1.

POJAM, PREDMET I METOD PENOLOGIJE
DEFINISANJE POJMA PENOLOGIJE

Penologija je moderna naucna disciplina koja se koristi metodama drugih nauka.

Definicija penologije:
Penologija je nauka o postupanju sa delikventima koja svojim proucavanjem nastoji da u skladu sa svojim normama i principima koje nalazu pravo i pravna nauka, kao i u skaldu sa dostignucima drugih drustvenih prirodnih nauka iznadje najbolja sredstva I nacine tog postupanja radi sto uspjesnije resocijalizaciije delikventa I sprecvanja delikventnog ponasanja uopste.

PREDMET PENOLOGIJE Prema klasicnom, tradicionalnom misljenju predmet penologije obuhvata samo kazne i njihovo izvrsenje. Sa razvojem krivicnog prava, razvija
se i ucenje o dualitetu krivicnih sankcija. Prema ucinocima krivicnih dijela koji su ispoljili tzv.opasno stanje terba primjeniti mjere bezbjednosti,a u novije vrijeme se javljaju poseben mjere prema maloljetnim uciniocima-vaspitne mjere. Sire shvatanje perdmeta penologije zastupa Pinatel, Grasberg, Kornil,.. Pinatel smatra da se penologija bavi “proucavajem sredstava i metoda svih krivicnih sankcija kojima jedno drustvo reaguje na izvrsenje krivicnih djela i njihove ucinioce”.

Milutinovic definise penologiju kao “nauku koja proucava evoluciju
krivicnih sankcija, evoluciju shavtanja o ciljvima krivicnih sankcija ,tretman
osudjenih delikvenata, organizaciju, sredstva i metode pervaspitanja I postpenalane mjere”. Unosenjem postpenalne faze ona prestaje biti samo nauka o izvrsenju kazne,vec kako kaze Pinetal nauka koja proucava odnose osudjenog u drustvu. METOD PENOLOGIIJE Pravni metod je jedan od metoda kojim se koristi penologija. Medjutim,ozbiljne sudije penoloskim problemima prilaze i sa socioloskog aspekta,gdje se prvi rad iz sociologije ztvora pojavio 1940. godine. To je poznata studija Donalda Klemera pod nazivom Zatvorska zajednica .
Ona se bavi pitanjem uticaja zatvorske sredine kao jednog specijalnog socijalnog miljea na formiranje misljenja,stavova,osjecanja i uvjerenja osudjenika od koga mnogo zavisi njihovo ponasanje i odnos prema drustvenim normama i virjdnostima. Proucava samo licnost osdudjenog u solpu socijalnih i realnih uslova zivota u zatvorskom ambijentu. Govori se i o tzv.klinickom

pristupu, u okviru kojeg bi dosla u obzir primjena raznih metoda upoznavanja licnosti osudjenog radi iznalazenja najpogodnijih mjera u postupku resocijalizacije.

2. PRIVATNA REAKCIJA NA KRIMINALITET
PROGONSTVO Progonstvo iz zajednice primjenjivalo se kao reakcija na najteze povrede normi,bilo je ravno smrti. Plemenska zajednica je bila zasnovana na krvnom srodstvu, zbog toga se ekces
smatrao ne samo kao akt upravljen protiv pojedinca ili plemena,nego i protiv bozanstva. Za laksa dijela reakcija je bila manje stroga(oduzimanje oruzja..). Odogovornost nije bila individualna i licna,pa bi se moglo govoriti o kolektivnoj reakciji koja je u osnovi privatna.

OSVETA Je oblik privatne reakcije prema drugom rodu ili njegovim pripadnicima. Sastojala se u ubistvu, tjelesnim ozljedama, kradji,.. Osnovna karakteristika osvete u prvoj fazi je nesrazmjernost, kolektivnost i grubost,preazila je na potomke i izvrsavali su je samo muski clanovi. Postepeno je presla na sistem taliona kojeg karakterise srazmjernost (oko za oko,zub za zub). Sa jacanjem drzavne vlasti,zainteresovani su morali prethodno da se obrate drzavnoj vlasti, a onda utvrdi pravo na osvetu, to je tzv. Sudski talion. KOMPOZICIJA Je izmirenje putem naknade,a osnovni uslov za njenu pojavu je pojava viska proizvoda. Kada su plemena pocela da proizvode vise nego sto im je bilo potrebno,pocela su da vrse razmjenu svojih dobara za dobra koja su se proizvodila u drugim plemenima. Tko je doslo do napustanja krvne osvete. Kompozicija se u sustini sastojala u tome sto je ucinilac delikta i njegovi srodnici placali srazmjernu naknadu povrijedjenom ili njegovim srodnicima. Velicina naknade se formirala putem ugovora, obicaja ili borbom,a drzava je uzimala jedan dio za sebe. Vremenom je pocela drzava da predvidja kolika ce biti otkupnina za pojedine delikte, tako da je iz kompozicije nastala novcana kazna. JAVNA REAKCIJA Osnovna razlika izmedju ekcesa prvobitne zajednice I kriminaliteta u klasnom drustvu lezi u tome sto su: delikti prvobitne zajednice bili upereni protiv cijelog drustva,zajednice,roda,plemena,dok su delikti klasnog drustva upereni protiv interesa vladajuce klase. Kazne su bile veoma surove (smrtna I tjelesna kazna).
U starom Rimu primjenjivane su razne metode pogubljenja(sahranjivanje zivih..), a od tjelesnih kazni (odsjecanje jezika,vadjenje ociju).U srednjem vijeku odmazda i zastrasivanje su osnovni ciljevi kazne. To je period samovolje sudova,koji su bili “predvorije za mucenje”. Tome je doprinjela katolicka crkva i njen inkvizitorski postupak koji je trajao do kraja 18.vijeka. Inkvizitorki postupak je polazio od predpostavke da je okrivljeni kriv i da se mora iznuditi njegovo priznanje, putem torture koja je uvedena papskom deklaracijom. Vec od 14.vijeka javlja

2

se ideja o humanizaciji krivicnog pravosudja i taj period do 18.vijeka oznacava se humani period(Tomas Mor,Hobs,Monteskje,Volter,Ruso,Lok..). Do prve reforme kazne i kaznjavanja dolazi tek sa pojavom burzoazije

3.

TEORIJE O OSNOVU PRAVA NA KAZNJAVANJE

IDEALISTICKE TEORIJE Prema ovoj teoriji osnov prava na kaznjavanje lezi u pravdi koja se mora kaznjavanjem zadovoljiti,a izvrsenjem krivicnog djela se narusava apsolutan pravda.

Postavlja se pitanje odakle potice apsolutna pravda:
1. prema teoriji bozanske pravde porijeklo lezi u bozanstvu.Osnov prava na kaznu je bozanska zapovijest koju drzava mora da izvrsi. 2. po teoriji moralne pravde osnov prava na kaznjavanje je u imperative koji nalazu moralne norme. Ovo shvatanje je poteklo od Platona,a detaljno ga je razradio Emanuel Kant. 3. teorija zakonske pravde potice od Hegela- apsolutna pravda ne lezi u moralu vec u samom zakonu.Svaka povreda zakona se mora neutralisati drugom povredom da bi se ponovo uspostavio zakon.

TEORIJA DRUSTVENOG UGOVORA -potice iz Grocijusove teorije prirodnog prava,a dalje ju je razradio Zan Zak Ruso. Po Grocijusu svaki covijek se radja sa prirodnim pravom koja mu nikakva vlast ne moze oduzeti. Po Zan Zak Rusou drzava je nastala na osnovu drustvenog ugovora izmedju pojedinaca koji su se dobrovoljno podvrgavali zakonima u cilju zastite svojih prava. Teoriji drustvenog ugovora polazi od istorijski neutvrdjene hipoteze da su ljudi medjusobom zakljucivali ugovor o zajednickom zivotu u drustvu . PRAVNA TEORIJA Osnov prava na kaznu prema ovoj teoriji je u samom vazecem zakonodavstvu, odnosno pravo drzave na poslusnost gradjana. Prema njemackom teoreticaru Bindingu,samim tim sto postoji drzava i pravo, postoji i pravo drzave da kazni. SOCIOLOSKA TEORIJA -je izgradjena na koncepciji engleskog teoreticara Bentama koji je poznat po svojoj teoriji utilitarizma(korisnosti).Prema kojoj se kazna pravda njenom korisnoscu za zastitu drustva od kriminaliteta.

3

stoga se treba staviti pod starateljstvo drzavni organa dok nestekne kontrolu svog drzanja. vijeka.i da se time motivise da vise ne vrsi krivicna djela.TEORIJE O SVRSI KAZNJAVANJA APSOLUTNE TEORIJE Po ovim teorijama svrha kaznjavanja je odmazda(osveta) za onog koji kaznjava. • Teorija popravljanja – polazi od predpostavke da kod ljudi koji cine krivicna djela nisu u dovoljnoj mjeri razvijena moralna osjecanja. jer smatraju da osnovni smisao i cilj kazne lezi u njihovom djelovanju na ljude da ubuduce ne vrse krivicna djela.svrha je da se uciniocu ulije strah . RELATIVNE TEORIJE se djele na: • Teorije specijalne prevencije -svrha kazne je da djeluje na ucinioca krivicnog djela da vise ne vrsi krivicna djela • Teorjia zastrasenja putem izvrsenja kazne.i smatra da ucinilac treba da ostane u zatvoru sve dok se moralno ne popravi. odosno ispastanje za onog ko je kaznjen. Kazna je vezana za proslost ali je upucena sadasnjosti.po teoriji moralne pravde. Relativne teorije se jos nazivaju i teorijama prevencije. 4.a ne buducnosti: 1.teoriju zakonske pravde. I 19.a ne da se ne bi grijesilo.Taj kategoricki imperative zahtijeva kaznjavanje bez obzira da li to kaznjavanje ima bilo kakvog znacaja za drustvo koje tu kaznu sprovodi. da se nebi morao ponovo vrsiti ovaj rezim.Predstavnik socioloske skole Franc fon List kaznu tertira kao nuznu za odrzavanje bezbjednosti drustva i pravnog poretka. Hegel kaznu smatra pravom krivca jer krivac izvrsavajuci krivicno djelo dobrovolno prihvata da bude kaznjen. • Teorija resocijalizacije – plazi od toga da su uzroci kriminaliteta raznovrsni i da kriminalno ponasanje moze biti uslovljeno raznim psihofizickim i socijalnim 4 . • Teorija starateljstva. Kaznjava se zato sto se zgrijesilo.odmazda sluzi zadovoljenju bozanske pravde 2.svako lice koje izvrsi krivicno djelo pokazuje svoju nedoraslost da se ponasa na drustveno prihvatljiv nacin.po teoriji bozanske pravde. RELATIVNE TEORIJE Hegel i Kant su bili filozofi 18.odmazda sluzi zadovoljenju moralne pravde koja je kategoricki imperativ ljudskog uma i zdravog razuma. 3.zastupa Hegel. a njihova filozofska misao bila je inspirisana reakcionalnim shavtanjima njemacke feudalne aristokratije. Svrha kaznjavanja lezi u uspostavljanju zakona koji je narusen krivicnim djelom.

zastrasivanje potencijalnih ucinilaca krivicnog djela treba vrsiti javnim i svirepim izvrsenjem kazni. SPOLJNE ILI EKLEKTICKE TEORIJE Predstavnici ove teorije su autora koji smatraju da je cilj kazne odmazda I koji pokusavaju da izmire apsolutne I relativne teorije . Teorija opsteg zastrasivanja izvrsenjem kazne. Pokret za ukidanje smrtne kazne je abolicionisticki pokret koji datira iz 18vijeka. Pravo kazjavanja proistice iz drugih ciljeva.jer okorjeli zlocinci nemaju strah od smrtne kazne 5 .Razvojem humanizma nastojalo se da se osudjeniku nanese sto manje fizickih i psihickih patnji prilikom izvrsenja smrtne kazne.da bi se otklonili motivikoji ga vode ka kriminalnom ponasanju. i vrijedja civilizovanog covjeka Njom se ne moza postici resocijalizacija ucinioca Ona je neispravljiva..Danas se najcesce izvrsava streljanjem i vjesanjem. prema kojoj treba svakom predociti zlo koje ga ceka ako izvrsi krivicno djelo.po kojoj se samim predvidjanjem kazne postize svrha kaznjavanja .• • • • faktorima. Treba odrediti tretman koji ce najbolje odgovarati. Teorija opomene. Argumenti protiv smrtne kazne: Drzava nema pravo da primjenjuje smrtnu kaznu. 5. Zato je neophodno opservirati licnost osudjenog i njegove osobenosti prouciti kao bioloske i kao socijalne.VRSTE KAZNI DO POJAVE KAZNE LISENJA SLOBODE I *KAZNA ELIMINACIJE SMRTNA KAZNA U starom vijeku najcesci nacini izvrsenja kazni bili su:nabijanje na kolac.spljivanje na lomaci.jer nije iskljucena mogucnost da neko bude neopravdano osudjen Tvrdi se da smrtna kazna nema zastrasujuci karakter kakav joj se pripisuje. Teorija generalne prevencije -svrha kazne je da se djeluje na sve ljude da ne cine krivicna djela. Teorija opsteg zastrasenja predvidjanjem kazne – potice Anselma Fojerbaha . Kazna po svojoj unutrasnjoj prirodi predstavlja odmazdu ali to nije njen cilj.odrzavanje pravnog poretka).a osnivac je Cezare Bekarija.jer drzava nije dala covijeku zivot pa nema pravo ni da ga uzme Smrtna kazna je anahronizam varavarstva.. vec su njeni ciljevi drugi(npr.a u SAD-u putem elektricne stolice ili trovanja gasom. U Francuskoj je vrsena putem sprave za odsjecanje glave koja se nazivala giljotina.

ako je poslednja sredstvo da se zastiti moral i ljudska dobra.ali je zato Francuska uvela dektretom od 1859. a osudjenici za teska krivicna djela su radili vezani u lancima.da bi osudjenike zadrzali u kolonijama davali su im odredjene olaksice(dozivotno progonstvo). Postojale su dvije vrste: Individualna relegacija-upucivanje osudjenika na odredjeno mjesto sa ogranicenom slobodom kretanja Kolektivna relegacija-osudjenici su slani da rade odredjena poslove. deportacija osudjenika se usmjeravala prema Australiji.- Ona stvara kod ljudi nepozeljne psihicke efekte Argumenti u prilog smrtne kazne: Nije mjera koja je potpuno lisena morala i pravnog osnova. Poslije oslobadjanja Amerike od kolonija.godine 6 . Socijalo-eticki principi opravdavaju smrtnu kaznu Smatra se da smrtna kazna ne utice na sprecavanje porasta kriminaliteta.greska ljekara moze dovesti do smrti) Negativni psihick efekti koje kazna moze da proizvede nastaju samo ako se smrtna kazna izvrsava javno PROGONSTVO.i zbog toga je Engleska ukinula deportaciju. U Francuskoj je bila poznata i kazna relegacije koja se odredjivala poslije izvrsenja glavne kazne prema povratnicima. Italiji i Spaniji. pobune. Ova kazna je ukinuta 1942. Uslovi rada i zivota su bili dosta teski. DEPORTACIJA I RELAGACIJA Nastankom drzave progonstvo je dobilo karakter kazne. Sve to je izazivalo bjeg.. Deportacija se sastojala u oduzimanju osudjeniku prava i slobode kretanja i zivljenja u odredjenoj zemlji.ubistva.Ona se ukida onda kada inace nije bilo uzroka za povecanje kriminaliteta.a uvodi se onda kada su uzroci poceli intenzivnije da djeluju smartna kazna nema zastrasujuce dejstvo postoje osim pravosudja i druge djelatnosti kojima se mogu dogoditi neispravljive greske(npr.Prve zacetke kazne deportacije nalazimo u Portugaliji.

na trgu.II *TJELESNA KAZNA -spadaju u red najstarijih kazni i danas su gotovo iscezle. pred upravnom zgradom.tako i za disciplinske postupke.crkvom ili na pijaci. OSTALI VIDOVI RADA KAO KAZNE Osnovna odlika rada kao oblika kazne je njegova surovost. SIBANJE Pimjenjivala se kako kazna za krivicna djela. a na svakoj klupi sjedjelo ih je 6.Kazna je vrsena javno na mjestu izvrsenja krivicnog djela. Postojale su dvije vrste:sakacenje i sibanje SAKACENJE -proisteklo je iz talionskog pravila “oko za oko. Bilo je i sakacenje koje nije bio u vezi s izvrsenim krivicnim djelom.dok su zene samo po debelom mesu.Sakacenje je vrseno javno. i veslali su veslom duzine 17metara. mucenje i nije imao nikakve ekonomske efakte.sto je bilo ravno smrti. III *KAZNA TESKOG FIZICKOG RADA RAD VESLACA NA GALIJAMA U prvo vrijeme. jer galije nisu napustali sve dok nisu od iscrpljenosti umrli ili oboljeli od teske bolesti.npr. Korist od tog rada imala je samo zatvorska uprava.U novije vrijeme zabiljezeno je slanje osudjenika na krcenje presume. Smrtna kazna bila je zamjenjena slanjem na galije. jer se uciniocu nanosilo ono isto zlo koje je on ucinio.vasaru ili ispred crkve.da bi pruzili odkrivena ledja nadzornicima koji su ih povremeno bicevali. primjenjuju se jos u neki djelovima Azije i Afrike.Najveci broj veslaca bio je regrutovan iz redova ratnih zarobljenika i osudjenka na smrt.Veslali su nagi do pojasa.Bili su vezani lancima. kao pogonska snaga za kretanje brodova koristio se rad veslaca.Muskarci su sibani po cijelom tijelu. dok sami zatvorenici nisu imali nikakvu korist.a kao osnovne karakteristike mozemo navesti: • Rad je bio prisilan • Obavljao se pod surovim i neljudskim uslovima • Bio je besplatan Ponekad je rad sluzio samo za maltretiranje.primjenjivano je odsjecanje usiju bez obzira na vrstu delikta. Rasporedjeni su na klupe na kojima su takodje bili okovani. 7 . Komitete Lorda Gledstona u Engleskoj je predlozio ukidanje beskorisnig rada u njegovu zamjenu produktiuvim radom. zub za zub”.

djela. da se druga lica cuvaju obiljezenih osudjenika.kazna lisenja slobode moze dovesti do toga da lice koje ucinilac uzdrzava ostanu bez sredstava za zivotsmatra se da treba voditi racuna o licnosti ucinioca prilikom izricanja novcane kazne Postoji mogucnost zamjene novcane kazne –kaznom zatvora. pa i u korist lokalnih vlasti.IV *BESCASTECE KAZNE ZIGOSANJE U Rimu su prvo zigosani robovi i ratni zarobljenici. Konfiskacja imovine nastala je iz kompozicije. dolzi do prinudne naplate.nego i druga lica koja ucinilac izdrzava ne pogadja jednako svakog ucinioca. Ogranicenje se moze odnositi samo na vrstu imovine ili na vrijednost imovine bez obzira koje stvari ulaze u konfiskaciju. U srednjem vijeku su se najcesce primjenjivale prema trgovcima i falsifikatorima robe. novcana kazna je cesto izrecena u korist tuzioca ili je tuzilac dobio nagradu koju je osudjeni placao. NOVCANA KAZNA Novcana kazna se sastoji u obavezivanju osudjenog da plati odredjeni iznos novca. U rimskom pravu su se najprije naplacivale u korist bozanstva.u korist drzave. Obezbjedjeno je: trajni prezir okoline prema njima. Jedino je zigosanje osudjenika bila kazna.npr. Vrsena je javno. popularnih tuzbi . U Francuskoj je taj znak bio kraljev amblem.najcesce se izrice uciniocima koji su krivicno djelo izvrsili iz pohlepe za koriscu 8 .teze pogadja onog slabijeg imovinskog stanja placanje se moze izigrati. U nekim zemljama oduzimanje moze biti potpuno ili ogranicena.koju je mogao podici svaki gradjanin u svoje ime ili u javnom interesu. Ukoliko osudjeni nece da izvrsi isplatu.a prilikom pustanja trgli bi mu glavu i pokidali usne skoljke. usijanim gvozdjem je utiskivan neki znak na vidnom mjestu.ukoliko ucinilac novcanu kaznu ne isplati Novcana kazna je najpogodnija za sprecavanje recidivizma. U nekim drzavama osudjenicima su bile zakivane usi za drvo. dolazi do zamjene novcane kazne kaznom zatvora.u Engleskoj pocetno slovo kriv. cara. IZLAGANJE NA STUB SRAMA Ova kazna je imala za cilj da omalovazi osudjenog. tako sto ce uciniac sakriti. Glavni argumenti koji se danas isticu protiv novcane kazne su: • • • • ne pogadja samo ucinoca kriv. a kasnije osudjenici. Kod tzv. V *IMOVINSKE KAZNE KONFISKACIJA Je oduzimanje pokretne i nepokretne imovine bez naknade.otudjeiti ili unistiti svoju imovinu Novcanom kaznom se ucinilac ne moze resocijalizovati Glavni argumenti u prilog novcanoj kazni su: • • • Ni druge kazne ne pogadjaju iskljucivo licnost ucinioca.i efekti generalne prevencije. djela. On je vezivan za stub u raznim polozajima neugodnim za tijelo ili su mu povlacene ruke i glava kroz rupe na daskama. Ako osudjeni nema imovinu.

jednakosti.KAZNA LISENJA SLOBODE POJAVA PRVIH ZTVORA Zatvaranje ljudi poznato je od najstarijih vremena.kula. zatvor za zene prostitutke i one koje su se odale razvartnom zivotu. I bio je smjesten u dvorcu Brajdvel. Radnik se slobodno pojavljuje na trzistu kao prodavac svoje robe-radne snage. razumljivo je sto su u tom momentu ostvarene predpostavke da lisenje slobode postane kazna. Sve dotle stanje u zatvorima je bilo tesko. Kao zatvor u kojem su bili zatvarani kriminalci spominje se zatvor u Amsterdamu.ali su uslovi za njihovu realizaciju nastali tek u burzoaskom drustvu. 6. gdje je najprije osnovan zatvor za maloljetnike 1595.tvrdjava. koji nisu htjeli da rade. poznati srednjovijekovni zakon Karla V iz 1532.Tako je npr. Tu se prije svega radi o jacanju humanitarnih ideja. vec za zadrzavanje ljudi u njemu kako bi se navikli na rad.prosijaci i neradnici. Zato su svirepe kazne srednjeg vijeka zamjenjene za kaznu lisenja slobode. Tek poslije francuske burzoaske revolucije stvaraju se puni uslovi za formiranje zavoda za izvrsenje kazni lisenja slobode. A posto se kaznjavanje uvijek sastojalo u ogranicavanju ili oduzimanju nekog prava covijeka. Burzaosako drustvo je svoju pobjedu nad feudalnim izvojevalo na principima zakonitosti. To je zatvor u Londonu. i zastite covjeka od samovolje i arbitrarnosti drzavnih organa.a 1596. Zatvori kao sto su podrumi. predvidjao je kaznu dozivotnog ztvora. pod nazivom Constitutio Criminalis Karolina-krace nazvan Karolina . kao prvi zatvor koji nije imao namjenu sprecavanje bjekstva. u Milanu popravni dom sa 140 celija. 9 .bunari sluzili su samo da se ucinioci krivicnih djela cuvaju od bjekstva do sudjenja ili izvrsenja neke druge kazne. Marija Terezija osniva 1759. nego skitnice. Promijene u sistemu drustvenih vrijednosti ustvari znaci promijene u ideoloskoj nadgardnji koja je rezultat novih odnosa u kapitalistickom drustvu. U srednjovijekovnom periodu bilo je nekih zatvaranja koja su sama po sebi predstavljala kaznu.i te promjene se reflektuju u drugim pravcima koji su imali dosta uticaja na uvodjenje kazne lisenja slobode. U ovaj zatvor nisu smjesteni kriminalci. USLOVI KOJI SU DOVELI DO KAZNI LISENJA SLOBODE Uslov koji je bitno uticao na pojavu kazni lisenja slobode jeste nesumnjivo kapitalisticki nacin proizvodnje koji je bar formalno doveo proizvodjace u ravnopravan polozaj sa vlasnikom sredstava za proizvodnju. Sloboda covjeka i gradjanina postaje jedna posebna vrijednost i pravo covjeka kao clana drustvene zajednice.koje su rodjene jos u starom feudalno drustvu. osnovan 1553.

DzON HAUARD I REFORMA KAZNENOG SISTEMA U XVIII VIJEKU Iako je sama pojava zatvora bila humana. Na osnovu svojih zapazanja postavio je sledece zahtjeve za reformu kaznenog sistema : • • • • • • • • • Zalagao se za poboljsanje higijenskih prilika. ukidaju se tjelesna kazna i sakacenje.i lakseg odrzavanja higijene Obavezno moralno vaspitanje sa posebnom ulogom vjere Obavezi rad osudjenih lica Celijski sistem Vec u prvi aktima revolucije proklamuje se jednakost svih u pogledu izvrsenja kazne. 10 . Najstariju kritiku dao je Dzon Hauard. Rijec je o jednom posebnom arhitektonskom rjesenju po kome krila zatvorske zgrade prolaze iz tog jednog centra sa koga se mogu jasno i pregledno kontrolisati Zalagao se i za moralno vaspitanje osudjenika. da zatvori budu podignuti na zdravim mjestima i u blizini tekuce vode Da se ishrana zatvorenika neizostavno popravi Da se uvede posebna disciplina za pritvorenike-posebno onim koji su na izdrzavanju kazne Da sva osudjena lica imaju jednaku uniformu. celijski sistem i obavezan rad.kaznenog zavoda. stanje u zatvorima nije bilo zadovoljavajuce.koji je razradio i realizovao sistem tzv.a smrtan kazna se ne izvrsava na svire nacin i sa mucenjem Hauard je svojim idejama imao veliki uticaj na Bentama. koji je prvi imao prliku da se upozna sa stanjem u ztvorima u Engleskoj i Velsu.7.radi sprijecavanja bjekstva . Zatim je preduzeo putovanja po evropskim drzavama da bi se na licu mjesta upoznao za stanjem u zatvorima. Kaznjavanje je jos uvijek bilo zasnovano na ideji odmazde pa su zato zatvorenici bili maltretirani od strane cuvara.

i oni su bili u mogucnosti da se uce raznim zanatima koji ce im omoguciti egzistenciju na slobodi.cak nisu smjeli ni da se gledaju. Ostre kritike zajednickog zatvora od strane Hauarda i njegovih sljedbenika dovele su do pojave sledecih sistema: • CELIJSKI ILI FILADELFIJSKI SISTEM Ovaj sistem je prvi put nastao u SAD-u.a kasnije je prenijet u Belgiju i druge zemlje. Bilo je izgradjeno preko sto zatvora ovog tipa ali je njihovo napustanje pocelo zbog brojnih nedostataka koje je imao. U ovom sistemu je bilo moguce bolje organizovati rad osudjenika. Ovaj sistem se sastojao u potpunom usamljenju osudjenika u toku dana i noci. Osnovana je medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode koja je pocela da organizuje medjunarodne konrgrese. Usamljenicki sistem nije pokazao zadovoljavajuce rezultate vec naprotiv. 8. drzavi Njujork.nisu imali svjezeg zraka niti prirodne svjetlosti.vijeku nisu poatojali nikakvi sistemi izvrsenja kazne zatvora.celijski sistem je modifikovan tako da su osudjenici u toku noci bili u celijama. Za vrijeme rada nisu smjeli medjusobno komunicirati. ali su danju bili na zajednickom radu. Prvi zatvor celijskog tipa izgradjen je u Filadelfiji. Njegovim uvodjenjem htjele su se izbjeci sve negativnosti zajednickog zivota u zatvoru.osudjenici su padali u moralne i drustvene krize i njihov zivot je bio osiromasen.a smatralo se da je ovakav nacin humaniji od zajednickog zatvora. Zbog mjesanja svih kategorija zatvorenika zatvor se nazivao zajednickim zatvorom.a zatima je u Pensilvaniji. Oburnski sistem imao je i nedostatke: 11 .setnju. SISTEMI IZVRSENJA KAZNE ZATVORA Sve do pojave Hauarda u 18. • OBURNSKI SISTEM ILI SISTEM CUTANJA U Oburnu. Zabrana medjusobnog komuiciranja uvdena je da bi se sprijecila “kriminalana infekcija”.ljekarski pregled…jer su im tada stavljali maske na lice. Ova izolacija je bila praktikovna i onda kada su zatvorenici izlazili na misu . Stanje u zatvorima je u to vrijeme bilo ocajno.ljudi su umirali od gladi i raznih bolesti izazvanih nehigjenskim uslovima i zarazama.Zatvorska problematika je pocela da se obardjuje i na medjunarodnim kongresima.

Prvi pocetci ovog sistema zabiljezeni su u Engleskoj.kao sto je pobolsanje hrane. Cesto se glavni kriterijum za promjenu razreda ili podrazreda uzimala zarada na radu.pa se on naziva jos i engleskim sistemom. Treca faza: je uslovni otpust.rad u celiji sa otvorenim vratima u toku dana.tj.posto su kazne za prekrsaj zabrane komuiciranja bile tjelesne kazne.duzini kazne. 12 . Za vrijeme boravka u celiji svaki osudjenik je izlazio iz celije samo radi setnje ili odlaska u crkvu. Progresivni sistem je imao i nedostatke: on u stvari nije dovodio do sustinske izmjene licnosti.da prelazi od strozeg ka blazem rezimu.ovdje je moglo doci do promjene od goreg ka boljem. jer su se oni samo pretvarali da su se popravili.citanje knjiga.kod osudjenika su se budili licemjerje. ucenje zanata..pobudama. koji je uveden prema zatvorenicima koji su osudjivani na duze vremenske kazne.-zabrana komuniciranja dovela je do komplikovane organizacije unutrasnjeg zivota. Osudjenici su bili djeljeni u razrede i podrazrede prema stepenu njihove pokvarenosti. • PROGRESIVNI SISTEM Osnovna ideja ovog sistema se sastoji u tome da osudjenik tokom izdrzavanja kazne treba stalno da poboljsava svog polozaja u zatvoru.a nocu se razdvajaju u posebne celije ili pregradama izmedju keveta.tezini djela.neiskrenost. Danju rade zajedno..da bi dobili povoljniji tretman ili pustanje na slobodu. Uslovni otpust je moga biti i opozvan u slucaju da osudjenik izvrsi novo krivicno djelo.starosti. Izvrsavanje kazne se odvijalo u 3 faze: Prva faza:bila je zatvaranje u celiju. U ovoj fazi je postojala mogucnost napredovanja. Druga faza: je faza zajednickog izdrzavanja kazne.. Sustina uslovnog otpusta je to sto se osudjenik pusta na slobodu. Ova faza nije obavezna jer se uslovni otpust davao samo onima koji su se izrazito dobro vladali i posebno zalagali na radu. -dovela je do povecanja surovosti u postupanju sa zatvorenicima.zbog svega toga oburnski sistem nije dozivio neku siru primjenu.da na slobodi nastavi sa izdrzavanjem kazne.

Na taj nacin se razvija osjecaj za kolektivni zivot i rad.drzi jedno vrijeme u odjeljenju za slobodnjake. On je cjelokupnu kaznu osudjenika pretvorio u bodove. U tom odjeljenju nema straze i stalnog nadzora nad osudjenicima. • upucivanje na odjeljenje za slobodnjake i • uslovni otpust. Upucivanje u odjeljenju za slobodnjake vrsi savjetodavni odbor kaznenog zatvora. • IRSKI SISTEM ima 4 faze: • usamljenje. Osudjenici su svojim radom zaradjivali bodove.• IRSKI SISTEM Irski sistem predstavlja varijantu progresivnog sistema.koje su obicno brojale po 5 clanova. U trecoj fazi grupa osudjenika bila je reformisana i svaki osudjenik bi dobijao svoju kolibu sa zemljistem gdje je mogao da se bavi poljoprivrednim radovima i 13 . Osnovna njegova ideja je bila da se osudjenici sami motivisu. On je takodje zasnovan na ideji da se osudjenici motivisu da svojim ponasanjem i radom izdejstvuju poboljsanje rezima pod kojim izdrzavaju kaznu.se moze postici ako se osudjenik prije otpusta. • zajednicko izdrzavanje kazne. Onog trenutka kada zarade sve bodove. MAKONOKIJEV BODOVNI SISTEM je primjenjen u kaznenom zavodu na ostrvu Norfolk . Bodovi su koristeni i za troskove njihove ishrane. Osnivac ovog sistema je Valter Grofton.kao i za pojacanje ishrane.osjecaj medjusobnog prijateljstva. Zasluga pripada kapetanu engleske kraljevske mornarice Aleksandru Makonokiju.jer se rad svakog pojedinacnog reflektovao na broj bodova koji ce dobiti cijela grupa.na osnovu njegovog prijedloga.ovaj sistem je uveden zakonom . Ovaj sistem je omogucio realnu procijenu stvarne osposobljenosti osudjenika da se korektno vlada na slobodi.bili su otpusteni iz zatvora.medjusobne pomoci i saradnje. U drugoj fazi bilo im je dozvoljeni da formiraju grupe za rad. U prvoj fazi osudjenici su zivjeli i radili pod uslovima ostre discipline.navedu da rade. Za prekovremeni rad dobijali su dodatne bodove. Unutar grupe su osudjenici sami vrsili podjelu rada prema svojim sposobnostima i fizickim mogucnostima. Potrebno pripremanje osudjenika za slobodan zivot.Uvodjenje faze upucivanja u odjeljenje za slobodnjake imalo je za cilj da ispravi neke nedostatke engleskog sistema. Clanovi grupe zavisili su jedan od drugog.

njihova odjeca i posteljina. Medjunarodna zatvorska komisija je prije svog reformisanja podnijela UN-u novi.vjezbanje i sportske aktivnosti.god.revidirani tekst koji je potom usvojen. Savremeno covjecanstvo nije moglo ostati ravnodusno po pitanju kako se u pojedinim zemljama danas izvrsavaju kazne lisenja slobode. SADRZAJ STANDARDNIH MINIMALNIH PRAVILA Pored posebnih sadrzi jos dva djela: prvi dio-koji sadrzi opsta pravila koja se primjenjuju na sve zatvorenike drugi dio-sadrzi pravila koja se primjenjuju na posebne kategorije zatvorenika U uvodnim odredbama se istice da je cilj pravila samo da preuzme osnovne smjernice u tom pogledu. 9.da iznesu ono o cemu postojiopsta saglasnost. Zato se jos prije Drugog Svjetskog rata osjetila potrba da se na medjunarodnom planu odrede minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima koja treba da postuje sve zemlje. O svakom zatvoreniku se mora voditi posebna evidencija.godine. Na taj nacin Makonoki je nastojao da stvori osjecaj vezanosti osudjenika za svoju imovinu i da razvije postovanje za tudju imovinu i tudja prava 9. usvojena su Standardna minimalna pravila o postupanju sa zatvorenicima.ali je ipak morao da ide na rad da bi zaradjivao bodove.zatvorenici su duzni da odrzavaju licnu cistocu i da im se u tom smislu moraju pruziti toaletni artikli… Odjeca mora odgovarati klimatskim uslovima i obezbjedjivati 14 . U tom pogledu smjestaja zatvorenika predvidjena su sljedeca pravila: svaki zatvorenik treba po pravilu da ima svoju sobu za spavanje.inspekcije moraju biti odrzavane u ispravnosti i cistom stanju i da stoje na raspolaganju svakom zatvoreniku u svako doba.gajenjem zivine.hrana. U pogledu licne higijene.medicinska pomoc zatvorenicima.kategorizacija i smjestaj. Licna higijena zatvorenika. Osudjenik je bio slobodan u svojoj kuci i na svom zemljistu. sve prostorije u kojima osudjenici zive i rade moraju ispunjavati odredjene zdravstveno-tehnicke uslove koji se ticu kolicine i kvaliteta vazduha. Zatim su ova pravila potvrdjena od strane Ekonomsko-socijalnog savjeta UN-a rezoluciom od 1957. Prvi dio sadrzi nekoliko oblasti: Osnovni princip-registracija zatvorenika.NASTANAK STANDARDNIH MINIMALNIH PRAVILA Istorija pokazuje da su se tokom vremena mijenjali stavovi po pitanju postupanja sa zatvorenicima i da su se u skladu sa tim mijenjali i nacini i rezimi izvrsenja kazni lisenja slobode. Razlicite kategorije zatvorenika moraju biti smjestene u odvojenim ustanovama ili u odvojenim odjeljenjima u ustanovi. Poslije Drugog svjetskog rata na prvom kongresu UN-a odrzanom u Zenevi 1955.

kaznjavanje i sredstva prinude Propisima mora biti predvidjeno: -ponasanja koja se smatraju disciplinskim prestupim -vrste i visina kazne koja smije biti dosudjene -organ koji je nadlezan za kaznjavanje Ni jedan zatvorenik ne moze biti kaznjen ako prethodno nije obavijesten o deliktu i ne moze biti dva puta kaznjen za isti pretsup.ako to nalazu medicinski razlozi ili ukoliko primjena drugih metoda nije dala rezultate. Zdravstevni radnik je duzan da svakog dana obilazi oboljele zatvorenike i da obavjestava upravnika ustanove ako nade da boravak u zatvoru i neki drugi uslov moze da dovede do ostecenja fizickog ili mentalnog zdravlja zatvorenika. Voda mora biti na raspolaganju u svako doba.duhovna i druga sredstva i oblike pomoci koje stoje na raspolaganju. Bolesna lica kojima je potreban specijalisticki tretman moraju biti prebacena odgovarajuce medicinske ustanove ili civilne bolnice. Zatvorenici imaju pravo na jedan sat dnevno kretanja na otvorenom. Drugi dio se moze podjeliti u nekoliko grupa: • Rukovodni principi-svrha i opravdanje kazne lisenja slobode jeste zastite drustva od kriminaliteta.zatvaranje u mracne celije i ostali nehumani postupci.odgovarati potrebama ocuvanja zdravlja i fizicke snage. Potrebno je da budu obezbjedjeni lijekovi. • • Zatvorski personal i inspekcija Pri izboru zatvorenika koji ce se angazovati za zatvorsko osoblje treba posebno voditi racuna o njihovom postenju. U zatvorima za zene treba da budu obezbjedjeni svi potrebni uslovi za pretporodjajni i postporodjajni trtman i njegu.ispovjedanja religije.Svako lice mora posjecivati opsti i specijalni kurs i podvrgnuti se prakticnim i teroijskim testovima. Zdravstveni radnici ce obilaziti zatvorenike koji se nalaze na izdrzavanju disciplinske kazne i predlagati upravniku obustavu izvrsenja ili zamjenu ukoliko je to zbog zdrvstvenih razloga neophodno. U tom cilju ustanova treba da koristi sva obrazovna. • Disciplina.to ne smije biti unijeto u maticnu knjigu rodjenih. Mogucnost koristenja biblioteka.kao inspektoru za vrijeme njegove posjete.kao i rekreacijski trening.kao i postupanje sa imovinom zatvorenika. Hrana mora biti obezbjedjena u uobicajeno vrijeme i u pogledu kvaliteta i kvantiteta. Svakih nedelju dana zatvorenik ima pravo da ulaze molbu i zalbe upravniku zatvora. Imaju pravo da citaju novine i drugu literature.humanosti. Strogo su zabranjene tjelesne kazne. Rezim koji vlada u ustanovi 15 . U zatvorima za zene personal mora biti zenskog pola.moralna. • Informisanje i pravo zalbe zatvorenika i njihovo pravo na kontkte sa spoljnim svijetom.profesionalnoj i licnoj sposobnosti za rad u zatvoru.ocuvanje njihovog zdravlja. Ako su djeca rodjena u zatvoru.sredstva i medicinski kadar.transport zatvorenika. Lanci i okovi dolaze u obzir samo ako je to neophodno radi sprecavanja bjekstva.obavjestavanje o smrti.bolesti i premjestanju zatvorenika.

Da bi se to postiglo potrebno je primjenjivati razne mjere prevaspitanja i obrazovanja. Tretman-treba da bude takav da stimulise samopostovanje i razvija osjecaj odgovornosti.POJAM RESOCIJALIZACIJE RAZLICITA SHAVTANJA POJAM RESOCIJALIZACIJE Da bi se shavtio pojam resocijalizacije. Zatvorenicima treba omoguciti da biraju vrstu posla u granicama mogucnosti.potrebno je poci od pojma socijalizacije. • Socijalni odnosi i postpenalne pomoc-vladine sluzbe i druge institucije treba da se staraju da se osudjenom po izlasku iz zatvora obezbijede odijelo i licne isprave kao i stan i posao. U najsirem smislu pod socijalizacijom se podrazumijeva proces postajanja covijekom tj. Prije pustanja osudjenog iz zatvora bilo bi pozeljno da se preduzmu potrebne mjere kako bi se osudjeni postepeno pripremao za zivot na slobodi. Postoji razlika izmedju socijalizacije kojim se bave druge nauke i socijalizacije kojom se bavi penologija. treba pripremiti program tretmana za njega.vrijednosti. 11.salju porodici i odvajaju za stednju. Poslije opservacije licnosti osudjenika. Zastita zatvorenika na radu mora biti ista kao i za slobodne radnike. Maksimum dnevnog i nedeljnog radnog vremena treba da bude odredjen zakonom ili administrativnim propisima. • Klasifikacija i individualizacija-svraha klasifikacije je da se od drugih zatvorenika odvoje oni zatvornici koji su loseg karaktera ili imaju kriminalnu proslost kako ne bi uticali na druge u negativnom smislu.• treba da nastoji da smanji rizik izmedju zivota u zatvoru i zivot na slobodi. • Vaspitanje i rekreacija-ukoliko je izvodljivo vaspitaje zatvorenika treba da budu ukljuceno u vaspitni sistem zemlje tako da zatvorenici mogu da nastave vaspitanje i obrazovanje po izlasku na slobodu. Druge nauke se bave socijalizacijom kao redovnim procesom u razvoju ljudske licnosti.dok se penologija bavi socijalnom licnosti koja je devijantna tj.koja je van tokova drustveno prihvatljivog ponasanja. U uzem smislu pojam socijalizacije se odredjuje kao proces u kome covijek uci norme.orijentaciju i modele postupanja grupe kojoj pripada.imajuci u vidu njegove individualne karakteristike. Zatvorenicima treba omoguciti da jedan dio zarade trose na licne potrebe.proces prihvatanja ljudskih osobina od drugih. Proces uklapanja drustveno neprilagodjenih licnositi u redovne tokove drustveno prihvatljvog ponasanja naziva 16 . • Rad-rad u zatvoru treba da sluzi pripremi zatvorenika za njegov rad a slobodi. • Privilegije-treba da podsticu dobro vladanje kod osudjenika i njihovu saradnju u primjeni tretmana prema njima.

Najcesce se u penologiji govori o tretmanu u uzem smislu tj.se resocijalizacija. Pod tretmnom u ovom smislu treba podrazumijevati postupanje prema odredjenom licu u procesu izvrsenja kazne lisenja slobode. Resocijalizacija predstavlja predhodnu socijalizciju. RESOCIJALIZACIJA I TRETMAN Za penologiju je od znacaja tretman prema uciniocima krivicnih djela.socijalno opravdanih i prilagodjenih stavova. 17 . Tu je rijec po pravilu o maloljetnicima ili drugim licima cije intelektualne i voluntaristicke moci nisu dostigle puni razvoj. Njega zato treba prvo popravljati da bi bio u stanju da prima pozitivne uticaje.Promjena licnosti shvata se kao process razgradjivanja pogresnih socijalnih stavova poremecene licnosti i formiranja novih. Cilj tretmana prema osudjenom licu jeste ostvarivanje svrhe kaznjavanja. Posto se neformirane licnosti nalaze jos uvijek u razvoju.onda tu socijalizaciju nazivamo resocijalizacijom.tako da vise nece zapadati u devijantno ponasanje.od koga se moze ocekivati da ce ubuduce uskladiti svoje ponasanje sa drustvenim normama.a to opet znaci da osudjenik kroz proces prevaspitavanja treba da dozivi korijenitu promijenu svoje licnosti. Kada delikventa treba uklopiti u vladajuci sistem drustvenih odnosa. Neoformljena licnost predstavlja licnost koje se nalazi u fazi psihofizickog i socijalnog sazrijevanja.veoma rijetko da je osudjeno lice tasko devijantna licnost sa potpuno izopacenim moralnim stavovima.a neformirana licnost nikad ne moze biti socijalizovana licnost. Prevaspitavanje je prihvatljivije ne samo zato sto je takav postupak humaniji. Socijalno adaptiran moze biti i onaj osudjenik koje je samo popravljen. nego i zato sto obecava trajnije rezultate. Treba strogo razlikovati pojmove: Oformljena licnost moze biti i socijalizovana i nesocijalizovana.njihova resocijalizacija treba da se vrsi putem njihovog izgradjivanja.obicno se kaze da je socijalno adaptiran. Prema nekima autorima pojam resocijalizacije bi u sebi obuhvatao i postupke socijaliziranja licnosti koje su vec bile socijalizirane ali u negativnom smislu. Resocijalizacija znaci prevaspitanje.jer je i on rehabilitovan da se ponovo integrise u drustvenu zajednicu kao njen koristan clan.njihova resocijalizacija se vrsi putem njihove promjene.o tretmanu prema licima osudjenim na kaznu lisenja slobode. RESOCIJALIZACIJA I SOCIJALNA ADAPTACIJA Za onog osudjenika koji je uspjesno prosao kroz proces resocijalizacije. Desava se. Na takva lica se ne moze djelovati redovnim mehanizmima resocijalizacije. Proces izgradjivanja licnosti naziva se procesom progresivnog smanjivanja nagonskih i drugih tendencija i razvijanja odredjenih sposobnosti u svrhu boljeg prilagodjavanja drustvu. Kada su u pitanju oformljene licnosti.

Ljekar. Ovi opservacioni centri vrse dvostepenu opservaciju. Ovo ispitivanje se djeli na nekoliko ispitivanja: Biolosko ispitivanje:koje se opet djeli na nekoliko vrsta: -prikupljanje amnestickih podataka(podaci o sadasnjem stanju zdravlja.OPSERVACIJA OSUDJENIH LICA POJAM I VRSTE OPSERVACIJE U literature se govori o dvije vrste opservacija: Naucna opservacija se sprovodi u posebnim institucijama organizovanim u tu svrhu.Pod tretmanom treba podrazumijevati sve postupke prema osudjenicima koji proizilaze iz rezima zivota i rada u kaznenoj ustanovi.vaspitac i drugi posjecuju osudjenog i s’njim razgovaraju.kriminoloska klinika).opipavanja. Postoji i treci nacin organizovanja opservacije.psiholog. Nuroloska ispitivanja-obuhvataju audio-vizuelnih sposobnost.o bolesti u porodici. Morfoloski pregledutvrdjivanje stanja pojedinih organa putem posmatranja. METODI OPSERVACIJE *Psiho-somatska ispitivanja Ova ispitivanja obuhvataju proucavanje stanja.slusanja.kucanja.) -fizikalni pregledi(antropometrijski pregledi-utvrdjivanje velicine rasta. Ovakve ustanove se u raznim zemljama nazivaju razlicito(kriminoloski institute. Empirijska opservacija se vrsi u samim kaznenim ustanovama prilikom prijema osudjenih lica. s tim sto su oba stepena koncentrisana na jednom mjestu.razvijenost.ali one uglavnom imaju iste zadatke:da vrse naucno ispitivanje licnosti delikventa i da daju elemente za penitensijarnu klasifikaciju osudjenih lica.) 18 .primjenu i medjusobnu uslovljenost. Pored podjele opservacije po nacinu njenog izvsenja (naucna i empirijska) .. U nekim drzavama SAD-a postje opservacioni centri i oni su u vecim kaznenim ustanovama. Tom prilikom se osudjena lica stavljaju u posebne prostorije. Najprije su to bile institucije koje su se bavile antropoloskim i kriminalno-biloskim ispitivanjem licnosti delikventa u cilju otkrivanja individulanih faktora kriminaliteta.obavljaju testove i prikupljaju druge podatke o njegovoj licnosti. Ti podaci se unose u dokumentaciju i sluze kao osnova za klasifikaciju..prijemna odjeljenja u kojima provode odredjeno vrijeme. 12.naucna i empirijska opservacija povecava efikasnost u izboru adekvatnih nacina postupanja sa licnoscu osudjenog. Dvostepena.neuroloski poremecaji. postoji i podjela po organizaciji (jednostepena i dvostepena opservacija).o prelaznim bolestima.medjusobni odnos pojedinih djelova tjela.

to bi trebalo da bude recidivizam.a samim tim i veci stepen socijalne devijantnosti.(smatra da se moraju unaprijed utvrditi odredjene kategorije osudjenika koje treba ispitivati)..(smatra da opservaciji treba da budu podvrgnuta samo ona osudjena lica kod kojih se vec na osnovu obicnog posmatranja mogu utvrditi znaci devijantnosti koji ukazuju na potrebu njihovog detaljnog ispitivanja) i obligatornoj opservaciji. Obavezno ispitivanje bi trebalo sprovesti nad svim maloljetnim uciniocima krivicnog djela.pitanju klasifikacije je povecana posebna paznja.narkoanalize i slicno Psiholosko ispitivanje:nastoji da otkrije stepen emotivnog sazrijevanja licnosti.) * Socioloska ispitivanja Ova se ispitivanja se sastoje u istrazivanju socijalnih uslova po kojim je osudjeni zivio i razvijao svoju licnost.to bi trebala biti duzina kazne..medjusobne odnose ovih funkcija.paznja.radioloski pregledi).i endokrinoloska ispitivanja. OBIM OPSERVACIJE Pitanje obima opservacije se svodi na pitanje da li sva osudjena lica treba podvrgnuti opservaciji ili samo neka. Po cetvrtom misljenju to bi trebalo da bude stepen drustvene opasnosti ucinjenog krivicnog djela. fakultativnoj opservaciji.U vezi s’tim govori se o tzv. 13 .jer su oni bez sumnje pokazali svoju kriminalnu sklonost. Psihijatrijsko ispitivanje:predstavlja ispitivanje dusevnog zdravlja osudjenog lica i koristi se metodama psihoanalize. U literaturi preovladava misljenje da ispitivanje treba da bude obligatorno.KLASIFIKACIJA OSUDJENIH LICA Pojam klasifikacije O pitanju klasifikacije narocito se bavila Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zakone. Na nekoliko kongresa koje je ova Komisija organizovala.pamcenje….a smatra se da lica osudjena na kratke kazne netreba opservirati jer vrijeme njenog trajanja onemogucava da se opservacija sprovede.na kojem je zakljuceno da glavni kriteriji klasifikacije treba da budu vladanje i disciplina .individualne razlike pojedinih psihickih funkcija.na kojem je zakljuceno da klasifikaciju osudjenika treba 19 . Po drugom misljenju. To su: Peti kongres u Parizu 1885.ali ne postoji saglasnost pod kojim kriterijumima odrediti kategorije osudjenika. Cilj ovog ispitivanja je utvrdjivanje socijalnih faktora delikventnog ponasanja osudjenog lica kako bi se njihovim otklanjanjem u buducnosti sprijecilonjegovo dalje kriminalno ponasanje. Postoji vise misljenja o pitanju koja lica treba podvrgnuti opservaciji: Po jednom misljenju to bi trebalo biti starost. Po trecem misljenju.-paraklinicka ispitivanja(obuhvata laboratorijska ispitivanja-analiza ljudskih seruma. Najcesci metodi su ankete i interviju.Sedmi kongres u Budimpesti 1905./ tu spadaju jos testovi i biometrijske metode(stanje svijesti.

stanja. 20 . Njen cilj je u tome da se osudjena lica razvrstavaju prema njihovim sposobnostima za rehabilitaciju. Interna klasifikaciju moze da se vrsi samo od strane organa koji ucestvuje u izvrsenju kazne. Cilj ove kvalifikacije je da se izdoje grupe osudjenika izmedju kojih je potrebno izbjeci medjusobne kontakte radi sprecavanja negativnih kriminalnih uticaja. povratnistva.zdravsteno stanje.socijalni polozaj. Subjekti koji vrse klasifikaciju Strucnjaci koji vrse opservaciju bi morali da ucestvuju u odlucivanju o rasporedu osudjenih lica u pojedine klasifikacione grupe..na kome je data definicija klasifikacije. i izrecene kazne. Popovic eksternu klasifikaciju naziva jos i negativnom. Stadarnih minimalnih pravila kaze da je svrha kvalifikacije osudjenih lica: a) odvajanje od onih zatvorenika za koje je vjerovatno da ce zbog svoje kriminalne proslosti ili loseg karaktera vrsiti negativni utjecaj. Eksternu klasifikaciju moze vrsiti i sam zakon.Deveti kongres u Londonu 1925.pol.smatra. Pozitivna.posto hoce da izdvoji grupe osudjenih izmedju kojih je nuzno izbjeci sve odnose iz razloga higijene.itd. Milutinovic poznaje podjelu klasifikacije na pozitivnu i negativnu.Dvanesti kongres u Hagu 1950. Ciljevi klasifikacije Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode smatra da je osnovni cilj klasifikacije osudjenih lica sprecavanje krimnalne infekcije.povrat..morala i kriminalne profilakse.agresivnost). To ne iskljucuje mogucnost ucenja u toj komisiji i drugih penoloskih strucnjaka i predstavnika zatvorske administracije. i zatim daje podjelu na razlicite grupe unutar svakog zavoda.vrsiti sa obzirom na njihova moralna svojstva.zasniva se na pozitivnim svojstvima osudjenika. a negativna na negativnim svojstvima(nedostatak radnih navika.na kojem je zakljuceno da klasifikaciju treba vrsiti prema prirodi i tezina izvrsenog djela.itd. Eksterna klasifikacija se istorijski javila ranije nego interna. Interna klasifikacija se vrsi na bazi konkretne spoznaje. Pojam klasifikacije glasi: jezicima Evrope obuhvata grupisanje razlicitih klasa prestupnika u specijalizovanim ustanovama na osnovu doba starosti pola.specijalnih unutrasnjih karakteristika licnosti do kojih se dolazi na bazi naucne i empirijske opservacije. b)odvajanje zatvorenika u klase u cilju olaksavanja njihovog tretmana u pravcu njihove socijalne rehabilitacije. Vrste klasifikacije Postoji podjela na: Eksterna klasifikacija oznacava grupisanje na bazi objektivnih kriterijuma kao to su npr: starost. Clan 67.

a s’obzirom na specijalne osobine osudjenih lica prema kojima treba primjeniti istovrsne mjere tretmana radi resocijalizacije.).Otvorene kazneno-popravne ustanove i njihov znacaj za dalje usavrsavanje istema kategorizacije kazneno popravnih ustanova Nastanak i istorijski razvoj Prvi zaceci kazneno-popravnih ustanova se susrecu u irskom sistemu u njegovoj trecoj fazi koja se sastojala u upucivanju osudjenika u odjeljenje za slobodnjake. Ona je prva ustanova koja je bila zasnovana na novim koncepcijama da osudjenike treba pribliziti slobodi.KATEGORIZACIJA(KLASIFIKACIJA) KAZNENOPOPRAVNIH USTANOVA Pod kategorizacijom(klasifikacijom) kazneno-popravnih ustanova u danasnjem smislu rijeci podrazumijeva se stvaranje specijalizovanih kazneno-popravnih ustanova ili odjeljenja u okviru kazneno-popravniih ustnova opsteg tipa. Tek u periodu izmedju dva svijetska rata 21 . Prema Davidovicu: Pod horizontalnom klsifikacijom u uzem smislu treba podrazumijevati klasifikaciju ustanova ili odjeljenja na istom nivou. 15. Vertikalna kategorizacija-je prilagodjavanje tretmana pojedinim grupama osudjenika.njihovim psihickim svojstvima i prevaspitnim mogucnostima.da bi se ucili slobodi i da lisvanje slobode treba da sluzi ucenju slobode.god.14.…. Pod horizontalnom klasifikacijom u sirem smislu bi trebalo podrazumijevti i onu klasifikaciju koja se vrsi na bazi objektivnih i zakonom propisanih kriterijuma.a to su: Horizontalna kategorizacija-je prilagodjavanje mreze ustanova postojecoj legalno tipologiji delikvenata. Postoje dviije vrste kriterijuma kategorizacije(klasifikacije). Pod vertikalnom klasifikacijom bi trebalo podrazumijevati rangiranje ustanova prema izvjesnim kriterijima koji su odredjeni zakonom ili nekim drugim propisom. prema duzini i vrsti izrecene kazne. Prvi pocetak istorije ovih ustanova vezuje se za osnivanje osudjenicke zamljoradnicke kolonije u Svicarskom mjestu Vicvil 1885.kako bi se u njima organizovao poseban tretman za pojedine grupe osudjenih lica formirane na osnovu njihove prethodne opservacije i klasifikacije. Medjutim.potrebno je bilo da preovlada ucenje o resocijalizaciji kao svrsi kaznjavanja pa da se dodje na ideju o osnivanju otvorenih kazneno-popravnih ustanova. a koji su objektivne prirode (prema osnivacu.

seksualni delikventi. broj osudjenika. Drugi.isticu da problem organizovanja tretmana kod kratkih kazni lisenja slobode ne moze biti razlog da se ove kazne ne izvrsavaju u otvorenim kaznenopopravnim ustanovama.pa u Engleskoj.kancelarije.Odsustvo bilo kakvih materijalnih ili fizickih prepreka za bjekstvo osudjenika 2.organizacionu stranu.kao npr. Jos veca paznja ovim ustanovama bila je posvecena na Prvom kongresu UN-a za suzbijanje kriminaliteta i postupanje sa delikventima u Zenevi 1955. Na ovim kongresima raspravljana su sva pitanja u vezi sa radom i organizacijom otvorenih kazneno-popravnih ustanova.na XII Medjunarodnom kongresu za krivicno pravo i kaznene zavode u Hagu 1950. Po jednom. visestruki povratnici.radionice.izbor osoblja.lokacija i vrsta rada. Najprije je osnovana u SAD-u.potrebno je u ovakve ustanove upucivati samo lica osudjena na duzevremenske kazne. Prva otvorena kazneno-popravna ustanova u Jugoslaviji osnovana je 1956. Ove ustanove najcesce imaju izgled manjeg sela sa nizom manjih zgrada poljskog tipa u kojima su smjestene spavaonice.psihopati.misljenja su podijeljena. Po trecem misljenju. Na osnovu izvjestaja referata i diskusije donesena je rezolucija o otvorenim kaznenopopravnim ustanovama u kojoj je dat snazan podstrek daljem razvijanju prakse osnivanja ovakvih ustanova. Vazan uslov za ocijenu pitanja da li odredjeno lice treba treba uputiti u otvorenu kazneno-popravnu ustanovu jeste njegova opservacija.doslo je do osnivanja ovakvih ustanova u svijetu.dok drugo obiljezje otkriva pravu sustinu ovih ustanova. Bitna obiljezja kazneno-popravnih ustanova 1. Prije svega potrebno je izvrsiti pravilan izbor osudjenika koji ce biti upuceni u ovakve ustanove.Zivot i rad u ustanov se odvijaju na bazi svjesne i dobrovoljne samodiscipline osudjenika Prvo obiljezje vise ukazuje na formalnu.a pozitivne ocjene i preporuke dovele su do velike medjunarodne afirmacije ovih ustanova. Zato je na Haskom kongresu istaknuto da je drugo obiljezje bitnije od prvoga. Neke kategorije osudjenika nisu pogodne za rezim povjerenja koji vlada u ovim ustanovama. Aktivnosti medjunarodnih organizacija u vezi otvorenih kaznenopopravnim ustanovama Otvorene kazneno-popravne ustanove su prvi put bile predmet raspravljanja sto se tice medjunarodnog kongresa. u Valturi kod Pule.ucionice. Vazna predpostavka za pravilno funkcionisanje kazneno-popravnih ustanova jeste i 22 .i slicno.… Pretpostavke za uspjesno funkcionisanje otvorenih kazneno-popravnih ustanova Pretpostavke su: duzina kazne. Kada je rijec o duzini izrecene kazne. duzina izrecene kazne ne treba da bude uopste mjerodavna.

Stalna mogucnost da pobjegne ili ucini neke nezadovoljne postupke. Najprihvatljivije misljenje je da otvorene kazneno-popravne ustanove ne treba locirati u samim naseljima. u pogledu rada i pravila. Postavlja se pitanje i koliki broj osudjenika treba da bude smjesten u jednoj kaznenopopravnoj ustanovi. dovodi do jacanja moralnih kocnica i socijalnog osjecanja.ovakve ustanove treba da budu locirane u naseljenjim mjestima.strucnog znanja i moralnih kvaliteta. 16. Zbog odredjene slobode koju uziva. 23 . tj. Razlozi za i protiv otvorenih kazneno-popravnih ustanova Kao glavni argument u prilog otvorenih kazneno-popravnih ustanova se istice da one prekidaju sukob izmedju osudjenoga i drustva. Postoje razlicita misljenja i u pogledu likacije ovih ustanova.ULOGA VASPITACA U RESOCIJALIZACIJI OSUDJENIH LICA PERMISIVNI I AUTORITATIVNI NACIN POSTUPANJA Pod permisivnim nacinom postupanja. Diskusije se vode i o vrsti rada. Osudjenici treba da se osposobljavju za zivot na slobodi . Milutinovic podrazumijeva davanje osudjeniku slobode da se ponasa po svojoj volji.pa ih treba obucavati industrijskim i zanatskim poslovima koji ih inace cekaju po izlasku iz zatvora. osudjeni osjeca moralnu obavezu da svojom sobstvenom voljom postuje drustvene i pravne norme.a po drugom misljenju otvorene ustanove treba locirati daleko od naselja. Na kongresu u Hagu zauzeto je stanoviste da taj broj ne bi terbalo da bude veci od 300.a u otovrenim putam dobrovoljne samodiscipline i pojacanih moralnih napora osudjenika. Zatim. lezi u tome sto se u ztvorenim ustanovama to postize putem direktne prinude.a ne suvise daleko od njih. Protivnici otvorenih kazneno-popravnih ustanova tvrde da ove ustanove anuliraju generalno-preventivo dejstvo. Po jednom misljenju.pa da ona uspjesno funkcionise.da sam odredi svoj nacin zivota i ponasanja.pri cemu mora da postuje minimalna normaitvna ogranicenja. Pristalice otvorenih kazneno-popravnih ustanova tvrde da je jedina razlika izmedju zatvorenih i otvorenih kazneno-popravnih ustanova. sto je od velikog znacaja za resocijalizaciju. istice se opasnost os bjekstva osudjenika.opsteg obrazovanja.Osoblje koje mora da raspolaze odredjenim nivoom kulture. opasnost da oni varse los utjecaj na stanovnostvo i mogucnost da cine krivicna djela nad stanovnistvom. jer sloboda koju uzivaju ne moze stimulativno djelovati da se uzdrze od vrsenja krivicnih djela.

Vaspitac mora da se uzdrzi od iznosenja svojih misljenja i treba samo da usmjerava razgovor tako da osudjeni pocne da mijenja svoje stavove i uvidja greske. Cilj ovakvog nacina tretman jeste nametanje osudjenom socijalno prihvatljivog ponasanja i poznatih socijalnih vrijednosti kako bi se on naviko da se ponasa tako i na slobodi. neusvaja ga. i neugodnosti koje mu stvara njegovo neprilagodjeno ponasanje. informativnoinstruktivni razgovor.odnosno u davanju osudjenom sugestija u pogledu toga kako treba da reaguje i postupa u odredjenim situacijama.neplanirani. ne moze se u potpunosti odbaciti ni nacin autoritativnog postupanja.bez svijesti o ispravnosti takvog ponasanja ili jos gore sa negativnom svijescu o ispravnosti takvog ponasanja. Medjutim.a ne mehanicki. Informativno-instrukcioni razgovor vode iskljucivo na direktan nacin. Ako se razgovor vodi na incijativu osudjenog primjenit ce se nedirektivan nacin. Jedini ispravni put u odnosu vaspitaca i osudjenoga je u tome da vaspitac pusti osudjenog da se slobodno ponasa u okvirima normativnog sistema i da osudjeni na jedan sponatan nacin u interakciji sa drugim osudjenicima. Kod planiranih razgovora neophodno je upotrijebiti nedirektivni nacin postupanja. U principu je prihvatljiviji permisivni nacin. DIREKTIVNI I NEDIREKTIVNI NACIN POSTUPANJA Ovi nacini postupanja vezani su za razgovore koje vaspitaci vode sa osudjenim licima. Pristalice autoritativnog nacina postupanja smatraju da osudjenog treba ograniciti u izboru ponasanja. Upotreba nedirektivnog nacina je veoma znacajna u prvim razgovorima jer tada osudjenik izrazito odbojan stav prema vaspitacu.a ako se razgovor vodi na incijativu vaspitaca primjenit ce se direktan nacin. Kod neplaniranih razgovora moguce je primijeniti i jedan i drugi nacin. tako da on postuje pravila zivota i rada u ustanovi iz uvjerenja.kao i njihove kombinacije. Po Obrizovicu(u nasoj literature) postoje 4 osnovna metoda postupanja sa osudjenicima: -metod uvjeravanja. Pristalice permisivnog nacina postupanja polaze od toga da osudjeno lice ne treba prisiljavati na konformisticko ponasanje. U tom smislu Nikolic razlikuje tri vrste razgovora: planirani.ali u cilju stvaranja lazne slike o 24 .Pod autoritativnim nacinom postupanja podrazumijeva se vrsenje socijalizacije licnosti osudjenika kroz ogranicavanje slobodnog izbora ponasanja. Takvo ponasanjen nevodi ciljevima istinske resocijalizacije. Direktivni nacin postupanja se sastoji u davanju naloga i uputstava osudjenom kakao da se ponasa.ovog pusta da sam iznosi svoje probleme i da dolazi do njihovih rjesenja bez izrazavanja sopstvenog misljenja. Koji ce nacin biti primjenjen zavisi od vrste razgovora.koji se sastoji u ubjedjivanju osudjenog u ispravnost odredjenog ponasanja. buduci da je cjelokupan tretman prema osudjenom treba da bude zasnovan na ideji povjerenja u covijek. Nedirektivan nacin postupanja se sastoji u tome sto vaspitac u toku razgovora sa osudjenim.zato sto iskustvo pokazuje da on uvijek tezi izboru koji je asocijalan. Ostaje kao zakljucak da jeda i drugi nacin mogu biti opravdani. jer ga osudjeni u sustini odbacuje tj. postane svjestan svojih teskoca.

To mogu biti npr.pohvaljivanje. To se moze postici sa sledecim sredstvima: davanje objasnjenja i davanje primjera. Rad osudjenika treba nagraditi. udaren temelj modrenim koncepciama o osudjenickom radu.koji nisu istrajni u pozitivnom ponasanju.i da to pravo ne mogu izgubiti cak ni osudjivanjem na kaznu lisenja slbode.kaznjavanje.ali ne u istoj mjeri u kojoj se takav rad nagradjuje van kazneno-popravne ustanove. Najvaznije sredstvo navikavanja je vjezbaje.na 9-tom kongresu se raspravljalo o radu osudjenika.prijetnja. Nenagradjeni rad osudjenik ne bi osjetio kao drustveno koristan rad.se sastoji u budjenju unutrasnje snage kod osudjenog da se ponasa na drustveno koristan nacin.sebi. I nenagradjeni rad bi imao negativno psihicko dejstvo na osudjenike. Poslije prestanka rada Medjunarodne komisije pitanje rada su nastavili diskutovati UN gdje je na I Kongresu koji je odrzan u Zenevi 1955.opomena.ocjenjivanje. Ovakva situacija je trajala sve dotle dok shvatanje o odmazdi kao svrsi kaznjavanja je zamjenjeno shvatanjem o resocijalizaciji kao svrsi kaznjavanja. Odlikovao se velikom surovoscu koja je bila motivisana kaznenim efektima koji su se kroz rad htjeli postici(npr. Ako se putem rada hoce djelovati u pravcu socijalne rehabilitacije osudjenika.takmicenje(koje moze biti gurpno ili pojedinacno).zabrana. -metod navikavanja. Prihvacena je koncepcija da osudjenici kao i svi drugi ljudi imaju pravo da rade. 25 .naredjivanje.onda on mora osjetiti drusvenu korist svog rada.oznacava ucenje i osposobljavanje osudjenog da obavlja odredjene pozitivne radnje bez velikog angazovanja svjesti i volje. Tu je rijec o osudjenicima cija svijest nije dovoljna da ih navedena socijalno prihvatljivo ponasanje. Tu je obicno rijec o osudjenicima koji su slabovoljniji. Od ukupnih 12 kongresa koje je organizovala Medjunarodna komisija za krivicno pravo i kaznene zavode. -metod podsticanja.nagradjivanje.kulturne navike.… Sredstva posticanja su: obecanje.koji nemaju unutrasnjih motiva za odredjene pozitivne aktivnosti.uradnost i tacnost…. Sredstva koja se koriste su:kontrola. RAD OSUDJENIH LICA KAO METOD RESOCIJALIZACIJE OSUDJENIH LICA Rad je u samom pocetku smatran kao kazna. 17.beskoristan rad). donijeta je rezolucija u kojoj je sadrzana preporuka o ukljucivanju osudjenickog rada u nacionalnu privredu.radnje. Na II(drugom)Kongresu u Londonu 1960. -metod sprjecavanja i prisiljavanja Ovo su mejre koje se primjenjuju prema osudjenicima koji imaju takve poremecaje u svom ponasanju da se redovnim metodama postupanja sa njima ne mogu navesti na postovanje normativnog sistema.

sastoji se u tome sto privatni poslodavac narucuje od kazneno-popravne ustanove odredjenu vrstu i kolicinu proizvoda i zato daje svoju sirovinu. To je potrebno i da bi se osposobili da rade na istim postrojenjima na kojima ce raditi i po izlasku iz zatvora. • • • Sistem rada po jedinici proizvoda.koji potpuno upravlja njihovim radom i vrsi nadzor nad njima. Tretman prema osudjenicima je kod ovakvog sistema potpuno zapostavljen. I ovaj sistem sa gledista resocijalizacije ne zadovoljava jer je cjelokupna organizacija rada prilagodjena potrebama sto efikasnijeg eksploatisanja osudjenicke radne snage. Uprava kazneno-popravne ustanove sama organizuje proizvodnju.nego i u pogledu tehnoloske opreme za rad.jer se ona ne mora finansijski angazovati. Poslodavac placa drzavi odredjenu sumu novca na ime zakupnine. s’tim da on sam vrsi investivcije u opremu kazeno-popravne ustanove. po drugoj varijanti uprava stavlja cjelokupan broj osudjenika na raspolaganje privatnom poslodavcu. • Sistem ugovora.pojacana eksloatacija je i kod • • 26 .tako da privatni poslodavac nema nikakvih kontakata sa osudjenicima. Ovakva organizacija osudjenickog rada je najrentabilnija i najjeftinija za drzavu.sastoji se u tome sto drzava ustupa odredjeni broj osudjenika privatnom poslodavcu. Kod ovog sistema moguce su dvije varijante po prvoj varijanti uprava kaznenopopravne ustanove odredjuje samo grupu osudjenika za rad kod privatnog poslodavca.nema nikave obuke osudjenika niti njihovog strucnog osposobljavanja.i to ne samo u pogledu higijensko-tehnicke zastite na radu. Ovaj se sistem pokazao dobrim jer postoji mogucnost obucvanja osudjenika od strane spolja angazovanih strucnjaka.sastoji se u tome sto se osudjena lica stavljaju na raspolaganje privatnom poslodavcu.Drustvo je obavezan da osudjenicima pruzi iste ili bar slicne uslove u odnosu na uslove rada na slobodi. Osudjenici rade za racun poslodavca i pod njegovim su nadzorom. o cemu sa poslodavcem zakljucuje poseban ugovor. ORGANIZACIJA RADA U KAZNENO-POPRAVNIM USTANOVAMA Sistem u kojima ucestvuje privatni interes • • Sistem zakupa. Medjutim.

Potrebno je pratiti osudjenog na samom pocetku njegovog rada na izabranom radnom mjestu i ocjeniti da li je izbor pravilno izvrsen. Neke drzave se kod ovog sistema orijentisu na manje slozenu proizvodjnu da ne bi angazovale spolja radnu snagu sto bi poskupilo proizvodnju.a na otvorenom prostoru i cistom vazduhu.s’tim sto proizvodnju orijentise na one artikle koji su potrebni javnoj sluzbi. Ima dobru stranu sto obezbjedjuje obavljanje radova od opste koristi.jer je asortiman proizvodnje dosta siri. Za osudjenike je ovaj sistem bolji od prethodnih.treba da pokaze proizvode privredne jedinice ukazujuci na njihov drustveni i ekonomski znacaj. Sistem rada za potrebe drzave.sastoji se u tme sto se osudjenici upucuju na rad u neko preduzece u mjestu gdje se nalazi nalazi kazneno-popravna ustanova.sastoji se u tome sto drzava kompletno organizuje rad u kazneno-popravnoj ustanovi.odnosno radionicu.a takodje i sama prodaje svoje prozvode. Medjutim.potrebno je 27 .osudjenika treba da upozna sa mjerama zastite na radu i njihovom upotrebom. Privatni preudzimac ima korist kao i u drugima sistemima.interese i sposobnosti.njegova snalazljivost u poslu ne mora zavisiti samo od njega. • • • ODREDJIVANJE RADNOG MJESTA I UVODJENJE OSUDJENOG LICA U RAD Kao glavne kriterije za ocjenu pitanja da li odredjeno radon mjesto odgovara licnosti osudjenika traba uzeti njegove sklonosti. Sistemi u kojima ne ucestvuje privatni interes • Sistem rada za racun drzave. Rad u preduzecu na slobodi. po pravilu.kod njih se pojavljuje problem da li im treba dati radno mjesto koje odgovara radnom mjestu na kome su radili prije dolaska u zatvor. Od presudnog znacaja je uvodjenje u posao. Ovo se najcesce upraznjava pred kraj izdrzavanja kazne radi pripremanja osudjenog za zivot na slobodi. Problemi su slozeniji ako osudjenik nema profesionalne orijentacije i ne zna sta bi zelio da radi ili negativni stav prema radu. treba da pokaze osudjenom pogon.jer njih ne treba “uciti radu”. Glavni kriterijumi za ocjenu su: zainteresovanost.ovog moguca narocito onda kada drzava hoce da nadoknadi dobit koju nije ostvarila prilikom smanjenja porudzbina ili za vrijeme dok porudzbina nije bilo.na ovo pitanje treba dati pozitivan odgovor. Prilikom uvodjenja osudjenog na radno mjesto bilo bi korisno postupiti na sledeci nacin:rukovodilac pogona treba najprije da se obrati osudjenom sa nekoliko ljudskih rijeci. Sistem javnih radova.ovdje drzava sama organizuje rad i poizvodnju u kazneno-popravnoj ustanovi.pa je moguce izabrati posao koji najvise odgovara sklonostima i sposobnostim osudjenika.zalaganje i snalazljivost.sastoji se u angazovanju osudjenika na raznim javnim radovima. Dok su zalaganje i zainteresovanost okolnosti koje zavise od samog osudjenog.odredjivanje radnog mjesta nema veceg uticaja na njihovu resocijalizaciju putem rada. Kada je rijec o intelektualcima.treba da mu pokaze prostoriju u kojoj ce raditi.jer placa jeftinije nego na slobodnom trzistu.

d) Princip postavljanja zahtjeva uz istovremeno postovanje covjeka.da se stara o skolovanju i ponasanju osudjenog.autoritet proizilazi iz ugleda i dostojanstva licnosti vaspitaca. Takodje je psiholoski veoma povoljno da se osudjeni upozn sa drugim osudjenicima iz radionice. Autoritet ne treba da bude stalno prisutan u odnosima vaspitac-osudjeni. g) Proces prevaspitanja treba da bude sistematski i postupan: cjelokupan tretman prema osudjenom licu treba da bude zasnovan na 28 .iskustvo pokazuje da i najokorjeliji zlocinci imaju potrebu da pokazuju i svoje dobre osobine.da prati rad osudjenog lica.pojedinca prema pojedincu. Ove akcije vaspitac mora da preduzima zavisno od psihofizicke i biopsihicke strkture osudjenog. Ovaj metod se mora permanentno sprovoditi tokom cijelog boravka osudjenog u zatvoru i moze biti prisutan i kod primjene drugih metoda.jer se time izrazava vjerovanje u to d ace on sa uspjehom ispuniti te zahtjeve. Vaspitac je duzan da djeluje na svijest osudjenog i da u njoj budi snagu za odredjene aktivnosti.obavezama i odgovornostima.da prikuplja podatke o osudjeno koji mogu biti od znacaja za davanje uslovnog otpusta.pomilovanja.Makarenko je stajao na stanovistu da osudjenom treba postavljati sto vise zahtjeva uz izrazavanje sto veceg postovanja prema njegovoj liznosti.Ogrizovic istice da se vaspitac mora rukovoditi sledeci principima: a) Princip poznavajna licnosti osudjenog. c) Princip autoriteta. Prilikom obavljanja individualnog rada. Upravo se u zahtjevima ogleda i postovanje licnosti osudjeog. i oni pokazuju izvjesna osjecanja svog morala tako da nema toliko pokvarenih ljudi da u njima ne bi bilo prisutno bar nesto ljudsko. Individualni rad je put kojim se osudjeni vodi u procesu resocijalizacije.da priprema osudjenog za povratak u drustvo.upoznati osudjenog sa njegovim pravima . da prati odnose osudjenog sa porodicom. Taj put ide kroz odnose pojedinca prema kolektivu. Autoritet ne treba upotrebljavati da bi se osudjeni naveo da nesto ucini ili da se uzdrzi od nekog ponasanja.INDIVIDUALNI RAD VASPITACA SA OSUDJENIM LICIMA Ovaj metod se smatra najvaznijim metodom resocijalizacije osudjenih lica. Naglasavanje autoriteta ne bi trebalo biti cesto jer se u tom slucaju on postepeno gubi.da mu se stalno daju objasnjenja.ukazuje na zadatke i probleme 18.prvo upoznavanje licnosti osudjenog moguce je izvrsiti kroz dokumenta. e) Proces prevaspitanja mora biti idejno-politicki usmjeren: ovaj princip znaci da vaspitanje osudjenog mora biti u skladu sa opstim principima vaspitanja u nasem drustvu.pojedinca prema amom sebi. Popovic istice da je prvi zadatak vaspitaca da upozna licnost osudjenog. b) Princip povjerenja u covjeka. f) Proces prevaspitanja mora biti svjestan i aktivan: osudjeno lice mora biti svjesno sta je cilj njegovog boravka u kazneno-popravnoj ustanovi.….a zatim u toku njegovog boravka u prijemnom odjeljenju..

odredjenom sistemu. • • Vazan uslov je i kvalifikacija penitensijarnog radnika koji rukovodi grupom. -da se pocne sa gurpnim radom pa da se zatrazi od osudjenika da se dobrovoljo prijave za rad u grupi. h) Potrebno je ostvariti jedinstvo svih vaspitnih uticaja: Odnos prema osudjenom moze da se mijenja.jer neki ljudi se lakse opustaju uz prisustvo drugih. Razgovori treba da budu spontani i da se vode o svim zivotnim pitanjima.ali moze biti veci ili manji. • Drugi uslov jeste povjerljivost. Sesije treba da se odrzavaju jednom nedeljno i da traju 45minuta do 1. Kroz ove razgovore osudjeni emocionalno sazrijeva.sa stolicama postavljenim u krug. USLOVI KOJI UTICU NA USPJEH GRUPNOG RADA • Jedan od vaznih uslova je dobrovoljnost.ali ne smije biti promjenjljiv.da bi se ucesnici gledali lice u lice. Optimalan broj ucesnika u razgovoru je 12. -da se prethodno razgovara sa osudjenicima i da im se predoci sta grupni rad znaci. Po Miticu postoje tri mogucnosti da se ova dobrovoljnost obezbjedi: -da se bez prethodnog obavjestenja pozovu svi osudjenici na sastanak grupe i da im se predoci da na sledece sastanke nisu obavezni da dolaze.ona treba da bude od pocetka do kraja rada u istom sastavu. Zatvorenost i homogenost je sljedeci uslov.5 sat. Efekti ovakvog razgovora mogu biti veoma visoki.a to nesumnjivo doprinosi jacanju njegove vezanosti za drustvo i zelje da bude koristan clan. U njoj treba da bude dozvljeno pusenje i ponasanje koje ce dovesti do opustanja osudjenika. To znaci da mjere koje se preduzimaju radi vaspitanja treba da slijede jedna iza druge po jednom logicnom redu. Svi ucesnici u rzgovoru imaju osjecaj potrebe da razumiju drugog i da mu pomognu. Smatra se da zbog uspostavljanja i odrzavanja potrebne emotivne komunikacije i odnosa povjerenja medju clanovima grupe. • Odrzavanje kontinuiteta u odrzavanju sesija. 29 .sto ce mu omoguciti da se u buducnosti lakse suocava sa problemima. GRUPNI RAD SA OSUDJENIM LICIMA KAO METOD RESOCIJALIZACIJE 19. Rukovodilac traba da bude prijateljski raspolozen i da blago usmjerava tokove razgovora u pozeljom pravcu. Prostorija u kojoj se razgovori odrzavaju treba da bude van paviljona za stanovanje osudjenika. Grupni rad se obavlja sa relativno malim brojem lica.pa da se potom pribavi njihov pristanak za ucesce u grupi. Rad sa osudjenim licima mora biti i postupan. To znaci da penitensijarni radnik koji vodi grupu ne smije niti koristiti niti drugom saopstavati cinjenice koje je saznao u toku vodjenja razgovora.

a gurpnu psihoterapiju samo psihijatar ili psiholog. Prema Harisonu razlika je u tome sto grupno sajetovanje nema za cilj vecu izmjenu licnosti. Pitanje da li su sva lica pogodna za gurni rad. Kod grupne psihoterapije glavni je cilj da se pronadju uzroci promjene licnosti do u djetinjstvo. - .vec samo razvijanje latentnih snaga krivca pomocu zdravih i konstruktivnih ljudskih odnosa. Ima i misljenja da nema nikakve razlika.nego se kod te grupe zadovoljavamo odstarnjivanjem samih simptoma.a druga dubinska.dok Bosnjak istice da nisu sposobni da se adaptiraju na rezim grupnog rada lica koja su izrazito anksiozna. VRSTE GRUPNOG RADA U teoriji i praksi se govori o dvije vrste grupnog rada: . Fenton istice da gurpno savjetovanje moze voditi bilo koji penitensijarni radnik.a po drugima cak ni nastavnik nije sposoban da vodi grupu bez dodatnog obrazovanja.grupnom savjetovanju i . Fenton smatra da su sva osudjena lica pogodna za grupni rad.Prva terapija je povrsinska.• Po nekima to moze biti svaki radnik. - 30 .depresivna ili agresivna. Postavlja se pitanje u cemu je razlika? Prema Misicu kod grupnog savjetovanja ne ide se za generickim tumacenjem same neuropatske licnosti.grupnoj psihoterapiji.ipak ovaj metod resocijalizacije osudjenih lica treba nazvati jednim imenom-grupnim radom. Mitic predlaze da bez obzira na razlike koje mogu postojati dubini zahvata.

31 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful