DR. J. H.

TILDEN SVE BOLESTI NASTAJU USLIJED ZATROVANJA

DR. J. H. TILDEN

SVE BOLESTI NASTAJU USLIJED ZATROVANJA

Posveta
Što bi liječnik ili laik mogao tražiti više od učen­ ja o uzroku bolesti koje nudi savršeno razumijeva­ nje svih takozvanih bolesti? Poznavanje uzroka daje i laiku potrebno znanje kako izbjeći nastanak bolesti i kako je izliječiti. Kad ljudi znaju kako izbjeći bolest, tada poznaju i imunizaciju koja razumno imunizira. Odgovarajuće znanje o tome stoje zapravo bo­ lest i što je prouzrokuje, ljudsko je spasenje, a ako ga se može postići sa samo toliko napora koliko tre­ ba da bi se pomno i promišljeno pročitala knjiga „Tokšemija ili zatrovanje krvi", onda ni laik ni stru­ čnjak nemaju isprike za svoje neznanje. Znati znači moći. Znati kako biti zdrav najveća je moć. Malo ljudi zna išta o uzroku bolesti. Njima je ova knjiga posvećena i ona će ih osloboditi medi­ cinskog praznovjerja. J. H. Tilden

Izdavačev predgovor

Dr. John H. Tilden, sin liječnika, rodio se u Van Burenburgu, u saveznoj državi Illinoisu, 21. siječn­ ja, 1851. Medicinsko obrazovanje postigao je u Cincinnatiju (Ohio) na učilištu „Eclectic Medical Institute", školi osnovanoj 1830. u znak protesta protiv onovremenih alopatskih i homeopatskih ško­ la. 1872. primio je doktorat iz medicine. Koliko smo mogli doznati, njegov otac je bio dr. Joseph G. Tilden, koji je 1837. došao iz Vermonta u Kentucky gdje je se i oženio. Dr. John H. Tilden počeo je liječničku praksu u Nokomisu (Illinois), potom godinu dana u St. Louisu (Missouri), zatim u Litchfieldu (Illinois) do 1890., kad je prešao u Denver (Colorado). U Denveru se smjestio u poslovnom središtu grada, dijele­ ći konzultorij s nekolicinom drugih liječnika. Poslij e j e otvorio sanatorij i školu u predgrađu Denvera. Vodio je sanatorij i školu do 1924., kad je sve u pola cijene prodao dru. Arthuru Vossu iz Cincinnatija, s nakanom da se posveti pisanju i predavanji­ ma. Međutim, ubrzo je shvatio da ne može bez svoje škole, pa je nakon nekog vremena kupio dva stana
6

na aveniji Pensylvaniji u Denveru, spojio ih i otvo­ rio novi sanatorij sa školom, za stoje morao od pri­ jatelja pozajmiti novac za kupovinu. To se zbilo vjerojatno 1926. godine. Ova škola je radila sve do doktorove smrti 1. rujna, 1940. Upravo tih ranih godina njegove prakse u Illino­ isu dr. Tilden je počeo sumnjati u liječenje bolesti li­ jekovima. Njegovo sveobuhvatno proučavanje, posebno čitanje medicinskih članaka europskih me­ dicinskih škola, kao i njegovo vlastito razmišljanje, doveli su ga do zaključka da mora postojati način na koji se može živjeti bez oblijevanja, pa su upravo u to vrijeme njegova razmišljanja o toksemiji počela dobivati svoj oblik. Od početka prakse u Denveru Doktor nije rabio lijekova nego je primjenjivao svo­ ju teoriju o čišćenju tijela od otrova kako bi se po­ tom prirodi omogućilo da sama liječi. Učio je bolesnike kako izbjegavati zatrovanja i očuvati zdravo tijelo od oboljenja. Beskompromisni idealist i strogi disciplinarac Doktor nije traćio vrijeme na onima koji se nisu htjeli odreći izopačenih navika, ali je prema svojim pacijentima i učenicima bio pri­ jatelj i zaštitnik. 1900. godine počeo je objavljivati mjesečnik pod imenom „The Stuffed Club" („Uobraženi klub"), koji je izlazio do 1915., kad je.promijenio 7

ime, najprije u „Filozofija zdravlja", a 1926. u „Pre­ gled i kritika zdravlja". Članke za svoj časopis pisao je redovito u ranim satima, od tri do sedam. Cilj ča­ sopisa nije bila novčana zarada već širenje Doktoro­ va učenja. S vremenom se krug čitatelja proširio, ne samo ovdje u Americi nego i u inozemstvu, čak i u Australiji, ali nikad nije došlo do novčanog prihoda, jer Doktor nije dopuštao da časopis postane sred­ stvo za oglašavanje, koliko god su to tražile reklamr ne agencije. Kako se otkrilo nakon njegove smrti, Doktor je nakon šezdeset i osam godina prakse osta­ vio neznatan imetak. Njegov život je bio uzor požrtvovnosti, predanosti u službi. Uvijek je tražio istinu, a kad bije našao, prionuo bi uz nju neslomlji­ vom voljom. U svoje vrijeme Doktor je umjesto potpore od medicinske profesije doživljavao samo najžešći otpor i osudu. Frederic N. Gilbert

Kazalo
Posveta Izdavačev predgovor Predgovor Liječenje ne postoji Svijetu treba kirurška znanost Jesu li palijative uopće potrebne? Da, venerične bolesti se mogu izliječiti bez kemikalija! Nadražujuća sredstva podmuklo razaraju • • • Uvod u toksemiju Protumačena toksemij a Vrij ednost simptomatologij e Istina kakvom je vide slavni ljudi Znanstveni pokusi Krize Sve bolesti su u početku bile bezazlene • • • • Mentalitet čopora Prosudimo zajedno! Kako izmjeriti beskonačno? • 18 • 19 • 21 • 34 • 39 • 45 • 53 • 59 • 63 • 65 • 68 • 69 9 •5 •6 • 11 • 13 • 16 • 17

8

Toksemija je temeljni uzrok svih takozvanih bolesti Smrtonosni mikrobi Svijet medicine traži izlječenja Mikrobi kao uzrok bolesti Važnost nervne energije Zastoje iscrpljenje uzrok, a ne bolest? Opća iscrpljenost Uravnoteženost Imunizacija Dijagnoza kao medicinska obmana Definiranje akutne zloćudnosti Sto dovodi do smrtnosti? Sažetak Uzroci nervne iscrpljenosti Navike koj e nervno iscrplj uj u Osvrt Nekoliko savjeta Tjelovježba dra. Tildena 10 • 71 • 73 • 76 • 78 • 80 • 85 • 90 100 113 116 124 • • • 125 127 129 134 155 157 159

Predgovor
Otkad postoji, čovjek traži nekog spasitelja, a kad ne traži spasitelja, traži lijek. Čovjek vjeruje u paternalizam, očekuje dobiti nešto za ništa, a ne shvaća da plaćamo najvišu cijenu za ono što nam je već dano. Spasenje je bolje zaslužiti nego ga jednostavno prihvatiti. Umjesto kupovanja, prosjačenja ili krađe lijeka bolje je prestati razvijati bolesti. Bolest je čovjekovo vlastito djelo, pa je od gluposti kupovan­ ja liječenja gore biti tolika neznalica i vjerovati u li­ ječenje; Lažne teorije o spasenju i liječenju pretvorile su čovjeka u mentalnog prosjaka, umjesto da bude prosuditelj svog vlastitog spasenja i povrh svega svoj vlastiti liječnik, učinile su da bude rob profesije koja ne može izliječiti samu sebe od bolesti, niti je otkrila jedan jedini način liječenja kroz sve vjekove čovjekova postojanja na zemlji. Slušamo o dijetalnim liječenjima, dijetetičarima, ravnomjernim obrocima, mesnim, vegetarijan­ skim i ostalim dijetama, o kemijski pripremljenim jelima svih vrsta. Čitateljsko općinstvo je zasuto stotinama zdravstvenih časopisa i tisućama zdravJl

Očuvanje energije je najveća terapeutska zadaća • 84

Toksemija olakšava razumijevanje bolesti • • • • 120

stvenih savjeta. Ima na tisuće članaka o zdravlju pi­ saca koji zdravlje ne bi prepoznali da ga sretnu na ulici. Fanatizam, netrpeljivost, glupost i komercijalizam glavni su sastojci dijetetskog sklopa o kojem sada javnost raspreda. Lijek je ono što svijet hoće, a lijek je ono što lije­ čnici i vračari prividno prave, ali u najboljem sluča­ ju dobiva se samo olakšanje. Periodičnost koja karakterizira sve poreme­ ćaje tjelesnih funkcija prividno potvrđuje tvrdnje prodavača zdravlja da je njihov lijek iz­ liječio bolesnike, međutim istina je da takozvana bolest „ide svojim tokom". Istina je da je takoz­ vana bolest bila kriza zatrovanja, a kad je otrov izlučen do ispod podnosive razine, oboljelost je' prošla i zdravlje se automatski vratilo. Ali bolest nije izliječena, jer uzrok (iscrpljujuće navike) i dalje postoji, otrov se još uvijek gomila i u odre­ đenom trenutku opet će doći do krize. Ukoliko se uzrok zatrovanja (toksemije) ne otkrije i ne ot­ kloni, kriza će se ponavljati sve dok funkcionalni poremećaji ne prerastu u organsku bolest. Sva je profesija zauzeta brigom oko toksemijskih kriza: liječi (?) i samo liječi (?), sve dok kronič­ na bolest ne ovlada bilo kojim organom koji je bio žarište toksinske krize. 12

Liječenje ne postoji
Priroda se normalizira kad prestanu iscrpljujuće navike. Ne postoji izlječenje u općem smislu riječi. Ako netko ima „duhansko srce", što mu je lijek? Prestati pušiti, razumije se! Ako je srce oslabljeno potresima, kao što se to vidi kod kockara ili burzov­ nih špekulanata, stoje tomu lijek? Kemikalije? Ne, nego uklanjanje uzroka! Svaku takozvanu bolest duha i tijela stvaraju iscrpljujuće navike. Prehrambena i dijetetska pomahnitalost koja upravo vlada medicinskim našlovnicama upućuje svijet na dijetu koja će ih izliječiti od njihovih pojedinačnih boljki. Vlada mišljenje da će neka posebna dijeta izliječiti reumatizam ili bilo koju drugu bolest. Ni dijeta ni hrana neće izliječiti nijednu bolest. Uzdržavanje od jela, počinak u postelji i odvi­ kavanje od loših duševnih i tjelesnih navika do­ pustit će prirodi da izluči nakupljene toksine. Nakon toga, ako se loše navike uklone i bude živ­ jelo razborito, zdravlje će se vratiti i ostati, IZLIJEČENI će ostati takvim! Ovo vrijedi za svaku takozvanu bolest. Da, vrijedi i za tvoju bo­ lest, ti koji pišeš kako bi doznao vrijedi li Tilde-

nov način liječenja i za tvoj slučaj. Zar ne shvaćaš da zakon i red vlada svemirom? I da je isti od zvjezdane prašine do kamena, od kamena do biljke, od biljke do životinje, od životinje do čovjeka, od čovjeka do uma i od uma do Vrhov­ nog Uma - do Boga. Jednom riječi, zakon i red ispunja svemir, kako jučer, tako danas i zauvijek i isti je za sve od zvijezda do uma, od elektrona do uma. Toksemija tumači kako univerzalni za­ kon djeluje u zdravlju i bolesti. Jedna bolest je ista kao druga, jedan čovjek kao i drugi čovjek, jedan cvijet kao i svaki drugi, ugljik je isti u kruhu, šećeru, ugljenu i dijamantu. Da, jedna bolest može biti izli­ ječena (?) kao i svaka druga, osim ako je uništen or­ gan u kojem se događala toksemična kriza. Na primjer, ako se ustrajno pogrešno jede, kiselovrenje će najprije nadražiti sluznicu želučane opne, nadražajem će prvo nastati upala, zatim čir, pa za­ debljanje i otvrdnuće, koje će na koncu prijeći u rak. Medicinski svijet se bori ne bi li otkrio uzrok raka. A radi se o krajnjoj točki upalnog procesa, čiji nepo­ sredni početak može biti bilo kakav nadražaj. Ko­ nac je degeneracija zbog pomanjkanja kisika i hrane, a tijekom degeneracije otpadne tvari ulaze u krvotok, stvarajući kronično septično zatrovanje zvano kancerozna kahemija, odnosno rakom uzro­ kovana oronulost. 14

Bolest je opća oznaka potpune iscrpljenosti, pa se za razumijevanje fiziologije i patologije treba, kao i u biologiji, čvrsto držati evolucije, inače će po­ vremeno doći do krivih zaključaka. Moderne kure i imunizacije su isprazne smetnje. Utemeljene su na pogrešnoj postavci zaključivanja od učinka, to jest bolesti, do uzroka. Ustanovi, se koji organ dugovremeno trpi od toksemije, recimo, čir na želucu, pa se čir kirurški ukloni. Ili su to žučni kamenci, pa ih se izvadi, ili je to fibrozni tumor na materici, koji se onda izreže. Isto se može reći i za ostale posljedice. Medicin­ sko oružje je usmjereno na mnoge posljedice, što javno mnijenje smatra uspješnom borbom protiv bolesti, a ustvari se radi o besmislenom uklanjanju posljedice. Međutim, nije to najgora pogreška. Ki­ rurzi nemaju ni pojma o uzroku tih istih posljedica koje oni tako vješto uklanjaju. I u ostalim zabludama prevladava isti manjak poznavanja uzroka. U liječenju bolesti nedostatka, odsutni elemenat se dodaje iz laboratorija, ali ništa se ne čini da bi se organ vratio u normalno stanje. Zašto? Zato što medicinska znanost nije otkrila zaš­ to organi prestaju normalno djelovati, a dok ne dođe do toga otkrića, znanstvene pogreške će se nastaviti. 15

Svijetu treba kirurška znanost
Ako sakaćenje (nepotrebna operacija) zahtijeva devet stotina devedest i devet zahvata da bi se usa­ vršila vještina potrebna u tisućem slučaju, o potrebi vrhunske kirurgije trebalo bi pitati osakaćene mase. Je li rat potreban? Kako bi na to odgovorilo onih 7 485 000 ubijenih u (Prvom) svjetskom ratu, kad bi im se takvo pitanje postavilo? Po procjeni daje po svakom čovjeku izgubljeno 5 000 dolara dolazi se do 37 425 000 000 svjetskog gubitka na samo ovom području. Kirurgije su trošak za cijeli svijet, jer se svake godine vandaliziraju tijela tolikih muškaraca, žena i djece. Da li su učinci vrijedni truda i troška? Zašto vlada uvjerenje da su tolike operacije potreb­ ne? Zbog neznanja masa zatupljenih sebičnom i znanošću opsjednutom profesijom. Puno je probita­ čnije operirati nego poučavati ljude kako živjeti da bi se izbjegle kronične bolesti i operacije.

Jesu li palijative uopće potrebne?
Pitanje je jesu li palijative, to jest površna olak­ šanja što ih liječnici i vidari pružaju uopće vrijedne posljedica što ih donose štetne navike na koje liječ­ nici upućuju svoje pacijente. Ovisnost o lijekovima u koju upadaju tisuće si­ gurno je opasnija od svih olakšanja što ih te kemika­ lije donose. Lijekovi protiv bolova su posve nepotrebni. Dvadeset i pet godina uzimanja lijekova i dvadeset i osam godina neuzimanja lijekova treba­ lo bi moje uvjerenje u nepotrebnost i najčešće štet­ nost kemikalija učiniti barem nešto vrijednim u očima onih koji žele znati istinu.

16

17

Da, venerične bolesti se mogu izliječiti bez kemikalija!
Ne izuzimam sifilis i spreman sam, bilo kada i bilo gdje, pred liječničkom komisijom dokazati isti­ nitost onoga što govorim. Priroda liječi, priroda može ukloniti sifilis, ili bilo koju drugu vrstu zaraze, ako se prestane sa svim iscrpljujućim navikama i prihvati razborit način života.

Nadražujuća sredstva podmuklo razaraju
Stimulansi (nadražujuća sredstva) djeluju prik­ riveno do te mjere da se neupućeni i sami iznenade kad otkriju da su postali manje-više njihovi robovi, iako su uvjereni da ih nisu uzimali pretjerano. Primjer za to je glavobolja od kave. Dođe vrije­ me kad ne odgovara popiti uobičajenu šalicu s doru­ čkom. Tri do četiri sata nakon doručka pojavi se klonulost i pospanost, koje se ne mogu objasniti sve dok netko od prijatelja ne spomene daje to možda zbog nedostatka kave, ali žrtva to ne prihvaća sve dok se nakon više pokušaja i sama ne uvjeri. Neki dobiju glavobolju, drugima opet smeta zijevanje i osjećaj mamurluka zbog iscrpljenosti srca što gaje prouzročilo uzimanje kave. Stimulanti najprije neosjetno umrtve budnost, uklanjaju umor i djeluju na duh i tijelo. Pametnome bi moralo biti jasno da se pozajmljeno djelovanje mora platiti prije ili kasnije. Pretjerana uporaba živčane energije dovodi do enervacije (iscrpljenosti). Rijetki troše živčanu energiju na samo jedan način. Hrana je stimulans,

18

19

pretjerano jedenje je pretjerano stimuliranje. Dodaj k tomu dva-tri druga stimulansa, recimo - kavu i du­ han, previše bančenja, posla i briga, pa će osoba s tolikim trošenjem nervne energije bez sumnje po­ stati nervno isrpljena. Izlučivanje nije dostatno, pa se shodno tomu toksini gomilaju u krvi. To dovodi do naglašene protutoksinske stimulacije putem raz­ nih previše podražavajućih navika, te se štetni krug zatvara. To je stanje toksemije koja prethodi obol­ jenju i koja će biti trajna, osim kad toksinske krize (takozvane akutne bolesti), smanje razinu toksina, da bi se opet gomilali osim ako se stave pod kontro­ lu loše navike koje iscrpljuju tijelo. Do potpunog zdravlja ne može doći sve dok se ne uklone sve na­ vike koje uzrokuju iscrpljenost.

Uvod u toksemiju
Svijet medicine je proizveo beskrajnu literaturu bez ikakva pojma o uzroku, osim pokojeg pogreš­ nog i nesigurnog. Medicina je bogata znanošću, ali sada, kao i u svim prošlim vremenima, oskudijeva praktičnim idejama. Prosječni liječnik je odgojen izvan svakog praktičnog smisla s kojim se rodio. To, međutim, ipak nije njegova krivnja. Krivnja je na sustavu. On je školovani robot. On posjeduje čin­ jenice, svu silu znanstvenih činjenica, ali bez ideja. Ford je posjedovao mehaničarske činjenice, vjero­ jatno ništa više nego tisuće drugih mehaničara, ali ih je složio u ideju koja gaje učinila multimilijunerom. Milijuni posjeduju činjenice ali nemaju ideja. Tisuće liječnika posjeduju sve potrebne znanstvene podatke, ali nisu upregli svoju znanost u zdrav ra­ zum i mudrost. Bez jasnog poimanja uzroka zagonetka liječenja mora ostati takva kakva jest. Pokojni Sir James Mackenzie, koji za života bio najveći liječnik u svijetu, izjavio je: ,,U medicin­ skom istraživanju cilj je prvenstveno prevencija i li­ ječenje oboljenja." Ako je uzrok nepoznat, kako je moguće spriječiti ili liječiti, kao na primjer, izaziva-

20

21

jući blagi oblik kozica ili neki drugi oblik takozvane bolesti, trujući tijelo zdrave osobe ucj ep ljenjem pa­ toloških proizvoda rečene bolesti? Izvjesno je da samo patološko razmišljanje može doći do takvog zaključka. Cjepiva i samorodni lijekovi prave se od proizvoda bolesti i mišljenje da se bolest može nat­ jerati da liječi samu sebe krajnji je plod patološkog razmišljanja. Ova izjava nije pretjerana, kad uzme­ mo u obzir činjenicu da su sva istraživanja i pokusi medicinskih znanstvenika u svrhu traženja uzroka provedeni na mrtvima i umirućima. Koliko god to izgledalo smiješno, medicinska znanost je išla i još ide k mrtvima kako bi otkrila uzroke. Ako sprečavanje i liječenje bolesti podrazumije­ va njezino stvaranje, onda nema sumnje da je i spre­ čavanje i liječenje nepoželjno. Kad bi se moglo spriječiti, liječenje ne bi ni bilo potrebno. Mackenzie je pred smrt radio na pronalaženju prevencije. Vredniji trud se ne može ni zamisliti. Ali njegova životna tragedija je u tome što je umro od bolesti koja se može spriječiti. Mogao je izliječiti sama sebe od bolesti koja gaje ubila, daje njegovo shvaćanje uzroka bilo u skladu s istinom o toksemiji, primarnim uzrokom svih oboljenja. Usprkos Mackenzijevoj ambiciji da obogati pro­ fesiju posjedovanjem istine u vezi s prevencijom i 22

DEFINICIJA toksemije i toksemijskih kriza: Tijekom metabolizma (gradnje tkiva) odvija se anabolizam (gradnja stanica) i katabolizam (razaranje stani­ ca). Razgrađeno tkivo je toksično (otrovno) i u zdravom stanju, dok je nervna energija normalna, krvotok izlučuje toksični otpad odmah čim se pojavi. Kad je nervna energija istrošena iz bilo kojeg razloga - tjelesnog ili duševnog uzbuđenja ili loših navika - lučenje se obustavlja uzrokujući zadržavanje tok­ sina u krvi, odnosno toksemiju. K a d se ovo nakupljanje toksina u krvi ustali, zadržat će se sve dok se nervna energija ne obnovi uklanjanjem uzroka. Takoz­ vano oboljenje je nastojanje prirode da ukloni toksin iz krvi. Sve takozvane bo­ lesti su toksemijske krize.

23

liječenjem, umro je bez prave ideje kojim smjerom poći u potragu za tim željenim znanjem, što potvrđuju njegove izjave kao stoje ova: „Budući da je naš problem prevencija bolesti, potrebno nam je potpuno poznavanje bolesti u svim njezinim aspek­ tima prije nego što mognemo poduzeti korake u nje­ zinu sprečavanju." U tome je srž pitanja. Nije bolest, nego je uzrok „u svim svojim aspektima" ono što trebamo znati prije nego poduzmemo kora­ ke u sprečavanju „bolesti". Mackenzie je o dijagHozi izjavio slijedeće: „U sadašnjem trenutku medicine ne čini se vje­ rojatnim da bi bilo velikih različitosti u omjerima dijagnoziranih i nedijagnoziranih slučajeva u mno­ gim nizovima istraživanja kakva smo mi provodili. Razmjer ovisi ne o vještini ili sposobnosti pojedi­ nog praktičara nego o nedovoljnoj razini sveukup­ nog medicinskog znanja. Sličnost statističkih podataka instituta i privatne prakse ide u prilog ovom stanovištu. Usprkos tome što se u institutu posvetilo više vremena i davala pomoć specijalnih odjela i kliničkih grupa istraživanju slučajeva koji nisu mogli biti dijagnosticiani u općoj praksi, ti su slučajevi ostali duboko nejasni, iako znamo da će se iz njih postupno razviti složenije organske bolesti tako da će popuniti veliki dio naših bolničkih kapa24

citeta. A tragedija je u tome što mnogi od njih pate od bolesti koje nisu ozbiljne i mogle bi, da nije naše­ ga neznanje, u samom začetku biti uklonjene. Nije li ta kritika medicinske neučinkovitosti oš­ trija od bilo koje Tildenove? Ovo me živo podsjeća na dra. Cabota iz Bosto­ na, koji je nedavno izjavio daje bio pedest posto u krivu u svojim dijagnozama i da je to potvrdio u pretragama post-mortem. Takva izjava čovjeka na njegovu položaju znači mnogo. Meni to kaže da je dijagnoza besmislen pojam, jer po smislu u kojem se rabi, misli se na otkrivanje patoloških posljedica i promjena što ih je proizveo neotkriveni uzrok. Dija­ gnoza znači, ukratko rečeno, otkriće posljedica koje ne osvjetljavaju uzrok. Ponovno citiram Mackenzija: „Poznavanje bo­ lesti je toliko nepotpuno da mi još uvijek ne znamo čak koje korake poduzeti da bismo poboljšali naše znanje." Ako je to točno, onda zakon nema oprav­ danja zabranjivati vračarama obavljati manje štetne palijative. Koliko je uglednih liječnika pošteno kao Mackenzie? Usprkos svojim visokim i vrijednim ambicija­ ma, Mackenzie nije mogao izbjeći stereotipni pro­ fesionalni način razmišljanja. Izjavio je da da rani simptomi bolesti kriju tajnu njezina uzroka i vjero25

vao je da bi njihovo dublje proučavanje dalo odgo­ vor. Međutim, funkcionalni poremećaji su iste naravi i potječu od istog opećeg uzroka koji konač­ no dovodi do svih organskih takozvanih bolesti. Sve takozvane bolesti su, od prve do posljednje, isti evolucijski proces.
s

Studij patologije - studij bolesti - oduvijek je privlačio najbolje umove liječničke profesije, pa bi izgledalo da je o svemu već morala biti izrečena ko­ načna riječ, ali kao i svi istraživači veliki Englez je vjerovao, da će podrobnije i pomnije proučavanje ranih simptoma bolesti otkriti uzrok. No postoji ve­ liki razlog zašto je to nemoguće, a to je da su svi spletovi simptoma - bolesti - od početka do kraja samo posljedice, pa ni najpomnije proučavanje bilo koje faze ili stupnja njihova napredovanja neće ba­ citi nikakva svjetla na sam uzrok. Uzrok je stalan, uvijek prisutan i uvijek isti. Mijenjaju se samo posljedice i objekti na koje uzrok djeluje, a promjena je posve nestalna. Za ilustraciju: upala želučane sluznice počinje kao nadražaj, zatim kao upala, potom kao čir i na koncu kancerozno otvrdnuće. Ne slijede svi sluč­ ajevi isti red, samo mali postotak prijeđe u čir, a još manji postotak dosegne stadij raka. Više ih 26

dolazi od akutnog otrovanja hranom i akutnim zastojem probave nego od kroničnih oboljenja. U ranim stadijima ovoga razvitka pojavljuju se razne nelagodnosti, jače ili slabije probavne smet­ nje, česti napadi želučanoga katara, bolovi u želucu i povraćanje. Ni dva slučaja nisu istovjetna. Ner­ vozne osobe više pate, a neke pokazuju sve vrste simptoma nervoze: nesanicu, glavobolju i t.d. Zene imaju bolnu menstruaciju i simptome histerije, neke postanu mrzovoljne, neke dobiju padavicu. Što više se pojavljuje kroničnih simptoma, osobe limfatičnog karaktera ne pate tako jako. Kako bolest napre­ duje neki postaju blijedi i uslijed crijevnih čireva i zaraza od gnjilenja bjelančevina dobiju opasnu ane­ miju. Kod drugih se prva pojava čira manifestira teškim krvarenjem, a neki dobiju kaheksiju (opću slabost) uz zadržavanje hrane u želucu, koju onda svaka dva-tri dana povraćaju zbog zatvorenog pro­ laza u dvanaesterac. To su redovito zloćudni slu- ča­ jevi. Gledati na svaki od tih simptomskih sklopova kao na različite bolesti koje zahtijevaju različito li­ ječenje, znači upasti u dijagnostički labirint koji zbunjuje profesiju i čini liječenje kaotičnim. Svi liječnici dijagnostičari bi trebali znati da je najranija faza organske bolesti sasvim nuzgredna, 27

prolazna i što se tiče organa u pitanju, nije nikada u njemu proizvedena, nego je beziznimno posljedica vanjskog nadražaja (ili podražaja, ako vam se tako sviđa), te ako nadražaj nije stalan i toksin se elimini­ ra čim se stvori, povećava se toksemijom do razine podnosivosti, a normalno funkcioniranje se obnav­ lja u međuvremenima nadražaja i toksinskog eksce­ sa. Na primjer, jednostavna prehlada (curenje iz nosa i studen u glavi), gastritis (akutni želučani ka­ tar), ili katar debelog crijeva. U početku su sve te prehlade, upale i katari periodični i tipični, ali kako poticajni uzrok (mjesni nadražaj i toksemija) posta­ je jači i stalniji, u sluznicama tih organa počinju se odvijati organske promjene koje dobivaju razne na­ zive, kao što su nadražaj, upala, čir i rak. Patologija organskih promjena se može proučavati do sudnjeg dana a da ni tračak svjetla ne. padne na uzrok, jer od početnog nadražaja pa do konačnog stanja (kojemu se može dati ime sušica, sifilis ili rak) cijela patološ­ ka panorama je neprekinuta evolucija sve snažnijih učinaka. Tijekom patološkog procesa mogu biti otkrive­ ne klice i drugi takozvani uzročnici patološkog po­ remećaja, ali su oni usputnost, podudarnost ili u 28

najgorem slučaju sudionici, ili pravnim jezikom „obiter dicta" („usput rečeno"). Proučavati bolesti na pravi način znači prou­ čavati zdravlje i sve što na njegovo uzdržavanje utječe nabolje ili nagore. Bolest je pokvareno zdravlje. Svaki utjecaj koji smanjuje živčanu energiju proizvodi bolest. Bolest ne može biti sama sebi uzročnikom niti može biti svoj vlastiti hjek, a pogotovo ne svoja vlastita prevencija. Nakon godina lutanja prašumom medicinske di­ jagnoze - uobičajenim nagađanjem uzroka i učinka te tretmanom čak gorim od nagađanja - postajući sve zbunjenijim, odlučio sam ili pronaći uzročnika bolesti, ili napustiti profesiju. Za ovako nešto bilo je potrebno pobjeći od liječnika i liječničkih kongresa, jer nisam bio u stanju razmišljati slušajući graju kule babilonske. Poslušao sam savjet iz Mt 6,6. U skladu s prevladavajućim mišljenjem liječnik nije u stanju obavljati svoj posao ukoliko ne provodi do­ voljno vremena s ostalim liječnicima i liječničkim udruženjima, ako ne pohađa postdiplomske tečaje­ ve, putovanja i t.d. To bi mišljenje bilo ispravno da je medicinska znanost opremljena za istinsku etiologiju, to jest za stvarni uzrok bolesti. Ah kako nije utemeljena na uzroku, ili se u najboljem slučaju radi o špekulaciji i 29

senzacionalizmu nestalnijima od morskog pijeska, liječniku koji ne može podnijeti zbunjenost neizvje­ snosti, da bi došao k sebi, ne preostaje drugo već se sakriti od vike sveznajućih nadriučenjaka. Dotada će ga ovladati ostracizam, pa će mu sudbina, sliko­ vito rečeno, biti ista kao i Zaharijina sina. Pošteno traganje za istinom vrlo često, ako ne i uvijek, dovodi do mučilišta, nabijanja na kolac, ra­ spinjanja, ili do blažene povlastice pokajanja, ali je ovajput žrtva odlučila kao i božanski Židov: „Neka ne bude moja volja nego Tvoja!", ili kako je izjavio Patrick Henry: „Daj mi slobodu ili smrt!" Samrtne riječi drugog velikog Irca su, bez sumnje, želja sva­ kog ljubitelja slobode i istine: „Neka mi nitko ne piše epitaf, jer kao što se nit­ ko tko zna moje razloge sada ne usuđuje da ih opravda, neka ih tako ne blate neznanje i predrasu­ de. Neka počivaju sa mnom u miru i neka ne bude natpisa na mojem grobu. Neka spomen na me padne u zaborav do časa kad neki drugi ljudi budu u stanju opravdati moj karakter. Kad moja domovina zauz­ me mjesto među drugim državama na zemlji, onda i samo onda neka mi se napiše epitaf. (Emmet) Istina je veća od svakog čovjeka, te sve dok se ne utvrdi, spomen na njezina odvjetnika nije važan. Konačno, nije li istina jedina besmrtnost? Čovjek je 30

sporedan. Ako otkrije istinu, bit će na korist svima koji je prihvate. Istina puno puta mora vapiti za oslobođenjem od svojih prijatelja. Moram priznati da nisam bio jako učtiv prema indiferentnom okolišu, pa je istina koju sam otkrio zbog toga trpjela. Uvijek mi se činilo da se pozor­ nost trgovaca izmišljotinama ne može privući ničim osim batinom ili štapom, a moj način iznošenja čin­ jenica vjerojatno je bio prejak šok, pa se u reakciji na njega gubio željeni učinak. Moje otkriće pravog uzroka bolesti nije se mo­ glo uspješno pobiti. Budući da je to točno, žestina kojom sam izlagao tu istinu bila je opravdana. Kad mislim o svojem životu i sjećam se borbe u samom sebi kad je trebalo moja stara uvjerenja na­ domjestiti novima - tisuću puta sam posumnjao u vlastiti razbor! - ne iznenađuje me suprotstavljanje koje sam susretao i susrećem. Moje otkriće istine daje toksemija uzročnik svih takozvanih bolesti ostvarilo se polako, korak po ko­ rak, uz mnoge opasne zastoje. U početku sam vjerovao da iscrpljenost mora biti opći uzročnik bolesti, zatim sam zaključio da obična iscrpljenost nije bolest, da je bolest po­ sljedica trovanja, te da je otrov, da bi bio opći uz31

ročnik bolesti, samorodan, a ako bolest nastaje zbog samorodnog otrova, što uzrokuje to samonastajanje? Protratio sam puno vremena nasto­ jeći povezati bolest s vanjskim otrovom, kao što je pojedena pokvarena hrana ili hrana pokvare­ na u želucu. S vremenom sam zaključio da otrov sam po sebi nije bolest. Promatrao sam slučajeve gdje otrov nije ubio: neki su se oporavili i ubrzo bili potpuno zdravi, drugi su ostajali u stanju po1 u invalidnosti. Otkrio sam da isto vrijedi i za tje­ lesne povrede i mentalne šokove. Trebalo mi je dugo vremena da uvidi ni kako se otrovano ili po­ vrijeđeno tijelo brzo vraća u normalu, ukoliko nije svladano toksemijom, a ako se ne oporavlja, onda postoji neka bolesna navika, neka vrsta po­ remećaja koji se tek pukim slučajem može uoči­ ti. Primjer za ilustraciju: ozljeda zgloba se često zakomplicira reumatizmom, a reumatizam je prije ozljede bio prisutan u krvi. Nisam mogao shvatiti kakva promjena u orga­ nizmu, zbog bilo kakve povrede ili šoka, može uz­ rokovati reakciju s povišenom temperaturom sve dok mi se u pameti nije oblikovala teorija o toksemiji, nakon čega mi se uzrok bolesti pokazao sam 32

od sebe na jednostavan i prirodan način. A sada je teorija dokazana činjenica. Nakon godina zbunjujućeg razmišljanja i „bud­ nog iščekivanja" naučio sam da se svaka bolest, kakve god naravi bila, polagano razvija i da se bez sustavne pripreme ne mogu očitovati čak ni takoz­ vana akutna oboljenja. Ukratko rečeno, bez toksemije ne bi bilo bole­ sti. Ja sam znao da je otpadni proizvod metabo­ lizma toksičan i da jedini razlog što se njime ne trujemo je u tome što se taj otpad čim nastane odmah i izlučuje iz organizma. Zatim sam zak­ ljučio da toksin ostaje u krvi kad dođe do zastoja u izlučivanju. Prema tome trebalo je otkriti uz­ rok zastoja izlučivanja. S vremenom sam se dovinuo tog uzroka. Znao sam da je djelovanje organa normalno dok posjedujemo normalnu živčanu energiju. Tada mi je nadošla misao da iscrpljenost uzrokuje zastoj u izlučivanju. Eure­ ka! Pronađen je uzročnik svih takozvanih bole­ sti! Iscrpljenost blokira izlučivanje otpada metabolizma. Zadržavanje toksina metabolizma je prvotni i jedini uzročnik oboljenja. Oni koji se žele osloboditi stega medicinskog praznovjerja neka prouče „Protumačenu toksemiju".

Protumačena toksemija
Nitko izvan medicinske profesije ne zna tako dobro kao liječnici koliko je potrebno bolje znanje o tome stoje stvarno bolest. Nikada u povijesti takoz­ vane medicinske znanosti nije bilo toliko istraživanja kao u prošlom desetljeću, ali svako novo otkriće je u stopu praćeno neumoljivim usu­ dom koji pretvara u prah i pepeo i najpošteniji, najsavjesniji istraživački napor, a to je neizbježna riječ - neuspjeh! Zašto neizbježna? Zato stoje u samom početku prosuđivanja nelagode, bolova i slabosti čovjek napravio nakaznu pogrešku pretpostavljaju­ ći da mu je nešto izvan njega samoga, izvan njegove vlastite volje, htjelo nanijeti štetu. Budući daje čov­ jek religiozno živo biće, ispočetka je mislio da je na neki način uvrijedio koje od svojih brojnih božan­ stava. Pripovijest o tome kako je čovjek razvijao za­ misao o bolesti kao nečem posebnome preduga je za sve osim samog spomena u knjizi ove vrste. Koga god zanima, može u tu svrhu proučiti stare mitolo­ gije. Daje čovjek još uvijek zasićen stoljećima mi­ tološkog nasljeđa pokazalo se jasno kad je objavljena teorija o klicama. Taje teorija bila odgo­ vor na nagonski zov o demonskom opsjednuću! Ko34

načno je nakon dugog traženja otkriven demon, začetnik svih čovjekovih tegoba, pa se mogla dati zadovoljavajuća isprika za sve ljudske neuspjehe. Ipak, pedeset godina istječe otkad demon zaraznih klica poput žrtvenog jarca iskajava čovjekove grije­ he, i kamo sreće kad bi mikrob bio konačna isprika koju čovjek može učiniti za svoje grijehe čina i pro­ pusta pred prijestoljem vlastitog razuma! Medicinska znanost se temelji na pogrešnoj pretpostavci, naime, da vanjski utjecaj uzrokuje bolest i da su lijekovi nešto što liječi ili ublažuje boljku. Izraz „medicinski" znači nešto što pripa­ da medicini ili liječničkoj praksi. Sve što se rabi u svrhu olakšanja smatra se nečim što liječi, ozdravljuje, popravlja ili donosi olakšanje. A sve ovo nadriliječenje se čini bez ikakva razumije­ vanja uzroka. Riječi „medicinski", „medicina", „bolest" i „li­ ječenje" postale su dio našega shvaćanja, te obliku­ ju naše misli i uvjerenja. A ta uvjerenja su tako proizvoljna da su i nove škole i kultovi primorani na konvencionalno izražavanje. Kazat će daje ukliješ­ teni živac uzrok bilo koje patologije, ali se neće gnjaviti time da otkriju, zašto neki ukliješteni živac stvara patologiju, a neki ne. 35

Psiholog se ne trudi objasniti zašto briga oko jednog predmeta uzrokuje bolest, a oko nekog dru­ gog ne, zašto nada kod nekoga liječi, a kod drugoga ne, zašto nevjerovanje ne liječi uvijek, zašto vjero­ vanje ne liječi uvijek, izbjegavajući pitanje izjavom da nije bilo dovoljno vjere, i t.d. Nema veće budale od onoga tko sama sebe pravi budalom. Zašto se ne bi sve nove škole mišljenja vratile svojoj ideji od koje su proizašle? Dotle dok je u pa­ met duboko usađena ideja da je bolest stvarnost, biće, posebnost, uobičajena logika će čak i istraživače kontrolirati i voditi u njihovu poslu. To je razlog zašto se svako čudesno otkriće ubrzo pokaže pogrešnim vjerovanjem. Nema nade da će medicinska znanost ikada biti znanost, jer je cijela struktura izgrađena oko ideje da postoji objektivna stvar - bolest - koja može biti izliječena kad se pronađe pravi lijek ili tretman. Nakana mije iznijeti obične, svakodnevne pro­ mašaje medicinske znanosti, tako da obični ljudi vide apsurdnosti u vezi s bolešću i liječenjem, koji­ ma ih se zavodi da vjeruju u galamu znanosti. Zatim ću opisati jedino održivo razumno tumačenje uzro­ ka takozvanih bolesti, s nadom da ću, uspoređujući staro i novo, barem neke potaknuti na razmišljanje i 36

izgradnju novih umova koji bi s vremenom mogli nadomjestiti staro i uhodano. Prije nego što sam ja otkrio toksemiju i uobličio je u medicinsku filozofiju, prava medicinska filozo­ fija nije ni postojala. Uzrok i liječenje bolesti bili su mješavina nagađanja i špekulacija koja je zbunjiva­ la najbolje i najradišnije medicinske umove svih na­ raštaja. Danas kao nikad dosad, najsjajniji umovi profe­ sije udubljuju se u istraživačke zahvate, pokušava­ jući otkriti stvarni uzrok bolesti, ali su osuđeni na neuspjeh, jer im je početak pogrešan. Zašto? Zato jer je sve što je učinjeno na polju istraživanja uzroka bilo vođeno s ciljem kritičkog proučavanja i istraživanja posljedica, a zdrava pamet ne može vje­ rovati da je posljedica sama sebi uzrok. Nitko ne vjeruje u samonikli nastanak. Ostaci takva vjero­ vanja su raspršeni Pasteurovim otkrićem da su bak­ terije uzročnik vrenja, otkriće tako duboko da je dovelo do ludila sav svijet medicine, a u svakom obliku masovnog ludila izgubi se razbor. Važnost otkrića bakterija kao primarnog uzroka bolesti prih­ vaćena je preko volje. Svi su izgubili tlo pod noga­ ma. Kao i u svim naglim izljevima promjene uvjerenja bilo je opasno ne složiti se s ushićenjem

37

gomile, a svi suprotni ili oprezni glasovi bili su ušutkani ili izopćeni. Strka oko bakterija bila je divlja koja dva-tri de­ setljeća, ali sada je stvar prošlosti, koja će uskoro bit samo mrtvo slovo, ukoliko to već i nije. Uzrok bolesti se traži na sve strane, a nitko drugi do sam pokojni sir James Mackenzie napisa u „Izvještajima Zavoda za klinička istraživanja", sve­ zak I. - „Poznavanje bolesti je toliko nepotpuno da mi zapravo još uvijek ne znamo koje korake bi tre­ balo poduzeti da se naše poznavanje unaprijedi." Drugom prilikom je izjavio: „Bolest nam se očituje samo po simptomima koje stvara. Prvi cilj u pregle­ danju bolesnika je otkrivanje simptoma, pa su stoga simptomi bolesti glavni predmet našeg proučava­ nja."

Vrijednost simptomatologije
Sir James je za života bio vjerojatno najbolji li­ ječnik u anglofonskom svijetu, ali ni on nije nadživio medicinsko praznovjerje da je bolest stvarni entitet i da se bolest može otkriti utvrđivan­ jem izvorišta simptoma. Ali što se dobiva kad se po simptomu dođe do njegova izvorišta? Slijedimo bol do izvorišta i ustanovimo da polazi iz glave. Glava ne uzrokuje bol. Onda otkrijemo simptome hipertemije - viška krvi u glavi. Višak krvi u glavi stvara tlak i odatle proizlazi bol. Tlak, dakle, mora biti bo­ lest? Ne, nije! Onda hiperemija, višak krvi, mora biti bolest. Bez sumnje da postoji razlog pretjeranog nakupljanja krvi u glavi. Stoje to što izaziva nakup­ ljanje? Ustanovljujemo daje bol jedan od simpto­ ma. Tlak izaziva bol, prema tome i on je samo jedan od simptoma. Previše krvi u glavi uzrokuje tlak, dakle, i to je simptom. Svetroje: bol, tlak i previše krvi su samo simptomi. S vremenom stijenke krvnih žila oslabe i zbog tlaka jedna od njih pukne. Izljev krvi u mozak uzrokuje smrt od apopleksije. Je li puknuta krvna žila bolest? Nije. Je li izljev krvi u mozak bolest? Nije. Radi se samo o simptomu. Je li smrt od izljeva krvi u mozak bolest? 39

38

Ako hemoragija (izljev krvi u mozak) nije tako ozbiljna da uzrokuje smrt, ali dovodi do nekog obli­ ka inače mnogovrsne uzetosti, je li uzetost bolest? Nismo li prešli cijeli krug simptoma od glavobolje do uzetosti? Nismo otkrili ništa na što bi svi ovi simptomi ukazivali kao na bolest, a u skladu s po­ stavkom sir Jamesa Mackenzija, bolest nam se oči­ tuje samo po simptomima. Ovdje imamo lanac simptoma što počinje od bola i završava u izljevu krvi u mozak i smrti ili uzetosti, a koji nam uopće ne ukazuje na uzrok, kakvim god ga mi pretpostavljali. Ni bilo koji drugi niz, recimo, želučani simptomi što završavaju s rakom na dvanaestercu, neće nam uka­ zati na bolest ništa jasnije nego i navedena ilustraci­ ja. Prvi simptom koji nalazimo na početku svakog lanca je nelagodnost ili bol. U svakom želučanom poremećaju imamo bol, manje ili više pojačan hra­ nom. Slijedi, a još češće prethodi, katar, odnosno ono što zovemo upalom sluzne opne, odnosno ga­ stritisom. Gastritis je popraćen zadebljanjem sluzne opne. S vremenom dolazi do stvaranja čira. To će se onda nazvati bolešću i prepoznaje se kao čir na želu­ cu, a radi se zapravo o nastavku početnog simptoma katara i bola. Čir se uklanja, ali simptom upale i bol ostaju, a drugi čirevi će slijediti. To stanje će se 40

eventualno pretvoriti u otvrdnuće pilorisa (prolaza iz želuca u dvanaesterac). Kad se ovo dogodi, pro­ laz hrane je manje-više zapriječen, što dovodi do povremenog povraćanja, a onda se detaljnim pre­ gledom otkriva rak. Ako analiziramo simtome polazeći od prvog bola i katara u želucu, naći ćemo povezani lanac simptoma. Prvi zamjetljivi je bol. Pregledom otkri­ vamo upalu sluznice želuca, a ovo stanje katara nije bolest već simptom. Sluzna upala traje uz zadeb­ ljanje sluzne opne, što konačno dovodi do čira. Čir nije bolest nego je samo nastavak simptoma upale. Ako se čir ukloni, ne uklanja se bolest već samo simptom. Ovi simptomi traju i dalje sve do zadeb­ ljanja i stvrdnuća prolaza u dvanaesterac, što se na­ ziva rakom. A ipak od početka do kraja nismo otkrili ništa osim simptoma. Uklanjanjem raka nije se odgovorilo na pitanje stoje bolest. Budući daje rak završni simptom, on ne može biti uzrok prvog simptoma. Svaka druga takozvana bolest može biti obrađe­ na na isti način. Bol i upala su prvi simptomi, koji po pravilu upozoravaju liječnika ili pacijenta da nešto nije u redu. A bol i upala nisu bolest. Kad se otkrije uzrok bola, otkrije se opet simptom a ne bo­ lest. I to ostaje vječana istina. . 41

Nije čudo što dijagnostičari ostanu zbunjeni u svojem traganju za bolešću, budući da su pomiješali simptome i bolest. Činjenica je, da se ne može upri­ jeti prstom u nijednu kariku u lancu simptoma i reći: „Ovo je bolest!" U početku razlaganja pokazali smo da glavobolja, ili bol u glavi, nije bolest, a kad smo došli do kraja, vidjeli smo da ni hemoragija, odno­ sno apopleksija nije bolest nego nastavak primarnih simptoma. „Bolest nam se očituje samo po simptomima koje proizvodi." Ova izjava prešutno predmnijeva da postoje simptomi i bolesti i da kroz simptome možemo otkriti bolest. Kad putem simptoma poku­ šavamo doći do bolesti, upadamo u dilemu alpini­ sta, koji kad dosegne na vrh planine, ugleda druge, više vrhunce. Daje Mackenzie bio zbunjen u svojoj potrazi za bolešću pokazuje sljedeći odlomak koji prenosim iz već spomenutog izvještaja: Mnoge se bolesti smatraju opasnima i mnogi su pokušaji učinjeni da bi se pobijedila opasnost, ali bez shvaćanja njezine naravi. To se posebno odnosi na epidemijske bolesti kao što su ospice, gripa, šarlah i difterija. Susljedno tomu davani su svojevre­ meno prijedlozi da se osobe oboljele od tih bolesti liječe na temelju nekakva općeg plana, ne uzimajući 42

u obzir specifičnosti svakog pojedinog slučaja, pa smo tako došli do serijskih liječenja, što se vidi iz bezobzirne primjene seruma i cjepiva. Za vrijeme epidemije gripe svaki put se čuje va­ paj za univerzalnom metodom liječenja, pa se taj vapaj pokušava zatomiti takozvanim specifičnim li­ jekovima i cjepivima. Kad jedan veliki auktoritet izjavi da se opasne bolesti pokušavaju suzbiti bez razumijevanja njiho­ ve naravi, i to usprkos teoriji o bakterijama, mislećim umovima trebalo bi biti jasno, daje bakterijska teorija ishlapila. Ipak kad nešto treba učiniti, a ništa bolje nije pronađeno, „serumi i cjepiva se mogu be­ zobzirno primjenjivati." Da pravilo „biti praktičan" upravlja cjelokup­ nim shvaćanjem simptoma, bolesti, njihova uzroka i liječenja toliko je očigledno da to svatko tko je pa­ metan i nije zaluđen učenjačkim naklapanjem može pročitati zavezanih očiju. Medicina počiva na zdravu znanstvenom teme­ lju. Anatomija, psihologija, biologija, kemija, i sve popratne znanosti važne za poznavanje čovjeka, na­ predovale su do savršenstva. Ali takozvane znanosti o simptomima, bolestima, dijagnozi, o uzrocima i o liječenju bolesti još su na temeljima praznovjerja iz prošlosti. Gledamo besmislenost miješanja prave 43

znanosti s varkom i praznovjerjem. Vjeruje se daje bolest nešto, stvar, entitet. A tu ideju nužno slijedi druga, isto tako apsurdna, naime, ideja liječenja. Oko te dvije pretpostavke narasla je neprohodna šuma literature, po kojoj basaju njezini tvorci.

Istina kakvom je vide slavni ljudi
Kad znanje nije sređeno, što ga više čovjek ima, to više će biti zbunjen. (Herbert Spencer) Zbunjena zbunjenost - to je jedini mogući opis medicinske teorije i prakse. Nema sumnje, to je pro­ fesija sijeda od starosti ijedna od najučenijih. S po­ nosom može uprijeti prstom na svoje aristokratsko rodoslovlje, svoj dugački popis slavnih liječnika, živih i mrtvih. Cime se većina od njih proslavila? Istim onim čime su se proslavili i pripadnici drugih zanimanja - osobnim vrijednostima i školovanjem. Franklin nije bio liječnik, pa ipak je bio velik kao bilo koji liječnik i mogao je upotrijebiti svoj mozak za davanje savjeta i bolesnima i zdravima. Vidi se daje imao osjećaj za istinu i ja bih rekao daje njego­ vo prosuđivanje vodeća, ako ne i glavna crta koja dijeli, i koja će uvijek dijeliti stvarne velikane od prosječne većine. Oni su kvasac sveukupnog čovje­ čanstva, značaj koji se nije mogao naći u cijeloj Sodomi i Gomori. Bio je još jedan prosuđujući um u osamnaestom stoljeću, jedan drugi Benjamin također potpisnik Deklaracije nezavisnosti: Benjamin Rush, liječnik, umnik koji je uveo prosudbu u medicinsku znanost.

44

45

Posijao je sjeme razbora koje bi, da gaje profesija prihvatila, organiziralo medicinski nauk i spriječilo sadašnju pomutnju. Ostavio je zabilježene bisere kao stoje ovaj: Mnogo štete je učinjeno nosološkim svrstavan­ jem bolesti (nosologija - znanost o vrstama bole­ sti) Bolest je nešto posebno toliko koliko i groznica....Njezina različita žarišta i stupnjevi ne bi smjeli biti pretvarani u različite bolesti kao što se ni brojni i različiti učinci topline i svjetla na našem planetu ne smatraju mnogim suncima. Sva medicinska literatura je zaražena pogubnim posljedicama nomenklature bolesti, jer svaki njezin članak je usmjeren isključivo prema svom nazi­ vu....Odbacivši umjetno svrstavanje bolesti medici­ na će doživjeti procvat... Na taj način će put do znanja u medicini biti skraćen, tako da će mladi lju­ di stjecati kvalifikacije za liječničku praksu s manje vremena i napora nego prije, kao što će dijete lakše naučiti čitati i pisati uz pomoć latinske abecede nego kineskog znakovlja. Znanost se može žaliti na mnogo toga zbog umnožavanja bolesti. Umnožavanje je odbojno za istinu u medicini kao stoje mnogoboštvo ogavno za istinu u religiji. Liječnik koji svaki različiti poreme­ ćaj raznih dijelova istog organizma smatra drugom 46

bolešću iako svi potječu od istog uzroka, nalikuje na Indijanca ili afričkog divljaka koji misli da su voda, rosa, led, mraz i snijeg različite stvari. Dočim liječ­ nik koji morbidne smetnje svih dijelova tijela, koli­ ko god bile različite u obliku i intenzitetu, smatra posljedicama jednog te istog uzroka, nalikuje na mudraca koji rosu, led, mraz i snijeg smatra različi­ tim stanjima vode, jednostavno nastalima zbog po­ manjkanja topline. I čovječanstvo se može žaliti na ovo poganstvo u medicini. Mač kao oruđe smrti bit će vjerojatno za­ uvijek metnut u korice prije nego što liječnici pre­ stanu potpomagati smrtnost čovječanstva propisujući imena bolestima. Ima samo jedan duboki uzrok bolesti... Te pri­ mjedbe su za široku primjenu i kad bi se savjesno primijenile, oslobodile bi nas gomile pogrešaka što su se vjekovima kupile u medicini. Mislim na svrstavanje bolesti prema njihovim daljnjim uzroci­ ma. To je naj uvredljiviji i najštetniji otpad naše zna­ nosti. Liječnik koji može izliječiti jednu bolest pozna­ vanjem njezinih karakteristika, mogao bi na isti na­ čin izliječiti sve bolesti ljudskog tijela jer su im svima isti uzroci. 47

Razlika između znanja liječnika koji je u pristu­ pu bolestima ograničen rodovima i vrstama i liječ­ nika koji to čini po ispravnim načelima, ista je kao razlika između znanja o naravi i širini neba što ga stječemo gledajući komadić neba na dnu zdenca i onoga što ga stječemo promatrajući cijeli svod s vrha planine. Ja bih prije vjerovao daje Tvorac Prirode umje­ sto vode odredio ratafiju (voćni liker) za jedino čo­ vjekovo piće, nego daje znanje o onome što se od­ nosi na zdravlje cijeloga grada ili cijele zemlje po­ vjereno samo jednoj, i to maloj i povlaštenoj skupi­ ni ljudi. Nakon kratkog pregleda tih činjenica razum i čovječanstvo neka se probude iz njihova dugog po­ činka u medicini, i neka se ujedine u proglasu kako je došlo vrijeme da se liječenje kužnih zaraza odu­ zme od liječnika i metne u Rike naroda. Rasudba (seciranje) nas svakodnevno uvjerava u naše nepoznavanje ležišta bolesti i nagoni nam crvenilo u lice pri našim propisivanjima lijekova.... Koliko štete smo učinili pod plaštem vjerovanja, ako smijem reći, u lažne činjenice i pogrešne teori­ je! Pomogli smo u množenju bolesti. Učinili smo i gore - povećali smo njihovu smrtonosnost. 48

Neću se zaustaviti kako bih od fakulteta molio oprost zbog ovako javnog priznanja slabosti naše profesije. Ja tražim Istinu, te dokle god Nju vidim pred sobom kao vodiča, uopće me nije briga kamo me vodi. Dr. W. Holmes je bio čovjek koji je osvjetlao obraz profesiji. Bio je literat i bio je od početka do kraja uvijek veći od svoje profesije. Jednom je re­ kao: „Kad bi se sve što se odnosi na medicinu bacilo na dno mora, čvrsto vjerujem da bi to bilo na dobro­ bit čovječansta i na propast riba." „Razgovore za vrijeme doručka" će čitati inteligentni ljudi buduć­ nosti koji neće ništa znati o Holmesu i njegovoj obrani žena od čopora liječnika prljavih ruku koje prenose babinju groznicu. („Breakfast-Table Se­ ries", zbirka eseja američkog pisca O. W. Holmesa. Op. prev.). ,,Aequanimitas" („Ravnodušnost") će biti pridržana za Oslera u sjećanju pametnih ljudi, a „Oslerova primjena medicine" će se moći naći jedi­ no u knjižnicama bibliofilskih manijaka. Ljudi po­ put Oslera, uljepšavajući medicinske izmišljotine svojom vanrednom osobnošću i književnim umije­ ćem, održavaju mrtvo truplo mediokritetne medici­ ne da ne potone u zaborav. (Dr. William Osier, čuveni kanadski liječnik, katkad nazivan ocem mo49

derne medicine. U raspravi „Ravnodušnost" zastu­ pa liječničku flegmatičnost. Op. prev.) Tijekom svih vjekova najbistriji umovi su naslu­ ćivali istinu u vezi s uzrokom bolesti, što je vodilo da velikog sraza s liječničkim bedastoćama i besmi­ slicama. Vrlo jasnu sliku medicinskoga krda izložio je „Anonvmus" u članku „Medicina" objavljenom u „Civilizaciji u Sjedinjenim Državama": Već je spomenuto da jedan od glavnih uzroka neznanstvene prirode medicine i protuznanstvenog karaktera liječnika leži u njihovoj urođenoj lakov­ jernosti i nesposobnosti da misle nezavisno. Tu izja­ vu potvrđuje izvještaj o liječničkoj inteligenciji, što ga je nedavno objavio Nacionalni savjet za istraživanje. Utvrđeno je putem manje-više vjero­ dostojnih psiholoških testova daje od svih profesio­ nalaca jedino prosjek inteligencije zubara i veterinara niži od liječničkoga. Zubari i veterinari su deset posto manje inteligentni. Ali budući da pri­ mijenjeni način ispitivanja pretpostavlja moguću pogrešku od deset posto ili čak i više, nije nemogu­ će da članovi dviju skromnijih profesija nemaju isti ili veći intelektualni kapacitet. Značajno je da inženjeri predvode na ljestvici inteligencije. U stva­ ri su šezdeset posto iznad liječnika. 50

Taj veliki raspon je napast za stvaranje zanimlji­ vih psiholoških pretpostavki. Nije li nedostatak stroge intelektualne discipline uzrok žalosnog inte­ lektualnog zaostatka liječnika? Mnoge okolnosti ga čine intelektualnim varalicom. Na našu sreću, bole­ sti su većinom same po sebi ograničene. Međutim, čini se sasvim prirodnim da liječnik okreće tu pri­ rodnu pojavu u vlastitu korist i tvrdi da je on izlije­ čio Niku Neznanovića, a sama priroda je u stvari proizvela rečeni učinak. U suprotnom, ako Niko Neznanović umre, dobri liječnik će zauzeti pobožan stav i natuknuti daje, usprkos njegovim nevjerojat­ nim sposobnostima i ogromnom naporu, ipak bila volja Božja (ili volja Prirode) da Niko umre. A inženjer nije izložen takvoj napasti. On gradi mo­ stove ili podiže zgrade, gdje svaka pogreška u raču­ nanju ili izgradnji završava katastrofom. Ako se tako nešto dogodi, on je smjesta propao i gubi se s vidika. Zbog toga se mora držati krutih pravila inte­ lektualne discipline koja je posve nepoznata u svije­ tu kojim se kreće liječnik. Kritičar, kako izgleda, misli da Jedan od glav­ nih uzroka protuznanstvenog karaktera liječnika leži u njihovoj urođenoj lakovjernosti i nesposob­ nosti da misle nezavisno." Pretpostavljam da smatra kako liječnici ne mogu misliti nezavisno, jer kad bi 51

medicina, znanstvena ili neznanstvena, uopće mo­ gla misliti, izvukla bi se sama iz današnje kaljuže. Jedina stvar što spašava sve liječnike od gornje osude je to što ih se ne ispituje o uzroku i liječenju bolesti. Ako prosječni liječnik jedva prođe „pouz­ dane psihološke testove", to ne govori puno u prilog visokog obrazovanja zbog kojega su prije nekoliko godina zatvorene mnoge medicinske škole. Ali ti te­ stovi su u skladu s obrazovnim kriterijima, zato ni ne uključuju inteligenciju. Inteligencija, kao uzrok bolesti, je prirodna sila koja se može koristiti pod određenim uvjetima, ali ne može biti monopolizira­ na do te mjere da bude nedostupna cijelom čovje­ čanstvu. Gladstone je u mladosti pao na psiholo­ škom testu svoga učitelja i proglašen nepopravlji­ vim, a on se ipak u osamdeset i šestoj godini života uhvatio u koštac s prevođenjem Virgilija.

Znanstveni pokusi
Svijet ne bi trebao previše uzimati k srcu zaklju­ čke temeljene na znanstvenim pokusima, koji se ve­ likim dijelom sastoje od znanstvenih pretpostavki i predmnijevanja. Zavod za životno osiguranje iz New Yorka me je odbio prije više od pedeset godi­ na. „Anonimus", tko god on bio, dobro piše, a način mu je, kao i svakog ikonoborca, uvjerljiv. Alije uči­ nio dobro stoje kritizirao iz anonimnosti, inače bi i sam bio izvanredna meta. S mojega stanovišta on je ranjiv kao i bilo koji standarni profesionalac. On otkriva da je liječnik kad kaže: „Od svih strašnih boljki što među nama haraju, neke bi se mogle izliječiti ili ublažiti lijekovima." Ovako su govorili već stotinama godina pokojni medicinari, a s istom samouvjerenošću isto tako govore i današnji liječnici u književnom srodstvu s našim „Anonymusom". „Strašne boljke" ne haraju. Ako bolesti među nama haraju, to je stoga što ih sami stvaramo, pa da bi se zdravlje vratilo, samo ih treba prestati stvarati,

52

53

a onda neka naša podsvijest pomete pred vlastitim vratima. „Anonvmus" nije mogao dati izjavu koja bi bila savršenija od ove stopostotne neistine. On kaže: „Neke bi se mogle izliječiti." To je blago rečeno, uzme li se u obzir da dolazi iz zasjede Cezara znan­ stvene medicine. Pretpostavljam kako misli da po­ stoji stvarna mogućnost de se neke bolesti izliječe. Ovo nije točno, jer „boljke" ili bolesti se ne mogu li­ ječiti. Priroda - naša podsvijest - ima monopol na moć liječenja. Liječenje je u vlasti prirode i ona, i kad bi htjela, ne može prenijeti tu ovlast na liječnike ili na akademije medicinske znanosti. Sto bi to bilo slavno nasljedstvo milostivo ostav­ ljeno moćnicima! Kako bi žalosna bila sudbina čov­ ječanstva kad bi medicinski komercijalizam imao monopol nad liječenjem i oporavkom bolesnika, kojemu ionako ide dobro s prodajom zamaskiranih ljekarija svake vrste. Ali kad se čovječanstvo osvi­ jesti i jasno shvati istinu da mu je kroz cijelu povi­ jest prodavana priča o nepostojećem monopolu na moć liječenja, stari razbarušeni Eskulapije bit će skupa sa svojom zmijom i štapom svrgnut s prije­ stolja i ostati bez posla. „Anonvmus", bojeći se da mu je izjava „neke bi se mogle izliječiti" prestroga, dodaje ublažavajuću 54

riječ „ublažiti", što u medicinskom žargonu znači „palijativno olakšati". To je prava pravcata istina što se tiče svih takozvanih lijekova ili tretmana. A kad se bude upoznala istina da se liječenje, odnosno moć suzbijanja bolesti i ozdravljenja nalazi u pod­ svijesti i da je vlastita svakoj osobi, znat ćemo daje liječenje i olakšavanje primjenom lijekova - table­ ta, seruma, cjepiva, operacija, umjetne hrane i t.d. posve suvišno, nametljivo i nalik bacanju francu­ skog ključa u mašineriju. Nakon kritiziranja „Anonvmusa" zbog onoga što znamo i iza čega on stoji, navest ćemo ostatak onoga što on kaže s obzirom na tretman „strašnih boljki koje među nama haraju." On izjavljuje: Jednako malen broj njih bi se mogle olakšati ili ukloniti kirurškim zahvatom. Ali usprkos srazmjerno malom broju bolesti kod kojih kirurgija pomaže, u zemlji ima ogroman broj kirurga. Bitna Pasteurova otkrića i njihovu sjajnu Listerovu primjenu Ame­ rikanci su smjesta prihvatili. Imena kao Buli, Halstead, Murphy, braća Mayo, Cushing i Finney mogu stati uz bok najboljim kirurzima u bilo kojoj zemlji. Zapravo se može reći da predvodimo svijet u - da kažem u američkom stilu - proizvodnji kirur­ ga (i kirurških ustanova), baš kao i u proizvodnji au­ tomobila, dječjih kolica i antičkog pokućstva.

„Neke bolesti se mogu izliječiti ili poboljšati." Ja kažem: Izliječiti nikad! A poboljšanje je oblik do­ gradnje bolesti. Jedna krhka žena je postala moja pacijentica, na­ kon stoje dvadeset i dvije godine patila od migrene i uzimala sredstva za olakšanje od manje-više dva­ deset i dva različita liječnika, od kojih su neki bili nadaleko poznati, a jedan neurolog je uživao i me­ đunarodnu reputaciju. Većina njih joj rekla da lijeka nema sve dok ne prođu životne promjene, to jest dok ne prođe menopauzu. Bio je to hitac u prazno, jer je pacijentica tvrdila, da je tijekom posljednje dvije godine, nakon što joj je prestala menstruacija, trpjela više nego prije. Nitko ne može reći, koliko je sugestija petnaestorice ili dvadesetorice liječnika da joj nema lijeka utjecala na produljenje glavobolje. Uzimanje tableta uvijek vodi k iscrpljenosti i stvara toksemiju. Ta žena je za olakšanje primala potkožno morfij - zaista zloćudni tretman! Trebao bi postojati zakon protiv takve prakse, ali većina nikada ne spu­ tava samu sebe zakonskim zabranama. Moj recept je bio: nema više pušenja u kući (muž joj je bio nepopravljivi pušač), ostati u poste­ lji, držati dijetu, uzimati kupke i klistir svaku veče sve dok napadi migrene ne prestanu. 56

Napadi su se pojavljivali tjedno, počinjali utor­ kom i držali je u bijednom stanju do petka. Propisa­ no joj je da uzima toplu kupku dok se posve ne olakša, pa makar uzelo i cijeli sat vremena. Nakon stoje došla k meni, pacijentica je imala samo jedan veliki napad, za koji joj je trebalo tri četvrt sata vru­ će kupke. Muž je bio oduševljen činjenicom da mu je žena, prvi put u dvadeset i dvije godine, bez lije­ kova oslobođena bolova. Moj komentar na njegovo oduševljenje je bio: „Vaše pušenje i doktorske ke­ mikalije krivi su stoje ona nepotrebno patila skoro četvrt stoljeća." Tretiranje bolova farmacima bilo koje vrste zau­ stavlja izlučivanje i sprečava ljudski organizam da očisti kuću. U tom slučaju migrene, svaki put kad bi došlo do krize izlučivanja liječnik bi zalupio izlazna vrata i zabravio ih morfij em. Moj recept je bio su­ protan, otvorio je sva vrata, tako da ona nakon gla­ vobolje što ju je olakšala vrućom kupkom, nije više imala nijednog napada. Razumije s e j a sam kasnije pokrpio njezine jestvene i ine navike. Oni koji ne­ maju loših navika, nikad nisu bolesni. Nekako u isto vrijeme sam dao savjete drugoj ženi koja je tijekom šesnaest godina svakog tjedna imala napade migrene. Kao i u prvom slučaju, liječ­ ili su je mnogi liječnici i rekli joj da nema lijeka dok

ne prođu životne promjene. I ta žena je, nakon pre­ stanka uzimanja lijekova i promjene životnih navi­ ka, imala samo jedan napad migrene. Evo ovdje imamo dvije pacijentkinje sa „stra­ šnom boljkom" koje strahota je trajala samo uz po­ moć besmislenog i kriminalnog davanja lijekova, koje su im, usput rečeno, davali liječnici s diploma­ ma prvorazrednih fakulteta. Iznio sam ta dva slučaja kao ilustraciju onoga što „Anonvmus" misli kad kaže: „Neke bolesti se mogu izliječiti ili ublažiti." Migrena nije izliječena, a ako je davanje morfij a, kao u ta dva slučaja, ublaživanje, onda bi se postupku trebalo dati neko drugo ime.

Krize
Prema toksinskoj filozofiji svaka takozvana bo­ lest je toksemijska kriza, što znači daje razina toksi­ na u krvi prešla točku podnosivosti, pa kriza, takozvana bolest - zvala se ona prehlada, gripa, upala pluća, glavobolja i tifusna groznica - služi kao pomoćno izlučivanje. Priroda se nastoji riješiti otrovnih tvari. Svaki tretman koji sprečava ovaj na­ por izlučivanja, ometa prirodu u njezinu naporu da se sama izliječi. Lijekovi, hranjenje, strah i ostajanje na poslu sprečavaju izlučivanje. Prehlada prelazi u upalu sluznice, gripa može biti silom pretvorena u zarazu, upala pluća može biti fatalna ako se izlučivanje blo­ kira farmacima. Već znamo što se zbiva s migre­ nom! Tifus će prijeći u dugo septično stanje, ukoliko pacijent ne bude prije ubijen. Gore rečeno opisuje kako „neki slučajevi mogu biti izliječeni ili ublaženi." Međutim, druga je priča kad zaduženi liječnik zna daje svaka takozvana bo­ lest sklop simptoma koji označuju toksemijsku kri­ zu - prirodno čišćenje kuće. A ona je - priroda - u tome čudesno uspješna, ukoliko se ne umiješaju prodavači otrova, koji pokušavaju uništiti neko iz-

58

59

mišljeno biće što se krije negdje u organizmu, a koje se jako povećava i osnažuje prodavačevim liječe­ njem ili ublaživanjem. Zaista je pravo zadovoljstvo za liječnika, koji zna da ne može izliječiti gledati kako priroda ukla­ nja sve ove simptome, samo ako je voljan malo strpljivo promatrati i ne miješati se. Pacijent će se najveći dio vremena osjećati dobro i na pitanje, kako se osjeća, odgovorit će: „Dobro se osjećam, dobro sam." Pacijenti pod lijekovima i dohranom nikad tako ne odgovaraju. Da, kad priroda nije spu­ tana profesionalnim službenim upetljavanjem, bo­ lesne osobe, prebrodivši krizu „čišćenja kuće", mogu iskreno reći: „Bio sam ugodno bolestan." Pri­ roda nije osvetoljubiva. Velike patnje, kronična i smrtonosna oboljenja nastaju zbog nepopravljivosti pacijenata i dobronamjernih ali škodljivih nasrtlji­ vih napora liječnika što se bez predaha bore protiv izmišljenog neprijatelja. Ljudi su toliko zadojeni idejom da se protiv bolesti treba do kraja boriti da nisu zadovoljni konzervativnim postupkom. Nešto treba učiniti, makar se platilo i životom, kako to de­ seci tisuća i čine svake godine. Ta spremnost dava­ nja života na oltar medicinskog praznovjerja je je­ dan od glavnih razloga zašto nema napretka u te­ meljnoj medicinskoj znanosti. Kad ljudi budu 60

zahtijevali obrazovanje, a ne tablete, cjepiva i imunizaciju, onda će ga i dobiti. Je li što ostalo doktoru da učini? Svakako da jest! On bi trebao ulaziti u bolesničku sobu sa smi­ ješkom i ohrabrujućom riječi, bez tipičnih mirisa, čist i uredan. Ne pretvarati se, biti naravan. Ne spo­ minjati koliko je poziva imao prošle noći, ili koliko desetaka tisuća ih je imao u proteklih deset godina. Profesionalno lobiranje nema mjesta u bolesničkoj sobi. Pacijenti bi morali imati povjerenje u svoje li­ ječnike, a ako koji bude pričao puno medicinsko-političkih laži, pacijent će to znati, a to potkapa povjerenje. On bi trebao preporučivati dnevni klistir, a i ispi­ ranje želuca ukoliko je to potrebno, nešto toplo na noge, potpuni mir, bez hrane krute ili tekuće, a ni­ pošto ne lijekove nego vode koliko god se traži, to­ plu kupku, prije spavanja kad je potrebna zbog bolova, ili tako često koliko godi. Počinak, toplina, svjež zrak i mir su ljekoviti. Zatim bi liječnik trebao uputiti svoga pacijenta u odgovarajuće životne na­ vike kako bi izbjegao buduće toksemijske krize. Kad se takav režim provede u djelo i prirodi se dopusti da preuzme potpunu kontrolu, pesimistička „Anonvmusova" izjava da se „neke bolesti mogu izliječiti ili ublažiti" promijenila bi se u: „Sve akut61

ne takozvane bolesti se mogu izliječiti, i pacijent će ostati zdrav ako obuzda sama sebe s obzirom na iscrpljujuće navike koje su ga i dovele do toksemijske krize. Gdje se ovo bude vjerno održavalo, tamo se neće pojavljivati takozvane kronične bolesti.

Sve bolesti su u početku bile bezazlene
Rak, sušica, bubrežna bolest i ostale kronične bolesti bile su „zalječivane" kao bezazlene prehla­ de, a kad bi se iznova vraćale i opet bi bile „zalječi­ vane", svaki put popraćene većom tjelesnom iscrpljenošću i većom tjelesnom tolerancijom zatrovanja koja je trebala više opnene sluzi za izlučivanje toksina. Obavljaju se ozbiljna istraživanja, u kojima se nastoji otkriti uzrok bolesti, polazeći od po­ stavke da je bolest nešto individualno. Na tome istraživači doživljavaju svoj Waterloo. Sve ta­ kozvane bolesti su pojačani sklopovi simptoma ponovljenih toksemijskih kriza. Nisu nezavisni entiteti. Čim se toksemija stavi pod kontrolu, svega nestane, osim ako je koji organ degeneri­ rao u sijed bezbrojnih kriza. Čak i organske promjene, ako organ nije uništen, mogu biti ispravljene popravi li se način života i time uklo­ ne uzroci, to jest toksemijske krize.

62

63

Da bi otkrio uzrok raka počni s prehladom i upa­ lom sluznice i prati patologiju kako putuje od na­ dražaja, katara, upale, otvrdnuća i čira do raka. To je kao da pokušavaš otkriti uzrok čovjeka ne uzimajući u obzir njegovo začeće, embrionični život, djetinjstvo, mladost, i t.d. Svi simptomi svih takozvanih bolesti imaju isti izvor. Sve bolesti su jedno. Jedno u svim stva­ rima, to je prirodni plan. Mnogoboštva je nesta­ lo, pa mora nestati i svega što mu pripada i što iz njega proizlazi.

Mentalitet čopora
Mnogi ne shvaćaju kolike bi bile čovjekove mo­ gućnosti kad bi se uklonile njegove slabosti, naime, stara vjerovanja i nagoni krda. Toksemijska filozofija je utemeljena na istini da ne postoji nešto što se zove liječenje. U ovome se razlikuje od svih takozvanih načina liječenja. Svaka tvrdnja ili obećanje mogućeg liječenja u bilo kojem terapeutskom pogledu čista je laž. To će moći shva­ titi sve pameti, kad razmišljanju posvete dovoljno vremena tako da im se ideja usadi u mozak. Uhodanost i praznovjerje drže govornicu i nisu voljni sje­ sti i poslušati drugu stranu. Mnogi uče polako, neki nikako, a neki spavaju kad se radi o istini. U svakom naraštaju ima pameti sporijih od vo­ lujskih kola. Nedavna zgoda u Daytonu u Tennesseeju trebala bi ohladiti oduševljenje svih onih što misle daje svijet prerastao praznovjerje. Ja sam se borio protiv medicinskog praznovjerja i znam da bi­ strih umova ima manje nego na žabi dlaka. Mnogi mi čestitaju na jasnom razlaganju medicinskih predmeta, ali u trenutku kad zagazim u njihove etič­ ke, moralne i teološke rezervate, upozoravaju me na moj prijestup nedvosmislenim riječima. Čak je i

64

65

moja vlastita profesija spremna zamutiti vode moje­ ga razmišljanja proglašavajući me nevjernikom, imenom što užasava izabrane. Tko je nevjernik? Onaj što odbacuje besmislenu konvencionalnost. Zar nije Krist bio protiv židovskoga kulta? Prosječni um više voli stara tumačenja riječi nego nove „ishitrene" definicije. Sve dok se svijet ne složi oko jednog rječnika, jedne Biblije i jednoga Boga, bura u čaši vode će bjesnjeti, bacajući atomi­ zirane fundamentaliste u nebo i neatomizirane mo­ derniste u pakao. Razumije se, Bog je stvorio čovjeka. On je sve stvorio. Ali zašto ne istražiti kako gaje baš stvorio? Nema sumnje da se Bog slavi otkrivajući kako je stvorio isto toliko kao i u djetinjastom tumačenju koje nas sve do danas nije nikamo dovelo. Kad bu­ demo znali kako je čovjek stvoren, razumjet ćemo zakone njegova bića i neće morati umrijeti od apopleksije, žučnog ili bubrežnog kamenca, ovapnjenja krvnih žila niti od bilo koje druge takozvane bolesti uzrokovane kršenjem zakona njegova tijela i duše. Ako ispunjavamo obveze premo svojoj djeci, hoćemo li im tumačiti zakone njihova bića i kako ih poštivati, ili ćemo slijediti stare putove, pa kad obo­ le zbog kršenja zakona svoga bića i upropaste svoje zdravlje zvati kirurga da odstrani Božje pogreške? 66

Dobro promislite, ili ako ste previše fanatični i bi­ gotni da biste mogli misliti, platite kirurgu da izreže posljedice pogrešnog življenja, a vama neka ostanu uzroci.

Prosudimo zajedno!
Hajde da malo prosudimo u povjerenju! Skloni smo riječ „beskonačno" primati sa strahopoštovan­ jem. Za naše ograničeno shvaćanje beskonačno nema granica, to je relativan i dvoznačan pojam, ali kako naše iskustvo raste, naše nekad ograničeno shvaćanje poprima šire dimenzije. Beskonačno je posebno za svaku osobu i razlikuje se od shvaćanja svake druge osobe. Ne možemo misliti u pojmovi­ ma bezgraničnoga i ne trebamo to ni pokušavati, jer ako znamo građu jednog atoma soli, znamo građu beskonačnog broja atoma soli. To vrijedi za sve ele­ mente. Ako znamo sastav jedne funte maslaca, zna­ mo sastav sveg maslaca na svijetu. Ako znamo sve o jednom čovjeku, znamo sve o svim ljudima. Ako znamo stoje ljubav, znamo daje beskonačna ljubav istih osobina. Mi trebamo stati na čvrsto tlo, spustiti noge na zemlju, i biti zadovoljni što su svi svjetovi isti kao i naš svijet.

Kako izmjeriti beskonačno?
Mi upoznajemo cjelinu po detaljnom prouča­ vanju jednoga dijela. Ako znamo sve o jednoj bole­ sti, onda znamo sve o svim bolestima. Reći ćemo čitatelju sve o toksemiji i on će onda znati sve o svim bolestima, jer toksemija je temeljni uzrok svih bolesti. Umjesto od vrha trebali bismo početi s dna sva­ kog predmeta i odatle ići naviše. Obični postupak naše pameti je prihvatiti beskonačno kao čin vjere, pa onda kad neshvatljivo nije u sklado s našim opažanjem, naša vjera je poljuljana, kuća našeg vje­ rovanja se podijeli sama u sebi i mi padamo. To je raskrižje putova i mi moramo pomiriti svoju vjeru i znanje pretvarajući vjeru u uvjerenje da se do znan­ ja dolazi razumijevanjem. Moramo učiniti ovako ili živjeti u sumnji s obzirom na shvatljivo i vjerovati u neshvatljivo. Svaka istina se uklapa u druge istine, svaki odjel znanosti i razuma stapaju se ujedno. Zakoni života su i zakoni svemira, zakoni svemira su zakoni Božji. Put spoznaje Boga vodi od stijene do čovje­ ka, pa od čovjeka do Boga. Svaki korak mora biti popločan istinom, inače ćemo promašiti cilj - Boga. 69

68

Pogledajmo samo sukob kršćanskoga svijeta i stra­ hoviti pokolj tijekom Svjetskog rata, sve zbog neprobavljene istine. Svijet je pun istine, ali mentalna probava je, zbog pogrešne kombinacije hrane, uni­ verzalno loša. Mnogi misle da znaju što ja podrazumijevam pod pojmom „toksemija" zato što su potražili njezi­ nu definiciju u rječniku.

Toksemija je temeljni uzrok svih takozvanih bolesti
Trovanje toksinima: Toksin (rječnička definici­ ja): bilo koja vrsta otrovnih spojeva životinjskog, bakterijskog i biljnog porijekla; bilo koji od ptomaina. (Ptomain - otrovni dušični spoj što nastaje raspadanjem bjelančevina. Op. prev.) Do zatrovanja krvi može doći na mnogo načina, pa ako se potpuno ne razumije što ja mislim pod toksemijom, mora doći do pogrešnog shvaćanja. Ovo tumačenje je bilo potrebno, jer su mi čak i pro­ fesionalci znali reći: ,,Oh, da, ja vjerujem u zatrovanje uzrokovano konstipacijom (začepljenjem) i ptomainom (od pokvarene hrane u želucu)." Kako je već rečeno, ptomainsko otrovanje ko­ nzumiranjem već pokvarene hrane, ili otrovanje koje je posljedica kvarenja hrane nakon stoje poje­ dena i koja se općenito naziva autotoksemijom, nije samorodno otrovanje. Oba ova otrovanja nastaju iz­ van tijela i moraju biti apsorbirana da bi došlo do zatrovanja krvi. Hrana ili otrov u crijevima još uvi­ jek je izvan tijela. Gnojna rana, čir, ili čankir su iz­ van tijela, pa ako dovedu do septičkog (krvnog)

70

71

zatrovanja, to je stoga stoje izbacivanje otpada za­ priječeno. Kako mu je izlaz onemogućen, otpad po­ staje septičan i krv je primorana da upije od njega nastale otrove. Čak ni cjepiva ne mogu proizvesti septičko zatrovanje, jer se njihov otrov razlazi pri površini, to jest izvan tijela. Katkad je otpad primo­ ran ući u krv zbog nepravilnih zavoja, nakon čega slijedi septičko otrovanje i smrt.

Smrtonosni mikrobi

Ne smije se smetnuti s uma da nezapriječeno, slobodno ocjeđivanje održava rane, čireve i ocjedne kanale aseptičnima (neotrovnima). Smrtonosni mi­ krob na rukama, usnama, čašama, tramvajskim držačima - jednom riječju bilo gdje i svagdje - nije smrtonosan dok se ne pomiješa s čovjekovim smrtonosnim prljavim tjelesnim i duhovnim navi­ kama. Ima svijeta koji se jednostavno ne može na­ učiti na čistoću, ili stružu svoje tijelo do krvi, ili ga zapuštaju. Umijeće je nositi odjeću i održavati sta­ nje čistoće koliko to zdravlje zahtijeva. Veneričnim i ostalim kožnim bolestima, uključujući groznicu s osipom - pogoduje odjeća. Ima nešto više od pre­ drasuda, fanatizma i pristranosti u stalnom navo­ đenju prirođene povezanosti između sifilisa, cijepljenja i ospica. Povezanost bi bila davno utvrđena da cijepljenje i cjepiva nisu komercijalizi­ rani. Hoće li oni što su uložili milijune i ubiru velike dividende svojevoljno priznati da rade na općoj sifilizaciji pučanstva? To nije u skladu s našom komer­ cijalnom religijom. 73

72

Smrtonosni mikrob mora biti pomiješan sa zadržanim, pritajenim otpadnim proizvodima prije nego što prijeđe u svoje smrtonosno otrovno stanje. Pas ili koja druga životinja izliže ga iz svoje rane. Kad „smrtonosni mikrob" dospije u usta i odatle u želudac, tamo bude probavljen. Prirodne tjelesne izlučine, nutarnje ili vanjske, više su nego dovoljne za uništavanje svih „smrtonosnih bakcila" koji otpada­ ju na pojedinu osobu. Normalne osobe su smrtonosne za sve mikro­ be i parazite tipične za ljudski okoliš. Normalan svijet ne treba ni neba ni pakla, to su zazivi neznanja i prljavštine u traženju umjetne imunizacije. Istina imunizira bakcilnu izmišljotinu. Tretmani i imunizacije su proizvod civilizacije koja ne civilizira. Vjera je kura i imunizacija za one koji bi bili dobri da se nisu utopili u zlu. Samosvladavanje i poznavanje granica naših povlastica omogućuje nam ono najbolje od života, pa ako smo zadovoljni što živimo u jednom svijetu i vremenu, to će nam biti najbolja priprava za svako sutra koje će doći. Ako živimo dobro danas, živimo za zdravlje duha i tijela, ne trebamo se brinuti o mikrobima koji bi mogli sutra doći. 74

Oni što danas propovijedaju strah od mikroba, duhovni su potomci onih što su u prošlosti propovi­ jedali strah od Boga, đavla, pakla i neba. Oni ne znaju da je strah koji utjeruju opasniji od objekta njihovih upozorenja. Strah je tisuću puta štetniji od bilo kojeg uzroka toksemije. Priroda ide do vlastite skrajnosti u sprečavanju upijanja bilo kojeg i svakog otrova. Otvrdnuli zid oko čira je mjera predostrožnosti kako bi se spriječi­ la apsorpcija - upijanje otrova. Na polju predo­ strožnosti priroda kojiput ide predaleko i gradi tumore i otvrdnuća takve gustoće da ometaju cirku­ laciju, pa dolazi do degeneracije polaganim upija­ njem septičkih tvari. To trovanje se odvija jako pod­ muklo. Zove se kaheksija, a patološko ime mu je si­ filis ili rak, ili sušica ako je na plućima. To može izgledati kao veliko udaljavanje od subjekta toksemije, ali kako svi patološki putovi vode u Rim - jednoti svih bolesti, isprika je nepo­ trebna.

75

Svijet medicine traži izlječenja
Medicinski svijet traži lijek protiv bolesti, usprkos očiglednoj činjenici da prirodi ne treba­ ju lijekovi. Ona traži samo mogućnost da primi­ jeni vlastita sredstva samoliječenja. Prije nekoliko godina je jedan bolesni liječnik ponudio milijun dolara za lijek protiv raka. Da je znao uzrok bolesti, umjesto što je bio znanstveno obrazovan, ne bi bio, nakon što je priroda neopozi­ vo proglasila njegov slučaj nepodobnim, umro vje­ rujući u mogućnost izlječenja. Rak je kulminacija godina zloporabe hrane i godina toksemije zbog loše eliminacije, uzrokovane prisilnim pokretanjem utrobe. Taj stari i uobičajeni način takozvane elimi­ nacije može ukloniti nagomilanost iz crijeva stvara­ jući dodatnu količinu vode koju treba izbaciti iz bubrega i crijeva. Međutim, prisilne mjere svojim pretjeranim podražajem pogoršavaju iscrpljenost, i potom zaustavljaju stvarno izlučivanje, to jest izluč­ ivanje otpadnih proizvoda iz krvi koji su izvor svih toksina što stvaraju bolesti. Najjači izlučitelj je post. Drugim riječima, ostavi prirodu na miru i ona ne treba takozvanih tretmana. Mir znači: ostani u po­ stelji, smiri dušu i tijelo i nemoj jesti. Tada će priro76

da djelovati bez zapreka, osim ako stari profesionalni i laički zastrašivači nisu stvorili strah svojim upozorenjima bolesnika: „Opasno je nejesti, možda nećeš preživjeti!" Ti mudrijaši ne znaju da postoji ogromna razlika između posta i glado­ vanja. Evo miga za te zagorčivače koji se boje pustiti svoje pacijente da poste: vi znate, ili barem mislite da znate, da se oni što su prikovani za krevet zbog ozljeda nikad ne osjećaju dobro, a to se posebno od­ nosi na starije osobe. Zašto? Zato što su previše hranjeni.

77

Mikrobi kao uzrok bolesti
Da su mikrobi uzrok bolesti laž je na izdisaju. Bakteriološki smrtni marš je u tijeku i tko prisloni uho na tlo može ga čuti. Instinkt nagoni medicinske duhove da se utvrde protiv nadolazećeg prevrata, pa navlače oklop endokrinologije. Endokrinologija, lokalna zaraza, prirodni i umjetni lijekovi, cjepiva i serumi, samo su neke od glavnih tema današnje znanstvene medicine, ali nema temeljne povezano­ sti sustava, a priroda mrzi kaos kao i vakuum. Toksemija priznaje klice (organizirane kvasce) i enzime (neorganizirane kvasce). Oboje je potrebno za zdravlje. Moje teorije su slabo privukle pažnju, osim među plagijatorima. Malo, veoma malo liječnika zna što ja zastupam. Ta nekolicina je, međutim, oduševljena i na vlastito zadovoljstvo je dokazala da teorija ima univerzalnu primjenu. Mnogi, tek to­ liko da ugode vlastitom ponosu, pokušavaju primi­ jeniti toksemiju usput, uz kakvav jeftini način liječenja koji im je prirastao srcu, ali tako ne ide. Toksemija je dovoljno velika za ono najbolje u bilo kojem čovjeku. 78

Što se od bilo koga može tražiti više od filozofije uzroka koja savršeno objašnjava uzrok svih takoz­ vanih bolesti? Poznavanje uzroka daje i laiku spo­ sobnost liječenja i imunizaciju koja razborito imunizira. Pouzdano znanje je čovjekovo spasenje, a kad ga se može postići uz malo napora kakav se traži za potpuno razumijevanje toksemije, onda nit­ ko, profesionalac ni laik, nema isprike ostati u nez­ nanju. Toksin, otrov identificiran u toksemiji, proiz­ vod je metabolizma. Stalan je jer stalno nastaje, a dok je nervna energija normalna, toksin se stalno izlučuje istom brzinom kojom i nastaje. Tijelo može biti, kako koje, snažno ili slabo, što posve ovisi o jačini odnosno slabosti nervne energije. A treba držati na pameti da tijelo fun­ kcionira dobro ili loše u skladu s količinom pro­ izvedene energije.

79

Važnost nervne energije
Bez nervne energije razni tjelesni organi ne mogu funkcionirati. Izlučevine su potrebne za pri­ premu materijala potrebnog za gradnju istrošenog tkiva. Istrošeno tkivo mora smjesta biti uklonjeno, mora biti izlučeno iz krvi, inače će se nakupiti, a kako je toksično, doći će do trovanja organizma, iz kojega proizlazi iscrpljenje. Izlučivanje otpada od izgradnje tkiva potreb­ no je kao i sam proces izgradnje. Kako te dvije važne funkcije ovise jedna o drugoj i obje u svo­ jem djelovanju ovise o odgovarajućoj količini nervne energije, potrebno je da svi ljudi koji žele uživati u životu i zdravlju znaju štedjeti nervnu energiju, kako bi naučili živjeti razborito i umje­ reno, te na taj način biti tjelesno i mentalno učin­ kovitiji i usto živjeti dulje. (Vidi poglavlje „Iscrpljujuće navike") Neznalicama, onima koji ne misle i onima koji se odaju tjelesnim užicima, ovi će savjeti i opomene izgledati nepotrebnima, ili možda hirovima kakva mušičavog propovjednika, ili grižnjom savjesti kakva istrošenog bludnika, ali pisac je uvjeren da će trjezniji i razboritiji rado prihvatiti znanje koje će 80

im pomoći da postanu gospodarima samih sebe. Do sada su mase povjeravale svoje zdravlje profesiji koja nije uspijevala činiti dobro. Ovo govorim kao opomenu, jer zasad pretpostavljeni stručnjaci u pro­ fesiji tragaju za uzrocima bolesti, a svakoj pameti bi moralo biti jasno da se ne može dati nikakav pouz­ dan savjet kako izbjeći bolest, sve dok se ne otkrije uzrok bolesti. Pedest i četiri godine neovisnog razmišljanja, neuvjetovanog nikakvim sektaštvom ni vjerova­ njem, omogućilo mije otkriti pravi uzrok bolesti, a koji je tako jednostavan, da čak i dijete može naučiti kako se zaštititi od zvanih „tipično dječjih bolesti." „Ovo su vremena izazova za ljudski duh." Daje Tom Paine sada ovdje, promijenio bi ovaj redak u „Ovo su vremena izazova za ljudske nerve." Nervna energija i novac su dva sredstva što se u ova vre­ mena vrlo brzo troše. Trka za dolarom izaziva veliko trošenje energije, a dolar je lovljen toliko da je postao leteći do te mjere da se ljudi iscrpljuju kako bi uhvatili pokoji, a još više se umaraju nasto­ jeći uhvaćeni dolar udomiti i skršiti njegov skitalački nagon. Ima mnogo načina za trošenje nervne energije. Trebala bi biti svačija želja sačuvati koliko je god moguće nervnu energiju za ubrzanje koje je 81

potrebno da ljudski rod uhvati korak s automobi­ lom. To će vrijeme doći. Čovjek se prilagođuje promjenama sve od voluj­ skih kola, kljusadi pune buha, uzda i naočnjaka, od parobroda na kojima su naši preci provodili svoje medene mjesece do parnih kola, vagona s visokim stepeništem i obiteljskih kola. Monogo će oporuka biti ovršeno prije nego se nervni sustav prilagodi brzim automobilima i lete­ ćim strojevima. Bez nervne energije tijelo ne može ispravno obavljati svoje funkcije. Današnji stresovi uzrokuju iscrpljenost koja obustavlja izlučenje, a zadržani toksini dovode do toksemije. Sve što djeluje na tijelo troši energiju. Studen i vrućina zahtijevaju uporabu nervne energije za pri­ lagođivanje tijela promjenama. Nakon sredine života oni što bi htjeli osjećati se dobro i doživjeti starost, moraju voditi brigu da budu u toplom i izbjegnu hlađenje tijela. Moraju držati na odstojanju užitke i kontrolirati se u svim uvjetima. Pustiti da noge budu dugo vremena hlad­ ne, dopustiti da se tijelo ohladi iako to ogrtač može spriječiti, znači trošiti prebrzo nervnu energiju. 82

Raditi zabrinut dovest će brzo do splasnuća energije, do iscrpljenosti. Budući da nema zaliha dodatne enrgije za vanredno vrijeme, potrebno je, jako potrebno, znati sa­ čuvati i uvećati ono što imamo.

83

Očuvanje energije je najveća terapeutska zadaća
Sad kad sam ja otkrio daje iscrpljenost uzrok je­ dine bolesti (toksemije) koju je čovječanstvo nasli­ jedilo, lako je vidjeti da je takozvana medicinska znanost, kakva je u praksi, ključni saveznik svih uz­ roka isrpljenosti, stvarajući bolesti umjesto da ih li­ ječi i olakšava čovjekove patnje. Svaka takozvana kura po samoj svojoj naravi uzrokuje iscrpljenost. Pa i lijekovi protiv bolova na koncu dovode do još većih bolova, a katkad i do smrti. Lijekovi protiv kašlja kod upale pluća katkada ubiju pacijenta. Va­ đenje kamenaca iz žučne kesice ne otklanja uzrok, a stvara više kamenaca. Oslobađanje od navika koje iscrpljuju je jedini način da priroda uzmogne liječiti. San i odmor duše i tijela potrebni su za opskrbu potrebnom energi­ jom. Malo osoba u radnom vijeku počiva dovoljno.

Zašto je iscrpljenje uzrok, a ne bolest?
Iscrpljenje po sebi nije bolest. Slabost, gubi­ tak snage, nije bolest. Stvar je u tome što zbog usporenog izlučivanja tkivnog otpada, koji je toksičan, krv postane zasićena toksinom, a to mi zovemo TOKSEMIJA - zatro van je krvi. To je bolest. A kad se toksin nakupi iznad podnosive razine, nastaje kriza, što znači da se toksin izluč­ uje. Mi to zovemo bolešću, ali to nije točno. Jedi­ na bolest je toksemija, a ono što mi zovemo bolestima samo su simptomi, proizvedeni nasil­ nim vanrednim lučenjem toksina kroz sluznu opnu. . Kad do izlučenja dođe kroz sluznicu nosa, zove se prehlada, hunjavica ili katar nosa, a ako se te kri­ ze ponavljaju godinama, sluznica se zadeblja i zagnoji, kosti se povećaju zatvarajući prolaz i t.d. U tom stadiju nastaje alergija ili astma. Kad grkljan, krajnici, ili bilo koji dišni organ postane žarište toksemijske krize, imamo gušobolju, upalu krajnika, katar ždrijela, laringitis, bronhitis, astmu, upalu plu­ ća i t.d. Kakav je smisao u imenu? Sve su to simpto85

84

mi izlučivanja toksina iz krvi putem spomenutih organa i u biti su iste naravi i nastaju iz istog uzroč­ nika, to jest toksemije i toksemijskih kriza. Opis bi se mogao proširiti na svaki tjelesni or­ gan, budući da svaki organ koji je ispod prosječnog standarda iscrpljen stresom navike, posla ili briga, može postati krizno žarište toksemije. Pojavni sim­ ptomi bit će različiti na svakom organu, što podgrijava vjerovanje da je svaki splet simptoma neka različita bolest. No, zahvaljujući novom svjetlu što ga toksemijsko učenje baca na nomenklaturu (nazi­ ve bolesti), svi simptomi se svode na jedan jedini uzrok takozvanih bolesti, na toksemiju. Simptomi zvani gastritis (želučani katar) uopće ne nalikuju na simptome cistitisa (katara mokrać­ nog mjehura), a ipak i jedni i drugi su uzrokovani toksemijskim krizama, jer oba organa postaju mje­ sta za vanredno izlučivanje toksina iz krvi. Pametnima mora biti očigledno daje sasvim ne­ logično tretirati katar nosa kao zasebnu bolest, ili kad se krize ponavljaju sve do gnojenja te sluznica postane tako osjetljiva da prašina i pelud uzrokuju kihanje i vodenaste oči, (simptomi zvani alergija na sijeno ili ljetna groznica) tretirati te simptome kao različitu bolest uzrokovanu peludom. Počinak i pot­ puno uzdržavanje od hrane, tekuće i krute, te pro­

mjena svih iscrpljujućih navika povratit će nervnu energiju, toksin će se ponovno izlučivati prirodnim kanalima i zdravlje će se potuno obnoviti. Takvo stanje se neće promijeniti, ukoliko se nekadašnja žrtva peludske groznice ili koje druge takozvane bolesti „ne promijeni". Prvo lučenje toksina putem nosa zove se prehla­ da. Ako je to lučenje trajno, uz povremena pogor­ šanja (toksinske krize, nove prehlade), dolazi do gnojenja, nastajanja koštanih izraslina i pojave aler­ gije. To su sve simptomi izlučivanja toksina. Od prve prehlade do alergije uzrok je isti. Upalno cije­ đenje što se nastavlja u međuvremenu između novih hunjavica (toksemijskih kriza) kronični je katar, kako ga naziva medicinski imenik, a tretira ga se lo­ kalno kao da se radi o posebnoj, opasnoj stvari. Isti­ na je, međutim, da žrtva takozvanog kroničnog katara iscrpljuje svoj sustav duhanom, alkoholom, šećerom i slatkišima svake vrste, kavom, čajem, prevelikim količinama maslaca i kruha, masnoga kuhanja, prežderavanjem svim mogućim jelima, pretjeranim putenim užicima i t.d. (Vidi poglavlje „Uzroci iscrpljenosti") Držeći sustav u stanju iscrpljenosti sprečava uspostavu potpunog izlučivanja kroz redovne izlučne organe. Organizam s vremenom postaje toleran87

tniji prema toksinu i „česta prehlada" pokazuje manje toksemijskih kriza. Potrebna je velika količi­ na sluzne opne za zamjensko izlučivanje. Cijeli or­ ganizam počinje pokazivati znakove propadanja. Takozvane kronične bolesti se pokazuju. Kod želu­ čanog katara na sluznici dolazi do zadebljavanja, otvrdnuća, čira i raka, - svako od njih opisano u me­ dicinskom imeniku kao zasebna bolest. Ali one nisu različitije od predsjednika VVashingtona i dječaka Georgea koji je posjekao očevu trešnju. Rak je ne­ koć bio sklop simptoma takozvane hunjavice, ali po toksemijskom učenju rak je završnica mnogih tok­ semijskih kriza. Kako krize traju, simptomi se mi­ jenjaju, zavisno o degeneraciji organa prouzro­ kovanoj toksemijskim krizama. Svaka takozvana bolest ima isti začetak, raz­ voj i sazrijevanje, razlikujući se međusobno samo toliko koliko se zahvaćeni organi razliku­ juTretirati razne spletove simptoma kao različite entitete je toliko znanstveno koliko i masirati psu rep zbog njegova upaljena uha. Sve bolesti su biti iste. Uzrok ukazuje na toksemiju, do koje dolazi zbog iscrpljenosti, koja opet koči izlučivanje, a po88

trošne navike tijela i duha glavni su razlog gubitka otpornosti, to jest enervacije odnosno iscrpljenosti. Svaka kronična bolest počinje zatrovanjem krvi - toksemijom i toksemijskom krizom. Krize se po­ navljaju sve dok ne dođe do organskih promjena. Lanac simptoma proteže se od prehlade ili katara do Brightove bolesti bubrega, sušice, raka, sifilisa, mi­ šićne ataksije i drugih takozvanih bolesti, koje su sve, od prve do posljednje, simptomi nagomilanih posljedica toksemijskih kriza.

Opća iscrpljenost
Svatko je bio iznenađen velikim postotkom na­ ših mladića koje je regrutna komisija odbila za vri­ jeme Svjetskog rata. Ako se tom iznenađenju prida i ono toksemijske filozofije, trebalo bi pljeskati oso­ bama koje misle. Regrutna komisija je pripustila sve mlade ljude koji nisu pokazivali patološke pojave, što znači da nisu pokazivali nikakve strukturalne promjene na organima ili tkivima. Kad se uzme u obzir da strukturalnim promjena­ ma prethode mjeseci ili čak godine funkcionalnih poremećaja, očito je da je među primljenima bilo potencijalno bolesnih ili nesposobnih mladića više nego što ih je bilo među odbijenima. Vrijeme je po­ kazalo daje ta malo poznata činjenica točna, jer pri­ je nego je rat završio, ne uključujući ranjavanja, devedest i pet posto američkih vojnika je zatražilo liječničku pomoć od jedan do pet puta. A tisuće mo­ maka koji nisu išli u Francusku pomrlo je od ,,griPe." Što to znači? Znači da život takav kako ga se živi uzrokuje opću iscrpljenost među pučanstvom. A kad nervna energija padne ispod normale, izluči90

vanje toksina - prirodnog proizvoda metabolizma prestaje, toksin se zadržava u krvi stvarajući zatrovanje (toksemiju), prvi, posljednji i jedini stvarni uzrok svih takozvanih bolesti. Trijeznim umovima bi trebalo biti jasno da koli­ čina toksina u krvi mora varirati za svaku pojedinu osobu, a da je i stupanj otpornosti kod svake osobe različit. Količina koja bi kod neke osobe izazvala toksemijske krize, ne bi kod neke druge značila ni­ šta. Neki uzrok iscrpljenosti, recimo obična imunizacija, koja bi kod nekoga u određenom trenutku jedva izazvala reakciju, može u drugoj prigodi tu istu sobu poslati u bolnicu ili je čak usmrtiti. Aktiv­ na anafilaksa (nesnošljivost) je alibi ili isprika za­ stupnika cijepljenja, koja ne mijenja činjenicu da su cjepiva otrovi, čak i kad su „čista", usprkos opet i opet ponavljanim tvrdnjama da su nedužna i neš­ kodljiva. Nikad se neće saznati koliko je štete vojsci nanijelo cijepljenje. Štetu koju čine imunizacije cjepivi­ ma i serumima može opisati samo jedna riječ vandalizam! Prosječni liječnik ne može misliti, a ostali ne smiju misliti osim u sebi. Ne znam kamo smjestiti ljude medicinske profesije koji su sposobni misliti, ali ne dopuštaju da ih razum vodi u procjeni takoz91

vane imunizacije. Može li se protumačiti strukov­ nom savješću ili strukovnim licemjerjem? Svakako ne nepoštenjem. Zbog moga stava protiv teorije o mikrobima i cijepljenju neki su mi rekli da imam „čudačke poglede", a drugi da sam neznalica. Ako jesam, čudno je da moje mišljenje i uvjerenje idu usporedo s jednim od najvećih mislilaca devetnae­ stog stoljeća, čuvenog engleskog filozofa Herberta Spencera. Prije nekoliko dana sam čeprkao po svo­ joj knjižnici i naletio na knjigu „Činjenice i komen­ tari". Otvorio sam kod naslova „Cijepljenje" i u članku kraćem od tri stranice otkrio o rečenom sub­ jektu više vrijednih, konstruktivnih misli nego u sveukupnoj medicinskoj literaturi. Odlučio sam na­ vesti cijeli članak i bit će mi drago ako i drugi budu u njemu uživali kao i ja: „Kad se jednom počmete uplitati u prirodni red, nitko ne zna što će ispasti na kraju" - izjavio je u mojoj nazočnosti jedan uvaženi biolog. Odmah na­ kon toga mu je izletio izraz ljutnje na sebe samoga zbog nedostatka suzdržanosti, jer je shvatio da ja mogu njegovu izjavu iskoristiti u različite svrhe. Jenner (Edward Jenner, engleski liječnik, pionir u cijepljenju - op. prev.) i njegovi učenici predmni­ jevaju da ako virus cjepiva prođe kroz organizam, pacijent je zaštićen od kozica, i na tome se svršava. 92

Ne želim ovdje reći ništa protiv te pretpostavke. Ja samo tvrdim da tu nije kraj. Uplitanje u prirodni red ima i drugih posljedica osim navedenih. Neke od njih su poznate. Parlamentarni izvještaj za 1880. godinu pokazu­ je daje u usporedbi između petgodišta 1847.-1851. i 1874.-1878., u ovom drugom od milijun novoro­ đenčadi u prvoj godini života umrlo od bilo kojeg uzroka 6.600 djece, dok je smrtnost od osam speci­ fičnih bolesti, bilo izravno bilo neizravno poveza­ nih ili oteščanih posljedicama cijepljenja, porasla s 20.524 na 41.353 na milijun porođaja godišnje, zna­ či više nego dvostruko. Jasno je da ih je više poko­ šeno od drugih bolesti nego što ih je spašeno od kozica. Ovom prikazu bolesti treba dodati i popratne po­ jave. Pretpostavka je - i to nužna , da imunitet pro­ izveden cijepljenjem povlači sa sobom i neke promjene u sastojcima tijela. Međutim, ako se sa­ stojci tijela, bilo da se radi o tekućinama ili krutim tvarima, toliko promijene da više ne podliježu kozi­ cama, je li ta modifikacija inače nedjelotvorna? Usuđuje li se itko reći, da ne stvara drugog učinka osim što štiti pacijenta od određene bolesti? Ne može se promijeniti građa tijela samo protiv napada jednog agensa, a da ostane nepromijenjena prema

svim drugim agensima. Kakva mora biti promjena? Ima slučajeva kad su kod pojedinih osoba teške bo­ lesti, poput tifusne groznice, nastupale odmah na­ kon zdravstvenog poboljšanja. No, to nisu redovni slučajevi, jer kad bi to bili, zdrava osoba bi nakon niza bolesti bila još zdravija. Dakle, građa tijela mo­ dificirana cjepivom nije postala otpornija prema op­ ćim poremećajima. Ustvari je postala manje otporna. Vrućina, hladnoća, vlaga i atmosferske promjene, kao i razne vrste hrane, pretjerani umor i mentalni napor, remete ravnotežu. Nismo u stanju mjeriti promjene jačine otpornosti, pa zato obično prođu nezapažene. Ipak ima dokaza opće relativne slabosti. Kozice su teža bolest nego što su bile prije, s brojnim smrtnim slučajevima. Gripa pruža dokaz. Prije šezdeset godina gripa bi se pojavljivala u vre­ menskim razmacima, samo bi je neki dobili, nije bila teška i nije ostavljala ozbiljnih posljedica. A sada se ustalila, u krajnjim oblicima napada mase i često oštećuje tjelesnu konstituciju. Bolest je ista, ali je manja sposobnost otpora. Postoje i druge značajne činjenice. Poznata je biloška istina da organi osjeta i zubi nastaju iz kožnih slojeva zametka. Svi su podložni abnormal­ nostima: plavooke mačke su gluhe a psi bez dlake imaju krive zube. („0 porijeklu vrsta", 1. pogl.) 94

Najvjerojatnije se radi o abnormalnostima koje su prouzrokovane bolestima. Sifilis je u svojim ranim stadijima kožna bolest. Ako je naslijeđen, njegove posljedice su loše oblikovani zubi, a u kasnijim go­ dinama iritis (upala očne šarenice). U srodstvu je s drugim kožnim bolestima. Na primjer, činjenica je da je šarlah često popraćen labavljenjem zubi i da ospice često stvaraju poremećaje, katkad privreme­ ne, katkad trajne, i na očima i u ušima. Neće li biti tako i s drugim kožnim bolestima, uzrokovanima cjepivom? Ako je tako, onda imamo tumačenje za strahovitu degeneraciju zubi među mladima u novi­ je vrijeme, i ne bismo se trebali čuditi što među nji­ ma prevladavaju slabe i boležljive oči. Bile ove pretpostavke točne ili ne, jedno je sigurno: tvrdnja da cjepivo mijenja tjelesnu konstituciju u samom odnosu prema kozicama, a da inače ostaje ista, čista je besmislica „Kad se jednom počmete uplitati u prirodni red, nitko ne zna što će ispasti na kraju." Miješati se u prirodni red ogromna je stvar kojoj se ne vidi kraj. Međutim, priroda kroz to prolazi sa smiješkom, osim ako je nadjačana. Zdravlje - dobro zdravlje - je veća snaga od lošega, od bilo kakvog uplitanja, i može ispraviti svaku lošu posljedicu ako nije fatalna, pod uvjetom da uplitanje prestane. 95

Stimulansi (nadražujuća sredstva) na dulje razdoblje uzrokuju postupno pogoršanje i na koncu, ukoliko navika ne prestane, završavaju smrću. Toksin je stimulans i prirodni je proizvod metabolizma. Kad je tijelo normalno, toksin se izlučuje istom brzinom kojom i nastaje, ali kada iscrpljuju će navike djeluju preko mogućnosti obnavljanja, toksin se gomila i nastaje toksemi­ ja, što znači da je tijelo izgubilo obrambenu moć. A ako cjepivo ili bilo koja druga infekcija dospije u krv, „nitko ne zna što će ispasti na kraju." Toksemija baca svjetlo na jednu zbunjujuću to­ čku. Kad nastane zaraza u osobi normalne otporno­ sti i dođe do lokalne upale kože i gnojenja, sve obi­ čno završi ozdravljenjem gnojne rane. Ako je cijep­ ljenje kozičavim virusom učinjeno na Jennerov na­ čin, ubrizgavajući virus pod kožu, probadajući je i trljajući, nastaje žestoka septična zaraza koja u mnogim slučajevima završava smrću. U Engleskoj su prije mnogo godina doneseni zakoni koji zabra­ njuju tu praksu. U toksemičnim slučajevima lokalna zaraza na­ stala zbog septičnog virusa bilo koje vrste: cijep­ ljenja, neliječene ozljede, rane koja se ne cijedi, upaljen zub, sinus i t.d., uzrokuje septičnu groznicu zloćudnog oblika, koja može dovesti do smrti ili in96

validnosti. Teško iscrpljen i toksemičan (zatrovan) sustav ima malo snage za otpor, te kad je krv jako zatrovana, vrlo je podložna utjecaju bilo kakve za­ raze. Gdje zaraza nije zloćudna do te mjere da ovlada sustavom, zato što zarazni agens nije toliko žestok, ili zato što stanje iscrpljenosti i zatrovanja nije tako ozbiljno da bi uništilo otpornost, pacijent se može izvući iz krize i uz odgovarajuću njegu ozdraviti. Ali ako je njega loša, pacijent može koji mjesec ili godinu životariti u stanju poluinvalidnosti i konač­ no umrijeti. Rooseveltova bolest i skraćivanje života za naj­ manje dvadeset i pet godina očiti su primjer ovak­ voga pogoršanja. Veliki i snažni čovjek je bio očigledno toksemičan. Kao što svi znaju, povrijedio se najednom od svojih putovanja po džungli. Došlo je do zaraze, koja bi vjerojatno ubila slabijeg čovje­ ka. Vratio se kući i nastavio sa svojim iscrpljujućim lošim navikama, ne dopuštajući tijelu da „očisti kuću." Takve stvari se mogu vratiti u normalno stanje, ali nikad konvencionalnim liječenjem. Kad je toksemična osoba inficirana, zaraza se neće nikad potpuno ukloniti ako se toksemija i iscrpljenost ne suzbiju. Ukoliko takav pacijent ne 97

leži u krevetu, ne jedući ništa dok se ne dovrši izlučivanje,nakon toga hranjen na odgovarajući način i poučen kako jesti u svojem stanju, te ukoliko nije voljan odreći se svih iscrpljujućih navika, nema nade da će ikada ozdraviti. Takvi bolesnici redovito obole od sušice, Brightove bolesti na bubrezima i drugih dugotrajnih takozvanih bolesti. Naše državne bolnice su pune mladih ljudi koji nikad neće ozdraviti, jer se zatrovanje brže stvara nego što se čisti. U prirodni red se upliće iscrpljujućim navikama sve dok se ne dođe do toksemije, do zatrovanja krvi. Cijepljenje ili zaraza bilo kojim uzročnikom djelu­ je, prije ili kasnije, kao'ugarak, čineći da se najranji­ viji organ promijeni. Organ, pak, nema nikave veze s uzrokom, te je usmjeravanje liječenja na organ potpuni besmisao. Takav su besmisao transfuzije krvi protiv pogibeljne anemije, tretmani protiv žljezdane impotencije, vađenje kamenaca, čireva, tumora i t.d. Nema sumnje daje danas u modi jedna od naj­ pogubnijih praksi, a to je liječenje takozvanih bole­ sti bolestima i imuniziranje produktima bolesti. Jedna od prvih stvari koje treba učiniti da bi se oslobodilo od takoznave bolesti je osloboditi se od zatrovanja krvi, od toksemije, jer to stanje
98

krvi čini bolest mogućom. Zaraze i otrovanja drogama i hranom mogu ubiti, ali ako ne ubiju, neće trajati dugo u osobi slobodnoj od iscrplje­ nosti i toksemije. Otrovanje će zapravo ostati u sustavu dok se ne prevlada toksemija, zatim će izlučivanje ukloniti sve tragove zaraze. Zaraza sifilisom u jako toksemičnoj osobi posta­ je žestoka pri konvencionalnom liječenju. Zaraza je najmanji od tri čimbenika. Dodaj strah i pogrešnu ishranu i evo ti strašnog spleta simptoma, koji opravdava sve što profesionalni sifilomanijaci go­ vore i pišu o bolesti. Ukloni toksemiju, kemikalije, strah i krivu ishranu, pa će ostati malo toga. Što ostane, priroda će ga s lakoćom izbaciti. Mi smo graditelji sutrašnjice, i ne trebamo pla­ ćati vračari - liječniku, odvjetniku, propovjedniku, bankaru - da nam kaže što će se sutra dogoditi. Neće se dogoditi ništa. Neižbježivo će doći. Zet ćemo plodove onoga što daans sijemo.

99

Uravnoteženost
Stanje ili oznaka daje nešto balansirano. U pre­ nesenom smislu: staloženost, smirenost. Staloženost: umjerenost duha ili karaktera; sa­ branost; mirnoća. Da bismo bili u pravom smislu uravnoteženi, pretpostavljam da moramo biti anatomski, psiho­ loški i kemijski ujednačeni, ali kako je asimetrija zakon, ne možemo se nadati ravnovjesju. Međutim, možemo težiti k staloženosti, skladu uma i karakte­ ra. Zadovoljstvo dolazi s nastojanjem, ne s posjedo­ vanjem. Prividno ovo nije uvijek točno, jer vidimo ljude koji rade, ali su ipak nezadovoljni i nesretni. Netko je rekao: „Blago onom tko nađe posao." To znači daje posve zauzet i zadovoljan svojim po­ slom, ne svojom ambicijom. Nema čovjeka koji je zadovoljan poslom od kojega ne očekuje ništa osim novaca. Ništa ne zadovoljava duh kao kreativni po­ sao. Sto ima u tome? Napredak, vlastiti razvitak i mogućnost činiti dobro u budućnosti samo su do­ statni da zadovolje ambiciju. 100

Da bi bio zadovoljstvo, posao mora obuzeti i za­ dovoljiti duh. Besposlen duh je nezadovoljan duh. Da me pitaju kakav bih recept dao djeci za osiguran­ je njihove buduće sreće, ja bih rekao: - Učite ih da vole posao, posao, posao! Mi smo pretjerali sa sta­ rom izrekom: „Samo raditi i nikad se ne igrati pret­ vorit će Ivicu u dosadnog mladića." Danas je obratno: „Samo igra i nimalo posla pretvorit će Ivi­ cu u bandita." Ako roditelji ne mogu djeci dati posla, grad, op­ ćina ili država se trebaju pobrinuti za posao, ne u šegrtskim školama već prema onomu stoje najprik­ ladnije za svako pojedino dijete. Dijete treba raditi. Krist je počeo raditi u dvanaestoj godini, a i ranije. Moramo biti u poslu. Kako sam rekao, zadovoljstvo je u nastojanju a ne u posjedovanju. To je i psihološki i fizički zakon. Trebamo biti sretni što nismo posve zadovoljni, jer da to jesmo, ne bismo imah ništa za postići, niti raz­ loga za nastojanjem, niti užitka zbog učinjenoga i postignutoga. Čovjek nikad nije, ali uvijek jest blagoslovljen. (Alexander Pope) Budući da se radi o izreci jednoga pjesnika, ne treba je uzeti previše ozbiljno. Znao sam mnoge koji su bili blagoslovljeni a da to nisu znali. Ima više 101

prikrivenih blagoslova nego što ih se može vidjeti pod svjetlima pozornice. Jedan od najčešćih blago­ slova je da oko devedeset i devet posto naših htijen­ ja nikad nije ostvareno. Kad bi ljudi mogli izrezivati vrijeme tako često kako bi htjeli, životi bi im se jako skratili. „Da smo od sada dogodine u ovo vrijeme!" „Želio bih da smo deset godina od sada, ja bih već završio školu i zaposlio se!" Većina svijeta je sklona tražiti prečace. Priroda mrzi vakuum, a to su zapravo prečaci. Svima je ide­ al obogatiti se preko noći. Kratki put, prečac do uspjeha! Za trgovačkog putnika to znači navaljivati silom na neodlučne, na slabiće, na one koje se daju nagovoriti na nepromiš­ ljenu kupnju, na one koji ni sami ne znaju što hoće, ukratko, navoditi ljude da kupuju ono što im ne tre­ ba i što je iznad njihovih mogućnosti zove se uspješ­ nim trgovačkim poslom. Što je glavni problem današnjega svijeta? Opća zaduženost. Trgovci su ih, a da sami ljudi nisu bili ni svjesni, naučili kako da troše na same sebe. Svijet ne zna kako popuniti vla­ stitu prazninu. Svi koji su se dali nagovoriti da uba­ ce u višu brzinu, iako su trebali voziti polako, ili što bi bilo još bolje, ići biciklom ili pješice, na muci su zbog brze potrošnje goriva. Svakoj krajnosti nedo­ staje ravnoteža, što dovodi do nezadovoljstva i ne102

spokoja. Automobil je potreban, ali je postao luksus koji daleko premašuje potrebu. Najednom kraju je nagomilao silno bogatsvo, a na drugom uzrokovao golo siromaštvo, što će uskoro, ukoliko se ne ispra­ vi, dovesti do financijeske bolesti zvane panika. Pa­ nika je drugo ime za vakuum, koji će se napuniti velikim osjećajem nesreće. Proći školu za nedovoljno dugo vremena, prečacima, mitom i preko veze, stvara vakuum. Vrijeme i pošten rad su u svakom pogledu potrebni za izgrad­ nju karaktera, odgoja i sposobnosti. Latinska poslo­ vica „ cito maturum, cito putridum " (brzo sazrelo, brzo i sagnjilo) vrijedi kako u fizičkom tako i u du­ ševnom svijetu. Atletičari umiru rano. Zašto? Raz­ vijaju se silom. Pretjerana uporaba mišićnog sustava zahtijeva dodatnu količinu krvi u mišićima. To onda traži dodatnu opskrbu hranom da bi se za­ dovoljile potrebe potrošnje i njezina pokrića. Pretje­ rana stimulacija iscrpljuje i toksin se ne uspijeva izlučiti istom brzinom kojom se stvara, dakle, dola­ zi do toksemije, zatrovanja krvi, koja postupno do­ vodi do oštećenja srca i krvnih sudova. „Lanac je jak koliko mu je jaka najslabija karika." U atletici se najjače karike neprestano naprežu do krajnje izdržljivosti. Stabilnost stoje mladost daje tkivima brzo stari, zbog čega atletičari u mladosti umiru od 103

starosti. Fitzsimmonsa su u trideset i petoj godini zvali „Stari na ringu" . U ovoj izreci, što bi trebala biti komplimenat kralju boksača, sadržano je znan­ stveno saznanje kojega sportski svijet nije bio svje­ stan, ali gaje podsvjesno bolje izrazio nego da ga je znao, jer je rečeni atlet prenaprežući svoje tijelo sama sebe učinio starcem. Mladost želi ići brže nego što to dobar, solidan rast opravdava. Mladim profesionalcima se žuri da naslijede svoje prethodnike, jer su uvjereni da mogu učiniti više kad zauzmu njihove fotelje. Današnje neiskusto goni civilizaciju u brzu, oči­ gledno preranu zrelost. Ova vratolomna hitnja je za­ tekla nespremnima i one koji bi po dobi trebali biti savjetnici. Znanje koje nije začinjeno vremenom, iskustvom i ravnotežom, nikad neće sazreti. Pojam umjerenosti i ravnoteže izgubio je smisao u ova vremena. Idealnom sazrijevanju nedostaju sa­ stavni elementi vremena i iskustva. Sadašnji menta­ litet je atletičarski, prerani ostario na uštrb vremena koje je potrebno za uravnoteženost. Bolnice, zatvori i duševne bolnice ne mogu se graditi dovoljnom brzinom da udome sve prerano senilne osobe. Eto, u tome je bolest - staračko tkivo prevladava nad iz­ gradnjom novoga. 104

Previše skraćenica, od dječjeg vrtića do srednje škole i sveučilišta ostavljaju vakuum, koji onda pune laži civilizacije i bolest i nesretnost što ih sa sobom donose pogrešno znanje i nezrelo prosuđi­ vanje. Osobne nastranosti, izvještačenosti i nezdrave navike svih vrsta bumerang su što vraća otrov u slat­ ke sne o životu. Priroda se smiješi onima koji su prirodni, ali s onima što se stalno krevelje tjelesno i duševno skla­ pa urotu da ih njihovo uživanje izobliči. Možemo biti sretni i zadovoljni, ili možemo biti nesretni i ne­ zadovoljni. Na nama je da odaberemo, a priroda će učiniti ostalo. Upravo sam došao iz apoteke u koju sam ušao da kupim kamfora u tubi. Apotekar je šeprtljario, čega je očito i sam bio svješta, pa je iz samosažaljenja smatrao potrebnim reći da se ne osjeća dobro i da je bio u postelji veći dio popodneva.. Svoje riječi je popratio bolnim izrazom lica i bolesničkim pokre­ tom tijela. On bi bez sumnje s užitkom raspravljao sa mnom o svojim boljkama, ah je sam ignorirao temu i izišao. On podgrijava lošu naviku koja će mu zagorčiti život i učiniti ga dosadnim svima osim onih što idu u njegov dućan loviti izlječenja. „Bije­ da voli društvo." Osobe loših navika se druže među105

sobno i čini se da ih nabrajanje i uspoređivanje vlastitih bolesti ne može umoriti. Najznačajniji sim­ ptomi se pamte godinama. Samosažaljenje ih tjera na preuveličavanje, te s vremenom i sami o sebi vje­ ruju sve najgore. Takav život je upropašten, osim ako se potpuno ne reformira. Takvo mentalno stanje dovodi do iscrpljenosti i toksemije. Simptomi su opća nervoza, zastoj probave, začepljenje, gljivičast jezik i strah od raka ili neke druge bolesti koja bi mogla biti fatalna. Mišići su manje-više napeti. Zač­ epljenje je popraćeno abnormalnim stezanjem čmara. Cijelo tijelo je abnormalno napeto. Takvi pacijenti imaju poteškoća zaspati, a kada zaspu, bude se s trzajem, naglom kontrakcijom svih miši­ ća. Ove osobe imaju lagan san i žale se da uopće ne spavaju. Neki se žale na glavobolju i povraćanje. Imitiraju ostale, te često razvijaju nove siptome na­ kon čitanja o nekoj bolesti ili slušanja o tuđim siptomima. Mnogi od ovih slučajeva se operiraju zbog raznmpredmmjevanih trbušnih komplikacija. Liječni­ ci ih prečesto tretiraju u skladu s onim što te osobe same o sebi kažu. Pokatkud se susretnu požrtvovne, ljubazne žene, koje nisu tjelesno jake, ali koje preko svojih sila rade za druge. Te su majke u ranim život­ nim godinama imale ambicija za nekom karijerom, 106

ali ih je razočaranje dovelo do duboke iscrpljenosti i trajne poremećenosti u ishrani, jer ih je velika tuga spriječila da se vrate u normalu. Srećom, izlaz je na­ đen u življenju za druge, i usrećujući druge taj ča­ robni napitak je postao tako savršen, da bi oni koje je razvedravala svojim slatkim osmijehom i ohra­ brujućim riječima često govorili: „Teta Mary, vi mora da ste živjeli čaroban život u koji žalost nije imala pristupa." Odgovor bi bio novi smiješak i ohrabrenje. Oni koji u služenju drugima pronalaze nadomje­ stak za koketiranje s karijerom, ne prave pogreške u izboru Velikog Iscjelitelja., ali oni što traže lijeka iz­ van samih sebe opravdavaju izreku daje „obećanje ludu radovanje." Izlječenja, iscjeljenja, kure! Nema izlječenja. Podsvijest stvara zdravlje ili bolest, u skladu s našim htijenjem. Ako mi šaljemo impulse razdraženosti, nezadovoljstva, nesretnosti, žalopojki, mržnje, zavisti, sebičnosti, lakomosti, bludnosti i t.d., podsvijest nas oblikuje u lik ka­ kav naređujemo. Ako podsvijesti šaljemo putene impulse, odgo­ vor na naš zahtjev su mutne oči, podbuhlost, glavo­ bolja, neugodan dah, bol ovdje, bol ondje, pomućen razbor, nebriga za posao, za prijatelje i za sama 107

sebe. Mi tumačimo svoje stanje kao bolest i zovemo liječnika, koji onda otkriva albumin u mokraći, reu­ matizam u zglobovima, slabo srce, opasnost od apopleksije, vodenu bolest i dr. Mi prihvaćamo njegove droge, njegove operacije i imunizacije, ali mi i dalje emitiramo putene impulse. Velike večere, jake ci­ gare, bludno poigravanje. Doktor ne valja. Zovemo drugoga, pa opet drugoga. Obavljaju se stručni pre­ gledi. Pronađen je sifilis. Propisuju se sintetički lije­ kovi. Drugi liječnici pregledavaju, koji otkrivaju sušicu. 1 konačno stvarno umijeće pokazuje doktor koji otkriva rak. Ali cijelo to vrijeme naši porivi su upućivani u našu podsvijest i vraćali se oblikujući nas u ono što smo sami tražili. Činjenica je da nam liječnik nije uopće potre­ ban. Mi trebamo liječnika koji će uspjeti pomiriti graditelja naše podsvijesti i nas same. Trebamo se naučiti samosvladavanju, smirenosti, ravnoteži i spokojnosti. A kad se ti impulsi putem simpatetičnih živaca pošalju u pokretača naše podsvijesti, po­ čet ćemo primati slike idealnijeg čovjeka sve dok ne uspijemo doseći savršenstvo. Samosvladavanje, držeći stalno u podsvijesti ideal upravo takve osobe kakvi bismo mi htjeli biti, vratit će se k nama upravo onako kako smo htjeli. Mi smo stvoreni prema liku ideala koji držimo pred 108

našim tvorcem, našom podsvijesti. Ali mi ga mora­ mo oživjeti. Samo posjedovanje jednog ideala neće nas odvesti nikamo. Ako je trijeznost naš ideal, naši snovi se neće ostvariti opijanjem. Ako je zdrav život naš ideal, sigurno je da ga nećemo postići pu­ tenim životom. Mi možemo posjedovati neki lik, ali ako ga mi ne živimo, slika će se izobličiti. Mrzovolja i prigovaranje su navike koje obliku­ ju upravo takvu osobu. Ako odbijamo živjeti smireno, staloženo i opušteno, postajemo napeti i sami stvaramo smetnje. Namrštene obrve stvaraju glavobolju. Napeto, kruto stanje mišićnog sustava dovodi do zamora mišića, koji može biti tretiran kao neuralgija, upala živaca ili reumatizam. Lagana po­ vreda na bilo kojem dijelu tijela, zavijena, mazana i držana nepokretnom, može uzrokovati umrtvljenje mišića i boljeti više od zamora miši­ ća nego od same ozljede. Dosta je neurotika liječeno i oslobađano od za­ mora mišića samo zato da bi dvije škole manipulatora kralježnice ostale u dobrim odnosima sa svijetom. 109

Otkad je vijeka nadriliječnici, šarlatani i razni sektaški „polagatelji ruku" bave se osobama koje imaju vremena za pretvaranje lagane ozljede u vrlo dugu, zamornu bolest. Bogatstva se stvaraju iz smrdljivih pomasti zbog toga što su tobože dobre za mazanje iščašenih zglobova i leđa. Isti učinak bi bio i da se rečena mjesta jednostavno protrljaju, ali mozgovi beskralježnjaka koji očekuju čudesna iz­ lječenja ne bi mogli vjerovati da liječenje može biti učinkovito bez tajanstvenih ljekovitih osobina, po­ vezanih s ljekarijama ružna izgleda i još goreg miri­ sa. Osjetljiva, inače beznačajna izraslina može uz­ rokovati toliko napeto stanje da osobu u pitanju pretvori u očiglednog invalida. To se prije nekoliko tjedana dogodilo s jednim od mojih pacijenata. Pri pregledu sam otkrio ektremnu kontrakciju čmarnog mišića. Cijelo mu je tijelo bilo napeto i, razumije se, patio je od zamora mišića, što gaje dovelo do uvje­ renja da je jako bolestan. Rekao sam da legne i pou­ čio ga kako da se opusti, zatim sam mu lagano utisnuo prst u čmar - veoma polako kako bi ga što manje boljelo. Oko tridest minuta sam radio na opuštanju analnih mišića. Dok sam to radio, napominjao sam mu da opusti tijelo. Prije izlaska iz moje ordinacije izjavio je da se osjeća bolje nego ikad u 110

posljednje dvije godine, uspros tome stoje veći dio toga vremena proveo u bolnici i na liječenjima. Dao sam mu upute kako se opustiti i kako postupati sa čmarom i debelim crijevom. Sve njegove želučane smetnje i opća slabost ne­ stali su za tjedan dana. Vidio sam mnoge invalide nervnog tipa, keje su mnogi liječnici liječili od mnogih bolesti. Naglašeni simptom je bila napetost cijeloga tijela, a zdravlje se nije moglo povratiti prije nego se ta pojava ne uklo­ ni. Teškoće na koje se žale oni što imaju gušu, upalu mjehura, tumor na maternici i želučane i crijevne smetnje, najčešće su uzrokovane nervnom napetošću, koju treba prevladati da bi došlo do poboljšanja i potpunog ozdravljenja. Položaj pri stajanju, hodanju, sjedenju i ležanju može biti takav da prouzroči napetost. Poznajemo profesionalne bolesti i emotivne bolesti, a poman­ jkanje ravnoteže komplicira sve te nazovi-bolesti i stvara napetost. Umorna djeca su sklona da postanu nervozna i uzbuđena. Ako im se, dok su umorna i uzbuđena, dopusti prekomjerno jesti, onda im stane probava. U ekstremnim slučajevima dolazi do grčeva. Strah i 111

tjeskoba dovode do trzaja pojedinih mišića, u medi­ cini poznatog kao horea. Uravnoteženosti duha i tijela treba posvetiti pažnju, kako u ranim tako i u kasnim godinama života. Dobro zdravlje u kasnim godinama ukazuje na samosvladavanje, umjerenost u svim stvarima i smirenost - ravnotežu. Umjerenost ne znači svakomu isto. Neki zovu umjerenošću tri do šest cigareta na dan, drugi vjeru­ ju daje prihvatljivo jedna do šest mjesečno. Oni što imaju slabo srce i osjetljiv želudac, neumjereni su ako uopće puše. Sretan je onaj koji zna svoje granice i poštiva ih. Za takvu osobu se može reći daje uravnotežena.

Imunizacija
Ne bi li bilo čudno da je u evoluciji čovjeka ispušten jedan tako važan elemenat kao stoje autoimunizacija. U velikom planu stvaranja ni jedna životinja nije zaboravljena. Sposobnost za napad i za obranu mudro je raspoređena, pa bi bilo potpuno apsurdno pretpostaviti, daje čovjek, kralj svih živih bića zaboravljen. Ne, nije zaboravljen. Čovjek je obdaren nervnim sustavom, na čijem se vrhu nalazi mozak sposoban misliti, pa može priteći u pomoć klonulom nervnom sustavu i pomoći u njegovoj ob­ novi. Dok je živčani sustav normalan, dok je pun nervne energije, čovjek je normalan i imun na bolest. Bolest se počinje očitovati samo kad oko­ lišne i osobne navike troše energiju brže nego što se obnavlja. Da ne bi do toga došlo, ispravno po­ učeni um uklanja ili prevladava svaki iscrpljuju­ ći utjecaj. Čovjekova imunost na bolest traži uredan život, tako da mu je nervna energija uvijek na ili pri razini normale. Kad se nervna energija bespoštedno rasi­ pa, dolazi neizbježno do stanja enervacije iscrpljenosti. Tada se usporava izlučivanje otpadnih

112

113

tjeskoba dovode do trzaja pojedinih mišića, u medi­ cini poznatog kao horea. Uravnoteženosti duha i tijela treba posvetiti pažnju, kako u ranim tako i u kasnim godinama života. Dobro zdravlje u kasnim godinama ukazuje na samosvladavanje, umjerenost u svim stvarima i smirenost - ravnotežu. Umjerenost ne znači svakomu isto. Neki zovu umjerenošću tri do šest cigareta na dan, drugi vjeru­ ju daje prihvatljivo jedna do šest mjesečno. Oni što imaju slabo srce i osjetljiv želudac, neumjereni su ako uopće puše. Sretan je onaj koji zna svoje granice i poštiva ih. Za takvu osobu se može reći daje uravnotežena.

Imunizacija
Ne bi li bilo čudno da je u evoluciji čovjeka ispušten jedan tako važan elemenat kao stoje autoimunizacija. U velikom planu stvaranja ni jedna životinja nije zaboravljena. Sposobnost za napad i za obranu mudro je raspoređena, pa bi bilo potpuno apsurdno pretpostaviti, daje čovjek, kralj svih živih bića zaboravljen. Ne, nije zaboravljen. Čovjek je obdaren nervnim sustavom, na čijem se vrhu nalazi mozak sposoban misliti, pa može priteći u pomoć klonulom nervnom sustavu i pomoći u njegovoj ob­ novi. Dok je živčani sustav normalan, dok je pun nervne energije, čovjek je normalan i imun na bolest. Bolest se počinje očitovati samo kad oko­ lišne i osobne navike troše energiju brže nego što se obnavlja. Da ne bi do toga došlo, ispravno po­ učeni um uklanja ili prevladava svaki iscrpljuju­ ći utjecaj. Čovjekova imunost na bolest traži uredan život, tako da mu je nervna energija uvijek na ili pri razini normale. Kad se nervna energija bespoštedno rasi­ pa, dolazi neizbježno do stanja enervacije iscrpljenosti. Tada se usporava izlučivanje otpadnih 113

112

proizvoda, zbog čega se otpad - toksin gomila u krvi, uzrokujući toksemiju, odnosno samozatrovanje, stoje prva, posljednja i jedina bolest koju je čov­ ječanstvo naslijedilo. Svi ostali otrovi su slučajni i prolazni i bez toksemije nemaju pristupa u sustav. Otrovi mogu dospjeti u tijelo gutanjem, infekcijom ili inokulacijom (cijepljenjem) i otrovati, pa i ubiti, ali takvi slučajevi se ne mogu klasificirati kao bolest kao ni slomljena noga ili rana od puščanog zrna. Toksin je normalni, prirodni, i u tijelu uvijek prisutni proizvod. Upravo zbog svoje stalnosti ispunjava sve uvjete za općeg uzročnika svih takoz­ vanih bolesti. Svi raznorazni sklopovi simptoma, od kojih svaki dobiva posebno ime, nazivaju se po or­ ganima umiješanima u toksemijsku krizu, ali nisu individualni. Radi se samo o simptomima pomoć­ nog izlučivanja. Na primjer, upala krajnika, želuča­ ni katar, bronhitis, upala pluća i katar debelog crijeva, zajednički i pojedinačno su toksemijske kri­ ze, razlikujući se samo po žarištima i simptomima. Isto tako su i takozvane bolesti samo različite loka­ cije na kojima se toksin izlučuje. Sve su to različite manifestacije jedne te iste bolesti - toksemije, od­ nosno zatrovanja krvi. Toksemija je jedino tumačenje zašto su regrutne komisije škartirale tolike momke za vrijeme po114

sljednjeg rata. (Govori se o Prvom svjetskom ratu op. prev.) Mnogi su poslani u Francusku samo da se tamo ubrzo nađu u bolnici, jer su se nalazili na gra­ nici otpornosti prema toksinu. Uzbuđenost im je istrošila nervnu energiju. Nakon iscrpljenosti slije­ dila je toksemija. Njihovim bolestima su davana imena, ali je prava istina da su imali toksemiju, te su njihove bolesti bile toksemijske krize, što znači vanredna izlučivanja toksina. Pored brojnih cijepljenja kojima su pri stupanju u vojsku mladići bili podvrgnuti, vjerojatno su strah i slutnja dodatno utjecali na nervnu iscrpljenost.

115

Dijagnoza kao medicinska obmana
Utvrđivanje dijagnoze po suvremenoj medicin­ skojznanosti(je simptomatološka šema koja ne zna­ či ništa, osim kao vodič za otkrivanje organskih patoloških promjena. Ako promjena nije otkrivena, pacijent se šalje kući, s preporukom da se vrati za nekoliko mjeseci, ili ga se možda neko vrijeme drži pod prismotrom. Znam za slučajeve što su pokazi­ vali patološke promjene, kao što ih vidimo kod reu­ matizma, koji su otpuštani kući na šest mjeseci, jer se nije moglo otkriti žarište zaraze. Bolesnik se ot­ puštao s ovakvom izjavom: „Ni nakon detaljnih pretraga nismo bili u stanju otkriti uzrok vašeg oboljenja. Vratite se nakon šest mjeseci, možda će se u to vrijeme pokazati." Toliko o utjecaju žarišta zaraze na profesionalno mišljenje. Pretpostavimo daje otkrivena infekcija zubi ili sinusa, što onda? Stoje uzrokovalo infekciju zubi ili sinusa? Zastoje reumatizam simptom infekcije, a infekcija nije sim­ ptom reumatizma? Istina je da su reumatizam, inficirani zubi i upal­ jeni sinusi, kao i svaka druga u tijelu otkrivena pato116

logija, posljedice. Simptome bez povreda predstavljaju poremećaji funkcija koji se nisu pono­ vili dovoljno puta da bi uzrokovali organske prom­ jene. Ako se, kako dijagnoza slijedi, može naći uzročnik bolesti, u kojem ga stadiju treba tražiti? Da li na početku, ili u potpunim organskim promjena­ ma, ili u mrtvu čovjeku? Mackenzie je vjerovao da ga treba tražiti u samom početku, što znači u najra­ nijoj promjeni. On je vjerovao da se pozornim istraživanjem toga stadija može otkriti uzročnik. To je bila njegova zabluda, što dokazuje činjenica da se uzrok reumatizma i raka ne može otkriti ranije ili kasnije, te da oni što vjeruju da su mikrobi uzročnici bolesti, ne mogu te mikrobe naći sve dok se ne pro­ nađe patologija. Meni se, nakon pedest godina isku­ stva, čini da projekt u koji se uložilo toliko bezuspješna truda treba biti napušten. Dijagnoza je isprepletena tolikim neizvjesnim elementima, da se u nju ne može nimalo pouzdati. Istraživanje upošljava cijelu vojsku laboratorij­ skih stručnjaka u lovu na uzrok bolesti i njezino li­ ječenje. Osuđeni su na neuspjeh, jer, kako se može naći uzrok u posljedicama? Specijalist ima ograničeno poznavanje filozofije zdravlja i bolesti do te mjere da je u zabludi što se subjekta tiče, a ta zabluda čini da često vidi menin117

gitis, apendicitis, ovaritis - ili bilo koju drugu bolest kao predmet svoje specijalnosti, i to u svakom sluč­ aju koji do njega dođe. Činjenica je da se većina oboljelih od bilo koje bolesti oporave, bili liječeni ili ne. Ta tvrdnja zahtijeva malo objašnjenje. Rečeno je da osamdeset posto oboljelih ozdravi, ili bi moglo ozdraviti bez liječničke pomoći. Svi takozvani na­ padi bolesti bilo koje vrste toksemijske su krize, što znači vanredna izlučivanja toksina koji se nagomi­ lao preko točke podnosivosti. Te krize mogu biti simptomi što ih nazivamo gripom, prehladom, upa­ lom krajnika, katarom želuca, glavoboljom ili ko­ jom drugom lakšom bolesti. Danas dođu i za koji dan nestanu. Ako su medicinski tretirani, kažemo da su izliječeni. Ako nisu, kažemo da smo ozdravili bez liječenja. A istina je daje višak toksina - količi­ na nagomilana preko podnosive razine - izlučena i dobro stanje se vraća. To nije liječenje, to je jedna od prirodnih palijativa. Kad se uzrok ili uzroci iscrpljenosti otkriju i uklone, nervna energija se normalizira. Toksin se izlučuje istom brzinom ko­ jom ga metabolizam i stvara. To je zdravlje, u tome se sastoji svako izlječenje. Ukrato, prekini sa svim iscrpljujućim navikama, ne jedi, počini dok se ner­ vna energija ne obnovi. Kad je ovo postignuto, paci118

jent je izliječen. Kratki ili dugi post je koristan većini bolesnih. Oni koji se boje gladovati, neka ne poste. A sve druge nazovi-kure su obmana, ili u naj­ boljem slučaju prolazna palijativa, ali takvih liječ­ enja ima svakog dana dovoljno da drži na bijelom kruhu i maslacu i na visokom stupnju poštovanja veliku vojsku liječnika i iscjelitelja. A bolesnici koje su oni izliječili polako se, poput ledenjaka, spuštaju u rijeku Stiks, kao što su to činile tisuće i ti­ suće prije njih, mnogi od njih u cvijetu mladosti, vjerujući u lažno učenje o tome stoje bolest i u još besmislenije poimanje liječenja.

119

Toksemija olakšava razumijevanje bolesti
Ako se na djetetu pokažu simptomi jake grozni­ ce, bolova i povraćanja, od čega boluje? Možda ima zastoj probave zato što je jelo neumjereno ili je jelo neodgovarajuću hranu. Može biti početak želuča­ nog katara, šarlaha, difterije, meningitisa, dječje pa­ ralize, ili koje druge nazovi-bolesti. U skladu s toksemijskim učenjem, tretman mora biti pozitivan i primijenjen s pouzdanjem. Nema potrebe čekanja za daljnjim razvojem, nema nagađanja ni pogreša­ ka. Ono što se činije ispravni tretman za svaku ta­ kozvanu bolest, imenovanu ili bezimenu. Ukloni sve uznemirujuće stvari, kakve god bile. Od stotinu slučajeva devedeset i devet ih ima crijeva i želudac prepune neprobavljene hrane. Isperi utrobu i oslo­ bodi se tog izvora zaraze. Zatim primijeni vruću kupku, dovoljno dugu da donese potpuno olakšanje od svih bolova. Primijeni klistir svaki dan, katkad i dvaput dnevno, ako to simptomi zahtijevaju. Sve dok traje groznica budi svjestan da se crijeva nisu očistila. Neka bude puno svježeg zraka i vode i osi­ guraj da bolesnik miruje. Pazi da ništa osim vode ne 120

uđe u želudac sve dok vrućina i groznica potpuno ne uminu, a onda počmi s vrlo laganom hranom. Ako se djetetu daje meso, jaja i previše mlijeka, može oboljeti od gnjiljenja hrane. Dvojbeno je (ja mislim nemoguće) da će dijete odgojeno na voću, mtegralnim žitaricama i povrću dobiti difteriju, šarlah ili kozice, ili oboljeti od tifusa. Metode regularne medicinske prakse su uskla­ đene s navikama tijela i duha koje vode u zloćudne bolesti, epidemije i t.d. Kako čovjek misli, takav i je. Regularna profesija vjeruje u protuotrove, cjepi­ va i samorodne lijekove, a ovi lijekovi odgovaraju psihologiji načina življenja koji vodi u zloćudne oblike oboljenja. Mnogo svijeta je sklono nemogućim ozdravljen­ jima. Izlječenjima koja ne uklanjaju uzroke. Sve takozvane kure će se jednog dana poka­ zati obmanama. Sjeti se da djeca ne bi bila bole­ sna kad ne bi bila toksemična. Kakve bile da bile površinske pojave, temeljni uzrok je uvijek isti toksemija plus septična infekcija, pa ako se ne dodaje hrana, a primijeni se opisani postupak, slučaj će bit riješen, - ugušen, ako vam se tako sviđa. Liječnici koji su vidjeli samo uobičajene 121

postupke, izjavit će da je oporavak na taj način nepravilan i bez intenziteta. Razumije se, takvi oporavci nisu tipični, jer nisu zakomplicirani strahom i tretmanima što proizvode bolesti. Liječnici će reći: „Pretpostavimo da se radi o slučaju difterije? Treba se dati specifični antitoksin." Stoje difterija? Toksemična osoba sa želučano-crijevnlm katarom dobije infekciju od raspadanja hrane životinjskog porijekla koju je jela iznad svojih probavnih mogućnosti. Pojavljuju se simptomi upaljenih krajnika, krajnici i ostali dio grla prekriveni su sivkastom izlučinom koju prati neugodan, ljut i smrdljiv dah. Klonulost je potpuna. Ovi simptomi se pojavljuju kod osoba koje žive ne­ uredno. Hrane se uglavnom škrobom i hranom životinjskog porijekla, stoje uobičajena kombinaci­ ja. Voća i povrća nemaju na jelovniku. (Životinjska hrana može biti samo mlijeko, ako je bolesnik malo dijete.) Imali su i prije, na dulje ili kraće vrijeme, želučane smetnje, začepljenje, možda i nekoliko gastričnih napada akutnog zastoja probave. U nekim slučajevima fizičko stanje je tako loše, da razvoj ozbiljnog želučano-crijevnog raspadanja može završiti fatalno za jedan do tri dana. Pretpo­ stavlja se da u tim slučajevima prevlada difterični 122

otrov, što znači da dolazi do akutnog otrovanja bje­ lančevinama usljed gnjiljenja hrane u crijevima već jako iscrpljene i toksemične osobe.

123

Definiranje akutne zloćudnosti
Zloćudnost se događa kod toksemijskih osoba koje su stalno u stanju gastro-intestinalnog zastoja probave zbog prenatrpanosti hranom u kojoj prevla­ dava ona životinjskog porijekla, naročito mlijeko. Cijeli organizam je manje-više zahvaćen zatro vanjem od raspadanja bjelančevina. Gozbe slijede jed­ na drugu, ekscesi proizvode krizu, pa organizam, iscrpljen i toksemičan iznad točke otpora, postaje žrtva septičkog trovanja.

Sto dovodi do smrtnosti?
U fatalnim slučajevima kod svih epidemija radi se o izjelicama i pijanicama koji su jako iscrpljeni, zatrovani i zaraženi. Davati bilo kakvu hranu bolesniku pravi je zloč­ in. Ne smije se davati nikakva hrana dok svi simpto­ mi ne nestanu. Onda treba dati sokove od voća i povrća (nikako hranu životinjskog porijekla, barem ne za nekoliko tjedana). Treba propisati tri vruće kupke dnevno. Ispirati crijeva klistirom svakih ne­ koliko sati, sve dok se sve čestice truleži ne iščiste, a zatim, ako je moguće, ispirati utrobu svakodnevno sve dok se želudac i crijeva sasvim ne očiste od tru­ leži. Bolesnikov život ovisi o uklanjanju zaostale pokvarene hrane prije nego otrovni raspad prijeđe u krv. Sve epidemijske bolesti su zapravo trovanje hranom osoba koje su naglašeno iscrpljene i toksemične. Otrovanje hranom je posljedica otrovanja kemi­ kalijama. Oni što su najneotporniji (najiscrpljeniji i toksemični) trpe najviše i najlakše podliježu, jer tro­ vanje hranom dovodi do toksemije, zatrovanja krvi, pa dvije udružene sile što razaraju živčevlje svlada­ vaju smanjenu otpornost, i ako se ispravno ne treti-

124

125

raju, dovode do smrti. Sve akutne bolesti su probavne zaraze toksemičnih osoba. Što iscrpljenija i toksemičnija osoba, to teža kriza. Pametnome je jasno daje opasno davati hranu kad je polazni uzrok bolesti otrovanje hranom. Drži bolesnika u toplu, u miru i na dobru zraku. Drugi zahvati dovode do komplikacija. Najvažnije je riješiti se pokvarene hrane. Takve bolesti napada­ ju samo one s naglašenom iscrpljenosti i toksemičnosti, i one što imaju vrlo loše prehrambene navike.

Sažetak
Razlika između toksemijskih metoda i „regular­ ne" medicine su, ukratko, u ovome: toksemijski su­ stav se temelji na stvarnom uzroku bolesti, na toksemiji. Prije nego dođe do toksemije, to jest do zatrovanja krvi, prirodni imunitet štiti od mikroba, parazita i svih tjelesnih nedaća. Toksin (otrovna tvar) je nuzproizvod, trajan i potreban kao i sam život. Ako je organizam nor­ malan, toksin se izlučuje istom brzinom kojom i nastaje. Od točke nastajanja do točke izlučivan­ ja prenosi ga krv, stoga organizam ni u jednom trenutku nije slobodan od toksina. U normalnim količinama je blago stimulativan, ali ako je orga­ nizam iscrpljen, izlučivanje bude zakočeno, pa zadržani toksin postane prekomjerno stimulati­ van. Katkada se radi o manjem ekscesu, a katka­ da o količinama dovoljno velikima da ugroze život. Tretman je tako jednostavan, da izaziva nevjericu u onih što vjeruju u standardno liječenje. Heroj­ sko liječenje pomaže bolesti da raste. Ustanovi na koji način se upropaštava nervna energija i zaustavi ga, začepi sva nervna prokišnjavanja. Tada će po-

126

127

vratak u normalno stanje biti pitanje vremena koje je potrebno prirodi da sve sama popravi. A ona ne voli pomoć medicinske nametljivosti. Propisujući i dajući savjete često puta upadnem u pogrešku pretpostavljajući da osoba koju savjetu­ jem razumije ono što mislim. A i kako će, ako mu ne dam pismeno ili usmeno razjašnjenje onoga što mi­ slim? Što se tiče zaustavljanja istjecanja nervne ener­ gije menije lako reći: „Otkrijte na koji način se rasi­ pa energija, pa to zaustavite. Prestanite sa svakim rasipanjem energije!" i slično. I sam se čudim vla­ stitoj gluposti! Kako mogu uopće reći pacijentu da se prestane iscrpljivati, spominjući na kraju dvije ili tri česte nervno-iscrpljujuće navike, kao na primjer: „Prestanite se brinuti, prestanite pušiti, ne uzimajte nadražujuća sredstva, kontrolirajte svoj karakter, nemojte više jesti prebrzo, ne uzbuđujte se prena­ glo..." Uklanjanje jedne iscrpljujuće navike je kori­ sno, ali pouzdano zdravlje ne podnosi nikakvih nervno-iscrpljujućih navika.

Uzroci nervne iscrpljenosti
Da bi se bolest razumjela potrebno je poznavan­ je njezina uzroka, a budući daje enervacija - dušev­ na i tjelesna iscrpljenost - uzrok toksemije, dolikuje da oni koji su bolesni i žele se oporaviti, kao i oni koji žele naučiti kako ostati u dobru zdravlju, znaju što uzrokuje spomenutu iscrpljenost. Normalna, zdrava osoba je onaj tko je uravno­ težen, kontrolira se i nema navika koje narušavaju živce. Čovjek koji vlada sobom je čovjek kojim zle navike ne vladaju, niti ga sapinju ni vuku za sobom. Ilije čovjek svoj vlastiti gospodar, ili njime go­ spodare puteni užici i prohtjevi. Ako je ono prvo, uživat će u zdravlju dok se ne istroši, tamo negdje od devedeset do sto pedest godina starosti. Ako je sklon onom drugom, ali ako je umjeren i drži svoje navike koliko-toliko pod nadzorom, može živjeti od šezdeset do devedeset godina. Ali ako je puten, ako nad njim vladaju strasti i navike, ako sjeda prije spa­ vanja da popuši još jednu ili da dopuni večeru, ili se ustaje po noći i puši (poznavao sam jednog čuvenog liječnika koji je pušio da bi bolje spavao, umro je u pedeset i četvrtoj godini života), ili treba piće da bi smirio živce i bolje spavao, ili se razuzdano odaje 129

128

bludu, takav čovjek postane razdražljiv, zlovoljan i umire prerano. Ekscesi pretvaraju čovjeka u ružnu životinju. Riječ „životinja" je ovdje upotrijebljena da opiše osobu koja je posve izgubila kontrolu nad sobom. Oni nježnije građe često postanu neurotici, otišavši daleko od zdravlja. Mnogi se osjećaju dobro samo povremeno, i to pod utjecajem droga ili nadražujućih sredstava. Mladež naše zemlje upada u stanje mnogostruke opijenosti: džez, duhan, alkohol i raskalašene zaba­ ve. Mladi dobivaju seksualnu nervozu koju će slije­ diti naraštaj paralitičara, padavičara, umno ogra­ ničenih, idiota i nakaznih, uključujući sve koji neće umrijeti od koje akutne bolesti. Taj soj živi od trideset do ambulantnih šezdeset godina. Većina umire ranije. Sve brže uranjamo u vijek impotencije. Poznavao sam iznadprosječno nadarenog čovjeka koji je umro od ataksije (parali­ ze mišića) u trideset i petoj godini života. Navest ću nekoliko redaka u kojima on sam govori o vlastitom stanju u posljednjoj godini života: Kad bih samo mogao ostakliti ove ponoćne suze i nanizati od njhove zrnate gorčine 130

ružarje da ih pritisnem na goruće usne, kao iz bola rođeni zalog ovih godina bez radosti, da me nauči vjeri koja spašava, nadi koja razveseljuje. Tada bih pustio ovim izvorima žalosti da teku slobodno i brzo, ako njihov tužni tok može blagosloviti ili šapnuti mir u uho kakva bijednog patnika.

Moj svijet se smanjio u ovu malenu sobu, gdje sada kao uznik moram boraviti. Radije bih bio zatvorenik u tami neke vlažne tamnice, trzaj ući lancima, jer bih tada, možda, mogao doći do slobode. O, Bože! Sama pomisao na to da moram venuti ovdje svezan bolešću i ovladan bolom, živ umirati iz godine u godinu izgoni veselje iz mojih grudi, pa žalost tamo buja.
V

Cesto razmišljam kako su ove noge što klecaju, što me jedva nose do postelje, 131

bile hitre kao vjetar i slijedile pogubnu zraku što je vodila u propast.

0 svemožna vlasti, ili ljubavi, ili pohoto, ili strasti, ili što god drugo bila, kako se tvoje rumene ruže u prah pretvoriše 1 posuše ovo srce svojim uvelim lišćem! Iako moje biće sada probadaju tvoje otrovne strijele poput zmijina ujeda, ja ipak još čeznem, jer teško je otići od punih misirskih lonaca. Često se moji mutni pogledi, izgubljeni pogledi kra­ dom vraćaju k slatkim grešnim stvarima, sve dok se ne osvijestim.

vedenih izvadaka. Tisuće plaćaju istu cijenu kao i ovaj čovjek, ali ih malo može osvojiti divljenje i simpatiju svojim labudovim pjevom. Malo svijeta zna čitati psihologiju labudova pjeva. Radi se često o sažetku cijeloga života.

Ipak je ostao još jedan izlaz da pobjegnem, dragi koloplet snova, kojemu se prepuštam često, dušom i tijelom iznova se predajem njemu, pa me Letina bujica nosi u more zaborava. Trideset i pet godina je kratak život za um koji je tako vladao engleskim jezikom, kako se vidi iz na132 133

Navike koje nervno iscrpljuju
DOJENČAD Bebe ne bi trebale biti previše u naručju, ne bi trebale spavati u majčinim rukama, ne bi trebale biti izložene prejakom svjetlu, galami, buci, prevelikoj vrućini ili hladnoći. Ne bi se trebale treskati u dječ­ jim kolicima, automobilima, vlakovima i tramvaji­ ma. Nejačad oboli od previše uzbuđenja svih vrsta. Jako mala djeca bi trebala biti u miru, tako da mogu spavati u svako vrijeme, osim kad ih se kupa i pre­ svlači. Ne bi ih trebalo uzimati svaki put kad se oglase. Jedino ih treba posušiti i promijeniti im položaj. Malu djecu ne treba hraniti češće od svaka četiri sata, a ni tako često ako nisu budna. Buditi dijete da bi ga se nahranilo štetno je i sasvim nepotrebno. Ljudsko biće je cerebro-spinalni dinamo i treba biti koliko je god moguće u stanju mirovanja, štedeći energiju za buduće potrebe. Ravnoteža ili samo134

svladavanje moraju početi od rođenja, učeći dijete da se samo kontrolira. Djeci ne treba zabave. Kad su sama, zabavljaju se upoznavajući se sama sa sobom. Djeca od kojih se zahtijeva da se zabavljaju, oko kojih se stalno pleše, postaju nezadovoljna i nervno istrošena, što pogoduje „tipično dječjim bolestima."

DJECA Djeca školskog uzrasta se nervno iscrpljuju jer ih se tjera da uče, vježbaju i zabavljaju na kojekakve načine. Igra treba biti ograničena. Kad se pojavi hi­ sterija, igra treba prestati.. Učenje, ispiti, neželjene vježbe, natjecanja bilo koje vrste stvaraju nezajažljivu potrebu za jelom. Ali kad se dijete, koje još raste, napreže preko svoga nervnog kapaciteta, priroda mora štedjeti na neki način, a kako nema mogućnosti izbjeći vječnom konvencionalnom žrvnju, gubi se normalna želja za hranom. Hranjenje nasilu da bi se dobilo na težini. Cijeli sustav školske prehrane vodi k uništenju zdravlja iscrpljujući, ako ne i ubijajući volju. 135

Savezna vlada upropaštava tisuće naših mladića učeći ih lošim navikama. Vlada bi im trebala dati mirovinu i otpustiti ih. Sadašnje tetošenje je škodlji­ vo, ne samo za odslužene vojnike već i za one koji su zainteresirani za očuvanje svojih radnih mjesta u bolnicama. Liječnici moraju biti sposobni za otkrivanje si­ muliranja i pretvaranja. Navika bolovanja često počima kao šala, kao pokus, samo da se vidi kako će je drugi shvatiti, a završava varajući samog varalicu. Opća navika, i to jedna od onih što dovodi do na­ vike bolovanja, je samosažaljenje, kad netko sažaljeva sama sebe. Djeca su sklona praviti se bolesnima da bi dobila ono što žele. I davanje objeda u školi nervno iscrpljuje jer stvara nezadovoljstvo. Iz toga nastaje bolest. Djeci se mora ucijepiti nezavisan duh - ponos će spasiti svijet! Zatim se ovoj rutinskoj navici razaranja živč­ evlja po našim školama dodaje i to da zubi moraju biti poravnati, što znači daljnji pritisak na živce uz manju ili veću nadraženost. Krajnike i slijepo crije­ vo treba izvaditi. To je opasno liječničko pomodar­ stvo. Hrani ispravno i neće biti opravdanja za operaciju. Cjepiva i serumi se moraju primiti radi imuniza­ cije protiv bolesti koje nastaju zbog nervne iscrplje136

nosti što je proizašla iz svih prethodnih uzroka. To je još jedno besmisleno pomodarstvo. Svijet je bolestan jer ne živi kako treba. Operaci­ je uklanjaju posljedice. Ukloni uzrok i bolesti će ne­ stati. Priroda liječi, ako joj se dopusti uklanjanjem uzroka nervne iscrpljenosti. Razmažena i raspuštena djeca. To stvara ružne i iscrpljujuće navike razdraženosti, svojeglavosti, prejedanja, neispravnog jedenja i ljutnje. Mnoga odraslija djeca puše, piju kavu i jedu previše slatki­ ša. U mnogih zloporaba počima rano, a uzrokuje želučane simptome. S pubertetom dolazi previše plesa, nespavanje, pušenje, piće, blud, venerične bolesti i strah što se rađa iz razmišljanja o posljedi­ cama. Razdražljiva djeca nisu nizašto. Razlog zašto su razdražljiva nije u tome što ih se htjelo takvima učiniti već zato što su previše mažena. Ne kontrolirati djecu je zločin. Od njih se mora zahtijevati poslušnost. Ali nemoj čekati dok se ne razbole. Boležljiva razdražljivost pomoći će razvit­ ku bolesti i držati dijete bolesnim. Strah. Strah je glavni uzrok nervne iscrpljenosti. Djeca pate od mnogih strahova. Odgojena su tako da se boje mraka, bauka i kazne. Roditelji često drže djecu u stalnom strahu kažnjavajući ih ljutito za naj137

manju sirnicu. Ima roditelja što pred djecom provjetravaju svoje „prljavo rublje", stoje neoprostivo. Izvanzakonitost počinje u kući, na majčinim grudima. Dijete koje ne može poštivati svoje rodi­ telje, neće poštivati ni javne i državne zakone. Ne poštuje se roditelj kojeg dijete barem samo jednom nije poslušalo bez kapitulacije. Bezuvjetno podređi­ vanje je disciplina, potrebna za izgradnju karaktera. Ali djeca neće poštivati one zakone koje sami rodi-, telji odbacuju. U kućnoj nesretnosti rađaju se bolesti i zločini, koje ni svi doktori medicine, prava i teologije neće izliječiti, jer nijedan od njih ne uklanja uzroke. Oni koji nemaju kontrole nad sobom, umiru od kronič­ nih bolesti. Ima mnogo straha i tjeskobe u dječjem životu. Nijedno dijete neće napredovati živeći u strahu kod kuće, u školi ili u crkvi. Disciplina kojoj uče poštivani roditelji rađa ljubavlju a ne strahom. Životna dob je produžena otkad se prestalo stra­ šiti paklenom vatrom i ognjenim sumporom. Mo­ ralnost koja se održava strahom nije dobra za zdravlje, niti je uopće moralnost. Ukloni strah, ne­ stat će i nasilja. Ljubav i strah se isključuju. Ljude se učilo da se boje Boga i da ga istovremeno ljube. Gdje je strah stvaran, ljubav je prividna. Ljubav je 138

temelj na kojem se gradi etika. Ljubav temeljena na strahu gradi himbenu etiku, a to je podloga svih konvencionalnih laži naše civilizacije. Strah u svemu što se odnosi na djecu, od njihova začeća do rođenja, pa kroz školu, društveni život i brak, dovodi do nervne iscrpljenosti. Nedostatak pravog znanja kako hraniti djecu i inače se o njima brinuti, nepotrebno opterećuje roditelje zabrinute za dječje zdravlje. Kako poučiti djecu da, svladavajući svoj karakter i osjećaje, ne upropaste svoje zdravlje i ne oštete svoje pameti pretjerivanjem u igri, jelu, piću, u vlastitoj nutarnjoj nečistoći, to je znanje koje, nažalost, nedostaje u skoro svakom domu. Te ekscese mladih slijede bolesti. Nema tako samouništavajuće i tako raširene navike kao što su sek­ sualni nadražaji, a nema mane na koju roditelji obraćaju manje pozornosti. Smatra se da alaksiju (parlizu mišića) uzrokuje sifilis, ali ustvari nastaje zbog cerebralno-spinalne iscrpljenosti uzrokovane svim vrstama čulnosti, po­ sebno veneričnima. Ti bolesnici se redovito počinju rano masturbirati. Roditelji trebaju učiti djecu da iz­ bjegavaju destruktivne navike. Nekoliko pacijenata s ataksijom mije povjerilo da su počeli s polucijom u osmoj godini života. Deseta do petnaeste su godi­ ne kad nastaje aktivna polucija. Mladić to neće priz139

nati, ako liječnik nije dovoljno taktičan. Ja mogu reći, da je rijetko koji dječak bio neiskren prema meni. Ta praksa nije tako uobičajena kod suprotnog spola. Fizička zloporaba nije ni blizu tako iscrpljujuća kao misaona opsjednutost seksualnim stvarima. Požudno sanjarenje kvari osobu isto kao i blud. Rane polucije, za kojima slijede bludne radnje, če­ sto zamagljuju um koji bi inače svijetlio u javnosti i intelektualnim stremljenjima. Međutim, ima razlike između brbljavog naklapanja i briljantnog umova­ nja. Bistri umovi od dvadeset i dvadeset i pet godi­ na, zbog iscrpljenosti od spolne raskalašenosti, če­ sto degeneriraju u osrednjost u četrdeset i petoj. Kad se spolnoj razuzdanosti doda duhan, kava, čaj, alkohol i prežderavanje, onda nije čudo čovjek u šezdesetim godinama nije nizašto drugo nego za kloroform, ukoliko priroda već ne primijeni eutana­ ziju.

se ne bi nešto dogodilo što bi ih vratilo u prijašnji red za kruh. Zašto? Nema povjerenja u moral u po­ slu, nema Boga u biznisu. Brige oko posla. Poslovne brige su izvor nervne iscrpljenosti. Posao sam po sebi nije uzrok brige. Dobro obavljen posao je radost, a sve što stvara ra­ dost, stvara i karakter. Loše vođen posao proizvodi nezadovoljstvo, ali zabrinuti ne istražuje uzroke. Ovaj život donosi najprije iscrpljenje, zatim bolest kao posljedicu, a onda još više briga oko traženja li­ jeka. Posao je ono čime ga čovjek smatra. Potpuno razumijevanje posla, uz poštenje i radišnost, skida sve brige i štedi energiju. Briga ne povećava učin­ kovitost, učinkovitost ne uklanja brigu. Brige, ne­ kontrolirane emocije, neodgovarajuća prehrana i nadražavajuća sredstva stvaraju bolest. Ništa ne vodi k uravnoteženosti kao potpuno ra­ zumijevanje vlastitih navika i poslova. Hinjenje i samohvalisanje mogu kod svijeta za neko vrijeme održavati sliku učinkovitosti, ali kako svakoj pje­ smi dođe kraj, istina će izaći na vidjelo. Usprkos vanjskom prividu zabrinutost će izbiti na površinu, radnik će se slomiti i bolest će ga učiniti svojom žrtvom. Domaćice koje vuku teret briga postaju iscrpljene i gube zdravlje. Uzrok njihovih briga je manjak kontrole ishrane, manjak kontrole osjećaja, 141

ODRASLI I odrasli imaju svoje strahove. Briga za kruh svagdanji stvara tjeskobu, ali kad se dovoljno uštedi da straha po tom pitanju nestane, pojavi se strah da 140

manjak brige o tijelu i manjak učinkovitosti. Umje­ sto da odlučno pristupe uklanjanju svih svojih mana, one padaju pod njima. Neobuzdanu ćud treba satrti, ili će ona satrti onoga koji joj popušta uzde. Ogovaranje nije pohvalna osobina, pa ako ga se ne obuzda, s vremenom će rastjerati prijatelje. Zavist i ljubomora su rak koji izjeda dušu onih koji im se prepuštaju. A što ostaje za ljubav ako se duša izgu­ bi? • Kad se bilo tko zbog lijenosti ili nezdravih navi­ ka spusti ispod onoga što njegovi prijatelji od njega očekuju, neka se ne iznenadi kad počmu bježati od njega. Tko su napušteni starci? To su oni što su provo­ dili sebičan život, što su tražili zabavu iako su se tre­ bali zabaviti sami sa sobom. Sreća i razonoda moraju doći iznutra, iz ljubavi prema služenju, po­ slu i knjizi. Ako se taj izvor mladosti i užitka ne nađe prije nego nam se starost prikrade, naći ćemo se osamljenima. I usred mnoštva ćemo biti sami, vječno sami. Ima li išta žalosnije? Ugađanje vlastitim prohtjevima. Samozadovo­ ljavanje je za osudu jer je protivno etici. Sto reći o etici proždrljivaca, što o njihovoj religiji? Pretjeri­ vanje u bilo čemu se rađa iz abnormalnog sebičnog ugađanja samom sebi. Ovamo spadaju i samosaža142

ljenje i želja za izlječenjem. Rasipničke navike, čak i kad su na raspolaganju neiscrpiva sredstva, stvara­ ju samouništavački moral, koji poput usuda vodi na stazu prerane smrti. Uzroci se zovu slabo srce, moždana kap, paraliza, otkazivanje bubrega, samo­ ubojstvo i t.d., ali ime ne znači ništa. Svi nazivi za­ varavaju, jer uzrok - prvi, posljednji i jedini - je razorno ugađanje vlastitim prohtjevima. Proučavanje prirode otkriva istinu da čovjek mora živjeti za služenje drugima, ne dajući milo­ stinju nego pomažući drugima da pomognu sami sebe. Samougađanje uzimanjem nadražujućih sred­ stava, čak i umjerenim količinama, stalno je ižimanje nervnog sustava, pa dođe trenutak kad posljed­ nja cigareta, posljednja šalica kave, posljednje ma­ sno jelo, prekine životnu strunu, a nepredvidivo je uvijek neočekivano i iznenađujuće. Kaže se da pretjerani rad iscrpljuje, ali to je samo isprika iza koje se kriju mnoge loše navike onih koji se ubijaju radije nego da rade. Rad u ko­ jem se ne uživa je rad koji iscrpljuje i stvara bolesti. Nezadovoljstvo, želja za nekim drugim poslom pri­ je nego stoje sadašnji priveden kraju, više borbe za veću plaću nego brige da se posao dobro obavi.... Posao nije dobro urađen sve dok ne poprimi djelat143

nikovu osobnost. Moramo raditi sa stvaralačkim na­ gonom. Naše djelo treba nositi sliku svoga tvorca, ljubav svoga tvorca, ljubav prema djelu, ne plaći. Nezadovoljstvo i prenapeta čuvstva iscrpljuju. Brige, strah, žalost, srdžba, strast, nabrušenost, pretjerano veselje, potištenost, nezadovoljstvo, samosažaljenje, oholost, sebičnost, zavist, ljubomora, ogovor, laž, nepoštenje, neispunjenje obveza f obe­ ćanja, iskorištavanje nesporazuma, zloporaba pov­ jerenja prijatelja, zloporaba rečenoga od strane onih koji su nam se povjerili, sve to nervno iscrpljuje i s vremenom stvara neizlječivu bolest. Duboka žalost. Žalost iscrpljuje. Toksemični i jako iscrpljeni obole od žalosti i ako ne miruju u to­ ploj postelji i bez hrane, mogu umrijeti. Hrana koja se u takvim prilikama pojede, ne probavlja se već djeluje kao otrov. Neke osobe su zbog duboke žalo­ sti postale doživotni invalidi. Šok. Duševni ili tjelesni šok katkad iscrpljuje do te mjere da može ubiti srčanom kapi ili ostaviti traj­ nu živčanu rastrojenost. Neodgovorno ili pretjerano jedenje može spriječiti povratak zdravlja. Sokove od eksplozija što su ih mnogi vojnici u ratu pretrpje­ li, duhan i druge iscrpljujuće navike pretvorili su u trajnu invalidnost. Nema sumnje da prekomjerno jedenje sprečava ozdravljenje. 144

Srditost. Srditost jako iscrpljuje. Svakodnevni napadi ljutnje stvaraju duboku nervnu iscrpljenost. Naprasitost koja eksplodira na najmanji izazov kva­ ri probavu i stvara živčanost. Ako se ne kontrolira, može izazvati epilepsiju, a život može završiti s ra­ kom. Kronična mrzovolja je povezana s nastankom čira ili raka želuca. Oni koji ne mogu kontrolirati svoju naprasitost, često pate od reumatične upale zglobova, otvrdnuća krvnih žila, kamenca na žuči i prijevremene ostarjelosti. Umišljenost. Zbog zaljubljenosti u sebe, sebič­ nosti, mizantropije i nepovjerenja, egoist u svemu što drugi čine vidi neprijateljstvo, svi su protiv nje­ ga. To izaziva iscrpljenost i toksemiju, zatrovanje krvi, što može dovesti do nervne, pa čak i umne poremećenosti. Mizantrop (čovjekomrzac) voli sebe iznad svega i svakoga. Čim posumnja u najbližeg i najdražeg prijatelja, taj više za njega ne postoji. Sebičnjak mrzi svakoga tko ne pothranjuje njegovu umišljenost. Mržnja i bijes su uvijek pri vrhu, ali su obavijeni usiljenim smiješkom kad to taktika i okol­ nosti zahtijevaju. Prijateljstvo, poštenje, čast i iskrenost moraju nestati u sukobu s nekontroliranim egoizmom. Osobe te vrste ne znaju za zahvalnost. Zahtijevaju sve, a ne daju ništa bez neke potajne ra145

čunice. Kad je umišljenost blaža, ne mora prijeći u odurnu, nepodnosivu sebičnost. Sebičnost. Sebična narav se uvijek brine prven­ stveno o sebi. Obični oblik sebičnosi se tumači kao ljubav prema djeci. Ali kad se sin oženi protiv očeve volje, otac ga razbaštini. Zašto? Zbog povrijeđene ambicije. Ljubav često nije prava ljubav već sebič­ na ambicija. Sebičnost vodi u iscrpljenost i tokse­ miju. Ambicija. Sebična ambicija povlači za sobom bolest, jer se susreće s mnogim razočaranjima. Kad je uspješna pomaže zadovoljavanju čuvstvene pri­ rode, što dovodi do svih takozvanih bolesti koje proizlaze iz sebičnog samozadovoljavani a. Pleme­ nitu ambiciju prati samosvladavanje i služenje bližnjemu, a zdravlje i dug život njezina su nagrada. Ambicija za javnom slavom donosi prolazno zado­ voljstvo i nije vrijedno potrošene nervne energije. Tisuće polu-invalidnih žena dobivaju toksemij­ ske krize kao jedinu nagradu za priređivanje sveča­ nih objeda i pokazivanje raskošnih haljina, soba i namještaja. Žene udovoljavaju glupim, besmislenim ambi­ cijama i plaćaju trenutke ushita izgubljenim zdrav­ ljem. 146

Mnogi na popodnevnom kartanju izgube više energije nego stoje tijekom cijelog tjedna mogu ob­ noviti. Zofv/j/.Niska zavist koja stvara bolest rađa se iz mrzovoljne naravi. Čovjek takve vrste zavisti pravi je vandal. Spremanje ubaciti francuski ključ u stroj onoga kojemu zavidi. Upropastit će tuđi ugled alu­ zijama. Tko krade moj novac, krade smeće - j e nešto i nije ništa, bio je moj, njegov, robovao je tisućama. Ali tko krade moje časno ime, Otima mi nešto što njega neće obogatiti, A mene će osiromašiti. (Shakespeare.) Ako se osjeća sigurnom, takva osoba će ići do kraja, čak do fizičkog napada na one čije zasluge nadmašuju njihove. Pohvalna zavist je kad se želi dostići uspjeh na kojem se zavidi. Radovati se tu­ đem uspjehu i nastojati dostići ga ako je bio za­ služan, pomaže zdravlju duše i tijela. Ljubav i zavist. Prema Salmonu „ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora okrutna kao grob." A Salo­ mon je morao znati.

147

Shakespeare je znao sve stoje u njegovo vrijeme bilo vrijedno znati. On je rekao: Koliko budala robuje bezumnoj zavisti! Otrovne riječi zavidne žene otrovnije su od zubi bijesna psa. Sustavno trovanje prenapetih čuvstava poznato je od pamtivijeka, ali osim saznanja da „otrov nasta­ je u sustavu" od velike ljutnje, ljubavi, ljubomore, mržnje i žalosti, stoje otrov i koji je modus operan­ di njegova nastajanja nije bilo dovoljno objašnje sve dok to nije razjasnila filozofija toksemije. Sha­ kespeare je dobro poznavao patologiju ljubomore, što svjedoče riječi koje je stavio u usta nekima od svojih likova. Pretjerane emocije, kao na primjer ljubomora ili velika ljutnja, izazivaju duboku nervnu iscrpljenost koja sprečava izlučivanje. To puni krv toksinima i uzrokuje zloćudnu toksemiju, otrovanje krvi, u obliku toksinskog pijanstva, koje u agresivnim oso­ bama izaziva bjesomučnost. Katkada dođe do umorstva ili više umorstava. Kod osoba obzirnijih prema bližnjemu, koje nisu toliko zaljubljene u same sebe, psihološka oluja završava samouboj­ stvom. 148

Ljubomora i neuzvraćena ljubav, ako se ne radi o pokvarenoj, nemoralnoj osobi, narušava tjelesnu konstituciju podižući postupno razinu nervne iscrpljenosti i toksemije. Upale i rane na sluznici idu na bolje ili na gore, bez nade u konačno ozdrav­ ljenje sve dok se ne uklone uzroci tjelesne i duhovne iscrpljenosti, od kojih je glavna ljubomora. Prežderavanje. Jesti prekomjerno je česta i sve­ prisutna iscrpljujuća navika. Jesti previše masnoće - vrhnja, maslaca, masnog mesa, ulja, kolača; jesti prečesto, jesti između obroka i zaustavljajući proba­ vu pijenjem vode između obroka. Neumjerenost u jelu je češća od neumjerenosti u alkoholnom piću. U podsvijesti zuji kao u košnici od napora da se sve nadomjesti, zaliječi i oporavi, nadomještajući jedan nadražujući eksces drugim: zahtijevajući viski, duhan, opij i dr. uz halapljivo žderanje, uzbuđenja, šokove i putene pretjeranosti za trovanje hranom. Nezasićeni čulni zahtjevi se umiruju pretjeranom hranom ili drugim stimulansi­ ma, a kada je priroda zaobiđena u njezinim zahtjevi­ ma, žrtva jednostavno poludi. Kći nekog francuskog pastira, čiji se otac proti­ vio da se uda za svoga ljubavnika, ubila je roditelje dok su spavali pokraj šatorske vatre. Malo nakon tragedije naišli su neki ljudi i zatekli djevojku kako 149

jede srce svoga oca, nakon što gaje izvadila i ispek­ la na logorskoj vatri. Kad je iznenađena u svojoj ljudožderskoj gozbi, izjavila je sa zlobnim smijehom: „On je slomio moje srce, ja jedem njegovo!" Nedavno su prenapeti živci naveli djevojku, po­ ludjelu od džeza i alkohola, da ubije vlastitu mater, jer se usudila protiviti njezinu udovoljavanju pod­ svjesnih poriva za nadraživanjem. Kad iscrpljenost i toksemija dosegnu stanje pi­ janstva kakvo se vidi u slučaju dviju spomenutih djevojaka, građanski i moralni zakoni ustupaju pred zakonima podsvijesti, koji su, poput kozmičkih za­ kona, amoralni ali u skladu s potrebama. Psihološke oluje, kao i tjelesne, nemaju reda, ali ipak slijede zakone vlastite prirode. Nemaju skru­ pula da im se suprotstave, pa bezobzirno ruše red kao nešto neprijateljsko. Svako ljudsko biće bi trebalo znati da se takve stvari mogu dogoditi i njemu i da put koji do toga vodi je put iscrpljujućih navika. Prohibicija je divan ideal, ali dok ublažuje jednu društvenu bolest, stvara drugu, mnogo veću. Koja majka ne bi više voljela da joj sina donesu pijana iz obližnje gostionice nego da gleda kako ga svezana policajac vodi u zatvor? 150

Nervno iscrpljenje i toksemija usredotočeni na mozak dovode do neurotičnog stanja, sa svim mo­ gućim simptomima. Pijanstvo nadomješta pljačku banke i drugi kriminal. Dokle god omama hranom bude cijenjena uz profesionalnu pomoć liječničkih recepata, dok se o njoj bude razglabalo nedjeljom i bude odlučna za naše sukobe ponedjeljkom, trebat će nešto više od propisa da se uvede red i zakon. (Pod sukobima ponedjeljkom autor aludira na obi­ čaj da se utakmice američkog nogometa-ragbija igraju ponedjeljkom - op. prev.) Većina naših zako­ na je doneseno u vrijeme dok su zakonodavci bili omamljeni hranom i duhanom. Pijanstvo i kriminal svih vrsta su zamjenska iz­ lučivanja toksina - toksemijske krize. Uspostav­ ljanje umjerenosti i kontrole kriminala treba biti usmjereno prema svom pravom objektu, naime, tre­ ba učiniti da ljudi budu umjereni i podložni zakonu. Razlog zato bi trebao biti očit svakom proučavatelju prirode. Naši prohtjevi se temelje na našim podsvje­ snim potrebama, osjećaj i etika s time nemaju veze. Naša podsvijest nije moralna ni nemoralna, pripada Velikom Kozmosu koji je sistematičan, savršenog reda, ali nije moralan. Neumjerenost bilo koje vrste stvara zahtjev koji će, ako nije zadovoljen na uobi­ čajeni način, tražiti druge putove zadovoljenja. Ki151

rurg, zakoni i ublažavajuća sredstva će možda ublažiti posljedice, ali se liječenje sastoji u uklan­ janju uzroka. Zakonodavci su nadriliječnici. Samosvladavanje je jedini lijek. A da bi se razvila samokontrola, treba znati što je za to potrebno. Proždrljivac sam uzrokuje truljenje u vlastitim crijevima. Nervna energija se koristi protiv infekci­ je sustava. Krv s površine tijela, čija je svrha održavanja tjelesne temperature, upućuje se u sluz­ nicu želučano-crijevnih kanala kako bi se neutrali­ zirale septične tvari koje sustav apsorbira. Sluzna opna otekne od krvi, što dovodi do pretjeranog luč­ enja sluzi. To je ono što zovemo katarom, odnosno upalom sluznice. Ta izlučena sluz je brana protiv apsorbiranja truleži i obrana protiv otrova jer dovo­ di antitijela iz krvi. U utrobi proždrljivaca vodi se žestoka borba. Podsvijest koristi svaku moguću pomoć, a kad su sva vlastita sredstva sustava potrošena, podsvijest šalje žrtvu da traži alkohol, duhan, kavu, čaj, začine i još više hrane. Moralne propopovijedi i prohibitivni zakoni Solona omamljenih toksinom, unutarcrijevnom truleži i duhanom, po svojoj su naravi nakazni.
v

uzrokovano pretjeranim samougađanjem i stimuli­ ranjem. Neizlječiva potreba za tri obroka dnevno znači nervnu iscrpljenost, od koje je samo korak do ozbi­ ljne komplikacije. Pametan čovjek će bez odgađan­ ja poduzeti potrebne mjere za ispravak apetita. Nastrani apetit nastaje od prežderavanja, kad se jede bogata hrana sve dok se ne izgubi užitak u jed­ nostavnom jelu, kad se pretjerano uzimaju stimu­ lansi - alkohol, duhan, kava, čaj, previše maslaca, soli, papra i bogatih umaka, kad se jede bez prave gladi (pravoj gladi je sve slatko), kad se jede u bole­ sti, ili izvan redovnog vremena, između obroka, ili se jede sve dok se ne pojavi mučnina. Ogovarači su uvijek i klevetnici, a klevetnici uvijek i svugdje potencijalni lasci. Ako ne znaju da šire laži, onda su kažnjivo neodgovorni što ni ne po­ kušavaju ustanoviti, je li ono što pričaju istinito ili nije. Ogovaranje iscrpljuje ogovorača. Ogovorači su uvijek nervno iscrpljeni, jer žive u strahu da će biti otkriveni. Sve izlučine su im uvijek kisele. Skloni su gnojnoj upali desni i infekcijama sluzne opne. Sporo se oporavljaju od katarnih tok­ semijskih kriza. 153

Nezajažljiva želja za hranom i nadražujućim tvarima ukazuju na nervno iscrpljeno stanje tijela, 152

Ogovarači su praznoglavi robovi svojih navika opanjkavanja i pljuvanja po drugima, zloćudni pa­ raziti što se hrane strvinom. To su najgori tipovi kri­ minalaca, paklena čudovišta što ubijaju zadahom. Često umiru od raka. Puzavost. Ulizice nalikuju prijateljima kao i vu­ kovi psima (Byron). Najviše me vrijeđa onaj koji me prekomjerno hvali (Churchill). Pravi puzavac, poput svih nepoštenjaka, vodi život koji iscrpljuje i koji priroda osuđuje na rani svršetak. Nepošten]e. Nepoštenje s vremenom dovodi do otvrdnuća žila kucavica, pa rak dokrajči bijednikov život.

OSVRT

Mogli bi se još nešto više reći, a bez sumnje i bolje reći, o tome kako mi, ljudska bića, divljački pustošimo svoja tijela i duše. Ipak je pametnima re­ čeno dovoljno da shvate kako su nam neumitno za petama naše zle navike. O. W. Holmes, u svojoj knjizi „Autokrat za doručkom" smatra potrebnim reći o navikama slijedeće: Navika je približavanje životinjskog sustava or­ ganskom. To je javno priznanje neuspjeha naj­ važnije funkcije bića koja uključuje stalno samoodređivanje u svim mogućim okolnostima. Autonomija ili vladanje sobom na pragu života se susreće sa svim konvencionalnim praznovjerji­ ma i tako se uči mnogim navikama, kao stoje liječ­ enje bez uklanjanja uzroka. Kombinirano s čovjekovom sklonošću prema hedonizmu (učenju po kojem je užitak jedino dobro), vodi u život pro­ mašaja, usprkos čovjekovoj želji da se uzdigne iz­ nad sila koje ga zarobljuju. Protumačena toksemija će pomoći da oni koji je pažljivo prouče, shvate što je bolest i što je uzrokuje. Ovo znanje će pomoći mudrima i onima što vladaju sobom da izbjegnu bo155

154

lesti i medicinsku hobotnicu koja neznalački uništa­ va bolesnike. Profesija se sastoji od cijele vojske školovanih ljudi, od kojih su vjerujem, većinom plemeniti i na­ stoje služiti čovječanstvu. Odgoj i etika, ako se te­ melje na zabludi i imaju prednost brojnosti sve do ogromne većine, mogu učiniti zabludu istinitom, barem što se čopora tiče. Ja jedino i iskreno tražim od laika ili profesiona­ laca da metnu moju teoriju na kušnju. Ako možete, dokažite da sam u krivu, pa mi dajte ono što za­ služujem! Čovjek stvara vlastite bolesti. Ova knjiga tumači kako to radi. On je jedini koji može povratiti zdrav­ lje. On i njegova podsvijest jedini mogu izliječiti. Doktori ne liječe. Samo u vrlo rijetkim slučajevima kirurški vandalizam je posljednje sredstvo, osim ako loš tretman ne prisili na nepotrebne hitne zahva­ te. Tijelo je snažno ili slabo, što potpuno zavisi o tome je li nervna energija jaka ili slaba. A ne smije se zaboraviti da se tjelesne funkcije odvijaju dobro ili loše zavisno o količini proizvedene energije.

Nekoliko savjeta
Ovi savjeti će možda pomoći onima koji žele zadržati svoje trenutno stanje dobra zdravlja, ili po­ moći druge da iz trenutnog lošeg stanja prijeđu u dobro zdravlje. Oni koji su jako osakaćeni i oni koji žele podrobniju informaciju, morat će pojedinačno tražiti savjete koji odgovaraju njihovim speciifcnim slučajevima. Kad se probudite ujutro, prvo što trebate je vježbati od petnaest do trideset minuta po Tildenovu sistemu protezanja. (Pogledajte prikaz vježbi na kraju ovog poglavlja!) Nakon vježbanja idite u ku­ patilo i tamo, dok stojite u toploj vodi, brzo se operi­ te toplom spužvom. Nakon toga se dobro istrljajte suhim ručnikom ili rukavicom za masažu. Navečer, prije spavanja, ponovno dobro istrljajte cijelo tijelo. Dobro je oprati se toplom spužvom ujutro, istrti se nasuho ujutro i oprati se toplom spužvom navečer prije lijeganja. Jedite triput na dan i ništa više. Ne jedite niti pij­ te između obroka. Držite se pravila „kada jesti, kada ne jesti i kako jesti."

156

157

Prvo pravilo: Nemojte nikad jesti sve dok niste, nakon posljednjeg obroka, dušom i tijelom spremni za jelo. Drugo pravilo: Potpuno smočite i sažvačite sva­ ki zalogaj škrobne hrane, te posvetite dovoljno pažnje ostaloj hrani. Treće pravilo: Nikad nemojte jesti ako nemate teka. Ako tijekom dana crijeva ne rade, prije spavanja primijenite mali klistir, oko pola litre tople vode. Ubrizgajte je u crijeva i mirujte pet do deset minuta, nakon toga izazovite pokret. Odgovarajuće žvaka­ nje, prava kombinacija hrane i puno vježbi za istezanje donjeg trbuha proizvest će odgovarajuću re­ akciju crijeva.

Tjelovježba dra. Tildena
Početi s istezanjem nožnih mišića ovako: prvo ispruži nožne prste kolikogod možeš, zatim ih zgrči prema petama i istovremeno zategni sve mišiće nogu. Potpuno se opusti. Pričekaj da mišići potpuno olabave, pa ponovi stezanje i istezanje. Isto tako napregni i ruke. Ispruži prste što više možeš naprežući mišiće do ramena, skupi prste i sti­ sni šake, naprežući mišiće do ramena. Ponovi pet puta, zatim napregni noge pet puta, pa ruke i noge ponovno. Preklopi jastuk i podbaci ga pod pleća, tako da glavom ne dotičeš pod. Podigni glavu, s bradom na prsima, spusti glavu dokle dosegne, pa je opet podi­ gni. Ponovi četiri-pet puta. Zatim, s jastukom i dalje pod plećima, sastavi prste pod glavom, tako da gla­ va počiva na rukama. Miči kolikogod možeš gla­ vom desno, lijevo, gore, dolje i kružno. Zatim namjesti jastuk pod kukove i miči noga­ ma kao da voziš bicikl. Potom sastavljaj i rastavljaj ispružene noge, tako da poput škara prelaze jedna preko druge, gornja desna pa lijeva i obratno. Napregni trbuh da se mišići ukrute koliko je više moguće, istovremeno mijeseći mišiće objema ruka-

158

159

ma. Ta vježba je potrebna protiv začepljenja. Kod žena se ojačava tkivo maternice i ispravljaju iskriv­ ljeni položaji utrobe. Ta vježba je dobra za mišiće mjehura i debelog crijeva. Ispravlja se prolaps sluz­ nice debelog crijeva. Vježba dobro djeluje na nadraženi mjehur i proširenu prostatu. Potom sjedni i okreni lice kolikogod možeš, naj­ prije u desnu a potom u lijevu stranu, zatim nakrivi glavu tako da uho dođe blizu jednog pa zatim dru­ gog ramena. Ti pokreti glave i vrata su potrebni za uklanjanje taloga koji se stvara među kralješcima i u udubina­ ma i otvorima kostiju kuda prolaze živci i krvne žile. Ta vježba može popraviti i oslabljeni sluh. Ako čulo mirisa nije oštro kako bi trebalo biti, ustrajnim vježbanjem na taj način oslobodit će se živci njuha i povećat će se sposobnost čula mirisa. Popravit će se i osjet okusa. Osnažit će se živci svih osjeta. Ta vježba podstiče i rad plućno-želučanih živaca koji kontroliraju vitalne organe. Ako je organski talog pritisnuo živac, opisani pokreti će pokrenuti apsor­ biranje taloga. Razvit će se vratni mišići, kao i miši­ ći lica. Osjećat ćeš se mlađim i izgledat ćeš mlađi. Te vježbe se moraju obavljati ne samo ujutro po­ slije ustajanja, već i svaka tri-četiri sata tijekom dana. To ti može izgledati prenaporno, ali je cijena 160

koju moraš platiti da bi se osjećao dobro. Počmi, dakle, odmah i budi ustrajan! Sjedni na rub kreveta i ljuljaj tijelo postrance što dalje možeš. Zatim pokušavaj gledati unazad preko ramena. Sjedi u krevetu i njiši se naprijed-nazad, nagoneći kralježnicu da se savija od donjeg dijela pa do glave. To opušta kralježnicu i osnažuje živce koji idu prema donjim dijelovima tijela. Osloni se na koljena i lakte, zatim pokreni tijelo prema naprijed, bez doticanja poda trbuhom, zatim kolikogod možeš prema nazad. U tom položaju kre­ či se naprijed-nazad sve dok se ne umoriš. Zatim se spusti na desno ili lijevo rame, ostajući s podignu­ tim kukovima. To se zove koljeno-rame. Položaj koljena i lakata, s opisanim pokretima, ja sam naz­ vao „Pokreti irske pošte". Protiv začepljenja i prolapsa crijeva i maternice treba vježbati ovim pokretima i položajima. Metni kažiprste na zatvorene oči i trljaj nježno od jedne do druge strane. Zatim skini prste i kolutaj očima, mijenjajući smjer protiv zamora. Metni kažiprste na nozdrve, stisni zajedno i miči sa strane na stranu. Kad je vrijeme lijepo, dobro što češće še­ tati na otvorenom.

161

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful