Uvod

Termin geminiran ili udvojen upotrebljava se u fonetici i fonologiji za oznaavanje slijeda identinih susjednih segmenata nekog glasa.Turski jezik ima eufoninu strukturu rijei, koja u principu ne tolerira konsonantske skupine. U bosanskom jeziku, slino kao i u turskom, vrijedi da se u suglasnikoj skupini ne mogu ostvariti dva ista suglasnika. Suprotno ovom pravilu jeste ispadanje ili gubljenje suglasnika. U turskom jeziku se to jo zove sinkopa, koja moe biti vokalska i konsonantska.Iz razliitih razloga u rijeima se stvaraju razne promjene i izuzetci. Kroz ovaj rad smo eljeli prikazati izuzetke kod kojih se deavaju ove dvije promjene te prouiti razloge njihovog deavanja. Takoer emo pokuati komparirati geminiciju i sinkopu turskog jezika u odnosu na bosanski.

Geminirani konsonanti
Geminacija je pojava udvajanja istih suglasnika. Za bosanski jezik openito vrijedi da se u suglasnikoj skupini ne mogu ostvariti dva ista suglasnika. Kada se u rijei nau dva ista suglasnika, jedan od njih ispada, te se pie: od+dahnuti> odahnuti, vrbaski <Vrbas+ski...Meutim, kao i kod veine pravila , tako i kod ovog postoje odstupanja. Tako se pisu udvojeni suglasnici jj u superlativu pridjeva u kojih komparativ poinje suglasnikom j i u nekim pojedinanim rijeima, te drugi udvojeni suglasnici u sloenicama (radi lakeg razumjevanja), u orijentalizmima i nekim pojedinanim rijeima. U izvorno turskim rijeima geminirani se konsonanti vrlo rijetko susreu, npr: anne (majka) elli (pedeset) belli (jasan, oigledan) ss (toplota) Izuzevi primjer anne (od ana), u kojem je do udvajanja konsonanata dolo iz emocionalnoekspresivnih razloga, etimoloki bi analiza pokazala da se u preostalim pobrojanim rijeima zapravo radi o geminatima kombinatorne prirode. Unato tome, one se tretiraju kao korijenski morfemi. Gore navedene primjere ne treba mijeati sa sluajevima kod kojih do udvajanja dolazi iz emfatikih razloga, npr. Yazzk!- kakva teta! (od: yazk, teta), eek!- magare jedan! (od eek- magarac). Za razliku od, uvjetno reeno, etimolokih geminata (jer zapravo i ne mogu postojati zbog eufonine prirode turskog jezika), geminati kombinatornog porijekla znatno su ei. Do njih dolazi u sluajevima kada se na korijenski morfem dodaju sufiksi iji je inicijalni konsonant identian sa finalnim konsonantom tog morfema, npr.

dal+lar - grane sel+ler bujice,poplava ses+siz - tiho memleket+ten od zemlje salla+mak ljuljati se

oku+t+tur+mak natjerati da proguta at+t bacio je yurt+ta u internatu gzel+lik ljepota kire+i

U ovim i slinim sluajevima treba obratiti panju na izgovor geminata budui da udvojenost moe predstavljati fonoloku opoziciju. Stoga naruavanje ortoepske norme dovodi do promjene znaenja, npr.

yass - spljoten elli - pedeset belli jasan ettim uinio sam sattm prodao sam

yas+ alost (ak.) el+i ruku (ak.) bel+i njegove slabine et+im moje meso satm prodaja

Geminati u rijeima arapskog porijekla

U tretiranju geminata u rijeima arapskog porijekla ima najvie nedosljednosti. Oni se: Tretiraju i preuzimaju, npr. dikkat (panja), meyyit (mejt, mrtav ovjek), mekkar (lukav, prepreden), dkkan (trgovina, duan), sarraf (trgovac) , hassas (osjetljiv). Susreu se i dublete, npr . evvel/evel (prije), amma/ama (ali) i dr.; Reduciraju, npr. hamal (ar. hammal) nosa, sarac (ar. sarrac)- sedlar i dr., a najee kod arapskih imenica s nastavkom (i)yye za jedninu i (i) yyat za mnoinu, npr. belediye - opina, sayfiye - ljetnikovac, mesuliyet - odgovornost, edebiyatknjievnost, ameliyat - operacija i dr. U vezi je s reduciranjem geminata i pojava da se oni u rijeima iz arapskog jezika ne biljee i ne izgovaraju u finalnoj poziciji, npr. ret (ar. redd) odbijanje, his-osjeaj, zam-poskupljenje, zan- miljenje, hak-pravo.. Ako se te na rijei doda sufiks koji poinje vokalom, ili pomonim glagoli etmek i olmak koji se sa njima sastavljeno piu, dolazi do obnavljanja reduciranog geminata, npr.

Hakk+nz var imate pravo Tibb+i medicina Ate hatt+ - borbena linija

hiss+etmek - osjeati Hall+olmak - biti rijeen Redd+etmek - odbiti

Sinkopa
Pod terminom sinkopa podrazumijeva se ispadanje jednog glasa ili sloga rijei,odnosno gubljenje srednjeg glasa ili sloga,to rezultira kontrakcijom ili saimanjem rijei. Moe biti: a) vokalska b) konsonantska. U naem jeziku sinkopa se moe usporediti sa gubljenjm

suglasnika. Kada se u rijei jedan do drugog nau dva ista suglasnika, jedan se od njih gubi. Izuzeci su u nekim sloenicam i orijentalizmima, npr., sunnet, bez + zakonje-bezakonje, bes+sraman-besraman, pred+dvorje-predvorje 0i dr. Mada je sinkopa mahom vezana za historiju jezika, bitna je za poimanje nekih pojava koje se javljaju u vidu gramatikih pravila. VOKALSKA SINKOPA Javlja se u derivaciji, u vidu ispadanja vokala klase >>i<< u nenaglaenom slogu, npr. genizgenzi, karn-karn, omuz- omzu, vakit-vakti. Znatno rjee ispadaju stabilni vokali e, a, npr., yumurta+la+mak - yumurt+la+mak, zere-zre.. Na morfonolokoj razini sinkopu susredemo kod dvoslonih rijei s vokalima klase i koji moe biti: a) etimoloki, npr., beyin (mozak), resim(slika), avu (mrkva), boyun(visina) b) interkalarni, npr.,hapis(zatvor), asl(osnova), emir (naredba), nehir (rijeka) Ukoliko se na njih doda sufiks koji i sam poinje vokalom, vokal klase i ispada iz nenaglaenog drugog sloga.

Beyin + i > beyni Resim + i > resmi Avu + u > avcu Boyun + u> boynu

hapis + i > hapsi asl + > asl emir + i >emri nehir + i > nehri

Etimoloki dugi vokal u arapskim rijeima nikada ne ispada u ovoj poziciji tabir+i caizse ako se tako moe redi, talim + e balamak, talim +e balamak poeti sa obukom. Do ispadanja inicijalnog vokala i u derivatima gl.imek i postpoziciji ile dolazi ukoliko se oni dodaju na rije koja se zavrava na konsonantski fonem npr., gidiyor idi/ gidiyordu, gezer iken/ gezerken etajudi, avukat imi/ avukatm navodno je advokat, tobs ile / tobsle autobusom. KONSONANTSKA SINKOPA Konsonantska sinkopa vrlo se esto susrede u historijskoj fonetici. U suvremenom jeziku imamo je u primjerima; eczahane/eczane - apoteka, barsak/barsak- crijevo, kilitlemek/kitlemek.. Na morfonolokoj razini susrede se u sluajevima ispadanja finalnog /k/ u rijeima koje se dodaju: a) Deminutivni sufiks cik, - cek/-cak : inek + cik inecik (kravica), kpek + cik kpecik (psid), kk + cik kck (malehan) b) Sufiks -l za izvoenje denominalnih glagola pasivnog znaenja, npr., ufak- ufalmak smanjiti se.

Zakljuak Kroz ovaj rad uvidjeli smo mnoge razlike to se tie ovih dvaju promjena u bosanskom i turskom jeziku. Nijedan jezik ne trpi suglasnike skupine, meutim promjene se najee dogaaju u izuzecima. U bosanskom su to uglavnom sloenice i orijentalizmi. U turskom se to takoer moe vidjeti u sloenicima te u dodavanju nastavak na korijen rijei. Sline promjene se deavaju i sa sinkopom / gubljenjem suglasnika u oba jezika , s tim da se u bosanskom ne spominje vokalna sinkopa.

Literatura
auevid, Ekrem. 1996. Gramatika suvremenog turskog jezika. Zagreb, Hrvatska sveuilina naknada Halilovid, Senahid. 2004. Pravopis bosanskoga jezika. Zenica, Dom tampe www.wikipedia.org.com Kavas, Yakup. 2004. Trke okul szl. stanbul, Zambak