Antropologija

Casopis Centra :a etnoloska i
antropološka istraživanja (CEAI)
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu



Anthropology

Journal of the Centre for Ethnological and
Anthropological Research (CEAR)
Faculty of Philosophy, University of Belgrade


Anthropology
Journal of the Centre for Ethnological and Anthropological Research
Faculty of Philosophy, University of Belgrade
No. 3 2007
Editor in chief:
Bojan Žikic, PhD
Assistant to editor:
Danijel Sinani, PhD
Editorial board:
prof. Živko Mikic, PhD, Ivana Spasic, PhD, Saša Nedeljkovic, PhD,
Vladimir Ribic, PhD, Ljiljana Gavrilovic, PhD, Gordana Deric, PhD
International editorial board:
Tim Rhodes, PhD (UK), Stef Jansen, PhD (UK),
Goran Pavel Šantek (Hrvatska), Petko Hristov (Bugarska),
Laura Jiga Iliescu, PhD (Romania)
Translation to English: Jana Bacevic, MPhiI
Technical support: Miloš Milenkovic, Miroslav Niškanovic, SCG
Proof editor: Slobodanka Markovic
Logo and facing page: Miroslav Niškanovic, Dusan Durica, SGC
Accepted for publication by Editorial board on 15.06.2007.
Address:
Faculty of Philosophy, University of Belgrade
Cika Ljubina 18-20, 11000 Belgrade
011/3206-298
antropologija@f.bg.ac.yu
http://www.f.bg.ac.yu
ISSN 1452-7243
UDC 39, 39
COBISS.SR-ID 136468492




Antropologija
Casopis Centra za etnoIoska i antropoIoska istrazivanja
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
sv. 3 2007
Glavni i odgovorni urednik:
dr Bojan Zikic
Sekretar redakcije:
dr Danijel Sinani
Redakcija:
prof. dr Zivko Mikic, dr Ivana Spasic, dr Sasa NedeIjkovic,
dr VIadimir Ribic, dr LjiIjana GavriIovic, dr Gordana Deric
Medunavodna vedakcija:
Tim Rhodes, PhD (UK), Stef Jansen, PhD (UK),
dr Goran Pavel Šantek (Hrvatska), dr Petko Hristov (Bugarska),
Laura Jiga Iliescu, PhD (Romania)
Prevod na engleski: mr Jana Bacevic
Kompjuterska obrada:
MiIos MiIenkovic, MirosIav Niskanovic, SGC
Lektor i korektor: Slobodanka Markovic
Logo i korica: MirosIav Niskanovic, Dusan Durica, SGC
Primljeno za objavljivanje na sednici Redakcije
održanoj 15.06.2007. godine
Adresa redakcije:
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Cika Ljubina 18-20, 11000 Beograd
011/3206-298
antropologija@f.bg.ac.yu
http://www.f.bg.ac.yu
ISSN 1452-7243
UDK 39, 39
COBISS.SR-ID 136468492






































Sadržaj
Antropol ogi ja 3 (2007)
Clanci i studije / Articles

7 Ivan Kovacevic, Porše i kolaci – advokatski advertajzing ili etnojuri-
sprudentski saveti
22 Katy Fox, Mind the Gaps! Politics, Power and a Space for Anthropology
40 Bnaµn¬np Pnônh, A¬epnnxn anrpononosn y pary
49 Gordana Deric, PoIni stereotip u etnickom: priIog srpskoj imagoIogiji
70 LjiIjana GavriIovic, Srpske izbegIice na Internetu: izmedu odbijanja i
prihvatanja realnosti
86 Mnnom Marnh, Hpnnarno npeµysernnmrno y canpe¬enoj Cpônjn:
Konnenr pypanne exono¬nje xao ¬oµen ¬nm¬ena y canpe¬eno¬
npeµysernnmrny
97 ¡annjen Cnnann, Bnne xao xonrpa¬oµen npenopynnnor nonamana
y narpnjapxannoj sajeµnnnn
110 Jana Fahennh, Cpncxa anrpononornja n cyonanane ca npomnomhy
121 Miloš Milenkovic, Paradoks postkulturne antropologije: Postmoderna
teorija etnografije kao teorija kulture

Hronika / Currents

144 ¬ernpra xon]epennnja Mehynapoµne aconnjannje sa anrpononornjy
jyroncronne Enpone (InASEA): REGION, REGIONAL IDENTITY
AND REGIONALISM IN SOUTHEASTERN EUROPE Te¬nmnap,
Py¬ynnja: 25-27. ¬aj 2007. Becna Bynnnnh-Hemxonnh

Prikazi i kritike / Review & Critique

147 Glasnik Etnografskog instituta SANU LIV (ur. Dragana Radojicic),
Etnografski institut SANU, Beograd 2006. g., 491 str. Srdan Radovic
149 Da Ii se o postmodernizmu moze pisati samo postmodernistickim, a o
poststrukturaIizmu poststrukturaIistickim jezikom? (Nada SekuIic, O
kraju antropologije. Institut za sosciološka istraživanja Filozofskog
fakuIteta, Beograd 2007, 192 str.) Jana Bacevic
150 Jasmina Vojvodic, Gesta, tijeIo, kuItura. GestikuIacijski aspekti u
djelu Nikolaja Gogolja, Zagreb: Disput 2006. Bojan Zikic
152 Mirjam Mencej, Coprnice so me nosile – Raziskava vaskega carov-
ništva v vzhodni SIoveniji na preIomu tisocIetja, LjubIjana: OddeIek
za etnologijo in kulturno antropologijo, Filozofska fakulteta Univerze
v Ljubljani, 2006. ¡annjen Cnnann

156 Uputstva autorima
158 Instructions to Authors












































Antropol ogi ja 3 (2007)
Ivan Kovaèevié
ikovacevic@sbb.co.yu
Or i gi naI ni naucni r ad
UDK 316.7(410.1+73)
395(410.1+73)


Porše i kolaèi – advokatski advertajzing ili
etnojurisprudentski saveti

Apstrakt: Analiza dve legende iz standradnog korpusa urbanih legendi – legende o
izuzetno jeftino kupljenom luksuznom automobilu i legende o novcu koji je žena
moraIa da pIati za recept koIaca koji joj se dopao u poznatom restoranu. Obe Iegende
govore o šteti koju je neko pretrpeo i osveti kojom je pokušao da se revanšira. U le-
gendi o jeftino kupljenom skupocenom automobilu osveta se vrši a u legendi o skupo
pIacenom receptu steta nanosi na osnovu tumacenja nepotpunog ugovora sto ovim
legendama daje karakter etnojurisprudencijskih saveta.
Kljuène veèi: urbane Iegende, americki foIkIor, jeftini "Porše", recept za koIace, Red
Velvet Cake

Uvod
1


U knjizi americkog folkloriste J. H. Brunvanda, prvoj u lukrativnoj seriji nje-
govih knjiga o urbanim legendama, pod naslovom "Autostoperka koja nestaje"
2
,
navedene su i dve legende nazvane "Philanderer’s Porshe" i "Red Velvet Cake".
Brunvand je te legende svrstao u razIicite kategorije. Legenda o jeftino kupljenom
"Poršeu" je u poglavlju "Klasicne automobilske legende", dok se prica o skupo
placenom receptu za koIac nalazi u poglavlju "Udari biznisa". Analiza ove dve
legende pokazace da li je osnovano ovakvo svrstavanje.
3
Obe legende imaju vre-
menske, geografske i predmetne varijacije. Tako legenda o "Porše"-u, koji je pre-
ko oglasa prodat za svega 50 $, ima varijacije u kojima se radi o drugom skupoce-
nom automobilu marke "Rolls-Royce" ili "Chevrolete" i ima americku i englesku

Onaj paµ nacrao je xao pesynrar paµa na naynnoncrpa»nnanxo¬ npojexry "An-
rpononornja y µnaµecero¬ nexy: reopnjcxn n ¬eroµonomxn µo¬ern" xojn ]nnancnpa
Mnnncrapcrno nayxe n samrnre »nnorne cpeµnne Penyônnxe Cpônje. (Fpoj npojexra
147037)
1
Ovaj rad je nastao kao rezultat rada na projektu Antropologija XX veku: teori-
jski i metodološki dometi koji finansira Ministarstvo nauke i zaštite životne sredine
(MNZŽS RS 147037).
2
J. H. Brunvand, Vanishing Hitchhiker, American Urban Legends and their Mean-
ings, W.W.Norton &Co. 1981.
3
Brunvand 1981, 22-24, 41, 154-160. i 171-172.
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
8
varijantu, koje se razlikuju upravo u tipovima skupocenog automobila. Najra-
sprostranjenijem obliku druge legende koji govori o hotelu "Waldorf Astoria"
kao prodavcu recepta (od 1960. godine), prethodi varijanta u kojoj je se kao
prodavac javlja železnica tj. sektor vagona za rucavanje (oko 1950 godine), da
bi je naslediIe price o koIacima "Mrs.Filds" (oko 1980. godine) i koIacima re-
storana u okviru firme "Neiman-Marcus" (posle 1990. godine). Za razliku od
proizvodaca automobila i proizvodaca koIaca koji mogu biti zainteresovani za
pominjanje ili nepominjanje njihovih firmi u urbanim legendama, foIkIoristicka
analiza nije zainteresovana za pojedinacne aktere price vec za pricu uopste.
4
U
tom smislu neka zajednicka karakteristika svih pomenutih proizvodaca automo-
bila i kolaca moze biti Iegitiman predmet foIkIoristickog proucavanja kao sto je
to bio slucaj u anaIizi negativnih mitova o veIikim kompanijama americkog
folkloriste Geri Alana Fajna
5
Stoga ce za daIja razmatranja ove dve legende biti
važno da se radi o skupocenom automobilu, a nevažno da li se radi o "Poršeu",
"Rols Rojsu" ili "Korveti", kao što ce biti nevažno da li je u pitanju koIac nazvan
"Red Velvet" ("Crveni somot") iz "Valdorf Astorije" ili koIac "Najman Markus"
nazvan po firmi u cijem restoranu je napIacen recept. No, pre bilo kakvog ana-
litickog postupka potrebno je izneti relevantnu gradu tj. onoliko legendi koliko je
dovoljno da se uoci njihova osnovna struktura.

1. Legendografija

LEGENDA O PORŠEU – Engleska verzija

Starija – S.Sanderson (1969)

"Prodaja automobila u korist muževljeve ljubavnice. Covek procita u ogIa-
sima o polovnim automobilima da se prodaje auto za veoma malu svotu novca.
Posto je otisao na adresu naznacenu u ogIasu utvrdio je da zena auto prodaje
jeftino jer joj muževljev testament nalaže da novac od prodaje prosledi njegovoj
ljubavnici. Ovu pricu sam prvi put cuo, i u nju poverovao, u Edinburgu krajem
1948. iIi pocetkom 1949.godine. Ispricao mi je jedan rodak, koji ju je cuo od
jednog advokata, koga smo obojica poznavali.
U toj verziji radi se o udovici, ljubavnica je bila muževljeva sekretarica, auto
je "Riley 9" iz 1937. godine i cena je bila 50 funti. Varijante price su se javiIe po-

4
Ovakav anaIiticki pristup u folkloristici prisutan je još od Propove morfologije
bajki iz 1928. godine. Vidi. V.Prop, Morfologija bajke, Beograd, 1982.
5
G.A.Fine, The Goliath Effect: Corporate Dominance and Mecantile Legends,
Journal of American Folklore, Vol. 98, No.387, 1985, 63-84. O multigenezi ovakvih
legendi vidi G.A.Fine, Cokelore and Coke Law: Urban Belief Tales and a Problem of
Mulitple Origins, Journal of American Folkore, Vol.92, No.366, 1979, 477-482.
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
9
novo 1962. godine u Lidsu, Bredfordu I Notingemu, sa cenom od 10 funti u
jednoj verziji, da bi se neocekivano pojavila u štampanoj verziji 23.oktobra
1969 u casopisu "The Autocar" kao "Rover 2000" sa cenom od 10 šilinga.
Dok sam pisao ovaj tekst obavešten sam od jednog novinara iz Bredforda da je
prica istinita. On tvrdi da je 1948. godine intervjuisao ženu, koju je muž ostavio,
otišao sa drugom ženom , da bi joj potom pisao i tražio da proda njegov auto i
pošalje mu novac od prodaje. Žena je za auto "Standard 9" tražila svega 5 funti.
Taj novinar me je obavestio da je prica objavIjena u VejkerfiIdskim vecernjim
novostima iz kojih su je preuzeli i nacionalni dnevnici. Ukoliko se ovo proveri
to bi znaciIo da je ovo prva Iegenda kojoj bi se utvrdiIa tacka nastanka."'
6


Novija – J.Train (1996)
7


Erl od Mouberija je opisao doživljaj svog prijatelja, oficira Kraljevske mor-
narice, koji je u "Tajmsu" video oglas u kome se prodaje "Rols-Rojs, u dobrom
stanju, za 5 funti. Oficir je odmah telefonirao na broj iz oglasa. Javio mu se pr-
vo batler, da bi mu se potom javiIa gospoda ("Ladyship"), koja mu je sasvim
prijatnim tonom objasniIa da stvarno prodaje auto i da sIobodno dode da ga vi-
di. Oficir je to i ucinio. "Rols Rojs" je bio u odIicnom stanju, uglancan kao
ogledalo, a na komandnoj tabli je stajalo da je prešao manje od 10.000 milja.
Vlasnica "Rols Rojsa" je biIa sredovecna zena dobrog raspoIozenja bez ika-
kvog znaka žalosti. Posle potpisivanja papira o vlasništvu, isplate i preuzima-
nja automobiIa, oficir je zapitao zbog cega je cena tako niska. Gospoda je od-
govorila da je joj je nedavno umro muž i da joj je novijim dodatkom njegovog
testamenta, ciji je ona izvršilac, naloženo da proda Rols i da novac od prodaje
prosIedi izvesnoj Dejzi, na adresu u Ist Endu u Londonu, sto ona sada i cini.

LEGENDA O PORŠEU – Americka verzija

1. Pismo citaoca – J.H.Brunvand (1981)
8


"Jedan covek iz KaIifornije video je ogIas u novinama da se prodaje "skoro
nov" "Porše" u savršenom stanju za izvanrednu cenu – 50 doIara. Bio je ubeden
da se radi o stamparskoj greski, aIi je i mogucih 5000 doIara predstavIjaIo po-
voljnu cenu, pa se žurno uputio na adresu navedenu u oglasu. Na vratima se
pojavila žena lepog izgleda i potvrdila da je dala oglas. Cena je stvarno 50 dola-
ra. "Kola su u garaži i možete ih pogledati" – rekIa je. Covek je bio potpuno
zbunjen. U garaži je stajao predivan "Porše", skoro sasvim nov baš kao što je

6
S.Sanderson, The Folklore of the Motor-Car, Folklore, Vol.80, No.4, 1969, 249.
7
J.Train, Crazy Quilt, New York, HarperCollins, 1996, 24-25
8
Bruvand 1981. 22-23 prema A.Landers, "Ann Landers", Chicago Tribune, 4
November 1979. Brunvandova verzija je prihvacena na jednom broju sajtova o ur-
banim legendama. Npr. http://urbanlegendsonline.com/porsche.html
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
10
pisalo u oglasu. Zapitao je da li može malo da ga proveze. "Svakako" rekla je
žena i pošla sa njim. "Porše" je išao kao u snu. Gotovo bojažljivo isplatio je za-
traženu cenu. Žena mu je predala papire I auto je postao njegov. Na kraju, novi
vlasnik više nije mogao da se uzdrži, morao je da sazna zašto je žena prodala
auto za smešno malu svotu. Njen odgovor je bio jednostavan: "Moj muž je pre
nekoliko dana pobegao sa svojom sekretaricom i ostavio mi pismo u kome mi
naIaze da prodam koIa i kucu i da mu posaljem novac"."

2. Folk balada – J.McCutcheon (1989)
9


Prodaja automobila "Korveta" za 65 dolara tema je pesme "Crvena Korveta"
poznatog americkog foIk pevaca Dzona Mek Kaciona. U posIednjoj strofi pe-
sme u kojoj se objašnjava niska cena skupocenog automobila žena, koja ga pro-
daje, kaže kako ju je muž ostavio posle 30 godina braka i otišao sa mladom de-
vojkom. "AIi sa zaboravIjenim kreditnim karticama znaIa sam da nece stici da-
Ieko. ProsIe noci zvao me je telefonom sa Floride i rekao: ‘Treba mi novac.
Draga prodaj auto."

LEGENDA O RECEPTU

1. Vagon restoran – knjiga recepata iz 1948
10


U knjizi recepata "Stara i nova masacusecka pravila kuvanja" iz 1948 go-
dine naIazi se recept za koIac nazvan "Prevara od 25 dolara" uz koji je dato i
objašnjenje zasto se koIac tako zove: Zena je moraIa da pIati 25 doIara za re-
cept posIasticara sa zeIeznice. Posto joj se koIac u vagon restoranu dopao za-
tražila je recept. Recept je dobila zajedno sa racunom, za koji joj je njen ad-
vokat rekao da mora da plati. Ona je potom recept razdelila svim prijateljica-
ma nadajuci se da ce uzivati u dobrom koIacu.

2. Waldorf-Astoria 1960-1980
11


"Naša prijateljica je jednog jutra ušla u autobus u San Hozeu i neposredno
potom u isti autobus je usIa zena koja je proIazeci izmedu sedišta delila papir sa
receptom za "Crveni somotski koIac". Objašnjavala je da je prilikom skoraš-

9
J. McCutcheon, Red Corvette, 1989. Verzija u kojoj je zahtev za prodaju auto-
mobila iznesen u telefonskom razgovoru nalazi se i na jednom od nekoliko iscrpnijih
sajtova o urbanim legendama: http://urbanlegendsonline.com/porsche.html
10
Massachusetts Cooking Rules. Old and New, 1948. Navedeno prema: J. H.
Brunvand, The Truth Never Stands in the Way of a Good Story, University of Illinois
Press, 2000, 68.
11
Brunvand navodi još nekoliko primera vezanih za "Valdorf Astoriju". Brun-
vand 1981, 154-160.
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
11
njeg boravku u Njujorku veceraIa u hoteIu "Valdorf Astorija" i jeIa taj koIac. Po
povratku u San Hoze napisala je pismo hotelu u kome je zamolila da joj kažu
ime majstora-posIasticara koji je kreirao koIac i, ako je moguce, da joj posaIju
recept. Posle nekog vremena stigao je postom recept i racun od majstora na
350 dolara. Obratila se advokatu. Njegov savet je glasio da mora da plati, jer
prethodno nije pitaIa da Ii se ta usIuga napIacuje i, u sIucaju da se napIacuje, ko-
ja je cena. Zbog toga ona smatra da je ovo deljenje recepta pravi nacin da izrav-
na racune sa majstorom-posIasticarem."

3. Mrs Flips 1980-1990 i Neiman-Marcus 1990

U poslednje dve decenije XX veka legenda je pripisivana firmi koja pravi
koIace "Mrs.Fields" i restoranima "Neiman-Marcus"'. Obe firme su demanto-
vale legendu, aIi na razIicite nacine. Iz "Mrs.Fields" je receno da se recepti ne
prodaju i da su strogo cuvana posIovna tajna, dok je "Neiman-Marcus" dao
objašnjenje da oni rado svakom, besplatno, daju recept njihovih koIaca.
12

Legende vezane za ove firme su identicne kao i za "Valdorf Astoriju" uz
jednu izmenu. Izmena koja je u legendi vezanoj za "Neiman-Marcus" glasi:

"Cerka i ja smo zavrsiIe saIatu u "Neiman-Marcus" kafeu u DaIasu i odIuci-
le se za mali slatkiš. Pošto se u nasoj porodici obozavaju sIatkisi poruciIi smo
specijaIitet kuce "Neiman-Marcus koIac". Bio je tako dobar da sam zatražila da
mi daju recept I uz malo mrstenje keInerica je odgovoriIa da to nije moguce.
Tada sam pitala da li bi mi prodali recept. Uz osmeh mi je rekla da je to mogu-
ce. Na pitanje koIiko to kosta odgovorila je dve i po ("Two fifty"). Zahvalno
sam odgovorila da to pridruži mom racunu.
Trideset dana kasnije u izveštaju o potrošnji sa moje VISA kartice stajalo je
da je racun u "Neiman-Marcus" kafeu 285 dolara. Pogledala sam ponovo i se-
tila se da su dve salate bile 9,95 dolara i igla za kravatu, koju sam kupila u nji-
hovoj robnoj kuci oko 20 doIara. Tada sam videIa u dnu izvestaja: "Racun za
recept koIaca" 250 doIara. BiIa sam uzrujana. PozvaIa sam racunovodstvo "Ne-
iman-Marcus" i rekla im da mi je kelnerica rekla "dve i po" i da nisam shvatila
da je njen odgovor znacio dve i po stotine. "
13



2. Struktura i znacenje

Ni jedna od zabeIezenih verzija obe Iegende nema detaIjno nerazraden
narativni kontekst. Konteksti pricanja iIi prenosenja Iegendi se mogu biti
usmeni ili medijski:

12
http://www.snopes.com/business/consumer/cookie.asp. Urban Legends Refer-
ence Pages © 1995-2005 by Barbara and David P. Mikkelson
13
A. Dingus, Living Legends, TexasMonthly, 2002, 70-74.
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
12























U sIucaju jeftine prodaje skupog automobila 3 verzije su vezane za štampane
medije (automobilski casopis, rubriku "pisma citaIaIaca" dnevnog lista i lokalne
novine), jedan pripada autorskoj umetnickoj tvorevini (folk balada), jedan je
kontekst nepoznat, a jedini usmeni o kome postoje podaci je direktno vezan za
advokatsku profesiju kao izvor. Brojnije zabeležene verzije legende o skupo
placenom receptu za koIac se takode cesto iIi skoro iskIjucivo javIjaju u stam-
panim medijima kao što su zenski casopisi, zenske strane novina, udzbenici
domacinstva, kuvari itd. Stoga je teško u potpunosti rekonstruisati narativni
kontekst vec je moguce dati samo hipoteticki opis konteksta u kome se "prica-
ju" ove price.
Legenda o jeftino kupljenom "Poršea" ili "Rolsa" je deo sveta muskih prica o
automobilima, maštarija o skupim i elegantnim kolima, svet dobrih poznavalaca
svih osobina automobila koje su videli samo na slici ili u prolazu. U tim muškim
razgovorima o automobilima svoje mesto imaju i druge legende vezane za kola
i putovanja kao što su "Death car" (jeftina kola sa mirisom mrtvaca), "Autosto-
perka koja nestaje" ili "Elvisov motorcikl" (stari motor kupljen u bescenje za
koji se potom saznaje da je bio Elvisov i vrednost mu dobija milionske iznose).
Legenda Kupovina Poršea
(Muska prica)
Recept za kolace
(Zenska prica)
Istorija
legende
Istorija legende
1.Engleska verzija
("Riley" 9, "Stan-
dard" 9, "Rolce-
Royce", "Rover"
2000)
2.Americka verzija
("Porše","Ševrolet"
Korveta)
Istorija legende
1.1948 Vagon res-
toran u vozu
2.1960-e "Waldorf
Astorija"
3.1980-e
"Mr.Fields"
4.1990-e "Neiman
Marcus"
Narativni
kontekst
(usmeni i
medijski)


Svet muskih pvièa
o automobilima
ukljucujuci i auto-
moto štampu i
druge
automobilske le-
gende ("Death
Car","Elvisov mo-
tor", "Vanishing
Hitchhiker")
Svet zenskih pvièa
o receptima
ukIjucujuci i zensku
štampu, kolumne o
kuvanju, receptima,
knjige recepata
tj."kuvare" ("Cook-
books").
Tema Jeftino pIacena
skupa stvar
Skupo pIacena bez-
vredna stvar
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
13
Legenda o skupo pIacenom receptu je deo sveta ženskih prica o receptima
i kolacima, deo prepricavanja procitanog na stranicama zenske stampe, iIi
ženskim stranicama standardnih dnevnih i nedeljnih listova. U mnogim štam-
panim medijima koji donose recepte njih prate i pricice o porekIu pojedinog
koIaca iIi nacinu na koji je osoba, koja donosi dati recept, do njega došla.
Obe legende govore o opoziciji jeftino-skupo i obe govore o njenom Iogickom
narušavanju.




Veoma skupoceni automobil, koji je kupljen po niskoj ceni dovoljna, je
"pocetna tema" puna kontrarnosti kao što su jeftino-skupo i siromaštvo-bogat-
stvo, isto kao i narušavanja "Iogicki" ispravne strukture, po kojoj siromašni
imaju (kupuju) jeftine stvari, a bogati imaju (kupuju) skupe, pri cemu se ovde
ne radi o definisanom siromastvu, vec o foIkIornom odredenju ne-bogatog tj.
onog kome nisu dostupne skupe stvari. Negacija takve strukture se ocituje
tako sto je do skupog automobiIa dosao i neko ko u uobicajenim situacijama
može o takvom automobilu samo da mašta. Legenda ne govori o nekom nje-
govom "poduhvatu", kojim bi to ostvario i koji bi bio "poucni medijator" po-
jedinacnog prevaziIazenja kategorija, vec o vrIo prostom nacinu doIazenja do
"predmeta želja" kroz citanje ogIasa i obican kupoprodajni odnos. To znaci da
je poruka upucena negde drugde. Sa druge strane, Iegenda o skupo placenom
receptu govori o prinudi da se nešto veoma jeftino, skoro bezvredno, skupo
pIati. Recept za koIace moze biti bez ikakve cene izražene u novcu kada se
dobije u razmeni ili veoma jeftin, ako bi se kao cena uzela njegov mali udeo u
ceni zenskog casopisa iIi "kuvara" tj. knjige recepata. To što je njegova, u
Iegendi, pIacena cena, protivrecna uobicajenom shvatanju njegove vrednosti,
govori takode o Iogickom narusavanju trzisno uspostavIjenog sistema cena po
kome se jeftina roba jeftino pIaca, a skupa roba skupo. Legenda o skupo pIa-
cenom receptu je narativno asimetricna u odnosu na Iegendu o jeftino pIace-
nom automobilu jer, za razliku od te legende, koja nije usmerena na nacin
kako je neko zaslužio da jeftino plati skupu stvar, ona se bavi "krivicom"
osobe koja je skupo platila jeftinu stvar.

skupo skupo




jevtino jevtino
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
14
ŠTETA

Porše
Recept
Akter
nanošenja
štete


Pokojni muž, odbegli muž I njegova ljubavnica

Šef, majstor poslasti-
car i firma za koju radi
(železnica, "Valdorf
Astorija", "Mrs Flips"
i "Neiman-Marcus")
Objekt
nanošenja
štete

Žena (napuštena žena, udovica) Žena (porodicna zena)
Šteta-
nanošenje
štete
A.varijanta odbegli muž
Zeni ciji muz je pobegao sa drugom je naneta
dvostruka šteta:,
1.ostala je bez muža tj. Stekla neželjeni status
"ostavljena žena".
2.i bez materijalnih dobara (kuca,auto)
B.varijanta pokojni muž
Udovica je dvostruko ostecena:
1. Emotivno-saznanjem da je muž imao ljubavni-
cu tj. Da je naknadnim saznanjem imala neželjeni
status "varana žena".
2.Materijalno – testamentom su odredena dobra
ostavljena nekom drugom
PIacanje visoke cene
za recept

OSVETA



Porše Recept
Akter osvete Žena (napuštena žena, udovica) Žena (porodicna žena)
Objekt osvete U varijanti A.odbegli muž je primarni
objekt osvete.
U varijanti B. pokojni muž objekt
osvete je njegova ljubavnica
"Šef" (glavni poslasticar,
kreator koIaca) i sama
firma u kojoj radi posla-
sticar)
Osveta-vršenje osvete U obe varijante osveta se sastoji iz
namernog umanjivanja dobiti ostvare-
ne prodajom automobila –
prodaja predmeta ispod cene znaci
nanošenje materijalne štete vlasniku
Besplatno delenje skupo
pIacenog recepta
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
15
DOBITNIK


Likovi u nanošenju štete, akter i objekt nanošenje štete, u vršenju osvete menjaju
mesta i objekt nanošenja štete postaje subjekt vršenja osvete, dok subjekt nanoše-
nja štete postaje objekt osvete.

AKTER
subjekt objekt
šteta A B
osveta B A

U legendi o jeftino prodatom skupocenom automobilu akter nanošenja štete
je odbegli ili pokojni muž, koji u toj akciji ima saucesnika – ljubavnicu. Objekt
nanošenja štete je žena koju je napustio ili udovica. Nanošenje štete se, u slu-
caju odbegIog muza, sastoji u socijaInom i ekonomskom smisIu. Zena ciji je
muž pobegao uz nedostatak prouzrokovan muževljevim napuštanjem stice i
socijalno nepoželjan status "napuštena žena" i, istovremeno, ostaje bez mate-
rijaInih dobara (kuca, auto). U sIucaju udovice, ekonomsko ostecenje je pri-
sutno i aktuelno, dok emotivno-socijalno deluje samo retroaktivno kroz nak-
nadno saznanje da je imala status "prevarene žene".
U drugom segmentu narativne strukture – osveti – uloge su promenjena. Že-
na se sveti odbegIom muzu i njegovoj Ijubavnici iIi, u sIucaju muzevIjeve smrti,
samo njegovoj ljubavnici kao saucesniku u nanosenju stete. U oba sIucaja osve-
ta se vrši prodajom automobila daleko ispod njegove stvarne cene, na osnovu
ovIascenja iz testamenta iIi pisane beleške.
U Iegendi o skupo pIacenom receptu za koIac subjekt nanosenje stete je na
prvom mestu kreator recepta za koIac, koji ti cini uz pomoc ostaIih zaposIenih u
kompaniji i kompanije u ceIini. Objekt nanosenja stete je zena, porodicna zena,
koja je zeIeIa da uveca svoje znanje pravIjenja koIaca. Nanosenje štete se sastoji
u prinudnoj napIati racuna za poruceno autorsko pravo na recept.
Osveta se sastoji u obnarodovanju skupo napIacene "poslovne tajne" tj. autor-
skog prava koje otkupom preIazi na zenu, porucioca recepta, i samim tim joj
omogucuje da sve druge potencijaIne zrtve ucini imunim na ovu prevaru tako
sto ce ih upoznati i sa receptom i sa nacinom na koji je recept platila.
Porše Recept
Krajnji korisnik Kupac koji je izuzetno
jeftino kupio skupoceni
automobil
Citaoci novina u kojima se recept obja-
vljuje, prijateljice i rodake kojima se
deIi u prigodnim priIikama, sIucajni
prolaznici
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
16
Poslednje karike narativne strukture su dobitnici, kupac skupocenog auto-
mobila i dobitnik recepta koji se, unutar legendi, javljaju i kao "naratori". Sa-
mim tim je definisana i njihova uloga u strukturi legende.
Za sagledavanje celine narativne strukture potrebno razmotriti sredstva na-
nošenje štete i sredstva vršenje osvete i dovesti u vezu narativnu strukturu obe
legende.

SREDSTVO nanošenja štete SREDSTVO vršenja osvete
Porše Raspolaganje imovinom (uzimanje,
odnošenje ili otudivanje sopstvene
imovine, iskIjucenje zene iz imovine
testamentom ili razvodom)
Nepotpun testament ili uputstvo
(odredenje zene kao izvrsioca testa-
menta ili uputstva)
KoIac Nepotpuni ugovor (zahtev bez sa-
znanja o statusu tražene stvari tj. da li
je besplatna ili ne i, ako nije besplat-
na, koliko košta)
Raspolaganje imovinom (besplatno
deljenje kupljene stvari, objavljivanje
patenta za koji je pIaceno autorsko
pravo)

U legendi o jeftino kupljenom skupocenom automobilu muž (odbegli ili po-
kojni) raspolaže svojom imovinom tako sto je ostavIja kome hoce testamentom
iIi sto zeIi da je koristi u zajednici sa drugom osobom. On odredujuci bivsu
ženu ili udovicu za izvrsioca sacinjava uputstvo (testament, pismenu ili usmenu
poruku) koje je iIi nepotpuno iIi omogucuje sprovodenje suprotno njenoj name-
ri. U legendi o skupo pIacenom receptu za koIace sredstva nanosenja stete i
sredstvo vršenje osvete su zamenila mesta u odnosu na legendu o skupocenom
automobilu. Zahtev za slanje recepta je nepotpun i sastavljen na osnovu nepot-
pune informacije o tome da li se recept prodaje i koliko košta, dok se osveta vrši
na osnovu raspolaganja imovinom tj. skupo pIacenim receptom


AnaIize pojedinacne narativne strukture obe Iegende i dovodenje u vezu tih
anaIiza pokazuje da se prica u obe Iegende bazira na kontrastiranju pravno defi-
nisane i pravno nedefinisane akcije. Teško je zamisliti legendu koja bi se zas-
nivala na pravno definisanim aktima raspolaganja imovinom, tj. u konkretnim
sIucajevima, "legendu" koja bi govorila o brakorazvodnoj parnici u kojoj je
imovina podeIjena na zakonski nacin niti "legendu" u kojoj bi vredna domacica
sopstveni recept zeIeIa da podeIi sa sirokom citaIackom pubIikom nekog zen-
skog Iista. To znaci da je nepotpuni ugovor odnosno, posledica koju je proiz-
Sredstvo

Porše Recept
Šteta Raspolaganje imovinom Nepotpuni ugovor
Osveta Nepotpuni ugovor Raspolaganje imovinom
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
17
veo, okosnica "legendarnosti" price, sto opet govori da je neophodno detaljno
sagledati njegovu pravnu strukturu i njihov položaj legendi u celini pravnog
sistema.


Pravna struktura nepreciznog ugovora

Porše Recept
Pravna forma Testament, usmena ili pismena poruka Pismeni zahtev, usmeni ugovor
Nepreciznost,
nepotpunost
ugovora
Pismena poruka testament, usmena
poruka
A) Pismena poruka
Poruka je nepotpuna, ali pravno valid-
na. Nepotpunost se ogleda u time što u
poruci se ne kaže da se kola i kuca pro-
daju npr. na aukciji ili na bilo koji drugi
nacin koji bi obezbedio realnu cenu
B) Testament
Testament je nepotpun, ali pravno
validan.
Nepotpunost se ogleda u tome što
testamentom nije za izvršioca
odredena osoba koja ce testament
sprovesti nepristrastno (advokat i sl.)
Usmena poruka
(posredstvom telefona)
nema apsolutnu pravnu valjanost za
razliku od nepotpunog testamenta ili
pisane poruke, ali je moguca pravna
procedura ocenjivanja. Sa druge stra-
ne, ova forma uputstva za prodaju sku-
pocenog automobila je data u au-
torskoj narativnoj formi koja je najda-
lja od folklora.
Pismo ili usmeni ugovor
Pismo.
Objašnjenja advokata
1. "Advokat je savetovao da
mora da plati zato što nije un-
apred pitala dali se ta usluga
naplacuje i ako se napIacuje
kolika je cena"
14

2."...biIa je sokirana (racunom
od 300$-I.K.),ali odlazak kod
advokata nije bio od koristi;
pismeno je tražila uslugu oni su
joj je ‘prodali’."
Usmeni ugovor
U poslednjoj zabeleženoj leg-
endi (Neiman Marcus) umesto
nepotpunog pismenog ugovora
javlja se usmeni ugovor sa
nesporazumom na stetu poruci-
oca. Iako je šteta porucioca
nastala iz nerazumevanja cene
koju je dao prodavac suština je
ista. U osnovi ostaje nepotpuno
ili nepotpuno shvaceni ugovor.
Pravni sistem Implicitno prisustvo suda i advokata
pri otvaranju testamenta u ostavinskoj
raspravi.
Advokat – pravni savet
15


14
Brunvand 1981, 154.
15
Brunvand 1981, 157. Brunvand smatra da objašnjenja koja daje advokat variraju
od Iegende do Iegende. (op. cit., 155). Ovo pokazuje da Brunvand nije uocio o cemu se
u legendi radi, pa nije naveo varijacije smatrajuci ih nevaznim, pogotovo što objašnjenja
i variraju (na formalno-pravnom) i ne variraju (na sadržinskom nivou). Na drugom
mestu Brunvand navodi jos nekoIiko varijacija, ukIjucujuci i deo price po kome je i
advokatski savet imao priIicnu cenu. (Brunvand 2000, 62-75.)
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
18
3. Kontekst

Obe Iegende se mogu i moraju protumaciti u kontekstu. AIi u kom? GIeda-
no pojedinacno Iegenda o jeftino pIacenim dobrim i skupim kolima posmatra-
na u kontekstu automobilske civilizacije ne govori ništa što elementi tog idej-
nog sklopa ne govore u svojim najeksplicitnijim formama. To da su "Porše",
"Rols Rojs" i drugi automobili pomenuti u legendi "dobri" i "skupi" opšte je
mesto. Sa drugom legendom je stvar još jednostavnija. Jedan recept više ili
manje u kulinarskom umecu neke domacice ili njenoj citavoj biblioteci kuli-
narskih knjiga nije tema vredna folklorno-legendarnog pregnuca, što ce reci
da kulnarski kontekst nije okruženje koje ce dati smisao postojanja Iegende o
skupo pIacenom receptu.
Socijalno-ekonomski kontekst, koji je prisutan u Iegendi o jeftino pIace-
nom automobiIu, kao sto je vec ukazano ne ukazuje na mogucnosti trans-
verzacije socijalno ekonomskih kategorija ("siromašni" – "bogati") što je ina-
ce tema mnogih foIkIornih tvorevina, bez obzira o kom smeru promene se
radi. Stoga sticanje jednog jedinog predmeta, koji pripada drugom socijalnom
statusu, nije praceno opisom poduhvata, kao sto je sIucaj u americkim prica-
ma o uspehu, gde se baš u opisu poduhvata krije sistem vrednosti koji legenda
"propagira". Sa druge strane legenda o skupo placenom receptu uopste ne
dotice ove reIacije obzirom da jedan udarac po kucnom budzetu, kakav je
pIacanje "odštete" kuIinarskom kreatoru, nece sustinski promeniti socijaInoe-
konomski status aktera. To znaci da ni socioekonomski kontekst u kome bi se
odigrala neka folklorna transverzacija kategorija nije mesto gde ce se dobiti
znacenje obe Iegende.
Moguce je posmatrati obe Iegende i u vrednosnom tj. moralnom kon-
tekstu, obzirom da obe ekplicitno razmatraju osvetu kao reakciju na nanoše-
nje stete. Citanjem Iegendi u moraInom kodu uvida se da obe osvetu posma-
traju kao legitimno sredstvo reakcije na nicim izazvano nanosenje stete opi-
sano kao "prevara" ili "obmana" kroz zatajivanje. Pri tome osveta nije nu-
žno u istoj pojmovnoj ravni sa nanošenjem štete, jer se šteta iskazuje kao
"moralna" a osveta kao finansijska, i obrnuto, što može biti drugi sadržaj
dekodiran moraInim kodom. Medutim, oba sadrzaja procitana citanjem sis-
tema vrednosti sadržanog u legendama daju tek završnu sliku posude u kojoj
se servira jelo.
U svetu vožnje i automobila, kao muškom, i svetu kuhinje i kulinarstva
kao zenskom mediju, prica zapocinje medijacijom kategorija "skupo i jefti-
no" da bi se završila zadovoIjstinom ostecenog kroz ucinjenu osvetu. Kroz ta
dva medija istom atrakcijom šalje se jedna te ista poruka, poruka koja postaje
jasna u kontekstu pravnog sistema
Pravni sistem u kome su nastale obe legende je anglosaksonski sistem
"Common Law" ili precedentnog prava. Juristicki edukovanim citaocima bi to
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
19
bio sasvim dovoljan naziv pravnog konteksta, ali obzirom da srpski
16
, kao i
evropski, foIkIoristi i antropoIozi, koji su, primarno, ocekivana pubIika ovog
teksta, u svojim edukativnim procesima nisu informisani o pravnim teorijama
i, na njima zasnovanim pravnim sistemima potrebno je u najkracem, a pra-
ceno popuIarkuIturnim primerima ocrtati sustinu angIosaksonskog pravnog
sistema.
Osnovna karakteristika precedentnog prava je odsustvo zakonskih akata
kao glavnog dela pravnog sistema. Umesto sistema zakona koje donosi zako-
nodavac, u modernim društvima parlament, glavni izvor prava je celokupni
fond ranije donesenih sudskih odIuka pocevsi od prve zapisane odluke koju je
neki sudija doneo u nekom konkretnom sIucaju. Presuda koja se donosi na
osnovu analogije sa nekim ranijim slucajevima obavezuje sve ucesnike u pro-
cesu da budu obevesteni o svim mogucim presedanima. Nasuprot tome,
evropski sistem je zasnovan na maIom broju zakonskih akata i ucesnici u
pravnom procesu nisu u obavezi da poštuju ništa više od "slova" objavljenog
zakona. Npr. u krivicnim procesima u Americi svi akteri, tuziIac, odbrana i
sudija se mogu pozvati na biIo koji proces voden u datoj americkoj drzavi,
koji moze pomoci u rasvetIjavanju sIucaja i donošenju adekvatne presude.
Ovako konstruisan pravni sistema stvara jednu popularnokulturnu posledicu,
koje ce pomoci u iIustraciji, i jednu etnojurisprudentsku, koja ce dati kontekst
za interpretaciju obe legende.
Nestrukturiranost i precedentnost prava predstavlja podlogu za gradnju li-
terarno-dramskih predložaka, scenarija za brojne i izuzetno uspešne TV serije
sa sudskim procesom kao osnovom dramske radnje
17
. Jedna od najuspešnijih
serija te vrste je "Law and Order" koja se velikim delom odvija u sudnici.
Serija traje više od 15 sezona, od 1990. godine sa snimljenih preko 350 epi-
zoda i ima nekoliko spin-off serijala od preko 100 I 150 epizoda. U središtu
osnovne serije "Law and Order" su tužioci, kao i u seriji "Phily" , dok je u
drugim serijama sudskog žanra u centru dogadaja grupa advokata kao sto su
serije "L. A. Law" (1986-1994) sa 170 epizoda i "Practice" (1997-2004) sa,
takode, preko 170 epizoda. SIicna TV produkcija postoji u VeIikoj Britaniji
gde je reprezentativna serija "Judge John Deed" u produkciji BBC (2001-
2005) sa sudnicom kao centraInim mestom dogadanja i sudijom kao gIavnim
likom. Neretko i u TV serijama koje su "policijskog" žanra, kao npr "NYPD

16
Ovo se odnosi i na pravne etnologe formirane u tradiciji istorijske škole prava i
usmerene na proucavanje "pravnih obicaja" iIi, u situaciji kada je pozitivno pravo re-
dukovaIo "pravne obicaje", na trazenje obradujuce mrvice "obicajnog prava" u zakon-
skim aktima srednjeg veka.
17
Sve informacije o trajanju pojedinih serija americke i britanske produkcije,
broju epizoda, pa i njihovom sadrzaju, moguce je naci na http://epguides.com/. i
http://www.tv.com/.
Ivan Kovaèevi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
20
Blue" (od 1993, preko 250 epizoda), jedan od važnih sporednih likova je tu-
žilac a sudnica mesto epiIoga kriminaInih sIucajeva. Ni u jednoj zemIji sa
drugacijim pravnim sistemom, a medu njima ima i onih za bogatom teIevizi-
jskom produkcijom, nema ni jedne dugovecne "pravno-sudske" serije poput
navedenih. Jednostavno, pravni sistem zasnovan na zakonskim korpusima ne
daje mogucnosti dramaturskih zapIeta koji bi se iskIjucivo iIi pretezno odigra-
vali u sudnici. Ti zapleti se najcesce baziraju na pravnickom (tuziocevom, ad-
vokatovom iIi sudijskom) znanju sIucajeva iz visevekovne sudske prakse koji
mogu biti od presudnog znacaja za aktuaIno sudenje.
RazIicita podIoznost dramskoj obradi evropskog i anglosaksonskog prav-
nog sistema je tek uvod u razliku na jednom drugacijem poIju koji se moze
nazvati etnojurisprudencija. U standarnom znacenju jurisprudencija je pravna
veština i pravno znanje kojim vladaju za to obuceni Ijudi – pravnici. U skladu
sa tim etnojurisprudencija bi bila "narodno" znanje o pozitivnom pravu ili
poznavanje pravnog sistema svih drugih kategorija stanovništva osim obu-
cavanih. RazIiciti pravni sistemi, o kojima je rec, proizvode i razIicite etnoju-
rispudencijske situacije. Zapravo fond jurisprudencijskih znanja, u pravnoj
tradiciji pisanih zakona, omogucuje da gradanin neke evropske države, osim
Velike Britanije, poseduje znacajnu koIicinu informacija o velikom broju
pravnih grana, obligacionom pravu, naslednom pravu, krivicnom pravu itd.
Jedan ili tek nekoliko zakona koji regulišu pojedinu oblast, zajedno sa tuma-
cenjem na nivou univerzitetskog, znaci profesionalnog, obrazovanja, staju u
jedan ili najviše dva udžbenika. Tokom života veliki broj pojedinaca dolazi u
dodir sa tako ogranicenim fondom informacija tako da je "narod" veoma
pravno obrazovan. To se pogotovo odnosi na one ljude koji se profesionalno
bave posIovima znacajno reguIisanim zakonima, kao i na one koji se profesi-
onalno bave njihovim kršenjem
18
. Ovakav pravni sistem cini mogucom insti-
tuciju "drvenog advokata" ili "advokata amatera" koji u blizini suda nudi svo-
je usluge po znatno manjoj tarifi od advokatske.
Sa druge strane, anglosaksonski sistem precedentnog prava, koji odIucivanje
po pravnim pitanjima crpi iz izuzetno velikog broja pojedinih sIucajeva, one-
mogucuje "obicnog" gradanina da se upusta u raspravu pravnih stvari, jer ne
poseduje ni deIic za to potrebnih informacija. Informacije o sudskim slu-
cajevima koji sIuze za izvodenje postupka i samu presudu naIaze se u velikom
broju zbornika svih presuda donetih u odredenoj drzavi, koji predstavljaju
osnov znanja profesionalnih pravnika, sudija, tužilaca, advokata. Jednom
recju, "Common Law" skoro u potpunosti onemogucuje etnojurisprudenciju.

18
O dobrom poznavanju zakona, kako njegovih odredbi tako i "zakonskih rupa" od
strane profesionaInih kriminaIaca pise M. MiIosavIjevic u knjizi "Izmedu nesIobode"
koja je nastala kao rezultat istraživanja kriminalaca-povratnika vršenog u niškom zat-
voru krajem 1960-ih.. M. MiIosavIjevic, Izmedu nesIobode, Beograd, 1975, 103-105.
Povse i kol aèi . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
21
4) Znacenje i kontekstu

Kada se pravna struktura obe legende sagleda u kontekstu anglosak-
sonskog precedentnog prava jasno je da nepotpuni ugovor predstavlja osnov
na kome Iegende grade svoje znacenje. Bez obzira da Ii se radi o pismenoj
poruci, pismu, testamentu, usmenoj poruci ili usmenom ugovoru nastalom u
obicnom trgovackom postupku svi oni su invaIidni, odnosno nepotpuni iIi ne-
precizni. Sva ta akta, sa pravnom posIedicom po sebe, uciniIi su iIi saciniIi
obicni Ijudi, koji raspoIazu etnojurisprudencijom malog ili nikakvog obima. U
jednom sIucaju zatrazena pravna pomoc eksperta doIazi kasno, a u drugoj
Iegendi njena uzaIudnost cini i da se, skoro, i ne pominje.
Medutim, upravo to i znaci da obe Iegende imaju etnojurisprudencijski sa-
drzaj, koji, naravno, ne moze dostici nivo "drvenog" advokata pa ni prosecnu
pravnu upucenost EvropIjanina, aIi bar savetuje obicnog Amerikanca da ne
preduzima nikakve radnje koje mogu imati pravne posledice bez prethodne
konsultacije sa advokatom. Ovakav epilog posmatranja strukture u kontekstu
moze sugerisati i zakIjucak nagovesten u nasIovu ovog teksta, da obe Iegende
predstavljaju vešt advokatski advertajzing, što bi ih iz folklora transferovalo u
zonu "fejklora". Konkretnih dokaza za to nema, pa se treba zadržati na onome
što proizilazi iz prethodne analize, a to je da legenda o jeftino kupljenom sku-
pom automobiIu i Iegenda o skupo pIacenom receptu za koIace predstavljaju
etnojurisprudentski savet koji pokriva oba polna segmenta i koji je u potpuno-
sti saglasan sa vazecim pravnim sistemom.


Ivan Kovaèevié

PORSCHE AND CAKES – LAWYERS’ ADVERTISING OR
ADVICE IN ETHNOJURISPRUDENCE

This paper analyzes two legends belonging to the common urban legends – one,
about a luxury sports car bought at a very low price, and the other about the amount
of money a woman paid to get the recipe for a cake she liked in an expensive restau-
rant. Both legends speak about the damage somebody suffered and the attempt to
revenge. In the first legend, revenge is fulfilled. In the second, the damage is based on
the interpretation of an incomplete contract, which gives this legend the character of
ethnojurisprudential advice.

Antropol ogi ja 3 (2007)
Katy Fox
k.fox@abdn.ac.uk
Or i gi naI ni naucni r ad
UDC 39:32


Mind the Gaps! Politics, Power and
a Space for Anthropology


Abstract: This article is an attempt to think through two kinds of ‘gaps’ that re-
searchers need to deal with. It is argued that what is at stake is much more than a mere
conceptual or theoretical issue but one that has implications in the world. The first gap
exists between the policies devised by national or supranational authorities and the
‘local level’. How to account for both sides of the ‘gap’ that exists between the poli-
cies and the people? I will argue here that it is less helpful to rely on concepts such as
‘the political’ or ‘the state’, but more fruitful to make power a central concern of the
analysis. Reaching across pragmatic, methodological and epistemological issues, I
would like to take seriously the question whether a ‘"dwelling perspective", [can] be
combined with the recognition that human lives are lived collectively within fields of
power’ (Ingold 2005a: 501). The other ‘gap’, pointed out at least since the advent of
universities in Europe or, perhaps, even since Antiquity, is the one which exists be-
tween the academy and the wider world, and which, I would like to suggest, has simi-
lar structures of becoming as the first one. The corollary question that is treated in this
article is both normative and practical, and regards the use of anthropology in the
contemporary world, asking why anthropologists have not been, as could be expected,
commentators on pressing social, both local and global issues. I then pose the ques-
tion whether, and how, anthropology can speak outside of academia, and in how far
the structure of academia acts as an impediment with regards to this aim. The paper
first offers to deconstruct the assumptions embedded in certain conceptualisations of
the state by proposing alternative ways of including the state more usefully in anthro-
pological analysis and ethnography than has been done so far. This is then opened up
by a discussion of general interest of what anthropology could be for, concluding,
with Gledhill, that ‘we can be active and more engaged participants in the messy
intersecting fields of power that we study’ (2004: 38).
Key words: power, state, policy, engaged anthropology, public anthropology, prag-
matism


The agreement… of men is by covenant…, which is artificial; and therefore it
is no wonder if there be somewhat else required (besides covenant) to make
their agreement constant and lasting; which is a common power, to keep them
in awe, and to direct their actions to the common benefit.
(Hobbes 1999b [1651]: 58)

Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
23
For me, the whole point of the project [The History of Sexuality] lies in a ree-
laboration of a theory of power… Between every point of a social body, be-
tween a man and a woman, between members of a family, between a master
and his pupil, between everyone who knows and everyone who does not, there
exist relations of power which are not purely and simply a projection of the
sovereign’s great power over the individual; they are rather the concrete,
changing soil in which the sovereign’s power is grounded, the conditions
which make it possible for it to function.
(Foucault 1980: 187-8)

Thank goodness, then, for the anthropologists. Let them listen to the laundry
lyrics, let them meticulously chart those mind-boggling kinship patterns and
the distribution of zinc roofs. They can afford to be open to the sort of populist
values imported by socialists and feminists. None of them has to shoulder the
heavy responsibility of finding economical explanations for the workings of
the entire international system. To study the powerful is not autocratic. It is
simply reasonable. Really?
(Cynthia Enloe in Smith et al 1996: 188)


Two Questions and Two Gaps

This piece is the result of my thinking through the implications of one of
my central field research
1
concerns: local communities and livelihoods being
reshaped as a result of the impacts upon them of translocal institutions such as
the European Union, ‘non-governmental organisations’ (NGOs) of varied
shapes and forms, and international corporations. In the face of these ever
more prominent changes of the political economy of the early twenty-first
century, and in studying the relationships between people and institutions, the
question arises of how to best analyse the social phenomena of ‘politics’ and
‘the state’ anthropologically. In my fieldwork, it has already become apparent
that gap number one, which exists between the policies devised by national
authorities and EU legislators and the local level, is huge. How to account for
both sides of the ‘gap’ that exists between the policies and the people? I will
argue here that it is less helpful to rely on concepts such as ‘the political’ or
‘the state’, but more fruitful to make power a central concern. Reaching across
pragmatic, methodological and epistemological issues, I would like to take
seriously the question whether a ‘"dwelling perspective", [can] be combined

1
My doctoral field research is taking place between October 2006 and December
2007 in rural Romania, focusing on the emergent relationships of smallholder farmers
with the European Union, and the impacts this change in their political economy has
upon their livelihoods. A further aspect of the research concerns food politics.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
24
with the recognition that human lives are lived collectively within fields of
power’ (Ingold 2005a: 501). The other ‘gap’, pointed out at least since the
advent of universities in Europe or, perhaps, even since Antiquity, is the one
which exists between the academy and the wider world, and which, I would
like to suggest, has similar structures of becoming as the first one. The corol-
lary question that is treated in this article is both normative and practical, and
regards the use of anthropology in the contemporary world, asking why an-
thropologists have not been, as could be expected, commentators on pressing
social, both local and global issues. I then pose the question whether, and
how, anthropology can speak outside of academia, and in how far the struc-
ture of academia acts as an impediment with regards to this aim.
This paper first offers to deconstruct the assumptions embedded in certain
conceptualisations of the state by proposing alternative ways of including the
state more usefully in anthropological analysis and ethnography than has been
done so far. This is then opened up by a discussion of general interest of what
anthropology could be for, concluding, with Gledhill, that ‘we can be active
and more engaged participants in the messy intersecting fields of power that
we study’ (2004: 38).


The State: Representing, Reifying or the Making of Authority

Nugent reports that anthropological approaches to the state have

undergone a veritable revolution since the 1970s. Max Weber’s once normative
model of the state as a centralised entity that taxes, conscripts, and monopolises
violence within a given territory – and further, his conception of rational bureau-
cratic states as ‘cages of reason’ that stand above society, employing a vast bureauc-
racy to implement decisions in a neutral, disinterested manner – has been called
into question from multiple quarters. (2004: 198)

The important point here, and the one from which I would like to dive off,
is that the state, as portrayed in the classical political and sociological litera-
ture, is to a large extent a reification and a thingification of processes at work
in government.
2
I will come back to this important point. Taussig (1992)
holds, in a compelling argument involving Durkheim and totemism, that the

2
See, for instance, Abélès (2005), Balandier (1967), Bourdieu (1998), Ferguson &
Gupta (2002), Nugent & Vincent (2004), Rose & Miller (1992), Scott (1985, 1995,
1998), Smith et al. (1996), Trouillot (2001) with the caveat that I cannot do justice to
all these authors in my necessarily partial argument, and also that there is an abundant
earlier literature on the state which I ignore.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
25
process he refers to as ‘state fetishism’ makes the mark of the sacred (in
Durkheim’s argument on totemism) not only sanctifying but more sacred than
the object it represents (1992: 123).
3
According to Taussig, the ‘crucial [as-
pect] in this predominance of the signifier over the signified is a… materiali-
sation by inscription (1992: 125). In this process of what I would like to call
trans-lation (literally the ‘carrying across’ of meaning into a different realm),
‘the representation acquires not just the power of the represented, but power
over it, as well’ (Taussig 1992: 128, emphasis added).
In the case of the state, the practices of representation render it more tangible
than it ‘really is’. However, we must not confuse the representations with the
practices, as the representation or the idea may be crystalline, whereas the fact
is fluid (Brand 1994). Aretxaga (2003: 400) points to the fiction of the state, but
quotes Geertz who held that conceptualising the state as fiction does not neces-
sarily mean to impute it falsity, but a certain genre of representation. That tech-
nologies of representation such as writing have contributed to and coincided
with the spread of nationalism and the naturalisation of the state has been exten-
sively documented by Benedict Anderson (1983). Similarly, Rose and Miller
(1992: 183) draw attention to Bruno Latour’s ‘inscription devices’ to character-
ise the material conditions which enable thought to work upon an object. In this
way, reality is made stable, mobile, comparable, and combinable, and thus in-
scription is a kind of action at a distance (1992: 185, 187).
4
Thus, if I may ex-
trapolate from these statements, the state has been constructed in Western his-
tory and thought in a particular way, through particular techniques. This results
in lingering unquestioned assumptions on which we often base our analysis.


Dichotomies of Power, Power of Dichotomies

The upshot of these techniques working on the world is that the ‘shifting al-
liances between diverse authorities’ (Rose and Miller 1992: 174), through
which political power is exercised today, get classified into polarised categories.
Because we think the world in terms of the categories of our environmental
context, we sometimes mistake the polarisation with the complex reality, or we
use it as a shorthand. This idea is important as it reveals the persistent dichoto-

3
While I appreciate the points Taussig makes, I regret that he abuses at points of
an obscuring, heavy, colloquial style that is complicit with a lot of literature usually
classified as postmodern, and that intends to shock rather than to convince dispassion-
ately – to a point that the argument loses out to excessive flourishes, unnecessary
appoggiaturas and half-baked afterthoughts. I prefer simplicity of style. Taussig also
distorts Abrams’s (2005) argument.
4
See also Latour (1993).
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
26
mies that continue to influence our thinking about all things political. Asymmet-
rical dichotomies such as state: (civil) society (as well as state/society/culture:
nature), ideal: material, reason: passion, persuasion: coercion, mind: body,
where the first term is traditionally valued above the second, ‘do… not ade-
quately characterise the diverse ways in which rule is exercised in… liberal
democracies’ (Rose and Miller 1992: 174), and may mask, legitimate, natural-
ise, and reproduce, through misrecognition, hierarchies and inequalities (e.g.
Bourdieu 1991). Walker (1997: 179) draws attention to the fact that we have
inherited not Machiavelli’s sense of the sheer difficulty and contingency of state
formation, but Hobbes’s sense that there can be no solution to the difficulties
and contingencies of modern life without the eternal presence of the sovereign
state.
5
Leviathan, as the category and empirical, juridical entity, continues to be
the metaphor with which we think the ‘common power’ (Hobbes 1999a: 14) of
the state, despite its conceptual and epistemological inadequacy in understand-
ing the contemporary world. Lewellen (2002) recognises that states "leak", and
may never have been the reified and essentialised entities that they have been
represented as.
6
All this to say that the most common representations of the
state approximate a model that is ideal rather than real, and thus, firstly, per-
petuate dichotomous thinking, and secondly, do not give an appropriate basis
for analysis of the processes at work between the complex relations of power
existing between people.
Mitchell (1991) turns popular assumptions on their head in his article on
metaphors of power. He holds that dichotomies opposing mind and body
within the person also create an outside world, opposed to the person, that can
be divided into two realms, the ideal and the material.
7
Instead of starting
from the assumption that the state somehow diffuses power from a centre, and

5
I believe this point does not lose its validity in the face of state breakups and
wars. My point concerns how we think with the state, and I acknowledge explicitly
that the reality ain’t necessarily so.
6
Talk of the putative ‘demise’ of the state is often used as an argument ‘for’ explain-
ing processes of globalization in specialised literature. However, in anthropological
literature, I found that there is near consensus that this is an inappropriate way of putting
things that confuses more than it elucidates. Lewellen (2002: 207) notes that in these
sorts of arguments, it is never quite clear what aspects of the state are supposed to be
withering away, and that these arguments essentialise the state in unhelpful ways. Fur-
thermore, while Aretxaga (2003: 398) concedes that the state has lost many of the order-
ing functions that produced the effect of a unitary force, but that this should be consid-
ered as part of the new type of governmentality we are moving towards. See also
Axtmann (2002) and contributors to Held & McGrew (2002) for serious engagement
with the question of the state in an increasingly ‘globalizing’ world.
7
This is very remindful of Ingold’s (2000) account of the construction of the na-
ture: culture divide.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
27
that the state is the ideal hovering over and controlling the material, and the
person, he holds that the transformation of modes of power involves a process
he calls ‘enframing’ (borrowing a Heideggerian term). This is an innovative
reversal of the first view on power. By enframing, he means

a variety of modern practices that seem to resolve the world’s shifting com-
plexity into two simple and distinct dimensions. Such practices… give rise to
the effect of a purely material world, opposed to and given order by what now
appears as a free-standing, non-material realm of meaning… [Furthermore,]
with their distance from local influence, their regularity, and their repetitive
uniformity, practices of this sort create… the effect of something… that seems
to exist outside the practical world as a programme governing particular prac-
tices. (Mitchell 1991: 566, 571)

Going beyond the polarisations of Western discourse, Mitchell shows, by
way of a close reading of Scott’s Weapons of the Weak (1985), how the di-
chotomies are maintained, and why common metaphors of power reproducing
dichotomous thinking remain so pervasive, even in anthropological analysis
that purports to work beyond or against such universalising categories.


Michel Foucault: Power creating Subjects

Mitchell’s analytical approach has a heavy Foucaultian tinge, despite no
explicit referencing; indeed, Foucault’s work on governmentality and power
has today come to be widely accepted in anthropological quarters, to the point
where anthropologists use Foucault’s ideas as common currency, often with-
out acknowledging the origins of their thinking. However, I would like to
briefly reiterate some of the main contributions Foucault has made to the
study of the state and power. I believe they are epitomised in the following
(characteristically ambivalent) passage:
8


The state, no more probably today than at any other time in its history, does not
have this unity, this individuality, this rigorous functionality,… maybe… the
state is no more than a composite reality and a mythicised abstraction, whose

8
I take on board anthropological criticisms directed at Foucault for the eurocentrism
and insufficient attention to context inherent in his work. Gledhill (2000: 152) rightly
argues that when Foucault is unable to illustrate a point with French material, he cheer-
fully substitutes an example from England or another country. I also acknowledge cer-
tain weaknesses in applications of his work to analyses of micro-power, that are ulti-
mately more top-down than they would like to be and thus threaten the force of Fou-
cault’s argument that there is no outside of power, and no way to escape.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
28
importance is a lot more limited than many of us think. Maybe what is really im-
portant for our modernity… is not so much the etatisation of society, as the
‘governmentalisation’ of the state. (Foucault 1991a: 102)

In this quote, the reader may find resonances with part of the arguments laid out
heretofore. Indeed, poststructuralism’s main thrust consisted in going beyond the
dichotomies of the variously laid out previous structuralisms, by creating analyti-
cal space for history and power, by questioning the existence of timeless, un-
changing and underlying universal structures proposed by structuralism’s propo-
nents, and by creating considerable room for debate, both in terms of what ‘cul-
ture’ is and how anthropologists should approach it.
9
Instead of creating systems
of abstractions that are meant to neutrally describe the ‘real thing’ and impose
categories of meaning onto shifting processes of reality (Kenrick 2002) – in this
case, the state – and that in some cases have become more real than the real thing,
if you will, we should attempt to capture the ways in which the state is prac-
tised, and this means paying close attention to power relationships. The theo-
retical move is thus from seeing the state as a category to focusing on the proc-
esses that create power, subjects and representations. The practical move is to
deal with the messy realities of fieldwork, and stick with it, come rain or shine.
More concretely, Foucault (1980, 1991a, 1991b) has also reversed the way
in which how we ought to conceptualise power. Turning away from the
monolithic, unilineal, and unidirectional power that is supposed to emanate
from the central state, he conceptualises it as ‘regimes of truth’ or ‘discipli-
nary power’ that diffuse the social body right down to the smallest capillary,
and construct human subjects who act and think in a certain way.
10
Murdock
(2003: 511) rightly notes that it is important to recognise that power is not
unidimensional or singly ‘located’ and emphasises the need for processes as
anthropological foci. Mukhopadhyay (2005) provides a compelling ethno-

9
Of course, there is a lot of space for debate in this sentence. I take this as my mo-
mentary interpretation of poststructuralism for the purpose of the argument, and ac-
knowledge that it is quite a sweeping statement. I need to also express my due respect to
structuralism’s main proponents and I admit that the structuralism I am putting as the
rhetorically useful ‘strawman’ here, does not quite exist in this caricatural manner.
10
This goes beyond Marxist conceptualisations regarding the creation of ’false con-
sciousness’ as, in Foucault’s case, this cannot be pierced even by supposedly clever
philosophers. This is a contentious issue which deserves and requires a paper of its own.
There may exist a certain autonomy of the subjects from the state apparatus, but they are
situated within entangled power relationships at all times. My point here concerns the
transcendence of the dichotomies, not the excessive agency that seems to be given to
power in some of Foucault’s writings, especially his earlier ones. I note that it is an
important point, but I also think that this point of criticism is partly a misrepresentation
and a misunderstanding of Foucault’s intentions.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
29
graphic example focused on the engagement in an anti-nuclear campaign by a
voluntarist agency in India, and writes against polarised discourse which
characterises environmental movements as the ‘people’s spontaneous emanci-
pation from a destructive and monolithic state’, and in the course documents
negotiations that render problematic treating the state or people as some kind
of unified and monolithic unit (2005: 1). In terms of how power works, Rose
and Miller (1992: 183), who acknowledge explicit intellectual debts to Fou-
cault, argue that power is a complex assemblage of diverse forces, not a ‘mat-
ter of ‘implementation’ of ideal schemes in the real, nor of the extension of
control from the seat of power into the minutiae of existence.’ (ibid.).
11
In the
history of the Western state, they argue, with Foucault, that

the constitutional and legal codification and delimitation of the powers of po-
litical authorities did not so much ‘free’ a private realm from arbitrary in-
ferences by power, as constitute certain realms, such as those of market trans-
actions, the family and the business undertaking, as ‘non-political’, defining
their forms and limits. (ibid.)

Thus, power in this sense creates governmentality and subjectivity, and
goes against the grain of popular assumptions of the state as an ontological
entity independent from or opposed to society.
Foucault, especially in his later life, identified the processes that make up
government (of oneself and of others) within the modern era as a vital power
in the shaping of persons. He characterised governmentality as follows:

The ensemble formed by the institutions, procedures, analyses and reflec-
tions, the calculations and tactics that allow the exercise of this very specific
albeit complex form of power, which has as its target population, as its princi-
pal form of knowledge, political economy, and as its essential technical means
apparatuses of security. (Foucault 1991: 102)

What are the lessons to take from this Copernican (Foucaultian) revolution
then? Turning away from traditional conceptualisations of the state as a static
category acting on an already pre-constituted world, and taking on board the
idea that effects of power create subjectivities in shifting social environments,
can help us to more adequately portray the complex relationships (and gaps)
between people and the state in practice, as well as question business-as-usual
representations and simplifying views of policy makers.
12
Governmentality is

11
Conceptualising the state as an assemblage of diverse forces comes close to how
Bourdieu (1998, 1999) conceptualises fields of power in his later work.
12
See Svasek (2006) and Phillips (2006) for contributions that go against these
kinds of views.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
30
well suited for ethnographic analysis as it is not a theory in the conventional
sense of the term, one that would seek to subsume data to a single explanatory
framework (Wolfe 2000: 211). It is

a term that stands for a set of assumptions about the conditions under which hu-
man beings live their lives… [These assumptions include] the claims that we not
only construct our own histories, but also make the means by which we under-
stand ourselves. Knowledge is the constituting medium of everyday life, and it is
the peculiar legacy of the modern era to make possible the creation of a kind of
knowing about knowledge, to make possible the rigorous examination of the un-
reflected and profound ways of knowing that act upon the world. (ibid.)

Thus, studies of governmentality can make a critical contribution to the un-
derstanding of everyday questions such as, ‘How do one’s informants come to talk
the way they do?, How have they come to make sense of the world in this par-
ticular way?, What are the genealogies of the forms of knowledge that organise
their lives?’ (Wolfe 2000: 212). I therefore advocate approaching the state as

phenomenological reality… produced through discourses and practices of
power,… through the discourses of public culture, rituals of mourning and
celebration, and encounters with bureaucracies, monuments [and] organisation
of space. The state has to be considered as the effect of a new kind of govern-
mentality; it appears as an open field with multiple boundaries and no institu-
tional or geographical fixity. (Aretxaga 2003: 398).

For the reasons laid out above, I believe this to be a timely way to bring
the state back in and help to address Ingold’s question of whether a perspec-
tive prioritising the lives of ordinary people from their perspective can be
combined with the recognition that human lives are lived collectively in fields
of power. This perspective is able to account for the ‘messy realities’ Gledhill
describes here:

I argue that retreat to the study to compose analyses that ‘speak truth to power’
is quite ineffectual in a world in which forces we wish to denounce have them-
selves become skilled players of multiculturalist politics. For all its difficulties,
more active engagement in the messy realities of concrete situations is the only
way forward. That entails the rejection of some of the intellectual trends that
have dominated the discipline in the past two decades and the kind of re-
evaluation of our professional role that has to date been sidestepped in efforts to
contain ethical and political controversy. (Gledhill 2004 : 2)

For the remainder of the article, I would like to analyse this ‘professional
role’ that Gledhill mentions within the context of a larger discussion about a
‘space for anthropology’, as announced.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
31
The Other Gap or: Anthropology and the Ivory Tower

I would like to draw attention to the curious fact that anthropology, for all
its focus on powerless people, socials ills and cultural resilience and local
victories, its calls for cultural translation and mediation, and its identification
with ‘the people’, is not effectively constituting a presence in the general pub-
lic, but remains largely confined, judging by its end products, to highly spe-
cialised journals with a limited readership. I would like to suggest that anthro-
pology has a problem with its public image: unlike in History, Archaeology,
or Popular Science, there are few non-academic audiences attracted to it, and
few, if any, bestsellers. Except for some Scandinavian countries (Eriksen
2006), anthropologists are, as a rule, not asked for their opinions on public
matters of any kind. Neither do non-anthropologists read anthropology as it is
being written, and, furthermore, the discipline’s aims and objectives are usu-
ally far from clear to them.
13
While conceding that there is vitality in anthro-
pology’s ‘voracious appetite for self-questioning’ (1999: 1), Pottier argues
that anthropology’s problem lies not within the realm of representation, but is
a problem of relevance. I think that the two are intimately linked. Leaving
aside the ethical questions of ‘engaged anthropology’,
14
it is one matter to
write for a specialist audience, and quite another to write for policy-makers,
civil servants, people running NGOs or the general public. It is one thing to
write a sound academic analysis, and quite another to write clearly, accessibly
and so Mrs Harrison from upstairs can enjoy it and learn from it. Not only is
‘engaged anthropology’ difficult, so too is good writing practice, and the
achievement of a truly ‘public anthropology’, which, I hasten to add, I like to
imagine as essentially pluralistic.
First, the structure of the academic field itself presents some impediments to
these goals. Given the low prestige that publications outside of academia rep-
resent (despite the broader spectrum and larger amounts of readers involved),

13
my family is sometimes still wondering what on earth it is that I am doing with
my life…
14
See d’Andrade (1995), Scheper-Hughes (1995) for a discussion on the moral issues
related to so-called ‘engaged anthropology’, and its presumed opposite(s). I would like to
argue, pace the aforementioned authors that the debate should not be opposing subjectivity
to objectivity. This is an unhelpful way of thinking about the issue. Instead of thinking that
one is entirely native or entirely foreign and forever oscillating between those two poles,
one should be aware that a person is always both an insider and an outsider to different and
varying degrees in every kind of social context. The question then becomes one of ‘objecti-
vation’ (Bourdieu 2003), and one should be aware that one is always able to distance one-
self somewhat, though it remains impossible to entirely step outside of one’s own per-
ceptions, history, limitations, in the manner prescribed by the ‘objectivist’ paradigm.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
32
and given the pressures weighing on academics to publish (or perish) in peer-
reviewed journals has been intensifying, furthermore, taking into account fur-
ther obligations such as general bureaucracy and teaching, it appears difficult to
expect anthropologists to publish op-eds, or produce and edit their own publica-
tions, on top, and for very little (monetary or prestige) compensation. We tend to
forget that anthropology is structuring and producing its subjects as a discipline
and as a profession, and as such, Billig may be right in pointing out that we

deny those elements in ourselves that we might share with the powerful. The para-
dox is that social scientists will really take a risk of becoming professionally threat-
ened when they study the operations of power close to home in their own depart-
ments, universities, and disciplinary institutions – and when power is attributed not
just to powerful "others" but also to the professional self. That will be uncom-
fortable because it will threaten the desire of academics, especially the power-
fully successful, to appear as the powerless good guys. (2006: 945)

However, while we do not need to lose ourselves in meta-discussions on
issues that are very context-dependent, and while this is also a reason why
general moral claims are nigh impossible to make, we should not remain inac-
tive or paralysed because of these difficulties, but keep doing fieldwork, with
all its ensuing ambiguities, contradictions and messiness. Rather than having
to decide whether we want to remain suspended in postmodern angst or being
a ‘pure’ activist, we should use our skills and practices to combine the best of
both worlds. Wikan makes this point very eloquently, encapsulating in this
statement, I would like to argue, a life-long experience with anthropology and
a very specific point of origin (Scandinavia):

I have sought intimacy during fieldwork to be in a position to interpret as
sensitively as possible what people actually seek and are up to. I know that I
have felt commitment to discovering, knowing, and if possible furthering their
compelling concerns. I come from a society that is still deeply marked by an ide-
ology of social welfare, and I have experienced fieldwork as an extention of my
life in society. My authority as a writer of anthropological texts depends on the
extent to which this has been successful. Thus I have conceived of my fieldwork
also in terms of "duty" and of making a contribution to social justice. "Going
public" is not just a preference but an obligation. Is it fortuitous that I am calling
for an experience-near anthropology and a public anthropology at a time "when
anthropology is beleaguered by new disciplines like cultural studies, and is
searching for new directions, new theories, and new objectives"? No. I believe
that anthropology is losing ground and that a reengagement with the real world is
urgent if we are not to become voyeurs. Do I make a moral claim on the world?
And is there a disguised will to power in the kind of anthropology I advocate? I
don’t think so. But there is clearly a will to act on the world, to make a difference
in terms of social equality and social justice. (2006: 948)
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
33
A second, somewhat related, impediment is that it is difficult to find a
genre that appeals to the public and that does not constitute the end of one’s
credibility within academia. Should anthropology’s endproducts try to con-
form to the wooden language of certain corporate and business contexts that
draw Manichean portraits of ‘cultural difference’, if they are to speak to non-
academics? Can or should ‘serious’ anthropological research be pressed into
marketable, yet often simplistic types of vignettes that are screened in the
space of a three-minute TV report, or even an infotainment type documen-
tary? The discussion around the BBC series Tribe (see Caplan 2006, Fish &
Evershed 2006, Hughes-Freeland 2006, Singer 2006) seems to suggest that it
is difficult. Major points emerging from it concern the question on discipli-
nary identity politics and academic prejudice or snobbery. I agree that human
lives should be researched with more attention to more complexity, context,
and with more empathy than can be achieved through mainstream, consumer-
oriented journalistic techniques which may lead to sensationalist and distorted
representations of people’s knowledge and lives. However, do we really be-
lieve that people cannot deal with complexity? I believe we have not yet
thought enough about (and acted upon potential conclusions) how we can
produce texts, exhibitions or performances that can speak to people beyond
the academy, and, as is obvious from my argument, I believe this could be
beneficial and productive. Appadurai puts it this way:

To take up this sort of study involves, for the social sciences, a serious
commitment to the study of globalization from below, its institutions, its ho-
rizons, and its vocabularies. For those more concerned with the work of cul-
ture, it means stepping back from those obsessions and abstractions that consti-
tute our own professional practice to seriously consider the problems of the
global everyday. In this exercise, the many existing forms of Marxist critique
are a valuable starting point, but they too must be willing to suspend their inner
certainty about understanding world histories in advance. In all these instances,
academics from the privileged institutions of the West (and the North) must be
prepared to reconsider, in the manner I have pointed to, their conventions
about world knowledge and about the protocols of inquiry ("research") that
they too often take for granted. (2000: 20)

Thirdly, Kulick (2006) raises important questions, of which I would like to
emphasise one in particular. Why do people choose the topics they do? A
friend’s encounter with an academic (from Politics and International Relations)
and his claim that after solving a "problem" by writing an article about it, does
not care how many people read his article is, perhaps, a metonymy for the issue
at hand. This kind of attitude does not make for useful scholarship, as one
would need to triangulate what one’s own interests are with what one perceives
to be and what is generally perceived to be useful. Is it down to being a matter
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
34
of one’s own conscience? I would like to think it is not. One’s epistemological
perspectives influence, possibly even determine how one’s world is perceived,
acted upon and conceptualised, and given that there is no position of neutrality,
one needs to be careful about ensuing political positionings. I follow Saitta
(2006: 2) in the belief that universities should be ‘unpopular, adversarial and
even subversive institutions’, especially in the current politico-economic cli-
mate.
15
Hence, I understand my approach to be ‘critical’, which I take to mean a
perspective of generalised scepticism regarding modes of knowledge produc-
tion and dissemination by powerful agents and institutions. I do not use the term
in a purely negative sense of critique, since, whatever else anthropology does,
its bottom line will have to be respect towards the people anthropologists work
with. I would like to follow Robert W. Cox, who defines the critical project as
an inquiry which does not implicitly accept the status quo, but which ‘stand[s]
apart from the prevailing order of the world and ask[s] how that… order came
about’ (Cox & Sinclair 1996: 88, Cox 1981, see also Bourdieu 1998).


Is an engaged or public anthropology possible after and with
Foucault?

The issue of ‘standing apart from the world to some extent’ becomes more
problematic if Foucault is involved. If power is all encompassing, and it is im-
possible to step out of it even to the smallest extent, how can one possibly hope
for enlightened (and enlightening) analysis? Arguably, this is Foucault at his
most ‘postmodern’. Nelson expresses this in the following way: ‘The problem
with Foucault is you don’t see the stakes, you don’t get a sense of what is being
fought for. He’s a conspiracy theorist without conspirators’ (2005: 217), and
reports that she is torn ‘between a Foucauldian hope that while power is as dan-
gerous as a bomb it may also swerve course’ (ibid.). Her fundamental question
here is whether one can be Foucauldian and an activist? I believe that the issue
she gets at is vital, but that, here too, it is not desirable, or indeed possible, to
make a choice. Gledhill has the following to say on the matter:

15
I do acknowledge that this political climate has different forms in the US and in
Europe, and that Saitta’s argument is mainly based on the US (at the time of writing a
Republican- aka Neoconservative-governed) context, while my interests lie more in the
directions toward which Europe is moving – arguably following an economic path that
is modelled on the Anglo-American model. I am referring to issues such as the contours
of EU governance, high and rising unemployment, declining wages, the legitimacy
crisis of the state, and the extension of corporate power, for instance. I acknowledge,
however, that there are big differences as to the degree to which left-wing activity is
tolerated and perceived comparing the US to the UK or continental Europe.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
35
That also means not settling for deconstruction or "speaking truth to
power" alone (which is not to deny that both strategies have their uses and ap-
propriate contexts). We may not be able to see the future clearly but we learn
enough about the past and the present to make more than gestures of solidarity.
Anthropology can make valuable contributions to the selfreflective develop-
ment of the actors in the political situations that we study. They may as often
as not fail to agree with our ideas about how and on which fronts to move for-
ward, but if intellectuals have any usefulness at all, it must be in terms of try-
ing to help to expand local visions. (2004: 37)

In this endeavour, it is important to resist simplifying views which di-
chotomise the world, but also to leave some space for innovation and oft-
complex types of "struggle" that are happening among the people we live and
work with.
16
Before moving on to the conclusion, I leave the final word of
argument to Gledhill:

What it is to say is that discussion of political possibilities at a particular
moment has to start from an understanding of structural power in both its socio-
economic and "governmentality" dimensions, with a focus on the complex dy-
namics of hegemonic processes… as a means of understanding "struggle" that
does not start from the premise that there is some completely uncoloni[s]ed
autonomous domain of "resistant" consciousness yet also recogni[s]es the scope
for subalterns to produce and reproduce their own ideas. (ibid.)


Some Conclusions

Bridging the two gaps I have been describing (the first one between insti-
tutions and people, the second one between the academy and the wider world)
to the greatest realistically possible extent is not an easy task, and I am cer-
tainly not the first person to focus on these gaps and propose ways of closing
them. However, I would like to draw attention to the fact that anthropologists
have not thought enough about, first, what the benefits and interest is in dis-
seminating their work to wider audiences, and, second, how to go about put-
ting this into practice so that it is both accessible and available to people. As
anthropologists, I think we should be wary of the usual response from aca-
demics, claiming that people are not interested anyway, and throwing in the
towel before having exhausted all possibilities, and taken on board ideas from
other disciplines and domains of education, e.g. adult education. Gledhill
affirms that ‘[m]aintaining a grounded optimism of the spirit requires a realis-

16
I acknowledge that this paper would have benefitted from a closer reading of
Gramsci’s (2005) ideas that are very compatible with the view Gledhill defends here.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
36
tic appraisal of situations and possibilities, orientated to supporting the efforts
of movements themselves to recognize contradictions and seek ways of tran-
scending them’ (2004: 31). With all the focus on practice of recent times in
methodological and theoretical questions, it is about time that we encourage
practical outcomes of anthropological endeavours, and work, as Nelson
(2005) terms it, milieu, in the midst of action, not through schemes of ab-
stracted thinking. We can use our individual skills to put this vision into prac-
tice, through a plurality of methods: writing for non-academic journals, put-
ting up exhibitions, speaking on the radio, participate in community work, and
so forth. I believe that anthropology’s research insights are important and
interesting enough to ‘survive’ a careful ‘vulgarisation’, which I take to mean
here the process of rendering familiar or popular without destroying the reve-
lations and findings therein. People read, people watch intelligent TV, people
are curious, people visit museums and public events, and people are interested
in the world around them, and on this I think one can build a more democ-
ratic, public anthropology, which has intimate connections with people’s con-
cerns and produces knowledge that remains connected.

Acknowledgements to the Department of Anthropology at Aberdeen for
continued support and to Kanhong Lin (American University, Washington)
for pushing my thinking into a more positive direction as far as public anthro-
pology is concerned.


Bibliography

Abélès, Marc (2005) Anthropologie de l’Etat, Paris, Payot & Rivages.
Abrams, Phillip (2005[1988]) Notes on the Difficulty of Studying the State in: Arad-
hana Sharma (ed) The Anthropology of the State, Oxford, Blackwells, 112-130.
Anderson, Benedict (1983) Imagined Communities: An Inquiry into the Origins and
Spread of Nationalism, London, Verso.
Appadurai, Arjun (2000) Grassroots Globalization and the Research Imagination, Public
Culture 12 (1), 1-19.
Aretxaga, Begoña (2003) Maddening States, Annual Review of Anthropology 32, 393-
410.
Axtmann, Roland (2002) What’s Wrong With Cosmopolitan Democracy?, in: Nigel
Dower and John Williams (eds), Global Citizenship: A Critical Reader, Edinburgh,
Edinburgh University Press, 101-113.
Balandier, Georges (1967) Anthropologie politique, Paris, Presses Universitaires de
France.
Billig, Michael (2006) Comment on Don Kulick "Theory in Furs: Masochist Anthro-
pology, Current Anthropology 47 (6), 944-945.
Bourdieu, Pierre (1991) Language and Symbolic Power, Cambridge, Polity.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
37
Bourdieu, Pierre (1998) Acts of Resistance: Against the New Myths of Our Time, Cam-
bridge, Polity.
Bourdieu, Pierre (2003) Participant-Objectivation, Journal of the Royal Anthropological
Institute 9 (2), 281-294.
Brand, Stewart (1994) How Buildings Learn: What Happens to Them After They’re
Built, London, Penguin.
Caplan, Pat (2006) In Search of the Exotic: A Discussion of the BBC2 Series Tribe,
Anthropology Today 21 (2), 3-4.
Cox, Robert W. (1981) Social Forces, States and Worlds Orders: Beyond International
Relations Theory, Millennium Journal of International Studies 10 (2), 126-55.
Cox, Robert W. with Timothy J. Sinclair (1996) Approaches to World Order, Cam-
bridge, Cambridge University Press.
D’Andrade, Roy (1995) Moral Models in Anthropology, Current Anthropology 36 (3),
399-408.
Eriksen, Thomas Hylland (2006) Engaging Anthropology: The Case for a Public Pres-
ence, Oxford, Berg.
Fish, Adam & Sarah Evershed (2006) Anthropologists Responding to Anthropological
Television: A Responde to Caplan, Huges-Freeland and Singer, Anthropology To-
day 22 (4), 23-24.
Foucault, Michel (1980) Power/Knowledge, New York, Pantheon Books.
Foucault, Michel (1991a) Governmentality, in: Graham Burchell, Colin Gordon and
Peter Miller (eds.) The Foucault Effect: Studies in Governmentality, Chicago, Uni-
versity of Chicago Press, 87-104.
Foucault, Michel (1991b) Discipline and Punish: The Birth of the Prison, London, Pen-
guin.
Gledhill, John (2000) Power And Its Disguises: Anthropological Perspectives on Poli-
tics, London, Pluto Press.
Gledhill, John (2004) Beyond Speaking Truth to Power: Anthropological Entangle-
ments with Multicultural and Indigenous Rights Politics, Paper presented to the
workshop Pouvoir critique et critique du pouvoir des anthropologues, 8th confer-
ence of the European Association of Social Anthropologists, Vienna, 8-12 Septem-
ber. Downloaded from http://jg.socialsciences.manchester.ac.uk/jgepubs.htm
Gramsci, Antonio (2005) Selections from the Prison Notebooks, London, Lawrence &
Wishart.
Gupta, Akhil (1995) Blurred Boundaries: The Discourse of Corruption, the Culture of
Politics and the Imagined State, American Ethnologist 22 (2), 375-402.
Gupta, Akhil & James Ferguson (2002) Spatialising States: Toward an Ethnography of
Neoliberal Governmentality, American Ethnologist 29, 981-1002.
Held, David and Anthony McGrew (2002) (eds.) The Global Transformations Reader,
Cambridge, Polity.
Hobbes, Thomas (1999a [1651]) The Misery of the Natural Condition of Mankind [ex-
cerpt from Leviathan], in: Michael Rosen & Jonathan Wolf (eds.), Political Thought,
Oxford, Oxford University Press, 11- 14.
Hobbes, Thomas (1999b [1651]) Creating Leviathan [excerpt from Leviathan], in:
Michael Rosen & Jonathan Wolf (eds.), Political Thought, Oxford, Oxford Uni-
versity Press, 56-58.
Katy Fox
Antropol ogi ja 3 (2007)
38
Hughes-Freeland, Felicia (2006) Tribes and Tribulations: A Response to Pat Caplan,
Anthropology Today 22 (2), 22-23.
Ingold, Tim (2000) Perception of the Environment: Essays in Dwelling, Livelihood and
Skill, London, Routledge.
Ingold, Tim (2005a) Towards a Politics of Dwelling, Conservation and Society 3, 2,
501-508.
Kenrick, Justin (2002) Perceptions of Processes in place of the Politics of Categories,
Conference Paper given at the Ninth International Conference on Hunting and Gath-
ering Societies, University of Edinburgh, 9th–13th September,
http://www.abdn.ac.uk/chags9/1kenrick.htm (downloaded 25.04.04)
Kulick, Don Theory in Furs: Masochist Anthropology, Current Anthropology 47 (6),
933-952.
Latour, Bruno (1993) We Have Never Been Modern, Cambridge (MA), Harvard Uni-
versity Press.
Lewellen, Ted C. (2002) Anthropology of Globalization: Cultural Anthropology Enters
the 21st Century, Westport, CT, Greenwood.
Mitchell, Timothy (1991) Everyday Metaphors of Power, Theory and Society 19, 545-
577.
Mukhopadhyay, Amites (2005) Negotiating Development: The Nuclear Episode in the
Sundarbans of West Bengal, Anthropology Matters 7 (1), 1-17.
Murdock, Donna (2003) That Stubborn ‘Doing Good’ Question: Ethical / Epistemo-
logical Concerns in the Study of NGOs, Ethnos 68 (4), 507-532.
Nelson, Diane M. (2005) Life During Wartime: Guatemala, Vitality, Conspiracy, Mi-
lieu, in: Jonathan Xavier Inda (ed.) Anthropologies of Modernity: Foucault, Gov-
ernmentality and Life Politics, Oxford, Blackwell, 215-247.
Nugent, David (2004) Governing States, in: David Nugent & Joan Vincent (eds.) A
Companion to the Anthropology of Politics, Oxford, Blackwell, 198-215.
Nugent, David & Joan Vincent (2004) (eds.) A Companion to the Anthropology of
Politics, Oxford, Blackwell.
Phillips, Sarah D. (2005) Postsocialism, Governmentality and Subjectivity: An Intro-
duction, Ethnos 70 (4), 437-442.
Pottier, Johan (1999) Anthropology of Food: The Social Dynamics of Food Security,
Cambridge, Polity Press.
Rose, Nikolas and Daniel Miller (1992) Political Power Beyond the State: Problematics
of Government, British Journal of Sociology 43, 173-205.
Saitta, Dean J. (2006) Higher Education and the Dangerous Professor: Challenges for
Anthropology, Anthropology Today 22 (4), 1-3.
Scott, James C. (1985) Weapons of the Weak: Everyday Forms of Peasant Resistance,
London, Yale University Press.
Scott, James C. (1998) Seeing Like a State: How Certain Schemes to Improve the Hu-
man Condition Have Failed, London, Yale University Press.
Scheper-Hughes, Nancy (1995) The Primacy of the Ethical: Propositions for a Militant
Anthropology, Current Anthropology 36 (3), 409-421.
Singer, André (2006) Tribes and Tribulations: A Response to Hughes-Freeland, An-
thropology Today 22 (3), 24.
Mi nd the Gaps!
Antropol ogi ja 3 (2007)
39
Smith, Steve, Booth, Ken & Marysia Zalewski (eds.) (1996) International Theory: Posi-
tivism and Beyond, Cambridge, Cambridge University Press.
Svasek, Maruska (2006) Introduction: Postsocialism and the Politics of Emotion, in:
Maruska Svasek (ed.) Postsocialism: Politics and Emotions in Central and Eastern
Europe, Oxford, Berghahn, (no page numbers, sourced from manuscript).
Taussig, Michael (1992) The Nervous System, London, Routledge.
Trouillot, Michel-Rolph (2001) The Anthropology of the State in the Age of Globaliza-
tion, Current Anthropology 42 (1), 125-138.
Walker, R.B.J. (1993) Inside/Outside: International Relations as Political Theory, Cam-
bridge, Cambridge University Press.
Wikan, Unni (2006) Comment on Don Kulick "Theory in Furs: Masochist Anthropol-
ogy", Current Anthropology 47 (6), 947-948.
Wolfe, Thomas C. (2000) Cultures and Communities in the Anthropology of Eastern
Europe and the Former Soviet Union, Annual Review of Anthropology 29, 195-216.


Kejti Fojks

PAZI RUPA! POLITIKA, MOC I PROSTOR ZA ANTROPOLOGIJU

Ovaj cIanak predstavIja pokusaj da se povezu dve vrste "praznog prostora" sa
kojima se suocavaju naucnici. Rec je ne samo o obicnom koncepcijskom iIi
teorijskom probIemu, vec o jednom koji ima jasne prakticne posledice. Prva "rupa"
postoji izmedu poIitika nacionaInih iIi nadnacionaInih vIasti i IokaInog nivoa. Kako se
baviti obema stranama prostora koji razdvaja politiku i ljude? Tvrdim da nam
oslanjanje na koncepte kao što su "politika" ili "država" ne može biti od velike
pomoci, vec da je najkorisnije anaIizu koncentrisati oko pojma moci. Povezujuci
pragmaticka, metodoIoska i epistemoIoska pitanja, zeIeIa bih da dovedem u pitanje
mogucnost kombinovanja "`prebivajuce perspektive` sa prepoznavanjem cinjenice da
Ijudi zajedno nastanjuju poIja moci" (Ingold 2005a: 501). Drugi prazan prostor, o kom
se raspravIja makar od osnivanja univerziteta u Evropi, ako ne i od antickih vremena,
je onaj izmedu akademskih struktura i sire zajednice, a koji, kako tvrdim, nastaje
sIicno prvom. Stoga, drugo pitanje koje cu postaviti u ovom tekstu istovremeno je
normativno i prakticno, i tice se upotrebe antropoIogije u savremenom svetu, odnosno
odsustva ocekivanog doprinosa antropoIoga komentarisanju urgentnih drustvenih
problema, lokalnih kao i globalnih. Zatim razmatram da li, i kako, antropologija može
da "govori" van akademske zajednice, i u kom stepenu sama struktura ove zajednice
to onemogucava. Prvi deo ovog teksta, dakIe, bavi se dekonstruisanjem nekih od
osnovnih pretpostavki prisutnih u odredenim konceptuaIizacijama drzave, predIazuci
aIternativne nacine na koje drzava moze biti ukIjucena u antropoIoske anaIize i
etnografiju na nacin korisniji nego sto je do sada bio sIucaj. Drugi deo otvara pitanje
od opšteg interesa o mogucnostima upotrebe antropoIogije, zakIjucujuci, sa
Gledhilom (Gledhill), "da mozemo biti aktivniji i posveceniji ucesnici u haoticnim
poIjima moci koje proucavamo" (2004: 38).

Antropol ogi ja 3 (2007)
Bnaµnunp Pn6nh
vribic@f.bg.ac.yu
Or i gi naI ni naucni r ad
Y¡K 39(73)


Auepnnxn an+pononosn y pa+y
1



Anc+pax+: Toxo¬ ¡pyror cnercxor para, a¬epnnxn anrpononosn cy ce anra»onann
y caneronany aµ¬nnncrpannje xoja je ynpan¬ana noropn¬a sa nnrepnannjy Jananana
ca nann]nnxe oôane Cjeµnnennx A¬epnnxnx ¡p»ana, xao n y paµy nnme nnnnnnnx
n nojnnx arennnja. Xnaµnn par je µoneo nacranax npn¬ene anrpononornje y nojnn¬
n ôesôeµnocnn¬ arennnja¬a CA¡, mro je ônno yre¬e¬eno y ¡p»ann nannonanne
ôesôeµnocrn. Ha nonerxy 21. nexa, ornopene cy none ¬oryhnocrn sa npn¬eny anrpo-
nonornje y paronn¬a xoje cy CA¡ nonene y Anranncrany n Hpaxy.
Knynne penn: npn¬ena anrpononornje y pary, nojne n ôesôeµnocne arennnje
CA¡, A¬epnnxa anrpononomxa aconnjannja


Hsônjane¬ ¡pyror cnercxor para, ¬norn a¬epnnxn anrpononosn cy
crynnnn y Bnaµnny cny»ôy, rµe ce, xao n oµ µpyrnx µpymrnennx naynnn-
xa, oµ nnx onexnnano µa µonpnnecy ônno crpynnn¬ nosnanane¬ xynrypa
nnn oônacrn xoje cy µyro ônne rnanno no¬e anrpononomxor nsynanana,
"ônno reopnjcxo¬ ocnono¬ sa pemanane npoône¬a xojn cy y nesn c napo-
µn¬a µpyrnx xynrypa". Jeµna oµ npnnx parnnx arennnja xoja je anra»onana
anrpononore ônne cy Bnacrn sa parno npece¬ene, saµy»ene sa ynpan¬ane
noropn¬a y xoje cy npece¬enn Janannn c nann]nnxe oôane, nocne oôja-
n¬nnana parnor saxona.
2

Oµnyxo¬ nojnnx nnacrn oµ 16. ¬apra 1942. roµnne, nnrana 3anaµna oôa-
na Cjeµnnennx A¬epnnxnx ¡p»ana je npornamena saôpaneno¬ sono¬ sa
cne A¬epnxanne janancxor nopexna, mro je µoneno µo pace¬anana 110 000
¬yµn n nnxonor c¬emrana y µecer noropa. Haxon cepnje mrpajxona n no-
ôyna y onn¬ noropn¬a, Bnacrn sa parno npece¬ene cy anra»onane yxynno
21 anrpononora, ¬ehy xojn¬a cy ônnn Hon Hponnnc, Poôepr Peµ]nnµ,
Eµnapµ Cnajcep, Konpaµ Apencôepr, Mopnc Onnep, Mapnnn Onnep, Pejnen
Cejµn, Hon E¬ôpn n Conon Kn¬ôon. Hn¬enn cnponeµennx ncrpa»nnana
ônnn cy: enanyannja µoraµamne nonnrnxe ynpan¬ana noropn¬a, orxpnnane

1
Texcr je pesynrar paµa na npojexry Kv.mvpuu uðeumumemu v npoµecu+o ecponcke
uumeepoµufe u peeuouo.u.oµufe (ôp. 147035), xojn MH3+C PC ]nnancnpa y nenocrn.
2
E. A. Kenard i G. Makgregor, Primenjena antropologija u državnoj upravi – Sjedi-
njene Države, y: A. L. Kreber (ur.), AntropoIogija danas, Vuk Karadzic, Beograd,
1972, 709.
Amevi èki antropol ozi u ratu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
41
yspoxa noôyne y nn¬a, xao n npeµnnhane peaxnnja nnrepnnpannx ¬yµn na
ôyµyhe aµ¬nnncrparnnne ¬epe. Y onn¬ npoynanann¬a npn¬ennnann cy
npnnnnnn crpyxrypannor ]ynxnnonanns¬a, mro snann µa cy noropn rpern-
pann xao ]ynxnnonanno nnrerpncann µpymrnenn cncre¬n. Opnn Crepn
narnamana µa je ]ynxnnonanncrnnxa reopnja ônna nsyserno noroµna sa
npnxasnnane xa¬nona "xao µe¬oxparcxnx n saµono¬nnx sajeµnnna".
3
Taxo-
he, ônrno je nano¬enyrn µa cy y cnponoheny nehnne onnx ncrpa»nnana
ynecrnonann A¬epnxannn janancxor nopexna oµ xojnx cy ¬norn n ca¬n ôn-
nn nnrepnnpann.
4

Hopeµ caneronana aµ¬nnncrpannje saµy»ene sa norope, µpyrn nennxn
saµarax xojn cy anrpononosn ceôn nocrannnn ônna je ôopôa npornn pacns¬a
yc¬epenor npornn A¬epnxanana janancxor nopexna. Hpnxasnnane »nnora y
noropn¬a y crpyxrypanno-]ynxnnonanncrnnxo¬ µyxy rpeôano je µa nern-
rn¬nsyje nnxono nocrojane, ann n µa A¬epnxannn¬a nopynn µa cy nnrep-
nnpann nojannn n µa µonpnnoce parnn¬ nanopn¬a. C µpyre crpane, yrnnaj
reopnjcxe opnjenrannje xynrypa n nnnnocr je µoneo npoynanane janancxor
nannonannor xapaxrepa y xa¬nonn¬a. Konanno, axynrypannonnsa¬ xao
rpehn reopnjcxn ¬oµen µoneo je µo rora µa anrpononosn noµene ncropnjy
Jananana y A¬epnnn na rpn nepnoµa: nepnoµ nocrojana neacn¬nnonannx
npeµparnnx ernnnxnx sajeµnnna, npe¬e ôopanxa y parnn¬ nenrpn¬a sa pa-
ce¬anane n nocneparnn nepnoµ nornyne acn¬nnannje. Ha ocnony rora, no-
ropn cy noc¬arpann xao nona erana y ¬oµepnnsannjn A¬epnxanana janan-
cxor nopexna, re cy anrpononosn ncrnnann µa je npe¬e nnrepnannje ca¬o
nepnoµ rpansnnnje xa ocnoôahany n yranany cranonnnxa xa¬na y a¬epnnxn
nannn »nnora. Paµn nehe ycnemnocrn acn¬nnannje, anrpononosn y cny»ôn
Bnacrn sa parno npece¬ene sanarann cy ce, µa nocne sanpmerxa para n sa-
rnapana noropa, A¬epnxannn janancxor nopexna ôyµy µncnepsnnno nace-
¬enn no nnranoj repnropnjn CA¡, c na¬epo¬ µa ce nsôerne crnapane nonnx
"Mannx Toxnja".
5

Toxo¬ ¡pyror cnercxor para, anrpononosn cy ônnn anra»onann n y
µpyrn¬ nnnnnnn¬ n nojnn¬ arennnja¬a, xao n y Ernorpa]cxo¬ oµôopy,
nexoj npcrn "rpycra ¬osrona", cannnenor oµ crpynnaxa ns oônacrn anrpo-

3
O. Starn, Engineering Internment: Anthropologists and the War Relocation Au-
thority, American Ethnologist, Vol. 13, No. 4, November 1986, 700-710.
4
L. Ryo Hirabayashi, Re-Reading the Archives: Intersections of Ethnography, Biog-
raphy, and Autobiography in Japanese American Evacuation and Resettlement, Peace &
Change, Vol. 23, No. 2, April 1998, 167-182. O nsyserno nennxo¬ µonpnnocy
nojeµnnana ns npoynanannx sajeµnnna anrpononomxn¬ ncrpa»nnann¬a nnµern: R.
Sanjek, Anthropology’s Hidden Colonialism: Assistants and Their Ethnographers, An-
thropology Today, Vol. 9, No. 2, April 1993, 13-18.
5
Starn 1986, 710-716.
Vl adi mi v Ri bi é
Antropol ogi ja 3 (2007)
42
nonornje, nnnrnncrnxe n xynrypne reorpa]nje. Hajnosnarnjn je paµ rn¬a
xojn je, y oxnnpy Cny»ôe sa parne nn]op¬annje, oxynno ôpnrancxn ncro-
pnnap Hopu Tejnop. Hs¬ehy ocrannx neronn capaµnnnn cy ônnn Knajµ
Knaxon, Anexcanµep Hejron, Pyr Feneµnxr, Hon E¬ôpn n µpyrn.
6

Y ono npe¬e, naponnro ce ynehao ôpoj naynnnxa xojn cy npoynanann Janan,
n xojn cy ônnn "nsyserno yrnnajnn y nocneparno¬ pasnojy oônacrn janan-
cxnx cryµnja".
7
Haxo ce n ca¬ anra»onao xao crpynnax y pary, Hon E¬ôpn
je »ecroxo xpnrnxonao npeoxynnpanocr onnx naynnnxa nannonannn¬ xa-
paxrepo¬ Jananana n µpyrnx nenpnjare¬cxnx nannja, npnnncyjyhn nexn¬
oµ nnxonnx ncxasa pacncrnnxn xapaxrep. E¬ôpn ncrnne:

...Hocrojn cna»no noµpasy¬enane µa, sôor neno»e¬ne xapaxrepne
crpyxrype namer nenpnjare¬a n sôor namnx concrnennx no»e¬nnx oµro-
napajyhnx npnnna (yx¬ynyjyhn ôo¬e narpeno opy»je), n¬a¬o ¬opanno
npano µa yhe¬o n pe]op¬nme¬o, n cnno¬ axo je neonxoµno, nopoµnnnn
»nnor, oôpasonane n pennrnjy napoµa µpyrannjnx oµ nac. ¬yµna µoxrpnna
sa nacneµnnxe ¤panna Foaca.
8


Kopncrehn cnnnny apry¬enrannjy xao E¬ôpn, Pnnapµ Majnap je xpnrn-
xonao Pyr Feneµnxr sôor rora mro je nanaµ Janana na CA¡ oôjamnanana
arpecnnnomhy janancxe xynrype n neno¬ µe]nnnrapnomhy y onn¬ npnn-
na¬a nnje pasnnjane Feneµnxrona npenopynyje a¬epnnxo¬ oôpasonany:
nnnnnjarnnn, nesanncnocrn, cnoôoµn n ¬oryhnocrn sa nanpeµonane. Maj-
nap nojamnana:

Feneµnxrona xopncrn cnoj onnc janancxor xapaxrepa xao oôjamnene
cxopamne ncropnje. Kaxo oôjacnnrn Hepn Xapôyp? He nojnn¬ oµnocn¬a,
exono¬cxn¬ ôojxoro¬, npannnn¬a neyrpannocrn n cnnnnn¬, neh janancxn¬
xapaxrepo¬; ne nonnrnxo¬ n µnnno¬arnjo¬, neh naronornjo¬. Konnxo µpy-
rannje ôn Feneµnxrona nncana o Janany µa nnje ônno para? Temxo je pehn;
ann, napanno, µa nnje ônno para, ne ôn nn nncana. Kaxo roµ, ene¬enr naro-
nornje je jax y neno¬ paµy, a sa ny je Hepn Xapôyp najna»nnjn cn¬nro¬
ôonecrn Jananana.
9



6
D. Price, Lessons from Second World War Anthropology, Anthropology Today,
Vol. 18, No. 3, June 2002, 17-18.
7
R. H. Minear, Cross-Cultural Perception and World War II: American Japanists
of the 1940’s and Their Images of Japan, International Studies Quarterly, Vol. 24, No.
4, December 1980, 557-558.
8
J. F. Embree, Applied Anthropology and It’s Relationship to Anthropology,
American Anthropologist, New Series, Vol. 47, No. 4, October – December 1945,
636.
9
Minear 1980, 564.
Amevi èki antropol ozi u ratu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
43
¡ejnnµ Hpajc npnsnaje µa je y nonerxy µenno E¬ôpnjen cran o onn¬ npo-
ynanann¬a nannonannor xapaxrepa, ann n narnamana µa je xacnnje ynnµeo
xo¬nnexcnocr nanopa anrpononora ns Cny»ôe sa parne nn]op¬annje n no-
neo na nnx µa rneµa c nnme cn¬narnja. Tejnop je ynyhnnao cnoje capaµnnxe-
anrpononore "µa oµronope na ocnonna nnrana y nesn c npnpoµo¬ janancxor
nannonannor xapaxrepa n µa anannsnpajy neponarnn yrnnaj pasnnx nojnnx
crparernja npornn Jananana". Cnpxa Tejnoponnx ncnxonomxnx parnnx npo-
rpa¬a ônna je µa "no¬orny Janannn¬a µa npenasnhy cne npenpexe xoje cnpe-
nanajy nnxony npeµajy", ann n µa ynepe Bojcxy CA¡ µa ne ¬opa µa npn¬enn
renonnµno ynnmranane µa ôn sanpmnna par. Tpeôano je pasynepnrn nojne
xo¬anµanre, npeµceµnnxa Pysnenra n nerone canernnxe µa cy Janannn "xyn-
rypno necnocoônn sa npeµajy" n µa he ¬oparn µa ce ôope µo nocneµner ja-
nancxor rpahannna. Haxo je y nponehe 1945. roµnne Tejnop nacranno µa
yôehyje n npeµceµnnxa Tpy¬ana µa cy Janannn cnpe¬nn na npeµajy sôor
npnrncxa pycxnx cnara na asnjcxo¬ ]ponry, a¬epnnxa Bnaµa je oµnynnna µa
ôann nax µne nyxneapne ôo¬ôe na nnnnnne nn¬ene y Janany.
10

A¬epnnxn anrpononosn y ¡pyror cnercxo¬ pary ônnn cy anra»onann n
y nponaranµnn¬ axrnnnocrn¬a, a najnosnarnjn npn¬ep je na¬]ner Poce
vocevoucmco xojn cy nanncann Pyr Feneµnxr n Hnn Benr]nm, oôjan¬en y
oxroôpy 1943. roµnne ca nn¬e¬ npenasnna»ena pacnnx npeµpacyµa ¬ehy
rpahann¬a n nojnnnn¬a CA¡. Beh y ¬apry 1944. roµnne, npexnnyra je
µncrpnôynnja onor na¬]nera, nomro je, npe¬a nponenn nojnnx nnacrn,
ôno ncnynen cnn¬ rexnnxa¬a xo¬ynncrnnxe nponaranµe.
11
C µpyre crpa-
ne, Xapn Ipynµ]ecr ncrnne µa je na¬]ner Pace vocevaucmca nacrao na
nnnnnjarnny A¬epnnxor yµpy»ena naynnnx paµnnxa, ycneµ norpeôe sa
cynporcran¬ane¬ ]amncrnnxoj nponaranµn n mnpeny pacns¬a xojn cy
npernnn µa yrpose a¬epnnxy parny nponsnoµny n oµnoce a¬epnnxnx noj-
nnxa c µo¬opoµanxn¬ nonynannja¬a na repnropnja¬a saxnahenn¬ paro¬.
12

He »enehn µa µaje¬ ônno xaxne nµeonomxe onene, c¬arpa¬ µa o xapaxrepy
ror rexcra najôo¬e cneµonn cneµehn oµno¬ax:

Hoôeµa naµ Cnna¬a oconnne n nojno ynnmrene ]amns¬a npeµcran¬ajy
sajeµnnnxn nn¬ oxo xora ce oxynnno rpnµecer n ner nannja. Ono je najnehn
ôopôenn canes napoµa y ncropnjn. One Vjeµnnene nannje yx¬ynyjy najpa-
snnnnrnje ]nsnnxe rnnone ¬yµn, najpasnnnnrnja neponana n najpas-
nnnnrnje nannne »nnora. Fenn ¬yµn, »yrn ¬yµn, npnn ¬yµn n raxosnann
"npnenn ¬yµn" ns A¬epnxe, napoµn Hcroxa n 3anaµa, ns rpona n ca Apx-
rnxa – cnn ce sajeµno ôope npornn jeµnor nenpnjare¬a. (...)

10
Price 2002, 18-19.
11
R. Benedict, Race: Science and Politics, The Viking Press, New York, 1945, 167.
12
H. Grundfest, The Scientists’ Postwar Problems, The Scientific Monthly, Vol.
60, No. 2, February 1945, 137.
Vl adi mi v Ri bi
Antropol ogi ja 3 (2007)
44
A¬epnxannn snajy ôo¬e oµ nehnne xonnxo py»nnx ocehana ¬o»e µa
ôyµe xaµa ¬yµn pasnnnnrnx paca n nannonannocrn ¬opajy µa »nne sajeµno
n ôyµy µeo jeµne sajeµnnne, xao n xonnxo ce necro jan¬a cyxoô. ¡anac, xa-
µa cnn nnme oµ cnera »enn¬o noôeµy y ono¬ pary, nehnna A¬epnxanana je
ynepena µa he¬o, ôes oôsnpa na name nopexno, ônrn y crany µa sajeµno ns-
rypa¬o µo xonanne noôeµe. Hacynpor ro¬e, Xnrnep je ynex neponao µa nn-
c¬o y npany n µa he py»na ocehana nponannrn n nopasnrn nac. Fno je yne-
pen µa ¬o»e µa "noµenn n noôeµn". Beponao je µa ¬o»e µa yôeµn neôene
pace y Asnjn n A]pnnn µa je ono "par ôenor nonexa". Haponnro je neoponao
µa je A¬epnxa nnnnja se¬¬a, rµe cy ¬yµn pasnnnnror nopexna cnpe¬nn µa
naµny y ¬ehycoônoj ôopôn. On nepyje µa je ro ]ponr na xoje¬ c¬o ocyhenn
µa nsryôn¬o ônrxy. Taj ]ponr cnaxaxo nnje ¬ane na»an oµ para na ]ponry
nponsnoµne n ]ponry nn]nannje.
13


Kaµa je y nnrany ¡pyrn cnercxn par, rpeôa nano¬enyrn n µa cy, yµpy»e-
nn¬ nanopn¬a A¬epnnxor canera ynennx µpymrana n Hnnnncrnnxor µpy-
mrna A¬epnxe, rexnnxe µecxpnnrnnne nnnrnncrnxe, xoje cy yrnanno¬ pas-
nnnn anrpononosn xojn cy paµnnn c jesnnn¬a nsnan nnµoenponcxe no-
poµnne, npn¬enene na anannsy oxo 35 jesnxa sa xoje ce c¬arpano µa cy
ocnonnn sa nohene nojnnx onepannja. Pesynrar je ônno oôjan¬nnane cepnje
npnpynnnxa ôasnpannx na anannsn xaxo enrnecxor (jesnxa ynennxa), raxo n
jesnxa xojn ce ynn, a cranµapµnsonana je n rexnnxa xopnmhena nn]op¬anra
n nnnrnncre y cnryannja¬a ynena. Bennxn µeo onor paµa ynnnen je y Mn-
nncrapcrny para xao n na ocnony yronopa ca Canero¬. Mepn Xac nnme µa je
ycnex onor nporpa¬a ôno raxo nennx (c rn¬ mro cy ce µoôpn pesynrarn ja-
cno noxasann neh nocne nexonnxo neµe¬a) µa xaµa je Ap¬nja ycranonnna
cnoj nynenn ap¬njcxn cnennjannsonann nporpa¬ oôpasonana 1943-1944.
roµnne, sa npoynanane jesnxa n oônacrn na pasnn¬ ynnnepsnrern¬a mnpo¬
CA¡, nacrannn nocrynnn paspahenn na ocnony nnrensnnnor jesnnxor npo-
rpa¬a ycnojenn cy n npenopynenn sa ynene cnnx jesnxa xojn nornaµajy noµ
ap¬njcxn nporpa¬. Inannn nn¬ Bojcxe ôno je µa nonasnnnn µoôpo onnaµajy
ronopnn¬ jesnxo¬, a excnepn¬enrn nohenn no nnrensnnno¬ jesnnxo¬ npo-
rpa¬y yxasnnann cy µa cy nnxonn ¬eroµn ycnemno nocrnsann raj nn¬ sa
penarnnno xparxo npe¬e (mecr µo µener ¬ecenn).
14

V Aycrpannjn, jeµno¬ oµ a¬epnnxnx canesnnxa y pary, anrpononosn nncy
µnpexrno µonpnnocnnn parnn¬ nanopn¬a, ann cy ynecrnonann y ynpan-
¬any e]exrn¬a xoje je par n¬ao na µo¬opoµanxe nonynannje. Hoceôna
na»na je nocnehena cnpenanany janancxor yrnnaja na Aôopnunne n oôes-
ôehnnany nnxone nojannocrn Aycrpannjn. 3nanajan je n Bnnna¬con n

13
R. Benedict and G. WcItIish, Thc Raccs oI Mankind, y: Bcncdict 1945, 169-
170.
14
M. R. Has, Primcna Iingvistikc u jczickoj nastavi, y: Krcbcr 1972, 689-691.
Amevi ki antropol ozi u ratu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
45
Iponcon na¬]ner Tu u oo+opooaµ, xojn je ôno na¬enen aycrpannjcxn¬
nojnnnn¬a crannonnpann¬ na Hanyn n Honoj Innnejn.
15

Anra»onane a¬epnnxnx anrpononora y Xnaµno¬ pary npeµcran¬ano je
nornnan npoµy»erax nnxonnx axrnnnocrn y ¡pyro¬ cnercxo¬ pary. ¡py-
mrnenn oxnnp sa nacranax npn¬ene anrpononornje y nojnn¬ n ôesôeµ-
nocnn¬ arennnja¬a ôno je yre¬e¬en y ¡p»ann nannonanne ôesôeµnocrn,
xojy ¡ejnnµ Hpajc µe]nnnme xao cxyn nonnrnnxnx crparernja n axnnja
npeµysernx roxo¬ Xnaµnor para paµn "samrnre n mnpena exono¬cxnx
nnrepeca ennra y CA¡". V nacranxy, Hpajc oôjamnana:

¡p»ana nannonanne ôesôeµnocrn je µnocrpyxn crpyxrypannn nponsnoµ
ynore CA¡ y rnoôannoj nojno-xannranncrnnxoj exono¬njn. Hµeonomxe xo¬-
nonenre xnaµnoparoncxe ¡p»ane nannonanne ôesôeµnocrn y CA¡ npeµcra-
n¬ane cy nanaj sa oxyn¬ane cnara nocnehennx samrnrn nnrannnx rp»nmra
(xao n ocnrypany nsrneµa neoprannsonannx paµnnx rpycrona) n na nanno-
nanno¬ n na ¬ehynapoµno¬ nnnoy. One nµeonomxe xo¬nonenre yx¬ynyjy
pasnonnxy ¬emannny narpnorcxnx n nannonanncrnnxnx nporpa¬a y pacnony
oµ ¬axaprnjencxor nona na nemrnne, npexo xceno]oônnnor cposanana na-
crane ns ncropnje n µpymrnennx nayxa y jannn¬ mxona¬a, cne µo nacranxa n
mnpena reopnje o ¬oµepnnsannjn ¬ehy naynnnnn¬a...
16


Ha µpyro¬ ¬ecry, Hpajc je ncraxao xo¬nnexcnocr µnna¬nxe oµnoca ns-
¬ehy oôanemrajnnx cny»ôn n anrpononora y nepnoµy Xnaµnor para n no-
cne nera, xao n µa ce "¬opa nanpannrn pasnnxa ns¬ehy cnecnnx, necnec-
nnx, µnpexrnnx n nnµnpexrnnx nnrepaxnnja":

...Cnecnn xonraxrn cy onn y xojn¬a nojeµnnnn nnn oprannsannje snajy µa
no¬a»y oôanemrajnn¬ arennnja¬a, µox cy necnecnn xonraxrn onn y xojn¬a
nojeµnnnn nnn rpyne nncy ynosnarn c nocrojane¬ raxnnx oµnoca. ¡n]epen-
nnpane µnpexrnor oµ nnµnpexrnor xonraxra npann pasnnxy ns¬ehy anrpono-
nomxnx ncrpa»nnana na ocnony rora µa nn cy nx oôanemrajne arennnje µn-
pexrno nnn nnµnpexrno ]nnancnpane n ynorpeônne: µnpexrno ncrpa»nnane
cy oôanemrajne arennnje µnpexrno saxrenane nnn ]nnancnpane, µox je nnµn-

15
G. Gray, Australian Anthropologists and World War II, Anthropology Today,
Vol. 21, No. 3, June 2005, 18-21.
16
D. H. Price, Cold War Anthropology: Collaborators and Victims of the National Se-
curity State, Identities, Vol. 4, (3-4), 1998, 390-391. O nµeonomxn¬ n reopnjcxn¬
ocnona¬a nonesanocrn anrpononornje n µpyrnx µpymrnennx nayxa c Xnaµnn¬ paro¬,
nnµern: E. B. Ross, Cold Warriors Without Weapons, Identities, Vol. 4 (3-4), 1998, 475-
506. Ba»no je nano¬enyrn µa ¡p»ana nannonanne ôesôeµnocrn nnje npeµcran¬ana
oxnnp ca¬o sa npo]ecnonanno anra»onane anrpononora, neh n sa nporon nµeonomxn
nenoµoônnx ¬ehy nn¬a. Bnµern: Ross 1998, 407-413; D. H. Price, Standing Up for
Academic Freedom, Anthropology Today, Vol. 20, No. 4, August 2004, 16-21.
Vl adi mi v Ri bi
Antropol ogi ja 3 (2007)
46
pexrno ncrpa»nnane cnponeµeno nesanncno oµ oôanemrajnnx arennnja, xoje
cy ra, xacnnje, nnax ncxopncrnne. Hocroje ca¬o re nernpn xareropnje, re cy,
crora, ¬oryhn cneµeha nernpn cnenapnja: cnecno-µnpexrno, cnecno-nnµn-
pexrno, necnecno-µnpexrno n necnecno-nnµnpexrno...
17


Jom 1919. roµnne, Opann Foac je janno ocyµno nernopnny nen¬enonannx
anrpononora saro mro cy cnoje mnnjyncxe axrnnnocrn cxpnnann nsa nano-
µnnx repencxnx ncrpa»nnana, nn¬e cy nsµann cnojy nayxy n yrposnnn xpe-
µnônnnrer cnnx anrpononomxnx ncrpa»nnana. Mehyrn¬, sôor onor jannor
ncryna, Foac je yxnonen ns Canera A¬epnnxe anrpononomxe aconnjannje
(AAA) n ns Hannonannor canera sa ncrpa»nnana, ca apry¬enrannjo¬ µa je
snoynorpeôno cnojy npo]ecnonanny nosnnnjy sa nocrnsane nonnrnnxnx
nn¬ena, xao n µa cy nerone onry»ôe yrposnne ¬oryhnocr µpyrnx anrpono-
nora µa cnponoµe repencxn paµ.
18

Hro ce rnne ca¬e AAA, ona je, nonerxo¬ neµecernx roµnna 20. nexa, y
rajnocrn o¬oryhnna CIA µa ]op¬npa ôasy noµaraxa o reorpa]cxn¬ n nnn-
rnncrnnxn¬ oônacrn¬a crpynnocrn nnanona onor nannonannor npo]ecno-
nannor yµpy»ena anrpononora. Hnax, anra»onane anrpononora y a¬e-
pnnxn¬ nojno-oôanemrajnn¬ axrnnnocrn¬a y Kopejn, Harnncxoj A¬epnnn
(npojexar "Ka¬enor") n Jyroncronnoj Asnjn nsasnano je none¬nxe ynyrap
AAA, mro je xyn¬nnnpano na roµnmne¬ cacranxy Aconnjannje, 1971.
roµnne, xaµa je oµônjen nsnemraj Mapraper Mnµ y xoje¬ je ona noxymana
µa nsôerne onry»ôe na panyn npn¬enenor paµa y cny»ôn µp»ane.
19
Ha
ono¬ cacranxy je ycnojen µoxy¬enr noµ nasnno¬ "Hpnnnnnn npo]ecno-
nanne oµronopnocrn", y xoje¬, ns¬ehy ocranor, crojn:

...V ncrpa»nnany, anrpononor je npenacxoµno oµronopan onn¬a xoje
npoynana. V cnynajy xon]nnxra nnrepeca, onn ¬opajy µa ôyµy na npno¬
¬ecry. Anrpononosn ¬opajy µa ynnne cne mro je y nnxonoj ¬ohn µa sam-
rnre ]nsnnxo, connjanno n ncnxonomxo ônarocrane onnx xoje npoynanajy,
xao n µa yna»anajy nnxon µnrnnrer n npnnarnocr. (...)
...y cxnaµy c nanenno¬ nosnnnjo¬ Aconnjannje npe¬a npnxpnneno¬ n
rajno¬, cnonsopn¬a ne ôn rpeôano noµnocnrn nsnemraje xojn nncy µocryn-
nn nnranoj jannocrn n, ra¬o rµe cy npaxrnnno ynorpeô¬nnn, npoynananoj
nonynannjn... Anrpononosn ne ôn rpeôano µa jeµnn¬a rajno npocnehyjy pe-
synrare, µox nx µpyrn¬a ycxpahyjy...
20


17
D. Price, Interlopers and Invited Guests. On Anthropology’s Witting and Unwitting
Links to Intelligence Agencies, Anthropology Today, Vol. 18, No. 6, December 2002, 17.
18
D. Price, Anthropologists as Spies, The Nation, November 20, 2000, 24.
19
Price 2000, 25-26.
20
Haneµeno npe¬a: H. Gustcrson, AnthropoIogy and Thc MiIitary – 1968, 2003,
and Beyond?, Anthropology Today, Vol. 19, No. 3, June 2003, 25.
Amevi ki antropol ozi u ratu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
47
Bpe¬eno¬ je crporocr onnx npnnnnna yôna»ena nponncnnane¬ µa anrpo-
nonosn nncy oôanesnn µa npocnehyjy nsnemraje Bnaµnnn¬ cny»ôennnn¬a,
ocn¬ axo ce nojeµnnanno n excnnnnnrno nncy cno»nnn c rn¬. Hpajc npo-
nnnno ry¬ann µa, npe¬a na»ehn¬ Hpnnnnnn¬a, "anrpononosn ne ¬opajy µa
ôyµy mnnjynn, ocn¬ axo ro ne »ene nnn axo ce na ro nncy oôanesann yrono-
po¬".
21

Ono yôna»anane ernnxnx saxrena µonpnneno je crnapany nono¬ne
xnn¬e sa npn¬eny anrpononornje y nonn¬ paronn¬a xoje cy CA¡ sanonene
na nonerxy 21. nexa. Taxohe, ro je o¬oryhnno n janno sacrynane onaxnor
anra»onana anrpononora, sa mra je µoôap npn¬ep nnrepnjy xojn je 2002.
roµnne Ana Cn¬onc µana A¬epnnxo¬ nannonanno¬ paµnjy. Hs¬ehy ocra-
nor, ona je nsronopnna n cneµehe penn:

...Onµe je x¬ynno nnrane mra n¬a¬o µa nonyµn¬o ¬yµn¬a xojn rpeôa µa
nµy na Onnnnnne, y Ipysnjy, y Je¬en, y Anranncran, y Hpax, n xyµa roµ, µa
ôn n¬ no¬ornn µa pasy¬ejy na mra he nanhn na repeny. Hro namn ¬o¬nn
ôyµy ôo¬e npnnpe¬¬enn, ¬ane he »prana ônrn na cnn¬ crpana¬a. Crnap je
y ro¬e µa c¬o y pary npornn repopns¬a n µa ce cymrnncxn ôopn¬o npornn
¬yµn xojn »ene µa ynnmre Cjeµnnene µp»ane. Axo anrpononosn »ene µa
µp»e rnane y necxy n µa ne no¬orny, oµ xora he onµa nojcxa, CIA n µpyre
arennnje sarpa»nrn nn]op¬annje? Oxpenyhe ce ¬yµn¬a xojn he n¬ µarn ra-
xne nn]op¬annje sôor xojnx he anrpononosn¬a µohn µa nynajy xocy.
22


C µpyre crpane, ¡ejnnµ Hpajc cacnn¬ µpyrannje nnµn no»e¬no nona-
mane anrpononora y axryennn¬ paronn¬a:

Kao rpahann n nnanonn npo]ecnonannnx aconnjannja, anrpononosn ¬o-
pajy µa naµrneµajy n ronope npornn µnpexrnnx n nnµnpexrnnx npernn xoje
caµamnn par µonocn pasnn¬ napoµn¬a mnpo¬ cnera. V npomnocrn je no-
snnane na sacrynane nnn µejcrno npornn parona n nojnnx axnnja y µe-
nonn¬a pasnnx npo]ecnonannnx anrpononomxnx aconnjannja npononnpano
nexe nnanone µa oµronope µa raxne oprannsannje nncy nonnrnnxa rena n µa
je, saro, nenpnxnaµno, µa ce ¬emajy y nonnrnnxe crnapn... (...)
Anrpononomxe aconnjannje n ncrpa»nnanxn nncrnryrn cy vcek ônnn
y¬emann y nonnrnnxe crnapn, ann je crnap y ro¬e µa cy one crnapn perxo
cxnarane xao raxne, ocn¬ axo nncy ônne cynporcran¬ene µeny npeon-
nahyjyhnx nonnrnnxo-exono¬cxnx crpyxrypa. 3acrynane y nnrann¬a poµa,
ernnnxe nnn pacne jeµnaxocrn, nnn ocnonnnx ¬yµcxnx npana yoônnajena je
npaxca sa npo]ecnonanne anrpononomxe oprannsannje. 3acrynane rpyna
xoje cy ce xanµnµonane sa »prne nonor para npornn "repopns¬a" ne ôn rpe-
ôano µa ôyµe µpyrannje, naxo he nocneµnne ror cranonnmra ynnnnrn µa ne-
xn oxnenajy µa ce anra»yjy y raxno¬ sacrynany.

21
Price 2000, 26.
22
Haneµeno npe¬a: Gustcrson 2003, 25.
Vl adi mi v Ri bi
Antropol ogi ja 3 (2007)
48
Mopa¬o na»¬nno nsaôparn nannne ynorpeôe anrpononornje y axryen-
no¬ pary, nomro ce nnnn µa he ônrn xopnmrena na onaj nnn onaj nannn.
Mo»e¬o µa no¬orne¬o orxpnnany cno»enocrn xoja ce nanasn nsa nojeµno-
cran¬ene cnnxe n µa µeersornsyje¬o one xojn cy ¬aprnnannsonann xao ne-
nnnnnnsonann nnn peaxnnonapnn...
23


Kao sax¬ynax ¬o»e µa nocny»n cran Xjya Iacrepcona µa ne¬a nnner no-
mer y ncrpa»nnann¬a nnjn je nn¬ noôo¬mane xnannrera nojnnnxor »nnora,
nomro je ro y cxnaµy ca nnrepecn¬a nn]op¬anara, y ono¬ cnynajy nojnor
ocoô¬a. Crnap ce xo¬nnnxyje xaµa ce saxrena excneprnsa o nn]op¬anrn¬a
xoje anrpononorona µp»ana c¬arpa nenpnjare¬n¬a. Iacrepcon ncrnne µa ôn
anrpononorona capaµna c nojcxo¬ y ro¬ cnynajy ônna ne¬opanna ns rpn
pasnora. Hpno, µanane raxnnx xoncynranrcxnx ycnyra "¬orno ôn µa nanece
mrery nnrano¬ npojexry anrpononornje ca¬e, one¬oryhnnane¬ ôyµyhnx
anrpononora µa cnponoµe cnoje ncrpa»nnane, nnn nax, y excrpe¬nn¬ cnyna-
jenn¬a, µa yrposn nnxone »nnore." ¡pyro, npenacxoµna je oµronopnocr an-
rpononora npe¬a nn]op¬anrn¬a n ne¬opanno je µa pesynrare nonep¬nnor
oµnoca ynorpeôn¬o "npornn onnx xojn cy na¬ neponann". Tpehe, µy»nn c¬o
µa norennnjannn¬ nn]op¬anrn¬a oôjacnn¬o cne ¬oryhe pnsnxe xojn sa nnx
¬ory µa nponsnhy ns namer repencxor paµa, raxo µa onn ¬ory, na ocnony
ncrnnnrnx nn]op¬annja, µa µosnone nnn oµônjy µa ôyµy npoynanann.
24



Vladimiv Ribi

AMERICAN ANTHROPOLOGISTS IN/AT WAR

During WWII, American anthropologists were engaged in advising administration
that governed internment camps for Japanese citizens in the West Coast, as well in the
work of a number of civil and military agencies. The contribution of anthropologists to
US wartime efforts was primarily in studies of Japanese national character and propa-
ganda for American troops. The Cold War brought the continuation of the application of
anthropology in military and security agencies in the US, founded in the State of na-
tional security. The involvement of anthropologists in US military activities in Korea,
Latin America and Southeast Asia provoked a series of sharp debates within the Ameri-
can Anthropological Association, that resulted in the adoption of the document with the
title "Principles of professional responsibility". In time, the ethical standards in this
document became milder, which enabled the application of anthropology in the wars the
US had started at the beginning of 21
st
century.


23
D. Price, Past Wars, Present Dangers, Future Anthropologies, Anthropology
Today, Vol. 18, No. 1, February 2002, 5.
24
Gusterson 2003, 25-26.

Antropol ogi ja 3 (2007)
Gordana evi
djeric@instifdt.bg.ac.yu
Or i gi naI ni naucni r ad
V¡K 323.1(=163.41)
316.356.4:316.647.8


Polni steveotip u etnikom:
prilog srpskoj imagologiji
1



Apstrakt: U ovoj studiji autorka preispituje fenomen stereotipa i njegove mogucc klasifi-
kacije u kontekstu istraživanja predstava o 'nacionalnom identitetu' u književnosti, cimc
svoj prilog metodološki situira u imagološke studije. Radi bolje preglednosti, u uvodnom
delu je u najkraccm predstavljen predmet imagologije, koja ekspanzijom studija balkani-
zma i orijentalizma dobija sve vcci znacaj i u domacaoj društvenoj teoriji. Kako je fenomen
stereotipa bazicni pojam ovih disciplina i posebno imagoloških studija, polazište u istraži-
vackom postupku predstavljaju znaccnjskc i funkcionalne diferencijacije u okviru samog
fenomena stereotipa i reafirmisanje ovog pojma u njegovom prvobitnom znaccnju – kao
"slika u našim glavama". Preispitivanjem i relativizovanjem uobicajcnog razumevanja
stereotipa u javnom govoru kao negativne predstave o 'Drugom' ('ncnaucnc i nctacnc
tvrdnje' i sl.) uvodcnjcm distinkcije izmcdu 'nemih' i 'glasnih' stereotipa i proverom predlo-
ženog teorijskog konstrukta na konkretnom materijalu, ovo istraživanje ima za cilj da
pokaže pozadinu nastanka jedne od najstabilnijih i u svakodnevnim pricama jedne od
najpopularnijih odrednica etnotipa. Rcc je o 'muškosti' ili naglašenoj 'seksualnosti Srba',
koja je istovremeno i polni i ctnicki stereotip, važan konstitutivni element kolektivnog
imaginarijuma, ali i sredstvo bilo pozitivne bilo negativne promocije – (auto)erotizacije,
(auto)egzotizacije i (auto)orijentalizacije. U završnom delu studije, svoje polazne pretpo-
stavke autorka proverava na lascivnim motivima srpskog usmenog predanja, kako bi iz
perspektive prošlosti i 'kulturnog pamccnja' ukazala na mogucc razloge održanja stereotipa
'muškosti' u savremenim pricama o svojstvima nacionalnog identiteta. Time su istraživani
materijal i predistorija ovog stereotipa u funkciji testiranja održivosti i primenljivosti teo-
rijskog konstrukta uzajamne uslovljenosti 'nemih' i 'glasnih' stereotipa i u onim narativi-
ma koji prcvaziIazc usko odrcdcni kontckst Iascivnih motiva u srpskoj narodnoj poeziji.
Kljune vei: imagologija, nemi i glasni stereotipi, antistereotip, polnost, bipolarnost,
srpska usmena poezija.


Stcrcotip jc najkraci nacin da sc isprica jcdna prica. Bcz nijansi, dinamikc,
uvoda iIi zapIcta, to jc prica svcdcna na svoj zakIjucak. I ma koIiko sIozcna u
svojoj predistoriji, takva "prica" sc danas mozc cuti jcdino kao kratka
(ne)sporna konstatacija. Navodno jc njcno savrcmcno znaccnjc sublimacija

1
Ovaj rad je rezultat projekta koji realizuje Institut za filozofiju i društvenu te-
oriju, pod rednim brojem 149029, cijc ukupno Iinansiranjc omogucava Ministarstvo
nauke i zaštite životne sredine Republike Srbije.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
50
mnogih ranijih prica kojc su poscdovaIc svc ncophodnc cIcmcntc i vodiIc ka
istom ciIju. Buduci da jc na kraju od svih njih ostao samo zakIjucak, postao jc
neka vrsta "kolektivnog znanja". Ali, kako su tc pricc pocinjaIc, cimc su biIc
motivisane ili kako su se razvijale, za nas uglavnom ostaje tajna. Jedino što
znamo jcstc da jc njihovo znaccnjc danas stabiIno i da nisu nastaIc ni iz ccga.
Zato traganjc za njihovim pouzdanim izvorom, poscbno kada jc rcc o pricama
(iIi stcrcotipima) dugog trajanja, Iici iIi na upustanjc u rcsavanjc ncrcsivog
zadatka ili na otkrivanje onoga što svi odavno znaju. Takvo istraživanje teško
može da dovede do pouzdanog porekla i "prvc pricc", ali možda može da
približi "unutrašnje mehanizme" i samu "logiku" nastanka nckih od spcciIic-
nih svojstava "etnotipa", odnosno ctnickog stcrcotipa. To jc, u najkraccm, ono
sto mi sc cini vaznim, a sto jos uvck, ipak, nc znamo.
Tim sam se uverenjem vodila u istraživanju u kome je jedina polazna pret-
postavka bila da su, u okolnostima u kojima su nastajale, ove pricc bile funk-
cionalne. SIcdcci ovu pretpostavku, pokušala sam da rasvetlim "unutrašnju lo-
giku" nastanka, mogucc povode ili cak opravdanja, iz savremene perspektive,
jednog manje-više šaljivog ctnickog stereotipa. Rcc je o "seksualnosti Srba",
odnosno njihovoj naglašenoj "muškosti" – polnom stereotipu koji je istovre-
meno i ctnicki. Suvišno je rcci da je ovaj stereotip, na posredan ili neposredan
nacin, opšte mesto srpske usmene tradicije, ali da ni danas, u obicnom i jav-
nom govoru, njegova frekventnost nije manja. Postavši stabilna odrednica
savremenog kolektivnog "imidža", ovo "svojstvo" je, kao i nekada, višesmi-
sIcno, pa su i mogucnosti manipuIacijc njimc skoro ncograniccnc. Osim što
ima znacajnog udcIa u IokaInoj zabavi i pricanju ctno-seksualnih viceva, "ma-
cisticki imidz" Srba je neizostavni element strategija kolektivne egzotizacije i
orijentalizacije i uopšte promovisanja koje se, u zavisnosti od konteksta, razli-
cito tumaci – u sirokoj skaIi vrcdnovanja i znaccnja – od autoironijskog i po-
zitivnog do sasvim ncgativnog znaccnja.
Iz šire perspektive, ovaj tekst je prilog proucavanju nacionalnog predstavljanja
u književnosti, odnosno prilog posebnoj interdisciplinarnoj oblasti istraživanja
koja se naziva imagologija.
2
S obzirom na to da je zasnovana na tematizovanju

2
Od polovine prošlog veka imagologija se razvija u okviru antropologije i soci-
jalne psihologije. Zamah dobija u poslednje dve-tri decenije, otvaranjem "studija
imidza" i sircnjcm u drugc istrazivackc obIasti (istoriju knjizcvnosti, uporcdnu
književnost, ekonomiju, psihoIogiju dctcta, zcnskc studijc i sIicno). Jos 2001. godinc
Manfrcd BcIIcr inicira pravIjcnjc nckc vrstc imagoIoskog prirucnika, pod radnim
naslovom Imagology: A Handbook on the Literary Representation of National Char-
acters, cijc sc stampanjc occkujc sIcdccc godinc. Visc o konstruisanju "nacionaInog
karaktera" u književnosti i uopšte o tipologiji istraživanja, videti: J. Leerssen, The
Rhetoric of National Character: A Programmatic Surve, In: Poetics Today, 21, 2,
2000, 267-292.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
51
konstrukcija "nacionalnog karaktera" i "drugosti" u književnoj praksi
3
, centralni
pojam kojim operiše imagologija jeste pojam stereotipa,
4
zbog ccga cu na pocctku
rada ispitivati znacaj ovog pojma, njegovu operativnost i funkcije. Reafirmisanje
prvobitnog znaccnja stereotipa u ne tako dugoj istoriji njegovog proucavanja,
5

ncprcciznost i rcduktivnost znaccnja njcgovc dominantnc upotrcbc, kao i mo-
gucnosti podcIc u okviru samog fenomena, sa akcentom na "nemim" (prccut-
nim) i "glasnim" stcrcotipima, u najkraccm su kIjucna intcrcsovanja prvog dela
tcksta. Drugi dco tcksta tcstira odnos izmcdu "nemih" i "glasnih" stereotipa na
nekoj vrsti "inovativnog vokabulara" u narodnom prcdanju. To drugim rccima
znaci da sc u ovom dcIu tcksta porcd potrage za "racionalnim" osnovama u
"iracionalnom" zakIjucku proverava i funkcionalnost ovako diferenciranih ste-
rcotipa putcm njihovc taktickc upotrebe u narodnoj poeziji. Cilj je da se na ma-
terijalu nekonvencionalnih motiva usmene književnosti osvetli postupak kreira-
nja jednog od stabilnih svojstava "nacionalnog karaktera" u domacoj imagoIogi-
ji. Zato je ispitivanje ovih poetickih stratcgija koIiko u Iunkciji pokazivanja
dispozitiva savremenih prica o koIcktivnom "imidžu", toliko i u funkciji prove-
rc unaprcd naznaccnih prctpostavki i zadatih modela u okviru kojih se analizuje
fenomen stereotipa. Važno je napomenuti i to da je model zasnovan na razlici
izmcdu precutanog i izgovorenog ipak samo "model" ili "konstrukt", sto znaci
da teško može precizno odrazavati nckakvu stvarnost u uobicajcnom smisIu tc
rcci. Njcgova konstrukcija mi pomaže da se približim cilju – "logici" i "meha-
nizmu" nastanka stabilnih odrednica "etnotipa". Tek na posrcdan nacin, ovaj
model može da pokaže kako je stereotip srpske "muškosti" u uskoj vezi sa
dcIom kuIturnc tradicijc, zbog ccga jc on u jakom smisIu tc rcci za ovu kuIturu
uzoran, odnosno preskriptivan.


O fenomenu stereotipa
i mogucnostima :nacen/ske i funkcionalne diferencijacije

Govorcci o stcrcotipu, govorimo o rcIativno novom tcrminu koji jc posIcdnjih
dcccnija dosta rabIjcn u razIicitim discipIinama drustvcnc i poIitickc tcorijc.

3
Najbolji primer imagološkog pristupa studijama balkanizma predstavlja knjiga:
V. Goldsworthy, Inventing Ruritania, The Imperialism of the Imagination, New Ha-
ven and London, Yale University Press, 1998. dostupna i na srpskom jeziku.
4
Slobodno se može rcci da su u imagologiji "nacionalni karakter" i "ctnicki stereotip" u
sinonimnom odnosu. Ovim izjcdnacavanjcm i nivelisanjem razlika ublaženo je, ako ne i od-
baccno, jako razmevanje "karaktera" u smislu nepromenljive "suštine naroda" kroz vreme.
5
O istoriji proucavanja stcrcotipa vidcti : P. Markovic, Civilizacija protiv varvar-
stva – Prilog teoriji zajcdnickog porckIa ctnickih stcrcotipa, u: Nova srpska poIiticka
misao, Etnicki stcrcotipi, Poscbno izdanjc 3, 2002, 5-10.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
52
Ipak, uprkos uccstaIosti upotrcbc, ovaj pojam poIako gubi na znacaju – prven-
stvcno zbog ncdostatka prcciznog rcIcrcnta i odatIc ncdosIcdnosti u koriscc-
nju. Cini sc da jc i u tcorijskom radu, i u javnom govoru uopstc, svc manjc
onoga za sta nc bismo mogIi rcci da jc ncka vrsta stcrcotipa iIi da nijc stcrco-
tip odrcdcnog doba. Kada jc posIcdnjih godina u javnom jcziku postao poput
bilo koje druge "pojmovne navike", stereotip je podelio sudbinu svih ostalih
pomodnih rcci iIi pojmova: sto jc visc iskustva pokrivao, iIi sc ccscc javIjao
kao objašnjenje ili odgovor na najrazIicitijc ncdoumicc, tim jc brzc gubio na
svojoj preciznosti i jasnosti. Uglavnom je ono što se popularnim pojmom
idcntiIikovaIo sam pojam stcrcotipa ciniIo svc banaInijim, mozda cak i suvis-
nim. Do izostanka cvrsccg uporista stcrcotipa kao anaIitickc kategorije došlo
jc i iz drugih razIoga. Rcc jc o tomc da su u ovaj pojam, u zavisnosti od dis-
cipIinarnc pozicijc samog istrazivaca, (psihoIoskc, socioIoskc, antropoIo-
ške...) sve do polovine prošlog veka, a u pojedinim disciplinama i mnogo
duzc, ucitavana razIicita – najccscc izrazito ncgativna – znaccnja, pa jc i
samo pitanje šta jeste odnosno nije stereotip ostajaIo iIi usko odrcdcno (za
potrebe datog konteksta) ili "samorazumljivo". Vccina istrazivaca, bcz obzira
na disciplinarne razlike, uglavnom se slagala u jednom – da stcrcotip znaci
pojcdnostavIjcno prikazivanjc pojava, grupa, koIcktiva. Ono sto jc, mcdutim,
najvisc uticaIo na njcgovo dominantno javno znaccnjc jcstc prctcznost izuca-
vanja ctnickih, rasnih i poInih stcrcotipa, sto jc na kraju dovcIo do svodcnja
ovog pojma na ctnicku (rasnu iIi poInu) distancu, cimc jc ccmcntirano njc-
govo "samorazumljivo" odnosno ncgativno znaccnjc. Sada svi znaju da jc
stcrcotip ncsto Iosc. Tako sc i pojmu koji oznacava "skraccni put" desilo isto
ono što i pojavama na kojc sc odnosi. Drugim rccima, nijc izbcgao sudbinu
onoga što se njime objašnjava: redukcijom je sveden na jedno (negativno)
znaccnjc i ncrctko bivao zIoupotrcbIjcn. Samo imc stereotip postalo je u jav-
nom govoru jedno od efikasnijih polemickih srcdstava o biIo ccmu da sc ras-
pravIja. Rcci nckomc za to sto tvrdi da jc stcrcotip, danas jc najIaksi i drus-
tvcno dopustcn nacin da sc kazc kako jc gIup, ncobrazovan iIi bar ncpromis-
Ijcn i ncdovoIjno upuccn u prcdmct o komc raspravIja.
Pojam stercotipa, mcdutim, ncma jcdnoznacan (ncgativan) karaktcr, pa sc
ovladavanje ovim pojmom i njegovo definisanje u društvenoj teoriji pokazuje
kao složen zadatak. Pre svega, stereotip je važna kognitivna funkcija, neod-
vojiva od komunikativnosti, zbog ccga jc sam fenomen tipizacije (šabloniza-
cije, katalogizacije, klasifikacije i sl.) opisiv kao i:ra: nu:nosti /e:ickog i mi-
saonog ekonomisanja. Ncsto bIizc odrcdcnjc, kojc nas uvodi u "život" samog
pojma, stcrcotip opisujc kao mamac prcovIadujuccg shvatanja, prcdvidljiv
nacin govorcnja i ponasanja koji sc stoga occkujc. Tako shvaccn, stereotip je
poput vcc "poznatog nacina", uspostavljeni model uopštavanja, koji ima "taj-
nu redukcije" zbog koje se teško ili nikad ne menja. Drugim recima, stcrcotip
je "sporazum" izmcdu jcdnc covckovc potrcbc i jcdnc covckove sklonosti; on
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
53
svojc mcsto naIazi upravo u sadcjstvu inacc protivurccnih svojstava covcka –
nužnosti sažimanja i pojednostavljenja utisaka i predstava o svetu, odnosno
potrebe njihovog sažetog definisanja ili imenovanja, na jednoj strani, i cove-
kovc skIonosti da sc povodi za rctorickim, pa makar ono oznacavaIo i najne-
verovatnije stvari, na drugoj strani. Kako je ova "prccica u misIjcnju i govoru"
koliko nužna toliko i normalizovana u procesu same primene, ona pre svega
sIuzi kao srcdstvo prcpoznavanja, orijcntisanja i potvrdivanja, ali i kao meha-
nizam uopštavanja, vrednovanja, etiketiranja i (pre)osmišljavanja. Pojedno-
stavIjcno, stcrcotip jcstc mocno "sredstvo", ali nije samo "sredstvo" kojim
nckoga vrcdamo (iIi hvaIimo) na rasnoj, ctnickoj, poInoj, proIcsionaInoj, idco-
Ioskoj, Iizickoj iIi nckoj drugoj osnovi. Buduci vrcdnosno ncutraIan pojam,
mnogo jc visc od toga: prc i iznad svcga, stcrcotip jc nacin i srcdstvo nasc
orijentacije i "organizacije mišljenja", inhcrcntan proccsu uccnja i uopstc
saznajnog priIagodavanja svctu.
6

Bcz obzira na akadcmskc uvidc u promcnIjivost znaccnja stcrcotipa, jasno
je da šira javnost i posebno mediji nisu imali mnogo sluha za ove "nijanse". Oni
su se uglavnom povodili za promcnama kojc namccc poIitika, IorsiraIi poIiticki
(iIi drustvcno) korcktnc stcrcotipc, zancmarivaIi prcvazidcnc, bcz osvcsccnosti
da su to bili ili da jesu stereotipi. Iako se s promenama ideologija menjala "ko-
rektnost" pojedinih stereotipa, ideološki ili poIiticki stcrcotipi, i poscbno razni
birokratski formalizmi koji su i formom i sadržinom potpuno interiorizovani da
ih retko ko kvalifikuje kao "sporne", odnosno stereotipne, prolazili su (i prola-
zc) skoro ncopazcno. Cvrsto inIiItrirni u "obicnost" zvanicnih jczika i stiIova,
nc privIacc anaIiticku paznju. Iako ovakva situacija nijc iskIjuciva odgovornost
anaIiticara i istrazivaca, odgovornost za vrcdnosnu scIcktivnost stcrcotipa, koja
sc prcnosi i u siru javnost, nc mogu da izbcgnu. Naimc, mcdu istrazivacima kao
da je postojao i kao da postoji konsenzus oko "dobrih" i "loših" stereotipa, pa su
neki nesporni ili štaviše poželjni, neophodni kao "saznajna norma", "akademska
ili ideološka legitimacija", dok ovi drugi, opet po tom nepisanom dogovoru, ne
dolaze u obzir. Važno je, stoga, još jednom naglasiti da su u "upotrebnoj prak-
si" stereotipa od samih vrednosti i sadržaja koji se njima prenose izrazitije
funkcije koje ovaj fenomen obavlja, tj. da je domen njegovog delovanja manje
u strogo shvaccnoj scmantickoj ravni a visc na nivou cinjcnja, odnosno u sIcri
operacionalnog i maskirnog. U tom smislu, stereotip funkcioniše kao "prepo-
znatljiva maska" za kompIcksnost i promcnIjivost pojava kojc pokriva. Buduci
da jc ncrctko srcdstvo bazicnc orijcntacijc, on istovremeno može odgovarati
zadovoIjcnju kratkorocnih potrcba, odnosno izazivati occkivani cIckat u datom
kontekstu i, na drugoj strani, stereotip može biti upotrebljen kao sredstvo usme-

6
Visc u: G. Dcric, Pr(a)vo lice množine. Kolektivno samopoimanje i pred-
stavljanje: Mitovi, karakteri, mentalne mape i stereotipi, Institut za filozofiju i društ-
venu teoriju/IP "FiIip Visnjic", Beograd, 2005, 41-46.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
54
ravanja "kompleksnijih projekata", odnosno u funkciji strukturisanja, održava-
nja ili (re)osmišljavanja "slike sveta".
7

Potvrdc za ovu tvrdnju mozcmo iznaIaziti u razIicititim domcnima, od sva-
kodncvnog do poIitickog govora iIi govora ckonomskc propagandc. Za pricu
o tome kako funkcioniše stereotip, i posebno za onaj njen deo koji naglašava
vaznost kontckstuaInih ciniIaca priIikom njcgovc tcorijskc razgradnjc, odnosno
"destereotipizacije", iIustrativnim mi sc cini razgovor koji su krajcm scdam-
desetih godina prošlog veka vodili Margerit Jursenar i Matje Galej povodom
romana Završni udarac, pisanog pred sam Drugi svetski rat. Glavni junak Za-
vršnog udarca je Erik, Nemac kome politika nije važna. Margerit Jursenar ga
prikazuje kao avanturistu, sa simpatijom i bez ikakvih ideoloških predznaka.
Upravo to izaziva Galejevc ncdoumicc, koji dovodi u pitanjc samu mogucnost
da neko u "jakom ideološkom vremenu" budc poIiticki ravnodušan, odnosno da
nc dajc za pravo i nc pridajc vaznost ni jcdnoj idcoIogiji. Drugim rccima, ostri-
ca Galejeve opaske usmerava se na izvesnost maskiranosti ideološkog stava
neutralnim iskazom, odnosno na iluzornost Erikove politickc ncoprcdcIjenosti u
poIitickom vrcmcnu. Njcgovc sumnjc su dircktnc:

- Necu Jam nista novo reci ako primetim da svaka osoba ko/a :a sebe ka-
:e da /e apoliticna, uglavnom pripada desnici.
8

Odgovarajuci na ovu, iz pcrspcktivc scdamdcsctih godina, sasvim razu-
mIjivu konstataciju, autorka sc prvo osvrcc na nacin kojim sc ovo tvrdi, nagIa-
šavajuci zahtcvc vrcmcna iIi kontcksta, odnosno tadasnjc drustvcnc i intcIck-
tualne mode, da bi tck potom, brancci "realnost" svog književnog lika, razvila
argumcntaciju u odbranu apoIiticnosti i stanovista kojc bi biIo izvan zadatih
opcija u postojcccm rcgistru (Icvo-desno):

- Do:volite mi da ra:mislim o tom sudu ko/i /e suvise odsecan da bi mi izgle-
dao prihvatljiv... Ta formulacija jednostavno dokazuje da je, trenutno, ideolo-
gija levice u prednosti nad politikom desnice – ili nastoji da bude u prednosti.
9


7
S. T.Fiske, Controlling other people: The impact of power on stereotypin, u:
Culture and psychology (ed.) Goldberger N.R., Verof, J.B., New York University
Press, New York and London, 1995.
8
M.Jursenar, Sirom otvorcnih ociju. Razgovori sa Matjcom GaIcjcm, Narodna
knjiga, Beograd, 2004, 74.
9
U nastavku razgovora, autorka kaže i ovo: Zbog toga cesto tako:vani levicari
ima/u onu naivnost vernika i: ranog hriscanstva, posto su ubeaeni da su n/ihova resen/a
obavezno dobra i jer sanjaju, kao i svi vernici, o jednoj vrsti edena koji je, na kraju,
uvek nedostupan /er /e covek nesavrsen i /er ni/edan san o savrsenstvu ni/e ni upola
ostvaren a da ga ne prate greške i nasilje. Ne kažem da su te eshatološke sanjarije loše
:ato sto su levicarske, vec :ato sto ih pretvara/u u pra:ne formule. Jursenar 2004, 74.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
55
Ova prica o "levici" i "desnici" jcstc prica o "civilizovanom" i "varvarinu",
"cistom" i "prljavom", "hladnom" i "toplom", dakle, u svom najsvedenijem
vidu, to jc prica o "crnom" i "belom" ili svakom opozitu i, na kraju, suštinska
prica o nasoj usIovIjcnosti "jakim razlikovanjem" odnosno "postojccim rcgi-
strima". DakIc, i u ovoj prici, kao i u nizu drugih, našem opažanju je prijem-
civijc ono "što bi moglo da bude" od onoga "što jeste". Da bismo se orijentisali,
"tacno znaIi" ili "dobro videli", potrebno je da širok spektar "boja" svedemo na
"osnovne", odnosno "tipske". U tom smislu, stereotip je neka vrsta obaveznog
laganja, koje nije samo društveno dopušteno nego je i nužno da bismo došli do
"istine". Na drugoj strani, sve izvan "jakog opozita" ili "zadatog registra", za-
snovanog na uopštavanju, ostaje neimenovano, neprepoznatljivo i nestabilno.
Buduci "neklasifikovano", podložno je sumnji u svoju verodostojnost i, konac-
no, ono je "lažno" i zbunjujucc poput "maske" koja nas udaljava od onoga što je
"pravi identitet".
Sažeti izvod iz razgovora Margerit Jursenar i Matjea Galeja za našu temu
je koristan iz nckoIiko razIoga. U najkraccm, on pokazujc 1) da sc vcc sama
nominacija (levica, desnica…) može razumeti kao "skraccni put", odnosno
stereotip, 2) da je naše razumevanje sveta uslovljeno "jakim razlikovanjem"
iIi opozitima, 3) da jc nacin na koji jc ncsto izrcccno jcdan od pIodnijih putcva
"destereotipizacije" i na kraju 4) da je u razotkrivanju funkcionisanja stereo-
tipa važnost konteksta
10
i drustvcnc modc od prcsudnog znacaja, aIi ne u
smislu univer:alnog kl/uca kojim se otvaraju sva vrata tcorijskc anaIizc, vcc u
smisIu pouzdanog nacina da sc razumcju njcgovi dominantni mehanizmi pri-
Iikom strukturisanja pojavnosti i covckovc adaptibiInosti na nju.
Dosadasnjc razumcvanjc stcrcotipa visc su odrcdivaIi nacin njcgovc anaIi-
zc i znaccnja prenesena u širu upotrebu, nego sama "priroda" fenomena. Iako
je u teorijskom promišljanju odsustvo (Iicnog) stava ccst kvaIiIikativ fenome-
na tipizacije (kao i onih koji, navodno, na stereotipu zasnivaju svoje tvrdnje ili
uverenja), posle ovog primera bi trebalo da bude jasnije da je fenomen stere-
otipa jedno od osnovnih sredstava kako u obrazovanju stavova tako i u njiho-
vom ustaljivanju. Otuda su stcrcotipi, shvaccni u najsircm smisIu, nczaobila-
zno sredstvo svakog kolektivnog i individualnog angažmana. U nekim od
najtvrdih dcIinicija ovog pojma, kojc sc ncrctko smatraju poIaznim i ncspor-
nim, kaže se da je stereotip lažna predstava buduci da jc zasnovana na "privi-
dnoj korelaciji" i minimumu znanja o onome što je predmet tipizacije. Istina
jc da su naccIna selektivnost (u smislu nužnosti redukcije, "misaone ekonomi-
cnosti" ili "skracivanja") i selektivnost informacija (u smislu nedovoljnog
poznavanja) bitne odlike stereotipa. Nc mozc sc takodc sporiti da jc pojcdno-

10
Upravo jc jcdan od nacina savIadavanja protivurccnosti i ncjasnoca u samom
fenomenu "fiksiranja za kontekst", koji nas svakako ogranicava (tcmatski iIi vrcmcn-
ski npr.), aIi koji dajc mogucnost da sc stvari situiraju i ucinc "iznutra" vidljivijim.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
56
stavljivanje istovremeno i odlika i funkcija stereotipa ali ni to da su, pored
objcdinjavanja rcdukovanih i pojcdnostavIjcnih znanja u zajcdnicki imcnitcIj
(to jest "sliku"), za ovaj pojam, koji se prvenstveno vezuje za zbirno predsta-
vljanje, u operativnom smislu najvažnije njegove funkcionalne odrednice –
podele, razdvajanja, klasifikovanja. Upravo zbog njih, "nepreciznost", "uop-
štenost", "prividna korelativnost" ili "lažnost stereotipa" za analizu ovog fe-
nomcna nijc najsrccnijc izabran put. U krajnjcm sIucaju, ako prctpostavimo
izvesnost procesa "destereotipizacije", do njega bi se teško došlo "obrtanjem
slike" ili prostim negiranjem; ovaj proces bi mnogo pre podrazumevao odgo-
vore na pitanja kada, kako, zašto i šta se stereotipom postiže. Dakle, da li je
ono sto sc stcrcotipom tvdi tacno iIi nctacno, odnosno Iazno, u strogom smisIu
rcci, za anaIizu jc ircIcvantno pitanje.
Uvazavajuci vrcdnost ovih prctpostavki, u daIjoj anaIizi poIazim od prvo-
bitnog odrcdcnja stcrcotipa u tcorijskoj praksi, kao slika u našim glavama,
11
u
težnji da naglasim i njihovo "apriorno znaccnjc", koje nije i ne mora biti ver-
baIizovano. Stoga prcdIozcno stanovistc podjcdnako uvazava occkivani nacin
"vidcnja stvari" (rcagovanja iIi ponasanja) i ustaIjcni nacin govorcnja. Za
razliku od savremenog razumevanja, u kome je stereotip skoro uvek verbali-
zovana prcdstava (rctoricki kIisc), ova sira sIika Icnomcna navodi na diIcrcn-
cijacije u okviru samog pojma na /e:icke stereotipe, odnosno stereotipe u
jeziku/govoru, koji su njegovo inherentno, neophodno svojstvo, i na stereotipe
u postupanju (ncvcrbaIni, occkivani nacin rcagovanja), aIi i na opšte stereo-
tipe i stereotipe manje opštosti, na autopromotivne i introspektivne stereotipe
(Hercfeld), na trajne stereotipe i savremene stereotipe koji potvrduju svojc
vreme, odnosno odražavaju društvenu modu. Takvo stanovište podrazumeva
scmanticku razIikovnost u prakticnoj i tcorijskoj opcracionaIizaciji, drugim
rccima, paznja sc usmcrava koIiko na stcrcotip kao kategoriju prakse (u smi-
slu predznanja, osnovne orijentacije, potvraene sa:najnosti ili funkcionalno-
sti) toIiko na stcrcotip kao anaIiticku katcgoriju.
Pandan navcdcnoj podcIi (na stcrcotipc u postupanju i jczickc stcrcotipc)
bilo bi razlikovanje ovog fenomena na neme (prccutnc iIi cutccc) i glasne
stereotipe. Ako bi se ovaj ideal-tipski model mogao dalje razvijati, nemi ste-
reotipi bi u takvoj raspodeli više odgovarali tzv. introspektivnim, t(r)ajnim i
opstim stcrcotipima, dok bi u domcnu gIasnih stcrcotipa biIi oni koji sc ticu
autopromocije, markantnih mesta u opisu "savremenog stanja", mode u dis-
kursu i uopšte užeg tematskog ili vremenskog konteksta. Ova gruba podela je
sasvim usIovna i Iako sc mozc osporiti cinjcnicom da su i opšti stereotipi,
upravo zbog "poIitickc korcktnosti" ili nekada uprkos njoj, neretko vrlo glasni

11
NagIasavajuci da stcrcotipi nisu ncutraInc sIikc, kojc su tu samo zato da bi us-
postavile "red u zbrci", Walter Lippman u delu Public Opinion (1922) prvi put
imcnujc Icnomcn stcrcotipa na ovaj nacin.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
57
u bukvalnom smislu.
12
Ipak, ova podela, kojom se neki od problema sa feno-
menom stereotipa još više naglašavaju, nikako rešavaju, (posebno u kontekstu
"društveno poželjnog" i uvodcnjcm popuIarnc sintagmc "poIitickc korcktno-
sti")
13
korisna je u približavanju kompleksnosti razloga u prilog obesmišljenosti
pojma i na drugoj strani neophodnosti preciznijeg ovladavanja njime.
Boljem razumevanju ovog fenomena doprinosi napred navedena pretpo-
stavka o covckovoj usIovIjcnosti "jakim razlikovanjem" i predstavama koje su
u osnovi opozitne (svetlo-tama, dobro-zlo, civilizovani – varvari ...). Takvim
prcdstavama, kojc su ncsporna osnova orijcntacijc tokom nascg priIagodava-
nja svctu i socijaInog uccnja, ponavIjanjc (u vcrbaInom smisIu) i "praktikova-
nje" omogucuju kontinuitet, prividnu ili stvarnu važnost. Izvan njih, ostaje
široko, verbalno nepokriveno polje. Na jednoj strani, "predstava" koja se pre-
poznajc kao stcrcotip postajc opstc rctoricko mcsto odrcdcnog kontcksta; na
drugoj strani, doslednost u "vcrbaInom ncoznacavanju", cutanju iIi prc-
cutkivanju, takodc mozc biti i jcstc opstc mcsto odrcdcnog kontcksta, konsti-
tutivni dco samc praksc. VitaInost vczc izmcdu ovako oznaccnih tipova stcrc-
otipa jc ncsumnjiva: ono sto sc cuti iIi prccutkujc, opstajajuci kao konstituti-
vni dco znaccnjskog kontinuuma, naprcdujc iza povrsinc "rctorickih kuIisa",
praktikuje se u samoj prinudi "sveta života", katkada i u osmišljavanju trajni-
jih, "kompleksnih projekata". Iz ovc pcrspcktivc, cutanjc jc "glasnije", jer mu
tek govorenje daje potpuni smisao, osvctIjavajuci upravo ono sto jc u cutanju
"najzlatnije". Pod cutan/em se, dakle, ne podrazmeva samo neprevodivost u
jezik ili negovorenje u bukvalnom smislu, nego mnogo više ono što ostaje
"iza izgovorenog" kao neartikulisano ali "prisutno", preciznije, kao toliko
"glasan ostatak govorenja" da bi ostao nccujan i da bi sc mogao drugacijc
maniIcstovati osim cutanjcm.
14
S druge strane, i glasno (izgovoreno) skoro
uvek referiše na "nemi poredak stvari" i ustaljeni "šablon" u mišljenju ili po-
stupanju. Hipotctickim uspostavIjanjcm Icstvicc vaznosti ovako diIcrcnciranih
stereotipa na dijahronom planu, nemi stereotipi bi, uprkos svojoj staticnosti
(iIi zahvaIjujuci upravo njoj), imaIi "vccu tczinu" od glasnih stereotipa. Zato
sc u najkraccm mozc rcci da je agresivnost glasnih stereotipa uslovljena ku-

12
Primeri su u "javnom jeziku" prilikom doslednog preimenovanja "crnaca" u "obo-
jene" i "Afro-Amerikance", "Cigana" u "Rome" ili nešto novijeg preimenovanja "Bal-
kana" u "Jugoistocnu Evropu" i posebno specifikovanja odrednice "Zapadnog Balkana"
za zcmIjc bivsc JugosIavijc i AIbaniju, cimc sc "poIiticki-korektnim imenom" umesto
navodnog osIobadanja od ncgativnih konotacija samo nagIasava postojanjc prcdrasudc.
13
Za odrcdcnjc nckog iskaza kao politicki korektnog odnosno nekorektnog, presu-
dan jc kontckst u komc sc taj iskaz izricc. Dobar primcr su kontrovcrzc oko kvaIiIik-
ovanja "ženskog pisma".
14
E. T. Hall, The Silent Language, Anchor Books Doubleday, New York, 1990. i
D. Kurzon, Interpreting Silence: Discourse of Silence, Pragmatics and Beyond New
Series, Amsterdam, 1998.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
58
muIativnoscu ncmih stcrcotipa. Iz daIjcg pojcdnostavljivanja bi sledilo da se
glasnim stereotipima stvari menjaju, prevrednuju, dinamizuju, dok su nemi
stcrcotipi tu da ocuvaju ustaIjcni porcdak stvari. Ako jc to tako, onda izmcdu
ponavIjajuccg (izgovorcnog, gIasnog) i prccutanog (ncmog) postoji jak odnos.
Potrcba pribIizavanja prirodc ovog odnosa navodi na uvodcnjc drugih tcrmi-
na. To je, pre svih, antistereotip ili "obrnuti stereotip", kao drugo ime za ste-
reotip motivisan "nemim poretkom stvari".
15

Nasuprot ovim naccInim podcIama (na stcrcotipc u postupanju i jczickc
stereotipe, opšte stereotipe i stereotipe manje opštosti, neme i glasne stereoti-
pe…) u teorijskom radu dominira praksa definisanja "tipova stereotipa" koja
podrazumcva tcmatska iIi prcdmctna ograniccnja. Tako imamo rasne, polne,
ctnickc, proIcsionaInc, idcoIoskc, Iizickc i drugc stcrcotipc. Mcdutim, prob-
Icmi sa odrcdcnjcm ovog Icnomcna i njcgovom unutrasnjom diIcrcncijacijom
dodatno se komplikuju u situacijama kada sc razIiciti tipovi stcrcotipa "srccno
udružuju" prcIivajuci sc iz jcdnog u drugo diskursivno poIjc, kada su na pri-
mer profesionalni stereotipi u službi "civilizacijskih stereotipa" (i obrnuto) ili
kada ctnicki i poIni stcrcotipi pomažu ideološke stereotipe. Upravo je ovaj
tekst prilog rešavanju jedne takve zamke, koja pod plaštom "polnosti" kon-
stituiše svojstva "ctnicnosti". Ako se pod pojmom polnih stereotipa podra-
zumcvaju vrcmcnski, gramaticki i scmanticki nataIozcnc prcdstavc o "muš-
kom" i "ženskom" i o njihovom uzajamnom odnosu,
16
postavlja se pitanje
kako sc ova vrsta stcrcotipa transIormisc u ctnicki stcrcotip, postajuci njcgova
bitna odrcdnica. Drugim rccima, pitanjc jc kako sc idcaI-tipska predstava
"muškosti" (koja podrazumeva i ideal-tipsku predstavu "ženskosti") ucvrscujc
kao "imidž" celog kolektiva.
Odgovor na to pitanje pokušavam da dam u drugom delu teksta, u kome na-
prcd navcdcnc prctpostavkc o nacinu Iunkcionisanja stcrcotipa i mogucnostima
diferencijacije u okviru samog fenomena, ispitujem putem analize njihovog
manifestovanja u kontekstu tradicionalnog diskursa, odnosno usmenog preda-

15
Antistereotip se može razumeti kao glasna reakcija na stereotipe dugog trajanja
ili neme stereotipe. Zbog toga on nije strategija "destereotipizacije", nego je više pos-
tupak koji na kraju dovodi do jos jaccg potvrdivanja stcrcotipa dugog trajanja. U
književnoj imaginaciji ovaj fenomen se manifestuje kao potpuno obrtanje tzv. realne
situacije. Kako dolazi do njegove operacionalizacije i "poistinjcnja cutccc normc" u
procesu kreiranja "kolektivnog imidža", bicc jasnijc iz drugog dcIa tcksta.
16
Pored "prakticnc razIicitosti", koja sc ostvarujc dodcIjivanjcm spcciIicnih
("muških" ili "ženskih") uIoga u propagandnoj sIcri, razIicitost poInih uIoga jc
samorazumIjiva vcc u samom jeziku, u tvorbenoj morfologiji, na planu sintakse i
uopšte gramatike, i posebno na nivou otvrdlih sintagmi ili "jakih performativa"; polna
(iIi rodna) razIicitost dakIc, mozc biti gIasno izrazcna ("pravo muško", "žena k’o
žena", "ženski poslovi" itd.), signiIikovana gramatickim nastavkom, aIi i prccutna,
podrazumcvajuca, upisana u "kulturni kod" bilo koje zajednice.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
59
nja. Uvcdcna distinkcija na ncmc i gIasnc stcrcotipc trcba da pribIizi nacin krci-
ranja "polne preraspodele" u tradicionalnoj socijalnoj poetici i posebno da uka-
že na strategije nastanka "ponositog svojstva muškosti" u kolektivnoj introspek-
ciji. Ova anaIiza sc, mcdutim, nc iscrpIjujc u dctaIjnoj rckonstrukciji moguccg
dispozitiva jednog od popularnijih stereotipa u kolektivnom samorazumevanju.
Istina, njomc sc tck naznaccni probIcmi koIcktivnog samoodrcdcnja i predsta-
vIjanja aIi, mnogo visc, njomc sc tcstira prcdIozcni nacin intcrpretacije ovih
problema. U krajnjem smislu, dakle, analiza koja sledi je pokušaj da se pored
osvetljavanja postupka kreiranja "muškosti" kao posebnog svojstva, proveri
operativnost diferencijacije na neme i glasne stereotipe u konstruisanju kako
autoreprezentativnog "imidža" tako i "drugosti". Iz tih razloga, široki kontekst
usmenog predanja sužava se na one njegove tvorevine koje u osnovi ruše pod-
razumcvanc konvcncijc uvodcnjcm motiva scksuaInc inicijativc zcnc. Izmcnje-
nim znaccnjcm, Iascivni govor u narodnom prcdanju postajc srcdstvo i "kIjuc
osnaživanja" onoga što i u polnoj i u kulturnoj hijerarhiji stabilno opstaje kao
ncmo iIi vcrbaIno ncoznaccno u samom kontckstu. Obrtanjcm "realne situacije"
i izneveravanjem tradicionalne konvencije, što se dešava u "površinskom govo-
ru", zapocinjc takticka primcna antistcrcotipa ciji jc ciIj da, s jcdnc stranc, ma-
skira dubokc probIcmc zajcdnicc o kojima sc u zadatom kontckstu cuti a, s
druge strane, da markira i potvrdi postojccu polnu konvenciju.


Kako "muškost" stvara razliku:
Primena nemih i gIasnih stcrcotipa u poctickoj praksi

...aIi ni govor ni cutanjc nisu povlastice nijednog roda, a rodni pojmovi
artikuIisanosti mogu pruziti ogromnc mogucnosti za upotrcbu ironijc i
drugih sredstava ruganja.
Majkl Hercfeld

PoInost sc razumcva kao bipoIarna katcgorija. Drugim rccima, binarizam iIi
opozitnost je u samoj osnovi razumcvanja odnosa mcdu poIovima, u samom
"polnom kodu". Kao i svaki drugi, i polni binarizam opstaje na grupnom oz-
nacavanju (odnosno stcrcotipima) i na dubokoj kodiranosti uIoga. Danas jc
jasno da su i u ovom opozitnom kodu uloge osetljive i promenljive, aIi iduci u
prosIost, kodiranost poInih uIoga sc javIja kao cvrsto sistcmatisana i siroko
razgranata mreža. Tako u sistemu "dvojnih klasifikacionih obeležja" drevne
slovenske kulture, odnosno u paradigmi njenih binarnih opozicija, jedan od
glavnih parova, pored opozicije desni-levi, jeste opozicija muški-ženski. Srpski
popis binarnih opozicija nema osam parova iz drevnog slovenskog popisa i
sadrži devet novih parova kojih nema u slovenskom popisu. I same povezane,
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
60
binarne korelacije prema orijentaciji u prostoru (desni-levi) i binarna korelacija
prema polu (muški-ženski) impliciraju i druge veze. Sledi da u srpskom popisu
"muškom", odnosno "ženskom" polu, prema navedenoj paradigmi od ostalih
prostornih opozicija odgovaraju: muški – gornji : ženski – donji; muški – pred-
nji : ženski – zadnji; muški – istocni : zcnski – zapadni; muški – ulazni : ženski
– izlazni; muški – uzdužni : ženski – poprccni; muski – kuca : zcnski – šuma.
17

Binarni sistcm praviIa ovog popisa samo okvirno upucujc na "(a)simetriju"
mcdu polovima, pozicije i uloge koje prate ženski pol. Ženskom, dakle, odgova-
ra levo, sto konotira sa naIicnim, zadnjim, drugim. Prema ovoj raspodeli, uloga
žene jeste da sledi,
18
odnosno prati, a ne da preduzima. To je skoro opšti (pre-
cutni) kIisc o zcni i u savrcmcnom svctu, zbog ccga ni ova podcIa, kao ni domi-
nacija gramatickog muskog roda u profesionalnom predstavljanju "ženskog
jastva",
19
izvan razIoga iz okvira vcc podrazumcvajuccg "sociologizma", tradi-
cionalnosti i konzervativnosti samog jezika, ne daje nikakve druge odgovore,
odnosno ostaje nema za razloge koji bi išli dalje od "podrazumcvajucih". Ali,
upravo trajnost karaktcra ovc (a)simctricnc raspodcIc visc navodi na upitanost o
uzrocima njenog opstanka nego što poziva na uzaludnu borbu da tako ne bude.
Pasivnu uIogu zcna ima i u narodnom prcdanju, odnosno IoIkIoru, ciji jc
jczik u dosIovnom smisIu kodiran, pa jc tumaccnjc tvorcvina narodnog prcda-
nja prihvatljivo jedino sa stanovišta funkcija koje obavlja u datom kontekstu a
ne u smislu "trajnih istina" kulture u kojoj je nastao.
20
Pasivnost žene i njena
manjc vidIjiva uIoga izvan porodicnih odnosa, jcstc uobicajcni, podrazumc-
vajuci obrazac njcnog ponasanja ponasanja koji sc mozc pratiti u razIicitim
sIcrama. Occkivano bi biIo da sc i u sIcri intimnosti ovaj obrazac ponašanja
potvrdujc. O domcnu scksuaInog, mcdutim, podaci sc mogu rckonstruisati tck
posrcdno, u ovom sIucaju anaIizom Iascivnih motiva u usmcnom prcdanju.

17
Videti: N. Tolstoj, Jezik slovenske kulture, Prosveta, Niš, 1995.
18
U arhaicnoj nominaciji Crnc Gorc sinonim za zcnu, tj. suprugu, jc stopanica, što
bukvaIno znaci da ona "smerno stupa iza muža". Vidcti: V. Dvornikovic, Zcna kao
problem, U: Borba ideja, NIU Službeni list SRJ, Tersit, Beograd, 1995, 203-208.
19
Intervjui sprovedenii u okviru istraživanja "Politika i svakodnevni život" (prir. Z.
GoIubovic, I. Spasic, D. Paviccvic) pokazuju da priIikom Iicnog prcdstavIjanja ispi-
tanica, na formalnom planu iskaza, postoji izrazitija upotreba muškog roda, posebno
kada ispitanicc govorc o svom proIcsionaInom i ctnickom samopoimanju. Na
postavljeno pitanje Ko ste Vi? pored odgovora "majka", "uspešna žena", "mirna,
postcna, iskrcna osoba", prcovIaduju odgovori tipa "studcnt", "pravnik", "prosvctni
radnik", "stomatoIog", "pcnzioncr", "Srbin", "obican gradanin". Dcric 2003, 206-207.
20
S jedne strane, cilj ovakvog tumaccnja je u razumevanju "povratne sprege" izmcdu
teksta i konteksta u kome je nastao. S druge strane, ovakvo istraživanje je važno za savre-
mcnost, jcr svc sto cini dco "kuIturnog pamccnja" jcstc i sastavni dco sinhronije jednog
društva. Drugim rccima, dominantni sizci usmcnog prcdanja mogu (aIi i nc moraju)
imati preskriptivnu funkciju u savremenom razumevanju baštinika tog predanja.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
61
Iako je teško pretpostaviti da u patrijarhalnoj kulturi, i posebno u poeziji na
kojoj je ova kultura delom zasnovana, inicijativa žene u seksualnom odnosu
uopšte postoji,
21
pazIjivim citanjcm mogucc jc pronaci primcrc koji upucuju
na suprotan zakIjucak. Drugim rccima, postoji vidIjiva napctost izmcdu onoga
sto cini "žensko jastvo" u tradicionalnom razumevanju i predstava tog "jastva"
u pojcdinim tvorcvinama usmcnog prcdanja. Zato jc iz domcna uobicajcnih
predstava i "otvrdlih stavova" o ženskim ulogama u narodnom predanju
22

interesantno izdvojiti izuzetke koji naizgIcd rusc ujcdnaccnu sIiku o tradicio-
nalnim ulogama "majke" i "sestre". Ova "ncobicnost" usmerava na traganje za
"skrivenom porukom" i razlozima upliva "kreativnog" u "konvencionalno"
prilikom stvaranja ideal-tipske predstave žene.
Izneveravanjem klišea muško-ženskih odnosa i pronalaženjem izuzetaka
od uobicajcnih "pravila" u usmcnom stvaraIastvu pokusacu da pokazcm u imc
ccga jc izncvcravanjc prcpoznatIjivog kIisca biIo mogucc. Kao gradu za to
koristicu iskIjucivo zapisc usmcnog prcdanja iz razIicitih pcrioda koji trctiraju
intimne aspekte muško-zcnskih odnosa. AnaIizu cu zapoccti primcrima iz
narodne poezije u kojima su lascivni motivi "propratni sadržaj" epske narati-
zacije. Stilizacija pesme "Ropstvo i zcnidba Jaksica Sccpana", koja prema
Vukovoj klasifikaciji spada u red najstarijih junackih pcsama, zasniva sc up-
ravo na seksualnoj inicijativi zaljubljene Hajkune.
23
Ncobicnost ovog postu-
pka u kontekstu ukupnog tradicionalnog predanja ogleda se u Hajkuninom
otvorcnom pozivanju Sccpana na Ijubavni cin:

O/ Scepane, obl/ubi mi lice.
24


U nastavku pcsmc na ovu smcIu ponudu Sccpan odgovara "da hriscanski
zakon ne dopušta da kaurin ljubi turske bule", jer

Nebo bi se vedro rastvorilo

21
Srpska patrijarhalna tradicija, onako kako ju je opisao Gerhard Gezeman, pret-
postavlja verbalno zanemarivanje lascivnih tema. Ovu tradiciju identifikuju oni elementi
koji na prvo mcsto stavIjaju uzornc porodicnc, bratskc i pIcmcnskc odnosc, tako da bi
scksuaInc tcmc narusiIc ozbiIjnost tradicionaIno ncgovanog obrasca. G. Gczcman, Co-
jstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje, 1968, 145-146.
22
To jc zapravo stcrcotip iIi cvrsta konvcncija trctiranja zcnc u usmcnoj tradiciji
(vidljiv i u srpskoj narodnoj poslovici 1esko :eml/i kuda vo/ska proae i aevo/ci ko/a
sama doae) pa bi sc svako paradigmaticno odstupanje od te konvencije moglo sma-
trati antistereotipom.
23
Od kad ga je okom vidijela,/ Teške su je muke popanule:/ Preonoc /e na snu ga
gledala,/ Preodan je groznica vatala. "Ropstvo i zcnidba Jaksica Sccpana", V. Ste-
Ianovic-Karadzic, Srpskc narodnc pjcsmc II, Prosveta-Nolit, Beograd, 1987, 95.
24
Op. cit.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
62
A iz neba padnulo kamenje,
Ubilo bi i mene i tebe.
25


Hajkuna samouvereno insistira na svom naumu, rešena da se i pokrsti, ako
joj prcthodno Sccpan obcca da cc posIc toga postati njcgova Ijubavnica:

Ako ces mi dati v/eru tvrdu,
Da me hoces u:et :a l/ubovcu,
'a se hocu pokrstit :a nago,
Da pašino blago pokupimo,
Da bježimo stojnu Bijogradu.
26


Ovi, naccIno lascivni, stihovi ne izražavaju samo žensku upornost, odluc-
nost, scksuaInu inicijativu iIi crotsku zcIju. U njima jc ocigIcdno rcc i o ncccm
drugom, jcr sc Ijubavni cin probIcmatizujc iz pcrspcktivc vcrskc razIicitosti.
Poetsko smcstanjc Ijubavnog cina u religijski kontekst i njegova uslovljenost
njime, kao i Hajkunino a priori prcIcriranjc prcdstavnika hriscanstva, nijc
usamIjcno u narodnoj pocziji. AIcksandar Kostic u dcIu Seksualno u našoj
narodnoj poeziji navodi i primer Hajke devojke iz druge varijante pesme "Že-
nidba Banovic Sekule", koja sc SckuIi obraca skoro istim rccima kao Hajkuna
Sccpanu:

Ajde, dušo, obljubi mi lice!
27


I u jos starijim pcsmama, inicijativa jc takodc markirana za pripadnicu
"druge vere". Tako se u bugarštici "Sultana Grozdana i vIasic MIadcn" sulta-
nija na sIican nacin obraca MIadcnu:

L/ubi mene, Mlaaene, u ovo/ drobno/ ru:i!
28


Stilski – uvodcnjc u Ijubavni cin jc manjc-više tipizovano i svodi se na
"neposredni ljubavni poziv" nekom muškarcu, kako u Vukovim tako i u stari-
jim zapisima pesama. Tematski – ovi motivi su razudcniji: od situacija u ko-
jima zarobIjcni hriscanin privIaci paznju zcnc onoga u cijcm jc zarobIjcnistvu,
do situacija "naivnih igara" i opklada. Ono što je dosledno isto jeste princip po

25
Op. cit.
26
Op. cit.
27
A. D. Kostic, , ScksuaIno u srpskoj narodnoj pocziji, Mcdicinska knjiga, Bco-
grad-Zagreb, 1978, 82
28
V. Bogisic, prcuzcto iz: Kostic 1978, 141
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
63
komc jc muskarac hriscanin a žena muslimanka. Taj princip je religijski
29
i u
pesmi "Ajka Sarcngaca"
30
, koja peva o istoimenoj devojci spremnoj da "uz
opkIadu da sc nista nccc dcsiti" prespava zajedno sa muškarcem. I ovaj hriš-
canin jc takav da Ajka zaboravIja na opkIadu "pa budi Jovu kitom bosioka" i
skoro srdito poziva na Ijubavni cin.
Uvodcnjcm motiva scksuaInog odnosa na komc insistira zcna, narodni pe-
vac kao da govori o odnosu i rivaIitctu dvcju vcra, hriscanskc i isIamskc, iIi o
rivalitetu dveju kultura. Time razvijanje ovog motiva postaje medijum pre-
nosa i pokazivanja "ozbiljnijih društvenih odnosa", jcr sc upravo praviInoscu
u odstupanju od uobicajcnog obrasca pokazujc kako jc svaki od zcnskih i
muških likova u navedenim pesmama u metonimijskom odnosu sa celinom
(kulturnom, verskom, ctnickom), odnosno, kako jc svaki od njih "slika u ma-
lom" te celine. Otuda je jasno da se ovi poetski klišei kao "rctorickc maskc"
nastaIc grupisanjcm prcma sIicnosti, u osnovi gradc posrcdstvom dvcju stiI-
skih figura – metonimijom (deo predstavlja celinu) i metaforom (deo je slika
celine).
31
Ova vrsta povezanosti pokazuje i to da se seksualnost, ili još bliže
ovom kontekstu – "muškost" – kao zajcdnicki "vczujuci atribut", može proje-
ktovati na širi kulturni identitet i ne sasvim nezavisno od tradicionalne preras-
podele "polnih uloga".
Da je kulturno i religijsko "nadmetanje" putcm scksuaInc moci vazna odIi-
ka usmenog predanja jasno je i iz pesama "Ajkuna sestra Asan-agina",
32
"Tvr-
da Srbina u vjcri"
33
i "Opct tvrda u vjcri"
34
iz Vukove zbirke. Ova pesma je
interesantna i zato što se u njoj nalazi primer nekrofilije. Naime, Eminu je
zarobio Bane-kaurin, zcIcci da jc pokrsti, zbog ccga ona skacc sa kuIc. To nijc
njen "trijumf" jer je, prema stihovima, posle sedam dana "mrtvu Bane Emku
obljubio". Motiv nekrofilije (u suprotnom smeru) figurira i u jednoj verziji
daleko poznatije pesme "Smrt vojvode Prijezde", ali se on, za razliku od Er-
langenskog rukopisa, u Vukovoj zbirci zancmarujc, tacnijc, izostavIja.
35
Raz-

29
Erotski motivi usmenog predanja otkrivaju pored religijskih i rasne stavove, iako
u znatno manjoj mcri. Vidcti npr. pcsmu "Marko KraIjcvic i kci kraIja arapskoga" (Ste-
Ianovic – Karadzic 1987, II, 64) u kojoj scksuaIna inicijativa poticc od tamnoputc zcnc,
koju Marko KraIjcvic odbija s gadcnjcm, iako jc prcthodno prihvatio njcnu pomoc u
pIaniranju bckstva. Zbog toga jc prinudcn da sc pozaIi majci sIcdccim recima: Zagrli me
crni/em rukama,(...) Ona crna, a bi/eli :ubi1o se mene mucno ucinilo.
30
StcIanovic – Karadzic 1987, V, 701
31
Videti: M. Hercfeld, Kulturna intimnost. Socijalna poetika u nacionalnoj državi,
Biblioteka XX vek, Beograd, 2004, 137.
32
StcIanovic – Karadzic 1987, I, 741.
33
StcIanovic – Karadzic 1987, I, 650.
34
StcIanovic – Karadzic 1987, I, 651.
35
Završetak pesme "Smrt vojvode Prijezde" u Vukovoj zbirci je ovakav: O Pri-
jezda, dragi gospodaru, /Morava nas voda odranila,/Nek Morava voda i sarani. /Pa
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
64
like koje se javljaju u starijim i novijim zapisima usmenog predanja, kada je
rcc o motivima iz domcna scksuaInog, svodc sc na odnos izmcdu nerazmiš-
ljanja i razmišljanja o kuIturnom obrascu koji sc ostavIja u nasIcdc: sto su
noviji zapisi pcsama, to su i rcIigijski i nacionaIni obrasci upccatIjiviji. U
njima, uloga žene, odnosno "ženskog karaktera" u vernakularnom usmerava-
nju, nije nevazna kako sc cini. Ona jc, iako "pozadinska", važna, jer se posre-
dnim podcrtavanjem "ženskog karaktera" isticalo ono što je za vreme koje se
opcva biIo kIjucno pitanjc. Stoga, nacin narusavanja "podrazumcvajuccg"
obrasca intime muško-zcnskih odnosa podsticc na razmisIjanjc o znacaju dru-
gih drustvcnih odnosa, prc svih probIcma potvrdivanja "kolektivnog identiteta
i samopouzdanja", u kojima seksualnost postaje jedan od najvažnijih simboli-
ckih oznacitcIja u konstruisanju koIcktivnc poscbnosti. Prctpostavka jc, dakIc,
da je tipizovanost "lascivnih mesta" u usmenom predanju maskirni jezik za
prisutnc probIcmc i za prcvrcdnovanjc odnosa moci u vantckstuaInoj ravni i,
još važnije, da princip prema kome se narušava doslednost u tradicionalno
muškoj inicijativi konstituiše širi kulturni obrazac od polnog. Prema navede-
nim primerima, usmenom stvaralaštvu je imanentna "labilnost" žene druge
religije, pa se može pretpostaviti da su poetski klišei o lascivnom glasni, auto-
promotivni stereotipi koji se prepoznaju kao indikatori mnogo šireg i druga-
cijcg smisla. Ipak, nezavisno od njega, osnovna Iunkcija prcosmisIjavajucih
"klišetiranih izuzetaka" ostaje u tome da se naglasi kulturna razlika: u sup-
rotnom smeru, pokazuje se, "labilnosti" žene nema, osim u pesmi "Banovic
Strahinja", gde je njegova "verna ljuba" ipak oteta i gde je glavni motiv veli-
cina Strahinjinog oprosta.
36

Upadljivo je da stereotip "muškosti" u ovom kontekstu ne govori o onom
sto jcstc vcc o onom sto bi mogIo da budc. StaInost dodcIjcnih uIoga u "inova-
tivnom vokabularu" usmenog predanja, i posebno vezivanje seksualne inicija-
tive za ženu islamske vere, posrcdno potvrdujc dominantno razumcvanjc
"ženskog jastva hriscanke". Funkcija ovih poetskih izuzetaka je u kreiranju
cvrstih obrazaca idcntiIikacijc, tako da sIcra scksuaInog u ovim pcsmama

skocise u vodu Moravu. Car /e Memed Stalac osvo/io, Ne osvo/i dobra ni /ed-
noga./Ljuto kune Turski car Memede:/Grad-Stalacu, da te Bog ubije,/ Doveo sam tri
iljade vojske,/ A ne vodim, nego pet stotina. Mcdutim, ErIangcnski rukopis (br.70)
beleži i stihove koji sa današnjeg stanovišta kompromituju cara Memeda, a ne Prijez-
dinu Ijubu iIi posrcdno hriscansku vcru. Ipak, ovih stihova u Vukovoj zbirci nema: I
mrtvu je care izvadio,/ I mrtvu je care obljubio. Razlog izostavljanja upravo ovih
stihova u Vukovoj zbirci može biti ili u estetskim zahtevima ili u otklanjanju insinua-
cija da je pripadnik "tudc vcrc" ljubio "naše žene", pa bile i mrtve, jer bi se to kosilo
sa uobicajenim pravilima tadašnje "folklorne ideologije". BIizi istini jc, cini sc, drugi
razIog, jcr motiv nckroIiIijc u svojim zbirkama Vuk ostavIja kao ncsporan kada jc rcc
o hriscaninu i musIimanki.
36
StcIanovic – Karadzic 1987, II, 191.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
65
postaje metanaracija za izražavanje važnijih socijalnih odnosa i polje na kome
se više odmeravaju "snage kulturnog identiteta" a manje iskazuje "polna rav-
nopravnost" ili "seksualna sloboda" kako bi se to danas reklo. Pokazivanje
ovih "sloboda" može samo "na prvo citanjc" izgledati kao "cilj" a ne "sred-
stvo" poetske poruke, jer je u nizu pesama intencija u isticanju privIacnosti i
naglašenih osobina "muškosti" pripadnika hriscanstva. Upravo sc u to imc
postojcca konvcncija u socijalnim odnosima oncobicava scksuaInom inicijati-
vom žene, cimc sc povrsno znaccnjc ovog motiva transIormisc u simptom i
"rešenje" vcc postojcccg ncvcrbaIizovanog konflikta.
Kako domen erotskog ili lascivnog nije samo sredstvo u funkciji stilizacije
i umctnickog okvira "gIavnc pricc", tako se i polje relevancije u analizovanim
pesmama premešta sa tematske u idejnu ravan, i to u nemu sferu i pre-tekst,
odnosno "iza predstavnog plana neposredne radnje". Drugim rccima, tipska
mctaIorizacija Ijubavnog cina rcorganizujc osnovni smisao: prcinaccnjc poInc
konvcncijc u povrsnom znaccnju, postajc "glasni" simbol razlike u širem so-
cijaInom kontckstu. Cinjcnica scmiotickog dualizma lascivnog diskursa nago-
vcstava nacin krciranja i modcIovanja kuIturnog sistcma, u komc idcjni cIckat
– iza prcdstavnog pIana Iascivnih stihova, kao svojcvrsnc scmiotickc iIuzijc –
ima suštinski karakter.
37
To je sugestivni govor o onome što se prccutkujc i
što kao daleko važnije leži u motivacionoj osnovi samog lascivnog govora.
Stoga scksuaIni motivi u ovom kontckstu, iako vrcdnosni i prcosmisIjavajuci,
ostaju u Iunkciji potvrdivanja kuIturnog sistcma i 'kuIturnc intimnosti'
38
, jer se
navodnim "kreativnim rušenjem" društvenih konvencija stabilizuje odnos ka
zcni takav kakav jcstc. Upravo ova inovacija u konvcnciji upucujc na njcnu
strategijsku važnost u konstruisanju stabilnih odrednica "etnotipa". Princip je,
cini sc, jcdnostavan – tipskim narušavanjem tradicionalnih društvenih kon-

37
Iako jc mogucc da su Iascivni motivi usmcnc poczijc, izmcdu ostaIog, projckcija
"muškog sna o zadovoljstvu", "carima Istoka", "raspusnosti" itd., za ovu analizu ta
pretpostavka ostaje nevažna.
38
Pod pojmom kulturne intimnosti, koji preuzimam od Majkla Hercfelda iz njegove
istoimene knjige, podrazumevam privatnost naci/a, slicnu famili/arnosti, intimni kolek-
tivni prostor ispunjen kolektivnim znanjima koja se ne iznose javno. To su sva ona
kolektivna verovanja o nama, ali i o drugima, verovanja i znaccnja koja mogu da
iskrsnu najccscc u Iormi vica iIi u cksccsnoj situaciji, aIi o kojima sc ugIavnom cuti i o
kojima je neumesno govoriti pred strancima. KuIturnu iIi nacionaInu intimnost cinc svc
takozvanc koIcktivnc 'vczujucc osobinc', kojc su izvor spoljašnje neprijatnosti i unu-
trasnjc sigurnosti. Onc sc najccscc odnosc na zamisIjcnc narodnc odnosno nacionaInc
sustinc i vrcdnosti, spcciIicna svojstva, na osobcnosti i razIikc u odnosu na drugc, ug-
Iavnom suscdc. Njihovo dosIcdno istrazivanjc i pracenje pokazuje srazmerno pražn-
jenje i punjenje u zavisnosti od potreba i konteksta, ali 'istine dugog trajanja' i 'slike u
glavama', nikada sasvim ne nestaju. U njihovoj trajnosti i stalnoj potencijalnoj prisut-
nosti sadržani su i agensi manipulacije i eskalacije u kriznim periodima.
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
66
vcncija, ono sto sc naizgIcd prcvrcdnujc i mcnja zapravo sc potvrdujc iIi, prc-
ciznijc, tipska rcorganizacija poInih odnosa jc nacin da sc krcativnim odstu-
panjem od konvencije potvrdi sama konvencija.
Pored ove, lascivni stihovi obavljaju i druge funkcije u datom kontekstu,
buduci da pcrIormiraju samoopazIjivi status koIcktiva. Kao srcdstvo u izgrad-
nji "kolektivnog samopouzdanja", mogu sc tumaciti u znaccnju dispozitiva do
danas zloupotrebljavane predstave o seksualnoj moci srpskih (baIkanskih)
muskaraca. Drugacijim citanjcm, to mozc biti prica o pocccima 'crotizovanja',
'autoegzotizovanja' i 'autoorijenalizovanja' u domenu kolektivne reprezenta-
cije – (samo)predstavljanja "viška" usled opažljivog "manjka" u datom druš-
tvenom kontekstu. Fantazam o muškosti postaje razumljiviji uvažavanjem
vantekstualne realnosti, odnosno dijahrone perspektive položaja Srba: obes-
pravljenost i odsustvo dominacije u biIo kojoj sIcri nadomcsccna jc scksuaI-
nom moci. Na taj nacin "muškost" (u znaccnju jakih pcrIormativa: "muškar-
cina" ili "pravo muško") postaje "mera svih stvari", najvažnija dimenzija ko-
jom sc upisujc granica izmcdu "dvaju svetova". Da bi takticka invcrzija moci
uspešno funkcionisala,
39
kontekstualna uslovljenost se stavlja u drugi plan ili
sc prccutkujc, a upravo iz njc proizIazc osnovni motivi tipizovanja Iascivnog.
Ukratko, istinska i "ncma pozicija podrcdcnog" posredno se transformiše u
poziciju "nadrcdcnog" preko motiva seksualne dominacije.
Na kraju, bilo bi korisno proveriti da li analizovani primeri usmenog pre-
danja, odnosno teorijski konstrukt zasnovan na "glasnom" i "nemom" stereo-
tipima, može da bude neka vrsta putokaza ili "pokaznog modela" u razumeva-
nju nastanka bilo koje vrste "identiteta" ili "jakog opozita". Meni sc cini da
može, iako su na ovom primeru stratcgijc podcrtavanja kuIturnog iIi ctnickog
identitcta sigurno izrazitijc ncgo drugdc, buduci da jc srcdstvo tog podcrtava-
nja seksualnost, odnosno "muškost". Krajnji cilj instrumentalizacije ovog
"sredstva" jc u tomc da tipizovani nagovcstaj scksuaInog cina izmcdu prcd-
stavnika razIicitih vcra zadobijc znaccnjc poctskc cscncijaIizacijc koIcktiv-
nog.
40
Kao i u drugim diskursima, cscncijaIizacija jc i ovdc ncmoguca bcz
stereotipa, odnosno "ujcdnacavanja" iIi iznaIazcnja sIicnosti po nckom os-
novu. Izmcdu ostaIog, uloga stereotipa (ili "sIicnosti") jeste u tome da se stvo-
ri i oživi vera u ono što se njima saopštava. U konkrctnom sIucaju, kada sc
"sIicnost" ostvarujc praviInoscu dodcIjcnih uIoga u poInom odnosu, scksu-
aInost ima znaccnjc "homogcnizujuccg simboIa" u kolektivnoj samopercep-

39
Videti : W. J. M. Mackenzie, The Study of Power, Power, violence, decision,
Penguin Books, 1975, 49-61, posebno deo "Proverbs and Images", 49-57.
40
U tekstu "Seksualizovanje Srba" autori ispituju nacin na koji sc nacija samode-
Iinisc uz pomoc scientia sexualis. Vidcti: D. I. BjcIic, i L. KouI, ScksuaIizovanjc
Srba, BaIkan kao mctaIora: izmcdu gIobaIizacijc i Iragmcntacijc, D. I. BjcIic i O.
Savic (ur), Bcogradski krug, Bcograd, 352-387.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
67
ciji. Tako autopromotivni stcrcotip postajc vrcdnost, zajcdnicko obcIczjc iIi
"vrsna razlika" za ceo kolektiv.
Kako i zašto se stereotip "muškosti" odrzava svc do danas, u znaccnjima
koja ga spasavaju onoga što on jeste – samo jedna od 'potrošenih/nepotrošenih
prica' narodnc mitoIogijc – sasvim jc drugo pitanjc. Uzimajuci u obzir covc-
kovu povodIjivost za rctorickim, za život ovog stereotipa, baš kao i za život
bilo kog drugog stereotipa, najvažnije je ponavIjanjc i praktikovanjc. Buduci
da su autorske ambicije biIc ncsto vccc, ovaj odgovor nc zadovoIjava u pot-
punosti: iIustracijom osamostaIjivanja jcdnog od diIcrcncirajucih stcrcotipa u
autoreprezentativnom diskursu, bila mi je namcra da pribIizim moguci nacin
krciranja scmiotickog prostora u koIcktivnom pamccnju, aIi istovrcmcno da
uputim na refleksije u savremenosti, odnosno efikasnost i trajnost ovog stere-
otipa u kolektivnoj uobrazilji.
U cinjcnici da svojstvo "muškosti", kao i druge vrednosne odrednice "etno-
tipa", uglavnom pripadaju domenu neproverljivog i nedokazivog, krije se
samo varIjivi trag za odgovor na pitanjc o njihovoj trajnosti. Cak i u sIucaju
"egzaktne proverljivosti" on bi, kao sto jc vcc navcdcno, bio sasvim ncbitan
za analizu. Druga, nešto važnija cinjcnica za odgovor koji trazim, odnosi sc na
pozitivno razumevanje stereotipa "muškosti" u lokalnom kontekstu. Ipak, ni
Iicc ni naIicjc ovc 'mcdaIjc' nc mozc sc posmatrati izvan šireg konteksta: koli-
ko je stereotip "muškosti" pozitivan, koristan ili zabavan na lokalnom nivou,
toIiko jc ncgativan izvan njcga, u ccmu i Iczi apsurd njegovog održanja kroz
autoreprezentativnu propagandu – viccvc i kvazinaucna istrazivanja u popu-
Iarnoj stampi, ciji sc rczuItati objavIjuju na prvim stranama. Odgovor koji mi
sc cini najvcrovatnijim jcstc da jc za Srbc danas, kao i za onc u "tursko doba",
ostaIo maIo domcna u kojima bi sc aIirmisaIi iIi bar ravnopravno uccstvovaIi,
tako da im ne preostaje ništa drugo nego da svoju kulturnu intimnost, radi
zabave, relaksacije ili utehe, ospoljavaju na svoju štetu. To je, kako nekada
tako i danas, nacin odbranc i jcdna od strategija taktizovanja "viškom" usled
opažljivog "manjka" u vidljivim i proverljivim parametrima savremenog druš-
tvenog konteksta.
Konacno, Iunkcija ovog stcrcotipa danas jc skoro ista kao i nckada, jcdino
sto savrcmcni Srbi nc znaju tacno ko su danas njihovi "Turci".
Hipotcticki, cak i kada bi to znaIi, iIi htcIi da pronadu svog 'Drugog', odno-
sno 'neprijatelja' nasuprot komc bi odrcdivaIi svojc 'koIcktivno sopstvo', ne
znaci da bi im to saznanjc pokazaIo sta oni jesu. Sigurnost u ono što
'kolektivno sopstvo' nije tck jc jcdna od kratkorocnih taktika – ncsrccno i lako
izabran nacin da sc sakrijc ncsigurnost u pogIcdu svog 'kolektivnog sopstva'.
Danas je jasno da neupitnost nacionalnog samorazumevanja nema mnogo
veze sa svojstvima i predstavama koje mu se po navici pripisuju, ali tip ovih
predstava ima veze sa 'imidžom' kolektiva i 'predznakom' svakog njenog pri-
padnika: usvojimo li imagološki stav da je 'nacionalni karakter' zapravo etnic-
Govdana evi
Antropol ogi ja 3 (2007)
68
ki stereotip, onda je on tek stilsko sredstvo pozitivnog ili negativnog profilisa-
nja kolektivnc propagandc. I tako shvaccn, on nijc zancmarIjiv, kako nckada
tako ni danas, kada su se stvari po ovom pitanju bitno promenile, posebno iz
spoljašnje perspektive. Naime, u vreme nastanka analizovanih pesama,
'nacionaInost' iIi prcciznijc 'narodnost' biIa jc vczana sa osccanjcm zajcdniš-
tva, odnosno sa 'narodnom svcscu' o zajcdnickoj pripadnosti, a nc sa ideologi-
jom, kako je to od devetnaestog veka pa sve do našeg vremena. Iako osccaj-
nost u pogledu nacionalnih pitanja tokom vremena nije izgubila na snazi,
neupitnost samorazumcvanja o komc jc rcc danas najvisc ima veze sa sagla-
snoscu oko korpusa kulturnih vrednosti, markera društvene istorije kolektiva i
jasno profilisanih ciljeva: ta saglasnost je u novije vreme uvek državni projekt
– nacin drustvene organizacije i stvar stalnog preispitivanja i prevrednovanja,
odnosno kontinuiranog 'rada na kolektivnom pamccnju' i njcgovom priIago-
davanju novonastaIim potrcbama. U tom okviru trcba posmatrati prcdstavc i
sva vrednosna odrcdcnja iz srpskog vcrnakuIara koja sc do danas prcpoznaju
kao nepromenljivi zajcdnicki imcnitcIj.


Literatura

D. I. BjcIic, I L.KouI, (2003), ScksuaIizovanjc Srba, BaIkan kao mctaIora: izmcdu
gIobaIizacijc i Iragmcntacijc, D. I. BjcIic i O. Savic (ur), Bcogradski krug, Bco-
grad, 352-387.
Dvornikovic, VIadimir (1995), "Žena kao problem", Borba ideja, NIU Službeni list
SRJ, Tersit, Beograd, str.203-208.
Dcric, Gordana (2003), "Svakodnevne diskursivne prakse o "osobinama naroda" i
važnosti nacionalnog identiteta", Politika i svakodnevni život. Srbija 1999-2002.
(Ur. Z. GoIubovic, I. Spasic, D.Paviccvic). IFDT, Bcograd, str. 175–211.
Dcric, Gordana. (2005), Pr(a)vo Iicc mnozinc. KoIcktivno samopoimanjc i prcdsta-
vljanje: mitovi, karakteri, mentalne mape i stereotipi. Institut za filozofiju i druš-
tvenu teoriju / IP"FiIip Visnjic", Beograd
Fiske, T. Susan (1995), "Controlling other people: The impact of power on
stereotyping". In: Culture and psichology (eds. Goldberger, N.R., Verof, J. B.)
New York University Press:New York and London
ForcI, August (1926), Eticki i pravni sukobi u poInom zivotu (u braku i van braka).
Izdavacka knjizarnica "Napredak", Beograd
Gczcman, Cojstvo i junastvo starih Crnogoraca, Cctinjc, 1968.
Hall, T. Edward, (1990), The Silent Language. Anchor Books Doubleday, New York
Hercfeld, Majkl (2004), Kulturna intimnost. Socijalna poetika u nacionalnoj državi.
Biblioteka XX vek, Beograd
Kolozova, Katerina (2003), "Idcntitct /jcdinstva/ u izgradnji: O smrti BaIkana i rodcnju
Jugoistocnc Evropc", BaIkan kao mctaIora: izmcdu gIobaIizacijc i Iragmcntacijc.
(Ur. Dusan I. BjcIic i Obrad Savic) Bcogradski krug, Bcograd, str. 295-307.
Pol ni steveoti p u etni kom. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
69
Kostic, D. AIcksandar (1978), ScksuaIno u srpskoj narodnoj pocziji. Mcdicinska
knjiga, Beograd-Zagreb
Kurzon, D. (1998), Interpreting Silence: Discourse of Silence. Pragmatics and
Beyond New Series, Amsterdam
Leerssen, Joep (2000), "The Rhetoric of National Character: A Programmatic
Survey", Poetics Today, Vol. 21, No. 2, pp. 267-292
Lippman, Walter (1922), Public Opinion, Hartcourt&Brace, New York
W. J. M. Mackenzie, The Study of Power, Power, violence, decision, Penguin Books,
1975, 49-61.
Markovic, J. Prcdrag (2002), "Civilizacija protiv varvarstva – Prilog teoriji zajednic-
kog porckIa ctnickih stcrcotipa", u: Nova srpska poIiticka misao. Poscbno izdanjc
3, s. 5-31
StcI. Karadzic, Vuk (1987), Srpskc narodnc pjcsmc I , II. Prosvcta-Nolit, Beograd
StcI. Karadzic, Vuk (1987a), Srpskc narodnc posIovicc. Prosvcta-Nolit, Begrad
Tolstoj, I. Nikita (1995), Jezik slovenske kulture. Prosveta, Niš


Govdana evi

THE SEXUAL IN THE ETHNICAL: AN ADDITION TO SERBIAN
IMAGOLOGY

The article deals with explanatorily relevance of the concept of stereotype in one
of its original meanings – as a "mental image". This meaning of stereotype is starting
point for further differentiations between linguistic and behavioral stereotypes (in
sense of non-verbal and expected reactions); universal and particular stereotypes; self-
representative and introspective stereotypes; permanent and contemporary stereo-
types; finally and most importantly for our purposes, difference between silent and
audible stereotypes. The first part of this article discusses functions and makes differ-
entiation of stereotypes. In the second part, the relations of silent and audible stereo-
types are tested against introduction of "innovative vocabularies" in popular inheri-
tance. In other words, the explanatory power of this differentiation is investigated
through an analysis of unconventional motives in Serbian epic poems. The goal of the
argument is to clarify a procedure of self-creation of masculinity as a relevant feature
of "national character" through "tactic games" of silent and audible stereotypes. Ex-
amination of these "poetic strategies" has a two-fold function: to illustrate the process
of construction of particular features of "ethno-type", on the one hand, and to check
hypothesis and models which are considered as frameworks of stereotype analysis, on
the other.

Antropol ogi ja 3 (2007)
Ljiljana Gavvilovi
ljiljana.gavrilovic@sanu.ac.yu
Or i gi naI ni naucni r ad
UDC 39-054.74(=163.4)
325.254(=163.4):316.77


Srpske izbeglice na Internetu:
izmeu odbijanja i pvihvatanja vealnosti


Apstrakt: U radu sc govori o nacinima prezentacije srpskih izbeglica iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine na Internetu – razmatra se sadržaj njihovih prezentacija i novi
nacini konstruisanja njihovog ctnickog/manjinskog/kuIturnog grupnog idcntiteta. Rad
treba da pokaže: a) kako se u savremenom trcnutku idcntitcti (ctnicki, grupni) na
Internetu konstruišu nezavisno od zajednice življenja na istom prostoru, i to, u zavis-
nosti od diskursa, oko/na osnovu potpuno razIicitih simboIa (jczik, pismo, uspomcnc,
"tradicija", mržnja prema drugima, ksenofobija, nostalgija); b) da jezik i pismo ne
moraju biti prcsudnc granicc izmcdu grupa, niti su obavczni kohczioni Iaktor na nivou
svih koji ih koristc, da sustinsku granicu cini diskurs, odnosno vidcnjc scbc i sopstve-
nog odnosa prcma drugima, i c) da, cak i u sIucaju zatvorcnih grupa, zasnovanih na
odbijanju komunikacijc sa drugima, sama tchnoIogija stvara mogucnost za postcpcno
prevazilaženje barijere mi/drugi.
Kljune vei: Srbi, izbeglice, Internet, identitet, jezik, pismo.


Politiki okviv

Tokom devedesetih godina dvadesetog veka, dok su se u svetu dešavali
procesi globalizacije i intenzivni razvoj Interneta, u bivšoj Jugoslaviji tekao je
proces tranzicije i, istovremeno, razgradnje države. U ratovima 1991-1996.
formirane su Hrvatska i Bosna i Hercegovina, Makedonija i Slovenija su se
odvojiIc bcz rata, dok su Srbija i Crna Gora ostaIc u zajcdnickoj drzavi svc do
2006. godine. Sve do ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini živeo je visok
procenat Srba, koji su geografski, ali i kulturni prostor delili sa Hrvatima i
Muslimanima (danas Bošnjacima). Veliki deo ovih Srba, koji su se podelom
drzavc nasIi van "maticc", bio jc prinudcn da sc iscIi sa prostora na kojima su
zivcIi i potrazi utocistc u Srbiji, zcmIjama zapadnc Evropc iIi na drugim kon-
tinentima (Amerika, Australija). Ratovi su proizveli više od tri miliona izbe-
gIica i rascIjcnih Iica ukupno, od ccga oko miIion i po cinc Srbi.

Rad je rezultat istraživanja na projektu br. 147020: Srbi/a i:meau tradicionali:ma i
modernizacije – etnoloska i antropoloska proucavan/a kulturnih promena, koji u celini
finansira MN RS.
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
71
Tokom poslednjih 15-tak godina ukupna javna retorika na ex-jugoslovenskom
prostoru bila je bazirana iskIjucivo na nacionaInom (nacionaIistickom) diskursu,
u funkciji re-izgradnje nacionalnih identiteta i formiranja novih država. S druge
stranc, jos od XIX vcka i romanticarskc idcjc o pansIovcnstvu, nacionalna reto-
rika jc biIa osnov svih programa poIitickc rckonstrukcijc drustva u svim južno-
sIovcnskim zcmIjama (kojc su sc tada naIaziIc podcIjcnc izmcdu Austro-
Ugarskc, Turskc i Srbijc). Cak i u pcriodu komunizma (1945-1990), kada je
nacionaIisticki diskurs bio dircktno suprotstavIjcn prctpostavIjcnom idcjnom
redu, odnosno vladajucoj idcoIogiji, impIicitno sc ugradivao u svcst svakog
pojedinca koji je prošao kroz redovni obrazovni sistem, jer obrazovni sistem
(narocito program uccnja matcrnjcg jczika i istorijc) dobrim dcIom bio zasno-
van na romanticarskom diskursu.
1

Postkolonijalni/postmoderni period doneo je sa sobom, kao posledicu prei-
spitivanja i dckomponovanja dva vcka vazccc normativnc poIitickc/kuIturnc
stvarnosti, krizu identiteta na svim nivoima. Ona se jasno prepoznaje u bujanju
novoromanticarskih ctnickih/nacionaInih/kulturnih pokrcta sirom svcta, narocito
u zajednicama koje tokom 19. veka nisu proživele grupnu homogenizaciju i
samoidentifikaciju – bilo da su se nalazile van okvira evropskog/hriscanskog
gcopoIitickog okvira romanticarskog Iormiranja nacionaInih drzava, da, iako
obuhvaccnc nacionaInim drzavama, nisu uspcIc da izgradc i/iIi ostvare željeni
idcntitct, iIi da su, u mcduvrcmcnu, izgradiIc ncki novi, u 19. vcku jos ncprizna-
ti iIi, cak, ncpoznati idcntitct.
Problemi identiteta proisticu iz same savremene stvarnosti, koja, prema Marku
Ožeu, stvara novu usamljenost: pojedinac je sam, izdvojen u mnoštvu drugih sa
kojima deli isti prostor, ali ne uspostavlja (socijalne, ritualne, bilo kakve mcduIjud-
ske) relacije.
2
Kako se identitet uvek i samo gradi u odnosu na druge, bez relacija
nema ni identiteta. Istovremeno, kako su razIiciti grupni identiteti deo individual-
nog, Iicnog identiteta i vice versa, ugrožavanje Iicnog (ko sam ja?) ugrožava i sve
varijante grupnih (ko smo mi?) identiteta – etnickc, poIitickc, kuIturne etc.
Vccina dcIinicija kuIturc bazira sc, ckspIicitno iIi impIicitno, na sadrzaju,
dakle onome što se može videti i opisati relativno jednostavno. Sadržaj (tekst)
podrazumcva cIcmcntc kuIturc: jczik, pismo, rcIigiju, srodnickc vczc, odcvanje,
shvatanje lepog, idealne obrasce mišljenja i ponašanja, koncept vremena, kon-
cept univerzuma... Tako definisanoj kulturi se, po pravilu, i daje "nacionalni"
identitetski predznak, kako se to tokom devedesetih godina dvadesetog. veka
dešavalo ne samo na južnoevropskom prostoru, nego širom sveta, a što je jedan
od odgovora na procese globalizacije.

1
Lj. GavriIovic, MuItikuIturaIizam u Vojvodini, Zbornik radova "Susrcti kuItura",
Filozofski fakultet, Novi Sad, 2006, 195-203.
2
M. Ože, Nemesta – uvod u antropologiju nadmodernosti, XX vek, Beograd, 2005,
73-101
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
72
Definisanje kulture/identiteta sadržajem postavlja pitanje izbora elemenata
sadržaja koji služe kao identifikatori. Unutar tzv. "srpske" kulture, definisane
pre svega jezikom (srpski) i rcIigijom (pravosIavno hriscanstvo), postoji niz
kulturnih modela koji se objektivno razlikuju po drugim elementima sadržaja
– socijalnoj organizaciji, koja može biti teritorijalna ili rodovska u tradicij-
skim i/ili otvorena u novijim, gradskim modelima kulture, idealnim obrascima
ponasanja i vidcnja svcta, nacinu privrcdivanja, cIcmcntima matcrijaInc kuItu-
re – stanovanju, kuhinji, odevanju...
Istovrcmcno u muItinacionaInim srcdinama, kakva jc citava jugoistocna Ev-
ropa, isti realni elementi sadrzaja kuIturc javIjaju sc kod pripadnika visc iIi cak
svih nacionaInih grupa sa jcdnog podrucja. Jczik jc, i porcd poIitickih nastojanja
da sc izdvoji kao poscban i razIicitih imcna, zajcdnicki za Srbc, Hrvatc, Bosnja-
ke, Crnogorce.
3
Iste tradicijske tipovc kuca i ogranizaciju okucnica vidimo kod
Srba, Madara i SIovaka u Vojvodini, aIi i kod Srba i Hrvata u Hrvatskoj, Srba i
VIaha u istocnoj Srbiji, Srba i MusIimana u Bosni i Hcrccgovini, Srba, Bugara i
Makedonaca u centralnobalkanskoj zoni. Ista im je ishrana, osim razlika koje
proisticu iz vcrskih zabrana, nacin privrcdivanja i niz drugih cIcmcnata kuIturc,
ukIjucujuci nckc obicajc koji nisu hriscanskog porckIa.
Tako sc u nacionaInim razdvajanjima, u juznosIovcnskom sIucaju, kao di-
stinktivni identifikator u bi/multilingvalnim sredinama pojavljuje jezik, koji je
primarni cIcmcnt idcntiIikacijc (onaj koji jc dât samim rodcnjcm), dok jc sc-
kundarni religija.
4
U monolingvalnim a bi/multinacionalnim sredinama reli-
gija se pojavljuje kao primarni identifikator, s tim da sc, bar u sIucaju srpskih
grupa, kao sckundarni najccscc apostroIira ciriIicno pismo.


Internet: identifikacija vs getoizacija

Za kulture malih država/naroda, koje su oduvek u senci velikih, finansijski i
organizaciono mocnijih, Intcrnct jc otvorio mogucnost da sc ukupno kuIturno
nasIcdc prczcntujc na najsircm moguccm nivou i da mu sc jasno dcIinisc mcsto
unutar mrczc cvropskih/svctskih kuItura. Isto vazi i za ctnickc/nacionaInc grupc
koje nikada nisu uspele da oforme nacionalnu državu (Aromune, Kelte, Baske,
KataIoncc i sI.), kao i onc koji su podcIjcni izmcdu visc razIicitih država.
Iako je Internet globalna mreža, prostor unutar njega segmentira se na raz-
Iicitc nacinc, u skIadu sa intcrcsovanjima (potcncijaInih) posctiIaca, korisnika

3
D. Jovanovic, J. Pctrovic, S. Madic, Parodija tragicnog (kic kao konstitucns poIi-
tickc i kuIturnc idcoIogijc), Niš, 2002, 75-79.
4
B. Zikic, Konstrukcija identiteta u dualnoj etnokulturnoj zajednici – Bcccj i oko-
lina, U: Tradicionalno i savremeno u kulturi Srba, EI SANU Posebna izdanja 49,
Beograd, 2003, 294.
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
73
i aktivnih uccsnika u krciranju sadrzaja intcrnct Iokacija. Jcdan od mogucih
nacina scgmcntiranja i uokviravanja jc i korisccnjc jczika – sajtovi na jezi-
cima malih naroda i grupa su realno zatvoreni prostori u kojima se odvija
unutargrupna komunikacija, u kojoj mogu da uccstvuju samo i jedino oni koji
razumeju/govore jezik grupe. To može u izvesnom smislu biti i getoizacija,
jcr sc korisccnjcm "maIih" jczika oncmogucujc dijaIog/komunikacija sa pri-
padnicima drugih jczickih/kuIturnih tradicija, sto vcoma cIikasno ogranicava
prostor delovanja manjinskih zajednica na Internetu. Istovremeno, tako se
umanjujc mogucnost rcprczcntovanja svojc kuIturc worIdwidc, aIi sc ostvaru-
jc komunikacija izmcdu cIanova koji sc osccaju kao pripadnici grupc, bcz
obzira na trenutno mesto boravka.
Svi srpski "izbcgIicki" sajtovi su iskIjucivo na srpskom jcziku, dakIc na-
menjcni su Srbima worIdwidc, i to samo onima koji su sacuvaIi jczik – ne
iseljenicima iz 3., 4. ili još starijih generacija, koji su u velikoj meri zabora-
vili/napustili srpski jezik ili se njime teško koriste.


Imena domena

Izbor imena domena sajtova Srba iz Hrvatske i BiH (Federacije i RS), kao i
izbeglica sa tih ex-Yu prostora eksplicitno odražava odnos njihovih autora pre-
ma novoformiranim balkanskim državama iz kojih su potekli i u tom smislu je
izraz njihovog poIitickog stava. Po praviIu su to imcna domcna sa nastavkom
".com", ".net" ili ".info" – dakle imena registrovana u registru imena domena
Sjcdinjcnih Amcrickih Drzava, koji sc danas smatraju intcrnacionalnim, jer su
komercijalizacijom postali dostupni i internacionalnim korisnicima i najviše su
zastupIjcni. Drugu, takodc vcIiku grupu, cinc sajtovi cija imcna imaju ".yu"
TLD, (".co.yu, odnosno ".org.yu"). To su, dakle, nastavci koji oznacavaju srpski
Internet prostor, jer još uvek pripadaju registru imena domena Srbije,
5
iako se
Iakticki odnosc na JugosIaviju (yu
6
jc biIa oIicijcIna mcdunarodna oznaka za
Jugoslaviju: celovitu – onu koja je postojala do 1991. godine i smanjenu, koja je
obuhvatala Srbiju i Crnu Goru u periodu 1991-2003.) Lokacija na adresama iz
hrvatskog (.hr) ili BiH (.ba) registra nema uopšte.
Ovakav izbor imena domena ukazuje na potpuno odbijanjc novc poIitickc
realnosti: odbijanje da se prihvati postojanje novih država i, samim tim, odbi-

5
I pored više pokušaja da se ccTLD promeni od 2003. godine, od kada se država
zvala Državna zajcdnica Srbija i Crna Gora, to jc uradcno tck posIc razdruzivanja
drzava cIanica. http://en.wikipedia.org/wiki/.rs
6
Crna Gora je, i pre formiranja samostalne države 2006. godine, unutar zajednice
imala svoju oznaku: ".cg.yu", da bi 2006. godine bio uspostavljen ".me" ccTLD.
http://en.wikipedia.org/wiki/.me
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
74
janje svog manjinskog statusa unutar njih (iako to za BiH zapravo ne važi, jer
su Srbi tamo konstitutivni narod),
7
i tretiranje .yu nastavka kao oznake srp-
skog jczickog/kuIturnog prostora na Intcrnctu, sIicno kako jc sc to shvata kod
upotrebe .cat i .gal nastavaka.
8
Mcdutim, ".yu" jc: "A country code top-level
domain (ccTLD) ... a top-level domain used and reserved for a country or a
dependent territory"
9
, dok su troslovni ".gal" i ".cat" generic domains koji se
odnosc na jczicki, a nc gcograIski i/iIi geo-poIiticki) prostor
10

Tako se ".yu" TLD i danas koristi u funkciji iskazivanja srpskog nacional-
nog/kuIturnog idcntitcta. Zacudujucc jc, mcdutim, da nijc pokusao da uspos-
tavi ".srb" TLD, koji bi eksplicitno iskazivao pripadnost srpskoj kulturi i bio
oznaka srpskog jczickog prostora na Intcrnctu. To bi mogIo da ukazc na im-
pIicitan poIiticki stav da jc cx-Jugoslavija bila država u kojoj su srpska nacio-
naIna, pa i jczicka/kuIturna prava biIa zasticcna (visc ncgo sada), aIi i na izvc-
stan stepen nostalgije za bivšom državom.


Izbeglike lokacije

Srpskc "manjinskc" iIi "izbcgIickc" Iokacijc razvijaIc su sc u tri osnovna
pravca.

1.

Najvcca grupa sajtova predstavlja cist izraz nostalgije (http://www.kista-
nje.co.yu/, http://www.kistanje.net/, http://www.krajina.nct/ i niz sIicnih). Nji-
hov sadrzaj cinc ugIavnom opisi i fotografije kraja, obicaja, muziku i folklor,
ono što iseljenici sami vide kao predstavu sebe i svoje kulture u kraju iz koga su
otišli. Ovi sajtovi najccscc nisu visokog tehnološkog nivoa, niti imaju puno
sadržaja, iako se vidi zcIja da sc sto jc mogucc Icpsc oblikuju.

7
Više o imenima domena kao pokazatelju nacionalnog identiteta: E. Wass, Intro.
In: E. Wass (ed.), Addressing the World: National Identity and Internet Country Code
Domains, Rowman & Littlefield, 2003, http://www.addressingtheworld.info/intro.pdf.
8
P. Masip, J. Lluís Micó, The fight of a minority language against the weight of
globalization: the case of the Catalan on the Internet, Internationalizing Internet Stud-
ies workshop at INTERNET CONVERGENCES, Association of Internet Researchers
annual conference, Brisbane, Australia, 28-30 September 2006.
Mcdutim, ".cat TLD jc gcncricki domcn, tj. nijc dcIinisan tcritorijom poput
ccTLD-ova." http://en.wikipedia.org/wiki/.cat
9
http://en.wikipedia.org/wiki/CcTLD
10
Od juna 2006. ccTLD za Srbiju jc .rs, koji cc poccti da sc upotrcbIjava od 2007.
godine. http://arhiva.elitesecurity.org/t20025-Srbija-Crna-Gora-koje-ce-biti-ime-
domena-Internet-domen-Srbije-RS-SS-SP-SQ-SW-ili-SX;
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
75
Tipicna sadrzaj karaktcristican za Iokacijc ovog tipa jc:

"Pozdrav mojim Kninjanima i svim ostalim iz RSK, dje god da smo naša
su srca uvijek na istom mjestu tamo kod gora i ravnica našeg preljepog kraja. I
hiljade 'oluja' ne mogu to da nam uzmu, jer MI SMO KRAISNICI SAD, I
ZAUVJEK!"
http://www.knin.org.yu/

Na ovim sajtovima po pravilu nema ni pomena o njima danas – gde žive, šta
rade, šta misle, šta znaju, dakle: šta sve mogu da ponude starom kraju s jedne i
svetu s druge strane. To su slike sveta koji je neumitno prošao, idealizovane upra-
vo njcgovom ncpovratnoscu. Oni su prosIost, bcz sadasnjosti i buducnosti. Insi-
stiranje na istoriji – ugIavnom idcaIizovanoj u romanticarskom maniru – i, vcc
davno u praksi napuštenoj tradiciji, jasno govori o nedostatku ideje da su oni
tamo i danas (cak i ako su privrcmcno rascIjcni), dakIc nc nosi idcju o povratku
u stari kraj. Njihova poruka je: pogledajte, naš kraj/naše mesto je divan/divno,
mi ga volimo i pamtimo, kao sto pamtimo i nase obica/e. Ipak, otisli smo :a
uvek, deo našeg srca je ostao tu, ali je naš život u našem starom kraju istorija.

2.

Druga grupa lokacija je, svojom postavkom i sadržajem, okrenuta sadašnjem
trenutku i komunikaciji u najširem smislu rcci. Najznacajniji predstavnik ove
grupe je, nesumnjivo, SerbianCaffe (http://www.serbiancaffe.com/), koji je godi-
nama bio jedan od najposcccnijih sajtova na srpskom/srpsko-hrvatskom jczickom
prostoru, i od samog pocctka, 1996. godine, imao za cilj okupljanje ne samo ljudi
izbeglih sa ex-Yu prostora u razvijene zapadne zemlje, vcc i onih koji su ostali u
matici, odnosno održavanje visokog nivoa komunikacije ljudi sa celog ex-Yu
prostora. SIicnog su karaktera i pojedini lokalni sajtovi, koji nastoje da okupe na
istom mestu bivše i sadašnje stanovnike odrcdcnog prostora, kakav je Knin.org.yu
(http://www.knin.org.yu), ili Krajina Network (http://www.krajinanetwork.com),
ali i svc drugc koji su zaintcrcsovani za kuIturu tog podrucja, shvaccnu nc kao
spoj idealizovane tradicije i folklora, nego kao totalitet. Na ovim sajtovima je
centralno mesto zbivanja forum, u kome posetioci razmenjuju mišljenja o razli-
citim tcmama – od politikc, prcko rcIigijc, do sporta i odnosa izmcdu poIova.
Karaktcristika ovih Iokacija jc pristojan tchnoIoski nivo, praccn visokim nivo-
om tolerancije i uvažavanja, dakle potpuno pridržavanje onoga što se smatra
lepim ponašanjem na web-u. Tome doprinose moderatori foruma, koji brišu
poruke sa uvredljivom sadržinom, bcz obzira na to da Ii su uvrcdc Iicnc, iIi su to
poruke nacionalne, verske, polne mržnje/netolerancije.
Poruka svih ovih lokacija je: ma gde živeli znamo ko smo, i, kao što že-
limo da drugi uvaže nas, naš jezik, kulturu i veru, tako i mi uvažavamo njih.
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
76
Oni su pravo lepo lice Srba doraslih za uklapanje u evropske i svetske inte-
gracijc, bcz straha od gubitka idcntitcta i sa punom svcscu da su nosioci kuI-
turnog modela koji ima šta da unese u svetsku baštinu.

3.

Trccu grupu cinc lokacije usmerene na održavanje unutar-grupne kohezije,
bez obzira na to gde se pripadnici grupe nalaze. Idealni primeri ove vrste su saj-
tovi Polaca.kom (http://www.polaca.com/) i 2!casa.kom (www.trebinje.com)
11
.
Na tim sajtovima se okupljaju iseljenici iz Kninske Krajine, i šire severne Dal-
macije, cija je osnovna premisa ocuvanjc "izvorne" tradicije svih Krajišnika (Po-
Iaca), odnosno Srbi iz BiH (Trebinje), bez obzira da li danas žive u Hrvatskoj,
Republici Srpskoj, Federaciji, ili su se iselili u zemlje van balkanskog prostora.
Ovi sajtovi imaju izuzctno visoku poscccnost i zavidnog su tchnoIoskog nivoa,
koji jc, mcdutim, u potpunoj disharmoniji sa sadrzajcm. Samo njihovo postoja-
nje u direktnoj je suprotnosti sa idejom medukulturne komunikacije, jer insisti-
raju na odrzavanju kohczijc grupc i cvrstih granica prcma svima koji nisu pri-
padnici grupc, a osnovna prcmisa im jc ocuvanje "izvorne" tradicije svih Kra-
jisnika/Srba iz BiH. S obzirom na rcIativno vcIiku poscccnost ovih sajtova, ali i
potpuni nesrazmer tehnološkog nivoa (koji je zavidan) i sadržaja, oni zahtevaju
detaljniji opis i analizu.
Vcc na naslovnoj strani sajta Polaca.com nalazimo opis i defisani cilj postoja-
nja:

Polaa jc jcdno od najvccih scIa u Kninskoj Krajini. Ovaj sajt jc posvcccn na-
rodu ovoga krškog kraja i kamenjara, koji je kroz vjekove uspio opstati na
ovim prostorima, ocuvati svoju pravosIavnu Hriscansku vjcru, svojc obicajc i
tradicije, dok ih ne izdadoše bezbožnici.

zatim opis nekoliko okupljanja Polacana van maticc i pcsmu:

U Kanadi daIckoj prcko mora siva Krajisnika puno iz PoIacc ima.
Za rodnim scIom srca njima patc, u PoIacu ccsto pozcIc da sc vratc.
Za obicajc starc i poIacku sIavu, sagradiIi u OkviIu jcdnu crkvu maIu.
Crkvica je lijepa, iako je mala, ona nosi ime Sv. Petra i Pavla.
Kada dodc Ijcto, prodc hIadna zima, kod crkvicc puno PoIacana ima.
PoIacani svi rado tamo svratc, da popiju vina i igraju kartc.
I ccsto tamo pcccnjc mirisc, tada sc skupi PoIacana visc.
Sastaju sc ccsto ah tc Ijcpotc, da maIo popricaju i igraju baIotc.

11
"Ovaj portaI jc zvanicno pocco sa radom 5. jula 1998. godine pod imenom
Srpski portal Trebinje.Kom, a na petu godišnjicu rada 2003. godine je preuzeo infor-
mativni servis personalizovanih vijesti 24sata.kom i od tada nasupaju zajedno pod
jedinstvcnim imcnom Srpski portaI 24casa.kom." http://www.trebinje.com/
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
77
Sajt sadrzi opisc obicaja tipa:

Petrovdan TradicionaIni PoIacki sajam, odrzavo sc svakc godinc dvancstog
Jula, kod crkve Sv. Petra i Pavla. Narod bi išo najprije u crkvu, obilazili bi i
prckadivaIi grobove na groblju pokraj crkve.
Cure i momci su igrali kolo, pjevalo se, groktilo. Momci bi zagledali cure i
na kraju dana, ako bi sc cura i njczini sIoziIi, vodiIi jc kuci.
Sakupljo se narod iz cijele Kninske krajine. Natjecali su se u umetanju, pe-
kli su se janjci, Bili i Ccko praviIi najvcci godisnji promct. A Mijo Masic do-
gonio snjcg iz Dinarc u vrccami i prodavo Icdcnu vodu, vicuci: 'Lcdcnc, snjc-
žene, srce ladi usta sladi, navali narode!'"

i veoma veliku zbirku pesama, prvenstveno novokomponovanih tugovanki za
Krajinom u izvodcnju novoosnovanih pcvackih grupa kao sto su Srpska Tro-
mcda iIi Jandrino Jato, sa nasIovima: S/ecan/e na Kra/inu, Oj Krajino, krvava
aljino, Blago tebi Lazare u grobu i tekstovima tipa:

Bio sam u Austriji, Njcmackoj i Svici,
aI mc srcc vucc dc su Krajišnici.
Bio sam u Rumuniji, išao do Rima,
al ljepote nigdje nema što Krajina ima.
Bio sam u Amcrici, iso do Cikaga,
aIi bratc nista ncma bcz kucnoga praga.
Svud po svjetu ja sam bio, svud me sudba prati,
aI Krajina mcnc zovc kuci da sc vratim.

Ili

U boj idc Srbadija junacka protiv srpskih dusmana,
U boj ide Srbadija ognjena protiv srpskih dušmana,
Za krst, za krst Ncmanjica, za sIavu, za sIavu ObiIica.

DakIc, sudcci po sadrzaju sajta, ocuvanjc krajiskc tradicionaInc kuIturc sa-
stoji sc od: ocuvanja IokaInc varijantc jczika, ciriIicc, pojcdinih obicaja i cIe-
menata tradicionalne kulture za koje nije potrebno utvrditi kada su (i da li su)
rcaIno biIi korisccni, novokomponovanog IoIkIora, hcrojskog/borbcnog na-
stupa prcma drugima, igranja baIotc i pcccnja "janjaca", odnosno, Iogicno sc
može pretpostaviti, to su elementi tadicionalne kulture za kojima iseljenici iz
Krajinc zaIc i koji ih povczuju, cak i u izbcgIistvu. To bi trcbaIo da budc
osnov njihovog identiteta.
Mcdutim, ocigIcdno jc da tako prcdstavljen sadržaj tradicionalne kulture
zapravo odgovara mitskoj prcdstavi o ZIatnom dobu, koja jc, u ovom sIucaju
smcstcna u Kninsku Krajinu, u ncko ncodrcdcno, ncdcIinisano vrcmc za kojc
jc jcdino izvcsno da jc biIo prc rascIjavanja. U potpuno romanticarskom ma-
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
78
niru, to jc zaI za sigurnoscu i topIinom patrijarhaInog drustva, ncuzncmirava-
nog nicim izvan, san o patrijarhaInom raju. KIjucno pitanjc kojc sc ovdc pos-
tavIja jc: sta tako shvaccno idcaIno doba/idcaIno drustvo nc podrazumcva?
Idealizovani patrijarhalni raj gubi iz vida blato, svinjce, krvnu osvetu, nedos-
tatak individualnog identiteta i sve ostalo što je integralni deo ruralno-patri-
jarhaInc baIkanskc tradicijc, ukIjucujuci i ogroman proccnat IunkcionaIno
nepismenog stanovnistva,
12
što je, naizgled u potpunoj suprotnosti sa idejom
uspostavIjanja komunikacijc Intcrnctom. Ipak, on jc upuccn onima koji sc
osccaju pripadnicima grupc koji nastojc da odrzc status quo i ncmaju nikakvu
zcIju, niti potrcbu, da na biIo koji nacin komuniciraju sa svctom.U toj prcd-
stavi nema ni traga realnog života – privrcdivanja, skoIovanja, socijaInih od-
nosa... Sajt Polaca.kom je, zapravo transpozicija tradicijskog idealnog modela
u novu formu, sa pokušajem stvaranja virtuelnog okruženja koje odgovara
idealtipskom modelu kulture/društva
13
, kako ga danas vide/žele da ga vide
iseljenici iz Krajine.
NajzivIji dcIovi svih ovih sajtova su Iorumi, u kojima posctioci/cIanovi
razgovaraju o raznim temama. To se najeksplicitnije vidi u radu sajta 2! ca-
sa.kom (http://www.trebinje.com). Po praviIu, najvcca guzva jc u tcmama
vezanim za politiku (to je tako na celom ex-Yu prostoru, od samog uspostav-
Ijanja ovog nacina komunikacijc, tokom 90-tih godina).
Poruka jednog od moderatora foruma:

"Vlada RS svoj izveštaj, pre dva meseca dostavljen Domu za ljudska prava
u BIH, zasniva na podacima Ministarstva odbrane, policije i Obaveštajno-bez-
bednosne službc. 'U pcriodu od 14. do 17. juIa vcci broj bosnjackih zatvorc-
nika sa bratunackog podrucja autobusima i kamionima prcvczcn na podrucjc
opštine Zvornik, gdc su biIi pritvorcni na visc Iokacija ... U tc svrhc korisccni
su objekti poljoprivrednog dobra Vranjevo, osnovna škola Orahovac, Tesko-
vci, Rodcvici i Dom kuIturc u PiIici', navodi se u izveštaju. 'U tim mestima je
vcci broj zarobIjcnih Bosnjaka pogubljen'..."

Lista foruma > Politika > Izvještaj Vlade RS o Srebrenici prvi put u javno-
sti,
diskusija od 3. – 6 novembra 2003. izazvala je više komentara tipa:

"Malo, malo, slab je bio ucinak, iduci put ga moramo popraviti, da bi dobili
bolje ocjene."
uscrnamc "tupan", Iokacija: Ncmacka




12
Po podacima iz 2003. godine oko 25% stanovništva u Srbiji nije opismenjeno,
od ccga su 80º zcnc.
13
Do te mere da se Forum/Message Board zove "prelo".
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
79
Uccsnici u diskusiji, koji sc nisu sIoziIi sa ovim komcntarom, dobiIi su od-
gvor:

"Samo se ti ulizuj, zali ih i stidi se, ali da znas neces dugo, do prve prilike
kad ih zapane, da ti stave noz pod grlo, sjetices se placenika i tupana."
username "tupan"



Tcma: Pogorsano zdravIjc BiIjanc PIavsic
14
, izazvaIa jc sIcdccc rcakcijc:

"Niti je pred bogom grehota, niti od ljudi sramota, ubiti baliju. Bog nas ka-
znjava zato sto ih nismo sve pobili. Ostavit baliju da zivi, to je pred bogom
grehota a kod ljudi sramota.
Mi smo krivi samo zato sto smo zivi.
Al neka opet cemo, morat da koljemo.
Bolje mi nego oni."
username "tupan", 15. 09. 2003

"Nijc ona ubijaIa, mi mIadi smo ubijaIi aIi samo sIabo, jcr sc vidi iz priIozc-
nog da nismo postigIi pun uspjch cim gamadi ima ovoIiko po Srpskim Ioru-
mima, kao du su pIaccni da "ScIamaju" po nasim stranicama!
NOŽ, ŽICA, SREBRENICA !!!!
AKO BOG DA I NEDELjA SVETA, RADOVAN
15
CE PO BRCKOM DA
ŠETA!!!"
username "Opa", 16. 09. 2003.

"Shto se tiche B.Plavshic, imala je sve prilike da bude veliki drzavnik i
Srpski narod ju je volio. Od svih politichara, mozda najvishe. Medjutim, upala
je klopku i pochela saradjivati sa Evropskom Zajednicom i polako ali sigurno,
pochelu tonuti u izadju (izdaju, prim. Lj.G.)... Ishla je iz izdaju u izdaju, jer je
vjerovala zapadu i chak se okrenula protiv Radovana.
Svaka izdaja se placa pa tako i ova.
Ono shto je napravila u onom tamo hagu, te kurvanjske nagodbe i to... ne-
mam rijechi.
Primjer kako od heroja vrlo lako moze postati najgori izadjnik danasnjice.
Iskreno joj zelim da umre u najgorim mukama, onako, bez ljutnje...ovo je chi-
sta konstatacija. Necu je ni pamtiti niti cu djeci jednoga dana prichati o njoj.
Jednostavno – nije postojala."
username "placenik", lokacija Švedska, 3. 10. 2003.


14
Biljana Plavsic was a president of The Republic Srpska during the war years.
She voluntarily surrender herself to The Hague Tribunal.
15
Radovan Karadzic, the former president of The Republic Srpska. He is accused
of war crimes. He has been hiding since the foundation of The Hague Tribunal.
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
80
OcigIcdna rigidnost kuIturnog modcIa koji sc ovdc zastupa, dopunjcn jc
mizoginijom:

"HeHe, ako se josh budemo sa zenama raspravljali o politici, naciji i porije-
klu, necemo daleko stici."
username "placenik", 13. 10. 2003.

i svim ostaIim kscnoIobicnim stavovima, koji idu do odbijanja veza sa mati-
com i uspostavljanja sopstvenog, lokalnog identiteta kao nacionalnog identi-
teta:

"Jedno je sigurno: mi iz RS i ovi iz SER, nismo isti narod niti mozemo da bu-
demo. Mi smo u RS ratovali za svoju buducnost, chasno i poshteno."
username "placenik", 9. 10. 2003.

Simptomaticno je da se na lokacijama kao što je SerbianCaffe ne srccu ko-
mentari ove vrste, jer su ti komentari obeshrabrivani, cak brisani od samog pocct-
ka rada, pocctkom 90-tih godina. Na Iokacijama 24casa.kom i PoIaca.kom, iako
postoji mogucnost prijavIjivanja vrcdanja modcratoru Foruma i poruka:

"MoIimo Vas da postujctc svc uccsnikc u diskusijama i nc vrijcdatc drugc po
ma kojoj osnovi"
24 casa.kom.

porukc ovc vrstc sc dopustaju, sto znaci da jc stav, kako onih koji vodc racuna
o ovim lokacijama, tako i njihovih korisnika, da su stavovi ove vrste dopuš-
tcni i/iIi da nc vrcdaju/ugrozavaju nikoga. Na taj nacin sc ovc Iokacijc prctva-
raju u nova žarišta mržnje, koja ovoga puta nije zatvorena u uzak krug istomi-
sIjcnika, ncgo sc stavIja na uvid citavom svetu.
Ipak, mržnja nije generalna poruka ovih lokacija, ili je to samo na prvi po-
gled. Njihova istinska poruka je: mi nismo sasvim sigurni ko smo, gde pripa-
damo. Bojimo se svega što nam je strano, jer ne razumemo ni sami sebe, a još
manje druge.
Ksenofobija, i iz nje proistekla agresija, u krajnjoj instanci je autodestruk-
cija proizašla iz krize identiteta na svim nivoima. Ovakve poruke pokazuju i
potpuno poIiticko sIcpiIo, jcr mogu da proizvcdu ckskomunikaciju grupc nc
samo iz aktucInc drzavc, vcc iz okvira savremenog sveta, dakle u direktnoj je
suprotnosti sa nastojanjem da se ostvare bilo kakva manjinska prava (nacio-
naIna, ctnicka, kuIturna). Ova vrsta samoizoIacijc, na psihoIoskom pIanu,
cIanovima grupc pruza osccaj Iaznc snagc i sigurnosti cvrsto zatvorene u
okvire samosažaljenja i teorija zavere.
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
81
Jezik, pismo

Na svim sajtovima koji imaju forum veoma su intenzivne i žestoke raspra-
vc na tcmu ciriIica-latinica,
16
sa izrazcnim stavom da jc ciriIica jcdino pravo
pismo za svakoga ko se smatra Srbinom i da svi Srbi sirom svcta u mcdusob-
noj komunikaciji trcba da koristc iskIjucivo ciriIicu.
Srpski, hrvatski i bosanski (kao i još u potpunosti neuspostavljeni crnogor-
ski) jczik su, prakticno, jcdan jcdinstvcni jczik, koji sc do dcvcdcsctih godina
prošlog veka nazivao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski i tek se, tokom pode-
Ic JugosIavijc na visc novih drzava, poccIo i sa njcgovim normativnim razdva-
janjcm na visc jczika. Ova nasiIna "viscjczicnost" ipak nc mozc da sprcci pot-
puno razumcvanjc izmcdu Ijudi koji koriste "nove" jezike, odosno žive u raz-
Iicitim drzavama i imaju razIicitc ctnickc/nacionaInc idcntitctc. Jcdina Iakti-
cka razIika srpskog u odnosu na ostaIc jczikc jc upotrcba ciriIicnog pisma,
koje van Srbije nikada nije bilo mnogo korišeno, iako se, do raspada Jugosla-
vijc, uciIo u osnovnoj skoIi sirom srpsko-hrvatskog jczickog prostora.
17
Up-
ravo zbog toga sc insistira na paroIi "Budi Srbin, pisi ciriIicom", sto jc jcdna
od gIavnih nacionaIistickih paroIa i u samoj Srbiji, u kojoj jc novim Ustavom
iz 2006. godinc ukinuto pravo sIuzbcnc upotrcbc Iatinicc. Praksa korisccnja
pisma sc, mcdutim, cak ni kod izbcgIica koji zivc u Srbiji, u praksi nc pokIapa
sa tako definisanim stavom
18
– vccina njih u svakodncvnoj praksi koristi Iati-
nicu, dok ciriIicu upotrcbIjavaju samo kada žele da istaknu svoji etni-
cku/nacionaInu pripadnost.
Dok su prvc dvc grupc srpskih "izbcgIickih" sajtova ugIavnom na Iatinici
iIi paraIcIno na oba pisma, trcca grupa sajtova pisana jc iskIjucivo ciriIicnim
pismom, iako veliki broj njihovih (potencijalnih) korisnika ne ume da postavi
podrsku za jczikc/tastaturc na svoj racunar, pa umcsto ciriIicnih sIova vidc

16
Srpski jczik sc mozc pisati i ciriIicom i Iatinicom, ali nacionalisti smatraju da je
ciriIica "izvorno" srpsko pismo – ona je tokom re-izgradnje srpskog nacionalnog
identitcta postaIa jcdan od kIjucnih idcntitctskih markcra.
17
On jc obuhvatao citavu cx-Jugoslaviju osim Makedonije i Slovenije, ali se i tamo
srpsko-hrvatski jcztik ucio porcd matcrnjcg, sto jc obuhvataIo i uccnjc oba pisma.
18
Za anaIizu jc korisccna ankcta o socijaInom i zdravstvcnom stanju izbcgIica sa
prostora Hrvatske i Bosne i Hercegovine doseljene u Nove Banovce u periodu 1991-
1995. godine, koja je popunjavana 2003. godine za potrebe Crvenog krsta. Od 474
ankctnih Iistova, samo jc 92 (19,4º) popunjcno ciriIicom, iako jc sam IormuIar
ciriIicni. U struktuiranim razgovorima sa doscIjcnicima, od kojih su mnogi uccst-
vovali u ovoj anketi, ciriIica jc navcdcna kao distinktivni ctnicki idcntiIikator u kra-
jevima iz kojih su se doselili. Ipak, kako su se i tamo više koristili latinicom u sva-
kodncvnom zivotu, u situaciji kada nc postoji potrcba za isticanjcm ctnickc pripad-
nosti ili se ne postavIja pitanjc kuIturnih/ctnickih prcIcrcncija nauccno ponasanjc
odnosi prevagu nad željenim/projektovanim.
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
82
ncrazumIjivc dijakritickc znakc. Cak sc od dcvojkc koja zivi u Japanu i javIja
se iz Internet-kaIca, occkujc da zahtcva da joj sc tamo instalira podrška za
ciriIicu, da bi mogIa ravnopravno da uccstvujc u komunikaciji. Timc sc pros-
tor još više zatvara – ogranicava sc samo na onc koji koristc (citaju) ciriIicno
pismo, sto iskIjucujc najvcci dco starijc srpskc dijasporc, a i svc cvcntualne
mIadc korisnikc iz Hrvatskc i Bosnc i Hcrccgovinc, koji nisu imaIi priIiku da
ucc ciriIicu u skoIi, a nc smatraju sc pripadnicima srpskc ctni-
ckc/nacionaInc/kuIturnc zajcdnicc.
Mcdutim, autori ovih Iokacija od korisnika occkuju da ucinc napor kojim
cc scbi omoguciti pristup ciriIicnim – "pravim srpskim" – sadržajima Interne-
ta, u skIadu sa prctpostavIjcnom grupnom/ctnickom idcntiIikacijom. Paradok-
salno je da ih time, zapravo, stimulišu da bolje upoznaju tehnološke moguc-
nosti i da i racunar i Intcrnct koriste sa više znanja/samopouzdanja.
Razgovori o upotrebi pisma su, ipak, tema u kojoj nema vrcdanja ili pretnji
drugima, iako se insistira na iskIjucivom stavu, a granica ctnickc/nacionalne/grup-
ne identifikacijc izjcdnaccna jc sa granicom korisccnja pisma u svakodnevnom
životu, bilo gde širom sveta.
Kod ovc tri grupc sajtova zanimIjiv jc i nacin upotrcbc jczika. Dok sajtovi
iz drugc grupc ugIavnom koristc knjizcvnu varijantu srpskog jczika (istocnu
ili zapadnu, odnosno ekavsku iIi ijckavsku), prva i trcca grupa insistiraju na
lokaInim govorima. U sIucaju prvc grupc IokaIna varijanta jczika jcdan jc od
cIcmcnata prisccanja zivota u starom kraju, dok jc kod trccc grupc ckspIicitni
markcr ctnickc idcntiIikacijc, izjcdnaccnc sa usko-grupnom identifikacijom,
koji ih odvaja cak i od Srba iz drugih krajcva i dcIujc kao Iaktor ocuvanja
unutar-grupne kohezije, bez obzira na realno mesto u kome trenutno žive.


Perspektive

U sadasnjcm trcnutku ocigIcdno jc da prva i druga katcgorija "izbcgIickih"
sajtova zadovoljavaju savremene evropske/svetske standarde (definisane u
deklaracijama Ujedinjenih nacija i propisima EU), ali i nepisana pravila pona-
sanja na Intcrnctu, koja podrazumcvaju postovanjc i uvazavanjc razIicitosti
(kulturnih, etnickih, jczickih i svih drugih).
Prva kategorija je, ipak, usmerena samo prema unutra – prema onima koji
sc mogu prcpoznati kao cIanovi grupc (nckc od mnogih izbcgIickih, vczanih
za usko IokaIno podrucjc) i dcIc nostaIgiju za zauvck izgubIjcnim krajcm.
Iako sc bavc iskIjucivo sccanjcm na idcaIizovanu prosIost, ovi sajtovi, zapra-
vo, ni na koji nacin nc ugrozavaju sadasnjost, koja sc prihvata kao ncumitna
cinjcnica do tc mcrc da sc o njoj cak uopstc nc govori. Oni nc govorc o dru-
gima – drugi su samo implicitno prisutni: to su svi koji ne pripadaju grupi,
odnosno nisu Srbi iz "starog" kraja. Kako se o njima ("drugima") ne govori,
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
83
nema netrpeljivosti, ni mržnje, iako sadržaj lokacija pokazuje izvesnu isklju-
civost: svi koji nc pripadaju "nama"/"nascm pogIcdu na svet" nisu vredni
pomena. Realnost života u raseljenju, u kontrastu sa nostalgijom iskazanom u
ovim lokacijama je, ipak, ono što definiše identitet pripadnika grupe: otkriva
im šta jesu, u svetlu onoga što više nisu.
19

Druga kategorija sajtova usmerena je i prema unutra i prema spolja, i u
potpunosti je integrisana u sadašnjost/realnost, onakvu kakva jeste ili kakvom
jc uccsnici u razgovorima vidc. Ona govori o tcskocama, aIi i vrcdnostima zi-
vota u novim srcdinama, a u komunikaciji uccstvuju nc samo Srbi, nego i
Hrvati i Bošnjaci (ima i Makedonaca i Slovenaca, mada manje) – dakle svi
koji su nekada živeli u Jugoslaviji, bez obzira na to gde sada žive: u nekoj od
novonastalih država ili na Zapadu i bez obzira na to da li su ostali u "starom
kraju" ili su se iselili. Ove lokacije stimulišu multikulturni dijalog – izmcdu
pripadnika razIicitih kuIturnih/ctnickih/nacionaImih grupa iz domovinc, aIi i
njih sa Ijudima koju cinc njihovo novo okruzcnjc. Samim tim, ovc Iokacijc
stimuIisu mcdusobno upoznavanjc i poštovanje, pa tako nude i solidan osnov
za uvažavanje kulture kojoj pripadaju i koju promovišu na širem planu. Iako
su i oni na srpskom jeziku, po pravilu imaju i delove na engleskom, što obez-
bcdujc da i oni koji nc govorc srpski mogu da sc upoznaju sa njihovim sadr-
zajcm, mada u smanjcnom obimu. Na taj nacin su ovc Iokacijc, kako sadrza-
jcm, tako i nacinom obIikovanja istinsaki promotcri srpskc kuIturc na Intcr-
nctu, cimc pomazu zastitu kuIturc srpskih manjinskih grupa, nc samo u Ccn-
tralnoj i Jugoistocnoj Evropi gde ih je najviše, nego svugde gde postoje.
Trcca grupa Iokacija pokazujc izrazitu nctrpcIjivost prcma svima kojc nc
vidc u katcgoriji "mi", ukIjucujuci ccsto cak i Srbc iz Srbijc. Njihova odIika jc
izrazita unutar-grupna orijentacija i, istovremeno, netolerancija, ksenofobija,
cak mrznja prcma svcmu sto jc drugacijc i svima koji sc razIikuju. Ovakvi
stavovi ukazuju na odbijanje realnosti – one koja se živi u novim sredinama,
kao i poIitickc situacijc u kraju iz koga su biIi prinudcni da sc iscIc. Promena
ovih stavova mozc sc postici, ma koIiko to sporo biIo, samo osnovnim naci-
nom izbcgavanja/prcvaziIazcnja kuIturnih konIIikata: uccnjcm o kuIturama sa
kojima sc doIazi u kontakt. To znanjc sticc sc razvijanjcm tchnika opstc kuI-
turne edukacije, koje ukIjucuju razumcvanjc sopstvcnc kuIturc i podizanjc
nivoa kulturne svesti razvijanjem opšteg znanja o vrednostima i verovanjima
drugih kuItura, cimc sc izbcgava prosto primcnjivanjc kuIturnih stcrcotipa na
ponašanje/vrednosti unutar drugih (ali i svog/svojih) kulturnih modela. Ova
vrsta razumcvanja i svojc i tudih kuItura, ukIjucujuci gIobaInu, iskIjucujc strah
od gubitka svog jezika, pisma, religije, odnosno kulturnog identiteta uopšte s
jcdnc, i obczbcdujc prcdusIov za dijaIog sa ncistomisIjcnicima, s druge strane.

19
P. Nora, Between Memory and History, u: P. Nora (ed.), Realms of Memory I,
Columbia University Press, New York, 1996, 20.
Lji l jana Gavvi l ovi
Antropol ogi ja 3 (2007)
84
Zbog toga sc, upravo u, u ovom trcnutku, zbunjujucoj disharmoniji, boIjc
rcccno diskontinuitctu sadrzaja i Iormc ovih sajtova, naIazi scmc transIorma-
cijc. Naimc, svi njihovi posctioci i uccsnici u raspravama, ma koIiko cmotivno
bili vezani za idcaIizovanu mitsku sIiku bivscg zivota u zavicaju u koji nc zcIc
iIi nc mogu da sc vratc, prinudcni su da budu naprcdni korisnici racunara i
Intcrncta. Prc iIi kasnijc, oni cc krcnuti u istrazivanjc drugih sadrzaja koji im
se na Internetu nude (makar i na srpskom jeziku, ali konstruisanih iz potpuno
drugacijcg diskursa). Samim tim, pocccc da ucc o drugima, shvaticc da razIikc
i nisu baš tako velike kako su im izgledal i da niko ne želi da uništi njihovu
idealnu sliku o sebi, niti da im uzme veru, jezik i pismo, koji su osnovni mat-
kcri njihovog idcntitcta. Tako cc i oni postati dco, svakim danom svc vccc
grupe slobodnih pojedinaca koji se, bez obzira na rasu, jezik, mesto življenja
iIi kuIturno porckIo, potpuno ravnopravno i sigurno srccu sa McLuhan-om i
Gibsonom u neistraženom cyberspace prostoru,
20
utiruci put novoj svctskoj,
istinski gIobaInoj kuIturi, ciji razvoj nikakav zaI za mitskom prosIoscu, niti
napori zatvaranja u uske okvire tradicija i getoizacija bilo koje vrste, ne može
zaustaviti. U tom trenutku cc, svako od njih, pojcdinacno, shvatiti da svct
mira, ucmaIosti i dugog trajanja ncpovratno ncstajc, a sa njim i Ijudi koji sa-
mozadovoljno opstaju u poznatom i bezbednom okruženju.
Istovremeno, u cilju promovisanja kulture Srba van Srbije, kao i zaštite
njihovog ctnickog i kuIturnog idcntitcta, biIa bi ncophodna i institucionaIna
pomoc (koja jc do sada izostaIa), odnosno stimuIisanjc srpskih manjinskih
zajcdnica da sc, u sto vccoj mcri, prcdstavIjaju na Intcrnctu, jcr cc na taj nacin
najjednostavnije pokazati svoju kulturu svetu. Ako u tom predstavljanju u
potpunosti budu postovaIi druge, dobice i potpuno uvazavanje i postovanje
svojih modela kulture na globalnom nivou, a time i mnogo bolje uslove za
njihovu zaštitu, pa i za dalji razvoj.


Literatura

Barbatsis G., Fegan M. and Hansen K., The Performance of Cyberspace: An Explora-
tion Into Computer-Mediated Reality, Journal of Computer-Mediated Communi-
cation 5, 1, Annenberg School for Communication, University of South-
ern California, 1999, http://www.ascusc.org/jcmc/vol5/issue1/barbatsis.html
Doherty Michael E. Jr., Marshall McLuhan Meets William Gibson in "Cyberspace",
CMC Magazine, September 1995, http://www.december.com/cmc/mag/Marshall
McLuhan Meets William Gibson in Cyberspace.htm

20
M. E.Doherty Jr., Marshall McLuhan Meets William Gibson in "Cyberspace",
CMC Magazine, September 1995, http://www.december.com/cmc/mag/Marshall
McLuhan Meets William Gibson in Cyberspace.htm.
Srpske i zbegl i ce na Internetu. . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
85
GavriIovic LjiIjana, MuItikukuIturaIizam u Vojvodini, Zbornik radova "Susreti kul-
tura", Filozofski fakultet, Novi Sad 2006, 195-203.
Jovanovic Dorde, Petrovic J, Madic S., Parodija tragicnog (kic kao konstituens poIi-
ticke i kuIturne ideoIogije), Nis 2002.
Masip Pere, Josep Lluís Micó, The fight of a minority language against the weight of
globalization: the case of the Catalan on the Internet, Internationalizing Internet
Studies workshop at INTERNET CONVERGENCES, Association of Internet Re-
searchers annual conference, Brisbane, Australia, 28-30 September 2006.
Nora Pierre, Between Memory and History, In: P. Nora edd. Realms of Memory I,
Columbia University Press, New York 1996, 1-20.
Ože Mark, Nemesta – uvod u antropologiju nadmodernosti, XX vek, Beograd 2005.
Wass Erica, Intro. In Wass Erica edd: Addressing the World: National Identity and Internet
Country Code Domains, Rowman & Littlefield 2003, http://www.addressingthe-
world.info/intro.pdf
Wass Erica, The Cyber-Sociology of Domain Names, http://www.circleid.com/
posts/the_cyber_ sociology_of_domain_names/
Zikic Bojan, Konstrukcija identiteta u duaInoj etnokuIturnoj zajednici – Becej i oko-
lina. In: Tradicionalno i savremeno u kulturi Srba, EI SANU Posebna izdanja 49,
Beograd 2003, 287-302.


Ljiljana Gavrilovic

SERBIAN MINORITY ON THE INTERNET: INBEETWEEN DENIAL
AND ACCEPTANCE OF REALITY

The mode of worldwide Internet presentation used by Serbs from Croatia and
Bosnia and Herzegovina signifies one of the most important fashioned images of their
cultural modes. This paper deals with the conduct of Internet presentations created by
these groups, and argues that a new way of ethnic/minority/cultural group organiza-
tion is taken place. The presentations of the Serbian minority refugees (from Croatia
and Bosnia and Herzegovina) on Internet can be divided into three groups: 1) sites
with historical orientations expressing a form of nostalgia for the native land but
without idea of the homecoming/return; 2) sites that aim to draw together all the for-
mer and present residents of the particular area, and all the others interested in the
culture of that particular area, where the culture in question is not seen as union of
tradition and folklore but as totality; 3) sites that aim to maintain in-group cohesion
regardless of the residing place of group members, insisting/developing group identity
and xenophobia. Out of these sites, it is only second category that conforms to the
contemporary European/world standards on respectability of diversity and multicul-
tural dialogues, and because of that these sites could be way to new inter-
national/inter-ethnic peace on Balkan Peninsula.

Antropol ogi ja 3 (2007)
Mnnom Maxnh
svarog@bitsyu.net
OriginaIni naucni rad
UDC 338(497.11):39
334.72(497.11)


Hpnnaxno npe(ysexnnmxno y canpeuenoj Cpõnjn
Konµenm pvpa.ne erono+u/e rao +ooe. +uu+ena v ca-
epe+eno+ npeovsemnuumev


Ancxpakx: Vcmcpcn (ncxycnjom o o(nocy pypannoi n ypôanoi y canpcmcnoj Cp-
ônjn, xao n ncmoiyhnomhy (a cc sancmapc ocnonnn oôpacnn cxonomcxoi n conn-
jannoi nonamana canpcmcnnx npc(ysc:nnxa, onaj pa( ca»c:o pasma:pa nonamanc
mannx npc(ysc:nnxa n nnxony npnmcny mo(cna o(nyunnana xojn cnojc ncxo(n-
m:c nmajy y pypannoj cxonomnjn. Haunn (onomcna o(nyxa xo( npc(ysc:nnxa,
xojn sanpano nc nocc(yjy snana nconxo(na sa ynpan·anc nocnom n npc(yschcm,
yx·yuyjc nchn ôpoj ]ax:opa xojn nncy y (npcx:noj yspounoj ncsn c nocnom xojnm
cc ôanc. Fan·cnc ncxnm nocnom n ynpan·anc npc(yschcm camo ]opmanno no-
(pa»ana xonncn: mo(cpnoi nnôcpannoi xann:annsma, ann jc sanpano no(pchcno
xonncn:y ]amnnnjapnsma n cnc:cma npc(noc:n xapax:cpnc:nunoi sa noxanno
cc·auxo (pym:no. 3ôoi :oia cc xao xonauan pcsyn:a: ôan·cna npc(ysc:nnm:nom
jan·a nspasn:a :pac]opmannja xann:ana, :o jcc: ncion :panc]cp ns cxonomcxc y
connjanny c]cpy. Pasma:pana n sax·yunn y onom pa(y sacnonann cy na nc:pa»n-
nannma cnponc(cnnm y Fcoipa(y, Ba·cny, Jaio(nnn n Hnpo:y.
Knyune peun: npc(ysc:nnm:no, pypanno, ypôano, ynpan·anc, :panc]opmannja
xann:ana, no:pomna


Mo»c cc pchn (a jc npnna:no npc(ysc:nnm:no y canpcmcnoj Cpônjn
"maconna" nojana :cx o( (cnc(ccc:nx io(nna XX c:oncha, xa(a jc y Cpônjn
]opmanno yxnny:o connjannc:nuxo (p»anno ypchcnc n nosn:nnnnm npo-
nncnma omoiyhcno cnoôo(no o:napanc npnna:nnx npc(yscha. Hpna nocnc-
(nna nsjc(nauanana npnna:nc cnojnnc n (o :a(a (omnnan:nc (pym:ncnc
cnojnnc ônno jc ôccxonauno mopc xnocxa n pasnnx cn:nnx ôaxannnna,
npo(annnna ay:o (cnona, np»nonnna xa]c, mon:a»nnx pcc:opana sa ôpsy
xpany nnn aicnnnja sa cnaxojaxc nocnonc (najucmhc ncsaxonn:c). Tpcôano
jc :o (a ôy(c mapcnn ôapjax cnoôo(c sa npnna:no npc(ysc:nnm:no, o(no-
cno yôc(·nnn noxasa:c· (a jc Cpônja pacxnnyna c "inos(cnom c:ciom
connjannsma" xojn jc iymno ncnpnxocnoncnc ·y(cxc cnoôo(c n npana, a
nonajnnmc npano na axymynannjy npnna:nc nmonnnc. To jc, napanno, camo
nansinc( :axo. Ta(amna ax:ycnna nnac: y Cpônjn, nsaôpana na nnmcc:pa-
nauxnm nsôopnma, jom yncx xao (a nnjc nmana ncxpcny namcpy (a nsjc(-
Pri vatno preduzetni štvo . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
87
naun npnna:ny n (pym:ncny nmonnny. Ho, nonn:nuxa mannnynannja nna-
c:n nnjc npc(mc: onc xpa:xc pacnpanc. Hamcpa mn jc (a pasmo:pnm pcax-
nnjy nonnx npc(ysc:nnxa na ]opmanno nosn:nnnonpanno omoiyhananc
cnoôo(noi npc(ysc:nnm:na. Honpx :oia, :pcôa nainacn:n (a ôcs oôsnpa na
nn:cnsn:c: pasnnx n(conomxnx npn:ncaxa y connjannc:nuxoj Jyiocna-
nnjn, unjn jc Cpônja ônna cac:annn, a ncxo ôn pcxao n ocnonnn (co, npnna-
:no npc(ysc:nnm:no nnxa(a nnjc y no:nynoc:n yxnny:o n ncc:ano. Ono jc
uax o(pchcnnm nosn:nnnonpannnm nponncnma ônno n omoiyhcno, ma(a y
manom oônmy, o(nocno (o nnnoa mannx nopo(nunnx many]ax:ypa.


Hpe(ysexnnmxno y connjannsuy

Toxom ncpno(a pasnoja cpncxnx ipa(ona y connjannc:nuxom (yxy no-
cnc ¡pyioi cnc:cxoi pa:a npnna:no npc(ysc:nnm:no jc ônno mapinnannso-
nano. O(max naxon pa:a nona xomynnc:nuxa nnac: jc c ncxonnxo (ccc:nna
saxona n nponnca cna ncnnxa npnna:na npc(yscha npcncna y (p»anny cno-
jnny, a no:om y :axosnany "(pym:ncny nmonnny", (a ôn nx xacnnjc xpos
n(cjy o camoynpan·any nn(npcx:no (ana camnm pa(nnnnma na yn-
pan·anc. O( 1953. io(nnc nc:a cy(ônna jc sa(ccnna n mana npnna:na npc-
(yscha. V npnna:nom nnacnnm:ny cy oc:anc camo ncxc sana:cxc pa(no-
nnnc xojc cy nmanc ncoma many cxonomcxy moh, a pasnnm a(mnnnc:pa:nn-
nnm mcpama nm jc oncmoiyhcno (a yna»y y conc:ncnn pasnoj. Ha :aj naunn
jc (p»ana c:nopnna npc(ycnonc sa ncn:pannsonany cxonomnjy.
Hpnna:no npc(ysc:nnm:no jc y nocncpa:nnm io(nnama ônno nca]np-
mncano ann nnjc ncc:ano. ¬cxano jc nono·ny npnnnxy, a ny jc, napa(ox-
canno, c:nopnna cama (p»ana ccncx:nnnom n npcn(conoinsonanom xon-
:ponom nojc(nnnx acncxa:a (pym:na. Hopac: ôpoja ipa(cxoi c:anonnnm-
:na nnjc npc(c:an·ao ncnnxn npoôncm cnc (ox cc xpc:ao y oxnnpnma npn-
ipa(cxnx nacc·a, ann cc cxonomcxn o(nocn naino mcnajy nch c nsipa(-
nom npnnx c:amôcnnx ônoxona. Fpoj onnx ynopnnx xojn cy :cpacc cnojnx
c:anona n scm·nm:c oxo c:amôcnnx sipa(a (o»nn·anann xao nnnc – n na
nnma uynann »nnnny nnn xosc, xnann cnnnc, ysiajann nonphc (cf. 1ano-
nnh 1995: 161) – ôpso cc cmanno. Hainn nopac: c:anonnnm:na y ipa-
(onnma c:nopno jc na :p»nm:y no:pcôy sa ncnnxom xonnunnom xpanc.
Bcnnxn (p»annn aiponn(yc:pnjcxn xomônna:n nncy moinn (a oôcsôc(c
(ono·no xpanc na jc :p»nm:y npc:nna ncc:amnna no·onpnnpc(nnx npo-
nsno(a. To cy ncxopnc:nnn cn:nn no·onpnnpc(nn nponsnohaun na ncpn-
]cpnjn ipa(ona, a npc cncia onn na ncpn]cpnjn Fcoipa(a jcp jc nciono
c:anonnnm:no ônno najsax:cnnnjc. Ho·onpnnpc(nnnn ca mannm nocc(nma
nanasnnn cy cc najnnmc y ônnmnm ccnnma xoja cy npoc:opnnm mnpcncm
ipa(ona oôyxnahcna c:amôcnnm ônoxonnma n ]opmanno noc:ana (co yp-
Milos Matic
Antropol ogi ja 3 (2007)
88
ôanc :cpn:opnjc. V Fcoipa(y cy :o na npnmcp Mann Moxpn Hyi, Fannna,
Knc»cnan, Mnpnjcno, Bnmnnna, Kymo(pa», +apxono, n:(. (Hy:onan
1962a: 160). Ba»an (c:a· npc(c:an·a :o m:o cy :n nponsnohaun xpanc
(nnn nnxonn npcnn) nch nmann ncxyc:na ca cnaô(cnancm ipa(a xpanom
jom o( npc ¡pyioi cnc:cxoi pa:a (Lutovac 1962b), :axo (a nnxono npncyc-
:no na ôcoipa(cxom :p»nm:y xpanc nma (yio:pajan xon:nnyn:c:. ¡o-
(ymc, o( nouc:xa nc(ccc:nx io(nna 20. c:oncha xomynnc:nuxa nnac: jc
cncna nnxony cxonomcxy ynoiy na npo(ajy noha n nonpha na scncnnm nn-
janama. Bcnnxnm aiponn(yc:pnjcxnm xomônna:nma nnac: jc oôcsôc(nna
mononon, ann ns nonn:nuxnx, nc ns cxonomcxnx pasnoia. Mann no·onpn-
npc(nnnn cy cc ncoma ôpso pasnnnn, noucnn cy uax n (a xynyjy scm·y nnn
(a jc ysnmajy y saxyn. C:apocc(connma cc npcmcnom npn(py»yjy n (occ-
·cnnnn xojn cy y npnipa(cxa nacc·a (omnn sôoi pa(a y nn(yc:pnjn (Lu-
tovac 1975: 134), n xojn cy ncoma ôpso npcnosnann no:cnnnjan :p»nm:a
xpanc. Mo»(a nsinc(a napa(oxcanno, ann xaxo cy cc npc(ysc:nnnn y npo-
nsno(nn xpanc pasnnjann, cnc nnmc cy sanoc:an·ann camy nponsno(ny n
cnc nnmc cy cc ôannnn :pionnnom, o(nocno npcnpo(ajom xpanc xojy cy
xynonann o( cc·axa ns y(a·cnnx xpajcna, (a ôn na xpajy uax no nncoxnm
ncnama npo(anann scm·y pasnnm npc(yschnma xoja cy cc npcmcm:ana na
ncpn]cpnjy n camom ipa(y xojcm jc scm·a ônna no:pcôna sa nsipa(ny
nonnx c:amôcnnx nacc·a (Konaucnnh 1985: 83).
Ho·onpnnpc(nn npc(ysc:nnnn cy ycncnn ncoma ôpso (a axymynnpajy
sna:an xann:an, ann jc :aj xann:an jc(noc:anno mopao (a cc nc:onn y cnc-
pama nsnan nponsno(nc jcp jc (p»ana pasnnm a(mnnnc:pa:nnnnm mcpama
jacno oipannuanana npc(ysc:nnm:no. Hpo]n: jc (o o(pchcnc mcpc ôno
ynaian y pasnoj, ann npcxo o(pchcnc ipannnc, xojy namchc nc camo (p»ana
cnojnm saxonnma nch n :pa(nnnonannn xyn:ypnn oôpacnn no:pomnc, xa-
nn:an nanym:a cxonomcxy c]cpy. Konaucnnh jc anannsnpao xaxo cc npo-
]n: npnna:nnx npc(ysc:nnxa ôcoipa(cxc ncpn]cpnjc :panc]opmncao y
connjannn n cnmôonnuxn xann:an (Konaucnnh 1985: 84–87). Hpc(ysc:-
nnnn cy ncnnxc xonnunnc nonna ynaiann y nsipa(ny monymcn:annnx ipo-
ônnna (a ôn, y o(pchcnnm xyn:ypnnm oxonnoc:nma, nc:axnn cnoj c:a:yc y
noxannoj sajc(nnnn. Hnjc, mchy:nm, can xann:an ynaian y monymcn:annc
ipoônnnc. Mncnnm (a cc Konaucnnh onpc(cnno sa pasma:panc :oi ]cno-
mcna sôoi :oia m:o npc(c:an·a najnspasn:njy (cnnjannjy :panc]cpa xa-
nn:ana. Honan jc :axohc ynaian n y nsipa(ny ncnnxnx nopo(nunnx xyha, y
xynonnny nyxcysnnx ay:omoônna n (pyic nyxcysnc poôc, ann n y snauajnc
nopo(nunc ncpcmonnjanc, npc cncia y cna(ôy mymxoi (c:c:a. Bcnnxa xo-
nnunna sapahcnoi nonna :pomcna jc na saôany xoja jc najucmhc ônna ôcs
noccônoi ca(p»aja. Jc(an (co oc:napcnoi npo]n:a, m:o jc ns cxonomcxoi
yina najiopc pcmcnc, nnjc yonm:c ynaian, nch jc :aj nonan uynan y nn(y
nannnc:n:ynnonannc m:c(nc, o(nocno uynan jc xao io:on nonan.
Pri vatno preduzetni štvo . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
89
Canpeueno npe(ysexnnmxno

Haxon na(a Fcpnnncxoi sn(a n pacna(a Conjc:cxoi Cancsa, y (yxy nc-
pcc:pojxc, un:any nc:ouny Enpony no:pcca nns nonn:nuxnx n cxonomcxnx
npomcna. ¡p»anc Hc:ounoi ônoxa ]opmanno npcc:ajy (a ôy(y connjannc-
:nuxc n ynasc y nponcc :pansnnnjc xa nnôcpannom xann:annsmy sana(noc-
nponcxoi mo(cna. Ta(amna Jyiocnannja, ynpano sôoi :oia m:o jc ônna
cxonomcxn najpasnnjcnnja, a nnjc ônna sa:nopcna xomynnc:nuxa (p»ana c
nspasn:o ncn:pannsonanom cxonomnjom, nanasnna cc na npaiy Enponcxc
cxonomcxc sajc(nnnc. Kpajcm ocam(ccc:nx io(nna 20. c:oncha yxnny:a cy
]opmanna saxoncxa oipannucna ynpan·ana npnna:nnm xann:anom n (os-
no·cno jc ]opmnpanc npnna:nnx npc(yscha, ôcs oôsnpa na nnxony nc-
nnunny. C (pyic c:panc, mnoia npc(yscha y (p»annom nnacnnm:ny cy
ôanxpo:npana n ncnnxn ôpoj pa(nnxa saxopauno jc y ncnsnccny ôy(yhnoc:.
Onn xojn cy oc:ann ôcs nocna oxpcnynn cy cc cnojnm pypannnm pccypcnma
(a ôn oôcsôc(nnn onc:anax cnojc nopo(nnc, ann cc, nnax, nncy npa:nnn (a
»nnc y ccny. Pypannc pccypcc cy xopnc:nnn ca (nc:annc. Ka(a cy oc:ann
ôcs nocna n npnxo(a, npc( nnx cc noc:annna (nncma (a nn (a cnojc pac-
xo(c cnc(y na cisnc:cnnnjannn mnnnmym n ucxajy nomoh (p»anc nnn (a
camn npc(ysmy ncm:o.
1
3ôoi ucia cc mnoin nncy npa:nn »nno:y y ccny n
nponsno(nn xpanc cacnnm jc pasym·nno jcp jc nonn:nuxn nponcc (cnac-
:annjc ccna nch ôno npnnc(cn xpajy na jc cnaxo ynym:anc y no·onpnnpc-
(ny nponsno(ny nsinc(ano ôccmncncno. Ca(a jc :pcôano nna:n:n ncny
an:npypannc nonn:nxc connjannc:nuxc (p»anc. Jc(an ôpoj onnx xojn cy
oc:ann ôcs nocna nnn ôcs sapa(a (ma(a n (a·c ]opmanno sanocncnn) nsaô-
pao jc c:pa:cinjy npc»nn·anana n npnôciao xomônnonanom ncxopnmha-
nany ocxy(nnx pccypca, ôcs nxaxnnx nsinc(a sa nanpc(onanc. Onn xpaô-
pnjn n npc(ysnm·nnnjn cy nsaôpann (pyiy c:pa:cinjy na jc ncnnxn ôpoj
·y(n ocnonao conc:ncna npnna:na npc(yscha n ynyc:no cc y npc(ysc:-
nnm:no. Hajnchn ôpoj nnx, mchy:nm, ocnonao jc npnna:na npc(yscha xao
cync:n:ynnjy sa nsiyô·cno pa(no mcc:o y ncxom o( (p»annnx npc(yscha
n ca npnmapnnm nn·cm (a na :aj naunn oôcsôc(n c:aônnny cisnc:cnnnjy
cnojc nopo(nnc. Mchy onnm xojn cy sanoucnn conc:ncnn ônsnnc ônno jc n
·y(n unja cisnc:cnnnja nnjc ônna yipo»cna ann cy y npc(ysc:nnm:ny
npcnosnann mancy sa nnuno ôoiahcnc.
Icpan( Kpn( y pacnpann o nopo(nunnm npc(noc:nma n (omahoj cxono-
mnjn yxasyjc na (na npnc:yna cxonomcxoj npc(noc:n nopo(nnc xojn noc:o-
jc y nn:cpa:ypn. Hpnn npnc:yn nonasn o( :oia (a jc cxonomnja (c:cpmn-
nncana nopo(nnom, o(nocno (a cc sa o(cyc:no pasnoja mo»c oxpnnn:n

1
C onom (nncmom cc na xpajy 20. c:oncha cyouno ncnnxn ôpoj ipahana Hc:ounc
Enponc (cf. Burawoy 2000).
Milos Matic
Antropol ogi ja 3 (2007)
90
npc:cpana o(anoc: nopo(nnn, m:o nnjc xomna:nônnno c xann:annsmom.
¡pyin npnc:yn nn(n npc(noc: nopo(nnc y ncnoj no:nynoj npnnaio(·n-
noc:n cxonomcxnm moiyhnoc:nma (mancama) n no:pcôama. V sac:ynany
onoi npnc:yna, no Kpn(onom mnm·cny, najcxcnnnnn:nnjn jc Hacnc: xojn
nncnc:npa na :omc (a cy ncnnunna n xapax:cp nopo(nnc ysipc(na oxon-
noc: no·onpnnpc(nc npaxcc, oônuaja xojn cc o(nocc na (nc:pnôynnjy n
pc(nc:pnôynnjy scm·c, saxona n oônuaja nacnchnnana scm·c n na:pnnn-
ncapnoi nacnchnnana (Creed 2000: 331). Hacnc:on npnc:yn cc ouninc(no
o(nocn na cc·auxc nopo(nnc n xa(a jc y nn:any cpncxo cc·am:no on jc
cacnnm npnxna:·nn. 3a ypôanc npc(ysc:nnuxc nopo(nnc cc nnax jom yncx
nc mo»c pchn (a cy nnxona ncnnunna n xapax:cpnc:nxc y no:nynoc:n
nocnc(nna :p»nmnoi cxonomcxoi cnc:cma. ¬nnn mn cc (a jc oôpny:o,
o(nocno (a jc npc(ysc:nnuxo nonamanc (c:cpmnnncano nopo(nnom n
cpo(nnuxnm o(nocnma (nmajyhn y nn(y n (pyic ]ax:opc). 3nauaj xojn cc y
npc(ysc:nnm:ny npn(ajc nopo(nnn (ono(n (o :oia (a cc ns yina mo(cpnoi
xann:annsma npnna:no npc(ysc:nnm:no mo»c oxapax:cpnca:n xao no:ny-
no naxapa(no n ncncpcncx:nnno.
Ha nouc:xy :pansnnnonoi nponcca unnnno cc (a hc Cpônja ncoma ôpso
ycnoc:ann:n nnôcpannn xann:annsam, ann cc ncnoc:annno (a cy :axna
oucxnnana ncpcanna. Vnpan·anc mannm npc(yschnma ônno jc no(pchcno
npnnnnnnma npopypannoi ]amnnnjapnsma, ys sanoc:an·anc saxona n
noinxc mo(cpnoi xann:annc:nuxoi naunna c:nnana npo]n:a. Hpc(yscha
jc unnno camo jc(an uoncx, xojn jc y nc:o npcmc ôno nnacnnx, (npcx:op n
jc(nnn sanocncnn. V (pyiom cnyuajy, :axohc ncoma pamnpcnom, npc(yschc
cy unnnnn unanonn jc(nc nopo(nnc. Bcnnxn ôpoj :nx npc(yscha c:oia nnjc
nmao xanncnapnjc n nocnonanc jc oôan·ano y c:any. Honcxo ôn camo no-
jc(nnc npoc:opnjc c:ana nnn xyhc npnnaio(no cnojoj (cna:noc:n. Taxo cy
ncxn cnojc iapa»c, a ncxn cnojc coôc y npnscm·y xyhc npc:napann y npo-
(annnnc, pa(nonnnc, xanncnapnjc. Hpc(ysc:nnnn cy cc pa(o cac:ajann y
xa]anama n ys ncnnxc xonnunnc xpanc n nnha yionapann pasnc nocnonc,
yinannom :pionauxc. Tc xa]anc cy ônnc ncm:o nony: mannx nc]opmannnx
ôcpsn. Ocnonnn npnnnnn nocnonana cno(no cc na :o (a :pcôa y m:o xpa-
hcm poxy n ys mnnnmanno ynaianc xann:ana n (pyinx pccypca c:chn m:o
nchc ôoia:c:no. Haxon c:nnana (oôn:n xojy npc(ysc:nnx n nciona nopo-
(nna npcnosnajy xao (ono·no ncnnxy (a mo»c (a no(p»n naio(an »nno:
naino cc npcnasn y ]asy c:ainannjc n npcxn(ajy cc cnc ax:nnnoc:n n yna-
iana y pasnoj ônsnnca.
Fnsnnc jc nohcn c:nxnjcxn n ôcs nxaxnnx snana ncsannx sa ynpan·anc
npc(yschcm. Ocnm n(cjc o ôpsom ôoiahcny nc noc:ojn nnxaxna npcnnsna
c:pa:cinja ynpan·ana nocnom. Hpnnnxom nsôopa (cna:noc:n n sa-
nounnana ncxoi nocna nnjc cc mnoio no(nno pauyna o jc(nom o( cncmcn-
:apnnx npnnnnna xann:annsma – o xonxypcnnnjn. Hajnchn ôpoj npc(yscha
Pri vatno preduzetni štvo . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
91
ôanno cc :pionnnom na ncnnxo nnn mano, nnn npy»ancm ycnyia. Hoc:o-
jano jc yncpcnc (a cc :nm nocnonnma najnaxmc n najôp»c c:n»c (o ncnn-
xoi ôoia:c:na. Ann ôpoj nonoocnonannx :pionnncxnx npc(yscha ôno jc
npcncnnx n camo jc mano npc(ysc:nnxa ycncno (a cc oôoia:n na :aj naunn.
¬ax n (anac nnjc pc(ax cnyuaj (a npc(ysc:nnnn o:napajy npo(annnny npc-
xpamôcnc poôc nnn pcc:opan ôpsc xpanc naxo jc :o nc(anno nch yunnno
nnxon npnn cycc(. V ipa(onnma y Cpônjn nc pc:xo y camo jc(noj manoj
ynnnn, y xojoj »nnn ncxonnxo c:o:nna c:anonnnxa, moiy cc nahn no :pn
nnn uc:npn npo(annnnc xpanc, (nc :pn np»nonnnc xa]c nnn (na :pn pcc-
:opana sa ôpsy xpany (xojn najucmhc nnnpcmajy xpany na pom:n·y). Hpn-
nnxom nsôopa (cna:noc:n npc(ysc:nnnn cc pyxono(c unncnnnom (a jc
nnxon cycc( ycncman y nocny na hc camnm :nm n onn ôn:n ycncmnn jcp
npnmcnyjy nc:y "]opmyny ycncxa" xojy jc o:xpno nnxon cycc(. Ann onn
sancmapyjy unncnnny (a jc ôpoj no:pomaua y jc(noj oônac:n – pcnnmo y
jc(nom ipa(cxom xnap:y – xonauan n (a ca o:napancm cnaxc nonc npo(an-
nnnc (onasn (o npcpacno(cnc no:pomaua. Hsôop (cna:nocn npc(ysc:nnxa
mnoio no(ccha na Mcn(paony pacnpany o npnxna:any nnonannja y cc-
·am:ny. Hpnxna:anc nnonannja oônuno sanounnc :nmc m:o nojc(nnnn
xojn nmajy (ono·no pccypca npnxna:c ncxy nnonannjy, a no:om, xa(a (py-
in youc (a jc nnonannja xopncna, ncno npnxna:anc, xaxo Mcn(pa :o cnn-
xonn:o xa»c, "nonpnma noinxy saxo:p·anc ipy(nc cncia", o(nocno ôpoj
onnx xojn npnxna:ajy nnonannjy naino pac:c cnc (ox jc nc npnxna:c cnn.
Konauan pcsyn:a: jcc:c :o (a nocnc nsnccnoi npcmcna cna (omahnnc:na
pa(c nc:o (Mendras 1986: 242). Onaxan pcsyn:a: nma cmncna y cc·auxoj
cxonomnjn, ann jc no:nyno ôccmncncn y :p»nmnoj cxonomnjn. V cc·a-
m:ny nojc(nnauna (omahnnc:na sôoi cxonomcxc ay:apxnunoc:n nncy jc(na
(pyinma xonxypcnnnja, (ox y :p»nmnoj cxonomnjn npc(ysc:nnnn xojn cc
ôanc nc:om (cna:nomhy jccy mchycoôna xonxypcnnnja. Bcnnxn ôpoj cnyua-
jcna xojc cam nc:pa»nnao y Jaio(nnn, Ba·cny n Fcoipa(y jacno noxasyjc
(a npc(ysc:nnnn nnax cnoj ônsnnc no(c na nc:n naunn xao m:o cc·ax
no(n cnojc nmanc, (axnc xao :o:annn cnc:cm xojn :pcôa o(p»ana:n xao
nopo(nunn cn:n:c:, a nc no(n:n xao npc(yschc xojc yucc:nyjc y :p»nm:y
n oc:napyjc npo]n:. Hpnnnxom nsôopa (cna:noc:n n nohcna ônsnnca nc-
xyc:na (pyinx cc npnxna:ajy ccncx:nnno n npannonanno, a conc:ncno no-
cnonanc cc nc cainc(ana xao (co mnpci cnc:cma :p»nmnc cxonomnjc, nch,
:axo (a xa»cm, xao conc:ncna nnna. Ipannnc npc(yscha cc nonc:onchyjy
ca ipannnama nnnc n conc:ncno nocnonanc cc nocma:pa io:ono ncx·yun-
no yny:ap :nx ipannna, o(nocno nonono xao :o:annn cnc:cm xojn :pcôa
o(p»a:n xao :axan n xojn nnjc y nn:cpaxnnjn ca (pyinm cnc:cmnma. Ha-
pamc:pnma :p»nmnc cxonomnjc cc mannnynnmc na naunn cnojc:ncn py-
pannoj cxonomnjn. Oax:opn xojn ncmnnonno nponc:nuy ns :p»nm:a :pc-
:npajy cc na nc:n naunn xao m:o cc·ax :pc:npa ]ax:opc xojn (onasc ns
Milos Matic
Antropol ogi ja 3 (2007)
92
npnpo(c nnn ns inoôannoi (pym:na. Hpnnnxom ynpan·ana npc(yschcm
no(n cc pauyna o :omc (a yno»cnn :py( n oc:napcnn npo]n: ôy(y npo-
nopnnonannn, ann cc nnax nn:cnsnnno :c»n :omc (a yno»cnn :py( ôy(c
m:o mann a npo]n: m:o nchn. ¬ax n axo yno»cnn :py( nc (ajc oucxnnann
npo]n:, m:o nnjc pc:xoc:, npc(ysc:nnnn n (a·c nac:an·ajy (a cc ôanc
nc:nm nocnom. Onaxan npnc:yn jc na»no cnojc:no cc·auxc cxonomnjc (cf.
KerbIay 1979; WoIf 1966), jcp n cc·ax ynopno oôpahyjc cnojy nnny naxo ca
nc nc yônpa (ono·no nc:nnc. Hpc(ysc:nnnn noncxa( mcnajy (cna:noc:,
ann nony (cna:noc: ônpajy na nc:n naunn xao m:o cy nsaôpann npc:xo(ny.
Honnxnn (npcx:no ns cc·auxc cxonomnjc nnn connjannsonann y ypôa-
noj yno:pcôn pypannnx mo(cna nopo(nunc pcnpo(yxnnjc (Simic 1973;
Matic 2005), mnoin npc(ysc:nnnn nncy cnocoônn (a npcnosnajy pasnnun:c
]opmc xann:ana. V cnom mo(cny connjannc pcnpo(yxnnjc Fop(njc n(cn-
:n]nxyjc pasnnun:c ]opmc xann:ana, xao m:o cy cxonomcxn, xyn:ypnn,
connjannn nnn cnmôonnuxn xann:an. Kann:an cc mo»c xonncp:ona:n ns
jc(nc ]opmc y (pyiy, a y cnom :o:ann:c:y nma :cn(cnnnjy (a cc pcnpo(y-
xyjc y n(cn:nunoj nnn npomnpcnoj ]opmn n (a nc:pajc y cnom noc:ojany
(Bourdieu 1986: 241). Hcnpcnosnananc pasnnun:nx ]opmn xann:ana n
nnxonc :panc]opmannjc ns jc(nc ]opmc y (pyiy Fop(njc y ncnnxoj mcpn
npnnncyjc (cnonany "ja(nc noinxc", xojy on :pc:npa xao axcnom cnaxo(-
ncnnc ncpncnnnjc. Ja(na noinxa jc cnocoôna (a opiannsyjc cnc mncnn,
ncpncnnnjc n axnnjc nomohy ncxonnxo onm:nx npnnnnna xojn cy mchy-
coôno :ccno noncsann n caunnanajy cncnn]nuno nn:cipncany ncnnny.
Ja(na noinxa xopnc:n ananoinjc n xomonoinjc (a ôn icncpncana cnnunoc:n
n aconnjannjc xojc cy y npaxcn samcn·nnc, ann xojc y cym:nnn nc moiy (a
ns(p»c xpn:nxy ]opmannc noinxc. Konxpc:nc cnnunoc:n n aconnjannjc
icncpncanc ja(nom noinxom noc:ajy xonncnnnonannsonanc y o(pchcnom
nc:opnjcxom xon:cxc:y (Bourdieu 1990: 86–87, 97). ¡pyinm pcunma, ja(na
noinxa y mchycoôny ncsy (ono(n ono m:o jc ns yina ]opmannc noinxc
nccnojnno. Ka(a n(cjy o ja(noj noinnn npcncccmo y c]cpy cxonomnjc,
ynnhamo (a cy y cc·auxoj cxonomnjn, ]opmnpanoj y o(pchcnom nc:opnj-
cxom xon:cxc:y, y jc(ny ncnnny noncsann cncmcn:n xojn cy y mo(cpnoj
xann:annc:nuxoj cxonomnjn mchycoôno nccnojnnn. Cc·auxa cxonomnja,
naxo pasnnxyjc nojc(nnc ]on(onc (WoIf 1966: 4–10), nonasn o( nopo(nnc
xao cncmcn:apnc jc(nnnnc nponsno(nc n no:pomnc, o(nocno y cc·am:ny
cc nopo(nna n ncna nmonnna jan·ajy xao oxnnp noinuxoi cnc:cma n xao
npnmapna (c:cpmnnan:a cxonomcxc noinxc. Hocma:pana ns acncx:a camoi
cc·am:na, pypanna cxonomcxa noinxa jc :o:annn cnc:cm mnm·cna n nc
mopa ny»no (a ôy(c ja(na naxo jcc:c nanuxa. Hpoôncm cc jan·a on(a xa(a
cc nojc(nnn ccimcn:n pypannoi cxonomcxoi pasmnm·ana nmnncmcn:npa-
jy y :p»nmny cxonomnjy. Bchnna ypôannx npc(ysc:nnxa y Cpônjn oipa-
nnuana cnojc npc(ysc:nnm:no nopo(nnom, ma(a y nnxonom cnyuajy nc
Pri vatno preduzetni štvo . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
93
mo»cmo ionopn:n o ay:apxnunoc:n na onaj naunn na xojn :o unnnmo xa(a
pacnpan·amo o cc·auxoj cxonomnjn. Ko( npnna:nnx npc(ysc:nnxa nc
noc:ojn (npcx:na no:pomna nponsnc(cnoi xao y cc·am:ny, nch cc jan·a
:p»nm:c xao nocpc(nnx nsmchy nponsno(nc n no:pomnc. Ann n ypôana
npc(ysc:nnuxa nopo(nna yna»c conc:ncnn pa( y nponsno(ny, c :nm m:o
sôoi ]opmc :c nponsno(nc nc xonsymnpa (npcx:no cnojc nponsno(c ncio
nx na :p»nm:y npc:napa y nonan, a sa:nm nomohy :oi nonna oôcsôchyjc
ccôn pasny poôy n ycnyic xojc cc xonsymnpajy y oxnnpy nopo(nnc. Onaxan
cnmnnn]nnnpann npnnnnn nohcna nopo(nunc cxonomnjc nasnao ônx cc-
mnay:apxnunnm.
Ka(a pasma:pamo no:pomny npc(ysc:nnuxnx nopo(nna ynnhamo o(cy-
c:no pasnnxonana pasnnun:nx ]opmn xann:ana nnn, yxonnxo :axno pasnn-
xonanc nnax noc:ojn, ynnhamo :panc]cp xann:ana xojn jc cynpo:an noin-
nn mo(cpnoi xann:annsma, ann sa:o ncoma ônnsax noinnn cc·auxc cxono-
mnjc. Kaxna io( (a jc no:pomna jc(nc npc(ysc:nnuxc nopo(nnc, :a no-
:pomna nc oc:an·a mcc:a cxonomcxom pasnojy.
Pasma:pajyhn ynaianc ncnnxnx xonnunna nonna y monymcn:annc ipoô-
nnnc, Konaucnnh jc xao cncmcn:apnn ]ax:op ysco pasna a(mnnnc:pa:nnna
oipannucna, ann jc nnax y cnojoj anannsn oc:anno npoc:opa sa pasma:panc
(pyinx (c:cpmnnan:n :panc]opmannjc xann:ana ns cxonomcxc y conn-
janny, xyn:ypny nnn ncxy (pyiy ]opmy (Konaucnnh 1985). Ka(a cy xpajcm
ocam(ccc:nx io(nna 20. c:oncha yxnny:a ]opmanna a(mnnnc:pa:nnna
oipannucna sa ynaianc xann:ana y cxonomcxoj c]cpn, ona Konaucnnhcna
pacnpana (oônja nony (nmcnsnjy sôoi :oia m:o jc ynaianc y pasnoj nnax
nsoc:ano, a :panc]opmncanc xann:ana y nccxonomcxc oônnxc cc nac:a-
nnno. ¡a nn :o yxasyjc na namcpy npc(ysc:nnxa (a yonm:c n nc yna»y
xann:an y conc:ncnn cxonomcxn pasnoj npcxo o(pchcnoi nnnoa, nch (a ia
:panc]opmnmy y connjannn xann:an, npcnacxo(no sôoi nc:nnana conn-
jannoi c:a:yca conc:ncnc nopo(nnc? Konaucnnh pasma:pa n nojany n(cjc o
xomnc:nnnjn xo( npc(ysc:nnxa. Cama xomnc:nnnja jc, xao n xann:an, :a-
xohc npcnc:a y connjanny c]cpy n noc:ana jc(an o( npnmapnnx mo:nna
connjannc cm]asc (Konaucnnh 1985: 84). Onaj Konaucnnhcn sax·yuax jc
ncocnopno ncnpanan sa (a:n connjannn n cxonomcxn xon:cxc: y oxnnpy
xojci (ncxy:yjc o connjanno-cm]a:nuxoj ]ynxnnjn monymcn:annnx ipoô-
nnna. Tpcôano ôn nnax ysc:n y oôsnp n :o (a jc ynaianc y o(pchcnn ncpc-
monnjannn ]on(, xojn cc y cym:nnn xopnc:n sa nc:nnanc connjannoi c:a-
:yca, yoônuajcno y cc·am:ny (WoIf 1966: 7–8). Ho:pcôa sa ycncxom n sa
no:onnm nc:nnancm :oi ycncxa jcc:c ynnncpsanna no:pcôa. Ona cnaxaxo
noc:ojn n xo( ypôannx npc(ysc:nnxa y Cpônjn, ann ono m:o jc ncoma na-
»no jcc:c :o (a jc ncno sa(ono·ananc pciynncano oôpacnnma xojn cy, no
mom mnm·cny, ]opmnpann y pypannom oxpy»cny. 3ôoi cncnn]nunnx
xapax:cpnc:nxa cc·auxc cxonomnjc, noucnmn o( :oia (a nmanc nnjc npc-
Milos Matic
Antropol ogi ja 3 (2007)
94
(yschc n (a cc pacnona»c ncoma oipannucnnm pccypcnma, ycncx cc ucc:o
:pa»n nsnan cxonomcxc c]cpc. Jannn c:anonn npc(ysc:nnxa xojc cam nn-
:cpnjyncao ynyhyjy na :o (a cc nnxona :c»na sa ycncxom nanasn y cxo-
nomcxoj c]cpn, ann y nc:o npcmc jacno no:nphyjy (a cy cncmcn:apnn
npnnnnnn ja(nc noinxc sa nnx nmncpa:nn. Hccnocoônn (a pasnpc:ajy pas-
nnun:c ]opmc xann:ana, npc(ysc:nnnn no:pomny y pasnnm c]cpama ns-
nan cxonomcxc (o»nn·anajy xao ycncx. Hnjc sa nnx ycncx pasnoj conc-
:ncnoi npc(yscha, nch xynonnna nyxcysnnx ay:omoônna n (pyic nyxcysnc
poôc, nsipa(na ncnnxc n ucc:o nc]ynxnnonannc nopo(nunc xyhc (m:o y
canpcmcnoj Cpônjn npc(c:an·a ncnnxn npoôncm nosn:nnnnm ypôannc-
:nuxnm :c»nama), ciso:nuno ny:onanc n:(. Tc»chn (a (oxa»y cnoj yc-
ncx, npc(ysc:nnnn pa(o npcyncnnuanajy conc:ncnc no:pcôc n sôoi :oia
npc(nmcnsnonnpajy no:pomny. Ann ôn:no jc (a ay:omoônn n xyha ôy(y
nchn n ôo·n o( cycc(onnx, ôcs oôsnpa na :o m:o onaxo o(ny:ajy y xnu.
Hpc(ysc:nnnn npnmcnyjy jc(noc:anan npnnnnn (a jc ncnnxa no:pomna
o(pas ncnnxoi npo]n:a, na camnm :nm n (npcx:an o(pas nnxonoi cxonom-
cxoi ycncxa n npc(ysc:nnuxnx cnocoônoc:n. Hpo]n: y npnom :pcny:xy
nma ]opmy unc:oi nonna n connjanno oxpy»cnc nnjc y moiyhnoc:n (a
youn ycncx. 3ôoi :oia cc npo]n: :pomn na poôy n ycnyic xojc (pym:no
npcnosnajc xao npc(nc, unmc cc nn(npcx:no (oxasyjc cxonomcxn ycncx.
Ho:pomna y oxnnpy npc(ysc:nnuxnx nopo(nna, cainc(ana y (ncxypcy ns-
ipa(nc n(cn:n:c:a, yxasyjc n na nomax xa mo(cpnnjcm npnc:yny. Bpcmcncxn
ncpno( npo:cxao o( nojanc npnnx npc(ysc:nnuxnx ax:nnnoc:n, a napoun:o
o( yxn(ana a(mnnnc:pa:nnnnx oipannucna sa cxonomcxn pasnoj, nnax jc
pcna:nnno xpa:ax (a ôn cc ncxpnc:anncann cnn napamc:pn na ocnony xojnx
ôncmo moinn (a nsno(nmo npcnnsnc saxonn:oc:n ypôanoi npc(ysc:nnm:na.
Ma xonnxo (a jc no:pomna ycmcpcna npnnnnnnma pypannc cxonomnjc, ona
nnax y ccôn ca(p»n nponcc pasnoja ypôanoi n(cn:n:c:a nopo(nnc. To cc
napoun:o youana y (omcny no:pomnc ma:cpnjannnx (oôapa. Honan cc najpa-
(njc :pomn na poôy xoja jc y (a:om xon:cxc:y oxapax:cpncana xao "ypôana
poôa". Ta poôa jc ncm:o xonxpc:no, noc:ojano, onnn·nno n camnm :nm no-
io(no sa y:nphnnanc nnn nc:nnanc n(cn:n:c:a. To nnjc ônno xoja poôa, nch
ona unjc jc xonsymnpanc nnnnnpano xnacnuno ypôano c:anonnnm:no jc(noi
ipa(a, o(nocno c:anonnnm:no xojc npc(ysc:nnnn (o»nn·anajy xao :nnnu-
no ypôano c:anonnnm:no. Ho:pomna ypôanc poôc yjc(no npc(c:an·a ocno-
ôahanc o( conc:ncnoi pypannoi sancha. Kpos no:pomny ma:cpnjannnx (o-
ôapa ·y(n noxymanajy (a ]nxcnpajy n ma:cpnjannsyjy cnoj (ypôann) n(cn-
:n:c: (cf. Veenis 1999). Hma:n moônnnn :cnc]on, mnxpo:anacny nchnnny
nnn xyhnn ônocxon snaun ôn:n ipahannn, a y nc:o npcmc npc(c:an·a con-
c:ncno noc:an·anc nacnpam pypannoi naunna »nno:a.
Hpopypannn npnc:yn npc(ysc:nnxa y nohcny nocna n no:pomnc nnjc
ncx·yunno ynopnoc: (a cc sa(p»c c:apa cxna:ana n nnjc nocnc(nna ncc-
Pri vatno preduzetni štvo . . .
Antropol ogi ja 3 (2007)
95
nocoônoc:n (a cc npnxna:n ncm:o nono. Pypanno sanchc canpcmcnnx npc-
(ysc:nnxa ncocnopno jcc:c xomnncxc snauajnnx ]ax:opa xojn y:nuy na :o
(a cc npc(ysc:nnm:no oipannun na nnno nopo(nnc n (a cc ônsnnc no(n no
ysopy na pypanno (omahnnc:no. C (pyic c:panc onm:a ncnsnccnoc: npoy-
spoxonana pa:onnma xojn cy nohcnn nsmchy 1991. n 1999. io(nnc, n y xo-
jnma jc Cpônja ax:nnno yucc:nonana, (oncna jc (o :oia (a cc npc(ysc:nnnn
sa(p»anajy y c]cpn cniypnoi n c:aônnnoi nopo(nunoi ônsnnca, xao n (a
ns cc·auxc cxonomnjc npcysnmajy io:onc n nponcpcnc mo(cnc nopo(nunc
pcnpo(yxnnjc. Hcnsnccnoc: cnaxaxo npc(c:an·a jc(an o( ôn:nnx cncmc-
na:a ja(nc noinxc o xojoj Fop(njc (ncxy:yjc. V cxonomnjn nopo(nunoi
npc(ysc:nnm:na ncocnopno yucc:nyjc ncnnxn ôpoj ]ax:opa xojn (onasc ns
cc·am:na, ann n ns ypôanoi (pym:na. 3ôoi :oia cam cxnon (a xopnc:nm
:cpmnn pvpoana erono+u/a xa(a ionopnm o ypôannm npc(ysc:nnnnma. V
(ncxypcy pypanno-ypôanoi xon:nnyyma npc(ysc:nnnn y ypôannm cpc(n-
nama y Cpônjn, nc:o xao n (pyin c:anonnnnn pypannoi nopcxna, npc(c:a-
n·ajy nyxy no:np(y ncnpannoc:n n(cjc o :axnom xon:nnyymy. V nc:o
npcmc onn cy nono( sa pacnpanc o pypannoc:n n ypôanoc:n cpncxnx ipa-
(ona. Vno:pcôa pypannnx cxonomcxnx mo(cna n npopypanno nonamanc
npc(ysc:nnxa ucc:o nsasnna sipa»ananc xo( onnx xojn ccôc cma:pajy npo-
ypôannc:nma y onoj ôccxonaunoj noncmnnn. Ho, ôcs oôsnpa na yiao ns
xojci nocma:pamo npc(ysc:nnxc, ncocnopno jc (a onn sôoi xonncn:pannjc
cxonomcxoi xann:ana n sôoi naunna :panc]opmannjc :oi oônnxa xann:ana
y connjannn n xyn:ypnn xann:an y ncnnxoj mcpn y:nuy na xonncn:yannsa-
nnjy cpncxoi ypôanoi (pym:na.


Anxepaxypa

Bourdieu, Pierre (1986) The Forms of Capital, V: John G. Richardson (ed.), Handbo-
ok of Theory and Research for the Sociology of Education, New York, Greenwo-
od, 241–258
Bourdieu, Pierre (1990) The Logic of Practice, Stanford, CA, Stanford University
Press
Burawoy, Michael, Pavel Krotov, Tatyana Lytkina (2000) Involution and Destitution
in Capitalist Russia, V: Ethnography 1 (1), 43–65.
Veenis, Milena (1999) Consumption in East Germany, V: Journal of Material Culture
4 (1), 79–112.
Wolf, Eric R. (1966) Peasants, New Jersey, Prentice – Hall.
1anonnh, Hac:a (1995) Hpoôncmn ncnn:nnana xyn:ypc c:anonana y ipa(y, V:
Inacnnx E:noipa]cxoi nnc:n:y:a XLIV, 159–167.
Kerblay, Basile (1971) Chayanov and the Theory of Peasantry as a Specific Type of
Economy, V: Teodor Shanin (ed.), Peasants and Peasant Societies, London, Pen-
guin Books, 150–160.
Milos Matic
Antropol ogi ja 3 (2007)
96
Konaucnnh, Hnan (1985) Connjanno-cm]a:nuxa ]ynxnnja monymcn:annnx ipoô-
nnna, V: E:nonomxc cnccxc VI, 81–87.
Creed, Gerald W. (2000) "Family Values" and Domestic Economies, V: Annual Re-
view of Anthropology 29, 329–355.
Hy:onan, Mnnncan B. (1962a) Hpcoôpa»ananc nacc·a n npnnpc(c y oxonnnn
Fcoipa(a, V: 3ôopnnx pa(ona E:noipa]cxoi nnc:n:y:a 4, 149–163.
Lutovac, Milisav V. (1962b) Prigradska poljoprivreda Beograda, V: Zbornik radova
Geografskog instituta 18, 155–172.
Lutovac, Milisav V. (1975) Prigradska sela, V: Etnološki pregled 13, 131–136.
Matic, MiIos (2005) Urban Economics in a RuraI Manner: FamiIy Economizing in
Some Socialist Serbian Cities, V: Ethnologia Balkanica 9, 131–149.
Mendras, Henri (1986) SeIjacka drustva, Zagreb, GIobus.
Simic, Andrei (1973) The Peasant Urbanites: A Study of Rural-Urban Mobility in
Serbia, New York, Seminar Press.


Milos Matic

PRIVATE ENTERPRISE IN CONTEMPORARY SERBIA
The concept of rural economy as a thought model in contemporary business

Inspired by the discussion on the relation between urban and rural in contemporary
Serbia, as well as the impossibility to overlook the basic pattern of social and economic
behavior of contemporary entrepreneurs, in this paper I take a concise look at the behav-
ior of small entrepreneurs and their application of the decision-making models grounded
in rural economies. Their ways of decision-making, having in mind that they do not
actually possess the knowledge needed to run business enterprises, includes a number of
factors that are not directly connected with the type of business they do. Doing business
and running enterprise mimics the concept of modern liberal capitalism only formally,
while in reality it is subjugated to the concept of familiarism and the system of values
characteristic of the local peasant society. Therefore, as a final result of entrepreneurship
occurs the radical transformation of capital, meaning its transfer from the economic
domain to the social. Discussions points and conclusions in this paper are based on
research conducted in Beograd, Valjevo, Jagodina and Pirot.

Antropol ogi ja 3 (2007)
µannjen Cnnann
dsinani@f.bg.ac.yu
Ori gi naI ni naucni rad
UDC 398(=163.41)


Bnne kao konxpauo(en npenopyunnor
nonamana y naxpnjapxannoj saje(nnnn


Ancxpakx: Pa( cc ôann ncponannma y mn:cxa ônha, y napo(y najnosna:njnm no(
nmcnom nnnc. Ha ocnony ":copnjc" o aôcpan:nom nojc(nnny, y pa(y cc na ocnony
(nc:nnxnnja onoc:pano/onoc:pano n aôcpan:no/nopmanno y ncponannma ncsannm sa
nojan·nnanc nnna, xao jc(ny o( mann]cc:annja npnnnhcna, npcnosnajy cncmcn:n
xojn ]opmnpjy xon:paoôpasan nonamana y o(nocy na ono xojc na:pnjapxanna sa-
jc(nnna y cnojnm oxnnpnma nponncyjc n namchc ocoôama »cncxoi nona.
Knyune peun: nnna, onoc:pano/onoc:pano, aôcpan:noc:, xon:pamo(cn


1.

3a nnnc cc, ôcs nxaxnc cymnc n ôcs npcnnmc pasmnm·ana, mo»c cno-
ôo(no pchn (a npc(c:an·ajy jc(ny o( xa:ciopnja mn:cxnx ônha na xojy cc
najucmhc nannasn y najpasnnun:njnm ]onxnopnnm :nopcnnnama cpncxoi
napo(a. Bnnc npc(c:an·ajy ôn:an cncmcn: y ncponannma namci napo(a, a
snauajny ynoiy n noccôno mcc:o (oônnc cy n y ôpojnnm napo(nnm ncc-
mama, npnnonc:xama n ncicn(ama.
Vnpano ns :oi pasnoia sauyhyjc unncnnna (a y (oca(amnnm c:nono-
mxnm n an:pononomxnm pa(onnma, ocnm noxymaja onnca, n(cn:n]nxann-
jc n xa:ciopnsannjc, ona mn:cxa ônha nncy nncnnpncana n "(oônna" ônno
xaxny oôyxna:nnjy anann:nuxy c:y(njy, xoja ôn npc(no»nna oôjamncnc
ynoic ncponana y nnnc y sajc(nnnama y xojnma cc ono jan·a.
Bcpona:no najôn:nnjc ]ax:opc xojn cy (oncnn (o onaxnoi nnnoa npoy-
ucnoc:n nnnc, xao mn:cxoi ônha na xojc cc ncoma ucc:o nannasn y napo(-
nnm ncponannma, cacnnm jc jacno pcsnmnpao n nsno»no Hnan Konaucnnh.
1

Hanmc, c:nonosn n an:pononosn cy, ns pasnnun:nx pasnoia, nponyc:nnn
(a jacno (c]nnnmy ono mn:cxo ônhc, :axo (a cc n y camoj c:noipa]njn
nannasn na pasnnun:a nosnnnonnpana n ôpojnc pasnnun:c npc(c:anc o

* Pa( jc pcsyn:a: yucmha y nayunonc:pa»nnauxom npojcx:y Kv.mvpnu uoenmume-
mu v npoµecu+a eeponcre unmeepaµu/e u peeuona.usaµu/e, ôp. 147035 xojn ]nnan-
cnpa Mnnnc:apc:no sa nayxy n »nno:ny cpc(nny Pcnyônnxc Cpônjc.
1
H. Konaucnnh, Mn: n ymc:noc:, Fcoipa(, 2006, 94-95.
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
98
nnnama. Taxohc, nnna cc ucc:o pasnnxyjc y napo(nom ncponany n napo(noj
nccmn, npnnncyjy joj cc pasnnun:n a:pnôy:n, :c jc sôoi "ncxnann:c:nc
c:pyunc oôpa(c :oi cncmcn:a napo(nc pcnninjc" :cmxo yunpc:n:n n nonn-
pa:n npc(c:any o onom mn:cxom ônhy.
2

Hmajyhn y nn(y cnc npc:xo(no pcucno, xao n npc(nnhcnn oônm :cxc:a,
onaj pa( nchc npc:cn(ona:n na cncoôyxna:no o(pchcnc n oôjamncnc nnnc
xao mn:cxoi ônha, nch hc nony(n:n jc(no nnhcnc cncn:yannnx (pym:nc-
nnx xopcna onoi ]cnomcna, ôasnpajyhn cc, npc cncia, na napo(nnm ncpo-
nannma n npc(c:anama o nnnn xao ôn:nom cncmcn:y y napo(noj pcnninjn
Cpôa. Kaxo hc cc noxasa:n, ncxn o( cncmcna:a anannsc mohn hc (a cc npn-
mcnc n na npc(c:anc o nnnama y napo(noj nposn n nocsnjn, nmajyhn y nn(y
(a cy npc(c:anc o nnnama y pasnnun:nm ]onxnopnnm ]opmama unpc:o
ncsann n ncnpcnnc:ann.


2.

V jc(nom npc:xo(nom pa(y nnnc cy npnxasanc xao jc(na o( najucmhnx
mann]cc:annja y oxnnpy ]cnomcna mnpci onccia – ]cnomcna npnnnhcna
xojn nipa snauajny ynoiy y napo(nnm ncponannma.
3
Onaxan npnc:yn pas-
ma:panoj nojann ônhc sa(pa»an n y onom pa(y.
¡ccxpnn:nnna ipaha (oônjcna jc :cpcncxnm nc:pa»nnancm y ¡paiauc-
ny n mnpcm pcinony Ho»cic. V nn·y ôo·c nnnyc:pannjc pasma:panc no-
janc, y onom o(c·xy ônhc yxpa:xo npc(c:an·cno ncxonnxo o(aôpannx
npnmcpa nnunoi ncxyc:na cycpc:a ncnn:annxa ca nnnama, nnn npnua o
cycpc:nma ca onnm mn:cxnm ônhcm, saôcnc»cnnx na :cpcny:

Hpu+ep 1

V ccny Hopc:, Mnxa Paxnh jc ncnpnuana cnc(chn cnyuaj: ncn ôpa:,
Mnny:nn C:oxonnh, npahao cc jc(nc nohn ca ccocxc nipanxc ny:cm xojn
no(n npcxo mcc:a nosna:oi xao Panno nnjcmhc. V jc(nom :pcny:xy, na
nponnanxy xojn cc nanasn ncnocpc(no nsna( ny:a xojnm jc nmao, yinc(ao
jc (cnojxy oôyucny y no:nynoc:n y ôcno. Vunnnno my cc (a jc :o (cnojxa
ns xommnnyxa xojy nosnajc, na jc nosnao no nmcny, ncxonnxo ny:a. Mchy-
:nm, nojana nnjc pcaionana, nnjc o(ionapana nch jc, naxon ôpojnnx (osn-
nana, camo oxpcnyna inany xa ncmy n npoc:pcnnna ia nc(cnnm noinc(om.
Cxna:nnmn (a npc( coôom nma na:npnpo(ny nojany, Mnny:nn jc nsna(no
nnm:o· n, ynnamcn, npoôao (a nyna y npnxasy. Hnjc(an mc:ax, o( yxynno

2
Ibid.
3
Bn(c:n: ¡. Cnnann, Hpnnnhcna n caônac:n y Cpônjn, Kna»cnan, 2005.
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
99
cc(am noxymaja, nnjc onanno. Hpcc:pan·cn, Mnny:nn jc noôciao xa cnojoj
xyhn n unm jc c:niao ncnpnuao jc majnn m:a my cc ynpano (oio(nno. Hc-
nn:annnn xa»y (a jc nciona majxa saxyxana m:o joj jc :o ncnpnuao jcp, no
ncponany, nc na·a npc jy:pa ncnpnua:n cycpc: ca npnnnhcncm, :c cc
ynnamnna nocnc(nna xojc ôn moinc (a ycnc(c. Hpcma npnun xasnnaua,
Mnny:nn jc yôpso nao y noc:c·y n nnmc nnxa(a nnjc y no:nynoc:n os(pa-
nno, a naxon ncxonnxo io(nna jc n npcmnnyo. V ncpno(y ôononana – nc-
nocpc(no naxon ]a:annoi cycpc:a, no(nnn cy ia xo( nsnccnoi ia:apa Fo-
pnnoja, xojn jc ôno najnosna:njn y xpajy, n on my jc (ao ncxy no(y xojy jc
nno n xojom cc ymnnao. Hcnn:annna ncpyjc (a my jc :o mano npo(y»nno
»nno: n onaxmano myxc, ann nnjc ycncno (a ia nsncun.
Ona npnua jc nosna:a y mnpoj oxonnnn. Hpnxyn·cno jc ncxonnxo ncp-
snja onoi cnyuaja o( pasnnun:nx ncnn:annxa n mo»c cc npnmc:n:n (a cc
cnn pasnnxyjy y nojc(nnnm cncmcn:nma ann cn»c jc y cnnma nc:n. Bcpyjc
cc (a jc Mnny:nn C:oxonnh :c nohn nanmao na nnny. Onaj cycpc:, ncno-
c:annno cc, ôno jc xoôan no ncia jcp jc npcxpmno :pn :aôya xoja na»c y
cnyuajy cycpc:a ca npnnn(om – oôpa:no cc npnnnhcny, ncno·no jc aipc-
cnnnoc: – nanao ia jc, :aunnjc – nynao jc na ncia n ncnpnuao jc nc:c nohn
m:a my cc (oio(nno.

Hpu+ep 2

Hcnn:annx Mnnonan Capnan ns ccna Poic, pa(no jc y xpcuann Jcncn ¡o
xao mamnnnc:a na xn(pa:annjn xpcua. Hom:o jc nciono ccno npnnnuno
y(a·cno o( mcc:a na xojcm jc pa(no, on ôn xpc:ao pannjc na nocao n nmao
ôn ônnnxnom (o inannoi ny:a, a no:om ôn xopnc:no jannn npcnos. Jc(noi
(ana, 1978. io(nnc, xao n oônuno, xpcnyo jc cnojnm ônnnxnom na nocao, y
(pyiy cmcny. V :oxy no»nc nanan my jc cna(ao ncxonnxo ny:a n on cc
sayc:an·ao (a ia namcc:n a no:om nac:an·ao. Haxon nsnccnoi npcmcna
o:xasana my jc n xounnna, a ny: xojnm cc xpc:ao ôno jc nsysc:no c:pm.
Kaxo ôn cc sayc:anno, Mnnonan jc xouno noiama cnc (ox na jc(nom mcc:y
nnjc nao. Cpchom, nnjc cc nonpc(no, ônnnxn jc oc:anno n nac:anno (a·c
ncmnnc. Ka(a cc :c ncucpn npahao ca nocna, npnnaschn mcc:y na xojcm jc
oc:anno ônnnxn, nch na ncxnx 200 – 300 mc:apa y(a·cnoc:n, uyo jc jacno
xaxo nci(c cnnpa mysnxa. Fnno jc oxo nona (nanacc:, noh jc ônna :onna n
:a(a my jom nnm:a nnjc ônno noccôno ncoônuno, naxo y ônnsnnn mcc:a ca
xoi jc mysnxa (onnpana nnjc ônno xyha. Ka(a jc nsôno na npny sapanan,
jacno jc nn(co xaxo na camoj nnnnn nnna(c, nsna( ncnnxc xpnnnnc xoja cc
npy»a y oônnxy nax:a, nipajy (cnojxc – nnx 15 (o 20, o(cncnc y ôcno, jc(-
naxc nncnnc, ca (yinm xocama, y ocnc:·cnom xpyiy. Mnnonan nc sna o(
ucia jc xpyi moiao (a ôy(c ocnc:·cn, nom:o mcccunnc, a nn ônno xaxnoi
(pyioi ncm:auxoi nsnopa cnc:na y ônnsnnn nnjc ônno. Cxna:no jc (a :o
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
100
"nnjc nnm:a npnpo(no" n, ca(a nch sôyncn n ynnamcn, naxon m:o jc o(-
pchcno npcmc nocma:pao mnc:cpnosny nipanxy, nnjc npnmao ônn»c nch jc
y mnpoxom nyxy saoônmao :o mcc:o. "Hnm:a mc nnjc jaxano, nnm:a mc
nnjc hcpano nn nanano". Mysnxy nnjc moiao (a nn(n ann jc jacno uyo xap-
monnxy. Mnnonan xa»c (a nc ncpyjc y npnnn(, ann jc cniypan y ono m:o jc
:c nohn nn(co: "Ha nc ônx ôjc»ao oxono (a nncam cniypno nn(co". Ka(a jc
naxon (yioi ny:onana c:niao xyhn, ncxonnxo ny:a cc npcsnojno ann nnjc
o(max ncnpnuao m:a my cc (oio(nno. Haxon (na (o :pn (ana pasôonco cc
n cc(amnacc: (ana jc nmao nonnmcny :cmncpa:ypy. Bcionn s(panc:ncnn
npoôncmn cy cc sna:no npo(y»nnn n on jc yôpso o:nmao y nnnann(cxy
ncnsnjy.

Hpu+ep 3

Hcnn:annx Hnan Paxnh cc npahao nohy xyhn ns Ho»cic, n npc( nnm jc
ônna (connna ny:a o( cc(am xnnomc:apa xoja jc no(nna npcxo ôp(a n nc-
hnm (cnom xpos mymy. Ha jc(nom (cny xojn jc nosna: xao Faxnonnna, pa-
nnjc jc noc:ojana ncnnxa ôapa, (ox ·y(n nncy "yxna:nnn no(y n o(ncnn".
¬cc:c cy ônnc npnuc o cycpc:nma ·y(n ca nnnama na :om mcc:y. Tc nohn
jc n Hnan jacno nn(co nnnc – ncxonnxo (cnojaxa nsysc:nc ncno:c, o(cncnc
y ôcny o(chy, xaxo na no(n ncpy ncm. 3nynn nnxonc ax:nnnoc:n cy cc, y
nohnoj :nmnnn, uynn (ancxo o( camoi mcc:a sônnana. Hpomao jc :nxo
nopc( nnx, nnjc cc sa(p»anao nn:n nm cc oôpahao. Hom:o nx nnjc (npao,
nncy nn onc ncia :c jc onaj cycpc: npomao ôcs nxaxnnx nocnc(nna.

Hpu+ep !

Faôa ncnn:annnc Onic Paxnh, ns Hopc:a, jc, npnnx nopa:nnx io(nna,
jc(nc ncucpn, nononcxom sanpciom nosnna xpcu ncxom uoncxy ns ccna.
Ka(a jc (omna (o ôynapa Paxnha, xojn cc nanasn ncnocpc(no ys ny: xojn
no(n xpos ccno, nononn cy c:ann xao yxonann. Hnjc npc(cno m:o jc ona na
cnc naunnc noxymanana (a nx noxpcnc. Hy: jc na :om (cny panan n nnjc
ônno nnxaxnnx npnpo(nnx npcnpcxa. V jc(nom :pcny:xy jc noinc(ana xa
ôynapy n nn(cna :pn npcncnc (cnojxc, "nc sna cc xoja jc o( xojc ·cnma",
xaxo na ôynapy ncpy ôaxpcnn ôaxpau a on cc "ônjcnn xao mnnjcxo". O(max
jc cxna:nna (a cy :o nnnc. Hc:o :axo, ns npnua c:apnjnx ·y(n, snana jc (a
xa( nononn nanhy na npnnn( n c:any, (a nm :pcôa cxnny:n nanan xojn nx
ncsyjc sa py(y xona, :c hc onn xpcny:n. Taxo jc n yunnnna n nononn cy
c:napno xpcnynn, a ona jc ncmxc nomna sa nnma – xona ca xpcuom cy oc-
:ana xo( ôynapa. Bononn cy cc :onnxo ôpso y(a·nnn ca mcc:a cycpc:a ca
nnnama (a cy no:nyno ynnm:nnn japam xojn cy nocnnn, n nncy cc sayc:a-
n·ann cnc (ox nncy c:ninn na o(pc(nm:c, xo( uoncxa xomc jc xpcu ôno
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
101
namcncn. Ho xona ca xpcuom cy o:nmnn :cx cy:pa yjy:po. Haxon (na nnn
:pn (ana o( onoi (oiahaja ona jc (o»nncna nopo(nuny :paic(njy. Hc-
nosna:n ·y(n cy joj o:cnn cnna ns xyhc n yônnn ia. Bcionc nocmp:nc
oc:a:xc cy ycncnn (a nponahy :cx ys nomoh npauapc. Cycpc: ca nnnama jc
:ymaunna xao npc(cxasanc ncionc cmp:n, jc(noc:anno, cma:pann cy (a hc
cc o(max naxon :oi cycpc:a ncm:o nomc (oio(n:n.
H o( (pyinx ·y(n ns ccna (oônjcno jc nnmc npnua, o(nocno, cnc(ouc-
na (a cy cnyuajcnn npnnnhana xpaj :oi ôynapa ôpojnn. ¬cc:o cc (cmanano
(a cc jacno n ncoma inacno uyjc xaxo (cnojxc ncpy ncm :y na no(n, uyo cc
ncccnn »amop, npax·auc xaxo y(apajy, npcxanc no(c, a xa( cc npnhc ôy-
napy nnm:a cc nnjc moino nn(c:n.


3.

Hs npc:xo(nnx nc:pa»nnana n ôpojnnx pa(ona xojn cc ôanc ncponannma
y nnnc nosna:o nam jc (a cc onc, no cnom npcônnannm:y, y napo(y najucmhc
n nasnnajy jcscpxnnama, nnannnxnnama, npnmopxnnama, oônaxnnama, n:(.
4

Kaxo cc nn(n ns c:noipa]cxoi ma:cpnjana, ncponanc xojc jc ônno (ono·no
pasnnjcno (a cc no ncmy nasony un:anc xa:ciopnjc mn:cxnx ônha, sa(p»ano
jc n y ncponannma xoja npa:c npnnnhcna. Taxo, na npnn noinc( cc mo»c
sax·yun:n (a cc nnnc najucmhc cycpchy y ônnsnnn no(c – nsnopa, pcxc,
no:oxa, ôapc, jcscpa, nnn, uax – ôynapa. 3a:nm, saôcnc»cna cy n ucc:a noja-
n·nnana nnna na nnna(ama n mymcxnm nponnannnma. V cnaxom cnyuajy,
you·nno jc (a cc na nnnc najucmhc nannasn y npc(cnnma y(a·cnnm o( na-
cc·cnnx mcc:a, y amônjcn:y m:o jc moiyhc manc, o( c:panc ·y(n n nnxonc
nnnnnnsannjc, "ocxpnan·cnc" npnpo(c. Iymno, na xojcm naxon npmaja »n:a
oc:ajc xapax:cpnc:nuan xpy»nn :pai – o:ncax, na xojcm jc ônno »n:o, jc(no
jc o( pc:xnx mcc:a y ônnsnnn ·y(cxoi c:annm:a xojc nnnc pc(onno nocchy-
jy. ¬cc:o cc na onnm mcc:nma camo uyjy snynn xojn no(cchajy na nnnnncxy
ax:nnnoc: – cpchnnanc ncma, »amop, cmcx, npcxanc n xynanc, ann nnsyan-
nn xon:ax: nnjc nconxo(an (a ôn cc nch pasnnjcno ncponanc no:np(nno, n
·y(n, xojn cy onc snyxc uynn, ônnn cy yncpcnn (a cy npomnn ônnsy mcc:a
na xojcm ôopanc nnnc, n (a cy ônnn y npnnnnn (a ôap na xpa:xo ocnymny
m:a cc (cmana y nnxonom cnc:y.
Hony:, nch yc:a·cnnx onnca y (oca(amnoj nn:cpa:ypn, n nnnc y npn-
mcpnma saôcnc»cnnm y sana(noj Cpônjn, najucmhc cc npc(c:an·ajy xao
mna(c n ncnc (cnojxc ("nc sna cc xoja jc o( xojc ·cnma"), xojc cy o(cncnc y
unc:y ôcny o(chy, nmajy nsysc:no ncnc n (yic, pacnym:cnc xocc n cnc cy

4
T. 1ophcnnh, Bcm:nna n nnna y ncponany namci napo(a, Cpncxn
c:noipa]cxn sôopnnx, xn. LXVI, Fcoipa(, 1953, 82-87.
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
102
npnônn»no jc(naxc nncnnc. Hcxyc:na cycpc:a ·y(n ca nnnama cy pas-
nnun:a. Taxo, nnnc moiy (a cc nojan·yjy nojc(nnauno, ônno na ncxom
nponnanxy – ônno npcnaschn ny: onomc xojn npnnnha, nnn y ipynn – nipa-
jyhn n ncnajyhn y xony, npahcnc mnc:nunom mysnxom. Hojan·yjy cc,
yinannom, nohy, a nncy pc:xn nn cnyuajcnn (a nx ·y(n nnhajy (ox ncpy
ncm nnn nocyhc na xaxnom nsnopy.
Mchy:nm, xao m:o jc cnyuaj y cycpc:nma ca (pyinm mann]cc:annjama
npnnnhcna, n y cnyuajy cycpc:a ca nnnama, no napo(nom ncponany, ax:cpy
cycpc:a najucmhc npc:n (npcx:na nnn nn(npcx:na onacnoc:, xoja cc naj-
ucmhc ncno·ana xpos o(pchcnn iyôn:ax, m:c:y, ôoncc: nnn, uax – n cmp:.
V :om cmncny, mo»c cc xonc:a:ona:n (a jc cnaxn cycpc: ca nnnama ôap
no:cnnnjanno onacan n, camnm :nm – ncno»c·an.
V sana(noj Cpônjn pasnnjcnn cy mc:o(n npcncnnnjc n canannjc ncno-
»c·nnx nocnc(nna cycpc:a ca npnnnhcnnma yonm:c, na camnm :nm n
nnnama.
5
Taxo na npnmcp, nsmchy oc:anoi, y sana(noj Cpônjn ucc:o cc y
onaxnnm cnyuajcnnma o(nasnno no nomoh xo( xoua. Xouc ôn cnojnm xnn-
jcn:nma nspahnnanc sannc xojn cy onn mopann (a nocc no( o(pchcnnm
ycnonnma, a nocnc(nnc cycpc:a ônnc ôn o:xnoncnc cnc (ox cc sannc nocn.
V jc(noj o( ncpsnja, y npc:xo(nom o(c·xy nanc(cnc, npnuc xojc cc ôanc
cycpc:om Mnny:nna C:oxonnha ca nnnom, npnua cc (a cy Mnny:nna, no-
m:o jc naxon onoi (oiahaja nao y noc:c·y, no(nnn xo( jc(noi xouc y Ca-
pajcno. Xoua my jc nspa(no sannc – xyônn xoma(nh (pnc:a ymo:an y npnc-
nn xonan, a cnc sajc(no y nom:anoj xap:njn. Onaj sannc Mnny:nn jc mopao
(a nocn c:anno oxaucn npcxo ncnoi pamcna, :axo (a na(a npcxo (ccnoi
xyxa. Xap:nja jc ônna y nsnccnoj mcpn sam:nhcna nocxom, ann jc nnax mo-
pao (a nasn (a jc nc noxnacn. ¡ox jc nocno sannc xaxo my jc canc:onano,
npoôncmn cy ncc:ajann. Mchy:nm, jc(noi (ana, »cna ia jc naionopnna (a
cxnnc :opônny ca sanncom (a ôn ia ona ncno oxynana. Hc(yio naxon m:o
jc nocnymao cynpyiy n cxnnyo sannc, Mnny:nn cc pasôonco n, yôpso no-
:om, npcmnnyo.


4.

Hcxyc:no cycpc:a ca npnnnhcncm npc(c:an·a jc(an o( naj(npcx:nnjnx
xon:axa:a ca onoc:panom "pcannomhy". Konncn: onoc:panoc:n no(pasy-
mcna nac:ancnoc: ôccmp:nnm, cncmoiyhnm ônhnma, xoja noc:ojc y nccna-
xn(amncm npcmcny y xojcm ca(amnoc:, npomnoc: n ôy(yhnoc: noc:ojc
nc:onpcmcno. 3a pasnnxy o( onoi "(pyioi" cnc:a, onaj nam cnc: nac:ancn
jc cmp:nnm n ncmohnnm ·y(nma, xojn »nnc y cnaxn(amnnnn, y xojoj cc

5
Bn(c:n y: Cnnann 2005.
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
103
(oiahajn sônnajy jc(an sa (pyinm, y o(pchcnom npcmcncxom cnc(y.
6
Kon-
:ax: ona (na cnc:a moiyh jc y ipannunoj sonn, xoja nx, nc:onpcmcno, cnaja
n pas(naja n nocc(yjc cnojc:na n jc(noi n (pyioi cnc:a.
Cycpc: ona (na cnc:a y namoj napo(noj :pa(nnnjn, najucmhc cc (o»n-
n·ana xao "npo(op" onoc:panc pcannoc:n y onoc:pann amônjcn:, nnn nc-
no o:cno:nopcnc y onoc:panom cn:n:c:y, m:o cc mcma:cxn mo»c npc(-
c:ann:n na cnc(chn naunn:




onoc:pano onoc:pano

ipannuna
sona
(cnc: »nnnx) (cnc: mp:nnx)







Hcma ôp. 1

Hmajyhn y nn(y (a cy onm:n sax·yunn y ncsn ca ]cnomcnom npnnnhc-
na nch paspahcnn y nomnnanom pa(y, na onom mcc:y jc no:pcôno camo y
najxpahoj mcpn no(cc:n:n na ocnonnc :csc xojc cy :om npnnnxom nsnccc-
nc, a xojc hc ôn:n o( nomohn n y ycxoj cy ncsn ca anannsom ncponana y
nojan·nnanc nnna, xoja hc ôn:n npc(c:an·cna y (a·cm pa(y:
Komnncxcnc nojanc xao m:o cy – sa onaj pa( ôn:nc – mn:, oôpc( nnn nc-
ponanc, nocnonn cy o(pchcnc nopyxc xoja jc, najucmhc, cxpnncna. 3a(a:ax
an:pononoia ôno ôn (a cnc:cma:cxnm noc:ynxom (cxo(npa nopyxc xojc cy y
nocma:panc nojanc nmnncmcn:npanc. Tcopnjcxn, nomn·aonn :nx nopyxa cy
"nocnonn :pa(nnnjc" – npnna(nnnn xa:ciopnjc (anno npcmnnynnx npc(axa,
(ox cy npnmaonn nopyxa, npc(c:annnnn (anamnnx icncpannja.
7
Hn:n jc(-
na, nn:n (pyia c:pana – nn nomn·aonn nn npnmaonn, nc mopajy (a ôy(y
cnccnn :c nopyxc nn:n camoi ax:a ncnoi npcnomcna, :axo (a ona, ucc:o, n
nnjc y cainacnoc:n ca cnccnnm ncxyc:nom. Ha onaj naunn, n cam unn cycpc:a

6
E. Hnu, Kyn:ypa n xomynnxannja, Fcoipa(, 1981, 122.
7
E. Hnu, Kno( Hcnn-C:poc, Fcoipa(, 1982, 71.
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
104
ca npnnnhcncm, xao n ncponana n npc(c:anc xoja nx npa:c, moiy cc cxna:n-
:n xao xomynnxannja nsmchy npcmcncxn y(a·cnnx icncpannja, o(nocno,
cpc(c:no xojnm cc npcnocc ôn:nc (pym:ncnc nopyxc, :j., npmn nn(ox:pnna-
nnja nonnx unanona (pym:ncnc sajc(nnnc. ¡axnc, y :om cmncny, cnaxn cy-
cpc: cycpc: ca npnnnhcncm, o(nocno, xon:ax: ca onoc:pannm mo»c cc cma-
:pa:n xomynnxannjcxnm unnom.
8

Bcponana xoja cc o(nocc na nojan·nnanc npnnnhcna ycxo cy ncsana sa
cncnn]nunc npc:c noxojnnxa, o(nocno, nnxonc (ymc, sa:nm, sa cncnn-
]nunc naunnc ymnpana n, :axohc, cncnn]nuna mcc:a n naunnc noxpann-
nana nnxonnx nocmp:nnx oc:a:axa. V :om cmncny, mo»cmo (a sax·yunmo
(a cc ]oxyc nanc(cnnx npc(c:ana nanasn na camom unny ymnpana, o(no-
cno, momcn:y xojn npc(c:an·a npcnasax ns onoc:panoi y onoc:pano n
naunny na xojn cc onaj npcnasax o(nnja.
¡ymc cnnx noxojnnxa nncy nc:c, n cnaxa (yma nac:an·a saipoônn »n-
no: na cnoj naunn. V :om cmncny, icncpanno, mo»cmo pasnnxona:n (nc
xa:ciopnjc (yma, xojc cy najucmhc npc(c:an·cnc xao – unc:c n ncunc:c.
¬nc:c (ymc cy (ymc npc(axa n cnnx "(oôponamcpnnx" noxojnnxa, onc nc
unnc sno nnxomc, y (pyin cnc: ynasc ôcs npoôncma n :amo nac:an·ajy cnoj
"nocmp:nn »nno:". Hcunc:nm (ymama jc npnc:yn na (pyin cnc: ncoma
o:c»an, a nnx nocc(yjy noxojnnnn xojn cy ônnn ncnnxn ipcmnnnn sa »n-
no:a, ann n onn noxojnnnn xojn cy ympnn nacnnnom n ncnpnpo(nom cmp-
hy. Onn nncy caxpannnann na ccocxnm ipoô·nma n ônnn cy nnmcnn no-
cmp:nnx oôpc(a. Ha :aj naunn ncx·yucnc ns sajc(nnnc, onc (ymc nncy
nmanc npnc:yn nn na (pyin cnc:.
9

Tpa(nnnjom y:nphcna npannna, xoja cc ncsyjy sa unn ymnpana, xao c:a-
ny »nno:noi nnxnyca xoja jc o( npcnomnoi snauaja sa sajc(nnny, ]opmn-
pajy jacny npc(c:any o naunny n pasnojy (oiahaja xojn cy o( npccy(noi
snauaja sa ·y(cxy onoc:pany cisnc:cnnnjy
10
. Hcma:cxn, onaj cnc( cc mo-
»c npc(c:ann:n na cnc(chn naunn:


nopmanan »nno: nopmanna cmp: nopmanan saipoônn »nno:
(pn:yan)

Hcma ôp. 2


8
Bn(c:n: Hnu 1981, 15 n (a·c; V. Exo, Kyn:ypa, nn]opmannja, xomynnxannja,
Fcoipa(, 1973, 11-12.
9
C. 3cucnnh, Kyn: mp:nnx xo( Cpôa, Fcoipa(, 1982, 18.
10
Bn(c:n nnp. y: ¡. Fan(nh, Hapo(na pcnninja Cpôa y 100 nojmona, Fcoipa(,
1991, 246-263.
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
105
V cnyuajy (a ônno xojn o( npna (na cncmcn:a onoi nnsa ôy(c napymcn, y
cmncny nomcpana xa (pyiom nony (nc:nnxnnjc nopmanan/aôcpan:an, nc-
noxynan ncxo(, o(nocno, o:napanc npa:a (pyioi cnc:a n c:nnanc npana na
nopmanan saipoônn »nno: cc (ono(n y nn:anc. V cxc:pcmnoj napnjan:n,
(oônjamo nns xojn cc mo»c npc(c:ann:n na cnc(chn naunn
11
:

aôcpan:an »nno: aôcpan:na cmp: aôcpan:an saipoônn »nno:
(o(cyc:no pn:yana)

Hcma ôp. 3

Hojan·nnana (yma cncnn]nunnx npc:a noxojnnxa na cncnn]nunnm
mcc:nma, y nn(y npnnnhcna, npc(c:an·ajy (npcx:an noxasa:c· aôcpan:-
noi saipoônoi »nno:a.
Onaxnc npc(c:anc sacnnnajy cc na, cnojcnpcnom, (noc:pyxom (yannsmy xo-
jn y (nc:nnxnnjy onoc:pano/onoc:pano yno(n n cynpo:noc: :nna nopman-
no/aôcpan:no, xoja cc y namnm npnmcpnma nojan·yjc, npc cncia, xpos o(noc
npncyc:no/o(cyc:no nocmp:noi pn:yana n nom:onanc/ncnom:onanc npann-
na xojc nponncyjc :pa(nnnja. Ipannnc (na cynpo:c:an·cna cnc:a, (axnc, nc
npoônjajy cnn "c:anonnnnn" onoc:panoi, nch camo onn noxojnnnn xojc, ns
ônno xoi o( nanc(cnnx pasnoia, mo»cmo nasna:n aôcpan:nnm. V :om cnyua-
jy mcma ôp. 1 cc mo»c npc(c:ann:n n na cnc(chn naunn:







nopmanno aôcpan:no nopmanno







Hcma ôp. 4


11
Bn(c:n jom y: H. Konaucnnh, Ccmnonoinja mn:a n pn:yana I – Tpa(nnnja,
Fcoipa(, 2001, 163-170.
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
106
V :om cmncny, xomynnxannja xoja cc na onaj naunn oc:napyjc mo»c cc
cxna:n:n xao npcnomcnc nopyxc (anamnnm icncpannjama o( c:panc ic-
ncpannja nocnona :pa(nnnjc, y :copnjn – nnxonnx npc(axa, xoja npc(c:a-
n·a npcnopyxy o nconxo(noc:n nom:onana :pa(nnnjom y:nphcnnx ox-
nnpa nonamana n yc:anon·cnnx pn:yana, y cmncny xonncn:yannnx n xyn-
:ypno xoinn:nnnnx c:yôona ]ynxnnonncana, o(nocno, o(p»anana n pcn-
po(yxnnjc sajc(nnnc, npc cncia y cn:yannjn xa(a sajc(nnny sa(ccn cmp:
jc(noi ncnoi nojc(nnna, nnn xoja, jc(noc:anno pcucno, npc(c:an·a "pc-
ncn:" xaxo cc n na xojn naunn noys(ano oc:napyjc npano na ncunn sa-
ipoônn »nno: y mnpy. Taxohc, ouninc(no jc (a cc onnm ny:cm nc:nuc n
no:pcôa sa o:xnanancm aôcpan:noc:n ns sajc(nnnc, nmajyhn y nn(y (a
"n(cannn nopc(ax (pym:na uynajy onacnoc:n xojc npcôajy npcc:ynnnxc".
12



5.

Kao m:o jc nch pcucno, npnnnhcna npc(c:an·ajy onm:n nojam mnpoxoi
onccia, xojn oôyxna:a nchn ôpoj pasnnun:nx, nojc(nnaunnx mann]cc:annja.
Kpa:xnm npnxasom anannsc y npc:xo(nom o(c·xy oôyxnahcn jc najnchn
ôpoj nojana xojc cc moiy cnpc:a:n y xa:ciopnjy npnnnhcna. Mchy:nm, ncxc
o( mann]cc:annja pasma:panoi npoôncma nsnasc ns oxnnpa na onaj naunn
cnponc(cnc anannsc. Hajucmha n najôn:nnja :axna mann]cc:annja npnnn-
hcna jc, cnaxaxo, nojan·nnanc nnna, o(nocno, nohnn cycpc:n ·y(n ca onnm
ônhnma, xojn cy saôcnc»cnn io:ono y cnaxom ccny y xojcm jc nc:pa»nnanc
cnponc(cno n xoja jc, :axohc, (oxymcn:onana y oônmnom (ccxpnn:nnnom
ma:cpnjany xojn :pc:npa ncponana y ona mn:cxa ônha.
V napo(nom ncponany nnnc nc npnna(ajy npnmapno cnc:y mp:nnx, na-
poun:o nc xa:ciopnjn aôcpan:nnx noxojnnxa. Hpn(p»anajyhn cc ocnonnc
nnnnjc :ymaucna, cncmcn:c xojn npc(c:an·ajy nnxony onoc:panoc: n
aôcpan:noc: nconxo(no jc nponahn y (pyinm xapax:cpnc:nxama xojc nm jc
napo(no ncponanc (o(cnnno.
Axo, ns cncia (o ca(a nsncccnoi, sax·yunmo (a cc ncponana ncsana sa
npnnnhcna jan·ajy xao nocnc(nna c:paxa o( "onoc:panoi" nnn, yonm:c-
nnjc – ncnosna:oi, ônhcmo y moiyhnoc:n (a o(pc(nmo (na :nna ononcn:-
nnx napona xpos xojc cc ono "ncnosna:o" mann]cc:yjc. Jc(an o( :nx na-
pona, na ocnony xojci jc nsnc(cna npc:xo(na anannsa, mo»c cc npc(c:a-
nn:n ny:cm o(noca:

cnc: »nnnx / cnc: mp:nnx


12
M. ¡ainac, ¬nc:o n onacno, Fcoipa(, 1993, 12.
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
107
¡pyin nap, xojn hc nam omoiyhn:n (a ns noccônoi yina cainc(amo nc-
ponana ncsana sa nojan·nnana nnna, mo»c cc npc(c:ann:n xpos o(noc:

cnc: xyn:ypc / cnc: npnpo(c

Haxo cy y napo(y saôcnc»cna n ncponana (a cy nnnc ônnc xhcpn A(ama
n Enc, xojc cy po(n:c·n noxymann (a caxpnjy npc( Foiom, na nx jc on, sôoi
:oia, npoxnco na »nno: "y iopn n no(n", nnn (a cy nnnc ônnc nonocn:c n
ins(anc (cnojxc xojc cy sa:o xa»ncnc (oônnmn »nno:nncxc noic, :c cy o(
c:n(a noôcinc y (nn·nny – najôpojnnja n najpacnpoc:pancnnja cy, nnax,
ncponana (a cc nnnc pahajy xao nohxc nnn nnc:onn, (a oc:ajy :py(nc o(
cynna n jy:apnc pocc, a pahajy cc snmn y cnojnm nchnnama, (a cc samchy o(
pocc a na (pnc:y o(iajajy n nonnjajy y scncno nnmhc nnn, jc(noc:anno, (a cc
pahajy ns :panc.
13
Bnnc »nnc (ancxo y nnannnn, oxo no(a nnn y oônannma, a
omn·cna cac:ajannm:a cy nm oxo nsnopa nnn xaxnnx (pyinx no(a, na mym-
cxnm nponnannnma n nnna(ama, (ancxo o( ·y(n n nnxonnx nacc·a.
14
Ho
cnom noc:anxy, (axnc, xao n no mcc:nma na xojnma ôopanc, ann, n na xojnma
cc, xaxo cc moino nn(c:n, najucmhc nojan·yjy, nnnc npc(c:an·ajy ônha
npnpo(c, nnn :cpmnnnma xojc jc yno:pcôno Cnoôo(an 3cucnnh – (cmonc
npnpo(c. Cnojy "onoc:panoc:" nnnc, :axo, (yiyjy unncnnnn (a nx napo(na
mam:a cmcm:a y cnc: npnpo(c.
÷y(n opiannsyjy cnojc (pym:no no ysopy na npnpo(y, o(nocno, na na-
unn na xojn ncpyjy (a jc npnpo(a ypchcna n opiannsonana. Pcunma E(myn-
(a Hnua: "Ka(a xonc:pynmcmo ncm:auxa opyha (cnaxonpcnc ap:c]ax:c),
nnn nsmnm·amo cncuanc oôpc(c, o(nocno nnmcmo nc:opnjcxc c:y(njc o
npomnoc:n, mn no(pa»anamo cnomc cxna:any Hpnpo(c: nponsno(n namc
Kyn:ypc pas(c·cnn cy na ccimcn:c n pasnpc:ann na nc:n naunn na xojn
npc:noc:an·amo (a cy pas(c·cnn n pasnpc:ann nponsno(n Hpnpo(c."
15

Ka(a pasmo:pnmo ôn:nc xapax:cpnc:nxc xojc nnnama npnnncyjc napo(-
no ncponanc, nmajyhn, npn :om, y nn(y (a cy ona ncponana nac:ana n (a cy
ncionana y sajc(nnnn xojy o(nnxyjc na:pnjapxanno ypchcnc, xaxno jc na-
mc cc·auxo (pym:no, (onasnmo n (o nsnopa aôcpan:noc:n xojn npa:n
nojan·nnana nnna.
Hanmc, y napo(nnm ncponannma nnnc cy npc(c:an·cnc xao mna(c (cnoj-
xc, nsysc:nc ncno:c, y ôcnnm xa·nnama, pacnym:cnc xocc, xojnma jc nipa n
nccma ocnonnn nn( saôanc n naunn na xojn najucmhc npono(c npcmc. Bnnc
"ny(yjy sa ·yôan·y" ca ncnnm mna(nm ·y(nma, xojc oôancsyjy (a nnxon
o(noc uynajy y :ajnoc:n xaxo nx nc ôn c:nina xasna, ann y ôpax ynasc camo

13
1ophcnnh 1953, 70-71.
14
3cucnnh 1981, 43-44.
15
Hnu 1982, 24.
Dani jel Si nani
Antropol ogi ja 3 (2007)
108
nacnnno, no( cnojcnpcnom npnny(om.
16
Ona npnny(a nc no(pasymcna ônno
xaxny npc(noc: y nosnnnjn mohn xojy ôn oônuan mymxapan moiao (a oc:na-
pn y o(nocy na nnny, nch unn npcnapc – :aunnjc, mymxapan mo»c ncsa:n
nnny sa ccôc camo axo joj yxpa(c a:pnôy:c sa xojc cc ncsyjy ncnc na:npn-
po(nc cnocoônoc:n – najucmhc ncno o(cno nnn xpnna n oxpn·c. Ha onaj
naunn, npncn·cnc (a c:ync y ôpax, nnnc xopnc:c cnaxy npnnnxy xoja nm cc
npy»n (a ns ncia noôciny, nc nnôchn cc, npn :om, nn (a oc:anc cnojy jom
yncx many (cny, nnn (a no conc:ncnom nsôopy, ncxo o( (cnc n yxpa(y, a (a
cc no:om, ucc:o, ocnc:c cnom ônnmcm cynpyiy. ¡a ôn nsôcinc cnc nanc(cnc
xomnnnxannjc, nnnc najnnmc nonc (a, jc(noc:anno, o:my n sapoôc mna(c n
ncnc mymxapnc xojn nm cc (ona(ny, y»nnajyhn y cnoôo(noj ·yôann.
17
Bnnc
cy sann(·nnc, ucc:o npanc cnnc:xc n xopnc:c cnojc cnocoônoc:n (a sana(c
·y(c, ucc:o n ncoma ônncxc cpo(nnxc.
Hc:o :axo, xpos ncponana ncsana sa nnnc n ocoônnc xojc nx npa:c, mo-
»c cc npcnosna:n n, sa na:pnjapxanny sajc(nnny, aôcpan:an o(noc mohn
xojn cc ncno·ana na pcnannjn mymxo/»cncxo. Hanmc, nnnc cy ncx·yunno
»cncxoi po(a, nmajy na:npnpo(ny cnaiy n ôpojnc n ncnnxc, pasnonpcnc
mohn. Bnnc ncuc nomohy pasnnx :pana, mcncma, no(c nnn monn:nc, y c:a-
ny cy (a no(niny ns mp:nnx, ann, nc:o :axo, n o(ysnmajy »nno:. Axo nm
jc ncxo o( mymxapana cnmna:nuan, onc ia ysnmajy no( sam:n:y n moiy,
cncn:yanno, no conc:ncnoj o(nynn, na ncia (a npcnccy n (co cnojnx mohn.
Taxan mymxapan ôn ncnoi »nno:a sanncno o( nnna, a npnnx io(nny (ana
jc mopao n ncnocpc(no (a nm cny»n.
18
Hs nonnoi o(noca, xojn camc npo-
nonnpajy n sa xojn camc ônpajy nap:ncpa, nnnc moiy no conc:ncnoj no·n
(a ysnmajy (cny no nsôopy n (a nx camoc:anno o(iajajy, no conc:ncnnm
nasopnma.
Cacnnm jc jacno (a onncann naunn nonamana y no:nynoc:n o(c:yna o(
mo(cna nonamana xojn »cnama (onym:ajy na:pnjapxannn nasopn namci
ccocxoi (pym:na. Pacnym:cnoc:, nacnnnnoc:, npc·yôa, ôcxc:no o( n ns
ôpaxa, nanym:anc (cnc nnn, nax, connjannsannja (cnc no conc:ncnoj, ca-
moc:annoj no·n, xpajnc cy ncno»c·nc nojanc y sajc(nnnn onoi :nna, na-
poun:o xa(a cy npax:nxonanc o( c:panc ocoôc »cncxoi nona.
Hmny:npancm onnx, sa na:pnjapxanny cpc(nny, xpajnc aôcpan:nnx xa-
pax:cpnc:nxa nnnama xojc cy, xao ônha npnpo(c – onoc:panoi nopcxna,
ynpano cc cxpchc na»na na cny ncia:nnnoc: onaxnoi nonamana n nocnc(n-
na xojnma ono mo»c pcsyn:ona:n. Ha onaj naunn, y npnuama xoja cc ôanc
nojan·nnannma nnna n ncponannma xoja nx npa:c, ccocxa sajc(nnna na:pn-
japxannoi :nna nspa»ana no:pcôy (a cc nojanc onaxnoi aôcpan:noi nona-

16
1ophcnnh 1953, 72.
17
Ibid, 73.
18
Ibid, 117.
Vi l e kao kontramodel …
Antropol ogi ja 3 (2007)
109
mana y cnojnm ipannnama n mchy cnojnm npnna(nnnnma cnpcuc, nnn, axo jc
(o nnx nch (omno – o:xnonc. Hpojcxnnjom aôcpan:nnx ocoônna na ono-
c:pana ônha xoja npnna(ajy cnc:y npnpo(c, xojn npc(c:an·a ysop no xojcm
cc (pym:no opiannsyjc, y npnpo(n cc nponanasn mo(cn nonamana sa xojn
na:pnjapxanna sajc(nnna cma:pa (a :pcôa (a cc npcnosna xao aôcpan:an (jcp
cc jan·a xpos onacny n sac:pamyjyhy mann]cc:annjy xaxna cy npnnnhcna),
n y cxna(y ca :nm ypc(n o(nocc nsmchy cnojnx npnna(nnxa.


Danijel Sinani

FAIRIES AS AN INVERTED MODEL OF DESIRED BEHAVIOR
IN PATRIARCHAL COMMUNITIES

This paper is concerned with beliefs in mythical creatures known as fairies ("vile")
among the people. On the basis of the "theory" of aberrant individual, this paper relies
on the distinctions between this world and the other, as well as those between what is
considered normal and what aberrant (or rather, the manifestations of these distinc-
tions in beliefs concerning fairies as a form of apparition), to recognize the elements
that constitute an inverted behavior pattern, in comparison to the one that the patriar-
chal community prescribes for, and imposes on women.

Antropol ogi ja 3 (2007)
3ana Bahennh
jbacevic@f.bg.ac.yu
OriginaIni naucni rad
UDC 39(497.11)


Cpncka anxpononornja
n cyouanane ca npomnomhy
1



Ancxpakx: V onom :cxc:y pasma:pam :pcn( xpn:nuxc cnanyannjc (ncnnnnnnapnc
nc:opnjc y cpncxoj c:nonoinjn/an:pononoinjn, sa xojn xopnc:nm mc:a]opy "cyo-
uananc ca npomnomhy". V npnom (cny, ôannm cc snaucncm n ]ynxnnjom xon-
c:pyxnnjc (ncnnnnnnapnc npomnoc:n. V (pyiom, ny(nm jc(no moiyhc oôjamncnc
sa cxopamny nponn]cpannjy camopc]ncxcnnnnx :cxc:ona y cpncxoj an:po-
nonoinjn, o(nocno "an:pononoinjy an:pononoinjc" (Konaucnnh 2006), y xojy cna-
(a n cyouananc ca (ncnnnnnnapnom npomnomhy. Onc :cxc:onc nocma:pam xao
nponsno( an:pononoinjc y :pansnnnonom (pym:ny, :np(chn (a nx nc :pcôa (o»n-
n·ana:n xao npc:chc no (ncnnnnnny.
Knyune peun: cpncxa c:nonoinja/an:pononoinja (nc:opnja), cyouananc ca npom-
nomhy, an:pononoinja n :pansnnnja, nc:opnja (ncnnnnnnc.


Yno(

Onaj :cxc: cc y o(pchcnom cmncny na(oncsyjc na "Honour and Shame:
npnnoi an:cpna:nnnoj nc:opnjn cpncxc c:nonoinjc" (Fahcnnh 2006a) xojn
jc oôjan·cn y npnom ôpojy uaconnca Emno-anmpono.ouru npoo.e+u. V
nanc(cnom :cxc:y nony(nna cam jc(an noinc( na :cn(cnnnjy xpn:nuxoi
pasma:pana nc:opnjc cpncxc c:nonoinjc y canpcmcnoj (ncnnnnnnapnoj
npo(yxnnjn. On(c »cnnm (a paspa(nm :y anannsy, pasma:pajyhn xpn:nxc
(ncnnnnnnapnc nc:opnjc y canpcmcnoj an:pononomxoj npo(yxnnjn no-
mohy xonncn:a cyouanana ca npomnomhy.
Ha camom nouc:xy, mchy:nm, nconxo(na jc jc(na oipa(a. "Cyouananc ca
npomnomhy" on(c uuje yno:pcô·cno y cnom ocnonnom (o(nocno, y onom
:pcny:xy, janno najxon:cxc:yannsonannjcm) snaucny, xojc ôn cc o(nocnno
na xpn:nxy n ocy(y snounna unncnnx y ncunjc nmc y cxopoj npomnoc:n
(Hc:ponnh 2006: 253-256). Cpncxa c:nonoinja, cnccno nnn nccnccno, io-

1
Tcxc: jc pcsyn:a: pa(a na npojcx:y Cpou/a us+ehv mpaouµuona.us+a u +o-
oepnusaµu/e – emno.ouro u anmpono.ouro npovvaeane rv.mvpnux npoµeca xojn
no( ôpojcm 147020 ]nnancnpa Mnnnc:apc:no nayxc n sam:n:c »nno:nc cpc(nnc
Pcnyônnxc Cpônjc.
Srpska antropol ogi ja i suocavanje s prosl oscu
Antropol ogi ja 3 (2007)
111
:ono cc y no:nynoc:n oipa(nna o( pasma:pana moiyhnoc:n conc:ncnoi
(onpnnoca y onom (omcny. Hpomnoc: cc, c:oia, y onom :cxc:y o(nocn
npncnc:ncno na (ncnnnnnnapny npomnoc: (ma(a, ncnsôc»no, n na cnc-
mcn:c nonn:nuxc), a cyouananc jc (ncnnnnnnapno cyouananc xojc oc:ajc y
(omcny :cxc:yannnx n jannnx noncmnxa, nan oxnnpa npannnx nnn (pyinx
snannunnx pcncpxycnja. Ono jc on(c xopnmhcno xao sio(na mc:a]opa nnn
oinc( y :pancnannjn xonncna:a ns jc(noi (omcna c:napnoc:n y (pyin.
¡pyinm pcunma, nonasnm o( npc:noc:anxc (a jc cyouananc ca npomnomhy
"(oôpo sa mnm·cnc" o canpcmcnoj cpncxoj c:nonoinjn: m:a, n xaxo, nam
ono omoiyhana (a "(omncnnmo", nn:anc jc na xojc hy ncxc o( moiyhnx
o(ionopa nony(n:n y onom :cxc:y.


Cyouanane ca npomnomhy y cpnckoj anxpononornjn

Cyouananc ca npomnomhy y cpncxoj an:pononoinjn o(nocn cc na :pcn(
xpn:nxc n (pc)cnanyannjc – ca pasnnun:nx nosnnnja – c:nonomxc n an:po-
nonomxc npo(yxnnjc, npax:nuno o( ncnoi ]opmnpana, na cnc (o (anac.
Oônuno cc ysnma (a jc onaj :pcn( sanouco :cxc:om Hnana Konaucnnha
"V:nnaj poman:nsma na pasnoj namc c:nonoinjc" oôjan·cnnm 1977 (Hay-
monnh 2005)
2
. Ocnonna :csa xojy Konaucnnh sac:yna, n xojy jc paspa(no y
(ox:opcxoj (nccp:annjn "E:nonoinja y cpncxom npocnc:n:c·c:ny", xoja
caunnana nchn (co ncionc Hcmopu/e cpncre emno.oeu/e oôjan·cnc 2001,
nma oônnx "an:cpna:nnnc nc:opnjc" (n. Fahcnnh n.o.). Hanmc, pasma:pa-
jyhn sauc:xc c:nonomxo-an:pononomxnx n(cja xojn cy y Cpônjn nac:ann y
oxnnpy npocnc:n:c·c:na, Konaucnnh sax·yuyjc (a ôn cpncxa c:nono-
inja/an:pononoinja nmanc ôo·y, nnn, y cnaxom cnyuajy, (pyiaunjy cy(-
ônny, (a cy cc pasnnnc na onnm n(cjnnm ocnonama, a nc na poman-
:nuapcxnm xojc cy – ycnc( pasnnun:nx n xomnncxcnnx nonn:nuxnx n nn-
:cncx:yannnx pasnoia – noc:anc (omnnan:nc na (oôpom (cny cnponcxc
nn:cncx:yannc cncnc :oi npcmcna, na :axo n "sacny»nc" sa sacnnnanc
c:nonoinjc xo( nac. Konaucnnh :np(n (a jc yc:anon·ananc nayxc o uoncxy
n xyn:ypn, xaxo cy jc samnm·ann npocnc:n:c·n, a nc nayxc o napo(y (nnn
ncionom "(yxy"), m:o jc ônna y ounma n ymonnma poman:nuapa, moino
cpncxoj c:nonoinjn (a omoiyhn pasnoj no:nyno y cxna(y ca onnm xojn jc

2
Hapanno, :cxc:ona xojn cy cc ôannnn xpn:nuxnm pasma:pancm npc(mc:a, ynoic
n cnpxc c:nonoinjc/an:pononoinjc y Cpônjn nnn Jyiocnannjn nma nnmc o( onnx xojc
hy nomcny:n y onom :cxc:y. Mchy:nm, Konaucnnhcn :cxc: jc npnn xojn y ncn:ap
noc:an·a nn:anc (pc)cnanyannjc (ncnnnnnnapnc nc:opnjc, a onn xojn cnc(c
npnc:ynajy ca cnnunc nosnnnjc, sa pasnnxy o( ncxnx (pyinx :cxc:ona xojn cy nnmc
(oxymcn:apnoi xapax:cpa.
Tana Bacevi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
112
(ncnnnnnna nmana y cnojnm "ncn:pnma", (axnc Eninccxoj, Amcpnnn n
(oncxnc Opannycxoj.
Onaj apiymcn: paspahcn jc y cnc(chcm y:nnajnom :cxc:y, "Hs c:nonoin-
jc y an:pononoinjy" (Konaucnnh 2006: 47-62). On(c ay:op xpn:nxyjc yxy-
nan pasnoj cpncxc c:nonoinjc (o cpc(nnc cc(am(ccc:nx io(nna XX ncxa,
nc:nuyhn xaxo jc (ncnnnnnna ":anopnna" y ocnnnannjama nsmchy caxyn-
·auxoi cmnpnnnsma n namc:ny:oi (npnmn:nnnoi) mapxcnsma, cnc (o :pc-
ny:xa xa(a icncpannja (:a(a) mnahnx c:nonoia nounnc nn:cnsnnnnjc (a
"ynosn" :copnjcxo-mc:o(onomxc npnc:ync ns nnoc:panc:na, o(nocno an-
:pononomxnx ncn:apa y 3ana(noj Enponn n Amcpnnn (ibid: 56-59). Toxom
:oi nponcca, xojn jc :pajao n y (cnc(ccc:nm io(nnama XX ncxa, cpncxa
c:nonoinja ycncna jc (a cc (nchnncxn) :panc]opmnmc ns jc(nc nasa(nc,
ncnnncn:nnnc (ncnnnnnnc y :copnjcxn n mc:o(onomxn no:xonany n yno-
:pcô·nny (ibid: 60-61). Ay:op on(c sanpmana xpn:nuxo pasma:panc npo-
mnoc:n cpncxc c:nonoinjc; ncxonnxo (a·nx nanomcna ycmcpcno jc xa
pasma:pany (moiyhc) ôy(yhnoc:n, :j. ynosopanany na onacnoc: o( "ay:o-
(cc:pyx:nnnc noc:mo(cpnnc:nuxc :copnjc c:noipa]njc", o(nocno y:nnaja
noc:mo(cpnnsma na cpncxy an:pononoinjy.
Mano (pyiaunjy xpn:nxy nc:opnjc cpncxc c:nonoinjc ny(n Cnoôo(an
Haymonnh (2005, 2002, 1999, 1998). Onaj ay:op pasma:pa, npncnc:ncno, o(-
noc nannonannc nonn:nxc n nc:pa»nnauxnx aicn(n y cpncxoj c:nonoinjn, n
sa:nm c:napnocnc, nonn:nuxc n n(conomxc oxnnpc ncnoi noc:ojana y no-
cnc(noj (cncnnjn (na(ccc:oi ncxa, y jc(nom momcn:y nopc(chn jc ca xpna:-
cxom. Haymonnh xopnc:n :copnjcxn xonc:pyx: cunopo+a oeocmepvroe npu-
naonura sa pasmnm·anc o ynoiama c:nonoia/an:pononoia y nannjn xojoj
nc:onpcmcno npnna(ajy n npoyuanajy jc, xao n naunnc na xojc onaj cnn(pom
xopccnon(npa ca nonn:nuxnm npojcx:nma yno:pcôc (ncnnnnnnapnoi snana.
Mchy najcanpcmcnnjnm xpn:nxama nc:opnjc cpncxc c:nonoinjc nc:nuy
cc jom pa(onn Iop(anc Iopynonnh, y xojnma ay:opxa pasma:pa (onpnnoc
mapxcnsma, n napoun:o Hnnpc Kynnmnha xao ncionoi npc(c:annnxa,
(omahoj (ncnnnnnnn (2006a, ô). Ona ncion pa( nn:cpnpc:npa xao noxymaj
sacnnnana mapxcnc:nuxc c:nonoinjc, n y :om x·yuy pasma:pa Kynnmn-
hcnc – npncnc:ncno n(conomxc, xojn cy ncxa(a xao ncxo( nmann mc:o(o-
nomxc – cyxoôc ca xonciama, npncnc:ncno Mnncnxom Onnnnonnhcm, xojn
jc noxymao (a ync(c pany ]opmy ]ynxnnonannsma y cpncxy c:nonoinjy.
Ha ony cnnso(y, o(nocno Onnnnonnhcn ncycncx, ocnphc cc n Konaucnnh
(ibid: 50-51).
Hccymnnno jc (a onn :cxc:onn npc(c:an·ajy ncsamcn·nn (onpnnoc ca-
inc(anany nc:opnjc (ncnnnnnnc y Cpônjn. Bpno jc ncpona:no (a cy, na-
poun:o pannjn mchy nnma, y:nnann na jc(no cainc(ananc (ncnnnnnnapnc
nc:opnjc xojc cc ncoma pasnnxyjc o( inopn]nxannjc conc:ncnnx oucna-
ocnnnaua, xoja nnjc ncnosna: mc:o( ncpc]ncxcnnnoc:n xaxo y c:nonoinjn n
Srpska antropol ogi ja i suocavanje s prosl oscu
Antropol ogi ja 3 (2007)
113
an:pononoinjn, :axo n y (pyinm (ncnnnnnnama. V onom cmncny, onn npc(-
c:an·ajy y:cmc·cnc npaxcc xpn:nuxc pc]ncxcnjc na (ncnnnnnnapny npo-
(yxnnjy y scm·n (cf. Mnncnxonnh 2006). C:oia, y nac:anxy :cxc:a nchy cc
ôann:n nnxonnm ca(p»ajcm nn:n :nnonnma apiymcn:annjc xojc ny(c. Ha-
npo:nn, »cnnm (a pasmo:pnm ucmy ona pc]ncxcnja mo»c (a cny»n, xao n (a
nony(nm moiyhc oôjamncnc ncnc nojanc n cxopamnc nponn]cpannjc.


Hxa je ((ncnnnnnnapna) npomnocx?

Ouninc(no jc (a cnn:aima "cyouananc ca npomnomhy" no(pasymcna
(na x·yuna nojma, cyouananc n npomnoc:. Mchy:nm, m:a sanpano snaun
"npomnoc:"? Hopc( s(panopasymcxc icncpannsannjc (a ôn npomnoc: :pc-
ôano (a cc o(nocn na ônno xojn :pcny:ax nnn ncpno( npc ca(amnoc:n
(unja npoôncma:nsannja jc nnmc (omcn ]nsnxc nnn ]nnoso]njc), y (pym-
:ncnnm n xymannc:nuxnm nayxama "npomnoc:" ncnsôc»no no(pasymcna
ncxn oônnx xonc:pyxnnjc. Hanmc, jacno jc (a xa(a ionopnmo o npomnoc:n
nc ionopnmo o ônno ucmy m:o nnjc ca(amnoc: nn:n ôy(yhnoc:; yno:pc-
ôom onoi xonncn:a mn ncnsôc»no ônpamo (oiahajc nnn nponccc xojc hcmo
ysc:n y pasma:panc, xao n naunn na xojn hcmo :o ypa(n:n – m:o jc, yoc:a-
nom, pcna:nnno (anno npcnosna:o y (ncnnnnnnn sa xojy cc cma:pa (a nma
":annjy" na npomnoc:, nc:opnjn (n. Konnniny( 2003, Kap 2001).
Ka(a jc (ncnnnnnnapna nc:opnja y nn:any, (cnyjc, nax, xao (a noncxa(
ona unncnnna nsmnuc ns nn(a. Ono cc ncpona:no mo»c oôjacnn:n yspo-
nnma xojn nc»c y cp»n camc (ncnnnnnnc, nnn uax mnpc, y cp»n camc
xonncnnnjc nayxc. Hanmc, (ncnnnnnnapna nc:opnja ucc:o ônna no(npi-
ny:a "nc(aiomxom ycpc(nanany" xojc cc cma:pa nconxo(nnm sa nponcc
ynohcna nonnx ·y(n y (ncnnnnnny: xa(a cc c:y(cn:n – napoun:o na (o-
(nnnomcxom nnnoy – cycpchy ca c:nonoinjom n an:pononoinjom, onn yno-
snajy "mxonc", "npannc", nnn, y najôo·cm cnyuajy, ":copnjc". Hcsanncno
o( :oia (a nn cy yno(n y c:nonoinjy n an:pononoinjy opiannsonann xpo-
nonomxn (nnp. Barnard 2002), npoôncmcxn (nnp. Eriksen 1995) nnn noxy-
manajy (a xomônnyjy ona (na npnc:yna (nnp. Oaônjc:n, Mannic:n n Ma-
:cpa 2002), y nac:annoj npaxcn c:y(cn:nma cc (ncnnnnnnapna nc:opnja
npc(c:an·a xao sônp, nns, nnn cmcna pcna:nnno roxepenmnux n µe.oeu-
mux napaoue+u, mchy xojnma oônuno jc(na (omnnnpa (ncnnnnnnapnom
cncnom (nannonannom nnn nn:cpnannonannom) y o(pchcnom npcmcncxom
ncpno(y, nnn, y najôo·cm cnyuajy, o(pchcnn ncpno( ônna xapax:cpncan
na(mc:ancm sa npcmoh mchy ôpojcm napa(nimn. Hopc( :oia m:o onaxnc
nnsnjc (nnamnxc n c:pyx:ypc nayunnx sajc(nnna o(ionapajy (cnnmnuno
Honcponnm (2002), a jom nnmc Kynonnm (1974) xonncnnnjama nayxc n
ncnoi pasnoja, onc cy :axohc – oônuno ncynn:no – npcnosna:c xao naj-
Tana Bacevi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
114
ôo·c, nnn najnnmc o(ionapajyhc, sa npc(c:an·anc jc(nc (ncnnnnnnc.
Hanmc, ma(a jc nchnna nayunnxa cnccna (a jc y nc:opnjn ônno xojc (ncnn-
nnnnc npnnnuno :cmxo c:poio pasipannun:n npannc, napa(nimc, nnn nn-
xonc :nnnunc npc(c:annnxc – nnxomc nc na(a na namc: (a c:y(cn:c yno(n
y nayxy :axo m:o hc nm o(max na ynn( (a:n cny mnpnny, pasnonpcnoc: n
napnjaônnnoc: (ncnnnnnnapnc npo(yxnnjc, napoun:o ôcs xomnapa:nnnc
cnanyannjc n xnacn]nxannjc nojc(nnaunnx nnxona n (cna. Jc(noc:anno
pcucno, xoinn:nnnc:nuxo-c:pyx:ypannc:nuxn noc:yna: o nconxo(noc:n
xnacn]nxannjc n opiannsannjc ynnncpsyma (n. D'Andrade 1995, Lévi-Stra-
uss 1989) ouninc(no na»n y cnyuajcnnma (ncnnnnnnapnc nc:opnjc: ona
(cnyjc xao jacna, opiannsonana, n ucc:o uax manc no(no»na ncnpc(nn(n-
noc:n "·y(cxoi ]ax:opa" o( onc "npanc" nc:opnjc.
Mchy:nm, y onom xon:cxc:y ucc:o ônna saôopan·cna jc(noc:anna n
ocnonna unncnnna (a jc (ncnnnnnnapna nc:opnja – xao n ônno xoja (pyia –
npo(yx: ynpano onc npaxcc nc:pa»nnana, ocmnm·anana, opiannsannjc,
xnacn]nxannjc n npcscn:annjc, xojy no(ysnmajy pasnnun:c nn(nnn(yc, ca
pasnnun:nm npo]ccnonannnm, nnc:n:ynnonannnm, nnunnm nnn nonn-
:nuxnm aicn(ama. V onom cmncny, (ncnnnnnnapna nc:opnja noc:ajc cnnuna
mn:y, o(nocno "npnua o ccôn xojy (pym:no npnua camom ccôn". Hoc:ojc,
napanno, ncxc pasnnxc y o(nocy na "xnacnunc" mn:onc – (ncnnnnnnapna
nc:opnja jc oônuno npo(yx: jannoi, cmnm·cnoi n opiannsonanoi nanopa
nosna:nx nojc(nnana nnn ipyna, n mopa ôn:n maxap (cnnmnuno sacnonana
na unncnnnama. Ann, nc:onpcmcno, noc:ojc n mnoic cnnunoc:n, yx·yuyjy-
hn n :o (a (ncnnnnnnapnc nc:opnjc noncxa( npcysnmajy mn:onomxc nnn
ôajxonn:c cncmcn:c, xao m:o cy jynann (xcpojn), no(cna na (oôpc n nomc
momxc (n (cnojxc) n :omc cnnuno. O mo:nnnma y npnxasnnany (omahc (n-
nnnnnnapnc nc:opnjc – o(nocno, jc(nom o( nnx, :axosnanom "xomnncxcy
xpnnnnc" – nch jc ônno pcun y npc:xo(nom :cxc:y. On(c mn, (axnc, nnjc
namcpa (a cc :nmc ôannm – ma(a :cma sanpchyjc osôn·nnjc nc:pa»nnanc –
nch (a cxpcncm na»ny ynpano na xapax:cpnc:nxc cainc(anana, o(nocno
xpn:nxonana, (ncnnnnnnapnc nc:opnjc xao npaxcc.
V onom x·yuy, (axnc, c:n»cmo (o :oia (a npcscn:annja (ncnnnnnnapnc
nc:opnjc yncx no(pasymcna (osy xonc:pyxnnjc, o(nocno samnm·ana. Ona
npaxca mo»c cc oôjacnn:n na pasnnun:c naunnc. Jc(an ôn cc sacnnnao na
nch nomcny:nm npc:noc:anxama o npnpo(n ·y(cxnx ônha xojc cy sajc(-
nnuxc sa c:pyx:ypannsam n xoinn:nnny an:pononoinjy. ¡axnc, npnua o
nc:opnjn (ncnnnnnnc noinuan jc npo(yx: no:pcôc cnnx ·y(n – na :axo n
nayunnxa – (a opiannsyjy n xnacn]nxyjy cnc: xojn nx oxpy»yjc. Onaj ap-
iymcn: mo»c cc pasnnja:n (a·c, y xonc:pyx:nnnc:nuxom npanny. Hanmc,
nopc( "onm:c" (ncnnnnnnapnc nc:opnjc, xoja cc mo»c cma:pa:n oipanxom
nc:opnjc n(cja, y npaxcn cc ucc:o ionopn o nap:nxynapnnm, o(nocno ua-
uuoua:uu¬ (ncnnnnnnapnnm nc:opnjama – (axnc, o cpncro/ c:nonoinjn,
Srpska antropol ogi ja i suocavanje s prosl oscu
Antropol ogi ja 3 (2007)
115
nnn a+epuvro/ an:pononoinjn, n :axo (a·c. Onaj npnc:yn nma sa nn· ynpa-
no (a nsipa(n n(cn:n:c: sajc(nnnc xojy xonc:pynmc. Ma(a nayunc sajc(nn-
nc – xao, yoc:anom, n onc ":pa(nnnonannnjc" nnn "npnmop(njannnjc" xao
m:o cy c:nnuxc nnn nannonannc – nmajy pcna:nnno jacny c:pyx:ypy, cnc-
nn]nunc nnc:n:ynnjc n mchycoôno pasnnun:c, n npcnosna:·nnc npaxcc n
o(nnxc, onc cy :axohc npo(yx: xonc:pyxnnjc xoncx:nnnoi n(cn:n:c:a. Ha-
nmc, ipannnc mchy (ncnnnnnnama, xao n nnxono nannonanno y:cmc·cnc,
npnnnuno cy ]nyn(nc xa:ciopnjc. Jacno jc, na npnmcp, (a nc noc:ojn nnm:a
m:o ôn cc y onmo.ouro+ cmncny moino cma:pa:n an:pononomxnm, conno-
nomxnm nnn ncnxonomxnm npoôncmom. ¡a cc nocny»nm jc(nnm sio(nnm, n
cxopamnnm, npnmcpom ns cpncxc c:nonoinjc: nn:pancncxo xopnmhcnc
(poic, na c:napnocnom nnnoy, npnnnuno jc ncnonn: ]cnomcn (n. +nxnh
2006). Ono m:o hc pasnnxona:n naunnc na xojc hc my npnc:ynn:n, pcnnmo,
an:pononosn, ncnxonosn, xpnmnnonosn n ncxapn cy acnermu npoôncma xojn
hc ôn:n nainamcnn nnn +emoou xojnma hc cc (onasn:n (o sax·yuaxa: mchy-
:nm, nn:pancncxo xopnmhcnc (poic jc npaxca unjc nocmo/ane n raparme-
pucmure ue saeuce o( :oia (a nn joj npnc:ynamo ca an:pononomxc nnn mc-
(nnnncxc nosnnnjc
3
. C:oia, (ncnnnnnnapna pasipannucna – napoun:o yny-
:ap (pym:ncnnx nnn xymannc:nuxnx nayxa – yncx cy (cnnmnuno npo(yx:
xonc:pyxnnjc (ncnnnnnnapnnx nc:opnja, o(nocno oo.vra o :omc (a hc nc-
m:o ôn:n "an:pononomxo", ncm:o "connonomxo" a ncm:o, na npnmcp,
"ncnxonomxo". Onc o(nyxc cy nc:opnjcxn n nonn:nuxn ycnon·cnc – canpc-
mcna npaxca nn:cnsnnnc nn:cp(ncnnnnnnapnsannjc, yoc:anom, o :omc (o-
no·no cnc(oun.
Cnnuno jc n ca "nannonannsannjom" (ncnnnnnnc. V canpcmcnom cnc:y,
xojn xapax:cpnmc nn:cnsnnna pasmcna n(cja (xoja cc noncxa( no(no(n
no( inoôannsannjy) n ·y(n, nn:anc jc xonnxo mo»cmo nncnc:npa:n na
nannonannnm nayxama xa(a (oôap (co nayunnxa maxap (co cnojci oôpaso-
nana nnn xapnjcpc npono(n nan ma:nunc scm·c – yxonnxo yonm:c nma
scm·y xojy cma:pa ma:nunom – a npojcx:n mchynapo(nc capa(nc cc nn-
:cnsnnnpajy, (a n nc ionopnmo o pasnojy nn]opmannonnx :cxnonoinja
xojn omoiyhana (a pa(onc xojn cy (anac oôjan·cnn y Hon(ony cy:pa un-
:amo y Fcoipa(y, m:o (ono(n n (o manc-nnmc ynn]opmnc (nc:pnôynnjc
:copnjcxnx n nc:pa»nnauxnx napa(nimn (ma(a nc n (o ynn]opmnc (n-
c:pnôynnjc mohn nnn (ncnnnnnnapnoi npcc:n»a, m:o jc :cma sa xojy on-
(c, na »anoc:, ncma npoc:opa). Mchy:nm, nnjc uax nconxo(no nosnna:n cc
na canpcmcny :panc]opmannjy cnc:a (a ôn cc pcna:nnnsonao apiymcn: o
y:cmc·cnoc:n nannonannnx (ncnnnnnnapnnx nc:opnja. Axo ysmcmo sa
npnmcp cpncxy c:nonoinjy (nnn an:pononoinjy), o(max cc noc:an·a nn-
:anc o xojoj (ncnnnnnnn, sanpano, ionopnmo? ¡a nn :o no(pasymcna n

3
Jacno jc (a on(c nc ysnmam y oôsnp inc(nm:a xpajnci pcna:nnnsma.
Tana Bacevi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
116
an:pononoinjy xojom cc ncxo ôann, na npnmcp, y Koconcxoj Mn:ponnnn?
¡a nn no(pasymcna an:pononoinjy xoja cc ôann Cpônma – uax n axo cc onn
nc nanasc y Cpônjn – nnn, nax, ipynama xojc »nnc y Cpônjn, uax n axo cc,
na npnmcp, nasnnajy Einnhannma? ¡a nn jc :o an:pononoinja xojom cc
ôanc Cpôn? Hnn (p»an·ann Cpônjc? ¡a nn nc:opnja cpncxc c:nonoinjc
yx·yuyjc n c:nonoinjy xojom cc ôanc ·y(n y pcinonannnm nnn noxannnm
myscjnma? Konaucnnhcna Hcmopu/a cpncre emno.oeu/e (2001), na npnmcp,
yx·yuyjc n ncpno( npc ]opmnpana ncucia m:o nannxyjc mo(cpnoj cpn-
cxoj (p»ann, (ox y Identity Creator in Identity Crisis: Reflections on the
Politics of Serbian Ethnology Haymonnh (1999) pc]cpnpa na (ncnnnnn-
napny npo(yxnnjy xoja y o(pchcnom ncpno(y nnjc sa oxnnp nmana camo
Cpônjy nch jc(an nchn cn:n:c:, Jyiocnannjy. Hpnmcpn n nn:ana moinn ôn
cc nnsa:n y nc(oinc(. K·yunn apiymcn: xojn :pcôa (a nnyc:pyjy, mchy-
:nm, jcc:c (a jc (ncnnnnnnapna nc:opnja yncx npo(yx: n npojcxa: xon-
c:pyxnnjc jc(nc o(pchcnc npc:c n(cn:n:c:a, :c :axo n oônnx nsunmnana
xpa(nnnje, o(nocno, ycnoc:an·ana "xon:nnyn:c:a ca o(pchcnom nc:o-
pnjcxom npomnomhy" (Xoôcôom n Pcjnucp, yp. 2002: 6).
V onom x·yuy, nch, noc:ajc jacnnjc ucmy cny»n xonc:pyxnnja (ncnnnnn-
napnnx nc:opnja. ¡axnc, nopc( :oia m:o cny»c xao "cnc:n :cxc:onn" y npo-
nccy nnnnnjannjc c:y(cna:a y (ncnnnnnnapny sajc(nnny, onc cc oôpahajy n
onnma xojn cy nch nnnnnpann. ¡ncnnnnnnapna nc:opnja cny»n (a npnna(-
nnnnma sajc(nnnc, onnma xojn :o namcpanajy (a noc:any, ann n onnma xojn
:o nncy, oôjacnn m:a jc :o m:o pcucny (ncnnnnnnapny sajc(nnny unnn no-
c:ojchom n (pyiaunjom o( oc:annx. C:oia, (ncnnnnnnapna nc:opnja ]ynx-
nnonnmc cnnuno "npanoj" nc:opnjn, xonc:n:ynmyhn ipynnn n(cn:n:c:
npan·cncm xon:nnyn:c:a ca (o(pchcnom) npomnomhy (n. Acman 2002).
Mchy:nm, ono nam n n (a·c nc oôjamnana o:xy( cxopamna nponn]c-
pannja nncana o conc:ncnoj (ncnnnnnnn, o(nocno "an:pononoinjc an:po-
nonoinjc", xojy xonc:a:yjc Konaucnnh (2006: 38). Hanmc, c:nonomxo-
an:pononomxa (ncnnnnnnapna sajc(nnna y Cpônjn noc:ojn, npcma ncxnm
mnm·cnnma, n nnmc o( jc(noi ncxa, :c – ma(a jc cniypno (a jc xonc:pyx-
nnja (ncnnnnnnapnc npomnoc:n n (a·c cncmcn: ncnoi o(p»anana, napo-
un:o y nc(aiomxoj c]cpn – nnjc jacno sam:o jc onaj acncx: :onnxo nspa-
»cn ôam caoa. ¡a ôncmo ono pasymcnn, nconxo(no jc (a cainc(amo (py-
m:ncno-nonn:nuxn oxnnp noc:ojana (ncnnnnnnc y canpcmcnoj Cpônjn.


Tpansnnnona anxpononornja

Houcnmn o( xpaja 2000. io(nnc cpncxo (pym:no, yx·yuyjyhn n axa-
(cmcxy n nayuny cncny, nanasn cc y nponccy nn:cnsnnnnx pc]opmn xojc
cc najucmhc nasnnajy :pansnnnja. O onm:nm xapax:cpnc:nxama n npoônc-
Srpska antropol ogi ja i suocavanje s prosl oscu
Antropol ogi ja 3 (2007)
117
mnma onoi nponcca nch jc ônno (ono·no pcun, n y an:pononomxnm :cx-
c:onnma
4
, :axo (a nm on(c nchy nocnchnna:n noccôan npoc:op. Ono m:o jc
x·yuno jcc:c (a cc :pansnnnja y Cpônjn cna»no o(pasnna na oôpasonnc n
nc:pa»nnauxc npaxcc. Hsmchy 2000. n 2006. io(nnc (omno jc (o osôn·nc
pcc:pyx:ypannjc axa(cmcxoi no·a, xoja jc yx·yunnana npncnc:ncno ncin-
cna:nnnc nsmcnc a sa:nm n onc y (omcny ]nnancnpana, opiannsannjc,
xpn:cpnjyma n cnanyannjc nayunoi n nac:annoi pa(a.
V cpncxoj c:nonomxo-an:pononomxoj sajc(nnnn :pansnnnja cc pc]ncx-
:onana na pasnnun:c naunnc. ¡co c:nonoia n an:pononoia nac:anno jc (a
cc ôann nayuno-nc:pa»nnauxnm pa(om xao (o :a(a, (axnc, yinannom ncsa-
nncno o( (pym:ncno-nonn:nuxc pcc:pyx:ypannjc xoja jc ysnmana maxa
(ma(a, napanno, nn onn nncy nsysc:n o( pc]opmncannx xpn:cpnjyma ]n-
nancnpana n cnanyannjc nayuno-nc:pa»nnauxoi pa(a). Jc(an ôpoj an:po-
nonomxnx :cxc:ona ycmcpno cc npncnc:ncno na npoôncma:nsannjy xyn-
:ypnnx, (pym:ncnnx n nonn:nuxnx acncxa:a :pansnnnjc, n na :aj naunn
nnxonn ay:opn (ajy (onpnnoc xpn:nuxom nocma:pany canpcmcnnx npo-
ncca y Cpônjn. Jom mann (co, nax, oxpcnyo cc npoôncma:nsannjn camc
(ncnnnnnnc, n :axo "yncsao" :pansnnnjy y cam oxnnp nc:pa»nnana: sa
pasnnxy o( npc:xo(nnx :cxc:ona, on(c :pansnnnja nnjc camo npc(mc:, nch
n oxnnp nc:pa»nnana n nncana, io:ono "(yx npcmcna". Konc:a:yjyhn (a
(ncnnnnnna – xao n io:ono cnc y :pansnnnonnm (pym:nnma – ônna (nnn
mo»c (a ôy(c) no(npiny:a ncnn:nnany, cnanyannjn n pccnanyannjn, ay-
:opn onnx :cxc:ona noc:annnn cy osôn·na nn:ana o c:pyx:ypn, snaucny n
ynosn c:nonoinjc n an:pononoinjc y canpcmcnoj Cpônjn (cf. Naumovic
2002). Ha :aj naunn onn cy, (a yno:pcônm ananoinjy ca "nsmnm·ancm
:pa(nnnjc", npax:nuno "nsuncnnnn xpansnnnjy" an:pononoinjc.
V oxnnpy onc ipync nac:ajy n :cxc:onn xojn cc ôanc xpn:nuxom cnanya-
nnjom (ncnnnnnnapnc npomnoc:n. Taxo (onasnmo (o :oia (a :pcn( cyoua-
nana ca (ncnnnnnnapnom npomnomhy, o(nocno nopac: :cxc:ona ca onom
npoôncma:nxom y nocnc(nnm io(nnama, npc(c:an·a noinuan ncxo( nn-
:cnsnnnnx ncincna:nnnnx, nnc:n:ynnonannnx n xonncn:yannnx pc]opmn
xojc cy "cnamnc" nayuny n axa(cmcxy c]cpy, na n c:nonomxo-an-
:pononomxy sajc(nnny y noj, naxon 2000. io(nnc. V onom ncpno(y, (axnc,
noc:ano jc snauajno npomncnn:n (n janno xomynnnnpa:n) oônuno "ncynn-
:nc" noc:anxc na xojnma ]ynxnnonnmc cnaxa nayxa. O:y( n :pcn( cyoua-
nana ca (ncnnnnnnapnom npomnomhy: mo»cmo pchn (a cyouaeane ca
ðucuun:uuapuo¬ npou:ouhy sa mpausuuuouy aumpono:oeujy npeð-
cmae+a ucmo umo u cyouaeane ca no:umuuuo¬ u:u pamuo¬ npou-
:ouhy sa mpausuuuouy npaeðy. Hcsanncno o( :oia xaxan cnanya:nnnn

4
Ha npnmcp: Ep(cn 2005, Hpomnh-¡nopnnh (yp.) 1995, Io(cnnjc 1989; Hasnh
(npnp.) 2000.
Tana Bacevi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
118
c:an hcmo saysc:n npcma onnm ]cnomcnnma, jacno jc (a onn npc(c:an·ajy
nch ncnsôc»an cncmcn: :pansnnnonnx nponcca.
¡onasnmo (o sax·yuxa (a canpcmcna nponn]cpannja nncana o an:po-
nonoinjn, y xojy cna(a n :pcn( cyouanana ca (ncnnnnnnapnom npomno-
mhy, nc mopa ôn:n oxapax:cpncana xao "snax c:ainan:noi nnn xpnsnoi
c:ana, xojc hc ôn:n npcnasnhcno :cx xa(a cc nncanc an:pononoinjc (omn-
nan:no npa:n na cncny" (Konaucnnh, n.o: 38). Hanpo:nn, ona, y o(pchcnom
cmncny, mo»c ôn:n ysc:a xao o(pas conc:ncnoi npcmcna, y xom an:pono-
nosn, nncnnpncann nnn na:cpann – cncjc(no – :pansnnnonnm npcncnn:n-
nancm cxopamnc npomnoc:n, cnccno nnn nccnccno – onc: cncjc(no –
"ynosc" ony npoôncma:nsannjy n npnmcnyjy jc na conc:ncny (ncnnnnnny.
V onom xon:cxc:y, cyouananc ca npomnomhy cpncxc an:pononoinjc o:-
xpnna cc xao mann]cc:annja mnpci nponcca :pansnnnjc y xom cc nanasn
ncnoxynno cpncxo (pym:no, n sa xojn jc xapax:cpnc:nuno npcncnn:nnanc
nc:opnjc, napoun:o y x·yuy xoncx:nnnc o(ionopnoc:n – a c:nonomxo-
an:pononomxa sajc(nnna jcc:c xoncx:nn. ¡a nn cy npojcx:n npcncnn:nna-
na, ncsanncno o( :oia (a nn cc o(nocc na ôy(yhnoc: nnn npomnoc: (n-
cnnnnnnc, y onom cnyuajy mo:nnncann nnmc n(nnnn(yannnm nnn xoncx-
:nnnnm amônnnjama – oc:ajc npcncnan:no.
C:oia, onaj :pcn( nc :pcôa (o»nn·ana:n xao npc:chn ônno no ca(p»aj
ônno no c:a:yc an:pononoinjc. Mchy:nm, ono m:o mo»c ôn:n onacnoc:,
nnn ôapcm m:c:a, jcc:c cnyuaj y xom hc ona :cn(cnnnja npcncnn:nnana
conc:ncnc (ncnnnnnnc oc:a:n oipannucna na ((a·y) npomnoc:, nnn ôn:n
ncnpn·cna y mc:o(onomxo-nc:opnjcxoj xon:cmnnannjn. Hanmc, ncnoxy-
nan an:pononomxn :pcn( pc]ncxcnnnoc:n, yx·yuyjyhn n cyouananc ca
npomnomhy, noc:ajc ôccmncncn axo nc y:nuc – xonc:pyx:nnno – na naun-
nc na xojc hcmo an:pononoinjy nnca:n n o noj pasmnm·a:n caoa. On cny-
»n :omc (a omoiyhn ynpano xpn:nuxy pc]ncxcnjy canpcmcnnx npaxcn,
vr+vvv/vhu u one ro/e oequnuuv ca+v anmpono.ourv oucµun.unv (n. Mn-
ncnxonnh n.o.). Kao m:o Haymonnh nc:nuc na npnmcpy xpn:nuxn opnjcn-
:ncanc nonn:nuxc an:pononoinjc, "...(a ôn y :omc ycncna, (...) ona mopa (a
noxa»c cnpcmnoc: (a cnoj (pym:ncno xpn:nuxn no:cnnnjan ncxyma n na
nc(oc:annma y (pyinm :nnonnma nonn:nuxoi (cnonana, y canpcmcnom
jom nc c:aônnnom (cmoxpa:cxom nopc:xy. Vxonnxo y :omc ôy(c ycncmna,
ona hc mohn (a ôy(c jcsipo jc(na cacnnm samncnnnc noc:-noc:mo(cpnc, nc-
nannonannc, (pym:ncno ania»onanc, xpn:nuxc n nc:onpcmcno nconpocnc-
:n:c·cxc (...) an:pononoinjc y Cpônjn" (2005: 50). ¡axnc, xpn:nuxo npcn-
cnn:nnanc (ncnnnnnnapnc npo(yxnnjc nma ]ynxnnjy camo yxonnxo yc-
ncna (a meopu/cro-+emooo.ouru anapam xopnmhcn sa eea.vaµu/v oucµu-
n.unapne npou.ocmu oxpcnc na (ncnnnnnnapny caoaunocm. Onaxan "sa-
oxpc:" omoiyhno ôn npcnosnananc (a nc:n (nnn cnnunn), cxc:cpnn xao n
nn:cpnn nonn:nuxn ]ax:opn n ysycn xojn cy y:nnann na nc:opnjy cpncxc
Srpska antropol ogi ja i suocavanje s prosl oscu
Antropol ogi ja 3 (2007)
119
c:nonoinjc n an:pononoinjc (cnyjy n (anac, ma(a y mano npomcncnom
oxpy»cny. Hpcnosnananc onc unncnnnc (cnyjc xao ncoma snauajno sa
npomnm·anc nonn:nxc (ncnnnnnnc y ôy(yhnoc:n (n. Fahcnnh 2006 ô, n).
¡pyinm pcunma, "an:pononoinja an:pononoinjc" mopa nma:n sa nn· ôo·c
(nnn (pyiaunjc) ôan·cnc an:pononoinjom. V cynpo:nom, ncnn oônnnn,
yx·yuyjyhn n "cyouananc ca npomnomhy", oc:ajy ôcs c]cx:a.


Anxepaxypa

Acman, A. (2002) Pa( na nannonannom namhcny, Fcoipa(, XX ncx.
Barnard, A. (2002) History and Theory in Anthropology, Cambridge, Cambridge
University Press.
Fahcnnh, J. (2006a) Honour and Shame: npnnoi an:cpna:nnnoj nc:opnjn cpncxc
c:nonoinjc, EAH n.c, 1.
--------------. (2006ô) O( :pia (o :p»nnnc: an:pononoinja, xpn:nxc canpcmcnoi
oôpasonana, n nnxon snauaj sa Cpônjy, EAH n.c, 2.
---------------. (2006n) "Hoinc( ynasa(": an:pononomxa anannsa ynohcna ycmcpcnoi
oôpasonana y COPJ, An:pononoinja 1.
Io(cnnjc, M. (1989) Anannsa :pansn:opnnx nponcca, IEH CAHV XXXVIII; Fco-
ipa(.
Iopynonnh, I. (2006a) Hccy(omapxcnsam n npo:o]ynxnnonannsam y cpncxoj c:-
nonoinjn: Kynnmnh vs. Onnnnonnh, EAH n.c, 2.
------------------. (2006ô) Mapxcnc:nuxn mo(cn (nnapcxc sa(pyic y cpncxoj c:nono-
injn, An:pononoinja 2.
D'Andrade, R.G. (1995) The Development of Cognitive Anthropology, Cambridge,
Cambridge University Press.
Eriksen, T.H. (1995) Small Places, Large Issues. An Introduction to Social and Cul-
tural Anthropology, London, Pluto Press.
Oaônjc:n V, Mannic:n M. n Bnnucnno Ma:cpa (2002) Vno( y an:pononoinjy: o(
noxannoi (o inoôannoi, Fcoipa(, CLIO.
Xoôcôom, E. n Tcpcnc Pcjnucp (yp). (2002) Hsmnm·anc :pa(nnnjc, Fcoipa(, XX
ncx.
Kap, E.X. (2001) H:a jc nc:opnja? ¬auax, Ipa(an.
Konaucnnh, H. (2006) Tpa(nnnja mo(cpnoi, Fcoipa(, Cpncxn icncanomxn ncn:ap.
----------------- (2001) Hc:opnja cpncxc c:nonoinjc, Fcoipa(, Cpncxn icncanomxn
ncn:ap.
Konnniny(, P. (2003) H(cja nc:opnjc, Fcoipa(, Hna:o.
Kyn, T. (1974) C:pyx:ypa nayunnx pcnonynnja, Fcoipa(, Honn:.
Hasnh, M. (npnp). (2000) Paujn xo(: Cpônja y :panc]opmannjcxnm nponccnma.
Fcoipa(, Hna:o.
Lévi-Strauss, C. (1989) Strukturalna antropologija I, Zagreb, Stvarnost.
Mnncnxonnh, M. (2006) H:a jc (ônna) an:pononomxa "pc]ncxcnnnoc:)? Mc:o(o-
nomxa ]opmannsannja, EAH n.c, 2.
Haymonnh, C. (2005) Hannonannsannja nannonannc nayxc? Honn:nxa c:nonoin-
Tana Bacevi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
120
jc/an:pononoinjc y Cpônjn n Xpna:cxoj :oxom npnc nononnnc (cnc(ccc:nx io-
(nna (na(ccc:oi ncxa. V: Ccnxa Konau (yp.), Hpoôncmn xyn:ypnoi n(cn:n:c:a
c:anonnnm:na canpcmcnc Cpônjc, Fcoipa(, Onnoso]cxn ]axyn:c:.
Naumovic, S. (2002) The Ethnology of Transformation as Transformed Ethnology:
The Serbian Case, Ethnologia Balcanica, Vol. 6, 7-37.
--------------- (1999) Identity Creator in Identity Crisis: Reflections on the Politics of
Serbian Ethnology, Anthropological Journal of European Cultures 8, 2, 39-128.
------------- (1998) Romanticists or Double Insiders? An Essay on the Origin of
Ideologized Discourses in Balkan Ethnology, Ethnologia Balcanica 2, 101-120.
Hc:ponnh, B. (2006) Konncn: cyouanana ca npomnomhy xao cncna mp·a canpcmc-
nc nc:opnoipa]njc, V: O. Manojnonnh Hnn:ap (yp.), Hc:opnja n cchanc, Fco-
ipa(, Hnc:n:y: sa nonnjy nc:opnjy Cpônjc.
Honcp, K. (2002) Oôjcx:nnno casnanc, Fcoipa(, Han(ca n Ho(iopnna, HH¡.
Hpomnh-¡nopnnh, M. (yp.). (1995) Kyn:ypc y :pansnnnjn, Hna:o, Fcoipa(.
+nxnh, F. (2006) An:pononoinja AIDS-a: pnsnuno nonamanc nn:pancncxnx xo-
pncnnxa (poic, Fcoipa(, Cpncxn icncanomxn ncn:ap.


Tana Bacevic

ANTHROPOLOGY IN SERBIA AND DEALING WITH THE PAST

In this text I offer a critical review of the recent reconstructions of history of Ser-
bian ethnology and anthropology. These reconstructions are examined with the help
of the concept of dealing with, or facing the, past. I offer an interpretation of the role
and purpose of disciplinary histories, and a possible explanation for their recent pro-
liferation on the Serbian anthropological scene. Disciplinary histories are viewed as
constitutive of the discipline itself, as a tool for identity building; while their prolif-
eration is explained in the context of transition in the Serbian society that includes a
thorough transformation of academic and scientific community. In this light, recon-
structions of disciplinary history are taken to be a form of internalized reexamination
of founding principles, imported from the general discursive levels of society into
disciplinary circles. In the end, I comment on the possibilities as well as possible
failures of this trend in the future.

Antropol ogi ja 3 (2007)
Milos Milenkovic
milmil@f.bg.ac.yu
Monogr af s ka st udi j a
UDC 39:141.78
39:316.7


Paradoks postkulturne antropologije

Postmoderna teorija etnografije kao teorija kulture


Apstrakt: Multikulturalizacija visokog obrazovanja, javne sfere i poIiticke mape
drustva podrazumeva muItikuIturaIizam kao poIiticku, kuIturnu i obrazovnu strate-
giju, ali ta strategija mora da se zasniva na nekoj slici multikulturnog društva. Ako
propustimo da je ponudimo, ostacemo ireIevantni. Ako je ponudimo, poreci cemo
sebe. U ovoj monografskoj stuidji nastavljam refleksiju o ovoj nezavidnoj mada ins-
trumentaIno pIodnoj situaciji, i razradujem paradoksaInu poziciju u kojoj antropoIo-
gija, kao interventni diskurs protiv kulturno generisanih neravnopravnosti, mora da se
pomiri sa rehabiIitacijom koncepta kuIture protiv kojeg se decenijama razvijaIa, a cija
upotreba zdušno potpomaže perpetuiranje samih neravnopravnosti protiv kojih antro-
pologija kao kulturna kritika i nastaje. Antropologija oko Milenijuma ne može da
interveniše u društvenu stvarnost u formi kulturne kritike i multikulturne propedeu-
tike, osim ukoIiko se ne odrekne svog teorijskog i metodoIoskog nasIeda razvijanog
tokom dvadesetog veka. Antropologija druge polovine dvadesetog veka razvijala se
nasuprot tradicionalnom antropološkom konceptu kulture kao relativno stabilnog i
reIativno homogenog sistema vrednosti, postupaka i uverenja, karakteristicnog za
neku odredenu grupu iIi zajednicu. Takav koncept ipak siroko se upotrebljava u poli-
tickog teoriji, muItikuIturnim poIitikama i javnim diskursima, i ta pozadinska teorija
kuIture protiv koje nastaje savremena antropoIogija verovatno ce opstati uprkos vaIja-
nim razlozima koje antropologija nudi da je napustimo kao esencijaIisticki konstrukt,
i epistemoIoski naivan i poIiticki poguban. UkoIiko nastoji da intervenise u te poIi-
tike, antropologija mora da se odrekne svoje postkulturne situacije, i da žrtvuje sliku o
sebi kao o teorijskoj nauci ne bi li opstala u igri intervencija socijaIne i poIiticke teo-
rije u tekuce procese muItikuIturaIizacije obrazovanja, poIitickog sistema i javne
sfere. Ipak, zrtvujuci imidz visoko sofisticirane teorijske nauke, antropologija gubi
autoritet na osnovu kojeg uopšte i dobija priliku da interveniše u procesu pregovara-
nja i odIucivanja o tome kako da uredimo svoj kolektivni život.
Kljucne reci: politika antropologije, obrazovanje, multikulturalizam, tolerancija,
postkulturna antropologija, teorija kulture, istorija antropologije, koncept kulture,
postmoderna antropologija, teorija etnografije

Ova monografska studija je rezultat rada na projektu "Antropologija u 20. veku:
teorijski i metodološki dometi" Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine Repub-
like Srbije (ev. br. 147037).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
122
NastavIjajuci refIeksiju o poIitickim i obrazovnim impIikacijama transfor-
macije antropološke metodologije u drugoj polovini XX veka, posebno putem
strategija "ucenja na greskama" i "povratka opštim mestima" (MiIenkovic
2006a; 2006b; 2006c; 2006d), ovom monografskom studijom predlažem da
ubrzamo debatu o tome kako politika srpske antropologije može da profitira
proucavanjem americke postmoderne antropoIogije. Postmoderna teorija et-
nografije (WCTE)
1
, trend u kojem se antropologija iz društvene nauke i huma-
nisticke discipIine postepeno transformise u poIitiku/kuIturu znanja, "štedi ko-
rake" modernizacijskim antropološkim projektima posle postmodernizma –
nativnim, etnološkim, kulturno-afirmativnim i kulturno-kritickim. AntropoIogi-
ja Evrope, nacionalne evropske etnologije i posebno njihova buduca uIoga u
multikulturalizaciji nacionalnih zakonodavstava, školstava, javnosti i naukâ
mogu mnogo da nauce na greškama, aporijama, paradoksima i kontradikcijama u
koje su svojevremeno zapadali i autori-zasnivaci, i primenjivaci WCTE. Ova
studija, dakle, sugeriše, da Srbija na putu ka EU treba da proucava SAD, a da srp-
ska nauka i obra:ovanfe mogu dosta toga da nauce o sosptvenom putu ka ispu-
njavanju globalnih/evropskih standarda ako prouce interdisciplinarne muke
americke antropologife posle osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.

...naivna etnografija stvara kulturu pre nego što je otkriva ili reflektuje...
(Willis and Trondman 2000: 7).

Da Ii postoji nacin da se govori o pravljenju kulture a da se ne stvore neprija-
telji?
(Jackson 1989: 27)

Brojni su razlozi zašto antropologiju možemo da posmatramo kao "ocigIedno
poIiticku" disciplinu, ali kIjucni je svakako rehabilitacija relativizma u kasnoj
dvadesetovekovnoj teoriji etnografije kao teoriji kulture. Bilo zato što je tokom
najveceg dela svoje istorije, kao komparativna disciplina proucavajuci "domorod-
ce", ili u etnološkim varijantama proucavajuci "seljake", funkcionisala u kontek-
stu neravnomerne distribucije moci izmedu istrazivaca i proucavanih, u kojem i
disciplina u celini i istrazivac kao pojedinac koriste druge sa ocigIednim ciIjem da
epistemoIoski, poIiticki, ekonomski, statusno i na drugi nacin profitiraju. BiIo
zato što je nezanemariv broj antropologa eksplicitno bio zaposlen u kolonijalnoj

1
Koristim skracenicu WCTE za Writing Culture Theory of Ethnography. Njom referi-
ram na jedini preživeli i u mejnstrimu antropološke teorije kanonizovan/prevaziden ele-
ment postmoderne antropologije, u smislu "perioda", "škole" ili "paradigme" – onaj zapo-
cet tekstovima poput Writing Culture (Clifford and Marcus eds. 1986) ili Anthropology
as Cultural Critique (Marcus and Fischer 1986), a u devedestim godinama XX veka i u
deceniji koja je u toku nastavljen na nivou normalne antropološke prakse "eksperimen-
talnim", "multiterenskim", "postmodernim" ili "teorijski informisanim" etnografijama.
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
123
službi ili u savetodavnim teIima razIicitih tipova administracija, biIo zato sto
omiljeni antropološki koncepti, poput "rase" i "kulture" tokom XX veka sve
frekventnije postaju kljucni termini poIiticke teorije i javnih debata. Zbog svih
tih razIoga metodoIoski kriticar postmoderne antropoIogije mogao bi da pomisIi
da je problem iskljucivo eksternaIisticke prirode, i da nema nikakve veze ni sa
vaIidnoscu, ni sa otkricem/opravdanjem, ni sa primenom antropološkog znanja,
pa da je dovoIjno jednostavno nastaviti sa anaIizama postojecih etnografija i
"poIitika ce nestati", buduci da su probIem napraviIi kriticki antropoIozi, femi-
nistkinje i postmodernisti "ispolitizovavši" inace poIiticki-neutralnu disciplinu.
Ali, ovde nife rec vise samo o tome da antropolosko :nanfe predstavlfa politicku
vrednost, vec da antropologifa igra i:vesnu netrivifalnu ulogu u stvaranfu at-
mosfere u kojoj bilo koje znanje više nema osnovu izvan procesa njegovih pro-
izvodnji i primena.
Socijalnu relevanciju WCTE skicirao je sam Markus, s posebnim osvrtom
na ovde inace najreIevantnije stanje u SAD 1980-ih:

Tokom te decenije u zemlji su narasli jaki izazovi osnovnim pretpostavkama
vecine disciplina koje cine nauke o coveku. Jedna od definisucih karakteristika
ovog perioda bila je politika znanja. Pod nazivom postmodernizam a potom i studi-
je kulture, mnogi autori u okvirima društvenih nauka i humanistickim disciplinama
pokrenuli su osvezavajuci proces kritickog samopreispitivanja. Ovo istraživanje
njihovih Iicnih navika mišljenja i rada podrazumevalo je preispitivanje prirode re-
prezentacije, opisa, subjektivnosti i objektivnosti, pa cak i preispitivanje samog
"društva" ili "kulture", kao i nacina kojima su materijalizovali predmete proucava-
nja i podatke o tim objektima, konstituisuci time "stvarno" koje istražuju.
Za neke terapeutsko i transformativno na Iicnom pIanu, za neke izrazito
skepticno, ovo preispitivanje sprovodeno je pod kapom "teorije" i "kritike". Teo-
rija se znacajno proširila teorijom književnosti, posebno od kako je ta disciplina
pokušala da se rekonstituiše kao "studije kulture". Izgleda da baš sada živimo u
kriticnom trenutku pojacanog interesovanja za vidove u kojima bismo ovaj inte-
lektualni kapital mogli da primenimo u dugorocnim istrazivackim projektima, ali
i u intervencijama u savremene javne debate o politici, konkretnim politikama i
nacionalnim problemima. U procesu smo razmatranja kako da u istraživanju
primenimo ono što je bila suštinska promena u mišljenju intelektualaca. Posebno
u discipIinama koje same sebi pripisuju empirijski karakter, kao sto je to sIucaj u
antropologiji, postoji interesovanje za to kako ideje i koncepte iz prošle decenije
upotrebiti u reformuIaciji tradicionaInih istrazivackih protokola.
(Marcus ed. 1999: 6)

U kontekstu kulturnih i naucnih ratova 1990-ih, WCTE postaje javna i interdi-
sciplinarna slika antropologije same – neka vrsta primera na koji se treba ugledati,
dokaz sposobnosti discipIine tradicionaIno opterecene koIonijaIizmom, seksi-
zmom i kIasizmom da se refIeksivno suoci sa sopstvenim identitetom, promeni
navike i nastavi dalje. Sukobi u vezi sa kreacionizmom, a posebno "Afera So-
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
124
kal", vratili su na interdisciplinarnu scenu pitanja za koja se dugo smatralo da su
démodé – objektivnost, istinu i naucni karakter humanistickih discipIina. Od
posebnog znacaj biIa je rehabiIitacija argumenata koje su i Ievicari (npr. Comski
1994/1979) i ne-Ievicari (npr. GeIIner 2000/1992) iznosiIi u priIog tezi da je
kritika društvenog poretka legitimna isklfucivo ako se :asniva na naucnof po-
trazi za istinom. Ovi problemi daleko su od novih: odnos kritike i objektivnosti
jedna je od par osnovnih tema primenjene (Bennet 1994) i feministicke antropo-
logije (Wisweswaran 1997) tokom njihovih višedecenijskih transformacija, a
scijentisticke (npr. D`Andrade 2000) i feministicke (Mascia-Less et al. 1989)
kritike WCTE kao degradacije kritickog potencijaIa discipIine putem destrukci-
je antropološke objektivnosti pre su opšte mesto nego teorijski kurioziteti.
WCTE, široko percipirana kao antropologija posle kritika 1960-ih, 1970-ih
i 1980-ih, funkcionise kao eIement nove poIiticke fiIozofije, koju zgodno
skiciraju sIedeci redovi:

PoIiticka fiIozofija moze biti definisana kao fiIozofska refIeksija o tome
kako da najboIje moguce uredimo nas koIektivni zivot – nase poIiticke institu-
cije i socijaIne prakse, kao sto su ekonomski sistem i obrazac porodicnog zivo-
ta. (Ponekada se pravi razIika izmedu poIiticke i socijaIne fiIozofije, aIi cu ov-
de koristiti "poIiticku filozofiju" u sirem smisIu, koji ukIjucuje obe.) PoIiticki
fiIozofi nastoje da uspostave principe koji ce, na primer, opravdati neki kon-
kretan tip drzavnog uredenja, pokazati da pojedinci imaju izvesna neotudiva
prava, iIi nam reci kako pripadnici drustva treba da dele materijalna resurse.
To obicno podrazumeva anaIizu i interpretaciju ideja poput sIobode, pravde,
autoriteta i demokratije, i potom njihovu kriticku primenu na trenutno posto-
jece socijaIne i poIiticke institucije.
Pitanje koje se u vezi sa tim odmah pojavljuje jeste ono da li principe ka-
kve uspostavIjaju poIiticki fiIozofi treba tretirati kao univerzaIno vazece, iIi ih
treba posmatrati kao izraze pretpostavki i vrednosti neke konkretne poIiticke
zajednice. Ovo široko debatovano pitanje u savremenoj poIitickoj fiIozofiji
usko je povezano sa pitanjem ljudske prirode. S ciljem da opravda neki skup
koIektivnih aranzmana, poIiticka fiIozofija mora da kaze nesto i o prirodi Ijud-
skih bica, njihovim potrebama, sposobnostima, o tome da Ii su primarno sebic-
na iIi primarno aItruisticna, i tako daIje. AIi, da Ii smo u stanju da otkrijemo za-
jednicke odIike svih Ijudskih bica, iIi je njihov karakter preovIadujuce uobIicen
specificnim kuIturama kojima pripadaju?
U posIednjoj cetvrtini XX veka svedoci smo snaznog ozivIjavanja poIiticke
filozofije koja je, makar u zapadnim društvima, uglavnom operisala u liberalnom
okviru (najsire shvacenom). Druge ideoIogije vec su skrajnute: marksizam je u
rapidnom opadanju, a konzervativizam i socijalizam su preživeli samo zahvalju-
juci znacajnom preuzimanju IiberaInih eIemenata. Neki tvrde da je gIavni rivaI
IiberaIizma danas komunitarizam. VitaInost poIiticke fiIozofije ne treba objaš-
njavati pojavom nekog novog ideološkog oživljavanja liberaIizma, vec cinjeni-
com da se na sceni javIja citav novi skup poIitickih pitanja, cije resavanje zahte-
va rastezanje intelektualnih potencijala liberalizma do krajnih granica…
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
125
Prvo je pitanje socijalne pravde… Drugo je pitanje uspostavljeno feminiz-
mom, i posebno feministickim izazovom konvencionalnoj liberalnoj distinkciji
javne i privatne sfere. Treci je skup probIema koji se pojavIjuju u vezi sa onim
što bismo mogli da nazovemo nova politika identiteta. Mnoge grupe u savreme-
nim drustvima danas zahtevaju da poIiticke institucije treba izmeniti tako da od-
raze i izraze i njihove specificne kuIture. U njih spadaju, nacionaIisticke grupe
koje traze promenu poIitickih granica koje bi im omoguciIe veci stepen samo-
opredeljenja sa jedne strane, i kulturne manjine koje prigovaraju da socijalne in-
stitucije ne uspevaju da na jednak nacin tretiraju one njihove atribute na osnovu
kojih se razIikuju od vecine (na primer, njihov jezik iIi reIigiju)…
Konacno, pred IiberaIizam izazov postavIja i environmentaIisticki pokret, ciji
pripadnici tvrde da IiberaIni poIiticki principi ne mogu uspesno da se nose sa ak-
tuelnim problemima životne sredine, i što je najvažnije, da liberalna slika samo-
dovoIjnog i samousmeravajuceg pojedinca nije u skIadu sa ekoIoskom sIikom
podredenog mesta koje covecanstvo ima u prirodnom sistemu kao celini.

(Miller 1998: S099)

Cak i bIazirani pregIed ciIjeva i probIema nove poIiticke fiIozofije, kako je
ovde opisana, asocira na rani dvadesetovekovni projekat mejnstrima americke
antropologije kao kulturne kritike: evolucionizma, rasizma i etnocentrizma
(Boas); organicisticke koncepcije kuIture (Kreber, Loui); naturaIizovanog
seksizma (Benedikt); bioIogistickog koncepta osobe (Mid) i Iingvisticki i
kuIturno neutraInog koncepta naucne racionaInosti (Sapir, Vorf, KIakon).
Sva ova tradicionalna teorijska i metodološka pitanja antropologije i danas
su društveni problemi. Ovo je osnovna poIiticka kulturno-kriticka tradicija koju
baštine autori-zasnivaci WCTE, cesto i sami referirajuci na nju. Markus i Fišer
na više mesta eksplicitno tvrde kontinuitet sa javnim, kulturno-kritickim
mejnstrimom rane dvadesetovekovne antropologije (Marcus and Fischer 1986:
9, 42, 83 i dalje, kroz celu knjigu), dok su Kliford, Rabinov ili Tajler rezervisaniji
prema ideji da se posle kraja etnografije i kraj mita o naucnoj antropologiji,
uopšte išta više može kritikovati. Ova podela inherentna trendu na samim njego-
vim pocecima obeIezice i ne/mogucnost primene reformskih preporuka koje su
sami zadali. Tako ce Markus i Fišer, pa i Rabinov, otvoreno tvrditi da pišu bolje i
relevantnije etnografije, dok ce Kliford i Tajler odustati od tog projekta u celini.
2

U kontekstu multikulturalizacije visokog obrazovanja i politizacije kulture,
postepeno postaje jasno da tradicionaIna poIiticka fiIozofija zahteva saradnju sa
"empirijskim" disciplinama, poput antropologije, psihologije, sociologije i isto-
riografije, ne bi Ii pokusaIa da se suoci sa promenom sIike drustva na kojoj su
zasnovane i za koju su projektovane liberalne koncepcije nauke, obrazovanja i

2
O inkoherentnosti projekta WCTE, u smislu "modela" ili "interpretativnog alata"
koji može biti "primenjen", kao nekada "metodi", pišem u: "Posle problemski aplika-
tivnog pogleda na metod" (MiIenkovic 2007).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
126
javne sfere. I baš u vezi sa pitanjem promene slike društva kakvu reflektuje
poIiticka fiIozofija, antropoIogija kao kuIturna kritika stupa na scenu u trenutku
kada i sama proIazi kroz znacajne promene i internu postmodernu kritiku insti-
tucionalne zasnovanosti, cilja, metoda i samog naucnog statusa. WCTE kritikuje
"pisanje drugih" i "pisanje za nekog" u periodu u kojem je multikulturalizaciji
koncepata znanja, nauke i istine potreban pouzdan resurs o drugim kulturama.
Politici znanja je potrebna antropologija u trenutku u kojem je antropoIogiju vec
zaposela politika znanja, i u fazi njene transformacije u kojoj ona postaje "post-
antropologija". Ali u kontekstu multikuIturnih poIitika, kriticki odnos teorije
etnografije prema objektivnosti, istinitosti i pouzdanosti opisa/tumacenja u
društvenim naukama i humanistickim disciplinama, narusava Iegitimitet citavog
pokreta. WCTE je konacna artikuIacija kritike Iegitimiteta kuIturno-neutralne
naucne racionaInosti i u sIucaju seksizma i u sIucaju feminizma (i to je razIog
zašto s njom problem imaju i scijentisti i novi objektivisti, bilo nativni, femini-
sticki iIi postkoIonijalni), dok sama kritikuje legimitet antropologije da ponudi
opise na kojima ce se te kritike zasnivati.
U kontekstu u kojem biva prepoznata kao nova interdisciplinarna korekcija
odnosa prema kulturnoj raznovrsnosti društva, hCTE :apocinfe i:van-
disciplinarnu karijeru u kojoj funkcioniše konceptima koje je iz unutar-disci-
plinarne perspektive namerila da preosmisli. Kritikom sopstvenog naucnog
statusa via kritike pozitivisticke koncepcije etnografskog metoda (krize reaIi-
zma, reprezentacije i autoriteta), antropologija tipa WCTE jeste sebi mogla da
onemoguci da postane novi interdiscipIinarni izvor svesnosti i korektnost prema
kulturnoj raznovrsnosti (liberalnog) društva, ali to se nije dogodilo. Ovo je i
razIog zasto je WCTE znacajnija izvan antropoIogije nego "u njoj samoj".
Svaki od gore navedenih svežijih problema poIiticke filozofije u povoju, istra-
žen je u znacajnom obimu u antropologiji (a neki su doveli i do formiranja poseb-
nih pod-disciplina). Kriticka antropologija 1960-ih i 1970-ih, i primenjena antro-
pologije poslednje cetvrtine veka, u celini su fiksirane upravo na pitanja uloge
antropologije u a) perpeturianju ili b) kritici kulturne osnove društvenih nejedna-
kosti.
3
Feministicka antropoIogija, nezavisno od toga u kojoj je akademskoj

3
Politika znanja dolazi u antropologiju preko afiniteta kritickih antropologa za eticke
probleme funkcionisanja humanistickih nauka u modernom društvu (Pels 2003: 21).
Kriticko-eticke problematizacije antropološkog znanja, od Hajmzovih i Šoltijevih pred-
loga za reformu discipline u celini (Hymes ed. 1974, Scholte 1978) ili Dvajerovih rasprava
o dijaloškom karakteru etnografije kao kritike pred-terenske koncepcije stvarnosti (Dwyer
1977), preko Fabijanovih ranih istraživanja epistemoloških posledica porasta eticke sves-
nosti (Fabian 1971), pa sve do uvoda u skorije zbornike (Marcus ed. 1999; Gupta and Fer-
guson eds. 1997), odlikuje kreiranje konteksta debate u kojima problemi o kojima su u
domenu formalnog modela debatovali autori-zasnivaci WCTE – reprezentacija, reali-
zam i autoritet – sada vec imaju poIiticke i eticke i uzroke i impIikacije.
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
127
sredini uspela da se etablira a u kojoj nije, kao trend, pristup ili orijentacija u
istoriji antropoIoskih ideja vec je i sama toIiko zreIa da dobija posebno pogIa-
vlje u svakom ozbiljno udžbeniku, istoriji ili enciklopediji.
4
Politika zna-
nja/identiteta, živo polje spora i sukoba i na interdisciplinarnoj sceni i u jav-
nosti, jeste tema u vezi sa kojom antropolozi debatuju tradicionalni antropo-
loški koncept kulture i njegovu upotrebu u multikulturnoj kritici liberalizma
vec cetvrt veka.
5
GIobaIna environmentaIisticka kriza osnovni je predmet
istraživanja antropologije razvoja, kao i brojnih istraživanja u antropologiji
koja jos od ranih etnonaucnih studija za ciIj imaju da demonstriraju znacaj
etno-zooloških, etno-botanickih iIi etno-farmaceutskih znanja za intelektualnu
i prakticnu raznovrsnost covecanstva.
6

ZahvaIjujuci WCTE, mi danas imamo resurse za daIje razmatranje pitanja
od interesa za poIiticku fiIozofiju u najsirem smislu. Zato što je teorija etno-
grafije, suprotno sumornim kritickim prognozama koje joj pristupaju kao
metodološkom diskursu, stvorila utisak da je u antropologiji sprovedena poli-
ticko-eticka Iustracija, i da je sada nekako ceIa discipIina "post-": post-impe-
rijalna, post-kolonijalna, post-orijentalna, post- evrocentricna, post-seksisti-
cka, post-kIasisticka, "post-ovo" i "post-ono", osIobodena i imperijaInog i
scijentistickog nasIeda jednovremeno. DiscipIina koja je u sIozenom procesu
refleksivne samokritike postala sama sebi "post-".
Ipak, anti-reaIisticki kriticki naboj postmoderne antropoIogije ocigIedan je
probIem. Na cemu zasnovati kritiku kuIturnih rezima zapadne, beIe, muske,
heteroseksuaIne iIi neke konkretne etnicke/konfesionaIne koIektivne moci, osim
referencama na objektivne razIike u distribuciji moci iIi referencama na stvarne

4
Feministicka "politizacija" antropologije, nezavisno od toga da li se posmatra
degradirajuce po naucni status discipIine (D`Andrade 2000); kao metodoIoski napre-
dak (di Leonardo 2003); ili opisno-neutralno ("antropološka profesija je feminizovana
od 1960-ih do danas"; Patterson 2001: 162) bitan je element konteksta izmeštanja
metodoIogije u poIitiku i poetiku etnografije tokom posIednje cetvrtine XX veka.
5
AntropoIoska Iiteratura o muItikuIutraIizmu i poIitici znanja poIako raste. Pocev
or rane formuIacije (Kahn 1989) pristupa koji ce kasnije dobiti obrise kao "postkul-
turna" kritika politizacije esencijalizovanih identiteta, nekoliko referenci izdvaja se iz
opste rasprave o poIitici i kuIturi specificnim nastojanjem da objasne antropoIosku
relevanciju sintagme "politika identiteta" (Friedman 1992; Brown 1993; Turner 1997;
Hale 1997; Jackson 1995; McAllister and Bottomley 1995; Paine 1999; Scott 2003).
6
Od ranog interesovanja za domorodacka znanja o prirodi, kao puta koji od nji-
hovih klasifikatornim kognitivnim šema vodi ka decentriranju antropološke racional-
nosti etnoepistemologijom do savremene debate o "politici autorskih prava" (Brown
1998), "eko-politici" (Concklin and Graham 1995) i "politici biodiverziteta" (Bryant
1993), disciplina raspolaže istraživanjima koja na preseku antropološke lingvistike i
poIiticke ekonomije debatuju environmentaIne i poIiticke impIikacije inteIektuaIne
raznovrsnosti covecanstva.
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
128
probleme i nejednakosti u društvu. Problem se ne može rešiti jednostavnom
diskvalifikacijom "zasnivanja". Anti-fundacionaIisticke epistemologije nisu
bliske trajnim strukturama koje finansiraju antropološka istraživanja, nastavu,
objavljivanje i primenu. Naprotiv, antropologija u javnosti funkcioniše samo u
fundacionaIistickoj igri znanja/moci.
7



***

Kada tvrdimo da su nam identiteti hibridni i da kulture "ne postoje" zato
što su ih antropolozi "napisali", a pokušavamo da pripomognemo nastojanju
da drzava prizna kuIturne specificnosti poIitickih subjekata, mi smo u sizo-
idnoj situaciji iz koje moramo da izademo teorijsko-metodološkim žrtvama.
8

WCTE na nivou kontroverzne trivijalnosti implicira da su "kulture" za koje
se kreiraju multikulturne politike "napisane", u smislu da na nivou for-
malnog modela ne dozvoljava da budu tretirane kao ontološke datosti. Ipak,
ovo izmeštanje ontologije u epistemologiju nije karakteristicno i za javnu
sferu. U javnoj sferi dogada se upravo suprotno – kulture koje "ne postoje"
ipak (p)ostaju subjekti odIucivanja u muItikuIturaIizmom korigovanoj Iibe-
ralnoj demokratiji. Promena opšte slike nauke tokom druge polovine XX
veka doduše modifikuje promenu opšte slike obrazovanja, ali tako da do
same promene moze da dode samo na nivou razumIjivom istrazivacima aIi
ne i proucavanima (gde pod proucavanima podrazumevam sve ostaIe: pred-
sednika RepubIike, novinara, sIuzbenika, Iekara, uciteIja, fizickog radnika i
proizvodaca hrane). Antropologija kao kulturna kritika ne može da bude
drustveno relevantna dok politicki i moralno neprekidno refleksivno samo-
tematizuje metod (etnografiju), predmet (kulturu) i teoriju (bilo koju). U
pitanju je proces koji oznacavam kao "paradoks postkulturne antropologije".
(In)kompatibiInost teorije etnografije kao teorije kuIture tekucim pro-
menama odnosa politike, nauke i obrazovanja na širokoj javnoj sceni, tek

7
Ovaj problem debatovali su evropski neo-marksisti i feministkinje mnogo pre
nego sto je ogranicen broj antropoIoga "skrivio" vezu izmedu kriticke antropoIogije i
anti-reaIizma. Pocasno mesto na vrhu Iiste "krivaca" dodeIjujem fan Manenu: u po-
kusaju da ironicno tipoIogizuje etnografije, a informisan idejama iznetim u WC, on je
"reaIisticne price" suprotstavio "kritickim pricama" (Van Maanen 1989: 127), zavevši
WCTE na opasan put perpeturianja dihotomije reaIisticko/kriticko iIi naucno/interpre-
tativno.
8
Svojevremeno sam srodnu stratešku žrtvu predložio i za srpsku etnologiju:
"Srpska etnološka tradicija pisanja antropologije treba strateski pragmaticki da zrtvuje
postkuIturno teorijsko nasIede ukoIiko namerava da doprinese drustvenoj reformi u
formi kulturne kritike i multikulturne propedeutike" (MiIenkovic 2004: 61).
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
129
povremeno postaje interesantna antropolozima.
9
Javna scena – kombinacija
foIkIorne poIiticke prakse i poIiticke teorije, sigurno da ima kapacitet da usvo-
ji, i zaista i usvaja, tradicionalna antropološki koncept kulture, ali nema teorij-
sko-metodološki kapacitet da usvoji njegovu kritiku putem kritike etnografije.
Teorija etnografije kao teorija kulture jednostavno je toliko disciplinarno-
specificna da fe prakticno-politicki irelevantna. Problematizacija ontološkog
statusa kuIturnih identiteta kao (novih) subjekata poIitickog odIucivanja u
liberalnoj demokratiji istovremeno je i nuzna i nemoguca. Zasto bi iko finan-
sirao, koristio ili uopšte trpeo radikalno refleksivnu postmodernu nauku? Boa-
sovci su zapoceIi a postmoderni teoreticari etnografije dovrsiIi projekat tran-
sformacije antropologije iz nauke u kulturnu kritiku, ali taj projekat je unapred
osuden na propast ako nije zasticen koordinativnim definicijama. Zavrsio se
konstatacijom da nemamo metod (etnografiju) zato što ona i nije metod u
tradicionaInom smisIu reci, nemamo predmet (kuIturu) zato sto nikada nije ni
postojao osim u intertekstuaInoj igri znanja/moci, i nemamo teorijski (naucni)
autoritet, zato što smo ga smoukinuli.
10

WCTE i deformiše i reformiše antropološki kanon. Ona ga ponovo piše
dok stvara kontekst u kojem konacno umemo da objasnimo zasto kanon i ne
moze da postoji. Poeticka, retoricka i poIiticka paradigma za etnografiju, sva-
ka ponaosob, ugrožavaju njen "cinjenicni" status, u smislu "grade" ili "evi-
dencije". AIi to su nas nauciIe vec kognitivna antropoIogija i etnonauka.
WCTE je taj princip primenila i "na samu teoriju". To nije prijatna situacija za
istoricara antropoIoske metodoIogije. Zato sto teorija etnografije sugerise da
je antropolologija buildung bez kanona. Kako je to moguce? Ako sada znamo
da WCTE i koristi i istovremeno ucestvuje u promeni slike (društvene) nauke
tokom posIednje cetvrtine XX veka; da je na siroj interdiscipIinarnoj sceni
(potencijalno) u tolikoj meri promenila sliku antropologije, da disciplina više
nema kanonizovan metod, predmet niti naucni autoritet; da je kIjucni pojam
antropoIogije (kuItura) odavno postao kIjucni pojam teorije uopste, jedan
precutno podrazumevani pojam poIiticke i socijaIne teorije u ovde reIevant-
nom severno-atlantskom akademskom kontekstu... kako zastupati sliku znanja

9
Patrisa KIou oko MiIenijuma (CIough 2001) pocinje da istrazuje implikacije
kritike etnografije tipa WCTE za opisivanje biIo cega u okviru studija nauke kao
kulture, posebno u prirodnim naukama i novinarstvu. Od autora-zasnivaca WCTE, na
preseku studija nauke i antropoIogije radice Rabinov (Rabinow 1996). Zajednicko
naravoucenije ovakvih istrazivanja predstavIja pokusaj empirijske potvrde da i Iabora-
torijske nauke "pišu svoj predemet", pa da je pozivanje na njihov autoritet u "naucnim
ratovima" nelegitimno koliko i pozivanje na interpretacijom i vrednostima optere-
cene/obogacene humanisticke discipIne.
10
Više o ovim paralelnim trendovima i implikacijama disciplinarnog samouki-
danja pogl. "Zašto je postojala postmoderna antropologija?" (MiIenkovic 2006a: 190-
259).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
130
kao brikolaža, hibrida, mita ili jogurta, a ne opravdanog istinitog verovanja, i
istovremeno kritikovati multikulturalizam i ostale trope neoesencijalizma? Da
li je promena slike nauke tokom druge polovine XX veka kompatibilna pro-
meni sIike obrazovanja koja joj uporedo tece? Kakva je, i kakva bi mogla da
bude, sudbina antropologije u njoj? Zašto je antropologija postala sama sebi
"post-" ako je u eksternom kontekstu višedecenijske multikulturalizacije na-
uke, znanja i poIitike konacno mogIa da ostvari rani dvadesetovekovni proje-
kat kulturne kritike? Ovo je kontekst u kojem postmoderna antropologija kao
teorija etnografije zapravo funkcionise kao sasvim specificna teorija kuIture.
U promeni slike visokog obrazovanja, posebno njegovom strateškom poli-
tizacijom u severno-americkom društvu druge polovine XX veka, WCTE se
formira, i ucestvuje u formiranju, interdiscipIinarne politike znanja u kon-
tekstu trajne postepene multikulturalizacije. Pod politikom znanja podrazu-
mevam one koncepcije koje znanje, buduci da prepoznaju da je kuIturno inde-
ksirani konstrukt, tretiraju kao sredstvo, kao moc, kao socijaIni marker iIi kao
ultimativnu vrednost bez neupitnog sadržaja. Pod multikulturalizacijom zna-
nja podrazumevam kritiku liberalnih kulturno-neutralnih koncepcija države,
društva i pojedinca, u kontekstu povecanja svesnosti antropoIoga prema cinje-
nici da u poIju visokog obrazovanja i naucnih istrazivanja "pišu druge", koji
bivaju javno prepoznati kao (koIektivni) subjekti odIucivanja (i o kojima se
odIucuje) u IiberaInoj demokratiji.
Promena perspektive o WCTE kao metodološke reforme, ka slici teorije
etnografije u kontekstu multikulturne politike znanja, menja i implikacije
citavog trenda kako po buducu primenu u antropoIoskim istrazivanjima tako i
po ulogu antropologije u reformisanom obrazovnom sistemu. U kontekstu
interdisciplinarne teorije, sa kojom cirkularno formira i a) promenu slike na-
uke, i b) promenu sIike visokog obrazovanja, u kojem antropoIogija konacno
po prvi put može da ostvari san o kulturnoj kritici i prestane da uzaludno traga
racionaInim utemeIjenjem svoje naucnosti, WCTE postaje imunizovana na
kriticko unapredivanje u smisIu formaInog modeIa, aIi zahteva reinterpretaciju
u formi poIitike znanja, posto preti da onemoguci ostvarenje davnog sna kul-
turne kritike (sada kada je ono konacno moguce).
U procesu muItikuIturaIisticke repoIitizacije visokog obrazovanja tokom
druge polovine XX veka,
11
koja menja njegovu sliku, smisao i funkcije, antro-

11
PoIitizacija kuIture obicno se dovodi u vezu sa koncepcijom na koju se najcesce
referira kao na "politiku identiteta". Pod politikom identiteta podrazumevam esencijali-
zaciju kuIturnih odn. identitetskih razIika u poIiticke svrhe. Na interdiscipIinarnoj sceni
postoji obimna literatura koja debatuje probleme koje esencijalizacija kulturnih iden-
titeta na javnoj sceni stvara kako samim poIitickim pokretima, tako i istrazivacima ovih
fenomena. BiIo da objasnjavaju zasto esencijaIisticka poIitika identiteta onemogucava
poIiticke promene zato sto ne ostavIja mogucnost zajednickog nastupa prema vecini,
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
131
pologija i njene postmoderne krize funkcionišu u širokom redefinisanju polja
primene modeIa iz poIiticke/socijaIne fiIozofije, pre nego iz drustvenih nauka.
AntropoIogija kao kuIturna kritika posIednje cetvrtine XX veka vraca se u javni
domen za koji je svojevremeno i institucionalno zasnovana. WCTE je u nepre-
kidnom dijalogu pre sa poIitickom fiIozofijom najsire shvacenom, nego sa onim
varijantama intelektualne imaginacije koje na sebe referiraju kao na "nauke". U
tom smisIu, ovde predIazem da WCTE ubuduce metodoIoški reinterpretiramo u
njoj primerenijem kontekstu poIiticke fiIozofije, socijalne filozofije, filozofije
obrazovanja, kulturne kritike, socijalnih studija nauke ili studija nauke kao kul-
ture. Takva interpretativna strategija može da pomogne pri razumevanju pro-
bIema kakve WCTE zadaje kontinuitet debate o metodu i naucnom statusu
antropoIogije. U kontekstu debate o naucnom statusu antropologije WCTE se iz
unutar-disciplinarne perspektive formira i funkcioniše, nužno "gubeci bitku"
koju nije ne trebalo da vodi. Ali kada je osmotrimo u kontekstu politike znanja,
interdisciplinarne teorije i javne politizacije kulture u multikulturnim kontrover-
zama, WCTE pati od nerešivih/dragocenih paradoksa koji zahtevaju izvan-
paradigmatske korektive i javno perpeturianje.


***

Osnovna implikacija usvajanja postmodernih interdisciplinarnih afiniteta
jeste, u uvodu pomenuto, izmestanje epistemoIogije u ontoIogiju. Ovde cu to
izmeštanje, u (trenutnom) nedostatku boljeg naziva, nasloviti "izmeštanje
fokusa antropoIoske metodoIogije iz konteksta opravdanih otkrica u kontekst
osporenih konstitucija" (koje je za americki kontekst nasIedeno od Boasa, a
zacementirano kod Gerca i Saida). Zato što postmoderna antropologija, osim
"teorije" i "metoda", debatuje i "predmet" antropologije – konstituisanje (ili
perpetuiranfe) politickih subfekata etnografijom. U tom smisIu, ona se vraca
ontoIogiji, i postaje neka vrsta dokumentaristicke ontoIogije kuIture. "Post-
moderna antropologija" tako je funkcija ne samo pisanja i predavanja istorije

onemogucavajuci npr. etnickim, seksuaInim i rasnim manjimana da se u vidu poIitickih
manjina zajedno bore za gradanska prava (PheIan 1993; KimmeI 1993); kada ukazuju
na širi problem perpetuiranja i petrifikacije socijalnih kategorija esencijalizacijom sost-
venog identiteta u strateške svrhe (Seidman 1997); ili kada politiku identiteta okrivljuju
za opsti sunovrat Ievice i nemogucnost biIo kakve poIiticke promene na kuIturnim os-
novama (Gitlin 1994, 1995) – sve ove kritike uklapaju se u trend koji dalje nazivam
postkuIkturnom antropoIogijom. CiIj postkuIturne antropoIogije jeste da prevazide
poIitiku kuIturnog identiteta, objasnjavajuci da poIitizacija kuIture operise za antro-
pologiju neprihvatljivim konceptom kulture kao relativno zatvorenog i homogenog
sistema verovanja, ponašanja i mišljenja, kakav je disciplina napustila pre više decenija
(upor. MiIenkovic 2004).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
132
discipline, ili naivne i strateške naturalizacije antropoloških koncepata sa/na
interdiscipIinarnu scenu, vec i poIiticke potrebe za akademskim utemeljenjem
ekstremnog reIativizma u naucnim i kuIturnim ratovima.
Stalni poIiticko-eticki pritisak vraca antropološku metodologiju na di-
stinkcije cinjenice/vrednosti, relativizam/univerzalizam ili holizam/individuali-
zam. Ona ne može da ih se "oslobodi" niti da ih "prevazide", zato što ne može
da se pretvara da antropoIogija funkcionise izvan staInih poIiticko-etickih
debata svakodnevne kulturne prakse, i samih u stalnoj promeni. U tom smislu,
(americka) kulturna antropologifa kao kulturna kritika i ne mo:e da ima sop-
stvenu metodologiju. Ona ne može da reši ove probleme poperovskim kon-
vencijama, lakatoševskim racionalnim rekonstrukcijama, fajerabendovskim
epistemološkim anarhizmom iIi radikaInom refIeksivnoscu edinburske skoIe.
AntropoIogija nije takva naucna zajednica koja bi biIa podložna analizi izvan
konteksta u kojima proizvodi i primenjuje znanje. Ako je za potrebe formalne
anaIize i zamisIimo kao naucnu zajednicu, to je zajednica nalik na onu koju
zajedno cine, na primer, poIiticka aktivistkinja, vIasnica muItinacionaIne
kompanije, princ na proputovanju, Iucki radnik, sentimentaIni profesor i za-
ljubljena tinejdžerka, kada svi zajedno gledaju fudbalsku utakmicu. Antropo-
logija je zajednica u smislu u kojem njeni pripadnici "navijaju za" a ne "navi-
jaju u". Tip naucne zajednice kakvu mozemo da zamisIjamo da predstavIja
americka antropoIogija, odreduje i tip kritike kakvu ona moze da uputi drugim
zajednicama, pa i celini americkog iIi gIobaInog drustva.
U interdisciplinarnom ambijentu politike znanja, antropološka meto-
dologija posle 1960-ih ne može više da izbegne "politizaciju". Sama "politi-
zacija" putem postmoderne antropologije ima metodološke implikacije, kao i
"depolitizacija" sprovodena u raznovrsnim kritikama ovog trenda. "Politiza-
cija" nife funkcifa ove ili one naucne promene, ona fe funkcifa promena slike
nauke i slike obrazovanja, kao promena paralelnih multikulturnim interven-
cijama u sliku liberalnog poretka.


***

Ako osmotrimo osnovne eIemente komunitaristicke kritike IiberaIizma, vi-
dimo da je u pitanju skup pretpostavki na kojima se zasniva kulturno-kriticka
tradicija od boasovaca do postmodernih antropologa, a verovatno i razlog zašto
antropologija uopšte postoji (osim, naravno, da bi se njom bavili antropolozi):

Liberalizam pociva na individualizmu koji je pogrešan i u ontološkom i u moti-
vacionom smislu. Liberalna ontologija tvrdi da je jedino što postoji pojedinac, a da
su sve navodne karakteristike grupa svodive na individualne. Liberalna teorija mo-
tivacije pretpostavlja da su pojedinci motivisani iskljucivo preferencijama prema
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
133
privatnim dobrima, pa da se zeIja za ucescem u grupi moze svesti na sredstvo za
njihovo sticanje.
Liberalizam potcenjuje znacaj poIitickog života, posmatrajuci participaciju u
poIitickoj zajednici iskIjucivo instrumentalno, i vrednu samo ukoliko omogucava
ostvarenje raznovrsnih privatnih ciljeva pojedinaca, pre nego kao vrednost po sebi.
Liberalizam pretpostavlja i defektnu koncepciju sopstva, zato što ne prepo-
znaje da je sopstvo "otelotvoreno" u, i deIimicno konstituisano obavezama pre-
ma zajednici koje nisu podIozne izboru. Na taj nacin, IiberaIizam ne uspeva da
razume da je ono sto su necije obaveze determinisano, u veIikoj meri, njegovim
identitetom kao pripadnika zajednice, kao i ulogama koje neko ima u zajednici.
Naglasak koji liberalizam stavlja na prava pojedinaca potcenjuje, zanema-
ruje i u krajnju ruku podriva zajednicu, a ucestvovanje u zajednici je funda-
mentalni i nezamenIjiv ciniIac dobrog zivota Ijudskih bica.
(Buchanan 1998: S010SECT3)

Debate o etici terenskog rada i politici znanja u antropologiji nerazdvojive
su od poIiticke ekonomije univerziteta u 1980-im (Patterson 2001, to je, u
stvari, noseca poruka posIednje napisane poIiticke istorije americke antropo-
logije). Smanjenje obrazovnog budžeta primoralo je mnoge antropologe da
zaposlenje potraže izvan domena visokog obrazovanja, i upravo tada veliki
broj medu njima okrece se "primenjenim" istraživanjima: "Izmenjeni kontekst
antropološkog rada sa obe strane Atlantika podrazumevao je institucionaliza-
ciju i profesionaIizaciju istrazivanja u drustvenim naukama, kao i uvidanje da
je znanje izvor moci a ne samo prosvecenosti" (Caplan 2003: 15). Evroplja-
nima ovi opisi zaista mogu da zvuce naivno, aIi "naivnost" treba sagledati u
specificnoj poziciji americkog visokog obrazovanja, njegovoj izIozenosti
javnoj sferi i stalnoj potrebi da se opravda/finansira.
Politizacija, istorizacija i sociologizacija metodoloških debata u americkoj
kulturnoj antropologiji, iako se u strogoj interpretaciji može pratiti do samih poce-
taka Boasovih reIativistickih intervencija, detaljno je opisana u studijama koje
prethode ili bivaju objavljene uporedo ranim tekstovima WCTE, koji ujedno
imaju funkciju i istorijskih analiza. Opisi krize ujedno su i dijagnoze postepe-
nog objedinjavanja tradicionaInih metodoIoskih probIema sa poIitickim, soci-
jalnim, kulturnim, i uopšteno, istorijskim kontekstima u kojima ona nasta-
je/funkcioniše.
Neposredno pred pred artikulaciju WCTE, Ortner je (Ortner 1984) stanje u
americkoj antropologiji opisala kao "stanje apatije, nemanja jasnog kursa, bez
cilja, pa i bez volje da se polemiše...", dodajuci "cak se vise ni ne psujemo" (n.d.:
126). Tada, u ranim osamdesetim, na scenu stupaju mIadi predavaci antropoIo-
gije formirani tokom 1970-ih u interdisciplinarnoj klimi, radikalnom socijalnom
okruženju koji je zahtevao "angažman", "pod jakim uticajem nešto starijeg Gerca i
njegove interpretativne antropologije..." (Kuper 1999: 220 i dalje, impIiciraci da
su opisi krize poput onog Ortner, istovremeno i zastupanja jedne specificne istori-
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
134
je discipline). U ovoj interpretaciji, promena antropologije objašnjava se ekster-
nim pritiscima, a kriza americke kulturne antropologije ne izdvaja se iz konteksta
krize americkog društva, kulture, visokog obrazovanja i politike:

š trend prepoznavanja i kritike kolonijalne utemeljenosti americke antropolo-
gije izvan granica, brzo je sa problema Vijetnama došao "nazad" ili "kuci" – Nova
levica odigrala je kIjucnu ulogu u artikulaciji veze izmedu politike, kulture i teorije,
a rod, rasa i klasa, postale su teorijske kategorije, varijable problematizovane kao
zavisne od poIitickih procesa i njihove tematizacije u politizovanoj akademiji
š sa kritikom antropoIogije pod kritiku je potpao i njen kIjucni koncept –
kultura
š stara podela na evolucioniste i relativiste u kulturnoj antropologiji americkog
stila opstala je sredinom veka u podeIi na kuIturne ekoIoge (naucnike, pozitiviste,
materijaliste...) i simboIicke antropoIoge (simboIiste, interpretativiste, idealiste...)

U ovom procesu treba tražiti vezu sa naizgled zastarelim antropološkim i lin-
gvistickim idejama o konceptuaInoj, Iingvistickoj i kuIturnoj reIativnosti uopšte.
Ali svest o diversifikacifi discipline formirana fe posto fe raskol vec okoncan:

...vec tada se ciniIo da proucavanje kuIturne adaptacije bioIoskim zakonitos-
tima i environmentaInim pritiscima s jedne strane, i proucavanje znacenja, ideja i
simboIa s druge, ne cine vise jednu disciplinu... u tom periodu i jeste rehabilito-
vana predstava o podeli nekada jedinstvene antropologije na društvenu nauku i
humanisticku discipIinu... proucavanje gena, proteina i drugih "prirodnjackih
stvari" nije baš išlo ruku pod ruku sa hermeneutikom ili dekonstrukcijom...
(Kuper 1999: 220)

Autori koji su naginjali jednoj ili drugoj opciji, a posebno njihovi inter-
pretatori i drugi istoricari discipIine, u ovom kontekstu posmatranja drustve-
no-naucnog i humanistickog istrazivanja rehabiIitovaIi su i dihotomiju ob-
jašnjenje/razumevanje, tako briIjantno prevazidenu preformuIacijom razu-
mevanja kao traganja za znacenjima, kao semanticke a ne empaticke katego-
rije (fon Riht 1975),
12
bezrazIozno podrazumevajuci da je nemoguce, na
primer, "konstruisati i dekonstruisati kvarkove".
13


12
Ako fon Rihtov kriticki pregIed statusa razumevanja u fiIozofij inauke procitamo
na ovaj nacin, nastojanja i post-strukturaIistickih revizora Levi-Strosovih ideja u SAD, i
gercovsku antropologiju, možemo da posmatramo kao poslednju antropološku nauku.
Kao pokusaje da se, navodno "humanisticka" i ne-naucna ideografska tradicija simbol-
icke i interpretativne antropoIogije, etnonauke, etnografije komunikacije i srodnih pris-
tupa, konacno izmiri sa prividno naucnijim interesovanjima za poIiticku ekonomiju.
13
Post-empiristicka tradicija studija nauke i tehnoIogije razbiIa je iIuzije o neop-
terecenoj i na drugi nacin neupitnoj percepciji u laboratorijskim naukama. Visoko na
Iisti najcuvenijih primera svakako se naIaze Pikeringove (Pickering 1990) teze o
kvarkovima kao fizicarskim konstruktima (upor. prethodno poglavlje).
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
135
Antropologija posle kritike kulture ne može ni dosledno da artikuliše kul-
turaIisticku kritiku akademskih kanona a da nastavi svoj unutar-disciplinarni
projekat kritike koncepta kulture. Postkulturan antropologija podržava multi-
kulturne politike kao derivate antropologije kao kulturne kritike, dok istovre-
meno ne veruje u kulturu.
Kada kulturni karakter nauke o kulturi, i kulturni status teorija kulture i
njima "pripadajucih" metoda postane precutno znanje, nacin na koji je kodi-
fikovano takode moze da bude predmet poIiticko-metodološke kritike: analiza
teorijske opterecenosti anti-teorije, dekonstrukcija konstruktivistickih dis-
kursa, dekodiranje podrazumevanog znanja u politizovanoj akademiji.
14
Prob-
lem :a anali:u predstavlfa cinfenica da politika :nanfa logicki :abranfufe
kontekst transformacije samo-pripisane nekodiranosti epistemološki naivne
etnografije u veštinu, u nekakav "zanat antropologa" koji se može "aplicirati"
na bilo kofi fenomen (cemu fe disciplinarna mitologifa inace sklona od samih
pocetaka). Tako etnografifa (p)ostafe popularna u kontekstu u kofem fe i:
unutar-disciplinarne perspektive neodrživa, a iz interdisciplinarne – nužna.
AIi o kojem je kontekstu rec. Duh vremena, epohaIna svest, epistema, kul-
turna logika, sve su to makro-konteksi koji suspenduju kontekst kako ga an-
tropologija kao kulturna kritika tradicionalno definiše. Kada "kulturu" i "kon-
tekst" i:mestimo i: konteksta antropoloskih proucavanfa kultura u kontekst
"kulture uopšte", dogaaafu se :nacafne promene (i samo one možda, iz cele
plejade ideja WCTE, zaslužuju naziv paradigmatske smene). Stepeni primene
hoIisticke anaIize sa kuItura na KuIturu, sto je PoIanji svojevremeno predIa-
gao zaIazuci se za primenu gestaIt-psihologije na teoriju saznanja (Polanyi
1962), postaju medusobno svodivi u smisIu u kojem zahtev za otkrivanjem
precutnog aIi kontekstuaInog znanja neke konkretne kuIture funkcioniše na
nivou podrazumevanog, kontekstualnog znanja Kulture ("uopšte"). Zato
postmoderna teorija etnografije mora da skriva nekompetentnost iza procedu-
ra, i zato mora demarkaciju da eliminiše u korist tolerancije. I dok su procedu-
re iza kojih nekompetenciju skrivaju funkcionalna, komponencijalna, proce-
sualna ili strukturaIna anaIiza eIaborirane na samom pocetku anaIize (i zato ih,
izmedu ostaIog, i izmestaju iz konteksta otkrica – anaIize pocinju rezuItatom i
njime se zavrsavaju, ispunjavajuci formu sadrzajem bez mogucnosti da se
sadržaj i forma cirkularno konstituišu), nekompetencija WCTE je prividno
transparentna zato što neobrazloženo podrazumeva da kompetencije nisu ri-
vaIske vec "komšijske". Komšijski, "kumovsko-burazerski" pogled na kompe-

14
Sengren isao ovim putem kritikujuci interdiscipIinarni transfer specificno "fu-
koovske moci" nasuprot "majnhajmovskoj ideologiji" (Sangren 1995) – jasno razdvo-
jivoj od nauke – a sigurno i Gelner, u nastojanju da rehabilituje poperovski kognitivni
jaz izmedu nauke i ne-nauke pre nego što pisanje istorije antropoIogije uopste i pocne
(Gelner 2000/1992).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
136
tencije stvara idilu metodološkog pluralizma, a multikulturna kritika liberalne
nauke zatvara krug – WCTE je novi, metodološki modifikovan liberalizam, a
Kultura je njen Ustav. Problem je u tome što je uporedo poboljšanju primene
starih zakona nastupilo i pisanje novog ustava.


***

Hajde da pretpostavimo sta bi biIo sa americkom antropoIogijom i njoj srod-
nim amodernistickim diskursima, da nije preduzela niz internih kritika zao-
kruzenih WCTE? Da nije deIimicno priznaIa grehe orijentaIizma, imperijali-
zma, neo-kolonijalizma, vesternizma, androcentrizma, pozitivizma, reprezen-
tacionizma, autoritarnosti i dr.? Zamislimo kontekst u kojem doktoranti antro-
poIogije izmedu 1960-ih i 1980-ih biraju da ignorisu feministicku, afro-ameri-
cku, neo-marksisticku, queer i druge kritike u narastajucoj atmosferi muIti-
kuIturaIizacije americkog visokog skoIstva? Sta bi biIo da nema Hajmzovog
(Hymes ed. 1974), ili Markusovog i Klifordovog zbornika (Clifford and Marcus
eds. 1986)? Šta da Fabijan nije preopisao Levi-Strosa (Fabijan 1983/2001), da
nam Kliford nije reinterpretirao Malinovskog (Clifford 1988) a da Said nije
zacementirao Zapad (1978/2000)? Konacno, sta bi biIo da Gercova redukcija
antropologije na pisanje nije suspendovala metodologiju u korist poetike (Ge-
ertz 1988)?
Da Ii bi zatvaranje ociju pred probIemima vredeIo? Da Ii bi discipIina op-
stala? Ne znamo. Ali znamo da su reformatori discipline preuzeli grehe pre-
daka i pokusavaIi da se snadu u atmosferi sveopste kritike upravo da bi i daIje
mogli da se bave antropologijom. Kao što odgovor na pitanje da li je Boasov
modernisticki projekat antropoIogije kao kuIturne kritike bio rezuItat ironic-
nog scijentizma ili naivnog pozitivizma (Krupat 1988) ostaje posednicima
prostorno-vremensko-psihološke mašine, nekog antropološkog Alefa, tako ni
mi ne možemo da znamo da li su Hajmz i saradnici, ili Markus i saradnici
stvarno mislili da je revolucija potrebna, iIi su se samo pragmaticno priIago-
davaIi eksternim pritiscima iIi, kako su to eufemisticno formuIisaIi "svetu koji
se neprekidno menja..."? Ali ono što možemo da znamo jesu posledice WCTE,
kao i njene neprepoznate implikacije.

Kao što je marksisticka socioIogija nudiIa kIjuc za razumevanje skrivenih
agendi klasne i rodne represije tokom politizovanih 1970-ih, tako je antropo-
logija ponudila razumevanje kulturne raznolikosti u deceniji (osamdesete –
prim. aut.) tokom koje su mladi ljudi iz bogatih zemalja putovali daleko više
od svojih od svojih roditelja ili baka i deka, i kada su multikulturalizam, poli-
tika identiteta, etnicka diskriminacija i nacionaIisticki ratovi skoro svuda biIi
visoko na Iisti prioriteta poIiticara, gradanskih inicijativa, nevladinih organi-
zacija i medija. Ironicno, tradicionaIni antropoIoski koncept kuIture izgIeda da
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
137
je konacno ovIadao javnom sferom otpriIike u isto vreme kada i je vecina an-
tropologa prema njemu postala rezervisana...
(Eriksen and Nielsen 2001: 158)

...boasovci su nastaviIi da cine upravo ono za sta su tvrdiIi da ne treba radi-
ti, a to je razvijanje univerzalnog moralnog standarda. Taj standard bila je tole-
rancija...
(Hatch 1997: 374)

Kada jednom možda i dostignemo nekakvo pravedno stanje protiv kojeg
afro-americki, feministicki, orijentaIisticki, nativni i drugi potencijaIni pobija-
ci nece imati nista protiv, igra antropoIoske samokritike morace da se zavrsi.
Sami eksterni pritisci :a stalnom antropoloskom refleksivnoscu imafu sops-
tvenu teleologiju – potencifalni pobifaci introfektovani su kao konacni cilfevi
naucne strategife. WCTE mora nekako da razdvoji kritiku (naucnog) znanja
od kritike (društvenih) institucija, praksi i simbola, posebno ako te institucije,
prakse i simboli epitomizuju poželjni poredak kojem je antropologija težila od
svojih prvih izlazaka na javnu scenu u vidu kulturne kritike.
15



***

AntropoIozi su opet, kao i u sIucaju kuIture, i sa etnografijom izgubiIi me-
sto u ceIu stoIa. Kada smo jednom javnom kritikom obeIodaniIi i uz pomoc
WCTE u nauci promovisali ideju po kojoj je društveni poredak ideja generi-
sana naukom (na primer, da je bela heteroseksualna dominacija generisana
tretiranjem kIasicne antropoIoske teorije kao evidencije u obrazovanju, medi-
jima i drugim disciplinama), onda smo u poziciji u kojoj konacni pozeIjni
društveni poredak moramo da spustimo sa statusa "ideje" u status "faktickog
stanja". Kada projekat ostvari projekat, projekat postaje stvar. Ipak, mi i dalje
ne znamo šta da radimo ako jednom dostignemo mir, stabilnost, demokratsku
konsolidaciju, ispravimo istorijske nepravde, sprovedemo multikulturne poli-
tike itd. Cak i ako je antropoIogija stvarno biIa deo racionaIistickog, imperija-
Iistickog, orijentaIizujuceg, totaInog reaIistickog narativa, i ako ona to posIe
WCTE navodno više nije, mi i dalje imamo problem kako da normiramo is-
trazivanje a) zato sto se to od metodoIogije ocekuje, b) zato sto se ocekuje da
nauka ima metodoIogiju, d) zato sto se ocekuje da se drustvom, kuIturom,
politikom, naukom, istorijom i obrazovanjem bave nauke, e) zato sto ce kuI-
tura, društvo, istorija, nauka, politika i obrazovanje postojati i pošto smo ih

15
Vrlo je verovatno da je upravo to razlog zašto je WCTE oko Milenijuma citi-
ranija "izvan" antropologije nego "u" njenim formalnim okvirima (mada ovo pitanje
zahteva dopunska istraživanja).
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
138
(možda) oslobodili orijentalizma, vesternizma, androcentrizma, heteroseksua-
lizma i drugih maski modernosti... i tako dalje, u beskonacnu regresiju.
WCTE kao dekontaminacioni agens antropologije kao kulturne kritike ima
teIeoIogiju mira, pravde i ravnopravnosti nasIedenu od Boasa, odrzavanu spe-
cificno americkom Iogikom primenjene javne nauke (anti-pozitivistickom
epistemologijom cirkularne konstituisanosti teorije i evidencije i prag-
matickom metodikom cirkuIarnog konstituisanja sredstava i ciIjeva), a osve-
zavanu muItikuIutraIizacijom visokog skoIstva, javne kuIture i poIitickog
sistema. U meri u kojoj nudi antropologiju koja rezultuje mirom, pravdom i
ravnopravnoscu, ona programski mora da zabrani neku drugu post-postmo-
dernu antropoIogiju koja ce biti boIja, u smisIu da objasnjava boIje i vise od
prethodne. WCTE u tom smislu jeste vrhunac/kraj modernog projekta antro-
pologije kao poIiticke/socijaIne teorije odn. kuIturne kritike.
Kada mira, pravde i ravnopravnosti u liberalnoj nauci, obrazovanju, medi-
jima i drzavnim institucijama nema (pocetni usIovi i geneze i recepcije
WCTE), i kada ih jednom pomocu inkorporiranja muItikuIturne kritike u
WCTE (možda) dostignemo, ne možemo težiti nekom mirnijem miru, nekoj
ravnopravnijoj ravnopravnosti iIi nekoj pravednijoj pravdi. Osim dogmaticno
(sto smo suspendovaIi pocetnim usIovima). Mir, pravda i ravnopravnost mo-
raju imati status dogme. Nauka, politika, obrazovanje, istorija, mediji i sama
kritika moraju imati status ne-dogme. Dogme se zasnivaju ne-dogmama (i
zato sada znamo da živimo u postmoderni, post-strukturalnom trenutku, "post-
ovom" ili "post-onom", svejedno). Dok se o ovim drugim mora govoriti kao o
podložnim grešci, u kontinuitetu u kojem greške uklanjamo postepeno, sam
mir, sama pravda i sama ravnopravnost ne mogu biti "greške" koje treba
"ukloniti" ili "zameniti" nekim drugim mirom, nekom drugom pravdom i
nekom drugom ravnopravnoscu.
I postaje jasno da je u pitanju anti-antropologija. Želim da verujem da su
osobe koje u kognitivno-emotivnoj podeli rada na našoj planeti studiraju an-
tropologiju, impresionirane upravo time što, uz "bolest i zdravlje", "potci-
njavanje i potcinjenost" ili "muško i "žensko", i sami "mir", "pravda" i "rav-
nopravnost" u Ijudskim kuIturama postoje u razIicitim varijantama, ciji je broj
veci od jedan. Zato teleologifa kulturne kritike onemogucava kulturnu kritiku.
Kada je antropologija svedena na kulturnu kritiku, onemogucava i samu an-
tropologiju.
Ali, u društvenoj podeli teorijskih uloga, i posebno u društvima u kojima je
antropoIogija tokom najveceg deIa karijere funkcionisaIa u kontekstu etnoIoš-
ke nacionaIne nauke staroevropskog tipa (zasnivajuci se na etnickom koncep-
tu nacije i epistemološki naivnom/strateškom pozitivizmu), postmodernizam
ima Iiberatorni, emancipatorski znacaj. Kriticar WCTE kao konzervativnog
projekta u nedoumici je da li da uopšte objavi ove redove, ili da licnu sIobodu
govora auto-cenzurom zrtvuje nekakvom buducem "opštem dobru".
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
139
***

"Postmoderna antropologija" je funkcija pisanja istorije discipline – pogla-
vlje koje treba popuniti, kao "trend", "pristup", "škola", "pravac" ili "paradig-
ma". Ona sada vec decenijama razvija specificno antropološku teoriju etno-
grafije, povezujuci poIitiku i metodoIogiju po prvi put tako da je veza interdi-
sciplinarno razumljiva i relevantna. Ipak, na tu vezu se referira sintagmama
poput "politika znanja", "politika interpretacije", "politika teksta" i sl., a same
sintagme popuIarizovane su u kritickoj, radikaInoj, feministickoj, anti-
konformistickoj, neo-marksistickoj, anti-kolonijalnoj itd. intelektualnoj klimi
druge poIovine XX veka. U pitanju su kriticko-didakticki konstrukti istog
nivoa kao i sama interdisciplinarna "teorija", i kriticari WCTE ga neretko
koriste pezorativno i podsmesIjivo, optuzujuci trend da predstavIja "slabu-
njavu mesavinu idiosinkrazije i prozaicnih fIoskuIa" (Bishop 1996: 994), ili sa
dubokim žalom za propuštenim prilikama da se antropologija "konacno" kon-
stituiše kao nauka (D’Andrade 2000: 219).
AIi u tom periodu formira se mogucnost da ciIjevi, reguIativni ideaIi, teorije,
metodi, škole, pristupi i politika pojedinih disciplina brikoliraju u smislu u ko-
jem to inace cinimo u sopstvenim, Iicnim kuIturnim hibridima. Rec je o kuItura-
Iizaciji sveukupnog zivota i poIitizaciji kuIture, karakteristicnom procesu u
jednom periodu razvoja severno-atlantske civilizacije u kojem relativisticka
antropologija funkcioniše kao empirijska potvrda za totalitarnu toleranciju.
Odnos pojedinca i kuIture znacajno se menja kada i same discipIine posta-
ju kuIture, a interdiscipIinarna zajednica pocinje da funkcionise kao in-
telektualna nad-nacija. Ako interdisciplinarnu teorijsku scenu, posebno u ame-
rickom visokom skoIstvu 1960-ih, što je period u kojem se autori-zasnivaci
WCTE školuju i sprovode prva terenska istraživanja, sagledamo kao domen
podložan problemima kojem je podložna bilo koja liberalna nacija, multiku-
lutraIisticka kritika IiberaIizma najsire shvacena pojavIjuje se kao pristup koji
može da nam pomogne da razumemo i radikalni etos reformatorske pozicije
WCTE, i razocaranost kakva je usIediIa posIe neuspeha: razocaranost tipicnu
za neostvarena veIika ocekivanja.
Oboženje tolerancije u kontekstu redukcije razlike na pluralitet uzrok je i
nemogucnosti primene formalnih modela i: normalne filo:ofife nauke, kada
debatuje probIem otkrica. Dok je za dvadesetovekovnu fiIozofiju nauke posIe
Popera normalno da eliminiše teorije u kontekstu procene, za društvene nauke
i humanisticke discipIine posIe muItikuIturaIizacije visokog obrazovanja nije
moguce da biIo sta eIiminisu (osim rasizma, imperijaIizma, seksizma, homo-
fobije i sI. neprijateIja toIerancije). Nema vise mogucnosti da se teorija odbaci
zato sto objasnjava manje, Iosije, ima manju prediktivnu moc i sI., zato što
teorije postaju kulture. Istine su pristrasne i lokalne, teorije kontekstualne i
koherentne opisima, opisi opet perspektivni, a perspektive su i same etnoeks-
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
140
plikacije – kulturno-specificne verzije stvarnosti. Kada sve postane teorija, i
sve kultura, u kontekstu omnitolerancije nijedna glupava, loša i neistinita
teorija ne može više da bude eliminisana. Neko do nje "drži". Neko u nju "ve-
ruje". Ona fe necifa "kultura". To treba "poštovati".
Zato teleologija metoda ustupa mesto politici znanja. U kontekstu u kojem
antropologija (ponovo) dobija ulogu kulturne kritike, antropolozi nemaju pri-
liku da normalizuju analizu nezavisno od kulture, pa komponencijalna ili
strukturalna analiza više ne predstavIjaju inteIektuaIni aparat koji je moguce
priIagoditi radikaInom kritickom duhu vremena, niti duhu tolerancije prema
ra:licitostima kofi ra:liku redukufe na pluralitet. Nema konteksta procene
rivalskih teorija, metoda, škola, pristupa itd. kao koherentnih celina – analiza
je stvar necijeg "mišljenja", u smislu da je "stav" pre nego "sposobnost". Mo-
žete se slagati ili ne slagati – vaše (ne)slaganje nema empirijske posledice, pa
niste bolji ili lošiji antropolog ako umete ili ne umete da sprovedete analizu.
AnaIiza je neodvojiva od predmeta, a predmet je poIiticki subjekt. Kada
predmeti postanu poIiticki subjekti, odn. preciznije, kada bivaju osvesceni kao
poIiticki subjekti, profesori i koIege vise nemaju alibi da vas diskredituju na
nivou znanja i vi imate totalni eksterni alibi da ne znate. Kada tolerancija
(p)ostane totaIitarna kuIturna cinjenica, nauke (p)ostanu kuIture a znanje poIi-
tika, WCTE može da odigra svoju ulogu interdisciplinarne heuristike. U toj
igri, postmoderna teorija etnografije je paradoksaIna teorija kuIture pomocu
koje možemo relativno lako da podsetimo studente, kolege i javnost zašto se
bave antropoIogijom. AIi da Ii ce daIje debatovanje aporija postkuIturnih in-
tervencija imati previsoku cenu?


Literatura

Bennet, John W. (1986) Applied and action anthropology: Ideological and conceptual
aspects, Current Anthropology 37, 1, S23-S53
Bishop, Ryan (1996) Postmodernism, u: Levinson, D. and Ember, M. eds. Encyclopedia
of Cultural Anthropology, New York, Henry Holt and Company
Brown, Michael F. (1993) Facing the State, facing the world: Amazonia's Native Lead-
ers and the New Politics of Identity, L'Homme 126/128, 307-326
Brown, Michael F. (1998) Can culture be copyrighted? Current Anthropology 39, 2,
193-222
Bryant, Robert L. (1998) Power, knowledge and political ecology in the third world: A
review, Progress in Physical Geography 22, 1, 79-94
Buchanan, Allen (1998) Community and communitarianism, u: Craig E. ed. Routledge
Encyclopedia of Philosophy, London, Routledge, http://www.rep.routledge.com/ arti-
cle/S010SECT3
Caplan, Pat (ed.) (2003) The Ethics of Anthropology, New York: Routledge
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
141
Clifford, James (1988) The Predicament of Culture: Twentieth-Century Ethnography,
Literature, and Art, Cambridge, Harvard University Press
Clifford, James and George Marcus, (eds.) (1986) Writing Culture: The Poetics and
Politics of Ethnography, Berkeley, Universtiy of California Press
Clough, Patricia (2001) On the Relationship of the Criticism of Ethnographic Writing
and the Cultural Studies of Science, Cultural Studies -- Critical Methodologies 1,
2, 240-270
Comski, Noam (1994/1979) Jezik i odgovornost, Nis, Gradina
Conklin, Beth and Laura Graham (1995) The Shifting Middle Ground: Amazonian
Indians and Ecopolitics, American Anthropologist 97, 4, 1–17
D’Andrade, Roy (2000) The Sad Story of Anthropology 1950-1999, Cross-Cultural
Research 34, 3, 219-232
Di Leonardo, Micaela (1993) What Difference Political Economy Makes: Feminist
Anthropology in the Postmodern Era, Anthropological Quaterly 66, 2, 76-80
Dwyer, Kevin (1977) The Dialogic of Anthropology, Dialectical Anthropology 2,
143-151
Eriksen, Thomas Hylland and Finn Sivert Nielsen (2001) A History of Anthropology,
London, Pluto Press
Fabian, Johannes (1971) On professional ethics and epistemological foundations,
Current Anthropology 12, 2, 230-232
Fabijan, Johanes (2001/1983) Vrijeme i drugo: Kako antropologija pravi svoj pred-
met, Niksic, Jasen
fon Riht, G. H. (1975) Objašnjenje i razumevanje, Beograd, Nolit
Friedman, Jonathan (1992) The past in the future: history and the politics of identity,
American Anthropologist 94, 4, 837-859
Geertz, Clifford (1988) Works and Lives: The Anthropologist as Author, Stanford,
Stanford University Press
Gellner, Ernest (2000/1992) Postmodernizam, razum i religija, Zagreb, Jesenski i
Turk
Gitlin,T. (1994) From universality to difference: Notes on the fragmentation of the
idea of the Left, u: Calhoun, C. (ed.) (1994) Social Theory and the Politics of
Identity, Cambridge, MA, Blackwell, 150–74
Hale, Charles R. (1997) Cultural politics of identity in Latin America, Annual Review
of Anthropology 26, 567-590
Hatch, Elvin (1997) The good side of relativism, Journal of Anthropological Research
53, 3, 371-382
Hymes, Dell (ed.) (1974) Reinventing Anthropology, New York, Vintage Books
Jackson, Jean (1989) Is there a way to talk about making culture without making
enemies? Dialectical Anthropology 14, 127-143
Jackson, Jean (1995) Culture, genuine and spurious: the politics of Indianness in the
Vaupés, Colombia, American Anthropologist 22, 1, 3-27
Kahn, Joel S. (1989) Culture: Demise or Resurrection? Critique of Anthropology 9, 2,
5-25
Kimmel, M. S. (1993) Sexual balkanization: Gender and sexuality and the new eth-
nicities, Social Research 60, 3, 571–87
Mi l os Mi l enkovi c
Antropol ogi ja 3 (2007)
142
Krupat, Arnold (1988) Anthropology in the Ironic Mode: The Work of Frantz Boas,
Social Text 19/20, 105-118
Kuper, Adam (1999) Culture: The Anthropologists Account Cambridge, MA, Harvard
University Press
Marcus, George (ed.) (1999) Critical Anthropology Now: Unexpected Contexts, Shifting
Constituencies, Changing Agendas, Santa Fe, School of American research Press
Marcus, George, E. and Michael Fischer (1986) Anthropology as Cultural Critique: An
Experimental Moment in the Human Sciences, Chicago, University of Chicago Press
Mascia-Lees, Frances E., Patricia Sharpe, and Colleen Ballerin Cohen (1989) The Post-
modernist turn in anthropology: Cautions from a feminist perspective, Signs 15, 1, 7-33
McAllister, Patrick and Gillian Bottomley (1995) Cultural Diversity and Public Policy –
Is there a Role for Anthropologists? Anthropology Today 11, 1, 15-17
MiIenkovic, MiIos (2004) PostkuIturna antropoIogija i muItikuIutrne poIitike, u: Kovac,
Senka (ur.) Problemi kulturnog identiteta stanovništva savremene Srbije – Zbornik
radova, Beograd, Filozofski fakultet, 61-74
MiIenkovic, MiIos (2006a) Teorija etnografije u savremenoj antropoIogiji (1986-2006),
Doktorska disertacija, Biblioteka Odeljenja za etnologiju i antropologiju, Filozofski
fakultet Univerziteta u Beogradu
MiIenkovic, MiIos (2006b) "Idealni etnograf", Glasnik Etnografskog instituta SANU
LIV, 161-171
MiIenkovic, MiIos (2006c) Postmoderna teorija etnografije – Prolegomena za istoriju
postmoderne antropologije, Antropologija 2, 44-66
MiIenkovic, MiIos (2006d) Sta je (biIa) antropoIoska refIeksivnost? Metodološka for-
malizacija, Etnoantropološki problemi 1, 2 (n.s), 157-184
MiIenkovic, MiIos (2007) Istorija postmoderne antropoIogije: PosIe postmodernizma,
Beograd, Srpski genealoški centar (u štampi)
Miller, David (1998) Political philosophy, u: Craig, E. (ed.) Routledge Encyclopedia of
Philosophy, London, Routledge. http://www.rep.routledge.com/article/S099
Ortner, Sherry (1984) Theory in Anthropology since the Sixties, Comparative Studies in
Society and History 26, 1, 126-66
Paine, Robert (1999) Aboriginality, Multiculturalism, and Liberal Rights Philosophy,
Ethnos 64, 3, 325-349
Patterson, Thomas C. (2001) A Social History of Anthropology in the United States,
New York, Berg
Pels, Dick (2003) Unhastening Science: Autonomy and Reflexivity in the Social Theory
of Knowledge, Liverpool, Liverpool University Press
Phelan, Shane (1993) (Be)Coming out: Lesbian identity and politics, Signs 18, 4, 765–90
Pickering, Andy (1990) Knowledge, Practice and Mere Construction, u: Deconstructing
Quarks (Special Issue), Social Studies of Science 20, 4, 682-729
Polanyi, Michael (1962) Personal Knowledge: Towards a Post-Critical Philosophy,
New York City, Harper Torchbooks
Sangren, Steven P. (1995) "Power" against Ideology: A Critique of Foucaultian Usage,
Cultural Anthropology 10, 1, 3-40
Scholte, Bob (1978) On the Ethnocentricity of Scientistic Logic, Dialectical Anthropol-
ogy 3, 2, 177 – 189
Scott, David (2003) Culture in Political Theory, Political Theory 31, 1, 92-115
Paradoks postkul turne antropol ogi je
Antropol ogi ja 3 (2007)
143
Seidman, Steven (ed.) (1997) The Postmodern Turn: New Perspectives on Social The-
ory, Cambridge, Cambridge University Press
Turner, Terence (1997) Human rights, human difference: anthropology’s contribution to
an emancipatory cultural politics, Journal of Anthropological Research 53, 3, 273-291
Van Maanen, John (1988) Tales of the Field: On Writing Ethnography, Chicago, The
University of Chicago Press
Willis, Paul and Mats Trondman (2000) Manifesto for Ethnography, Ethnography 1, 1,
5-16
Wisweswaran, Kamala (1997) Histories of Feminist Anthropology, Annual Review of
Anthropology 26, 591-621


Milos Milenkovic

THE PARADOX OF POSTCULTURAL ANTHROPOLOGY
Postmodern theory of ethnography as a theory of culture

The multiculturalization of higher education, of the public sphere and of overall
political map of society has come to presume multiculturalism as a political, cultural
and educational strategy, but this strategy has to be founded on some sort of image of
a multicultural society. If we, the anthropologists, fail to offer one, we will remain
irrelevant. But if we do, we will contradict ourselves. In this monograph study, I con-
tinue to reflect on this tricky but instrumentally fertile situation, and work on the
paradoxical position in which anthropology, as a form of discourse directed at fight-
ing culturally-generated inequalities, would have to accept the rehabilitation of the
concept of culture against which it has developed for decades, and whose employment
generously stimulates the perpetuation of the very same inequalities against which
anthropology emerged as a form of cultural criticism. Anthropology around the Mil-
lennium cannot intervene in the social reality as cultural critique and multicultural
propaedeutics unless it renounces its 20
th
-century theoretical and methodological
heritage. In the second half of the 20
th
century, anthropology developed in opposition
to the traditional anthropological concept of culture as a relatively stable and ho-
mogenous system of values, acts and beliefs, which characterize a group or a commu-
nity. However, this concept is still widely employed in political theory, multicultural
policies and public discourses, and this implicit theory of culture will probably sur-
vive despite the valid reasons anthropology has offered in favor of abandoning it as an
essentialist construct that is epistemologically naive and politically fatal. If it strives
to intervene in those policies, anthropology would have to renounce its postcultural
status, and sacrifice its image as a theoretical discipline, in order to endure the game
of intervention of social and political theory in the ongoing processes of multicul-
turalization of education, political systems, and public sphere. On the other hand, by
sacrificing the image of a highly sophisticated theoretical discipline, anthropology
might lose the authority on the basis of which it gets the opportunity to intervene on
the process of negotiation and decision-making concerning contemporary life.

Hroni ka / Currents
Antropol ogi ja 3 (2007)
Hexnpxa konqepennnja Meµynapo(ne aconnjannje sa anxpononornjy
jyroncxoune Enpone (InASEA): REGION, REGIONAL IDENTITY
AND REGIONALISM IN SOUTHEASTERN EUROPE - Teunmnap,
Pyuynnja: 25-27. uaj 2007.

O( 25. (o 27. maja 2005. io(nnc y Tcmnmnapy jc o(p»ana mchynapo(na
xon]cpcnnnja "Pcinon, pcinonannn n(cn:n:c: n pcinonannsam y jyionc-
:ounoj Enponn" (Region, RegionaI Identity and RegionaIism in Southeastern
Europe). Kon]cpcnnnja jc o(p»ana y opiannsannjn Mchynapo(nc aconnja-
nnjc sa an:pononoinjy Jyionc:ounc Enponc (International Association for
Southeast European AnthropoIogy, InASEA) n Oaxyn:c:a sa connonoinjy n
ncnxonoinjy 3ana(noi Vnnncpsn:c:a y Tcmnmnapy. Onaj nayunn cxyn npc(-
c:an·a uc:np:y xon]cpcnnnjy InASEA, naxon cxynona y Co]njn (2000 i),
Ipany (2003 i) n Fcoipa(y (2005 i).
Hayunn nn· xon]cpcnnnjc ôno jc no(c:nnanc pasnoja ]yn(amcn:annnx
n npnmcncnnx nayunnx (ncnnnnnna xojc cc ôanc npoyuanancm pcinona n
pcinonannnx n(cn:n:c:a. Kapax:cp cxyna jc myn:n(ncnnnnnnapan, ca :c-
»nom (a xpos ncpcncx:nnc (ncnnnnnna xao m:o cy an:ponono-
inja/c:nonoinja, nc:opnja, connonoinja, nnninnc:nxa, icoipa]nja, ypôano
nnannpanc n apxn:cx:ypa, noxyma (a npy»n nonn noinc( na cym:nny, xa-
pax:cpnc:nxc n npoôncmc "pcinona" y jyionc:ounoj Enponn. Hpa:xnunn
nn· cxyna jc ôno noncsnnanc nc:pa»nnaua ns jyionc:ounc Enponc ca xo-
nciama ns (pyinx scma·a cnponcxoi n amcpnuxoi xon:nncn:a.
Hpnjanc sa xon]cpcnnnjy "Pcinon, pcinonannn n(cn:n:c: n pcinonann-
sam y jyionc:ounoj Enponn" cy noxasanc snauajno nn:cpcconana sa onaj
nayunn cxyn. O( 160 npnjan·cnnx pa(ona Hpoipamcxn xomn:c: o(aôpao jc
130 pa(ona nayunnxa ns 23 scma·c, n :o 11 ns jyionc:ounc Enponc (Anôa-
nnja, Fyiapcxa, Ipuxa, Mahapcxa, Maxc(onnja, Mon(annja, Pymynnja, Cp-
ônja, Vxpajnna, Xpna:cxa n Typcxa) n 12 ns Enponc n Amcpnxc (Ayc:pnja,
H:annja, Kana(a, Mcxcnxo, Hcmauxa, Ho·cxa, CA¡, Vjc(nncno Kpa·cnc-
:no, Opannycxa, Onncxa, Xonan(nja, Hnc(cxa).
Cxyny jc npncyc:nonao snauajan ôpoj yuccnnxa ns Cpônjc, yxynno 16. Ho-
pc( c:nonoia/an:pononoia ca O(c·cna sa c:nonoinjy n an:pononoinjy On-
noso]cxoi ]axyn:c:a y Fcoipa(y n E:noipa]cxoi nnc:n:y:a CAHV, cnojc
pa(onc npcscn:onann cy n nnninnc:n ca Fanxanonomxoi nnc:n:y:a CAHV,
xao n ypôann nnancpn n apxn:cx:c ns 3ano(a sa apxn:cx:ypy, ypôano n npo-
c:opno nnannpanc Cpônjc. Ca nojc(nnaunnm pa(onnma yucc:nonanc cy n
xoncic ca Hnc:n:y:a sa (pym:ncnc nayxc n Vnnncpsn:c:a Cnnin(ynym.
Kon]cpcnnnja "Pcinon, pcinonannn n(cn:nc: n pcinonannsam y jyion-
c:ounoj Enponn" o(nnjana cc :oxom :pn pa(na (ana y am]n:ca:pnma 3ana(-
noi ynnncpsn:c:a y Tcmnmnapy. Cncuano o:napanc n npna nncnapna cc(nn-
na xon]cpcnnnjc noucnn cy y nc:ax, 25. maja y 9:30. Tom npnnnxom cxyny cy
Hroni ka / Currents
Antropol ogi ja 3 (2007)
145
cc oôpa:nnn (p Bccna Byunnnh-Hcmxonnh, npc(cc(nnx Mchynapo(nc aconn-
jannjc sa an:pononoinjy Jyionc:ounc Enponc n (p Mnpuc Ancxcny, npo(cxan
Oaxyn:c:a sa connonoinjy n ncnxonoinjy n (omahnn xon]cpcnnnjc. Hpc(a-
nana no nosnny o(p»ann cy (p Hamcna Fannnucp, npo]ccop n ynpannnx
O(c·cna sa connonoinjy n an:pononoinjy Fo(onn Koncua y Mcjny, CA¡, (p
Knayc Po:, npo]ccop cnponcxc c:nonoinjc Vnnncpsn:c:a y Mnnxcny n (p
Bnx:op Hojman, npo]ccop nc:opnjc 3ana(noi ynnncpsn:c:a y Tcmnmnapy.
Hac:anax pa(noi (cna xon]cpcnnnjc o(nnjao cc y oxnnpy nc: napancnnnx
nancna. Hpno ncuc yuccnnnn xon]cpcnnnjc oxynnnn cy cc na npnjcmy xojn
jc y 19:00 opiannsonan ys no(pmxy Cxynm:nnc ipa(a Tcmnmnapa.
V cyôo:y, 26. maja, nsnaiana y mcc: napancnnnx ccxnnja o(nnjana cy cc
o( 9:00 (o 17:00, naxon ucia jc o(p»ano sacc(anc Icncpannc Cxynm:nnc
InASEA, na xomc jc no(nc: nsncm:aj o (noio(nmncm pa(y, nsaôpann cy
nonn nsôopnn n nsnpmnn xomn:c:n, o(pchcnn cy poxonn sa npc(ananc
pa(ona sa uaconnc E:nonoinja Fanxannxa (Ethnologia Balkanica), n pac-
npan·ano cc o mcc:y o(p»anana cnc(chc xon]cpcnnnjc. V ncucpnnm ca-
:nma, opiannsonana jc ncmauxa :ypa xpos c:apo ipa(cxo jcsipo Tcmn-
mnapa, npnnnxom xojc cy cc yuccnnnn xon]cpcnnnjc ynosnann ca apxn:cx-
:oncxnm n ypôannc:nuxnm snamcnn:oc:nma ipa(a. Hocnc(nci (ana xon-
]cpcnnnjc, y nc(c·y, 27. maja, npoipam y oxnnpy napancnnnx nancna o(-
nnjao cc o( 9:00 (o 11:30 uacona, naxon ucia jc o(p»ana sanpmna nncnapna
ccxnnja ca npc(anancm (p Kpnc:njana 1op(ana ca Opnôyp Vnnncpsn:c:a
y Hnajnapcxoj.
Pa(onn xojn cy npcscn:onann na Kon]cpcnnnjn ôanc cc cnc(chnm :cma-
ma: Tcopnja n mc:o(onoinja npoyuanana pcinona; Hc:opnjcxc (nmcnsnjc pc-
inona; Jcsnx, pcnninja n pcinonannsam y npcmc xaôcôypmxc n o:omancxc
nnac:n na Fanxany; Ipannunn pcinonn; Pcinonannc ncypanno:c»cnoc:n;
Pcinonannn n(cn:n:c:n; Fanxan xao pcinon; Enpona pcinona; ¡cncn:pa-
nnsannja n ncn:pannsam; Mchyc:nnuxn o(nocn n mannnc; ¡pym:ncnn o(-
nocn n mpc»c, Cnmôonnuxa xonc:pyxnnja npcxoipannunnx pcinona: noinc(
o(os(o; Mcn:anno mannpanc n c:cpco:nnn; Vmc:noc:, mc(njn n npc(c:anc
pcinona; Jcsnx, xnn»cnnoc: n n(cn:n:c:; Cchanc n napannjc npnna(ana;
Pcinonannc ncpcmonnjc n na:pnmonnjannsam; Ma:cpnjanna xyn:ypa; Mysn-
xa n n(cn:n:c:.
Hpoipam cxyna o(nnjao cc na cninccxom jcsnxy, ca nojc(nnnm nsnaiann-
ma na ncmauxom n ]pannycxom. ¡c:a·an npoipam, anc:pax:n pa(ona, xao n
cnncax yuccnnxa ca c-mcjn a(pccama oôjan·cnn cy y xnnsn anc:paxa:a.
O(aôpann pa(onn ônhc oôjan·cnn y (na ysac:onna ôpoja uaconnca Ethno-
logia Balkanica (Vol. 11 & 12), mchynapo(noi uaconnca xojn ns(ajc InASEA.
Kon]cpcnnnja jc opiannsonana ys nomoh snauajnoi ôpoja nojc(nnana n
nnc:n:ynnja. Mchynapo(nn Hpoipamcxn xomn:c: unnnnn cy unanonn Hs-
npmnoi xomn:c:a InASEA na ucny ca npc(cc(nnxom aconnjannjc Bccnom
Hroni ka / Currents
Antropol ogi ja 3 (2007)
146
Byunnnh-Hcmxonnh (Onnoso]cxn ]axyn:c: Vnnncpsn:c:a y Fcoipa(y) n
no(npc(cc(nnxom Vn]om Fpynôaycpom (Cnoôo(nn Vnnncpsn:c: y Fcpnn-
ny), n :o: Mnncna Fcnoncxa-Caôxona (Honn ôyiapcxn ynnncpsnc:c: y Co]n-
jn), Kpnc:nan 1op(ano (Vnnncpsn:c: y Opnôypiy), ¡amnana O:ony (Py-
myncxa axa(cmnja y Fyxypcm:y), Knayc Po: (Vnnncpsn:c: y Mnnxcny) n
Hn(nja C:ojanonnh (Hnc:n:y: sa ]oxnop y Cxon·y).
Opiannsannonn xomn:c: unnnnn cy nac:annnnn Oaxyn:c:a sa conno-
noinjy n ncnxonoinjy 3ana(noi ynnncpsn:c:a y Tcmnmnapy na ucny ca
Mnpucom Ancxcny n A:annjom C:c]anccxy. Kon]cpcnnnja jc o(p»ana ys
snauajny nomoh n cn:ysnjasam c:y(cna:a Oaxyn:c:a sa connonoinjy n
ncnxonoinjy, xojnma jc o( 2007. io(nnc o:nopcna moiyhnoc: (a cc onpc-
(cnc sa c:y(njc an:pononoinjc.
Bcnnxo(ymna nomoh sa opiannsannjy xon]cpcnnnjc (oônjcna jc o( cnc-
(chnx cnonsopa: Bcncp-Ipcn ]on(annja sa an:pononomxa nc:pa»nnana,
CA¡ (Wenner-Gren Foundation for Anthropological Research), Hcmauxa ]on-
(annja sa nayxy, Hcmauxa (Deutsche Forschungemeinschaft), Oaxyn:c: sa
connonoinjy n an:pononoinjy 3ana(noi ynnncpsn:c:a y Tcmnmnapy, Pymy-
nnja (Faculty of Sociology and Psychology of the West University of Timisoa-
ra) n Cxynm:nna ipa(a Tcmnmnapa.
Hoccôan xonopn: xon]cpcnnnjn sa yuccnnxc ns Cpônjc (anc cy (nc un-
ncnnnc. Hpna jc sajc(nnuxo ny:onanc noccôno opiannsonannm ay:oôycom
ca yuccnnnnma ns Anôannjc n Maxc(onnjc, xojnma jc ny: npcxo Fcoipa(a
ôno najnoio(nnjn naunn (a c:niny y Tcmnmnap. ¡pyia jc, (a jc nama xonc-
innnna Mnpjana Hannonnh, xoja nc:pa»yjc Cpôc y Tcmnmnapy sa cnc npc-
mc ôopanxa ônna nc]opmannn no(nu yuccnnxa ns Cpônjc xpos nnmcnc-
xonno ypôano nacnchc cpncxc sajc(nnnc y onom ipa(y.
Kao najany sa cnc(chy xon]cpcnnnjy, Icncpanna cxynm:nna InASEA jc
no(p»ana nnnnnja:nny :ypcxoi xoncic n (yioio(mnci unana aconnjannjc,
Acxcpa Kap:apnja, (a nc:a InASEA xon]cpcnnnja ôy(c o(p»ana 2009.
io(nnc y Anxapn, Typcxa.

µp Becna Byunnnh-Hemkonnh
Hpe(ce(nnk InASEA


Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que

Antropol ogi ja 3 (2007)
Glasnik Etnografskog instituta SANU LIV (ur. Dragana Radojicic),
Etnografski institut SANU, Beograd 2006. g., 491 str.

Glasnik Etnografskog instituta SANU br. 54 (glavni i odgovorni urednik
Dragana Radojicic) iz 2006. godine, najrecentniji je broj centraInog casopisa
iz oblasti etnologije/antropologije u našoj zemlji (GEI SANU LIV izašao je u
stampanom obIiku, a ocekuje se i postavIjanje u eIektronskoj formi na mrez-
noj stranici Instituta, sto je vec sIucaj sa brojem LIII). Medunarodni urediva-
cki odbor odIucio se za nastavak segmentiranja Glasnika na središnje rubrike
Originalni naucni radovi i Pregledni clanci, te dalje objavljivanje etnografske
grade i prikaza. Najredovnije etnoIosko/antropoIosko periodicno izdanje na
srpskom jeziku ukIjucuje i opsirna rezimea na engIeskom, cime pokusava da
se prosiri citaIacki krug Glasnika. Ova se okrenutost širem auditorijumu ma-
nifestuje i objavIjivanjem pet radova na engIeskom jeziku (i stranih i domacih
naucnika). UkIjucivanje veIikog broja autora (32 sa ukupno 35 razIicitih pri-
loga), iz zemIje i inostranstva, pripadnika razIicitih discipIina, i paradigmi
istraživanja u antropološkoj nauci, nastavak je tradicionalne usmerenosti Gla-
snika ka sveobuhvatnom tretiranju socio-kulturne i identitetske problematike.
Saradnja Glasnika sa stranim istrazivacima, i obrada etnoIoskih tema van
Srbije, u broju 54 nastavljena je, pre svega, preko grupe radova koji se bave
Grckom i grcko-srpskim kuIturnim i jezickim dodirima (EIeftherios AIexakis
– Benefaction and Benevolence: The Concept of the Pure Gift and Realization
of the Community in Greece; Kalliopi Panapoulou – "Those Were the Difficult
Years..." Oral Accounts of Vlachophones...; Gordana BIagojevic – Kolonija
Srba u Solunu; Stana Ristic – Stereotipi o Grcima u srpskom jeziku; Ivana
Konjik – Predstave o Grcima u Vukovom korpusu epskih pesama). U aktuel-
nom Glasniku znacajan je broj domacih autora koji se bave probIematikom
modernih identiteta i savremene (vrIo cesto popuIarne) kuIture i drustva: Mi-
rosIava MaIesevic (Evropa: kriza identiteta), LjiIjana GavriIovic ("Da Jinci-
jev kod" – probni kamen pripadnosti), Ivan Dordevic (Upotreba tradicijskih
motiva u domacof fantasticnof knfi:evnosti), Ivan Kovacevic (Kiosk – kriticki
ogled i: urbane´politicke antropologife). Marko Stojanovic (Znacenfe i funk-
cija mitskih toposa "novokomponovane kulture"), Jana Bacevic (Antropolo-
gija, turizam i tranzicija: koncepcije o razvoju tuizma u Knjaževcu). Proboj
antropoIogije u nova podrucja istrazivanja i njena primena u specificnim seg-
mentima društvene stvarnosti iscitava se preko radova Bojana Zikica (Mana-
ging HIV/HCV-related Risk at Private Places Among Belgrade Injecting Drug
Users) i SIadane Baros (Kondom kao simbol profesionalnosti od osoba koje se
bave seksualnim radom u Beogradu).
Teorijsko-metodološki doprinos socio-kulturnoj antropologiji nude radovi
MiIosa MiIenkovica ("Idealni etnograf") i JeIene Cvorovic (Magija bez ma-
gicnog. novi pristup), zajedno sa teoretskim uvidima autora Lade Stefanovic
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que
Antropol ogi ja 3 (2007)
148
(Greek Theatre in the Context of Cult and Culture – Different Theoretical
Approaches), Srdana Radovica (Relativizam i antropologija), Ane Prodanovic
(Prifem strukturali:ma na primeru proucavanfa obreda prela:a...) i Ivane
Grubisic (Etnobotanika – nova disciplina). Materijalna kultura u fokusu je
radova Miline Ivanovic-Barisic (Odevanje i moda), Dragane Radojicic (Noš-
nfa i: Jrcina) i Marine Simic (Displaying nationality as Traditional Culture
in the Belgrade Ethnograhic Museum) koja daje i novi uvid u domacu muzej-
sku praksu kao rezultat magistarskog istraživanja – sIicno, tekst Tijane Cvjeti-
canin (Elektronski folklor tinejdžera: SMS poruke) rezultat je diplomskog rada
koji je dobio nagradu "Borivoje Drobnjakovic".
Svakako, i "kIasicne" teme etnologije/antropologije su zastupljene, i to iz
oblasti rodne i porodicne probIematike (Zorica Divac – Porodicne i bracne
(ne)prilike u Srbiji – 19. vek, i Dragana Stjepanovic-Zaharijevski – Društveni
položaj seoskih žena u fokusu jednog razvojnog projekta), etnickog identiteta
(Aleksandar Krel – Promene strategife etnickog identiteta Nemaca u Subotici
u drugoj polovini 20. veka), etno-reIigijskh (Mirjana PavIovic – Bo:icni obi-
cafi Srba u Temisvaru) i reIigijskih pitanja (Ivica Todorovic – Hriscanska i
prethriscanska dimen:ifa rituala litifskog ophoda, i AIeksandra Pavicevic –
"Društvo Oganj za spaljivanje mrtvaca u Beogradu": razvoj, ideje i simboli),
te istorije etnoIogije (Lasta Dapovic – Jovan Miskovic – zaboravljeni etnograf
i geograf). Glasnik br. 54 takode sadrzi gradu (Marija Crnic Pejovic – Arhiv-
ska graaa – primarni izvori, i BiIjana MiIenkovic Vukovic i Lasta Dapovic –
Etnografska graaa u delu Jovana Miskovica) i prikaze knjiga: Zbornik radova
iz nauke, kulture i umjetnosti, Boka 25 (prikazaIa Marija Crnic Pejovic), Poli-
tika i secanfe na Balkanu – grcko viaenfe Crne Gore (19. v. – Prvi svetski
rat), autorke AngeIiki KonstandakopuIu (prikazaIa Gordana BIagojevic), i
Porodica kolonista u Bajmoku 1945-1948, autora Branka Cupurdije (prikazaIa
MiIina Ivanovic-Barisic).
S obzirom na brojnost domacih autora iz nekoIiko ustanova (ponajviše iz Et-
nografskog instituta SANU), angazovanih na vise naucno-istrazivackih proje-
kata, poslednji broj Glasnika predstavIja i odIican pregIed aktueInih etno-an-
tropoIoskih naucnih istrazivanja u Srbiji, i pubIikaciju koja, vec uobicajeno, u
najvecoj meri daje presek rezuItata sa vise etnoIoskih/antropoIoskih (i srodnih)
naucnih projekata – time se ostvaruje funkcija naucne komunikacije u akadem-
skoj zajednici, a sve veca okrenutost aktueInim i temama drustvene sadasnjosti,
evidentna kroz probIematiku obradenu u Glasniku 54, ukazuje na upucenost i
na siru strucnu javnost. Uz osIonac na dugogodisnju tradiciju casopisa, GEI
LIV uspešno sumira i prezentuje aktuelna istraživanja iz oblasti etnologi-
je/antropoogije i bliskih disciplina u nas.

Srdan Radovic

Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que

Antropol ogi ja 3 (2007)
149
Da li se o postmodernizmu moze pisati samo postmodernistickim, a o
poststrukturalizmu poststrukturalistickim jezikom? (Nada SekuIic, O
kraju antropologije. Institut za sosciološka istraživanja Filozofskog fakulteta,
Beograd 2007, 192 str.)

Knjiga Nade SekuIic "O kraju antropologije" pisana je sa ciljem da uve-
de, predstavi i kontekstualizuje neka od najpoznatijih imena koja se vezuju
za poststrukturalizam u okviru debata o "kraju" antropoIogije, ciji je zacetak
koincidirao sa krajem prošlog veka. Na samom pocetku, dakIe, jasno je da
ovo delo ima za cilj da nadomesti nedostatak ozbiljnih rasprava o uticaju
poststrukturaInih i posmodernih teoreticara na antropoIosku misao (za zna-
cajan izuzetak vidi MiIenkovic 2006). SekuIic zapocinje opstim uvodom u
antropologiju kasnog XX veka sa akcentom na "jezickom zaokretu" koji su
najavili još strukturalisti, a zatim se koncentriše na sažimanje doprinosa
nekoIiko pojedinacnih autora: Zaka Deride (i kroz odnos njegovog pisanja
sa Levi-Strosom), Mišela Fukoa, Žana Bodrijara i Done Haravej. Mada bi
dosIedni istoricari ideja verovatno dodaIi jos nekoIiko autora/ki ovom spi-
sku, kao sto i sama Nada SekuIic istice (13), izbor je bio – opravdano –
usmeren tematskom fokusiranoscu, odnosno, reIevancijom pisanja ovih
autora za savremenu antropologiju.
Medutim, preciznost kada je u pitanju izbor autora ne cini posao prikazi-
vanja, a jos manje kriticke evaIuacije njihovog uticaja na antropoIogiju, ista
lakšim. Naime, autori koji su u pitanju – nezavisno od individualnih razlika
– "opiru" se jednostavnoj prezentaciji. Za pocetak, njihove teorije su – cesto
namerno – toIiko razudene i kompIeksne, da se cesto postavIja pitanje da Ii
je uopste moguce "prevesti" ih na kIasicni akademski jezik – dakle, onaj koji
bi mogao da bude razumljiv kako kolegama koji nemaju antropološko ili
filozofsko obrazovanje, tako i studentima ili zainteresovanim laicima. Još
veci probIem javIja se u domenu primene njihovih teorija na konkretne is-
trazivacke probleme. Mada u teorijskom, narativnom iIi cak cisto stiIskom
smislu, njihova upotreba u savremenom "pisanju antorpologije" može da
bude pozitivan doprinos kvaIitetu teksta, ne postoji nacin na koji je moguce
dosledno "primeniti Fukoa" ili "primeniti Donu Haravej" na probleme stvar-
nosti.
Upravo sa ovakvim probIemom suociIa se i Nada SekuIic u "Kraju antro-
pologije". Izgleda kao da se autorka trudi da nekako "uhvati" poststruktural-
ne teoreticare i "privede" ih postojecoj antropoIogiji, izbegavajuci da upadne
u zamku poststrukturalnog samodefinisuceg diskursa. Medutim, oni kao da
se opiru: u krajnjoj Iiniji, ovo nas moze dovesti do zakIjucka da je o
poststrukturalizmu zaista teško pisati bilo kojim jezikom osim poststruktura-
Iistickog. Nezavisno od toga, ne možemo a da se ne divimo autorki na hvale
dostojnom pokusaju da se poststrukturaIni teoreticari prikazu u formi u kojoj
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que
Antropol ogi ja 3 (2007)
150
bi mogIi postati korisni za naucnike u Srbiji, i tako mozda umanjiti animozi-
tet koji prema njima postoji u nekim krugovima. Ipak, pitanje koje se neiz-
bežno postavlja u podtekstu, jeste kada ce ovdasnja naucna zajednica u Srbi-
ji dostici nivo zreIosti na kom vise nece biti neophodno pisanje prirucnika za
razumevanje stvarnosti.

Tana Bacevic


Tasmina Vojvodic, Gesta, tijelo, kultura. Gestikulacijski aspekti u djelu
Nikolaja Gogolja, Zagreb: Disput 2006

Telesna neverbalna komunikacija predstavlja pomalo zapostavljenu oblast
proucavanja u ovdašnjim društvenim i humanistickim naukama. Rezultati ta-
kvih istraživanja pojavljuju se sporadicno, izuzetno retko u vidu monografija, a
nekada, kada se pojavi delo koje je posveceno toj problematici nominalno, ispo-
stavi se da je u pitanju potpuno šarlatanstvo, kako u pogledu nacina na koji je
obezbeden eksplanatorni materijal, tako i u pogledu bavljenja njime u analitic-
kom i interpretativnom smislu, kao što je to slucaj s nedavno objavljenom "stu-
dijom" o poljupcu. Osobit vid prakse, simbolike i fenomenologije koji je svoj-
stven kulturnim vidovima tog nacina meduljudskog saobracanja, ostaje na ni-
vou izazova, cesto, za istraživace koji nisu verzirani do kraja u problematiku
kojom se bave u faktogafskom, teorijskom i metodološkom smislu.
Drugim recima, da biste se bavili uspešno tom problematikom, potrebno je da
posedujete istraživacku prilježnost, disciplinarnu ekspertizu i – dovoljno slobod-
nog duha da ne budete sputani formalnošcu prethodnog. Studija o Gogoljevom
korišcenju telesne neverbalne komunikacije predstavlja takav primer, upravo. To
nije, naime, samo bavljenje gestovnošcu u Gogoljevom deIu, vec i demonstraci-
ja suverenog kontekstualnog poznavanja kulture u kojoj je Gogolj živeo i o ko-
joj je pisao. U tom smislu, iako originalno dolazi iz rusistike, a najšire gledano,
mogla bi se svrstati u studija kulture, na primer, ova studija može se smatrati i
doprinosom antropološkom proucavanju telesne neverbalne komunikacije. Nje-
na autorka istakIa se, vec, u sociokulturno kontekstualnom razmatranju telesnih
aspekata ljudske komunikacije, tako da joj razmatranje nacina formiranja, funk-
cionisanja, tumacenja i prenošenja deljenog znanja nije strano, naprotiv.
Sâmo opredeljenje za bavljenjem telesnom neverbalnom komunikacijom u
književnom delu predstavlja hrabru i originalnu ideju. Faktografija je impli-
citna, jednodimenzionalna i teška za sistematizaciju, uopšte. Autorka joj je priš-
Ia na izuzetno zanimIjiv nacin – vrseci njenu ekstrapoIaciju, pre negoIi rekon-
strukciju, u svrhu dobijanja idealtipskih deskriptivnih obrazaca koje je moguce
podvrgnuti analizi. Za takav poduhvat, koji je izvela izuzetno uspešno, bilo joj
je potrebno – pored verziranosti u Gogoljevo delo – poznavanje onog dijahro-
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que

Antropol ogi ja 3 (2007)
151
nog segmenta ruske kuIture kojoj je to deIo posveceno, dometa gestovnih studi-
ja u svoj njihovoj raznovrsnosti, discipIinarnoj i kuIturnoj, te vizija nacina na
koji moze da ukIopi jedno s drugim u ciIju uspostavIjanja istrazivacke perspek-
tive koja joj obezbeduje najboIju anaIiticku i interpretativnu poziciju.
U bavljenju sâmom telesnom neverbalnom komunikacijom, autorka se opre-
deIiIa za tzv. siri pristup proucavanju, kako bi to Kendon rekao, zauzevsi stav
da se vecina vidova tog obIika komunikacije moze smatrati gestom, u osnovi,
odakIe se okrenuIa reIativno neuobicajenoj teorijskoj osnovi svojih razmatranja
date problematike – ruskom proucavanju komunikacijskih aspekata Ijudske
telesnosti. Autorka je demonstrairala pored toga, naravno, svoje poznavanje
onoga što bi se moglo nazvati mainstreamom gestovnih studija, ali se odIuciIa,
ipak, da pristupi svom eksplanatornom materijalu sa teorijskh pozicija koje su
nepoznate iIi manje poznate, ugIavnom, istrazivacima koji nisu verzirani u ruski
akademski kontekst. Vec u tom smisIu, njen napor predstavIja dragoceno teorij-
sko i metodološko iskustvo, bez obzira na to što – moram priznati – bilo mi je
potrebno vremena da se naviknem na kulturnu kognitivnost koja se nalazi iza
principa kIasifikacije, na primer, koje zastupaju autori na koje se Vojvodic osIa-
nja u tom smislu.
Autorka je uspela, medutim, da opravda teorijske osnove sa kojih je pošla,
pokazujuci, prvo, njihovu primenljivost na razmatrani materijal kroz striktnu i
doslednu metodologiju interpretacije, zatim, postojanje paradgimaticnosti u
principima koji ih ustrojavaju, te napokon, mogucnosti njihove dalje razrade,
odnosno transformacije u analiticko orude koje je u stanju da prevazide onaj pr-
vobtni zadatak, zarad kojeg je dizajnirano. Naime, pored svojevrsnog gestovnog
citanja pisanog Gogolja – da se tako izrazim, Vojvodic se poduhvatila transpo-
zicije svog predmeta razmatranja i metodologije kojom to cini u medijalni kon-
tekst sasvim razlicit od originalnog, baveci se igranim Gogoljem na kraju svoje
studije. Pored toga što je zaokružila metodološku i predmetnu analiticku i inter-
pretativnu sliku na taj nacin, autorka je pokazala nacin na koji se uspostavlja
znacenjska veza u proizvodnji telesne neverbalne komunikacije u pozorištu i na
filmu, na osnovu tumacenja toga kako ona izgleda u književnom delu.
Gesta, tijelo, kultura predstavlja izuzetno bitan doprinos savremenim ge-
stovnim studijama, ali može se preporuciti i onima koje zanimaju uslovi, na-
cini i vidovi kulturne produkcije i reprodukcije sami po sebi. U pitanju je
originalna, maštovita i sveobuhvatna studija ljudskog ponašanja u odrede-
nom društvenom i kulturnom kontekstu, nastala na osnovu istraživackog pri-
stupa koji je kadar, medutim, da ponudi i odgovore koji bi bili u stanju da
prevazidu taj kontekst, što bi bilo interesantno videti, svakako, u eventual-
nom buducem radu Jasmine Vojvodic, vezanom za sIicnu problematiku.

Bojan Zikic
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que
Antropol ogi ja 3 (2007)
152
Mirjam Mencej, Coprnice so me nosile – Raziskava vaskega carovnistva v
vzhodni Sloveniji na prelomu tisocletja, Ljubljana: Oddelek za etnologijo
in kulturno antropologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, 2006.

Knnia Coprnice so me nosile – Raziskava vaškega carovništva v vzhodni
Sloveniji na prelomu tisocletja (Bcm:nnc cy mc no(nnc ·sancnc~ – nc:pa-
»nnanc ccocxoi ncm:nuapcna y nc:ounoj Cnoncnnjn na npcnasy mnncnn-
jyma), ay:opxc (p Mnpjam Mcnncj, nac:ana jc xao pcsyn:a: :cpcncxoi nc-
:pa»nnana xojc jc cnponc(cno y nc:ounoj Cnoncnnjn, y pcinony xojn cc
npoc:npc ys xpna:cxy ipannny, :oxom 2000/01. io(nnc.
Hnauc, (p Mnpjam Mcnncj jc npc (nc io(nnc ioc:onana na O(c·cny sa
c:nonoinjy n an:pononoinjy Onnoso]cxoi ]axyn:c:a y Fcoipa(y, :axo (a
cy c:y(cn:n n oc:ann sann:cpcconann ônnn y npnnnnn (a o( ay:opxc uyjy
(c:a·c ncsanc sa ncno nc:pa»nnanc, n (co (ccxpnn:nnnoi ma:cpnjana
xojn unnn cac:annn (co onc xnnic.
Knnia cc – nopc( yno(a y xojcm cc pasma:pa nopcxno ncm:nuapcna,
nnnnnjannn connjannn acncx:n xao n c:nonomxa nc:pa»nnana mo(cpnoi
cnponcxoi ccocxoi ncm:nuapcna – cac:ojn ns noinan·a xoja pasma:pajy
nc:pa»nnanc ccocxoi ncm:nuapcna y pypannoj oônac:n nc:ounc Cnoncnn-
jc, sa:nm, connjannc acncx:c ncm:nuapcna, ncionc na:npnpo(nc acncx:c,
:pa(nnnjc o ncm:nnama xojc nncy nn:cipannn (co cnc:cma ncponana, sna-
uaj po(a – ynoiy »cna n mymxapana y xon:cxc:y ncm:nuapcna, ncponana
y na:npnpo(nc mohn cncm:cnnxa n, napanno – sanpmnnx pasma:pana.
Ha ocnony c:noipa]cxoi ma:cpnjana, Mnpjam Mcnncj ns(naja (na cnoja
ncm:nuapcna – (pym:ncno n na:npnpo(no n :pn :nna ncm:nna – xom-
mnjcxy, ccocxy n nohny (y nsnccnom cmncny Mcnncj nomnnc n "xon-
:pancm:nny" – npauapy, xao uc:np:y xa:ciopnjy ncm:nna).
Ka(a ionopn o "ncm:nnama ns xommnnyxa", Mcnncj cma:pa (a cc na
onom nnnoy ncno·anajy connjannc :cnsnjc yny:ap sajc(nnnc n :o, napoun-
:o, mchy xommnjama. V :axnnm cnyuajcnnma cc, npc cncia, mncnn na on:y-
»ôc xojc cc :nuy nn:cpncpconannnx o(noca sacnonannx na ncponany (a jc
cncn:yanno nounncna m:c:a nac:ana xao nocnc(nna ncunjc sannc:n, ·y-
ôomopc nnn snoôc. Tnnnuan npnmcp ocoôc xoja ônna on:y»cna sa ncm-
:nuapcnc y onom cnyuajy jc sann(na xommnnnna, xoja »cnchn (a nay(n
nmonnnn ocoôc xoja jc npc(mc: sannc:n, noxymana (a nponsnc(c »c·cnn
c]cxa: no(mc:ancm nnn saxonanancm pasnnun:nx npc(mc:a (najucmhc ja-
ja n xoc:njy) na cncnn]nunnm mcc:nma.
Ax:nnnoc:n ny:cm xojnx cc, xaxo cc ncpyjc, mo»c nanc:n m:c:a cy uc-
c:o n "snc pcun" (snn ionop), "sao noinc(" (snc oun) n, pchc, "sao (ap" nnn
"sao (o(np", a najucmhc »p:nc onaxnnx (cna cy (cna nnn (omahc »nno:n-
nc.
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que

Antropol ogi ja 3 (2007)
153
Mchy najucmhc npnuc o xommnjcxnm ncm:nnama cna(ajy n napa:nnn o
nnxonnm cnocoônoc:nma (a nonpnmc oônnx »nno:nnc (najucmhc ncnnxc
»aôc) n :axo xpa(y mncxo, sanahajy cynpy»nnxc, n:(. Hajnchnm (cnom,
on:y»ôc y ncsn ca onom npc:om ncm:nna n nnxonnm ax:nnnoc:nma :nuy
cc cxonomcxc m:c:c nnn nnunc nccpchc.
V onaxnnm cnyuajcnnma pasnnjcnn cy n cnc:cmn o(ôpanc nnn sam:n:c
o( nc»c·cnnx (cjc:ana ncm:nnc, ann n noc:ynnn cannpana cncn:yannnx
nocnc(nna. Bpauapc n nn(onnann cc nocchyjy y :c»nm cnyuajcnnma, xojn
cc, yinannom, nc npnnncyjy (cjc:ny ncm:nna ns xommnnyxa.
V (pyiy xa:ciopnjy – ccocxnx ncm:nna, Mcnncj cnpc:ana »cnc xojc cy
ony pcny:annjy c:cxnc y un:anoj sajc(nnnn. V ncnn:nnanom no(pyujy uc-
c:o cc (cmanano (a y jc(nom ccny noc:ojc (nc (o :pn :axnc ocoôc. Onc cc,
yinannom, nomnny y xon:cxc:y xpahc mncxa nomohy pasnnun:nx :cxnnxa.
Hanmc, ccocxa ncm:nna jc ucc:o ocoôa xoja nma ncyoônuajcno ncnnxc xo-
nnunnc (oôapa xao m:o cy, na npnmcp, mncxo n ny:cp. 3a pasnnxy o( ncm-
:nnc ns xommnnyxa, ona nc ysnma ona (oôpa, ns sannc:n, o( cnojnx cycc(a
nnn xonxpc:nnx nojc(nnana, nch npcysnma no mano o( cnaxoia ns ccna, :a-
xo (a ona oc:napyjc nnmax (ox (pyin oc:ajy ca manom xonnunnom (oôapa
o( oucxnnanc, m:o ay:opxa noncsyjc n :ymaun xonncn:om "oipannucnnx
(oôapa" yny:ap sajc(nnnc.
Cncnn]nunc mohn n mann]cc:annjc xojc cc ncsyjy sa ony npc:y ncm:n-
na cy nsasnnanc nomnx npcmcncxnx ycnona, sa:nm unncnnna (a cc c:oxa
"yxoun" npc( nnma n (a jc camo onc moiy ocnoôo(n:n :axnoi c:ana, a no-
ncxa( nm cc npnnncyjc n nojan·nnanc y oônnxy cnc:noc:n.
Pasnnxa nsmchy xommnjcxc n ccocxc ncm:nnc nnjc yncx jacno o(pchcna,
:axo (a ay:opxa cma:pa (a jc noncxa( ôo·c ionopn:n o pasnnun:nm c:cnc-
nnma pcny:annjc – xoja noc:cncno pac:c o( xon]nnxa:a xojn noc:ojc ns-
mchy cycc(cxnx ]amnnnja nnn (nc nn(nnn(yc, (o mnpci xpyia on:y»ôn
xojc cc :nuy ncnc sajc(nnnc. Onaxna ipa(annja jc n xnann:a:nnna – y cmn-
cny (a nopac: nnnoa npa:c n npc(c:anc o io:ono (cmoncxom ônhy xojcm cc
npnnncyjy na:npnpo(nc mohn.
Kpn:cpnjymn no xojnma nojc(nnc ocoôc moiy c:chn pcny:annjy ccocxc
ncm:nnc cy pasnnun:n n moiy cc, na npnmcp, :nna:n nacnc(noi ]ax:opa.
¡ono·no jc (a jc ncxo o( npc(axa ccocxc ncm:nnc nocc(onao xnniy npnc
mainjc nnn (a jc npa:nna pcny:annja ncm:nnc, (a cc c:nopn xonccnsyc y
mnm·cny (a hc cc y :oj ]amnnnjn nojann:n nacncnnnn sana:a.
Ccocxnm ncm:nnama moiy cc cma:pa:n n »cnc xojc snajy (a ncuc n
cnpan·ajy ncxonc n mcncmc na ocnony nosnanana ôn·a. Ha onaj naunn cc
o:xpnna amônnancn:an c:an npcma ocoôama xojc nocc(yjy "snanc". Onaxnc
ocoôc cc nc noncsyjy ca occhannma snoôc n :cnsnjama y sajc(nnnn, :c nm
cc unncnc snnx (cna nc npnnncyjc ny»no.
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que
Antropol ogi ja 3 (2007)
154
¬cc:o cc c:a:yc ccocxc ncm:nnc npnnncyjc ocoôn xoja cnojnm nsinc(om
n nonamancm o(ionapa c:cpco:nnnnm npc(c:anama o ncm:nnama.
C:a:yc ccocxc ncm:nnc mo»c cc naxna(no (o(cnn:n n ocoôama xojc cy
ympnc ":cmxom" cmphy.
3a pasnnxy o( npc:xo(nc (nc xa:ciopnjc, :pchn :nn ncm:nnc – nohna
ncm:nna, :nuc cc :cnsnja xojc noc:ojc npcma cnc:y "na:npnpo(noi".
V onom cnyuajy ionopn cc o cycpc:nma xojn cc o(nipanajy najucmhc no-
hy n najucmhc na "ipannunnm" mcc:nma (na nnnnn ccocxoi a:apa nnn nan
ncia, y mymn, nopc( no(c, n:(.). Pa(n cc, (axnc, o cycpc:y ca pasnnun:nm
mann]cc:annjama npnnnhcna sa xojc ay:opxa :np(n (a cc y ncnn:nnanom
no(pyujy nn:cpnpc:npajy xao cycpc:n ca ncm:nnama. Onaxnc npnuc (ncoma
pamnpcnc, ann (pyiaunjc :ymaucnc, n y namoj napo(noj :pa(nnnjn), yina-
nnom, ionopc o cn:yannjama y xojnma cy nohnn ny:nnnn iyônnn opnjcn:a-
nnjy, ny:ann ôccnyhnma, np:cnn cc y xpyi, ônnn "nohcnn" no onacnnm mcc-
:nma – (a ôn ca cnn:ancm (onasnnn cncc:n na najncoônunnjnm mcc:nma n
y ncnpnja:nnm cn:yannjama.
¬cc:y mann]cc:annjy nohnc ncm:nnc, no ay:opxn, npc(c:an·ajy n cyc-
pc:n ca ncoônunnm cnc:nnma pasnnun:nx nn:cnsn:c:a n ôoja, xoja :axohc
moiy sancc:n na noipcman ny:. Kaxo ay:opxa nano(n, ncnn:annnn ucc:o
noncsyjy n npnxasc »cncxoi nona xojc ncpy nohy ncm na ccocxom ôynapy
nnn na ncxom nsnopy (xo( nac najucmhc npcnosna:c xao nnnc) ca nohnnm
ncm:nnama.
O onaxnnm nojanama cc ionopn, najucmhc, y anc:pax:nnm ]opmama – na
npnmcp, y mno»nnn – "ncm:nnc", a pc:xo xa( cc noncsyjy sa xonxpc:ny
ocoôy ns ccna.
Onc ncm:nnc nmajy :nnnunc xapax:cpnc:nxc (cmoncxnx ônha.
Hano(chn (a cc y (pyinm (cnonnma Cnoncnnjc, xao n y (pyinm cnoncn-
cxnm n sana(nocnponcxnm :pa(nnnjama onaxnc nojanc ncsyjy, y pas-
nnun:nm ]opmama – sa (ymc noxojnnxa, ay:opxa xonc:a:yjc (a cy :axna
ncponana najncpona:nnjc nn:cipncana y npc(omnnan:no ncponanc y no-
jany ncm:nna.
Hmajyhn y nn(y unncnnny (a cc xao ax:cpn onaxnnx cycpc:a y nchcm
ôpojy jan·ajy mymxapnn, ay:opxa xao jc(ny o( ]ynxnnja ncponana y no-
hnc ncm:nnc nn(n y no:pcôn mymxapana (a onpan(ajy cnoja nohna o(cyc-
:na (nnjanc:no, nn:nmnc a]cpc, n:(.) n na :aj naunn cnpcuc cncn:yannc
ôpaunc xon]nnx:c.
Fn:ny ]ynxnnjy onnx ncponana ay:opxa npcnosnajc n y nnxonoj ynosn
y xonncn:yannsannjn npcmcna n npoc:opa – y (cmapxannjn nsmchy cniyp-
noi n nccniypnoi (onacnoi, c:panoi).
Haxon xpa:xoi npc(c:an·ana ocnonnnx sax·yuaxa xojc jc ay:opxa ns-
ncna, no:pcôno jc nomcny:n jom (a xnnia Coprnice so me nosile.. (onocn
ôoia: c:noipa]cxn ma:cpnjan xojn jc ay:opxa, (oôpnm (cnom, npcncna y
Pri kazi i kri ti ke / Revi ew & Cri ti que

Antropol ogi ja 3 (2007)
155
]opmn nn:cpnjya ca cnojnm ncnn:annnnma, (a cy y nn·y xomnapannjc
npc(c:an·cna cnnuna ncponana na xoja cc mo»c nanhn y pasnnun:nm :pa-
(nnnjama, c:anonn xojc jc ay:opxa nsncna na ocnony cnponc(cnc anannsc
cy o:nopcnn sa (ncxycnjy a nn:cpa:ypa xojy jc Mcnncj xopnc:nna jc ncoma
ôoia:a, n ca(p»n pa(onc ay:opa xojn cy pa(nnn na ma:cpnjany (oônjcnom
y xyn:ypama ca xojnma ay:opxa nopc(n ncponana xoja jc npnxynnna con-
c:ncnnm nc:pa»nnancm.
Hnax, no:pcôno jc na xpajy nanomcny:n (a, naxo xopnc:n nojc(nnc ns-
nopc n nn:cpa:ypy ns Cpônjc, c:nuc cc y:ncax (a ôn o( snauaja sa ono (cno
ônno (a jc ay:opxa xopnc:nna canpcmcnnjc nc:pa»nnauc ]cnomcna ns na-
po(nc pcnninjc Cpôa, napoun:o onc ay:opc (Fan(nh, Konaucnnh, An:onn-
jcnnh, Pa(ynonnh, Cnnann) xojn cy cc nch ôannnn cnnunnm nojanama y
namcm napo(y.

µannjen Cnnann



























Uputstva autori ma
Antropol ogi ja 3 (2007)
Uputstva autorima

Antropologija objavljuje priloge koji nisu ranije objavljeni ili koji nisu predati
za objavljivanje na nekom drugom mestu.

Podrazumeva se da je autor saglasan sa objavljivanjem svog priloga u An-
tropologiji, ukoliko ga je dostavio Redakciji.

Prilozi se šalju elektronskom poštom na adresu antropologija@f.bg.ac.yu

Prilikom slanja priloga, autori treba obavezno da navedu:
ime i prezime; nasIov; eIektronsku adresu koju ce koristiti u komunikaciji sa
Redakcijom; instituciju u kojoj trenutno rade.

Ukoliko je prilog rezultat saradnje više autora, ovi podaci navode se za sva-
kog od njih pojedinacno.

Radovi se recenziraju. Recenzije su tajne, a recenzente odreduje Redakcija.
Ukoliko za tim ima potrebe, primedbe i sugestije recenzenata dostavljaju se
autorima, radi unosenja potrebnih ispravki. Konacnu odIuku u pogIedu ob-
javIjivanja radova donose gIavni urednik casopisa i Redakcija.

Prilozi se ne honorišu, a objavljuju se na srpskom, engleskom i francuskom
jeziku.

Autori koji šalju priloge na srpskom jeziku mogu da odaberu da li žele da im
priIog bude objavIjen ciriIicnim iIi Iatinicnim pismom, sto cine sIanjem priIo-
ga otkucanog odgovarajucim pismom.

Obim priIoga treba uskIaditi sa sIedecim zahtevima:
naucni rad, do 45000 sIovnih mesta; mongrafska studija, 60000-90000 slovnih
mesta; hronika, do 6000 sIovnih mesta; naucna kritika, polemika, prikaz, do
10000 slovnih mesta.

Redakcija zadržava pravo odluke u pogledu eventualne fleksibilnosti ovih
zahteva u odredenim sIucajevima.

Redakcija ima iskIjucivu nadIeznost u pogIedu preIoma i opreme teksta.

PriIozi ce biti uzimani u obzir za objavljivanje samo ukoliko su se njihovi
autori dosIedno drzaIi jednog od doIe navedenih nacina navodenja Iitarature:

Uput stva autori ma
Antropol ogi ja 3 (2007)
157
1) Prezime ili prezimena autora navode se u zagradama, u samom tekstu, gde
se na odgovarajucu bibIiografsku jedinicu referise njenom godinom izdanja.
Navodi li se i broj stranice, on dolazi nakon prezimena, godine izdanja i inter-
punkcijskog znaka dve tacke
Na primer: D’Andrade 1995; D’Andrade and Egan 1972: 53
Ukoliko se navodi više bibliografskih jedinica od istog autora ili od istih auto-
ra koje imaju istu godinu izdanja, one se dodatno oznacavaju pocetnim sIovi-
ma alfabeta.
Na kraju teksta, prilaže se spisak punih bibliografskih jeidnica koje su na-
vodene u tekstu, poredenih po abecednom redu po prezimenu autora.

2) U fusnoti, kada se delo navodi prvi put: inicijal imena autora i njegovo
prezime, puna bibIiografska referenca. Kada se deIo navodi svaki sIedeci put:
prezime autora, godina izdanja, broj stranice.

Na primer: R. D’Andrade, The Development of Cognitive Anthropology,
Cambridge, Cambridge Univesrity Press, 1995; D’Andrade 1995, 37.
Ukoliko se navodi više bibliografskih jedinica od istog autora ili od istih auto-
ra koje imaju istu godinu izdanja, one se dodatno oznacavaju pocetnim sIovi-
ma alfabeta.

Puna bibliografska jedinica, monografije:
D’Andrade, Roy (1995) The Development of Cognitive Anthropology, Cam-
bridge, Cambridge Univesrity Press

Puna bibIiografska jedinica, cIanci u naucnim casopisima:
D’Andrade, Roy, and Egan, Michael J. (1974), The Color of Emotion, Ameri-
can Ethnologist 1, 49-63

Puna bibIiografska jedinica, cIanci u naucnim zbornicima:
D’Andrade, Roy (1976), Propositional Analysis of U.S. American Beliefs
about Illness, in K. Basso and H. Sleby (eds.), Meanings in Anthropology,
Albuquerque: University of New Mexico Press








Instructi ons to authors

Antropol ogi ja 3 (2007)
Instructions to Authors

The Editorial Board accepts only texts that have not been published previ-
ously or submitted for publishing.

The author is presumed to agree with the publication of his/her text in An-
thropology if he/she submitted it to the Editorial Board.

Texts are to be submitted via e-mail to antropologija@f.bg.ac.yu.

Submitted texts should include:
author’s name; title; e-mail address; current institutional affiliation.
If the text is co-authored, above data should be included for each of the au-
thors.

Texts are peer-reviewed. Reviews are confidential, and reviewers are chosen
by the Editorial Board. If needed, reviewers’ comments and suggestions are
sent to the authors for further modification. The final decision about publish-
ing is made by the Editor-in-Chief and the Editorial Board.

Authors do not receive payment. Texts can be published in Serbian, English
and French. Authors writing in Serbian are free to submit their texts in which-
ever alphabet they choose (Cyrillic or Latin), and the texts will be printed in
the alphabet they were submitted in.

The length of texts should fall within the following guidelines:
scientific paper, up to 45000 characters; monograph study, 60000-90000
characters; chronicle, up to 6000 characters; critique, debates, and reviews –
up to 10000 characters.

The Editorial Board reserves the right to amend these categories in particular
cases.

The layout of the text falls into the exclusive responsibility of the Editorial
Board.

Texts will only be considered for publication if one of the following citation
styles is applied throughout:

In text body: last (family) name(s) are given in parentheses, and specific
pieces are referred to by stating the year of publication. If page number is
given, it should come after the last name, publication year and column.
Instructi ons to authors
Antropol ogi ja 1 (2006)
159
Example: D’Andrade 1995; D’Andrade and Egan 1972: 53

If more than one text by the same author(s) is cited, they should be addition-
ally marked by alphabet letters.

The full list of cited texts, ordered alphabetically by authors’ last name, is to
be given at the end of the text.

In footnotes: first citation: author’s last name, first name initial, full reference.
Every following time a text is cited: author’s last name, year of publication,
page number.

Example: R. D’Andrade, The Development of Cognitive Anthropology,
Cambridge, Cambridge University Press, 1995; D’Andrade 1995, 37.

If more than one bibliographical unit by the same author(s) and year of publi-
cation is cited, they should be additionally marked with alphabet letters.

Full bibliographical unit, monographies, monographic studies:

D’Andrade, Roy (1995) The Development of Cognitive Anthropology, Cam-
bridge, Cambridge University Press

Full bibliographical unit, texts in academic journals:

D’Andrade, Roy, and Egan, Michael J. (1974), The Color of Emotion, Ameri-
can Ethnologist 1, 49-63

Full bibliographical unit, texts in edited volumes:

D’Andrade, Roy (1976), Propositional Analysis of U.S. American Beliefs
about Illness, in K. Basso and H. Sleby (eds.), Meanings in Anthropology,
Albuquerque: University of New Mexico Press.








Sign up to vote on this title
UsefulNot useful