You are on page 1of 18

14.

ŽELJEZO I NJEGOVE LEGURE Prema internacionalnom dogovoru legure željeza se dijele u zavisnosti od sadržaja ugljika na: • metal željezo (Fe), sa neznatnim sadržajem ugljika i drugih primjesa, • čelike, legure željeza sadržajem ugljika od 0,025 do 2,11 %, • gvožđa, legure železa sa sadržajem ugljika preko 2,11 %. Tehničko željezo koje se proizvodi u industriji ima do 0,012 % C i do 0,12 % primjesa. To je jako mek i plastičan metal sa mehaničkim osobinama sličnim bakru. Proizvodnja tehničkog željeza je skupa i ono se upotrebljava samo u posebne svrhe. U industriji znatno veću primjenu imaju legure željeza: čelici i gvožđa. Čelici imaju velike prednosti pred ostalim materijalima koji se koriste u industriji: • proizvodnja čelika je relativno jednostavna, uz utrošak energije koji je znatno niži od utroška za proizvodnju drugih mašinskih materijala, • čelik se može dobro oblikovati svim poznatim tehnološkim postupcima, • odgovarajućim legiranjem može se postići dobra koroziona i hemijska postojanost, otpornost na visokim temperaturama i sl. Legiranjem i termičkom obradom mogu se čeliku mijenjati osobine u širokim granicama. Na primjer, zatezna čvrstoća može da se kreće od 200 do 3000 N/mm2, tvrdoća od 50 do 1200 HB ili specifični električni otpor od skoro 0 do 12,5 Ω m/mm2 . Gvožda su legure sa više od 2,11 % C. Mehaničke osobine gvožđa su slabije od mehaničkih osobina čelika. Međutim, gvožđa imaju bolju livkost od čelika ali nisu podesna za obradu plastičnom deformacijom. Skoro cijela proizvodnja bijelog gvožđa se prerađuje u čelik, a samo male količine se oblikuju livenjem u tvrdi i temper liv. Sivo gvožđe služi za izradu odlivaka iz sivog liva. Željezo i njegove legure (u prvom redu čelik) učestvuju sa oko 90 procenata u svjetskoj proizvodnji metala, uglavnom zbog njihove kombinacije dobre čvrstoće, žilavosti i plastičnosti pri relativno maloj cijeni. Zbog širokog opsega mehaničkih, fizičkih i hemijskih svojstava, željezne legure su od svih drugih metala i legura najviše korišteni materijali u svim oblastima mašinstva: u automobilskoj industriji, brodogradnji, za izradu svih vrsta čeličnih konstrukcija, u mostogradnji, za izradu elemenata mašina (zupčanici, vratila, osovine, zavrtnji, opruge, ...), za izradu željezničkih šina, kao i u mnogim drugim oblastima industrije.
14.1. Proizvodnja gvožđa i čelika

Sirovina za dobijanje sirovog gvožđa sastoji se od tri materijala: rude željeza, krečnjaka i koksa. Ovim materijalima se kontinuirano puni visoka peć, koja se zatim žari na temperaturu od 1.650 °C. U visokoj peći obavlja se redukcija željezne rude sa ugljikom po jednačinama koje su date na slici 14.2. Sirovo gvožđe iz visokih peći ima približan hemijski sastav: 4,0% C, 1,5% Si, 1,0% Mg, 0,04% S i 0,4% P. Sirovo gvožde iz visokih peći dalje se prerađuje u čelik.

Zona pregrijavanja i isparavanja H2O Zona indirektne redukcije: 3Fe2O3 + CO → 2Fe3O4 + CO2 Fe3O4 + CO → 3FeO + CO2 FeO + CO → Fe + CO2 Zona naugljeničenja i direktne redukcije: Fe + 2CO → Fe3C + CO2 Direktna redukcija: Fe2O3 + 3C → 2Fe + 3CO Fe3O4 + 4C → 3Fe + 4CO C + CO2 → 2CO

Slika 14.1. Šematski prikaz procesa dobijanja sirovog gvožđa u visokoj peći Materijalni bilans visoke peći: Količina Zasip za visoku peć t % Fe – ruda 1,904 31,6 Fe – strugotina 0,078 1,3 Koks 0,850 14,1 Krečnjak 0,286 4,7 Suhi zrak 2,892 48,0 Valga u zraku 0,020 0,3 UKUPNO 6,030 100,0

Produkti visoke peći Gvožđe Troska Visokopećni plin Vlaga u plinu Prašina u plinu Razlika u bilansu UKUPNO

Količina t 1,000 0,540 4,070 1,126 0,286 0,003 6,030 % 16,51 8,95 67,47 2,08 4,93 0,06 100,00

Proizvodnja čelika u suštini se sastoji u prečišćavanju sirovog gvožđa iz visokih peći smanjivanjem procenta ugljika, silicijuma, mangana i drugih elemenata kao i kontrolu njihovog sastava dodavanjem različitih hemijskih elemenata. Rastopljeno sirovo gvožđe prerađuje se u čelike na jedan od tri načina: • Simens-Martinovim pećima, • elektro pećima, • konvertorima. Simens-Martinove peći su plitke plamene peći sa regenerativnim predgrijavanjem plina i zraka. Grade se kao fisne i pokretne, a mogu prerađivati tečno ili čvrsto bijelo gvožđe, kao i staro gvožđe. Šematski prikaz Simens-Martinove peći dat je na slici 14.2.

Legenda: 1- plamena peć sa otvorenim ložištem, 2- regeneratori toplote, 3- otvor za ulaz gasa, 4- otvor za ulaz vazduha u peć, 5- mjesto paljenja smješe gasa i vazduha, 6- plamen liže iznad metala u peći, 7 i 8- otvori za odvod sagorelih gasova i plamena u regeneratore toplote i 9- dimnjak

Slika 14.2. Šematski prikaz Simens-Martinove peći Čelici proizvedeni u elektro pećima. Kao izvor toplote u elektro pećima koristi se konstantan električni luk koji se stvara između ugljenih elektroda i istopljenog materijala (direktni luk), slika 14.3a., ili između dvije ugljene elektrode (indirektni luk), slika 14.3b. Temperatura koja se ovdje razvija je oko 1.925 °C. Kapacitet ovih peći je 60 - 90 tona čelika na dan. Pored sirovog gvožđa prerađuje se i staro gvožđe. Za manje količine koriste se i elektroindukcione peći, slika 14.3c.

Slika 14.3. Šematski prikaz tri tipa električnih peći: (a) direktni luk, (b) indirektni luk i (c) indukciona Čelici iz konvertora. Ovo je jedan od najrasprostranjenijih postupaka za preradu sirovog gvožđa u čelike. Konvertori su velike posude kruškastog oblika, izrađene od čeličnog lima i ozidane vatrostalnim materijalom. Rafinacija se vrši produvavanjem zrakom (Besemerov) ili čistim kisikom (LD konvertor), slika 14.4., pri čemu izgara najprije Si, pa Mn, onda C i na kraju P. Pri tome može da izgori i do 12 % uloška. Ovaj postupak za dobijanje čelika je veoma brz, sakapacitetom i do 250 tona za 30 - 35 minuta. Konvertori se pune sa oko 200 tona sirovog gvožđa i oko 90 tona starog gvožđa. Ovaj postupak obezbjeđuje dobar kvalitet čelika sa vrlo malim procentom nečistoća.

Slika 14.4. Šematski prikaz Bessemer-ovog konvertora (a) i LD konvertora (b)

Vakuumske peći. U ovim pećima čelik se pretapa u vakuumu. U ovom procesu prerade sirovog gvožđa iz rastopljenog metala uklanjaju se svi gasovi tako da ovaj čelik ima veoma visok kvalitet. Gasovi rastvoreni u čeliku imaju znatan uticaj na kvalitet čelika. Zaostali gasovi utiču na homogenost materijala i ujednačenost mehaničkih svojstava. Naročito je jak negativan uticaj gasnih mjehura u čeliku na žilavost, dinamičku čvrstoću i plastičnost. U zavisnosti od količme zaostalih gasova u procesu očvršćavanja razlikujemo tri tipa ingota: • umireni, • poluumireni i • neumireni. Umireni čelici su potpuno dezoksidisani pošto je kiseonik udaljen i poroznost eliminisana. U procesu dezoksidacije rastvoreni kiseonik u rastopljenom čeliku stupa u reakciju sa elementima kao što su: Al, Si, Mn i V. Ovi elementi imaju afinitet prema kiseoniku i formiraju okside. Oksidni uključci se uklanjaju iz rastopljenog metala. Kako se metal skuplja u toku očvršćavanja kod ingota ovoga tipa na vrhu se stvara šupljina Ijevkastog oblika. Ovaj dio ingota kasnije se odstranjuje sječenjem. Umireni čelici imaju homogenu strukturu bez šupljina, ujednačena hemijska i mehanička svojstva, bolju dinamičku čvrstoću bolje se zavaruju, bolje termički obraduju; veoma su pogodni za rad na niskim temperaturama. Poluumireni čelici su djelimično dezoksidisani. Oni sadrže manju poroznost i to obično u vrhu centralnog dijela ingota, sa malom šupljinom zbog skupljanja ili bez nje. Ova šupljina kod poluumirenih čelika je manja, zato što se kompenzuje poroznošću u tom dijelu ingota. Proizvodnja poluumirenih čelika je veoma ekonomična, slika 14.5.

Slika 14.5. Struktura ingota: a) neumiren, b) poluumiren, c) umiren Neumireni čelici imaju mali sadržaj ugljika i silicijuma (manji od 0,15%), gasovi su djelimično odstranjeni. Oni se kontrolišu dodavanjem hemijskih elemenata kao što je aluminijum. Gasovi formiraju mjehure duž spoljne strane ingota. Neumireni čelici imaju mek površinski sloj koji omogućava obradu deformacijom na hladno. Prisustvo gasova smanjuje žilavost, dinamičku čvrstoću, sposobnost zavarivanja i povećavaju sklonost ka starenju. U poredenju sa umirenim čelicima oni su slabijeg kvaliteta i koriste se za izradu limova i šipki obradom deformacijom na hladno. Proizvodi od neumirenih čelika mogu imati greške i treba ih kontrolisati.

Prisustvo nečistoća, raznih uključaka u čelicima jako negativno utiču na svojstva čelika. Uklanjanje svih nečistoća iz čelika utiče na povećanje i ujednačavanje svojstava. Prečišćavanje je veoma važan postupak za dobijanjc čelika visokog kvaliteta koji se koristi za odgovorne dijelove kao što su vratila, osovine, zupčanici i dr. Prečišćavanje čelika obično se vrši pretapanjem i metalurškim procesima koji se odvijaju u vakuumu. Neki od postupaka koji koriste kontrolisanu atmosferu jesu: • topljenje elektronskim snopom, • AOD postupak (argon - oxvgen decarburization), • pretapanje električnim lukom u vakumu • pretapanje pod troskom. Tečni čelik iz konvertora se lije u nepokretne kalupe (kokile) ili se kontinuirano lije u duge gredice od kojih se periodično odsjecaju dugi segmenti. U posljednje vrijeme, približno oko 40% sirovog čelika kontinuirano se lije i očekuje se da će ovaj procenat rasti u slijedećim godinama. Ovaj proces ima niz prednosti u poredenju sa livenjem ingota, dobijaju se čistije površine; zbog velike brzine hlađenja dobijeni čelik ima sitnozrniju strukturu; manju neujednačenost hemijskog sastava duž uzdužne ose odlivka. Poslije odlivanja ingoti se zagrijavaju u dubinskoj peći i toplo valjaju u slabove, gredice i blumove. Slabovi se naknadno toplo i hladno valjaju u čelične tanke i debele limove. Gredice se toplo i hladno valjaju u šipke, međufaznu žicu i finalnu žicu, dok se blumovi toplo i hladno valjaju u takve oblike kao što su I-profili i šine. Na slici 14.6. data je šema tehnološkog procesa koja sažeto prikazuje osnovne faze procesa koje su uključene u pretvaranje sirovih materijala u glavne oblike čeličnih proizvoda.

Slika 14.6. Šema tehnološkg procesa koja pokazuje osnovne faze procesa uključene u pretvaranje sirovih materijla u polufabrikate 14.2. Uticaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine čelika Čelicima nazivamo leguru željeza sa ugljikom i drugim elementima, sa sadržajem ugljika do 2,11%. Čelici kod kojih odlučujući uticaj na strukturu i svojstva ima sadržaj ugljika nazivaju se ugljenični čelici (nelegirani). Pored ugljika ovi čelici sadrže i jedan broj stalnih pratećih

elemenata kao što su: Mn (do 0,8%), Si (do 0,6%), S i P (do 0,04%) i određenu količinu gasova O2, H2, N2. U ovim čelicima često se u manjim količinama sreću i drugi slučajni pratioci kao što su: Cr, Ni, V, Mo, W, Ti, Al i dr. Maksimalni sadržaj ovih pratilaca dat je u tabeli 14.1. i u ovim količinama oni ne mijenjaju svojstva čelika određena sadržajem ugljika. Tabela 14.1. Sadržaj hemijskih elemenata u čeliku koji se ne smatraju legirajućim
Hemijski element Sadržaj % manje od

Si 0,60

Mn 0,80

Cr 0,30

Ni 0,30

W 0,10

Mo 0,08

V 0,01

Co 0,10

Ti 0,05

Cu 0,04

Al 0,10

14.2.1. Uticaj pratećih elemenata na osobine čelika Osim ugljika u ugljeničnim čelicima su uvijek prisutni i silicijum, mangan, sumpor i fosfor. To su takozvani prateći elementi ili primjese. Slicijum U čeliku se kao primjesa nalazi do 0,6%. Razlog prisustva silicijuma u čeliku je kisela obloga peći u kojima je čelik dobijen, a takođe i dezoksidacija čelika ferosilicijumom (pošto je silicijum efikasno dezoksidaciono sredstvo). Ako se dezoksidacija ne izvodi nekim drugim elementima kao što su Al i Mn, potpuno dezoksidisani ili umireni čelik sadrži 0,2-0,5% Si, poluumireni 0,1% Si, a neumireni manje od 0,02% Si. Čelici liveni u ingotima mogu biti neumireni, poluumireni i umireni, dok su kontinualno liveni čelici zbog specifičnosti livenja umireni ili eventualno poluumireni. Čelici koji sadrže više od 0,3% C su uvijek umireni. Rastvorljivost silicijuma u α-željezu je velika i na sobnoj temperaturi iznosi do 14%. Zato ugljeniči čelik sa Si < 0,6%, ne stvara posebnu fazu u strukturi čelika, već se potpuno rastvara u feritu, gradeći supstitucijski čvrsti rastvor. Silicijum ima veliki afinitet prema kiseoniku, gradeći sa njim kristalni oblik SiO2, ili amorfni koji se naziva staklo. Silicijumdioksid, SiO2, lako stvara silikate sa drugim oksidima, kao što su: MnO x SiO2, 2MnO x SiO2, 3Al2O3 x 2SiO2, 3MnO x Al2O3 x 3SiO2 itd. Ti silikati mogu biti prisutni i u čelicima. Jednim imenom se nazivaju silikatni nemetalni uključci. Količina, raspored i veličina nemetalnih uključaka imaju veliki uticaj na kvalitet čelika, pa se prisustvo nemetalnih uključaka u čeliku ograničava. Mangan Nelegirani ugljenični čelici mogu da sadrže do 0,8% Mn koji se u rastopljeni čelik dodaje radi dezoksidacije, a prije svega radi odsumporavanja pri čemu se stvara mangan - sulfid (MnS). Ferit može da rastvara do 10% Mn te se u količini do 0,8%, koliko ga ima u ugljeničnim čelicima, mangan ne izdvaja kao posebna faza, već sa feritom gradi supstitucijski čvrsti rastvor. Takođe, mangan se rastvara i u cementitu gradeći mješoviti karbid tipa cementita (Fe Mn)3C. U strukturi čelika mangan se javlja u vidu sulfidnih (MnS), oksidnih globularnih (MnO) i kompleksnih silikatnih (MnO vezan sa SiO2) nemetalnih uključaka. Ugljenični čelici sa sadržajem mangana blizu granične vrijednosti od 0,8% nisu osjetljivi na pojavu krtosti, zbog vezivanja sumpora u čeliku u vidu MnS koji ima visoku tačku topljenja. Sumpor Sumpor je u čeliku štetna primjesa, pa se zajedno sa fosforom naziva nečistoća. Čelici iz konvertora sadrže više sumpora (max. do 0,065%), dok su čelici pretopljeni pod šljakom

najčistiji i sadrže do 0,005% S. Sumpor se na sobnoj temperaturi ne rastvara u željezu, već se javlja u obliku jedinjenja željezo-sulfid (FeS). Dodavanjem mangana, kao sredstva za odsumporavanje dolazi do reakcije: FeS + Mn → MnS + Fe Vezivanje sumpora prisutnog u čeliku, u obliku MnS, otklanja mogućnost loma u crvenom žaru, te se omogućava obrada čelika plastičnim deformisanjem u intervalu 900 -1.150 °C. MnS ne utiče na promjenu zatezne čvrstoće, ali smanjuje dinamičku čvrstoću, olakšavajući fazu stvaranja zamorne mikroprsline. Za razliku od ostalih nemetalnih uključaka, sulfidni nemetalni uključci se relativno dobro plastično deformišu, kako na toplo, tako i na hladno, te se izdužuju u vidu nizova. Prema sadržaju sumpora čelici se dijele na: • • • • • obične, sa maksimalnim sadržajem sumpora do 0,065%, kvalitetne, sa maksimalnim sadržajem sumpora do 0,045%, plemenite, sa maksimalnim sadržajem sumpora do 0,035%, visoko kvalitetne, sa maksimalnim sadržajem sumpora do 0,02%, ultra čiste (premijum) čelike, sa maksimalnim sadržajem sumpora do 0,007%,

Posebna grupa su čelici za automate u kojima se sadržaj sumpora kreće od 0,2 do 0,5%, zbog čega se čeliku usljed povećanja sadržaja MnS povećava obradljivost rezanjem i omogućava stvaranje krte i kratke strugotine. Fosfor Fosfor u čelik dolazi preko sirovih gvožđa, koja se koriste za dobijanje čelika. Sadržaj fosfora u čeliku zavisi od postupka dobijanja. Čelici sadrže obično do 0,065% P. Samo u nekim vrstama čelika može biti prisutan veći sadržaj fosfora (do 0,3%). Kako čvrsti rastvor željeza na sobnoj temperaturi može da sadrži približno 0,6 % P, onda se sav fosfor prisutan u čeliku nalazi u čvrstom rastvoru, ne stvarajući posebnu fazu Fe3P. Faza Fe3P javlja se jedino u sivom livenom gvožđu. 14.2.2. Uticaj legirajućih elemenata na osobine legiranih čelika Čelici koji osim ugljika i pratećih elemenata sadrže i druge, namjerno dodate elemente, nazivaju se legirani čelici. Prema sadržaju legirajućih elemenata, razlikuju se niskolegirani čelici, kod kojih je ukupni sadržaj svih legirajućih elemenata do 5% i visokolegirani čelici, kod kojih je zbirni sadržaj svih legirajućih elemenata veći od 5%. Legiranje čelika se vrši da bi se dobio veći efekat rastvarajućeg ojačavanja, zatim zbog stvaranja karbida legirajućih elemenata, povećanja kaljivosti i prokaljivosti, korozione postojanosti, itd. U principu, niskolegirani čelici imaju iste osobine kao i ugljenični čelici, samo što su prema vrsti i količini legirajućih elemenata izvjesne poželjne osobine poboljšane ili su određene nepoželjne osobine oslabljene. Glavne prednosti niskolegiranih čelika su: bolja prokaljivost, veća postojanost pri otpuštanju, manja sklonost ka deformaciji i stvaranju pukotina pri termičkoj obradi, veća žilavost pri istoj čvrstoći, viša granica tečenja pri propisanoj čvrstoći ili tvrdoći, povećana granica elastičnosti, a time i dinamička čvrstoća, veća čvrstoća na povišenim temperaturama.

Strukturno gledano, ne postoji razlika između niskolegiranih i ugljeničnih čelika. Nastaju isti mikrokonstituenti kao kod ugljeničnih čelika, dakle: δ-ferit, austenit, ferit, perlit, karbidi tipa cementita, beinit, martenzit i zaostali austenit. Tabela 14.2. Uticaj legirajućih elemenata na osobine čelika
MEHANIČKE OSOBINE Brzina hlađenja LEGIRAJUĆI ELEMENT Stabiln. pri visok.temp. Granica razvlačenja Kontrakcija Elastičnost Izduženje Čvrstoća Tvrdoća Žilavost TEHNOLOŠKE I DRUGE OSOBINE Nastanak okujine
↓ -↓↓ ↓↓↓ ↓ ↓↓ ↓↓ ↓↓ ↓ ↓ ↑↑ ---↓

Formiranje karbida Otpornost na habanje Sposobnost za kovanje Sposobnost za rezanje

↑ ↑ ↑↑ Si Mn u ↑ ↑ ↑ perl.č. Mn u ↓↓↓ ↑ ↓ aust.č. ↑↑ ↑↑ ↑↑ Cr Ni u ↑ ↑ ↑ perl.č. Ni u ↓↓ ↑ ↓ aust.č. ---Al ↑ ↑ ↑ W ↑ ↑ ↑ V ↑ ↑ ↑ Co ↑ ↑ ↑ Mo ↑ ↑ ↑↑ Cu ---S ↑ ↑ ↑ P ↑↑↑ ↑↑↑ ↑↑↑ C Objašnjenje: ↑ - Povećava,

↓ -↑↑↑ ↓ -↑↑↑ -↓ -↓ ↓ -↓ ↓ ↓

---↓ -↑↑ ↓ ↓ -↓ ↓ -↓ ↓ --

↓ --↓ -↑↑↑ ↓ -↑ ↓ ↑ -↓ ↓↓↓ ↓

↑↑↑ ↓ -↑ ----↑ -----↓

↑ --↑ ↑ ↑↑↑ -↑↑↑ ↑↑ ↑↑ ↑↑ ↑ --↓

↓ ↓ ↓↓ ↓↓↓ ↓↓ ↓↓ -↓↓ ↓↓ ↑↑ ↓↓ -----

↓ --↑↑ ---↑↑ ↑↑↑ -↑↑↑ -----

-↓↓ -↑ ↓↓ --↑↑↑ ↑↑ ↑↑↑ ↑↑ -----

↓ ↑ ↓↓↓ ↓ ↓ ↓↓↓ ↓↓ ↓↓ ↑ ↓ ↓ ↓↓↓ ↓↓↓ ↓ --

↓ ↓ ↓↓↓ -↓ ↓↓↓ -↓↓ --↓ -↑↑↑ ↑↑ ↓

↓ - Snižava, -- – Nema uticaja ili nepoznato, Više strelica – intenzivniji uticaj

Visokolegirani čelici često imaju specijalne osobine, koje ugljenični i niskolegirani čelici nemaju. To su koroziona postojanost u različitim sredinama, otpornost prema oksidaciji na povišenim temperaturama (vatrootpornost), sposobnost rezanja pri crvenom usijanju, nemagnetičnost, specifične električne i magnetne osobine itd. U većini slučajeva mikrostruktura im je specifična i razlikuje se od ugljeničnih i niskolegiranih čelika. 14.2.2.1. Raspodjela legirajućih elemenata u čeliku Legirajući elementi se mogu u čeliku: 1. nalaziti u slobodnom obliku; 2. rastvarati u željezu i graditi čvrste rastvore; 3. rastvarati u Fe3C ili stvarati slobodne karbide; 4. stvarati intermetalna jedinjenja ili jedinjenja sa nemetalima. Elementi koji se javljaju u slobodnom obliku kao posebna faza su elementi koji se ne rastvaraju u željezu, a to su olovo, srebro i rutenijum. Kao legirajući elementi rijetko se primjenjuju. Izuzetak je olovo, koje se dodaje čelicima radi poboljšanja obradivosti rezanjem na automatima.

Sposobnost nitriranja Otpornost na koroziju
↓ --↑↑ --↑↑↑ ↑ ↑ -↑↑ -------↑↑↑ -↑↑ --↑ --↑ ↓ ---

Legirajući elementi se rastvaraju u feritu i austenitu, gradeći supstitucijski i intersticijski čvrsti rastvor. Pored ugljika, koji je osnovni intersticijski legirajući elemenat željeza, intersticijski čvrsti rastvor grade još B i N. Sa druge strane, supstitucijski čvrsti rastvor grade Ni, Si, Co, Cu, P, kao i karbidotvomi elementi: Nb, W, V, Mo, Mn, Cr, Ti, koji iako imaju veći afinitet ka stvaranju karbida, ipak se jednim dijelom rastvaraju u feritu i austenitu. Elementi koji grade samo supstitucijski čvrsti rastvor, kao što su: Ni, Si, Cu i Co, ne grade stabilne karbide, već sa izuzetkom Co, pomažu razlaganje cementita na željezo i grafit. Karbide u čeliku stvaraju samo oni elementi koji se u Periodnom sistemu elemenata nalaze lijevo od željeza, slika 14.6. 22 Ti 2 40 Zr 2 23 V 3 41 Nb 3 24 Cr 4 42 Mo 4 25 Mn 5 26 Fe 6

72 73 74 Mf Ta W 2 3 4 Slika 14.6. Položaj legirajućih elemenata u periodnom sistemu Karbidi se obično dijele na dvije grupe. U prvoj grupi su karbidi legirajućih elemenata, kod kojih je odnos radijusa atoma ugljika Rc prema radijusu atoma metala RM manji od 0,59, tj. RC/RM < 0,59. Opšta formula ovih karbida je MC. Ovakve karbide stvaraju: V, Ti, Nb, Zr i Ta i to su karbidi: VC, TiC, NbC, ZrC i TaC. Svi ovi karbidi su vrlo postojani i teško se pri zagrijavanju rastvaraju u austenitu, imaju visoku temperaturu topljenja i veliku tvrdoću. Ovi karbidi ne rastvaraju željezo. Druga grupa obuhvata karbide Mn, Cr i Fe. Kod ove grupe karbida, odnos je RC/RM > 0,59. Opšta formula je M3C, M23C6 i M7C3. To su manje postojani karbidi, lakše se rastvaraju u austenitu, a mogu rastvarati željezo i druge elemente. Mo i W stvaraju karbide tipa M2C i M6C, kao posebne karbide i karbide tipa Fe3M3C, koji se nazivaju dvojni karbidi. Pri sporom hlađenju stvaraju se karbidi prvog tipa koji sadrže više molibdena ili volframa, a pri brzom hlađenju karbidi drugog tipa. Kod niskolegiranih čelika, ne stvaraju se posebni, već mješoviti karbidi tipa cementit, koji se naziva legirani cementit (FeMn)3C i (FeCr)3C. Pri većem sadržaju legirajućih elemenata, može između željeza i legirajućeg elementa nastati intermetalna jedinjenja, npr. FeCr, Fe3W2, Fe2W, Fe3Mo2, FeMo, FeV, Fe3Ti, Fe2Si2. Isto tako, legirajući elementi mogu stvarati jedinjenja sa nemetalima: MnO, SiO2, TiO2, Al2O3. Ovakva jedinjenja se tretiraju kao nemetalni uključci. 14.2.2.2. Uticaj legirajućih elemenata na γ i α područje lako svaki legirajući elemenat sa željezom i ugljikom stvara sistem trojnih legura, što određuje potrebu korištenja trojnih sistema, Wever je uticaj legirajućih elemenata na Fe – Fe3C sistem pojednostavio i podijelio u četiri kategorije:

1. Elementi koji otvaraju γ-područje. To su: Mn, Ni, Co, Ru, Pa, Os, Ir i Pt. Mangan i nikl, kao najznačajniji legirajući elementi ove grupe, kada su prisutni u čeliku u velikim količinama potpuno eliminišu postojanje α-faze, i zamjenjuju je γ-fazom na sobnoj temperaturi. To znači da je transformacija γ→α, odnosno temperature A3 i A1, su pomjerene ka nižim temperaturama. Čelici zbog legiranja sa Ni i Mn, mogu imati mikrostrukturu austenit na sobnoj temperaturi. Takvi čelici se nazivaju austenitni čelici, slika 14.7a. 2. Elementi koji proširuju γ područje. Najvažniji elementi ove grupe su C i N. Pored njih, isti efekat imaju Cu, Zn i Au. Svi zajedno pokazuju ograničenu rastvorljivost, slika 14.7b. 3. Elementi koji zatvaraju γ područje. To su elementi koji se potpuno rastvaraju u α-željezu, stvarajući γ-petlju, i omogućuju postojanje kontinuiteta izmedju δ i α faze. Čelici koji u strukturi imaju samo α fazu, nazivaju se feritni čelici, i oni nemaju γ→α transformaciju, slika 14.7c. Elementi koji zatvaraju područje su: Si, Be, Al i P i karbidorvorni elementi: Ti, V, Mo i Cr. 4. Elementi koji sužavaju γ područje. To su elementi koji, pored toga što sužavaju γ područje, istovremeno stvaraju i hemijska jedinjenja. Ovoj kategoriji pripadaju elementi: B, Zr, Nb i Ta, slika 14.7d.

Slika 14.7. Uticaj legirajućih elemenata na α i γ područje 14.2.2.3. Uticaj legirajućih elemenata na A1 liniju i tačke S i E Za analizu legiranih čelika, rečeno je, mjerodavni su trojni dijagrami stanja sistema Fe-C-X. Pošto je njihovo korištenje veoma složeno, konstruisani su ili pseudobinarni dijagrami, ili se koriste Fe-Fe3C, pri čemu se vodi računa o položaju linija i tačaka koji se pomjeraju u zavisnosti od vrste i količine legirajućih elemenata. Cr, W, Si, Mo i Ti povisuju temperaturu eutektoidne transformacije, a Mn i Ni je smanjuju. Svi legirajući elementi smanjuju količinu ugljika u eutektoidu, odnosno u Fe-Fe3C dijagramu pomjeraju tačku S u lijevo.

14.3. Podjela legiranih čelika prema mikrostrukturi u ravnotežnom stanju Mikrostruktura legiranih čelika u ravnotežnom stanju zavisi od sadržaja ugljika, kao i sadržaja i vrste legirajućih elemenata. Prema mikrostrukruri čelici se dijele na: podeutektoidne, eutektoidne, nadeutektoidne, ledeburitne, feritne i austenitne. Podeutektoidni čelici imaju u strukturi ferit i perlit. Sadržaj legirajućih elemenata je niži ili srednji, a primjenjuju se kao konstrukcioni čelici. Eutektoidni čelik ima perlitnu mikrostrukturu, a nadeutektoidni čelici, pored perlita sadrže i sekundarni cementit. Primjenjuju se za izradu alata, jer se dobro obrađuju rezanjem, dobro se kale u ulju, a poslije odgovarajućeg otpuštanja imaju dobre osobine. Ledeburitni čelici su visokougljenični i visokolegirani čelici. U strukturi se pored perlita i Fe3C, pojavljuju primarni ledeburitni karbidi legirajućih elemenata. Ovi čelici imaju dobre rezne osobine, visoku otpornost na habanje i veliku tvrdoću. U grupi ledeburitnih alatnih čelika, pored nekih alatnih čelika predviđenih za rad na hladno, spadaju svi brzorezni alatni čelici. Feritni čelici sadrže malo ugljika (0,1 - 0,2% C) i visok sadržaj elemenata koji zatvaraju γ područje (Cr, Si, Mo, V). Pošto kod ovih čelika izostaje α→γ transformacija, oni se ne mogu ni normalizovati, ni kaliti, ni poboljšavati. Osobine se mogu poboljšavati rafinacijom zrna, koja se izvodi plastičnom deformacijom na hladno i naknadnom rekristalizacijom. Zagrijavanjem dolazi do sekundarnog rasta zrna, jer ferit ima nisku temperaturu rekristalizacije (≈ 600 oC). Zbog toga se i plastična deformacija na toplo vrši na nižim temperaturama nego kod austenitnih čelika. Mikrostruktura feritnih čelika se sastoji od legiranog ferita, slika 14.8a.

Slika 14.8. Mikrostruktura feritnog čelika legiranog sa 3,5% Si (a) i autenitnog čelika(b) Austenitni čelici mogu da imaju različit sadržaj ugljika, ali moraju imati visok sadržaj legirajućih elemenata koji otvaraju γ područje (Mn, Ni). Kao i feritni čelici, ni ovi čelici nemaju α→γ transformaciju, te se zbog toga ne mogu normalizovati, kaliti i poboljšavati. Rafinacija zrna je moguća samo plastičnom deformacijom na hladno i naknadnom rekristalizacijom. Kod austenitnih čelika postoji manja opasnost od stvaranja grubog austenitnog zrna. Ovi čelici mogu se obrađivati plastičnom deformacijom u toplom i hladnom stanju. Imaju nisku granicu tečenja i visoku sposobnost ojačavanja pri hladnoj deformaciji. Usljed plastične deformacije na hladno, može doći do transformacije austenita u martenzit, poznate kao TRIP mehanizam (Transformation Induced Plasticity). Efekat ojačavanja usljed TRIP-a je više izražen ako čelik sadrži više ugljika. Mikrostruktura austenitnih čelika se sastoji od legiranih austenitnih zrna, sa dvojnicima žarenja, slika 14.8b.

14.4. Konstrukcioni čelici Konstrukcionim čelicima se nazivaju oni čelici koji se primjenjuju za izradu dijelova mašina, nosećih konstrukcija i u građevinarstvu. Konstrukcioni čelici mogu biti ugljenični i legirani čelici. Sadržaj ugljika u ovoj grupi čelika obično ne prelazi 0,5-0,6%. Konstrukcioni čelik treba da ima povišenu čvrstoću, plastičnost i žilavost, zajedno sa dobrim tehnološkim svojstvima. Čelik treba da se lako prerađuje pritiskom (valjanjem, kovanjem, presovanjem, itd.) i rezanjem, da se dobro zavaruje, da posjeduje veliku prokaljivost i malu sklonost ka deformisanju i obrazovanju prskotina pri kaljenju, itd. 14.4.1. Ugljenični konstrukcioni čelici Ugljenični konstrukcioni čelici proizvode se u SM pećima i kiseoničnim konvertorima (LD). U zavisnosti od uslova dezoksidacije čelika u procesu topljenja, oni se dijele u tri grupe. Umireni čelici se dobijaju potpunom dezoksidacijom (uklanjanjem željeznih oksida iz istopljenog čelika) takvim metalima kao što su Si, Mn i Al u peći, a zatim u kazanu. Ovi čelici sadrže minimalnu količinu FeO, što obezbjeduje "mirno" očvršćavanje metala u kokili, koje se vrši sa smanjenjem zapremine. U gornjem dijelu ingota obrazuje se lunker - šupljina i poroznost od skupljanja, što se otklanja sječenjem pri slijedećem valjanju. Ingoti se dobijaju kompaktni i homogeni po sastavu. Svi legirani čelici se liju kao umireni. Neumireni čelici dezoksidišu se samo manganom i sadrže povećanu količinu FeO. Pri očvršćavanju u kokili FeO reaguje sa ugljikom metala, obrazujući CO. Izdvajanje mjehurića ovoga gasa u metalu daje utisak da on ključa, tj. da je neumiren. U ingotu neumirenog čelika obrazuje se velika količina gasnih mjehurića, zbog čega se ne pojavljuje lunker. Mjehurići imaju čiste neoksidisane zidove koji se zavaruju pri slijedećem toplom valjanju. Neumireni čelik je jeftiniji, jer su otpaci pri proizvodnji minimalni. Neumireni čelici u odnosu na umirene čelike imaju veću sklonost ka starenju i krtom lomu. Poluumireni čelici predstavljaju prelaznu grupu, a dezoksidisani su samo sa Mn i Al. Prema tretmanu kod proizvodnje, a prema tome i prema kvaliteti čelici se dijele na obične konstrukcione čelike, kvalitetne i plemenite: Obični ugljenični konstrukcioni čelici. U ovu grupu spadaju čelici koji sadrže do 0,6% C i pri čijoj proizvodnji se obično ne stavljaju veliki zahtjevi u pogledu sastava šarže, postupka topljenja i livenja. U procesu topljenja čelici običnog kvaliteta manje se čiste od štetnih primjesa i sadrže više S i P, pojedinačno do 0,06%. Čelici sa garantovanim hemijskim sastavom primjenjuju se onda kad čelik treba podvrći toploj obradi deformisanjem ili otvrdnuti termičkom obradom. Kvalitetni ugljenični konstrukcioni čelici. U odnosu na čelike običnog kvaliteta, kvalitetni čelici se tope pri strožijim uslovima što se tiče sastava šarže i vođenja topljenja i livenja. Za ove čelike postavljaju se veći zahtjevi u pogledu sastava (manji je sadržaj S i P, pojedinačno do 0,045%), količine nemetalnih uključaka, makro i mikrostrukture. Oni se isporučuju sa garantovanim hemijskim sastavom i mehaničkim svojstvima.

Plemeniti ugljenični konstrukcioni čelici. Od ovih čelika se zahtijevaju specijalna svojstva, pa se njihova proizvodnja mora odvijati uz posebnu kontrolu. Pod ovim zahtjevima ne treba podrazumijevati samo veličine osnovnih mehaničkih karakteristika već i takve kao što su: granica puzanja, čvrstoća na povišenim temperaturama, krupnoća zrna, obradljivost, prokaljivost itd. Ovakvi i slični zahtjevi od plemenitih čelika su normalni. Odstupanje pojedinih karakteristika od propisanih vrijednosti su vrlo mala, tako da im je kvalitet ujednačen. Sadržaj S i P pojedinačno je ispod 0,035%, a kod nekih vrsta se ograničava i nižim vrijednostima, npr. 0,020%. Pretežna većina legiranih čelika se proizvodi kao plemeniti, što je razumljivo kad se uzme u obzir njihov povećani legirajući sadržaj, namjena i povišena cijena. Svi ugljenični čelici se prema sadržaju ugljika mogu podijeliti na niskougljenične (do 0,25% C), srednjeugljenične (od 0,25 do 0,6% C) i visokougljenične (iznad 0,6% C). 14.4.2. Niskolegirani konstrukcioni čelici Niskolegirani čelici imaju najbolja mehanička svojstva poslije termičke obrade. Ovo se objašnjava time što legirajući elementi usporavaju difuzione procese i pokazuju zato veliki uticaj na fazne preobražaje, koji se vrše u čeliku pri kaljenju i otpuštanju. Legirajući elementi povećavaju postojanost zakaljenog čelika prema otpuštanju. Za dobijanje zahtjevane tvrdoće legirani čelici podvrgavaju se otpuštanju pri višoj temperaturi nego ugljenični. Ovo omogućava ne samo potpuno uklanjanje unutrašnjih napona, već dobijanje čelika sa boljim odnosom čvrstoće i žilavosti. Povećana mehanička svojstva postižu se takođe zbog toga što mnogi legirajući elementi potpomažu usitnjavanje zrna i putem svog rastvaranja ojačavaju ferit. Mehanička svojstva legiranih čelika u velikim presjecima su bolja od mehaničkih svojstava ugljeničnih čelika. Legirajući elementi posebno jako povećavaju pri tome konvencionalni napon tečenja RP0,2, kontrakciju presjeka Z i udarnu žilavost KV. Ovo se objašnjava time što legirani čelici imaju manju kritičnu brzinu kaljenja i prema tome, veću prokaljivost i zakaljivost. Prema tome, zamjena ugljeničnog čelika legiranim dopušta da se kaljenje izvrši u manje oštrom sredstvu za hlađenje, što smanjuje deformisanje komada i opasnost od stvaranja prskotina. Legirani čelici se zato primjenjuju i za dijelove manjeg presjeka, koji imaju složen oblik. 14.4.3. Konstrukcioni legirani čelici Konstrukcioni legirani čelici su uglavnom čelici za posebne svrhe, a pripadaju grupi materijala srednje, visoke i ultra visoke čvrstoće. Izuzetak su Cr-Ni 18/8 nerđajući austenitni čelici u žarenom stanju, koji pripadaju grupi materijala niske čvrstoće. Legirani čelici srednje čvrstoće, da bi obezbjedili željeni nivo čvrstoće, žilavosti i dinamičke izdržljivosti, obično sadrže od 0,20 - 0,55% C, nisko su legirani sa Cr, Mo, Mn, V, Ni i termički se obraduju kaljenjem i otpuštanjem. U grupi legiranih čelika srednje čvrstoće spadaju i standardni Cr-Ni 18/8 nerđajući austenitni čelici, ali u hladno deformisanom stanju. Takođe, ovoj grupi pripadaju martenzitni nerđajući čelici sa 13% Cr.

U grupu čelika visoke čvrstoće spadaju: • • niskolegirani čelici sa niskim i srednjim sadržajem ugljika. Željeni nivo čvrstoće čelika od 750 – 1.500 MPa se postiže kaljenjem i otpuštanjem, nehrđajući hrom-martenzitni čelici, koji pored visokog sadržaja Cr, sadrže još i Mo, V i Nb. Ovoj grupi čelika pripadaju austenitni nerđajući čelici ojačani termičkim taloženjem.

Čelici sa ultra visokom čvrstoćom su uglavnom ili specijalni čelici, ih su čelici za specijalne namjene. Tu spadaju neki čelici za opruge, maraging čelici, kontrolisano transformisani nehrđajući čelici, patentirana žica i drugi. 14.4.3.1. Nehrđajući čelici Izbor nehrđajućih čelika kao tehničkog materijala uglavnom se vrši zbog njihove izuzetne otpornosti prema koroziji u mnogim sredinama. Otpornost nehrđajućih čelika prema koroziji potiče usljed velikog sadržaja hroma. Da bi se "nehrđajući čelik" učinio nehrđajućim, mora postojati najmanje 12% Cr u čeliku. Prema klasičnoj teoriji, hrom obrazuje oksidnu prevlaku koja štiti osnovnu leguru željeza sa hromom od korozije. Radi obrazovanja zaštitnog oksida, nerđajući čelik se mora izložiti oksidativnom reagensu. Uopšteno, postoje četiri vrste nerđajućih čelika: feritni, martenzitni, austenitni i taloženo ojačani. Feritni nehrđajući čelici. Feritni nehrđajući čelici su u suštini dvojne legure Fe-Cr, koje sadrže oko 12-30% Cr. Oni se nazivaju feritni jer njihova struktura ostaje pretežno feritna (prostorno centrirana kubna rešetka α-željeza) u uslovima uobičajene termičke obrade. Hrom, pošto ima istu kristalnu strukturu kao α-ferit, proširuje područje α-faze i ograničava područje γfaze. Kao posljedica obrazuje se "γ-petlja" u faznom dijagramu Fe-Cr, koja ga dijeli na područje površinski centrirane i prostorno centrirane kubne rešetke. Feritni nerđajući čelici, pošto sadrže više od 12% Cr, ne podliježu transformaciji površinske u prostorno centriranu kristalnu strukturu i hlade se sa visokih temperatura kao čvrsti rastvori hroma u α-željezu. Feritni nerđajući čelici imaju relativno malu cijenu pošto ne sadrže nikl. Oni se koriste uglavnom kao konstrukcioni materijali opšte namjene od kojih se zahtijeva njihova posebna otpornost prema koroziji i zagrijavanju. Prisustvo karbida u ovom čeliku smanjuje otpornost prema koroziji u nekom stepenu. U posljednje vrijeme proizvedeni su novi feritni čelici sa veoma malim sadržajem ugljika i azota, te imaju poboljšanu otpornost prema koroziji. Martenzitni nehrđajući čelici. Martenzitni nehrđajući čelici su u suštini Fe-Cr legure koje sadrže 12-17% Cr sa dovoljnim sadržajem ugljika (0,15-1,0%C), tako da se može postići martenzitna struktura kaljenjem iz austenitnog faznog područja. Ove legure se nazivaju martenzitne pošto one imaju sposobnost da postignu martenzitnu strukturu poslije termičke obrade austenitizacije i kaljenja. Budući da je sastav nehrdajućih čelika podešen tako da se postignu optimalne vrijednosti čvrstoće i tvrdoće, otpornost prema koroziji ovih čelika je relativno mala u odnosu na feritne i austenitne vrste čelika. Termička obrada martenzitnih nehrđajućih čelika radi povećavanja čvrstoće i žilavosti je u biti ista kao ona za ugljenične i niskolegirane čelike. To jest, legura se austenitizira, hladi dovoljno brzo radi dobijanja martenzitne strukture, a zatim otpušta radi popuštanja napona i povećavanja žilavosti. Velikom prokaljivosti legura Fe sa 12-17% Cr izbjegnuta je potreba za kaljenjem u vodi i omogućeno je sporije hlađenje radi dobijanja martenzitne strukture.

Austenitni nehrđajući čelici. Austenitni nehrđajući čelici su u suštini trojne Fe-Cr-Ni legure, koje se sastoje od oko 16-25% Cr i 7-20% Ni. Ove legure se nazivaju austenitne, budući da njihova struktura ostaje austenitna (površinski centrirana kubna rešetka γ-željeza) pri svim uobičajenim temperaturama termičke obrade. Prisustvo nikla, koji ima istu kristalnu strukturu, omogućava da se površinski centrirana kubna struktura zadrži na sobnoj temperaturi. Austenitni nehrđajući čelici obično imaju bolju otpornost prema koroziji nego feritni i martenzitni čelici zato što se karbidi mogu zadržati u čvrstom rastvoru brzim hlađenjem sa visokim temperaturama. Međutim, ako se ove legure zavaruju ili sporo hlade sa visokih temperatura kroz interval od 870 do 600 °C, one mogu postati osjetljive na interkristalnu koroziju, zbog taloženja karbida bogatih hromom na granicama zrna. Ova teškoća se može prevazići u izvjesnom stepenu smanjivanjem sadržaja ugljika u leguri na oko 0,04% C ili dodavanjem legirajućeg elementa kao što je Nb radi vezivanja sa ugljikom u leguri. 14.5. Alatni čelici Specijalnu oblast primjene čelika čine alati. Tu spadaju rezni alati, udarni alati, alati za livenje, alati za plastičnu deformaciju i svi drugi alati, od kojih se zahtijeva dobra kombinacija osobina kao što je visoka čvrstoća, tvrdoća, žilavost, otpornost na habanje, otpornost pri povišenim temperaturama, otpornost prema udarnim opterećenjima i da imaju dobre rezne sposobnosti. Sve ove navedene zahtjeve nijedan alatni čelik u potpunosti ne može da ispuni. Zato postoje razne vrste alatnih čelika koji se razlikuju i po hemijskom sastavu i po karakterističnim osobinama, što stvara probleme pri izboru materijala za odgovarajući alat. Alatni čelici pripadaju grupi materijala visoke i ultra visoke čvrstoće. Postoji više načina podjela alatnih čelika. Najjednostavnija je prema hemijskom sastavu: • ugljenični alatni čelici, • legirani alatni čelici, Alati se, prema području upotrebe, mogu dalje klasifikovati na: • alate za rad u hladnom, • alate za rad u vrućem stanju • brzorezni čelici.

Slika 14.9. Podjela alatnih čelika

Svaka grupa i podgrupa alatnih čelika ima svoje specifične karakteristike. Na primjer: od reznih alata se zahtijeva visoka tvrdoća, otpornost pri otpuštanju i otpornost za habanje; od alata za sječenje se očekuje velika otpornost na habanje uz visoku žilavost; alati za oblikovanje plastičnom deformacijom u vrućem stanju moraju biti žilavi, otporni na habanje, a njihove mehaničke osobine moraju biti postojane na povišenim temperaturama; alati izloženi udarima moraju biti prije svega veoma žilavi. Pri proizvodnji čelika za alate treba težiti što većoj čistoći i što manjim segregacijama. 14.5.1. Ugljenični alatni čelici Ugljenični alatni čelici sa 0,6-1,3% C usljed male postojanosti pothlađenog austenita imaju malu prokaljivost. Potpuna prokaljivost pri kaljenju u vodi se postiže samo u alatima debljine ili prečnika do 10-12 mm. Zato se navedeni čelici primjenjuju za alate malih veličina (prečnika 15-30 mm), koji se čak i pri kaljenju u vodi ne prokaljuju potpuno i kod kojih se rezno sječivo nalazi u površinskom sloju (trupije, razvrtači). U slučajevima kad je alat u radu izložen dinamičkim opterećenjima (alat za obradu drveta, dlijeta, probijači, sjekire), preporučuje se korištenje podeutektoidnog i eutektoidnog čelika, koji poslije kaljenja imaju strukturu vrlo finog perlita. Za rezni alat (glodala, razvrtače, noževe, oštre hirurške alate) obično se primjenjuju nadeutektoidni čelici kod kojih je poslije termičke obrade struktura - martenzit i karbidi. Dobra strana ugljeničnih čelika je niska cijena, ne mnogo visoka tvrdoća i dobra obradljivost rezanjem i pritiskom u žarenom stanju. Međutim, ugljenični čelici imaju i određene mane: uzak interval temperature kaljenja i neophodnost kaljenja u vodi, što uslovljava deformisanje alata i prouzrokuje čak i pojavu prskotina. Ugljenični čelici se mogu koristiti samo za rezanje malom brzinom, jer se njihova visoka tvrdoća jako snižava pri zagrijavanju iznad 190-200 °C. 14.5.2. Legirani alatni čelici Legirani alatni čelici, slično ugljeničnim, ne posjeduju veliku otpornost prema otpuštanju na povišenim temperaturama i pogodni su samo za rezanje malom brzinom. Oni se koriste za alate, koji se u radu ne podvrgavaju zagrijavanju iznad 200 - 250 °C. Međutim, legirani čelici u odnosu na ugljenične imaju manju osjetljivost prema pregrijavanju, veću prokaljivost i dopuštaju kaljenje u ulju ili toplim kupkama, što smanjuje deformisanje. Najčešći legirajući elementi u ovim čelicima su: Cr, Mn, V, Mo, Ni, Co itd. S obzirom na hemijski sastav, razlikuju se glavne grupe čelika kao napr. Cr alatni čelici, Cr-Mo-V alatni čelici, W alatni čelici itd. 14.5.2.1. Alatni čelici za rad u hladnom stanju Ovi čelici se upotrebljavaju za izradu alata kojima se obrađuju u hladnom stanju različiti materijali, kao npr.: čelik, obojeni metali, drvo, plastične mase, papir itd. Pri ovome se podrazumjeva normalna temperatura okoline, dok temperature koje se razvijaju na alatu usljed trenja i drugih uzroka ne utiču bitno na smanjenje njihove tvrdoće. Primjeri za ovu grupu su čelici sa 1,2% C, 1% W, 0,1% V, namijenjeni za spiralne burgije, razvrtače, glodala, noževe za rezanje ili visokolegirani Cr čelik sa 2% C, 12% Cr, 0,1% V, namijenjen za sve alate složenijeg oblika, noževe za precizno prosjecanje, matrice za izvlačenje itd.

14.5.2.2. Alatni čelici za rad u toplom stanju Ovoj grupi pripadaju čelici koji se upotrebljavaju za izradu alata za obradu različitih materijala (čelika, obojenih metala, plastičnih masa, stakla itd.) na visokim temperaturama (kovanjem, presovanjem, livenjem). Zato ovi čelici treba da imaju dobra mehanička svojstva (čvrstoću i žilavost) na visokim temperaturama i da posjeduju vatrootpomost i tako izdrže višestruka zagrijavanja i hlađenja bez obrazovanja mreže prskotina. Pored toga, čelici treba da posjeduju veliku otpornost prema habanju i veliku provodnost toplote radi dobrog odvođenja toplote koja se prenosi od obrađivanog komada. Mnogi alati imaju velike dimenzije, te zato čelik za njihovu izradu treba da ima veliku prokaljivost. Ona obezbjeđuje dobra mehanička svojstva po cijelom presjeku alata. Važno je da čelik nije sklon otpusnoj krtosti, jer se ona ne može otkloniti brzim hlađenjem krupnih alata. Primjer legiranog alatnog čelika za rad u toplom stanju je čelik sa 0,55%C, 1%Cr, 1,7%Ni, 0,5%Mo, 1%V, namjenjen za izradu kovačkih alata, za noževe za sječenje u toplom stanju ili čelik sa 0,4%C, 1%Si, 5%Cr, 1,3%Mo, 0,4%V, koji je pogodan za različite alate u uslovima rada do temperature 500 °C. Ovaj poslijednji kvalitet je posebno pogodan za toplo presovanje lakih metala i njihovih legura, kao i alata za livenje pod pritiskom. 14.5.3. Brzorezni čelici Brzorezni čelici se koriste za rezne alate zbog toga što zadržavaju visoku tvrdoću pri rezanju metala velikom brzinom koja prouzrokuje visoke temperature (540-600°C) na reznom sječivu alata. Kako je za postizanje dobrih karakteristika reznog alata potrebna velika tvrdoća, na sobnoj temperaturi tako ali i na temperaturi crvenog usijanja rezne ivice, to se brzorezni čelici legiraju sa različitim metalima i ugljikom. Međutim, bez obzira na kvalitet, početna tvrdoća brzoreznog čelika se potpuno i stalno obnavlja poslije hlađenja do sobne temperature, pod pretpostavkom da početna temperatura otpuštanja nije prekoračena. Mnogi tvrdi legirani karbidi sa velikom otpornošću prema habanju u ovim čelicima ne samo da doprinose njihovoj tvrdoći u crvenom žaru već, takođe, znatno poboljšavaju njihovu otpornost prema habanju. Prema svom hemijskom sastavu, brzorezni čelici se često dijele na volframove i molibdenske. Volframovi brzorezni čelici. Glavni legirajući elementi kod volframovog brzoreznog čelika su W, Cr, V, Co i C. Veliki sadržaj legirajućih elemenata i ugljika proizvodi veliki broj tvrdih karbida, što povećava njegovu otpornost prema habanju, a posebno kod čelika koji sadrže više od 1,5%V i 1%C. Dodatak kobalta povećava tvrdoću u crvenom žaru, ali na štetu žilavosti. Prisustvo mnogih karbida otpornih na habanje u vatrootpornoj osnovi čini ove čelike pogodnim za izradu reznih alata, njihova žilavost im omogućava da prevaziđu tvrde metale za neke posebne alate i alate za diskontinuirano rezanje. Molibdenski brzorezni čelici. Molibden ima oko dva puta veću sposobnost za obrazovanje karbida nego volfram, i zato se zahtjeva manja količina molibdena. Mo, W, Cr, V, Co i C su glavni legirajući elementi u ovim čelicima. Po svojstvima su slični volframovim brzoreznim čelicima, ali se smatra da imaju nešto višu žilavost pri istoj tvrdoći. Glavna prednost im je niža cijena, 30% niža od one za sličan kvalitet volframovog čelika. Veći sadržaj C i V povećava otpornost prema habanju, dok povećani sadržaj Co povisuje tvrdoću pri crvenom žaru.

Svojstva vatrootpornosti. Najvažnije svojstvo brzoreznih čelika je visoka tvrdoća pri crvenom žaru, tj. otpornost prema otpuštanju pri povišenim temperaturama (do 600 °C), koje nastaju na reznom sječivu alata. Čak i onda kad se rezni alat kvasi uljem ili drugim sredstvima za hlađenje i podmazivanje, habanje alta zavisi uveliko od tvrdoće čelika pri crvenom žaru. Omekšavanje zakaljenih alatnih čelika nastaje zbog taloženja i koagulacije karbida iz zakaljene martenzitne osnove. Čelici sa velikim sadržajem legirajućih elemenata odupiru se efektu taloženja. Otpornost prema efektu omekšavanja usijed zagrijavanja se poboljšava prisustvom visokolegiranih karbida, koji zadržavaju svoju tvrdoću na povišenoj temperaturi. Prokaljivost. Svi brzorezni čelici mogu se zakaliti na 64 do 66 HRC kroz cio poprečni presjek do prečnika ili debljine od oko 25 mm pri hlađenju na vazduhu ili do 75 mm putem kaljenja u ulju ili solnom kupatilu. Međutim, izuzev u posebnim slučajevima, oni se rijetko koriste za otvrdnjavanje presjeka debljih od 75 mm. Često izraz "prokaljivost", kad se koriste u vezi sa brzoreznim čelicima, ne označava toliko dubinu prodiranja tvrdoće koliko posebnu tvrdoću koju može postići pri uobičajenom postupku kaljenja i otpuštanja.