You are on page 1of 11

SAETAK

Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca na poetku nije imalo ustav, dobit e ga tek 1921. godine kada e doi do izglasavanja Vidovdanskog ustava. Ovaj ustav je trebao da sredi prilike u dravi ali to nee biti tako. Stanje e se jo vie pogoravati to e na kraju rezultirati uspostavljanjem diktature 1929 godine od strane Aleksandra Karaorevia.

I.UVOD
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca proglaeno je 01.decembra 1918 godine. Nova drava u poetku nije imala ustav. Bezustavno stanje trajalo je dvije i pol godine. Ustav e ova nova drava dobiti tek 28.juna 1921. godine i on je poznat pod nazivom Vidovdanski ustav, a to i jeste tema ovog seminarskog rada. U seminarskom radu se tvrdi da je period posle Vidovdanskog ustava bio period lanog parlamentarizma koji e stvoriti pogodan teren za uspostavu apsolutistike vlasti tj. diktature. U prvom dijelu ovog rada govorit u o periodu bezustavnosti, u drugom o ustavotvornoj skuptini, u treem o izglasavanju samog ustava, a u zadnjem dijelu navest u neke od bitnih karakteristika tj. obiljeja tog ustava.

II. RAZDOBLJE BEZUSTAVNOSTI


Dana 1.decembra 1918. godine dolo je do ujedinjenja Drave Srba, Hrvata i Slovenaca sa Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Petar I. nominalno je postao kralj novostvorenog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, ali je stvarni vladar bio regent Aleksandar koji kraljevsku titulu dobiva tek nakon oeve smrti 16.augusta 1921. Ubrzo nakon proglaenja ujedinjenja uslijedila je polarizacija politikih snaga na one koje su ujedinjenje odobravale i one koje su mu se usprotivile. Najveu podrku ujedinjenju davala je grupacija oko Svetozara Pribievia, koja je odluno zastupala uvrivanje novog stanja. Meutim, bilo je i protivljenja prvodecembarskom inu, a najjae negodovanje dolazilo je iz Hrvatske. Nova drava, unato nadama i uvjerenju mnogih protagonista ujedinjenja, nije pruila podjednake uvjete za nacionalni razvitak u njoj okupljenih naroda. Srbi su od prvog dana ostalim narodima nametali svoju dominaciju. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca u poetku svog postojanja nije imalo ustav. Njega je tek trebalo donijeti. To bezustavno stanje potrajalo je pune dvije i pol godine. U dravi se provodila centralizacija uprave, pa je u politikoj javnosti Hrvatske i Slovenije postajalo sve jasnije da srpski politiki vrh ne misli sa njima dijeliti vlast. Zbog mnogih brutalnih i grubih postupaka vojnih i civilnih organa nove vlasti, meu pristaama zajednike drave dolazi do razoarenja. Mnogi zagovornici jugoslavenskog nacionalnog jedinstva svakim danom su bili sve manje uvjereni da je srpskim politiarima stalo do jugoslavenskih ideja. Oni su sve vie shvaali to da Srbe zanima samo stvaranje aparata kojim e zadobiti potpunu dominaciju u dravi. Vlada je provodila otar kurs centralizacije zemlje. Centralisti su vodili glavnu rije, a meu njima se posebno isticao Svetozar Pribievi. On je svojim mjerama nastojao izbrisati sve staro i stvoriti novo: snagom dekreta, silom i voljom vlasti. Pribievi, kao ministar unutarnjih poslova, odmah po osnivanju sredinje vlade zatraio je da pokrajinske vlade podnesu ostavke. One su to odmah i uinile. Tada im je oduzeto svako politiko znaenje. Vie nisu bile odgovorne pokrajinskim predstavnikim tijelima, ve su potinjene vladi u Beogradu. Bilo je dogovoreno, prilikom proglaenja ujedinjenja, da e se najkasnije mjesec dana nakon formiranja zajednike vlade sastati Dravno vijee. Meutim, umjesto toga sve su se promjene obavljale bez ikakvog predstavnikog tijela- naredbenim putem.

Da li e nova drava biti monarhija ili republika? To pitanje uope se nije postavljalo, jer u svim aktima i odluujuim momentima stvaranja drave monarhija je bila potvrena. Velikosrpski politiari, vezani za monarhiju, smatrali su da je srpska dinastija iz Kraljevine Srbije prela u Kraljevinu SHS, te da je u novoj dravi zadrala ista prava i isti poloaj u sustavu vlasti. To je nain voenja dravnih poslova u bezustavnom razdoblju svakim danom dovoljno pokazivao. To je znailo da budua ustavotvorna skuptina, nema suverenu i neogranienu vlast u donoenju temeljnog zakona drave, nego da tu vlast mora dijeliti sa kraljem. U poslovniku za rad ustavotvorne skuptine bilo je predvieno da narodni zastupnici prije poetka rada moraju poloiti zakletvu kralju. Tako se monarhu unaprijed priznaje vlast, pa se bez kralja ustav nemoe ni donijeti. Centralizacija dravne uprave u novoj dravi bila je vie nego oita, dravno vijee se ne saziva a reim u zemlji je apsolutistiki. Nova drava do sredine 1921. godine ostala je u bezustavnom stanju. Pored toga to nije bilo ustava, nije bilo ni izabranog parlamenta. Meutim, drava je dobila privremeni parlament nazvan Privremeno narodno predstavnitvo (PNP). PNP je bio dekretirano tijelo; nije bio izabran na opim izborima. Vlada je imala znaajna ovlatenja i u izvrnoj i u zakonodavnoj oblasti, jer je donosila razne uredbe, ograniavajui jo vie i onako skuena ovlatenja Privremenog narodnog predstavnitva. Privremeno narodno predstavnitvo sastalo se 01.marta 1919. godine, mada su sjednice formalno otvorene tek 16.marta 1919. Do 22.oktobra 1920. godine Privremeno narodno predstavnitvo je odralo 137 redovnih sastanaka. Za stalnog predsjednika PNP izabran je dr. Dragoljub Draa Pavlovi. Najvaniji zadatak ovog Privremenog narodnog predstavnitva bilo je pripremanje izbora za ustavotvornu skuptinu. Trebalo je donijeti izborni zakon i utvrditi izborni sustav, odluiti o veliini izbornih jedinica i nainu postavljanja kandidatskih lista. PNP donijelo je izborni zakon po kojem je trebalo izabrati poslanike za ustavotvornu skuptinu. Zakon je utvrdio tajno, neposredno i ope pravo glasa ( i ako pravo glasa nisu imale ene, vojnici, policijski slubenici i suci). Na svakoj izbornoj listi morao je biti po jedan kvalificirani kandidat, tj. kandidat sa fakultetskom spremom. Takva je odredba postojala i u ranijem srpskom ustavu.

III. IZBORI ZA USTAVOTVORNU SKUPTINU

U septembru 1920. godine Privremeno narodno predstavnitvo usvojilo je Zakon o izborima za Ustavotvornu skuptinu. Na izborima su sudjelovale 22 stranke. Demokratska stranka dobila je najvie glasova (19,9%) i 92 mandata. Narodna radikalna stranka (17,7%) i 91 mandat, Komunistika partija Jugoslavije (12,4%) i 59 mandata, Hrvatska republikanska seljaka stranka (14,3%) i 50 mandata. Zemljoradnika stranka 30 mandata, Slovenska narodna stranka 27 mandata i Jugoslavenska muslimanska organizacija 24 mandata. Broj zastupnika ostalih stranakih grupacija bio je mnogo manji od navedenih, pa je njihova uloga u politikom ivotu bila marginalna. Na ovim izborima od 28. novembra 1920. godine glasalo je ukupno 1,607.265, a od toga u Hrvatskoj 438.799, u Srbiji 507.426, Bosni i Hercegovini 330.958, u Sloveniji 158.265, u Dalmaciji 49.969, Vojvodini 93.226, te u Crnoj Gori 28.612 glasaa. 3.1 POETAK RADA USTAVOTVORNE SKUPTINE Ustavotvorna skuptina se prvi put sastala 12.12.1920. godine. Ukupni broj narodnih zastupnika bio je 419. Meutim, svi izborni zastupnici nisu doli u skuptinu. Apstinirale su Hrvatska puka seljaka stranka (nakon izbora preimenovana u Hrvatsku republikansku seljaku stranku) sa svojih 50 zastupnika i Hrvatska stranka prava sa dva zastupnika. Proglaenjem Obznane istjerano je iz ustavotvorne skuptine 58 zastupnika KPJ, a vremenom su skuptinu napustile i neke druge stranke. Tako je ova skuptina radila bez hrvatskih a kasnije i slovenskih zastupnika. Ustavotvornu skuptinu otvorio je kao dobri predsjednik najstariji poslanik i predsjednik Narodne radikalne stranke Nikola Pai. Govor Nikole Paia bio je protkan sa nekoliko udnih formulacija, koje su razotkrivale njegovo nesaivljavanje sa situacijom. " Na je narod" kae N. Pai - "pozvan da preko svojih poslanika utvrdi temelj budue drave i osigura svoja politika i graanska prava u troimenom Narodu bez razlike narodnosti..." Tko je to pozvao narod i kakva je to budua drava, te kakav je to narod bez razlike narodnosit? U znaku takve pometnosti otpoeo je rad ovog predstavnitva, da uskoro bude proet sve otrijim suprotnostima i ispunjen stalnom nepomirljivom politikom borbom. 3.2 NACRTI ZA USTAV Krajem januara 1921. godine Ustavotvorna skuptina je obrazovala odbor koji je imao zadatak da pregleda i proui nacrte ustava. Rok za podnoenje nacrta Ustava bio je odreen do

15. februara iste godine. Odredbom Poslovnika a lanom 19 normirana su dva ogranienja u prvom redu oduzeta su prava graanima da i oni podnose svoje prijedloge ili nacrt za budui Ustav, a onda i sam kratak rok za lanove Ustavotvorne skuptine. Do roka koji je bio odreen za predaju nacrta, predano je osam ustavnih nacrta i projekata. Podnosioci nacrta bili su ili pojedini poslaniki klubovi ili pojedinci, kao to su Stojan Proti, dr. Josip Smodlaka i dr. Ante Trumbi. Iako su svi projekti tj nacrti ustava meusobno razlikovali, moe se rei da su u njima u osnovi dola do izraaja tri shvatanja o buduem ustavnom ustrojstvu drave. Prvu grupu nacrta ine oni koji predviaju federalistiko ureenje, druga grupa predvia umjereno centralistiko, sa manjom ili veom decentralizacijom, a trea striktno unitaristikocentralistiko dravno ureenje. Vladin nacrt Ustava koji je predsjednik Nikola Pai predao 25. januara 1921. Godine predlagao je centralistiki ureenu monarhiju sa ogranienim parlamentarizmom. Drava se po ovom nacrtu trebala podijeliti na 35 oblasti sa po maksimalno na poetku 600.000 a kasnije 800.000 stanovnika. Kralj je na vrhu dravne vlasti, on je nadreen svim organima vlasti. Stojan Proti je predlagao decentralizaciju koja bi uvajui centralizam pruala neke mogunosti regionalnim autonomijama i vodila rauna o dravnopravnim historijskim individualitetima. Decentralizaciju po Protiu je trebalo sprovesti na sljedei nain: Cijela drava se trebala podijeliti na devet pokrajina i to Srbija, Stara Srbija sa Makedonijom, Srijem i Baka, Banat, Bosna, Crna Gora sa Hercegovinom, Hrvatska i Slavonija, Dalmacija i Slovenija. Dravni organi po ovom nacrtu bili bi: kralj kao politiki neodgovorna i neprikosnovena linost, koja bi u svojim rukama usredotoavala sve funkcije dravne vlasti, zatim Narodno predstavnitvo i to dvodomno, zatim dravna vlada koja bi se sastojala od ministara koje bi postavljao kralj na prijedlog predsjednika Ministarskog savjeta kojeg imenuje vladar. Ovaj zahtjev nije zadovoljio ni centraliste niti federaliste te je ubrzo bio ne samo odbaen nego i zaboravljen. lanom 164. pokrajinski odbor je najvii organ u pokrajini. Nacrt Zemljoradnike stranke predlagao je da drava bude ustavna i parlamentarna cenralistika seljaka drava. Zakonodavnu funkciju vrila bi Narodna skuptina, a izvrnu funkciju vrili bi kralj i narodna vlada. Po ovom nacrtu vladar nebi imao irokih krunskih ovlatenja. Narodna vlada bi odgovarala Narodnoj skuptini, ali se predsjedniku vlade ostavljalo pravo da moe raspustiti Narodnu skuptinu. decentralizacije. U ovom nacrtu predlagao se sistem blae

Nacrt socijal-demokrata predlagao je socijalizaciju veleposjeda i traio da se zakonom dopusti samo mali posjed ali doputa i vee posjede koje bi mogli imati samo drava, optina, pokrajina. Nacrt predvia socijalizaicju svih osnovnih sredstava za proizvodnju ali do toga u potpunosti bi imali doi istom kasnije evolutivnim putem kad socijaliste pobijede u parlamentarnoj borbii legalnim putem zauzmu dravnu vlast te kada se za to steknu svi potrebni drugi uslovi. U pogledu oblika vladavine zalau se za uvoenje republike sa parlamentarizmom. Poslanici klerikalne grupe (Slovenske ljudske stranke, Hrvatske puke stranke i Bunjevako- okake stranke) podnijeli su nacrt Ustava, koji razotkriva jezgru njihovih politikih planova. Po njihovom nacrtu drava bi ostala centralistiki ureena ali se predviala iroka decentralizacija i to po vjerskom kriteriju. Ovaj nacrt predvia dvije vrste organa vlasti i to dravne i pokrajinske organe. Nacrt ustava Hrvatske republikanske seljake stranke je objavljen 14. maja 1920 godine, iako su prvobitno bojkotovali Ustavotvornu skuptinu. Nacionalno pitanje i dravnopravni historizam ovdje su na prvome mjestu. Nacrt istie da u Kraljevini SHS, postoje samo tri nacije i to hrvatska, srpska i slovenska te zato predlae da se zajednika drava kao sloena uredi sa tri prave narodne drave ija e dravnost predstavljati ostvarenje hrvatskog, srpskog i slovenskog nacionalnog suverenitetaa. U toj tijalistikoj dravi postojali bi dvovrsni organi dravne vlasti i to zajedniki i federalni. Zanimljivo je da ovaj nacrt ne govori nita o vrhovnim izvrnim organima zajednike drave. Nacrt Hrvatske zajednice iznijeli su dr.Matko Laginja i prof. Vladislav Poli. Ovaj nacrt bio je klasno-buroaski a s obzirom na nacionalno pitanje je federalistiki dok je oportunistiki prihvatio monarhiju kao gotovu injenicu. Po ovom nacrtu drava bi imala est pokrajina i to Srbija sa Makedonijom, Crna Gora, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Slovenija. Dravni poslovi bi bili podjeljeni izmeu drave i tih pokrajina. Dravni organi bili bi kralj, dvodomno predstavnitvo i zajednika vlada. Hrvatska zajednica traila je federaciju ali ne i republiku.

IV. IZGLAAVANJE VIDOVDANSKOG USTAVA


Na blagdan Vidovdana (28.juna) 1921., koji se u pravoslavnih Srba proslavlja posebno sveano kao spomen na bitku na Kosovo 1389. godine (koja je u srpskoj nacionalnoj memoriji

zauzela posebno mjesto), izglasan je ustav, to se s pravom moglo shvatiti kao specifino favoriziranje pravoslavne i srpske kolektivne memorije. Ustav je izglasan podrkom demokrata i radikala, dijelom zastupnika Zemljoradnike stranke te nekih ne srpskih stranaka (JMO, Demijeta i Kmetijske stranke). U pridobijanju tih glasova upotrebljavana su sva mogua sredstva, od pritiska do podmiivanja i kupovanja glasova pojedinaca i grupa. Zastupnici JMO pristali su dati svoje glasove centralistikom prijedlogu i ako je ta stranka bila autonomistika. Razlog je bio zato to se vlada obavezala da e sve oblasti, koje je prema ustavu trebalo formirati, biti unutar postojeih granica Bosne i Hercegovine. I zastupnici Demijeta pristali su glasati za centralistiki nacrt jer je vlada obeala tj. dala garancije da e prilikom agrarne reforme sauvati njihove veleposjede. Za ustav je glasalo 223 zastupnika a protiv je bilo 35. Ako se zbroje glasovi protiv i odsutnih zastupnika, dobije se 196 zastupnika koji nisu privatili centralistiki ustav. Da vlada potkupljivanjem manjih skupina u ustavotvornoj skuptini nije osigurala natpolovinu veinu, ustav ne bi bio prihvaen. Ustav je izglasan nadpolovinom veinom suprotno odredbama Krfske deklaracije i suprotno odlukama Narodnog vijea. 4.1 OBILJEJA VIDOVDANSKOG USTAVA U prvom lanu Vidovdanskog ustava stoji da je jugoslavenska drava ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija. Ustavna jer ima ustav kao temeljni zakon, parlamentarna jer ima Narodnu skuptinu kao izabrano predstavniko tijelo iz ije se veine formira vlada, i drava je monarhija to znai da je na njenom elu nasljedni vladar po naelu primogeniture (vladara nasljeuje najstariji sin). Unutranje ureenje drave po ovom ustavu je strogo centralistiko. Cijelom dravom se upravlja iz jednog centra a taj centar je bio Beograd. Ukidaju se entiteti i uspostavljaju oblasti. Formiranje oblasti trebalo je izvriti prema prirodnim, socijalnim i gospodarskim prilikama, s tim to jedna oblast moe imati najvie 800.000 stanovnika. Brojanim se limitom iskljuuje svaki regionalizam i onemoguava stvaranje autonomija, jer su sva podruja vrsto povezana jedinstvenom dravnom vlau. Po ustavu ozakonjeno je jedinstveno dravljanstvo. Posebnom uredbom koja je doneena od strane kralja 1922. godine, drava je bila podijeljena na 33 oblasti. Radikalna stranka je bila za nacionalne posebnosti uz srpsku dominaciju dok je Demokratska zastupala koncepciju nacionalnog unitarizma. Tako je naziv drave troimen ali su Srbi na prvome mjestu. esto moemo u ustavu nai da se spominje

troimeni narod (dakle, jedan narod s tri imena), ali i "tri plemena" jednoga naroda. To nije sluajno nego je to odraz kompromisa izmeu dviju stranaka. Dravnog grba je sklopljen od srpskog, hrvatskog i slovenskog grba i trebao je da simbolizira dravno jedinstvo. Jezik se zvao srpsko-hrvatsko-slovenski ili pak srpsko-hrvatsko-slovenaki. Izvrena je podjela vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Vrhovni organi vlasti su bili kralj, vlada i narodna skuptina kojima su podreeni svi nii organi vlasti u dravi. Treba napomenuti da su zakonodavnu vlast imali kralj i skuptina. Kralj je bio nadreen parlamentu. Upravnu vlast predstavljala je vlada, odnosno pojedina ministarstva. Ali vlada, koja je trebala proizilaziti iz skuptinske veine, morala je dobiti kraljevu potvrdu. Sudsku vlast obavljali sudovi koji su bili nezavisni ali su presudu izricali u ime kralja. Bila je dakle podjela vlasti da se ne bi gomilala vlast u jednim rukama ali paljivije itanje ustava i pogotovo praksa pokazali su neto sasvim drugo. Kralj je imao suvie velike ovlasti. Kralj je mogao da raspusti skuptinu kad god ocjeni da mu njezin sastav ne odgovara. Zakonske prijedloge koje parlament usvoji tek kraljevom sankcijom ti prijedlozi postaju zakoni. Kralj je dakle imao pravo veta na zakone, jer je mogao da uskrati potvrdu nekom zakonu bez obzira to ga je Skuptina izglasala. Kralj je zapravo bio prvi zakonodavni initelj. Imao je veliku vlast i u upravi. Prema Vidovdanskom ustavu vlada je odgovorna kralju i Narodnoj skuptini, to je omoguilo kralju da se uplie u rad vlade i da ih obara. Tako u praksi, vlade su ovisile o kraljevoj volji, pa je njihova odgovornost prema skuptini sve vie slabila a jaala ona prema kralju. Kralj se nije mogao da pozove na odgovornost. On je postavljao i suce. Takoe, kralj je bio i zapovjednik oruanih snaga drave, on navjeuje rat i zakljuuje mir, te predstavlja dravu u svim odnosima s drugim dravama. Ovaj ustav je znatno pridonio jaanju velikosrpskih pozicija u zemlji i inozemstvu, a posebno se iskazao kao dragocjeno uporite u borbi srpske politike protiv svih pokuaja ostvarivanja nacionalne ravnopravnosti, ma gdje se oni pojavili. U praksi ustav nije funkcionirao kako je zamiljeno. Neke odredbe, prije svega u sudstvu nisu potovane, parlament je bio izloen opstrukcijama, a kralj sklon radu na svoju ruku. Ispunjavanje prava graana nije bilo na visokom nivou u praksi. Ustav je smatran da je suprotan naelima Krfske deklaracije, pa veliki dio javnosti pogotovo u Hrvatskoj ga je smatrao neligitimnim. Vidovdansko razdoblje tj. razdoblje trajanja Vidovdanskog ustava nazivano je i razdobljem lanog parlamentarizma. Poslije donoenja ustava Stjepan Radi je sve veu pozornost posveivao organizaciji svoje stranke i irenju njezina uticaja na Hrvate izvan Banske Hrvatske- u Dalmaciji, BiH, Bakoj. Nastojao je

okupiti sve hrvatske politike snage u Hrvatskoj u borbi protiv nametnutog centralizma. Ovaj ustav ostao je na snazi do 06.januara 1929. godine, i od tada zapoinje period estojanuarske diktature.

ZAKLJUAK
Na osnovu svega ovoga moe se zakljuiti da je Vidovdanski ustav jedna prekretnica jer je prekinuo dvoipogodinje bezustavno stanje. Koliko god da je on u izvjesnom smislu konsolidirao unutarnju situaciju i dokrajio taj bezustavni provizorij, toliko je od prvog trenutka nosio i klice slabosti. U trenutku izglaavanja ustava uoeno je da u skuptinskoj dvorani gotovo nije bilo hrvatskih i slovenskih zastupnika, pa je on prihvaen voljom srpskih zastupnika i uz pomo potkupljenih skupina, to je vodilo u sve zaotreniju krizu, koja e na kraju rezultirati uspostavom estojanuarske diktature od strane kralja Aleksandra I. Karaorevia.

LITERATURA: Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije, Zagreb 1998. Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, Prva knjiga, Beograd 1988. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918-2008, Zagreb 2008. Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, Knjiga prva, Beograd 1961. Senaid Hadi, Sead Selimovi, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Tuzla 2009. Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 2006. Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918.-1984, Zbirka dokumenata, Beograd 1985.