2011/12

Bosnia andhHerzegovina’s C oice

Green Garden • broj 83 • studeni / prosinac 2012. • godina XII • cijena 3,50 KM

- Japanska jabuka - Sorte mandarina - Dudova štitasta uš - Pčele kroz zimu - Zimski pak

info@sjemenarna.com

www.sjemenarna.com

Život donosi neizvjesnost.

OSIGURANI krediti

A naši krediti sigurnost.

OSIGURANI krediti UniCredit Banke su krediti: • najviših iznosa kredita BEZ ŽIRANATA • s OSIGURANJEM OTPLATE u slučaju nastanka 3 vrste događaja: bolovanje, nezaposlenost i nesretni slučaj 3 X sigurniji uz OSIGURANI kredit UniCredit Banke!

info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

3

Riječ urednika
Pred Vama je novi, zimski, broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama, kao i u prethodnim brojevima, donosi niz zanimljivih priloga iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. Ovaj broj stručnog glasila Green Garden obiluje člancima iz voćarstva koji obrađuju različite aspekte u ovoj grani poljoprivrede. Svakako treba istaknuti članke o sadnji voćaka, japanskoj jabuci, lješnjaku te članak o skladištenju jabuka. Tu je i prilog o sortama mandarina koje se mogu uzgajati na području Hercegovine. Ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća kojima preporučamo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koje uz adventske vjenčiće obilježavaju mjesec prosinac, te vrlo zanimljiv članak o sobnom cvijeću u zimskim uvjetima. Proizvođačima krumpira preporučamo prilog o skladištenju krumpira, a pčelarima prilog o ponašanju pčela tijekom zimskog perioda. Ovo je samo dio, vrlo zanimljivog sadržaja, posljednjeg broja glasila Green Garden u ovoj godini te vam toplo preporučujemo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate. Uredništvo
Adventski vjenčići ............................................................................................ 4 Božićna pšenica, Božićna zvijezda .............................................................. 4 Božićne ljepotice ............................................................................................... 5 Sobno cvijeće u zimskim uvjetima ..............................................................6 Blagdanska večera s okusom ljekovitog hrena .........................................7 Čuvanje krumpira kroz zimu.........................................................................8 Zima u povrtnjaku .......................................................................................... 10 Japanska jabuka ...............................................................................................12 Dudova štitasta uš - veliki problem hercegovačkih voćnjaka ...........13 Zaboravljeno voće-praska ............................................................................14 Štete od zečeva na voćkama .........................................................................15 Sorte mandarina ............................................................................................. 16

Editor’s word
In front of you is a new, winter, edition of Green Garden where you, as well as in the previous editions, may find number of interesting articles in the field of fruit growing, viticulture, vegetable growing, and floriculture and plant protection. This issue of Green Garden is rich with articles covering various aspects in field of fruit growing. Articles about planting fruit trees, Japanese persimmon, hazelnuts and article about storing apples, needs to be pointed out. There is also article about different mandarin orange varieties that can be grown in Herzegovina. For florists we recommend articles about Christmas Star and Christmas Wheat that marks December together with Christmas Wreath, and extremely interesting article about indoor flowers in winter conditions. For potato producers we recommend an article on storing potatoes and for beekeepers report on the behavior of bees during the winter period. And this is only a part of very interesting content, in this final number of Green Garden in this year, so we strongly recommend that you read it carefully. Editor’s office
Lješnjak - voćka skromnih zahtjeva..........................................................18 Kako sačuvati plodove jabuka u kućnim uvjetima?............................. 19 Jesensko-zimska sadnja voćaka i vinove loze ...................................... 20 Zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze tijekom zime ....................21 Pitanja i odgovori ............................................................................................22 Osvrt na ovogodišnju vinogradarsku godinu ..........................................23 IX. simpozij o zaštiti bilja..............................................................................24 Mrkva za čistu peticu.....................................................................................24 Akvarijske kornjače .......................................................................................25 Pčele kroz zimu ...............................................................................................26 Zanimljivosti ....................................................................................................30 Nagradna križaljka .........................................................................................30
Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA d.o.o. Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH Tel.: + 387 (39) 700 000; Fax: + 387 (39) 706 572; info@sjemenarna.com greengarden.glasilo@sjemenarna.com www.sjemenarna.com Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Ivana Markota, Ivan Perić, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić Marketing: Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec. Andrea Šaravanja, mr. oec. Lektor: Blanka Kraljević, prof. Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Sadržaj

U zadnjem ovogodišnjem broju Green Garden glasila pripremili smo za Vas veliki broj savjeta povodom nadolazećeg hladnijeg vremena i pripreme Vašeg vrta za zimu. Budući da nam se bliže blagdani, naći ćete nekoliko zanimljivih tekstova o atraktivnim božićnim lončanicama koje će sigurno lijepo ukrasiti Vaše domove u ovo blagdansko vrijeme. O svemu ovome možete detaljnije pročitati u nastavku Green Garden glasila, a sve potrebne proizvode možete pronaći u našim Agrocentrima na već dobro poznatim lokacijama u Širokom Brijegu, Mostaru, Grudama i Čitluku, uz pogodnosti prilikom kupovine koje imate kao član Kluba Green Garden. Kako postati član Kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član: jednostavno – preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici. Članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim Agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com.

Sretne Blagdane, dobro zdravlje, mir i blagostanje neka vas prate u 2013. godini
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

4

Adventski vjenčići

S

ama tradicija adventskog vjenčića seže u daleku prošlost kada su germanski narodi koristili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za hladnih i tamnih

prosinačkih noći kao znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blagdan Božić. Inače, prema predaji izrađen od zimzelenih grančica adventski vjenčić simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u njemu se kao dekorativna biljka često nađe i lovor koji predstavlja pobjedu nad mučenjem i patnjom te božikovina i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S druge strane, prisutnost cedra

u vjenčiću označava snagu i izlječenje dok je sami kružni oblik vijenca, koji nema ni kraj ni početak, simbol vječnosti Božje te besmrtnosti duše. A sami češeri i razni plodovi kojima vjenčić često bude pomno okićen predstavljaju naš budući život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa ili

došašća, vrijeme pripreme za veliki blagdan kršćana. Stoga ni ove godine nemojte zaboraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove adventskim vjenčićem jer on prije dolaska samog Božića stvara poseban ugođaj u našim domovima te na poseban način i u našim srcima. Matea Pehar, dipl. ing.

ožićna pšenica se uobičajeno sije od svete Barbare do svete Lucije-13.prosinca. Sjetva se obavlja u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati). Nakon toga pšenica se vadi iz vode i ravnomjerna raspoređuje u posudu u sloj debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan raspršivanjem vode po pšenici. Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer može doći do propadanja pšenice. Matea Pehar, dipl. ing.

B

rema vjerovanju prastanovnika Meksika odakle biljka potječe, svoj izgled zahvaljuje asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i iz kapljica njezine krvi izrastao je «vatreni» cvijet. Oplemenjivači su se malo «poigrali» pa danas imamo bijele, krem i ružičaste primjerke. Najtraženije su jarkocrvene. Botanička zna-

P

nost nam o t kriva da Božićna zvijezda zapravo ima sićušne, prilično neugledne žute cvjetiće, a ono što nazivamo cvijetom, obojeni su pricvjetni listovi (brakteje). Prilikom kupnje izaberite čvrstu Božićnu zvijezdu, bez žutog lišća, s nekoliko otvorenih cvjetova, dok joj ostali još trebaju biti i pupu.

Legenda o nastanku Božićne zvijezde
Prema staroj Meksičkoj legendi, prva Božićna zvijezda nastala je iz molitve dvoje seoske djece, djevojčice Marije i njezina brata Pabla. Bili su toliko siromašni da nisu mogli kupiti dar malom Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket poljskog bilja umjesto dara. Kad su ubrane biljke stavljali oko jaslica, nekim čudom njihovi zeleni listovi pretvorili su se u sjajno crvene latice. Matea Pehar, dipl. ing.
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

5

Božićne ljepotice
Matea Pehar,dipl. ing.

I

dok se veliki broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom proljeća, dolaskom zime kao da je u tom pogledu vrijeme stalo. Međutim, pogrešno je mišljenje kako se izbor cvijeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu. A objasnit ćemo i zašto! Naime, ukoliko se uputite u malo veće prodajne centre lako ćete uočiti kako, osim božićne zvijezde, svojom cvatnjom također dominiraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.

Dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom svakodnevnicom nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu svrhu možete odabrati jednu od atraktivnih božićnih lončanica
joj položaj odgovara, cvjetati lijepim ružičastim krunicama iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama je i jedna od najtraženijih zimsko cvjetajućih lončanica koja se redovito i uzgaja u unutarnjim ambijentima. Dovoljno je smjestiti na prozorsku dasku, odnosno na svijetlo mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose topli i suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem i klima uređajima. Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njenu dugotrajnu cvatnju iznosi od 10- 16 stupnjeva C. I još nešto-dok su biljke aktivne i dok su u cvatu ne zaboravite im svaka dva tjedna dodavati namjensko tekuće gnojivo. Ciklame vole dnevne temperature između 13 i 15C dok noćne moraju biti između 5 i 8C. Vole direktno svjetlo i obilno zalijevanje svaki dan tokom cvatnje. Ciklame se uvijek zalijevaju preko podloška. Tokom cvjetanja potrebno ih je prihraniti, ako joj listovi venu, treba zalijevanje. Ako listovi žute,biljka je na premračnom mjestu a ako se na listovima pojave smeđe žute mrlje, moguća je siva plijesan.

Azaleja
Puna cvjetnih pupova azaleja može cvjetati nekoliko tjedana dvostrukim ili jednostavnim cvjetovima bijele, crvene boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vrsta zimi zahtijeva puno svijetla i nešto nižu sobnu temperaturu, od 10 do 15 stupnjeva C. Na takvom, pomno odabranom mjestu azaleja će dugo cvjetati. Ali, treba znati kako ova prekrasna biljka ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje većinu naših vodovodnih mreža. Zato bi, u skladu s mogućnostima, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili prokuhanom vodom. Nadalje, u vrijeme aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za cvjetnice.

Ciklama
Poput zimzelena, bršljana, tratinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno pokriti golu zemlju i, ako

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

6

Većina sobnog cvijeća tijekom ljetnih mjeseci krasi balkone, terase i druge prostore, koji osiguravaju povoljne uvjete za uzgoj. Tijekom zime potrebno im je osigurati adekvatne prostore u kojima će dočekati toplije dane.
podjednako pogodna za držanje sobnog bilja. Veći broj sobnih biljnih vrsta ne voli smještaj tik uz južni ili zapadni prostor. Manji pomak od zavjese ili prozora već znači bitnu promjenu. Takvo mjesto odgovara primjerice ukrasnoj paprici i ukrasnoj koprivi, sobnim palmama maranti, zmajevci i fikusu. položajima. Prilikom zalijevanja vodu dodavati u podložak. Difenbahija traži mjesto zaštićeno od sunca i visoku vlažnost zraka. Listove svakodnevno treba prskati vodom. Anturijum također voli vlažan zrak i toplinu, ali biljku ipak treba zaštititi od izravnih sunčanih zraka. Kamelija voli hladan i osvjetljen prostor, ali ne i izravno sunce. Sjenovito mjesto u hladnijoj prostoriji traže bršljan i aspidistra. Sorte svijetlo prošaranih ili obrubljenih listova obično trebaju nešto više svjetla i topline od zelenolisnih. Cinerarija se drži u negrijanoj prostoriji s dovoljno vlage. U suviše toploj prostoriji listovi joj žute i otpadaju.

Sobno cvijeće u zimskim uvjetima

Kakve uvjete traže biljke?
Biljkama koje traže dosta svjetla ali ne vole direktno izlaganje suncu, odgovarat će mjesto uz sjeverni ili sjeveroistočni prozor. Većina sobnih biljaka koje cvatu zimi traže takve uvjete (azaleje, ciklame, primule, kamelije). Ove biljke traže i nešto niže temperature pa se mogu smjestiti u slabije grijanu prostoriju. Jaglaci ne vole sunčani položaj niti blizinu izvora topline. Traže češće zalijevanje i prihranjivanje namjenskim gnojivima. Ciklame traže hladniju prostoriju. U toplijoj prostoriji cvjetovi brzo uvenu. Zalijeva se u podložak ili uz rub lukovice. Ako voda ostane u podlošku jedan sat nakon zalijevanja treba je odliti, jer će u protivnom listovi požutjeti. Filadendron voli toplinu i vlagu te ga je potrebno svakodnevno prskati mlakom vodom. Traži sjenovit položaj. Afrička ljubičica uspijeva na svijetlim ali od sunca zaštićenim

Ivana Markota.master struke
olaskom hladnijih dana, kućne biljke potrebno je smjestiti u adekvatne prostore, u kojima će dočekati toplije dane. Za većinu sobnog bilja zima predstavlja period mirovanja, a za neke biljke razdoblje cvatnje.

Biljke na prozoru ili stolu
Biljke na radnom stolu ili prozoru ne smiju biti velike da stvaraju sjenu. Za sobno bilje vrijedi pravilo «ne stavljaj na rub – pasti će». Biljke ne stavljati na mjesto gdje će se često premještati. Stara poslovica pokazala se primjenjivom kod sobnog bilja: daleko od oka, daleko od srca. Biljke moraju biti na takvom mjestu gdje su lako pristupačne i «nezaboravljene». Vjerujemo da će ovih nekoliko savjeta koristiti svim ljubiteljima sobnog bilja da ga adekvatno pripreme za nadolazeće hladne dane.

D

Priprema biljaka za zimu
Prije unošenje u kuću potrebno je otuširati biljke. Nakon toga biljke je potrebno smjestiti na čistu površinu da se osuše, a supstrat u posudi procijedi. Sve biljke koje će

tijekom zime boraviti u kući potrebno je pregledati na prisutnost štetnika. Većina štetnika može se ukloniti mehanički, a ako je potrebno koristiti insekticide, treba koristiti samo one koji imaju dozvolu na sobnom cvijeću. Uvjeti prezimljenja ovise o pojedinoj biljci. Neke traže isključivo hladan prostor, dok druge nešto toplije uvjete. Najveći broj sobnog bilja podrijetlom je iz tropskih područja, pa im je tijekom zime potrebno osigurati visoku zračnu vlagu i umjerenu toplinu.. I unutar same prostorije, sva mjesta nisu

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

7

Blagdanska večera s okusom ljekovitog hrena
Hren se u manjim povrtnjacima uzgaja kao višegodišnja biljka. Najčešće zauzima kutne ili rubne dijelove vrta gdje godinama zadovoljava umjerene potrebe domaćinstva. Zbog svoje ljekovitosti koristi se svježe nariban uz ribu, govedinu i svježi sir te posebice u umacima uz blagdansku pečenku
mr. sc. Nino Rotim
bog svog pikantnog, oštrog okusa hren se koristi više kao dodatak jelima odnosno kao začin. Često ga nazivaju i blagdanskim povrćem jer se redovito koristi uz blagdansku pečenku te kao dodatak uskrsnoj šunki. Začinjen octom pretstavlja idealan prilog mnogim jelima od mesa i ribe a zbog pikantnog okusa dodaje se u svježu salatu od mrkve i cikle. Inače, osim velikog značaja kao začinsko, hren je i vrlo ljekovito povrće. Zbog velikog sadržaja C vitamina te minerala i enzima od davnina se koristi za snižavanje krvnog tlaka, za ublažavanje astme, reume, glavobolje, zubobolje, čireva, plućnih i kožnih bolesti. U kombinaciji s medom učinkovito otklanja prehladu i kašalj dok namočen u vino djeluje na izlučivanje žuči i žučnih kamenaca.

Z

tlima korijen hrena veoma ljut, na pjeskovitim je bez ukusa, a na tlima bez dovoljno vlage drvenast, neprijatnog okusa i mirisa. Stoga je tlo za uzgoj hrena potrebno što bolje pripremiti, odnosno, prekopati na 30-40 cm dubine. Osim toga, uz obradu se vrši i gnojidba peletiranim organskim gnojivom pod nazivom Biorex. Međutim, kod uzgoja hrena trebate voditi računa i o pretkulturama jer hren nikako ne podnosi uzgoj iza kupusa, kelja, korabice i cvjetače.

važno je povesti računa da deblji kraj bude ravno odrezan i pliće položen (dubina 2-3 cm) dok tanji kraj treba odrezati koso i položiti dublje (4-5 cm). Kako ne bi došlo do deformiranja glavnog korijena, prije sadnje reznice je potrebno oribati brus papirom ili oštrom jutenom krpom. Na taj način odstranjujemo postrane izboje iz kojih bi se kasnije razvilo bočno korijenje, pazeći da pritom ne oštetimo vršne i donje pupove iz kojih se razvija stabljika s lišćem i korijen.

Na koji se način hren razmnožava?
Pošto su crvenkastosmeđe sjemenke obično sterilne, hren treba razmnožiti vegetativno, i to reznicama korijena. Za sadnju se uzimaju reznice debljine oko 1 cm i duljine 20-25 cm. O dužini reznica ovisi i razmak između biljaka u redu pa se po četvornom metru obično sade 3-4 reznice. Najjednostavniji način sadnje jeste otvaranjem plitkih brazdi razmaka 60 cm u koje se na 10-tak cm razmaka ručno polažu pripremljene reznice. Reznice se mogu saditi u jesen ili rano u proljeće s tim da ih trebamo položiti koso tako da im vrh bude prekriven slojem tla debljine 5 cm. Osim toga,

Održavanje u vegetaciji
Ukoliko smo sve odradili po propisu, za 20-tak dana hren počinje razvijati listove. Međutim, tijekom vegetacije ne smijemo zaboraviti okopavanje i plijevljenje, s tim da u

lipnju ne smijemo izostaviti ni čišćenje podanaka. To se provodi odgrtanjem podanaka motikom, s tim da se podanak pažljivo izdigne (držeći za listove) dok vrši izdanci ostaju u tlu. Potom se postrani izdanci duž podanka pažljivo ručno odstranjuju nakon čega se očišćeni podanci vraćaju na mjesto. Operacija se provodi još jednom i to u kolovozu a cilj joj je dobivanje glatkih, ravnih i sočnih podanaka bez račvanja. Koncem listopada ili početkom studenog počinju se sušiti nadzemni dijelovi hrena što je i znak da možemo započeti s njegovim vađenjem. Na kraju, možemo zaključiti da uzgoj hrena zahtijeva mnogo truda i ručnog rada ali i da predstavlja svojevrsan izvor zdravlja koji proizilazi iz obiteljskog povrtnjaka.

Uvjeti uzgoja
Pošto se uzgaja radi zadebljalog podanka najbolje uspjeva na rahlim, laganim tlima bogatim hranivima. Ukoliko bi hren uzgajali na preteškom tlu, razvio bi suviše žilav i drvenast podanak. Ustvari, praksa je pokazala da je na težim

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

8

Čuvanje krumpira kroz zimu
Mr. sc. Milorad Šubić, dipl. ing. agr.
obro razvijen usjev krumpira u vrijeme aktivnog rasta treba mjesečno dobro raspoređenih 120 mm vode, pa je godina 2010. sve do početka iskapanja kasnih ili zimskih sorata bila dostatna vlagom. Ipak, obilne kiše koje su zabilježene u većini naših područja tijekom rujna, ne samo da su otežale vađenje uroda kasnih sorata, već izravno utječu na fiziološku stabilnost gomolja za čuvanje, pa tržni proizvođači tijekom naredne zime 2010./2011. moraju poštivati pravila za skladištenje gomolja kako bi gubici uroda bili što manji. Pravilno vađenje i uskladištenje posebno je važno u vlažnijim sezonama jer je također i bolesnih gomolja više. Borba protiv najvažnijih bolesti cime koje se krajem vegetacije prenose „ispiranjem“ na gomolje tijekom 2010. godine je ponovno bila vrlo zahtjevna. Prvenstveno stoga jer je u svim ljetnim mjesecima padalo više od 100 mm kiše, a izmjena kišnih i vrućih ljetnih dana sa nesnošljivom sparinom i dugotrajnim jutarnjim vlaženjem cime krumpira od rose ili magle pogoduje snažnom razvoju dviju najčešćih bolesti: plamenjače (Phytophthora infestans) i crne pjegavosti ili paleži (Alternaria solani).

Pravilno vađenje i uskladištenje gomolja krumpira posebno je važno u vlažnijim godinama jer je tada i bolesnih gomolja puno više.

D

Također, većina kasnih sorata krumpira koje su zadnjih godina proširene zbog tolerantnosti na cistolike krumpirove nematode pojačane su osjetljivosti na bolesti cime i gomolja. Stoga se broj potrebnih tretiranja cime protiv gljivičnih bolesti zadnjih 6 sezona udvostručio u odnosu na broj tretiranja koje smo provodili krajem 1990-ih, a mehaničko ili kemijsko uništavanje cime (desikacija) je postala nužna tehnološka mjera pri uzgoju kasnih sorata krumpira čiji urod planiramo skladištiti tijekom jeseni.

Najčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju gomolja
Suvremene sorte krumpira se pored najvažnijih tehnoloških svojstava koja privlače proizvođače (npr.vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svojstvima (sadržaj suhe tvari). Jedan od najštetnijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa gomolja“. Poremećaj se obično prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim (plavičastozelenim) promjenama nekoliko mm ispod kožice gomolja.

Nakon vađenja krumpir je potrebno adekvatno uskladištiti Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takvi gomolji na „inspekcijskom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji korisnik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krumpira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krumpira, odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari. Tamna pjegavost mesa gomolja nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenoloksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zeleni melanin. Natučenje gomolja kod vađenja uroda pri nižim temperaturama (manjim od 12 ºC), a poglavito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utječe na aktivnost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno na štetnost ovog fiziološkog poremećaja. Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa (u Međimurju su tijekom 2010. bile jače oštećene sorte Roko i Belarosa), a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari. Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih godina dolazi do izražaja tijekom skladištenja je „šuplje srce“ krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

9

pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupniji gomolji. Prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetljive na ovaj poremećaj (u Međimurju je tijekom 2010. bila oštećena sorta Carrera). Većinom se na površini kožice gomolja ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovice. Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga:1) u stresnim uvjetima rasta (npr.visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje staničje mesa gomolja može odumrijeti. Škrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom; 2) ako se gomolji normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnog rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. Ponekad se na stijenkama unutrašnje šupljine formira tanak plutasti sloj, na kojem se može pojaviti bijela „prevlaka“. Prevencija sprječavanja moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“ gomolja se sastoji od izbora manje osjetljivih sorata, sklopom u sadnji

utjecati na formiranje većeg broja gomolja po biljci (što ovisi o razmacima sadnje unutar reda i promjeru ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uvjete rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Skladištenje i čuvanje
Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom, gdje je ohlađivanje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka. Gomolji krumpira su „živa bića“ koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće (u hrpi temperatura mase gomolja za 4 dana naraste 1 ºC). Stoga prije dugotrajnijeg čuvanja gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj temperaturi 15-18 ºC propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom). U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima, pa zimi često dolazi do „zaslađivanja“ krumpira, a naročito ako se tempe-

ratura spušta na vrijednosti ispod 6 ºC (pritom gomolji gube vodu, a škrob se pretvara u šećer, pa tako „zaslađeni“ gomolji mogu izdržati i -2 ºC). Tek posljednjih desetak godina proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište aktivnu ventilaciju za provjetravanje i ohlađivanje krumpira. Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju samo za vlastite potrebe dobro je preporučiti da nakon vađenja krumpir odstoji

barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje drvene (npr.“letvarice“) ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 do 20 ºC. HZPSS, Čakovec
(Prenešeno iz Gospodarskog lista)

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

Fiskars alati s drškom
Poznat po inovativnoj funkcionalnosti Fiskars se posvetio proizvodnji vrtnih alata koji postavljaju nove standarde u industriji. Čvrsti, lagani alati sa visokim performansama čine vrtlarenje još produktivnijim, što omogućava više kreativnosti i vremena za uživanje. Fiskars QuikFitTM pruža puni spektar mogućnosti sa samo jednom drškom, obzirom da svaka glava kompletira savršeni alat za svaki posebni zadatak. Fiskars QuikFitTM mehanizam osigurava jednostavnu zamjenu glava za grablje, kultivatore, motike, odstranjivače korova, pile itd. Glave se pričvrste za dršku i alat je odmah spreman za korištenje. Fiskars nudi različita praktična rješenja za posebne potrebe svojih korisnika. Tako ćete sa asortimanom teleskopskih alata moći podesiti duljinu teleskopske drške prema visini korisnika, čime će svi članovi kućanstva moći koristiti isti alat. S pravom dužinom drške uvijek ćete imati pravu poziciju za rad, upravo kako Vam odgovara. Lopate i vilice su lagane, tako da odgovaraju i manje snažnim osobama. Fiskars Garden Light asortiman uključuje alate koji smanjuju opterećenje leđa i olakšavaju vrtne radove. Garden Light alati imaju lagane aluminijske drške obložene plastikom i ergonomske ručke, ili mekane ručke u obliku kapljice za optimalno držanje. Glave s noževima, lopatama ili grabljama su načinjene od izdržljivih materijala: čelika ili posebno izdržljivog sintetičkog materijala. Dugo očekivana jesen ove godine je sa sobom donijela i uobičajeno opalo lišće. Sa Fiskars laganim sistemom grablji, na laganu aluminijsku dršku moguće je prikopčati 5 različitih glava pomoću jednostavnog, sigurnog sistema zaključavanja. Inovativni oblik zubaca velikih grablji za lišće je detaljno proučen kako bi se spriječilo zapinjanje grana i lišća. Izmijenjivi sistem grablji je lagan za transport i skladištenje, a izdržljive glave ne korodiraju i lako se čiste. Želimo napomenuti da ukoliko ste vlasnik QuikFitTM drške, da Fiskars za nju također nudi glavu grablje. A obzirom da je zima tek na pragu, ne smijemo izostaviti ni alate za snijeg. Fiskars nudi veliki izbor alata za snijeg kao što su gurači i lopate za sve vrste poslova na snijegu, uporabu u domaćinstvu, kao i za profesionalnu uporabu. Fiskars Snow Light alati za snijeg su načinjeni od laganih materijala kako bi sačuvali Vaša leđa i olakšali Vam rad. Snow Light asortiman ima aluminijske drške sa ergonomskom plastičnom presvlakom za komfor u radu na snijegu. Za sva godišnja doba, za sve uvjete zemlje i za sve namjene - Fiskars će biti Vaš idealan izbor. On je broj jedan među ručno upravljanim alatima u Sjevernoj Americi, Australiji i velikom dijelu Europe. Za više informacija nazovite 036/352-560 ili pošaljite upit na info@unikomerc.ba

Zadivljujuća

IZDRŽLJIVOST
od 1649. godine

12
Ivana Markota, master struke

U

okolici Mostara i južnije, naročito u doba kasne jeseni, pažnju privlače stabla s obiljem plodova intenzivne narančaste boje. Vrlo su atraktivna, posebice nakon opadanja lišća, kada na stablu ostanu samo plodovi. Stoga se najčešće i uzgajaju na okućnicama, kao pojedinačna stabla i sudeći po tome, više služe kao ukras nego u druge svrhe. Međutim, ova voćka je vrlo korisna što najbolje i potvrđuje činjenica kako u prevodu s japanskog jezika njeno ime znači božanski plod ili božansko voće. Inače, ova zanimljiva voćka potječe s dalekog istoka (Japan i Kina) a u Europu je unesena 1870. godine.

Hercegovina kao Japan!
I doista, redovito svake godine u vrtnim centrima vlada velika potražnja za sadnicama japanske jabuke. Istina, jednim dijelom obnavljaju se stabla koja je u okolici Mostara uništila bura tj. jaki sjeverni vjetrovi te vrlo opasni jesenski mrazevi. Ali, s druge strane čini nam se kao da ne postoji okućnica u Hercegovini ispred koje ponosno svoje mjesto ne zauzima kaki jabuka. Ovo vrlo dekorativno stablo koje naraste 6-12 metara visine svojom lijepom čunjastom krošnjom jednostavno dominira prostorom. Uostalom, vrlo često se kaki jabuci daje prednost nad smokvom, šipkom i maslinom iz razloga što tijekom zimskog razdoblja može podnijeti niske temperature, čak i do minus 20 stupnjeva C. S druge strane, za dobar rast i rodnost kaki traži dosta vlage u tlu te ga nije dobro uzgajati na pjeskovitim tlima iz razloga što na njima jako trpi od suše. Ukoliko mu osiguramo adekvatan položaj i redovito natapanje u našim uvjetima uzgoja može doživjeti i stotinu godina premda u Kini postoje stabla stara čak i do 500 godina. Jedina mana japanske jabuke, ako je tako i možemo nazvati, jeste nešto veća cijena sadnica u odnosu na ostale voćne vrste. Ali, moramo u obzir uzeti činjenicu da se ova zanimljiva voćka razmnožava jedino navrtanjem (cijepljenjem) koje ne uspije baš u velikom postotku. Drugim riječima, sok drva i kore sadržava dosta gorkastih tvari (tanina) koji na zraku brzo mijenjaju boju tj. oksidiraju te

Japanska jabuka
U Hercegovini svi znaju za japansku jabuku ili kaki jabuku čiji ukusni plodovi redovito postižu dobru cijenu na našem tržištu. Ali, kaki predstavlja i pravo ukrasno stablo s kojim itekako možemo uljepšati svoju okućnicu

se stoga i navrtanjem postižu vrlo skromni rezultati. Zbog toga ni ožiljavanje zrelih ili poluzrelih reznica nije zadovoljavajuće.

Značaj plodova kaki jabuke
Plodovi se u ishrani uglavnom koriste u svježem stanju i sadržavaju obilje pektina. Saharoza je pak prisutna u malim količinama zbog čega se kaki smatra dijetetskim voćem. Zreli plodovi obiluju i većim brojem vitamina C, P, B, kao i karotinom (provitaminom A), dok se u medicini ovi sočni plodovi preporučaju za slabokrvne osobe, osobe oboljele od čira, želuca, srca i niza drugih bolesti. A pošto se vrijeme sadnje bliži dobro razmislite jer kaki jabuka dobro uspijeva kako u južnim tako i u našim kontinentalnim krajevima. A pošto cvate kasno (u svibnju) nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva, što

je pak čest slučaj s ostalim voćnim vrstama. Uz sve to kaki jabuka je prilagodljiva raznim tipovima tala te je ne napadaju ni štetnici niti bo-

lesti što znači da nema ni potrebe za uvijek neugodnim prskanjem. Dakle, vrijeme je sadnje voćaka pa stoga dobro razmislite…

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

13

Dudova štitasta uš
Zadnjih godina postaje veliki problem u hercegovačkim voćnjacima zbog izrazito velike populacije i otežanog načina suzbijanja. Osim voćaka sve više se primjećuje na ukrasnom drveću i grmlju
Dr. Ivan Ostojić
udova štitasta uš potječe iz zemalja istočne Azije (Kina, Japan, Koreja) odakle je sredinom 19. Stoljeća prenijeta u Europu, prvo u Italiju, a kasnije i u druge europske zemlje, naseljavajući područja umjerenog klimata. Nakon unošenja u Europu (Italija) dospjela je i na američki kontinent, potom u Australiju i Novi Zeland, tako da danas predstavlja, kozmopolitsku vrstu. Kao veoma polifagna vrsta, dudova štitasta uš je u svijetu registrirana na preko 300 vrsta biljaka iz 200 rodova.

- veliki problem hercegovačkih voćnjaka
D
spomenuti da vrlo visok intenzitet napada može ostvariti i na maslinama i kiviju. Dudova štitasta uš problem je koji je u ekspanziji zadnjih desetak godina a svake godine uzima sve većeg maha. U 2010. zabilježene su velike štete na području Hercegovine (Dubravska visoravan), a prijašnjih godina zabilježeni su napadi jakog intenziteta i u drugim područjima. U 2009. a osobito u 2010. u supermarketima vrlo često smo susretali plodove breskve i kivija koji su bili jako zaraženi dudovom štitastom uši. Osim narušenog estetskog izgleda ploda, ovaj štetnik iscrpljuje biljku svojim sisanjem te biljka zaostaje u razvoju. Generalno, do ovog problema došlo je zbog nepravilne upotrebe insekticida a situaciju je dodatno zakomplicirala i zabrana najučinkovitijih SZB-a za suzbijanje ovog štetnika (uljana organofosforna sredstva).

Morfološke odlike
Štit ženke je okruglast, bijele do smeđe boje, promjera 2,2-2,8 mm. Tijelo ženke je svijetlo narančaste boje, gotovo okruglo, na zatku trostruko zašiljeno. Duljina tijela ženke iznosi oko 0,9 mm. Štit mužjaka je bijele boje, duguljast i ima tri plitke brazde, dugačak je oko 1 mm. Prezime ženke ispod štita. Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na ovog štetnika. U Italiji je zapaženo da je stadij ličinke osjetljiv na suha i topla ljeta, bez obzira što je ovo termofilna vrsta.

Štete koje pričinjava biljkama
Dudova štitasta uš se razvija na drvenastim biljkama, ukrasnom drveću i grmlju, rjeđe na zeljastim biljkama. Naseljava sve nadzemne dijelove biljke uzrokujući smanjenje godišnjeg prirasta a u slučajevima jakog intenziteta napada dovodi do djelomičnog ili potpunog sušenja biljke. Prisutnost uši na plodovima voćaka umanjuje kvalitetu i tržnu vrijednost. Po mišljenju mnogih autora, veliku štetnost ove vrste osigurava njena polifagnost, velika plodnost, ekološka plastičnost i odsutnost specifičnih entomofaga, kao i nesmetano održavanje populacije na biljkama u urbanoj sredini koje su stalan izvor infestacija. Dudova štitasta uš (Pseudoaulacaspis pentagona Targ.) štetnik je koji je dugi niz godina prisutan u Bosni i Hercegovini. Ova štitasta uš izuzetno je polifagan štetnik koji napada brojno ukrasno bilje, a od voćnih vrsta najveće probleme radi na breskvama. Također možemo
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

Suzbijanje
Suzbijanje dudove štitaste uši provodi se tijekom zime primjenom uljanih pripravaka Uspjeh suzbijanje uveliko ovisi o kvaliteti aplikacije. Drugi rok suzbijanja je tijekom vegetacije, u momentu izlaska i razilaženja ličinki. U ovoj fazi postižu se najbolji rezultati u suzbijanju ovog štetnika. Dudova štitasta uš ima nekoliko prirodnih neprijatelja koji mogu donekle smanjiti njezinu brojnost. Od parazitskih osica iz reda Hymenoptera, porodice Aphelinidae su dvije vrste: Encarsia berlesei Howard i Aphytis proclia Walker. U Francuskoj se preporučuje kombinirano suzbijanje: skidanje naslaga jakim mlazevima vode (pranje voćke), kemijsko tretiranje za mirovanja vegetacije i biološko suzbijanje unosom osice E. berlesei.

14

Zaboravljeno voće-praska
Vinogradarska breskva se od davnina uzgaja na području Hercegovine. Obično su njena pojedinačna stabla uzgajana uz rub vinograda zbog čega je uostalom i dobila prefiks vinogradarska. Međutim, na našem području vinogradarska breskva udomaćila se i pod nazivom praska.
Mladen Karačić, dipl. ing.

S

amo rijetki rasadnici u svom asortimanu pored ostalih voćnih vrsta nude i pokoju sadnicu vinogradarske breskve ili praske. Ali, to ne znači da smo na prasku zaboravili jer potražnje za njenim sadnicama dakako ima. I bit će je sve više, iz razloga što se radi o stablima koja se dobro razvijaju bez neke posebne njege. Čak se i obrada tla oko njenih stabala ne prakticira, već je ona uzgredna i obavlja se uz glavnu kulturu-vinovu lozu. Naime, u Hercegovini su se praske uzgajale uz vinograde i to čisto sporadično, te su se «njegovale» na isti način kao i vinova loza. Drugim riječima, kada bi se gnojila loza i kada bi se obrađivalo tlo u vinogradima isto se činilo i sa praskama. Jednak je slučaj i sa zaštitom-u danima kada bi se vinograd prskao protiv plamenjače ili pepelnice istim sredstvima bi se ujedno prskale i praske. A to bi bilo sasvim dovoljno jer bi njena stabla bila uglavnom zdrava i redovito bi obilno plodonosila.

pretjerana ulaganja. Osim toga, stabla vinogradarskih bresaka puno su otpornija i na niske temperature te mogu bez poteškoća podnijeti i minus 25 stupnjeva C. A uz minimalnu njegu opet redovito rađaju i obrazuju mnoštvo sitnih plodova čiji prinos rijetko prelazi 10 kg po stablu.

Podloga za breskvu i nektarinu
U voćarstvu se pak vinogradarska breskva uglavnom koristi kao podloga za breskvu i nektarinu. Sjemenjak vinogradarske breskve pokazao se kao vrlo dobra podloga za breskvu osobito ako je uzgajamo na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima. Nadalje, u cijelom svijetu to je najviše raširena podloga za breskvu iz razloga što ima gustu, dobro razgranatu i obraslu korijenovu mrežu. Breskve kalemljene na njoj dobro rastu, rano prorode a obilno rode. Pored svega navedena podloga je dosta otporna prema suši ali je vrlo osjetljiva prema vlažnosti tla. Njen najveći nedostatak ogleda se u činjenici da na karbonatnim tlima dolazi do pojave kloroze ili žućenja lista, što je ujedno i najveći nedostatak vinogradarske breskve kao podloge. Zbog toga se u novije vrijeme za breskve uzgajane na ovoj vrsti tala prakticiraju nešto tolerantnije i malo skuplje GF podloge. Bilo kako bilo, žalosna je činjenica da na prasku ne gledamo kao na naše prirodno bogatstvo te je sve više ignoriramo i zapostavljamo. Možda najveća pogreška leži u činjenici da se problemom praski ozbiljnije nije pozabavila naša struka koja nije uradila gotovo ništa na njenoj selekciji. Tako danas samo znamo kako imamo praske s bijelim i žutim mesom ploda, nešto sitnijeg ili krupnijeg ploda. Ako ništa, veseli činjenica da se još pokoje njeno stablo i dan danas uzgaja uz rubove hercegovačkih vinograda, a čijim mirisnim plodovima se tijekom rujna slade djeca i oni najmlađi.
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

Otpornost-osnovna prednost prasaka!
Prasku je u prošlosti hercegovački seljak znao cijeniti iz razloga što je malo tražila a opet puno davala. Jer kada pogledamo iz današnje perspektive-uzgojiti breskvu na „amaterski način“, na okućnici predstavlja pravu fantaziju. Jer obično u vrijeme prolistavanja bresaka imamo i kišno vrijeme što automatski dovodi do pojave kovrčavosti lišća, a što je teško ili gotovo nemoguće spriječiti bez učestalih prskanja i zaštite pesticidima. Dakle breskva na okućnicama svakako da, ali samo uz provjerenu i adekvatnu zaštitu te opsežne mjere njege. Zbog svega navedenog, uz vikendice i u sklopu amaterskih voćnjaka uvijek prednost treba davati vinogradarskim breskvama. One istina nisu ukusne kao kultivirane breskve ali zato ni ne traže neka

15

Štete od zečeva na voćkama
Nakon otapanja snijega te prvih proljetnih radova u voćnjacima (najčešće rezidba) mnogi voćari ostaju iznenađeni štetama koje su na pojedinim voćnim stablima učinili zečevi. Štete su posebno izražene na stablima jabuka.

Kunilent i štete od zeca na mladom stablu jabuke

Ivica Doko, dipl. ing.

Š

tete od zečeva u voćnjacima se javljaju tijekom kasne jeseni pa sve do ranog proljeća. U tom je razdoblju ovoj životinji dostupno malo hrane, a površina tla s vegetativnim pokrovom obično je smrznuta ili je pokrivena snijegom. Stoga su kao hrana zečevima dostupne samo drvenaste kulture, najčešće voćke, a osobito su ugroženi mladi nasadi u blizini šuma. Zečevi glođu koru na bazi stabla, oko korjenova vrata te uzduž glavnog korijenja. Ovako izglodane površine mogu oslabjeti voćke, a ujedno su pogodno mjesto za prodor uzročnika bolesti. Mlađa

stabla sa sočnijom, mekšom i tanjom korom privlačnija su od starijih stabala s debelom i čvrstom korom, koja unatoč tome svejedno mogu trpjeti oštećenja. Glodavci, a posebno zečavi preferiraju koru stabala jabuke,dok su stabla kruške manje primamljive, a tek potom slijede koštičave vrste. Breskve, a ponekada višnje i trešnje mogu biti napadnute, dok su marelice i šljive rijetko mete ovih životinja.

su mlade sadnice koje su pretrpjele velika oštećenja oko i iznad korijenovog vrata

Zaštita od zečeva
Zaštita se svodi pretežno na mehaničku zaštitu. Trebalo bi svakako na mladim voćkama, ako su na otvorenom (polja) ili nisu ograđene, prije zime zaštititi deblo. Bitno je deblo ili omotati nekim materijalom, ili premazati ili poprskati s preparatom koji odbija zečeve. Materijali za omatanje su većinom ili perforirane folije, jutene vreće, rešetkaste mreže oko debla bilo od plastike ili žice. Također se može postaviti zaštitna ograda ukopana u tlo, da se zec ne može podvući ispod nje,

Što učiniti s oštećenim stablima?
Ako se radi o višegodišnjim voćkama kojima su jače stradale grane, one se mogu rezidbom ukloniti. Ako su manja oštećenja na granama treba ih što prije premazati kalemarskim voskom. Velik problem

te primjerene visine koju zec ne može preskočiti ni kad padne snijeg. Unazad nekoliko godina na tržištu su postojali pripravci kojima su se prskala stabla koncem jeseni a koji su djelovali odbijajuće na zečeve. Danas na tržištu nema tih kemijskih pripravaka, ali se mogu koristiti neki drugi pripravci koji se spravljaju u vlastitoj režiji. Zečevi baš ne vole strane mirise, osobito organskog podrijetla. Postoji i nekoliko recepata na bazi organskih tvari životinjskog podrijetla (npr. masti i loja) koji odbijaju zečeve. Ali, najsigurnija je ipak mehanička zaštita, osobito ako je zima jaka i ako ima dosta snježnih padalina.

16

SORTE MANDARINA
Ivana Markota, master struke

M

andarina najbolje uspijeva u dolini Neretve, gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti Unšiu mandarina koje se uzgajaju od 1933. godine. Mandarina Unshiu je jedna od sortnih skupina japanskih mandarina, kojih ima više od 200. Zbog otpornosti na hladnoću (može izdržati kraća razdoblja hladnoće i do -10°C) postala je glavna sorta uzgoja u ovim krajevima.

Iako na području Hercegovine nema većih plantažnih nasada mandarina, svake godine se na ovom području proda veliki broj sadnica koje se sade kao pojedinačna stabla uz okućnice ili pak kao manji zasadi (10-20 stabala). Donosimo pregled najčešćih sorti koje se uzgajaju u dolini Neretve i koje bi se također mogle uzgajati na području južne Hercegovine.

rujna i početkom listopada. Plod je velik, dobrog općeg izgleda, plosnatog oblika, uz manje naglašena rebra i brazgotine. Kožica ploda je žuto-narančaste boje i srednje debljine. Meso je fine strukture, bez sjemenki i veoma sočno.

no je da, uz Kawano Wase, ova sorta ima najglađu koru. Kožica ploda je tanka, žuto – narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki i vrlo sočno, dobrog okusa. Ima srednje gusto granje i eliptičan oblik plojke lista.

Okitsu
Spada u skupinu ranih sorti i dozrijeva u mjesecu listopadu. Plod je velik, plosnat, dobrog općeg izgleda i skoro bez fizičkih nedostataka, što ga na prvi pogled čini atraktivnim za potencijalnog kupca. Primijeće-

Kawano Wase
Ova je sorta pokazala velik broj vrijednih gospodarskih osobina. Razvija plod srednje veličine i glatke kore. Kožica joj je tanka, zbog čega često puca pri transportu. To je ujedno i najveći nedostatak ove

Chahara
Spada u skupinu vrlo ranih sorti, a zrela je za berbu krajem mjeseca

Plodovi mandarine sorte Owari

Plodovi mandarine sorte Chahara
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

17
sorte vezano uz manipuliranje plodovima. Okus je izvrstan, a meso je fine strukture i veoma sočno. Sorta razvija patuljastu krošnju, sporog rasta s čestim, na niže savijenim granama. Rana zrelost i obilni urod su, bez sumnje, najznačajnije karakteristike ove sorte. U našim uvjetima dozrijeva u prvoj polovici listopada, nekih 20-ak dana prije sorte Owari. Značajan urod daje već u četvrtoj godini. Spada u kategoriju rano zrelih sorti. snat, s manje naglašenim rebrima i brazdama. Kožica je žutonarančasta, srednje debljine i priljubljenosti. Meso ima izrazito finu strukturu, veoma je sočno i bez sjemenki.

Zorica
Prva hrvatska sorta mandarine iz skupine Unshiu. Pronađena je 1976. godine na pokusnom polju Luke (PIK Neretva) kao vegetativni mutant sorte Kawano Wase. Pripada u skupinu vrlo ranih sorti te dozrijeva skoro mjesec dana prije roditeljske sorte, što joj je i glavna odlika. U dolini Neretvi zrije oko 20.rujna. Plod je vrlo kvalitetan, plosnato-okruglog oblika, prosječne veličine i mase, ovisno o opterećenosti stabla. Kožica je tanka, srednje priljubljena, narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki, veoma sočno i izvrsnog okusa. Kao i sve rane sorte, Zorica zahtijeva intenzivan uzgoj, rezidbu i obvezatno navodnjavanje. U takvim uvjetima rodi obilno i redovito. Atraktivna je, jer se prva pojavljuje na tržištu.

Owari
Spada u skupinu kasnih sorti, dozrijeva krajem mjeseca studenog i u prosincu. Plodovi su plosnatookruglog oblika, srednje veličine, uz manje izražena rebra i brazgotine. Kožica je tanka, srednje priljubljena, žutonarančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočno, a moguće je pronaći i rijetke sjemenke. Okus je izvrstan.

Saigon
Otkrivena je na Korzici, kao slučajan sjemenjak. To je vrlo dobra sorta za plantažni uzgoj. Srednje kasna je sorta, dozrijeva u mjesecu studenom. Plod je dobrog općeg izgleda, vrlo velik i plosnat. Kožica je srednje debljine i priljubljenosti, tipične žuto-narančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočno, izvrsnog okusa.

Ichumare
Spada u vrlo rane sorte, s najkraćim razdoblju dozrijevanja od 125 dana. Berba se odvija kroz mjesec rujan. Plod je dobrog općeg izgleda, plosnat i velik. Kožica je tanka, srednje priljubljena, žuto-narančaste boje. Ova sorta odlikuje se finom strukturom mesa narančaste boje, koje je veoma sočno i bez sjemenki. Okus je izvrstan. Razmak sadnje je 1 m, krošnja je patuljasta, granje je rijetko i raštrkano.

studenom. Plod je dobrog općeg izgleda, plosnat i srednje veličine. Kožica je žutonarančaste boje, srednje debljine i priljubljenosti, a

na njoj su vrlo primjetne uljne žlijezde. Meso je fine strukture, narančaste boje i veoma sočno, bez sjemenki. Okus mesa je dobar.

Kuno
Ova sorta je uvezena 1981. iz Japana u „PIK Neretva“ Opuzen. Ističe se krupnim plodovima, a stablo obilato i redovito rađa. Od pune cvatnje do zriobe plodova potrebno joj je oko 170 dana. Pripada skupini srednje ranih sorti, a berba se odvija u mjesecu studenom. Plod je plo-

Seto
Spada u skupinu srednje kasnih sorti, a berba se odvija u mjesecu
Nasad mandarine u berbi

Plodovi mandarine sorte Zorica rana
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

Plodovi mandarine sorte Okitsu

18

LJEŠNJAK - voćka skromnih zahtjeva
Iako je mnogi smatraju voćkom skromnih zahtjeva, lijeska traži odgovarajuću agrotehniku, koja, ako se pravilno provede, rezultira kvalitetnim plodovima koji se najviše koriste tijekom zimskih mjeseci.
Dado Marić, dipl. ing
Minimalni uvjeti za uzgoj
Kao što smo rekli lijeska je voćka skromnih zahtjeva, pa stoga za njen uzgoj nema većih ulaganja, a opravdanost uzgoja je velika. Na našem podneblju postoje idealni uvjeti za njen uzgoj. Lijeska je voćka kojoj za uzgoj odgovaraju sunčani brežuljci i tla skromnijeg sastava. Općenito se smatra da lijeska dosta podnosi niske temperature čak do - 25°C, odnosno povoljna mediteranska klima koja je tipična za ovo podneblje omogućava uspješan uzgoj lijeske. Što se tiče kontinentalnih krajeva prednost pri uzgoju imaju bolje zaštićeni položaji sa blažim nagibom. Što se tiče potreba za vodom tijekom godine potrebna je optimalna količina vlage u tlu i zraku. Nedostatak vlage se najprije negativno manifestira u vrijeme intenzivnog rasta mladica i formiranja ploda. Pored toga lijeska je tipični heliofit, dakle voćka koja traži dosta svjetlosti, pa stoga treba znati pravilno uskladiti gustoću sklopa u uzgojni oblik. Lijesku najčešće uzgajamo u obliku grma, pri čemu sadimo 2-3 sadnice u obliku trokuta najčešće, koje su dovoljno razmaknute da bi mogla svjetlost ulaziti u sredinu, što je vrlo bitno. i stolnu uporabu i sorte za konditorsku preradu (čokolada,..). Kada se radi o sorti treba težiti sortama koja imaju sljedeća svojstva, kao npr. da redovito i obilno rađaju, da plod lako ispada iz omotača, da su otporne prema bolestima i štetnicima, da im se cvatnja podudara, odnosno većina sorti lijeske je samoneoplodna, tj. ne mogu se oploditi vlastitim polenom.. Sorte koje su najčešće zastupljene u uzgoju kod nas su: Istarski duguljasti, Négret, Istarski okruglasti, Tonda Romana, San Giovanni i dr.

Sortiment u uzgoju
Postoje mnogi čimbenici koji utječu na odabir sorte. Velik utjecaj na izbor sorte ima sama namjena proizvoda, prema kakvoći. Pa tako na osnovu kakvoće ploda i namjene sorte lijeske razlikujemo tri skupine: Sorte koje su namijenjene za svježu potrošnju, sorte sjedinjenih svojstava za industrijsku preradu

Istarski duguljasti – Sorta potječe iz Istre, koja se odlikuje redovitom i obilnom rodnošću. Rana je sorta koja daje plodove dobre kakvoće. Sorta je samooplodna u svom prirodnom staništu zbog mnogih varijacija.. U grozdu se

nađe i do 8 plodova. Dozrijeva krajem kolovoza. Plod je duguljasta oblika koji ne ispada iz omotača, što se navodi kao manji nedostatak. Négret – Ubraja se među vodeće španjolske sorte. Stabla su srednje bujna i također vrlo dobro rodi. Spada među srednje kasne sorte, pa dozrijeva od sredine do kraja rujna mjeseca. Plod je ovalnog oblika, srednje velik, a u grozdu dođe od 2 do 3 ploda. Ljuska ploda je lagana i tanka. Sorta se preporučuje za preradu, tj. za prženje. Istarski okruglasti – To je stara sorta podrijetlom iz Istre. Krošnja stabla je vrlo bujnog rasta i dobro razgranata. Odlikuje se dobrom rodnošću i otporna je na sušu. Srednje kasna je sorta koja dozrijeva krajem rujna mjeseca. Plod je velik s naglašenim okruglastim oblikom, a u grozdu je prosjek od 2 do 3 ploda i više. Kao prednost ove sorte navodimo da dozreli plodovi ispadaju iz omotača, što je prednost pri strojnoj berbi. San Giovanni – Jedna od poznatiji talijanskih sorti, koje obilno i redovito rode. Rana je sorta, pa joj i plodovi dozrijevaju ranije, krajem kolovoza. Plod je sličan I. duguljastom, ljuska je tanka i manje dlakava pri vrhu. Sorta je namijenjena za preradu (prženje). Plodovi nešto teže ispadaju iz omotača, ali su zato plodovi izvrsne kakvoće.

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

19

Kako sačuvati plodove jabuka u kućnim uvjetima?
Veliki se broj voćara amatera svake godine susreće s problemom čuvanja plodova jabuka. Često se događa da pospremljeni plodovi prebrzo propadnu i tako se izgubi sav trud uložen u njihov uzgoj. Da se to ne bi događalo, potrebno je poznavati najvažnije čimbenike koji određuju skladišnu sposobnost plodova.
Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić

N

ajčešći razlog propadanja plodova poslije berbe je neodgovarajuća zrelost plodova u vrijeme berbe i držanje plodova u neodgovarajućim uvjetima. Osim ovih dvaju osnovnih uvjeta, na duljinu čuvanja plodova utječu i sorta, način berbe i kakvoća plodova. Ne čuvaju se sve sorte jednako dobro. Općenito je pravilo da se ljetne sorte mogu čuvati kraće vrijeme, a jesensko-zimske sorte dulje. Naravno, i među jesensko-zimskim sortama možemo naći izuzetke čija je skladišna sposobnost slabija.

kova truleži ili napada štetočina. Plodove koji nemaju peteljku također treba odvojiti i potrošiti što prije jer će oni prije biti napadnuti uzročnicima truleži. Plodovi se mogu čuvati u plitkim letvaricama pažljivo poslagani jedni na druge u nekoliko redova. Također se mogu složiti na police u plitkom sloju. Imamo li manju količinu plodova, dobro ih je posložiti u samo jednom sloju, odvojene jedne

od drugih kako bi se izbjeglo širenje truleži s jednog ploda na drugi.

Prostorije za čuvanje
Jabuke se najbolje čuvaju u hladnjačama koje imaju reguliranu temperaturu zraka, vlažnost zraka i sastav atmosfere (pravilan odnos ugljičnog dioksida i kisika). To su suvremene hladnjače s kontroliranom atmosferom namijenjene za čuvanje velikih količina plodova iz

Utjecaj sorte

Način berbe
Želimo li očuvati plodove jabuka, moramo ih brati isključivo ručno, i to pažljivo. Plod treba lagano uhvatiti rukom za donji dio (čašku), a vrh kažiprsta postaviti na spoj peteljke i rodnog izbojka. Tada polako zakrenemo plod u smjeru kazaljke na satu, istovremeno pritiskujući vrhom kažiprsta spoj peteljke i rodnog izbojka. Na taj način ćemo najlakše ubrati plod i istovremeno ga najmanje oštetiti. Plodove kojima je peteljka otrgnuta treba odvojiti i potrošiti što prije jer se čuvaju slabije od plodova koji imaju peteljku. Nakon berbe plodova treba pažljivo odložiti u letvarice ili drugu prikladnu ambalažu. Treba izbjegavati međusobno udaranje plodova jer tako nastaju nagnječenja tkiva kroz koja ulaze uzročnici truleži. Na nagnječenja su posebno osjetljivi plodovi sorata s mekšim mesom i zreliji plodovi.

komercijalnih voćnjaka. U kućnim uvjetima prisiljeni smo koristiti različite prostorije, a najčešće su to podrumi. No, nije svaki podrum pogodan za čuvanje jabuka. Idealno je da prostorija u kojoj ćemo čuvati plodove ne bude namijenjena ni za koju drugu svrhu. Čuvaju li se jabuke s drugim voćem i povrćem, lako mogu upiti strane mirise, a također može doći i do bržeg kvarenja i propadanja. Nemamo li drugog izbora, jabuke treba posložiti tako da su, što je moguće više, udaljene od drugog voća i povrća. Čistoća prostorije je iznimno važna. Zidove treba premazati vapnom ili ih prebojiti bojom koja ne sadrži jake mirise i organska otapala. Također je potrebno osigurati što bolju ventilaciju i temperaturu zraka, što je moguće bliže rasponu od 0 do 2°C. Ako je temperatura zraka veća od navedene, čuvanje plodova je znatno kraće. Tako je duljina čuvanja plodova na 10°C oko četiri puta kraća nego na 0°C. Važna je i odgovarajuća vlaga zraka. Ona bi se trebala kretati u rasponu od 85-95°C.

Provjera plodova tijekom čuvanja
Plodove tijekom čuvanja treba redovito pregledavati svakih nekoliko dana i sve plodove sa znakovima truleži i propadanja treba odmah odvojiti i baciti. U plodovima jabuke se i nakon berbe odvijaju procesi dospijevanja koji ih čine užitnima. Ne dospijevaju svi plodovi jednakom brzinom, čak ni kada se radi o plodovima iste sorte s istog stabla. Stoga za potrošnju treba prvo odabrati jače dospjele plodove. Oni su mekši i imaju jaču aromu od plodova koji su slabije dospjeli. Zavod za voćarstvo Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
(Preneseno iz Gospodarskog lista)

Odabir plodova za čuvanje i slaganje
Za čuvanje treba odabrati samo zdrave plodove, bez vidljivih znaB RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

20

Jesensko-zimska sadnja voćaka i vinove loze

U toplijim južnim krajevima sadnja voćaka i vinove loze može već početi u jesen i zimu. Prednost te sadnje treba iskoristiti, upravo zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Zbog toga posađene sadnice bolje se primaju i ujedno bolje rastu tijekom prve vegetacijske godine.

Kontejnirane voćne sadnice i cijepovi vinove loze u trapu

Mario Ćubela, dipl. ing.
Sadnja voćaka
Proteklih nekoliko godina kasna jesen i početak zime su relativno topli i bez veće količine padalina. Upravo takvo vrijeme je idealno za sadnju voćaka i vinove loze. Već na početku sadnje treba obratiti pozornost na činjenicu, a koja se najčešće zanemaruje da se sadnice nabavljaju samo od povjerljivih dobavljača. Znači sadni materijal mora imati deklaraciju o vrsti i podrijetlu sadnog materijala. Sadnice voćaka treba nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili zimu jer je u jesen najbolja ponuda različitih sorata. U rasadnicima se obično nalaze jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice, a prednost se daje jednogodišnjim. Sadnica voćke mora ispunjavati sljedeće uvjete: spoj podloge i plemke mora biti čvrst i bez napuknuća, stablo mora biti ravno, koje mora imati 2 – 4 pravilno raspore-

đene primarne grane, korijen mora biti dobro razvijen i nijedan pup na grani ne smije biti otvoren. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla, koja se odnosi na duboko oranje tla u ljeto ili početkom jeseni. Uz to se u tlo unose neophodna gnojiva, tj. obavlja se meliorativna gnojidba s ciljem poboljšanja plodnosti tla. U praksi se obično gnojidba obavlja s 300 – 600 dt/ha stajskog gnojiva, 2200 kg/ha fosfornih gnojiva, te 1200 kg/ha kalijevih gnojiva.

Prednosti sadnje u jesen i zimu
Sadnja voćaka i vinove loze se obavlja u jesen-zimu i na proljeće, dakle u mirovanju vegetacije. Prednosti sadnje voćaka i vinove loze u jesen i zimu leži u više čimbenika. Veoma je važno da tlo nije smrznuto i da je temperatura iznad nule, što je u južnom dijelu zemlje veća vjerojatnost. Naime u tom razdoblju je tlo još toplo i vlažno, pa tako posađene sadnice imaju povoljne

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu, Grudama i Čitluku za predstojeću sezonu pripremili su veliki izbor sadnica kontinentalnog i južnog voća, te stolnih i vinskih sorti vinove loze.

uvjete za ukorijenjavanje u tlu, a s tim i mogućnost obnove korjenove mreže. Oštećena mjesta na korjenu lakše zacijele i omogućuje se rast obrastajućeg korjenja. Pored toga tlo se slegne pa se uspostavi bolji kontakt između tla i korijena. U proljeće dakle prije početka ve-

getacije korijenje nastavlja intenzivan rast i sadnica s tim postane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve je to razlog više da se posađene sadnice bolje prime, a s tim brže i bolje nastave svoj razvoj u proljeće.

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

21

Zimski pak za zaštitu voćaka i vinove loze tijekom zime
Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Štoviše, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijeme njihovog zimskog mirovanja.
Velimir Lasić, dipl. ing.
• Najčešća kombinacija koja se koristi u zimskoj zaštiti voćaka i vinove loze je preparat „Zimski pak“ (kombinacija mineralnog ulja i bakra). Preparat se prodaje u pakiranju koje je dostatno za 10-15 lit. vode. • Tijekom zimskih mjeseci na čokotima vinove loze prezimljava veći broj štitastih ušiju (primjerice breskvina i šljivina štitasta uš) ali i grinje šiškarice koje u pojedinim godinama mogu pričiniti ozbiljne štete.
zičavosti lista i šupljikavosti lista. Primijenjeno na šljivi zimsko plavo tretiranje će također doprinijeti manjoj pojavi šupljikavosti lista i rogača ploda šljive, te smanjiti pojavu monilije i bakterioza. Isto tako ako se zimsko plavo tretiranje obavi na šipku, tada će tijekom vegetacije na stablima manje biti šupljikavosti lista, te neće doći do prijevremenog opadanja lišća. Osim zimskog tretiranja pripravcima na osnovi bakra ona se mogu provoditi i s pripravcima koji pored bakra sadrže i mineralna ulja u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki štetnici kao što su lisne i štitaste uši, te grinje. Zimsko tretiranje voćaka izvodi se i u cilju sprečavanja ili smanjenja pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju i grinja. Međutim, za razliku od veoma uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti koje se tijekom zime nalaze na voćkama, za suzbijanje štetnika tijekom zime na našem tržištu nema tako djelotvornih insekticida. pravaka na osnovi bakra u tijeku zime na jabuci, kruški i mušmuli u velikoj mjeri će se smanjiti pojava fuzikladija na listu i plodu tih voćnih vrsta.

I

tijekom zime na mnogim voćnim vrstama i vinovoj lozi su prisutni razni štetni organizmi. Premda ti štetni organizmi u zimskom razdoblju u pravilu ne čine štete, međutim, ako ih se ne suzbije tijekom zime oni tijekom vegetacije mogu pričiniti ozbiljne štete. Zaštita tijekom zime kod većine voćnih vrsta se s razlogom smatra osnovnom zaštitom, jer u voćnjacima u kojim je pravovremeno provede kvalitetno zaštita tijekom zime, tada tijekom vegetacije ima daleko manje problema s mnogim štetnim organizmima. Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Što više, pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na breskvi i nektarini jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za vrijeme njihovog zimskog mirovanja.

Zimskom zaštitom protiv većine bolesti
Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra doprinijeti manjoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti lista, a time spriječiti i njegovo prijevremeno opadanje. Isto tako to tretiranje će spriječiti sušenje listova i pojavu gorke truleži plodova. Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu ko-

Zaštita protiv štetnika i bolesti
Zaštita voćaka tijekom zime najčešće se provodi protiv gljivičnih bolesti na koštičavim voćnim vrstama primjenom fungicida na osnovi bakra. Izvođenjem zimskog plavog tretiranja na breskvi i nektarini onemogućava se pojava kovrčavosti lista, a u velikoj mjeri i šupljikavost lista. Pravovremenim provođenjem zimskog plavog tretiranja i na nekim drugim voćnim vrstama u velikoj mjeri će doprinijeti smanjenju mogućeg napada raznih gljivičnih oboljenja tijekom vegetacije. Primjerice primjenom bordoške juhe ili nekog drugog priB RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

Kupanje voćaka
Da bio zimska tretiranja bila učinkovita ona se trebaju kvalitetno obaviti. Ne treba štedjeti na pesticidnoj tekućini. Pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora od kuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko tretiranje obično naziva zimsko kupanje voćaka.

Zimski pak se najviše koristi u zaštiti voćaka i vinove loze

22

Gdje nabaviti hrčka?

Proteklog mjeseca dobili smo nekoliko upita naših sugrađana, koji nas pitaju o mogućnosti kupovine hrčka kao i ostale potrebne opreme za njegovo držanje u kući. Sjemenarnin Agrocentar u Mostaru u svom Zoo shopu pored ostalih kućnih ljubimaca, nudi i hrčke. Na istom mjestu svi ljubitelji ovih životinja mogu pronaći i svu potrebitu opremu kao i hranu. Osim toga naši djelatnici pružit će vam sve potrebne savjete, o držanju i njezi hrčaka u kući. Vedran Lasić,dipl.ing. U svom nasadu voćaka, na području Popova polja, prošle zime primijetio sam oštećena stabla (jabuka i bresaka) od divljači, mislim zeca, pa me zanima što je najbolje poduzeti da bi zaštitio osobito mlađa stabla koja su jako osjetljiva ? U potrazi za hranom zečevi, srne, divlje svinje i druga divljač, zimi, često oštećuju mlade voćke. Štete koje pričine su najčešće na mladoj kori i tanjim granama koje mogu biti potpuno ogoljene. Kao mjeru zaštite voćari poduzimaju različite mehaničke, ali i kemijske mjere. Najsigurnije je ograditi voćnjak žičanom ogradom. Osim zaštite cijelog nasada mogu se štititi i pojedinačna stabla. Voćna stabla treba zaštititi prije snijega. Na mladim sadnicama postavljaju se PVC mreže oko debla koje dosta dobro štite sadnicu od divljači. Dado Marić,dipl.ing. U svom vrtu, pored različitog ukrasnog grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime? Glavna rezidba ruža se ne obavlja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime nego rano u proljeće, što znači početkom ožujka ili travnja prije nego što izbiju same mladice. Iznimku pak čini rezidba prilikom jesenske sadnje. Inače se na jesen ne provode druge mjere rezidbe osim prijeko potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza. Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo skraćivati drastično jer time riskiramo da se nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na jakom mrazu neke grane mogu smrznuti, krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg ljeta mnogo slabije cvate. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se orezuje samo u nuždi! Vlado Mandić, master struke

Razmak sadnje trešanja

Zaštita voćaka od divljači

Zimska rezidba ruža

Moja se obitelj već dugi niz godina bavi uzgojem trešanja u Hercegovini. Pošto planiram pomladiti postojeći nasad, koji inače broji 450 stabala, zanima me koji razmak sadnje preporučate za podizanje novog nasada. Osim toga, trebam li u budućem nasadu, uz sortu kasni hrušt, u svojstvu oprašivača saditi i neke druge sorte trešanja? Unaprijed zahvalan! Trešnja je oduvijek predstavljala zanimljivu voćnu vrstu u Hercegovini. Manjim dijelom se tradicionalno sadila za potrebe domaćinstva, a kada je pak uočena njena tržna vrijednost podizani su brojni nasadi i u komercijalne svrhe. Međutim, da bi zadovoljili potrebne kriterije koji garantiraju uspjeh u uzgoju ove koštičave voćne vrste nipošto nemojte zanemariti njen sortiment. Naime, isključivom sadnjom kasnog hrušta ne bi postigli očekivano, jer je za bolje oprašivanje, odnosno, rodnost nužna zastupljenost i drugih sorti poput Stelle koja slovi za univerzalnog oprašivača. Stella je dakle sorta trešnje koja oprašuje veliku većinu ostalih kultivara a koja i sama ima izvrsna komercijalna svojstva (krupan plod, željenu aromu i sl.). Ipak, u budući nasad pored već dobro poznatih sorti Burlatova, Lionske rane i Hedelfingera svakako posadite i nešto novije sorte izrazito krupnog ploda kao što su Sunburst i New star. Što se pak razmaka sadnje tiče preporučam međuredno rastojanje od 6 metara koliko treba iznositi i razmak u samom redu. Manji razmak nije podoban jer se negativno odražava na stabla trešnje u kasnijim godinama uzgoja. Izuzetak su samo patuljaste trešnje koje se sade na rastojanje od 2,5 do 3,0 m. Za dodatne informacije možete me potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru gdje ujedno možete nabaviti i sadnice nešto novijih sorata trešnje. Velimir Lasić,dipl.ing. Uzgajam cimicifugu kao ukrasnu biljku, no čula sam da ima i određena ljekovita svojstva. Cimicifuga je jedna od najpoznatijih biljaka za tzv. „ženske tegobe“ pa ju sadrže brojni farmaceutski pripravci za ublažavanje klimateričnih tegoba, tegoba u menopauzi, kod PMS-a i drugih menstrualnih tegoba. Cimicifuga, smrdljika ili crni zmijski korijen (Cimicifuga racemosa) samoniklo raste u šumama na istočnoj obali Sjeverne Amerike, a u Europi se uzgaja kao ukrasna biljka. Cimicifuga ima tanku, uspravnu stabljiku visine do 2,5 m koja u donjem dijelu nosi trodijelne perasto razdijeljene i na-

zubljene tamnozelene listove. Brojni bijeli ili žućkasto bijeli cvjetovi čine 30-90 cm duge grozdaste cvatove na vrhu stabljike. Podanak je tamnosmeđ s uzdužnim brazdama ,dug 4-12 cm, a debeo 1-1,5 i upravo se on upotrebljava u ljekovite svrhe, O ljekovitosti cimicifuge američki doseljenici učili su od sjevernoameričkih Indijanaca koji su je tradicionalno koristili kod različitih ženskih bolesti, ugriza zmija, reumatskih tegoba,kožnih bolesti,nesanice te rastjerivanja stjenica. Početkom 18. stoljeća biljka je donesena u Europu gdje se najprije uzgajala kao ukrasna biljka a kasnije kao i ljekovita biljka. Svježi korijen upotrebljava se u farmaceutskoj industriji dok se u narodnoj medicini od suhog korijena priprema čaj i tinktura. Smatra se da je tinktura djelotvornija jer se djelatne tvari bolje oslobađaju u mješavini vode i alkohola. Korijen cimicifuge sadrži fitoestrogene (izoflavon fomononetrin), triterpenske glikozide, cimicifugozid, cimigenol, aktein, salicilate, alkaloide, masne kiseline, trijeslovine itd. Marija Kranjčević,dipl.ing.

Lisni mineri na agrumima

U nasadu agruma primijetili smo na mladim listovima s donje strane sitne uske hodnike koji su na gornjoj površini lista srebrenkaste boje, pa me zanima što je uzrok tomu, ustvari što treba poduzeti da bi nasad zaštitili? To su tipični simptomi šteta od lisnog minera agruma (Phyllocnistis citrela), koji se najčešće javljaju u rujnu i listopadu. Lisni miner je sitni leptirić kojem raspon krila nije veći od 5 mm. Štete pričinjavaju ličinke koje se hrane unutar lista. Simptomi napada su vidljivi na listovima i izbojima, ali ponekad i na plodovima. Na donjoj strani lista nalaze se hodnici-mine. Štetnik se javlja na početku jeseni (drugi porast agruma) i štete pričinjava sve do prvih mrazeva. U godinama sa «toplom zimom» štete može pričinjavati i u mjesecu prosincu. Suzbija se pripravcima na osnovi imidakloprida ili drugim sistemičnim pripravcima koji imaju dozvolu u agrumima. Sadnice agrumi u kontejnerima također se uspješno štite pripravcima na osnovi imadakloprida metodom zalijevanja. Prof. dr. Ivan Ostojić

Cimicifuga –ženski korijen

Već dvadeset godina Croatia osiguranje d.d. uspješno posluje kao samostalno gospodarsko društvo u Bosni i Hercegovini. Ključ uspjeha ogleda se u tradiciji staroj 128 godina, kompletnoj ponudi životnih i neživotnih osiguranja, brzom i pravičnom izvršenju obveza, sudjelovanju osiguranika života u dobiti i stručnim i profesionalnim zaposlenicima. Svojim kapitalom dajemo apsolutno jamstvo osiguranicima da svaki preuzeti rizik Društvo može nositi bez ugrožavanja tekuće likvidnosti uz brzu i cjelovitu isplatu štete. Hvala na ukazanom povjerenju! Croatia osiguranje d.d. — Za sva vremena

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

23

Osvrt na ovogodišnju vinogradarsku godinu
Vino je čudotvoran dar prirode, proizvod ljudskog truda i znanja, ali je ipak i svojevrsna umjetnina koju čovjek stvara tisućljećima. Drugim riječima, vino je bilo i ostalo najcjenjenije piće mnogih civilizacija. Međutim, da bi došli do krajnjeg proizvoda tj. vina potrebno je mnogo truda, ulaganja i znanja.
mr. sc. Nino Rotim

T

o pak ponajbolje znaju sami vinogradari koji su ostali zatečeni tekućom godinom, koja je za pojam vinogradarstva ostala više nego znamenita. Naime, ni oni malo stariji ne pamte sličnu sušnu godinu koja je u pojedinim područjima urod gotovo prepolovila. Ipak, ukoliko pogledamo sveukupnu situaciju u našim vinogradima, možemo zaključiti da je urod smanjen za oko 20 do 40 %. To se ponajviše osjetilo u mladim, nedovoljno formiranim vinogradima koji su navedenom sušom bili najviše i pogođeni. S druge strane, ove godine bolesti doslovce da nije ni bilo što znači da vinovu lozu pretjerano često nije ni trebalo zaštićivati fungicidima. Dakako, da to ozbiljnim vinogradarima nije promaklo, što znači da su oni svoje vinograde ipak prskali od 5-6 puta a sve zbog sigurnosti same proizvodnje. Posljednjih godina sve više se govori o promjeni klimatskih prilika koje laganim korakom koračaju prema sigurnom rastu prosječnih

temperatura zraka. Ali, problem je što su visoke temperature zraka praćene nedostatkom oborina na koncu rezultirale, rekli bismo, nestvarnoj činjenici-u da u Hercegovini ove godine nedostaje grožđa! S druge strane vinogradari koji su imali osigurano navodnjavanje, obično kroz sustav kap po kap, mogu biti zadovoljni iz razloga što su dobili veoma kvalitetnu sirovinu za proizvodnju vina. A ukoliko su bačve bile pune lanjskog vina, proizvedeno grožđe su bez problema mogli prodati po fantastičnoj dobroj cijeni, bez obzira da li se radi i bijelom ili crnom grožđu Isto tako, svi oni koji uživaju u spravljanju vina a nemaju vlastito grožđe nabavili su već «udomaćeno» makedonsko grožđe.

Prijevremeno trganje grožđa
Zbog iznimno visokih temperatura i sušnih prilika koje su utjecale na smanjivanje ukupnih kiselina uz istodobnu porast sladora (šećera) trganje je ove godine, kao nikada do sada, uranilo 20-tak dana. I pored toga trgalo se izuzetno kvalitetno grožđe. Stoga će se u narednim godinama po našim restoranima tražiti

Nedostatak grožđa u Hercegovini?

butelja vina s oznakom-berba 2012. godina. Kako i ne bi kada se šećer u moštu kretao u idealnim granicama oko 22 % (22 g po litru mošta), dok je ukupna kiselina uglavnom bila na zadovoljavajućoj razini od 5 do 6 g/l. Tom činjenicom najviše će profitirati registrirani hercegovački vinari koji su službeno oformili vinsku cestu koju čine 22 vinska podruma, a po-

seban fenomen predstavlja najstariji podrum u Hercegovini, koji je ujedno pretvoren u Muzej vina. Osposobljen je davne 1855. godine i nalazi se u srcu Brotnja-Gradnićima. I na koncu saznajte zašto baš za hercegovačka vina vrijedi ona latinska VINUM LAETIFICET COR HOMINIS ili u prevodu-Vino razveseljava čovjekovo srce!

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

24

IX. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA
N
astavljajući tradiciju iz prethodnih godina, Društvo za zaštitu bilja u BiH je i ove godine u razdoblju od 06. do 08. studenog 2012. godine u Tesliću organiziralo IX. Simpozij o zaštiti bilja u BiH. Kao i svake godine za spomenuti Simpozij vladalo je veliko zanimanje što najbolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminentni stručnjaci, kako iz naše zemlje, tako i iz inozemstva. Tijekom trajanja simpozija ukupno je prezentirano 56 radova kroz 6 sekcija (fitopatologija, entomologija, herbologija, integralna zaštita šuma, fitofarmacija-toksikologija i ekotoksikologija i integralna zaštita bilja) koje je pratio zavidan auditorij. To je i razumljivo zbog činjenice kako je sami program obuhvaćao niz zanimljivih izlaganja koja su obradila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje te šumarstva. Tijekom ovog simpozija organizirana su i dva okrugla stola i to: “Karantenski štetni organizmi značaj za poljoprivredu i šumarstvo BiH i iskustva iz okruženja i EU” i drugi okrugli sto koji je bio namijenjen proizvođačima merkantilnog krumpira, a koji je organiziran u suradnji sa Upravom BiH za zaštitu zdravlja biljaka na temu “Izvoz krompira u zemlje EU”. Ivica Doko, dipl. ing.

Mrkva za čistu peticu
U
prošlom broju naših novina objavljeni su prilozi o izuzetno krupnim plodovima dinje i lubenice koje su proizveli proizvođači s područja Hercegovine. Početkom studenog ove godine, u naš Agrocentar u Širokom Brijegu navratio je gosp. Pero Cigić i donio izuzetno krupne mrkve koje su pobudile interes prisutnih kupaca ali i uposlenika agrocentra. „Sjeme mrkve sorte Flakkee kupio sam u Sjemenarni u Širokom Brijegu i posijao je krajem travnja. Zemlju sam dobro pripremio, te obilno pognojio organskim gnojem a mrkvu sam redovito zalijevao. Kada sam počeo vaditi mrkvu vidio sam da su izrazito krupne kao nikad do sada“ kazuje gosp. Cigić. Ovo je još jedan primjer da se i na tlima koja baš nisu idealna za uzgoj mrkve, uz primjenu dobre agrotehnike mogu proizvesti dobri urodi. Mladen Karačić, dipl. ing.

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

25

Akvarijske kornjače
Kornjača je zasigurno jedan od najčešće darivanih ljubimaca što nije začuđujuće s obzirom na njenu ljupkost i privlačnost. Osim toga, pogodna je za djecu mlađih uzrasta jer njeno držanje kod njih stvara svojevrstan vid odgovornosti i obveze
Velimir Lasić, dipl. ing.
siholozi tvrde da je manjoj djeci poželjno nabaviti odgovarajućeg kućnog ljubimca. To potvrđuju istraživanjima koja su dovela do zaključka da ljubimci kod djece utječu na stvaranje karaktera te da djeca koja su imala barem jednog kućnog ljubimca postižu bolje rezultate u školi, životu i sl. Ništa čudno, jer razumljivo da djeci od malih nogu treba nametnuti pojedine obveze kako bi ih barem malim dijelom naučili da vode brigu o sebi i drugima. Kornjače upravo predstavljaju idealnog ljubimca za najmlađe iz razloga što nisu previše zahtjevne te prekomjerno ne opterećuju djecu a pretjerano ne utječu ni na kućni budžet. Dovoljno je nabaviti mali akvarij i odgovarajuću hranu, s tim da je nužno poznavati odgovarajuće potrebe ovih dražesnih plivača.

• U Sjemenarninim Zoo shopovima možete pronaći veliki izbor akvarijskih ribica, malih kornjača, ptica, manjih i većih papiga. Osim toga na istom mjestu možete nabaviti hranu i svu potrebnu opremu za akvaristiku i kućne ljubimce.

P

Izbor odgovarajućeg akvarija i hrane
Za držanje kornjača najpoželjnije je nabaviti namjenske Friskies akvarije volumena 5-10 litara s odgovarajućim dekorom i suhim prostorom. Dakle, osim vode kornjačama trebamo osigurati i suha mjesta na kojima se ovaj ljubimac

povremeno zadržava. Ukoliko pak želimo napraviti akvarij u vlastitoj režiji moramo znati njegove poželjne dimenzije. One iznose 26x15x15 cm s tim da se mjesta bez vode osiguravaju postavljanjem ovećeg kamena, pluta ili stiropora u samo središte akvarija. U pogledu izbora hrane svakako je potrebno koristiti specijaliziranu suhu Friskies hranu koja se kornjačama daje u količini od 4-5 listića dnevno. Pored toga, nužno je uz navedenu hranu povremeno davati i biljnu hranu (skuhan listić blitve i sl.) kao i komadiće sirovog mesa. Navedena hrana se daje jedanput tjedno i to prvenstveno za starije kornjače. Spomenimo još da kornjače u prvoj godini života obično teže oko 15 grama i dostižu duljinu 45 mm, s tim da uz dobru njegu ovi ljubimci mogu dosegnuti i do 30-tak cm. Zanimljiv je i podatak da kornjače rijetko obolijevaju, s tim da ne smijemo zaboraviti da se radi o tropskim životinjama. Stoga, tijekom zime akvarij trebate premjestiti blizu nekog izvora topline ili pak možete nabaviti grijač s termostatom. S druge strane, u ljetnom razdoblju vodu nije potrebno zagrijavati mada je treba promijeniti čim se malo zaprlja. Obično se voda mijenja svaka tri dana s tim da obave-

zno treba odstajati prije ulijevanja u akvarij. Za sve dodatne informacije možete se obratiti u naš Agrocentar Sjemenarna u Mostaru u kome se nalazi i kompletan ZOO program s potrebnom opremom za cjelokupnu akvaristiku. Kod nas se najčešće prodaje kalifornijska ili crvenouha kornjača. Za njeno držanje preporuča se temperatura vode od 24-26oC.temperatura vode ljeti ne

smije prelaziti 27o C a zimi ne smije biti ispod 20o C. Prosječno žive 3050 godina. Mogu narasti do veličine 30 cm, a spolnu zrelost dostižu u dobi od 2 do 5 godina. Kalifornijske kornjače imaju nepokretan jezik i ne mogu žvakati hranu stoga hranu uvijek vuku u vodu kako bi je omekšale i lakše kidale. Kalifornijska kornjača spava pod vodom ili između kamenja zatvorenim očima.

Veliki izbor akvaristike u Zoo-shopu Sjemenarne
B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

26
sna, nego samo prividno miruju. Jedna od teorija je postojanje neke vrste kemijske proizvodnje topline. Sigurno se zna da ugljikohidrati koji su uskladišteni u tkivu i hemolinfi u kemijskoj reakciji s kisikom, koji se unosi preko spleta dušnika predstavlja visokoenergetsko gorivo za aktivnost mišića. Usljed te aktivnosti stvara se toplina koju pčele kao zasebne jedinke nisu u stanju zadržati nego veći dio nekontrolirano odlazi u okolinu.

Stvaranje topline
Jedna pčela samostalno proizvodi toplinu podrhtavanjem tijela, odnosno stezanjem i otpuštanjem mišića, najviše letnih. Kada se oni u potpunosti stežu i otpuštaju, podižu krila i omogućavaju pčeli letenje. U hladno doba godine pčela te mišiće može brzo i kratko naprezati bez pomicanja krila. To dovodi do vidljive trešnje pčele koja se naziva podrhtavanje, a posljedica toga je potrošnja ugljikohidrata i kisika te stvaranje topline pčele kao jedinke uz otpuštanje ugljikova dioksida.

Pčele kroz zimu
Kruno Lažec, dr. vet. med.
rodori toplog vjetra i iznad prosječne temperature tijekom studenog s jedne strane su dobrodošli pčelama za pročisne izlete, a s druge strane, gotovo svakodnevno raspuštanje i ponovno oblikovanje zimskog klupka uzrokovalo je povećanu potrošnju meda i stvaranje većih količina vlage. Ta je prekomjerna vlaga u krajevima s dugotrajnom maglom teže izlazila iz košnica. Zbog toga je i ove zime potrebno češće pratiti zalihe meda i provjeravati košnice. Nakon tre-

Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom topline i održavanjem temperature svojeg tijela i unutar košnice
tiranja protiv varoe pčelama moramo osigurati što veći mir u pčelinjaku tijekom zimskih mjeseci. Iako ova zima nije započela uobičajenim hladnoćama unutar košnice se svejedno odvijaju procesi zagrijavanja. Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom topline i održavanjem određene temperature svojeg tijela i unutar košnice. Proizvodnja topline sagorjevanjem meda ima i određene popratne produkte, kao što su u ovom slučaju vodena para i ugljikov dioksid. Pčele snižavanje temperature okoline, pa tako i vlastitog tijela mogu podnijeti samo do određene granice. Kao samostalne jedinke ograničene su i u proizvodnji i održavanju topline. Na niskim temperaturama moraju se međusobno udružiti kako bi mogle preživjeti, a početkom kalendarske godine i produženjem svjetlosnog dana početi njegovati leglo. Upravljanje toplinom tijela kod pčela nije u potpunosti razjašnjeno. One nemaju veliku mišićnu masu niti obilno krzno koje bi proizvodilo i sačuvalo toplinu. Također razdoblje zime ne provode u stanju

„Upravljanje“ toplinom
Aktivnost pčela izravno ovisi o temperaturnim uvjetima okoline. Pri temperaturi zraka od 8 °C pčele ne komuniciraju s prirodom, ne izlaze na leto niti iz košnice. Kod viših temperatura, od 9 do 16 °C kretanje je povremeno, a optimalna je temperatura između 16 i 32 °C. Kod snižavanja temperature i dolaskom hladnoća pčele se posebno organiziraju unutar same košnice i stišću u kuglasti oblik koji se naziva zimsko klupko. Kada temperatura okoline padne ispod 14 do 15 °C počinje okupljanje pčela na jednom mjestu. To mjesto je u početku

P

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

27

Zimsko klupko pčela unutar košnice

hladnijeg zimskog razdoblja smješteno u sredini košnice, na dijelu saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo. Sa strana je okruženo peludom, a iznad se nalazi poklopljeni med. Oblikuje se u prostoru praznog saća, rubovima dodiruje stanice s medom, a nikada se ne nalazi na stanicama s medom. Klupko najčešće ima oblik nepravilne kugle pa podsjeća na izduženu loptu. Takav je okruglasti oblik najekonomičniji za održavanje topline zbog toga što kugla ima najmanju površinu u odnosu na masu, a svi dijelovi su podjednako udaljeni od sredine pa se jednako hlade, odnosno griju. Smatra se da pčele iz vanjskih dijelova klupka polagano kreću prema sredini, a one iz sredine ih zamjenjuju. To kretanje je slabo i jedva primjetno. U početku je klupko rastresito, a svaka pčela podrhtavanjem mišića krila stvara toplinu. Kod oblikovanja klupka pčele se slažu u određeni raspored i ostavljaju prolaze za zrak, takozvane ventilacijske kanale. Pri nižim temp. klupko se stišće i na taj način smanjuje svoju površinu u odnosu na okolinu. Tako se i zatvara velik broj ventilacijskih kanala kojima struji hladan zrak. Na rubovima klupka pčele su najgušće stisnute i čine izolacijski sloj ili koru klupka. Debljina tog sloja se mijenja od 25 do 75 mm, što ovisi o temperaturi okoliša. Na rubovima klupka, neovisno o okolišu, temperatura je prilično stalna i iznosi oko 6 do 9 °C. Temperatura u sredini klupka , dok nema legla iznosi prosječno 21 °C, a moguć je raspon od 14 do 29 °C, mjereno izvana prema sredini. U sredini klupka nalazi se matica, ali i pčele koje aktivno proizvode toplinu. Stvorena toplina prenosi se prema rubovima na pčele koje ju ne mogu dovoljno i samostalno proizvesti. Uz to, oko dvije trećine pčela iz klupka prekriju prazne stanice saća i stvore tisuće prostora

nepomičnog zraka koji je vrhunski termoizolator. Na taj način štede dragocjenu toplinu. „Tijekom zimovanja pčele mogu napustiti klupko i zbog uznemiravanja. Tako udarci u postolje, košnicu ili krov uzrokuju naglo pokretanje pčela, komešanje i klupko gubi svoj oblik. Pčele otpuštene iz klupka lutaju košnicom koja je mnogo hladnija od topline koju pruža klupko. U tom lutanju neke se previše udalje od klupka, podhlade te takve promrzle nemaju dovoljno snage za povratak i ugibaju. Zbog toga se stalno naglašava potreba za zimskim mirom u pčelinjaku, jer svako uznemiravanje prilikom zimovanja dovodi do nepotrebnog kretanja unutar košnice i mogućeg ugibanja pčela zbog hladnoće“.

Izgled zimskog klupka pčela

Na rubovima klupka pčele su glavama okrenute prema sredini, a tijela su im tijesno priljubljena jedno uz drugo. Tako su dlačice na tijelu međusobno isprepletene i stvaraju finu prepreku strujanju zraka i dodatno gubljnje topline. Na temperaturama okoliša od 6 do 8 °C sve su pčele stisnute u kompaktno klupko. To je i preporučljiva temperatura za

zimsko tretiranje protiv varoe oksalnom kiselinom. Kada temperatura raste pčele se u klupku ponašaju obrnuto. Promjenom rasporeda pčela, klupko se raspušta, otvaraju se ventilacijski kanali i prestaje podrhtavanje kao pojedinačno stvaranje topline. Pri još višim temperaturama pčele počinju napuštati oblik kugle i kreću po košnici.
(Prenešeno iz Gospodarskog lista)

B RO J 8 3 • S T U D E N I / P RO S I NAC 2 0 1 2 .

30

Zanimljivosti
Viktorijin cvijet - bazen za djecu
Viktorijin cvijet nije toloko poznat kao amazonski viktorijin cvijet (V. amazonica), no često se uzgaja. Uspijeva, naime, već pri temperaturi vode od 20 do 25oC, dok je vrsti V. amazonica potrebna temperatura od 27 do 30oC što se ne može uvijek zajamčiti niti u tropima. Vrsta V. amazonica imaju listove velike do 2 m čiji je rub visok samo 4-10 cm. Listovi obiju vrsta mogu izdržati teret malog djeteta. Uzgaja se i križanac između obaju ovih vrsta. U tropima nalazimo i brojne vrste pravih ploča (Nymphaea). Naročito je omiljena plava vrsta N. caerulea iz Afrike i žarkocrvena N. rubra iz Indije sa svojim uzgojnim oblicima.
Autor: Mariofil Soldo Izraelska strojnica Američka glumica Cattrall Ždrijebe (omak) “Report serial number” Ljetovalište kod Opatije Češki pisac, Alois Junački spjev Piće

Nagradna križaljka
Pustiti korijene u zemlju

X

Rječnik imena, imenoslov

Papar - nezamjenjiv začin
Papar je najznačajniji začin, u Europi poznat možda i prije rimskog doba. Crni papar nastaje fermentacijom ubranih nezrelih plodova koji ostaju zeleni ako ih se brzo osuši ili konzervira. Kod bijelog papra radi se o košticama zrelih plodova. Sušeni zreli plodovi daju ružičast papar koji se često miješa s peruanskim paprom. Od ukupno 2000 vrsta papra, veliki broj njih se uzgaja. Tako se koriste i plodovi afričkog papra (P. guineense), bengalskog (P. longum) kubeba-papra (P. cubeba), a kod betle papra (P. betle) koriste se listovi. Iz korijena kawa-grma (P. methysticum) priprema se u Polineziji opojni napitak.

Želučani ferment

Vrsta leptira (mn.)

Biblijsko pleme divova

Kokodakanje

Durijan- ne u javna sredstva prometa
Niti jedan plod ne razdvaja ukuse i mišljenja kao durjan. Naime, plodovi imaju toliko oštar smrad da se ne smiju prevoziti u sredstvima javnog prometa. Smiju se prevoziti samo u zrakonepropusnoj ambalaži. Mnogim je ljudima loše i od samog mirisa. S druge strane, sjemena ljuska se smatra jednom od najvećih delikatesa jugoistočne Azije. One se obično jede sirova-prvenstveno na otvorenom, no postoji čitav niz pripravaka-čak i ledena krema od durjana. Svježi plodovi čuvaju se tek nekoliko dana.

Emanuel odmila Slabo provodi struju

Bilo koliko Rimski kućni duh Tanak listić metala “Taksa” Tava za prženje jaja

“Tona” Privid, pričin Protječe kroz Zagreb Celjska tvornica posuđa Glumica Majić (sada časna sestra) Pia Zadora Tvornica plina Nastajanje, postajanje

Kako papigu naučiti govoriti
Ptica ne zna što govori nego samo imitira čovjekov način komuniciranja. I to baš u istim prigodama kad i čovjek. Najveća brbljivica najobičnija je australska tigrica, no brzo uči i crvena amazona, tamnocrvena ara, nimfa, žako. Brbljava papiga Winstona Churchilla tek je 4o godina nakon njegove smrti zaboravila psovati. Papige koje se drže u paru radije se druže nego što uče pričati, a «samicama» morate posvetiti mnogo vremena i iz dana u dan ponavljati im što ih želite naučiti.
Ptice grabljivice Druge, ostale

Aranka Njirić Državni proračun

“Auto-klub”

Plava vanda – biljka zbog koje se ide u zatvor
Plava vanda (Vanda coerulea) neobična biljka iz porodice Orchidaceae raste na nadmorskim visinama iznad 1000 metara (1000 – 1700). Autohtona je vrsta na južnim obroncima Himalaje od sjeveroistočne Indije pa do južne Kine kao i jugoistočne Azije. Plava vanda je u prirodi postala toliko rijetka da u međunarodnom Sporazumu o zaštiti vrsta (CITES) potpada pod najstrožije uvjete. Njeno je posjedovanje kažnjivo ako se ne može dokazati da zakonski potječe iz uzgojenih nasada. Većinom se uzgaja zbog svojih plavih cvjetova izrazito neuobičajenih za orhideje, no postoje i druge boje, od ružičaste do sive boje škriljavca.

Postanite i Vi član Kluba Green Garden te ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža.
Za sve informacije obratite se na broj telefona 039/700-000 ili na e-mail: greengarden.glasilo@sjemenarna.com

ORGANSKA GNOJIVA

Fruttoorto
univerzalno gnojivo za sve poljoprivredne kulture

namjensko gnojivo za voćke i vinovu lozu

Phenix

Biorex
organsko gnojivo za povrtne kulture

organsko gnojivo za lisnato povrće

PIC

Biolivo
namjensko gnojivo za masline

info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

ORGANSKA GNOJIVA
Za suzbijanje štetnika i uzročnika biljnih bolesti na voćkama i vinovoj lozi tijekom mirovanja vegetacije

Fruttorto PIC Biorex

Phenix

Biolivo

Za 10-15 litara vode
namjensko gnojivo za masline namjensko gnojivo za voćke i vinovu lozu organsko gnojivo za povrtne kulture univerzalno gnojivo za sve poljoprivredne kulture

organsko gnojivo za lisnato povrće

info@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful