You are on page 1of 4

Rutherfordov model atoma

Ruthefordov model atoma ili planetarni model atoma: elektroni (zeleno) i atomska jezgra (crveno). Ruthefordov model atoma ili planetarni model atoma je model atoma prema kojem se atom svakog kemijskog elementa u neutralnom stanju sastoji od električno pozitivne atomske jezgre u kojoj je skoncentrirana gotova sva masa atoma i određenog broja elektrona koji se okreću oko atomske jezgre i čine omotač atoma. Ukupni negativni električni naboj elektrona jednak je pozitivnom električnom naboju atomske jezgre i zato je atom prema okolini neutralan. Thomsonov model atoma

Početkom 20. stoljeća znanstvenici su spoznali da iz atoma potiču elektroni, alfa-čestice, pa i svjetlost ili fotoni, pa se došlo do uvjerenja da atomi imaju složenu građu. Otuda je došla misao da je potrebno izgled građe atoma prikazati slikovito ili postaviti model atoma. Prvi pokušaj je 1903. učinio Joseph John Thomson i taj se prvi model atoma naziva Thompsonov model atoma ili model pudinga sa šljivama. Prema Thomsonovom viđenju o građi atoma, atom je električno nabijena kuglica, polumjera oko 10-10 metara, s ravnomjerno raspoređenim električnim nabojem, u kojoj se nalaze negativno nabijeni elektroni, koji imaju neutralan učinak na prostorni pozitivni naboj te kuglice. Pretpostavljalo se da u tom modelu atoma, elektroni titraju oko svojih ravnotežnih položaja, a prema klasičnoj elektrodinamici, elektroni koji se kreću ubrzano, zrače elektromagnetske valove. Thomsonov model atoma je prestavljao atom kao harmonični oscilator. Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem Thomsonov model atoma je bio na snazi sve dok na snazi sve dok Ernest Rutherford, zajedno s Hansom Geigerom i Ernestom Marsdenom, nije izveo pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem 1909. i postavio teoriju za Rutherfordovo raspršenje, na osnovu kojeg je dokazano postojanje atomske jezgre. Pošto je Rutheford izračunao da je polumjer atomske jezgre oko 10 000 puta manji od polumjera atoma, on je zaključio da atomi nisu loptice s ravnomjernom gustoćom, već da imaju izuzetno veliku šupljikavu građu. Ruthefordov planetarni model atoma Kako je Rutheford dokazao postojanje atomske jezgre, ostalo je još pitanje na koji način se održava ravnoteža elektrona u električnom polju njegovog atomskog jezgra. Ovaj problem je Rutheford riješio pretpostavkom da je sustav atoma sličan planetarnom Sunčevom sustavu ili da se elektroni okreću velikom brzinom oko atomskog jezgra, slično kao što se planeti okreću oko Sunca. Pri tome je centrifugalna sila svakog elektrona u ravnoteži s Coulombovom elektrostatičkom silom, kojom ga atomska jezgra privlači, koja ima smjer prema atomskom jezgru i djeluje kao centripetalna sila. Prema tome, u Ruthefordovom modelu atoma atomi se održavaju dinamičkom ravnotežom. Prema ovom viđenju iz 1911., atom se sastoji od atomskoj jezgra i elektronskog omotača kojeg čine elektroni, a između njih se nalazi praznina, u kojoj djeluju električna i magnetska polja. Ruthefordov model atoma je napravio veliki napredak u nuklearnoj fizici, ali će on kasnije biti dopunjen s Bohrovim modelom atoma, te s radovima ostalih znanstvenika.

na desnu stranu jednadžbe umjesto p2r2 uvrstimo reducirana konstanta frach2π jer je p = mev. gdje je m masa. već samo pod točno određenim kvantiziranima stanjima. slijed da je Ako lijevu i desnu strane jednadžbe pomnožimo sa mer3 imamo Prema kvantnom uvjetu. se naziva i glavni kvantni broj. To su tzv. Prvi Bohrov postulat Elektron ne može kružiti oko jezgre po bilo kojim. ne gubi energiju zračenjem elektromagnetskih valova. a time i stabilnost čitavog atoma. n = h / 2π Odnosno. gdje je e javlja pri kruženju elektrona u atomu. Bohr je izrazom . Niels Bohr je pomoću jednostavnog poluklasičnog modela uspio 1913. gibajući se po njima elektron se nalazi u stacionarnom stanju. Treba naglasiti da ovaj model nije točan u potpunosti. koja se . gdje je reducirana Planckova konstanta ili n=1.. .3.. Problem je u stabilnosti elektrona u atoma.Bohrov model atoma Početkom 20. v brzina a r radijus. no još uvijek dobro služi za razumijevanje procesa u atomu. a Iz te jednadžbe izvučemo radijus . a r radijus. stoljeća na atom se gledalo kao na planetarni model. kvantizirao gibanje elektrona u atomu. Prirodni broj Ako sada zaključimo da je centripetalna sila . slijedi izvod za radijus kružne putanje: a budući da je količina gibanja jednaka . dopuštene ili stacionarne staze.2. zapravo ništa drugo nego kulonska sila naboj elektrona. Dopuštene su samo one staze na kojim je orbitalni moment količine gibanja cjelobrojni višekratnik reducirane Planckove konstante. izračunati energiju vodika te objasniti atomske spektre sa svoja čuvena dva postulata.

nego i Einsteinovu formulaciju elektromagnetske svjetlosti kao roja fotona ili kvantna energije. Prelazak iz višeg stanja u niže je spontan događaj. a spontanom emisijom fotona dolazi do prijelaza atoma iz višeg u niže energetsko stanje. koja označava najmanji mogući polumjer kružne putanje. Još jedan dokaz u prilog stacionarnih staza su linijski spektri atoma.2. nego tek kada biva pogođen sa određenim kvantom energije (fotonom). Zaključak Bohr se u svojim postulatima poslužio De Broglieve-om tezom o valovima materije. Dakle. Balmerova i Lymanova serija vodikova spektra. a ν je frekvencija fotona. Vidimo da su vrijednosti koje sačinjavaju a konstante. kada prelazi iz stanja više energije u stanje niže). apsorpcijom fotona dolazi do eksitacije atoma . tako da se formula može zapisati i kao rn = n2a. Frekvencija emitiranog fotona pri sponatanom prelasku iz višeg u niže energetsko stanje dana je formulom: gdje je E energija fotona i Em > En.. . . koje je Bohr riješio svojim postulatima.. pa je samim tim i a konstanta i iznosi a=0. Bohr je oslobodio planetarni model atoma (model atoma koji prikazuje atom kao sustav "Sunce-planeti" u kojem elektroni kruže oko jezgre) starog problema iz klasične elektrodinamike koji je upućivao na to da bi elektron morao emitirati kontuniurani spektar elektromagnetski valova i time gubiti energiju dok se napokon ne bi urušio u jezgru. Važno je uočiti da je Bohr potvrdio ne samo De Broglieve-u tezu. Zbog toga što je uveo stacionarne staze. Atom ne može sponatno preći iz stanja niže u stanje više energije. pri čemu se emitira kvant energija (foton). uokviren statističkom prirodom. Bohr je ovu formulu skratio uvevši oznaku a. od kojih je najpoznatija Pascheonova.3. Drugi Bohrov postulat Atom asporbira (upije) zračenje samo kada primi određeni kvant energije i emitira određeni kvant energije kada prelazi iz jednog stacionarnog stanja u drugo (tj.gdje je n kvantni broj koji može poprimiti vrijednosti n=1. .prelaska atoma iz niže u više energetsko stanje.53*10^(10) metara i naziva se Bohrovim polumjerom.