Rashladni ureaji

Rashladni ureaji svoj rad zasnivaju na prirodnoj osobini plina, ta osobina je da se plin grije kada se sabija (prelazi iz plinovitog u teno agregatno stanje), a hladi kada se iri (prelazi iz tenog u plinovito agregatno stanje). Rashladni ureaji su projektovani i proizvedeni da garantuju maksimalan kvalitet u hlaenju razliitih vrsta proizvoda u reimu rada od +10 do -30C, za razliite temperaturne reime a prema zahtevima tehnologije hlaenja proizvoda. Pored standardnih rashladnih sistema ovih proizvodimo i rashladne sisteme specijalne namene. Rashladni ureaji, osim za skladitenje hrane i pia, koriste i za uvanje lijekova, hemikalija itd. Nia temperatura usporava hemijske reakcije i bioloke procese koji dovode, primjerice, do pokvarene (i tako nejestive) hrane i neupotrebljivih hemikalija. Rashladni ureaji se koriste u: Domainstvima Prehrambenoj industriji Trgovakim objektima Ugostiteljskim objektima Industriji lijekova Hemiskim industrijama Klima ureaji kao specijalna vrsta rashladnih ureaja se koristi za klimatizaciju prostora. Klimatizacija je proces pripreme vazduha u svrhu stvaranja odgovarajueg stepena ugodnog za boravak ljudi, ali i drugih ivih bia.

Princip rada rashladnih ureaja

Proces hlaenja se odvija na sledei nain: Kompresor sabija rashladni fluid (freon) iz prostora nieg pritiska u prostor vieg pritiska, odnosno uzima fluid iz isparivaa i sabija ga u kondenzator. Prilikom sabijanja rashladni fluid, njegov pritisak se poveava a samim ti dolazi do zagrijavanja fluida. Tako zagrijan gas prolazi kroz sua-filter, koji upija vlagu i sakuplja neistoe iz fluida. Nakon to proe kroz filter-sua rashladni fluid prolazi kroz kapilarnu cijev ili ekspanzivni ventil (zavisno od izvedbe i rashladnog kapaciteta rashladnog ureaja). Nakon toga fluid ulazi u veliki prostor isparivaa, gdje njegov pritisak naglo pada i dolazi do hlaenja okolnog prostora, odnosno dolazi do oduzimanja toplote okolnome prostoru. Rashladni fluid nakon to izvri proces hlaenja u isparivau, ponovo odlazi u kompresor gdje se nastavlja proces cirkulisanja fluida u rashladnom ureaju.

Dijelovi rashladnog ureaja

Rashladne instalacije su smjetene u metalno (limeno) kuite koje je obloeno stiroporom ili pur pjenom. Dijelovi rashladnog ureaja sloeni su prema redosledu funkcionisanja: Kompresor-elektomotor (ili neki drugi pogon) sa mogunou cirkulisanja plina u sistemu. Kondenzator-sistem cijevi (slian hladnjaku automobila) u kojem se plinu poveava pritisak, i plin se (kondenzuje) pretvara u teno stanje.(pri ovom procesu plin se grije). Sua plina i filtera -tean plin prolazi kroz sua plina. Sua je ispunjen silikagelom i ima funkciju upijanja vlage iz freona. Ekspanzijoni ventil ili kapilara- spreavaju naglo irenje plina, tako da plin doe do isparivaa u tenom stanju. Ispariva-nakon sto plin proe kroz uzak kapilar, dolazi do prostora isparivaa gdje njegov pritisak naglo pada, pri emu se hladi i njegov okolni prostor. Ureaji za regulisanje i upravljanje: o Presostat o Termostat o Higrostat Kompresor je glavni dio svakog rashladnog ureaja. Pod pojmom kompresor podraumijevamo takve maine u kojima se troi mehaniki rad da bi se obavi proces sabijanja gasa. Kompresor sabija gas iz prostora nieg pritiska u prostor vieg pritiska. Zahvaljujui njemu rashladno sredstvo cirkulie i mijenja agregatno stanje. Po svojoj konstrukciji kompresori mogu biti : klipni kompresor. rotacioni kompresor. vijani kompresor. centrifugalni (turbo) kompresor. Svaki od njih ima prednosti i mane, a iskustvo u radu sa njima im je odredilo oblast primjene. Najrazliitije konstrukcije i veliine kompresora nalaze se u rashladnom postrojenju, tu je on najbitni, najskuplji i najkomplikovaniji ureaj. Rashladni kapaciteti kompresora moe da bude: Mali- do 50 kW Srednji od 50 do 500 kW Veliki-vei od 500 kW Uloga kompresora koga pokree motor u rashladnom sistemu je da sabija gas (paru rashladnog fluida) na vii pritisak. Takav gas odlazi u kondenzator gdje se gdje se odvija proces hlaenja nekim sekundarnim sredstvom. Sabijeni gas se hladni i kondenzuje na taj nain da se odvodi toplota. Kondenzatori su izmjenjivai toplote u kojima se kondenzuje para rashladnog fluida, koju sabija kompresor. U kondenzatoru, dok se sabija para rashladnog fluida dolazi do procesa oduzimanja toplote od rashladnog fluida.

Proces oduzimanja toplote od rashladnog fluida moemo podijeliti u tri faze: prva faza predstavlja hlaenje pare do temperature kondenzacije, to jest do temperature pri kojoj se moe izvriti kondenzacija. Za ovaj proces je potrebno 3% povrine kondenzatora. drugu fazu ini sam proces kondenzacije. Za ovaj proces je potrebno oko 77% povrine kondenzatora. treu fazu procesa predstavlja podhlaivanje tenog rashladnog fluida, to jest sniiti temperaturu tenog rashladnog fluida, ispod temperature kondenzacije. U zavisnosti od naina odvoenja toplote od kondenzatora, odnosno od toga da li se hladi vodom ili vazduhom postoje: vodom hlaeni kondenzator vazduhom hlaeni kondenzator vodom i vazduhom hlaeni kondenzator Sua pilina i filter su najee jedna komponenda u rashladnom sistemu, koja je konstruisana tako da vri dvije radnje istovrameno: upija vodu iz rashladnog fluida. filtrira rashladni fluida. Tako kada govorimo o suau plina odnosno filteru, moramo da govorimo kako da su to dvije nezavisne komponente. Sua plina uklanja vodu iz instalacije, postavlja se u tene vodove (vodove kroz koje tee rashladni fluid) izmau kondenzatora i ekspanzionog ventila (kapilare). Ispunjava se nekim higroskopnim materijalom (materijalima koji mogu da upiju vodu). Npr: silikagel, alumogel, molekularna sita, itd. Materijal za apsorbovanje vode ima sposobnost regeneracije koja se postie zagrijavanjem, iako je to ponekad oteano zbog prisustva ulja. Na tijelu suaa nalaze se prikljuci za ulaz i izlaz tenog rashladnog fluida. Filter slui da onemogui protok vrstih estica (pijeska, re) u komponente rashladnog ureaja, posebno u radni prostor kompresora i ekspanzionog ventila (kapilare), jer moe doi do taloenja tih sitnih estica i blokiranja rada odreenih komponenti u rashladnom ureaju. Filteri se postavljaju tako da rashladni fluid tee kroz njih, a estice iz rashladnog fluida se mehaniki zaustavljaju, najee vieslojnim mreicama i sitima od sitnih metala (azbestne tkanine ili drugih materijala, zavisno od vrste rashladnog fluida). Kod veih rashladnih filtera mreice i sita se lako mijenjaju, dok je kod manjih filtera to nepraktino i neisplativo. Ekspanzivni ventili je veoma vaan element rashladne instalacije. On zatvara ili usporava protok rashladnog fluida, i proporcijonalno ga regulie kroz ispariva u zavisnosti od toplotnog optereenja isparivaa, odravajui priblino konstantan protok fluida. Promenljivost protoka rashladnog fluida poveava iskorienost isparivaa, zbog bolje okvaenosti unutranje povrine. ime se omoguava pravilan i bezbjedan rad rashladnog ureaja. Ovaj element se koristi u rashladnim postrojenjima sa klipnim kompresorom i sa

suvim isparivaom kao i u postrojenjima sa vie isparivaa, pri temperaturama od -50 C do 0 C. Dijelovi ekspanzionog ventila: termostatski element kuite ventila vreteno ze podeavanje cijev za spoljnje izjednaenje pritiska odvojena izlazna prigunica komplet prigunica osjetljivi element kapilarna cijev Ispariva je element rashladnih instalacija u kome isparava teni rashladni fluid, oduzimajui toplotu mediju koji treba da se hladi (vodi ili vazduhu), to je i svrha kompletnog rashladnog sistema. U isparivau rashladnom fluidu pritisak naglo pada, i on poinje da hladi odnosno da oduzima toplotu drugom mediju. Isparavanje se vri u cijevima ili preko cijevi isparivaa. U isparivau se odvija nekoliko procesa: srtujanje fluida isaprvanje fluida prelazak toplote Imamo 3 osnovna ureaja za regulisanje i upravljanje, presostat, termostat i hidrosta. Presostati su elektrini prekidai koji u zavisnosti od pritiska zatvaraju ili otvaraju strujno kolo, a postavljaju se kao elementi za regulisanje i zatitu. U zavisnosti od veliine pritiska, razlikujemo presostat niskog i presostat visokog pritiska, kao i diferencijalni presostat. Elektrini kontakti su su postavljeni tako da pri odreenom pritisku ili razlici pritiska strujno kolo prekida ili zatvara. Presostat koji obavlja funkciju zatite, proizvode se sa dodatnim kontaktom za ponovno ukljuenje (reset) Termostat je elektrini prekida koji u zavisnosti od temperature prekida ili zatvara strujno kolo. Termostat regulie rad mnogih ureaja u rashladnoj postrojenju, npr: elektromotor, kompresor, magnetnih ventila, ventilatora. Termostat je konstruisan tako da je njegov mehanizam preko kapilarne cijevi spojen sa davaem (osjetljivim elementom) koji je izveden kao mali rezervoar u kome se nalazi tenost ili gas. Dava je privren uz objekat kojem mejeri temperaturu, u zavisnosti da li temperatura raste ili opada fluid u davau e se iriti ili skupljati. Te promjene preko kapilarne cijevi e pokrenuti mehanizam koji e otvoriti ili zatvoriti strujno kolo. Higrostat je elektrini prekida koji prekida i zatvara strujno kolo u zavisnosti od relativne vlanosti vazduha. Princip rada im se zasniva na upotrebi soli i rastvora od ije vlanosti zavisi elektrina provodnost. To jest koliina vlage u vazduhu menja vrijednost elektrinog otpora. Poveanjem vlanosti se poveava struja koja zagrijava rastvor soli, auru i otporniki termostat, koji je redno povezan sa promenjivim otpornikom u jednoj grani Vitstnovog mosta u kuitu higrostata, preko koga se podeava odgovarajua vlanost. Dobijeni inpuls preko pojaivaa i releja aktivira kontaktni mehanizam koji zatvara strujno

kolo nekog elementa od ijeg rada zavisi relativna vlanost u komori, gdje je higrostat postavljen.

Rashladni fluidi
Eer Ves je 1913. godine po prvi puta upotrebljava monoklormetan kao radnu materiju u rashladnom ureaju. Dvadesetih godina prolog vijeka zapoinje serijska proizvodnja rashladnih ureaja sa monoklormetanom ili sumpor-dioksidom kao radnom materijom. Freoni 1945.godine postaju najznaajnija radna materija u rashladnoj tehnici, i zadrava se do danas. Rashladni fluid je radan materija koja cirkulie u postrojenju za hlaenje i od ije promjene agregatnog stanja direktno zavisi proces hlaenja. Da bi rashladni ureaj to vei efekt, fluid mora da ispuni odreene termike, fizike i hemijske uslove. Rashladni fluid treba da ima sledee osobine: veliku toplotu isparavanja specifina toplota tenosti treba da bude to manja potreban rad sabijene pare fluida treba da bude to manji kritina temperatura fluida treba da bude vea od maksimalne temperature kondenzacije ako je specfina zapreminska rashladna sposobnost vea, manje su dimenzije cijelog sistema ako je koeficijent provoenja toplote kroz fluid i koeficijent prelaza toplote izmeu fluida i metalnih zidova kondenzatora vei, smanjuje se dimanzija kondenzatora temperatura smrzavanja treba da bude nia od najnie temperature koja moe da nastane u maini pritisci kondenzacije i isparavanja treba da budu pogodni, pritisak kondenzacije to nii pritisak isparavanja to vii. da nije zapaljiv da nije otrovan kontrola isticanja fluida treba da bude laka i jeftina da se fluid lako mea sa uljima za podmazivanje da ima stabilan hemijski sastav da ima to manju viskoznost da nema korozivno dejstvo na metale i zaptive metale, kao ni tetno dejstvo na namirnice u sluaju da doe do isticanja. da nije skup

Vrste rashladnih fluida

Amonijak(NH3) je bezbojan gas otrog mirisa. Vee koliine amonijaka tetno djeluju na zdravlje. Hemijski je stabilan do temperatura 150-200C. Zapaljiv je i ako ga ima u vazduhu u veim koliinama (16-26%) moe da eksplodira. Pritisci su, pri normalnim uslovima rada povoljni i kreu se od 3 do 12 bara. Danas se koristi u rijetkim sluajevima. Ugljen-dioksid (CO2) je gas bez boje i mirisa. Nije otrovan ni zapaljiv. Ima visoke pritiske isparavanja i kondenzacije (20-75 bara) to uz nisku kritinu temperaturu od 31C predstavlja glavne nedostatke. Zbog svoje neotrovnosti i nezapaljivosti koristi se u prostorijama za klimatizaciju i u ureajima za hlaenje u prehrambenoj industriji. Danas se koristi u rijetkim sluajevima. Sumpor-dioksid (SO2) je otrovan gas, bez boje, otrog mirisa. Nije zapaljiv, sa vodom stvara sumpornu kiselinu, to stvara niz tehnikih problema. Ispariva i kondenzator su kod ureaja sa SO2 obino izraeni od bakra. Metilhlorid (CH3Cl) se uprkos odlinim termodinamikim osobinama i jednostavnoj i jeftinoj proizvodnji rijetko upotrebljava prvenstveno zbog, svoje velike toksinosti i zapaljivosti pri veim koliinama. Freoni su rashladni fluidi dobijeni hlorisanjem ili fluorisanjem uglavnom zasienih ugljovnodonika. Osnovne sirovine za proizvodnju freona su: metan, etan, propan, butan. Postoje razliite vrste freona: R12, R134, R22, R407, R404, R410. Izo-butan ((CH3)3 CH) njegova oznaka je R600. Koristi se u ureajima nove generacije, zbog male koliine, niske cijene i ekoloki je prihvatljiv. Ali takoe u veim koliinama Izo-butan je zapaljiv.