You are on page 1of 24

Cover Tesla Novine bmp copy.

indd 1 7/3/06 1:26:48 PM


GOSPI 16/02/1992.
Cover Tesla Novine bmp.indd 2 6/30/06 12:14:37 PM
1
TO, KAKO & ZA KOGA
Od Broadcastinga
do Normalizacije:
posveeno Nikoli Tesli
Izloba Normalizacija: posveeno
Nikoli Tesli predstavlja vie od etrdeset
prijedloga likovnih umjetnika, novinara,
arhitekata, dizajnera, studenata, pisaca
itd., pristiglih na otvoreni poziv za
prijedlog anti-spomenika Nikoli Tesli,
instalaciju Spomenik roenju 21. stoljea
[2004-5] umjetnika Michaela Bluma, te
arhivski materijal vezan za recepciju
Nikole Tesle i njezinu iru drutveno-
politiku pozadinu u posljednja etiri
desetljea. Uz pratea predavanja Micheala
Bluma Mitovi podrijetla [29.06.2006]
i povjesniarke umjetnosti Bojane Peji
Public art i politika sjeanja [03.07.2006],
te specijalni broj novina Galerije Nova
s tekstovima Borisa Budena, Dunje
Blaevi, Jasmine Fukan, Ane-Marije
Koljanin, Bojane Peji, Sreka Puliga i
dr., projekt Normalizacija: posveeno
Nikoli Tesli nastoji povezati i istraiti
kompleksne odnose izmeu nekoliko
goruih drutvenih tema - kolektivnog
odnosa spram prolosti i konstrukcije
povijesti, ekonomske tranzicije i pitanja
nacionalnog identiteta i nacionalizama,
poslijeratne normalizacije i pro-EU
orijentacije Hrvatske, statusa etnikih
manjina [ponajprije srpske] u suvremenom
hrvatskom drutvu i uloge spomenika
kao toke oko koje se kondenziraju
politiki rituali. Spomenuta tematika
prelama se i razmatra u odnosu na razliitu
dinamiku kolektivne percepcije lika i djela
Nikole Tesle, iju 150. obljetnicu roenja,
ove godine i hrvatska javnost gorljivo
obiljeava.
Potreba odmaka od sveopeg slavlja,
mitologiziranja i velianja, grandioznih
politikih i reprezentacijskih gesti i rituala
koji se odvijaju oko reinventiranog lika
i djela Nikole Tesle u recentnom valu
interesa hrvatske [politike] javnosti
za Teslu, potaknuta je oitavanjem
tog procesa kao simptoma procesa
normalizacije: demonstracije politike
korektnosti i ispravnosti na pristupnom
putu Europskoj Uniji, ogranienog ali
ipak dobrodolog pokuaja asimilacije
drugosti u korpus vlastite kulture...
Premda procesi normalizacije upuuju
na stanja koja slijede nakon odreenih
socijalnih trauma, normalizacija ne
donosi ozdravljenje, nego funkcionira
kao oivljavanje funkcionalnosti povrine,
zatakavajui i potiskujui realne probleme.
U tom smislu i dananje prihvaanje Tesle i
njegovo ugraivanje u temelje pri-povijesti
nacionalne kulture poziva na pojaanu
pozornost za ono to u tom procesu
ostaje u drugom planu, neizgovoreno ili
nevidljivo [prikriveno].
PROJEKT: BROADCASTING
Nikola Tesla [1856 1943], Srbin iz Hrvatske
koji je umro kao ameriki dravljanin,
ekscentrik, asketa s vizijama koga svojataju
i odriu ga se Hrvati, Srbi i Amerikanci,
izumitelj je vie od 800 patenata i
teorijskih postavki za razvoj radija,
radara, satelita, elektronskog mikroskopa,
mikrovalne penice, fuorescentne arulje
itd. Suvremena percepcija Nikole Tesle,
ovjeka koji je izumio budunost, obiluje
priama u rasponu od teorija urote koje
ukljuuju fbi i ameriku vladu do mistinog
oboavanja njegovih istraivanja energije i
izvora ivota. Prouavanje njegova ivota
i izuma vodi u ire istraivanje tema
broadcasting medija, autorskih prava,
intelektualnog vlasnitva, fnanciranja,
distribucije i utilizacije znanosti i
umjetnosti, politike znanosti i opisa
umjetnikih i znanstvenih procesa rada i
njihovih rezultata, obrambenih sustava...
Istodobno, Teslina istraivanja na podruju
telekomunikacija i obrambenih sustava
jo su relevantnija u svjetlu ponovnog
aktiviranja hladnoratovskog diskursa od
strane nove amerike administracije. Tim
smo rijeima opisali Nikolu Teslu i na
interes za njega u povodu projekta u kojem
je pod zajednikim nazivom Projekt:
Broadcasting, posveen Nikoli Tesli
[2001/2.] odrano niz predavanja, radijskih
i internet intervencija, umjetnikih akcija i
javnih foruma, objavljeno nekoliko knjiga
[Brian Holmes: Hijeroglif budunosti,
Hans Ulrich Obrist: Zagreb 06/01,
Renata Salecl: Protiv ravnodunosti], te u
suradnji s Tehnikim muzejom u Zagrebu
organizirana meunarodna izloba.
Projekt Broadcasting razmatrao
je prvenstveno ekonomske i politike
uvjete koji spreavaju potpunu
realizaciju demokratskih potencijala
novih tehnologija, a posveta Tesli bila
je ne samo izraz potovanja za njegova
znanstvena postignua i viziju znanosti
kao drutvenog aktera ljudske emancpacije,
nego i reakcija na injenicu da je tijekom
1990-ih Teslino srpsko porijeklo ozbiljno
nagrizalo njegov kultni status znanstvenika
s drutvenom vizijom. Due od desetljea
Tesla nije bio dijelom javnog diskursa, bio
je marginaliziran ili u najboljem sluaju
preputen manjinskoj kulturi. To nije bio
sluaj, previd ili neka iznimka - rije je o
loginoj posljedici politike i kulture u kojoj
su se sva kulturna, znanstvena, povijesna
dostignua defnirala prvenstveno u
terminima etniciteta i nacije.
Dok su se pitanja to, kako i za koga u
Projektu: Broadcasting odnosila na medije:
to se njima distribuira, kako se to ini s
obzirom na tehnoloku podlogu, taktike i
strategije, te za koga, to jest tko je publika u
modelima masovne komunikacije i koje su
joj alternative, u fokusu aktualnog projekta
su pitanja vezana za upisivanje politikih
i ekonomskih interesa u reinterpretaciju
odreene povijesne linosti ili dogaaja,
naine kako funkcioniraju mehanizmi
reprezentacije u relaciji uspostave
kolektivne memorije, na koji nam se nain
reprezentacijski mehanizmi obraaju,
kakvu nam sliku povijesti nameu, kako
prema njoj uspostavljamo distancu,
pokuavamo ponuditi alternativu...
NORMALIZACIJA
Danas nam je jasno da je ve sama
mogunost realizacije Projekta:
Broadcasting, posveenog Nikoli Tesli
bila rani simptom normalizacije, openito
shvaene kao ukupnost drutvenog
aparata pomou i kroz koji se producira
i reproducira normalnost. U nekoliko
je godina Nikola Tesla postao model
pomirenja i gradnje mostova meu
narodima i susjednim dravama, a njegov
poslovini ponos srpskim rodom i
hrvatskom domovinom prepoznat je
kao upotrebljiv dnevnopolitiki slogan,
pri emu su Teslini nepobitni znanstveni
uspjesi dovoljan zalog prikupljanja
bodova u iskazivanju meunacionalne
snoljivosti.
Aktualni cinizam sluaja Tesla -
iskazan u hitnoj obnovi kue u Smiljanu,
najavama izgradnje tehnoparka, sage oko
postava spomenika u Zagrebu, natjeaja
za novi spomenik u Smiljanu itd., ocrtava
se na zanijekanoj i potiskivanoj povijesnoj
perspektivi, simbolino vidljivoj u aktu
miniranja Teslina spomenika u Gospiu
poetkom 1992. godine. No kako svako
ukljuivanje pretpostavlja neku vrstu
iskljuivanja, tako i dananje slavljeniko
ukljuivanje Tesle u temelje nacionalne
kulture pretpostavlja odreeni drutveni
zaborav, iskljuivanje javne svijesti i
refeksije razdoblja u kojem bi se Tesla
mogao posramiti i svog srpskog roda i
svoje hrvatske domovine. Hrvatski Sabor
danas proglaava godinu Tesle a hep
se oglaava plakatima i video spotovima
s Teslinim likom, ali slijepa toka
obiljeavanja Tesline obljetnice i njegove
slavljenike recepcije u Hrvatskoj jest
injenica da izmeu 165 i 225 sela i zaselaka
u kojima je prije 1990/Domovinskog rata
stanovnitvo srpskog etnikog porijekla
inilo veinu, jo uvijek nema ponovno
uvedenu elektrinu energiju.
Ponovna resurekcija Teslinih
spomenika i memorijala simboline
su geste koje ritualno proglaavaju
zavrenim nerazrijeene traumatine
procese devedesetih. Zaborav tako postaje
konstitutivni element novog nacionalnog
identiteta, a dananje se ponovno
prigrljivanje Tesle od strane politikog,
kulturnog i ekonomskog establishmenta
odvija na pozadini jasne svijesti da su i
promjene etnike strukture stanovnitva
praktino nepovratne.
Normalizacija je tema kojom smo se bavili
i u istoimenom projektu realiziranom
tijekom 2004. kao serija javnih razgovora
i meunarodna izloba u galeriji Nova.
Tim smo projektom, iniciranim u suradnji
s Centrom za suvremenu umjetnost
Every truth has its historical moment.
Leibniz
Neka sve bude privremeno...
V.I. Lenjin o spomenicima u pismu A.V. Lunaarskom
Ulaznica [gore] i novinski oglas [desno] za
Projekt: Broadcasting
01-09 Tesla Nova.indd 1 6/30/06 12:40:01 PM
2
Rooseum [Malmo, vedska] i Centrom
za suvremenu umjetnost Platform
Garanti [Istanbul, Turska], pokuali
ukazati na potrebu dekonstrukcije
lanog univerzalizma koji karakterizira
normalizacijske procese u naporu
dostizanja imaginarnog ideala liberalne
demokracije i slobodnog trita. Izloba
se fokusirala na nekoliko varijacija
normalizacije koja se u razliitim
kontekstima i dinamikama podjednako
odvija na Istoku i na Zapadu, upisujui ih
na pozadini zbivanja globalno odreenih
kolapsom socijalizma i slomom Istonog
bloka te ekspanzijom Evropske unije i
nato-a.
Bavei se Nikolom Teslom danas, u
situaciji upadljive simptomatinosti
pomaka u percepciji Nikole Tesle u
javnom diskursu, ponavljanje motiva
naih ranijih projekata inzistira na
njihovoj nerazrijeenosti i urgentnosti:
Nikola Tesla, povod jednog projekta,
sada se ponovno javlja kao sinegdoha
politikih procesa i problema/tinosti
pitanja identiteta, a ponavljanje teme
drugog projekta, normalizacije, nije
iskljuivo ideoloki indikator stanja
stvari, nego i svojevrsni pokreta diskusije,
kritikog miljenja i kreativnog otpora
stanjima normalizacije kojima kao
drutvo i pojedinci bivamo svakodnevno
podvrgnuti. Primijenjena na plan izlobe
prijedloga anti-spomenika Nikoli Tesli,
normalizacija nudi specifan rakurs koji
odreuje i pozicionira pogled meusobno
vrlo razliitih radova i projekata, koji se
autonomno bave itavim sklopom zasebnih
problema i preokupacija.
SPOMENICI I ANTI-SPOMENICI
Politiki prostor ne moe funkcionirati
bez vlastita vizualnog aparata i o njemu
se mora suditi i na osnovu tog vizualnog
aparata.
U sfrj 50-ih, 60-ih i 70-ih godina
XX stoljea uspostavljena je praksa
spomenike plastike u kojoj su
gotovo svi veliki spomenici nob-u bili
modernistiki, s visokim stupnjem
modernistike redukcije, pa i apstrakcije
[Jasenovac, Kamensko, Kozara, Sutjeska,
Dotrina itd.]. Uvoenjem demokracije
i viestrananog parlamentarnog sustava
u Hrvatskoj se uspostavio i novi politiki
imaginarij, koji ukljuuje [manje ili
vie nasilno] uklanjanje vie od dvije i
pol tisue spomenikih obiljeja koja
su obiljeavala pozitivnu povijest
antifaistike borbe i socijalistike
Jugoslavije, te podizanje novih spomenika
ija je reprezentacijska praksa usmjerena
iskljuivo na ouvanje i konstrukciju
nacionalne povijesti. U tom smislu danas
se izazovnim ini razmisliti o injenici
da socijalistika vlast u modernistikom
apstraktnom izrazu uoava povezanost s
univerzalizmom socijalistikog projekta
emancipacije, dok se jedan od najveih
spomenika dogaaju iz prolosti koju se
reinterpretira kao nacionalna povijest
- spomenik Seljake bune u Stubici -
realizira fgurativno!
Upravo zato to je spomenik uvijek
materijalizacija kolektivne memorije,
iji uinci kataliziraju i kanaliziraju
kolektivno sjeanje u specifnim
odnosima moi, spomeniki anr
umjetnicima je omoguavao izazvati
dominantnu politiku reprezentaciju
kolektivne memorije. Inicirajui natjeaj
za anti-spomenik posveen Nikoli Tesli
evocirali smo tradiciju anti-spomenika
ukazujui na kritiki odmak koji takva
praksa oznaavanja javnog prostora i
uspostave kolektivne memorije zauzima
spram forme tzv. tradicionalnog
spomenika. Naime, anti-spomenika
praksa dovodi u pitanje znaenje i ulogu
tradicionalnog spomenika zbog naina
kako se on pozicionira prema kolektivnom
sjeanju. Kapacitet ouvanja memorije
tradicionalnog spomenikog anra [koji
u lokalnim uvjetima podrazumijeva u
osnovi devetnaestostoljetnu fguralnu,
monumentalnu paradigmu] pokazuje
se izuzetno oskudnim. Prema rijeima
teoretiara Jamesa Younga, koji je
bavei se memorijalima holokausta
afrmirao termin anti-spomenika
[countermonument] u diskursu suvremene
umjetnosti, monumentalna memorijalna
forma uvelike nas liava same obaveze
sjeanja; nameui se kao dovrena gesta,
stalnom formom i sjeanje biva fksirano -
barem do sljedee legalne povijesne revizije
ili pak nasilnog unitenja, mogli bismo
nadodati. Tradicionalna spomenika forma
tako proces memorije, koji nuno jest i
traumatian, zaustavlja, a gledateljeva se
uloga svodi na distancirano promatranje.
Forma prijedloga anti-spomenika
ne implicira negativni reprezentacijski
predznak - u ovom sluaju negativan stav
prema liku i djelu Nikole Tesle. Upravo
suprotno, ini se da upravo u pojmu
anti-spomenika jo uvijek obitava proces
kreativne imaginacije, fuidne mogunosti
kritikog promiljanja koje objektni status
umjetnikog djela propituju u odnosu
na kolektivnu memoriju i javnu sferu.
Afrmacijom prijedloga, a ne dovrenih
projekata, eljeli smo istraiti i katalizirati
kreativne mogunosti redefnicije ideje i
anra spomenika kao javnog, simbolinog
ina i njegove preobrazbe u nehomogenu,
procesualnu, nuno problematinu,
nestabilnu, participativnu, provokativnu
formu.
Urgentnost uspostave sjeanja i
suoavanja s prolou koleba se izmeu
permanentnog nedostatka, pomanjkanja
geste iskazivanja i priklanjanja zaboravu.
NAPOKON - TESLA
Sudei prema arhivskim materijalima,
uglavnom iz dnevnih novina s prostora
bive Jugoslavije, obljetnica roenja Nikole
Tesle uvijek je bila povod jednokratnim
politiki motiviranim intervencijama. Ton
novinskih lanaka predvidivo se mijenjao
od odlunog i optimistinog [60-ih i 70-ih
godina] do kritinog [sredinom 80-ih].
Krajem 80-ih i poetkom 90-ih u srpskim
medijima Tesla je uvuen u nacionalno-
mitoloko ludilo, a iz hrvatskih medija
uglavnom nestaje. Svih tih desetljea s
Faksimil iz publikacije Nikola Tesla
Program proslave u povodu 120. obljetnice
roenja, Zagreb-Smiljan-Gospi 1976.
01 | Richard Sennett:
Demokratic spaces,
Hunch, 2005.
planovima i izvedbom ureenja Smiljana
se kasnilo, spomenici su se podizali, na
brzinu su se organizirali znanstveni
skupovi, politiari su drali govore, a
to birokratsko sivilo ni danas nije bitno
drukije.
Sve dok se kultura shvaa kao domena
[identitetske] reprezentacije, ni ne
moe se bitno promijeniti. Zato ono to
obljetnica Tesle u dananjim specifnim
normalizacijskim okolnostima prije
svega treba uzeti u obzir nije samo
potencijalno transformativna mogunost
otvorenog i participativnog procesa
stvaranja memorijala, nego i promiljanje
demokratskog prostora u cjelini - prostora
koji tvori demokraciju ivog ruba,


zahtijeva i potie aktivno zauzimanje
za drugog i nadvladava ravnodunost
tolerancije - a upravo se u toj toci
iscrpljuje pothvat hrvatske normalizacije.

01-09 Tesla Nova.indd 2 6/30/06 12:40:10 PM


3
IZ OVOG RATA, NAJVEEG OD KAD JE ISTORIJE, MORA SE RODITI NOVI SVIJET, KOJI E
OPRAVDATI RTVE TO IH COVJECANSTVO PODNOSI. TAJ NOVI SVIJET MORA BITI SVIJET U
KOME NEE BITI EKSPLOATACIJE SLABOG OD STRANE ZLOG; GDJE NEE BITI PONIAVANJA
SIROMANOG OD SILOVITOG I BOGATOG, GDJE E DJELA UMA, NAUKE, UMJETNOSTI
SLUITI CJELINI ZA ULJEPAVANJE I OLAKAVANJE IVOTA, A NE POJEDINCIMA ZA STJECANJE
BOGATSTVA. NOVI SVIJET NEE BITI SVIJET POGAENIH I PONIENIH, VE SLOBODNIH LJUDI
I NARODA, JEDNAKIH U DOSTOJANSTVU I POTIVANJU COVJEKA.
Nikola Tesla 23/04/1942
M
i
r
k
o

I
l
i


p
r
e
d
l
o

a
k

z
a

f
o
t
o
i
l
u
s
t
r
a
c
i
j
u

n
a
s
l
o
v
n
i
c
e

t
j
e
d
n
i
k
a

D
a
n
a
s

b
r

6
7
,

3
1
.
0
5
.
1
9
8
3
,

S
t
u
d
i
o

S
L
S

/

f
o
t
o

L
u
k
a

M
j
e
d
a
01-09 Tesla Nova.indd 3 6/30/06 12:40:22 PM
4
LAURIE ANDERSON UNITED STATES 1-4
1984.
PLES ELEKTRICITETA
[ ZA NIKOLU TESLU ]
Prije nekog vremena dobila sam poziv od Teslinog instituta iz Beo-
grada, meudravni. Glas je bio vrlo slab i rekao: Poznato nam je da
je veliki dio vaeg rada posveen Nikoli Tesli, i poznata nam je blokada
podataka o tom ovjeku u Sjedinjenim Dravama Amerike. Zato bi vas
voljeli pozvati na na institut kao slobodnog graanina svijeta... kao slo-
bodnog govornika o Amerikoj Imperijalistikoj Blokadi Informacija... o
kapitalistikom otporu Tehnolokom Progresu... Opstrukciji Inovacije u
Zapadnom Svijetu. Pa razmislite o tome. Spustio je slualicu. Pomislila
sam: Gle, prva prilika da kaem to mislim, i zapoela sam s istraiva-
njima o Tesli, ija je ivotna pria zapravo vrlo tuna.
U osnovi, on je izumio izmjeninu struju, mnogo raznih generatora
i Teslinu zavojnicu. Njegov je san bila beina energija. I radio je na
sistemu kojim bi se aparati mogli prikljuiti direktno u pod. Sistemu
koji nikad u stvari nije dovrio.
Tesla je doao iz Graza i zapoeo raditi za Tomasa Edisona. Edison
nije podnosio Teslu iz nekoliko razloga. Jedan je bio taj to se Tesla
svakoga dana na poslu pojavljivao formalno odjeven - jutarnji kaput,
suknene dokoljenice, cilindar i rukavice - a u ono vrijeme to jedno-
stavno nije bio Ameriki Nain. Edison je takoer mrzio Teslu zbog
stvari koje je Tesla izumio tako odjeven.
Edison je uinio sve to je bilo u njegovoj moi da sprijei prijelaz na
izmjeninu struju i uloio je sve napore da je diskreditira. U svojim
kasnijim godinama Edison je bio neto poput showmana i kruio je
po Chautauqi, na sjeveru drave New York, demonstrirajui tetnost
izmjenine struje. Uvijek bi imao psa sa sobom, popeo bi se na po-
zornicu i rekao: Dame i gospodo! Sada u vam demonstrirati uinak
izmjenine struje na ovom psu! I uzeo bi dvije ice, privrstio ih na
glavu psa i pas bi bio mrtav za manje od trideset sekundi.
Bilo kako bilo, odluila sam seriju predavanja u Beogradu zapoeti
pjesmom pod nazivom Ples elektriciteta, iji je ritam izveden iz je-
dnog stvarnog plesa - nenamjernog plesa - a to je ples koji izvodite
kada vam je jedan od prstiju zaglavljen u utinici, ruke vam pumpaju
gore i dolje, usta vam se sporo otvaraju i zatvaraju, i osjeate snagu,
ali ne moete izustiti ni rijei.
Preveo: Tomislav Wruss Quorum 1986
01-09 Tesla Nova.indd 4 6/30/06 12:40:26 PM
5
f
o
t
o

K
a
r
l
o

R
o
s
a
n
d
i

01-09 Tesla Nova.indd 5 6/30/06 12:40:37 PM


6
01-09 Tesla Nova.indd 6 6/30/06 12:40:45 PM
7
Problem Tesla u stvari je problem jednog sasvim
ogranienog i povijesno zastarjelog pojma kulture.
Rije je o kulturi kao kljunom elementu identiteta
politike zajednice, u konkretnom sluaju, hrvatske
nacije. Otuda dvostruki redukcionizam u samoj
artikulaciji problema: Najprije se sva mnogoznanost
fenomena znanstvenika Nikole Tesle svodi na jedan
element njegova navodnog identiteta [mi smo danas
uvjereni da svaki ovjek ima neki identitet pa takav
identitet kao neto samorazumljivo retroaktivno
pripisujemo i Tesli]. Tako je on za nas najprije samo
hrvatski Srbin, to omoguuje da se problem svede
na pitanje njegove kulturne pripadnosti, odnosno na
dileme koje iz odgovora na to pitanje proizlaze.
ini se da je hrvatska javnost danas spremna
prihvatiti Srbina Nikolu Teslu kao svog, to e rei
kao lik i djelo koje pripadaju hrvatskoj kulturi. Ta je
injenica u danim okolnostima bez sumnje pozitivna.
Prije svega zato to prihvaanje Tesle mijenja sam
pojam hrvatske kulture, inei ga inkluzivnijim, a time i
univerzalnijim. Ako je Srbin Tesla dio hrvatske kulture,
onda su i hrvatski Srbi, odnosno njihova kultura,
takoer dio hrvatske kulture; ako to vrijedi za njih,
onda vrijedi za ostale, za Talijane, Maare, Slovake,
itd. odnosno za tzv. manjinske kulture u cjelini, dakle i
kulture raznih marginalnih grupa, seksualne ili druge
subkulturne naravi, itd. Na koncu to znai da hrvatska
kultura nikako ne moe biti samo hrvatska, odnosno
da se, u krajnjoj konzekvenci, ne moe temeljiti u svojoj
etnikoj supstanci.
To meutim takoer znai da hrvatska kultura ne
moe pretendirati ni na ekskluzivnost. Nitko ne moe
zabraniti Srbima da Teslu kao Srbina takoer posvoje u
vlastitu nacionalnu kulturu. Tako se jedan dio hrvatske
kulture preklapa s jednim dijelom srpske kulture.
[Zato ga onda, recimo, ne bi zvali hrvatskosrpski,
odnosno srpskohrvatski? Tako bi, gledano iz
zagrebake perspektive, Tesla bio hrvatskosrpski
znanstvenik; iz beogradske, bio bi srpskohrvatski
znanstvenik. Bilo bi to sasvim logino, zar ne. Ali
znamo, za takav korak hrvatska javnost nije spremna
[kao uostalom ni srpska], jer danas Tesla, sutra jezik
i evo nas ponovo u bivoj Jugoslaviji. A upravo smo s
tog razloga i izali iz nje, da dio naeg identiteta koji je
zajedniki sa Srbima, to se prije svega odnosi na sam
jezik i to u gotovo apsolutnom itaj: lingvistikom
smislu, ne moramo dijeliti ni s kim drugim, a pogotovo
ne sa Srbima.
Ali problem s Teslom je i u tome to njegov sluaj
daleko nadmauje hrvatsko-srpske odnosno
bivejugoslavenske okvire. ovjek je kolovan u
Austrougarskoj monarhiji, u Grazu i Pragu, zapoeo
karijeru kao ininjer u Budimpeti, radio u Parizu
i napokon zavrio kao Americas greatest electrical
engineer, odnosno jedan od najvanijih pronalazaa
svjetske povijesti. Ne potvruju li te injenice apsurd
pitanja o kulturnoj pripadnosti Nikole Tesle, odnosno
apsurd ideje kulturnog pripadanja kao takve? Nisu
li one najbolja potvrda hibridnog karaktera hrvatske
kulture odnosno hibridnog karaktera svake kulture? No
ako bismo tu ideju konzekventno slijedili i pretvorili
je u predmet spora, u proturjeje koje delegitimira
samu ideju kulturnog identiteta, doli bismo u sukob
s drutvom, s aktualnom ideologijom na kojojoj
ono poiva, s konkretnim politikim snagama
koje artikuliraju danas hegemonijalnu politiku
identiteta, doli bismo u sukob s dravom, s njezinim
institucijama, prihvatili bismo prije ili kasnije rizik
iskljuenja, iz nacionalne kulture, iz drutva, drave
S druge strane, to je prije ili kasnije ionako neminovno.
Tko ne vjeruje u ideju kulturnog identiteta, sebe je ve
iskljuio, bio toga svjestan ili ne.
Kao to je poznato, ideja kulturnog identiteta poiva
na modelu kanonizacije. Kulturni identitet i nije nita
drugo nego jedan kanon kanona, na primjer, kanona
hrvatskih povijesnih i politikih velikana, kanona
hrvatskih knjievnika, hrvatskih znanstvenika, slikara,
sportaa [enski spol nije potrebno ni isticati, jer su
nacionalni kanoni ionako gotovo stotpostotno muki],
kanona povijesnih dogaaja koji tvore ono to zovemo
hrvatska povijest, kanona hrvatskih obiaja, jela,
pjesama, narodnih nonji, itd.
U tom kontekstu razumljivo je zato bismo htjeli
imati Nikolu Teslu u jednom od kanona hrvatske
kulture. to je slavniji velikan, to je znaajniji kanon,
odnosno kultura, odnosno itava nacija. Zato emo
se na sav glas ponositi Teslinim imenom i zaboraviti,
na tren, njegovo srpsko porijeklo i transnacionalno
znaenje njegova djela. Korist je vea od tete, slast
intenzivnija od gaenja. Jebiga, na je, smoi emo
hrabrosti i rei, drei naravno, fgu u depu. to nam
nee biti teko jer ta fga u depu je naa hrvatska
konstanta, autentini sastojak naeg nacionalnog
identiteta, nae hrvatske kulture koja, uostalom, i nije
nita drugo nego kultura s fgom u depu.
Boris Buden
Jebiga, na je
Ako je Srbin Tesla dio hrvatske kulture, onda su i hrvatski Srbi, odnosno njihova kultura, takoer dio hrvatske
kulture; ako to vrijedi za njih, onda vrijedi za ostale, za Talijane, Maare, Slovake, itd. odnosno za tzv.
manjinske kulture u cjelini, dakle i kulture raznih marginalnih grupa, seksualne ili druge subkulturne naravi,
itd. Na koncu to znai da hrvatska kultura nikako ne moe biti samo hrvatska, odnosno da se, u krajnjoj
konzekvenci, ne moe temeljiti u svojoj etnikoj supstanci
Ivan Metrovi: Nikola Tesla
01-09 Tesla Nova.indd 7 6/30/06 12:41:01 PM
8
Nakon proglaenja 2006. godinom Nikole Tesle
u Republici Hrvatskoj, oko provoenja programa
obiljeavanja 150. godinjice Teslina roenja angairala
su se ministarstva kulture te znanosti, obrazovanja
i sporta usmjerivi svoj interes na obnovu Tesline
rodne kue i njena okolia u Smiljanu. Ekipirane
snage ministarstava, urno podijeljene na birokratske
instance prosljeivanja odgovornosti, svim su se srcem
posvetile realizaciji ureenja Teslina Memorijalnog
centra, sredinjeg projekta ovogodinjega slavljenikog
programa. Ureenje suvremenoga edukativnog
parka posveenog Teslinu ivotu i radu obuhvatit e
reguliranje toka potoka Vaganac i izgradnju vodenice
na prirodnom vodopadu te konstrukciju Tesline ispitne
stanice koja bi simulirala njegova ispitivanja. Paralelno
se za Muzej Nikole Tesle smjeten u njegovoj rodnoj
kui osmiljava novi multimedijalni postav.
Zanimljivo, i pored svih planiranih akcija
hrvatski politiki vrh je genijalnom vizionaru Tesli
za ovogodinji jubilarni 150. roendan odluio
pokloniti barem tri spomenika za svaku proputenu
pedesetu obljetnicu po jedan! Tako je poetkom
travnja Ministarstvo kulture raspisalo natjeaj za novi
spomenik u Smiljanu, pozivajui petnaest renomiranih
hrvatskih kipara da predloe svoje radove. Kako je
natjeaj organiziran po naelu hitne akcije, tako se
Petar Barii, Marija Ujevi, Slavomir Drinkovi,
Alem Korkut i Sinia Majkus zbog prekratkog roka od
samo mjesec dana nisu odazvali. S druge strane, svoje
su prijedloge ponudili Mile Blaevi, Kruno Bonjak,
Petar Doli, Stjepan Graan, Kaimir Hraste, Petar
Jelisi, Ante Jurki, Matko Miji, Mladen Mikulin
i Dalibor Stoi. Na kraju je Prosudbeno vijee
sastavljeno od uglednih povjesniara umjetnosti
i likovnih kritiara [Tonko Maroevi, Ive imat
Banov, Petar Selem, Snjeana Pintari, Jerko Roin,
Stanko Jani i Damira Toli] odabirom izmeu
deset prijedloga prvu nagradu dodijelilo radu Mile
Blaevia. Odluivi se za stojeu fguru Tesle izraenu
od duraluminija, iri je za javnost iznio objanjenje da
se prikladno proporcioniran i dosljedno oblikovan
kip svojim uspravljenim stavom dobro uklapa u
prostor, a sjajno polirano oploje kipa od duraluminija
na stanovit nain simbolizira Teslinu ulogu u svijetu
novih tehnologija. Tako e vertikalna skulptura
uskrsnulog Tesle ilustrativno potkrijepiti tekst ispisan
na kamen-obiljeju ispred njegove kue.
Nadalje, u frenetinom oduevljenju povodom
brzopotezne legalizacije Tesle, Ministarstvo kulture je
razmiljajui o Smiljanu uzelo u razmatranje i nedaleki
Gospi te odluilo prazninu nastalu miniranjem
Teslina spomenika 1992. godine nadomjestiti novim
odljevom monumentalne skulpture Frane Krinia.
Nakon to je dobivena dozvola za lijevanje svjee
skulpture iz starog kalupa, koji se uva u Beogradu,
Boo Bikupi obeao je da e Teslin spomenik u
Gospiu biti predstavljen 10. srpnja. Pored Ministarstva
kulture, zagrebako Gradsko poglavarstvo takoer
je posegnulo za jednostavnom metodom izvlaenja
asa iz rukava ili, dostojanstvenije reeno, koritenja
tradicionalnih umjetnikih resursa i obrazaca pa e
za razliku od Gospia, Zagreb od ove godine imati
ak dva, posve istovjetna spomenika Tesle. I dok
se Kriniev spomenik prema kopiji pribavljenoj
iz Beograda izrauje u ljevaonici alu u Zagrebu,
Poglavarstvo namjerava postojei Teslin spomenik
iz parka Instituta Ruera Bokovia, za koji ga je
Metrovi izvorno zamislio, premjestiti u prometni
okoli gradskog centra, na rubni plato Cvjetnog trga
gdje se sastaju Preradovieva, Masarykova i, naravno,
Teslina ulica. Pravdajui se da je razlog premjetanja
iskazivanje potovanja spram Tesline elje da njegov
zagrebaki spomenik bude Metrovievo djelo,
Poglavarstvo e za park Instituta, kao svojevrsnu
odtetu, naruiti novi bronani odljev prema
gipsanom modelu koji se uva u Gliptoteci hazu.
Tako e zbog dosljednosti politikog ponaanja u
iskazivanju posthumnoga i anakronog potovanja Tesli
i ispunjavanja njegovih elja, zagrebaki spomenici
blizanci postati spomenicima tunoga injeninog
stanja infacije vrijednosti autorskog djela, kako je to
precizno utvrdio Igor Maroevi, ravnatelj Fundacije
Metrovi.
U svom velikom zagrebakom pospremanju i
pripremanju atmosfere za obljetniku proslavu Teslina
roendana, politika je simulirala in podizanja
spomenika najavljujui represivnu odluku o promjeni
pozicije kao in njegova sveana otkrivanja. Naravno,
velika novost sastoji se u injenici da su se Teslina
ulica i Nikolin spomenik napokon sasta[vi]li to je
valjda dovoljno za rehabilitaciju Teslina dostojanstva.
Posebno zanimljiva sastavnica nae apsurdne prie
o velikima za malene jest injenica da se ovdje radi
o spomeniku koji je iz jednoga mirnog i zelenog, da
ne kaemo perifernoga gradskog dijela, postavljen u
kontekst najueg centra grada, tzv. pice. Sasvim je
jasno da se svrha te agresivne intervencije zapravo
ispunjava u samoj injenici vidljive prisutnosti
spomenika, odnosno inu politike nametljivosti.
Prisjetimo li se estoke polemike koja se tijekom
1999. godine odvijala izmeu povjesniara umjetnosti
na elu s Radovanom Ivaneviem i tadanje
gradonaelnice Marine Dropuli na temu spomenika
Maruliu Vlade Radasa, temeljni argumenti struke
protiv takve intervencije na trgu oko Sveuiline
knjinice odnosili su se na nezgrapno naruavanje
karaktera prostora i zahtjeva za skladom cjeline te
doslovnosti fguracije spomenika. Tada je nemoan
glas struke zapomagao iz Ivanevieva pera ...
poetkom 20. stoljea preboljeli smo djeju bolest
fguracije u javnim spomenicima, te nitko iv [...] ne
moe vie na tome inzistirati kao na jedinom moguem
rjeenju....

Na stranu injenicu da od Metrovieva


Marulia nadalje novije skulpture tog velikana hrvatske
knjievnosti, poput Radasove na Marulievu trgu i
one Slavomira Drinkovia u Berlinu, obje iz 1999.
godine, pate od kompleksa ponavljanja odnosno
variranja istoga mitizirajueg likovnog obrasca
metrovievskog tipa. Danas, poetkom 21. stoljea i
sedam godina nakon instaliranja Radasova Marulia
na trg, Ministarstvo kulture je slijedei utabane staze
nae slavne kiparske tradicije, koja valjda zavrava s
Metroviem, u natjeaju za realizaciju spomenika
Nikoli Tesli posve previdjelo arhitekte, pozivajui
iskljuivo kipare i to prvenstveno one koji su u
svojim prethodnim djelima javne plastike posezali za
tradicionalistikim, fguralnim rjeenjima. Po takvom
tipu naglaeno mimetikoga likovnog jezika s laganom
[i irokim masama podnoljivom] stilizacijom forme
u svojim djelima javne plastike najpoznatiji su kipari
zagrebakih skulptura: Marija Ujevi, autorica Augusta
enoe te Stjepan Graan, bivi lan umjetnike grupe
Biafra i autor spomenika Vladimiru Nazoru, 1972;
Mariji Juri Zagorki, 1990; Veeslavu Holjevcu, 1994.
i ovogodinjeg ostvarenja Kumice Barice. Natjeaju
su se pored Graana odazvali i drugi kipari srodne
umjetnike poetike zasnovane na vrstom temelju
realistike fguracije s pomakom prema idealizirajuoj
ili apstrahirajuoj stilizaciji: kipar Ante Jurki,
poznatiji kao autor kipova i bisti Stepineva lika diljem
hrvatskih gradova te obljetnike biste Ante Starevia
postavljene u Zadru povodom 110. obljetnice njegove
smrti, zatim Mladen Mikulin, autor bronanog
spomenika Hrvatski sokol u zagrebakom Maksimiru
iz 1993. godine te Kruno Bonjak, poznatiji kao
omiljeni kipar predsjednika Franje Tumana. Izniman
sluaj predstavlja portretist Petar Jelisi, koji je, da li
povodom Tesline godine ili samog natjeaja, izradio
ak 12 Teslinih kipova, ije predstavljanje moemo
oekivati u srpnju u Domu hdlu-a u Zagrebu.
Prvonagraeni autor Mile Blaevi, do sada uglavnom
poznat po svom sakralnom opusu ciklusa skulptura
i crtea na temu Kristove muke, izvodi svoja djela u
istom likovnom idiomu.
Naalost, zbog alarmantne atmosfere natjeaja,
koji je zbog nastojanja da se uhvati 10. srpnja za
prijedloge bio otvoren tek mjesec dana, izostali
su prijedlozi kipara od kojih se najvie oekivalo
prekoraenje ogranienja forme i prostornog koncepta
antropomorfnog spomenika. Tako ne znamo to bi
predloili primjerice Petar Barii, autor Spomenika
poginulim braniteljima u akovu, jedne od najuspjelijih
skulptura suvremene prakse javne plastike, ili
umjetnici mlae generacije poput Sinie Majkusa,
ija je nekolicina skulptura ve nala svoje mjesto
i u javnim prostorima, ili Alema Korkuta, autora
ideje za Spomenik poginulim braniteljima u ibeniku.
injenica da je druga nagrada pripala nefgurativnom
i konceptualno utemeljenom prijedlogu Prizemljene
munje Matka Mijia, post festum govori u prilog
pretpostavci da je iri bio raspoloen, ali u danim
okolnostima oigledno i nedovoljno hrabar za
prihvaanje drugaijih pristupa i interpretacija Tesline
izvanredne osobnosti.
U fenomenu javne plastike saimaju se i prepliu
tri sastavnice: politika naruitelja odnosno ideologijski
sloj poruka i znaenja koja se komuniciraju, drutvo
kao ona neodreena, nediferencirana i posve openita
kategorija anonimnih lica kojoj spomenik neto znai, i
napokon umjetnost u smislu oblikovanja forme. Javni
spomenik tako prenosi povijesne i politike informacije,
a budui da konstruira i izraava kolektivno sjeanje na
simbolikoj i fzikoj razini svoje oblikovne pojavnosti,
umjetniki diskurs javnih spomenika izgrauje se kroz
ograniavajuu uzajamnost s pragmatinim zahtjevima
politikog diskursa. U tom smislu trauma dananje
produkcije javnih spomenika jest kriza upravo njihova
ideolokog sadraja koji je u beskonanoj praksi
oznaavanja podloan pranjenju starih i upisivanju
novih poruka u korak s promjenama vlade i njihovim
hirovitim odlukama o podizanju, destruktivnom
ruenju ili uklanjanju te premjetanju postojeih
spomenika. U ovoj situaciji rastue drutvene entropije,
jedina je stabilna kvaliteta javnog spomenika zapravo
njegova forma koja ga kontekstualizira u konkretan
prostor i javnu mreu urbanih komunikacijskih
odnosa. Stoga se u problematici javne plastike, pa
tako i u sluaju Teslinih roendanskih spomenika
kao kljuna nameu pitanja referencijalnosti i oblika
reprezentacije. to se zapravo historizira podizanjem
Teslina spomenika?
Pobjednik natjeaja, Mile Blaevi svog je Teslu
zamislio kao stojeu fguru stiliziranih linija koja je u
sabranom razmatranju koncentrirana na neki dvodijelni
objekt, koji dri u rukama na nain na koji Maruli
obino dri knjigu. Rije je o nekoj vrsti magneta, a
samom autoru ini se treba vremena kako bi razradio
poetnu ideju. Zanimljivo da je pored saete, ali ipak
mimetike forme spomenika simboliko znaenje
pripisano samom materijalu, pa tako I. imat-Banov
objanjava da visoko polirani duraluminij od kojeg e
skulptura biti izraena simbolizira Teslinu ulogu u
svijetu novih tehnologija i sugerira specifno znaenje
njegova djela. Takav, vie od dva metra visok Tesla
stajat e u parku pored rodne kue na nain na koji
Tito stoji pored svoje hie u Kumrovcu [ili Martinis
umjesto njega], a tada emo svima moi pokazati da
smo izgradili odnos prema svojoj prolosti i da smo
historizirali svoje velikane.
Ideja otjelovljene uspomene na neki dogaaj ili
znamenitu linost tijekom povijesti kanalizirala se
kroz razliite arhitektonsko-skulpturalne oblike - od
trijumfalnog luka ili fontane, preko Eifelova tornja i
najrazliitijih konstruktivistikih urbanih intervencija
do golog zida ili ak ceste u dananje vrijeme. Naa
suvremenost ve odavno nadilazi ideju oznaavanja
prostora postavljanjem objekta kao sredinje oznake
ili dominantne toke prostora u korist osmiljavanja
i skladnog harmoniziranja cjeline prostora. U tom
smislu Ministarstvo kulture se svojom regresivnom
koncepcijom natjeaja, koja se ogleda u izboru
pozvanih umjetnika, sve redom akademskih kipara,
ogluilo na raznolika iskustva ne samo prebogate
povijesti, ve i iskustva nedavno minulog stoljea,
skueno i predoslovno pojmivi ideju materijalizirane
uspomene na Nikolu Teslu kao spomenik njegova lika.
Forma antropomorfnog spomenika, dakle fgura
koja ovjekovjeuje ideju heroja ili velikog ovjeka,
a stoji, sjedi ili ui

na nekom trgu ne odgovara
promijenjenim uvjetima kozmopolitske kulture
modernizma. Suvremeno je drutvo dinamina [u
naem kontekstu i tranzicijska], a uslijed rastueg
pluralizma fragmentirana i krajnje nestabilna
kategorija koja opstaje kroz neurozno trenje
neprestanih odmjeravanja snaga u ime razliitih
ideologija, zasnovanih na deklarativnoj promociji
identiteta i toleranciji raznolikosti. U takvom drutvu
koncept heroja ili velikog ovjeka transformira se u
oznaitelja potrebe pojedinih vlada za proizvodnjom
vlastitih vrijednosti ili, prije, dokazivanjem da u
sveopoj entropiji postoje neke vrijednosti vrijedne
potovanja, koje pravdaju legitimitet i moduse
politikog djelovanja unutar kontinuiranog procesa
oznaavanja. Taj proces ukazivanja na vlastitu poziciju
kroz oznaavanje najee se zbiva kao negacijski
odgovor i reakcija na sustav znakova najblie prolosti,
na koju se treba znati nadovezati i pokazati da je elimo
prerasti uime bolje budunosti.
U toj tezi mogli bismo potraiti objanjenje
zaobilaenja modernistikih dosega u javnoj
monumentalnoj plastici poslijeratnog perioda
pedesetih i ezdesetih godina, izraenih prvenstveno
u djelima Vojina Bakia, Duana Damonje i
Koste Angelija Radovanija. Strukturalni pomak
u povijesti nae spomenike skulpture od sredine
pedesetih nadalje Ljiljana Kolenik

odredila je
kao emancipaciju od akademskog realizma kroz
osnaivanje prvenstva umjetnikog medija nad
ideolokim sadrajem, a tendenciju prema apstraktnim
formama kao potragu za univerzalnim rjeenjima
koja bi mogla podnijeti i teret sjeanja i teret
bivanja. Apstraktni znak tih godina postaje izrazom
kontemplacije na openitu temu cjeline kolektivnog
iskustva povijesti, poput primjerice danas unitenog
Bakieva spomenika pobjedi u Kamenskom iznad
Poege. Tematski srodnije i stoga prikladnije za
Jasmina FuCkan
Teslini roendanski
spomenici i njihovi jadi
Autoreferencijalnost javne plastike u sluaju Tesla otkriva svoj neuralgini element nemogunost sravnjenja
rauna i uspostavljanja kontinuiteta s otuenim oblicima modernistike javne plastike 50-ih i 60-ih godina
01 | Ivanevi, Radovan. Povjesniari
umjetnosti ne kasne s miljenjem o
spomeniku Marku Maruliu. Vjesnik,
11. oujka 1999.
02 | Ivanevi, ibid.
03 | Kolenik, Ljiljana: Hrvatska spomenika
skulptura u kontekstu europskog modernizma
druge polovice 20. stoljea: primjer V. Bakia.
Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22/1998.
01-09 Tesla Nova.indd 8 6/30/06 12:41:10 PM
9
komparaciju s Teslom svakako je Bakievo rjeenje
zagrebakog spomenika Ivanu Goranu Kovaiu iz
1947. godine, koji je koncentriran na ono najvanije
u smislu historizacije vanog i znamenitog ovjeka pa
kao sredstvo identifkacije uzima samo motiv glave.
U svojem profnjenom umjetnikom leksiku Baki
posee za fgurom sinegdohe uzimajui dio za cjelinu,
nastojei istaknuti moment Kovaieve individualnosti,
jer je u pitanju motiv glave, ali isto tako i univerzalnosti,
jer nema niega drugog osim nje same. Ta
ambivalentnost sadraja nivelirana je i unifcirana
umjetnikom obradom, u kojoj si Baki dozvoljava
potpunu autonomnost pri emu izraava prvenstveno
interes za samu plastinost forme i izraajni potencijal
ploha, ostvarujui gotovo paradigmatski primjer
simbolizacije jedne ljudske osobnosti na razinu
univerzalne vrijednosti.
Najzanimljivija je injenica da javna
monumentalna plastika tijekom pedesetih i
ezdesetih godina u svojoj tenji prema apstraktnom
izrazu zapadnoeuropskog modernizma uspijeva
neutralizirati socijalistike ideoloke sadraje
odnosno uiniti ih irelevantnima. S druge strane
dravna ideologija pronala je nain kako apstraktnu
umjetnost modernizma pretvoriti u propagandno
sredstvo deklariranog liberalizma, koji bi joj
osigurao koliko klimavu toliko i zahvalnu poziciju
nesvrstanosti izmeu Istoka i Zapada tih godina.
Meutim, paradoks sprege politikog diskursa i
umjetnike realizacije sadran je u injenici da
propagandistika dravna ideologija bratstva i
jedinstva prisvaja kako Murtievu lirsku apstrakciju
tako i Bakievu odnosno Damonjinu apstraktnu
javnu plastiku, prepoznajui u njima dozu simbolike
univerzalnosti koja bi mogla posluiti kao supstitut za
antropomorfne simbole nekadanjih centralistikih,
autokratskih reima. Tako je autonomna apstraktna
forma kao simboliko mjesto praznine, odnosno
odsustva sadraja postala podatnim sredstvom za
politiku instrumentalizaciju.
Iako je vrednovanje umjetnikih stremljenja
pedesetih godina kao kljunog momenta na kojem
bi valjalo graditi dananji odnos prema suvremenosti
unutar struke ve provedeno, tekoe se pokazuju u
trenutku kad bi taj odnos prema umjetnikoj batini
tih godina trebalo artikulirati unutar dvojnoga
politiko-umjetnikog diskursa javne plastike.
Posve je razumljiva nemogunost politike traginih
devedesetih da razdvoji govor ideologije omraene
komunistike epohe od govora umjetnikih oblika na
raun kojih se prezentirala. Meutim i danas slubeni
diskurs koji operira predstavljakim mehanizmima
javne plastike posve preuuje itavo iskustvo i neka
od vrhunskih rjeenja hrvatskog modernizma na
podruju te teme, umjetno odravajui na ivotu
kiparske dosege umjerene, tradicionalne linije
Metrovievih sljedbenika.
Zamisao da je Metrovieva umjetnost po svom
ideolokom naboju nevinija od Bakievih skulptura
ini se neodrivom; jedini razlog zbog kojeg se
njegov likovni idiom jezgrovite monumentalnosti
oblika ini prihvatljivijim jest injenica da potjee iz
osvita nekoga drugog stoljea kad smo bili naivniji i
manje ranjeni. Autoreferencijalnost javne plastike jest
svojstvo koje se ogleda u njenoj mogunosti da kad
govori o neemu drugom, uvijek govori o zajednici iz
ijih potreba nastaje. Upravo ta autoreferencijalnost
javne plastike u sluaju Tesla otkriva svoj neuralgini
element nemogunost sravnjenja rauna i
uspostavljanja kontinuiteta s otuenim oblicima
modernistike javne plastike pedesetih i ezdesetih
godina, koja bi mogla posluiti kao platforma za put
prema nekoj buduoj umjetnikoj utopiji.
Tko e to sve izdrati: Bilo kuda Tesla svuda. Tako
bi i moralo biti u godini kada se i hrvatska Vlada
prikljuila slavlju povodom obiljeavanja 150-te
godinjice roenja velikog znanstvenika Nikole Tesle.
Pa ipak, tolika kampanjskost iritira. Najednom svi
imaju u ladici knjievno, znanstveno, publicistiko,
dramsko ili glazbeno djelo posveeno Tesli, koje kao
da je samo ekalo mig iz dravnih ministarstava pa
da nam se pokae. Za najveu kazalinu predstavu
erbedijin teatar Ulyses angairao je slovenskog
redatelja Tomaa Pandura: Tesla na Brijunima u
meunarodnom spektaklu prema tekstu Darka Lukia
Tesla electric company. Pisac Ivica Ivanac izbacio
je na trite roman Gospodar Munje. Pripremaju se
i mnogi drugi, vei i manji, multi i monomedijski
spektakli. Prigodnih akademija po kolama i opinama,
te viim obrazovnim, kulturnim i drugim dravnim
ustanovama, ne zna se broja. A tek se o spomenicima
uno raspravlja i jo e se puno toga rei, napisati i
uti.
Svaka ast onima koji su se Tesle sjetili kada to
u Hrvatskoj i regiji nije bilo trendy. Svaka ast i
onom nepreglednom moru internetskih web stranica,
koje uglavnom koriste Teslu za propagiranje svoje
naoko benigne new age ideologije, u kojoj je svaka
godina Teslina. Ali linkovi na stranice s programima
konferencija o Tesli u 2006. godini mjere se na stotine,
a kakav sadraj one nude?
U GODINI LIKOG ZMAJA
Naravno, Godina Tesle nije hrvatski izum. Nju
je, u skladu sa svojim urednim planiranjem, najavio
i proglasio unesco, pridruila se Vlada [tada jo
uvijek] Srbije i Crne Gore, strukture vlasti Republike
Srpske u bih A Memorijalno drutvo Tesla iz New
Yorka, zajedno sa slinim australskim kolegama [Tesla
Memorial Society of New York & Tesla Forum from
Australia] uinili su zajedniki korak dalje: predloili
su da un znanstvenikov roendan, 10. jula, proglasi
svjetskim danom Nikole Tesle.
Srpski Tesla puno je bolje umreen od hrvatskog.
Barem je sada tako. Promotivni site Ministarstva
znanosti, obrazovanja i porta www.nikolatesla.hr
samo mjesec dana do dana D sadravao je samo
podatke o nagraenima za oblikovanje logotipa,
web stranice i slogana [zbilja genijalnog: Nikola
Tesla 150 godina genija]. Istovremeno, spomenuto
njujorko drutvo, koje vode izvrni sekretar Nicholas
Kosanovich [tako pie na web stanici] i generalni
sekretar dr. Ljubo Vujovi, a osnovano je 1979. g.,
ve 27 godina promie znanost, progres, bratstvo
meu svim narodima i religijama diljem svijeta. Tako
to upuuje na knjige koje ire istinu o srpskoj i
crnogorskoj historiji, kosovskoj bitci itd. i sl.
Taj i takav site, naravno, pozdravio je ukljuivanje
hrvatske drave u slavljenje Teslina kulta. Naroito im
se svia obnova rodne kue u Smiljanu, pravoslavne
crkvice kraj nje, u kojoj je slubovao Nikolin
otac, pravoslavni sveenik Milutin, te cijela ideja
razminiranog spomen-sela.
Jo vie pozitivne ljubomore iskazano je na
internetskoj stranici beogradske medijske kue b92.
Projekat Smiljan, kukaju Beograani, vrijedan je 5,7
milijuna eura, a njime je regulirana i 40-godinja
koncesija nad dobrom spc u Gospiu, ustupanje
treine prihoda od ulaznica budueg spomen-podruja
pravoslavnoj crkvi, da se obnovi crkvica u Smiljanu i
parohijski dom u Gospiu, sanira grobnica Teslinih
roditelja na pravoslavnom groblju Jasikovac u Gospiu
te fnancira razminiranje i ureenje Memorijalnog
kompleksa. Naravno, potrebno je i postaviti dva
spomenika [Smiljan/Zagreb], a za jedan od njih
originalni otisak ve je uzet u Beogradu.
Samo jo da vrate Teslinu bistu pred gospiku
gimnaziju, ime Teslinu trgu u Gospiu, imena kolama
i ulicama i trgovima, gdje su skinuta i zamijenjena, pa
da obriu tragove ludila 90-ih, fantaziraju Hrvatskoj
skloni beogradski mediji. Naravno, istovremeno s
divljenjem komijama, slijedi kritika vlastitih institucija,
jer da je Muzej Nikole Tesle u Beogradu, iji arhiv je,
usput, uvrten u unesco-ov projekt Memory of the
World, u jadnom stanju i mui ga besparica. Ne mari
to i oni zadnjih godina izdaju knjige tipa Ordenje iz
zaostavtine Nikole Tesle i sl.
PRETVORBA I PRIVATIZACIJA
Vratimo li se hrvatskoj perspektivi, sve izgleda malo
drugaije: otkada je dravna delegacija, na elu s
premijerom Sanaderom, obila rodnu kuu u likom
Smiljanu i dala znak za stahanovsko udarnitvo,
potrebno da se do 10. srpnja obave zacrtani radovi,
entuzijazam se ogleda samo na novim fasadama
rodne kue i seoske crkve. upanijske like i gradske
gospike vlasti uredno obilaze radove na lokaciji i
poinju pripremati odstupnicu za njihovo, eventualno,
kanjenje
Igor Galo, poznat u nekadanjoj Jugoslaviji kao
glumac, a u postjugoslavenskoj Hrvatskoj kao aktivist
pulske nevladine organizacije homo, koja se sredinom
90-ih najvie bavila pomaganjem stanovnitvu
preostalom iza oslobodilake akcije hrvatske vojske
Oluja, u svom lanku o novom entuzijazmu i
instant-biznisu koji se planira oko Teslina rodnog
kraja, objavljenom u listu srpske manjine u Hrvatskoj
Prosvjeta, iznosi ak i sumnju u stvarnu zaostalost
mina iz ratnih vremena u poljima oko Smiljana, kojima
je on iao i kada nita nije bilo oznaeno. On sumnja
da e nerazmjeran novac za razminiranje, sa ili bez
navodnika, otii u neiji privatni dep.
Predstavnike manjinske srpske zajednice vrijea
to ih nitko ne zove, kada se na terenu raspravlja i
odluuje o mjerama oko Tesline rodne kue i ureenja
spomen-podruja. No, sudei po politici koju i inae
vode, ne izgleda da bi njihove ideje bile bitno drugaije
od onih hdz-ovske vlasti, s kojom su, uostalom, na
dravnom nivou u koaliciji. A to su: arulju u svaku
crkvu, pa u svaku opinu, pa tek onda, eventualno, u
stanove srpskih radnika i seljaka, koji jo muku mue
s elektrifkacijom na nain hrvatskog 21. stoljea.
Uostalom, i manjinsko izdavatvo Srba u Hrvatskoj,
smjeteno u Zagrebu, nalo je za shodno objaviti knjigu
ba o Teslinu ocu, pravoslavnom sveteniku Milutinu.
Drugaije reeno, pomou metafora iz Teslina
radnog okruja: sve je to ista istosmjerna dravotvorna
struja, srpska i hrvatska. Jedni prave dravu, drugi
svoju manjinu u njoj. Obrasci i strast su pri tome vrlo
slini. Pluralizmu izmjeninih struja tu jo nema mjesta.
Samo to vrijeme ne eka da se neki [nemogui]
procesi zavre, ve neumoljivo ide dalje. Svi emo mi
u eu i nato, proli prije toga rituale izmirenja ili ne,
svejedno.
TREBA LI BITI TESLA DA BI SE U HRVATSKOJ
MOGLO BITI SRBINOM?
Treba li onda rehabilitirati Nikolu Teslu i kako i tko?
Tko ga je to uinio nepodobnim? On nije bio politiar
koji se u jednom trenutku politiki osuuje, pa onda
u drugom eventualno i rehabilitira. Nije bio niti rtva
neke lokalne duhovne, znanstvene ili neke druge
inkvizicije, nekog posebnog nad- ili podpolitikoga
ideolokog progona, koji bi bio povezan s njegovim
znanstvenim radom ili otkriima, pa da bi ga trebalo
profesionalno rehabilitirati. Tesla je, dakle, u Hrvatskoj
90-ih stradao usput, kao obina, gotovo anonimna,
kolateralna rtva ienja od svega srpskog: u
prolosti, sadanjosti i budunosti.
Pa, otkud onda obnova interesa za njegov lik i djelo?
Jo kada je tzv. etniko ienje Hrvatske, sredinom
90-ih, bilo na svome vrhuncu, hrvatsko-njemaki
teoretiar Boris Buden zakljuio je da e Hrvati,
kada istjeraju i posljednjeg Srbina iz svoje zemlje,
nakon toga praviti novog Srbina iz blata. A tko je zato
pogodniji od Tesle, toga velikog Srbina, iju veliinu
moemo pisati malim slovom?
Pa i to je vrijeme stiglo: sve to hrvatsko-srpsko
natezanje oko Tesle, koje se, sasvim sluajno, poklapa
sa svjetski obiljeenom obljetnicom njegova roenja,
iritantan je dio rituala normalizacije, koji zasluuje
pomnije ispitivanje, a iji je Tesla trenutano idealni
simptom. Tu nikakve rehabilitacije nema, zato to je
taj institut uvijek neko slubeno priznanje da je reim
koji je olako upranjavao zloine kriv. A na Balkanu
nema kajanja, barem ne bez fge u depu i bez rezervne
izlazne strategije. Koja tvrdi da bi sve u 90-ima
uinjeno uinila opet. I to na svim stranama.
Zato su i u Teslinom sluaju u igri ve otrcane
strategije nacionalistike internacionale: navodno
otvaranje, kao konano zatvaranje u, meusobno
prepoznate i priznate, novokomponirane nacionalne
narative, sjeanje kao zaboravljanje to smo si radili
90-ih godina. Ne na kraju i normalizacija, kao alibi
strategija za [unutar-nacionalni i meu-nacionalni]
oprost od odgovornosti i krivnje u vremenima kada
nismo bili normalni. I prilika za nova saveznitva onih
uvijek normalnih, protiv svih koji odbijaju i ne ele se
normalizirati: Tesla, Srbine, Hrvatska je uz tebe!
TESLA ERICSSON
Izlaz od politike vrtnje u postjugoslavenskom
nacionalistikom krugu, pa i prigodom politike
[zlo]upotrebe Teslina lika i djela, moda i ne treba
posebno traiti. Apstraktna anti-nacionalistika
pozicija, koju neki pokuavaju odrati desetljeima,
vidimo da nacionalizmu uglavnom ne smeta.
Politika provokativnost dolazi s druge, zaobilazne
strane: onda kada naciju/nacije ne razmatramo
odvojeno od globalnog kapitalizma, u kojemu
ivimo u navodno permanentnom proljeu [malih]
naroda. A koje bi se odavno ofucalo da ga [prividno
paradoksalno] ne hrane aparati meunarodnog
kapitala. I dok mi, pod tepihom ili nasred sobe,
preuivanjem ili vriskom, prebrojavamo Teslina krvna
zrnca, njegovu iru i uu familiju, utjecaj etnosa na
njegove izume [neto poput varijacije na temu spol i
temperament u tri primitivna drutva], dok vaemo
promidbenu vrijednost znanstvenika i njegovih starih/
novih spomenika za dravotvorne projekte vlastite
male veliine, njegovo ime skidaju s proelja zgrada
tvornica i znanstvenih institucija, ne samo u post-
Jugoslaviji, ve i diljem nekada socijalistikog svijeta
[samo u Pragu postojala su 2-3 pogona s Teslinim
imenom].
Pisac ovih redova ve godinama na zagrebakoj
Trenjevci gleda u velika bijela slova kojima na
nekadanjoj Tvornici Nikola Tesla sada pie: Ericsson.
Web stranica korporacije grupe Ericsson uredno
obavjetava zainteresirane kako uz Teslu i ovaj drugi
velikan, poznati vedski trgovaki poduzetnik iz 19.
stoljea, vlasnik male telegrafske radionice iz koje
se razvio meunarodni koncern, ovih dana ima
160-godinjicu roenja. Ono to nije uspio Teslin
suvremenik, zloesti ameriki znanstvenik-trgovac
patentima, konkurent Tomas Alva Edison, uspio je
[posmrtno] dobroudni vedski poduzetnik: Teslino
ime skinuto je sa zagrebakih industrijskih zgrada, bez
ikakve povrede prava - ljudskih, rasnih, nacionalnih,
klasnih i rodnih. Dapae, bez povrede vladajue
poslovne etike [kojoj svi teimo]. Zato logo Ericssona
predlaem za alternativni spomenik Nikoli Tesli.
Sreko PULIG
Tesla, Srbine,
Hrvatska je uz tebe!
[U obranu Tesle od njegovih ljubitelja]
Pisac ovih redova ve godinama na zagrebakoj Trenjevci gleda u velika bijela slova kojima na nekadanjoj
Tvornici Nikola Tesla sada pie: Ericsson. Teslino ime skinuto je sa zagrebakih industrijskih zgrada, bez ikakve
povrede prava - ljudskih, rasnih, nacionalnih, klasnih i rodnih. Dapae, bez povrede vladajue poslovne etike
[kojoj svi teimo]. Zato logo Ericssona predlaem za alternativni spomenik Nikoli Tesli
01-09 Tesla Nova.indd 9 6/30/06 12:41:20 PM
10
Ben Cain & Tina Gverovi
Roeni 1975, ive i rade u Zagrebu, Dubrovniku i Londonu, umjetnici.
eljko Badurina
Roen 1966, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik.
Unplugged
Dino BiCani
Roen 1980, ivi u Hvaru, apsolvent Umjetnike akademije u Splitu.
Bez naslova
Isak Berbi
Roen 1983, ivi i radu u Chicagu, umjetnik.
Nikola Tesla 1856 - 2006
Na web adresi www.isakberbic.com/tesla moete downloadirati slike za
mobitel na temu Tesla.
Milan Brki
Roen 1954, ivi i radi u Splitu, umjetnik.
ALOKIN ALSET
Nemanja Cvijanovi
Roen 1972, ivi i radi u Rijeci, umjetnik.
Tesla Revival Live in Croatia 2006
plakat koji poziva na koncert heavy metal grupe Tesla prigodom
postavljanja spomenika N. Tesli. Plakat osim heavy-metal stilskih obiljeja
grupe Tesla sadri i hrvatske folklorne pop komponente. Na plakatu nee
biti niti jedan element koji bi podsjeao na izumitelja Teslu.
Mladen Domazet
Roen 1978, ivi i radi u Zagrebu, BA Phys/Phil.
Nacrt prijedloga
Darko Fritz
Roen 1966, ivi i radi u Amsterdamu, Koruli i Zagrebu, umjetnik.
Tesla: prijedlog
Marijan Crtali
Roen 1968, ivi i radi u Zagrebu i Sisku, umjetnik.
Komunikacijske igre
Predlaem uspostavu audio-video linka izmeu Zagreba i Beograda.
Prijedlog bi se realizirao u javnom gradskom prostoru, gdje bi postavljen
display na kojem bi se izravno emitirala situacija nekog javnom prostora u
Beogradu i obrnuto.
Na marginama elektronske slike nalazili bi se podaci vezani za socijalnu,
politiku i kulturnu situaciju pojedine zemlje: podaci o nezaposlenosti,
korupciji, klimi, kulturnim dogaanjima
10-15 Tesla Nova Artists.indd 10 6/30/06 11:54:31 AM
11
Damir Gamulin & Marcell Mars
Roen 1974, ivi i radi u Zagrebu, dizajner.
Roen 1972, ivi i radi u Zagrebu, piciginer.
T3SL4.NET / tesLABELS
Izrada internet stranica www.t3sl4.net i parazitsko oglaavanje.
T3SL4.NET - virtualni mreni stroj/servis pronalazi internet stranice
s istim opisima i frazama o ljudima i institucijama koje se na internetu
koriste i za opisivanje linosti i rada Nikole Tesle.
Druga faza ukljuuje parazitsko oglaavanje online servisa putem sitnih
naljepnica koje bi sadravale samo informaciju o postojanju stranica.
tesLABELS bi se aplicirale na mjestima na kojima bi bile dostupne
subjektima za koje smatramo da bi mogli koristiti taj online servis i dalje ga
promovirati.
Marko Golub & Ivana Mance
Roen 1978, ivi i radi u Zagrebu, likovni kritiar i novinar.
Roena 1974, ivi i radi u Zagrebu, povjesniarka umjetnosti i likovna
kritiarka.
I know two great men and You are one of them; the other is this young man
rijei su preporuke koje je Charles W. Batchelor uputio Tomasu Edisonu
prilikom angairanja mladog Tesle u Edisonovu poduzeu. Ostavi li se
povijesni kontekst po strani, reenicu, dakako, ni po emu nije mogue
atribuirati simbolikom kompleksu Teslinog lika i djela: interpelacija u
drugom licu singulara moe se odnositi na svakoga, dok je Tesla, impliciran
treim licem na koje se direktno referira, izmjeten u prostor fktivnog
- pretpostavljen openitom jezinom pozicijom, bez ikakvih obiljeja
individualne, nacionalne, profesionalne ili neke druge komunitarne
pripadnosti. Kao takva, reenica je denotativno prazna retorika
mogunost: bez specifnog, partikularnog sadraja na koji referira, ona je
zapravo vie deferencijalna, nego li referencijalna: odgaa do daljnjeg svoje
konano znaenje odnosno objektivaciju. No, upravo stoga, ona je savreno
univerzalna: u svojoj obinosti i jezgrovitosti, ona najavljuje napetu
komunikacijsku situaciju koja anticipira mogui dogaaj idealnog susreta
prvog, drugog i treeg lica. Na njihovim mjestima moe se nai bilo tko:
ona niim ne uvjetuje pristup, ne propisuje standarde izvrsnosti, ne trai
specijalne karakteristike, ne obvezuje bilo kakvom pripadnou. Ili tonije,
bilo tko moe se zatei na bilo kojem od predvienih mjesta: kao iskaz
velikodunosti koji krui u zajednici od troje, ona otvara prostor bezupitne,
apsolutne dobrodolice uoi dolaska drugih, kakvi god oni bili. U svojoj
formi direktnog obraanja odnosno odnoenja, ona, tovie, posjeduje
silovitost imperativa: kao subjekte, ona nas zatie u odreenom licu, iz
kojeg izlazimo u susret preostalim dvama od kojih niti jedno nije mogue
zaobii; ona nalae, zapovijeda zajednicu od tri velika, ali jedno drugom
radikalno druga, meusobno nesvodiva lana, otvarajui neminovno
prostor antagonizmu i konkurenciji; u zajednici uspostavljenoj na drugosti
umjesto na identitetu kolektivnog pripadanja, apsolutna, bezupitna
velikodunost stoga je nunost nae vlastite subjektivacije. I know two great
men and You are one of them; the other is this young man pokuaj je, dakle,
da se Tesla simboliki uspostavi u dogaaju susreta s Drugim - bez potrebe
za asimilacijom u koju god zajednicu, kao iskaz radikalne nesebinosti
subjekta u prvom licu - jednine ili mnoine, svejedno.
Maro Grbi
Roen 1961, ivi i radi u Zagrebu, slobodno zanimanje.
Dvojaki spomenik
Anti-spomenik Nikoli Tesli
Pod geslom: pukotine u svijesti, iznenadna smrt
Minirani kip Frana Krinia iz Gospia - dvojaki spomenik.
Nicole Hewitt
Roena 1965, ivi i radi u Londonu i Zagrebu, flmska umjetnica.
TESLA / WELLES
Povijest je tekst koji se izlae u treem licu i u prolom svrenom vremenu.
U hrvatskom jeziku je povijest esto pripovijedana u sadanjem
nesvrenom vremenu.
To je ujedno i vrijeme koje se koristi za didaskalije i scenarije.
Likovi dolaze, ine i odlaze.

1980. godine u produkciji Jadran Filma ili Zagreb Filma, Krsto Papi
snimao je flm o Nikoli Tesli, Edisona je glumio Orson Welles, a Teslu je
igrao neki domai glumac.
Ili je Edisona glumio Dennis Patrick, Teslu Petar Boovi, a J.P. Morgana
Orson Welles. U ekipi je bila i moja mama kao dialogue coach, ja sam
imala 15 godina i nala sam se nekoliko puta na snimanju.
Jedno snimanje odvijalo se u Puli ili Rijeci, u interijeru gradske
knjinice, moda vijenice. Snimala se scena u kojoj lik kojeg tumai Welles
izgovara odreeni tekst Welles nije mogao zapamtiti tekst, snimanje se
ponavljalo u nedogled.
Netko je napisao tekst i drao ga rukama u zraku, Welles je itao tekst.
Nekome je dano u zadatak da napie tekst. To je vjerojatno bila ena,
continuity girl. Tekst je drala rukama visoko u zraku iza i iznad kamere.
Glumac koji je igrao Teslu bio je ogoren jer sva panja ekipe i medija bila
je usredotoena na Wellesa, koji nije mogao zapamtiti ni vlastiti tekst.

Ako prebacim gore naveden tekst u prezent, dobivam scenarij po kojem bih
snimala flm o snimanju flma o Tesli.

Snimanje se odvija u Puli ili u Rijeci.
Interijer - gradska knjinica ili vijenica.
Snima se scena u kojoj lik kojeg tumai Welles izgovara odreeni tekst.
Welles ne moe zapamtiti tekst.
Ponavlja se u nedogled.
Muka osoba napie tekst i dri ga u rukama u zraku.
Welles ita tekst.
Osobi je dano u zadatak da ispie tekst.
enska osoba dri tekst visoko u rukama.
Glumac koji igra Teslu ogoren je.
Panja je usredotoena na Wellesa.
Welles ne moe zapamtiti tekst.
Vlatka Horvat
Roena 1974, ivi i radi u New Yorku, umjetnica
Na Nikola Tesla
Memorijal Na Nikola Tesla obiljeava se masovnim redukcijama struje koje
nastupaju naizmjenino u Hrvatskoj i Srbiji, u 15-minutnim intervalima.
Ana Human
Roena 1977, ivi i radi u Zagrebu, umjetnica.
O Lici i Tesli i baki, 2006.
Moja baka Manda ivi u Lici u selu nedaleko Smiljana gdje se nalazi Teslina
kua. Ona ivi sama u selu u kojem je ostalo jo svega nekoliko starih ena
od kojih je ona najstarija, sada je napunila 91 godinu.
eljela bih razgovarati sa starim ljudima u Smiljanju i okolnim selima koji
se jo uvijek sjeaju tog vremena. Neka od pitanja koja bih im postavila bila
bi:
- Jesu li i prije dolaska struje znali neto to o Tesli i kako su zamiljali struju?
- Kako su izgledale kue e u doba kada je Tesla ivio u Lici?
- to im znai to to ive u Teslinom susjedstvu?
- to misle kako bi trebao izgledati Teslin spomenik?
- to misle o ideji beinog prijenosa energije?
Kaimir Hraste
Roen 1954, ivi i radi u Splitu, umjetnik
Tesla
10-15 Tesla Nova Artists.indd 11 6/30/06 11:54:39 AM
12
Sanja Ivekovi
Roena 1949, ivi i radi u Zagrebu, umjetnica.
U Zakonskoj odredbi o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i o pravopisu,
kolovoz, 1941, a koju je potpisao poglavnik dr. Ante Paveli, i supotpisali
ministar nastave dr. Mile Budak i ministar dr. Milovan Zani, kae se u 2.
lanku ovo: Hrvatski je jezik javno dobro hrvatskog naroda, pa ga nitko
ne smije izkrivljivati niti nagrivati. Stoga je zabranjeno u izgovoru i u
pisanju upotrebljavati riei, koje ne odgovaraju duhu hrvatskoga jezika, a u
pravilu riei tuice, posuene iz drugih, pa i slinih jezika. Iznimno se mogu
upotrebljavaju riei koje su ve zadobile posebno znaenje, te se mogu samo
teko ili nikako nadomjestiti domaim rieima.
Antispomenik koji predlaem je nastao 1997. [1998?] u vrijeme kada je
nacionalistiki diskurs u Hrvatskoj bio snano promoviran od tadanje
vlasti, a jedan od njegovih simptoma je bila pojava novih-starih rijei [kao
to je BRZOGLAS].
Nikola Tesla [po nacionalnosti Srbin!] je tada bio nepopularna linost, ali
kako je upravo on zasluan za napredak mobilne telefonije, predlaem da se
ovaj anti-spomenik danas prihvaenom svjetskom znanstveniku sauva
za budue generacije.
Ika Perai
Roena 1981, ivi i radi u Zagrebu, akademska kiparica.
Teslas Lab
Video Teslas Lab zamiljen je kao prijenosni spomenik, vrsta nametnika,
koji trai svoj oblik i tvarnost u ve postojeim urbanim strukturama.
Pronalazi povrine i oblike na koje e biti projiciran i koje e preuzeti bar
na neko vrijeme kako bi njegova prisutnost bila to stvarnija i uvjerljivija.
Tako kula Lotrak ili bilo koja druga zgrada na neko vrijeme postaje
Wardenclyfski toranj po kojem bride jezici elektriciteta. Te povrine
postaju zapremnine sadraja videa, mjesto rekonstrukcije i uskrsavanja
Teslinog laboratorija, jednog dijela njegovog ivota koji je proveo daleko
od oiju ovog podneblja iz kojeg je potekao. Video je pokuaj simulacije
jedne predodbe, pretpostavke preko vizualnog materijala, dokumentacije,
isjeaka iz Teslinog ivota i njegovog rada.
Suradnik u realizaciji: Mladen Josipovi
Ivica Jaki Puko
Roen 1955, ivi i radi u Bolu, antifaistiki umjetnik.
Gordan Karabogdan
Roen 1980, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik.
Vjeba iz povijesnog revizionizma
- kako odstraniti osobu iz kolektivne memorije
Prijedlog je ostvariv kao otvoreni poziv na teoretsku razradu i projektno
planiranje zadatka iz naslova, uzimajui u obzir aspekte koji bi omoguili
provoenje tako izgraenog projekta u stvarnosti. Prezentacija prijedloga
ukljuuje odabir bibliografskih estica s namjerom upoznavanja posjetitelja
s problematikom i poticanja na samostalno istraivanje vezano za
pitanja drutvene pozadine revizionistikih fenomena, uvjetovanosti
ekstremistikih svjetonazora i primjerima njihovog provoenja u povijesti.
Bitan dio planiranja projekta bilo bi detektiranje kritinih situacija koje u
teoriji dovode do autoritativnog ina brisanja osobe te defniranje s kojih
instanca je u pravnom smislu mogue donositi politiki autoritativne
odluke u okviru suvremenih dravnih ureenja. Socioloke teorije
rekonstrukcije povijesti ukazale bi na eventualne razloge, posljedice i
uinkovitost u primjeni prijedloga koji bi u svom nacrtu takoer morao
pretpostavljati postojee sigurnosne mehanizme na drutvenoj, politikoj i
administrativnoj razini koji spreavaju provoenje ovakvog autoritativnog
ina, s ciljem pronalaenja modela koji bi uspjeno nadilazili te mehanizme.
Prijedlog eli adresirati promaaj u artikulaciji problema obiljeavanja
ivota i djela ameriko-srpsko-hrvatskog znanstvenika. Oba poziva
za spomenike prijedloge otupljuju i osiromauju ne umjetniko u
konkretnom sluaju, a fksaciju nalaze u drutveno angairanom
komentaru u okviru kulturne institucije. Realna nemo pomirivanja
spoznajnog i kompetencije u elji za izraavanjem prava na predlaganje
spomenikog rjeenja odnosno materijalizacije kolektivne memorije u
specifnom sluaju Nikole Tesle u svojoj rezignaciji svjesno se okree
krajnjem osiromaenju, odabirom ekstremistikog prijedloga u kojem se
ista memorija tretira odstranjivanjem i brisanjem kako nita ne bi ostalo za
materijalizaciju. Prijedlog se ostvaruje u vlastitoj deplasiranosti moralnoj,
humanoj, znanstvenoj i umjetnikoj.
Juraj Karaka
Roen 1965, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik.
ANTI-MEMORIJALNI CENTAR Nikoli Tesli
Roen sam u selu Trnovac koje granii sa selom Smiljan u kojem je
roen Nikola Tesla. U Trnovcu imam vikendicu u koju redovito odlazim,
uivajui u prekrasnoj prirodi itd.
Uz stambenu zgradu imam i gospodarski objekt tj. bivu talu koja se nalazi
na udaljenosti od oko 3 kilometra od rodne kue Nikole Tesle.
Tu zgradu predlaem za spomen objekt posveen Nikoli Tesli.
Inae godinama se bavim slikarstvom, a izlobe sam najee postavljao
sluei se estetikom gustog postavljanja slika. Tapetirao sam zidove galerija
sjeajui se efekta oslikanih crkvi, socrealistinih memorijalnih centara itd.
Na mojim slikama se gotovo redovito pojavljuje glavni junak. On je
metafora umjetnika, znanstvenika, politiara, a provlaim ga kroz
svakodnevne, mitske, alegorijske situacije itd. Predloenu zgradu tj. talu
bih oslikao iznutra i izvana. tala ima viestruka znaenja za lokalnu
zajednicu, a jedno od najvanijih je ono religiozno [roenje Isusa u talici].
Realizacijom ovog anti-spomenika otvorila bi se mogunost
ekumenistikog aktivistikog djelovanja, koje u lokalnoj zajednici jo nije
zaivjelo.
Moda bi povratak u talu mogao pomiriti posvaane sljedbenike
zajednikog bogoovjeka roenog u talici. Zgodna analogija je s
umjetnou u tali jer u muzeju nije bilo mjesta za nju.
Pri postavu bih se koristio iskustvima Raymonda Pettibona, Jonathana
Meesea... kod nas Mladena Stilinovia [instalacija u radnikoj baraci].
U sluaju antispomen centra Nikoli Tesli moj junak bi bio znanstvenik,
udak, vjernik, homoseksualac, stranac, umjetnik, ateist, prorok ...
SVI SMO MI NIKOLA TESLA
Prostor na kojem smo se rodili Tesla i ja bremenit je bizarnim, krvavim i
esto nadrealnim dogaajima u daljoj i blioj prolosti. Nadrealni elementi
kojima se sluim u ilustriranju junakovih doivljaja su primjereni i
Teslinom ivotu, dananjoj politikoj situaciji u Hrvatskoj kao i poloaju
Umjetnosti u naem drutvu.
Za ovaj prijedlog anti-memorijalnog centra osoba samog Nikole Tesle i
nije najvanija. Kao i za miniranje spomenika 1991, tako ni za dananje
obiljeavanje 150. obljetnice roenja, sama osoba Nikole Tesle je sporedna
i gotovo nevana. Teslom se sluilo i danas se slui pri slanju poruke
drugima.
Sjeajui se Beuysova stava da je svaki ovjek umjetnik, zakljuujem da
smo svi mi Umjetnici, Znanstvenici, Tesle, Ljudi i posveujem ovaj anti
spomenik svakom ovjeku.
Sinia Labrovi
Roen 1965, ivi i radi u Sinju, umjetnik.
Podizanje svjetla
10-15 Tesla Nova Artists.indd 12 6/30/06 11:54:47 AM
13
Nikica KlobuCar
Roen 1977, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik
naziv: Na ovom mjestu, udruga to, Kako i za Koga, od 4. do 25. srpnja
2006. godine organizirala je izlobu povodom 150. godinjice roenja
NikoleTesle
nain postavljanja: Spomen ploa bila bi postavljena na proelje zgrade,
na visini od 2m i smjetena izmeu dva galerijska prostora Showroom i
White Cube.
dimenzije: 50 cm duina
40 cm irina
3 cm debljina
vrsta ploe: Bijeli mramor, Bianco Sivec
proizvoa: Stipe Luci, Sveta Nedjelja, Industrijska 5
www.stipe-lucic.com
koncept: U sklopu poziva za prijedlog antispomenika Nikoli Tesli,
namjera je postaviti spomen plou umjetnikoj inicijativi koja, uz
eksponiranje lika i djela Nikole Tesle, defnira svoju poziciju nasuprot
slubene kulturne politike.
Podignuta spomen ploa referirala bi na izlobu, autore, datum izlobe i
povod organiziranja izlobe.
Spomenik ima funkciju predstavljanja i realizira se kao simbol, znak koji
ovisi o interpretaciji i manipulaciji. Nasuprot spomeniku, spomen ploa
referira na dogaaj te je vezana uz injenice, faktografju i realizira se kao
forma kojoj izostaje umjetniko oblikovanje. Podizanje spomen ploe,
ukoliko Gradski ured odobri ovaj prijedlog, samo bi podcrtao i potvrdio
poziciju i inicijativu koju promovira koncept izlobe Normalizacija,
posveeno Nikoli Tesli.
Koncept izlobe postavlja se kao komentar i korektiv spram mehanizama
politike reprezentacije. U tom smislu ovaj prijedlog ne odgovara na
zadatak koncepta. Osnovna namjera ove akcije je priloiti prijedlog za
podizanje spomen ploe Gradskom uredu za prostorno ureenje, zatitu
okolia, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet; odjelu
za komunalne poslove i ureenje grada, koja bi trajno ostala na proelju
galerije Nova.
Dejan Kljun/dvazgloba
Roen 1979, ivi i radi u Zagrebu, kipar.
. prijedlog: ja-to hranilite ptica
opis rada: Hranilite ptica.
Hranilite je u obliku valjka.
dimenzije: visina 3,5 m, promjer 9 m
materijal: lijevani beton. Ploa je od armirane plastike. Prozirno.
Ulazna i izlazna vrata nasuprot jedna drugima, istok-zapad orijentacija.
Zrnje se donosi svaki dan, svi koji ele [djeca, umirovljenici, znanstvenici].
Ptice slijeu, i svojom teinom kao i snagom kljucanja zrna proizvode signal
koji vodi k Marsu.
obrazloenje rada: Teslina ljubav prema pticama, podcrtava njegovu
potrebu za komuniciranjem s nesputanijim i nevinijim biima od onih
koji su ga u to vrijeme okruivala.
Jednako istu komunikaciju postizao je u laboratoriju u Colorado Springsu
1899. komunicirajui s Marsom.
. prijedlog: VODENA MUNJA
opis rada: Betonski odljev mukog lika [koji predstavlja Teslu] u
poluleeem stavu [slino stavu koji zauzimaju fgure poluleeeg Bude]
U smjeru njegovog pogleda u moru se nalazi instalacija:
Brodi [u obliku kakvom se rade papirnati brodii].
Brodi je od plastike, fksiran je sidrom [poput bove]
dimenzije: to vee.
obrazloenje rada: More die. Tesla se igra.
Tanja Laeti
Roena 1967, ivi i radi u Ljubljani, umjetnica.
Spomenik Nikoli Tesli - Maribor
Poziv za anti-spomenik Nikoli Tesli? Kaj naj bi to pomenilo? e govorimo
o spomeniku, pomeni, da naj bi se neesa spomnili, ampak kaj naj bi bil
potem anti-spomnik? Ali naj bi se spominjali ali pozabili?
Kaj se meni zdi vredno ne-pozabiti? Zelo veliko zanimivih stvari, med
drugim tudi, da se je Nikola Tesla rodil in tudi odraal v teh krajih, ivel
pa je tam kjer je lahko delal. In ni se vrnil.
Prav zato mi je bilo zanimivo, ko sem na straneh Wikipedije odkrila, da je
kratek as ivel tudi v Mariboru. Zato predlagam da bi na elezniki postaji
v Mariboru, kot spomin in opozorilo postavili spominsko tablo na kateri
bi pisalo:
For a while he stayed in Maribor, where he was frst employed as an assistant
engineer. He sufered a nervous breakdown during this time.
izvor: http://en.wikipedia.org/w/index.php?title-Nikola_Tesla&action-edit
Boris LjubiCi
Roen 1945, ivi i radi u Zagrebu, dizajner.
David Maljkovi
Roen 1973, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik.
Nevidljivi spomenik
[Vojin Baki: Spomenik pobjede u Kamenskom, 1958-68]
Vlado Martek
Roen 1951, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik
Igor Mandi
Roen 1939, ivi i radi u Zagrebu, publicist.
Za javni, simboliki in predlaem koritenje sintagme
TESLINA GALAKSIJA.

01 | vidi: Igor Mandi: ok sadanjosti. Pristup medijskoj kulturi [Zagreb 1979]


10-15 Tesla Nova Artists.indd 13 6/30/06 11:54:54 AM
14
Mileusni Serdarevi
Dragan Mileusni [1967] i eljko Serdarevi [1965] su ortaci od 2003, ive
i rade u Zagrebu i Zrenjaninu, dizajneri.
6053 S 10154 I
U noi 30. lipnja 1908. snana eksplozija potresla je Tunguziju i sravnila sa
zemljom 40.000 stabala na podruju promjera 8 kilometara. Procjenjuje
se da je uinak eksplozije bio jednak onome 15 megatona tnt-a, oko
tisuu puta snaniji od atomske bombe baene na Hiroimu. Strujanje
zraka proizvedeno eksplozijom bilo je toliko jako da je 650 kilometara od
epicentra gotovo izbacilo iz tranica transsibirsku eljeznicu.
Stoljee istraivanja ovog fenomena nije proizvelo nalaze koji bi potvrdili
teoriju o padu meteora ili kometa, stoga je suvremena znanost prisiljena
objanjavati eksploziju antimaterijskim projektilom iz svemira odnosno
padom minijaturne crne rupe ili asteroida sainjenog od zrcalne tvari na
Zemlju.
Zabiljeeno je, meutim, da je te noi Nikola Tesla sa svog tornja u Long
Islandu uputio prema Arktiku energetsku zraku goleme moi, aljui tako
signal lanovima amerike ekspedicije koja se bila uputila u osvajanje
Sjevernog Pola. S velikom se pouzdanou moe tvrditi da je upravo
njegova zraka smrti proizvela eksploziju u Tunguziji.
Antimaterijski Mount Rushmore to ga je te noi izradio Tesla nadilazi
svojim dimenzijama sve piramide, olimpijske stadione i spomeniku
arhitekturu na svijetu zajedno vjerojatno je to najvei pojedinani trag
ljudskog djelovanja na Zemlji. Za dovravanje ovog incidental-land-art
projekta i transformaciju poprita neobjanjivog fenomena u spomen-park
bila bi dovoljna montaa ploe s imenom umjetnika: Nikola Tesla, 1908..
Nasuprot ovakvom promiljanju, inicijativa za podizanje spomenika
Tesli u Hrvatskoj koncepcijski se naalost nije odmaknula od poetnog,
spornog prijedloga izrade replike Metrovieve skulpture. Nema sumnje
da je portretna skulptura spomenik kakvog je elio Tesla, to potvruje i
telegram to ga je 1938. godine iz New Yorka uputio Metroviu u Zagreb:
Radi naeg potomstva i sveg slavenskog roda elim da poslije moje smrti
ostane moja bista od udnovate ruke Metrovia. Lice mi je jo glatko, oi
bistre i nisam oelavio. Va oboavatelj Nikola Tesla.
Ipak, ak i Metrovieva vrhunska realizacija djeluje nam danas inferiorno
u odnosu na velianstvenu pejzanu arhitekturu to je u Tunguziji tri
desetljea ranije izradila Teslina vlastita udnovata ruka. Stoga se na ovom
mjestu zalaemo za to da ako se izrauje replika, neka to bude replika
Teslinog djela.
Razminiravanje Teslinog kraja bilo je okosnica dosadanjih aktivnosti
obiljeavanja 150-te godinjice njegovog roenja vjerujemo da je pritom
prikupljena dovoljna koliina tnt-a da bi se na prikladnom terenu u blizini
Smiljana dala s lakoom izraditi manja replika tungukog kratera.
Surovi znak to bi ga detonacija ostavila na krajoliku sluio bi prije svega
kao spomenik zaboravu kojemu su preputeni Teslino djelo i kraj iz kojega
je potekao. Prijedlog se stoga ini prikladan i na razini toponima: Tunguzija
u hrvatskom argonu oznaava zabaeno mjesto u koje nitko ne zalazi.
Mjesto poput Smiljana.
Jasmina Mitrovi
Roena 1980, ivi i radi u Banja Luci, studentica etvrte godine
Arhitektonsko-graevinskog fakulteta.
Tomislav Paveli
Roen 1964, ivi i radi u Zagrebu, umjetnik, arhitekt i kritiar.
[Anti]spomenik Nikoli Tesli
Snjeana PaviCi
Roena 1958, ivi u Zagrebu, kustosica.
Pogled prema gore
Vedran Perkov
Roen 1972, ivi i radi u Splitu, umjetnik.
Nikola Tesla, prijedlog spomenika
I.J. Pino
Roen 1951, ivi u Puli, artist/
elektrik na zavodu za zapoljavanje.
A-spomenik Nikolini T
Na izbetonirani plato donijeti i
posloiti tri to starija [pronai po
otpadima] asinhrona, i to vea,
elektromotora. Na njih aranirati
veliki starinski crni kiobran, ili
ga izraditi u metalu [lim, ice i
ipke].
Jakov PoljiC ak
Roen 1972, ivi i radi u Zagrebu, arhitekt.
Projekt Trga Francuske republike Zagreb: u spomen Nikoli Tesli
Sreko Pulig
Roen 1957, ivi i radi Zagrebu, slobodni novinar, publicist i prevoditelj.
10-15 Tesla Nova Artists.indd 14 6/30/06 11:55:03 AM
15
Boris incek
Roen 1971, ivi i radi u Osijeku, umjetnik.
Doktorpromis Land
arko Violi
Roen 1949, ivi i radi u Rijeci, umjetnik.
Netaktilna skulptura zvuna forma
Modeliranje zvukom, moduliranje frekvencijama
Dimenzije odreene dosegom ujnosti
izvrna produkcija: Zoran Medved/Manufaktura d.o.o.
U rad e biti ukljuen veliki broj hrvatskih radio stanica [lokalnih i
nacionalnih] koje e u tono odreeno vrijeme emitirati poruku u
trajanju od 1 minute. Poruka e se, modulirana raznim frekvencijama
kroz eter prenositi do krajnjih sluatelja, a zvukom e modelirati
netaktilni mentalni prostor. Na taj nain realizira se dvomjeseni
spomenik Nikoli Tesli u hrvatskom radijskom eteru.
Karlo Vranje
Roen 1978, ivi i radi u Virovitici, profesor hrvatskog jezika i knjievnosti.
Mama Leone, video
Boris Popovi & KreIMIR Zmijanovi
Roen 1970, ivi i radi u Zagrebu, arhitekt.
Roen 1968, ivi i radi u Zagrebu, arhitekt.
metatesla toranj
Nenad Roban
Roen 1951, ivi i radi u Zagrebu, oblikovatelj nakita
NO NIKOLE TESLE - prijedlog projekta
realizacija i odravanje - razne lokacije u Hrvatskoj i drugim
zainteresiranim dravama, jednom godinje
Projekt No Nikole Tesle zamislio sam kao godinje dogaanje za koje bi se
svaki put raspisivao natjeaj, a istodobno bi nekoliko autora bilo pozvano
realizirati svoje projekte izvan natjeaja. Radovi bi se trebali temeljiti na
sveukupnom podruju Teslinih otkria, to znai da bi trebali koristiti
svjetlosne, zvune, magnetske, rentgenske zrake i ostale izvore i senzacije.
Cilj zamisli je da se ritmovima svjetla, zvuka i drugim nainima izraavanja
dostojno naglase Teslini napori tijekom njihova otkrivanja.
Tesla se za ivota druio s umjetnicima shvaajui da ih povezuju zajedniki
interesi. Iako je za vrijeme Teslina ivota bilo umjetnikih djela koje je
mogue povezati s njegovim otkriima, pravi procvat takvih djela dogodio
se tijekom i nakon 60-ih godina prolog stoljea [kinetika umjetnost,
na primjer]. U tom kontekstu je potrebno predstaviti autore koji njeguju
svjetlosno-audio-zvuni izraz ili bilo koji drugi medij blizak Teslinim
otkriima i potaknuti ih da sudjeluju u tom umjetniko-znanstvenom
dogaanju.
Datum odravanja Noi Nikole Tesle mogao bi biti njegov roendan, 10.
srpanj. Kako je to vrijeme turistike sezone bilo bi dobro da se vei dio
realizacija odrava u priobalju i na otocima. Ve samim izmjenama ritma
svjetla u bojama na odreenim lokacijama koje umjetnici odaberu moe se
privui veliki broj posjetilaca [spomenuo bih Turrellovo osvjetljavanje Pont
du Garda 2001. godine, koje je postiglo izvanredan meunarodni uspjeh].
Svakako se u cijeli projekt treba ukljuiti i neka od radio-stanica - kao
dio Teslinog otkria - koja bi posvetila dio programa projektu odreenog
umjetnika, emitirala razgovor s umjetnikom, odnosno koja bi potakla
dijalog meu umjetnicima i publikom te inicirala kritiku evaluaciju kako
samog projekta, tako i znaenja Teslinih otkria u nae doba.
Nikolina & Goran Sergej Prista
Roena 1976, ivi i radi u Zagrebu, plesaica i koreografinja.
Roen 1967, ivi i radi u Zagrebu, dramaturg.
Dokle bude razliitih nacionalnosti, bit e i patriotizma. Taj osjeaj mora
biti iskorijenjen iz naih srca prije nego li se uspostavi trajan mir. Njegovo se
mjesto mora ispuniti ljubavlju prema prirodi i znanstvenom idealu. Znanost
i otkrie velike su snage koje e dovesti do njegova okonanja. Upravo sam
objelodanio izum koji e pokazati elektriarima kako da proizvedu velike
elektrine pritiske i uinke. S pomou njih mogu se postii mnogi udesni
rezultati. Ljudski glas bit e otposlan bez ica oko globusa, energija usmjerena
kroz prostor, prostranstva oceana uinit e se sigurnima u navigaciji,
transport olakan, kia izazvana po volji, a, moda, osloboena i neiscrpna
zaliha atomske energije.
Napreci te vrste u budunosti e ukloniti fzike uzroke rata, od kojih je
najvei prostranstvo ovog planeta. Postepeno ponitenje udaljenosti stavit
e ljudska bia u tjenji kontakt i uskladiti njihove poglede i aspiracije.
Ujarmljenje sila prirode istjerat e bijedu i elju, a osigurati obilna sredstva za
siguran i udoban opstanak. [Nikola Tesla]
Projekt anti-spomenika Nikoli Tesli parazitira na dvije pretpostavke:
Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
javnom okupljanju 12. srpnja 2005. g, s odredbom lanka 1. o zabrani
javnog okupljanja minimalno 100m od objekata u kojima su smjeteni ili
zasjedaju Predsjednik Republike, Hrvatski sabor, Vlada RH i Ustavni sud
Republike Hrvatske.
neiskoritenom potencijalu okupljanja koje nudi Zagreb kao grad terasa.
Projekt ini kiosk sa zonom za sjedenje postavljen na Markovom trgu s
velikim ozvuenim elektronskim displejima postavljenim prema zgradi
Vlade i Hrvatskog sabora. Kiosk prua dvije vrste usluga:
- topli napitci [kava, aj] i voda
- besplatni wireless pristup internetu.
Projekt se nadovezuje na ideju agit-propovskih kioska ruskih avangardista,
kao multimedijalnih i mobilnih objekata koji participiraju u sustavu
politikog oglaavanja. Kiosk koji je ujedno i stanica besplatnog wireless
pristupa internetu omoguuje zadravanje na mjestu gdje su zabranjena
javna okupljanja te odailjanje, uploadanje i emitiranje politikih i
protestnih poruka ili live-streaminga protesta koji se odravaju u drugim
gradskim prostorima.
BeRnarda & Davor Silov / Atmosfera
Roena 1974, ivi i radi u Zagrebu, arhitektica.
Roen 1975, ivi i radi u Zagrebu, arhitekt.
Spomenik Nikoli Tesli
Skulpturu ine dvije magnetne ploe postavljene tako da se meusobno
odbijaju. Na taj se nain postie efekt lebdenja. Sredinji stup osigurava
stabilnost lebdee ploe bez kontakta. Nikola Tesla je ukazivao na procese iz
prirode i primjenjivao ih u svojim izumima. Fizikalna jedinica za magnetsku
indukciju zove se TESLA. Bilo bi interesantno primjeniti djelovanje snage
magneta npr. u arhitekturi da je graevina minimalno odvojena od tla
[lebdi] - potres na nju ne bi djelovao.
eljko Zorica
Roen 1957, ivi i radi u Zagrebu, osim rada u kazalitu simultano radi
grafki dizajn, flm, strip, ilustracije i socijalne akcije
10-15 Tesla Nova Artists.indd 15 6/30/06 11:55:10 AM
16
Poznati francuski istoriar Pierre Nora nedavno
je konstatovao da svet dananjice pati od akutnog
fetiistikog memorijalizma. Poslednjih tridesetak
godina, ekspanzija memorije moe se pratiti na
globalnom nivou a poprima razliite forme. On
navodi neke od njih: kritika ofcijelnih verzija istorije i
otkrivanje onih istorijskih segmenata koji su ranije bili
konfskovani ili potisnuti; porast interesa za korene i
genealoka istraivanja; razne vrste komemorativnih
sveanosti i novi muzeji; obnovljen senziblitet za
osnivanje i/ili otvaranje arhiva kojima ima pristup
iroka publika; i konano, porast privrenosti za
nacionalnu batinu. Samostalno ili u kombinaciji,
sve ove forme ukazuju na porast interesovanja za
potovanja prolosti - bilo ona realna ili imaginarna,
zatim ponovno otkrivanje kako kolektivne tako i
individualne svesti, memorije i identiteta. [nora 2002]
Pierre Nora, danas verovatno najvaniji predstavnik
nove istorijeu Francuskoj, bio je inae glavni urednik
trotomnog izdanja Les lieux de mmoire [Mesta
seanja],
0I
u kome je, u tradiciji Jacques le Gofa pojam
istorije zamenjen pojmom memorije. U svom eseju
o memorijalizmu Nora analizira
situaciju u Francuskoj posle smrti
de Gaullea novembra 1970. i pie
o dva koncepta vremena koja
su nastala u ovoj zemlji, majci
revolucija. Prvi koncept vremena
organizovan je oko revolucije:
istorijsko vreme revolucionarnog
tipa zaniva se na elji za prekidom.
Iz prolosti se uzima samo ono to
je mogue upotrebiti kao pripremu
za budunost pa je jasno koji delovi
prolosti treba da budu potisnuti, zaboravljeni i, ako je
potrebno, uniteni. Ovakav koncept vremena je
negde oko 1975. zamenio jedan drugi: devalvaciju
pojma revolucionarnog vremena zasnovanog na
rezu, pratila je restauracija legitimnosti ideje tradicije.
Koje tradicije? Nora pie: Ne one tradicije iji bismo
mi bili naslednici i nosioci [kao u revolucionarnom
modelu], ve jedne tradicije od koje smo mi zauvek
odeljeni, tradicije koja e biti dragocena, misteriozna
i protkana neizvesnim znaenjem, a na je zadatak
da to znaenje ponovno otkrijemo. Meteorski
uspon kulta nacionalne batine nema drugog izvora.
Nestajanje modela istorijskog vremena zasnovanog na
revolucionarnoj ideji, dovelo je do restauracije prolosti,
njene neodreenosti i njene materijalne i nematerijane
posebnosti. [nora, ibid, kurziv B.P.] Memorijalistiki
trend umreen je sa dva nova fenomena: jedan
je ubrzanje istorije [niz istorijskih promena koje se
poslednji decenija jako brzo smenjuju i destabilizuju
odnos prema prolosti], a drugi je dekolonizacija
koja se manifestuje u tri oblika, od kojih je jedna
ideoloka dekolonizacija u istonoj Evropi posle pada
Berlinskog zida [i osnivanje novih drava na evropskoj
mapi, koje on eksplicitno ne pominje]. Usled svega,
zakljuuje Nora, ve tridesetak godina ivimo u dobu
komemoracija.
Ove, 2006, godine, nama se, i Hrvatima i Srbima,
nije sreom ponovo dogodio narod ve jedan naunik
- na Nikola Tesla [1856-1943]. Premda se radi o osobi
od globalne vanosti, stopedeset godina od roenja
ovog naunika nije posebno obeleeno u Nemakoj,
gde je javnost animirana seanjem na Sigmunda
Freuda, roenog iste godine kad i Tesla. Austrijanci su
opet u godini Mozarta, koja je u izvesnoj konkurenciji
sa Freudom. Lokalno dogaanje Tesle obuhvata
kompleksnu i ambicioznu memorijalnu maineriju
[v. Zarez, br. 180, 18 svibanj 2006], a kako sam shvatila
iz tampe, u Republici Hrvatskoj vizuelno ponavljanje
Tesle postalo je izuzetno vrua tema. Naravno, Tesla
se umnoava putem sredstava mehanike i elektronske
reprodukcije, ali budui da je ovakvo upisivanje naeg
Tesle u nau/vau kolektivnu memoriju kratkog veka,
preduzeta su i trodimenzionalna kloniranja Tesle
u obliku spomenika, odlivaka Teslinih spomenika
koji postoje u inostranstvu [u Srbiji bez Crne Gore],
a Hrvatsko ministarstvo kulture raspisalo je ak i
konkurs za spomenik Tesli u Smiljanu.
Ja naalost ne mogu da se setim kako je izgledao
stari spomenik Tesli u Gospiu koji je 1992. godine
uniten, a ne seam se ni kada je postavljen. Moda je
to bilo 1956. povodom stogodinjice njegovog roenja
kada je Savezno Izvrno Vee fnrj, dakle najvii
dravni organ, naruilo od Frana Kriinia da uradi
Spomenik Nikoli Tesli koji je [zbog bolesti skulptora]
postavljen ispred Tehnikog fakulieia u Beogradu tek
1963. Njegova kopija stoji od 1973. u blizini vodopada
Nijagare u sad-u. Hrvatski novi spomenik koji se
upravo podie potvruje onu sarkastinu opasku koja
se pripisuje jednom skulptoru: Spomenik koji nije bar
dva puta podignut, nije trebalo ni praviti. Ovo pravilo
izgleda da vai i za Spomenik banu Jelaiu u Zagrebu
[inaugurisan prvi put 1866, drugi
put 1990, v. ale-Feldman 1993],
ali i za spomenik Maralu Titu
u Kumrovcu [postavljen 1947,
ponovo sagraen 2005.]. Za
razliku od Jelaievog, meutim,
koga su komunistike vlasti 1948.
sklonile, ali su ipak sve njegove
delove pohranile u zagrebakoj
Gliptotetci, prvi smiljanski Tesla
kao i prvi kumrovaki Tito bili
su minirani. U sva tri sluaja
radi se o ikonoklazmu: ban Jelai je pretrpeo
ikonoklazam odozgo i nestao je sa glavnog trga na
osnovu odluke koju je donela jedne politika instanca
[nikada identifkovana, kako je pisala Dunja Rihtman
Augutin]; ovakav in nestajanja razlikuje se od onog
ikonoklazma odozdo kada masa odnosno pojedinci
preduzimaju ruenje mrskih spomenika, a to se desilo
sa Teslinim i Titovim likom. Kada se tako neto desi,
u pravnim dravama poinitelji bivaju identifkovani
a zatim zakonski kanjeni, a to je u oba ova sluaja
izostalo.
Premda smo esto skloni da po-
dravamo mit prema kome je revo-
lucionarna ili nacionalno osveena
masa ona spontana snaga koja
najee unitava spomenike pret-
hodnog reima, istorija umetnosti
daje dovoljno dokaza da je najvei
broj spomenika uklonjen iz javnog
prostora na osnovu odluka organa
nove vlasti. To vai i za lomljenje
Vendomskog stuba u Parizu [1871] i
za Spomenik caru Aleksandru III u
Moskvi, koga 1917. nije unitila ljuta
masa [kako to Eisenstein mistif-
kuje u svom flmu Oktobar] ve je
ukljonjen na osnovu jedne odluke
sovjetskih vlasti 1921, a to vai i za
skoro sve spomenike Lenjinu koji su
posle 1991. porueni irom sssr-a i
njegovih bratskih satelita. [v. gam-
boni 1998]
02

Uzeti zajedno, spomenici izgra-
eni u godini u kojoj je Tesla po
drugi put meu Hrvatima, izloba
alternativnih predloga za jedan uto-
pijski spomenik [inicirana od strane
udruge to, kako i za koga/whw],
kao i razni drugi vizuelni i ini dis kursi
koji cirkuliu u javnoj sferi, postavljaju se pred nama
kao network koji nas navodi/zavodi da - mislimo-na-
Teslu. [Dok piem ovaj tekst i ja pokuavam da se
setim kada sam prvi, tj. poslednji put bila u Teslinom
muzeju u Beogradu i oseam se krivom jer to je
bila poseta organizovana od strane moje osnovne
kole, dakle desila se pre nekih etrdesetak godina.]
Bilo da taj network zvan Teslomanija gledamo sa
blagonoklonou ili kritiki, godina 2006. bie ili
ve jeste godina novih komemoracija. Kada se ima u
vidu koliko je komemorativnih sveanosti odrano
poslednjih petnaestak godina u Hrvatskoj, koje
su bile prevashodno vezane za njenu novosteenu
dravnost, njen identitet i njenu davnu i nedavnu
prolost [Domovinski rat], jednogodinje podseanja
na Teslu treba verovatno shvatiti kao kulturni a ne
ideoloki dogaaj. Za razliku od politikog spektakla
iz devedesetih godina [u koga ubrajam nasumice novo
otkrivanje Spomenika banu Jelaiu, Dan hrvatske
dravnosti, komemoracija palim u Domovinskom ratu,
proslava roendana predsednika Tumana, izgradnja
Oliara domovine, razne religiozne dravne proslave
itd., itd.] koji je imao za cilj ideoloku odnosno
nacionalnu [tanije jedno-etiku] homogenizaciju,
Teslina godinjica u Hrvatskoj treba da odradi neto
drugo. Meutim, kao i pomenuta politika/nacionalna
deavanja, memorisanje Tesle je takoe oblik
izmiljenje tradicje, koja nikada nije ni izvan niti
iznad nacionalne ideologije.
Piui o masovnoj proizvodnji tradicije Eric
Hobsbawm je najpre analizirao period evropske isto-
rije izmeu 1870. i 1914. godine, kada su na starom
kontinentu roene nove [nacionalne] drave poele da
proizvode sopstvenu tradiciju. Operacija izmiljene
tradicije [invented tradition] unela je u politiku/javnu
sferu tri inovacije: prva je bila razvoj sekularnog ekvi-
valenta crkve - uvoenje opteg obrazovanja; druga je
bila uspostavljanje javnih ceremonija [u Francuskoj, u
kojoj je revolucija, kako kae Nora, uzrokovala novi
koncept vremena, proslava Dana Bastille bila je izmi-
ljena tek 100 godina posle stvarnog dogaaja iz 1789];
trea novostvorena tradicija bila je masovna proizvo-
dnja javnih spomenika [hobsbawm 1983,] 2002]. On
takoe podsea da su u poslednjoj etvrtini 19. stolea,
spomenici u evropskim dravama
bili oblik nacionalne edukacije
jer im je primarna fukcija bila da
budu muzej nacionalne istorije na
otvorenom prostoru, viene kroz
velike ljude [hobsbawm 1997, 12].
Spomenik banu Jelaiu [1866.]
u Zagrebu neosporno pripada
hrvatskom nacionalnom open
air muzeju, ali ovaj spomenik je
lokalnoj sredini bio utoliko vaniji
zato to je on aktivno uestvovao
u konstituciji nacionalne svesti
mlade hrvatske buroaske klase u
usponu, u vremenu u kome Hrvat-
ska nije imala dravnost ve bila u
sastavu Austro-ugarske monarhije.
Formiranje nacionalne svesti, me-
utim, nije obavezno moralo de se
proizvodi putem imortalizacije voj-
nih linosti ili linosti koje jedna
nacija izabira kao Oeve Nacije
[a te linosti mogu biti istorijske
ali ee mitske] jer u istom peri-
odu u Sloveniji se ne grade vojni
ve civilni spomenici posveeni
ljudima iz kulture, meu kojima
poasno mesto imaju ljudi od pera.
U svojoj knjizi Imagined Commu-
nities, koja je uprkos kasnijim kritikama ostala klasino
tivo za pitanje nacije, Benedict Anderson vidi naciju
kao politiku zajednicu koja je moderna konstrukcija,
nastala iz interakcije tehnoloke revolucije [tampe],
ekonomske revolucije [kapitalizam] i fatalnosti lingivi-
stike razliitosti. On smatra da nacionalni jezik [kojim
su opsednuti svi rani, kasniji i dananji nacionalistiki
memorijalisti] ne igra neku bitnu ulogu: nacije kao
imaginarne zajednice konstituiu tampani jezik [seti-
te se uloge asopisa kod Ilirskog pokreta, na primer] jer
samo taj jezik moe povezivati ljude koji se meusobno
ne poznaju, a koji zamiljaju da pripadaju istoj naciji
[naravno, pod uslovom da su pismeni].
Za razliku od Hrvatske i Kraljevine Srbije [koja
je 1882. podizanjem Spomenika knezu Mihailu u
Beogradu obeleila 12 godina dravne samostalnosti]
gde su prvi moderni spomenici militaristiki, u
Sloveniji su spomenici posveivani nacionalnim
pesnicima [Vodniku 1887-89, i Preernu, 1899-1905].
Kada razmatra slovenaki kontekst, istoriarka
umetnosti pelca opi istie jednu veoma vanu
injenicu koja nije tipina samo za ovu sredinu ve i
za sve one koje su bile u sastavu velikih, multietnikih
imperija, naime ugnjetavani nacionalni pokreti
zahtevali su pravo na sopstvenu, a retko na modernu
umetnost. [opi 1975, 45, kurziv B.P.] To je tipino
za itav evropski horizont jer su nacionalna javna tela
koja su samostalno ili u grupi inscenirana u javnoj
plastici, bez razlike upakovana u univerzalnu formu
akademizma ili neobaroka. I vojni i civilni memorijali
uprostoravaju, dakle, konstituiu nacionalnu memoriju,
dodue na razliite naine. Vojni spomenik emituje
najuzvieniju ideju nacije/nacionalne drave, a ona
se zove pro patria mori [umreti za domovinu]; u
19. stoleu, civilni odnosno kulturni spomenici
podignuti su onim knjievnicima iji su romani i
stihovi takoe ubeivali naciju da je asno-umreti-
za-domovinu. I jedni i drugi spomenici imaju jo
neto zajedniko: oni su statini i nemi objekti koje
kolektivni rituali - stavljaju u pokret. [v. nierhaus
1999] Javne komemoracije poput inauguracija,
dravnih proslava godinjica nacionalnih pobeda
i poraza, pokreu memoriju u jednom unapred
dogovorenom vremenskom ritmu. Takva ritmina
orkestracija kolektivne memorije treba da nas podsea
da delimo zajedniki identitet.
Tokom devedesetih, memorija i identitet bile su
izvesno najupotrebljavanije rei u postkomunistikoj
hemisferi, a pogotovo u onim dravama koje su bile
u ratu, nezavisno da li su bile agresori [poput moje
Srbije] ili ne. Razmatrajui istoriju pojmova memorije
i identiteta, istoriar John R. Gillis koji je priredio
publikaciju Commemorations pie da su oni svoj status
kljunih rei dobili relativno skoro. [gillis, 1994,
20] Na primer, u dva izdanja Raymonda Williamsa,
Keywords: A Vocabulary of Science and Culture [iz 1976.
i iz 1983. godine], ova dva izraza se ne pojavljuju. Poput
mnogih istoriara pre i posle njega, Gillis podsea
da na identitet defnie ono to e ostati upameno,
bilo da se radi o individualcima ili grupama. [Tako e
tokom ovogodinjeg memorisanja Tesle neko pamtiti
njegovo poreklo, a neko drugi njegovu domovinu.] Ni
seanja ni identitet, meutim, nisu fksirani, ve su to
reprezentacije odnosno konstrukcije realnosti pa stoga
mi konstantno revidiramo nae memorije tako da one
odgovaraju naim sadanjim identitetima. Kao bilo koji
drugi fziki ili mentalni rad, rad na memoriji zavisan
je od klase, pola/roda i odnosa moi, a taj kompleks
odreuje ta se pamti [ili zaboravlja], ko pamti, i sa
kojom namerom. [gillis, 1994, kurziv B.P.] Memorija
podrazumeva politiku, identitet takoe.
berlin | juni 2006.
Bojana Peji
Memorijalizam
anno domini MMVI
01 | U ovoj publikaciji od oko 3.000
stranica, francuski istoriari
ispisuju istoriju ove republike
na nehronoloki nain, i prate
konstituciju nacionalnog identiteta
putem razliitih institucija, kakav
je Tour de France, na primer, ili
sahrana Victora Hugoa. Vidi Nora.
02 | Pored ove dve produkcije nestajanja
spomenika, postoji jo jedan, a to
je civilizovani ikonkolazam, koji
se tie premetanja spomenika iz
starog reima na manje centralne
gradske lokacije, a to su obino
parkovi.
Tako je beogradski Spomenik
Borisu Kidriu iz centra grada
poetkom devedesetih preseljen
ispred Muzeja savemene umetnosti
na Novom Beogradu gde, ideoloki
neutralizovan, pravi drutvo
enskim aktovima i apstraktim
formama u parku skulpture.
Ovakve civilizovane forme, naravno,
retko se primenjuju na vladare, ali i
to se moe desiti.
Neto pre nego je zavrio spomenik
Tesli, Frano Krini je izvajao
Spomenik marala Tita u [Titovom]
Uicu [1961]. On je je oboren
1991. i sa glavnog gradskog trga
premeten u dvorite institucije koja
se do Miloevievog vremena zvala
Muzej revolucije.
Ni seanja ni identitet, meutim, nisu fksirani, ve su to reprezentacije odnosno konstrukcije realnosti
pa stoga mi konstantno revidiramo nae memorije tako da one odgovaraju naim sadanjim identitetima.
Kao bilo koji drugi fziki ili mentalni rad, rad na memoriji zavisan je od klase, pola/roda i odnosa moi,
a taj kompleks odreuje ta se pamti [ili zaboravlja], ko pamti, i sa kojom namerom.
16-20 Tesla Nova.indd 16 6/30/06 11:45:31 AM
17
ta je zajedniki imenitelj za drave nastale raspadom
sfrj? Stvaranje nacionalnih drava [proces jo traje] na
osnovama nacionalnih ili nacionalistikih ideologija i
politika, koje i dalje dominiraju balkanskim politikim
prostorom.
Rezultat takvih politika nije [samo] oslobaanje
od dominacije veeg i jaeg, ili borba protiv agresora,
a za ouvanje vlastitih teritorija i nacionalnog
integriteta, nego i etnika podjela i homogenizacija
naroda ostvarena na perpetuiranju osjeaja
ugroenosti i straha od drugog. Ili, ako je uzrok
raspada i ratova bila hegemonistika i agresivna
nacionalna politika srpskog rukovodstva [koje je sebe
proglasilo jugoslovenskim], onda je posljedica, ne
samo legitimna odbrana i formiranje samostalnih
drava, nego i etniki istih drava. Raison dtre
tih novih drava je etnika homogenost - jedinstvo.
Jedna kolektivistika ideologija vladavina radnike
klase - zamijenjena je drugom vladavina [etnike]
nacije. Ovo pretpolitiko stanje traje i dalje, uprkos
bazinim promjenama politikog sistema izvedenim
prije vie od jedne decenije uvoenje viepartizma
i parlamentarne demokratije. Veina uticajnih
politikih partija, bez obzira na njihov naziv, u svojim
programima i odgovarajuem populistikom diskursu
ne idu dalje od odbrane interesa svoga naroda u svim
domenima drutveno-ekonomskog ivota.
Ovakva historijska dinamika je i odgovor na
pitanje zato je BiH, kao vienacionalna zemlja, platila
najkrvaviju cijenu opstanka. Razlog rata i agresije
na tu zemlju bio je njeno ienje i razbijanje
izvana i iznutra. Cilj agresije susjednih zemalja bio je
aneksija pripajanje, od drugih oienih dijelova
B/H, etnikim maticama. Dejtonski sporazum
zaustavlja rat, spreava promjenu granica, ali priznaje
unutranji fait accompli, a etniku podjelu ugrauje
u Dejtonski ustav. Nosioci politikog legitimiteta su
predstavnici konstitutivnih naroda, a ne graani bih
[koji bi trebali da budu temelj normalne, demokratske
drave]. Ovakav sistem generira prevlast nacionalnih
[ili nacionalistikih] stranaka zatitnica posebnih
nacionalnih interesa. Ekonomija, materijalna dobra,
infrastruktura, dravne institucije ratom su uniteni,
promijenjena je etnika slika zemlje podijeljene
po etnikim avovima. Civilne rtve rata jo se
prebrojavaju, kao i raseljeni ljudi i izbjeglice. Veliki
dio radno sposobnog i obrazovanog stanovnitva
napustio je zemlju. Posljedice su: nepremostive
generacijske rupe, diskontinuitet i manjak pojedinih
profesija. Mladi i dalje naputaju pauperiziranu
zemlju. Nema ni snage, ni politike volje za pokretanje
ekonomije, otvaranje radnih mjesta, povratak
raseljenih. Disperziranu, potencijalnu pozitivnu
energiju posjeduju mladi, obrazovani, talentovani ljudi
koji, uprkos svemu, ostaju u zemlji. Oni po pravilu
abstiniraju ne glasaju na izborima [nemamo za
koga], ne uestvuju u javnom politikom ivotu.
Umjesto uspostavljanja novog sistema, ekonomskih
i socijalnih programa i reformi, vlada kontrolirani
nered, otsustvo sistema, politike transparentnosti,
javnog mnijenja, u svim oblastima - od ekonomije
do kulture i umjetnosti. Tu se ne radi [samo] o
nesposobnosti i nekompetentnosti politikih faktora
da rjeavaju urgentne i nagomilane probleme, nego
o namjernoj proizvodnji kaosa. Jer samo u uslovima
nepostojanja sistema, jasne politike, programa i
kriterija vrednovanja na osnovu kojih se donose
kvalitetne i odgovorne odluke, moe se voluntaristiki
vladati ljudima i institucijama.
Zemlja se odrava u ivotu uz asistenciju, superviziju
i donacije meunarodne zajednice; od humanitarne
pomoi u ratu, do velikih fnansijskih sredstava
[esto neefkasno] uloenih u infrastrukturnu i
materijalnu rekonstrukciju. Veliki novac investiran
u razvoj civilnog drutva, demokratizaciju i
ljudska prava, potroen je na formiranje ngo elita
i njihove propagandistike akcije, bez stvarnog
uticaja. Proputena je podrka onim inicijativama i
programima iji je cilj promjena kulturnog modela,
svijeta, vrijednosnih kriterija i ponaanja ljudi. To
dokazuje i injenica da su sedam godina poslije rata
na vlasti iste politike strukture kao i na njegovom
poetku.
Ni u jednoj zemlji Evrope postojanje kulturne politike
nije vanije nego u Bosni i Hercegovini. Kultura je
istovremeno i uzrok i rijeenje njenih problema. Kulturni
razlozi [argumenti] su upotrebljeni za podjelu zemlje, a
sada kultura mora biti ta koja e ljude ponovo spajati
inicirajui kulturne programe koji e potsticati uzajamno
razumijevanje i potovanje.
0I
Ova dijagnoza simptoma bolesti,
kao i lijeka, moe se proiriti na sve
dijelove bive Jugoslavije. Bolest
se zove manipulacija kulturom,
umjetnou, religijom, medijima, od
strane nacionalistikih elita. Lijek se
zove dekontaminacija kulture.
Vladajue nacionalne politike
imaju svoj ekvivalent u kulturi. To
su one pojave pseudo- nacionalne
kulture koje se generiraju iz folklor-
noreligijske matrice u retrograd-
noj, pasatistikoj formi. Kopiranje
ili ponavljanje nama imanentnih i
bogom danih uzora treba da bude
dokaz nae vjenosti, posebnosti i autentinosti. Tu
se ne radi o kreativnoj upotrebi ili reinterpretaciji
tradicionalnog motiva/uzorka, niti o strunom i kom-
petentnom radu na ouvanju historijskih vrijednosti i
batine razliitog porijekla i nacionalnog predznaka;
o historijskom nasljeu brigu vode jedino male grupe
strunjaka, bez ikakve podrke spasioca nacije, osim u
sluaju dnevno-politike upotrebne vrijednosti historij-
skog materijala.
Vladajue nacionalne elite proizvode odgovarajue
oblike vlastite reprezentacije koje se mogu prepoznati
u mitskim slikama i simbolima slavne i tragine
prolosti nacije. Usaivanje nove kulturne matrice vri
se kroz ponovno pisanje historije i brisanja memorije.
Dojueranji heroji preko noi postaju teroristi i
narodni neprijatelji, i vice versa; briu se stari i crtaju
novi simboli ljepi i stariji od predhodnih; ue se
nove himne, novi stari jezici; izbacuju iz knjiga mrtvi
pisci, pjesnici; popravljaju i ponovo piu rijenici;
uvode novi toponimi sve u skladu sa novim
patriotizmima. Brisanje tragova blie i dalje prolosti
zavrava fzikim unitavanjem materijalnih tragova
onoga to se ne uklapa u nove predstave stvarnosti:
ne-naih religijskih objekata, knjiga ne-naih pisaca,
antifaistikih spomenika, spomenika rtvama i
herojima II Svjetskog rata, simbola ere komunizma.
Metode, meutim, nisu nove. U poslednjih nepunih
stotinjak godina, na jugoslovenskoj teritoriji, temeljita
ienja predhodnog desila su se bar tri puta.
Tiha kulturna veina podrava i reproducira
tradicionalne kulturne i umjetnike obrasce. To je ona
kultura koja sebe smatra ukrasom drutva, to je ona
bezopasna/nekodljiva, nekonfiktna, samozadovoljna,
umilna umjetnost, koja se generira iz sebe i ivi za
sebe. Svoje zatitne mehanizme od vanjskih uticaja ili
izazova [umjetnikih, drutvenih] gradi na etabliranju
lokalnih vrijednosnih kriterija i proizvodnji lokalnih
veliina.
Na sceni je i savremena umjetnost koja misli
i refektuje vrijeme u kome ivi, otvorena za
komunikaciju sa spoljnim svijetom, s drugim,
umjetnost koja koristi i istrauje nove medije i
umjetnike forme, koja postavlja pitanja, koja se bavi
drutvenim traumama, koja demistifcira tradicionalne
pojmove umjetnosti, kao i kolektivistike ideoloke
obrasce i istine. Ova umjetnika praksa je, s jedne
strane, neprihvaena [veina lokalnih kulturnih
arbitara te pojave niti prepoznaje, niti priznaje kao
umjetnost], a s druge strane, neprihvatljiva [ulazak u
javni prostor, vlasnitvo politikih arbitara].
Ta druga umjetnost svojom praksom nainom
organiziranja, radnim strategijama i interesnim
sferama potencijalno mijenja dominantne kulturne
modele i matrice miljenja.
Uiniti vidljivim i djelatnim/
uinkovitim taj potencijal cilj je
ovog projekta. Sadraj projekta
su dekonstrukcija mitova,
dezideologizacija i dekodiranje
blie i dalje historije, koja utie
na nae vrijeme. Materijal koji u
ovom projektu umjetnici koriste
za konstrukciju novih znaenja
i itanja su spomenici, simboli,
ikone - vladajue reprezentacije u
razliitim epohama.
snvn)ivo | ovimnnv zoo.
Dunja Blaevi
De/konstrukcija
spomenika
01 | Cultural Policy in Bosnia
Herzegovina. Experts Report.
Togetherness in difference:
Culture at the crossroads in Bosnia
Herzegovina, autor Charles Landry;
European Programme of National
Cultural Policy Reviews; Steering
Committee for Culture, Council of
Europe. Ovaj izvjetaj je pretstavljen
i prihvaen na 1. Plenarnoj sjednici u
Strasbourgu 9.10.2002.
literatura
Anderson, Benedict [1983, revised ed. 1991] Imagined
Communities, London and New York: Verso.
ale, Feldman Lada [1993] Te theatralisation of
reality: political rituals, u ale, Feldman Lada, Prica,
Ines, and Senjkovi, Reana, Eds., Fear, Death, and
Resistance ~ An Ethnography of War: Croatia 1991-
1992, Zagreb: Institute of Ethnology and Folklore
Research.
opi, pelca [1975] Pola veka slovenakog vajarstva
~ 1900-1950, u Jugoslovenska skulptura 1870-1950,
ex.cat., priredio Miodrag Proti, Beograd: Muzej
savremene umetnosti.
Gamboni, Dario [1998] Zerstrte Kunst ~ Bildersturm
und Vandalismus im 20. Jahrhundert, Cologne:
Dumont Verlag. [Original: Te Destruction of Art,
London: Reaktion Books, 1997]
Gillis, John, R., Ur. [1994] Commemorations - Te
Politics of National Identity, Princeton: Princeton
University Press.
Hobsbawm, Eric [1996] Foreword, u Art and Power
- Europe under the Dictators 1930-45, ex.cat., Eds.
Ades, Dawn et al., London: Hayward Gallery.
Hobsbawm, Eric et al. [1983] Mass-producing
Traditions ~ Europe, 1870-1914, u Te Invention
of Tradition, Cambridge: Cambridge University
Press. Srpski prevod: Izmiljanje tradicije, Beograd:
Biblioteka XX vek, 2002.
Lewis, Mark [1991] What is to be done, in Kroker,
Arthur and Marilouise, Eds., Ideology and Power
in the Age of Lenin in Ruins, New York: St. Martins
Press. Prijevod: to da se radi?, Arkzin No 70/71,
Zagreb 02.08.1996, str. 19-21.
Michalski, Sergiusz [1998] Public Monuments - Art
and Political Bondage 1870-1997, London: Reaktion
Books.
Nierhaus, Irene [1999] Prospekt Zur
Geschlechtlichkeit von Raum und Architektur,
ARCH 6 ~ Raum, Geschlecht, Architektur, Vienna:
Sonderyahl.
Nora, Pierre [1989] Between Memory and History:
Les Lieux de mmoire, in Representations, No. 26,
Spring.
Nora, Pierre, Ed. [1986 / 1997] Les Lieux de mmoire
[1], La Rpublique; [1986 / 1997] Les Lieux de mmoire
[2]; [1992 / 1997] Les Lieux de mmoire [3], Les France,
Paris: Gallimard.
Nora, Pierre [2002] Te Reasons for the Current
Upsurge in Memory, http://www.eurozine.com/
article/2002-04-19-nora-en.html
Peji, Bojana [2005] Dalibor Martinis: Data
recovery, u Tvra, Zagreb, No 1-2, 270-299.
Rihtman-Augutin, Dunja [2000] Spomenik
na glavnom trgu, u Ulice moga grada, Beograd:
Biblioteka XX vek.
Staarmann, Gabrielle Denkmle fhren zum
Vergessen, in Michael Glasmeier, prir.,Vergessen,
HdK Braunschwieg, Kln: Salon Verlag, 1997, 143.
Projekt De/konstrukcija
spomenika se u formama izlobi,
seminara, prezentacija, diskusija i
akcija u javnom prostoru odvijao
u Sarajevu u organizaciji sccn
Sarajevo od 2004. do 2006.
hiip://www.scca.ba/
dekonsirukcija/index.him
Tiha kulturna veina podrava i reproducira tradicionalne kulturne i
umjetnike obrasce. To je ona kultura koja sebe smatra ukrasom drutva,
to je ona bezopasna/nekodljiva, nekonfiktna, samozadovoljna, umilna
umjetnost, koja se generira iz sebe i ivi za sebe. Svoje zatitne mehanizme
od vanjskih uticaja, umjetnikih i drutvenih izazova gradi na etabliranju
lokalnih vrijednosnih kriterija i proizvodnji lokalnih veliina
Samir Fejzovi: Skulptura Tita u staklenom kadru
16-20 Tesla Nova.indd 17 6/30/06 11:45:41 AM
18
Postkomunistiki ikonoklazam, kao jedan od
nasilnih oblika manifestiranja kolektivne amnezije,
uklanjanjem ili unitenjem nakon pada komunizma
spomenika podignutih komunistikoj vlasti, ali
i antifaizmu, istovremen je procesu kojim se od
poetka 1990-ih godina nasilno iznova konstruira
kolektivno pamenje i proizvode znaenja koja
konstruiraju realnost novih, nacionalno utemeljenih
drava Istone Evrope i sssr- a. Nove vizualne
reprezentacije, koje funkcioniraju kao oprostorenje
vlasti i ideologije uspostavljenih nacionalnih drava,
odraz su paralelne ikonocentrinosti i ikonofobinosti
koje saimaju dvosmjernu ekonomiju odnosa
politike moi i vizualnih reprezentacija, kakva se u
razliitim manifestacijama zapaa i na cijelom prostoru
Hrvatske.
0I
Dok spomenici podizani u sfrj od 1945. do kraja
1980-ih godina materijaliziraju kolektivnu memoriju na
jedno kratko povijesno razdoblje drutvene revolucije
i pobjede antifaizma,
02
spomenici podizani u RH od
1990-ih godina do danas imaju funkciju simboliziranja
povijesnog trenutka uspostavljene nacionalne
dravnosti memoriranjem rtvi i heroja Domovinskog
rata s jedne strane, ali i retrogradne ugradnje itavoga
povijesnog raspona nacionalne prolosti u kolektivno
pamenje, s druge. Povijesna revizija koja materijalizira
svijest o povijesti nacije, ujedno umjetno generira
romantini mit o organskom jedinstvu nacionalnog
bia, pri emu upravo reprezentacije povijesnih
linosti personifciraju kljuna uporita dominantne
nacionalne ideologije.
Kada se u drutvenoj sferi pojavi kriza revolucija
ili politika pobuna tada simbolika sfera, a
umjetnost u javnom prostoru je njen dio, postaje
podlona odreenoj reevaluaciji. [...] Jasno je da je
impuls za napadom i unitavanjem javnih umjetnikih
djela samo dio opeg napada na produeno prisustvo
znakova nekog ancien rgimea. Ovaj napad takoer
potvruje da e publika u trenucima ludila tretirati
spomenike i javna umjetnika djela kao da su oni
voe same, kao da je bronani lik doslovni produetak
Kraljevih tijela, kako navodi umjetnik i teoretiar
Mark Lewis, na primjeru masovnog kotrljanja glave
sruene Staljinove statue 1956. ulicama Budimpete.
03

Iako je 2006. u tranzicijskoj Hrvatskoj moment krvave
politike pobune proao, fziko uklanjanje i ponitenje
materijalnih simbola nepoeljne ideologije i dalje se
odvija, pri emu se jo uvijek sprovodi i ofcijelno, a
ne samo kao in individualne anarhistike pobune.
Recentni primjer trajnog uklanjanja i izmjetanja
skulpture Ljudi Branka Ruia iz 1979. sa sredinjega
gradskog trga u Osijeku od strane gradskih vlasti,
tim je vie indikativan jer je rije o javnoj skulpturi
koja eksplicitno ne zastupa neku odreenu politiku
ideologiju [mada je svaki spomenik ideologizirano
umjetniko djelo, uvjetovano povijesnim i prostornim
kontekstom].
04
Iako se in uklanjanja javnih skulptura
s reprezentativnih, sredinjih javnih prostora na
periferne gradske lokacije moe oznaiti pojmom
civiliziranog ikonoklazma,
03
ne moe se ne uoiti
barbarski prizvuk ina simbolikog kulturnog
prebrisavanja. Ruieva skulptura - koja elementarnom,
reduciranom, geometrijski saeto stiliziranom
fguralnou prikazuje skup ljudi organiziran u krunoj
formi te je u skici iz 1965. izvedena pod nazivom
Okrugli stol, a u slubenom diskursu lokalne vlasti,
u diskursu masovnih medija te u svakodnevnom
govoru za nju se ustalio ideoloki umjereniji naziv
Grupa graana
06
- u ideolokom itanju moe
implicirati samo nadasve politiki korektne i slubeno
proklamirane ili bar prihvatljive pojmove, poput
demokracije i socijalizma, pa ak i rodne korektnosti,
dok reprezentacija bilo koje nacionalnosti evidentno
izostaje u ovoj slici ljudskog zajednitva.
Mehanizmi i procedure slubene politike
konstrukcije kolektivnog pamenja jasno manifestiraju
na ovom primjeru licemjerje i dvostruku - lingvistiku
i ikoniku - fobiju i nesigurnost. Kao to osjeki
Trg slobode poetkom 1990-ih postaje Trg Anie
Siarevia, ali njegov nekadanji naziv, koji sadri
univerzalno pozitivan pojam, ne nestaje u potpunosti,
ve se izmjeta na oblinji ne-sredinji gradski
trg, niti Ruievi Ljudi nee nestati, samo to e
svoje produeno prisustvo ideoloke nedoreenosti
oprostoravati na politiki manje reprezentativnom
mjestu. Na sredinjem gradskom trgu podignut
e, umjesto toga, spomenik povijesnoj linosti
hrvatskog politiara Ante Starevia [1823 1896],
mitologiziranog u patriotistikom diskursu -
implementiranom u produkciju diskursa politike
vlasti - romantiziranom, pasatistikom frazeologijom
u kojoj jedan od najveih sinova hrvatskog naroda
i otac domovine personifcira borbu za jedinstvo
hrvatskog naroda i njegovu samostalnost svojim
zalaganjem za proklamirano prirodno i povijesno
hrvatsko pravo.
07
Zamjena jedne reprezentacije
drugom, podudarna je, naravno, interpretaciji
ikonoklastikog sukoba bizantologinje Marie-Jos
Boudinet, prema kojoj se ikonoklazam ne odvija
kao unitavanje slika, ve kao njihova zamjena,
nadomjetanje jedne slike drugom: borba slika nije
rat koji se vodio protiv slika, ve rat koji se deavao
izmeu slika.
08
Osim to u konkretnom primjeru istovremene
ikonocentrinosti i ikonofobinosti prostor trga
podizanjem novog spomenika postaje mjestom
potencijalnoga politikog ceremonijala te time
vidljivog demonstriranja politike moi, a povijesna
linost materijaliziranim simbolikim kapitalom
uvrivanja politike vlasti, proizvedena je situacija
u kojoj postaje oita specifnost dominantne prakse
upotrebe spomenikog anra za uspostavljanje
vizualnih znakova politike reprezentacije u Hrvatskoj
od 1990-ih do danas, koja je inverzna istovjetnim
mehanizmima prethodnoga, socijalistikog politikog
reima te je u povijesnom slijedu sagledljiva kao
svojevrsna kulturna retardacija od progresivnih
modernistikih formi skulpture karakteristinih
za vrijeme sfrj, prema konzervativnoj fguralnoj
reprezentaciji, paradigmatinoj za ranija povijesna
razdoblja, kao i totalitaristike reime 20. stoljea. U
inu ignoriranja rezultata javnog natjeaja za spomenik
Anti Stareviu u Osijeku, jer je za izvedbu odabrano
rjeenje koje ne sadri reprezentaciju monumentalne
ljudske fgure, te u inu neskrivenog nametanja vlastite
vizije ikoninog spomenika, gradska je vlast u Osijeku
na izrazito samovoljan nain demonstrirala praksu
mehanizama oprostorenja politike ideologije kakva
je i inae na djelu u Hrvatskoj, proizvodei poesto
bizarna pasatistika uprizorenja, bez ikakve umjetnike
i estetske vrijednosti, s nerijetko tetnim, nasilnikim
efektom neadekvatnih, megalomanskih spomenikih
interpolacija.
09
U jugoslavenskom sluaju se apstrakcija, koja
se prema modernistikim standardima inae
smatrala za progresivnu umetnost, poklopila sa
snom jugoslovenskih politiara koji su socijalistiku
Jugoslaviju drali za progresivno drutvo, kako
napominje Bojana Peji, naglaavajui da takav
odnos nije bitno poremetio ni negativan stav samog
Josipa Broza prema formalistikoj umjetnosti, a
tadanje revolucionarno kiparstvo apstraktnih
i slobodnih formi u prostoru bilo je prizemljivano
u ideologiju tek svojim lingvistikim dodatkom,
odnosno nazivom,
I0
ali etrdesetogodinja praksa
podizanja spomenika neikonikih formi, u nacionalnoj
Hrvatskoj nestaje pred pojavom novih fguralnih statua,
nadahnutih novim politikim snom.
Reprezentacija vladara od srednjeg vijeka do
danas bazira se na modelu koji je formulirala zapadna
politika teologija doktrinom corpus mysticum, a
skliznue iz apstraktnog pojma drave u konkretan
i personaliziran koncept moi paradigmatski je
sproveden u vladavini Louisa XIV.
II
Povjesniar
umjetnosti i semiolog Louis Marin razvio je teoriju
o kraljevskom portretu kao vidljivom drugom tijelu
kralja, tijelu [na] vlasti, odnosno o fgurabilnosti
moi: Uinak portreta, mimetiki uinak
reprezentacije je ono to kralja ini kraljem.
I2
U sfrj
svjedoili smo istovrsnom procesu konstituiranja vlasti
putem drugog tijela Josipa Broza Tita, ali u sluaju
portretnih spomenikih skulptura koje se pojavljuju u
RH, reprezentacijama i njihovom multiplikacijom ne
konstituira se vlast pomou vidljivog tijela [na] vlasti,
ve pomou drugih tijela razliitih likova nacionalne
ideologije. Meu njima je Ante Starevi, kao tvorac
moderne hrvatske dravotvorne misli, uz prvog
predsjednika rh Franju Tumana, u konzervativno
orijentiranim politikim strukturama najvaniji lik
nove dravne umjetnosti. Tako je - nakon otkrivanja
Starevieva nadgrobnog spomenika kipara Ivana
Rendia u estinama 1903, koji je gotovo itavo
20. stoljee ostao jedini spomenik tomu suvinom
i nepotrebnom hrvatskom politiaru tijekom
socijalistikoga dravnog ureenja - u nacionalno
utemeljenoj hrvatskoj dravi broj spomenika koji
reprezentiraju Stareviev lik i djelo naglo porastao.
Nakon statue u nii Siarevieva doma u Zagrebu,
biste Ante Starevia ceremonijalno su otkrivene u
Virovitici, Slavonskom Brodu i Zadru.
Direktno politiko ponitenje mogunosti
izvedbe natjeajno prvonagraenog rjeenja
planiranog spomenika u Osijeku [autori Filip Tadin
i Robert Jozi] uzrokovano je nezadovoljstvom
zbog odsutnosti reprezentacije. Autori su, kako
navode u natjeajnom obrazloenju, izbjegavajui
fetiizaciju lika i ideologije, skulpturu stuba s grafki
markiranom sjenom koncipirali kao govornicu,
simboliki poziv da se aktiviramo, da se odlijepimo
od tla i preuzmemo odgovornost, napominjui da
tek penjanjem promatraa na govornicu spomenik
postaje dovren: Tako spomenik vie nije samo
pasivni element u prostoru nego i omoguava novu
perspektivu promatrau. Drugonagraeno rjeenje
[autor Marijan Suac], dinamiku, geometrijsku
monolitnu formu refektirajuih ploha, s ugraviranim
citatom iz Starevieve Oporuke ,
I3
lokalna je politika
vlast proglasila tendencioznom provokacijom -
ocjenom koja Kreimiru Galoviu opravdano daje
povoda za kontekstualizaciju pojmom entartete
Kunst.
I4
Tek treenagraeno rjeenje [autor Miro Vuco]
zadovoljava kriterije politike vlasti ekspresivna,
stereotipna portretna fgura predimenzioniranog tijela,
vieznano ispruene desnice[!], impozantna mitska
fgura Oca nacije. Umjesto s radovima koji pokuavaju
redefnirati spomeniki anr i ideju spomenika, lokalna
politika vlast uspijeva se identifcirati sa skulpturalnim
uprizorenjem hipertrofrane, mitologizirane fzike
manifestacije koja treba biti ugraena u kolektivno
pamenje na mjesto realne, povijesne osobe. Proces
identifkacije od promatraa, preko reprezentacije, do
pojmova politike vlasti, trebao bi se odraziti s javno
uprizorene simbolike forme. Politiki sustav i njegovi
mehanizmi vlastite reprezentacije trebali bi, isto tako,
naii na otpor i odbijanje identifkacije, ukoliko emo
misliti da je dijalog s politikom vlasti - mogu.
Ana-Marija Koljanin
TIJELO NA VLASTI
01 | Bojana Peji: Dalibor Martinis: Data Recovery, Tvra [HDP,
Zagreb, 2005., str. 270.-299]. Autorica u tekstu koristi
razrade iz svoje doktorske dizertacije: The Communist Body.
An Archeology of Images: Politics of Representation and
Spatialization of Power in the SFR Yugoslavia [1945-1991],
2004., u pripremi za tisak.
02 | Ibid, str. 279.
03 | Mark Lewis: What is to be done, u: Kroker, Arthur i
Marilouise, ed., Ideology and Power in the Age of Lenin in
Ruins [St. Martins Press, New York, 1991., str. 3-4], citirano
u: ibid, str. 288. Prijevod objavljen u Arkzin br. 70/71, Zagreb
02.08.1996, str 19-21.
04 | B. Peji, ibid, str. 278.
05 | Ibid, str. 291.
06 | Skulptura je pod nazivom Ljudi navedena u: Enciklopedija
hrvatske umjetnosti [Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
Zagreb, 1995]
07 | Svi navodi fraza koriteni u: Stjepan Sran, pref. cat. Izloba
idejno oblikovnih rjeenja za spomenik Anti Stareviu u
Osijeku [Grad Osijek, Osijek, 2006].
08 | Marie-Jos Boudinet: Similitude et conomie dans licne
byzantine durant la crise de liconoclasme, u: Revue
dstethique [Nouvelle srie], Paris, br. 7, str 52, citirano u:
B. Peji, ibid, 289.
09 | Dovoljno je spomenuti spomenik Marku Maruliu u
neposrednoj blizini Lubynskijeve zgrade nekadanje
Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu.
10 | B. Peji, ibid, str. 275. i 278.
11 | Ibid., str. 284.
12 | Louis Marin: Le portrait du roi, [les edition de minuit, Pariz,
1981]; Louis Marin: The Body-of-Power and Incarnation
at Port Royal and in Pascal, OR of the Figurability of the
Political Absolute, u Feher et al., ed., Fragments for a
History of the Human Body, 3. dio [Zone, New York, 1989];
Louis Marin, Des pouovirs de limages [Seuil, Pariz, 1993., str.
186], citirano u: B. Peji, ibid, str. 285.
13 | Zabranjujem svaki spomenik i svaku javnu poast. Jer ako
sam zasluio iveti u sladkoj uspomeni naroda hervatskoga,
ja sam si spomenik ostavio u mojemu ivotu i u delih mojih,
a narod ima na koristne stvari troiti. [...] U Zagrebu, na 26.
srpnja 1895., Dr. Ante Starevi, citirano prema Ovo je moja
oporuka, u: Dr. Ante Starevi, Izbor iz djela, prir. Josip
Bratuli, Rije, Vinkovci, 1999., str. 215.-216.
14 | Kreimir Galovi: I Starevi svome trgu [s]leti, Vijenac, MH,
Zagreb, br. 319., 25. svibnja 2006., str. 13.
Na natjeaju prvonagraeno rjeenje spomenika Anti Stareviu u Osijeku, autora Filipa Tadina i Roberta Jozia, nee biti realizirano.
16-20 Tesla Nova.indd 18 6/30/06 11:45:47 AM
19
Michael Blum
Spomenik roenju
20. stoljea
steven nyanga: Kako si poeo?
michael blum: Stella Rollig me pozvala
da razmislim o projektu za Linz za O.K.
Cenirum gdje je bila kustosica. Kasnije
kada je poela nastajati izloba Otvorena
kua moj je prijedlog postao dio izlobe.
Prijedlog sam mogao razvijati u razliitim
smjerovima, ali Linz nije grad poput bilo
kojeg drugog. To je bio Hitlerov voljeni
grad ne njegovo rodno mjesto, ali grad
koji je postao zemljopisno sredite njegove
mitologije, za razliku od kozmopolitskog
Bea koji ga je tako grubo odbacio. Osim
toga, vani su mi bili i osobni razlozi
vezani za moje nedavno useljenje u
Austriju. Ne elim projekt defnirati u
biografskom smislu, ali ne bi trebalo
podcijeniti osobni kontekst u kojem se
stvari dogaaju. Na vie razina znao
sam da moram zauzeti jasan stav i na
neki se nain baviti povijeu iz lokalne
perspektive.
sn: Nisam nikad bio u Linzu, ali
zamiljam da se jako promijenio od 2.
svjetskog rata, nije li?
mb: I jest i nije... Uvijek me fascinira kako
shvatiti prijelazno razdoblje u nekom
odreenom trenutku. Na primjer, kada
sam prole godine bio u Junoj Africi,
doista mi je bilo izazovno shvatiti razdoblje
izmeu, to je uinjeno i to jo treba
uiniti 10 godina nakon pada reima
Apartheida. U tom sluaju, u razdoblju od
jednog desetljea drutvo se dramatino
promijenilo, a istodobno lako je dobiti
osjeaj da se nije puno promijenilo:
politika se vlast oito promijenila, ali
ekonomska mo nije. Metaforiki se isto
moe primijeniti na Linz. S jedne strane
grad i drutvo dramatino su se promijenili,
s druge strane, posjetitelj se suoava sa
slinostima. Na primjer, glavni gradski trg
naizgled je isti kao na fotografjama kada se
Hitler 1938. trijumfalno vratio u Linz, to je
neobian i stalno prisutan podsjetnik.
sn: Mislim da nam je potrebno nekoliko
desetljea da bi se dogodila doista
temeljna promjena itavog drutva June
Afrike, ali jasan mi je tvoj komentar o
pokuaju shvaanja tranzicije. Kako je
to djelovalo na tvoj fokus na Hitlera i
Wittgensteina?
mb: Fokus na Hitlera u Linzu ini
se prilino jasnim, zbog Fhrerove
manijakalne opsesije gradom. Stalno je
radio na novom dizajnu grada i ak je sa
sobom u bunkeru u Berlinu 1945. ponio
arhitektonsku maketu grada.
sn: A Wittgenstein?
mb: U jednom sam se trenutku sjetio
kritike knjige Kimberlya Cornisha
idovi Linza. Proitao sam knjigu kad je
objavljena. Kratko istraivanje pokazalo
je da su O.K. Cenirum i kola u koju su
ili i Wittgenstein i Hitler udaljeni svega
nekoliko ulica. Sjeam se kako sam tu
blizinu otkrio sa strahom, zadovoljstvom i
velikim uzbuenjem. injenica da gotovo
nitko u Linzu nije svjestan injenice da
su Hitler i Wittgenstein ili u istu kolu
napokon me uvjerila da sam dotaknuo
osjetljivu toku.
sn: Je li Wittgenstein iz Linza?
mb: Nije, on se nikad nije ni trebao zatei
u Linzu. Bio je sin jednog od najveih
austrijskih bogataa. Njegov je otac odluio
da bi bila simbolina gesta kada bi svog
sina poslao u obinu kolu u obinom
austrijskom gradu, i tako je Wittgenstein
zavrio u Realnoj gimnaziji u Linzu...
sn: Kakav je bio odnos izmeu Hitlera i
Wittgensteina?
mb: Hm... Hitler je iao u trei razred dok
je Wittgenstein bio u petom premda su
obojica roeni u istom tjednu travnja 1889!
Nije nikad iznesen neoboriv dokaz da je
meu njima bilo veza, ali ima naznaka.
Na temelju njih ak i najmanje kreativna
osoba poinje pekulirati, zar ne?
sn: Pretpostavljam da je tako... Jesi
li imao namjeru pekulirati ili se to
dogodilo u procesu?
mb: Najprije me privukao upravo
taj potencijal. injenica da su se dva
tinejdera, koji su kasnije u vrlo razliitim
podrujima i na razliite naine oblikovali
nadolazee stoljee, moda susrela, ili da
su makar jedan drugoga zamijetili da
ne kaem nita vie ini mi se iznimno
uzbudljivom. Naravno, moe se tvrditi da
su koincidencije vrlo uobiajene ako na
njih obraamo pozornost. Ali u drutvu
koje se pokazuje sve komemorativnije,
s gotovo fetiistikom usmjerenou
na samu lokaciju dogaaja, ak i kada
su besmisleni, tiina koja okruuje
ovu koincidenciju ne moe proi
nezapaeno. Pretpostavke su mi se uinile
djelotvornom strategijom za pristup
temama koje se skrivaju iza mogueg
susreta Wittgenstein-Hitler, kao to su
konstrukcija povijesti, osobito u odnosu na
nacistiko razdoblje, bez nekog izravnog,
didaktinog ili vrijednosnog pristupa. Zato
sam upotrijebio vrlo kontroverznu tezu
Kimberlyja Kornisha, ne zato to sam u
nju vjerovao, nego zbog pretpostavki koje
je omoguavala. Zato sam se posluio i
idejom spomenika, da potaknem ono to
povezujemo s tim konceptom, mentalnu
reprezentaciju spomenika. Razmiljanje
o tome vrlo je provokativan nain za
uspostavljanje kontakta s ljudima, a o tome
je rije u ovom projektu.
sn: Je li u projektu rije samo o
komunikaciji?
mb: Ne elim nositi iznoeni eir
relacijske estetike, ali komunikacija je
svakako bila medij. Martin Sturm, direktor
O.K. Ceniruma, jednom je spomenuo izraz
Komunikationsskulptur, to je svojevrsni
Predavanje Mitovi podrijetla
petak, 29.06.2006, 19 sati
Umjetnik Michael Blum trenutno ivi
u Beu. Nakon studija povijesti u Parizu
i fotografje na Ecole Naiionale de la
Phoiographie u Arlesu razvio je seriju
radova videa, publikacija, instalacija, koje
kritiki i s humorom nude ponovna itanja
kulture i povijesti. Neki radovi istrauju
suvremene odjeke Marxa [Wandering
Marxwards, 1999], Adama Smitha [Homo
Eoconomicus, 2000] ili Marcela Maussa,
Georgesa Bataillea i ekonomije darivanja
[potlatch.doc, 2002].
Blum pokuava suoiti teoriju s vrlo
osobnim situacijama u globalnom
kontekstu, npr. uei panjolski od uline
djece u Mexico Cityu [Te Language
Course, suradnja s Carlosom Amoralesom
i udrugom El Caracol, 2000-01], putujui
tragom svojih Nike tenisica natrag u
Indoneziju [My Sneakers, 2001], ili
skupljajui prie vezane za svoju kuu u
Cape Townu [17 Aandbloem Street, 2003].
U posljednje vrijeme njegovi radovi bave
se evropskom povijeu 20. stoljea:
razmatranjem teorije koja se temelji
na zajednikom kolovanju Hitlera
i Wittgensteina prije stotinu godina
[Te Monument to the Birth of the 20
th

Century, 2004-05], muzejom posveenim
marksistici i feministici koja je utjecala na
Atatrkove reforme 1920-tih [A Tribute to
Safye Behar, 2005] i istraivanjem ideja
stvarnog i lanog u mutnim slojevima
nizozemske povijesti [Lippmann, Rosenthal
& Co., 2006].
Njegova posljednja publikacija La dernire
brve [Centre dart la Synagogue de Delme/
Revolver Verlag] objavljena je u rujnu 2005.
Predavanje Mitovi podrijetla Michaela
Bluma predstavlja projekt Spomenik
roenju 20. stoljea, koji je dio izlobe
Normalizacija, posveeno Nikoli Tesli.
Projekt se sastoji od javne kampanje,
izlobe i knjige. Projekt je nastojao
upotrijebiti ideju spomenika kako bi se
bavio temama kao to su konstrukcija
povijesti, vanost spomenika i memorijala
i uloga sjeanja u svakodnevnom ivotu, na
temelju nekih pretpostavki o zajednikim
kolskim danima Wittgensteina i Hitlera
prije stotinu godinu i teorija koje iz toga
mogu proizii.
Osim Spomenika roenju 20. stoljea
Blum se i u tri druga projekta bavi
dugotrajnim mitom podrijetla
na primjeru tenisica Nike, izumitelja
modernog kapitalizma i roenja moderne
Turske.
www.blumology.net
Tekst intervjua i ilustracija preuzeti su iz
knjige Michael Blum: Monument to the
Birth of the 20th Century [Revolver Verlag,
Archiv fr aktuelle Kunst, 2005]
Michael Blum u razgovoru s Stevenom Nyangaom
Ludwig Wittgenstein
16-20 Tesla Nova.indd 19 6/30/06 11:45:54 AM
20
O AUTORIMA TEKSTOVA:
BORIS BUDEN je publicist i kulturteoretiar, ivi i radi u Berlinu.
Autor knjiga Barikade [Arkzin, Zagreb 1996 i 1998] i Kaptolski
kolodvor [csub, Beograd 2002]
JASMINA FUKAN je povjesniarka umjetnosti, trenutno radi
kao kustosica u Muzeju za umjeinosi i obri u Zagrebu.
SREKO PULIG je slobodni novinar, publicist i prevoditelj.
Prva verzija ovog teksta orginalno je objavljena u Zarezu br. 180/
2006, u tematu o 150. godinjici roenja Nikole Tesle.
BOJANA PEJI je povjesniarka i kritiarka umjetnosti, ivi i radi
u Berlinu.
DUNJA BLAEVI je povjesniarka umjetnosti, kritiarka i
kustosica, direktorica SCCA Sarajevo.
ANA-MARIJA KOLJANIN je likovna kritiarka i nezavisna
kustosica, ivi i radi u Osijeku.
STEVEN NYANGA je pisac koji ivi u Cape Townu i Londonu.
Nedavno je objavio knjigu Commemorate me [guguletu press,
Cape Town, 2004]
IMPRESSUM:
AGM
Mihanovieva 28, Zagreb
tel + 01/4856303
fax + 01/4856316
0425.07.2006.
Normalizacija posveeno Nikoli Tesli
izloba prijedloga anii-spomenika Nikoli Tesli
& projeki Michaela Bluma Spomenik roenju 20. stoljea
suorganizacija: Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta & WHW
kustosice: to, kako i za koga / WHW
Ivet urlin Ana Devi Nataa Ili Sabina Sabolovi
arhiv: Agata Juniku
konceptualna podrka arhiva: Rade Dragojevi
fotografije sruenog teslinog spomenika: Karlo Rosandi
vizualni identitet & interpretacija arhiva: Dejan Kri
suradnja na grafikoj vizualizaciji prijedloga
spomenika: Mario Anii & Jela Dominis / ured
digitalni print: PhotoQuick Praka 8
foto print: Focus Varavska 7
tehnika realizacija izlobe: Aleksander Lonari Zoran
Paveli Darko Koprenica Ivan Krko

predavanje Michaela Bluma realizirano je u suradnji s Art
radionicom Lazareti Dubrovnik, kroz platformu
program u Galeriji Nova i platformu clubture podravaju:
Gradski ured za kulturu , obrazovanje i port Grada Zagreba
Ministarstvo kulture RH
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva
European Cultural Foundation
projekt Normalizacija posveeno Nikoli Tesli omoguilo je
Ministarstvo kulture RH
tisak novina omoguio je Gradski ured za kulturu, obrazovanje i
port Grada Zagreba
Galerijske Novine, # 10
povodom izlobe Normalizacija posveeno Nikoli Tesli
Zagreb srpanj 2006
suizdavai: to, kako za koga/WHW i
urednici novina: to, kako i za koga/WHW
e-mail: whwqmiz.hr
prijevodi: Nataa Ili
lektura: Maja Trinajsti
grafiki identitet galerije nova: Dejan Kri
pisma: JD-Closer/LWTUA + N.O. Movement [www.btinternet.
com/~comme6/saville] Adobe Minion HTF Gotham
soundtrack: Johnny Cash: 20 foot tapin greats; Pei Shop Boys:
Fundamental; David Bowie: All saints; Budd/Eno: Te Pearl;
Momus: Folkironic; Joy Division: Closer ...
papir: Munken [arctic paper]
tisak: GIPA Zagreb
naklada: 1000
oksimoron koji prilino dobro odgovara
projektu. Komunikacijski dio je bio kljuan,
zato sam na njega potroio toliko vremena,
odgovarajui na sva pisma ljudi koji su mi
se javili, svakodnevno. Bilo je fascinantno
vidjeti irok raspon odgovora i kako
odreena tema moe potaknuti razliite
ideje.
sn: Kako si se bavio tom
mnogostrukou?
mb: Bez obzira koliko su odgovori
bili razliiti, postojale su stalne teme i
primjedbe. Na kraju sam pisma odluio
pokazati zajedno s temama koje su stalno
javljale, koje su tvorile linije izlobe i
koje su postale poglavlja knjige. Usprkos
raznolikosti, bilo mi je vano sve ih tretirati
jednako, kako bih izbjegao svaki oblik
vrijednosne prosudbe. Loe sastavljena
isprika efa ureda Jacquesa Chiraca dobila
je jednaku pozornost kao i esej Simona
Morrisa o Gustavu Metzgeru...
sn: Ranije si spomenuo da mnogi
u Linzu nisu znali za priu o susretu
Wittgensteina i Hitlera. Kako to
objanjava?
mb: Nacistiko razdoblje u Linzu prouava
se tek od nedavno. Godine 1996. grad
je odluio naruiti ozbiljan povijesni
rad. Pet godina kasnije objavljena su
dva toma u kojima se tema prouava iz
razliitih kutova, kao to su administracija,
kolstvo, zdravstvo, crkva, ekonomija itd.
Knjiga je izvrsna i nudi precizne i iscrpne
podatke. teta je samo to nije objavljena
ezdesetih... Kako je Njemaka uvijek
priznavala krivicu i kao nacija djelovala u
skladu s tim [barem Zapadna Njemaka,
ddr je bila uhvaena u slubenu verziju
svoje anti-faistike borbe], Austrijance
su njihovi voe tjeili da su bili rtve bez
ikakve odgovornosti to ne pomae
pravednom retrospektivnom shvaanju.
sn: Vidi li svoju ulogu u rjeavanju tog
problema?
mb: Svakako ne! Znatno sam manje
ambiciozan i svjestan ogranienja tog
pothvata. Htio sam se baviti tim pitanjem,
pridonijeti diskursu sjeanja iz lokalne
perspektive, ali ne na znanstvenoj razini.
Svoju ulogu vidim kao onu nespretnog
istraivaa koji, kao u slapstick komediji,
otkriva pravu narav svoje okoline djelujui
nesvjesno.
sn: No ini se da meu mnogim
odgovorima na tvoje pismo oni kritini ili
ljutiti ne dolaze iz Linza.
mb: To je tono, osim direktorice kole,
koja me odbila. Ona je vjerojatno mislila
da bih mogao nauditi reputaciji kole
kopajui po njezinoj prolosti. Bilo je
jasno da kola ne eli imati nikakve veze
s projektom i tiina je, kao i uvijek, bila
najbri nain prema gubitku sjeanja...
sn: Mnogi su te prilino otro kritizirali.
Koji su tome razlozi?
mb: Proita li prepisku, vidjet e
mnoge razloge. Onaj najpovrniji je da
je Hitler postao svjetska oznaka za
Apsolutno zlo i da se njime zato teko
baviti. A jezik je poput minskog polja:
izraz revizija povijesti u idealnom bi se
sluaju trebao primijenjivati na zdravo
preispitivanje mitova prolosti, no umjesto
toga primjenjuje se na povjesniare koji
osporavaju holokaust, i openito na
svakovrsne reakcionarne misli. U tom
kontekstu pokazalo se vrlo kompliciranim
uope se osvrtati na prolost i propitivati
je. Bilo je i specifnijih razloga za kritike
odgovore: na redukciju povijesti na jedan
dogaaj, na apsurdni koncept stoljea,
na podizanje spomenika to su s moje
strane ironike geste, ali nisu uvijek tako
i bile shvaene, pa se raspravljalo o mojoj
upotrebi slika, o debati o Bliskom istoku
itd.
sn: Sjeam se da je netko pisao o
tvojoj looj metodologiji i povijesnim
pretpostavkama. Smeta li ti to?
mb: Ja sam umjetnik, a ne povjesniar.
Obino oklijevam isticati umjetnika kao
osobitu fguru u drutvu umjetnici su
obini i esto dosadni ljudi, daleko od
romantine predodbe kakva o njima
postoji! Ali u ovom sluaju mislim da
je to razlikovanje nuno. To znai da
sam slobodan razmatrati povijest iz
neznanstvene perspektive. Upravo je to
razlog koji me doveo do naputanja studija
povijesti: kako bih mogao stvari promatrati
na nain osloboen akademskih obveza.
U ovom sluaju moj status umjetnika
omoguio mi je da zamiljam, to je
posljednja stvar kojoj se povjesniar
smije prepustiti. Iz toga su nastali mnogi
nesporazumi.
Dobar je primjer kolska godina: je li
to bilo 1903/04. ili 1904/05? Povjesniar
bi rekao 1903/04, na temelju kolskih
zapisa. Umjetnik moe napisati 1904/05,
to je pogreka posuena od Kimberlya
Cornisha. No pogledamo li stvari
paljivije, otkrit emo da je Cornish taj
podatak preuzeo od Raya Monka, jednog
od najuglednijih Wittgensteinovih
biografa kome se takoer potkradaju
pogreke. Rastvaranje tkiva povijesti
razliitim putovima, slojevima, nazorima i
pogrekama u najmanju je ruku zanimljivo
koliko i pruanje povijesne istine koja
ionako jedva postoji.
sn: Jesi li zato izveo samokritian
rad, labirintino mapiranje izvora koje
predstavlja na izlobi?
mb: Da, ali nisam to planirao na poetku.
Nakon to sam dobio veliki broj kritikih
odgovora, osobito u vezi moje upotrebe
Cornisheve teze, morao sam neto s tim
uiniti. To me dovelo do kritikog itanja
mog vlastitog pisma, navoenja svih
problematinih toaka i dostupnih izvora
koji su esto kontradiktorni. To nije bio
samo popularni odgovor, nego i stvaranje
temelja za trenutnu i budue debate.
sn: Jo nismo razgovarali o spomeniku...
mb: Vjerojatno zato to je spomenik trebao
potaknuti raspravu, bez ozbiljne namjere
da bude predstavljen na trgu u Linzu
premda neki prijedlozi zavrjeuju izvedbu!
Istinu govorei, spomenik je... knjiga.
Tisuu primjeraka knjige, to je spomenik.
iouo | vU)n zoo
Kako je Njemaka uvijek priznavala krivicu i kao nacija djelovala u skladu s tim [barem
Zapadna Njemaka, ddr je bila uhvaena u slubenu verziju svoje anti-faistike
borbe], Austrijance su njihovi voe tjeili da su bili rtve bez ikakve odgovornosti to
ne pomae pravednom retrospektivnom shvaanju.
to, kako i za koga/WHW
B. Trenka 4/iii
hr-10000 Zagreb
tel/fax 01/4922478
A Tribute to Saye Behar [detalj postava, 9. Istanbulsko bijenale], 2005
Bundesrealgymnasium Fadingerstrasse, Linz 1904-5;
The Monument to the Birth of the 20
th
Century, 2004-05
Michael Blum
16-20 Tesla Nova.indd 20 6/30/06 11:46:03 AM
GOSPI 16/02/1992.
Cover Tesla Novine bmp.indd 3 6/30/06 12:14:46 PM
Cover Tesla Novine bmp copy.indd 2 7/3/06 1:27:18 PM