Sejjid Kutb

ZNKOVI N PU
Pri jevod:
Mustafa Prljača
Muhamed Mrahorović
2NAkOv|NA/JïJ 5
Uvoo
Č
ovječanstvo se danas nal azi na rubu provali je ne zbog toga
što mu pri jeti potpuno uni štenje koje mu vi si o vratu - što je
samo mani festacija bol esti , ali ne i sama bolest - već zbog
njegova neuspjeha u svi jetu "vrij ednosti " u čij em se okrilj u
jedi no može odvijati zdrav razvoj l j udskoga života i njegov
i sti nski prosperitet. To se j asno pokazuje u zapadnom svijetu
koji vi še ne posj eduj e n i šta što bi čovj ečanstvu mogao
ponudi ti kao "vri jednost".
š
tavi še, nakon što j e u nj emu
"demokratija" dovela do stanj a koj e nal i kuje bankrotu on
nema ni šta što bi mu savjest uvjerilo u opravdanost njegovog
postojanja kao takvog. Stoga je već po lahko počeo posuđivati
neke elemente i z sistema I stočnog bloka, osobito u području
ekonomij e, sa socij al i sti čki m predznakom!
Stanje j e jednako i u samom I stočnom bl oku. Društvene
ideologije, prije svega marksizam, koji j e u početku na Istoku
privukao veli ki broj ljudi - al i i na samom Zapadu - noseći u
sebi obi lježje rel i gi je, takoder su oči gl edno odst upi le od
"ideje" i sada se skoro u ci j elosti svode na "državu" i nj ene
sisteme koj i su j ako udal j eni od načel a uzetog pravca. Svi
oni, općenito, suprotstavljeni su nepatvorenoj ljudskoj naravi
i njeni m zahtjevima | stoga svoj procvat mogu doživjeti samo
u razoreni m sredi nama, odnosno u oni m podnebl j i ma koja
su već svi kl a na di kt at or ski reži m. No, čak i u t akvi m
dr uštveni ma ambi j ent i ma poči nj e se nazi rat i nj i hov
ó
Se¸¸dKuib
eko noms ki / mat er i j al ni kr ah - dakl e, upravo u onoj
komponent i na kojoj se temelj e i u kojoj žel e pokazati svoj u
uspješnost. Rusi ja koja predstavlja vrhunac takvih društveni h
ustroj stava' već oskudijeva u onome čega j e u i zobi l ju i mala
čak i u vri jeme svoj i h careva: vi di mo je kako uvozi pšeni cu i
druge prehrambene art i kl e prodajući svoje zlato da bi došla
do hrane, usl ijed neuspjeha komuni tarni h gazdi nstava i kraha
si stema koj i kol i di ra l j udskoj pri rodi .
Č
ovječanstvu j e neophodno novo vodstvo!
Vodstvo zapadnog čovjeka se pri mi če kraju. To nije stoga
što je zapadna ci vi l izaci ja materi jal no zakazala, što j e oslabio
nj en vojni i ekonomski potenci jal , već zato što se završava
ul oga zapadnog sustava budući da vi še ne posj eduj e
potrebnu kol i či nu "vri jednosti ", kol i či nu koja bi mu dopuštala
vodstvo.
Neophodno j e vodstvo koje će biti u stanju zadržati i dalje
razvijati materi jal nu ci vi l i zaci j u koju j e čovječanstvo postiglo
- na nači n evropskog geni j a u materi jal nom postignuću i koje
će čovječanstvu pruži ti neke potpuno nove vri jednosti - u
odnosu na one koje je upoznalo - s ori gi nal ni m, pozitivni m i
i stovremeno real ni m programom.
I sl am j e jedi ni koj i posjeduje te vri j ednosti i taj program.
Znanstvena renesansa j e odi grala svoju ulogu, ulogu
koja se počel a nazi rati već sa samom renesansom u 16.
stol jeću, koja j e svoj puni procvat doživjela tokom 18. i 19.
stoljeća ... i koja vi še ni j e i mala novi h zal i ha.
Svoju ul ogu odigrao j e i "patri oti zam" i "naci onalizam"
koji su se pojavi l i u tom peri odu. I sti j e slučaj i , općeni to, sa
svi m regi onal ni m grupi sanj i ma u ovi m stolj eći ma - i ona su
i scrpi la svoje zal i he.
Kut b je ovu knj i gu napi sao 1964. godi ne, tj . u vri j eme kad j e
komunizam bi o na vrhuncu svoje moći, veoma vitalan i prijeteći- prim.
p rev.
2NAkOv|NA/Jlu /
Na koncu, neuspj eh doži vl j avaj u i soci j al i st i čki i
i ndivi dual i sti čki sistemi .
Nastupa uloga i sl ama, uloga musl i manskog ummeta.
Ona dolazi u krajnje osjetlj i vi m, kri ti čni m i skoro beznadežni m
trenuci ma. Nastupa uloga i slama koji ne spori materi jal nu
i zgradnj u na Zeml j i već j e, štavi še, smatra j ednom od
prioritetni h čovj ekovi h zadaća već od samog trenutka kada
mu j e Bog povjerio emanet namj esni štva (hilafet) ; on ga pod
odredeni m uvj eti ma čak treti ra obredoslovljem,ibadetom, tj .
reali zaci jom svrhe čovjekova postoj anj a.
`/kad Gospodar tvoj reče melekima: 'la ću na Zemlji
namjesnika storiti!" (EI -Beqare, 30).*
"Džinne i lude sam stvorio samo zato da Me
obožavaju". (Ez-Zari jat, 56.)
Nastupa uloga muslimanskog Ummeta da ostvari ono
što je Al l ah hti o od njega kad ga j e l j udskoj vrsti izveo na
pozornicu:
"Vi ste najbolji Ummet (zajednica, sljedba) koji se
ikada pojavio - naredujete dobro, a odvraćate od
zla, i vjerujete u Allaha ++×" (Al u 'lm ran, 10).
¯/ tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da
budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik
bude protiv vas svjedok ××+ " (EI -Beqare, 143) .
*
* *
I sl am će, medut i m, svoj u ulogu moći obavi ti samo
ukol i ko bude predstavljen u j ednom društvu, odnosno ako
bude predstavljen u jednoj zajedni ci . Lj udi - osobi to u ovom
vremenu · ne žele sl ušati samo apstrakt nu doktri nu ('aqlda)
čija realna potvrda ni j e vi dlj iva i u konkretnom ži votu. U tom
Pri navođenju kur'anski h ajeta korišten je prijevod Besi ma Korkuta.
8 Se·d<e±
smi sl u "postojanje" musl i manskog Ummeta može se smatrati
preki nuti m prije više stoljeća. Musl i manski Um met naime nije
onaj "teritorij" na kojem j e nekada živi o i slam; ni je ni "narod"
či j i su preci u j ednom hi stori j skom razdobl j u ži vj el i po
i sl amskom poretku. Musl i manski Ummet je zajednica ljudi
kod koj i h sve pro i shodi iz i sl amskog programa: i nj i hovi životi,
i vi zi j e, i stanovišta, i si stemi , i vri j ednosti , i kri teri ji . . . Taj
ummet - s takvi m obi lježj i ma - prestao je postoj ati onog
trenutka kad se na l i cu Zemlje prestal o vladati po Božijem
Zakonu.
Neophodno j e, dakle, "reuspostaviti" taj Ummet da bi
i sl am mogao obaviti svoju buduću ulogu ponovnog vodenja
čovječanstva.
Neophodno je oživjeti taj um met kojega sada prekrivaju
nanosi broj ni h pokolj enj a, vi zi j a, stanovi šta i sustava koji
nemaj u veze niti s i slamom ni ti s i sl amski m programom,
premda se jednako tvrdi da on postoj i , da j e to tzv. "i slamski
svijet"!
)a dobro znam da j e put od pokušaj a oži vl j enj a do
pr euzi manj a vodstva veoma dug s obzi rom na to da
musl i manski Ummet prakti čno ne postoji, da ni je očevidan
već dugi vremenski per i od. Vodstvo čovj ečanstva su
poodavno preuzele druge i deje i druge zajedni ce, druge vizije
i stanovišta. Evropski genij j e u tom periodu proizveo ogromnu
kol i či nu nauke, kulture, sistema, materijalne produkcije = = «
Radi se o ogromnoj koli či ni i čovječanstvo j e sada na vrhuncu
toga. Sve to se, kao i oni koj i to predstavljaju, ne može ni
l ahko ni brzo presti ći , osobi to kada se i ma u vi du da je tzv.
i sl amski svijet skoro u ci j elosti l i šen svih t i h ukrasa!
I pak - ne gubeći sve to i z vi da - nužno je oživljavanje
islama ma kako put od pokušaja oživljavanja do preuzimanja
vodstva bi o dug! Pokušaj i sl amskog oživljavanja ustvari je i
prvi korak koji se nei zostavno mora nači ni ti !
2NAkOv|NA/Jlu
*
* *
9
Da bi nam stvar bi l a sasvi m j asna, moramo preci zno
razvi djeti reference ovog Ummeta za vodenje čovječanstva,
kako nj i hovi el ement i ne bi bi l i previ deni već u prvom
pokušaju oživljavanja.
Ovaj Ummet sada ni je u stanju - a to se od njega i ne
traži - čovječanstvu ponudi ti vanredan skok u materij al nom
stvaralaštvu pred koj i m bi drugi mogl i samo pognuti glavu, i
on se u tome ne može nametnuti kao voda na svjetskom
planu. Evropski geni j ga j e tu znatno pretekao i ni je očeki vati
- za najmanje nekol i ko stoljeća - da će u tome bi ti prevazi den.
Neophodna je, prema tome, druga referenca - ona koja
nedostaje ovoj civi l i zacij i !
Ovo, meduti m, ni pošto ne znači da mi zanemarujemo
materij al nu proi zvodnju. Naprotiv, naša je dužnost tu uloži ti
kraj nji napor, no ne u smi slu da je to ona referenca kojom ćemo
preuzeti vodstvo čovječanstva u sadašnjoj etapi , već zato što
je to samo po sebi nužno za naš opstanak. Takoder, materijalnu
proizvodnju smatramo obavezom koju nam nameće islamska
koncepcija koja čovjeku stavlja u dužnost namjesništva na
Zemlji i to namjesni štva - pod odredeni m uvj eti ma - treti ra trud
na planu materi jal nog napretka obredoslovljem ('ibadet),
realizacijom svrhe čovjekova postojanja.
Neophodna je, dakle, druga referenca za preuzi manje
vodstva, mi mo materijalne proizvodnje. Ona ne može bi ti ništa
drugo do "'aqida/doktri na" i "menhedž/prakti čni program"
koj i će čovj ečanstvu omogući t i da sačuva kreat i vnost
materi j al nog geni j a pod j ednom drugom vizi j om koja će
zadovoljavati potrebe l j udske pri rode (ftrah) isto onako kako
je zadovoljava i materijalna proizvodnj a. Ta ideja i taj program
moraju biti predstavljeni u j ednom l judskom kolekti vu, tj. u
musl i manskom društvu.
l0
*
* *
Se|d<e±
Danas čitav svijet ži vi u džahi l i jjetu* u pogledu načela iz
kojeg proi shode životni postulati i si stemi i taj džahilijjet
ni malo ne ubl ažava ovaj zapanj uj ući materi jal ni napredak i
vanredno materi jal no stvaralaštvo!
Ovaj j e džahi l i j j et bazi ran na agresi j i proti v Boži j e
vl adavi ne na Ze ml j i i pr ot i v naj uže karakter i st i ke
božanstvenosti - proti v Boži j e suverenosti (hakimijet) .*'
Džahi li jjet suverenost prenosi na l jude i tako ih jedne drugima
či ni gospodari ma - ne u pri miti vnom, prostom obl i ku kakvog
je poznavao prvobi tni džahi l i jjet, već u formi navodnog prava
na usvajanje razl i čit i h vi zi ja i vri jednosti , pravni h propisa i
zakonodavni h regul ati va, si stema i shema, izvan Boži jeg
programa ži vota, mi mo forme koj u je Bog l egi ti mi rao. I z ove
agresi j e na Boži j u vlast proi zašla j e agresi j a na lj ude.
Poni ženost "čovj eka", općepri sut na u svi m društveni m
si stemi ma, kao i nasi lj e pojedinaca i č itavi h naroda koje se
sprovodi kontroli ranjem tokova kapi tal a i kol oni jal i zmom u
kapi tal i sti čki m si stemi ma, ni j e ni šta drugo do posl jedi ca
nasrtaja na Boži ju vlast i nepri znavanja dostojanstva čovjeka,
dostojanstva kojeg mu je sam Bog ustanovi o.
U tome je jedi nstven i slamski put. U svakom drugom
si stemu, osi m i sl amskoga, l j udi su na ovaj i li onaj nači n
Džahilijjetj e jedan od osnovnih pojmova koje autor koristi u ovoj knjizi.
Budući da u sebi i mpl icira više značenja: - neznanje, neznaboštvo,
neprosvijećenost, paganstvo i td., dakle sve ono što nije islam, što
odudara od opće islamske vizije ì što ni je proistekla iz Božanskog
vrela- odluči li smo ne prevodi ti ga. I z daljnjeg razmatranja čitaocu ce
ovaj pojam postati sasvim jasan· op. prev.
Hakimijjet je autorov drugi ključni pojam. Premda je i on višeznačenjski
- znači: vladavi nu, sudsku vlast, suverenost i td.- odlučili smo prevesti
ga kao suverenost. Smatramo da ti me izražavamo ono što autor želi
kazati, nai me da sud o svemu i svačemu izriče j edi ni apsol utni
autori tet, jedi ni Suveren- Bog uzvišeni!· pri m. prev.
2NAkOv|NA/Jlu l l
potči nj eni j edni drugi ma. Od te potč i nj enosti svi oni su
osl obođeni j edi no u i sl amu. Tu se oni potči njavaj u j edi no
Bogu, j edi no od Boga pri maj u uputstva i samo se Nj emu
pokoravaj u.
| - t u se putevi razilaze. To j e t a nova vi zi ja, t o je ono što
možemo ponudi ti čovj ečanstvu, sa svi m nj eni m duboki m
i mpl i kaci j ama koje će prouzroči ti u real nom l j udskom životu.
Eto, to je ta kvaliteta koju čovječanstvo ne posjeduje, i to samo
stoga što nije proizvod zapadne ci vi l i zaci je, što ni je produkt
evropskog geni j a; istočnog i l i zapadnog!
*
* *
Mi , dakl e, bez sumnj e, posjedujemo nešto novo, sasvi m
novo, nešto lj udi ma nepoznat o, što oni ni su u st anj u
proizvestt1
Medut i m, taj novi tet - kao što smo rekl i - mora bi ti
predstavljen u prakti čno j stvarnosti ; njega mora živjeti jedna
l j udska zaj ed n i ca. To zaht i j eva ot poč i nj anj e pr ocesa
oživlavanja u musl i manski m područj i ma, oživljavanja koje
će, prije i l i kasni je, dovesti do preuzi manje vodstva c ijel og
čovječanstva.
Kako započeti proces i slamskog oživljavanja?
Za to su nužni vjesni ci , prethodni ci koji će i mati odl učnost
da to post ignu. Oni će krenuti t i m putem, putem poti ranja
džahi l ijjeta koj i se rasprostro na sve strane svi jeta. Taj će se
put, s jedne strane, držati neke vrste i zol i ranosti dok će, s
druge strane, bi ti u doti caju s okol ni m džahi li jjetom.
Ti vjesni ci , koj i će i mati takvu odl učnost, moraju i mati i
neke svoje "znakove na putu". Pomoću t i h znakova oni će
raspoznavati narav svoje uloge, stvarnost svoje mi si je, bi t
svog ci lja i pol aznu tačku svog dugog putovanja. I sto tako,
oni će pomoću tih znakova i skri stal i zi rati svoj stav prema
l 2 Se·dKum
gl obal no raši renom džahi l i j jetu. Znat će u čemu će i mati
zaj edni čko stanovi šte s ostal i ma, a u čemu će se razl i kovati
od nj i h; koje su nj i hove karakteri sti ke, a koje džahi li jjeta koji
ih okružuje; odakle će crpi ti svoju snagu i na koj i nači n će to
či ni ti !
Svi t i znaci moraju bi ti izvedeni iz prog vrela ove doktrine
( 'aqlda), i z Kur'ana i njegovih osnovni h smjerokaza, te i z vizije
koju j e Bog proi zveo u dušama one odabrane elite kojom je
na Zeml j i č i ni o ono što j e či ni o i koja j e već j edanput
preusmj eri la t ok hi stori je u pravac kojeg j e Bog žel i o.
*
* *
Et o, t i m vj esn1c1ma, t i m očeki van i m, žuđeni m
prethodni ci ma napisao sam ove "Znakove na putu".
Č
eti ri
sam poglavlja> preuzeo i z knj ige "U okri l j u Kur'ana", s ti m da
sam u nj i ma izvršio neophodne izmjene i dopune, kako bih i h
pri lagodi o ovoj knj i zi . Osam drugi h poglavlja - mi mo, dakle,
ova četi ri - napi sana su u razl i či ti m peri odi ma, onako kako su
se odvi j al i naši osvrti na Božij i program predstavljen u Kur'anu
časnom. Ono što ih či ni j ednom cjel i nom jest to da su svi oni
- uz svu tu nj i hovu razasutost - znakovi na putu, poput
znakova na svakom putu! Svi oni , zajedni čki , predstavljaju
samo prvu zbi rku "znakova", i ja se nadam da će za njom
usl i j edi ti j oš jedna, i li vi še drugi h zbi rki !
Neka nam Bog bude na pomoći !
To su poglavlja: "Narav kur'anskog metoda", "I sl amska vizija i
kultura", "Borba na Boži jem Putu" i "For mi ranje musl i manskog
društva i njegove karakteri stike".
ZKOVI N4H 13
JEDINSENA KR' ASK GENERCUA
Postoji jedan hi storijski fenomen pred koji m se protagonisti
i sl amskog poziva u vjeru na svakom mjestu i u svakom
vremenu trebaju zadržati veoma dugo. Taj fenomen je i
primarni faktor u samom programu pozivanja i u njegovoj
orijentaciji.
Ovaj nati n pozi vanj a (da'wa) proi zveo je j ednu
generaciju - generaciju ashaba, neka Bog bude zadovoljan s
njima! - koja zauzi ma istaknuto mjesto u cjelokupnoj historiji
islama, pa i u hi storiji titavog lj udskog roda. Ona se više
ni kada nije ponovila! Istina, tokom historije je bilo pojedi naca
njihova kova, no oni se u tako i mpozantnom broju više ni kada
nisu našli na jednom mjestu, onako kako se to zbilo u prom
periodu života ovog poziva. Taj fenomen je otit i zbi ljski, i
pred njegovim sadržajem treba se dugo zadržati, ne bi smo li
mu otkrili tajnu.
Naime, i mi imamo Kur'an ovoga poziva (da'wa), i mamo
Had is Božijega Poslanika - mi r i blagoslovi Božiji neka su na
nj! - njegovu prakti tnu uputu i plemeni ti životopi s. Sve to
imamo onako kako je to imala i pra generacija koja se u
historiji više ni kada nije ponovila. Nedostaje samo osoba
Božijega Poslanika - nije l i tajna u tome?!
Kada bi pr i sustvo osobe Boži j ega Posl ani ka bi l o
neophodno da bi ovaj pozi v mogao egzi st i rat i i bi t i
plodotvoran, Bog ga u tom s lutaju ne bi uti ni o univerzal ni m,
ló Se"id Ku|b
ne bi kur'ansku Objavu uči nio posljednjom, ni ti bi njoj povjerio
l jude sve do konačnog Smaka svijeta!
Bog uzvi šeni j e, međut i m, na sebe preuzeo obavezu da
će sačuvati Objavu znaj ući , dakako, da ona može egzi sti rati i
davati svoje plodove i posl i je Njegova Posl ani ka. Stoga ga je
pozvao Sebi , dvadeset i tri godi ne nakon početka Objave; a
vjeru koju mu je objavi o ostavio je da traje sve do Smaka
svijeta . . .
Prema t ome, odsustvo osobe Boži j eg Posl ani ka ne
pojašnjava ni t i i scrpl juje t aj fenomen.
Moramo, dakle, tragati za drugi m uzrokom. Pogledajmo
u izvor s kojeg se napajala ta prva generacija - možda se tu
nešto promi j eni lo! Razmotri mo i program koji i h je proi zveo­
možda je tu nešto promi jenjeno!
Prvi i zvor s kojeg se napajala ta generaci ja bi o je Kur'an,
samo Kur' an. Hadi s Boži jega Posl ani ka, mir neka je na nj, i
njegova uputa bi l i su samo mani festaci ja toga izvora. Stoga
je Aiša - Bog bi o zadovol jan s nj ome! - kad je upi tana o
Poslanikovom moral u, rekl a: "Nj egov moral bi o je Kur'an!"
(Hadi s bilježi En-Nesai) .
Kur' an j e, prema tome, bi o j edi ni izvor s kojeg su se
napaj al i , prema kojem su se ravnal i i i z kojeg su izrastal i . To
naravno ni j e bi l o stoga što čovječanstvo tada ni j e i malo
ci vi l izaci je, kul ture, nauke, pi sani h djel a i studi ja.
Naproti v! Postoj ala j e bi zanti j ska c ivi l i zaci j a, nj ena
kul tura, l i teratura i zakon, na čemu je utemel j ena i današnja
Evropa i l i j e barem naslonjena na nj u. Postoj al i su i ostaci
grčke civi l izaci je, nj ene logike, filozofije i umjetnosti što je
još uvi jek izvor zapadnoga mi šljenja. Postojala je i perzijska
kul tura sa svom svojom umjetnošću, poezi j om, mi tovima,
i deologijama i si stemi ma upravljanja ... Bi lo je tu i drugi h bli ži h
i li dalj i h kultura, poput i ndi j ske i ki neske napri mjer.
š
taviše,
bi zanti jska i perzi jska kultura su, j edna sa sjevera a druga s
2N4kOv|N4PT 15
juga, okruživale Arabi j ski poluotok, dok su jevrejstvo i
kršćanstvo obitavali u samom njegovom srcu. Prema tome,
uzrok ogran i čavanj a prve generaci j e, u faz i nj enoga
formi ranj a, i skl j učivo na Kur' an ni je bi o stoga što su
nedostajale svjetske kulture i civilizacije. Da j e to zbi lja bi la
smišljena namjera koja je planski sprovodena otkriva nam i
srdžba Božijega Poslani ka - neka su na nj mi r i blagoslovi
Božiji! - kada je u ruci Omera b. el -Hattaba ugledao strani cu
Starog zavjeta (Tevrata). Tom pri li kom mu je rekao: "Allaha
mi , da je i Musa živ, tu medu vama, ni njemu ne bi bi lo
dopušteno ništa drugo već da mene slijedi!"J
Postojala je, dakle, namjera Božijeg Poslanika- mir neka
je na nj! - da izvor s kojeg se napaja ta generacija, u početnoj
fazi svog formiranja, svede isključivo na Kur'an kako bi se
samo njemu posvetili i kako bi izrastali isključivo na njegovim
smjernicama. Stoga se i jest jako rasrdio kad je vidio da Omer
-Bog njime bio zadovoljan! - pi je sa još nekog izora!
Božiji Poslani k je nastojao formi rati generaciju čistoga
srca, nepomućena razuma i misl i , i skri stali zi rane svijesti.
Nastojao ju je izvorno formirati, bez i kakva spoljnjeg utjecaja
koji bi mogao doći izvan Božijeg Puta, što ga je garantirao
Kur'an.
Pra generacija je, prema tome, pila samo s tog izora i
zato je u hi storiji zauzela jedinstveno mjesto.
š
ta se potom
dogodilo? Izvori su se pomiješati! U izor s kojeg su pile sve
potonje generacije usuta je grčka flozofija i logika, perzijski
mitovi i shvaćanja, jevrejski israi lijjati, kršćanska teologija i
brojni drugi nanosi različitih kultura i civilizacija. Sve se to
pomiješala i s komentarom Kur'ana, islamskom apologetikom,
pravom i, čak, temeljnim vjerskim disciplinama. I zuzev prve
generacije, sve kasnije generacije su pile s tog zamućenog
izvora i - pra generacija se više nikad nije ponovila!
H adis prenosi Ebu Ja'la od Hammada, ovaj od Ša'bija, a on od Džabira.
16 S_J<em
Mućenje bistrine proga izvora glavni je uzrok što se sve
kasnije generacije otigledno razlikuju od one jedi nstvene,
osobene prve generacije.
*
* *
Pored razlike u kvalitetu izvora postoji još jedan isto tako
važan či ni lac. Radi se o razli ci u nati nu pri hvaćanja kod
kasnij i h generacija.
Pra generacija, naime, nije tita la Kur'an kako bi se, prije
svega, obrazovala i došla do novih informacija, odnosno da bi
se ti me razonodila i naslađivala. Nijedan od njih nije Kur'an
prihvaćao samo zato da bi obogatio i uzdigao svoj kulturni nivo,
zarad same kulture, niti zato da bi proširio svoj naučni i l i
pravnitki opus. Svaki od nji h je, zapravo, prihvaćao Kur'an kako
bi prihvatio Božiju zapovijed koja se ticala kako njega litno
tako i zajednice u kojoj je živio, koja se ticala života koji je živio
on i ta njegova zajednica. Prihvaćao je tu zapovijed da bi odmah
i postupio po njoj, istog onog trenutka kada je čuje, upravo
onako kako voj ni k pri mi "dnevnu zapovijed" i istog se časa
počne ravnati po njoj! Stoga oni ni su odjedanput uzi mal i
mnogo, jer je svaki osjećao da bi tako uzeo i mnogo dužnosti i
obaveza koje treba i spuniti. Zato se zadovoljavao sa deset
ajeta, pamtio i h i potom sprovodio u život, kako to stoji u jednoj
predaji koju prenosi Ibn Mes'Od, Bog njime bio zadovoljan! (Ibn
Kesir je navodi u uvodu svog komentara Kur'ana).
Upravo ta svijest • svijest primanja zarad sprovođenja
otkrila im je u Kur' anu nove i do tad nepoznate im predjele
užitka i nova obzorja znanja koja i m se posigurno ne bi otkrila
da su Kur'anu pri stupi l i sa sviješću da ga samo istraže,
prostudiraju, ostvare uvid u njegov sadržaj. Ovakav njihov
pristup u veli koj mjeri je im olakšavao primjenu i ublažavao
težinu obaveze: miješao je Kur'an sa njima samima i u dušama
i m i u životi ma pretvarao ga u zbi ljski životni put, u živu,
2NAkOv|NA/JïJ l /
pokretačku naobrazbu koj a n e ost aj e samo un ut ar
čovj ekovoga uma i l i medu kor i cama knj i ga, već se
transformi ra u konkretan či n, snažno proži ma zbi vanj a i
preusmjerava tokove života!
Kur'an svoje blago dariva samo onome ko mu pri stupi
na ovaj nači n - s duhom saznavanja koje proizvodi djelovanje.
Kur ' an, nai me, n i j e obj avl j en s c i l j em da bude knj i ga
i ntelektualnog naslađi vanja, knji ga knj iževnosti i umjetnosti ,
pri povijetke i hi stori je - premda se sve to nalazi u nj emu - već
je objavljen zato da bude program ži vota; či st, Božanski
program! Bog i h j e t i m putem vodi o postupno, mal o pomal o:
¯/kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi
ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi
ga objavljujemo!" (El - I sra' , 106).
Kur ' an n i j e obj avl j en odj edanput , već u skl adu s
potrebama i zaht j evi ma kont i n ui ranog razvoj a mi sl i i
shvaćanja, te permanentnog uspona zajednice i života u svi m
njegovim segmenti ma, al i i u skladu s prakti čni m problemi ma
s koj i ma se musl i manska zaj edn i ca suočavala u svom
svakodnevnom životu. Tako j e objavljivan jedan i l i vi še ajeta
o nekoj posebnoj , neobi č noj si t uaci j i , o kon kret nom
događaj u, govoreći pri tom l j udi ma o nj i hovu duševnom
stanju, osl i kavaj ući i m pozi ci j u u kojoj se nalaze i j asno i h
upućujući kako da se postave u njoj. lstodobno i m je i spravljao
pogrješna rezoni ranja i postupanja i uvijek i h, u svemu tome,
vezivao za Boga, nj i hova Gospodara, i i st i cao i m Nj egova
svojstva koja stal no dj el uj u u svemi ru. Oni su tako osjećal i
da ži ve zajedno s nebeski m društvom (el-mele' el-e'ala) pod
di rektni m Boži jim nadzorom, u beskraj u Njegove moći. Stoga
su svoj svakodnevni ž i vot u c i j el osti pri l agodaval i t om
autenti čnom Boži jem programu.
Prvu generaci j u, onako vel i čanstvenu kakva j e bi l a,
proizveo j e njen odnos prema Božiji m i Poslan ikovim riječi ma ·
l 8 >e¡¡|d<eib
oni su te riječi prihvaćali s ci ljem da ih sprovedu u život, da sa
nji ma žive. Sve potonje generacije rezultat su jednog drukčijeg
odnosa- prihvaćanja radi istraživanja, i ntelektualnog i duhov­
nog nasladivanja! Ìto je, nesumnjivo, osnovni razlog zbog kojeg
su se sve kasnije generacije znatno razl i kovale od one prve.
*
* *
Postoji i treći či ni lac kojeg treba registrirati i razmotri ti .
Nai me, prvi musl i mani su se, pri hvatanjem i slama, istog
trenutka l i šaval i tereta svoje predi sl amske (džahilijjetske)
prošlost i . U trenutku ulaska u i sl am svaki od nj i h je duboko
osjećao da on ti me započi nje jedan sasvim nov život, potpuno
odvoj en od onog koj i m je do tada ži vi o. Sa sumnj om,
skepsom, oprezom i strahom se postavljao spram svega što
je obi čavao radi ti u prethodnom peri odu i sve to počinjao
smatrati nečasni m, nedostoj ni m i nepri mj ereni m i sl amu!
Upravo s takvi m osjećanjem on j e pri mao novu, i slamsku
uputu. Ako bi ga ponekad i nadvladala njegova strast, ako bi
ga pri vukla neka rani j a navi ka, ako bi mu promakao kakav
i sl amski zahtjev . . . , on bi istoga časa bio svjestan pogrješke i
gri jeha i u dubi ni svoje duše bi oćuti o snažnu potrebu za
oči šćenjem i opet bi iznova pokušao bi ti u strogom suglasju
s kur'anskom uputom.
U svijesti i osjećanji ma novoga musli mana nastupao je
potpuni raskid s njegovom prošlošću i z čega je proi zi lazi o i
prekid svih veza s ranij i m društvom koje ga je okruživalo. On
je konačno raski dao sa svojom džahi l ijjetskom sredi nom i
konačno se utapao u svoju novu, i sl amsku sredi nu. I st i na,
on je i dalje trgovao s neki m mnogobošci ma, i dalje s nj i ma
održavao dnevnu komuni kaci j u, al i je duhovno bio potpuno
izol i ran od nj i h.
Postoj al a j e i puna odvoj enost od nei sl ams kog
okruženja, od nj egovi h obi čaja, poi manj a, navika i odnosa
ZNAKOVI NA PUT 19
što je bi l a poslj edi ca odvajanja od i deje mnogoboštva i
prihvatanja vjere u jednog Boga, odvajanja od nei slamskog
poimanja života i postojanja i prihvatanja i sl amskoga . . . Ta
odvojenost je, dakle, rezultat ulaska u novo, islamsko društvo
s njegovim novim vodstvom, te po klanjanja tom društvu i tom
vodstvu cijeloga sebe: sve svoje ljubavi i odanosti, svih svoj i h
sposobnosti.
+
Bio je to ustvari razlaz puteva. Potetak hoda novi m
putem znati o j e slobodan hod, bez pri ti ska života
džahi l ijjetskog društva, bez poimanja i vrijednosti koje su
vladale u njemu. Tu, u takvoj situaciji i upravo zbog toga,
musliman je nai lazio samo na neprijatnosti i intrige, al i je u
sebi dobro znao da je konatno odl uti o i opredijel io se.
Džahilijjetsko razmišljanje i džahilijjetski nati n života vi še ni su
nalazili puta do njega.
Mi se danas nalazimo u istom onakvom džahi lijjetu u
kakvom su se nalazili i savremenici ranog islama, i l i u još
gorem. Sve oko nas j e džahi lijjet: poi manja lj udi , nj i hova
vjerovanj a, navi ke i obi taj i , i zvori znanj a, umj etnost i
književnost, propisi i zakoni . . .
š
taviše, znatan dio onoga što
smatramo i sl amski m znanj em, i sl amski m i zvor i ma,
islamskom filozofijom i i sl amski m mišljenjem - takoder je
produkt ovoga džahi lijjeta! ! !
Stoga se u nama ne udomaćuj u i slamske vrijednosti, u
našim umovima se ne razbistrava i slamsko poimanje. Od nas
ne nastaje i mpozantna generacija sastavljena od ljudi tipa
pre generacije koju je islam u potetku proizveo.
Prema tome, i sl amski pokret se u svojoj fazi izrastanja i
formiranja mora osloboditi svih utjecaja džahi l ijjeta u kojem
živimo i iz kojeg se napaja mo. Moramo se iznova vratiti onom
tistom izvoru s kojeg su se napajal i lj udi prve generacije,
izvoru koji se sasvim sigurno nije zamutio, kojeg ništa nije
dotaknula. Vratit ćemo se njemu da iz njega crpimo svoju
20 Se(¸dKum
predstavu o sušt i n i cj el okupnog postoj anj a, o sušt i ni
čovjekovog postoj anj a, predstavu o ukupni m odnosi ma
i zmedu nj i h dvoga i I st i nske Savršene Egzi stenci je - Boga
uzvišenog. Odatle ćemo crpjeti i naša razumi jevanja života,
naše vri jednosti i moral, naše uzu se vlasti , poli ti ke, ekonomije
i svi h drugi h sastavni ca ljudskog života.
Kada se vrat i mo t ome izvoru, moramo mu pri ći sa
svi ješću da ćemo i z nj ega crpj eti s ci lj em sprovođenj a |
ravnanja po onome što iz njega zahvati mo, a ne s ci ljem samog
studi ranja i razonode. Vratit ćemo se, dakle, tome izvoru da
pogledamo šta on hoće da budemo - pa da to i budemo! Na
tome putu nai ći ćemo na vanrednu umj etni čku ljepotu u
Kur'anu, susrest ćemo se s prel i jepi m kaziva nj em, s prizorima
Sudnjega dana, s duhovnom logi kom . . . Susrest ćemo se,
zapravo, sa svi m oni m za či m tragaju i straži vači i oni koj i
tragaju za i ntel ektual ni m nasl adama. Mi se s ti m, meduti m,
susrećemo usputno. To ni je naš prvenstveni ci lj. Naš ci lj je
vi djeti šta Kur'an traži od nas da či ni mo; kakva je opća vizija
koju Kur'an želi da i mamo, kakvu svijest o Bogu; kakav moral
traži od nas, kakvo stanje i stvarno uredenje života?
Potom se moramo osl obodi ti pri ti ska džahi l i jjetskog
društva, njegovih predodžbi , obi čaja i vodstva, i to u dubi ni
naši h duša. Naša zadaća nij e da se pomi ri mo sa stvarnošću
ovog džahi l i jjetskog društva, da mu se pri kl oni mo. Sami m
t i m što i ma tu karakteri sti ku, t j . da je džahi l i jjetsko, s nj i m
nije moguć kompromi s! Prema tome, naša zadaća j e da prvo
promi j eni mo sebe, da bi smo potom promi j eni l i i društvo. Naš
pri marni zadatak je promi j eni ti stvarnost ovoga društva - i z
temelj a promi j eni ti tu džahi l ij j sku stvarnost! Ona u svojoj srži
proturiječi i sl amskom putu i i slamskoj vi zi j i . Ta nam stvarnost
si lom i pri ti skom zabranjuje da ži vi mo onako kako to od nas
zahtijeva Boži j i Zakon!
Prvi korak na našem putu jest taj da se i zdi gne mo iznad
ovog džahi lijjetskog društva, iznad njegovih vrijednosti i vizija.
ZAKOVI N H 2 1
Nimalo ne smijemo odstupiti od naših vrijednosti i naših vizija
kako se već na pola puta ponovo ne bismo susreli s nji m. To
nikako! Naši putevi se potpuno razilaze. Ako napravimo i
jedan zajedni�ki korak. izgubit ćemo pravac; izgubit ćemo put!
Na našem putu nailazit ćemo na mnoge nevolje i teškoće
i od nas će biti zahtijevane ogromne žrtve. Međuti m, mi
drugog izbora nemamo ukol i ko hoćemo sli jedi ti put pre
generacije kojom je Bog utemeljio Svoj Put i koju je pomogao
protiv džahilijjeta.
Dobro je da uvijek budemo svjesni prirode našeg pravca,
naše pozicije i prirode puta koji moramo prijeći da bi smo izišli
iz džahilijjeta upravo onako kako je iz njega izišla jedinstvena
kur'anska generacija.
ZNAKOVI NA PUT 23
NAv KUR' ANSKO MEOA
Mekkanski dio Kur'ana je Poslani ku - mir neka je na nj! -
objavljivan trinaest puni h godina i za svo to vrijeme on mu je
govorio samo o j ednom probl emu, o probl emu koji se
sušti nski ne mi j enj a. Nati n i zl aganja tog probl ema se,
medutim, skoro ni jednom nije ponovio. Tako je Kur'an taj
problem svaki put iznova ti ni o novi m, kao da ga prvi put
tretira.
Govorio je o prom, najvećem i temeljnom zahtjevu nove
vjere: govorio je o vjerovanju i njegovom osnovnom segmentu
- odnosu izmedu tovjeka i Boga (uluhijjet i 'ubudijeO.
S ti m se obraćao tovjeku kao takvom. U tom smi sl u
arapski tovjek tog vremena jednak je arapskom tovjeku
svakog drugog vremena, kao što je isti i svaki drugi tovjek,
kako u tom tako i u svim drugim vremeni ma.
To je, zapravo, pitanje tovjeka koje se nikada ne mijenja,
pitanje njegova postojanja na Ovom svijetu i pitanje njegova
kraja, zatim pitanje njegova odnosa s ovim svijetom i živim
bićima oko njega, pitanje njegova odnosa prema Stvoritelju
tog svijeta i tih živih bića ... Ono, dakle, što se ne mijenja jer
se radi o postojanju, o samom tovjeku kao takvom.
Mekkanski Kur'an je tovjeku objašnjavao tajnu njegova
postojanja i postojanja svijeta oko njega. Kazivao mu je ko je
on, odakle je došao, zašto je došao, gdje će na kraju otići, ko
ga je iz ni štavila i svijeta nepoznatog doveo ovamo, ko će ga
þ J<em
odavde odvesti i kakav će mu tamo biti kraj. Govorio mu je
šta je ovo postojanje koje on osjeća i da iza njega stoji nešto
nedokućivo što on samo sluti, a ne vi di ga; kazivao mu ko je
stvorio svu ovu pojavnost prepunu tajni- ko njome upravlja i
ko sve u njoj pokreće; ko pojavnost uvijek iznova obnavlja i
ko je mijenja naoćigled ćovjeka. Isto tako govorio mu je kako
da se odnosi prema Stvoritelj u ovog svemira, al i i prema
samom svemi r u, i obj ašnj avao mu kako l j udi trebaj u
komunicirati jedni s drugi ma.
Prema tome, radi se o pitanjima od najvećeg znaćaja i
na nji ma se temelji cjelokupno ćovjekovo postojanje. Ona će
ostati od najvećeg znaćaja sve do Konaćnoga kraja.
Tako je proteklo punih trinaest godi na u utvrđivanju
odgovora na pitanja koja suštinski obuhvataju cjelokupan
ćovjekov život u svim segmentima njegova ispoljavanja.
Mekkanski dio Kur'ana ni jednog trenutka nije izašao iz
okvira ovih temel jni h pi tanja ni ti se bavio pojedinostima
vezanim za praktićnu organizaciju života, sve dok se nije dalo
pri mjereno pojašnj enje i dok se sve komponente dati h
odgovora ni su ćvrsto utemelji le u srcima odabrane skupine
ljudi . Nji h je Allah odredio da ponesu ovu vjeru, da preuzmu
ustrojavanje svakodnevnog života tako da on bude njen
praktićni izraz.
Nosi oci i sl amske i deje i zagovorni ci uspostavljanja
takvog društvenog poretka u koj emu će vjerski propisi biti
prakti ćno sprovedeni u život, moraj u se, dakako, dugo
zadržati pred ovim znaćaj ni m fenomenom. Rijeć je o tome da
se mekkanski dio Kur'ana punih trinaest godina iskljućivo
bavio usađivanjem islamskog vjerovanja. Za svo to vrijeme
on se nije pozabavio niti jednom pojedinošću društvenog
poretka koji bi se zasnivao na tom vjerovanju, odnosno
zakonodavstva koje bi musl i mansko dr uštvo trebal o
primjenjivati.
ZNAKOVI NA P 25
Boži ja mudrost htjel a je da prvo pi tanje koj i m se
pozabavio i sl amski poziv (da'wa) još od samog poćetka
Objave, bude pitanje vjerovanja. I sto tako je htjela da Božiji
Poslani k svoje prve korake na putu ovog poziva naći ni
pozivajući ljude da posvjedoće da "nema drugog boga osi m
Allaha", te da potom svoj pozi v nastavi upoznaj ući ih s
nj i hovi m i sti nski m Gospodarom koj emu j edi no trebaj u
robovati.
Na pri pogled - ljudski gledano - to nije bio najlakši put
do arapskih srca! Nai me, oni su sasvim dobro znal i šta u
njihovom jeziku znaći rijeć "Bog" i šta podrazumijevaju rijeći:
"Nema drugog boga osim Allaha". Vrlo dobro su znali da
Božanstvenost (uluhijjef znaći vrhovnu vlast, da vjerovanje
u samo jedno Božanstvo, u Allaha Uzvišenog, znaći uzurpaciju
vlasti koju su vršili vraćevi, svećeni ci , namjesnici i vladari i
njenu cjelovitu predaju samo Allahu . . . Cjelovitu predaju vlasti
samo Al l ahu: vl asti nad savj est i ma, nad obred i ma i
svakodnevnim životom, vlasti u i metku i sudstvu, vlasti nad
dušama i ti jel i ma ljudi . . . Vrlo dobro su znali da je "Nema
drugog boga osim Allaha" atak na svu zemaljsku vlast koja
je sebi prigrabila najuže karakteristike božanstvenosti, da je
to atak na ukupno stanje koje je nastalo iz tog njihova grabeža,
da je to otvoren sukob s vlašću koja vlada pomoću zakona
koji je sama izmislila, koji nije legitimirao Allah ... Arapi ma,
koji su odlićno poznavali svoj jezi k i koji su prema tome znal i
pravi sadržaj poziva "Nema drugog boga osi m Allaha" ni je
bi l o nepoznato šta taj poziv znaći za njihovo postojeće stanje,
za njihove pozicije i vlast. Stoga i jesu taj poziv, ili bolje reći
tu revoluciju, doćekali onako žestoko i suprotstavi l i joj se
krvavo, što je svakome odveć poznato . . .
Zašto j e upravo takav bi o poćetni korak ovog poziva?
Zašto je Božija mudrost odredila da on zapoćne sa svim oni m
teškoćama?
2ó Sed<eib
Kada je Boži ji Poslani k- mi r neka je na nj ! - poslan s ovom
vjerom, najplodni ja i najbogati ja arapska područja ni su bi la
u nj i hovi m rukama, već su nj i ma gospodari l i drugi narodi . Na
sj everu j e c i j el i
Š
am (da našnj a Si r i j a) bi o pot či nj en
Bi zanti j ci ma. Nj i m su upravljali arapski namj esni ci koje su
Bi zanti j ci postavlj al i . S druge strane, na jugu, ci j el i Jemen je
bi o potči njen Perzi janci ma - i oni su tu i menovali svoje arapske
namj esni ke. Arapi su pod svojom vlašću držal i samo Hi džaz,
Ti hamu, Nedžd i neplodna pusti njska područja u koj i ma bi se
tek tu i tamo našla poneka pl odna oaza!
Možda će neko kazati : Muhammed - neka su na nj mi r i
blagoslovi Boži j i ! - s obzi rom na to da je bi o povjerljiv i iskren
i da ga je još prije poslanstva pleme Qurejš i zabralo da presudi
kod postavlj anja Crnog kamena i pri hvati l o njegovu presudu
- pet naest god i na pr i j e nego je pr i mi o Obj avu, kao
naj utj ecaj ni j eg čl ana BenO Haši ma koj i j e bi o naj el i t ni j i
ogranak Qurej ši ja - mogao je kao takav svoj poziv proklamirati
naci onal no s ci ljem homogeni ziranja arapski h pl emena koja
su nagri zal i svakojaki sporovi i razdi ral i medusobni sukobi .
Mogao j e svoj poziv, dakle, naci onal no kanali sati kako bi od
koloni j al ni h i mperi j a povrati o otetu arapsku zemlju - sa
sjevera od Bi zantijaca, a s juga od Perzi janaca. Tako je mogao
vi soko podi ći zastavu arabi zma i uspostavi ti naci onal no
jedi nstvo na ci jeloj teri tori ji Poluotoka.
Možda će neko reći: Da je Boži j i Poslani k - neka su na nj
mi r i blagoslovi Boži j i ! - ovako usmjerio svoj poziv, nesumnj ivo
bi mu se odazvala sva arapska pl emena. I stodobno, ne bi
morao či tavi h tri naest godi na trpj eti zbog svoje ori jentaci je
koj a je bi l a suprotna i nteresi ma vl adajuć i h krugova na
Poloutoku!
Možda će opet neko reći : Muhammed je, nakon što bi
mu se Arapi tako odazvali i povj eri l i mu vlast i upravljanje, i
nakon što bi u svoje ruke preuzeo svu vlast i slavu, to lahko
mogao i skori sti ti za učvršći vanje monotei sti čkog vjerovanja
ZNAKOVI NA PUTU 2/
s kojim je poslan, te za pridobijanje l judi da se potčine vlasti
svoga Gospodara nakon što i h je pri dobi o da se potčine
njegovoj, ljudskoj vlasti!
Uzvišeni Allah, koji je Najmudri ji i Najveći Znalac, Svog
Poslanika, medutim, nije usmjerio u tom pravcu! Naprotiv,
usmjerio ga je da se suprotstavi načelom "Nema drugog boga
osim Allaha!" i da, zajedno s malobrojnom skupinom svoji h
pristalica, pretrpi sve one užase i teškoće!
Zašto? Ta Bog Uzvišeni neće Svoga Poslanika, i vjernike
koji su bili sa njim, prisiliti na nešto ružno i neprijatno! On,
Uzvišeni , znao je da to nije i spravan put. Nije pravi put to da
se zemlja oslobodi iz ruku bizantijskog ili perzijskog si l nika i
preda se u ruke arapskog si l nika. Svaki je si lni k si l nik! Zemlje
pripada Allahu i mora se Njemu predati. No, ona se Allahu
može predati samo ako se nad njom zavi hori zastava La ilahe
il/allah ( Nema drugog boga osim Allaha). Nije, dakle, ispravan
put taj da se lj udi na ovoj Zemlji oslobode od bizantijskog i l i
perzijskog si l nika i potom se prepuste arapskom si lni ku. Ta,
svaki silnik je silnik, ma ko on bio! Ljudi su jedi no Božiji robovi,
no oni to mogu istinski biti samo pod zastavom La ila he il/allah
- Nema drugog boga osim Allaha, što Arapi n koji odl i čno
poznaje značenje svoga jezi ka vrlo dobro razumi je: nema
vladarenja osim Božijeg, nema zakona osim onog koji dolazi
od Boga, nema vlasti niko ni nad kim jer sva vlast pripada
samo Bogu i jer je "nacija" koju islam želi l judima- vjerskog
karaktera, vjerska nacija, u kojoj je, pod Allahovom zastavom,
potpuno jednak Arapin, Bizantijac, Perzijanac i svi drugi narodi
i rase.
To je ispravan put. . .
U vrijeme kada je Božiji Poslanik - neka su na nj mi r i
blagoslovi Božiji! - poslan sa ovom vjerom, arapsko društvo
je bi l o kraj nje ekstremno u pogl edu podj el e bogatstva i
pravde. Malobrojna skupi na je u svojim rukama držala skoro
28 þ J<e±
cjelokupan kapital i trgovi nu. Uz to je prakticirala i kamatu
što je doprinosila tome da su joj se kapital i trgovina enormno
uvećaval i . Ogromna veći na ljudi je i mala samo neimaštinu i
gl ad. Onaj ko je imao bogatstvo, imao je i ugled i položaj u
društvu, dok ostali, ogromna većina ljudi , ni su i mal i ni jedno
ni drugo!
Možda će ovdje neko reći: Muhammed je svom pozivu
mogao dati socijalni obol i tako najaviti rat aristokraciji. Mogao
ga je usmjeriti na preuređenje postojećeg stanja s ciljem da
se bogatstvo bogatih vrati siromašni ma.
Možda će neko još reći : Da je Božiji Poslani k - neka su
na nj mir i blagoslovi Boži ji ! - ovako postupi o sa svojim
pozivom, arapsko društvo bi se nesumnjivo podijelilo na dva
dijela: na jednoj strani bi bila ogromna većina ljudi koji bi
prihvatili tu novu ideju i pobuni li se protiv tiranije kapitala,
ćasti i ugleda, dok bi na drugoj strani bila samo jedna mala
skupi na koja bi nastojala saćuvati postojeće stanje. U tom
slućaju se ne bi desi lo ono što se desi lo - da ćitavo društvo,
izuzev doi sta rijetkih pojedi naca, zajedni ćki ustane protiv
naćela La ilahe il/allah!
Možda će reći takoder i ovo: Muhammed je, nakon što
bi mu se odazvalo to ogromno mnoštvo koje bi on predvodio
i pomoću kojeg bi bez teškoća savl adao i pokorio onu
malobrojnu skupi nu, to svoje mjesto i vlast lahko mogao
iskoristiti za ućvršćivanje monoteistićkogvjerovanja ('aqidetu
et-tewhid s kojim ga je poslao njegov Gospodar. Tako je lahko
mogao pridobiti ljude da se potćine vlasti svoga Gospodara,
kad ih je već pridobio da se potćine njegovoj ljudskoj vlasti!
Uzvišeni Allah, koji je Najmudriji i Najveći Znalac, svog
Poslanika, meduti m, nije usmjerio u tome pravcu . . .
Allah je, naravno, znao da to ni je pravi put. Znao je da
socijalna pravda nužno mora proistjecati iz općeg vjerovanja/
uvjerenja datoga društva, društva koje će rješenje svakoga
2NAkOv|NA/JïJ 29
pitanja podvrgnuti Boži j i m propi si ma, koje će dobrovoljno i s
radošću pri hvatati Boži je odredbe u pogl edu pravedne
raspodjele materi j al ni h dobara i zbri njavanja svi h l j udi , či me
se u srcu i onoga koj i uzi ma i onoga koj i daj e podjednako
učvršćuje uvjerenje da on na taj nači n sprovodi red koji je
Bog propi sao. Uz to, svaki onaj koji se pokorava ovome redu
očekuje najljepše rezultate i svako dobro kako na Ovom, tako
i na Budućem svi jetu. Tako l j udski m srci ma ne ovladava
požuda i zavist, ni ti se sve mora rješavati si l om, strahom i
terorom! Tako se ne kvare lj udska srca i ne sputavaju se
duhovi, kako se to dešava u oni m društveni m si stemi ma koji
se ne temelje na načelu La ilahe il/allah!
Kada je posl an Boži ji Posl ani k, sal l al l ahu ' alej hi we
sel l em, moral ni nivo Arabijskog poluotoka bi o je, s izuzetkom
nekih nepatvoreni h bedui nski h vrl i na, na najnižoj mogućoj
razi ni .
U društvu su u vel i koj mj eri bi l i raši reni svakojaki obl i ci
nepravde, o čemu rječito govori sentenca pjesni ka Zuhejra b.
Ebu Sul emi j a:
Ko se ne brani oružjem svojim, zdrobljen će biti
a ko nasilje ne čini, samog će nasilje stići!
To nedvosmi sl eno i zražava i općepoznato načel o u
predi slamskom peri odu: "Pomozi svome bratu i onda kad je
nepravedan, i onda kad se njemu nepravda či ni ! "
Alkohol i kocka su obavezni prati oci bol esnog društva i ,
štavi še, oni su nj egov ponos! Nj i ma obi l uj e cj el okupna
predi slamska poezija! Tarefa b. ei -'Abd, npr., pjeva:
Da tri zadovoljstva nije štono junaku život čine
smislenim,
ja srećom se tvojom kunem, ne bih mario za smrt.
Pro je: što prigovore zlobne uvijek čašom vina
rumena preteknem
30 >e¡¡|d<e·b
što veselo se pjeni kad se sa vodom pomiješa.
Moje mi pijanke i slast tako traju jednako,
šenluk i čašćenje naslijedih od slavnih svojih
predaka.
Bijaše tako sve dok me rodbina sva izbjegavati
ne stade,
dok me ne izdvoji ustranu kano devca im
mamena!
Prosti tuci ja, u svim svoj i m obl i ci ma, takoder je jedno od
znamenja takvog društva! To je opće pravilo i odnosi se na
svako nei slamsko (džahi lijjetsko) društvo, kako u prošlosti
tako i danas. Arapsko pred i sl amsko društvo je u tom smi slu,
kako ga j e opi sal a Ai ša - Bog bi o zadovol j an s njome! -
i zgl edal o ovako:
"Pri je i slama su postojale četi ri vrste bračni h veza. Jedna
od njih j e bila poput današnjeg braka: čovjek od drugoga
čovjeka zaprosi njegovu štićeni cu ili kćerku, zaprosi je i potom
oženi . Druga vrsta braka bi la je takva da čovjek svojoj ženi ,
od mah nakon prestanka njenog menstrualnog ci kl usa rekne:
'Oti đi kod tog i tog čovjeka i zamol i ga da spava s tobom! ' lza
toga joj se on ne bi pri bl i žavao u postel j i sve dok se ne bi
ustanovi lo da li je zatrudnjel a od onog čovjeka kojem je i šl a!
Kad bi se to ustanovi lo, tek tada bi joj počeo pri laziti i njen
muž . On je, nai me, to č i ni o u žel j i da mu d i j et e bude
pl emenitog pori jekl a! Bi o j e to tzv. brak nabavke. Treća vrsta
bračne veze izgledal a je ovako: sakupi l o bi se nekol i ko l judi ,
či ji bi broj obavezno bio manj i od deset, i oti šl i bi kod jedne
žene, te bi svaki od nji h opći o sa nj om. Ako bi tom pri l i kom
ona zanijela i poslije rodila dijete, nekoli ko noći nakon poroda
ona bi ih sve pozvala k sebi , a ni jedan od nji h se ne bi smi o
ne odazvati. Sakupi l i bi se kod nj e, a ona bi i m rekl a: "Eto, svi
znate šta ste radi l i ! Ja sam, evo, rodi la. Dijete je tvoje! " Tako
bi i menovala onog koji joj se najviše dopadne i dijete bi se
smatral o nj egovi m! I menovani ga se n i j e mogao odreći !
ZNAKOVI NA PUT 31
Č
etvrta vrsta bračne veze bi l a je ovakva: sakupio bi se veći
broj muškaraca i otišli bi kod jedne žene, a ona ni koga od
njih nije mogla odbi ti . Bile su to prostitutke. One su na svoj i m
vratima i male okačene zastavice kao oznake. Ko god je htio,
mogao je ući kod njih. Ako bi neka od njih zatrudnj ela i dijete
rodi la oni bi se sakupi l i kod nje i prema izgledu djeteta
nastojali bi prepoznati oca! Dijete bi pripisali onom ko im je
izgledao najvjerovatni ji m ocem i on bi ga prisvojio: di jete bi
se zvalo njegovim i on ga se nije i mao pravo odreći!" (Ovo
bilježi Buhari u poglavlju o braku) .
Ovdje će možda neko reći : Muhammed je svoj poziv
mogao uči ni ti reformi sti čki m i tako akcenat stavi ti na
popravl j anj e općeg mor al a, na či šćenj e d ruštva i
oplemenj ivanje ljudskih duša!
Neko će možda još pri mijetiti : On - mi r i blagoslovi Boži ji
neka su na nj! - mogao je i u to vrij eme naći - kao što,
uostalom, svaki moralni preporoditelj može naći u svakoj
sredi ni - dobre lj ude koj i ma smeta nečist koja ih okružuje i
koje bi svakako po nijela gordost i muževnost da se odazovu
pozivu za reformu i pročišćenje!?
Možda će neko kazati : Da je Boži j i Posl ani k - mi r i
blagoslovi Božiji neka su na nj! - tako postupio odmah na
početku bi mu se odazvala najbolja skupi na lj udi , oni či ji je
moral či st, a duše neporočne, i zahvalj ujući tome oni bi lahko
prihvatili njegovu vjeru i potom je ši ri li medu lj udi ma. Ovako
je poziv La ilahe il/allah izazvao žestok otpor još na samom
početku puta?!
Uzvišeni Bog je, naravno, znao da ni to nije pravi put.
Znao j e da se mor al može popravi ti samo na t emelj u
vjerovanja koje postavlja kriterije i ustanovljuje vrijednosti,
ali koje postavlja i vlast na koju se oslanjaju, te koje toj vlasti
daje ingerencije koje će ona sprovoditi kako prema oni ma
koji se drže ti h kriterija i ti h vrijednosti, tako i prema oni ma
l2 :e¸d<eio
koji ih krše. Naime, pri je no što se to vjerovanje učvrsti i prije
no što se ustroj i takva vlast, sve vri jednosti ostaju l abi l ne kao
i sav moral koj i se na nj i ma zasniva - bez čvrstog uzusa, bez
moći i bez pri mj erene sati sfakcije!
Kad se, nakon mukotrpnog truda, vjerovanje učvrstilo i
kad se ustabi l i la vl ast na koju se nasl anj alo .. kad su l judi
upoznal i svoga Gospodara i samo Njega obožavati stali . . .
kada su se osl obodi l i vlasti l j udi , odnosno poriva . . . kad se u
nj i hovi m srci ma ukori jeni le La ilahe il/allah. .. Allah je tada, s
t i m i s takvi m l j udi ma, či ni o sve ono o čemu se moglo samo
maštati : Zemlj a se či sti la od "Bizanti naca" i "Perzijanaca",
ali ne da bi se na njoj uspostavi la vlast "Arapa", već da bi se
uspostavila vlast "Boži ja"! Zemlj a se či sti la od vlasti svakog
sil ni ka - bi zantij skog, perzijskog i arapskog podjednako . . .
Društvo se oči sti la od društvene nepravde svake vrste.
Uspostavljen je "i sl amski poredak", poredak koji sprovodi
Božiju pravdu, koji vrjednuje Božanski m kri teri jima i koji samo
u Božije ime visoko diže zastavu društvene pravde. Tu zastavu
on zove i sl am i ne pri dodaje joj nikakav drugi atri but. Na njoj
pi še samo: La ilahe il/allah!
Lj udi i nj i hov moral postal i su kri stalno či sti , a nj i hove
duše i srca su se prosvijetlile do te mjere da čak nije bi l o ni
potrebe, izuzimaj ući doi sta ri jetke sl učajeve, da se posegne
za kaznama i sankci j ama koje j e Bog propi sao! Nadzor i
kontrola su kod nj i h bili u svijesti ma, a sva žudnj a se svodi la
na posti zanje Boži jeg zadovolj stva i Njegove nagrade. Stid i
strah od Božije srdžbe i kazne zauzel i su mjesto nadzora i
kontrole svega onoga što bi moglo dovesti do kazne.
Č
ovječanstvo je, kao ni kada prije, dosti glo vrhunac reda,
morala i cjelokupnog ovosvjetskog života. Ono to ni kada nije
postiglo ni kasni j e, osi m pod islamskom vl ašću!
Sve je to posti gnuto tako što su oni koji su ovu vjeru
uspostavi l i u formi države, si stema zakona i propisa, najprije
ZNKOVI NA P 33
tu vjeru uspostavi l i u svoj i m svi jesti ma i životu u vi du
vjerovanja, morala, pobožnosti i svakodnevnog življenja. Za
uspostavljanje takve vjere nj i ma j e bi l o dato samo jedno
obecanje, koje ni je sadržavalo ni pobjedu ni vlast ćak ni same
te vjere pod njihovim rukovodstvom!. . . Samo jedno obećanje
Džennet! To je sve što im je bilo obecano za iscrpljujuću
borbu, za teške patnje, za širenje vjere i za suprotstavljanje
džahilijjetu s oni m što vlastodršci svakog vremena i prostora
preziru s La ilahe il/allah!
| kad ih je Bog na svakakve kušnje stavio, pa se strpi l i ,
kad njihove duše vi še ni su i male ni kakvih prohtjeva za sebe,
kad je postalo oćito da oni na Ovom svijetu ne oće kuju ni kakvu
nagradu, ma kakva ona bila, makar i pobjeda ove vjere pod
njihovim rukovodenjem i njena primjena na Zemlji zahvaljujući
njihovu trudu, i kad se više nisu ponosili svoj i m precima i l i
svoj i m pl emenom, zavi ćaj em i l i zemlj om, fami l i j om i l i
porodicom . . . Kad se sve to, dakle, kod njih postiglo bi lo je
oćigledno da su postali dostojni veli kog povjerenja: da bdi ju
nad vjerom u kojoj će sva vlast pri pasti i skl jućivo Bogu
Uzvišenom- u srcima, u svijestima, u naći n u života, u vjerskim
obredi ma, u dušama i imetku, u svakom stanju i situacij i ; da
su dostoj ni poni jeti emanet vlasti koja im se daje da je
primjenjuju u skladu s Božijim Zakonom i s Božijom pravdom,
s tim da oni od te vlasti neće i mati ništa za sebe, svoju
porodi cu, narod ili rasu. Sva vlast koju će i mati u rukama
pri padat će iskljućivo Bogu, Njegovoj vjeri i Njegovom Zakonu,
jer znaju da je sve to od Njega, da i m je tu vlast On dao.
Ovaj blagoslovljeni metod, medutim, ne bi polućio ovako
impresivne rezultate da vjerski poziv (da'wa) ni je zapoćeo
onako kako je započeo, i da nije podigao samo jednu zastavu
¯ zastavu La ilahe illal/ah, i ni kakvu drugu pored nje; da taj
poziv, dakle, nije išao ovim naizgled teškim i mukotrpni m, a
u suštini lahkim i blagoslovljeni m putem.
3ó >ed<eib
Ovaj blagoslovlj eni metod, takoder, ne bi bio u ci jelosti
posvećen Bogu da je u svoj i m prvi m koraci ma bi o obi lježen
naci onal no, soci jal no, eti čki . . . , ili da je uz svoje jedi no geslo ­
La ilahe il/allah - i mao j oš bi lo kakvo drugo geslo.
*
* *
Cjel okupan mekkanski di o Kur'ana tako je bio posvecen
učvršćivanj u La ila he il/allah u srci ma i svijesti lj udi . On je bio
sav u znaku tog puta i pored toga što je taj put izgledao
mukotrpan, i sav u znaku i zbjegavanja svih drugi h, sporedni h
puteva. Sav je bi o u znaku ustrajnosti na ovom putu.
Š
to se pak ti če jedi ne kur' anske preokupaci je ovoga
perioda - pitanja vjerovanja - i njegova nezadiranja u pojedi nosti
sustava na koj i ma se temel ji i u zakone kojima se ureduj u
medu ljudski odnosi, ona je isto tako važna značajka pred kojom
se nosi oci vj erskog pozi va moraj u zadržati i savj esno je
razmotri ti .
Nai me, to je uvjetovala sama pri roda i slama koji se u
ci j el osti zasni va na načel u ) ednog Božanstva. Sve nj ene
regulative i svi njeni propi si proistječu iz tog velikog korijena. !
kao što ogromno, visoko drvo, prostrana hlada i isprepletenih
grana, vi nuto u vi si ne, mora imati korijen duboko u zemlj i ,
pružen široko na sve strane, shodno njegovim di menzijama,
tako i ova vjera: njen sistem obuhvaća cijeli život i bavi se i
vel i ki m i mal i m životni m pi tanj i ma. On regulira čovjekov život
ne samo na Ovom, već i na Budućem svijetu i ne samo u
pojavnom, već i u nevi dljivom, skrivenom svijetu, ne samo u
manifestni m, materi jalnim relacijama, već i u dubi nama svijesti,
u najskrovi ti j i m taj nama i namjerama . . . On je jedna čitava
organizacija - ogromna, široka i prostrana, i prema tome mora
i mati korijenje i dubi ne srazmjerne svojoj vel i či ni , prostranosti
i raširenosti .
ZNAKOVI NA PUT 35
Ovo je jedan aspekat tajne islama i njegove naravi. On
odreduje metod u njegovoj izgradnji i kontinuiranom trajanju,
on izgrad uje vjerovanje i osnažuje ga, proteže ga na sve po re
čovjekove duše . . . Ovaj aspekt pokazuje jednu od nužni h
pretpostavki pravi lnog ustrojavanja, garanciju mogućnosti i
sklad izmedu vidljivog dijela dreta i njegova korijenja duboko
u zemlji.
Kad se, u svoji m vel i ki m dubi nama, jedanput učvrsti
vjerovanje La ilahe il/allah, s njim se istovremeno učvršćuje i
čitav jedan sistem u kojem se to La ilahe il/allah mani festira.
Tako se pokazuje da je to i jedi ni sistem koji prihvaćaju duše
u koj i ma se učvrsti l o vjerovanje i koje su mu se odmah na
početku sasvim prepustile, čak i prije nego su i m pojašnjene
njegove pojedinosti i propisi! Ta pokornost odmah na početku
je, zapravo, zahtjev samoga vjerovanja (iman). Zahvaljujući
tome duše s radošću prihvataju sve i sl amske regulative i
propise koji im se poslije pojasne i ni čemu se ne opiru ni ti se
dvoume u pogl edu prakti čne pri mj ene svakog novog
saznanja. Na taj nači n je doki nut al kohol, kamata, kockanje i
sva ostala džahilijjetska praksa. Sve je to doki nuto samo
kur'anskim ajeti ma i l i riječi ma Božijeg Poslanika · neka su na
nj mir i blagoslovi Božiji! Za ostvarenje samo malog di jel a toga
zemaljske vlade ulažu vel ike napore posredstvom svojih
zakona i propisa, svojih povelja i konvencija, vojske i organa
vlasti, propagande i sredstava javnog komuniciranja, i jedi no
što uspijevaju jeste sputati javno kršenje propisa! Društvo
istovremeno stenje u moru zabranjenih stvari i poroka!
*
* *
Drugi aspekt naravi ove vjere ogleda se u tom i spravnom
programu. Ova vjera zapravo i jeste jedan ozbiljan, di namičan
i praktičan životni program (menhedi. Ona je i došla s ci ljem
da uredi život u njegovoj stvarnosti, da tu stvarnost potčini
3ó Sejjid Ku|b
svoj i m kri teri j i ma: da je odobri i korigira i l i pak da je iz temelja
promi j eni . Stoga ona svoj i m propi si ma i regul i ra samo
konkretne situaci je u društvu, u onom društvu koje vec u svom
načel u pri hvaca j edi no vlast Boži j u.
I sl am nije "teori ja" koj a se bavi pretpostavkama! I slam
j e "program" koj i korespondi ra sa stvarnošcu. Za to je,
ponajprije, nužno postojanje musl i manskog društva koje ce
priznavati vjersko načelo da "nema drugog boga osi m Allaha"
i da suverenitet (hakimijje) pripada i skl jučivo Bogu; društva
koj e ni kome drugom nece pri znati suvereni tet i koje ce
od baci t i l egi t i mnost bi l o kakvog ust roj stva koj e ni j e
utemel jeno na ovom načel u.
Kada jedno takvo društvo doi sta bude uspostavljeno, ono
tek tada poči nje i mati svoj stvarni život koji iziskuje ustroj i za­
konske regulative. lslam tek tada, i samo u tom slučaju, počinje
utvrđivati te regulative i propi sivati zakone narodu koji se suš­
ti nski opredijelio za to i koji je sve drugo u tom smi slu odbacio.
Sljedbenici ovoga vjerovanja nužno moraju imati vlast
nad sami ma sobom i nad svoj i m društvom. Ta vl ast ce
garanti rati sprovođenje zakonski h propisa i regulativa, što
ce ci jelom si stemu osi gurati autoritativnost, a zakonodavstvu
ozbi l j nost. Sama ži votna stvarnost ovoga društva ustvari
sama po sebi namece trenutnu primjenu zakonski h uredbi .
Musl i mani u Mekki , npr., nisu i mali vlasti nad sobom ni ti
nad svoj i m dr uštvom. Tako n i su ni i mal i svoj stvar ni ,
autonomni život koj i bi uređi val i u skl adu s Boži j i m Zakonom.
Stoga i m Al l ah u tom peri odu ni je ni objavlj ivao zakonske
propi se i uredbe, vec samo či sto vjerovanje i moral koji je
proi stjecao i z tog vjerovanja. Tek kad su u Medi ni formi ral i
državu koj a je i mal a svoj u vl ast, tek tada su i m objavljivani
zakoni i tek tada j e ustrojavan poredak koji je udovoljavao
obj ekti vni m zahtj evi ma tog musl i manskog društva či j u je
reali zaci ju preuzela država sa svojom novom vlašcu.
ZNAKOVI NA P 37
Bog im nije objavio društveni poredak i zakonske propise
u Mekki da bi ih oni, tako zgotovljene satuvali kako bi ih,
odmah po formiranju države u Medi ni, zapoteli i primjenjivati.
Ne, to nije prava narav ove vjere! I slam je mnogo realniji,
mnogo temelj i ti j i . On ne pretpostavl ja probl eme da bi
unaprijed pretpostavio i nj i hova rj ešenj a. Tek kada se
muslimansko društvo u cijelosti pottini Božijem Zakonu i kada
odbaci svaki drugi zakon, islam se tek tada cjelovito suočava
s njegovim realitetom u svom njegovom obi mu, njegovoj
formi, faktorima i okolnosti ma i tek tada, u skladu s ti m,
donosi propise.
Oni koji danas od i sl ama traže da precizno formulira
svoje stavove, da modelira društveni poredak i oblikuje
propise kojima bi se uredio cjelokupan život, dok istovremeno
na Zemlji ne postoji niti jedno društo koje je istinski prihvatilo
jedino Božiji Zakon i svaki drugi odbacilo, uz posjedovanje
vlasti koja dotični zakon štiti i primjenjuje ... · oni koji to traže
ne poznaju pravu prirodu ove vjere niti njen nati n djelovanja
u životu, onako kako to Bog traži. Oni hoće da islam promi jeni
svoju narav, svoj metod i hi storijsko iskustvo i da se tako
približi ljudskim teorijama i metodama. Oni ga nastoje ubrzati,
mimo njegovog prirodnog puta i koraka, kako bi udovoljio
njihovim trenutačni m željama koje pobuđuju unutarnji po rivi
u njihovim litnostima u suotenju s mal iciozni m l judski m
si stemi ma. Traže da i sl am formul i ra sebe u kontekstu
odredenih teori j a i hi poteza, da se postavi naspram
budućnosti koje još nema!
Allah, meduti m, želi da ova vjera bude onaka kakva On
hoće da bude - vjerovanje koje i spunjava srce i savjesti
nameće svoju vlast: vjerovanje tiji je osnovni zahtjev da se
ljudi pokoravaju samo i isključivo Bogu, da samo Njegove
propise prihvate. Tek pošto se nadu ljudi čije je vjerovanje
upravo ovakvo, pošto oni preuzmu pravu vlast u svome
društvu, tek tada se počinju donositi propisi za konkretne

pot r ebe t og dr uštva i t ek t ada se poči nj e uređi vati
svakodnevni život.
To je ono što Al l ah žel i ovoj vjeri . A bi t će samo ono što
Al l ah želi , ma kakve bi le l j udske želje!
I sto tako, nosi oci ma i sl amske mi si je (da'wa) treba biti
jasno da, kada ljude pozi vaju ponovnom uspostavljanju ove
vjere, prvo treba da i h pozovu pri hvatanju či stoga vjerovanja
( 'aqida) , makar doti čni sebe i nazi val i musl i mani ma, i makar
im na rodni m l i stovi ma pi sal o da su musl i mani ! Oni ih moraju
nauči ti da je i sl am, pri je svega, bezrezervno vjerovanje da
"nema drugog boga osi m Al l aha", u pravom smi sl u te riječi,
što podrazumi jeva u svemu pri znavanje samo Al lahove vlasti
i borbu protiv oni h koji nasrću na nju, koj i pravo na vlast
pri pi suju sebi . To vjerovanje moraj u čvrsto usadi ti u svijest
l judi , u nj i hove obrede, stanja i realnost.
Neka to pi tanj e bude i osnova pozivanja l judi u islam,
jer j e ono to bi l o i prvi put! Toga se držao i mekkanski di o
Kur'ana puni h tri naest godi na.
Kada u ovu vjeru, ovako shvaćenu, ude jedna skupi na
lj udi , ta će se skupi na nazvati "musl i manski m društvom".
Samo to društvo će moći prakti ci rati i slamski si stem u svom
dr uštvenom ži votu, j er je samo ono odl uči l o da nj egov
cjel okupan život bude zasnovan na ovom načelu, da mu ne
sudi ni ko drugi do Al l ah.
Kada se ui sti nu formi ra jedno takvo društvo, tek tada se
započi nje s i zl aganjem temelja i sl amskog si stema, dok će
samo to društvo pri stupi ti i zradi zakona koje nameće njegov
svakodnevni ži vot, a koj i su u okvi ru opći h odredni ca
i slamskog uredenj a. To j e taj pravi lan redosl i j ed koraka
ozbi lj nog, praktičnog, realnog i sl amskog metoda.
Nekim i skreni m, ali nestrplji vi m ljudi ma koji ne razaznaju
pravu prirodu ove vjere i pri rodu njenog i spravnog Božanskog
metoda ut emel j enog na mudrost i Mudroga Znal ca, na
zNAkOv|NA/JlJ 39
Njegovu poznavanj u l j udski h naravi i život ni h zahtjeva . . . ·
neki ma od nj i h se, dakle, či ni da će i m prezenti ranje temelj ni h
odredni ca i sl amskog si stema, pa čak i i slamski h pravni h
regulativa, olakšati samu mi si j u (da'wa) , da će vjeru l judi ma
uči ni ti privlačni j om.
To je privid kojeg proizvodi žurba! I sti onaj privi d: da je
pozi v Božijeg Posl ani ka - neka su na nj mi r i blagoslovi Boži j i !
· u početku mogao bi t i pod plaštom naci onalnog, soci jal nog
i l i eti čkog, kako bi put bi o l akši .
Naj prije se srca moraju potpuno Bogu posvetiti i samo
Njemu i zreći svoju pokornost ( 'ubudijjet) . Ona će to uči ni ti
tako što će pri hvati ti jedi no Njegov Zakon, dok će svaki drugi
zakon pri nci pi jelno odbaci ti ; ona će ga, dakle, pri hvati ti i pri je
nego i m se poj asni bi lo koja pojedi nost tog Zakona koja bi i m
ga mogl a uči ni ti dragi m i pri hvatlj ivi m!
Ta pri hvatljivost ustvari proistječe i z iskrenog predavanja
Bogu i oslobođenja od svake druge domi naci je osim Njegove,
a ne i z uvjerenja da je si stem koj i im se i zl aže sam po sebi
bolj i od oni h koje ona i maj u u ti m i ti m poj edi nosti ma.
Boži j i si stem j e bol j i sam po sebi sami m t i m što je to
Boži j i Zakon · čovjekov zakon ni kada ne može bi ti kao Boži j i !
Pa i pak, to nije osnova i sl amskog poziva (da'wa) ! Njegova
osnova je: pri hvati ti j edi no Boži j i Zakon, ma kakav on bi o, i
odbaci ti svaki drugi zakon, ma kakav da je on, što je zapravo
sam i sl am. I slam u sušti ni i ne znači ni šta drugo osi m ovoga.
Onaj ko već otpočetka i skreno žel i i sl am, taj je odmah rij eši o
probl em i nema potrebe ubj edivati ga u l jepotu i prednosti
islamskog si stema. To je u stvari j edan od aksi oma samog
vjerovanja!
*
* *
Sada je neophodno podsjeti ti kako je mekkanski di o
Kur'ana puni h tri naest godi na obrađivao pi tanje vjerovanja.
ó0 Sejjid Kum
On to pi tanje nije izlagao u obl i ku teorije i l i teologi je. Nije ga,
takoder, izlagao ni u dij al ekti čkoj formi kako je to či ni l a tzv.
i slamska teologi ja e il m et-tewhid.
Ni kako! Kur'an se obraćao i skonskoj naravi "čovjeka"
(ftra) i tretirao či nj enice i reve laci je koje su se nalazile u njemu
i real i tetu oko nj ega. Spasavao j e tu narav od stoljet ni h
nasl aga zabl uda i osl obađao čovjekov pri rodni pri j emni
si stem koj i j e bio zapušten i či j e su funkci je bi le zataj i le.
Otvarao j e vent i le či ste pr i rode kako bi mogli usi savat i
dj elotvornu Objavu i odazi vati se nj enome zovu.
To j e opća karakteri sti ka. U sušt i ni je, meduti m, Kur'an
s tim vjerovanj em zalazio u živu, stvarnu bi tku. Borio se protiv
debel i h naslaga koje su izvornu pri rodu (ftra) u konkretnim,
t u pri sutni m l j udski m dušama, stavljale izvan funkci je. Stoga
forma teorije ni je bi la prikladna toj speci fičnoj stvarnosti. Njoj
j e odgovarala forma žive konfrontaci je s recidivima, brana ma,
zaprekama i psi hol oški m bari jerama koje su se nalazi le u
ži vi m, pri sut n i m l j udi ma. N i di j al ekt i ka, utemel j ena na
formal noj logi ci , u koju se kasnije transformi rala i i slamska
teologija, takoder nije bi la pri kl adna. Kur'an se, naime, hvatao
u koštac 5 cjelovi tom l j udskom stvarnošću sa svim nj eni m
ži vi m elementi ma. On se obraćao svi m l j udi ma i pozivao i h
da se toj stvarnosti suprotstave. I z tog razl oga ni je bi la
pri mjerena ni forma teologi je, budući da i sl amsko vjerovanje
( 'aqida), pored toga što je vjerovanje, predstavlja i način života
koj i se i ma prakti čno pri mij eniti , te se ono kao takvo ne može
svesti na jedan skučen kutak, kako to već biva s teori jski m
teološki m studij ama!
Kur' an j e, usaduj uć i ovo vj er ovanj e u svi j est
musl i manske zajedni ce, zaj edno s tom zaj edni com vodi o
žestoku bi tku s okolni m džahi l ijjetom, i stovremeno se boreći
s natruhama tog istog džahi lijjeta u samoj svijesti te zajednice,
nj enom moral u i objektivnoj stvarnosti . Stoga se izgradnja
vjerovanja ni je odvijala u formi teorije, teologije ili dijalektike,
2NAkOv|NA/JlJ ó l
već u formi ži votnog, članskog okupl j anj a i neposrednog,
organi zaci j skog ustrojavanja života koj i se mani fest i rao u
samoj musl i manskoj zaj ed ni ci . Razvoj te musl i manske
zaj ednice u smi slu novog i dejnog poi maja, njeno prakt i čno
ži vl j enj e u skl adu s t i m, te nj ena permanent na borba s
džahi l i jjetom kao proti vni čkom stranom, u stopu je prati o
njenu vjersku i zgradnju i bi o njen ži vi i zraz. To j e taj metod
i slama; on jasno odražava njegovu pravu narav.
Nosi oci islamske mi si je, idući u smjeru koji smo poj asni l i ,
moraju svakako dobro poznavati tu narav i sl ama i nj egov
metod. To je potrebno stoga što t rebaju znati da peri od
izgradnje vjerovanja koj i j e, na ranije spomenut nači n, trajao
kroz sav mekkanski peri od, ni j e bio odvoj en od peri oda
prakti čnog ustrojavanja i sl amskog pokreta i real ne izgradnje
musl i manske zajedni ce. Ni j e to, prema tome, bi o peri od
prihvatanja "teorije" i vri jeme nj enog izučavanja, već peri od
istovremenog baznog i zgrađi vanj a vj erovanj a, zajedni ce,
pokreta i uopće zbi ljskog postojanja. Tako i sto treba bi ti i kad
god se ponovo htjedne gradi ti ta konstrukci j a.
Upravo tol i ko treba da traje peri od i zgradnj e vjerovanja,
i nj eni koraci se moraju či nit i odmjereno, temel j i to i strplji vo.
Potom, to ne smi j e bi ti peri od izučavanj a teori je o vjerovanju
već, naprotiv, period prakti čnog izražavanja tog vjerovanja,
jednog po jednog dij ela, u živoj formi , što će se mani festi rati
u svi jesti ma oplemenj eni m ti m vj erovanj em te u društvenoj
i zgradnj i i di nami čnom homogeni zi ranju. Sve će to, kako
iznutra tako i svana, odražavati nivo i razvoj samog vjerovanja,
koje će se opet izražavati kroz j edan real i sti čan pokret
suprotstavljen džahi l i jj etu. Taj će se pokret s džahili jjetom
bori ti na dva fronta: u svi j esti i u ži votnoj zbi l j i , što će
vjerovanju pri skrbi ti ži votnost i uči ni ti da se u žaru te borbe
razvija kreativno.
Vel i ka je i neoprostiva grješka - kada je u pi tanju i slam ­
da se njegovo vjerovanje kristal i zi ra u formi teorije posvećene
=2
apstraktnom umovanj u, kul turol oškoj i zobrazbi . Uz to, takvo
nešto predstavlja i i zni mno vel i ku opasnost.
Kur' an ni je potrošio trinaest puni h godi na u izgradnji vjero·
vanja samo zbog toga što je objavljivan po pri put. Naprotiv,
da je htio, Bog ga je mogao objaviti odjedanput i potom ga -
tri naest, manje i l i više godi na - ostaviti l j udi ma na izučavanje
sve dok u cijelosti ne ovladaju tom i sl amskom teorijom.
Al l ah j e, meduti m, htio nešto drugo. Htio je pokazati
j edan osoben metod: kako i stovremeno gradi ti zaj edni cu,
pokret i vjerovanje!
Ž
el i o je zajedni cu i pokret gradi ti pomoću
vjerovanja (bi-l- 'aqida) , a vjerovanje pomoću tog dvoga.
Ž
elio
je da vjerovanje bude fakti čna, di nami čna stvarnost zajednice,
a da ta zajedni ca, s druge strane, bude otjelotvoreni obli k
vj erovanj a. Allah j e, dakako, znao da se i zgradnj a l judi i
zaj ednica ne postiže preko noći i da nema drugog načina već
da izgradnja vjerovanja potraje upravo onol i ko kol i ko bude
trajala izgradnja tog dvoga. Naposl i j etku, kada se zaokruži
vj ersko for mi ranj e, zaj edni ca će tada bi t i samo nj egova
prakti čna forma.
To je prava priroda islama i ona se nedvosmisleno nadaje
i z metoda mekkanskog di jela Kur' ana. Ta pri roda se ne smi je
smetnuti s uma, ni ti se smi je mi j enj ati zarad udovoljavanja
nestrpl jivi m željama koje su posl jedi ca poraza i nemoći pred
raz l i č i t i m obl i c i ma l j uds ki h t eor i j a. I s l am j e, upravo
zahval j uj uć i ovakvoj svoj oj pr i r odi , i prvi put stvori o
musl i manski Ummet. Tom njegovom pri rodom će se i svaki
drugi put stvori ti taj ummet, kad god se uznastoji i znova
ustroj i ti , dakle na i sti nači n kako ga je Al l ah i prvi put stvorio.
Mi moramo bi ti svj esni vel i ke zabl ude, ali i opasnosti,
da se živo i slamsko vjerovanje - koje vol i biti mani festno u
pul si rajućem, živom, razvi jenom objektivitetu, u di nami čnom,
organskom kolektivitetu - udalji od svoje prirode i transformira
se u teoriju koja će sl uži ti nastavi i općem obrazovanju ' to
ZNAKOVI NA PU ó3
samo zato da bi smo na bi j edne l judske teori je uzvrati l i
"islamskom teorijom".
I slamsko vjerovanje hoće da se odrazi u živim dušama,
u realnom sistemu, u organskom kolektivitetu, u pokretu koji
će treti rati džahi l ijjet koj i ga okružuj e, al i i onaj koj i se
nataložio u dušama vjernika koji su i sami bi l i u njemu prije
no što j e u nj i h prodrl o to vjerovanj e i ot rgnuto ih od
džahi lijjetske sredine. U takvom svom obl i ku ono će znatno
više, šire i obuhvatnije zahvatiti ljudske umove i srca od bilo
koje "teorije". Uz to, tretirat će i sve ono što tretira svaka
teorija, al i se neće ograničavati na tome.
I slamska vizija Božanstvenosti, svemirske egzistencije,
života i čovjeka jest cjelovita i sveobuhvatna. I stovremeno,
to je i pozitivna, objektivna vizija. Ona, po svojoj prirodi, ne
dopušta da bude predstavlj ena samo kao duhovna i
kulturološka, budući da takvo što proturiječi njenoj naravi i
njenom krajnjem ci lju. Ona hoće da se predstavi u čovjeku, u
živom ustroj u, u realističkom pokretu. Njen nači n u pogledu
formi ranj a jest da se razvija i z čovjeka, iz živog ustroja i
real i sti čkog pokreta i da se tako zaokružuj e paral el no:
teorijski i praktično. Tako se ona ni kada neće odvojiti i prerasti
u čistu teoriju, već će uvijek biti zastupljena u di namičnom
realitetu.
Svaki teorijski razvoj prethodi real nom, di namičnom
razvoj u, a ne izrasta iz njega. Takvo nešto bi l o bi kol i ko
pogrješno toliko i opasno u odnosu na pri rodu i krajnji cilj
ove vjere, kao i u odnosu na njenu unutrašnju konstituciju.
Bog uzvišeni kaže:
"l kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi
ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi
ga objavljujemo. " (El- I sra', 106
)
.
Postupnost (ferq) je, prema tome, bi la ci ljana baš kao i
suzdržanost (muks) , kako bi se dal o vremena formalnoj
óó :e¸¸dKum
izgradnj i koj u je či ni lo vjerovanje u obl i ku "žive organizacije",
a ne u obl i ku teori je!
Nosi oci ideje i slama moraju dobro znati da, kako god je
i sl am Božanska vjera, isto tako je Božanski i njegov program
u prakti čnom djelovanj u! On je u punom suglasju s prirodom
islama i stoga ni je moguće sušti nu ove vjere odvojiti od njenog
prakti čnog programa.
Oni takoder moraju znati da je i sl am, kako god je dosao
da promi jeni idejnu viziju i sljedstveno tome, životnu stvarnost,
isto tako je došao promi jeni ti i metod kojim se ta vizija izgrađuje
i koj om se mi j enj a ži votna stvarnost. Došao je i zgradi ti
vjerovanje, pa je stoga gradi o zajedni cu (Ummeđ. Potom,
došao je obrazovati i svoj osoben nači n mi šljenja u i stoj onoj
ravni u kojoj je došao obrazovati idejnu viziju i životnu stvarnost.
Ni je bi lo ni kakve di sonantnosti i zmedu njegovog osobenog
nači na mišljenja, ideološke mu vizije i nači na životne izgradnje.
Sve je to sači njavalo j edi nstvenu cjel i nu.
Nakon što smo upoznal i njegov metod u prakti čnom
dj elovanj u, na nači n koji smo rani j e pojasni l i , moramo znati i
to da je taj metod ori gi nal an. On nije metod j ednog perioda,
jednog podnebl ja, niti speci fi čni h okol nosti koje su pratile
nastanak prvobi tne musl i manske zajedni ce. To je metod
koj i m se j edi no može gradi ti ova vjera, u bi lo kojem vremenu.
Zadatak islama ni je bi o taj da samo promij eni vjerovanje
i životnu stvarnost l judi , već da isto tako promi jeni i nj i hov način
mi šljenja, te nj i hov odnos prema vizij i i životnoj stvarnosti. Radi
se, dakl e, o Božanskom metodu koji se po svojoj naravi u
cijelosti razli kuje od bij edni h, ograni čeni h lj udski h metoda.
Mi ne možemo ni kako drukči je stići do te Božanske vizije,
do životne stvarnosti uređene po Božanski m napuci ma, osim
nači nom mi šlj enj a kakvog Bog traži od nas, kakvoga Bog želi
da se na nj emu temel j i ljudsko razmi šljanje da bi i dejna vizija
čovjeka i njegovo životno ustrojstvo bi l i i spravni .
2NAkOv|NA/J0
*
* *
ó5
Kada od i slama traži mo da sebe nači ni "teori jom" za
izučavanje i propi ti vanje, mi ga ti me jednostavno izvodi mo iz
naravi programa Božanskog konsti tui ranja i , takoder, i z naravi
načina mi šljenja kakvog Bog žel i da pri mi j eni mo. Mi ga ti me
potčinjavamo pravci ma či sto l j udskog promi šl janja, baš kao
da je Božanski program ispod nivoa l j udskog! Kao da se s
Božanski m programom u i zgradnj i vi zi j e i u di nami čnosti
žel i mo uzdi ći da bi smo dosti gl i l j udske programe!
S ovog stanovišta stvar je vrlo opasna i poraz bi bio ubitačan.
Funkci ja Božanskog programa (menhedž rebbant) j e da
nama, nosi oci ma i protagoni sti ma i sl amske i deje, osi gura
poseban nači n mi šlj enj a koj i m ćemo se l i ši t i svi h obl i ka
džahi li jjetskog mi šljenja koje sada domi ni ra u svi jetu, koje
pri ti šće naše umove i sve više pušta kori j en u našoj kul turi i
obrazovanj u. Prema tome, ako i sl amu pri stupi mo s bi l o koj i m
načinom mi šljenja koje je strano njegovoj naravi , onemogući t
ćemo ga da i zvrši svoj u mi si j u zarad koj e je i posl an
čovj ečanstvu, te sebi uskrat i t i pri l i ku da se osl obodi mo
pri ti ska domi ni raj ućeg džahi l i j j etskog met oda i nj egovi h
nanosa u naši m umovi ma i našem bi ću.
| s ovog stanovišta stvar je vrlo opasna, dok bi neuspjeh
bio poguban.
Nači n mi šljenja i di nami čnost u izgradnj i i sl ama ni mal o,
u pogledu vri jednosti i značaja, ne zaostaju za i dejnom vi zi jom
i životni m ustrojstvom, ni ti su na bi lo koj i nači n izdvojeni od
nj i h. l ma kako htjel i t u vi zi ju i to ustrojstvo predstavi ti u
ekspresivnoj formi , ne smijemo smetnuti s uma da to neće
na zeml j i "stvor i t i i sl am" u obl i ku real i st i čkog pokreta.
š
taviše, moramo znati da će predstavljanje i slama u takvoj
formi kori sti ti j edi no oni koj i se prakti čno bave real i sti čki m
i slamski m pokretom i najviše što će i sami oni i skori sti ti od
óó Sejjid <eib
toga bi t će to da će se s ti m sagl asi ti , al i samo u onoj mjeri u
kojoj su to, kroz pokret, sami ustanovi l i .
l opet ponavlj am: i dej na vi zi j a odmah mora bi t i
utjelovljena u pokretu, a sam pokret mora bi ti autentičan izraz,
i sti nski odraz te vi zi je.
Takoder ponavljam: ovo je, doi sta, onaj prirodni program
Božanskog i slama! To je najsavršeni j i i naj i spravni j i program
| stoga j e mnogo dj elotvorni j i i pri mj ereni j i či stoj l judskoj
pri rodi od obl i kovanja autonomni h, cjel ovi ti h teori ja i potom
pr edstavl j a nj a l j udi ma t i h t eor i j a u h l ad noj , č i sto
i ntel ektual noj formi , pri je no što se t i lj udi zbi l jski uključe u
real i sti čki pokret i pri je nego što sami postanu ži vi izraz, izraz
koji postupno raste i sve j asni j e i zražava taj teorij ski smisao.
*
* *
Ako je to tako u pogledu teorije, onda je ti m prije tako u
pogl edu predstavljanja temel j ni h odredni ca sistema u kojem
se mani fes t i ra i sl amska vi zi j a, odnosno u pogl edu
predstavljanja zakonski h poj edi nosti tog si stema.
Ovaj džahi l i jjet koj i nas posvuda okružuje, kako god
unosi nervozu u poj edi ne nosioce i slamske i deje i tako ih tjera
da prej udi ci raj u korake i slamskog metoda, tako i sto ih
ponekad dovodi u zabunu. On im nameće pi tanje u smi slu:
gdje su vam poj edi nosti si stema kojem pozivate? Kakva ste
i straži vanj a, st udi j e i pravne nor mat i ve, utvrdene na
savremeni m osnovama, pri premi l i za njegovu reali zaci ju?
Kao da l j udi ma ovoga doba za pri mj enu i sl amskog
Š
eri 'ata nedostaju samo pravni propi si i pravne studi je! Kao
da su se oni već prepusti l i Božijoj vl asti , kao da žude za ti m
da i m
Š
er i ' at vl ada, samo št o, eto, pr avni aut or i t et i
(mudžtehidt) još ni su pronašli f i k h utvrđen na savremen način!
To j e, zbi lj a, neozbi lj an sarkazam koj i mora nadrasti svako
ko u svom srcu osjeća i mal o poštovanja prema ovoj vjerit
ZNAKOVI NA PUT ó/
Na taj nači n džahi l i jjet sebe nastoji opravdati zbog
odbacivanja Božije g Zakona i produžavanje robovanja čovjeka
drugom čovj eku. On po svaku ci jenu nastoji musl i mansku
skupinu odvratiti od njenog Božanskog programa i navesti je
da zaobiđe nemi novan period izgradnje vjerovanja u formi
pokreta, nastoji program nosilaca islamske ideje izitoperiti i
izvesti ga iz njegove prave naravi gdje se teorija kristalizira kroz
pokret, a konture sistema se izoštravaju kroz svakodnevnu
praksu, dok se pravna rješenja donose kroz sučeljavanje
realnog islamskog života s njegovim stvarni m izazovima.
Nosioci islamske ideje ni pošto ne smi ju nasjesti ovom
manevru! Oni moraju odbaciti domi naciju stranog programa
u svome pokretu i svojoj vjeri. Ne smiju dozvoliti da i h zavedu
oni koji nisu čvrsto ubijedeni ! . . .
Na nji ma je da razobliče manevar zbunjivanja i da ga
prevl adavaj u : d a odbace neozbi l j an sar kazam u tzv.
unaprj eđenj u i sl amskog prava u društvu koj e ni j e javno
obznani lo svoju pokornost Božijem Zakonu i svaki drugi zakon
kategorično odbacilo. Na nji ma je da odbace to poigravanje
s ozbiljnim poslom, tu igru sijanja sjemenja u vjetar; da odbace
tu podlu varku.
Nji hova dužnost j e da se, u pogledu progres i j e, kreću u
skladu s programom islama. U tome se krije i jedna od tajni -
njegove snage. Ujedno, to je i izvor nji hove snage.
"Program" je u islamu korespondentan s "realnošću" i
medu nji ma nema podvojenosti. Nijedan strani program ne
može na kraju ostvariti i sl am. Nei sl amski programi mogu
realizirati samo svoje ljudske sisteme. Oni ni kako ne mogu
realizi rati naš put. Prema tome, pridržavanje našeg programa
je nužno, kao što je nužno i doslovno pridržavanje vjerovanja
i sistema u svakom islamskom pokretu . . .
"Ovaj Kur 'an vodi jedinom ispravnom Putu!" (El­
Isra', 9)
ZNAKOVI N P
FoRI RNE MUSUMSKO DRUšTA |
NEGVE KARERISTIKE
.9
Islamski poziv, upućen preko Božijeg poslanika Muhammeda
- mi r neka je na nj! - jest zapravo posljednja karika u dugom
lancu pozi va u i sl am, preko či tave povorke pl emeni t i h
posl ani ka. Taj poziv je kroz čitavu l judsku hi stori ju teži o
jednom jedi nom ci lju: da ljude upozna s njihovim jedi ni m
Bogom i isti nski m Gospodarom i da i h uči ni pokorni m samo
tom Gospodaru, te da se eli mi nira svaki oblik obožavanja ljudi .
Ljudi , izuzev doista rijetkih pojedi naca u kratkim vremenski m
periodima, ni kada nisu nijekali načelo Božanstvenosti i ni kad
ni su pori cali postoj anje Boga. Oni su, dakl e, i mal i samo
pogrješnu predstavu o svome Gospodaru i l i su, uz Njega,
vjerovali još u neke druge bogove - bilo u teorijskom (i 'tiqad
bilo u praktičnom pogledu ('ibadef, tj. u smisl u priznavanja
nečije druge vlasti i povodenja za neki m drugim (el-hakimijje
we e/-ittiba,. Oba ova oblika predstavljaju izraz mnogoboštva
kojim lj udi izlaze iz okvira Božije vjere, koju bij ahu upoznali
preko svakog Božijeg poslani ka, a potom je, protokom
mnogog vremena, zanijekali . Tako bi se uvijek i znova vraćali
istom onom džahilijjetu iz kojeg i h je ta vjera izvodila, i iznova
Bogu pripisivali s udruga - u teorijskoj i l i praktičnoj razini (el­
rtiqad we el- ibadet) , i l i pak u smi sl u sli j eđenja drugog
autoriteta i prihvatanja neči je druge suverenosti (el-it' we
e/-hakimijje) .
50 Sejjid <eib
To je priroda poziva Bogu tokom či tave ljudske hi storije.
Poziv je uvijek imao za cilj predanost Bogu (el-islam) - pokornost
robova Gospodaru robova, i nji hovo preusmjeravanje od obo­
žavanja robova ka obožavanju jednoga Boga, Allaha. To je vršeno
na taj način što su ljudi izbavlja ni iz posjeda ljudi, tj. nji hove vlasti,
zakona, moral ni h nazora i običaja i uvodeni u Božiji posjed i
i sključivo u Njegovu vlast i zakon u svim segmentima života.
U tom smi slu je došao i i sl am preko Muhammeda - neka
su na nj mi r i blagoslovi Boži j i ! - onako kako je došao i preko
drugih pl emeni ti h poslani ka prije njega. Došao je, dakle, s
ci lj em da ljude vrati Boži j oj vl ast i , kakav je već slučaj s
cjelokupni m svemi rom koj i u sebi sadrži i ljude. Prema tome,
vlast koja regulira nj i hov život mora bi ti i sta ona vlast koja
ravna cij el i m svemi rom. Oni ne smiju bi ti i zni mka koja će se
izdvoj i ti s neki m drugim putem, s drugim vladarem |s drugim
uređenjem mi mo onoga koj i m se regulira cij el i svemi r, pa i
sami determi ni rani aspekt nj i h sami h. Ta ljudi su uvj etovani
nj i ma pri rodeni m regulativama koje je Bog ugradio u nj i hov
nastanak i razvoj, u nj i hovo zdravlje i bolest, život i smrt . Oni
su t i m regulativama i sto tako podvrgnuti i u svojoj društvenoj
sferi, te u pogledu konzekvenci koje ih sustižu kao posljedica
nj i hovog slobodnog djelovanja. Ljudi ni su u stanju promijeni ti
Boži je regulative koje vladaju i ravnaju svemi rom. Stoga bi
se i u onom di j el u svoga života u kojem do izražaja dolazi i
nj i hova volja trebal i pri kl oni ti i slamu tako da jedi no Boži j i
Zakon (
Š
eri ' at) vladari u svi m segmenti ma nj i hova života. Na
taj nači n oni će uskl adi ti onaj determi ni rani i idetermi ni rani
aspekt svoga ži vota i to svoje dvokomponentno egzi sti ranje
usaglasi ti s ukupni m egzi sti ranjem cjelokupnog svemi ra.4
Meduti m, džahi l ijjet koj i se temel ji na vladavi ni čovjeka
nad čovj ekom, či me se i skače i z svemi rskog reda i uzrokuje
Ši re o ovom pi tanju v. knji gu "Načela i sl ama" čiji je autor Ebu-1 -E'ala
ei-Mevdudi, lider Islamske zajednice Paki siana.
ZNAKOVI NA AR 5l
poremećaj izmedu determi ni ranog i i determi ni ranog aspekta
čovjekova života, džahilijjet koj emu se suprotstavio svaki
poslanik pozivaj ući pokornosti (islam) jedino i i sključivo Bogu,
čemu se na kraju suprotstavio i posl ani k Muhammed · neka
su na nj mir i blagoslovi Božiji! taj se džahi lijjet ne izražava
kroz čistu "teoriju".
š
taviše, takav džahi lijjet ponekad nema
ni kakvu "teori j u" on se uvi jek ogl eda u for mi ži vog,
di namičnog kolektiviteta, u jednom društvu koje je pokorno
vodstvu tog društva, njegovim vizijama, etičkim pogledi ma,
shvatanj ima, osjećaji ma, običajima i navikama. To je organsko
društvo i medu nj egovi m subj ekti ma postoj i uzaj amna
prožetost, kompl ementarnost, koordi nacija, prijateljstvo i
organska solidarnost. | to je ono što jedno takvo društvo,
svjesno ili podsvjesno, pokreće na zaštitu njegove opstojnosti
i odbranu njegova bića. Taj faktor či ni da ono ulaže krajnji
napor na suzbijanju svih opasni h elemenata koji na bilo koji
način i u bilo kojem obl i ku prijete njegovom održanj u.
Budući da se džahi l ijjet ne ispoljava u obl i ku čiste teorije
već, naprotiv, u jednom di namičnom združivanju na ovdje spo­
menut način, to se i pokušaj njegova dokidanja i ponovnog
vraćanja ljudi Bogu, takoder, ne smije, niti bi to i malo ikakva
efekta, činiti isključivo u teorijskoj ravni . U tom se slučaju ne bi
bilo ravnopravno već postojećem džahilijjetu koji se praktično
i spoljava u organskom, di nami čnom združivanj u svoj i h
segmenata.
Nai me, kada se pokušava doki nuti nešto što real no
egzistira da bi se na njegovo mjesto postavilo nešto drugo,
sušti nski razl i či t o od nj ega, kako u cj el i ni , t ako i u
pojedinostima, onda se u odnosu na njega mora biti nadmoćno.
š
taviše, taj novi pokušaj mora biti predstavljen u di namičnoj,
organskoj združe nosti koja će teorijski i strukturalno, u svoji m
korijeni ma i kohezi oni m elementima biti razvijenija i jača od
već postojećeg džahi lijjetskog društva.
52 Se"id Kutb
A teori j sku osnovu na kojoj se temel j i i sl am, tokom
cj el okupne l j udske povi jest i , predstavlja načelo, odnosno
posvjedočenje da nema drugoga boga osim Al l aha. Drugim
ri j eči ma. to znači da se j edi no Bogu Uzvi šenom pri zna
božanstvenost, bogost, samoopstojnost, vlast i suverenost;
da Mu se to u svijesti pri zna kao čvrsto uvjerenje, u vjerskoj
praksi u formi i badeta (obredoslovlja) , a u životnom realitetu
kao zakonski okvir (
Š
eri'at) . Potvrda da nema drugog boga
osi m Allaha ne može zbi lj ski postojati, ni ti se sa šeri'atskog
stanovišta može treti rati takvom, osim u tako zaokruženom
obl i ku; samo takvo nešto njoj osi gurava zbi lj sko, neupi tno
postojanje na osnovu kojega se onaj ko tu potvrdu izrekne
može smatrati musl i manom ili nemusl i manom.
U t eor i j skom s mi s l u pr i znanj e ovog načel a
podrazumi jeva da se cj el okupan čovjekov ži vot, u svi m
aspekti ma svoga i spoljavanja, i ma vrati ti Bogu, u smi slu da
ni šta lj udi ne propi suju, odnosno da oni ne reguliraju niti jedan
životni aspekt po vl asti tom nahodenju, već da u svemu tome
nužno pri bjegnu Boži j em propi su koj i se odnosi na to, da
sl i j ede taj propi s. Taj Boži j i propi s oni moraju upoznati s
j ednog izvora o kojem i h neko treba izvijesti ti . Taj neko jest
Boži ji poslani k, što j e predstavljeno u drugom di jel u prvog
zahtjeva i sl ama - u potvrdi da je Muhammed Boži j i poslani k.
To je ta teori jska osnova kroz koju se predstavlja i na
kojoj se temel ji i sl am. Ta osnova, kad se konkretizira i prožme
sve pore života, stvara zaokružen, cjelovit ži votni program i
prema nj emu će se musl i man ravnati u svim pojedi nostima
svog pri vatnog i društvenog ži vota, u musl i manskom i
nemus l i man skom okr uženj u, u svoj i m re l aci j ama s
musl i manskom zajedni com, kao i u rel aci jama musl i manske
zajedni ce sa svi m drugi m zajedni cama.s
Vidjeti poglavlje "La ila he i l l a ila h · program života".
ZNAKOVI NA PT 53
I sl am se, meduti m, kako smo to ranije nagl asi l i , ni j e
mogao izraziti kroz či stu teorij u koj u će neki l j udi prihvatiti
kao svoje lično ubjeđenje i sprovoditi j e kao vlastiti odnos
prema Bogu (ibade(, a potom i dalj e kao pojedinci, ostajati
unutar postojeće organske džahi lijjetske strukture ustrojene
u formi di namičnog združenja. Ovakvo nji hovo postojanje,
ma kol i ki bio nj i hov broj , ne može rezul ti rati "zbi l j ski m
postojanjem" islama, budući da će ti pojedi nci , ti "teorijski
musl i mani" i ntegrirani u organsku strukturu džahi lijjetskog
društva, biti pri nudeni odazvati se zahtjevima tog društva
sami m tim što su njegovi čl anovi . U tom smi sl u oni će, htjeli
to i l i ne htjeli, svjesno i l i nesvjesno, udovoljavati osnovni m
potrebama života tog društva, potrebama od koj i h zavi si
njegova opstojnost. Tako će braniti njegov ustroj i suzbijati
sve elemente koji prijete njegovu opstanku.
Organsko biće, nai me, svoje funkcije obavlja preko svih
svoj i h organa, bi lo da to oni žel e i l i ne žel e. Drugim rij eči ma,
ti pojedinci - "teorijski musl i mani " - u praksi će permanentno
jačati džahi lijjetsko društvo koje u teori ji nastoje el i mi ni rati .
Oni će u njegovom bi ću bi ti žive ćelije koje će ga opskrbljivati
el ementi ma koj i su mu neophodni za opstanak i dal j nj i
progres! Oni će mu t ako stavljati na raspol aganje svoje
sposobnosti, svoja i skustva i aktivnosti da ži vi i jača pomoću
nj i h, umjesto da je nj ihov angažman bi o usmjeren u pravcu
rušenj a džahi l i j j etskog d ruštva kako bi se na nj egovi m
ruševi nama uspostavilo i sl amsko društvo.
Stoga je bi l o neophodno da se teorijska osnova i sl ama
(tj. aqida) već na samom početku izrazi u aktivnom organskom
zd ruži vanj u. Bi l o je n užno da se i zvan džahi l i j j et skog
združenj a, ustroj i d ru go a kt i vno organsko zdr uženj e,
odvojeno i nezavisno od njega, kojega i slam želi doki nuti ; da
osovina novog združivanja bude novo vodstvo, ol i čeno u
Boži jem Poslani ku, s. a. v. s. , a potom i u svi m i slamski m
vodstvi ma koj a su za ci lj i mala l j ude ponovo vrati ti na
54 Seiiid <eib
pri znanj e božanstvenosti jed ino Bogu, na to da pri hvate samo
Nj egovu bogost (rububijjet) , samoopstojnost, suverenost,
vlast i zakon. Svaki onaj koji j e posvjedočio da nema drugog
boga osi m Al l aha i da je Mu ham med Boži ji poslani k, morao
je prekinuti sa svojom odanošću džahi l ijjetskom društvu iz
kojeg je došao, i nj egovom vodstvu, ma u kojoj formi to
vodstvo bilo oli čeno - bi l o da je vjersko, ol i čeno u vračevi ma,
čuvari ma hramova, čarobnj acima, gatari ma i sl . , bi lo da se
ogleda u pol i ti čkom, društvenom i ekonomskom pri matu,
poput onoga kakvog su i mal e Qurej ši je. Sva odanost mora
bi ti posvećena novom, i sl amskom organskom združenj u i
njegovom musl i manskom vodstvu.
To se moralo postići već u prvom trenutku, pri samom
ul asku mus l i mana u i sl am, pr i nj egovom i zgovaranj u
posvjedočenja da nema drugoga boga osi m Allaha i da j e
Mu ham med Njegov posl ani k, budući da se samo na taj nači n
može uspostavi ti musl i mansko društvo. Ono neće postati
sami m tim što u srci ma pojedi naca postoji teorijsko načelo,
ma kako nj i hov broj bio vel i k, ukol i ko se oni zaj edni čki ne
i zraze kroz j edno organsko združenj e koje će egzistirati
neovi sno i čiji će organi organski radi ti - poput organa svakog
ži vog bi ća - na učvršći vanj u nj egovog subj ektivi teta, na
njegovom produblj i vanj u i proši ri vanj u, te koji će ga štititi od
svih el emenata koj i bi mogl i ugrozi ti njegovu opstojnost i
dovesti u pi tanje njegov subjektivi tet. Oni će sve to raditi pod
vodstvom koje je neovisno od vodstva džahilijjetskog društva,
vodstvom koje reguli ra i koordi ni ra nj i hove aktivnosti i daje
im potrebne i nstrukci je u pravcu snaženja, produbljivanja i
proši ri vanja nj i hovog i sl amskog subj ektiviteta, te u pravcu
borbe, suprotstavlj anja i el i mini ranja drugog, džahili jjetskog
subjektiviteta.
Tako je zaži vi o i s l am. Zaži vio je na j ed nostavno
izrečenom, no sveobuhvatnom teorijskom načel u na kojem
se odmah spočetka utemel juje aktivno organsko združivanje,
2NAkOv|NA/JïJ 55
nezavi sno i odvoj eno od džahi l i j j etskog društva, zapravo
suprotstavl j eno t om dr uštvu. I sl am ni kada, ni t i j ednog
trenutka, ni j e egzi st i rao kao či sta teori j a, odvoj ena od
realnosti. Samo tako se i sl am može uspostaviti i po drugi put.
Ni u j ednom vremenu ni ti prostoru ne može se post i c i njegovo
ponovno uspostavljanje u okri l j u džahi l i jjetskog društva bez
neophodnog razumi j evanj a pr i rode nj egovog akti vnog,
organskog ustrojavanja.
I s l am j e, i zgraduj uc i mu s l i manski Ummet na
spomenutom načel u i na nači n koj i s mo poj asni l i , dakl e
akti vni m organski m združi vanj em na načel u vjerovanj a,
ustvari i šao za ti m da afi rmi ra "čovječnost čovjeka", da tu
čovječnost osnaži i osi gura nj en opstanak, da je uzdi gne nad
svi m drugi m aspekti ma čovjekovog b i ca. Pri tom je doslj edno
sl i jedi o vlasti ti put u svi m njegovi m temelj ni m postul ati ma,
učenj i ma, zakoni ma i propi si ma.
Budući da l judsko bi će di j el i neke zaj edni čke osobi ne
sa životi njama, pa čak i sa či sto materi jal ni m supstancama,
"naučne neznal i ce" nekad su ga treti rat e ži voti nj om poput
svake druge život i nj e, a nekad obi čnom materi jom poput
svake druge materi je!
Č
ovjek, meduti m, i pored toga što ta
svojstva di j el i sa ži vot i nj om i materi j om, i pak ima neke
"speci fi čnosti " koje ga odl i kuj u i či ne ga j edi nstveni m. Na
koncu su t o mor al i pr i znat i , pr emda ne i s kr eno i
nedvosmi sl eno, i "naučne neznal i ce" nakon što su i m
objektivne či nj eni ce dobro povi le ši je! 6
I sl amski pri st up ovom pi tanj u, uspostava i sl amskog
društva isklj učivo na temel ju vjerovanja bez i kakvih drugih
elemenata: rase, postojbi ne, boje kože, jezika ili bi lo kojeg
pl i tkog ovosvj et skog r egi onal nog i nt eresa, pol uči o j e
i mpresi vne konkret ne r ezul t at e. On j e, nai me, u t om
kolektivitetu upravo i staknuo "specifičnosti čovjeka", razvio
Prije svih Jul i jan Heksel i , pristalica "modernog darvi ni zma".
56 :e¸¸dKum
ih i uzdigao do najvišeg stupnja, poti skujući ona zajednička
svojstva i zmedu njega i životi nje. Jedan od t i h i mpresivni h
učinaka takve njegove orijentacije bi o je taj što je muslimansko
društvo postalo otvoreno za sve rase, narode, za svaku boju
kože i za sve j ezi ke, bez bi l o kakvih i di otski h, životi nj ski h
zapreka. Tako su se u nj ega sl i le razl i čite svojstvenosti raznih
naroda i nj i hova umi jeća, stopi lo se i integrirala u njega, i to je
za rel ati vno kratko vri j eme od njega nači ni l o superi oran
organski kompl eks. Taj čudesni , har moni čni i skl adni
konglomerat stvorio je ogromnu, veličanstvenu civilizaciju koja
je u sebe sabral a i apsor bi rala sve najvrj edni j e l j udske
mogućnosti svoga vremena, uprkos vel i ki m razdaljinama i tada
još uvi jek sl abi m komunikaci oni m vezama.
U tom superi ornom musl i manskom društvu svi su našl i
svoje mj est o: Ara pi n , Perz i j anac, Si r i j ac, Egi pćani n,
Marokanac, Turč i n , Ki nez, I nd i j ac, Bi zant i j ac, Gr k,
l ndonežani n, Afri kanac. . « i svi drugi narodi i rase. Tu se se
i ntegrirale sve nj i hove svojstven osti da bi zajednički , skladno,
soli darno, sjed i nj eno izgrad ivale i sl amsko društvo i i slamsku
kulturu i ci vi l izaci ju. Ta ogromna ci vi li zaci ja ni kad ni je bi la
"arapska", već uvijek "i sl amska", ni kad "naci onal na", uvijek
"i deol oška".
Svi oni su bi l i ravnopravni , povezani ljubavlju, svj esni
da svi gl edaj u u j ednom pravcu. Stoga su svi od sebe davali
maksi mum pokazuj uć i svu dubi nu svoj stvenosti svoj i h
naroda, ulažući najbolja svoja l i čna, t e naci onalna i hi storijska
i skustva u izgradnju te j edi nstvene zajedni ce kojoj su svi
podj ednako pr i padal i . Sve nj i h sj ed i nj aval a je j edna
zajedni čka ni t koja i h j e vezi vala za nj i hova zajedni čkog
Gospodara. Tu se izražavala nj i hova čovječnost bez i kakve
zapreke. Ovakvo nešto se ni kada ni je zbi lo ni jednoj zajedni ci ,
u ukupnoj ljudskoj povi j est i .
Napri mj er, naj znameni t i j e ljudsko društvo u stari joj
povi jesti jest Ri mska i mperi j a. Ona je doi sta okupljala mnoge
ZNAKOVI NA AR 5/
narode, mnoge j ezi ke, mnoge rase i mj ešance. Sve to,
meduti m, nije bi l o zasnovano na "načel u čovječnosti", nije
bilo predstavlj eno u nekoj višoj vrijednosti, kao što je, npr. ,
ideologija. S j edne strane, bi lo je to klasno društvo podijeljeno
na plemstvo i robove na nivou čitave i mperije. S druge strane,
to je bilo i rasističko društvo u kome j e gospodarila rimska
rasa koja je, općenito, ugnjetavala sve druge narode. Stoga
Ri mska i mperija ni kada nij e mogla dostići nivo i sl amskog
društva, niti polučiti nj egove rezultate.
Isto tako, u novijoj hi storij i su osnovane druge državne
tvorevine, poput, npr. , Bri tanske i mperi j e. ! ona je, meduti m,
bi l a poput Ri mske či j a, uostal om, i j est nasl j ed ni ca:
naci onal na i ekspl oatatorska, osnovana na domi naci j i
engleskog čovjeka i na eksploataciji kolonija koje je prisvoj i l a.
Poput nj e su i sve d ruge evropske i mperi j e: španska,
portugalska, francuska . . . Sve su one bi l e na t om niskom,
prezrenom, odvratnom ni vou!
Komunizam j e nastoj ao uspostavi ti j ednu dr ukči j u
društvenu zaj edni cu, koj a će prenebregnuti sve rasne,
državne, jezičke i naci onal ne bari jere, no ta zaj ednica se,
općenito, nije zas!ivala na načelu "čovječnosti", već na načelu
"klasnosti". Stoga je ona predstavljala samo drugo lice ranije
Ri mske i mperi j e. )edno združi vanje j e počivalo na načel u
"plemstva", a drugo na načel u "proletarijata". Osjećanje koje
j e prevladavala u nj emu bi lo j e osjećanje najcrnje mržnje
prema svi m drugi m klasama. Takvo mal i ci ozno, prezrena
društvo, nije ni moglo ponudi ti ništa drugo do onog najgoreg
što se nalazi u čovjeku. Ono j e u svom početu utemeljeno na
ani mi r anj u i skl j učivo ži voti nj ski h osobi na, na nj i hovu
razvi j anj u i j ačanj u, budući j e vj eroval o da se čovjekove
"osnovne potrebe" svode na: hranu, stan i seks - što su
primarne životinjske potrebe - te da j e cjelokupna ljudska
povijest zapravo povijest traganja za hranom!
58 Se_J<e±
Jedi ni j e, dakle, i sl am, svoj i m Božanski m metodom,
afi rmi rao osnovne karakteri sti ke čovj eka, razvi j ao i h i
potencirao u izgrađivanju humanog l j udskog društva. I sl am
j e još uvijek u tome jedi nstven .. . Oni koji odstupe od njega i
posegnu za bi lo kojom drugom metodom, utemeljenom na
bilo kojem drugom načel u: narodnosti, rase, teritorije, klase
ili bi lo kojeg drugog vještačkog, glupavog kriterija ¯ oni su,
zbi lj a, istinski neprijatelj i čovj eka! Oni ne žele da se taj čovjek
na Ovome svijetu izdvoji svoj i m uzvi šeni m karakteristikama,
koj i m ga j e Bog obdario. Oni ne žele da se njegova zajednica
okori sti najveći m mogućnosti ma nj egova roda, njegovim
svoj stvenostima i iskustvima, u punom skladu i prožimanju . . .
Oni su oni za koje Uzvišeni Bog kaže:
"Reci: 'Hoćete li da vam katem čija djela neće
nikako priznata biti, čiji će trud na Ovom svijetu
uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što
rade? To su oni koji dokaze svoga Gospodara budu
poricali i to da će pred Njega izaći; zbog toga će
trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im
nikakva značaja nećemo dati. Njima će kazna
Dtehennem biti, zato što su nevjerici bili i što su
se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali"(El­
Kehf, 104-106).
A, i sti nu je rekao Allah veličanstveni...
2NAkOv|NAPUTU 59
L I LAHE I LLALLAH |KLKPŽIVOTA
Obožavanje samo i jedi no Boga ('ubudijjet) , ustvari je samo
polovica prvog zahtjeva i sl amskog vjerovanja koje se izražava
u posvjedočenju da "nema drugog boga osi m Al l aha". Druga
polovica, izražena u posvj edočenj u da j e "Muhammed Boži j i
poslanik" podrazumijeva prihvaćanje nači na tog obožavanja
od Božijega Poslanika - neka su na nj mir i blagoslovi Boži j i !
Prema tome, pokorno, vjerničko srce može biti samo ono
u koj emu se ovo načel o nade u ci j el ost i , sa svoj e obje
komponente, j er sve druge sastavni ce i mana i svi noseći
el ementi i sl ama samo su njegove konzekvence. Tako je
vjerovanje u Božije meleke, Nj egove knjige, posl ani ke, Sudnj i
dan, Božije određenje i i sto tako namaz, ze kat, post, hadždž,
zati m stroge kazne (hudud, preventi vne kazne (te'azi,
propi si o dopuštenom i zabranj enom, o međulj udski m
odnosi ma, pot om zakonodavst vo i ukupne i sl amske
smjernice - sve je to zasnovano na načel u obožavanja samo i
jedi no Boga, dok je izvor svega toga ono što nam je Božiji
Poslani k - neka su na nj mir i blagoslovi Boži ji ! - preni o od
svoga Gospodara.
Prema tome, musl i mansko društvo j e samo ono društvo
u kojem je zastupljeno to načelo sa svim svoj i m i mpl i kacijama.
U protivnom se ne može smatrati musl i manski m.
Stoga posvjedočenje da "nema drugog boga osi m Allaha
i da je Muhammed Boži j i posl ani k", postaje načelo jednog
ó0 Sejjid Kutb
cjelovitog koncepta na kojem se zasniva život musl i manske
zaj edn i ce sa svi m nj eni m sadržaj i ma. Takvoga ži vota,
meduti m, ne može bi ti bez i nauguri ranja tog načela, baš kao
što ne može bi ti ni i sl amskog života koj i bi bi o uređen na
nekom drugom načel u, na još j ednom dodatnom načelu i l i
na većem broju nj emu strani h načel a:
"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da
robu jete samo Njemu. To je jedina prava vjera » o » "
Ousuf, 40)
"Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i
Allahu . . . " (En- N i sa' , Bo)
*
* *
Ova kategori čna, apsol utna, sukusi rana konstatacija
pomoći će nam u zauzi manj u defi ni tivnog stava u pogledu
esenci jal ni h pi tanja o pri rodi i sl ama i njegovim prakti čni m
koraci ma:
prvo, pomoći će nam preci zno odredi t i "narav
musl i manskog društva";
drugo, pomoći će nam u i znal aženj u "nači na
formi ranja musl i manskog društva";
treće, pomoći će nam u pronalaženju "nači na kojim
se islam suprotstavlja džahi l i jjetski m društvima i
najzad, pomoći će nam u defi ni ranj u i slamskog
metoda u suočavanj u s obj ekt i vnom ži votnom
stvarnošću.
To su osnovna pi tanja, pi tanja od najvećeg značaja u
programskoj ori j entaci j i (menhedf i sl amskog pokreta, kako
rani je tako i sada.
*
* *
2NAkOv|NA/JïJ 61
Prva značajka koja karakteri zi ra narav musl i manskog
društva jeste ta da se to društvo u svom total i tetu zasniva na
načelu cjelovitog obožavanja j edi no Boga. To obožavanje
izražava i regul i ra posvjedočenje da nema drugog boga osi m
Al l aha i da j e Muhammed Nj egov poslani k.
To obožavanje, kako god se mani festira u tzv. i deološkoj
vi zi j i , ono se podjednako mani festi ra i u obredni m radnjama
i zakonski m regulativama.
Tako onaj koji ne vjeruje u jedi nost Boga Uzvišenog, taj
i ne obožava samo Njega:
"Allah kaže: "Dvojici bogova se ne klanjajte! - samo
je jedan Bog, i samo se Mene bojte!" (En- Nahl, 51-
52)
Ne obožava samo Njega ni onaj koji svoje obredne radnje
posveti bilo kome osim Bogu, bilo da se uz Nj ega posveti j oš
nekome i l i da se i skl jučivo preda tom drugom:
"Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i
smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru
svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno
i ja sam prvi musliman!" (En- N i sa' , 162-163)
Ne obožava samo Boga ni onaj ko pri hvati zakonske
regulative od bi lo koga drugog osi m od Boga, posredstvom
onoga preko kojeg nam je Bog t e regul ative dostavi o, tj.
Posl ani ka:
"lar oni da imaju bogove koji im propisuju da
vjeruju ono što Allah nije naredio?!" (Eš-
Š
Ora, 21)
"Ono što vam Poslanik dadne to uzmite, a ono što
vam zabrani ostavite!" (EI - Hašr, 7)
Tako izgleda musl i mansko društvo. To je, dakle, društvo
u kojem se obožavanje jedi no Boga Uzvišenog (el- 'ubudijje)
podj ednako mani fest i ra kako u vj erovanj i ma nj egovi h
subjekata i nji hovim vi zi jama, tako i u nj i hovom bogoslužju i
62 Sejjid <eib
obredni m radnj ama, te u društvenom ustrojstvu i zakono­
davstvu. U slučaju izostanka makar jedne od ovih di menzija,
to će doslovno značiti izostanak samog i slama, budući se time
narušava njegov pri temelj - posvjedočenje da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed Boži ji poslani k!
Već smo rekl i da se obožavanje samo Boga mani festira
u "i deološkoj vi zi ji ", pa j e uputno poj asni ti šta je to ustvari
"i slamska i deološka vi zi j a". To j e vi zi j a koja se formira u
čovjekovoj svi jesti kao rezultat njegova crpl jenja i deoloških
i sti na i z Božanskog i zvora, što ga či ni m kad ri m shvati ti kako
svoga Gospodara, tako i svijet u kojem ži vi , nevidlji vi i vi dlji vi ,
te samog sebe, tj. čovjeka kao takvog. Potom on na toj osnovi
gradi svoj odnos prema svemu tome: odnos prema svome
Gospodaru koji će se izražavati kroz obožavanje i skl jučivo
Boga ; odnos prema poj avnom svi j et u i nj egovi m
zakonitost i ma, prema svim ži vi m bi ći ma i nj i hovi m svjetovima,
prema jedi nkama l j udskoga roda i nj i hovi m formaci jama - na
nači n da sve to svoje korijene crpi iz Boži je vjere, one koju je
dostavio Boži j i Poslani k - mi r neka j e na nj! - što je zapravo
real i zi ranj e, t i m nj egovi m t akvi m odnosom, obožavanja
i sklj učivo Boga. I slamska i deološka vi zij a u svom ovakvom
obl i ku obuhvaća aktivnosti cij elog ži vota, njegov totalitet.
*
* *
Na kon što se pr i hvat i či nj e n i ca d a j e ovo to
" musl i mansko d ruštvo", postavl j a se pi t anj e: kako se
obrazuj e takvo društvo? koj i je nači n njegova ustrojavanja?
Ovo društvo moguće j e uspostavi ti tek onda kada se
nade j edna skupi na l j udi koja će odl uči ti da njeno obožavanje
u svojoj cjel i ni i ma pri pasti jedi no i i skl j učivo Bogu i ni kom
d rugom, da osi m Bogu ni kome dr ugom neće i zražavati
ni kakav vi d obožavanja: ni u svom vjerovanju ni u vi zi j i , ni u
bogosl užju ni u obredni m radnj ama, ni u svom društvenom
NA

NA
��
_=
_
.___.
¬¬ ~¬ ��
ustroju ni ti u zakonodavnom si stemu .. Potom će ta skupi na
prakti čno započeti s uređi vanj em či tavog svog života na
temel ju tog svog i skrenog obožavanja. To će nj enu svijest
oči sti ti od vjerovanja u božanstvenost bilo koga osi m Boga,
kao što će i njene obredne radnje oči sti ti od posvećenosti
bilo kome drugome osi m Al lahu i, naj zad, oči sti t će njen
zakonodavni si stem od svi h propi sa koj i bi bi l i uzeti od nekog
drugog, osim od Boga!
Tek t ada, i samo u t om sl učaj u, t a skupi na bit će
musl i mans ka i dr uštvo koj e ona uspost avi bi t ć e
musl i mansko! Prema tome, sve dok ne bude l j udi koji ć e svoje
obožavanje potpuno posveti ti Bogu, na gore spomenut nači n,
sve dotl e neće bi ti musl i mana. Potom, sve dok t i musl i mani
svoj život ne urede na toj osnovi , nj i hovo društvo neće bi ti
musl i mansko, budući da neće bi ti zastupl j eno pro načelo, s
obje svoje komponente, na kojem se temel j i i sl am i na kojem
se temel j i musl i mansko društvo - posvjedočenje da "nema
drugog boga osim Allaha i da j e Muhammed Boži ji posl ani k".
Dakle, pri je nego se počne razmi šl jati o uspostavljanju
i sl amskog društvenog si stema, te na temel j u tog si stema
uspostavlj anj u musl i manskog društva, pažnja se naj pri je
mora usmj eri ti na osl obađanje l judski h svi jesti od svi h obl i ka
obožavanja nečeg drugog mi mo Al l aha - izraženog u nekoj
od formi koje smo rani je spomenul i - te na okupljanje takvi h
pojedi naca u j ednu musl i mansku zajedni cu . . . | samo iz te
takve zajedni ce, kod koje je svijest nj eni h članova u cij elosti
l i šena svakog obl i ka obožavanj a nečega mi mo Boga: u
vjerovanj u, bogoslužju i pravnom si stemu - samo iz nje dakle
može ni knuti musl i mansko društvo. Tom društvu pri kl j uči t
će se svako onaj ko požel i u njemu ži vj eti s takvi m njegovim
vjerovanj em, bogoslužjem i pravni m si stemom u čemu sve je
manifestna puna predanost i skl j učivo Bogu, odnosno u čemu
je mani festno posvjedočenje da "nema drugog boga osi m
Allaha i da j e Mu ham med Boži j i posl ani k".
Sejjid Kutb
Upravo je ovakvo bi lo i formi ranje prve musl i manske
zajedni ce koja je uspostavi la prvo musl i mansko društvo.
Takvo mora biti formi ranje svake musl i manske zajedni ce.
Tako nastaje musl i mansko društvo.
Musl i mansko društvo zapravo se formi ra s prelaskom
poj edi naca i zajedni ca od obožavanja nečega drugog ka
obožavanju jedi no i i skl j učivo Boga, a potom odl učnošću ti h
zajedni ca da si stem svoga ži vota ustroj e na temel j u tog
obožavanja. Kada se to desi , nastupa novo rodenje: rada se
j edno novo društvo, deri vi rano iz starog džahi l i j j etskog
društva i nj emu suprotstavljeno novom i deologi jom i na njoj
zasnovani m novi m uređenjem života u kojem se odražava
prvo načel o i sl ama, s obje svoje komponente - potvrda da
"nema drugog boga osi m Al l aha, i da je Muhammed Božij i
posl ani k"!
Staro džahi l i j j etsko društvo možda će se u ci j elosti
ukl juči ti u novo musl i mansko društvo, a možda i neće; možda
će ga ostavi ti na mi ru, a možda će povesti rat protiv njega.
Ovo drugo je vjerovatni je, budući je i skustvo pokazalo da je
džahi li jjetsko društvo u pravi l u pokretalo nemi losrdan rat bi lo
protiv prvi h vjesni ka novoga društva - pojedi naca i l i skupi na,
već u fazi njegova nastajanja - bi l o protiv samoga društva
nakon što ono zbi lj ski bude uspostavljeno. To se dogadalo
kroz či tavu povijest i sl amskog poziva, od Nuha pa sve do
Muhammeda - mi r neka j e na nj ! - bez i j ednog j edi nog
i zuzetka.
Novo musli mansko društvo, razumij e se, ne može se
formi rati i zaživjeti sve dotle dok ne bude dovoljno j ako da se
može suprotstavi ti pri ti sku starog džahi l ijjetskog društva:
snagom uvj er enj a i vi zi j e, snagom moral a i duhovne
i zgrađenosti , organi zi ranosti i društvene zrelosti kao i ostal i h
si la koj i ma će bi ti u stanju oduprijeti se pri ti sku džahi l ijjetskog
društva, nadvl adati ga i l i mu barem bi ti ravnopravno.
ZNAKOVI NA AR
*
* *
ó5
Meduti m, šta je ustvari džahi lijjetsko društvo i na koji
nači n mu se i slam suprotstavlja?
Džahi l ij j etsko d ruštvo je svako drugo dr uštvo sem
musl i manskog! Ako hoćemo objektivno ga precizirati, kazat
ćemo da je džahi l ij j etsko svako ono društvo koje svoje
obožavanje ne posveti jedi no i isklj učivo Bogu na nači n da to
obožavanje obuhvati i u cijelosti prožme kako njegovu ide j n u
viziju, tako i obredne radnje i zakonske regulative.
Prema ovoj obj ekt i vnoj defi ni ci j i u kat egor i j u
"džahi l ij j etskog društva " spadaj u sva danas postojeća
društva u svijetu!
To su napri mjer sva komunistička društva, prije svega
zbog nj i hova u osnovi nevjerovanja u Boga - uzvišen neka je
On ! - odnosno zbog negi ra nj a Nj egova post oj anj a i
pripisivanja djelotvornosti u ovoj egzi stenci ji "materi ji " i l i
"prirodi", te zbog učenja da je djelotvorni faktor u čovjekovom
životu i njegovoj ukupnoj povijesti "ekonomija", odnosno
"sredstva za proizvodnju".
Drugi razl og j e taj što je u komuni sti čkom društvu
ustrojen si stem apsol utne potčinjenosti Partiji a ne Bogu -
držeći da j e kol ekti vno vodstvo u t om si stemu zapravo
ozbiljena istina! Slijedeći razlog jesu i mpl i kacije koje proizvodi
j edno takvo shvaćanje i takav poredak, koje se naroči to
pokazuju u devalviranj u karakteristika "čovjeka" svodenjem
njegovih "osnovni h potreba" na potrebe svojstvene životi nj i :
hranu, pi će, odj eću, stan i seks, potpuno zanemaruj ući
potrebe njegove "lj udske" duše koja ga upravo či ni razl i či ti m
od životi nj e. Prva njena potreba j est vjerovanj e u Boga,
sl oboda i zbora t og vj erovanj a, sl oboda nj egovoga
ispoljavanja kao i sloboda izražavanja "osobnosti". Sve su
to najuže karakteristike njegove "čovječnosti". Ta osobnost
óó Sejjid <e±
ogleda se u pri vatnom vlasni štvu, u sl obodnom i zboru vrste
posl a i struke, u umjetni čkom izražavanju "i ndivi dualnosti" i
svega drugoga što čovjeka či ni razl i či ti m od "ži voti nje" i od
"alatke". Komuni sti čka vi zi j a i j ednako tako komuni sti čki
si stem čovjeka vrl o često s razi ne ži voti nje spuštaj u na razi nu
obi čne alatke!
U "džahi l i jj etsko društvo" spadaju i i dolopokl oni čka
društva koja j oš uvi jek postoje u I ndi j i , J apanu, Fi l i pi ni ma i
Afri ci , prenstveno stoga što se i deološka vi zi ja ti h društava
zasniva na apoteozi (smatra nju bogom, te'lih) nekoga drugog
mi mo, i l i uz Boga, te zato što ta društva svoje obredne radnje
posvećuj u broj ni m bogovi ma, odnosno svemu onome u či j u
božanstvenost vj eruj u. Ona su džahi l i j j etska i po svoj i m
sustavi ma i pravni m ustrojstvima koj i svoje upori šte nemaju
u Bogu, u Nj egovu Zakonu. U tom smi sl u nebitno je da l i ona
svoju snagu crpe i z hramova, od vračeva, upravitelja hramova,
čarobnjaka i poglavica i l i pak i z "l ai čki h" civi li zaci jski h instanci
koje posj eduj u prerogati v donošenj a zakona bez i kakva
obazi ranj a na Boži j i Zakon. To znači da te i nstance i maju
vrhovnu vlast u ime "naroda", u ime "partije" ili u ime nečega
drugog . . . Vrhovna vlast, meduti m, pri pada samo i i sklj učivo
Bogu Uzvi šenom i može se sprovodi ti j edi no na nači n koj i su
od Njega preni jel i Njegovi poslani ci .
U "džahi li jjetsko društvo" spadaju i jevrejska i kršćanska
društva di l j em svijeta. Ona su u toj kategori j i ponaj pri je zbog
svoje deformi rane i deološke vizije po kojoj Bog Uzvi šeni nije
j edi ni koj i posjeduje božanske atri bute, već Mu se u ovom i l i
onom obl i ku pri pi suj u sudruzi , bi lo vjerovanjem u si noboštvo,
bi lo trojstvom i l i pak predstavljanjem Boga onakvi m kakav
On ni je, predstavlj anj em relacije s Nj i m Njegovi h stvorenja
mi mo njene stvarnost i :
"Jevreji govore: 'Uzejr je ¯ Allahov sin', a kršćani
kažu: 'Mesi h je Allahov sin'. To su riječi njihove, iz
2NAkOv|NAPUTU
usta njihovih, oponašaju riječi nevjerika prijašnjih
- ubio ih Bog! Kuda se odmeću?" (Et-Tevba, 30
)
"Nevjerici su oni koji govore: 'Allah je jedan od
trojice!' A samo je jedan Bog! l ako se ne okane onoga
što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakoga
od njih koji nevjerik ostane!". (El-Ma'i da, 73
)
"l jevreji i kršćani kažu: 'Mi smo djeca Božija i
miljenici Njegovi'. Reci: 'Pa zašto vas onda On
kažnjava zbog grijeha vaših?" A nije tako! Vi ste kao
i ostali ljudi koje On stara ++ . " (El -Ma'i da, 18)
67
Pored ovoga, jevrejska i kršćanska društva spadaj u u
kategoriju "džahi lijjetskog društva" i zbog svoj i h obreda, zbog
svoj i h ceremoni j a i ri tuala koj i proi shode i z spomenute
deformi rane i deološke vi zi j e. Ona su takva i zbog svoj i h
si stema i pravni h ustroj stava od koj i h nijedno nij e zasnovano
na potčinjenosti samo i jedi no Bogu u smi sl u da samo Nj emu
priznaju svu suverenost, da i m vlast proi shodi i z Njegova
Zakona. Sva su ta društva uspostavila neke i nstance koje či ne
lj udi i ti m i nstancama dodi j el i la prerogative vrhovne vl asti ,
prerogative koje i ma samo i jedi no Bog Uzvi šeni . A Bog i h je
još rani je eti keti rao mnogoboštvom (širk) upravo zbog toga
što su te prerogative daval i svoj i m rabi ni ma i svećeni ci ma
koji su i m po sopstvenom nahodenju propi si val i zakone, a
oni ih od nj i h pri hvatal i :
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike
svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a
naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju -
nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih
koje oni Njemu ravnim smatraju!" (Et-Tevba, 31)
Oni , ustvari, ni su vjeroval i u božanstvenost svećeni ka i
monaha i ni su nj i ma posvećivali svoje obredne radnj e. jedi no
što bi j ahu či ni l i bi lo je to da su i m priznavali pravo na izdavanje
propisa (hakimijje) , koje su potom pri hvatali od nj i h i ako i h
68 S
g
J<cib
nije Bog objavio. Danas i ma mnogo više razloga da se jevreji
i kršćani eti ketiraju mnogoboštvom i nevjerstvo m, budući da
su prerogative prepi sivanja zakona prepusti l i tzv. obi čni m
l j udi ma, koj i ni su ni svećeni ci ni monasi , premda u bi ti u tome
nema razl i ke.
Konačno, u kategoriju "džahilijjetskog društva" spadaju
i sva ona društva koja za sebe tvrde da su "musl imanska"!
Sva ta društva ne spadaj u u tu kategori ju stoga što
vjeruju u neko božanstvo mimo Allaha, ni ti stoga što svoje
vjerske obrede posvećuju nekome drugom osi m Bogu, već
stoga što u uređenj u svoga ži vota ne i zražavaj u punu
potči njenost j edi no i i skl jučivo Bogu. Nai me, i pored toga što
ne vjeruju u božanstvenost bilo koga osim Al l aha, ta društva
ipak nekome drugom, mi mo Allaha, daju naj užu karakteristiku
božanstvenosti - prerogative prepisivanja zakona! Iz toga,
potom, izvode svoj si stem, svoje pravne propise i vrijednosti,
svoje kriterije, obi čaje i navike. Ustvari, iz toga izvode skoro
sve sastavni ce svoga života!
O oni ma koji vladaju Bog Uzvišeni kaže sl i jedeće:
"Oni koji ne postupaju po onome što je Allah
objavio - oni su nevjerici!" (EI-Ma'ide, 44
)
O oni ma nad koj i m se vlada kaže:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se
objavluje tebi i u ono što je objavleno prije tebe,
pa ipak žele da im se pr ed šejtanom sudi, a
naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi
da ih u veliku zab(udu navede. Kad im se kaže:
"Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!" ­
vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. A
šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih,
pogodi kakva nesreća, pa ti dodu kunući se
Allahom: "Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i
da bude sloge". Allah dobro zna šta je u srcima
2NAkOv|NA/J0
njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i
posavjetuj ih, i reci im o njima ono što će ih diruti.
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu
se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da
oni koji su se sami prema sebi ogriješili dodu tebi i
zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli
za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i
da je milostiv. l tako mi Gospodara tvoga, oni neće
biti vjerici dok za sud iju u sporovima međusobnim
tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u
dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore. " (En-N i sa' , 6o-6s)7
69
Uzvi šeni Bog j e j oš rani je opi sao jevreje i kršćane kao
one koji su odstupi l i od obožavanja samo jednoga Boga i
skrenul i u mnogoboštvo i nevjerstvo tako što su uzel i rabi ne
i monahe gospodari ma mi mo Njega · samo zbog toga što su
oni tim rabi ni ma i monasi ma dal i one prerogative koje su
danas oni koj i za sebe tvrde da su "musl i mani " dal i "obi čni m"
lj udi ma! Bog Uzvi šeni j e to kod j evrej a i kršćana treti rao
mnogoboštvom i sti m onakvi m kakvo je nj i hovo pri hvatanje
Mesiha, sina Merjemi na, za Gospoda kojeg obožavaju i daj u
mu božanska svojstva! U oba sl učaj a radi se o i zl asku izvan
okvira potči njenosti samo Bogu, što znači i izlazak i z Božije
vjere i izlazak izvan obzi ra posvjedočenja da "nema drugog
boga osi m Al l aha".
Neka od ovi h dr uštava ekspl i ci t no i zražavaj u svoj
"l ai ci zam", svoj načel ni raski d sa vj erom, dok druga i sti ču da
ona "poštuj u vj eru" istovremeno je potpuno protjeruj ući i z
svog društvenog si stema. Ova društva tvrde da ne pri znaj u
"metafiziku" i da svoj si stem grade na "znanosti ", držeć i da
dizvorniku je dat samo poćetak ovoga ajeta. Mi smo, medutim, i dući
za ti m da našem ći taocu olakšamo uvid u cjeli nu kur'anske poruke
na koju autor ovdje upućuje, ajet naveli u cijelosti. (prim. p rev.)
70 S_J<e±
je znanost suprotstavljena metafizi ci ! To je tvrdnja jednog
neznalice i mogu j e zagovarati samo neznalice!
Treća društva, opet, stvarnu vlast dodjel juju nekome
drugom mimo Boga, donose propise po vlastitom nahodenju
i potom za to što su sami propisati kažu: 'Ovo je Božiji Zakon!'
Sva ova društva i maj u j ednu zajedni tku osobi nu -
nijedno se ne zasniva na pottinjenosti samo Bogu.
Prema tome, kada se sve ovo i ma u vi du, stav islama
spram svih ovih džahi lijjetskih društava može se izraziti u
samo jednoj reteni ci : i slam odbij a priznati njihov islamijjet i
nj i hovu šeri'atsku utemeljenost.
Nai me, i sl amu nisu bi tni oficijel ni nazivi, pamfleti i
si mbol i koje ta društva nose u svoj svojoj razlititosti. Sva su
ona j edi nstvena u j ednom: ni u j ednom od nj i h život ni je
organizi ran na natel u cjelovi te potti njenosti samo Bogu.
Stoga su kompl ementarna sa svi m drugi m društvi ma u
jednome - po naravi su "džahi lijjetska"!
*
* *
Ovo nas dovodi do posljednjeg pitanja, tj. i sl amskog
programa u suteljavanj u sa totalitetom ljudske zbi lje, kako
danas tako i sutra, sve do kraja vremena? U tome će nam od
pomoći biti ono što smo ustvrdi l i u prom pasažu o "naravi
musl i manskog društva", o tome da je ono utemeljeno na
pottinjenosti samo Bogu u svim elementi ma njegova života.
Precizno određenje te naravi dat će nam kategoritan
odgovor na pitanj e: šta j e osovina kojoj bi se morao vratiti
lj udski život i na njoj se temeljiti? Da l i j e to Božija vjera i njen
program života ili j e to l j udska stvarnost, ma kakva ona bila?
Islam na ovo pitanje odgovara kategoritno, bez zadrške
i trunke kolebanja: osovina kojoj se mora vratiti l judski život
u svom totalitetu jest Božija vjera i njen program života.
ZNAKOVI NA AR /l
Posvjedočenje da nema drugog boga osi m Al l aha i da j e
Muhammed Nj egov poslani k jest pri temelj i sl ama i on se
ne može postaviti ni ti funkci oni rati ukol i ko ovo ni je osovi na.
I sto tako, potpuna potči nj enost samo i j edi no Bogu s
preuzi manjem nači na na koj i se ona i zražava od Božijega
Poslani ka - neka su na nj mir i blagoslovi Boži j i ! - može se
ostvari ti samo onda kad se to prizna za osovi nu i kad se,
potom, bez zadrške i kolebanja u cijelosti pri mi j eni zapovijest:
"Ono što vam Poslanik dadne to uzmite, a ono što
vam zabrani ostavite!" (EI-Hašr, 7)
I sl am zati m postavlja pi tanje:
"Ko više zna - vi ili Allah?!"
l odgovara:
"Allah zna, a vi ne znate ... "; "vama je dato vrlo malo
znanja"!
Prema tome, Onaj koji zna, i koji uz to stvara i opskrbu
daj e, Taj i upravlja. Nj egova vjera, koj a je ujedno i Njegov
životni program, jest ona osovi na kojoj se život vraća, dok su
ljudska stvarnost, ljudske teorije i i dej ni pravci skloni kvarenju
i deformaci j i ; oni se zasnivaj u na znanju l judi koji "ne znaju",
koji ma je dato "vrl o malo znanja"!
Boži ja vjera ni j e zagonetna, i njen program života nij e
magl ovi t. On j e preci zno ocrtan drugom komponentom
posvjedočenja: Muhammed j e Boži j i poslani k. Taj program
smješten je u Objavi, u njeni m temelj ni m odredni cama, u
onome što nam je preni o Boži j i Poslani k - neka su na nj mi r i
bl agosl ovi Bož i j i ! Prema t ome, ako postoj i j asan i
nedvosmi slen tekst u Objavi, onda je taj tekst propi s i uz njega
nema mjesta osobnom rasuđi vanju (la i džti hade me'a en­
nass). Osobno rasuđi vanje stupa na scenu samo onda kad
ne postoji j asan i nedvosmi slen tekst Objave, opet u skl adu s
načel i ma utvrdeni m u samom Boži jem programu, a ne kako
neko hoće, kako se nekom prohti je:
/2
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i
Poslaniku!" (En- N i sa' , 59)
Ta utvrdena načela za osobno rasuđivanje i deriviranje
propisa takoder su regul i rana i poznata; nisu ni zagonetna ni
maglovita. Prema tome, ni ko nema pravo kazati za propi s koji
sam donese: "Ovo j e Boži j i propi s". Da je propis Božij i može
se tvrditi samo onda kada se javno obznani da vrhovna vlast
(haki mi jje ul' j a) pri pada Bogu, kada izvor svih i zražaja vlasti
bude Bog Uzvi šeni , a ne narod, ne partija ni ti bi lo koji ljudski
stvor; kad se obraća Boži joj Knji zi i Sun netu Njegova Poslani ka
kako bi se vi djelo šta to Bog žel i . Ovo, razumi je se, ne može
uči ni ti bi lo ko kome se prohti je ustvrdi ti kako navodno vlada
"u ime Boga", kao što j e to i skusi l a Evropa pod oni m što se
zvalo "teokrati ja", odnosno "sveta vl ast". U i sl amu nešto
sli čno apsolutno ne postoji . Ni ko ne može govori ti u i me Boga,
osi m Njegov Poslani k - mi r i blagoslovi Boži ji neka su na nj !
J ednostavno, postoje odredeni stavci koji precizno defi ni raju
ono što je Bog propi sao.
Si nt agma "vj era j e za stvar nost ! " pogrj ešno se
razumijeva, kao što se pogrješno i upotrj ebljava. Da, i sl am j e
doi sta za stvarnost, al i za kakvu stvarnost?!
On je za onu stvarnost koju će sam obl i kovati u skladu s
vlast i t i m programom, pri mj ereni m nepatvorenoj l j udskoj
naravi , koj i m će udovolj i ti stvarni m l judski m potrebama u
nj i hovoj cjelovi tosti, potrebama koje je verifi ci rao Stvoritelj,
koj i savršeno zna koga j e stvori o:
"A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve
potanko zna, koji je o svemu obaviješten!"(EI-Mulk,
14)
I sl am se ne suočava s postojećom stvarnošću - kakva
god ona bi la - kako bi je veri fi ci rao i potražio nači na da toj
stvarnosti bude od pomoći , kako bi je legi ti mi rao nekom
formal nom kl auzul om. I sl am se suočava s postoj ećom
ZNAKOVI NA PUTU 73
stvarnošcu kako bi je podveo pod svoje kri teri je, kako bi
verifi ci rao samo ono što on drži da treba verificirati i da ostalo
el i mi ni ra; da obrazuje j ednu drukči j u stvarnost ukol i ko s
postojećom ni je zadovol jan. Samo ona stvarnost koju je on
stvori o j est prava. To je smi sao si nt agme: "vj era je za
stvarnost", i l i bi barem to trebal a bi ti u njenom pravi l nom
razumijevanj u.
Ovdje će možda bi ti pobudeno pi tanje: Zar ni j e i nteres
lj udi ono što bi moralo obl i kovati nj i hovu stvarnost?!
Mi cemo se i po drugi put vrati ti pitanju koje j e postavio
i slam i na koje j e sam dao odgovor:
"Ko više zna - vi ili Allah?"
"Allah zna, a vi ne znate!"
I nteres l j udi sadržan je upravo u Boži j em Zakonu,
onakvom kakvog ga je On objavi o i kakvog ga je od Njega
prenio Boži ji Poslani k . . . Ako se nekad lj udi ma uči ni da je njihov
i nteres u izbjegavanju onoga što im je Bog propi sao, to ce
znači ti da su oni u tome pro u "samoobmani " (wahi mun):
"Oni se po vode samo za pretpostavkama i onim za
čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara
njihova prava uputa. Ne može čovjek ostvariti sve
što poželi. Allahu pripada i Onaj i Ovaj svijet!" (En­
Nedžm, 23- 25)
Potom su i "nevjerni ci ", jer ko god ustvrdi da se čovjekov
interes nalazi u onome što on smatra, a ne u onome što je
Bog propisao, taj više ni trenutka jednog ne ostaje u ovoj vjeri,
ni ti u skupi ni njeni h sljedeni ka!
2NAkOv|NA/JïJ 75
KosMIČKI šERI 'AT
Kada i sl am u svijesti i u objekti vnoj stvarnosti uspostavlja
svoj u i deol ošku konst r ukc i j u na t emel j u cj e l ovi t e
pot či nj enost i j edi no Bogu Uzvi šenom, na nači n da t a
potčinjenost jednako bude mani festna u uvjerenj u, obredni m
radnjama i pravnom si stemu, on smatra da je ta cjelovi ta
potč i nj enost , u t akvom svom obl i ku, pr akt i č ni i zraz
posvjedočenja da "nema drugog boga osi m Al l aha", a da j e
preuzi manj e nači na te pot či nj enost i samo od Boži j ega
Poslanika - neka su na nj mi r i blagoslovi Boži j i ! - prakti čni
izraz posvjedočenja "da je Muhammed Boži ji posl ani k".
Kad i slam, dakle, gradi svoj cjel okupan si stem na ovom
načel u, gdje posvjedočenje da "nema boga osim Allaha i da
je Muhammed Boži ji poslanik" predstavlja zaokružen i slamski
program života, osl i kava konture tog programa i ustanovljuje
njegove speci fi čnosti ; kada svoju konstrukci j u postavlja na
taj j edi nstven nači n, koj i ga či ni razl i či ti m od svih drugi h
sistema koje je čovječanstvo i kada upoznalo, on se ustvari
vraća kori j enu koji je u svome i zri čaj u ši r i ne samo od
čovjekove egzi stenci je, već i od cjelokupne pojavnosti . On se
vraća programu koji obuhvaća čitavu egzi stenci j u, a ne samo
čovjekov život.
I sl amska vi zi j a t emelj i se na načel u da je sva ova
egzistencija Bogom stvorena: da se Božije hti jenje usmj eri lo
prema Njegovu svemi ru i da se on tako zbi o, te da je On,

Uzvi šeni , u taj svemi r ugradi o Svoje zakonitosti pomoću kojih
se kreće i po koj i ma se koordi ni ra kretanje njegovih di jelova
u nj i hovom suodnosu, kao i kretanje u cjel i ni :
"Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: 'Budi!'
· i ono bude!" (En-Nem l, 40)
" . . . / koji je sve stvorio i kako treba uredio! " (EI ­
Furkan, 2)
I za ove svemi rske pojavnosti postoji Volja koja njome
upravlja, postoji Si la koja je pokreće i Zakon koji njome ravna.
Taj Zakon uskl aduj e suodnos i zmedu j edi nki či tave te
egzi stenci je, ureduje nj i hovo kretanja i one se ne sudaraju,
ne remete i ne smetaju jedne drugi ma, i ni kad ne odustaju
od precizno uredenog i permanentnog kretanja - dokle to Bog
bude hti o. Takoder, sva ta egzi stenci ja pokorna je i predana
Volj i koja njome upravlja, Si l i koja je pokreće i Zakonu koji
regul i ra njene odnose i ni jednog trenutka ni ti pomi sl i da se
usprotivi toj Vol j i , da odbi je pri znati Si l u ili da prekrši Zakon.
Stoga sve to i jest i spravno i stoga mu se ne dešava ni kakav
kvar ni ti poremećaj, osi m ako to Al l ah htjedne:
"Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u
šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda
svemirom zagospodario. On tamom noći prekriva
dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i
zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar
svjetova!" (EI -A'raf, 54)
*
* *
| čovjek je di o te svemi rske egzi stenci j e. Zakoni koji
upravljaju njegovom naravi (fi trah), nisu i zvan onog Zakona
koji upravlja cjelokupnom egzistenci jom. Bog je i njega stvorio
onako kako je stvorio i tu egzi stencij u · njegova materijalna
konstrukcija nači njena je od tki va Zemlje i samo oni elementi
2NAkOv|NA/JlJ //
koje mu je Bog darovao, one osobenosti koje su nadodate
na to tki vo, nači ni le su od njega - čovjeka. Bog mu je to dao s
precizni m određenjem. Svojom tjel esnom konsti tuci jom on
je potči njen pri rodnom zakonu kojeg mu je Bog propi sao
mimo njegove volje. Njegov postanak i njegovo stvaranje od
samog su početka pod Boži jom voljom, a ne pod njegovom,
niti su pod voljom njegovih rodi telja. Nj i h dvoje se, i st i na,
sastanu no oni ni su u stanju zametku podari ti egzistenci j u.
Č
ovjek se rada u skl adu sa Zakonom koj i je ustrojio Bog. Ti m
Zakonom je odredi o peri od nošenj a i uvjete rađanja. Tako
čovjek udi še zrak koji je Bog stvorio upravo u određenom
omjeru; udiše ga u mjeri i na nači n koji mu je On odredi o;
osjeća i pati, gladuje i žedni , jede i pi je, spravlja j el o i pi će . . .
Ukratko, ži vi .
Ž
ivi u skl adu s Boži j i m Zakonom, mi mo svoje
volje, mi mo svog izbora. U tom pogl edu jednak je svoj drugoj
svemi rskoj egzistenci j i , ravan je svemu i svakom drugom u
njoj u pogledu apsol utne potči njenosti Boži joj volj i , Njegovoj
si l i i Zakonu . . .
Bog j e taj koji je stvorio t u svemi rsku egzi stenci ju i koji
je stvorio čovjeka; koji je čovjeka potči ni o i st i m oni m Svoji m
zakoni ma koj i ma je potči ni o i svemi rsku egzistenci ju. On je
Taj, dakle - Uzvišen neka je! - koji je čovjeku propisao "
Š
eri'at"
da prema njemu uredi i onaj volj ni aspekt svoga života na
nači n da on bude uskl ađen s nj egovi m pr i rodom mu
uvjetovani m životom. Prema tome,
Š
eri'at pos matra n s ovoga
stajališta nije ni šta drugo do di o općeg Boži jeg Zakona koji
ravna pri rodom čovjeka (fitrah) i pri rodom opće egzi stenci je;
koji i h u jedan mah koordi ni ra.
Nema ni jedne ri ječi Boži je, ni jedne naredbe ni ti zabrane,
ni j ednog obećanj a i l i pri j et nj e, ni j ed nog propi sa ni t i
smjerni ce . . . a da ni je sastavni dio općeg Zakona, da u sebi
vjerno ne izražava i potvrđuje one zakone koje nazi vamo
pri rodni m - tj. svemi rski m, Božanski m zakoni ma - či j i h smo
zbi vanja svjedoci svakog t renutka, zbi vanja koj i ma ravna
/ê 8e.J<eib
vječna konstanta koju je Bog postavio u nj i h, i koje se odvijaju
po Božijoj odredbi .
"
Š
eri 'at" koj i j e Bog propi sao za uredenje čovjekova
života je, prema tome, svemi rski šeri'at, tj. i ntegri ran je u opći
svemi rski Zakon, sa nj i m uskl ađen. Stoga pridržavanje tog
Š
eri 'ata proistječe i z neophodnosti posti zanja sklada i zmedu
čovjekova ži vota i kretanja svemira u kojem ži vi .
š
taviše, ono
proistječe i z neophodnosti postizanja sklada izmedu zakona
koji vl adaj u čovjekovom nevi dlji vom pri rodom i oni h koj i
regul i raj u vanj sku for mu nj egova ži vota, te iz nužnosti
harmoni zi ranja čovjekove unutrašnje i vanjske ličnosti .
S obzi rom na či nj eni cu da l judi ni su u stanju dosegnuti
sve svemi rske zakone, ni ti do kraja poj mi ti opći zakon - pa
čak ni onaj koji upravl j a nj i hovom naravi i drži i h sebi
potči nj eni ma, mi mo nj i hove volje - oni , prema tome, ni su u
stanj u sami uredi ti l j udski život tako da bude postignuta puna
skladnost i zmedu njega i kretanja svemi ra, pa čak ni skladnost
i zmedu nj i hove unutrašnje pri rode i nj i hova vanjskog života.
To je u stanju samo Onaj koji je stvorio i svemi r i ljude, Onaj
koji ravna i j edni m i drugi m, u skladu s j edi nstveni m Zakonom
koj i je On uspostavi o.
Prema tome, postupanj e po Boži j em
Š
eri ' atu t ako
postaje nužni m za postizanje te skl adnosti , pored nužnosti
njegove pri mjene s ci lj em i dej nog real i zi ranj a i sl ama. I z toga
proi zl azi da u životu pojedi nca ili u životu zajedni ce, islama
može bi ti samo ukol i ko i ma i potči njenosti i skl j učivo Bogu
j edi nom, i ukol i ko se kakvoća te potči njenosti uzi ma jedi no
od Boži j eg Posl ani ka, što j e. i prakti čna real i zaci j a prvog
zahtjeva i sl ama - posvjedočenja da nema drugog boga osi m
Al l aha i da je Muhammed Boži ji poslani k.
U post i gnuću pune skl adnosti i zmedu ži vota l j udi i
svemi rskog zakona kri j e se svako dobro za l j ude, kao i
pouzdana zašti ta života od svakog kvarenja. Lj udi će samo u
2NAkOv|NA/JlJ 79
tom sl učaju živjeti u mi ru sa sami ma sobom. Tako će se mi r
sa svemi rom postići skl adnošću nj i hova kretanja s kretanjem
njegovi m, skl adnošću nj i hove ori jentaci je s njegovom, dok
će mir sa sami ma sobom proizlaziti i z saobraznosti nj i hove
aktivnosti s poti caji ma zdrave i m pri rode. Tako ni kada neće
doći do sukoba izmedu čovjeka i njegove autenti čne naravi,
budući da Boži j i
Š
eri ' at uspostavlja skl ad i zmedu vanjske
aktivnosti i unutarnje izvorne naravi - mi rno i l ahko. I z ovog
sklada proi stječe drugi sklad koj i se odnosi na međul judske
relacije inj i hovu opću akti vnost, s obzirom na to da oni u tom
slučaju svi sl i jede jedi nstven put koj i j e i ntegral ni di o općeg
svemi rskog zakona.
I sto tako se posti že i svako dobro za čovječanstvo ti me
što će ono i ći i spravni m putem i tako se na naj l akši nači n
upoznati s taj nama svemi ra, s potenci j al i ma skriveni m u
nj emu, s blagom pohranjeni m u njegovi m dubi nama, te kako
sve to koristi ti u skladu s Boži j i m Zakonom da bi se ostvarila
općeljudska dobrobi t, bez i kakva antagoni zma ili sudara.
Nasuprot Božijeg Zakona stoje hi rovi lj udski :
"Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
siguro bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u
onom što je na njima!" (El- Mu' mi nOn, 71)
Stoga islamsko vi den je objedi njuje i sti nu na kojoj počiva
ova vjera i i sti nu na kojoj počivaju nebesa i Zeml j a. Na tom
načelu odreduje se i i spravnost postupaka vezani h za Ovaj i l i
Onaj svijet i na temelju njega Bog sankcioni ra te postupke i
kažnjava one koji se ogriješe o njega. To je, prema tome, jedna
i sti na koja se ne množi . To j e opći svemi rski zakon koj i m je
Bog prožeo cjelokupnu egzi stenci j u u svi m njeni m stanj i ma,
zakon kojem se potči njava i povinjava mu se sve u nj oj - svi
svjetovi, sve stvari i sva živa bi ća.
"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša,
pa zašto se ne opametite ?! A koliko je bilo
80 Se··;d <e±
nevjeričkih sela i gradova koje smo uništili i poslije
kojih smo druge narode podigli! l ćim bi silu Našu
osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali. 'Ne bježite,
vratite se uživanjima vašim i domovima vašim,
možda će vas neko što upitati'. ' Teško nama', oni
bi govorili: 'Mi smo, zaista, nevjerici bili!"
l kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito
požnjevena, nepomičnim. Mi nismo stvorili nebo i
Zemlju i ono što je izmedu njih da se zabavljamo.
Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo
se onako kako Nama dolikuje, ali mi to ne činimo,
nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži
nestane, a teško vama zbog onoga što o Njemu
iznosite!
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni
koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju i ne
zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne
malaksavaju. " (El ·Enbi j a' , 10- 20)
Nepatvorena narav čovjekova u svoji m dubi nama ćuti ovu
i sti nu. Narav njegove konsti tuci je kao i narav cijelog svemira
koj i ga okružuje sugerira toj njegovoj naravi da se sva ova
egzistencija drži na i sti ni , da je i sti na ukorijenjena u njoj, da je
sazdana na Zakonu koji se ne remeti i či ji putevi ni su disonantni;
čiji se ci kl usi ne mi jenjaju i koja se unutar sebe ne sudara; koja
se ne odvi j a po prot aznoj sl učaj nosti i t i nekontrol i ranom
post upku, po nekom prevrtljivom hi ru i t i žel j i nesputanoj!
Dapače, sav taj svemi r hodi po jednom precizno uređenom
ustroj u u kojem j e sve do kraja osmi šl j eno. Prema tome,
nesklad i zmedu čovjeka i njegove nepatvorene naravi (fitrah)
pojavit će se onda kad on, pot pri ti skom svoj i h strasti, odstupi
od istine koja je pohranjena duboko u toj naravi, onda kada za
svoj život prihvati zakon koji potječe od tih strasti, a ne od Boga
i , najzad, onda kad se ne preda Bogu onako kako Mu se predaje
sva ta svemi rska egzistencija, pokorna svome Gospodaru'
2NAkOv|NA/JR 8l
l upravo onako kako dođe do j edne takve podvoj enosti
medu pojedi nci ma, zaj ednicama, narodi ma i generaci jama,
tako isto dođe i do podvojenosti i zmedu lj udi i svemi ra koj i i h
okružuje, i tada njegove si l e i ri zni ce, umjesto da ostanu
gradivne, faktori nj i hove sreće, postaju uni štavaj ući elemenat
i bivaju faktori lj udske nesreće.
Prema tome, oči to j e da uspostavljanje Boži jeg zakona
na Zemlji nema za ci lj samo rad za Onaj svijet. Ovaj i Onaj
svi j et, ustvari , predstavl j aj u dvi j e komponente koj e su
međusobno kompl ementarne i koje u ži votu čovjekovom
skladni m či ni upravo Zakon Boži ji. Taj Zakon, nai me, cijeli taj
život uskladuje s općim Božanski m Zakonom.
Usklađivanje sa Zakonom čovjekovu sreću ne odgađa
za Onaj svijet već je, naprotiv, či ni realnom, dosti žnom i u
ovosvjetskoj etapi egzi stenci je, prvoj komponenti . Na Onom
svijetu ona se samo još dopunjuje i posti že svoju potpunost.
*
* *
Ovo bi bi l a osovi na i s l amske vi zi j e cj el okupne
egzi stenci je i unutar nje čovjekove egzi stenci j e. Ona se u
svojoj naravi sušti nski razl i kuje od svake druge poznate vizije
i stoga zahti jeva neke obaveze koje ne zahti jeva ni jedna
druga vi zi ja bi lo kojeg si stema ili teori je.
Sl i j eđenj e Boži jega Zakona - prema ovoj vi zi j i - jest
zahtjev pune skladnosti i zmedu čovjekova ž ivota i života
svemi ra, izmedu Zakona koji ravna l j udskom pri rodom i koji
ravna ti m svemi rom. To je sl i jeđenje neophodno i zato da bi
se uspostavila saobraznost i zmedu tog općeg zakona i onog
zakona koj i regul i ra život čovjekov. Njegovi m se sli jeđenjem
postiže potči nj enost ljudi jednome Bogu, onako kako Mu je
potči njen i svemi r, tj. da ni ko drugi ne može ustvrdi ti da je
potči njen nj emu!
82 þ J<a±
Na neophodnost te saobraznosti i tog sklada upućuje
di j al og koj i se odvijao izmedu I brahi ma · mir neka j e na nj! ¯
oca musli manskog Um meta, i Nemruda, si l nika koji je smatrao
da i ma punu vlast nad l judi ma, no koji i pored toga nije bio u
stanj u ustvrdi ti da gospodari i nebeski m svodovi ma. On se
smeo kad mu je I brahi m rekao: "Onaj koji posjeduje vlast u
svemi ru, j edi ni On treba da i ma vlast i nad životima l judi ! "
Na to Nemrud ni je mogao naći odgovora:
"Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrhimom o njegovu
Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo
dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj koji
tivat i smr daje", on odgovori: ''a dajem tivat i
smrt!" "Allah čini da sunce izlazi sa istoka" · reče
Ibrahim "pa uči ni ti da grane sa zapada!" i
nevjerik se zbuni: · A Allah silnicima neće ukazati
na Pravi put". (EI-Beqare, 258
)
I sti nu je rekao Allah velićanstveni:
"Zar pored Allahove tele drugu vjeru, a Njemu se,
htjeli mne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni
na Zemlji, i Njemu će se vratiti!" (Al u ' l mran, 83
)
2NAkOv|NAPUTU 83
IsL To JE CIVIUZACUA
I sl am poznaj e samo dvi j e vrste d ruštava - i sl amsko i
džahi l i jjetsko. I slamsko društvo je ono društvo u kojem se
pri mjenjuje i sl am - u idejnoj ravni | u obredi ma ('ibadet), u
pravnom i društvenom si stemu, u eti ci i u moralu. Džahilijjetsko
društvo je ono društvo u kojem se ne pri mjenjuje i sl am, koj i m
ne upravlja i slamsko vjerovanje i njegove vi zi je, vrijednosti i
kriteriji, i sl amski sistem i propi si , eti ka i moral.
Ni je i sl amsko društvo ono kojega čine lj udi koji sebe
nazivaju musl i mani ma, dok zakon tog društva nij e i sl amski ,
makar članovi društva obavlj al i namaz, post i l i ramazan i
odlazili na hadždž. l slamsko društvo ni je ni ono koje sebi skroji
islam po sopstvenom nahodenj u, islam koji nije onaj objavljen
od Boga Uzvi šenog i koj i je detaljno razradio Njegov Poslani k
- neka su na nj mi r i blagoslovi Boži j i ! - i potom taj svoj i slam
nazove npr. "napredni m"!
Džahi l ijjetsko društvo može i mati razl i či te obl i ke, no svi
su oni džahi li jjetski :
ono se ponekad mani festi ra u formi društva koje
negi ra Boga Uzvi šenog, koje povijest tumači na
dij al ekti čka-materi j al i sti čki nači n i koje kao svoj
si stem prakti ci ra tzv. "naučni soci j al i zam";
ponekad se izražava kroz društvo koj e ne poriče
postojanje Boga, međuti m Bogu određuje samo
"carstvo nebesko" i i skl j učuj e Ga i z "carstva
8. :_dKut
zemaljskog", te stoga i ne pri mjenjuje Njegov Zakon
u uređenj u ži votne stvarnosti i ne drži se oni h
vri j ednosti koje j e On uči ni o nepromj enlj ivi m i
traj ni m za l j udski život. Ovakvo društvo dopušta
lj udi ma da obožavaju Boga u si nagogama, crkvama
i džami j ama, al i i m zabranj uj e da zahti j evaj u
pri mj enu Božijega Zakona u nj i hovom životu. Ti me
ovakvo dr uštvo por i če i l i okt roi ra Boži j u
božanstvenost na Zeml ji koju On jasno izražava:
"On je Bog i na nebu i na Zemlji!" (Ez-Zuhruf, 84)
Prema tome, ovakvo društvo ni j e u Boži joj vjeri , kako to
defi ni raj u Nj egove Rij eči :
"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se
klanjate samo Njemu . . . To je jedino prava vjera!"
OOsuf, 40)
Zbog toga je i ovakvo društvo džahi l i jjetsko, svejedno
što ono priznaje postojanje Boga Uzvišenog i što dopušta
l judi ma obavljanje vjerski h obreda u si nagogama, crkvama i
džami j ama.
I sl amsko društvo, u pravom smi sl u te odredni ce, j edi no
je "civi l i zi rano društvo", dok su sva džahi l ijjetska društva, sa
svoj i m broj ni m obl i ci ma, ustvari "zaostala društva"! Toj vel i koj
i sti ni neophodno je dati pojašnjenje.
Nai me, j edanput sam svoju knj i gu koja je bi l a u štampi
najavio pod nasl ovom "Ka civi l izi ranom i slamskom društvu",
no u sl i j edećem ogl asu sam i spusti o ri ječ "ci vi l i zi ranom",
zadovol ji vši se ti me da knj i ga - što j e i bi o predmet njena
razmatranja - nosi naslov "Ka i sl amskom društvu".
Ova i zmj ena j e, medut i m, pri vukl a pažnj u j ednog
al ži rskog autora (koj i pi še na francuskom jezi ku) i on je to
protumači o kao "i ntrovertni psi hol oški či n odbrane i sl ama",
izrazi vši žaljenje što me taj nesvjesni čin pri j eči da "problem"
vi di m onakvi m kakav on doi sta jeste!
2NAkOv|NA/JlJ ê5
Ja razumij em doti čnog autora, j er sam rani je i sam bi o
poput njega. Kad se u meni rodi l a i deja da pi šem o tom pi tanju
i ja sam razmi šljao upravo ovako kako on sada razmi šlja. Tada
sam imao problem koj i on sada ima - nai me kako "defi ni rati
ci vi l i zaci j u"! ?
U to vrijeme j oš se ni sam bi o osl obodi o pri ti ska kul turni h
nanosa u mom duhovnom i i ntel ektual nom i zrastanj u, koj i
su dol azi l i iz strani h i zvora i bi l i strani mom i slamskom
osj ećaj u. Uprkos mom t adašnj em j asnom i sl amskom
opredjel jenju, t i s u nanosi zatamnj ival i i muti l i moju vi zi j u.
Vi zi ja "ci vi l i zaci je", kakvu nudi evropska mi sao, opči njavala
me j e i zatamnj i val a mi moj u sopstvenu, uskraćuj ući mi
autenti čno i jasno viđenje.
Potom mi je sl i ka postala jasna. "Musl i mansko društvo"
- to j e "civi l i zi rano društvo!" Prema tome, pojam "ci vi l i zi ran"
je neadekvatan, ne daje ni kakvu novu komponentu. Naprotiv,
na čitaoca prenosi one zapadnjačke, nei slamske sjene koje
su mi mut i l e sopstvenu vi zi j u, koj e su mi uskraći val e
autentično, jasno vi đenje!
Razl i ka j e, prema tome, u "defi ni ranj u ci vi l i zaci j e" -
či nj eni ca kojoj je neophodno dati objašnjenje.
*
* *
Jedi ni obl i k društvenog uredenja u kojem su l judi i sti nski
i u ci jelosti oslobođeni potčinjenosti drugom čovj eku jest onaj
u kojem vrhovna vlast, ol i čena u sprovodenj u Božanskog
Zakona, pri pada j edi no i i sključivo Bogu. Samo je to "l j udska
ci vi l i zaci ja! " "Ci vi l i zi ranost" čovjeka, nai me, podrazumijeva
osnovnu pretpostavku - potpunu i stvarnu sl obodu čovjeka i
apsol utno dostoj anstvo svakog poj edi nca. Medut i m, u
društvu u kojem su jedni gospodari koj i propi suj u zakone, a
drugi pokor ni robovi , ustvari i ne može bi t i s l obode i
dostojanstva čovjeka koje bi uživao svaki poj edi nac.
êó
Ovdje je neophodno odmah i staći da se izrada zakona
ne svodi samo na zakonske uredbe, onako kako današnja
svijest uprošćeno razumi j eva poj am zakona. Ta, sve one
koncepci j e i pravci , si stemi vri j ednosti , kri teri j i , obi čaj i ,
tradici je · sve su to propi si či j i m se normama l j udi potčinjavaju.
l kad sve te norme sačine l j udi j edni drugi ma, i kada se u
jednom društvu ti drugi potčine ti m normama, onda to društvo
ni je slobodarsko! Takvo društvo, u kojemu su jedni gospodari,
a drugi robovi · kako smo to ranije kazal i · jest, prema tome,
zaost al o dr ušt vo. I sl amski m rj eč ni kom r ečeno, to j e
"džahi li jjetsko društvo"!
I sl amsko društvo je jedino društvo nad koj i m bdije samo
jedan Bog i u kojem l j udi , umjesto obožavanja drugi h l j udi ,
obožavaju samo Boga Jedi nog. Ti me postižu potpuno i stvarno
oslobođenje koj em stremi čovjekova c ivi l i zacija i u kojoj se
i spoljava njegovo dostojanstvo, ono koje mu je Bog podario
kad je najavio da će on bi ti Njegov zastupni k na Zemlj i , kad
mu j e ukazao počast u gornjem okružj u.
*
* *
Kada osnovni el emenat okupl j anj a u j ednom društvu
bude i deologi ja (aqida), vi zi ja, ideja i program života, i sve to
bude proi shodi lo od Jednog Boga kao Vrhovnog Autoriteta
l j udi , a ne od zemal j ski h gospodara kada se od ražava
pot č i nj enost j edni h d r ugi ma, t a kvo dr uštvo će bi t i
manifestacija onog najuzvi šeni jeg što se nalazi u čovjeku ·
mani festaci ja duha i pameti . Međuti m, kada u društvu osnov
okupljanja bude rasa, boja kože, naci ja, teri tori ja i l i neki drugi
s l i čan el emenat ¯ tada j e oči to da se t u ne radi o oni m
najuzvi šenij i m karakteristikama čovjeka, budući da on i nakon
nj i h i dalje ostaje tek l judsko biće. No, stvar je sasvim drukčija
kad se u opticaj uvede duh i pamet!
Č
ovjek tu i ma mogućnost,
zahval j uj ući svoj oj sl obod noj vol j i , pr omi j eni t i svoj u
2NAkOv|NA/Jlu 87
i deol ogij u, svoju vi zi j u, i dej u | program života, dok ni j e u
mogućnosti promi j eni ti svoju boj u kože i rasu, ni ti odredi ti u
kojem će se narodu i u kojoj zeml j i rodi ti . Prema tome, samo
ono društvo u koj em se l j udi okupl juju oko nečega što je u
vezi s nj i hovom sl obodnom voljom i l i čni m i zborom, jest -
civil i zirano društvo! S druge strane, društvo u kojem se lj udi
okupljaju oko nečega što je izvan nj i hove l j udske volje, jest
pri mi t i vno društvo. I sl amski m rj ečni kom rečeno, to j e
džahi li jjetsko društvo.
I sl amsko društvo j edi no je društvo u kojem je vjerovanje
osnovni kohezi oni el emenat združi vanja, u kojem se ono
smatra "naci onal nošću" koj a povezuje crnca, bi jelca, čovjeka
crvene i žute kože, Arapi na, Bi zanti jca, Perzi janca, Abesi nca i
sve ostale l jude na Zeml j i i od nj i h pravi jedinstvenu zajedni cu
(U mmet) , či j i j e gospodar Bog i koj a se samo Nj emu
potčinjava. Naj bol j i u njoj j e onaj koji j e najbogoboj azni j i . Svi
su ravnopravni i svi su j ednaki pred Zakonom što i m ga je
propi sao Bog, a ne neko od lj udi !
*
* *
Kada u j ednom dr uštvu naj veća vr i j ednost bude
čovjekova "čovj ečnost", i kada karakteri sti ke t e njegove
čovječnosti budu predmet uvažavanja i ci jenjenosti , takvo
društvo će biti ci vi l i zi rano. Al i ako u jednom društvu vrhunska
vrijednost bude "materi ja", svej edno kroz koj u formu bi la
i zražena, bi l o u "t eor i j skoj " for mi , kao što j e to kod
marksističkog t umačenja povi jesti , bi lo u formi "materi jal ne
produkci je", kakav j e sl učaj u Ameri ci , Evropi i svi m oni m
društvima koja materi j al nu produkci j u smatraju vrhunskom
vri jednošću, zarad či jeg ostvarenja se žrtvuju sve vri jednosti
i karakt er i st i ke čovj ečnost i , onda je takvo d rušt vo,
nesumnjivo, zaostalo društvo. I sl amski m rječni kom rečeno,
to je džahi l i jjetsko društvo!
88 S
q
JKut
Ci vi l i zi rano, tj . i sl amsko društvo, ne potcjenjuje materiju.
Ne či ni to ni u teoriji Ger smatra da se svijet u kojem ži vi mo
sastoj i od nj e, da on dj eluj e na nas, a mi na njega), ni u
"materi jalnoj produkci j i ". Materi jalna proizvodnja jedna je od
pretpostavki hi lafeta na Zemlj i , meduti m, i sl amsko društvo
je i pak ne smatra najvećom vri jednošću zarad koje treba
žrtvovati karakteri sti ke "čovjeka", njegove tvorne el emente,
zbog koje će pojedi nac i zgubi ti svoju slobodu i dostojanstvo,
zbog koje se bi ti žrtvovana porodica i njeni tvorni el ementi ,
moral društva i njegove sveti nje, te sve ostal o što žrtvuju
džahi li jjetska društva: uzvišene vri jednosti , vrl i ne i sveti nje,
s j ed i ni m c i lj em - da se post i gne što veća materi j al na
produkci ja!
Kada u jednom društvu "lj udske vri jednosti " i na nji ma
zasnovan "lj udski moral " budu predomi nantni , takvo društvo
će bi ti ci vi l i zi rano. Treba napomenuti da te l j udske vrijednosti
i taj l j udski moral nisu nešto maglovito i rastegljivo, i ni su
"napredne", nestal ne, relati vne vri jednosti , nestabi lne i bez
čvrstog upori šta, kako to tvrdi materi j al i sti čko tumačenje
povijesti i tzv. "naučni soci jal i zam"!
Radi se o oni m vri jednosti ma i moral u koji u čovjeku
razvijaju upravo one osobenosti čovjeka koj i ma se on razlikuje
od ž i vot i nj e, i koj e č i ne da u čovj eku prevagne ona
komponenta koj a ga i zdvaja i uzvi suj e nad životi nj skom
vrstom. Prema tome, ni su to vri j ednosti i moral koj i će u
čovjeku razvi j ati i forsi rati samo one komponente koje su
čovjeku i životi nj i zajedni čke.
Kada se ovaj probl em ovako postavi, onda se u njemu
obri si ukazuj u jasno, i zoštreno, "rezolutno" odbacujući tako
post upak razvodnj avanj a koj eg per manent no nastoj e
pri mi j eni ti "naprednj aci " i "naučni socij al i sti "!
Tada postaj e neodržl j iva teza po kojoj su podneblje i
lokal ni obi čaj i oni faktori koji tvore moralne vrij ednosti , već
2NAkOv|NA/JlJ 89
se nužno nameće či nj eni ca da uz svu različi tost podneblja
i pak postoji jedno postojano mjeri lo! Tada se ne može govori ti
o nekom "seoskom" i "gradskom" moralu i vrijednosti ma, o
"kapi tal i st i čkom" i "soci j al i st i čkom", o "buržoaskom" i
"proleterskom"! Ne može se govori ti o nekom moral u koj i je
proizvod podneblj a, vi si ne standarda, pri rode hi stori j skog
razvoja i drugi h formal ni h i površi nski h razl i či tosti . Iza svega
toga - ako se tako može kazati - postoje samo "l j udske" i
"životi nj ske" vrijednosti i moral ; i l i i sl amski m poj movi ma
kazano: "i sl amske" i "džahi l ijjetske".
I slam ove "l j udske" vri jednosti i moral - tj . one koje u
čovjeku razvi jaju sve one komponente koje ga izdvajaju i či ne
razl i či ti m od ži vot i nj e - potvrđuje kao svoj e, a potom i h
nastavl j a i zgr ađi vat i , pr od ubl j i vat i i št i t i t i i h u svi m
zajedni cama koj i ma vl ada, bi le one ratarske, i ndustri jske,
stočarske, urbane, si romašne i li bogate. I sl am neprestano
di že ka gore one ljudske osobenosti i brani i h da se ne obruše
nad olje, da spadnu na razi nu životinjskog, j er kod vri jednosti
i značaj nosti uzl azna l i ni j a i de od ži vot i nj ske ni zi ne do
čovjekove vi si ne. Pošto j e ova l i ni j a s materi j al i st i čkom
civilizacijom uzela obrnut smjer, onda to ni pošto ne može bi ti
ci vi l i zaci j a! To može bi t i samo "nazadnost ", odnosno
"džahi lijjet".
*
* *
Kada temelj jednoga društva bude porodi ca, uređena
na pri nci pu "posebnosti " među supružni ci ma, i kada njen
osnovni zadatak bude odgoj mlade generacije - takvo društvo
će bi ti ci vi l i zi rano društvo. Porodica će, u takvom svom obl i ku,
u okri lj u i sl amskog programa ustvari bi ti ono podnebl je u
kojem će nastajati i razvijati se one "l judske" vri jednosti i
moral na koje smo ukazal i u prethodnom pasažu, a koj i će se
manifestirati u mladoj generaci j i či j e je formi ranje u toku.
90 Seiiid <e±
Nemoguće j e da oni poni knu u bi lo kojoj drugoj j edi ni ci izv dn
porodi ce.
Meduti m, kada temel j ne odredni ce j ednoga društva
budu, tzv. sl obodni i nti mni odnosi i vanbračno (nezakoni to)
rađanje djece i kada odnosi medu spolovi ma budu zasni vani
na st rast i , avant ur i zmu i putenoj ponesenosti , a ne na
dužnosti i pri rodnoj podj el i posl ova u porodi ci ; kada se
funkci ja žene svede na gi zdanje, zavođenje i pobudi vanje
strasti , kada ona, dakle, bude l i šena svoje osnovne funkc ije ­
odgajanja nove generaci je - i sama se opredi j el i , i l i je za to
opredi j el i društvo, da bude posl uži telji ca u hotelu, na brodu
ili avi onu; kada svoj potenci j al bude trošila u "materi jal nu
pr oi zvod nj u", u " proi zvod nj u sred stava" umj est o u
"proi zvodnj u čovj ečnost i ", budući da je to i spl atl j i vi j e,
presti žni je i vi še ci j enj eno - tada će, po l j udski m mjeri l i ma, to
biti "civi l izaci jska nazadnost". l sl amski m pojmovljem rečeno,
to će jednostavno bi ti - džahi l ijjet!
Porodi ca i odnos medu spolovi ma u bi tnome odreduj u
karakter j ednog društva - či ne ga nazadni m i l i civi l izi rani m,
džahi l i jjetski m i l i i sl amski m!
Ona društva u koj i ma domi ni raju životinjske tendencije,
moral i vri jednosti u odnosi ma medu spolovi ma, ni kako ne
mogu bi ti ci vi l i zi rana društva, bez obzi ra na ni vo nj i hovog
naučnog, pri vrednog i tehnološkog napretka! Taj kri teri j je
nepogrješiv u mj erenj u napretka "čovječnost i ".
U savremeni m dža h i l i j j et ski m dr ušt vi ma poj am
"moral nosti " l i šen j e svega onoga što bi moglo napravi ti
di ferenci jaci ju "čovječi jeg" od "ži voti njskog". U nj i ma se npr.
vanbračni seksual ni odnosi - čak ni oni pererzni - ne smatraju
moral nom pokudenošću! Moral nost je skoro i skl j uči vo
svedena na ekonomske odnose, i samo ponekad na pol i ti čke,
u okvi ri ma "državnog i nteresa". Pri mjeri ce, skandal Kri sti ne
Keyler |engl eskog mi ni stra Provi ma u engleskom društvu ne
2NAkOv|NA/JlJ 9l
bi bi o smatran ni kakvi m skandal om u svom seksual nom
domenu, meduti m to j e bi o skandal zbog toga što je Kri sti na
Keyler bi la i lj ubavni ca ruskog pomorskog atašea, pa je u vezi
i zmedu mi ni st ra i dj evoj ke postoj al a opasnost da budu
otkrivene neke državne tajne! Uz t o, ustanovljeno je i t o da j e
mi ni star obmanuo engl eski parlament. I st i j e sl učaj i sa
skandal i ma u ameri čkom Senatu, kao i s oni m sa špi j uni ma i
ameri čki m i engl eski m sl užbeni ci ma koj i su prebj egl i u
Sovj etski Savez. Nij edan od t i h skandala ni je nastao zbog
nj i hove nemoral ne (nezakonite) veze, već i sklj učivo zbog
nji hove opasnosti po državne tajne!
Publ i ci sti , novi nari i l i terate u džahi l i jjetski m društvi ma
ponekad se ekspl i ci tno izražavaju pred svoj i m kćerkama i
suprugama o t ome da " sl obodni odnosi " ni su ni kakva
moralna pokudenost. Moralna pokudenost je to da mladi ć
prevari svoju djevojku i l i djevojka mladi ća u smi sl u da svu
svoj u l j u bav ne posvet e j edno d r ugome.
š
t avi še,
pokudenošću se smatra i to da žena ustraje u očuvanj u svoje
neporočnosti i onda kad joj spl ahne ljubavna strast prema
njenom mužu! Vrl i na će biti to da ona sebi nade l j ubavni ka i
da mu u di skreciji prepusti svoje ti jel o! To je i deja vodi l ja više
deseti na romana! Ti me je i nspi ri rano stoti ne novi nski h
članaka, karikatura, viceva i zabavnih stranica. Takva društva
su nazadna društva. Sa staj al i šta "l j udskog bi ća" i crte
"ljudskog" progresa to su - neci vi l i zi rana društva!
Nai me, c rt a l j udskog progresa i de u pravc u
"obuzdavanj a" ži vot i nj ski h pobuda | nj i hova svođenj a u
okvire "porodi ce" i to po osnovu "dužnosti " či me se vrši
"ljudska funkcija". Tu uži tak ni je krajnji ci lj , već je ci lj proizvesti
novu generaci j u koja će nasl i j edi ti postoj eću i preuzet i
tekovi ne " l j uds ke" ci vi l i zaci j e s nagl ašeni m l j udski m
osobenost i ma. Medut i m, generaci j u koj a će dodat no
unaprijedi ti i razvi ti odl i ke čovjeka i koja će se j oš više udal ji ti
od oni h osobi na i nherentni h životi nj i , moguće j e proizvesti
92 :e¸d<e±
samo u kri l u porodi ce okružene si gurnošću i emoti vnom
uravnoteženošću; porodi ce koja počiva na dužnosti i ne
prepušta se trenutačni m puteni m ponesenosti ma . . × U onom
društvu kojeg su proizveli gore spomenuti čl anci i otrovne,
odvratne i nspi racije, u društvu u kojem je pojam moralnosti
ogoljen do te mjere da se u njemu gube sve eti čke sekvence
seksualnog odnosa, ni j e moguće formi rati takvo ljudsko kri lo.
Prema tome, samo i sl amski zalazi , i slamske i nspi raci je,
moral i vri jednosti j esu pri mjereni čovj eku. Stoga je "i sl am,
zapravo, ci vi l i zaci j a". I slamsko društvo to je civi l i zi rano
društvo! - prema čvrstom, postojanom kri teri ju kojem ni je
i nherentna razvodnjavanje, odnosno "napredovanj e".
*
* *
Naposl i j etku, kada čovj ek pravi l no vrši hi lafet u i me
Boga, ovdje na Boži j oj Zeml j i , u smi sl u da se u ci j el osti
potči nj ava samo Bogu (' ubudi j j et) i osl obod i se svake
potči nj enosti nekome i l i nečemu drugom, da ostvaruje samo
Boži j i program i odbi j e pri znati "l egi ti mnost" bi lo kojeg
drugog programa, da či tav svoj život podvede pod Boži j i
Zakon i da spri j eči upl iv bi lo kojeg drugog zakona mi mo njega,
da živi oni m moralom i s oni m vri jednosti ma koje mu je Bog
ovjerio, da potpuno el i mi ni ra lažne vri jednosti i lažni moral i
da se, nakon svega toga, upozna sa svemi rski m zakonitostima
koj i ma je Bog prožeo ovaj materij al ni svijet i da ta saznanja
upotri j ebi za unaprj eđenj e kval i teta života, ekspl oataci ju
sirovi na, proi zvodnj u hrane i energije, koje j e Bog pohranio u
Zeml j i , uči nivši te svemi rske zakoni tosti nj i hovi m pečatima i
podari vši čovjeku sposobnost da ih raspečati u onoj mjeri
kol i ko mu j e potrebno da može vrši ti svoju ulogu hal i fe . . .
Drugi m ri j eči ma, kada čovj ek svoje namj esni štva (hi lafet)
bude vr ši o po Boži j em propi s u uz zadovol j enj e oni h
pretpostavki koje t o namj esništva nalaže, i kada, otvarajući
2NAkOv|NA/JlJ 93
izvore hrane, preradu j ući sirovine, gradeći različi ta postrojenja
i koristeći sva i skustva koja j e stekao tokom svoje povijesti -
sve to či neći postane "Boži j i dj el atni k" (rebbani ), u tom
sl učaju to njegovo namjesni štva će bi ti sl užba (i badet) Bogu.
Takav čovjek će tada i mati savršenu ci vi l i zaci ju, a njegovo
društvo bit će na vrhuncu ci vi l i zi ranosti . Medut i m, samo
materijalni progres u i sl amu se ne i menuje ci vi li zaci jom; on
se može post i ć i i s dža h i l i j j et om. Al l ah u kont ekst u
portret i ranj a džahi l i j j et a navod i vi še pr i mj er a t akvog
materijalnog prosperiteta:
"Zašto na svakoj uzvišici palače zidate, druge
ismijavajući i podižete utvrde kao da ćete vječno
živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se
Onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam
stoku i sinove, i bašče i izvore; ja se doista za vas
bojim na velikom Danu patnje" (Eš-
Š
u' ara, 128. -
135)
"Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
u vrtovima i medu izvorima, u usjevima i medu
palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo
spretno kuće klešete, zato se bojte Allaha i poslušni
Meni budite, i ne slušajte naredbe onih koji u zlu
pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered
uspostavlaju!" (Eš-
Š
u'ara, 146. -152)
"l kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi
bismo im kapije svega otvorili: a kada bi se onome
što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili
i oni bi odjednom svaku nadu izgubili. l zameo bi
se trag narodu, koji je činio zlo, i neka je hvaljen,
Allah, Gospodar svjetova!" (EI- En' am, 43.-45)
"Pa kad se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad
stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari,
9ó :e¨dKutb
dođe zapovijed Naša, noću ili danju i mi to
pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo!" Ounus,
24)
I sl am, medut i m - kako smo to rani j e i staknul i - ne
potcjenjuje materi ju ni ti materi jal no posti gnuće.
š
taviše, taj
vid progresa, u okri l j u Boži jeg programa, on smatra jednom
od Boži j i h bl agodati prema l j udi ma, i obećava i m to kao
nagradu za nj i hovu pokornost:
"Pa sam im govorio: 'Tražite od Gospodara svoga
oprsta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam
kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima,
i daće vam bašče, i rijeke će vam datif" (NO h, 10.-
12)
"A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha
se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz Zemlje
slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono
što su zaradili!" (EI-E' araf, 96)
Prema t ome, bi t no j e načel o na koj em se zasniva
tehnološki progres i vrijednosti koje domi ni raju društvom,
koje u svojoj ukupnosti tvore odl i ke "ljudske" ci vi lizacije . . .
*
* *
Ustvari . .. Upravo osnovi ca na kojoj se temel j i razvoj
mus l i mans kog dr ušt va i narav nj egovog organskog
konsti tui ranja j esu oni či ni oci koj i ga či ne j edi nstveni m, tako
da se na nj ega ne može pr i mi j eni t i ni j edna teori j a koja
razmatra uspostavu nei sl amski h (džahi li jjetski h) društava i
pri rodu nj i hove organske konsti tucij e. I slamsko društvo je
rezultat akti vi zma, koji je u njemu permanentan, i upravo taj
akti vi zam poj edi nci ma odreduje mjeru i po tom osnovu ih
vrj ednuj e. Prema tome, on raspoređuje i nj i hove funkcije i
položaje u tom društvu.
ZNAKOVI NA AR 95
Uporišna tačka pokreta iz kojeg izrasta musl i mansko
društvo nalazi se izvan zemaljskog prostora, izvan lj udskog
okruženja. Ona je predstavljena u vjerovanju koje je l j udi ma
došlo od Boga. To vjerovanje kod nji h obrazuje posebnu viziju
egzistencije, života, povijesti, vrij ednosti i i deal a; ono im
ustanovljuje i sam program djelovanja kao autentičan izraz
te vizije.
Pri poticaj, dakle, koji je i nicirao pokret nije proistekao
iz ljudskog uma ni ti iz neke svemirske tvari. Kako smo već
rekli, on je ljudi ma došao izvana, izvan zemaljskog prostora,
izvan lj udskog okruženj a. To je i glavna odl i ka pri rode
islamskog društva i njegove konstitucije.
Ono dakl e proi shodi iz supstance koja se nalazi izvan
čovjekovog okruženja, izvan materijalnog svijeta.
Upravo s tom onostranom, Božanskom supstancom,
koju niko od l judi ni j e i zgl edao ni ti j e uzi mao u obzi r - i u
početku bez ikakva l judskog sudjelovanja - nači njen je pri
korak pokreta u uspostavlj anj u i sl amskog društva. S ti m
korakom započeto j e i dj el ovanje "čovjeka", onog koj i je
prihvatio vjerovanje koje mu je dol azi l o iz tog nevidljivog
izvora, odvijajući se po odredbi Boga J edinoga. Kad samo
jedan čovjek prihvati to vjerovanje ti me (u načel u)
odmah
započinje živjeti i i sl amsko društvo. Nai me, kada j edan j edi ni
čovj ek pri hvati i sl amsko vj erovanje, on se ni pošto neće
zatvoriti u sebe. Naprotiv, on će se aktivirati - takva je priroda
tog vjerovanja ... priroda živog pokreta! Vrhovna si la koja to
vjerovanje usađuje u to srce zna da će on nemi novno prevazići
njegove okvire!
Ž
ivi poticaj koj i je tu vjeru uni o u to srce
nastavit će se dalje progresivno razvijati.
Kada oni h koji prihvate ovo vjerovanje bude troj ica, tada
će i m samo to vjerovanje kazati: Vi ste sada j edno društvo,
nezavisno islamsko društvo, odvojeno od ovog džahi l ijjetskog
društva koj e ne pri hvaća ovo vjerovanj e i u koj em ne
9ó Seiiid Kutb
domi ni raj u njegove osnovne vrijednosti - one na koje smo
rani je ukazal i - i time (praktično) zaživljava i slamsko društvo.
Trojica će postati deseteri ca, desete rica stotina, stotina
hi ljada, hi ljada dvanaest hi ljada ... Tako će se islamsko društvo
potvrditi i postati sasvim transparentno!
U međuvremenu će se voditi borba i zmedu novonastalog
društa - koje se izdvojilo svoj i m vjerovanjem i svojom vizijom,
svoj i m vrijednostima i shvatanj i ma, ali i svoj i m subjektivitetom
i postojanjem - i džahi lijjetskog društva od kojeg je otrgnulo
znatan broj lj udi . Taj "aktivizam" će, već od samog svog začetka
pa sve do autonomnog, transparentnog postojanja, klasificirati
svakog subjekta društva i dati mu njemu pripadajuće mjesto i
značaj u tom društvu. To će bi ti uči njeno u skladu s islamskim
kriterijem i shvatanj em. Taj njegov značaj bit će verificiran od
strane društva i on neće morati sam sebe isticati i nametati.
Naprotiv, njegovo vjerovanje i vrijednosti koje domi niraju u
nj emu i u nj egovom društvu neće dopust i t i da ostane
nezapažen od strane sredi ne u kojoj živi!
"Aktivizam" koji j e bi tna odl i ka i sl amskog vjerovanja i
bi tna odl i ka društva koje proi shodi iz nj ega, ni kome ne
dopušta da se skriva! Svaki subjekt tog društva nužno mora
bi ti akti van! Aktivizam mora bi ti u njegovom vjerovanju, u
njegovoj kri , u društvu, u čitavoj konstrukci j i tog organskog
društva. Svuda oko njega je džahi l i j j et , njegovi ostaci se
nalaze u samom nj emu, u oni ma oko njega. Borba je stoga
permanentna i dži had će trajati sve do Smaka svijeta!
U r i t movi ma akt i vi zma, kroz nj egovu progresi j u,
i skri stal i zi rat će se pozi ci ja svakog pojedi nca tog društva i
odredi t će se nj egova zadaća. Na taj nači n organska
konstrukci ja društva bi t će zaokružena saobrazbom svih ti h
njegovih čl anova i nj i hovi h zadataka.
Ovakvo formi ranje i ovakva konstrukcija dvije su bitne
odlike islamskog društva koje ga čine karakteristi čnim. Karakte-
2NAkOv|NA/JlJ 9/
riziraju njegov subjektivitet i konsti tuci j u, njegov duh i formu,
njegov si stem i sprovedbene postupke tog si stema . . . Sve te
obri se ove dvije karakteri stike či ne osobeni m i samosvoj ni m,
te ni j e moguća nji hova obrada nj i ma strani m društveni m shva­
ćanjima, kao što i h nije moguće ni izučavati sukladno programu
koj i je stran nj i hovoj naravi . I sto tako, to ni j e moguće ni
primi jeni ti mjerama koje bi se crpjele i z nekog drugog sistema!
*
* *
I sl amsko društvo, kakvo se nadaje iz našeg nezavisnog
shvaćanja civi li zaci je, ni je samo jedan hi stori jski obrazac koji
se mora tražiti u uspomenama prošlosti , već j e to i zahtjev
sadašnjosti i nada budućnosti . Ono je ci lj koji čovječanstvo
danas- sutra može dost i ći i t ako se i zbavi t i iz ponora
džahi lijjeta u koj i se srozalo. U tom džahi l i jjetu su i sti oni
i ndustri jski i ekonomski razvi jeni i oni nerazvi jeni .
Vr i j ednost i na koj e smo l et i mi čno ukazal i j esu
humani sti čke i nj i h je čovječanstvo uspjelo dosti ći samo u
periodu "i slamske civi lizaci je". (Nužno je podsjetiti na to šta
mi podrazumijevamo pod poj mom "i sl amska ci vi li zaci ja". To
je civilizacija u kojoj su zastupljene te vrijednosti, a ne svaki
naučni, ekonomski ili tehnološki napredak lišen ti h vrijednostO.
Ove vrijednosti ni su neki "i magi narni i deali zam", već su
to konkretne, realne vri jednosti koje mogu biti dosti gnute
ljudski m naporom - uz pravilna i slamska razumijevanja. One
se mogu postići u svakoj sredi ni , bez obzira na preovladuj ući
nači n života u njoj i bez obzira na nj en naučni , ekonomski i l i
industri jski stupanj razvoja. One ne samo da ne ometaj u već,
naprotiv, samom svojom i dejnom l ogi kom daju podstreka
razvoju svih sfera čovjekovog namjesništva. Istovremeno one
ne stoje po strani ni u zemljama koje još ni su uznapredovale u
ti m sferama. Ci vi l izacija može bi ti uspostavljena u svakom
mjestu i u svakoj sredi ni - ali samo sa ovim vri jednosti ma.
š
to

ãedKutb
se ti če materij al ni h obl i ka kroz koje će se izražavati , oni nisu
ograničeni, budući da će ona u svakoj sredi ni kori sti ti objektivno
postojeće potencijale koje će samo dalje unaprjeđivati.
Prema tome, i sl amsko društvo - u pogledu svoje forme,
obi ma i u nj e mu preovl aduj ućeg nač i na ž i vota - ni j e
nepromjenl ji v hi stori jski obri s, dok se njegovo bivstvovanje i
njegova ci vi l i zaci ja nasl anjaju na nepromj enl j ive hi storijske
vri jednost i . Pod poj mom "hi stori jski" ne podrazumijevamo
ni št a d r ugo do to da su te vr i j ed nost i u određe nom
hi stori j skom peri odu doi sta bi le kušane. One i nače ni su
pr oi zvod h i st or i j e, ni t i su po svoj oj naravi vremenski
determi ni rane. One su zbi lja koja j e čovječanstvu došla s
Božanskog i zvora, i za čovjekovog obj ekti vnog svi jeta i ,
takoder, iza materi jal ne egzi stenci je.
I slamska civilizacija može popri mit i različite obl i ke u svom
formal nom materi jal nom i zrazu, al i načel a i vri jednosti na
koj i ma se temelj i ostaju nepromjenljivi jer su upravo oni njeni
či ni oci (potči njenost jedi no i i skl jučivo Bogu, združivanje na
načelu i deje/vjerovanja, uzdizanje čovjekove čovječnosti nad
materi jom, dominaci ja čovj ečni h vrijednosti koje kod čovjeka
afirmiraju njegovu čovječnost a ne njegovu životinjsku kompo­
nentu; svetost porodice, namjesništva na Zemlji prema Božijem
nalogu i uvjeti ma, te pri mjena jedi no i i sklj učivo Božijeg prog­
rama i Zakona u svemu što podrazumi jeva to namjesni štva) .
Vanj ske forme i sl amske ci vi l i zaci j e (eška!) , koja se
zasni va na ovi m postoj ani m t emel j i ma, uvj etovane su
stupnj em naučnog, ekonomskog i i ndustri j skog napretka,
buduei da ona u svakoj sredi ni koristi samo nji hove postojeće
kvant ume. Stoga će se nj ene forme nužno međusobno
razli kovati . One se moraj u razlikovati i zato da bi sačuvale
dovol jno fl eksi bi lnosti kako bi u okvi r i sl ama mogle ući sve
sredi ne i sve razi ne, i kako bi se mogl e pri lagodi ti i sl amski m
vri j ednosti ma i post ulati ma. Ova fl eksi bi l nost u vanjski m
formama ci vi l i zacije ni je nametnuta i sl amskoj i deji ('aqida) i z
2NAkOv|NA/JïJ 99
koje ta ci vi l i zaci ja proi shodi , već se ona nal azi u samoj njenoj
naravi . Fl eksi bi l nost, medut i m, ne znači i raspl i nj enost
(temejju'); medu nji ma je ogromna razl i ka!
I slam je, primjerice stvarao civili zaci ju i u neki m afričkim
sredinama medu golim l judi ma. Naime, sami m njegovim pri­
sustvom tamo pokrivana su naga ti jela i ljudi su ulazi l i u ci vi l i ­
zaciju odjeće koju je i mpl i ci rala neposredna i slamska intencija.
I sto tako, lj udi su napuštal i tupavu anemičnost i započi njali
koncentriran rad na i skorištavanju materijal ni h dobara. Uz to,
prevazilazi l i su plemenske i rodbi nske okvi re i priključivali se
Ummet u; iz obožavanja lokal ni h totema pri lazi li obožavanju
Gospodara svih svjetova . . .
š
ta je onda civi li zaci ja ako to ni je
ovo?! To je ci vi lizacija tog podneblja iona se naslanja na njene
postojeće resurse. Kada i sl am prodre u neko drugo, drugačije
podneblje on će - svoji m postojani m vrijednostima - obrazovati
i drukčiju formu civilizacije, i tu će, takoder, koristiti potencijale
i stvarne mogućosti tog podneblja, |samo ih dalje razvi jati .
Prema tome, podizanje ci vi li zacije - na i slamski nači n i
njegovim programom - ni je uvjetovano odredeni m stepenom
naučnog, ekonomskog ili i ndustrijskog napretka, premda on
taj napredak - ukoli ko postoj i - snažno podstiče i podi že njegove
ci ljeve. Ukoli ko napretka nema, on ga i ni cira i preuzi ma brigu
o njegovu rastu i konzekventnosti. No pri svemu tome islamska
ci vi l i zaci j a uvi j ek ostaj e poči vati na svoj i m nezavi sni m
temelj i ma. I sl amsko dr uštvo t ako uvi j ek zadržava svoj
karakteri sti čan duh i svoju organsku konstrukci j u. Obje te
komponente proishode i z njegove polazne tačke kojom se
odli kuje od svi h džahi li jjetski h društava . . .
"Allahov obrazac, a čiji je obrazac ljepši od
Allahovoga?!'" (EI-Beqare, 138)
Izraz siDgah koji je ovdje upotrijebljen u svom osnovnom značenju
označava boju, formu, obli k .. . Mi smo ga preveli kao obrazac buduci
da najvi še odgovara i ntenci ji samog autora. Besi m Korkut ajet prevodi
ovako: "Allah je nas uputi o, a zar i ma ljepše upute od Allahove?l "
2NAkOv|NA/JlJ l 0l
KuLTUR | ISLSKo PIMNJE
Apsolutna potči njenost j edi no Bogu prva j e polovica prvog
i sl amskog načel a. Ustvar i , to je unut r ašnj e značenj e
posvjedočenja da nema drugog boga osi m Al l aha, dok j e
prihvatanje nači na t e potči njenosti od Boži jeg Poslani ka -
neka su na nj mi r i blagoslovi Boži ji - drugi di o tog načela, i to
je unutrašnje značenje posvjedočenja da j e Muha m med Božiji
poslani k, kako smo to već i staknul i u poglavlju "La i lahe
i l la I la h program života".
Apsol utna potči njenost jedi no Bogu predstavljena je u
tome da se samo Allah pri zna za Boga: na planu vjerovanja
(akida), praktičnog i spoljavanja vjere (ibadet) i zakonodavstva
(
Š
eri 'at) . Tako musl i man neće vjerovati da "božanstvenost"
pripada i kome drugom osim Al lahu - uzvi šen neka j e On! -;
neće s mat rat i da " i badet " sl i j eđuj e nekom Nj egovom
stvorenj u, ni ti će držati da suverenost (haki mijja) posjeduje
bi lo ko od Njegovih robova, o čemu je, takoder, bi lo ri ječi u
spomenutom poglavlj u.
Tamo smo pojasni l i značenje potči nj enosti , uvjerenja,
obredoslovlja i suverenosti , dok ćemo u ovom pogl avl ju
pojasni ti značenje "suverenosti" i njenu vezu s "kul turom".
Suverenost se, prema i sl amskoj vi zi j i , ne svodi samo na
preuzi manje pravni h propi sa isklj učivo od Boga i samo na
nj i hovu pri mj enu u praksi , bez i čeg stranog. " Boži j i Zakon/
Š
eri ' at " se u i sl amu ne svod i samo na zakonodavne
i 02 :-¸¸d<e·b
r egul at i ve, pa č ak ni na osnove vl ast i , nj en si st em i
funkci oni ranj e. Takvo reduci rano značenj e ne predstavlja
autenti čno značenje "Božijeg Zakona" i i sl amske vizije!
"Boži j i Zakon" podrazu mi j eva sve ono što j e Bog
propi sao za uredenje l j udskog života. To se manifestira u
načel i ma vj erovanj a, u načel i ma vl asti , načel i ma moral a,
svakodnevnog ponašanja, kao i u načel i ma kulture.
Mani festi ra se u vjerovanju i idejnoj vi zi ji - sa svim njeni m
i mpl i kacij ama - vi đenju i sti ne božanstvenosti , i sti ne vi dlj ivog
i nevi dlj ivog svijeta, i sti ne vi dl j ivog i nevi dlj ivog života, i sti ne
čovj eka, suodnosa medu svi m t i m i st i nama i čovjekovoj
korel aci j i sa nj i ma.
Mani fest i ra se u ekonomski m, društveni m i pol i ti čki m
tvorbama i načel i ma na koj i ma se zasnivaj u, kako bi u nji ma
bi la zastupl j ena puna potči njenost samo Bogu.
Mani festi ra se u zakonodavni m regul ati vama koj i ma se
ureduj u te tvorbe - i to je ono što se u svom reduciranom
značenju najčešće i i menuje "
Š
eri 'atom", a što u i slamskoj
vi zi ji ni j e i njegovo stvarno značenje.
Mani festi ra se i u načel i ma eti ke i moral a kroz vrijednosti
i kriterije koj i domi ni raju društvom i pod koje se u društvenom
životu podvode l j udi , stvari i događaj i .
l najzad, manifestira se u kulturi , u njenom totalitetu, u
načel i ma ukupnog i ntelektual nog i umjetni čkog angažmana.
U svemu ovome neophodno je i nspi raci ju i mati u vjeri u
Boga, isto onako kakvo je i crpljenje pravni h propisa - u reduci­
ranom, općepri hvaćenom značenju tog poj ma; potpuno isto.
Vjerujem da je sada, nakon našeg dodatnog pojašnjenja,
pojam "suverenosti " - koj i se doticao samo propisa i zakona
- postao razumlj iv.
I sto tako su, u određenoj mj eri , razumljiva i načel a islam­
ske etike i morala, kao i vrijednosti i kriteriji koji domi ni raju
društvom. Nai me, vrijednosti, kriteriji, načela etike i morala u
2NAkOv|NA/JlJ l 03
jednom društvu u neposrednoj su vezi s preovladujućom ideo­
loškom vi zi jom dotičnog društva i sokove svoga opstanka crpe
i z istog izvora i z kojeg i h crpe i ideološke istine koje obrazuju
takvu vi zi ju.
Meduti m, ono što je možda nepoznato - čak i či taoci ma
ovakvi h i sl amski h st udi j a! - j est to da i i nt el ekt ual ni i
umjetni čki angažman svoje upori šte i ma u i sl amskoj vi zi j i i
njenom Božanskom i shodi štu.
O umj etni čkom angažmanu obj avl j ena j e ci j el a j edna
knj i ga koj a razmatra ovo pi tanj e. Tu se dokazuje da či tav
umjetnički angažman - kao čovjekov izraz njegovih opservacija,
osjećanja i rezonanci ja, odnosno njegovog vi đenj a života i
egzistencije - regulira i l i , štaviše, formi ra u musl i manskoj duši
nj ena i sl amska vi zi j a koj a obuhvaća sve aspekte svemi ra,
čovjeka i ži vota, te rel aci j u svakog pojedi nog aspekta sa
Stvoriteljem svemi ra, čovjeka i života; nj eno osobe no vi de nje
čovjeka, njegovog centralnog mjesta u svemi ru, krajnjeg ci lja
njegova postoj anj a, nj egove zadaće, vri j ednosti nj egova
života ... I sl amska vizija sve to i mpl i cira u sebi ; ona nije samo
i ntelektualna vi zi ja, već j e to ži va duhovna vizija, sugestivna,
prodorna, djelujuća, poticajna, koja okupi ra sve emanaci je u
čovjekovom bi ću. ·
Š
to se t iče i ntelektual nog angažmana i neophodnosti
nj egova vraćanj a i sl amskoj vi zi j i i nj enom Božanskom
i shodi štu - kako bi se ostvari l a cjelovita potči njenost samo
Bogu - to je pi tanje koje od nas zahtijeva cjelovito objašnjenje.
Č
itaoci ma tog objašnjenja - čak i musl i mana medu nj i ma, koji
i i nače drže nužni m vraćanje suverenosti i l egi slative j edi no
Bogu - objašnjenj e će, može bi ti , i zgledati neobi čno, nešto u
šta rani je ni j e zadi rano.
*
* *
Riječ je o knjizi Muhammeda Kut ba "Koncepcija islamske umjetnosti".
l 0ó :ej¡d<eib
Kod svi h oni h pi tanja koja se ti ču vjerski h i sti na, opce
vi zi j e egzi stenci j e, obredni h radnj i , morala i eti ke, vri jednosti
i kri teri ja, pi tanj a koja su vezana za načela i temeljne pologe
političkog, društvenog i l i ekonomskog sistema, odnosno koja
se ti ču tumačenja motiva čovjekova angažmana i odvijanja
čovjekove povi jesti - musl i man svoje znanj e o nj i ma crpi
i skl j uči vo i z Božans kog vrel a i pr i hvaća i h j ed i no od
musl i mana u či j u vjeru i pobožnost ni mal o ne sumnj a i koji
svoje vjerovanje pri mj enj uje u životnoj stvarnosti .
Meduti m, kod oni h pi tanja koja su č i sto znanstvene
naravi , kao što je hemi j a, fi zi ka, bi ol ogi j a, astronomi j a,
medi ci na, tehnologi ja, ratarstvo, admi ni strati vni obrasci - u
nj i hovom tehni čkom, čisto organi zaci onom pogledu - zati m
t ehni čke vj ešti ne, rat na i borbena umi j eca - u nj i hovom
st ručnom domenu - i svaka druga akt i vnost ove vrste,
musl i man znanj e o nj i ma može uzeti kako od musl i mana tako
i od nemusl i mana.
I sti na, kad se uspostavi musl i mansko društvo, ono mora
uloži ti napor da osi gura dovolj no stručnosti u svi m t i m
područj i ma, budući je to kolektivna obaveza musl i manskog
društva (fard kifaje), za čije izvršenje se mora speci j al i zi rati
potreban broj lj udi . U protivnom, ako musl i mansko društvo
to ne uči ni , ako ne osi gura povoljan ambijent za nastanak
stručnosti , za njen razvoj, rad i kreaci j u, ci j elo će društvo
snosi ti posljedice.
Al i , dok se sve to ne stekne musl i man može crpi ti znanje
i z tih nauka i pri hvaćati način nj i hove praktične pri mjene i od
musl i mana i od nemusl i mana, kori sti ti se napori ma i jednog
i dr ugog i angaž i rat i u t ome kako mus l i mana t ako i
nemusl i mana. Sve je to u sastavu riječi Boži jeg Poslani ka,
neka su na nj mi r i blagoslovi Boži j i : "Vi bolje poznajete stvari
ovog vašeg svi j et a! " One nemaj u ni kakva utj ecaj a na
musl i manovu vi zi j u života, svemira i čovjeka, ne doti ču se
ci lja njegova postoj anj a, stvarnosti njegove zadace, obl i ka
2NAkOv|NA/Jlu l 05
nj egove povezanost i sa svi j et om koj i ga okr užuj e, sa
Stvoriteljem sveg tog svijeta . . . One se, takoder, ne doti ču
načel a, propi sa, organi zaci j ski h shema i postupaka koj i
reguliraju nj egov život na i ndividualnom i dru�tvenom planu.
Ne zadi ru ni u moral , eti ku, obi čaje, navade, vrijednosti i
kri teri j e koj i domi ni raj u nj egovi m dr u�tvom i daj u mu
specifičan obri s. Prema tome, one u sebi ne nose opasnost
za pomućenje njegova vjerovanja i l i za njegovo odvodenj e u
džahi lijjet!
Meduti m, ono �to je u dodi ru s tumačenjem cjelokupnog
čovjekovog angažmana, kako na ni vou pojedi naca tako i na
ni vou zaj edn i ca, a �t o j e vezano za poi manj e " du�e"
čovjekove, za "odvijanje njegove povijesti", ono �to se doti če
tumačenja postanka svemi ra, nastanka ži vota, pa i nastanka
samog čovjeka - u njegovoj metafizičko; komponenti - (s či m
čiste znanosti kakva je hemij a, fizika, astronomij a, medi ci na
| sl . nemaj u dodi ra), ono i ma i sti status kakav i maj u i pravni
propi si , načela i temel j ni polazi koj i reguli raju čovjekov život
i njegov angažman, koji su u neposrednoj vezi s vjerovanj em.
U pogl edu svega toga musli man smij e pri hvatati samo od
musl i mana u či j u vj eru i pobožnost ni mal o ne sumnj a i za
kojeg zna da on svoje znanje o tome crpi od Boga. Ono �to je
tu bitno jest da se sve to kod musli mana veže za nj egovo
vj erovanj e, da on zna da je takvo ne�to zal og nj egova
potčinjavanja samom Bogu, zalog njegova posvjedočenja da
"nema drugog boga osim Allaha i da j e Muhammed Boži ji
poslanik".
Mus l i man se može upoznat i sa svi m obl i c i ma
džahi l ijjetskog angažmana, al i ne zato da bi u tome prihvatio
njegovu vi zi ju i poi manj e, već da bi vidi o kako je džahi li jjet
devijantan, da bi vi dio kako bi se te l j udske devijantnosti
mogle popravi ti i i spravi ti nj i hovi m vraćanj em i spravni m
načel i ma, u o kvi re i sl amske vi zi j e i i st i na i sl amskog
vjerovanja.
l 0ó :e¸¸dKutb
Svi "fi l ozofski " pravci , svi i zmi "t umačenj a l j udske
povijesti", sve škole "psihologije", (izuzimajući nj ihova zapažanja
i ogl ede, al i bez nj i hovi h general ni h t umačenj a), sva
"moral i sti čka" razmatranj a, sve ori j entaci j e u i zučavanj u
"komparat ivni h religija", svi smjerovi "socioloških pravaca i
tumačenja" - izuzimajući tu neposredne informacije, statističke
podatke i oglede, a ne i generalne zaključke izvedene iz nji h, ni ti
iz nji h nastale cjelovite orijentacije . . . svi su oni , u džahi lijjetskoj,
tj . nei sl amskoj misl i , kako ranije tako i danas, pod izravnim
utjecajem džahi lijjetskih ideoloških vizija i svi se temelje na tim
vi zi jama. Većina nj i h - ako ne i svi - u svoj i m koncepcijskim
načelima i mpli ci ra otvoreno i li prikriveno neprijateljstvo prema
vjerskoj viziji općenito, a osobito prema islamskoj viziji!
Ovi obl i ci i ntel ektualnog - i naučnog! - angažmana ni su
istovjetni oni ma u hemi j i , fi zi ci , astronomi j i , bi ol ogi j i , medi ci ni
i drugi m nji ma sl i čni m naučni m oblasti ma - sve dotl e dok se
ove zadržavaj u u grani cama obj ekt i vnog empi r i zma i
regi stri ranj a objekti vni h rezultata, bez prelaženja u bi l o koji
obl i k filozofskog t umačenj a. Takvo nešto se npr. dogodi lo s
darvi ni zmom koj i je sa konstati ranj a zapažanj a i nj i hove
klasifikacije u bi ološkoj nauci , neargumentirano i bez potrebe,
i z či sta hi ra i tendenci oznosti , počeo i sti cati kako nije nužno
pretpostaviti postojanje neke si le izvan materi jalnog svijeta
da bi se obj asni o postanak i razvoj života!
Musl i manu je sasvi m dovoljno ono što je o tome rekao
njegov Gospodar I sti ni ti na nači n pred koj i m se sva ljudska
nastojanj a u tim područj i ma či ne j adni m i smiješni m ... Pored
toga, to pi tanje je neposredno vezano za samo vjerovanje i
za punu potči njenost samome Bogu.
Kri l atica da j e "kul tura čovjekovo nasl i jede" koje nema
svoje domovi ne, rase nit i vjere, i sti ni ta je samo tol i ko kol i ko
se odnosi na či st u znanost i nj enu prakt i čnu pri mj enu -
ukol i ko, dakl e, ne i zl azi iz ovi h okvi ra i ne proteže se na
filozofska, "metafizička" tumačenja rezultata ti h znanosti, na
2NAkOv|NA/JïJ l 0/
filozofska tumačenja čovjekove duše, njegovog angažmana i
povijest i, te ukol i ko se ne proteže na umjetnost, književnost
i sve druge obl i ke duhovnog i zražavanja. U protivnom, ona je
samo još jedna zamka svjetskog ži dovstva kojem je pri marni
ci lj rastočiti sve bari jere - ukl jučujući tu, i l i štaviše stavlj aj ući
u prvi pl an, i dej u i duhovnu vi zi j u - kako bi ži dovi mogl i
prodrijeti u tkivo ci j eloga svijeta koji bi tako bi o omekšan i
opi jen, gdje bi mogl i nesmetano vršiti svoj u vražiju djelatnost,
osobito kamatnu, či ji bi kraj nji i shod trebao bi ti da rezultati
napora čitavog svijeta završe kod jevreja - vl asni ka kamat ni h
monetarni h korporaci j a!
I sl am, meduti m, smatra da i za či ste znanosti i nj ene
prakti čne pri mjene, postoje dvi je vrste kul ture: i sl amska,
zasnovana na načel i ma i sl amske vi zi j e, i džahi l i j j etska,
zasnovana na razl i či ti m programi ma koji se svi svode na jedno
načelo: čovjekovu mi sao uči ni ti bogom, bogom koji se u svom
kriteriju neće obazi rati na Al l aha. I sl amska kul tura obuhvaća
sva područja čovjekovog realnog i intelektualnog angažmana.
Ona u sebi sadrži sva načel a, programe i osobnosti koj e
osiguravaju permanentan razvoj tog angažmana i njegovu
vitalnost.
Dovoljno je znati da se empi rijska ori jentaci ja na kojoj je
izrasla današnja evropska tehnološka ci vi l izaci ja nije začela
u Evropi već na i sl amski m univerziteti ma u Endel usu i na
Istoku. Ona je svoje korij ene vukl a iz i slamske vi zi je i njeni h
smjerokaza prema pojavnom svijetu, njegovoj stvarnoj naravi,
resur si ma i i zvor i ma opskrbe .
.
. Potom se znanstvena
renesansa u Evropi osamostal i la s ovom koncepci j om i
nastavila je dalje razvi jati i unaprjeđivati dok je u i sl amskom
svijetu ona sve vi še zami rala da bi na koncu bi l a i zanemarena.
Razlog tome bio je postupno udaljavanje tog svijeta od i sl ama,
čemu su dopri nosi l i razl i či ti faktori - jedni su se nal azi l i u samoj
strukturi tadašnjeg društva, a drugi u nasrtaj i ma na njega od
strane ci oni sti čkog i kršćanskog svi jeta ... Evropa je potom
l 0ê :e¸,d<e±
preki nula sve veze koje su tu koncepci ju - koju je pri grabi l a ­
vezivale za njena i sl amska i deološka načela, i na koncu se,
od mećući se od Crkve koja se dugo vremena - sve u i me Boga!
- nepravedno i nepri j atel j ski odnosi l a prema l j udi ma, tom
koncepci j om odmetnul a daleko od Boga:
Tako j e sva l učevi na evropske mi sl i - j ednako kao i
l učevi na džahi l i j j etske mi sl i svakog vremena i prostora -
postala nešto drugo, tj . popri mi l a je narav sušt i nski razl i či tu
od osnovni h či ni laca i sl amske vi zi je, izvorno nepri jateljsku
prema njoj . Stoga se musli man mora vrati ti i skl jučivo načeli ma
svoje vi zi j e i uzi mati , ako j e to osobno u stanju, samo i z
Božanskog vrel a. Ako ni j e u stanju, tada će uzi mati samo od
pobožnog musl i mana o čijoj vjeri i pobožnosti zna dovoljno
da ne sumnj a u njega.
*
* *
I sl am ne poznaje pri ču o odvajanju znanja od njegova
posjed ni ka, barem ne kada se radi o oni m naukama koje su
vezane za razumi jevanje vjere i koje utj eču na čovjekovo
vi đenj e egzi st enci j e, ži vot a, l j ud skog angažmana,
funkci oni ranja, vri jednosti , moral a, navika i td. - dakle, svega
onoga što se doti če čovjekove duše i njegovog angažmana.
I sl am j e blagonakl on u tome da se musl i man kori sti
posti gnući ma nemusl i mana i li nepobožnog musl i mana u
hemi j i , fi zi ci , astronomi j i , medi ci ni , i ndustri j i , poljopri vredi, u
admi ni strati vno-knji govodstveni m poslovi ma i tome sl i čno.
Musl i man će se čak i ti me kori sti ti samo onda kad takvo što
ne nade kod pobožnog musl i mana, što će se počesto desi ti
zbog stanja danas u kojem se nal aze oni koji sebe nazivaju
musl i mani ma, što je posljedi ca nj i hove udaljenosti od i sl ama,
od nj i hova autenti čnog puta, od i sl amske vi zi je čovjekovog
Vi djeti poglavlje "Bol ni raskid" ì2 knjige "Budućnost pri pada ovoj
vjeri".
2NAkOv|NA/JlJ l 09
namjesni štva na Zemlj i - uz Boži j u pomoc - i svi h oni h razni h
umijeca, i skustava i znanj a koje t o namj esni štva zahtijeva . . .
I sl am, meduti m, ne dopušta musl i manu da načel a svoje
ideje, faktore svoje vi zi je, tumačenje svoga Kur' ana, svoga
Had isa i životopi s svoga Posl ani ka, koncepci ju svoje povijesti
i tumačenje njenog odvi j anj a, put svoga društva i njegov
poredak, koncept svoje pol i ti ke, zahtjeve svoje umj etnosti ,
književnosti i svoj i zraz, uzi ma iz nei sl amski h izvora i l i od
musli mana u či ju vjeru i pobožnost nema povj erenj a.
Onaj koj i i spi suj e ove ri j eči puni h četrdeset godi na
proveo j e či t aj uci . Za svo to vr i j eme nj egova osnovna
preokupaci j a bi la j e i šči tavanj e i upoznavanje s veci nom
područja ljudske spoznaje koja ni su bi l a njegova speci jalnost
ni njegov hobi . Potom se ponovo vratio izvori ma svoje vjere i
svoje vi zi je. Tada je ustanovio da je sve ono što bijaše pročitao
odvec ni štavno u usporedbi s tim ogromni m blagom koje i ne
može biti drukči je do takvo. On se, meduti m, ni mal o ne kaje
zbog onog u šta j e potroši o četrdeset godi na svoga života:
tako je, nai me, džahi l i jjet upoznao u samoj njegovoj sušti ni ,
u nj egovoj devi j ant nost i i z abl udj el ost i , u nj egovoj
patuljastosti, ti jesnosti i napuhanosti , zavodljivosti i , takoder,
lažnim tvrdnj ama! Tako j e pouzdano spoznao da musl i man
ne može zahvatati i z oba ta vrel a!
| pored toga, sve ovo što sam u prethodnom poglavlju
kazao ni je samo moje puko mi šljenje. Riječ je o nečem mnogo
krupni jem da bi o njemu bi l o dovoljno i zreCi mi šlj enj e! Na
Allahovoj terezi j i to j e mnogo teže od toga da bi se musl i man
u tome osl onuo na svoje mi šl jenje. Radi se o Božijoj Rij eči i
riječi Njegova Posl ani ka - neka su na nj mi r | blagoslovi Boži j i . . .
| nj i h cemo uzeti za presudi tel ja. Pozvat cemo se na Al l aha i
Poslani ka, onako kako to či ne vjerni ci kad se u nečemu razi đu.
Al l ah - uzvišen je On! - o kraj njem ci lju jevreja i kršcana u
pogledu musl i mana kaže sl ijedece:
l l 0 S
g
J<c±
"Mnogi sljedbenici knjige jedva bi dočekali da vas,
pošto ste postali vjerici, vrate u nevjerike, iz lične
zlobe svoje, iako im je istina poznata, ali vi oprostite
i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne
donese . . . Allah, zaista, sve može. "(EI-Beqare, 109)
"Ni jevreji, ni kršćani neće biti s tobom zadovoljni
sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: 'Allahov
Put je jedini Pravi put. ' A ako bi se ti poveo za
željama njihovim, nakon objave koja ti dolazi, od
Allaha niko te ne bi mogao zaštititi niti odbraniti".
(EI-Beqare, 120)
"O vjerici, ako se budete pokoravali nekim od onih
kojima je data knjiga: oni će vas, nakon što ste
prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjerike!"
(Alu ' l mran, 100)
Božiji Poslani k - neka su na nj mi r i bl agoslovi Božiji! -
prema predaji koju je zabi lježio hafiz Ebu ) a'l a, posredstvom
Hammada,
Š
a' bija i Džabira, rekao j e slijedeće:
"Sljedbenike knjige ni o temu nemojte pitati. Oni vas
neće uputi ti , j er su i sami zal utal i ! U tom sl utaju ćete i l i
povjerovati u l až i l i zani jekati istinu! Tako mi Al laha, da je i
Musa ovdje medu vama, ni njemu ni šta drugo ne bi bi l o
dopušteno no da mene slijedi ! "
Kad je krajnji ci lj jevreja i kršćana u pogl edu musl i mana
jasno defi ni ran, na ovako kategori čan nači n kako ga je
potvrdio Bog Uzvišeni, onda je nerazumno ijednog trenutka
pomi sl i ti da oni nastupaju dobronamjerno u bilo kakvom
istraživanju koje se dotiče i sl amske ideje, i sl amske povijesti,
smj erokaza u uređenj u musl i manskog društva, njegove
pol i ti ke ili ekonomi je, odnosno da teže nekom dobru, uputi,
svjetlu ... Oni koji tako misle, i pored Al l ahove jasne potvrde,
zbi lja su nemarni !
I sto se nadaje i iz sl i jedeći h Allahovih riječi:
2NAkOv|NA/JlJ l l l
"Reci: Allahova uputa je jedina prava uputa!", dakle
jedi ni izvor koj emu se musl i man mora obrati ti kada se radi o
ovim pitanj i ma. Ta šta je posl i je Boži je upute osi m zabl uda! ?
Nema upute ni kod kog drugog, što sugeri ra i skraćeni obl i k
upotrijebljen u aj etu: "Allahova uputa je jedina prava uputa!"
Smi sao ajeta ne ostavl j a ni kakvu di l emu, ni mogućnost
drukči jeg tumačenja!
Takoder, postoji kategori čna naredba da se i zbjegava
onaj koji se okrene od sjećanja na Boga, koji sav svoj i nteres
svede na pi tanj a Ovoga svi jeta. Kur' an ekspl i ci tno izjavljuje
da takva osoba ne posj eduj e znanje, već samo pretpostavku
· za či m se musl i manu zabranjeno povodi ti · i da poznaje samo
spoljašnju stranu ovosvjetskog života; da ne posjeduje pravo
znanje.
"lato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava, koji
samo život na Ovom svijetu želi - to je vrhunac
njihova znanja! Gospodar tvoj dobro zna one koji
su skrenuli s Njegova Puta i On dobro zna one koji
su na Pravom putu!" (En-Nedžm, 19. - 20)
"Oni znaju samo spolja šnju stranu života na Ovom
svijetu, a prema Onom svijetu su ravnodušni!" (Er·
ROm, 7)
Prema tome, onaj ko zanemari sjećanje na Allaha i ko
samo Ovaj svi j et žel i · što j e sl učaj sa svi m današnj i m
"znal ci ma"! · taj poznaje samo ovu vanjšti nu. To, meduti m,
ni j e ono "znanje" zbog kojeg bi musl i man mogao vjerovati
njegovu posj edni ku i od njega sve pri hvaćat i . Musl i man od
njega smi je pri hvaćati samo ono što je u grani cama njegovog
či sto ovosvjetskog znanj a (' i l m maddi), no od njega neće
prihvaćati general ni komentar ili tumačenje života, duše ni
njeni h vi zi jski h i mpl i kaci j a. Uz to, takvo znanje ni je ono na
koje upućuju i koje vel i čaj u kur'anski ajeti kao što je, npr.
ajet: "Jesu l i jednaki oni koj i znaj u i oni koji ne znaju! ?", kako
l l 2 :ed<cib
ga već razumijevaju oni koji kur'anske ajete vade iz nj i hova
konteksta da bi nj i ma potkri j epi l i nešto što oni i nače ne
podrazumijevaj u! To j e retori čko pi tanje i nalazi se u ajetu
koje u cij elosti glasi ovako:
"Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi
vrieme provodi padajući licem na tle i stojeći,
strahujući od Onoga svijeta i nadajući se milosti
Gospodara svoga . . . ? Reci: "Zar su isti oni koji znaju
i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju
pouku primaju!" (Ez-Zumer, 9)
Ovaj, dakl e, u noćni m časovi ma u mol i tvi vri j eme
provodi, padajući l i cem na tl e i stojeći , strahuj ući od Onoga
svijeta i nadajući se mi losti Gospodara svoga . . . On je onaj
koj i zna ... To je to znanje. Ono koje sugeri ra kur'anski ajet. . .
Znanj e koj e vodi Al l ahu i pobožnost i , a ne znanj e koje
narušava čovjekovu pri rodnost (fitrah) pa ona po rekne Boga!
Nauka se ne svodi samo na teol ogi ju, vjerske obl i gacije
i pr opi se, već obu hvaća sve . Ona se bavi pr i rodni m
zakonitosti ma i nači ni ma nj i hova potči njavanja za vršenje
namjesni štva na Zeml j i j ednako kako se bavi i vjerovanjem,
vjerski m obl i gaci j ama i propi si ma . . . Meduti m, nauka koja se
otrgne od svog vjerskog načela ni je ona nauka koju Kur'an
podrazumi j eva i čije nosi oce vel i ča. Postoj i veza i zmedu
vj erskog načel a i astronomi j e, bi ologi j e, fi zi ke, hemi j e,
geologi je . . . i svi h drugi h nauka koja se bave svemi rski m
zakonitostima i životnim pravi l i ma. Sve one, bez izni mke, vode
Bogu ukol i ko ih i zvi toperen poriv ne kori sti za suprotan ci lj -
kamo se, nažalost, usmj eri la evropska koncepci ja u vrijeme
znanstven
.
e renesanse, usl i jed mučni h okolnosti koje su se
zbi le baš u evropskoj povijesti i zmedu ljudi od nauke i ti ranske
Crkve! To je ostavi l o dubokog traga u svi m koncepti ma
evropske mi sl i , kao i u naravi evropskog promi šl janja, te
nanose zatrovane nepri j atel j stvom prema svakoj vjerskoj
vi zij i , a ne samo prema crkvenoj vi zij i ni ti prema samoj Crkvi!
ZNAKOVI NA AR I I 3
To je evidentno u svim lučevi nama evropske mi sl i , u svim
područj i ma znanosti, bi lo da j e riječ o metafizičko j filozofiji i l i
o egzaktni m naučni m studi j ama koj e, nai zgl ed, nemaj u
nikakva dodi ra s vjerom! *
Prema t ome, a ko j e č i nj eni c a da se koncepci j e
zapadnj ačke mi sl i , i l učevi ne t e mi sl i u svim područj i ma
znanosti , pri nci pi j el no t emelj e na nanosi ma zatrovani m
nepri j at el j stvom pr ema svakoj vj ers koj vi zi j i , nj i hovo
neprijateljstvo prema i sl amskoj vi zi j i još je izraženi j e. Oni
naročito prema nj emu izražavaj u angažirano neprijateljstvo i
vrlo često osmi šl jeno rade na razvodnjavanju ideje, vizije i
islamski h poimanja, a preko toga na podrivanj u temel ja na
koj i ma počiva specifičnost musl i manskog društva u svim
njegovim či ni oci ma.
Stoga bi u i sl amski m i st raživanj i ma osl anj anj e na
koncepcije zapadnjačke mi sl i i , takoder, na njene lučevine
doista bio ponižavajući ne hat! Isto tako, neophodan j e oprez,
čak i pri i zučavanj u egzakt ni h nauka koje smo u našoj
sadašnjoj pozi ci ji pri si ljeni uzi mati i z zapadnj ački h izvora. Tu
se moramo čuvati čak i sjenke filozofje u nj i ma, budući da su
i te sjenke u svojoj sušti ni suprotstavljene svakoj vjerskoj, a
napose i sl amskoj vi zi j i . | naj manj a kol i či na te fi l ozofi je
dovoljna j e da zatruje či sti i sl amski izvor! . . .
Vidjeti poglavlje "Bolno razdvajanje" iz knjige "Budućnost pripada
ovoj vjeri".
2NAkOv|NA/J0 I I 5
v
DZIHAD - SVEKOLI KA ANGAŽI RANOST
NA ALLHOVU PUTU
I nsti tuci j u džihada na Allahovu Putu i hi stori j at nj egove
uspostave u i sl amu i mam Ibn Kaj j i m konci pi rao j e u svojoj
kraćoj, vrlo i nformativnoj i sugestivnoj defi ni ci j i u djel u lad
a/-Ma'ad, u poglavlju koje je naslovio "Hronologi ja smjerni ca
u odnosi ma Posl ani ka, a. s. , s nevj erni ci ma i i dolopokloni ci ma
u razdobl j u od početka posl anstva do susreta sa svoj i m
Gospodarom", u sli jedećem tekstu: "Pre riječi koje Blagostivi
i Uzvišeni Allah objavi posl ani ku Muhammedu, a. s. , bi j ahu
poziv da či ta u I me Gospodara svoga, Koj i sve stvara. Ta prva
obj ava Al l ahova označ i l a j e počet ak Pos l an i kova
vjerovj esni štva. Dakl e, pre ri j eči Objave pozivaše ga či tanj u
u sebi i za sebe kako bi u ci j elosti shvatio, te potom i zapamtio
saopćeni poziv "Iqra•• . Usl i j edi l o je potom obraćanje u formi
kraće sure EI-Muddessir: ¯L,ti pokriveni! Ustani i opominji . aa ",
kojom se Posl ani ku nalaže da poziv u vjeru usmj eri ka svojoj
bl ižoj rodbi ni , zati m da ga proši ri ka svoj i m sunarodnjaci ma
u rodnom gradu Mekki , te još ši re, Arapi ma izvan
Č
asnog
grada pa potom svi m Arapi ma, i konačno, u posljednjoj etapi ,
ostal i m narodi ma, odnosno cjel okupnom čovječanstvu.
Nakon početka vjerovjesni štva, vi še od deset godi na,
i strajavaše Posl ani k, a.s., u svojoj mi si j i ne kori steći si lu kao
sredstvo, a ni ti državnu i nsti tuci ju džizije kao mjeru za državnu
zaštitu stanovni ka nem usl i mana, suzdržavaj ući se, dakle, od
l l ó
§
d<e±
bi l o kakv i h r epres i vn i h mj era, te dj el uj ući st r pl j i vo i
praštanjem.
Musl i mani ma bi jaše dozvoljena hi džra, a nakon kraćeg
vremena i upotreba si le u odbrani . U slijedećoj etapi Poslani ku
se dopušta kori šćenje oružane si le kao mj ere preduhi traja i
odvraćanj a proti v strane koja je i spol javal a nepri j ateljske
namj ere, a suzdržavanje od takvi h mjera u odnosu na stranu
koja ga j e boj koti ral a, ali oružano nij e napadal a.
Objava regul i ra odnos prema i dolopokloni ci ma i nalaže
akti van angažman za cjelovitu stvar vjere u Jednog Jedi nog
Boga-Al l aha, dž. š. Potpuna i sveobuhvatna angaži ranost na
pl anu odnos a sa nevj er ni c i ma (kuffar) Obj avom bi va
postavlj ena u trostruku ravan:
1. odnos sa stranom s kojom se uspostavlja pri mi rje i
ugovor o mi ru (ah/ as-su/h wa al-hud na) ,
2. odnos sa st r anom s koj om se u or užanom
nepri jateljstvu (ah/ al-ha rb),
3
·
odnos naspram zi mmi j a- podani ka koj i uži vaj u
zašti tu Poslani ka i njegove države (ah/ az-zimma) .
U sl učaj u prve kategori j e (pr i mi rj e i ugovor o mi ru)
Posl ani ku, a. s. , nal aže se i spunj avanj e svi h uvj eta za
uspostavu i održavanje mi ra regul i rani h sporazumom. No,
ukol i ko bude postoj al a nedvoj bena boj azan za kršenj e
pr i mi rj a/ mi ra, Posl ani k, a. s. , j e i mao pravo s porazum
progl asi ti j ednostrano raski nuti m, s t i m da tu stranu ne bi
oružano napadao dok i h prethodno ne bi obavi jesti o da je
sporazum izmedu nji h prekršen.
Objavlji vanjem sure AI-Bara'a, status odnosa sa svi m
spomi nj ani m st ranama zadobi j a l egi slat i vno- legi t i man
tretman, na nači n:
a) a kt ual i zi ranj a statusa sl j edbe objavlj eni h Knj iga
(ah/ al-Kita b), kojoj se stavlja u obavezu i zmi rivanje
mat er i j al ni h i zdataka d ržavi za pr užanj e pune
2NAkOv|NA/JlJ l l /
si gurnosti i zaštite i ndivi dual ni h i kolektivni h prava,
a koja je oslobođena bi lo kakvi h drugi h obaveza
gl ede odbrane države od spolj nog i l i unutarnjeg
neprijatelja, od čega su i zuzeti i zmedu nji h oni koj i
su dragovoljno prihvati li i sl am;
b) regul i ranja, do detalj ni h pojedi nosti , kont i nui rane
angaži ranost i u odnosu naspram nevj er ni ka i
i dol opokloni ka, j ednaki m i ntenzi tetom, mj erama i
sredstvi ma, te pitanj a neobveznog pri državanja
uvjeta sporazuma i njegovo odbaci vanje u cjel i ni ;
e) stavlj anj a odnosa naspram novom društvenom
č i n i oc u- l i cemj er i ma (al- munafikOn) u ravan
djelovanja na bazi argumenata, verbal ni h razgovora
i di j al oga;
d) restrukturi ranja odnosa sa stranom s kojom se u
mi rovnom sporaz umu, pi smenom i l i , pak,
konvenci onal nom, u tri nove forme:
|] struktura protiv koje se nalažu konti nui rane vojne
akti vnosti zbog kršenj a sporazuma u cj el i ni i l i
njegovi h pojedi načni h odredni ca,
| | ] st r ukt ura s koj om se spor az umom ugovora
peri odi čno traj anj e pr i mi rj a, kog će ta strana
poštivati bez kršenja ugovoreni h odredbi ; u takvi m
okol nos- ti ma i Poslani ku se nal aže pošti vanj e
cjelovi tog teksta sporazuma,
| | l ] struktura s kojom ni su ugovara ni pi sani sporazumi
o mi ru, al i koja ni j e poduzi mal a oružane akti vnosti
proti v Posl ani ka, i l i je, pak, ugovaral a sa Pos­
l ani kom generalne sporazume o nenapadanj u; u
j ednom | drugom sl učaju, obje forme sporazuma,
vremenski su trajal e četi ri mjeseca. Ako bi i h ta
st r ana pr ekr ši l a, odgovar al o se or užanom
kont raakci j om, dok u si tuaci j i pune pr i lj ežnosti
I l ê Se·dKutb
sporazumu i od Poslanika je sporazum u ci jelosti
bi o i spoštovan.
U per i odu t r aj anj a sporazumi ma ugovaranog mi ra
događal o se da pojedi ni članovi i l i ci j ela ugovorna strana
pri hvati i sl am i pri đe Posl ani ku, a. s, . U i sto vri j eme bi va
utvrdena u postotci ma i materi jal na vi si na dži zi je za državnu
kategori j u štićeni ka (zi m mije) .
Društvena kategorija nevj erni ka (ka fn) tekstom sure AI-
Bara'a, takoder, bi va raščla-njena u tri potkategori je:
onu koja j e izvodi l a aktivne oružane nasrtaje na
Posl ani ka, a. s. ,
onu koja se radije pri klanjala sporazumu o pri mi rj u,
onu koj a j e bi l a u statusu štićeni ka države.
U dal j em razvoj nom t oku odnos i sl ama naspram
pri stal i ca pri mi rj a i mi rovnog sporazuma (ah/ al- 'ahdi wa as­
su/h) standardi zi rao se u dvojakoj formi :
strana skl ona oružani m provokacij ama i napadi ma
(muharibOn), i
strana koja uživa status šti ćeni ka (ah/ az-zimma) .
Prva st r an a uspr kos skl onost i ka oružani m
provokaci j ama protiv musl i mana, respektirala j e Posl ani ka i
i spoljavala odredene znake strahovanja pred nj i m. Prema
tome, Poslani kovo unutrašnje okruženje strukturi rala se u
tri osnovne kategori je:
Prva kategorija: sači nj avahu j e vj er ni ci musl i mani ­
njegova sl j edba;
Druga kategorija: bi j aše strana u mi rovnom sporazumu,
koj a uživaše si gurnosni status;
Treća kategorija: predstavl j aše stranu u oružanom
sukobu i izvan si gurnosnog statusa.
ZNAKOVI NA /JR I I 9
Poslanikov, a.s., odnos naspram licemjera (munafikOn)
imao je formu specifične si tuaci je i zbog toga mu bi j aše
naloženo da:
prihvati nji hovo javno ponašanje takvim kakvim se
obznanjuje;
prepusti Al l ahu nji hove skrivene namjere;
komuni kaci j u s nj i ma temel j i na znanj u i snazi
argumenata;
odnosi se rezervirano prema nji ma;
uzvrati energično kada zatreba;
obraća im se govorom doj mljivim, koji dopire do
duša nji hovi h;
ustegne se od klanjanja dženaze-namaza nji hovim
umrl i m;
ne posjećuje njihove mezare;
ne može tražiti oprosta za njih, a ako to i učini, Allah
im neće oprostiti.
Takvu je, dakle formu i mal a narav Poslani kovih odnosa
naspram njegovih protivni ka, nevjernika i idolopoklonika.
Iz tako konci zno rezi mi rane koncepcije razvoja i deje
dži hada u i sl amu jasno se razumi ju obzi ri utemeljenosti i
korijeni di namičnosti metodologije vjere i slama, kao takve.
Upravo zbog toga potrebno je usredotočiti ozbiljnu pažnju
na aspekte te njene metodologije. Mi ćemo se i pak u ovom
kontekstu zadržati samo na uopćenom osvrtu.
Prvi aspket: predstavl j a nagl ašeni real i zam u
dijalektičkom metodu vjere islama, i kao takav korespondira
s ljudskom aktualnom stvarnošću, sredstvima pri mjereni m
ljudskoj stvarnoj egzistenciji. Ovakav metodološki plan oštro
je sučeljen s džahilijjetskim ideološkim koncepcijama unutar
koj i h se rea l i zi raj u pragmati čki sustavi pol i t i čki h
establišmenata i vlasti modernog svijeta poglavito bazirani h
l 20 Se d<e·o
na sredstvi ma materi jal no-tehnološke si l e. i dejna dij alekti ka
i sl amske sustavnosti sukobljava se s takvom zbi ljom, u njenim
gl obal ni m razmj erama, pr i mj eravaj ućom metodol ogi j om,
poput: pozivom i argumentiranim tumačenjem koj i i maj u za
svr hu kor i gi r anj e nj eni h i deol oški h uvj erenj a i
konceptual i sti či h pretpostavki , te aktiviranjem primarnih
potencijala moći i formi svekolike angažiranosti s ci ljem
ukl anj anj a takvih političkih sustava i modela vlasti
uspostavl j eni h na spomenuti m pol i ti čki m premi sama; to zato
što se uprocj epl j uj u u prostor i zmedu l j udske popul aci je i
procesa kori gi ranj a i deol oški h zabl uda koj i se temel j i na
metodologi ji val janog argumenta, te s obzi rom da pri mjenjuju
represivne mjere u ci l j u nametanja svoje ideologije i pol i ti čke
vol j e l j ud i ma i na t aj nači n udal j uj u i h od pokornosti
Gospodaru nj i hovu, Koj i Se objavl juje.
To je takav i dej ni di namizam koji svoj odnos naspram
materi j al ne moCi ne reduci ra i skl j uči vo na metod val jane
interpretacije, a ni ti poseže za upotrebom materi jalne si le kao
sredstvom pri nude i l i pri ti ska na l j udsku i ndivi duu i njenu
psi hu. l jedan i drugi aspekt i maj u istovjetan t retman unutar
di jalektičke metodologi je i slama, koja svoj cjelovi ti angažman
usmjerava ka i zbavlj anj u l j udi ispod di ktature čovjeka zarad
pune predanosti Al lahu J edi nom.
Drugi metodološki aspekt islama i spoljava se na pl anu
di nami čne real nosti , či ji se di nami zam odvija etapno, a svaku
etapu pak karakt er i zi raj u s redstva pri mj erena nj egovi m
zahtjevi ma i aktual ni m potrebama, te se zarad toga svaka
njegova etapa pri kl anja onoj nadol azećoj. Takav program
i sl ama ne postavl ja se naspram povi j esne zbi l je prost i m
teorij ama, a ni ti razvojne etape te zbi lje sučeljava (uqabilu)
upotrebom stati čni h sredstava.
Oni koji zarad duhovno-mi saone angaži ranosti na razi ni
ovakve i slamske metodologije koriste kur'anske tekstove kao
argumentaci j u, ne vodeći pri tom obzi ra o ovom njezi nom
2NAkOv|NA/Jlu I 2 I
aspektu, t e koji ne razumi j u narav njezi ni h razvoj ni h stadi ja,
niti rel aci ja razl i či ti h kur' anski h stavaka (ajeta) gl ede svakog
stadi j a zasebi ce, t akvi zaci j el o produci raj u j aku zbrku i
zamagl juju (yalbisOn) programsku metodol ogi ju ove vjere
formama stranputi ca, te kur' anskom tekstu pri ri ču značenja
koja u sebi , kao obrasce konačni h pri nci pa i l egi sl ativni h
normi , ne sadrži. To i zbog či njeni ce da su svaki di o kur' anskog
teksta t reti ral i tekstom zakovanog, konačnog smi sl a, koj i
obrazuje konačne pri nc i pe vj ere i sl ama, te bi vši obezglavljeni
duhovno i i ntel ektual no pred reperkusi j ama beznadežne
stvarnosti , uvjeraval i su potomke musl i mana, one koj i su od
i slama zadržavali samo i mena, da vjera i slam u osnovi poseže
za džihadom i sklj učivo u si tuaci j ama odbrane. Smatral i su
da i sl amu pri skrblj uj u atrakti vnu reputaci ju i nterpretaci jom
koja mu odri če programski koncept potpunog angažiranja na
eliminiranju svekolikih činilaca-centara nasilja u svakom kraju
ove pl anet e zar ad pr i hvat anj a Al l aha kao J edi nog
obožavanog; koncept koj i m s e čovječanstvo izbavlja i spod
nesvojevol j nog obožavanj a čovj eka zarad svoj evol j nog
obožavanja Gospodara čovjeka. Dakle, ne pri n udom čovjeka
da prihvati vjeru u Njega nego posredovanjem izmedu l j udi i
vjerovanja kao takvog, kojemu pak zaci jelo mora prethodi ti
demont i ranj e vl adaj uć i h pol i t i čki h sustava t e nj i hovo
i deol oško dezakt i vi r anj e sve do p ri hvat anj a st at usa
materi j al nog obvezni ka (dar al-džizya) za zašt i tu prava i
sl oboda kao i proklami ranj a nj i hove pune l oj al nosti bez
infiltri ranja u prostor i zmedu l j udi i i sl ama, bez obzi ra na
či njeni cu, pri hvati l i ga oni dragovoljno i l i ne pri hvati l i .
Treći aspekt islamske met odol oške d i j al e kt i ke
djelovanja reflekti ra se u model u konti nui rane ustrajnosti i
sredstvima koja podl i ježu konti nui ranoj obnovi , koja i slam
kao vjeru ne di slociraju izvan njegovih fundamental ni h normi
ni ti izvan njegovih proj i ci rani h ci ljeva. I sl am od same pojave
ostaje vjeran svom temel jnom ci lj u, bi lo da se obraća najbl ižoj
l 22 Seiiid Kutb
rodbi ni Poslani kovoj i l i pl emenu Kurejš, kao i kada se obraća
Arapi ma u cjel i ni ili kada poziv usmjerava ka cjelovitoj ljudskoj
zajedni ci . U svi m si tuaci j ama i sl am traži privodenje l j udi ka
j ednom ci l j u: i skrenom obožavanju Al l aha i di stanci ranju od
svake forme obožavanja čovjeka, jer i zmedu takvih uobl i čeni h
odnosa ni su moguce j ednakopravnost i popustljivost. Tek
potom, i slam se usresreduje ka reali zaci ji tog jednoobraznog
ci lj a unutar proj i ci ranog pl ana razvi janog prema utvrdeni m
stadi j i ma, sredstvi ma pri mjeravani m i rekonstrui rani m za
svaki stadi j poj edi načno, kako je to gore vec i staknuto.
Č
etvrti aspekt ili plan uprisutnjen je u modelu sustava
zakonodavnih normi koje reguliraju ukupne odnose i zmedu
musl i manskog društvenog poretka i drugi h ci vi l i zaci j ski h
sustava vlasti na nači n kako je konceptualizirane u spomi nja­
no m djel u lad ai-Ma'ad. Uspostava zakonodavnog sustava
normi na temelj i ma pune predanosti samo Allahu Jedi nom
obrazuje univerzalni , interplanetarni okvir unutar kog ce ljudska
ci vi li zaci ja bezuvjetno kretati se i l i , pak, naspram koga ce se
odnosi ti kroz obrasce pune pomi rljivosti, ne suprotstavljaj ući
nj egovu pozi vu bi l o kakve opstrukc i one bari j ere profi l a
pol i ti čki h sustava i l i kakve druge materi jalne si l e. Ljudska
civilizacija ne smije se u bilo kakvoj opstruktivnoj formi postav­
ljati u prostor i zmedu ovog univerzalnog okvira i ljudske i ndivi­
due, bilo da ga je prihvatila voljom slobodnog izbora i l i odbacila
na i sti nači n; društveni poredak t i pa l j udskog pol i ti čkog
uredenja mora se kloni ti upotrebe oružane ili kakve druge
forme si le protiv takvog čovjeka. U protivnom, i slam zadržava
pravo upotrebe kontra-si le protiv takvih poli ti čki h društveni h
poreda ka do konačnog tri jumfa i l i nj i hove samopredaje.
*
* *
Oni, duhom i umom posustat, koji o instituciji džihada
u islamu pi š u s namj er om od br ane i sl ama pred t om
2NAkOv|NA/JlJ l 23
optužbom, zaci j el o brkaj u i zmedu staj al i šta i sl ama koje
odbacuje metod pri si lnog nametanja vjere i drugog stajal išta
kojim se nalaže destrukcija materijalističko-pol i ti čki h sustava
moći , koji se putem si l e ubacuj u u prostor i zmedu l j udske
individue i i sl ama, koji potči njavaju čovjeka čovj eku pri ječeći
mu da svoju pokornost i skazuje samo Bogu jedi nom. Ova
dva plana ni su u idejnoj korel aci j i ni ti se mogu međusobno
brkat i . Us l j ed t akve z br ke i pr et hodno s pomi nj ane
posustalosti ovi uporno pokušavaj u i nsti tuci j u dži hada u
i sl amu idejno reduci rati na pojmovnu kategoriju defanzivne
borbe (al-harb ad-difa'iyya) . Posvemašnj e je izvj esno da
i nsti tuci ja dži hada u i slamu nema ni šta zajedni čko s obl i ci ma
današnj i h ratova ni ti s nj i hovi m motivima i l i modeli ma. Motive
i sl ama, bez i kakve dvoj be, potrebno j e posmat rat i i z
perspekt ive same naravi i sl ama, nj egove uspostavl j ene
osobnosti i funkcije u povi jesti , njegovih vi soki h ci ljeva koje
je sam Allah odredi o, objavlj uj ući da j e zarad nj i h odabrao
vjerovj esni ka Muhammeda, a. s. , zaduži o ga posl ani com
i sl ama kao posljednj om u ci kl usu posl ani ca, i obj elodani o ga
krunom i pečatom vjerovj esništva.
I sl am se navještava kao opći manifest l j udske slobode
na zemlj i , l j udskog i zbavl j enj a i spod ovi snosti o drugom
čovj eku i l i potči nj enosti njegovi m hereti čki m požudama,
proklami ranjem Božanske osobnosti Al l aha jedi nog i Njegova
gospodarstva nad svjetovi ma. Dekl araci ja o j edi no Al l ahovu
gospodstvu nad svjetovi ma u bi ti predstavlja punu pobunu
protiv despoti zma čovj eka, svake njegove forme i l i obrasca,
nj egovi h sustava i l i koncept ual ni h pr i nc i pa; t ot al nu
nepokornost svakoj si tuaci j i di l jem zemlje u kojoj svevlašće
obnaša čovj ek u bi lo kakvoj formi , ili formul i rano anal ogni m
smi sl om, proti v si tuaci j a u koj i ma čovj ečanstvo uzurpi ra
ovlasti božanstva u bi l o kojoj di menzi j i , u koj i ma je vl ast
čovjekova stvar, u koj i ma je izvor i temel j vl asti l j udska
popul aci j a, koj e ne pr edst avl j aj u ni št a d r ugo dol i
I 2ó S
g
d<e±
personi fi kaci j u božanstva pri čemu j edni druge di žu na
stupanj gospodara mi mo Allaha.
Taj opći mani fest u funkci j i j e redi spozi ci oni ranj a
vladavine Uzvišenog Boga uzurpi rane od strane čovjeka i
prepuštanje svekolike vlasti Nj emu Jedi nom nauštrb l judi
uzurpatora, koji nad ljudi ma vlast uspostavljaju posredstvom
vlastitih sustava uprave, u kojima su vlastodršci u poziciji
gospodara si l nika, a obi čni lj udi u poziciji izrabljivanog roblja.
Prema t ome, mani fest l j ud ske sl obode je u fu nkci j i
demontiranja ljudskog kraljevstva (mem leke al-beše; zarad
Allahova Kraljevstva (Meml eketullah) na pl aneti Zeml ji , u
smi sl u kur'anskog stava: "/ On je taj Koji je Gospodar Nebesa
i Gospodar Zemlje e. e ", i l i u duhu poruka drugih ajeta: "Vlast
pripada samo Allahu . . . ; zapovijedio vam je da samo Njega
obotavate . . . ; to je vjera postojana". "Pozovi ih: Sljedbenici
Knjige nebeske! S/otimo se oko Riječi i nama i vama
zajedničke - da samoAIaha obotavamo i daMu nikogravnim
ne činimo; da jedni druge, mimo Allaha, gospodarima ne
smatramo! Pa, ako odbiju - katite im: Posvjedočite da smo
mi muslimani"!
Kral j evstvo Al l ahovo na Zeml j i ne uspostavl j a se
instaliranjem u vlast ljudi s javnim društveni m statusom, tj.
onih koji obnašaju vjerske djelatnosti, "ljudi vjere" kao što je
forma crkvene vlasti, niti onih koji nastupaju u ime božanstava
kao teokrati, tj. obnašatelji svete božanske vlasti. Allahovo
Kraljevstvo na zemlji posvjedočuje se uspostavom Allahova
Zakona (
Š
eriatullah) kao obl i ka zakonodavno-izvršne vlasti,
u smi sl u da je ishodište svakoj si tuaci ji Allah i ni ko drugi,
sukladno Njegovim zakonodav-nim normama.
Uspostava Božije g Kraljestva na zemlji i destrukturiranje
lj udskog despotstva, oduzi manje vlasti iz ruku kruga njeni h
lj udski h uzurpatora i njezi no prepuštanje Allahu Jedi nom,
domi ni ranje i sl amskog zakonodavstva i potiranje lj udskih
2NAkOv|NA/Jlu l 25
sustava uprave, sve to zaci j el o ni j e moguće real i zi rat i
isključivo metodama priopćenja i konceptualne interpretacije,
i to usljed či njeni ce da vladaj ući despoti i uzurpatori Božije
vladavine na Zemlj i neće prepusti ti svoju vlast samo zarad
priopcenja i i nterpretaci j e. Da j e takvo što bilo moguce za
Al l ahove posl ani ke ne bi bi lo j ednostavni j eg zadatka od
uspostave Njegove vjere na Zeml j i . Povijest poslanika, Allahov
mi r s nj i ma, kao i povi j est i sl ama kroz ci kl i čnu smj enu
pokoljenja, bi lježe upravo obratan razvoj događanja.
Ova opća deklaraci ja (manifest) o osl obođenju čovjeka
u zemaljsko/povi jesnom životu i spod svi h obl i ka vlasti zarad
Al l ahove, obj avom Nj egove Božanske Bi t i i Nj egova
Gospodstva svekol i ki m svjetovi ma, ni j e zaci jelo bi l a statička
teorijsko-filozofijska deklaraci j a. Naprotiv, bi o je to manifest
afirmativan, zbi ljski i di nami čko-di j al ekti čke progresije kome
je nami jenjena djelotvorna real i zaci ja u formi Sustava koji
upravl ja svi jetom pri mj enom Al l ahova Zakona, te putem kog
ce čovječanstvo i prakti čno bi ti i zbavljeno i spod despoti zma
čovjeka i pri vedeno u ravan pokornosti jedi no Al l ahu i ni kom
drugom. Tek nakon što, uz model konceptualne interpretacije,
poprimi i model di nami čki angaži rane progresije, moguće je
očeki vat i da se taj Al l ahov mani fest l j udske sl obode
dj elotvorno pretpotstavi svi m aspekt i ma l j udske zbi lj e,
sredstvi ma pri mjeravani m za svaki t aj aspekt.
Lj udska zbi lj a, j učer, danas i sutra, u sučel j enom j e
odnosu naspram vjere i sl ama, poglavito u smi sl u njegova
plana "pri bavljenja slobode čovjeka na zemlj i " l i šene svake
premoći osim moći Gospodara, tj. u odnosu koji se i skazuje
jednom u formama i deološki h i i raci onal ni h predrasuda, drugi
put u formama materi j al ni h pri t i saka i l i pak pol i t i čki h i
soci jal ni h, ekonomski h i etni čki h, pa do obl i ka kvazi -religi jski h
prepreka. Sve for me t i h predr asuda prema i sl amu, u
kombi ni ranom s umar nom obl i ku, ostvar uj u obrazac
sudejstvuj uci h, vrlo kompl eksni h utjecaja.
l 2ó
*
* *
8e.d<e·o
Ako se, s j edne strane, metodol oška i nterpretaci ja
(bejan) sučel j ava s dokt r i narni m učenj i ma i i deol oški m
pretpostavkama, onda se i dej ni di nami zam i sl ama kao
proces, zaci j elo sučeljava sa zaprekama druge, materi jalne
naravi , a pri je svi h s pol i ti čkom vlašću konsti tui ranom na
mnogostruki m, kompl eksni m i kontradi ktorni m či ni oci ma,
kakvi su pri mj eri ce: i deološko-i l uzi oni sti čki , etni čki i klasni ,
soci jalni i ekonomski . Dakle, i nterpretaci ja (bayan) i i dejna
di j alekt i ka (haraka) i stovremeno t reti raju l judsku stvarnost
u svoj nj enoj obuj mnosti , sredstvi ma pri mj ereni m svakoj
njezi noj konstanti .
Jedi nstvo i nterpretaci je i dij al ekti čkog idejno-praktičkog
progresa nužan je preduvjet za uspostavu pokreta za slobodu
čovjeka na zeml j i , i to svakog čovjeka i na ci j eloj zemlj i . I slam
ne predstavlja deklaraci j u slobode samo arapskog čovjeka,
ni ti j e poslani ca j edi no nj i ma nami jenjena. Objekt njegova
i nt eresi ranj a j est e čovj ek, čovj ek kao vrsta, a prostor
real i zi ranja jeste zeml j a, i kao takva, Zemlja u cjel i ni njezina
prostora. Uzvi šeni Allah nij e Gospodar samo Arapa, čak ni
samo oni h koj i su sl j edba vj ere i sl ama; On j e Gospodar
svjetova. I sl am ci lj ano traži povratak svjetova Gospodaru
nj i hovu, oslobađanje svjetova i spod di ktatutre čovj eka nad
čovj ekom, te vraćanje vlasti Al lahu J edi nom. Najviša forma
di ktature nad čovjekom (al- 'ubOdiwa al-ku bra) iz perspektive
i sl amskog učenja jeste podvrgavanje čovjeka zakonodavstvu
koj e kao nor mu koncept ual i z i ra us ki kr ug nj egovi h
poj edi naca. Takva forma potči nj enosti u bi t i j e forma u
nadležnosti samog Allaha i ni kog drugog osi m Njega. Priricati
je bi lo kome drugom osim Al lahu, od strane bi lo koga, znači lo
bi čovjekov i zlazak izvan grani ca vjere u Al l aha, bez obzira na
pozi ci j u koju obnaša u nj enoj strukturi . Al l ahov posl ani k
Muhammed, a. s. , vrlo jasno ukazi vaše da poj am ' sl ijeđenje'
2NAkOv|NA/uïu I 2/
(al-itba) u kontekstu i sl amskog zakona (
Š
ari a) i i sl ams-kog
koncepta vl asti (al-hukm) i ma značenj e pune predanosti
Allahu (al- 'ibada) . Glede takvog značenj a poj ma al- 'ibada
jevreji i kršćani zastrani še u i dol atri ju uslj ed čega prekrši še
Allahovu zapovijed da se samo Njega obožava.
U svoj predaji Ti rmi zi navodi sl učaj 'Adija bi n H?ti ma iz
vremena u kome mu bijaše ponuđeno da prihvati islam usljed
čega on prebježe u Si ri j u. Pri je toga, u peri odu pred si lazak
Objave i pojavu i slama (džahiliyya) , -Adi bij aše pri hvati o
kr šćanstvo. U međuvr eme n u, pal a je u Posl an i kove
zaroblj eni štvo nj egova sestra zaj edno sa nekol i ci nom
njegovi h supl emeni ka prema kojoj Posl ani k, a. s. , i spol j i
osjećaj sami lost i i osl obodi j e i z zarobljeništva. Posli je tog
događaja ona se presel i kod brata, pri mivši prethodno i slam,
te i njega poče nagovarati da mu se pri kl oni . Vijest o -Adi jevom
dolasku Posl ani ku u posjetu l j udi proši ri še gradom. U času
ulaska kod Posl ani ka, koj i učaše ku( anski ajet: " ... lttehazzu
ahbarehum we ruhbanehum erbaben min duni-l/ah- ... Uzeše,
rabine i mona he svoje za božanstva mimo Allaha . . . , Adi
nosaše kri ž o vratu, i ja pri mi j eti h- kazivaše on: 'Ali, oni i h ne
obožavaj u' ! " Nego šta! Oni i m zabranj uj u dopušt eno i
dozvoljavaju zabranjeno-u tome ih oni sli jede. A to je već nači n
nj i hova obožavanja", odgovori mu Poslani k, a. s. !
Poslanikove objašnjenje Allah ovih ri ječi predstavlja tekst
izričite naravi, koj i m se ukazuje da pojam slijeđenja u
Š
erijatu
i njegovu konceptu vlasti ima značenje bogoslužja (ibadef,
koje izvire iz naravi same vjere, a koj e u kontekstu gornjeg
ajeta ni je ni šta drugo dol i pri hvatanje neki h ljudi za božanstva
od strane drugi h l judi . To je ta pojava koju i sl am bezrezerno
hoće i skori j en i ti i nadomj esti ti je proklami ranj em pune
sl obode čovj eka na t l u ove Zeml j e-sl obode da se ni kom
drugom ne pokorava osi m Allahu.
A potom, i sl amu ne preostaje d rugo dol i da se na
cjelovitom tl u Zemlje nužno aktivira na planu dezi ntegri ranja
l 2ê Sejjid <eio
stvarnosti sukobl j ene s nj egovi m opć i m mani festom o
sl obodama i pr avi ma, mani fest om j ed novremeno
obznanj eni m proglasom i dj elotvorni m angažmanom tokom
kog će svu moć usresredi ti ka poražavanju pol i ti čki h sila koje
ljude či ne sl ugama poni zni m umjesto da dostojanstveno služe
Al lahu. ! još konkretni j e, da onesposobi si le koje nad l judi ma
provode vlast neutemel jenu na Al l ahovu Zakonu i Nj egovoj
moći , koje se uprocj eplj uj u i zmedu l judi i pri jema proglasa za
pri hvatanje i sl amskog učenja, slobodno i bez pri ti saka. Zatim
u sl jedećem stadi j u, djelotvorni angažman prerasta u modus
uspostave pol i ti čko-ekonomsko-društvenog sustava, koji će
procesu sl obode | prava lj udi osi guravati stvarne uči nke,
nakon el i mi ni ranja tlačiteljske si l e, bila ona i sključivo politička
i l i kombi ni rana sa etni ci sti čki m i l i kl asni m konstantama
unutar j edne etni čke grupe.
I sl am ni u kakvoj formi nij e smj erao l judi ma pri si lom
namet nut i svoje vj ersko učenj e, j er i sl am zapravo i ne
predstavlja i skl jučivo teori jski sustav i dej a, već kako smo to
gore kazal i , opću deklaraci ju slobode čovjeka u odnosu na
potči nj enost drugi m lj udi ma. Naproti v, u samome startu
njegov ci lj bi o je el i mi ni ranje i deološki h sustava i politi čke
vl asti koj i se bazi raju na pri nci pi ma vladavi ne jedne grupe
ljudi nad ostal i m l judi ma, te potči njenosti čovjeka drugom
čovjeku u formama predanosti koja se i skazuje samo Al l ahu,
da bi čovjek definitivno postao sl obodan u i zboru svog idejnog
uvj erenj a kao t akvog, a nakon ukl anj anj a svake forme
pol i ti čkog pri ti ska na l jude i nakon pružanja svjetlosmjerne
i nterpretaci je nj i hovi m dušama i umovi ma. Naravno, ovakvo
i skustvo ne pretendi ra prepusti ti l jude bol esni m hereti čki m
hi rovi ma i l i i zboru koji i h či ni robl jem vl asti neke političke
grupaci j e kao ni pozi ci j i u kojoj su božanstva jedni drugi ma,
mi mo obožavanja Al l aha Jedi nog.
Sustav pol i t i čke vl ast i koj i se nadređuj e l j udskoj
popul aci j i u okolnosti ma zemaljskog/ hi storijskog življenja
2NAkOv|NA/Jlu l 29
nužno se mora temel j i ti na pri nci pi ma cjelovite predanosti
Al lahovoj volji e ubudiyya) kompl ementarni m prakti ci ranjem
i prijemčivosti samo Njegovi h zakona, odnosno Njegova Reda
(
Š
erijat) . Potom svaka l judska i ndivi dua, unutar tog općeg,
univerzal nog sustava, neka odabi re svoj u i dej nu vj ersku
koncepci j u i l i učenje e aqlda), či me vjera kao takva postaje
činjenicom Al lahove volje i ničijom drugom, tj . svi njeni aspekti
poput aspekta vjerovanj a kao i dej no- duhovnog procesa
(dejnuna) , aspekta pune pri l ježnosti Al l ahu (hudU, aspekta
sl i jedenja i sljedbe u tom procesu (itba te aspekta potpune
pokornosti i obožavanja samo Njega Al l aha Cubudiyya) ; taj
svekol i ki sustav planova i l i aspekata kao konceptual ni sustav
Reda do gada se po vol ji Allahovoj kao Njegov svetopovi jesni
Pl an. I z t akvog r azumi j evanj a poj movn i h kat egor i j a
vjeronauka e aq/da) i vjere (dn- uvj etno: religija) j asno se
pokazuje općeni ti ja i osebujni ja ši ri na kategori je vjere kao
Božanske višeslojevite i nsti tucije (vjero-i dej ni -prakti čni plan)
u odnosu na kategori ju vjerodokt ri ne (vj ero- i dej ni plan i l i
vjeronazor) . Vjera j e u bi t i Program (Menhedf i Sustav
(Nizam) či ja je svrha organi zi ranje povijesnog, zemaljskog
života l j udske popul aci j e, koj i se u i slamu temel j i na i dej i
vodi l j i kao duhovnoj doktri ni i l i vj eronazoru. Osi m toga, u
i sl amu razl i či te grupaci j e mogu se pri kl anj ati i sl amskom
opće m, u n i verzal nom i i nt er pl anet ar nom pr ogr amu
temel j enom na pri nci pu mani fest i ranj a pune predanosti
Al l ahu, makar neke od ti h grupaci j a i ne bi l e pri vržene
vjeronazoru i sl ama.
Svako ko na predašnji nači n shvaća samu narav vjere
i sl ama, shvati će pa i pri hvati ti i koncept nužne progresivne
angaži ranosti i sl ama kroz formu dži hada s pravom pri mjene
moći paralel no i ravnomjerno s pri mj enom već spomi njanog
koncepta dži hada u formama obznanjenja i i nterpretaci je.
I stovremeno, moći će se razumjeti da dži had u svojoj bi ti ne
predstavlja defanzivna angaži ranje, u reduci ranom smi sl u tog
l 30 Se(jd<eio
poj ma, kakvi m ga danas defi n i raj u pod kat egor i j om
defanzivna borba (al-hurObad-dif'iyya) oni koji uzmi ču pred
pri ti sci ma moderne stvarnosti i zlosl utni m ataci ma zapadni h
ori j ental i sta. Naproti v, progresivni proces angažiranosti
islama (džihad u samoj svojoj biti predstavlja masovan pokret
zanosa i pobune, erupci j u energi je za ostvarenje slobode
čovjeka na zeml j i pri mj enom odgovaraj ući h sredstava glede
svakog aspeta l j udske zbi lj e, srazmjerno razvoj ni m stadi ji ma
te zbi lj e i za svaki st adi j razvoj a upotrebom i novi rani h
sredstava dj elovanja.
Ako bi se pak di jalektički progres i slama i morao i menovati
defanzivnim procesom, u tom slučaju moralo bi se mijenjati
značenje termi nu odbrana (dit) u smi sl u da se nji me poima
odbrana čovjeka (difa'an 'an al-insan) kao takvog pred svim
či ni oci ma koji ograničavaju njegovu slobodu i l i se pojavljuju
kao prepreke u procesu njegove emanci pacije (oslobađanja) ,
tj. či ni oci ma koji se personificiraju u i deologi zi ranim formama
i svjetopogledi ma i l i , pak, u konceptima pol i ti čki h sustava
temelj eni h na ekonomski m, kl asni m i etni čki m opstrukcijskim
barijerama u svim dijelovima prostranog svijeta još u periodu
djelovanja ranog islama, a kao takve karakteriziraju i moderni
džahi l ijjet našeg doba.
Ovakvi m ši ri m razumi jevanj em pojma odbrane (difa)
možemo pretpostaviti samu bi t motiva i sl amskog angažiranja
na zeml j i u formi dži hada, te pretpostaviti i samu narav i slama
kao takvu, a ona j e, kao što smo već kazal i , opća deklaracija
za osl obođenje čovjeka i spod di ktatorski h stega drugi h lj udi ,
potvrda Božanske osobnost i Al l aha J edi nog i Nj egova
gospodstva nad svjetovi ma, demontaža kraljevstva l judski h
hereti čki h požuda i hi rova na zeml ji , te uspostava Kraljevstva
Al l ahova Vjerozakona u svijetu lj udske ci vi l i zaci je.
Meduti m, pokušaj iznalaženja odbrambeni h argumenata
u pri l og i nsti tuci j i i sl amskog dži hada, u smi sl u reduci ranog
značenja modernog poi manj a odbrambenog rata, te pokušaj
zNAkOv|NA/JlJ I 3 l
traganja za dokumentarni m dokazi ma koji potvrđuju da su
borbeni događaj i vodeni i sl amski m dži hadom predstavljal i
nači sto suprotstavlj ane/otpor nepri j atel j ski m nasrtaj i ma
susjedni h si l a na i sl amsku zeml j u, preci zni j e na Arapski
pol uotok D t akvi pokušaj i zaci j elo ukazuj u na mi norno
razumi j evanje naravi i sl ama kao takvog i naravi njegove
uloge/mi si je koju smjera reali zirati na zeml j i . Osi m toga, takvi
pokušaji zacijelo predstavljaju povlačenje pa i poraz pred
priti sci ma moderne stvarnosti i zl uradi h ori jental i sti čki h ataka
na i nsti tuci j u i sl amskog dži hada.
š
ta mi sl i te, da su hal ife Ebu Bekr, Omer i Osman, Allah
bio zadovoljan sa nj i ma, i mal i si gurnost pred nepri jatelj stvom
Ri mlj ana i Perzijanaca, da li bi namj eraval i pokrenuti proces
širenj a i sl ama di ljem zemlje?
š
ta mi sl i te, kako su pokrenul i
proces t og š i renj a upr kos svi h mat er i j al ni h pr epreka
personi fi ci rani h u obrasci ma sustava pol i ti čke države, rasni h
i kl asni h dr uštveni h poredaka, t e kako su uspostavi l i
ekonomski sustav oslobođen svakog obl i ka rasnog i klasnog,
koga šti ti država svojom materi jal nom si lom?!
Bi lo bi jednostavno zami sl i ti : da čovjek pret potstavi
poziv u vjeru koji obznanj uje deklaraci ju o slobodama čovjeka
kao vrste na cj el ovi t i m prostori ma Zeml j e, te da se t a
deklaracija zati m sučel i s prvi m preprekama u ravni verbalnog
i i nterpretativnog djelovanja! Naravno, tako će djelovati samo
u neposredovani m si tuaci jama u odnosu na ljudske i ndivi due,
sl obodnom komu n i kaci j om, kada su l j u d i u cj el ost i
osl obođeni svekol i ki h utjecaja i u t om s l učaj u kur' anska
maksi ma " La i krahe f-d-D/n . . . - Nema prisiljavanja u vjeru ø µ . "!
i ma svoj puni smi sao. Meduti m, kada se u tom mi lj eu i spriječe
materi j al ne bari j ere i utj ecaj i , nužno ih j e ukl oni t i si l om
prioritetno zarad mogućnosti obraćanja srcu i umu l j udskom,
onda kada je čovjek u ci jel osti oslobođen svi h stega.
I nst i t uci j a dži hada pokazuj e se nužnom na pl anu
osi guranj a vj eropozi va (da 'wa) ukol i ko nj egovi c i l j evi
l 32 Se¸
j
d<e±
pri marno i zražavaj u dekl araci j u l j udski h sl oboda koja se
sučeljava s prakti čnom stvarnošću sredstvi ma pri mjerenim
svakom nj ezi nom aspektu, a takav odnos ne temel j i se
i skl j učivo na teori jskoj filozofskoj i nterpretaci j i bez obzira na
či nj eni čno stanje sigurnosti i li nesi gurnosti i sl amskog svijeta
(Dar al-Islam) u njegovu okruženj u. Prema tome, kada islam
teži uspostavi mi ra zaci jel o takvim pl anom ne podrazumijeva
formu tek nekakvog, kakvog-takvog mi ra, koj i m se pri bavlja
sigurnost samo za sredi nu či j i stanovnici su sljedbeni ci islama,
već i nsi sti ra na modelu mi ra koj i m se osi gurava cjelovitost
vj ere zarad Al l aha J edi nog, u koj emu l j udska pri vženost
( ubOdiwa) i ma bi ti i skaziva na samo Nj emu-Al l ahu, te unutar
koga l j udi neće j edni druge mi mo Al l aha gospodari ma
smatrati . Svekol i ki smi sao pouke potvrđuje se u završni ci
razvoj ni h etapa do koj i h dopi re dži hadska aktivnost u i slamu,
uz Al l ahovu vol j u, a ne zasl ugom prvi h pr omi cat el j a
Vjeropoziva ni ti zaslugom njegove središnje generacije.
U završnim etapama džihada, kako nas informi ra I mam
I bn ?aj j i m, a nakon objave sure AI-Bara'a, odnosi nevjernika
naspram Posl ani ka, a. s. , razvi l i su se u koncept trojake
strukture: a) onu koja se vojno bori l a protiv njega; b) onu
koja je sa Poslani kom ugovorno uspostavljala mi r; c)struktura
podani ka (ah/ az-zimma) .
S protokom vremena, strukt ura koja je pi tanje pri mi rja i
mi ra sa Poslani kom, a. s. , rješavala putem ugovora, svoju
narastaj uću nakl onost prema nj emu i i sl amu potvrđuje
pri hvatanjem vjere, te na taj nači n odnosi u Posl ani kovoj
državi bivaj u svedeni u ravan dvi ju struktura:
1) one koja se proti v Posl ani ka i musl i mana voj no
angaži rala i zbog toga i h se pl aši la i ni j e osjećala
si gurnom i
2) struktura zašti ćeni h podani ka.
ZNAKOVI NA P 133
I z takvog razvoja si tuaci je odnosi u Poslani kovoj državi
obli kovali su se u relacijama triju struktura:
Pra: musli mani , koji su ga slijedi l i kao vjernici;
Druga: podanici , koj i su uživali punu si gurnost u državi;
Treća: struktura oružano angažirana protiv Poslanika i
musli mana.
Ovakve strukturalne pozicije društva unutar i slamske
države logićki korespondi raj u s naravi i sl ama kao takvog i
njegovim ci lj evi ma, a ne kako bi to želj el i oni koj i svoje
shvaćanje dži hada pri l agođavaju suvremenoj zbi l j i ili ga
modificiraju kao odgovore na zlu rade napade orijentalista.
Musl i mani ma Mekke Allah je zabranj ivao oružani otpor,
a takav stav Kur' ana važi o je i u prvoj etapi medi nskog
razdoblja, nakon Poslani kove hi džre, jer i m je bilo kazano:
"Suzdrite se! Namaz izvršavajte i zekat dajite ... "!
Muslimanima je, zatim bilo dozoljeno braniti se oružanim
sredstima, a taj stav izražen je u sljedećim kur'anskim ajeti ma:
"Dopušta se odbrana onima napadnutima, zbog
nasilja koje im se čini, - A Allah je, doista, kadar
pomoć im pružiti;
l onima, koji su nepravično iz zavičaja njihovih
prognani samo zato što su govorili: •Gospodar naš
je Allah' ! A da Allah ne suzbia neke ljude drugima,
do temelja bi bili porušeni manasti ri i crkve, i havre,
a i džamije u kojima se mnogo spominje Ime
Alahovo. l, Allah će siguro pomoći onoga koji vjeru
Njegovu pomaže, - ta Allah je zaista moćan i silan;
One koji će, ako im damo vlasti na zemlji, molitvu
(duhovno služenje/ namaz) obavljati i materijalne
dužnosti (zekaO izvršavati, te koji će tražiti da se
čine dobra djela, a odvraćati od neva/ja/ih, - a Allahu
je konačan povratak svega". (AI-Hadždž, 39.-41.)
l 3ó
Nakon izvjesnog perioda musl i mani ma biva naređena
borba oružani m sredstvi ma proti v oni h koj i su na nj i h
oružani m sredstvi ma nasrtali , a od nj e su bi l i izuzeti oni koji
musl i mane ni su vojno ugrožaval i :
"Borite se na Allahovu Putu protiv onih koji vas
napadaju . e e !
Potom, usl ijedi la je zapovijed za upotrebu opće vojne
si le protiv i dolopokl oni ka u ovakvoj formi :
"/ borite se protiv svakog idolopoklonika kao što
se oni svi bore protiv vas . . . "!
Borite se protiv onih koji u Allaha i Sudnji dan ne
vjeruju, koji ne zabranjuju ono što su Allah i Poslanik
Njegov zabranili, i koji ne vjeruju istinskom vjerom
¬
sve dok glavarinu ne počnu izmirivati smjerom
pokorošću"!
Prema tome, kako naglašava I mam I bn Ka jj im, borba kao
forma odnosa u početku musl i mani ma biva zabranjena, pa
zati m dozvol j ena, a nakon izvj esnog vremena i naređena
samo protiv oni h koji su na njih oružjem nasrta li da bi na koncu
bi la zapovi jedena kao nužan čin protiv svih i dolopokloni ka.
Posvemašnj a ozbi lj nost kur' anski h aj eta i Posl ani kovih
hadi sa koj i t ret i raj u kategor i j u dži hada, te h i stori j ska
događanja u ravni dži hada ranog i sl ama i tokovi ma njegova
povijesnog razvoja, ne dopuštaj u da se o l ahko shvaća narav
i nterpretacije i nsti tucije dži hada koju pokušavaju utemel ji ti
medu musl i manski m i ntelektualci ma oni koj i uzmi ču pred
snažni m pri ti sci ma suvremene real nosti kao i pred zl uradi m
ataci ma zapadni h ori jental i sta.
Dakl e, tko je taj do či jeg sl uha dopi ru ri ječi Slavljenog
Allaha i ri j eči Nj egova Posl ani ka po tom pi tanj u, te kome su
poznata hi storijska događanja na planu dži hada, koji usprkos
t i m či nj eni cama, dži had i pak smatra pojavom ograničenom
2NAkOv|NA/J0 l 35
nestal ni m okol nosti ma, koje nai laze i nestaj u, či j a svrha
reduci ra se na odbranu zarad osiguravanja grani ca?!
Al l ah Slavljeni objašnjava vjerni ci ma već u prvi m aj eti ma
koji treti raju pi tanje borbe i koj i m i m se borba dozvoljava, da
potreba suzbijanja j edn i h l j udski h gr upaci j a d rugi m
grupaci j ama predstavl ja autenti čan i traj an fenomen u
povijesnom ži vljenju l j udske zajedni ce, te koj i m se zaci jel o
osi guravaju pretpostavke za preduprjedenje haosa na zeml j i
i koj i m se haos otkl anja. Radi podsjećanja ci ti ramo ponovo
a jete 39· i 40. i z sure AI-Hadždž:
"Dozvoljava se odbrana onima napadnutima, zbog
nasilja koje im se čini, - A Allah je, doista kadar
pomoć im pružiti;
Onima koji su nepravično iz zavičaja njihovih
prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš
je Allah'! A da Allah ne suzbija neke ljude drugima,
do temelja bi bili porušeni manastiri i crkve, havre,
a i džamie u kojima se mnogo spominje Ime
Allahovo ...
Dozvola je u ovom sl učaj u trajne naravi zbog pojave
oružanog nasi lj a kao trajne prijetnje, a ne kao sporadi čne
pojave. Okolnost traj nog značaj a u povi j esnom živl j enj u
reflektira se u nemogućnosti koegzi sti ranja i sti ne i nei sti ne.
Usl j ed toga, od same obznane i sl ama, nj egove opće
deklaracije o uspostavi Al l ahova božanskog gospodarstva
nad svjetovi ma, te oslobođenju čovjeka i spod despodstva
lj udi , okomi l i su se na i sl am oni koji su uzurpi ral i Boži j u vlast
na zemlji s namj erom da ni kada s njim ne uspostave načela
mi ra. I sl am takoder, uzvraća protivudarom s ci l j em da ljude
izbavi ispod lj ud skog despotstva, nj i hove uzurpi rajuće vl asti .
Takvoj pojavi trajnog karaktera suprotstavlja se oslobodi lačka
angaži ranost dži hada sve dok se u cjel i ni ne uspostavi vjera
Allahova.
l 3ó >e¡¡|d<e±
Suzdržavanje od vojnog djelovanja, makar i u odbrani ,
u gradu Mekki , zaci jelo j e bi l o u funkci j i jednog dugoročnog
pl ana, a tako se može tvrdi ti i za prve godi ne medi nskog
posthi džretskog razdobl ja, jer Onaj Koji je, nakon pre etape,
uputi o grupu musl i mana s ci lj em dj elovanja u Medi nu, nije
to uči ni o samo zarad si gurnosti grada. Taj pl an može se
smatrati prvi m nužni m ci lj em, al i ne i konačni m. Ti m pri m
ci lj em pri pravljeno j e sredstvo djel ovanja, osi gurana je baza
za djel ovanje na pl anu osl obadanja čovjeka, za uklanjanje
svi h zapreka koje čovjeka sputavaju u djel ovanj u.
Č
i ni se posvemašnj e shvatl j i vi m uskraćivanje prava
musl i mani ma na upotrebu oružja u mekkanskom razdoblju s
obzi rom da je to razdoblje Vjeropoziva bi l o temeljeno na
načelu slobodnog priopćavanja usljed čega je nosi lac vjerske
mi si je, Muhammed, a. s. , uživao fizičku zaštitu Benu Haši ma,
te je mogao Vjeropoziv objašnjavati , obraćati se čul i ma sl uha
oni h koj i su ga željel i čuti , umovi ma i srci ma oni h koje je
Vjeropoziv neodolj ivo zani mao. Posl ani k se obraćao l judi ma
pojedi načno j er ni je postojala organi zi rana pol it i čka si l a koja
bi ga u mi si j i onemogućavala ili pak sprječavala ljude da ga
sl ušaj u. U t om razdobl j u, osi m ovog i vjerovatno drugi h
razloga koj i su bi l i pri sutni , nij e bi l o potrebe za upotrebom
si le u bilo kojem obl i ku, a te razloge smo već konci pi ral i u
našem komentaru kur' anskog ajeta iz sure An-Nisa' u djel u
Hzi/al ai-Qur'an, koj i glasi :
"Zar ne vidiš one kojima je rečeno: 'Dalje od boja,
već namaz obavljajte i ze kat izvršavajte!' A kada im
bijaše propisana borba, odjednom se neki od njih
pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i
uzviknuše: 'Gospodaru naš, zašto si nam borbu
propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!'
Reci: 'Uživanje na Ovom svijetu je kratko, a Onaj svijet
je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od
vas, ni koliko trun jedan, neće učiniti nepravda. "
zNAkOv|NA/Jlu l 3/
Drži mo uputni m u ovom kontekstu i zl oži ti rezi me naše
spomenute i nterpretaci j e:
"Možda je suzdržavanje od borbe u Mekki bi lo propi sano
jer je taj period predstavljao razdoblje odgajanja i formiranja
u određenom mi l j eu, odredenog naroda u odredeni m
okolnosti ma. Medu ci ljevi ma procesa odgajanja i formi ranja
u sredi ni kakva je mekkanska j esu: odgoj i navi kavanj e
arapske i ndivi due na strpl j enj e u oni m si tuaci j ama i glede
nečega kada ona obi čno ni j e i spoljavala strpljiv stav zbog toga
što se njoj i l i njeni m bl i žnj i ma nepravda nanosi , što se htjela
uni šti ti arapska i ndi vi dua, obezl i či ti njenja osobnost u mjeri
da je ni kada vi še ne zadobi je kao ni oni koj i po nj enj om
uvjerenju či ne okosni cu života i pokretačku motivaci j u u
njemu. Osi m toga, odgoj em je posti zana kontrola nernog
sustava da ne reagira na prve i ri ti rajuće si tuaci je što je bi la
redovna pojava u naravi arapskog čovjeka i l i da ne i spoljava
ekspl ozi vnost kada bude i sprovoci ran; na taj nači n bi va
uspostavl j ena uravnoteženost nj egove naravi i nj egovi h
postupaka. Naravno, odgoj i moral no-kul turni razvoj arapsku
i ndi vi duu pri vode u okvi re organi zi ranog dr uštva, koje
specifizira ci vi lizaci jska uzoritost i l i derska pozi ci ja, kojem ona
pri pada u svakom segmentu njezi na života. Sukladno naravi
islamskog odgoja, arapski čovjek se jedi no tako i ponaša, bez
obzira kol i ko takvo ponašanje bi lo sukobl jena sa njegovi m
nasli jeđeni m mental ni m sklopom i njegovom tradi ci j om. l
zacijelo, bi jaše to kamen temeljac u pri premanju osobnosti
arapskog čovj eka za i zgrad nj u musl i manskog dr uštva
pr i l j ežnog usmj erava nom vodenj u, pr ogresi vnog i
ci vi l i zi ranog, koje neće bi ti barbarsko i l i pri mi ti vne pl emensko
društvo.
A možda je zbog Vjeropoziva koji je izazivao najsnažnije i
najdjelotvornije uči nke u okruženju kakvo je bi lo kurejšijsko,
razmetljiva i samočastivo okruženje, zbog čega bi sukob s
njima, zacijelo mogao u tom razdoblj u proizvesti još odl učni j i
i 3ê Se¡ ¸ dKutb
i nat tog pl emena, te nove krave pohode sli čne oni m poznatim
arapski m pohodi ma koji su doveli do dugogodi šnji h oružanih
i krvavih bitaka zvani h Dah i s, Gubara'u i Basu s tokom koj i h su
bi l a uništena čitava pl emena. U tom slučaju novi krvavi pohodi
vezival i bi se za vjeru islam usljed čega Kurejšije zacijelo ne bi
bilo moguće ni kada umi ri ti , a to bi drugim riječima kazano,
znači lo da je i sl am umjesto kao Vjeropoziv i vjera preobrazio
se u svoj anti pod, u vjeru agresije i mržnje, koja neprijateljstvo
ši ri umjesto mi ra, i što bi shodno tomu, za posljedi cu i malo
potpuni zaborav i sl ama već u njegovu početnom stadi j u.
Moguće j e da se to dogod i l o i zarad i zbj egavanj a
unutarporodi čni h sukoba i ubi stava s obzirom na nepostojanje
opceorgani zi rane vlasti , koja bi situacije stišavala i red među
sukoblj eni m stranama uvodi la snagom si le i jer je uspostava
reda bi l a prepuštena skrbni ci ma pojedi ni h osoba, koji su ih
i mal i pravo kažnjavati, usmjeravati i odgajati.
Dopust i t i bi lo kakav vid oružane borbe u t akvom
okruženj u, bez i kakve dvojbe, dovelo bi do sukoba i ubi stava
u svakoj kuci , a tragom toga kazalo bi se: ' Eto, takav je i sl am' !
U mjeseci ma hodočašca Kurejši je su na sveti m mjesti ma i
trgovački m pi j acama i stupal e s gl asi nama da Muhammed
pravi razdor i zmeđu očeva i si nova, gospodara i nji hovih sluga,
pl emena i pl emenski h rodova.
š
ta bi se tek govori lo da je
koj i m sl učajem zapovi jedao da dijete upotri jebi oružje protiv
oca i sl uga protiv gospodara, u nutar svake porodi ce i na
svakom mjestu! ?
A mogl o bi t o bi ti - Al l ah najbolje zna - i zbog či nj eni ce da
ce mnogi prkosni ci , proti vni ci prvi h musl i mana, koj i s u
musl i mane od vjere odvraćali, kažnjaval i i h i nasi l ju izvrgaval i ,
i sami postati borci odani i sl amu, njegovi predvodni ci , kakav
je poglavito bi o Omer si n Hattabov.
Također, razlog j e mogao bi ti i arapsko vi teštvo koje je
u pl emenskom okr uženj u i po svoj oj naravi reagi ral o
2NAkOv|NA/J0 l 39
zašti tni čki i bezrezervno naspram oni h nasi l j u izvrgavani h,
posebno ako j e nasi lje či nj eno l j udi ma od čast i i ugl eda.
Mnogo je zabi l ježeni h pri mjera koj i potvrđuju ovakvu tezu,
pri mjeri ce slučaj I bn Dagneta, koji se ni j e mi ri o s pri ti sci ma
na Ebu Bekra, pl emeni tog sunarodnjaka, zbog koj i h je ovaj
bio pri moran napuštati grad Mekku. I bn Dagna smatrao je to
sramot ni m či nom za Arape, i zato je Ebu Bekru ponudi o
osobnu fizi čku zašti tu. Najsnažni ja potvrda ove teze je opoziv
Ugovora o izol i ranju Benu Haši mij a u nj i hovoj gradskoj četvrti
grada Mekke, nakon dužeg iscrpljivanja glađu |drugi m teški m
i skušenj i ma. U i sto vri j eme u okruženj i ma drugi h stari h
ci vi li zaci ja, koje j e karakteri zi ralo i strajavanje na poni žavanju
podani ka, t ol er i r anj e nepravde, bi val o je uzrokom za
i gnori ranje okruženj a, njegovu pokoravanju i poni ženju s
jedne strane, te oholosti tl ači telja - nasi l ni ka agresivnog.
Razl og b i mogl a bi t i i ondašnj a ma l obroj nost
musl i manske skupi ne u mekkanskom okr uženj u, j er
Vjeropoziv još se ni j e bi o proši ri o ci j el i m Poluotokom i l i se o
njemu bi j ahu proši ri le kontradi ktorne gl asi ne usljed koj i h
ostala arapska pl emena zauzi maše nesvrstanu pozi ci j u o
unut ar nj em sukobu i zmeđu Kurej ši j a i neki h nj i hovi h
si novamusl i mana do konačnog i shoda tog sukoba. Da j e
borba bi la naređena, u takvoj si tuaci j i mogla j e bi ti uni štena
mal obroj na s kupi na mus l i mana; i upr kos t akvom
neravnopravnom odnosu u sramotnom oružanom obračunu,
idolopoklonstvo bi nastavi lo vl adati zemljom, a uni štenjem
musl i manske zajedni ce i sl am ne bi uspostavio svoj sustav
vri j ednost i ni t i obrazac vl ast i t og real i teta kao vj era s
navlasti ti m model om života, sustavni m i zbi l j ski m, s vlasti ti m
obl i ci ma prakti čke samoreal i zaci je.
Š
to se pak ti če medi nskog razdoblja, neposredno nakon
hi džre i z Mekke, u kome Posl an i k, a. s. , sači ni mi rovne
sporaz ume sa medi ns ki m ži dovi ma i arapski m
mnogobošci ma preostal i m u njoj i njezi nu okruženju, proteklo
l ó0 Se¸ ¸ dKut
je u znaku okol nosti koj e je kao takve di kt i ral o upravo
medi nsko razdobl je.
Prvo - j er je pružalo uvjete za priopćavanje Vjeropoziva
i njegovo objašnjavanje kome se ni je suprotstavljala ni kakva
pol i ti čka si la, a ni ti se stavljala i zmedu l j udi i Vjeropoziva.
Svaka popul aci j ska grupaci j a pri znavala j e uspostavljenu
musl i mansku državu i Poslani kove l i derstvo u rukovođenju
državni čki m pol i ti čki m poslovi ma. Dekl araci j a o građanski m
pravi ma (AI-Mu'ahada) regul i rala je tekstualno da ni j edna
strana, potpi sni ca Sporazuma, neće praviti parcijalne ugovore
o mi ru, ni pokretati voj ni pohod, a ni ti uspostavljati spoljne
odnose bez prethodne saglasnosti Al l ahova Posl ani ka, a. s.
Ta či nj eni ca, sasvi m se izvjesno potvrđuje, da je stvarna vlast
u Medi ni bi la u rukama musl i manskog vodstva, či me je
i sl amskom Vj eropozi vu bi l o otvoreno pol j e dj elovanj a, i
uspostavlj en sl obodan prostor i zmedu lj udi i sl obodnog
pri hvatanja vjerskog uvjerenja.
Drugo - Posl ani k, a. s. , namj eravao je u ovoj etapi
usmjeri ti svoje dj elovanje u pravcu Kurejši ja či j i otpor i sl amu
j e predstavljao kamen spoti canj a u oči ma drugi h arapski h
pl emena koj a su i ščekival a rasplet odnosa i zmedu Kurej ši j a i
nj i hovih suplemeni ka- musl i mana. Zbog toga je Poslani k, a. s. ,
pri stupi o formi ranju i zvi dni čki h odreda, a komandu nad prvi m
takvi m odredom povj eri Hamzi si nu Abdul muttal i bovu, u
mjesecu ramazanu, početkom sedmog mjeseca po hidžretu.
Usl i j edi lo j e zati m formi ranje novi h odreda: drugog,
početkom devetog mjeseca nakon hi džreta, trećeg, početkom
tri naestog, četvrtog, početkom šesnaestog mjeseca da bi
komanda nad pet i m for mi rani m odredom počet kom
sedamnaestog mjeseca hi džretske ere (redžeb) bi la povjerena
Abdul l ahu bi n Džahšu. Njegov odred i mao je prvi oružani
okršaj s kurej ši j skom i zvi dni com u 'mjesecu zabranjenih
sukoba/aš-šahr al-haram' na koji ukazuje 217. ajet sure AI­
Baqara:
2NAkOv|NA/J0
"Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu.
Reci: ' Ratovanje u njemu veliki je grijeh; a
odvraćanje od Allahova Puta i nevjerovanje u Njega,
odvraćanje od Svetog mjesta i izgonjenje njegovih
stanovnika iz njega, još je veći (rijeh) kod Allaha.
A zlostavljanje je gore od ubistva! Oni će is traja vati
u borbi protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako
budu mogli . . .
l ó l
Zat i m s e dogod i o vel i ki boj na Bedr u u mj esecu
ramazanu druge hidžretske godi ne, o kojem govore ajeti sure
Al-An fal. Poi manje i nsti tuci je dži hada u kontekstu dogadani h
stvar ni h pri l i ka ne daj e prostora da se poj am odbrane
(difaun) u njegovu reduci ranom značenj u odreduj e kao
temelj i sl amske angaži ranost i kako to neki pokušavaj u
ustvrdi t i . Oni koj i i nsi st i raj u i sklj učivo na odbrambeni m
razlozi ma u procesu i sl amskog ši renja nalaze i h uglavnom u
konti nui rani m napadi ma ori j ental i sta u razdobl j u u kojem
musl i mani nisu i mal i značaj ni j i utjecaj i u kome šta više ni su
razumi jeval i , a ni ti pri l j ežno prakt i ci ral i i sl am kao vj eru i
duhovnu tradi ci j u. I zuzetak su oni koji su se čuval i gri ješenja
spram Al l aha i i straj aval i na real i zi ranj u opće i slamske
deklaracije o izbavljenju čovjeka i spod svakog obl i ka ljudskog
despotstva zarad Al l ahova gospodstva icjelovite uspostave
Nj egove vjere na zeml j i . l denti fi ci ranj em pojmova džihad i
difa tragalo se zapravo za eti čki m opravdanj i ma i nsti tuci je
i sl amskog dži hada. Medut i m, i sl amskom š i renj u ni su
pot r ebna ni kakva et i č ka opravdavanj a s obzi r om da
opravdane razloge sadrže u sebi mnogobrojni kur' anski ajeti ,
kao na pri mjer:
"/ neka se zato na Allahovu Putu bore oni koji ne
žale žrtvovati ovosvjetski život za život na Drugom
svijetu. A onoga ko se bori na Allahovu Putu, pa
pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno
nagraditi.
I ó2 Se¸¸J<eib
A zašto se vi ne borite na Allahovu Putu i za
potlačene, muškarce, žene i djecu, koji smjero
mole: 'Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga naselja,
čiji su stanovnici nasilnici, i Inam odredi zaštitnika
i Ti nam imenuj pomagača'!
Vjernici se bore na Allahovu Putu, a oni koji ne
vjeruju bore se na putu šejtanovu. lato, borite se
protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanova
lukavstvo zaista slabo". (An-Nisa', 74-76.)
"Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im
oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane,
- pa, zna se šta se s drevnim narodima događalo.
Ì borite se protiv njih sve dok mnogoboštvo ne
iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane! Ako
se oni okane, · pa, Allah dobro vidi šta oni rade.
A ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik,
a divan je On zaštitnik i divan je pomagač"! (AI­
Anfl, 38-40.)
"Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji
ne vjeruju ni u Allaha ni u Drugi svijet, a niti smatraju
zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik
zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru kakvu
ispovijedaju oni kojima je Knjiga data, · sve dok
glava rinu ne počnu davati smjero i poslušno.
jevreji govore: 'Uzejr je Božji sin', a kršćani kažu:
'Mesih je Božji sin'. To su riječi njihove, ustima
svojim potrđuju riječi nevjerika prijašnjih, ubio
ih Allah! Pa, kuda se odmeću?
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike
svoje i mona he svoje i Mesiha, sina Merjemina, a
naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju,
· nema boga osim Njega. Slavljen neka je On, a ne i
božanstva koja Mu oni jednakim smatraju!
2NAkOv|NA/JlJ
Oni žele utruti svjetlo Allahovo ustima svojim, a
Allah hoće upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo
po volji nevjerika". (At- Tawba, 29- 32.)
l ó3
Iz prethodnog proi zi lazi da je opravdavajuće razloge za
i nstal i ranje i nsti tuci j e dži hada u i sl amu moguće svesti u
sljedeće okvire:
utvrdivanje Allahova Božanskog pri sustva na zemlji,
realiziranje Nj egova Božanskog plana za život l j udi ,
el i mi niranje svi h obl i ka l j udske vl asti koja uspostav­
lja despotsku vladavinu čovjeka nad čovjekom, jer
čovjek može biti sluga samo Al l ahu Jedi nom,
uskraći vanje prava bi l o kom Allahovom sl ugi da
uspostavl ja osobnu vl ast i l i nameće despotski
zakon kao produkt osobnog mi šljenja i l i prohtjeva,
afi rmi ranj e kur' anskog pri nci pa ' Nema pri si l e u
vjeru .. . ' , tj . nij e dozvoljeno si lom nametati vjersko
uvj er enj e, nakon i zbavl j enj a i s pod l j udskog
despotstva i afi r-mi ranj a načela da svaka forma
vl asti pri pada j edi no Al lahu i l i da vjera u cj el i ni
pri pada samo Al l ahu.
Ti razlozi mogl i bi se i zrazi ti i u ovakvoj cjelovitoj formi :
uspost ava opć i h sl oboda čovj eka na zeml j i ,
nj egovi m i zbavlj enj em i spod despotstva lj udi
pri vodenj em u okri l je j edi no vl asti Boga-Al l aha,
mi mo svakog d r ugog božanst va. Svi ovi
opravdavaj ući razlozi, ovako i l i onako izraženi, bi l i
su snažno utemelj eni u dušama i sl amski h boraca i
ni jedan od nj i h ni je se pitao o razlozima koj i su ga
izveli na borbeno polje dži hada nego bi govori l i :
' I zašl i smo brani ti našu napadnutu domovi nu' i l i
' I zašl i smo suprotstaviti se nepri jateljstvu Perzija­
naca ili Ri mljana protiv nas musl i mana. lli pak: 'I zašli
smo proši ri ti naš prostor i pri kupi ti pli jen'!
I óó Se¸¡·d<e±
I sl amski borci su govori l i onako kako su odgovarali Rub'?
bin '?mi r, Huzejfe bin Muhsi n i Mugi ra bin
Š
u'ba Rustemu,
komandantu perzi jske vojske u boju na Kadi si j j i kada i h je
jednog po jednog pi tao, tri dana uzastopce, pred samu bi tku:
"
Š
ta vas to dovede"? Odgovaral i su mu: "Allah nas posla da
i zbavi mo onog koga On hoće i spod despotstva ljudske vlasti
u kri lo vlasti Allaha J edi nog, i z tjeskobe Ovog svijeta u
njegova svjetska prostran stva, iz t i rani j a razl i či ti h uvjerenja i
vjerovanja u pravičnost i sl ama; zbog toga uputi o je Poslanika
Svoga čovječanstvu. Onaj koj i pri hvati od nas - prihvati l i smo
i mi od njega i ustegli smo se od napadaj a, poštedjeti smo
njega i njegovu zeml j u, ali onaj ko odbij e, protiv njega ćemo
se boriti dok Džennet ne zasl uži mo ili konačnu pobjedu".
Osi m prednje spomi nj ani h, argumente koji opravdavaju
dži had možemo tražiti i u bi ću i sl ama kao takvog, u njegovoj
općoj dekl araci ji o sl obodama, u njegovu objektiviziranom
rea l nom Programu usresredi va nom na l j udsku zbi l j u
sredstvi ma pri mjeravani m za svaki njezin aspekt u odredeni m
razdoblj i ma; u svakoj novoj etapi i sredstva djelovanja bivala
su i novi rana. Takvi , u naravi i sl ama uosobl j eni el ementi ,
i spoljava l i su se već u njegovu samom začetku, čak da ni kakva
opasnost po i sl amski prostor i musl i mane u nj i ma ni je ni
postojala. Takav opravdavaj ući argumenat kao uosobljeni obzir
i sl ama izvire iz same naravi Božjeg pl ana i njegova realiteta, iz
naravi či njeni čni h zapreka u lj udski m društvi ma, a ne usljed
puki h ograničenih i povremeni h defanzivnih okolnosti.
Bi lo je zacijelo valjan razlog da i sl amski borac stupi u
borbu bi ćem i i movi nom svoj om ' na Al l ahovu Put u' , zarad
takvi h vri jednosti zbog koj i h ne uvjetuje vlasti te materi jalne
i nterese, a nit i su mu takve i kada moti vom bival e. Za svakog
i sl amskog borca pri j e nego li krene u boj od presudnog
značaja bivalo je njegovo osobno i skustvo tzv. velikog džihada
(al-džihad al-akbar nutarnj i m bi ćem protiv šejtana, svojeg
ostrašćenog bi ća i hereti čki h hi rova, neograni čeni h težnji i
2NAkOv|NA/JlJ l ó5
želja, egocentri čni h i nteresa i i nteresa njegova roda i naroda;
i skustvo dži hada protiv svakog si mbola osi m či na i sl ama,
protiv svakog motiva osi m onog koj i pri vodi ka obožavanju
Al l aha, real i zaci j i Nj egove vl ast i na zeml j i pot i r anj em
despotstva nasi l ni ka, uzurpatora Nj egove vl asti na njoj .
*
* *
Doči m, oni koj i argumente i opravdane razl oge za
i nsti tuciju dži hada svode u okvire zaštite ' i slamske domovine'
mi ni mi zi raj u kategor i j u ' Pl ana/Programa' u odnosu na
kategoriju 'države'. što nije i ne može bi ti u skladu sa i sl amski m
poi manjem ovih kategorija, i pri je bi se takva teori ja mogl a
i menovat i modernom, i sl amskom senzi bi l i tetu stranom
teorijom. Jer Vjeronazor i Plan koj i se u nj emu uobzi ruj u, te
društveni poredak u kome taj program nal azi svoj u pri mjenu,
predstavljaju jedine val i dne kategorije za i sl amski senzi bi litet
kao takav. Pojam zemlje po sebi nema t u težinu niti vali dnost.
Taj pojam zadobi ja stvarni značaj tek u kontekstu domi naci je
Allahova programa i Njegova punog suvereniteta na zemlj i . Tek
kao takav okvi r, zemlja se tretira domom i slamske doktri ne
e aq/da) . prostorom programa (manhadž, zavi čajem i slama
(dar al- islam) . te polazi šnom osnovom djel ovanja na pl anu
l judski h sloboda (nuqta al-intilaq li-rian 'am) .
Nespor na je či nj eni ca da zašt i t a Zavi čaj a i sl ama
predstavlja u bi ti zaštitu vjeronazora i programa t e društvenog
poretka na či j em pl anu se real i zi ra rrogram. Meduti m, zašti ta
ne predstavlja i konačni ci lj i posljednju svrhu moti vi rajuće
angažiranosti i slamskog dži hada. Zašti ta je poglavito sredstvo
za uspostavu Al l ahova Kraljevstva na zeml j i , pa tek potom
određivanje zemlje bazom djelovanja na cjelovitom njenom
prostoru u pravcu cj el okupne l j udske popul aci j e. Dakl e,
l judska vrsta postaje objektom djel ovanja vjere i sl ama na
ukupnom njezi nom prostranstvu.
l óó Se
;
¸ dKutb
Kako smo to već rani j e kazal i , dj elovanj u na pl anu
Al l ahova Puta suprotstavljaju se mnogol i ke objekti vi zi rane
prepreke poput džavne vl asti , društvenog sustava, okolnosti
pri rodnog okruženj a, kojima i slam odgovara snagom moći s
ci lj em osi guravanja uvjeta za sl obodno djelovanje u pravcu
l j udske i ndi vi due, čovjekova senzi bi lnog bi ća i uma, dakako,
nakon njegova osl obadanja od svake materi jal ne stege, pa
potom davanja punog okvira za sl obodan i zbor.
Naravno, ne treba dozvol i ti da budemo obmanuti i l i
zast raše ni i deol ošk i m i sva k i m dr ugi m kampanj ama
ori jental i sta protiv i nsti tuci j e dži hada, ni t i da posustanemo
pod pr i t i sc i ma moder ne stva r nost i , pa i pr i t i sci ma
medunarodni h subj ekata moći , te uslj ed takvi h okolnosti
osjetimo se pri morani m za i nsti tuci ju i sl amskog dži hada tražiti
a rgument e et i čkog opr avdavanj a zbog pr i vremeni h
odbrambeni h okol nost i , j er bez obzi ra, pojavi l e se takve
okol nosti i l i ne, i sl amski dži had sl i j edi svoj razvoj ni tok.
Dok razl ažemo u ovom kontekstu hi stori j sku zbi lj u,
pot r ebno j e ne zanemar i t i uosobl j ene kat egor i j al ne
karakteri sti ke same naravi i sl ama kao takvog, njegovu opću
dekl araci j u sloboda | njegov aktual ni program djelovanja, te
da ne brkamo i zmedu takve njegove naravi i privremeni h
odbrambeni h zahtjeva i l i uvjetovanost i .
Posvema j e razumlj ivo da se i sl am mora brani ti pred
oni ma koji ga ugrožavaj u, naprosto zbog njegova prisustva u
obl i ku opće dekl ar aci j e Al l ahova gospodarenj a nad
svjetovi ma, te oslobođenj a čovj eka i spod svake forme
potč i nj enost i nekom dr ugom osi m Al l ah u. Kao t akvo,
pri sustvo i sl ama konkret i zi ra se kao model di nami čkog
organiziranog okupljanja pod novim vodstvom bitno različitim
od modela džahi l ijjetski h vodenja, u formi novog samostalnog
dr uštvenog poretka, posvemašnj e speci fi čnog, koj i ne
pri znaje ni kakav obl i k l j udske vl adavi ne, j er sva vlast nad
zNAkO�NA /g�
ljudi ma pri pada samo Bogu j edi nom. Dakl e, samo pri sustvo
i sl ama u model u kakvom jeste daje mu pravo da ne pri hvati
društveno organi zi ranj e l j udske zaj edni ce t i pa paganski h
društava temelj eni h na načel u l j udske potči njenosti čovjeku,
da takve društvene sustave vlasti demonti ra, braneći vl asti ti
model organizi ranja ži vota l j udi na zeml j i .
Nove pri l i ke su nužne j er proi zi laze i z same naravi i sl ama
kao takvog; nj emu su takve okol nosti nužno nametnute bez
mogucnosti dr ukči j eg i zbora. Konfl i kt i zmedu dva bi tno
oprečna sustava či ni se sasvi m logi čni m, buduci da je traj nij a
koegzi stenci j a medu nj i ma nemoguća.
Č
i nj eni ce su takve
kakve jesu i u kontekstu takvi h okol nosti i sl am mora nužno
brani ti sustav vl asti ti h vri jednosti defanzivni m konceptom
odbrane buduci da su mu okol nosti nametnute.
Medut i m, postoj i i d ruga uosobl j ena, autent i čna
či njeni ca vjere i slama uobzi rena u njenoj naravi koja ga traj no
pokreće ka progresivnom dj elovanj u počev od i zbavljena
cjelokupne l j udske vrste i spod svakog obli ka potči njenosti
osi m i skl jučivo Al lahu, te koja usljed toga ne pri hvata ni kakva
geografska ograni čenja ni ti se reduci ra u okvire odredenog
etnosa, prepuštaj ući l j udski rod na zemlj i t urbul ent ni m
si t uaci j ama i l i pak pol i t i čkom svevl ašcu čovj eka nad
čovjekom.
Može se dogodi ti u određenom vremenskom razdobl ju
da se blokovi pol i ti čki h društveni h poreda ka suprotstavljeni h
i sl amu suzdrže od agresivni h pretenzi ja naspram ove vjere
nastoj anjem da svoje pol i ti čke koncepte despotske vlasti nad
l j udi ma svedu unutar regi onal ni h okvira i zahtjevom i sl amu
da, zauzvrat, svoj Vjeropoziv i svoj u ope u deklaraci ju o slobodi
i pravima čovjeka reduci ra u okvire izvan njhovih prostora.
No, islam ne bi mogao pri hvati ti takav zahtjev sve dok taj
blok ne bi i skazao privrženost konceptu Svebožanske volje,
u ovakvoj si tuaci j i , arti kul i rane u načelu podmi ri vanja dži zi je
l óê Se
j
¡d<e|o
kojom mi rnodopskoj formi Vjero poziva bivaju ši rom otvorena
vrata bez i kakvi h materi j al ni h prepreka ti pa pol i ti čke si le
i nstal i rane u tom bl oku.
Takva je narav i sl ama kao vjere, njegova mi sija, uz j oš
j ednom potvrđenu konstataci j u da i sl am predstavlja opću
dekl arac i j u Al l ahove svevl asti nad l j udi ma, koncept
osl obođenja čovjeka i spod di ktature svakog model a ljudske
vlasti i njegova privođenja u kri lo Al l ahova reda i Njegova
Š
eri jata.
Razl i ka i zmedu ovakvog poi manj a i sl ama i onog prema
koj em se islam svodi unutar regi onal ni h i etni čki h grani ca,
koga samo strah od nepri jateljstva pokreće na djel ovanje,
zaci jelo je odveć vel i ka i zato nepomi rlji va, s obzi rom da ovo
drugo poi manje odriče i sl amu i manentne argumente i motive
za dj el ovanj e. Naprot i v, argument i i mot i vi i sl amskog
dj el ovanj a potvrđuj u se ekspl i ci t no i po dubi ni samom
či nj eni com da i sl am predstavlja Al l ahov program za život
l j udske popul aci j e, a ne l j udsko pl ani ranj e i l i program
odredene l j udske grupaci j e kao ni projekat neke naci je. Mi i
ne posežemo za vanj ski m moti vi ma i sl amskog dj elovanja
os i m u sl uč aj u kad a naš sen z i bi l i t et osj et i da je ta
nepri kosnovena i sti na o i sl amu zamagl jena i u našem bi ću
izgubi l a na i ntenzitetu, kada poti sne mo i z vi da da je to pi tanje
zapravo osnovno načelo Al l ahova Božanskog svepri sustva i
negaci je tog načel a: iskazivanje pokornosti božanske čovjeku
na nači n kako se to či ni j edi no Svemogućem Bogu.
Č
ovjek
ni j e sposoban pri redi ti program kakav j e Al l ahov, a zat i m
tragati za drugom alternati vom i sl amskom dži hadu.
Ne či ni se vel i kom di stanca i zmedu stava da je i sl am bez
prava na i zbor bio pri moran vodi t i bi tku naprosto usljed
vl asti tog postoj anj a i postoj anja paganski h poredaka koj i
nužnoataki raju na njegov i dentitet i onog, da i sl am po svojoj
naravi mora djelovati i odl učno ući u takvu bi tku.
2NAkOv|NA/Jlu
*
* *
l ó9
Vrlo vel i ka razl i ka pokazuje se i zmedu poi manj a i sl ama
kao Božijeg pl ana, koj i i ma za ci lj afi rmi rati i dej u Boži je vlasti
na zemlj i , te pri vrženost vj eri u j ednog Boga cj el okupne
ljudske popul aci je. Afi rmaci j a tog načela si tui ra se u real ni
okvir, u društveni poredak u kome l j udi posredstvom vjere u
Boga bivaju osl obođeni potčinjenosti drugi m l j udi ma, u kome
sudsku vlast obnaša j edi no
Š
eri jat Allahov u či j i m se okvi ri ma
reprezent i ra Nj egova vol j a, i l i dr ukč i j e kazano, Nj egovo
Božansko svepri sustvo. Kao takav i sl am i ma pravo ukl anj ati
sve zapreke koj e se i spri j eče na put u nj egove i zravne
komuni kaci j e sa svakom i ndivi duom ponaosob, kakve su
napri mj er: pol i ti čki sustav države, društvene pr i l i ke l judi ,
dakle vel i ka je razl i ka i zmedu takvog poi manj a i sl ama i onog
što i sl am treti ra l okal ni m sustavom neke odredene države. l
po jednom i po drugom konceptu ove vjere, ona kao takva
djel uje angaži rano, doči m univerzal ni koncept motiva, ci ljeva
i rezultata dj elovanja i sl amskog dži hada bi tno se razl i kuje
od koncepta koji njegovo djelovanje svodi u reduci rane okvire,
naprosto zbog či nj eni ce da se dovodi u neposredan dodi r sa
sredi štem vjerskog uvjerenja, njegova pl ana i smj erokaza.
I sl am raspol aže pri nci pi j el ni m pravom na djelovanje, jer
i sl am ni je pal ma samo nekog naroda, ni ti j e sustav j edne
države vec Božanski program i sustav svijeta. Otuda i njegovo
neotuđivo pravo da djel uje u pravcu destrui ranj a zapreka
poput pol i ti čki h sustava i okolnosti koje guše slobodu čovjeka
na izbor, pravo sadržano je u samoj či nj eni ci da ne napada
čovjeka kako bi ga pri nudi lo da pri hvati njegov Vjeropogled,
vec pol i t i čke sustave i pr i l i ke da čovjeka zašti ti od svi h
korumpi rani h i i zopačeni h utjecaja, štetni h po narav vezanu
za slobodu i zbora.
I z prednje spomi njanog pokazuje se da i sl am zaci jel o
zadržava pravo i zbavl jenja l judi i spod i deol oško-pol i ti čke

�.J <.·o
di ktature čovjeka te nji hova privođenja vjeri u Al l aha jedinog
u cilju realiziranja svoje opće deklaraci je o suverenitetu Allaha
nad svjetovi ma i osl obođenj a cj el okupnog čovj ečanstva.
Obožavanje Al l aha jedi nog, prema i sl amskom konceptu i u
prakt i čnoj stvarnosti , real i zi ra se i skl j uši vo u okvi ri ma
i sl amskog sustava j er je to sustav u kome Al l ah propisuje
norme svi m l judi ma, vladaru i gradani nu, čovj eku crne i bijele
rase, si l nom i poni znom, si romašnom i i mućnom, u formi
j ed nog j edi nst venog zakonodavst va, koj emu se svi
jednobrazno potči njavaj u. Svi drugi model i pol i ti čki h sustava
pri si ljavaj u čovjeka na total nu pokornost drugi m l j udi ma,
naprosto zbog či njenice da građani n pri mjenom mehanizama
pol i ti čke si le biva natjeran organizi rati svoj svakodnevni život
prema vol j i i hti j enj u odredene pol i ti čke strukture. Takav akt
nametanj a vol je popul aci j skoj veći ni od strane odredene
grupe predstavl ja di rektno zadi ranje u nesporne pri vi legije
Gospodara Boga i u pl an Nj egove zakonodavno-sudske
ovl asti .
Svako l judsko bi će koje sebi uzi ma za pravo nametati
lj udi ma zakonodavne norme, uzurpi ral a je prerogative Boga
svemoćnoga, u domenu i dejne zami sl i i djel atne prakse, bez
obzi ra u kojoj ih formi ono izrazi l o: verbal noj i l i pozi ci ono
neart i kul i ranoj . Svako drugo l j udsko bi će koj e prednj e
spomenutoj strukturi pri znaje pravo na zakonodavnosudsko
krei ranj e vl asti , pri znao j oj j e pravo i stupanj božanske
nepri kosnovenosti , i menovao ju j e on tako i l i ne i menovao.
I sl am zaci jelo ne predstavlja samo formal ni Vjeronazor da bi
kao takav zadovoljio se i sklj učivo či nom priopćavanja njegova
Vjeronazora l judi ma metodom interpreti ranja. Naprotiv, islam
je cjelovit program koji svoju samoreali zaciju ostvaruje putem
modela cjelovitog aktivnog organi zi ranja usredsredenog ka
slobodi izbora za ukupnu l j udsku popul aci j u. Drukčij i model i
or gani z i ranj a ne os i guravaj u pravo ni t i mogućnost i
organi zi ranj a svakodnevnog ži vota nj i hovi h šti ćeni ka, tj .
2NAkOv|NA/Jlu l 5 l
gradana. Ako j e t o tako, tada j e i sl am, sukl adno njegovoj
kosmičkoj mi si j i , pozvan da sruši takve pol i ti čke sustave, j er
su oni kao takvi zapreka na putu real i zi ranj a opCi h sl oboda
lj udi .
U tome je i puni smi sao vjerskog pri nci pa 'da vjera u
cjelini bude pravo Boga, dž. š. ' , pri čemu čovjek ne može bi ti
gospodarem vj ere ni ti neko kome bi se moral o i skazi vati
potčinjenost na čemu i nsi sti raju pol i ti čki sustavi konsti tui rani
na idej i pri nudnog obožavanja čovjeka po čovjeku, j er su vjera
i privrženost i mpl i cite i ekspl i ci te pri vi legi ja Al l aha Jedi nog.
Moder ni i sl amski i st raži vači pod l ož ni utj ecaj i ma
moderne stvarnosti i ataci ma zapadni h zl urad i h ori jental i sta
ustručavaj u se pri znati stvarnu i sti nu o i sl amskom dži had u s
obzi rom da su ori j ental i sti i sl amski koncept dj el ovanj a
definirali kao pokret koj i kori sti sredstva pri nude (sablj u) u
svrhu nametanj e njegove doktri ne. Meduti m, ori j ental i sti
zasigurno znaj u da takvo definiranje i sl ama ne odgovara i sti ni
te da ono predstavlja nj i hov zl uradi pokušaj devalvi ranj a
orgi nal ni h moti va i slamskog dži hada. Takvi m odnosom
ori j ental i sti pokreću dušebri žni ke medu musl i manski m
intelektual ci ma o presti žnom ugledu i sl ama, na oponi ranje
stavovima ori j ental i sta metodom pri bavlj anj a defanzi vni h
argumenata zanemarivanjem same naravi i sl ama, nj egove
mi si je te pri nci pi jel nog prava na oslobađanje čovjeka i spod
svake lj udske di ktature.
Sasvi m je oči to da su stavovi ori jental ista o naravi vjere
islama zamagl i l i promi šl janja moderni h i sl amski h mi sl i laca
kao i nj i hova propaganda da je i sl am subj ekti vna stvar srca
te da nema ni kakve veze sa zbi lj ski m sustavi ma u l j udskom
životu, i da usljed toga dži had na planu vjere biva sredstvom
za pri nudno nametanj e vjere l j udskom unutarnj em bi ću.
Medut i m, i s l am u bi t i svoj e naravi i z mi č e t akovom
tendenci oznom sudu; j er i sl am j e Allahov program ži vljena
l j udske zaj edn i ce, Pr ogr am t emel j en na načel u
l 52
§
J<a±
neprikosnovenosti Božanske naravi Allaha Jedi nog, naravi
koja se realizira u modelu apsolutne vlasti u či ji m okvirima
dogada se orginiziranje stvarnog zemaljskog života u svim
nj egovi m svakodnevni m aspekt i ma. Dži had kao takav
posjeduje i poseban pl an: djelovanje na afi rmiranju Allahova
programa i uspostavi sustava na njegovim temelj i ma. Dočim,
doktrina kao taJva (' aqlda) jeste pitanje slobod nog uvjerenja
u okvirima općeg sustava, a nakon uklanjanja svih utjecaja
či me uvjerenje u samoj naravi zadobija bitno drukčiju, novu
formu.
Kad god i ma gdje da se formira islamska zajednica na
načel i ma Allahova programa, sam Al l ah priskrbljava joj pravo
organi zi ranj a i dj elovanj a na planu pri hvatanj a vl asti i
uspostave sustava univerzal ni h vrijednosti uz prepuštanje
pitanja i ntui tivnog vjerovanja izboru intuicije. Prema tome,
pri vremeno Boži j e u skraći vanj e prava dj el ovanj a
musli mani ma na planu islamskog džihada jeste pitanje plana,
a ne pitanje načela, pitanje zahtjeva same angažiranosti, a
ne pitanje Vjeronauka kao takvog. Samo na tako jasnom
temelju moguće j e shvatiti brojna .ur'anska ajeta koja se
odnose na različita historijska razdoblja, s ti m da ne brkamo
izmedu njihovih privremeni h i općih intencija u procesu dugog
i čvrstog projiciranja islamskog procesa djelovanja.
2NAkOv|NA/JlJ
OoBNOST MUSUMANA
| NJEGVO VJEROVANJE
l 53
I sl am j e podar i o čovj ečanstvu novo poi manj e naravi
međuljudski h odnosa i modela povezivanja uporedo s novim
vr i j ednosni m sust avi ma i s ust avni m poj movl j em, te
sveosebujnije shvaćanje bi ti Bi ća i z
Č
ijeg posvjedočenja i sl am
crpi te vrijednosti i svoj univerzal ni svjetonazor. Svoje cjelovito
prisustvo u svijetu islam je fokusi rao na temelj ni ci lj : proji ci rati
čovjekov povratak njegovu Gospodaru, jedi nom Posjedovatelju
moći iz koje se iznjedruje sustav kriterija i svekol i ki h vrijednosti
u modalitetima u koj i ma čovjeku biva darovana personalna
egzistencija i život, i kojoj se konačno vraća s obzirom da ne
predstavlja ništa drugo doli personali zi rani čin Gospodareve
Moći, či jom Voljom čovjek okončava povjesno egzistiranje i
ulazi u di menzi ju eshatološkog života.
I sl am se pojavio da posvj edoči koncept pri marne spone
koja povezuje l jude na pri nci pu međusobne pri snosti zarad
Allaha, a kada se takav koncept odnosa uspostavi tada je
svaki drugi koncept odnosa i ljubavi, kao njegov nadomjestak,
i zli šan, j er svoje utemel jenje pronalazi u kur' anskom aj etu:
"Ljudi koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju ne trebaju
biti u međusobnoj prisnosti sa onima koji se Allahu
i Njegovu Posla niku suprotstavljaju, makar im oni
bili očevi njihovi ili sinovi njihovi ili braća njihova m
rodaci njihovi . . . " (AI-Mudžada/a, 22.)
l 5ó Se¸j·d<cie
Osi m toga, i sl am smj era konsti t ui rati j edi nstvenu,
integriranu Zaj edni cu l j udi na pri nci pu međusobne uvezanost i
u l jubavi Svemi lostivog Boga, či me se ukazuje na apsurd
pr i sustva bi l o kakvi h š i zmat i čki h podvoj enost i koj e se
formi raju kao posljedica satanske he ret ičke motivacije. U tom
smi sl u vrlo je i ndi kati vna poruka sljedećeg kur'anskog ajeta:
"Vjernici se bore na Allahovu Putu, a nevjerici na
šejtanovom. Zato, borite se protiv šejtanovih
štićenika, jer je šejtanova lukavstvo zaista slabo".
(An·Nisa', 76.)
Samo j edan put si gurno vodi ka Al l ahu i mi mo njega
nema drugog puta, a na taj put ukazuje kur'anski ajet:
`Ìdoista, ovo je Pravi put Moj, njega se držite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od Puta
Njegova . . . ".
(AI·An'am, 153.)
Takoder, postoji samo jedan ispravan i cjelovit sustav
vrijednosti , i slamski sustav, koji je bi tno drukči j i od raznol i ki h
paganski h sustava:
"Zar oni traže da im se kao u paga nsko doba sudi?!
A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto
vjeruje"? (AI·Ma'ida, so.)
Samo j e j edan zakon konzi stentan i pravi čan, Allahov
Š
erijat, izvan koga svaki drugi zakon predstavlja pustolovni
hi r:
"A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem
određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju". (AI-Džasiya, 18.)
Samo j e j edna sveosebuj na I sti na, koja ne podl i j eže
razl amanj u, i svaka druga izvan nje, puka je zabl uda:
"To vam je Allah, Gospodar vaš istiniti. Zar poslije
Istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda
od mećete?!" ( Yunus, 32.)
2NAkOv|NA/JlJ l 55
l konačno, samo je jedan pravi Dom, Svijeti l i Dom islama,
u kome se uspostavl j a i razvi ja musl i manska država na
pri nci pi ma Al l ahova vjerozakona, na nj egovi m pravni m
normama po čemu i u okvi ri ma čega, musl i mani postaju
autohtoni m, uosoblj eni m svi jetom. lzvan toga svijeta, nj emu
oprečan, jeste Dom i l i Svijet rata u či j i m okvirima su musl i mani
izvrgnuti traj noj konfrontaci j i i l i , pak, pri mi rj u na osnovu
ugovora o nena padanj u. S obzi rom da Dar ai-Harb nij e i sto
što i Dar al-Islam odnosi i zmedu ta dva svi jeta ne mogu se
graditi na temelj i ma međusobnog povjerenja:
"Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu
putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji
nevoljnima utočište daju i pomažu, oni jedni druge
nasljeđuju. Dok, onima koji vjeruju, a nisu se iselili,
vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednicima
biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete,
dužni ste im u pomoć priteći osim protiv naroda sa
kojim ugovor o nenapadanju imate. A Allah dobro
vidi ono što radite.
Nevjerici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li
tako nastupiće smutnja na Zemlji i nered veliki.
Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu Putu,
i oni koji sklonište daju i pomažu, oni su doista
vjerici pravi. Njih čeka oprost i izobilje plemenito.
A oni koji kasnije vjericima postanu pa se isele i u
borbi zajedno sa vama učestvuju, oni su vaši. A
rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima
p reči. Allah, zaista, sve zna. " (Al-Antl, 72- 75 e)
Takva odredlj ivost i kategorička odlučnost i manentne
i slamu u funkci ji su njegova plana za izgradnju dostojanstvene
pozicije ljudskoj i ndi vi dui i njenog oslobođenja od svih stega
koje produci ra materi j al ni aspekt l j udske egzi stenci j e, tj
činjenica da je čovjek proizvede n i z elemenata zemlje i zatvoren
1 56 Sejjid <eib
u ljušturu mesa i krvi . Sljedstveno tome, za muslimana ne može
bi ti prava domovi na ona u kojoj je onemogućen da upražnjava
pri nci pe Al l ahova vjerozakona i u či j i m okvi ri ma neće bi ti
razvi j ani odnosi vj erni ka i nj i hovi h sugrađana na osnovi
predane ljubavi naspram Allaha. J edi no personalno obi lježje
musl i mana jeste njegovo vjersko uvjerenje koje mu pri bavlja
položaj člana kosmopolitske Zajedni ce musl i mana i l i Svijeta
i slama kao ravnopravnog čl ana Dar al-I slama.
Stvarne rodbi nske veze musli mana jesu one koje se
refektiraj u i z ljubavi , i znutar koje se razvijaju svekol i ki odnosi
medu i ndivi duama i sl amskog kolekti vi teta, parodi čne veze
unutar svijeta i sl ama. Na tragu takvog relacijskog specifikuma
stvarno srodstvo medu musl i mani ma ne proizvodi nji hovo
zaj edni čko rodoslovlje: otac i mati , braća i sestre, pleme i
nar od, sve dok podl oga t og rod osl ovl j a ne post ane
međusobna l j ubav u i me Al l aha, i dok se nj en fakt i čki
konti nuitet ne uobzi ri u razl i či ti m formama odnosa i ljubavi :
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od
jednog bića (duše) stvara, a od njega je i drugu
njegovu stvorio; od njih dvoje razmnožio je mnoge
muškarce i žene. l bojte se Allaha s
Č
ijim Imenom
jedni druge molite, i rodbinske veze čuvajte, jer
Allah, zaista, stalno bdije nad vama". (An-Nisa', 1.)
Naravno, musl i mana ne pri j eči vjerska razli ka i zmedu
njega i njegovih rodi telja da se prema nji ma odnosi na nači n
kakav je vjerom propisan sve dok se ne svrstaju u neprijateljski
front protiv Zajedni ce musl i mana, u kojem slučaju prestaje
njegova obaveza održavanja odnosa sa roditelj i ma. U prilog
ovog stava kao i l ust rati vni pri mj er posl uži će nam sl učaj
Abdullaha si na Abdullahova si na Ubejjetova, koji nam bi lježi
Ibn Džerir po predaji Ibn Zijada. Nai me, Allahov Poslanik, a. s. ,
pozvao je spomenutog Abdul laha i pitao ga: "Znaš l i šta govori
tvoj otac?" '
Š
ta to govori, oca i majku bih žrtvovao za tebe,
Poslaniče?', pri upi ta Abdul l ah. "Dojavljeno mi je da tvoj otac
ZNAKOVI NA /J0 I 5/
govori: 'Da nam je samo vratiti se u Medi nu, iz nje bi prezrene
prognal i tasni lj udi ! ', saopći Poslanik. 'Allahov Postanite, tako
mi Allaha, istinu govori moj otac', uzvrati Abdullah. 'Allah mi je
svjedok da si ti tastan, a on prezren tov jek. Eto, i ja sam doselio
u Med i nu i u njoj svi dobro znaju da nema u ovom gradu većeg
dobrotinitelja roditeljima od mene. Medutim, kada bi Allah i
Njegov Poslani k zatraži l i od mene da im prinesem glavu oca
svog, donio bi h je". Al l ahov Poslani k mu uzvrati: "Nema
potrebe."
Tek što su stigli u Medi nu Abdul lah je otišao kući svoj i h
roditelja i , i sukavši sablj u, obratio se ocu rijetima: 'Zašto ti ,
ote, govoriš da, kad bi se vrati l i u Medi nu, iz nje bi tasni lj udi
protjerali one netasne? Tako mi Allaha, ako baš hoćeš da znaš
kome pri padaju tast i dostojanstvo u ovom gradu, tebi i l i
Allahovu Posl ani ku, onda neka ti bude j asno da ovdje ne
možeš tražiti utočište, ni ti se u njemu možeš zadržati, osi m s
dopuštenjem Allaha i Njegova Poslanika"!
Zabezeknut si novljevim rijeti ma, ovaj zavapi iz sveg
glasa: '
Č
ujete li ovo, Hazredžije! ? Moj si n mi sprjetava boravak
u mom domu! ' A njegov sin ponovi još jednom: 'Da, tako mi
Allaha, ne možeš i nećeš ostati u Medi ni , ako ti Allah i Njegov
Poslani k ne budu dopusti li !'
Sakupi se nekoli ko komšija da pokušaju posredovati i
udobrovoljiti Abdul l aha, no on i pred nj i ma ponovi svoju
odluku: ' Kunem se Allahom, ne možeš ostati u gradu ako ti
Allah i Njegov Poslani k ne budu dozvol i l i ! '
Kada do Poslanika, a.s., stiže vijest o Abdulla hovoj odluci
da protjera oca iz kuće i iz grada, posla mu poruku da ostavi
oca na miru u njegovoj kući. Tek tada Abdullah odustade od
svoje namjere, rekavši: 'Ako je to volja Poslani kova, može ostati' .
^
Slijedom prethodnog može se izvesti zaključak da tek po
uspostavi vjerovanja kao podloge, vjernici postaju istinskom
braćom pri čemu se ne uvjetuje još i rodoslovno i l i tazbinsko
l 5ê Se¸¸·d<eib
srodstvo, što se ekspli ci tno razumije iz sljedećeg kur'anskog
ajeta:
"Doista, samo su vjerici, prava braća + . + "
i l i pak i z ovog drugog ajeta:
"Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, te koji u borbi na
Allahovu Putu zalažu imetke svoje i živote svoje,
zatim koji utočište daju onima u nevolji i pomažu
ih, oni jedni druge nasljeđuju". (AI-Anfal, 76.)
Takvo srodstvo ne i scrplj uj e se unutar j edne generacije
već postaj e t r aj ni m nas lj eđem koj e povezuj e prvu sa
posl j ednj om generaci j om u okvi r i ma Svi j eta i sl ama na
pri nci pi ma l j ubavi i i skrenog pri jatelj stva, poštovanja i či sti h
senzi bi l ni h odnosa. Na t u či nj eni cu ukazuju kur' anski ajeti :
"/ onima koji su Medinu za življenje izabrali, i
Domom prave vjere još prije njih je učinili D oni vole
one koji im se dose/avaju i u grudima svojim
nikakvu tegobu ne osjećaju zato što im se daje, i
koji više vole njima nego sebi, mada im je i samim
potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će
siguro uspjeti;
Oni koji poslije njih dolaze, govore: 'Gospodaru naš,
oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri
prethodila i ne dopusti da u srcima našim bude
imalo zlobe prema vjericima; Gospodaru naš, I
si, zaista, dobar i milostiv"! (AI-Hašr, 9-10.)
*
* *
Al l ah spomi nje musl i mani ma uzorite primjere posl ani ka
Nj egovi h, koj i su i m pret hod i l i i pl ovi l i l ađama vj ere
pri mjeravane razl i či ti m vremenski m razdoblj i ma:
"A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao:
'Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje
2NAkOv|NA/J0
Tvoje, zaista je istinito, i ! si, medu mudrim,
najmudriji!
O N uhu, on nije čeljade tvoje - rekao je On, jer radi
ono što ne valja; zato, ne moli Me za ono što ne
znaš! Savjetujem te da neznalica ne budeš.
Gospodaru moj, - reče, Tebi se sklanjam da Te
nikada više ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi
ne oprostiš i ne smiluješ mi Se, biću izgubljen"!
(HOd, 45-47.)
"A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko
zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on u potpunosti
izvršio, Allah je kazao: 'Učiniću te da ljudima u vjeri
uzor budeš'! l neke moje potomke! - zamoli on.
'Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjerike'! - kaza
On. (AI-Baqara, 124.)
"A kada je Ibrahim zamolio: 'Gospodaru moj, učini
ovo mjesto sigurim gradom i snabdij plodovima
stanovnike njegove, one koji budu vjervali u Allaha
i u Onaj svijet'! On je kazao: "Onome koji ne bude
vjerovao daću da neko vrijeme uživa, zatim ću ga
prisilno izvrgnuti kazni vatre paklene, a grozno je
ona prebivalište!" (AI-Baqara, 126.)
l 59
Allahov prijatelj I brahi m, a. s. , odrekao se oca svoga i
porodice svoje nakon što se uvjerio da ovi istrajavaju na putu
zablude.
"l napustiću vas i ono čemu se mimo Allaha
klanjate; moliću samo Gospodara moga i nadam
se da neću u molbi Gospodaru mome nepristojan
biti!" (Merjem, 48.)
Osim toga Allah, dž.š., ukazuje na situacije kroz koje On
provjeravaše I brahi ma ,a.s., i njegov narod, te I brahimovu
vjerovjesničku uzoritost:
l ó0 Sej¸JKut
"Divan je uzor za vas Ibrahim i oni koji su uz njega
bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo
ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu
klanjate; Mi vas se odričemo, a neprijateljstvo i
prijezir će izme-du nas ostati sve dok ne budete u
Allaha, Njega jedinog, vjerava/t; a tek lbrahimove
riječi ocu svome: 'Doista, moliću se da ti bude
oprošteno, ali ne mogu te od Allaha braniti' .
Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo, Tebi se obraćamo
i Tebi se vraćamd'! (Al-Mum ta hina, 4.)
Ml adi ći , Prijatelji Kehfa napuštaju svoje porodice, narod
svoj i rodni kraj u nakani da se Al lahu svome iskreno pri bl iže
putem vjere, da pomoću i mana, u blagodati ma Gospodara
svoga, utočište nadu nakon što svom prakti čnom vjerovanju
ni su uspj el i pri baviti si guran položaj u sredi ni svojoj, unutar
porodi ca i pl emena svog.
"Kazivat ćemo ti historiju njihovu - onako kako se
zbilo. Bijahu to momci koji vjerovahu u Gospodara
svoga, a Mi smo im vjerovanje njihovo još čvršćim
učinili.
Osnažili smo bili i njihova srca kad su se digli i rekli:
'Gospodar naš - Gospodar je Nebesa i Zemlje, mi
nećemo pored Njega drugo božanstvo priziva ti, jer
bismo tada sablazne riječi zagovarali.
Ovaj narod naš je mimo Njega druga božanstva
prihvatio a da jasne dokaze o tome nije priložio.
Pa, ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu
neistinu iznosi!?
l kada napustite njih i ono što oni osim Allaha
obožavaju, sklonite se u pećinu (Keh}, Gospodar
vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono
što će vam korisno biti pripremiti. "(AI-Kahf 13- 16.)
2NAkOv|NA/u I ól
Zani mlj ivi su pri mjeri žene Nuhove i žene Lutove, a. s. , i
si tuaci je u koj i ma je bi l o zatraženo od muževa nj i hovi h da se
rastave od nj i h zbog razl i ka u vjerovanj u:
"Allah navodi kao pouku oni ma koj i ne vjeruju ženu
Nuhovu i ženu Lutovu - bi le su udate za dva česti ta
roba Naša, al i su prema nji ma l i cemjerne bi le - i nj i h
dvojica i m kod Allaha neće moći ni šta pomoći , i reći
će se: ' Ulazi te u Vatru vas dvi je sa ostalima koj i u
nju ulaze! " (At- Tahrlm, 10.)
U istom kontekstu Kur'an navodi i slučaj faraonove žene
kao pri mjer uzora druge vrste:
"A oni ma koji vjeruju - Al l ah kao pouku navodi ženu
faraonovu, koja je kazala: 'Gospodaru moj, sagradi
mi kod Sebe kuću u Ože n netu i spasi me od faraona
i mučenj a nj egova, i i zbavi me od naroda
nepravednog! " (At- Ta hr/m, 11.)
Tako se umnožavaju pri mj eri razl i či ti h odnosa i rel aci j a:
očinstvo - kao u kazivanju o N uhu, a. s. , odnos sinova prema
roditeljima i odnos prema rodnoj grudi - kao u kazivanj u o
I brahi mu, a.s. , odnos prema rodbini, plemenu i zavičaju - kao
u kazivanju o Prijatel j i ma Kehfa, bračni odnos tena prema
muževima - kao u kazi vanju o ženi Nuhovoj i ženi Lutovoj,
a.s., i konačno, bračni odnos poučne uzorite naravi kao u
kazivanju o ženi faraonovoj .
U tom sti l u odvija se progresi vni razvoj i dej e o stvarnoj
naravi odnosa i nj i hovi h okvi ra sve do stru kt ur al nog
profi l i ranja Svijeta Sredi šnjeg puta či j i se pravac afi rmi ra u
model i ma uzornog, pri mjerljivog i i skustvenog, a razvija se
na razini Božijeg plana nami jenjenog za svijet vjernika u okvi ru
koga će bi ti i ni ci rana polari zaci ja na rodovske grupe, pa i
porod i čna pol ar i zaci j a zbog raz l i ke u vj erovanj u. Kao
posljedica gi banja takve forme konsti tui raće se pri društveni
okvir na koga ukazuje Uzvi šeni Allah riječi ma:
I ó2 S
g
J<c±
"Ljudi koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju ne treba
da budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Njegovu
Posla niku suprotstavljaju, makar im oni bili očevi
njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci
njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio
i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u
džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima
vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će
biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a
oni na Allahovoj strani, zasiguro će biti spašeni. "
(AI-Mudžadala, 22.)
Rok trajanja rod bi nskog srodstva kao okvira društvenog
povezivanja Muhammeda, a. s., i njegovih rođaka: am id že Ebu
Lehe ba i amidžića Amr b. H iša ma, poznatijeg kao E bu Ože h la,
protiv kojih će muhadžiri povesti odl učnu borbu, osobito u
boj u na Bedru, ti m događaj em biće i praktično raski nut.
I stovremeno, kao novi okvi r odnosa i zmedu muhadži ra i
ensa rija, biće uspostavljen idejni okvir, po kojemu ovi postaju
gradani i braća unutar istog naroda i l i , pak, izmedu različitih
naroda i rasa kao na primjer izmedu Suhe j la Ri mljanina - Bilala
Habešija-Afri kanca - Selmana Farisija-Perzijanca.
Pred snagom koncepta novi h od nosa pucal e su
pl emenske, rasne i geografske veze o čemu j e pl emeni ti
Posl ani k govorio sljedeće:
"Napustite i h, jer takve veze čine smrdljivo tlo", ili: "Ne
pripada našoj sljedbi onaj ko istrajava na rasnoj isključivosti,
onaj ko se za nju bori, i konačno, onaj koga smrt zadesi kao
njezina sljedbeni ka! "
Time je i konačno odstranjen vonj truhleži rodoslovne
isklj učivosti, zamrla je oholost nacionalnog separatizma ili
naci onal - šovi ni zma; zasvagda je i ščezl a medurasna i
meduteritorijalna izoliranost, daleko od vonja mesa i krvi, od
prljavšti ne gl i ne i zemlj e, a čovječanstvo j e i defi nitivno
2NAkOv|NA/Jlu l ó3
usrećeno mi omi ri si ma s najvi ši h obzorja. Od tog vremena
domovi nom musl i mana ne smatra se određeni geografski
prostor ili zemlja kao takva, nego Dom i sl ama (Dar al-Islam) ,
tj. Prostor u kome domi ni ra svjetonazor i sl ama, a vlast je
prioritetno i u ci jelosti organi zi rana na pri nci pi ma Allahova
vjerozakona-
Š
erijata. To je Dom u či joj se topl i ni udomljuju
i ndivi due i grupaci je razl i či ti h rasa, naroda i geografski h
prostora, i u kome nalaze svoju zašti tu i si gurnost. Svijet
i sl ama je Dom za svakoga ko se svrsta u redove sl j edbe
i sl amskog vjeronazora, te ko želi da Allahov
Š
erijat, kao sustav
pravni h normi , uređuje ovosvjetski l j udski život, makar i ne
bi o po vjerskom uvjerenju musl i man nego pri padni k sl jedbi
drugi h objavlj eni h rel i gi ja, koje nastanjavaju Dar al-Islam.
Međuti m, države u koj i ma i sl am nije ofi ci jel na, domi ni rajuća
rel i gi ja, a ni ti
Š
erijat organizi ra pravni aspekt musl i manskog
ži vota kao i ži vota drugi h nj i hovi h građana, svrstavaju se u
krug tzv. Zemalja rata - Dar ai-Harb, s koj i m je Svijet i sl ama
usljed konti nui rane opasnosti koj a mu od njega pri jeti , u
trajnoj konfrontaciji bez obzira na či njeni cu je li u pi tanju rodno
mjesto musl i mana, nji hova rodbi na i pori jekl o, i movi na i l i
drugi i nteresi .
Muhammed, a. s. , bi o je u nepri j atel j stvu sa svoj i m
rodni m gradom Mekkom, sa užom i dalj om rodbi nom, u kojoj
je bio i njegov rodni dom, te domovi njegovih vjerni h prijatelja­
ashaba. Mekka ni je postal a Domom i sl ama- Dar al-Islam
Posl ani ku Ì njegovu Ummetu sve dok nije pri hvati la i sl am i
dok se ni je pri kl oni la
Š
eri jatu.
*
* *
Takav je i sl am; to nije termi n koji se tek tako verbalno
i zgovara, ni ti či n rođenja na zeml j i , koji je puki i sl amski
transparent i l i samo i sl amski znak. Nije ni vri jednost koja se
rođenjem nasljeđuje u musl i manskoj porodi ci :
l óó Se
j
¸ · d<e|o
´l, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjerici
sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe
ne prihvate i dok onda zbog presude tvoje u dušama
svojim nimalo tegobe ne osjete i sve dok se sasvim
ne pokore!" (An-N isa', 65.
)
Unutar takvi h odredni ca reflektira se kruci jal na sa mobi t
i slama, bi tno znamenj e Dar al-Islama, a ne zeml j ani prostor,
l j udski rod, pori j ekl o, bl i že i dal j e srodstvo, pl emenska
pri padnost. I slam oslobađa čovjeka ovi snosti o tvarnoj naravi
gl i ne, otvara mu prostran stva za uzl et u nebeske sfere, l i šava
ga stega ani mal ne i krne naravi i uzdiže u najvi še duhovne
razi ne.
Domovi na musl i manske i ndivi due, koj u i sl am prezire i l i
joj se stavl ja na brani k, ne može bi ti di o zemalj ske površine,
a niti njegova naci onal na komponenta po kojoj se prepoznaje,
može bi ti njegov l j udski obl i k vl asti . Ne može to ni njegova
rodovska pripadnost, kojoj se sklanj a i koju brani , niti njegovo
krvno srodstvo, a ni zastava kojom se ponosi i pod kojom
postaje šehi đom može bi ti zastava njegova etnosa.
š
ta-više,
ni pobjeda vjerni ka musl i mana, koju tol i ko priželjkuje i na
kojoj je zahval an Allahu, može predstavljati tri umf njegove
vojske, nego je, kako Al l ah, dž. š. , obj avl j uj e:
"Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude
kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze - ti veličaj
Gospodara svoga, hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti.
On je uvijek pokajanje primao. " (An-Nasr, 1-3.)
Prava pobjeda u njenoj posvemašnjoj puni ni i izvjesnosti
ostvaruje se pod okri ljem i ba j rakom vjere, a nesporni zadatak
dž i hada, naj ši re poj ml j enog, pot vr đuj e se u fu nkc i j i
uspostavl j anj a suvereni t et a Al l ahove vj ere i Nj egova
Vjerozakona, a ne u funkci j i drugog ma kakvog ci lj a. Tako ni
odbrana Doma i sl ama (Dar al-Islam) ne predstavlja odbranu
bi lo kakva doma, bi lo kakvog svijet a. U kontekstu svega toga
2NAkOv|NAA0 l ó5
puna pokornost Allahu, samo Nj emu J edi nom, ni sl učajno ne
podrazumi j eva pokornost zarad kojekakvi h svakodnevni h
vrijednosti , pri mjeri ce: zbog i movi ne i društvenog položaja,
zašti te zemlje i naroda, porodice i potomstva. Naprotiv, jedi ni
i klj učni ci lj predanosti Al l ahu posvj edočuj e se u funkci j i
preduprj edenj a zloči nački h i ntri ga, ši renj a nasi lja i ratova
medu narodi ma, uspostavom vrhu naravnog Zakona koj i m se
osi gurava red na Zeml j i .
U predaj i koj u nam saopćava Ebu Musa, r. a. , stoj i da su
ashabi pi tal i Posl ani ka, a. s. , za čovjeka koj i se j ednom bori i z
čiste hrabrosti, drugi put zbog samozaštite, a treći i z li cemjerj a
· koj i od ti h obl i ka borbe može se pri hvati ti kao obl i k borbe
zarad Al l aha i Njegova Puta? Posl ani k, a. s. , odgovorio im j e:
"
Č
ovjek, koj i se bori da Allahova Ri ječ bude ponad svake
druge ri j eči · pravi je borac na All ahovu Putu".
Dakl e, nespor no j e da se baš u t oj for mi bor be
posvjedočuje i skrenost vjere u Al l aha, a ne u nekoj drugoj i l i
radi nekog drugog ci l ja. Svaka zemlja koje povede rat protiv
musl i mana zbog vjere, s namj erom da im uskrati prava
upražnjavanja i sl amskog sustava vri j ednosti i njegova
Š
e rij ata, svrstava se u krug tzv. Dar ai-Harb, tj . Doma ili Svijeta
rata, pa makar tom svijetu pri padale porodi ce i rod, narodi i
sva i movi na vjerni ka musl i mana. l obrnuto, svaka država u
kojoj je uspostavljen i sl am kao svjeto/vjeronazor, u kojoj se
prakt i ci ra
Š
eri j at kao sustav nj eni h pravni h vri j ednosti ,
svrstava se u Svijet i l i Dom i sl ama - Dar al-Islam, čak i onda
kada u njemu ne bi i mao ni porodi cu ni rod, ni narod ni
materi jal na dobra. Domovina i l i vata n jeste onaj Dom u kojem
životne okvi re isustav pravni h normi uspostavlja sam Al l ah.
To je zbi lj sko poi manj e Domovi ne pri mj erene srazmjerama
čovjekova dostojanstva.
Narodnost i naci onal na pri padnost ni su i ne mogu bi ti
arti kul i rane u formama neki h vri jednosti izvan vri jednosnog
l óó Se
j
¸ dKutb
okvi ra vjerovanja kao svekolikog životnog kreda/i slamske
dokt r i ne musl i mana i i zvan sustava ukupni h nj ezi ni h
vr i j ednost i . Ovako defi ni ranj e kat egor i j a ' domovi na |
narodnost' či ni prebi val i šni , fundamental ni okvi r, koj i je
posvemašnje pri mjeren praiskonskoj naravi ljudske i ndividue
i njezi na kolektivi teta.
Rodovski i plemenski izolacionizam C asabiya), nacion i
naci onali zam, rasna i teritorijalna pri padnost samo su periferni
i pri prosti obl i ci međuljudske, kolektivne soli darnosti koju je
ljudski rod netom upoznao i razvijao u razl i či ti m hi storijskim
razdoblj i ma svoje duhovne posrnu losti . Allahov Poslani k, a.s.,
i menovao j u je ' mrtva kopriva/ smrduša' i l i 'smrdljiva baruština'
(muntina), iz koje se širi vonj smrada i truhleži .
J evrej i su t vrdi l i da su po rodu Ì svojim ljudskim
osobinama Jahvi n i zabran narod, a Al l ah im osporava takve
razloge ukazuj ući na či nj eni cu da sve val i dne vri j ednosti
razl i či ti h naroda i generaci j a, rasa i geografski h sredi na jesu
samo one sadržane u okvi ri ma vjerovanj a:
"Oni govore: 'Budite jevreji, odnosno kršćani, i
bićete na Pravom putu!' Ireci: 'Ne, mi smo vjere
lbrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga
Allahu ravnim smatrao.
Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se nama
objavljuje, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i
Ismailu, i lshaku, i }a kubu, i unucima, i u ono što je
dato Musau i lsau, i u ono što je dato
vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne
pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo
Njemu pokoravamo.
Pa ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na
Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda u
raskol zapali; ta Allah ćete siguro od njih zaštititi,
jer On sve čuje i sve zna.
2NAkOv|NA/JlJ l ó/
Allahova uputa! A zar ima ljepše upute od Allahove?
Mi se samo Njemu klanjamo". (AI-Baqara, 135-138.)
Stvarno odabrani narod kod Al l aha jeste svijet i sl ama,
jer je to svijet koj i se sklanja pod zastavu samog Al l aha, unatoč
svih različitosti tog svi jeta: državni h, rasni h, naci onal ni h D
kako to naglašava kur' anski ajet:
"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite
da se čine dobra djela, a od neva/ja/ih odvraćate, i u
Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno
vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjerika,
ali većinom su nevjerici". (Alu 'Jmdin, 110.)
To je narod u či joj prvoj generaci ji su se i st i cal i pojedi nci
poput Ebu Bekra - Arapa, Bi lal a b. Rebbaha - Afr i kanca,
Suhejla - Ri mlj ani na, Selma na Fari si ja - Perzijanca i drugi nji ma
sl i čni . Nj i hovi m uzorni m stazama hodi le su generaci je drugi h
pojedi naca i grupa čije j e j edi no obi lježje bi l a vjera - islam,
domovina - Dar al-Islam, jedi ni sudac - sam Allah, dž. š. , životni
kodeks - Kur'an
Č
asni.
Ovakvo, u l j udskoj povjesti neponovl j ivo poi manje i
konstituiranje Zajedni ce, naci onal nog i dentiteta i rodbi nsko g
srodstva moralo je zadomi ni rati srci ma i umovi ma sljedbeni ka
Al l ahova vj ero pozi va (da 'wa) kog speci fi zi r aj u č i stota i
jednostavnost, tj. di menzi je koje onemogućavaju da se u bi t
Vj eropozi va i nfi l t r i r aj u koj ekavi surogati pagani zma i l i
skri vene for me pol i t ei zma (širk) , poput : kul t d ržave i
rodovskog pori j ekl a, materi j al ni h dobara i dr uštvenog
položaja, mi t naroda i l i naci je, tj . takve retrogradne poj ave
na koje ukazuje Svemi losti vi Allah i naspram koj i h postavlja
nutarnje uvjerenje (iman) i njegove vri jednosti , pa potom
jedne i druge prepušta ljudskoj i ndivi dui na sl obodan izbor:
"Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća
vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste
stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da p rode
l óê ¬¿¡dKut
neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate
- miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na
Allahovu Putu, onda sačekajte dok Allah Svoju
odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati
na Pravi put". (At-Tawba, 24.)
Osi m toga, u srci ma sljedbeni ka Vjeropoziva ka vjeri
Allahovoj ne može biti mjesta čak ni margi nal ni m di lemama
po pitanj u razmedavanja izmedu biti paganizma i biti islama
te po pi tanj u sami h naravi Dar al - I sl ama i Dar al - Harba.
Naravno, na razini takve razdiobe multipliciraju se primjeri
di ferencijacije izmedu ova dva realiteta:
a) nije moguće prisustvo islama u svekol i koj njegovoj
puni ni u zeml ji /državi u kojoj islam ne organizira
cjelovit koncept vladavine na pri nci pi ma Allahova
Vjeroza-kona;
b) i skl j učena j e mogućnost konsti tui ranj a Dar al ­
I sl ama u društvenom mi ljeu u kome i sl am ne
uspostavlja sustav ukupni h svoj i h vrijednosti;
e) kao anti pod i sl amu, s druge nj egove strane,
pojavljuje se krivovjerje (ku f kao njegova negacija;
d) i sl am je i sti na, a s nj egove druge strane, kao
nei sti na ili zabluda, pretpotstavlja se paganizam
(džahiliya) s ciljem eksponiranja kao nadomjestak
istini.
2NAkOv|NA/J0
UzoRNI MODEL KONTI NUIRNO
TRANJA (NUQLA BA'IDA)
l ó9
Jedna iskonska i sti na potrebno je da bude rasvijetljena u
nama sami ma prije negoli pokušamo prezentirati islam kako
onima koji ga u cijelosti prihvaćaju i upražnjavaju tako i oni ma
koji ga ne slijede intenzitetom i u razmjerama ovih prvi h. Ovdje
ćemo baviti se kategorijom istine koja se temelji na samom
duhu islama kroz povijest njegova razvoja. Islam se pojavljuje
kao autohton i samosvojan pogled na svijet i život, koji je
posvemašnj e karakteri sti čan i koj i razvi j a vl ast i t i
komplementaran sustav vrijednosti. I sl amski svjetonazor u
osnovnim svoj im aspektima bitno se razlikuje od svih antikni h
i modernih paganskih društveni h modela, a dodirni aspekti
među ova dva svjetonazora pretpostavljivi su tek na razini
nekih pojedi načni h, marginalni h pitanja.
Prva i osnovna uloga islama ispoljava se u razvijanj u
koncepta ljudskog života koji će odražavati autenti čni duh
islama i bi t njegova multidisciplinarnog učenja, te u uspostavi
i profi liranju sustava vrijednosti, koji će predstavljati okvir za
historijsko na rastanje Svijeta islama, a na tu činjenicu ukazuje
sljedeći kur'anski ajet:
"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio e . e ". (Ju
'Imra n, 110.)
l /0 ä_<e±
U narednom ajetu Kur'an još i lustrativnije skicira narav
Svijeta i slama:
" . . . A Allah će siguro pomoć one koji vjeru Njegovu
pomažu, ta Allah je zaista moćan i silan,
One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz
obavljati i milostinju udje/jivati i koji će tražiti da se
čine dobra djela, a odvraćati od neva/ja/ih - a Allahu
se na kraju sve vraća". (AI-Hadždž, 41.)
Nij e, dakl e, ci lj i sl ama da se poj movno i i deol oški
i dentificira sa bi l o koji m sustavom anti knog i l i modernog
pagani zma. Džahi liya kao takva predstavlja stranputicu u
poimanju i vjerovanju Allaha i Njegova koncepta ljudskog života
na Zemlji, u izgradnji društveni h poredaka i pravnih sustava
vlasti, običaja i tradicija; paganizam sve te vrijednosti gradi na
sekul arni m i dej ama i pr i nci pi ma rel ati vni h vri j ednosti i
ograni čeni h aksi ol oški h dometa. Ori gi nal na i autenti čna
di menzija islama, ona koja ga posvemašnje specifizira u odnosu
na svaku formu paga n izma, jeste njegov svetopovijesni zadatak
da izbavi čovječanstvo iz sumraka džahilijjetske tradicije, iz tog
ponižavaj ućeg obl i ka upražnj avanj a pokornosti čovjeka
čovjeku ili robovanja čovjeka materiji, te da ga privede vjeri u
jednog Boga u či ji m okvirima čovjek jedino i skustveno kuša
puni nu ljudske slobode.
I sl am smj erodavno sankci oni ra t raj nu čovj ekovu
predanost Al lahu J edi nom na nači n kako j e sam Al l ah
saopćava: na razi ni poi manj a i vj erske prakse, val i dnog
sustava normati vno-pravni h pri nci pa i na razi ni cjelovitog
sustava svekol i ki h vrijednosti, s kraj nj i m ci ljem oslobadanja
čovjeka od nedostoj nog robovanja hi rovima drugog čovjeka
i njegovim prirodni m nagoni ma. Potrebno j e i sti nu o i sl amu,
koja se reflektira iz samog njegova duha i iz njegove mi sije
na zemlj i , prezenti rati lj udi ma, vj erni ci ma i nevj erni ci ma
podjednako. I sl am ne pri hvaća raspolućenost čovjeka u sebi
2NAkOv|NA/J/ l /l
na pagansko i i sl amsko bi će, na i dejnoj i ortoprakti čnoj razi ni .
Prema t ome, i l i i sl am u nj egovoj puni ni i l i džahi l i j j et ! ?
Medupozi ci ja - pola i sl am, pol a džahi l ijjet - ni je pri hvatlji va.
I slam takvu kombi naci j u naprosto ni ti proj i ci ra a ni ti je žel i .
Njegov stav gl ede i ntegri teta i sti ne vrl o je deci dan: I sti na je u
sebi jedna, i ntegralna, nedjelj iva, i sve mi mo nje puka je laž,
neisti na, i luzi ja. Te dvije vri jednosne kategorije ni su podložne
meduproži manj u, si ntezi vri jednosti .
Dakl e, i l i neupitna izvjesnost suda i manentnog Allahovim
pri nci pi ma i li , pak, nei zvjesnost paganskog l j udskog metoda
prosuđivanja?! Božj i uni verzal ni Vjerozakon i l i , pak, njegov
isprazni nadomj estak - l judsko sudstvo i pravni sustav?! Tu
temu i međusobne rel aci je i zmedu ti h kategori j a t reti raj u
mnogi kur' anski ajeti poput sljedećeg:
"/sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi
se za prohtjevima njihovim; čuvaj se da te ne
odvrate od onog što ti Allah objavljuje! A ako ne
pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista,
nevjerici". (AI-Ma'ida, 49.)
"Zato ti pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se
naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim,
i reci: 'a vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio,
i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i
naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela;
nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo;
Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti. "
(Aš-
Š
ura, 15.)
"Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni po vode
jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao
od onoga koji slijedi strasti svoje, a ne Allahovu
uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put
narodu koji sam sebi nepravdu čini. " (AI-Qasas, so.)
l /2
§
J<e±
"A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem
odredenim, zato ga slijedi í ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju. "( AI·Džasije, 18.)
"Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba
sudi. A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto
vjeruje? (AI-Ma'ida, so.)
I slam i džahilijjet su dvije kategorijalne či njenice treća
ne postoji. lli odaziv Allahu i Njegovu Poslani ku ili, pak, robova­
nje ispraznostima džahilijjeta?! Vladavina svemoćnog Boga ili
život u paganizmu?! Organiziranje svekoli ki h aspekata života
Zajednice na objavljeni m principima pravičnog Suca, i l i , pak,
življenje u neredu, s onu stranu objavljenog reda Mi lostivog?!
Ovakvoj kategori čkoj I sti ni hvalj enog Allaha nema nado­
mjestka, nema alternative, te je i zl i šno o tome i raspravljati.
Konkret na ul oga i sl ama je ostvari t i pot i skivanj e
pagani zma kao s mj er okaznog model a ži vota l j udske
populacije i centar smjerokaza si tui rati u vlastite okvire kao
autohtonog model a autenti čni h vrijednosti, s ci ljem da se
dobro kao takvo osi gura kao dar čovječanstvu za njegovu
namjeru da se vrati u kri l o mi losti Gospodara svoga. I z te
ravnot eže i j edi nst va pr oi shodi puni na pr i r odnost i i
jednostavnosti lj udskog povijesnog života na čijoj razini se
događa susret svetog i profanog, sakral nog i sekularnog,
Božanskog i lj udskog.
U tom smislu, kako nam predaja bi lježi, odgovorao je
Rub' i b. · Amr na pitanje perzijskog vojskovođe Rustema: '
Š
ta
vas je dovelo ovamo?' 'Allah nas je uputi o da one koji žele
oslobodimo robovanja lj udi ma umjesto pobožne predanosti
Al lahu jedi nom, da i h izbavimo i z tjeskobe ovog i uvedemo u
prostranstva Onog i Ovog svijeta, oslobodi mo despotizma
mnogovjerja u korist pravičnosti i sl ama.
*
* *
2NAkOv|NA/JlJ l /3
Naravno, islam se ni je pojavio sa zadatkom da sti mul i ra
pojavu i razmah l j udski h strasti personofi ci rani h u raznol i ki m
idejama i ideologijama, društveni m sekul arni m sustavi ma,
situacij ama, običaj i ma i tradi ci j ama, kako oni h iz peri oda
praskozorja i sl ama t ako i oni h koj i su duboko uroni l i u
modern izme I stoka i Zapada. Naprotiv, došao je sa zadatkom
da u ci j el ost i doki ne i pat re tragove raznol i ki h izama
džahi lijjeta, da uspostavi i na posebni m pri nci pi ma razvija
život lj udi , da mu učita stvarne vrijednosti i primjereno mjesto,
da postane vrelom iz koga će život izvi rati i oko njega se svijati.
Sličnost pojedi ni h aspekata u koncepti ma i sl amskog i
paganskog ži vota ne upućuj e na zaj edni čko pori j ekl o,
mogućnost i dentificiranja i l i , pak, i mitacije jedan drugog po
formi i sadržaj u. Svaka s l i čnost je puka koi nci denci j a,
marginalne i formalne naravi, na nivou i sključivo parti kul arni h
pi tanja. Osnove j ednog i drugog stabl a bi tno se razl i kuj u,
posebnost stabla koga iznjedruje mudrost Al l ahova napram
onoga što ga spravlja l j udska hi rovita narav:
"U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara
njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako
Mi, na razne načine, ponavlamo dokaze ljudima
koji zahvaljuju. " (Al-A 'raf ss.)
Kako se pokazuje, džahi li jjet je predstavljao zabl udu
svijeta u anti kni m vremeni ma u razmjerama u koj i ma to jeste
i u vremenu moderne civi l i zacije. Razl i ke su u modalitetima i
formalne naravi, a supstancij al na osnova ista: strasti neuki h,
egocentri čni h, predrasudama opterećeni h l j udi , koj i ne
posjeduj u volju za oslobodenjem od pri mitivizma, bahatosti
i egocentričnosti.
S pojavom
Š
erijata džahi l i jjetski sustav vrijednosti u
cijelosti biva dezi ntegriran pred njegovi m pri nci pi ma koj i ma
ni su i manentni l j udsko neznanje i hi r, favoriziranje interesa
jedni h grupa nad drugi m. To j e razdi j el ni , međašnji či ni lac
I /ó >e_d<cib
i zmedu naravi Al l ahova Programa i programa koje l judi grade
zbog čega se i skl jučuje mogućnost susretanja ta dva okvira
u j ednom i ntegri ranom sustavu, mogućnost ekl ekti čkog
pomirenja makar i na razi ni jedne situacije i l i pitanja. Takoder,
nemoguć j e spoj j edne polovice programa iz jednog s drugom
polovicom i z drugog programa. U mjeri u kojoj Allah, dž. š. ,
neće oprostiti ši rk/i dol atri ju, neće pri hvatiti ni integriranje ta
dva posvemašnje oprječna programa, i to zbog či nj enice što
Allahov Program u cij elosti posjeduje svoju autentičnost i
svoju zaokruženu puni nu.
Tu i st i nu pot rebno j e bezuvj et no i bezrezervno
posj edovati u naši m bi ći ma dok i nterpreti ramo l j udi ma
cjeloviti sustav i sl amski h vrij ednosti kako se ne bi dogodalo
da beskonačno i do besmisla ponavljamo različite argumente,
da zapadamo u stanj e zbunj enosti i naše sl ušatel j e ne
ostavljamo u di l emama i sumnj ama. Ne smi jemo i h dovoditi
do takvih haotični h i skustava već i h uvjeriti u sposobnosti
i slama, kome smo potpuno privrženi , da mij enj a nji hove
živote, nji hovo poi manje života i životni h tokova. Narav ti h
pr omj ena konačno i u kraj nj oj konse kvenci rez u lt i ra
kategor i j om dobra nesamj er l j i vi h razmj era u smi sl u
pojmovnog zaokruženog svjetonazora t e smi rivanja procesa
transformacije u ravni dostojanstvenog, civiliziranog života
l j udske popul aci j e. Naravno, t akva bi t no kval i tetni j a i
produhovljenija uloga i nova pozicija čovjeka ne mi re se s
bi l o kakvi m vri j ednosni m premi sama dezi ntegri ranog
džahi l ij j eta, koj e su u nj egovu sustavu kao takve samo
vegeti ral e osi m možda neki h poj edi načni h formi , koj e
koi nci di raj u sa sl i čni m for mama u Sustavu i sl amski h
vri jednosti . l takva koi nci denci ja može biti samo prividna, a
ni kako stvarna u smi sl u sadržaj ni h odrednica, s obzi rom na
nesporno i zraženu di ferentnost i zmedu fundamental ni h
pri nci pa koji su u temelj i ma ova dva vrijednosna sustava. U
osnovi džahi l ijjetskog sustava naglašeno je prisustvo osjećaja
zNAkOv|NA|JlJ l /5
mučni ne, i spraznosti i zl oćudnost i , a i stovremeno takav
sustav paganskom čovj eku št a- vi še ne omogućava ni
najprostiji prosperitet na raci onal nom pl anu.
Ne smi j emo dozvol i t i da l j udska zaj edni ca ost ane
neobaviještena o relevantni m odredni cama i sl ama, pri mjerice
da i sl am ni je uporediv sa drugi m društveni m poretci ma ni ti
i deol oški m pogledi ma razl i či t i h proveni j enci j a. Naprotiv,
i sl am je zaci jelo jedi nstven i samosvoj an sustav vri jednosti u
t eori j skom i pr akt i čnom s mi sl u. J ed i nstven po svoj oj
duhovnosti i univerzal i sti čki m di menzi jama, i sl am strukturi ra
i konkret i zi ra svaku for mu dobr a kao takvog l j udskoj
popul ac i j i , koj e j e ona mogl a samo u nabuj al oj mašt i
priželjkivati .
Vel i čanstveni i kompl ementarni , konzi stentni i ljepotom
ovjenčani i sl am stvarni je dar Allaha Svemi losnog čovj eku.
*
* *
Tek nakon što i slamsku zbi lj u shvat i mo u ovakvom
smislu moći ćemo bi ti si gurni da smo ovladal i svi m potrebni m
pretpostavkama za pouzdano i autori tati vno i nterpreti ra-nje
i sl ama čovječanstvu, i nterpreti ranje i z kojeg provijava puna
senzi bi lnost i mi losrdnost, djelotvornost i uvjerljivost, koje
ne ostavlj aj u prostora za sumnj e u i sti ni tost svekol i ki h
i slamski h vrijednosti na jednoj strani , ni t i u ispraznost drugi h
društveni h i i deol oški h sustava koj e gradi sam čovj ek.
Metodom takve senzi bi l ne i nterpretacije i sl ama razobličavaju
se svi oblici zabludjelosti, mi zernosti i prozaičnosti društveni h
poredaka i stanja l j udski h zajedni ca u paganski m i deol oški m
sustavima u odnosu na mogućnosti ushi ćenja posredstvom
kušanja beskonačne mi losti Al l ahove u formama najvišeg
dobra unut ar i sl ama. Senz i bi l i tet koj i prod uci ra i sl am
raskazuje sami duh I sti ne izvan i ponad koje ne postoji druga
i sti na.
l /ó
§
J<c±
Kao da'ije, interpretatori i promicatelj i islama ne smijemo
sebi dozvoliti da pod poj mom i sl am nudi mo svijetu prljavi
talog podsti čući na taj nači n u nj i ma zabl udj ele hi rove i
i skri vl j ene predstave o i slamu. Obavezni smo do kraja
ponašati se otvoreno i razumljivo prema l j udi ma te govoriti
i m snagom ar gumenat a i osobne ar het i pske prakse.
Džahilijjet kojem se pri klanjate nečisti j e talog, a Allah želi da
vas iz njega izbavi. Vaš položaj j e neprijatan i Al l ah žel i da
vam ga prijatnim uči ni .
Ž
ivot koji u džahilijjetu živite najniža
je forma l j udskog egzistiranja, a Svemi lostivi želi da vas i vaš
život opl emeni i uzdigne na najviši stupanj.
Ž
ivotno okruženje
u kome vegeti rate ni j e ni šta drugo dol i psi hičko stanje
mizantropi j e, bi j ede i pustoši , a Allah vam želi ol akšati,
smi lovati vam se i usrećiti vas. I slam smjera mijenjati gledišta
vaša i položaje, sustav vaših vrijednosti, i nstalirati vam puteve
za j edan drugi vi ši stupanj života iz či j e ćete perspektive
prezreti paganski koncept života koj im ste ranije živjeli. Kani
vas uvesti u svijet viših vrijednosti iz koga ćete se sablažnjavati
nad vrijednostima paganstva. Ako se budete ponašali kao
mi zan- tropi , doi sta nećete spoznat i stvarni koncept
i slamskog života s obzirom na či nj eni cu da su vaši neprijatelji
D neprijatelji i vaše vjere, koji onemogućavaju zaživljavanje
islamskog koncepta čija se arhetipska sl i ka refektira u našim
dušama na poticaje Kur' ana i njegova
Š
erijata, na razini naše
povijesne egzistencije i našeg povijesnog mišljenja koje će
gradi ti model budućnosti u či j i nadol azak ni j e moguće
sumnjati.
*
* *
Takvi m j ezi kom i u tom sti l u potrebno je l j udi ma
interpretirati i sl am naprosto zbog či njenice da j e islam čista
Istina i arhetipska sl i ka te I sti ne, podj ednako relevantne za
prostor Arabi j skog pol uotoka, Perzi j e, Ri mske i mperije i
2NAkOv|NA/ulu l //
prostora modernog Zapada i Istoka u koj i ma je i sl am pri sutan.
On i m se nadaj e s naj vi še I nst ance kao č i st a Zbi l j a,
korenspond i r a s nj i ma posred stvom j ezi ka l j u bavi i
senzi bi liteta kao si mbol a Zbi lj e i bivši takav, i denti fi ci ra se s
njom postaj ući i sam Zbi lj a. Voden i slamom taj svijet se u
potpunosti d i st anci rao od nei st i ne i i ntegri rao u I st i ni ,
izvjesnoj i posvemašnje pri jemčivoj. Od same pojave i sl am je
nagovj eštavao kval i t at i vne promj ene u st i l u ži vlj enj a i
poi manj u dr uštveni h n i voa, u naravi svj et onazora i
vrijednosni h sustava. Nij e ostavljen prostor za kompromi se
sa bi lo kakvim drugi m izmi ma i na bi l o koj i m razi nama života
u smi sl u današnjeg prakti ci ranja života neki h musl i manski h
i ntel ektual aca, školovani h na Zapadu, opterećeni h neki m
unutarnj i m konfl i kt i ma obi čno i skazi vani h u for mama
pomodarskih mi saoni h poj mljevi na poput ' demokratičnost
islama', ' islamski socijalizam', ' ekonomski, politički, pravni
aspekti islama' i tome sl i čno. Na taj nači n se do bezumlj a
pothranjuju samoobmana i destrukti vni naboji svi h obl i ka.
Meduti m, takva konstrui rana si nteza, doi sta, ne može
bi ti prihvatljiva. Prijelaz iz džahi lijjeta koji domi ni ra moderni m
svi j et om ka i sl amu pod raz umi j eva proces pr omj ena
svekol i ki h razmjera, s ozi rom na či nj eni cu da se i sl amski
koncept i sti l života, te sustav njegovih vri jednosti u ci j elosti
rezl i kuj u od paganskog kako anti knog tako i modernog
koncepta života i ži votni h vri jednosti . Učmalost modernog
paganskog svi j et a ne može se ot kl oni t i mar gi na l ni m
promjenama u samo parti kul arni m aspektima njegova društ­
venog sustava, a niti se čovječanstvo može i zbavi ti iz takvog
stanja bez poduzi manj a radi kal ni h transformaci ja u ravnima
l j udski h pr ograma i vr i j ed nos ni h sust ava, nj i hovi m
napuštanjem zarad usvajanja Boži jeg objavljenog programa
vri jednosti , od ustaj anj em od l j udskog programa u kori st
programa Gospodara l j udi , bi jegom od sputavaj ući h normi u
krilo univerzal ni h pri nci pa. Zbilja je u svojoj bi ti takva kakva
I /8 ägd<«±
jeste; nju je potrebno objel odanjivati l j udi ma i svjedočiti ne
ostavljajući ih u di lemama i mnogol i ki m neizvijesnostima. U
početku može se dogoditi da lj udi njome ne budu oduševljeni
već uplašeni i zbunj eni . Lj udi su se sl i čno ponašali prema
i sl amu u njegovu ranom dobu: uznemi reno, rezervirano i
neprijateljski, vjerovatno usljed či nj eni ce da je i Muhammed,
a.s., prezreo i kriti zi rao nji hove svjetopoglede i ideologiju,
ignorirao nj ihove društvene podjele i napustio njihove običaje
i tradi ci j u. Za mal obroj nu Zajedni cu musl i mana gradi o je
sustav novi h vri j ednosti , uspostavl jao nove standarde i
duhovno-kul turnu tradi ci j u.
Kamo, pot om? Na koncu Posl ani kovi sugrađani i
supl emeni ci obrel i su se u kri l u I sti ne kojoj se u početku ni su
radovali i pred kojom su zebnju osjećal i :
"Kao da su divlji magarci preplašeni, koji bježe od
progonitelja svoji/'. (AI-Muddassir, 50-51.)
Bor i l i su se prot i v te Zbi lj e, a pot om je br ani l i
podj ednakom žesti nom i svi m sredstvi ma. Zbog nje su u
Mekki muči l i njene pristalice, malobroj ne i nejake, a protiv
nj i h su vodi li i okrutan rat kada su u Medi ni obrazovali jaku
zajedni cu musl i mana vjerni ka.
Misija i sl ama u ranom dobu njezina razvoja nije imala
čvršću i povoljniju poziciju od iste takve misije našeg vremena.
U oba histori jska razdoblj a da'wa j e pori cana i t reti rana
mi nornom pojavom. Bi la je izolirana u gudurama grada Mekke,
odbačena od njenih moćnika i kaste koja je držala vlast u svojim
rukama, postala strana u svom vremenu i tadašnjem cijelom
poznatom svi jetu. Okruži val a ju je vel i ka, okrutna i si l na
i mperija, koja se borila protiv svih njeni h principa i ci ljeva, ali,
uprkos tome, misija da'we držal a se stamena i neuništivo,
kakva je npr. danas i l i kakva će biti moćna sutra.
Č
i ni oci njene stvarne moći i nherentni su duhu njene
idejne doktri ne i vjerovanj a. Naravno, takva karakteristika
2NAkOv|NA/J/ l /9
pr i bavl j a j oj sposobnost dj e l ovanj a u naj t ež i m i
najbezi zlazni j i m okolnosti ma. Ta njena čudesna moc skriva
se u jednostavnoj, vrlo izvjesnoj i sti ni na kojoj počiva njena
i dejna struktura utemeljena na pu ne j sukladnosti s ljudskom
naravi koja nij e sposobna odupi rati se dugo njenoj moci , na
sposobnosti da bude smj erokaz čovj ečanstvu u nj egovu
hi stori jskom progresi vnom razvitku bez obzi ra na kom se
stupnj u razvi tka ono nal azi l o i l i na kom pl anu nj egova
ekonomskog i soci j al nog, znanstvenog i i nt elektual nog
razvoja bi lo.
Usporedo s ti m, i sl amski pozi v j e tokom sukobljenosti
sa džahi l ijjetom vrlo ekspl i citno i spoljavao svoje materi jal ne
prednosti , a da pri tome ni j e narušavao ni jedan jedi ni aspekt
svoj i h temel jni h pri nci pa, ni ti je djelovao podsticaj no na razvoj
džahi l i j j etskog strasnol j ubl j a met odom dodvoravanj a i
ul aženja u kakve saveze s nj i m. Tome nasuprot, i slamska
Mi si j a kont i nu i rano pr omovi ra I s t i nu i i st raj ava na
prezenti ranju l judi ma svi h relevantni h i nformaci ja o sebi kao
dobru, mi losti i blagodati .
Al l ah, Stvaratelj l j udske vrste, bez dvoj be, naj bol j e
poznaje narav l judskog bi ca, dubi ne srca nj i hovi h, pa prema
tome samo j e Njemu znano kako ce čovjek uzvrati ti na jasan
i djelotvoran pozi v I sti ne: bez dvoumljenja i bespogovorno i l i
s rezerom i neodl učno.
U ljudskoj duši postoji pri pravnost - kao volj ni akt - za
cjelovi tu transpozi ci j u i z jednog sti la ži vota u drugi , što je
ponekad jednostavni je real i zi rati negol i beskonačno pravi ti
parti kularne i nterenci je, čas u jednoj čas u drugoj ravni i l i
segmentu.
Svekoli ka transpozi ci ja i z jednog ci vi l i zaci jskog sustava
u drugi , koji je sveobuhvat ni j i , pri mj ereni j i i kval i tativni j i ,
dogada se u dubi ni duše, kao mental ni proces za koj i či n
transpozi ci je nalazi punu razložnost.
l ê0 äe_d<e±
Č
i me j e, medut i m, moguće obrazl oži t i prel azak i z
džahi l ijjetskog modela života u i sl amski sustav ako on ne
predstavlja nešto vi še od neznatni h promj ena u jednoj, i
značajni je i nterenci je u drugom njegovom aspektu?!
Gledano i z perspektive ljudskog rezoni ranja, zadržati se
u obl i kovanom sustavu vri jednosti logi čni je je, naprosto, j er
j e takav sustav stvaran, uspostavljen, podl ožan korekcijama
i promjenama, ne mora ga se, nužno odbacivati, a nit i prelaziti
u dr ugi , j oš nei zgr aden i neost var l j i v - s obzi rom na
mnogobrojne srodnosti medu nj i ma?!
*
* *
Susrećemo se i sa musl i manski m mi sl i oci ma koji, kada
i nterpreti raju i sl am, či ne to kao da je na optuženičkoj kl upi ,
nastojeći ga oslobodi ti optužbe?! I l ustraci j e radi , dovode u
paral el u i sl am i suvremene i deol oške, državnopol i ti čke
sustave, te ono što j e unutar prog nezami sl ivo sa onim što
je u drugi m sistemi ma svakodnevna praksa.
Defanziva, u krajnjoj i nstanci , je iznevjerenje i loša usluga
i sl amu. Njemu nije potrebna afi rmaci ja putem paralelizma sa
džahi li jjetom i sustavom njegove morbi dne prakse. Ovakve
"kult ure", koj i ma se mnogi l j udi oduševl j avaj u uprkos
či nj eni ci da predstavljaju degradaci j u l j udskog bića, dapače,
ako bi se valid no vrjednovale u odnosu na islam, u svojoj bi ti
ni su ni šta drugo dol i džahi l i jjetski sustavi .
Ne i znenađuje či nj eni ca da se položaj populaci je u
ovakvim sustavima ne može i zjednačavati sa položajima lj udi
u i sl amski m državama, odnosno u zemlj ama Svijeta i sl ama.
Taj svi jet j e dospi o u stanje očaja zbog napuštanja i slama, ne
zbog či njeni ce što su musl i mani . I sl am svoju supremaci ju nad
džahi l ijjetski m sustavi ma objašnjava lj udi ma či nj eni com da
je on vjera povijesne mi sije, vjera koja i ma zadatak da mijenja
i preobražava svijet i ne odnosi se prema njemu kao statičnoj
2NAkOv|NA/JlJ l ê l
pojavi; vjera koja i ma za ci lj d a čovječanstvo uzdiže iz moral ne
bi jede, a ne da blagoslovi stanje njegove učahurenosti u gl i bu
koji i m se pri či njava u svj etl i ma sjajne kulture.
Pojedi ni sl i čni aspekti u i slamu i džahi l i jjetu kod l j udi
ostavlj uj u uti sak bl i skosti i mogućnosti poredenja i zmedu
pojedi ni h sustava i i deol oški h pravaca, s j edne, i i sl ama, s
druge strane. Sl i čnost se pokazuje i u procesi ma mi šljenja
nastal i h u jednom i drugom krugu.
Naravno, mi takve sustave podjednako odbacujemo, bi lo
da su i stočnog i l i zapadnog model a. Odbacuj emo i h,
doslovce, sve kao konzervati vne i sust ave uobrazi l j e, s
obzirom na krajnje ciljeve, koje i sl am hoće da postigne unutar
organi zi ranj a života l j udske popul aci j e.
I nterpreti raj ući l judi ma zbi l j u i sl ama na ovakvoj razi ni i
prezenti raj ući im doktri narni arheti p za cjelovito poi manje
i sl ama, mi i m, r apravo, u dubi nama bi ća podst i čemo
unutarnje razložne motive za pri jel az i z jednog pojmovnog
sustava u drugi , iz jednog položaja u sasvim drukči j i položaj.
U tom kontekstu nismo im ponudi l i posvemašnj e i uvjerlj ive
argumente, ako bi smo se i sklj učivo zadovol j i l i pukom
konstataci j om - apelom: "Haj de, napust i te vaš postoj eći
svjetonazor i pri stupi te novom, i skustveno j oš nezaživljenom
sustavu vrijednosti, koji će se od vašega razlikovati samo u
neki m margi nal ni m pi tanj i ma i aspekti ma! U vašem sustavu
učenja, pri mj era radi , taj i taj skl op pi tanj a je razriješen na
nači n kako je gotovo i denti čno tretiran u našem učenju; razlike
su mi ni mal ne i periferne naravi , a odnose se na obl asti neki h
obi čaj a, položaja i l i prohtjeva . ..
Formalno, sve to či ni nam se jednostavni m i u osnovi
ni malo čudnovati m, a zahvalj uj ući toj či nj eni ci , unutar tog
konceptualnog okvira, ne i spl ivava I sti na. izvjesno je da i sl am
podjednako i fundemental no preobl i kuje poi manj a i emoci je,
društvene sustave i položaje, sakralne i sekul arne pravne
I ê2 S
q
J<cib
kodekse, ne ostavljajući prostora vjerovatnoći komparacije
sa džahi l ijjetskim stilom življenja. Kao egzemplaran primjer
u kazuj emo na konačan i konkret an r aski d i slama sa
džahi lijjetski m pri nci pom potči njavanja čovjeka čovjeku i
i nsistiranja na isklj učivoj sn ishod ljivoj i skrušenoj pobožnosti
Al l ahu - j ednom, j edi nom:
"Ko teli neka vjeruje, a ko teli, neka ne vjeruj�' (EI­
Kehf, 29.)
"A onaj ko ne vjeruje (neka zna) da Allah nije ovisan
o svjetovima". (
A
lu l mran, 97.)
Problem se, konsekvetno, pojavljuje u znaku pitanja o
vjerovanj u i nevjerovanj u, o rel i gi j i i ateizmu, politeizmu i
čistom monotei zmu, i sl amu i džahi l ijjetu.
Glede j edne či njenice ne može bi ti sumnj e niti i kakve
di leme: lj udi ni su musli mani samo po svom verbalnom iskazu,
sve dok žive životom džahilijjeta. Ako, pak, medu njima ima i
takvih koji ostaju u samoobmani i druge žel e obmanj ivati,
vjerujući da islam može koegzistirati u sintezi sa džahilijjetom,
neka im bude tako.
I pak, samoobmana i obmana ne mij enjaju ni šta u biti
Zbi lj e kao takve. Niti je to islam, niti su ti l j udi musl i mani .
Sušti na i sl amske misi je očitG)e se u povratku neznabožaca/
džahi l a i sl amu, u nj i hovu pononom vraćanj u sebi kao
musl i mani ma.
Radeći u službi islamske da'wene smijemo sebi pribavljati
ni kakvu materijalnu i l i drugu korist, ni ti visoke položaje i li
i zazivati nasi l j e na zeml j i , i l i pak, kakvu drugu posebnu
privi legi j u. Svoj e nagrade i l i kori sti ne traži mo od l j udi .
Pozivamo i h u islam, naprosto, iz razloga što i h volimo i želimo
i m dobro, unatoč svih njihovih neprijateljstava. Jedhostavno,
j er je takva narav islamskog misi onara, j er su takvi njegovi
motivi. Uz pomoć nas, islamskih mi si onara i promicatelja Istine,
potrebno je da spoznaju Zb'ju islama, suštinu njegovih principa
2NAkOv|NA/JlJ l ê3
koje će im se staviti kao dužnost u funkciji najvišeg dobra, nji ma
nami jenjenog. Osi m toga, od nas će, takoder, saznati svoju
stvarnu pozi ci j u u džahi lijjetu - či nj eni cu da džahi lijjet nema
ni šta zajedni čko sa islamom, da je puko besmi slje (heva,, iz
prostog razloga što džahi l i j j et ni j e Al l ahov Zakon/
Š
eri jat.
Džahi lijjet je bespuće jer ni je Zbi l ja, a šta drugo može postojati
izvan Zbilje dol i bespuće, zabluda i nei stina!
*
* *
I slam ne i ntegri ra vri jednosti zbog koj i h bi se moral i
sti dj eti i koj e bi zbog toga trebal o brani t i pred vanj ski m
kri ti kama, nešto zbog čega bi smo se moral i skri vati od l judi
i l i , pak, što bi nas u javnosti stavljalo u di skreditovanu pozi ci ju.
Duhovno uzmi canje di j ela musl i manski h i ntel ektualaca
pred moder ni m pagani z mom Za pada i I st oka i pr ed
paganski m pozi ti vi zmom dovelo i h je u si tuaci j u da počnu
usvaj at i part i kul arne vri j ednost i zapadne ci vi l i zaci j e i
i ntegri rat i i h u okvi re i sl amskog ci vi l i zaci j skog kruga
poglavito, na razi nama i sl amskog praxisa i pravni h rješenja.
Ako, doi sta, t i naši umni l j udi drže da je potrebno ustati
u odbranu stanovi t i h vri jednosti i sl ama, obrazl agat i i h i
pravdati , sni shodljivo se izvinjavati pred Zapad njakom zbog
nji h kao takvi h, tada t i naši i ntel ektualci , sasvi m je izvjesno,
ne posj eduj u kredi bi l i tet da budu u funkci j i i sl amskog
mi si onara. Oni , zapravo, ni su rašči sti l i s paganizmom, ži ve u
njegovim kont raverzama, anomal i jama i devi jaci j ama. Nj i hov
takav odnos t i pi čan je metod dj elovanja protiv i na štetu
i sl ama, podst i canj a musl i mana, površ ni h poznaval aca
i sl amske nauke i kulture da ci vi l i zaci j ska postignuća i sl ama
uporno brane, treti raj ući ga optuženi kom kome je pred
ekspanzi j om pri govora i sumnj i čenja potrebna odbrana.
U vremenu mog boravka u Amer i ci j edan kr ug
musl i manski h i nt el ekt ual aca - se kul ar i st a i n i c i rao j e
I êó @J<e|o
provokati vne pol emi ke o i sl amu sa nama, kako su nas
kval i fi ci ral i , apol ogeti ma i sl ama što je naravno metodološki
predst avl j al o bi zar nu pogrj ešku. U pol emi c i sa nj i ma
opredi jeli o sam se za metod argumenti rane, i skustvene kritike
pagani zma zapadne ci vi l i zaci j e bi l o na razi ni i spraznog
r el i gi j skog i s kustva Zapada i l i na raz i nama nj egove
katastrofal ne soci j al ne, ekonomske i moral ne prakse, ti h
hi postati čki h poj movni h fikcija zapadne ci vi l i zaci je, koje j u
nepovratno vode ka susretu mnogol i ki h nesreća i tragedija
pred koj i ma l j udska duša, a ni um ne mogu naći svoj smi raj.
Zapadni kapi tali zam do dna je ugl i bljen u gramzlj ivost i
zel enaštvo, u mračnu degradi ranost i egocent r i čni
i ndivi duali zam pred koj i ma se tek pri si lom policijskog i sudskog
mehanizma vlasti spašava kakav-takav kolektivitet zapadni h
društava. Takva je narav odnosa materijalističkog svjetonazora
spram ži vota, narav koja osl obađa sablažnj i vu sl obodu
upražnjavanja ani mal ni h nagona za seksualni m razvratom, koju
se et i ket i ra ' slobodom ponašanja spolova i seksualnom
revolucijom' tržišne robovske radne snage, slobodom koju se
promovi ra kao mani festaci j a l j udski h sloboda, kao prava i
i ndivi dual ne slobode ženskog spola. Apsurd11e i bezizlazne
si tuaci je, te svekoli ke proturječnosti na razi ni bračni h odnosa,
koje opterećuju životnu realnost kao i još uvijek naglašena
rasna netrpelj ivost predstavljaju dramati čne probleme svijeta
modernog Zapada za koje ovaj ne uspi jeva i znaći pri mjerena
rješenja, a koj i istovremeno na i sl amskom I stoku i Zapadu
nemaju šansu i nstali rati se naprosto zbog či njenice da i h je
i sl am u začetku razvoja njegove vjerske kulture i sakralnog
prava tretirao i za svagda razriješio u ravni valjanog logičkog
sustava vri jednosti , te prosperitetnog modela organiziranja
čovjeka i njegova društva, afi rmi ranjem pri nci pa humaniteta i
ljudske sreće. Svekol i ku problematiku ljudske populacije islam
si tui ra u ravan čiste ljudske naravi (ftra) uspostavom punog
suglasja izmedu Zbilje i nutarnje pranaravi ljudskog bi ća.
zNAkOv|NA/J0 l ê5
Č
ovj ek modernog Zapada, nj egove post i ndustri j ske
ci vi l i zaci je i elektronsko-tehnloškog uni verzuma beznadežno
je sučeljen sa svi m t i m problemi ma kao j edi nom svojom
real nošću, koje se zaci j el o mora sti dj eti u sučel j enj u sa
i sl amom i njegovi m i skustvom života i svi j eta. Uprkos toj
či nj eni ci dio musl i manske i ntel i genci je uzmiče pred t ruhl i m
derivati ma paga n i zma do grani ca kada poči nj u neke aspekte
i sl ama i denti fi ci rati sa pojedi ni m aspekt i ma zapadne kul ture.
Posl i j e svega navedenog nema pot rebe ponavl j ati
tvrdnju da mi , i sl amski promi catel ji vjere (da'je) , moramo
ostati dosl jedni pri nci pi ma i sl ama gl ede nepomirlj ivog odnosa
naspr am pagani z ma, t r ad i c i ona l nog i modernog, ne
prihvatanjem kolabori ranja s bi l o koj i m njegovim aspekti ma:
i deološki m, pravno-prakti čki m, tradi ci onalno-i skustveni m,
uprkos svi h event ual ni h pr i t i saka na nas. Ot uda, kao
pri ori tetan zadatak nadaj e nam se udoml jenje i sl amskog
svjetonazora i i sl amske tradi ci je u zamj enu za pagani zam,
no sasvim j e izvjesna či njeni ca da je to nemoguće real i zi rati
na razi ni cjelovite i l i parti kularne sinteze ova dva di jametralno
oprj ečna i sukobl j ena c ivi l i zaci j ska sustava i l i metodom
pri kl anjanja paganskom ci vi l i zaci j skom sustavu u njegovu
počet nom st ad i j u, kako to neki i s l ams ki moder ni st i
zagovaraj u, a što u bi ti ne znači ni šta drugo dol i dekl arati vno
uzmi canje pred pagani zmom u samom startu.
Utjecaji aktual ni h paganski h društveni h model a kao i
nj i hovi h ši roko ukori j enj eni h tradi ci j a razorno dj el uj u na
koncept i sl amskog društva, osobi to na razi ni društvenog
pi tanja žene. U ti m okvi ri ma musl i manka, doi sta, trpi razorne
utjecaje modernog paga n izma zbog čega se kao nužna i jedi no
ispravna reakcija nameće kao prvo: zadatak učvršćivanja naši h
vjerski h, duhovni h, kulturno-ci vi l i zaci jski h stajal i šta s ci ljem
istrajavanja na dosl jednom sl i jedenj u vl asti tog puta, i kao
drugo: konti nui rana duhovno-kulturna nadgradnj a s ci lj em
jasnog razgraničavanja i zmedu i sl amskog svjetl odaruj ućeg
l êó äe¸¡d<cib
koncepta života i njegovih svekol i ki h vrijednosti, s jedne, i
paganskog materijalističkog koncepta sumorne perspektive i
izgublj eni h nada, s druge strane.
Bilo bi nemoguće realizirati ove pl anove ukoliko bismo
zadržali makar i partikularne premise paganskog života i l i ako
bismo s njegovim konceptom jednom raski nul i , zaobišli ga ili
se distancirali od njega, a drugi put pohitjeli ka selektivnoj
sintezi prividno srodnih sadržaja ova dva civilizacijska sustava.
Ne smijemo gubiti iz vida elementarnu činjenicu da, uprkos
razornog djelovanja modernog paganizma u našem okruženju,
islamski civilizacijski krug gradi neuporedivo perspektivniju
budućnost, najsvrsishodni j u preobrazbu čovjeka i njegova
društva. Tu se obrazuje ključna razdioba ova dva civilizacijska
svjetonazora poslije koje ne postoji ni kakva mogućnost nji hova
ponovnog susreta.
Ali, zato ostaje otvorena mogućnost sl j edbeni ci ma
paganizma da pristupe i sl amu bi lo da su živjeli paganskim
životom unutar Svijeta islama i l i istim životom u ne islamskom
svijetu, j edi nstvena mogućnost da budu izvedeni i z tmi na
paga n izma na svijetli put i sl ama, da se spase tegoba koj e su
u pagani zmu kušal i i pri hvate svekolike blagodati i dobra koje
im i sl am osi gurava.
Ako, pak, ne iskoriste tu ukazanu mogućnost nama ne
preostaje drugo doli da potvrdimo ono što su Svemi losni Allah
i Nj egov pl emeni t Posl ani k obj elodani t i :
" Vama vaša vjera, a meni moja". (AI-KafrOn, 6.)
2NAkOv|NA/JlJ
DMI NACIJA VJEROVANJA
` Ì ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi cete
pobijediti ako budete pravi vjerici'. (
A
l u 'l mran,
139
·
)
l ê/
Kao pra refleksija koja se pojavljuje u svijesti glede ovog
stavka j este ut i sak da se cj el i shodno nj egovo značenj e
uosovljuje na kategori j u dži hada poj mlj enog kao borbe i
oružanog sukoba. Meduti m, sasvi m je jasno da dži had kao
specifična pravna i moral no-eti čka kategorija u i sl amu po
svojoj dubi ni i opsegu nadi lazi takvo part i kularno značenje.
Dži had izražava trajno angaži ranu formu duha i praktičnog
djelovanja lj udskog vol jnog akta koj i će vjerni ka, njegovu
senzi bi l nu, recepci j sku i kreati vno- i skustvenu vokaci j u
konti nui rano privodi ti u akti van odnos naspram objekata i
pojava, vri jednosni h kategorija i l j udski h bi ća, podjednaki m
i ntenzitetom.
Osi m toga dži had predstavlja okvi r dvojake progresi vne
domi naci je unutar koje se usredi štava biće i skrenog vjerni ka
musl i mana vis-a-vis općepojmljenog svakog stanja i svake
vri jednosti kao i svakog i ndivi dual iteta. Unutar tog okvi ra
temel j i se domi naci j a i mana i sustav nj egovi h ukupni h
vrijednosti u odnosu na svaki drugi sustav strukturi ran izvan
temel j ni h pri nci pa i slamskog vjerovanja, domi naci j a nad
raznol i ki m hi stori jski m si lama što zastranjuju izvan razvoj ni h
tokova i mana, nad svi m sustavima koj i se ne bazi raj u na
I êê S
q
d<eib
nj egovi m fu ndament i ma, nad t rad i c i j ama koj e ni s u
prosvi jetljene njegovim si mbol i ma, nad l j udski m društveno­
h i st or i j ski m zakoni ma koj i nemaj u za podl ogu i man, i
naposl i jetku, domi naci ja nad društveni m pozi ci jama koje se
ne razvi jaju na pri nci pi ma i mana. To je domi naci ja koja ne
mora nužno i mati upori šte u vel i koj si l i i broj nosti njeni h
obnašatelja i l i u ogromnom kapi tal u, te koja i bez prednje
spomi nj ani h či ni laca, predstavlja i sti nsku domi naci j u koja
neće uzmicati pred destruktivnim si lama niti pred društveni m
obi čaj ni m kodeksi ma i l i besmi sleni m zakoni ma, ni ti , pak pred
si tuaci j ama koje su l judi ma dopadlj ive, a nemaj u oslonca u
i manu.
Uvezanost i si gurnost u dži hadu kao takve, samo su
j edan od aspekata progresi vne domi nacij e ovog vi sokog
Allahova smjerokaza. Uspostava domi naci je uz pomoć i mana
ne predstavl j a puku i ndivi dual nu odl učnost, neustraši vu
pobudu i pl ahovi tu smionost, nego domi naci j u uspostavljenu
na čvrstoj i st i ni usredi štenoj na naravi bitka, na Zbi l j i koja je
u pozadi ni moći R i j eči , poi manj a okruženj a, defi ni ranj a
društva i međusobnog upoznavanja l j udi , j er je povezana s
Bogom
Ž
i vi m, Koji ne umi re i vječno Opstoj eći m.
*
* *
Lj udska zaj edni ca posj eduj e svoje domi nantno bi će,
opće t radi ci onal no pravo, svoje pol uge moći , svoje represivne
mjere protiv oni h koji se ne podložnjavaju nj eni m temelj ni m
zahtjevi ma i koj i se s njom sučeljavaju bez čvrsta oslonca.
Tako i domi ni raj uće i deologi je i proši rene i deje potrebuj u
svoju rekonstrukci j u koj u je teško reali zi rati bez prethodno
snažne utemeljenosti i organiziranosti na realnosti u či joj sjeni
te predodžbe i ideje postaju manje značajne usljed čega svoj
konti nuitet moraju crpi ti i z vrela vi šeg i snažni jeg no što je
sama realnost.
ZNKOVI NAn I 89
Individua koja se suprostavlja društvu, Zajedni ci i njeni m
postoj ani m standari ma, opći m obitaji ma i zakonitosti ma,
trad i ci onal ni m vr i j ednost i ma i d ruštveni m val i dni m
kategorijama, shvatanji ma i i dejama, poi manji ma, nj eni m
devijacijama i krizama, doživljavaće osjećaj tuđi ne, slabosti i
posustalosti sve dok se ne bude pronašao oslonac, snažni ji
od oslonca na l jude, pouzdani ji od si gurnosti koju pruža
zemlja, od dostojanstva koga pruža život.
Al l ah ne prepušta vjer ni ka da se sam sutelj ava sa
raznolikim represalijama, da se pogiba pritisnut teretima ili
sruši iscrpljen od nemoći i tuge. U tom kontekstu i u punom
smislu pokazuje se ovaj Allahov smjerokaz:
"l ne gubite hrabrost i ne žalostite se , vi ćete
pobijediti ako budete vjerovalr.
(
A
lu ' l mran, 139.)
Naravno, i man kao uputa stavlja se nasuprot nemoći i
tjeskobe, takva dva osjećanja koja omamljuju ljudsku dušu
na toj razi ni i u ti m stanjima, suteljavaju se s ti m osjećaj i ma
na nati n progresivne domi nacije, ne pukom strpljivošću i
osjećajem sigurnosti, takve dominacije koja s vi si ne motri na
uzurpatorske, represi vne aktual ne vri j ednosti , ši roki h
pogleda i ideja, položaja i tradicija, obitaja i svih grupacija
ljudi okuplj eni h na putu nei sti ne.
Vjerni k zaposj eda najvi šu pozi ci j u gl ede upori šta i
porijekla; ni zemlj a ni svi ljudi na njoj, a ni raznoliki pogledi
nisu mu u tome ravni. Od Allaha mu je ta pozicija dar. Nj emu
se vraća i konatno po Njegovu Planu se odvija njegov lj udski
život. Osi m toga, vj erni k je najsposobnij i da saznaj no i
poj movno r eci pi ra Zbi lj u bi ća, egzistenci j u kao takvu.
Vjerovanje u Jednog Boga, mi nati n kako ga interpretira islam,
predstavlja najkomplementarniju formu spoznanja Najviše
Zbilje.
Ako bi se ovaj konc ept spoznaj e doveo u ravan
komparativnog posmatranja sa kumul usom raznol i ki h ideja,
l 90 S
q
d<cib
i deologi ja i pravaca koje, bi l o da su produkt najvi ši h dometa
filozofijskog mi šl jenja starih i moderni h filozofija, bi l o da su
paganskog porijekla ili objavlj eni h, ali izvitoperivani h vjerskih
učenja, bi l o, pak, zabl udjel i h, destruktivni h materi jal i sti čki h
i deologija, u tom sjaj nom i j asnom, l ij epom, konzi stentnom i
upot punj enom konceptu vri j ednosti , vel i či na i sl amskog
nauka se tol i ko i tako i zri j ekom reflekti ra, kao što se ni šta i
ni kada sl i čno nij e refl ekt i ralo. Zahvalj uj ući , poglavi to, toj
či nj eni ci znal ci te spoznaje postaju i zabrani ci na najčasnijoj
egzi stentnoj pozi ci j i .
Vjerni k zauzi ma naj časnij i stupanj i gl ede poi manj a
vrijednosni h sistema i val i dni h kriterija za pri mjeravanje života
i životni h događanja, predmeta i l j udski h bi ća. Vjerovanje
usredotočeno na saznajnom i skustvu Boga i Njegovih atributa
na način i sl amskog či stog monoteizma, t e na spoznaj i Zbi lje
o val i dnoj gr�daci j i unutar makro-kozmosa, a ne na nivou
spoznaje svijeta malene planete Zemlje, naravno, jedi no to
uvjerenje omogućava vjerni ku pravi lno i pouzdano poi manje
svekol i ki h vri jednosti , pouzdani je no što ga pružaju raznol i ki
relati vni kri teri j umi lj udske populaci je, či je spoznavanje ne
seže dal j e od poj avnog svi j eta i koj e utvrduj e odredene
val i dne kri teri j ume i standarde samo za j ednu generaci ju, za
j edan narod, a katkada samo za j ednu i ndivi duu.
Vjerni k j e neuporedivo dostojanstvenij i i glede duševno­
umnog, emoti vnog i eti čko-moralnog života, to zbog či njeni ce
da ga njegova vjera u Allaha, Posjedovatelja li jepi h i mena i
apsol utni h atri buta, kao takva vrijednost koja mu naprosto
pribavlja dostojanstvo, či stotu duše i ti j ela, oprost grijeha i
podložnosti samo Nj emu, moti vi ra ka dobru i mudrom uprav­
ljanju svijetom. Ponad svega toga, osigurava mu i veličanstvenu
nagradu na Drugom svijetu-Ahiretu, nagradu pred kojom se
mi ni miziraju sve teškoće i bolovi ovozemaljskog života, koja
smi ruje duševno bi će vjernika čak i onda kada bi napusti o ovaj
život prije vremena. {idi : Hasaisu at-tasawur al-islamij.
2NAkOv|NA/Jh I 9l
l konačno, vj erni ka speci fi ci ra pri mjereno dostoj anstvo
gl ede osjećaj a za pošti vanj e prava i reda. Ci vi l i zaci j ska
iskustva anti kni h i moderni h paganski h društava, u odnosu
na pouzdanu i potpunu tradi ci ju pravne zakonomjernosti i
reda svijeta i slama, dj el uj u kao dj eti nj ski pokušaji i l utanje
sl i jepi h. Otuda vjerni k s puni m razlogom gleda s počasnog
pi jedestala i dostojanstveno na svijet zabl udj el i h naroda,
emoti vno i sa tugom na nj i hovo teško i mi zerno stanje, s
osj ećaj em progres i vne domi naci j e nad prozai čnost i i
zabludjelosti t i h naroda.
*
* *
Doslovce, ovako su se prve generaci je musl i mana u
kl asi čnom i sl amu odnosi le prema i sprazni m društveni m
tokovima uobraženi h slojeva i i deol ogi jama koje su u ropski
položaj stavlj ale l j udske zajedni ce paganskog razdoblj a.
Paganizam, meduti m, ne predstavlja neku povijesnu vremeni ­
tost, već stanj e duha u koj e bi zapadale l j udske zajednice
svaki put kad bi zastrani le s i sl amskog koncepta života, pod­
jednako, u dal ekoj prošlosti , modernom vremenu i u buduć­
nosti.
Nezaboravan je pri mjer odnosa Poslani kova prijatelja i
sl j edbeni ka Mugi re b.
Š
u' beta naspram mani fest aci j a
pagani zma u sl učaj u koj i se dogodi o sa si l ni m perzi j ski m
vojskovođom Rustemom. EbQ 'Usman al - Hi ndi prenosi nam
sl j edeće i zvi j ešće: ' Kada j e Mugi re sti gao u Kantaru do
stanovništva Perzije, ovi ga zadržaše uz prethodno dopuštenje
Rustema. Do tada, u svojoj zlodušnosti , ni su se bi li promijeni l i
već, naprotiv, ostal i su i dalje prostodušni i nemarni . Dočekali
su ga u t radi ci onal noj nošnj i , zl at ni m ni ti.ma protkanoj i s
krunama na glavama, u areni nami jenjenoj za demonstri ranje
ratni h vještina. Po starom perzi jskom običaju moralo se proći
arenom da bi se stiglo do vladara i l i vojskovođe. U p utio se Mugi -
l 92 Sed<eib
re, uzdignute glave s četi ri pletenice guste kose, do lože u koju
su ga, potom, posadi l i i počeli provocirati riječi ma. Ovako im je
uzvratio: "O vama su među nama kružile legende, meduti m,
nije mi poznato da postoji gluplji narod od vas. Mi Arapi ne
izrabljujemo jedni druge sve dok ne izbije neprijateljstvo medu
nama; vjerovao sam da se i vi tako ponašate medu sobom.
Bi lo bi bolje da ste me obavijestili da se vi j edni prema drugi ma
odnosite kao prema božanstvi ma, budući da takvo stanje ne
može biti održivo medu vama. Ne bih vam došao da me ni ste
pozval i . Ne postupajte tako medu sobom! Danas, shvatih da
ste vi i zgubl j eni , poražen narod. Vl adar ne može zadržavati
ovakav obl i k života, pothranjivati ovako ni sku svijest l judi "!
Sl i čan dogadaj s Rustemom zabi lježen j e o Rub'i ju b.
'
A
mi ru, pred čuvenu Bi tku na Kadi si jj i : 'Sa'd b. Ebi Wekkas
je, neposredno pred Bitku na Kadi si jji , poslao Rub'ija b. '
A
mi ra
kao svoga izaslani ka Rustemu, koga j e dočekala persijska
dvorska svita u dvorcu raskošno uredenom, u tradiconalnoj
nošnji od svi l e. Dojahao j e na li jepom konju ogrnut u ogrtač
od gusto tkanog platna. Sti gavši do lože sjaha s konja i pr ive za
ga za naslonjač lože te, ne odloži vši naoružanje, sjede u ložu
nasl onivši se na kopl j e. Kad zatraži še od njega da odloži
oružje, on i m kaza: "Došao sam na vaš poziv, a ne što se meni
dol azi l o. Stoga, ne di rajte moje oružje i li se bez okl i jevanja
vr aćam odakl e sam i došao". Umi j ešao se i Rust em
zahtijevajući od dvorske svite da ga ostave takvog kakav jeste.
Potom ga upi ta: 'Zbog čega si došao?' "Allah nas upućuje da
one koji žel e, i z ropstva prema l j udi ma, privedemo služenju
Allahu Jedi nom, iz tjeskoba Ovog svijeta u prostran stva Ovoga
i Budućeg, i z despot i zma vi ševjerja u pravi č nost i slama".
*
* *
Unatoč promj ena okol nosti i dospi j evanj a i slamske
i ndivi due u potči nj en položaj pred materi j al i st i čki m si lama,
NA

N
_
A
_ _
J

J
¿

µ¿_@µ¿¿ �
njega ne napušta vjerni čki osjećaj ne narušenog dostojanstva
u poraženosti i uni ženosti , već ga prati uvjerenje o neumi tno j
prolaznosti te etape, j er vjeri pri pada ci kl i čki krug vremena,
po naravi svojoj, nužno događaj ući . Mada bivši surovo, vjerni k
pred takvi m vremenom ne pogi nj e gl avu. Svaki čovj ek
neizbježno će kušati napi tak smrti kao si mbol a prolaznosti ,
no vj er ni k musl i man umi re sa svi j ešću o presel j enj u i z
zemaljskog prolaznog u vj ečni obećani ži vot/Džennet - kao
njegov svjedok (šehid. A njegovu pobj edni ku - stvarnom
gubi tni ku - pri pravljen j e strašni Džehennem, o čemu Kur' an
uvjerljivo govori :
"Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemli
i jedino je Allah svemoćan.
U stvaranju nebesa i Zemlje, u izmjeni noći i dana,
zaista su znamenja za umom obdarene,
za one koji i stojeći, i sjedeći, i ležeći Allaha spominju
i o stvaranju nebesa i Zemlje razmi-šljaju:
'Gospodaru naš, Ìnisi ovo uzalud stvorio; hvaljen
Ìbudi i sačuvaj nas patnje u Vatri!
Gospodaru naš, onoga koga Ìbudeš u Vatru bacio
Ti si već osramotio, a nevjericima neće niko u
pomoć priteći.
Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u
vjeru: ' Vjerujte u Gospodara vašeg!' - i mi smo mu
se odazvali. 'Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i
ne uzmi u obzir hrdava djela naša, i učini da poslije
smrti budemo sa onima dobrim!
Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao
po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne
osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!
l Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom
trudbenik u izmedu vas trud njegov neću poništiti,
ni muškarcu ni ženi - vi ste jedni od drugih. Onima
l 9ó Sej¸J<c±
koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i
koji budu na Putu Mome mučeni i koji se budu borili
i poginuli, siguro ću preko hrđavi djela njihovih
preći i siguro ću ih u džennetske bašče, kroz koje
će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. -
A u Allaha je nagrad najljepša.
Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne
vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje,
a poslije - Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti,
a užasno je to prebivalište!" (Alu 'lmran, 189- 191-J
Ljudskim zajednicama upravljaju ideologije i nazori, vrijed-
nosni sustavi i položaji, bi tno suprotstavljeni vjeri sljedbenika
islama i njegovim nazorima, sustavu vrijednosti i kriterijum ima.
Musl i mane uprkos te či nj enice ne napuštaju osjećaji konačnog
dobi tka u odnosu na nj i h unižene. Nj i h obuj mljuju osjećaji
ushićenja i ponosa, mi losrđa i emocija, iskrene želje da i drugi
- zabl udjel i budu upućeni ka dobru, zajedno s nj i m, da se
uzdi gnu do horizonata u koji ma vjerni ci žive.
Nei sti na bučno i nasrlj ivo nastupa, di že svoj kreštavi
glas i kostriješi perje, okružuj ući se vještački m figurama, koje
zasljeplj uj u oči i poglede, te nj eni promicatelj i ne vide da je u
pozadi ni ti h figura nakazna, i zobl i čena ružnoća, neukusnost
i sumorno si vilo zore. Doči m, vjerni k gleda s di stantne vi si ne
na te mnogol i ke mani fest aci j e, bahate nei st i ne, nj ene
umnogol i čne obmane, ne žal i se i ne očajava, ne oslabljuje
svoj u upornost da i straj e uz I st i nu i zadrži kont i nuitet u
okvi ri ma Allahova Programa, ni ti , pak, sl abi njegova želja da
na put Upute i skorače i oni zabl udj el i , obmanuti .
Društveni sustavi l j udski h zaj edni ca guše se u invaziji
raznol i ki h poroka, srozavaju se u nastranostima stranputica,
uvalj uju u baruštinu svakoj aki h zala, uvjereni da i m je time
zagarant i rana sreća i uži vanj e, da se t i m posredstvom
oslobađaju stega i okova. U nji ma se na stupanj najvišeg dobra
2NAkOv|NA/J0 I 95
postavljaju svekol i ke forme najpri zemni j i h uži taka; sve što
pri či njava ugodaj, praktično je dopušteno. Sve je svedeno na
vonjavi legalitet, sroza no u blato i gl i neni gl i b.
Č
ak i tada vjernik
uvida svoju veličanstvenu pozi ciju u odnosu na davljenike u
l j epl j ivoj smj esi blata, čuva svoj autohtoni i ndivi dual i tet
oslobode n straha i tuge, svjestan da ga njegova duša ne zavodi
tražeći od njega da zbaci svoj či sti ogrtač i utopi se u gl i bu
nesvjesnog. Njegova vel i či na se kristalno reflektira u ljepotama
vjerovanja i radostima izvjesnosti . Vjerni k se prilježno zadržava
u okvirima svoje vjere kao što, egzemplarno, sljedbeni k nekog
klana ostaje njegov zarobljeni k, u društvenom sustavu, koji
egzistira izvan sustava reli gi jski h vrijednosti, izvan dragocjeni h
zaokupljenosti i i nteresovanja, i svega što je pojam duhovne
uljudnosti i tjelesne či stote, pojam lijepog. U isto vrijeme, drugi
s ci nizmom, gledaju na njegov položaj, i gnori raju njegove
nazore, ismijavaju njegove istine. A on se ne dvoumi i ne žalosti,
ostaje stamen u svojoj dostoja-nstvenoj poziciji naspram svih
podrugljivaca, poricatelja, ci ni ka, pri nci pijelno i na način kako
to Kur'an konstatira:
"O narde mo/' govorio j e on "da vidimo! Ako je
meni jasno da je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe
dao vjerovjesništvo, a vi ste sljepi za to, zar da vas
si/iro da to protiv volje vaše priznate?" (HOd, 28.)
On sasvim jasno razl i kuje raskrsnice i kraj puteva časne
povorke i očajne karavane, shodno riječi ma uzvišenog Allaha:
"Griješnici se smiju onima koji vjeruju;
Kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju,
A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući
vraćaju se;
Kada ih vide, onda govore;
"Ovi su, doista, zalutali" -
A oni nisu poslani da motre na njih.
Danas će oni koji su vjerovali - nevjericima se
posmijavati, sa divana će gledati.
l 9ó
§
J<e±
Zar će nevjerici biti drugačije kažnjeni nego prema
onome Kako su postupali!" (AI-MutaffifQn, 29-36.)
Kuržan nam i l ust rati vno kazuj e o t i pi čnom odnosu
poricatelja isti ne/ kafira naprema vjerni ka:
"Kada su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni
koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjervali:
lli smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više
poborika?" (Merjem, 73.)
Koje dvije skupi ne? Oholi , koji pori ču Muhammedovo,
a.s., poslanstvo? l li, pak, oni si romašni , koji su se oko njega
okupljal i ? Koje od te dvije skupi ne? Nadr b. Haris, 'Amr b.
Hi šam, V e lid b. Mugira, Ebu Sufan b. Harb ili Bi l al b. Rebbah,
'Ammar b. )asir, Suhejb i Habbab?
Ako je ono čemu j e pl emeni ti vjerovjesni k Muhammed
pozivao sušto dobro, zar tada njegovi pravovjerni ashabi
mogu biti sljedba koja nema prava na utjecaj i vlast u rodu
Kurejšija, a koji su se druži l i u skromnom domu poput doma
Erka ma?! Zar to pravo može pripasti njegovim protivnicima?
Zar oni da budu promovirani u promicatelje velikog časnog
Poziva, ugošćeni traj ni m spomenom i moći ?!
Po pri zemnoj, u zemaljskom ambij entu razvijenoj logici
i mišljenji ma ljudi pred kojima su zauvijek i svuda zakriveni
najviši horizonti, takav paradoks je moguć. Sama promisao
Gospodara Svemoćnog uspostavlja vjerovanje ne na profanim
vrijednostima raskošnosti i zlata, već zaštićeno od či ni laca
sl adostrašća, bli zi ne koja omogućava vezu s vladarem, od
zl oupotrebe osobnog položaja u strukt urama vlasti, pred
porivom prolaznih užitaka i izazovima ni ski h pobuda. Ono je,
naprosto i načisto, plod i posljedica osobnog i ndivi dual nog
angažmana, teški h napora, svekol i kog truda i i džti hada,
odricanja i vlastitog života, pa neka mu se pri kl oni onaj ko
hoće. Vjerni k je postojan u uvjerenju žel i vjeru porad sebe, iz
iskrene ljubavi spram Allaha, ne zbog l judi , niti onih koji mu
2NAkOv|NA/JR l 9/
ponudi še raznolike sustave i pri mam ljivosti. Neka ih se kloni
svako ko žel i uživanja i koristi , ljepotu i raskoš, ko traži dobra
i čedne slasti , kao i svaki onaj koji se povodi za idejama l j udi
koje mu na Allahovoj tezul j i dobra neće doni j eti .
Vjernik ne utemeljuje svoje vri jednosne sustave i nazore,
svoj e kr i t er i j ume na nesi gurn i m i s kustvi ma l j udske
popul aci je, da bi , potom, tugovao zbog pogrješnih procjena
l j udi . Naprotiv, on crpi sve te vrijednosti od Gospodara l judi
koji ne može pogri ješi ti ; On mu je po svemu dostatan. Ne
gradi i h na trivij al ni m pobudama l j udi da bi posli je zapadao u
konfl i ktne si tuaci j e pri mjerene pri rodi lj udski h prohtjeva.
Dapače, vjerni k i h crpi i z Ri zni ca postojane I sti ne u kojoj nema
prostora za di leme i li nepri nci pi jel nosti . Ne emi ti raju mu se iz
ovog ograničenog, propadljivog svijeta, već i z unutrašnjosti
njegova bića, sa vrela Bi tka, tako da ni kada u svojoj duši neće
osjećati iznemoglost ili tugu u svome srcu. On je u čvrstoj
svezi sa Gospodarem lj udi , sa R i zni com I sti ne i i zvori ma
svakog bivstva.
Vjerni k je na tragu I sti ne, a šta drugo izvan I st i ne može
postojati doli zabluda?! Prepusti mo zabl udi njene moći, njene
zebnje i more, njenu homogenost i zabl udj ele sl jedbe! Sve
to, naravno, ni najmanje ne može utjecati na samu I sti nu, j er
vjerni k j e na putu I st i ne i , naravno, i zvan I st i ne j e samo
nei sti na. Znano je da vjerni k kao takav ne može odabrati
nei sti nu u zamj enu za I sti nu, ni ti može poredi t i I sti nu sa
nei sti nom bez obzi ra na sve okol nosti i si tuaci j e:
" Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da
skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj
nam Svoju milost; Ì si, uistinu, Onaj koji mnogo
daruje!
Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u
koji nema nikakve sumnje, - Allah će, zaista, odrati
obećanje". (
A
lu 'l mran, 8-9.)
2NAkOv|NAAR
T oJE PRVI PU
1. Tako mi neba sazviježđima okićenog,
2. i Dana već određenog,
¸.i prisutnih , i onoga što će biti prisutno, -
4· prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,
¸. i vatrom i gorivom i napunili,
6. kada su oko nje sjedili
7. i bili svjedoci onoga što su vjericima radili!
8. A svetili su im se samo zato što su u Allaha,
Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali,

Č
ija je vlast i na nebesima i na Zemlji, - a Allah je
svemu Svjedok.
to. One koji vjerike i vjerice budu na muke
stavljali pa se ne budu pokajali - čeka patnja u
Džehennemu i i sto tako prže nje u Ognju,
11. a one koji budu vjerovali i dobra djela činili
čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći , -
a to će vel i ki uspjeh bi ti ,
12. Odmazda Gospodara toga će, zaista, užasna
biti!
13. On iz ničega stvara, i ponovo će to učiniti;
14. l On prašta i pun je ljubavi,
1¸. Gospodar svemira, Uzvišeni,
16. On radi šta je Njemu volja". (EI-BurOdž, 1-16.)
I 99
200 Se¸¸dKutb
Kaz i vanj e o pri j atelj i ma Uhduda, onakvo kakvo j e
pri povijedano u suri ai-Burudžpredstavlja nači sto i sti nu, koj u
vjerni ci -mi si onari , promi catelj i i st i ni tog puta ka Al l ahu, i maju
perci pirati u svakom prostoru i svakoj generaci j i . Kur'an ga
i nterpret i ra st i lom koj i sadrži uvodne naznake i dio koj i
razrađuje događaj, potom, di o u kome su i zložena izviješća i ,
napokon, smj er ni ce - i nst r ukt i vni d i o. Kur' an u njemu
ekspl i ci tno proj i ci ra dalekosežne pl anove na razi ni nekoli ko
aspekata: poi manj a same naravi da 'we, uloge čovjeka u
nj enom promi canj u, vjerovatne pretpostavke i mogućnost
Poziva u njegovim svekol i ki m oblasti ma, koje predstavljaju
naj ši ri prostor na površi ni Zemlje i naj opsežni j e okvire u
povi j esnom ži vl jenju čovjeka. Povrh toga, Kur'an u kazivanju
"Uhd?d" ski ci ra si mbol e puta, pri pravlja duše vjerni ka za
usvajanje svi h pretpostavki i aspekata Puta či je se događanje
odvi j a sukl adno zacrtanoj odredbi , skri venoj mudrosti i
zakri veni m taj nama Svemoćnog Al l aha.
U kazivanju je tretiran sl učaj grupe i skreni h vjerni ka, koja
je, nakon što je javno i skazala svoje vjerovanje, bi la izložena
nasi lj u ohol i h si l ni ka i l ahkoumni h, oni h koj i su sputavali
pravo čovj eka na sl obodu vj erovanj a u I st i nu, u Al l aha,
Svemoćnog i Hvaljenog, koj i su uskraći val i pravo čovj eku na
upražnjavanje ljudskog dostojanstva umjesto da bude igračka
u rukama nasi l ni ka što oko sebe bol i patnj u si j u i koji u
raznostruki m sl i kama bola, izazvanog spal j ivanjem, uživaju i
naslađuj u se.
Vjerovanje u srci ma Prijatelja Uhduda uzdiglo se visoko
ponad smutnj i i nasi l ja, uvjerenje je pobi jedi lo nad ružnom
realnošću života, ne pokorivši se i sačuvavši svoju čistotu pred
nasrtaj em okrut ni h nasi l ni ka. Pri j atel j i Uhduda, i skreni i
stameni vjerni ci , štaviše, ni su se pokol ebati u vjeri , čak ni u
moment u kad im je pod nogama vatra pot pal jena kao smrtna
kazna u grozni m patnjama. Ta grupa mladi h vjerni ka sačuvala
je dost oj a nstve no srca svoj a od rap s ke pokor nost i
2NAkOv|NA/JlJ 20l
prohtjevima života, oduprijevši se nagonu za samoodržanjem
života koje u čovjeku, naprosto, uzavre pred vidljivim znaci ma
neizbježne smrti , te doživjevši puni nu oslobođenja od svih
stega i svake pri mamlj ivosti i spraznog života kao i pobjedu
nad ži votom, snagom i skrenog vjerovanja.
Nasuprot ti h vjerni h i dobri h, pl emeni ti h i vel i čanstveni h
srca Prijatelja Uhduda stajaše ćud poricateljska i zl a, ub i lačka,
zloči načka i ukleta okrut ni h si l ni ka, koj i se naslađivaše u
patnjama vj erni ka dok gorješe u vatri, u sl i kama života koji
nestajaše u plamenju vatre i pepel a. Svaki put kad bi koj i
ml adi ć i l i djevojka, djevojčica i l i stari ca, dječači ć i l i starac bi l i
bačeni u oganj kod ovi h bi u dušama rastao uži tak i podlost,
zloća i zlurad | smij eh nad bol ni m grčevi ma paćeni ka.
Stravi čan sl učaj Pri jatelja Uhduda jeste događaj u kome
duše vjerni h I sti ni doživljavaše puni uzl et u duhovne sfere, u
nurom Allahovi m prosvi jetlj enu dubi nu koj om je počašćen
ljudski rod svakog vremena i svakog pokoljenja.
Po l ogi ci zemalj skog povi j esnog mi šl j enj a nasi lj e je
tri jumfirala nad reli gij om; vjerovanje i i deja Boga njegovana
u bi ći ma te plemeni te, dobre, stamene i vel i čanstvene grupe,
ni je imala šanse na uspjeh u sudaru sa nasi ljem?!
Sve nastale pripovijesti i l i l egende o tom događaj u kao
ni kur'anski tekstovi ne pružaju nam i scrpnu sl i ku stradanja
si l ni ka koj i ma i h je Allah podvrgao, a koje j e bi l o ravno
stradanju naroda Sali hova,
Š
u'aj bova i Lu tova, neka je Allahov
mi r s nj i ma, i li stradanju faraonovom i njegove vojske. Po
l judskom gl edanju bi o bi to žalostan i bolan kraj Prijatelja
Uhduda!
Ali , zar je moguć takav kraj, da na platou Uhduda tako
jadno skonča skupi na vjerni h, sl jedba koja je dosegla puni nu
i vrhunske granice vjerovanja?! Ni slučajno! Da nasi l ni ci , koji
su poči ni l i nasilje i koji remete Red na Zemlji budu nagrađeni ! ?
Takav j e apsurd nepojmlji v, naprosto, nemoguć?
202 S
q
d<cib
Povi jesno, u zemal jske okvire pri zemljeno mi šljenje o
dogadaj u Pri j atel j a Uhduda proi zvodi u svi j est i ma l j udi
di j ametralno drukči j e osjećaje, bi t no razl i čite od emotivni h
evokacija koje kur'ansko kazivanje formi ra u dušama vjernika,
pa i t i h i st i h l j udi .
Kur' an rasvjetljava jednu drugu i sti nu, otkriva vjerni ci ma
narav vri jednosni h sustava putem koj i h samj eravaju sve
druge vri j ednosti , pa i samo pi tanj e borbe koju vode za
pobjedu I sti ne.
Ž
ivot kao takav, svaki bol i užitak, dopušteno i zabranjeno
u njemu ne predstavljaju najvišu vri jednost u samjeravanju
vri j ednosti , ni ti j e roba či j i su profi ti i gubi tak predvi dl j i vi .
Pobjeda ni j e uvijek utemeljena na vanjskoj, formalnoj premoći.
Ovo je jedan medu broj ni m pri mjeri ma pobjede.
Najvi ša vri jednost na Al l ahovu mizanu, tj. u Allahovu
samjeravanj u vri j ednosti jeste vri j ednost uvjerenja i, bez
dvojbe, naj profitabi l nij i arti kl na Allahovu trži štu roba jeste
i man/vjerovanje kao takvo. Takoder, sasvi m je izvjesno da
najvi šu for mu t r i j umfa predstavl j a pobj eda duha nad
materi jom, uvjerenja kao takvog nad bol om, vjerovanja nad
nasi lj em svi h obl i ka. Egzemplarno, u doži vl jaju Pri jatelja
Uhduda afi rmi rana je pobjeda sljedbe vjerovanja nad strahom
i bol om, nad čari ma svijeta i zemalj skog života, nad si lama
nasi lja i nereda, kao takvi h. Takva čudesna pobjeda pri bavila
j e l j udskom rodu sve počasti, svi m generaci j ama, u svakom
stol jeću. Da, ta pobj eda j e paradi gma svi h pobj eda, bez
i zuzetka.
Svako l j udsko biće je nužno podložno smrti , samo se
uzroci razl i kuj u. Meduti m, ni su svi lj udi predi sponi rani da
ostvaruju pobjede, pogotovo ne ove vrste, da čine uspone,
naročito ne ovakve, da postignu osl obodenje, osobi to ne na
ovakvoj razi ni , da se uzdi gnu do najvi ši h sfera. Doista je taj
uspjeh samo Al lahov izbor, Allahova počast plemenitoj sljedbi
2NAkOv|NA/JR 203
medu Njegovim robovima, da zajedno sa drugi ma kuša smrt,
ali da se pri tom či nu izdvoji i znad drugi h na pl anu vječnosti i
besmrtnosti u Vi šnjem svijetu, podjednako kao i u povijesnom
životu l j udski h zajedni ca.
Vj erni ci su uprkos pri vi dnog poraza pobjedni ci u životu.
Postavlja se, medut i m, pi t anj e u koj i ma su raz mj erama
gubi tni ci nj i hovi protivni ci ? l , konačno, na kol i kom bi gubi tku
bi lo cjelokupno čovječanstvo da j e ubij en ovaj vel i ki si mbol ,
nametnut ži vot bez vjerovanja i sl obode, da j e okrutni m
si l ni ci ma omogućeno da uspostave devi jantne forme života,
ovladavaju dušama i ti jel i ma vjerni ka! ?
Naravno, to j e vrl o pl emeni ta i dej a, vel i čanstvena
zami sao, koja je kao takva vel i ko dobro na Zeml j i , a zauzvrat
su trpj el i bez umlj e od lj udi . I pak, unatoč tog l udi l a, t j .
spal j i vanj a nj i hovi h propadl j i vi h t i j el a, t a vel i čanstvena,
plemenita i deja j e tri j umfi rala.
Konačno, ni Zemlja ne predstavlja jedi nu ravan na kojoj
se vodi borba, nije to ni ovaj zemaljski , povijesni život. Savre­
meni ci - svjedoci borbe, ni su oni ta grupa i l i poj edi nci , akti vni
sudi oni ci te borbe u nekoj generaci j i . Svijet Božijeg Prijestolja,
kao takav, neposredno sudjel uje u povi j esni m pl anetarni m
događanj i ma, svjedokom je ti h dogadaja i prosvjedočuje protiv
nj i h, i samj erava i h kri teri j umi ma neplanetarne naravi u
okvi ri ma svake epohe i svih generacija. Vi šnji svijet pouzdani ji
je utok od zemal jskog prolaznog boravišta, utok koji i zmiče
ljudskom poi manju i pretpostavkama.
Povrh svega toga usljed uje Drugi svi jet, kao zbi lj ski Plan
na koj em se neodgodivo susreću Ovozemal j ski svi j et i l i
povijesnost sa Onosvjetski m, kako u pogledu realnosti I sti me
tako i u vjerni kovu osjećanju i doživljavanj u te I sti ne.
Sukob dvaju vrijednosni h realiteta nije okončan, a ni ti
se njegov stvarni kraj još ukazao negdje na hori zontu. Zbog
toga n i sud o d i menzi j ama t og konfl i kt a, na osnovu
20« Se¸¸·d<e·o
parti kul arni h mani festaci ja na razi ni povi jesnog ne može bi ti
konačan ni ti i spravan.
*
* *
Prva teorija jeste teori ja kratkog dometa, uski h okvira,
koja se u l j udskom ponašanj u pokazuje kao brzoplet akt
i ntel ekta, ali je zato drugo gledanje na događaj cjelovi to i
kompl ementarno, maksi mal ni h dosega. To je taj nauk koga
Kur'an gradi u umovi ma i srcima vjerni ka, j er personi fi ci ra
I sti nu i poglavi to je konkreti zi ra, a na njoj se utemel j uje i
izvorni, cjel ovi ti si stem i dej ni h vri jednosti vjere.
Sl i jedstveno tome Al l ahovo obećanje vjerni ci ma i ma
tretman nagrade za upražnjavanje i mana i pune predanosti
Nj emu, za strpl j ivost i nekl onulost duhom u nesrećama, za
pobj edu nad nasi l j em prolaznog života; to obećanje trajno
smi ruje srca vjerni ka, kako to ističe i sam Kur'an:
" One koji vjeruju i čija se srca, kada se Allah
pomene, smiruju a srca se doista, kad se Allah
pomene, smiruju!' (Ar-Ra' d, 28.)
I stovremeno, ono je i skaz najvišeg zadovoljstva, ljubavi
i mi losti Svemi losnog Darodavatelja Allaha, dž. š. :
" One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi
će siguro voljenim učiniti." (Merjem, 96.)
|još vi še - ono j e spomen, sjećanje na vjerni ka u sredi štu
Vi šnjeg Svi jeta. Kazao je Al l ahov Poslani k, a. s. :
"Kad smrt zadesi di jete roba Al l ahova, On se obrat i
me l eci ma - Uzeste li di jete Mog dobrog roba? - Oni odgovore:
' Da! ' On ih potom zapi ta: -
š
ta kaže Moj rob? - Mel eci
odgovore: ' Hval i Te i vel i ča. ' Tada i m Al l ah zapovi jedi : -
Sagradite Mom dobrom robu kuću u Džennetu i nazovite je
kućom zahval nosti ." (Hadi s prenosi Ti rmi zi ).
2NAkOv|NA/JlJ 205
U j ednom kudsi -hadi su Posl ani k, a. s., i sti če:
"Allah, dž. š. , kaže: - J a sam onakav kakvi m Me Moj sl uga
poima i s nj i m Sam svaki put kad Me se sjeti. Tako, ako Me se
sjeti u osami , sjetim se i J a njega; isto tako, kada Me spomene
u krugu pri jatelja, spomenem i Ja njega u još boljem društvu.
Kad god Mi se pri bl iži za pedalj jedan, Ja se njemu pri bl iži m za
rukohvat, a ako se on pribli ži za rukohvat, Ja mu uzvratim za
mi lj u. Ako Me, pak, bude pohodio pola h ko, Ja ću njega pohodi ti
veoma žurno." (Kudsi-hadis prenose
Š
ejhan, tj. Bu hari i Musli m)
Svi j et Al l ahova Pri j estol j a zaokuplj en je položaj em
svijeta vj erni ka na Zemlj i , o čemu ekspl i citno kazuje Kur' an:
"Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega
veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i
mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima:,
Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i
znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i
koji slijede Tvoj Put i sačuvaj ih patnje u vatri!' (AI­
Mu'min/Gafr, 7.)
Konačno to obećanje si mbol i zi ra život šehi da u pri sustvu
Al laha:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu
Putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod
Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je
Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji
im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće
biti i koji ni za čim neće tugovati ; radovaće se
Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće
dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili
vjerici." (Alu 'lmran, 169-171.)
Paral el no s t i m, na drugoj strani , si mptomati čna j e
Allahova često ponavlja na prijetnja oni ma koj i vjernike ugone
u laž, si l ni ci ma i zločinci ma, onosvjetovni m kaznama, nji hovim
umnožavanj em na zeml j i i prepuštanj em životu kakav su
20ó
§
J<e±
odabral i do odredenog roka, mada ih povremeno sustiže
Njegov pravični sud i na Ovome svijetu:
"Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne
vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje,
a poslije - Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti,
a užasno je to prebivalište!' (
A
lu 'lmran, 196-197.)
Vrlo snažno i i l ustrativno o nji hovu usudu kazuju sljedeći
kur'anski ajeti:
"Zato ih ostavi neka se napričaj u i nazabavljaju dok
Dan kojim im se prijeti ne dočekaju, Dan u kome će
žuro kao da kumirima hrle iz grobova izaći". (EI­
Me'aridž, 42-43.)
Na takav način i na ti m razinama uspostavlja se korelacija
izmedu pl anetarnog, povijesnog života ljudske populacije i
Vi šnjeg svijeta duhovne di menzij e, ovog i drugog svijeta
(Dunja-
A
hira). Zemlja nije tretirana j edi ni m poprištem borbe
dobra i zla, istine i neistine, i mana i nasilja. Tako ni ovozemno
življenje ne predstavlja kraj kružnice života, a niti razdjelnicom
sukoba. Konzekvent no t ome, ži vot sa svi m nj egovi m
manifestacijama, poput užitaka i bol i , samozadovoljstva i
sustezanja, ne može se tretirati vrhunskom vrijednošću u času
pravi čne presudbe. Dogodi će se i ntegri ranje poj movni h
vrijednosnih kategorija jednih u druge: stanja u prostor, stanja
u vri j eme i stanj a u val i dne si steme i kri teri j ume - kao
sveosebujna cjel i na. Pred vjerni kovom dušom otvoriće se
kozmi čki horizonti, do neslućenog povećati joj se njen položaj,
a mi kromi zi rati zemal jski propadljivi svijet. Porast će vjernik
u srazmjerama svevid enog i svesaznatljivog, u beskonačnosti
kosmi čki h horizonata i svjetova. Kazi vanje o Prijatel ji ma
Uhduda si mbol izi ra krajnju tačku u obl i kovanju ove gol eme i
produhovljene, svekolike i beskonačne sl i ke I sti ne.
*
* *
2NAkOv|NAFUlU 20/
Kazi vanj e o Pri j atel j i ma U hd uda u suri AI - BurOdž
i mpl i ci ra i j edan drugi aspekt i sl amske mi si j e i uloge da' i ja u
svi m nj eni m modal i teti ma. Povi j est rel i gi j ske i i sl amske
mi si j e/da' we obi l uj e t r agi č n i m pr i mj er i ma n j en i h
promicatelja. Podsj eti mo se surovih događaja doži vlj eni h u
povijesti Nuhova, a. s. , poslanstva, H udova, a. s. , poslanstva,
potom
Š
u' aj bova i Lut ova, a. s. , posl an stva i uspj eha
malobroj ni h skupi na vj erni ka na pl anu mi si onarskog rada. Ti
mnogostruki pri mjeri utvrduju či nj eni cu da j e Uzvi šeni Al l ah,
dž. š. , povremeno požuri vao dj el omi čno kažnjavanje si l ni ka
na Ovom svijetu, ostavljaj ući konačnu i potpunu kaznu, i pak,
za Drugi svijet, kada će pravično bi ti sankci oni rana nj i hova
zlodjela.
Povijest rel i gi jske mi sije, takoder, ni je propust i la ostaviti
nam i lustrati vnu skicu nasi lja egipatskog faraona i nj egove
vojske, te vel i čanstvene pobj ede Musaa, a. s. , i nj egova
vj erni čkog naroda, koja j e prol ongi rala paradi gmati čko i
djelotvorno povijesno pri sustvo tog naroda na Zemlj i , unatoč
či nj eni ci da ni kada ni j e dosti gao puni nu svoje povi j esne
egzistencijalne mi si je, niti cjelovitost ustrojstva Allahove vjere
na Pl aneti toga doba, kao j edi nog vri j ednosno val i dnog
sustava u životu l j udske populacije. Naravno, ovaj povi j esni
koncept da 'we bi tno se razlikuje od drugi h obl i ka mi si j skog
i skustva svijeta.
Medut i m, koncept i sl amske mi si j e i vjerovj esni čko
iskustvo Muhammeda, a. s. , karakterizirala je mnogostruka
posebnost u dugotrajnom sukobu koga su protiv i sl ama i
Poslanika vodi l i paga ni Arabijskog poluotoka, osobi to grada
Mekke u kojoj su slj ed beni ci i sl ama ostvari l i u h i stori j i
čovj ečanstva neponovl j i vu pobj edu na svakom pl anu;
čudesno i vrlo uvjerljivo tri jumfirao j e ponajpri je u dušama
musl i mana univerzal ni nauk i sl ama. Po prvi put u l j udskoj
povijesti na jedi nstven nači n uspostavljen je arheti pski stil i
model ž i vota ut emel j en kao pl an i pr ogra m Al l aha
20ê Sejd Kutb
Sveznajućeg, tj. koncept kao najviša forma organi zi ranja i
zašti te života kao takvog.
U povijesti čovj ečanstva i svijeta rel i gi ja smjenjivali su
se do gad aji ši roki h i manj i h razmjera u čij em fokusu j e uvijek
bi l a r el i gi j ska mi si j a i nj eni t okovi . Moderna povi j est
čovječanstva proti če na fonu i sti h pol ari zi rani h svjetova, a
i pak, događaj Pri jatelj a Uhduda, ostaje urnekom koji m se
pri mj eravaj u svi drugi sl i čni događaj i u stari j oj i novi j oj
povijesti l j udskog roda. J edi nstvenost tog događaja očitava
se, poglavito, u či nj eni ci da je j edna ci j ela skupi na vjernika
tragično skončala istrajavajući u borbi za univerzalne pri nc i pe
I st i ne, u koj oj bezbož ni c i ni s u bi l i , na d rugoj st rani ,
sakci oni rani zbog svog zlodjel stva. Takva tragi čna sudbi na
Prijatelja Uhduda u svj esnom i senzi bi l nom bi ću svake vjerne
skupi ne, odane r el i gi j skoj mi si j i , razvi j a predosj ećaj o
vjerovatnoci poslj edi ca onakvi h kakve su zadesi l e Skupi nu
i skreni h u j ednom davnom vremenu, te da bez dvojbe budu
svj esni da je nj i hov i usud vjere u Al l ahovim rukama.
I spunjenje cjelovitog emaneta nj i hova je pra i posljednja
obaveza na putu ka jedi noj konačnosti Allahu kao svome
j edi no mogućem i zbor u, na pl anu i mpl eme nt aci j e
transcendi ranog vjerovanja u povi j esni planetarni život; da
se s pomoću i mana uzdi gnu nad svijetom haosa; da afirmiraju
vjeru u Boga na pl anu i dejnog i praktičnog djelovanja. Potom,
Allah po i spunj enj u Mi si je, i nj i ma i nji hovi m nepri jatelj i ma
či ni ono što je naumi o uči ni ti sa Svojom posl ani com i vjerom,
privodi i h kraju, onakvom kakav j e bi lježi la povijest imana i l i
kakvom drugojači j em, koj i je samo Nj emu poznat. Bez obzira
na ovakav i li onakav kraj rel i gi j ske Mi si je njeni promicatelj i
zasl užuj u nagradu kod Al l aha u svakom vremenu, za svaki
obl i k mi sij skog rada, u svakom prostoru. Oni nece snosi ti
odgovornost za njeno usmj eravanje u ovom i l i onom pravcu,
jer to pi tanje ovisi o vol j i Al l aha, a ne nj eni h protagonista,
koji će biti nagrađeni zbog svoga truda i otrplj eni h posljedi ca
2NAkOv|NA/JlJ 209
u oni m r azmj e r i ma u kol i k i m se kr et al o nj i hovo
samopožrvovanje.
Pre udare oni će podni jeti stoički i dostojanstveno, kao
smi renost u srci ma svoj i m i porast emoci onal ni h tenzi ja, kao
doživljajne kušanje ljepote svoje vjerske i deje, kao otklon
od izazova i stega, kao oslobođenj e od straha i zebnje u
svekol i ki m mogući m si tuaci j ama. Druge, naredne udare
podnosi će u z naku pouzdanj a i sj ećanj a, počašću i
nasl onjenosti na Vi šnj i svi jet iz perspektive i sa di stance ove
male Planete. | konačno, najveću sati sfakci ju doži vjeće u
di menzi j ama Drugog, i zvan povi j esnog, postpovi j esnog
svijeta, u formi l ahkog pol aganja računa i kušanj a vel i ki h
blagodati.
Poslije svakog i mpul sa kao znaka Boži jeg, nagrade i li
satisfakcije, usljeduje druga, veća od prethodne, u okvi ri ma
u koj i m vrhu ni Allahovo zadovolj stvo (ridv?nul/ah) , te nji hova
svijest da su dragovol j no odabral i biti sredstvom Nj egova
Plana, velom Njegove Svemoći .
*
* *
U t i m relacijama i dosezi ma razvi ja se kur' anski metod i
pl an odgajanja vel i ki h skupi na vjerni ka- musl i mana D jedi no
Allahu pokorni h, u ranom stadi ju rel i gi j ske Mi si je, koja će i h
osl obodi ti nj i hovi h egocentri čni h bi ća, osl obodi ti svakog
tri vijalnog stanja i uzdi ci do Posjedovatelja svi h položaja i
stanja, razviti kod nj i h svijest o sebi kao skupi ni odabrani h.
Poslanikov metod odgoja bezuslovno i doslovce sl i j edi
trag kur'anskog metoda i nkorporiraj ući se u njega u smi sl u
smj er odavnost i vj er ni c i ma i svraćanj a pozor nost i ka
Džennetu, trpelj ivosti |odabranoj ulozi , do konačne Al l ahove
odl uke o nj i hovom usudu. Bio je svjedokom patnji 'Ammara
i njegovih roditelja u rodnoj Mekki i u toj si tuacij i, nemoćan
da uči ni i šta drugo, uzvi knuo j e:
2 ! 0 Se | dKc|b
"Izdržite porodi co )asi rova - Džennet vam je zagarantiran!"
Habbab b. Ers nam pri povijeda sljedeći sl učaj:
'Požal i l i smo se Al l ahovu Poslani ku, a. s. , j ednog dana
dok je zabri nut sjedi o u hladovi ni Ka' be, rekavši mu: Zar nam
nećeš traži ti kakvu pomoć, mol i ti Allaha da nas zašt i ti '? -
Odgovorio j e: "l pri je vas vj erni ci su podnosi l i nasi l je, baca ni
su ži vi u j ame, testerama i vi l ama su i m polovljenje glave, pa
potom gvozdeni m grablj ama komadane, a i pak ih takva
i skušenja ni su mogla udalj it i od vjere. Tako mi Al l aha, On će
ovakvo stanje zadržati sve dotle dok se putni k namjerni k ne
bude na putu od Sane do Hadremevta samo Allaha pl ašio i
strahovao od vuka za svoje stado! Meduti m, vi ste nestrpljivi."
(Buhari)
*
* *
U sušt i ni svake stvari pri sutna je Allahova mudrost, i On
je neprikosnoveni Skladatelj Univerzuma u njegovu totalitetu,
njegova početka i kraja, Ravnatelj svi h događanja i gibanja u
nj emu. Njegova je svaka neotkrivena mudrost u najskrovi ti j i m
taj nama met afi zi čkog, mudrost koj a korenspond i ra s
Nj egovom voljom na pl anu beskonačnog gi banja.
Ponekad nam se, posli je niza generacija i stoljeća, otkriva
kraj nj a nami sao nekog događaj a, koj u suvremeni ci tog
događaja ni su shvat i l i . Moguće j e da su pred nj om staj al i
zapi tani : zbog čega l i se, blagi Bože, tako što dogada? Samo
pi tanj e, kao takvo je obl i k pagani zma, koga se mu' mi n čuva.
Naprosto, zbog či nj eni ce što mu je poznato da iza svake
odredbe stoj i Al l ahova promi sao/ hikma, te da nj egovi
pojmovni okvi ri uz vremensku i prostornu di stancu i sustave
val i dni h kri teri ja, načel no mu ne omogućavaju domi šljanje
doti čnog pi tanja.
š
ta drugo preostaje doli sl ijeđenje tragova
Nj egova određenj a, vj eruj ući u nj egovu i zvj esnost, kao
takvog, u dubi nama smi renosti duše.
2NAkOv|NA/JlJ 2I I
Nesporno je da Kur' an svu pažnj u usredotočava na
odgoj i pripravlja nj e lj udski h srca za gol emu mi si ju promicanja
i cjelovitog i spunjenja emaneta / iz metapovijesti preuzetog
pologa/ posredstvom snažni h, stameni h, čistih l j udski h bića,
koja, unatoč svekol i ki h napora i raznol i ki h i skušenj a, ne
očekuju niti traže i kakvu životnu, ovosvj etsku sati sfakcij u.
Svekol i ki m bi ćem svoj i m okr enut i su ah i ret skom,
post povi j esnom ži vot u, nadaj ući se j edi no Al l ahovu
zadovoljstvu. Lj udska česti ta bi ća kakva Kur' an for mi ra,
spremna su raski nut i sa svi m ovosvj et ski m ž i vot ni m,
prolazni m i profani m vri j ednosti ma, uz podnošenje bol a i
patnje, sputavanj a i kažnj avanj a te žrtvovanja do smrt i .
Ovosvjetska nagrada j e neposredno dogodljiva ne samo na
planu pobjede rel i gi j ske mi sij e, tri jumfa i sl ama i afi rmaci je
musl i mana, nego i na pl anu uni štavanj a si l ni ka vol j om
Moćnog Ravnatelja, kakav j e slučaj sa poricatelj i ma I sti ne i z
perioda ranog i sl ama.
Naravno, el i tni krugovi vrl i h musl i mana nesporno su
svjesni da profani zemal j ski život protiče u znaku uzi manja
bez i kakve prot unaknade, t e u i ščeki vanj u zagrobnog
(eshatološkog) života kao sredi šta i roka razdi obe I sti ne od
nei sti ne, kao nj i hova i sti nska pobjeda na razi ni zemalj skog
egzistiranja. Ne u smi sl u tri jumfa, koj i je sam sebi ci lj i l i poradi
njih sami h, već zarad i spunjenja Allahova koncepta i pl ana
kao emaneta. Takovi el i tni krugovi vrli h musl i mana odgaj ani
su za ispunjenje e maneta, svjesni svoje uloge još od momenta
kada i m zauzvrat nije obećana ni kakva zemaljska konkretna
nagrada, osi m kušanja ljepote Al l ahova zadovoljstva.
Svi kur' anski ajeti koji tretiraju pi tanja pomoći i tri j umfa,
pl i jena i poraza neznabožaca u sukobu sa musl i mani ma,
objavljeni su u kontekstu medi nski h sureta, u medi nskom
razdoblju Objave. Kao či nj eni ca da se razvoj ti h svekol i ki h
događanj a smj ešta u domen i zvansvj esnog pl ani ranj a
vjernika, mi mo nji hova očekivanja i nadanja, trij umf kao takav,
2 l 2 S_JKc|b
sl i j edi kao posl j edi ca Al l ahova određenj a o i skustvenom
zaživljavanj u Nj egova koncepta ži vota na nivoi ma povijesne
egzi stenci j e l j udskog roda. Ta Al l ahova promi sao nužno
pri mjerava i prakti čne relativi zirane forme razvoja kao okvirne
razine za svaku generaci j u potomaka, ponaosob. Ne dolazi
Nj egova nagrada vrli m skupi nama vjerni ka zbog napora i
teškoća, požrtvovanosti i bola već kao akt Nj egova određenja
i volje, koj i su samo j edan od aspekata Nj egove mudrosti ,
koj u čovjek pokušava svjedočiti kao osobno i skustvo.
Potrebno je da svaki i sl amski da' i j a i z generaci j e u
generaci ju i u svakom vremenu uzme u ozbi lj no posmatranje
ovaj aspekt rada na Al l ahovu Puta u kome se, po svemu
izvjesno, reflektiraju njegovi znakovi kao si mbol i Pravog puta,
a paral el no s t i m i razobl i čavaj u svi pokušaj i nj egovi h
proti vni ka da ga u začetku dezi ntegriraj u, poslije čega bi sama
Mi si j a i nj eni promicatel j i dospj el i u stanj e katastrofi čne
neizvjesnosti . Naravno, zbog svega toga Al l ahovom voljom
j e predodređeno da se tokom t ransmi sij e našeg hoda ka
tokovi ma Mi si je ne osvrćemo na prol azno i margi nalno, na
odjeću i obuću, znoj i krv, već usredotoči mo na konačni ci lj
tog hoda: uspjeh i pobjedu, raščl ambu I sti ne od zablude u
ovom pl anetarnom ži votu čovj ečanstva. Ako, pak, Al l ah
htjedne da se Njegovoj Mi si j i i vjeri dogodi nešto od toga,
bi će i spunj ena Nj egova vol ja. Ne dodj elj uje On nagradu u
zamj enu za trpl jenje bol a i podnošenje žrtve, ne! Zemlja ni je
dom predvi đen za nagrađi vanj e, već prostor u kome se
događa real i zaci j a Al l ahove vol j e na pl anu promi canj a
Nj egova Poziva i Plana, posredstvom l j udi , vrl i h i dobri h
skupi na. One ne potrebuj u ni šta drugo dol i taj pl emeni ti i zbor
naspram koga je ovozemni život sa svi m što ga prati nebi tna
vri jednost.
Postoji još jedna či nj eni ca na koju upozorava Ku'an u
kazi vanj u o Prijatelj i ma Uhduda u aj etu:
2mAkOv|mA/JlJ
"A prigovaraju samo zato što su Allah, iz obila
Svoga, i Poslanik Njegov imućnim ih učinili. Pa ako
se pokaju, biće im dobro; a ako glavu okrenu, Allah
će ih i na Ovom i na Onom svijetu na muke nesnosne
staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće
i matt". (At· Tawba, 7 4.)
2 l 3
To j e jedna od oni h či nj eni ca koju ne bi smjelo zanemari ti
ni jedno pokoljenje. Sukob musl i mana sa protivni ci ma i slama
u osnovi je sukob i deološke naravi i ni šta drugo.
Mržnj a i osveta prema musl i mani ma vrši se zbog
i sl amskog koncept a vj e rova nj a, i sl amskog vj er skog
svj etonazora. Naravno, apsurdno j e smatrati da j e t a borba
sukob pol i t i čke i ekonomske naravi , i l i , pak, sukob
naci onal ni h i nteresa. Kada bi u fokusu tog sukoba bi l i ovakvi
interesi lakše bi i h bi l o zaustavi ti i razriješi ti . Ovako, radi se o
nepomi rl j i vom konfl i kt u i deol ogi j a: at ei zma i rel i gi j e,
pagani zma i i sl ama.
Mocni krugovi i dol opokl oni ka nudi l i su Poslani ku, a. s. ,
materi jal na dobra, vl ast, ras-košan život kao protunaknadu
za odustajanje od poslan ičke Mi si je. Da je Poslanik, a. s. , koj i m
slučaj em, pri hvatio ponudu neznabožaca, zaci jel o bi sukob
medu nj i ma prestao. Prema tome, nesporno je da je ri ječ o
probl emu č i sto i deol oške naravi , o sukobu i deol oški h
pogleda. Vjerni ci moraju bi t i svjesni t e či njenice svaki put kada
se na nj i h obruše udari i skonskog neprijatelja. Neprijateljstvo
pagana, stari h i moderni h spram svijeta i sl ama proi stiče kao
posljedica stoljeći ma pothranjivanog antagoni zma i prezira
prema nj i hovoj vj eri , uni verz umu nj eni h ci vi l i zac i j ski h
vrijednosti .
Prot i vn i ci musl i mana pokušavaj u u okr i l j u novog
svj etskog poretka ovom sukobu dat i posvema dr ukči j e
di menzije i za uzroke nepomi rljivog antagoni zma proglasi ti
ekonomske i poli t ičke, rasne i naci onal ne i nterese u namj eri
2l o S
g
JKe±
da se u drugi plan potisne suština sukoba, te na taj način u
srci ma i svijesti musl i mana utrne pl amen vjere. Otuda se
nužno nameće potreba opreznosti Svijeta islama da ne budu
obmanuti intrigama modernog paganizma i da shvate da je
ci lj t i h raznostruki h obmana posti zanj e pune paral i ze i
dezintegriranja tog svijeta. Svi koji pokušavaju sukob ova dva
svijeta predstaviti u drugom svjetlu i situ irati ga u neku drugu
ravan, imaju namjeru izbiti iz ruku i slamskog svijeta sredstva
koja mu omogućavaju konačnu pobjedu, koja može da se
i spolj ava bi l o u obl i ku duhovne obnove, kao u sl učaj u
Prijatelja Uhduda i l i , pak, u obliku progresivne domi nacije,
kao u primjeru pre generacije musl i mana u ranom razdoblju
i sl ama.
Svj edoci smo ti pi čnog pri mj era destrukci j ske moći
obmane modernog svj etskog kri žarskog pokreta da u
svijesti ma musl i mana izobliči stvarnu sušti nu sukobljenosti
dviju civilizacija metodom krivotvorenja povijesti križarskih
voj ni protiv islamskog svijeta, predstavljaj ući i h paravanom
za koloni zi ranj e musl i manski h zemalj a. Prava i sti na j e,
upravo, obrnuta: evropski i mperi jalizam bi o je paravan za
agresiju evropskog kršćanskog duha kome uspijeva da u
srednjem vijeku ostvari supremaciju nad Svijetom islama, a
koja se razd rob ila na stijenama musl i manskog jedi nstva pod
komandom Salahuddi na Ejjubije i, nešto kasnije, T uran-šaha
Memel učkog, unatoč či nj eni ci da je i sl amska Umma bi la
konstit ui rana kao mul ti narodna i multi rasna Zaj edni ca
vjerni ka, ali Zajednica unutar koje ni su favorizirane rasna i
naci onal na pri padnost već vjera kao j edi na pretpostavka
pobjede/nasra.
2NAkOv|NA/JïJ 2l 5
Uvod (preveo: M. P.) n n n « o « o « « n s « « « s o + s s s n s s s s n n n + + n n n « n n n n n n « « « « n n n s n n . n s s 55
J edi nstvena kur'anska generaci ja (preveo: M. P.) « « s « s s s s s . s s 13
Narav kur' anskog metoda (preveo: M. P.) s s s s + « e s s s s « e + + s s s s s e « e 23
Formiranje musl i manskog društva
i njegove karakteristike (preveo: M. P.) s + s s + + s e e e + + « + « n « n e « n n n n n « 49
La i lahe i l l al l ah program života (preveo: M. P.) + + n + e + s s + + e s « « 59
Kosmi čki
Š
eri 'at (preveo: M. P.) « « + e « n n . e n e « « s s « s s s s s s s s s s s s « s s s s s s s s e 75
I sl am ¯ to j e ci vi li zaci ja (preveo: M. P.) s s s s s s s s s s n n n « n n « n n n « n n n n s s 83
Kultura i i sl amsko poi manj e (preveo: M. P. ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Džihad · svekol i ka angaži ranost
na Allahovu Putu (preveo: M. M.) . + s s e + s s s s s e s e e s s + s + n « « « + n « . s s n n n « 115
Osobnost musl i mana i
njegovo vjerovanje (preveo: M. M.) « s s s « s s s s s s « e + e e s s e s . s n « « n « n n n 153
Uzorni model kont i nui ranog
trajanja (nuql a ba'lda) (preveo: M. M.) e n « s n n « « « « n s s s s s s « « s « « s . s 169
Domi naci ja vjerovanj a (preveo: M. M.) s « s s s s s s . s s s s s s s s s + s s s s s . 187
To je Pravi put (preveo: M. M.) s s s s + + n n n « « + « « n « n « « « n « « s s n n « « « « « « « n n . 199
Sadržaj « « n o « « « « « « « « « s s « s s s s + s + s s + n « « + + + « n s n n n s « « s « s s « « « s s s s s s s s s s s s s « s s n s s s + + + s 215

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful