FILOZOFIJA EGIZISTENCIJE Uvodna razmatranja Posle II. Svetskog rata. filozofija egzistencije je dugo važila za filozofiju epohe.

Naravno to više nije tako. Ako bi smo mogli govoriti o pravcima ove filozofije tada bi smo mogli razlikovati tri: 1. Filozofija egzistencije (Søren Kierkergaard, Karl Jaspers, Martin Buber); 2. Egzistencijalna filozofija (Martin Heidegger) te 3. Egzistencijalizam (Jean Paul Sartre, Alber Camus). Kada govorimo o početcima ove filozofije uopšte u novom veku, onda je prvo što bi smo trebali da pomenemo ime Sørena Kierkergaarda i Friedricha Nietzsche-a. Upravo Kierkergaard, ali i Nietzsche, Postavlja problem koji je zajednički većini egzistencijalističkih filozofa: Individua sa svojom egzistencijom i njegova konkretna situacija. Zajedničko im je također pojam tjeskobe, a također i pojmovi usamljenosti, brige. Kada se govori o egzistencijalizmu, onda je nezaobilazan je također i pojam religioznog doživljaja. Nadalje, kada se govori o pojmu egzistencijalizma i to onog Kierkergaardovskog obilježja (tjeskoba, religiozno iskustvo) onda je pri tom važno spomenuti „manje“ egzistencijalističke filozofe kao francuza Gabrijela Marcela (1889-1973), nijemca filozofa i teologa Karla Bartha (18861968). Filozofi ovog usmjerenja su tu još, dakako, Nicolai Alexandrovič Berdjajew (1884-1948), Fjodor Mihajlović Dostojevski (1821-1888). Mi ćemo se ovdje dotaknuti tri istaknuta egzistencijalistička filozofa, koji u sebi predstavljaju različite aspekte egzistencijalističke filozofije: K. Jaspers, J. P. Sartre, M. Buber i M. Heidegger. Filozofija egzistencije ima neke zajedničke točke, a to su: 1. Egzistencija je uvijek egzistencija čovjeka. To je čovjekov navlastiti i svojevrsni način bivanja. Utoliko je sva egzistencijalna filozofija humanistička. Čovjek stoji u središtu. 2. Egzistencija je uvijek individualna egzistencija. To je pojedinom čovjeku svojevrsni, osobiti način bivanja. Utoliko je egzistencijalna filozofija subjektivna. Individualna egzistencija nije dalje izvodiva. Tubitak pojedinca nije 59 kao npr. za Bergsoan, Glied-a, neka nadindividualna životna struja. Upravo se ovdje očituje jedna bitna razlika u odnosu na filozofiju života. 3. Egzistencijalna filozofija čovjeka ne mjeri na modelu stvari: Stvar, shvaćena kao supstancija sa svojstvima, ima jednu već utvrđenu bit. Čovjek ne! On se tek mora približiti tome, tj. dovršiti se u onome što stvarno jest. Stoga, ako se zahvaća, tj. poima i mjeri predmetno, odnosno na predmetan način, tada čovjek ne može biti ispravno interpretiran. 4. Po metodi, egzistencijalistički su filozofi više ili manje fenomenolozi. I njima se također radi o jednom neposrednom zahvaćanju bivajućeg, postojećeg. Ipak, oni stoje po ishodištu i cilju samog promišljanja daleko od Husserla. Što je ovaj (Husserl) htio zahvatiti kao bit, bile su općenite, vječne i objektivne biti i zakoni. Konkretnom egzistencijom se nije previše bavio, niti ga je uopće i zanimala. 5. Egzistencijalistička filozofija je dinamična. Egzistencija nije nepromijenjeni bitak, nego po svojoj biti navezana na vrijeme i vremenitost.

Kod prof. na Jaspersa su također utjecali i Schelling. Tako godine 1921. koji pokazuju jedinstvenost njegova filozofiranja… 60 Godine 1909. 6. Duhovna situacija vremena. Upravo je tu negdje i bila prekretnica: da bi. stoga. Pojam vremena i problemi vremena zauzimaju odatle u egzistencijalističkoj filozofiji jedno iznimno važno mjesto. a on je pak u njoj (toj situaciji) sa svijetom i drugim ljudima stalno povezan. u tri sveska. . sveučilišnog kadra 1945. Tu katedru su mu oduzeli nacisti. g. Međutim osim njega. Jaspers je postao doktor medicine. „Filozof“ je međutim za njega Kant. Vrijednim se također smatra i spis iz 1931. To je Jaspersa strahovito pogodilo. Njegovo. g. Sloboda. Bruno. objavljeno djelo 1919. Jaspersova filozofija ima također svoje korijene u filozofiji S. Iz tog razloga se odlučuje za filozofiju. Iz tog razdoblja. Glavni razlog je bio. denacifikacija sveučilišta – otpuštanje svih pristaša i simpatizera nacista a pogotovo onih koji su nacizam otvoreno pomagali i širili. Jaspersovu filozofiju ćemo izložiti započinjući od njegovih temeljnih pojmova. Egzistencija. W. a zadržani su okorjeli nacisti. sistem. Plotin. potražuje.Ona je. Obnova sveučilišta u Njemačkoj svojevrsna lustracija (prokazivanje i isključivanje bivših nacista sa sveučilišta) prema Jaspersu jednostavno nije uspjela. Ona je ipak preživjela strahote holokausta. da se povukao u Švicarsku. Međutim dogodilo se to da su pojedini profesori radi banalnih stvari u tom pogledu bili otpuštani. Čovjekov tubitak je uvijek jedan u-svijetu-bitak te je uvijek jedan s-drugimabitak. G. g. Kiergergaarda. promatra čovjeka uvijek u nekoj konkretnoj situaciji. Spinoza. Prvotno što su Amerikanci htjeli postići jest tzv. Važno je napomenuti da se ti temeljni vidovi očituju o nekoliko bitnih pojmova: Sveobuhvatno. Iako egzistencijalistička filozofija u svoj diskurs pojedinca i sve što je uz njegovo bivanje kao bivanje pojedinca važno. činjenica je. Niti u poslijeratnoj Njemačkoj nije se Jaspers osobito snalazio. KARL JASPERS (1883-1969) Uvodna razmatranja Karl Jaspers bio je izvorno psihijatar odnosno u prijelaznom razdoblju psiholog. unatoč mnogo boljoj ponudi u Heidelbergu. Nietzsche. Psihologija svjetonazora predstavlja prijelaz na filozofiju. u tom smislu da pojedinca izolira. Već u tom stadiju kod Jaspersa se javlja potreba da svoje teze oblikuje u sintezu o svijetu i životu. kao osnovu u rješavanju tih pitanja. Windelbanda je habilitirao za profesora psihologije. ona nije tek tako i jednostavno individualistička filozofija. nepodobnost njegovog naučavanja za nac. dakle. Što je Jaspersa najviše smetalo u uspostavljanju sveučilišta tj. Upravo suprotno: Budući da ona zahtijeva. točnije iz 1913. međutim. otišao tamo predavati filozofiju. imamo njegovo djelo. Opća psihopatologija. Nakon predstavljenog životopisa iznesimo ukratko temeljne vidove Jaspersove filozofije. da čovjek nikad ne predstavlja neko izolirano biće. stvorio tu sintezu. Jaspers uviđa da to nije moguće učiniti s pozicije prirodne znanosti. naime. na poziv sveučilišta u Baselu. postaje redoviti profesor Filozofije. Sve je to rezultiralo činjenicom da je 1948. ali i okolnost da mu je supruga bila židovka. Specijalizirao je pri tome psihijatriju. te je sve rezultiralo time.soc. bitak-u-vremenu. Glavnim djelom se smatra djelo Filozofija objavljeno 1932. Povijesnost. dakako. Komunikacija.

Što je s pojmom samog postojanja. To je upravo sadržaj koji logički treba slijediti prije subjekta i objekta. sva širina Bitka. Upravo u pozadini ovog razmišljanja stoji Plotin. ni misaoni akt (subjekt) nego obuhvaća u sebi oboje. Sam Plotin je u početku postavio cjelinu koju je nazvao Jedno. Zaključimo: Jaspers se našao upravo u temeljnoj teškoći prvo razumijevanja a onda i pojmovnog određenja Bitka. On (svijet) obuhvaća nas. Jaspers ga je pokušao pomišljati u njegovoj najdubljoj osnovi. ali nas obuhvaća kao jedan zatvoreni svijet. To znači da u takvom „apsolutnom“ početku moramo i sebe apstrahirati jer naša svijest o svojoj vlastitosti. on sam ide uvijek zajedno s nama – uvijek i s nekom nužnošću stoji pred nama kao određena 61 granica. Apsolutno ili kako ga on naziva Sveobuhvatno (a da se još ne govori o Bogu) i to bez da odmah pomišljamo na ovu ili onu stvarnost – naime. kao energiju. onog što jest što postoji. U tom smislu se našao pred problemom. To sveobuhvatno nije dakle niti subjekt. Plotinova je misao upravo izvršila velik utjecaj na Jaspersa: Jaspers sam pokušava početi od onog „Jednog“. a slično se može pronaći i u indijskim vedama. postojanje na način ovog ili onog – bilo je i za njega samog iznimno teško. u traženju logičkog početka cjelokupne stvarnosti moramo ići na jedinstvenost. Tako svi pokušaji razumijevanja Bitka posredstvom određenih kategorija – kao materiju. stav od kojeg bi sam Bitak mogli sagledati kao jednu cjelinu – zatvorenu i dovršenu. niti objekt. ili još bolje ishodišnu točku. Plotina i čitave kasnije skolastike. Sam bitak je međutim nepojmljiv. U tom smislu dolazimo do osnovnog pitanja. On sam stoji još uvijek u jednom mnogo širem i sveobuhvatnijem bitku. To međutim nije cjelovitost. Jaspers je . s kojim ja njemu stojim nasuprot. Predmeti koje susrećemo u stvarnosti očituju se zapravo kao u sebi zatvoreni svijet. a sve dalje slijedi emanacijom: ideje. on je određen samo u odnosu na drugo i na mene samog. Međutim. Predmet je jedan određeni bitak. zahvatiti Bitak. jer u razdvajanju na subjekt i objekt dolazimo do pojavnosti. koje postoji na ovaj ili onaj način. a time i o razlici prema drugome.Sveobuhvatno Što je bitak? Kako ga mogu obuhvatiti misleći tj. stoji u relaciji subjekt – objekt. a koja je prije svake mnoštvenosti. duša. Tako nikada ne možemo postići neku točku. kao duh – ističu upravo jednu vrstu očitujućeg Bitka. To (Apsolutno) možemo izraziti samo metodom negativnog određenja tj. ovdje se radi o jednom određenom Bitku. kao totaliteta početka. što je to sveobuhvatno? Jaspers kaže da je to ono što nije predmet (objekt). kao život. možemo reći samo ono što ono nije. To su zapravo poopćenja. Upravo i radi te činjenice (odnosa na drugo i mene samog). a kojeg Jaspers formulira kao Sveobuhvatno (Umgreifende). Koliko god međutim mi taj horizont pokušavali nadići. promišljajući? Najprije ga pomišljam kao predmet. a koja je time nužno pluralizam. a ne monizam. Sav bitak kojeg mogu spoznati jednostavno nije bitak. Mi naime uvijek govorimo o ovom ili onom. ogoljen od svih za njega akcidentalnih elemenata (a to znači postojanja na ovaj ili onaj način). materija. Upravo je to metoda jednog Filona. a ne što jest. Što stoji u pozadini ovakovog razmišljanja? Prema Jaspersu. raznolikosti.

duševnim ophođenjem. Egzistencija je u filozofskom jeziku ono što se u mitološkom (religijskom) jeziku označava dušom. Čovjek kao mogućnost svoje spontanosti. zbog toga slobodna. nužno se pretpostavlja sloboda. Komunikacija je ljubeća borba. prema njemu. sloboda se uvijek očituje kao egzistencijalna sloboda. One samo vide. Štoviše egzistencija ne može biti opisana sa pojmovima zatvorenog sistema. Ona je stoga. Sve ove znanosti otkrivaju nešto na čovjeku. Ona je mračni temelj našeg jastva. koliko aktivno doživjeti. „Ne postoji istina. Stoga. psihologije. Ono je opravdano i smisleno (to poznavanje i skupljanje činjenica) tek kroz onoga koji ih ima odnosno tek kroz ono što čovjek s njom započne. Ona je neprestano prozivana na izbor. socijalnom povezanošću. Ona se može u svakom trenutku ili očuvati ili izgubiti. Ona se ne da pojmiti. diskusijom. Komunikacija i Povijesnost… Sloboda Egzistencija je jedan bitak koji stoji nasuprot čitavom bitku svijeta. koja bi služila isključivo i samo meni“. Tako kada se pomisli na egzistenciju.jednostavno došao do zaključka da se ono može samo indirektno govoriti i misliti. dade se zaključiti da je čovjek svjestan slobode tek u činu egzistiranja. Ona se ne smije brkati sa razgovorom. te je s njime po korijenu drugačija. U novije vrijeme tri su ovakove znanosti prema Jaspersu. Postoji ljubav bez prave komunikacije. Ona zapravo i nije bitak nego je u zaletu vlastitih moći. Komunikacija „Nitko ne može postati sam svet“. na odluku. nema slobode bez egzistencije. Također i ljubav nije još komunikacija. Egzistencija se prema Jaspersu može ostvariti jedino i isključivo u egzistencijalnoj povezanosti s drugim Samobitkom. ali upravo je ona takva upitna. Filozofija egzistencije čovjeka dovodi do svijesti da je on sam puno više od onoga što to on uobičajeno spoznaje kao objekt. a ne u pukom mišljenju. ljubav je izvor komunikacije. Međutim. ali ne čovjeka samog. Ona leži na jednom sasvim drugom nivou nego li pitanje Determinizma ili Indeterminizam. ona se ne može niti dokazati niti pobiti. egzistencijalna „bivajuća otvorenost“ za druge ljude. znanosti. I to je bit njezinog spoznavanja. Egzistencija Pokušaji razumijevanja čovjeka dolaze od strane različitih znanosti. Ovakova povezanost se zove komunikacija. Ona je zapravo nepojmljiva „Samostvaranje iz izvora u trenutku izbora. . ono najunutrašnje od unutrašnjeg. i to je ono što ju (egzistenciju) između ostalog očituje i kao slobodu. a koje su izbile na površinu: Sociologija. malen dio čovjeka. Iz svega rečeno.“ Važno je dalje naglasiti da egzistencijalna sloboda nije objektivna. Poznavanje pukih činjenica je nedovoljno. samo jedan neznatan. sociologije itd… Ali zato može biti rasvijetljena i to posredstvom vlastitih kategorija. okreće se protiv toga 62 da bi bio čisti rezultat spoznajnih moći. Čovjek je nešto uvijek više nego li on to sam o sebi može znati. Antropologija i Psihologija. Ona zapravo i ne može biti pomišljena nego zapravo ostvarena u činu. Ove su povrh svega Sloboda. I obratno. Ona je čista komunikacija Tubitka.

u smislu da se kroz njih dade gledati i spoznavati. kao što dakle postoji ovdje slaganje postoji i u odnosu bitak – transcendencija. Tako npr. on je transcendenciju razmatrao iz pozicije filozofije i pojma egzistencije. zapravo. Čovjekova je težnja prema uvijek novom dovršavanju. nepredmetna (ungegenständlich). Predmeti svjetskog bitka su transparentni.63 Transcendencija Jaspers se kao filozof bavio i pojmom transcendencije. Ako bi smo dakle nešto i intuitivno dohvatili. Transcendencija je ono obuhvaćujuće. Ovo Jaspers naziva Transcendencija u pravom smislu. Jedno drugom odgovara i to kao: Bitak čovjeka kao Tubitak i ono cjelovito Bitka kao čisti bitak svijeta. Oni su prozirni. ostaje nepotpuno i nedovršeno. kako u spoznajnom tako i u djelatnom smislu. dakako). Oni su šifre. Transcendencija je bespredmetna. ono obuhvaćajuće svega obuhvaćujućeg. znanje kao takovo pokazuje se i više nego ograničavajućim i to u onom pojmovnom smislu. Daleko od vjerničkoreligioznog promatranja. Ona je upravo skriveno. Svijet naprotiv i sve što je u njemu može biti zahvaćen od jednog zadnjeg i apsolutno obuhvatljivog (u spoznajnom smislu. već ju se može zahvatiti samo u simbolima. Temelj razumijevanja Jaspersovog pojma transcendencije leži u sljedećem: sve što čovjek dosegne odnosno postigne. (Rudolf Otto i sveto…) Ovdje je očito koliko se Jaspers približava negativnoj teologiji Bogu kao onom potpuno drugom… Osim ovog protestantskog prisutan je i jedan put mistika . ima mogućnost zablistati. ili još bolje izricanja. ostaje sljedeći veliki problem ispravnog i točnog predočenja. te iste stvarnosti. Nju nije za promišljati. simboli u kojem Transcendencija zablistava. tj. Jer transcendencija se pokazuje samo egzistenciji i samo s njom dolazi u odnos. Isto tako svugdje stupamo na granice odnosno Antinomije.