You are on page 1of 25

str.

Marko Mikulandra

ZAGREBAKE KOMEDIJE

ozbiljno u zabavnom

R E K V I J E M za K V A R T nostalgina komedija iz knjige ZAGREBAKE KOMEDIJE

str.2

LICA: PROFESOR - Penzionirani profesor biologije. ROBIJA - Mukarac srednjih godina. Neuredno odjeven. Vratio se s robije!

str.3

SCENA: Mjesto pod strehom, kao zaklon od kie.

str.4 Olujno nevrijeme! Pljusak i grmljavina! Pod strehom negdje na periferiji grada sklonio se postariji mukarac! Dolazi i drugi gurajui automobilsku gumu ispred sebe. Ve pomalo mokar i znojan upita starijeg mukarca: ROBIJA: Slobodno? PROFESOR: Zato pitate? Pa nismo u vlaku! ROBIJA: isto iz navike! A i pristojnosti! PROFESOR: Samo se vi lijepo sklonite i gledajte kako raste trava! ROBIJA: Nevjerojatno! as sija Sunce, as pada kia... PROFESOR: to ete, sve se okrenulo naglavake! Dobro da nismo u New Orleansu! ROBIJA: Kako to mislite u New Orleansu? PROFESOR: Kako je tek njima s Gustavom!? ROBIJA: ini se da e ovaj prolom oblaka potrajati! PROFESOR: Nijemci bi rekli, sprema nam se ein langer Regen! ROBIJA: Govorite njemaki? PROFESOR: Samo kad pada kia! ROBIJA: Potpuno vas razumijem! PROFESOR: Kako to mislite razumijete? ROBIJA: Pa to s kiom! I ja se uvijek, im padne kia, sjetim da se kiobran na njemakom zove Regenschirm! PROFESOR: Kako ste rekli? ROBIJA: Regenschirm! PROFESOR: I vi govorite njemaki? ROBIJA: Samo kad trebam kiobran! PROFESOR: Naravno, to sam mogao i misliti! ROBIJA: to to? PROFESOR: Pa to da ete spomenuti kiobran! Da je bar jedan od nas dvojice imao kiobran, sad ne bismo tu stajali ko dvije pike na kii! A ovako...? ROBIJA: Dobro, nekad se kae i bojim te se ko pika kie, zar ne? PROFESOR: Je, je kae se kae! Radije vi meni recite kaj e vam ova guma koju gurate? ROBIJA: Vi ste iz ovoga kvarta? PROFESOR: Tu sam roen! (pokae) Tu gdje je sad praonica automobila! ROBIJA: Ako ste tu roeni, moda biste mi mogli pomoi?! PROFESOR: Traite nekoga?! ROBIJA: Traim vulkanizera! Rekli su mi da bi tu negdje morao biti! Traim ga, traim, al' nikako da ga naem! I onda jo taj jebeni prolom oblaka, gospodine dragi! (strese mokri kaput) PROFESOR: Vulkanizer kojega traite ve godinama tu ne ivi! ROBIJA: Nije valjda da je umro? I to ba sad kad je meni trebao zakrpati gumu! Koji peh i jo ta kia!

str.5 PROFESOR: Nije umro, nego je prije godinu dana zatvorio radionicu, pobro enu i punicu, i odselio u Crikvenicu! ROBIJA: Da mu posao nije iao loe? Danas s modernim gumama gotovo da vam i ne treba vulkanizer! PROFESOR: Nije on krpao samo gume! Krpao je on i gumene amce, lopte, luftmadrace, gume za bicikle... ROBIJA: Zato je onda otiao na more i to jo s materom svoje ene!? PROFESOR: Procijenio je da mu je bolje... ROBIJA zajedljivo: to to? Gledati punicu i zalazak sunca, negoli sluajnim prolaznicima krpati rupicu, ha? PROFESOR: Ne, neeee! Nego je prije penzije prodao radionicu za pola milijuna hrvatskih dinara! ROBIJA: Pola milijuna HRD-a?? Nije loe, nije loe! Ja sam na primjer, mijenjajui HRD-e u marke zaradio vilu kraj iare! PROFESOR: Nije valjda? ROBIJA: Je, je! Ali o tome emo poslije, kad prestane kiiti! PROFESOR: O.K.! Vidite li tamo preko puta, tamo gdje se uzdie onaj neboder? Tamo je ivio i radio vulkanizer Joa, po djeci zvan Vulki Ljepilo! ROBIJA: Nije ni udo! Dovoljno je baciti pogled na neboder, pa da se vidi kako je Vulki napravio dobar posao! Bilo bi mu stvarno glupo ekati crkavicu od mirovine il' mene s mojom probuenom lijevom gumom u vrijeme oluje! PROFESOR: Naao se ovjek na pravome mjestu u pravo vrijeme! ROBIJA: Dobro, to sad ljudi rade s probuenim luftmadracima, ako se na njima napravi rupa? PROFESOR: Bace ih na divlji deponij i kupe novi!! ROBIJA pogleda okolo: Vidim da se u vaem kvartu poprilino gradi! Svi ovi kranovi i dizalice... PROFESOR: Naravno da se gradi! Trule potleuice bile su idealan plijen za graevinsku mafiju. Pogotovo one koje je naela poplava, 64. ROBIJA: I gdje sad ive svi ti ljudi? Prije dvadeset pet godina kad sam ovuda prolazio izgledali su mi prilino sretni bez obzira na poplave i pranjave ulice! PROFESOR: Dragi moj gospodine! Prije dvadesetpet godina i ja sam bio sretan! ena mi je radila na eljeznici, pa smo mogli besplatno putovati vlakom po cijeloj Jugovini! ROBIJA: Kako sad putujete? PROFESOR: Nikako! Sad kad sam udovac, jo samo gledam kako vlakovi prolaze! ROBIJA: Izgleda da su svi ti periferijski kvartovi bili isti! Svi su imali po jednog udbaa, zgradu jugoslavenskih oficira i mjesnu zajednicu! PROFESOR: Tono ste rekli! Jednog su takvog odmah nakon sloma Juge zatukli u kafiu! ROBIJA: Mora da vas je dobro otkucavao!

str.6 PROFESOR: Nije, nego je jednom naem jadniku trebao njegov stan u zgradi JNA! ROBIJA: Tako mu i treba! Dosta je bilo uivanja na raun bratstva i jedinstva! PROFESOR: Uvijek ista pria, dragi gospodine! Dok je sirotinja srala u septike jame i pumpala vodu iz dvorinih pumpi pomijeanu s govnima, dotle je taj olo stanovao u trosobnim stanovima s toplom vodom i radijatorima! Da bismo mi, starosjedioci kvarta, tek 84. dobili vodovod i kanalizaciju! ROBIJA pogleda znaajno: Koliko se sjeam, ni ove mjenjanice nije bilo kad sam zadnji put ovuda proao? PROFESOR: Naravno da nije! Na tom je mjestu najprije bila trafika, pa brijanica, pa ljekarna, da bi ljekarnu brzo zatvorili zbog loeg poslovanja! ROBIJA: Zato bi ljekarna trebala dobro poslovati? Pa nije to peenjarnica! PROFESOR: to se tu moe, kad se andoli jo uvijek loije prodaju od evapa! ROBIJA: Znai nakon ljekarne dola je peenjarnica? PROFESOR: Ne, nego ova mjenjanica! Jedan promourni lihvar, znajui da uskoro prelazimo s kune na euro, preko noi je otvorio mjenjanicu i zaposlio enu i ogoricu! ROBIJA: Sad bar imate gdje mijenjati krupno za sitno! PROFESOR: Ne nego valutu za valutu, ako je imate! ROBIJA: Ako nemate valutu, uivajte barem u neonskim reklamama kojih kako vidim ima posvuda! PROFESOR: Imate pravo! Dodue, nije ko u Las Vegasu, ali i to to imamo djeluje glamurozno! ROBIJA: Kako e tek biti kad vam u kvartu otvore kockarnicu? PROFESOR: Kockarnica je ve odavno otvorena, u hotelu sagraenom na kukuruzitu! ROBIJA: Odete li ponekad? PROFESOR: Kamo? ROBIJA: U CASINO, na partiju ruleta, onako usput ili kad vam je dosadno? PROFESOR: Tamo uglavnom kockaju talijanski lovci i domai nogometai! ROBIJA: Sjeam se da je tu prije dvadesetak godina stanovao jedan slavni nogometa i pjevaica jazza! PROFESOR: Dobro se sjeate! Stanovali su tu, dvije ulice dalje, odmah iza skladita lesonitnih ploa, gdje se sad uzdie neboder od deset katova! ROBIJA: Ovaj kvart je bio poznat i po brojnim birtijama... PROFESOR: Ne samo po birtijama ve i po pijancima i kurvama! Nekad je na ovom terenu bilo bar desetak birtija, a eto sad umjesto birtija imamo deset banaka! ROBIJA: Blago vama, krediti su vam na dohvat ruke, a i ee ste trijezni! PROFESOR: Kad smo ve kod banaka! Tu odmah iza nas bilo je ustako skladite, koje smo mi djeca im su, 45. doli osloboditelji formalno pobrstili jer je bilo puno soli, brana, rie i cvibaka! ROBIJA: Bila su to teka vremena za sve one koji su drukije mislili! PROFESOR: I te kako teka! Bilo je dovoljno da ste susjedu antipatini, pa da vas ovaj

str.7 pred UDB-om optui da ste ustaa! ROBIJA: Imate pravo! Cinkalo se na sve strane! I moj ujak je slino zaglavio! Bez suda i porote! PROFESOR: Vidite li ovu banku ispred nas koja se die poput katedrale? ROBIJA: Vidim, vidim! Reklo bi se da je idovska! PROFESOR: Jedan je tip u ustakom skladitu tiskao lane dinare, da bi se danas, na tom istom mjestu, uzdigla moderna banka kao najljepi spomenik krivotvoritelju! ROBIJA: To me podsjea na faraone i njihove piramide! PROFESOR naglo: A onu malu? Vidite li onu malenu kako se igra preskaui lokvice kie? ROBIJA: Vidim, vidim! PROFESOR: Njezinu baku su silom htjeli iseliti iz kue i poslati je u Novi Zagreb preko Save! ROBIJA: Svata su te komunjare radile sirotinji bez zatite! PROFESOR: Baka im je zaprijetila ako je taknu, da e i sebe i svoju bajticu, dignuti u zrak s dvije bombe kaikae (liare) koje uva u kredencu! ROBIJA znatieljno i veselo: I digla ju je!? PROFESOR: Ma kakvi digla! Ostavili su je na miru kao to je Staljin ostavio olohova! ROBIJA: Znai baka je umrla u krevetu? PROFESOR: Nedavno u devedeset i prvoj od gripe! ROBIJA: Dok bi u neboderu ve drugi dan umrla od tuge! PROFESOR: Uvijek nam je falilo graanske hrabrosti, i onda i sada! Svemu je krivo OUJSKO! ROBIJA: Kako to mislite OUJSKO? PROFESOR: Lijepo!! Pogledajte samo kakva nam je televizija! Svi samo piju, kuhaju, ili telefoniraju za nula kuna! I kako onda oekivati od takvih ljudi da protestiraju protiv vlade i premijera? ROBIJA: Lako za vladu, ona e kad tad pasti! Problem su kaznionice, koje su svakim danom sve punije! PROFESOR: Da zakljuimo! ROBIJA: Zakljuimo, ako ba moramo?! PROFESOR: Daj narodu pive i nogometa, i moe biti siguran da nikome ne e ni na kraj pameti pasti, ruiti predsjednika! ROBIJA: Kad gledam ovaj va kvart, ini mi se da su neke bajtice ipak odoljele zubu vremena i bagerima!? PROFESOR: To su one malobrojne koje se jo ne uklapaju u GUP-ove! Jedna od tih je i moja kua u kojoj drim podstanara nezaposlenog dragovoljca domovinskog rata! ROBIJA: Nevjerojatno je da na podruju gdje jo ima poprilino stanovnika, nema ni pote, ni ljekarne, ni knjinice, pa ak ni mesnice! O kupleraju da i ne govorim! PROFESOR: A kome je u interesu, molim vas lijepo, otvoriti knjinicu u kvartu u kojem se ita samo uta tampa i Sity koji se dijeli besplatno!

str.8 ROBIJA: Imate pravo! Izgleda da i vi i ja sve gledamo idealno i udimo se kad se stvari dogode nepredvieno! PROFESOR: I onda kakva knjinica za Boga miloga? Pa gdje vi ivite? Vi biste htjeli knjinicu u trenutku kad su nam i kupleraj sravnili sa zemljom, koji je i te kako dobro radio! ROBIJA: Onda su barem na mjestu kupleraja mogli sagraditi djeji vrti ili amublantu? PROFESOR: Na tom se mjestu, bar zasada, prodaju rezervni dijelovi za Smart i Astru! ROBIJA: Zanimljivo! Koliko god bili mala sredina, imati kupleraj i jo k tome rentabilan, za svaku je pohvalu, nema ta! PROFESOR: Sve ovisi o matovitosti i spretnosti stanovnika! Mi smo imali dobro uhodani zimmer frei kupleraj, za razliku od centra grada gdje se to obavlja u hotelima! ROBIJA: A je li? U emu je razlika izmeu hotelskog i zimmer frei kupleraja? PROFESOR: Razlika je u tome to kad s kurvom uete u hotel, kurvu upisujete u knjigu gostiju kao suprugu, dok u zimmer frei kupleraju, kurvu ne samo da ne upisujete kao suprugu, ve je domainu predstavljate ko profesionalnu kurvetinu! ROBIJA: Krevet bi se iznajmljivao na sat, dva, pretpostavljam? PROFESOR: Tako je! Procedura je bila krajnje jednostavna! Ako bi recimo, neki par doao usred noi, tada bi im gazda jednostavno ustupio svoj krevet, izaao na ulicu i dok bi muterija evila on bi etao, sve dok muterija ne bi izala i sveano objavila da je svrila! ROBIJA: Ovo ste stvarno slikovito rekli, nema ta! PROFESOR: Nakon toga bi se obavila kratka procedura plaanja, tj. gazda bi ubrao kurvarinu, pozdravio se s kurvom i kurvarom i ponovo legao u krevet jo topao od jebaine gostiju! ROBIJA: Zamislite vi tog vandalizma! Ruiti ovako egzotian ivot starosjedilaca jednoga kvarta! Povijest im to nikad ne e oprostiti! PROFESOR: A tek makroi iz kvarta! Bilo ih je nekoliko, s tim da je jedan bio posebno vrijedan! ROBIJA: Kako to mislite, makro, pa vrijedan? PROFESOR: Da, da! Nou bi prodavao kurve, a danju nirance na TRGU REPUBLIKE! ROBIJA: Imate pravo! teta je da povijest ne piu kurve i makroi, a ne ljeviari! PROFESOR: A to je najtunije mi smo dobili rat! ROBIJA: Tko MI? PROFESOR: Mi, s krunicama oko vrata! ROBIJA: Straan je to osjeaj kad znate da nita ne moete promijeniti! PROFESOR: Imate pravo! Jebu nas u zdrav mozak demokracijom i demokratskim slobodama dok s druge strane zabranjuju koncerte rodoljubne pjesme u vatrogasnim domovima! ROBIJA: Moram priznati da ve godinama nisam dolazio u ovaj dio grada! Meutim i to to sam vidio, dalo mi je misliti!

str.9 PROFESOR: Mislite na nestanak vulkanizera? ROBIJA: I na njega! Jer ovo to sam danas vidio i uo, da mi je netko tako neto rekao prije dvadeset godina, poslao bih ga, da oprostite, u piku materinu! Ovo kaj sad vidim, isti je kandal! Nestale su cijele ulice, dvorita, raskra, trgovi! Navodno je tu nekad bilo nogometno igralite i teniski klub, na ijem se mjestu danas nalaze dvije banke i OSIGURANJE! PROFESOR: Ne biste vjerovali nekad i meni doe da zaplaem! ROBIJA: Ne znam kako vi? Meni kao da su ukrali dio mladosti, a sve one divne ljude koji su tu ivjeli poslali u Sibir! PROFESOR: U kojem dijelu grada vi ivite? ROBIJA: Dugo sam godina bio odsutan, tako da me slina iznenaenja prate po svim kvartovima! PROFESOR: Bili ste u Njemakoj na privremenom radu? Vjerujem da tamo ne rue sve to im se nae na putu? ROBIJA: Ma kakvoj Njemakoj! Bio sam na privremenom radu u Lepoglavi s manjim prekidima punih dvadeset godina! PROFESOR: Opa! U Lepoglavi? I kaj, sad ste na slobodi? ROBIJA: Zapravo da! Ali ovaj put na due! Ve sam se pomalo umorio od posla kojim sam se bavio! PROFESOR: A je li? ROBIJA: Uglavnom sam bio osuivan zbog kraa automobila provala u stanove, verca devizama, drogom i tako to... PROFESOR: Pa sad, to se deviza tie, i one su otile u povijest! ROBIJA: I to to kaete! Kad biste danas na placu il' parkingu nekome apnuli, mijenjam devize, mislio bi da ste pobjegli iz ludnice! PROFESOR: Bar ste sad mogli otvoriti legalnu mjenjanicu kao to mnogi rade, pogotovo vi s vaim znanjem, iskustvom i staom! ROBIJA: Mogao jesam, ali inovniki posao me nikad nije zanimao! Kad imate mjenjanicu tada tu nema ni adrenalina ni onog vjenog straha od dolaska murje! PROFESOR: to se mene tie, devize i devizni teajevi su za mene uvijek bila panjolska sela! ROBIJA: Ne biste vjerovali, nekad ste u jednom danu nakon nagle promjene teaja, mogli zaraditi pola automobila! PROFESOR: Ipak mislim, da u tom poslu treba biti puno jai matematiar, nego to sam ja bio! ROBIJA: Tu ste u pravu! Kao gimnazijalac, bio sam najbolji matematiar u razredu! Matematiku sam ak poeo studirati, ali sam brzo odustao, jer nisam mogao dobiti mjesto u studentskom domu! PROFESOR: Onda smo kolege, bar to se tie prve godine studija! Ja sam naime profesor biologije! ROBIJA: A je li? To mi je drago uti! Bar imam posla s pametnim ovjekom! Pravo da

str.10 vam velim, ako ste primijetili, i pametni ljudi nestaju kao i kvartovi! PROFESOR: Ovo ste prilino poetski rekli! Kako bilo da bilo, mladost iz radnikih firtlova bila je uvijek ambicioznija i pametnija od vrnjaka roenih u otmjenim etvrtima! Moj je otac na primjer bio bravar, a va? ROBIJA: Stolar, ali sam zato ja bio ekspert u otvaranju svih vrsta brava! PROFESOR: Vi ste moda jedan od zadnjih Mohikanaca s tim sposobnostima! ROBIJA: Tako je! Danas vie nitko pametan ne otvara sefove rukama? PROFESOR: A je li? Kako onda? Dinamitom? ROBIJA: I dinamit je stvar prolosti! PROFESOR: Tko bi rekao? ROBIJA: Stvari su postale puno jednostavnije! Zahvaljujui Rumunjima, sad se sef jednostavno natovari na kolica i iznese iz banke ili pote, bez buke i ispaljenog metka! PROFESOR: To nisam znao! Jedino znam, da onaj tko bi mene orobio, ne bi se bogzna kako obogatio! S profesorskom penzijom bio bih slab plijen svakom lopovu! ROBIJA vadi iz depa aku deviza: Ako nemate novaca, evo vam neto dolara i funta, vratit ete mi kad vam se povisi penzija! PROFESOR: Vi se alite, pa tek se poznajemo desetak minuta! ROBIJA: Nema veze! Samo vi uzmite, nek se nae! (stavlja mu u dep devize) Mnogi bi rekli, kako dolo tako prolo! PROFESOR: Ali molim vas! ROBIJA potapa ga po ramenu: Nita vi ne brinite! Pravite se kao da se poznajemo godinama! PROFESOR: Nadam se da niste kamatar? Oni znaju biti i te kako grubi ako im ostanete duni! ROBIJA: To su vam obini seronje koji i ne znaju drugaije zaraditi novac nego lihvarenjem! Inae, ako niste znali, tehnika ide krupnim koracima naprijed! to znai da smo mi lopovi uvijek jedan korak ispred policije i mirovinskih fondova! PROFESOR: Od ega sad mislite ivjeti ako ste u fazi povlaenja? ROBIJA: Mislim da u se najprije oeniti i pustiti da me ena pazi i mazi! Hou rei, da mi svako jutro donose doruak u krevet i udari erotsku masau! PROFESOR: Ni to nije loa ideja! ROBIJA: Ne biste vjerovali koja je to pokora godinama biti bez ene! To samo mi robijai znamo! PROFESOR: Franjo Asiki, kad bi ga ulovila elja za enom, skinuo bi se gol i valjao po snijegu! ROBIJA: A to ako nema snijega? to onda, pitam ja vas? PROFESOR: Imate pravo! A i zime su sve blae i blae! Nego, imate li ve nekoga u vidu? Mislim enu koja je spremna s vama podijeliti doruak i masau? ROBIJA: Upravo takvu traim! Ne biste vjerovali kako je danas teko nai potenu i vrijednu enu, a istovremeno i dobru maserku!

str.11 PROFESOR: Potpuno vas razumijem! Pogledajte samo ove nae pjevaice! ROBIJA: Tko ljivi pjevaice, dragi Gospodine! Meni treba ena, koja e raati i odgajati budue ministre i suce, il' u najgorem sluaju zatvorske uvare! PROFESOR: Zato ba uvare? ROBIJA: Pa ako naletite na dobrog i pametnog uvara, robija vam moe biti i te kako ugodna! PROFESOR: Neto smo slino viali i u amerikim filmovima, kaj ne?! ROBIJA: Tako je! Tamo ste najbolje mogli vidjeti to znai kad vas uva straar sadist, a to kad vas uva straar humanist! PROFESOR: U filmu sam vidio i uvara knjniara kako zatvorenicima dijeli knjige ali bogme i drogu meu koricama! ROBIJA: to se mene tie ja sam uglavnom imao problema s pronalaenjem dobre knjige i vjeanjem gole Emmanuelle iznad WC koljke! PROFESOR: Mogu misliti! I to ste dobrog itali osim Kako orobiti banku iza ugla? ROBIJA: Prvo sam proitao Monte Crista, da bih kasnije preao na ozbiljniju literaturu i filozofe: Velike ideje i mali narodi, Rat protiv rata, Heideggerov Bitak i vrijeme, neka djela Shopenhauera i Hegela, s tim da sam posebno volio itati Kafkin PROCES i Dostojevskog! PROFESOR: A je li? ROBIJA: Sa slobodnim vremenom kojim sam raspolagao mogao sam zavriti tri fakulteta! PROFESOR: Pustite fakultete! Vano je da ste radili na sebi! S vaim znanjem i iskustvom mogli biste se mirno baviti politikom! ROBIJA: Dvojim da bih se mogao uklopiti u nastale demokratske promjene i pravnu dravu! PROFESOR: Ne budite ludi! Pogledajte samo kakve se sve budale danas bave politikom! Vi biste ve sutra mogli biti predsjednik Republike! ROBIJA: Vie bih volio biti nogometni trener kadetima il' starijim juniorima. Nekad sam bio dobar stoper i ista u esnaestercu! PROFESOR: Kad vas ovako gledam izgledate mi pametno i talentirano! Mislim da bi bila vjena teta baciti koplje u trnje sad kad se raspadamo! Netko s vaom energijom i darom mogao bi znatno popraviti stanje... ROBIJA: Mislite u nogometu!? PROFESOR: Ne, nego u pravosuu, a i lake bismo uli u EU! ROBIJA: Pa sad, nije da ne poznajem zakone! Krivino bih, mogao ve sutra predavati studentima tree godine prava! PROFESOR: Eto vidite! Takvi kao vi trebaju ovoj napaenoj zemlji! Ljudi poput vas, s dvadesetogodinjim iskustvom spavanja na slamarici! ROBIJA: Sa spavanjem je jo kako tako ilo, ali s hranom nikako! PROFESOR: Kako ste se meusobno slagali? Je l' stvarno istina da su zatvori puni

str.12 pedera koji jedva ekaju da nabiju mladog zatvorenika bez iskustva? ROBIJA: Sve je to malo napuhano! Onaj tko nije i prije zatvora bio peder, teko da e to postati u zatvoru pa makar gulio i doivotnu! PROFESOR: Pa sad kad je doivotna u pitanju, mislim da je to dovoljno vremena, da od heteroseksualca postanete homoseksualac! ROBIJA: Znam, ali to su ipak rijetki sluajevi! Bar ja takvog nisam sreo u svojoj dvadesetogodinjoj karijeri! Jedini peder dok sam robovao bio je upravitelj kaznionice, koji je evio glavnog uvara i pomonika ekonoma! Sve drugo su prie kojima zatvorenici krate vrijeme etajui zatvorskim dvoritem! PROFESOR: Navodno zatvorenicima stavljaju i brom u hranu, samo da bi im smanjili seksualni nagon! ROBIJA: Lako mogue... PROFESOR: Moda vam je upravo zbog broma hrana bila bljutava? ROBIJA: Vrag bi ga znao! Ja sam dodue nalazio u juhi neka udna zrnca, ali svaki put kad bih pitao kuhara u emu je kvaka on bi mi uvijek odgovorio: U teti Vegeti! E sad, ako je moja juha bila bljutava od tete, onda se pitam kako je ta ista Vegeta postala najpoznatiji zain svijeta? PROFESOR: Moda su vama davali krivotvorenu poljsku Vegetu?! Priajui o bromu i Vegeti, ne mogu, a da vas ne zapitam, zato se ve do sada niste oenili? ivot na robiji bio bi vam sto puta laki kad biste znali da vam Penelopa plete al u Metropoli! ROBIJA: Prvo, gdje nai enu s takvim imenom, a drugo, koja bi to ena pristala na brak s ovjekom koji svako malo odlazi na uziranje zbog verca devizama il' provale u sefove banaka! PROFESOR: Nedavno sam proitao u novinama kako se jedan diler oenio u zatvoru, a kumovi su mu bili serijski ubojica i uvar iz bloka B! ROBIJA: To su obine pizdarije i reklama za kaznionice poluotvorenog tipa, vjerujte mi! (isprui ruku) Izgleda da manje pada, ili mi se samo ini? PROFESOR: Ma kakvi manje! Pogledajte samo babin kut! Crn je ko crna smrt! ROBIJA: Kad ste ve spomenuli smrt, prije dvadesetak godina, nakon to sam odsluio kaznu zbog krae automobila, doao sam upravo tu, u va kvart, naruiti lijes za svog umrlog djeda! Postoji li jo uvijek to poduzee? PROFESOR: Na alost i grobari su pokopani! ROBIJA: Nije mogue? PROFESOR: Iskreno govorei oni nam i najvie fale iako nismo mrtvi! ROBIJA: Ba vas i ne razumijem? PROFESOR: Za vrijeme propale Juge, grobari su jedini radili rentabilno to je i razumljivo! ROBIJA: Mislite na broj mrtvih? PROFESOR: Tako je! Stolarija u kojoj su se pravili lijesovi radila je u tri smjene! ROBIJA: Da ih vi niste honorarno zakivali, kad kaete da vam fale?

str.13 PROFESOR: Ne, ne! Zadnji bi avao uvijek zabili mrtvozornici il' udbai! ROBIJA: Zato mi i je udno to su vam graditelji lijesova bili tako bliski! PROFESOR: Dragi gospodine, bila su to vremena velike bijede i siromtva, kad su se ljudi snalazili kako su znali i umjeli! ROBIJA: Jo ne shvaam zato vam ba grobari fale s obzirom da jo uvijek zraite zdravljem i ljepotom! Bar na prvi pogled! PROFESOR: Moda e vam to, to u vam sada rei, zvuati komino, sad kad smo u dvadeset i prvom stoljeu? ROBIJA: Samo vi recite! Ionako kia ne prestaje! PROFESOR: U ono vrijeme, prije pedesetak godina, imati grobarsko poduzee za prvog susjeda nije bila mala stvar! ROBIJA: Nemojte mi jo samo rei da je ovo bio kvart nekrofila? PROFESOR: Sve je manje stravino nego to mislite! U stolariji pogrebnog poduzea uz ostale formalnosti oko pokopa pokojnika, naruivao bi se lijes i kri, naravno sukladno pokojnikovim mjerama! ROBIJA: Sjeam se da sam i ja donio mjere svoga djeda! PROFESOR: Nakon svakog, tako napravljenog mrtvakog sanduka i kria, ostala bi bar po jedna vrea piljevine, kojom bismo se mi...to mislite, to bismo se to mi? ROBIJA: Nemam pojma? PROFESOR: Kojom bismo se mi ZIMI GRIJALI! ROBIJA: Opaaaaa! Priznajem toga se nikad ne bih sjetio! PROFESOR: I sad zamislite koliko bi svakog tjedna ostajalo piljevine, nakon stotinjak ispiljenih lijesova i ishoblanih krieva? Jednom rijeju mrtvi su nas grijali, koliko god bili hladni! ROBIJA: Sve to zvui prilino crno, no injenica je da ste se dobro snali! PROFESOR: U ono vrijeme kupiti metar drva ili tonu ugljena, malo tko si je mogao priutiti, a najmanje mi, zadnja sirotinja! ROBIJA: Nakon to su grobari sravnjeni sa zemljom, zato na tom mjestu nisu barem postavili nadgrobnu plou il' kri, kojim bi se podsjealo domae turiste na mjesto gdje su nekad mrtvi grijali ive! PROFESOR: Je ak' vam ne treba! Nisu oni bili heroji NOB-a! Sad se na tom mjestu die jedna runa zgradurina bez ljepote i stila, a u prizemlju, sav u neonu, blista salon talijanskog dizajnerskog namjetaja! ROBIJA: Tko kupuje taj namjetaj? PROFESOR: To je dobro pitanje! Zamislite jedan trosjed kota trideset mojih penzija! ROBIJA: Mora da se na njemu udobno sjedi! PROFESOR: Je, je, sjedi! Tako je mekan da su mene nakon to sam u njega sjeo morala dvojica dizati! ROBIJA: Mui vas reuma? PROFESOR: Ne, nego iijas i diskus hernija! ROBIJA: To mui i mlae! Poznavao sam jednog kolegu dvadesetgodinjaka, inae

str.14 velikog strunjaka za promjene teaja, koji je gotovo puzei od bolova u kraljenici mijenjao dinare za marke! PROFESOR: A to je drugo i mogao raditi kao tehnoloki viak? Prestati vrecom deviza? Bilo bi to ravno samoubojstvu! ROBIJA: Kad ste ve kod smoubojstava, ima li i u vaem kvartu samoubojica? PROFESOR: Zapravo nema! Koliko se ja sjeam, prije nekih tridesetak godina, jedini koji se objesio na divljem kestenu, bio je sin biveg predsjednika socijalistikog saveza! ROBIJA: Da tek vidite kako se vjeaju u zatvorima! I ja sam jednog lijepog jutra naao svog cimera kako visi isplaenog jezika s plahtom oko vrata! PROFESOR se strese od jeze: Grozno! ROBIJA: Ha, sluajte! Ionako bi umro u zatvoru! Ako nita drugo tamo su ga bar braa po kazni otpratila u vjenost! PROFESOR: Vidim da ste dobro ovrsnuli meu zidovima Lepoglave! ROBIJA: Pravo da vam kaem, kad vidim sve ovo oko sebe, dobivam elju da se vratim natrag i u miru jo jedanput proitam Zloin i kaznu od Dostojevskog! PROFESOR: Znate li da je i Dostojevski robijao u Sibiru? ROBIJA: Naravno da znam! S tim da ga je car pomilovao zbog slaba zdravlja! PROFESOR: Kad vas ovako sluam, ne bi bilo loe da svatko od nas bar jednom u ivotu proe kroz zatvorske hodnike i osjeti to to znai biti slobodan ovjek! ROBIJA: ini mi se da je kia prestala! PROFESOR: Jo malo rosi! Primijetio sam da se vi u kaznionicama i kvalitetnije kulturno uzdiete, negoli mi na slobodi! Puno itate, glumite skupa sa straarima u dramskim sekcijama, gledate filmove bez nasilja i pucnjave, prisustvujete slubi Bojoj, dok vam psihijatri pomau da se oslobodite osjeaja krivnje! Sve u svemu nije ni udo da vas ponekad uhvati elja vratiti se natrag meu drugove! ROBIJA: Zapravo vratio bih se samo zbog dramske sekcije jer e mi ona najvie nedostajati! PROFESOR: teta! I tu je nekad, ako se sjeate, bilo malo rubno kazalite koje su sruili, posjekli breze i lipe zbog nogostupa, a umjesto kazalita napravili su ovaj parking i sagradili predstavnitvo General Motorsa! ROBIJA: Je li mogue da su sruili kazalite? PROFESOR: Naravno da je mogue! I to vam je to jedno malo kazalite prema General Motorsu!? ROBIJA: Imate pravo, General Motors je puno vei! PROFESOR: Zvali su ga od milja naa kapelica, dok su HNK zvali naa katedrala! Doite, pokazat u vam gdje su se igrale predstave! ROBIJA: Izgleda da vie ne pada! PROFESOR: Evo pogledajte! Tu gdje upravo stojimo, tu je bila pozornica, a tu gdje su ova dva parkirna mjesta za invalide, tu je poinjalo gledalite! ROBIJA: Za nevjerovati!

str.15 PROFESOR: Desno od nas bile su glumake garderobe, a vani na mjestu parking automata, dvorana za probe! ROBIJA: Ako je ovo mjesto gdje sad stojimo bila pozornica, onda je naa u Lepoglavi dvaput vea! PROFESOR: Bilo je tu i vee dvorite na kojem bi se ljeti igrale predstave! ROBIJA: Hoete rei da je ovih desetak parkirnih mjesta nekad bilo dvorite? PROFESOR: Tako je! ROBIJA: Nae lepoglavsko dvorite za etnje barem je dvostruko vee negoli ovo koje mi pokazujete! PROFESOR: E da! Jo su se na istonoj strani dvorita, tono tu preko puta nas, prodavale ulaznice, dijelili kazalini programi i primale rezervacije! ROBIJA: Ne mogu vjerovati da je sve to pokrio ZAGREBPARKING! PROFESOR: Pa sad, nije ba sve! Na nedovrenom dijelu parkinga nekad se nalazio sanitarni vor kazalita, gdje sad piaju psi lutalice i pijani oferi! ROBIJA: Koja simbolika! Od sruenog kazalita ostali jo samo pisoari! PROFESOR: Ipak od svega mi je najvie ao male pekarnice koju je vodio ipac iz Janjeva, u njoj ste usred noi mogli dobiti topli kruh il' burek od sira! ROBIJA: I mene je u zatvoru esto progonio miris toploga kruha i to ne onaj iz mikrovalne ve onaj poznati miris koji se iri kad zlatno utu trucu izvadite iz krune pei! PROFESOR nastavi: Svakog jutra bismo dolazili u ipevu pekarnicu uvijek s istim pitanjem: efe, ima li vruega?, na to bi on veselo odgovarao: (imitira ipca) Ima, ima, za vas uvijek ima! Njema problem! ROBIJA: Bila su to divna vremena! Vremena toploga kruha i verca devizama! PROFESOR: Svemu je kriva globalizacija! ROBIJA: I zajednika valuta! PROFESOR: A tek mito i korupcija! ROBIJA: Mogli bismo nabrajati do sutra! PROFESOR: Evo je, opet pada! ROBIJA: Da vam ne prokinjava krov? Sjeam se da smo mi doma uvijek stavljali lavor, na mjesto gdje bi kapala voda! PROFESOR: Kod mene nije krov, kod mene je susjedov bor koji mi korijenjem die pod! ROBIJA: A da ga tuite! PROFESOR: Kakva korist od tube kad spor traje godinama, a moj zid moe pasti ve sljedeeg mjeseca! ROBIJA: Mogu ga ja srediti, ako nemate nita protiv! PROFESOR: Koga, bor? ROBIJA: Ne, nego susjeda! PROFESOR: Hvala na pomoi, ali kako srediti ili tuiti starca koji me jedva prepoznaje! Jednog me dana pozdravlja s Bog sused, a drugog E Bog mala!

str.16 ROBIJA: To vam je demencija! PROFESOR: Malo demencija, malo senilija i puno nostalgije za izgubljenim kvartom iz mladosti, ne bi me udilo da me jednog dana pozdravi i sa smrt faizmu sloboda narodu, drug predsednik! ROBIJA: Lako mogue! Demencija ne pita tko je predsjednik! Uostalom takvi su ga i birali! PROFESOR: Inae je dobar ovjek! Uvijek je spreman pomoi, samo ako mu kaete da ste rodom iz ibenske varoi! ROBIJA: I ljudi pomalo odlaze kao i kvartovi! PROFESOR: Na alost je tako! Sve nas je manje i sve smo stariji! Mladi koji dolaze u ove nebodere, jedva nas i pozdravljaju! Kao da im je neugodno to su nam zauzeli ivotni prostor! Nijemci bi rekli Lebensraum! ROBIJA: Vidim da vam njemaki pomae u opisivanju stvari! PROFESOR: U naim starim purgerskim obiteljima njemaki je bio drugi jezik kojim bismo si pomagali kad bi nam zafalila koja hrvatska rije! ROBIJA: Sad se svi pomau engleskim, ako ste primijetili? PROFESOR: Naravno da sam primijetio! Bez znanja engleskog jedva bismo mogli i odgonetnuti to pie na reklamnim panoima! ROBIJA: Kako je sad kad morate iseliti iz kue i prepustiti parcelu privatnim investitorima? PROFESOR: Za nas vlasnike je bolje! Pogotovo ako imamo iste papire i ako je nekretnina 1/1! ROBIJA: to je s onim drugima! PROFESOR: Puno je takvih koji ve desetljeima stanuju po kuercima gotovo polulegalno i bez vlasnikog lista! ROBIJA: Znai oni moraju jednostavno iseliti bez naknade ili novog stana? PROFESOR: Uglavnom je tako! Jedan je objavio da e se iv spaliti na Jelai placu ako ga izbace iz garsonjere u kojoj ivi ve etrdeset godina! ROBIJA: To e im samo dobro doi ako se spali! PROFESOR: Imate pravo! Bolje bi mu bilo da s bombom oko pasa zagrli predsjednika! Nego, mogu li vas jo neto pitati, ako dopustite? ROBIJA: Samo vi pitajte! Kia ionako ne prestaje! PROFESOR: Ova guma koju po ovom nevremenu gurate... mogli ste ... ROBIJA upadne: Znam to hoete rei! Da sam onim devizima koje sam vama dao mogao kupiti etiri nove danlopice? PROFESOR: Upravo tako! ROBIJA: Tek sam jutros doao iz Lepoglave i prvo to sam si zaelio bilo je provozati se gradom i zelenim valom! Na alost primijetio sam da mi zadnja lijeva guma puta, najvjerojatnije zbog rupe il' hravog ventila? PROFESOR: A da vam bar vratim dio novca! ROBIJA: Lako za novac! Ve ste mi puno pomogli razgovarajui sa mnom!! Vi ste prvi

str.17 slobodni ovjek, s kojim nakon izlaska iz bukse, imam ast razmijeniti miljenje! I to s profesorom biologije, molit u lijepo! PROFESOR: Ako mislite da sam ugodan sugovornik, moemo nastaviti razgovarati i poslije kie? ROBIJA: Svakako! Da sam naao vulkanizera ionako bih se dosaivao ekajui! Ovako barem znam da mi vrijeme ne prolazi uzalud ko onima u parlamentu! PROFESOR: Koliko god se poznajemo, evo skoro e pola sata, (pogleda na sat) mogu rei da je i meni drago da ste na slobodi! ROBIJA: Godine ine svoje! ovjek premalo cijeni slobodu u mladosti! PROFESOR: Sloboda je velika stvar u diktaturama! ROBIJA: Ali i velika karikatura u demokraturama! PROFESOR: U svakom sluaju pametno ste to odluili - povui se! ROBIJA: Sve ima svoj rok trajanja pa tako i moj verc devizama! Sada neka mlai nastave tamo gdje sam ja stao! PROFESOR: Kakvi su vam izgledi stei mirovinu za minuli rad? Poslom kojim ste se bavili dvojim da vam je teklo mirovinsko i sta! ROBIJA: Osigurao sam se ja za starost, tako da mogu i tri puta ostariti! A kako sam zdrav i u kondiciji, sve zahvaljujui dizanju utega u Lepoglavi, sljedeih dvadeset godina mogu mirno spavati! PROFESOR: To mi je drago uti! ROBIJA: Pravo da vam kaem jedino to me trenutno mui jest sve ovo to je zadesilo kvartove ovoga grada za moje odsutnosti! Vae prie o seksu i gradu, o kvartu i smradu, o dounicima i makroima, kurvama i bankarima, kockarima i mafijaima...bude u meni nostalgiju, koju je teko opisati! PROFESOR: Jo sam vam zaboravio rei da je u ovom kvartu ivio i jedan baca kladiva, dvije primabalerine blizanke, tajnik HDZ-a i ilustratorica djejih slikovnica! ROBIJA: Koja vam je najblia ambulanta u sluaju da dobijete upalu slijepog crijeva? PROFESOR: Ona u Runjaninovoj! ROBIJA: Mi smo na robiji, ne biste vjerovali, imali stalnu medicinsku skrb samo da bi drava pokazala kako i robijai na robiji mogu popraviti zub! PROFESOR: Za zube vam je najbolja jabuka! Evo pogledajte moje! (zacvokoe zubima) ROBIJA: Pogleda mu zube: Da stvarno! PROFESOR: Nemam nijednog pokvarenog! Sve to je bilo pokvareno dao sam izvaditi! ROBIJA: Imate pravo! I ja sam tako postupio! Nama je zube upao tamniar, sin mesara! PROFESOR: Bolje i to nego da vam ih je upala UDBA! ROBIJA: Vi i ja imamo neto zajednikoga... PROFESOR: A to je? ROBIJA: Nostalgija za izgubljenim vremenom i zubima! PROFESOR: To ste dobro rekli, iako jo moemo gristi!

str.18 ROBIJA: Pokuavam zamisliti za im bi sve ljudi alili kad bi ih netko anketirao za TV DNEVNIK? PROFESOR: Veina bi alila za bivom dravom, a neki bogme i za NDH, samo to to ne bi smjeli rei! ROBIJA: Dobro, tko ureuje sve te dnevnike tih najgledanijih trideset minuta, ako se ne smije rei da smo ustae? PROFESOR: Zato vam je najbolje rei da vas mui heimweh iliti nostalgija za rodnim krajem! Da ste roeni u Zagorju, a ivite u Zimbabveu! Ili to je jo bolje da ste roeni Osjeanin, a policija vas trai u BiH! ROBIJA: Jedan moj kolega po struci godinama je alio za njemakom MARKOM nakon to je njom sagradio vikendicu! PROFESOR: A ja sam poznavao jednog Trnjanina koji samo to nije plakao kad su mu sruili kabinu na savskom kupalitu! ROBIJA: Mogla bi se napisati cijela knjiga o vrstama nostalgija i nostalgiarima! Uzmite samo rodoljube nostalgiare i antifaiste nostalgiare! PROFESOR: Ovo s knjigom o nostalgijama uope nije loa ideja, utoliko vie to je ta vrsta, literature vrlo rijetka! ROBIJA: Ne biste vjerovali i ja sam probao na robiji pisati pjesme, ali mi ih je jednog dana ravnatelj oduzeo pod izgovorom da njima kvarim mlade robijae! PROFESOR: Robijae kvariti poezijom?? Gotovo nevjerojatno! ROBIJA: Ha ujte, tip je po prianju straara imao jedva puku kolu! PROFESOR: To je prednost slobode! Sad moete pisati i srati to vam se god prohtije, vano je da niste voa nove hrvatske desnice! ROBIJA: Jeste li vi u kojoj stranci! Navodno ih ima 120! PROFESOR: Jesam, u stranci penzionera! ROBIJA: uo sam za tu stranku kad su hvalili vladu i premijera zato to vraaju dug penziima! PROFESOR: Ja osobno nisam dobio nita, vi ste prvi koji mi je poveao penziju! ROBIJA: Poinjem sam sebi sliiti na Robina Hooda! Ovo zapravo i nije loa ideja, uzimati onima koji imaju i davati onima koji nemaju! PROFESOR: Samo to biste onda opet zavrili u bajboku! ROBIJA: Bar bi mi savjest bila mirna, kako bi to rekao kardinal Stepinac! PROFESOR: Vi se jo niste ni rodili kad je on to rekao! ROBIJA: Kad smo ve kod Stepinca, ima li tu koja crkva u blizini? Rado bih se ispovijedio i priestio prije negoli ponem opet provaljivati? PROFESOR: Rekli ste da se povlaite!? ROBIJA: Zahvaljujui vama opet imam volju orobiti banku! PROFESOR zbunjeno: Da najprije rijeimo problem s crkvom, moe? ROBIJA: Moe! Ima li koja u blizini! PROFESOR: Ima! Crkva Svete Terezije u kojoj sam kao desetogodinjak kod asne Imakulate uio svirati orgulje!

str.19 ROBIJA: Nadam se da nije i crkva predviena za ruenje? PROFESOR: Ne, ne, nju su ak i obnovili, jedino to je sve manje vjernika! ROBIJA: Ide li uope jo tko na misu? PROFESOR: Puno manje nego devedeset i prve! ROBIJA: A je li? PROFESOR: Sad nedjeljom uglavnom idu u trgovake centre i mole se zlatnom teletu! ROBIJA: Navodno se u tim centrima moe i jeftino jesti?! PROFESOR: Graaninu pokornom s troje djece, enom, punicom i autom starim dvadeset i pet godina, dovoljno je punuditi jeftini beefsteak pa da ena zaboravi kuhati i moliti! Osim toga obavezno neto i kupe, uostalom zato im i nude jeftine odreske! ROBIJA: Gdje je tim ljudima pamet? PROFESOR: to su siromaniji, to su bedastiji, s tim da im je za to uvijek netko drugi kriv. ROBIJA: Evo, kia je definitivno prestala! PROFESOR: Rekli ste da ponovo imate volju krasti? Nadam se da to niste ozbiljno mislili? ROBIJA: Sad bi to bila ista rekreacija! Pogledajte samo velike portae! Kad dou u godine i prestanu se aktivno baviti portom i dalje rekreativno igraju nogomet, tenis il' golf! Neki ak postanu treneri, izbornici ili klupski funkcioneri! PROFESOR: Dvojim da biste vi u vaem poslu, pardon portu, mogli postati trener, funkcioner il' izbornik VATRENIH! ROBIJA: Ova vam je dobra, ova s Vatrenima! Za sada jo uvijek mogu, bez obzira na godine, s lakoom orobiti banku, manju potu il' mjenjanicu! PROFESOR: Bila bi to obina pljaka kako bi to rekao onaj bivi amater s Pantovaka! ROBIJA: To blebetanje mu je i priskrbilo mjesto predsjednika! PROFESOR: Imate pravo! U dva mandata dobro nam je vadio mast! ROBIJA: Kad smo ve gotovo prijatelji, a i razmiljamo kao da smo braa... mogli biste mi pomoi! Vidjet ete, sve je jednostavnije negoli mislite! PROFESOR zgroeno: Ja vama pomoi? Vi se alite! Pa da u mojim godinama rekreirajui se, zavrim u prugastim gaama? ROBIJA: Ne, ne alim se! Za pomo ne biste dobili ni uvjetnu! PROFESOR kao da razmilja: Uostalom zato ne! U mojim godinama nemam to izgubiti! ROBIJA: Eto vidite! U jednoj veeri kao to je ova, mogli biste uz malo sree zaraditi vaih stotinu mirovina! PROFESOR: Ne znam, ali neto me tjera da pokuam! Kad se sjetim svog etrdesetogodinjeg profesorskog staa, ini mi se da sam se samo dosaivao! Bio je to monotoni ivot bez uzbuenja i akcije, ili kako bi se danas reklo, bez adrenalina!

str.20 ROBIJA: Vidjet ete kad jednom krenete, teko ete stati! PROFESOR: Kao mladi profesor matao sam o znanstvenom radu u laboratoriju, da bi na kraju zavrio ko profesor u srednjoj koli, meu djeurlijom kojoj se, da oprostite, ivo jebalo za biologijom! ROBIJA: Sad vam sigurno ne e biti dosadno, jamim vam svojom dvadesetogodinjom praksom! PROFESOR: U svakom sluaju drae mi je obijati banke negoli sjediti u parku i hraniti golubove! ROBIJA: Za poetak kreemo s mjenjanicama, a onda prelazimo na manje potanske urede, kladionice i kao kruna svega na blindirana kola s plaama za zastupnike! PROFESOR: Uostalom kad starci u mojim godinama jo tre maraton, zato ja ne bih obijao sefove! ROBIJA: Mislim da ste na pravom putu! Tako mi je barem govorio psiholog kad sam izlazio iz Lepoglave! PROFESOR: to se mene tie, malo bi se prevario! Jer meni u mojim godinama rei da sam na pravom putu, to samo moe biti put prema Mirogoju! ROBIJA: Uz malo sree jo ete vi sebi na Mirogoju kupiti najskuplju grobnicu! PROFESOR: Ne bih imao nita protiv da jednoga dana pokraj mene, biologa i pljakaa, poiva partizanka i bombaica Milka zvana par nepar! ROBIJA: Budui da nam je mjenjanica na dohvat ruke predlaem da prvo ponemo s njom, ako se slaete? PROFESOR: Bez ikakvih priprema!? ROBIJA: Mislim da je trenutak idealan! Kasno je i mrano, vjerojatno je grom udario u trafostanicu, pa je na ulinim stupovima nestalo struje, a ni prolaznika vie nema nakon oluje! Sad je pravi trenutak za akciju! PROFESOR: Ovo sa strujom stvarno nam je dolo ko kec na jedanaest! Nije prvi put da nam ulica ostane u mraku! Truli drveni stupovi i elektrina mrea jo su iz Austro - Ugarske, ali zato nas okruuju najmodernije zgradurine i banke kao da smo dio vicarske! ROBIJA: Tako vam je to kad netko unitava i gradi kao da nije njegovo! PROFESOR: Kakav vam je plan ako ve nemamo pripreme? ROBIJA: Nema tu potrebe planirati! Iskustvo me ui, to se vie planira, to je akcija kilavija! PROFESOR: to je s alarmom? Pretpostavljam da danas svaka posrana mjenjanica ima kakav - takav alarm ili bar kameru koja snima! ROBIJA: Vlasnicima je preskupo ulagati u alarme i sigurnosne kamere! Pouzdaju se u vjerojatnost da ne e ba oni biti rtve pljake! PROFESOR: Sad biste mi mogli rei, kad smo ve ortaci, to je meni initi u cijelom projektu? ROBIJA: Za poetak biste motrili pred mjenjanicom i dojavili mi dolazi li tko ili je kojim sluajem murija u blizini!

str.21 PROFESOR: Kako vam to dojaviti dok vi operirate u mjenjanici? ROBIJA: Lijepo! Imate mobitel? PROFESOR: Imam! ROBIJA: Onda je sve rijeeno! Moj broj ete staviti na brzo biranje! PROFESOR: Kad bih ja to znao! ROBIJA: Nema problema dajte mi va mobitel! PROFESOR vadi iz depa mobitel ispriavajui se: Ovo je malo stariji model, nema ni kameru, ni fotoaparat, ni igrice! ROBIJA uzima mobitel i neto po njemu tipka: Evo dovoljno je u sluaju kakve frke, stisnuti sedmicu! To vam je brzo biranje mog broja, a ja u umjesto zvonjave il' glazbe osjetiti vibru u depu! PROFESOR nepovjerljivo: Samo sedmicu? ROBIJA: Tako je! To je sve kaj morate napraviti, ak' nekaj krene po zlu! PROFESOR: Kaj se mene tie, ja sam spreman! ROBIJA: Ak' je tak krenimo! PROFESOR: A da ipak malo proetamo i izvidimo kaj se dogaa u kvartu? ROBIJA: Nije potrebno, sve sam ja to snimio jednim pogledom traei vulkanizera! PROFESOR: Ha nita, onda krenimo! ROBIJA: Najvanije je da cijelo vrijeme mislite kako ete od sutra biti bogatiji za stotinjak tisua eura, a moda i vie! PROFESOR: Ve polako mislim! ROBIJA: Vidi se da ste intelektualac! Nekoj budali rei da misli, to vam je kao da plavui kaete da promijeni boju kose! PROFESOR: Nita, onda krenimo i neka nam Bog pomogne! ROBIJA: Tako je!! (krenu utke prema mjenjanici ogledavajui se) PROFESOR: Malo se tresem! Ne znam je l' to od straha il' hladnoe! ROBIJA: Od hladnoe sigurno nije, tek smo u lipnju! PROFESOR: Zadnji put sam se tak tresel kad sam dobil prvu penziju! Moete misliti kako se sada tresem kad ih trebam dobiti sto! ROBIJA: Nita vi ne brinite! U sluaju da misija propadne ja u vam davati po jednu penziju mjeseno! PROFESOR: A da se ipak pomolimo prije neg kaj krenemo! ROBIJA: Samo izvolite, molitva e nam dobro doi, pogotovo meni umjesto ispovijedi! PROFESOR u pola glasa: Anele uvaru mili, svojom snagom me zakrili prema Bojem obeanju... ROBIJA prihvaajui molitvu: uvaj mene nou, danju, osobito pak me brani da mi duu grijeh ne rani... ZAJEDNO: ...a kad s ovog svijeta poem, sretno da u nebo doem, da se ondje s tobom

str.22 mogu vjeno klanjat dragom bogu! Obojica se prekrie! PROFESOR: Ne biste vjerovali sad mi je puno lake! ROBIJA: I meni! Svaka ast, izabrali ste pravu molitvu za ovu nau pljaku stoljea! AMEN! Izgube se u mraku periferije. MRAK i kraj

str.23

str.24

LICA: Postariji mukarac graanskog izgleda Mukarac izmeu 40 i 50 godina neuredno obuen!

str.25