UDŽBENIK «ZARAZNE BOLESTI»

HIV INFEKCIJA I AIDS TOK I PROGNOZA Ulaskom virusa bilo putem seksualnog kontakta, bilo putem zarazene krvi (parenteralno - sa majke na dete, zarazenom iglom, ili nekim drugim putem), virus se u organizmu domacina razmnozava i vezuje za odredjene vrste celija - pre svega celije imunog sistema (T limfocite, makrofage i druge antigen prezentujuce celije), a u manjoj meri za neke celije nervnog sistema, krvne loze i crevnog epitela. Izrazita prisutnost virusa u krvi se moze dijagnostikovati 8 - 12 nedelja, a imuni odgovor organizma na HIV infekciju (koji se zapravo i odredjuje u testovima na HIV infekciju) 1 - 3 nedelje po primarnoj infekciji. Posle 3 - 6 nedelja od primarne infekcije kod 50 - 75% inficiranih, moze se razviti akutni sindrom slican mononukleozi (visoke temperature, bolovi u misicima i kostima, povracanje, nateceni limfni cvorovi i sl.) koji prolazi, najcesce neprepoznat kao prva faza HIV infekcije. Sirenjem (diseminacijom) virusa po svim limfnim cvorovima ova prva faza se zavrsava. Drugu fazu HIV infekcije nazivamo latentnim periodom, koji traje prosecno i 10 do 11 godina. To je period bez ikakvih simptoma bolesti, a HIV se identifikuje bilo slucajno (pregledom krvi pacijenta obolelog od neke bolesti koja moze kompromitovati imuni sistem), bilo prilikom tranfuzije krvi ili na zahtev osobe koja iz objektivnih ili subjektivnih razloga trazi pregled. U toj fazi, virusni geni su se vec inkorporirali u genom domacina, ali ne proizvode virusne proteine, te na taj nacin delimicno izbegavaju imunski odgovor domacina. Sa druge strane, broj T - limfocita (vrsta belih krvnih zrnaca) vremenom opada kao posledica razlicitih mehanizama koji se u telu inficiranog desavaju kao posledica prisustva virusa, a jedan od najznacajnih jeste i delovanje samog imunog sistema inficirane osobe koji, pokusavajuci da izoluje i izbaci virus, ubija vlastite celije (koje prevashodno i jesu inficirane HIV virusom). Rezultat tog tragicnog circulus viciosusa jeste niz poremecaja regulacionih mehanizama imunoloskog sistema, medju kojima je najznacajniji pad broja T - limfocita na svega 20% od njihovog pocetnog broja, sto uvodi HIV pozitivnu osobu u trecu fazu - fazu klinickog ispoljavanja bolesti, AIDSa, tj. SIDE. Treca faza bolesti pocinje tzv. prodromalnim sindromom ("wasting syndrome", konstitucionalna bolest, "slim disease") koji se karakterise povisenim temperaturama, nocnim znojenjima, gubitkom u tezini za vise od 10%, vise ili manje ucestalim retkim stolicama, a svi ovi simptomi traju duze od 3 meseca. Prve, za AIDS karakteristicne klinicke manifestacije (za razliku od prethodnih koje su po svojoj prirodi nespecificne i mogu biti znaci i drugih obolenja, a ne samo AIDSa) nazivaju se "minor ARC" (AIDS - related complex) i predstavljaju male oportunisticke infekcije, nakon kojih slede, shodno daljem slabljenju imunoloskog sistema, velike tzv. "maior ARC" infekcije. Pod terminom oportunistickih infekcija podrazumevamo bakterijske, gljivicne i virusne infekcije koje se kod osoba sa relativno normalnim funkcionisanjem imunog sistema ili uopste ne javljaju, a ako se i pojave, vrlo su blago izrazene, prolaze najcesce spontano i vremenski odgovaraju periodima kada nam je inace oslabljen imuni sistem (vreme gripa, premor, stres i sl.). Tako bolest pocinje najcesce gljivicnim oboljenjima koze i jezika, herpes zoster om, da bi se nastavila velikim oportunistickim infekcijama pluca (Pneumocystis carinii pneumonia, tuberkuloza pluca), nervnog sistema (razliciti oblici upale mozga i mozdanica, vidnog nerva, mreznjace), sistema za varenje (gljivicne upale usta, jezika, jednjaka, prolivi, sluzavo - krvave stolice, bolovi u trbuhu, zapaljenja jetre i sl.), bakterijskim i virusnim obolenjima koze (u oko 90% slucajeva), kao i nekim vrstama malignih obolenja retkih kod

osoba sa "normalnim" funkcionisanjem imunoloskog sistema (Kaposi sarkom, neke vrste tumora limfnih cvorova i druga). Sve ove bolesti nisu direktno izazvane virusom HIVa, vec predstavljaju odraz izuzetno oslabljene funkcije imunog sistema, kao posledica delovanja HIV virusa na imuni sistem! Za razliku od ovih infekcija, u terminalnim stadijumima bolesti se, kao posledica direktnog delovanja virusa na strukture u mozgu, kod oko 2/3 obolelih, javlja tzv. HIV encefalopatia ("AIDS dementia complex"), koja se karakterise dezorijentisanoscu obolelog u vremenu, prostoru i prema licnostima, naglim i cestim promenama raspolozenja od krajnjih depresivnih stanja do izrazene agresivnosti, stanjima izmenje svesti (iluzije, halucinacije), pa sve do potpunih gubitaka svesti. Prosecni period trajanja ovog perioda je 2 godine (ima i slucajeva znatno duzeg prezivljavanja). U periodima akutnih bolesti funkcije cula., organa za varenje, pokretljivost su znatno smanjene, promene na kozi i sluzokozama su cesto izrazene, telo je znatno oslabljeno i bez snage, a u terminalnom stadijumu izrazene promene svesti mogu da podsecaju na stanja akutnih psihoza i delirijuma. Smrtnost je stoprocentna. Na duzinu trajanja zivota utice vise faktora: rana dijagnoza AIDS indikativnih bolesti, rani pocetak antiretrovirusne terapije, blagovremeno zapoceta preventiva oportunistickih infekcija, njihovo lecenje, kao i adekvatna imunorestorativna terapija. Antiretrovirusna terapija ("zidovudin", "didanozin" i sl.) ima za cilj inhibiranje razmnozavanja virusa. Medjutim, obzirom na njihovu toksicnost, smanjenje efikasnosti nakon oko godinu dana koriscenja, niz popratnih simptoma (malokrvnost, mucnine, ostecenje vida i sl.) sve vise se istrazuje optimalna kombinacija vise vrsta ovih lekova i njihovo doziranje u tim kombinacijama. Preventiva i terapija oportunistickih infekcija sprovodi se antibioticima i antimikoticima (za gljivicne infekcije). Imunorestorativna terapija ima za cilj "popravku" imunog sistema, imunomodulaciju i obuhvata razlicite metode od transplatacije kostane srzi, tranfuzije opranih limfocita, preko interferonske terapije do najsavremenijih metoda imunomodulacije, koje se primenjuju sa vecom ili manjom uspesnoscu. Istrazivanja primene vakcine krecu se u dva smera: vakcinacija neinficiranih osoba u smislu prevencije infekcije i vakcinacija HIV pozitivnih osoba u smislu pojacanja imunog odgovora da bi se smanjio broj celija inficiranih virusom i odlozio trenutak pojave bolesti. Osnovni problem i kod jedne i kod druge grupe jeste velika sposobnost mutacije gena virusa, tako da se prakticno ne moze napraviti vakcina koja ce pokrivati sirok spektar virusnih kombinacija. Drugi veliki problem jeste nedostatak animalnog modela za HIV. Simpanze su jedine osetljive zivotinje na HIV, a opet kod njih se stvaraju antitela, ali ne dolazi i do bolesti! Bilo kako bilo, velika kolicina novca u svetu se odvaja za istrazivanja, ali epohalna otkrica, o kojima pisu neki medicinsko popularni casopisi su jos uvek u domenu spekulacija. Dakle, kao sto je vec receno HIV se moze preneti putem: KRVI: pre svega zarazena igla sprica koji koriste vise osoba, kao i neki drugi masovni kontakti sa krvlju zarazene osobe, sto je posebno bitno kod zdravstvenih radnika koji dolaze u kontakt sa krvlju drugih osoba. Od vremena pocetka testiranja krvi prilikom transfuzija (kod nas 1992. godina) ovo vise nije znacajan izvor infekcija, premda nije potpuno ugasen zbog vec objasnjenog fenomena "prozora". I ako HIV u insektima koji se hrane krvlju moze opstati do nekoliko dana u visokim koncentracijama, epidemioloske studije, bar za sada, tvrde da ne postoji nacin prenosa HIV infekcije preko insekata kao vektora. Znaci, nema koriscenja zajednicke igle, ako ste kojim slucajem narkoman, a u kontaktu sa HIV inficiranim osobama preventiva u slucaju da dolazite u kontakt sa krvlju ili telesnim tecnostima. Normalan kontakt i komunikacija sa HIV pozitivnim osobama su sasvim u redu. ! HIV se ne moze preneti upotrebom pribora za higijenu, , toaleta, bazena i sl. Ipak. Zajednicko koriscenje cetkice za zube, zileta i slicnih sprava koje mogu biti kontaminirane krvlju ne preporucuje se.U pljuvacki zarazenih postoji HIV, ali nije otkriven ni

jedan slucaj infekcije posle izlaganja sluznica pljuvacki zarazene osobe. SA MAJKE NA PLOD - vertikalna transmisija u materici majke, pri rodjenju, u toku dojenja, premda i tu postoje razlike, jer je bilo i slucajeva da inficirana majka rodi neinficirano dete. Ipak, samo u SAD, 1991. godine, kada je epidemija jos uvek bila u povoju, za godinu dana rodjeno je 1800 inficirane dece. SEKSUALNIM KONTAKTOM: HIV se moze preneti kako analnim, tako vaginalnim, kao i oralnim seksom. HIV se moze naci vec u tecnosti glavica penisa koja se javlja pre sperme (tecnost semenih kesica) u manjim kolicinama, kao i vaginalnoj tecnosti. Autor ovog teksta poznaje jednu mladu zenu koja je tri godine ne znajuci imala seksualni kontakt sa HIV pozitivnom osobom i pri tome ostala neinficirana, ali isto tako mladica koji je samo jednom oralno zadovoljavao HIV pozitivnog muskarca, pri cemu NIJE doslo do ejakulacije u usta i koji je danas zarazen! Znaci, pravilo je da nema pravila! To prakticno znaci da je jedini nacin zastite koriscenje kondoma uz odredjene napomene: •Kondom je najbolje kupiti u apoteci, bolje nego na kiosku ili ulici. Mora se proveriti datum i podatak da li je elektronski testiran (electronically tested). Pored boje, ukusa, mirisa i svih ostalih u poslednje vreme vrlo vaznih atributaJ ) vrlo je bitno reci da razliciti kondomi imaju razlicitu namenu. •Za potrebe analnog seksa najbolje je uzeti DUREX kondom (extra strong) koji je najdeblji i ima namenu bas za te vrste seksulanog kontakta. Za potrebe oralnog sexa dovoljne su neke tanje vrste kondoma. •Kondom se ne sme duze od 24h nositi u dzepu, novcaniku ili slicno, jer ce toplota tela ili nekog drugog izvora rasiriti pore kondoma pa nije sigurno da ce biti dovoljno restriktivan u pogledu prolaska virusa. No i pored toga, ni jedan prezervativ ne moze biti apsolutna zastita. •Ipak, najsigurnija zastita jeste sto manja promena partnera i eventualno nalazenje partnera sa kojim se moze ostvariti stabilan i relativno trajan, u kontekstu ove price, seksualni kontakt. •Nikome ne "pise na celu" jeste li ili nije HIV pozitivan. Mnogi ljudi izlgedaju iznureno i umorno pritisnuti svakodnevnim obavezama i problemima, a opet neki HIV pozitivni, pogotovo u fazi dok su jos uvek samo nosioci HIV-a, izgledaju poptuno zdravo. Ni necija promiskuitetnost, ni izgled, ni zanimanje, godine, nacin i mesto gde ste upoznali neku osobu nisu garancija njegovog/njenog HIV statusa. Kao sto se da videti, udeo obolelih prenosom seksualnim putem je u porastu! TESTIRANJE U slucaju da zelite da se testirate, postoji vise nacina I mesta na kojima to mozete da uradite. Prvo, treba reci nesto o vrstama testova koji se danas kod nas rade. •Standardna procedura u testiranju je test na antitela u krvi na HIV virus, koja se pojavljuju mesec - dva nakon infekcije - ELIZA test. Ukoliko se nalaz ELIZA testa pokaze pozitivan, pre nego se rezultat saopsti ispitivanom, uradi se jos jedan test (test imunofluoroscencije - Western blot metodom), koji je od ELISA testa specificniji za virusne proteine. Ako se odlucite za privatnu laboratoriju (po licnom misljenju autora najbolja usluga je u laboratoriji Hexalab, kod ugla Njegoseve i Srspkih vladara, preko puta javnog WC na Cvetnom trgu, tel. 3233-114, 3341-847), ELISA kosta 600 - 700 dinara, a rezultati su gotovi za dva dana. U drzavnim ustanovama, uz odgovarajuci uput test je besplatan. Najefikasnije testiranje u drzavnim ustanovama jeste Gradski zavod za zastitu zdravlja, na uglu Palmoticeve i 29. novembra, gde su rezultati gotovi za 4 dana, a

njihov telefon je 3237-351. Za razliku od privatnih ustanova gde se uzimanje krvi za analizu moze obaviti preko celog radnog dana (8-19h), u Gradskom zavodu se to moze uraditi od 7 do 9h ujutro, iskljucivo. U drzavnim ustanovama se ELISA takodje moze raditi bez uputa, a u tom slucaju test kosta oko 450 dinara. •Druga metoda, savremenija, jeste direktna detekcija virusnih gena - PCR (pi-si-ar), umesto antitela u krvi, nesto je pouzdanija, a prednost je da moze detektovati virus skoro odmah po infekciji, jer ne registruje antitela, vec sam virus. Takodje se moze uraditi i u drzavnim (1050 dinara) i u privatnim ustanovama (1400 - 1600 dinara). PCR se jos uvek ne moze raditi uz odgovarajuci uput.

Bjesnilo

BJesnilo je teška zarazna bolest od koje mogu oboleti svi sisari, među njima i čovek. No od besnila najčešće obolevaju psi, vukovi, mačke i lisice. Pošto se uzročnik besnila nalazi u balama (pljuvačci) besne životinje, ove životinje najčešće obolevaju od besnila zbog toga što se međusobnim ujedanjem zaraze. Od besnila obolevaju i goveda, konji, svinje i koze, ali znatno ređe, i to samo ako ih ujede besan pas ili, češće, besan vuk. One međusobno gotovo nikad ne prenose besnilo. Do Pasterovog pronalaska vakcine protiv besnila i ljudi su prilično često obolevali od besnila, i to samo posle ujeda besnog psa ili besnog vuka. Prenošenje besnila sa čoveka na čoveka je vrlo retko. Posle Pasterovog pronalaska, među ljudima se sve ređe sreće besnilo. Ova se bolest javlja u dva različita oblika, oba objašnjiva činjenocom da virus napada nervni sistem. Javlja se u vidu jednog jako razdraženog stanja, po kome je bolest i dobila svoje ime, i u vidu tzv. tihog besnila, koje i ne zaslužuje ime besnila. Oba oblika se javljaju manje-više kod svih životinja koje obolevaju od besnila. Prvi znaci besnila kod čoveka javljaju se obično pošto su rane od ujeda već zarasle. Ako je rana bila na licu, znaci besnila mogu se javiti već 14-tog dana posle ujeda, ali ako su rane na prstima noge, do pojave prvih znakova besnila može proći i dva meseca. Za to vreme rana zaraste kao i svaka druga rana. Ponekad se oko ožiljka javljaju bolovi, mravci, peckanja, a sama rana je neosetljiva. U cilju suzbijanja besnila sprovodi se zaštitno vakcinisanje pasa i mačaka i tu meru ne treba nikako napustiti.

HERPES ZOSTER

Što je herpes zoster?

To je bolest odraslih osoba. Očituje se u obliku grupiranih mjehurića na koži koji se protežu uzduž tijeka spinalnih živaca. Zoster nastaje reaktivacijom latentnog virusa u osoba koje su preboljele varičelu (vodene kozice). Može trajati mjesecima. iako se mogu pojaviti i na obje strane tijela (zoster duplex). ispunjenih bistrom tekućinom. Kod zoster oftalmikusa (kad je zahvaćeno oko). bockanja i svrbež. žareća ili probadajuća bol koja može biti stalna ili povremena. pri čemu na koži jedne strane lica ili tijela izbijaju bolni mjehurići. Unutar nekoliko dana. Za tu infekciju tipično je da počinje općim osjećajem slabosti praćenim blagom vrućicom te pečenjem i bolovima na jednoj strani tijela. Od komplikacija može se javiti djelomična ili potpuna paraliza ličnog živca. no može se javiti na licu. Ako duboka bol traje nakon što su kožne promjene prošle. leđima ili licu. Češće se opaža kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti. no bolovi mogu i dalje biti prisutni. pojavljuje se osip te izbijaju mali. slabost.Herpes zoster je posljedica ponovne aktivacije varicella-zoster virusa. uzduž zahvaćenog živca. . Zahvaćeno područje može biti jako bolno. potrebna je redovita oftalmološka kontrola. tekućinom ispunjeni mjehuići. nekih malignih bolesti. riječ je o postherpetičnoj neuralgiji. Kad se čovjek prvi put inficira tim virusom. Ako se na koži dogodi superinfekcija bakterijama. liječi se antibioticima. B6 i B12) tijekom desetak dana. Na koži se vidi crvenilo ograničenog dijela kože. trbuhu. a na tom području vide se mjehurići raspoređeni u skupine ili duge pruge. udovi ili donji dio leđa. čak i godinama. Mogu se javiti i manifestacije u usnoj šupljini. bolovi mogu biti izuzetno jaki. Od lokalnog liječenja. također ograničene na jednu polovicu usta ili jezika. Ako je zahvaćen trbuh. ali može biti zahvaćen i vrat. posebno u starijih ljudi. Ako je zahvaćen dio u području živca trigeminusa moguće su komplikacije u obliku konjunktivitisa i oštećenja rožnice (zoster ophtalmicus). Duboka paleća. Obično su promjene lokalizirane jednostrano. Koji su znakovi bolesti? Lagano povišena temperatura. na istom dijelu tijela. umor. Najčešće se javlja u dobi između 60 i 70 godine života. osjetljivo i može svrbjeti. Kako se liječi? Pomažu preparati vitamina B skupine (B1. osjećaj peckanja. nastaje varičela (vodene kozice). Obično se javljaju na prsima. dok zoster u području ušnog živca može oštetiti ušni živac. djece samo izuzetno. što se uglavnom zbiva u djetinjstvu. te kod oslabljenog imuniteta. primijenjuje se virostatik u obliku masti ili kreme. Nakon jednog do dva tjedna mjehurići prolaze i stvaraju se kraste. Teži bolovi ublažavaju se analgeticima. vratu i donjim dijelovima tijela. Obično jednostrano zahvaća područje trupa. može biti popraćenja povećajem limfnih čvorova koji se nalaze u blizini.

a 1980. Tako postoje: HPV tipovi niskog rizika: 6. određuje onkogeni rizik tipova HPV-a. 30. 61. 11. Na temelju prisutnosti pojedinog tipa HPV-a na vratu maternice i pojave raka vrata maternice. kao i o iskustvu terapeuta. HPV 7 povezan je s bradavicama u mesara i veterinara. 56. veličini i lokalizaciji promjena. 52. 18. 45. a neki sa zloćudnim bolestima. 51. 33. a povezani su sa spektrom bolesti. 53. Nemojte grepsti HUMANI PAPILOMA VIRUS--HPV Humani papiloma virus – HPV Humani papiloma virusi (HPV) skupina je virusa široko rasprostranjenih u populaciji koji. itd. uzrokuju nastanak dobroćudnih i zloćudnih promjena kože i sluznica. Do danas je otkriveno više od 100 tipova HPV-a.18. (odgovorni su za nastanak dobroćudnih kondiloma i premalignih promjena vrata maternice niskog stupnja malignosti – CIN 1) HPV tipovi visokog rizika: 16. 31. stoga izbor liječenja ovisi o dobi i stanju bolesnika. neki tipovi uzrokuju dobroćudne promjene – condylomata acuminata (šiljaste. a neki se povezuju s malignim i premalignim promjenama genitalnog sustava u muškaraca i žena. od običnih bradavica do malignog karcinoma genitalnog trakta. Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje. genitalne bradavice). izolirana su dva tipa HPV-a (HPV 5 i HPV 8).33). prisutnost HPV-a bilježi se u 44-77% slučajeva CIN 1. Neki tipovi povezuju se s dobroćudnim promjenama kože i sluznica. O virusu 1978. 35.g. Povezanost malignih i premalignih promjena vrata maternice i nekih tipova HPV-a relativno dobro je istražena – u 90-95% slučajeva invazivnog raka vrata maternice izoliran je HPV (tip 16. 54. Više od 20 tipova vezano je uz infekcije urogenitalnog sustava. je izoliran HPV 6. (odgovorni su za većinu raka vrata maternice i premalignih promjena vrata maternice srednjeg i visokog stupnja malignosti – CIN 2 i 3) Neki autori navode i HPV tipove „srednjeg“ rizika: 31. 39.g. itd. 43. 44. 69-91% slučajeva CIN 2 i u 86-100% slučajeva CIN 3. 42. 55 itd.Pripazite da zahvaćena koža bude čista i suha. 52. obliku.35. . 58. HPV 5 i 8 povezani su s rijetkom bolešću karakteriziranom generaliziranom pojavom bradavica koja je genetski uvjetovana. Do danas je zahvaljujući suvremenim metodama molekularne medicine otkriveno više od 100 tipova HPV-a. ovisno o tipu. 33.

Dijagnoza HPV infekcija Kao i uvijek. Prema rezultatima nekih epidemioloških studija kod 60% seksualno aktivnih žena pronađen je HPV u obrisku vrata maternice. Prema rezultatima nekih studija u SAD-u broj se posjeta liječničkim ordinacijama zbog HPV-genitalnih infekcija ušesterostručio u posljednja tri desetljeća. dragocjen je podatak o rezultatu citološke analize obriska vrata maternice (Papanicolaou) njegove partnerice). U većini slučajeva dijagnoza HPV infekcije postavlja se na temelju kliničke slike.uglavnom direktnim kontaktom s inficiranim vratom maternice. Genitalni HPV prenosi se bilo kojim oblikom spolnog kontakta . dugotrajno liječenje i povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti. prenosi se kontaktom. Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om proširene su po čitavom svijetu i njihov broj je u stalnom porastu. HPV-genitalne infekcije najčešće se pojavljuju u mladoj. premda u literaturi postoje i podaci koji navode mogući raspon inkubacije od 6 tjedana do nekoliko godina. stidnicom. i bitno opada nakon 40. Infekcija je najčešća u osoba u dobi od 18 do 28 godina (najviše u dobi od 20 do 24 godina). godine. a znakovi bolesti pronađeni su kod 40-60% muških partnera žena s dokazanom HPV-genitalnom infekcijom. indicirana je citološka i patohistološka pretraga. Zaražene osobe u razdoblju tako duge inkubacije mogu biti neprepoznati izvor zaraze. generativno sposobnoj populaciji. a pri sumnji na zloćudnost. a u Hrvatskoj genitalne infekcije HPV-om pripadaju među najčešće spolno prenosive bolesti. te izravna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku. sklonost recidivima. radi o muškom bolesniku sa sumnjom na HPV-genitalnu infekciju. penisom ili anusom.(navedena podjela nije konačna. s obzirom na to da se sustavno otkrivaju i klasificiraju novi tipovi HPV-a) Izvor HPV infekcije isključivo je čovjek. anamneza je važna pri ispravnom postavljanju dijagnoze (ako se npr. Inkubacija HPV-genitalnih infekcija relativno je duga i traje od 2 do 9 mjeseci. Kožne HPV infekcije Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om sve su više predmet istraživanja s obzirom na njihovu visoku učestalost unutar skupine spolno prenosivih infekcija. .

ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. oralna kontracepcija. droge. kandidijaza. u unutrašnjosti mokraćne cijevi. Najveći broj HPV-genitalnih infekcija vrata maternice. ili u grupi. 42. šiljaste bradavice. neravne površine poput cvjetače. najčešće se izolira HPV 16. Condylomata plana (ravni kondilomi) To su bradavičaste tvorbe ravna oblika. Njihova lokalizacija može međutim biti i u unutrašnjem dijelu rodnice. što je rjeđe. Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein To je masivna tumorska promjena anogenitalnog područja. koja može doseći veličinu muške šake i u kojoj se unatoč impresivnoj kliničkoj slici. alkohol. 2 i 3. Izdvojeni su od klasičnih šiljastih kondiloma zbog drugačijeg oblika.Genitalna infekcija HPV-om u muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi). histološki ne nalaze znakovi zloćudnosti. Ovisno o HPV-tipu virusa. Često spajanjem dosežu veličinu od 2 do 6 ili više cm. Čimbenici koji pospješuju razvitak raka analnogenitalnog područja: pušenje. na preponama ili u području međice. ružičaste boje. 18. u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1. Najčešće su lokalizirane na vanjskom genitalu – tipično na mjestu prijanjanja penisa ili na vrhu penisa kod muškaraca. izdužene bradivice. te pad stanične imunosti (uključujući infekciju HIV-om). ovisno o lokalizaciji. U posljednje vrijeme sve se više navodi značenje kondiloma u unutrašnjosti mokraćne cijevi zbog mogućnosti prijenosa HPV-a u unutrašnje dijelove mokraćnog sustava (mogućnost pojave raka mokraćnog mjehura i prostate). iz nje se najčešće izolora HPV 6 i 11. no mogu se naći i HPV 16 i 18. infekcija klamidijama). Iako je HPV povezan s nastankom raka vrata maternice. Takve spojene promjene češće su vidljive u području prepona. Kod šiljastih kondiloma najčešće se pojavljuju HPV 6 i 11. 31 i 33. Liječenje . odnosno na stidnici kod žena ili pak na analnoj regiji kod osoba oba spola. Condylomata acuminata (kondilomi. mošnji i perianalno. on nije jedini faktor u nastanku. 18. Ta promjena se rijetko javlja. kao i određeni broj „asimptomatskih“ promjena kod muškaraca pripada ovoj vrsti kondiloma. genitalne bradavice) To su mekane. HPV 16. koji su relativno bezopasni. teže uočljivosti i zbog znatno većeg onkogenog potencijala. histološki se nalaze znakovi stanične abnormalnosti koje sliče promjenama kod morbus Bowen ili preinvazivnog spinocelularnog karcinoma. 31. najčešće uzrokovane HPV-om 16. međutim mogu se pojaviti i drugi tipovi kao npr. Promjene mogu biti pojedinačne. na peteljci. Bovenoidna papuloza To je tvorba sastavljena od brojnih čvorića najčešće lokaliziranih na vanjskom spolovilu. druge spolno prenosive bolesti (infekcije herpesvirusima.

No kod HPV-a prezervativ pruža nešto manju zaštitu nego kod drugih spolno prenosivih bolesti. Prava prevencija raka uzrokovanog HPV infekcijom bit će pojava cjepiva protiv visokokancerogenih tipova HPV-a. kirurški tretman u obliku ekskohleacije. zagrljajem. Liječenje HPV-genitalnih infekcija najčešće je dugotrajan i višekratan postupak i rezultati su ponekd vrlo skromni. Takvim se liječenjem želi spriječiti napredovanje bolesti kod samog bolesnika. Cjepivo je za sada u završnoj fazi ispitivanja i još nije u široj upotrebi. čime se sprječava pojava raka vrata maternice. Prerano stupanje u spolne odnose (u dobi mlađoj od 19 godina i ako nedovoljno poznajemo partnera) povećava rizik zaraze. ekscizije i elektrokoagulacije. zdravim i vjernim partnerom.2 i 3) može se otkriti citološkom pretragom obriska cerviksa (PAPA-test) i dokazati tip HPV (visokog ili niskog) virusa molekularnim testom. Za liječenje šiljastih kondiloma najčešće se primjenjuje lokalna kemijska terapija premazivanjem citotoksičnim sredstvima. Stoga je važno da svaka spolno aktivna žena redovito ide na ginekološki pregled s uzimanjem papa-testa kako bi se na vrijeme otkrile i liječile premaligne promjene. . Kondom – pravilnim i redovitim korištenjem prezervativa smanjuje se rizik od spolnoprenosivih bolesti. jer kod muškaraca često zahvaća mjesto prijanjanja penisa. Ljubav se može iskazati i poljupcem. Stoga se liječenje najčešće osniva na uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak „aktivne“ HPV infekcije. Za seksualni odnos uvijek ima vremena. Što smanjuje rizik od oboljevanja? Apstinencija-suzdržavanje od seksualnih odnosa. Pravovremeno liječenje oboljelih i svih njihovih partnera (i onih koji nemaju znakove bolesti) U prevenciji karcinoma vrata maternice važna je rana dijagnoza i liječenje infekcija HPV-om. Prevencija HPV-genitalnih infekcija Prevencija HPV infekcija ista je kao i ostalih spolnoprenosivih bolesti – izbjegavati rizično spolno ponašanje. Vjernost – seksualni odnos s jednim. dodirom. Savjetovanje –posavjetujete se s liječnikom prije stupanja u seksualne odnose ( sami odaberite liječnika s kojim ćete razgovarati). Za premaligne i maligne promjene primjenjuje se laserska ili klasična kirurška terapija. a recidivi su česti. koje ne prekriva kondom. krioterapija tekućim dušikom. Premaligne promjene vrata maternice u žena (CIN 1.Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija. kao i mogućnost zaraze drugih osoba.

premazivanje nekim kemijskim preparatima. u žene će se razviti ili kondilomi ili epitelne promjene vrata maternice (premaligne promjene – CIN 1.tvrde tvorbe. a prema izgledu možemo ih podijeliti na ove grupe: • verrucae vulgares (obične bradavice) . 2 i 3). • verrucae filiformes (končaste bradavice) – pojavljuju se na vratu. licu. Za odstranjivanje bradavica najčešće se primjenjuje krioterapija tekućim dušikom ili ugljičnim dioksidom. osobe koje rade u mesnoj industriji i osobe koje rukuju s ribom. te kirurški tretman u obliku kiretaže ili elektrokoagulacije. • verrucae planae juvenilis (mladenačke bradavice) – plosnate su. veličine do 1 cm. Za odabir liječenja važan je tip bradavica. • verruce plantares (plantarne bradavice)– pojavljuju se na mjestima s debelim slojem kože i izloženim pritisku (npr. boje kože. U muškaraca se najčešće očituje kao condylomata acuminata (šiljasti kondilomi). na prstima nogu). uzdignute iznad razine kože. usnama i nosu. Neka su zanimanja izložena većem riziku od pojave bradavica: mesari. Genitalne HPV infekcije Genitalna infekcija HPV-om ima različite kliničke manifestacije i različito značenje u žena i u muškaraca. Koksaki virusi . pete. nije potrebna preagresivno liječenje.bradavice. smeđe boje ili boje kože. ali su izvor infekcije HPV-om za njihove seksualne partnerice. najčešće se razviju na šakama i prstima. svjetlosmeđe ili sivkaste. koji su relativno bezopasni. Ovisno o HPV-tipu virusa. njihov broj i lokalizacija. a osobito na vjeđama. a najčešće napada djecu i omladinu. Liječenje Specifična terapija ne postoji. Bradavice se mogu javljati pojedinačno ili u grupama. najčešće su lokalizirane na licu i šakama. jedva iznad razine kože uzdignute. Bolest je proširena po čitavom svijetu. Budući da se često radi o prolaznoj bolesti.

Izolovana je iz stolice. Posle inkubacije od 8 do 16 dana detetu oči zakrvare. na unutrašnjoj strani obraza. Pre nego na licu. Prenošenje bolesti je neposredno. i ono ne može da gleda u svetlost. Ovakvo stanje traje 3 do 5 dana. Bolest se prenosi preko vode. koji je sitan i tek naposletku izbija na licu. jer je uzročnik malih boginja vrlo osetljiv na uticaj spoljne okoline i van ljudskog tela brzo ugine. kašlje. Izvor infekcije je čovek. Grupa A ubrizgana novookoćenim miševima dovodi do oštećenja poprečnoprugaste muskulature sa pojavom oboljenja ovih mišića. ispljuvka. Novorođenčad i odojčad do 6 meseci retko oboljevaju. Prvi put su opisani u gradu Koksaki (SAD). epidemične bolove mišića. Posredno prenošenje je retko. sa bolesnika na zdrave. zapaljenje srčanog mišića. Bolesnik nije zarazan dok se ne pojave prvi znaci bolesti i prestaje da bude zarazan petog dana od dana kada je osip prestao da izbija. Osip je krupan i javlja se najpre na licu. Grupa B ubruzgana novookoćenim miševima izaziva paralizu i oštećenje unutrašnjih organa. Javlja se najčešće tokom leta i jeseni. potom po celom telu. Virus je prvi put izolovan iz crevnog sadržaja jednog obolelog deteta. suze. suvo. po kome su i ime dobile. Ova grupa virusa izolovana je ne samo kod bolesnika već i kod zdravih osoba. U vazduhu oko bolesne dece ima mnogo klica malih boginja. koje je imalo simptome zapaljenja centralnog nervnog sistema. Bolest počinje jednim kataralnim stanjem stanjem u nosu. za razliku od šarlahnog osipa. Uzročnik bolesti je jedan virus koji se pomoću običnog mikroskopa ne vidi. Virusi ove grupe podeljeni su u dve podgrupe. nos mu je pun kao da ima kijavicu. hrane i muva. Grupa A ovih virusa izaziva kod čoveka herpetičnu anginu.Ovi virusi čine grupu koja po svom fizičko-hemijskim osobinama i morfologiji odgovara poliovirusima. koje bolesnici izbacuju kašljući. a možda i zapaljenje mozga i kičmene moždine. krvi i moždano-kičmene tečnosti. aseptično zapaljenje moždanih opni a grupa B prouzrokuje kod novorođene dece aseptično serozno zapaljenje moždanih opni. Jedanput preležana bolest štiti od ponovne infekcije. A i B. Male boginje Male boginje su jako zarazna bolest praćena osipom. plućima i na očnoj sluzokoži. ima povećanu temperaturu. Pojavom osipa kašalj se pojača i dete za sve . Od nje boluju uglavnom deca. osip se javlja u ustima. pa se pojavi karakterističan osip. Zdrava deca se vrlo lako zaraze udušući takav vazduh.

... a u nekim slučajevima može završiti i smrću.. sa raznim bolovima u telu. Nazeb Nazebu je dugo pridodavan vrlo veliki značaj u nastajanju izvesnih bolesti.vreme bolesti ima jak bronhitis.. počne da kija i iz nosa se pojavi obilno izlučivanje sluzave tečnosti za čije brisanje bolesnik iskoristi po nekoliko maramica dnevno. . na kokošku... razna reumatska oboljenja itd......... U slučaju nazeba.. može ipak da oboli od antraksa ako joj se držanjem u ledu nasilno snizi na 36 . Poznati Pasterov opis sa prenošenjem prišta (antraksa).. kontrolirana primjena cjepiva znatno je pripomogla u prevenciji i liječenju...... kao što su kijavica sa kojom se i poistovećuje. Iz ove sekrecije je i izdvojen virus koji ovo oboljenje izaziva.. Moguće je izbijanje herpesa oko usta...... zbog čega kokoška normalno i ne oboljeva od ove bolesti. bolesnik oseti neku vrstu nelagodnosti. MALE BOGINJE Koplikove pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod ospica... zatim upala pluća (pneumonija). Oba oboljenja su virusna ali sa potpuno različitim virusima kao izazivačima.. Nasuprot tome....... Svi mogu oboljeti Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta....... naime tvrdio da kokoška.. na kojoj se bacil antraksa ne može razvijati.37°C stepeni. male boginje) su akutna zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa...... Temperatura nije naročito visoka osim u slučaju komplikacija na sinusima......... od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Javljaju se obično u toku hladnih i vlažnih dana.. kao da je dao naučnu podršku takvom shvatanju. Bolest je . Nazeb kao posebno oboljenje (kijavica) ne treba mešati sa gripom.. (Paster je. sa normalnom telesnom temperaturom od 42°C... S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifična lijeka. otkrivanje virusa kao uzročnika kijavice. pa su patognomonične za tu bolest Stranica: [1] 2 » Ospice (morbili. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izrađeno učinkovito cjepivo. Najčešće se javljaju zimi i u proljeće.. koliku temperaturu imaju sisari koji obično obolevaju od antraksa). na putu je bilo negiranje svakog uticaja nazeba u nastajanju izvesnih bolesti.... a premda se ubrajaju u tipične dječje bolesti.... koji se često komplikuje zapaljenjem pluća.. ali je nastup gripa mnogo brutalniji nego nastup nazeba.. iako sa njim ima neke zajedničke elemente..

traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom temperaturom. Težina bolesti povezana s proširenošću i izgledom osipa Uobičajeni. ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini. a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je. tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti. Osip je mrljast. Kad se osip razvije. tjelesna temperatura doseže vrhunac. te se drugi. I ljudi koji su cijepljeni protiv ospica mogu oboljeti. po čemu se one razlikuju od ostalih dječjih zaraznih bolesti s osipom. nakon čega slijedi postupan nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak. u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim. nedovoljna procijepljenost. zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala. uvijek istim redoslijedom. krvi i mokraći. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacija. Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači. čak i gubitkom trudnoće. suzenje očiju. prodromalni stadij . a na pojedinim dijelovima tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Eruptivni stadij počinje s pojavom karakteristična osipa (egzantema). izdignut iznad kože (makulopapulozan) i gust. može se prenijeti i preko treće osobe. Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje. sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza. tzv.). očekivani tijek bolesti je lakši. . malaksalost.). Nakon uvođenja obveznog cijepljenja (u nas od 1968. uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg stanja bolesnika. ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se tijekom iduća dva-tri dana postupno širi od glave. svijetlocrvene boje. eruptivni stadij . više konfluira. itd. a kataralni simptomi brzo nestaju.traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti.Koplikove pjege. ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu. odnosno steklo odgovarajuću imunost. ruke i gornji dio prsnog koša. odnosno izravnim dodirom s bolesnikom. bol u grlu. brzo se pojavljuju i nestaju. najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena temperatura. pa je stoga karakterističan za ospice. a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove. patognomonične su za ovu bolest. a bolesnik još ne zna da ima ospice). preko posteljice prenesenim protutijelima. To je vrhunac bolesti. glavobolja i slično. U pravilu. gubitak apetita. vrat. treći dan spušta do nogu i stopala. najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima. Kad se osip pojavi. no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica. konjunktivitisom. katkad je veća od 40ºC. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz sluznicu dišnih puteva). virozi. istodobno postajući makulopapulozan. što traje do petog dana nakon izbijanja osipa. Iznimno. da bi u prvih 24 sata zahvatio cijelo lice. klasični tijek ospica može se podijeliti u tri stadija: stadij inkubacije . Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest. Za tog razdoblja virus se može naći u sekretu dišnih puteva. poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi . a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica. obično u jednom danu. bolest je najčešće pogađala djecu između 5 i 10 godina. ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute cijepljenjem zbog bilo kojeg razloga. Bolest se prenosi kapljičnim putem. Prije ere cijepljenja protiv ospica. obično četiri do pet dana nakon prvih znakova bolesti. preko trupa do udova. Osip je u početku samo mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški. Oko drugog. suprotno tome. to je očekivati teži tijek bolesti. On postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi. sve jači kašalj i konjunktivitis. Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma.vrlo zarazna. trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-bijele.

iako se može reći da je klinička slika jednaka. atenuirani (oslabljeni) virus ospica.. ovisno o komplikaciji bolesti. bez čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog oblika. ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke slike. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje. katkad ostavlja i trajna neurološka oštećenja.). a bolesnik krvari iz nosa. Koplikove pjege i kašalj . počinje njegovo povlačenje istim redoslijedom kojim je i nastajao. a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica. bakterijom kad se očituje u fazi osipa. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene. Preostaje prevencija Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Ospice izmijenjena tijeka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim mehanizmima (leukemija. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika. Lijeka nema Do danas nije pronađen lijek protiv ospica. Bolest može biti izrazito teška. a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i središnjeg živčanog sustava (najčešće encefalitis . Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici. Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno. Cjepivo čini živi. AIDS. Miokarditis je rijetka. dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s određenim zakašnjenjem.ključni simptomi Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike. Osip se često i ne pojavi. a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica. koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela.U klasičnom tijeku bolesti. Za razliku od dječje populacije. Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege. sve do prave kome. ali katkad fatalna komplikacija. Aktivna imunizacija postiže se cijepljenjem. a laboratorijska potvrda rijetko je potrebna. kad se očituje već u kataralnom stadiju ili. a drugi opet mnogo lakši. Mogući posebni oblici Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajena tijeka. a prema statističkim podacima. kad osip dosegne noge i stopala. koje dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila. a bez . Bolest počinje naglo. s vrlo visokom temperaturom i poremećajem svijesti. a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. i kašalj. Smrt često nastupa zbog vrlo teške upale pluća. što je češće. a nedostaje i tipična klinička slika. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom.upala mozga). a danas se rijetko viđa. a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja. a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. usta i crijeva. Ospice blažeg tijeka (mitigirane ospice) imaju kraći tijek bolesti i slabije izražene simptome.. a najteža u bolesnika s encefalitisom.) i u pravilu su teškog tijeka. bolja u veće djece nego u dojenčadi. Prognoza je u pravilu dobra. kontrolira kašalj i sl. pa je dijagnozu teško postaviti. koje je u našoj zemlji obvezno. patognomonične za bolest. Razlog tome je samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih. Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. snizuje se povišena temperatura. gotovo 15 posto bolesnika umire.

necijepljena djeca u situaciji epidemije. pa se nisu cijepila.imunokompromitirani bolesnici. a bili su u kontaktu s virusom morbila. odnosno pasivna unutar šest dana.). malaksao je. teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja. srčana radnja mu je ubrzana. U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica. Papagajsku bolest ljudi obično dobijaju od obolelih papagaja. itd. stolica mu je poremećena (proliv ili zatvor).istodobna razvoja bolesti. Bolesnik počinje da oseća opštu nelagodnost. Inkubacija bolesti traje 8 do 10 dana. a bila su izložena zarazi . cijepljenjem stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. to određuje isključivo liječnik. unatoč pravilno izvedenom cijepljenja. uključujući i bolesnike s AIDS-om. gadi mu se. u crevima i celom trbuhu primećuje se napetost i podnaduvenost. Ona se vrlo retko prenosi sa čoveka na čoveka. Bolesniku postaje iz dana u dan sve teže. Redovito cijepljenje provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole. Znaci bolesti počinju da popuštaju. Temperatura je postepeno svakim danom sve viša. mokri malo. no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito cijepiti. bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne. Najpoznatija od ovih je papagajska bolest. dok trećeg ili četvrtog dana ne dostigne 39°C ili i više stepeni. pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana. glavobolju i bolove u krstima i zglobovima. itd. No. a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija. Krajem prve nedelje bolesnik počne da kašlje. a indikacije za primjenu postavlja liječnik (trudnice. Izloženost infekciji nije prepreka cijepljenju. Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri tjedna. Bolesnik je uznemiren i loše spava. žedan je više nego obično. bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti. leukemija. U pravilu. protiv ospica se cijepe sva djeca. ima povećanu temperaturu. da se ublažuju. odnosno svojevrsna prepreka cijepljenju. itd. Krajem druge ili početkom treće nedelje nastaje prekretnica u bolesti. ili psitakoza. teško i kronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila cijepljena. mokraća je gusta i sadrži belančevine u tragovima. . jetra i slezina su uvećane. trudnoća. oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuću razinu otpornosti i mogu oboljeti. Papagajska bolest Izvesne bolesti koje kod nekih ptica izazivaju virusi mogu se preneti i na ljude. Neka od važećih kontraindikacija za cijepljenje su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak cjepiva. Temperatura postepeno opada i bolesnik uđe u fazu ozdravljenja. U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu cjepiva. Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica.

POLNE BOLESTI Spolne bolesti – više znanja manja opasnost od zaraze Spolno prenosive bolesti (SPB). ali i nedostatak spolne edukacije i kulture. Ne pokušavajte sami izliječiti spolno prenosivu bolest. a u slijedećim odnosima koristite kondom. Morate potražiti liječničku pomoć. Većina spolno prenosivih bolesti uspješno se liječi. Izuzetno rijetko infekcija se može prenijeti i nespolnim putem (npr. Ove bolesti su zarazne i neke imaju teške komplikacije i posljedice. kao što ime kazuje. mogu izazvati ozbiljne komplikacije. Odmah se uputite liječniku imate li bilo koji od ovih simptoma: bol . Širenju bolesti pogoduju učestalo mijenjanje partnera. prenose s čovjeka na čovjeka spolnim kontaktom. Papagajska bolest je teško oboljenje za čoveka. suvremen način življenja. pa čak i smrt. Obavijestite partnera o svojim sumnjama. sa prilično visokom smrtnošću. može se tokom svog razvitka i komplikovati. međutim komplikacije ipak nisu česte. Svi spolno aktivni moraju znati: Važno je povjeriti liječniku svoju sumnju na spolnu bolest. čak i ako se dobro osjećate. kontaminiranim predmetima). a ako se ne liječe.Bolest se može razvijati od lakog do vrlo teškog oblika. loši socijalni i higijenski uvjeti. migracija stanovništva.

bolove u mišićima. rjeđe ili češće ponavljaju cijeli život. čmara ili mokraćne cijevi. Periodičke reaktivacije virusa mogu biti spontane no najčešće su vezane uz emotivni stres. neugodu pri mokrenju. imunosupresiju itd. fizički napor. recite to partneru. gdje je oštećena koža došla u dodir s virusom.pri mokrenju i/ili spolnom odnosu. a u području prepona mogu oteći limfni čvorovi. HSV tip 1 najčešće inficira kožu usana. kvržice ili bradavice na vanjskom spolovilu ili oko njega. neobičan iscjedak iz vagine. oralnim seksom mogu prenijeti virus na područje genitalija partnera. Kod izraženih simptoma zaraznost za spolne partnere je visoka. LIJEČENJE – protuvirusni lijekovi. Imate li spolno prenosivi bolest. jer se i on/ona mora liječiti. ali može izbiti i na ustima.virus. ali može uzrokovati i genitalni herpes. . Danas poznati protuvirusni lijekovi samo pomažu u kontroli simptoma. peckanje tijekom mokrenja. HSV tip 2 češće uzrokuje genitalni herpes. Osobe koje imaju HSV na području usta. penisa. Popijte cijelu dozu čak i ako se osjećate bolje i nikome ne dajte lijekove koji su propisani vama. Zaražena osoba može primijetiti povišenu temperaturu. ranice. Genitalni herpes renosi se spolnim kontaktom. a održavate spolne odnose bez zaštite. svrbež ili nadraženost u području spolovila ili čmara. oticanje testisa. mjehuriće. Uz kondome smiju se koristiti samo se lubrikanti na bazi vode. ali virus ostaje u tijelu (zaraženi je stalni nositelj virusa). SIMPTOMI – prištići i ranice. Prištići nestanu za dva do tri tjedna. Ako se partner ne liječi. ali ne ubijaju virus i ne uklanjaju ga iz tijela. osip. Zaražene žene mogu prenijeti genitalni herpes nerođenom djetetu u tijeku trudnoće i/ili poroda. terapija je uzaludna. krvarenja između menstruacija. Imajte na umu da kondomi nisu 100% učinkoviti u sprečavanju spolno prenosivih bolesti. Ali pravilna i redovita upotreba lateks prezervativa značajno smanjuje rizik od zaraze. GENITALNI HERPES doživotni spavač UZROČNIK. ponekad i na drugim dijelovima tijela. Bolest stvara bolne prištiće i otvorene ranice u području genitalija. Uzimajte propisanu terapiju po preporuci liječnika. Dva su tipa Herpes simplex virusa (HSV) i oba mogu uzrokovati genitalni herpes. Promjene se. Infekcije HSV-om povezane su uz veću opasnost od infekcije HIVom.

Promjene na koži i sluznici uklanjaju se primjenom lokalnih citotoksičnih sredstava i kirurških metoda. Pojedini stručnjaci povezuju HPV infekciju u muškaraca sa karcinomom prostate. Rjeđe mogu nastati i u ustima i grlu nakon oralnog seksa. virus može ostati u tijelu i kasnije se reaktivirati. koristi se interferon. no u 1 do 5 % slučajeva. mogu uzrokovati nastanak karcinoma vrata maternice i anogenitalnog područja. zahvaćenoj regiji i stanju imunološkog sustava. U slučaju da je infekcija i savladana imunološkom obranom. a visokorizični tipovi HPV-a odgovorni su za nastanak zloćudnih novotvorina vrata maternice i drugih anogenitalnih područja. od čega se 40 prenosi uglavnom spolnim putem. Može pomoći jačanje imuniteta – za jačanje lokalnog imuniteta i zaustavljanje djelovanja virusa. Genitalne bradavice pojavljuju se u unutrašnjosti ili na vanjskom dijelu vagine. te oko anusa.HPV uzročnik raka UZROČNIK – virus. glaviću penisa. LIJEČENJE – ne postoji specifična HPV terapija. genitalne bradavice (kondilome). baradvice. asimptomatsku infekciju.Genitalne HPV infekcije uzrokuju benigne tvorbe. odnosno prolaska djeteta kroz porođajni kanal i uzrokovati rekurentnu respiratornu papilomatozu. ako se ne liječe. koji ne liječi infekciju već potiče tijelo da se bori protiv nje. Premaligne promjene na vratu maternice otkrivaju redovitim ginekološkim Spolno prenosive bolesti II KANDIDIJAZA česta neugoda . SIMPTOMI. Porodica humanog papiloma virusa (HPV) ima više od 150 tipova. HPV 6 i 11 mogu se prenijeti sa zaražene žene na dijete tijekom poroda. HPV se prenosi direktnim kontaktom s osobama koje imaju klinički izražene promjene ili supkliničku. Kako će se infekcija odraziti na domaćina ovisi o tipu virusa. Većina infekcija. supkliničke lezije. zbog čega se događa i previđanje supkliničkih promjena. je prolaznog tijeka i biva svladana imunološkom obranom domaćina. pogotovo u adolescentnoj dobi. U muškaraca su HPV infekcije često asimptomatične i nema vidljivih promjena.

bol u donjem dijelu trbuha. Oko 75 % žena barem jednom u životu ima probleme zbog gljivice Candide albicans. svrbež u genitalnom području.UZROČNIK – gljivica. najčešće je to bjelkasti iscjedak i problemi pri mokrenju. bolno mokrenje. Jednostanična praživotinja Trichomonas vaginalis čest je uzročnik upala urogenitalnog trakta. najčešće samo svrbež i peckanje u penisu. kortikosteroida. . toaletne spužve i sl. sirast iscjedak pojavljuju se samo kod žena. a ponekad i gust. pečenje i iritacija rodnice i vanjskog spolovila. te rjeđe. TRIHOMONIJAZA UZROČNIK – bičaš. citostatika i drugo. Žena može osjetiti neugodu pri odnosu. Svrbež. Infekcija kod muškaraca može proći i bez simptoma. a jedan od uzroka može biti i spolni odnos. ali se može prenijeti i preko predmeta (npr. SIMPTOMI – crvena sluznica i svrbež. Infekcija nastaje spolnim putem. a ako se pojave. Kod žena se simptomi pojavljuju 4 do 20 dana nakon izlaganja – nastaje blaga upala rodnice sa pjenušavim vaginalnim iscjetkom žućkaste boje i neugodnog mirisa. uzročnika kandidijaze. LIJEČENJE – antimikrobni lijekovi.). Gljivice su uvijek prisutne u rodnici (dio fiziološke flore). SIMPTOMI – iscjedak i svrbež. ali problem nastaje kad ih je previše. vlažni ručnici. i. Razvoju kandide doprinose šećerna bolest. Muškarci rijetko imaju simptome. te bolno i isprekidano mokrenje. LIJEČENJE – protugljivični preparati (Kreme i vaginalete). dugotrajna primjena antibiotika.

nije poznato koliko je osoba pre nastanka simptoma i znakova bolesti i posle njihovog iščezavanja u stanju da rasejava agense po okruženju. koji ponekada može da dovede do nedostatka kiseonika u krvi. Kod nekih osoba na samom početku bolesti nastaju i blagi respiratorni simptomi (otežano disanje). To se prvenstveno odnosi na medicinsko osoblje koje se staralo o pacijentima i o osobama koje su živel u istim prostorijama sa obolelim. respiratornim sekretom) osobe sa SARS-om. efikasnost ovakvog lečenja nije poznata. Dr Milan Terzić. glavoboljom. kao što su povišena temperatura i kašalj. međutim izgleda da može biti i duži od 10 dana. nije poznat efikasan lek. U toku su intenzivne studije koje bi identifikovale efikasan terapijski pristup. nedoumica i komentara. Ko ima najveći rizik da oboli od SARS-a? SARS se primarno dijagnostikuje kod osoba koje su imale direktan kontakt sa oblelim. Ovaj novi koronavirus predstavlja hipotetičko (pretpostavlja se) najvažniji uzrok bolesti. Koliko je vremena potrebno za nastanak bolesti posle kontakta sa virusom SARS-a? Inkubacioni period obično traje 2 do 7 dana. Ali. Severnoj Americi i Evropi. Kako još uvek nema klinički kontrolisanih studija. . Šta je SARS? Težak oblik akutnog respiratornog sindroma (Severe acute respiratory syndrome – SARS) je bolest respiratornih organa nedavno dijagnostikovana u Aziji. To se može dogoditi kada obolela osoba iskašljava ili nosnim sekretom rasejava kapljice po okolini. kod pacijenata nastaje suvi neproduktivni kašalj. Koji su simptomi i znaci SARS-a? Bolest obično počinje sa povišenom telesnom temperaturom (višom od 38. Širenje SARS-a Kako se SARS širi? Osnovni način prenošenja SARS-a je bliski kontakt jedne osobe sa drugom. Bolest počinje povišenom temperaturom (>38.0°C). Uzrok SARS-a Koji je uzrok SARS-a? Naučnici su utvrdili novi oblik korona virusa kod pacijenata sa SARS-om.godine utvrđeno je postojanje nove bolesti koja je nazvana SARS. kao što su oseltamivir ili ribavirin. Našoj redakciji javio se veliki broj trudnica sa mnoštvom pitanja. Kod oko 10-20% obolelih neophodna je mehanička ventilacija (disanje uz pomoć specijalnog medicinskog aparata). izgleda da se SARS prenosi i drugim putevima koji do sada nisu utvrđeni. Posle 2 do 7 dana. Da li je ribavirin (ili neki drugi antivirusni lek) efikasan u tretmanu pacijenata sa SARS-om? Trenutno.SARS SARS je tezak oblik akutnog respiratornog sindroma Od februara meseca 2003.0°C). groznicom. Koliko dugo je osoba sa SARS-om infektivna za okolinu? Dosadašnja saznanja ukazuju da je osoba infektivna dok ima simptome bolesti. mada su i drugi virusi mogući prouzrokovači ovog oboljenja. Steroidi se takođe mogu dati oralno ili intravenski u kombinaciji sa ribavirinom i antibioticima. nosa ili usta. Koji se lekovi preporučuju osobama sa SARS-om? Lečenje je isto kao kod osoba sa teškim oblikom atipične upale pluća nepoznate etiologije (uzroka). opštom slabošću i bolovima u čitavom telu. Mogući putevi prenošenja SARS-a su kontakt kože sa predmetima koji su kontaminirani infektivnim agensom. U laboratorijskim uslovima ribavirin nije doveo do sprečavanja rasta ovog novog koronavirusa i njegovog prenošenja iz jedne u drugu ćeliju. Najčešće se prijavljuju slučajevi obolevanja posle staranja (nege) ili življenja sa obolelom osobom. U različitim zemljama ordiniraju se antivirusni preparati. Na Vaša pitanja odgovara i rasvetljava ovu bolest naš saradnik ginekolog Doc. a zatim dodirivanje očiju. Međutim. ili posle direktnog kontakta sa infektivnim materijalom (na primer.

Sepsa Prodiranje mikroba u krv i krvotok. Kako novi virus može uticati na trudnicu i plod? Kod negravidnih žena. Ove laboratorije još uvek istražuju mogućnost da je paramyxovirus prouzrokovač SARS-a. ali da se genetski razlikuje od svih do sada poznatih koronavirusa. Na osnovu čega se došlo do povezanosti koronavirusa sa SARS-om? Naučnici su uspeli da izoluju viruse iz tkiva osoba sa SARS-om. ili da su putovale u zemlje dalekog istoka. Isti nepoznati virus utvrđen je brisevima nosa i grla obolelih. kao što je SARS? Nema dovoljno informacija o novom virusu i bolestima koje može prouzrokovati. psi. U spoljašnjoj sredini koronavirusi mogu preživeti tri sata. život trudnice može biti veoma ugrožen. Ovi virusi mogu dovesti do veoma teških oblika bolesti kod životinja. naročito ako te osobe navode da su bile u kontaktu sa oblelima od SARS-a. Navedeni rezultati ukazuju da je hipoteza o povezanosti ove nove vrste koronvirusa sa SARS-om tačna. svinje. Ako koronavirusi običino dovode do blagih oblika bolesti kod ljudi. gastrointestinalnih i neuroloških bolesti kod životinja. U laboratorijskim uslovima dva testa pokazala su se veoma pouzdanim u utvrđivanju antitela protiv novih koronavirusa. novi koronavirus može dovesti do veoma teškog oblika respiratornog poremećaja opasnog po život. tako da su klinički oblici ispoljavanja bolesti još intenzivniji.Šta su koronavirusi? Koronavirusi su grupa virusa koja posmatrana pod mikroskopom ima halo ili krunu (koronu). Intenzivno se ispituju efekti različitih antivirusnih lekova protiv novog koronavirusa. Kako se komentariše da neke laboratorije ukazuju da je uzrok SARS-a pramyxovirus? Istraživači iz različitih laboratorija identifikovali su paramyxovirus u uzrocima sekreta i tkiva pacijenata sa SARS-om. Da li je informacija o koronavirusima promenila preporuke za lečenje pacijenata sa SARSom? Mogućnost da je koronavirus uzročnik SARS-a nije promenila preporuke za lečenje. kako može ovaj novi koronavirus biti odgovoran za nastanak bolesti koje su opasne po život čoveka. a još uvek nisu ispitani svi efekti neposredne i odložene hipooksigenacije. Dakle. Kako još uvek nije precizno definisano koji virus dovodi do SARS-a niti koji je preparat efikasan u lečenju ove bolesti. sa sasvim normalnim imunološkim odgovorom. miševi i ptice. a gentske analize ukazuju da novi virus zaista pripada ovoj familiji. može prodorom virusa pretrpeti takve promene koje sasvim sigurno dovode do spontanog prekida trudnoće (spontanog pobačaja). plod u sasvim ranoj trudnoći. u drugom i trećem trimestru nastala bolest dovodi do teškog poremćaja nedostatka kiseonika kod ploda. Ovi virusi su česti prouzrokovači lakih i ne tako ozbiljnih (umerno-teških) bolesti gornjih respiratornih puteva kod ljudi. u periodu organogeneze (prvi trimester). pri čemu se mikrobi razmnožavaju i žive u krvi. Kako u trudnoći postoji aktivna imunološka tolerancija. Korišćenjem elektornskog mikroskopa došlo se do zaključka da virus ima karakterističan izgled i oblik koronavirusa. Koronavirusi su ranije povremeno bili povezivani sa zapaljenjem pluća kod ljudi. i respiratornih. Uzroci seruma obolelih osoba takođe ukazuju da su one bile u nedavnom kontaktu sa virusom. čine trovanje . sasvim je sigurno da se trudnica mora zaštiti od kontakata sa osobama koje imaju respiratorne probleme i povišenu temperaturu. Da li postoji test za SARS? Još uvek nema testa za SARS. Kada je razvoj organa završen. Takođe. odgovor na prouzrokovače bolesti je manjeg intenziteta i odložen. kao što su mačke. naročito osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom.

Nasuprot malim boginjama. Srećom. ispod pazuha. otečeni i posuti prljavim tačkastim mrljama. uništavaju crvena krvna zrnca i belančevine u krvnoj tečnosti (krvnom serumu). videćemo da su krajnici jako crveni. pluća. ali od njega mogu da obole i odrasli.krvi ili sepsu. Više ga ima u jesen i s proleća nego preko zime i leta. koje se nalaze u ždrelu šarlahnih bolesnika. Neke vrste mikroba prodiru u krv još u početku same bolesti i tu se razmnožavaju i žive. Odavde se prilikom kašlja ili govora prenose u vidu kapljica na zdrave. otrovi koje luče bakterije menjaju sastav krvi. kao i od svake druge infekcije kod koje se mikrobi tako brzo množe i tako su otporni da ih organizam ne može da zadrži u gnojnom žarištu i da ih tu savlada. u prevojima laktova. Crvenilo ubrzo zahvata i okolnu sluzokožu na resici i nepcima. nastaje oštećenje i drugih za život važnih organa. Šarlah je dečja bolest. dotle zdravo. Kod trovanja krvi. koje prvo izbiju po licu. ŠARLAH Šarlah Šarlah je opasna. Konačno trovanje krvi može da nastane i od čireva ili zapaljenih rana. . Šarlah se obično javlja u vidu epidemije. Ovi otrovi oštećuju i srčani mišić. mozak. šarlah je kapljična infekcija čiji uzročnici ulaze u zdrav organizam preko grla. Često i povraća i bunca. dobije najedanput bolove u grlu u čitavom ždrelu. creva itd. To se događa kada je njihova otrovna moć vrlo jaka ili kada u organizam uđu u vrlo velikom broju. kao što su: bubrezi. Ako mu pogledamo u grlo. Do trovanja krvi dolazi najčešće posle pobačaja ili posle porođaja ako se ne održava potrebna čistoća. U takvim slučajevima nalazimo u krvi velike količine mikroba (klica). i postepeno se širi ka licu. Dete. Trovanje krvi (sepsu) izazivaju najčešće mikrobi koji izazivaju gnojenje. po telu se pojavi sitan tačkast crven osip. zarazna bolest. U drugim slučajevima mikrobi prodiru u krv i krvotok tek pošto na mestu uobičajenom za njihovo razmnožavanje savladaju otpor organizma. jetra. deca do jedne godine starosti retko oboljevaju. ali ga u velikim gradovima ima stalno u vidu pojedinačnih slučajeva. Uzročnik šarlaha je jedna vrsta streptokoka. Epidemije su vrlo različite po otrovnoj moći zaraze. Trovanje krvi može da nastane isto tako i od zapaljenja krajnika ili od kvarnih zuba. Još istog dana. pri čemu obično ne dolazi do burnih simptoma. stopalima i šakama. praćena visokom temperaturom i anginom. Ali mogu ga izazvati i mikrobi druge vrste. Prvi znaci se javljaju na 4 do 5 dana po ulasku klica u organizam (inkubacija). šarlahni osip počinje po trbuhu. nekoliko časova kasnije. Ranije su bile strahovito smrtonosne. Dakle. ali su vrlo osetljiva i deca od 2 do 5 godina. Sem promene u krvi i na srčanom mišiću. sa jako povećanom temperaturom. sada su mnogo blaže. Najosetljivija su školska deca. u preponama.

sluzokoža jezika pocrveni i dobije malinast izgled. Pre nego što počne perutanje kože. ima grčeve u crevima i daje utisak teškog bolesnika. Ovakvu dijetu treba držati i posle pada temperature. Kao hranu sme da uzima mleko.malaksao je. Perutanje počinje oko petnaestog dana i traje ponekad 30 dana. Ishrana bolesnika mora biti dijetalna. zatim zagađenog prerađenog mesa i ukvarene konzervirane hrane (ribe. nekad i za 1 do 2 sata. kolača. zapaljenje srednjeg uva i zapaljenje bubrega. razna krvarenja itd. On može izazvati gnojne angine. . a koža počinje da se peruta. kremova). gadi mu se i povraća uzetu hranu ili žuč. voćne sokove. bolovi u ždrelu prođu. oboljenje srca i srčane maramice. Bolesnik ima glavobolju. mesa. sa vodom. Temperatura se postepeno spušta na normalnu.Izbijanje osipa traje. jer nepodesna hrana može da olakša zapaljenje bubrega. Trovanja su prouzrokovana naročitim mikrobima. bolest počinje da popušta. Dva do tri dana po izbijanju osipa. kompote. Znaci trovanja pojave se vrlo brzo po upotrebi zagađenih namirnica: za nekoliko sati najduže za 1 do 2 dana. lakša trovanja imaju oblik poremećenog stomaka i creva sa povećanom temperaturom. ili svojim toksinima. lokalno. recimo. temperaturu 39°C do 40°C. reumatizam zglobova. obično dva dana. ali najčešće i najteže komplikacije šarlaha su: otok žlezda na vratu. Šarlah je i zbog svojih komplikacija teška i opasna bolest. TETANUS Trovanje životnim namirnicama Trovanja životnim namirnicama nastaju najčešće posle upotrebe zagađenih slatkiša (sladoleda. septično. voća i povrća).. limunadu i razne čajeve. Važno je znati da se neki od njih mnogo brže razvijaju i mnogo brže izazivaju poremećaje u organima kada su uzeti sa mesom ili konzervisanim namirnicama nego. Bakterije izazivači šarlaha deluju neposredno.

dotle .. Treba izbegavati isto tako i upotrebu higijenski ne proverenih slatkiša i sladoleda.... Od velikog kašlja boluju uglavnom deca do 12 godina.. Prijava oboljenja je po zakonu obavezna i svaki bolesnik koji ima velike boginje mora se izolovati i preneti u bolnicu na lečenje.. uskoro se.. mesnih prerađevina. Posle 2 do 4 dana po telu izbije veliki.... ustajale ribe itd.. povraćanjem i zatvorom. . Ima ga na svim kontinentima......... Velike boginje Svoj spas od velikih boginja čovečanstvo duguje velikom engleskom lekaru Dženeru. Bolest se prenosi neposredno sa bolesnika... kičmi i trbuhu. Počinje drhtavicom... Metoda zaštite od velikih boginja..Najčešće ozdravi za 8 do 10 dana... Bolest u svom razvitku prolazi kroz tri stadijuma.. karakteristična po naročitoj vrsti kašlja sa zacenjivanjem. malo izmenjena... Inkubacija traje prosečno 7 dana.. obično nema temperaturu i na veliki kašalj pomislimo samo ako u kući ili u susedstvu ima već slučajeva velikog kašlja..... Najlakša trovanja prođu uz povraćanje i proliv za 3 do 4 dana. Kataralni stadijum Ovo je početni stadijum bolesti i on se često ni po čemu ne razlikuje od obične kijavice ili nazeba. Ali.. Izbegavati upotrebu sumljivih mesa..... primenjuje se i danas..... Plikovi zagnoje i na njihovom mestu se otvore ranice. On je zapazio da žene koje muzu krave sa krastama od kravljih boginja na vimenu ne obolevaju od velikih boginja u vreme epidemije i iz toga izvukao zaključak da se ljudi kalemljenjem kravljih boginja mogu zaštititi od velikih boginja. Uzročnik velikog kašlja je jedna vrsta vrlo malog kokobacila... krupan osip. ali se trovanje može završiti i smrću. ukoliko ga nisu dotle prebolele... Posle toga je redak.. umesto da prestane.... koji se brzo pretvara u plikove.. pogotovo gasove sa zadahom na užeglu mast.. visokom temperaturom i jakim bolovima u glavi. od kojih ostaju ružni ožiljci koje viđamo na licu osoba koje su preživele velike boginje... koji je uveo vakcinisanje protiv velikih boginja još u vreme kada se nije mnogo znalo o uzrocima oboljenja od zaraznih bolesti. ali je moguće da se prenese i preko rublja i odela koje je oboleli imao na sebi za vreme bolesti. Veliki kašalj Veliki kašalj je veoma zarazna bolest.. ali od njega mogu bolovati i vrlo stare osobe...... Velike boginje su karantinska bolest i svaki njihov slučaj mora se prijaviti Svetskoj zdravstvenoj organizaciji.. Dete uporno kašlje.. Bolest je teška i teško se leči...... Zaštita od trovanja životnim namirnicama sastoji se u izbegavanju upotrebe hrane iz konzervi koje pri otvaranju ispuštaju gasove....

.vodene kozice (varičele) broju 49 (08/06) Istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica Vodene kozice akutna su zarazna bolest prije svega dječje dobi...... .... a uzročnik je varičela-zoster virus iz porodice herpesvirusa....... Inače.. mogu da nastupe nagle komplikacije u plućima.. završava iskašljavanjem jedne male količine rastegljive........ oko očiju se pojavi otok. tako da bolest traje ukupno oko šest nedelja........................ Posebnost varičela-zoster virusa je da se nakon ulaska trajno nastanjuje u organizmu. Dječje zarazne bolesti .......... dete se hrani i dobro spava kada ne kašlje... Ako ga neko preboli jedanput. Potom uvuče vazduh uz piskav i hrapav zvuk koji liči na nekakvo rikanje........ koja uglavnom .... Dete je zahvaćeno dužim isprekidanim kašljem koji traje dok dete ne isprazni sav vazduh iz pluća.U naseljenim krajevima vodene kozice su endemska bolest. bolje se hrani i počinje da se oporavlja. koje se često završava povraćanjem i izbacivanjem rastegljive lepljive sluzi........... Ovaj stadijum traje oko dve nedelje..... Taj stadijum traje dve do tri nedelje........ Na beonjačama se vidi pokoji proširen krvni sud i ždrelo je crveno.. a njegova moguća ponovna reaktivacija daje kliničku sliku i simptome nove bolesti zvane herpes zoster. Stadijum zacenjivanja Ovaj stadijum je obeležen naročitim kašljem............. ...suv kašalj.. bolesnik ređe povraća.. Prelaz iz prvog u drugi stadijum je postepen. Kašljanje je ređe... Epidemiologija . Posle udisanja uhvati ga ponovo grčevito kašljanje... Ovo stanje traje 7 do 10 dana........ Bolest se javlja isključivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog i dobroćudnog tijeka..... oslabi. Stadijum izlečenja Ovaj stadijum praćen je kašljem koji već više liči na zreo kašalj posle nazeba nego na kašalj s grčevima iz drugog stadijuma bolesti..... Veliki kašalj ostavlja za sobom trajan imunitet. providne i lepljive sluzi........... neće ga bolovati ponovo.. beonjače ponekad potpuno zakrvare itd.... Za vreme ovog stadijuma dete je već izmoreno.... po kome je bolest i dobila ime.

nego se ona . licu ili trupu. što osobu čini zaraznom za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa. U sljedećih dan. a obilježen je karakterističnim vezikuloznim (mjehurićastim) osipom praćenim svrbežom. infekcija trudnice izaziva bolest i majke i djeteta. Djeca majki koje su stekle otpornost prema varičeli. Eruptivni stadij bolesti najčešće se javlja 14 do 16 dana nakon izlaganja infekciji. osip je vrlo osebujan i prepoznatljiv. suše se i pretvaraju u kruste cijeljenjem. Klinička slika . a s pojavom prvih krusta izbijaju nove makule. Prve kožne promjene su sitne crvenkaste mrljice (makule) koje izbijaju na vlasištu. odnosno vezikule. Izražen u punoj mjeri. i to traje dok se zadnje kruste (kraste) potpuno ne posuše. glavoboljom. Tijekom idućih sati mijenjaju izgled i prelaze u malene. Bolest se prenosi kapljičnim putem. Svako izbijanje novog osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature. mozak itd. katkad i fatalnim posljedicama za dijete. pa se na koži mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste.zahvaća djecu između druge i osme godine života. a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog puta i spojnicu oka (konjunktivu). stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma i cijeljenjem kožnih promjena. ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života.Laboratorijske pretrage nisu nužne za postavljanje dijagnoze bolesti. a povremene epidemije najčešće su zimi i u proljeće. te se osip s glave i trupa konačno širi i na ekstremitete.). pluća. povraćanjem. te pucaju. Osip izbija na mahove. odnosno izravnim dodirom s bolesnikom. crvenilom okružene površinske mjehuriće (vezikule). nakon kojih u pravilu ne ostaju ožiljci. One su prosječne veličine 2 . Istodobno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se svrbež zahvaćenih dijelova. eruptivni stadij od pet do šest dana s izbijanjem osebujna osipa praćena svrbežom. Stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma bolesti.Klinička slika vodenih kozica može se podijeliti u nekoliko stadija: stadij inkubacije traje od 10 do 20 dana bez simptoma bolesti. prodromalni stadij jedan-dva dana s nespecifičnim općim znakovima bolesti.95 posto populacije preboli vodene kozice do odrasle dobi. Važno je istaknuti da potkraj ovog stadija virus ponovno nastanjuje dišni sustav. što je upečatljiv nalaz u vodenim kozicama.3 mm i ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. pa se na ko§i mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste Dijagnoza . ali jednakomjerno mogu biti zahvaćeni i drugi organi (jetra. Gotovo 90 . što može završiti s teškim. Razvoj pojedine promjene od makule do kruste obično traje dva-tri dana. razmnožava se i širi krvlju po raznim organskim sustavima. U konačnici je najjače zahvaćena koža te sluznica dišnog sustava i usne šupljine. Gustoća osipa je vrlo različita. Prodromalni stadij je obično slabo izražen. obično tri do sedam dana od pojave osipa. Bolesnik s varičelom zarazan je dan-dva prije pojave osipa. klonulošću i sl. postižući tako doživotnu imunost. Nasuprot tome. od samo nekoliko promjena do gotovo potpune prekrivenosti kože. Izvor zaraze je bolesnik s varičelom ili herpes zosterom. dva zamuti se sadržaj mjehurića. jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. otpadanjem krusta i cijeljenjem promjena iza kojih najčešće ne ostaju nikakvi ožiljci. Osip u varičeli izbija na mahove. Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus putem sluznice dišnog puta ili očne spojnice ulazi u ljudski organizam. a praćen je blago povišenom temperaturom.

bulozna varičela.Prognoza bolesti u inače zdravih ljudi i nekompliciranih oblika u pravilu je dobra. jačom zahvaćenošću drugih organskih sustava ili naknadno pridruženom bakterijskom infekcijom. Posebnu sklonost takvim ili drugim komplikacijama (progresivni oblik bolesti) imaju. katkad i fatalna. Jedna od češćih komplikacija je svakako naknadno pridružena bakterijska infekcija. ali često smrtonosan oblik bolesti. a zatim i u ostalim predelima. a često je prisutan i miokarditis (upala srčanog mišića). nešto uzdignute ospe razne veličine. Pod nezgodnim smještajem osipa ponajprije se misli na izbijanje u području ždrijela. Javlja se kod mlađih osoba od (15 do 30 godina). što može imati ozbiljne posljedice za bolesnika (smetnje disanja. Uporedo s tim počinju da otiču limfne žlezde na vratu i na potiljku. pokoji put se jave stomačni poremećaji praćeni gađenjem. u varičeli je moguća jaka zahvaćenost i nekih drugih organskih sustava kao što su jetra. Posebni oblici . Osim kože i sluznica. Očne vežnjače su crvene. U guši se vide uvećani krajnici sa pocrvenelom i natečenom sluzokožom. na kojoj se javljaju sitne ranice pokrivene zelenožućkastim gnojnim prevlakama. Posebnu važnost u kliničkoj slici ima osebujan izgled osipa. trudnice i novorođenčad. češće s jeseni i proleća. oštećenje vida i sl. Dosad nije primećena epidemija zarazne mononukleoze. hemoragična varičela itd. jezom i drhtavicom. Osim navedenoga. Hemoragična varičela je rijedak. javljaju se razni poremećaji na nervima a na koži se pojave jasno ograničene.Javljaju se najčešće u osoba s oštećenim imunim sustavom i po kliničkom tijeku i ishodu razlikuju se od uobičajenih vodenih kozica (npr. Prve tegobe bolesnik oseti na krajnicima i u ždrelu. a u bolesnika s poremećenim imunim sustavom ili u novorođenčeta može biti vrlo loša. jer istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica. Bolest počinje naglo. što katkad dovodi i do vrlo teških oštećenja ili čak smrti bolesnika (smrtnost bolesnika kod zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava je oko pet posto). Komplikacije . Posebna komplikacija vezana uz vodene kozice i istodobnu upotrebu lijekova koji sadrže salicilate (aspirin) naziva se Reyeov sindrom. ali ne mnogo. pluća i središnji živčani sustav. javlja se jaka iscrpljenost. bolesnici od malignih bolesti na citostatskoj terapiji.). katkad i sa smrtnim ishodom. U krvnoj slici se primećuje znatan porast belih krvnih zrnaca (i do 20 000 .temelji na dobroj anamnezi i kliničkoj slici. Uz visoku tjelesnu temperaturu. a najčešće je riječ o infekciji osipom oštećene kože ili sluznica. a osip je vrlo gust uz kožna krvarenja. a riječ je o teškom oštećenju jetre i moždane funkcije. grkljana ili oka.Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa. Prognoza .). Često se javlja glavobolja. bolesnik može krvariti i iz unutarnjih organa. imunokompromitirani bolesnici. sa umereno povećanom temperaturom i osećanjem opšte nelagodnosti. Slezina i jetra su uvećane. primjerice. ZARAZNA MONONUKLEOZA Zarazna mononukleoza Bolest je akutna i zarazna.

Tip A i tip B. Prenosi se kroz kožu. Inkubacija virusa tipa A traje 16 do 42. naročito na nervnom sistemu Zasad ne postoje mere specifične zaštite protiv zarazne mononukleoze. Bolest nastaje postepeno. Virusno poreklo zarazne žutice utvrđeno je pre 60 godina. Bolest obično traje 2 do 3 nedelje. Virus zarazne žutice napada i razara tkiva jetre. Ali zarazna žutica može trajati i znatno duže i može ozbiljno oštetiti jetru. Pokoji put žutice uopšte nema. po čemu je bolest i dobila ime mononukleoza. Zarazna mononukleoza može se javiti i u veoma teškom obliku. Ali zarazna žutica se može javiti i u veoma teškom obliku. Zarazna žutica traje 2 do 3 nedelje. akutna je zarazna bolest. a virusa B 50 do 180 dana. usporen puls i mokraća zatvorenožute boje. Veoma je otporan na uticaj spoljne sredine i zbog toga je vrlo rasprostranjen. poznatiji kao zarazna žutica.ccm). naročito kod osoba u kojih je iz ovih ili onih razloga otpornost organizma osetno popustila. ali može trajati i duže. pojava žutice. sa teškin opštim promenama u organizmu. . Najvažniji znaci bolesti su povišena temperatura. Dotle je ona bila poznata pod imenom "kataralna" žutica nejasnog porekla. pretežno sa jednim jezgrom. U sasvim lakim slučajevima zarazna žutica može proći i nezapažena. Zbog toga se zutica izazvana virusom tipa B zove i inokulacioni virus hepatit (serumski hepatit). a za vreme akutne faze bolesti nalazi se u krvi i izmetu bolesnika. naročito u krajevima gde su higijenske prilike nepovoljne. kao što su izolacija bolesnika i dezinfekcija njegovih izlučevina. otok žlezda na vratu i u drugim predelima. veoma rasprostranjena u svetu. ali opšte mere. otok i osetljivost jetre. treba obavezno i strogo primenjivati ZARAZNA ŽUTICA Zarazna žutica Zarazni virusni hepatit. U lakšim slušajevima znaci bolesti su mnogo manje izraženi. gubitak apetita. pa i kod nas. Utvrđena su dva tipa virusa koji izazivaju zaraznu žuticu. Znaci bolesti iščezavaju obično postepeno i bolesnik se malopomalo oporavi. Stolica (izmet) je normalne boje. vodom i hranom. najčešće prilikom raznih injekcija ili transfuzije krvi. Tip B je podjednako zarazan za osobe svakog doba starosti. opšta nelagodnost. u vidu nekog lakog opšteg poremećaja. Tip A izaziva zaraznu žuticu većinom kod dece i mladeži do 15 godina i prenosi se kroz usta. Broj obolelih je veći.

. Znaci zaraznog kočenja vrata pojavljuju se naglo: visoka temperatura.. izazivajući zarazno kočenje vrata. drhtavica. ponekad je u besvesnom stanju. diplokokemeningokoka.. što zavisi od težine bolesti..... ovo hronično stanje zarazne žutice ne povlači za sobom cirozu jetre.... skupljenih nogu u kukovima i kolenima.. . Nedolečena ili loše lečena žutica može se javiti ponovo kod iste osobe. Kod dece početak bolesti ima ponekad izgled angine. stomačno crevnog poremećaja.. Leži na jednoj strani savijenih...... koja se javlja u vidu pojedinačnih oboljenja ili manjih epidemija. na prvom mestu pljuvačne.. Treba znati da je nosnoždrelna sluzokoža izvor zaraze i............ ........ jaka glavobolja i nesvestica. on će prilično brzo utvrditi dijagnozu zaraznog kočenja vrata. ukočenog vrata sa glavom zabačenom nazad.. Ovi znaci mogu biti teži ili lakši. jer će nam to koristiti u borbi za suzbijanje ove teške zarazne bolesti. meningokoka. MUMPS---ZAUŠKE Zauške Zauške su zarazna bolest..... Ako bolesniku u takvom stanju pozovemo lekara.. U njoj se pod mikroskopom nađe prouzrokovač zaraznog kočenja vrata.... Od zauški boluju mahom deca. ne podnosi svetlost.ostavljajući na njoj trajne posledice.. da izvor zaraze mogu biti potpuno zdrave osobe.. Utvrđenoje da obično prouzrokovač zaraznog kočenja vrata predhodno izazove zapaljenje nosnoždrelne sluzokože sa znacima sličnim znacima kijavice.... Oboleli vrlo brzo dobije izgled teškog bolesnika. Iz nosno-ždrelne sluzokože bolesnika ili kliconoša mikrob zaraznog kočenja vrata izleti prilikom kašlja i govora sa kapljicama pljuvačke ili sluzi i direktno zarazi zdrave osobe... ali boluju i odrasli.. a ponekad gušteraču i štitnu žlezdu. Lekar će radi potvrde svoje dijagnoze svakako izvaditi tečnost iz kičmenog stuba... ukoliko ih nisu preležali u detinjstvu. epileptičnog napada itd.. U slučaju da je po sredi odista zarazno kočenje vrata.. tečnost iz kičmenog stuba je mutna i teče pod pritiskom. Zarazno kočenje vrata Zarazno kočenje vrata je teška zrazna bolest.... sa karakterističnim osipom oko usana. zatim semene žlezde. jako je osetljiv na dodir.. Uzročnik je virus koji napada žlezdana tkiva. pa da odatle ide u pravcu moždanih opni u lobanji i duž kičmenog kanala.. Njegov prouzrokovač je mikrob oblika udvojene koke.. koja često živi u nosno-ždrelnoj sluzokoži zdravih osoba (kliconoša). kijavice...... Jednom preležana bolest se ne ponavlja.... povraćanje. zatim. Za razliku od običnog hroničnog zapaljenja jetre. a može i preći u hronično stanje.

Posle 7 do 8 dana bolest prođe... ... kod bolesnika nastupe izvesni poremećaji koji se javljaju kod mnogih drugih oboljenja.... Ako se otok pojavio prvo na jednoj strani. koža je zategnuta i glatka.. koja štiti od bolesti čitavih desetak godina... NEKOLIKO RIJEČI O IMUNOM SISTEMU: Imuni sistem – temelj odbrane ljudskog organizma Funkcija imunog sistema je da štiti organizam od svih činilaca koji bi mogli narušiti naše zdravlje....... U naknadu za to. Tek kada se ispod... slabo spavaju. Žuta groznica spada u karantinske bolesti. Ova komplikacija je vrlo retka kod dece. odmah sa visokom temperaturom i uskoro sa pojavom žutice......... i ispred ušiju pojavi otok... Deca podnose to stanje relativno mnogo lakše. buncaju. u uslovima avionskog saobraćaja njihovo prenošenje je preko leta moguće i u umereno toplije krajeve..... virusi.. Vrlo je teška i teško se leči. vidi se da su u pitanju zuške.. po kojoj je i dobila svoje ime. jako su osetljiva.. Prenosi se pljuvačkom neposredno sa bolesnika na zdrave... Česta komplikacija zauški je zapaljenje semenih žlezda (semenika kod muškaraca i jajnika kod žena).. Međutim.. ŽUTA GROZNICA Žuta groznica Žutu groznicu prouzrokuje virus koga prenosi jedna vrsta komarca... odrasli bolesnici su uznemireni. Imuni sistem se aktivira svaki put kada se bilo koje strano telo ili organizam nađu u ljudskom telu.. Posle inkubacije od oko 18 dana.. kao i čestice .. Otok je srednje mek. Jedno ili oba jajeta oteknu.. naročito kod mladića i odraslih. a češća je kod mladića i devojaka. i po završetku bolesti često se u izvesnoj meri sasuše.To su najčešće mokroorganizmi ( bakterije. postoji vrlo efikasna vakcina..Bolest je zarazna naročito u svom početnom periodu i za vreme otoka pljuvačnih žlezda.... žvakanje je otežano. Često nastave da se igraju kao da nisu bolesna....Sa teško oštećenim imunim sistemom niko ne može da preživi uprkos terapiji najefikasnijim antibioticima....... poznata pod imenom Aedes Aegypti..... gljivice )...... Ovi komarci ne mogu da se hrane i razvijaju na temperaturi nižoj od 23°C i zbog toga je žuta groznica bolest tropskih predela.. Za to vreme temperatura je umereno uvećana. Bolest se javlja naglo. ubrzo se javlja i na drugoj....

Normalno su veličine zrna graška.a sa obe strane ždrela dok su adenoidi organi sačinjeni od limfnog tkiva smešteni u gornjem delu ždrela. Timus Nalazi se na zadnjoj strani grudne kosti.Limfa ističe iz krvi u periferne limfne kapilare. Nepčani krajnici.leđima i ispod vilice. a takve činioce nazivamo antigenima.Njihov zadatak je da zadržavaju mikroorganizme i druge štetne čestice na samom ulasku u organizam.odmah ispod dijafragme.Veoma važan zadatak ovog sistema je da pamti strane materije i razlikuje ih od onih koje pripadaju ljudskom organizmu.To znači da je imuni odgovor najjači na mestu početka infekcije.koji je potom odvode do većih limfnih sudova i na kraju se veliki limfni sud ponovo uliva u venski sistem. pa na primer uvećani su limfni čvorovi na vratu u slučaju mononukleoze. . Svi oni povezani su međusobno sistemom limfnih sudova kojima teče limfa. zadužen za odbranu gornjih disajnih puteva i digestivnog trakta. ili na preponama u slučaju genitourinarnih infekcija.s tim što se u njoj odvija i razgradnja crvenih krvnih zrnaca na kraju njihovog životnog veka. Ova funkcija je aktivna samo u prvim godinama života.Do povećanja limfnih čvorova uvek dolazi na mestu ulaska antigena.zagađenja.krajnici i adenoidi. slezina( smeštena u gornjem levom delu stomaka). ili toksini.kao i pokretanje imunog odgovora u smislu lučenja antitela.Postoje milioni antigena koji među sobom mogu imati čak i neznatne razlike.sa zadnje strane kolena. To se dešava usled nagomilavanja antitela. grudna žlezda( timus ).U ovoj žlezdi se odvija proces sazrevanja jedne vrste limfocita označenih kao T limfociti. ali se prilikom infekcije uvećaju. limfni prsten. Od čega se sastoji imuni sistem? Organi imunog sistema su: limfni čvorovi.na preponama. adenoidi i jezični krajnici koji se nalaze kod korena jezika zajedno čine tzv. Krajnici i adenoidi Nepčani krajnici se nalaze simetrično pri dnu nepca. Limfni čvorovi Na svom putu od limfnih kapilara do venske cirkulacije limfa prolazi kroz limfne čvorove koji deluju kao filtri u kojima se neutrališu štetne materije.bezbojna tečnost u kojoj se nalaze limfociti( vrsta belih krvnih ćelija) koji imaju glavnu ulogu u imunom odgovoru organizma. a sa ciljem uništenja antigena.grudnom košu.Ima ulogu sličnu kao i limfni čvorovi. a sa ciljem sprečavanja njenog daljeg širenja.po vratu. Nalaze se na različitim mestima u ljudskom telu:ispod pazuha.u stomaku.Limfni čvorovi su loptastog oblika i sastoje se od limfnog tkiva. Slezina Nalazi se sa gornje leve strane stomaka. a koje imuni sistem prepoznaje i protiv kojih započinje reakciju zvanu imuni odgovor.

Imuni odgovor može biti humoralni (usmeren protiv bakterija) i ćelijski(protiv virusa.Deluje neposredno u roku 96 sati. te da pokrene imuni odgovor sa ciljem da je uništi. lizu ( eritrocita). Na koji način postajemo imuni? Kod imune osobe koja je već jedanput bila u dodiru sa određenim antigenom. Stečeni ili specifični imunitet se razvija postepeno nakon rođenja. inaktivaciju( u slučaju virusa ). Vrste imunog odgovora Postoje dve vrste imuniteta. Međusobno se razlikuju po hemijskom sastavu i strukturi. G. što prouzrokuje njegovu precipitaciju.Pod urođenim imunitetom podrazumeva se na primer kisela PH vrednost vaginalne sluznice kako bi se sprečio razvoj patogenih mikroorganizama u tom području.Ima duže vreme reakcije. od 96 sati pa naviše. ima imuno »pamćenje« što znači da ima sposobnost da pamti svaki prethodni kontakt sa određenim antigenom. i nema imuno »pamćenje«. Urođeni imunitet sastoji se od niza nespecifičnih mehanizama odbrane. Humoralni imuni odgovor Zasniva se na stvaranju specifičnih antitela protiv određenog antigena. a to su T i B limfociti. Zahvaljujući njima dolazi do prepoznavanja antigena. slezine i ostalih.Dolazi do vezivanja antitela za strani antigen. a iz krvi u periferne limfne organe poput limfnih čvorova. fagocitozu (bakterija). malignih tumora). Tada dolazi do diferencijacije B limfocita u plazma ćelije koje luče specifična antitela.To je jedna vrsta belih krvnih zrnaca. odnosno da prepoznaje stranu materiju čak i mnogo godina nakon prvog kontakta. Sinteza limfocita započinje u koštanoj srži od ćelija prethodnica koje kasnije sazrevaju u T limfocite u timusu dok se sazrevanje B limfocita završava u koštanoj srži. U organizmu postoji pet vrsta antitela tj. a aktivni su i pre izlaganja nekom antigenu. limfociti B memorije koji se prilikom ponovnog prodora . dok B limfociti regulišu stvaranje antitela. M. Antitela su supstance koje se još nazivaju i imunoglobulini a luče ih B limfociti.U krvi i limfnim organima oni su uvek prisutni i spremni da reaguju na bilo koji strani antigen. T limfociti imaju ulogu da prepoznaju i razlikuju strane materije od onih koje pripadaju organizmu i da ih unište. a podrazumeva da za svaki antigen postoji specifičan imuni odgovor. imunoglobulina( Ig ) i to: A.Svaka od njih ima svoj zadatak. ili resice cilijarnih ćelija bronhijalne sluzokože koje zadržavaju štetne čestice i potiskuju ih van organizma. u krvi ostaju tzv.Ova vrsta imuniteta prisutna je od rođenja i predstavlja prvu liniju odbrane. Razlikujemo dve vrste limfocita. E i D. IgM i IgD nalaze se na ćelijskoj membrani limfocita i predstavljaju receptore za antigene. Nakon prodora antigena u organizam i njegovog prepoznavanja. Zreli T i B limfociti potom prelaze u krv. B limfociti se pretvaraju u plazma ćelije koje luče antitela protiv jednog ili više antigena koji su prouzrokovali imunu reakciju.Limfociti Najvažniju ulogu u održavanju ljudskog zdravlja igraju upravo limfociti.Limfociti i antitela sastavni su deo stečenog imuniteta. a to su urođeni i stečeni imunitet. Visoko je efikasan.

alkohol 11Partus (broj rođenja). već luče supstancije koje se nazivaju citokini. ili zaraženih virusom HIV-a.Limfociti B memorije i antitela imaju sposobnost da zaustave razmnožavanje uzročnika bolesti čim uđe u organizam. Na svim ćelijama u našem telu nalaze se histokompatibilni antigeni. pre razvoja simptoma bolesti. ili pojave malignih ćelija. ----------------------------------------------------------------------- Prikupljanje podataka (anamneza) 1Povijest bolesti 3Datum početka sadašnje bolesti 4Dosadašnje bolesti 5Lijekovi 7Dječje zarazne bolesti 8Familijarna/obiteljska anamneza 9Epidemiološka anamneza 10Navike: droga. Imunološka kompromitovanost je termin koji označava smanjenu sposobnost organizma. imunog sistema da pruži adekvatan odgovor na invaziju patogenih mikroorganizama i drugih štetnih materija. pa i na samim limfocitima. Ako dođe do promene tih antigena što se dešava najčešće nakon virusne infekcije. tj.istog antigena u organizam aktiviraju tako što se brzo razmnožavaju i pretvaraju u plazma ćelije koje luče velike količine specifičnih antitela. Ćelijski imuni odgovor Glavnu ulogu imaju T limfociti. oboli samo jedanput. AB (abortus) 12Cijepljenje . ZM (zadnji mensis). To je razlog zašto se od nekih bolesti kao što su boginje. dok one zdrave bivaju pošteđene. T limfociti ne stvaraju antitela. kod malignih tumora.Ćelijski imuni odgovor značajan je kod virusnih i gljivičnih infekcija. po strukturi slični onima na B limfocitima. ali ne i identični. tj. pušenje. ili podstiču druge ćelije imunog sistema na imuni odgovor. Ti receptori još u fazi embrionalnog razvoja stiču sposobnost prepoznavanja onoga što ne pripada organizmu kao i prepoznavanja izmenjenih ćelija samog organizma. čak i bez lučenja antitela od strane B limfocita. zauške i sl. Ti molekuli deluju kao posrednici između ćelija i uništavaju oštećene ćelije. Na njihovoj površini nalaze se receptori. ili ako se u organizmu nađu ćelije sa drugačijim antigenom (kao kod transplantacije). Ćelijski imuni odgovor se odvija tako što T limfociti dolaze u direktan kontakt sa antigenom. T limfociti se aktiviraju i uništavaju takve ćelije. T limfociti su zaduženi za prepoznavanje stranih antigena u organizmu. transplantacije organa. Autoimune bolesti nastaju onda kada imuni sistem izgubi sposobnost imunog pamćenja i počne ćelije sopstvenog organizma da prepoznaje kao strane i da ih napada i uništava. Najčešće se javlja kod osoba koje duže boluju od nekih hroničnih bolesti.

glavobolja (cephalea). opća slabost. najstalniji simptom zaraznih bolesti o Temperatura je posljedica oslobađanja pirogenih tvari koje oslobađaju mikroorganizmi i oštećo ene stanice tkiva o Pirogene tvari su biološki aktivne supstance koje podražuju hipotalamus (centar za regulaciju) o Kod zaraznih bolesti temperatura može rasti naglo i postepeno o Prema dnevnom kretanju razlikujemo 3 osnovne vrste oscilacije  Febris continua • Oscilacije manje od 1°C  Febris remitens • Dnevne oscilacije već• e od 1°C. suhoća usta. malinasti jezik (kod scarlatine). malaksalošću.13Alergija na lijekove Opći i specijalni simptomi zarazne bolesti 4Opći simptomi zajednički su većini zaraznih bolesti. dok su specijalni svojstveni određenim skupinama bolesti 8U početku svake infektivne bolesti pojavljuju se tipične tegobe koje nazivamo općim simptomima ili infektivni sindrom 18Infektivni sindrom obuhvaća povišenu temperaturu praćenu zimicom/tresavicom. proljev i povraćanje (toksemija – toksini u krvi) 20Specifični simptomi javljaju se kasnije i povezani su s lokalizacijom upalnog procesa 21Temperatura o Temperatura je najčo ešćo i. općom slabošću. bolovima u mišićima (myalgia) i zglobovima (artritis. tijekom dana padne na normalu ili ispod (tipič• an za sepsu) 22Tresavica (tremor) – znak prodora bakterija u krv (bacteriemija) . artralgija). a tijekom dana ne padaju na normalu  Febris intermitens • Dnevne oscilacije već• e od 1°C.

24kod najveće temperature i tresavice vadi se HKB (hemokultura na bujon) 26Kod salmonele vadi se HKŽ (hemokultura na žučnu podlogu) 28Sy. fotofobija. pneumonia. kašalj  Gripa. CŽS  Glavobolja. kod pojačanog metabolizma povećava se volumen krvi te kod pacijenta nalazimo tahikardiju (za svaki °C. ac. hepatomegaliju (povećanje jetre) 37Neke zarazne bolesti idu uz leukocitozu (povećanje broja leukocita. često nalazimo splenomegaliju (povećanje slezene). ukoč enost šije. 8 otkucaja više). bakterijska bolest). bakterijski – gnojni). encefalitis o ANGINE (tonzilitis ac. Sepse – prodor bakterija iz krvi u različita tkiva i organe gdje se stvaraju upalni procesi 34Tijekom upalnog procesa. bol mišić a o INFEKTIVNE BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA  Upala bubrega (pyelonefritis ac. otežano gutanje. – bol u lumbalnom dijelu)  Peckanje i bol pri mokrenju o INFEKTIVNE BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA  Otežano disanje. Inf. oteč eni i bolni limfni č vorovi vrata  Najč ešć e ih uzrokuje: bakteriohemolitič ki streptokok (BHS) o INFEKTIVNE BOLESTI LIMFNOG SUSTAVA  Sy. crvenilo. trombocitopenija. mononucleose  Uzroč nik: Epstein – Barr virusom (EBV) o INFEKTIVNE BOLESTI ZGLOBOVA I MIŠIĆA  Otok. poremeć aji svijesti. šmrcanje. povrać anje. virusna bolest). leukopenija (smanjen broj leukocita.)  Grlobolja. konvulzije/grč evi kod male djece  Meningitis (virusni – serozni. vrtoglavica. herpes febrilis (reaktivacija ranije stečenog herpes virusa) 38Zarazne bolesti sa simptomima bolesnog organa o INFEKTIVNE BOL. Respiratorni katar .

pancarditis o INFEKTIVNE BOLESTI KOŽE  Egzantermič ne bolesti – vezane uz osip  Morbili. scharlatina. krvarenje u koži) Crijevne zarazne bolesti 2Spadaju one zarazne bolesti gdje uzročnik ulazi na usta. muč nina. kolera. prolazi kroz želudac i crijeva 5Na sluznici probavnog trakta može štetno djelovati bakterija svojim toksinima ili invazivno. leptospiroza. amebni hepatitis  Bol ispod desnog sedmog rebrenog luka. epicarditis.o CRIJEVNE ZARAZNE BOLESTI  Bol u trbuhu. varič ela (vodene kozice)  Vodene kozice • Makula (osip u razini kože) • Papula (sitni prištić• i iznad razine kože) • Vezikule (sitni prištić• i iznad razine kože ispunjeni seroznom tekuć• inom) • Pustule (iznad razine kože. pericarditis. erizipel. uzroč nik virus o INFEKTIVNE BOLESTI SRCA  Myocarditis. – upala tankog i debelog crijeva o Gastroenterocolitis – upala želuca. tankog i debelog . direktno oštećujući sluznicu probavnog trakta o Gastritis – upala sluznice želuca o Enteritis – upala tankog crijeva o Colitis – upala debelog crijeva o Enterocolitis ac. šigeloza. mjehurić• i ispunjeni gnojnim sadržajem) • Petehijalni osip (sitne toč• kice. otrovanje hranom (alimentarna toksikacija – Intoxicatio alimentario) uzrokovano STFC-om. proljev  Salmoneloza. povrać anje. o INFEKTIVNE BOLESTI JETRE  Hepatitis. endocarditis.

Clostridium perfringens – ima spore koje su termostabilne. tekućo ina) 112. izbacuje se fekalijama (stolicom) 8Fekalno oralni put prijenosa 94 F o Fingers – prsti o Flyes – muhe o Food – hrana o Feces . simptomatska (dijeta. elektroliti) o Invazivna upala komponenta izostaje i izostaje febrilnost. ako se nalaze u hrani posebno u mesnim proizvodima na visokoj temperaturi spore prežive o ulaskom u crijevo spore oslobađaju toksin koji izaziva proljev. inkubacija je od 1-6 sati o Bolest počo inje mučo ninom. kremastim kolačo ima i tortama o Enterotoksin djeluje na sluznicu potičo ućo i mehanizme izlučo ivanja (voda. Uzrokovana je enterotoksinom bakterije stfc. ždrijelu i na koži o Enterotoksin je termostabilan toksin. se postavlja na temelju kliničo ke slike. epidemioloških podataka o TH.stolica ALIMENTARNA INTOKSIKACIJA (intoxicatio alimentaria) 101. . a naziva se tako jer se resorbira iz sluznice crijeva o Otrovanje hranom može se javiti u epidemiji zbog vrlo kratke inkubacije i zbog toga što hranu osobe konzumiraju istovremeno o Najčo ešćo e se javlja u ljetnim mjesecima zbog otrovanja sladoledom.crijeva 7Uzročnik se unosi prljavim rukama ili zagađenom hranom. aureus ili zlatni stafilokok koji se nalazi u nosu. inkubacija 8-24 sata o bolest počo inje naglo proljevom i povraćo anjem. učo estalim povraćo anjem i rijetkim proljevastim stolicama bolovi u trbuhu. općo om slabošćo u. povraćo anje dominira nad proljevom  posljedica toga je dehidracija o DG.

TH. povraćo anje nije čo esta pojava o temp. algičkim sindromom. proljev. zar. najčešće između 4. podijeljene u skupine A. stolice u početku kašaste a kasnije oskudne sa primjesama sluzi i krvi 34Pred kraj bolesti se svede na malu količinu sluzi i krvi 38Bol u donjem dijelu trbuha tjera na hitno pražnjenje crijeva. sinersul ŠARLAH (skarlatina) 42Ak. antimikrobna – tetraciklin. a poslije . i 8. normalna. glavoboljom a zatim i grčeviti bolovi u trbuhu. gram negativnim štapićastim bakterijama. 16Izvor zaraze je bolestan čovjek i kliconoša 18Kliconoštvo je kratkotrajno i obično ne dulje od nekoliko tjedana 19Bolest se prenosi fekalno – analnim prijenosom 20U prijenosu imaju važnu ulogu i muhe uz zagađene namirnice i vodu. rijetko ulaze u krv 22Posljedica invazivnog djelovanja na sluznicu je upala sluznice debelog crijeva 23Upala prema težini može varirati od kataralne do ulceromembranozne 25Šigele luče enterotoksin koji dovodi do hipersekrecije sluznice. zar. kod male djece konvulzije. to su DIZENTERIČNI SINDROMI 39TH.bolovi u trbuhu. bolest vezana uz loše higijenske uvijete 21U crijevima šigele uzrokuju bolest invazijom. uzrokovana betahemolitičkim streptokokom (BHS) grupe A koji izlučuje eritrogeni toksin 48Javlja se češće u jesen. na početku zime i obolijevaju djeca nakon 6. godine. normalna crijevna flora te uredna peristaltika 26Inkubacija 1 – 5 dana 32Bolest počinje općim simptomima. Prouzročena šigelama. grčevi nisu uvijek praćeni stolicom. na šigele djeluje aceditet želuca. bol. C i D. B. bolest traje 12 – 24 sata. bol. simptomatska AKUTNA BACILARNA DIZENTERIJA (ŠIGELOZA) 14ŠIGELOZA – ak. mj života. na sluznici dolazi do upale.

glavobolja. limfnih čo vorova 72ALERGIJSKE SKARLATINE o Komplikacije: reumatska vrućo ica. javlja se ljuštenje kože na rukama i trupu. limfnim čo vorovima. visoka temperatura. sinusa. hipertenzija) 74Imunost nakon preboljenog šarlaha postoji samo protiv toksične komponente streptokoka 79Imunost je tipično specifična. limfni čvorovi na vratu bolni i otečeni 67Ova bolest obično traje 7 dana. poremećo aj svijesti. tonzile povećane. pad tlaka. a osip je sitan točkast koji na pritisak iščezava 61Javlja se u predjelu axile. dana naslage na jeziku nestaju i on postaje maslinast. a od 3. veoma rijetko 50Važna je invazivna i toksična komponenta 51Ulazna vrata su ždrijelo i nazofarinks 52Izvor zaraze je bolesnik koji boluje od neke streptokokne bolesti 54Prenosi se kapljičnim putem. moguće je ponovno obolijevanje . jezik je obložen. sinusima. ponekad može doćo i i do sepse o Komplikacije: rijetko može nastati upala srednjeg uha. ždrijelo žarko crveno. oko usta se javlja bljedilo (perioralno). mala djeca – bolovi u trbuhu i proljev 602 ili 3 dan javlja se osip. preko kože 57Inkubacija 3 – 5 dana. povraćanje. hepatitis 71SEPTIČNA SKARLATINA o Upalne promjene na tonzilama. eritrociturija. nakon toga osip nestaje u 2 tjedna. cilindriurija. povraćo anje o Komplikacije: myocarditis. koža je suha i hrapava. a budući da ima 5 tipova eritrogenog toksina. akutni glomeronefritis koji se očo ituje promjenama u mokraćo i (albuminija. febrilnost.30 g. vrlo rijetko kontaminiranim predmetima. donji dio trbuha i s unutarnje strane nadlaktice 65Osipa na licu nema. prekrivene gnojnim eksudatom. obrazi su zažareni. zimica. bolest počinje naglo. a na tabanima i dlanovima se ljušti 69TOKSIČNA SKARLATINA o Jaka toksemija.

fekalno oralnim putem koji je izražen samo u nepovoljnim higijenskim uvjetima 103Do bolesti dolazi kada unesemo veću količinu bakterija nego što želučana kis. ptica i čovjeka. salmonela-vrućica ili sepsa 107AKUTNI GASTROENTERITIS o Najblaži oblik salmoneloze. mljeveno meso…) 99Također se mogu prenositi sa čovjeka na čovjeka. bolovima u trbuhu. najčešće zarazu prenose termički nedovoljno obrađene namirnice (jaja. SE povišena 82Za dokazivanje uzimamo bris ždrijela. najteži oblik sličo i koleri o Srednje teški oblici traju 3 – 5 dana . neutrofilija. glavoboljom. inkubacija 1-2 dana.80KRVNA SLIKA: leukocitoza. bolest počo inje naglo. TH: 10 dana penicilina ili makrolidi ako je osoba alergična na penicilin SALMONELOZE 86Sve bolesti prouzročene salmonelama. povraćo anjem. mogu biti posve vodenaste o U težem obliku javlja se dehidracija. zimicom. proljevom o Stolice kašaste. može uništiti 106One uzrokuju upalu sluznice crijeva pa se bolest očituje kao gastroenterokolitis. a dijele se u sedam osnovnih skupina (više od 4000 vrsta i tipova) 96Važna je dobra termička obrada hrane kako bi se uništile salmonele. zelenkaste i smrdljive. mučo ninom. vrućo icom. kremasti kolači. uključujući i trbušni tifus 88One su poglavito paraziti životinja i prenose se na čovjeka namirnicama životinjskog porijekla 90To su gram-negativne bakterije rasprostranjene u prirodi koje parazitiraju na crijevima sisavaca.

bakterijemija. Najčo ešćo e obolijevaju dojenčo ad.B . zglobovi. u počo etku nalik na gastroenterokolitis ali su općo i simptomi izraženiji. jačo a toksemija i hepatosplenomegalija o Liječo e se kao tifus 109SEPSA o s lokaliziranim promjenama u organima je najrjeđi i najteži oblik gdje salmonele prodru u krvo liječo e se kao tifus o javlja se visoka temperatura. komplikacije rijetke o Rijetko obolijevaju mladi. plućo a. zdravi ljudi. ali je blaža. staraca i imunokompromitiranih osoba VRSTE ZARAZNIH BOLESTI: ŠIFRA A 06 B 76 AMEBIJAZA ANKILOSTOMIJAZA ANTIMIKROBNA RESISTENCIJA A 15A 19 AKTIVNA TUBERKULOZA – TUBERKULOZA U ZARAZNOM STADIJU AKUTNA FLAKCIDNA PARALIZA AKUTNI RESPIRATORNI SINDROM BOLEST AMEBIASIS ANKYLOSTOMIASIS ANTIMICROBIAL RESIST. u počo etku se može javiti proljev. mozak o najčo ešćo e kod male djece.o Liječo enje: rehidracija i dijeta. zalisci. TUBECULOSIS ACTIVA AFP SARS R. bakterijske metastaze sa stvaranjem sekundarnih septičo kih žarišta (najčo ešćo e kosti. mala djeca. antibiotici 108SALMONELA – VRUĆICA (paratifus) o Sličo i trbušnom tifusu. starci i imunokompromitirane osobe o Bolest počo inje naglo. tresavica. temperatura praćo ena tresavicom. srčo . vrućoica dulja od 5 dana. tijek bolesti kraćo i.

HBsAG MONONUCLEOSIS INFECT. MENINGITISI EHINOKOKOZA ENTEROKOLITIS GONOREJA GRIPA PTIČIJA GRIPA A 30 A 07 A 98 A 98.HAEMORHAGICAE CUM SYNDROMA RENALE HIV INFECTION CHLAMYDIA INF. .5 B 24 A 74 Z 22 B 27 GUBA GVARDIJAZA HEMORAGIČNE GROZNICE HEMORAGIČNA GROZNICA SA BUBREŽNIM SINDROMOM HIV INFEKCIJA HLAMIDIJA HbsAg NOSILAŠTVO INFEKTIVNA MONONUKLEOZA LEPRA GIARDIASIS FEBRIS HAEMORHAGICAE V F.A 82 A 05 A 75 A 23 A 22 B 06 BJESNILO BOTULIZAM BRIL-CINCEROVA BOLEST BRUCELOZA CRNI PRIŠT CRVENKA CRVENKA KONGENTALNA LYSSA BOTULISMUS MORBUS BRILL-ZINSSER BRUCELLOSIS ANTHRAX RUBELLA/RUBEOLLA RUBELLA CONGENTALIS ERYSIPELAS DIPHTHERIA DYSENTERIA BACILLARIS POLIOMYELITIS ANTERIOR ACUTA MENINGITIS ECHINOCOCCOSIS ENTEROCOLITIS GONORRHEA INFLUENZA A 26 A 36 A 03 A 80 G 00 B 67 A 09 A 54 J 11 CRVENI VJETAR DIFTERIJA DIZENTERIJA DJEČJA PARALIZA DRUGI BAKTERIJ.

(CJD) INFECTIONS WITH ENTERO HAEMORRHAGIC E. FEBRIS RECURRENS TRANSMISSIBLE SPONGIFORM .KOLI INTRAHOSPITALNE INFEKCIJE INFEKCIJE IZAZVANE HEMOFILUSOM INFLUENZE b A 04.5 A 00 JERSINIJAZA KAMPILOBAKREIOZA KOLERA KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS A 07./ POSTVACCINAL COMPL.2 A 48 A 27 B 55 A 32 B 54 B 05 B 60 A 39 B 01 A 93 A 75 A 40 T 88 A 68 KRIPTOSPORODIOZA KUGA LAIMSKA BOLEST LEGIONARSKA BOLEST LEPTOSPIROZA LIŠMANIJAZA LISTERIOZA MALARIJA MALE BOGINJE MIKROSPORIJA PREMA LOKALIZACIJI MENINGOKOKNI MENINGITIS OVČIJE BOGINJE PAPATAČI GROZNICA PJEGAVAC PNEMOKOKNE INFEKCIJE PREMA LOKALIZACIJI POSTVAKCINALNE KOMPLIKACIJE POVRATNA GROZNICA PRENOSIVA SUNĐERASTA VARIJANTA ENCEFALOPAT.6 A 04.2 A 20 A 69.INFEKCIJE UZROKOVANE ENTEROHEMORAGIJSKOM E.GROUP b YERSINOSIS CAMPYLOBACTERIOSIS CHOLERA ASIATICA CRIPTOSPORIDIOSIS PESTIS LYME BORELIOSIS LEGIONELLOSIS LEPTOSPIROSIS LEISHMANIASIS LISTERIOSIS MALARIA MORBILLI MICROSPORDIOSIS MENINGITIS EPIDEMICA VARICELLAE FEBRIS PAPPATACI TYPHUS EXANTHEMATICUS PNEUMOCOCCAL INFECTIONS/LOCALISAT. INFECTIONS WITH HAEMOPHILUS INF.COLI NOSOKOMIAL INF.

-KRAVLJE LUDILO A 70 A 79 A 02 A 41 A 53 B 20 J 02 A 38 B 86 A 35 B 58 A 01 B 75 A 21 B 03 A 37 A 87 A 86 A 05 B 15 B 16 B 17 PSITAKOZA-ORNITOZA RIKECIOZE SALMONELOZA / VRSTA / SEPSA SIFILIS ENCEPHALOPATHIES VARIANT (CJD) PSITTACOSIS-ORNITHOSIS RICKETTSIOSES SALMONELLOSIS SEPSSIS SYPHILIS SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA AIDS /SIDA IMUNITETA STREPTOKOKNA UPALA GRLA ANGINA STREPTOCOCCICA ŠARLAH ŠUGA TETANUS TOKSOPLAZMOZA TRBUŠNI TIFUS TRIHINOZA TULAREMIJA VELIKE BOGINJE VELIKI KAŠALJ VIRUSNI MENINGITIS ZARAZNO ZAPALJENJE MOZGA ZARAZNO TROVANJE HRANOM UZROKOVANO BAKTERIJAMA /PREMA UZROČNIKU/ ZARAZNA ŽUTICA TIPA A ZARAZNA ŽUTICA TIPA B ZARAZNA ŽUTICA TIPA C ZARAZNA ŽUTICA TIPA D ZARAZNA ŽUTICA TIPA E SCARLATINA SCABIES TETANUS TOKSOPLASMOSIS TYPHUS ABDOMINALIS TRICHINOSIS TULAREMIA VARIOLA VERA PERTUSSIS MENINGITIS VIROSA ENCEPHALITIS TOXIINFECTIO ALIMENTARIS PREMA UZROČNIKU HEPATITIS VIROSA A HEPATITIS VIROSA B HEPATITIS VIROSA C HEPATITIS VIROSA D HEPATITIS VIROZA E HERPES ZOSTER B 02 ZOSTER .

IMAMOVIĆ .B 26 A 95 A 78 ZAUŠNJACI ŽUTA GROZNICA Q GROZNICA PAROTITIS EPIDEMICA FEBRIS FLAVA Q FEBRIS PRIPREMIO---S.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful