You are on page 1of 3

Eutanazija

RINKOVEC Vlatka Poštovani kolege i kolegice! Tema o kojoj ću vam danas govoriti vrlo je aktualna i izaziva mnoge polemike u našem svijetu. Radi se, naravno, o eutanaziji. Pripremajući se za ovaj govor prelistala sam mnoge stranice ne bi li moje izlaganje bilo što iscrpnije pa sam tako naišla na tekst poznatog europskog pisca iz 16. stoljeća, Michaela de Montaignea, koji se zalagao za samoubojstvo kao pravo na izbor te je napisao: “Smrt je najbolji lijek protiv svakog zla: život zavisi od drugih, o smrti možemo odlučiti sami.” Pet stoljeća kasnije, svijet je ozbiljno počeo razmišljati o tome da ga posluša. Uz nadopunu da u slučaju ako sam ne možeš učiniti, dobiješ potrebnu pomoć humanista, liječnika ili medicinskih sestara. Pojam “eutanazija” potječe iz antike i oblik mu je dao filozof SVETON. On ju je opisao kao laganu, bezbolnu smrt, a sam pojam znači “dobra smrt”, što dolazi od grčke riječi eu = dobro i thenesus = smrt. U svom izvornom značenju eutanazija je označavala čovjekovu želju i molitvu za dobrom, tj. brzom i bezbolnom smrću, bolje rečeno za blagim umiranjem. Na sljedećem stupnju označuje pozitivnu brigu, zauzimanje, kao i njegu da se umiranje, koliko je moguće, proživi bez tjelesnih boli i duševnih tjeskoba, poštujući život i naravni dolazak smrti. Treće, suvremeno značenje uključuje u sebi prva dva, dodajući mu novi, agresivni sadržaj. Taj se pojam danas uglavnom upotrebljava u njegovom preciznijem značenju, tj. u smislu namjernog i nasilnog oduzimanja života. No, odakle uopće ideja da se prikrate muke? Smatram da odgovor leži u rezultatima jednog medicinskog istraživanja koje je pokazalo kako većina pacijenata umire u bolovima. I upravo to je najjači argument organizacija koje se bore za legalizaciju eutanazije. Najveći protivnici su, naravno, religijske zajednice, organizacije koje podržavaju zaštitu života i veliki broj liječnika koji se boje da bi se eutanazija mogla oteti kontroli. Najveći strah kod ovih liječnika leži u činjenici da bi pacijenti mogli na ovakav korak biti natjerani od strane članova obitelji kojima bi postali teret. Zakon u zemljama u kojima je eutanazija legalna, istina, predviđa ograde. Pacijent u Nizozemskoj, na primjer, prije eutanazije mora biti trajno bolestan i patiti od velikih neizdrživih bolova te mora sam i dobrovoljno izraziti želju da umre. Ne smije postojati niti jedna mogućnost za liječenje koja nije primijenjena, a liječnik mora konzultirati bar još jednog liječnika. Protivnici ozakonjenja eutanazije smatraju kako ovo nisu dovoljno dobre ograde. Intenzitet bola ne može se izmjeriti i vrlo je subjektivan, tako da prvi razlog pada u vodu. Osim toga, nikada se ne zna je li neka bolest "trajno neizlječiva" ili jesu li primijenjene sve metode liječenja. Problem u Kolumbiji, recimo, koja također dozvoljava eutanaziju pod sličnim okolnostima, jest taj da siromašni pacijenti traže da umru brzo samo zato da ne bi ostavili ogromne račune svojim obiteljima. Prema europskoj Konvenciji o ljudskim pravima, pravo na život temeljno je pravo, bez kojeg su sva ostala besmislena. Ono je ugroženo ne samo ubojstvom već i svakom silom koja bi kao krajnji ishod imala okončanje života. Ozakonjenjem eutanazije niječe se ravnopravnost i jednako dostojanstvo svih ljudi jer je ljudsko dostojanstvo izvan dosega čovjekove moći. Ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi. Čovjek ga može poštivati ili ne, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti. Snagom svojega dostojanstva svaki čovjek u svakom stadiju svoga života uvijek zadržava pravo i dužnost na poštivanje temelja i preduvjeta tog dostojanstva. Tu je, zatim, pitanje slobode kao najveće čovjekove vrednote.

jer u zakletvi izjavljuje: “Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka. ako je bolesnikova bol dosegla stupanj nepodnosivosti. II. str. Narodne novine. Umiruće ili teško bolesne najradije se izručuje brizi bolničkog osoblja. Takav se postupak smatra sramotnim i užasnim zločinom te se izričito tvrdi: “Treba ponovno sa svom odlučnošću izjaviti da nitko i ništa ne može nikoga ovlastiti da zada smrt nekom nevinom ljudskom biću. 94. članak br. 1995. bilo da se radi o zametku ili embriju. neizlječivom bolesniku ili nekome koji je u agoniji.” U suprotnom. ne iznenađuje odlučan i jasan stav katoličkog nauka kad je u pitanju eutanazija. niti smije sam odlučiti umrijeti. Hrvatski Kazneni zakon ne poznaje eutanaziju pod tim imenom. Nitko nije sam odlučio roditi se. ne daj Bože da ponovno za pet stoljeća netko. Naime. Sveti zbor za nauk vjere: Deklaracija o eutanaziji br. br. Ni sam čovjek glede vlastitog života. 1 Eutanazija kao pomoć pri umiranju ili pospješivanje umiranja na zahtjev. u enciklici Evanđelje života potvrđuje da je “eutanazija teška povreda Božjega zakona.” 3 Eutanazija. o zločinu protiv života. govori o njoj u članku 94. a ne usmrćivanjem. Samo je Bog gospodar života i smrti i nitko se u tome ne smije postaviti iznad Boga. Stoga. kakvi su ti redatelji? Kakve bismo mi poželjeli za sebe?! Tek primjerena liječnička njega i ljudska pažnja jamče kvalificirane redatelje i pratioce na putu umiranja. dakle. kad je već eutanazija legalna. starcu. Time bi došao u sukob sa svojom temeljnom obvezom da služi životu. o atentatu na ljudski rod. sama bi se liječnička profesija podijelila na one koji poštuju život i one koji su spremni zadati smrt. Ivan Pavao II. Zagreb. Liječnik je taj koji bi najčešće morao izvršiti eutanaziju. već očajni prosvjed protiv neodgovarajuće njege i pažnje. kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina”. izd. niti na nj pristati. Kršćanska sadašnjost. izričito ili uključivo.” 2 Sažimljući katolički nauk. 65 (usp. 103). pod nazivom Usmrćenje na zahtjev: “Tko drugoga usmrti na njegov izričit i ozbiljan zahtjev. . djetetu ili odraslom. 64–67). V. vjernik ne može ostati ravnodušan spram načina na koji će završiti svoj život na zemlji i kako će se na taj tako značajan događaj pripraviti.u: Pozaić. a ponekad i liječnik. br. nasilje nad životom.. počne s milosrdnim ubojstvima ljudi koji pate od mentalnih ili fizičkih oštećenja… 1 2 3 Kazneni zakon (1997). I ni pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Crkveni nauk je potpuno jasan. da će odluka o primjeni eutanazije biti stvar slobode pojedinca. Ipak. Ta bi pak činjenica neizbježno nagrizla povjerenje bolesnika u liječnika: bolesnik nikad ne bi bio siguran hoće li određena igla biti za život ili za smrt. Ivan Pavao II..Kaže se. Mislim da bi upravo sloboda bila najviše ugrožena. Ljubav prema umirućem iskazuje se borbom protiv bolova. Imajući sve to u vidu. potaknut primjerima iz prošlosti.. Nijedna vlast ne može to zakonito nametnuti niti dopustiti. Smrt je za čovjeka vjernika posljednji važan događaj u ovozemaljskom životu – označuje uspjeh ili promašaj s obzirom na postignuće posljednjeg cilja.: Evangelium vitae – Evanđelje života. Nitko ne može tražiti taj ubojnički postupak ni za sebe ni za drugoga koji je povjeren njegovoj brizi. Jer. smatra ubojstvom čovjeka te je ubrojena u poglavlje o kaznenim djelima protiv života i tijela. ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost. o povredi dostojanstva ljudske osobe. počne razmatrati i mogućnost da se. 1. Zagreb. ukoliko je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo. Radi se o kršenju Božanskog zakona. koliko je on uistinu 'slobodan' za tako presudnu odluku? Iskustvo svjedoči da molbe teških bolesnika i umirućih u ogromnoj većini slučajeva nisu želja za ubojstvom. koje za blisku i trajnu pratnju umirućih niti je osposobljeno niti ima vremena zbog zauzetosti oko onih kojima se još može pomoći produljiti život.: Život dostojan života. No. u hrvatskom se zakonodavstvu. Redoviti redatelji scenarija umiranja u bolnici su medicinske sestre.