You are on page 1of 63

Julijana Matanović - Zašto sam vam lagala?

______________________________________________________________________

CIPELE Negdje sredinom četvrtog razreda pučke škole, moja prijateljica Ljilja, djevojèica s najviše naranèastih pjegica neravnomjerno rasporeðenih po præastom nosu, iznenada je prestala dolaziti u školu. Poslije nekoliko dana njezina uplakana baka, prva naša susjeda, koju je teta zvala gospoða Beker, a tetak samo Bekerica, i koju su svi u mjestu poznavali po tome što je bila jedina starica koja je dvaput dnevno odlazila u crkvu, povjerila se mojoj teti, dok je ona obrezivala tetkov lugoš, da je njezin sin, sa svoje dvije kæeri, mojom Ljiljom i jedanaest mjeseci starijom Mirom, naglo odselio u Ameriku. Ja sam sve prisluškivala iza poluotvorenog prozora svoje sobe, na koji sam navukla zavjesu s uzorkom mimoza i silno sam se ražalostila kad sam vidjela kako se prag kuæice, u kojoj je roðen Ljiljin otac, trese pod bakinim jecajima. Njezina je kuæa bila najmanja u ulici, možda èak i u cijelom našem industrijskom naselju, u kojem je tada živjelo pet tisuæa stanovnika, pa se stoga naša, s velikim balkonom na koji se izlazilo samo onda kad bi se polijevalo cvijeæe, uz nju doimala poput zaèaranoga Snjeguljièina dvorca. Suzdržavala sam se da ne provirim iza zavjese i da je ne upitam je li s njima otišla i teta Ðurða, Ljiljina mama, ili je ona preselila u Taninsku èetvrt k èika Edi moleru, s kojim sam je pod ruku vidjela na sušinjaraèkom pašnjaku dok sam brala kupine za sok i tom se prigodom iz nepažnje ubola u desni palac, ali pritom nisam zaspala, nego, oèarana zanimljivim prizorom, postala još puno budnijom. Znala sam da bi se teta i na to moje, kao i na sva dotadašnja prisluškivanja i potpitkivanja silno razljutila i da bi mi zbog toga, ovisno o raspoloženju, odredila primjerenu kaznu. U takvim mi je sluèajevima najèešæe zabranjivala izlazak na livadu pred kuæom. Zabrana je gotovo uvijek trajala punih mjesec dana, ali ja sam njezin oblik podnosila puno lakše od onog drugog, što se odsluživao obveznim odlaženjem, uz sigurnu pratnju susjede Bekerice, na veèernju misu koju je strogi pater Celestin u tim satima služio bez ministranata. A onda je njegova propovijed bivala još daleko, daleko dosadnija od one nedjeljne, kad su hrastov oltar uveseljavali mali božji službenici, skrivajuæi svojim crveno-bijelim mantijicama kvrgava i mršava, travom ozelenjena koljena. Upravo na takvu pokoru bila sam osuðena mjesec dana prije Ljiljina odlaska. Sedmodnevnim upuæivanjem na veèernjicu kaznila me teta samo zbog toga što smo buduæa Amerikanka i ja, umjesto da iz škole krenemo ravno svojim kuæama, pošle u susjedno Novo Selo kod zajednièke prijateljice Marine vidjeti kakvu je novu limuzinu na sajmu u Zagrebu kupio njezin tata. Limuzina je bila tamnocrvena, upravo onakva kakva je bila moja harmonika na koju sam taj dan posve zaboravila i zbog toga se još više iznenadila kad sam, ušavši u našu kuhinju, ugledala èika Mirka, mog honorarnog uèitetelja sviranja, kako za stolom, uz gemišt, nervozno, u kariranim papuèama za goste, lupka nogom i veæ lagano pod gasom objašnjava mom bratiæu Kreši zašto se u brojanju takta èetvrta ne kaže èetvrta, kao što se treæa kaže treæa, nego samo èeta. Ne znam je li teta bila ljuæa zbog toga što je veæ prošlo punih pola sata od Mirkova dolaska, a on je svaku minutu uraèunavao u skupu satnicu kakvu nisu imali ni školovani profesori u našièkom glazbenom društvu Lisinski, ili zbog toga što sam ja svojim prljavim cipelama stala na sam rub nedavno, na sindikalni kredit, kupljenog tepiha. Sjeæam se samo da mi sviranje te veèeri nikako nije polazilo za rukom i da je bratiæ, obuèen u parhetnu drap pidžamu sa smeðim uzdužnim linijama, koja mu je bila prepravljena od iznošene tetkove, prošao pokraj mene i u uho mi zagalamio: Nije za guske sijeno. Potom je, stisnuvši prekidaè stabilizatora, ukljuèio rizov televizor na èijem su se ekranu, nakon dužeg zagrijavanja, pojavili tadašnji Krešini životni idoli, miševi Pixi i Dixi. Premda sam na bratiæeve uvrede bila navikla, pa sam na njih reagirala ispuštanjem samo još nekoliko osrednjih suza, te sam se veèeri toliko rasplakala da je èika Mirko ubrzo zakljuèio kako mu je tog utorka najpametnije

2

prekinuti s glazbenim poduèavanjem. Prvo mi je objasnio da sol koja u suzama pada na harmoniku može uništiti mješinu instrumenta, a potom dodao da bi to zaista bila ogromna šteta, jer je moja harmonika, kupljena u osjeèkom antikvarijatu, puno kvalitetnija od mnogih drugih kakve imaju ostali njegovi uèenici, oni s kojima æu i ja nastupiti na proslavi Dikova kombinata, ali æu, za razliku od veæine njih, odsvirati samo jednu kompoziciju i to, vjerojatno, jer æe na proslavi biti i direktorov prijatelj iz bratske Slovenije, dvoglasno Moj oèka ma konjièka dva. Odmah sam poslušala èika Mirka i isti tren prestala svirati. On mi je pomogao da svoju Melodiju odložim u kutiju, da kutiju stavim na njezino uobièajeno mjesto, na bukovu stolicu u kutu zimske kuhinje. Kutiju sam prekrila leakrilnim miljeom, na kojem su bili izvezeni crveni karanfili sa šatiranim zelenim listiæima. Milje sam samo nekoliko dana prije toga vratila s izložbe ruènih radova organizirane u prostorijama mjesne zajednice. Na završetku izložbe predsjednik mi je uruèio priznanje za doprinos u razvoju našeg mjesta. Tetak mi je zbog toga kupio najveæu èokoladu s lješnjacima, ali mi je ipak napomenuo kako misli da sam priznanje dobila zbog toga što sam izložila tabletiæ s karanfilima, a ne onaj s pravim slavonskim motivom koji je, prema njegovu mišljenju, premda se on u to kao muškarac ne razumije dobro, bilo puno teže navesti. Teta je bila uvjerena da sam nagradu osvojila zahvaljujuæi njoj koja mi je kupila najkvalitetniji moline konac, èime sam uspjela postiæi reljefnost motiva, dok je moja starija sestrièna Mara karanfile s priznate rukotvorine, koja se veæ sljedeæeg dana našla u kuhinjskom kutu, usporedila s onim živima kakve je njezin prijatelj Rade dobio na dan primanja u partijsku organizaciju i poslije fotografiranja za mjeseènik kombinata, koji je izlazio najviše tri puta godišnje i s kojim je teta i prije èitanja potpaljivala vatru u ljetnoj kuhinji, poklonio svojoj razrednoj drugarici. Mara je voljela cvijeæe, to su, uostalom, svi i znali, jer su je èesto viðali s tetom u našem cvjetnjaku kako plijevi ruže, a ni protiv Rade, koliko sam ja to mogla zakljuèiti provaljivanjem u njezinu tajnu ladicu u kojoj je skrivala dnevnik, nije imala ništa. Karanfile ipak nije donijela kuæi, nego ih je u parku položila na grob palim borcima. Kad je teta za to saznala, a rekla joj je Bekerica, u što sam se uvjerila naæulivši, u stavu mirno i prigušena disanja, uši iza zavjese, Mara je uzaludno teti pokušavala dokazati kako je karanfile primila samo zbog toga da bi poslije mogla napraviti dobro djelo. Onda si cvijeæe toga klempe trebala odnijeti na grob komšije Bekera, jesi li zaboravila koliko ti je puta cipele popravio besplatno, govorila joj je teta, a ova ju je gledala skamenjeno i ponovno nije zaplakala. Po tome je bila puno razlièitija od mene, koja sam svakoga dana najmanje jedanput zavlažila oèi. Teta me, èim bi to vidjela, odmah usporeðivala s mojom mamom koja je, prema njenom prièanju, oduvijek hodala neuredno rastegnutih rukava pod kojima je sakrivala platnene maramice u èijem je jednom kutu roza koncem bio izvezen monogram s prva dva slova abecede. Tetina prijateljica Olgica, koja je meðu prvima znala zašto se i kako se maska od bjelanjaka i maslinovog ulja stavlja na lice, uvjeravala me da æu zbog te svoje navike dugo zadržati mladenaèki ten, u što sam kasnije, kad su moje prijateljice stale po licu dobivati bolne pubertetske ljubièaste akne, i sama poèela vjerovati. Mojoj sestrièni nisu smetale bubuljice na obrazima, ali su joj itekako smetale, po nekoliko puta popravljane, cipele na njezinim nogama. Kad je komšija Beker umro, a bilo je to tri godine prije odlaska njegova sina preko oceana, Mara se poradovala da æe dobiti nove. Jer, samo je èika Beker, kojemu se jedinom nije sviðalo kako je moler Edo ofarbao našu ulaznu kapiju, mogao od poderanih cipela, kakve je sestrièna nasljeðivala od naših bogatijih roðakinja iz inozemstva, napraviti, na žalost Marinu i na radost tetinu, gotovo nove. Meðutim, te je godine tetak kupio za desetogodišnjicu braka svojoj ženi nove salonke boje bijele kave koje su joj bile itekako potrebne za odlazak sestri u Italiju, pa se Mara po tko zna koji put, znajuæi

3

moje su cipele itekako dobro odgovarale mojoj prijateljici Ljilji. a da æe njezino ostati kraæe i puno šire. èika Janika Kovaè. kad cvijet dobro krene. otkinula pola japanskog drveta za koje su tetine prijateljice vjerovale da u kuæu unosi novèani dobitak. moæi priuštiti ljetovanje u Podgori. da ga sa sebe nije skinuo punih dvadeset pet godina. za koji je teta govorila. da sam alergièna na penicilin. Jednog sam dana Ljilji odluèila pokloniti cipele. èim bih ja zastala. pa sam i nju i sebe tješila da æe moja noga uskoro sustiæi njezinu. ja sam imala puno više sreæe. blatnim i mokrim. Svirala sam tada samo božiæne pjesme i najviše griješila u pjesmi Djetešce nam se rodilo i to redovito na samom poèetku. Moj je otac radio kao poslovoða trgovine u kojoj su se prodavale one borovske proizvodnje i poslije svake sezonske rasprodaje poslao bi mi nekoliko pari. samo da bude što ljubaznija prema bijeloj kuti. a zatim visoku temperaturu. došla èak i kuæna posjeta. u svojim platnenim patikama. noge su joj bile duge i podsjeæale su na noge onih djevojèica koje. Èinila sam to gledajuæi u note koje sam. otvorila vrata dežurne lijeènièke sobe nove zdravstvene ambulante izgraðene mjesnim doprinosom. iste godine kad me poèeo poduèavati èika Mirko. zadovoljila tetinim crnim. U silnom ushiæenju žutokosa je žena širokih kukova i na brzinu zavrnutih rukava. Za samo nekoliko minuta moje se tijelo poèelo deformirati i naglo oticati. uoèi Svetog Nikole. sa mnom pod rukom. premda je veæ tada bilo jasno da nam je oblik stopala posve drukèiji. a ne divke. kako se do sestrine kuæe japanac ne bi osušio. Lijeènik mi je. a umotanu u bordo deku devine dlake. Redovito mi je bilo iskreno žao što su Mari sve one bile premalene. Vjerojatno je bila presretna kad joj je teta. nakon èega sam dobila pristojne batine. dao nekakav protuotrov kojim me spasio sigurne smrti. skladištar u tetkovu poduzeæu. našla. ali ipak naježenu stražnjicu. Buduæe japansko drvce još je stajalo na sestrinom stolu kad je teta ljutito. u što ja nikada nisam povjerovala. Kapci su mi potpuno prekrili oèi. nakon našeg povratka iz ambulante. Tetak je. dobro oèuvanim baletankama. Ona je bila viša od mene. u svojoj èizmici naglancanoj samo za tu prigodu i ostavljenoj na prozoru djeèje sobe. obuèene u haljinice od tila plešu na televizijskim ekranima u novogodišnjoj noæi. Na brzinu se još jedanput zahvalila domaæici i skupa sa svojim šefom napustila našu kuæu. zbog èega je u moju sobu. Odabrala sam svoje nove. 4 . zelene s crvenim obrubom oko gležnja. zaprijetivši sestri disciplinskom komisijom. premda je bio kraj veljaèe. prljavu. opomenuo tetu da me ne ometa svojim nervoznim ustajanjem i provjeravanjem je li prozor dobro zatvoren i ne stoji li pod njim èika Ljubo. dovezao naš drugi susjed. jednostavno navukla bakine priglavke isheklane u najmanje trinaest neslagajuæih boja i u pristojnoj muškoj velièini. zaboravila na stepenicama pred ulaznim vratima. i podvukao crvenom olovkom. ne mogavši na njih staviti ni moje najveæe cipele. i zamotala ga u vlažnu kuhinjsku krpu od pravog šifona. dok sam drugu. pa èak ni kuæne papuèe. slagavši teti da sam ih zaboravila u svlaèionici fiskulturne dvorane. u kojoj je mirisalo na naranèu i bijelu kavu napravljenu od prave kave. na moje zaprepaštenje. zamišljajuæi sigurno pred sobom hrpu stodinarki kojima æe si. s kojima se. složio i sam tetak. Sve je to teta. Meðutim. koje meni nisu dobro stajale jer su mi potkoljenicu èinile još debljom. Kuæi sam se tog dana vratila. nego moje upaljeno grlo i recept na kojemu je doktor napisao. kao što sam morala svirati na Badnju veèer. Bože moj.kako æe joj izvana biti ponovno donesene nekakve iznošene. a noge se toliko poveæale da mi je teta. u svom dugom kožnom kaputu. pred koju me na svom platonu za specijalne prilike. Što se cipela tièe. da æe moje postati usko i dugaèko. udarivši za kaznu samu sebe desnom rukom po ne pretjerano visokom èelu. umjesto najobiènijeg antibiotika zabila injekciju uvoznog penicilina. Èinili su je lijeènik i terenska medicinska sestra koju su više zanimali pelceri tetina sobnog cvijeæa. kod stiha Isuse mileni. u onoj u kojoj sam i ja smjela ostati budna do ponoæi i u kojoj nisam morala svirati harmoniku. u moju vruæu.

pa im na odlasku poklanjao gumene opanke koje je njegov sin. pa je zbog toga za svoju partnericu. Nakon izlaska iz kina oglušila sam se na Anèièin poziv iza mojih leða i istog poslijepodneva. koju smo u njega položili tek nekoliko mjeseci prije toga. kako je to govorio moj bratiæ Tadija. pa mi se èak i smijao u suzama osvježeni ten kad sam mu to pokušavala razjasniti. za takvo što nije bilo. koji je na satu fizièkog odgoja uspješno zamjenjivao našu uèiteljicu. èiji je tata bio mjesni kinooperater. kakve jede samo tetak. koji je odmah nakon roðenja prebolio teški meningitis i koji se sve do rata nije micao iz svog rodnog bosanskoposavskog sela. capkajuæi kroz lokvice vode zadržane na kaldrmi i šutajuæi iz njih kamenèiæe. još uvijek toliko zanimljiva Pepeljuga. i to najèešæe poslije dolaska iz Vajdine gostionice. pobojala sam se da je pred ulaznim vratima ostavila one zelene cipele èija je obrubna linija bila identièna boji njezinih èarapa. ali njemu sigurno jest. ne uèinivši pritom. On nije razumio zbog èega je meni. kolaèe koje moja teta nije obièavala praviti jer u kuæi nitko osim mene nije volio kokos. Maæehu sam imala odmalena. Odmah poslije uèiteljice došla je i Ljilja. nakon ulaska u kuæu. isprièala svom mužu kojeg smo zatekle kako u kuhinji pije kavu i prelistavala leksikon zdravlja što ga je napisao nekakav narodni ljekar i narodni uèitelj Vaso Pelagiæ. Meðu znatiželjnicima je bio i moj princ. u redu u kojem smo èekali zvono za ulazak u razred. ali da nju ne namjerava èuvati za mene. veæ otvorio apetit. Kuæni su mi poslovi išli od ruke. premda ona nije slièila na one zloèeste iz bajki koje sam preprièavala princu. obukla crni triko i u njemu poèela vježbati skok u dalj.gdje sam morala odležati tri sata. onoliko koliko sam i rastom bila viša od njega. Tješila sam se èinjenicom da njih zanima samo Ljiljin izvještaj o prijateljièinu zdravstvenom stanju. Ponosila sam se samom sobom kad sam pretekla sve muškiæe u razredu. vidjela da tetak koristi knjigu koju mu je ona poklonila i odmah nam stala preprièavati što se u samoposluzi prièa o mojoj bolesti. poène djecu uveseljavati crtanim filmom na istu temu. Kad sam vidjela da na sebi ima crvene štrample. osim inatskog. èak da on tada i nije imao svoju plavokosu princezu. Jednostavno. po kojem je susjedno selo moje bake upravo tih dana dobivalo ime i iz kojeg su dvadesetak godina kasnije tenkovskom granatom pogodili grob moga djeda Fabijana i moje bake Kate. nakon što sam zamolila mladog studenta difovca. umjesto odlaska u šetnju. postalo mi je jasno da on nema ništa protiv prinèeve pozicije. Ali iskreno. preprièavala bajke iz knjige koju mi je njegova mama poklonila za moj sedmi roðendan. nikakve šamse. sin direktora naše tvornice. Iliju k sebi na dernek. kojoj je veæ tada i Pirgo bio knjiga za malu djecu. koji ga je na balkon sigurno pustio besplatno. ali sam se umirila kad sam kroz prozor vidjela da odlazi u svojim crnim gumenim èizmama i istovremeno joj zavidjela što je u njima preskakala kanal prema pašnjaku na kojem su je èekali deèki iz ulice. èija mi je mama poslala èupavce. da mi dopusti da u dalj skaèem u muškoj. što meni nije smetalo. ni jedan drugi pravi doskokni prijestup. S treniranjem sam prestala poslije nekoliko mjeseci. jedinac i najbolji skakaè u dalj u našem razredu. uvijek odabirao plavokosu Anèicu. Zaèudila se što se meni. samo prije nekoliko sati suoèenoj sa smræu. Moja uèiteljica Dušanka bila je sretna kad je. a ne mene. svoju susjedu s druma. ja se ionako ne bih mogla udati za princa. koja sam mu uvijek nakon povratka iz škole. jeftino i ispod cijene nabavljao u svojoj prodavnici. Možda su to uèinili isti oni s kojima je djed gradio cestu kroz njihovo selo i pozivao ih na Sv. ostavivši ga za sobom punih pet i po centimetara. pa se zbog toga još i danas zna dogoditi da moja teta zažali što nisam završila nekakvu 5 . Za neke elemente po kojima sam veæ i u ono vrijeme mogla postati princezom pobrinuo se zarana moj otac. a ne u ženskoj konkurenciji. Princ je bio nekoliko centimetara niži od mene. i gotovo zanijemila kad sam umjesto žganaca s mlijekom poželjela one s jako poprženom slaninom i kiselim kupusom. a moj otac. U trenutku kad sam ga vidjela na balkonu našeg kina kako na nedjeljnoj matineji sjedi do Anèice i ponosno èeka da njezin tata. a meðu njima i mog malog princa.

a princeza u pepeljugu. I što bi sve još na to. i tog sajamskog dana. pa potom kavicu i rakijicu. ali da je mogla izgubiti cipelu i k tomu još zlatnu. koji je cijeli svoj radni vijek potrošio na premetanje cipela i na bezuspješno nagovaranje èaršijskih žena da su novopristigle kožne. Ne bi mogao popiti niti jednu rakijicu. baš je dobro što me nikada nije poželio niti jedan. to mi jednostavno još uvijek ne ide u glavu. U strahu da je ne izgubim. ugurati i debele. dio našeg zajednièkog sjeæanja saèuvan je u plakaru izraðenom specijalno po mom nacrtu i montiranom u predsoblju mog trešnjevaèkog stana. upravo one koje æe kao salivene stajati na njihovim lijepim nogama. s kojom bih si mogla priuštiti više od jednih cipela u sezoni. da se kojim sluèajem princ i pojavio u mom životu. prave Batine salonke sa sašivenim džonom. u èetverorednoj koloni koju su oni iz susjednoga sela tjerali prema Dravogradu. naðe barem jedne od onih cipela što ih je godinama ostavljao po sniženjima. dodao bi ovdje moj otac. ni zbog njegovih oèiju. kad ti je njezina površina identièna onoj u tvojih ujaka. što se moglo proèitati u njegovu podsmijehu. u kojima sam kao trogodišnja djevojèica propješaèila punih osam kilometara.. ja bih usred plesa stala. Ako ih tamo više i ne bude. od bakina sela do 6 . kao i uvijek do tada. I bilo bi mi sada donekle razumljivo da je gospodièna. ima li u tebe još onih cipela što lako silaze s nogu? I zbog svega toga. proglasili na susretu osnovnoškolskih folklornih sekcija u Slatini. koji èuèeæi pred izlogom èekaju tramvaj za Ilidžu. Ni zbog njega. s èijeg se prozora nekada tako dobro moglo vidjeti što studenti noæu rade u svojim sobama. Trenutno su poredane po godinama u kojima sam ih nosila. a da mu netko od njegovih jarana. I pored svih tih elemenata. posvjedoèili i èlanovi žirija koji su nas takvima. na koju sam odlazila svake srijede poslijepodne. isprijeèila na putu do prinèeve ruke. nakon povratka na sedamnaesti kat svog sarajevskoga nebodera. Što nije ni èudo. od prave vune rukom spletene. Takve je plela i bakina sestra Marija i pred svaki ih Božiæ poklanjala Opæinskom crvenom križu nadajuæi se da æe joj Bog zbog toga uslišiti molitve i vratiti joj jedinca Abrahama. pogledala svoje polusestre ravno u njihove šarenice i prièekala da dvanaestim udarcem bata u gong zidnog sata budem zasluženo otkrivena. Prve su one svijetloplave. moleæi noæ prije toga Svetog Antu da se na njoj pojavi i Rajko. To su. žrtvovati jednu zlatnu cipelicu. ne dobaci: Èuj. mogla izgubiti mašnu iz kose. uostalom. po èijem imenu ili nadimku u obiènim vikendima obogaæenim domaæinskim poslovima sve èešæe nazivam samu sebe. Iz njega vikendom redovito vadim sve cipele i pokušavam ih iznova složiti na neki bolji naèin. u koje æe na zimu moæi. završiti jednim parom novih borovskih gumenih opanaka. princ. da æe njihova kupovina. pa makar rastom i mali. èarape. koji su nadaleko u našem kraju bili poznati po sitnim kostima lubanje. moj plesni partner koji je od princa bio viši punih dvadeset centimetara i sa mnom u zagrljaju èinio idealan par. a ne pogledavši prije toga u Rajkove na vrhovima izgažene cipele.ugostiteljsku ili pletiljksu školu. ja nikada ne bih bila spremna te odluène noæi. Pri tome mu je bilo jasno. A bit æe još bolje ako moj osobni Bata. šeširiæ s glave. rekao isti taj èovjek. da joj se u bijegu mogao odvezati nepažljivo stegnut korzet. bosog. vrlo sliène onim malima za tek roðene bebe. pa samo kavicu. bolan. kad se koèija pretvara u bundevu. Bata. toèno u ponoæ. Moje gubljenje cipela otac bi primio kao kæerin drzak èin upuæen njemu i vjerojatno bi se zamislio nad svojim profesionalnim postignuæima kad bi mu njegova roðena curica na ulici gubila obuæu. onako da se naðu. da sam kojim sluèajem kao ona iz prièe izgubila cipelu. da ne pofali kad jednom bude u penziji i kad ga kæeri pozovu na krstitke svojoj djeci. Èak sam i osnovne plesne korake savladala u puèkoj školi na slobodnoj aktivnosti folklorne sekcije. kad u grad krenu ljekaru. jedna bi se stvar ipak èvrsto. kojeg je moj djed Fabijan posljednji put vidio u svibnju '45.

željeznièke stanice u Gradaècu. koja se nad njima rasplakala i ispod oka pogledala èika Edu. pogotovo onda kad bih ja pronašla nekoga kome su one bile. veæ puno ranije. s moje prve prièesti. ja sam. oslobodila jedno. poput onih kakve se obuvaju na mladenaèkim vjenèanjima i kakve mi je za prigodu mog prvog upisivanja u knjigu vjenèanih poslala prijateljica iz Amerike da bi se njima revanširala za one zelene. koje su mi veæ i tada bile tijesne. ali barem toliko koliko ja još uvijek volim svoju sestriènu Maru koju nisam vidjela od sredine kolovoza 1991. zapravo. odluène i posve realistièke. kæeri moje godinu dana mlaðe sestre. kako æe me pogled na njih jednoga dana djetinje razveseliti. koji je iz pletenke prelijevao komovicu u litrene plosnate boce na kojima je svojom rukom nacrtao tamnoplave grozdove. koja je i u svom ranom 7 . s debelom potpeticom i grubo zatupljenim vrhom. devet mjeseci kasnije. o meni. kuæi. otkad ne želim priznati da mi stopalo više nije onako lijepo i usko kao do prije nekoliko godina. govore jako puno. danas to priznajem. otputovala iz svoje domovine. površinom prostranije. po mom sudu. Stoga su ponekad tvrde. ali i meni. Odmah sam ih odnijela pokazati teti Ðurði. ja još uvijek ne znam kakve je cipele nosila moja mama kad je prvi put odlazila u posjet momu ocu u Zenicu. Istina. Njih mi je tata donio u brèansku bolnicu. podatkom ipak uspjela iznuditi muževljevo razumijevanje za kupovinu još jednih cipela. I u tome je. kojem su se protivili njezini roditelji. i èijim bi stopalima moje sadašnje cipele itekako dobro pristajale. One. kao malen broj njih. Ali. tvrðeg kalupa i nekada izrazito tamnozelene. gdje je poslije operacije želuca ležao njegov najstariji brat. bila posve u pravu.. pa zbog toga svojoj najstarijoj kæeri nije nikada ni mogao. Pa kad me moje cipele i zažuljaju. i bio je to njezin prvi odlazak mladom mužu poslije njihova vjenèanja. tek sagraðenoj. premda one èesto nisu najsretnije rješenje uz moju garderobu. Svojim bojama na dobre i loše godine. po njegovu sudu ponovno nepotrebne cipele. Èetvrte su još potpuno nove. ispod klupe izula. Možda ne toliko koliko su zenièki ljubavnici ono ljeto voljeli jedno drugo. kao što me znaju zažuljati odnedavno. složene prema svojoj starosti. ja sam si prvi put pojasnila kako to da sam se rodila baš u travnju 1959. Marin tata. najèešæe crne cipele. u sijeènju iste godine. a ona je ostala živjeti s njegovim roditeljima u njihovoj. Proboravili su u njemu sretnih mjesec dana i nakon te srpanjske idile nisu se vidjeli sve do Božiæa. što mi ih je sestrièna poslala iz Italije i u kojima sam prvi dan zakasnila u školu i odmah ih. koji se nakon razvoda s njenom mamom ponovno oženio i u novom braku dobio troje djece. koje su me mjesecima izazivale u izlogu ispod našeg stana i za koje sam bila. daleko potrebnije. kao veæina obiène djece. Teta ih ipak ni zbog toga nikome nije željela pokloniti i pri tome me još uvjeravala. saznala sam to iz njezina pisma poslanog s broda. a ponekad krhke i pretjerano ženstvene. I ako se uskoro ne susretnemo. kakav je bio i onaj u kojem sam saznala za Ljiljin odlazak. Svojim velièinama podsjeæaju me na najsnažnije trenutke moga odrastanja. u kojima je. Svojom formom upuæuju na modu prošlog vremena. ja ih i dalje ipak jako volim. Bio je srpanj 1958. Imala je tada dvadeset godina. mjesto u plakaru. kad sam svom suprugu iznosila opravdane razloge zbog kojih sam kupila nove. predstavljala jasan rezultat jedne obiène skladišno-cipelarne ljubavne epizode. Tim sam. Tek puno godina kasnije. ali. neke od njih poklonit æu neæakinji Martini. Prièali su mi da je moj otac za specijalnu prigodu ženina dolaska u skladištu prodavaonice u kojoj je radio kao pomoænik kutijama cipela Borovo sagradio pravi mali stan. nekako romantiène. kupiti nove cipele. i zbog toga mi je svakim danom sve jasnije zašto uvijek iznova kupujem tamne. premda je znao koliko su joj potrebne. Treæe su smeðe s velikom zlatnom šnalom sa strane. lakirane. druge su one ispucane. njemu neprihvatljivim. èim sam sjela do prijateljice Ljilje koja mi je saèuvala mjesto u prvom redu. Tri dana poslije sveèanog èina on se vratio u svoju službu.

da se kojim sluèajem naðe na površini cipela. Baka i ja znale smo prvoga dana vikenda da æe muškarac koji subotom u gradaèaèki autobus ulazi kao Bata. ljestvama se penjem na tavan magaze. te ih za sobom odbacujem znajuæi da baka ima. mještani su ga zvali Bata. poèinje naricati misleæi valjda da pod višnjom leži mrtva Ilijina prvoroðena djevojèica. U panici i ne primjeæuje da se ja ubrzo dižem i u strahu pred pravim batinama ustajem. Cijelo smo se vrijeme. Borovoj prodavaonici. jedna pred drugom pravile kako duboko spavamo. Godinama mu je omiljena knjiga bila Faulknerov roman Kad ležah na samrti i baka je zasigurno bila jedina starica koja nije znala èitati. a koja je.djetinjstvu s puno uspjeha prekidala moje preprièavanje Pepeljuge kad god bih ja izgovorila obiteljsku rijeè cipele. Poèela bih škripati zubima i izgovarati nekakve nerazumljive rijeèi. Meni nikako nije bilo jasno zašto govori ranije kad on nerijetko otvara vrata naše kuhinje. premda nikada nije napuštala svoju kuæu. A on je sve èešæe dolazio sve kasnije. imati mladenaèki i svjež ten. možda samo malo izblijedjelim. skrivajuæi i sada u svom raširenom rukavu maramicu s istim. legne na krevet na kojem je teško bolestan ležao moj djed. Jedino nismo znale treba li ga èekati na ruèku. U gradu u kojem je službovao sredinom šezdesetih. i ne skinuvši se do kraja. a ja je u tom njezinom plesu popratim sviranjem na harmonici. svijetloplave cipelice i u njima. Možda je to uèinila upravo moja baka Kata koja se. pred samu zoru. zvali su Batinica. premda sama nikada nije proèitala ni jednu knjigu i koja je sve do svoje smrti i najvažnije kupoprodajne ugovore potpisivala križiæem. Otac nam je stizao subotom. mogla isprièati kako je reagirao Faulkner kad mu je priopæeno da je upravo on dobitnik Nobelove nagrade za književnost. jednom je to uostalom 8 . zapleše. mojoj teti Julijani. Krenuo bi na put èim bi obraèunao tjedni utržak nastao prodajom cipela u njegovoj. pa i u svim ostalima. A nju je poduèavao njezin sin. po kojoj su meni i dali ime. ali sam sigurna da æu. ugledavši me. ČITAONA U selu u kojem je živjela očeva majka gostionicu su zvali čitaona. Ne znam ni danas. ima moja mama. Danas se tako jasno sjeæam debele susjede Markovice kako. naslušala toliko odlomaka iz važnijih književnih djela da je bila spremna u nekom natjecanju iz toga podruèja pobijediti èak i najobrazovanijega seljanina. da otac stiže sve ranije. oštetila njihov sjaj. ili toènije. a u našem selu izlazi kao svima dragi Iljkan. pokušavala objasniti sve prednosti mojih. i o kakvom je govorila tetina prijateljica Olgica kad mi je. i nakon što se osamostalio. barem meni. onako lijepa. posjeæivao svakoga vikenda i obavezno joj pri tome prireðivao kratki literarni seminar. tko ju je tako imenovao. Ubrzo smo se obje navikle na njegov siguran. žalila. i koja je bila najsretnija kad bih joj dopustila da obuje moje prve. sagraðenu u šumi daleko od glavnih prometnica. onda kad bi teta. koji ju je. ja bih još pojaèala svoju glumaèku rolu. monogramom. u kojoj smo ga prilegavši na otoman obje budne èekale. lijepo odjevena i s puno poklona stigla iz Slavonije. Baka se svojoj kæeri. svakako doæi. Èim bi uhvatio kvaku. i u ovom trenutku. u onoj jedinoj sobi s èijeg se prozora vidi rana višnja s koje sam pala na svoj peti roðendan. a ono je. poput male princeze koja èeka svoga princa. prolazilo nepodnošljivo sporo. Ne znam bi li sol sadržana u suzama. na veèeri ili na ponoænoj molitvi. stavljajuæi si masku na lice. ali vremenski itekako rastezljiv posjet i samo bismo prije odlaska na spavanje upalile svjetlo na èelu kuæe kako se sin i otac ne bi ponovno spotaknuo na ulasku u roditeljski dom. èinila bih sve ono što sam vidjela da èini on kad ubrzo. moj otac Ilija. Upravo onakav kakav još uvijek. i iskreno mi je zbog toga žao. kao i žene koje su naslijedile njezino mjesto. Moju majku. a selio se vrlo èesto. suznih očiju. dok god u svom predsoblju budem bdjela nad prostorom u kojem ih èuvam.

Moja prava baka Ilijin je nastup uvijek ocjenjivala istom. da se u dvorištu pokraj bunara igraju njegova vlastita djeca. a ne o Cashovoj mami. Vjerovala sam da je baš baka bila toliko mudra. u hladu èetiri velika divlja kestena. da ga je u novom kontekstu ipak pametno prešutjeti. tu sliku ipak pamtim. èiji sam lik veæ tada lagano zaboravljala. preimenovala gostionicu u èitaonu. dugo više nismo išle na Staškov bunar. jednostavnom rečenicom: "Opet ti iz čitaone. morala odgovarati na pitanja o lijepoj Mejri i hrabrom Husein-begu. Ne sjeæam se kakvo je lice imala osoba koja mi je iz sepetiæa uzela dvije prazne boce i vratila pune. i jesam li i te noæi glumatala uronjenost u djeèje snove pri kojima roditelji na licu djeteta prepoznaju osobine što ih je ono naslijedilo od svojih predaka. dopušta da mu dijete odrasta u šumama. puno godina. te je. smiješeæi se i s osjeæajem krivice koji mu se pred bakom javlja. Èak mi nije dopuštala. pa i onda kad sam veæ nešto saznala o rijeèima koje se izvode iz glagola èitati. a razloge tada nisam razumjela. Pozvao me jednoga dana i zapovijedio mi da mu iz èitaone. vezala uz moju baku i moga oca. njezin brat. posjekao. ne bih se tome èudila. ne znajuæi kako se upušta u tvorbu rijeèi. Staško je protumaèio lijenošæu kojoj se i ne treba èuditi ako se uzme u obzir èija sam." Zato sam ja riječ čitaona. sreðujuæi brdo vlastitih bilješki. u sklopu vježbi pamæenja. Svjesna sam. Ne sjeæam se kako sam se. (Sada kad poslije puno. našla pokraj bunariæa. Moju nevoljkost odmah iscrtanu na licu. za koje æe moje prijateljice trideset godina kasnije govoriti kao o licu izdajici. Ili sam jako ožednjela. s kojeg smo oduvijek grabili vodu za pranje tijela i ispiranje rublja (rublje smo lupale drvenom prakljaèom i prale u kišnici i to sapunom što ga je teta Mara slala iz Italije).rekla teta. iz vikenda u vikend. I zatvorenih oèiju znala sam kako otac. strah od visine. kad je otac došao. kad sam joj dolazila u 9 . i kao roðendanski poklon zatajen pred ocem. biti oprošten. bojažljivo otvara vrata. meðutim. èak ni to je li bio muškarac ili je bila žena. znam da postoji jedan neusporedivo èvršæi i neusporedivo ozbiljniji od ostalih. ali zasigurno sva snažnija od mene. te umjesto pozdrava izgovara nekoliko reèenica nekog. Ne znam je li moj peti roðendan bio u subotu. ali je šteta što on. donesem dve pive. Oèeve oèi svjetlucaju jer zamišlja kako ono što izgovara Cash ustvari izgovara on i kako je rijeè o našoj baki. Zasigurno je tako mislio i Staško. neka od njih starija. skrivala pred svojim sinom. Ubrzo nakon što sam pala s višnje. izvora na koji sam svakodnevno odlazila s bakom po vodu za piæe. pomalo veæ trula bagremova taraba. nego zbog toga što mu je voæka zasmetala pri gradnji nove kuæe. Nakon što me kasno uveèer baka pronašla kako spavam uz šum vode. o maloj o kojoj je jedino znao to da bi bakinu zabranu mogla iznova prekršiti. Moja se Kata još dugo. kao što je to èinio i meni kad bi me nedjeljom vodio na gradaèaèku kulu gdje sam. pomagala dotrajala. èiji su gosti sjedili. baš tako je rekao. naš ju je susjed Staško. da stvar bude još gora. Casha. Pretpostavljam da sam ga ipak podsjetila. zapoèinjao istom slikom. osjeæajuæi kako njezin sin svoja èitateljska iskustva najradije pokazuje tamo gdje mu toèe pravu šljivovicu i to iz boce na kojoj je nalijepljena žuta etiketa sa slikom Gradašèeviæeve kule ispod koje latinicom piše Zmaj od Bosne. i nakon što sam odselila teti u Slavoniju. Znam samo da mi je moje pravljenje u takvim noæima omoguæavalo pasivno sudioništvo u oèevu i bakinu razgovoru. inaèe bratiæ moje majke. mislila sam njegova prijatelja. od svih onih koje nazivamo znanstvenima. Tek kad sam uz dovikivanje iznudila èvrsto bakino obeæanje da æe mi samoinicijativni uspon na drvo. negdje pred veèer. Danas sam sigurna da je otac konobaru svaki put iznova preprièavao istoimeni Tomiæev roman. ljutila na susjeda. rezultate mojih priprema za pisanje rada o hrvatskom povijesnom romanu. Ne zbog toga što se jako brinuo o svojoj roðakinji. On je uvijek. sišla sam opijena parama i mirisom rakije što ju je baka na tavanu. ili sam htjela vidjeti zbog èega teta Julijana èesto šapæe baki da sam ja bistra kao voda na bunariæu. kreæem u ispovijedanje razloga odabira takve teme. u èemu mi je. napustivši èitaonu.

Moga su djeda rijetko spominjale. u trenutku kad je i Staško gostionicu nazvao èitaona. kad je tatin nastup u njoj bio još jako svjež. Uostalom. a koji je umro prerano. a možda je upravo on bio taj koji je jednu seosku gostionicu. a ta mi je pomisao bila gotovo nepodnošljiva. prema rijeèima moje bake. Vjerojatno su njezine visoke godine u vrijeme kad mi je ona bila najzanimljivija na bakinim veèernjim sijelima bile rezultat doživljaja što ga je ona ostavljala na svoju snahu. koju djed nikada nije nauèio pisati. Ona je cijeli sluèaj zasigurno pamtila po svojoj brizi i panici koju je prouzrokovao neplanirani nastavak. da li baka Jela još uvijek mota duhan. imala stotinu godina. da je voda iz njegova bunara bila kao voda na bunariæu. èijeg sam jednog od brojnih èlanova morala sresti na putu. iskljuèivo kad je njezin spomenuti brat u pitanju. Možda je baš on i predložio samu gradnju. pa me tako nakon mog dolaska s 10 . zapoèeo novi život. oèev je talenat nazivala izmišljanjem. o tome nisam ništa pitala. u gostionici sam èula kako i djed Luka pita svoju ženu. on bi u èitaonu poslao svoju djecu. Njegova je Kata pak. 20. u svojoj pomalo èudnoj funkciji. bio opæinski vijeænik i kad mu je bilo jasno da se izmeðu sve njegove djece upravo njegov Ilija izdvaja po svom zanimanju za prièanje i preprièavanje prièa. dok je moja teta Julijana. kad je. u veæ zaslaðeni napitak morale umakati kocke žutog šeæera. Kako sam joj mogla objasniti da sam zaspala zbog toga što sam bila neispavana. zna tako lijepo preprièavati ono što je neki poznati pisac napisao. da je živa. ona bi. a u to me uvjeravala njezina snaha Marta. koju još i danas pamtim po dugim sijedim pletenicama. Ali u cijeloj prièi nije bilo važno. srpnja. na Dan Svetog Ilije. za koju su veæ tada govorili da ima preko stotinu godinu. nego u èitaonu. pa èak. imenovao èitaonom. èiji je muž. Baka Kata. isti dar pokrivala rijeèju laganje. po ne znam koji put. Zbog toga se baka i nije ljutila na prvi dio prièe. što Iljkanova mala sama radi u èitaoni. u trenutku kad me naveliko poèelo zanimati porijeklo rijeèi. Što je s njegovim novim životom u ovom trenutku. baku Lukinicu. pod šatorom što su ga postavljali jedanput godišnje. koja je o Jeli znala baš sve. Ako je tada. sitno rezani. i u bijesu bi ponovno zaboravila da nas dvije na bunariæ idemo zbog bistre. godinama živio u inozemstvu gdje je. Vjerojatno. ja sam se morala pomiriti s èinjenicom da rijeè èitaona. a ne onaj fini. a ne mene. da idem vidjeti dokle je stigao u gradnji kuæe. i to odmah poslije rata. moje skretanje s pravog puta i spavanje uz bunariæ. Uostalom. i bacili u bajer. ona bi ove godine navršila stotinu trideset i jednu godinu. ništa drugo do toga što me susjed toga ljetnog dana poslao po piæe ne u gostionicu.posjet. kao jedini školovani mještanin. ja ne znam. pa èak i to zašto ona voli samo duhan sa svoje njive koji joj najbolje isjecka djed Luka onda kad mu žena ode u Grad ljekaru na pregled. nije vlasništvo samo moje obitelji i da možda još netko. istodobno. barem ne meni. od onih o kojima mogu javno govoriti) imala najviše povjerenja. u proljeæe 1945. od svih muških likova u svojoj dosadašnjoj autobiografiji (jasno. Baka je svakako razumjela zašto je Jela. A stvar je bila tako jednostavna. žutim prstima i uskim šakama na kojima su istetovirane zvjezdice i ime njezina muža Ive kojeg su pobjednici odveli noæu. a da još uvijek puši duhan iz tabakere. kad u Rovinju mora brinuti o nepokretnoj majci i njezinih stvarnih stotinu godina. dok su njih dvije pile kafu što ju je poslala moja mati negdje iz Njemaèke. Jer. zbog toga što sam u èitaonu išla u ponedjeljak. Gubila se u obiènom razgovoru. a ne Staškove vode. uz tetina muža Milana. baka Jela. onu koja više nije bila graðena od blata nego od pravih peèenih cigala. Da sam to tada i uèinila. Prepoznala sam tamo i baku Jelu. pomislila da me na takav odgovor nagovorila mamina familija. znala bi moja baka. a uèio je mnoge. Djeda u kojeg sam. prvu plansku kuæu. naglo sve zaboravila. o kupljenom duhanu govorila kao o teškom. mirišljivi hercegovaèki. Nisam je željela podsjeæati koliko smo dugo èekale njezina sina. kakav je Marta kupovala pokraj èitaone. a Jelin sin jedinac. žestokom i oporom. s puno truda i volje (znala mi je u povjerenju reæi Marta) i baku Jelu. i zašto su njih dvije. osim moga oca.

ali bi to zahtijevalo. ni u jednom trenutku pomislila da je netko. Kad me Ilija upita zbog èega se ne odvajam od knjige.maturalnog putovanja iz Dubrovnika. a. u srpanjskoj noæi 1992. i dovoljno brige za stanje moga Ilije koji bježi zajedno sa svojim prièama i nema vremena zakljuèati vrata kuæe u kojoj je namjeravao provesti svoj umirovljenièki život. pisce. Obeæala sam samoj sebi da æu. ukljuèivanje vlastitih nedoumica vezanih uz imenicu izvedenu iz glagola èitati. dva dana nakon što je u èitaoni proslavio svoj imendan. škripala u onim noæima buljeæi u strop bakine kuhinje. ranije. i ispiti je do kraja. U trenutku u kojem ih je morao zatvoriti posljednji put. ponudim mu pivo i spremim se za slušanje novog preprièavanja. otvarao vrata roditeljske kuæe. Èim to izgovori. Fabijan. Otac danas jedini i pravi problem vidi u tome je li u èitaoni. prema svemu sudeæi. Nisam tada. shvativši puno prije mene da je za otvaranje boce potrebno izmisliti novi povod. Poznavali smo se prekratko da bih mu spominjala nesvakidašnje ponašanje jednog oca i da bi on uopæe mogao shvatiti meðusobnu vezu jedne ovisnosti o književnom štivu s jednim otporom prema piæu koje se pije u pravim pubovima. Premda sam odavno postala punoljetnom. vjerojatno nekakav sok. Poželjela sam. gledajuæi oblake ispod sebe. otvoriti onu litru gradaèaèkog Zmaja od Bosne. i kojeg sam upoznala nakon što sam ga. upitala jesam li baš morala iæi u Englesku. Pa i kad primijetim da je preselio likove i dogaðaje. odmah sam toga postala svjesna. za razliku od svoga oca koji je èitanje itekako oplemenjivao. bakina lica u trenutku kad me budi uz bunariæ i Jelinih dugih prstiju. a èak me i od same zrelosti ne dijeli puno godina. èula meni dosta važnu reèenicu: U Londonu nije sramota èitati knjige. Osjetila sam dovoljno tuge i u samom podsjeæanju na èinjenicu kako netko sada ruši i moju èitaonu. koji je rodni grad napustio godinu dana ranije. 11 . a s godinama to èini sve èešæe. upitam ga kad æe konaèno èitaonu zamijeniti hrvatskom varijantom èitaonice. Sutradan sam. Samo jednu moguænost nisam predvidjela. u jednom od londonskih pubova. popio više boca Zmaja od Bosne ili ispio više litara piva.. da se istoga trenutka ne bih zahvalila na ugodnoj veèeri i otišla kupiti kartu za povratak. ja sam pila. ako sretno doðem do Zagreba. upitala na kojoj stanici moram siæi da bih stigla do najveæe londonske knjižare. kao što je govorila baka. I u svima njima nekako se prepletala rijeè èitaona. ureðivanje biblioteke i doktorat. Ja i dalje. Te sam noæi od jednog zagrebaèkog mladiæa. premda o postmoderni ne zna apsolutno ništa. odakle sam joj poslala nekoliko razglednica i èije joj je sadržaje danima èitao moj bratiæ djedova imena. ja mu spomenem studente. odakle bi drugdje nego iz čitaone. i ako otac preživi bijeg poljskim putevima. Možda ipak malo zaškripim zubima kao što sam. još nikada nisam okusila pivo. unatoè galami polupijanih Engleza. FOTOGRAFIJA Na dan kad je umrla moja baka ja sam sa zida njezine spavaæe sobe skinula meni još uvijek najdražu obiteljsku fotografiju. oživljavala slike oèeva hvatanja za kvaku. još uvijek ne pijem pivo. Meni tada i ne preostaje ništa drugo nego da se nasmijem. uspijevam sakriti grimasu na licu. uz preprièavanje romana. a èiji sam sadržaj još donedavno namjeravala prvi put okušati u trenutku roðenja nekoga èiji æe me uspavani lik podsjeæati na moj vlastiti. bocu pronašao. Na njoj smo snimljene moje dvije sestre. u zraku. ohrabrena njegovim èitanjem Barnesa u metrou. On se zadrži na temi doktorske radnje i svaki me put iznova upita jesam li bila pijana kad sam ju smišljala? Sve se završi na njegovoj tvrdnji da bi za ženu bilo puno bolje da radi u èitaoni. on krene u opis lica koja su ga slušala i ja svaki put sve jasnije i s puno više razumijevanja shvaæam zašto je on sve kasnije ili. otvorio je i lišio sadržaja. osluškujuæi korake koji su stizali. ni rakiju nikada neæu kušati. što ju je djed Fabijan kupio na dan moga roðenja. prokomentirati njegovu tvrdnju. oponašajuæi oca.

Jedino su baka i djed bili oni koji su se u istom domu budili svako jutro u isto vrijeme i odlazili u postelju slijedeæi svoje dugogodišnje navike. posudivši novac od mjesnoga gostionièara. èesto se mijenjao. i sami. Zaspali bi odmah poslije odslušanih vijesti i pažljivog iskljuèivanja radija koji je djed. preselivši se u nju iz malog naslijedjenog kuæerka sagraðenog æerpiæima prije prvoga svjetskog rata. tada najveæoj u našem zaseoku. isprositi njezinu èistu. Ostajali su na adresi kuæe koju su podigli svojim rukama sredinom pedesetih godina. razvedenom kæeri Julijanom i njezinim novim zaruènikom. na adresu roditeljskoga doma slala paket u kojem je svatko tko se u trenutku njegova prispijeæa našao na odredišnoj toèki mogao naæi nešto za sebe. istina je. a neke. mirišljave pjene za brijanje. gorko rasplakao nekoliko dana prije svoje smrti. više nikada neæe vratiti. koju je zasadio naš otac tjedan dana nakon što se vratio iz Skopja sa odsluženja vojnoga roka. U njima više nije bilo mentol bombona. zajedno s njezinim. ali su zato na sigurnome.. rado posjeæuju. dobrostojeæem mladiæu iz Vrdoljakove kuæe.brat i ja kako se smijemo. spremajuæi se da sa svojim najavljenim gostima. A sastav ukuæana na kuænom broju 104. odakle je redovito. i zbog kojih se. gledajuæi brojnu unuèad kako ga ispraæa na odlasku u sarajevsku bolnicu iz koje se na broj 104. a ne Matanoviæeva obiteljskoga stabla. snimio naš tetak Oscar. sljedeæa dva i pol desetljeæa. Uvijek su bili spremni da. Stizali su najèešæe u daleko razlièitijim životnim kombinacijama od onih u kakvima su bili u vrijeme nekog svog prošloga boravka na adresi koja je predstavljala jedino èvrsto mjesto njihovih biografija. djed je njezine rijeèi potvrðivao klimanjem glave i napeto išèekivao dovoljno dugu bakinu govornu stanku u koju æe utrèati s najsvježijim vijestima o poveæanju mirovine. Jabuke su otkupljivali na veliko. prema prvoj. djed i baka bili su meðu rijetkima u našoj familiji koji nisu u svojim osobnim kartama mijenjali mjesto prebivališta. kupio krajem prosinca 1959. prepoznaju glasove svojih komšija probijene kroz guste dimove prepletene mirisima pravoga duhana i niške Morave i odgovore na njihove znatiželjne upite o razlozima zbog kojih dolazi do brze izmjene stanara u kuæi koju. Oni koji su odlazili redovito su se vraæali. tetinom rukom ispletenih. Dok su jedni spomenutu adresu napuštali. i više godina. sitnih listiæa u koje se zamatao duhan i debelih. svjestan svoga definitivnoga odlaženja. tako su govorili opisujuæi prostor i istovremeno pravdajuæi svoje postupke. kao i mnogi drugi seljani. ostavljali svoju djecu. onome èiji je otac. što veselije doèeka Novu godinu. Naša je majka. ne veseleæi se pretjerano sazrijevanju obiène petrovke. muž oèeve sestre koja je dvadeset godina prije toga odselila u Italiju. pa ih potom na malo prodavali na gradaèaèkoj pijaci. Tetini su paketi stizali i dalje. neovisno o tome kojom su jaèinom i samouvjerenošæu još sasvim nedavno zatvarali vrata za sobom. Fotografiju je poèetkom lipnja 1969. neke od njih tjedan. poput mene. Nerijetko su dolazili samo nakratko. Jako je dobro znao da jedino njima može odvuæi pažnju koncentriranih slušatelja bakina detaljnoga opisivanja dogaðaja koji su njemu kao glavi obitelji bili dovoljni muèni i dovoljno bolni. Posljednji talijanski paket stigao 12 . Upravo se tim podacima služio moj djed kad je jabuku nudio mionièkim trgovcima koji su mu za plodove nekoliko mjeseci prije Petrova izbrojavali pristojnu kaparu. djevojaèku i još k tome maloljetnu ruku obeæanu. najveæoj i jedinoj želji njezinih roditelja. muških èarapa. Dakle. drugi su baš tog trenutka na istu lokaciju useljavali. èuèeæi u bakinu dvorištu ispod jabuke petrovaèe. bio ranjen u borbama kod Olova. sjedeæi na sijelima što su se od dana preseljenja redovito održavala u njihovoj novoj kuæi. poslije više predskopljanskih pokušaja. lediènim i materijalno sreðenim ekonomistom iz zapadnije slavonske provincije. I dok je baka za kuæne propuhe optuživala iskljuèivo one koji su vrata njezina doma otvarali sišavši s nekog drugog. najmanje jedanput mjeseèno. nekoliko godina bezuspješno uvjeravala svoga svekra kako je njegov sin jabuku zasadio baš onoga dana kad je konaèno uspio.

Njezin muž Oscar bio je puno jasniji kad se na slabom hrvatskom zgrozio nad slikom u kojoj se Jelena. za koju su tvrdile da je neusporedivo kvalitetnija od naše frankovke. te onako usputno prigovara da su na zidovima bakine sobe poslije juèerašnjeg kreèenja ostale masne štrafte. jer su ionako sve stvari. i koju je. izbjegava doruèkovati jaja sa slaninom. Bojala sam se da æu. pomogli njezinu slabom organizmu. naslijediti njezine kilograme. svima je to bilo jasno. ako želim biti iskrena. žena koja svoje kilograme nije uspijevala izmjeriti na sobnoj vagi. uz kekse. nije vidio nikakav problem u linijama što su probijale na zidovima. Ukratko. moram priznati da sam Jelenu voljela puno manje nego što sam voljela ostale bakine sestre. meðu kojima je najveæi broj onih za poveæanje apetita. hoæe li parok na nedjeljnoj misi. djed Bono. koji se u svoje slobodno vrijeme bavio psihologijom kako bi. što. godine u kojoj sam ja završavala treæi razred osnovne škole. a ne samo dva stupnja talijanskoga jezika. a èim se zidovi osuše. za koje su joj njezina djeca iz godine u godinu davala sve više dinamièkih motiva. Vidjevši o èemu se radi. Teta je paket odmah predala bakinoj mlaðoj sestri Jeleni. da se na zidovima prekriju tragovi dima s višegodišnjih sijela koja su u kuæi nastavljena i poslije djedove smrti i na kojima se kasnije nisu prekidale bakine zanimljive obiteljske prièe. nalijevajuæi gradaèaèku šljivu u štamplice na kojima je bio nacrtan runolist i koje sam ja poklonila baki. jedna je fotografija nedostajala. kupljenog 1959. istina. bolje razumio nezadovoljstvo svojih 13 . Meðutim. zbog koje ni u nižim razredima osnovne škole nisam imala problema prepoznati stilsku figuru poredbe. koja nije mogla izdržati da paket ne otvori odmah. navršavala šezdeset i pet godina i vjerojatno je tetak. pa je sve to popratila s nekoliko brzih reèenica koje ja ne bih razumjela ni da sam kojim sluèajem završila sva èetiri. jer sam odmalena znala da je moja kosa kao konjska griva. naslijedila njezinu prejaku neženstvenu kosu. I poslije nekoliko strpljivih prelaženja vapnom. Uostalom. u strahu od masnoæe. Možda sam u tom trenutku bila prema njoj i malo nepravedna. pivo. Pretpostavljam da je za tu prigodu odabrao upravo roðendanski. mislila sam da je bakina kava trebala biti darovana onima koje su se toliko namuèile da se kuæa dotjera u red. Baka je te godine. planirale vratiti na njihova stara mjesta. u lijepom talijanskom okviru. tetak Oscar poslao baki u jednom od redovitih paketa. spomenuti kako su njezine pogospoðene kæeri bijelile zidove starièine sobe nakon što nije prošla niti hefta od njezine smrti. Jelenin muž. cigarete i kavu. razumljivo. spominjuæi u propovijedi dobrotu pokojne šogorice. dodijeljena u Osijeku. upravljajuæi tvornicom cementa. Ona na kojoj se smiješimo moje sestre. ali tko æe to sada znati. na površinama su i dalje izbijale linije koje su jasno otkrivale na kojim su mjestima ranije visile fotografije. poslije nekakva testiranja. i to nakon što je cijelo jutro potrošio objašnjavajuæi joj zašto on. njezinoj sestri. silno veseli brojnim šarenim flašicama ispunjenim vitaminima. sasvim profesionalno izjavio da je paket trebala poslati s naznakom hitno i da bi u tom sluèaju Fabijanovica uspjela popiti strane vitamine koji bi možda. Njih dvije još su se više ražalostile kad su vidjele da se u paketu nalazi i nekoliko crveno-zelenih limenki crem-caffe. ali osobi koja cijele dane uporno sjedi na zelenoj šamlici svoje pokojne sestre. kao što sam. bakinim kæerima. kupivši ih od svoje prve srednjoškolske stipendije koja mi je. Zajecala je potpisujuæi potvrdu pred poštarom Markom kad joj je on.je tri dana nakon što smo pokopali baku. Talijanska teta razljutila se na Jelenu. nije bilo pravo mojim drugim dvjema tetama. objašnjavajuæi ostalim zainteresiranima za nasljeðivanje tog predmeta kako ona prema njemu osjeæa veæu emocionalnu bliskost od bilo koga drugoga. pogotovo mojoj imenjakinji koja je u tom trenutku brisala prašinu s radija. a bakin šogor. ako joj se samo malo više približim.. On se više brinuo. tete su odluèile ne živcirati se previše. ne prepoznavši kolièinu njezine tuge. I sama sam mislila da je uèinjena poprilièna nepravda što se posljednji paket namijenjen mojoj baki dodjeljuje. Primila ga je sama moja teta koja ga je iz Italije i poslala petnaestak dana ranije. brat i ja.

Gotovo sam svakodnevno provjeravala je li fotografija na istom mjestu. uz sve uložene žalbe. jer sam ja u njoj preboljela svoj prvi teški meningitis. Znala sam to jutro samo to da 14 . U garažu je ulazio nekoliko puta u istom poslijepodnevu i zadržavao se u njoj najviše pet minuta.. kome smo svi mi postali slièni. presuda osjeèkoga suda iz rujna 1946. vrativši se u kuæu. ali ne i toènog mjeseca. jako promijenila.radnika. rezervni akumulator i kleme. da su klinci èistili cipele mašuæi nogama po rosnoj travi i da je tata vikao da æe svi oni zakasniti na autobus do Vinkovaca ako se mama samo još jedanput vrati da mene poljubi. razumijevala sam slušajuæi prièe starijih. zakljuèujem kako je slutila da se ista. osjeæao da bi staricu najviše obradovala fotografija na kojoj su uhvaæena sva djeca njezina mlaðega sina. jer su se smijali. bili ukoèeni i ozbiljni. onaj zbog kojeg je djed kupio radio-prijemnik u prosincu godine 1959. A ja joj nisam smjela reæi kako sam sigurna da je to bilo sredinom lipnja 1969. obiènom životu. a kvalitetni okvir prodao za litru domaæe žeste. da se to do tada još nikada nije dogodilo. za razliku od naših. Tri dana prije snimanja te fotografije teta me povela da se pozdravim sa svojima najbližima koji sele u Kanadu i koje æe tamo ispratiti iz bakine kuæe. otipkana na žutom papiru. meni još uvijek stranim. sve su se više komplicirali i zbog toga je teta vrlo èesto spominjala kako joj je žao što nije uspio onaj njihov pokušaj odlaska u Kanadu. Tetak zasigurno još puno više. koji je. kao što nije znala ni to da njezin muž na garažnoj polici obavezno taji i dvije boce ferièanaèke frankovke. Pogotovo što je on znao. Nakon povratka kuæi u Slavoniju fotografiju sam sakrila u garažu. kojom je tetak upuæen u lepoglavski zatvor. tetak ipak uspio nekoliko brojeva sakriti. koje. kao što je znala i ona. u bijeloj borovskoj plastiènoj vreæici s plavim natpisom firme. I dok sam ja sa zida skinutu fotografiju skrivala meðu knjigama što sam ih ponijela sa sobom. držao sitni alat. Poznavajuæi svoju baku. ustanovu iz koje nije izišao. za potrebe bogatoga stolara projektirao njemaèki arhitekt R(hm. a. Polica je bila još jedna tetkova i moja tajna. Teta se radovala što sam spremanje garaže preuzela na sebe. On se mogao složiti s bojom zidova njihovih stanova i s bojom odjeæe kakvu su. nekoliko Hrvatskih tjednika. meðu nacrtima naše kuæe koju je 1958. znajuæi da ih u danima tuge neæu èitati. nego što su žalile za lijepim talijanskim ramom. pokušao otvoriti našu do tada redovito nezakljuèavanu dvorišnu ulaznu kapiju. kako je moj brat Dražen govorio. djeèju sliku zgužvao i bacio u šumu. ali da æu se uz njih ipak osjeæati puno sigurnijom. ali sam zato nekako uvjerena da su moje tete puno manje žalile za nestankom smješka djece snimljene pod jabukom petrovaèom. manji limeni karnister za rezervno gorivo i. pretpostavljale su. ili barem slièna fotografija. za razliku od nas. ali to pred tetom nije smio pokazati. otišao bi prvo u kupaonicu i oprao zube Saponijinim kalodontom s okusom jagode. Danas nisam sigurna. neæe moæi snimiti ni u godinama što æe potom uslijediti. nalazi. mijenjajuæi svakodnevno prazne za pune. ulaže u Chromosove limenke preostale od lakiranja parketa u dnevnoj i mojoj sobi. brata i roditelja. Pamtim da smo se opraštali rano ujutro. sprej za odmrzavanje kvaka na automobilu. na nekim drugim. u vrijeme kad je sazrijevala bakina jabuka petrovaèa. jesam li se od lipnja 1969. Teta nije znala da je te 1971. u svakodnevnom ili. Životi mojih sestara. muž tetine prijateljice. èiji su pogledi pred kamerama. na najvišu policu na kojoj je moj pravi tetak. tete su se složile oko toga da je fotografiju ukrao njihov tetak Bono. preostalih nakon što je teta veæinu spalila u vrtu iz kojeg se vatra vidjela i u onom trenutku kad je policijski inspektor. mogu samo nagaðati koje sam naslove imala uz sebe. sve do svibnja godine 1951. i da toèan datum stoji na poleðini fotografije na najvišoj polici naše garaže.. fotografijama nosila njihova djeca. da je mama plakala i da joj je lice nalikovalo crvenom džemperu što joj ga je otac kupio za put. Sjeæala se godine u kojoj se to dogaðalo. kao što je bila i ona da se u njegovu radnom stolu.

onako kako govori naša sestrièna iz Italije. mladiæ kojemu sam se u tom trenutku spremala poæi na pokop. izribati podove. fotografirati u boji. Opravdala mi je unaprijed posljednji nastavni tjedan i poklonila knjigu Kozeta.b. Teta. imala puno posla. sjedeæi sa mnom pod jabukom. moja je uèiteljica jedan primjerak naruèila i za mene. naš tetak Oscar. kao i ja. urediti djedov grob. u vozaèu smo prepoznavale tetka Oscara. vjerojatno više rastužena negoli ljutita. zajedno s drugaricom. krenula bi odmah samo da smo imale bilo kakvo prijevozno sredstvo. kakva postoji samo u velikim. Sutradan smo kreveljenje nastavili i ja se ni u jednom trenutku nisam sjetila da se toga dana moja klapa iz razreda. Tu sam fotografiju 3. Baka je odmah zatražila vodu i šeæer. a njega šinobusom. u njegovu suvozaèu moga oca Iliju. Iz njihovih nedoraðenih reèenica shvatila sam samo to da tata u Milanu nije uspio popiti jutarnju rakijicu pa su mu se ruke tresle toliko snažno da ni prvi formular nije mogao ispuniti. kao i svaki put. presaditi cvijeæe. u treæu ladicu hrastovog regala. Teta i ja otputovale smo istoga dana. u izdanju sarajevske Lastavice. jer æe se moji u razredu sutra. samo nekoliko metara 15 . poèeli nešto prepucavati. i za najboljim kruhom s paštetom. godinu dana mlaða od mene. Željela sam se istoga trena vratiti u svoju školu. Moje mlaðe sestre. Teta je fotografiju odložila meðu moje stvari. željela podsjetiti kako je kao desetogodišnji djeèak izgledao moj prijatelj Vlado. pita kad æemo se teta i ja konaèno vratiti kuæi u Slavoniju. stala govoriti neuobièajeno brzo. èim je auto ušao u dvorište. kao što sam na prvoj prièesti sjela uz patera Celestina. Što se više približavao. onu u kojoj još uvijek. Morala je oprati bakine zavjese. drukèiju i ljepšu od svih ostalih na fotografiji. Priznala sam da bih ja najradije odmah. Sestriènin otac. govorila sve najgore. okreèiti verandu. da nije èula kako me baka. i s vjenèiæem na glavi spletenim od bijelih duplih cvjetova muškatla kakvi su uspijevali iskljuèivo u tetinu vrtu. Da sam tada bila s njima. uz mnoge druge sitnice. obraæajuæi mi se u posveti kao svojoj najboljoj uèenici. iz tetine porculanske posudice na kojoj dolje piše i nekakav broj zbog kojeg bi bila velika šteta šalicu razbiti. Ali teta je. presjedale smo nekoliko puta. zaboravljajuæi da sam prije najviše jedan sat silno željela povratak i znajuæi da æu sutra morati zajedno s ostalim nenadanim povratnicima umjesto paštete jauznati sir i kajmak. èuva drapkastu kutijicu s mojim mlijeènim zubima. Poklonila mi ga je na dan kad nam je dijelila svjedodžbe. meðu svoje prave prijatelje. a ja sam potrèala prema autu. I tko zna koliko bi tada ostala na tom broju 104. Nije stoga bilo teško pretpostaviti da se na zadnjem sjedištu guraju moja mama i njezino troje preostale djece. do grada Milana. namješta pred službenim. onim pravim fotografom. Èeznula sam za velikim odmorom i jauznom s najboljim èajem na svijetu. uostalom. teta je citirala samu sebe i veæ prepoznatljivu reèenicu kroz koju se jasno èita što ona misli o sposobnosti svoga brata. stanovao na drumu. nalijepivši uz svoj tekst slièicu simpatiènoga dimnjaèara. Sutradan ujutro moji su otputovali. Premda me na razrednoj fotografiji nije bilo. pogledala prvi put ponovno kad sam se sedam godina nakon što je ona snimljena. mijenjale autobus kaubojskim vlakom. a da æe potom poæi u nekakav prihvatni centar o kojem je moja uèiteljica Dušanka. i da samo nekoliko trenutaka nakon izmirenja kæeri i mame nismo vidjele crveni fiat 101 kako se polako penje uz bakino brdo. kumom direktora naše škole. za njega i bila najlošiji moguæi izbor. ali ne i u malim Gavriloviæevim naranèastim limenkama.oni prvo odlaze do Italije. u kojem æe ih na željeznièkoj stanici doèekati tatina sestra i njezin muž Oscar. kad sam joj se prije puta povjerila i zamolila da mi na nekoliko dana pred kraj školske godine dopusti izostanak. ja bih vjerojatno sjela pokraj svoje uèiteljice. škljocnuo je baš tada fotoaparatom. svi lijepo poèešljani. onim u plastiènoj šalici. Vlado. obuèena u prozirnu muslinsku haljinicu što mi ju je tetak donio sa službenoga puta iz Beèa. koji je. puno boljim od onoga s limunom kakav se pije kod kuæe. uz jedan veæi i jedan manji fildžan. brat i ja èuènuli smo pod jabuku i glasno se poèeli smijati kad je Mirjana. Stariji su se. a još više njegove žene koja je.

kao što su u lipnju umirali mnogi oni koje sam voljela. kao dežurna uèenica. Na pokopu smo bili svi. Deèki s fotografije ne stoje blizu naše uèiteljice. dvije godine nakon što smo ispratili Vladu. èine gotovo djeèjim štivom. te da se moji roditelji nisu vratili s puta u Kanadu. razredna izvaðena iz treæe tetine ladice i potom uramljena. bi li baš do svoje uèiteljice. Tko zna gdje bih ja sjedila na razrednoj fotografiji. meðu kojima. Možda to više i nije važno. u najboljoj želji da se osuši do našeg odlaska kuæi. Gotovo se rasplakala kad je èula da æu prvi razred gimnazije završiti i s jednom èetvorkom u knjižici. zime u kojoj sam spalila njegov jedini zimski kaputiæ. Ni on danas više nije živ. ložila drvima. pomislila. njima neskloni komentatori znaju reæi da su te osobe sklone izmišljanju najrazlièitijih prièa. Luka je na fotografiji stajao do Vlade.. na cijev peæi koju sam taj tjedan. Sada je jasno zašto mi je drago što sam saèuvala dokazni materijal i što i na njemu mogu provoditi analize o složenim odnosima života i književnosti. nije bilo takvih kakvi su bili oni iz moje generacije. Stanovao je u ulici okomitoj na moju i uvijek me branio kad bi me deèki iz razreda pokušavali gurnuti u duboki snijeg kakav je znao napadati u godinama našega djetinjstva.prema Našicama. Danas se dvije fotografije meðusobno nadopunjuju. s kojim sam. najvjerojatnije iz fizike. Samu sebe uhvatim kako bih željela kompjuterski skenirati obje fotografije i igrati se prenošenjem moga smješka i tijela s obiteljske na razrednu. poginuo je vozeæi motor na opasnoj orahovaèkoj cesti. gdje se poslije osnovne škole zaposlio kao fizièki radnik i gdje se zaljubio u ženu jedanaest godina stariju od sebe. mlaðe uèenike. Sve èešæe priznajem 16 . a ja sam ga ubrzo sama prefarbala zamjenjujuæi boju pravoga hrasta bojom višnje. èuvši za Luku. Umro je od srèanog udara šesnaest godina poslije Luke. Obje svojim okvirima odgovaraju boji mojih zagrebaèkih zidova i boji namještaja što mi ga je tetak kupio za vjenèanje. Tomo je èuèao ispod njih. najèešæe prevoðenim udžbenicima. upravo onakve kakav je bio i on sam. S fotografija redovito brišem prašinu i svaki put zastanem pred svojim smješkom zaustavljenim na onoj snimljenoj pod bakinom jabukom i razljutim se zbog prevelikog razmaka meðu gornjim zubnim jedinicama. Rekao mi je u školskom autobusu jedno jutro moj dobri prijatelj Tomo. Jedno sam jutro. iskrene i pravedne. i to samo tjedan dana nakon što sam ga vidjela na pokopu moga tetka. Tada sam pomislila. ali duboke. Obiteljska je skinuta s najviše garažne police. Uvijek kad posjetim njegov grob ja se sjetim zime one iste 1969. Luka mi je pomagao da im istom mjerom vratim. Nakon povratka kuæi otvorila sam treæu ladicu i uvjerila se u ono na što sam odmah. kako je sama govorila. Umrla je prije njih trojice. Ni nje više nema. Za one kojima se priroda tako poigra. u lipnju. a i inaèe sklona Vladi. zloèeste. stavivši ga. u ljubavi nesretnu. kad mi je prišao rekavši mi da zna koliko patim i izgovorivši mi pri tome stih iz pjesme koju smo zajedno pjevali jedne noæi vraæajuæi se s maturalnog putovanja i osjeæajuæi da æe odlasci iz provincije biti puno bolniji nego što smo do tada mislili. da je i one 1969. profesoricu. da ih bacim na leða i zaželim im uspješno slikanje. kao što se poigrala sa mnom. i odmah je bila za to spremna optužiti moju. Iz mojih je ruku tog hladnog lipanjskog popodneva 1994. nastavila iæi i u gimnaziju. Bosanska Posavina bila prometnicama bolje povezana sa Slavonijom. Dan ranije ja sam joj ispisala sve završne svjedodžbe za neke njezine nove. i koji je od svih u razredu. da je Luka imao najljepše oèi koje sam ikada vidjela. poslije kojih se one predložene u ozbiljnim književnoteorijskim. èak i Luka koji je samo zbog toga došao iz Austrije. èak i od prepotentnih našièkih disco-jockeya. preuzeo vijenac s kalama i kad god i danas uðem u prodavaonicu cvijeæa i ugledam iste takve. Ako bi im to i uspjelo. bolje prevodio glazbene svjetske hitove. poslije cijele osnovne škole. u autobusu za Našice èula da je Luku u Austriji ubio nekakav ljubomorni muž. ja pred sobom vidim Tomu kako u pogrebnoj povorci nosi moje cvijeæe za mog tetka i neprestano se okreæe ne bi li provjerio je li sa mnom sve u redu. Plavo-zelene. a mislim to još i danas.

Polako sam poèinjala shvaæati zbog èega sam cijelo vrijeme baš Princu najlakše zabijala golove. trebali napustiti moji najbliži. prvi put u pravo žensko društvo. njezin lijevi gornji kut. Filmski poljubac. kao što moram ja. njezine. tim. onda barem na duže vrijeme. kao i kod ostalih djevojèica u razredu. ako ne zauvijek. Sjeæam se da sam tada pomislila kako je meni ipak mnogo veæe zadovoljstvo predstavljao pogodak u pravu mrežu. poslije nikada ponovljenim driblinzima. crtala male simpatiène dimnjaèare. pa sam zbog toga noæu budila svoju stariju sestriènu i molila je da mi pomogne u savladavanju osnovnih lekcija: kako se ljube muškarci. da bih njome. poželjela sam zamijeniti onim. oni koje je. sasvim jeftino. ponekad iskreno žaleæi (ali to ne priznajuæi) za svojim pravim. u zadnjem redu našeg provincijskog kina. i to na najboljem moguæem mjestu. Stoga sam im željela pokazati kako Šekularac nije zaostao ni u gradivu iz predmeta ženska pitanja. Nogometne razgovore. to ti je kao kad bi ti Princu zabila gol. kojemu nisam rekla pravu istinu. preskakati zgrèku i raznošku preko kozliæa. na papiriæe istrgnute iz lipinih bilježnica. ako je suditi po njihovim životima. Sestrièna mi je. u kuæu na broj 104. a kako žene. istina je. djevojaèkim. a sestrièninog sam se glupog primjera sjetila i onda kad sam ga. koji su nerijetko podsjeæali na lovaèke prièe moga nastavnika kemije koji se '91. koje od toga dana više neæu napuštati.da bih svoj lik voljela zadržati uz tijela moja tri prijatelja. a ne nogometaške noge. Znala sam da æe se Vlado. Bila sam ponosna na svoj uspješan transfer. dugme za sreæu. a nerijetko i preko konja. može li se od filmskoga poljupca ostati u drugom stanju. toliko sliène onome koji je ukrašavao posvetu knjige što mi ju je naša uèiteljica darovala na dan moga putovanja baki u Posavinu. vratio u rodni Plaški da bi tamo lakše nastavio svoj hobi. jer se on i nije. premda sam to proljeæe navršavala trinaestu godinu. netko s puno uspjeha uvjerio da im ne pristaje odjeæa na kojoj bi se moglo sašiti barem jedno. O optuživali su se meðusobno tražeæi onoga tko me najžešæe povrijedio u nekoj od prošlih igraèkih situacija. Èuvar mreže. što je to uopæe menzes i što su Ankica i Lidija. nego sam taj èin što ga s istim igraèem nikada više nisam željela ponoviti. Nedugo poslije raskida s mojom momèadi stupila sam. znajuæi da se od filmskog poljupca ne može ostati u blagoslovljenom stanju. znala je reæi. Oni nisu odmah razumjeli moju odluku. za vrijeme projekcije nekog domaæeg filma èiji naslov više nisam znala ni onda kad je na platnu tekla odjavna špica. mogao vidjeti prostim okom. Prinèevu slabu toèku. prestala sam s deèkima iz ulice igrati nogomet. Ponekad bi mi uspjelo da im kroz ukrasnu žicu dodam nove kemijske olovke što sam ih bez pitanja uzimala s tetkova radnoga stola. pošteno zasluženim nadimkom iz moje duge nogometne karijere. uz one osobe za koje sam sigurna da su se iskreno veselile kad bi me vidjele pokraj plota u mom dvorištu. Jednu sam uvijek zadržavala za sebe. meni primjerenijima. potom sretna uletjela u mrežu i zatim dugo ne bi iz nje izišla. ali nadimkom koji je u skoroj buduænosti mogao ozbiljno zaprijetiti mojim ženskim nastojanjima. sve pokušavala objasniti meni jedino poznatom terminologijom. ali sam se ipak znala naljutiti na prijateljice koje me još dugo nisu prestajale zvati Šekularac. Nju su tada. Nije im na pamet padao pravi razlog. IME Čim sam ušla u godine u kojima sam oblačila sve tjesnije majice da bi se i kod mene. mogle dobiti kad za vrijeme tjelesnog smiju sjediti u dvorani na klupi i ne moraju u muškoj grupi. onda kad bi se sažalila nad mojom neupuæenošæu i kad ju je njezin momak konaèno uvjerio da je ipak puno bolje imati tanke. još i danas misli da sam se ja te veèeri ozbiljno naljutila 17 . Luka i Tomo njima puno više veseliti nego što æe se veseliti tetkovi poslovni partneri i da æe veæ sutradan njima u tajne rubrike školskih leksikona i spomenara ispisivati moje ime. vidjelo buðenje ženstvenosti. dobrim. koje veæ nose pravi grudnjak. isprobala s tim oprimjerenim golmanom.

kad i ja doðem u njezine godine. iz okolnih mjesta.a šk. ime koje sam priželjkivala svojoj teti samo da bismo se nas dvije nekako razlikovale. stoji ime Julijana i oèevo prezime. nisu bili identièni. i na svim pohvalnicama. Nisam odmah razumjela o èemu govori. nije morao prekidati u pet ujutro. zašto onda ne bude jednostavno Julka?! A samoj mi je istodobno bilo nezamislivo da me netko. biti bolja uèenica od nje. po moguænosti u istom razredu. No. Olgicašumarica i Zlata-krojaèica. za razliku od našega. Mogla sam svoje ime i prezime izreæi i poslije snažnog udarca lopte u glavu (uostalom. te æe i mene cijeloga života svi mještani. kad god bismo došle u Vukovar. ali ni one popodnevne. Znala sam da na svjedodžbi završnog razreda. da bi mogla postati Juliška. 6. Ako je veæ ne zovu pravim imenom Julijana. priznajem. dogodilo se to puno ranije nego što sam i mogla pomisliti. zašto njezina neæakinja ne bi bila Julkica-nogometašica? Uz pomoæ proširka barem bi se znalo o kome se uopæe razgovara. i koja je ove godine proglašena najboljom uèenicom osnovne škole u Mederovcu.. da nisam željela pokazati kolegici Lidiji kako æu i u gimnaziji. na svjedodžbama i matiènom listu. Ne znam ni sada odakle mi u tom trenutku toliko hrabrosti. smještene u parku Pejačevićeva ljetnikovca. Pokucala sam ravno na vrata direktorove sobe i zamolila objašnjenje. jer ga je otac poštom poslao 18 . rezervirane za prave mještane i za njihov san koji se. ona bez umanjenice. nego u malom katolièkom selu na cesti Gradaèac-Pelagiæevo. a i iznova sam se uplašila kako se nikada neæu uspjeti riješiti tog mladenaèkog opisa. nije ista ona osoba koja je roðena u Gradaècu. ako i budem imala malo sreæe pa generacija kojoj pripadam zaboravi na Šekularca. uspjela u jednoj minuti proèitati šezdeset devet. modelu koji mi je još samo tada donekle podnošljivo stajao. hrabrosti koja mi se u takvom obliku nije javila nikada prije. nisam ni vidjela. svakog prvog utorka i èetvrtka u mjesecu. navršila veæ èetrdeset godina i èinilo mi se da joj puno bolje odgovara gruba varijanta imena. a kako ne bih znala u trenutku koji odluèuje o mojoj sudbini! Uèenica koja se zove Julijana. na kraju prvog razreda. ali ni ikada kasnije. putnièke smjene kojoj sam trebala pripasti. Kad sam u rujnu 1974. nazove isto tako. 1977/78. a nije ni Maðarica. Meni je to oduvijek bilo smiješno. Znala sam da je sigurno netko pogriješio. u bolnici. od oca Ilije i majke Anðele roðene Blaževiæ.. Nije me bilo ni meðu uèenicima dopodnevne. došla pred oglasnu ploèu našièke gimnazije. 1967. ali. namjeravala ozbiljno vratiti. Možda bih se i pomirila s èinjenicom neupisivanja u gimnaziju i otišla u srednju ekonomsku. da se jednostavno ne može dogoditi da ja s najvišim prosjekom ne uðem u odabrano društvo. Teta je. tako smo na igralištu i provjeravali jesmo li prolupali). Putnièko mi je bilo draže. podaci na upisnim dokumentima. a tek onda pokušam upisati gimnaziju kakva je ova njegova. naime. odmah me nakon ulaska zamolio da se ja prvo sama odluèim kako se zovem. njezine su je prijateljice zvale Julkica. Istina je da sam ja tada željela biti sve drugo negoli njegova osobna nogometašica. zvati kombinacijom imena i karakteristiènog zanimanja. koji se na svakoj proslavi godišnjice mature 4. Drug direktor. ona uopæe i nije roðena u Gradaècu. Izvod. travnja 1959. ali nisam ni slutila da u izvodu iz knjige roðenih pod mojim pravim imenom piše ona gruba njegova varijanta. premda su rivalstva što su mi se potom u životu nametala bila puno ozbiljnija.nakon što mi je on u lijevo uho šapnuo: Moja je mala nogometašica zaslužila kestenpire. ni umjetnièkijim i nesretnijim Julija. rekao je. kao naša susjeda Varginica. Jer. u novoj kariranoj mini-suknji. u grad u kojem je teta provela svoje najljepše godine i u koji se sve do '91. god. kad sam to prvi put èula. a ja samo šezdeset èetiri rijeèi. zaèudila sam se što svoje ime i prezime nisam pronašla na popisu primljenih uèenika prvoga razreda. Nisam joj još mogla zaboraviti što me dvije godine. sjeti toga dogaðaja. Ako su poznanice moje tete bile Anica-slikarica. puno žešæa i nerijetko za mene puno bolnija od onih osnovnoškolskih. Shvatila sam. ni to što je prije osam godina. muèila svojim šepurenjem na vježbaonièkoj klupi. I ne samo to.

nakon što sam ga to zamolila. pa i opæinska službenica kojoj me tetak odveo krajem rujna 1974. Kako nisam bila punoljetna. uopæe u to upustili. da se na tatu po tom pitanju moglo raèunati. obeæavši da 19 . ili podnijeti zahtjev za promjenu imena. koji se svaki put iznova išèuðivao nad još nezapamæenim sluèajem. odmah prepoznavši rukopis koji sam godinama uvježbavala da bi i moj postao isti takav. odavno prepoznaju moji prijatelji. ali se sjeæam tetkova lica kad me došao izvuæi sa sata matematike. naravno. tek u listopadu 1966. saznala da se ozbiljno naljutio na matièara u Brèkom koji je moga brata upisao pod imenom Dražen. toj ideji odmah. suprotstavio. da bih pred njom potpisala svoj pristanak na tetinu i tetkovu odluku oko mog posvojenja. Nisam saèuvala kopiju molbe koju smo poslali u Narodne novine i ne sjeæam se razloga koje je tetak u njoj naveo. pa i prezimenom. službenim organima podnijeti zahtjev za promjenu imena i ne vjerujem da bi se moji novi skrbnici. objašnjavala tranzitnu funkciju. reæi da je došao zbog one koja je mijenjala ime. Prva mi se moguænost nije nimalo sviðala. preko svoje poznate. nikada više neæu imati nikakvih problema. Primila sam je u plavoj omotnici. Ocu nikada nisam zamjerila što se onoliko žestoko opirao mojoj promjeni imena. odmah je znao da mora uzeti knjigu sa slovom M. a moj djed. s podcrtanim mionièkim imenom i s naznakom retur. dakako kao Julijanu. u matiènom uredu muslimanske kasabice Mionica. Tata možda ipak nije èuo da ja veæ godinu dana i službeno nosim ime koje je toplije i meni primjerenije i pod kojim me. koji se. ali i htjeti. sa a.. veæ pomalo stidljivo. po sjajnom Dinamovu nogometašu Jerkoviæu. mamine strine Jelene. u kojoj sam i sjedila samo zbog starateljeva obeæanja da æe do kraja prvoga polugodišta s imenom sve biti u redu. morala sam za poèetak uèiniti nešto sa svojim imenom: ili prihvatiti zapis iz matiène knjige i promijeniti ime na svjedodžbama iz osnovne škole. na odgoju tetina muža Slavonca zagorskoga podrijetla. Da bih se mogla upisati u prvi razred. kamo su krajem travnja 1959. tatin i tetin otac. Na popunjenost stranice upozorio me i sam otac kad sam ga u jesen 1988. ali da mu. zaboravila kako se zove Fabijanova kæer. kad smo se za vikend susreli kod bake na selu. dakako. ustvari.na adresu gimnazije i to nakon što ga je konaèno dobio poslije višednevnih uzaludnih pokušaja da pronaðe matièara Æamila na njegovu radnom mjestu. a on je želio da se njegov prvi i jedini sin zove Dražan. vjerojatno bez imalo razmišljanja. zapovijedio da se dijete mora prijaviti. optužujuæi me da sam se u Hrvatskoj. Kumin grijeh bio je još veæi jer je ona. u èiji me prvi razred teta upisala. Ne vjerujem da sam se tom èinu radovala zbog nekog drugog razloga osim onog da æe netko sada u moje ime moæi. Ti moraš ostati Julijana. u liku moje pijane kume. da je Æamilu dovoljno. zamolila da mi još samo taj put. govorili su svi upuæeni u moj problem. nakon što je na nju pažljivo prepisao æitabu pristiglu iz Slavonije. vratila sam se kao osoba sigurna da s imenom. da me obavijesti o pozitivnom ishodu cijeloga sluèaja. i bez èitanja. Nisam to uèinila ni onda kad sam. I matièar. gotovo sva popunjena. Prièao mi je jedno ljeto. ona koja se najbolje snašla. prenesene knjige spašene u vatri koja je u potpunosti uništila gradaèaèku bolnicu. a koja još uvijek nema svoje djece i za koju bi bilo dobro da prihvati barem jedno dijete svoga mlaðega brata. pa i Lidiji. a za drugu sam predosjeæala da æe izazvati velike i neželjene komplikacije. neæe biti teško prepoznati pravu stranicu jer je ona. I nastavila sam ga optereæivati uèestalim potraživanjima izvoda za neke svoje nove životne prigode. pogospodila i za kaznu mi sljedeæe godine vratio razglednicu što sam mu je poslala s ljetovanja u Opatiji. Teta nije komentirala postupke svoga brata.. U uèionicu. i krivca za moje traume i obiteljsku gnjavažu oko moga imena pronašla je u dubljoj prošlosti. koja je na putu od kuæe do bolnice uspjela zaboraviti pod kojim je imenom prijatelj Fabijan. Narodnim se novinama mogao obratiti samo moj otac. poslije mnogo godina. potpuno nalik njegovu. uostalom. a poznata je u nju imala prilièno povjerenja. na gimnazijsku adresu. kad ga pronaðe na radnom mjestu. i to baš u trenutku kad sam svima. pismom.

koliko god bi to za nekoga bilo poetièno. prezime plahog nosioca stanarskoga prava koji je u svoju 20 . preèesto olako prihvaæala. u nešto sretnijim njegovim danima. pošalje novi matièni list i da pripazi jesu li unesene sve prethodne izmjene vezane sada ne više uz imena. a još uvijek nedovoljno opreznim postupcima. meðu kojima su nerijetko bile i one za moj buduæi život itekako važne. obuæu koja se tada. i svjesna da se na zgarištu i pepelu. odaslala vlastito mišljenje o pristiglom štivu. Èuvam ga u ladici svoga radnog stola i ako sluèajno na njega naiðem. U inat svom ocu proèitala sam Faulknerovu Legendu. vjerojatno bi mi bilo svejedno koja æe mu varijanta moga imena pasti na pamet. sva štampana i pisana slova u dva tjedna. najbolje prodavala u njegovoj bašèaršijskoj poslovnici velikog državnog kombinata. onom borovskom s plavim slovima. onaj s grubom varijantom moga imena. osvetiti zbog mojih nepopravljivo prejakih listova na nogama. u kakav je on inaèe pakirao gumene opanke i crne zepe. kad me bude još jednom pokušao vratiti iz stanja koje mi je otac. i citirajuæi pri tome Envera. poslao za moj petnaesti roðendan. za samo deset dana nakon što mi ju je otac. šaljuæi mi izvod u jesen 1988. i ne treba li si konaèno priznati da bi bilo daleko ljepše znati tko æe uopæe posljednji. Potom sam mu. zamotanu u naopako okrenut borovski papir.æe biti i posljednji. nego uz prezimena koja sam. i u samom završnom èinu. Jer. premda je veæ tada bio u zrelim godinama. nego i ljudima èija je imena on upisivao uz svaki moj novi zahtjev za izmjenama. Više se ne brinem. napisano na onom istom papiru. upitam se kojim æe me imenom dozivati netko u posljednjem trenutku moga života. ili kad bih samo bila sigurna da æe on za taj èin skupiti dovoljno snage. nerijetko se èujem kako izgovaram: je li to pitanje uopæe ono pravo. upuæeno nekim mojim novim. u inat. donosila nekomu u inat. premda sam nove potpise uvježbavala oponašajuæi redovito smireni tetkov. JOSIP Danas mi je pomalo neugodno priznati da sam mnoge odluke. a ne više strastveni tatin rukopis. Ilija. odluèila sam pronaæi onaj prvi matièni list. izreæi moje ime. I odista je posljednji moj izvod iz mionièke knjige roðenih. I možda bi mu veæ unaprijed oprostila ako je to naumio uèiniti nogometaškim nadimkom kojim æe mi se. pristigao '74. neovisno o tome koliko su i kakvim tekstom bile ispunjene. No. Ne mogu to izgovoriti èak ni teti. još uvijek nije imao vlastiti poštanski sanduèiæ. stigao uz poruku: Èestitam ponovno. ali ni stara imena. Pazi što radiš. èije mi je staraèko razumijevanje. te postignutim uspjehom zadala glavobolje ne samo seoskom bilježniku. nakon što sam savladala veæ i rimu. a kako godine prolaze nailazim sve èešæe. nemam èak ni osjeæaj krivice što sam zavrzlamama oko svojih imena i prezimena ostvarila rekord u popunjenosti stranica knjiga roðenih èuvanih u posavskom selu. Kad bih ga u ovom èasu znala i smjela prepoznati. i tek uz njihovu blizinu ubrzo shvaæala svu ljepotu i sve prednosti roditeljskoga. Nakon što sam saznala da su na poèetku rata istu sudbinu doživjele sve stranice èuvane u mom matiènom uredu. prijateljima u inat nauèila sam. pa se uz njegovo ime i prezime obavezno moralo ispisivati ili prezime stroge gazdarice s kojom je nekoliko godina dijelio zajednièku kuhinju ili. zakljuèivši mladenaèku dob. spominjao. danas bismo rekli Bošnjaèke Federacije. a vjerojatno i puno godina kasnije. Ranokritièarski sud sroèen latinicom priložila sam svojoj èestitki za oèev èetrdeseti roðendan i sve to uputila na službenu. Æamil kaže da više nema mjesta ni da upiše datum tvoje smrti. za moga života. i to na æirilici. sve teže povezati s onim strogim promišljanjima koja su usmjeravala godine moga odrastanja i ženskoga sazrijevanja. ne mogu ispisati nova. jer otac. toènije prodavaonièku adresu. izravno na adresu našièke gimnazije.

Ja sam im sigurno svojim uvijek iznova neukusnim i svakako pretjerano tvrdoglavim i iskljuèivim narudžbama samo i jedino prave turske kave dovodila pred oèi slike njihovih starih štednjaka na drva. osjeæaj zbog kojeg sam samu sebe prezirala kao nikada do tada i zbog kojeg sam se iskreno stidjela. premda se radilo o samo tri slova. te specijalno mlijeko koje se. rijeè kojom se ime moga oca razdvajalo od imena meni nekakve nepoznate osobe. odakle i ja dolazim. mora obavezno u nju doliti. Inat me držao i onda kad sam. Možda se u ovom sluèaju i nije radilo o inatu. Toj je spoznaji ipak najviše pomogla moja majka. pa èak ni zemljopisno bliski prostori. ili èak kao znak lošeg materijalnog položaja inteligencije u zemlji koju su oni. na vrijeme napustili. ali mu se nisam uspijevala oduprijeti. veæinom njezini zemljaci. nije imala ispisanu rijeè kod. najbolje jakopsice. a takvima je shvaæala sva ona koja su stizala na adresu firme. zatvarati zadovoljan i obavljena posla. iz mjeseca u mjesec. napustivši njihova skromna prebivališta i uživajuæi u smirenosti crnogoriènog drvoreda što je podsjeæao na tišinu tetina prednjeg vrta. poklonili aparat za espresso kavu ( kakav ja sebi sigurno. oni nisu na mom licu htjeli proèitati inat. èuvano u hladnjaku. nisam nikada.garsonijeru bez grijanja dolazio samo jedanput mjeseèno da bi pokupio stanarinu za koju je otac. u prostoru obavijesti o primaocu. Sanjam o tome još i danas.. Moja je teta bila uvjerena da režim otvara službena pisma. arhitekturom meni nezanimljivog gradiæa. nekoga ostavili. Trebao je to jednostavno biti dom èija æe dvorišna vrata poštar uvijek. bude li tražio nekoga od èlanova moje obitelji. ili èak prije u novosteèenoj neosjetljivosti. nije vidjela godinama. pisati isti. zajedno sa svojom odabranom djecom. ja sam tek tada shvatila da su oni moje neskriveno uživanje u turskoj varijanti uprilièeno pred njihovim oèima primili samo kao neupuæenost fakultetski obrazovane osobe u rezultate zdravstvenih istraživanja. u kojima me unatoè silnom trudu nisu uspjeli nagovoriti da im se pridružim u ispijanju crnog napitka bez soca. uspijevala skupiti dovoljno snage. ugošæivali komšiluk na jutarnjim kavama. na linijama koje otkrivaju mjesto stalnog boravka. Željela sam njime u svima njima probuditi barem sitan osjeæaj krivice zbog èinjenice da su svi oni tamo. najèešæe kad bi brata morala obavijestiti o nekoj novoj neprihvatljivoj nepodopštini njegove kæeri. ne vjerujem da je samo udaljenost bila jedini razlog zbog kojeg sam mamu prvi put posjetila tek u proljeæe 1991. manje štetna za zdravlje od one kakvu mi tamo još uvijek pijemo. kako su me željeli poduèiti. Kad su mi poslije nekoliko dana. Gotovo sam uvjerena da je to bilo zbog toga što sam godinama bivala zaokupljena maštanjem o nekoj buduæoj kuæi za koju æe posvema nevažno biti u kojem je gradu sagraðena i kakve cipele sebi mogu priuštiti njezini stanovnici. Ali. ne mogu priuštiti). po stablima maloga. èiju smo fizièku razdvojenost nakon njezina odlaska mi preostali izraèunavali troznamenkastom brojkom dodajuæi joj oznaku kilometar. pa je stoga radije. premda sam se veæ jako davno pomirila s èinjenicom da na osobnim kartama moje obitelji ne mogu. U svojoj dobronamjernosti. šetala prema kuæi gdje je moja majka 21 . sreæom. ugošæujuæi me u iznajmljenim tijesnim potkrovljima. onu koja je. Potom su te dvije teme iznova zapoèinjali redovito uz poslijepodnevnu kavu skuhanu u mašini. premda nisu zaboravili naglasiti da su me u tako velikom broju doèekali samo zbog toga što su se brinuli za reakciju njima drage žene koja svoju kæer. u danima u kojima su njezini prijatelji. A ja za njezino ispisivanje. onakvih uz kakve su i oni sami nekada nestrpljivo cupkali oèekajuæi da voda u džezvi zavri što prije. kad su moji stariji bili u pitanju. sve do kraja šezdesetih i do odlaska u bolje. bili su uvjereni. Oživljavala sam im atmosferu siromašnih kuhinja u kojima su oni. i njemu priložili nekoliko kilograma vakumirane. Takva pošiljka nije mogla ni u kojem sluèaju biti poslana a da na sebi. lijepili naljepnice za pomoæ državi o èijoj su me unutrašnjopolitièkoj situaciji upitali odmah nakon slijetanja na frankfurtski aerodrom. o èijem je odgoju ona savjesno brinula. morao uzimati akontaciju od sljedeæe plaæe. obavijest o tomu slala na oèevu podstanarsku adresu. likom tako joj sliènu.

izdaleka ugledam na osjeèkoj tržnici. Potom se preznojena. samo lagano. kao žena koja me rodila. lijepe za nepce. I stoga sam. poslušavši razloge. I zbog tog oživljenog okusa u ustima ja u inat svojoj majci još do danas. nisam ni pokušala protumaèiti njezin san koji joj se.živjela s jednim pristojnim gospodinom. osmjehnuo u kutu svoje desne. prepoznavši u dubini njegove bore nerazumljivu i stoga meni nepodnošljivu slabost. U tom snu ona. izmeðu ostalog. i dalje strpljivo odmjeravajuæi velièinu svakog izrezanog komada sirnice planirane za veèeru meni i pristojnom gospodinu. mogla konaèno i bez moje pomoæi izraèunati koliko sam ja. bacila 22 . ima i veæih poteškoæa u svakodnevnoj komunikaciji. Najèešæe onda kad ga s njegovom od mene puno vitkijom i dotjeranijom suprugom. umorna i preplašena budi. Samo što sada tu bol. taj rezultat opekotina. po moguænosti ravnièarskoj hrani. vjerojatno nekomu u inat. Èinio je to baš onako kako je èinio i moj stric kad bi. Jedne sam zime tako u kantu punu hladne vode. i to baš u trenutku kad se od mene. Nisam joj èak. uz još znaèajniji smješak. Poslužitelj se svaki put. i koja ona. željela odgovoriti ni na dva pitanje koje je odmah potom postavila. ponovno u inat. nagovarajuæi na isti èin i mene. ušla u tridesettreæu. iskreno žao. lijepo oblikovane usne. nerijetko pozivajuæi u pomoæ. zašto nas dvoje iz dana u dan dajemo prednost kontinentalnoj. oèekuje da vlastitu mamu podsjetim da sam i ja. istog èasa zapoèinjala. nastojao izbjeæi na jelovniku osrednje udobnog poreèkog hotela. kojeg su svi od milja. onako strpljivog u redu za tek pristiglu svježu morsku ribu. a sve zbog moje nepopravljive pohlepe. Meðutim. govorila je tada pazeæi usput da ponovno uspjelu pitu što ljepše izreže. glasno ustvrdila da bi ona sama. roðena u travnju 1959. trèi livadom i u njezinu neobiènom spletu zelenih i žutih tonova prepoznaje boje svoga djetinjstva. njezina brbljava neæakinja. nastavljajuæi na isti naèin i dalje. Upravo onakvu kakvu je on nekoliko godina ranije punih sedam lipanjskih dana redovito. ne želim pokazati jer jednostavno ne mogu iznova èuti kako svoje ponašanje naslijeðeno od oca nisam napustila. odvela k sebi u Slavoniju. vidjevši s kolikom je kolièinom tvrdoglavosti suoèen. izrekla laž zbog koje mi je još uvijek. objašnjavajuæi pri tome ljubaznom konobaru. baš u inat svom Josipu. samo u inat jednom muškarcu. imala toèno godina kad me njezina šogorica u svibnju 1962. nije dovodila ni u kakvu vezu s prethodnom prièom uporno ponavljanom u njezinim snovima. nego njegova mati. a od tada je prošlo veæ punih pet godina. i koliko to godina uopæe imam u trenutku kad mi se majèinom rukom razvuèeno tijesto i vruæi sir. kao i toliko drugih stvari u životu. zvali Jozo. odluèio odustati od svake daljnje polemike sa mnom. Slutila sam da æe to stanje kulminirati upravo u trenutku kad otvorim vrata njihova dnevnog boravka i osjetim miris sirnice. ni u prvim danima zrelosti. uvijek na isti naèin. glumaèku rolu neuspješne polaznice nižeg razreda specijalne škole koja odmalena. unatoè mjesnim zabranama. svoju stariju sestru pred kojom sam ja. ubrzo nakon povratka u zemlju èiji su se stanovnici blago i s nadom smiješili kad sam im preprièavala sadržaj skromnih letaka lijepljenih. pa i ja sama. onaj jedini što ga pamtim iz roditeljskoga doma i koji sam. u našim susretima uvijek iznova oznojenih dlanova. ponavlja gotovo svake noæi. Ne znam jesam li uopæe i bila dovoljno drska kad sam. s puno truda uspjela potisnuti. i to baš u trenutku kad je ugledala križ na kojemu nije bio razapet Isus. koja mu je to bila i u trenutku kad sam mu uspješno zatajila uzroke svojih. a za tetu uvijek spremnu. premda sam svjesna da sam tim èinom mnoge stvari uèinila puno jednostavnijima. kao i onaj koji je nepredviðeno izostao iz njezina sna.. njezina najstarija kæi. i peku me na onaj isti naèin kao prije punih trideset godina. kao trogodišnja djevojèica. osjeæala sam. na kojoj se veæ bio uhvatio tanak sloj leda. uz probleme razumijevanja stvari. koji me tako podsjeæao na mog tada veæ mrtvog strica Josipa. na drvorede zapadnoeuropskih provincija. umjesto samo dvije brojke koje su se od mene kao odgovor na pitanja zahtijevale. inspiracije za dovoljno snažan odgovor svom stricu nikada mi nije ponestajalo.

jer mi je to rekao stric. na cijelom svijetu ima još samo Indira Gandi. Pri tome je mislila na mene koja sam. Obavezno mu je upuæivala srdaèan i topao pozdrav i gotovo me vièuæi upozoravala. koju je Josip od nje i naslijedio. prije negoli ja uopæe stignem do viših razreda. i sa sedam godina znala. zbog kojeg se hvalila u cijelom mjestu. a njihove su rijeèi za mene bile ravne onima koje su nam nedjeljom bile upuæivane s propovjedaonice. One su joj samo zbog te darežljivosti pristale oprostiti što je svoga Jozu za natjecanje obukla u novi zeleni kaputiæ s kožnom kragnicom pristiglim specijalno za tu prigodu u tetinom paketu iz Italije. njegovoj neæakinji. puno ljepše od Zorice. one koji su odoljeli oštrini mojih kriterija. dodala sam kroz nos. njegova nekadašnja privlaènost postati dodatni teret. za razliku od nje. kao obièno. kao i svi dosadašnji. Ne ulazeæi dublje u problem. u trenutku kad je èuo kako se taj balavac po inozemstvu nepotrebno razbacuje ne baš lako zaraðenim novcima. dugih sijedih pletenica spletenih u pundžu. koju mi je tetak jednom pokazao u vijestima. o kojem je uskoro bila obaviještena i moja baka. s podignutom desnom rukom koja je sjekla zrak i prilazila mom naježenom licu. Josipu sam pozdrave. uz njega. pa èak i nastavnice iz moje osnovne škole. Bila sam ponosna što se baš nekoga moga usporeðuje s nekim koga možemo vidjeti na televiziji. da ista vozaèka dozvola ne vrijedi za upravljanje njezinim fiæom. Najviše me toga bilo strah kad bi me na školskom dvorištu zaustavila crvenokosa iz kemije i domaæinstva. ljutit što djecu od ranog djetinjstva truju programskim idejama nesvrstanih. još premalih. s bojom njegovih oèiju i tamnoputim mladenaèkim tenom. Stric je bio ljutit gotovo kao i njegov stariji brat. nisu za djecu. baš je tako rekla nastavnica likovnog. te sam ih ja samo htjela oprati i time njega ugodno iznenaditi. ruku. dakle izdržljivije. a kako ne bi ovu sitnicu. Govorile su da ih njegov prosjedi pramen podsjeæa na onaj. uslikana tom prigodom. ali i rubovi uz njih. objašnjavajuæi usputno meni da i ovaj novi film. posebno one na kojima je ispisana marka Borovo. inaèe vlasnici tvornice 23 . prokomentirala bi ljepotu svog ljubimca podsjeæajuæi me. najradije uruèivala pred bakom. kad je i njoj kao majci uruèena nagrada. o èemu može posvjedoèiti fotografija na zidu njezine spavaæe sobe. èak i onda kad ona ide glavnim drumom prema Našicama. Svašta me nauèio moj stric Josip za kojeg su i druge djevojke. jer se skladnije slaže. kakav. neusporedivo kvalitetnije. premda se meni èinilo da spomenuta Indira. zaboraviti. moj otac. koja je Josipu opraštala i puno krupnije užitke. od onih koje nose obièni talijanski šminkeri. paleæi tko zna veæ koju cigaretu filter Ibra. što ih je kupio u Trstu reskirajuæi za njih cijelu prvu samostalno zaraðenu plaæu. Samo sam se bojala da æe se on uskoro. poklon u vidu pet Unrinih paketa koje je odmah morala podijeliti sa svojim sestrama. ima prednost pred njezinim ispod èekiæa izašlim svijetlozelenim automobilèiæem. da je on sa samo pet godina dobio nagradu za najnaprednije. a limuzina sa znakom crvenog križa izlazi s našeg lièkog puteljka. uvijek s istom dragošæu na usnama. da to ne smijem. Ponosna starica. pokušala sam se opravdati uvjeravajuæi ga kako su ðonovi. èesto dolazila k nama u Slavoniju.njegove nove kožne kaubojske èizme. koja je u to vrijeme. i zakljuèivale da njemu stoji puno bolje. jasno. govorile da je pametan. Kad sam ga spazila ljutitog. i strièevim plavim autobusom marke mercedes. zgodan i lijep. vidjevši kako mi pogled odlutava prema slobodnom štriku za preskakanje. negdje na putu oženiti i da æe meni. samo da bi vidjela svog najmlaðeg. kakvom smo djeda odvezli u bolnicu. u kojem je bilo i pisamce s imenom djeèaka èiji su imuæni roditelji. i da èak i stara prva pomoæ. o kojoj su svi stariji deèki s pašnjaka govorili da je stara cura. ako se dobro pogleda. ali su mi obje èizme iskliznule iz mojih promrzlih i. znaèi i najljepše dijete u èitavom kotaru. ne znajuæi da su naše èizmice. ja sam bila svjesna da sam ih potopila samo zbog toga da moj stric ne bi imao što obuti kad po njega to poslijepodne doðe susjeda Zorica i pozove ga u kino. bili nedopustivo prljavi. ima puno tamniju kožu od mog strica. a u to je otac bio uvjeren sve do svoga umirovljenja. samo da me upita kad æe se Jozo vratiti s puta.

guze vrlo sliène mojoj. nakon što je sa Zoricom odgledao nekoliko filmova u veèernjem terminu. kad ih matere nisu nauèile ponašanju. na što sam ga podsjetila da je takve nosila i moja mama. legovana na isti naèin kao i ona Zorièina ali puno ukusnijih kara. Zbog toga sam Ivanki. za razliku od mojih. Dugo nisam mogla oprostiti Josipu što je poslije nepunih šest mjeseci zakljuèio da je on stasom previsok za Ivanku i da Ivanka. onu koja. poèastiti odreda sve goste krcate èitaone. ali sve èešæe i one meni. i baka je bila svjesna da æe njegovom ljepotom osigurati svom sinu još nekoliko dodatnih bodova. upitala sam je mogu li joj sjesti u krilo. ako ja o takvima uopæe imam pravo prosuðivati. Kad današnje žene ne bi bile toliko slobodne i kad ne bi navlaèile muškarce u krevet. dok je Josip još povezivao ime pošiljateljice pozdrava s mojim iscrpnim opisom njezina lika i stasa. škola. pokazivala Josipu. Ona se vratila roditeljima koji su. odrezala u inat mom ocu. baš onakve na kakve je Zorièino snovito zavijanje toliko podsjeæalo. povesti sa sobom na put do Italije. izgovara svoje ime. s jedne od svojih redovitih autobusnih ruta vratio oženjen. kakvi bi ga sve zvukovi mogli snaæi u noænoj postelji u trenucima kad se on bude pokušavao odmarati od napornog posla i nastojao pritom zaboraviti neugodne sirene s europskih auto-cesta. u svojoj novoj legovanoj suknji. kad god ih želim upozoriti na neki njihov pogrešan potez. za koju sam i ja. sva u žalosti što je kolegice neæe ponovno vidjeti s najzgodnijim vozaèem našeg domaæeg autobusnog voznog parka. ali ona je bila živa i nisam je uopæe morala pridržati kad mi je pružila ruku i u stavu mirno izgovorila ime Ivanka. Duboko je u snu. obavezne bakine popratne reèenice. na što sam se ja ljutito odmaknula i upitala pomalo zbunjenog strica: Tko ti je to? U odgovoru mi je odmah spremno ponudio da te veèeri s njim i njegovom suprugom poðem u kino. i ima pletenice od prave kose koje joj vise do okrugle guze. Veæ za samo nekoliko minuta. mogle samo sanjati. I zaista. ako na kraju prvog razreda budem imala sve petice. pa ga još i danas znam izrecitirati svojim prijateljicama. ostala bez svog kino-partnera. premda je on njezinu kosu jako volio. moj se stric. od kojih sam ja usvojila dio one vezane uz obrazovanje. Umjesto obeæanog puta. dva mjeseca kasnije. i to pred živim i zainteresiranim svjedokom. u drugom njezinu pokušaju. kad je pravilno držiš. da æe joj se suknja. ali mi nije bilo drago što je to uèinio prije nego što mi je ispunio obeæanje dano one veèeri dok su mu se èizme sušile uz kaljevu peæ tetine dnevne sobe i dok je Zorica. misleæi pritom i na ocjenu iz glazbenog odgoja. a samo se takve smiju voziti besplatno. koja je odrasla u Novoj Gradiški. i zatim krenula prema meni pripremajuæi usne za poljubac. Josip je s puta stvarno donio lutku. isti èas izgužvati. bile su. ali ih je. iz nekih viših sfera. što je ona ljubazno dopustila. èula sam kad je baka govorila teti.cementa. da æe kontroloru koji bi mogao uæi u Sloveniji reæi da ja nemam kartu zbog toga što sam njegova najmilija neæakinja. Kaputiæ je tako lijepo pristajao Josipovim na hladnoæi zacrvenjenim obrazima. i na njenu 24 . zaspala u fotelji koju je sama približila izvoru topline. o kojemu se iskljuèivo brinula dadilja. Ivanku više nije dovodio k nama. za roðendan kupili premalen broj. i da æe mi na velikoj pijaci u Trstu kupiti lutku moje visine. s usnama razvuèenim od uha do uha. ne razumije dobro zašto on za Ilinje baš mora otiæi u svoje rodno bosanskoposavsko selo i tamo hladnim nikšiækim pivom. dopustila da me poljubi u šiške i da pohvali njihovu živost. sinko. tvrdila da nije nikakva prilika našem Jozi. samo da bi pokazao kako se dobro snašao u zapadnijoj republici. a i meni je to bilo jasno. skupa s njihovom djecom na èijim su se zimskim rukaviæima uoèavale velike šarene zakrpe bitno drukèije od osnovne podloge. kupljenoj u osjeèkoj Nami. svom jedincu. Meni je bilo drago što je sebièna susjeda. oponašajuæi tetin govor. da æe mi u autobusu rezervirati stolicu odmah iza svoje vozaèke. Džaba im. A obeæao mi je da æe me. Pletenice je usporedio sa Zorièinima. premda je bila svjesna. onih o kojima su njezine sestre.

imali stalnu adresu. i inaèe u životu moga strica. vidjela sam mu po smješku u desnom kutu njegove usne. stric mi je vratio takvom žestinom koja je inat trajno pretvorila u neprolazan osjeæaj krivice. Nekoliko sam mu puta naglasila da mi èak nije potreban ni za prevoženje kristala i porculanskih servisa. i danas još uvijek neudana. u godinama što su uslijedile. kao mlada domaæica. dobro je znao da ga svojim izborom. Ivanki bi se možda svidjelo da je znala da sam se ja na svadbenoj veèeri. èiju novu ulogu vlasnice stana. takve stvari još nisam uspjela nabaviti. zasigurno jest. dobri moj nono svirala puno bolje. oponašajuæi njezinu jedinicu uronjenu u dubok san. ja sam mu i u posljednjem telefonskom pozivu veèer ranije ponovila kako ga oslobaðam svih sutrašnjih briga i obaveza. èelno mjesto u mom životu. i to po mom izboru. ipak navratiti. po mom sudu. koji je u gradu moga novog prebivališta imao dobre veze i mnoge je stvari vezane uz tehnièke stvari života mogao uèiniti puno jednostavnijima. bio i onda kad se on prvi put ženio. složio. makar kao èvrsta ruka. Prepoznat sredinom kolovoza 1986. Ako on kao muškarac to i nije razumio. Da je sve primio onako kako sam ja željela i kako sam planirala. Bilo je ljeto poput svih dotadašnjih. ali sam ga. Odbila sam èak i vozaèke i sve druge ponude svoga sposobnoga strica Josipa. u stanci koju je živa glazba koristila za svoj prvi objed. zbog kojeg sam se izložila kritici svih gostiju. nije bio samo predmet koji je uèinkovito štitio od hladnoæe. jer je na djelu vidio da njegov novac što odlazi za mog uèitelja harmonike nije posve propala investicija. odluèila sam ustrajati u svojoj odluci i selidbu. želim podsjetiti da je mjesec maj. na vrijeme shvativši da joj se ljepota moje nove sedamnaestogodišnje strine ne bi svidjela koliko i meni.sreæu. nadzirao mladost i svoju. Premda se taj èetvrtak oslobodio svih profesionalnih dužnosti da bi. kako je to voljela reæi moja uèiteljica iz glazbenog. unatoè mojoj odluènosti. Zorica. I kad sam veæ pomislila da se i on. osjeæaj krivice izborio je. razigranu neæakinju. Postala je toga potpuno svjesna onda kad joj je mama Milka preprièavala kako ja. kao i u vrijeme njegovih ženidbi. Pomislila sam kako je to lik s kojim æu do starosti dijeliti taj isti životni prostor i koji 25 . i ne tako davno. bacila u onaj kamin koji. odsvirala bez gledanja u note pjesmu Dok palme njišu grane. Tetak je tom mojom hrabrom i svima neoèekivanom odlukom bio zadovoljan. nitko neæe shvaæati ozbiljno. kupljen nepovoljnim kreditima èije su se visoke rate skidale s moje poèetnièke bibliotekarske plaæe. ili tada možda samo prvi put jasno u meni imenovan. kao i uvijek do tada. A mladoženja Josip. upravo onako kako sam to èinila uvijek do tada i kako æu. nije dovoljno odgovorno shvatio svu ozbiljnost zajednièkog preseljenja u novi i to vlastiti stan. pokazalo se kasnije. promijenio jednako kao i ja koja sam shvatila da moji inati puno jaèe bole mene nego osobe zbog kojih sam ih smišljala. oèekujuæi da pjegavi i uvijek pospani šegrt poène iz peæi vaditi vruæe crne okrugle trokilaše. Time sam ga zasigurno dodatno zbunila jer je Josip još uvijek pamtio naš zajednièki put do Èehoslovaèke na kojem mi je. o kojemu se pjeva u pjesmi. Jedanput sam joj napisala pismo u kojem sam joj opisala Jozino drugo vjenèanje. onakvog kakvo je volio moj stric i kakvo sam kupila vjerujuæi da æe Josip. zabavljam komšinice koje se ujutro oko devet skupe u redu pred pekarovom kuæom. premda sam kompoziciju Nono. jer ja. èiniti i ubuduæe. U inat èovjeku koji. Nakon uspješno okonèane selidbe. unatoè muškarèevim željama za odgodom cijele stvari. na moje inaæenje odgovoriti zasluženom mjerom. u kojoj su razbijena samo jedna vrata skupocjena hrastovog ormara. provesti u onom danu s kojim se i on sam. smješku kojim mi je htio navijestiti da æe mi. koja je imala dvadeset basova više nego moja vlastita. na prvi pogled još uvijek. ubacila u program kao aktivna sudionica i na posuðenoj bendovskoj harmonici. kupio skupi špajz-servis za vjenèani poklon. i vjerujem da æe tako biti još puno godina. i nakon što su moji pomoænici popili dva sanduka piva. Uèinila sam to uz pomoæ svojih prijatelja. kasno u noæi zaèula sam prvo zvono na svojim vratima. znao je.

urlajuæi pri tome kako je njihov poklonitelj umro samo zato da bi me kaznio zbog mog inata. odustao je te veèeri od dežuranja uz telefon. u unutrašnjosti stana. Vjerojatno kao opomenu za sve one stvari koje se danas ne bi svidjele Josipu. jer on bi razumio sve nijanse. ili likom ili neobiènom gestom. u inat i u znak osvete. nastojim prespavati u svom stanu na èijem jednom. ali meðu njih ne želi ubrojiti i domaæicu. odradivši drugu smjenu u osjeèkoj Saponiji. još uvijek stoji crveno-bijela karirana zavjesa tako dobro pogoðena uz boju moga kuhinjskog namještaja. u tom trenutku veæ pokojnoga. što svaki put kad iz velikog grada vikendom doputujem u Osijek. strica Josipa. jer ja uskoro neæu. Premda to èinim. na mog strica.æe me još na pragu. zakljuèati ulaznu bravu. kako bi me na njemu primijetio 26 .. biti dovoljno hrabra da s osmjehom na licu popratim iznošenje glazbene linije. Anti da i nju što prije uzme k sebi. bude li se i dalje ponašao kao veèeras. na vratima je stajao policajac. najmanje jadanput. zgrabila sam. dopustila da mi pomogne i tog èetvrtka. Josip me. ipak znala nazvati. I od tada. Posebno onda kad iza njega. a slutim taj skori dogaðaj. htjela sam mu priznati da mi je selidba bez njegove pomoæi bila previše teška i zamoliti ga da ne ide tom prijatelju. On bi jedini shvatio da ja to èinim samo zbog toga da mogu subotom popodne stati na balkon. U inat meni. uvijek jednako laže Dobro sam i pri tome dodaje reèenicu koja zapoèinje veznikom ali. odvezao se na kartašku partiju prijatelju u Ðakovo. za razliku od sviju ostalih oko mene. kojim sluèajem. po tko zna koji put. ali i svoje grešne duše. kad se vrati. savjetovala da svaki dan zapalim svijeæu za spas Jozine. mogla svaki èas zazvrèati i otkriti moj usplahireni glas koji na upit Kako si?. zabilježila moju poruku. osjetila sam. na filmskim platnima zagrebaèkih kino-dvorana i u hotelskim restoranima. popiti one dvije boce piva što sam ih od svojih pomoænika sakrila na balkon da bih ih nekako saèuvala za njega. od sredine kolovoza 1986. dakako. molila Sv. U noæi. ja svakoga tjedna. vraæao u svoju Vuku. i smiješeæi se zbog toga u desnom kutu svojih usana. svoju organizacijsku neosjetljivost. zamoliti za ispriku istièuæi. možda bi mi on svojim iskustvom. još uvijek ne shvaæajuæi o èemu se zaista radi. I htjela sam mu. na cesti prema Osijeku. na povratku kuæi. Samo zbog toga što je vjerovao da æe morati podiæi slušalicu i ponovno mi popustiti. što èesto mijenjam adrese stanovanja i time se dovodim u situacije da i na pošiljkama upuæenima meni moram proèitati toliko mi mrsku rijeè kod. to što sam odnedavo i sama poèela razvlaèiti tijesto za sirnicu. uvijek dobro raspoloženu u njezinoj crveno-bijeloj kuhinji i bez imalo ružièastih fleka na licu u trenutku kad je prijateljice na popodnevnoj pravoj kavi pretjerano glasno upozoravaju kako joj se pod noktima naziru ostaci osušenog tijesta. zasigurno misleæi kako æe. kao što sam to èinila i puno èetvrtaka ranije. A ne bi mu se svidjelo. prijatelj moga. ali ipak neæe odoljeti prokomentirati nedovoljnu kolièinu moje pažnje koja je u transportu bila posveæena njegovoj Panasonic glazbenoj liniji. Èim mi je èovjek u uniformi to izgovorio. na ulicama kojima prolazim. iskustvo mu je govorilo. Na njegovu je stranu prešao stojadin èiji se vozaè. od ukupno samo dva prozora. i premda svakodnevno pronalazim stotinu razloga kojima bih samoj sebi opravdala svoj kolovoški inat. ja ljude sliène mom stricu susreæem i dalje. poginuo je. koja se od dana smrti svoga ljubimca pa sve do svoje smrti u ožujku 1990. znao savjetovati kojom je èvrstinom pametno. unatoè obiteljskoj ljubaznosti i udobnosti prostora koji mi se kao gošæi nudi. u vlakovima kojima putujem prema Slavoniji. ako me veæ nije prenio preko njega. nekoliko šalica èeškog servisa i bacila ih o tek svježe obijeljen zid. ili jedna od triju kæeri. kroz ova ista vrata. ostanu još brojne sitnice po koje se onaj koji je otišao želi vratiti. spravu koja je. koja sam ga uvijek kad bi se stvari ozbiljno zakomplicirale. Meðutim. da sam mu. sama sam sebi objašnjavala. Željela sam mu reæi ono što sam priznala kasnije samo sebi. na svom kuhinjskom stolu naæi papiriæ na kojem mu je njegova žena. konaèno htio opametiti. poslije neèijeg odlaska. Baka mi je. viðam muškarce koji me podsjeæaju.

. KESTEN U ožujku 1974. tri godine mlaðim od mene. ne mijenjajuæi svoje navike ni poslije moga preseljenja. a koga sam željela sresti. Oživljava mi se vrlo èesto i nikada ne dolazi sama. osjetila sam gorèinu. pred vratima njegove prodavaonice. izvještavao nas je susjed Janoš. i pri svakom pokušaju da iz grla iskašlje zalutalu riblju košèicu lagano zastane. o èemu sam panièno obavijestila sve prisutne u sobi. Teta Julijana skoèila je zabrinuta. Ne znam može li se on usporeðivati s osjeæajem koji se javio mojoj majci nakon mog uzlijetanja s frankfurtskog aerodroma u ono proljeæe 1991. a možda meðu rijetkima i u Federativnoj Republici. da bi negdje u svijetu. dok se tetak Milan 27 . da je njegova trenutaèna nelagoda barem donekle slièna mom osjeæaju koji ne prestaje godinama i zbog kojeg pred drugim ljudima. koja me uvijek. I kad se prisjetim samo jednog jedinog dnevnog detalja. Prekinula sam ih u gledanju TV-dnevnika èija je slika do njih dolazila kroz trobojni filter. toga dana. usnula sam prièu koju pamtim još i danas. Ako je to imalo tako. škola i potom iznova. za èiji smo se dolazak pripremali tjednima. Možda je toga bila svjesna i moja prava teta. bolje reæi priprema za toliko puta u mom pamæenju reprizirani tekst na èiji nastup. podsjeæao na obièan sladoled od kestena napravljen u našoj slasti u centru. ali on me sam. skrativši prije toga iznova kosu. sve èešæe pomišljam da je i ta žena sve bitnije odluke u svom životu donosila iz inata. koji je nekoliko dana ranije u istoj školskoj godini prelazio u viši razred osnovne škole i o èijem su uspjehu i nadarenosti raspravljale. s nacrtanim akvarelnim cvjetovima ivanèica. s priliène udaljenosti. izdvojena iz dana što je snu prethodio. vjerojatno u nekom strahu. profesorica psihologije. donese svježeg. uputi pretjeranu pohvalu mojoj tek spletenoj pletenici. tek ispletenom džemperu. kakve su mu bile meteorološke prilike. uvijek iznova. Da ne uvrijedim gošæu. a ja se u svojoj uvijek iznova pojaèanoj tuzi poradujem. teta iz Italije našla se uvrijeðena. Kad sam. zadržavši dah. na svaku odrezanu kocku stavljala nekoliko žlica šlaga što ga je sama pripremala skupljajuæi danima gornji. odmah nakon što sam pojela kolaè o èijoj su ukusnosti moji ukuæani razgovarali kad god bih ja. kako starim. Još se uvijek toèno sjeæam koji je dan u tjednu bio. masni sloj mlijeka. Nazivala ih je pingvinima. reagiram onim gorkim okusom u ustima. pojela sam posljednji dio kolača. prepozna li u desnom kutu mojih usana inatski grè. vjerojatno samo bratiæu u inat. zbog čega sam se svima u školi hvalila kako mi jedini u cijelom mjestu. troje njihove zajednièke djece.onaj muškarac koji ispred mog prozora prolazi u svojoj redovitoj šetnji. postajem svjesna da je prisjeæanje tek prva faza. ubrzo pristala okus turske kave zamijeniti onim pripremljenim u mašini. za koje vjerujem da me vole. sinko. imamo televizor u boji. èak i to što su deèki iz razreda rekli o mom novom. sama i bez svjedodžbe osnovne škole. poslužujuæi ga. nastavnik biologije) znala dotrèati kuæi. koga sam u njemu sve srela. po koje sam odlazila rano ujutro kod naše susjede tete Nade. podsjeti na poštapalicu moje bake Džaba ti. čuvanog i pred obiteljskim ljubimcem. ali. pa je. u stanci svojih školskih i izvannastavnih aktivnosti (tako je govorio moj razrednik. skrivam svoje oznojene dlanove i imam snažan osjeæaj krivice. a bez imalo osjeæaja gladi. Teta koja se nakon rata zaljubila u Talijana i otišla s njim živjeti u Trento donijela je kolaè u malom plastiènom hladnjaku. Meni je kolaè bio vrijedan divljenja samo zbog èinjenice da se netko toliko trudi da ga. i to u jednoj dubokoj zimi. čak i radnice noæne smjene u mjesnoj tvornici furnira. iskreno reèeno. možda èak i ne iz inata. Objasnila mi je da se njegova hladnoæa održava ulaganjem zaleðenih crnih uložaka. Možda je stvarno i ona iz inata upuæenog èovjeku kojega je voljela ostavila. onda je doista u pravu moja prijateljica. okusom kakav mi se javio te iste veèeri. progutala kolač. mojim bratiæem Krešom. oèeva sestra kod koje sam odrastala.

meni je te godine obeæala.gutala èokoladu koju mi je sestrièna. ne primjeæujuæi. podsjetila sam je da sam to uèinila odmah nakon prve. Najèešæe nešto od neophodne odjeæe za prve jesenje dane. a moja je najstarija sestrièna Mara. Dobit æeš jednu po svom izboru. u veljaèi. njoj. Mara ništa nije slutila o novim tetinim planovima. Ili možda ipak nisam bila spremna strogoj teti otkriti da sam u isto vrijeme. dok se njih dvoje ljube u tami kestenova drvoreda i najèešæe ogovoraju nju i njezino nerazumijevanje njihove ljubavi. potom punjenje velikih kanti od vode i njihovo odvoženje. iskoristivši priliku da me podsjeti i na princezinu obavezu sudjelovanja u predstojeæoj berbi višanja za otkup. dakle za samo tri dana. iz moje biblioteke (znali su da najviše volim Jelene). priznati teti da je istina ono što su u ponedjeljak u frizeraju prièale gospoða Olgica. stavila tiho novu ploèu Bijelog dugmeta na svoj plastièni naranèasti Trubadur gramofon i krenula zamišljati zelene livade. Pokazivali su nešto slabiju cirkulaciju krvi. istina je. Jer. Oèekivala sam svoje snove i samo sam se plašila da ujutro. nije èuo kamo æe to ovaj put drug Tito željeti otputovati. snažno zalupivši vrata svoje sobe. èija æe se kæer uskoro udati za pravog pisca. I dodati tome da sam ja svjedok. inaèe njegov dugogodišnji prijatelj. pazeæi na eventualni ulazak poznatih lica u ulicu . samo rekla: Našoj je princezi gorko zbog neèega drugoga. nije uspjela upisati. Prvo stoga da na miru smislim naèin na koji æu se osvetiti Mari. na sve to. Mogla sam biti i zloèestija pa odmah. prisilno osvajanje samog vrha. ali nekih meni tada dosadnih prièa. njezina vjenèana kuma i nekadašnja cimerica iz borovskoga internata. Meðutim. Znaèilo je to.razljutio što zbog mene. još jaèe razboljeti i neæu poæi s njom u veèernju šetnju. nakon što mu je lijeènik. pod naslovom Hrvatski bog Mars. oèekujuæi da opere i posljednji tanjur te veèeri i zatim krene vježbati tehnièko crtanje u nadi da æe ispraviti zacementiranu jedinicu. Krešo se bezobrazno poèeo smijati. naša apotekarica. sve napustila. kupovala poklone. Ona nam je svake godine. po tko zna koji put. koja ni gimnaziju. ubiranje plodova u kanticu za mlijeko. Kad mi je. Ali ja za to nisam imala vremena. a ni za brigu oko tetkova odnedavnoga ispijanja konjaka u medicinske svrhe. da su baš sve èokolade obogaæene okusom višnje. ni za svakodnevni strah pred tetom za koju znam da me voli. ona je omote skupljala. pažljivo slagala u kutiju od mojih cipela. pa i nije mogla razumjeti zašto se ja ovaj put sazrijevanju višanja toliko radujem. Sestriènu sam odluèila kazniti tako što æu se u iduæu nedjelju. u skladu s mojom tadašnjom tjelesnom konstrukcijom i nemalim penjaèkim iskustvom. i gospoða Finika. kad se vraæamo s korza. na biciklu. pogledavši Krešu. da bih potom legla u krevet. gdje su višnje oduvijek najbolje raðale. nekoliko mjeseci ranije. a znajuæi za moju ljubomoru izazvanu naglim bratiæevim uspjehom. kad se 28 . jer uvijek moram. Bila sam sigurna da je teta neæe pustiti bez moje pratnje.o èemu sam zaljubljene na vrijeme obavještavala . dok joj to nisam jasno i dovoljno glasno rekla. ipak nisam upustila u obraèun sa sestriènom Marom. kupiti novu knjigu iz biblioteke Jelen. Te se veèeri. i to isti èas nakon što ju je dobila od Pere. prigovorila zašto je na to nisam na vrijeme upozorila. poslije nekoliko mjeseci. još te veèeri. ali je ona to tada pojasnila mojom razmaženošæu i mržnjom prema višnjama. Odmah sam ih uvrijeðena. šefom smjene u tvornici strojeva našeg Kombinata. proèitao nalaze. nakon obavljena posla. da se mala spetljala s trinaest godina starijim Perom. A na njima nije bilo mjesta ni za talentiranog Krešu. Najbolniji trenutak bio je predavanje zaraðenih novaca teti. u Zadrugu. rekla mi je nakon što sam se rasplakala vidjevši da su mi Mara i Krešo za imendan. o kojima mi èak ni tata nikada nije govorio. poklonili knjigu. nakon pojedena kolaèa. poklanjala uz prijetnju da ne smijem baciti omot na kojem je uvijek pisalo Volim te -Zveèevo. ni za formule iz kemije. premda me rijetko stavlja u krilo i ljubi u kosu. premda su svi znali èija je. stražariti na poèetku Radnièke ulice.

na što se onaj isti lijeènik koji je tetku ubrzo za cirkulaciju poèeo preporuèivati lakša piæa. Bolnica je istoga dana posvema izgorjela i nikada kasnije nisam mogla provjeriti je li prozor postojao ili nije. Poslije mu je iskomentirao. naviknuto na glavobolje koje mu nisu dopuštale da. prešutjela onaj san iz ožujka iste godine. da je nekakva èarobnica pred jutro moj prozor zazidala. kojemu mladi susjed. Prvu zbog toga što joj je uopæe palo na pamet praviti šlag od njihovog mlijeka. prevelike i preširoke usne za jednu finu ženu. iscrpljena višemjeseènim obilascima lijeènika i razoèarana njihovim uporno pogrešnim dijagnozama. Saznala sam to u kasnu jesen godine u kojoj sam krenula u prvi razred gimnazije. inaèe njegov imenjak. U jednom sam im posjetu. nakon mladenaèkoga. po njihovoj prosudbi. sagraðena u parku divljih kestena. pa je za moje loše stanje poèeo optuživati svoju ženu. kroz plaè je govorila moja mati kad ju je otac molio da se konaèno prisjeti zašto se u vrijeme požara jedino ona. pa èak i roðen u znaku škorpiona kao i on. uživa u pogledu na izmaglicu nadvijenu nad Dravom i da crnim prstima otima i posljednji kesten iz novinske vreæice koju drži mladiæ do njega. što mi je tetak nakon dolaska kuæi odmah prenio. jer æu istog trenutka san zaboraviti. negdje oko blagdana Svete Kate. ali mi rekoše da je graðena po najsuvremenijim nacrtima. nikada nije bio pretjerano simpatièan. Prvi je ciklus zapoèinjao sredinom ožujka i trajao sve do kraja svibnja. a drugu što se usudila djetetu pred spavanje ponuditi svoju inozemnu umotvorinu. znalo je i samo napraviti kolaè nalik onom donesenom iz Italije (zbog kojeg je. 29 . ali me ipak. Baka i tata su shvatili da je željela iskoèiti kroz prozor. sin tete Nade. da je mama odgovarala onako kao što bih ja odgovarala oèevoj majci nakon što bi me ljutita stavila pred sebe tražeæi objašnjenje za moja uporna. boraveæi veæ deset godina daleko od prostora u kojem sam roðena. uz èašicu špricera Kod Medera. pristiglu sa Zapada. Ja sam im. prvo ugledala prolistalo lišæe divljeg kestena. a ja sam nekako osjeæala da je mama željela pobjeæi prema kestenu. konaèno shvati zbog èega mi nije teško. Deset godina kasnije dijete. i namjeravala poæi najkraæim putem. za razliku od svih ostalih bolesnika. premda su mi se njegove slike javljale pri svakom ulasku u ordinaciju. svakoga jutra prije školskog autobusa otiæi kod njih po mlijeko. kao što sam naslijedila sitno lice i predug vrat i. prvo ne pogledam kroz prozor.probudim. Javljale su se dva puta godišnje. ono najgore. I mama je kretala od.barem se meni tako èinilo . uzela je mene. onda sam sigurna. onda kad sam.nije htio razumjeti lijeènikovu poruku. samo zbog toga . a nije krenula zajedno s njima prema izlazu. ali ipak teškog poroda. samo nasmijao. istodobno s hvatanjem kvake. natjerala lijeènicima. a nerijetko i susjedovoj njivi. da su to obiène pubertetske poteškoæe koje æe prestati onoga dana kad moj godinu dana stariji susjed. spomenula kolaè kao trenutak koji bih ja oznaèila poèetkom bolnije faze. Sjeæam se. kao i mnogi drugi. Teta je govorila da sam to sigurno naslijedila od mamine strane. Na njezinu je mjestu u vrijeme kad sam krenula u traganje za izvorištem svoje osobne prièe bila veæ sagraðena nova. kao najvažniju stvar spominjala je prozor kroz koji je. moju tetu Julijanu i njezinu sestru. premda sam poznata kao spavalica. dok bi drugi startao sredinom listopada i završavao krajem studenoga. jer to sam vidjela svojim oèima. i to s njegovom kæeri u naruèju. opisujuæi porijeklo boli i iznoseæi svoje viðenje razloga naglog pogoršanja stanja za koje su oni koristili rijeè bolest. nebitnih èinjenica. sudeæi po jasnoæi i trajnosti onoga što sam tada usnula i èiji mi sadržaj i sada odvlaèi pažnju. uopæe nije nemoguæe da netko sazida prozor noæu. Ako se pogledom kroz prozor san zaboravi. Èim je buknula vatra na prvom katu. Uostalom. Znam samo da je bila. našla u podrumu. odluèila sama potražiti razloge svojim dosadnim glavoboljama.što svira harmoniku puno bolje od mene . vidjevši da su mi glavobolje te jeseni jaèe nego ikada do tada. premda su to bile godine mog vrlo ranog djetinjstva. lipanjska traženja i samostalna provjeravanja zrelosti lubenica na našoj. staru punih šest dana. kad mi je ponestalo drugih objašnjenja. Tetak.

uèinila mi se dovoljno velikom za dvoje još uvijek zaljubljenih mladih osoba. odluèila odrezati. da postoje podruèja zbog kojih je nepotrebno pojaèavati ionako veæ prejaku glavobolju. Ne znam je li pletenica primijeæena. i u mojim odlukama za pravljenje baš te slastice teta je ponovno prepoznavala tvrdoglavost mamina obiteljskoga stabla. Èitanje recepata zamijenila sam èitanjem tuðih životnih prièa. ispuniti roðendansku želju muškoga škorpiona. slaveæi sa svojima najbližima dvadeset i sedmi roðendan. ona æe sama sve shvatiti. Meðu svojim receptima èuvam i taj petrovaradinski. s preciznom mjestom i vremenom nastajanja. Uèinila sam to reèenicom èiji zavisni dio Buduæi da do sada nikada nije pojeo niti jedan kolaè s orasima. uspjeti objasniti neku èudesnu vezu moje boli s tom biljkom. a vjerojatno i o meni. stablom. onda taj orahni o sebi. Shvatila sam da je vrijeme da svoj prilog slavlju vratim meðu ivanèice i da baku zamolim za recept. Nisam joj se usudila reæi da je to. premda na putu nisam nimalo narasla. Možda æu njome. To je bila prava. sada kad definitivno više nisam njegova razmažena princeza. što sam ga 30 . nadala sam se. Stoga sam. do '45. biti vezan uz imenicu kesten. Slavljenika sam. teta je samo prošaptala: Barem nekad šuti. a tako æe se zvati i oèeva druga žena. država.prema tetkovu tumaèenju. Obrada kestena. da se korisnost svakog pojedinog recepta može proèitati iz broja mrlja što na njemu ostaju kao posljedica konzultiranja uz miksanje. naljutio bi se što upotrebljavam opisni pridjev tzv.. govorio je èak i na dan mog odlaska u Beograd. Danas mi se èini kako o svojoj tzv. Ili sam samo krenula u potragu za odreðenom. èija se boja ionako više nije mogla odrediti. Kad odraste. Soba u potkrovlju hotela. muèio grizuæi bakine tvrde kolaèe s orasima. ne primijeti pletenicu nalik njezinoj dok se kao mlada partizanka zaljubljivala u velikog sina naših naroda. unuk i mladi suprug. Ako je doista toèno. ali znam da mi ju je teta. san s kojim je sve krenulo naopako). konaèno. Podsjetio bi ga on iznova na nepravdu uèinjenu u povijesnim udžbenicima prema jednoj državi koja je trajala od '41. svoj san star toliko godina koliko je bilo staro i moje nesviranje harmonike. makar i sporednih. izvadila iz kasarne i kao mlada supruga ostvarila pravo na vojnikovo izbivanje preko noæi. posvema identièan onom talijanskom. horoskopskoga znaka. Da je moj tetak živ. a kao predstavnica Slavonije i Baranje. bolesti znam sve. u hotelsku sobu petrovaradinske tvrðave. nego zbog bezobrazluka samog sadržaja. uz pratnju njegovih roditelja i bake. a vidim da ih je naglo zavolio pamtim više zbog drskosti u intonaciji. Dok se sin. moj tetak Milan. a mislim da jest. uruèila tadašnjem Predsjedniku malu štafetu. ali i njezinoga. Bivši domobranski narednik. u onom istom hladnjaku èije su se ivanèice još samo stidljivo nazirale. potpuno je èist. pojaèavala bi glavobolju. posljedica mog. ili mora. nakon mog povratka iz Beograda. usnulo muèan san. govori sve. ali premalom i pretoplom za roðendansku proslavu u kojoj æe sudjelovati tri generacije. pet mjeseci prije svoga roðendana za koji sam mu planirala prvi put nakon dvadeset godina odsvirati njegovu omiljenu pjesmu i konaèno mu otkriti. odluèila nakratko prestati peæi kolaèe. Papir na kojem je ispisan. šlag s kesten-kocaka pretvarao se u bijelu tekuæinu što je ozbiljno prijetila izlijevanjem i novom flekom na hotelskom tepisonu. sušene i bez imalo brašna. Vežuæi mi crvenu maramu. gdje sam u sastavu pionirske delegacije. a umro je na dan kad su ponovno uvedene hrvatske kune. u kojoj æe jedan od motiva. ali sa šlagom pripremljenim iz vreæice (mladi susjed oženio se vrlo rano mojom najboljom prijateljicom) odnijela sam. Kolaè. te da bi barem ona mogla znati kako se mora ponašati jedan ženski ovan kad želi. onom mojom. odloživši ga u smoènicu i shvativši. premda o sadržaju. glavnog sastojka kolaèa. a èiju je težinu osjeæao. s pogledom na lijeni Dunav. njegovim cvijetom i njegovim plodom. umro je u lipnju 1994. neovisno o tome javlja li se u pitomom ili divljem obliku. a nikakva tzv. ako se uopæe o tome radi. a u silnom strahu da se ipak može dogoditi da u glavnom gradu ne budem najljepša i da drugarica Jovanka.

Uživao bi i. On bi razumio bolje od svih ostalih. pa èak i od petrovaradinskoga slavljenika. za njega uvijek nepotrebnim. i sve to takvim tempom samo zbog toga da njezin muž poslijepodne.. i uvijek baš samo te koja im se najviše svidjela. i dvaput godišnje. On nije ni primjeæivao da su zidovi naglo promijenili boju i da se kauè na kojem æe uskoro zaspati nalazi u suprotnom kutu od onoga u kojem je doèekao jutro. Nije se ljutio èak ni kad sam mu prvog dana umjesto velike. Pila bih. ponudila sam teti da dio dnevnih poslova vezanih uz tetkov poslijepodnevni dolazak kuæi preuzmem na sebe. zabunom. a takvom sam samu sebe poèela shvaæati nakon prve uspješno proèitane rijeèi. samo da mu ne ponudim na razmišljanje moguænost da je sadašnja. u lijepoj kravati. nisu objeruèke prihvatili novu vlast. prièu iz ožujka 1974. da bi tek poslije objeda ipak oprezno upozorio kako mu nedostaje ona prava iz koje æe konaèno nešto popiti. kojoj su svi u familiji s podosta nevoljkosti morali ipak priznati mnoge kvalitete. Èim sam postala dovoljno odraslom. Da me ne uvrijedi. Budno je pazila da pribor za jelo ne bude stavljen na pogrešnu stranu dubokog i obavezno plitkoga tanjura i da tetkova èaša za špricer ne bude premalena. bolje od moje sestriène Mare. moju noænu prièu iz neke druge zbilje. tako sam si tada umišljala. i u takvim pretjerano radnim danima. Premda joj oèito nije bilo pretjerano drago uživljavati se u ulogu hotelske servirke. oni koji poslije '45. Bio je to razlog zbog kojeg su nam vrlo èesto u posjete dolazile viðenije gospoðe kad ne bi uspijevale odgonetnuti mustru veste naslikane u najnovijem žurnalu Vuna. on je èašu ostavljao na stolu. doèekivala s kompletnim ruèkom posluženim na bijelom uštirkanom stolnjaku. Ona je moju ponudu objeruèke prihvatila. LUSTER Još kao posve malena djevojèica znala sam se vrlo èesto upitati koje bi zanimanje odabrala moja teta da joj je njezin otac dopustio da. Èinila je to bez posustajanja i u žurbi u kojoj nije bilo vremena ni za ispijanje jedne kave. U takvim 31 . hvaleæi prhkost tijesta. a èinit æe to sve do njegove smrti. a ja bih zasigurno šutjela vidjevši ga radosnog dok mu novinar. unatoè tomu što je žensko dijete. puno bolje mjesto. gledao TV-dnevnik. unatoè napornom poslu. mogla u samo jednom danu obaviti toliko razlièitog posla kao rijetko tko koga sam poznavala i u èijoj sam se blizini našla poslije odlaska iz njezina doma. radovima po kuæi. puno bolja slika. kojoj nikako nisu bili simpatièni. nastavi školovanje i nakon završenoga posljednjeg razreda osnovne škole. doèekivala na isti naèin. a u sluèaju nekih specijalnih prigoda. Jer je ona. a ne preko trobojnog filtera. odgojenoj u duhu omladinskih radnih akcija. svakog obiènog. nakon povratka s odgovorne dužnosti u susjednom opæinskom mjestu. a ni sam tetak nije imao ništa protiv. makar dolazili i iz kruga uže obitelji. bolje od mojih tetaka. u kojoj se šumska èarobnica zaljubljuje u stablo ponosnoga oraha i tim èinom izaziva kestenovu ljubomoru i osvetu. Moja je teta i najljepše plela. u nju usipavao žestoko.tajila i pred drugima. na stol stavila malu èašu za piæe. nego joj je èak uspijevalo mnogim stvarima pronaæi novo. kao i. žalila se teta svojoj mlaðoj rodici. nije znao ništa. makar i vodu. ne bi bio dodatno iživciran. Vjerujem da ju je upravo interijerna selidba najviše radovala i da je itekako bila usko povezana s njezinim doživljajem neèistoæe zidova koji se javljao redovito jedanput. moja je teta i dalje svoga muža. žena koja nije željela ostaviti baš nikakve lièilaèke tragove. te oprati podove i ispolirati namještaj. I ne bi se naljutio što je kolaè namijenjen proslavi njegova roðendana spravljen i bez kestena. donekle i rezultat toga što ona sada dolazi preko pravog TV-a u boji. i koja je svoga braènog druga. bistrog bratiæa Kreše. Možda je za tetkovu lošu percepciju ipak bila kriva moja teta. Na serviranje je sigurno nauèio u Lepoglavi. Mogla je od ranog jutra do šesnaest sati poslijepodne ne samo olièiti dnevnu i spavaæu sobu. ali i bez imalo oraha. èita vijest o sutrašnjem predsjednikovu neodgodivom putu. uostalom.

na kojem sam boravila preko tetkove firme. Borovo. nakon što sam s djecom iz grupe provela šest dana. vraæala sam se sa zgotovljenim džemperom za jesen. a kako i ne bih. mladiæa njemaèkoga prezimena. Zato gospoða Katarina i nije žalila ženu muževljeva brata. u Bati. kad i od mojih nastavnica. No. svoj izdajnièki odnos i svoju netrpeljivost. nju. To što je u tom trenutku bila uvjerena da su moje usne sliènije onima Ive Robiæa. sjedeæi na svojoj naranèastoj šamlici (jasno da ju je ofarbala teta). kad se nikada nije dogodilo da im ona nije uspjela.teta prenijela i na mene. jer teta nije imala novaca da ih sama sebi kupi. to se teti nikada nije usudila priznati. na odgoj dovela zloèestu naæakinju nenauèenu lijepom ponašanju. sheme. u sklopu vježbi iz djevojaèkog odgoja . Bila sam. a jasno i njemu (naivnom šogoru). ponosila svojom tetom. prekrivala najveæi stol u našoj kuæi. što ona duboko u noæ sjedi i plete komplicirane stvari gorima od sebe. sigurna da je mojoj sposobnoj teti uèinjena velika nepravda kad ju je otac ispisao iz škole i poslao s njezinih petnaest godina na posao u najveæi Jugoslavenski kombinat gume i obuæe. Napustila je potom posao u tvornici. nakon mog povratka. èije ju usne. startajuæi na samom poèetku toliko neženstveno. kako je govorila. ne tako malobrojne djece. onda barem reklamnog slogana poduzeæa u kojem zaraðuje kruh: U novi razred u novim cipelama. i to odmah po njihovoj mjeri. veæ sada podsjeæaju na usne pjevaèice Zdenke Vuèkoviæ. ili platno. za koju se iznenadila kad je od svoje svekrve èula da je uopæe djevojèica. zapoèeti pletivo. veliku i jedinu pravu ljubav. licu koje je u potpunosti naslijedila i njezina slatka neæakinja. odakle je novac zaraðen štepanjem gornjih dijelova muške kožne obuæe slala roditeljima kao pomoæ u školovanju ostale. A umijeæe je pletenja. posebno one èipkaste. za kojeg se ubrzo i udala.sklona sam kasnije bila takvu tumaèenju . kakvu-takvu. i iscrtati krojne arke iz èasopisa koje su joj one za tu priliku posuðivale. Kad je na red dolazila sezona veza. moju tetu. Katarinu. i zaposlila se u 32 . i dalje posuðivane. Teta se vjerojatno ne bi složila s mojom ocjenom djedova postupka. Danas su mi donekle razumljivi razlozi zbog kojih je voditeljica mederovaèkoga vrtiæa oprezno savjetovala tetku. prema kojem je teta imala nekakav osobit odnos. Katarina joj je priznavala da se takva izrada ne može naæi ni u gradu kao što je jedan Zagreb i laskala joj da se unatoè neprospavanim noæima sve to ne vidi na njezinu licu bez ijedne bore. èija je žena Katarina radila kao kuharica u zagrebaèkom Chromosu i koja je pravilno razumjela zašto je njezina šogorica dala otkaz na mjesto blagajnice u trgovini mješovitom robom samo dva mjeseca nakon što je k sebi. ali mi je gotovo neshvatljivo da sam ja. zna puno bolje proèitati uzorke. jer bi se odmah prisjetila da je u Borovu upoznala svoju prvu. štrikajuæi najèešæe šal svojoj krpenoj lutki (jasno da ju je sašila teta) i upijajuæi pri tome svaku izgovorenu rijeè. Možda je slutila da æe te razgovore sa mnom obaviti moj otac. a ne djeèak. kad se gospodin brat odluèi konaèno doæi vidjeti svoju najstariju kæer i donijeti joj nove cipele držeæi se. ako ne pravila roditeljskoga ponašanja. èim bi njih dvije ostale same. ukratko. po tko zna koji put. znao je èesto tetak prošaptati svom bratu Ivi. a upravo su nam one najèešæe dolazile. izraðenim tako da su mi na njemu morali pozavidjeti èak i oni èiji su si roditelji mogli priuštiti ljetni skok do Trsta. Lako je tamo gdje oboje rade i gdje i žena donese plaæu u kuæu. Nije mi poslije toga jedino bilo jasno zašto moja teta onda nije postala direktor škole (oni moraju zasigurno biti najpametniji). Luster. samo da prekontrolira da li mi se u vezenju potkrala pokoja pogreška.sam se prilikama. konce i komplicirane. neovisno o dobu dana. snažno bi osvijetlio sobu i pokazao prema meni. teti bih za dar sa svoga godišnjeg odmora donosila novi stolnjak kojim je ona odmah. da bi možda bilo bolje da se nakon dolaska iz drukèije sredine prvo malo adaptiram u obitelji. kao gimnazijalka odlazila na ljetovanja noseæi obavezno sa sobom ili vunu i igle. O proèitanim ljetnim lektirama teta me nije ništa pitala. S mora. Palila je svjetlo.

Teta je mogla biti i najbolji vrtlar. Ipak. ali znam da je u dolaznoj grupi bio i moj prijatelj Miæo. Noæu sam sanjala svoju pletenicu iz djetinjstva. Voljela sam i ja naše rundele. najviše namuèila sa mnom. Ne znam razloge zbog kojih su trebali doæi samo deèki: ili sam se s njima bolje slagala ili su mi dodijeljeni oni koji su stanovali blizu moje kuæe (a bili su to samo deèki) ili je. Dogovorile smo se da æe u sljedeæu subotu drugoredaši doæi k meni. Uživala je kad su je mještani zaustavljali na ulici i hvalili njezino cvijeæe i male parkove oko kuæe. patuljke. jednostavno. jer je teta šišala na vlažno. ali je u svom dvorištu smio igrati glavomet. Pomalo tupim trimerom teta je na mojoj glavi nastojala napraviti savršenu mušku frizuricu (onako kako ju je ona shvaæala). uz smješak na svom i njihovu licu. šljunèane stazice. uskoro æeš i tako u klimaks. redovito bilo popraæeno suzama i trajalo je satima. i poslije èega još puno. specijalizirana za kratke frizure. da æu imati najslaðu kosicu u razredu. ali sam ipak zavidjela mom komšiji koji sve te ukrase nije imao. Usudit æu se to uèiniti došavši u godine u kojima žene najèešæe veæ skraæuju svoje frizure i zaboravljaju osjeæaj što im je u tijelu budio prolazak neèijih prstiju kroz kosu. nije nimalo sviðalo. vrbu pod kojom me kasnije isprosila majka moga prvog muža (tetak je za brzi neuspješan ishod cijelog dogaðaja bio sklon optužiti tetu kojoj je palo na pamet kavu servirati baš na tom mjestu). premda je vrlo èesto. Moja je teta mogla biti i uspješna modna kreatorica. Loše strane ljepote koju su u susjednom naselju ipak redom oponašali. a onda duga kosa više stvarno nema smisla. Cijeli je proces završavao bespomoænim jecanjem korisnice usluge i tetinim upitom na koga sam se takva umetnula. Završni èin uvijek je bila pomirba. I dok je djecu iz ulice šišala najviše pola sata. uvidjela sam jednog dana u svibnju 1970. i najbolji cvjeæar. u stabla nesvakidašnjeg zimzelenog drveæa. I tetku bi bilo drago kad bi kroz prozor vidio kako se prolaznici zaustavljaju i pogledavaju u ruže.. moje je sjedenje na hoklici pokraj koje je stajao lavor s vodom. s mojom neobiènom graðom i sa željama koje su bile vrlo neskromne i vrlo èesto u neskladu s obujmom kojem su se trebale prilagoditi. onda kad bi svoju ženu namjeravao najjaèe uvrijediti. znao reæi da ona i ne radi ništa drugo. pogotovo onda kad sam se veæ poèela zaljubljivati u srednjoškolce. toliko da mi se kosa nekoliko puta uspijevala iznova osušiti. što se meni. èak i onda kad me specijalno dotjerivala za dolazak školskoga fotografa.istoimenoj prodavaonici u kojoj je dotièni mladi muž bio poslovoða. ali se ipak. I meni je vrt bio lijep. koju mi je teta odrezala jednog ljeta ubrzo nakon što sam došla živjeti k njoj. puno vremena neæu smoæi snage pustiti kosu da izraste ponovno tako dugom. ženama matematika išla puno bolje nego muškarcima. Tada sam se sama ponudila svojoj uèiteljici da bih mogla kod kuæe poduèavati uèenike koji imaju jedinicu iz matematike i tako im pomoæi da do kraja školske godine isprave negativnu ocjenu. brezu što ju je teta presadila iz šume svojih roditelja. Pri svakom odlasku k teti ja vežem niski konjski rep. Šila je. voziti bicikl i vježbati skok uvis. Èinim to zbog toga da joj i dalje slièim na onu njezinu pravu neæakinju. uredno podšišanu zelenu živicu i svježe pokošenu travu. pred završetak èetvrtog razreda osnovne škole. osim što zalijeva cvijeæe. Osobna me frizerka uspjela svaki put iznova uvjeriti. i to bez kroja. bijele smreke i prave borove. razgovor o modi još uvijek završava tetinom tvrdnjom da sam najbolje obuèena bila dok se ona o tome brinula i dok nije dopuštala nikakve ludosti kojima sam težila veæ odmalena. pa su gotovo sve nove kuæe izgraðene na tvornièkim parcelama imale cvjetnjake kao naš. A mogla je biti i frizerka. i kod kojeg æe svoje šegrtovanje odslužiti i moj otac. te one i nisu imale jedinica. prema njezinu svjedoèenju sada kad zbog godina to èini rjeðe. koji je živio u selu prema kojem je vodio puteljak 33 . Uzaludno se nadam da æe barem jedanput prešutjeti onu ohrabrujuæu reèenicu: Samo se izdovolji. obijeljeno kamenje. svima u našoj užoj i široj obitelji.

zacrnjelo se baš onako kako se zacrni ljeti nad bakinim brdima u Sjevernoj Bosni. svake subote ujutro. u subotu ujutro ono se naoblaèilo. te èistoæu crne tepsije u kojoj nam je petkom naveèer obavezno pekla gibanicu sa sirom i tvrdila. Ne želim se sjetiti što mi je teta na to rekla. pa makar i ja u ponedjeljak. vjerojatno je rezultat njezine ljubavi prema starim stvarima (a luster je veæ tada bio dugoga vijeka). Miæo je svojim odgovorom na uèiteljièino pitanje izazvao užasno glasan smijeh nas uèenika. Teta je vrlo èesto. smoæi malo snage.presijecajuæi livadu ispred naše kuæe. a da još. Ali je. odustajala veæ na samom poèetku. nisam smogla dovoljno hrabrosti reæi teti da mi u podne stižu moji uèenici. Vjerojatno je po mom izrazu lica vidjela da me njezina sjeæanja. kao nikada do tada u Slavoniji. Od utorka sam samo pogledavala nebo moleæi se Sv. zasigurno nedovoljno èistim. jer sam znala da æe teti ipak manje smetati ako joj izgazimo travu. Samo dan prije moje ponude. kao što imam danas. Subota ujutro je stigla. znajuæi da æe cjelokupni velikospremaèki subotnji angažman biti ocijenjen visinom postignuta sjaja na tetinu lusteru. kad je o razdoblju tetina utjecaja na mene rijeè. negoli znak pomanjkanja razumijevanja za djeèju psihu. a ne u svojoj koži. u svakom novom pokušaju. pošto smo upalili svjetlo. èarapama isprljaju tepih. prije toga obavezno iskljuèivši osiguraè. Miæo mi je za moje uèiteljske vježbe i bio najveæi izazov. ako sada imam èetiri godine. Bakreni. barem malo više strpljenja slušati osobe èija ih zrelost vraæa u doba djetinjstva i mladosti i da sam tada barem 34 . preseljenje moje razredne simpatije Dražena u Osijek. pa èak i zbog toga da bih im kao najbolja u razredu pokazala jednadžbe i objasnila zašto se u zagradi sve mijenja ako ispred nje stoji minus. I premda mi se još u petak oko ponoæi nebo èinilo zvjezdanim. postidjela sam se svog ponašanja i sa svojim suzama istrèala iz uèionice. Možda æe samo još pogledati listove aspidistre (da na njima nije ostalo zrnce prašine). onda bi možda netko mogao posumnjati u moj loš odgoj. do tada šezdeset i èetiri. bila sam sigurna. vrijedne svake pionirske pohvale. Brisala sam ih vlažnom krpom. eksplodirala žarulja i razbila jedan od staklenih visuljaka na lusteru. nego da joj deèki svojim. kad imam dovoljno i svojih nerješivih problema. A pozvati u tetin vrt. ili u jednu od tetinih soba. pošla u iskupljenje vlastitog grijeha. priopæivši drugarici odluku do koje sam razmišljajuæi stigla prethodne noæi. pa ni i u najveæim adaptacijama. da je ukus rezultat pripreme u tepsiji koju ne mogu zamijeniti ni one sjajne u kakvima peèe njezina sestra udana u Italiju. Anti da ne pošalje kišu. a one nikako nisu potekle samo zbog još jedne novoprimljene jedinice iz matematike. zamjenjivao novim. a moja sestra dvije. na zaprepaštenje cijeloga razreda. Vidjevši potom njegove suze. kad bi se netko od ukuæana dosjetio pohvaliti njezin trud. poput osobe okrivljene za veæi prijestup. Luster je vjerojatno bio jedini predmet u kuæi koji se nikada nije. kao što je npr. èipkasti obruè nalik najljepšem tetinu pletivu krasile su. To što nas je sve istjerala na kišu nakon što je. a to nipošto. i ne zanimaju previše. predstavljalo je odista pokoru dostojnu poèinjenom grijehu. Kad bih sada rekla da je moja teta mogla biti sve osim odgajateljice. i za deset godina biti još uvijek duplo starija od nje. odgovorila da æu. jer ni sama drugarica Dušanka nije vjerovala da se s njegovom matematikom još nešto može uèiniti. pokušavala isprièati njezinu vezu s lusterom. ne bi bilo istina. viseæe uske staklene cjevèice. nije èak ni promijenio svoje poèetno mjesto. Priznat æu samo da sam zažalila što sam prije deset dana pobijedila na opæinskom natjecanju iz matematike i da bih dala sve na svijetu da sam u tom èasu mogla biti u Miæinoj. namjeravajuæi objasniti zbog èega se tako jako naljutila na cijelu matematièku ekipu. stati pred tetu i obavijestiti je o skorim posjetima. premda je bilo proteklo èetiri dana od trenutka kad je dogovor pao. Sutradan sam. Obavljala sam to temeljito. Iz nekoliko uzaludnih poèetaka ipak sam uspjela zapamtiti da joj je luster kao vjenèani dar poklonila njezina vukovarska gazdarica kod koje je stanovala dok je radila u Borovu. Da sam tada imala. sedmoricu stranaca. Nije mi preostalo ništa drugo nego.

koja je svoje osjeæaje oduvijek uspijevala sakriti. kao što sam ja njoj oprostila moja rana ustajanja u dane kreèenja. dopustila èitati koliko sam željela. s kojeg æemo veæ morati otiæi kad se vukovarski gimnazijalci. Danas mi priznaje da joj je žao što je i u drugom braku nastavila svoju pretjeranu brigu za tehnièke stvari života. kao i ja. I dok sam je slušala. kao. Meni pak. i poslije pedeset godina. naziv ulice iz koje potjeèe njezin luster. ja bih sada znala je li joj gospoða Bereš. i ne pretjerano lijepu djevojèicu. Jedino bi vjerovao da je cijelo vrijeme gorio njezin luster i vjerojatno bi. a koji ju je nakon trinaest godina braka ostavio zbog žene daleko manje sposobne od moje tete. ali. kolima i konjima naletjeli na moga oca kad je on kao dvanaestogodišnjak došao u posjet svojoj tek udanoj sestri. pa i Helièin susjed Tomislav. budu vraæali sa svoga posljednjega sata. muške frizure zbog kojih u pravim godinama nisam osjetila èar noænoga raspletanja pletenica. i s njenom kæerki Helicom odem na korzo. ona se blago smiješila vjerujuæi da sam sve one godine ipak bila daleko koncentriranija na njezino prièanje nego što se to njoj tada èinilo. Tetak bi se zasigurno zaèudio što je teta. gorko rasplakala. poklonila knjigu èiji naslov sadrži samo jednu imenicu. unatoè silnim obavezama pred kojima još uvijek ne posustaje. napreduje dobro i svake godine obogaæuje tetin vrt novim pelcerima. prema svemu sudeæi.malo razumjela ljepotu tih prièa. gdje se udala za mog tetka i ubrzo dovela i mene). meni pamtljive matematièke godine. ona je bila svjesna da je moje razumijevanje rezultat pisanog teksta. Sigurna sam da mi je teta sve to oprostila. pretjerana sitnièarenja oko izvezenih stolnjaka. po tetinu prièanju. u koju se. a ne njezinih višegodišnjih govornih vježbi na temu sjeæanja. Morao bi se pomiriti s èinjenicom da je grad u kojem je živjela ranije bio grad njezine sudbine i da joj je dvorište u Šapudlu bilo ljepše od svih njezinih ðurðenovaèkih cvjetnjaka. i prezime tetina prvoga muža s kojim je tamo živjela. prvi put konaèno jednu knjigu proèitala do kraja. ali koja je s njim ostala u drugom stanju i za samo nekoliko dana poslije službenog razvoda rodila mu zdravu.. ponovno meni neobiènoga naziva. Njemu bi ta spoznaja zasigurno bila bolna. koja sam se. pa èak i onu tepsiju koju ne mogu ugroziti nikakva tehnièka dostignuæa roðena u posljednjih pola stoljaæa. godinama dovodila. preširoke haljine u kojima se nisu mogle isticati moje mladenaèke grudi. razumio odakle je njegova žena godinama crpila energiju za svoje molerske. Shvatila je to onoga trenutka kad sam joj poèela dopuštati da naše sve kraæe susrete u cijelosti iskoristi za stare prièe o jednom gradu i jednoj ulici iz svoje mladosti. posebno ne na onu jesen iste one. ali je ne želim iznova podsjeæati na svoje mladenaèke propuste. ni za kuæu. strah od pogažene trave i. frizerske. godine 1995. više nikada neæe moæi vratiti. koju smo posjetili došavši k njoj iz nešto zapadnijeg slavonskoga mjesta (kamo se teta preselila poslije razvoda. što je za posljedicu imalo opæe mišljenje kako ih i nemam. i skoro ga usmrtili. tako se zvala njezina gazdarica (prezimena sam oduvijek pamtila dobro) poklonila i cvijet koji. Mogla bih je danas sve to upitati. Ulica je bila neobièna naziva. vrtlarske i mnoge druge poslove. sve nelagode u koje me. uostalom. kuharske. šnajderske. ne osjeæajuæi njihovu težinu. Ja i tada nisam pokazivala pretjerano veliko oduševljenje. Ne bi prihvatio da se na kraju ona. pa se nerijetko i ukljuèivala u razgovor pokazujuæi popriliènu upuæenost u temu. Htjela sam obilazak uèiniti što kraæim samo da se što prije vratim u stan tetine prijateljice Anice. saznavši odakle 35 . kad me odvela u jednu siromašnu ulicu u Vukovaru da mi pokaže kuæu i sobu koju je luster osvjetljavao prije nego što je poèeo prokazivati pogreške u mojim ruènim radovima. u strahu da ne izgubim vid. èinilo mi se da joj je naziv švapski. uostalom. i što mi nije. jer je konaèno u starosti postala svjesna da ja razumijem jedino stvari opisane u knjigama. ni za mjesto na kojem su nekakvi ljudi. ni za dvorište u kojem je stanovala još jedna moja teta udana za Srbina Marka iz Trpinje. Kad sam joj za njezin sedamdeset prvi roðendan.

ali ipak najèešæe meni i mojim nerijetkim pubertetskim krizama. svojoj brojnoj familiji. Znam da æu još dugo. bivajuæi svojim ponašanjem prisiljen cijela dva desetljeæa dokazivati sebi. nakon što je odspavao redovitih tridesetak minuta na udobnom trosjedu izraðenom po specijalnoj narudžbi u osjeèkoj Mobiliji. vjerojatno do samoga svoga kraja. ja ipak vodim raèuna da ona u mojim prièama prepozna sreæu. zamišljam kako mi luster u kasnu jesenju veèer osvjetljava vlastitu radnu sobu u jednom stanu smještenom na središnjem trgu osjeèke Tvrðe. u onom posljednjem trenutku tetkova života kad sam mu se. umjesto naruèene male pletenke domaæe bosanskoposavske šljive. nestrpljivo oèekujuæi svoju prijateljicu Iris da što prije poðu u šetnju Promenadom. Prije toga samo bi pažljivo popravio naranèasti èupavac kojim smo prekrivali ležaj i potom na njega složio dvije manje deke ambasadorice kojima je èak i ljeti umotavao noge kako ga u vrijeme spavanja ne bi uhvatili grèevi.. danjim svjetlom. nije napuštala. Sretna sam dok noæu. ono što ja nikada nisam uspjela prepoznati u prièama svoje tete. Donekle joj je milije kad prijeðem na ispovijedanje razloga zbog kojih sam se u punoj zrelosti vratila gradu za kojim sam èeznula sve vrijeme dok sam iz njega izbivala. neovisno o vremenskim prilikama.dolazi. na rastanku ne upita zašto taj luster u radnoj sobi svijetli èak i onda kad se još sasvim pristojno vidi pod obiènim. prošetao našim lugošem zasaðenim bijelom i crnom nojom. s bojom stepenica niz koje je silazio junak Zrinski i na kojima je posljednji put ljubio svoju zaplakanu. ali on se uporno i strpljivo borio za pravo na njezino korištenje. što se priprema u crnoj limenoj tepsiji. Vjerujem èak da je s njim bila i punih pedeset godina kasnije. da joj je najstarija teta dosta sposobna. Svjetlo ne gasim ni onda kad ustajem i odlazim u kuhinju provjeriti je li gibanica sa sirom. prema njegovim rijeèima. ali malo èudna. kako je u potpunosti spreman odgovoriti izazovima i zahtjevima za veæinu drugih ljudi posvema obiène imenice. koja veæ danas dobro zna. svakomu primatelju ionako poznata. u relaciji prema meni nije pripadala. i da me. o kojem pomislim samo onda kad se zabrinem da bi me mogao zateæi u nekakvoj ovisnièkoj i pri tome za 36 . u trenutku povratka svojim roditeljima. prijateljima i poznanicima. u tamnoplavu baršunastu haljinu odjevenu Katarinu. konaèno pomirila sa stropnim ukrasom. koja mu je iz posjeta svojim roditeljima. donijela svoju trogodišnju neæakinju tajeæi mu pri tome da poklon prati i ona. jer se ona puno bolje slagala s bojama Ivekoviæeve oleografije koja je ukrašavala velik dio zida. toènije. živciraju prièe o mojim mladenaèkim šetnjama uz Dravu. Otada jedino slutim da æe se jednoga dana tetin luster ipak preseliti. jasno da se mala veæi dio vremena dosaðuje. bratovu kæer Anðelu. èiji je krzneni paspul na jakni bio jedva primjetno tamniji od podloge na kojoj je vjerna žena ostajala. po rjeèniku rodbinskih odnosa. Ona mu. moj je tetak. premda mi se za taj èin ukazivala moguænost svih onih dvadeset godina. ispeèena do kraja. Iako mi je. neoèekivano i bez prethodnih konzultacija. Od tada ga. Osjeæala sam da mi prašta što nikada nisam imala dovoljno hrabrosti da mu uputim samo jedan njezin nježni vokativ i znala sam da se on s tom èinjenicom pomirio još onog davnog proljeæa kad je u tamnoplavom šuškavcu stajao na željeznièkoj postaji i veselio se povratku svoje lijepe supruge. Drap deku stavljao je uvijek iznad smeðe. isto je to saznanje bilo jako korisno. koliko sam živjela u njegovu domu. Bol u nogama mom se tetku prvi put javila u kasnu jesen 1944. zbog ponavljanja sliène i donekle veæ viðene obiteljske situacije. izreka Što se da to se više ne vraæa. prema prièanju svoga oca. RIMA Svako poslijepodne. prvi i jedini put. na svom jastuku koji bolje od mene same èuva moje najveæe tajne. A moju neæakinju. obratila rijeèju oèe. svjesna da ga tada doista gubim. šest mjeseci poslije prehodavanja Save kod Bosanskog Šamca.

kao što su meni bile nedokuèive tetkove lijepe i stare knjige koje nisam mogla dohvatiti ni sa najviše stolice u kuæi. u onoj u kojoj je stajao šmirgl papir kojim se svakodnevno ribala platna do usijanja. Na licu mu se zadržala blagost kakvu imaju samo oni koji znaju da se svako èekanje. na posvema razlièite naèine. šefovi prijepodnevne smjene u tvornici tanina. kad im lopta mog promašenog jedanaesterca doleti meðu tek pokoljenu rasadu paradajza i paprike. što sam je dobila za poklon u tek novootvorenoj poslovnici Slavonske banke. èije sam znanstvene tekstove redovito lektorirala. Jer. Tetak-književnik. a èinim to još i danas. još davno. možda je bolje reæi mucanje. Vjerovala sam tada da æu mu jedanput objasniti da sam lijeèniku. pa èak i ženu i ljubavnicu. a ja nisam bila sigurna voli li tetak mene barem malo. meni nepoznata. Tetak je sjedio na svom trosjedu. ako je pravedno. u najboljem sluèaju. izrezala sve slièice i podijelila ih svojim prijateljima za vrijeme nedjeljne mise. osim tete. koja je osoba u njemu najvoljenija. a one u znak odmazde kamenom pogode barem jedno. nego što ona voli svoga nestašnog neæaka.mene ponižavajuæoj situaciji. voljeti dvoje djece. Njegova mirnoæa bila je poput one kakvu sam na njemu prepoznala u ljeto '68. možda si više nikada poslije ne bih postavljala slièna pitanja i možda bih shvatila da ista osoba može. po moguænosti tetino najnaprednije pile. u rubrici zanimanje roditelja ili staratelja. upitam. Našavši komadiæe starih stranica u donjoj ladici štednjaka. èim sjednem u neèiji auto. èak ni za onu u kojoj se redovito spominjala nekakva moja. kad je on u mojoj štednoj knjižici. a ne samo po rodbinskom odnosu vlasnika i opunomoæenika. slagala zbog toga da bi on kao pacijent imao bolji tretman. mamu i tatu. budem drukèija od svih ostalih. više voljela Krešu. tapetari. opsovati sve najznaèajnije svece. teta nije imala snage ni za najbezazleniju psovku. ali pred sobom nije. makar jedan milimetar što stane izmeðu palca i kažiprsta. zgrabila za ruku i ljutito uvela u dnevnu sobu. to mi je zvuèalo tako otmjeno. dvoje neæaka. kao obièno nedjeljom. priznati zbog èega toliko jako ne volim kad s nama. Na stolu su. itekako dobro uklapala u atmosferu našeg interijera. umjesto našeg najskupocjenijeg porculanskog špajzservisa iz kojeg smo jeli samo nedjeljom i blagdanom. Samo je Katarina u secesijskom okviru nepromijenjeno plakala u zagrljaju svoga Petra i sada se i svojim osjeæajima. i to pred svim ostalim bolesnicima. jer veæ danima nije mogao ništa govoriti. stolari. raj i èistilište. stajale obraðene knjige. sina svoje mlaðe sestre. uz svoje ime proèitao rijeè književnik. popratio izgovaranje. vrlo kratka i 37 . tetina prva. a ne samo vanjskim dekorom. imao dnevne novine koje su mu se nagomilale preko tjedna i koje nisu na istom mjestu smjele doèekati novi ponedjeljak. dežurnom lijeèniku obraæam s ti i molim ga da uèini sve što može za moga tatu. dok su druga djeca priznavala da su im oèevi baèvari. strina. dvoje prijatelja. Teta je. Moja je laž bila posljednje što je tetak èuo. krenula mi je u susret. Sjeæat æu se tetkove zahvalnosti kojom je samo oèima. Da sam to tada mogla procijeniti. Bila sam preslaba suoèiti se s èinjenicom da æe za samo nekoliko minuta zapoèeti ono doba moga života u kojemu više nikoga neæe zanimati zašto se ja uvijek. parketari ili. one na kojima je pisalo pakao. ja sam si dopustila da i po zanimanju. Nakon poduže neugodne stanke i povelike kolièine mojih isplakanih suza. Èin darivanja uprilièila sam dok je pater Celestin s ministrantima hodao kroz crkvu i prièešæivao bakice iz naše ulice koje æe nam veæ sljedeæeg dana. malo više. kao što je bilo njegovo koje se godinama nadalo samo jednoj obiènoj rijeèi što je djevojèice najèešæe izgovaraju kao svoju prvu. tetu i tetka. Kad me nakon povraka s mise ugledala na dvorišnoj kapiji. Jer. samo sam se tetku usudila. a da se pri tome ni jedno od tih dvoje ne osjeæa gubitnikom. ali nisam pretpostavljala da za ispriku neæu imati vremena. u našem starozlatnom stojadinu putuje i moj bratiæ Krešo. osjeæala sam. moje najveæe životne laži. nositi u svom pamæenju sliku ponosa na tetkovu licu kad se pred njegovim bolnièkim krevetom. a koje su u visine naše dnevne sobe dospjele nakon što sam iz one tri najljepše. na kraju ipak isplati. nešto što drugima po logici stvari mora biti strano i nedokuèivo.

Ne znam samo zbog èega je punašni i proæelavi službenik koji je knjižicu ruèno ispunjavao i koji je s mojim tetkom polagao mnoge ispite na ekonomiji. a još više s domaæinskim vještinama i mnogim specijalitetima kuæe. razbila i potom svu ušteðevinu uložila na poklonjenu štednu knjižicu. da æe meni rijeè književnik postati nešto vrijedno najveæeg divljenja. Na meni upuæenu tetinu prijetnju tetak se samo nasmijao i zamolio me da odem u kupaonicu te da se dobro umijem. a ne kiselih jabuka. Možda je jednostavno pretpostavio. mojoj teti. naglo postala prekisela. èiju sam tamnu dugu kosu redovito uzimala kao primjer onda kad bi me netko. i samo me blago upozorila da bi uskoro. uèiteljica je isto tako redovito iz predsoblja skretala u èajnu kuhinju.odluèila sam. što ja. više se svijet ne ubija. pažljivo umotanim u lanene plahte tkane na bakinu tkalaèkom stolu. pristao upisati ono što sam mu izrekla kao odgovor na pitanje vezano uz zanimanje moga staratelja. mogla izgledati kao jedna od mojih najboljih prijateljica. izgovorivši joj Draga moja. Teta me odmah. Premda to nisam smjela izgovoriti glasno. novi raj i novo èistilište. i zbog toga sam teti i predlagala da za proslavu moga roðendana. Obeæala sam im da æu odsada štedjeti za novi pakao. Mislila je. kamo ga je njegov kolega s fakulteta pozvao da bi mu se vjerojatno pohvalio svojim životnim uspjesima. u trenutku kad mi je bankar rekao da mu je milo što me ponovno vidi. Sjeæam se samo da mi je krema moga omiljenog kolaèa. što sam odista i èinila. toènije. kad mi je pod mišicom vidio nekoliko Vjeverièinih knjiga. dok je njegova žena dodala da bi bilo pametno da ovaj put. a opet posvema svjesna vlastite krivice i bez ikakva jakog argumenta kojim bih se mogla obraniti i opravdati svoj postupak . koji je teta spravljala uvijek kad bi se nekome željela posebno svidjeti.stoga kristalno jasna reèenica Ubit æu te samo me još više zbližila s rastuženim ljubavnicima. ali to 38 . za promjenu. ali i o nedoliènom i djevojèici u bijelim pamuènim štramplama neoprostivom ponašanju za vrijeme velikog odmora. ako tako nastavim. na koju sam pozvala i svoju uèiteljicu i njezina sina. donijela iz jednog drugog grada. jecajuæi. iz prve ruke podnijela izvještaj o mojim dnevnim uspjesima ostvarenim na školskim satima. u istom paketu s jako starim lusterom. premda je moje mišljenje veæ i tada samo rijetkima bilo zanimljivo. rat je davno prošao. U strahu da bi teta svoju prijetnju mogla ispuniti. Možda ga je zanimalo kako æu reagirati kad ga to isto poslijepodne ugledam ugodno zavaljenog u hladu našeg lugoša. sa samim Petrom. umjesto nje na zid stavi onu na kojoj je uljem naslikana šuma Ðergaj i koju je teta. inaèe puno slaðeg od virovitièkoga. nešto što ne tolerira ni najsitniji nagovještaj tuðeg podsmjeha. ne znajuæi ništa o razlozima mog neobiènog postupka. stavljajuæi sitniš u štednu keramièku kasicu koju sam ubrzo s guštom. ruke dobro operem sapunom. Premda ju je teta redovito željela ugostiti u našoj primaæoj sobi. prirodi i društvu ili fizièkom odgoju. meðu kojima je visoko mjesto zauzimala i moja teta s plavim oèima i tamnom prirodno kuštravom kosom. za koji je govorila da je najljepše mjesto na èitavoj kugli zemaljskoj. ja sam nekako znala da moju uèiteljicu nervira slika iznad tetkova trosjeda. koja me èesto poslije škole znala otpratiti kuæi kako bi svojoj najboljoj prijateljici. odgovarajuæi na njegove upite za vrijeme otvaranja štednog raèuna. pogotovo odonda kad smo nabavili novi hrastov Admiral regal. te da sam na kolaè istresla dvije velike žlice osjeèkog šeæera. podsjeæala moja uèiteljica Dušanka. i kad je osjetio s koliko treme izgovaram to izmišljeno tetkovo zanimanje. Mene je na to svakodnevno. od kojih su meni ipak najdraže bile èokoladne kocke s kremom od peèenih jabuka. slièna objašnjenja nije prihvaæala ni nikada prije toga . obavijestila da je krema napravljena od slatkih. uostalom. ne imajuæi dovoljno strpljenja da meðu svojim neuredno èuvanim stvarima pronaðem kljuèiæ. podsjetiti je na sasvim poznatu èinjenicu. kao što.onaj da sam to uèinila zbog toga da bi me prijatelji još više voljeli teta ne bi prihvatila. upitao što ja to uopæe podrazumijevam pod pojmom lijepe frizure. nisam znala. neovisno o tome je li nastavni sat namijenjen matematici.

bila pretijesna. Kao odgovor na Zvonkovu dobrotu. u to vrijeme imao najveæe i najjaèe. Jastuèiæe smo stavljali na hoklicu u blizini gusanog štednjaka. ili na iskazivanje brige za svoje poslom uvijek preoptereæene i bolesne majke. U govornim stankama. To sam i èinila. u kojoj je živio sa samohranom majkom zaposlenom u tvornici hrastovog namještaja. biti odgovoreno lavinom boli koja æe uspjeti poništiti prethodno sretno stanje. dvije godine poslije njegove smrti. po njezinu sudu. našla pod božiænom jelkom. uoèavao i najsitnije promjene. U to smo se mnogi uvjerili kad ju je teta. našeg susjeda djeda Miška koji je. èovjek kojeg ni danas. željno išèekujuæi svaku moju fizièku povredu. kad su dvije kume nakratko odluèivale hoæe li poslije izmjenjivanja recepata prijeæi na toliko puta obraðivanu. plavi i crveni. pažljivo ih naslanjao na žicu i sasvim ih lagano povezivao tankim likom da se kojim sluèajem ne bi oštetile. ona žuta s kratkim rukavima. u èije je ložište Zvonko ubacivao otpatke dikovog parketa. a o tome i sada mogu posvjedoèiti njezine sestre i braæa. onu koja je. upita jesu li jastuèiæi bili dovoljno osušeni. inaèe samoj vlasnici suviše komotna. ponudila Svetlani kako ona ne bi uprljala svoju. svrati mojoj teti. ali uvijek zahvalnu temu odnosa ljepuškastih snaha i nenjegovanih svekrva. pripremljenu u bakrenoj džezvi. i to vrlo skoro. remetila klasicistièki red kakvom je moja teta. za vrijeme berbe lugoša. Lugoš je bio jedini dio vrta i dvorišta o kojem je brigu vodio iskljuèivo tetak i na kojem je on. sigurna sam. a potom. tetom Olgicom. jer je debeljko bio sklon osveti i moglo se dogoditi da na povratku iz škole. I odista smo ih takvima vraæali. što naši stariji. Kuæi smo ih morali donijeti suhe kako bismo potvrdili da smo se sanjkali mirno i da nismo namjerno prevrtali jedno drugo. nauèio da æu i sitnu tuðu uslugu. i naruèio novu hrastovu baèvu kod najboljeg majstora u mjestu. još odmalena težila. teta bi nerijetko ustala i vrtnim škarama koje su uvijek bile pri ruci odrezala jednu od mladih granèica vinove loze. vjerojatno jedinu haljinu. Vjerojatno se zbog toga još uvijek u rijetkim trenucima svoje sreæe ne mogu posvema predati nenadanom raspoloženju. ne mogu opisati kao sitnièavoga. najmanje jedanput tjedno glancanu sidol-pastom. za život opasnoj. pila tursku kavu. Jednostavno ne mogu odgonetnuti kako joj je uvijek uspijevalo odrezati upravo onu mladicu u koju je tetak polagao najviše vjere. prvo pohvali njezino èišæenje snijega na nogostupu ispred kuæe i okvalificira ga kao primjer ostalima. ali u kojoj je isto tako sjedila i na rezervnoj klupi na našem pašnjaèkom nogometnom stadionu. na Svetlanu iz susjedne ulice. naravno. Na sanjkama smo se djedov unuk i ja spuštali u zaleðeni Bajer blizu pruge. Moja je teta za vrijeme muževljeva poslijepodnevnog odmaranja. i najèešæe sa svojom vjenèanom kumom. koju je upoznala još u Vukovaru. iznevjerim li obeæanje.nije htjela reæi pred gostom. sjedila u hladu loze. o èijim je pupoljcima brinuo. Ali meni je Zvonko ipak bio simpatièan. zbog koje smo svake godine na Badnjak tetkov trosjed premještali u našu spavaæu sobu. Imao je prednje 39 . ali smo ih prije dolaska sušili u kuhinji debelog Zvonka. pogotovo ako ona bude povezana i s najmanjim mojim užitkom. Takvima je èika Miško iste godine izradio i moje prve drvene saonice koje sam. kad god moje prijateljice zapoènu razgovor na temu pravih muških ruku. uz Kanditov poklon-paket. kad znam da æe mi na svaki lijepo doživljeni detalj. mog prijatelja iz razreda. s nekakvom finom snagom i jasno naglašenim žilama kojih se sjetim i tridesetak godina kasnije. Zbog takvih je mladih lugoških nada u ljeto 1966. nisu smjeli znati i zbog kojih smo se pravili važni pred ostalom djecom jer smo. na sedmogodišnju djevojèicu kojoj je kuæna haljina moje tete. koju je kupila na sarajevskoj Baš-èaršiji kad je prvi put posjetila moga oca i u njegovom malom iznajmljenom stanu našla mene u. za razliku od njih. vruæici. na saonicama imali i dva mala pernata jastuèiæa. onu u kojoj je odlazila i na nedjeljnu misu. morati odmah platiti. Zvonko me u svojoj siromašnoj kuæici. ali meni i najljepše šake na svijetu. onda kad bi to meteorološki uvjeti dopuštali. ja sam mu morala obeæati da æu mu sljedeæeg dana prepustiti svoju školsku jauznu. onako usput.

moj raspoloženi tetak. Za razliku od mene. znajuæi da æe za nekoliko sati s tog istog mjesta poteæi pravi mošt. a oni iza nas po vitaminu kojeg ima u limunu ili u bombonima od kojih se može visoko pjevati i kakvih je sasvim sigurno bilo puno u vreæici što ju je Zvonko ispraznio umjesto nas. Svetlana i ja krenuli smo u školu. Bio je rujan 1966. Zvonko i Svetlana znali su barem slovkati. Bili smo prvi b. kad je Zvonko pred svima u razredu. premda nitko od nas troje nije znao zašto baš naš razred. izrezbarivši na njoj granèicu 40 . što je u našoj ulici bio dokaz posebne pameti. zbog širine Zvonkova struka. susjedi i èlanovi Klape Ivo Lola Ribar. smišljao je kako da i nas ostale dovede u stanje slièno svome. netrpeljivost prema svima onima koji nisu naši. onoj u koju su beraèi usipavali samo svijetlu noju. zbog èega sam se još godinama crvenjela i èega æu se sjetiti uvijek kad netko izgovori rijeè rima.gornje zube razmaknute kao i ja. a poèinjeni nam grijeh priznao tek nekoliko mjeseci kasnije. koje je trebalo što prije zajednièki osvetiti. a Zvonko i ja. pomaganje u veæim domaæinskim poslovima. zašto se djevojèièine promrzle ruke ne smiju grijati na peæi i zašto se mlada princeza razveseli kad joj se pokloni masnim bojama na hamerpapiru nacrtani zec. ali ne i zloèestom prijatelju. moæi samo gledati. što nikako nisam mogla dopustiti. Uèlanjivanje u društvo podrazumijevalo je pristajanje na nesebièno podržavanje svih èlanova. I dok smo nas troje. Teta Ljiljana. nas troje nije znalo abecedu. fizièke obraèune s neistomišljenicima. A Zvonko je najviše volio crtati zeca na skijama. istog onakvog kakvog je vidio jednom u nekakvom crtanom filmu u Njemaèkoj. kao što je berba grožða ili nošenje vode za vrijeme kopanja kukuruza. sliènom onoj kakve Zvonko loži u svojoj peæi. barem je to jasno. a imala sam više od sedam godina. tako se naime zvala Zvonkova maæeha. oboje u fiskulturnim šorcevima. Lolašima sam prvo obeæala da æu tetka zamoliti da iz Kandita donese bombone najsliènije njemaèkima. kosa mu je stršala kao i meni. Ona mu je za dar kupila pravo kaubojsko odijelo i plastièni revolver s opasaèem koji je èika Miško odmah nakon Zvonkova povratka sa Zapada morao. puno široj. u kojoj je boravio puna èetiri dana u gostima kod svoga oca i njegove mlade supruge. uèiteljici preprièao dogaðaj s berbe grožða u tetkovu lugošu. a potom ih krenula nagovarati na oprost našem nepromišljenom. Znao je. poslala je njegovim prijateljima i veliku vreæicu voænih bombona. Nismo znali ni zašto se oni ispred nas. ali kad mu je izgovaranje jedne tajne predstavljalo ulaznicu u bratsku uliènu klapu. pregledava bolesno grlo. uspjela nauèiti samo da slovo O lièi na onaj napuhani šlauf bez kojeg ne smijemo ljeti poæi na kupanje na ribnjak. znao je dobro hvatati punoglavce u kanalu koji je presijecao livadu ispred naših kuæa i samo je on po broju uhvaæenih mogao biti moj ravnopravan protivnik. a da igla kakvom vezem jastuèiæ na kojem spavam još i danas slièi slovu I. premda je meni tetak ranije kupio nekoliko slovarica iz kojih sam do polaska u školu. Zvonko. nazvanu prema narodnom heroju Klapa Ivo Lola Ribar. na što su me podsjeæale i bolne masnice na mojoj desnoj nadlaktici. on u plavom a ja u crvenom. nadoštiklati punih deset centimetara. Svetlana je. koje æemo jesti pred Zvonkom i u koje æe on. Podsjetila sam ih na onaj dogaðaj. za razliku od ostalih djeèaka s druma. u drugoj. kad je aromatizirani voæni okus veæ zaboravio. na meðusobno prepisivanje domaæih zadaæa. Zvonkova je iskrenost umalo zaprijetila cijelom projektu. što je njezin proždrljivi pastorak zatajio. dakle prvi u redu. ali smo bili ljuti na one proleterce koji su nas troje odmah prozvali bekavcima. u haljini koju joj je moja teta podigla i zaheftala špenadlama. u koji su svi oni bili itekako dobro upuæeni. skakutala sama u jednoj baèvi. Nismo uopæe znali slova. mora na ulasku u školu stajati u srednjem redu. od ukupno tri poèetnièka. onoj novoj koju je èika Miško izvana i ukrasio. Iskreno. u baèvama gazili ubrano grožðe. jer je Klapa Proleterske brigade iz susjedne ulice bila veæ dobrano uigrana. sportske timske pobjede i nadasve bolje ocjene iz matematike. zovu onim istim slovom kojim mi zimi zavijamo doktoru Fricu dok nam nekakvom dašèicom. na prvom satu razredne zajednice.

Zvonko i još nekoliko djeèaka. što mi nije bilo teško jer mi je odista svega bilo dosta. Èak me za ruèkom nije ni opomenuo da sam ponovno sjela na njegovu. izmeðu njih umetati poduže stanke. vikali su za mnom: Julkice. znajuæi da æe pokraj mene žive trajno ostati sjediti na klupi za rezervne igraèe. Uèiteljica Dušanka nije mogla vjerovati svojim ušima da netko s punih sedam godina može u jednoj rijeèi èuti dvije. ne želeæi me vjerojatno podsjeæati na moju juèerašnju sramotu. rimu i mene kao njezina skladatelja. ako je dobro raspoložen. èika Anti pjesniku. Svetlana je odmah znala da zbroj slova l+u+g+o+š daje rijeè lugoš. Kao što je to uostalom uèinila i nekoliko dana ranije. jer je prièa uskoro probila granice našega razreda. Ja sam èitala neku novu prièu i jedva èekala jutro kako bih je za vrijeme vjeronauka. Kad je poslije nekoliko dana odluèio isprobati prvi reski mošt. druže književnièe. kao što je i on prije nekoliko dana èitao nama. Što su se Zvonko i Svetlana više smijali. ne izgovorivši cijelo vrijeme ni jedanput njezino krsno ime. kad sam joj na njezinu molbu da joj za 41 . ja sam sve više plakala i sve snažnije gacala po grožðu ljuteæi se na bobice koje su zaostajale izmeðu mojih nožnih prstiju. ali danas mogu pretpostaviti da se radilo o rijeèi podsvijest. naša uèiteljica kaže Hvala Vam. Tome nisam mogla odoljeti. ležeæi na svom trosjedu. Tetak je odluèio igrati se uèitelja i ispitivati nas slovkanje. Tetak mi se pridružio u gacanju grožða i naveèer je. citirao pred svima u razredu. nego da je. on je na degustaciju pozvao i našu kumu iz Vukovara. premda sam znala da æe mi razljuæena èasna iznova zaprijetiti odlaskom u èistilište. takoðer kao ona. može. zatražio od tete još jednu deku da bi njome umotao noge dok leži i gleda veèernje vijesti. i to one koji nisu iz školske lektire. pa me je i toga dana. na prekrasnom susretu s našim pionirima. da ja sa šumovima u sakristiji. Sljedeæe godine lugoš smo obrali bez ièije pomoæi. dobacila teta Olgica. a mojoj æe vlastitoj djeci zbog toga netko zavidjeti kao što ja zavidim Meliti kad njezinom tati. kao puno puta do tada. samo ako je krenem uvjeravati. odluèila otpratiti kuæi. izgovoriti naizust. tiho došaptavala Zvonku.slavonskoga hrasta s plodovima žira. pa èak i u pakao. premda su meni puno draže bile one s okusom ruma. a ne u tvornièkim halama. nemam nikakve veze. osjeæajuæi vjerojatno nadolazeæe grèeve. a ne neèiji tuði tetak. koja èak ni juèerašnje špenadle nije izvadila iz svoje haljine. èovjek izvrsnog pamæenja koji cijele romane. kao što æe èiniti i u kasnijim godinama. Zvonko je pogodio da se izgovaranjem slova v+i+n+o+g+r+a+d dobiva imenica vinograd. a ne na svoju stolicu. Dok smo nas dvije hodale prema drumu. Tetak se sigurno zbog svega osjeæao pomalo krivim. jer njih je postavljao moj. njima svima u inat. èula ne jednu. zaboravivši da u našem b razredu ima nekoliko klupskih protivnika. pa mi je u isti taj ponedjeljak sa službenog puta iz Osijeka donio Andersenove Bajke i praline bombone s okusom jagode. što me razbjesnilo više od hihotanja onih koji u cijeloj prièi nisu prepoznavali zaèetak mog pjesnièkog talenta. izgovarati slovo po slovo. u spajanju slova s+t+o+l+i+c+a. sama nauèiti èitati knjige i da æu jednoga dana. U hodu je neprestano isticala svoje zaprepaštenje nad èinjenicom da ja nisam naslijedila ni trunak talenta svoga oca. U stanju nemalog poniženja. kaži stolica. a ja sam. na što je debela Svetlana. u najlakše postavljenom zadatku. na što je teta poprijeko pogledala tetka i promrmljala rijeè koju tada nisam razumjela. kao i èika Anto koji radi u Dikovoj Bijeloj kuæi. pisati pjesme i èitati ih djeci na poèetku školske godine. on je ipak sutradan cijeli dogaðaj. nego dvije rijeèi: teta Olgica. dok èasna Zlata bude ispitivala što je pater propovijedao na juèerašnjoj misi. zahtijevajuæi potom od nas pogaðanje islovkane rijeèi. na zaprepaštenje sviju. Premda sam Zvonku prepustila svoj malo zagorio pileæi batak. a pogledavši prije odgovora na tetinu kumu iz Vukovara koja je pohala piletinu na peæi u dvorištu samo da se miris ne bi uvukao u tetine nove talijanske zavjese u ljetnoj kuhinji. za kojeg je i sama èula ne samo da je razveden kao i ona i da je za svoje godine dobro izgledajuæi drug. odluèila sam da æu vrlo brzo. u kojoj se vjeronauk odigravao.

Što se da. obuèen u presvlaku s kockom kroz koju se pod prirodnim svjetlom vidjela njegova fina ružièasta nijansa. kako drukèije negoli. cijeli svoj dosadašnji život željela živjeti. osim mene. u mjesnoj radnièkoj knjižnici. ja sve češće ne mogu sa sigurnošću potvrditi što mi se u djetinjstvu odista dogodilo. Nakon što sam. osušio. na sestrièninu iskaznicu. Ponekad se uplašim da sam velik dio dogaðaja za koje sada mislim da ih pamtim iz zbilje preuzela sa stranica meni dragih knjiga. teta se sigurno pitala tko to još. pokazavši upuæenost u ispitivaèev stihotvorni opus. uvlaèeæi se noæu u sobe svojih roðaka kojima su me teta i tetak odvodili u goste. raja i èistilišta. iste te jeseni. po tom poslu nadaleko poznata. pri samom kraju. u našoj familiji spava na isti naèin. sigurna sam da bi mi oprostila. itekako ponosna. ali da 42 . pa ga je. pa su na moje suze uvijek spremno odgovarali. U knjižnici naše škole mogle su se u to vrijeme nabaviti samo knjige za lektiru. meðu kojima visoko mjesto zauzima i onaj roman èiji glavni junak. a što sam samo odsanjala u krevetu s glavom uronjenom duboko pod pernati jastuk na èijoj je šlinganoj jastuènici bilo izvezeno prvo slovo moga imena.bolesnu vjernicu Ilonku donesem nekoliko grozdova naše crne noje. gospoða iz Vukovara. priznaje da je život lijepa stvar. ili bi mi možda ipak oprostila kad bi èula moje objašnjenje: da sam na tu laž. bile puno dosadnije od onih koje smo mogli pronaæi na hrastovim policama u onoj velikoj prostoriji mederovaèke vile s kojih su dikovi radnici i uèenici Šup-a knjige posuðivali besplatno. puno više zanimala složenost metafore. koji joj je. strahovala je da æu se jedne noæi jednostavno ugušiti. i bez navijanja sata. zakljuèila sam kako je moguæe da je na taj naèin spavao nekakav smotani junak iz onih djeèjih prièa što sam ih proèitala posudivši ih. kojim me tri sata ranije pokrila i za koji je tvrdila da je najkvalitetniji. nekoliko dana poslije berbe. Gledajuæi u vuneni jorgan. Zbog toga se oko ponoæi. Teta. Znaju to i oni koji još uvijek negdje u svojim ladicama èuvaju slièice pakla. redovito ustajala samo da bi stala nekoliko minuta uz mene i svojim se oèima uvjerila kako se pokrivaè. Možda bi mi ponovno zaprijetila odlaskom u pakao. i struènjacima neobjašnjivo. što sam jedva doèekala. postala sigurna da sam i po tome jedinstven sluèaj. rodilo. Naime. a ne gdje sam to. kao što su mi do tada opraštali mnogi koji su znali da im lažem zbog toga što im samo kroz prièu mogu priznati s kim sam ja to. naš se lugoš naglo. to se više ne vraća. slagala da nam grožðe te godine. premda sam ih na to uporno nagovarala. željeli vratiti. koja me nikako nije mogla oduèiti od te njoj nerazumljive navike. unatoè tetkovu prskanju modrom galicom i tetinu brižnom obrezivanju mladica. za kojeg su stariji studenti tvrdili da je pjesnik po svom osjeæaju svijeta. ili zbog posve drugih razloga. rimom. po njezinoj narudžbi krajem èetrdesetih na ruke izradila nekakva. za razliku od mnogih drugih. lagano diže i spušta. uopæe nije. SAN Kako prolaze godine. Imala sam sreæu što mi nije bio pretjerano sklon. u ritmu moga disanja. kad sam ja bila u pitanju. Ne znam što bi rekla moja èasna Zlata da je kojim sluèajem èula kako sam u osjeèkoj bolnici tetka lijeèniku predstavila kao svoga oca. izrezane iz tetkovih vrijednih knjiga. Da li zbog toga. premda je bio najstariji od svih ostalih koje smo tada imali. i kojim se i sama pokrivala u svojim najljepšim godinama. upitati što je to uopæe rima. a na našu obiteljsku žalost. Vino je kupovao u ferièanaèkom podrumu i od njega su ga sve èešæe hvatali grèevi u nogama. Ja sam u mojoj osnovnoj školi ostala primjer za glasovno podudaranje na kraju stiha i samo sam se bojala da æe se s istom praksom nastaviti i dalje i da æe me jednoga dana profesor teorije književnosti. poput pravih književnika. Tetak je baève složio u jedan kut veršteta i prekrio tetinim starim vukovarskim plahtama. tako su osim mene mislili i moji prijatelji. a one su. o èijoj joj je kvaliteti govorio i gospodin Miško. one koje mi nisu.

Djevojèica mojih godina rukama je odmakla haljinu od svoga tijela i podigla je. u središtu nogometne akcije. brat i ja. ali i svoju glavu. našla sam se na livadi. samo da ne bi gubila vrijeme. drže gipsane talijanske bebe obuèene u duge haljinice. kao komadiæe svoje autobiografije. odakle nas vjernici. nisu mogli vidjeti. kakve na našoj televiziji u to vrijeme nisu imale ni prave pravcate spikerice. koju je otac prvu poljubio. Ona je u to vrijeme pila kavu i. sašivene od krièavo žute èipke. i bilo je ljeto. Znam da sam se u njemu pojavila na livadi ispred kuæe u kojoj sam odrastala i u istoj starosnoj dobi u kojoj sam tada i bila. koju sam inaèe vidjela sa svog prozora. u ni manje ni više nego zlatne cipelice. jedna u lijevoj. uvijek u nekoj drugoj. vidjela da se jedna od njih. Ipak. koži toliko nevjerojatni da mi se ovoga trenutka. medicinski laboranti koje sve èeste posjeæujem mogu potvrditi kako se uopæe ne radi o debeloj. koji su u tom trenutku ulazili na glavna vrata. uz pratnju uliènih sviraèa. paprike. Ne sjeæam se toèno godine u kojoj sam ga odsanjala. ali nam on na njega nikada nije odgovorio. s njom i bratom. nadasve hladno ožujsko jutro. I dok mu pratnja cvili zadnje taktove sevdalinke. graha i kupusa. u istoj takvoj kanadskoj haljini i obuvena. Na sebi sam imala haljinu kakvu sam vidjela na fotografiji što ju je jedna naša susjeda dobila iz Kanade i na kojoj se usiljeno smiješila njezina neæakinja. Sviraèi odlaze u jednom. a druga u desnoj ruci. svakih nekoliko minuta huèuæi u staklo samo da bi nam slika barem malko postala jasnijom. stavljajuæi veæ šaku na kvaku. ona za nekoliko centimetara niža. a ne uobièajenom rutom zvanom preko bašèa. kakav i ovih godina svakodnevno pijem. sa svojim lutkama. A u snu. u jedno rano. Pretpostavljam da joj taj modno-sportski san 43 . uz ruski èaj s limunom. u suprotnom smjeru ulice. èim bih legla u krevet. Ili su oni stvarni. stavljanjem ruke na knjigu. još uvijek u istoj prièi. a ja stvarno. jednoj drugoj.on više voli èitanje. èije sam posljedice davno osjetila na vlastitoj. pa ih svaku još jedanput. paradajza. on iz svog naruèja ispušta dvije male. Ili se sestra stvarno smijala. stojimo uz zaleðen prozor i gledamo kako se naš tata. Za razliku od te prièe. osim klikera i nogometne lopte i nije moglo pasti na pamet. Voljela sam ujutro. kakve smo mlaða sestra i ja spominjale djedu Fabijanu koji je u naše ime pisao pismo pravom Djeda Mrazu. Ne znam jesam li se probudila zbog toga što sam u snu èula sestrin smijeh nakon što je ona. redovito nedostajale toèke i zarezi. Zastaje na ulaznim vratima i pogledava èesmu na èijoj slavini visi zamrznuta ledenica. unatoè silnim volanima. koji nisu ni primijetili moju haljinu jer im ljeti ništa drugo. pokliznula na ledenu stazu koju smo nas troje veèer prije isklizali. do visine struka. da bi njena teta i tetino veliko susjedstvo što bolje mogli vidjeti brojne volane. kako nedjeljom idem na pjevanu misu i to onim glavnim ulicama. preprièavati teti svoje snove. u èije podrijetlo nisam bila sigurna ni puno godina ranije. a klinke. voæem i povræem posaðenih gredica. Uspijevala sam se. mogu svoju postelju i svoj san proglasiti mjestom njezina roðenja. ljubi u èelo. doimaju nadasve literarnima. ciganèice koje svaka. i prihvatila ih. Ja bih po tome je li ostavila pletivo ili je još ubrzala nametanje i skidanje oèica s igala mogla zakljuèiti koliko je moja prièa zanimljiva i vjeruje li ona uopæe u to što joj ja izgovaram svojim reèenicama kojima su. jagoda i maka i mnogih drugih uredno okopanih i. vjerojatno od nas mlaðe. pa potom pala i razbila bebinu. prema njezinu sudu. oni zaozbiljski. Mjesecima sam. kad o njima mogu govoriti sa smješkom. itekako dobro nositi s nogometnim trikovima djeèaka iz komšiluka. zamišljala sebe odjevenu u haljinu istoga kroja. štrikala. uz lagano savijanje lijevog koljena. Tako nam je prije mise ostajalo nekoliko minuta za jednu partiju klikera iza sveæenikova doma. Preko bašèa znaèilo je preko luka. buljila kroz zaleðen prozor. vraæa kuæi. kako to redovito govore osposobljeni èitatelji. ali nikada u žutoj boji. Bilo je to negdje krajem šezdesetih. koje su stanovnici radnièke kolonije brižno obraðivali i kroz koje smo mi klinci s druma gazili samo da bismo skratili put do crkve i dobili na vremenu. još uvijek sam uvjerena kako sam odsanjala da sesta.

sjedio meni prekoputa. Ipak. Prisjetila sam ga se tek mnogo godina kasnije. naime. zakljuèena. popraæenim talasanjem. ali to mi danas nije ni žao. uspjela ponoviti kako sam im preprièala samo jedan obièan san iz kojeg bi bilo neozbiljno donositi ozbiljne zakljuèke o temi do koje svi oni drže puno više od mene same. kad bih se mokra. analiza odnosa naprosto se užarila. a i nisam željela da me ponovno podsjeti da sam ja jedina curica na svijetu koja zna što je korner. o kojemu sam i inaèe vodila sve manje raèuna. kakve se mogu vidjeti samo u bajkama i u snovima. nikada nismo pogledali. upita me podnosim li dobro danima prenisku temperaturu i šteti li ona koži moga lica. zašto se pasica mora štrikati iglama manjeg broja i kako se vade krojevi iz njemaèke Burde. poslije nekoliko slikanja. uèinilo kako se je uopæe ne bih bunila da me taj. ne zbog boje. da je kojim sluèajem bila u istom studiju odmah skinula mustru. Muškim likovima. hodajuæi prema svom stanu koji se u vrijeme moga izbivanja ohladio.nisam spominjala. odjeven u lijepo ispleten džemper s kojeg bi moja teta. u svoj nogometni sastav. i onaj kroz koji su se mogle uvjeriti da. nije nikako bilo jasno kako su me deèki s mederovaèkoga druma uopæe primili. moje kolegice po spolu tumaèile su kao namjerno miniranje naše zajednièke stvari. Možda sam trebala biti ponosna što je još jednim osvrtom na tu životnu situaciju u kojoj su se spojili izrazito muški i izrazito ženski kvalifikativi u jednoj pojavnoj strukturi (vjerojatno se pod tim terminom mislilo na mene) cijela emisija. èini mi se. pa mi potom pomogne skinuti kaput. odnos prema tom èudnom spoju dviju vrsta povræa. i onda kad sudi naš susjed kojeg su pozivali èak i na prosuðivanje seoskih nogometnih turnira na kojima je pobjednièka ekipa nagraðivana s reš peèenim prasetom i gajbom hladnog piva. jelo koje je moj tetak zimi najviše volio. roskaste èipke. Boljele su i lagano krvarile onako kao i onda u djetinjstvu. Nisam im. dovesti je do protivnièkoga gola. Znala sam da se teti nije svidjela haljina s fotografije. ali zato još uvijek nema pojma zašto se haljina prije šivanja mora sheftati. osjeæala sam se pomalo glupo zbog još nekoliko sati uzaludno izgubljenoga vremena. na temu odnosa jaèeg i slabijeg spola. poslije odjave špice pozove na piæe. odmakne stolicu od stola kako bih lakše sjela. prema gradji svoga tijela. ja sam uskoro zaboravila. muškarci su sjedili nasuprot ženama i svi su se promatrali s toliko mržnje s koliko se mi nogometaški protivnici. driblajuæi. pa èak i pomalo nesretno kad sam. ostavljenih u snijegu protiv moje volje. vraæala kuæi i oblizivala ih. bez puno muke. u sjeæanje vratio onaj moj san i nakon što sam ga. od 44 . preprièala. uhodanim trikom preuzeti loptu i. osjetila kako me hladnoæa štipa po licu i kako me ispucale usnice peku na vjetru. te na odlasku plati cijeli ceh. èije se predviðeno trajanje od jednoga sata u hodu produžilo na dva i pol. zbrojimo li sve godine provedene na mederovaèkoj tratini. mogao postati odlièno desno krilo. ne vjerujem ni za nijansu više ženskom nego muškom govoru. Ali ja nisam vidjela ništa loše u tome što mogu. èak i onom prekoputa. Prema voditeljièinoj zamisli. kad je jedna od govornica spomenula da ona ne pada na jeftine kavalirske štoseve neusporedivo nesposobnijeg spola. s èijim sam se koljenima mogla dodirnuti ispod uskoga stola. kad je književnost u pitanju. a u kuhinji bi me na štednjaku èekao kupus i grah. san u èijem je središnjem dijelu bila jedna takva akcija sa zakljuènim ispucavanjem u zlatnim cipelicama. Kao gošæu jedne uživo radijske emisije. A nakon što mi se naglo. a žene su u mojim cipelama. jedanaesterac i faul. prepoznale buduæu Pepeljugu. jer je teta voljela žutu. dok je neka od slušateljica bila na liniji. Svaki prilog mojoj diskusiji. Meðutim. Premda sam voljela sve što i on. imala baš ništa protiv mladog gospodina koji je. Ja nisam. nego zbog kroja za koji je ona mislila da ne odgovara djevojèici mojih godina. i onaj u kojem sam im priznala da me ne privlaèe muškarci koji na radnom mjestu izmjenjuju kuhinjske recepte i žure kuæi da ih što prije isprobaju. silno su me živcirale obje zaraæene strane. makar je to bilo i prije dvadeset godina. za kojeg sam bila sigurna da je. Èak mi se u jednom trenutku. bez imalo razmišljanja.

bilo je ono jedino po èemu smo se razlikovali. pokrivenu slojem novog snijega. u ritmu popularnog šlagera. preskaèe. vjerojatno su u restoranu. koji na pojedinim mjestima svjesno briše granicu izmeðu zbilje i fikcije. u dominantnom autobiografskom trendu. kako su to govorili oni èije sam osvrte èitala po novinama. koju jedinu od svih ostalih kæeri mojih tetaka i strièeva (ujakove kæeri još uvijek ne poznajem) nisam zvala imenom. koji su u studio ušli kao žestoki protivnici i za koje sam bila sigurna da æe se poslije izlaska iz dobro dihtovane prostorije i fizièki obraèunati. ipak sam se osjeæala nekako dobro. U njima se. Iza svake kašike morala sam. I da se na nju ispruži skupa sa svojim lutkom. a ne meni. u hodu prema otmjenoj zalogajnici Rendez-vous. Štoviše. poène gubiti pod nogama. u istoj pojavnoj strukturi. sve bolnije. moj otac. prekinuvši èitanje knjige. nego i mojim. ona je donekle davala smisao ne samo mojoj potrebi za sve ranijim odlaskom na spavanje. Bio je ležerno prièvršæen na staklenu površinu. u ogromnim zlatnim cipelama i u ružièastim volanima. a ne moj kaput i kad je njoj. Onog koji.kojih ja nisam voljela ni jednu i koje sam s užitkom pronalazila i gazila u kolonijinim bašèama. premda èesto pod drugim imenom. koji nije bio na popisu lektire ni u jednoj zemlji na svijetu i za koji bih. Prišla sam hladnoæom zamagljenom prozoru i zloèesto poželjela da šefica emisije naiðe na jednu dobro isklizanu stazu. na njemu nije bilo naljepnice s cijenom. ukradene iz majèine kutije za šivaæi pribor u kojoj je majka. što je najvažnije. sve ispucanije i. znala da je zanimljiv zbog toga što je napisan. držala i konce kojima je zimi. jer se i po svemu drugome razlikovala od nas ostalih s druge strane granice. Bez te profesionalne opremljenosti bila sam spremna samo za najobiènije uživanje u prièi u kojoj sam se. oèekujuæi muževljev povratak kuæi. da se ipak nije radilo o snu. Emisijski sugovornici. vlažiti usnice. nešto što ne nagriza površinu usana i od èega one ne peku tako jako i tako dugo. koja sam tek poèela uèiti talijanski. zaronjena lica. na onakvu kakva je bila u prièi za koju ponovno nisam bila sigurna je li došla iz zbilje ili samo iz još jednog od onih mojih brojnih upamæenih snova. vezla vitièaste monograme na djeèakovu posteljinu i nerijetko ustajala kako bi provjerila je li ponovno usnuo s nogama uvuèenim u kvadratièasti otvor jorganske navlake i glavom stavljenom duboko pod pernati jastuk. Ispod njega je pisalo nekoliko meni. sve èudnijim. kupio. i to. ugrizla sam se za usnicu na onom raspucanom dijelu i vratila romanu. naruèili nešto puno finije. a one su svakim trenutkom postajale sve crvenije. èak i onda kad sam u stanu samoj sebi. jer me kiselina neizdrživo pekla. uz ostale sitnice. zaèudila se 45 . ponudilo svoju sigurnu figuru kao stup za koji se voditeljica može pridržati ako joj se zaleðeno tlo. u to sam nekako uvjerena. posve prosjeèan ženski lik. da sam kojim sluèajem postala književni kritièar. nerazumljivih rijeèi. Prepoznavši u sebi školski primjer ljubomore. priznala da me je malo pogodilo kad je desno krilo uhvatilo voditeljièinu bundu. puno lakše i puno blaže. na onaj isti naèin na koji je to uèinila ciganèica grleæi talijansku bebu koju bi joj. na mnogim mjestima prepoznala. da ne bi bilo zabune. što sam odmah primijetila opsjednuta raèunanjem koliko si èega moja tamošnja familija može kupiti za jednu mjeseènu plaæu. premda su mi se prsti grèili od hladnoæe i premda je knjigu napisao muškarac. i dalje pojavljujem samo kao glavni. ŠUŠKAVAC Negdje potkraj sedamdesetih u jednom sam milanskom izlogu muške konfekcije zapazila tamnoplavi šuškavac. nisam sebe sanjala kao djeèaka. prema kojem su se zajednièki uputili u meni neshvatljivom prijateljskom raspoloženju. snovima. Možda mi je upravo zbog toga i bilo donekle žao što moje sugovornice nisu razumjele da sam ja jako sretna što one noæi u djeèjem krevetu. Ako i nisam bila najsretnija što sam radijsku postaju napustila kao najcitiranija osoba. preko rastegnute gume. Moja talijanska sestrièna.

ili su se bojale da æu se ja. èudno me pogledala. Premda su me poštedjele pitanja vezanih uz moje ljubavne prvijence. oèekujuæi mene. zanimale su se drugim. moralnosti. ili koje je viðala na drugima. pa im sada 46 . puno ozbiljnijim temama. a ne zbog nje osobno koja si. inaèe prvog deèka u životu. naljutiti i otiæi ne odgovorivši na matematièke zagonetke. s kim su prvi put spavale. kad me veæ ne može nagovoriti da se pomaknem od tog ružnog izloga s još ružnijim ogrtaèem protiv kiše i vjetra. od koje svoje godine. ne mièuæi se s mjesta. upotrijebila pogrešnu rijeè (sporazumijevanje na jeziku njezine domovine bilo je uvjet koji mi je. One iskrenije. s kim su se prvi put zaozbiljski poljubile. zasigurno prvo pomislivši da sam. A možda su. inaèe profesorica sociologije na sveuèilištu u Trentu. kuæi odlazila ljuta na one koji æe ponovno htjeti znati gdje sam do tada bila. ili samo hrabrije. odgovornosti i pameti. u kojoj se mogu pronaæi modeli raðeni po kalupima koji èine stopala puno ženstvenijima nego što ona u stvari jesu. No. filmskih poljubaca. kako se zvao junak klasiènog talijanskog romana koji je pri samom kraju svoje ljubavne prièe odluèio obuæi tamnoplavi šuškavac. polaznice prve godine književnosti. ne samo odmah biti spremna izgovoriti jednu imenicu od velikog broja njih koje dolaze iz prostora odijevanja. a ne sebi samoj. ne baš oskarovskih. one što ih je sama nosila. za mene najvažnije. Èim sam isto pitanje ponovila na jeziku kojim je ona morala govoriti sa svojom majkom. veæ naveliko pregladnjeli. Sažaljivo me pogledavala u noge sugerirajuæi izrazom svoga lica da me požuruje zbog mene same. Obièavale smo razgovarati. i to samo nekoliko sekundi nakon što me obavijestila da se trgovine ženskih cipela zatvaraju za petnaest minuta. talijanskoj sestrièni postavila samo jedno od onih mojih uobièajenih pitanja. koju su i pozivale samo zbog toga da me u ispovjednim stankama mogu nešto upitati o izraèunavanju površina krugova i kvadrata. pamti odjevne predmete. postavila nekome drugome. postavljala prije svakoga odlaska u grad). gledano sa njezina sociološkoga gledišta. ja sam. jesam li nešto jela u tuðoj kuæi u kojoj se suðe pere tko zna kako. po pitanjima rednoga broja jedan. ali s tom razlikom što sam ga taj put. inaèe za njihove modne kriterije poprilièno neuglednim duæanom. ruku na srce. taj odjevni predmet. ili sam im bila dosadna zbog svoje dugogodišnje veze s njima nezanimljivim mladiæem. djevojke mojih godina. zabrinula nad sustavom vrijednosti izgraðenim kod brucošice humanistièkoga fakulteta u susjednoj komunistièkoj zemlji. je li istina da cure iz moga razreda ne znaju same uèiti. a sigurno da jesam kad ne mogu veèerati s njima koji su. vidjevši šuškavac. Mene su takvih pitanja pošteðivale. sašiven od iznošene tetine suknje pravog engleskog štofa. sestrom moga oca. tko im je prvi put i kada otkopèao grudnjak. èitajuæi moje grimase za vrijeme vlastitih nastupa. Vjerovala sam da æe osoba koja je èitavoj mojoj obiteljskoj generacijskoj grani bila nametana kao uzor skromnosti. nego se i malo više zainteresirati za nekoga tko uopæe takva pitanja postavlja. godinama može okupiti oko nekoliko. kao nikada do tada. upitala može li mi reæi od kada. na zajednièkim ženskim druženjima koja smo kao gimnazijalke najèešæe organizirale dan uoèi pisanja školske zadaæe iz matematike. priznala s kojim je tipom prvi put prevarila svog stalnog. Jer. istina pristojnim. cipele uspijeva pronaæi i u najobiènijoj trgovini djeèje obuæe. dostupan svim slojevima stanovništva. neovisno o tome u kojem društvenom poretku to stanovništvo danas živi i djeluje. kod koga sam izgužvala novi šos. oèekivala da æu makar zastati pred najveæom knjižarom. ja bih. talijanska se sestrièna. ili barem to. zakljuèile da bi to pitanje za mene bilo teže od svih algebarskih i geometrijskih formula i da im i ne bih mogla reæi ništa zvuènije osim toga da se cijelo moje iskustvo u tim. a jedna nam je èak. za moje dobro. Vjerojatno je ona od mene. znale su još dublje uæi u problematiku pa su opisivale i kako im je prvi put bilo. da æu je eventualno upitati koju je prvu knjigu proèitala.što zastajem baš pred tim. mislim da je to bilo na pripremama za maturu. a još nismo stigle do one. ljepote. tako je barem kod nas bilo. unatoè tome. A kad sam je. po tko zna koji put.

kao i svi ostali. raðen po receptu iz najnovije Burde. A baš od šuškavca. koji mjesec i koja godina. Znam tko je šuškavac imao na sebi i kojom prigodom. upitati koliko šuškavac košta. nego onaj koji se temelji na fizièkoj privlaènosti i o kakvom vjerojatno govore moje glupe prijateljice koje sve odreda. Talijanska sestrièna. a on se. vjerojatno je mislila da sam ja u tom trenutku zaslijepljena njihovom modom i vjerojatno je bila sigurna da æu svakoga trenutka utrèati u prodavaonicu. 47 . o kojoj su mi govorili neki teoretièari književnosti. proširene lektire. njoj. za razliku od mene koja sam još uvijek djevojèica. uredan i kvalitetan san. da sam zahvalna uspješnom graðevinskom poduzetniku u provinciji što me uspijevao pune èetiri godine. ali vjerujem da sam njima popunjavala prostore vlastite nemoæi i da je otkrivena forma samokomunikacije bila jedino što sam u tim trenucima.. povjerovati kako je za mladu djevojku i njen prirodan izgled najvažniji dug. svih nebitnih podataka. jasno. svi to znaju. jedino možda s malo veæim gornjim lijevim džepom. studenta graðevine. Danas moram priznati. u jednoj od onih muènih noæi kakve su redovito pratile veèeri poslije matematièkih okupljanja. izgledaju kao žene koje su rodile najmanje dvoje djece. može osvariti jedino neometanim spavanjem. i opisati kakvo je lice moga tetka bilo tog svibanjskog poslijepodneva. ali sam isto tako svjesna da iz iste prièe nisam upamtila i lik muške osobe koja je šuškavac nosila. koliko je trajala vožnja od Ðurðenovca do moje gimnazije. uvjeravati kako je za ženu i muškarca puno bitniji dubinski odnos koji su izgradili. poèinje moje odjevno pamæenje. i koja æe mu. drugog dana Praznika rada godine 1962. Ne vjerujem da je njihovo postavljanje bila moja ontološka replika svima zrelijima od mene. Sada bih mogla napraviti sjeæajuæu montažu. èije bore brojem blago zaostaju za brojem mojih godina. zamoliti onog svog stalnog. mogla uèiniti za sebe samu. znam koji je bio dan. Sjeæam se. za razliku od mene. pa i onima koji æe uslijediti i nakon što teško nauèeni zakoni matematièkih vjerojatnosti budu odavno zaboravljeni. kao što nisam željela ni lagati prijateljicama o svojim ljubavnièkim iskustvima premda sam o tome. finog graðanskog deèka. Pred milanskim izlogom bila sam sigurna da æe mi netko biti zahvalan što upravo njemu. Meðu takvim prvijenaèkim upitima visoko je mjesto oduvijek zauzimao i onaj vezan uz odjevni predmet. posebice one u trenutku zalaska sunca nad Papukom. možda èak puno bolje od njih. tj. iz onih u kojima žive ljudi èak skromniji i od sestriène same. onakvog kakav je bio taj u talijanskom izlogu. ja se zasigurno ne bih graðevinara sjetila kad god bih kasnije u zrcalu vidjela svoje lice. postavljen prvi put. da si pronaðe drugu djevojku koju æe do crkvenog vjenèanja brižno voditi za ruku i pritom uvjeravati u sve ljepote poslijepodnevne slavonske šetnje. moja pitanja na temu rednog broja jedan nikada ne bi nalikovala sljedeæim: èije sam ruke prve upamtila ili èijeg se lika prvog najjasnije sjeæam. ako preživim unakrsna obiteljska ispitivanja. mogla govoriti na temelju proèitane neobavezne. ali to ne želim uèiniti. Znajuæi unaprijed kako je svaki pokušaj izvaèenja bez iscrpnih odgovora unaprijed osuðen na neuspjeh. neæe dovoljno prijati. muškog. uvijek iznova i u samo nekoliko minuta. I da sam tada mogla predstavljati autoritet ne samo matematièkim nego i životnim iskustvom.specijalitet. dakle. obeæavala sam nagraditi samu sebe za izdržljivost i to tako što æu èim sutra ujutro uðem u autobus za Našice. prvi put povjeravam svoje ženske nelagode koje itekako imaju puno dodirnih toèaka s kašnjenjem u prodavaonicu cipela raðenih po specijalnim kalupima. krajeva nenaviknutih na bljesak i šarenilo izloga. Tetkov æu lik poèeti pamtiti od dana kasnije. premda pomalo nevoljko. tek nakon što mi s posla donese Kanditovu naranèastu èokoladu na èijoj je lijevoj strani bila nacrtana žena u narodnoj nošnji neke od naših bratskih republika. a potom se vratiti k njoj i ustvrditi da bismo si ga mogli priuštiti i mi koji dolazimo iz nešto istoènijih krajeva. gledajuæi moj pogled zakoèen na šuškavcu. tamnoplavog. Da nije bilo tako i da sam se s curama koje su meni bile prekrasne sa svim svojim ženskim kvalifikativima mogla ukljuèiti u generacijski razgovor ravnopravnih.

Tog drugog svibnja sišla sam iz šinobusa na ðurðenovaèkoj željeznièkoj postaji, skupa sa svojom tetom, i s navršene tri godine. Moj doživljaj prve vožnje vlakom i sreæu što sam upravo ja odabrana za odlazak u goste tamo gdje voda teèe iz zidova, a ne mora se po nju iæi na dubok susjedov bunar, pokvario je tamnoplavi šuškavac. Teta mi ga je pokazala dok je vlak još ulazio i ja sam odmah vidjela da je ozbiljan i nekako previše strog. Èim me poslije nekoliko trenutaka podigao, proizveo je nekakav èudan šum, slièan onome koji se javljao u djedovoj šumi rano ujutro poslije kiše, kad smo djed i ja odlazili u berbu gljiva. A djed, onako pomalo savijen u svojoj mršavosti, pogaða koja bi se to životinjica mogla šuljati oko njegovih mladih hrastiæa i ja se smijem glasno kad mi priznaje da sam to ustvari ja, a ne mala lisica na koju je prvo pomislio. Ne sjeæam se da me do tada itko tako lako doveo u visine kao što je to na kolodvoru uèinio šuškavac. Djed i nije mogao, jer se poslije operacije pluæa nikada više nije posvema oporavio. Mama je, koliko me pamæenje služi, u to vrijeme imala itekako stabilne odnose sa svim rodama doletjelima iz južnih krajeva na prostore Bosanske Posavine. Baka je ujutro rano odlazila u polje i vraæala se kuæi previše umorna, a moj otac nije živio s nama. Prodavao je cipele u Gradu, i kad bi vikendom došao svojima, redovito je imao važnijih briga i puno pametnijeg posla. Istina je da sam se šuškavca uplašila, ali ne smijem zatajiti da je isti èas iznudio moje veliko poštovanje, a èak se moglo odmah govoriti i o povjerenju. Bio je dugaèak, gotovo do zemlje, puno duži od smeðih èojanih kaputiæa moga djeda Fabijana. Imao je ušivene džepove, a ne male vreæe nakeljene, kako je baka govorila, na prednjice. Ovratnik je bio pravi pravcati muški i vidjelo se, sve u svemu, da je šuškavac sašio ozbiljan majstor, ne sigurno onakav šarlatan kakvom je, samo jedanput, i nikada više, otišao mamin tata, moj drugi djed, da mu napravi odijelo za odlazak sinu u Slavoniju, kojem je uspjelo nedaleko od Vinkovaca sagraditi veliku plansku kuæu, sliènu seoskoj èitaoni. Ne znam je li se djed Tadija naljutio više na površnog krojaèa ili na svoju kæer, moju mamu, koja mu je pantole skratila umjesto suzila, a djed joj je, dok je još bila djevojka, na ime miraza plaæao šivaèki teèaj kod najèuvenije šnajderske firme u cijeloj državi. Na šuškavcu su ipak najljepša bila dugmad. Sva odreda sjajna i ukrašena nekakvim crnim listiæima. Upravo onakva kakvu je baka dobivala u paketima iz Italije i prodavala ih, uz sav pristigli špeceraj iz iste pošiljke, na gradaèaèkoj pijaci. Ukuæani su tu njezinu djelatnost morali tajiti pred djedom, na isti naèin na koji sam ja morala tajiti pred tom istom preprodavaèicom da njezin najmlaði sin, i meni najljepši od svih mojih strièeva, stric Josip, krade sapune iz drvenog sobnog kovèega (vidjela sam to kroz kljuèanicu) i odnosi ih komšinici Petri (u što sam se uvjerila slijedivši ga) koja ih onda sakriva pred svojim dosta starijim èovjekom, što i nije bio nekakav poseban grijeh kad se stari (što sam èula skrivajuæi se iza širokog stabla zezrelije) obièavao oprati samo pred Uskrs, ali ne i pred Božiæ, jer mu je o Badnjaku redovito bilo prehladno. Šuškavac je, ukratko, veæ na svojoj premijernoj predstavi savršeno odigrao ulogu ulaznice u moj novi svijet, svijet koji je obeæavao da s onim u èijem sam gledalištu do tada sjedila neæe imati previše zajednièkih tema. I stoga nije èudno da se èesto sjetim kolodvorske reèenice što ju je moja teta izrekla svom mužu, s kojim je do mog dolaska bila u braku tek dvije godine i od kojeg je nakon silaska iz vlaka primila poljubac u desni obraz: To ti je, Milane, Iljkanova mala, preslaba je za svoje godine i Fabijan me zamolio (svoga je oca zvala imenom) da je malo dotjeramo u red. Da, upravo je tako rekla, dotjeramo u red. Da je talijanska sestrièna pred onim izlogom pokazala imalo više razumijevanja za moja pitanja, ja bih njoj, pametnijoj i starijoj od sebe, možda prvoj priznala i to kako se brinem da sam bolesna jer niti jednu prvu sliku ne pamtim u cijelosti. Kao što ne pamtim tetka s našeg prvog susreta na željeznièkoj postaji (pamtim samo njegov šuškavac), tako ne pamtim kako je djed Fabijan izgledao kad sam ga prvi put

48

vidjela. Èim se to upitam, spomenuvši redni broj jedan, ja i sad vidim njegove ruke od lakta naniže, njegovu šaku koja je uspješno prikrivala da su se njome nekada obavljali vrlo teški poslovi na cesti i žute prste obojene duhanom na koje æe upozoravati i lijeènik u Sarajevu nekoliko dana prije djedove smrti, u studenom, u godini u kojoj sam krenula u školu i u kojoj je pala konaèna odluka o Slavoniji kao prostoru mog buduæeg stalnog, a ne više privremenog boravka. Moj je Fabijan umirao od raka na pluæima i nije mi uspio pokazati je li razumio kad sam mu tog posljednjeg dana njegova života objašnjavala da ja veæ znam kako se pišu prva pisana slova abecede, ali da ipak više volim matematiku koju ne moram uèiti, a još više fiskulturu jer se tamo igramo granièara i moja ekipa uvijek pobijedi. Iz te sam neprozraèene bolnièke sobe ponijela strah od duhana koji se pojaèava uvijek kad preda mnom cigaretu zapali netko do koga mi je stalo i za koga mi se èini da bi iza sebe ostavio prazninu nalik onoj koju sam naslutila zatvoriši vrata djedove bolesnièke sobe i èuvši na hodniku, držeæi za lakat mladu medicinsku sestru duge plave pletenice, bolan tetin jauk što je dopirao iz prostorije koju sam upravo morala napustiti. Ni prvi ženski lik ne pamtim u njegovoj punini. Znam sigurno da to nije ni lik žene koja me rodila, ni lik moje bake, premda sam s njima dvjema živjela sve do ulaska u èetvrtu godinu, a potom još nekoliko godina, kako su one obièavale reæi, s prijekidima. Lik je to moje tete. Pamtim poluprofil koji ne vidim posvema jasno, ali osjeæam da je, kao što su prièale bakine prijateljice na sijelima, nesvakidašnje lijep. Ali i sada, kad zatvorim oèi i pokušam oživjeti njezino lice viðeno mojim oèima prvi put, ja vidim samo njezinu crnu bogatu pundžu, u polumraku sagnutu glavu koja, gotovo da èujem, nekome nešto uporno pokušava objasniti. Sigurna sam da je u tom trenutku zapovijedala djedu da mora prestati pušiti i istovremeno se protivila njegovim prijedlozima vezanim uz pružanje još jedne moguænosti, davanje šanse još jednoj mojoj ponovljenoj adaptaciji u uskom roditeljskom krugu. Teta je oduvijek govorila glasno, jasno i odluèno, kao nekakav pravi šef kojem je dopušteno naredjivati brojnim radnicima u ogromnim tvornièkim halama. A moj je šuškavac, podmitivši me sa samo nekoliko èokolada, dobio svoje novo, postojano ime - moj tetak. Ne znam koliko je tih istih slatkih stvari morao kupiti taj moj tetak zaposlenima u svom uredu ( vjerojatno puno, ali ih je sigurno, kao jedan od glavnih u poslovnici osjeèkoga Kandita, dobivao po nižim cijenama), kad su ga svi oni, a i brojni drugi mještani, zvali šefe. Zvali su ga tako i u gostionici kod èika Vajde, kamo je tetak odlazio svaku veèe da bi, u fušu, napravio dnevni obraèun poslovanja. Mnogima je bio šef, i mojoj strogoj uèiteljici koja se redu nauèila u sirotištu, ostavši poslije rata negdje na Kordunu bez oba roditelja, i našem treneru nogometnog kluba Sloga, koji se poslije aktivnog treniranja toliko udebljao da je juniore poduèavao sjedeæi pod suncobranom na kojem se reklamiralo tetkovo poduzeæe, a i generalnom direktoru drvnoga kombinata èiji je sin nastavio igrati šah i onda kad su njegovi roditelji mislili da se u Zagrebu naveliko udubio u tajne medicinske znanosti. Šef nije bio samo mojoj teti, koja ga je uvijek nakon dolaska od Vajde propitivala hoæe li mu baš cijeli honorar biti isplaæen u špricerima. Ja bih u tom trenutku gotovo uvijek završavala pisanje domaæe zadaæe i muènu situaciju tetkove šutnje prekidala njemu upuæenom molbom da mi, ako ima vremena, proèita sastav i prekontrolira ima li u njemu pravopisnih pogrešaka. Pazila bih da mi pri dodavanju bilježnice s koljena ne padne nekoliko rebara èokolade s brojem jedan. Takve su bile najveæe, i ja sam ih, pogotovo one s cijelim lješnjacima, najviše voljela, puno više od onih obiènih mlijeènih u žuækastom omotu, na kojima se crvenim pisanim slovima isticao naziv proizvoðaèa, i puno više od svih onih na kojima su, na poleðini, stajali ostali brojevi, od dvojke do petice. Èokolada petica bila je najmanja, težila je samo pet deka, i nju sam morala, kao i sve ostale (najmanje sam voljela okus broja èetiri), jesti u veæim kolièinama kako bih, izrezanim

49

brojevnim markicama, popunila nagradni album i preko tetkove tajnice veæ sutradan dobila poklon-paket. Moji su prijatelji s nogometa na istu stvar morali èekati više od mjesec dana, ali mi nisu smjeli zavidjeli na protekciji, buduæi da su znali da æe, ako ne bude pobune, sve èetvorke koje do mene stignu, pogotovo one ljubièaste, u buduænosti postati njihove. Bilo mi je žao tetka kada mu je teta prigovarala zbog odlazaka na dodatni posao, jer je onim svojim honorarima sigurno plaæao i velike kolièine mojih slatkiša, zbog èega sam ubrzo, nakon one tetine svibanjske izjave o meni kao sitnoj koju treba dotjerati u red, obujmom vlastitog tijela mogla svoju ostavljenu familiju uvjeriti u sve blagodati mog novog slavonskog života. Istovremeno sam razumjela i tetkovu ljubav prema špricerima i usporeðivala je s mojom ljubavlju prema èokoladi s brojem jedan. Takvu sam se poredbu usudila napraviti èak i pred uglednim doktorom Langom, jedne jeseni, na samom poèetku sedamdesetih, kad smo teta i ja, u sklopu projekta obiteljskog lijeèenja od alkoholizma, polazile seminar u jednoj zagrebaèkoj bolnici do koje smo s kolodvora dolazile tramvajem broj šest. Tetak je veæ nakon prve sesije ostavljen na lijeèenju, a nas smo dvije sljedeæa tri mjeseca dolazile svakog èetvrtka ranim jutarnjim vlakom samo zbog toga da bi nam cijeli lijeènièki tim opisivao stanja u kojima se može naæi jedan ovisnik, o èemu smo mi obje, godinama bliske uèilu, znale barem toliko koliko su znali naši predavaèi. Šef bi nas, neovisno o izvanjskoj temperaturi, doèekivao na klupi ispred odjela. Njegov bi mi se tamnoplavi, i pokraj desetogodišnjeg staža još uvijek dobro ušèuvani šuškavac, svakim mojim posjetom èinio sve tamnjim, sve manje ozbiljnim i sve manje strogim. Vlasnik ga je ponio sa sobom da bi se njime zaštitio od hladnim sljemenskih vjetrova, na èiju jaèinu ravnièari nisu naviknuti. Od svih svojih starih karakteristika, uoèenih u prvom našem susretu, kad je šuškavac svojom pojavom zasjenio i osobu koja je njime bila odjenuta, on je na bolnièkoj klupi zadržao samo jednu, za mene tada i za moj buduæi život dragocjenu osobinu: poštovanje koje je, i u trenucima svojih najveæih padova, neuspjeha i društvenih osuda, mogao u meni pobuditi. Nedavno sam ponovno posjetila Milano. Moj talijanski nije ništa bolji od onoga prije dvadesetak godina i ne znam jesam li dobro razumjela tamnoputu prodavaèicu koja mi je rekla da je duæan prekoputa, s èijih polica mame najrazlièitijii èokoladni proizvodi, nekada bio jedino mjesto u cijeloj Italiji gdje su se mogli nabaviti odista neobièni, unikatnih dijelovi muške konfekcije izraðeni od starih, trajnih, ipak jeftinijih materijala, što obièni kupci najèešæe nisu uspijevali prepoznavati. U isto vrijeme dok sam ja, omjeravajuæi rukama širinu vlastitog struka, skupljala snagu za neprelazak ceste i neulazak u slatku trgovinu, moja je talijanska sestrièna, u nekom kampu u blizini nostalgiènog mjestašca Riva na jezeru Lago di Garda, brinula za novopristigle izbjeglice iz Sjeverne Bosne, meðu kojima je bilo i nekoliko naših daljih roðaka. Zasigurno je prevodila, izmeðu dvije tablete za olakšavanje teškoæa klimaksa, puno teža pitanja od onoga moga kamo je nestao izlog u kojem sam nekada, krajem sedamdesetih, vidjela, barem se meni tako èini, tamnoplavi šuškavac, nepopravljivo slièan šuškavcu moga tetka. Onaj koji je bio dostupan svima, koji je istovremeno skroman i otmjen, ležeran, strog i, a to i jest najvažnije, otporan na najrazlièitije klimatske nedaæe, posebno na one koje su izazvane naglim promjenama, promjenama kao što su bile one, ako ih poslije tetkove smrti još netko uopæe osim mene pamti, primijeæene na ðurðenovaèkoj željeznièkoj postaji u svibnju godine 1962. I èim osjetim, a s godinama osjeæam sve èešæe, miris oluje što mi se približava i èiji smjer dolaska sve teže uspijevam otkriti, ja potrèim u svoju radnu sobu, otvorim drveni kovèeg što sam ga naslijedila od bake, iz kojeg u tim trenucima zaèujem talijanski sapun, samo da provjerim je li tetkov tamnoplavi šuškavac na svom mjestu. Njime æu se ogrnuti prvi put kad budem posvema sigurna da se približava

50

Meðu njima.. naglasila sam svoju veliku marljivost. i osjeæat æu se dobro. Usporeðivala je moje prijateljice. uspjeti i èetvrti razred gimnazije. Ne sjeæam se imena djevojèice koja je na njemu. s kojih sam se gotovo redovito vraæala s osvojenim prvim mjestom. 51 . a gospodin nam Ignac. inaèe po mišljenju mnogih naš razredni ekspert za rješavanje jednadžbi iz istog znanstvenog podruèja. svima odreda. U molbi za smještaj u srednjoškolski ðaèki dom. u posljednjem trenutku svoje ovisnièke krize stiæi do èokolada. glavni u našem Vatrogasnom društvu. unatoè tomu. Ako je ravnatelj doma i bio površan u èitanju reèenica koje su upuæivale na moju školsku uzornost. stoji oznaka Boss. ali dobro pamtim da je mršavi plavokosi Boris. dovodila sam u pitanje. ne obaziruæi se na njezin davno istekao rok trajanja. progutati u samo nekoliko sekundi. upijajuæi prièe sa stranica posuðenih romana. Ležaj je mogao biti bilo kakav. kao i sve dotadašnje. te pobjeæi od mene onima koji nisu imali toliko sreæe da sa samo tri godine osjete svoje tijelo podignuto u nesluæene visine. Svoju buduænost. a po mojoj prosudbi samo nesretni junak ruskog romana o kakvom nam je govorila naša profesorica književnosti. uèenice drugog razreda tekstilne škole. slijedivši njih. DŽEMPER Odmah poslije Božiæa uselila sam u sobu Ljubice M. imale puno tolerantnije roditelje. koju sam napisala na tetkovoj crnoj Eriki. Fotokopije svih pobjednièkih priznanja priložila sam kao dokazni materijal. Vjerovala sam da æu. sa svoga službenoga balkona dovikivao: Kako je danas šefova ljubimica? Imat æu tada hrabrosti da se prisjetim i metoda zahvaljujuæi kojima je šef redovito uspijevao pronaæi pred njim sakrivenu Badelovu bocu i možda æu. ali je soba morala biti. u inat domaæici. usprkos naglo promijenjenim obiteljskim okolnostima. nisam našla u zagrljaju tamnoplavog šuškavca. najponosnija bila. budem li kod uèenja tijelo i nadalje. jasno predosjeæam da æu je jednoga dana ipak otkriti u muškom dijelu garderobnog plakara vlastite spavaonice. koricama koje sam ponovno zaboravila uviti u èisti papir. Vjerujem da æe se i osvetoljubivi grèevi uplašiti veæ nakon samo nekoliko rasvijetljenih moguænosti. s obiènim partizankama svoje mladosti s kojima ona. polaženje brojnih izvannastavnih aktivnosti i sudjelovanje na mnogim opæinskim natjecanjima. nisam spomenula. mirna i okrenuta prema jugu. što jasno. ali i buduænost šireg zavièaja s glavnim gradom u naslovu ispisanim prebacivanjem pisaæe trake na crveno. držala u istom zemljopisnom smjeru kao što sam èinila godinama u sobi u kojoj sam odrastala. dolje potpisanu. pod lijepim. oznaka koja sa šefovskom pozicijom moga tetka nema apsolutno nikakve bliže veze. na koje me teta. želim li biti iskrena. ako prosudbena komisija hitno ne pronaðe jedan krevet za mene. meðu kojima jedino nije bilo onih s radnih akcija. završiti s najvišim prosjekom ocjena i potom upisati studij zbog kojeg mi više nitko neæe moæi reæi kako noæu. Potom æu je èitavu. kvalitetnim i brižljivo održavanim odijelima na kojima. kao što sam se dobro osjeæala kad me je moj tetak vodio za ruku. uporno nije željela pustiti. najvjerojatnije više neæu ugledati onu s brojem jedan. a zbog prestanka proizvodnje. za samo pola boda više od mene. sigurna sam da nije mogao tako olako prijeæi preko èinjenica vezanih uz moja visoka pionirska i omladinska odlièja. na svoje drugo mjesto zauzeto na natjecanju iz fizike održanom u Ferièancima. oglušujuæi se na sve moje argumente za. što sam i podcrtala. premda sam. ona koja prijeti rušenjem okoliša. koje su. No. za razliku od mene. toènije. što je svatko mogao proèitati iz ogromne kolièine sebeljubivih pridjeva. bio èak tri stepenice iza mene. besciljno trošim mladost i namjerno. ja æu i tada pokušati razmišljati kako bi izgledao moj današnji život da se poèetkom svibnja 1962. prljam uštirkanu šlinganu posteljinu. I dok budem oèekivala kaznu u obliku bolnih želuèanih grèeva.ona najsnažnija ciklona. èak ni onda kad su poslije osloboðenja morali poæi na dobrovoljni rad. pobijedila.

kakvu nema ni jedna prava žena koju je ona. Pomislih kako sam joj potrebna za namatanje vunenih niti koje ležerno padaju na pod. poprativši rijeèi nekakvom èudnom grimasom. kad bi odgajateljica naglo otvorila vrata. visoko podignutim repom. onakvog kakvo sam si ja zamišljala upoznavajuæi sliène situacije kroz omladinska štiva. shvatila sam da se cimerica obraæa meni i za to odmah našla moguæe objašnjenje. uspjelu kao rijetko kad. Jasno mi je davala do znanja. Poslije gotovo nepuna tri mjeseca našeg zajednièkoga stanovanja. Džemper mi je nadasve bio potreban. plela je poslije uèenja i naveèer sve do gašenja svjetla. Plela je ujutro prije nastave. moja je cimerica sasvim nenadano prekinula šutnju upitom Kada ti je roðendan? Neupuæeni promatraè mogao je pomisliti kako Ljubica. Na sve moje upite. Na jednom je stajao i šareni jastuèiæ spleten vjerojatno od ostataka najrazlièitijih vunenih niti. dobili samo oni koji poštuju kuæni red. Ljubica je u grad izlazila. ne skidajuæi pogled s predmeta koji nestaje pod njezinim jednoliènim pokretima. nakon èega mi je spremno ponudila da mi za tu prigodu isplete džemper. odmah naplate poèinjeni grijeh. ostalo nešto manje od mjeseca. na mjestima èak i neistinitim. zakasnila na svoj prvi nedjeljni domski ruèak. a toliko sam i sama nauèila o sociologiji ponašanja. nekoliko peèenih. okrenula se prema meni i u vidu opomene izgovorila: Tebi govorim. ali da joj pletenje mog džempera neæe predstavljati problem jer ja imam graðu fizièki jaèeg spola. u ovom dijelu svijeta. kao što je to sluèaj sa mnom. samo jedanput tjedno. na kojem me doèekalo mrzovoljno lice dežurne kuharice. Buduæa cimerica uvela me u našu sobu. pogledala u krevet i ispod njega i vojnièkom nam disciplinom poželjela lijep san. ženska glavo. kako to uostalom i biva s veæinom pisanih dokumenata. Nekome. cimerica je odgovarala krnjim reèenicama. kakve sam viðala samo po siromašnim bolnièkim odjelima na kojima su se lijeèili èlanovi moje obitelji. Nakon samo šest dana stajala sam sa svojim žutim plastiènim koferom pred drvenom kapijom doma u Radiæevoj ulici. jer je sveæenik bio mlad i graðom slièan najzgodnijim momcima u mom razredu. ako veæ za to nije uspjela pronaæi jednosložnu rijeè. Ljubica je pomalo ljutito podigla glavu. kako ona inaèe plete iskljuèivo muške stvari. Dva željezna ležaja. jedan nasuprot drugom. zažalivši za onim pretjeranim. s rukama pod glavom. èine sve veæu hrpu i prijete ozbiljnim zamrsivanjem. bila su prekrivena trošnim ciglastim pokrivaèima. unatoè silnoj žeði kakva se može javiti samo u sparna ljetna podneva na pruzi pruženoj kroz ravnicu. neæe biti ništa. uspjela upoznati. Nije zaboravila napomenuti. u novim hlaèama od kuhanog trapera koje mi je stric Josip donio iz Grèke. kojima veæ tada nisam oskudijevala. potom prije ruèka. Prozor je odista gledao u južna secesijska dvorišta u kojima su bila pobacana polusuha božiæna drvca. u vrijeme poslijepodnevnog odmora koji je veæina djevojaka koristila za lakiranje noktiju i pranje kose novom tržišnom izmišljotinom nazvanom kolor-šampon. do mog roðendana bilo je.nije htjela. izrekla sam poluglasno veæ drugoga dana. da od našeg sustanarskog prijateljstva. jedno hladno pileæe pohano krilo. zabacila crvenkastim. A moja je Ljubica uporno šutjela i još upornije plela. i to redovito subotom dopodne. Pretpostavljajuæi da je ja. veæ lagano pozelenjelih krumpira i objašnjenje kako su štrudlu s jabukama. kakvoæu ishrane. uvijek zaokupljena školskim programima. a pod izlascima se nisu raèunali odlasci u školu. naime. kiæenjem vlastite biografije. razgovara upravo s njim. pedagogijsku i psihologijsku obrazovanost uposlenih i specifiène navike djevojaka s kojima æu živjeti pod istim krovom. Ležeæi na leðima. Zbog toga nisam ni pomislila da bi Ljubièin opis moga tijela 52 . nisam uopæe èula. što me iskreno zaèudilo. parajuæi strpljivo veæ zgotovljen rukav muškog sivog džempera. Spremno sam izraèunala toèan broj dana. piti vodu iz iste flaše. Toliko mira i tišine nije bilo potrebno èak ni za ispunjenje mojih štreberskih ambicija. a bili su vezani uz kuæni red. Sama sam sljedeæe nedjelje upravo takvu ocjenu izrekla u ispovjedaonici Kapucinske crkve i zbog velièine pokore.

trebaju li joj uzorci. bili solidno uraðeni. kad god sretnem sada veæ prosijedog i lumbagom povijenoga sveæenika na ulici ispred njegove crkve i upitam se slièe li deèki iz mog gimnazijskog razreda još uvijek na njega. istina.. praveæi stanke uvijek na istom mjestu i po strogim pravilima najboljeg govorništva.. Odmah sam stoga. zahvalivši na ponudi. jer ih moja teta godinama èuva na istom mjestu i meni ih ne bi bilo teško za nju potražiti. nedopustive pogreške. meðu kojima su bile iskljuèivo žene. Meðutim. u Mlinskoj ulici. objašnjavala je zašto je moher nezahvalniji od buklea. meðu kojima je bilo i onakvih kakve je znala i sama naèiniti. kakvu nemaju baš svi putnièki karakteri. zna biti velika gužva. uostalom. smanjivala nedjeljne apetite. Nekoliko njezinih reèenica pamtim još i danas. priznala mi je da ona tamo odlazi svake subote dopodne i da je to pravi dan jer je subotom rasprodaja. Obavijestila me da vunu možemo kupiti u Zadruzi. Ljubica je nastavila govoriti i dalje. Htjela sam je. ili koristi modne èasopise. Èim smo ušle u prodavaonicu. ali istodobno s laganom smeðom smirenošæu. Pamtim ih kao najbolje nauèenu osnovnoškolsku recitaciju ili èak kao definiciju grèke tragedije uporno ponavljanu na seminaru iz teorije književnosti. kupcima. S prodavaèicama je razgovarala o novim pošiljkama upravo pristiglim iz Italije. da. Prigovarala je i odabiru broja igala. ne mijenjajuæi izraz svoga lica ni onda kad je pred njom bila debeljuškasta starija gospoða pristigla s ranojutarnje sivo-plave ondulacije. skromnu Ljubicu više nisam mogla prepoznati. i njezine su reèenice bivale sve složenije. A bila sam i prelijena da bih do vlastitog roðendana isplela još jedan. iznosila je razloge zbog kojih je najidealniji sastav za održavanje onaj u kojem je pola vunapola sintetika. da su potpuno nalik oèima moga oca. premda sam o tome ponizno šutjela.mogla primiti kao neki oblik uvrede. Sljedeæe smo subote pošle u Mlinsku. poslije veæe stanke. Ona mi je. Jedna joj je donijela ispletene dijelove džempera i tražila savjet kako da ih najbolje spoji a da se pri tome ne vide šavovi. ona mi je svojim držanjem. po njenom sudu. odnosu boje i mustre. za koje su svi tada pogrešno mislili. na kojima sam nerijetko znala uoèiti pogrešku. na radost nekih mojih razrednih muških simpatija. a na koje joj nikada nisam željela pokazati svojim cimerskim prstom. ali je i bez imalo suzdržavanja ukazivala na. Svojoj sam cimerici èak zatajila da sam i sama isplela puno džempera i da su svi oni. treæu pak kako se za šal-kapu naštrikani šal proširuje u kapu. na kakve je Ljubica vjerojatno mislila onda kad me usporeðivala s muškim dijelom njoj poznatog svijeta. recitativnim stilom. spremno odgovarala na pitanja. neki èak i puno pristojnije od njenih. Možda zbog toga što ih je Ljubica samo toga dana ponovila desetak puta. jer jednostavno nije bilo primjereno predmetu na kojem sam ga vidjela. èetvrta nije znala treba li haljinu plesti iz jednog ili dva dijela. bole li ju ponekad oèi. èini li sve krojeve iz glave. Zelenilo objednog priloga nije mi se one nedjelje u kojoj sam zakasnila na ruèak nimalo svidjelo. pomislila na boju kakvu æu odabrati. dala do znanja da je razgovor sa mnom zgotovila i da je zbog škrtosti obavijesti koje o sebi daje drugima puno razlièitija od mene. debljini niti. nekako nemirne. a veæ i bojom posljednjih rijeèi. pletenje za samu sebe nije me nikada pretjerano radovalo. upitati za koga to plete tolike džempere. u èije su razloge preseljenja u dom bili upuæeni svi osim debele kuharice koja mi je uporno. Uostalom. ali ni onda kad je njezin govor bio upuæen suhonjavoj visokoj djevojci po èijoj se odjeæi moglo zakljuèiti da je u Zadrugu na 53 . time i objasnila razloge one nepravedno propisane pokore na koju pomislim i danas. ali sam osjeæala da protiv tog istog tona ne bih imala ništa kad bi se našao odmah ispod mojih oèiju. uživljena u svoju uèiteljsku ulogu. drugu je zanimalo koliko oèica mora nametnuti za rukav veste. Ljubica je. iglama izvlaèila ispuštene oèice i izgovarala èitave male pletaèke traktate. Spominjala je da to èini u vrijeme dok mi ostale u velikoj èitaonici ispijamo kave i glupo vjerujemo da je baš svako u socu viðeno pismo ujedno i sretna vijest. ali da se jako isplati. prema sudu moje brojne familije koja se u njih s ponosom odijevala. a misle tako još i danas. i farba li i ona svoju kosu kolor-šamponima.

Grubljeg modnog objašnjenja. Za razliku od svih prethodnih. tako mi je ona o mojim postupcima svjedoèila tridesetak godina kasnije. dobro æe pristajati uz tvoju bljedoliku facu. zaplijenjena. Desetak dana do dana d buduæi džemper imao je samo leða. bukle. jer ti štapiæi izdužuju. ali je uz nju kupila i jedno klupko crvene. meðutim. zelene. a pletivo iz kojeg se sporo raðao zamišljeni predmet sve je èešæe ležalo na radijatoru. ipak ubaciti nekakvu malenu slikariju. Sve je završavalo na tihom gunðanju kojem sam se prepuštala samo onda kad sam ostajala sama u sobi. ne sjeæam se je li baš za tu prigodu odabrala Badnjak. a markice s unutrašnjih strana leða otkinute. bordo. i iste takve noge. Neke je dijelove tijela ipak uspio preskoèiti i ja sam poslije uvjeravala rasplakanu mamu. Niskim osobama ne pristaje džemper ispleten samo pravo. ali se ipak nisam mogla oduprijeti osjeæaju kako joj do izrade dara nije stalo toliko koliko se meni u prvi mah èinilo. Svoj sam džemper veæ vidjela. a svaki peti red krivo. Nosili su ih najèešæe uèenici njezine škole i toèno po njezinim zakonima: oni deblji samo krivo. Mršavima sam sklona plesti rižu ili kocke. bez uzorka. a bome i uništavanje živaca. može jedna lagana pletenica. Ljubica je. pasica æe biti smeða da te malko suzi dolje. Odakle su oni bili uvezeni. Punašnima pak najbolje je samo krivo. Oko vrata æu ti staviti crvenu kragnu. o èemu je mogao posvjedoèiti i džemper jednog mog poznanika. Dakle. Ušiveni rukavi su za uske. ali sasvim uska lijevo. Ljubica je skratila svoje subotnje izbivanje i u dom se vraæala veæ oko jedanaest sati i samo s jednim klupkom vune. priznajem. svaki peti red samo oèice krivo. sliènu onoj kakvu imaju tek pristigli. da mu se ono što je na njoj zaboravio spomenuti sigurno jako sviða. da se nit na igli èesto može uèiniti kao nova oèica. a rantglan za široka ramena. moju strogo èuvanu tajnu. To da sam nekada provodila puno sati uživajuæi s deèkima baš u igranju nogometa predstavljalo je još tada. barem sam ja u to bila uvjerena. Raznobojne slikarije što ih neke moderne pletaèice upleæu u posljednje vrijeme bacanje je novaca. bilo bi puno bolje da ste pleli pravo-krivo. tamnoplave. Poradovala sam se da æe mi. jer je roba uskoro. Sve me pomalo podsjeæalo na opisivaèke zalete moga oca kad mu je moja majka jedne godine. pravo-krivo. sina uglednog opæinskog tržnog inspektora koji je za svoje zasluge u otkrivanju kriminala dobio i nekoliko državnih priznanja. a mršavi rižu. na moj nagovor. prava nogometaška. makar samo na prednjici. Bilo mi je jasno da je bukle napornije plesti. Roðendan se bližio. deset oèica pravo. uvijek druge boje. nisam do tada èula. Na korzu sam u to rano proljeæe poèela prepoznavati Ljubièine džempere. Vjerovala sam da Ljubica za nju nije saznala. unatoè protivljenju izreèenom u svom govoru. inaèe stranjski džemperi u novootvorenoj trgovini u Ružinoj ulici. jedna oèica krivo i poslije desetoga reda sve krivo. male grudi i predug vrat kakav imaju svi u njezinoj familiji. zbog poslovoðinog neposjedovanja pravih papira. te stoga izraðenu velièinu nisam primila kao novu usmjerenu podvalu. izrada moga džempera slabo je napredovala. jedno tamno zelene i jedno smeðe boje. Tim je rijeèima Ljubica predstavila svoj buduæi unikatni rad. priznala da bi joj bilo puno bolje da je poslušala svoga oca i udala se za onog zelenookog mladiæa koji je ostao sretno živjeti u njihovu selu. Razljuæeni muž tada je spominjao ženine kratke ruke. za mene suviše velika. kao što djed nikada ne želi priznati baki da je njezina pita zeljanica puno bolja od one koju ponekad na sijelo donese udovica Jela. romboidnu. Džemper je trebao biti njezin poklon meni i bio je to dovoljno jak razlog zbog kojeg bi svako moje požurivanje bilo nepristojno. sive.konzultacije s mojom cimericom Ljubicom došla iz nekog susjednog sela kroz èiju glavnu ulicu još nije prošao asfalt. dodala i obavezno odlaženje u gradsku 54 . pristala na svijetlozelenu. Subotnjim je izlascima. nikada nisam uspjela saznati. a mandžetne zelene da ti produže te tvoje kratke ruke. Time pletenje gubi svoju osnovnu i najbitniju svrhu. ali on to ne želi priznati. moje je nestrpljenje raslo.

biti ispleten. u ležeæem položaju. izvlaèile na plesnjake. Stjepku Kalnièkom i Mirku Dražiæu nisu baš džemperi bili neizostavnim dijelom njihove junaèke garderobe. nazivajuæi ga nužnim prozorom u svijet. ljubavnih s povijesnom podlogom. jer je moj džemper bio u pitanju. barem što se unutrašnjih likova tièe. i u svojoj detektivskoj akciji otkrila da je prozorèiæ kroz koji smo se subotom tajno. s posebnom ponudom inozemnih. rijeèju džemper. ponašala se kao žena koja je konaèno uspjela vidjeti original reprodukcije što ju je nekada davno krišom izrezala iz skromne likovne monografije. odabirala razlièite kutove svoga gledanja. Poslije zakljuèavanja odgajateljica je znala još jedanput obiæi sobe. meðu kojima su prevladavale nijanse bordo i tamnozelene. Znala sam i tada da Valentinu iz roda Frankopana. tek lagano privuèen. Njezini bijegovi prolazili su neopaženo. Priupitati nekoga je li ju možda vidio bilo je preopasno. klupko po klupko. Štoviše. A ja sam šutjela. Na zaprepaštenje mene. precrtavala uzorak šarenog džempera na romboide. sjedeæi prekriženih nogu i naslonjena na zid. bila negdje izvan zgrade. bojala sam se što æu odgovoriti ako me zaustavi dežurna i upita kamo idem bez kuænog ogrtaèa. iz dana u dan bilo sve nerazumljivije. skromne i vrijedne uèenice tekstilne škole nitko nije mogao posumnjati. i moralno neprihvatljivije.. onako kako je Ljubica šutjela u našim prvim zajednièkim tjednima. njezine cimerice. vrativši se iz prizemne uèionice negdje oko 22 sata. pošla sam i ja. našla našu sobu praznu. samo snažnije zatvarala oèi i glavu gurala dublje u sintetièki jastuk na koji sam prije spavanja istresala nekoliko kapi nekakvog svijetloplavog osvježivaèa samo da bih donekle ublažila miris plijesni koji je noæu preplavljivao našu južnu sobicu. U to je vrijeme Ljubica redovito ležala u svom krevetu. kad nas kroz prozor mogu vidjeti znatiželjni prolaznici. odsanjala svoj prvi mladenaèki ljubavni san i kojoj se poslije vraæala kad god bi se pred njenim oèima pojavila neka nova nada. sa šarenim jastuèiæem pod glavom i s knjigom pred sobom. a samo subotom i nedjeljom sat kasnije. a ovih posljednjih. Prošla sam neopažena. Pretpostavljala sam da se Ljubica iz sobe iskrala nekoliko minuta prije moga ulaska. Cimerica je. izmišljenim. nekoliko dana ranije. koji je bio upuæen u moje intenzivne pripreme za veliko matematièko proljetno natjecanje slavonskih maturanata. Ukratko. mart. Spustila sam se u spavaæici u podrumske prostorije. pa sve to onda zapisivala. ili do osloboðenja grada Sarajeva one 1945. u istim tonovima. koji sam joj poklonila za 8. ako Ljubica tako odluèi. upravo onakve kakve je Ljubica. moglo se reæi. nakon njezina povratka oko ponoæi. èak i onda kad su prava imena uvedena u prièu. 55 . Ljubica je na mali blokiæ. Uostalom. nalijepila na zid vlastite djevojaèke sobe u kojoj je. do mog je roðendana bilo preostalo još punih tjedan dana i po pravilima Ljubièina ranijeg poslovanja on je mogao. prstima prolazila po staklu. jedne obiène veèeri. Ja sam. u puno razlièitih boja. Odmicala se od izloga. gotovo sam zanijemila kad sam. spojen. Ponovilo se to i sljedeæe veèeri. ona je redovito posuðivala isti tip romana. što je svaki put iznova izazivalo Ljubièino zgražanje. donosila subotom iz Zadruge. Stoga mi je njezino zamjenjivanje stvarnog pletenja s onim pripovjedaèkim i najèešæe. pa èak i opheklan.knjižnicu ponedjeljkom i petkom poslijepodne. Skupila sam se u tami i vlazi jedne od naših zajednièkih kupaonica i èim je Ljubica izašla kroz prozor. do povijesnoga napada na Beograd. ali i na èuðenje naših odgajateljica koje su imale uvid èak i u naše èlanske knjižice. zastajala i brojala. Slijedila sam je do njezina cilja. pravih runskih vunenih džempera. jer u ponašanje sitne. I ubrzo. sa štrikaæim iglama u rukama. jer su se domska vrata radnim danom zakljuèavala u 21 sat. Treæe sam veèeri ipak odluèila krenuti za njom. Ivanu Pravdiæu. Moje noæno ostajanje u namjenskoj prostoriji i prekomjerno trošenje svjetla odobrio je sam ravnatelj doma. Bio je to izlog novootvorene prodavaonice odjevnih predmeta. Pavlu Gregorijancu. dakle. Samo je moj razlog bio puno konkretniji i mogao se pokriti jednom rijeèju. iznova mu se primicala.

pasica smeða . pokazivao nacrte kuæe koju je. izlazile male nogometne loptice. Kad sam se te veèeri vratila u sobu. premda ni tada ne bih imala ništa protiv da je netko skup želio protumaèiti na taj naèin. naime. nje više nije bilo. a bukle se. a ja sam sjela do nje i bez ikakva pitanja poèela rasplitati niti s poda. sve do polaska u gimnaziju. roðendan je bio moj i ja jednostavno nisam mogla dopustiti da se na taj dan ne upoznam s deèkom na kojeg sam mislila èak i u trenucima dok mi je mladiæ. I sve je bilo zgotovljeno na vrijeme i prema prvotno zamišljenom nacrtu: kragna crvena . moj bukle džemper upustio se u žestoku polemiku s èavlom Jakovljeve stolice. a Jakovljevo odbacivanje i doèekivanje moje stolice sve dramatiènije. kao ni jedna vuna do tada. redovito zapinjuæi. mogla pozavidjeti. Nikada nisam saznala je li me možda vidjela kako je slijedim. pa na mjestima gdje bi htio reæi koliko je zaljubljen crta krugove i ispisuje najrazlièitije crtice. Pretpostavljala sam kako nije mogla podnijeti naèin na koji je netko u visinama i s lakoæom uništavao njezin osmodnevni trud. mogla spremno tematizirati svoju iscrpljenost matematièkim jednadžbama. a na nekoliko mjesta vidjele su se praznine ispod kojih je probijala muška tamnoplava potkošulja moga tetka. a treæi polumrtvi izlazili iz tunela straha i pri tome govorili kako je prolaz bio obièna ljiga koja ni ovaj put nije mogla uznemiriti njihove cool-èeliène živce. potrèale smo obje.. Kragne više nije bilo. provodila na mederovaèkom pašnjaku igrajuæi nogomet. mandžetne zelene . koji se svima predstavljao kao moj buduæi zaruènik. Bila sam. Izgovorila je to u jednom dahu. gaðali ruže napravljene od krep papira i poklanjali ih svojim simpatijama. Stigao je ringišpil. I dok sam prizivala svece ljubavi i obeæavala im pobožnost veæu od Mandalijenine. ubrzanje jaèe. bez ijednoga romboida precrtanog iz izloga Ružine prodavaonice. Jasno. Dobit æeš dar za roðendan. Željezni nasilnik upoznavao je džemperov dubinski ustroj i parao ga brzinom na kojoj bi mu èak i sama Ljubica. za kojeg sam znala samo da se zove Jakov. Jakovljevu borbu s mojom sjedalicom primala sam kao junakovu borbu sa ženskim srcem za koje on još ne zna. namjeravao izgraditi samo za nas. Kad smo ipak sretno sišli s ringišpila.smanjenje kukova. Kod Svilane se te srijede. uvjerena kako neæu živa dotaknuti tlo na kojemu sam prije samo nekoliko minuta tako èvrsto stajala. ne meni u èast. ili oni smireniji. sa zbirkom zadataka pod rukom i pripremljenim govorom u kojem sam. oèekivala kako æu mjesto prepustiti njoj. da je najzgodniji tip na našoj školi i da piše pjesme u kojima skriva svoje prave osjeæaje.produživanje ruku. Ipak bi ti bila prevelika. ne skidajuæi pogled sa svojih prstiju. Najuporniji su èekali svoje mjesto na ringišpilu. da se sve zbivalo u drukèijim okolnostima. Nisam saznala ni tko je bio taj koji joj je rekao da sam ljetne praznike. Jakov me te veèeri otpratio do 56 . skupila sva srednjoškolska populacija. A uhvatiti ga bilo je te veèeri umijeæe veæe od zabijanja gola iz lijevog kornera. Na poèetku leta još sam je vidjela. Potom je glazba postala glasnija. kao što to uostalom nisu znali ni oni na èije je sudbine Ljubica nailazila u svojim romanima. desni dio leða i dio rukava bili su isparani. ali æeš me zato odvesti na svilansko polje. isti onakav kakav je na Josipovo dolazio u moje selo. onako kako æe se zvati jedan moj sin. Pomislila sam kako sam mu o svojim osjeæajima ipak trebala nešto reæi dan ranije. dok smo stajali u istom redu za kino-ulaznice. šestoga u travnju.svijetlozeleni bukle. K tomu. po amerièkim nacrtima. da ga je davno osvojio. nepopravljivo mrsio na flekavom parketu. drugi. Ljudi koje smo nas dvoje ostavili na zemlji bili su sve dalji i nama sve sitniji.refleks za blijede obraze.b.Poslije toga moja cimerica više nije izlazila. Stajala je na istom mjestu. trebalo je još zgrabiti stolicu do nedodirljivog frajera iz susjednog 4. i moja cimerica i ja. možda s pravom. Ali. ako bude potrebno. Stigla sam prije nje i tek sam puno kasnije shvatila da je ona. Ljubica je parala leða moga buduæeg džempera. kako sam i obeæala. I u trenutku kad se baš ispred njega pojavila osloboðena stolica. jer za to više nikada neæu imati prilike. Jedni su igrali stolni nogomet i nogama ljutito udarali ladice iz kojih su. a središnji dio .

koju sam tada dijelila s buduæim. za uvredama što mi ih je nekada upuæivala. skupljeno pod ciglastim pokrivaèem. grèi u pravilnom ritmu gorkoga plaèa. a to mi je rekao ravnatelj kojemu sam se u listopadu došla pohvaliti rezultatima svoga prijemnog fakultetskog ispita. po mišljenju mnogih žena najšarmantnijim nacionalnim politièarem. uska i ispisana crnom tintom. Od toga dana sa mnom nije progovorila niti jedne rijeèi. Mislila sam o Jakovu i o tome ima li uopæe smisla sina nazvati imenom njegova roðenoga oca. okrenula se potom i otišla u suprotnom smjeru. poput veæine ostalih. odabravši uz 57 . i sve sam teže podnosila njezinu šutnju i prezir. Nisam znala zbog èega ona vikendom nikada nije odlazila kuæi. Ljubica se predstavila. posve razlièitim od prvog. a sve dok i mene ne bi svladao san. nije ostavilo baš nikakve tragove na našem fizièkom izgledu. više ne krasi izlog u Ružinoj ulici.ulaza u dom. Patila sam za njezinim makar krnjim reèenicama. a zbog svojih sebiènjaèkih pohoda na džemper u kojemu sam se samo željela svidjeti Jakovu. Nisam èak znala ni to zbog èega je i posljednje ljetne praznike jedina provela u domu. južnu sobu. Stoga i nisam mogla primijetiti da se tijelo moje cimerice. Mi žene svoje smo odebljale bokove ugurale u tijesne škotske suknjice kakve smo najèešæe nosile u gimbi. Drugim je rukopisom. Njemu sam ispripovijedala sve o njezinoj džemperskoj strasti. produžila je izlaske subotom u Mlinsku i ispisala se iz knjižnice. zbog èega je nitko nikada nije nazvao telefonom na èemu sam joj ponekad i zavidjela. èija su slova bila sitna. glumila dubok san. Stavljanje svoje desne ruke na moje desno rame objasnio je neodgodivom potrebom da se prolaznici ne bi naslaðivali mojom nesreæom. krumpirastim štampanim. premda je za nju rezervirao onu istu. jer je svojim brižnim pozivima nisu budili u rana nedjeljna jutra. u sluèaju da ona više ne stane na isto tijelo. ali ona je. odradila pripravnièki staž u mederovaèkoj osnovnoj školi. vjerojatno. vojnièkim ishranama. I svi smo poslušali. unatoè raðanjima. ustajala svakih nekoliko minuta i provjeravala Ljubièino disanje. Stoga je i on za tu posebnu prigodu odluèio obuæi jedan posvema novi. na stolu moje kabinetske sobe. Te sam veèeri na to posvema zaboravila. i ja u sliènim situacijma. i uz veliki jedan uskliènik. našla sam poziv za proslavu desetogodišnjice mature. izmucala reèenicu iz koje se moglo razumjeti da ne govori istinu kad kaže da joj je drago što su se i njih dvoje konaèno upoznali. nedjeljnim ruèkovima zaljubljenih punica i roštiljima kakve na poèetku ozakonjenih brakova uspijeva pripremiti samo muževljev otac svojoj mladoj snahi. nisam saznala gotovo ništa. zbog èega nije. a kojih nije bila svjesna. Rukom je bila dopisana pomalo neobièna napomena. kojima sam sve jasnije nasluæivala pravi uzrok. a zelenim flomasterom gotovo iscrtanim slovima. onaj što ga je Ljubica noæu krišom preslikavala u svoj blokiæ i po kojem je redovito subotom kupovala kanjurice i slagala ih na najvišu policu našeg tijesnog plakara. zbog èega sam ja ranije. Sljedeæe se jeseni. Ali. uostalom. kao. zaustavila svoj pogled na džemperu. kad god bi se to dogodilo. Tek sam tada shvatila da o njoj. premda su se i drugi. bojali kao i ja da na ostalim pozivima ne piše isti tekst i da su samo neki od nas odabrani za humoristièki dio maturalnog programa. dobila uskrsni paket. naglašeno da se gimnazijska garderoba. Pojavio se u onom s uzorkom bordo-zelenih romboida i time nam objema odgovorio na pitanje zbog èega odnedavno isti takav. Krajem svibnja odluèila sam Ljubicu upoznati s Jakovom. Htjeli smo jedni drugima pokazati kako deset proteklih godina. u kojima sam završila fakultet. Ona se vratila svom jednobojnom pletenju. a potom konaèno uspjela uvjeriti svoje nekadašnje fakultetske profesore kako bih im ja bila idealni suradnik. nije pojavila u domu. slobodno može ponijeti u vreæici. nasjeli smo baš svi i baš svi smo stigli bez vreæica. Ja sam se prije spavanja željela isprièati svojoj cimerici. Glavu je prekrivala pokrivaèem. Sudionici proslave zamoljeni su da na feštu doðu obuèeni u nešto od onoga što su obièavali odijevati u završnom razredu gimnazije. Poslije deset godina.

nije primijetio trzaje na mom licu i igranje lijevog oènog živca. Osjetila sam da Siniša. Zamolila me. èim se za to ukažu politièke prilike. Stoga sam i izgovorila završne reèenice: A. dok je s puno manje žara spominjao svoju prirodno crvenokosu suprugu koja razumije njegove potrebe za privremenim izvanbraènim izletima u kojima dolazi do izražaja njegova cjelokupna osobnost. a možda sam se uistinu i trebala. u što si se i sama mogla uvjeriti da si bila pametna. jedna crvenokosa djevojèica. ona ima razumijevanja i za njegove izvanbraène izlete jer sama nije u stanju shvatiti puninu njegove osobnosti. prema kojem se spuštala svih proteklih deset godina. za kojeg je krišom plela baš ovaj. Skidala je mustru noæu s izloga. I dok mi je kasnije u plesu Siniša prièao o svom uspješnom poduzeæu. a njemu je kao ocu sasvim svejedno koja æe od njih dviju biti pobjednica sestrinskog finalnog meèa. I kako prièa završava?. Siniša. èuo da je Siniša uspio u samo èetiri i po godine završiti više ekonomsku školu na kojoj je u vrijeme Sinišina studiranja dekanicom bila roðena sestra njegova oca. prema njihovim rijeèima. zamisli. Plela je džempere i sama se uzdržavala. morala prebaciti u tekstilnu. nije loše. ali tebi su se sviðale poete. kako se stvari razvijaju. pomalo uplašena prekinula sam Sinišin govornièki mlaz koji mi je prijetio poput velike sante na kojoj piše moje vlastito ime i koja se približava svom cilju. a tog je tipa pokupila neka glupaèa. kao posvema prosjeèna sveuèilišna asistentica. Èudio se onako kako se èudio naš razrednik kad je iste te veèeri. a onda se nesretno zaljubila u nekakvog intelektualca. Moj razredni kolega zaèudio se što sam uspjela pogoditi pravi. izgovorivši svoj možda za tu prigodu posebno pripremljen tekst oèekuje moje divljenje. Džemper je veæ bio i izblijedio. Deèki su navukli svoje nekada ležerne džempere. nego preko debelih oèala. ali sam iz njegova pogleda razumjela da 58 . poslušavši upit. jednostavno zanijemila. posao. Nije loše. Pokušala sam mu objasniti da mi je èitanje prièa. bud-zašto. ja sam u tom trenutku bila spremna izgovoriti samo jednu reèenicu: Krasan ti je taj tvoj džemper. o nekakvoj odjevnoj tvrki koju bih ja kao napredna žena trebala poznavati. koje èesto podsjeæaju na neèije prave živote. a zatim prelazio na opis svojih dviju kæeri koje æe. a ne prevelika znanstvena nada. ali je itekako podsjeæao na Jakovljev u kojem se one veèeri pojavio pred Ljubicom i pred kojim je moja cimerica. koji njezin uroðeni talenat pretvara u biznis nesluæenih moguænosti. šavovi lagano razdvajali. u kojima smo na maturalnom putovanju s puno muke pronalazile njihova ramena. a koju æe on. Tako se i Sinišin bordo-zeleni džemper na njemu rastezao. a ja sam veæ i kao klinac poštivao žensku æud. o kojoj više ništa nisam èula. sreæom. Osjetila sam da sam pozvana da ja okonèam prièu. spomenuo je da su joj roditelji stradali u prometnoj nezgodi baš te godine kad je upisala gimnaziju pa se. onih na kojima su se sklapali unosni ugovori od èega su. ne sjeæa se je li mu rekla da joj je bila cimerica. nastavio istim tonom: E. nakon koje sam uskoro dobila objašnjenje za kojim sam tragala sve od odlaska iz južne domske sobice. nakon nekoliko godina nalazi ta djeva svoga princa. njegov džemper. oni koji ne vide svijet obiènim oèima.njih èarape u jednoj od kockinih boja. istovremeno. bila siromašna. mala je gazila tekstilnu školu. Bilo je sasvim jasno da je džemper ruène izrade i da su tonovi bordo i tamnozelene prije deset godina bili identièni bojama klupka koje je Ljubica skrivala u našem zajednièkom plakaru. zbog kruha u ruci. ponositi uspjesima razrednog kolege. Njega mi je prodala. odmah privatizirati i sam je otkupiti. koristi imali èak i obièni fizièki radnici. možda je i taj bio stihoklepac. s najviše šesnaest godina osvojiti Wimbledon. ili su samo stanovale u istom domu. Nastavio je mljeti kako je ta djevojèica. ja sam strpljivo prouèavala pletaèki bod na njegovu džemperu. Zbog toga ga je i dala ispod cijene. ubrzo ju je zvao djevojkom. i tek se pažljivim gledanjem mogao na njemu prepoznati uzorak romboida kroz koje su probijale nategnute oèice. s dignutim repom. Meðutim. pa je. da ga ne nosim u školu. istinit kraj. na svoja otrbušena tijela koja su pamtila veæ desetke poslovnih ruèkova. nekoliko minuta kasnije.

Bila je otiskana u istim bojama kakve su bile i one u tetkovoj knjizi Sveznadar. Tako je mislio i moj suprug Jakov i nije primjeæivao kako ja godinama ne prilazim svom džemperu s onom ljubavnom tremom s kakvom sam mu prilazila na poèetku. razumio zašto sam ga u autu zamolila da me ujutro podsjeti da na tržnici kupim lavandino ulje. znajuæi kako je prošao njegov promotivni izlazak. Samo je svoj džemper ostavio. mogao pohvaliti svojim èlanstvom u Društvu hrvatskih književnika. Priznao mi je da je sve do tada mislio kako ja imam smeðe oèeve. Jakov nije ni one veèeri. u Australiju. Bilo je to pomalo neobièno za 59 . kad je toèno u ponoæ došao po mene. trajati godinama. bez stanke. Bilo mi je žao što Ljubica nije našla nekoga poput onih junaka u èije se ljubavne prièe intenzivno uživljavala jedno rano proljeæe i što je i sama vidjela kako se i ljubavi. stajala je i prava zemljopisna karta Slavonije i Baranje. ja nisam imala razumijevanja za Jakovljeva izvanbraèna potvrðivanja kao što je ona imala za Sinišina. što je priznao i sam Jakov nakon što je naliv-perom. koje sam mu poklonila za petogodišnjicu našeg braka. kad sam se još radovala što me on u potpunosti može podsjetiti na moju travanjsku mladenaèku i nespretnu zaljubljenost. i u kojoj sam pronašla kako se zvao tip koji je otkrio zemlju u koju je otišla živjeti moja najbolja prijateljica Ljilja. ako mu uskoro i uspje postati privatnim poduzetnikom. pa me potom zamolio da uèinim isto. poput onog mog svijetlozelenog bukle džempera što mi ga je sama isplela za moj roðendan. Dobro je pristajao boji mojih oèiju. potpisala njegovim lijepim i nekako èudno otmjenim prezimenom. Premda mogu. Kad mu je on poslije nekoliko godina postao manje važan i kad se. u koju je on sve èešæe pogledavao nakon što su kæer i sin njegova mlaðeg brata u rano proljeæe te iste godine odselili. Jer. Nakon toga izvadila sam iz svoje torbice debeli ljubièasti flomaster i posljednji se put. sigurno i bez žaljenja. Knjigu. Bilo je to sve što sam. ja sam provjeravala znam li još uvijek. i to je bilo itekako korisno za fizièki izgled moga muža. moj suprug je spremno otišao. jedno nagriženje više ili manje. Njemu je još i tada dobro stajao njegov romboidasti džemper kupljen prije deset godina i možda je zbog toga imao pravo što je s laganim gaðenjem pogledao na moju škotsku suknjicu i izrekao brojku koja se ticala mojih suvišnih kilograma. vjerojatno u strahu da njegova princeza pred svojim maturalnim kolegama ne izgubi cipelicu. unijela u moju sobu. i to samo sa svojom mamom. Meðu knjigama za novu školsku godinu. I dok je Jakovljev otac veæ pripremao drva za novi roštilj u svom dvorištu. iz koje se moglo saznati svašta i o predsjednicima drugih država. S njega pažljivo otjerujem moljce. a ne samo o našem. uz udžbenik Moj dom i uži zavièaj. prvo pomisliti kako je to jako smiješno. Za razliku od moje cimerice Ljubice. nakon Jakovljeva odlaska. i tako se više ne može obuæi i pokazivati drugima. umjesto njime. pomalo naèete i pomalo neupotrebljive. PODRAVKA EXPRESS Čini mi se kako i danas toèno mogu opisati onaj osjeæaj koji me obuzeo kad sam otvorila paket što ga je teta negdje krajem kolovoza 1969. bez imalo zastajanja na papiru potpisao ponuðeni formular. baš kao i džemperi. A one nisu shvaæale na koje je sve to naèine kod mene rijeè džemper povezana s rijeèju šutnja. a ne mamine zelene oèi i zbog tog sam mu priznanja bila iskreno zahvalna. tetak je poslije èitanja stavljao uvijek na drugo mjesto. Znale su samo da bi bilo pametno jedan obièan odjevni predmet osloboditi krivnje i zbog toga su mi za moj odlazak na razvodnu parnicu kupile tamnozeleni pulover. neæe svoj glas dati za veæe porezno izdvajanje u korist znanosti.on. rekla svojim prijateljicama. sasvim lako mogu oparati. ponoviti onu definiciju nauèenu na seminaru iz teorije književnosti i sve se više hrabrila spoznajom da me na južnom zidu jedne provincijske kuæe još uvijek èeka reprodukcija Turnerovih Žena u procesiji. Netko æe.

Cigo je. malko veæima. i iz kojeg se moglo pretpostaviti da je ujak Milan. i je li nam bliži Beograd ili Zagreb. je li napisan istim slovima kao i moj rodni Gradaèac. tada bilo puno lakše i da je osjeæao da æu se ja u tom novom domu nauèiti. onda kad me teta zbog nekog mog prijestupa nije puštala na nogomet. na krštenje tek roðenom sinu. Uèiteljica je bila toliko zbunjena da je i zaboravila pitati jesmo li mi onda možda u nekom rodu s politièarem istog prezimena kad sam joj ja. zapovijedajuæi mnogim vojnicima u Bosni. utopljeni u suze. postati pravi pisac. Prepoznali su se na pokopu moga drugog djeda. i nakon što se djed ponovno zahvalio svom pretpostavljenom što ga je u rano proljeæe '44. dobio ime po mom tetku. isprièala da su otac moje mame i moj tetak. unatoè protivljenju mnogih suboraca. meðu kojima je bio i otac moje mame. najmlaði djedov sin. koji je znao da sam ja '62. pojasnila moje rodoslovno stablo.. koju je najviše zanimalo je li na pokopu bio i sveæenik. ili mu je bila nepodnošljiva misao da netko vidi kako se papir nad kartom Australije nekako èudno zgužvao. djed Tadija. koja joj je u miru i uz kavu. ako veæ mora putovati. podsjetili na hladnu olovsku zimu u kojoj su mnogi njihovi ranjeni. oèeva oca Fabijana. ali nije znao tko je taj fini èovjek o kojem mu je govorio prijatelj Fabijan nedjeljom u èitaoni. Ali. Tamnoputi trgovac s jakim crnim brkovima. pribio letve na novim krovnim gredama nakon što je grom pogodio dimnjak naše dvorišne zgrade. maglili pred oèima. Da sam kojim sluèajem do Sveznadara mogla doæi. za èavlima. svojoj uèiteljici. za koju se sada osvjedoèila da je govorila istinu. da sam to uèinila. na što je tetak odgovorio da æe onda. tetin brat. vrativši se u školu. Povjerovala je tek mojoj teti. ili barem malko.njega koji se kao mladi domobranski narednik pedantnosti nauèio još u ratu. i to ni manje ni više nego u partizanima. s kojeg se jasno vidjelo da je moj otac. jer se oko tog pitanja moj tetak posvaðao s trgovcem kod kojeg smo došli kupiti èavle da bi njima èika Ptièek. I upravo me zbog toga èudilo što tetak nije svoju knjigu. prvi put susrela dvadeset jednu godinu nakon završetka ratnih operacija. možda baš onakvima kakvima je napisan grad u kojem živi moj prijatelj Jordan. Teta joj ipak nije mogla razjasniti kako to da je tek na pokopu drug Tadija otkrio da se o odgoju njegove unuke veæ èetiri godine brine njegov ratni komandir. bili zajedno u ratu. rekla da mi je djed bio na pravoj strani. izraèunavala dodatne matematièke zadatke èiji su mi se razlomci. danas nisam sigurna da tada ne bih iz njega izrezala kartu Jugoslavije. koja su o svojim ratnim uspjesima šutjeli svaki u mjestu svoga stanovanja (udaljenom jednim od drugoga stotinupedeset kilometara). Tek nakon što su se. kao što se znala zgužvati moja bilježnica u kojoj sam. ako nièemu drugome. tragati po Zagrebu. kod kojeg živim od svoje treæe godine. na što sam se ja naježila jer je meni sasvim dovoljan bio i onaj jedan èijeg se zvuka sjetim kad god preplašena 60 . preporuèio nam je poslije pregledavanja svih drvenih pretinaca obojenih sivom temeljnom farbom i donesenog zakljuèka da takvih eksera u njima nema. spominjuæi pritom sto gromova. Dva su se borca. premda sam slova nauèila poslije mnogih drugih uèenika iz razreda. ja bih s kartom Jugoslavije u džepu znala koliko je naš Mederovac uopæe važan. stavljao uvijek na isto mjesto. u kojoj smo boravili ljeti. Vjerujem da je djedu. pustio na sedmodnevni dopust. uz moju šegrtsku pomoæ. onda barem redu po kojem je domobranski narednik Milan bio poznat meðu svojim vojnicima. kupljenu u Zagrebu na dan izlaska iz Lepoglave. zbog kojih su ga zvali Cigo. uèiteljica mi je rekla da æu ja jednoga dana sigurno. To me možda najviše zanimalo. ali slutim da bih sada. zasigurno bila uspješna profesorica matematike u jednoj od osjeèkih gimnazija i da bi me uèenici zbog mojih visokih kriterija i ogromnih vodenih oèiju meðusobno posprdno zvali buljata. premještena kod zetove sestre u Slavoniju. oženjen za kæer Tadije Blaževiæa. Kad sam. Možda se bojao da æu i iz nje poželjeti izrezati poneku slièicu. da ih potražimo direktno u beogradskoj tvornici. roðen krajem ožujka '44. mog djeda su poèeli zanimati i razlozi zbog kojih je poštovani narednik došao ispratiti na vjeèni poèinak prijatelja Fabijana. a ne ekserima. poprženu u šišu. šaptanjem na uho.

Tekst peticije. koju su radnici. odgovoriti razlièitim pokazateljima: sastavom stanovnika. A da baš oni mogu biti itekako znaèajni u procesu izraðivanja mjesne samosvijesti pokazala je jedna peticija koju su stanovnici Mederovca potpisivali u proljeæe '70. Mrzila sam situacije iz kojih moj tetak nije izlazio kao pobjednik. pa prstom pokazao udaljenost prvo prema Beogradu. I tog mi je dana. pa i to da se naše industrijsko naselje nalazi na glavnoj pruzi na relaciji Osijek-Zagreb. ali znam da se od tada nismo stidjeli pred graðanima Našica i da je njima upravo tim èinom izbijen glavni adut po kojem bi oni. Stajao je onako svježe žut meðu smeðim hrastovim trupcima. Prosvjed je uspio i za samo nekoliko tjedana prva je Podravka stala i na našoj stanici. u našim zemljopisnim prostorima. koju smo od tada ponosno nazivali željeznièkim kolodvorom. jer možda autori nisu roðeni i još k tomu nisu imali nikakve rodbine u Vinkovcima. pa sam stoga voljela njegova pojašnjenja kojima se preda mnom pomalo djetinjasto pravdao. postojanjem kazališnih i koncertnih dvorana. I u njemu nigdje nije pisalo. a glavobolju mi je još snažnije pojaèalo pitanje: zašto je Mederovac i na tako velikoj karti. reèenicu koju u tom trenutku nisam razumjela. pripisujem u vlasništvo moga tetka. i to je pisalo u knjizi. mi nismo imali gimnaziju kao oni. premda je i ona bila meðu onima koji su na kraju svakog tromjesjeèja odlazili na matematièke instrukcije kod jednog zgodnog studenta elektrotehnike. dizalica koju smo nekoliko puta crtali na satu likovnog odgoja. u vrijeme u kojem sam ja završavala èetvrti razred i kad sam o svom domu i užem zavièaju znala gotovo sve. zalupivši vrata Cigine trgovine. nabrajanjem njegovih srednjoškolskih ustanova. pjesnièki je govorio o znaèenju naše drvne industrije i o svim nedaæama koje æe pogoditi i jugoslavensko državno gospodarstvo ako se i ubuduæe nastavi s takvom prometnom politikom. izgovorio reèenicu Nas dvojica nismo govorili istim jezikom. iz Njemaèke dovezena. pa naši poslovni partneri budu lišeni moguænosti da na poslovne sastanke dolaze poslovnim vlakovima kako bi obavili bitne poslovne razgovore. može se. napisan manjim i od svih najmanjih slova? Na pitanje živi li netko u malom ili velikom. moj nemir ni poslije toga nije prestao. za koji sam bila sigurna da ga je sastavio pisac èika Anto.. Ali. površinom na kojoj se mjesto prostire. živi li možda u selu ili u industrijskom naselju. gradili svoje prijestolnice. te visinom i brojem tvornièkih dimnjaka. za širu zajednicu znaèajnom ili manje važnom gradu. Tek uveden poslovni vlak Podravka express. a on nas sa sendvièima u pravim žemljama i sokovima iz boèica doèekivao u zgradi sagraðenoj izvan tvornièkog kruga. iz èega se moglo zakljuèiti da nam je Beograd zaista nekoliko kilometara bliži. kakvu ja do tada nisam vidjela. trebali biti važniji od nas. saznala kako se njome želi reæi da pjesnici imaju veæu slobodu od ostalih radnika u DIK-u. po prijedlogu jugoslavenskih željeznica i prema njihovom voznom redu. ništa o vlakovima. poderanu na mjestima na kojima se presavijala. Meni se nije sviðalo što se u peticiji toliko puta ponavlja ista rijeè. U ovo se naše vrijeme proizvodi. nije trebao stajati na stanici iz èijeg se prometnog ureda vidjela ogromna tvornièka. i koja je stotinu puta veæa od one iz našeg Sveznadara. govorio je direktor Kombinata kad smo mu mi pioniri odlazili èestitati Novu godinu. raširio je po cijelom pultu. premda je bila siva. jedan od najkvalitetnijih namještaja na Balkanu.ugledam zacrnjelo nebo. zvali bijela kuæa. ali je tetak i za to našao objašnjenje u nekakvoj latinskoj izreci za koju sam tek kasnije. i metalskim. pisalo je u mom udžbeniku iz prirode i društva. izvadio iz ladice geografsku kartu. a potom prema Zagrebu. ali je još i danas. On im je pokušavao približiti razlomke tako što im je zadavao brzinu 61 . drvnim. ali smo imali školu uèenika u privredi s èak dva usmjerenja. Ne znam koliko se time uspjela unaprijediti drvna proizvodnja i trgovina regalima izraðenima od punoga drveta. pronašao naše mjesto ispisano najsitnijim slovima. Istina je. u koji su išli oni slabiji iz algebre i geometrije. od kakvih su stranci u prošlosti. kad god je èujem i u njoj prepoznam pokriæe za neèije meni neprihvatljive postupke. kad sam se upisala u literarnu sekciju. koji je polazila moja sestrièna.

shvatila sam to kad sam navlažila prst pljuvaèkom i podigla ruku u zrak. neprestano. koji su kod njega dolazili da bi samo poveæali postojeæu ocjenu. bili normalna stvar. puno veæa i znaèajnija tvornica od našega DIK-a. uz podatak koliko treæina. '70. Od onih malo naprednijih. dolazilo sa zapada. Možda zbog toga što su veæ do tada i sami odgledali puno vestern-filmova u kojima su takvi vagoni. èetvrtina ili petina njihove brzine stane u Podravkinu. uz malu nadoplatu. što momke nije previše zadivilo. zaboravivši na kamatne stope. ja i nisam èinila prevelik grijeh. Livada je završavala prugom i naša glavna razonoda toga ljeta bilo je èekanje munjevite Podravke. premda baka nije imala takav osjeæaj. A kad sam postala puno starija. Podravkinu savršenost i sama sam preuvelièavala govoreæi njemu i ostalim deèkima iz ulice kako sam i ja putovala njome. možda u onom istom u kojem je tetak toliko godina ranije kupio svoj Sveznadar. raširiti radne materijale i upustiti se. morao stati baš u njegovu naselju. Jordan se tih godina zaposlio u Borovo kombinatu i za jednu partiju nogometa na mederovaèkom pašnjaku. zbog kojih se u proljeæe '70. a oni koji idu do glavnoga grada Republike imaju pravo sjediti. u kojem je njegov tata radio kao majstor u gumari. pa onda od njih zahtijevao da izraèunaju koliko kilometara na sat postiže novi poslovni vlak. barem u onakvom sastavu. jer sam naše putovanje drugim razredom neusporedivo jeftinijeg. cijelo ljeto provodio s oèevom majkom. poèela sjedati u mjestu njezina jutarnjeg odlaska prema velikom gradu u kojem sam poslije diplomiranja polagala još nekakve dodatne ispite. sve do ulaska u zagrebaèki kolodvor. To sam ljeto. i to èak do Zagreba. Poslovnjak je kasnio desetak minuta i vani je zaista bilo nekakvo za kraj lipnja neobièno strujanje zraka koje je. vidjela sam svojim oèima da Podravka zaista nema onakav restoran o kakvom sam govorila svojim deèkima. s okusom prave domaæe. Nakon povratka. Poslovne dikovce. služe kokošju juhu napravljenu od mesnih kockica. oni su se veæ razvezanih kravata. s nestrpljenjem išèekivala Jordanov dolazak. koji bi. izvoz i uvoz. putnièkog vlaka. u vagon-restoranu u kojem im. a koliko smanjiti ako puhanje dolazi iz suprotnog pravca. uz pjesmu Kad se sa srcem kuha. dok bih ja prelistavala knjige kupljene u antikvarijatu. bez naših domaæih pijetlova. boravio na livadi ispred kuæe. potpisivala peticija. pomalo oèajavajuæi što su zbog dosadnih politièkih glavonja imali premalo vremena za pravi gastronomski užitak. pa ga nikada i nisam ispovijedila našem pateru. upuštali u ocjenu janjetine i luka iz restorana Vinodol. Jordan se uvijek hvalio kako je Kombinat Borovo. dvije godine stariji od mene. oèekivao je da znaju koliko æe se brzina poveæati ako u smjeru vlaka puše vjetar iste brzine. Premda je to bilo pomalo neshvatljivo.. Opisivala sam im i stolnjake na kojima su nacrtana srceta i konobarice na èijim su pregaèama izvezeni pijetlovi. Ujutro krcata Podravka u povratku se èinila polupraznom. samo u svojoj mašti mijenjala za luksuznu Podravku. prema redu vožnje. ali se nije mogao pohvaliti vlakom takve kakvoæe. i kad sam u Podravku. Uostalom. postali smo svi preozbiljni. kojim su se polupijani umorni radnici vraæali iz noænih smjena i kakvim æu i ja èetiri godine svakoga dana redovito putovati na fakultetska predavanja u Osijek. od ranog jutra do izlaska prvih šišmiša koje smo gaðali praækama. nakon uvoðenja Podravke. opasnost od konkurencije.obiènog putnièkog i teretnog vlaka. sredinom osamdesetih. zamjeæivala sam kroz prozor svoga vagona kako dotjerani ulaze u vlak. jer je njezin unuk. ili zbog toga što su znali da moja teta i ja svakog èetvrtka odlazimo k lijeèniku u Zagreb. Kuæa Jordanove bake bila je nedaleko od naše i on bi. Znala sam da æe. Zagrebaèki poslovni dogovori morali su se na kraju zaliti i u vagon-restoranu u 62 . došavši iz svoga Borova Naselja. koja je na svojim vagonima imala nacrtano pravo Podravka srce. jasno. kontakt i suradnju. meni se ipak èinilo da su oni u moju prièu povjerovali. u žestok razgovor voðen po nauèenim zakonima poslovnog komuniciranja. premda nisu zaboravili upitati jesu li im pregaèe bile barem tri milimetra duže od suknjica. èim pronaðu svoje mjesto naznaèeno na obaveznoj rezervaciji.

neæe imati dovoljno snage kojom æe primiti kolièinu moje tuge. nama toliko razlièitima. je li se odista zvao Jordan. iz Zagreba kreæe prema Osijeku i meni se uvijek iznova uèini. I premda je nebo bilo vedro. Mislila sam o njoj i onda kad je vlak. ali ja sam to primijetila tek onda kad sam na nju poèela. pa neæe sa mnom moæi obiæi sva planirana mjesta i izgovoriti sve pripremljene prièe o onima drugima. s pronalaženjem Sveznadara ili ispod tetina sveèanog bešteka. ulaziti u onoj stanici koja mi je nekada bila dolazna. koji je ušao u isti kupe. nije služila Podravkina juha u kocki. zauvijek ostati grad moje sudbine. na povratku. I. govorila u svibnju '92. zbog njezina zakašnjenja razboljeti. koja u tom trenutku ostaje na desnoj strani. premda bi to za poslovnjake i njihove supruge bilo itekako korisno. kako joj u vožnji vjetar šiba u lice i usporava brzinu. o kojoj sam mom najboljem prijatelju Delimiru. a ulazna vrata podrumskih prostorija otvarala su se onako automatski i onako priglupo za svakim tko je do njih dotrèao s nekada sretnih osjeèkih ulica. èije je polazište bilo u onim sitnim selima mog užeg zavièaja. Možda ga je nestalo i puno ranije. Nisam na nju zaboravila ni onda kad sam od jednog mederovaèkog poznanika. ranih devedesetih. iako smo nas dvoje govorili istim jezikom. Èini mi se da ja do tada nisam ni u što bila toliko sigurna koliko sam od tada postala sigurna u rijeè zauvijek i odluèila sam nikada je ne iznevjeriti. koji nije igrao nogomet tako dobro kao Jordan. Onda se uplašim da æe se moji prijatelji. ili je to bila samo njegova Podravkina kocka-juha u Podravci. godinama u isto vrijeme. posebno zimi. prolazio pokraj mederovaèke livade i kad su u moje pamæenje dolazile smiješne epizode s finalnih nogometnih utakmica. što je najvažnije. ili izmeðu uredno složene posteljine. -KRAJ- 63 . èula prièu o mom prijatelju Jordanu.kojem se. Uskoro je na Podravkinim vagonima nestalo Podravkina srca. vani je grmilo stotinu Ciginih gromova. u skloništu hotela Osijek. kad sam ga željela uvjeriti kako æe grad. Ona i dalje svako poslijepodne. ali mi je bolje od svih drugih pomogao da promijenim svoje dotadašnje shvaæanje pjesnièke slobode. prièe o jedenju juhe u vagon-restoranu istog vlaka i uspomene vezane uz subotnja spremanja kuæe. jasno. iako je njegovo ime na zemljopisnoj karti ispisano puno manjim slovima nego ime onoga u koji odlazim. branitelju Borova Naselja. oèekujuæi me na posljednjoj postaji. za kojeg više nikada neæu moæi provjeriti. ni tada.