Pojam realne funkcije dvije i više realnih promjenljivih

Neka je skup X podskup skupa R
2
, a R Y _ . Kako su elementi skupa X , u tom slučaju uređeni
parovi, tada je funkcija f pravilo po kome se svakom uređenom paru realnih brojeva iz X
pridružuje tačno jedan realan broj iz Y . U tom slučaju f je realna funkcija dvije realne promjenljive.
Ukoliko je
n
R X _ , a R Y _ , tada je funkcija realna funkcija n realnih promjenljivih,
jer su elementi skupa X u tom slučaju uređene n -torke realnih brojeva
Cobb-Douglasova funkcija proizvodnje daje zavisnost količine proizvodnje Q od uloženog rada
L i kapitala K . Ova funkcija je oblika
,
gdje je 0 A> neka fiksna konstanta, a 0 1 o < < je dati parametar.
Ekonomsko značenje parametra o je slijedede: ukoliko se u proizvodnju uloži 1% više rada, tada de
se nivo proizvodnje povedati za približno % o . Ukoliko se u proizvodnju uloži 1% više kapitala, nivo
proizvodnje de se povedati za približno
( ) 1 % o ÷ .
1
1
A L K Q
o o ÷
· · =
Iz ove jednačine mogude je odrediti K kao funkciju od L, konstante A i željenog nivoa proizvodnje
1
Q . Dobijena funkcija zove se izokvanta, za dati nivo proizvodnje.
Ukoliko želimo da povedamo proizvodnju na nivo od
2
Q jedinica proizvoda, tada rješavanjem
jednačine
1
2
A L K Q
o o ÷
· · = možemo odrediti izokvantu za nivo proizvodnje od
2
Q jedinica
proizvoda. Ukoliko ove izokvante prikažemo grafički, vidjet demo da se one ne sijeku i da je druga
izokvanta "iznad" prve.
Nivo linija funkcije
( ) , z f x y = na nivou C (gdje je C neka konstanta) je funkcija jedne
promjenljive implicitno zadana jednačinom
( ) , f x y C = . U nekim slučajevima je iz jednačine
( ) , f x y C = mogude eksplicitno odrediti y kao funkciju od x , dok u nekim drugim to nije mogude.
Grafici nivo linija za dva različita nivoa se ne sijeku.
Izokvanta je specijalan slučaj nivo linije funkcije dvije promjenljive.




: f X Y ÷
( )
1
, Q Q L K A L K
o o ÷
= = · ·
Kriva indiferencije
Još jedan specijalan slučaj nivo linije funkcije dvije promjenljive koji se javlja u ekonomiji je kriva
indiferencije.
Ranije smo vidjeli da kriva indiferencije predstavlja krivu sa osobinom da je potrošač jednako
zadovoljan svakom kombinacijom
( ) , x y dobara x i y koje se nalaze na toj krivoj. Zapravo, kriva
indiferencije je nivo linija funkcije zadovoljstva potrošača
( ) , u x y , na određenom nivou
zadovoljstva.
Na primjer, ako je sa
( ) ( )( ) , 2 1 1 u x y x y = ÷ ÷ data funkcija zadovoljstva potrošača dobrima x i y ,
tada je jedna kriva indiferencije npr. nivo linija ove funkcije zadovoljstva na nivou zadovoljstva 4 u = .
Njena jednačina je data sa
( )( ) 2 1 1 4 x y ÷ ÷ = , odakle, nakon rješavanja dobijamo da je
4
1
2 1
y
x
= +
÷
. Grafik ove funkcije za
1
2
x > je on upravo onog oblika koji se očekuje od krive
indiferencije.
Pojam parcijalnog izvoda prvog reda funkcije dvije promjenljive
2. Ukoliko želimo da odredimo brzinu promjene naše funkcije u odnosu na promjenu varijable y ,
tada demo fiksirati varijablu x , tj. smatrat demo da je
0
x x = , i ispitati da li postoji (i čemu je jednak)
limes
0 0 0 0
0
( , ) ( , )
lim
y
f x y y f x y
y
A ÷
+ A ÷
A

Ukoliko ovaj limes postoji, tada je po definiciji taj imes jednak prvom parcijalnom izvodu funkcije
( , ) z f x y = po varijabli y u tački
0 0
( , ) x y i pišemo
' 0 0 0 0
0 0 0 0
0
( , ) ( , )
lim ( , ) ( , )
y
y
f x y y f x y f
x y f x y
y y
A ÷
+ A ÷ c
= =
A c

Ukoliko imamo neku ekonomsku funkciju dvije promjenljive možemo smatrati da se jedna
promjenljiva nalazi na istom nivou i posmatrati kako se mijenja naša funkcija s promjenom druge
promjenljive. Brzina te promjene je marginalna funkcija date funkcije, a ona zapravo predstavlja prvi
parcijalni izvod te funkcije po posmatranoj promjenljivoj.
Porast proizvodnje po jedinici porasta ulaganja faktora rada L jednak je
Q
L
A
A
. Ukoliko pustimo da
0 L A ÷ , pribižavamo se početnom vremenskom trenutku. Upravo je granična
produktivnost faktora L
Ukoliko pretpostavimo da je u nekom kratkom vremenskom intervalu uloženi rad . L const = , tada je
porast proizvodnje po jedinici porasta ulaganja faktora kapitala K jednak
Q
K
A
A
. Ukoliko pustimo da
0 K A ÷ , dobijamo
0
lim
K
Q
K
A ÷
A
A
što predstavlja granični (marginalni) proizvod faktora K (u slučaju
da je rad konstantan).
0
lim
L
Q
L
A ÷
A
A
Lokalni ekstrem funkcije dvije promjenljive
Definicija 1. Tačka
( )
0 0
, x y je tačka lokalnog maksimuma (minimuma) funkcije f ukoliko vrijedi
( ) ( )
0 0
, , f x y f x y s (
( ) ( )
0 0
, , f x y f x y > ) za sve tačke
( ) , x y iz neke okoline tačke .
Lokalni maksimum odnosno minimum funkcije f zovemo lokalnim ekstremom te funkcije.
Stacionarna tačka
( )
0 0
, x y funkcije ne mora biti tačka ekstrema te funkcije.
Dovoljan uslov za egzistenciju ekstrema funkcije dvije promjenljive možemo dati pomodu drugog
diferencijala funkcije.
Uslovni (vezani) ekstrem funkcije dvije promjenljive
želimo odrediti ekstrem neke funkcije više promjenljivih, pri čemu varijable zadovoljavaju određene
uslove. U tom slučaju govorimo o uslovnom ili vezanom ekstremu funkcije.
Definicija 1. (uslovnog ekstrema) Tačka je tačka uslovnog maksimuma (minimuma)
funkcije
( ) , f x y ukoliko postoji okolina B tačke
( )
0 0
, x y X e tako da vrijedi
( ) ( )
0 0
, , f x y f x y s (odnosno
( ) ( )
0 0
, , f x y f x y > ) za sve tačke
( ) , x y B X e · .
Metod supstitucije za određivanje uslovnog ekstrema funkcije dvije promjenljive
Ukoliko je mogude izraziti promjenljivu y , to znači da uslov možemo pisati u obliku
( )
1
y h x = , za neku realnu funkciju
1
h . U tom slučaju funkciju
( ) , f x y možemo posmatrati kao
funkciju jedne promjenljive, tj. funkciju od x , koja je jednaka
( ) ( )
1
, f x h x i možemo odrediti
ekstrem ove funkcije kao funkcije jedne promjenljive.
Taj ekstrem (ukoliko postoji) de ujedno biti uslovni ekstrem funkcije
( ) , f x y uz uslov
( ) , 0 g x y = .
Analogno, ukoliko je mogude izraziti promjenljivu x , tj. uslov
( ) , 0 g x y = pisati u obliku
( )
2
x h y = ,
za neku realnu funkciju
2
h , tada funkciju ( ) , f x y možemo posmatrati kao funkciju jedne
promjenljive (u ovom slučaju, to je y ) i odrediti njen ekstrem onako kako smo određivali ekstrem
realne funkcije jedne realne promjenljive.




( )
0 0
, x y
( )
0 0
, x y X e
( ) , 0 g x y =
Lagrangeov metod za određivanje uslovnog ekstrema funkcije dvije promjenljive
Lagrangeov metod za određivanje uslovnog ekstrema funkcije dvije promjenljive koristimo u
slučajevima u kojima nije mogude iz uslova na jedinstven način izraziti x ili y .
Na primjer, ukoliko je uslov
( )
2 2
, 1 0 g x y x y = + ÷ = , tada je
2
1 y x = ± ÷ , pa varijablu y ne
možemo na jedinstven način izraziti preko x . Analogno, ni varijablu x ne možemo iz ovog uslova na
jedinstven način izraziti preko y .
Definicija neodređenog integrala
Skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu ( , ) a b zovemo neodređenim integralom
funkcije f i u ovom slučaju pišemo:
( ) ( ) , f x dx F x C = +
}

gdje je C proizvoljna konstanta iz skupa realnih brojeva.
Primjena neodređenog integrala u ekonomiji
Integrale u ekonomiji možemo primijeniti za određivanje nepoznate ekonomske funkcije ukoliko je
poznata marginalna funkcija te funkcije uz neki početni (ili neki drugi) uslov. Početni uslov nam je
neophodan kako bismo na jedinstven način odredili nepoznatu ekonomsku funkciju, jer neodređeni
integral nije jedinstvena funkcija, tako da moramo jednoznačno odrediti konstantu koja se u njemu
javlja.
Definicija odredjenog integrala
Ako postoji
¿
=
· ÷
A
n
k
k k
n
x f
1
) ( lim ç i ako je konačan, za ma kakvu podjelu intervala | | b a, na
podintervale oblika (1), zvat demo ga određenim integralom u Riemannovom smislu funkcije f u
granicama a do b i pisati:
1
( ) lim ( )
b
n
k k
n
k
a
f x dx f x ç
÷·
=
= A
¿
}
.
Primjena odredjenog integrala u ekonomiji
U ekonomiji je od interesa posmatrati količinu investicija kao akumulirani kapital tokom vremena.
Kapital kojim neka kompanija raspolaže u određenom vremenskom trenutku t označit demo sa
( ) K t . Ukoliko sa
( ) I t označimo brzinu pristizanja investicija u vremenskom trenutku t , tada je, ako
se prisjetimo činjenice da je brzina promjene neke ekonomske funkcije zapravo izvod te funkcije,
očigledno da je
( ) ( ) ' I t K t = . Odavde je
( ) ( ) ( )
0
0
t
K t K I y dy = +
}
,
gdje smo sa
( ) 0 K označili početni kapital.
Pojam diferencijalne jednačine
Neka je
( )
( )
n
y y y x F ,..., , ,
'
funkcija koja zavisi od promjenljivih
( ) n
y y y x ,..., , ,
'
. Posmatrajmo sljededi
problem: traži se funkcija ( ) x y y = definisana na nekom intervalu I , koja na tom intervalu ima sve
izvode do reda n zaključno i takva je da na tom intervalu identički vrijedi:
( )
( ) 0 ,..., , ,
'
=
n
y y y x F . Ovaj
problem nazivamo običnom diferencijalnom jednačinom.
Za funkciju ( ) x y y = koja na I identički zadovoljava datu jednačinu kažemo da je opšte rješenje
integral ili integralna kriva te jednačine. Riješiti diferencijalnu jednačinu znači nadi sva njena rješenja.
Za diferencijalnu jednačinu kažemo da je ÷ n tog reda ako je n red najvišeg izvoda koji figuriše u
jednačini.
Na primjer, jednačina oblika ( ) 0 , ,
'
= y y x F je jednačina prvog reda, jednačina oblika
( ) 0 , , ,
' ' '
= y y y x F je drugog reda, itd.
Ukoliko je diferencijalna jednačina n -tog reda tada de njeno opšte rješenje biti oblika
( )
n
C C C x y ,..., , ,
2 1
¢ = gdje su
n
C C C ,..., ,
2 1
proizvoljne realne konstante.






Sign up to vote on this title
UsefulNot useful