You are on page 1of 84

Devet predavanja o pelama

RUDOLF STEINER

GA 351

Devet predavanja o pelama


dr. Rudolf Steiner GA 351
Nesvjesna mudrost sadrana u pelinjem gnijezdu gnijezdo je u stvarnosti proeto ljubavlju i kako se to odnosi na ljudska proivljavanja zdravlja, civilizacije, i kozmosa obimno je opisano u ovoj jedinstvenoj knjizi. Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, vicarska 1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i ovjeku. Bie Pele. Objavljeno na njemakom kao, Mensch und Welt. Das Wirken des Geistes in der Natur. Ueber das Wesen der BieneN. Vortraege fuer die Arbeiter am Goetheanumbau.

Prijevod: Monte Christo.

Predavanje I, Dornach 3 veljae 1923 Predavanje II, Dornach 26 studeni 1923 Predavanje III, Dornach 28 studeni 1923 Predavanje IV, Dornach 1 prosinca 1923 Predavanje V, Dornach 5 prosinca 1923 Predavanje VI, Dornach 10 prosinca 1923 Predavanje VII, Dornach 12 prosinca 1923 Predavanje VIII, Dornach 15 prosinca 1923 Predavanje IX, Dornach 22 prosinca 1923

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

PREDAVANJE I
Dornach, 3. veljae 1923.

Dobro jutro, gospodo! Da li ste od naeg zadnjeg susreta mislili na neko pitanje koje biste me pitali? (Postavljeno je pitanje u vezi efekata absinta, kao i pitanje razlike izmeu pela i osa.) Dr. Steiner: Postavljajui ovo pitanje gospodin u publici, kao strunjak pelar, skree nau panju na razlike u ivotu pela i onom od osa. Ovdje ima dosta slinosti, a nedavno sam vam opisivao ivot osa. ivot pela dosta mu nalikuje, ali, u drugu ruku, u pelinjem gnijezdu postoji veoma poseban i izvanredan ivot. Kako to moemo objasniti? Vidite, to se ne moe potpuno objasniti bez sposobnosti duhovne percepcije. Da je ivot gnijezda iznimno mudro organiziran nitko tko ga je ikada promatrao ne moe porei. Prirodno, nitko ne moe rei da pele imaju istu vrstu inteligencije koju ima ovjek, poto mi imamo instrument mozga, dok pele nemaju nieg takvog; prema tome univerzalna svjetska mudrost ne moe biti uvuena u njihova tijela na isti nain. Ali utjecaji koji dolaze iz cijelog okolnog univerzuma ine, nita manji, rad iznimne snage u pelinjem gnijezdu. Zaista, jedino se moe doi do pravog razumijevanja o tome to je zapravo ivot pela, kada se uzme u obzir da cijelo okruenje Zemlje ima veoma veliki utjecaj na ivot kolonije. Ovaj ivot unutar gnijezda poiva na injenici da pele, u mnogo veoj mjeri nego mravi i ose, rade tako potpuno zajedniki, tako ureujui svoje aktivnosti da je sve u harmoniji. Ako bi netko razumio kako je do toga dolo, morao bi rei: U ivotu pele je sve to druga stvorenja izraavaju kroz spolni ivot, u sluaju pela, potisnuto, veoma znaajno potisnuto; izbaeno u pozadinu. Jer vidite, u sluaju pela, reprodukcija je ograniena na sasvim malo iznimnih enskih individualnosti matica na sasvim malo izabranih individualnosti, jer je u drugima spolni ivot vie ili manje potisnut. Ali ljubav je ono to je prisutno u spolnom ivotu, a ljubav spada u oblast due; nadalje, kroz injenicu da odreeni tjelesni organi rade pod utjecajem duevnih snaga, ti organi postaju sposobni otkriti, izraziti ljubav. Prema tome, poto je sve ovo u prirodi pela potisnuto u pozadinu, i rezervirano samo za maticu, sav ostali spolni ivot kolonije transformiran je u one aktivnosti koje pele razvijaju unutar sebe. To je bio razlog da je u starim vremenima, mudar ovjek koji je imao znanje o svemu ovom sasvim razliito od znanja dananjeg ovjeka, da je taj mudar ovjek povezao sva udesna zbivanja unutar gnijezda sa ivotom ljubavi, sa dijelom ivota koji su povezali sa planetom Venerom. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

Ako opisujemo ose i mrave moemo rei da su oni stvorenja koja se, u odreenom smislu, povlae od utjecaja Venere, dok se pele u potpunosti predaju Veneri, irei ivot ljubavi kroz cijelo gnijezdo. Ovaj ivot bi bio ispunjen mudrou; moete dobro zamisliti koliko bi mudar morao biti! Ve sam vam rekao razliite stvari o reproduktivnom procesu i nesvjesnoj mudrosti koju on sadri. Ovu nesvjesnu mudrost pele ire u njihovoj vanjskoj aktivnosti. to mi proivljavamo jedino kada ljubav raste u naim srcima to se nalazi, takorei, u cijeloj konici kao supstanca. Cijelo gnijezdo je u stvarnosti proeto s ljubavlju. Pojedina pela se na svakakve naine odrie ljubavi, i tako razvija ljubav kroz cijelu konicu. Poinjemo razumijevati ivot pela kada znamo da pela ivi u atmosferi potpuno proetoj ljubavlju. U drugu ruku pela je prilino posebno favorizirana injenicom da se, na svoj nain, hrani upravo onim dijelovima biljaka koji su takoer u cijelosti proeti ljubavlju. Pele siu svoju hranu koju onda pretvaraju u med iskljuivo od onih dijelova biljaka koji su usmjereni na ljubav; one nose, tako recimo, ljubavni ivot cvijea u konicu. Stoga treba kazati da ivot pela treba prouavati koristei duu. To je mnogo manje neophodno kada prouavamo mrave ili ose jer moemo vidjeti da tamo, iako su se do odreene mjere povukli, jo uvijek se predaju spolnim ivotu. S iznimkom matice, pele su zapravo bia koja, kako bi to volio rei, govore sebi Odrei emo se spolnog ivota da bi postali nositelji ljubavi. Prema tome one su ono to ivi u cvijeu mogle donijeti u konicu; i kada ovo stvarno ponete ispravno promiljati, dosegnuti ete cijelu misteriju konice. ivot ove bujajue, pupajue ljubavi koja je u cvijeu i tamo je takoer, unutar meda. Moete takoer prouavati to med radi, kada ga sami jedete. to med radi? Kada se jede med on unaprjeuje pravu vezu u ovjeku izmeu zranih i vodenih elemenata. Nita nije bolje za ovjeka od toga da doda pravu mjeru meda u svoju prehranu. Jer na predivan nain pele brinu da ovjek ui raditi sa svojom duom na organima svoga tijela. U medu pela vraa natrag ovjeku ono to treba da unaprijedi aktivnost duevnih sila unutar svog tijela. Prema tome kada ovjek dodaje neto meda u svoju prehranu, on tako eli pripremiti svoju duu da moe ispravno raditi unutar njegovog tijela disati ispravno. Pelarstvo je neto to dakle umnogome pomae napredak nae civilizacije, jer ini ovjeka jaim. Vidite, kada shvatimo da pele primaju veoma mnogo utjecaja od zvjezdanih svjetova, vidimo i kako mogu dati ovjeku ono to je pogodno za njega. Sve to ivi, kada je ispravno udrueno, ispravno radi zajedno. Kada stojimo ispred konice trebamo sasvim uzvieno sebi rei: Pomou konice cijeli kozmos ulazi u ovjeka i ini ga jakim i sposobnim.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

PREDAVANJE II.
Dornach, 26. studeni 1923. [U vezi papira proitanog radnicima od g. Mller-a]

Dobro jutro, gospodo! Samo u dodati par opaski na izjave koje je dao g. Mller opaske koje bi vas mogle zanimati, premda prirodno, to se dananjeg dana tie, jo nije dolo vrijeme da bi se ove stvari mogle primijeniti na praktino pelarstvo. Za sada, na ovoj strani praktinog pelarstva, veoma malo, ili moda i nita se ne moe rei, poto vam je g. Mller ve dao predivan izvjetaj o nainu kako su stvari ureene u dananje vrijeme. Ako ste ga paljivo sluali moralo vam je doi do toga da cijelo pitanje pelarstva ima prirodu zagonetke. Oito, pelar je prvi zainteresiran za ono to mora raditi. Svatko bi morao, stvarno, imati veliki interes za pelarstvo, jer u stvari, vie u ljudskom ivotu zavisi od toga nego se obino misli. Pogledajmo iri smisao. Kao to ste uli na predavanjima koja vam je ovdje dao g.Miller, pele su sposobne skupljati ono to je kao nektar prisutno u biljkama. One stvarno samo skupljaju nektar, a onda mi ljudi oduzimamo dio kao med od onog to su skupile za konicu u cjelini to nije veoma veliki dio. Moemo rei da ono to ovjek oduzima je negdje oko 20% grubo govorei. Ali kao dodatak ovome pela, pomou tjelesne strukture i organizacije, moe takoer uzeti polen od biljaka. Prema tome pela skuplja od biljke neto ega tamo ima u veoma malim koliinama i to je teko nabaviti. Polen je sakupljen od pela, uz pomo malih etkica privijenih na njihova tijela, u veoma, veoma malim koliinama u kojima je, relativno govorei, dostupan; ovaj polen je zatim spremljen ili konzumiran u konici. Prema tome u peli mi ispred sebe imamo bie koje skuplja supstance iznimno delikatno pripremljene od prirode, i inei to, koristi ih u svom vlastitom domainstvu.

Dijagram 1

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

Sada emo ii korak dalje, na neto vrlo rijetko primijeeno jer se ne prestaje razmiljati o tome. Poto transformiraju hranu pomou vlastitih tjelesnih supstanci u vosak ovo pela sama proizvodi pele sada rade posebni mali kontejner u koji e poloiti jaje ili u koji e smjestiti zalihu hrane. Ova posebna mala posuda je, elio bih rei, zaista veliko udo, Pojavljuje se kao heksagonalna kada je pogledamo odozgo; gledano sa strane zatvorena je na ovaj nain. (Dijagram 1 i Dijagram 2.) Tu mogu biti deponirana jaja, ili moe biti spremljena hrana. Svaka posuda lei do slijedee; iznimno dobro se uklapaju zajedno, tako da ova "povrina" sa kojom je jedna elija, (jer tako se zove), udruena sa drugom u medeno-sae, je iznimno iskoritena prostor je dobro iskoriten.

Dijagram 2

Kada se pojavi pitanje kako moe pela instinktivno izgraditi tako vjeto formiranu eliju, ljudi obino odgovaraju: To se radi da bi prostor mogao biti potpuno iskoriten. To je tono. Ako pokuate zamisliti bilo koji drugi oblik elije uvijek bi bilo razmaka, sve je spojeno zajedno tako da je svaki dio povrine saa iskoriten. Ovo je svakako jedan razlog, ali vidite nije jedini. Moramo razmotriti kako je mala larva koja lei unutar nje potpuno izolirana, i ne smijemo ni na koji nain vjerovati da bilo to postoji u prirodi to je bez sila. Ovo esterokutno, estero povrinsko stanite ima odreene sile unutar sebe; bila bi potpuno druga stvar kada bi larva zauzimala okruglo mjesto. U prirodi oznaava neto sasvim odreeno to da lei unutar estpovrinskog malog stanita. Larva prima sile oblika koje kasnije osjea u svom tijelu poto je bila u heksagonalno oblikovanoj eliji, u svojoj mladosti kada je bila prilino mekana. Pela je kasnije sposobna graditi sline elije iz istih sila koje je tada apsorbirala. Tu lee snage kroz koje kasnije pela radi, jer ono to pela radi izvana lei u njenom okruenju.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

Dijagram 3 To je prva stvar koju moramo primijetiti. Dalje ima druga vrlo iznimna injenica koja vam je opisana. U gnijezdu postoji raznovrsnost elija. Mislim da svaki pelar moe dobro napraviti razliku izmeu elija radilica i onih od trutova. To nije teko, zar ne? Jo je i lake razlikovati izmeu elija radilica i trutova i onih od matica, jer potonje uope nemaju takvu formu, one su vie vreaste. elije matica nemaju takav oblik, vie su kao neka vrsta vreice; takoer ih ima veoma malo u gnijezdu. Dakle moramo rei: Radilice i trutovi (mujaci) se razvijaju u heksagonalnim elijama, ali matica se razvija u "vreici". Ona uope ne eli imati heksagonalno okruenje. (Dijagram 3 i Dijagram 4).

Dijagram 4 Onda moramo razmotriti neto drugo. Vidite, matica za svoj razvoj, tj. dok ne postane sasvim razvijeni insekt, treba samo esnaest dana. Tada je ona potpuno zrela. Radilica treba oko dvadeset jedan dan do zrelosti, to je dui period. Netko bi mogao rei da priroda poklanja mnogo vie panje razvoju radilica nego onom od matice. Ali uskoro emo vidjeti da se radi o sasvim drugom razlogu. Radilica dakle, treba dvadeset i jedan dan, a trut, mujak koji e najranije od svih izvriti svoj zadatak treba dvadeset i tri do dvadeset i etiri dana. Mujaci su ubijeni kada izvre svoj zadatak. Ovdje imamo sasvim novu situaciju. Razliite vrste pela matice, radilice i trutovi sve trebaju razliit broj dana za svoj razvoj. Dakle, razmotrimo ovaj dvadeset i jedan dan koji je potreban radilicama. U ovome ima neto veoma posebno. Period od dvadeset i jedan dan nije bez znaenja za ono to se dogaa na Zemlji. Dvadeset i jedan dan je jednako periodu vremena za vrijeme kojeg se Sunce, aproksimativno govorei, jednom okrene oko svoje osi. Sada razmislite, radilica uzima ba toliki period za svoj razvoj koliki i Sunce uzima da se okrene oko svoje osi. Radilica proivljava jednu revoluciju Sunca, i poto proivljava jednu kompletnu revoluciju ona ulazi u sve to Sunce moe dati.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

Dijagram 5 Ako bi eljela ii dalje uvijek bi se susrela s istim sunevim utjecajem, jer ako sebi nacrtate ovdje radilicu, [dr. Steiner crta na ploi.] (Dijagram 5) a ovdje Sunce u trenutku kada je poloeno jaje, tada emo ovdje imati toku potpuno suprotnu Suncu. Sunce se okrene oko svoje osi za dvadeset i jedan dan; zatim se ponovno vrati i poetna toka je opet ovdje. Ako bi se ovo nastavilo, samo takav rad Sunca bi bio tamo kakav je ve jednom bio. Tako je radilica kroz to vrijeme kada se potpuno razvila proivjela sve to Sunce moe dati. Ako bi radilica nastavila razvoj morala bi napustiti Sunce i ui u zemaljski razvoj; tada vie ne bi imala utjecaj Sunca u svom razvoju poto sve to ve ima, i to je okusila potpuno. Sada prelazi u zemaljski razvoj, ali samo kao savreni insekt, kao zrelo stvorenje. Mogao bih rei radilica se okupira samo trenutno sa zemaljskim razvojem, i kada je zavrila sa sunevim razvojem, ona je potpuno stvorenje Sunca. Sada pogledajmo trutove. Trut, mogao bih rei, razmatra stvari malo dulje. On ne smatra da je potpuno spreman nakon dvadeset i jednog dana, tako prije negoli je potpuno zreo ulazi u zemaljski razvoj. Trut je prema tome zemaljsko bie, dok je radilica u potpunosti dijete Sunca. Kako stoje stvari s maticom? Matica ak i ne prolazi kroz cijelu sunevu revoluciju, ve stoji iza i uvijek ostaje stvorenje Sunca. Iz ovog razloga matica je mnogo blie stanju larve od ostalih; trutovi (mujaci) su najvie odvojeni od stanja larve. Matica je pomou toga sposobna lei jaja. Kod pela jasno se moe vidjeti to znai izloenost zemaljskom utjecaju ili sunevu utjecaju. Kao to znate, to u potpunosti zavisi o tome da li pela zavri ili ne zavri svoj sunev razvoj, tako da postaje matica, radilica ili trut. Matica lee jaja, a to je zato to uvijek ostaje pod utjecajem Sunca i ne uzima nita od Zemlje tako da ima tu sposobnost. Radilica ide malo dalje i razvija se jo slijedeih etiri ili pet dana; ona kua Sunce u potpunosti. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

Ali tada, upravo kada njeno tijelo postaje dovoljno vrsto ona ide dalje, samo na trenutak, kao to sam rekao, u zemljin razvoj. Dakle radilica se ne moe vratiti ponovo Suncu, jer je ve apsorbirala njegove utjecaje. Stoga radilica ne moe lei jaja. Trutovi su mujaci; oni mogu oploditi; ova mo oplodnje dolazi od Zemlje; trutovi je sakupe u nekoliko dana za vrijeme kojih nastavljaju rast unutar zemaljske evolucije i prije nego dosegnu zrelost. Tako sada moemo rei: kod pela jasno je vidljivo da oplodnja (muka plodnost) dolazi od zemaljskih snaga, a enska sposobnost da razvije jaje dolazi od snaga Sunca. Dakle vidite, lako je zamisliti koliko je znaajna duljina vremena kroz koju se stvorenje razvija. Ovo je vrlo znaajno jer, prirodno, neto se dogaa unutar odreenog vremena to se ne bi moglo desiti bilo u kraem ili duem vremenu, jer bi se tada dogodile sasvim druge stvari. Ali nadalje ima jo neto za razmotriti. Vidite, matica se razvija u esnaest dana. Tada je toka na Suncu nasuprot nje moda tek ovdje; [Crtanje na ploi.] (Dijagram 5) matica ostaje unutar suneva razvoja. Preostali dio suneva kursa prolaze radilice, ali one takoer ostaju unutar suneva razvoja; one zapravo ne prelaze na zemlju. I tako, vidite, one se osjeaju potpuno srodne s maticom jer pripadaju istom sunevu utjecaju; cijelo domainstvo radilica osjea se povezano s maticom. One kau: Trutovi su izdajice; oni su pali na Zemlju. Vie nam ne pripadaju; podnosimo ih samo jer ih trebamo. Za to ih trebaju? Kao to znate, ponekad se dogaa da matica nije oploena; premda lee jaja. Nije neophodno da matica bude oploena kako bi legla jaja. Ovdje imamo ono to se naziva djeviansko leglo. Ovo se dogaa i sa drugim insektima; znanstveno ime za to je partenogeneza. Ali samo trutovi se mogu izlei iz ovih neoploenih jaja; ni radilice ni matice. Dakle kada je matica neoploena, radilice i matice ne izlaze, samo trutovi; ovakva kolonija je prirodno beskorisna. Vidite, u djevianskom leglu moe dati jedino suprotni spol, isti spol ne. Ovo je veoma zanimljiva injenica, i vana za cijelo domainstvo prirode naime, da je oplodnja neophodna da bi se ostvario isti spol (ovo vrijedi za nie ivotinje naravno, ne za vie). Sa pelama je sluaj da se izlegu jedino trutovi ako nije bilo oplodnje. Ova oplodnja pela je zaista vrlo posebna stvar; tu nema nieg kao to je brani krevet na kojeg se povlai, to sve ima potpuno drugaiji smjer. Dogaa se otvoreno, pri punom sunevu svjetlu i, iako to moe izgledati udno na poetku, to je mogue vie u zraku. Matica leti to je vie mogue prema Suncu kojem pripada. (Ovo sam vam ve opisao), i da samo trut koji moe nadjaati zemaljske snage jer su trutovi ujedinjeni sa zemaljskim snagama samo onaj trut koji moe letjeti najvie je sposoban oploditi maticu gore u zraku. Matica se vraa i lee jaja. Dakle vidite, pele nemaju svadbeni krevet, one imaju svadbeni let; one moraju stremiti koliko god mogu, prema Suncu. Treba imati, zar

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

nije tako, dobro vrijeme za ovaj svadbeni let koji zaista treba Sunce? Po loem vremenu ne moe se odigrati. Dakle sve ovo pokazuje koliko blisko matica ostaje povezana sa Suncem. Kada se odigrala oplodnja, tada se radilice izlegnu iz elija radilica; prvo se pojavljuje mala larva, to je g. Mller tako dobro opisao, i onda se nakon dvadeset i jednog dana razvije u radilicu. U vreastim elijama razvija se matica.

Dijagram 6 Sada ako emo ii dalje, moram vam rei neto to moete prirodno primiti s odreenom sumnjom, jer to trai egzaktno istraivanje. Ipak, to je stvarno tako. Povezati u ovu materiju sa slijedeim: Radilica sada zrela i spremna, zaputi se na svoj let, posjeujui cvijee i stabla na koja se zakai sa malim kukama na nogama. (Dijagram 6) Skuplja oboje i nektar i polen. Polen je noen na tijelu pomou posebne majstorije za deponiranje; nektar sie s jezikom. Dio nektara se koristi za vlastitu hranu, ali vei dio se dri i to, na povratku u gnijezdo, pele ispljunu. Stvarno, kada jedemo med mi jedemo ispljuvak pele; to bi nam trebalo biti prilino jasno, ali to je vrlo ist i sladak ispljuvak.

Dijagram 7 Tako pela sakuplja sve to treba za hranu, za spremanje, i za daljnju razradu u vosak, itd. Sada se moramo upitati, kako pela nalazi svoj put do cvijea? Ona nalazi svoj put do cvijea sa apsolutnom sigurnou, ali ovo se ne moe objasniti samo promatrajui oi pele. Radilica (trutovi imaju neto vee oi), ima samo dva mala oka, jedno na svakoj strani, i tri sasvim mala na elu (Dijagram 7). Trutovi imaju vee oi. Ali ako studiramo ova dva oka pele, otkrivamo da njima vidi veoma malo, a da sa tri mala prednja oka, za poetak, uope ne vidi nita. To je udna stvar da pela ne nalazi cvijee pogledom, ve sa osjetilom koje je slinije osjetilu mirisa. Ona nalazi svoj put do cvijea osjetilom koje je izmeu okusa i mirisa, na svom letu ona ve, tako rei, kua polen i nektar. Kua ih izdaleka, tako da pela uope nema potrebu koristiti oi. Sada nainite sebi jasnu sliku sljedeeg.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

10

Mislite na maticu roenu u oblasti Sunca, a nije iskusila djelatnost Sunca u potpunosti, ostala je, tako rei, potpuno pod utjecajem Sunca. Cijelo domainstvo radilica, poto je zavrilo tijek suneve revolucije, nije u stvari prelo u zemaljski razvoj. Ove radilice se osjeaju ujedinjene s maticom, ne zato to su bile pod istim Suncem, ve zato to su ostale unutar suneva razvoja; to je zato se osjeaju tako ujedinjene s maticom. U svojem razvoju nisu se odvojili od onog od matice. Trutovi im ne pripadaju; oni su sebe odvojili. Ali sada se dogaa slijedee. Da bi se mogla ostvariti nova matica, mora se poduzeti svadbeni let. Matica ide vani u Sunce. Ostvaruje se nova matica. U tom trenutku dogaa se veoma iznimna stvar za cijelo domainstvo radilica koje se osjea povezanim s starom maticom. Njihove siune oi poinju vidjeti kada je roena nova kraljica. To one ne mogu podnijeti; ne mogu izdrati da ono to su oni sami, moe doi od drugdje. Tri siuna prednja oka, ova tri veoma mala oka radilice, su izgraena iznutra; ona su protkana s unutranjom krvlju i tako dalje, pele; nikada nisu bila izloena vanjskom radu Sunca. Ali sada je nova kraljica roena od Sunca, i donosi sunevu svjetlost sa vlastitim tijelom u konicu; sada pela postaje elio bih rei vidovita sa svojim malim oima. One ne mogu izdrati ovo svjetlo na novoj kraljici. Cijelo se njihovo domainstvo priprema za rojenje. To je kao strah od nove kraljice, kao da su zaslijepljene. To je kao da mi moramo gledati u samo Sunce. To je zato se pele roje. I sada treba jo jednom ponovno utemeljiti koloniju na temelju veine radilica koje jo pripadaju konici to jest, staroj kraljici. Nova kraljica mora nai nove ljude. Dio populacije konice je naravno, ostao iza, ali to su one roene pod drugaijim okolnostima. Razlog zato se pele roje lei u injenici da radilice ne mogu trpjeti novu kraljicu koja donosi novi sunev utjecaj. Sada bi mogli pitati, Zato su pele tako osjetljive prema novom sunevu utjecaju? To je zaista vrlo udna stvar. Bez sumnje znate da ponekad nije uope ugodno sresti pelu; moe vas ubosti. Ako se radi o ivotinji velikoj kao ovjek u najgorem sluaju e se upaliti koa; svejedno je prilino neugodno. Manje ivotinje mogu ak i uginuti od uboda pele. To je zbog injenice da je alac zaista cijev u kojoj se neka vrsta klipa mie gore i dolje, koji je povezan s otrovnom vreicom. Ovaj otrov (veoma neugodan za onog tko ga je osjetio) je meutim, od velike vrijednosti za pele. Nikako nije ugodno za pelu da ima dio sa svojim otrovom, i stvarno ga ima samo zato jer ne moe podnijeti da se priblii bilo koji utjecaj izvana. Pela eli uvijek ostati unutar sebe, ostati unutar sfere vlastite supstance. Svaki vanjski utjecaj osjea kao uznemiravanje, kao neto to treba odagnati svojim otrovom. Ali ovaj otrov ima u isto vrijeme sasvim drugo znaenje, jer u sitnim koliinama on neprestano prolazi kroz cijelo tijelo pele; bez njega pela ne bi uope postojala. Pri prouavanju radilice treba razumjeti da ona nije u stanju vidjeti sa svojim malim prednjim oima, i to je zato jer otrov neprestano proima ove prednje oi. U trenutku kada se pojavi nova kraljica sa svojim novim sunevim utjecajem, to na ovaj otrov djeluje tetno. On prestaje biti aktivan, i male oi napokon poinju vidjeti, jer je injenica da pela ivi svoj ivot u vjenom sumraku zbog otrova.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

11

Ako bi vam u slikovitoj formi opisao to pela proivljava kada se nova kraljica izvue iz svoje 'vreaste' elije, morao bih rei: Pela stalno ivi u sumraku, i nalazi svoj put pomou osjetila izmeu okusa i mirisa; ivi u sumraku koji joj je blizak. Ali kada se pojavi nova kraljica to je potpuno isto kao kada mi uetamo u sumrak lipanjske veeri, i mali svjetlei crvi sjaje. Jednako tako nova kraljica sjaji za roj, jer otrov nije dovoljno jak da dri pele u njihovom izdvajanju od svijeta. Dri se za sebe ak i kada leti vani, jer je tada sposobna sa svojim otrovom drati se za sebe. Ona treba otrov kada se boji da bi je neto izvana moglo uznemiriti. Cijela kolonija eli potpuno biti sama za sebe. Zaista, da bi kraljica mogla ostati u oblasti Sunca ne smije boraviti u uglatoj eliji, ve unutar okrugle. Tamo ostaje unutar suneva utjecaja. Ovdje smo dotakli neto to ini pelarstvo iznimno zanimljivo za svakog. Jer vidite, u stvarnosti, stvari se u konici odvijaju na potpuno isti nain kao u ljudskoj glavi, sa samo malom razlikom. U naoj glavi, na primjer, supstance ne rastu do takvih dimenzija. U ljudskoj glavi mi imamo ivce, krvne sudove, i odvojeno smjetene okrugle elije koje uvijek nalazimo. Imamo ove tri vrste elija u ljudskoj glavi. Nervi se sastoje od odvojenih elija koje jedino ne rastu do samostalnih bia poto ih je priroda sa svih strana zatvorila; u stvarnosti, meutim, ovi nervi bi voljeli postati male ivotinje. Ako bi se nervne elije ljudske glave mogli razvijati u svim smjerovima, pod istim uvjetima kao one u konici, tada bi nervne elije postali trutovi. Krvne elije koje teku venama postale bi radilice; a pojedine slobodne elije koje su, iznad svega, u sredini glave i prolaze najkrai razvoj, mogu se usporediti s maticama.

Dijagram 8 Dakle u ljudskoj glavi imam iste tri sile (Dijagram 8) kao i u konici.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

12

Sada radilice donose kui ono to sakupe od biljaka, i prerauju to u vlastitim tijelima u vosak, od kojeg zatim grade predivne strukture saa. Krvne elije u ljudskoj glavi meutim, rade istu stvar. Iz glave one prolaze u cijelo tijelo. Kada gledate na primjer, kost, na dio kosti, svugdje nalazite heksagonalne elije. Krv koja cirkulira kroz cijelo tijelo prenosi isti rad kao i onaj kojeg u konici rade pele. Slino je i sa elijama naih miia koje, jo jednom, odgovaraju votanim elijama pela, ali poto su meke, bre se rastvaraju, tako je to manje primjetno. Prouavanje kostiju dobro to pokazuje. Dakle, krv ima iste snage kao to su one od radilica. Moe se ak pratit njihov razvoj kroz tijek vremena. elije koje ete prve nai razvijene u ljudskom embriju, i koje zatim ostaju nepromijenjene, su one koje ve postoje na ranom stupnju ivota embrija. Ostale, krvne elije, pojavljuju se neto kasnije, i konano se razvijaju nervne elije ba kao u konici. Jedino to ovjek gradi tijelo koje oito pripada njemu; pela takoer gradi tijelo, ali za radilice, to tijelo je konica elije. Ova gradnja saa odgovara onom to se dogaa unutar naih tijela, naime, da krvne elije u stvarnosti rade ovo iz vrste voska ali to nije lako dokazati. Mi sami smo graeni od vrste voska, ba kao to sae formira velianstvenu strukturu koju nalazimo u konici. Dakle to je onako kako je. ovjek ima glavu, a ova glava radi na svom divnom tijelu koje je ustvari "konica" i sadri u svojoj vezi izmeu bjelanevinastih elija (koje ostaju okrugle) i krvi, istu vezu koja postoji u konici izmeu kraljice i radilica. Nai nervi se stalno unitavaju; mi stalno koristimo na nervni sustav. Mi nae nerve ne ubijamo odmah kao to pele ubijaju trutove jer bi u tom sluaju trebali svaku godinu umrijeti, ali, i pored toga, nai nervi svaku godinu slabe, i kroz ovo postepeno slabljenje nerva, ovjek stvarno umire. Tada mi vie ne moemo osjeati nae tijelo ispravno; ovjek u stvari uvijek umire od istroenosti svojih nerva. Kada pogledate glavu koja predstavlja gnijezdo vidjeti ete da je tu sve dobro zatieno. Ako se ozlijedi glava, to je ozbiljna stvar; glava to ne moe podnijeti. Jednako, ono to se dogaa kroz prisutnost nove kraljice koja je tamo zbog svadbenog leta to je neto to pele ne mogu podnijeti; radije odlaze nego ostaju s njom. To je zato je pelarstvo uvijek bilo gledano kao da ima najdublje znaenje. ovjek oduzima pelama moda 20% njihova meda i moe se opravdano rei da je ovaj med iznimno vrijedan za ovjeka, jer sa uobiajenom prehranom dobiva se vrlo malo meda poto je med distribuiran u veoma malim koliinama u biljnom svijetu. Na ovaj nain dobivamo samo siune koliine meda u naa tijela. Mi takoer imamopele unutar nas, naime, nau krv, koja prenosi med u razliite dijelove naeg tijela. Med je ono to pele trebaju za proizvodnju voska, iz kojeg zatim radi "tijelo" kolonije.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

13

Kako starimo, med ima iznimno pogodan efekt za nas. Kod djece, mlijeko ima slian efekt; med nam pomae da izgradimo naa tijela i strogo je preporuljiv ljudima koji stare. To je izvanredno zdrava hrana; samo ga se ne smije jesti previe! Ako ga se jede previe, koristei ga ne samo kao dodatak, mogu oblikotvorne snage postati previe aktivne. Oblik tada moe postati previe rigidan, i mogu se razviti svakakve bolesti. Zdrav ovjek osjea koliko meda bi trebao uzeti. Med je posebno dobar za starije ljude poto tijelu daje pravu vrstinu. Takoer treba napraviti plan za davanje prave koliine meda djeci koja pate od rahitisa kada su devet do deset mjeseci stara, i nastaviti s ovom dijetom medom sve do dobi od tri ili etiri godine. Rahitis tada ne bi trebao biti toliko izraen, jer ovo je bolest da je tijelo premekano, i lomljivo. Naravno, u prvim tjednima djeci treba samo davati mlijeko; med u toj dobi nema efekta. Med sadri snage koje ovjekovom tijelu daju vrstou. Ove stvari bi trebalo razumjeti. Dakle moe se rei da bi mnogo vie panje trebalo posvetiti pelarstvu nego je to obiaj. Mogue je i slijedee. U prirodi sve je predivno meusobno povezano. U prirodi oni zakoni u koje ovjek ne moe prodrijeti svojom uobiajenom inteligencijom su i najvaniji. Ovi zakoni rade zar ne rade? uvijek sa savrenom slobodom. Ovo je primjenjivo na primjer, sa odnosom spolova na Zemlji. To nije uvijek isto, odnos mukaraca i ena nije uvijek, ve samo vie ili manje jednak jedan drugom; on je aproksimativno jednak na cijeloj Zemlji. To je donijela mudrost prirode. Ako bi ikada do toga dolo vjerujem da sam vam ovo ve rekao da bi ovjek bio konano sposoban odrediti ovu stvar proizvoljno, tada bi sve palo u konfuziju. Ako bi u bilo kojoj zemlji populacija bila desetkovana ratovima poslije bi postala brojnija. U prirodi, svaka potreba doziva rad suprotnih sila. Sada, dok pele trae nektar od biljaka, one prirodno uzimaju ovo od biljaka koje takoer imaju i drugu uporabu koje nam daju voe i tako dalje. Ali iznimna stvar je to da te voke uspijevaju mnogo bolje na mjestima gdje se dre pele, nego na mjestima gdje nema pela. Kada pele uzmu nektar od biljaka priroda ne ostaje besposlena, ve proizvodi vie plodonosnih biljaka. Tako ovjek nema dobit samo od meda koji rade pele, ve prima vie i od biljaka koje pele posjeuju. Ovo je zakon velike vanosti, i koji moemo dobro razumjeti. Promatrajui stvari na ovaj nain, moe se rei u cijeloj meusobnoj povezanosti kolonije pela tog organizma priroda otkriva neto za nas veoma divno. Pele su subjekt sila prirode koje su zaista divne i od velikog znaaja. Ne moe se nego osjeati stid mumljajui meu ovim silama prirode. Danas postaje sve vie i vie oito da kada se ovjek neumjesno uplie u ove sile on ne ini stvari boljima, ve loijima. On ih ne ini loijima iznenada, jer je zaista tako da to priroda svugdje ometa, premda pored svega toga ometanja priroda radi najbolje to moe. Odreena ometanja ovjek moe ukloniti, i njihovo uklanjanje moe za prirodu olakati stvari. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 14

Na primjer, izgleda da on u stvari pomae prirodi kada koristi konice koje su zgodno sloene, umjesto koritenja starih slamnatih. Ali ovdje dolazimo do samog pitanja o umjetnom pelarstvu. Nemojte misliti da nisam u stanju vidjeti ak i sa ne-antropozofskog stajalita da su metode modernog pelarstva na prvi pogled veoma atraktivne, jer zasigurno, to ini mnoge stvari mnogo lakim. No jako dranje zajedno elio bih rei jedne generacije pela, jedne familije pela, biti e na duge staze smanjeno. Govorei danas openito, ne moe se nego hvaliti moderno pelarstvo; tako dugo dok emo vidjeti sve takve mjere opreza o kojima nam je govorio g.Miller, moramo im se diviti na odreeni nain. Ali moramo ekati i vidjeti kako e stvari stajati za pedeset do osamdeset godina, jer do tada odreene sile koje su dosad bile organske u konici postati e mehanizirane, postat e mehanike. Nije mogue doi do tog intimnog odnosa izmeu kolonije i kraljice ako je kupljen, do kojeg inae dolazi prirodno kada se kraljica pojavljuje na prirodan nain. Jedino, u poetku ove stvari nisu promatrane. Naravno, ni na koji nain ne elim da se pokrene kampanja protiv modernog pelarstva, jer se takve stvari ne mogu raditi u praktinom ivotu. Napraviti to bilo bi vie kao neto to u vam sada rei. Mogue je aproksimativno izraunati vrijeme kada na zemlji vie nee biti ugljena. Zemljino snabdijevanje ugljenom je iscrpljivo; jednog dana doi e do kraja. Sada bi bilo mogue ograniiti koliinu ugljena koji se uzima iz zemlje, tako da snabdijevanje traje koliko i sama Zemlja. Ne moe se rei da bismo trebali to uiniti, jer bismo trebali imati malo vjere u budunost. Netko kae Dobro, mi naravno pljakamo zemlju za ugljen, to jest pljakamo ugljen naih nasljednika, ali oni e izumiti neto drugo tako da vie nee trebati ugljen. Prirodno, netko moe kazati isto i za nedostatke modernog pelarstva! Ipak, dobro je biti svjestan injenice da radei mehaniki mi unitavamo ono to je priroda razradila na tako divan nain. Vidite pelarstvo se u svim vremenima visoko cijenilo; posebno u starijim vremenima, pele se dralo za svete ivotinje. Zato? Tako je smatrano jer u njihovoj cjelokupnoj aktivnosti, otkrivaju se procesi koji se odvijaju i u samom ovjeku. Ako u ruku uzmete komad pelinjeg voska vi u stvari drite neto izmeu krvi, miia i kosti, to u ovjekovoj unutarnjoj organizaciji prolazi kroz stanje kada je vosak. Vosak meutim ne postaje vrst, ve ostaje fluidan dok se ne transformira u krv, ili miie, ili u stanice kosti. U vosku mi ispred sebe imamo ono to nosimo u sebi kao sile, ne kao supstancu. Kada je ovjek u starijim vremenima napravio svijee od pelinjeg voska i upalio ih, znao je da se odigrava divan i sveti in: Ovaj vosak koji sada palimo uzeli smo iz konice; tamo je ovrsnuo. Kada je plamen topi i on isparava, tada vosak prelazi u iste uvjete kakvi su u naim vlastitim tijelima. U topljenju voska svijee ovjek je jednom shvaao neto to se uzdie na nebesa, neto to je takoer unutar njegovog vlastitog tijela. To je u njima budilo molitveno raspoloenje, a ovo raspoloenje ih je na svoja nain vodilo da gledaju na pelu kao Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 15

posebno sveto stvorenje, jer ona priprema neto to ovjek stalno treba raditi u sebi. Iz tog razloga, to idemo vie natrag vie nalazimo kako ovjek pristupa pelama s potovanjem. Naravno, to je kada su jo bile u divljem stanju; tako ih je ovjek naao, i gledali su na ove stvari kao otkrivenje. Poslije su pele doveli u svoja domainstva. Sasvim divna zagonetka lei skrivena u svemu to se dogaa oko pela, i ozbiljnim prouavanjem njih moe se nauiti to se dogaa izmeu glave i tijela u ovjeku. Sada sam vam rekao nekoliko takvih stvari o kojima sam elio govoriti. U srijedu emo imati na slijedei sastanak, i moda e biti mnogo pitanja. Neto se takoer moe pojaviti i kod g.Mullera. Danas sam samo elio napraviti ove primjedbe koje, napokon, izvan svake sumnje, su temeljene na stvarnom znanju. Ali, moe biti jo toga to bi trebalo razjasniti.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

16

PREDAVANJE III.
Dornach, 28. studeni 1923.

DOBRO jutro, gospodo! Da li ste se sjetili neeg to bi me eljeli pitati? (Proitan je lanak iz Schweizerische Bienenzeitung od veljaeoujka 1923 naslovljen Da li pele osjeaju boje nevidljive za ovjeka?) DR. STEINER. Rei u nekoliko rijei o ovoj temi. Vidite, ovi eksperimenti koje su napravili Forel i Khn tako jasno pokazuju kakvi se besmisleni eksperimenti danas rade. Teko je zamisliti neto apsurdnije od objanjenja ovih eksperimenata kakva su ovdje dana. Promislite na trenutak da mogu napraviti slijedee: Mogu uzeti supstancu postoje takve supstance posebno osjetljivu na ultraljubiaste zrake, tj., na boje koje lee iznad plave i ljubiaste; na primjer uzmem barij-platino-cijanid. Iskljuim sve ostale boje, recimo, iskljuim crvenu, naranastu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo i ljubiasta njih takoer iskljuim (Dijagram nedostaje). Sada radim provjeru; Ove u spektru zatvaram; tada ovdje imam takozvane ultraljubiaste zrake koje su nevidljive za ovjeka. Ako sada dodam ovu supstancu, ovaj barij-platino-cijanid (koji je bijeli prah) tada poinje sjajiti. U zamraenoj sobi ne vidimo nita; sada pustimo te zrake, pratimo ih kako dolaze, doputajui dakle, samo ultraljubiaste zrake da uu, koje postaju vidljive kada uvedem barij-platino-cijanid. Tada ih se vidi. Tada se rasvijetle. Dakle, prema ovom lanku, moram izjaviti da je barij-platino-cijanid sposoban vidjeti nekom vrstom oiju jer pokazuje aktivnost. Ali sasvim ista se stvar dogaa ako se eksperimentira s mravima. Pretpostavimo da umjesto barij-platinocijanida uzmem mrave; zatim iskljuim svijetlo. Mravi se kreu prema eeru; na isti nain barij-platino-cijanid zasvijetli. Zatim kaem (prema ovom lanku) da mravi vide ultraljubiaste zrake. Ali oni ih trebaju vidjeti toliko malo koliko i barij-platinocijanid treba vidjeti da bi svijetlio. Sve to se stvarno moe rei je, da davanje odreene supstance proizvodi efekt na mravima. Vie od toga ne moe se tvrditi. Znanstvenici o kojima se radi su besmisleni koliko to mogu biti i daju izjave koje su ista fantazija. Jedina stvar koja se moe kazati je ovo, da je kroz osjetilne organe (jo jednom, prema ovom lanku ovo je dano kroz injenicu da nema nikakvog efekta ako su oi mrava lakirane) da je kroz osjetilne organe napravljen utisak na ove insekte. Karakteristino je da znanstvenik primjenjuje na mrave i ose ono to je uoio na pelama i obrnuto. Ovo samo pokazuje kako su nepromiljeno eksperimenti provedeni. Sada, moe se dodati slijedee: vidite, kada se nastavi dalje [crtanje na crnoj ploi.] do takozvanih ultraljubiastih zraka ovdje imate crvenu-naranastu, utu,

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

17

zelenu, plavu onda bi dola indigo, i ljubiasta ultraljubiaste zrake. Na drugoj strani, infracrvene zrake. Ovdje imamo ultraljubiaste zrake (na desnoj strani) a one imaju naroitost (tako se on sam izrazio u lanku) da proizvode jake kemijske reakcije. to god je predstavljeno ovdje (unutar sfere ultraljubiastog svijetla) jako je promijenjeno kemijski, sa rezultatom da ako sada ovdje stavim mrava on e odmah iskusiti jaku kemijsku reakciju. On ovo osjea; ovo je tono. On osjea ovaj efekt iznad svega u oima. Kada je mrav doveden u sferu ultraljubiastih zraka on ovo osjea, ba kao to barij-platino-cijanid reagira kada je donesen u istu sferu kemijske aktivnosti. Ako potpuno zamraim prostoriju i imam samo ultraljubiaste zrake ovdje, tada bi mrav odmah primijetio da se neto dogaa. Na primjer, ako imamo mravlja jaja ili larve ona bi bila potpuno promijenjena, bila bi unitena u trenutku kada bi dolo do ovog jakog kemijskog djelovanja. To je zato mravi spaavaju njihova jaja. Ono u vezi ega je u stvari ovaj lanak to su efekti kemijske prirode. Izjava koju sam nedavno dao je sasvim ispravna. Rekao sam da pele imaju osjetilo koje je posrednik izmeu mirisa i okusa; tako te stvari osjeaju pele, a slino je i u sluaju mravi. Toliko su malo ova gospoda svjesna pravog pitanja da oni ne znaju, na primjer, da kada sam ovjek opaa boje, ak i u opaanju ultraljubiastih zraka, male kemijske promjene se odvijaju u njegovim oima. ovjekovo opaanje boja tei biti kemijske prirode. Sve to je ovdje istraivano je reakcija na unutarnje kemijske promjene koje se odigravaju kod pele kada je u ultraljubiastom svjetlu. Sada, sve to je unutar sfere crne, bijele, ute, sive (a siva je samo nekako tamnija bijela), ili plavo-sive, u svim ovim bojama nema ultraljubiaste. Tako su sve ove boje slobodno primjetne pelama. Kemijski efekti koje pele tako jako osjeaju kada dou do ultraljubiaste nisu prisutni u ovim bojama. Ali kada pela napusti ovi sferu crne, bijele, ute i plavo-sive i doe u ovu drugu sferu osjea ultraljubiaste zrake kao neto strano. Tamo pela ne moe nita. Tako je dakle jako vano zapamtiti da pela ima osjetilo izmeu okusa i mirisa. Mi ljudi pravimo veliku razliku izmeu mirisa i okusa. Ovo potonje je prvenstveno kemijsko osjetilo; potpuno se temelji na kemiji. Pela ima neto to je posrednik izmeu okusa i mirisa. Ovo nije u kontradikciji s injenicom da pela moe razlikovati boju kada je prednja strana konice obojana na jedan ili drugi nain; jer morate uzeti u obzir da se sve boje razlikuju u njihovim kemijskim efektima, tako da se takoer mogu osjeati u vezi s njihovom toplinom ili hladnoom. Ako, na primjer, prekrijete povrinu s crvenom bojom i pela joj prie, ona doivljava toplinu. Kako dakle pele ne bi znale da je to razliito od pristupa, na primjer, u sferu plavog! Blizu plave povrine pele osjeaju hladnou. Pela osjea toplinu od crvenog i hladnou od plavog, i tada ih prirodno moe razlikovati. Ali prema tome nije opravdano zakljuiti da pela vidi sa svojim oima na nain kao Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 18

ovjek. To je naravno krajnja besmislica. Ali tako je i sa mnogim drugim stvarima to ljudi misle. Prethodno sam vam rekao to svi ovakvi eksperimenti iznose. Jednom sam rekao i da postoji odreena biljka, nazvana Venera muholovka koja trenutno skupi svoje listove kada ih se dodirne. Ba kao to vi radite aku od svoje ruke kada ete biti dodirnuti to jest, kao da e netko puhnuti u nju tako Venera muholovka eka insekta i onda se zatvara. Tada ljudi govore: ova biljka, Venera muholovka, ima duu kao i ovjek. Ona je svjesna dolaska insekta i zatvara se. Da, gospodo, ali ja uvijek kaem: Poznajem izvjesni ureaj tako konstruiran da kada mu pristupi ivotinja i dotakne neto unutar njega, tada se automatski zatvara i ivotinja je uhvaena. To je miolovka! Ako netko pripisuje duu Veneri muholovki, tada je jednako mora pripisati i miolovki! Ako netko pelama pripisuje pogled poto neto rade pod ultraljubiastim svjetlom, tada isto tako treba pripisati pogled i barijplatino-cijanidu! Ako se ljudi samo potrude misliti otkriti e dosta iznimnih stvari, jer se barijplatino-cijanid sastoji od barija. To je bijeli metal koji pripada klasi alkalnih metala. Sada je zanimljivo da ovakav metal igra odreenu ulogu u ivotu ovjeka. Kao ljudska bia mi ne bi imali ispravno djelovanje bjelanevina koje uzimamo u naa tijela kada ne bi imali takav metal u guterai. On mora biti tamo. U bariju mi imamo neto povezano sa naim osjeajem udobnosti kod procesa probave. Platina je posebno vrijedan metal, kao to znate; metal koji je takoer posebno vrst i teak to je dragocjen metal. Svi ovi metali imaju osobinu da su, jo jednom povezani s osjeajima, s osjeanjem. Sada se podsjetimo na jo jednu stvar. Cijanid je takoer tamo. To je izvjesna vrsta cijankalne kiseline, cijanovodina kiselina. Rekao sam vam prije da ovjek uvijek razvije malo cijanovodine kiseline pri radu svojih miia. Ova supstanca prema tome slii onome to ovjek neprestano proizvodi u svom tijelu. Iz ovoga moete zakljuiti da je ovjek posebno podloan u svom tijelu ne u svojim oima onom to se dogaa u ultraljubiastom svijetlu tj., kemijskim komponentama svijetla. Moemo prosuditi sami ako obratimo panju na ove stvari. Ali samo duhovna znanost moe omoguiti da se ove stvari promatraju kao injenica da kada se mijenja barij-platino-cijanid javlja se vrsta osjeaja. Ovo je u najviem stupnju primjenjivo na pele. Pele osjeaju boje sa posebnim intenzitetom, ali one samo vide boje kako mutno svijetle pri pojavi samo-svjetleeg organizma. Iz tog razloga kaem, govorei openito, da sumrak okruuje pele. Ali kada se pojavi nova kraljica, ona svijetli za ostale pele kao to svijetlei crvi sjaje za nas u lipnju. To je tako, samo s obzirom na tri manja prednja oka; ostale oi, vee, ve imaju neko osjeanje svijetla, ali kao u sumrak. Kada je u tami stvorenje osjea prisutnost samo onih boja koje djeluju kemijski, kao to je ultraljubiasta, ili jedne koja uope ne djeluje kemijski tj., infracrvene.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

19

Na kraju ovog lanka u pelarskim novinama, navodi se da e daljnje informacije kao one o infracrvenim zrakama biti dane kasnije. Naravno, kada pele dou u infracrvenu, ponaati e se sasvim razliito, jer tada vie nema nikakvog kemijskog efekta. to se tie injenica, eksperimenti su korektni, ali mora biti jasno da se ne mogu izvlaiti zakljuci kakve su Forel i Khn u stvari izvukli. Raditi tako je potpuno besmisleno praenje eksperimenta. Onda ljudi kai: ovo je izvan sumnje dokazano. Prirodno, ali samo onima koji duu pripisuju miolovci! Ali za druge koji znaju koliko daleko se moe ii, koliko daleko se moe ovo ispravno pratiti, ovi dokazi nisu nikako izvan sumnje. U svakodnevnom ivotu mi nemamo naviku tono pratiti stvari. Kada ljudi proive jednu ili drugu malu stvar, tada, priajui, komarac postaje slon. A tako je i sa naim znanstvenicima. Kada su neto dosegnuli oni ne prestaju razmiljati, ve nastavljaju, i primjenjuju to na ono to je upravo pred njima. Ovakav rezultat je fantastina besmislica; komarac postaje slon. Kada moderna znanost daje ovakve izjave to je uslijed njenog autoriteta, jer ono to se tako donosi ne susree, u pravilu, nikakva proturjeja, poto su svi asopisi u rukama znanstvenih autoriteta. Ali dugorono, nee biti mnogo koristi od ovakvih besmislica. Ako uzmete u obzir cijelo pelarstvo, vjerujem da ete utvrditi da se najbolji pelari previe ne zamaraju oko otkria Forel-a i Khn-a; poto pelari moraju biti praktini, i tada instinktivno znaju to je potrebno. Naravno, najbolje je kada se ima prave instinkte. Izgleda da se dade primijetiti da se pelar voli smjestiti nedjeljom naveer, dok moda snijei, i itati neki ovakav lanak, jer prirodno, to ga zanima, ali ne moe to puno iskoristiti poto lanci ovakve vrste nemaju nita za to bi se uhvatili. Zasigurno, gospodo, imate drugih zanimljivih stvari za upitati me? G. MLLER: elio bih dodati neto u vezi kraljice. Ve smo opisali kako lee svoja jaja. Zatim imamo neoploenu kraljicu; na primjer, za loeg vremena, i tada se izlegnu samo trutovi koji nemaju vrijednosti. Takoer, kada kraljica umre i nema mladog legla, tada se jedna od radilica izlegne da bude kraljica. Ona uvijek lee jaja ali samo neoploena jaja, iz kojih dolaze samo inferiorni trutovi. 1. Zatim bi elio neto dodati o rojenju. U vrijeme prvog rojenja jo tu nema nove kraljice. Ona jo spava u svojoj eliji i ne moe jo dati novo leglo. Samo starije pele naputaju konicu s kraljicom. Ja je mogu izvaditi i staviti cijeli roj natrag u konicu. 2. A o pelinjem vidu, elio bih rei da kada radimo u pelinjaku i tu ima previe svjetla (za pelara je uvijek premalo svijetla), tada su pele uasno uznemirene.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

20

A o ubadanju kada se pele roje, nama je dobro poznato da je prvi roj vie delikatan; to je mnogo manje sluaj sa kasnijim. Mi drimo da mlade pele ne bodu, da ne koriste svoje alce. 1. Postoje odreena podruja gdje ljudi ne beru med prije 8 kolovoza, za koji se dri da je sveti dan. 8 kolovoza je dan meda. 2. Moe se dogoditi da roj ide vani i da se kraljica negdje smjesti, i ini se da je to kraj, ali nije tako nije u cijelosti tako. DR. STEINER: S obzirom na ono to sam rekao, sve ukazuje na injenicu da stara kraljica naputa konicu kada se nova kraljica pokae i izgleda pelama kao sjajni crv. Kada roj izae i stara kraljica bude uhvaena, tada netko moe vratiti sve pele u konicu, kako ste rekli, i tada e u tiini nastaviti raditi. To ne znai da se prema tome ne moe rei da su prvo pele bile voene vani sa jakim efektom svjetla nove kraljice na njihovim malim oima. S tim se to ne moe odbaciti. Ovdje morate nastaviti sasvim logino. Dati u vam primjer iz ivota. Zamislite za trenutak, da ste svi vi ovdje negdje zaposleni, i jedan dan otkrijete da morate ii u trajk jer neto nije u redu s menadmentom. Pretpostavimo da ste svi odluili ii u trajk. Dakle vi se rojite, gospodo. Tada proe odreeno vrijeme i vie ne moete nabavljati osnovne ivotne potreptine. Dolazite na prag gladi, i prisiljeni ste vratiti se na posao. Prema tome ja ne mogu kazati da niste imali razloga otii! Morate uzeti u obzir ako izvadite staru kraljicu iz roja i vratite nju natrag u konicu, tada prirodno, pele moraju napokon trpjeti novu kraljicu, jer stara kraljica vie nije tamo. Moraju zagristi kiselu jabuku! Prema tome ono to sam kazao nije pogreno; to je pitanje gledanja na stvari u pravom svjetlu. Tada ste govorili o prvom gnijezdu, dok jo nova kraljica nije tamo, kada jo o njoj ne moete govoriti. Dakle, da li ste ikada vidjeli prvi roj dok jo jaje kraljice nije tamo? HERR MLLER: Devet dana prije nego se mlada kraljica izvue. DR. STEINER: Za poetak mlada kraljica je unutar svoje elije, kao jaje. Nakon esnaest dana ona je potpuno odrasla kraljica; tada se izvue vani. Devet dana prije ovog ona je ve tu u jajetu. udna stvar je da jaje sjaji najvie od svih. Postepeno sjaji sve manje i manje, ali mlada kraljica jo uvijek sjaji neko vrijeme; ona sjaji jae od ostalih u stanju larve. Dakle, sasvim je razumljivo da moete imati vie rojeva koje sainjavaju najosjetljivije

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

21

pele koje izlaze vani. Moe se objasniti injenicom da se ne dogaa nita dok mlada kraljica nije tamo. Jer to je mlada kraljica? Ona je ve tamo i kada je samo jaje tamo. Kao kod neplodne kraljice, kada kraljica nije oploena tada ne izlaze radilice ve samo trutovi, i kao to je g. Mller rekao, vrlo loi trutovi. To je tono. Leglo neoploene kraljice je beskorisno jer nema radilica. Mora se vidjeti da kraljica moe napraviti njen svadbeni let pod utjecajem Sunca. Vidite, gospodo, jo jednom, kakva velika uloga je odigrana od kemijskog elementa. Jer ono to se odigrava na ovom letu je efekt seksualne prirode pele. Ali seksualna priroda je u potpunosti kemijskog karaktera. Kada kraljica leti tako visoko tada prirodno do oplodnje ne dolazi od svjetla, ve od kemijskog djelovanja svjetla. Upravo na ovom primjeru moete vidjeti koliko je pela delikatno osjetljiva na kemijski element. Rekli ste nadalje da pri radu u pelinjaku, kao ovjek prirodno trebate svjetla, a to pele ini nemirnima. Pokuajte uobliiti jasnu sliku pele koja prima kemijske reakcije od svjetla koje osjea strano jako. Kada vi, kao ljudsko bie, pristupite i pustite svjetlo, koje svugdje zasja, to djeluje na pele kao to jaka struja zraka djeluje na vas; to je ba kao da vi otvorite prozor i zapue jak propuh. Pela osjea svjetlo, ona ne osjea da je sve okolo postalo osvijetljeno, ve osjea svijetlost kao potres, prilino je uzdrmana od toga. Moe se gotovo rei, (premda nisam vidio pelara da puta previe svijetla) pele postaju strano nervozne, u sebi uznemirene. Ubaene su u ovo kemijsko djelovanje svjetla i poinju letjeti amo tamo gotovo kao male laste. Pleu gore dolje kao znak koliko se nemirno osjeaju u sebi. Pele se ne bi ponaale na ovaj veoma nervozni nain ako bi mogle vidjeti svijetlo; tada bi se pokuale sakriti, pobjei u kut gdje svijetlo ne bi utjecalo na njih. Prirodno, kod svih ovih stvari, moramo shvatiti kako trebamo biti savreno jasni s obzirom na efekte koji svugdje postoje, i koji se ne smiju usporeivati s efektima kakve imaju na ovjeka. Inae sve gledamo antropomorfno, i ne moemo nego zakljuiti da zbog toga to ovjek vidi na odreeni nain, na takav nain moraju vidjeti i ivotinje. Ovakve izjave se ne mogu davati pravocrtno. Moda ste primijetili slijedee. Ako netko primjeuje ovakve stvari, esto ih i postaje svjestan. Zamislite da ste u kuhinji gdje je lijep i topao tednjak. Maka voli sjediti na toplom tednjaku; ona se uvije i zaspe, ima zatvorene oi. Dakle, ako se nae mi negdje ispod ormara, kojeg maka nikako ne moe vidjeti oima, moe se dogoditi da maka iznenada jurne dolje bez otvaranja oiju, navali na mia sa potpunom sigurnou, i prije nego imate vremena razmisliti. Stvar je gotova, maka se vraa s miem ve u ustima. Sada prirodno, gospodo, neete rei da je maka vidjela mia, jer je imala oi zatvorene, spavala je. Neki ljudi kau da maka ima veoma osjetljivo ulo sluha, i da je pomou ovog veoma osjetljivog sluanja maka svjesna mia. Dakle, osim ovog, ti Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 22

bi morali izjaviti da maka najbolje uje kada spava , to je prilino sumnjiva izjava, posto su gledanje i sluanje ona ula koja igraju tako veliku ulogu u budnom ivotu, dok na primjer osjetilo mirisa, igra iznimno vanu ulogu kod spavanja. Ono radi kemijski. Unutar nosa, i cijelog mozga dogaa se neto kemijsko. Nadalje, kada ujete neto, moete li se baciti na to s apsolutnom sigurnou? Ovo uope nije sluaj; sluanje uope nije takvo da brzo vodi do orijentacije. Stoga ovdje se ne radi o sluhu make. Ali ono to je jako prisutno u maki je strano fino osjetilo mirisa, koje ima unutar svoje ekinjaste brade. Ovo strano fino osjetilo mirisa je tu poto u svakoj ekinji postoji mali kanal, i unutar svake ekinje (vidi dijagram 9) je supstanca, a na ovu supstancu prisutnost mia djeluje kemijski. Kada nema mia u blizini, ova supstanca ima odreena kemijska svojstva, ali ako je mi negdje u susjedstvu make, ak i na nekoj udaljenosti, tada je maka svjesna mia kroz kemijsku reakciju u njenim brkovima. Rekao sam vam ranije da postoje ljudi koji, premda ive na treem katu, su svjesni neke supstance u podrumu, i mogu se ponekad od toga razboljeti na primjer, od heljde. Ljudi se mogu lako uvjeriti s kojom sigurnou radi osjetilo mirisa, jer inae ne bi bilo policijskih pasa. Ovi psi rade veoma malo gledanjem, ali mnogo svojim ulom mirisa. U kraljevstvu ivotinja preciznost i sigurnost ne moe se pridavati oima, ve kemijskoj aktivnosti; pod utjecajem ultraljubiastih zraka ova aktivnost je jaa od svega. Ako bi eljeli biti posebno ljubazni prema policijskom psu napraviti ete dobro ako, na primjer, ako odete s njim i konstantno drite tamnu svjetiljku ispred njega tako da ga uvijek drite u ultraljubiastim zrakama. Policijski pas e ak biti i sigurniji u pronalaenju stvari, jer u njegovim mirisnim dlakama (jer i pas ima mirisne dlake) kemijska reakcija bila bi jo sigurnija. Sve to se moe znati o ivotinjama ukazuje na injenicu da kada ulazimo u ivotinjsko kraljevstvo, ne smiju se traiti svjesna osjetila kao kod ovjeka, ve se moramo spustiti u osjetila mirisa i okusa u kemijska osjetila. Napomenuli ste, g.Mller, da mlade pele ne ubadaju. To se lako moe pripisati tome, da mlade pele jo nemaju aoku poto jo nisu potpuno razvile svoju unutarnju organizaciju. To dolazi samo kako rastu starije. Nema nieg posebnog u tome, i nije u suprotnosti s onim to sam rekao. (G.Mller je pitao o umjetnoj prehrani. On za to koristi etiri dijela vode, pet eera, i zatim dodaje timijan, aj od kamilice i prstohvat soli. Kakav je efekt ovoga?) DR. STEINER: Posebno smo u mogunosti dati vam informacije o toj stvari, poto su nai vlastiti lijekovi djelomino bazirani na istim principima kao i oni koje vi tu koristite

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

23

instinktivno. Ne svi nai lijekovi, ali odreeni broj njih, temelji se na slinim principima. Vidite, kada hranite pele eerom, to je zasigurno besmisleno, jer prirodna hrana pela nije eer ve nektar ili med, i polen. G. MLLER: Na primjer, treba prazniti ak i napola pune sae meda koje dolazi iz ume, poto e inae pele dobiti dizenteriju; takoer kada pele imaju samo 46 funti., preostalo, to nije dovoljno. DR. STEINER: Pele nisu prilagoene hranjenju eerom ve nektarom i medom. To je u skladu s cijelom njihovom prirodom. Izvanredna stvar ovdje je da zimi pela mijenja bilo koju hranu u vrstu meda. Sva hrana je promijenjena od stvorenja koje je jede. Dakle, zimi je pela u stanju, svojim delikatnim probavnim procesom, transformirati hranu koju uzima u vrstu meda. Moete lako zamisliti da ovaj postupak zahtijeva mnogo jae sile od onih kada pelu hranite medom. One ne trebaju troiti istu koliinu snage kao kada moraju promijeniti eer u med. Kakva bi to vrsta pela bila koje mogu unutar sebe transformirati eer u med? To bi bile samo najjae pele, koje se mogu dobro iskoristiti. Slabe pele nee promijeniti eer u med; dakle, one su vie ili manje beskorisne. Sada bi rekao da mi moemo dobro razumjeti zato ste uzeli na primjer, aj od kamilice, jer ste tako utedjeli peli neto to bi inae trebala napraviti u svom vlastitom tijelu. Ako razblaite eer s ajem od kamilice, tada uzmete onaj dio biljke koji priprema nektar. Jer supstanca aja od kamilice nema samo kamilicu u sebi, jer svaka biljka takoer sadri potencijalni med (kamilica sadri ovaj proces u veem stupnju, i zato se ne moe koristiti kao medna biljka). Pretpostavimo da imate biljku, sa velikim dijelom takozvanog kroba u sebi. krob ima stalnu tendenciju mijenjanja u eer. Kamilini sok ve radi u krobu biljke na takav nain da usmjerava eerni sok biljke prema formiranju nektara. Ako pelama date aj od kamilice podravate ih u njihovom unutarnjem procesu meda. Vi ve radite eer kao med, kada ga, razblaite sa ajem od kamilice. Mi radimo isto s naim lijekovima. Kada netko uzima neku vrstu metala, ne moe ga se dati ljudskom biu upravo onakvog kakav je, poto e nestati u probavi. Morate ga razblaiti s neim tako da se moe bolje apsorbirati, a tako je i s ajem od kamilice kojeg dodajete eeru. Sol mora biti dodana iz razloga posebno jer ini inae neprobavljive stvari, probavljivim. ovjek instinktivno stavlja sol u juhu, poto sol ima osobinu brzog irenja tijelom, i ini hranu probavljivom. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 24

PREDAVANJE IV.
Dornach, 1. prosinca 1923.

G.MLLER mi je uruio jo jedan broj vicarskog pelarskog magazina sa lankom koji se bavi rezultatima odreenih eksperimenata sa lijeenjem medom (Naa daljnja iskustva s lijeenjem medom u djejem domu Frauenfeld, Amden, od Dr. Paula Emrich. Weeson.) (BrojIII od Schweizerische Bienenzeitung oujak 1923). (Odreeni pasusi iz ovog lanka su proitani naglas). DR. STEINER: Biti e dosta zanimljivo, gospodo, dodati danas nekoliko opaski na ovaj lanak. U ovom djejem domu bio je pokuaj davanja tretmana medom djeci koja su patila od nekog od oblika loe ishrane. Kako je ovdje opisano, tretman se sastojao od rastapanja meda i mijeanja sa umjereno toplim mlijekom, ne dovedenim do kipljenja ve dranog upravo ispod toga. Ova mjeavina je dana djeci. Na taj nain su postignuti izvrsni rezultati. Autor, Dr. Paula Emrich, spominje zadovoljavajui rezultat da je postotak crvenih krvnih zrnaca ove djece povean na iznimno visok stupanj. Na primjer, primljeno je dvoje djece koje pripadaju istoj familiji. Pri dolasku mlae dijete je imalo samo 53% crvenih krvnih zrnaca. Pri odlasku, poslije tretmana medom, postotak se podigao na 82%. Starije dijete je u poetku imalo 70%, i na odlasku to je poveano na 78%. U ovom sluaju bilo je dakle manje poboljanje , ali je ipak bilo poboljanje. Starije dijete je imalo samo mlijeko, i koristilo mu je, ali postotak je narastao samo od 70% do 78%; ono je prema tome, u poetku, ne tako slabano, ali nije ojaalo u istom razmjeru. Postoji jo prilian broj vrlo zanimljivih eksperimenata. Kako ih budem navodio, elio bih da paljivo pratite dob djece o kojima se radi. Ako se ele promatrati efekti neke posebne supstance na osobi, nema koristi ako jednostavno radimo eksperimente u laboratoriju; uvijek treba najprije znati dob svakog pacijenta; uvijek treba paziti na dob u svim eksperimentima u prehrani, ili u lijeenju. Ovdje imamo djeaka u dobi od 11; on je proao terapiju medom u trajanju od 8 tjedana, sa rezultatom vrlo znaajnih poboljanja njegovih lijezda. Sluaj katra u gornjim dijelovima plua takoer je poboljan, crvena krvna zrnca ti stvarno znaajni elementi poveani od 55% do 75%. Dalje opet imamo djeaka u dobi od 11. On pokazuje porast od 50% do 74%. Dalje djevojica u dobi od 11, sa poveanjem od 70% do 88%. Poveanje je sasvim znaajno. Ona nadalje ima takoer i poveanje teine, koja pokazuje da djeca postaju snanija. Neu itati ostale detalje.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

25

Takoer se spominje djevojica u dobi od 10, jo jedna iste dobi; zatim djeak u dobi 13, djevojica od 7, djeak u dobi 11, djeak u dobi 8, djeak od 12, djeak od 9 i djeak od 7. Eksperimenti pokazuju da djeca ove dobi, recimo ugrubo, kolske dobi, izvlae veliku korist od tretmana medom. Sada, ovaj lijenik pokuava otkriti zato djeci tako znaajno koristi ovaj tretman s medom. I tu, gospodo, on spominje neto vrlo zanimljivo, neto to na izvanredan nain osuuje ono to se danas nairoko primjenjuje u znanosti. Jer to ini znanost u dananje vrijeme kada testira hranu u odnosu na njenu nutritivnu vrijednost? Znanost analizira odreene hranjive supstance da otkrije koliko komponenti jedne ili duge kemijske tvari se mogu nai u njima. To je ono to znanost radi. Sada se dogodilo slijedee uenik uvenog Bunge-a, profesora filozofije (vjerojatno vam je poznato to ime, jednom je bio u Baselu) radio je eksperimente hranjenjem mieva s mlijekom. Ovim mievima je te godilo, poskakivali su iznimno dobro kada su bili hranjeni na mlijeku. Tako je sada napravio eksperiment na drugi nain. Rekao je: mlijeko se sastoji od caseina t.j. siraste tvari(vrsta proteina), masti, eera i soli. Rekao je sam sebi: mievi na mlijeku skakuu predivno; mlijeko se sastoji od caseina, masti, eera i soli; prema tome, trebam im dati neto caseina, masti, eera i soli. Upravo to je ono to mlijeko sadri. I gledajte! kada je mievima davao casein, masti, eera i soli, uginuli su u roku od par dana! Dobili su iste stvari, ali su uginuli. Vidite, gospodo, sastav tvari nije sve to je bitno. Onaj gospodin bi trebao sebi rei: ovdje se radi o neem drugom. Ali to su oni rekli? Rekli su: supstanca je sve: supstanca mora biti svugdje gdje se bilo to dogaa. Dakle, da, ali supstance koje su u tamo u caseinu, masti, eeru i soli dakle, one ne ine mlijeko. Tako je gospodin kazao, evidentno je da ovdje mora biti nova supstanca, u tako minimalnim koliinama da se ne moe pronai kemijskom analizom. Ova supstanca je ono to ljudi danas zovu vitamin. Vita znai ivot; min je povezano s initi; prema tome, vitamin ini ivot. Jednom, gospodo, kada se Heine elio neemu narugati, rekao je: Postoje ljudi koji ele, na primjer, objasniti poeziju, uzrok poezije. Dakle, najjednostavnije bi bilo rei poezija dolazi od siromatva! Netko je naao drugi izraz, ali to nije objasnilo nita! Jednom sam bio u drutvu gdje se raspravljalo pitanje odakle dolazi humor. Neki su dolazili na sasvim zanimljive ideje o izvoru humora onog emu se smijemo. Tada se meutim, netko digao i otiao na podij na nain da se odmah moglo znati osjea da ima neto vano za kazati. Tako je on predstavio svoje ideje o humoru i rekao: Humor proizlazi jedino iz injenice da ovjek posjeduje viscomica. Vis je sila comica je humor. ovjek posjeduje silu humora. To je odakle proizlazi humor. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 26

To je upravo kao da se u ekonomiji treba rei: odakle dolazi novac? Novac dolazi od sile koja pravi novac. Na ovaj nain nita nije objanjeno. Dobro u ekonomiji bi odmah naznaili da je onaj tko kae da novac dolazi od sile koja pravi novac udan momak! Ali u znanosti ljudi ne primjeuju kada netko pita: odakle dolazi svojstvo mlijeka da daje ivot? i onda odgovara: od vitamina! To je isto kao govoriti da poezija dolazi od siromatva! Ali to se ne primjeuje. Ljudi misle da su rekli neto predivno, ali istina je da time ba nita nije reeno. I to je, vidite, ono to elim nazvati ometajui element kod modernih znanstvenih metoda. Ljudi tvrde da imaju neto za rei; objavljuju to gigantskim rijeima, i svi vjeruju u ono to je reeno. Ali ako se u povijesti svijeta ovo dalje nastavi, stvari e doi do toke gdje e sve biti izbrisano i nestati. Jer svijet zavisi od injenice da neto moe biti napravljeno, ne da su stvari samo raspravljane i mnoge rijei o njima izreene. Rijei moraju oznaavati da je tamo stvarnost. I zaista, gospodo, u ranijim vremenima postojala je vrsta znanja koja je bila direktno povezana s praksom. Danas postoji znanost koja vie nita ne zna o praktinim stvarima. esto samo okree rijei. Do tog je dolo prirodno jer je novi autoritet zamijenio stari. Trebate se samo sjetiti kako prije kratkog vremena nismo imali toliko novina o posebnim temama koliko imamo danas. Komunikacija koja je bila o razliitim temama recimo na primjer pelarstvo bila je na posebnim susretima pelara. Jo je bilo tako u mojoj mladosti. Na takvim okupljanjima pelara moe se nauiti kako su se stvari rjeavale. Jedan e rei drugom ono to zna iz vlastita iskustva, i odmah se osjea da li ovjek govori samo prazne rijei, ili je iza njega stvarno praktino znanje, to je sasvim razliita stvar. Kada ujete kako netko govori, odmah znate da li on zna neto, ili sve to moete nai negdje tiskano. Jer tiskarska tinta dolazi kao novi autoritet kao dodatak svemu ostalom. Ako je neto tiskano ljudi vjeruju da tu ima neega! Ali u ovom artiklu ima jo neto to treba razmotriti. Ova lijenica je zaista postigla neto velike vrijednosti sa tretmanima medom. Ono to je postigla u praktinom radu je zbilja za divljenje. Ali kada ona poinje razmiljati na znanstveni nain, rezultat je stvarno nikakav. Dalje ona govori ovo: Treba eljeti da se ovi rezultati naih pokusa uine poznatim to je ire mogue, i da bi vie meda trebalo davati, posebno mladima ... Za sada naa komunikacija samo daje rezultate naih praktinih pokusa; ali mi ne sumnjamo da e sa daljnjim razvojem teorije vitamina farmakolozi i lijenici posvetiti panju problemu uinka meda na ljudski organizam. Autorica takoer na poetku govori: Osjeam se duna dati procjenu na efekte terapije medom sa medicinskog stajalita. Nai dobri rezultati ohrabruju nas da traimo dublje veze, poto sam potpuno svjesna da sam daleko od prodiranja u njihovu unutarnju prirodu. Evidentno je iz njenih vlastitih rijei da je ova lijenica dovoljno skromna da prizna da joj cijela teorija o vitaminima ne omoguava da dosegne do same sri stvari.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

27

A sada vrlo tono razmotrimo slijedee pitanje. Pogledajmo na emu ovi efekti tretmana medom stvarno poivaju. Vidite, ovi pokusi nam neto pokazuju; oni pokazuju da je efekt meda posebno jak, a daljnji pokusi e to pokazati jo i vie, ne u sluaju vrlo mlade djece, ve kod onih koji su dosegnuli promjenu zuba, ili kod onih koji su dosta iza toga. To su pokazali aktualni pokusi, i iznimno je vano uzeti ovo u obzir. Ali pokusi pokazuju jo neto. Oni pokazuju da je med najefikasniji kada se daje s umjereno zagrijanim mlijekom. To je upravo mjeavina mlijeka i meda koja ima posebno povoljne rezultate kod djece. Ako bi se ilo malo dalje otkrilo bi se da je med vaan ak i u sluaju mlae djece. Tada treba staviti samo malo meda u mlijeko vie mlijeka i manje meda. Kod starijih ljudi med bez mlijeka je ono to je dobro. Izvrsni rezultati se mogu postii sa stvarno starim ljudima ako ih se nagovori da uzmu med bez mlijeka. Moemo rei da mlijeko i med imaju veliki znaaj u ljudskom ivotu; ovi pokusi su to pokazali. Vidite, stara mudrost, kao to sam esto govorio, nije bila tako glupa kao to moderno uenje misli. Ova stara mudrost je neto izraavano vrlo jednostavnim rijeima, ali je bila zaista mudra. U drevnoj izreci: Ovo je zemlja gdje tee mlijeko i med, znaenje je da je to zemlja zdravlja, drava gdje ovjek moe ivjeti zdravo. Dakle, od starine, ovjek zna da mlijeko i med imaju ogromnu povezanost s ljudskim ivotom. Priroda esto govori na vrlo razuman nain. Njeni iskazi se promatraju samo ako se jednostavne stvari uzima dovoljno jednostavno. Ako znamo da priroda radi s velikom mudrou, ne treba nam mnogo dokaza o injenici da je mlijeko dobro za malu djecu, jer da nije tako, iz grudi ene bi tekao med a ne mlijeko. To nikako ne bi bilo iza sfere mogunosti prirode, jer biljke proizvode med i svakako bi bilo mogue da lijezde enskih prsiju izluuju med. Treba samo uzeti ove stvari dovoljno jednostavno. Ne smije se rei: Priroda je eprtlja, napravila je da samo mlijeko tee iz eninih grudi a ne med, ve treba rei: Iza ovoga lei znanje da je za malo dijete, mlijeko neophodno iznad svega; med se moe dodati kako dijete postaje starije. Dakle, onda, zasigurno neemo imati takvu ideju kao to je ova prije, to je nita osim praznih rijei, i rei sebi; poezija dolazi iz siromatva; humor dolazi od snage humora, i snaga koja daje ivot u medu od vitamina! Treba traiti s ime je to stvarno u vezi. Sada emo, gospodo, sakupiti zajedno neke stvari koje smo upoznali u ovim predavanjima, jer je vano da se stvari uvijek razmotre na pravi nain.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

28

Dijagram 10

Kada otiete u planine nalazite, upravo gdje su stijene najtee, gdje se takorei, najtee zemaljske supstance izlijevaju tamo ete nai kvarcne kristale. Oni su vrlo lijepi. Nalazite mnogo vrsta kristala. Sjetit ete se da sam vam crtao ove kvarcne kristale; oni izgledaju ovako: (Dijagram 10). Kada su cijeli, oblikovani su ispod ba kao i iznad, ali obino, nisu savreni. Oni dolaze od stijene; rastu, takorei, iz stijene u obliku kakav sam vam ovdje nacrtao. to to znai? Znai da zemlja doputa kristalima da izrastu heksagonalno, rastui u toku. Unutar zemlje postoji dakle snaga za izgradnju ove estero kutne forme. Kako sam vam esto objanjavao, sile koje su unutar zemlje i u univerzumu, takoer su i u ovjeku. Zemlja prima ovu silu iz univerzuma; ovjek je ima od zemlje. ovjek u sebi ima istu silu koja, u zemlji, tjera vani kristal. Kako je onda unutar njega? Stvarno, gospodo, ljudsko tijelo je puno kvarca. Kvarc kakav nalazite u planinama jedna je od najteih supstanci, ali supstance nisu svugdje upravo onakve kakvima se predstavljaju ovdje ili ondje. U ovjeku postoji neto sasvim slino kvarcu, ali je u vie fluidnoj formi. Zato?

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

29

Dijagram 11 Vidite, ako se promatra a treba stvarno promatrati na pravi nain, i s istinskom unutarnjom vizijom to kontinuirano tee od ovjekove glave u udove (vidi Dijagram 11), i ovo je vrlo zanimljivo, tamo neprekidno od glave struji prema dolje ono to je zemlja jednom davno prouzroila da tee iznutra prema vani, i to postaje vrsto ovdje iznad, i smjeta se dolje, na primjer, kao kristali kvarca. To je strujalo vani iz unutranjosti zemlje. U ovjeku to tee od njegove glave kroz cijelo tijelo. To je kvarc, ili silicijska kiselina. Ali ljudsko tijelo ne doputa da kvarc postane kristal. To bi zaista bila fina stvar kada bi mi svi iznutra bili ispunjeni kristalima kvarca! ovjek doputa da se stvari odviju samo do toke gdje e kvarc postati heksagonalan; tu ih zaustavlja; on im ne doputa da idu dalje. Dakle mi imamo samo poetak formacije kvarca u naem tijelu, a onda je zarobljena; to mora stati. Na cijeli ivot poiva na ovome da smo vjeno na toci formiranja heksagonalnih kristala od glave prema dolje, ali mi ne doputamo da stvarno do toga

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

30

doe. Ovi heksagonalni kristali uvijek ele da poprime oblik u nama, ali u stvarnosti to ne naprave. Oni su prekinuti, zarobljeni, i tada mi imamo, takorei, kvarcni fluid u najviem moguem stanju rastvorenosti unutar nas. Kada ne bi imali ovaj kvarcni fluid unutar nas, mogli bi na primjer, stalno jesti mnogo eera i nikada ne imati sladak okus u naim ustima. Ovaj okus eera nam dolazi od kvarca kojeg imamo unutar sebe, ne od njegove sutine, ve od onog to je volja unutar njega da postanje heksagonalan kao kristal. To je ono to to uzrokuje; to je esencijalno. Vidite, u unutranjosti zemlje ovaj kristalizirajui proces je nastavljen. ovjek sprjeava silicijsku kiselinu kada eli rasti iljasto prema gore unutar njega. Zemlja joj doputa da postane iljasto prema gore. Ali ovjek treba ovu silu, ovu silu silicijske kiseline t.j., ovu snagu oblikovanja heksagonalnih oblika ovjek ima potrebu za njom. Pretpostavljam da niste svi dobri u geometriji. Geometrija vam nije ba poznata svima; moda ne biste mogli odmah, nacrtati kristal kvarca, ili modelirati jednog u glini. Ali vae tijelo je vrlo dobro u geometriji, i stalno eli oblikovati ovakve kristale. Mi smo sprijeeni u tome. Sav ivot se sastoji u opiranju smrti, i kada se vie ne moemo oduprijeti, mi umremo. Sada pogledajmo na pele. Pela leti i sakuplja nektar. To radi u svom vlastitom tijelu, i radei tako priskrbljuje vlastite ivotne sile. Dalje pela priprema vosak. to ini s voskom? ini heksagonalne elije. Vidite, zemlja radi heksagonalne kristale silicijske kiseline. Pela radi heksagonalne elije, i to je iznimno zanimljivo. Kada bi vam mogao nacrtati elije pela ili ako se sjeate kako vam ih je g. Mller pokazao tada one izgledaju ba kao kristali kvarca, jedino to su izdubljeni. Ali imaju jednak oblik.

Dijagram 12 Vidite, ove elije su izdubljene (Dijagram 12), ali to je stavljeno u njih? Tamo su poloena pelinja jaja. Gdje je u kvarcu silicijska kiselina, ovdje je u eliji upljina, i tamo pela smjeta svoja jaja. Pela je oblikovana od iste sile koja je unutar zemlje i oblikuje kvarc. Ovdje je na djelu delikatno rastvorena silicijska kiselina (Dijagram 13). Tamo je na djelu sila, premda se to ne moe fiziki dokazati. U tijelu pele radi nektar tako da moe oblikovati vosak u oblik koji ovjek zaista treba, jer ovjek mora Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

31

imati te esterokutne prostore unutar sebe. ovjek treba istu stvar. Podjednako koliko je pela stvorenje najbolje sposobno dati oblik ovoj heksagonalnoj sili, pela je i stvorenje koje svugdje sakuplja odreenu hranu koja se u tijelu moe najbolje transformirati u ovu heksagonalnu silu.

Dijagram 13 Trebate samo jesti neto meda i vi primate neizmjerno okrepljujui silu. Ako ste previe slabi da razvijete u sebi ovu heksagonalnu silu koja mora od glave proi cijelo tijelo, ako vie nemate snage da date krvi toliko vrstine da je ova sila uvijek prisutna u njoj, tada med mora intervenirati ili mlijeko u sluaju djeteta. Dijete jo nema ovu heksagonalnu silu; prema tome, mora je primiti od onog to je pripremljeno u ljudskom biu kao mlijeko. Sada vidite, gospodo, da moete mievima davati caseina, masti, eera i soli koliko hoete a oni e uginuti. Zato? Zato jer i ivotinje takoer trebaju ovu heksagonalno djelujuu silu. Ako samo kemijski izmijeamo zajedno casein, mast, eer, i sol, tada sila prisutna u heksagonu nije tamo. Kada mievima date mlijeko ona je tamo. Samo u mlijeku nije tako jako prisutna da se kada se mlijeko kiseli kristalizira heksagonalno. Kada bi ova heksagonalno djelujua bila u mlijeku malo jaa, mogli bi piti kiselo mlijeko i ono bi formiralo male kristale silicijske kiseline na jeziku. To bi imalo okus kao da je mlijeko puno sitnih malih dlaica. Ali to ne ide tako daleko, jer mlijeko dolazi od ljudskog ili ivotinjskog tijela, i tamo ostaje fluidno. To je dovoljno za dijete ali ne i za odraslog ovjeka. Ali postati odrastao je neto to ve poinje u djetinjstvu, dakle djeci moramo dati snanije djelujuu heksagonalnu silu koju sadri med. Vidite, gospodo, vrlo je zanimljivo da kada uzimate mlijeko, ak i ako dolazi od ljudskog bia, to je jo uvijek neto to pripada ivotinjskoj prirodi u ovjeku. U ovjeku je ivotinja. Ako uzimate med, on dolazi od biljnog carstva posredno preko Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

32

pele. Ali on dolazi iz biljnog svijeta i ima biljnu prirodu. Ako uzmete silicijsku kiselinu kvarc tada ovo ima mineralnu prirodu; ima sasvim odreeni heksagonalni oblik. Vosak koji je proizveden unutar same pele to je njena prehrana, vosak je primio svoj oblik; on ga ne stvara, on prima oblik koji se razvija u heksagonalnoj eliji. U mlijeku ovaj oblik je ponovno rastvoren; samo sjenovita slika heksagonalnog kristala ostaje u mlijeku (vidi Dijagram 14). Prema tome, moe se rei da je med supstanca koja je za ovjeka najpogodnija i najzdravija.

Dijagram 14 Netko moe meutim, biti sklon misliti da bi to bilo jednako dobro kada bi ovjek uzeo neto silicijske kiseline umjesto meda, jer bi onda takoer dobavio ovu heksagonalnu silu. Ali silicijska kiselina koja se razvila do heksagonalnog oblika, evoluirala ovaj oblik silicijske kiseline, sadri previe snanu silu kristaliziranja; previe bi snano djelovala u ovjeku. Sada zamislimo slijedee. Predoite sebi neko siromano dijete koje nije tako sretno da dobije terapiju medom (kako je opisano u lanku), u dobi od 16 ili 17, ili od 13 ili 14, kada je najpogodnija. Ovo dijete nije imalo takvu sreu i estice eljeza u krvi postaju sve slabije i slabije. Postotak u krvi se sve vie smanjuje. Dijete raste, recimo do dobi od 30, i naraslo je u slabog ovjeka. Pisac ovog lanka takoer ovo opisuje kada kae, oni se srue. Kada je ovjek star 30 godina esto moe biti dobro dati mu tretman medom, ali on je ve previe malaksao; on bi trebao jesti toliko mnogo meda da bi imao stvarnu korist od njega da bi njegova probava bila upropatena. Med ui ovjeka umjerenosti; ako jedete previe meda tetite svom stomaku. Ovo poiva na sasvim jednostavnoj injenici. Med je sladak; on sadri mnogo eera. Stomak posebno treba kiseline, i kada u stomak stavite previe eera ometate Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

33

rad kiselina. Dakle, ukratko reeno, med treba jesti samo u umjerenim koliinama, i kada je ovjek ve malaksao u dobi od 30, treba mu dati toliko mnogo meda, ako e mu tretman medom pomoi (a tako e bez sumnje biti), da bi on prvo imao stomane tegobe a zatim probleme s crijevima. Dakle, to se ne moe napraviti, ali moe neto drugo. Moe se ovjeku najprije dati vrlo razrijeeni, prah kvarca, to jest, silicijsku kiselinu kao pomono sredstvo. Kada ste mu dali ovu vrlo razrijeenu silicijsku kiselinu kao privremeni lijek, tada e nakon nekog vremena moi koristiti male koliine meda. Jako razrijeena silicijska kiselina u njemu e prizvati snagu koja moe koristiti heksagonalnu silu, i tada moe slijediti mala koliina meda. Silicijska kiselina je pripremila put za med. Takoer se moe pomoi ovjeku koji je za sadraj krvi s obzirom na hemoglobin postao malaksao, dodajui u med, primjenjivo na odrasle, neto vrlo razrijeene silicijske kiseline iji efekt moe koristiti med. U sluaju djeteta treba dati dosta mlijeka. Vidite, neophodno je znati ove povezanosti. Moe se pitati: to je onda to to radi u ovjeku kroz med? To su formativne sile heksagonalnog principa. To je i unutar samih pela. Mogu se vidjeti u votanim elijama saa, i to je ono to ini med tako blagotvornim. Iz tog sam razloga upravo rekao da je primarno sila mlijeka ono to radi u djetetu, i to moe biti dalje unaprijeeno dodavanjem meda, dok su kod odrasle osobe sile meda naroito aktivne. Ipak, kada je ovjek odrastao ova sila meda mora biti ojaana onom od silicijske kiseline, kao to sam rekao. Takoer, lijeenje mlijekom i medom moe biti korisno jer sile ranog djetinjstva jo postoje u starijem ovjeku; ovo nije u kontradikciji s tim i dobar efekt lijeenja medom ostaje neupitan. U praksi, to je dobro poznato, i treba stvarno inzistirati na razjanjenju ovih stvari ljudima, da prava koliina dobrog meda treba biti dostupna. U ovim stvarima ljudi se spremno obmanjuju. Ne mislim to u loem smislu; mogao bih rei da se ljudi lako obmanjuju uvjetima dananje civilizacije. Ako ste ikada traili med u hotelima dok ste putovali, zasigurno niste dobili med, to je eerni med, umjetno proizveden. Ako bi ljudi shvatili da to nije ista stvar, jer nema govora o prisutnosti ikakve heksagonalne sile u ovakvom medu, ne bi nikada tvrdili da imitacija meda moe imati isti efekt kao isti pelinji med. Moete dobro hraniti mieve s istim medom, to e im se sviati. Ali ako biste ih hranili s umjetnim medom, oni bi uginuli, iako moda ne u par dana. Upravo sam dodao ono to sam elio rei o ovom lanku o lijeenju mlijekom i medom. Sada je jo jedno zanimljivo pitanje stavljeno pred mene o kojem bih volio govoriti, i takoer uti to vi sami imate rei o tome; takoer i to vam ima rei g. Mller. Vidite, ima toliko stvari koje treba razmotriti da e biti vrijedno da slijedei puta idemo dalje u ovim stvarima. Tada ete moi postaviti svoja pitanja, a g. Muller ili ja emo odgovoriti.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

34

elim najprije kratko dotaknuti druge dvije toke. Moe vam izgledati prilino udno, ali zaista elim znati to vi imate rei o njima. NAPISANO PITANJE: Meu staromodnim pelarima postoji uvjerenje o izvjesnoj duevnoj vezi izmeu pelara i njegovih pela. Kae se da ako pelar umre, njegova smrt mora odmah biti objavljena svim pelama. Ako se to ne uradi, tada e cijeli soj umrijeti tijekom slijedee godine. Da izvjesni duevni odnos izmeu njih postoji ponovno je ukazano injenicom da se dobije mnogo vie uboda kada se pristupa radu na gnijezdu u ljutitom ili iritirajuem raspoloenju, nego kada se isto radi mirno i harmonino. Ima li ikakve objektivne stvarnosti u osnovi ove stare pelarske ideje? DR. STEINER: Bilo bi zanimljivo da nam g.Mller sasvim jednostavno kae da li vjeruje u ovakve stvari ili ne? Ovakve stvari su uobiajene kod pelara seljaka; oni objavljuju pelama smrt. Ali ova duevna povezanost, ova veza izmeu pelara i njegovih pela, je ono na to sada ciljam. Moda nam g. Mller moe rei vie. G. MLLER: Navode se dva sluaja koja su se dogodila u Baselu i Zurichu. U jednoj obitelji je umrla ena koja je mnogo pomagala oko pela, i tijekom godine su sve pele uginule. U drugom sluaju, u Baselu, takoer je umrla ena koja je dosta brinula o pelama; dogodila se ista stvar. To je bio veoma veliki pelinjak; u godinu dana dvadeset osam sojeva je smanjeno na est. Ovo se ne moe objasniti s bilo ime povezanim s opim uvjetima, ili sa samim pelama. Nije se mogao nai trag bolesti koju su pele mogle imati. To bi mogla biti duevna veza. DR. STEINER: Prisjetimo se to sam jednom rekao o odnosu izmeu ovjeka i ivotinja. Moda ste uli, gospodo (o tome sam ranije govorio), da su prije nekog vremena ljudi mnogo govorili o takozvanim konjima koji broje, konjima koje se, na primjer, pitalo pitanje: Koliko je etiri i pet? Tada se brojilo 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i konj je udario kopitom na devet. Zaista izvanredni i ne beznaajni izvjetaji su dani na ovaj nain pomou konja. Moda ste uli za ove Elberfeldove konje koji broje; bili su prilino slavni. Cijele delegacije su ile istraivati stvar. Nisam vidio te konje, ali sam vidio drugog konja koji pripada g. von Ostenu koji moe brojiti jednako dobro. Moe se dati toan sud o cijeloj stvari. Ljudi su lomili svoje mozgove nad ovim konjima koji broje, jer je prirodno da je to neto strano da konji odjednom ponu brojiti. Sama znanost je posramljena od ove stvari! Naravno da smo sasvim svjesni, jer to je oiti zakljuak, da konj ne moe brojiti; treba otkriti kako je konj udario kopitom na ispravan broj. U stvari, on ne moe brojiti; bilo bi prilino idiotski misliti da konj moe brojiti. To je znao ak i sveuilini predava koji Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 35

je istraivao stvar, ali je on konstruirao teoriju. Rekao je: G. von Osten dok broji radi sitnu kretnju lica; konj promatra linije lica, i kao odgovor na njih udara kopitom. Ali je onda sam stavio slijedeu primjedbu: Da, rekao je, ali u tom bi sluaju konj trebao stajati ispred g. von Osten-a, i gledati u njega, promatrati njegovo lice tako da zna kada udariti. Tako je on sam zauzeo takvu poziciju i nije vidio nita. Ipak, nije odustao od teorije, samo je rekao: Promjene na licu su tako male da ih ja ne mogu opaziti, ali konj moe! Dakle gospodo, iz toga slijedi da konj moe vidjeti vie nego sveuilini predava! To bi bio jedini zakljuak! Stvar je naravno drugaija. Ako je netko obuen od duhovne znanosti i zatim promatra injenice, tada ne pridaje mnogo vanosti samim promjenama na licu, jer to se dogodilo na slijedei nain: tamo je na jednoj strani stajao konj; tamo je stajao g. von Osten, vrlo lagano drei uzde. Na desnom depu na prsluku g. von Osten je imao mnogo eera. G. von Osten stalno je davao konju male glave eera. Konj ih je lizao, bili su mu slatke, i volio je g. von Ostena vrlo njeno. Volio ga je ak i vie preko ovih malih glava eera, i tako je uspostavljen odan odnos izmeu konja i g. von Ostena. Nije imao potrebe raditi grimase, morao je samo misliti devet je toan odgovor; tada je to konj mogao osjetiti, jer ivotinje imaju vrlo delikatnu percepciju za ono to se dogaa oko njih. One osjeaju to se zbiva u ovjekovoj glavi ak i ako se ne odaje malim grimasama koje bi mogao vidjeti konj ali ne i ovjek. Konj osjea to se dogaa kada mozak misli devet i tada udara kopitom. Ali kada konj ne bi dobio nita eera njegova ljubav bi se malo promijenila u mrnju, i on vie nebi udarao kopitom. Dakle, vidite, ivotinja ima vrlo delikatnu percepciju stvari; ne za male grimase, ve za stvari koje stvarno nisu vidljive; na primjer, kod konja, ovo osjeanje to se zbiva u mozgu g. von Ostena. Treba samo promatrati injenice, i tada znamo kako predivu osjetljivost imaju ivotinje. Samo na trenutak zamislite da prolazite kraj veeg broja pela, i da ih se veoma bojite. Pele bi osjeale ovaj strah u vama, to je neporecivo. Dakle, to to znai kada se netko boji? Kada se ovjek boji neeg ili nekog on problijedi, strah ini ljude blijedima. Kada netko problijedi krv tee unutra, ona ne ide vani u kou. Kada pela doe blizu ovjeka koji se boji, ona osjea vie nego normalno osjea kada je krv u koi. Ona osjea heksagonalnu silu krvi, i ubada u nju; ona bi voljela uzeti med ili vosak od vas. U drugu ruku, kada ovjek radi mirno i njegova krv tee ravnomjerno njegovim venama, tada pele osjeaju neto sasvim razliito. A sada mislite na ovjeka koji je ljutit, i u svojoj ljutnji ide pelama. Ljutnja ini ovjeka crvenim, i velika koliina krvi tee u kou, jer krv bi apsorbirala heksagonalnu silu. Ovo, takoer, pele osjeaju svojim delikatnim osjeajem i vjeruju da ete im oduzeti ovu silu i ubadaju vas. Tako su fine suptilne osjetljivosti na sile prirode koje su ovdje na djelu. A sada dolazimo do pitanja navike. Mislite na pelara, pela ga ne vidi da prilazi kao to bi ga vidio ovjek, pela osjea ako se mogu tako izraziti sve to Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 36

emanira od njega kako je sve to konstituirano. Pele se naviknu na to, i ako bi pelar umro one se moraju ponovno prilagoditi, a to im mnogo znai. A sada, na trenutak, promislite to nalazimo ak i kod pasa kada gospodar umre. Poznato je da se dogaalo da e pas ii na grob i tamo umrijeti, jer se ne moe prilagoditi na novog gospodara. Zato pretpostaviti da pela sa svojom finom osjetljivou ne bi trebala biti svjesna to se dogaa, zato ne bi mislili da se pela takoer, naviknuta na jednog pelara ne moe odmah prilagoditi novom? Zaista neto vrlo znaajno lei u korijenu svega ovoga. Ali moete rei: Da li se radi o istoj stvari kod ovih sitnih malih stvorenja kao i kod pasa i konja? Dakle, moda niste primijetili, ali to je ipak istina, da je netko naao ovjeka koji je bio, kako se pria, posebno sretne ruke u uzgoju biljaka. ak i kada bi zasijali biljku, ili uzgajali cvijee u vru, njemu je sve bilo uspjeno, dok bi druga osoba mogla posvetiti biljkama jednaku panju, ali nita nije uspijevalo; nije bila uspjena. To je zbog "emanacija" koje ovjek ima, i koje na biljke u jednom sluaju djeluju pogodno, a nepogodno u drugom. Sasvim je nemogue nekim ljudima da uzgajaju biljke. Oni imaju nepovoljnu reakciju koja iznad svega utjee na sile koje u cvijetu proizvode nektar, sile koje zaslauju cvijet. Tako moemo rei, ovjek radi ak i na cvijeu, i na mnogo istaknutiji nain na pelama. Tome se ne treba uditi, ali treba predoiti injenice onako kako se javljaju; tada se poinju razumijevati stvari kakve stvarno jesu, i moe ih se primijeniti u praktinom ivotu. PITANJE: Prema starom seoskom pravilu dri se da ako pada kia treeg svibnja, na Dan nalaska Svetog kria, med je ispran sa sveg cvijea i stabala, i te godine nee biti dobra etva meda. Moje promatranje zadnje etiri godine izgleda da potvruje da ima neto istine u tom pravilu. Da li je to uope mogue? DR. STEINER: Ovo pitanje vodi nas vrlo duboko u velike procese Prirode. Vidite, upravo daj Dan nalaska Svetog kria, taj trei svibnja najmanje je bitan; mnogo je vanije da je upravo to doba godine. to u stvari znai kada kii poetkom svibnja? To znai ovo. Znate da 23 oujka, Sunce ulazi u znak Riba. Prije sam vam rekao da je proljetna ravnodnevnica sada u znaku Riba. Sunce ostaje u ovom znaku do 20 travnja, tada prelazi u znak Ovna. Dakle zrake Sunca dolaze poetkom svibnja sa potpuno razliitog kuta univerzuma nego u ostala vremena. Sada pretpostavimo da je poetkom svibnja lijepo vrijeme treeg svibnja to to znai? To oznaava da na trei svibnja Sunce ima snaan utjecaj na sve to je zemaljsko. to god se dogaa na Zemlji pod utjecajem je Sunca kada je vrijeme lijepo.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

37

to dakle to znai kada kii treeg svibnja odnosno poetkom svibnja? To znai da Zemlja ima najjae snage, i ometa utjecaj Sunca. To je neizmjerno znaajno za cijelo biljno kraljevstvo, jer kada zrake Sunca dolaze iz smjera Ovna, one mogu tako djelovati da je njihova sva snaga usmjerena na biljke. Tada cvijee moe razviti slatku supstancu koja je prisutna u medu. Tada pele mogu raditi med. Kada, meutim, Zemlja ima veu snagu, kada kii u toj sezoni, cvijee se ne moe razviti u zracima Sunca koje dolaze od Ovna, ve mora ekati kasnije dogaaje, ili moda bude u cijelosti prekinuto u onom to se ve razvilo. Tada cvijee ne moe ispravno razviti nektar i pele ga ne nalaze. Ovakve stvari postaju razumljive kada znamo da je sve to se dogaa na Zemlji, kako sam stalno ponavljao, pod utjecajem Kozmosa, svega to je vani i izvan Zemlje. Kia znai da su utjecaji Sunca prognani. Lijepo vrijeme znai da snage Sunca mogu razviti svu svoju snagu. Ovdje nije pitanje da snaga Sunca dolazi samo openito, odakle na njega gledamo, ve da dolazi odreeno od dijela nebesa gdje je Ovan. Snage Sunca se razlikuju prema odreenom kutu nebesa iz kojeg dolaze. To nije uslijed samog Sunca, ve zbog toga to kako Sunce sjaji dolje na Zemlju, iza njega, u ovom sluaju, u Kozmosu stoji konstelacija Ovna. Ono to daje Ovan, Sunce prvo apsorbira i zatim prelijeva ponovno naprijed sa svojim zrakama. Dakle, sasvim je razliito ako Sunce alje svoje zrake na Zemlju poetkom svibnja, ili krajem svibnja. Na poetku svibnja radi puna snaga Ovna; sa krajem mjeseca Sunce je ve u znaku Bika. Ove snage Bika ne mogu raditi s istom snagom na biljkama, one tee da ovrsnu i isue biljke, a to iznad svega znai da biljka vie ne moe razviti sile za proizvodnju meda. Tako je neto zaista rasvijetljeno od ovog starog seoskog pravila koje zvui razumno, i treba ga uzeti u obzir. Prirodno, kako sam prije kazao svijest o ovim stvarima je izgubljena, i mi smo pali u praznovjerje, jer kada vie ne moemo razlikovati stvari lako se postaje praznovjeran. Tada su ova stara seoska pravila jednake vrijednosti kao da kaemo: Ako pijetao kukurie na gomili ubra vrijeme e se promijeniti, ili e ostati kao to je i bilo! To se meutim ne odnosi, na sva ta stara pravila, jer su mnoga od njih temeljena na dubokoj mudrosti, i to bi trebali ponovno prouavati. Seljaci koji primjenjuju ova pravila ponekad to ine izvrsno! Dublja mudrost e nas takoer dovesti to toke gdje je moemo ponovno primijeniti.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

38

PREDAVANJE V.
Dornach, 5. prosinca 1923.

G. ERBSMEHL je naznaio da je u modernom pelarstvu pelar primarno zaokupljen pravljenjem profita: to je materijalna strana koju treba uzeti u obzir. U Bienenzeitung (Br. 10) kae se: Med je najveim dijelom luksuz, i oni koji ga mogu priutiti mogu platiti dobru cijenu za njega. Onda je dan primjer kako je izvjesni Balmesberger koji je putovao panjolskom, naao brojnu vrlo zdravu djecu u domu pelara, i kako je na pitanje gdje prodaje med, odgovorio: Ovdje su moji kupci. Ovdje u Srednjoj Europi mi elimo napraviti to je mogue vei profit od naeg meda. Poslodavac mora izvui to je mogue vie od radnika, a ista je stvar i s pelama. Pod brojem jedanaest, dalje je pitano da li ima ita istine u tome kada ljudi misle da mjeseina ima utjecaja na proizvodnju meda ili nektara u cvijeu. G. MLLER je odgovorio: 1. Taj g. Erbsmehl moe izvui iz asopisa da pelar o kojem se radi, radi samo s malim koliinama, i ne prodaje njegov med. Erbsmehl oito nije svjestan to je danas pelarstvo, i sve to je povezano s njim tako da smo obvezni voditi knjige. Ako se ne rauna s profitom iz toga, kao i kod drugih stvari, moe se samo odustati. Med nikada ne bi bio dostupan u potrebnim koliinama ako ne bi pribjegli umjetnim metodama. Dobije se moda 48 funti meda i moe trebati neto vie od toga da zaliha bude u dobrom stanju. Tada doe loa godina i nema dovoljno da traje do travnja ili svibnja. Treba pomoi zalihi da ima dovoljnu vitalnost sa umjetnom ishranom s eerom, kamilicom, majinom duicom i malim dodatkom soli. Zatim, sati koje pelar provede u radu biljee se u modernom pelinjaku prilino tono koliko mu vremena pelar posveti i tako dalje. Recimo pet i pol sati; (sat se rauna u omjeru jednog franka ili jednog i po franka) dakle funta meda kota sedam franaka. Onda se mora raunati amortizacija; eljevi se istroe i treba ih zamijeniti. Cijelo gospodarstvo mora sigurno biti profitabilno. Ali ako pelar stane na starim stajalitima, on ne ide ukorak. G. Erbsmehl moda moe tako, ali ako imam veliki lager, tada moram izraunati i sebi rei ve sam na teti ako prodajem med po est franaka. Ameriki pelari gledaju upravo ovako. 2. Ja sam, ne mogu razumjeti da e kroz slijedeih osamdeset do sto godina cijeli lager pela izumrijeti. Stvarno ne mogu razumjeti to dr. Steiner misli kada govori da e za osamdeset do sto godina cijelo pelarstvo biti ugroeno. 3. Kao i kod druge toke t.j., kako je obznana smrti pelara pelama povezana s pelarom, ve sam izjavio da vei dio lagera umre nakon smrti osobe koja je odgovorna. Kako do toga dolazi, nisam sposoban razumjeti.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

39

4. S obzirom na neisti med u hotelima elio bih rei da prvoklasni hoteli esto kupuju ameriki med. Kada se pele hrane ovim medom, one umru a ipak je proizveden od pela. 5. O ubadanju, slatko je najgora stvar; kada ujete piskutavo zujanje, preporua se stajati mirno. 6. O pitanju koliko ubod pele utjee na ovjeka, Poznat mi je sluaj koji bi elio spomenuti. Jaki ovjek je bio uboden od pele. Vikao je: Drite me, uboden sam! Bio je iznimno osjetljiv na to. Bio je ovjek s malim sranim problemom. Moda e nam dr. Steiner rei u kojoj mjeri ubod pele moe stvarno biti opasan. Na primjer, reeno je da e tri uboda strljena ubiti konja. Prije neto malo vremena naao sam gnijezdo strljena u mom pelinjaku. Uklanjao sam leglo. Strljeni su bili tolike kukavice da me nisu uboli u mraku; moda bi to napravili vani. DR. STEINER: Vratimo se na prepoznavanje gospodara od strane pela. elio bih dodati par opaski tako da ove stvari moemo raspravljati na razuman nain. Formirali ste miljenje da je potpuno opravdano ako stvari razmatrate intelektualno. Ali elio bih vam rei ovo: zamislite da imate prijatelja, upoznali ste ga, recimo, godine 1915. Ovaj prijatelj ostaje ovdje u Europi a vi idete u Ameriku, vrativi se godine 1925. Va prijatelj je, pretpostavimo, u Arlesheimu. Vi doete u Arlesheim, sretnete prijatelja i prepoznate ga. Ali to se u meuvremenu dogodilo? Ve sam vam opisao kako se tvar, supstanca ljudskog tijela potpuno promijeni nakon sedam ili osam godina. Tada vie nita ne ostane od nje; tako da va prijatelj kada ga ponovno vidite nakon perioda od deset godina, nema nita od starog, stvarno nita, od supstance koju ste u njemu vidjeli prije deset godina. Ipak ste ga prepoznali! Kada pogledate na ovjeka izvana, on zasigurno izgleda kao koherentna masa, ali ako biste ga pogledali kroz dovoljno veliko povealo, tada biste vidjeli krv kako tee njegovom glavom. Dakle dobro, ova krv kada je vidite golim okom, ili malim povealom ova krv izgleda kao krv. Ali ako zamislite ogromno povealo tada ono to tee tamo kao krv ne pojavljuje se vie na isti nain; tada izgleda da se sastoji od malih "toaka" koje su kao male ivotinjice. Ali ove male tokice ne miruju, one stalno vibriraju. I kada gledate kako se to odvija to ima najudniju slinost s masom pela. Kada se dovoljno poveaju supstance, ovjek izgleda upravo kao masa pela. Ako temeljito ispitamo cijelu stvar mora izgledati neshvatljivo da bi jedan ovjek mogao prepoznati drugog poslije deset godina (jer niti jedna od ovih malih vibrirajuih tokica nije vie tamo). Njegove oi su sasvim razliite toke, tamo su sasvim razliite male kreature, a ipak jedan ovjek ponovno prepoznaje drugog. Dakle vidite, potpuno je nepotrebno da bi to bilo zbog ovih malih stvorenja i biljaka od kojih se sastojimo, da smo sposobni prepoznati jedan drugog, jer to je cijeli ovjek, koji nas ponovno prepoznaje. Kolonija nije samo toliko i toliko tisua pela, Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 40

cijelo domainstvo je cjelina i potpuno bie koje ovjeka prepoznaje ili ga ne prepoznaje. Kada bi imali umanjujue staklo umjesto poveala mogli bi sakupiti sve ove pele zajedno; mogli bi ih vidjeti ujedinjene na isti nain kao ljudski mii. Upravo tu injenicu treba imati na umu kod pela da nemamo posla s pojedinom individualnom pelom ve ih moramo uzeti u obzir kao cjelinu, kao da su zajedno jedna cjelina. Samo s intelektom do ovoga se ne moe doi; treba to moi vizualizirati kao cjelinu. To je razlog zato je kolonija pela tako duboko pouna; to potpuno pobija sve nae uobiajene ideje. Nae ideje nam stvarno govore da bi stvari trebale biti drugaije. Ali u konici se dogaaju velianstvene stvari; uope ne takve kakve mislimo s naim razumom. To da mora biti izvjesnog utjecaja na pele kada, na primjer, kroz smrt jednog pelara drugi treba doi na njegovo mjesto, neporecivo je. Iskustvo pokazuje da je to tono. Oni koji imaju posla s vie pelinjaka, a ne samo s jednim, znaju to dobro. Mogu vam rei da me pelarstvo na razne naine iznimno zanimalo kada sam bio djeak, premda me ekonomska strana, financijski problem pelarstva tada me nije toliko zanimao kao kasnije, ili danas poto je med i u to vrijeme bio vrlo skup i moji roditelji si nisu mogli priutiti da ga kupuju. Sav na med smo dobivali od naih susjeda kao poklon, za Boi ili u drugo vrijeme, zaista nam je toliko davano da smo imali meda kroz cijelu godinu. Tada se med poklanjao. Vidite da me ekonomski problem nije toliko zanimao poto sam, kao djeak jeo strano puno meda, koliko sam god htio od meda kojeg smo dobivali. Kako je to mogue? U dananje vrijeme, pod istim okolnostima ne moe se dobiti toliko meda kao poklon, ali tada su pelari u susjedstvu mojih roditelja bili uglavnom farmeri, a med je bio samo dio proizvoda. To je sasvim druga stvar, gospodo, od zapoinjanja pelarstva kao neki od vas koji ivite od dnevnica koje zaradite. Na farmi, pelarstvo ide bez prevelike panje. Vrijeme koje oduzima se ne uzima u obzir, ne ulazi u raun. Na farmi je uvijek bilo tako, to je bilo vrijeme koje je ostalo iza. Vrijeme bi se negdje utedjelo, ili bi se rad odgodio do slijedeeg puta i tako dalje. Kod svih zbivanja na med se pazilo u meuvremenu, i mislilo se da je med neto toliko vrijedno da ga se u stvari ne moe ni platiti. U izvjesnom smislu to je tono, ali u sadanje vrijeme uvjeti su takvi da su svi nivoi cijena sasvim pogreni. Danas je fundamentalno nemogue raspravljati o cijenama, jer cijelu stvar treba raspraviti na irim osnovama, na osnovama ekonomije. Nema mnogo rezultata ako netko raspravlja o cijeni odvojenih stvari za prehranu, a med je stvar za prehranu, ne samo luksuz ili zadovoljstvo. U zdravom socijalnom ureenju zdrava cijena za med bi se nala; to je bez sumnje. Ali poto mi u sadanje vrijeme ne ivimo pod zdravim socijalnim uvjetima, svi nai problemi su smjeteni u nezdrav poloaj. Kada danas posjetite velike farme i ujete to upravitelj ima za rei (u pravilu to nije seljak, ve upravitelj) kada vam kae Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 41

koliko mlijeka on dobiva od svojih krava, to je strano! Dobiva toliko mnogo litara mlijeka dnevno da svatko tko poznaje prirodu krave shvaa da je prilino neprirodno da se od krave dobije toliko mlijeka. Ali oni srede da to dobiju! Sasvim sigurno gospodo, oni srede da to dobiju! Neki od njih po mom miljenju, dobivaju dvostruku koliinu nego to krava moe stvarno dati. Na ovaj nain farme postaju iznimno profitabilne. Ne moe se ak niti rei da je to jo vrlo primjetno, ali mlijeko nema istu snagu kao ono proizvedeno pod normalnim okolnostima; ne moe se odmah dokazati teta koja se time nanosi. Moda vam mogu rei slijedee. Radili smo eksperimente sa lijekom za bolest stopala i usta kod stoke; napravili smo mnogo eksperimenata zadnjih par godina. Oni su vreni na velikim farmama kao i na manjim gdje proizvodnja mlijeka nije toliko forsirana kao na velikim farmama. Ovako se moe mnogo nauiti jer treba testirati kako je lijek djelovao kod bolesti stopala i usta. Stvar meutim, nije dovedena do zakljuka, jer se odgovorni slubenici nisu slagali, a danas je toliko mnogo ustupaka i tako dalje, neophodno. Ali lijek je bio uspjean, a sa malim promjenama, takoer je imao vrlo dobre rezultate kod poremeaja kod pasa, pod imenom Distempo. Kada se rade ovi eksperimenti otkrije se slijedee: Nalazimo kako je telad od krava sa prekomjernom proizvodnjom mlijeka, znaajno slabija. To vidite na nainu na koji na njih djeluje lijek. Djelovanje ili ne djelovanje lijeka, takorei, moe biti veoma poveano u ovakvim sluajevima. Tele raste ako ne ugine od bolesti, ali tele koje je od krave koja je stimulirana na prekomjernu produkciju mlijeka, tele iz takvog rasploda je slabije od teleta od krava koje nisu bile tako forsirane. Ova promjena moe biti promatrana kroz prvu, drugu, treu ili etvrtu generaciju, ali je onda tako tanka da promatranje nije lako. Ovaj uzgoj za proizvodnju mlijeka je jo kratkotrajan, ali znam vrlo dobro da ako se nastavi, ako se krava forsira da daje est galona mlijeka dnevno, ako je nastavite ovako maltretirati, sav uzgoj krava e nakon nekog vremena biti potpuno u rasulu. Nita se ne moe napraviti. Dobro, u izvjetaenom pelarstvu stvari nisu, naravno toliko fundamentalno loe, jer je pela stvorenje koje opet moe sebi pomoi, jer je zaista, izvanredno sposobna pomoi sebi poto pela ivi mnogo blie s Prirodom nego krava koja je uzgajana na ovaj nain. To ak i nije toliko loe ako se krave ovako maltretirane za proizvodnju mlijeka povremeno izvode vani na panjak. Ali na velikim mljekarskim farmama to se vie ne radi. Ove farme nemaju nita osim stajske prehrane; krava je potpuno odvojena od prirodnih uvjeta. Kod pelarstva ovo se ne moe priutiti. Zahvaljujui svojoj prirodi pela ostaje ujedinjena s vanjskom Prirodom; ponovno sebi pomae. I vidite, gospodo, ova samopomo u pelinjem gnijezdu neto je predivno. Sada dolazimo do onog to je g. Mller rekao o bumbarima i strljenima koje ponekad nalazi u konici, koji ga nisu uboli, poto ponekad sresti strljena moe biti katastrofa. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 42

Ovdje bi vam elio rei neto drugo. Ne znam da li su oni koji su od vas pelari ve ovo doivjeli; moe se dogoditi da imate praznu konicu, i jednom sam vidio neto udno u praznoj konici, neto kao grumen. Ispoetka se nije moglo shvatiti to je to bilo. Izgledalo je da su pele, oigledno bez ikakvog razloga, napravile grumen iz svojih uobiajenih proizvoda, iz svakakvih stvari. Grumen kao vei kamen i okruen svakakvim smolama, ljepljivim supstancama, voskom i tako dalje; stvarima kakve pele takoer skupljaju. Bio sam znatieljan i razbio grumen na komadie, i gledajte, unutra je bio mrtvi mi. Vidite, mi je uao u konicu i tamo uginuo, a sada zamislite kakva je strana stvar za pele bila miris mrtvog mia. U ovom hitnom sluaju cijela kolonija ima instinkt da okrui mrtvog mia s ljuskom. Kada se razbije ova ljuska na komadie strano smrdi, ali smrad je ostao sasvim zatvoren unutar ljuske. Vidite, gospodo, unutar konice nije samo instinkt za gradnju elija, za ishranu legla, ve, u hitnom sluaju, instinkt za neto neobino, za ono to treba napraviti kada je u konici mrtvi mi! Poto ga pele ne mogu iznijeti vani, one su se snale; napravile su ljusku oko njega. uo sam od drugih da su puevi koji uginu unutar gnijezda takoer prekriveni. U konici ne ive samo uobiajeni instinkti, ve istinski iscjeljujui instinkti; oni su vrlo aktivni u konici. Dakle ako je u konici gnijezdo strljena pele ga ne zatvore u tvrdu ljusku, ve neprestano okruuju gnijezdo izluivanjem otrova, tako da strljeni gube svu energiju, svu snagu za napad. Ba kao i mi, mrtvi mi vie ne moe iriti smrad u svim smjerovima, tako i strljen, iako ne tako vrsto zatvoren, stalno je izloen izdisanju s kojim ga pele okruuju, i time postaje toliko oslabljen da ne moe napraviti nita. Strljen gubi svoju snagu, i vie ne moe koristiti svoj alac da se obrani kada kruite blizu njega. To je zaista tako, da smo pravedni prema pelama samo ako idemo iza samog intelekta i stvarno slijedimo injenice sa izvjesnom unutarnjom vizijom. To je stvarno predivno, ta slika. Mora se prema tome rei, kolonija pela je sveukupnost. Mora se gledati kao sveukupnost. Ali u sveukupnosti teta se ne pojavljuje sva u trenutku. Vidite, ako se dobro poznaje ovjeka, moe se rei na primjer, slijedee: ovjek je postoji takav ovjek sasvim zdrav i jak u dobi od 65 ili 66; drugi ovjek nije tako svje jer iznutra pati od previe vapna u arterijama, itd. To promatrati, i dovesti to u vezu s onim to je bilo u njegovom djetinjstvu, iznimno je zanimljivo. Na primjer, netko moe davati djetetu mlijeko koje dolazi od krava koje dobivaju previe krmnog bilja sa vapnenakog tla. ak i u mlijeku s kojim se hrani dijete, dijete dobiva neke elemente ovog vapnenakog tla. To se moda odmah ne primjeuje. Doktor kakve danas imamo, moe vam pokazati dijete hranjeno na mlijeku izvedenom od vapnenakog tla, i drugo dijete hranjeno na majinom mlijeku i rei, Tu uope nema razlike, i tako dalje. Ali dijete hranjeno na majinom mlijeku jo je Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 43

svjee i u dobi od 65 ili 66, a dijete hranjeno na kravljem mlijeku u istoj dobi ima previe vapna u krvnim sudovima. To je zbog toga to je ovjek cjelina, i to je na djelu u jednom vremenskom periodu nastavlja biti aktivno i u mnogo kasnijem periodu. Stvar moe biti potpuno zdrava u jednom trenutku, a ipak radi i kasnije. Na to sam mislio kada sam rekao da prema uvjetima, dananjeg pelarstva, ne moete vui zakljuke kao o tome to umjetne metode pelarstva znae, ili to ne znae. Dakle treba misliti kako e to biti za 50, 60 ili 100 godina! Sasvim je razumljivo da e netko danas rei Ne razumijem kako e to biti sasvim razliito za 50, 60 ili 100 godina to je sasvim razumljivo. Jednom mi se na farmi dogodilo, sasvim dobronamjerno, da sam bio skoro ubijen kada sam poeo priati da ne treba teiti da se dobije toliko mlijeka, jer e patiti rasplod krava, i bit e upropaten unutar etvrt stoljea. Jo se ne moe danas govoriti protiv ovih umjetnih metoda u pelarstvu, jer sada ivimo u uvjetima u kojima se ne moe u socijalnoj domeni napraviti nita. Ali treba biti prepoznato da postoji velika razlika da li doputamo Prirodi da slobodno ima svoj tijek, ili uvodimo umjetne metode u stvar. Ne elim protestirati protiv onog to je g. Mller rekao. To je sasvim tono. Danas se ne mogu potvrditi ove stvari; za to treba ekati. To emo zajedno raspraviti za 100 godina, g. Mller, i onda vidjeti kakvo je vae miljenje! To se ne moe odluiti sada. (G. ERBSMHEL je jo jednom naglasio da je moderno pelarstvo potpuno stvar toga da bude profitabilno). DR. STEINER: to se vie ovjek bavi pelarstvom kao hobijem, to e vie biti u suglasju s Spaniardom kojeg ste upravo spominjali. Ovaj farmer ne rauna mnogo s profitom; to danas openito nije sluaj, ali prije 50 ili 60 godina farmer nije mnogo raunao s tim to moe izvui iz pela; teko da se to uzimalo u obzir. On je ili med davao, ili ako bi ga prodao, stavljao je novac u djeju kasicu ili neto slino. Danas, uvjeti su sasvim razliiti. Ne moe se zamisliti da se ovjek plaen po satu, ili u bilo kojem smislu zavisan o vremenu za svoju isplatu, nee osjeati obvezan da profit uzme u obzir. Jednostavno ga na to vode okolnosti. Danas ima pelara koji kao radnici, moraju povremeno ostaviti svoj posao, moraju biti odsutni ako ele nastaviti s pelarstvom na pravi nain tako je zar ne? (Naravno.) Tada, sasvim prirodno, oni zaraunaju ono to nisu dobili od drugog posla. Razmislite na trenutak; pelarstvo je tako drevno da danas nitko ne moe rei od bilo kojeg vanjskog dokaza to je pelarstvo zaista bilo dok jo nije bilo udomaeno. Ljudi uglavnom znaju nae pele, mislim europske pele medarice, i znaju samo domae pelarstvo. Prirodoslovne knjige piu uglavnom o peli koja je rairena svugdje po Europi, kao o uobiajenoj peli-konice. Tako je poznato samo domae pelarstvo. To je sasvim vrijedno panje, gospodo, to da je poznato samo domae pelarstvo; nismo svjesni kako je to izgledalo kada je samo Priroda bila na djelu. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 44

Pelarstvo je veoma drevno. A kada su stvari tako stare kao ovo cijene trebaju biti utvrene na sasvim drugim osnovama od onih koje su danas uobiajene. Iz tog razloga stvarno moramo rei da e i ovdje ovjek polako shvatiti da trebaju doi bolji socijalni uvjeti. Vjerujem da bi se tada manje prialo da li su stvari profitabilne ili ne. Ove takmiarske ideje, iako ne sadre u sebi nadmetanje unutar onih ukljuenih u proizvodnju slinih dobara, u svakom sluaju se odnose na one koji proizvode razliita dobra. Sada u odgovoriti na bilo koje pitanje koje se odnosi na ovo to je ve reeno. PITANJE: Postoje ljudi koji uope ne mogu probaviti med. Odmah dobiju probavne smetnje. Postoji li nain za sprjeavanje ovih loih efekata kod jedenja meda? DR. STEINER: Ljudi koji ne mogu uzimati med su, u pravilu, oni koji su u ranijoj dobi imali tendenciju ka sklerozi, stvrdnjavanju cijelog tijela, tako da je cijeli probavni proces prespor. Zato ne mogu probaviti med koji tei ubrzati metaboliki proces. Poto ove osobe presporo probavljaju, med to eli ubrzati, i to je u sukobu s njihovom vlastitom probavom, a rezultat je da imaju bolove u stomaku. Svatko bi trebao teiti da moe uivati malo meda to jest, ne samo uivati, ve i imati unutarnju sposobnost za to. Kada netko ne moe probaviti med, treba prvo pogledati stvarni razlog. Ne smijete misliti da ima openiti lijek, univerzalni lijek, ve netko moe koristiti ovaj ili onaj lijek, zavisno od uzroka koji su rezultirali ovim stvrdnjavanjem tijela. Na primjer, uzrok moe biti slijedei: recimo, ovjek ne moe uzeti med; ima lou probavu. Pitamo se: Dali ovaj ovjek ima lou probavu zbog, kako smo rekli, toga to ima tendenciju sklerozi njegove glave, kako se to naziva, kalcifikaciji vena i arterija, krvnih sudova glave? Moe se dogoditi, u tom sluaju, da u odreenoj dobi on ne moe probaviti med. Za lijeiti takvog ovjeka moramo pripremiti fosfor, i ako ga to izlijei onda e moi uzimati med. Ili se moe dogoditi da netko ima problema s pluima. Tada ne smije uzeti fosfor, ve preparat sumpora. Tako je odgovor na pitanje da se ne moe openito rei kada ovjek ima probavne smetnje kada jede med, kako ga moemo lijeiti? Ali treba rei: Ako ovjek u odreenoj dobi ne moe jesti med, to je bolest. Zdrav ovjek moe jesti med. Ako ga ne moe probaviti on je bolestan, i treba nai to nije u redu i izlijeiti ga. Ne moi probaviti med je, meutim, manje vano nego ne moi uzeti eer, kao, na primjer, kada ovjek ima diabetes mellitus, ili eernu bolest. Ovo je, naravno, gore, tada je stvarno bolestan, mnogo vie nego kada ne moe probaviti med. Ali ak i u ovom sluaju on je nekako bolestan i bolest treba lijeiti. PITANJE: Kao i veina drugih insekata, u mraku, pela leti prema svijei ili arulji. esto su mi iskusni pelari potvrivali da pele mnogo manje privlai elektrino svijetlo. Kada Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 45

se ide kod njih s depnom elektrinom svjetiljkom one ostaju prilino mirne, kao da svijetlo uope ne primjeuju. Tek nakon nekog vremena one postaju nemirne. Lampa ili svijea utjeu na njih mnogo bre, i u veoj mjeri. Ima li neko objanjenje za ovakvo ponaanje? G. Mller kae da je i on primijetio istu stvar. DR. STEINER: Vjerojatno ste vidjeli, gospodo, u starom Goetheanumu, da su kupole iznutra bile obojane razliitim bojama, bojama napravljenim od istih biljnih supstanci. Ali to pravljenje boja od razliitih biljnih supstanci konano je dokazalo da bi one potpuno izblijedjele kada bi Sunce sijalo u kupolu. Ako bi ih izloili neko krae vrijeme, trajale bi moda par mjeseci, moda par godina, ali izlaganjem direktnoj sunevom svjetlosti one bi toliko izblijedjele da se ne bi vidjelo nita od slika koje su tamo bile. Ali izloene elektrinom svjetlu, one ostaju. Mi smo prema tome, koristili ove boje na nain na koji se uope ne bi mogle za slikanje na sunevu svjetlu. Na sunevu svjetlu potpuno bi izblijedjele, dok pri elektrinom svjetlu ostaju. Dakle vidite, suneva svjetlost ima kemijska svojstva (a vi ste rekli da su pele toga svjesne) iji efekti su sasvim razliiti od onih elektrine svjetlosti. Elektrino svijetlo radi na svim tvarima na nain da ih uvruje, ne rastvara ih. Zato pele osjeaju neto kao vrlo mali gr koji ne osjeaju pri sunevoj svjetlosti, premda se naravno, one ponovno oporave. PITANJE: S obzirom na utjecaje znakova Zodijaka na proizvodnju meda, seljaci pridaju veliku panju na sijanje sjemena kada je Mjesec u znaku Blizanaca, i tako dalje. Pitanje je da li je ova ideja o znacima Zodijaka temeljena na vanjskim podacima, ili tu ima jo neeg? DR STEINER: Vidite, gospodo, danas se ovakve stvari ne gledaju znanstveno. Ali one se mogu znanstveno gledati. Na cijelu koloniju pela, kao takvu, postoji kako sam rekao, utjecaj. Pela je, a iznad svega Kraljica, u izvjesnom smislu, sunevo stvorenje, i sve to Sunce doivljava u tome to prolazi kroz Zodijak, ima veliki utjecaj. Ali pele prirodno, zavise o biljkama, a ovdje zaista, sijanje, posipanje sjemena, moe vrlo mnogo biti pod utjecajem prolaska Mjeseca kroz znak Zodijaka; to se tie pripremnih supstanci koje pela moe nai u biljkama. Ove stvari nikako nisu nestvarne, ali u pravilu se predstavljaju vrlo povrno; treba ih mnogo dublje prouavati. Sada smo doli do kraja. Ono to jo treba rei raspravljati emo slijedee subote u 9 sati. Mislim da mnogi od vas imaju u srcu pitanja. Pelarstvo je toliko divno i tolike vrijednosti da se ne moe dovoljno pitati o tome. Pitajte jedan drugog, ili g. Mllera, Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 46

ili mene. Vjerujem da emo nai ravnoteu naih suprotnih miljenja. Ne trebamo spremati nae alce kao pele ve sve mirno raspraviti. Ali pitanja moraju biti potena i bez zadrke.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

47

PREDAVANJE VI.
Dornach, 10 prosinac 1923.

G. DOLLINGER eli pitati o medenom sau. Ima ljudi koji jedu vosak kao i med, a u restoranima ponekad med serviraju u sau. eli znati da li je loe jesti sae. Kao i za bolesti pela, on misli da prije nije bilo tako loe kao danas kada su pele previe eksploatirane. G. MLLER je rekao da je jedenje mednog saa osobenjatvo nekih ljudi. Naravno, to su prirodna saa a ne umjetna. On ne misli da su bolesti pela posljedica eksploatacije, ve da se prije to manje razmatralo. U to vrijeme nije bilo toliko slabih sojeva i na to se nije toliko gledalo. Bolest koja prije nije bila poznata pojavila se u vicarskoj iz Engleske. G. Erbsmehl misli da je to moda zbog upotrebe umjetnog gnojiva, zbog toga se ak i cvijee razboli. DR. STEINER: S obzirom na ove dvije stvari, moe se sasvim tono rei da je jedenje medenog saa sklonost nekih ljudi; pravo pitanje je da li je to za njih dobro, a na to se moe, naalost odgovoriti samo medicinski. Mogue je odgovoriti na ovo pitanje jedino ako stvarno moemo promatrati ove ljude koji jedu medeno sae, dakle vosak, sa stajalita njihovog zdravstvenog stanja. Vidio sam razne ljude koji jedu sae, ali ga oni uvijek ispljunu kada posiu med. Nisam jo nabasao na ljude koji jedu znaajnu koliinu voska. Treba uzeti u obzir da ljudi probavljaju na razliite naine, ne svatko na isti nain. Moglo bi biti ljudi koji bi dobili neku vrstu eluanih problema jedui vosak, i tim ljudima treba savjetovati da ga ne uzimaju. Ali takoer moe biti ljudi koji mogu probaviti vosak bez nekih problema i rijeiti se taloga izluivanjem. S obzirom na ove ljude moe se sigurno rei da zbog toga to jedu vosak s medom, (dakle putajui med da jo koliko je mogue bude u vezi s voskom koji je uao u tijelo), med je probavljen vie u utrobi, dok inae nije probavljen dok nije napustio utrobu i preao u limfne sudove. To je pitanje zdravstvenog stanja osobe o kojoj se radi. Postoje ljudi koji probavljaju vie u utrobi, i drugi koji probavljaju vie u limfnim sudovima; ne moe se rei da je jedno bolje od drugog, jer je oboje jednako dobro. Zavisi o pojedincu. Sa sigurnou se moe govoriti jedino ako se uzme odreeni broj ljudi koji jedu med u sau i isti broj ljudi koji ga jedu bez saa, i zatim istrauje kako su te dvije stvari u vezi. S obzirom na bolesti pela pitanje je, kao i obino kod bolesti, naime, da moramo uzeti u obzir ono to je g. Mller upravo rekao. Tako je i ak i kod ljudskih bia da se odreene stvari nije ranije primjeivalo, dok se danas one paljivo prouavaju. Ali ovdje dolazimo do neeg esencijalno razliitog. Pelar prolosti imao je mnogo dobrih instinkta: radio je mnoge stvari bez da je mogao rei zato ih je napravio. Danas ti instinkti vie ne postoje. Danas ljudi uvijek ele znati razlog zato. Za odrediti to zato neophodno je, meutim, prouiti cijelu stvar vrlo temeljito. Moderno znanje u pravilu nije u poziciji da to napravi. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 48

Vidite, pelar starine je imao vrlo dobre instinkte kako se ponaati prema pelama, elio bih rei, na sasvim osoban nain. Na primjer, trebate uzeti u obzir da ve postoji znaajna razlika izmeu davanja pelama starih slamnatih koara kao nekada, i davanja drvenih konica kako se radi danas. Konice se rade od drveta, a drvo je potpuno razliita tvar od slame od koje su bile napravljene stare koare. Slama iz zraka privlai sasvim razliite supstance nego to to ini drvo, tako da ve imamo razliku u vanjskom rukovanju. Kada ovome dodam sve to je pelar radio u stara vremena, a iznad svega, snani instinkt da to napravi ak iako nije uvijek znao razlog zato, on bi, na primjer, smjestio svoje konice na neku izabranu toku, gdje bi vjetar puhao ee s jednog nego s drugog kraja, i tako dalje. Danas netko postavlja konice gdje ima za njih mjesta, iz razloga pogodnosti. Klimatski elementi se jo razmatraju, ali ne vie u istoj mjeri. G. MLLER je izjavio da on posveuje veliku panju ovome; on smjesti svoje konice na greben gdje su zaklonjene od sjevernog i istonog vjetra, i tako dalje. DR. STEINER: Kod ovakvih stvari drvo je manje osjetljivo od slame. Nemam namjeru agitirati u korist slamnatih koara; premda razlike postoje, i ba stvari kao ova naravno, definitivno, utjeu na pele s obzirom na njihovu unutarnju aktivnost. Ogromna aktivnost se zbiva u tijelu pele kada najprije mora sakupiti nektar od biljaka, zatim ga apsorbirati, pa ga transformirati. Ovo je stvarno neizmjeran rad. Kako ga pela ostvaruje? To je ostvareno kroz sasvim poseban odnos izmeu dvije razliite tekuine u peli. Jedna od njih su eluani sokovi a druga krvna tekuina. Kada prouavate pelu nalazite bjeliasti eluani sok i crvenkasti sok krvi; to su dva glavna elementa od kojih se pela sastoji, a svi drugi dijelovi su ureeni prema djelovanju eluanog soka i krvi. Zatim je glavna stvar odreena proporcija izmeu ove dvije tekuine; one se same po sebi vrlo znaajno razlikuju. eluani sok je ono to se u kemiji naziva kiselina, a krvni sok se kemijski zove luina, to znai da nije kiselina premda moe biti napravljen takvom; po sebi on meutim, nije kiselina. Kada je probavni sok nedovoljno kiselina, u peli se odvija neto to prilino ometa njen unutarnji organizam u procesu proizvodnje meda. Krvni sok je dovoljno jak jedino kada su prisutni neophodni klimatski uvjeti svjetla i topline, i tako dalje. Prema tome biti e vrlo bitno uzeti prava sredstva za uspostavljanje prave ravnotee izmeu eluane tekuine i krvi ako se ele prevladati mnoge bolesti koje su se u zadnje vrijeme pojavile kod pela. Poto se pelarstvo ne moe vie odvijati kao u prolim danima, nije vie mogue doi do preventivnih metoda kroz klimatske uvjete kao toplina, itd., jer oni vie ne mogu efektivno raditi na pelama danas; treba otkriti to e moi najpovoljnije raditi na krvnom soku pele. U budunosti e biti neophodno da pelari posvete posebnu panju da je krvni sok pele ispravno zbrinut. Vano je slijedee: svi znate da postoje godine kada pele moraju uzimati nektar gotovo iskljuivo sa stabala. U takvim sezonama sastav krvnog soka je ugroen, i pele su mnogo vie podlone bolesti nego u druga vremena. U budunosti e biti neophodno da pelar napravi ak i malu zelenu kuu ne treba biti velika u kojoj

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

49

moe uzgojiti one biljke koje pele ne samo vole, ve ih i moraju imati u odreeno doba godine. Biti e neophodno imati barem malu parcelu cvijea posebno za pele, na primjer u mjesecu svibnju. Nee pogrijeiti ako to naprave kada god biljke koje im trebaju na drugom mjestu nedostaju. Sa ovim posebnim gajenjem neophodnih biljaka u blizini konica biti e mogue boriti se s ovim bolestima. Ovo su metode koje mogu preporuiti; Dajem samo indikacije, ali one e se sasvim sigurno pokazati zadovoljavajue jer su izvedene iz znanja o pelarstvu, Ako ih se isproba doi e se do toga da budu plodonosne za pelara, jer e otkriti da se bolesti pela mogu na ovaj nain sprijeiti. Ali ako e se nastaviti praktino sve gore spomenuto treba uzeti u obzir. Ne elim iznositi tvrdnje; elim samo rei da ove stvari proizlaze iz cijele prirode pela, i da bi bilo dobro praviti eksperimente sa posebno uzgojenim biljkama u sezonama kada one najvie nedostaju, bilo djelomino ili potpuno. Na ovaj nain bi trebalo biti mogue znaajno unaprijediti zdravlje pela. Ja sam prilino uvjeren da bi se ove metode pokazale uspjene ako bi se u ova pitanja moglo ui s istinskim razumijevanjem prirode. Vidite, nije se mogue vratiti na stare naine pelarstva. Kao to ima malo potrebe biti nazadan u oblasti politike, ili ivota, tako to ne treba ni u drugim podrujima. Treba biti u skladu s vremenom; ali ono to je stvarno bitno je da smo dok naputamo stare metode oprezni u tome da uravnoteimo ono to smo izgubili. To je esencijalno. G.MLLER je izjavio da pelari ve rade u smjeru posebnog uzgoja odreenih biljaka. Na primjer, uti afran, koji se uzgaja u velikim koliinama za pele; druge biljke sa slinim malim utim cvjetovima se takoer uzgajaju. Zaista, vie od toga, jer je sada zasaena velika koliina amerike djeteline; djetelina koja raste est stopa u visinu i cvjeta cijelu godinu. Ree se samo u jesen; do tada je cvijet ostavljen pelama. Ovo je moda takoer neophodno? DR. STEINER: Zasigurno, takve stvari se bez sumnje rade, ali u pravilu prave veze se ne poznaju. Ono to je g.Mller spomenuo na poetku, izvrsno je i treba nastaviti, ali s obzirom na ameriku djetelinu koja cvjeta cijelu godinu, to e se u budue izbjegavati, jer ta biljka ne moe donijeti nikakvo poboljanje u krvnom soku pela; ona djeluje jedino kao stimulans, i to vrlo kratko vrijeme. To je dosta slino kao da ovjeka lijeite alkoholom, pele se stimulira na veu aktivnost na neko vrijeme. Danas najvea panja treba biti posveena tome da se ne uzgajaju biljke koje su pelama potpuno strane; pele su sa svojom cijelom organskom prirodom povezane s odreenom zemljom. To je vrlo evidentno, jer se pele iz razliitih dijelova svijeta sasvim razlikuju jedna od druge. Postoji, na primjer, srednje europska pela koju smo ovdje ve spominjali, uobiajena domaa pela. Talijanska pela je sasvim razliita od panjolske pele, i tako dalje. Pele su svojim navikama jako povezane sa njihovom autohtonom zemljom, i ne moe im se pomoi na pravi nain dajui im nektar ili med koji pripada potpuno razliitim zemljama. Tada one imaju, toliko posla u svojim vlastitim tijelima da tu dolazi do poremeaja; pele su prisiljene da se prilagode, da naprave svoju organizaciju to je mogue slinijom onih drugih pela, u onim zemljama odakle djetelina dolazi. vrste injenice e dokazati da iako ove metode

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

50

mogu izgledati uspjene na par godina, katastrofalni rezultati e slijediti. Sasvim je tono kao to je reeno, da do sada nema konanih indikacija ovoga, ali e se ipak pojaviti, i ljudi moraju odbaciti sve ovakve metode, ili e nastaviti kao to je to bilo u sluaju vinove loze. Sjetit ete se da se u sedamdesetima ili osamdesetima, pojavila phyloxera(filoksera) i unitila vinograde Europe, na neizmjernim podrujima. U to vrijeme sam mogao prouavati ovu stvar, poto sam imao vrlo dobrog prijatelja koji je bio farmer, i koji je takoer ureivao poljoprivredni list, i posvetio veliku panju cijelom problemu. Ljudi su se poeli uditi zato je amerika loza izgledala imuna na ovu bolest. Ali o emu se tu radilo? Radilo se o ovome, da lijekovi s kojima se bolesti rijeila amerika loza, nisu mogli jednako uspjeno koristiti na europskim lozama. Posljedica je bila, da ak kada su svi poeli uzgajati ameriku lozu, mogli su biti uspjeni u odravanju je zdravom, dok je europska loza izumrla. Od uzgoja europske loze moralo se potpuno odustati; cijeli uzgoj u vinogradima je bio amerikaniziran, i sve je bilo potpuno promijenjeno. To se dogodilo na mnogim mjestima. Misliti o ovome na mehaniki nain je besmisleno; treba biti sasvim jasno da su stvari sa svojom prirodom sjedinjene sa odreenim lokalitetima, i tu injenicu treba uzeti u obzir. Inae se samo moe doi do privremenog uspjeha, on ne moe biti permanentan. Ima li drugih pitanja koje elite pitati? Ili ste svi zadovoljni da jedete med bez previe rasprave o njemu? Moda se nekom od vas pojavi neko pitanje. U meuvremenu, elio bih neto sasvim ukratko rei o prirodi ovog procesa pravljenja meda kod pela. To je neto toliko predivno da postoje ova mala sitna stvorenja koja mogu transformirati ono to openito sakupe od cvijea i biljaka, u med koji je toliko zdrav, i koji bi trebao igrati daleko veu ulogu u ishrani mukaraca i ena danas. Ne shvaa se koliko je zaista vano konzumiranje meda. Na primjer, kada bi bilo mogue utjecati na dananju socijalnu medicinu, otkrilo bi se da ako bi ljudi pred brakom jeli med kao pripremu za budunost, oni ne bi imali rahitinu djecu. Asimilirani med moe utjecati na reproduktivne procese, i u velikoj mjeri utjee na izgradnju tijela djeteta. Konzumiranje meda od strane roditelja, a iznad svega potencijalne majke, posebno djeluje na kotanu strukturu djeteta. Ovakvi rezultati pojaviti e se kada se ova pitanja razmotre u njihovim esencijalnim aspektima. Umjesto trivijalnosti koje se iznose u dananjim znanstvenim asopisima, pitati e se, jednom kada imamo stvarno znanje o ovim stvarima: to je najbolje konzumirati u ovom ili onom periodu ivota? to je najbolje u nekom drugom periodu ivota? Zaista, gospodo, to bi bilo od ogromne vrijednosti, jer e se ope stanje zdravlja tada esencijalno poboljati, i posebno e to utjecati na ovjekovu vitalnost. Danas ljudi pridaju malo vanosti ovim stvarima. Oni ija djeca ne pate od rahitisa su naravno zadovoljni, ali ne razmiljaju o tome mnogo, to se uzima kao normalno. ale se samo oni ija su djeca roena s rahitisom. Upravo je to sluaj da prema najvrjednijim socijalnim i medicinskim metodama ljudi ostaju indiferentni, jer se openito misli da se ovakve mjere tiu onoga to oni smatraju za normalne uvjete. Prvo ih treba uvjeriti da to nije sluaj. Trebalo bi, meutim, biti prepoznato da e se u tom smjeru postii iznimno dobri rezultati, i ja sam siguran da ako se bude na ovaj nain moglo doi do toga da je preko duhovne znanosti mogue doi do ovakvih zakljuaka, ljudi e poeti

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

51

gledati prema stvarima duha. To e raditi mnogo vie nego sada, kada im se samo kae da se mole da se ovo ili ono dogodi. Zaista, gospodo, ove stvari koje se moe nauiti od duha, a koje moderna znanost ignorira, su takve da se moe znati da za vrijeme zaruka i trudnoe, med moe biti od neprocjenjive vrijednosti. Upravo sam rekao da je predivna stvar da pela moe sakupljati stvari iz skladita prirode i zatim ih transformirati u med koji je toliko vrijedan ljudskom ivotu. Najbolje ete razumjeti na emu poiva porijeklo meda ako vam opiem isti proces u sasvim razliitom obliku koji nalazimo kod roaka pela, ako ih tako smijem zvati, kod osa. Ose ne daju ovjeku med, ali pripremaju supstance koje se mogu medicinski koristiti, iako sasvim razliite vrste od one koju nam pripremaju pele. Na slijedeem predavanju takoer u govoriti o mravima, ali najprije, razmotrit emo odreene vrste osa. Postoje ose koje imaju osobitost da ne polau svoja jaja bilo gdje, ve ih polau na biljkama ili na liu ili na kori drveta, ak i na cvjetove stabala. [Crtanje na ploi.] Ovdje je na primjer grana, ovdje list hrasta, i osa sa svojim ovipositorom (ovipositor=mjesto u kojem su jaja) koji je upalj, (alac bi bio ovdje) polae svoja jaja na list hrasta, ili na neki drugi dio biljke. to se onda dogaa? Kada je jaje poloeno cijelo okolno tkivo lista je promijenjeno; list bi bio sasvim razliit kada jaje tu ne bi bilo poloeno. Vrlo dobro, sada pogledajmo to se dogodilo. To utjee na kompletan rast biljke, i istureno od lista, potpuno okruujui malo jaje ose, nalazimo takozvani mali orah ili malu jabuku, te male smekasto obojene orahe ili jabuke koje esto vidimo na stablima. Oni su tu jer je osa poloila jaje u ovoj toci, i svuda oko jaja je ova metamorfozirana biljna supstanca koja ga potpuno okruuje. Osinje jaje bi iezlo kada bi bilo poloeno na nekom drugom mjestu; ono moe postojati i razviti se jedino zbog zatitne supstance koja ga okruuje koju osa krade od biljke. Ose kradu biljkama ovu supstancu. Vidite, pela polae svoja jaja u eliju saa; liinka se razvija i pojavljuje kao pela, koje na svoj nain kradu od biljaka, i razlau je unutar sebe. Osa to ini u ranijoj fazi, jer kod polaganja jaja osa ve uzima supstance koje joj trebaju od biljaka. Pela, takorei, eka malo dulje, osa ini to ranije. U sluaju viih ivotinja, i kod ovjeka, jaje je ve okrueno zatitnim ovojem unutar tijela majke. U ovom sluaju ono to osa treba uzeti od biljke daje majka. Ovaj orah jednostavno je izgraen od supstanci biljke, ba kao to je formirana kouljica oko jaja u tijelu majke, i kasnije poslije roenja odbaena. Vidite kako je bliska veza izmeu osa i biljaka. U podrujima posebno bogatim s osama mogu se nai stabla gotovo sasvim prekrivena s ovim ranicama. Osa ivi sa stablom; zavisi od njega, jer se njeno jaje nikada ne bi razvilo kada ne bi pribavila ovaj zatitni prekriva sa raznih stabala ili biljaka. Ovi oraii imaju vrlo mnogo razliitih oblika, postoje neki koji ne izgledaju kao male jabuice, ve su protkane i dlakave, ali svugdje je u sredini mali zametak ose. Ponekad izgledaju kao dlakavi mali oraii. Vidimo kako je bliska veza izmeu osa i biljaka s kojima dijele svoju egzistenciju.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

52

Kada osa sazrije, ona jede svoj put vani iz oraha otrim eljustima, i pojavljuje se kao osa, i nakon odreenog perioda ivota u vanjskom svijetu polae svoja jaja na list ili na koru stabla; stupnjevi jaja i liinke uvijek prolaze kroz ivot zajedno s biljkom. Dakle, gospodo, mogli bi moda rei to sve ovo ima veze s proizvodnjom meda? U stvari ima dosta veze s tim, jer kada se ove stvari promatraju na pravi nain uimo spoznati kako je med prvo pripremljen u prirodi, i ponovno nalazimo primjer kako je instinktivno znanje ljudi u starim vremenima uzimalo ove stvari u obzir. Moda znate da je na jugu, posebno u Grkoj, uzgoj smokava od velike vanosti. Postoje takozvane divlje smokve koje su sigurno dosta slatke, ali postoje ljudi s jo slaim nepcima, koji ele imati stabla smokve koje daju jo slae smokve od onih divljih. to ovi ljudi rade? Sada zamislimo da imate stablo divlje smokve; ovo stablo divlje smokve je poseban favorit za odreenu vrstu osa koja na njega polae jaja. Predstavimo sebi ovo stablo, i na njegovim granama divlju smokvu u koju osa polae svoje jaje. Sada uzgajiva divljih smokava je na svoj nain pametan momak; on puta ose da polau jaja na divljoj smokvi koju uzgaja upravo iz ovog posebnog razloga. Kasnije ovaj momak sakupi dvije od ovih smokava, upravo u trenutku kada se osinje jaje jo nije potpuno razvilo, kada ose jo nisu spremne izmiljeti vani, i uzima drvce i spaja ove dvije smokve zajedno tako da se vrsto dre. Sada ide do stabla smokve koje eli poboljati, i vjea dvije smokve koje je privezao zajedno, i unutar kojih su jaja ose koja se nisu potpuno razvila, i privezuje ih za stablo smokve koje eli zasladiti. I sada se dogaa slijedee: ose u smokvi osjeaju da se neto dogodilo, jer smokve koje su sakupljene sada se poinju suiti, jer nisu vie snabdjevene sa sokom stabla, i postaju vrlo suhe. Nezrela osa unutra ovo osjea, ak je i jaje svjesno ovoga, i rezultat je da ose strano ure da izau iz smokve. Uzgajiva uvijek poinje ovaj proces u proljee; on prvo puta da osa poloi svoja jaja, i u mjesecu svibnju brzo sakupi dvije smokve i izvrava svoj plan. Malo stvorenje unutra misli, sada moram uriti, sada je dolo vrijeme kada se smokva sui. U stranoj urbi osa se pojavljuje mnogo ranije nego bi se to inae. Da je smokva ostala gdje je bila prije, ona bi se izvukla u kasno ljeto; sada se mora izvui u rano ljeto sa rezultatom da postoji drugo leglo. Ona lee jaja u ljeto koja bi inae bila poloena slijedeeg proljea. Sada ova kasna jaja koja su poloena na stablu koje treba dalje kultivirati, ne dostiu punu zrelost, razvijaju se samo do odreenog stupnja. Rezultat ovoga je, da one smokve u koje je smjeteno drugo leglo postaju dvostruko slae od divljih smokvi. Ovo je metoda poboljanja smokvi, pravei ih dvostruko slaim. to se u stvari ovdje odigralo? Ose, koje premda se razlikuju od pela ipak su s njima povezane, ose uzimaju upravo one supstance od biljke koje su na putu da postanu med. Ako su na pametan nain uzgajivaa smokava, divlje smokve koje sadre jaja ose povuene i povezane tako da ostanu tamo visjeti, i ako je netko dovoljno pametan da potakne ose da ponovno utkaju u stablo ono to je uzeto sa drugog stabla, tada je med u obliku slatkog, takorei, filtriran u ova nakalemljena

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

53

stabla; on ulazi u smokve u obliku slatkog jer su ga ose pripremile u iznimno fino stanje razrijeenosti; Sama Priroda je dovela do toga na indirektan nain. Vidite, gospodo, nita nije oduzeto od Prirode, esencija meda ostaje unutar Prirode. Ose ne mogu pripremiti med na nain kako to rade pele, jer njen ustroj nije za to prilagoen. Ali kada je, ovako indirektno, na to prisiljena za vrijeme razvoja, nositi slatkou meda od jednog stabla na drugo, slatkoa nakalemljenih smokava moe biti poveana; vrsta supstance meda tada je unutar nje. Vidite, gospodo, ovdje dolazimo do neeg veoma zanimljivog. Izgleda da ove ose imaju tijela koja ne mogu sakupljati nektar, supstancu meda od Prirode, i unutar sebe je transformirati u med. Ali ovjek moe dovesti do toga da se od jednog do drugog stabla smokve odvije vrsta pravljenja meda. Pela je dakle stvorenje koje razvija tijelo kao osa mnogo dalje tako da je sposobna to izvriti sasvim odvojena od stabala; u sluaju osa proces treba ostati unutar samog stabla. Dakle moramo rei: pela dri unutar sebe vie one sile koju osa posjeduje u vrlo mladom stupnju, ukoliko je, u jaju, ili stanju liinke. Kada se osa dalje razvija ona gubi snagu za proizvodnju meda; pela je zadrava i moe je koristiti kao potpuno zrelo stvorenje. Samo promislite, gospodo, to to znai da se na ovaj nain moe gledati u procese Prirode, i rei sebi: unutar biljki ovaj med je prikriven, ova supstanca koja tei prema eernoj slatkoi. Ona je tamo; pokazuje se, ako se slijedi prava staza; treba samo asistirati Prirodi gledanjem da osa doe u pravi trenutak na stablo koje e se poboljati. Ovdje, u naoj zemlji takve stvari se ne mogu initi, to danas vie nije mogue. Postojalo je jednom vrijeme u zemaljskoj evoluciji kada su ose, od prije kojih 2000 godina, i zaista, jo i danas, mogle biti nagovorene od nekog pametnog momka da proizvedu drugo leglo kao to sam opisao. Ove su se ose izvlaile vani i bila im je dana mogunost da polau jaja u smokvi, koje su zatim ponovo skupljene. Prema tome, tijekom vremena, bilo je mogue da se iz ovih osa razviju pele. Pela je stvorenje koje se u drevnim vremenima razvilo od ose. Danas se jo moe vidjeti da je pomou ivotinjske aktivnosti, naime one od osa, da je med prvo pripremljen u oblasti prirode. Tako sada, takoer moete shvatiti koliko je usko povezana s ovim injenica da pele smjetaju svoj med u elije medenog saa. To sae se sastoji uglavnom od voska, i vosak nije neophodan samo da bi pele tamo mogle odlagati med, jer pela moe proizvesti med kada je cijeli organizam aktivan na pravi nain. Ona prema tome mora izluivati vosak. Drugo smokvino stablo u kojem se slatko pojavljuje samo od sebe, takoer je bogatije i voskom nego divlje stablo. Posebno se razlikuje od divljeg stabla u tome to je bogatije voskom. Sama Priroda poveava vosak tako da uzgojene smokve, zaslaene smokve, rastu na stablu koje je na izvjestan nain, Priroda napravila bogatijim s voskom. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 54

Ve moete vidjeti model, takorei, onog to se dogaa kod pelarstva. Ako sada idete vrlo paljivo raditi, i napravite presjek uzgojenog smokvina stabla, nai ete, ako paljivo gledate, uzorke ba kao i u votanoj eliji saa. Unutar djelia stabla nai ete izrasline sline medenim elijama, formirane taloenjem voska stabla. Stablo koje je bogatije voskom koristi ih u nekoj vrsti formiranja medenih elija. Dakle moemo rei: kada prouavamo ovaj poseban uzgoj smokvinih stabala otkrivamo vrstu proizvodnje meda u Prirodi koja se jo ne pojavljuje otvoreno, jer med ostaje unutar smokve. Pele, ako se mogu tako izraziti, donose vani ono to jo ostaje unutar Prirode u zaslaenim smokvama. Dakle, ono to bi inae ostalo unutar stabla, formirajui tamo ove prirodne elije, koje su samo manje definirane, manje stvarne od elija pele, i ponovno nestaju, ovaj cijeli proces proizvodnje voska i meda odvija se u smokvama, tako da je i sama Priroda pelar. Pele su to izvukle naprijed iz Prirode i te procese imaju unutar sebe. to onda pela radi? Pela polae svoja jaja unutar konice, i jaja tamo zriju. Ona ne treba mijenjati supstancu u jabuicu, ona uzima nektar direktno od biljaka, niti treba ii na stablo koje je bogatije voskom, jer ona izvrava u sebi ono to se odvija u djeliu stabla, i polae u sae sokove biljaka koje transformira u med, koji u sluaju uzgojenog stabla, ostaje u sokovima smokve. Moe se rei da ono to u Prirodi lei skriveno u stablu kroz ose, sada se dogaa vani, i postaje jasno to je stvarno to to imamo pred nama, kada pogledamo u konicu sa svojim velianstveno izgraenim saem od votanih elija. To je zaista, gospodo, predivan pogled, zar ne g. Mller? Predivan pogled je umjetnika konstrukcija ovih votanih elija s medom u njima. To trebate samo pogledati gospodo, i rei ete sebi pele nam sa svojim votanim elijama zaista pokazuju vrstu umjetniki oblikovanog stabla sa mnogo grana. Pela ne treba ii na stablo polagati svoja jaja tamo, ve one grade za sebe neku vrstu slike stabla, i umjesto smokava koje tamo rastu, one stavljaju med u zavrene elije. Nalazimo, takorei, kopiju umjetno uzgojenog stabla smokve koje su napravile pele. Stvarno, gospodo, to je gledati u samo srce Prirode, i shvatiti to se od nje moe nauiti. ovjek jo puno treba uiti od Prirode, ali za to prvo treba prepoznati duhovno u Prirodi. Bez prepoznavanja duha u Prirodi, samo stojimo i zinemo, i ako bi putovali na jug i vidjeli kako oni pametni momci tamo veu smokve zajedno, smokve probodene od osa, i bacaju onda gore u stabla i veu ih tamo i uvrste, mi bi zinuli kao to to rade turisti, ak i ako su gospoda znanstvenici, i ne bi znali to bi s time. Oni ne znaju da on tedi pelama njihov rad, jer e Priroda za njega staviti med u smokvu. U onim zemljama gdje su smokve izdane, one daju zdravlje kao i med, jer med u ranijoj fazi je ono to je ve u smokvama. Vidite, ovo su stvari koje trebamo znati ako emo raspravljati o tako vanoj stvari kao to je pelarstvo. Vjerujem da emo ovako s vremenom doi do toga da vidimo pravu vrijednost. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 55

PREDAVANJE VII.
Dornach, 12 prosinac 1923.

(Postavljeno je pitanje o privlanosti izmeu pela i cvijea koje ih toliko zbliava; takoer, to bi med trebao biti, i jest, u odnosu na obrok. Ponovno se pojavilo pitanje o polaganju jaja kada kraljica nije oploena, poto u normalnoj konici postoje tri vrste jaja: jaje kraljice, jaje radilice i jaje truta). DR. STEINER: U redu, na dananjem emo predavanju raspravljati ove stvari jo jednom. To je ovako: prvo imamo oplodnju kraljice za vrijeme svadbenog leta. Kraljica je tada oploena. Zatim moramo uzeti u obzir vrijeme koje protjee izmeu polaganja jaja dok insekti nisu potpuno zreli, dok tamo nije pela. Kod kraljice taj period je esnaest dana, kod radilice dvadeset jedan dvadeset dva dana, a u sluaju truta dvadeset dva dvadeset etiri dana. Tako moramo poeti s ova tri tipa; razlikuju se jedan od drugog utoliko to sazrijevaju kroz vremenske periode razliitog trajanja. to lei u korijenu ovoga? Kada se pela razvija kao Kraljica to je zbog posebne ishrane koja joj se daje; larva Kraljice hrani se drugaije tako da je njen rast ubrzan. Pele su stvorenja Sunca, i Sunce treba priblino jednako vrijeme da se okrene oko svoje osi kao to radilica treba za sazrijevanje. Kraljica u svom razvoju ne eka dok Sunce ne zavri svoju revoluciju, i iz tog razloga njen razvoj ostaje potpuno unutar utjecaja Sunca. Time postaje stvorenje sposobno polagati jaja; sve je to povezano s injenicom da je sposobnost polaganja jaja pod utjecajem Sunca, i zaista, cijelog kozmosa takoer. Kada je hranjenje takvo da se razvoj nastavlja do nivoa radilice, to je skoro potpuna revolucija Sunca, najblie je to pela prilazi utjecaju zemaljske evolucije. to se Sunce dalje kree, pela vie dolazi pod utjecaj Zemlje. Radilica je zaista u velikoj mjeri stvorenje Sunca, ali ve poneto i zemaljsko stvorenje. Ali trut koji se razvija za vrijeme dueg perioda nego to je neophodan za potpunu revoluciju Sunca, postaje potpuno stvorenje Zemlje. On se tako povlai od utjecaja Sunca. Tada imamo ovo trojstvo; imamo Kraljicu, radilice, u kojima su jo nadzemaljske sile, i imamo trutove koji vie nita nemaju sa Suncem, ve su potpuno stvorenja Zemlje. Sve drugo to se dogaa ne javlja se vie pod utjecajem Zemlje, s jedinom iznimkom oploivanja Kraljice. Sada je ovo izvanredan trenutak. Samo uzmite u obzir svadbeni let Kraljice. Nie ivotinje ne vole oplodnju, ele je izbjei. To je svugdje vidljivo. Tako je let Kraljice bijeg prema Suncu, i nikakva oplodnja ne moe se odigrati kada je dan nikakav. Trutovi koji ele donijeti zemaljski element u sunev element moraju se ak i hrvati u zraku, i slabiji ostaje otraga. Samo najsnaniji moe letjeti visoko kao Kraljica, i oploditi je. Ali ak i nakon ovoga nisu sva jaja oploena, ve samo dio njih, i ona mogu postati kraljice ili radilice; ostatak koji nije oploen unutar tijela Kraljice postaju trutovi. Kada Kraljica nije oploena mogu izai samo trutovi, kada je oploena, mogu izai kraljice, radilice i trutovi, poto je sjeme oploeno i nebesko Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 56

stupa u kontakt s zemaljskim. Tako ak i kad postoje radilice i trutovi, ovi zadnji ipak duguju svoje porijeklo duoj izloenosti zemaljskim utjecajima, jer u njihovom sluaju nije bilo oplodnje, i prema tome moraju vie biti izloeni zemaljskim utjecajima ako e postati sposobni za ivot; moraju due biti hranjeni. PITANJE: Prije par godina, reeno mi je da ako netko ima reumatizam i ubode ga pela ili osa, stanje e se popraviti. DR. STEINER: To se dotie pitanja koje moda proli ponedjeljak nismo potpuno razmotrili. G. Mller nam je tada rekao o ovjeku koji je oito imao manji srani udar, i koji se sruio kada je ubola pela. G. MLLER: Lijenik mu je savjetovao da odustane od pelarstva, inae bi mu to moglo biti pogibeljno. DR. STEINER: Bolest srca je znak da ego-organizacija ne funkcionira ispravno. Ve ste neto od ovoga uli na prijanjim predavanjima. Sjetit ete se da razlikujemo etiri razliita dijela ovjeka; najprije, uobiajeno fiziko tijelo, koje moemo dodirnuti, kao drugo eteriko tijelo, tree astralno tijelo, i etvrto ego-organizaciju. Ova ego-organizacija je aktivna u krvi; u stvari, ona dovodi krv u kretanje, i u skladu s kretanjem krvi, srce kuca. U knjiicama ete uvijek nai pogrene injenice, jer je predstavljeno da je srce neka vrsta pumpe, i to pumpanje srca alje krv svuda po tijelu. To je besmislica, jer je u stvari krv ta koja je dovedena u kretanje od egoorganizacije, i kree se kroz tijelo. Ako netko procjenjuje da srce pogoni krv, tada bi morao rei ako ima turbinu, da turbina stavlja vodu u pokret, premda svatko zna da je voda ta koja pogoni turbinu. ovjek ima istu vrstu toke otpora u svome srcu; krv dolazi nasuprot njega i pokree srce; dakle je tako da ego-organizacija radi direktno u cirkulaciji krvi. Sada je u stvari sluaj da je ova ego-organizacija na misteriozan nain prisutna u otrovu pele; sila koja je prisutna u otrovu pele je sila slina sili koja cirkulira u vaoj krvi. Veoma je znaajno da pela ima potrebu za ovim otrovom unutar sebe. Pela ga ne treba samo da bi mogla ubosti; to je sporedno. Pela treba ovaj otrov kroz cijeli organizam, jer joj treba ista sila cirkulacije koju ovjek ima u svojoj krvi. Kolonija pela je, kako sam rekao, kao cijeli ovjek. Sada razmotrite, dobijete neto od ovog otrova u vae tijelo, odnosno, u vau krv, jer svaki otrov koji ue u tijelo odmah ide u krv. Vi ste, recimo, normalan ovjek, vaa krv e biti pokretnija, i moe Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 57

slijediti upala, ali se vae srce moe nositi. Ako meutim, ovjek ima neku bolest srca, i njegova ego-organizacija ojaa zbog otrova, tada to utjee na slabo srce, i kao rezultat ovjek se moe onesvijestiti, ili ak umrijeti. Ovo objanjava sluaj koji spominje g. Mller. Izvanredna stvar je slijedee; supstanca koja moe ovjeka uiniti bolesnim ili ubiti, takoer ga moe i izlijeiti. To je jedna od najveih odgovornosti koju netko ima u pripremi lijekova, jer nema takvih pripravaka koji, krivo primijenjeni, ne mogu dovesti do neke bolesti koju takoer mogu i izlijeiti. to se onda stvarno dogaa kada ubod pele rezultira nesvjesticom ili ak smru? Vidite, kada se ovjek onesvijesti, tada se njegovo astralno tijelo, a posebno njegova ego-organizacija povukla iz tijela kao to se dogaa u snu, samo se kod sna ovo dogaa na normalan nain, a kod nesvijesti na nenormalan nain. U nesvjestici, ili kod nastupa nesvijesti, astralno tijelo ne povlai se potpuno kao u snu, brzo se nae u kripcu, i kada ovjek ima slabu ego-organizaciju, ne moe ga ponovno dovesti natrag. Treba ga tresti, buditi, probuditi iz nesvjestice inei to izvjesnim pokretima da die jae. Znate kako u ovim sluajevima, treba uzeti ovjekove ruke, prekriiti ih na prsima, staviti ih natrag, zatim ponovno naprijed i tako dalje, i ovo umjetno disanje stvarno uvijek znai da se pokuava ego-organizaciju dovesti natrag u tijelo na pravi nain. A sada pretpostavimo da netko pati od reumatizma, ili moda gihta, ili drugih naslaga u tijelu; tada treba pokuati ojaati ego-organizaciju. Zato ljudi imaju giht ili reumatizam? Jer je ego-organizacija preslaba i ne moe dovesti krv u pravo kretanje. Treba napraviti da krv bude bra. Kada krv nije u pravom stanju, kada na primjer, tee presporo, siuni kristali se svugdje taloe, i prijeu u susjedstvo krvnih sudova. Ovi siuni kristali sastoje se od mokrane kiseline, i idu svugdje po tijelu, i uzrokuju giht ili reumatizam ego-organizacija je preslaba. Ako sada dam ovjeku pravu dozu pelinjeg ili osinjeg otrova, njegova egoorganizacija je ojaana; samo se ne smije dati mnogo, ili ego-organizacija moda nee moi odrati samu sebe. Ali ako se daje upravo koliko treba za ojaati ego tada se moe doi do vrlo dobrog pripravka iz pelinjeg ili osinjeg otrova; samo ga treba kombinirati s nekom drugom supstancom. Ove stvari su napravljene. Na primjer, stari Tartarus pripravak napravljen je na slian nain, iako od drugih supstanci. Lijekovi se uvijek mogu pripravljati od otrovnih supstanci, kao u ovom sluaju za jaanje ego-organizacije, ali za primjenu je neophodno znati sve o odreenom pacijentu. Na primjer, netko ima giht ili reumatizam; prvo pitanje mora biti uje li mu se srce? odnosno, funkcionira li dobro pod utjecanjem cirkulacije krvi? Ako je to sluaj, moe se lijeiti s otrovom pele ili ose. Ako se srce ne uje (ovdje treba razlikovati uznemirenje srca uzrujanou, gdje je manje tetno) ali imate pacijenta s ozbiljnom sranom boleu, kada su problemi s boleu zalisaka, tada se treba biti veoma oprezan u koritenju ovog lijeka. Pelin ili osin otrov djeluje vrlo snano na srani zalisak, i kada je takvo oboljenje ovi lijekovi se ponekad ne mogu upotrijebiti. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 58

To je zato je tako opasno govoriti openito o nekom lijeku kao o lijeku za ovu ili onu bolest. Ali netko ima pravo rei napravio sam izvjestan preparat, lijek; u njega sam stavio osin ili pelin otrov (mi u stvari imamo takav preparat) kombinirano s nekom veznom supstancom, nekom elatinoznom ili drugaijom biljnom veznom supstancom, to je zatim stavljeno u ampule i injektirano, ba kao to je i alac ose injektiran, jedino je reakcija na ubod pele mnogo jaa. Netko moe pripremiti ovaj lijek, i nazvati ga lijekom za reumatizam. Ali premda je tako, to nije jedina strepnja koja se ima, jer najprije treba otkriti da li pacijentovo ope zdravstveno stanje moe podnijeti lijek; medikamenti koji ulaze duboko u tijelo mogu se dati tek kada je temeljito ispitano pacijentovo zdravstveno stanje. Iz tog razloga lijekovi koji duboko ulaze u tijelo smiju biti prepisani kada je temeljito ispitano stanje zdravlja pacijenta. Kada ujemo za svakakve preparate koji se uobiajeno reklamiraju kao lijekovi za jednu ili drugu stvar, oni su obino vie manje nekodljivi, i mogu biti od koristi. Mnogi od ovih preparata mogu se kupiti, i moemo se s time sloiti, ak i ako imaju neugodne rezultate. Lijeenje esto ima neugodne posljedice, i pacijent se obino mora oporaviti od lijeka koji ga je izlijeio! Ako imamo jakog ovjeka koji ima reumatizam, to kao pravilo, nije pravi reumatizam, ve uvjeti gihta, i tada, kako je g. Burle rekao, par uboda pele mogu vrlo povoljno djelovati na njega. On moe biti izlijeen jer je u stanju podnijeti reakciju. To je obino tako, da normalan ovjek koji pati od reumatizma, i daje mu se ispravna doza pelinjeg otrova, moe dobro podnijeti lijek i biti od njega izlijeen. U drugu ruku, ubod pele moe uzrokovati razne upale pa prvo to treba reducirati a otrov, to je mogue vie, treba biti uklonjen, u kom sluaju nee mnogo ostati za lijeenje reumatizma. U sluaju normalnog ovjeka, vjerojatno e se dogoditi da nije ostalo dovoljno lijeka za lijeenje reumatizma. Ali sada razmotrimo slijedei sluaj. Do reumatizma moe doi takoer i na ovaj nain. ovjek moda nije veliki radnik, a ima odlian apetit. Dobro, openito govorei, ovjeku e srce zvuati prilino dobro ako previe ne radi i jede zdravo, sve dok situacija ne postane neizvjesna. Srce je organ koji ima iznimnu snagu izdrljivosti, teko moe biti ozbiljno oteeno ukoliko nema nekih nasljednih tendencija, ili ako nije ozlijeeno u mladosti; srce se moe povrijediti samo nakon mnogo godina. Ali ovjek koji je teki jeda esto uzima dosta alkohola sa svojim obrocima, tada je ego-organizacija previe stimulirana, i cirkulacija krvi postaje previe nasilna; srce vie ne moe drati korak sa svojim otkucajima. Otrov, mokrana kiselina, deponirana je svugdje oko njega; srce moe biti jako jo prilino dugo vremena, ali giht i reumatizam ve vrebaju svugdje. Pod ovim okolnostima, ubod pele moe mu napraviti izvanredno dobru uslugu. G.BURLE:

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

59

Ne znam ima li traga alkoholizma kod ovjeka kojeg sam spomenuo. DR. STEINER: Mislite niste ispitivali? Vidite, gospodo, kada netko ima takav lijek kao to je otrov pele, koji je vrlo snaan, tada trebamo biti sasvim sigurni da je najvea mogua panja posveena ukupnom zdravstvenom stanju pacijenta. G. MLLER je izjavio da je imao napad reumatizma zbog hladnoe; tretirao ga je izlaganjem Suncu, poslije ega je nestao. Ovog ljeta ga je opet neznatno imao. On je takoer vjerovao da se moe lijeiti ubodom pele, ali jednog nesretnog dana bio je izboden po objema nogama, i imao je oko trideset dva uboda. Jedini bolesni efekt je to je tjedan dana bio u svim duginim bojama. Otekline ne slijede uvijek; ljudska tijela su vrlo razliito konstituirana. Kao to je ve reeno, netko od uboda pele moe umrijeti, dok drugi moe dobiti i ezdeset uboda bez da mu srce zbog toga ubrzano kuca. Netko je otporniji od drugog. DR. STEINER: Kada ste dobili te mnoge ubode, da li je to bilo nakon mnogo godina rada s pelama? G. MLLER: Mnogo godina. DR. STEINER: Vjerojatno se vie ne sjeate kada ste prvi puta bili ubodeni. Poslije prvog puta to se pone osjeati vie, ili manje. ovjek o kojem ste nam priali, bio je bez sumnje, uboden prvi puta. Kada je netko ve imao otrov u tijelu, to jest, u krvi, on postaje sve vie sposoban nositi se s njim, postaje vie imun, kako se to kae. Kada netko dobije ubod na poetku pelarenja, a inae ima zdravo srce, tada otrovi na njemu rade tako da on postaje sve manje i manje na njih osjetljiv. Ako netko zna da je jak i zdrav, moe ak pustiti da bude uboden jednom ili dvaput da bi kasnije mogao biti uboden. Dugine boje pokazuju da otrov utjee jedino na kou; krv je postala imuna. To ne zavisi samo o organizaciji, ve i o tome to je prethodno ulo u krv. Iznenaen sam da lijenik koji je pregledao ovog ovjeka o kojem ste nam priali, nije mu rekao da drugi puta nee biti tako loe, a treu puta da e biti imun. Ali moda je njegovo srce bilo toliko loe da ne bi mogao sigurno preuzeti takav rizik. To takoer treba razmotriti. I zaista danas je to opasna stvar, jer ako se lijenik jednom sretne s ovakvim stvarima, sada misli da svakog pelara treba cijepiti prije nego pone s pelarstvom. Kada ovjek ide u rat cijepljen je sa svakakvim otrovima, stvar koja nikako nije preporuljiva, jer je krv tada u velikoj mjeri povrijeena. Krv se uvijek nekako

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

60

pogorava kada se ovakve stvari stave u nju. Poslije nekog vremena ona obnovi svoju ravnoteu, krv postaje ponovno zdrava, ali je zatiena od svjeeg otrova iste prirode. G. MLLER: O trutovima i razliitim vrstama jaja, dr. Steiner je rekao toliko mnogo, ali jedna stvar mu moda nije poznata. Kada se ima razloga vjerovati da je kolonija zdrava, moe biti vrijeme kada je Kraljica inferiorna, ili je suvie stara, i sva jaja to poloi daju trutove. Poslije mnogo godina iskustva on je uvjeren da je Kraljica, kada nije dobra ili je previe stara, jo sposobna polagati jaja, od kojih su neka dobra, ali veina proizvodi trutove. Zatim o medu; kako pela u stvari radi med, i da li joj pelar ne bi trebao pomagati dohranom eerom. Iz onog to je ovdje reeno, izgleda da pelar ne bi trebao koristiti eer; izgleda da e bilo tko ako hrani pele eerom staviti svoje ime na crnu listu. Tono je da se mogu imati loa iskustva prehranom stranim medom. DR. STEINER: Prirodno, sasvim je ispravno rei da se ne dobije isti proizvod ako se umjetno prehranjuje eerom. Ako netko voli uzimati eer s medom moe ga sam dodati. Ba kao to netko ne vodni vino koje nudi ljudima na temelju toga da ga ne bi trebali piti tako jakog, nudi se ono to pie na naljepnici. Najbolja stvar kod meda je meusobna kontrola pelara, jer oni najbolje razumiju stvar. S obzirom na trutove, elio bih rei ovo. Zasigurno se moe sumnjati da Kraljica nije propisno oploena; pojavljuje se previe trutova. Ako se ne eli pustiti stvar pelama da je srede, neto se moe napraviti pomou posebne prehrane, (ovakvi pokusi su raeni) leglo tada izlazi ranije, t.j., poslije dvadeset dvadeset dva dana, umjesto dvadeset tri dvadeset etiri dana, Trutovi se tada javljaju nekako pospani, ali ipak priblino slini radilicama. Ovako se sigurno ne moe dugo nastaviti; to je samo primjer kako djeluju vremenski periodi. Ovakve stvari, meutim, nisu napravljene u praktinom pelarstvu, zasigurno se moe izjaviti da mnogo toga zavisi o hranjenju, i neporecivo je da se pela koja neregularno lee jaja moe razviti od radilice, premda to naravno nee biti prava Kraljica. Sve ove stvari pokazuju kako su ova stvorenja spremna za transformaciju, ali ovakve stvari nemaju veliku vrijednost u praktinom pelarstvu. G. MLLER: Netko ih zove namjeteni radnici; to je bolest u koloniji. DR. STEINER: U praktinom pelarstvu to nije od vee vanosti, ali posebnom prehranom, kolonija je sposobna napraviti pelu koja polae jaja iz obine radilice. To je vrsta Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 61

bolesti. Kolonija je u sebi jedinstvena, a onda je kolonija bolesna. Ako uzmete gusku i previe je hranite dok jetra ne postane prevelika, tada je cijeli organizam bolestan. Ako radilica postane polaga jaja, to je previe razvijena radilica, ali na cijelu koloniju tada treba gledati kao na bolesnu. Moda vam se kasnije javi jo neko pitanje, onda se moemo vratiti na njega. U meuvremenu u dodati par rijei kao odgovor na pitanje koje je pitao g.Dollinger. Moemo jasno razlikovati one insekte koji su u irem smislu kao pele, pele, ose, i mravi. Ova mala stvorenja su meusobno povezana, i ve sam vam ispriao zanimljivu priu o osama koje polau njihova jaja na drveu i slinim mjestima. Dalje sam objasnio kako se odigrava neka vrsta unutarnje pripreme meda preko ovih osa. Postoje i druge vrste osa osim ovih, koje vie slie pelama poto rade neku vrstu medenog saa. Postoji, na primjer, zanimljiva osa koja gradi na slijedei nain: kada nae prilino krut list na nekoj grani, donosi male komadie koje odgrize sa kore susjednih stabala, ili neku slinu supstancu; ona je proima sa svojom pljuvakom, a zatim nastavlja graditi brojne male strukie koje kai na list. Kada je zavrila s ovim privitcima osa nastavlja raditi, mijeajui te supstance s pljuvakom i gradei na ovim strukiima neto vrlo slino pojedinoj eliji medenog saa. Pobliim uvidom u ovu supstancu, meutim, ona izgleda drugaije. Medeno sae, kao to znate, napravljeno je od voska, ali kada uzmete komad ovog osinjeg saa on ima sivkastu boju, vrlo je slina onom to mi izraujemo kao papir. To je u stvari vrsta papirne kae. Zatim je dodan drugi, trei, etvrti komad i sputen tamo.

Dijagram 15

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

62

Kada su jaja odloena u ove elije, ona su prekrivena, ali za vrijeme polaganja, osa na vrlo osobit nain, pravi vrstu petlje od svoj papira, (Dijagram 15) i zatim ponovno vrstu poklopca s otvorom na jednoj strani kao otvor za letenje, tako da osa moe ii unutra i vani i pristupiti ovim malim elijama, Zatim se dodaje jo redova elija, prekriva, ponovno petlja, poklopac i otvor za letenje, i tako dalje, dok ne bude prilino duga ika, kao ika bora. Ose grade sebi ovu strukturu kao ika iz papira, i u svojim odvojenim dijelovima to je slino gnijezdu legla kod pela. Ostala osinja gnijezda su, kao to znate, prekrivena vrstom koe, i imaju mnogo razliitih formi. Samo razmislite to se ovdje zbiva. Ako me pitate to radi pela da bi napravila votanu eliju, tada moram rei da pela skuplja ono to joj treba od cvijea, od cvjetajuih biljaka, i to je sline prirode od drvea, ali bez interesa za koru, ili drvene supstance. Pela skuplja samo ono to je cvjetajue prirode, ili dosta rjee to je kao list po svojoj prirodi. Jedino kada ovi vii insekti kao to su pele idu na ono to nije cvjetajue prirode (na drvene dijelove i slino oni ne idu) je kada idu na supstancu koja im u odreeno vrijeme izgleda iznimno ukusno. Pele ovo svakako rade mnogo manje nego ose, a posebno nego mravi. Premda mravi i ose koriste ono to je drvenasto za njihova gnijezda, veoma uivaju u sokovima koji su izlueni prvenstveno od lisne ui:. To je stvarno zanimljivo. to su vre supstance to ih ova stvorenja koriste za svoje strukture, to vie uivaju ne samo u nektaru koji je unutar cvijeta, ve i neemu to je na cvijetu ili listu, naime, lisnoj ui. To su stvarno plemenita stvorenja, (oprostite mi ako koristim jezik mrava, u ljudskom govoru ne mogu to isto rei), lisna u je za mrava plemenita ivotinja. Ona je potpuno cvjetna; ona je zaista najfiniji med na svijetu. Ose takoer razlikuju okus lisne ui. Meutim kada smo kod mrava, koji ne mogu praviti istu vrstu gnijezda kao ose, oni moraju raditi sasvim razliito. Mravi ine hrpice na zemlji, i ove hrpe imaju mnoge prolaze unutar sebe, cijeli labirint prolaza kroz koje mravi nose sve to na putu trebaju od vrih supstanci od kore ili ljuske drvea. Iznad svega, mravi vole mrtve dijelove drveta, i te materijale koriste za nastavak svoje gradnje, gomilajui ih s djeliima tla. Oni uglavnom posjeuju panjeve drvea koje je odsjeeno, birajui ono to trebaju od vre jezgre i odnosei to za svoja gnijezda. Dakle mravi koriste najvre supstance, i ne mogu razraditi svoje graevine kao strukture elija. Vidite, pele koriste supstance koje su unutar biljaka; s njima grade svoje votane elije, i tako su ipak ovisne o sokovima svijeta za svoju hranu, o polenu na primjer, i sokovitim supstancama cvijeta. U sluaju osa, to je ve vri materijal kojeg trebaju za gradnju svojih elija, ali je u isto vrijeme, tanji i lomljiviji od medenog saa, premda je kao supstanca vri. Osi se moe sviati okus lisne ui, ali se usprkos tome ona hrani takoer, kao pela, onim to je sadrano u biljci. Mravi se uglavnom koriste ovim vrstim materijalom s kojim mogu samo raditi tunele u zemlji, konstruirajui male duplje bez ikakvog saa ili elija. Posebno vole lisne ui; ak ih i hvataju i odnose u svoje nastambe; njih se moe nai u mravljim hrpicama. To je stvarno zanimljivo. Kada idete u selo vidite red kua, a iza njih tale gdje su krave mljekarice; mravi imaju ba isti plan. Kroz mravlju gomilu nai ete male prostore gdje su smjetene lisne ui, jer

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

63

su one za mrave krave koje daju mlijeko. To je samo sve manjeg opsega, jer tamo ete nai male tale, a lisne ui su krave. Mravi idu do njih i povuku ih svojim antenama; to je iznimno ugodno za lisne ui, i one izlue svoj sok kojeg mravi sada apsorbiraju. S ovom sokom lisnih uiju mravi primaju najvitalniji element njihove ishrane, jer lisne ui daju ovaj sok kada ih mravi pomuzu. To je stvarno kao i kod krave, samo kravu treba povui mnogo jae. Lisne ui su mravi pokupili s biljaka, i dobro brinu za njih, tako da zaista moramo rei da je sjajno za ova mala stvorenja ako je breuljak mrava u susjedstvu, i da ih mravi odnesu i koriste u njihovim malim talicama. U mudrom aranmanu Prirode sasvim malo gospodarstvo krava mravi vode s lisnim uima. Dakle vidite, gospodo, oni koji koriste samo tvrde supstance za svoja stanita, ne mogu vie biti zadovoljni sa istim sokom biljaka za svoju hranu; moraju uzeti za hranu ono to je biljni sok ve dao ivotinji. Dakle treba rei: kod pela je isti sok biljke dovoljan za prehranu; ose trebaju oboje cvjetni sok i ivotinjski sok, stoga imaju jau strukturu ljuski. U sluaju mrava njihova prehrana je samo ivotinjski sok; stoga uope nemaju konstrukcije elija. Mrav vie nema snagu za gradnju elija. ak i kada uzima neto od cvijea jo uvijek treba tu supstancu iz malih talica, inae ne moe ivjeti. Vidite kako su zanimljivi odnosi koji postoje izmeu cvijea i ovih stvorenja. Pele od cvijea moraju koristiti isti sok; ose, a naroito mravi, moraju najprije pustiti da cvjetni sokovi prou kroz ivotinju da bi ih mogli koristiti u prehrani. Kao rezultat toga, oni mogu u graenju svojih kua, koristiti ono to vie nije sok u biljci. Postoji zaista velika razlika izmeu votanog medenog saa pele, papirnatog gnijezda ose, i strukture koju grade mravi koja se moe napraviti jedino iz vanjskog materijala, i ne moe se dovesti do stupnja elije. Iz ovog razloga njihova hrana mora biti toliko razliita. U subotu moram ii u Schaffhausen, i nee biti predavanja; javiti u vam kada e biti slijedee.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

64

PREDAVANJE VIII.
Dornach, 15 prosinac 1923.

Dobro jutro, gospodo! Danas u nastaviti s predmetom s kojom smo se bavili zadnji put u odgovoru na pitanje g.Dollingera. Ako se pojavi neto drugo, moemo i to razmatrati takoer. U mom odgovoru na pitanje g. Dollingera, govorio sam o mravima, i kako su ova stvorenja, pele, ose i mravi meusobno povezana, premda su im naini ivota sasvim razliiti. Uzevi tu injenicu kao nau polaznu toku, moemo zaista mnogo nauiti o cjelokupnom domainstvu Prirode, jer to vie razumijemo ova mala stvorenja i njihove naine, vie uviamo kako je mudro reguliran njihov rad, i sve to mogu postii u oblasti Prirode. Zadnji puta, rekao sam vam kako mravi rade njihova gnijezda, bilo da grade humke od samog tla, ili sakupljaju siune djelie mrtvog drva, ili od drva koje je postalo dosta tvrdo, i vie nije ivo; takoer i od raznih drugih supstanci koje mijeaju zajedno. Unutar ovih mravljih breuljaka su bezbrojni prolazi, du kojih se mravi kreu u procesiji, cijelo domainstvo. Vidi ih se kako izlaze na izlazima, pretraujui svoje okruenje, i sakupljajui ono to trebaju. Ponekad se meutim, dogaa da ova stvorenja ne grade odmah humak, ve koriste neto pogodno to je ve tu. Moda, na primjer, stablo je posjeeno a panj je ostao; kolonija mravi dolazi i unutra pravi malu dvoranu, izdubljuje vani, i ini svakakve prolaze i svoje izlaze. Tada moda, nabace malo zemlje, naprave prolaz, zatim drugi, onda trei i tako dalje, i pomou ovih prolaza sve je meusobno povezano. Vidite, rei da je sve ovo zbog instinkta ovih stvorenja moe biti u redu, ali time nije mnogo reeno, jer kada se stvorenja ne mogu koristiti panjem stabla, ona grade pjeani humak; kada nau pogodan panj, tada tako urede stvari da utede na radu koji bi bio potreban da naprave brdace. Mala stvorenja se prilagoavaju pojedinoj situaciji, i postaje vrlo teko izjaviti da je to zbog instinkta. To bi im samo omoguilo da sve rade u skladu s instinktom; ali ona se u stvari prilagoavaju vanjskim okolnostima. To je vana stvar. Ovdje, u naoj zemlji, ne dogaa se esto, ali to se ide dalje prema jugu mravi prave vee neprilike. Zamislite kuu, i na jednom njenom kutu, bez da je vlasnik ita primijetio, mravi su se skupili; donijeli su svakakve stvari, djelie zemlje, siune fragmente drva, i u nekom kutu na koji se ne obazire kod ienja, napravili malo boravite koje nitko nije primijetio. Odatle rade prolaze u kuhinju, u ostavu, slijedei najzamrenije putove, i odnosei sve to trebaju za hranu ili u druge svrhe, iz kuhinje ili ostave. To se moe dogoditi u junim zemljama, i kua moe biti prilino proeta kolonijom mrava bez da itko tko tamo ivi zna da su im mravi kolege stanovnici, dok ne otkriju sluajno, ili pogledom, da je neto od zalihe na ormariu grickano, a do Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 65

pravog izvora se dolazi jedino slijedei tragove. Ovdje ponovno, ne dolazimo daleko govorei o samom instinktu, jer bi tada morali rei da je Priroda dala ovim stvorenjima instinkt da uzmu svoje boravite upravo u toj kui; ono to su tamo izgradili mora biti prilagoeno upravo za tu kuu. Ali vidite, ova stvorenja ne rade samo iz instinkta; u tome to rade postoji mudrost. Ako testirate pojedinog mrava, sigurno neete doi do zakljuka da je posebno mudar, jer ono to radi kada je odvojen od kolonije, ili ono na to ga se moe prisiliti da radi, ne otkriva nikakvu posebnu mudrost. Tada poinjemo shvaati da nije pojedini mrav to to ima razum, ve cijela kolonija mrava kao cjelina; kolonija pela je, na primjer, mudra u ovom smislu. Pojedini mrav kolonije nema individualnu inteligenciju, i iz tog razloga rad izvrava cijela kolonija na iznimno interesantan nain. Ima, nadalje, mnogo drugih zanimljivih dogaanja unutar ovih mravljih humaka. Postoji, na primjer, vrsta mrava koja radi slijedee: ponegdje na zemlji rade vrstu zida (crtanje na ploi); ovdje je podignut; ovdje, formira krug na okolnoj zemlji, ovdje, iskopa rupu. Unutra su mravi. Ponekad je otvor na vrhu, kao krater vulkana; unutra su mnogi prolazi sa svojim izlazima. Ovi mravi sada rade neto osobito. Unite svu travu i biljke koje rastu okolo, s izuzetkom jedne posebne vrste trave. Sva ostala trava je unitena, ak s vremenom, sve ostale biljke. Dakle, u centru imamo nekakvo brdace, a svuda okolo izgleda kao da je tlo vrlo fino poploano. Poto su mravi sve odstranili, tlo je postalo vrlo kompaktno, i vrlo je tvrdo. Imamo mravlji humak, i svugdje okolo glatko poploano, gotovo kao asfalt, ali ipak svjetlije. Mravi zatim trae svuda okolo i sakupljaju odreenu vrstu trave koju zatim uzgajaju. im vjetar donese ostalo sjemenje, oni reu nove biljke u trenutku kada poinju rasti; nee ih biti na mjestu koje su napravili toliko glatkim, i u cijelom okolnom podruju niemu nije doputeno rasti osim ovoj posebnoj vrsti trave. Mravi su utemeljili vlastito malo imanje, takorei, i uredno uzgajaju vrstu trave koja im najbolje slui; ne doputaju da tamo raste nita drugo; sve druge biljke su odsjeene. Trava kojoj doputaju da raste postaje po karakteru neto sasvim drugo od iste trave koja raste daleko, gdje, na primjer, raste na rastresitom tlu. Na ovrsnulom tlu koje su mravi napravili, uzgojena trava ima prilino vrsto sjemenje, tvrdo kao kamen. Mogu se pronai ovi mravlji humci. Oko njih je uredna mala farma, i mravi su angairani u poljodjelstvu. Darwin, koji je posebno promatrao ove stvari, zove to tako. Na tlu se nalazi vrlo tvrdo sjemenje kao mala zrna kukuruza, i kada je sve gotovo, mravi izlaze, odgrizu vrhove, i nose ih u svoje boravite. Neko vrijeme stoje unutra; ne vidi ih se, ali oni su unutra prilino zaposleni. Sve to im nije potrebno, kao male stabljike koje su jo zakaene na tvrdo sjemenje, oni odgrizu, a poslije opet izlaze i prolaze svuda, i izbacuju sve to ne ele, zadravajui u svojim humcima samo sjeme tvrdo poput silicija. Oni ih djelomino koriste kao hranu, grizui ih svojim vrlo jakim zubima, ili ih koriste za svoje graevine. Sve to ne mogu koristiti oni izbace vani. Napokon, mi ljudi inimo sasvim isto. Ovi farmerski mravi snabdiju se svime to im treba na vrlo lijep nain!

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

66

Zaista se treba upitati: to se stvarno tamo odvija? U stvari, dolo se do potpuno nove vrste trave. Ovo sjeme tvrdo poput silicija ne moe se nigdje drugdje nai. Nju proizvode samo mravi, i mravi dalje rade na njoj. to se onda stvarno tamo zbiva? Prije nego ovo razmotrimo, pitanju emo prii s druge strane. Vratimo se na ose, meu kojim sam rekao da, nalazimo stvorenja koja polau svoja jaja na listovima, i na kori drveta; onda se formiraju oraii iz kojih izlaze mlade ose. Ali mogu se dogoditi i druge stvari. Postoje izvjesne gusjenice koje izgledaju ovako (crtanje na ploi). Svi ih znate; ove gusjenice su prekrivene vunastim dlakama, sa dosta bodljikavim vunastim dlakama. Ovim se gusjenicama moe dogoditi slijedee. Jedna ili vie osa posebne vrste jednostavno umetnu svoja jaja u gusjenicu, i kada jaje sazrije liinke izmile vani. Pele, i drugi takvi insekti, svi se na poetku pojavljuju kao larve, takoer i mravi. Znate kako, kada oistite hrpu mrava, nalazite bijela, takozvana mravlja jaja, koja se daju pticama u krletkama. Ona meutim, nisu jaja, ve liinke koje su izmiljele vani iz jaja. Nije ispravno zvati ih jajima. Sada kada ose polau svoja jaja u gusjenicu, to je stvarno izvanredno. Kao to sam ve rekao, ove liinke kada se tek izlegu veoma su gladne, i u gusjenici ih ima dosta. To je stvarno izvanredno, jer ako bi jedna od liinki poela jesti stomak gusjenice, cijela stvar oko razvoja osa bi zavrila, jer gusjenica ne moe ivjeti ako bilo koji organ, oko, ili vezan uz srce ili probavu, bude pojeden. Tada bi se stvari zavrile. Ali ove siune liinke pokazuju svoju inteligenciju time to ne grizu, ili se hrane nekim vitalnim organom, ve jedui samo one organe koji mogu biti ozlijeeni due vremena. Gusjenica ne umire, ona je bolesna; ali liinke ose mogu je nastaviti prodirati. To je najmudrije ureeno tako da liinke ose ne grizu bilo to a to bi moglo fatalno ozlijediti gusjenicu. Mogue, da ste vidjeli kako ove larve izlaze u gusjenici kada sazriju? Gusjenica je bila njihova pomajka, hranei cijelo gnijezdo svojim tijelom. Sada se izvlae, dalje razvijaju, i trae svoju hranu od biljaka. Kada su potpuno razvijene, jaja se ponovno polau u slinu gusjenicu, Mogli biste dobro rei da ima neto iznimno pametno u svemu ovom, i zaista, kao to sam ve rekao, to se vie promatraju ove stvari, one vie bude najdublje divljenje. Ne moe se drugaije; udo se rasplamsava, i pitamo se o znaenju ovih stvari. Ako bi netko otkrio njihovo znaenje, prvo bi morao rei; imamo biljke koje rastu iz zemlje; imamo gusjenice. Zatim se pojavljuju ovi insekti, i jedu od cvijea, i gusjenica, i onda se reproduciraju. Tako to ide, opet i opet ispoetka. Nama ljudima izgleda kao da bi taj cijeli svijet insekata mogao uope niti ne postojati. Prirodno, kao ljudska bia, kada ugledamo pelu, kaemo; pele nam daju med, prema tome pelarstvo nam je korisno. Vrlo dobro; ali to je s toke gledita ovjeka. Ako su pele otimai, i samo uzimaju nektar od cvijea, a zatim mi ljudi koristimo med za nau prehranu, ili kao lijek, tada je to sve za nas prednost. Ali sa toke gledita cvijea, to izgleda kao ista pljaka u kojoj mi, kao ljudi, imamo udjela. Pitanje je dakle, da li bi sa toke gledita cvijea trebalo rei, takorei; tamo su oni pljakai, pele, ose i mravi koji nam otimaju nae sokove; moramo vie bujati ako neemo ostati bez soka.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

67

Vidite, gospodo, to je stajalite koje ovjek obino ima u odnosu na cvijee. Ali to nije tako; to nikako nije tako. Stvari su potpuno razliite. Kada gledamo neki cvijet, i kako insekt, recimo pela, sie sokove cvijea, ili cvijeta vrbe, treba sebi rei: kako bi to bilo za biljku kada pela, ili osa ili neki drugi insekt, ne bi doao sisati taj nektar? Kako bi onda bilo? Na to je pitanje naravno mnogo tee odgovoriti nego na ono o samoj pljaki, jer treba gledati duboko u samo domainstvo Prirode. Nije mogue doi do pravog zakljuka osim ako nismo sposobni gledati natrag na ranije stupnjeve zemaljske evolucije. Vidite, zemlja nije uvijek bila ista kao to je danas. Da je zemlja uvijek bila kakva je danas, kada nalazimo mrtve vapnenake stijene, mrtvi kvarc, ili kriljac, i tako dalje; kada nalazimo izrastanje iz dananjih sjemenki, biljke, kada nalazimo ivotinje. Da je zemlja uvijek bila ovakva, sve to danas vidimo ne bi postojalo, ne bi uope bilo tu! Oni koji poinju svoju znanost na osnovu onog to postoji danas, odaju se potpunoj iluziji. Onaj tko bi traio sve misterije, sve zakone zemlje samo u onome u emu ih trai moderna znanost, to je kao da stanovnik Marsa sie na zemlju, koji nema pojma o ivuem ovjeku, koji samo doe u mrtvanicu i tamo vidi mrtvog ovjeka. Mrtvi tu ne bi uope mogli biti da prethodno nisu bili ivi ljudi. Stanovnik Marsa koji nije nikada vidio ivueg ovjeka, i vidio je samo mrtvog, prvo bi morao biti odveden do ivueg ovjeka; tada bi on mogao rei Da, sada razumijem zato mrtvi imaju ovaj oblik; prije to nisam razumio, poto nisam poznavao ivu formu koja je prethodila mrtvoj. Dakle, treba se vratiti na ranije uvjete da bi znali zakone zemaljske evolucije. Zemlja je davno prije imala vrlo razliit oblik; O tome sam govorio kao o stanju Mjeseca, i u mojoj knjizi, Kratak pregled okultne znanosti, takoer se zove stanje Mjeseca, poto je sadanji Mjesec ostatak ove drevne zemlje. Ostali stupnjevi evolucije prethodili su ovom od Mjeseca. Zemlja se transformirala; originalno je bila u potpunosti razliita. Zemlja je jednom bila na tom stupnju da biljke i insekti kakve imamo danas, uope nisu postojali. Materija je, gospodo, bila ovakva; bila je, recimo, neto to se moe usporeivati s zemljom danas. Iz toga su rasli biljoliki oblici, ali biljoliki oblici koji su se neprestano mijenjali, koji su neprestano uzimali druge oblike, kako to rade oblaci, na primjer. Tada su takvi oblaci bili u okruenju zemlje, ali oni nisu bili oblaci kao ovi to ih vidimo danas, koji su mrtvi, ili barem izgledaju mrtvi; bili su ivi oblaci, ivi kao to je dananje cvijee. Ako moete sebi predoiti da nai oblaci mogu postati ivi i poprimiti zelenkastu boju, tada imate predodbu o biljnom carstvu to vremena. Dananja gospoda znanstvenici imaju vrlo udne predodbe o ovim stvarima. Bio je nedavno najsmjeniji lanak u novinama. Jo jednom je dolo do znanstvenog otkria, sasvim na moderan nain. To je bilo zbilja apsurdno! Izjavljeno je da ako se pripremi na odreeni nain, mlijeko je lijek za skorbut, vrlo runu bolest. Dakle, gospodo, to dananji znanstvenici rade? Ve sam se osvrtao na ovo. Oni analiziraju mlijeko. Zatim utvrde da mlijeko sadri te i te kemijske komponente. Ali ja sam vam takoer rekao da netko moe hraniti mieve s kemijskim supstancama koje se nalaze

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

68

u mlijeku, ali ako im se daje samo to, mievi uginu za par dana. Bungeovi uenici su ovo potvrdili, (vidi prethodno spominjani lanak u Schweizerische Bienenzeitung) i samo rekli; Dakle, da, postoji ivotna supstanca u mlijeku, takoer i u medu, Vitamin. Sjeate se, kako sam prije rekao, moe se jednako tako kazati poezija dolazi iz siromatva, kao i ono to je tu reeno, u njemu je Vitamin. Dakle gospodo, dolo se do vanog otkria, u mlijeku postoje razliite supstance, one imaju vrlo komplicirana imena i mlijeko je kada se pripremi na poseban nain, lijek za skorbut. Zatim su na istinski uen nain napravljena istraivanja da se vidi moe li se lijeiti skorbut ako se pacijentu daju samo sve one stvari sa uenim imenima koje mlijeko sadrava. Nisu uope bili izlijeeni s bilo kojom od ovih supstanci. Ali kada su prisutne sve (u posebno pripremljenom mlijeku) tada je skorbut izlijeen. Ni jedna komponenta sama ne lijei, samo sve zajedno. Dakle kau znanstvenici sami sebi; to ostaje kada se odstrane sve komponente? to je tada preostalo? Jer sada smo ih sve eliminirali. Oni ne priznaju da ove komponente imaju eteriko tijelo, oni raunaju da su sve odstranili, i to preostaje? Vitamin! Vitamin koji mora biti da lijei skorbut ne moe se nai unutar komponenti. Gdje je dakle on? Tako oni sada ine lijepu priu mora biti u vodi mlijeka! Prema tome, lijek za skorbut je voda! Ovo je stvarno apsurdno, ali to su danas uene stvari. Jer ako bi voda sadravala vitamin, tada bi se s naim uenjem trebali popeti do oblaka. Trebali bi pogledati oko sebe i rei: Voda je svugdje i vitamin je u vodi. Ali tada bi bili na stupnju na kojem je zemlja jednom bila. Jedino to danas, to vie nije tako. Tamo je bio biljni ivot, ivi biljni prekriva, i ovaj ivi biljni prekriva je bio oploen iz svih smjerova iz okruenja. Tada nije bilo posebnih ivotinja, osa na primjer, ve je iz okolnih regija tamo dola supstanca koja je bila ivotinjske prirode. Naa je zemlja bila jednom u takvim uvjetima da je bila okruena oblacima koji su unutar sebe imali biljni ivot; iz periferije, pristupali su drugi oblaci i oploivali ih; ovi oblaci su imali ivotinjsku prirodu. Od kozmikih prostora dolazi ivotinjska priroda; od zemlje esencija bia biljke cvjeta prema gore. Sve se ovo promijenilo. Biljke su postale nae biljke s jasnim konturama koje rastu iz zemlje, vie ne formiraju velike oblake. Ali unutar biljaka ostala je tenja za primanje utjecaja izvana. Ovdje imamo ruu koja raste iz zemlje; ovdje ruinu laticu, ovdje drugu, zatim treu i tako dalje. Sada dolazi osa. Osa odmah uzima komad van iz ruine latice, odnosi u svoje gnijezdo, i koristi za graenje, ili je daje svojim mladima kao hranu. Komad ruine latice jednostavno je izvuen od ose, i odnesen tamo, Dobro, kao to sam prije rekao, nai grmovi rua nisu vie oblaci: postale su jasno oblikovane stvari. Ali ono to je jednom ivjelo u njima, to je bilo jednom ujedinjeno sa svime to je ulo kroz esenciju animalnog ivota, to je preostalo unutar ruinih listova i cvjetova. To je tamo unutar njih. Kod svake rue je ono to neophodno mora na neki nain biti oploeno izvana, iz cijelog okruenja. Vidite, gospodo, ono to cvijee treba, to stvarno treba, takoer je i supstanca koja igra vanu ulogu u ljudskom tijelu. Kada prouavate ljudsko tijelo u njemu se mogu nai najrazliitije supstance. Ali svugdje u ljudskom tijelu ove supstance su

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

69

transformirane u neto to je, u odreenim koliinama, uvijek prisutno unutar ljudskog tijela i potrebno mu je. Ta supstanca je mravlja kiselina. Ako idete na mravlji humak, skupite par mrava i stisnete ih, dobijete sok. Ovaj sok sadri mravlju kiselinu i malo alkohola. On je unutar mravi. Ali ovaj sok je takoer vrlo fino distribuiran kroz vae tijelo. to god jeli tijekom svog ivota uvijek je transformirano u mravlju kiselinu, ne naravno, ekskluzivno, jer ima takoer i drugih supstanci, ve u malim koliinama. Ova mravlja kiselina proima cijelo vae tijelo. Kada ste bolesni, i nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, to je za vae tijelo ozbiljna stvar, jer ono tada ima tendenciju, upravo zato to nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, (i ovdje opet dolazim do pitanja g. Mllera, u odgovor na njega) vae tijelo ima tendenciju postati naduveno, ili reumatino. Razvija previe mokrane kiseline, a premalo mravlje kiseline. Mravi takoer u svojim tijelima imaju ovu supstancu koju treba i ljudsko tijelo. Ova mravlja kiselina je, gospodo, zaista neto to koristi cijela Priroda, U stvari ne moe se nai kora ni jednog stabla koje ne sadri neto mravlje kiseline. Mravlja kiselina je svugdje u stablu, ba kao to je i u ljudskom tijelu. U svakom listu, svugdje mora biti mravlja kiselina. Ali samo mravlja kiselina nije ono to treba biti tamo, ve takoer i neto to je srodno s njom, i kasnije postaje otrov pele. Svi ovi insekti unutar sebe sadre odreenu supstancu koja je otrovna. Ako nekog ubode pela, dobije upalu; ako ga ubode osa, ponekad je i gore. Ubod ose moe biti dosta nezgodan. Brehm opisuje kako ovi insekti mogu igrati nezgodnu ulogu kod ljudi i ivotinja. Dogodilo se da je vee stado krava izvedeno vani na ispau, i da je panjak bio pun osinjih gnijezda. Pastirski pas tri okolo; napokon pastirski pas podivlja, juri okolo kao ludi pas, i nitko ne zna to se dogodilo. Najbre to moe pas pojuri u susjedni potok, bacajui se u vodu, i trese se. Mladia je to uznemirilo, i odlazi spasiti psa. On ne skoi u vodu, ve mu pokuava pomoi s obale. Prilino nesretno ugazi na gnijezdo, kao to je vjerojatno i pas prije napravio, i ose ubodu i njega, i on poinje juriti okolo kao luak, i konano skoi u vodu. I sada, poto je pas nestao, i pastir je nestao, u stadu krava dolazi do konfuzije. I krave koje gaze po gnijezdu takoer su ubodene, i ponaaju se kao lude. Konano, veina stada je takoer u potoku kao da su sve lude. Vidite, ubodi insekata mogu veoma poremetiti stvari. Sva ova stvorenja imaju u sebi otrov; ak i kad mrav nekog ubode, uzrokuje malu upalicu jer je u ranu injektirao malo mravlje kiseline. Ova mravlja kiselina, nadalje, prisutna je u svim ivim stvarima u pravoj razrijeenosti. Kada ne bi bilo mrava, pela i osa, koji pripremaju ove otrove, to bi se dogodilo? Istinski, gospodo, ista stvar koja bi se dogodila kod razmnoavanja ljudske rase kada bi svima mukarcima bile odsjeene glave, i na zemlji ostale samo ene. ovjeanstvo vie ne bi moglo postojati, jer ljudsko sjeme vie ne bi bilo tu. Dakle, ova stvorenja dodatno sva imaju sjeme, ali ona pored toga trebaju za svoje postojanje ono to dolazi od ovih otrova, jer su ovi otrovi preostali od onog to je jednom bilo u cijelom okruenju. U najfinijem stanju razrijeenosti, pelin otrov, osin otrov, mravlji Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 70

otrov, jednom se spustio na biljke iz kozmikih prostora, i ostatak je jo prisutan danas. Dakle kada vidite pelu na nekoj vrbi ili na nekom cvijeu, ne smijete rei: insekt eli samo pljakati cvijet ili neto slino; ve morate rei: kada mala pela sjedi tamo i sie, cvijet je toliko zadovoljan da puta da njegov sok tee do toke gdje pela sie. Dok pela uzima neto od cvijeta, pelin ili osin otrov tee od pele prema cvijetu. Od osa, osin otrov tee, i posebno kada mrav napada iverak koji vie nema ivota, mravlja kiselina tee unutra. Ako mrav posjeti cvijet, tada se sok cvijeta ujedini s mravljom kiselinom. To je neophodno. Kada se ove stvari ne bi dogaale, ako pele, ose i mravi ne bi postojali i stalno napadali biljke i grizli u njih, tada neophodna mravlja kiselina, neophodni otrovi, ne bi utjecali u cvijee, i biljke bi s vremenom izumrle. Vidite, supstance koje se obino nazivaju ivotne supstance, visoko su cijenjene od ovjeka; ipak to su upravo ove supstance koje su stvarno ivotne supstance. Ako imamo smrtonosnu buniku, unutar nje je otrov, vrlo snaan. Ali to je smrtonosna bunika? Ona sakuplja duhovnost iz svjetskog okruenja. Otrovi se sakupljaju iz duhovnog; iz tog razloga oni su lijekovi. Fundamentalno govorei, cvijee obolijeva preko ivotnih supstanci, a male pele, ose i mravi, stalno rade kao mali lijenici donosei mu mravlju kiselinu koju treba, i u isto vrijeme, lijeei ih. Tako je opet sve izlijeeno. Pele, ose i mravi nisu samo pljakai, jer u isto vrijeme biljkama donose ivot. Tako je isto ak i s gusjenicama koje bi izumrle, i nakon nekog vremena ni jedna ne bi ostala. Vjerojatno biste rekli da ne bi bilo neke tete ako bi nestale sve gusjenice; ali s njima se hrane ptice. Kroz cijelu Prirodu postoje ove unutarnje povezanosti. Kada vidimo, na primjer, kako mravi sve proimaju sa svojom mravljom kiselinom, gledamo u cijelo domainstvo Prirode i njenu velianstvenost. Svugdje se dogaaju stvari koje su esencijalne za odravanje ivota, i svijeta. Vidite, ovdje je stablo, i stablo ima koru. Kora odumre kada posijeem drvo; zatim se raspadne. Ljudi kau: Dobro, neka istrune. Samo pokuajte zamisliti svu trule u umi, palo lie i tako dalje, unutar tijeka godine! ovjek je voljan pustiti sve da istrune, ali Priroda nalae drugaije. Svugdje su mravlji humci, i od tih mravljih humaka mravlja kiselina ulazi u tlo i u umu. Kada imate oboje umsko tlo i mravlje humke, to je isto kao da dodate au vode i u nju dodate kap neega; to odmah utjee na sav sadraj. Ako stavite sol, sva voda odmah postaje slana. Ako imate mravlji humak tada mravlja kiselina odmah ide u umsko tlo, i sve tlo koje se ve raspada zasieno je ovom mravljom kiselinom. To nije samo u unutarnjim dijelovima ivih biljaka, i u jo ivuim gusjenicama da mravlja kiselina prodire dok pela sjedi na cvijetu, a cvijet apsorbira ono to prima od pele. Sve ove stvari mogu se nauiti samo pomou duhovne znanosti; drugu vrstu znanosti zanima samo ono to pela uzima od cvijea. Ali pele nikada ne bi mogle tisuama godina sjediti na cvijeu ako ga ne bi gajile ubadanjem u njega.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

71

Tako je takoer s beivotnim supstancama drvea. ak i fizika znanost kakva je danas, zakljuuje da e zemlja jednog dana biti sasvim mrtva. Zaista bi bilo tako, jer bi do takvog stanja eventualno moglo doi kada truljenje bude prevladavalo, kada e zemlja biti mrtva. Da ovo nee biti tako, to je zbog toga jer gdje god da zemlja truli tu odmah prodire sve to donose pele, ose i mravi. Pele, to je tono, daju samo ivom cvijeu, ose veinom takoer ivim biljkama. Ali mravi daju ono to predaju direktno u mravljoj kiselini onome to truli i mrtvo je; u izvjesnom stupnju pobuuju ivot, na ovaj nain igrajui svoju ulogu u tome to zemlja u svojim truleim supstancama jo mora zadrati ivot. Dobro moe netko rei da je udo prisutno u svim stvarima kroz djelovanje duha, ali kada tome blie pristupimo, tada se shvaa da to ima neizmjerno znaenje. Pogledajmo jo jednom one mrave farmere koji obrauju njihovo malo polje, i mijenjaju karakter biljaka koje tamo rastu. Stvarno, gospodo, ovjek se ne bi mogao hraniti s onim to tamo raste, jer kad bi ovjek iao jesti ta mala zrnca rie koja su tvrda kao silicij, prvo bi dobio udnu bolest poto bi u sebi imao previe mravlje kiseline, i kao dodatak tome, tako ozlijedio svoje zube da bi neko vrijeme zubari imali posla. Na kraju, umro bi jadno, zbog ovih tvrdih zrnaca rie koja su ovako razvijena. Ali mravlji humak bi rekao: kada mi mravi idemo vani u prirodu i to siemo od biljki koje su svugdje naokolo, tada dobivamo premalo mravlje kiseline, i premalo je moemo dati zemlji. Hajdemo zato, odabrati biljke koje moemo uzgajati tako da postanu prilino vrste, vrste kao kamen, i tada moemo imati mnogo mravlje kiseline od te tvrdoe. Dakle ovi farmerski mravi rade to da bi mogli dobiti najveu moguu koliinu mravlje kiseline. Upravo su to ti mravi koji ponovno vraaju mnogo mravlje kiseline zemlji. To je povezanost. Iz ovog moete vidjeti da su otrovi koji uzrokuju upalu, ili slino, takoer i vjeni lijek za oporavak od procesa umiranja. Moe se rei, to je upravo pela koja ima veliku vanost u ovom smislu, da sve moe biti ouvano unutar cvijea; postoji velika privlanost izmeu pela i cvijea. Ovo ouvanje u stvari pokazuje da svaki puta kada insekti obavljaju svoje aktivnosti na zemlji, zemlja je, takorei, oivljena njihovim otrovom. To je duhovna povezanost. Ako netko pita to su duhovne povezanosti, ne volim samo rei da su to i to; dajem injenice, a iz injenica moete sami prosuditi da li imaju znaaj ili ne. injenice su takve da se znaaj vidi svugdje. Ali ljudi koji danas zovu sebe znanstvenici, tako ne govore. To ima odreene efekte na ivot. U naoj zemlji to se moda manje uzima u obzir, ali kada idete dalje na jug, jednostavan narod, seljani, esto e izrei neku vrstu instinktivnog znanja; ne smiju se unitavati ovi mravlji humci, jer oni sprjeavaju humus da postane lo. Oni koji su jo mudriji, ako hodate s njima kroz umu rei e neto sasvim razliito, posebno gdje su stabla odsjeena i niu mlada stabla. Tada ljudi koji su mudri u svojim nosovima, ne u svojim priama (moe se biti mudar takoer i u nosu) kada ovi ljudi idu gdje su stabla pala a paeno je na mlada stabla, oni e rei: Ovdje, sve e biti u redu; ne mirie tako pljesnivo kako to esto bude; mravlji humak mora da je blizu, i dokazuje svoju korisnost. Ti ljudi to miriu; vrlo su pametni sa svojim nosovima. Mnogo prostog i korisnog znanja

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

72

je proizalo iz pametnog nosa! Na nesreu, moderna civilizacija jedino gleda na kultivaciju mozga, i odbacuje sve to je instinktivno; instinkt je postao samo rije. Stvorenja kao pele sve ovo znaju kolektivno, kao kolonija, kao mravlji humak; to dolazi iz vrste ula mirisa. Kao to sam prije rekao, mnogo toga to je instinktivno znanje moe doi iz pameti nosa. Dobro, gospodo, nastaviti emo temu slijedeeg tjedna u isti dan, elio sam rei da pele, ose i mravi ne samo da pljakaju Prirodu, ve pomau da bude mogue da Priroda ivi i buja.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

73

PREDAVANJE IX.
Dornach, 22 prosinac 1923.

DOBRO jutro, gospodo! Moda bi trebali jo neto rei o temi iz g. Dollingerovog pitanja. On je pitao, u vae ime, jer je to vjerojatno u interesu svima vama, koja je duhovna povezanost izmeu domainstava insekata koji, leprajui okolo, pristupaju biljkama i onom to se moe nai u biljkama. Rekao sam vam juer, jer poeli smo odgovarati na ovo pitanje proli puta, da svuda oko nas nije inteligencija, kisik i duik, ve da kroz Prirodu postoji inteligencija, stvarna inteligencija. Nikoga ne iznenauje kada se kae da je dah u zraku, jer zrak je svugdje, i dananja znanost je to toliko rasprostranila u svim kolskim knjigama da svatko zna da je zrak svugdje, i da ga mi udiemo. Isto tako znao sam neke ljude sa sela koji su mislili da je ta ideja fantazija, jer oni nisu znali da je zrak svugdje; na isti nain danas postoje ljudi koji ne znaju da je inteligencija svugdje. Oni misle da je fantazija ako se kae da mi udiemo zrak s naim pluima, tako da udiemo inteligenciju, na primjer, kroz na nos, ili kroz nae uho. Ve sam davao primjere gdje ste mogli vidjeti da je inteligencija svugdje. Govorili smo o posebno zanimljivom dijelu prirodne znanosti, o pelama, osama i mravima. Ima, moda, malo toga u Prirodi to nam doputa tako duboko pogledati u samu Prirodu, kao aktivnosti insekata; insekti su udna stvorenja, i jo imaju mnoge tajne za otkriti. Zanimljivo je da smo raspravljali o insektima upravo kada je stogodinjica uvenog promatraa insekata, Jean Henri Fabre-a, koji je roen 23 prosinca, prije sto godina, i ije se ivotno vrijeme podudara s dobom materijalizma. Fabre je prema tome sve tumaio materijalistiki, ali je takoer iznio na svijetlo enorman broj injenica. Tako je sasvim prirodno da ga se sjetimo danas kada govorimo o insektima. elio bi za poetak, dati vam primjer vrste insekata koja e vas zanimati u vezi s pelama. Rad pela savren je u vrlo visokom stupnju, ali najznaajnija stvar kod pele u stvari nije to to proizvodi med ve, da proizvodi velianstvenu strukturu medenog saa sasvim iz svog vlastitog bia. Materijal koji koristi, mora sama donijeti u konicu, ali pela u stvari radi tako da ne koristi ovaj materijal direktno, ve ga potpuno transformira, potpuno transformira ono to donosi u konicu. Pela radi iz svog vlastitog bia. Sada postoji vrsta pele koja ne radi na taj nain, ali pokazuje, upravo u svom radu, da je u cijeloj Prirodi neizmjerna inteligencija. Razmotrimo ovu pelu; obino se naziva drvna pela, i nije toliko cijenjena kao domaa pela, poto je uglavnom neprijatna. Razmotrit emo ovu drvnu pelu i njen rad. To je strano marljivo malo stvorenje, stvorenje koje da bi ivjelo ne pojedina pela, ve cijela vrsta mora izvravati ogromnu koliinu rada. Ova pela trai takvo drvo koje vie nije na ivom stablu, ve je od njega neto napravljeno. Drvnu pelu Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 74

koju u odmah opisati nalazimo, sa njenim gnijezdom na mjestu gdje su drvene tranice, ili stupovi bili zabijeni i drvo je prema tome oigledno mrtvo. Gnijezda se obino mogu nai u drvenim tranicama ili stupovima, na vrtnim klupama, ili vrtnim vratima, u stvari svugdje gdje se koristi drvo. Ovdje drvna pela pravi svoje gnijezdo, ali to radi na sasvim jedinstven nain.

Dijagram 16 Predstavite sebi stup (Dijagram 16.) Drvo nije vie dio stabla. Drvna pela dolazi naprijed i najprije izvana bui nagnuti prolaz. Kada doe unutra, kada je izbuio nekakav prolaz, poinje buiti u sasvim drugom smjeru. Pravi malu prstenastu upljinu, tada leti i sakuplja svakakve stvari iz okoline, i sa njima podstavlja upljinu. Zavrivi podstavljanje, polae jaje koje e se razviti u liinku. To je sada unutar upljine. Kada je jaje tamo stavljeno, mala pela ga prekriva, u sreditu kojeg se nalazi rupa. Sada ponovno poinje buiti iznad prekrivaa, i pravi drugu malu upljinu za drugu pelu koja e se izlei, podstavlja je i ostavlja rupu i poloi drugo jaje. Drvna pela nastavlja ovako dok ne konstruira deset ili dvanaest ovih nastavljenih boravita; u svakom se nalazi jaje. Vidite, gospodo, liinka sada moe sazrijevati u ovom komadu drva. Pela stavlja malo hrane do liinke koja prvo jede ono to je za nju pripremljeno, i raste dok nije spremna za izlazak. Prvo imamo liinku koja postaje ahura, onda se transformira u pelu s krilima koja e odletjeti. Unutra je tako ureeno (vidi Dijagram 16), da sada razvijena liinka moe izletjeti u pravom trenutku. Kada doe vrijeme da je liinka Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 75

razvijena, pretvorena u ahuru, a zatim u potpunog insekta, tako je ureeno da ona moe izletjeti kroz prolaz. Tako je vjeto izraeno da to omoguava potpuno formiranom insektu da izleti kroz prolaz koji je prvi probuen. Dakle dobro, ali drugi insekt koji je malo mlai, sada se pojavljuje, i trei koji je jo mlai; poto majka insekt mora najprije napraviti ova boravita, stvorenja ne bi nala nikakav izlaz, situacija bi bila kobna za liinke u gornjim odajama, one bi polako uginule. Ali insekt majka ovo sprjeava leei jaja tako da kada se mlada liinka izlee, ona nalazi ovu drugu rupu koju sam opisao, i sputa se dolje, i leti vani. Tree stvorenje dolazi dolje kroz dvije rupe i tako dalje. Poto je svaki insekt koji kasnije izlazi kasnije sazrio, on ne ometa one ispod njega koji su se izlegli ranije. Vremena nikada nisu ista, jer je raniji uvijek ve izletio. Vidite, gospodo, cijelo gnijezdo je tako mudro planirano da se moemo samo tome uditi. Danas kada ovjek mehaniki imitira, stvari koje kopira su esto ove vrste, ali u pravilu su manje mudro konstruirane. Stvari koje postoje u Prirodi iznimno su mudro napravljene, i mora se stvarno rei da u njima ima inteligencije, stvarne inteligencije. Moe se dati stotine i tisue primjera o nainu na koji insekti grade, o nainu kako izvravaju zadatke, i kakva inteligencija ivi unutar ovih stvari. Promislite koliko je inteligencije u onome to sam vam ve rekao o mravima farmerima koji osnivaju vlastitu farmu, i planiraju sve s predivnom inteligencijom. Ali razmatrajui ove insekte, pele, ose i mrave, u isto vrijeme imamo posla s jo jednom problematikom. Rekao sam vam da ova stvorenja sva imaju otrovne supstance unutar sebe, i da su ove otrovne supstance takoer, ako se daju u pravoj dozi, izvanredni lijekovi. Otrov pele je izvanredan lijek; otrov ose je isto, a mravlja kiselina izluena od mravi posebno je dobar lijek. Ali kao to sam ve naznaio, ova mravlja kiselina koju nalazimo kada idemo do mravljeg humka i uzmemo par mrava i zgnjeimo ih, ovi mravi imaju mravlju kiselinu unutar sebe; gnjeei ih dobijemo mravlju kiselinu. Ona se posebno nalazi u mravima. Ali gospodo, kada bi znali koliko, (naravno, govorei u usporedbi,) koliko mravlje kiseline ima u ovoj dvorani, bili bi veoma iznenaeni. Mogli bi rei, sigurno neemo traiti mravlji humak u nekom kutu! Ali svi vi, koliko god vas tu sjedi, zaista ste vrsta mravljeg humka, jer svugdje u vaim udovima, miiima i drugom tkivu, u srcu i pluima i u tkivu jetre, iznad svega u tkivu slezene, svugdje je mravlja kiselina; zasigurno, nije tako koncentrirana kao u mravljem humku, pa ipak, prilino ste ispunjeni mravljom kiselinom. To je injenica vrlo vrijedna panje. Zato mi imamo mravlju kiselinu u naim tijelima? Trebali bi moi prepoznati kada je ovjek ima premalo. Ako netko izgleda bolestan, a ljudi su veinom malo bolesni, moe imati neku od stotinu razliitih bolesti koje bi izvana, izgledale slino. Treba znati to je stvarno u pitanju; ako je blijed ili nema apetit, to su samo vanjski simptomi. Treba nai to je tono u pitanju. U mnogim sluajevima, problem lako moe biti da on sam nije dovoljno mravlji humak, da proizvodi premalo mravlje Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 76

kiseline. Ba kao to se mravlja kiselina proizvodi u mravljem humku, tako i u ljudskom tijelu, u svim njegovim organima, posebno u slezeni, mravlja se kiselina treba energino proizvoditi. Kada ovjek proizvodi premalo mravlje kiseline, treba mu dati pripravak, lijek koji mu pomae proizvoditi dovoljno mravlje kiseline. Treba uiti promatrati to se dogaa ovjeku koji u sebi ima premalo mravlje kiseline. Ovakva promatranja moe napraviti jedino netko tko ima pravo znanje o ljudskoj prirodi. Treba napraviti predodbu o tome to se dogaa u dui ovjeka koji, za poetak, ima dovoljno mravlje kiseline, i kasnije, ima premalo. To je jedinstvena stvar, ali ovjek e vam ispravno rei o svojoj bolesti, ako ga pitate na pravi nain. Pretpostavimo, na primjer, imate ovjeka koji vam kae: Zato sam, boe blagi, prije par mjeseci imao toliko dobrih ideja, i mogao sam o njima razmiljati. Sada vie nije tako; ako bilo to treba zapamtiti, to ne mogu. Ovo je esto mnogo vaniji simptom nego to ga bilo koje vanjsko ispitivanje moe dati. to se danas radi je naravno opravdano, to treba raditi. Danas se moe testirati urin za proteine, eer i tako dalje; dobiju se sasvim zanimljivi rezultati. Ali u izvjesnim okolnostima, moe biti daleko vanije kada vam ovjek kae neto slino kao to sam upravo rekao. Kada vam ovjek kae neto ovakvo, treba naravno, uiti i druge stvari o njemu takoer, ali moe se otkriti da je mravlja kiselina u njegovom tijelu nedavno postala nedovoljna. Dobro, svatko tko jo misli samo o vanjskome, moe rei: Ovaj ovjek ima premalo mravlje kiseline, ja u zgnjeiti neto mravlje kiseline, ili u je dobiti na drugi nain, i dati mu pravu dozu. To se moe raditi neko vrijeme, ali pacijent e vam doi i rei da mu to uope ne pomae. U emu je onda stvar? To mu stvarno uope ne pomae. Bilo je sasvim ispravno; ovjek ima premalo mravlje kiseline, dana mu je mravlja kiselina, ali to nije pomoglo. to je tomu razlog? Vidite, kada dalje ispitujete, doete do ovoga. U jednom sluaju mravlja kiselina ne pomae, u drugom sluaju, nastavlja pomagati. Dakle sada uimo vidjeti razlike. Oni kojima mravlja kiselina pomae, obino pokazuju sluz u pluima. Oni kojima ne pomae, pokazati e sluz u jetri, bubrezima, ili u slezeni. To je vrlo zanimljivo. To je prema tome vrlo razliita stvar ako pluima, na primjer, fali mravlja kiselina, ili jetri. Razlika je u tome to mravlja kiselina koja je u mravljem humku, moe odmah utjecati na plua. Jetra ne mogu nita s mravljom kiselinom, uope je ne mogu koristiti. Sada dalje u pitanje dolazi jo neto. Kada otkrijete da ovjekova jetra, ili posebno crijeva nisu sasvim u redu, i ako mu dajete mravlju kiselinu ona mu ne pomae, iako je stvarno nema dovoljno, tada mu treba dati oksalnu kiselinu. Treba uzeti umsku lobodu, ili obinu djetelinu koja raste u polju, izvui kiselinu, i dati mu to. Dakle vidite, svakome s problemima s pluima treba dati mravlju kiselinu, dok ako je problem u jetri, ili crijevima, treba mu dati oksalnu kiselinu. Izvanredna stvar je da e ovjek kojem je dana oksalna kiselina, polako sam promijeniti oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu. Glavna stvar je dakle, da se jednostavno ne unose ovakve stvari u ovjekovo tijelo, ve da se poznaje to organizam moe napraviti pomou vlastitih resursa. Kada mravlju kiselinu unesete u organizam, on kae; To nije za

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

77

mene; elim biti aktivan, ne mogu raditi s gotovom mravljom kiselinom, ne mogu je odnijeti u moja plua. Prirodno, mravlja kiselina je otila u stomak; odatle konano prelazi u crijeva. Tada ljudsko tijelo eli biti aktivno, i kae, takorei: to bih sada trebao raditi? Neu sam raditi mravlju kiselinu, mravlja kiselina mi je dana; trebam li je poslati gore u plua? To neu napraviti. Tijelo eli oksalnu kiselinu, i iz toga proizvodi mravlju kiselinu. Da, gospodo, ivot se sastoji od aktivnosti, ne od supstanci, i najvanije je prepoznati da se ivot ne sastoji samo od jedenja kupusa i repe, ve od onog to ljudsko tijelo mora napraviti kada su kupus i repa unutra. Iz ovoga vidite kakve udne veze postoje u Prirodi. Tamo vani, su biljke, djetelina je samo karakteristina, jer se oksalna kiselina nalazi u svim biljkama; kod djeteline je prisutna u veoj koliini, zato je spomenuta. Ali ba kao to je mravlja kiselina svugdje u Prirodi i svugdje u ljudskom tijelu, tako je i oksalna kiselina svugdje u Prirodi i u ljudskom tijelu.

Dijagram 17 Ima jo neto to je vrlo zanimljivo. Recimo da uzmete retortu, kakva se koristi u kemijskim laboratorijima. Ispod nje napravite plamen, i u retortu stavite neto oksalne kiseline ona je kao slani, izmrvljeni pepeo. Zatim dodate neku koliinu glicerina, izmijeate zajedno, i grijete. Mjeavina e se destilirati ovdje, (Dijagram 17) Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

78

i mogu kondenzirati ono to ovdje dobijem (Dijagram 17). U isto vrijeme primjeujem da zrak bjei u ovoj toci. Ovdje bjei. Kada sada ispitam ovaj zrak to bjei, nalazim da je to karbonska kiselina. Tako karbonska kiselina bjei ovdje, i ovdje, gdje kondenziram (Dijagram 17) dobijem mravlju kiselinu. Ovdje unutra, imao sam oksalnu kiselinu i glicerin. Glicerin ostaje, ostalo ide preko, tekua mravlja kiselina kaplje dolje i karbonska kiselina daje vani zrak. Dakle, gospodo, kada cijelu ovu stvar razmotrite temeljito, moi ete kazati: pretpostavite, da umjesto retorte ovdje imamo ljudsku jetru ili recimo neko ljudsko ili animalno tkivo, neki animalni abdominalni organ, jetru, slezenu ili neto takve prirode. Preko stomaka unosim oksalnu kiselinu. Tijelo ve posjeduje neto od prirode glicerina. Tada u crijevima imam oksalnu kiselinu i glicerin. to se dogaa? Sada pogledajmo ljudska usta, jer tamo karbonska kiselina izlazi vani, i prema dolje od plua mravlja kiselina svugdje kaplje u ljudskom tijelu u smjeru organa. Tako sve to sam ovdje nacrtao imamo i u naim vlastitim tijelima. Unutar naih vlastitih tijela mi neprestano transformiramo oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu. A sada predoite sebi biljke rairene preko povrine zemlje. Svugdje u biljkama je oksalna kiselina. I samo mislite na insekte; sa insektima sve ovo se pojavljuje na najudniji nain. Prvo mislite na mrave; oni idu na biljke, na sve to trune u biljkama, i tamo je svugdje oksalna kiselina, i ova stvorenja od nje prave mravlju kiselinu na isti nain kako to radi ovjek. Mravlja kiselina je svugdje prisutna. Materijalista gleda u zrak i govori: Da, u zraku je duik i kisik. Ali gospodo, u vrlo, vrlo malim koliinama takoer uvijek ima prisutno neto mravlje kiseline, poto insekti lepraju kroz zrak. U jednu ruku imamo ovjeka. ovjek je mali svijet; on u sebi proizvodi mravlju kiselinu, i stalno ispunjava svoj dah s mravljom kiselinom. Ali u velikom svijetu vani, na mjestu onog to se dogaa u ovjeku, postoji domainstvo insekata. Veliki dah zraka koji okruuje cijelu zemlju uvijek je proet s mravljom kiselinom koja je transformirana oksalna kiselina biljaka. Tako je to. Ako se pravilno promatra i prouava donji dio ovjekova tijela s unutanjim organima, stomakom, jetrom, bubrezima i slezenom, i dalje unutra, crijevima, u stvari je tako da se oksalna kiselina stalno mijenja u mravlju kiselinu, ova mravlja kiselina prolazi s udahnutim zrakom u sve dijelove tijela. Tako je unutar ovjeka. Na zemlji su biljke svugdje, i svugdje nebrojena domainstva insekata ledbe iznad njih. Ispod je oksalna kiselina; insekti lepraju prema njoj, i od njihovih ugriza u biljke die se mravlja kiselina i ispunjava zrak. Dakle mi stalno udiemo mravlju kiselinu iz zraka. Ono to imaju ose je otrov slian mravljoj kiselini, ali ipak nekako razliit; ono to pele imaju u otrovu njihovih alaca, premda u stvari to proima njihova cijela tijela, takoer je transformirana, sublimirana mravlja kiselina. Gledajui na cjelinu, imamo ovu sliku. Kaemo sebi: gledamo insekte, mrave, ose i pele. Izvana, oni rade neto iznimno pametno. Zato to rade? Kada mravi ne bi imali mravlju kiselinu sve to sam vam opisao i to je tako predivno bilo bi sasvim glupo. Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 79

Samo jer su mravi tako konstituirani da mogu proizvesti mravlju kiselinu, samo zbog toga, sve to oni izvravaju javlja se kao inteligentno i mudro. To isto vrijedi za ose i pele. Zar nemamo sve razloge za rei (jer mi proizvodimo ovu mravlju kiselinu u sebi): U Prirodi je inteligencija svugdje; ona dolazi kroz mravlju kiselinu. I u nama je svugdje ta inteligencija poto mravlju kiselinu imamo unutar nas. Ova mravlja kiselina ne bi mogla postojati ako ne bi prije tamo bila oksalna kiselina. Mala stvorenja lebdei iznad biljaka vide da se oksalna kiselina promijenila u mravlju kiselinu, da je metamorfozirala. Netko potpuno razumije ove stvari samo ako pita: Kako stoje stvari s oksalnom kiselinom? Oksalna kiselina je esencijalna za sve to ima ivot. Gdjegod je ivot, tamo je oksalna kiselina, eteriko tijelo. Eteriko tijelo dovodi do toga da je oksalna kiselina obnovljena. Ali oksalna kiselina nikada ne postaje mravlja kiselina koja se moe koristiti u ljudskom ili ivotinjskom organizmu ukoliko prije nije transformirana od astralnog tijela od oksalne u mravlju kiselinu. Mravlja kiselina koju sam ovdje izvukao iz oksalne kiseline, beskorisna je i ljudskom i ivotinjskom organizmu. Iluzija je misliti da se moe koristiti; ona je mrtva. Oksalna kiselina koja je proizvedena u ovjeku, i kroz insekte je ivua, i pojavljuje se svugdje gdje je prisutna senzacija, ili neto od prirode due. ovjek treba u sebi proizvesti mravlju kiselinu ako eli doi do neega od prirode due samo od ivotnih procesa nieg tijela gdje oksalna kiselina prevladava. Tada, u mravljoj kiselini daha ivi duevni kvalitet koji se uzdie, i moe biti aktivan u glavi. Dua u ovjeku treba ovu transformaciju oksalne u mravlju kiselinu. to se onda u stvari dogaa kada je oksalna kiselina promijenjena u mravlju kiselinu? Vidite, prva stvar koju sam vam rekao moe vam ovo pokazati. Drvna pela koju sam opisao, posebno je zanimljiva jer radi u drvu koje vie nije ivo. Ako ova drvna pela ne bi mogla koristiti drvo na pravi nain, traila bi boravite drugdje. Ona ne radi gnijezdo na drvetu, ve u trulom drvu, i gdje tranice i stupovi poinju truliti; tamo pravi gnijezdo i polae jaja. Ako prouavate vezu drva koje truli i drvne pele, ose, itd., tada nalazite da se slini procesi truljenja stalno odvijaju u ljudskom tijelu. Ako ovaj proces truljenja ode predaleko, tijelo umire. ovjek mora stalno provoditi u sebi ono to se dogaa izvana; mora graditi elije, a to moe samo transformirajui sve to je biljne prirode unutar njega i proeto oksalnom kiselinom; mora sve to promijeniti u mravlju kiselinu tako da je sve proeto mravljom kiselinom. Rei ete: Kakav znaaj ima sve ovo za Prirodu? Zamislimo jedan od ovih truleih stupova ili tranicu. Ako ih neka od ovih drvnih pela ne bi otkrila, ovjek to sigurno ne bi alio, jer se broj ovih pela brzo poveava, i stup kojeg su izduble pao bi slijedee godine. ovjeku to nije drago, ali Priroda misli da je to dobro, jer kada ne bi bilo ovih stvorenja sve drvene supstance bi se postepeno Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 80

izmrvile u prah, i postale potpuno beskorisne. Drvo u kojem su radile drvne pele ne iezne u prah, dan mu je novi ivot. Od ovog truleeg drva to je malo oivljeno od ove drvne pele, ili od drugih insekata, dolazi mnogo toga to spaava nau zemlju od potpunog truljenja, od toga da se raspri kao prah u kozmiki prostor; naa zemlja moe ivjeti jer je oivljena od insekata. Kao ljudi mi udiemo mravlju kiselinu; u Prirodi mravlja kiselina je pripremljena od insekata iz oksalne kiseline biljaka, i radi tako da zemlja obnavlja svoj ivot. Razmotrite povezanost. Imamo ovjeka, i imamo zemlju. Uzmimo najprije mlado dijete, jer mlado dijete spremno transformira oksalnu kiselinu nieg organizma u mravlju kiselinu. Organi mladog djeteta dovoljno su snabdjeveni mravljom kiselinom; ljudska se dua razvija u djetetu. Imamo mravlju kiselinu kao osnovu za duu i duh. Ali kako ovjek stari i ne moe razviti dovoljno mravlje kiseline, tada dua i duh moraju napustiti tijelo. Mravlja kiselina povlai duu i duh u tijelo; inae ga dua i duh moraju napustiti. To je duboko zanimljivo. Ako na primjer promatrate ovjeka koji je razvio brojne nezavisne unutarnje procese, nai ete da je to mravlja kiselina koja mu pomae da svladava ove nezavisne unutarnje procese. Tada dolazi do prave povezanosti izmeu astralnog tijela i fizikog tijela koja je ometana od ovih nezavisnih procesa tijela. Mravlja kiselina je uvijek potrebna kao prava osnova za duu i duh. Kada je tijelo ima premalo ono truli, i vie ne moe zadrati duu; tijelo stari i dua ga mora napustiti. Tada imamo, na jednoj strani ovjeka i Prirodu na drugoj. U Prirodi se mravlja kiselina stalno priprema od oksalne kiseline, tako da zemlja mora biti uvijek okruena ne samo s kisikom i duikom, ve takoer i s mravljom kiselinom. Mravlja kiselina sprjeava svake godine zemlju od umiranja, dajui joj svake godine obnovljen ivot. to je pod zemljom traje kao sjeme za mravlju kiselinu iznad, za obnovu njenog ivota. Svake zime duh zemlje u stvari tei da napusti zemlju. Duh zemlje umrtvljuje zemlju zimi, da bi je opet oivio u proljee. To se dogaa poto ono to eka kao sjeme pod zemljom privlai mravlju kiselinu koja je nastala kroz cijelo openje svijeta insekata i biljaka kroz proteklu godinu. Sjeme ne samo da raste u kisik, duik i ugljik, ve i u mravlju kiselinu; ova mravlja kiselina ih stimulira na njihov red da razviju oksalnu kiselinu, tako da jo jednom slijedee godine moe postojati mravlja kiselina. Ba kao to u ovjeku mravlja kiselina moe biti osnova za njegovu duu i duh, tako i mravlja kiselina koja je rasprena vani u kozmosu moe biti osnova za duu i duh zemlje. Tako moemo rei da je za zemlju takoer, mravlja kiselina osnova za zemljinu duu i zemljin duh (vidi Dijagram 18).

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

81

Dijagram 18 Vidite, zapravo je mnogo tee telegrafirati u okrugu gdje nema mravljih humaka, jer elektricitet i magnetizam neophodni za telegrafiranje zavise od mravlje kiseline. Kada telegrafske ice idu kroz gradove gdje nema mravljih humaka, snaga mora biti sakupljena iz polja van grada da bi omoguila elektrinim strujama da prou kroz gradove. Prirodno, mravlja kiselina je prisutna i u zraku gradova takoer. Dakle moemo rei: Ono to je unutar ovjeka kao proizvodnja mravlje kiseline, takoer je i vani u vanjskoj Prirodi. ovjek je mali svijet, a izmeu roenja i smrti on moe proizvoditi mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. Kada to vie nije u stanju, njegovo tijelo umire. Mora opet uzeti tijelo koje u djetinjstvu na pravi nain moe razvijati mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. U Prirodi ovaj proces je neprekidan, zima-ljeto, zima-ljeto; uvijek oksalna kiselina prolazi transformaciju u mravlju kiselinu. Ako gledamo pored umirueg ovjeka stvarno imamo osjeaj da pri umiranju, on prvo proba da li njegovo tijelo jo moe razviti mravlju kiselinu. Kada to vie ne moe izvriti, dogaa se smrt. ovjek prolazi u duhovni svijet, jer vie ne moe nastanjivati svoje tijelo. Stoga, kaemo da ovjek umire u danom trenutku. Uz vrijeme koje tada prolazi, on se vraa da uzme drugo tijelo; u meuvremenu, on je u duhovnim svjetovima.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

82

Dakle, gospodo, kao to sam vam rekao, kada se mlada Kraljica izmigolji u konici, pele neto uznemiruje. Prethodno su ivjeli u njihovom svijetu sumraka; sada vide da mlada Kraljica poinje sjajiti. to je povezano s ovim sjajenjem? Povezana je injenica da mlada Kraljica otima staroj Kraljici peli snagu pelinjeg otrova. Cijeli odlazei roj osjea ovaj strah, strah da vie ne posjeduju dovoljno otrova, nee se vie moi zatititi, ili se spasiti. One odlaze ba kao to ljudska dua odlazi pri smrti kada vie ne moe nai mravlju kiselinu koju treba: dakle takoer, stare pele odlaze kada vie nema dovoljno mravlje kiseline, pelinjeg otrova, u konici. Dakle sada, ako promatramo roj, jo nam vidljiv, ipak to je kao ljudska dua kada mora napustiti tijelo. To je velianstvena slika, ovaj odlazei roj. Upravo kako ljudska dua naputa tijelo, tako i kada je tamo mlada Kraljica, stara Kraljica sa svojim drutvom naputa konicu; u leteem roju moe se stvarno vidjeti slika odlazee ljudske due. Koliko je sve ovo stvarno velianstveno! Ali ljudska dua ne izvrava proces tako daleko da razvija svoje sile u stvarna mala stvorenja; tendencija da to napravi je ipak tamo. Mi imao neto u sebi to elimo transformirati u sitna stvorenja, u bacile i bakterije u siune pele. Ali mi guimo ovu tendenciju da bi mogli biti u potpunosti ljudi. Roj pela nije cijeli ovjek. Pele ne mogu nai svoj put u duhovni svijet, to smo mi koji ih trebamo dovesti u novu inkarnaciju kao novu koloniju. Ovo je, gospodo, direktna slika reinkarniranog ovjeka. Svatko tko ovo moe promatrati, ima neizmjeran respekt za ove pele koje se roje sa svojom Kraljicom, jer ovaj roj koji se tako ponaa radi to jer ezne da ide u duhovni svijet; ali za to je postao suvie fiziki. Prema tome ove pele se sakupljaju zajedno, i postaju kao jedno tijelo; one ele biti zajedno, ele napustiti svijet. S obzirom da bi inae odletjele, sada se smjeste na nekoj grani ili grmu, grupiraju se tiho kao da zaista ele ieznuti, ii u duhovni svijet. Ako ih sada vratimo natrag, ako im pomognemo smjetajui ih u novu konicu, tada mogu jo jednom postati potpuna kolonija. Moramo rei da nas insekti ue najviim stvarima Prirode. To je zato je u proteklim vremenima ovjek uvijek bio prosvijetljen kada je gledao na biljke; oni su posjedovali instinktivno znanje o ovim stvarima o kojima sam vam govorio, znanje potpuno izgubljeno za modernu znanost. Ti ljudi su promatrali biljke na svoj vlastiti nain. Kada ljudi danas donose u svoje kue granu jele za boino drvce, podsjeaju se da sve to je vani u Prirodi moe takoer imati udjela u naem ljudskom i socijalnom ivotu. Ova grana jele iz koje je napravljeno boino drvce treba za nas postati simbol ljubavi. Obino se misli da je boino drvce veoma star obiaj, ali drvo jele se koristi tek oko 150 do 200 godina. U ranijim vremenima ovaj obiaj nije postojao, ali se u vrijeme Boia koristila druga biljka. Kada su boini igrokazi, na primjer, bili izvoeni u selima, ak i u 15-om i 16-om stoljeu, uvijek je bio ovjek koji je iao okolo da bi najavio one koji su nosili neku vrstu boinog drvca u ruci. To je bila grama kleka koja ima predivne bobice; klek je bilo boino drvce. To je bilo zato to ove bobice kleka, koje ptice toliko vole, sadri neto od tog otrova koji mora Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama 83

proeti sve to je zemaljsko, tako da se ovaj zemaljski ovjek ponovno uzdigne u duhu. Ba kao to mravi daju umi, ili drvna pela truleem stupu, tako i kada ptice svako jutro jedu klekove bobice, odreena kiselina, premda slabija, je razvijena. Ljudi u starijim vremenima su to znali instinktivno, i sebi govorili: Zimi kada ptice dou jesti bobice kleka zemlja je oivljena kroz klek. To je za njih bio simbol oivljavanja zemlje kroz Krista. Tako moemo rei: Kada stvari promatramo na pravi nain, vidimo kako su procesi u Prirodi u stvari slike i simboli onog to se dogaa u ljudskom ivotu. Ovaj ovjek starijih vremena promatrao je ptice na kleku s istom ljubavlju s kojom mi gledamo na kolaie i darove na boinom drvcu. Za njih je klek bio vrsta boinog drvca koji su nosili u svoje kue; klek je postao vrsta boinog drvca. Poto svi sada imate posebno dosta posla, moramo zavriti. Nisam elio zavriti dananje predavanje a da se ne dotaknem pitanja od stvarne vanosti. Zato sam govorio o kleku na koji se stvarno moe gledati kao na vrstu boinog drvca, i koje je za ptice isto kao i cvjetovi za pele, drvo za mrave, i za drvne pele i insekte openito. Na kraju, elio bih svima zaeljeti sretne, vedre boine blagdane, one koji mogu uzdii vaa srca.

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama

84