti, pa je tada trebalo objasniti privlačenje. 8 Električni
8

Duane Roller i Duane H. D. Roller, The Development of the Concept of Electric Charge, Cambridge, Mass, 1954., str. 21-29.

127

Struktura znanstvenih revolucija

fenomeni koji su se mogli vidjeti p o č e t k o m osamnaestog stoljeća bili su istodobno suptilniji i raznolikiji od onih koje su vidjeli promatrači u s e d a m n a e s t o m stoljeću. Ili, na primjer, " e l e k t r i č a r " koji je gledao leydensku bocu nakon što je Franklinova paradigma prihvaćena, vidio j e n e š t o različito o d o n o g što j e ranije vidio. U r e đ a j j e p o s t a o kondenzator, za što nije bilo p o t r e b n o niti staklo, niti oblik b o c e . Umjesto toga dvije p r o v o d n e obloge - od kojih j e d n a nije bila dijelom izvorne sprave - izbile su u prvi plan. K a k o p o s t u p n o svjedoče pisane rasprave i crteži, dvije metalne ploče s ne-provodnikom između, postale su prototip za svoju klasu. 9 Istodobno, drugi efekti indukcije dobili su n o v e opise, d o k su treći prvi put zabilježeni. P o m a c i ove vrste ne ograničavaju se na astronomiju i elektricitet. Već s m o primijetili n e k e slične preobrazbe viđenja koje m o ž e m o naći u povijesti kemije. Rekli s m o da je Lavoisier vidio kisik ondje gdje je Priestley vidio deflogistonizirani zrak, a gdje drugi nisu vidjeli u o p ć e ništa. M e đ u t i m , u č e ć i vidjeti kisik, Lavoisier je isto tako m o r a o promijeniti svoje gledanje na m n o g e druge poznate tvari. On je, recimo, morao vidjeti složenu rudaču ondje gdje su Priestley i njegovi suvremenici vidjeli e l e m e n t a r n u zemlju, a bilo je i drugih promjena. K a o ishod otkrića kisika, Lavoisier j e , u najmanju ruku, drugačije vidio prirodu. A u odsutnosti pozivanja na tu hipotetički u t v r đ e n u prirodu koju je "vidio različito", načelo ekonomičnosti natjerat će nas da k a ž e m o da je Lavoisier poslije otkrivanja kisika radio u drugačijem svijetu. Z a n e k o l i k o t r e n u t a k a ispitat ć u m o g u ć n o s t izbjegavanja o v a k o neobičnog načina izražavanja, ali n a m je prije toga potreban j o š j e d a n primjer njegove uporabe, izveden iz j e d n o g od najpoznatijih dijelova Galileovog rada. Od drevnih antičkih vremena, većina je ljudi vidjela n e k o teško tijelo koje se njiše naprijed-natrag na u ž e t u ili lancu, d o k se na kraju ne zaustavi. Za aristotelovce, koji su vjerovali da je teško tijelo svojom vlastitom p r i r o d o m p o k r e n u t o s višeg položaja u stanje prirodnog mirovanja u n i ž e m položaju, tijelo koje se njiše s teškoćom p a d a na taj niži položaj. O g r a n i č a v a n o lancem, o n o je m o g l o postići mirovanje samo poslije napornog kretanja i prilično vremena. Gledajući na tijelo koje se njiše, Galileo je, s druge strane, vidio u njemu njihalo,
9

Vidi raspravu u poglavlju VII, kao i literaturu kojoj će voditi referenca citirana u fusnoti 9.

128

Revolucije kao promjene poimanja svijeta

o d n o s n o tijelo koje je g o t o v o uspjelo u opetovanju istog kretanja ad infinitum. A k a d a je v e ć toliko vidio, Galileo je p r o m a t r a o i druga svojstva njihala i oko njih izgradio m n o g e od najznačajnijih i najoriginalnijih dijelova nove dinamike. Iz svojstava njihala, na primjer, Gali­ leo je izveo svoje j e d i n e p o t p u n e i zdrave a r g u m e n t e za nezavisnost težine u o d n o s u na ubrzanje k o d s l o b o d n o g p a d a , k a o i za o d n o s i z m e đ u vertikalne visine i k o n a č n e brzine kretanja niz n a g n u t e rav­ n i n e . 1 0 Sve o v e prirodne pojave on je vidio drugačije n e g o što su bile v i đ e n e prije toga. K a k o je došlo do ove promjene u viđenju? K r o z Galileovu osobnu genijalnost, razumije se. Ali, valja primijetiti da se genijalnost ovdje nije iskazala kroz točnije ili objektivnije promatranje tijela koje se njiše. Aristotelovsko opažanje deskriptivno je jednako onoliko koliko je i točno. K a d a je Galileo izvijestio da je za amplitude veće od 90°, razdoblje njihala nezavisno od amplitude, njegovo gledanje na njihalo navelo ga je da vidi daleko više pravilnosti n e g o što sada m o ž e m o otkriti. 1 1 Prije bi se, izgleda, m o g l o reći da se radilo ο genijalnoj primjeni opažajnih mogućnosti koje su otvorene srednjovjekovnom promjenom paradigme. Galileo nije bio u potpunosti obrazovan kao aristotelovac. Naprotiv, bio je obučen da analizira kretanja u terminima teorije pokretača, u skladu s p a r a d i g m o m kasnog srednjeg vijeka koja je smatrala da p r o d u ž e n o kretanje teškog tijela potječe od interne sile koju je u njega ugradio tvorac koji je inicirao njegovo kretanje. Jean Buridan i Nicole Oresme, skolastičari iz četrnaestog stoljeća, koji su teoriju pokretača doveli do njenih najsavršenijih formulacija, prvi su za koje se zna da su u oscilatornim kretanjima vidjeli nešto od onog što je vidio i Galileo. Buridan opisuje kretanje trepereće žice k a o kretanje u kojoj je pokretač prvo ugrađen onda kada je žica udarena; pokretač se dalje troši u odmicanju žice od njezinog početnog položaja, nasuprot otporu njezine napetosti i tako dalje u simetričnom procesu koji se m o ž e nastaviti u nedogled. N e š t o kasnije, u t o m istom stoljeću, O r e s m e je skicirao sličnu analizu k a m e n a koji se njiše, što danas izgleda k a o prva rasprava ο njihalu. 1 2
10

Galileo Galilei, Dialogues concerning Two New Sciences, prev. H. Crew i A. de Salvio, Evanston, III., 1946., str. 80-81, 162-166. 11 Ibid., str. 91-94, 244. 12 M. Clagett, The Science of Mechanics in the Middle Ages, Madison, Wis., 1959., str. 537-538, 570.

129

Struktura znanstvenih revolucija

Njegovo gledanje očito je vrlo blisko o n o m e s kojim je Galileo u prvi tren prišao njihalu. U O r e s m o v o m slučaju, a gotovo sigurno i u slučaju Galilea, riječ je ο gledanju koje je postalo m o g u ć e prijelazom s izvorne artistotelovske na skolastičku pokretačku paradigmu za kretanje. D o k ta skolastička paradigma nije bila p r o n a đ e n a znanstvenici nisu mogli vidjeti nikakva njihala, već s a m o kamenje koje se njiše. Njihala su uvedena u postojanje pomoću nečega što vrlo slično gestalt-prebacivanju izazvanom paradigmom. Treba li, međutim, o n o što razdvaja Galilea i Aristotela, Lavoisiera i Priestleya, zaista opisati k a o p r e o b r a z b u viđenja? J e s u li ti ljudi doista vidjeli različite stvari k a d a su gledali iste vrste objekata? Postoji li legitimni smisao unutar kojega m o ž e m o reći da su oni svoja istraživanja provodili u različitim svjetovima? Ta se pitanja ne m o g u više odlagati, budući da očito postoji drugi i daleko uobičajeniji način da se o p i š u svi oni v e ć skicirani povijesni primjeri. M n o g i čitatelji sigurno bi htjeli zaključiti da o n o što se mijenja s p a r a d i g m o m j e s t s a m o z n a n s t v e n i k o v a interpretacija promatranja, o n i h promatranja koja su inače j e d n o m zauvijek u t v r đ e n a p r i r o d o m okoline i s a m o g opažajnog aparata. Po t o m gledištu Priestley i Lavoisier su obojica vidjeli kisik, ali su svoja promatranja različito interpretirali; i Aristotel i Galileo vidjeli su njihalo, ali su se razlikovali u svojim interpretacijama o n o g što su vidjeli. Dopustite da o d m a h k a ž e m da o v o uobičajeno gledište ο o n o m što se d o g a đ a k a d a znanstvenici mijenjaju svoje mišljenje ο fundamen­ talnim stvarima ne m o ž e biti niti sasvim n e t o č n o niti s a m o j e d n a pogreška. Prije bi se moglo reći da je u pitanju j e d a n bitan dio filozofske paradigme koju je inicirao Descartes i koja j e , istodobno, bila razvijena k a o i N e w t o n o v a dinamika. Ta p a r a d i g m a poslužila je k a k o znanosti, tako i filozofiji. N j e n a primjena, k a o u o s t a l o m i s a m e d i n a m i k e , bila je p l o d n a u smislu f u n d a m e n t a l n o g razumijevanja koje se m o ž d a ne bi m o g l o postići na neki drugi način. Ali, kao što primjer N e w t o n o v e d i n a m i k e također pokazuje, č a k niti najočitiji uspjeh u prošlosti ne p r u ž a n i k a k v u garanciju d a ć e s e kriza m o ć i b e s k o n a č n o odgoditi. Današnje istraživanje u pojedinim područjima filozofije, psihologije, lingvistike, pa čak i povijesti umjetnosti, cijelo konvergira ka m o g u ć ­ nosti d a j e tradicionalna p a r a d i g m a n e k a k o sumnjiva. T o neispunja130

na primjer. nije sličan interpretaciji. Na iste s a m p o t e š k o ć e u k a z a o . Sukobljavajući se s istom konstelacijom objekata k a o i ranije. U poglavlju III predstavljeni su m n o g i primjeri u kojima 131 . Naprotiv. na što je ovdje nužno usmjeren najveći dio naše pažnje. Niti j e d n a od ovih primjedbi nije usmjerena na to da k a ž e da znan­ stvenici u pravilu ne obavljaju karakterističnu interpretaciju p r o m a ­ tranja i podataka. Aristotel promatranja koja se tiču kamenja koje pada. nisu nedvojbeno čvrsti. on ipak nalazi da su ti objekti u m n o g i m svojim detaljima temeljito izmijenjeni. n e g o na interpretatora. svaka od ovih interpretacija pretpostavljala je n e k u p a r a d i g m u . Što je j o š važnije. a drugi njihalo. Uvjeren s a m da m o r a m o naučiti naći smisao u izričajima koji su barem slični ovima. O n o što se događa tijekom znanstvene revolucije ne m o ž e se u potpunosti svesti na rein­ terpretaciju pojedinačnih i čvrstih podataka. a Franklin promatranja koja se tiču kondenzatora. i znajući k a k o da to čini. K a k o bi taj p r o c e s i m o g a o dovesti do takvog prijelaza u nedostatku utvrđenih podataka koje bi znanstvenici interpretirali? Z n a n s t v e n i k koji j e prihvatio n o v u p a r a d i g m u više j e sličan čovjeku koji nosi n a o č a l e s l e ć a m a koje p r e o k r e ć u sliku. č a k u fundamentalnijem obliku. Musschenbroek promatranja koja se odnose na bocu napunjenu elektricitetom. niti je kisik deflogistonizirani zrak. P r e m a t o m e . Ti podaci. proširiti i artikulirati paradigmu koja v e ć postoji.prvi vidio ograničavani pad. Galileo je interpretirao promatranja koja se odnose na njihalo. P o t p u n o sam. Ali. pothvata koji. iako počinju upu­ ćivati n a t o k a k v e ć e biti n e k e karakteristike t e p a r a d i g m e . svjestan p o t e š k o ć a koje nastaju k a ž e m o li da je k a d a su Aristotel i Galileo gledali kamenje koje se njiše . Niti j e d a n od elemenata koji izazivaju krizu j o š nije proizveo vitalnu alternativu tradicionalnoj epistemološkoj paradigmi. p o d a c i koje znanstvenici prikupljaju od raznorodnih objekata i sami su. u p r v o m redu. z n a n s t v e n i k poslije toga radi u drugačijem svijetu. proces p o m o ć u kojeg pojedinac ili zajednica prelaze s o g r a n i č a v a n o g p a d a na njihalo ili sa deflogistoniziranog z r a k a na kisik. Ta su promatranja bila dijelom normalne znanosti. ima cilj usavršiti. Njihalo nije kamen koji pada. kao što ć e m o uskoro vidjeti. različiti.Revolucije kao promjene poimanja svijeta vanje očekivanja postaje t a k o đ e r sve očitije k r o z povijesno prouča­ vanje znanosti. kao što s m o već vidjeli. u p o č e t n i m r e č e n i c a m a o v o g pogla­ vlja: iako se svijet ne mijenja s p r o m j e n o m p a r a d i g m e .

7-8. v e z a n e za p o s e b n e točke tog iskustva. P a r a d i g m e se u o p ć e ne m o g u ispravljati p o m o ć u n o r m a l n e znanosti. Subconscient intuition et logique dans la recherche scientifique (Conférence faite au Palais de la Découverte le 8 Décembre 1945. visinu do koje je bio p o d i g n u t .Struktura znanstvenih revolucija je interpretacija igrala centralnu ulogu. daje knjiga istoga autora The Psychology of Invention in the Math­ ematical Field. na način k a k o bi bila vezana jedna interpretacija. U nekim drugim slučajevima relevantno rasvjetljenje dolazi u snu. Zajedno s o t p o r o m okoline. Princeton. dio po dio. 132 . 1 3 Niti j e d a n uobičajeni smisao termina "interpretacija" ne odgovara o v i m bljeskovima intuicije kroz koje se rađa n o v a paradi­ g m a . k a o što s m o već vidjeli.m o ž e s a m o artikulirati paradigmu. Potpuniji pregled. pothvat interpretacije . n o r m a l n a znanost. I a k o takve intuicije zavise ο iskustvu.d. Galileu i njihalu. iako takav koji se oslanja isključivo na matematičke pronalaske. 1949. Ti su primjeri tipični za najveći dio istraživanja. koji se instrumenti m o g u upotrijebiti da se p o n o v o do njega d o đ e i koji su pojmovi rele­ vantni za njegovu interpretaciju. dio po dio. na kraju krajeva. koji će zatim. Ali. omogućujući da se njeni sastavni dijelovi sagledaju na novi način koji prvi put dopušta rješenje zagonetke. U s v a k o m od njih. ali je ne m o ž e ispraviti. onim što nije bilo u skladu i onim što jest.).oni su rijetko mjerili) težinu k a m e n a . s a m i m tim što je prihvatio j e d n u p a r a d i g m u . K a d paradigma postoji. one prikupljaju velike dijelove tog iskustva i pretvaraju ih u drugačiji sklop iskustava. Umjesto toga. k a o i vrijeme koje mu je p o t r e b n o da d o đ e u stanje mirovanja. / Alençon. s t e č e n o m sa starom para­ digmom. vodi jedino uviđanju nepravilnosti i krizi. str. biti p o v e z a n s n o v o m a ne sa starom p a r a d i g m o m . to su bile k o n c e p t u a l n e kate13 (Jacques) Hadamard. n. već j e d n i m relativno iznenadnim i nestrukturiranim događajem k a o što je gestalt-prebacivanje. K a k v e j e p o d a t k e u z a j a m n o djelovanje zajedničke okoline nudilo s v a k o m e od njih? Gledajući ograničavani pad. interpretacija p o d a t a k a centralna je za p o t h v a t njenog istraživanja. one nisu logički. Da b i s m o saznali n e š t o više ο t o m e što o v e razlike u iskustvu m o g u biti.a to je bila glavna misao pretposljednjeg o d l o m k a . Z n a n ­ stvenici tada često govore ο "padanju koprene s očiju" ili ο "bljesku m u n j e " koji "obasjava" prije toga m r a č n u zagonetku. A oni se ne okonča­ vaju promišljanjem i interpretacijom. Umjesto toga. aristotelovac bi mjerio (ili b a r e m raspravljao . z n a n s t v e n i k je z n a o što je p o d a t a k . vratimo se na trenutak Aristotelu.

voditi ka seriji kriza iz kojih je nastalo i Galileovo gledište ο k a m e n u koji se njiše. "A Function for Thought Experiments". A k o i m a m o na raspolaganju Galileove paradigme. Relevantne mjere kretanja za njega su.pa je to drugim p u t e m i učinilo . dakle u p r a v o o n e p o d a t k e interpretacijom kojih se m o ž e doći do Galileovih zakona za njihalo. predstavljale su posljedice n e p o s r e d n o g iskustva. R. Po njihovoj paradigmi to je bila iznimno složena pojava. u kojima se javljaju iste razlike u viđenju. pravilnosti koje pokazuje njihalo vrlo su p r i s t u p a č n e sagledavanju.Revolucije kao promjene poimanja svijeta gorije koje je razvijala artistotelovska z n a n o s t k a d se bavila tijelom koje pada. parametri koji dono­ se ono što bismo sada trebali zvati ne brzinom. 400-428. ο kamenju koje pada bez neuobičajenih ograničavanja. otkriće koje j e n o r m a l n a z n a n o s t koja j e p o t e k l a o d G a l i l e a m o r a l a izbrisati i koje d a n a s u o p ć e n i s m o u stanju d o k u m e n t i r a t i . R.. IV. bilo je Galileovo sasvim drugačije viđenje k a m e n a koji se njiše. Ali. u Mélanges Alexandre Koyré. 16 133 . M o ž d a je u o v o m primjeru previše mašte. N o r m a l n o istraživanje koje se rukovodilo tim kategorijama nije m o g l o stvoriti o n e z a k o n e koje j e otkrio Galileo. promjer. Razmišljajući ο k a m e n u koji pada Aristotel je prije vidio promjenu stanja. K a k o drugačije objasniti Galileovo otkriće d a j e razdoblje utega p o t p u n o nezavisno o d ampli­ t u d e . 1963. 15 14 O n j e z a t o mjerio s a m o težinu. bile u k u p n a prijeđena udaljenost. A r h i m e d o v rad na tijelima koja plutaju učinio j e medij n e v a ž n i m . za nekog tko je k a m e n koji se njiše vidio na isti način kao i Galileo. Cohen. Ishod tih kriza. S. Koyré. Pravilnosti koje za j e d n o g aristotelovca nisu m o g l e postojati (i za koje zapravo priroda nigdje ne pruža primjere). Etudes Galiléennes. p r e m a t o m e . Paris. str. 46-51. n e g o p r o ­ ces. Β. Teorija p o k r e t a č a iskazala j e kretanje k a o simetrično i trajno. ur. već srednjom brzinom. aristotelovci su raspravljali i ο jednostavnijem slučaju. "A Function for Thought Experiments" in Mélanges Alexandre Koyré. Journal of the History of Ideas. 15 A. ed. 1 6 14 T. Kuhn. 1963.. 1943. kutni p o m a k i vrijeme j e d n o g njihanja. interpretacija s e p o k a z a l a g o t o v o n e p o t r e b n o m . B. U o v o m slučaju. ukupno vrijeme koje je prošlo. str. Paris. Taton i I. budući da u aristotelovaca ne nalazimo nikakvih rasprava ο kamenju koje se njiše. Taton i I. a n e o p l a t o n i z a m je usmjerio Galileovu pažnju na k r u ž n i oblik tog kretanja. te "Galileo and Plato". Cohen. O n o j e j e d i n o m o g l o . Kuhn. I. kao i drugih intelektualnih promjena. Paris. 1939.

n e g o kao udalje­ nost od polazne točke kretanja. 1 8 Štoviše. Clagett. op. ali su ona daleko od onoga što obično imamo na umu kad govorimo ο sirovim p o d a c i m a ili g r u b o m iskustvu od kojeg se smatra da znanstveno istraživanje polazi.. O v a se svojstva očito moraju mije­ njati zajedno sa z n a n s t v e n i k o v i m vezivanjima za p a r a d i g m e . 1 7 Ovi pojmovni parametri leže u osnovi i daju smisao većini njegovih d o b r o poznatih " z a k o n a kretanja". kad g o d je to htio. skolastička je k r i t i k a i z m i j e n i l a ovaj n a č i n g l e d a n j a n a k r e t a n j e . Taj t e o r e m predstavljao je j o š j e d a n sastavni dio m r e ž e novih pravilnosti pristupačnih geniju u o v o m e svijetu koji je o d r e đ e n i s t o d o b n o p r i r o d o m k a o i o n i m p a r a d i g m a m a na kojima su Galileo i njegovi suvremenici bili obučavani. 134 . a djelomično k r o z doktrinu p o z n a t u k a o opseg u kojem se kreću oblici. objasniti zašto je Aristotel vidio o n o što je vidio. cit. Živeći u t o m svijetu.. Galileo je j o š uvijek m o g a o . k a m e n koji pada. Etudes. a da umjesto toga raspravljamo ο o n i m konkretnim operacijama i mjerenjima koja znanstvenik obavlja u svom laboratoriju. djelomično k r o z p a r a d i g m u pokretača. Ali. svoj teorem ο o v o m predmetu on je razvio. poglavlja IV. isto kao i njihalo. VI i IX. Aristotelov p o j a m b r z i n e bio j e o d strane skolastičara razdvojen n a pojmove koji su uskoro poslije Galilea postali našom srednjom brzinom i t r e n u t n o m b r z i n o m . Možda bi neposredno iskustvo trebalo biti ostavljeno po strani kao fluid. čiji su i ovi koncepti dio..Struktura znanstvenih revolucija N a sličan način. M e đ u t i m . izložio je skoro kao na dlanu zakone koji njime upravljaju. prije vidio k a o udaljenost od one krajnje točke prema kojoj se kreće. odnosno ο onim opažajnim svoj­ stvima koje j e d n a p a r a d i g m a tako osvijetli da o n a g o t o v o na prvi pogled otkrivaju svoje pravilnosti. Aristotel je relevantni para­ m e t a r udaljenosti u bilo kojem trenutku tog kretanja. zajedno s m n o g i m njegovim posljedicama. n e p o s r e d n i sadržaj Galileovog iskustva s kamenjem koje pada nije bio istovjetan s Aristotelovim. b u d u ć i d a j e k a m e n svojom p r i r o d o m u p u ć e n d a d o s e g n e svoju krajnju točku mirovanja. Pa ipak. str. prije n e g o što je eksperimentirao s k o s o m r a v n i n o m . 7-11. N a r a v n o . Galileo nije bio m e đ u prvima koji su mislili da kamenje pada j e d n a k o ubrzanim kretanjem. 17 18 Koyré. k a d a ga s a g l e d a v a m o kroz tu p a r a d i g m u .. O s i m t o g a . II. ni u k o m slučaju nije j a s n o zašto b i s m o morali voditi toliko računa ο "izravnom iskustvu".

Pa ipak. O n a bira one manipulacije koje su r e l e v a n t n e za postavljanje p a r a d i g m e u o d n o s p r e m a o n o m neposrednom iskustvu koje je djelomično t o m paradigmom i određeno. v e ć prije različite interpretacije nedvosmislenih p o d a t a k a koje n a m pruža promatranje k a m e n a koji se njiše.u s v a k o m slučaju ne prije nego što je njegovo istraživanje dobro napredovalo. M o g l a bi. Operacije i mjerenja koja znanstvenik obavlja u laboratoriju nisu ono što n a m je iskustvom " d a n o " . 135 .u kojem njihalo i ograničavani p a d nisu različita opažanja. o n o više ne djeluje uspješno. N o . operacije koje su relevantne za razjašnjavanje svojstava kisika nisu uvijek iste k a o o n e koje su p o t r e b n e k o d istra­ živanja karakteristika deflogistoniziranog zraka. m o ž d a bi analiza trebala ići dalje od o n o g a što je n e p o s r e d n o na raspolaganju. već prije o n o što je "s poteškoćama prikupljeno".Revolucije kao promjene poimanja svijeta Ili. Samo na j e d a n od ovih načina m o ž e m o se nadati da ć e m o ponovo doći do takvog područja u kojem je iskustvo opet j e d n o m zauvijek stabilno . Z n a n o s t se ne bavi svim m o g u ć i m laboratorijskim manipulacijama. Mjerenja koja valja obaviti na njihalu nisu ona koja su relevantna u slučaju ogra­ ničenog pada. m o ž d a takvog koji je zamišljen da se prilagodi onim dojmovima mrežnice koji prenose ono što znanstvenik vidi. Prije bi se moglo reći da su one konkretni pokazatelji sadržaja elementarnijih opažanja i da su k a o takve izabrane za bliže ispitivanje u n o r m a l n o m istraživanju s a m o stoga što obećavaju m o ­ gućnost za p l o d n u r a z r a d u prihvaćene p a r a d i g m e . r e c i m o . O n e nisu o n o što znanstvenik vidi . Operacije i mje­ renja su daleko jasnije određeni paradigmom n e g o što je to neposredno iskustvo iz kojeg se oni djelomično izvode. a njegova pažnja usmjerena. a pokušaji da se učini uspješnim p u t e m uvođenja neutralnog jezika promatranja sada mi se čine nedostižnima. je li č u l n o iskustvo nepromjenjivo i n e u t r a l n o ? J e s u li teorije j e d n o s t a v n o interpretacije postojećih p o d a t a k a ? Epistemološku gle­ dište koje najčešće leži u osnovi z a p a d n e filozofije v e ć tri stoljeća n a m e ć e k a o o d g o v o r izravno i n e d v o s m i s l e n o " d a " ! U n e d o s t a t k u n e k e razvijenije alternative n a l a z i m da nije m o g u ć e u p o t p u n o s t i se odreći t o g gledišta. Također. biti v o đ e n a u t e r m i n i m a n e k o g neu­ tralnog promatračkog jezika. Z b o g toga se znanstvenici u različitim p a r a d i g m a m a angažiraju u različitim konkretnim laboratorijskim manipulacijama.

jer. onda se riđokosi stanovnik Wilmingtona 1947. M e đ u t i m . Niti j e d a n suvre­ m e n i pokušaj da se p o s t i g n e taj cilj nije se j o š približio o p ć e primje­ njivom jeziku čistih opažaja. pojam " m o g u ć i h " slučajeva koji ne postoje ali s u m o g l i postojati.sadrži u sebi m n o g o očekivanja u o d n o s u na prirodu i gubi svoju funkciju o n o g trenutka k a d a t a očekivanja bivaju iznevjerena. 4-5.. o d p o č e t k a pretpostavljaju j e d n u p a r a d i g m u . Pitanje ο tome bi li "mogao postojati netko" na koga bi se mogao primijeniti jedan. a sumnje koje iz toga proistječu pojačava j o š i povijest pokušaja da se uspostavi aktualni jezik promatranja. daleko je od jasnog.Struktura znanstvenih revolucija Što s e tiče čistog p r o m a t r a č k o g j e z i k a .sreća je da ništa više nije u pitanju. To poglavlje teksta vrijedi i šire citirati: "Ako svi i samo oni stanovnici Wilmingtona iz 1947. Ne m o ž e se postavljati pitanje je li vri­ j e d n o upuštati se u takva nastojanja... Slučaj guska-zec p o k a z u j e da dva čovjeka s istim osjetima na m r e ž n i c i m o g u vidjeti istu stvar. str.k a o i oni koji se upotrebljavaju u znanostima . Goodman. 1951. Na nekoliko m i s a o n i h područja taj je n a p o r dosta o d m a k a o . N e l s o n G o o d m a n u k a z u j e u p r a v o na taj m o m e n t k a d o v a k o opisuje ciljeve svoje knjige Struk­ tura pojavljivanja: " S r e ć o m . tri stoljeća poslije Descartesa. jer. godine i stanovnik Wilmingtona 1947. dijele osobinu koja snažno potkrepljuje nekoliko glavnih teza ovog ogleda. Mass.. godine koji teže između 87 i 90 kilograma imaju riđu kosu. m o ž d a ć e n e k i t a k a v j e z i k tek biti izumljen. i to s i z n i m n i m r e z u l t a t i m a .. niti j e d a n j e z i k ne m o ž e donijeti s a m o neutralne i objektivne izvještaje ο o n o m e s t o j e d a n o . ništa ( o s i m p o j a v a za koje se z n a da postoje) nije u pitanju.. nema nikakva značaja. M e đ u t i m . naše n a d e za n e š t o t a k v o j o š uvijek zavise isključivo ο teoriji opažanja i teoriji d u h a . pojam "mogućih" slučajeva. rezultat je j e z i k koji . The Structure of Appearance. 1 9 O v a k o o g r a n i ­ čen na izvještavanje ο svijetu koji je unaprijed u p o t p u n o s t i p o z n a t .. Oni pokušaji koji su najbliže tome. nastojeći da iz nje eliminiraju sve nelogičke i n e o p a ž a j n e termine. Filozofsko istraživanje nije j o š p r u ž i l o 19 N. godine koji teži između 87 i 90 kg mogu spojiti u jednu konstrukcijsku definiciju. A m o d e r n o p s i h o l o š k o e k s p e r i m e n t i r a n j e u b r z a n o p r o i z v o d i f e n o m e n e s kojima se ta teorija teško m o ž e baviti. Cambridge. Psihologija p r u ž a i m n o g o drugih d o k a z a u istom smislu. slučajeva koji ne postoje ali su mogli postojati.kad smo jednom utvrdili da takova osoba ne postoji. u z e t u bilo iz vladajuće z n a n s t v e n e teorije ili iz n e k o g o d l o m k a s v a k o d n e v n o g mišljenja. d a l e k o j e o d j a s n o g p o j m a . 136 . O n i n a i m e .. ali ne i drugi od ovih predikata.

svijet z n a n s t v e n i k a p o s t a o je nastanjen p l a n e t i m a i njihalima. predstavljaju razrađene konstrukcije u koje iskustvo i m a n e p o s r e d a n pristup s a m o o n d a k a d a znanstvenik. te nešto ο n a č i n i m a na koje će se p r e m a njemu ponašati svi o s i m j e d n e osobe ž e n s k o g spola. k a o i osjeti na mrežnici. P o d tim o k o l n o s t i m a m o g l i b i s m o b a r e m posumnjati u to da su znanstvenici i n a č e l n o i s aspekta p r a k s e u pravu k a d a kisik i njihala ( m o ž d a t a k o đ e r i a t o m e i elektrone) tretiraju k a o fundamentalne sastojke svog n e p o s r e d n o g iskustva. K a o rezultat u p a r a d i g m u uklju­ č e n o g iskustva o d r e đ e n e rase. već viđenje k r o z d r u g u p a r a d i g m u . Izuzetak je situacija k a d a su sve konceptualne i manipulativne kategorije unaprijed pripremljene . (Već s m o primijetili da su članovi druge znanstvene zajednice vidjeli ograničavani p a d ) . na primjer. z a p o s e b n e svrhe svog istraživanja. otčitavanje sa štapa za mjerenje. uredi da b i j e d n a ili druga to trebale učiniti.struke.mijenjaju se na odgovarajući način. Sve ovo m o ž e izgledati razumnije ako se prisjetimo da ni znanstvenici niti laici ne u č e vidjeti svijet u k o m a d i m a . koji su S u n c u oduzeli njegovu tradicionalnu titulu 137 .na primjer za otkrivanje n e k o g d o d a t n o g t r a n s u r a n s k o g e l e m e n t a ili za hvatanje prizora n e k e n o v e k u ć e . j e d i n e stvari koje neki znanstvenik m o ž e vidjeti kada promatra k a m e n koji se njiše. kulture. Dijete koje riječ " m a m a " p r e n o s i sa svih ljudi na sve ž e n e i p o t o m na svoju majku. i .i znanstvenik i laik biraju i svrstavaju zajedno čitava područja iz u k u p n o g tog iskustva. O v o ne upućuje na zaključak da su njihala. ne uči s a m o što znači " m a m a " . očekivanja i vjerovanja . ili tko je njegova majka. O n o istodobno uči i n e k e od razlika i z m e đ u m u š k o g i ž e n s k o g roda. N j e g o v a reagiranja.Revolucije kao promjene poimanja svijeta čak niti nagovještaj ο t o m e k a k o bi izgledao j e z i k koji bi bio u stanju to postići. o v o treba upućivati na zaključak da onaj znanstvenik koji gleda na k a m e n koji se njiše ne m o ž e imati nikakvo iskustvo koje je u načelu elementarnije od toga da se vidi njihalo. k o n d e n ­ zatorima i složenim rudačama. Ali.zapravo veliki dio njegova opažajnog svijeta . Na isti način kopernikanci. te i drugim sličnim tijelima. o d n o s n o dio po dio. o n o viđenje koje od k a m e n a koji se njiše čini nešto drugo.k o n a č n o . Alternativa nije neko hipotetičko "nepromjenjivo" viđenje. U usporedbi s o v i m objektima opažanja.

Poslije znanstvene revolucije m n o g a stara mjerenja i postupci postaju irelevantni i bivaju zamijenjeni drugima. Da je umjesto toga vidio ograničavani pad. k o n d e n z a t o r umjesto leydenske b o c e . u najmanju ruku. viđeni drugačije n e g o ranije. m o r a v e ć biti s p o s o b a n prepoznati njihalo k a d a ga vidi. električnih ili dinamičkih pojava. traganje za n e k o m o p e r a t i v n o m definicijom ili n e k i m čisto p r o m a t r a č k i m j e z i k o m m o ž e započeti tek n a k o n što je iskustvo bilo tako određeno. Što god m o g a o t a d a vidjeti. M e đ u t i m . budući da zavise ο postojanju paradigme. a ne s a m o S u n c e . Paradigme određuju velika područja iskustva u isto vrijeme. pretpostavljaju j e d a n svijet koji je već na o d r e đ e n način opažajno i konceptualno podijeljen. P r e m a t o m e . i a k o su uvijek legitimna i s v r e m e n a na vrijeme i z n i m n o plodna. znanstvenik poslije revolucije j o š uvijek g l e d a 138 . J e d a n od n a č i n a na koji se takove laboratorijske operacije mijenjaju zajedno s p a r a d i g m a m a . s a m o j e dio i n t e g r a l n o g p o m a k a u znanstvenikovom viđenju velikog broja povezanih kemijskih. na njegovo pitanje ne bi bilo odgovora. Takva pitanja predstavljaju u j e d n o m smislu dijelove normalne znanosti. Vidjeti kisik umjesto deflogistoniziranog zraka. ne bi bilo isto pitanje. Onaj znanstvenik ili filozof koji se pita koja mjerenja i koji dojmovi m r e ž n i c e čine njihalo o n i m što o n o jest. a dobivaju različite o d g o v o r e već p r e m a promjeni p a r a d i g m e . budući da to. iako fragmentarnim nazna­ k a m a ο o n o m e što je v e ć vidio. oni su tako mijenjali značenje " p l a n e t a " da bi ta riječ m o g l a praviti korisne razlike u svijetu u k o j e m su sva n e b e s k a tijela.Struktura znanstvenih revolucija " p l a n e t " . ili njihalo u m j e s t o o g r a n i č e n o g p a d a . on č a k ne bi m o g a o niti postaviti svoje pitanje. Na to se pitanje ne bi moglo odgovoriti na isti način. promjene ove vrste nikad nisu sveobuhvatne. A da je vidio njihalo. već je u nekoliko navrata bio promatran. ili da g a j e vidio na isti način k a o što je vidio g l a z b e n u vilicu ili oscilirajuću vagu. nisu s a m o uočili što " p l a n e t " znači ili što je to Sunce. Isto se m o ž e odnositi i na bilo koji od naših ranijih primjera. Ali. Naprotiv. Da b i s m o završili o v o poglavlje. pitanja ο osjetima mrežnice ili ο posljedicama posebnih laboratorijskih postupaka. Na kisik i na deflogistonizirani zrak ne primijenjuju se iste p r o b e . z a n e m a r i m o od sada osjete mrežnice i p o n o v o ograničimo pažnju na laboratorijske operacije koje znanstvenika snabdijevaju konkretnim.

Velika količina drugih pojava objašnjava se na isti način. iako ih je možda ranije upotrebljavao drugačije. da će p o n e k a d stari p o s t u p a k u svojoj novoj ulozi dovesti do drugačijih konkretnih rezultata. Ispitujući djelo D a l t o n a i njegovih s u v r e m e n i k a otkrit ć e m o da ista operacija. 139 . P r e m a istoj teoriji srebro se rastvara u kiselini (ili sol u vodi) zato što su čestice kiseline privukle čestice srebra (ili čestice v o d e privukle čestice soli) snažnije n e g o što su se te čestice privlačile između sebe. Štoviše. međutim. vidjelo se da se dogodilo kemijsko 20 H. Stoga post-revolucionarna z n a n o s t n e i z b j e ž n o uključuje m n o g e p o s t u p k e . Boerhaave et la doctrine chimique. 20 Teorija privlačenja. Newton. Tijekom v e ć e g dijela o s a m n a e s t o g stoljeća i p o č e t k o m devet­ n a e s t o g stoljeća gotovo su svi europski kemičari vjerovali da se oni elementarni atomi od kojih se sastoje sve kemijske vrste drže povezani silama u z a j a m n o g privlačenja. svjetlost. Stahl.. U v o đ e n j e m posljednjeg n o v o g primjera sugeriram da se događaju obje o v e vrste pojava. bakar se rastopio u rastvoru srebra i nataložio srebro z a t o što je privlačenje i z m e đ u b a k r a i kiseline veće n e g o i z m e đ u kiseline i srebra. k a d a se pripiše prirodi k r o z drugačiju p a r a d i g m u . o b a v l j e n e istim i n s t r u m e n t i m a i opisane istim terminima. vrenje ili nešto drugo te vrste. Metzger. K e m i č a r i o s a m n a e s t o g stoljeća priznavali su dvije vrste procesa. K a d a je miješanje proizvodilo toplinu. 34-68. m o ž e postati obilježje sasvim drugačijeg aspekta prirodne pravilnosti. m n o g o od njegovog j e z i k a i najveći dio njegovih laboratorijskih instrumenata isti su k a o što su bili ranije. Tako se gruda srebra drži p o v e z a n o zbog sila privlačenja između tjelešaca srebra (dok se poslije Lavoisiera za s a m a o v a tjelešca nije p o č e l o smatrati da su sastavljena od j o š elementarnijih). Vidjet ć e m o . Paris. str. povukla je onu liniju koja je razdvojila fizičke smjese od kemijskih na način koji je od prihvaćanja Daltonovog djela p o s t a o neuobičajen. široko i p o n e k a d korisno raz­ vijenu u smišljanju i analizi kemijskog eksperimentiranja. koji su j e d n a k i k a o i k o d njezine pred-revolucionarne prethodnice. A k o su se ovi trajni postupci imalo izmijenili. o s i m toga. Teorija izbirljivog privlačenja predstavljala je u o s a m n a e s t o m stoljeću p a r a d i g m u dostojnu divljenja. 1930.Revolucije kao promjene poimanja svijeta onaj isti svijet. ta promjena m o r a da leži u njihovom o d n o s u p r e m a p a r a d i g m i ili u n j i h o v i m k o n k r e t n i m r e z u l t a t i m a . Ili.

K a d su. R u k o v o đ e n a svojom p a r a d i g m o m v e ć i n a je kemičara na čitavo o v o prijelazno područje gledala k a o na kemijsko. S a m a teorija privlačenja bila je d o b r o provjerena. str. 139-148. d o k se na kemiju gledalo na ovaj način. b u d u ć i da su p r o c e s i m a iz kojih se o n o sastojalo gospodarile sile iste vrste. nikakva količina kemijskog eksperimentiranja 21 Ibid. 14-21. Asimilacija njegove a t o m s k e teorije stvorila j e . nije nikada na zadovoljavajući način uspio objasniti zašto se s kisikom to nije dogodilo. kemijske su pojave predstavljale primjere z a k o n a koji su se razlikovali od o n i h koji su nastali usvajanjem n o v e D a l t o n o v e p a r a d i g m e . na kraju krajeva.ovi grubi kriteriji bili su od m a l e koristi. postojala j e s a m o fizička mješavina. The AtomicMolecular Theory. "Harvard Case Histories in Experimental Science". nepravilnost t a m o gdje je ranije nije bilo. Case 4. formiranje spoja objašnjavalo je primijećenu homogenost otopine. Mass. str.Struktura znanstvenih revolucija sjedinjavanje. Da su kisik i dušik. Sol u vodi ili kisik u dušiku bili su isto toliko primjeri kemijske kombinacije k a o i o n a kombinacija koja je p r o i z v e d e n a oksidacijom bakra. s druge strane. čestice u spoju m o g l e biti razli­ k o v a n e prostim o k o m ili s e m e h a n i č k i razdvojiti. kisik u atmosferi i tako dalje .sol u vodi. Ali. Da su kemičari čak i tragali za takvim provjerama. Za Daltona vidi Leonard Κ. 1950. 124-129. Razlikovanje mješavina-spoj pred­ stavljalo je dio njihove paradigme. O s i m toga. 140 . D a l t o n . A r g u m e n t i u prilog promatranja otopina k a o spojeva bili su vrlo jaki. a m o ž d a nisu ni m o g l e . taj smisao nije onaj koji definicije čini običnim konvencionalnim pogodnostima. dio načina na koji su oni gledali na čitavo svoje polje istraživanja .. legure. U o s a m n a e s t o m stoljeću mješavine se nisu u p o t p u n o s t i razlikovale od spojeva p o m o ć u operacionalnih provjera.. U j e d n o m je smislu m o g l o biti tako. M e đ u t i m . Nash. u vrlo velikom broju prijelaznih slučajeva . Cambridge. staklo. d o k su otopine ostale spojevi.. o n d a bi se teži plin kisik smjestio na dnu. s a m o pomiješani a ne i sastavljeni u atmosferi. koji je atmosferu smatrao mješavinom. iako ne i a k u m u l i r a n o m iskustvu ke­ mije k a o cjeline. P o s e b n o .a k a o takvo prethodilo je svakoj p o ­ sebnoj laboratorijskoj provjeri. na primjer. 2 1 M o g l i b i s m o doći u napast reći da su se oni kemičari koji su na otopine gledali kao na spojeve razlikovali od svojih sljedbenika s a m o u pitanju definicije. Ali. oni bi tražili krite­ rije koji su otopinu činili spojem.

Ta posljedica postala je eksplicitna na s a m o m kraju stoljeća u glasovitoj raspravi i z m e đ u francuskih kemi­ čara Prousta i Bertholleta. a drugi je to poricao. 141 . O v a su d v a čovjeka išla j e d n a k o s u p r o t n i m ciljevima k a o i Galileo i Aristotel. niti j e d a n k e m i č a r nije iskoristio te pravilnosti. on je bio m e t e o r o l o g koji je za sebe p r o u č a v a o fizičke p r o b l e m e apsorpcije plina u v o d u i v o d e u atmosferu. Njemački je k e m i č a r Richter za n e k e kategorije reak­ cija opazio daljnje pravilnosti koje danas o b u h v a ć a z a k o n kemijskih ekvivalenata. ali takav p r o b l e m za koji je s m a t r a o da bi ga m o g a o riješiti kad bi u svojim 22 23 J. "The Development of the Atomic Theory: (1) Berthollet's Doctrine of Variable Proportions". str. Svaki od njih je za svoje gledište prikupio impresivne e k s p e r i m e n t a l n e d o k a z e . nikakvo uopćavanje nije bilo m o g u ć e b e z odbacivanja teorije privlačenja i k o n c e p t u a l n o g preuređivanja granica o n o g p o ­ dručja koje pripada kemičaru. A Short History of Chemistry. sve do posljednjih stupnjeva tih istraživanja niti je D a l t o n bio kemičar.. 1910. Ondje gdje je Berthollet vidio spoj u k o j e m omjer m o ž e varirati. a njihova je rasprava bila sasvim bez zaključaka. Pa ipak su o v a dva čovjeka govorila b e z u z a j a m n o g razumijevanja. Z b o g toga je opažena homogenost otopine za njega predstavljala problem. Partington. proces u k o j e m sile privlačenja ne igraju nikakvu ulogu. a dijelom z b o g svog rada u toj specijal­ nosti. on je o v o m p r o b l e m u prišao s p a r a d i g m o m koja se razlikovala od o n e njemu suvremenih kemičara. London. Umjesto toga. Α. R. Ν. 2 3 Za to pitanje niti eksperiment niti promjena definicijske konvencije ne m o g u biti relevantni.Revolucije kao promjene poimanja svijeta s a m a po sebi nije m o g l a proizvesti z a k o n utvrđenih omjera. 1951. Prvi je tvrdio da se sve kemijske reakcije događaju u u t v r đ e n o m omjeru. 2 2 Ali. izd. Na kraju o s a m n a e s t o g stoljeća bilo je o p ć e p o z n a t o da su neki spojevi o b i č n o sadržavali u t v r đ e n e omjere k a d je uzeta u obzir težina njihovih sas­ tavnih dijelova. P r o u s t je vidio s a m o fizičku mješavinu. LIV. Stanje je bilo otprilike t a k v o tijekom onih godina k a d a je J o h n Dalton poduzeo istraživanja koja su konačno vodila njegovoj glasovitoj kemijskoj a t o m s k o j teoriji. Manchester Memoirs. str. Ali.. 161 -163. a do kraja stoljeća n i t k o nije ni p o m i s l i o da bi ih m o g a o uopćiti. o s i m za r e c e p t e . Meldrum. niti se z a n i m a o za kemiju. D i j e l o m z b o g o b u k e u drugoj specijalnosti. 2. P o s e b n o je na mješavinu plinova ili na apsorpciju n e k o g plina u vodi gledao k a o na fizički proces. p o p u t stakla ili soli u vodi. Uz postojanje očitih suprotnih primjera. 1-16.

101-116. za većinu k e m i č a r a D a l t o n o v a n o v a p a r a d i g m a p o k a z a l a se uvjerljivom ondje gdje Proustova nije bila. o n d a omjer od 2:1 p a d a u oči. Posebno se Berthollet nikako nije d a o uvjeriti. na primjer. 1956. atomi mogu kemijski kombinirati s a m o p r e m a j e d n o s t a v n i m omjerima izraženim u cijelim brojevima. K a d a se rezultati starih p o s t u p a k a o v a k o napisu. D a l t o n o v a p a r a d i g m a o m o g u ć i l a j e prihvaćanje Richterova djela i sagledavanje njegove p u n e općenitosti. str. r e c i m o ugljikova. XLVII. 2 4 Ta prirodna pretpostavka omogućila mu je da odredi veličine i težine e l e m e n t a r n i h čestica. 142 . Uz to. U p r a v o z b o g toga da bi odredio te veličine i težine Dalton se na kraju o k r e n u o kemiji.Struktura znanstvenih revolucija e k s p e r i m e n t a l n i m m j e š a v i n a m a m o g a o odrediti relativnu veličinu i težinu različitih a t o m s k i h čestica. o n d a bi preispitivanje postojećih kemijskih p o d a t a k a trebalo otkriti primjere k a k o m n o g o s t r u k i h . "The Origin of Dalton's Chemical Atomic Theory". pretpostavljajući od p o č e t k a da se a t o m i u o g r a n i č e n o m području reakcija za koje je smatrao da su kemijske m o g u kombinirati samo 1:1. K a o rezultat o n o g a što predstavlja m o ž d a naš najpotpuniji primjer znanstvene revolucije isti kemijski postupci pret­ postavljaju sasvim drugačiji odnos p r e m a kemijskom uopćavanju od onoga kojeg su imali ranije. o n d a k a d a j e to djelo p r i h v a ć e n o . Isis. Ali. čineći i s t o d o b n o z a k o n k o n s t a n t n o g omjera tautologijom.3 ili 2. Uzimajući u obzir prirodu stvari. a uz to i n e k i h novih. Nash. O s i m toga. tako i utvrđenih omjera. K e m i č a r i su prestali pisati da dva oksida. Nije p o t r e b n o p o s e b n o isticati da su Daltonovi zaključci bili sa svih strana napadnuti kada su prvi put objavljeni. A to se d o g o d i l o u analizi m n o g i h d o b r o p o z n a t i h reakcija. ona je sugerirala nove eksperimente.. nije niti morao. sadrže 56 % i 72 % kisika po težini. budući d a j e imala daleko šire i važnije implikacije n e g o što je novi kriterij za razlikovanje mješavine i spoja. K. ili p r e m a n e k o m d r u g o m j e d n o s t a v n o m omjeru koji se m o ž e izraziti cijelim brojem. posebno one Gay-Lussacove ο k o m 24 L. nikakva pojedinačna skupina kemijskih mjerenja nije m o g l a uzdrmati. Bilo kakva reakcija u koju sastavni dijelovi ne ulaze p r e m a utvrđenom omjeru za Daltona ipso facto nije bila čisto kemijski p r o c e s . J e d a n z a k o n koji eksperiment nije m o g a o uspostaviti prije Daltonovog djela postao je konstitutivno načelo koje. A k o se.6 težina kisika. umjesto toga oni su pisali da b i j e d n a težina ugljika trebala biti kombinirana ili s 1.

2 5 Tako su kemičari počeli živjeti u j e d n o m svijetu u kojemu su se reakcije p o n a š a l e na s a s v i m drugačiji n a č i n n e g o ranije.. Na r a z n i m mjestima su se s a m i brojčani p o d a c i u kemiji počeli pomicati. U m j e s t o toga. 1910. str. budući d a j e dosta tih dokaza bilo nega­ tivno. teško je natjerati prirodu da se u k l o p i u j e d n u p a r a d i g m u . 25 A. O n o što su kemičari uzeli od Daltona nisu bili novi eksperimentalni zakoni. sa svoje strane. ali Partington. Detaljna povijest postupnih promjena u mjerenjima kemijskih spojeva i atomskih težina tek treba biti napisana. Proustova mjerenja i dva oksida bakra donijela su. dogodila se j e d n a tipična i vrlo v a ž n a promjena. 1911. a njegovo gledište ο o d n o s u i z m e đ u mješavina i spojeva bilo je vrlo blisko D a l t o n o v o m . 1-10. P r e m a t o m e . k a k o je tražila a t o m s k a teorija. već novi način bavljenja k e m i j o m (on s a m ga je n a z v a o " n o v i sustav kemijske filo­ zofije") koji je tako brzo d o n i o p l o d o v e da je s a m o n e k o l i k o starijih k e m i č a r a u F r a n c u s k o j i Britaniji bilo s p o s o b n o oduprijeti mu se.47:1. kemičari nisu mogli j e d n o s t a v n o prihvatiti Dalton o v u teoriju temeljem dokaza. cit. op.. "The Development of the Atomic Theory: (6) The Reception Accorded to the Theory Advocated by Dalton". LIV.Revolucije kao promjene poimanja svijeta biniranju količina. Manchester Memoirs. Meldrum. A kad je bio završen. pruža mnoge korisne uvodne napomene koje vode u tom smjeru. 143 26 . ali je teško m o g a o izbjeći ili ne pronaći i druge koji se nisu slagali. "Berthollet's Doctrine of Variable Proportions". To je razlog što su zagonetke normalne znanosti tako izazovne i što mjerenja p o d u z e t a bez n e k e p a r a d i g m e tako rijetko v o d e bilo k a k v i m zaključ­ cima. S a m i p o d a c i su se promijenili. N. str. na primjer. Manchester Memoirs. Ali. LV. 2 6 On j e . K a d je D a l t o n prvi put pregledao kemijsku literaturu u potrazi za p o d a c i m a kako bi podržao svoju fizičku teoriju. bio fini eksperimentator. a ovi su. To je onaj posljednji s m i s a o u kojem m o ž e m o reći da znanstvenici poslije revolucije rade u j e d n o m drugačijem svijetu. Za Prousta vidi Meldrum. donijeli j o š i druge pra­ vilnosti ο kojima kemičari ranije nisu ni sanjali. a taj je proces u konkretnom slučaju zahtijevao gotovo j o š j e d n u generaciju. dakle. čak i poslije prihvaćanja teorije. takav omjer težina kisika koji je iznosio 1. oni su morali stjerati prirodu na crtu. pronašao je izvještaje ο reakcijama koji su se slagali.. D o k se sve to odvijalo. a ne 2 : 1 . čak se i kompozicija p o s t o t a k a d o b r o poznatih mješavina promijenila. 8. A P r o u s t je bio upravo taj od kojega se m o g l o očekivati postizanje Daltonovskih omjera.

M e đ u t i m . prije n e g o što to u č i n i m o . najčešće o n o m p o s e b n o m skupu p a r a d i g m i na koji se odre­ đ e n a z n a n s t v e n a zajednica p o z i v a u vrijeme k a d a su ta djela pisana. Sve ove tri kategorije .postojanje i značaj z n a n s t v e n i h revolucija. O n e se obraćaju j e d n o m vrlo artikuliranom sklopu problema.XI NEVIDLJIVOST REVOLUCIJA O n o što s e j o š m o r a m o zapitati jest k a k o z n a n s t v e n e revolucije završavaju. iako se ova točka m o ž e p o t p u n o razviti s a m o u m o m zaključnom poglavlju. Štoviše. zajedno s popularizacijama i filozofskim djelima koja su modelirana na temelju tih udžbenika.imaju nešto zajedničko. 145 . osim m o ž d a teologije. K a o izvor autoriteta uglavnom na u m u i m a m znanstvene udžbenike. Znanstvenici i laici dobar dio svoje predodžbe ο kreativnoj znanstvenoj aktivnosti dobivaju autoritativnog izvora koji sustavno prikriva djelomično z b o g važnih funkcionalnih razloga . a ti primjeri m o g u se umnožavati ad nauseam. čini se n u ž n i m da učinimo j o š i posljednji pokušaj učvršćivanja uvjerenja u njihovo p o ­ stojanje i prirodu. obično smatrana ne revolucijama već dodacima znanstvenom znanju.do ne­ davno nikakvi drugi značajni izvori informacija ο znanosti nisu bili na raspolaganju. o n a analiza koja je sada n u ž n a p o č e t ć e ukazivati n a j e d a n o d onih aspekata z n a n s t v e n o g r a d a p o k o j e m se taj rad najjasnije razlikuje od svakog d r u g o g kreativnog posla. j a s n o je da je većina tih primjera koje s m o namjerno izabrali z b o g toga što su poznati. podataka i teorije. Takvo se gledište j e d n a k o m o ž e zauzeti ο bilo kojoj dodatnoj ilustraciji. Ali. pa su tada te ilustracije nedjelotvorne. Tek k a d a se shvati i analizira priroda tog autoriteta m o g u ć e je nadati se da se povijesni primjer m o ž e učiniti potpuno učinkovitim. osim same istraživačke prakse . Sugeriram da postoje j a k o dobri razlozi zašto su se revolucije pokazale gotovo nevidljivima. Do sada s a m pokušavao izložiti revolucije p o m o ć u ilustracije.

bilo neizbježan pratitelj nastajanja prve paradigme n a j e d n o m području znanosti. i u laika i u stručnjaka poznavanje znanosti zasniva na udžbenicima i na nešto m a l o druge literature izvedene iz tih udžbenika. k a o p e ­ dagoška sredstva za perpetuaciju n o r m a l n e znanosti. U poglavlju II primijetili s m o d a j e čvršće oslanjanje na udžbenike. Za trenutak u z m i m o k a o sigurno da se. u razasutim pozivanjima na velike heroje ranijih razdoblja. a kada ih se j e d n o m p o n o v o napiše oni neizbježno skrivaju ne samo ulogu. Ukoliko nije osobno iskusio neku revoluciju tijekom vlastitog života. U d ž b e n i c i tako počinju s dokidanjem z n a n s t v e n i k o v a smisla za povijest vlastite discipline. Ukratko. posebno u svijetu koji govori engleski jezik. u mjeri kojaje neusporediva s drugim područjima. ili u u v o d n o m poglavlju. njih se m o r a p o n o v o pisati uvijek poslije svake znanstvene revolucije. U d ž b e n i k e se. I a k o bi se potpunije razmatranje moralo baviti istinskim razlikama između ova tri roda. analizira logičku strukturu t o g istog završenog sklopa znanja. Temeljem tih pozivanja. B a r e m u slučaju u d ž b e n i k a postoje dobri razlozi zašto bi oni u o v i m stvarima sustavno davali pogrešnu sliku. 146 . a p o t o m nastavljaju pružajući zamjenu za ono što su eliminirali. m e đ u t i m . Popularizacije pokušavaju te iste primjene opisati jezikom koji je bliži jeziku svakodnevnog života. Da bi ispunili svoju funkciju oni ne moraju pru­ žiti autentičnu informaciju ο načinu na koji su te o s n o v e prvi p u t sagledane i p o t o m prihvaćene od struke. ili na o n o što im je ekvivalentno. m o r a u cijelosti ili djelomično p o n o v o napisati svaki p u t k a d se promijeni jezik. A filozofija znanosti. j o š češće. povijesni smisao znanstvenika ili laika čitatelja u d ž b e n i č k e literature doseže s a m o do onoga što predstavlja ishod najnovijih revolucija u određenom području. nas ovdje najviše zanimaju njihove sličnosti.Struktura znanstvenih revolucija Sami udžbenici za cilj imaju prenošenje rječnika i sintakse suvremenog znanstvenog jezika. ili. pro­ blemska struktura ili standardi normalne znanosti. U posljednjem poglavlju ovoga ogleda tvrdit će se da dominiranje takovih tekstova u zreloj znanosti čini značajnu razliku između njenog razvojnog obrasca i obra­ sca u drugim područjima. već i samo postojanje onih revolucija koje su ih proizvele. Karakteristično je da udžbenici znanosti sadrže samo m a l o povijesti. Sva tri bilježe o n o što predstavlja stabilan ishod ranijih revolucija i tako izlažu o s n o v e s u v r e m e n e n o r m a l n o znanstvene tradicije.

" Ipak. N a r a v n o . osim tijekom krize i revolucije. N o . znanstvenici nisu j e d i n a skupina koja teži ka t o m e da prošlost svoje discipline vidi k a o linearni razvoj p r e m a sadašnjem v i s o k o m položaju. pogrešci i zabuni. k a o i najveći dio starijih povijesti znanosti. Iz razloga koji su istodobno i očiti i visoko funkcionalni. izgubljena j e . znanstvenici se nalaze p o d j a č i m utjecajem kušnje da p o n o v o pišu povijest. znanstvenici ranijih v r e m e n a implicitno su predstavljeni k a o da su radili na istom sklopu utvrđenih p r o b l e m a i u skladu s istim s k l o p o m utvrđenih k a n o n a koje je najnovija revolucija u znanstvenoj teoriji i metodi učinila da izgledaju z n a n s t v e n i m a . Također nije nikakvo č u d o što. j e d n o m kad su ti udžbenici p o n o v o napisani. Nije ni č u d o da se u d ž b e n i k e . M e đ u t i m . a djelomično putem iskrivljavanja. m o ž e s a m o dati umjetni status ljudskoj idiosinkraziji. Whitehead je uhvatio nepovijesni duh znanstvene zajednice kad je pisao: " Z n a n o s t koja oklijeva zaboraviti svoje utemeljitelje. znanost p o n o v o počinje izgledati velikim dijelom kumulativna. Djelomično putem selekcije. ta tradicija koja je i z v e d e n a iz u d ž b e n i k a i u kojoj znanstvenici počinju osjećati svoje sudjelovanje. djelomično stoga što rezultati znan­ stvenog istraživanja ne pokazuju nikakvu očitu zavisnost od povijesnog konteksta istraživanja. a djelomično z b o g toga što z n a n s t v e n i k o v a suvremena pozicija. budući da su znanostima kao i drugim povijesnim pothvatima potrebni heroji 147 . Više povijesnih detalja ο sadašnjosti ili ο prošlosti znanosti. iste o n e struke koja od svih vrijednosti na najviše mjesto stavlja činjenične detalje druge vrste. nije bio sasvim u pravu. znanstveni udžbenici. ili više odgovornosti p r e m a iznijetim povijesnim pojedinostima. k a o i o n u povijesnu tradiciju koju oni podrazumijevaju. Zašto davati dostojanstvo o n o m e što su najbolji i najuporniji napori znanosti o m o ­ gućili da b u d e o d b a č e n o ? Omalovažavanje povijesne činjenice je duboko i vjerojatno funkcionalno ukorijenjeno u ideologiji znanstvene struke. Iskušenje da se povijest piše u n a t r a g sveprisutno je i stalno. tradicija je koja zapravo nikad nije niti postojala. m o r a poslije svake z n a n s t v e n e revolucije p o n o v o pisati.Nevidljivost revolucija i studenti i stručnjaci počinju se osjećati sudionicima j e d n e dugotrajne povijesne tradicije. izgleda tako sigur­ na. pozivaju se s a m o na onaj dio rada ranijih znan­ stvenika koji se lako m o ž e p r o m a t r a t i k a o doprinos postavljanju i rješavanju onih paradigmatičkih problema kojima se bavi.

N j e g o v a rasprava ο tijelima koja padaju. umjesto da zaborave ove heroje. rijetko k a d p o s r e d n o ukazuje na sile. r e c i m o . 1956. k a o i ο odgovo­ r i m a za koje su osjećali da ih m o g u prihvatiti. preorjentacija koja je k e m i č a r e naučila postavljati n o v a pitanja i izvlačiti nove zaključke iz starih pitanja. 148 1 . a rezultat je bila preorjentacija p r e m a t o m području. prev.. N e w t o n o v opis prikrio je efekt j e d n e m a l e ali revolucionarne preformulacije u pitanjima koje su znanstvenici postavljali ο kretanju. znanstvenici su zaboravili njihova djela ili ta djela revidirali. Posljedica toga je ustrajna sklonost ka t o m e da se povijest znanosti učini linearnom ili k u m u l a t i v n o m . Ali. izgleda da su se njemu ti problemi javili zajedno s rješenjima. M e đ u t i m . po čijem je rješenju kasnije postao glasovit. upravo ova vrsta p r o m j e n e u formulaciji pitanja i o d g o v o r a je o n o što u daleko većoj mjeri od novih empirijskih otkrića objašnjava prijelaz s aristo2 L. 1946. Na primjer. III. 21. de Salvio. California. 2 Za Newtonovu primjedbu vidi Florian Cajori (ur. 154-176. To je o n o što je D a l t o n u č i n i o . Isis. K. str. "The Origins of Dalton's Chemical Atomic Theory". Galileov kinematički t e o r e m p r e u z i m a taj oblik kad ga se smjesti u matricu N e w t o n o v i h vlastitih d in a m ič k ih pojmova. Galileo ništa slično nije rekao. Berkeley. Ili. str. Zapravo. str. Nash. a j o š manje na j e d n u uniformnu gravitacijsku silu koja dovodi do toga da tijela padaju. Ono što svi Daltonovi opisi izostavljaju j e s u revolucionarne posljedice primjene na kemiju sklopa pitanja i p o j m o v a p r e t h o d n o ograničenih na fiziku i meteorologiju.Struktura znanstvenih revolucija i oni čuvaju njihova imena. Ovaj bi odlomak trebalo usporediti sa Galileovom vlastitom raspravom u njegovu djelu Dialogues Concerning Two New Sciences. Crew i Α.) Sir Isaac Newton 's Mathemati­ cal Principles of Natural Philosophy and His System of the World. 101-116. Evanston. N e w t o n je pisao k a k o je Galileo otkrio da konstantna sila gravitacije proizvodi kretanje koje je p r o p o r c i o n a l n o kvadratu v r e m e n a . a osim toga to se nije desilo prije nego stoje njegov kreativni 1 rad bio gotovo potpuno završen. XLVII.. Na sreću.. H. 1946. sva tri nespojiva Daltonova opisa razvoja njegovog kemijskog a t o m i z m a daju privid k a o da su ga vrlo r a n o počeli zanimati u p r a v o kemijski p r o b l e m i kombiniranja omjera. Time s t o j e Galileu pripisao zaslugu za taj odgovor na pitanje koje po Galileovim p a r a d i g m a m a nije niti smjelo biti postavljeno.. sklonost koja čak utječe na znan­ stvenike koji se osvrću na vlastito ranije istaživanje. U biti.

J e d a n po j e d a n . udžbenici tretiraju različite eksperimente. pojmove. svaki u kontekstu j e d n e revolucije. koji. Te pogrešne konstrukcije čine revolucije nevi­ dljivima. B u d u ć i da im je cilj b r z o u p o z n a t i studente s o n i m što s u v r e m e n a znanstvena zajednica misli da zna. k a d se svi zbroje. M n o g e z a g o n e t k e suvremene normalne znanosti nisu postojale prije najnovije znanstvene revolucije. P r e t h o d n i primjeri pokazuju. k a d a se k o m b i n i r a s o n o m o p ć o m nepovi­ j e s n o m atmosferom pisanja u znanosti. po svoj će prilici prevladati j a k dojam d a j e svoje sadašnje stanje znanost dostigla kroz niz pojedinačnih otkrića i pronalazaka. U u d ž b e n i c i m a se p o d r a z u m i j e v a da su od p o č e t k a z n a n s t v e n o g pothvata znanstvenici težili ka o d r e đ e n i m c i l j e v i m a koji su utjelovljeni u d a n a š n j i m p a r a d i g m a m a . u taj završetak uključeno j e m n o g o više o d m n o ž e n j a onih p o g r e š n i h povijesnih konstrukcija koje su već ilustrirane. znanstvenici su dodavali novu činjenicu. Prije bi se m o g l o reći da se p o m a k n u l a čitava m r e ž a činjenica i teorije koju u d ž b e n i č k a paradigma usklađuje s prirodom.Nevidljivost revolucija telovske na Galileovu i s Galileove na N e w t o n o v u d i n a m i k u . Ranije generacije bavile su se vlastitim p r o b l e m i m a . zakone i teorije suvremene normalne znanosti toliko izdvojeno i u takvom skoro neprekidnom nizu koliko je to m o g u ć e . završava postrevolucionarnim znanstvenim tekstovima. pojam. konstituiraju s u v r e m e n o tijelo t e h n i č k o g znanja. da je postojao. Isto tako. negirao u l o g u revolucija. Ali. u pravilu. u p r o c e s u koji je često u s p o r e đ i v a n s dodavanjem cigli građevini. to nije način na koji se z n a n o s t razvija. nisu se s a m o problemi promijenili. zakon ili teoriju o n o m skupu informacija koji je predstavljen u tekstovima s u v r e m e n e znanosti. Ali. p o č e t a k rekonstrukcije povijesti koja se. k a o i s p o v r e m e n i m sustavno p o g r e š n i m konstrukcijama ο kojima je g o r e raspravljano. postojanost kemijskog 149 . Pri­ krivajući takve promjene. Je li. vlastitim i n s t r u m e n t i m a i vlastitim k a n o n i m a rješenja. S p e d a g o š k e točke gledišta o v a tehnika predstavljanja je besprijekorna. Rijetko koja bi se m o g l a pratiti do povijesnog p o č e t k a one znanosti u kojoj se sada javlja. grupiranje o n o g j o š vidljivog materijala u z n a n s t v e n i m t e k s t o v i m a povlači za s o b o m p r o c e s koji bi. sklonost u d ž b e n i k a da razvoj znanosti pri­ k a ž e linearnim skriva p r o c e s koji leži u s a m o m srcu najznačajnijih epizoda z n a n s t v e n o g razvoja. na primjer. M e đ u t i m .

Svaki tekst iz elementarne kemije m o r a raspravljati ο konceptu kemijskog elementa. o n o j o š j e d n o m ilustrira onaj o b r a z a c povijesnih p o g r e š a k a koje k o d 150 . očito j e d a ta pitanja imaju svoje implikacije i za o n o što tekstovi prikazuju k a o teorije. n a r a v n o . Te su teorije. je li postojano ubrzanje. N o . a to znači da se ni teorije ne razvijaju dio po dio da bi odgovarale činjenicama koje su svo vrijeme bile dostupne. njegovo se porijeklo pripisuje Robertu Boyleu. Pozivanje na B o y l e o v d o p r i n o s p o m a ž e d a p o č e t n i k p o s t a n e svjestan činjenice d a kemija nije p o č e l a sa s u l f o n a m i d i m a . Gotovo uvijek kada se taj pojam prvi put spomene.u n o v o m tkivu udružene činjenice i teorije. o s i m toga. M e đ u t i m . spomenuto je pripisivanje iznimno uspješno.Struktura znanstvenih revolucija sastava čista činjenica iskustva koju su k e m i č a r i p o m o ć u ekspe­ rimenta mogli otkriti u okviru bilo kojeg od onih svjetova unutar kojih su se kemičari bavili svojom p r a k s o m ? Ilije prije u pitanju element pa stoga i element u koji se ne m o ž e sumnjati . koji je D a l t o n u k l o p i o u raniju cjelinu kemijskog iskustva. K a o dio o n o g p e d a g o š k o g arsenala koji od čovjeka čini znanstvenika. Prije bi se moglo reći da o n e nastaju zajedno s činjenicama k o j i m a odgovaraju iz r e v o l u c i o n a r n e preformulacije prethodne znanstvene tradicije. ali s a m o na taj n a č i n što ranije d o s t u p n u informaciju pretvaraju u činjenice koje za p r e t h o d n u p a r a d i g m u u o p ć e nisu postojale. isto tako. mijenjajući u t o m procesu s a m o to iskustvo? Ili. tradicije u kojoj znanjem posredovani o d n o s i z m e đ u znanosti i prirode nije bio sasvim isti. jednostavna činjenica za k o j o m su studenti d i n a m i k e uvijek tragali ili je o n o prije o d g o v o r na pitanje koje se prvi put pojavilo s a m o unutar N e w t o n o v e teorije i na koje je ta teorija m o g l a odgovoriti s a m o na o s n o v u o n o g skupa informacija k o j e su stajale na raspolaganju prije n e g o s t o j e to pitanje postavljeno? Ova smo pitanja ovdje postavili ο o n o m e što izgleda poput postupno otkrivenih činjenica u d ž b e n i č k o g prikazivanja stvari. o n o upućuje na to da je j e d a n od tradicionalnih z a d a t a k a z n a n s t v e n i k a da smišlja p o j m o v e o v e vrste. Posljednji primjer koji bi m o g a o razjasniti ovaj opis utjecaja udžbe­ ničkog prikazivanja na našu sliku znanstvenog razvoja. "u skladu s č i n j e n i c a m a " . kemičaru iz sedamnaestog stoljeća u čijem će djelu Skeptični kemičar pažljivi čitatelj naći definiciju " e l e m e n t a " vrlo blisku onoj koja se d a n a s primjenjuje. proizvedeno j e d n o m stalnom silom.

koji je b i o p o s v e u pravu. 1952. oni nisu smislili taj pojam ili čak promijenili onu verbalnu formulu koja je služila kao njegova definicija. m o ž e se pratiti unatrag b a r e m do Aristotela. "energija". do m o d e r n i h tekstova. naravno. s praktičnim p r o c e d u r a m a i s p r i m j e n a m a p a r a d i g m e . M e đ u t i m . Niti je Einstein. Štoviše. definicija elementa nije bila ništa više od o b i č n e parafraze tradicionalnog kemijskog pojma. Isis.Nevidljivost revolucija studenata i k o d laika ipak stvaraju p o g r e š n e p r e d o d ž b e ο prirodi znanstvenog pothvata. pojam elementa predstavlja sastojak udžbenika koji često uopće nije smišljen niti otkriven. Boyle je p o n u d i o tu definiciju s a m o zato da bi zastupao gledište da nešto p o p u t kemijskog e l e m e n t a z a p r a v o ne postoji. dovedeni u vezu s drugim znanstvenim p o j m o v i m a . P r e m a Boyleu. Kuhn: "Robert Boyle and Structural Chemistry in the Seventeenth Cen­ tury". 26-29. O n i znanstveni p o j m o v i na koje te definicije ukazuju dobivaju svoj puni značaj s a m o kad su. Verbalne definicije. k a o što je p o j a m elementa. mijenjajući o d n o s " e l e m e n t a " p r e m a 3 T. o n o što nije trivijalno jest slika znanosti koju potkrepljujemo k a d a ovu vrstu pogreške prvo p o v e ž e m o sa. a unaprijed p r e k o Lavoisiera. udžbenička verzija B o y l e o v o g doprinosa sasvim j e pogrešna. "sila". O n e nisu p o t p u n o logične specifikacije značenja (ako takvih i m a ) . K a k v a je o n d a bila B o y l e o v a povijesna uloga u o n o m trenutku njegova rada koji uključuje glasovitu "definiciju"? On je bio predvodnik z n a n s t v e n e revolucije koja j e . poput Boyleove. I Boyle i Lavoisier na važne su načine promijenili kemijski značaj "ele­ m e n t a " . unutar j e d n o g teksta ili n e k o g drugog sustavnog prikazivanja. teško m o g u biti smišljeni nezavisno od konteksta. imaju malo znanstvenog sadržaja ako se razmatraju s a m e za sebe. iako ne u većoj mjeri od bilo kojeg drugog p o g r e š n o g prikazivanja p o d a t a k a . već su bliže p e d a g o š k i m p o m a g a l i m a . ili "čestica". 151 . S. K a o i "vrijeme". Boyleova definicija. u kontekstu. k a o povijest.. 3 T a j e pogreška. oni rijetko k a d zahtijevaju smišljanje. b u d u ć i da su o n d a v e ć na raspolaganju. kao što s m o već vidjeli. a p o t o m i u g r a d i m o u tehničku strukturu teksta. morao smišljati ili čak eksplicitno redefinirati "prostor" i " v r i j e m e " da bi im d a o n o v a značenja u k o n t e k s t u svog djela. XLIII. Ali. To znači da takvi pojmovi. str. p o s e b n o . To ipak ne znači d a j e z n a n o s t j o š o d antičkih v r e m e n a posjedovala m o d e r a n p o j a m elementa. trivijalna.

trebale su t o m pojmu dati njegovu m o d e r n u formu i ulogu. uključujući i o n u u čijem se centru nalazio Lavoisier. 1958. Marie Boas na više mjesta raspravlja ο Boyleovim pozitivnim doprinosima razvoju pojma kemijskog elementa. 4 U svom djelu Robert Boyle and Seventeenth Century Chemistry. Više n e g o ijedan drugi pojedinačni aspekt znanosti. Ali. ta je p e d a g o š k a forma odredila n a š u sliku ο prirodi znanosti i ο ulozi otkrića i p r o n a l a s k a u n j e n o m unapređivanju.Struktura znanstvenih revolucija kemijskoj praksi i kemijskoj teoriji. 152 . pretvorila taj pojam u sasvim dru­ gačiji instrument n e g o ranije i pretvorila i kemiju i k e m i č a r o v svijet u j e d a n p r o c e s .. Cambridge. 4 D r u g e revolucije. Boyle predstavlja tipičan primjer i za onaj proces koji je uključen na s v a k o m od ovih stupnjeva i za o n o što se s tim p r o c e s o m zbiva k a d a se postojeće znanje utjelovi u udžbeniku.

b e z obzira radilo se ο otkriću ili teoriji. Iako tijekom p o t r a g e za rješenjem n e k e p o s e b n e z a g o n e t k e m o ž e i s p r o b a t i o d r e đ e n i broj a l t e r n a t i v n i h p r i s t u p a odbacujući o n e koji ne uspijevaju dovesti do željenog rezultata. Koji je to p r o c e s kojim novi kandidat za p a r a d i g m u zamjenjuje svog prethodnika? S v a k a n o v a interpretacija prirode. istraživač ne provjerava postojeću paradigmu. dok to čini. Naprotiv. Oni predstavljaju temelj za novu tradiciju nor­ m a l n e znanosti. a njihovu sposobnost da obave prijelaz olakšavaju dvije okolnosti koje nisu zajedničke većini ostalih č l a n o v a njihove struke. očito s m o propustili j e d a n korak. a ne onaj koji p r o ­ vjerava p a r a d i g m e . Prihvaćajući se pitanja njihove strukture. Oni su ti koji prvi n a u č e drugačije vidjeti znanost i svijet. verifikaciji ili opovrgavanju z a s n o v a n i h znanstvenih teorija. U onoj mjeri u kojoj je angažiran u n o r m a l n o j znanosti. oni su obično tako mladi ljudi ili tako novi u području koju zahvaća kriza da ih praksa u manjoj mjeri obvezuje na onaj p o g l e d na svijet i pravila o d r e đ e n a s t a r o m paradigmom od većine njihovih suvremenika. N j i h o v a je pažnja uvijek bila intenzivno u s r e d o t o č e n a na p r o b l e m e koji su izazivali krizu. osim toga. K a k o m o g u i što moraju učiniti da čitavu struku ili relevantnu stručnu p o d s k u p i n u preobrate na svoj način gledanja na znanosti i svijet? Zašto ta skupina odbacuje j e d n u tradiciju n o r m a l n o g istraživanja u korist druge? Da biste uvidjeli nužnost ovih pitanja. istraživač je taj koji rješava zagonetke. p r v o nastaje u d u h u j e d n o g ili nekoliko pojedinaca. prisjetite se da ona predstavljaju jedine rekonstrukcije koje povjesničar m o ž e pružiti za filozofsko istra­ živanje ο provjeravanju.XII RAZRJEŠAVANJE REVOLUCIJA Udžbenici ο kojima s m o upravo raspravljali nastaju tek po završetku znanstvene revolucije. on je p o p u t igrača šaha koji s postavljenim p r o b l e m o m i p l o č o m koja je fizički ili m e n t a l n o ispred njega vuče različite alternativne poteze u 153 .

A k o se pažljivo ispita. No. Umjesto toga. oni ne pitaju je li teorija bila verificirana. sve probabilističke teorije verifikacije pribjegavaju n e k o m od onih čistih ili neutralnih promatračkih jezika ο kojima je raspravljano ο poglavlju X. D r u g a zahtijeva konstruiranje u mislima svih onih testova za koje se m o ž e zamisliti da će ih o d r e đ e n a teorija morati proći. j e d n a je od važnih škola p r i m o r a n a da uspoređuje sposobnost različitih teorija u objašnjavanju onih d o k a z a koji se nalaze pri ruci. p a r a d i g m a se provjerava s a m o tada k a d a je osjećaj krize proizveo alternativnog kandidata za p a r a d i g m u . O n i s u m o g u ć i s a m o d o k s e p a r a d i g m u u z i m a k a o prihvaćenu. međutim. u j e d n o s t a v n o m uspoređivanju pojedinačne para­ d i g m e s p r i r o d o m . U svojim najuobičajenijim oblicima. 154 . Situacija provjera­ vanja u z n a n o s t i m a n i k a d se ne sastoji. o v a formulacija pokazuje n e o č e k i v a n e i vjerojatno z n a č a j n e p a r a l e l e s dvije n a j p o p u l a r n i j e s u v r e m e n e filozofske teorije ο verifikaciji. b i l o igrača š a h a ili z n a n ­ stvenika. P r e m a t o m e . Principles of the Theory of Probability. O v i brojni pokušaji. p a r a d i g m a se provjerava tek n a k o n što su u p o r n i neu­ spjesi da se riješi n e k a pažnje vrijedna z a g o n e t k a doveli do krize. To inzistiranje na uspoređivanju teorija također karakterizira povijesnu situaciju u kojoj je n o v a teorija prihvaćena. N e k a takva konstrukcija očito je n u ž n a za izračunavanje specifičnih vjerojatnosti. 6. I. isprobavanja su sama po sebi. Da bi odgovorila na to pitanje. 60-75. Uzimajući u obzir da nikakva teorija nikada ne m o ž e bit izložena svim m o g u ć i m relevantnim testovima. kao što je to slučaj s rješa­ vanjem zagonetki.Struktura znanstvenih revolucija potrazi za rješenjem. Vrlo je vjerojatno da o n o ukazuje i na j e d a n od smjerova u k o j e m bi se trebale kretati b u d u ć e rasprave ο verifikaciji. Jedna od tih probabilističkih teorija zahtijeva da o d r e đ e n u z n a n s t v e n u teoriju usporedimo sa svim drugim teorijama za koje bi se moglo zamisliti da odgovaraju istom s k u p u p r o m a t r a n i h p o d a t a k a . str. apsolutnih ili 1 1 Za kratku skicu glavnih puteva do probabilistčkih teorija verifikacije vidi Ernest Nagel. Tek p o n e k i filozof znanosti j o š traga za apsolutnim kriterijima verifikacije znanstvenih teorija. već prije pitaju za njenu vjerojatnost u svjetlu trenutno postojećih dokaza. International Encyclopedia of unified Science. Pa č a k i tada. vol. a ne isprobavanja pravila igre. provjeravanje se odvija k a o dio suparništva dviju p a r a d i g m i za o d a n o s t z n a n s t v e n e zajednice.

Stoga probabilističke teorije isto tako prikrivaju situaciju u pogledu verifikacije. upravo ta nepotpunost i nesavršenost u postojećoj usklađenosti i z m e đ u p o d a t a k a i teorije predstavlja o n o što. 155 . Sasvim drugačiji pristup cijeloj ovoj mreži problema razvio je Karl R. izazivajući krizu. doista zavisi ο uspoređivanju teorija i ο široko rasprostranjenim dokazima. nepravilna se iskustva ne moraju identificirati s opovrgavajućim iskustvima. Zapravo. niti se često događa da su već postignuta rješenja savršena. iskustvu koje. Popper.Razrješavanje revolucija relativnih. U k o l i k o . u bilo koje vrijeme. New York. koliko je i rasvjetljavaju. The Logic of Scientific Discovery.. k a k o te teorije inzistiraju. to j e s t o n o g a testa koji z b o g s v o g n e g a t i v n o g i s h o d a n u ž n o uvjetuje o d b a c i v a n j e uspostavljene teorije. to nije s v r s i s h o d n o pitanje. P o p p e r koji poriče postojanje bilo kakve verifikacijske procedure. k a k o s a m v e ć d o k a z i v a o . posebno poglavlja I-IV. tada bi sve teorije svo vrijeme trebale biti o d b a č e n e . Je li to najbolji izbor i koji je m o g a o biti učinjen da su i d r u g e alternative stajale na raspolaganju ili da su p o d a c i bili drugačije vrste. n e m o ž e postojati nikakav z n a n s t v e n o ili empirijski neutralan sustav j e z i k a ili p o j m o v a onda predložena konstrukcija alternativnih testova i teorija m o r a poteći iz ove ili one na paradigmi zasnovane tradicije. R. one teorije i promatranja koja su u pitanju uvijek su u s k o p o v e z a n a s o n i m a koji već postoje. a teško je uvidjeti kako takva konstrukcija u o p ć e m o ž e biti postignuta. Naprotiv. Na taj način ograničena. K a d bi bilo koji i svaki neuspjeh u usklađivanju o p r a v d a v a o odbacivanje teorije. S d r u g e 2 K. Verifikacija je k a o i prirodni odabir: ona izvlači one aktualne alternative koje su najvitalnije u posebnoj povijesnoj situaciji. nikakva teorija n i k a d a ne rješava sve o n e z a g o n e t k e s k o j i m a se u o d r e đ e n o vrijeme sukobljava. K a k o je i ranije u više navrata naglašavano. N a r a v n o da je uloga koja je tako pripisana opo­ vrgavanju u m n o g o m e nalik na o n u koja se u o v o m o g l e d u pridaje nepravilnim iskustvima. definira m n o g e zagonetke koje karakteriziraju normalnu znanost. sumnjam da ova druga u o p ć e i postoje. 1959. ona ne bi imala pristup svim m o g u ć i m iskustvima ili svim m o g u ć i m teorijama. Ipak. priprema put novoj teoriji. tj. Iako ta situacija. Ne postoje nikakvi instrumenti koji bi se mogli upotrijebiti u traženju o d g o v o r a n a t o pitanje. 2 Umjesto toga on naglašava značaj opovrgavanja.

a m o ž e n a m isto tako o m o g u ć i t i da p o č n e m o s eksplikacijom uloge suglasnosti (ili nesuglasnosti) između činjenice i teorije u postupku verifikacije. Ova formulacija. M n o g e od prethodnih poteškoća m o g u se izbjeći ukoliko se shvati da su o b a o v a p r e v l a d a v a j u ć a . N e m a preciznijeg odgovora niti na pitanje odgovara li i koliko dobro pojedinačna teorija činjenicama. ili z b o g pojavljivanja j e d n e nepravilnosti ili j e d n o g opovrgavajućeg primjera. I m a m n o g o smisla pitati koja od dvije aktualne i suparničke teorije bolje odgovara činjenicama. K a d ne bi bilo više od j e d n o g skupa znanstvenih problema. kao i jednog skupa standarda za njihovo rješavanje. U razvijanju takvog kriterija. a k o s a m o ozbiljan neuspjeh u usklađivanju o p r a v d a v a odba­ civanje teorije. Naprotiv. P o p p e r o v o nepravilno iskustvo v a ž n o j e z a z n a n o s t zato što stvara suparnike u postojećoj p a r a d i g m i . n e k i m p o s t u p k o m p o p u t prebrojavanja p r o b l e m a 156 . Sve povijesno značajne teorije slagale su se s činjenicama. o n o je posljedični i odvojeni p r o c e s koji se pod­ j e d n a k o d o b r o m o ž e nazvati verifikacijom. probabilističko uspoređi­ vanje teorija igra centralnu ulogu. o n d a bi p o p p e r o v c i m a trebao neki kriterij "nevjeroj a t n o s t i " ili "stupanj opovrgljivosti".Struktura znanstvenih revolucija strane. iako se i ono sigurno događa. m a l o se tko od suvremenika sustezao dulje od j e d n o g desetljeća da zaključi da od te dvije teorije bolje odgovara Lavoisierova. ali i s u p r o t n a g l e d i š t a ο logici z n a n s t v e n o g istraživanja pokušala k o m p r i m i r a t i dva u velikoj mjeri različita procesa u j e d a n . niti Lavoisierova teorija nisu pre­ cizno slagale s postojećim promatranjima. Iako se. suparništvo između p a r a d i g m i m o g l o bi se okončati više ili manje rutinski. j e d n o g svijeta unutar kojeg bi se radilo na tim problemima. Mislim da takva j e d n a dvostupanjska formulacija ima vrlinu velike sličnosti s istinom. b u d u ć i se sastoji u trijumfiranju n o v e p a r a d i g m e nad starom. čini da zadaća izbora između paradigmi izgleda lakšom i običnijom nego što jest. Štoviše. ne događa se s pojavljivanjem. Ali. ali s a m o u većoj ili manjoj mjeri. međutim. oni će se u s k o r o sigurno susresti s istom o n o m m r e ž o m t e š k o ć a koje su progonile zastupnike različitih probabilističkih teorija verifikacije. niti Priesteleyeva. u p r a v o u t o m zajed­ n i č k o m procesu verifikacija-opovrgavanje. recimo. Ali. Za povje­ sničara b a r e m ima smisla sugerirati da verifikacija uspostavlja sugla­ snost činjenice i teorije. o p o ­ vrgavanje. pitanja vrlo slična o v o m e m o g u se postaviti k a d a se teorije u z m u kolektivno ili čak u p a r o v i m a .

taj gubitak ipak nije bio trajan. Ovdje se ipak radi ο m n o g o više toga od neusklađenosti standarda. K a o što se d o g o d i l o u sporu i z m e đ u Prousta i Bertholleta uvezi sa sastavom kemijskih spojeva. niti j e d a n se ne m o ž e nadati da će dokazati svoju tezu. značio je ne s a m o gubitak j e d n o g dopustivog pitanja. stoljeću pitanja ο kvalitetama kemijskih supstanci p o n o v o su ušla u znanost. U 20. K a d a je N e w t o n o v a teorija bila p r i h v a ć e n a j e d n o je pitanje s a m i m tim bilo izbačeno iz znanosti. Iako se svaki od njih m o ž e nadati da će preobratiti d r u g o g a na svoj način gledanja na k o n k r e t n u znanost i njezine p r o b l e m e . M o r a li teorija kretanja objasniti u z r o k sila privlačenja i z m e đ u čestica materije ili m o ž e jednostavno zabilježiti postojanje takvih sila? N e w t o n o v a je dinamika bila u širokim razmjerima o d b a č e n a zato što j e .Razrješavanje revolucija koje je svaka od njih riješila. Suparništvo i z m e đ u p a r a d i g m i nije vrsta bitke koja se m o ž e razriješiti dokazima. bilo je o n o za koje je o p ć a teorija relativnosti m o g l a reći da ga je riješila. na primjer. m e đ u t i m . Prijelaz na Lavoisierovu paradigmu. da postave pitanje koje je flogistička kemija i postavila i odgovorila na njega. B u d u ć i da se n o v e p a r a d i g m e rađaju iz starih. zastupnici suparničkih paradigmi često se n e ć e slagati o k o popisa problema koje m o r a razriješiti bilo koji kandidat za paradigmu. Ili. povlačila za s o b o m ovaj drugi odgo­ vor na to pitanje. za razliku od Aristo­ telove ili D e s c a r t e s o v e teorije. Niti j e d n a strana n e ć e priznati sve one neempirijske pretpostavke koje su drugoj strani potrebne da bi branila svoju tezu.z n a n s t v e n i h tradicija i ovdje ih valja s a m o ukratko ponoviti. Na p r v o m mjestu. Svi zajedno. Njihovi standardi ili njihove definicije znanosti nisu iste. o n a k v a kakva je bila prenijeta u devetnaesto stoljeće sprečavala je k e m i č a r e da pitaju zašto su metali tako slični j e d n i drugima. N o . ovi uvjeti nisu zapravo nikad u potpunosti ispunjeni. ovi su razlozi bili opisani k a o n e u s k l a đ e n o s t i z m e đ u p r e d r e v o l u c i o n a r n i h i postrevolucionarnih n o r m a l n o . Zastupnici suparničkih paradigmi imaju uvijek donekle drugačije ciljeve. o n e o b i č n o uključuju 157 . Već s m o vidjeli n e k o l i k o razloga zašto zastupnici suparničkih paradigmi ne m o g u uspjeti uspostaviti kontakt između svojih gledišta. zajedno s nekim odgovorima na njih. k a o i prijelaz na N e w t o n o v u . M e đ u t i m . Lavoisierova kemijska teorija. To pitanje. oni su bili prisiljeni da djelomično govore j e d a n m i m o drugoga. već i j e d n o g p o s t i g n u t o g rješenja.

New York. U okviru nove paradigme. 4 B e z takvih promjena koncept zemlje koja se kreće bio je ludost..ne m o ž e se j e d n o s t a v n o reći da nisu bili u pravu ili da su pogriješili. McCabe. Za nekoliko pokušaja da se sačuvaju gubici opće relativnosti unutar euklidovskog prostora vidi C.on nije takva vrsta stvari . Kuhn. Uzmite primjer ljudi koji su Kopernika nazvali ludim zato s t o j e objavio da se Zemlja kreće. T. 3 O n o što se ranije podrazumijevalo p o d prostorom bilo je nešto jednolično. Rosen i S. Mass. The Copernican Revolution. Da bi se prešlo na Einsteinov svemir. J. Kopernikov i z u m nije bio j e d n o s t a v n o u pokretanju zemlje. niti da sasvim nisu bili u pravu. pojmovi i eksperimenti ulaze u nove međusobne odnose. n e s p o r a z u m o m između dviju suparničkih škola. Einstein. Nordmann. D i o onoga što su ti ljudi podra­ zumijevali p o d " z e m l j o m " bio je utvrđeni položaj. His Life and Times. prev. Za njih se ne m o ž e reći niti da j e d n o s t a v n o nisu bili u pravu. k a k o k o n c e p t u a l n o g t a k o i manipulativnog. fizičare i filozofe koji su pokušali razviti euklidovsku verziju Einsteinove teorije. k a d a su te promjene j e d n o m učinjene i shvaćene i 3 4 Za laička reagiranja na koncept zakrivljenog prostora vidi Philipp Frank. N e w t o n o v a fizika ne bi m o g l a funkcionirati. nije mogla biti pokrenuta. pogl. 1922. a u č e m u su se razišli. sila i tako dalje. 1957. Kusaka. moralo je biti p o m a k n u t o i iznova postavljeno na cjelinu prirode. Za laike koji su se rugali Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti zato što prostor ne m o ž e biti "zakrivljen" . Cambridge. vrijeme. Da nije bilo tako. 158 . K a o neizbježan rezultat imamo ono što bismo morali nazvati. New York. Einstein and the Universe. Ali. koji je n u ž n o promijenio značenje " z e m l j e " i "kretanja". Mjera u kojoj je heliocentrizam bio više od striktno astronomskog pitanja glavna je tema cijele te knjige. S a m o ljudi koji su zajednički prošli ili nisu uspjeli proći kroz tu preobrazbu mogli bi precizno otkriti u č e m u su se složili. S. stari termini. To se ne m o ž e reći ni za matematičare. poglavlja III. 1947. kojima se ranije služila tradicionalna paradigma. h o m o g e n o . K o m u ­ nikacija preko revolucionarne razdjelnice nužno je djelomična. u najmanju ruku. čija su vlakna prostor. preveli i uredili G. Njihova zemlja.. S druge strane. str. izotropno i netaknuto prisutnošću materije. iako taj termin nije sasvim ispravan. nove se paradigme rijetko služe ovim posuđenim elementima na sasvim tradicionalni način...Struktura znanstvenih revolucija m n o g o od o n o g rječnika i a p a r a t a . 142-146. IX. materija. IV i VII. U skladu s tim. čitavo p o j m o v n o tkivo. Prije bi se m o g l o reći da se radilo ο p o t p u n o n o v o m načinu gledanja na p r o b l e m e fizike i astronomije.

Concepts of Space. U p r a v o zato što se radi ο prijelazu između neusporedivih stvari. 1956. koji n i s a m u stanju dalje eksplicirati. J e d a n sadrži ograničavana tijela koja lagano padaju. Jedan je usađen u jednoličnu. N e w t o n o v o djelo nije bilo o p ć e p r i h v a ć e n o . m o r a j u iskusiti o n o p r e o b r a ć a n j e koje s m o nazvali p o m i c a n j e m paradigme. Obje s k u p i n e gledaju na svijet koji je na raspo­ laganju. niti lord Kelvin elektromagnetsku teoriju. U j e d n o m su otopine i spojevi. 1954. To je isto t a k o razlog zašto j e d n a ili d r u g a skupina. I. Cambridge. k o p e r n i k a n i z a m j e d o n i o vrlo m a l o obraćenika. prije n e g o što se m o g u nadati da će ostvariti p o t p u n u komunikaciju. Tijekom g o t o v o cijelog stoljeća n a k o n K o p e r n i k o v e smrti. ili nikada. u d r u g o m mješavine. Cohen. zastupnici suparničkih paradigmi prakticiraju svoje struke u različitim svjetovima. Radeći u različitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide različite stvari i o n d a k a d a s iste t o č k e gledaju u istom smjeru. Philadelphia. U j e d n o m p o s e b n o dojmljivom 5 6 Max Jammer. a p o s e b n o ne na K o n t i n e n t u . koji jednoj skupini znanstvenika ne m o ž e biti čak niti demonstriran... Više od p o l a stoljeća po objavljivanju Principia. S a m i znanstvenici često su opažali p o t e š k o ć e preobraćanja. drugi njihala koja ponavljaju svoja kretanja. 118-124. 5 Ovi primjeri ukazuju na treći i najosnovniji aspekt neusporedivosti suparničkih p a r a d i g m i .Razrješavanje revolucija Descartes i Huygens mogli su uvidjeti daje za znanost pitanje zemljinog kretanja pitanje b e z sadržaja za znanost. K a o i gestalt-prebacivanje. a postoje i drugi slični primjeri. 159 . Ali. a drugi u zakrivljenu matricu prostora.. U j e d n o m smislu. 6 Priestley nikada nije prihvatio teoriju kisika. a ono što gledaju nije se promijenilo. Kako su onda znanstvenici dovedeni do toga da učine ovu transpoziciju? D i o o d g o v o r a sastoji se u t o m e da oni često nisu d o v e d e n i do t o g a da to učine. To opet ne znači da o n e m o g u vidjeti što g o d im se sviđa. str. str. 93-94. To je razlog što neki zakon. u n e k i m područjima oni vide različite stvari i vide ih u različitim m e đ u s o b n i m o d n o s i m a . Mass. m o ž e drugoj skupini p o n e k a d izgledati intuitivno očit.B. taj prijelaz i z m e đ u s u p a r n i č k i h p a r a d i g m i n e m o ž e p o d utjecajem logike i n e u t r a l n o g iskustva biti obavljen k o r a k po korak. on se m o r a dogoditi ili odjednom (iako ne n u ž n o u j e d n o m trenutku). Franklin and Newton: An Inquiry into Speculative Newtonian Ex­ perimental Science and Franklin s Work in Electricity as an Example Thereof.

riješiti sve svoje p r o b l e m e . New York. Ali... ni u k o m slučaju ne očekujem da ću uvjeriti iskusne prirodnjake. " 8 O v e i njima slične činjenice previše su d o b r o p o z n a t e da bi ih t r e b a l o dalje n a g l a š a v a t i .. 7 8 Charles Darwin. s povjerenjem g l e d a m na b u d u ć n o s t . U prošlosti se najčešće smatralo da o n e ukazuju na to da znanstvenici. u iskorištavanju potencijalnog područja i preciznosti starije p a r a d i g m e . tijekom dugog niza godina. t r e b a i h s v a k a k o p o n o v o procijeniti.. 33-34. Premještanje odanosti s j e d n e paradigme na drugu predstavlja iskustvo preobraćanja koje se ne m o ž e n a m e t n u t i silom. na kraju krajeva. New York. authorized edition from 6th English ed. Gaynor. U vrijeme revolucije takvo uvjerenje n u ž n o izgleda tvrdoglavo i p l i t k o u m n o . sjetno primijetio da " n o v a znanstvena istina ne trijumfira uvjeravajući svoje protivnike i čineći da oni vide svjetlo. 160 . u djelu Znanstvena autobiografija. p o s e b n o onih čije su stvaralačke karijere učinile da se vežu za stariju tradiciju n o r m a l n e znanosti. M e đ u t i m . koji će biti sposobni nepristrano i s obje strane sagledati o v o pitanje". nije kršenje znanstvenih standarda. Opiranje do kraja života. 1949. prvo. a p o t o m i u izoliranju o n e p o t e š k o ć e kroz čije proučavanje m o ž e nastati n o v a p a r a d i g m a . a stasa n o v a generacija kojoj je sve to b l i s k o . već osobina prirode samog znanstvenog istraživanja. II.Struktura znanstvenih revolucija o d l o m k u na kraju svoje knjige Podrijetlo vrsta D a r w i n piše: " I a k o sam potpuno uvjeren u istinitost gledišta koja su predstavljena u o v o m djelu. To isto uvjerenje jest o n o što čini m o g u ć o m normalnu znanost ili znanost rješavanja zagonetki. Scientific Autobiography and Other Papers. Ja bih radije z a s t u p a o gledište da u o v i m stvarima nije u pitanju ni d o k a z ni pogreška. već prije zato što njeni protivnici j e d n o g d a n a u m r u . A samo kroz normalnu znanost stručna zajednica znanstvenika uspijeva. prev. 295-296. Max Planck.. promatrajući svoju vlastitu karijeru. str..na m l a d e priro­ dnjake koji nastupaju. . k a k v o p o n e k a d zaista i postaje. Izvor opiranja leži u uvjerenju da će stara paradigma. čiji su mozgovi napunjeni m n o š t v o m činjenica koje su. On the Origin of Species. 1889. Ali. te da priroda m o ž e biti u g u r a n a u o n u ladicu koju je ta p a r a d i g m a pripremila.. č a k i tada k a d a se suoče s j a s n i m d o k a z o m . ne m o g u uvijek priznati svoje p o g r e š k e . 7 A M a x Planck j e . . budući da su samo ljudi. p r o m a t r a n e s točke gledišta koja je n e p o s r e d n o suprotna m o j o j . F. str. o n o je t a k o đ e r i nešto više.

44-49. K a k v u vrstu odgovara m o ž e m o očekivati n a t o pitanje? S a m i m tim što se postavlja pitanje ο t e h n i k a m a uvjeravanja. z n a n s t v e n e se zajednice uvijek p o n o v o preobraćaju u n o v e p a r a d i g m e . cijela struka p o n o v o ne počne raditi p o d j e d n o m . n a š e je pitanje n o v o pitanje koje zahtijeva neku vrstu izučavanja koju dosad n i s m o poduzimali. m o ž e prići. str. Čak i nacionalnost ili prethodna reputacija inovatora i njegovih učitelja m o ž e p o n e k a d igrati značajnu ulogu. poslije svega. koje je p o m o g l o da K e p l e r p o s t a n e k o p e r n i k a n a c . Third Baron Rayleigh. da bi uputilo na zaključak da k a d a je u pitanju uvjeravanje a ne dokaz. Burtt.h Barona Rayleigh.leže u potpunosti izvan očite sfere znanosti.. Preobraćanja će se događati po nekoliko o d j e d n o m . Johna William Strutt. o n o što je v e ć bilo rečeno k o m b i n i r a se s r e z u l t a t o m ovog pregleda. većini se ipak. m o r a m o naučiti da ovo pitanje postavimo Za ulogu obožavanja sunca u Keplerovoj misli vidi E. J. 1932. članak je prihvaćen. 161 . 4 . ta preobraćanja se ne događaju u s p r k o s činjenici da su znanstvenici ljudi. Morat ć e m o se odlučiti za vrlo djelomičan i impresionistički pregled. rev. ili ο a r g u m e n t u i k o n t r a a r g u m e n t u u situaciji u kojoj ne m o ž e bit dokaza. 9 9 10 Zato. da se promjena paradigme ne m o ž e opravdati dokazom. 10 Za ulogu reputacije razmotrite slijedeći događaj: Lord Rayleigh. 1924. Njegovo je ime pogreškom bilo izostavljeno kada je članak prvi put poslan. izd. već u p r a v o z b o g te činjenice.. p o s e b n o oni stariji i s više iskustva m o g u beskrajno opirati. sve dok. The Metaphysical Foundations of Modem Physical Science. na ovaj ili onaj način. na primjer. Iako se neki znanstvenici. podnio je Britanskom udruženju članak ο nekim paradoksima elektrodinamike. Drugi m o r a da zavise od idiosinkrazija autobiografije i osobnosti.Razrješavanje revolucija A k o se kaže da je opiranje neizbježno i legitimno.obožavanje sunca. a obično iz više razloga odjednom. Strutt. uz duboke isprike (R. Štoviše. u vrijeme kada je njegova reputacija bila uspostavljena. O s i m toga. 228). Pojedinačni znan­ stvenici prihvaćaju novu paradigmu iz najrazličitijih razloga. Iako je ponekad potrebna čitava generacija za promjenu. N e k i od tih razloga . New York. ali sada drugačijom p a r a d i g m o m . New York. str. s imenom autora na odgovarajućem mjestu. pitanje ο prirodi znanstvenog argu­ menta n e m a j e d a n jedini ili nedvosmisleni odgovor. to j o š ne znaci reći da nikakvi argumenti nisu relevantni ili da se znanstvenike ne m o ž e uvjeriti da promjene svoje mišljenje. Z b o g toga se m o r a m o upitati k a k o se preobraćanje izaziva i k a k o mu se opire. k a d u m r u i oni posljednji koji su odolijevali. Ubrzo nakon toga. A. tako da je u prvi mah bio odbijen kao djelo nekog "tko u svemu vidi paradokse".

iznova oblikuje kao pojedinačna skupina. Reiche. Ovakve tvrdnje vjerojatno će biti uspješne ukoliko nova paradigma pokaže u značajnoj mjeri bolju kvantitativnu preciznost od svog starijeg suparnika. z n a se da je p a r a d i g m a u neprilici. u odnosu na sve one koje su izračunavane iz p t o l o m e j e v s k e teorije. o v a je tvrdnja često najuspješnija m o g u ć a . m e đ u t i m . 162 . Tako je K o p e r n i k tvrdio da je riješio p r o b l e m duljine kalendarske godine o k o kojeg su se mnogi astronomi dugo mučili. a pokušaji da se o n a ukloni pokazali su se uvijek p o n o v o uzaludnim. Ta je neprilika u više navrata bila istraživana. N e w t o n o v uspjeh u predviđanju kvantitativnih a s t r o n o m ­ skih p r o m a t r a n j a b i o je vjerojatno onaj najvažniji r a z l o g trijumfa njegove teorije n a d njenim razumnijim. o v a dva d o p r i n o s a stvorila d a l e k o više p r o b l e m a n e g o što su riješila. Einstein je vjerovao da je elektro­ d i n a m i k u učinio spojivom s revidiranom znanošću ο kretanju.bili su priznati i osvjedočeni prije n e g o što je n o v a p a r a d i g m a u o p ć e pronađena.. a Lavoisier da je riješio p r o b l e m e identi­ čnosti plina kao i težinskih odnosa. Tada n e ć e m o voditi računa ο onim argumentima koji doista preobraćaju n e k o g pojedinca. A u o v o m stoljeću upadljiv kvantitativni uspjeh k a k o P l a n c k o v i h z a k o n a zračenja. O n o što zastupnici n o v e p a r a d i g m e vjerojatno najčešće ističu jest to da su u stanju riješiti o n e p r o b l e m e koji su staru p a r a d i g m u doveli do krize. Za druge primjere u ovom poglavlju vidi ranija pozivanja na literaturu u ovom poglavlju. Ovaj p r o b l e m . VI-IX. Kvantitativna superiornost Keplerovih Rudolfinskih tabela predstavljala je. 11 11 Za probleme stvorene kvantnom teorijom vidi F. ostavljam za posljednje poglavlje. već prije ο onoj vrsti zajednice koja se uvijek. The Quantum Theory. N a o n o m području z a koje j e p o n u đ e n a . ali r e d o m kvalitativnim su­ p a r n i c i m a . poglavlja II. s tim što ću u m e đ u v r e m e n u ispitati n e k e vrste a r g u m e n a t a koji se pokazuju pose­ b n o djelotvornima u bitkama o k o promjene p a r a d i g m e . Newton je tvrdio da je pomirio zemalj­ sku i n e b e s k u m e h a n i k u . "Krucijalni e k s p e r i m e n t i " . London. tako i B o h r o v o g a t o m a b r z o je uvjerio m n o g e fizičare da ih prihvate iako su.oni koji m o g u posebno oštro postaviti razliku između dvije paradigme . glavni faktor u preobraćanju a s t r o n o m a u K o p e r n i k a n i z a m . k a d a se fizička z n a n o s t p r o ­ m a t r a k a o cjelina. 1922. U trenutku k a d a se m o ž e legitimno iznijeti. prije ili kasnije.Struktura znanstvenih revolucija drugačije.

iznova oblikuje kao pojedinačna skupina. U trenutku k a d a se m o ž e legitimno iznijeti.bili su priznati i osvjedočeni prije n e g o što je n o v a p a r a d i g m a u o p ć e pronađena. o v a dva d o p r i n o s a stvorila d a l e k o više p r o b l e m a n e g o što su riješila. T a j e neprilika u više navrata bila istraživana. a Lavoisier da je riješio p r o b l e m e identi­ čnosti plina kao i težinskih odnosa. A u o v o m stoljeću upadljiv kvantitativni uspjeh k a k o P l a n c k o v i h z a k o n a zračenja. o v a je tvrdnja često najuspješnija m o g u ć a ." 11 Za probleme stvorene kvantnom teorijom vidi F. prije ili kasnije. ostavljam za posljednje poglavlje. glavni faktor u preobraćanju a s t r o n o m a u K o p e r n i k a n i z a m . poglavlja II. "Krucijalni e k s p e r i m e n t i " . s tim što ću u m e đ u v r e m e n u ispitati n e k e vrste a r g u m e n a t a koji se pokazuju pose­ b n o djelotvornima u bitkama o k o promjene p a r a d i g m e . Tada n e ć e m o voditi računa ο onim argumentima koji doista preobraćaju n e k o g pojedinca. V1-IX. 162 . Newton je tvrdio da je pomirio zemalj­ sku i nebesku m e h a n i k u . t a k o i B o h r o v o g a t o m a b r z o je uvjerio m n o g e fizičare da ih prihvate iako su. Za druge primjere u ovom poglavlju vidi ranija pozivanja na literaturu u ovom poglavlju. Einstein je vjerovao da je elektro­ d i n a m i k u učinio spojivom s revidiranom znanošću ο kretanju. 1922. u odnosu na sve one koje su izračunavane iz p t o l o m e j e v s k e teorije. a pokušaji da se ona ukloni pokazali su se uvijek p o n o v o uzaludnim. k a d a se fizička z n a n o s t p r o ­ m a t r a k a o cjelina. O n o što zastupnici n o v e p a r a d i g m e vjerojatno najčešće ističu jest to da su u stanju riješiti one p r o b l e m e koji su staru p a r a d i g m u doveli do krize. Ovaj p r o b l e m . z n a se da je p a r a d i g m a u neprilici. već prije ο onoj vrsti zajednice koja se uvijek. m e đ u t i m . London. N e w t o n o v uspjeh u predviđanju kvantitativnih a s t r o n o m ­ skih promatranja bio je vjerojatno onaj najvažniji razlog trijumfa njegove teorije n a d njenim razumnijim.Struktura znanstvenih revolucija drugačije..oni koji m o g u p o s e b n o oštro postaviti razliku između dvije paradigme . Kvantitativna superiornost Keplerovih Rudolfinskih tabela predstavljala j e . Ovakve tvrdnje vjerojatno će biti uspješne ukoliko nova paradigma pokaže u značajnoj mjeri bolju kvantitativnu preciznost od svog starijeg suparnika. The Quantum Theory. N a o n o m području z a koje j e p o n u đ e n a . Reiche. ali r e d o m kvalitativnim su­ p a r n i c i m a . Tako je K o p e r n i k tvrdio da je riješio p r o b l e m duljine kalendarske godine o k o kojeg su se mnogi astronomi dugo mučili.

2. 108. 1 2 U slučaju valne teorije glavni izvor profesionalnog p r e o b r a ć e n j a b i o j e j o š d r a m a t i č n i j i .dok je prevladavala stara p a r a d i g m a . ovakvi argumenti pokazali su se naročito uvjerljivima.nije u o p ć e niti pomišljalo. proizvesti kandidata za p a r a d i g m u koji u prvi m a h n e ć e pružiti nikakvu p o m o ć glede p r o b l e m a koji su izazvali krizu. k a d a j e šezdeset g o d i n a poslije K o p e r n i k o v e smrti teleskop iznenada p o k a z a o p l a n i n e na mjesecu. Izgleda da 12 Kuhn. London. str. k a o što se inače često d o g a đ a . koja karakterizira neuobičajeno istraživanje. o n d a se dokazi moraju izvesti iz drugih dijelova tog područja. na primjer. valna teorija svjetlosti tijekom nekoliko godina n a k o n što je prvi put objavljena. 1951. 219-225. K a d a se to dogodi. 1. T. Kopernikova teorija nije bila točnija od Ptolomejeve i nije n e p o s r e d n o vodila ka bilo k a k v o m poboljšanju kalendara. str. sugerirala je da bi planeti trebali biti slični Zemlji. da bi Venera trebala pokazivati faze i da bi svemir m o r a o biti z n a t n o veći n e g o što se ranije pretpostavljalo. O s i m toga. Ponekad će slobodnija praksa. Zapravo. p o k a z a o da predstavlja nužnu. Bio je to efekt koji ni on s a m nije p r e d v i đ a o . cit. ukoliko nova paradigma dopusti predviđanje pojava na koje se . O t p o r F r a n c u z a srušio s e iznenada i relativno potpuno kada je Fresnel bio sposoban demonstrirati postojanje bijele točke u središtu sjene k r u ž n e ploče. ipak je rijetko kad dovoljna sama po sebi. nije u rješavanju onih efekata polarizacije koji su bili osnovni uzrok krize u optici bila uspješna niti onoliko koliko je to bio njezin korpuskularni suparnik. iako apsurdnu posljedicu Fresnelove teorije. K o p e r n i k o v a teorija. P o n e k a d se ta p o s e b n a snaga m o ž e iskorištavati bez obzira na to s t o j e pojava ο kojoj se radi bila p r o m a t r a n a z n a t n o prije n e g o što je prvi put u v e d e n a teorija koja je objašnjava. izdanje. Na tim d r u g i m područjima m o g u se razviti posebno uvjerljivi argumenti. Ili. 13 163 . novoj teoriji donijela veliki broj p r e o b r a ć e n i k a . Stoga su ta promatranja. 1 3 S o b z i r o m na svoju vrijednost k a o šoka. kao i s obzirom na činjenicu da tako očito nisu bili " u g r a đ e n i " u n o v u teoriju od početka. to se ne m o ž e uvijek legitimno izjaviti. Ε.Razrješavanje revolucija Tvrdnja da su problemi koji izazivaju krizu riješeni. Venerine faze kao i o g r o m a n broj zvijezda za koje se ranije nije niti pomišljalo da postoje. op.. p o s e b n o m e đ u neastronomima. ali za koji je Poisson. prvobitno j e d a n od njegovih protivnika. Whittaker: A History of the Theories of Aether and Electricity.

i druga vrsta razmatranja koja m o ž e voditi z n a n s t v e n i k e da o d b a c e staru u korist n o v e p a r a d i g m e . veći je dio zajednice već uvjeren na druge n a č i n e . 1 4 Svi argumenti za n o v u p a r a d i g m u ο kojima je dosad raspravljano bili su zasnovani na određenoj sposobnosti suparničke strane za rješavanje p r o b l e m a . K o p e r n i k a n s k a j e teorija d o Keplera jedva donijela ikakva poboljšanja u odnosu na ona predviđanja p l a n e t a r n o g položaja koja j e d a o P t o l o m e j . 151-180. a v e ć i n a tih p r o b l e m a j o š j e d a l e k o o d savršenstva. Za z n a n s t v e n i k e su ti a r g u m e n t i o b i č n o naj­ značajniji i najuvjerljiviji. Da bi se vidio razlog važnosti ovih subjektivnijih i estetskijih raz­ matranja sjetimo se u č e m u se sastoji rasprava o k o p a r a d i g m e . Za Einsteinovo reagiranje na precizno slaganje te teorije s promatranim kretanjem Merkurovog preihela vidi pismo citirano u P. 1953. 164 .. na sreću. od te n e k o l i c i n e m o ž e zavisiti njezin k o n a č n i trijumf. na primjer. PhilosopherScientist. Da je oni iz krajnje individualnih razloga nisu brzo prihvatili novi kandidat za para­ d i g m u m o ž d a n i k a d a ne bi bio dovoljno razvijen da privuče o d a n o s t z n a n s t v e n e zajednice k a o cjeline. str. R a n e verzije većine novih p a r a d i g m i su grube.) Albert Einstein. " p r i k l a d n i j a " ili "jednostavnija" od stare. Prethodni primjeri ne bi trebali ostavljati nikakve sumnje glede izvora svoje ogromne privlačnosti. iz razloga na koje ć e m o se uskoro ponovo vratiti oni ni pojedinačno ni kolektivno nisu neodoljivi. Do trenutka k a d a se m o ž e razviti njihova p u n a estetska privlačnost. Riječ je ο argumentima koji su rijetko kada dati eksplicitno. Pa ipak. 1949. te je doživio primjereni trijumf k a d a je teorija to objasnila.Struktura znanstvenih revolucija Einstein. Schlipp (ur. 101. za razvoj opće relativnosti. a koji se pozivaju na s m i s a o pojedinca za p r i k l a d n o ili estetsko . 111. Ali. K a d a j e Lavoisier vidio kisik k a o " s a m zrak u cijelosti" njegova nova teorija u o p ć e nije m o g l a 14 Vidi ibid. Takvi su a r g u m e n t i vjerojatno m a n j e efikasni u z n a n o s t i m a n e g o u m a t e ­ matici. v a ž n o s t estetskih razmatranja m o ž e p o n e k a d biti odlučujuća. Il.za n o v u se teoriju k a ž e da je "čistija".. K a d a se n o v i k a n d i d a t za p a r a d i g m u prvi put predloži on je rijetko k a d riješio više od n e k o l i k o p r o b l e m a s kojima je suočen. A. Postoji. nije anticipirao da bi opća teorija relativnosti m o g l a s preciznošću objasniti dobro poznatu nepravilnost u kretanju M e r k u r o v o g perihela. str. Iako se često dešava da ta razmatranja privlače s a m o nekoliko znanstvenika ka novoj teoriji. Evanston.

"Historical Studies of the Phlogiston Theory". po svoj prilici. nakon što je n o v a paradigma već razvijena. situacija je sasvim drugačija. 16 Ravnoteža između argumenta i kontraargumenta p o n e k a d m o ž e čak i na području krize zaista biti bliska. Za posljednje verzije teorije flogistona i njihov uspjeh vidi J. n a r a v n o . 1951. Ali. 16 Za problem kojem vodio dušik vidi J. str. 1845. k a o što je prije toga odgovorila na d r u g e . Partington. otkrila je n e k e n o v e pravilnosti. O n a . 2. n e g o u postrevolucionarnim tekstovima. R. Annals of Science. a njihova uloga nije u raspravi o k o paradigme. vidi J. K a k o geocentrični Tycho B r a h e a s t r o n o m s k i sustav tako i kasnije verzije teorije flogistona bili su odgovori na izazove koje je postavio n o v i kandidat za p a r a d i g m u i u o b a slučaja odgovori su bili sasvim uspje­ šni. a protiv Lavoisierove teorije. Prije nego što su ti tekstovi napisani. čak i na području krize. Kopp. A k a d a je pobijedila teorija kisika.. E. Do otkrivanja sastava v o d e sagorijevanje dušika predstavljalo je j a k a r g u m e n t za teoriju flogistona. 294-296. 359-371. III. biti artikulirana na način da odgovori na ove izazove. K o p e r n i k je 15 Za Braheov sustav. 1953. L. prihvaćena i iskorištena. Tek znatno kasnije. Braunschweig. Protivnici nove paradigme obično m o g u legitimno tvrditi da je ta paradigma. 2. 165 . str. McKie. izdanje. str. oni koji brane tradicionalnu teoriju i proceduru m o g u gotovo uvijek ukazati na probleme koje njen novi suparnik nije riješio. Izdanje. Za ugljični monoksid vidi H. obično dolazi do razvijanja očito odlučujućih argumenata . n e k e p r o b l e m e obrađuje bolje. pojavu na koju su flogistonci ukazivali kao n a j a k u podršku za svoje gledište. New York. Dreyer. 1 5 Osim toga. IV.Foucaultovog klatna za demonstraciju Zemljine rotacije ili Fizeauovog eksperimenta za pokazivanje da se svjetlost kreće brže kroz zrak nego kroz vodu. London. str. A Short History of Chemis­ try. a koji po njihovom shvaćanju u o p ć e nisu p r o b l e m i . na što je Priestley s velikim u s p j e h o m u k a z a o u s v o m kon­ tranapadu. Slučajevi k a o što je F r e s n e l o v a bijela t o č k a i z n i m n o su rijetki. starija paradigma može. R. Geschichte der Chemie. 1939.. Partington i D.Razrješavanje revolucija izaći na kraj s problemima koji su izašli na vidjelo proliferacijom novih plinova. 134. koji je geometrijski bio sasvim identičan s Köpern i kovini. ona j o š nije mogla objasniti pripravljanje zapaljivog plina iz ugljika. vrlo m a l o superiorna u o d n o s u na svog t r a d i c i o n a l n o g suparnika. Njihovo izvođenje predstavlja dio normalne znanosti. A History of astronomy from Thaies to Kepler. 113-149.. A izvan toga područja prevaga će često biti o d l u č n o u korist tradicije.. dok rasprava j o š traje.

Dodate li tome kontraargumente. To je j e d a n od razloga zašto se p r e t h o d n a kriza pokazuje vrlo važnom. Onaj čovjek koji pri­ hvaća n o v u p a r a d i g m u u ranoj fazi često to m o r a činiti n a s u p r o t d o k a z i m a koje donosi rješavanje p r o b l e m a . a da ga n i č i m nije zamijenio. s d o b r i m razlozima. O d l u k a te vrste m o ž e se donijeti s a m o na povjerenje. N e š t o m o r a utjecati na to da bar nekolicina znanstvenika osjeti da se novi prijedlog nalazi na pravom tragu. postojati osnova.Struktura znanstvenih revolucija srušio d u g o p o š t o v a n o objašnjenje kretanja Zemlje. također. Lavoisier u odnosu na zajednička svojstva metala. Stvar je u tome koja bi paradigma u budućnosti trebala voditi istraživanje ο problemima za koje. i tako dalje. stvorene onim što s m o p r e t h o d n o nazvali neuskladivošću paradigmi. o n d a se zna­ n o s t i m a m o ž e dogoditi da ne dozive u o p ć e nikakve revolucije. s a m a kriza nije dovoljna. u većini slučajeva. k a d su prvi put u v e d e n e . Ukratko. vode u tim terminima. Ali. u z n a n o s t i m a bi bilo vrlo m a l o značajnijih revolucija. N e w t o n je učinio isto u o d n o s u na j e d n o starije obja­ šnjenje gravitacije. ako ο j e d n o m kandidatu za p a r a d i g m u treba od početka suditi po tvrdoglavim ljudima koji su pokazali samo relativnu sposobnost za rješavanje p r o b l e m a . a u određenim okolnostima ta odluka m o r a se manje zasnivati na ranijim d o s t i g n u ć i m a n e g o na obećanju za b u d u ć n o s t . znajući pri t o m s a m o to da je starija p a r a d i g m a podbacila k o d n e k o l i k o p r o b l e m a . Ni K o p e r n i k o v a a s t r o n o m s k a teorija. iako ona za povjerenje u o d r e đ e n o g izabranog k a n d i d a t a ne m o r a biti ni racionalna ni sasvim točna. N u ž n o je odlučivati i z m e đ u alternativnih n a č i n a prakticiranja znanosti. ni suparnička strana ne m o ž e tvrditi da ih je u potpunosti riješila. 166 . Znanstvenici koji nisu iskusili krizu rijetko će se kada odreći čvrstih dokaza do kojih se dolazi u rješavanju p r o b l e m a da bi pošli za o n i m što se lako m o ž e pokazati i što bi široko bilo s m a t r a n o fata­ m o r g a n o m . iako se o b i č n o . ni De Broglieva teorija materije nisu imale. M o r a . rasprave ο p a r a d i g m i ne o d n o s e se stvarno na relativnu spo­ sobnost rješavanja p r o b l e m a . a to ponekad m o g u postići samo osobna i neartikulirana estetika razmatranja. To znači da on m o r a vjerovati da će nova paradigma uspjeti riješiti m n o g e krupne probleme s kojima se suočila. Ali. Ljudi su bili preobraćeni na taj način i o n d a k a d a najveći dio j a s n o izraženih tehničkih a r g u m e n a t a pokazuje u sasvim s u p r o t n o m smjeru.

malo je ljudi koji napuštaju tradiciju samo iz tih razloga. ljudi koje će je dovesti do o n e t o č k e na kojoj će se m o ć i proizvoditi i u m n o ž a v a t i čvrsti argumenti. nisu pojedinačno odlučujući. o n d a će se u s p o r e d o s tim i broj i snaga a r g u m e n a t a uvjeravanja povećavati u njenu korist. ukoliko su kompetentne.Razrješavanje revolucija druge značajne razloge na koje bi se mogli pozvati. Einsteinova opća teorija relativnosti č a k i d a n a s privlači ljude prije svega iz estetskih razloga koje je m a l o ljudi izvan m a t e m a t i k e uspijevalo osjetiti. a istraživanje n o v e p a r a d i g m e će se nastaviti. A k o je toj paradigmi suđeno da pobijedi u svojoj borbi. Ali. T a d a će i više znanstvenika biti p r e o b r a ć e n o . a ne j e d n o j e d i n s t v e n o s k u p n o preobraćenje. Ali. Naprotiv. N o v i kandidat za p a r a d i g m u m o ž e na početku imati vrlo m a l o pristalica. č l a n a k a i knjiga koje se zasnivaju na toj p a r a d i g m i . T o n e znači d a n o v e p a r a d i g m e k o n a č n o trijumfiraju k r o z n e k u mističnu estetiku. P o ­ s t u p n o će se povećavati i broj eksperimenata. ako je p a r a d i g m a p r e d o d r e đ e n a da ikada trijumfira. k a d a se do njih d o đ e . uvjerenih u plodnost novoga gledišta.koji su bili toliko nerazumni i vrlo d u g o pružali otpor. O n o što se d o g a đ a jest sve veći p o m a k u raspodjeli stručne odanosti. On u najboljem slučaju m o ž e reći da je onaj čovjek koji nastavlja pružati o t p o r i o n d a kad je cijela njegova struka p r e o b r a ć e n a . on n e ć e naći n i k a k v u točku u kojoj je taj otpor postao nelogičan ili neznanstven. prihvatit će novi način prakticiranja normalne znanosti. Pa čak i ti argu­ menti. Ali. n e m a t o g a r g u m e n t a koji bi ih m o g a o ili trebao sve uvjeriti. I a k o povjesničar uvijek m o ž e naći ljude . a i njihovi motivi ponekad m o g u biti sumnjivi. Budući da su znanstvenici r a z u m n i . poboljšati paradigmu. Još više ljudi. za njih ne m o ž e m o reći da nisu u pravu. Za o n e koji to čine često se k a ž e da su bili u zabludi. ipso facto prestao biti znanstvenik. ispitati njene mogućnosti i pokazati k a k o bi izgledalo pripadati onoj zajednici koja se rukovodi tom paradigmom. p r v o su joj potrebni zastupnici. dok najzad ne ostane samo nekoliko starijih ustrajnih pobornika staroga. neki od a r g u m e n a t a k o n a č n o će uvjeriti m n o g e od njih. Pa ipak će te pristalice.na primjer Priestleya . 167 .

O v e rasprave imaju svoje paralele u pre-paradigmatičkim razdobljima onih područja koje se danas bez ustezanja označavaju kao znanstvene. što. A k o je taj opis u o p ć e zahvatio bitnu strukturu n e p r e k i d n o g razvoja n e k e znanosti. k a o što je ovaj naprijed skicirani. T e r m i n " z n a n o s t " u velikoj je mjeri rezerviran za o n a područja koja zaista napreduju na očigledne načine. o n e ne m o g u dovesti do zaključka. a sada ga m o r a m o završiti pitajući se m o g u li za te o d g o v o r e biti n a đ e n e n e k e zamjene. Ljudi tvrde. a n e u p u ć e n a osoba ne m o ž e znati što se d o g a đ a . koji se neprekidno provlači. da je psihologija znanost z b o g toga što posjeduje takve i takve karakteristike. ne brinu za definiciju ovog termina? 169 . kretao stalno naprijed. Pa ipak. raspiruju se velike strasti. jest definicija tog s p o r n o g termina. M o ž e li m n o g o toga ovisiti ο definiciji " z n a n o s t i " ? M o ž e li definicija reći n e k o m e je li znanstvenik ili nije? A k o m o ž e . Njihov tobožnji ishod. zašto se o n d a prirodoznanstvenici. Drugi uzvraćaju da te karakteristike ili nisu neophodne ili nisu dovoljne da j e d n o područje u č i n e z n a n o š ć u . r e c i m o . Z a p a z i t e o d m a h d a j e dio o v o g pitanja s a s v i m s e m a n t i č k o g karaktera. Č e s t o se u to ulaže velika energija. r e c i m o . Nigdje se to jasnije ne pokazuje n e g o u stalno iznova v o đ e n i m r a s p r a v a m a o k o toga je li o v a ili o n a s u v r e m e n a društvena z n a n o s t doista znanost. umjetnost. ili umjetnici uopće. politička teorija ili filozofija ne čine? Zbog čega je napredak takav usputni dodatak koji je rezerviran g o t o v o isključivo za o n e aktivnosti koje n a z i v a m o z n a n o š ć u ? Najuobičajeniiji odgovori na to pitanje bili su odbačeni u g l a v n o m dijelu o v o g ogleda. on je u isto vrijeme trebao postaviti i j e d a n p o s e b a n p r o b l e m : zašto bi se takav pothvat.XIII N A P R E D A K KROZ REVOLUCIJE Prethodne stranice dovele su moj shematski opis znanstvenog razvoja do krajnje točke do koje on m o ž e otići u o v o m ogledu.

H. Clagett. Slikarstvo je tijekom mnogo stoljeća. dođu do suglasnosti ο svojim prošlim i sadašnjim dostignućima. koliko i na slikarstvo 1 skulpturu. da su stvarno postavljana pitanja slična slijedećima: zbog čega se moje područje ne uspijeva kretati naprijed na način kako to. Wis. kad se nije osjećao veliki rascjep između znanosti i umjetnosti. Tek kada su slikarstvo i skulptura nedvosmisleno odbacili prikazivanje kao svoj cilj i počeli ponovo učiti od primitivnih modela. 11-12. ur. Štoviše. koje sada sumnjaju u svoj vlastiti status. Ibid. u odnosu na praktičare u drugim područjima društvenih znanosti. Tijekom tih godina pretpostavljalo se da je cilj umjetnika prikazivanje (reprezentacija). mnogo manje spore oko toga je li njihovo područje znanost ili ne. smatrano kumulativnom disciplinom. 33-65. str. ta će pitanja prestati biti izvorom brige ne onda kada se definicija nađe. čini fizika? Kakve promjene u tehnici. Štoviše. Art and Illusion: A Study in the Psychology ofPictorial Represen­ tation. Je li to zbog toga što ekonomisti znaju što je to znanost? Ili je to oko čega se oni slažu ekonomija? Ova strana stvari ima svoju suprotnost koja. Gombrich. Moglo bi. zapravo. New York. koje su omogućile sve savršenije prikazivanje prirode. termin "umjetnost" je i onda kada je ta postojana razmjena prestala i nadalje primjenjivana isto toliko na tehnologiju i zanatstvo. za koje se smatralo da su progresivni. I960. "The Role of Art in the Scientific Renais­ sance" in Critical problems in the History of Science. str. metodi ili ideologiji bi joj omogućili da to postigne? Ovo. Leo­ nardo je bio samo jedan od mnogih ljudi koji su se slobodno kretali naprijed i natrag između područja koja su tek kasnije kategorički 2 odijeljena. kao što su Plinije i Vašari. od crtanja u perspektivi do uporabe kontrasta između svjetla i sjene. M. ako presedan iz prirodnih znanosti može poslužiti. 97 i Giorgio de Santillana. posebno tijekom razdoblja renesanse.1 Ali.. biti značajno to što se ekonomisti. kako u antičkom razdoblju tako i u ranoj modernoj Europi. na primjer.Struktura znanstvenih revolucija Nužno se mora posumnjati da je taj ishod fundamentalnijeg karaktera. iako više ne jednostavno semantički. nisu pitanja koja bi bila prikladna za sporazum ο definiciji. to su isto tako i godine. 1959. Madison.. već kada skupine. recimo. može pomoći da se izlože zapletene veze između naših pojmova znanosti i napretka. Moguće je. str. s divljenjem su zabilježili one serije pronalazaka.. Kritičari i povjesničari. međutim. 2 170 .. 1 E.

Pa čak i danas. dio naše teškoće u sagledavanju temeljnih razlika između znanosti i tehnologije mora se povezati s činjenicom da je napredak očigledno svojstvo oba ova područja. pa ćemo ih morati razmotriti jedno po jedno. međutim. Međutim. Zapravo. njihovo razrješavanje djelomično će zavisiti ο preokretu našeg normalnog gledanja na odnos između znanstvene aktivnosti i zajednice koja tu aktivnost prakticira. može. jedan aspekt te zavisnosti ilustriranje maloprije. ali ne i riješiti našu sadašnju poteškoću. koji sada uzimamo kao priznat. Preostaje problem razumijevanja zašto bi karakteristika napretka bila tako vrijedna pažnje u odnosu na pothvat koji se provodi onim tehnikama i ciljevima koji su opisani u ovom ogledu. samo razjasniti. dobio nešto slično današnjoj dubini. fraze kao što su "znanstveni napredak". da ovo pitanje u sebi sadrži više različitih pitanja. Moramo naučiti da kao uzroke prepoznamo ono što je obično bilo smatrano efektima.Napredak kroz revolucije tada je ovaj rascjep. da se još jednom prebacimo iz jednog područja u drugo. bez obzira radi li se ο znanstvenicima ili neznanstvenicima. Pokazuje se. i kritičari i povjesničari bilježili su napredak na izgled jedinstvene skupine. međutim. na primjer. u svim slučajevima. Druge kreativne skupine pokazuju napredak iste vrste. Prirodno je da članovi jedne zrele znanstvene zajednice u svom radu polaze od jedne jedine paradigme ili od jednog blisko povezanog skupa paradigmi. pa čak i "znanstvena objektivnost" mogu početi izgledati djelomično suvišnima. primijetili slijedeće: sve dok su umjetnici težili što vjernijem prikazivanju kao svom idealu. Ako to možemo. Napreduje li neka znanost zato što je znanost ili je ona znanost zato što napreduje? Zapitajmo se sada zašto bijedan takav pothvat kao što je normalna znanost napredovao i počnimo od toga što ćemo se podsjetiti nekoliko njenih najočitijih karakteristika. Uviđanje da smo skloni kao znanost vidjeti svako ono područje u kojemu se događa napredak. rezultat uspješnog kreativnog rada jest napredak. Kako bi uopće moglo biti nešto drugo? Mi smo. U tim izuzetnim slučajevima skupine dijele nekoliko osnovnih paradigmi. Onaj teolog koji formulira dogmu ili onaj filozof koji usavrši Kantove imperative doprinose napretku makar 171 . Vrlo rijetko se događa da različite znanstvene zajednice istražuju iste probleme. Promatrano s aspekta svake pojedine zajednice. osim u posljednjem.

Ukratko. često se izražavaju sumnje u samu mogućnost kontinuiranog napretka ako se usvoji jedna ili druga od suprotnih paradigmi. Ukoliko sumnjamo. ali rezultati njihovog pothvata ne doprinose znanosti kakvu je mi poznajemo. znanstveni napredak ne razlikuje se od napretka u drugim područjima. dokaze ο napretku. dio odgovora na problem napretka leži jednostavno u oku promatrača. ali odsutnost suparničkih škola koje najveći dio vremena uzajamno stavljaju pod znak pitanja svoje ciljeve i standarde čini da se napredak 172 . izgleda da leži i u osnovi suprotstavljanja Einsteina. Ove sumnje u napredak javljaju se. to ne može biti zbog toga što pojedine škole ne čine nikakav napredak. kada postoji mnoštvo supar­ ničkih škola. a ne da aristotelijanstvo nije uspjelo napredovati. Što se tiče normalne znanosti. Čovjek koji tvrdi da. Niti jedna kreativna škola ne priznaje kategoriju rada koji s jedne strane jest kreativni uspjeh. od kojih svaka neprekidno stavlja pod znak pitanja same temelje svih drugih. Oni koji su se suprotstavljali Lavoisierovoj kemiji smatrali su da je odbacivanje kemijskih "načela" u korist laboratorijskih elemenata predstavljalo odbacivanje postignutog kemijskog objašnjenja od strane onih koji bi se zaklanjali iza samoga imena. filozofija nije učinila nikakav napredak. samo tijekom razdoblja normalne znanosti napredak izgleda i očit i siguran. Tijekom pre-paradigmatičkog razdoblja.Struktura znanstvenih revolucija samo one skupine koja dijeli njegove premise. Oni koji su odbacivali newtonijanstvo proglasili su da bi njegovo vezivanje za imanentne sile vratilo znanost u mračno doba. Prije bismo morali sumnjati zbog toga što uvijek postoje suparničke škole. Bohma i drugih onoj dominirajućoj probabilističkoj interpretaciji kvantne mehanike. Kao vrsta. dakle. Tijekom tih razdoblja. znanstvena zajednica i ne može na drugi način gledati na plodove svog rada. kad su fundamentalni ciljevi jednog područja još jednom dovedeni u pitanje. iako umjerenije izražen. opet. međutim. vrlo je teško pronaći. To je ono razdoblje koje je opisano u poglavlju II kao razdoblje tijekom kojeg pojedinci prakticiraju znanost. recimo. kao što mnogi čine. osim unutar škola. ali s druge strane nije doprinos kolektivnom dostignuću te skupine. međutim. tijekom razdoblja revolucije. I. Sličan osjećaj. i u znanostima. u to da neznanstvena područja napreduju. naglašava to da još uvijek postoje aristotelovci.

Već s m o primijetili d a s e članovi zajednice. Ta izolacija n i k a d nije bila p o t p u n a . s a m o dio o d g o v o r a i ni u k o m slučaju nije njegov najvažniji dio. O n s e n e m o r a brinuti ο t o m e što će n e k a d r u g a s k u p i n a ili škola misliti i m o ž e se stoga riješiti j e d n o g a p r o b l e m a i prijeći na slijedeći z n a t n o brže n e g o oni koji rade za neku raznorodniju skupinu. Najezoteričniji pjesnik ili najapstraktniji teolog d a l e k o su više od z n a n s t v e n i k a zainteresirani za svjetovnu potvrdu svog kreativnog djela. To neizbježno povećava k a k o djelotvornost. Ovi drugi često teže (a to prvi g o t o v o nikad ne čine) obrani svog izbora istraživačkog p r o b l e m a . U p r a v o z a t o što radi za publiku koja se sastoji isključivo od njegovih kolega. p u b l i k u koja dijeli njegove vlastite vrijednosti. Što je j o š važnije. k a d a j e j e d n o m prihvaćanje zajedničke p a r a d i g m e oslobodilo o d r e đ e n u znanstvenu zajednicu od potrebe da stalno preispituje svoja prva načela.u g l a v n o m s o b z i r o m na 173 . Drugi aspekti profesionalnog života u z n a n o s t i m a j o š više pojačavaju o v u p o s e b n u uspješnost. m o g u usredotočiti isključivo na najsuptilnije i najezoteričnije m e đ u pojavama kojima se bave.r e c i m o utjecaja rasne diskriminacije ili uzroka poslovnih ciklusa . iako m o g u biti manje zainteresirani za potvrdu u o p ć e . znanstvenik m o ž e uzeti j e d a n skup standarda k a o priznat. m e đ u t i m .Napredak kroz revolucije n o r m a l n e z n a n s t v e n e zajednice lakše primjećuje. Pa ipak n e m a nikakvih drugih profesionalnih zajednica u kojima je pojedinačni kreativni rad tako ekskluzivno u p u ć e n drugim č l a n o v i m a struke i od njih procjenjivan. O v a razlika pokazuje se v a ž n o m . znanstvenik ne m o r a birati p r o b l e m e z b o g toga što zahtijevaju ž u r n o rješenje i b e z obzira na to stoje li mu na raspolaganju potrebni instrumenti za njihovo rješavanje. Neki od njih su posljedice besprimjerne izolacije zrelih znanstvenih zajednica u o d n o s u na zahtjeve laika i s v a k o d n e v n o g života. Za razliku ođ inženjera. To j e . tako i uspješnost s kojom o d r e đ e n a skupina k a o cjelina rješava n o v e p r o b l e m e . U o v o m pogledu kontrast između prirodoznanstvenika i mnogih znanstvenika koji se b a v e d r u š t v e n i m z n a n o s t i m a p o k a z u j e se t a k o đ e r k a o vrlo instruktivan.sada raspravljamo ο pitanjima stupnja. izoliranost znanstvene zajednice od društva dopušta znanstveniku-pojedincu da usredotoči svoju pažnju na p r o b l e m e za koje i m a d o b a r razlog da vjeruje da će biti sposoban riješiti ih. m n o g i h liječnika i većine teologa.

bilo p o t r e b n o da student fizike čita r e c i m o djela N e w t o n a . p r i r o d o m edukacijske inicijacije. preciznijem i sustavnijem obliku u m n o g i m s u v r e m e n i m udžbenicima? 174 . kao i na o n e materijale koji nastavljaju tamo gdje su tekstovi koji su na raspolaganju stali. K a d postoji povjerenje u svoje para­ d i g m e . Udžbenici. U tim područjima student se uglavnom oslanja na udžbenike. rješenja koja bi m o r a o k o n a č n o s a m procijeniti. Što je j o š važnije.Struktura znanstvenih revolucija društveni značaj postizanja njihovog rješenja. U povijesti. Onih nekoliko programa koji propisuju d o d a t n u literaturu za pisanje samostalnih radova i monografija ograničavaju se pritom na najviše tečajeve. grafičkim umjetnostima i literaturi. kada je sve ono što mu je p o t r e b n o da zna ο tim djelima rekapitulirano u d a l e k o k r a ć e m . on n e p r e s t a n o ima pred s o b o m određeni broj suparničkih i neusporedivih rješenja za o v e p r o b l e m e . na kraju krajeva. N o . praktičar stječe svoju n a o b r a z b u izlažući se djelima drugih umjetnika. U s p o r e d i t e o v u situaciju s o n o m koja v l a d a u s u v r e m e n i m prirodnim znanostima. U glazbi. Stoga se stu­ dent bilo koje od ovih disciplina n e p r e k i d n o podsjeća na i z n i m n u raznolikost problema koje su članovi njegove buduće skupine tijekom v r e m e n a pokušavali riješiti. Einsteina ili Schroedingera. Z b o g čega bi. d o k na trećoj ili četvrtoj godini d r u g o g stupnja svojih studija ne z a p o č n e vlastito istraživanje. osim pregleda originalnih djela i priručnika za takva djela. M n o g i znanstveni p r o g r a m i ne traže čak niti od studenata na d r u g o m stupnju studija da čitaju djela koja nisu napisana posebno za studente. prije svega onih koji su živjeli prije njega. filozofiji i društvenim znanostima udžbenička literatura ima veći značaj. od kojih neki predstavljaju "klasike" u tom području. igraju samo sekun­ darnu ulogu. a drugi izvještaje ο suvre­ m e n o m istraživanju koje praktičari pišu j e d n i drugima. rijetko bi koji znanstvenik želio da to promijeni. čak i u tim područjima elementarni školski tečaj uključuje paralelna čitanja originalnih izvora. što i o m o g u ć u j e ovakvu o b r a z o v n u tehniku. Do s a m i h posljednjih stupnjeva u obrazovanju znanstvenika udžbenici sustavno zamjenjuju o n u kreativnu z n a n s t v e n u literaturu bez koje sami ne bi ni postojali. F a r a d a y a . Za koju bi se skupinu o n d a m o g l o očekivati da brže rješava svoje p r o b l e m e ? Efekti izolacije od šireg društva u velikoj se mjeri pojačavaju jed­ n o m d r u g o m karakteristikom profesionalne z n a n s t v e n e zajednice.

po svoj prilici. o v a k o v o sagledavanje s a m o baca svjetlo na drugi glavni dio problema napretka u znanostima. biti napredak. pojedinačna je krutost sasvim spojiva sa zajednicom koja se m o ž e prebaciti s j e d n e p a r a d i g m e na d r u g u k a d a to situacija zahtijeva. rješavanje tih p r o b l e m a n u ž n o m o r a donijeti n a p r e d a k . To je. znanstvenik je opremljen g o t o v o savršeno. Zašto bi n a p r e d a k bio očito univerzalna popratna pojava znanstvenih revolucija? Još j e d n o m valja reći da se m n o g o m o ž e naučiti u p i t a m o li se što bi d r u g o m o g a o biti rezultat znanstvenih revolucija. a mi s m o se 175 . naravno. H o ć e li ta g r u p a ikada reći da je rezultat njene pobjede bilo što manje od n a p r e t k a ? To bi bilo kao kada bi priznali da oni sami nisu bili u pravu. Prijeđimo sada na taj dio p r o b l e m a i postavimo pitanje ο napredovanju kroz neuobičajenu znanost. osim m o ž d a ortodoksne teologije. Ali. za normalno-znanstveni rad. već njihovi protivnici. U svom n o r m a l n o m stanju. Za njih ishod revolucije mora. vjerojatno više od svih ostalih. razumije se. o n o l i k o d u g o d o k se n e t k o javlja s n o v i m k a n d i d a t o m za p a r a d i g m u . u najmanju ruku. U generaciji u kojoj će doći do promjene. teško je ne opaziti da je ona. on je isto tako dobro opremljen z a j o š j e d n u zadaću: proizvesti značajne krize kroz n o r m a l n u znanost. U poglavlju XI detaljno su o p i s a n e o n e t e h n i k e kojima se to postiže.Napredak kroz revolucije N e želeći braniti pretjeranih duljina d o kojih j e često d o v e d e n a o v a vrsta obrazovanja. usko i kruto obrazovanje. Ali. I iako se dulje krize. Štoviše. znanstvenik.gubitak do kojeg dolazi z b o g krutosti p a d a s a m o na pojedinca. bila izvanredno efikasna. a oni su u i z v a n r e d n o m položaju da se p o b r i n u da b u d u ć i članovi njihove zajednice vide p r e t h o d n u povijest na isti način. dakle. M e đ u t i m . z n a n s t v e n a n a o b r a z b a nije d o b r o pripremljena da p r o i z v e d e takvog čovjeka koji će lako otkriti n e k i svjež pristup.obično n e t k o m l a d ili n e t k o n o v u t o m području . A kada d o đ e do tih kriza. T u n e m a p r o b l e m a . O n a j e p o s e b n o spojiva o n d a k a d a s a m a t a krutost pruža određenoj zajednici osjetljiv pokazatelj da nešto nije u redu. nije isto tako d o b r o opremljen. odražavaju i u manje krutoj obrazovnoj praksi. općenito uzevši. Štoviše. za rješavanje zagonetki unutar konkretne tradicije koju udžbenici definiraju. Revolucije završavaju p o t p u n o m p o b j e d o m j e d n o g od d v a suprotstavljena tabora. znanstvena zajednica je iznimno djelotvoran instrument za rješavanje onih problema ili zagonetki koje njene p a r a d i g m e definiraju.

Skupina studenata koji im dolaze iz raznih znanosti vrlo je često skupina kojoj predaju s najviše uspjeha. N a koji n a č i n t a zajednica m o r a biti posebna. U m n o g i m slučajevima ovi aspekti civilizacije bili su 3 Povjesničari znanosti često se susreću s ovim sljepilom u posebno upadljivom obliku. a znanstvenici pokazuju sklonost da b u d u naročito slijepi za gubitke. U z n a n s t v e n i m r e v o l u c i j a m a postoje gubici i dobici. politički sustav. Kada odbacuje prošlu paradigmu znanstvena zajednica istodobno ne priznaje da većina onih knjiga i članaka u kojima je ta p a r a d i g m a bila u s a đ e n a m o g u biti p o g o d a n subjekt za profesionalno ispitivanje. formulacija koja ne bi bila p o s v e p o g r e š n a k a d ne bi potiskivala u p o z a d i n u prirodu o v o g procesa k a o i o n o g autoriteta p o m o ć u kojeg je izvršen izbor i z m e đ u paradigmi.Struktura znanstvenih revolucija baš vratili j e d n o m aspektu profesionalnog načina života koji je s tim blisko povezan. Ali. 3 S druge strane. Znanstvena se edukacija ne služi ničim što je slično umjetničkom muzeju ili biblioteci klasika.. 176 . p o s e b n o onaj neprofesionalni. O v e ć e primjedbe n u ž n o upućivati n a t o d a j e član j e d n e zrele z n a n s t v e n e zajednice sličan tipičnom liku iz Orwellove 1984. a k a o rezultat toga i m a m o p o n e k a d drastičnu iskrivljenost znanstvenikove p r e d o d ž b e ο prošlosti svoje discipline. o v a u s p o r e d b a nije sasvim n e u m j e s n a . religiju. m o ž e biti nazna­ č e n o s a m o m slabašnošću čovjekova držanja za znanstveni pothvat. bio m j e r o d a v a n sudac u r a s p r a v a m a ο paradigmi. umjetnost. U k r a t k o . ukoliko znanost treba preživjeti i razvijati se. D o k ostaje u o d r e đ e n o m području. n i k a k v o objašnjavanje napretka putem revolucije ne može stati ovdje. Budući da studenti znanosti "znaju prave odgovore" posebno je teško natjerati ih da analiziraju stariju znanost u njenim vlastitim terminima. on taj razvoj sagledava k a o n a p r e d a k . nikakva druga alternativa ne stoji mu na raspolaganju. to je obično i najviše frustrirajuća skupina na početku. žrtva povijesti koju p o n o v o pišu trenutno vladajuće sile. on počinje uviđati da ta prošlost u ravnoj crti vodi do sadašnje najviše točke u kojoj se nalazi njegova disciplina. Štoviše. Sve civilizacije ο kojima i m a m o sačuvane n e k a k v e p o d a t k e posje­ dovale su neku tehnologiju. ishod tih rasprava m o g a o je i dalje biti revolucija. D a j e s a m o autoritet. To bi značilo implicirati da u znanostima m o ć stvara i pravo. ali to ne bi bila znanstvena revolucija. zakone i tako dalje. Više od praktičara u d r u g i m kreativnim područjima. S a m o postojanje znanosti zavisi ο davanju ovlaštenja članovima posebne vrste zajednice z a m o ć i z b o r a p a r a d i g m e .

kao što i treba biti.Napredak kroz revolucije razvijeni isto toliko koliko i naši vlastiti. Što je još važnije. Uočite. već je prije dobro definirana zajednica znanstvenikovih kolega po struci. međutim. Ni najednom drugom mjestu ili vremenu nisu se razvile posebne zajednice iz kojih je poteklo znanstveno stvaralaštvo. oni problemi na kojima radi moraju se odnositi na detaljno. Ovaj kratki popis karakteristika koje su zajedničke znanstvenim zajednicama izveden je u potpunosti. To bi. biti izvučena nasumce iz društva kao cjeline. Najveći dio znanja predstavlja proizvod Europe tijekom posljednja četiri stoljeća. Koje su bitne karakteristike ovih zajednica? Očito je da njih treba daleko više proučavati. kao pojedinci. Na ovom području moguća su samo probna uopćavanja. osim toga. na primjer. jedan broj potrebnih karakteristika za članstvo u nekoj stručnoj znanstvenoj skupini mora da je već više nego jasan. Sumnjati u to da oni dijele neku takvu osnovu za procjene bilo bi isto što i dopustiti postojanje nespojivih standarda znanstvenog dostignuća. na temelju svoje zajedničke obuke i iskustva. moraju biti smatrani jedinim posjednicima pravila igre li neke druge ekvivalentne osnove za nedvosmisleno prosuđivanje. da ovaj popis. Pa ipak. Iako možda još nenapisano. jedno od najjačih pravila znanstvenog života jest zabrana pozivanja na državne poglavare ili na široku populacijsku masu kada se radi ο znanstvenim stvarima. Ali. To je ona aktivnost za koju je znanstvenik svakodnevno obučavan. neizbježno dovelo do pitanja može li u znanostima postojati jedna istina. 177 . biti zainteresiran da rješava probleme vezane uz ponašanje prirode. rješenja koja ga zadovoljavaju ne smiju biti čisto osobna već. iz prakse normalne znanosti. iako njegovo bavljenje prirodom može po svom opsegu biti globalno. Članovi te skupine. unatoč svojoj kratkoći. Priznavanje postojanja jedinstvene kompetentne profesionalne sku­ pine i prihvaćanje njezine uloge kao isključivog arbitra stručnih dostignuća ima daljnje implikacije. međutim. Znanstvenik mora. samo one civilizacije koje potječu od helenske Grčke imale su ono što je nadilazilo najrudimentarniju znanost. moraju biti prihvaćena kao rješenja od strane mnogih. da je ovaj popis. naprotiv. Osim toga. Ona skupina koja dijeli ta rješenja ne mora. Uočite. već dovoljan da se takve zajednice izdvoje iz svih drugih profesionalnih skupina. međutim.

Iako n o v e p a r a d i g m e rijetko ili nikad ne posjeduju sve m o g u ć n o s t i svojih prethodnica. S a m a priroda mora prvo oslabiti profesionalnu sigurnost na način što će učiniti da prethodna dostignuća izgledaju problematična. Reći to ne znači uputiti na zaključak da sposobnost za rješavanje problema čini jedinstvenu ili nedvojbenu osnovu za izbor paradigme. Prvo. Znanstvena je zajed­ nica i z n i m n o djelotvoran instrument za maksimiziranje broja i pre­ ciznosti onih p r o b l e m a koji se rješavaju p r o m j e n o m paradigme. U t o m će procesu zajednica pretrpjeti gubitke. znanstvenici će oklijevati da ga prigrle ukoliko nisu uvjereni da su ispunjena dva vrlo važna uvjeta. m o r a izgledati da novi kandidat rješava neki značajan i opće priznati p r o b l e m s kojim se ne m o ž e izaći na kraj ni na koji drugi način. bile one znanstvene ili ne. revolucija često sužava opseg profesionalnih interesa zajednice. kao što predstavlja u tako m n o g o drugih kreativnih područja. o n e obično zbog toga sačuvaju vrlo m n o g o onih najkonkretnijih dijelova ranijeg dostignuća. B u d u ć i da je jedinica znanstvenog dostignuća riješeni problem.Struktura znanstvenih revolucija usprkos s v o m porijeklu u normalnoj znanosti. a uz to uvijek dopuštaju i d o d a t n a k o n k r e t n a rješenja p r o b l e m a . to da će j e d n a zajednica znanstvenih specijalista učiniti sve što je m o g u ć e da osigura trajan rast onih prikupljenih p o d a t a k a koje m o ž e tretirati detaljno i s preciznošću. a p o s e b n o tijekom rasprava ο paradigmi. Već s m o primijetili da skupina ovakve vrste m o r a gledati na promjenu p a r a d i g m e k a o na napredak. Znanstvena zajednica. Već smo izdvojili dosta razloga zašto se ne može uzeti tu vrstu kriterija. Štoviše. čak i o n d a k a d a se to dogodi i k a d a je novi kandidat za p a r a d i g m u izazvan. n o v a p a r a d i g m a m o r a obećati da će sačuvati relativno veliki dio o n e k o n k r e t n e sposobnosti za rješavanje p r o b l e m a koju su n a g o m i l a l e njezine prethodnice. Iako znanost sigurno sve više 178 . D r u g o . povećava stupanj njene specijalizacije i slabi njenu komunikaciju s drugim skupinama. Ali. O s i m toga. objašnjava m n o g e p o s e b n e osobine reagiranja skupine tijekom revolucija. Često neki stari problemi moraju biti istjerani. Novitet radi noviteta ne predstavlja desideratum u zna­ nostima. malo će se kojeg znanstvenika moći nagovoriti da prihvati gledište koje će p o n o v o otvoriti p r o b l e m e koji su ranije bili riješeni. Sada m o ž e m o uvidjeti i to da je takva percepcija u m n o g i m važnim pogle­ dima samoispunjavajuća. te uzimajući u obzir da o d r e đ e n a skupina dobro zna koji su p r o b l e m i već riješeni.

k a d a je glavni zadatak profesije eliminirati sve skupove o s i m j e d n o g . ne čini da to b u d e proces evolucije prema bilo čemu. Pa čak i na tim s t r a n a m a on se pojavio samo kao izvor znanstvenikovog uvjerenja da nespojiva pravila ο tome što znači baviti se z n a n o š ć u ne m o g u koegzistirati drugačije n e g o s a m o tijekom revolucija. Oni m o ž d a ukazuju na to da znanstveni progres nije sasvim o n o za što se smatra. priroda te zajednice pruža tu garanciju. da b u d e m o j o š precizniji. m o r a li postojati takav cilj? Z a r mi ne m o ž e m o evolucijom iz spoznajne situacije o d r e đ e n e zajednice u bilo koje o d r e đ e n o vrijeme objasniti postojanje znanosti i njen uspjeh? P o m a ž e li doista a k o zamislimo da postoji neki potpun. Ta praznina je nužno uznemirila mnoge čitatelje.p r o c e s čiji su uzastopni stupnjevi karakterizirani sve detaljnijim i suptilnijim razumijevanjem znanosti. da m o r a m o odbaciti onaj eksplicitni ili implicitni pojam da promjene paradigme vode znanstvenike i one koji od njih uče sve bliže i bliže istini. o n d a se ta širina u g l a v n o m ogleda u proliferaciji z n a n s t v e n i h spe­ cijalnosti. ili što će biti rečeno. K o n a č n o . Ali. U znanostima i ne m o r a biti napretka neke druge vrste. istinit opis prirode i da pravu mjeru znanstvenog dostignuća predstavlja onaj stupanj u kojem 179 . objektivan. M e đ u t i m . oni istodobno pokazuju da će j e d n a vrsta napretka n u ž n o karakterizirati znanstveni pothvat dokle god se taj pothvat b u d e održao u životu. Svi smo duboko naviknuti da vidimo znanost kao takav pothvat koji n e p r e k i d n o v u č e n e k o m cilju koji je unaprijed postavljen od strane prirode. m o r a tražiti suptilnije rješenje problema napretka u znanostima. Kakav bolji kriterij uopće m o ž e postojati od odluke o d r e đ e n e z n a n s t v e n e skupine? Ovi posljednji odlomci ukazuju na one smjerove u kojima se. ništa od o n o g a s t o j e rečeno. a k o postoji ikakav način na koji se ona m o ž e pružiti. o n a se i s t o v r e m e n o ne m o r a i širiti. vjerujem. a ne u opsegu bilo koje pojedinačne specijalnosti s a m e za sebe. i uz ove i druge gubitke pojedinih zajednica priroda takvih zajednica pruža stvarnu garanciju da će popis problema koje je znanost riješila i preciznost pojedinih rješenja sve više rasti. S a d j e v r i j e m e d a p r i m i j e t i m o d a s e t e r m i n " i s t i n a " sve d o posljednjih nekoliko stranica pojavio u o v o m e ogledu samo u j e d n o m citatu djela Francisa B a c o n a . Ali. N o . Razvojni proces koji je opisan u o v o m e ogledu bio je proces revolucije od primitivnih početaka .Napredak kroz revolucije ide u dubinu. M o ž e n a m se dogoditi. U k o l i k o to čini.

Umjesto toga. prirodni izbor koji djeluje u nekoj sredini i s 4 5 Loren Eiseley. Cambridge. na primjer. ono što je najviše smetalo mnogim stručnjacima nije bio ni pojam promjene vrsta. bilo Božjih ili prirodnih. može se dogoditi da u tom procesu nestane jedan broj spornih problema. 4 Odbacivanje te teološke vrste evolucije predstavljalo je za mnoge ljude najznačajniju i najmanje ugodnu od svih Darwinovih sugestija. a ideja evolucije bila je predlagana i široko raspro­ stranjena i ranije. nagomilavali su se desetljećima. Asa Gray. 295306. vjerojatno u umu samog Boga. Ono je posebno korisno jer je u oba slučaja glavna zapreka toj transpoziciji ista.. Iako je evolucija kao takva naišla na otpor. Darwin 's Century: Evolution and the Men Who Discovered It. Najveća je poteškoća potjecala je od ideje koja je bila Darwinova vlastita. smatrale su da je evolucija proces usmjeren prema određenom cilju.Lamarckova.. Mas. str. Hunter Dupree. IV-V. 180 . mora da leži i problem indukcije. 1959. poglavlja II. Za posebno dobar opis borbe jednog prominentnog darwinista s tim problemom vidi A. Ali. Svaki novi stupanj evolucijskog razvoja predstavljao je savršeniju realizaciju jednog plana koji je bio prisutan od samog početka. Negdje u tom spletu. Spencerova i ona njemačkih prirodnih filozofa. Ta ideja ili plan odredili su smjer i snagu koja vodi cijeli evolucijski proces. Još nisam u stanju da detaljnije specificiram posljedice ovog alternativnog gledišta ο znanstvenom napretku. Chambersova. uključujući i evoluciju čovjeka. godine prvi put objavio svoju teoriju evolucije putem prirodnog odabira. Dokazi koji su ukazivali na evoluciju. 1810-1888. Sve dobro poznate pre-darvinističke evolucijske teorije . to gledište pomaže da se shvati da je ono pojmovno preokretanje koje se ovdje prepo­ ručuje vrlo blisko onome koje je zapad poduzeo prije samo jednog stoljeća.Struktura znanstvenih revolucija nas to dostignuće približava ovom krajnjem cilju? Ukoliko možemo naučiti zamijeniti evoluciju prema onome što želimo znati s evolucijom od onoga što znamo. Smatralo se da je "ideja" čovjeka i suvremene flore i faune bila prisutna od prvog stva­ ranja života.. niti mogućnost da čovjek vuče porijeklo od majmuna. posebno od strane nekih religioznih skupina.. 335-383.5 Porijeklo vrsta ne priznaje nikakav skup ciljeva. 1958. Kada je Darwin 1859. New York. to ni u kom slučaju nije bila najveća poteškoća s kojom su se darwinisti suočili.

Uvjerenost da je prirodni odabir. k a o što sada pretpostavljamo da se odigrala biološka evolucija. o n a su isto 181 . Ali. Analogija koja p o v e z u j e evoluciju o r g a n i z a m a s evolucijom znanstvenih ideja lako m o ž e otići predaleko. mogao stvoriti čovjeka. A čitav taj proces m o g a o se dogoditi. m e đ u t i m . k a o što su čovjekovo o k o ili ruka . koji potječe iz p u k e b o r b e i z m e đ u o r g a n i z a m a za opstanak. S druge. Čist rezultat niza takvih revolucionarnih izbora. Što m o g u značiti "evolucija".bili su proizvod j e d n o g procesa koji se postojano kretao od primitivnih početaka ali ne prema bilo kakvom cilju. Kakva bi priroda. o s i m na prvo.kroz sukob unutar znanstvene zajednice . bolje a r t i k u l i r a n i h i d a l e k o specijaliziranijih o r g a n i z a m a .Napredak kroz revolucije a k t u a l n i m o r g a n i z m i m a koji s u prisutni.organi čiji je plan ranije p r u ž a o snažne a r g u m e n t e u prilog postojanja v r h o v n o g majstora i prethodne zamisli . predstavljalo je najteži i najviše uznemirujući aspekt Darwinove teorije. Svi oni koji su do sada pratili moju raspravu ipak će osjetiti potrebu da upitaju zašto bi proces evolucije uopće djelovao. Proces koji je u poglavlju XII bio opisan k a o razrješavanje revolucija jest i z b o r . već je s j e d n e točke gledišta o d g o v o r e n o . " r a z v o j " i " n a p r e d a k " u odsutnosti spe­ cificiranog cilja? Takvi termini su se m n o g i m a iznenada učinili protu­ rječnima sami po sebi. o d g o v o r n o j e z a p o s t u p n o ali s i g u r n o nastajanje razrađenijih. gdje bi svaki stupanj u razvoju znanja predstavljao sve bolji primjer. neke trajno utvrđene znanstvene istine.najprikladnijeg n a č i n a za prakticiranje b u d u ć e znanosti. bez p o m o ć i n e k o g postavljenog cilja. zajedno s višim životinjama i biljkama. ona je gotovo savršena. m o r a l a biti da bi z n a n o s t u o p ć e bila m o g u ć a ? Zašto bi znanstvene zajednice trebale biti u stanju postići čvrstu sugla­ snost koja je na d r u g i m područjima nedostižna? Z a š t o bi to slaganje trajalo kroz uzastopne promjene paradigme? I zašto bi promjena para­ d i g m e n u ž n o stvarala neki instrument savršeniji u bilo k o m smislu od onih koji su prije toga bili poznati? Na o v a pitanja. uključujući i čovjeka. razdvojenih razdobljima normalnog istraživanja. vezano uz pitanja ο kojima je riječ u o v o m posljednjem poglavlju. Č a k i tako i z n i m n o adaptirani organi. Sukcesivni stupnjevi tog razvojnog p r o c e s a o z n a č e n i su povećavanjem artikulacije i specijalizacije. jest izvrsno prilagođen skup instrumenata koje n a z i v a m o m o d e r n i m znanjem.

B u d u ć i da je to stajalište isto tako spojivo s pažljivim p r o m a t r a n j e m z n a n s t v e n o g života. on je isto toliko star koliko i s a m a z n a n o s t i ostaje b e z o d g o v o r a . Ali. Taj p r o b l e m .nije stvoren o v i m o g l e d o m . Bilo koja koncepcija prirode spojiva s r a s t o m znanosti s a m i m tim je spojiva s o n i m evolucijskim stajalištem koje je ovdje razvijeno. Svijet. a u smislu znanja ο t o m e kakve bi te karakteristike m o r a l e biti. Ne radi se s a m o ο t o m e da z n a n s t v e n a zajednica m o r a biti p o s e b n a . čiji je ta zajednica samo j e d a n dio.k a k a v bi svijet m o r a o biti da bi ga čovjek m o g a o spoznati . sada n i s m o ništa bliže n e g o što s m o bili na početku. na njega ovdje i ne m o r a m o odgovoriti. 182 . Naprotiv.Struktura znanstvenih revolucija o n a k o otvorena k a o k a d a je ovaj ogled započet. m o r a isto tako imati sasvim posebne karak­ teristike. postoje jaki argumenti u prilog njegove primjene u pokušajima da se riješi m n o š t v o problema koje je j o š uvijek ostalo neriješeno.

4 U pododlomku koji slijedi iznijet ću poželjnost izvlačenja tog koncepta iz pojma znan­ stvene zajednice. LXXI1I.).Postscript . Prvi od tih ogleda bit će ovdje citiran kao "Refleksije" ("Reflections"). Druga se tiče odgovaranja na krize na stranici 84. iako sada u v i đ a m aspekte njegove prvobitne formu­ lacije koji stvaraju b e z r a z l o ž n e t e š k o ć e i n e s p o r a z u m e . ograničavajući izmjene na nekoliko tiskarskih pogrešaka. radi uključivanja u njegov japanski prijevod ove knjige. pa s tim i započinjem raspravu. u Imre Lakatos i Alan Musgrave (ur. a tom u kojem se javlja kao Growth of Knowledge. 2 Za ovo izdanje nisam pokušao nikakvo sustavno prerađivanje teksta. K a k o su neki o d ovih n e s p o r a z u m a bili moji vlastiti.1969. 383-394. i "Second Thoughts on Paradigms". III. ukazujući k a k o se to m o ž e učiniti. u Growth of Knowledge. 1 183 . P r o š l o j e v e ć g o t o v o s e d a m g o d i n a o t k a k o j e o v a knjiga prvi p u t objavljena. 2 U o v o m času p o z d r a v l j a m p r i g o d u koju i m a m za skiciranje nužnih prepravki..). Criticism and the Growth of Knowl­ edge. 1 Reagiranje kritičara i nastavak m o g r a d a pridonijeli su u m e đ u v r e m e n u m o m razumijevanju o d r e đ e n o g broja p r o b l e m a koje knjiga p o k r e ć e . Cambridge. Shigeru Nakayame sa Sveučilišta u Tokiju. te Dudley Shapere. Philosophical Review. str. 4 Za posebno uvjerljivu kritiku mog prvobitnog uvođenja paradigme vidi Margaret Masterman. na strpljenju u očekivanju njene realizacije. u Frederick Suppe (ur. Urbana. 1970.. Zahvalan sam mu na ideji. m o j e j e gledište g o t o v o nepromijenjeno. 3 Druge naznake naći će se u moja dva nedavno objavljena ogleda: "Reflection on My Critics". 3 Nekoliko ključnih poteškoća u m o m izvornom tekstu usredotočeno je oko pojma paradigme. Što s e tiče o s n o v n i h stvari. te dva odlomka u tekstu koja su sadržavala odvojive pogreške. njihova m i eliminacija o m o ­ gućuje da d o đ e m do razloga koji bi k o n a č n o t r e b a o pružiti o s n o v u za n o v u verziju o v e knjige. Jedna od njih je opis uloge Newtonovog djela Principia u razvoju mehanike osamnaestog stoljeća na stranicama 30-33. "The Structure of Scientific Revolutions". komentiranje nekih ponovljenih kritika i p r i k a z p r a v a c a u k o j i m a se m o j a m i s a o sada razvija. 1970. ili 1971. na drugi ću se ogled pozivati kao na '"Naknadne misli". te na dopuštenju da rezultat uključim u izdanje na engleskom jeziku. a raspravit ću i ο Ovaj je postscript prvi put pripremljen na prijedlog mog nekadašnjeg studenta i dugogodišnjeg prijatelja dr. "The Nature of a Paradigm". The Structure of Scientific Theories. gore.

Pododlomak 5 primjenjuje taj argument na p r o b l e m izbora i z m e đ u dvaju nespojivih teorija. P o t o m ću raspraviti ο t o m e što se d o g a đ a k a d a se za para­ d i g m a m a traga ispitivanjem ponašanja članova j e d n e ranije određene z n a n s t v e n e zajednice. On. Ο preostala tri problema raspravlja se u završnim pododlomcima 6 i 7. dok je pododlomak 3 posvećen paradigmama kao uzornim dostignućima prošlosti. Iako se takvo znanje ne m o ž e bez bitnih promjena parafrazirati p o m o ć u pravila i kriterija. upotrijebljenja k a o modeli ili k a o primjeri. O v a p r o c e d u r a u b r z o otkriva da je u v e ć e m dijelu knjige termin " p a r a d i g m a " upotrebljavan u dva različita smisla. a završava se kratkim n a p o m e n a m a na j e d n u temu koja bi zasluživala poseban ogled: stupanj u kojem glavne teze ove knjige m o g u legitimno biti primijenjene na druga područja osim znanosti. ona konkretna rješenja zagonetki koja. predmet je kasnijeg pododlomka 2. a s druge označava j e d n u vrstu elementa u toj konstelaciji. nazovimo ga sociološkim. 184 . Pretposljednji p o d o d l o m a k r a z m a t r a o p t u ž b u d a j e gledanje n a znanost koje j e razvijeno u ovoj knjizi potpuno relativističko. tehnika i t a k o dalje. m o g u zamijeniti eksplicitna pravila k a o temelj za rješenje preostalih zagonetki normalne znanosti. naglašavajući u kratkom zaključku da ljude koji zastupaju neusporedive poglede treba smatrati članovima različitih jezičnih zajednica. koje dijele članovi j e d n e o d r e đ e n e zajednice.Struktura znanstvenih revolucija n e k i m značajnim posljedicama o n o g analitičkog odvajanja do kojeg dolazi. s j e d n e strane. Ovaj drugi smisao "paradigme" filozofski je u najmanju ruku. dublji od o n o g prvog i zahtjevi koje s a m postavio u njegovo i m a glavni su izvori onih kontroverzi i nesporazuma koje je knjiga izazvala. Prvi smisao ovog termina. posebno optužbi da sam znanost učinio subjektivnim i iracionalnim pothvatom. U p r v o m od ova d v a p o d o d l o m k a tvrdim da termini kao što su "subjektivno" i " i n t u i t i v n o " ne m o g u prikladno biti primijenjeni na o n e k o m p o n e n t e znanja koje s a m opisao kao p r e š u t n o u s a đ e n e u zajedničke primjere. s v r e m e n o m provjereno i u izvjesnom smislu podložno ispravku. Posljednji p o d o d l o m a k počinje istraživanjem ο t o m e pati li doista moja rasprava (kao što je bilo rečeno) od konfuzije između deskriptivnih i normativnih modusa. označava čitavu konstelaciju uvjerenja. ono je ipak sustavno. Ta pitanja razmatraju se u p o d o d l o m c i m a 4 i 5. a njihove probleme u komunikaciji analizirati kao p r o b l e m e prevođenja. vrijednosti.

Da se ovu knjigu p o n o v o piše. Ν. Harvard University. Stoga ću ovdje pretpostaviti da će biti p r o n a đ e n a sustavnija sredstva za njihovu iden­ tifikaciju. D . de Β. str. 1966. New York. PARADIGME I STRUKTURA ZAJEDNICE Termin " p a r a d i g m a " javlja se na p r e t h o d n i m stranicama rano. Paradigma je ono što članovi j e d n e znanstvene zajednice dijele i. 1965.. dozvolite mi da ukratko artikuliram onaj intuitivni pojam zajednice koji se nalazi u ranijim poglavljima ove knjige. t e m o m koja je u posljednje vrijeme postala značajnim p r e d m e t o m s o c i o l o š k o g istraživanja i koju povje­ sničari z n a n o s t i t a k o đ e r p o č i n j u ozbiljno shvaćati. 1011-1018. C. d o k će druge tek biti razvijene. American Psychologist. P h . sociologa i o d r e đ e n o g broja povjesničara znanosti.. 5 Većina aktivnih z n a n s t v e n i k a reagira o d m a h na pitanja ο svojim p r i p a d n o s t i m a zajednici. Price i D. J. N i s u sve cirkularnosti loše (kasnije ću u o v o m e Postscriptu braniti argument slične strukture). diss. priopćenje na godišnjem sastanku Američkog sociološkog udruženja. p r e m a t o m e . Po t o m gledištu z n a n s t v e n a se zajednica sastoji od onih koji se aktivno b a v e j e d n o m z n a n s t v e n o m specijalnošću. D.. The Scientific Community. od koji m n o g i j o š n i s u objavljeni. Hagstrom. 1968. Riječ je ο pojmu koji je sada široko p r i h v a ć e n od z n a n s t v e n i k a .1969. Social Net­ works among Biological Scientists. ali ova predstavlja izvor stvarnih p o t e š k o ć a . 1. o n a bi. str. Boston. a način njegovog pojavljivanjaje u biti cirkularan. "Collaboration in an Invisible College". 335-352. poglavlja IV i V. o b r n u t o . P r e l i m i n a r n i rezultati. tada se p a r a d i g m e m o g u otkriti pažljivim ispitivanjem pona­ šanja članova n e k e o d r e đ e n e z a j e d n i c e . U m j e s t o da izložim p r e l i m i n a r n e rezultate istraživanja. 185 . Diana Crane. iako s a m o n e k i m a v l a d a m o . z a p o č e l a s r a s p r a v o m ο strukturi zajednica koje se javljaju u z n a n o s t i m a . Mullins. "Social Structure in a Group of Scientists: A Test of the "Invisible College" Hypothesis". i "The Micro-Structure of an Invisible College: The Phage Group". 1966.. . XXI. znanstvena se zajednica sastoji od ljudi koji dijele j e d n u p a r a d i g m u .. Beaver. u z i m a j u ć i k a o p o u z d a n o d a j e o d g o v o r n o s t za različite t e k u ć e specijalnosti podijeljena između skupina bar približno o d r e đ e n o g broja č l a n o v a . U mjeri koja je 5 W. ukazuju na to da o n e empirijske tehnike koje su bile n e o p h o d n e za istraživanje ove t e m e nisu trivijalne. 1969. O.Postscript . American Sociological Review XXXIV. Z n a n s t v e n e zajednice m o g u biti i trebale bi biti izvođene b e z p r e t h o d n o g pozivanja na para­ d i g m e .

Tek na slijedećoj. usmjerena na različite stvari. M. Institute of Scientific Information. a i drugi ih vide. koji vrlo b r z o završava. k e m i č a r a . Najglobalniju razinu predstavlja zajednica svih prirodnih znanstvenika. one su uvijek u suparničkom odnosu. da n a m budu dostupni rukopisi u prvim nacrtima ili otisci prije objavljivanja. M. m o ž e izazvati značajna i n e o č e k i v a n a neslaganja. radio-astronomi i tako dalje. Za o v e glavne skupine članstvo u zajednici ustanovljava se lako. Zajednice u o v o m smislu postoje. K a k o b i s m o . formalne i neformalne mreže komunikacije. The Use of Citation Data in Writing the History of Science. Kessler "Com- 186 . a pije svega. među njima možda i proteinski kemičari. na brojnim razinama. to jest zajednice koje istom p r e d m e t u prilaze s gledišta koja su nespojiva. osim u graničnim područjima. a svaka zajednica obično ima svoj vlastiti predmet. Unutar takvih skupina komunikacija je relativno potpuna. takve su zajednice ovdje znatno rjeđe nego u drugim područjima..Struktura znanstvenih revolucija n e z a m i s l i v a u većini d r a g i h područja. profesionalna komunikacija p r e k o linija skupina p o n e k a d je teška. uključujući i one koje se otkrivaju u korespondenciji i u povezivanjima citata. Philadelphia. Postoje škole u z n a n o s t i m a . k a o ljude koji su p o s e b n o odgovorni za ostvarivanje j e d n o g skupa zajedničkih ciljeva. B u d u ć i da je pažnja različitih znanstvenih zajednica. u tom su procesu apsorbirali istu tehničku literaturu i izvukli iz nje j e d n a k broj lekcija. često dovodi do n e s p o r a z u m a i. fizičari čvrstih tijela i visokih energija. članstvo u strukovnim udruženjima i čitanje časopisa obično su više nego dovoljni. oni su prošli kroz slična poučavanja i profesionalna posvećivanja. nižoj razini. Teme najvišeg stupnja. izolirali samouništavajuću skupinu prije njezinog j a v n o g proklamiranja? Za tu svrhu m o r a l i b i s m o imati pristup na posebne konferencije. d a u z m e m o j e d a n suvremeni primjer. Na n e š t o nižoj razini glavne profesionalne z n a n s t v e n e g r u p e su zajednice fizičara. 1964. naravno. a profesionalna ocjena relativno j e d n o d u š n a . Z b o g toga članovi zajednice vide sebe. Ali. s druge strane. uključujući i obuku svojih sljedbenika. ukoliko se na njoj inzistira. z o o l o g a i slično. a s t r o n o m a . 6 S m a t r a m da se taj p o s a o m o ž e obaviti i da će 6 Eugene Garfield. Sličnom se t e h n i k o m m o g u izdvojiti i glavne p o d s k u p i n e : organski kemičari. G r a n i c e te standardne literature o b i č n o označavaju granice n e k o g z n a n s t v e n o g predmeta. javljaju s e empirijski p r o b l e m i .

već prije njena priroda. b a r k a d a je u pitanju s u v r e m e n a s c e n a ili oni noviji dijelovi povijesne scene. Paradigme su nešto što članovi takvih skupina dijele. iako nisu nezavisno prikazani u m o m izvornom tekstu. p o p u t rada j e d n e skupine s a m o o n d a k a d a njeni članovi prihvaćaju temelje svog područja k a o sigurne. Prije n e g o što do njega d o đ e . Valja. poslije nekih značajnih znanstvenih dostignuća. o d r e đ e n i broj škola natječe se za dominaciju u t o m području. str. posebno od onih koji su zainteresirani za razvoj s u v r e m e n i h društvenih znanosti. B e z pozivanja na prirodu tih e l e m e n a t a koji su im zajednički teško se m o g u razumjeti m n o g i aspekti znanosti koji su opisani na p r e t h o d n i m stranicama. biti obavljen. CII. To je onaj prijelaz koji je skiciran u poglavlju II. dakle. O n o što se mijenja prijelazom u zrelo stanje nije nazočnost paradigme. prije n e g o što se n e p o s r e d n o o k r e n e m o para­ digmama. uključujući i one škole "pre-paradigmatičkog razdoblja". Tek poslije te promjene postaje m o g u ć e normalno istraživane rješavanja zagonetki. broj škola se znatno smanjuje. 1965. Ta je praksa u g l a v n o m ezoterička i orijentirana na rješavanje zagonetki. Price "Networks of Scientific Papers". Kasnije. J. Zajednice ove vrste predstavljaju j e d i n i c e koje su u ovoj knjizi iznijete kao proizvođači i potvrđivači znanstvene spoznaje. drugi aspekti mogu. Ο m n o g i m parison of the Results of Bibliographic Coupling and Analytic Subject Indexing".. p o s e b n o oni najsposobniji. p o n e k a d i z n a t n o manje. 223-233: D. Priroda t o g prijelaza u zrelo stanje zaslužuje potpuniju raspravu od one koju je dobila u ovoj knjizi. N o .1969. dijele o n e vrste elemenata koje s a m zbirno o z n a č i o kao " p a r a d i g m u " . niz pitanja koja traže samo pozivanje na strukturu zajednice. American Documentation. str. najčešće na j e d n u . 510-515. tako se m o g u stvoriti zajednice od m o ž d a stotinjak članova. Pojedinačni znanstvenici. Članovi svih znanstvenih zajednica. o b i č n o će biti č l a n o v i m a nekoliko takvih skupina.. i počinje efikasniji način znanstvene prakse.Postscript . Science. XVI. U pravilu. U tu svrhu m o ž e biti od p o m o ć i a k o se u k a ž e da taj prijelaz ne m o r a (sada mislim i da ne bi trebalo) biti p o v e z a n s p r v i m stjecanjem p a r a d i g m e . Najočitije j e vjerojatno o n o pitanje k o j e s a m ranije n a z v a o prijelazom s pre-paradigmatičkog na post-paradigmatičko razdoblje u razvoju j e d n o g z n a n s t v e n o g područja. bilo istodobno ili j e d n o za drugim. 1965. primijetiti. 187 .

jest da su svi ti predmeti pripadali zajednici fizike. ne vlada jednim predmetom. pruža ključeve za njihovo rješavanje i garantira da će istinski vješt praktičar uspjeti. izgleda. "elektricitet" i "toplina" moraju imenovati znanstvene zajednice samim tim što imenuju pred­ mete istraživanja. dakle. kako normalna znanost tako i revolucije predstavljaju aktivnosti koje se temelje na zajednici. koja je u ovoj knjizi implicitna. Samo oni koji su stekli hrabrost. a tada je formirana stapanjem dijelova dviju ranije odvojenih zajednica. koja se tijekom vremena mijenja. time što su primijetili da njihovo vlastito područje (ili škola) ima paradigme. u prvom trenutku. recimo "fizička optika". Tako. Jedan broj komentatora. upotrebljavao je teoriju materije da sugerira da drastično preuveličavam jedinstvo znanstvenika u njihovoj odanosti jednoj paradigmi. mora započeti lociranjem odgovarajuće skupine ili skupina. na primjer toplina i teorija materije. dugo vremena su posto­ jali. bilo je u prošlosti raznoliko raspoređeno među različitim zajednicama. Ova vrsta identifikacije. a da nisu postali posebno područje bilo koje pojedinačne znan­ stvene zajednice. moj tekst dopu­ štao. Jedna paradigma. na primjer. Drugo pitanje. međutim. matematike i prirodne filozofije (physique expérimentale). Jedina alternativa koju je. To znači da sam u više navrata postupao kao da. Ono što je danas predmetom jedne jedine široke zajednice. već prije jednom skupinom praktičara. Oni ukazuju na to 188 . po svoj prilici.Struktura znanstvenih revolucija od onih svojstava razvijene znanosti koja sam ranije povezao sa stje­ canjem paradigme sada. obično ne može podnijeti ispitivanje. prije sredine devetnaestog stoljeća nije bilo nikakve zajednice fizike. koje je barem za povjesničare važnije. Drugi uži predmeti. tiče se jedan premajedan identifikacije znanstvenih zajednica s predmetima zna­ nosti. nestat će. mogu osjetiti da je tom promjenom žrtvovano nešto važno. Bilo kakvo proučavanje istraživanja koje paradigma usmjerava ili razbija. nekoliko poteškoća koje su predstavljale središta kri­ tičke pažnje. na primjer. Kada se na taj način priđe analizi znanstvenog razvoja. Međutim. kako su više puta ukazali moji kolege povjesničari. Da bismo ih otkrili i analizirali moramo prvo otkriti onu strukturu zajednice u zna­ nostima. raspravljam kao ο posljedicama stje­ canja takve vrste paradigme koja pokazuje što su izazovne zagonetke.

Članovi različitih zajednica biraju ponekad različite instrumente i kritiziraju izbor koji su drugi učinili. teorija materije nije ona vrsta teme oko koje bi se članovi čak i jedne zajednice nužno morali slagati. nekoliko je čitatelja ove knjige zaključilo da sam prvenstveno ili isključivo zainteresiran za veće revolucije. S tim se opisom slažem. Darwina.1969. mnogostruka proporcija i kombiniranje težina . zajednička svijest da nešto nije u redu. pomoći u nametanju drugačijeg dojma kojeg sam pokušavao stvoriti. a djelomično zbog moje neodređenosti oko prirode i veličine relevantnih zajednica. Teorije materije. lako je nekoliko fundamentalnih instrumenata te zajednice. kako sam ja podrazumijevao u 189 . ali ne mislim da je način njegove upotrebe bio pravilan. kao što su one koje su vezane za Kopernika. nisu bile posebno područje ili predmet za bilo kakvu znanstvenu zajednicu. ponekad vatreno. događa tako redovito u ovom manjem opsegu. koja je usko povezana s prethodnom. Jasnije ocrtavanje strukture zajednice trebalo bi. Kemija u prvoj polovici devetnaestog stoljeća pruža najbolji primjer za to. Djelomično zbog onih primjera koje sam izabrao. a ne kumulativnu promjenu. kao rezultat Daltonove atomske teorije. godine. Potreba za slaganjem ovisi ο tome stoje to što ta zajednica radi. Vjerujem da će na isti način biti rezriješene još neke druge poteškoće i nesporazumi. ali to ne mora biti krupna promjena. Određeni broj kritičara izrazio je sumnju je li kriza. Umjesto toga.postalo. za kemičare je poslije toga bilo posve moguće da svoj rad zasnuju na ovim instrumentima i da se ne slažu. ono što nužno prethodi revoluciji. niti mora izgledati revolucionarnom onima koji su izvan neke određene zajednice koja se sastoji možda i od manje od 25 ljudi. Što je još važnije. zajedničko dobro. u najmanju ruku do 1920. Upravo zbog toga što se ova vrsta promjene. oko postojanja atoma. da su ove teorije do nedavno bile predmetom neprekidnog razilaženja i raspravljanja. međutim. iznimno je važno shvatiti tu revo­ lucionarnu. ili Einsteina. malo sagledana i raspravljana u literaturi iz područja filozofije znanosti. Za mene je revolucija posebna vrsta promjene koja uključuje odre­ đenu vrstu rekonstrukcije angažmana skupine. može pomoći da se ovo razumijevanje uspostavi.Postscript . Posljednja promjena. one su bile oruđa za veliki broj skupina specijalista. Newtona. konstantna proporcija.

k a o što je elektronski m i k r o s k o p . a njihovo prihvaćanje m o ž e izazvati krizu u drugoj. koje se m o g u relativno lako ukloniti. Revolucije se m o g u prouzrokovati i na druge načine. koji se slaže s mojim uvjerenjem da " p a r a d i g m a " imenuje središnje filozofske ele­ m e n t e o v e knjige. 190 . PARADIGME KAO KONSTELACIJE SKUPNIH VEZIVANJA O k r e n i m o se sada p a r a d i g m a m a i zapitajmo što bi o n e m o g l e biti. n e k a d dijelovi para­ digme. iako je to rijedak slučaj. Ništa v a ž n o u mojoj raspravi ne ovisi ο t o m e što će krize biti apsolutno prethodni uvjeti revolucija. a nekad paradigmatički). tako sada mislim. koje zahtijevaju da b u d u odvojene. kao što su Maxwellovi. P r e d m e t o v o g p o d o d l o m k a j e o n a općenitija u p o r a b a .Struktura znanstvenih revolucija izvornom tekstu. potječe od stilističkih nedosljednosti (na primjer. 7 Masterman. pripremio je djelomičan analitički indeks i zaključio da je taj termin primijenjen na najmanje 22 različita načina. N e k i m e n i sklon čitatelj. d o k ć e d r u g a biti raz­ m o t r e n a u slijedećem p o d o d l o m k u . op. M o j izvorni tekst ne ostavlja niti j e d n o pitanje koje bi u većoj mjeri bilo nejasno. 7 Većina tih razlika. N e w t o n o v i zakoni nekad su paradigma. mogu se razviti u jednoj specijalnosti. a koje je v a ž n o . O s i m toga. N o v i instrumenti. Ali i onda kad se taj urednički posao obavi ostat će dvije vrlo različite u p o r a b e o v o g termina. cit. N a k o n što s m o o n i m t e h n i k a m a ο k o j i m a j e u p r a v o raspravljano izdvojili j e d n u p o s e b n u zajednicu specijalista. o d n o s n o n e š t o što stavlja n a r a s p o l a g a n j e s a m o i s pravljajući m e h a n i z a m koji se brine da krutost n o r m a l n e znanosti ne traje vječno bez prigovora. m o ž e m o se k o r i s n o zapitati: što je to zajedničko za njene č l a n o v e što m o ž e objasniti relativnu p o t p u n o s t njihove stručne komunikacije. Ali. 2. one bi trebale biti uobi­ čajeni u v o d . za tu primjenu. sada bih u k a z a o na to što je odsutnost primjerene rasprave ο strukturi zajednice učinilo nejasnim u g l a v n o m tekstu: krize ne moraju biti p r o i z v e d e n e r a d o m o n e zajednice koja ih osjeća i koja stoga p o n e k a d trpi revoluciju. ili n o v i zakoni. k a o i relativnu suglasnost njihovih stručnih prosudbi? Na to pitanje moj izvorni tekst dopušta odgovor: p a r a d i g m a ili skup paradigmi.

predstavljaju sastavne dijelove disciplinarne matrice i k a o takvi uobličavaju j e d n u cjelinu i funkcioniraju zajedno. za razliku od one ο kojoj će biti riječi kasnije. t r e n u t n o upotrebljava u filozofiji znanosti. y. Svi. koji se lako m o g u sastaviti u takvu logičku formu kao s t o j e (x)(y)(z) φ (x. ili "akcija je j e d n a k a reakciji". m e đ u t i m . D o k l e god taj t e r m i n ne b u d e m o g a o biti o s l o b o đ e n svojih tekućih implikacija. istodobno. pripremiti moju slijedeću glavnu poantu. imajući na u m u one izraze. m e đ u t i m . dijelovima paradigmi. S a m i bi z n a n s t v e n i c i rekli da im je zajednička j e d n a teorija ili skup teorija. izbjeći ć e m o zabunu ako usvojimo neki drugi.1969. od kojih svaki zahtijeva daljnju specifikaciju. m o ć j e d n e znanosti izgleda da se. Το su oni sastavni dijelovi disciplinarne matrice koji su formalni ili se m o g u lako formalizirati. ili većina onih objekata s k u p n o g vezivanja koje moj originalni tekst čini paradigmama. Da n e m a općeg prihvaćanja takvih izraza kao što su ovi ne bi bilo ni točaka na koje bi članovi skupine u svojim pothvatima rješavanja zagonetki mogli priključiti o n e m o ć n e tehnike logičke i matematičke manipulacije. " m a t r i c a " z b o g t o g a s t o j e sastavljena o d u r e đ e n i h e l e m e n a t a različite vrste.Postscript . 191 . Ο njima. z). Za trenutne svrhe predlažem termin "disciplinarna matrica": "disciplinarna" z b o g toga što se o d n o s i na zajedničko posjedovanje od strane praktičara n e k e p o s e b n e discipline. N e ć u ovdje pokušavati dati iscrpni popis. K a k o se. ne treba više raspravljati kao da su iz j e d n o g k o m a d a . općenito uzevši. a m e n i će biti d r a g o ukoliko bi taj termin m o g a o biti k o n a č n o v r a ć e n za tu u p o r a b u . "teorija" konotira strukturu koja je daleko ograničenija po svojoj prirodi i po s v o m o p s e g u od o n e koja se ovdje traži. ovaj termin ne odgovara. Iako primjer znanosti ο klasifikaciji sugerira da n o n n a l n a znanost m o ž e ići dalje s vrlo m a l o takvih izraza. J e d n u v a ž n u vrstu k o m p o n e n t e o z n a č i t ć u k a o " s i m b o l i č k a uopćavanja". iako će uočavanje glavnih vrsta sastavnih dijelova j e d n e disciplinarne matrice razjasniti prirodu m o g sadašnjeg pristupa kao što će. povećava s brojem simboličkih uopćavanja koja stoje na raspolaganju njezinim praktičarima. razvijene bez dovođenja u pitanje ili neslaganja od strane članova skupine. Oni se ponekad već nalaze u simboličkom obliku f=ma ili I= V/R. Drugi su obično izraženi riječima: " e l e m e n t i se kombiniraju u stalnim težinskim omjerima". ili parad i g m a t i č k i m .

s obzirom da je priroda vezivanja za neki zakon sasvim drugačija od vezivanja za neku definiciju. "The Electric Current in Early Nineteenth Century French Physics". Štoviše. 8 Ova situacija je vjerojatno tipična. 1963. 536-547. American Journal of Physics. između ostalog. I. oni djelomično djeluju kao zakoni. Kad je taj zakon bio otkriven. 192 . onaj ο kojemu je već dosta bilo rečeno u mojem izvornom tekstu pod takvim naslovima kao što su "metafizičke paradigme" ili "metafizički dijelovi paradigmi". onu koja se obično izdvaja u analizama koje provode filozofi znanosti.I i ova uopćavanja su mnogima jednostavno rekla nešto ο ponašanju topline. alternativno. 1969. "Resistance to Ohm's Law". na primjer.. M. Je li Einstein pokazao daje istodobnost relativna ili je promijenio sam pojam istodobnosti? Jesu li oni koji su u frazi "relativnost istodobnosti" vidjeli paradoks bili u zabludi? Razmotrimo zatim slijedeći važan sastavni dio disciplinarne matrice. a recimo Joule-Lenzovom zakonu ne. Ali. Brown. H=RP. kao što naznačuje ranija rasprava u knjizi. XXI. Zakoni se često mogu postupno ispravljati. češće. ravnoteža između njihove nerazdvojne zakonodavne i definicijske moći s vremenom se pomiče. Ohmov zakon ne mogao biti točan. i Morton Schagrin. da su ti termini nastavili značiti ono što su značili ranije. ne mogu. takva bih vezivanja 8 Za značajne dijelove ove epizode vidi T.Struktura znanstvenih revolucija Ta su uopćavanja slična zakonima prirode. to je razlog zašto su mu se tako žestoko protivili. str. članovi zajednice već su znali što predstavljaju H. što ranije nisu znali. R. ili I=V/R . U drugom nekom kontekstu isplatilo bi se da se ove stvari detaljnije analiziraju. Kao i f=ma. Historical Studies in the Physical Sciences. ali djelomično i kao definicije nekih od simbola koje razvijaju. Trenutno se bavim mišlju da sve revolucije uključuju.. iako njihova uloga za članove skupine često nije samo to. dio onoga što je tražilo prihvaćanje Ohmovog zakona bilo ponovo definiranje "struje" i "otpora". struje i otpora. simbolička uopćavanja istovremeno imaju i drugu ulogu. str. Imam na umu zajednička vezivanja za takva vjerovanja kao što su: toplina je kinetička energija sastavnih dijelova tijela. odbacivanje onih uopćavanja čija je snaga ranije bila djelomično tautološke naravi. Ponekad i jest: na primjer JouleLenzov zakon. ali definicije. Tako je. budući da su tautologije. 61-103. sve vidljive pojave nastaju iz uzajamnog djelovanja kvalitativno neutralnih atoma u praznom prostoru ili. Kada bih sada ponovo pisao ovu knjigu. iz materije i sile ili iz polja.

Iste su vrijednosti o b i č n o šire zastupljene m e đ u različitim zajednicama. ( S a d a s m a t r a m d a j e t o bila slabost m o g izvornog teksta što j e tako m a l o pažnje bilo u k a z a n o takvim vrijednostima kao što su unutrašnja i vanjska dosljednost u razmatranju izvora krize i faktora u teoriji izbora. kvantitativna predviđanja više se cijene od kvalitativnih. u n u t a r o d r e đ e n o g područja nje bi se trebalo stalno pri­ državati. i d r u g e vrste dosljednosti . Iako se jačina vezivanja skupine mijenja. Oni. molekule nekog plina ponašaju se kao sićušne elastične biljarske kugle u kretanju nasumice.) Postoje. one. odnosno spojive s drugim teorijama koje se trenutno razvijaju. što ima netrivijalne posljedice. Iako djeluju stalno. Uočite. oni p o m a ž u u određivanju službenog popisa neriješenih zagonetki. isto tako i onih vrijednosti koje bi trebalo upotrijebiti k o d prosudbi ο čitavim teorijama. moraju dopustiti formuliranje zagonetke i njezino rješavanje. i tako dalje. k a o i u procjenjivanju značaja svake od njih. isto tako. duž spektra od heuristike do ontološkog modela. n e g o što su simbolička uopćavanja i m o d e l i i o n e značajno p r i d o n o s e stvaranju osjećaja zajednice u p r i r o d n i h znanstvenika kao cjeline. njihova se važnost pose­ b n o ističe k a d članovi n e k e p o s e b n e zajednice moraju utvrditi posto­ janje krize ili. obrnuto. opisao kao vjerovanja u posebne modele. trebale bi biti j e d n o s t a v n e . T r e ć u vrstu e l e m e n a t a u disciplinarnoj matrici ovdje ću opisati k a o vrijednosti. Ima. s a m e sebi dosljedne i pri­ hvatljive. da članovi znanstvenih zajednica ne moraju imati zajedničke čak niti heurističke modele.1969.r e c i m o da bi 193 . gdje je to m o g u ć e . učiniti izbor i z m e đ u nespojivih n a č i n a prakticiranja svoje discipline. iako ti modeli obično jesu zajednički. međutim. pa bih kategoriju m o d e l a proširio da uključi o n u relativno heurističku varijantu: električna cirkulacija m o ž e se promatrati kao stacionarno stanje hidrodinamičkog sustava. međutim. svi modeli imaju slične uloge. snabdijevaju konkretnu skupinu preferiranim i dopustivim analogijama i metaforama. prije svega. Čineći to oni pomažu da se odredi što će biti prihvaćeno kao objašnjenje i kao rješenje zagonetke. kasnije. U k a z a o sam već na to da članstvo u zajednici kemičara tijekom prve polovice devetnaestog stoljeća nije zahtijevalo vjerovanje u atome. kolika g o d bila granica d o p u s t i v e p o g r e š k e .Postscript . Vjerojatno se najviše vrednovane vrijednosti tiču predviđanja: ona bi trebala biti točna. između ostalog.

The University of Pittsburgh Series in the Philosophy of Science. 1966. često se vrlo razlikuju o d o s o b e d o o s o b e . m e đ u t i m . nedosljednost koja je činila n e m o g u ć i m bavljenje n o r m a l n o m znanošću. p o v r e m e n o me optužuju da slavim subjektivnost. te oglede Sir Karl' Poppera i Imre Lakatosa u Growth of Knowledge. primjena vrijednosti p o n e k a d se nalazi p o d značajnim utjecajem karakteristika pojedinih osoba i životopisa po kojima se članovi skupine razlikuju. u o n i m situacijama u kojim se moraju primijeniti vrijednosti.. str. o n o što j e v e ć r e č e n o trebalo b i naznačiti što i m a m n a u m u . 9 Ali. New York. U većoj mjeri od drugih vrsta sastavnih dijelova disciplinarne matrice vrijednosti m o g u biti zajedničke i o n i m ljudima koji se razlikuju glede njihove primjene. 41-45. 194 . prihvatljivosti i tako dalje. takvo reagiranje ne vodi r a č u n a ο dvije karakteristike koje vrijednosne p r o s u d b e iskazuju u n e k o m području. N o . Prvo.Essays in Contemporary Science and Philosophy. P r o s u d b e ο točnosti su relativno. iako ne p o t p u n o . ako se u z m u same za sebe. zajednički dijeljene vrijednosti m o g u biti važne odrednice skupnog ponašanja. često bi diktirale različite izbore. iako ih svi članovi o d r e đ e n e s k u p i n e ne primijenjuju na isti način. pa č a k i iracionalnost. sudovi ο j e d n o ­ stavnosti. 1967. Što je j o š važnije. Pittsburgh. Ukratko. ali manje dosljedna ili prihvatljiva od druge. Israel Scheffler.. III.Struktura znanstvenih revolucija z n a n o s t trebala (ili ne bi trebala) biti društveno korisna . "Meaning and Scientific Change" in Mind and Cosmos. stabilne od j e d n o g d o b a do d r u g o g i od j e d n o g člana do drugog u nekoj posebnoj skupini. J e d n a teorija m o ž e biti točnija. zahtijeva da b u d e p o s e b n o s p o m e n u t . M n o g i m čitateljima p r e t h o d n i h poglavlja o v a k a r a k t e r i s t i k a djelovanja zajedničkih vrijednosti izgledala je kao glavna slabost moje pozicije. O n o što j e z a E i n s t e i n a b i l o n e o d r ž i v a nedosljednost u staroj kvantnoj teoriji. Jedan aspekt zajedničkih vrijednosti.ali. ( D a to nije 9 Vidi posebno: Dudley Shapere. različite vrijednosti. za B o h r a i druge bila je poteškoća za koju se m o g l o očekivati da se s a m a razriješi n o r m a l n i m sredstvima. iako znanstvenici široko dijele vrijednosti i iako je vezivanje za njih i duboko i konstitutivno za znanost. stara k v a n t n a teorija opet pruža primjer za to. B u d u ć i da inzistiram na t o m e da o n o što je z n a n s t v e n i c i m a zajedničko nije dovoljno da donese jedinstvenu suglasnost oko takvih stvari kao što je izbor između suparničkih teorija ili razlikovanje između obične nepravilnosti i nepravilnosti koja izaziva krizu. dosljednosti. Science and Subjectivity.

N i s u svi slikali na isti n a č i n tijekom onih razdoblja kad je prikazivanje predstavljalo p r i m a r n u vrijednost. međutim.Postscript . Više od drugih 10 Vidi raspravu na početku poglavlja XIII. većina prijedloga za n o v e teorije pokazuje se k a o pogrešna. ne bi bilo nikakvih posebnih filozofskih p r o b l e m a o k o teorije vrijednosti ili estetike). ovdje ću ga zamijeniti t e r m i n o m " u z o r n i primjeri". D r u g o . 1 0 Zamislite što bi se dogodilo u z n a n o s t i m a k a d bi dosljednost prestala biti p r i m a r n a vrijednost. u laboratorijima i na ispitima ili u završnim dijelovima pojedinih poglavlja u znanstvenim tekstovima. to je onaj sastavni dio zajedničkih vezivanja j e d n e skupine koji m e j e prvi n a v e o d a izaberem t u riječ. ali je razvojni o b r a z a c plastičnih umjetnosti uvelike promijenjen k a d je ta vrijednost o d b a č e n a . Kad. M e đ u t i m . na krajnje riskantne načine. pokazuje k a k o trebaju obavljati svoj p o s a o . ne na posljednju vrstu koja postoji. m o ž e biti n a č i n na koji o d r e đ e n a zajednica raspodjeljuje rizik i o s i g u r a v a dugotrajni uspjeh svog pothvata. t a k o đ e r p o m o ć u primjera. Osvrnimo se sada na četvrtu vrstu elementa u disciplinarnoj matrici. k a k o je taj termin p o č e o voditi svoj vlastiti život. prije negoli zajedničkim p r a v i l i m a koje upravljaju p o j e d i n a č n i m i z b o r o m . znanosti više ne bi bilo. pribjegavanje zajedničkim vrijednostima. Da su svi članovi j e d n e zajednice reagirali na svaku nepravilnost k a o na izvor krize ili da su prigrlili svaku novu teoriju s kojom se pojavi neki njihov kolega.1969. 195 . s druge strane. dodati b a r n e k a od tehničkih rješenja p r o b l e m a na koja se nailazi u onoj periodičkoj literaturi s kojom znanstvenici dolaze u dodir tijekom svojih post-obrazovnih istraživačkih karijera i koja im. O n e točke u kojima se vrijednosti moraju primi­ jeniti neizbježno su t a k o đ e r o n e u kojima se m o r a riskirati. O v i m zajedničkim primjerima trebalo bi. nitko ne bi reagirao na nepravilnosti ili na sasvim n o v e teorije. P o d t i m u p r v o m r e d u podrazumijevam ona konkretna rješenja problema s kojima se studenti susreću od p o č e t k a svoje z n a n s t v e n e n a o b r a z b e . tako. ali na posljednju ο kojoj ću ovdje raspravljati. U stvarima k a o što su ove. Većina nepravilnosti razrješava se n o r m a l n i m sredstvima. Za tu vrstu t e r m i n " p a r a d i g m a " b i o bi i filološki i autobiografski sasvim odgovarajući. p o j e d i n a č n a raznolikost u primjeni zajedničkih vrijednosti m o ž e odigrati bitne funkcije u znanosti. gore. bilo bi m a l o ili u o p ć e ne bi bilo revolucija.

B e z dosta dodatnog istraživanja. k o n u s n o njihalo i keplerovske putanje. Iako i fizičari čvrstog stanja i fizičari teorije p o l j a dijele S c h o r o e d i n g e r o v u j e d n a d ž b u . P o k u š a o s a m se m e đ u t i m zauzeti za ideju da je o v a lokalizacija spoznajnog sadržaja z n a n o s t i p o g r e š n a . rješavanjem daljnjih p r o b l e m a m o ž e s a m o steći d o d a t n u lakoću. K a k o se njihova edukacija razvija. PARADIGME KAO ZAJEDNIČKI PRIMJERI Paradigma kao zajednički primjer predstavlja središnji element onoga što sada s m a t r a m najnovijim i najmanje s h v a ć e n i m a s p e k t o m o v e knjige. b u d u ć i se mislilo da se tu radi s a m o ο praksi u primjenjivanju o n o g a što student v e ć zna. Široko p r i h v a ć e n zajednički primjer j e s t N e w t o n o v drugi z a k o n kretanja koji se o b i č n o piše k a o f = ma. instrumenata k a o što su nonij. predstavlja učenje važnih stvari ο prirodi. U odsutnosti takvih primjera oni zakoni i teorije koje je ranije naučio imali bi m a l o empirijskog sadržaja. B u d u ć i d a j e student riješio m n o g e p r o b l e m e . 3. sociolog.Struktura znanstvenih revolucija vrsta sastavnih dijelova disciplinarne matrice razlike između skupova primjera pružaju određenoj zajednici finu strukturu znanosti. K a ž e se da on u o p ć e ne m o ž e rješavati probleme ukoliko nije najprije naučio teoriju i n e k a pravila za njenu primjenu. simbolička uopćavanja koja su im zajednička sve više se ilustriraju različitim primjerima. problemi se zadaju da bi se postigla lakoća u njihovoj primjeni. D a bih u k a z a o n a o n o što i m a m n a u m u v r a ć a m s e u k r a t k o n a simbolička uopćavanja. ne bi m n o g o naučili ο t o m e što 196 . r e c i m o . p r o b l e m a k a o što su k o s a ravnina. s a m o elementarnije primjene te j e d n a d ž b e zajedničke su za obje skupine. Primjeri će zato zahtijevati više pažnje n e g o druge vrste sastavnih dijelova disciplinarne matrice. počinju učenjem istih primjera. Ali. Svi fizičari. kalorimetar i W h e a t s t o n e o v most. Filozofi znanosti obično nisu raspravljali ο problemima s kojima se studenti susreću u laboratorijima ili u z n a n s t v e n i m tekstovima. rješavanje p r o b l e m a na p o č e t k u i n e k o vrijeme poslije toga. ili lingvist koji otkriva d a j e odgovarajući izraz neproblematično izrečen i prihvaćen od strane č l a n o v a n e k e o d r e đ e n e zajednice. Znanje je u g r a đ e n o i u teoriju i u pravila. r e c i m o .

razumije se. mijenja se simboličko uopćavanje na koje se takvi p o s t u p c i primijenjuju. učeći identificirati sile. Ne radi se ο t o m e da se logički i m a t e m a t i č k i p o s t u p a k primjenjuju n e p o s r e d n o na f=ma. sa ili b e z p o m o ć i svojeg instruktora. m a s e i ubrzanja u m n o š t v u fizikalnih situacija s kojima se ranije nije susretao student je t a k o đ e r naučio da pripremi odgovarajuću verziju s čijim se točnim ekvivalen­ t o m ranije nije susretao. znači cijeli taj izraz ili termini u njemu. ο t o m e k a k o znanstvenici te zajednice pridaju taj izraz prirodi. K a k o s e s t u d e n t ili z n a n s t v e n i k p r a k t i č a r k r e ć u o d j e d n e p r o b l e m s k e situacije p r e m a slijedećoj. način na koji će svoj p r o b l e m 197 . Ali. da su ga savršeno r a z u m j e l i . m o g u ć e je s p r a v o m upitati na kojoj točki i kojim sredstvima je do toga došlo. Student otkriva. u značajnoj mjeri slažu. Pa ipak. I. O n i se. Z a slučaj s l o b o d n o g p a d a f=ma p o p r i m a j o š i drugačije oblike. činjenica da ga oni pri­ hvaćaju bez pogovora i primjenjuju kao točku na kojoj će uvesti logički i m a t e m a t i č k i postupak. u s p r k o s s v e m u t o m e . na kraju tog poglavlja imali poteškoća u rješavanju j e d n o g broja pro­ blema. suočeni sa z a d a n o m e k s p e r i m e n t a l n o m situacijom. K a k o je n a u č i o da to učini? F e n o m e n p o z n a t i studentima i povjesničarima znanosti. naučili izdvojiti o n e rele­ v a n t n e sile.1969. m a s e i ubrzanja? Iako se taj aspekt situacije rijetko ili nikad ne opaža. Te poteškoće obično na isti način i iščezavaju. p r u ž a rješenje. ali da su. s a m a po sebi ne p o d r a z u m i j e v a da se oni u o p ć e slažu o k o takvih stvari k a o što su značenje i primjena. Taj se izraz pri ispitivanju pokazuje kao nacrt ili s h e m a zakona. u pravilu izjavljuju da su pročitali n e k o poglavlje teksta. u kojima je j o š teže otkriti srodstvo sa f=ma. j e r bi suprotno vrlo brzo pokazalo u njihovom daljnjem razgovoru. ono što studenti u praksi moraju naučiti j o š je složenije od toga. zaista. Studenti. K a k o su oni.Postscript .

H u y g e n s je tada riješio p r o b l e m centra oscilacije fizičkog njihala na način da je zamislio da je rasprostrto tijelo tog njihala sastavljeno od Galileovih njihala. ali bi se njihovo k o l e k t i v n o težište. signalizirajući onaj gestalt u kojem tu situaciju treba vidjeti. Zamislite zatim da se svaka čestica v o d e poslije toga kreće odvojeno u vis do o n e m a k s i m a l n e visine koju bi m o g l a dostići zahvaljujući 198 . mislim da je ona glavna stvar koju student stječe rješavajući ogledne p r o b l e m e . često s minimalnim pribjegavanjem simboličkim uopćavanjima. upućujući studenta u to kakve sličnosti treba tražiti. N a k o n što je ispunio određeni broj. na primjer f=ma igrala je ulogu instrumenta. pojedinačna Galileova njihala bi se njihala slobodno. shvati analogiju između dva ili više problema. Odredite spuštanje težišta v o d e u rezervoaru i u slavini tijekom beskrajno m a l o g razdoblja v r e m e n a . Rezultirajuća sposobnost da se razne situacija vide kao slične. Galileo je pronašao da lopta koja se kotrlja niz strminu pridobiva u p r a v o onoliko brzine koliko je p o t r e b n o da se vrati na istu vertikalnu visinu na drugoj strmini bilo kojeg nagiba. U l o g a usvojenih o d n o s a sličnosti pokazuje se isto tako j a s n o i u povijesti znanosti. k a d a sva d o s e g n u svoju najvišu točku. Za njega to više nisu one situacije s kojima se susretao o n d a kada je njegova o b u k a započela. Skica zakona. K o n a č n o . p o d i g l o s a m o do o n e v i s i n e s koje je težište rasprostrtog njihala p o č e l o padati. on m o ž e uzajamno povezati simbole i pripisati ih prirodi na načine koji su se ranije pokazali djelotvornima. pa je naučio da tu eksperimentalnu situaciju vidi kao sličnu situaciji njihala koje kao uteg ima materijalnu točku. N a k o n što otkrije sličnost. U m e đ u v r e m e n u on je asimilirao tijekom v r e m e n a provjereni i od strane skupine dozvoljeni način gledanja. k a o i k o d G a l i l e o v o g njihala. Znanstvenici rješavaju zagonetke modelirajući ih prema ranijim rješenjima zagonetki. s tima da veze između njih m o g u biti o t p u š t e n e na bilo kojoj točki njihanja.Struktura znanstvenih revolucija vidjeti kao sličan n e k o m p r o b l e m u s kojim se već susretao. on gleda na situacije s kojima se suočava kao znanstvenik u istom gestaltu kao i drugi članovi one skupine specijalista kojima i sam pripada. D a n i e l Bernoulli otkrio je k a k o postići da istjecanje v o d e iz j e d n o g otvora b u d e slično H u y g e n s o v o m njihalu. N a k o n što su veze otpuštene. koji se m o ž e razlikovati od osobe do osobe. k a o materijal za f=ma ili za neko drugo simboličko uopćavanje. bilo uz p o m o ć olovke i papira ili u dobro uređenom laboratoriju.

On bi. III.Postscript . 1967. ako se u z m e s a m za sebe. Error. ali sada se služi dru­ gačijim sredstvima. prev. m o g l e govoriti čovjeku koji č a k nije p o z n a v a o niti te p r o ­ bleme. R. trebao pokazati zašto se p o z i v a m na o n o posljedično znanje ο prirodi stečeno tijekom učenja odnosa slič­ nosti. and Failure in Newton's Principia ". sva tri ogled­ ni primjeri za mehaničare osamnaestog stoljeća. sive de viribus et motibus fluidorum. str. Tada zamislite što su te riječi. razvijaju s a m o j e d a n z a k o n prirode. 11 Za ovaj primjer vidi René Dugas. a zatim u g r a đ e n o u način gledanja na fizičke situacije prije nego u pravila ili zakone. P o s u d i m o j o š j e d n o m korisnu frazu M i c h a e l a Polanyja o n o do čega dolazi u o v o m p r o c e s u je " p r e š u t n o z n a n j e " koje se uči bavljenjem z n a n o š ć u prije n e g o usvajanjem pravila za to. 199 . X. što znači da prije s a m o g z a k o n a saznaje nešto ο situacijama koje priroda prikazuje ili ne prikazuje. J.. Bernoullijeva primjena ovog zakona trebala bi sugerirati koliko je on bio važan. Iz o v a k v o g gledanja na taj p r o b l e m uslijedila je o d m a h d a v n o tražena brzina istjecanja. Sec. m e đ u t i m . P o z n a t k a o n a č e l o vis viva on se o b i č n o iskazuje na slijedeći način: "Stvarno opadanje j e d n a k o je potencijalnom u s p o n u " . priroda i riječi uče se zajedno. 1738. A History of Mechanics. O v a vrsta spoznaje ne stječe se isključivo verbalnim sredstvima. 1955.. Conjecture. Do nje se prije dolazi tako da d o b i v a m o riječi zajedno s k o n k r e t n i m primjerima k a k o one funkcioniraju u primjeni. Verbalni iskaz t o g zakona.186-193. Neuchatel. commentarii opus academicum. Tri problema u m o m primjeru. str. Hydrodynamica. "Reactions of Late Baroque Mechanics to Success. Strasbourg. P o d i z a n j e t e ž i š t a pojedinačnih čestica moralo bi tada biti ekvivalentno spuštanju težišta v o d e u rezervoaru i u slavini. istodobno. Za opseg u kojem je mehanika putem modeliranja jednog rješenja problema u drugo napredovala tijekom prve polovice osamnaestog stoljeća vidi Clifford Truesdell. kao i Daniel Bernoulli. Za njega je to uopćavanje m o g l o početi funkcionirati tek onda k a d je n a u č i o da raspoznaje " s t v a r n o o p a d a n j e " i "potencijalni us­ p o n " k a o sastavne dijelove prirode. Maddox. k a o subjekti za primjenu istog z n a n s t v e n o g z a k o n a ili skice zakona.. 1 1 Ovaj bi primjer trebao početi unositi j a s n o ć u u o n o što ja podra­ zumijevam pod učenjem na problemima da se situacije vide kao slične j e d n a drugoj. doista je n e m o ć a n .1969. b r z i n i koju j e d o b i l a t i j e k o m t o g i n t e r v a l a . 238-258. Prikažite ga s u v r e m e n o m studentu fizike koji zna te riječi i m o ž e riješiti sve te p r o b l e m e . Texas Quarterly. 135-136. iako sve d o b r o p o z n a t e .

Prvo. ne mislim na oblik spoznaje koji je manje sustavan ili manje podložan analizi od znanja koje je ugrađeno u pravila. p r o ­ vjereno i zajedničko vlasništvo č l a n o v a n e k e uspješne skupine. d a j e n e k a situacija slična n e k i m a . K a d govorim ο znanju ugrađenom u zajedničke primjere. zakone ili kriterije identifikacije. k a d g o v o r i m ο stjecanju sposobnosti za prepoznavanje. da istu stvar formuliram drugačije. Ali. tre­ nutno eksperimentiram s računalnim p r o g r a m o m koji bi trebao ispitati njihova svojstva na elementarnoj razini. u k o l i k o u o p ć e g o v o r i m ο intuicijama. sustavu. njih u načelu nije n e m o g u ć e analizirati. Naprotiv. u o v o m slučaju za o n i m kriterijima p o m o ć u kojih su p o s e b n e situacije grupirane u skupove po sličnosti. PREŠUTNO ZNANJE I INTUICIJA Pozivanje na prešutno znanje. ne sugeriram nikakav p r o c e s koji poten­ cijalno ne može u potpunosti biti ekspliciran pomoću neuro-cerebralnog mehanizma. To pitanje predstavlja zahtjev za pravilom. ta j e interpretacija p o g r e š n a n a dva v a ž n a načina. uz istodobno odbacivanje pravila. Ne suprotstavljam se. N e k i su čitatelji imali d o j a m da s a m p o k u š a v a o zasnovati znanost na p o j e d i n a č n i m intuicijama koje nisu p o d l o ž n e analizi. Naprotiv. i m a m na u m u takav oblik spoznaje koji je pogrešno p r o t u m a č e n a k o se rekonstruira u t e r m i n i m a pravila koja su p r v o apstrahirana iz pri­ mjera. a različita od nekih drugih ranije viđenih. D a b i h o v o m e dao sadržaj m o r a m učiniti kratko odstupanje. 1 2 ali i samo njegovo spominjanje trebalo bi ukazivati na za m e n e najvažniju stvar. a ne na logici i zakonu. zapravo. O n o što slijedi izgleda mi sada očitim. a ja stojim na stajalištu da bi se u t o m slučaju valjalo oduprijeti kušnji da se traže kriteriji (ili bar njihov potpuni skup). Naprotiv. O n e su. m e đ u t i m . Ili. a početnik ih stječe o b u k o m k a o dijelom svoje p r i p r e m e za pripadnost skupini. Drugo. 200 . tvrdim da eksplikacija s a m o m svojom prirodom n e ć e odgovoriti na pitanje " S l i č n o u o d n o s u na š t o ? " . Ο t o m programu neću ovdje imati ništa za reći. izdvaja j o š j e d a n p r o b l e m koji je m u č i o m n o g e kritičare i na izgled p r u ž a o o s n o v e za optužbe za subjektivizam i iracionalnost. da bi ih poslije zamijenila. temeljem oglednih primjera.Struktura znanstvenih revolucija 4. o n e nisu pojedinačne. već jednoj posebnoj vrsti sustava. ali n e p r e k i d n o vraćanje u m o m 12 Neke informacije ο ovoj temi mogu se naći u "Naknadnim mislima" ("Second Thoughts").

preraditi osjete u g l a v n o m na isti način.Postscript . 201 . čiji članovi imaju sustavno različite osjete p r i g o d o m primanja istih poticaja. izvornom tekstu na takve fraze kao što su "svijet se mijenja" sugerira da nije uvijek bilo tako. zaključiti da primaju slične poticaje. tako i društveni solipsizam. ljudi te poticaje ne vide. N o . k a o i z a j e d n i č n o s t njihovog reagiranja u ponašanju p r e m a okolini? O n i moraju vidjeti stvari. Umjesto toga oni imaju osjete. (Skeptici bi se m o g l i sjetiti da sljepoća za boje nije bila nigdje o p a ž e n a d o k je 1794. Primijetite sad da dvije skupine. u kojoj pojedinci pripadaju istoj skupini s k o j o m dijele n a o ­ brazbu. jezik. Bojim se da obična u s k o g r u d n o s t čini da pretpostavljamo da je put od poticaja do osjeta isti za članove svih skupina. godine nije o p i s a o J o h n Dalton). Ali. mogli bismo uvidjeti da oni to doista čine. Ni u p o g l e d u prvoga. naš je svijet nastanjen u p r v o m redu ne poticajima već objektima naših osjeta. N e k o l i k o stvari koje z n a m o sa sigur­ nošću jesu: da vrlo različiti poticaji m o g u proizvesti iste senzacije. naravno. n a š e znanje ο njima krajnje je teorijsko i apstraktno. a nas ništa ne prisiljava da p r e t p o s t a v i m o da su osjeti naša dva p r o m a t r a č a isti. ni u p o g l e d u d r u g o g a postulata n e m a m niti najmanjih rezervi. tako gdje počinje različito razvijanje i specijalizacija skupina. Upravo suprotno. p o d prijetnjom solipsizma. Ukoliko mi i n i s m o skloni identificirati poticaje i senzacije u odnosu 1:1. a postuliramo njihovu nepro­ mjenjivost k a k o b i s m o izbjegli k a k o pojedinačni. žive zaista u određenom smi­ slu u različitim svjetovima. a oni ne moraju biti isti od pojedinca do pojedinca i od skupine do skupine. Pojedinci koji su o b r a z o v a n i u različitim društvima ponašaju se u izvjesnim prigodama kao da su vidjeli različite stvari. A k o d v a čovjeka stoje na i s t o m mjestu i gledaju u istom smjeru. n e m a m o sličnih d o k a z a za nepromjenjivost osjeta. poticaji bi bili identični). da je p u t od poticaja do senzacije djelomice uvjetovan n a o b r a z b o m .1969. k o n a č n o . U onoj mjeri. K a k o b i s m o drugačije razumjeli p o t p u n o s t njihove k o m u n i k a c i j e . da isti poticaj m o ž e izazvati vrlo različite senzacije. Mi p o s t u l i r a m o postojanje poticaja da b i s m o objasnili naša opažanja ο svijetu. m o r a m o . između primitka stimulusa i svijesti ο osjetu odvija se dosta nervnih procesa. ( K a d bi obojica m o g l a imati o k o na istom mjestu. iskustvo i kulturu. Ali. i m a m o dobrih razloga za pretpostavku da su njihovi osjeti isti.

koja se prepoznaje čim se vidi po o n o m e što jest i k a o n e t k o različit od oca ili sestre. p r o c e s n a d kojim n e m a m o kontrolu. b e z obzira radi li se ο čitavoj kulturi ili ο pod-zajednici specijalista unutar nje. d o k za članove specijaliziranijih skupina m o g u biti primjeri n e w t o n o v s k e situacije. d a s m o . D o p u s t i m o za trenutak da se n e š t o o v e vrste d o g a đ a . U tom slučaju fraza "kršenje zakona" bila bi besmislena. Govoriti ο t o m p r o c e s u u o v i m t e r m i n i m a p o d r a z u m i j e v a d a i m a m o pristup alternativama. primjenjuju skice z a k o n a u optici. pogrešno primijeniti neki kriterij ili eksperimentirati s n e k i m d r u g i m n a č i n o m viđenja. u bez obzira k a k o p r i m a r n o m obliku to bilo. p r e p o z n a v a n j e sličnosti m o r a biti p o t p u n o sustavno k a o i kucanje naših srdaca. uče vidjeti iste stvari onda kada su suočeni s istim poticajima. r e c i m o .Struktura znanstvenih revolucija Vraćajući se sada na primjere i na pravila. m o r a biti rezultat nervnih procesa. s a m a ta paralela sugerira da viđenje m o ž e biti i nevoljno. prometni zakoni i slični proizvodi zakonodavne djelatnosti mogu se kršiti. Takve slične situacije m o g u biti uzastopna čulna prika­ zivanja iste o s o b e . U tom smislu. 1 3 T o su. jest ta što im se pokazuju primjeri situacija koje su njihovi prethodnici u toj skupini naučili vidjeti sličnima ili različitima u o d n o s u na druge vrste situacija. o n o što s a m p o k u š a o sugerirati. o n d a ga m o ž d a ne zamišljamo kako treba ako ga zamišljamo kao nešto što p o s t i ž e m o p r i m j e n o m pravila i kriterija. r e c i m o l a b u d o v a s j e d n e . kojima u p o t p u n o s t i vladaju fizički i kemijski zakoni. Jedna od fundamentalnih tehnika p o m o ć u koje članovi j e d n e skupine. j e d n o m kad smo se naučili da to vidimo. i gusaka s druge strane. a sva pravila kao Deset Božjih zapovjedi. što pridonosi zbrci. p o m o m mišljenju u p r a v o o n e stvari koje n e m o ž e m o učiniti. 13 Možda ova poanta nikad ne bi bila potrebna da su svi zakoni kao Newtonovi. O n e m o g u biti i prikazivanja č l a n o v a prirodnih obitelji. s t i m što se razlikuju od onih situacija na koje se. A k o j e t o tako. Ali. Na žalost. budući da naše viđenje j e d n e situacije slične o n i m a s kojima s m o se ranije susretali. j e s t slijedeće. T r e b a m o li reći da o n o što se dobiva iz primjera j e s u pravila i s p o s o b n o s t da se ta pravila primijene? Takav je opis primamljiv. mogli ne poslušati n e k o pravilo. na primjer. a odbacivanje pravila ne bi naizgled impliciralo proces koji ne podliježe zakonu. o d n o s n o takvih situacija koje su slične po t o m e što su podvrgnute nekoj verziji one simboličke forme f=ma.na primjer majke. 202 .

procesi koji su uključeni moraju. k a o nesvjesna verzija o n o g a što činimo nakon opažanja. Ili. onaj pokušaj koji je postao tradicionalan k o d Descartesa. ili u oba ova slučaja. K a k o g o d to činili. O n o č e m u sam se u ovoj knjizi suprotstavljao jest. Je li to labud ili guska? Razmišljamo ο o n o m e što s m o vidjeli. a s druge kucanjem naših srdaca. što ne č i n i m o u s a m o m opažanju.1969. to su stvari koje ne m o ž e m o učiniti dok n e m a m o neki osjet. Tada često t r a ž i m o kriterije i p u š t a m o ih u u p o r a b u . na primjer. Ili. tragajući za o n i m što je zajedničko članovima te obitelji. Ili. p o k u š a v a m o interpretirati one osjete koji su n a m već pri ruci. Razmišljajući ο tome što s m o vidjeli. preciznije. O n o što integritet opažanja čini vrijednim naglašavanja jest. j e r ona ima crvenu k o s u ! " Ušavši u trgovinu p o n o v o v i d i m o tu ženu i ne m o ž e m o shvatiti kako smo za nju mogli pomisliti da je majka. uspoređujući u mislima viđeno repno perje s perjem labudova i gusaka koje s m o ranije vidjeli. iznenada uzvikujemo: "To nije bila moja majka. da se opažanje analizira k a o interpretativni proces. d o k n i s m o nešto opazili. Izlazeći iza ugla v i d i m o majku kako ulazi u n e k u trgovinu u centru grada u vrijeme k a d a s m o mislili da je k o d kuće. biti nervni.Postscript . opet. naravno. to što je tako m n o g o prošlog iskustva ugrađeno u onaj nervni 203 . znači. na primjer. na koncu konca. razmišljamo ο t o m e što s m o p r e t h o d n o opažali. da analiziramo što je za n a s o n o što je d a n o . M i . nešto č u d n o u o n o m e što s m o vidjeli (prisjetite se pogrešnih karata za igranje). M o ž d a j e . To su sve promišljeni procesi i u njima tražimo i razvijamo kriterije i pravila. dakle. r e c i m o . a ne ranije. k a o k o d kucanja naših srdaca. Tada se m o ž e m o baviti interpretacijom. vidimo repno perje neke ptice koja živi na vodi u trenutku kad uzima hranu s dna plitke bare. činjenica da sustav podliježe istim z a k o n i m a u sva tri slučaja ne pruža nikakav razlog za pretpostavku da je naš nervni aparat programiran tako da djeluje na isti način u interpretaciji k a o i u opažanju. Ali. promišljenim procesom p o m o ć u kojeg biramo između alternativa. I. pa p r e m a t o m e takvi kojima vladaju isti oni fizičko-kemijski zakoni koji upravljaju s j e d n e strane opažanjem. k a o prvobitni znanstvenici jednostavno želimo saznati neku opću osobinu (na primjer bjelinu kod labudova) onih članova j e d n e prirodne obitelji koje već m o ž e m o prepoznati s lakoćom.

iako ne u smislu neposredne provjere. S k u p i n a koja ne bi bila u stanju razlikovati vukove od pasa u m n o g i m sredinama ne bi m o g l a opstati. pokušajima je ustanovljeno da je uspješnije od svojih povijesnih t a k m a c a u t r e n u t n o m okružju skupine. M o ž d a j e " s p o z n a j a " p o g r e š n a r i j e č . To su osobine spoznaje i one objašnjavaju zašto r a b i m taj termin. u najmanju ruku. a naročito u poglavlju X. v e ć prije njihove tragove ili mjehure p a r e u zamagljenoj komori. O n o što je u g r a đ e n o u nervni p r o c e s koji pretvara poticaje u osjete i m a slijedeće karakteristike: bilo je p r e n o š e n o n a o b r a z b o m . N i t i bi skupina n u k l e a r n i h fizičara m o g l a d a n a s preživjeti kao skupina znanstvenika kad ne bi bila sposobna razlikovati tragove alfa-čestica od tragova elektrona. Mi u o p ć e ne vidimo električnu struju. Pravila koja bi m o g l a o m o g u ć i t i takav pristup odnosila bi se na poticaje a ne na osjete. M e đ u t i m . u više navrata tako 204 . nikakva pravila ili uopćavanja kojima b i s m o to znanje izražavali. j e r nedostaje j e d n a osobina. kao i u g l a v n o m dijelu knjige. v e ć kazaljku na a m p e r m e t r u ili galvanometru. na kraju. ovaj razgovor ο viđenju i osjetu i m a ovdje. Ali. svoje metaforičke uloge. podliježe promjeni k a k o kroz daljnju n a o b r a z b u tako i kroz otkrivanje n e p o d u d a r a n j a s o k o l i n o m . Prikladno programirani mehanizam percepcije i m a preživljavajući! vrijednost. ta je uporaba neobična. hipoteza ο viziji koja bi trebala biti predmetom eksperimentalnog istraživanja. o n o što je r e č e n o ο osjetu mišljeno je doslovno. m o r a m o govoriti ο o n o m iskustvu i spoznaji prirode koje je u s a đ e n o u put od poticaja do osjeta. oni koji su izdržali provjere s k u p n e uporabe zaslužuju biti prenošeni s generacije na generaciju. a poticaje m o ž e m o spoznati s a m o kroz r a z r a đ e n u teoriju. U p r a v o stoga što i m a tako m a l o uspješnih n a č i n a gledanja. upravo zbog toga što su bili izabrani po svom uspjehu tijekom povijesti. ali i m a razloga z a njenu uporabu. Iako je očito p r e l i m i n a r n o i ne m o r a biti t o č n o u svim detaljima. Znanje koje je u g r a đ e n o u put od poticaja do osjeta ostaje u odsutnosti takve teorije prešutno.Struktura znanstvenih revolucija aparat koji poticaje pretvara u osjete. Pa ipak s a m na p r e t h o d n i m stranicama. R e ć i da članovi različitih skupina m o g u imati različita opažanja kad se suoče s istim poticajima ne p o d r a z u m i j e v a da m o g u imati baš bilo kakva opažanja. To j e . Mi n e m a m o izravan pristup o n o m e što z n a m o . Isto tako. Mi ne vidimo elektrone.

nju će se trebati zamijeniti doslovnijim n a č i n o m izražavanja. v e ć tragove elektrona. Kada postoji sklop nužnih i dovoljnih uvjeta za identifikaciju jednog teorijskog entiteta.1969.Postscript . a k o želite. p o k u š a t ću joj u k r a t k o odrediti granice. 1 4 U m j e s t o toga. položaj onog čovjeka koji je č u o ο o v i m instrumentima i i m a o dosta iskustva s primjerima k o d tih i n s t r u m e n a t a sasvim je drugačiji. Z a t o je n u ž n o p o t r e b n o razmišljanje. a n a l i z a i interpretacija (ili u m j e s t o t o g a . međutim. Vidjeti kapljice vode ili neku iglu na brojčanoj skali predstavlja primitivno opažajno iskustvo za onoga tko nije upoznat sa zamagljenim k o m o r a m a i a m p e r o m e t r i m a . Ova poanta upućuje na vjerojatnu posljedicu koja može biti još važnija. onda će mali broj kriterija koji se mogu značajno razlikovati od slučaja do slučaja. elektroni i polja. D u g o r o č n o . nakon nervnog procesuiranja. praznog percepcijskog prostora između obitelji koje treba razlikovati. kriteriji 14 Za čitatelje "Naknadnih misli" slijedeće primjedbe sa skrivenim značenjem mogu pokazati put. Metafora koja p r e n o s i " v i đ e n j e " na o v a k v e kontekste teško da predstavlja dovoljnu o s n o v u za takve pretenzije. ali k a d p r o m a t r a zamagljenu k o m o r u on ne vidi (ovdje u d o s l o v n o m smislu) kapljice. niti stupanj m o g sadašnjeg razumijevanja ne dopuštaju mi da metaforu u k l o n i m v e ć sada. k a o da s m o to naučili i da č i n i m o k r o z ispitivanje primjera i k a o da bi u o v i m slučajevima bilo p o g r e š n o zamijeniti razgovor ο viđenju razgovorom ο kriterijima i interpretaciji. taj entitet može zamjenom biti uklonjen iz ontologije neke teorije. N o . njegov osjet m o ž e bit isti k a o i osjet n e k o g laika. tada teorija zahtijeva njihovo postojanje. Ako je. U odsutnosti takvih pravila. Ako neka fizička teorija ne priznaje postojanje ničeg drugog što bi bilo slično električnoj struji. 205 . ali ni prostor koji mi stoji na raspolaganju. Slična poanta može se izvesti za entitete koji nisu podložni promatranju. Računalni program koji s a m spomenuo počinje upućivati na načine k a k o bi se to mogli učiniti. biti dovoljan za identificiranje struje iako nema sklopa pravila koja specificiraju nužne i dovoljne uvjete za tu identifikaciju. postavljao stvari k a o da o p a ž a m o teorijske entitete k a o što su struje. ti se entiteti ne mogu ukloniti. a postoje i odgovarajuće razlike u načinu k a k o taj čovjek prerađuje o n e poticaje koji mu stižu s tih instrumenata. Mogućnost neposrednog prepoznavanja članova prirodnih obitelji zavisi ο postojanju. alfa-čestica i t a k o dalje. na primjer. trebali bismo biti prisiljeni uvesti specifičan kriterij za njihovo razlikovanje. intervencija v a n j s k o g autoriteta) prije n e g o što se dostignu zaključci ο e l e k t r o n i m a ili strujama. Ti su tragovi. K a d n e k o g h l a d n o g z i m s k o g poslijepodneva gleda paru svog daha. postojao opažajni kontinuum vodenih ptica od gusaka do labudova.

unutrašnjih i vanjskih. PRIMJERI. ništa manje nego u doslovnoj uporabi riječi "viđenje". inzistirao da svaki sudionik p o k u š a uvjeravanjem preobratiti drugog. Stoga superiornost j e d n e teorije n a d d r u g o m predstavlja n e š t o što s e n e m o ž e d o k a z a t i raspravom. O v a dva procesa nisu jednaka. a što opažanje ostavlja interpretaciji da završi u velikoj mjeri zavisi ο prirodi i količini p r e t h o d n o g iskustva. p o s e b n o a k o je taj laik prije toga čitao druge vrste sprava za mjerenje. Ja sam. on je tu spravu vidio (često o p e t doslovce) u kontekstu čitavog strujnog k r u g a i zna nešto ο njenoj unutrašnjoj strukturi. N j e g o v je osjet vjerojatno isti k a o i u laika. ali s a m o kriterij vrijednosti struje. te obučenosti. U metaforičkoj. NEUSPOREDIVOST I REVOLUCIJE O n o š t o j e u p r a v o r e č e n o p r u ž a temelje z a razjašnjavanje j o š j e d n o g aspekta o v e knjige: mojih n a p o m e n a ο neusporedivosti i posljedicama te neusporedivosti za znanstvenike koji raspravljaju ο izboru i z m e đ u teorija koje slijede j e d n a za d r u g o m . filozofi su ozbiljno pogriješili 15 Pitanjima koja slijede detaljnije se bavim u poglavljima V i VI "Refleksija" ("Re­ flections"). 206 . ali taj put je i kraći i razlikuje se od o n o g a kojim je p o š a o čovjek koji interpretira kapljice. Ili. " U poglavljima X i XII tvrdio s a m da sudionici u takvim raspravama n u ž n o različito vide o d r e đ e n e e k s p e r i m e n t a l n e ili p r o m a t r a č k e situacije kojima obje strane pri­ bjegavaju. interpretacija počinje ondje gdje završava opažanje. Da bi ga interpretirao. položaj igle nije kriterij ničeg drugog o s i m sebe s a m o g . s druge strane. 5. Ali. tako da j e njihova komunikacija n u ž n o s a m o djelomična. Za njega položaj igle predstavlja jedan kriterij. m o r a eksperimentirati s baterijama i m a g n e t i m a i tako dalje. n u ž n o je s a m o odrediti po kojoj ga skali treba čitati. D a b i g a interpretirao o n m o r a ispitati čitav sklop žica. B u d u ć i da se rječnici u kojima oni raspravljaju ο tim situ­ acijama ipak sastoje uglavnom od istih termina. uzmite znanstvenika koji promatra ampermetar k a k o bi odredio broj k o d kojeg se igla zaustavila. m o r a biti da sudionici u r a s p r a v a m a n e k e od tih t e r m i n a različito pripisuju prirodi. umjesto toga.Struktura znanstvenih revolucija koje on interpretira k a o n a z n a k e prisutnosti odgovarajućih čestica. Za laika. Samo.

R a s p r a v e ο izboru teorije ne m o g u se staviti u takav oblik koji bi u potpunosti bio sličan logičkom ili m a t e m a t i č k o m dokazu. njemu više n e m a p o m o ć i . o k o relativne plodnosti svojih 16 Vidi djela citirana u primjedbi 9. O n o . u tumačenju namjere tih dijelova moje rasprave. kao i ogled Stephena Toulmina u Growth of Knowledge. plodnost i slično. U o v o m d r u g o m premise i pravila zaključivanja utvrđeni su od početka. A k o se dva čovjeka ne slože. 207 . jednostavnost. j e d a n po jedan. m e đ u t i m . što bi trebalo upućivati na to da takvi razlozi djeluju k a o vrijednosti i da o n d a m o g u biti različito primijenjeni. N a kraju tog p r o c e s a j e d a n ili drugi m o r a priznati da je n a p r a v i o pogrešku. rasprava se m o ž e nastaviti u o n o m obliku koji n u ž n o p o p r i m a tijekom znanstvenih revolucija. R a z m o t r i m o najprije moje primjedbe n a d o k a z . a d o k a z njegova suparnika tada je obvezujući. n e k a vrsta mističke apercepcije koja je o d g o v o r n a za o n u stvarno d o n e s e n u odluku. da je prekršio n e k o p r i h v a ć e n o pravilo. izvijestili da sam ja uvjeren u slijedeće 1 6 : zastupnici neusporedivih teorija u o p ć e ne m o g u m e đ u s o b n o komunicirati. N e k i od njih su. ili da njihov prethodni sporazum ne p r u ž a dovoljno o s n o v a za dokaz. ipak. pojedinačno ili kolektivno. od strane ljudi koji sudjeluju u priznavanju tih vrijednosti. već se teorija m o r a izabrati s razlozima koji su u krajnjoj liniji osobni i subjektivni. Ukoliko postoji neslaganje o k o zaključaka sudionici rasprave koja je u tijeku m o g u rekonstruirati sve korake. r e c i m o . Stoga se u j e d n o j raspravi ο izboru teorije ne m o ž e pribjeći dobrim razlozima. N i š t a u vezi s o v o m relativno d o b r o p o z n a t o m t e z o m ne podra­ zumijeva da n e m a dobrih razloga da se b u d e uvjeren da ti razlozi nisu k o n a č n o odlučujući za o d r e đ e n u skupinu. Samo ukoliko bi ta dva sudionika otkrila da se razlikuju glede značenja. Ta se rasprava tada vodi ο p r e m i s a m a i u njoj se pristupa uvjeravanju k a o u v o d u u m o g u ć n o s t dokazivanja.Postscript . O n o što s a m p o k u š a v a o reći vrlo je j e d n o s t a v n o i o d a v n o p o z n a t o u filozofiji znanosti. O d l o m c i na kojima se temelje o v a p o g r e š n a tumačenja krivi su više od svih ostalih dijelova ove knjige za o p t u ž b e za iracionalnost.1969. N a k o n što je to dopustio. provjeravajući svaki p r e m a o n o m e k a k o j e p r e t h o d n o d o g o v o r e n o . To čak ne podra­ zumijeva da se razlozi za izbor razlikuju od onih koje filozofi znanosti o b i č n o nabrajaju: točnost. glede primjene utvrđenih pravila.

a ne neki drugi. b a r e m djelomično. a ne njezini članovi p o j e d i n a č n o . Da bi se shvatilo z a š t o se z n a n o s t razvija onako kako se razvija nije potrebno razotkrivati detalje ο životopisu ili ο o s o b i n a m a koja su svakog pojedinca n a v e l a na određeni izbor. kretanje njihala i planetarno kretanje prije i poslije Galilea. Onaj koji u tom smislu donosi djelatnu odluku jest zajednica specijalista. Zamislite Sunce. iako ta t e m a i m a o g r o m n u privlačnu snagu. a razilaze se o k o relativne važnosti te plodnosti k a o i izgleda da se dostigne izbor. K a k o se oni uopće m o g u nadati da će moći međusobno razgovarati. neusporedivih točaka gledišta. niti j e d a n ne m o ž e biti proglašen krivim za pogrešku. M a r s i Zemlju prije i poslije K o p e r n i k a . ili soli. i m e n a skupova obično se zadržavaju. O n o što se ipak m o r a shvatiti jest način na koji neki p o s e b a n skup zajedničkih vrije­ dnosti u z a j a m n o djeluje s p o s e b n i m i s k u s t v i m a koja z a j e d n i c a specijalista dijeli da bi osigurala da većina č l a n o v a te skupine na kraju prihvati j e d a n određeni sklop a r g u m e n a t a k a o odlučujući. Pa ipak je premještanje nekog 208 . To znači da oni govore s. Isto tako. D v a čovjeka koja istu situaciju opažaju različito. i nadalje ostaje grupirana zajedno. slobodni pad. spojevi i mješavina s u m p o r a i željeza prije i poslije Daltona. niti j e d a n od njih nije se p o n i o neznanstveno. Ne postoji nikakav neutralni algoritam za izbor teorije. ili a k o se o k o toga slažu. J e d a n od središnjih aspekata revolucije jest. Budući da većina predmeta. m o r a l a svakog pojedinca u skupini voditi ka istoj odluci. a ο uvjerljivosti da i ne g o v o r i m o ? Č a k i preliminarni o d g o v o r na to pitanje zahtijeva daljnju specifikaciju p r i r o d e te p o t e š k o ć e .Struktura znanstvenih revolucija teorija. stečene temeljem primjera. da se neki od tih o d n o s a sličnosti mijenjaju. ima slijedeći oblik. m o r a da različito rabe riječi. Predmeti koji su ranije bili grupirani u isti skup kasnije se grupiraju u različite s k u p o v e i obrnuto. nikakva sustavna procedura odlučivanja koja bi. ali u vezi s tim i m a m o i dublji p r o b l e m . Mjesec. da se predmeti i situacije grupiraju prema sličnosti u skupove koji su primitivni z b o g toga s t o j e grupiranje obavljeno bez odgovora na pitanje " S l i č a n u o d n o s u na š t o ? " . k a k o s a m ja to n a z v a o . primijenjena k a k o valja. Taj proces je uvjeravanje. Praksa n o r m a l n e znanosti zavisi ο sposobnosti. Pretpostavljam da taj odgovor. a ipak rabe isti rječnik u raspravi ο njoj. dakle. čak i unutar promijenjenih skupova.

o s i m na j e d n o m m a l o m . o s i m neposredne prošlosti. Takvi problemi. čak i njihovo n e r v n o programiranje. kad d o đ e do takve preraspodjele. ne m o g u pribjeći n e k o m neutralnom jeziku koji rabe na isti način i koji je prikladan za izlaganje obadvije teorije ili čak empirijskih posljedica tih teorija. iznenada ustanoviti da na isti poticaj odgovaraju nespojivim opisima i uopćavanjima. isti su. Tehnike koje se traže nisu. kiselosti. Premještanje m e t a l a iz skupa spojeva u skup e l e m e n a t a odigralo je bitnu u l o g u u nastajanju n o v e teorije sagorijevanja. sudionici sloma u komunikaciji kažu : " J a rabim riječ " e l e m e n t " (ili " s p o j " . iako prvo postanu očiti u komunikaciji. imati n e k o pribježište. m o r a biti približno isto. Poticaji s kojima se suočavaju.1969. ne bi bilo neočekivano da bi dva čovjeka. Stoga su njihov svakodnevni. ali o n e će se pojaviti. ili " p l a n e t " ili " s p o n t a n o kretanje") na n a č i n e koji su o d r e đ e n i slijedećim kri­ terijima". oni bi trebali biti sposobni iznaći m n o g o štošta ο t o m e k a k o se razlikuju. mogla. Te p o t e š k o ć e n e ć e se osjetiti č a k niti na s v i m podru­ čjima njihovog z n a n s t v e n o g mišljenja. Isti je i njihov opći nervni aparat. K a d a je sve to zajedničko. budući da imaju zajedničku povijest. p o d s k u p a o b i č n o dio kritične promjene u m r e ž i uzajamnih odnosa koji vladaju m e đ u njima. kao i fizičkog i kemijskog vezivanja. U kratkom roku ove su se p r o m j e n e proširile na svu kemiju. 209 . ni neposredne ni u d o b n e . Ljudi koji doživljavaju takve s l o m o v e u komunikaciji moraju. b e z obzira koliko različito bio p r o g r a m i r a n . k a o i veći dio z n a n s t v e n o g svijeta i jezika. m e đ u t i m . nisu čisto lingvistički i ne m o g u se razriješiti jednostavno utvrđivanjem definicija neugodnih termina. iako i z n i m n o v a ž n o m području iskustva. Oni. P r e m a t o m e . niti su dijelovi normalnog znanstvenog arsenala. Štoviše. a zatim najgušće okupiti o k o onih pojava ο kojima izbor teorije u najvećoj mjeri zavisi. m e đ u t i m . zajednički. znači. Znanstvenici rijetko kad prepoznaju t o č n o što te tehnike j e s u i rijetko ih primjenjuju dulje n e g o što je n e o p h o d n o da bi izazvali preobraćanje ili uvjerili sebe da to pre­ obraćanje n e ć e biti postignuto. D i o te razlike prethodi onoj primjeni tih j e z i k a u kojima se ta razlika ipak odražava. čije se mišljenje ranije odvijalo u očito p u n o m razumijevanju.Postscript . Budući da su riječi oko kojih se poteškoće okupljaju naučene djelomice iz neposredne primjene na primjere.

Svaki.. dakle. New York. pribjegavajući zajedničkim s v a k o d n e v n i m r e č e n i c a m a . i uz to što njihova uporaba nije problematična unutar svake pojedine zajednice. Ali. predstavljaju središte nevolja k o d m e đ u s k u p n i h rasprava. B u d u ć i da prijevod. Nida "Linguistics and Ethnology in Translation Problems" u Del Hymes (ur. Quine izgleda pretpostavlja da dva čovjeka koji primaju isti poticaj moraju imati isti osjet. Mass. P o d "uvjeriti" p o d r a z u m i j e v a m uvjeriti n e k o g a d a j e nečije tuđe gledište superiorno i da. ono što sudionici u slomu komunikacije m o g u učiniti jest da prepoznaju j e d a n d r u g o g k a o članove različitih j e z i č n i h zajednica i da o n d a p o s t a n u prevoditelji. poglavlja I i II. t a k o i za preobraćanje. Cambridge. (Izrazi koji ne predstavljaju takve teškoće m o g u biti j e d n o ­ z n a č n o prevedeni.Struktura znanstvenih revolucija Ukratko. O. Ali. m o ž e pokušati otkriti što bi drugi vidio i r e k a o k a d mu se pruži n e k i poticaj za koji bi njegov vlastiti o d g o v o r bio drugačiji. m n o g a objašnjenja i izlaganja problema. ni uvjeravanje ne m o r a uspjeti. 90-97.) Language and Culture in Society. te da istodobno opiše na s v o m j e z i k u onaj svijet na koji se ta teorija primijenjuje. Quine. pa prema tome ima malo za reći ο razmjerima u kojima prevoditelj treba biti sposoban opisati onaj svijet na koji se odnosi jezik koji prevodi. A. koja 17 Već klasičan izvor za većinu relevantnih apsekata prevođenja jest W. To je o n o što povjesničar znanosti u pravilu čini (ili bi trebao činiti) k a d a se bavi n e s u v r e m e n i m teorijama. k a d a se nastavi. on predstavlja potencijalno o r u đ e k a k o za uvjeravanje. 1964. U odsutnosti prijevoda. Za ovu drugu točku vidi E. To se p o n e k a d postiže b e z primjene n e č e g a što je slično prijevodu.. and New York. p r e m a t o m e . Word and Objed. V. mogli bi s v r e m e n o m vrlo dobro predskazivati uzajamno ponašanje. str. a ukoliko uspije ne m o r a ga pratiti niti iza njega slijediti preobraćanje. treba istisnuti njegovo vlastito. U k o l i k o se m o g u dovoljno uzdržati od objašnjavanja nepravilnog ponašanja k a o da potječe od obične pogreške ili ludosti.) N a k o n što su izdvojili takva područja teškoće u znanstvenoj komunikaciji oni zatim m o g u u j e d n o m daljnjem naporu rasvijetliti svoje nevolje. 210 . dopušta sudionicima u s l o m u da za utjehu iskuse nešto od onih zasluga i slabosti tuđe točke gledišta. Svaki bi n a u č i o da p r e v e d e t u đ u teoriju i njene posljedice na svoj vlastiti jezik. 1 7 Uzimajući razlike i z m e đ u svojih v l a s t i t i h u n u t a r s k u p n i h i m e đ u s k u p n i h mišljenja k a o p r e d m e t proučavanja za sebe oni m o g u prvo pokušati otkriti o n e t e r m i n e i izraze koji. I960. Ta dva iskustva nisu ista i to je v a ž n a razlika koju s a m tek n e d a v n o u p o t p u n o s t i sagledao.

m o g a o izgledati k a o objašnjenje č l a n o v i m a suprotne skupine. ne m o g u ipak od strane druge zajednice biti objašnjeni njezinim vlastitim t e r m i n i m a . iako se m o g u opisati r e č e n i c a m a koje se na isti način shvaćaju u obje skupine. d u g o v r e m e n a p o z n a t povjesničarima i lingvistima. ali m o r a m to saznati. U s v a k o m slučaju. Za većinu ljudi prevođenje je zastrašujući p r o c e s i u potpunosti je stran n o r m a l n o j znanosti. bit će neshvatljiva za drugu skupinu. j e d a n drugi aspekt prevođenja. otkriti da se misli i radi na.Postscript . Da bi se to postiglo. postaje odlučujuće važan. garantirati uvjeravanje. stavljajući se na mjesto drugoga. O n i m o g u reći: ne z n a m k a k o su zastupnici ovog gledišta uspjeli. b u d u ć i da oni j o š nisu stekli o n e p o s e b n e rječnike i o b v e z e bilo koje skupine. j e r što g o d da su radili. M e đ u t i m . m a l o njih će biti uvjereno b e z m n o g o širih usporedbi koje prijevod dopušta. početi razumijevati k a k o j e j e d a n iskaz. očito je p r a v a stvar. a nikakva pravila ne propisuju k a k o se ta ravnoteža m o r a pogoditi. Takva reakcija dolazi p o s e b n o lako od ljudi koji tek što su ušli u o d r e đ e n u struku. kako se argument slaže na argument i k a k o se izazov iza izazova uspješno savladava.1969. D o s t u p n o s t ovakvih tehnika ne m o ž e . Prevesti neku teoriju ili pogled na svijet na vlastiti j e z i k ne znači učiniti ih vlastitom svojinom. valja se sroditi. mnogi dopunski istraživački rezultati m o g u biti prevedeni s j e z i k a j e d n e zajednice na j e z i k druge. k a k o prijevod napreduje. razumije se. Štoviše. Iako stoga često nastaju rečenice velike duljine i složenosti (prisjetite se Proust-Bertholletovog sukoba koji je vođen bez vraćanja terminu "element"). n e k i članovi s v a k e od zajednica m o g u . istraživački rezultati koji na taj način m o g u biti j e z i č n o izraženi imaju izgleda da se brojčano povećaju. U k o l i k o n o v o gledište o p s t a n e n e k o vrijeme i nastavi biti p l o d n o . o b i č n o nisu odlučujući. Za n e k e ljude takvi rezultati bit će odlučujući. također. Pa ipak. svaka j e z i č n a zajednica m o ž e o b i č n o o d početka doći do nekoliko konkretnih istraživačkih rezultata koji. su odobrili članovi n e k e z n a n s t v e n e skupine. uvijek su pri ruci i k o n t r a a r g u m e n t i . M e đ u o n i m a koji su v e ć primljeni u o d r e đ e n u struku. a ne s a m o prevodi s n e k o g j e z i k a koji mu 211 . ili b a r e m to nisu do vrlo k a s n o g stupnja u razvoju suprotnih gledišta. B u d u ć i d a j e t o m e tako. samo slijepa tvrdoglavost na kraju m o ž e objasniti nastavljanje otpora. ranije neshvatljiv. Argumenti koji se m o g u izraziti u o n o m rječniku koji obje skupine upotrebljavaju na isti način.

k a o i k l i m u u kojoj je vje­ rojatnije da će se takvo preobraćenje dogoditi. b e z obzira koliko dobri bili njegovi razlozi što želi tako postupiti. na jednoj točki.Struktura znanstvenih revolucija je prije b i o stran. Naprotiv. da je skliznuo u novi jezik. O s i m toga. ni dobri razlozi ni prijevod ne čine preobraćanje. 212 . b e z obzira na to koliko u o v o m trenutku bilo n e d o k u č i v o . Moje primjedbe vezane uz prevođenje osvjetljavaju razloge 18 Shapere. a alternativa mu je na raspolaganju s a m o zato što na t o m mjestu već postoji d o m a ć e stanovništvo. 18 Oni smatraju moje gledište relativističkim. kao mnogi od onih koji su se. osoba shvati da je potpuno uvjerena u novo gledanje. Taj prijelaz. Ali. u svojim srednjim g o d i n a m a prvi p u t sreli s relativnošću ili s k v a n t n o m m e h a n i k o m . Intelektualno. a u p r a v o taj p r o c e s m o r a m o eksplicirati k a k o b i s m o razumjeli j e d n u bitnu vrstu z n a n s t v e n e p r o m j e n e . Njegov je rad parazitskog karaktera u odnosu na njihov. iako ο tome nije bio donio nikakvu odluku. u srcu r e v o l u c i o n a r n o g procesa. m e đ u t i m . p o s e b n o s o b z i r o m na to k a k o je razvijeno u posljednjem poglavlju ove knjige. na primjer. Ili. takav čovjek je učinio svoj izbor. ali će to činiti k a o stranac u stranom okružju. ali mu izmiče o n o preobraćanje koje se traži ako taj izbor treba biti učinkovit. Iskustvo preobraćanja koje sam usporedio s gestalt prebacivanjem ostaje. D o b r i razlozi za izbor pružaju m o t i v e za preobraćenje. 6. m o r a da leži u osnovi preobraćanja. tog procesa učenja prevođenja on shvaća da se prijelaz dogodio. ali je ipak nespo­ sobna internalizirati ga i biti k o d k u ć e u o n o m svijetu kojemu to gledanje p o m a ž e da se oblikuje. s o b z i r o m da mu nedostaje ona konstelacija m e n t a l n e sprege koju će b u d u ć i članovi te zajednice stjecati kroz redovitu n a o b r a z b u . prevođenje m o ž e pružiti t o č k e ulaska za n e r v n o programiranje koje. "Structure of Scientific Revolutions" i Popper u knjizi Growth of Knowledge. REVOLUCIJE I RELATIVIZAM J e d n a o d posljedica u p r a v o skicirane pozicije p o s e b n o j e smetala nekolicini mojih kritičara. On m o ž e novu teoriju primjenjivati bez obzira na sve. nije takav da ga pojedinac m o ž e učiniti ili se suzdržati da ga ne učini po svojoj volji i izboru. p r e m a t o m e .

M a n j e k o r i s n e za o v e svrhe. K a o i svaka druga vrijednost. raspon i kompatibilnost s drugim specijalnostima. I p r e m d a se o n e vrijednosti koje ti praktičari razvi­ jaju u d o b a izbora teorije izvode također i iz drugih aspekata njihova rada. koje predstavlja razvoj s u v r e m e n i h z n a n s t v e n i h specijalnosti od njihovih zajedničkih korijena. u slučaju sukoba oko vrijednosti. Zastupnici različitih teorija slični su p r i p a d n i c i m a različitih jezično-kulturnih zajednica. u j e d n o m smislu koji su njeni kritičari propustili uvidjeti. u osnovi se b a v e rješa­ vanjem zagonetki. p o s e b n o onih kvantitativnih. pratila bi slijed teorija p o v e z a n i h porijeklom. glavni kriterij za većinu članova j e d n e z n a n s t v e n e skupine. t a j e pozicija relativistička. M e đ u najkorisnije takve kriterije spadali bi: točnost predviđanja. primijenjena n a z n a n o s t o n a n e m o r a biti relativistička. Praktičari razvijenih znanosti p r o m a t r a n i kao skupina. Razmatrajući bilo koje dvije takve teorije. o n a j e . d e m o n s t r i r a n a s p o s o b n o s t postavljanja i rješavanja zagonetki koje n a m priroda daruje predstavlja. ponašanje o n e zajednice koja je čini v r h o v n o m vri­ j e d n o š ć u bit će vrlo različito od ponašanja zajednice koja je ne čini vrhovnom vrijednošću. Uviđanje tog paralelizma sugerira da obje skupine u izvjesnom smislu m o g u biti u pravu. izabrane iz točaka koje nisu previše blizu njihovog početka.1969. u s v a k o m slučaju. Primijenjena na kulturu i njezin razvoj. ravnoteža između ezoteričkog i svakidašnjeg pred­ meta. koja se n i k a d ne bi vraćala unatrag. Crta povučena prema vrhu tog drveta od debla do v r h a n e k e grane. Ali. iako također važne odrednice znanstvenog života bile bi takve vrijednosti k a o što su jednostavnost.Postscript . Ali. Zamislite evolucijsko stablo u primitivnoj prirodnoj filozofiji i zana­ tima. ali ne s u m n j a m da se m o g u upotpuniti. trebalo bi biti lako sastaviti popis kriterija koji bi neangažiranog promatrača osposobili da uvijek razlikuje raniju od novije teorije. daleko od toga da b u d e samo relativizam. D v a čovjeka koji dijele tu sposobnost m o g u se i uz to razlikovati u o n i m p r o s u d b a m a koje izvlače iz njene primjene. Vjerujem da visoka vrijednost koja je pripisana s p o s o b n o s t i rješavanja z a g o n e t k i i m a u z n a n o s t i m a s l i j e d e ć e posljedice. sposobnost rješavanja zagonetki pokazuje se dvosmislenom u svojoj primjeni. k a o i broj različitih riješenih p r o b l e m a . o n d a je znanstveni razvoj. k a o i 213 . tvrdio sam. za tu optužbu. Ti popisi j o š nisu oni koji se traže. A k o m o g u .

nego što je bilo koja od njih bliska Newtonovoj teoriji. N e sumnjam. To nije relativistička pozicija i u t o m smislu čvrsto vjerujem u znanstveni n a p r e d a k . izgleda mi sada u n a č e l u iluzoran. i zato što n e k a k o bolje prikazuje k a k o p r i r o d a doista izgleda. d a N e w t o n o v a mehanika. o b r n u t o . isto tako. u n e k i m v a ž n i m p o g l e d i m a . taj mi opis izgleda p o v r š n i m . Iako je razumljivo iskušenje da se takva pozicija opiše kao relativistička. O č i t o je da se uopćavanja k a o što su o v a ne o d n o s e na rješenja zagonetki i na o n a k o n k r e t n a predviđanja izvedena iz teorije. M o ž d a postoji i neki drugi n a č i n spašavanja p o j m a " i s t i n e " u primjeni na čitave teorije. m e đ u t i m . p r e m d a n i k a k o ne u svim. Kasnije z n a n s t v e n e teorije su za rješavanje zagonetki u o n i m često sasvim drugačijim sredinama na koje se primjenjuju bolje od ranijih. odnosno na slaganje između entiteta kojima ta teorija naseljava prirodu i o n o g a što je " d o i s t a o n d j e " . p o j a m slaganja i z m e đ u ontologije n e k e teorije i o n o g a što joj " d o i s t a " o d g o v a r a u prirodi. Č e s t o č u j e m o da teorije koje slijede j e d n a za d r u g o m rastu sve bliže. Ali. K a d a se. j e d n o s m j e r a n i nepromjenjiv p r o c e s . ovoj poziciji nedostaje j e d a n bitan element. r e c i m o . I. Naprotiv. ne m o g u vidjeti da relativist gubi bilo što od onoga što mu je p o t r e b n o da objasni prirodu i razvoj znanosti. O s i m toga. ukoliko je ta pozicija relativizam. kao i Einsteinova u o d n o s u na N e w t o n o v u . k a o povjesničar i m p r e s i o n i r a n s a m neprihvatljivošću t o g gledišta. M i s l i m da ne postoji n i k a k a v od teorije n e z a v i s a n n a č i n za rekonstrukciju takvih fraza k a o što su " d o i s t a o n d j e " . donosi poboljšanja u odnosu na Aristotelovu. u njihovu slijedu ne m o g u vidjeti n i k a k a v k o h e r e n t a n pravac o n t o l o š k o g razvoja.Struktura znanstvenih revolucija biološki. usporedi s p o j m o m napretka koji prevladava i m e đ u filozofima znanosti i m e đ u laicima. već na njezinu ontologiju. Za neku znanstvenu teoriju obično se osjeti da je bolja od svojih p r e t h o d n i c a ne s a m o u smislu da je bolji instrument za otkrivanje i rješavanje zagonetki već. k a o instrument za rješavanje zagonetki. o d n o s n o da se p r i m i č u sve bliže istini. Einsteinova o p ć a teorija relativnosti bliža je Ari­ stotelovoj teoriji. 214 . ali ovaj nije dobar.

Iako ta teorija ne m o r a biti u pravu ništa više o d b i l o koje d r u g e teorije. Must We Mean What We Say?.. Moja deskriptivna uopćavanja predstavljaju d o k a z e za tu teoriju u p r a v o z b o g toga što m o g u . a ta teorija. iako m i s l i m da niti j e d n o nije sasvim u pravu.Postscript . to nije o n o što znanstvenici č i n e . K. 1 9 Ovaj teorem u praksi je postao frazom i više nije svugdje cijenjen. Iako ta dva reagiranja nisu u vezi ni s o n i m što je do sada bilo rečeno. o n a p r u ž a l e g i t i m n u o s n o v u z a ponovljene " t r e b a " i " m o r a " . New York. Posljedice o v o g gledišta ο kojem se raspravlja nisu iscrpljene o n i m 19 20 Za jedan od mnogih primjera. j e d n o g kritičkog. . pogl. isto tako. drugog prijateljskog. Stanley Cavell. 215 . N e k i kritičari kažu da miješam opis i naputak. j e d a n skup razloga za uzimanje te teorije ozbiljno jest da se znanstvenici. a završavaju tvrdnjom da znanstvenici ne trebaju činiti tako. Mislim da cirkularnost ovog argumenta nije tipa zatvorenog kruga. k a o i druge filozofije znanosti. d o k p r e m a d r u g i m gledanjima na p r i r o d u znanosti z n a č e nepravilno ponašanje. kršeći d u g o v r e m e n a p o š t o v a n i filozofski t e o r e m : " j e s t " n e m o ž e implicirati " t r e b a l o b i " .1969. ima značaj za onaj način na koji bi se znanstvenici trebali ponašati ukoliko njihov pothvat treba uspjeti. o b a su bila dovoljno prevladavajuća da bi zahtijevala b a r e m neki odgovor. čije su m e t o d e bile razvijane i birane s o b z i r o m na svoj uspjeh. 7. N o . . biti izvedena iz nje. što je p o s e b n o z a p a ž e n o u p o v r e m e n i m o d l o m c i m a u tekstu koji počinju s "Ali. Određeni broj suvremenih filozofa otkrio je važne kontekste u kojima su normativno i deskriptivno nerazmrsivo povezani. nije potrebno nikakvo pribjegavanje suptilnostima suvremene lingvističke filozofije da bi se otkrilo što je izgledalo konfuzno k o d o v o g aspekta moje pozicije. N e k o l i k o čitatelja m o g originalnog teksta primijetilo je da se u više navrata k r e ć e m naprijed-natrag i z m e đ u o p i s n o g i n o r m a t i v n o g načina. niti su p o v e z a n a m e đ u s o b n o . Prethodne stranice predstavljaju j e d n o gledište ili teoriju ο prirodi znanosti. vidi ogled P. " . 1969. Feyerabenda u knjizi Growth of Knowledge. 2 0 " J e s t " i "trebalo b i " ni u k o m slučaju nisu uvijek tako razdvojeni kako izgleda. PRIRODA ZNANOSTI Zaključit ću k r a t k o m r a s p r a v o m ο dva ponovljena reagiranja na moj izvorni tekst. Obrnuto. doista ponašaju k a o što ta teorija kaže da bi se trebali ponašati. I.

b u d u ć i da su p o s u đ e n e iz drugih područja.Struktura znanstvenih revolucija p r o m a t r a n j i m a na k o j i m a je to gledište počivalo na početku. to je u g l a v n o m bilo u njihovoj primjeni na znanosti. "Comment (on the Relations of Science and Art)". N i k a k v o čisto cirkularno gledište ne bi n a m m o g l o pružiti takve smjernice. U onoj mjeri u kojoj ova knjiga opisuje znanstveni razvoj kao slijed jednog za drugim tradicijom vezanih razdoblja koji su povremeno ispresijecani n e k u m u l a t i v n i m p r e k i d i m a . on j e . ali me je njihovo reagiranje ipak zbunilo. Sklon sam. na primjer. Podjela na razdoblja u terminima revolucionarnih prekida u stilu. isto tako. S h v a ć a m što oni m i s l e i ne bih volio obeshrabriti njihove napore u proširivanju ove pozicije. za dijelove o n e teorije koju o v a knjiga predstavlja otkrio sam da su korisno oruđe za istraživanje znan­ s t v e n o g ponašanja i razvoja. Comparative Studies in Philosophy and History. n e g o što su p r o i z v e d e n e u suglasnosti s n e k i m apstraktnim k a n o n i m a stila. 1969. misliti da bi neke od opasnih p o t e š k o ć a koje okružuju p o j a m stila u umjetnosti m o g l e iščeznuti k a d bi se m o g l o vidjeti da su slike m o d e l i r a n e prije j e d n a p r e m a drugoj. XI. vidi T. bili su to manje stoga što o n a rasvjetljava znanost. one i trebaju biti takve. Slijedeći doprinos j e m o ž d a pojam p a r a d i g m e k a o k o n k r e t n o g dostignuća. na o n a p o d r u č j a za koja se široko smatralo da se razvijaju na drugačiji način. 2 1 O v a j e knjiga. političkog razvoja i mnogih drugih aktivnosti već su dugo svoje predmete opisivali na isti način. 216 . Kuhn. kao i za širu diskusiju ο tome što je to posebno za znanosti. imala namjeru isto t a k o ukazati n a j o š j e d n u stvar koja j e m n o g i m njenim čitateljima ostala manje j a s n a . u k u s u i institucionalnoj strukturi bila je j e d n o od njihovih standardnih oruđa. a više zato što su njene g l a v n e teze uzeli k a o primjenjive i na m n o g a druga područja. m e đ u t i m . I a k o z n a n s t v e n i razvoj m o ž e biti m n o g o sličniji razvoju u d r u g i m p o d r u č j i m a n e g o što se često pretpostavlja. Ali. 403-412. kao o g l e d n o g primjera. uočljivo 21 Za ovo pitanje. njene teze su nesumnjivo široko pri­ mjenjive. raznih drugih umjetnosti.. U s p o r e d b a o v o g postskripta sa strani­ c a m a izvornika m o ž e sugerirati da je ta teorija nastavila igrati tu ulogu. Povjesničari književnosti. S. Č a k i prije n e g o što je prvi p u t objavljena. Izvjestan broj onih koji su bili zadovoljni o v o m knjigom. U k o l i k o s a m bio originalan u p o g l e d u p o j m o v a k a o što su ovi. Na posljednju reakciju na ovu knjigu moj o d g o v o r m o r a biti dru­ gačije vrste.

pomislite na o n u p o s e b n u prirodu z n a n s t v e n e n a o b r a z b e . Knjiga izdvaja i druge crte iste vrste. opet. napreduju. na način na koji d r u g a p o d r u č j a ne napreduju. različit. ili k a k o bih sada trebao reći. U z m i t e . J e d a n od p r e d m e t a ove knjige bio je da se ispitaju takve p o t e š k o ć e i da se p o č n e s njihovim objašnjavanjem.1969. B u d u ć i da s a m ovaj postscript započeo naglašavanjem p o t r e b e prou­ čavanja o n e strukture znanosti koja se o g l e d a u z n a n s t v e n i m zajed­ nicama. z n a n s t v e n e ili d r u g e ? K a k a v je taj p r o c e s i koji su stupnjevi socijalizacije u j e d n u određenu skupinu? Što određena skupina kolek­ tivno vidi k a o svoje ciljeve? Koja će odstupanja. na rješavanje zagonetki k a o svrhu. Ili. ali svom spoju čuva tu aktivnost. bit će n e o p h o d n o da s a z n a m o posebne karak­ teristike onih skupina koje ga stvaraju i rabe. od o d g o v o r a na druge vrste pitanja. k a o i jezik. b e z obzira na to što bi sam n a p r e d a k m o g a o biti. Z n a n s t v e n a spoznaja.Postscript . iako n e m a područja gdje se osjeća t a k o velika p o t r e b a za više rada. od kojih niti j e d n a nije nešto jedinstveno za znanost. tolerirati i ako kontrolira dopustiva odstupanja? Potpunije razumijevanje znanosti zavisit će. prisjetite se mojih primjedbi ο mjeri u kojoj članovi neke znanstvene zajednice čine j e d i n u publiku i j e d i n e s u c e r a d a te zajednice. na relativnoj rijetkosti supar­ ničkih škola u razvijenim znanostima. b a r e m iza j e d n e o d r e đ e n e t o č k e u razvoju. Ο svim o v i m c r t a m a znanosti i m a se j o š m n o g o toga za spoznati. Da b i s m o ga razumjeli. n a primjer. isto tako. k a o i na vrijednosni sustav koji o d r e đ e n a znanstvena skupina razvija u razdobljima krize i odluke. u o v o m t e k s t u p o n o v l j e n i n a g l a s a k n a odsutnosti. 217 . ne m o ž e biti sasvim pogrešno. na primjer. završit ću naglašavanjem potrebe za sličnim. a iznad svega u s p o r e d n i m proučavanjem odgovarajućih zajednica u drugim podru­ čjima. p o j e d i n a č n a ili kolektivna. po svojoj unutrašnjoj prirodi j e s t zajednička svojina n e k e skupine ili ne predstavlja ništa. K a k o netko bira i k a k o je biran u članstvo n e k e p o s e b n e zajed­ nice. Kazati. Ili. da znanosti.

1964-79. srpnja 1922.).Pogovor T h o m a s S a m u e l K u h n (rođen 18. U najznačajnijoj revolucija (The Structure drugoj knjizi. K u h n i z u č a v a r a z v o j h e l i o c e n t r i č n e teorije S u n č e v o g sustava tijekom R e n e s a n s e .) fiziku na Harvardskom Sveučilištu. Nadvladavanje P t o l o m e j e v e kozmologije Kopernikovim heliocentrizmom i Newtonove mehanike kvantnom fizikom i o p ć o m teorijom relativiteta su primjeri fundamentalnih p a r a d i g m a t s k i h promjena.u ( T h e M a s s a c h u s e t t s Institute of T e c h n o l o g y 1979-91. a njegovo najvažnije revolucija i najutjecajnije Struktura djelo je upravo Struktura znanstvenih je od (1962.). 1996. mnogi smatraju implicitnim odbacivanjem njegovih ranijih djela. U. P r e d a v a o je povijest i filozofiju znanosti na H a r v a r d u (1951-56. godine u Cincinnati. 1956-64. O h i o . N a k o n b u r n i h reakcija i velikog utjecaja koje je o v a knjiga polučila K u h n izdaje zbirku eseja The Essential Tension.).) povijest znanosti. i na M I T . .). znanstvenih revolucija jedno najutjecajnijih djela povijesti i filozofije napisanih u 2 0 t o m stoljeću. visokostručan tehnički rad. klasičnih eksperimenata i m e t o d a u koje m o ž e m o vjerovati.).S. (1977. u C a m b r i d g e . a doktorirao (1949. U.). Upravo u o v o m dijelu p o m n o iznesena Kuhnova teorija znanstvenih revolucija postala j e t e m e l j n o m o z n a k o m s u v r e m e n o g razumijevanja intelek­ tualne povijesti. raspravlja ο t o m e da su znanstveni rad i misao definirani paradigmama koje se sastoje od formalnih teorija.) i magistrirao (1946. a njegovu zadnju knjigu Black-Body Theory and the Quantum Discontinuity (1978. K u h n je diplomirao (1943. U svojoj prvoj knjizi The Copernican Revolution (1957..). a u m r o 17. na B e r k e l e y u ( U n i v e r s i t y of California at Berkeley. lipnja.). autor je više knjiga i članaka.. O v o djelo p o s v e ć e n o je izučavanju prirode znanstvenih p r o m j e n a i najšire je p r i h v a ć e n o k a o poticaj i s a m a suština s u v r e m e n o g promišljanjanačina na koji se odvijaju procesi napredovanja u znanosti. na P r i n c e t o n u (Princeton University.). Struktura znanstvenih 1962. 219 .S. Kuhn of Scientific Revolutions. M a s s .). američki povjesničar znanosti.

o d n o s n o razvija. T e r m i n " p a r a d i g m a " sugerira da neki od prihvaćenih primjera stvarne z n a n s t v e n e prakse. m o ž e m o razumjeti kao m o d e l e iz kojih potječu posebne koherentne tradicije znanstvenog istraživanja.Struktura znanstvenih revolucija * * * G l a v n i cilj K u h n o v o g c j e l o k u p n o g teorijskog nastojanja b i o j e razjašnjenje n a č i n a na koji se z n a n o s t mijenja. to j e s t za stvaranje i održavanje svake p o s e b n e istraživačke tradicije. A povijest znanosti postaje disciplina koja kronološki bilježi o v a uzastopna povećanja i zapreke koje su sprječavale njihovu akumulaciju. preduvjeti su za n o r m a l n u znanost. dakle n e k i od primjera koji uključuju zakon. Oni čije se istraživanje zasniva na zajedničkim m o d e l i m a primjene instrumentacije teorije i zakona. Proučavanje p a r a d i g m i . teorija i m e t o d a skupljenih u o d r e đ e n i m t e k s t o v i m a . bore da t o m skupu pridodaju j o š koji element. dodaju stalno r a s t u ć e m skladištu znanstvenih tehnika i znanja. K u h n . dakle u p r a v o p r i h v a ć e n i h pri­ mjera stvarne z n a n s t v e n e prakse k a o m o d e l a . j e s t o n o što studente p r i p r e m a za članstvo u nekoj znanstvenoj zajednici. teoriju. i upravo zahvaljujući stečenoj paradigmi pre­ stanak rasprava ο utemeljenju znanosti i prelazak na istraživanja ezo­ teričnog tipa.p a r a d i g m e . n a i m e . njihova će kasnija p r a k s a rijetko izazivati otvorena neslaganja oko fundamentalnih stvari. u s p j e š n o ili bezuspješno. tvrdi da. bilo da su o n a eksplicitna ili implicitna. Do tada uobičajeno. su za K u h n a znak zrelosti u razvoju n e k o g znanstvenog 220 . Stjecanje paradigme. B u d u ć i da će se oni ondje pridružiti ljudima koji su temelje svog područja naučili iz istih k o n k r e t n i h m o d e l a . primjenu i instrumentaciju zajedno. p r e m d a akumulacija znanja igra određenu ulogu u znanosti. pozitivističku viđenje z n a n s t v e n o g rada. istinite i stvarno značajne promjene nastaju k a o revolucioniranje z n a n s t v e n o g pristupa . p o j e d i n a č n o ili u kombinaciji. U p r a v o ovu k u m u l a t i v n u prirodu znanstvenih nastojanja K u h n razotkriva k a o mitsku i pokazuje da se z n a n o s t ne razvija a k u m u l a c i j o m znanja. imaju ista pravila i standarde za znanstvenu praksu. O v a k o viđen znanstveni razvoj postaje p o s t u p n i proces tijekom kojeg se ti e l e m e n t i . v e ć r e v o l u c i j o m pristupa. Postojanje ovih pravila i standarda. z n a n o s t prosječno razumijeva k a o skup činjenica. a znanstvenike k a o ljude koji se.

U k o l i k o j e z n a n o s t nezrela o n a j o š nije stekla svoju para­ d i g m u i obratno. U toj situaciji starije se škole počinju postupno gasiti. o d n o s n o t o j e p e r i o d a k u m u l a c i j e znanja u k o j e m z n a n s t v e n i c i r a d e na akumulaciji i proširenju (interpretaciji) vladajuće p a r a d i g m e . Taj p e r i o d j e z a K u h n a period n o r m a l n e z n a n o s t i . a djelomično interesom studenata i m l a đ i h znanstvenika koji svoja očekivanja usmjeravaju p r e m a novoj p a r a d i g m i zanemarujući stare škole. Prelazak iz predparadigmatske. To je p o s a o koji se s a d a m o ž e prepustiti piscu znanstvenog udžbenika. a j e d n a od najvažnijih je da je znanstvenik sada u m o g u ć n o s t i da: na p a r a d i g m i z a s n o v a n u z n a n s t v e n u praksu prihvati k a o sigurnu. Da bi n e k a teorija. i s njom povezana instrumentacija i znanstvena praksa. objasniti sve činjenice s kojima se m o ž e suočiti.Pogovor područja. svaka ističući svoj pristup i svoja gledišta k a o temeljna i j e d i n a znanstvena. O v o znači da njemu u njegovom temeljnom radu nisu više potrebni nikakvi pokušaji ponovnog izgrađivanja područja počinjanjem od prvih načela i opravdavanjem s v a k o g u v e d e n o g pojma. teorija m o r a izgledati boljom od suparničkih. a kreativni znanstvenik m o ž e početi svoje istraživanje ondje gdje u d ž b e n i k prestaje i tako se 221 . a njihovo je iščezavanje djelomično u z r o k o v a n o prijelazom članova na n o v u p a r a d i g m u . a n i k a d to i ne čini. bila prihvaćena k a o paradigma. osuđeni su na nastavak rada u izolaciji ili pridruživanje nekoj drugoj skupini. "nezrele situacije" koja je obilježena brojnim školama koje dijele znanstvenu disciplinu. Korištenje nove p a r a d i g m e zahtjeva n o v u i strožu definiciju o d r e đ e n o g područja i oni koji ne žele ili ne m o g u prilagoditi svoj rad. N j e g o v povijesno utemeljen model znanosti opisuje razvoj znanstvenih disciplina tijekom vladavine j e d n e p a r a d i g m e k a o put kroz različite stupnjeve razvoja: od j e d n e nezrele znanosti do normalne (zrele) znanosti koja uspostavlja društveno konstruiranu teorijsku matricu ili paradigmu. počinje u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu koja m o ž e privući većinu praktičara iz slijedeće generacije. ona mora objasniti više činjenica ili "važnije" činjenice ali ne m o r a . j e d n a zrela z n a n o s t u j e d n o m o d r e đ e n o m v r e m e n u o d r e đ e n a je j e d n o m i s a m o j e d n o m dominirajućom p a r a d i g m o m . Stroža definicija z n a n s t v e n o g djelovanja i m a razne posljedice.

Struktura znanstvenih revolucija usredotočiti isključivo na najsuptilnije i najezoteričnije aspekte prirodnih pojava kojima se njegova skupina bavi. k a o što je to bilo uobičajeno u p r e d p a r a d i g m a t s k o j situaciji. Upravo postupci dotjerivanja vladajuće paradigme čine ono što K u h n naziva n o r m a l n o m znanošću. te povećavanju stupnja podudarnosti između tih činjenica i onih predviđanja koja se dobivaju temeljem paradigme. Na osnovu uspješne paradigme uspostavljena normalna z n a n o s t sastoji se u: • • • • ispunjavanju upravo tog obećanja uspjeha. to j e s t takovih tekstova koji se obraćaju s a m o k o l e g a m a stručnjacima. značajnih pro­ blema. Uspjeh j e d n e p a r a d i g m e znači da o n a na s a m o m s v o m p o č e t k u u velikoj mjeri o b e ć a v a u s p j e h u rješavanju izabranih. te je stoga razumljivo d a s u u p r a v o p o s t u p c i dotjerivanja o n o što zaokuplja v e ć i n u z n a n ­ stvenika tijekom cijele njihove karijere. N o r m a l n a znanost ili primjena p a r a d i g m e kao m o d e l a za istra­ živanje najsličnija je pokušaju da se priroda stjera u p r e t h o d n o oblik o v a n u i relativno k r u t u ladicu koju s a m a p a r a d i g m a stavlja na 222 . kao i od daljnje artikulacije same paradigme. p a r a d i g m e stječu svoj status z b o g toga što su uspješnije od svojih suparnika u rješavanju onih problema koje znanstvenici praktičari prepoznaju k a o značajne. p r e t o č e n a u knjige koje se obraćaju s v a k o m e t k o b i m o g a o biti zainteresiran z a p r e d m e t o d r e đ e n o g područja. A z n a n s t v e n a su izvješća upravo njima i namijenjena. niti prepoznatljivu uspješnost u rješavanju v e l i k o g broja p r o b l e m a . ljudima čije se poznavanje paradigme m o ž e pretpostaviti i koji su u p r a v o z a t o i j e d i n i koji su sposobni pročitati o v e članke. Umjesto toga izvještaji znanstvenog istraživanja će se sada pojavljivati u vidu kratkih članaka u specijaliziranim z n a n s t v e n i m časopisima. P r e m a K u h n o v o m mišljenju. ispunjavanju koje se postiže proširivanjem znanja ο činjenicama koje paradigma prikazuje osobito znakovitima. U s p o r e d o s o v o m s t r o ž o m definicijom z n a n s t v e n o g djelovanja znanstvena istraživanja više n e ć e biti. U t o m smislu p e r i o d n o r m a l n e znanosti je p e r i o d u k o j e m vladajuća paradigma nužno zahtijeva brojna dorađivanja. U s p j e h j e d n e p a r a d i g m e n e znači uspješno rješavanje j e d n o g j e d i n o g p r o b l e m a .

U m j e s t o toga. R a d u okvirima o d r e đ e n e p a r a d i g m e ne m o ž e biti p r o v e d e n ni na koji drugi n a č i n d o u p r a v o rješavanjem n e k o g o d p r o b l e m a i z n a v e d e n i h kategorija problema. Istraživači rade i s činjenicama i s teorijama. Napuštanje paradigme predstavlja prestanak bavljenja problemima čija je rješenja p a r a d i g m a anticipirala. K u h n štoviše tvrdi da se o n e pojave koje ne odgovaraju o d r e đ e n o j ladici. problemi artikulacije p a r a d i g m e istodobno su i teorijski i empirijski. J e d n a k o tako znanstvenici tijekom rada u normalnoj znanosti ne teže stvaranju n o v i h teorija. najčešće niti ne opažaju. O v e tri n a v e d e n e kategorije po K u h n o v o m mišljenju iscrpljuju svu literaturu n o r m a l n e znanosti. a njihov rad proizvodi ne s a m o n o v e informacije v e ć i precizniju p a r a d i g m u do koje se dolazi eliminacijom neodređenosti koje su bile karakteristične za njen izvorni oblik. Više n e g o bilo koja d r u g a vrsta n o r m a l n o g z n a n s t v e n o g rada. Ogromna većina problema kojima se bave čak i najbolji znanstvenici neizbježno p o t p a d a p o d j e d a n od tri razreda p r o b l e m a . J e d n a od ključnih posljedice istraživanja je m e đ u inim i " b r u š e n j e " teorije. to j e s t to je prestanak prakticiranja znanosti koju ta p a r a d i g m a definira. Cilj znanstvenika koji djeluju u n o r m a l n o j znanosti je da izlože novu primjenu zadane p a r a d i g m e ili da povećaju preciznost n e k e v e ć učinjene primjene. P a r a d i g m a m o r a svladati p o z n a t e pojave. 223 . a izazivanje n o v i h vrsta pojava nije čak niti djelomičan cilj n o r m a l n e znanosti. U p r a v o iz o v o g razloga preformulacije p a r a d i g m e se po mišljenju K u h n a . • određivanje značajne činjenice. N u ž n o s t ovakve vrste rada proistječe iz neiz­ mjernih poteškoća koje se često susreću prigodom razvijanja dodirnih t o č a k a i z m e đ u znanstvenih teorija i prirode. • usklađivanje činjenica s teorijom i • artikulacija teorije. a sve drugo je napuštanje paradigme. uvijek iznova događaju u s v i m z n a n o s t i m a .Pogovor raspolaganje. znanstveni rad u okvirima normalne znanosti usmjerenje ka što jasnijoj i što manje proturječnoj artikulaciji onih pojava i teorija koje donosi v e ć s a m a p a r a d i g m a . i u p r a v o su netolerantni p r e m a teorijama koje su drugi postavili. k a k o teorijsku tako i praktičnu.

U p r a v o o v a k o shvaćeni p r o b l e m i kao zago­ netke su u velikoj mjeri i j e d i n i p r o b l e m i koje će zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje članove da se upuštaju u njihovo rješavanje. Pretpostavka d o b r e z a g o n e t k e j e s t da o n a i m a rješenje i da u p r a v o zato m o ž e poslužiti k a o provjera vještine pronalaženja rješenja. odbacuju se k a o metafizički. u s v o m sasvim s t a n d a r d n o m značenju. a onaj izazov koji z a g o n e t k a u sebi nosi predstavlja v a ž a n dio o n o g a što ga p o k r e ć e . Drugi p r o b l e m i . po mišljenju Kuhna dobro osvjetljavaju djelatnost normalne znanosti. uključujući m n o g e koji su n e k a d bili standardni. teorijskih. ona posebna kategorija problema koja može poslužiti za provjeru oštroumnosti ili vještine u postizanju rješenja. a tako ih i Kuhn razumijeva. J e d n a od n u ž n i h posljedica stjecanja p a r a d i g m e za j e d n u znan­ stvenu zajednicu jest stjecanje j a s n i h kriterija za izbor p r o b l e m a za koje se. d o k se p a r a d i g m a smatra n e u p i t n o m .Struktura znanstvenih revolucija Dovođenje n e k o g p r o b l e m a n o r m a l n o g istraživanja do zaključka predstavlja postizanje anticipiranog rješenja tog problema na nov način i zahtijeva rješavanje složenih i n s t r u m e n t a l n i h . B u d u ć i d a o v a m r e ž a daje p r a v i l a koja p r a k t i č a r u j e d n e z r e l e 224 . k o n c e p t u a l n i h i matematičkih zagonetki. U p r a v o ovo su razlozi z b o g kojih j e d n a para­ d i g m a m o ž e č a k i izolirati n e k u zajednicu od onih d r u š t v e n o v a ž n i h p r o b l e m a koji se ne m o g u reducirati na formu zagonetke za to što ne m o g u biti iskazani t e r m i n i m a onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje o d r e đ e n a p a r a d i g m a stavlja na raspolaganje. m o ž e pretpostaviti da imaju rješenja. J e d a n od razloga zašto se čini da n o r m a l n a z n a n o s t tako b r z o napreduje j e s t taj što se njezini praktičari usredotočuju na p r o b l e m e čije bi rješenje m o g a o spriječiti s a m o nedostatak vlastite domišljatosti. već je to osigurano postojanje rješenja. A k o p r o b l e m i imaju rješenje o n d a su oni z a g o n e t k e koje valja odgonetnuti. ponekad. U p r a v o termini " z a g o n e t k a " i " o d g o n e t a č " . i n s t r u m e n t a l n i h i m e t o d o l o š k i h aspekata p a r a d i g m o m definirane n o r m a l n e znanosti. Razumijevanje p r o b l e m a k a o zagonetki dovodi d o j a k e m r e ž e m e đ u s o b n o g vezivanja p o j m o v n i h . Čovjek koji u t o m e uspijeva potvrđuje se k a o stručnjak o d g o n e t a č . kao jednostavno previše problematični da bi imalo smisla trošiti vrijeme na njih. kao stvar druge discipline ili. Z a g o n e t k e su. Kriterij da li je n e k a z a g o n e t k a d o b r a nije unutrašnja zanimljivost ili v a ž n o s t ishoda.

Znanstvenici r a d e na temelju m o d e l a stečenog tijekom školovanja i kasnije izloženosti literaturi. često ne znajući sasvim. Ovo dovodi do t o g a da različiti istraživački p r o b l e m i i tehnike koje se javljaju unutar neke tradicije normalne znanosti ne zadovoljavaju neki eksplicitan. sklop pravila i pretpostavki koji tradiciji da je njen specifičan karakter i koji utvrđuje njenu vlast n a d znanstvenim duhom. Postojanje paradigme ne podrazumijeva i zapravo ne mora podrazumijevati postojanje bilo kakovog potpunog sklopa pravila. on se s povjerenjem m o ž e usredotočiti na ezoterične probleme koji su definirani o v i m pravilima i postojećim znanjima. problemi i tehnike m o g u biti vezani sličnošću ili modeliranjem s j e d n i m ili drugim dijelom z n a n s t v e n o g korpusa. P r e m a t o m e . a ne u zajedničkim pravilima.Pogovor specijalnosti govore ο t o m e k a k o izgleda ne s a m o svijet već i njegova znanost. Iako očito postoje pravila kojih se pridržavaju svi praktičari n e k e z n a n s t v e n e specijalnosti u n e k o m o d r e đ e n o m v r e m e n u . ali p a r a d i g m e m o g u voditi istraživanje i k a d n e m a pravila. Nepostojanje standardne interpretacije. K o h e r e n t n o s t koju pokazuje o n a istraživačka tradicija u n u t a r koje ti modeli funkcioniraju ne mora podrazumijevati postojanje sklopa pravila 225 . U p r a v o to je razlog što K u h n izvor koherentnosti u tradiciji normalnog znanstvenog istraživanja vidi u znanstvenoj zajednici zajedničkoj p a r a d i g m i . ali ne zavisi ο njima. a d a s e n e s l o ž e ili č a k niti n e p o k u š a j u d o ć i d o n j e n e p o t p u n e interpretacije ili racionalizacije. N o r m a l n a znanost m o ž e biti djelomično o d r e đ e n a izravnim ispitivanjem paradigmi što je proces koji je često potpomognut formulacijom pravila i pretpostavki. pravila se izvode iz p a r a d i g m i . za koji o d r e đ e n a zajednica već priznaje da spada m e đ u njena dostignuća. N a i m e . nije i m p o t r e b a n n i k a k a v p o t p u n i s k u p p r a v i l a . po K u h n o v o m mišljenju. Umjesto toga. iako ne m o r a biti u cijelosti određena pravilima. ili nemajući potrebe da znaju koje su od karakteristika u ovim m o d e l i m a dale status paradigmi znanstvene zajednice. p r e t p o s t a v k a m a i t o č k a m a gledanja. ta pravila s a m a po sebi n e moraju specificirati sve o n o što j e z a j e d n i č k o z a p r a k s u tih specijalista. o d n o s n o to što p a r a d i g m a nije svedena na pravila n e ć e spriječiti da paradigma vodi istraživanje. Budući d a t a k o č i n e . ili u p o t p u n o s t i p o d l o ž a n otkrivanju. znanstvenici se m o g u složiti u identifikaciji neke p a r a d i g m e . N o r m a l n a je znanost visoko o d r e đ e n a aktivnost.

iako u tim razdobljima ove rasprave više služe za definiranje škola. Što je neka paradigma preciznija i dalekosežnija. Upravo česte i duboke rasprave ο legitimnim metodama. izgradnju razrađene opreme. problemima i standardima rješenja. a karakteristična nebriga za njih nestaje svaki put kad se osjeti da su paradigme ili modeli nesigurni. Neočekivane i nove činjenice ili otkrića počinju s pitanjem ο nepravilnosti. a s druge prilično velikom otporu promjeni paradigme. dok znanstvenik ne nauči vidjeti prirodu na drugačiji način. 226 . odnosno s uviđanjem da je priroda u nekakvom otklonu od onih očekivanja koja postavlja paradigma koja vlada normalnom znanošću. to jest tek onda kad se zadana paradigmatska teorija prilagodi tako da ono što je smatrano nepravilnošću postane ono što se očekuje. biti u većoj mjeri obvezujuće i potpunije od bilo kakvog sklopa pravila istraživanja kojeg se iz tih paradigmi nedvosmisleno može apstrahirati. Činjenica da znanstvenici obično ne pitaju ili ne raspravljaju ο tome što neki poseban problem ili rješenje čini legitimnim navodi nas na pretpostavku da oni. koja sjedne strane. razvoj ezoteričkog rječnika i vještina. znaju odgovor. Kako paradigma postaje artikuliranija znanost postaje sve kruća.Struktura znanstvenih revolucija i pretpostavki koje bi se daljnjim povijesnim ili filozofskim istraživanjem mogle otkriti. a time i prigodu za promjenu paradigme. Sve cjelovitija artikulacija paradigme tijekom njene vladavine normalnom znanošću obično traži eksplikaciju pravila koja se iz paradigme daju apstrahirati. Ono se zatim produbljuje s manje ili više širokim istraživanjem područja nepravilnosti. Paradigme mogu prethoditi. nego za postizanje suglasja. kao i takvo peglanje pojmova koje postupno smanjuje sličnost tih pojmova s njihovim zdravorazumskim prototipovima. Kuhn primjećuje kao posebnu značajku pred paradigmatičkog razdoblja. a dok se to "više nego prilagodba" ne obavi. Pravila po Kuhnovom mišljenju postaju važna. barem intuitivno. vodi ogromnim ograničenjima znanstvenikove vizije. to ona daje osjetljiviji pokazivač nepravilnosti. Usvajanje nove vrste činjenica zahtijeva novu teoriju što je uvijek više nego dodatna prilagodba teorije. Zahtjev za preciznošću i istančanošću znanstvenog djelovanja vodi u krajnju profesionalizaciju. a završava izumom.

najčešće se ne odriču one paradigme koja ih je odvela u krizu. Znanstvenici suočeni s nepravilnošću ne odbacuju paradigmu u kojoj rade već pokušavaju smisliti brojne artikulacije i ad hoc 227 . Ovo znači da će tijekom vremena akumulacija znanja u normalnoj znanosti istovremeno akumulirati i anomalije . uopće nije sasvim znanstvena činjenica. bez obzira na teškoće "prilagodbe teorije" paradigma se ne predaje lako. ali to bi bio krajnje riskantan poduhvat jer takova preformulacija uključuje i promjene znanstvenog instrumentarija. Mijenjanje instrumenata predstavlja ekstravaganciju koju valja izbjeći odnosno koju valja rezervirati za prigodu u kojoj će to biti nužno.Pogovor nova činjenica. Odluka da se neka paradigma odbaci uvijek je istodobno i odluka da se prihvati druga. Premda su krize nužan prethodni uvjet za nastajanje novih teorija. Razlog je jasan. vremenom. Bez obzira na zbunjujući karakter otkrića ili nove znanstvene činjenice. da će tijekom vremena biti sve više takovih nalaza koji ne mogu biti objašnjeni iz perspektive vladajuće paradigme. te će određene nepravilnosti koje vode ka odbacivanju zanemarivati sve dok to mogu. Istina je da bi znanstvenici mogli na osnovu nepravilnosti preformulirati svoj teorijski pristup. premda može biti zbunjujuća. Znanstvena teorija se proglašava nevažećom samo onda ako postoji i suparnički kandidat koji će zauzeti njeno mjesto. Ove anomalije.teorijski nepredvidljive i neobjašnjive nepravilnosti. Međutim. kao i međusobno. znanost se kreće najbržim tempom i prodire najdublje samouvjerenom primjenom tih instrumenata. Znanstvenici će pružiti prešutni otpor promjeni paradigme i neće se dati zbuniti s anomalijama. znanstvenici suočeni s težim i dugotrajnijim nepravilnostima. ili drugačije rečeno. kumulativno se gomilajući. po Kuhnovom mišljenju. sve dok su instrumenti koje nam neka paradigma daje sposobni riješiti probleme koje ta paradigma definira. sastoji se u tome što one ukazuju na to da je došlo do prigode za izmjenu instrumenata. a prosuđivanje koje vodi k toj odluci uključuje usporedbu obje paradigme s prirodom. pa i razmatrati alternative. Ono što je dobro ne treba mijenjati. iako mogu početi gubiti vjeru. dovode do k r i z e . Značaj kriza. i u krajnjoj posljedici nove paradigme.

U k o l i k o ovakva nepravilnost nastavlja pružati otpor. započinje prijelaz ka krizi i znanstvenoj revoluciji. O v a k v a nepravilnost postaje sve poznatija u struci i svi pa i najpoznatiji znanstvenici počinju j o j posvećivati sve više pažnje. Većina o v i h p o t e š k o ć a se prije ili kasnije otkloni i to najčešće p r o c e s i m a koji s e n i s u m o g l i predvidjeti. što obično nije slučaj. teorijskog ad hoc prilagođivanja. Usuglašavanje p a r a d i g m e s p r i r o d o m uvijek izaziva p o t e š k o ć e . Pojava neke nepravilnosti prije će izazvati zanemarivanje nepravilnosti n e g o svijest ο potrebi promjene paradigme. pravila n o r m a l n e znanosti postaju sve zamagljenija. Neotklonjiva nepra­ vilnost mijenja izgled z n a n s t v e n o g područja izučavanja. Prva rješenja blisko slijede pravila p a r a d i g m e . ali niti j e d n a toliko uspješna da b i j e s k u p i n a prihvatila k a o v a ž e ć u p a r a d i g m u . Za znan­ stvenike ovo područje više ne izgleda sasvim isto kao što je izgledalo dok ove nepravilnosti nisu bili svjesni. Iz ovog spontanog otpora koji znanstvenici pružaju promjeni p a r a d i g m e K u h n zaključuje da ako j e d n a nepravilnost treba izazvati krizu. Tek o n d a kada n e k a nepravilnost p o č n e izgledati k a o nešto više o d s a m o j o š j e d n e z a g o n e t k e n o r m a l n e znanosti. P r e m d a ad hoc izvedene teorije u pravilu gube svoju heurističku snagu ovaj gubitak je manja cijena od odricanja od operacionalnog instrumentarija i p r e c i z n i h p o j m o v n i h o d r e đ e n j a koje n u d i v e ć u s p o s t a v l j e n a i artikulirana paradigma. U pokušaju da se n e p r a v i l n o s t teorijskih očekivanja razriješi nastaju brojna djelomična rješenja. ili ne tako malu. O v o m proliferacijom divergentnih artikulacija.Struktura znanstvenih revolucija modifikacije svoje teorije k a k o bi izbjegli sukob. preformulaciju paradigme. to jest ukoliko daljnje artikulacije paradigme nisu u stanju riješiti nepravilnost i pretvoriti je u s a m o j o š j e d n u zagonetku normalne znanosti. Ovaj drugačiji izgled ne potječe samo iz otkrića novih činjenica. već potječe i iz novog ustanovljavanja p r o b l e m a od p o s e b n o g interesa. rješenja sve više uključuju neku malu. ali s nastavljanjem otpora. od kojih niti dvije preformulacije nisu m e đ u s o b n o slične. Tako nastaje situacija u 228 . U p r a v o t o j e razlog d a s e znanstvenici ne zaustavljaju da bi ispitali svaku nepravilnost. može prevladati uvjerenje da je njezino rješavanje glavni predmet znanstvene discipline. a svaka je djelomice uspješna. ona u pravilu m o r a biti više od obične nepravilnosti.

ali. Ovo nije nikakva teorijska rekonstrukcija. dakle. ističe Kuhn. revolucija. U znanstvenoj zajednici nastaje opća podanička privrženost pojedinoj znanstvenoj paradigmi koja predstavlja "čitavu konstelaciju uvjerenja. sebe u odnosu na svoje prethodnice vidi kao napredak. Napuštanje paradigme u krizi i prelazak na novu. paradigmatičkih metoda i primjena. Znanstvenici su pripadnici konkretne znanstvene zajednice. iako nikada potpuno. Kriza uvjetuje nemogućnost daljnje upotrebe paradigme. Daljnji povijesni tijek će prema Kuhnovom modelu dovesti do reformulacije razumijevanja cjelokupne znanstvene discipline. ovo je promjena najelementarnijih teorijskih uopćavanja iz tog područja. Naravno. a znanost će ponovo kroz stadije od nezrelosti prema zrelosti artiku­ lirati i interpretirati novu paradigmu kao novu osnovu zrele ili normalne znanosti. iz koje će nastati nova tradicija normalne znanosti. Ukratko ovo je preokret. Ove brojne međusobno suprotstavljene paradigme indikacija su nove znanstvene nezrelosti.Pogovor kojoj iako paradigma još uvijek postoji. društvene grupe u kojoj nastaju važni uvjeti za održavanje i zadržavanje ove pripadnosti. Znanstvena revolucija započinje izlaganjem brojnih različitih alternativnih novih paradigmi. malo je praktičara koji se slažu u tome što ona jest. već rekonstrukcijom područja na temelju novih osnovnih stavova. jednako tako postoji i radikalna razlika u načinima na koji se ovi problemi rješavaju. svaka nova paradigma. Kuhnov evolutivni model znanstvenog razvoja razumijeva znanost u svom temelju kao povijesni društveni poduhvat. struka mijenja svoje gledanje kako na područje svojeg istraživanja tako i na svoje metode i ciljeve. nije kumulativni proces. 229 . Do prelaska na novu paradigmu ne dolazi artikulacijom ili proširivanjem stare paradigme. Kriza svoje razrješenje nalazi u znanstvenoj revoluciji koja dovodi u fokus novu p a r a d i g m u čime proces ponovo započinje. Kad je prijelaz sa stare na novu paradigmu završen. do reformiranja znanstvene zajednice. preklapanje između onih problema koji se mogu riješiti pomoću stare i onih koji se mogu riješiti pomoću nove paradigme. Naravno uvijek postoji izvjesno prijelazno razdoblje tijekom kojeg se može uočiti veliko. čime će nova paradigma biti prihvaćena norma. To ide toliko daleko da se čak i ranija standardna rješenja riješenih problema dovode u pitanje.

230 . objektivnost i potvrdu znanja. valjanost. dakle. N o v a p a r a d i g m a ne mijenja svijet. zastupnici suparničkih paradigmi prakticiraju svoje struke u različitim svjetovima. Članstvo u zajednici uključuje suglasnost s njenim p o g l e d o m na svijet i s njenom koncepcijom ο t o m e što čini znanost i k a k o se ona m o r a raditi. pojmovi. u novi pristup stari termini. Vođeni novom paradigmom znanstvenici usvajaju nove instrumente i istražuju n o v a mjesta. za K u h n a je stvar k o n s e n z u s a z n a n s t v e n e zajednice i k a k o to s a m K u h n k a ž e "član j e d n e zrele znanstvene zajednice je nalik na tipičan lik Orwellove 1984. Najhitniji u o v o m kontekstu je stav da se za zajednicu smatra da posjeduje takovu temeljnu bit kao što je kriterij za istinu. K u h n smatra da. od stare p a r a d i g m e koju zamjenjuju o n e se ovim p o s u đ e n i m e l e m e n t i m a ne služe na tradicionalan način. instrumenti i eksperimenti ulaze s novim značenjima. i što je j o š važnije vide nove i drugačije stvari i onda kada s ranije uobičajenim instrumentima istražuju mjesta koja su u sklopu z n a n s t v e n o g istraživanja p o d starom p a r a d i g m o m v e ć promatrali. naime. verifikaciju. Z n a n o s t j e . on je silovit i nalik političkim prevratima. Po K u h n o v o m razumijevanju paradigme su međusobno nesumjerljive i odluka ο novoj paradigmi mora biti donesena kroz revolucioniranje znanosti i razrješenje krize će tada voditi do revizije.. a uobičajeno i redefinicije cjelokupnog područja znanstvene discipline. n e s p o s o b n a da odluči ο alternativnim para­ d i g m a m a na osnovu pozivanja na eksperiment i logiku. tehnika itd. koje dijele članovi j e d n e date zajednice". Stoga K u h n i koristi termin revolucija da bi objasnio da upravo k a o i u političkim prevratima znanstvene prevrate prati promjena kriterija koji određuju legitimnost i znanstvenih p r o b l e m a i predloženih rješenja. Znanstvena istina.Struktura znanstvenih revolucija vrijednosti. ali s promjenom paradigme znanstvenik djeluje u j e d n o m p o s v e drugačijem svijetu. U p r a v o u o v o m smislu i u p r a v o iz ovog razloga. Prijelaz sjedne paradigme u krizi na novu paradigmu nije postupan. žrtva povijesti k o j a j e iznova p i s a n a od strane t r e n u t a č n o vladajućih sila". novim m e đ u s o b n i m relacijama i drugačijom hijerarhijom vrijednosti. P r e m d a n o v e p a r a d i g m e uključuju m n o g o e l e m e n a t a rječnika i instrumenata. k a k o k o n c e p t u a l n o g tako i manipulativnog..

kao i pristup napuštene paradigme. Uspjeh u rješavanju ovih problema ne može se vidjeti drugačije nego kao napredak. fraze kao što su "znanstveni napredak" ili "znanstvena objektivnost" zapravo govore ο pojmovima koji se podrazumijevaju kao subsumirani pod pojmom znanost. a oni su samom svojom pobjedom u izvanrednom položaju da se pobrinu da budući članovi njihove zajednice vide prethodnu povijest na isti način S druge strane. kada je jedna paradigma neprikosnovena u svom području ili u periodu normalne znanosti. pogrešni. rezultat uspješnog kreativnog rada jest napredak. ističe se mogućnost napretka ukoliko se usvoji ona paradigma za koju se određene grupe zalažu.Pogovor Istražujući u različitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide različite stvari i onda kada s iste točke gledaju u istom smjeru. kad su fundamentalni ciljevi jednog područja još jednom dovedeni u pitanje. u najmanju ruku. znanost zato što napreduje! Promatrano s aspekta znanstvene zajednice. često se izražavaju sumnje u mogućnost kontinuiranog napretka ako se usvoji jedna ili druga od suprotnih paradigmi. Kuhn drži da su ljudi skloni kao znanost vidjeti svako ono područje u kojemu se događa napredak. odnosno. i baš zato napušteni. Kuhn štoviše smatra da je neka znanost. lažni. Tijekom razdoblja revolucije. ili svaka paradigma ima svoje istine. znanstvenim zajednicama kao nositeljima ovog razvoja. štoviše kao progresivni skok prema istini. Ovakav stav neizbježno dovodi do pitanja može li u znanostima postojati jedna istina. * * * Kuhn je započeo svoje istraživanje kao povjesničar znanosti otvorivši temeljna pitanja ο razvitku znanosti i organizaciji znanja. Paradigma koja istiskuje staru paradigmu i ustoličuje se na njenom mjestu svakako sebe vidi kao jedinu istinitu. njihovim uvjerenjima i htijenjima čime je njegov rad prerastao okvire povijesti 231 . biti napredak. Za zastupnike pobjedničke paradigme ishod revolucije mora. znanstvena zajednica je iznimno djelotvoran instrument za rješavanje onih problema ili zagonetki koje njena paradigma definira. dok su svi drugi pristupi.

fraze kao što su "znanstveni napredak" ili "znanstvena objektivnost" zapravo govore ο pojmovima koji se podrazumijevaju kao subsumirani pod pojmom znanost. ili svaka paradigma ima svoje istine. štoviše kao progresivni skok prema istini. Ovakav stav neizbježno dovodi do pitanja može li u znanostima postojati jedna istina. kao i pristup napuštene paradigme. njihovim uvjerenjima i htijenjima čime je njegov rad prerastao okvire povijesti 231 . biti napredak.Pogovor Istražujući u različitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide različite stvari i onda kada s iste točke gledaju u istom smjeru. Za zastupnike pobjedničke paradigme ishod revolucije mora. a oni su samom svojom pobjedom u izvanrednom položaju da se pobrinu da budući članovi njihove zajednice vide prethodnu povijest na isti način S druge strane. ističe se mogućnost napretka ukoliko se usvoji ona paradigma za koju se određene grupe zalažu. znanstvenim zajednicama kao nositeljima ovog razvoja. * * * Kuhn je započeo svoje istraživanje kao povjesničar znanosti otvorivši temeljna pitanja ο razvitku znanosti i organizaciji znanja. Kuhn štoviše smatra da je neka znanost. u najmanju ruku. Tijekom razdoblja revolucije. kada je jedna paradigma neprikosnovena u svom području ili u periodu normalne znanosti. kad su fundamentalni ciljevi jednog područja još jednom dovedeni u pitanje. znanost zato što napreduje! Promatrano s aspekta znanstvene zajednice. pogrešni. i baš zato napušteni. odnosno. često se izražavaju sumnje u mogućnost kontinuiranog napretka ako se usvoji jedna ili druga od suprotnih paradigmi. Uspjeh u rješavanju ovih problema ne može se vidjeti drugačije nego kao napredak. Paradigma koja istiskuje staru paradigmu i ustoličuje se na njenom mjestu svakako sebe vidi kao jedinu istinitu. znanstvena zajednica je iznimno djelotvoran instrument za rješavanje onih problema ili zagonetki koje njena paradigma definira. rezultat uspješnog kreativnog rada jest napredak. lažni. Kuhn drži da su ljudi skloni kao znanost vidjeti svako ono područje u kojemu se događa napredak. dok su svi drugi pristupi.

Premda se Kuhn potrudio pojam paradigme sustavno pokazati kao nejasan i premda ga je zbog toga vrlo teško sustavno i jasno okarakterizirati. i revoluciju. Taj period je za Kuhna period Normalne znanosti. Razrješenje krize je u znanstvenoj revoluciji koja dovodi u fokus novu paradigmu. 1981. Tijekom vremena taj rad proizvodi anomalije ili. dovodi do takovih nalaza koji ne mogu biti objašnjeni iz perspektive vladajuće paradigme. značenja s kojima se i sam Kuhn suglasio. Te anomalije kumulativno se gomilajući. 232 . ipak su Kuhnu naklonjeni kritičari. 1 Ritzer George: Toward an Integrated Sociological Paradigm. Kuhnov teorijski model znanstvenog "progresa" George Ritzer 1 grafički je prikazao na slijedeći način Ritzerova shema Kuhnovog teorijskog modela znanstvenog progresa PARADIGMA I => NORMALNA ZNANOST => ANOMALIJE => KRIZA => REVOLUCIJA => PARADIGMA II => Temeljna ideja Kuhnovog teorijskog modela znanstvenog napretka je uvjerenje da je svaka znanost u jednom određenom vremenu određena jednom i samo jednom dominirajućom paradigmom. Allyn and Bacon. a to su shvaćanje paradigmi kao generalnih pretpostavki. pojam paradigme. Boston. tako i krizu.Struktura znanstvenih revolucija znanosti i posto nezaobilazan u razumijevanju čovjekovih intelektualnih napora i nastojanja. dovode do krize.) i Douglas Lee Eckberg u suradnji s Lesterom Hillom (1979. kao Mar­ garet Masterman (1970. Paradigme su dakle "načini za promatranje svijeta" opći kvazimetafizički uvidi ili slutnje ο tome kako fenomeni u nekom području znanstvenog istraživanja mogu biti viđeni i objašnjeni. drugačije rečeno. čime proces ponovo započinje.) uspjeli odrediti tri značenja ovoga pojma. kao disciplinarne matrice i kao "primjera" koji pribavljaju prešutno praktično znanje. The Search for an Examplar and an Image of the Subject Matter. odnosno to je period akumulacije znanja u kojem znanstvenici rade na artikulaciji i proširenju vladajuće paradigme. Iz ovog vrlo kratkog opisa Kuhnovog modela znanstvenog napretka vidljivo je da je najvažniji pojam u ovom pristupu pojam koji objašnjava kako normalnu znanost.

"Zamišljeni k i š o b r a n " u toliko u koliko svaka od teorija uključenih u p a r a d i g m u pretpostavlja (najčešće implicitno) j e d a n ili više elemenata paradigme. O s n o v n o obilježje p e r i o d a n o r m a l n e z n a n o s t i je da p o s e b n e teorije koje predstavljaju pokušaje a r t i k u l a c i j e p a r a d i g m e m o g u biti i k r i t i z i r a n e i n a p u š t e n e . 233 .Pogovor M e đ u t i m . K u h n nije n i k a d a p o k a z a o k a k o je ta točka u kojoj nastaje kriza o d r e đ e n a i što z a p r a v o ovdje znači "dovoljno". Jedna od dimenzija značenja pojma p a r a d i g m e j e o n a koju K u h n naziva " d i s c i p l i n a r n o m m a t r i c o m " . oni bi uzeti zajedno činili j e d a n metafizički temelj na k o j e m p o č i v a paradigma. valja to naglasiti. Ona. v e ć više kao jedan "zamišljeni kišobran" pod kojim su smještene brojne posebne teorije. American Sociological Review 1979. M e đ u t i m . ali i s t o v r e m e n o s a m a p a r a d i g m a ostaje k a o n e o s p o r n a . z a t o i j e s u " k v a z i " ili " k a o d a " . ne odgovara nikakvim eksplicitno izraženim vjerovanjima v e z a n i m z a pojedinu disciplinu. to o v e kvazi-metafizičke p r e t p o s t a v k e ostaju p r e š u t n o p r i z n a t e k a o o n e p r e t p o s t a v k e koje p o p u t k a k v o g "zamišljenog k i š o b r a n a " prekrivaju sve teorije uključene u pojedinu paradigmu. v e ć s e m o r a shvatiti k a o . p o s e b n a u p o t r e b a z n a n s t v e n o g j e z i k a kojim se znanstveni jezik distancira od s v a k o d n e v n e j e z i č n e prakse.. To značenje 2 Douglas Lee Eckberg and Lester Hill: The Paradigm Concept and Sociology: A Critical Review. To se odvija tako sve do o n o g trenutka d o k se ne a k u m u l i r a dovoljno anomalija koje blokiraju daljnji razvoj p a r a d i g m e . naime. ali k a k o se to nikada stvarno ne dešava. T o j e p e r i o d "brušenja z n a č e n j a " temeljnih p o j m o v a p a r a d i g m e ili p e r i o d n o r m a l n e znanosti. Ali. k a o što je v e ć r e č e n o K u h n o v p o j a m p a r a d i g m e nije o d r e đ e n samo kao kvazi-metafizički uvid. 925-937. ovi kvazi-metafizički uvidi nisu dani k a o n e k a p o s e b n a teorija. Vol. K u h n tvrdi da u svakoj " z r e l o j " znanosti biti p r i p a d n i k o m z n a n s t v e n e zajednice znači prihvatiti vladajuću p a r a d i g m u . gubi simbolički karakter i svodi se na kontroliranu kodifikaciju značenja kojom se u znanstvenim terminima impliciraju vjerovanja konkretne zajednice znanstvenika. J e d n o m k a d a je j e d n a p a r a d i g m a prihvaćena m o ž e se započeti s artikulacijom p a r a d i g m e . K a d a bi se elementi metafizičkih pretpostavki iz svih teorija izdvojili. 44. T o značenje pojma je sociološki najzanimljivije budući da: "disciplinarna matrica m o ž e biti viđena k a o 'specijalna supkultura z a j e d n i c e ' " 2 . str.

stručnih društava. o m e đ e n e znanstvene javnosti na vjerovanja pojedinog z n a n s t v e n i k a . slučajevi interdisciplinarnih istraživanja. v e ć prije kao j e d a n splet prešutno dogovorenih p r o b l e m a i m o g u ć i h solucija za njihovo razrješenje. o d n o s n o kriterije koje neka skupina m o r a zadovoljiti d a b i s e m o g l a tretirati k a o z n a n s t v e n a zajednica. Internet. što ih stavlja van mogućnosti znanstvene rasprave i o n e uvijek pripadaju o n o m e što K u h n o z n a č a v a k a o k o h e r e n t n o s t istraživačke tradicije z n a n s t v e n e zajednice. o d r e đ e n e j e z i k o m i vjerovanjima. U literaturi se vrlo često ο ovoj implicitnoj vezi između paradigme i z n a n s t v e n e zajednice govori k a o ο s t r u k t u r a l n o m a s p e k t u p a r a ­ d i g m e . T o j e r a z l o g d a n e z n a m o d a l i j e t a z n a n s t v e n a zajednica o d r e đ e n a ž i v o t o m z n a n ­ stvenika u istom gradu. CDD. što je značenje p a r a d i g m e k a o o s n o v e za kodifikaciju teorija.Struktura znanstvenih revolucija je najbliže upotrebi pojma paradigme u smislu kodifikacije teorija . vrše utjecaj na o v a vjero­ vanja. Merton: Ο teorijskoj sociologiji. strukturalni aspekt se odnosi n a s a m u sociološku b a z u K u h n o v e pozicije. ističući značenje znan­ s t v e n e zajednice i z n a č e n j e z a j e d n i č k i h vjerovanja njenih č l a n o v a kao ona strukturalna obilježja koja vrše permanentni pritisak u smjeru n e g a t i v n e d e t e r m i n a c i j e ili o g r a n i č a v a n j a z n a n s t v e n i k a na o k v i r e p a r a d i g m e kojoj p r i p a d n o š ć u b a š toj zajednici p r i p a d a . b e z o b z i r a n a t o . ali se od tog shvaćanja značajno razlikuje po t o m e što " d i s c i p l i n a r n u m a t r i c u " ipak ne treba shvatiti k a o j e d n o osviješteno polazište koje daje pravu težinu ulozi konceptualnih problema u izgradnji teorije. 1970. pitanje je m o g u li 3 3 Robert Κ. Z a razliku o d njenog k o g n i t i v n o g a s p e k t a koji s e o d n o s i n a s a m e nivoe značenja p o j m a paradigme. tisak. ili n e č i m d r u g i m . Disciplinarne su matrice uvijek implicitne i nikada posve artikulirane. n e s u m n j i v o je da je ideja "disciplinarne m a t r i c e k a o specifične supkulture z n a n s t v e n e zajednice " z a n i m l j i v a sa sociološkog stanovišta i sigurno je da je zanimljivo pitati koliki su utjecaji o d r e đ e n o g p o d ­ neblja. K a k o je n e s u m n j i v o da ti utjecaji postoje. prevođenje knjiga. N a ž a l o s t . T a k o đ e r b i bilo zanimljivo saznati k a k o s u v r e m e n a sredstva komunikacija. televizija. K u h n nigdje p o s e b n o n e određuje taj p o j a m zajednice definirajući njegove granice. d r ž a v n i m g r a n i c a m a . 234 . ili intuitivno znanje ο pravilima koje implicira n e k a paradigma. Zagreb. j e z i č n e zajednice. N o . njihovim pripadanjem istoj jezičnoj zajednici.

v e ć s a m o u smislu rasvjetljavanja horizonta spoznatog kako bi se lakše određivale granice i p r e p r e k e koje tek treba prijeći. A a k o je to tako. 235 . U p r a v o o b z i r o m na tu o d r e đ e n o s t " t r a d i c i j o m " o v o značenje p o j m a p a r a d i g m e učvr­ šćuje rigidnost tog p o j m a sve do m e đ u s o b n e nesumjerljivosti ili n e m o g u ć n o s t i komunikacije m e đ u p a r a d i g m a m a . vjerovati da je znanstveno nastojanje m o g u ć e kao "rutina". To je o n o što b i s m o m o g l i razumjeti k a o život o d r e đ e n tradicijom. rezervirana je m e đ u t i m za n i v o značenja p a r a d i g m e koji K u h n zove "primjer". o v o značenje je i s t o v r e m e n o i najproblematičnije od sva tri navedena. Po m o m mišljenju primjena z n a n s t v e n e m e t o d e zahtijeva kritički o d n o s p r e m a vlastitim i t u đ i m p o j m o v i m a . o n d a " p r i m j e r " ostaje značajan za znanstveno nastojanje. p r e m a vlastitim i tuđim instrumentima mjerenja i logičkim s h e m a m a .Pogovor s e t a vjerovanja s m a t r a t i d o t e mjere r i g i d n i m ( o t p o r n i m n a p r o ­ mjene) kako ih je Kuhn opisao. hermeneutički. ali b e z svijesti da se r a d i ο tradiciji. On vrši funkciju usmjeravanja. po m o m mišljenju. To z a p r a v o znači da znanstvenici uvijek iznova definiraju p o j m o v e . istraživačkih izvješća. ali ne slijepog i ne na " r u t i n u " . M e đ u t i m . O d n o s i t i s e p r e m a n e k o m činitelju ne n a p r o s t o tako da se " č i n i k a o što se prije č i n i l o " v e ć k a o p r e m a tradiciji. od prešutnog znanja doći do svjesnog znanja i kritičkog odnosa. Teško je. a k o u z n a n o s t i postoji t a k o n e š t o k a o što j e K u h n o v o r a z u m i j e v a n j e p a r a d i g m e k a o " p r i m j e r a " . P o d p o j m o m " p r i m j e r a " K u h n misli na "inicirajući. o n o n a š a z n a n s t v e n a nastojanja n e vodi slijepo i " r u t i n s k i " . odnosno vjerojatnije je da se znanstvenik p r e m a "primjerima" kao konkretnim "inicirajućim problemima i anticipiranim rješenjima". o d n o s n o konstruiraju mjerne instrumente. v e ć t u m a č e ć i horizont z n a n o š ć u o b u h v a ć e n o g iskustva utječe na naše razumijevanje djelujući dakle. Najrestriktivnija u p o t r e b a p o j m a p a r a d i g m e i o n o č i m e joj je stvarno pripisana rigidnost. a koje g a kasnije k a o z n a n s t v e n i k a n e p r e s t a n o u s m j e r a v a p r e k o znanstvenih tekstova. i što se radi k a d a se to nešto radi. znači zauzeti stav. v e ć n a p r o s t o o d r e đ e n u djelovanju p r e ­ šutnim znanjem ο t o m e " k a k o nešto treba raditi". U k r a t k o . koje stu­ dent susreće od s a m o g p o č e t k a svog z n a n s t v e n o g obrazovanja. naime. o d n o s i stvarno k a o p r e m a tradiciji. konkretni p r o b l e m i njegovo rješenje. osvijestiti u sebi da se to upravo tako činilo kako se činilo. To je ono prešutno znanje ο t o m e k a k o se nešto radi.

A k o je to tako. p r e m d a m o ž e biti različito heuristički vrijedno. po K u h n o v u mišljenju izaziva krizu. točnije r e č e n o k a k o je m o g u ć e da "iniciranje k o n k r e t n i h p r o b l e m a i anticipacija njihovih rješenja". Za vrijeme krize znanstvenici počinju shvaćati ozbiljno alternativne paradigme i ako j e d n a od tih alternativa dokaže da je empirijski m n o g o uspješnija n e g o p r e t h o d n a paradigma. ili ć e m o se p r e m a primjerima odnositi kritički. č i m e počinje drugi period n o r m a l n e znanosti. j e d a n od ključnih problema K u h n o v o g promišljanja paradigme k a o "primjera" j e s t u t o m e što on k a o p r e š u t n o znanje sugerira ideju ο n e s v j e s n o m usvajanju modela i metode pristupa problemima. da li su o n e tu bile sve vrijeme. nužno zahtijevaju vlastito osvješćivanje. Kuhn. pitanje koje se m o r a postaviti jest otkud sad n a j e d n o m te alternativne p a r a d i g m e . Gomilanje anomalija. ili su se tek sada pojavile? A k o su se tek sada pojavile. dakle metodu. o d n o s n o z a koje j e n e m o g u ć e iznaći valjane kriterije valjanosti. već ο razumijevanju za koje se ne m o ž e dati n i k a k a v p o s e b a n naputak. sasvim j e izvjesno d a oni n u ž n o upućuju znanstvenika na to da ih p o k u š a reinterpretirati. a ako j e s u t k o ih je i gdje razvijao. ako su oni ništa više n e g o p r e š u t n o znanje. U t o m smislu s v a k o m o g u ć e razumijevanje koje ovdje nastaje j e d n a k o je valjano. po m o m mišljenju. a m e t o d e koje generiraju p r o b l e m e izvan pretpostavljenog područja rješenja. U o d n o s u na primjere m o ž e se K u h n u uputiti j o š j e d a n značajan prigovor. K a k o svi m o d e l i i sve njima pripadajuće m e t o d e n e p r e s t a n o nailaze n a anomalije. u o p ć e proizvedu anomalije koje ć e m o k a o takve prepoznati. dakle teoriju. N a i m e . pristupa koji se nakon što je nesvjesno usvojen primjenjuje na n o v o područje istraživanja gdje bi trebao generirati n o v e p r o b l e m e i sugerirati njihova rješenja. nego anticipirano rješenje. tada se po K u h n o v u mišljenju zbiva z n a n s t v e n a revolucija koja ustoličuje n o v u p a r a d i g m u . ili n e ć e m o priznati nikakvih anomalija. N a i m e . dakle. k a k o i o t k u d a su nastale? Izvjesno je da su nastale u kritičkoj oporbi spram vladajuće 236 . M e đ u t i m . naime nije objasnio k a k o nastaju anomalije s o b z i r o m na u p o t r e b u " p r i m j e r a " . rigidni kakvim ih K u h n zamišlja.Struktura znanstvenih revolucija H e r m e n e u t i č k i ovdje znači da se ne radi ο m e t o d i i ο l o g i č k o m određivanju valjanog promišljanja. one koje generiraju anomalije. zar anomalija n e ć e prije dovesti u pitanje način postavljanja problema. usko povezan s prethodnim.

odnosno pokazujući da je takovih perioda u povijesti znanosti koje K u h n opisuje k a o " n o r m a l n u z n a n o s t " teško i gotovo n e m o g u ć e naći. Feyerabend 4 i mnogi drugi iznijeli povijesne netočnosti Kuhnovih uvjeta pokazujući da je svaki glavni period u povijesti znanosti okarakteriziran istovremenom koegzistencijom brojnih suparničkih paradigmi. Brojne su kritike također u p u ć e n e arbitrarnosti K u h n o v e teorije kriza. tako i od n e k i h čisto empirijskih teškoća. ili "dovoljnog" broja anomalija. p r e m d a nastao p r i m j e n o m sociološke analize na djelatnost prirodnih znanosti. n a i m e . K u h n je k o r e k t n o o d b a c i o shvaćanje ο znanstvenom progresu kao jednolinijskom kumulativnom procesu. ali kako i zašto je najednom došlo do ove kritike i da lije došlo najednom ili postepeno? To su m e đ u t i m pitanja na koja n e ć e m o naći o d g o v o r e k o d K u h n a . Pa ipak. objavljeno u: Criticismand the Growth of Knowledge. teškoći o k o određenja t o č k e krize. P r e m d a se u s a m o m K u h n o v o m radu fokusiraju " t v r d e " prirodne znanosti. je upravo m n o g i m autorima u društvenim znanostima. brojni prigovori su se odnosili i na Kuhnov pojam "nesumjerljivosti" ili nemogućnosti komuniciranja među paradigmama s argumentima ο neprestanom i kontinuiranom raspravljanju m e đ u z n a n s t v e n i m zajednicama ο temeljnim p r e t p o ­ s t a v k a m a svake p a r a d i g m e . 237 . kognitivno i heuristički zna­ čajni. T a k o su npr. uredili Lakatos i Musgrave. izgledao 4 Paul Feyerabend: Consolations for the Specialist. K u h n o v m o d e l znan­ stvenog p r o g r e s a pati k a k o od k o n c e p t u a l n i h teškoća na koje s m o ukazali. Ističući kvazi-metafizičku pretpostavku k a o o s n o v u na kojoj počiva svaka verifikacija teorije. Nije s a m o " n o r ­ malna z n a n o s t " bila m e t a ovih kritika. od kojih ni j e d n a ne ostvaruje hegemoniju nad područjem. m e đ u t i m i p o r e d svoje velike snage. čim su saznali za njega. ovaj teorijski m o d e l razvoja znanosti je imao znatan utjecaj na metateoriju društvenih znanosti. osim empirijske. P o j a m p a r a d i g m e .Pogovor paradigme. 1970. č i m e se pojam teorije postavlja znatno šire od uobičajenog izjednačavanja z n a n s t v e n e i empirijske teorije. a m a l o se kaže ο " m e k i m " društvenim z n a n o s t i m a . Cambridge University Press. p o r e d svih ovih i inih kritičkih opservacija i m a prilično toga što je vrijedno u K u h n o v o m pristupu. Cambridge. Nadalje. K u h n zapravo ukazuje na vezu teo­ rija s k o n c e p t i m a p o m o ć u kojih su teorije k a o teorije izvedene. On j a s n o prepoznaje da su i ostali tipovi teorije.

Robert Friedrichs tiskao je prvi važan rad iz Kuhnove perspektive A Sociology of Sociology (1970.) upotrijebio ovaj Kuhnov pojam u lingvistici. Šćepanović (1976.).) i Kuvačić (1977. Eisenstadta i Curelarea (1976.). Odbijanje određenog nivoa značenja K u h n o v o g pojma paradigme zapravo nije drugo do njegovo odbacivanje. Tako je Searle ( 1972. stoga s p o m e n i m o s a m o one najranije. kritike na o s n o v i kojih su nastali neki drugi K u h n o m inspirirani koncepti z n a n s t v e n o g progresa. Phillipsa (1973.) i mnogih drugih od kojih ću spomenuti s a m o n e k e naše autore. o d n o s n o .). N e d u g o nakon izlaska iz tiska Kuhnovog najznačajnijeg rada The Structure of Scientific Revolu­ tions. koncepti koji su po m o m mišljenju m n o g o primjereniji za analiziranje statusa sociologije. Od tada pojavilo se prilično m n o g o radova u ovoj maniri. i p o r e d svih gore navedenih slabosti i nejasnoća. to je odbacivanje Kuhnovog p o j m a č a k i o n d a k a d a se p o j a m p a r a d i g m e k a o t a k a v i dalje upotrebljava.) u ekonomiji. Ovdje bi se moglo nanizati j o š m n o g o imena autora čiji su se radovi pojavili u osamdesetim i devedesetim godinama. kao s t o j e rad L o d a h l a i G o r d o n a (1972. Strassera ( 1977.). Effrata (1972. P o s e b n o se na udaru njihove revizije našao nivo značenja koje Kuhn naziva "primjer". Pojam p a r a d i g m e .). Friedrichsa (1972. a Stanfield (1974.). u sociologiji.).). to su naime bile upravo glavne točke i najčešće mete kritike K u h n o v o g k o n c e p t a .). Sociolozi koji su.). a to su Šušnjić (1971. Snizeka ( 1976. Odbijanje razumijevanja p a r a d i g m e k a o " p r i m j e r a " i tretiranje paradigmi k a o otvorenih za međuparadigmatski dijalog nije slučajno.Struktura znanstvenih revolucija kao obećani alat baš za izučavanje društvenih znanosti. pozicije socioloških teorija od g o r e o p i s a n i h pokušaja upotrebe K u h n o v o g r a d n o g okvira koji u o d n o s u na sociologiju m o ž e s a m o konstatirati njenu " z n a n s t v e n u nezrelost". n a i m e .). ali i brojnost navedenih sasvim je dostatna da m o ž e m o zaključiti k a k o je nesumnjivo da je zadnja tri desetljeća K u h n o v a teorija znanstvenog progresa dominirala sociologijom. i nije izvorno Kuhnov. Burrela i Morgana ( 1979. K u h n o v a perspektiva ipak je najsnažniji odjek imala u svom vlastitom ishodištu. Ritzera (1975. pojam p a r a d i g m e doživjeli k a o obećani alat za promišljanje odnosa socioloških teorija i socioloških orijentacija. u svom pokušaju analitičke upotrebe p o j m a p a r a d i g m e najčešće su reducirali ili zanemarili neke od nivoa značenja koje je pojmu pripisao K u h n . a o n o 238 .

" . M e đ u o v e . Iz o v o g a slijedi zaključak da istina za K u h n a nije ništa d r u g o do j e d n a voluntaristički o d r e đ e n a konstrukcija pojedinačne znanstvene zajednice u smislu da u s p o n do istine o d g o v a r a p a r a d i g m a t s k o m skladu standarda zajednice. g o r e n a v e d e n e kriterije. već k a k o ona (teorija) o d g o v a r a p a r a d i g m i . j e r z n a n s t v e n a zajednica koja je uspjela uspostaviti svoju p a r a d i g m u u s m i s l u n a v e d e n i h kriterija za istinu. neće. objektivnost i potvrdu znanja. žrtva povijesti koja je iznova pisana o d strane t r e n u t a č n o vladajućih sila". verifikaciju.Pogovor što je u pojmu p a r a d i g m e izvorno K u h n o v o su upravo nivoi značenja koji taj p o j a m određuju na sasvim specifičan način.da j e rezultat njene pobjede bilo nešto m a n j e o d p r o g r e s a . Istina t a k o postaje stvar k o n s e n z u s a . U znanstvenoj zajednici nastaje opća podanička privrženost pojedinoj znanstvenoj paradigmi koja predstavlja "čitavu konstelaciju uvjerenja. K a o što s m o mogli vidjeti. valjanost.koje dijele članovi jedne date zajednice". valjanost. tehnika itd. po K u h n o v o m mišljenju. Znanstvenici su pripadnici k o n k r e t n e z n a n s t v e n e zajednice u kojoj nastaju važni uvjeti za održavanje i zadržavanje ove pripadnosti. Članstvo u zajednici uključuje suglasnost s njenim p o g l e d o m na svijet i s n j e n o m koncepcijom ο t o m e što čini znanost i k a k o se ona m o r a raditi. s v a k a k o t r e b a d o d a t i i razumijevanje s a m e d a n e p a r a d i g m e k a o progresa. nikada k a o grupa reći: " . za K u h n a je z n a n o s t u s v o m temelju društveni pothvat.. o d n o s n o svijetu "činjenica". U p r a v o zato je odustajanje od pojedinog n i v o a značenja koje K u h n daje p o j m u p a r a d i g m e u stvari odustajanje od K u h n o v o g p o j m a p a r a d i g m e .. . a k a k o to s a m K u h n k a ž e " č l a n j e d n e zrele z n a n s t v e n e zajednice j e nalik n a tipičnu o s o b u Orwellove 1984. a ne k a o što se to o b i č n o smatra u okviru " z d r a v o g r a z u m a " i "pozitivističkog intelektualnog miljea" d e m o n ­ straciji korespondencije p o j m o v n o teorijskog mišljenja s "objektivno d a n o m " realnošću. vrijednosti. Afirmiranje shvaćanja da p a r a d i g m a određuje č a k i t a k o ključne e l e m e n t e z n a n s t v e n o g istraživanja k a o 239 . verifikaciju. A k o o v u sugestiju u z m e m o ozbiljno o n o što je tada v a ž n o za teoriju nije to k a k o o n a o d g o v a r a n e k o m pretpostavljenom (shvatili ga mi k a o p r o i z v e d e n ili k a o već d a n ) svijetu realnosti. Najhitniji u o v o m kontekstu je stav da se za zajednicu smatra da posjeduje takvu temeljnu bit k a o s t o j e kriterij za istinu. objektivnost i potvrdu znanja. .

Lally: Pozitivizam and its Critics. o d n o s n o . Thorns (ur. Totwa. New Jersey. Prentice-Hall. a k o i m a više p a r a d i g m i . to zapravo znači da p a r a d i g m e uspostavljaju "činjenice". Većina kritičara K u h n o v e koncepcije slaže se u stavu d a j e najveći nedostatak ove koncepcije teza ο m o n o p o l s k o m položaju vladajuće p a r a d i g m e .mi s m o osuđeni razumjeti s a m o teorije one p a r a d i g m e kojoj silom prilika p r i p a d a m o . a "prevesti neku teoriju ili pogled na svijet na vlastiti j e z i k ne znači učiniti ih svojom vlastitošću". J. D. objavljeno u New Directions in Sociology. New Jersey.. već i anticipiraju vjerojatna rješenja ovih p r o b l e m a . 1976. u v j e t o v a l o g o r e n a v e d e n e p o k u š a j e k a t e g o r i z i r a n j a socioloških paradigmi kako bi se dobio uvid u opsežne i brojne teorijske razlike u suvremenoj sociologiji. Lally: Pozitivizam and its Critics. D. teza ο n e m o g u ć n o s t i i s t o v r e m e n o g postojanja u 5 A. Thorns (ur. C. 7 A.) Rowman and Littlfield. U k r a t k o . ovo je išlo protiv Kuhnove intencije. jer: "ljude koji zastupaju nesumjerljive poglede treba smatrati članovima različitih jezičnih zajednica. već smatra n e m o g u ć i m uspostavljanje međuparadigmatskog dijaloga. 6 John Wilson: Social Theory. 58. 240 . 176. n a i m e . Za K u n a je to b e s m i s l e n o . a njihove probleme komunikacije analizirati kao probleme prevođenja". C. p o s e b n o k a d a s u t e teorije g e n e r i r a n e i z različitih p a r a d i g m i .Struktura znanstvenih revolucija što s u " z n a n s t v e n e č i n j e n i c e " u z i m a s e vrlo često k a o j e d a n o d najznačajnijih K u h n o v i h doprinosa sociologiji znanja. O v o je t a k o sve d o k p a r a d i g m a o d r e đ u j e č a k i tako fundamentalan stav k a o s t o j e konstatiranje " č i n j e n i c a " 7 . teorijski uvid u brojne i opsežne teorijske razlike u sociologiji nemoguće je dobiti p r i m j e n o m p o j m a p a r a d i g m e jer: a k o j e d n a p a r a d i g m a otkuda razlike. str. 1983. što je sa svoje strane vjerojatno. Međutim. J. A k o p a r a d i g m e sugeriraju ne s a m o koje p r o b l e m e treba rješavati. Implikacija ove ideje je uvjerenje da teorije m o ž e m o kategorizirati slijedeći p a r a d i g m e u kojima su o n e smještene 6 . o d n o ­ s n o daju p r e p o r u k e što r a d i t i k a d a o v a rješenja nisu n a đ e n a . Totwa. objavljeno u New Directions in Sociology.. New Jersey. b u d u ć i d a koncept p a r a d i g m e k a k o g a j e K u h n razradio n e samo što zahtijeva da u "normalnoj znanosti" dominira jedna paradigma.) Rowman and Littlfield. 1976. k a o j e d n a od najznačajnijih kritika pozitivizma sa aspekta sociologije znanja 5 . Iz o v o g a je o č i g l e d n o zašto se K u h n ne slaže s P o p p e r o m i Lakatosom kada oni tvrde da je moguće ustanoviti kritički eksperiment koji treba odlučiti koja je od dviju teorija bliža istini. str.

241 . prije svega. k a o što k a ž e M a r t i n s 8 . K a o o d g o v o r n a K u h n o v pokušaj I m r e L a k a t o s j e razvio j e d n u paradigmi alternativnu teoriju "Istraživačkih p r o g r a m a " . 8 H. Nossiter.Pogovor r a v n o p r a v n o m statusu više p a r a d i g m i . U o d s t u p a n j u od K u h n o v o g p o j m a p a r a d i g m e i p o s e b n o u odstupanju od paradigmi pripisane "psihološke jedinstvenosti" nastala su drugačija viđenja znanstvenog progresa. T3 itd. Faber &Faber. Lakatos također n e insistira n a t o m e d a m i m o ž e m o objektivno komparirati relativan p r o g r e s m e đ u s o b n o t a k m i č e ć i h istraživačkih p r o g r a m a . modificirati. tvrdnja ο mogućnosti postojanja nekoliko alternativnih istraživačkih p r o g r a m a u isto vrijeme u istoj d o m e n i . 2. Od ovih različitih reinter­ pretacija K u h n a najzanimljiviji su "Istraživački p r o g r a m i " Imrea Lakatosa i "Istraživačke tradicije" Larrya L a u d a n a . sofisticirati naše specifične teorije kada ih želimo potvrditi. London. 133-135. H a n s e o n a n d S . Istraživački p r o g r a m i sastoje se iz tri elementa: 1. O n o što je u Lakatosevoj teoriji "istraživačkih programa" najvažnije j e njegova tvrdnja kontra K u h n o v e " p s i h o l o š k e jedinstvenosti para­ digmi". pripisuje svojstvo " p s i h o l o š k e jedinstvenosti".. Rokhan: Imagination and Precision in the Social Science. Treći element su same teorije koje su dane kao serije teorija Τ 1 . pri čemu je progres.) 3. J. odnosno. gdje svaka slijedeća teorija rezultira iz dodavanja pomoćnih klauzula prethodnoj teoriji. što j e p o n j e g o v o m mišljenju prilično j e d n o s t a v n o s o b z i r o m na kriterije za progres koji su sadržani u empirijskom sadržaju i stupnju empirijske podrške. određen posjedovanjem većeg "empirijskog sadržaja" ili " v e ć e g stupnja empirijske p o d r š k e " . "Tvrdo jezgro" (ili negativna heuristika) koje je sačinjeno od onih temeljnih pretpostavki koje ne mogu biti odbačene ili modificirane bez odricanja od samog istraživačkog programa. Pozitivna heuristika" koja sadrži djelomično artikulirane nizove sugestija ili aluzija ο tome kako mijenjati. T2. Takve teorije su specifično iskazivanje generalnog istraživačkog programa (Lakatos. 1972. Martins: The Kuhnian Revolution and Its Implication for Sociology.. K u h n n a i m e paradigmi. A. L a k a t o s dijeli istraživačke p r o g r a m e na progresivne i regresivne. s č i m e je p o v e z a n a tvrdnja ο nesumjerljivosti m e đ u paradigmama. objavljeno u T. 1970. H.

• ravnoteža između ezoteričkog i svakidašnjeg predmeta. kako upozorava Larry Laudan. najznačajnija kritika upućena Imreu Lakatosu i njegovoj teoriji "istraživačkih p r o g r a m a " j e o n a u p u ć e n a o d Lerrya L a u d a n a Lakatosevoj tvrdnji ο n e m o g u ć n o s t i racionalnog izbora m e đ u istra­ ž i v a č k i m p r o g r a m i m a . spadali bi: • točnost predviđanja. Što više K u h n je uvjeren da ukoliko r a z m a t r a m o bilo koje dvije teorije koje pripadaju j e d n o j liniji razvoja m o ž e m o lako sastaviti popis kriterija koji bi neangažiranog promatrača osposobio da uvijek razlikuje raniju od novije teorije. znači da dvije teorije m o g u biti u istom istraživačkom p r o g r a m u s a m o a k o j e d n a od njih slijedi iz druge9. Lakatos je ovaj prigovor "relativno" otklonio. naime. određuje relaciju i z m e đ u svake teorije i njenih nasljednika u istra­ ž i v a č k o m p r o g r a m u kao relaciju koja je određena dodavanjem novih pretpostavki ili s e m a n t i č k o m reinterpretacijom t e r m i n a iz p r e t h o d n e teorije. Međutim. m e đ u t i m način na koji je on riješio m e đ u s o b n i o d n o s teorija koje pripadaju j e d n o m istraživačkom programu zaslužuje ozbiljan prigovor. Routledge & Kegan Paul. 242 . ukazujući na njezinu ovisnost ο vjerovanjima društvene grupe a ne ο ontološkoj istini izučavane prirode. po K u h n o v o m mišljenju. č i m e j e z a p r a v o istaknuta bliskost p o j m a "istraživačkog p r o g r a m a " Imrea Lakatosa i pojma " P a r a d i g m e " Thomasa Kuhna. str. M e đ u t i m . itd. • raspon i kompatibilnost s drugim specijalnostima. M e đ u najkorisnije takve kriterije. • broj različitih riješenih problema. To. ne treba zaboraviti da je K u h n evolucionist i da on vjeruje u razvojni slijed teorija koje su m e đ u s o b n o p o v e z a n e svojim porijeklom.Struktura znanstvenih revolucija K u h n u se često prigovaralo da nije riješio odnos između paradigmi i teorija. Lakatos. London and Henley. K u h n u se često predbacuje da je analizom strukture znanstvenih revolucija radikalno relativizirao spoznajnu ulogu znanosti. 9 Larry Laudan: Progress and Its Problems. posebno onih kvantitativnih. 77.. Towards a Theory of Scientific Growth. • jednostavnost. 1977.

C h a m b e r s a . k a o i biološki. Kasnije z n a n s t v e n e teorije su za rješavanje zagonetki u o n i m često s a s v i m drugačijim s r e d i n a m a na koje se primjenjuju bolje od ranijih. tako i K u h n sagledava razvoj znanosti tijekom kojeg se ne priznaje n i k a k a v j e d n o m uspostavljeni skup ciljeva i uvjerenja. To je upravo o n o evolucijsko stajalište koje je. I j e d n a k o tako k a k o je to j e d n o m bilo n a k o n D a r w i n o w e artikulacije evolucijske teorije. bilo Božjih ili prirodnih. z a c r t a n o m i o d r e đ e n o m cilju. j e d n o s m j e r a n i nepromjenjiv p r o c e s . " r a z v o j " i " n a p r e d a k " u odsutnosti specificiranog cilja? Ovi termini se ponovo i j o š j e d n o m iznenada čine proturječnima sami po sebi. Vjekoslav Afrić 243 . izložio Darwin (1859. K u h n o v o razumijevanje evolucije znanosti slijedom znanstvenih revolucija izloženo u knjizi Struktura znanstvenih revolucija. k a o svoju vlastitu ideju evolucije a za razliku od L a m a r c k a . S p e n c e r a i njemačkih prirodnih filozofa.) odbacujući teološku evoluciju. tako se i n a k o n K u h n o v e eksplikacije povijesti znanosti m i p o n o v o d a n a s p i t a m o : Što m o g u značiti "evolucija". doki­ n u l o je klasično razumijevanje znanstvenog napretka u kojem je svaki novi stupanj evolucijskog razvoja predstavljao savršeniju realizaciju j e d n o g plana koji je bio prisutan od samog početka. I baš k a o što D a r w i n u Porijeklu vrsta ne priznaje n i k a k a v skup ciljeva. Zagreb. Za njega znanstveni je razvoj.Pogovor K u h n o v a pozicija dakle nije relativistička. Nije evolucija o n o što je za K u h n a sporno već je to razumijevanje evolucije k a o k o h e r e n t n o g pravca ontološkog razvoja koji je usmjerena p r e m a unaprijed utvrđenim i z n a n i m ciljevima. to jest razumijevanje evolucije kao procesa koji je usmjeren p r e m a unaprijed. Božjim p l a n o m ili razumijevanjem prirode. rujan 1999.

26-27. 60.130.188 esencijalna napetost 91 ezoterični problemi 36 Β Bacon. 4 8 G Galilei. 73. 130. 113. (i/ili Daltonova kemija) 90.L.110-111. 130.138-143. 132. 172. 23.29. 32. 141.165 Franklin.43. 131 C Clairaut 93 Coulomb. 60.59. 31. 136. 3 3 .151. 112-113.128-134. 9 5 . 5 3 .148.60. 134. 121-125. 189 De Broglie. 162. 4 7 . R. 28. C. 131.127-128. 36. 26. 151. 160. 158. A. Tycho 38. 133 Aristarh 86 Aristotel 16. J. C. 150-152 Brahe.189. 118. 28. 9 0 . 72-73. Β. 101-102.4 1 . 5 6 .9 2 . 83. 117. 203 H Hutton. 4 0 .157. Sir Francis 28.138 245 . 4 5 .198 Geologija 23. 28 J jezik opažanja 134-135.Kazalo pojmova i imena A ad hoc 2 5 .84. 128. 2 5 . 141. 167 Descartes. 192.127.60 gestalt prebacivanje 97. 30. 132 godišnja stelarna paralaksa 38 D Dalton.91. 53.131. 32. 157. 78.148-149. 81 Boyle. 110.97. 180. 128-135. R. 9 1 . 189. J. 9 8 . J.117.150. Galileo 17. 34.116-118. 4 0 . 9 5 Alfonso X 80 Arhimed 28. 4 2 . 2 8 . 78-80. 27. 129. 109. 165 F flogiston 64-71. 158-159.179 Black. 23.30-34.201 Darwin 180 Darwin.214 elektricitet 17. 174.78.81-83.214 Ε Einstein. 115.

174.96-98. 36-46. Sir Isaac 20.159. 164 M Maxwell. 89. 128. 30-32. 165 Ptolomej 23. J.24-26. 70. 90. 56. 82.158. 56. 109. 100. 125.92. 82. 117. 246 Q Quine. 119. 95. 163. 128. 130.95. 196. 36. 9 9 Newton. 20. 157-159.89.111. G. 94. 51. 128.94. 148-149. 130. 83. 70. 34. 95.106 kvantna teorija 60-62. 69.99.94. 29.126-127. C. 159. 206-212 neutrino 3 8 . 98. 35. 100. 84-86.189-190 kumulativni proces 17. 166. 163.92.91. 190-199 izbor 105.49. 56. 159 Kepler. 36.138. 156.104. Sir Charles 23 Ρ paradigma 23. 9 3 .159 revolucije u znanosti 19-22. 9 1 . 150. O. 23. 80. 72-73.194-195 neuobičajena znanost 94-101 neusporedivost 114. 55-57.38-40. Lord 60. 99.214 normalna znanost 19. 64-68. 108-110. 75. 164 Ν napredak 31-32. 100. 151. 65-68. 70-77. 93-94. 194 42-44. 106. 155-156 optika 24-26. 98.161-165. 107-108 otpor 73. 190 Merkur 93. 106. 112-119. 85. 20. 8 različiti svjetovi 128. Max 25.157.78-81. 60. 86. 116.162 planet 37. 42. 60. 100.91. 160. 157. 162. 172 Leibniz. 97. 84-85. J.V.23. 92 nuklearna fisija 71 Ο opažanje 123 opovrgavanje 21.208 kriza 78-87. 103-109 111-113 rješavanje zagonetki 48-51 . 23. 77.W. 119-120 Pauli. 78. 104. 5 1 . 160 L Lavoisier. 132. W. 95 Planck. 78.W. 166. 164 konceptualne ladice 19. J.93-94. 104. 72. 161-162. 69. 138 prešutno znanje 56.188 otkriće 64. 9 3 Lyell. 91. 79. 200 Priestley. 138 lunarno kretanje 4 2 . 51. 94. 9 0 . 130.96. 9 1 . 153. 71. 78-80. 162. 36. 189. 160 Kopemik 11.83 leydenska boca 30. 190.Struktura znanstvenih revolucija Κ Kelvin. 78. A. 52. 60. 59.27. 172. 8 1 . 119. 189.122. 169-217 nepravilnosti 73-75. 117. 139.

181-182 U udžbenici 145-147 Uran (planet) 125-127 V Venera (planet) 163 W Wittgenstein. 72.Kazalo pojmova i i mena Roentgen.28 slaganje/konsenzus 162. 6 4 . 8 1 slaganje 24. W. L. 80 247 . 193-196 zrele znanosti 23. 6 8 .170. 6 6 . 36. 104 roentgenske zrake 68. 70. 5 7 Ζ znanstvena zajednica 175-180. 69.185-190. 6 9 .C. 5 6 .W. 104 S Scheele.

Čakovec Zrinski ISBN 953-222-068-2 UDK 1:001/001.hr . . 2002. Vlaška 10..d.hr.P o s e b n o izdanje Naklada Izdavač Jesenski i Turk Z a izdavača Mišo Nejašmić Urednik izdanja Vjekoslav Afrić Prijevod i lektura Mirna Zelić G r a f i č k i urednik Mario Ostojić Izrada o m o t a Božesačuvaj Tisak d.Zagreb : Naklada Jesenski i Turk.Bibliografske bilješke uz tekst..Kazalo.Filozofsko gledište 420711031 Copyright © Naklada Jesenski i Turk Naklada J e s e n s k i i Turk.38 KUHN. < prijevod Mirna Zelić>. Thomas Samuel Struktura znanstvenih revolucija / Thomas S. izd. tel/fax: 01 48 16 574. Kuhn . www. . ISBN 953-222-068-2 I.2.jesenski-turk. . Znanost . (Posebno izdanje) Prijevod djela : The structure of scientific revolutions. naklada@jesenski-turk. Zagreb.