You are on page 1of 2

RELATIVNA NEOVISNOST MISLJENJA O GOVORU U dokazivanju teze da je misljenje relativno neovisno o govoru tj.

da govor nije nuzno nositelj misljenja, nego da ono postoji i izvan govora, posluzit cemo se nekim navodima , medu ostalim i onih psihologa koji ce nam posluziti za prikaz suprotne teze. Vec smo prikazali Rubinsteinova shvacanja prema kojima je govor nositelj misljenja. ‘ U samoj misli u trenutku njezina radanja u svjesti pojedinaca cesto dozivljavanje njezina smisla prevladava nad oblikovanim poznavanjem nezina objektivnog znacenja. ‘ (Rubinstein, 1950, str.190) On ovim priznaje da misao na neki nacin moze u fazi radanja sadrzavati neki smisao bez slika I bez jasno oblikovanih govornih veza ( bilo vanjskog ili unutarnjeg govora), drugim rijecima, moze postojati neki smisao bez izradenog njegovog nositelja. Treba istaknuti da doista postoje misaoni procesi koji su predlingvisticki ili nelingvisticki.  Prepostavimo da se pokusavamo sjetiti zaboravljenog imena. Stanje nase svijesti je narocito. Postoji u njoj praznina, ali ne samo praznina. To je praznina koja je intezivno aktivna. U njoj je neka vrsta prividenja imena koje nas upucuje u odredeni pravac… Ako su nam predlozena kriva imena, ta odredena praznina smjesta djeluje tako da ih odbija.. i praznina jedne rijeci ne osjeca se kao praznina druge rijeci… i niste li se vi katkad zapitali kojoj vrsti mentalnog fakta odgovara njegova intuicija da nesto kaze prije nego sto je to rekao ? Postoji sasvim odredena intencija , razlicita od drugih. Anticipatorna intencija – to znaci da misao postoji prije nego sto smo je izrekli, mi na neki nacin znamo misao prije nego sto smo je zaodjenuli u govorni oblik. Slicno nesto kasnije , iskazuje njemacki psiholog Wundt : “ U takvim samopromatranjima meni je postalo potpuno jasno da covjek ne oblikuje misao u trenutku kada je pocinje izrazavati u recenici . Misao kao cjelina data je u svjesti covjeka prije nego sto je izgovorena prva rijec.u pocetku zariste svijesti ne sadrzi ni jednu verbalnu ili drugu sliku, koje se ispoljavaju ukoliko se misao razvija , obrazujuci njezin jezicni izrazaj, i tako u procesu ovog razvijanja misli njezini dijelovi se jedan za drugim uzdizu do jasne svijesti .” ( Woodworth, 1959 str 691) U vezi s ovim americki psiholog Woodworth smatra i daje za dokaz, da misli bez predozbi nisu nista misteriozno nego svakodnevno opazena cinjenica.  Dok vi u sobi citate, iznenadni sum kaze da je iz susjedne sobe izisao vas susjed i zalupio vratima… Vi mozda imate munjevitu predozbu vaseg susjeda kako izlazi: ako ste skoloni verbalizaciji mozete reci u sebi: ‘ taj i taj izlazi”. Kako god bilo vi ste sigurni u pogledu smisla , koji je dozivljaj imao za vas , to sto je vas susjed izisao . Postoje dakle shvacanja koja nam se cine prilicno cvrsto utemeljena , da misao postoji kao intencija i kao svijest da znamo ono sto zelimo rec i prije nego sto se ona oblikuje u govor bilo unutarnji ili vanjski, da covjek ne oblikuje misao u trenutku kada je pocinje izrazavati u recenici, da postoji dozivljaj smisla neovisno o verbalnoj formulaciji ili kakvim drugim povratnim pojavama. POSTOJI DAKLE LINGVISTICKA I NELINGVISTICKA MISAO . Druga je stvar da govor katakd pomaze jasnoci misljenja, da neka misao bude jasnija i, cesto puta, logicki do kraja, opravdana tek kada smo je verbalno oblikovali. Znamo i iz iskustva da nam je neka misao jasna , a da ipak imamo muke pri izboru prikladnih rijeci i njihovih veza da bismo je izrazili. S druge strane misao je ta koja odreduje izbor rijeci , njihove veze i slijed.

-

-

-

-

-

-

-

posebno to sto je on bez cipela . Misao uvijek predstavlja cjelinu. - . posebno to sto on trci. 1977. proizlazi da ima dovoljno razloga za prihvacanje gledalista prema kojem misljenje i govor ne samo da nisu identicni nego se cjelokupno misljenje ne moze svesti na na unutarnji ni na vanjski govor pa niti na druge eventualne popratne pojave misljenja. nesto znatno duze i obimnije od pojedine rijeci. ali rasclanjujem to u govoru na pojedine rijeci. 2) U razvitku govora djeteta pouzdano mozemo utvrditi “predintelektualni stupanj” kao i u razvitku misljenja – “ predgovorni stupanj” 3) Do odredenog trenutka oba razvitka teku raznim linjijama. ‘ONO STO SE U MISLI IZRAZAVA SIMULATNO . poslije cega misljenje postaje govorno . Vigotski pise 1) u ontogenetskom razvitku misljena I govora takoder nalazimo razlicite korijene ova dva procesa. posebno to sto je ona plava. 4) U izvjesnoj tocki dvije linije se sijeku . nezavisno jedan od drugoga. Ja vidim sve to zajedno u jednom misaonom cinu. ja ne vidimo posebno djecaka. koja se nama cini valjanom. Govoreci o filogenezi misljenja I govora Vigotski kaze : 1) Misljenje I govor imaju razlicite razvojne korijene 2) Misljenje I govor razvijaju se raznim linijama I nezavisno 3) Odnos medu misljenjem i govorom nije stalna velicina u cijelom tijeku filogenetskog razvoja …(Vigotski.- Pitanjem odnosa I misljenja bavio se je ruski psiholog Vigotski. a govor postaje intelektualan (Vigotski 1977. ali I to da postoje oblici misljenja koji nisu u svezi s govorom.119) Tako dolazimo do zakljucka da se misao neposredno ne podudara s govornim izrazom.str389) Iz ove argumentacije Vigotskog. U GOVORU SE RAZVIJA SUKCESIVNO ‘ (Vigotski. str: 116) S obzirom na ontogenezu . Misao se ne sastoji od pojedinih rijeci – kao govor. Ako zelimo priopciti misao da sam danas vidio kako je djecak u plavoj bluzi bosonog trcao ulicom. Temeljno je njegovo stajaliste da misljenje nije identicno s govorom . 1977. str. posebno bluzu .