IVAN MUŽIĆ/MAČEK I LUBURIĆ

MAČEK i LUBURIĆ POSEBNO IZDANJE

Lektor (Mužićeva predgovora): Ivan Bošković, prof.

Likovno rješenje ovitka: Neven Marin

Tehnički urednik i kompjutorski prijelom: Mladen Vučić

Priprema knjige: Dražen Ćaleta

Korektor: Lada Ivelić

Copyright: Ivan Mužić, Split, Čiovska 2

Sva prava pridržana. Reproduciranje ovog izdanja knjige ili bilo kojeg njezina dijela u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja priređivača nije dopušteno.

MAČEK U LUBURUĆEVU ZATOČENIŠTVU

Priredio: IVAN MUŽIC

II. izdanje

LAUS SPLIT 1999.

slika: VLADKO MAČEK

Split : Laus. .2. . 32-05 Luburić.Izdavač: LAUS Split. izd. . Split) Om.Kazalo. stv. : ilustr. . V. 24 cm. 1999. Iza lože 4/II Za izdavača: Ante Oman Tisak: Dalmacijapapir.(Posebno izdanje / Laus. . MAČEK u Luburićevu zatočeništvu / priredio Ivan Mužić.: Maček i Luburić. . .140.144 str. .Bilješka o priređivaču: str. nasl. Split CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 323.1 (497.5) "19" 32-05 Maček. 139 . V.

Ivan ISBN 953-190-080-9 . Mužić.ISBN 953-190-080-9 1.

prazno .

Nakladnik: Darko Sagrak. 1917. 1999. Izabrani eseji. br..) utvrdio je "da dinarska rasa živi kompaktno bez obzira na narodnost u Dalmaciji. 2 "Da i mi Hrvati imamo u svom biološkom sklopu dinarsku dominantu i da su iz nje nikli najoriginalniji predstavnici našeg naroda.1937.. poznata je stvar. Zagreb. Pittard je dokazao. Švicarski antropolog Eugen Pittard u svome djelu Les peuples des Balkans (god. s. ____ 1 Milan pl. nego Srbima. Ta rasa potječe od prasjedilaca balkanskog poluotoka... 10. premda se ne može odbiti činjenica. Šufflay.IVAN MUZIC DRZAVOTVORNOST DINARSKIH HRVATA I.. Albaniji i dijelu Grčke.2 Dvorniković je kao iskusni etnopsiholog na temelju neposrednih zapažanja zaključio da postoji "balkanski etnički kontinuitet". Crnoj Gori."(Filip Lukas. (Priredili: Darko SagrakMusa Ahmeti). prikazi i članci."1 I u današnjih Hrvata postoji snažna dinarska komponenta. i stolnoj Bosni. da je dinarski rasni tip više raširen u krajevima naseljenim Hrvatima. 132.. Hrvatska revija. Zagreb. Hercegovini.) 7 . da su i predstavnici drugih rasnih tipova davali svoje prinose kod našega političkoga i kulturnog razvoja.

izd.-87. 30. I.) 4 Đuro Basler to zaključuje ovako: "Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovništva. 86. 1997."3 Ispravnost Dvornikovićeva zaključivanja potvrdio je Živko Mikić. Karakterologija Jugoslovena. Beograd. Izd. s. 25.-373. s.. piće medos i dr. 1964.) Dvorniković je posebno osjetio da je "brđansko ojkanje" na dinarskom području starobalkanski "muzičko-morfološki praoblik"(Dvorniković. s... gdje je očuvana zadružna kultura i gdje je poezija obredna ili lirska nema ni traga herojskoj poeziji ili herojskim tradicijama. knjiga XXIV.odnosno da je čovjek "na dinarskom kršu. Trebješanin. Karakterologija. s.. Ipak iz kasnog antičkog vremena imamo podatke o slavenskom jeziku i pismenosti na ovim prostorima.. Tomašić. 1939.Naklada Jesenski i Turk.. diplomatski jezik. a da slavenska komponenta neće biti . bog Dobrat.. prije i poslije doseljenja Hrvata u novu domovinu bio je.. 1995. prastari Ilir. Zagreb.. (O. koja su inače klesana službenim ---3 Vladimir Dvorniković. a i kasnije. Svjedoče o tome sačuvane neke nedvojbeno slavenske riječi cerna (crna). (D. Dvornikovića. Beograd. yladimir Dvorniković i njegovi socijalnopsihološki ogledi. Izd. ibid. kao i jezik Crkve.. kao i svuda na Zapadu. Izd. "Službeni. koji je brojnim ispitivanjem kostura dokazao antropološki kontinuitet dinarskog čovjeka na području rimske Dalmacije od prapovijesti do dolaska Turaka.) Dinko Tomašić navodi da u Hrvatskom zagorju. latinski jezik. U knjizi V.. Borba ideja. Pet stoljeća hrvatske književnosti. 220.) I Olinko Delorko ističe da hrvatski kajkavci poznaju samo kraću lirsku pjesmu. kao i pojedina nelatinička slova u osobnim imenima na nadgrobnim spomenicima. odnosno gorštaku.Tersit. Hrvatsko sociološko društvo . Službeni list SRJ..u antropološkom i duhovnom smislu gotovo neusporedivo veći u odnosu na sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije. Društveni razvitak Hrvata.4 Jezik je na zapadnom Balkanu bio u biti isti u antičko doba kao i danas. 372. s. Zagreb. Narodne epske pjesme. (Ž. Geca Kon. Delorko. Etnički je element starosjeditelja . Žarko Trebješanin točno prosuđuje da Dvornikovićeva teoretska konstrukcija pojma "Jugosloven" karakterološki odgovara Cvijićevom "dinarskom tipu". Zora-Matica hrvatska. 303.

Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva dne 24. Zdravko Marić. To mišljenje zastupa i dr.) 8 .veća od 10 do 12 posto."(Đ. travnja 1989.

latinskim jezikom... Kod razrješavanja pitanja postanka hrvatskog naroda moramo uzeti u obzir još jednu činjenicu. Stari grčki pisci opširno pišu o masovnim prijelazima Slavena preko donjeg Dunava i njihovu naseljavanju u istočne pokrajine Bizantskog carstva (Meziju i Trakiju), a nema nikakva spomena o sličnim naseljavanjima Slavena u zapadne pokrajine Balkanskog poluotoka. I to bi potvrđivalo istinitost podataka o slavenskom karakteru starosjedite ja u tim pokrajinama, a koje su stari pisci nazivali različitim imenima: veneti, vendi, Iliri, Kureti. Budući da su oni prema doš jacima i osvajačima Hrvatima (bili ovi Goti ili ne) bili većina, sasvim je prirodno da su živeći sto jećima zajedno u istoj državi Hrvati prihvatili slavenski jezik starosjeditelja."5 Od Slavena, koji su prema nekim pretpostavkama u masama pristigli u VI. i VII. stoljeću nije ostao gotovo ni jedan trag u fizičkoj (antropološkoj) i duhovnoj baštini, a on bi se morao osjetiti da su se oni masovno doselili. Ostaje kao jedina mogućnost da se doseljavanje sa sjevera stvarno događalo, ali samo u manjim (ratničkim) družinama koje su se zbog svoje malobrojnosti u odnosu na starosjeditelje potpuno u njih pretopili. Čak su prihvatili i organizaciju vlasti starosjeditelja. "Liburni su do u rimsko doba bili organizirani u četrnaest općina. Sasvim je vjerojatno da su Hrvati nakon doseljenja preuzeli teritorijalnu podjelu ilirskih općina. Konstantin Porfirogenet navodi četrnaest starohrvatskih županija, koje su bile političkoupravne ustanove. Spomenili smo da su sjedišta starohrvatskih župa u sjevernoj Dalmaciji bila pretežno u prvotnim sjedištima ilirskih općina. Zato je vjerojatno da im se i područje poklapalo. Podžupanije su, možda, odgovarale ilirskim seoskim zajednicama, ili manjim političkim jedinicama. Stara hrvatska plemenska organizacija od 12 plemena nalazila se uglavnom na području sjeverne Dalmacije, upravo na području Liburna. Veze s ilirskom organizacijom nameću se same od sebe, tim više što je S. Gunjača uvjerljivo dokazao da se Petrova

---5 Benedikta Zelić, Problematika postanka i pokrštenja hrvatskog naroda. U knjizi I. Mužića, Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Izd. Dominović, Zagreb, 1998., s. 31.-33.

9

gora ili planina Gvozd, na kojoj se odigrala sudbonosna bitka posljednjeg hrvatskoga kralja Petra s Mađarima, nalazila ne u gornjoj Hrvatskoj već u srednjoj Dalmaciji. Time je razumljiv ugovor o personalnoj uniji (Pacta conventa) između 12 hrvatskih plemena i kralja Kolomana nakon te bitke."6 Temeljna osobina dinarskog čovjeka od prapovijesti do naših dana očitovala se u njegovoj snažnoj ratničkoj naram. Dinarci su, a posebno Ličani, u prošlosti bili poznati kao elitni ratnici.8 U borbi za narodni opstanak, a kasnije i u otporu turskim osvajanjima posebno su se isticali hrvatski hercegovački plemićki rodovi (Balinovići; Ivaniševići, Laste-Margetići, Lučići, Šoići i drugi).9 Dinarac vjeruje

---6 Šime Batović-Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg primorskog područja. Simpozij: Predslovenski etnički elementi na Balkanu u etnogenezi južnih Slavena. ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XII., Sarajevo, 1969., s. 276. 7 "Dinarski tip je prototip muškarca rat nika, možda najizražajniji uopšte među svim belim rasama: sama ideja i utelovljenje toga tipa... Sirov, snažan i marcijalan morao je biti taj ilirski čovek. Violentnost koja se stalno pominje kada je reč o dinarcima, verovatno se u Ilira nalazila u još elementarnijoj formi. T. Livije, govoreći o ilirskom kralju Genciju, ističe njegovu urođenu plahovitost `violentia insita ingenio' (Ab u. c. XLIV). A. Gelije priča da je pogled u Ilira bio tako strašan i fascinativan da su mogli njime `ubiti čoveka'... I lukavstvo provejava iz ilirskog karaktera, što je sasvim u stilu brđanskog plemenika. Ima ih koji suvoparnost i neki grubi racionalizam smatraju dubljom psihičkom oznakom Ilira, više nego svu njihovu divlju hrabrost i ratničku violentnost... Junaštvo i lukavstvo uporedo se oštre - u borbi. Pored violentnosti odlikuju se i današnji dinarci, a naročito jugoslovenski, jakom crtom biološke pronicljivosti. Otuda i smisao za poslove, trgovinu i - prevaru, jer i to je takođe jedna forma borbe. "(Dvorniković, Karakterologija..., ibid., s. 208., 295.-296.). 8 "Vele da je rodom iz Like bilo dvjesta generala... Ti su graničari pripadali medu najbolje vojnike svijeta, pa je i sam Napoleon rekao da su Hrvati prvi vojnici na svijetu."(Josip Zidarić, Stanovnici hrvatskoga krša. Hrvatska prosvjeta, XIX/1932., 10., 226.)

9 Usp. Nikola Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru. Nakladnici: Sveučilište u Mostaru i Matica hrvatska, Mostar, 1999., s. 614.

10

da mediteranski i zagorski tip hrvatskog čovjeka nije revolucionaran i da su bune Matije Ivanića i Matije Gupca historiografske izmišljotine. Opažena je i činjenica da je i čovjek širega dinarskog područja koji živi u nizinama i koji se pretežno bavi zemljoradnjom biološki mekši.10 Istina je čak da se primorski ljudi, posebno oni na otocima, nisu degenerirali zahvaljujući isključivo priljevu biološki zdravog elementa iz dinarskog krša. U dinaraca prevladava kult snage i snalažljivosti. Taj element posebno zadivljava hrabrost u snazi, a karakterizira ga i subj ektivno vrednovanje etičkih noma dobra i zla. Dinarac poznaje samo strah od tajanstvenih, odnosno nadzemaljskih sila. Dinarski mentalitet je u biti isti u pravoslavnih i katolika. U snažnom dinarskom tipu11 hrvatskoga i srpskog čovjeka naslućujemo gotovo istu psihosomatsku konstituciju. Dinko Šimunović, koji je u mladosti veliki dio života proveo u Dalmatinskoj zagori, osjećao je tu istobitnost pravoslavnog i katoličkog elementa. Junaštvo je u jednih i u drugih glavno mjerilo vrijednosti.12 Dinarac prožet ratničkim

---10 Prema Hadžijahićevim istraživanjima u Bosni je na islam najviše prelazilo seljačko stanovništvo u nizinama. Cvijić je nekritički vjerovao u moć bosanskih franjevaca kad je pisao da su oni u Bosni stvorili krotke kršćane, a nije razmišljao o tome zašto to franjevcima nije uspjelo u Hercegovini. Osim toga da katolici u Bosni nisu "meki" dokazuje njihovo trajno održanje na svojim djedovskim prostorima usprkos svim progonima. 11"Dinarski čovek ne veruje da ima teškoća koje ne bi mogao savladati. Njegova je vera nepomućena, pouzdanje bezgranično..." (Jovan Cvijić Dinarski tip. U knjizi Jovana Cvijića-Ive Andrića, O balkanskim psihičkim tipovima. Izd. Službeni list SRJ, Beograd, 1996., s. 23.). 12 "Radi toga je i veselo u manastiru uvijek bilo, a i stari kaluđeri više su govorili o junaštvu nego o molitvi. Spominjalo se, koji je od njih na konju bolji binjedžija bio, koji li kamenom odbacio dalje ili mu jasno grlo bolje uz gusle ječalo. A po zidovima i uglima, među mrkim portretima monaha, visjelo oružje svake ruke."(Dinko Šimunović,Izabrana djela. Matica hrvatska, Zagreb, 1996., s. 368.)

imena Vlah i 11 . iako se to ne može generalizirati.Primorski Hrvati osjećajući identičnost pravoslavnog i katoličkog elementa sve brdsko stanovništvo bez obzira na vjeru i narodnost nazivaju Vlasima. Po mišljenju većine povjesnika.

Fluminensia. činjenica je da je onoliko koliko je dinarac biološki jači u odnosu na nedinarca. Leksikon srpskog srednjeg veka. Beograd. predvodi samo onaj tko se ističe snagom i hrabrošću i zato doživljava parlamentarnu "demokraciju" kao ideal čovjeka mase. U Dalmaciji stanovnici cijelog obalnog pojasa nazivaju Vlasima sve Zagorce bez obzira na vjeru. piše i ovo: "Čudno je to s imenom Vlah.) .). ibid.. Koga god preziremo toga danas Vlahom zovemo. s. 215. Dinarskim društvom vlada muškarac. Dinarska žena ne mora nimalo da bude ono što narodna reč zove muškobanja. pa ipak nešto muško govori iz nje. 13 Međutim.. koji se posebno očituje u kultu vođe. s. s. Dinarci su u prošlosti (posebno u inozemstvu kako je to ---pastir bila su dugo vremena sinonimi. Priredili: Sima Ćirković i Rade Mihaljčić... Zagreb. U poveljama srpskih i bosanskih vladara iz prvih desetljeća XIII. u Bosni pravoslavni i katolici. jednako kao u vučjem i pasjem čoporu.. u Srbiji i Dalmaciji Rumunji. zanimanje i društveni položaj." (Kurelac. 27. 86. 1862. taman toliko da to uđe u evropske udžbenike rasne antropologije. Fran Kurelac.) U Bosni (Vareš) pravoslavni se i danas nazivaju Vlasima. 14 "Na ljude dinarskog tipa najviše uticaja imaju vođe u čijem ponašanju ima nečega tajanstvenog ili mu oni to pripisuju. Ivana Boškovića) od pamtivjeka katoličko stanovništvo naziva Vlasima samo pravoslavne. toliko je i njegova žena snažnija od nedinarke. kojemu je majka bila pravoslavna. u Dubrovniku seljaci. a nepisani je zakon patrijarhalnog mentaliteta da su djeca one vjere i nacije kojoj pripada otac. s. što se očitovalo i na primjeru Ante Starčevića ("Oca domovine"). izd. a često i od svoje žene.) Međutim u Dubrovniku i u dubrovačkom zaleđu (prema usmenom kazivanju prof." (Dvorniković. ali u pogrdnom smislu upotrebljava se riječ "vlašina". 1999. u primorju Talijani.mentalitetom obrađivanje zemlje očekuje od drugih sunarodnjaka.14 Njemu je prirodno da u ljudskom društvu. "I na dinarskoj ženi zapaža se maskulina tendencija u samom tipu rase. Nužno je napomenuti da je pogrdni smisao riječi Vlah pridavan raznim kategorijama stanovništva i da se nije odnosio samo na Srbe.. Knowledge. ističući da su Vlasima u užoj Hrvatskoj i Sloveniji nazivani Srbi. Naziv vlah ("vlaj") dugo je bio oznaka za socijalni status.13 Patrijarhalni dinarac ima u sebi prirođen osjećaj za hijerarhiju. O balkanskim psihičkim tipovima... ibid. 209." (Jovan Cvijić-Ivo Andrić. Karakterologija. stoljeća Vlasima se nazivaju i Dubrovčani..

12 .

. Nije to nordska hladna bezosećajnost i nesposobnost za toplija osećanja prema drugom.15 U mentalitetu dinarca živi i hajdučki element. Altruistička sentimentalnost i osećajna obazrivost prema drugome ne odgovara krutom životnom stilu čoveka borca.. 768... otupi i za drugoga. Karakterologija. Onaj koji bi se usred turske zemlje `odbio gori u hajduke' ispadao bi time iz svakog zakonskog i društvenog poretka.. naročito u južnim patrijarhalnim krajevima. Neki su pisci u srednjem vijeku smatrali naše zemlje "hajdučkim zemljama".) 16 Pojava hajduka ima i odgovarajuće povijesno opravdanje. pretvarao se u šumsku zver da po drumovima presreće silnike i gospodare. zatvoreno i nepristupačno.... Već sama fiziognomija i mimika dinarca ima često u sebi nešto mrko."(Dvorniković.' ---15 »»Surove životne prilike. ma kako sumorna bila njena pozadina. narodnim pesmama. hajduk se javljao u srcu zemlje. iako ne mora zato da bude `zao'. čak i u izvesnim običajima i praznovericama. poslovicama i uzrečicama.opisano u literaturi) poznati i kao surovi ratnici među kojima ne postoji ideal srednjovjekovnoga zapadnog viteza. morale su izazvati jak i budan nagon za samoodržavanjem. Hercegovine i Srbije. pune krvi i osvete stekle popularnost koju naročito u Bosni i Hercegovini uživaju i dan današnji. postaje manje osetljiv u svojoj. s.. da sveti rajine muke. "Hajduk po pravilu nije ni u čijoj službi. Bez ove psihičke veze ne bi puste hajdučke pesme. ali stil života. zapažena i na asketima).16 Hajdučiju na balkanskom prostoru poznaje već stari tračko-ilirski Balkan. on je slobodan kao vuk u gori gdeno sude `tice kosovice'. U Jugoslovenu razvio se u takvim životnim prilikama tip čoveka koji je isuviše biološki zaokupljen sam sobom.. skučio je ispoljavanje tih osećanja u neke tvrde i rudimentarne oblike. ponajviše u planinama Bosne.. Dok je Primorje i Krajina razbojište uskoka.. U izvesnim epohama hajduk je bio idol i jedina nada porobljenog naroda. oduvek je imala velike draži i privlačnosti za narod koji je tavorio pod krovovima svojih čifčiskih koliba i uživao da hajduk bar u pesmi davi i robi . Dispozicije za jaču osećajnost izbijaju u mnogim znacima i oblicima narodnog života. U nežnosti i ganutosti takav je čovek mnogo sporiji i uzdržljiviji. Hajdučka romantika. pljačka i zastrašuje Turke. ali i u tuđoj nevolji (poznata psihička crta. ibid. Ko sam mnogo pati i strada.

Žandarmeriski vesnik. 551. 8.njemu mrskog gospodara. ibid. arakterologija. Sremska Kamenica. 13 .." (Dvorniković.. Dvorniković. Hajdukovanje kao psihološka i socijalna pojava. Bez potrebe te oduške hajdučka samohvala i fantastika ne bi naišla tolikog odjeka u narodu. 1940..) 17 V... s. s.. 553.

osjećamo dah prapovijesnog divljaštva. s.) 19 Dvorniković. može biti praktični kršćanin potvrđuju primjeri stotina časnih sestara iz Dalmatinske Zagore (na primjer iz Otoka kod Sinja).19 U biti dosadašnja prošlost dinarca.. ali se toga mlitavo drži u svagdašnjem životu.judi opaka značaja u Kršu hvale se svojom opačinom. i priznaje da treba raditi dobro. Tako Dinko Tomašić (otočanin iz Korčule) primitivno zaključuje da se u . ako ga se vjerski dobro pouči. ne slovensko-hrišćanska duša".20 Stoga nije slučajno da je u temeljima izgradnje sve tri ---18 "Već smo kazali kako se među ljudima na Kršu vide velike opreke karaktera. 20 Nedinarac kada pokušava vrijednovati dinarca koji je kao psihosomatski tip posve drugačiji. (Činjenica je da je Katolička Crkva na Balkanu uspjela više kristijanizirati katoličke mase nego Srpska Pravoslavna Crkva pravoslavne vjernike. I." (Josip Zidarić. Naći ćeš najčestitije ljude u tome kraju. ali se nađe i mnogo zločinačkih karaktera.. Stanovnici hrvatskoga krša. povijest je neustrašive borbe za pojedinačni i narodni opstanak. ibid.). u kojima Marko između ostalog zna zapaliti ljubavnicu namazanu smolom da mu svijetli pri večeri. kako je to vjerno opisao Mile Budak. Prodor tog duha očituje se u nerazmjernom prevladavanju tih "junačkih" motiva nad lirskim pjesništvom u kontinentalnoj Dalmaciji. balkanska. Dalje sjevernije među hrvatskih kajkavcima ima neka izjednačenost karaktera. a mnogobrojna izdanja toga njegova djela potvrđuju da su dinarski Hrvati to štivo prihvaćali kao izraz vlastite duše. I začudo. bio on "Ilir" Bato ili Hercegovac Zvonko Bušić.. s. Vidi što je dobro. 838. zamišlja sebe kao glavno mjerilo vrijednosti. koji su kršćanskim življenjem za bližnje dokazali svoju vjeru. kolika je razlika među ljudima u Kršu.. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga s oduševljenjem opisuje odsijecanje turskih glava. 225.U mnogim "junačkim" pjesmama s motivima iz prošlih. Karakterologija. turskih stoljeća. tamo danas prevladava tip slabijega mlitavoga karaktera. ibid.18 Dinarac je poslije pokušaja kristijaniziranja nastavio živjeti svoju iracionalnu narav doživljavajući često Dekalog kao nadstvarni ideal. Dvorniković zaključuje kako se rimokatolicizam prihvatio samo u primorskim gradovima i da dinarac "ostaje borac. Kako se čini. Dakako da svi gorštaci nisu hajduci. Da dinarac.

i da je u ovoj sredini 14 .rodovskoplemenskoj organizaciji "rod razvio u četu pljačkaša.

isticanje u otimanju i u ubijanju. Iz pisanja Konstantina Porfirogeneta može se zaključiti da su Hrvati svoju prvobitnu organizacionu jedinicu imali baš na teritoriju na kojemu Toma arhiđakon smješta doseljenje Sklava ili Gota. Prema poglavlju XXX. Prva hrvatska država na Balkanu nastala je u brdskim krajevima. očito misleći i na Tomašića. patrijarhalnog morala i patrijarhalnih etičkih ideala.. Školska knjiga. očito da je "hrvatska granica napuštala Cetinu i preko Dinare obuhvaćala ne samo Livno i Imotski. s. Lici i Krbavi u ranosrednjovjekovno doba ne znamo mnogo. nego i udaljenije krajeve u porječju gornjega Vrbasa". (N. s. De Administrando Imperio zemlja Hrvata proteže se od Cetine do grada Labina.2' a hrvatski ban vlada Krbavom. . O Gackoj. Gackom i Likom. čine neki istorici i sociolozi iz severnih i zapadnih pokrajina Jugoslavije. komentira ovako: "Bez uživljavanja u taj unutrašnji svet vrednostnih merila. toliko strani tom tipu. Neki naši pisci grade se toliki `zapadnjaci'. Karakterologija.. nisu ušli u dušu toga tipa ni koliko površni strani turisti za koje su ti ljudi ništa drugo nego `Hammeldiebe'. 797. O smještaju prvobitne balkanske Hrvatske suglasno izvješćuju svi postojeći povijesni izvori. Klaić.). Božidar Ferjančić konstatira da Hrvatska iz DAI "na kontinentu prema severu nije prelazila tok Kupe jer se u DAI ne spominje ni jedna župa koja se nalazi severno od te ---prvotna društvena vrijednost bila `junaštvo' tj.. s. Pliva i Pset. ibid. s obzirom na to da su u hrvatske županije ubrojene Imota. II. kao da se uopšte u njegov unutrašnji svet ne mogu ni trenutno uživeti. 75.hrvatske države na Balkanu najviše ugrađena borba dinarskog čovjeka. Oni koji govore samo o pljačkaškom ili razbojničkom tipu kao što to i u nas.) Dvorniković navedeno mišljenje. iz vrlo providnih razloga. ibid. Izd.) 21 Nada Klaić upozorava kako je. 1975.. nema ni razumevanja ovog tipa. Zagreb.-76. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku.."(Tomašić. 68."(Dvorniković.

15 .

Tomi je. 19. Ti su Hrvati najranije poslije početka franačkoavarskog rata. II. Iz Ljetopisa popa Duk janina očito je da su Hrvati bili smješteni na širem teritoriju nekadanje Liburnije. Novak. 1959.1. Got. za 1931/32."22 Područje Like. knj. stoljeća dijelom naselili i cijeli stari teritorij Dalmata i to tako da su tijekom vremena njime u cijelosti zavladali. Ferjančić (priredio). vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. s. Slav u djelu Tome Splićanina istaknuo da Toma opisuje "Croatiu" "kao da je imao pred očima Liku i Gorski Kotar tamo do Save". Got. dakle od kraja VIII.. s. odnosno kasnijem području Like. Hrvati prema tom Ljetopisu nisu vladali cijelom goto-slavenskom državom. (K.-4.. Nastavni vjesnik.reke. u kojoj su živjeli oni koje se nazivalo Kuretima. Gacke i Krbave (pored ostaloga). do najkasnije u prvim desetljećima IX. Hrvat. stoljeća pa dalje. spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve". XL.23 Toma nije mislio da se pojam te brdovite Hrvatske.. dakle samo jednu od više postojećih banovina u velikoj zajedničkoj državi. Sitni prilozi. koji su do svršetka VIII. naime. /Ljubljana-Zagreb-Beograd/. stoljeća priznavali vrhovništvo samo gotoslavenskih kraljeva. "Sclavi ili Goti" su se.. a iz toga bi slijedilo da Krk u vrijeme. SAN. Pogrešnoje ---22 B. 35. Hrvatima su vladali banovi. nakon doseljenja naselili u brdovitim krajevima na sjeveru Dalmacije. kako ih naziva hrvatska redakcija izvora.121. ograničuje geografski na otok Krk. Kerubin Šegvić je u izvanredno temeljitoj studiji Hrvat. II/1936.). odnosno Donje Dalmacije od VI. Šegvić. Bosnu te primorje. Beograd. 23 Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su živjeli starosjeditelji "nesumnjivo.. Hrvatska brdovita zemlja koja se prostire na sjeveru Dalmacije. . Ova tvrdnja o kontinuitetu starih granica posebno je važna zato što je ranije do Kupe dopiralo područje Japoda. Gacke i Krbave bilo je stvarno vrlo pogodno i za širenje hrvatske vlasti i hrvatskog imena i u današnju Slavoniju.. prvobitno zauzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije. kad je Toma smještao opisana zbivanja. prema Tomi Arhiđakonu. a to bi uglavnom odgovaralo prijašnjem teritoriju Liburna i posebno Japoda. direktno graniči s Dalmacijom. Bijeli su Hrvati. Slav u djelu Tome Splićanina.). (V.. Jugoslovenski istorijski časopis..

16 .

poglavlju) o granicama kraljevstva Dalmacije i Hrvatske u doba narodnih vladara onda je prema njemu tom kraljevstvu na zapadu Kornška. Iz toga se može zaključiti da se otok Krk može smjestiti samo na zapadu. Znači. pošto se kaže da je `regio montuosa' i da sa severne strane `adheret Dalmatie'. II/1936. postaje ponovno nositelj ---24 V. a ne na sjeveru Dalmacije gdje Toma smješta Kuretiju. Takvo je stanje trajalo stoljećima sve do slabljenja turske vlasti. Doseljeni Hrvati bili su ratnici koji su se prema Tomi stopili s brojčano nadmoćnijim starosj editelj ima u j edan narod.-4. a ta je iz celoga konteksta nesumnjivo dalmatinska Zagora... Novak cijeli citirani Tomin pasus točno interpretira ovako: "Dakle. Nesumnjivo među te krajeve spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve. 17 . Doseljenici su te starosjeditelje počeli podvrgavati pod svoju vlast.. prema njemu. današnj ega Krka. planinsko područje. Po naravi agresivan hrvatski dinarac od druge polovice XIX. Ljubljana-Zagreb-Beograd. De iis qui Snaci nominantur.. koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. 1. a to kraljevstvo na sjeveru počinje od obale Dunava.. Ti su bili nesumnjivo starosedeoci -rari coloni kao preostaci mnogobrojnog starosedelačkog seljačkog masiva -stočara (ili ratara?) -u' brdovitim krajevima docnije Tomine Hrvatske. Iz Tominih navoda proizlazi da su Sclavi ili Goti doselili u zemlju Hrvatsku u kojoj su preostali živjeti rijetki stanovnici ("coloni"). koji su se nazivali Snati (Snaci). 119. Kad Toma priča (u XIII. Jugoslovenski istoriski časopis. st. preostale Snace. bio na sjeveru Dalmacije. Novak. Hrvatska je. Tomini Kureti ne mogu biti stanovnici Krka ni zato što taj otok nije u smislu Tominih shvaćanja. on je hteo da doda ime ovih kolona koje su doseljenici našli u Hrvatskoj."24 Turci su svojim osvajanjima i dovlačenjem nehrvatskih Vlaha zaprijetili opstanku zatečenoj dinarskoj jezgri uslijed čega se težište hrvatskoga političkog života premjestilo na sjever.-121.tumačenje da Toma Kurete izvodi prema Lukanu od stanovnika otoka Kurikte. Tu treba tražiti te retke naseljenike. koji su dočekali `septem uel octo tribus nobilium'. ovi koloni zvali su se Snaci. ma ko bio korektor ovoga mesta.

28. Sve i odmah. ("Na ljutu ranu ljutu travu. s. Mainz -Washington-Toronto-Lund. . a da su od 1918. Drinina knjižnica. Mržnja na jugoslavenstvo postala je krajem drugog desetljeća postojanja te neprirodne državne tvorevine takva da su u samom vodstvu Hrvatske seljačke i građanske zaštite planirali Mačekovo ubojstvo zbog njegove sporazumaške politike s Beogradom. a posebno dinarski Hrvati. Izmedju revolucionarnosti i oportunizma u borbi za Hrvatsku Državu. "Ljude je ipak zanimalo jedno pitanje unutarnjih političkih odnosa koje su medusobno postavljali i o njemu raspravljali: odnos između . pa dalje to bili Hercegovci. pa i do 1914....-17. Prva jugoslavenska država stvorena je kao umjetna masonska tvorevina protiv volje hrvatskog naroda i zato su je htjeli srušiti svi. Ustaše u emigraciji nisu istupale protiv Mačeka sve dok nije počeo pregovore s Beogradom. ali je zato sam protiv AustroUgarske monarhije podigao oružani ustanak u Lici 1871. Eugen Kvaternik je kao praktični katolički vjernik odbio pomoć talijanskog masonstva u uspostavi samostalne hrvatske države. 26 Štir (Ivan Stier).25 Višestoljetna nagodbenjačka politika na sjeveru Hrvatske može se razumjeti i zbog toga što se ona događala unutar jedne kršćanske monarhi je u kojoj je bilo normalno očekivati promj ene. oni Hrvati koj i su živj eli uz događanj a na dij elu četiristolj etnoga turskoga Balkana naučili su da se samo nasiljem mogu osloboditi od nasilja. 16.26 Hrvatski dinarac je u doba Mačekove Banovine ---25 Ante Ciliga. bili "avangarda radikalnog krila hrvatske političke borbe". Hrvatski list. knjiga 13. 1966. 1998. s. Ante Ciliga ispravno konstatira da su Ličani do 1903. Međutim.") III.nacionalne samohrvatske državne ideje. Madrid.

Pavelića i Mačeka. Može se reći da je 90 posto ljudi u ustaškom logoru došlo kao 18 .

Jedan od njih nas je primio u svom uredu. ali u političkom smislu svojom mlitavošću nisu bili dorasli teretima užasne i beznadne borbe. i da se tome čudimo. Pavelić je u to doba odlučio zbog tobožnje "mekoće" određenoga dijela hrvatsko~7mentaliteta premjestiti glavni grad države iz Zagreba u Banja Luku. one ljude. 1999. jer je preblag i mekan. koji se zahtijevaju od narodnog i političkog središta.Hrvatske strastveno očekivao rat kao mogućnost konačnoga nacionalnog oslobođenja.) 27 Vatroslav Murvar kao očevidac tih razmišljanja o tome svjedoči ovako: "Kada sam u jesen 1939. kao proganjani voda HSS-a pa u početku i kao `vodi Hrvata u domovini' u listu `Hrvatski domobran'. a kako je protiv toga plana bio ---pristalica HSS-a. svih onih napora. obilježene stalnim značajkama vječnih nagodaba i beskrajnih sporazuma. da mi to ne znamo. Paveliću je bio cilj ostvarenje samostalne hrvatske države. dok nisu nabasali na gore spomenuto rješenje. u kojem leži Zagreb nastavljao je on pogoduje razvoju jednog tipa našeg čovjeka. knjiga u tisku. došao po prvi put na Sveučilište.." (Ante Moškov. kao nešto što je samo po sebi razumljivo i o čem nema više dvojbe. izvire dijelom i iz činjenice. Ljudi su radi toga prihvatili formulu: u budućoj će NDH kao republici.ije nikada ni u logoru ni prema vani zauzeo svoje stanovište. Maček biti predsjednik Republike. Priredio: Petar Požar. Iznenadio se. vjerujući i u Pavelića i u Mačeka.. izd. isto tako kako što je bila njihova vjera na uspomenu Stjepana Radića. Split. Po ovome pitanju Pavelić n. Te političke kombinacije nastale među ljudima bile su poznate i Paveliću i Budaku. jer su o tome neko vrijeme ljudi javno raspravljali i razgovarali. da je težište narodnog otpora počivalo na kraju i ljudima. Onako usput. zaključivalo kako postoji sporazum izmedu Pavelića i Mačeka. To je bila kombinacija prema talijanskim političkim prilikama i ondašnjoj podjeli vlasti u Italiji. Podneblje ovog kraja." . ali se prema Mačekovom pisanju. koji nije prikladan za nošenje i čuvanje državne samostalnosti. o kojima smo u pokrajini mnogo govorili i smatrali ih pravim predstavnicima narodne borbe. a Pavelić predsjednik Vlade i `kao Poglavnik' uglavnom voditi politiku. Sva tragika naše prošlosti. što je ljudima poslužilo kao usporedba. u slijedu ove misli. s. Laus. odnosno o stvaranju državnog središta buduće hrvatske države u Banjoj Luci. te posjeduje neke negativne osobine za državni život. Roma locuta causa fmita spomenuo je odluku Poglavnika o premještanju.. Pavelićevo doba. prva je misao svih nas bila pohoditi i upoznati ilegalne ustaške prvake. 25. koji su ljudski shvaćeno divan materijal.

Zbornik hrvatskih sveučilištaraca.. s. 21. Zagreb.) 19 .(Vatroslav Murvar. Banja Luka glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. 1942. izdao Sveučilišni pododbor Matice Hrvatske u Zagrebu.

kad se g." (Dragutin Kamber. njegovo preobraženje iz objekta (predmeta) povijesti u njen subjekt (činioca).l 15. H. Strasti. Slom N D H. 1911. 1995. Rim.-1945.. s.Washington. već na prvom sastanku. svjetskog rata u pripremi osnutka Hrvatske pravoslavne crkve. Dapače. Hrvatski Informativni Centar. s.pojedinih naroda. na kojemu se raspravljalo o toj stvari. i to tako da i sam bude njezin pripadnik. konkretno govoreći . 30 "postanak N.). Zagreb.). bio je osobno angažiran prije I. nastala je ponovno nakon osam stoljeća i narod ju je oduševljeno prihvatio30 ne identificirajući je s ustaškim režimom. Sumnjam da bi se u prve dane moglo naći više od 1% Hrvata koji nisu bili do dna duše obradovani. Oni su se i obvezali da će poraditi kod svega pučanstva u biskupiji da to i ono učini ako Rijeka bude odcijepljena. travnja 1941. vodenog u okviru Drugog svjetskog rata. potpisali su izjavu da će prijeći na pravoslavlje. zagrebački sveučilištarci. Sam kroz Europe u ratu /1939. ne samo predmet užasa. iz tuđeg sluge u svog vlastitog gospodara. 31 "Svatko tko ima smisla za stvaralačke napore čovječanstva. 1978. D."Na pragu sutrašnjice". zablude i stradanja. London i Pariz. . Naime. 29 Nezavisna Država Hrvatska bila je u odnosu na Njemačku suverenija nego što je danas politika beziznimno svake države na Zapadu prema zakulisnim direktivama vlasnika nadnacionalnog kapitala.. ma kako bolni i sažaljenja vrijedni. pozdravila je ogromna većina Hrvata sa neopisivim oduševljenjem. a među njima i Pavelić. dobivaju i neki stanoviti pozitivan smisao kad prate put jednog naroda kroz tamu džungle na čiste prostore.31 Pavelić u vjerskom smislu nije bio ni najmanje katolički isključiv tako da nikad nije mrzio ni pravoslavlje kao vjeru. pročula vijest da će na traženje madžarske vlade kod Svete Stolice Rijeka biti odcijepljena od Senjske biskupije i postati samostalna biskupija./. on se mogao osloniti jedino na Rim i Berlin. naći će u tragičnoj povijesti ovog domaćeg hrvatskosrpskog rata. 5." (Ante Ciliga. nego i poglavlja prave epopeje..32 Bez obzira na mogućnost da ---28 Pseudohistoriografija (kako je to očito i iz pisanja Bogdana Krizmana o ustašama) interpretira lik i djelo Pavelića prema htijenjima svojih financijera.28 Nezavisna Država Hrvatska29 proglašena 10. Izd. na svjetlo dana.

1968. I. Izd. s. Madrid. Doživ jaji.. 66.32 Ante Pavelić.. 20 . Višnja Pavelić.

1984. s. ali više zato da se drugi uplaše i pobjegnu preko Drine.-6. s. Čak je sam napravio njezin nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu.. Izd. i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etnički najčišći Hrvati.. Pavelić je. ili da se smire i postanu lojalni gradani.. . 36 Džamija Poglavnika Ante Pavelića. Neka se oni priznadu Hrvatima. 9. s. Hrvatska revija." (Ivan Meštrović.sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelića nedvojbena je i jedino važna činjenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve isključivo Pavelićevo osobno djelo.35 Pavelićevo je uvjerenje bilo da su muslimani "krv naše krvi.-1945.. izrazio mišljenje da su muslimani "najčistiji dio hrvatskog naroda". Takvih je dosta poginulo. Domovina. Uspomene na političke jude i dogaclaje.) 34 Džamija u Zagrebu. Izd. Izd. Napravit ćemo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajčiti nesporazum. Zakladni odbor za izgradnju džamije u Zagrebu. Buenos Aires. pa ću i ja primiti pravoslavlje. Madrid. Hrvatska pravoslavna crkva. Madrid.37 ---33 U jednom razgovoru poslije Meštrovićeva izlaska iz zatvora on je Meštroviću to ovako obrazložio: "Ne idem ja za istrebljenjem tobožnjih Srba. Zagreb. nego srbijanske pete kolone. koji je prigovorio Paveliću da će gradnja džamije u središtu Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo. Briga mene za Katoličku Crkvu."36 Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. 35 Ante Pavelić. lipnja 1941. I iz Pavelićevih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katolički fanatik. Domovina (Višnja Pavelić). kao u svojoj koloniji. kako neki misle. Pavelić je (jednako kao i Ante Starčević) posebno simpatizirao islam. Pavelić je vjerovao da će stvaranjem HPC stvoriti građanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati. izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941. 1943. oni su cviet naše hrvatske narodnosti. 7. s kojom su nas mislili vječno u podredenom položaju držati. Ne treba ih siliti da se pokatoliče. kako piše Ismet Muftić. 1988. već u emigraciji bio odlučio da će se graditi džamija u Zagrebu. s. 364..34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea. 1961. 5.

Gottingen. XII.37 Die Kriegsjahre.. 21 . 2. serija D. s. 1969.. 814. Izd. Vandenhoeck & Ruprecht. sv. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945.

itd. svi njeni časnici. koji su kradom prebacivali europske židovske izbjeglice iz rumunjske luke Konstance u Carigrad.000 stanovnika židovskog porijekla. zdušno preuzela zaštitu brodova. jasno proizlazi iz slučaja '23 hrvatske flotile lovaca podmornica' na Crnom Moru tijekom rata. opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi dr. da bi ovi bjegunci iz neutralne Turske proslijedili u Palestinu. dr. Vodeći te brodove kroz prolaze između minskih polja mora pred obalom. kao u Njemačkom Reichu i u drugim europskim zemljama pod njemačkim zaposjednućem ili nadzorom. povjesničar iranolog dr. Te brodove su za tu svrhu iznajmile cionističke organizacije u Rumunjskoj. i njihovi potomci. David Karlović. bilo je oženjeno Židovkama (obitelj vojskovode viteza Slavka Kvaternika. nije bio negativan.ustaša povratnik). Oni hrvatski Židovi koji su bili zaslužni za i pri uspostavi NDH i njoj lojalni. a 5. na kulturnom i znanstvenom polju istaknuti pro^ dr. Austrije i Čeho-Slovačke). bili su ravnopravni državljani NDH i takove obitelji nisu bile prisiljene na rastavu. Državnog Sabora prof. član Hrv. . dočasnici i mornari. Stav velike većine Hrvata općenito prema progonima Židova što su ih vršili njemački nacisti. Nekoliko članova hrvatske državne vlade i viših dužnosnika.39 Ustaški prvak ---38 Usp. Ivan Oršanića..) . odveli su Nijemci smatrajući ih njemačkih državljanima.38 U samom vrhu ustaškog pokreta bilo je osoba židovskog podrijetla. On je samo u memorandumu Hrvatsko pitanje ( iz 1936. Sve osobe izraelićanskog porijekla u braku s hrvatskim državljanima ili državljankama. 1995. Zagreb. Mirko Breyer. Tekst je očito nadahnut političkim pragmatizmom pa je razumljivo da antijudaizma nema u drugim njegovim meduratnim tekstovima. Zdenko Vinski i drugi. oko 30. bojnik Ljubo Kremzir (ustaša povratnik). Stipe Mosner. Stav Hrvata prema Židovima općenito. napisan na njemačkom za njemački politički vrh) židovstvo tretirao kao neprijatelja Hrvata..Pavelić nije bio ni antijudaist. obitelj ministra Milovana Žanića.000 (prebjeglih iz Njemačke.a neki su bili čisto izraelićanskog porijekla (povjerenik GUS-a Vlado Singer . 7. već naprotiv pozitivan. Ustaša Dokumenti o ustaškom pokretu. Po tajnome nalogu zapovjednika te flotile (koji je još od prije rata pripadao Ustaškom pokretu) sva je hrvatska flotila podmornica. unatoč pritisku nacista iz Njemačke. obitelj državnog savezničara prof.. Samo jedan dio je bio zatočen u logorima.-130. s. bili su smatrani počasnim arijcima i punopravnim državljanima NDH. (Petar Požar: priredio). 39 "Na području NDH živjelo je godine 1941. Zagrebačka stvarnost.

otpraćivali su ih do točke na otvorenom moru odakle su ti brodovi mogli razmjerno sigurno nastaviti sami plovidbom prema svome odredištu u Turskoj.štiteći ih od napada sovjetskih podmornica. Na taj su način hrvatski mornari pomogli spasiti 22 .

.Kolanović: uvod napisala i uredila). agresivna njemačka osječka Volksgrupa.-329. 204. Ti progoni iznenadili su svih. Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni. 1-2. u bolnicama i jedinicama. I u državnom vodstvu."40 Važno je i svjedočanstvo Slavka Kvaternika. a zatim Srećko Kremzir. pukovnik i kasniji vojskovođa Slavko Kvaternik. Pavelić i Stepinac.. Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni. (Madrid)."41 ---nekoliko tisuća Židova od njemačkih progona. Nikome nije bila tajna da je supruga Poglavnika gđa Mara bila iz židovske obitelji. s.-28.) Usp. vojskovođa i politika.Maks Luburić o tome navodi: "Na Janka-pusti (Janka Puszta) to je bio. obadvojica Židovi iz prve ruke. jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci. ibid. Sjećanja Slavka Kvaternika.. 1991. Buenos Aires. Golden marketing. pa i Pavelića. Nikome nije ni na pamet padalo tražiti židovske pretke mnogobrojne pohrvaćene srednje klase u cijeloj Hrvatskoj. Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i Eijele mlađe ekipe.. Oni su i požurili u donašanju židovskih zakona. i I. Mužić. što mi je saopćio kapetan Kojentinski iz njemačkog poslanstva rekavši kako u poslanstvu postoji mišljenje da su Hrvati premeki i judehorig.. koji posebno ističe sljedeće: "Progoni Židova otpočeli su u Osijeku. Mene su čak prozvali judenprotektor. XVII/1967. jer je bilo izgradjeno mišljenje o rješenju židovskog problema. 1997. pa i u samom Ustaškom Pokretu.. 27. s. Izd. Eugen Dido Kvaternik (sin Slavka Kvaternika) dopunjuje tvrđenje svoga oca . s. Što da kažemo o dijelu domovinske elite poženjene čistim Židovkama. 61.. te izdajem uvjerenja da ih še ne smije dirati. U vladi nitko nije pomišljao na progone Židova. najprije Vlado Singer. 40 General Drinjanin (Maks Luburić). s. Legije i Legionari. 328." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.. kao i najeminentnija figura u domovini. odnosno u kojima su obitavali Židovi i Nijemci. 41 (Nada Kisić . sin pravaškog vođe Dr Josipa Franka. Duhovni vođa emigracije bio je Židov Ivan Frank. Drina. i u vojničkom i političkom vodstvu.. kakva li slučaja. Eugen-Dido Kvaternik bio židovske krvi.. Zagreb. svugdje smo imali `svoga Židova'.

23 .

da nije postojala. Dinarac je na upozorenje da je Pavelić ustupio Italiji dio Dalmacije rezonirao daje to bilo trenutno rješenje. ukoliko ona prestane s ratnim djelatnostima protiv Sovjetskog Saveza te mirno propusti sovjetsku vojsku preko svojih granica i područja do Trsta odnosno Austrije.prebacivali. Nacionalno nadahnuti dinarac mrzi sve što je anacionalno pa tako i internacionalni komunizam što se posebno očitovalo tijekom Drugoga svjetskog rata. da su Srbi mnogo radikalniji u rješavanju židovskog pitanja od nas.napose meni osobno . s." ( Jere Jareb uredio." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. dobio sam tu ponudu. Sjećanja i zapažanja 1925 . da sam ja mogao vjerovati Staljinu. godine 1944. kada sam Poglavnika pitao odgovorio je: `Da..j. da. ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova. bio preko svojih diplomatskih predstavnika u Švicarskoj ponudio izaslanicima NDH da će priznati hrvatsku državu. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova.H.) 42 "Poglavnik dr. 255.Gotovo svi Pavelićevi povratnici iz emigracije bili su dinarci. a osim toga što je najvažnije. a zar ti misliš.1941.' Poglavnik je u ono . A učinjeno je vrlo mnogo.D. da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vodeni od Nijemaca.42 Činjenica je da su u tome ratu gotovo svi ---ovako: "Što se tiče Židova. Poglavnik je iznio da je odmah odbio takove ponude kako zbog hrvatskog protukomunističkog uvjerenja tako i zbog osvjedočenja da one neće biti održane. Medutim. da se Židovi spase.) Jedan istaknuti ustaša vrlo bliz Paveliću u doba poslije kapitulacije NDH svjedoči ovako:"Neki su sumnjali u tu ponudu. s. Kada bi on postigao svoj cilj pogazio bi sva svoja obećanja.4. t. Eugen Dido Kvaternik. i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio. 1995. otvoreno priznao. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja Židova s područja N. istina je. Starčević. a daje i bez toga privremeno oduzetoga dijela hrvatskog teritorija Pavelićeva Hrvatska bila prostorno najveća hrvatska država u povijesti. Ja sam tada bio još u Italiji. Nijemci su nam uvijek . 24.1945. namjesto da ističe sve. i da su započeli već 11. ibid. Izd.. onda se to imade pripisati korupciji visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima. Ante Pavelić je u više navrata spomenuo da je Sovjetski Savez pri kraju rata. Zagreb. nikada ne bih mogao na to riješenje pristati. što je sa hrvatske strane učinjeno. jer bi to bila izdaja Europe.

1 1."(Ovaj navod se nalazi u tekstu koji je napisan u Buenos Airesu. str... Fotokopija u autora..vrijeme mislio na poslijeratnu Europu.) 24 . u rujnu 1995..

U tome. evo ne dokazaste da jesmo. koji me je htio zaštićivati. samo me je strah da će oni za koje Vi mislite. Tako. šta ćete. neko sreo u Beogradu. dok me konačno nisu odveli na Savsku cestu. kako sam. nego i oni `glavni' u civilu i kad bi ih bio. ja bih se zakleo da su svi od reda Srbi. da nemaju onaj `U' na kapi i talijanske uniforme. od onih što ureduju u glavnjači'. dok vi. uskliknuo sam drugu: `Vidi vraga... partizanski ---43 Ivan Meštrović (i sam iz dinarskog krša) opazio je u ratu sljedeću činjenicu:"Čudno je da su svi ustaški `prvoborci' bili redom iz onih krajeva za koje braća Srbi vele da su `čisto srpski'. pa mi uzvratio:'Svašta može biti. da Vam pravo kažem. On me pozdravio i zaustavio me je da me pita. nego da me oni gone na Lipare. On se je na to nasmijao i lagano uzdahnuo:'Znadem šta mislite."' . u Rumuniji. kad smo takvi. bio počeo sumnjati. koga sam još kao dječaka sreo u očevoj kući. prosto mi se učinilo da sam u Plaškom.odrasli dinarski Hrvati bili u sastavu oružanih snaga NDH a ustaške dobrovoljačke formacije sastojale su se samo od njih. "Pred Božić 1941. Ne zato što su popovi bili pravoslavni i s bradom nego po nečem što im je intimnije i starije od pravoslavlja. Tako sam na ulici sreo Mladena Lorkovića.I zaista.43 Partizana Hrvata tijekom II. ali. svjetskog rata nije bio znatan broj čak kad se računaju i oni koji su mobilizirani poslije pada Italije u rujnu 1943. na žalost. Neki su od njih imali humora. onako će i žeti. Nekako. me je upitao:'Šta kažete na sve ovo?' Stiskao sam se u ramenima i odgovorio:'Kako ko ore. kao što su učinili s velikim brojem Hrvata . da će žeti još gore proći nego orači. Ima nekoga vraga u onom nazivu `Vlasi'. kao i Mile.valjda im je bilo milije da me tamo zatvori Poglavnik. ne bi mu ni na kraj pameti došlo da su Hrvati. ali ne bez nekog prizvuka tuge. ustaše. Tako. Na to sam mu odgovorio:'Ja sam. i vidio kako popovi i njihovi vjernici izgledaju. on me je upitao da li još vjerujem da smo sa Srbima jedan narod. kad sam jednom bio u Sinaji. ali se je nešto objasnilo: Razbio se je mitos o srpskom junaštvu i o hrvatskoj hiljadugodišnjoj kulturi. iza par riječi. sina mog starog prijatelja Ivana Lorkovića.' Malo sam ustaša vidio.i kad sam stigao i prvi put vidio ustaše na Jelačićevom trgu. Kad sam se nekoliko dana iza dolaska u Zagreb vidio s Milom. . kad su me Talijani iz okupiranog Splita uputili u Zagreb . jesmo. Dalmatinske Zagore i Bosne i Hercegovine gotovo da i nije bilo. glavu za glavu. a neki ni da ih je sreo u Bukureštu. nekoga vraga imade u tom istine. prije toga. Hrvatskih partizana iz Like. a Vi znate zašto sam ih izbjegavao. Zub za zub. I nisu samo oni pod puškom tako izgledali. ili barem vi i oni'.' I on se je nasmijao.

(I. Meštrović. Neugodni razgovori. Danica /Chicago/. travnja 1951. broj od 18.) 25 . 3.. s.

došli i okruzi Bugojno. pod komandom Glavnog štaba partizanskih odreda Hrvatske bilo je 6.5% muslimana. Hrvatska vanjska politika 1939. njihov je broj narastao na više od 20. sredinom ožujka 1942. I. 10% Slovenaca. 174.500 boraca. (Jonjić je ove zaključke temeljio na izvorima. negoli točnim.oko 90%. Pojedini pisci navode da su u partizanskim odredima na teritoriju NDH većinu boraca tvorili Srbi. Zanimljivo je da je u to vrijeme.. Sredinom prosinca 1941. a na svršetku 1942. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi.000. u Slavoniji bilo još tristotinjak.370 pripadnika. Na sveukupnu području pod zapovjedništvom tog štaba.-175. Rukopis. osim Livna.. kad je veći broj Hrvata u Dalmaciji mobiliziran u partizane. nešto Hrvata (katolici u Gorskom Kotaru.-1942. Govori i članci. Dalmaciji vrlo malo u krajevima sjeverno od rieke Save.. osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji. Takav razmjer nastavio se i poslije pada Italije u rujnu 1943. Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom. Muslimani u Bosni) oko 8%. ubrajajući tu i Talijane sačinjavaju 6%. dok u južnoj Dalmaciji `do Dubrovnika i Kotora' partizanskog pokreta do tada uopće nije bilo. Podaci vlasti NDH o nacionalnom sastavu partizana nešto se razlikuju od ovih koje je naveo Broz. s. 4% Crnogoraca. dok ih je sredinom 1943.pokret u čitavoj Dalmaciji."44 Prema objavljenim komunističkim podacima do svršetka 1941. Glamoč i Tomislavgrad. s. siječnja 1944. bilo više od 30. dok ostale narodnosti. u partizanskim štabovima su Srbi također u većini. te uz napomenu. prema partizanskim podatcima. 108. s tim da Glavni štab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom."45 ---44 Tomislav Jonjić. ali osim nešto Hrvata i . Beograd. uključujući i livanjski kraj. Primorju. 2. sastav partizanskih postrojba po narodnostima bio je sljedeći: "Najvećim dielom partizani su Srbi (domaći.. krajem 1942. da taj broj treba uzeti s rezervom i držati ga prije pretjeranim.) 45 Tito.000. Prema izvještaju Ministarstva oružanih snaga NDH od 3. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu brojali više od 6. Crnogorci i Srbijanci) . broji oko 250 naoružanih pripadnika. a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana. Uskoro su pod vojnu kompetenciju Dalmatinskog štaba. To je očito i iz podataka koje je Josip Broz ovako prikazao: "Po narodnosti NOV je sastavljena od 44% Srba 30% Hrvata.

26 .

b) Partizanski štabovi: Srbi u većini.oko 15-20 posto. s.. Usp. i siječanj 1962. . Stvaranje i propast vojske NDH Hrvatska zora. . broj 96-97-98 za studeni i prosinac 1961. Crnogorci i Srbijanci) u većini . 156.-46). zatim po jakosti Židovi. Hrvatska u borbi protiv boljševizma.000. legionara i nešto domobrana. One su brojile: krajem godine 1941. a bilo je i 150. (Priredio Vinko Nikolić.).000 dobrovoljaca . 1944. Primorju. Izd. Značajno je. Bosni i Hercegovini te muslimani u Bosni i Hercegovini) . na 235.000. s. ibid. 1944-1945..700.) 48 Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 45. da među ovim Hrvatima ima dobar broj koji su prisilno unovačeni u partizanske postrojbe. Mi. unatoč sve težim ratnim prilikama i pomanjkanju tvoriva i oružja... Ovi brojevi dokazuju. s.258.100. 1943.152. Hrvati (katolici u krajevima sjeverno od Save. a u jesen 1944.000. izdanje.000.inchen.000 novaka. pa nešto Hrvata i Slovenaca.. Slovenci (u Žumberku i Gorskom Kotaru) oko 3-5 posto." (Lorković. da je mnogo veći broj Hrvata bio u Hrvatskim oružanim snagama i branio svoju državu -nego u jugoslavenskim partizanima. 46 Ove i druge važne podatke objavio je Vjekoslav Vrančić na temelju dokumentacije ustaškog generala (pravoslavne vjere) Fedora Dragojlova u Godišnjaku Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires. Kao što se iz ovog vidi. popeo na 148."48 ---Slovenaca ima i dosta Židova.inchen-Barcelona. Velebit. . krajem 1943. ukupno 115. Knjižnica Hrvatske revije. 1953. Srbi su u Hrvatskoj u absolutnoj većini kako u partizanskim postrojbama tako i u partizanskim štabovima. Mi.000 vojnika. 45. s. Prema službenim podacima vlasti NDH. ibid.47 "Hrvatske oružane snage su neprekidno rasle u broju i kakvoći. s. Dragutin Šporer...Prema prikupljenim podacima u NDH unovačeno je 108. stanje je bilo sljedeće: "a) Partizanske postrojbe: Srbi (domaći. Dalmaciji. Zagreb.). krajem 1942.oko 75-80 posto. 138.900 vojnika koji se broj potkraj 1942. 153. a da ih je do tada u borbi s partizanima i četnicima poginulo 20. ibid. Bleiburska tragedija hrvatskoga naroda. 47 Lorković. 46 Mladen Lorković kao ministar unutrašnjih poslova NDH tvrdi da su oružane snage NDH 1944. II. Za vrijeme NDH prijavilo se 120.000 domobrana i ustaša. 31.. u Gorskom Kotaru." (Mladen Lorković. 36-37. .ustaša.166. imale 250. god. 1977. s.

27 .

Ustaška obrana. Činjenica je. Tabor-u.Povjesničar Jere Jareb (poznat po veoma kritičkom stajalištu prema Pavelićevoj politici) točno zaključuje: "Hrvatski vojnici. Biljeg koljaštva. te neke ustaške milicije i formacije. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. nego je bio još i bolji. da su se ustaške vojničke formacije. koji su kao ratnici bili biološki inferiorniji u usporedbi s pobijeđenima Japancima. da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici. ne odgovara istini. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. kao policijsko-oružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. da žrtvuju vlastite živote. Svojom spremnošću. da je hrvatska vojska. potrebno je naglasiti. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. brojila oko 230.). stvarane prvih mjeseci mlade države. U vezi s borbom na terenu. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode.000 vojnika. Nijemcima i Hrvatima. Ta činjenica najbolje pokazuje na kojoj je strani bio hrvatski narod. u travnju 1945. borile i djelovale kao redovita vojska. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. s rijetkim izuzecima. svibnja 1944.50 Od ---- ."49 --- U Drugom svjetskom ratu pobijedila je (i Hrvate) nadmoćnija tehnika anglo-amerikanaca. (Tito je izjavio u svibnju 1944. Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata. kao policijska formacija. jednako domobrani i ustaše. 15. dopisniku Reutera J. u svim vojnim formacijama.

1960. s.. (Izdanje Instituta za suvremenu povijest. Buenos Aires.49 Jere Jareb. 50 Tihomir Dujmović je na Ciliginu tvrdnju da je hrvatski narod "u ogromnoj većini stajao uz NDH" upitao Ciligu "da li su Hrvati na strani pobjednika ili poraženih". knjiga l.). Zagreb. Pola stoljeća hrvatske politike. 1995. Pretisci. Knjižnica Hrvatske revije. 96. Ciliga je na ovo pitanje odgovorio da su Hrvati u drugom 28 .

Zasavskoga Hribovja 24 tisuće te Brežičkoga polja šest tisuća. godine. kolona Bleiburg-Maribor-Ptuj-Varaždin i kolona Bleiburg-Celje-Krapina bio put na kojemu je. Na tome putu. 52 "Otkrivajući.000 hrvatskih vojnika prešlo je na slovensko područje51 Englezi su namjerno izručili hrvatske vojnike i civile i najveći dio njih jugoslavenski su partizani na monstruozan način poubijali. To je velika zabluda.52 Hrvatski dinarac je u poratnom razdoblju živio od usmene predaje koja mu je pripovijedala o ratnom junaštvu njegovih očeva i djedova. Središta. 2. a u svezi s činjenicom da Tuđman zastupa mišljenje "da su hrvatski partizani izašli kao pobjednici" zaključio: "To su se tješili i zavaravali sami sebe. Preživjeli ustaše podrijetlom iz dinarskih krajeva u emigraciji su nastavili živjeti u uvjerenju da je ustaška borba bila pravedna.) svojim razbojstvima ---svjetskom ratu "bili poraženi".500 Hrvata'. ali su ih partizani (i to posebno poslije sklapanja mira u svibnju 1945. Dokumenti o povlačenju hrvatske vojske 1945. 14. Antom Ciligom.000 hrvatskih vojnika ostalo je na hrvatskom državnom području njih oko 30. stratišta slovenskih. Najmanje 200. kolone smrti. Razgovori s dr. Žrtava Kočevskoga Roga je 14 tisuća. tvrdi on. knjiga 6." (T. nije bilo .. (Franc) Perme tvrdi da je u prvim danima nakon završetka Drugoga svjetskog rata ubijeno 189 tisuća hrvatskih domobrana i civila. smrt našlo oko 144. Ustaše su postali poznati po okrutnostima. Bilo je to klicanje robova tiraninu da sudjeluju u vlasti da ne budu likvidirani. primjerice. Objavljeno kao posebni prilog madridskog časopisa "Drina" (XIII/1963. njemačkih i brojnih drugih zarobljenika.. s. hrvatskih. od najvažnijih putova od Austrije do Rumunjske.) 51 Ante Ljekić. Ilustrirajući pobliže strahote stradanja hrvatskih vojnika i civila. vojnika i civila od produčja.000. ne računajući ostale slovenske krajeve. Dujmović. Zasavskoga Hribovja. koji su se raspršili (često ranjeni) po šumama ili se borili i bivali zarobljeni.sveukupno 230.). Od toga broja 145 tisuća su žrtve križnoga puta. 73. Škofje Loke do Celja. Od Ivan planine do Bleiburga. Zagreb. Maribora. 1996.. on navodi kako je 'prema opisu 2. pak.

2.) Ni jedan od poznatih partizanskih i komunističkih koljača nije suđen ni ujednoj državi bivše Jugoslavije. 29 . Slovenija otkriva istinu o zločinima nakon 2. uglavnom nad Hrvatima. Slobodna Dalmacija. broj od 12.jame ili šljunčare koja nije bila napunjena hrvatskim truplima.-3. svjetskog rata počinjenima na njezinu tlu. rujna 1999. str. "(Marijana Cvrtila..

. 29. veljače 1942. Buenos Aires. i broj 9102 od 18. Radi ovog postupka sjevero-američkih vlasti su uništene mnoge egzistencije. koje su u jednoj noći sravnile sa zemljom Drezden gdje je ubijeno preko 300.. vila.985 osoba.000 ljudi. uključivši i djecu iako nisu dolazila u obzir za takvu mogućnost."53 Ustaše su na prigovor o postojanju logora u NDH odgovarali da su tijekom Drugog svjetskog rata i Amerikanci bez humanosti sve Japance zatvorili u logore. Bili su smješteni u deset logora. (bez godine). Nijedan od tih Amerikanaca japanskog porijekla nije bio optužen radi sabotaže ili kojeg drugog protudržavnog čina. Njihovi bankovni računi su bili `zamrznuti'. Internirani su bili prisiljeni raditi u logorima 44 sata tjedno.54 ---53 Lj. 54 "lnterniranja Amerikanaca japanskog porijekla. uglavnom civila. Razlika između postupka Sjedinjenih Država i Nezavisne Države Hrvatske je očita: u prvoj su zemlji bili internirani svi. za koje se pretpostav jalo. ožujka 1942. S Poglavnikom. izvršeno je na temelju dviju odredaba predsjednika Roosevelta: broj 9066 od 19. To je obavljeno bez preslušavanja i sudbena postupka. Razlika je i u tome što je broj partizanskih žrtava samo u poslijeratnim hrvatskim stratištima i križnim putovima bio neusporedivo veći od onih koje su ustaše pobili u ratu i u svim logorima.. Gubitak je procijenjen na 400 milijuna dolara. Ustaše su u emigraciji na prigovore sa Zapada o svojim nedjelima u ratu. žena i djece. odgovarali ovako: "A što vi kažete na fosforne bombe. sjekire i ostalog primitivnog oružja? Koliko neprijatelja može uništiti jedan vojnik s tim primitivnim oružjem. da bi mogli biti korisni neprijatelju. odraslih i djece. izbjeglica koje su bježale ispred Staljinovih azijatskih horda. Prema službenim podacima je zatvoreno u njima 112. srpnja 1946. a koliko se uništi ljudskih života samo sa jednim nedužnim pritiskom na dugme. cjelokupna japanskog stanovništva zapadne obale. raspuštenih tek 30. pa i onih. ako im se pružila prilika za to. s. pa su morali zatvoriti svoja poduzeća i dućane ili ih prodati na vrat na nos u bescijenje. Sa sobom su smjeli ponijeti samo ono. koji su imali državljanstvo Sjedinjenih Država i bili rodjeni u toj zemlji. dok su hrvatske državne vlasti internirale u jasenovačkom logoru utvrdjene . Djelomično je uništen i Hamburg i mnogo drugih gradova gdje nije bilo u blizini nikakvih vojničkih objekata? Da li je to humanije od bajunete.nadmašili. što su mogli nositi.

protivnike hrvatske Države. Osim ove razlike. ima i jedna sličnost: logori u Sjedinjenim Državama su se 30 .

46. Krešimir. To je razlog da su među utemeljiteljima nove stranke ---nalazili s obzirom na ratne prilike pod zapovjedništvom vojske. II. Obrana.IV. Takvu politiku "demokratizacije" Jugoslavije trebale su sprovesti osobe u koje su međunarodni moćnici imali puno povjerenje (od Hrvata to su bili u prvom redu Ante Marković i Budimir Lončar).. 55 Viktor Nuić. .). među kojima se posebno izdvajao Josip Manolić.. 7.55 Zapadne obavještajne službe suočene s njima neshvatljivom iracionalnošću balkanskog elementa pokušali su infiltrirati svoje kandidate (posebno neke Hrvate iz emigracije koji su bili masoni ili obavještajci) u vodeće hrvatske domovinske stranke. str. Zagreb. VI/1968. Zagorci i Slavonci što može poslužiti kao temelj stvaranjujedinstvenoga hrvatskog mentaliteta. (Treba istaknuti da su mnoge pobjede u Domovinskom ratu . Zapad je posebnu pozornost posvetio i Franji Tuđmanu.-82." (Senjski "Strahote zabluda ". Hrvati su takve infantilne ponude odbili. dakle i tajne agente arigažirao u službu hrvatske države. 1998. Zapadu su bili interesantni i Tuđmanovi bližnji u stranačkoj hijerarhiji. K. poznat po svojoj komunističkoj prošlosti i ateističkom uvjerenju. Istina o "hercegovačkom slučaju ". izdanje. 81.. Hercegovci su ginuli i za priključenje stare hrvatske zemlje Hercegovine matici Hrvatskoj.). Zapad je u procesu hrvatskog slamanja i njegove druge Jugoslavije vjerovao da se Hrvate može zadovoljiti dopuštenjem da nekažnjeno pjevaju rodoljubne pjesmice i vijore nacionalni barjak. Izd. a u njihovu oružanom rušenju Jugoslavije prednjačili su dinarcima među kojima je samo onih podrijetlom iz Hercegovine poginulo više od 60 posto. koji im se činio veoma perspektivnim kao nekadašnji partizanski general i osoba agnostičkog svjetonazora. ali je Zapad to onemogućio na način da je naknadno i samu takvu težnju kriminalizirao. Manolićeva je zasluga što je gotovo cijelo ljudstvo UDB-e.izvojevali zajedno dinarci.

31 .

. Tuđman je poštovao ratne žrtve dinarskih Hrvata i zato je i njima povjerio manji broj položaja u vojsci. Tuđman je intimno vjerojatno i htio Hrvatsku temeljiti na kršćanskim zasadama. O svjetonazoru Tuđmanovih izabranika svjedoči općepoznata činjenica da su od hrvatskih ministara (do kraja 1999. rujna 1999. nakon Izraela.56 On je inače odabirao vodeće kadrove na temelju ili tendencioznih savjetovanja ili znalačkog dodvoravanja zainteresiranih. nema države na svijetu koja u postocima ima više ministara Židova u svojoj vladi od Hrvatske" (Globus. Tuđmanu je pojavljivanje u javnosti s crkvenim uglednicima služilo u prvom redu za pridobivanje hrvatskih vjernika kao birača. te tajnim i javnim službama.bili i mnogi nekadanji suradnici jugoslavenske službe sigurnosti. On je osobno poštovao tradiciju. 36. ali i od njega osobno izabranim funkcionerima to je bilo gotovo apsolutno nemoguće ostvariti. broj od 17. koje su oduševljeno dočekivale Ivana Pavla II. . Manoliću su se u borbi za prevlast u stranci i državi suprotstavili tradicionalistički dinarci. Hrvatsko dinarsko pučanstvo ostalo je sirotinja i poslije pobjede u ratu.).. Poslije Manolićeva političkog pada neki su se njegovi izabranici (i u izvanpolicijskim strukturama vlasti) našli na istim političkim pozicijama (i) sa slobodnozidarskim kandidatima u zemlji.g.) samo nekolicina od njih (posebno nepotkupljiva Hercegovka Vokićka) poznati kao praktični (dakle ne paradni) katolici. Marin Sopta u jednom razgovoru za tisak točno ustvrđuje "da. koji su Hrvatsku zamišljali kao suverenu državu Hrvata. On je kao čelnik novostvorene hrvatske obavještajne službe mogao utjecati da osobe iz njegove kadrovske strukture zauzmu i neke ključne položaje u državi. koji su nastavili djelovati iz koristoljubivosti te su bili sposobni i za manipuliranje izbornim rezultatima. Tuđmanu se posebno izmišlja "antisemitizam".. s. Manolić je svojedobno iz uvjerenja postao prozapadno orijentiran i kao takav shvaćao je Hrvatsku kao državu građana. ali je sigurno hrvatske mase. ---56 Dio ovih dinaraca bio je sklon američkoj politici državnih integracija što dokazuje da nisu bili protuzapadno nadahnuti. Samo ovaj podatak dovoljno opovrgava izmišljotine međunarodnih protukršćanskih središta i njihovih hrvatskih izdajničkih ispostava da je Tuđman bliz klerikalizmu. doživljavao kao potencijalne birače svoje stranke. broj 458.

32 .

Hercegovci su ipak nešto drugo. . Tako se u jednom tekstuZavičajnog kluba bosanska Posavina tvrdi i ovo: "Nije sporno da je Hrvatska danas u rukama beskrupuloznih gorštaka u svakom pogledu: politički. pa su uglavnom trgovali i snalazili se kako su znali na svoj način. koja je takoder u njihovim rukama. S obzirom na to da se u isti koš trpaju i Mostarci. Među njih spadaju svi oni koji su došli odnekud `odozdo'. Ni po čemu drugom. vojno. a jedno šire područje proglasiti zonom visokog rizika. Tako da se tu ne demonizira ni zavičaj niti regija.. ---58 Suočeni s tvrdokornošću dinarskog ljudskog potencijala medunarodni čimbenici i njihovi hrvatski plaćenici poveli su u svojim medijima patološku kampanju optuživanja posebno Hercegovaca za sva zla koja su snašla hrvatski narod. s.. Oni. kao da se baš htjelo mistificirati jednu zavičajnost."(Jozo Renić. 59 pa čak i svakoga državotvornoga Hrvata. pa i svijet... inspekcijski itd. informativno. Posušaci i Duvnjaci. Livnjaci i Šujičani. Za Hercegovce se uglavnom ni po čemu nije znalo. preko diplomacije. niti se demoniziraju samo ganga i gusle. Nikad ih nije krasilo veliko poštenje ni marljivost u radu. oni su mnogo širi pojam od zavičajne pripadnosti. danas možemo govoriti o široj i užoj Hercegovini. Tako se Hercegovce poistovjetilo s demoniziranim Pašalićem iako je opće poznato da je on u zbilji samo provodio Tudmanova htijenja i da on nije Hercegovac jer je podrijetlom iz Šuice u Bosni. veljače 1998. a katkada čak i Imoćani. dalje." (Globus.Bez obzira što se s vremenom broj dinaraca. na utjecajnijim položajima smanjivao određeni pojedinci (posebno iz nekih novinarskih krugova) dobili su kao plaćenici zadatak rušiti u Hrvata nacionalni ponos i zato su nastavili i dalje okrivljavati Hercegovce i za sva nepostojeća zla u Hrvatskoj58 Oni su pridali i novo značenje pojmu Hercegovac u smislu da se pod tim nazivom počelo razumijevati sve dinarce. 25). a posebno Hercegovaca. a ponajmanje po nekim pozitivnim osobinama. gdje niču sumnjivi kadrovi.. osim po ekstremnim osobinama. 59 "Nema tu više ništa veze s granicama u kojima se prostire područje zapadne Hercegovine niti s naseljima iz kojih potječu utjecajni političari. "Hercegovci " su "svuda oko nas "! Slobodna Dalmacija.. broj od 26.. Zapravo i nema točno utvrđene zemljovidne granice toga inkriminiranog prostora. polako ali sigurno zauzimaju. Nažalost neki su naivni Hrvati povjerovali u izmišljotine te promidžbe. broj od 20. Širokobriježani. broj 376.. materijalno. čime bi se mogli baviti znanstvenici. Hercegovci nisu bili poznati ni u zemlji ni u svijetu. Europu.

U svezi s time treba 33 .. s.kolovoza 1999. 15.) Nekima su Hercegovci čak Sinjani i Metkovčani.

Dinarac nije odlučivao ni o politici zaduživanja kreditima. s kojima se trajno zarobljava narode i države. Bugojno. a pogotovo ne Uskopje. Travnik. Dinarci nisu kreirali ni gospodarsku politiku.----napomenuti da stvarno Tomislavgrad. tako da se njima (bez obzira što su se pojedini od njih u pretvorbi pretvorili u prave hajduke) ne može pripisati odgovornost za slom hrvatskog gospodarstva. Jajce.Nepobitne su činjenice ove: Dinarski čovjek nije imao vodeću ulogu u vođenju hrvatske vanjske politike. koji su bili uvjetovani lihvarskim kamatama. Šuica. Kupres nikad nisu bili Hercegovina. ------------. 34 .

Savjetovao sam neka oduzmu ustašama vlast. pa se danas više ne sjećam ni njegovog imena ni njegovog čina. ali da će se do zadnje kapi krvi boriti protiv Pavelićevih ustaša. a ustaše svojim postupcima da stvaraju samo sve veće nemire i sve veći kaos. Nastavio je da je ovlašten službeno upitati me da li sam to voljan učiniti. Svi. On mi je doduše predao svoju kartu. On osobno da je prošao Bosnom. ali kako me je zamolio da naš razgovor bude apsolutno diskretne naravi. Rekao mije daje poslan od mjerodavnih njemačkih faktora. 35 . a na čelo uprave u zemlji neka postave kojeg svog generala. Ja sam mu odgovorio da je i meni stalo do toga da prestane posve besmisleno prolijevanje krvi. to sam u njegovoj prisutnosti kartu uništio. Ti faktori su se osvjedočili da u Hrvatskoj ne može više tako dalje ići. Oni ne žele ništa drugo nego da u zemlji vlada mir. ali da ja u današnjim prilikama vlasti preuzeti ne mogu. koliko Hrvati toliko i Srbi. da bi se onim časom smirili kada bih ja preuzeo vlast. koji će uz domaće činovništvo pravednim i humanim postupkom moći u kratko vrijeme uspostaviti mir i red. listopada 1941. pa je čak na jednom mjestu pao u ruke buntovnika. dovezao se automobilom u moje dvorište u Kupincu jedan njemački ofićir. Ti buntovnici da su ga pustili na slobodu rekavši mu da uviđaju da nema smisla boriti se protiv premoćne njemačke sile.VLADKO MAČEK OPET ZATVOR Negdje oko 10.

koji su zaposjeli dvorište i vrt te provalili u kuću i proglasili me uhapšenim. malo se nakostrušio: `Ustaša ne daje časne riječi. Njih možda desetak banulo je u kuću oko 7 sati ujutro. Pročitao je uhidbeni nalog i dozvolio nešto vremena da se tata obuče i spremi par stvari za put. Ne znam ni tko je bio glavni zapovjednik cijele akcije. ali ne naprasit. Kako bilo da bilo. vjerojatno oko 9 sati.60 Nije mi preostalo drugo nego da se obučem i pođem s ---60 Mačekov sin Andrej o tome priča ovako: "Toga dana. u stvari pravi gospodar Hrvatske. kako ćemo znati što je s njim. što je obavljeno najprije. Jedna je bio zapovjednik njemačke vojske u Hrvatskoj. Održao je riječ. listopada stigao je opet u Kupinec. Luburić je bio službeno hladan. sa zadatkom da uhiti tatu i odvede ga u nepoznato. čim je počelo svitati. onda to tako jest. tj. sam u automobilu sa svojim šoferom Josipom Matajom .Luburić je donio ..'... Rano ujutro 16. Nijemci su u Srbiji doveli na vlast generala i bivšeg jugoslavenskog vojnog ministra Milana Nedića. nahrupilo je na moj posjed oko 60 ustaša do zubi naoružanih. i zato su odlučili da me uhapse. Kad se u cijeloj Jugoslaviji počeo razvijati komunističkopartizanski pokret.. Austrijanac general Edmund Glaise von Horstenau. rekao je da će osobno donijeti poruku sutradan. vjerojatno su ustaše doznali za taj manevar generala von Horstenaua. htio imati moj gotov pristanak. ali u kući su bila dvojica. listopada 1941. Drugi je bio Viktor Tomić sa zadatkom da potom obavi premetačinu što je trajalo do oko podneva ili nešto dulje.Ne mislim da bi Hitler bio tako lako napustio ustaše sve da sam taj prijedlog i prihvatio.. Kadje teta inzistirala da dade časnu riječ. koji je od prvog časa uviđao da će ustaški besmisleni teror dovesti konačno zemlju u kaos i savjetovao da se ustašama oduzme vlast. koji je (ne bez razloga) držao da su u Hrvatskoj ustaše jedini element na koji se mogu Nijemci osloniti. Na pitanje kamo ga vodi. Nakon nekoliko pitanja o tome. Već nekoliko dana nakon mog razgovora s dotičnim oficirom. jedan odred ustaša opkolio je kuću prije zore. pa je prije nego što Hitler dade takav prijedlog. 15. Vjerojatno je general von Horstenau htio isti pokus učiniti u Hrvatskoj sa mnom. odgovorio je da ne može reći. kada on nešto kaže. Drugi je bio njemački »ambasador«. Vani ih je bilo više. Prvi je bio Vjekoslav `Maks' Luburić. Odmah u početku okupacije nastao je spor između dvije vodeće njemačke ličnosti u Hrvatskoj. s dva zadatka. listopada.. 15. ali ne zanm koliko. Siegfried Kasche.

Neki su za vrijeme premetačine bili samo otresiti. tako smo barem znali da je živ. 36 .. ali jedan (nisam siguran za njegovo ime) bio je vrlo grub.. prijetio i stalno izazivao.tatino pismo.

logor u Jasenovcu. Šofer reče iznenada: »Ne čekam ja tu više nikoga«. rekavši: »Ne može se ovuda bez puške«. Kad je on rekao da nema. ali je on to otklonio rekavši da ih ni on nije platio. a auto sa mnom. preporučio svoju dušu milosrđu Božjem i čekao. jednim oboružanim ustašom i jednako oboružanim šoferom u manji auto. rekao da se zove Vjekoslav Luburić. držao sam da mi je to kraj. skrenuli smo s ceste na jedan poljski put. zapali motor. Blizu glavne ---Naročito se rugao stavu haesesovaca u mnogome. Nisam pokazivao nikakvih vanjskih znakova uzrujavanja. Prošao je cijeli sat pa. Sjeo sam zajedno s njim. a niti mi je Luburić rekao kamo me vode. upravo je zvonilo podne. što će dalje biti. rekao mi je da idemo u. već onda na zlu glasu. Uto je počela padati i sitna jesenska kiša. Otišao je prema nekim barakama. koje su se vidjele dosta daleko u magli. Rekao je da je očekivao oružanu obranu kuće a ne samo dva mizerna čovjeka (Dragan Belak i AndrijaJandro Pavlić). Pošao je nekoliko koraka ali se odmah vratio te uzeo sobom pušku. kroz selo Krapje prema glavnoj cesti. i na jednoj čistini iza te kukuruze stali. izišao je iz auta šofer rekavši da ide po cigarete. i mi krenusmo istim putem kojim smo i došli. auto se zaustavio. Kad smo blatnom i uskom cestom uz Savu prešli Krapje. Prvi komad puta nisam niti ja što pitao. Prešavši na splavi preko Save. pa tek kad smo došli u Sisak. Nikoga od njih nisam otprije poznavao. Luburić je sišao." (Andrej . pušeći cigaretu za cigaretom. Vozili smo se dakle preko Siska i Sunje. kako već nisam imao cigareta. šoferom i jednim ustašom krenuo je od Jasenovca prema selu Krapju. i kad smo pred Jasenovcem došli na splav na Savi. na pitanje moje žene kako se zove. Znajući već onda nešto o ustaškim metodama. donijevši mi u jednoj listovnoj kuverti dvadesetak cigareta. koji nisu ništa učinili za spas svog vode. nešto šaputao sa šoferom i onda se udaljio. koji je vodio kroz kukuruzovinom obrašteno polje.njima. ali je njihov vođa. pa se nakon kojih pola sata doista vratio. tek sam u sebi izmolio Očenaš i Zdravo Mariju. Htio sam mu ih platiti. upitao sam prisutnog ustašu ima li on koju. i krenusmo prema Pisarovini.

Zagreb.) 37 .Maček Nino Škrabe. Maček izbliza.. Nakladnik: Disput. 1999. s. 9293.

Sama prostorija bila je prazna. tanjura i pribora za jelo.ceste došao nam je usuprot drugi auto. Tek je u njoj bilo uza zid nekoliko balvana. I doista. i sa sviju strana opkoljena oko šest metara visokim zemljanim opkopima. sardinskih konzervi i flašu vina. sjeo kraj mene u auto pa smo se vozili kroz selo Jasenovac još koja dva kilometra. predstavio mi se kao poručnik Ljubo Miloš. Miloš je otišao i ja sam ostao pod stražom navedene trojice ustaša. Donio mi je najprije kruha. Poručnik 38 . Proboravio sam tu punih deset dana. a dotle su neki ustaše u prostoriju donijeli dva kreveta i jedan kauč. i to obučeni. željeznu peć te čak i jedan ormar s priličnim brojem čaša. a treći je sjedio na stolcu. ja se cijelo vrijeme što sam s njim proboravio nisam osobno mogao na njega potužiti. On se nakon toga udaljio ostavivši osim one dvojice ustaša koji su bili s njim još i onoga koji je došao sa mnom iz Kupinca. Luburić mi je rekao da će on sutra ujutro biti opet u Kupincu. Svi ti predmeti bili su posve novi. kako god sam kasnije saznao da je bio jedan od najvećih krvoloka. Tu smo skrenuli s glavne ceste na jedva dva metra širok put. Kako sam već rekao. tvrdo kuhanih jaja. Bila je to zidana prostorija. Iz njega je izašao Luburić. i ako želim da mogu svojoj supruzi radi njezinog umirenja napisati nekoliko riječi. stol i nekoliko stolaca. bila su donesena u svemu tri kreveta pa sam ja imao svoj krevet. rekao je da ima nalog voditi o meni brigu. a dotle je dakako već bila pala noć. i neka budem uvjeren da dok je on tu meni ništa neće manjkati. petrolejsku svjetiljku. Dakako da sam to drage volje učinio. Kako nisam od jutra ništa jeo. 12 m duga i 8 m široka. počeo sam odmah jesti. svaki na jednom krevetu. pristupio je k meni jedan od one trojice ustaša. povratio se nekim teretnim kolima. čitajući nešto malo knjiga što sam ih bio ponio od kuće i mjereći koracima po stoti put moj zatvor po duljini i širini. desno i lijevo graba puna vode. i dođosmo do jedne prazne barutane. očito iz neke opljačkane trgovine pokućstvom. Kad je Luburić otišao. proviđena željeznim vratima i vanjskim željeznim kapcima. Tu su već čekala trojica ustaša. kod poluotvorenih vrata. koji nas je mimoišao. pa samjoj javio da nije tako loše kako se ona možda boji. dočim su se trojica ustaša u noći izmjenjivali tako da su dvojica spavali. Po prilici nakon jednog sata.

Taj koncentracioni logor bio je nekada tvornica cigle. U manjoj sobi spavali smo svaki na jednom krevetu poručnik Miloš i ja. a u većoj sobi dva. koliko sam kasnije mogao ustanoviti. gdje da će mi biti mnogo ljepše i ugodnije. bilo je i previše toga što sam čuo i morao slušati. listopada o podne saopćio mi je poručnik Miloš da će me čim se smrači prevesti na drugo mjesto. a u jednoj većoj bio je i stol i stolci. ali u dvorištu nije bilo nigdje vidjeti ni žive duše osim nekoliko oboružanih stražara. ne izlazeći nikuda iz tih dviju soba. za mene i moja tri stražara. a iza nas dvojicu oboružanih ustaša. nalazila se logorska pisarna gdje je nekoliko interniranih Židova obavljalo pisarske poslove. tj.Miloš dolazio je svaki dan o podne i navečer nekim malim automobilom i donosio objed i večeru za nas četvoricu. istog dana čim se smračilo došao je Miloš autom koji je sam vozio. Morao sam slušati mučenje i stenjanje nevinih žrtava. I doista. strpao me kraj sebe do volana. koji mi je sua sponte izjavio da je ovo moje stanje samo privremeno. Odmah sljedeći dan nakon dolaska u zatvor posjetio me je tadašnji šef javne sigurnosti Eugen Kvaternik. Prozori su bili osim njihove najviše površine čvrsto oblijepljeni tamnomodrim papirom tako da ne bih mogao ništa vidjeti što se vani događa. Desno. Bile su to dvije sobe i jedna mala zapuštena kuhinja. U samim pak mojim prostorijama nalazio sam se danju i noću u društvu najmanje barem dvojice ustaša. Prostorije lijevo bile su određene za mene. da će mi biti olakšana na taj način što ću biti prevezen na neko drugo mjesto gdje će me moći moja obitelj posjećivati. U sredini logora nalazila se jednokatna kuća tankih zidova u kojoj se očito nekada nalazila uprava tvornice. pa i četiri ustaše. Miloš me je uveo po stubama u prvi kat gdje se nalazio maleni hodnik iz kojega je bio ulaz u dvije sobe desno i dvije sobe lijevo od hodnika. pa iako će moja internacija vjerojatno trajati sve do svršetka rata. ajoš više vj eroj atno zato da ne bi mogao mene nitko vidj eti. Kad 39 . Iako nisam mogao iz svoje sobe ništa vidjeti. bio je ulaz doduše rasvijetljen jednom električnom žaruljom. U svakoj sobi bila su po dva kreveta. Dne 24. Kad smo stigli u dvorište pred ulaz kuće i izašli iz auta. katkada tri. pa me je odvezao u sam jasenovački koncentracioni logor. Morao sam slušati jauk i zapomaganje uz puščane hice. a leži posve na obali Save.

a isto tako nisu k mojima stizala ni moja pisma koja sam im pisao. moje susjede židovske pisare zaključao. a kad sam ja otišao. tek s tom razlikom što od njih nisam mogao dobiti pomoći koja bi se kosila sa zapovijedima koje su 40 . onda je ustaša koji je bio sa mnom u sobi najprije izašao van. bilo u logoru par koraka od mene nekoliko desetaka interniranih liječnika. kako sam kasnije doznao. premjestili su ga u zatvor u Novu Gradišku. znatnu dozu ljudske sućuti i pomoći koju su mi pružali suprotno svojoj službenoj dužnosti. spao sam uslijed duševnih muka od 66 na 50 kg. Bio je sa mnom sve dok sam se ja nalazio u Jasenovcu. Opisujući svoje prijašnje zatvore. pa iako se na hranu i fizički postupak nisam mogao potužiti. Moju duševnu tjeskobu povećavala je naročito okolnost što su mi pisma od kuće dostavljana vrlo rijetko. Obolio sam od gripe. kinin ili slično. koliko mi je bilo poznato. Nekako pred Božić 1941. iako je. kojega sam poznavao još kao studenta i koji je bio godine 1931. a na stube u prizemlju postavio zasebnu stražu koja nije nikog pustila u prvi kat. Bio je zatvoren zato što se kao policijski komesar bio zauzeo za jednog svog prijatelja koji je kasnije bio upleten u postavljanje paklene mašine na zagrebačkoj pošti. U tom paklu proboravio sam punih pet mjeseci. njegovi ustaški drugovi jednostavno zaklali. gdje su ga. koja me je nesmanjena pratila 20 godina beogradskih režima i 4 godine zatvora proboravljenih pod tim režimima. bili oni Hrvati ili Srbi. dok se ja ne vratim u svoje prostorije. otišao u emigraciju. ali liječnika nisam mogao dobiti nikako. doveden je u naše prostorije bivši ustaški komesar Vladimir Singer. te je proboravio u emigrantskoustaškim logorima u Mađarskoj i Italiji. a što se tiče živaca. I među svojim ustaškim stražarima naišao sam u vladanju prema meni na mnogo ljudskog osjećaja. pa sam doduše za pet minuta mogao dobiti aspirin. to je posve sigurno da više nikada neću imati one čvrstoće živaca.sam trebao ići na zahod. spomenuo sam kako sam uvijek nalazio medu svojim stražarima. On je za vrijeme moje bolesti od gripe kao i za vrijeme učestalih mi žučnih i srčanih napadaja pokazivao prema meni veliku sućut pa mi je ostao u ugodnoj uspomeni.

Rekao je teti da je spreman dovesti tatu u Kupinec. Tu su još najlogičniji komunisti koji počinjaju zločinstva u ime socijalnog fanatizma. Evo jednog karakterističnog događaja. bilo nacionalni.dobili od svojih pretpostavljenih. A on mi odgovori: »Nemojte mi ništa govoriti. koji su mi činili za vrijeme mog zatvora u Mitrovici stanovite usluge. znali smo uvečer po koji sat iskreno razgovarati. sveo sam jedne večeri razgovor na religiju.) Pod ustaškim režimom mogao je stražar. saopćio mi je Luburić da je zaključeno da će me za daljnje vrijeme internirati na mom dobru u Kupincu. Eto u kakvo stanje čovjeka može dovesti bilo vjerski. Početkom ožujka 1941. Osim toga. Prikazao sam mu svu bezbožnost njegovog djelovanja i zapitao ga zar se ne boji Božje kazne. Čitao sam negdje kako se neki španjolski velikaš na smrtnoj postelji bojao hoće li mu Bog oprostiti što nije spalio dosta heretika. stražari koji su kršili dobivene zapovijedi stavljali su na kocku tek svoj položaj. Među takve nacionalne fanatike spadao je i moj neposredni šef Ljubo Miloš. pa sam doista 16. Znam da ću za sve što sam počinio i što ću još počiniti u paklu gorjeti. ožujka 1942. bilo socijalni fanatizam. došlo je do ---61 "Koncem veljače ili možda prvih dana ožujka pojavio se u Kupincu Luburić. Ljubo Miloš je svjestan da počinja teške grijehe. otpušteni iz službe. ni Božje kazne. ali ipak je njegov nacionalni fanatizam jači od te spoznaje. koji bi se ma i najmanje ogriješio o disciplinu. Kako smo spavali u istoj sobi. ali su prije toga osigurali savjest uvjerivši sami sebe (ili davši se uvjeriti od drugih) da nema ni Boga. kojom su već pretkršćanski filozofi označili spoznaju razlike između dobra i zla. i ovaj put sa svojim šoferom Matajom. (I doista su dva stražara. U srednjem vijeku pravili su ljudi zločine iz vjerskog fanatizma. Videći kako se svaki put prije nego legne u krevet prekrsti. bili su moji ustaški čuvari izabrani nacionalni fanatici.61 Kako mi je nakon mog dolaska žena pripovijedala. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije. To je posve razumljivo. očekivati jedino bez ikakovog suđenja hitac u glavu. ni Božjih zapovijedi. ni etike. Ali ću gorjeti za Hrvatsku«. ali pod uvjetom da cijela obitelj (nas četvero) bude pod paskom . u pratnji oko 50 ustaša dopremljen natrag u svoj dom.

41 .

ali smo ipak bili sretni da je izašao živ iz Jasenovca. i tako su kontrolirali prilaz k nama.. a ove dvije su naročito pristale da žele dijeliti internaciju zajedno sa mnom i mojom obitelji. ožujka 1942. koji je imao neki časnički čin. Ne sjećam se je li treći. ožujka došlo je. neki satnik Matković i zastavnik Mate Sarić. Pružila se dakle mogućnost da jednim udarcem ubiju dvije muhe. kao zapovjednik cijele posade u Kupincu.mog preseljenja na sljedeći način. a onda se vratili u Kupinec i nestrpljivo čekali razvoj događaja. Vasilj je ostao još nekoliko dana i onda nestao. živjeli smo uglavnom na prvom katu. pa je od 16. koje su vodile na prvi kat.. i da moja žena bude internirana. Ta internacija bila je provedena na sljedeći način: Kuća koju sam posjedovao u Kupincu bilaje na kat. U jednoj od te . na dnu stepenica. bez prethodne najave. Mi smo nakon Luburićevog posjeta još jednom otišli u Zagreb i uredili neke stvari. ako ona pristane da zajedno s djecom bude dobrovoljno uz mene internirana. Već nakon nekoliko dana bilo je vidljivo da mi je žena pogriješila kad je ------------ustaša. Bio je `kost i koža' i vrlo oronuo. dolazili su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske u Kupinec da barem vide moju obitelj. pa je razumljivo da su razgovarali s mojom ženom.. bio također u toj grupi. Tata je bio u jednom autu kojeg je vozio Mataja iz Jasenovca. ili je on došao sljedećeg dana. Radi toga rodila se je kod vladajućih misao da bi trebalo internirati i moju ženu. Mi. tj. Razumije se da je to ona objeručke prihvatila. gdje su bile spavaće sobe i kupaonica. S tatom i Matajom ušla su u kuću još dva ustaška časnika. Ustaška straža preuzelaje dvije sobe u prizemlju. do sloma ustaškog režima bila internirana cijela moja obitelj zajedno sa mnom. Stanko Vasilj. familija. Na katu stanovao samja sa svojom obitelji... Nakon toga je ostao još samo Sarić. Uvečer 16. Mataja i Matković otišli su odmah iste večeri. Tokom sljedećih nekoliko dana postalo je vidljivo tko su naši čuvari i kakav će biti naš život u internaciji. nekoliko automobila i kamiona u dvorište. Bio je već ožujak. tamo negdje do potkraj 1942. dočim je u prizemlju stanovao upravitelj imanja sa svojom ženom i kćerkom.. ali bilo je vrlo hladno s dosta snijega. Pozvao je dakle Luburić moju ženu k sebi u pisarnu u Zagreb te joj saopćio da će mene dovesti natrag u Kupinec. i da Kvaternik ispuni dano mi obećanje. Iako me nije bilo kod kuće. kuharicom i sobaricom. Pregledao je kuću i okolicu i ocijenio situaciju prikladnom.

Maček ..dvije sobe bio je telefon. a u tom slučaju oni su nam obično dostavljali poruke.) 42 . ibid. s." (A. Tu i tamo dobili smo i mi pozive od rodbine iz Zagreba.N. koji su oni redovito koristili u svoje svrhe. 100-101. Škrabe.

koji su mi bili više prijatelji nego sluge. nego je briznula u plač i izrekla nedužne riječi: »Gospodine predsjedniče. Povlačili su je dvije i pol godine po raznim koncentracionim logorima.nije se tom prilikom mogla uzdržati. Ni to nije bilo dosta. nego su via facti internirali i mog nadglednika imanja s njegovom obitelji i sve sluge. želim vam da se do vašeg budućeg rođendana ispuni ono što želite vi i što mi svi Hrvati želimo«. i da zato moram s njima u Zagreb. k meni u sobu upravitelj sa svojom obitelji. Jasno je da ti ljudi to nisu htjeli trpjeti pa su se. pa ću se onda ---62 "9. Kada ju je malo vremena zatim na dvorištu jedan od ustaških stražara napastovao. stigoše iznenada u Kupinec Luburić i ustaški pukovnik Moškov s jakom eskortom. Posao u kravskoj štali oko hranjenja i muženja kao i pravljenje maslaca preuzeli su uz sobaricu moja sedamnaestgodišnja kćerka i petnaestgodišnji sin. kuharica i sobarica da mi čestitaju rođendan. pa nitko nije smio da izađe iz dvorišta bez ustaške pratnje. Najviši po činu bio je pukovnik Ante Moškov. dijeleći tako sudbinu stotina i stotina sličnih žrtava. siječnja 1943. u Lepoglavi umrla od pjegavog tifusa. koji su se više iz prijateljstva prema meni nego radi nadnice podvrgavali šikanaciji da prigodom ulaska u dvorište i izlaska iz dvorišta budu po ustašama temeljito pretraživani. On nije na to reagirao. koje su na internaciju dobrovoljno pristale. Rekli su nam da će započeti vojne operacije čišćenja partizana iz cijelog Pokuplja. kuharica i sobarica. Mi . pomalo razbježali. Kuharica sirotica Vera . od kojih smo neke tada susreli po prvi puta. nakon kratkog vremena. osim upravitelja i njegove obitelji. pa mi saopćiše da namjeravaju u okolici Kupinca voditi neke akcije protiv partizana. Dne 9. Već ta opaska bila je dovoljna da navuče na nju tešku sumnju. dođoše ujutro. dala mu je pljusku.pristala na taj način internacije. što će trajati oko dva tjedna.62 To sve da će trajati najdulje osam dana. Ne samo da smo bili internirani moja obitelj i ja. a posao oko volova i konja obavljali su sporadično pojedini nadničari iz sela. zatim opet Luburić te bojnici (možda pukovnici) Kruno Devčić i Ivan Rajić. Na moj rođendan 1942. siječnja pojavila se u Kupincu kolona automobila i kamiona s ustaškim vojnicima i dužnosnicima. dok nije konačno. ali je nekoliko dana nakon toga bila naša Vera odvedena. mjesec dana prije sloma ustaškog režima. te sam tako ostao na dosta velikom posjedu bez potrebne radne snage. dakako u pratnji ustaša.

43 .

Naravno da moja žena nije htjela staricu ražaliti i nije rekla što sve ima n ezin sin na duši." (A.Luburić je ostao u stanu samo dan ili dva. štoviše. 105. posjeliti Luburić i (Ljubo) .. Koliko god je njoj to bilo drago.. Tu smo bili čuvani od dvojice ustaša puna dva mjeseca. Maček-N. a da nitko nije znao gdje se nalazimo. pobožne starice. ne znam je li se išta smanjila. S nama u stanu živjela je zajedno i starica. nas su 9. ako je samo mali dio onoga što ljudi o njemu pripovijedaju istina. onda žalim što sam ga rodila«. Luburićeva majka te dvije sestre 63 Sam Luburić nije za vrijeme našeg boravka stanovao u istom stanu nego negdje drugdje. s. Medutim. Sjećam se da su nas u lipnju 1943.. Ne sjećam se tko nas je vozio i u koliko automobila.(Ante) Moškov i (Krunoslav) Devčić su često dolazili i bili izvanredno uljudni. s.. odvedeni smo opet natrag u Kupinec 6~ ---ćemo biti sklonjeni u Zagreb a vratit će nas kad to bude moguće. Škrabe. ali joj je Vjeko odgovorio. Luburić je susretao majku s ljubavlju i poštovanjem. je li ih bilo i više.moći opet vratiti u Kupinec. a ne znam.. Dvojicu. Pa ipak. Dne 9. potužila se nekoliko puta da joj njezin Vjeko mnogošto neće reći. postupao s nježnom sinovskom ljubavlju. zašto više nikada ne vidi gospodina Vladu (Singera). Sjećam se trojice. naivan ali pristojan mladić. Odmah smo vidjeli da je ustaška posada još uvijek prilično velika." (A. 106-107. zvan `Bonzo'..) 64 "Čišćenje Pokuplja od partizana trajalo je dulje nego što su ustaše mislili. ibid.N. Strpaše nas dakle pred sumrak u dva automobila i odvezoše u Zagreb u privatni Luburićev stan (Bulićeva ul. 10).Škrabe. Ni druge stvari se nisu promijenile. ne znam je li ikada i bilo uspješno. ili bez čina. III. s manjom posadom. možda Moškov ili Devčić.) 63 "Uz Luburića je u Bulićevoj ulici stanovala njegova majka i njegove dvije sestre (ili polusestre). 1943. ožujka opet odvezli u Kupinec. I danas mi je žao kad se sjetim Luburićeve majke. koji su se smjenjivali.. Kao primjer spomenula je izričito svoje pitanje. Osim njih bio je često na straži jedan ustaša nižeg čina. Maček . Kao što je spomenuto i u `Memoarima'. ibid. neka ne pita takve stvari. bio je u stanu uvijek barem jedan ustaša. ili obojica. Božu Naletilića i Stanka Vasilja.. s kojom je Luburić. Sve tri su se prema nama ponašale uljudno. koliko sam mogao vidjeti.. Zora i Nada. onda se izgubio i poslije je navratio nakratko samo jednom za cijelo vrijeme našeg dvomjesečnog zatvora u njegovom stanu.. a koja se ipak plačući mojoj ženi potužila: »Vidite kako mi je moj Vjeko dobar. Osim Luburićeve majke i sestara. poznavali smo od prije iz Kupinca.

44

Nakon kapitulacije Italije partizani su opet ojačali, jer su zapadni saveznici naredili Talijanima da im predaju svoje oružje. Nastupila je međutim i zima, a partizani su se približili i zaposjeli kotarsko mjesto Pisarovinu 10 km južno od Kupinca. Uslijed toga stigla je 9. XII. 1943. u Kupinec i opet jaka ustaška eskorta, koja je mene i moju obitelj prevezla u Zagreb. Dovedoše me u moju kuću na Prilazu broj 9 65Moj stan zapremao je cijeli prvi kat kuće, a sastojao se od šest soba. Četiri sobe sačinjavale su stan, a dvije odvjetničku pisarnu. Sa stubišta vodila su jedna vrata u stan a druga u pisarničke prostorije. Pisarničke prostorije kao i jednu raspoloživu sobu u prizemlju zauzela je ustaška posada, dočim je privatni stan ostavljen mojoj obitelji i našoj sobarici Katici. Drugi kat kuće ostavljen je obitelji mog pokojnog brata, koja je bila suvlasnica kuće. Ustaška posada je nato napustila Kupinec, pa su već drugi dan ušli partizani. Njihov postupak u Kupincu bio je do početka ožujka 1944. veoma snošljiv. Još u proljeće 1943. došli su partizani noću u kuću predsjednika kotarske organizacije HSS Ivana Tora, koji je živio na periferiji kotara Pisarovina, pa su ga odveli sobom. Kad su zauzeli Kupinec, postavili su partizani Tora svojim komesarom. On je, dok je bio tamo, zaštićivao svijet od pljačke kako je najbolje znao i mogao. Ljudi su morali doduše partizanske čete ukonačiti i hraniti, ali prema mogućnosti. Rekao je primjerice mojemu nadgledniku kako je posve naravno da mora partizanske čete hraniti, ali da je dovoljno ako im skuha kukuruzne žgance pa ih zalije obranim mlijekom. Ako bi tko tražio više od toga, neka se prituži samo njemu. Osim toga, dozvolio je da mi upravitelj može slati u Zagreb koliko god je potrebno za prehranu mene i moje obitelji. Izdao je osim toga jednom seljaku, koji je već i prije radio u Zagrebu, iskaznicu da može nesmetano putovati u Zagreb i natrag i

---Miloš. Ova puta je Luburić predložio tati suradnju s ustašama." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 108.) 65 "Nas četvero i Katica Škorjanec odvezeni smo u Zagreb, na Prilaz. Do kolovoza 1944. režim internacije bio je blaži nego prije, što je spomenuto i u `Memoarima'." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 109.)

45

nositi sa sobom što hoće. Kako se u ono vrijeme svijet morao spasavati lukavštinom, taj čovjek imao je kod sebe dvije legitimacije: jednu partizansku izdanu u Kupincu, a drugu ustašku izdanu u Zagrebu. On bi s partizanskom legitimacijom propješačio oko 4 kilometra do najbliže željezničke stanice Zdenčina. Tu bi jednom željezničkom namješteniku predao partizansku legitimaciju da mu je čuva dok se vrati, i odvezao se vlakom s ustaškom legitimacijom do Zagreba. Kad bi se drugi dan vratio u Zdenčinu, predao bi istom željezničkom namješteniku ustašku legitimaciju na čuvanje, a s partizanskom bi išao do Kupinca. I tako je to išlo nekoliko mjeseci. U međuvremenu su partizani svim mogućim silama nastojali da predobiju prvake HSS, koji su se nalazili na slobodi, za kolaboraciju s njima. Kako sam bio izviješten, odredili su i rok odluke do konca veljače 1944. Kad do toga roka nisu pridobili nikoga od prvaka za kolaboraciju, nestalo je iz Kupinca Ivana Tora. Komesarom je bio postavljen neki drugi nepoznati čovjek, a moj posjed u Kupincu bio je do temelja opljačkan. Partizani su odveli 15 krava, 4 tegleća vola, 4 konja itd. Također su odvukli cijelo pokućstvo, od kojega su mi pojedini komadi bili draga uspomena na moje roditelje i na moje djetinjstvo. Malo iza toga oduzeli su i seljacima Kupinca svu stoku, ostavivši svakoj kući tek po jednu kravu. Sve za oružje pak sposobne muškarce regrutirali su prisilno u partizansku vojsku. Da bude tragedija još veća, poslali su Nijemci nakon te pljačke u Kupinec Vlasovljeve kozake. Iako je taj odred bio razmjerno vrlo malen, partizani su se odmah povukli, povevši sa sobom znatan broj ljudi, dočim su kozaci počeli pljačkati ono malo što je još bilo preostalo, a čak su tri ugledna čovjeka iz sela objesili »radi kolaboracije s partizanima«. Partizani u početku nisu otkrivali svojih komunističkih karata. Čak su, kad bi zauzeli koje selo, tražili od svećenika da u crkvi odsluži svečanu službu Božju. Jednu svoju brigadu nazvali su brigadom Antuna i Stj epana Radića, a j ednu brigadom dr. Vladka Mačeka. Tek početkom ožujka 1944. počeli su u svojim lecima oštro napadati i HSS i mene osobno. Za razliku od četnika i ustaša, partizani nisu nigdje činili masovnih pokolja. Oni su, gdje god su se mogli dočepati kojeg od seljačkih voda, prisilili ga da im se, barem formalno, priključi. U

46

protivnom slučaju su ga bilo na ovaj. koje se nalazilo tik izvan periferije Zagreba. Kada je u listopadu 1944. dovedeni u Zagreb rano ujutro probudila strahovita detonacija. prosinca 1943. Njemačke trupe se nisu na to mnogo obazirale. Ustaše i četnici ubijali su narod masovno. i nakon što su poslije kapitulacije Italije primili sve oružje i municiju od talijanskih okupacijskih trupa. Kako su se Nijemci. Nijemci su držali u svojim rukama tek glavne njima potrebne željezničke pruge. bilo onaj način likvidirali. pale općinske zgrade. da razvale koj i komad želj ezničke pruge i da po hrvatskim selima. Sav drugi teren prepustili su partizanima. te prugu Slavonski Brod-Sarajevo. bilo bi obješeno oko 50 ljudi koji su imali nesreću da su se baš u blizini nalazili. Sjećam se da nas je nekoliko dana nakon što smo 9. sovjetska vojska zauzela Beograd i postavila tamo na vlast Tita (koji je sada već otvoreno pokazao svoju komunističku fa~u). a šteta je bila za 24 sata popravljena. Da je tomu tako. provesti kroz jugoslavenski teritorij bez ikakove zapreke sve čete koje su do onda držali u Grčkoj. pokupili su nekoliko stotina »buržujskih« mladića . Ako bi negdje partizani oštetili prugu ili koji drugi za Nijemce važan objekt. Partizani. bio je rezultat dobro organizirane komunističke propagande. a s njima i ustaše. povlačili prema Zapadu to su partizani. kao primjerice prugu BeogradZagreb-Zidani Most. u kojima nije bilo niti njemačke niti ustaške posade. najbolji dokaz je činjenica što je Nijemcima uspjelo u rano proljeće 1945. Kasnije smo doznali da su partizani digli u zrak skladište municije. likvidirali prvake HSS. Komunisti su svoje djelovanje ograničili tek na to da dignu u zrak koj i manj i most. zaslijepljeni mržnjom. Komunisti su ubijali hladnim razumom sve one za koje su držali da smetaju učvršćenju komunizma. Uvjerenje koje se u zapadnim demokracijama uvriježilo da je Tito za vrijeme rata držao u Jugoslaviji vezanih 20 divizija. ustašama i četnicima.gotovo djece . Nitko nije sebi dao truda da 47 . da se međusobno istrebljuju do mile volje. čim su došli u koje hrvatsko selo.i tjerali ih pred sobom u Hrvatsku prema Zagrebu da izginu pred njemackim i ustaškim strojnim puškama. ipak su po mogućnosti izbjegavali sukobe s Nijemcima. pa čak i škole.

a kamoli progoni. bilo je to u ono vrijeme već prekasno. muško i žensko. i da se zajednički rame uz rame borimo protiv komunista. j ednu hrvatsku i j ednu slovensku. ali je većina bila u zatvoru radi posve neznatnih i nepolitičkih razloga (prekoračenje ure kad se građanstvo smjelo nalaziti na ulici i slično). Tu je netko na cesti izvan sela opalio hitac iz puške na automobil u kojem su se vozila dva ili tri njemačka oficira. Radi toga je i opet iz tog sela obješeno 50 nevinih ljudi. kad se gdje dogodio neki slučaj sabotaže.000 kuna. pa su tek na Badnjak skinuta i pokopana. primio sam prijepis pisma koje mi je poslao Mihailović. Sličan slučaj desio se je i u selu Oroslavlje u kotaru Stubičkom. pa je Tomašiću i uspjelo da mi dostavi taj prijepis. Bilo je medu tim ljudima i nekoliko osoba koje su bile sumnjive radi komunizma. Kako to nije bilo moguće. Nažalost. j ednu srpsku. Ima ihjoš više koji nikada ne dolaze do pameti. Trupla obješenih visila su nekoliko dana. Iako sam dosta toga čuo o borbama s četnicima. Ima dosta ljudi koji dođu do razuma tek onda kadaje kasno. No u vezi s njim zanimljivo je spomenuti sljedeću sličicu. pa onda nije čudo da su. i odvedeno u zagrebački park Maksimir. u Hrvatskoj se vrlo malo znalo o četničkom vođi Draži Mihailoviću. Naravno da je takvih žalosnih slučaja bilo na stotine. u kojoj su sudjelovala i dva u Zagrebu izabrana komunista. ali je dozvolio pok. To su dva slučaja za koje sam u internaciji doznao. Negdje početkom ljeta 1944. narodnom zastupniku Ljudevitu Tomašiću da ga prepiše. Kurir koji je to pismo donio u Zagreb. gdje su na granama drveća obješeni. Ime partizanskog i komunističkog vođe Josipa Broza -Tita pročitao sam prvi put odmah u početku 1943. imao je nalog da ga imade predati samo meni osobno. kada su zagrebačke novine donijele ucjenu na njegovu glavu u visini od 100. cijela sela. Bilo je odmah sljedeći dan iz zagrebačkog policijskog zatvora izvedeno 50 ljudi bez razlike spola i dobi. bježala u šumu da nadu spas kod po komunistima vođenih partizana. U Titovim životopisima spominje se da je Tito prije rata djelovao pod imenom Walter. nije mi pismo predao. jer su zapadne demokracije već bile potpuno prihvatile Tita. U tom pismu mi je Draža Mihailović ponudio da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne voj ske.počinitelje pronađe. bio 48 . No u vrijeme dok sam bio predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine (1927).

veljače 1944. Beloševićem dolazio uvijek i ustaški liječnik dr. a prema potrebi i vanredno.sam se prilično zbližio s j ednim od nj ih koj i se zvao Krndelj . (Ne treba ga zamijeniti s današnjom Titovom desnom rukom Kardeljem). Bilo je dozvoljeno majci i sestri moje žene da nas posjećuju svaki dan. Oto Belošević. ali me moli neka udesim stvar tako da se za taj njegov posjet u javnosti ne dozna. ali rano ujutro. Bilo je dozvoljeno da nas svaki tjedan jedanput. a ne samo Josip Broz-Tito. to nije s njima dolazio stražar. a taj bi izvještaj ispod vrata gurnuo u zgodnom momentu u hodnik onog dijela stana gdje samja sa svojom obitelji stanovao. koji da se zove Walter. koji je redovno slao pismene izvještaje. Hinko Kovačić. neka prvu osobu bilo od moje obitelji bilo od posluge nagovori njemačkim jezikom i neka se predstavi kao neki reporter. mogli su svake nedjelje ići na misu u najbližu crkvu. Ja sam ga cijenio radi njegovog trijeznog raspravljanja. koji uopće ne zna hrvatski. dok još nema drugih posjetitelja. sada već pokojni dr. izbjegavajući prometnije ulice grada. Naravno da je tim posjetima uvijek ~risustvovao jedan ustaški stražar. bio sam svjedokom prvog bombardiranja Zagreba američkim avionima dne 13. Savjetovao sam mu. posjećuje naš kućni liječnik. Ja sam mu odvratio da može doći koji god dan hoće. I doista mi je jednoga jutra prije 7 sati dostavljena posjetnica s imenom reportera nekih manjih austrijskih novina. pa smo mogli o svemu i svačemu razgovarati. Poslije izbora 1935. koji je doduše obnašao čin majora. Za mene je bilo najvažnije što je sa mnom uspostavio vezu hrvatski narodni zastupnik Ljudevit Tomašić. Za vrijeme boravka u Zagrebu. i dobio sam od njih mnogo dragocjenih podataka. Osim toga. slušajući što razgovaramo. poručio mi je Krndelj da bi želio doći k meni u Kupinec na razgovor. U Zagrebu je bio postupak prema meni i prema mojoj obitelji znatno ublažen. Kako je s dr. Bio 49 . Iz te činjenice zaključujem da je Walter bilo ime kojim su se služili prema potrebi i drugi komunisti. a on mene radi mog koncilijantnog i nepristranog držanja prema ionako iščezavajućoj opoziciji. On bi predao izvještaj kojem članu obitelji mog pokojnog brata. ali je u ono vrijeme već bio prilično izliječen od ustaške infekcije. Mojoj ženi i djeci bilo je dozvoljeno da svaki dan u pratnji dvojice ustaša idu pred večer u šetnju. ako hoće prikriti svoj identitet.

jer se radilo uglavnom o bombardiranju aerodroma na istočnom dijelu grada. Dne 20. Naravno da sam u svojim mislima doveo s tim u vezu i Vokićevu poruku.je bombardiran centar grada. slušao sam vijesti na radiju o neuspjelom atentatu na Hitlera a nakon toga o samoubojstvima i egzekucijama mnogobrojnih Hitlerovih oficira. bombardiran je i Beograd. ne navodeći detalja. ostali su dominikanci u prizemlju. gdje i opet nije bilo vojničkih rezultata. Često sam poslije toga razmišljao kako sitni događaji mogu 50 . koji su se nalazili u podrumu. Dodao je tek toliko da me Pavelićev ministar vojske Vokić srdačno pozdravlja. U blizini aerodroma nalazio se samostan reda sv. ali je navodno poginulo preko tisuću civilnih osoba. žena i djece u jednom od najstarijih dijelova grada. nije tom prilikom bilo vojničkih žrtava. Kadaje bio dan znak za uzbunu. Civilne osobe pak poginule su zato što su imale nesreću da su stanovale u blizini tih strateški važnih objekata. požrtvovni dominikanci ugurali su svu povjerenu im mladež u podrum zgrade. Tom prilikom moram spomenuti herojsko-tragični slučaj. Koliko je meni poznato. Ova daljnja bombardiranja ne mogu osuđivati. srpnja 1944. Mislim da mi nitko ne može zamjeriti ako izrazim svoje duboko žaljenje što je bez ikakove vojne potrebe ubijeno nekoliko tisuća ljudi samo zato što su imali nesreću da su bili okupirani po neprijateljskoj vojsci. U tom samostanu držali su dominikanci srednju školu za dječake. Od gojenaca i nekoliko braće laika. Tim prilikama je također platilo životom nekoliko stotina civilnih osoba. ali nisam imao ni pojma tko u tom prevratu sudjeluje osim Tomašića i Vokića. i svih 12 dominikanaca profesora ostalo je mrtvih. Negdje u ljeto 1944. da se mogu nadati skorom preokretu. razmšila samostan. izvijestio me je Tomašić. koji se sastojao uglavnom od drvenih kuća. kao i po Nijemcima izgrađenim mnogobrojnim tračnicama za ranžiranje vlakova prema Zidanom Mostu. Dominika. nije nitko bio ozlijeđen. ali je poginulo nekoliko stotina ljudi. Tresnula je bomba. Kako sam doznao dva mjeseca nakon toga. Bilo mi je jasno da se sprema neki prevrat. ali ja neka budem bez brige: on će pravovremeno i mene i moju obitelj spremiti na sigurno mjesto. Poručuje mi da će skoro doći do odlučne promjene. a kako više nije bilo mjesta. na sam Uskrs 1944. Zagreb je bio i poslije toga nekoliko puta bombardiran.

a od nezastupnika nepokolebivi pristaše HSS Branko Pešelj. Mijo Ipša. Dva-tri dana nakon toga objavljena je na radiju vrlo kratka vijest da su uhapšeni Pavelićev ministar vojske Vokić i ministar policije Mladen Lorković. Bio je od njih u početku lijepo primljen. koji su preboljeli ležeći u vrućici na golom betonskom podu. da moja obitelj ne smije više niti na šetnju niti u crkvu. Tu su pretrpjeli velike muke. a ipak ostati živ. Kovačiću da me dalje posjećuje. Lujo Tomašić. Slična sudbina zatekla je i stotine zatvorenika. koji su prigodom ustaškog povlačenja likvidirani. nego je postavljao stanovite uvjete za suradnju s 51 . Nije htio biti njihovo slijepo oruđe. koji su bili u mjesecu travnju 1945. Svi koje sam naveo bili su neposredno pred slom pušteni na slobodu. S nekima od njih sam poslije u emigraciji razgovarao. Bariša Smoljan. urotnici postavili ispod njegovog pisaćeg stola.djelovati na razvoj historije čovječanstva. Kratko vrijeme nakon toga saznao sam da su pohapšeni hrvatski narodni zastupnici Ivan Pernar. osim narodnih zastupnika Tomašića i Farolfija. Da se Hitler nije dignuo nekoliko sekunda prije nego što je eksplodirao pakleni stroj. Zabranjeno je čak i ustaškom majoru liječniku dr. koji su 20. i da nije otišao do zemljopisne karte u drugom dijelu dvorane. Belošević ležao je teško bolestan u sanatoriju. Naš privatni liječnik dr. Božidar Vučković. pa su mi rekli kako se čude što sve može čovjek izdržati. Ivanko Farolfi. August Košutić k partizanima. Jedno vrijeme bili su zatvoreni u Zagrebu a nakon toga otpremlj eni su u kaznionicu u Lepoglavi. Pavao Jesih. Istodobno dok su se obavljala ta hapšenja. počevši od gladovanja pa do ležanja na golom betonskom podu. te osam hrvatskih domobranskih pukovnika. msgr. ali je već nakon 8 dana bio uhapšen. Mjesec dana nakon toga saopćeno mi je da se do daljnjega zabranjuju svi posjeti. Josip Torbar. Uvjeren sam da u ono vrijeme ne bi ni komunisti ni njihovi suputnici mogli spriječiti da se povijest svijeta okrene u posve drugom pravcu. srpnja 1944. u ovećim grupama povezani međusobno žicom i odvedeni iz lepoglavske kaznionice da se više nikada nije za njih čulo. bio bi uspio u Njemačkoj protunacistički revolt. Svi su se zarazili medu ostalim nepoznatim zatvorenicima pjegavim tifusom. Dragan Belak i mnogi drugi. prešao je potpredsjednik stranke ing.

koji je tek bio navršio 21 godinu života. Stvar mi nije bila sasvim jasna. U rujnu 1944. ako hoćeš objedovati s vragom. No to su bili tek pojedinci medu tisućama meni nepoznatih žrtava. jer bi takav zadatak bio pretežak i za jačeg čovjeka nego što je bio Šubašić. Američki potpredsjednik Nixon je nedavno vrlo dobro primijetio da. Sad je bilo jasno da je sudbina naroda Jugoslavije zapečaćena. Nakon nekoliko mjeseci. te je konačno pušten na slobodu rujna mjeseca 1946. 52 . moraš imati vrlo dugačku žlicu. te umoren u obližnjoj šumi. Rano u ljeto čuo sam da je kralj Petar imenovao novu vladu s hrvatskim banom Šubašićem na čelu. a onda pristao.njima. Slušao sam s najvećim uzbuđenjem radio i doznao kako se politička situacija iz dana u dan sve više pogoršava. čuo sam da je britanska vlada zatražila od kralja Petra da preda svu svoju vlast vladi koju su Sovjeti uspostavili u Beogradu. Točno na Uskrs 1. a drugi usred grada Sušaka. u zabitnom selu Slanovec. travnja 1945. godine londonski radio i Glas Amerike počeli su sve jaču propagandu za Tita. no razumio sam da bi Šubašić bio imao igrati ulogu posrednika da se sačuva barem djelomično upliv zapadnih demokracija u Jugoslaviji. Početkom 1944. Isto tako bili su ubijeni odlučni borci i protiv ustaša i protiv komunista Vojko Krstulović i Mario Šarinić. ipak će se »pretpostaviti« da je on tu vlast predao ! Petar se nekoliko dana opirao. kralj Petar. u siječnju 1945. Narodni pak zastupnik Franjo Malčić bio je jedne noći u proljeće 1944. Britanska vlada je nadodala da. čuo sam na hrvatskom jeziku vijest iz Londona da se ruska vojska nalazi već u po Mađarima anektiranom Međimurju i da je možemo za 24 sata očekivati u Zagrebu. odveden po komunistima iz svoje kuće. Odsjedio je u zatvoru pune dvije godine bez suda. Prvi je bio ubijen po jednom komunistu usred grada Splita. pozvao je sve antinacističke borbene snage u Jugoslaviji da se pridruže Titu. Tu sam naveo samo nekoliko imena ljudi koje sam osobno dobro poznavao. ako on to uskrati. To je naravno bilo nemoguće. Već prije toga bili su hrvatski narodni zastupnici Mihovil Pavlek Miškina i Marko Suton umoreni u ustaškom logoru u Jasenovcu.

s. svibnja. tataje ebje poruke odbio. danas kardinal. Tata još nije donio odluku o odlasku iz Hrvatske i zamolio Stepinca da omogući dolazak profesora Stjepana Pezelja. s. U `Memoarima' se to ne spominje.. svibnja poslije 9 sati navečer došao je k meni u stan ustaški general Moškov. Alojzije Stepinac. što može učiniti za njega.) 67 "Uvečer."( A. ali je bila očito lansirana da ubije u narodu svaku nadu u mogućnost otpora komunizmu.Ta vijest se na sreću nije obistinila. jer sada još postoji mogućnost da odem iz zemlje. jer da će me sigurno komunisti likvidirati ako im padnem u ruke." (A. 1 10. Govorio mi je neka se dobro odlučim. Razgovarali su dugo i Stepinac je kazao tati da će ostati u Hrvatskoj i čekati komuniste. Odmah zatim slušao sam i opet njemačku vijest da je Hitler »junački u borbi poginuo«. jer su ih Nijemci ostavili gotovo posve bez municije. Maček-N. došao je tati ustaški dužnosnik Jakov Barbarić i donio mu poruku Draže Mihajlovića. U svakom slučaju. preko Tomašića. da su četnički izaslanici pregovarali s ustašama.. Moškov je na Prilaz doveo nadbiskupa Stepinca i ostavio ga da nasamo razgovara s tatom. Škrabe. Maček-N.67 Dne 4. Kako dugo će ta mogućnost postojati. Upitao je tatu. Medu prvima koji me je posjetio bio je i nadbiskup. i zato da je moja dužnost da sačuvam svoj život. jer daje sovjetska vojska već prešla austrijsku granicu. koji mi je saopćio da se ustaše s cijelom vladom moraju povući. to ne zna. Razgovarali smo koja dva sata.) . On je bio prvi čovjek od početka rata koji je razgovarao s tatom bez prisustva ustaša. Nadodao je kako je sada spas Hrvatske i hrvatskog naroda samo u mojim rukama.66 Prvih dana mjeseca svibnja slušao sam najprije vijesti njemačkoga radija da je Hitler »teško bolestan« i da ne može preživjeti dulje nego dva do tri dana. ibid. Izgleda. Nakon vijesti o Hitlerovoj smrti biloje dozvoljeno da me posjećuju rođaci i prijatelji. sada po Titu još uvijek u internaciji držani dr. Zamolio me je neka i ja sa svojom obitelji napustim zemlju. ibid. 1 10. upućena 1944. već samo jedna ranija tajna četnička poruka. Tek smo kasnije doznali da su tada Tomašić i Farolfi već bili mrtvi. Škrabe. 2. a ja se nisam mogao ---66 "Sredinom travnja 1945. kako bi nakon četiri godine izolacije čuo njegov izvještaj o stanju na terenu i sudbini svojih suradnika i pristaša HSS-a.

53 .

naučio je izvrsno govoriti i francuski i engleski. Nisam spavao cijele noći. tata je stvorio odluku za odlazak u emigraciju ujutro 5. On je to odmah obećao i preuzeo dužnost da obavi sve nužne pripreme za put.. koji je pred koja tri tjedna tek bio pušten iz lepoglavskog koncentracionog logora. pa kada sam mu rekao da sam odlučio otići u emigraciju. važući razloge za i protiv. ipak nije bila ---68 "U svakom slučaju. odlučio poći~ u emigraciju i razgovarao s Brankom Pešeljem. Tata spominje Josipa Torbara. Rekao sam zapovjedniku straže neka telefonski zamoli generala Moškova da dođe do mene. s kojom se upoznao u Zagrebu. Pešelja upoznao sam. I moja kćerka i sin proveli su radi mog političkog djelovanja svoje mladenačke godine (od 15-20 godina) u zatvoru. Ivana Pernara i Barišu Smoljana. Razmislio sam što će imati i dalje trpjeti ako padnu u ruke komunistima. a ja se sjećam da su 5. uzdahnuo je olakšano i rekao: »Hvala Bogu«. Nakon toga puštali su cijeli dan k meni i mnoge druge prijatelje i rođake. i 6. kao tvrdog pristašu HSS. Bila je toliko oprezna da je. Dr. praktični Branko odmah ga je 54 . medu njima Dragan Belak. gdje je nakon smrti svoje majke živjela kod svoje tetke. Bio je oženjen Amerikankom hrvatskog podrijetla. Moram priznati da je to bilo prvi put u mojoj političkoj borbi što sam pomislio i na svoju obitelj. Kako je studirao godinu dana u Parizu i godinu dana u Londonu.. Zamolio sam ga neka pronađe dr.odlučiti pa sam mu konačno rekao da ću mu dati odgovor sljedeći dan ujutro. zadržala državljanstvo USA. našto su ustaše dopustili brojnim posjetiocima ulazak u naš stan. Branka Pešelja. Pešelj je doista nakon satdva došao do mene. pa mi je često služio kao tumač u razgovorima s reporterima i političkim ljudima. Roko Mišetić. Pešelja. udavši se za dr. a naročito na svoju djecu. Bažo Vučković. Boris Urbić. Moškov je doista došao za manje nego pola sata. Kad je tata 5.68 Iako su posjeti bili neograničeno dozvoljeni. svibnja došli i mnogi drugi. koji nisu znali ni hrvatski ni njemački. Ujutro sam konačno stvorio odluku da napustim zemlju i da idem u emigraciju. svibnja 1945. Saopćio sam mu da kanim s cijelom obitelji otići u emigraciju i zapitao ga bi li bio voljan zajedno sa svojom suprugom Melitom pratiti me. dok je još bio student. svibnja.

.

opkoljen ustaškim stražama. Ljudi su plakali. Oko automobila bilo je sakupljeno dosta naroda.maknuta straža sve do časa dok nisam. Ne znam kako su ljudi u Mariboru doznali za moj dolazak. svibnja 1945. Nisam im mogao ništa pametno savjetovati. što su i učinili. Dne 6. Oko 1 sat ujutro 7. pa je Branko uz tatin pristanak zatražio od vlasti dozvolu za kupnju stanovitog broja zlatnika po službenom kursu. Smoljana.1 14. Smoljana bilo je bezbroj i drugih ljudi koji su bili po komunistima uhapšeni i odvedeni u logore tek tjedan-dva nakon što su izašli iz ustaških logora. Ostavši kod kuće bio je odmah uhapšen po komunistima. Posjetili su me i narodni zastupnici dr. Pomolismo se. Zgrozio sam se kad sam vidio ovu trojicu. između 5 i 6 sati poslije podne stigli su pred kuću supruzi Pešelj sa dva automobila." (A. Uzeli smo nekoliko sati počinka u čekaonici željezničke stanice. ali se za kratko vrijeme na trgu pred gostionicom gdje smo objedovali sakupilo nekoliko stotina ljudi. Osim dr. krenuli smo dalje prema Mariboru. pepeljastosive boje u licu. prešli smo i granicu Hrvatske.) 55 . 1 12 . Smoljan. svibnja stigosmo u Celje. pa ne mogu reći koliko ih je bilo. Škrabe. s. a neki od njih su mi dovikivali: »Spasite nas«. pa je dugo vremena odslužio na teškom prisilnom radu. a 13 kilometara iza Krapine. gdje sam prije 40 godina bio nastupio mjesto advokatskog pripravnika. Krenusmo. siđosmo na ulicu i sjedosmo u automobile. izuzev dr. Bili su kost i koža. Maček-N. koji se u zadnji čas iz obiteljskih razloga predomislio. Josip Reberski i Roko Mišetić. prešavši malu rječicu Sutlu. ---upitao ima li novaca u inozemstvu. koji su bili vrlo zabrinuti i pitali me za savjet što bi sada trebalo činiti. Kada je svanulo. Torbar i dr. Nakon dva sata vožnje prošli smo gradić Krapinu. Pernar.. Svi ti zastupnici izjaviše da i oni žele ići u emigraciju. slovenski gradić anektiran po Nijemcima. dr. te nedavno iz lepoglavskog logora pušteni dr. nije ih bilo (što je zapravo bilo mnogima čudno u slučaju bivšeg potpredsjednika vlade!). Naravno. ibid. sjeo pred kućom u automobil. Ja ih nisam vidio. a kamoli brojio.

.

Krenuli smo cestom uz lijevu obalu Drave prema austrijskoj granici. 56 . Negdje oko 4 sata poslije podne prešli smo bez zapreke iz Slovenije u Austriju.

a narodni zastupnik HSS-a dr lvan Pernar u jednom članku insinuira čak i to. koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dužnost. da je Maček umro od posljedica svoga zatočenja. Ta nit se proteže i u budućnost. jer su sva trojica nosioci jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskog političkog života. Tak sam odlučio napisati neke male uspomene na svu trojicu. ni politički sljedbenik. komunističkih a i stranih novina pisalo 0 činjenici. srpskih. Htio sam zapravo prigodom smrti dra Vladka Mačeka. koji je bio tamničarom dru Vladku Mačeku. Zatim sam povezivao neke male uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radićem i tako došao i do nasljednika Radićeva i Mačekova. dra Jurja Krnjevića. Predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke napisati nekoliko riječi. kao hrvatski političar i predstavnikjedne državotvorne stranke. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog. Nije mi niti svejedno šta će. reći ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskih ljudi. a nisam ni profesionalni novinar. Dr Juraj Krnjević je živ. kao sadanji HSS.Juraj Krnjević. I meni kao hrvatskom generalu nije svejedno šta će se napisati. Nisam bio ni njihov prijatelj. da je morao uhititi i kroz četiri godine rata čuvati dra Vladka Mačeka. Stalo mi je i do toga šta će misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu. pa da po kroničarskoj dužnosti pišem nekrologe. recimo. Svakako će se meni 57 . reći ojednom hrvatskom generalu. Dr. Više je hrvatskih. budućih boraca za hrvatsku državnost i slobodu. da je dr Vladko Maček bio zatočen u Jasenovcu.VJEKOSLAV MAKS LUBURIC PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA Radić i Maček su mrtvi.

i istu ćemo iznieti. gdje bi ga kako se reklo «vodali po šumi kao medvjeda na lancu» i da ga otme jedna grupa problematičnih pristaša. koji će mnogo toga moći potvrditi. i kako je on sam kao čovjek duhovit i vesele ćudi rekao. Od onoga časa kada sam ga morao uhititi do onoga časa. Istina je drugčija.nastojati prišiti uloga tamničara. dočim male. Na kraju on je sam tražio pojačanje svoje straže. Naravno uvjek imajući u vidu. kao i mnogobrojni preživjeli svjedoci dogadjaja. da bi pomoću zapadnih saveznika i domobranstva preuzeli vlast u ime dra Mačeka. četnika. ne zato da ga mučimo i ubijemo. da hrvatske borce interesira ono bitno. kada se je s Poglavnikom prijateljski šalio na Tuškancu i pitao Poglavnika: "zakaj si me zaprl". jer mu je ona bila najjača garancija i jer je zaista bio uvjeren. koji su gajili nadu. da o mrtvima treba i pisati (iako i na to 58 . da mu ustaška Hrvatska ne će oduzeti život. Poglavnika Llstaškog Pokreta. njega. nego zato. da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja u Jasenovcu. koji je zatvorio. To ne znači da ćemo pisati «liepo» ili «ružno». Tu je obitelj dra Mačeka. prošlo je mnogo toga. Rekli smo da ćemo reći istinu. osobom i organizacijom dra Ante Pavelića. nego da ćemo reći istinu. da ga otmu partizani i odvedu u šumu. kojega je nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega još uvjek mnogi i mrtva sliede. da ga spasimo od gorega zla: da padne u ruke Nijemaca. stoji i druga strana a to je. zatočio i bdio nad životom čovjeka. da sam u četiri navrata spasio dra Vladka Mačeka od gorega zla. njegovu stranku i njegova nasljednika. treba velikodušno zaboraviti. što je vriedno zabilježiti za hrvatsku povjest. njegove ideje. nakon smrti dra Mačeka samo tako olako rekao. koja je djelomično istinita. nosao kao mačka mačiće s jednog mjesta na drugo. Nije to prema onoj. da ga ubiju neodgovorne ustaše na svoj račun. djelomično činjenica. ljudske stvari i stvarčice. da sam prema nalogu starijih uhitio dra Vladka Mačeka. Naprama ulozi tamničara. Stoji. a to je. a da bi danas. slično kao što se to dogadja sa idejama. što bi dr Pernar morao znati. da ga na jedan ili drugi način otmu ljudi njemačkog Abwehra (obavještajna služba njemačkog Wermachta). partizana ili neodgovornih elemenata.

general nisam pristaša one stranke. te otišao svojoj kući. koji su upravo dovedeni u sabirni logor u Kraplju. Približavao se DESETI TRAVNJA. metafizička istina. mladenačko i zrelo muževno doba sliedio. niti tražim hladovinu pod debelim stablom političkog oportunizma. nekada glavni zapovjednik Gradjanske i Seljačke Zaštite. popularni Djuka.. gdje je narednik Cvek već proglasio HRVATSKU DRŽAVU! On je bio interniran s jednom grupom HSS ovaca i. Nisu mi takove svjedočbe dali ni stranka ni ljudi. da sam bio delikatniji nego njegov stranački vodja. bio je uhićen 1941. On je odbio bio da svladava Ustaše u Bjelovaru. Zapravo povjest jednoga političkog čovjeka se može pisati tek nakon njegove smrti. koji smo bili politički protivnici osobe. nego se radi o tome da se kaže istina.. da ga je Maček bio uputio u Bjelovar.mislimo) dobro ili ništa. pa ću u daljnjim nastavcima napisati sjećanja i glavne točke tih razgovora. Ono za života je sve politika. 59 . a s druge strane ostaje duh i djela. Pješačkom puku. Prema tome ne mogu niti očekivati od te stranke i njenih ljudi niti neke svedočbe rodoljublja. koje sam politički pobijao i kao predstavnik vlasti progoriio. da čuva svoje drugove. da tamo uguši pobunu u 106. gola. Kada je bio bombardiran Beograd jasno je bilo . njega niti njegove ideje. a vodstvo Zaštite predao Zvonku Kovačeviću i Krunoslavu Batušiću. a da se nikoga ne uvriedi. kako nisam imao ljudi. Sud će donositi narod. ukoliko ih se budem sjetio. njemu sam dao jedan pištolj. pa zašto bi to očekivao od onih. On mi je osobno pričao. kojoj stoji na čelu dr Juraj Krnjević. u mojim mnogobrojnim razgovorima s njim. Ja sam okupio našu malu četicu. koje sam kroz djetinjstvo. Pokojni Djuro Kemfelja. Ja nisam bio kao dijete pristaša Radića. iskopao odore i oružje. . povjest i u zadnjoj istanci Bog. kao hrvatski revolucionarac i ustaški borac nisam bio pristaša Mačeka i danas kao hrv. ideja i organizacije dra Vladka Mačeka. kojima se ne smije osvećivati. kako ga ne bih morao miješati s nekim četnicima. a o ovima ne možemo suditi mi. Djuka me je zagrlio i rekao mi. god nekoliko dana i kasnije oslobodjen. Spomenuo sam to kasnije i dru Mačeku. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju.da je došlo naše vrijeme.

jer bi one imale neku posebnu važnost za tok dogadjaja. Mačeka. rekao bih. i to ću kasnije dokazati. kao što ni danas . -jer sam u Mačeku upoznao pomalo i diktatora. i za mene osobno valjalo je o tome govoriti i onda. nego i neodlučnost Mačekovu. kao i za one drugove. koji me je pratio do onda. -koji nije nikoga pitao kad je odlučivao. da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem.u 1965 . Nu bio je političar i njegova je politika. kako je i sam priznao 5. nego to ljudi vjeruju. On je bio apsolutno pošten čovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. i uništila dra Vladka Mačeka. koja je bila glavna krivnja svim njegovim političkim neuspjesima. jedno je sigurno: Maček je pošteno. kao možebitni most medju te dvije koncepcije. kada sam došao do uvjerenja. a upoznao sam i ratoborna čovjeka. da dr. Medjutim. niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije. i u neke mogućnosti sa tobožnjom . V. pa čak ni o demokraciji. Odatle moj «kompleks Maček».Tako je pobijedila moja Janka pusta ne samo Oplenac. Mi nismo vjerovali u Banovinu. Maček eventualno nije htio uticati na te dogadjaje. Ali imale su presudnu važnost za mene osobno. još manje za dra V. Maček ne će više uticati na razvoj dogadjaja i da je naša sudbina u rukama Poglavnika dra A. apsolutno pošteno i naivno . Isto tako sam čvrsto uvjeren. travnja 1941. MAČEKA Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga. da se nije toliko baš radilo o mirotvorstvu i pacifizmu. Pavelića. kadje časovito bio uvjerenja da rat treba voditi. Pobijedila je Janka pusta Oplenac. Moj osobni dojam mi daje znati.ne vjerujem u evoluciju komunističke Jugoslavije. koji su samnom bili na Janka Pusti.oj . NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DR. kada ni sam dr. V.vodio sve svoje korake i mijenjao taktiku.. Mnogo toga se je dogodilo radi dra V. Mačeka pa kako je to imalo odsudna značenja za tok dogadjaja na Janka Pusti. doživila neuspjeh.

60 .

Sam službujući časnik konjaničke čete 61 . ne bi bio iskren čovjek. i ja sam u dru Mačeku. bile podpuno opravdane. da obavijeste svoje. tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione. pred zoru slijedećeg dana. redarstvu i «Zaštitarima» . koji je bio infiltriran komunističkim utjecajem. ja sam bio sporazuman s uhićenjem dra V. posebno one na Trešnjevki. nego protiv dra V. j. da su sve mjere. koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaša. Mačeka bilo je za mene već čisto političko. Svijestan sam. i ja sam osobno intervenirao.današnj om hrvatskom Republikom. upali smo s malim grupama povratnika u privremene vojarne «Zaštite». Znam. Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Krušćica. pri dolasku u Hrvatsku. uvjerilo me je. Mačeka. koji su bili poznati kao komunisti i iste internirali. prema kartoteci. Pavelića. Tada smo bili doveli s nama stručnjake antikomunističkog odjela zagrebačkog redarstva i. starije. i bio sam voljan slijediti dra. kralja i Srba.oslobodila me je svih predrasuda. Mačeka u vodstvu HSS -e. kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju na druge. Svaku je Jugoslaviju trebalo rušiti i treba rušiti ovu današnju. da im donesu gradjanska odijela. kada bih danas nastojao prikazati moje osjećaje drukčijim. da spasi Jugoslaviju i u zadnji čas. kada u nju već ni sami Srbi nisu više vjerovali. počele po zagrebačkim ulicama praviti izgrede . kao i prebijanje nekih omladinaca po oružnicima. Mačeka. Mačeka. a da ih nismo ni razoružali. Ne. i bio sam sporazuman s razoružanjem jednog dijela «Zaštite». da to donekle i u suprotnosti s mojim današnjim djelovanjem. Skupa sa pok. u Vitezu kraj Travnika. nakon čega su bili odpušteni svojim domovima. nego su u stvarnosti bili. ne samo protiv Jugoslavije. pod utjecajem vina i unutarnjega gnjeva. intervenirali smo. Kad su pojedine grupe «Zaštite» u Zagrebu. a nakon te operacije. da je nepopularno danas tako govoriti. Mačeku i vrijedjajući Poglavnika. Moglo bi čak izgledati. A. Ostalima smo dali mogućnost. Mijom Babićem očistili smo najprije zagrebačke ulice od bučnih grupa «Zaštitara». Moglo bi izgledati i kao da se opravdavam ili možda ulagujem nasljednicima dra V. i vjerovatno komunističkog huškanja. odstranili sve one. Kada sam pak saznao i detalje o pokušaju dra V.kličući dru V. t. Pitanje dra V. gledao neprijatelja hrvatske države. Medjutim.

prema povjerljivim obavjestima. u kojemu se dru V. jasno nam je bilo. i komunisti. da se ne zna gdjeje i da ne može nitko k njemu. i oni su uglavnom sami izvršili selekciju. Dok smo se vozili u samovozima prema Kupincu . da se strijelja uhićene odmetnike s oružjem u ruci. kao i svaku drugu funkciju. koji su namjeravali ubiti dra V. zv. Mačeka. da treba uhićene odmetnike internirati. kao i drugog pribora. urede i skladišta. kao što su i nas internirali i proganjali. pobrinem se da njegovo interniranje. izvršio sam zapovijed «bez predomišljanja». da bilo kome budem stražar. Još veći problem bili su neki domaći ustaše. A Poglavnik mi je izričito tada rekao: da jamčim mojim životom i čašću.i Obrtnu Školu. po cijenu moga života.«Zaštite» preko telefona pozvao je sve časnike. 2 . pa i neki viši domobranski časnici.razmišljao sam i pravio usporedbe. Jasno nam je bilo. i to iskoristili u svoje svrhe. Mačeka i da. da i nezahvalne uloge u korist države treba vršiti s istim veseljem. Oko Kupinca su bili počeli obilaziti ne samo predstavnici HSS . nego i njemački agenti (Abwehr).svi smo mi zamrzili ne samo jugoslavensko redarstvo. Bio sam vojnik i revolucionarac.Kuda odvesti dra V. da su redarstva potrebna. nego i t. Jedan dio se odmah javio u ustaške postrojbe i bili su upućeni u I. Ukoliko se sjećam. policije u cijelome svijetu. iz naše radikalne grupe u vrijeme ilegalnog rada. gdje je pukovnija imala svoje nastambe. da bi onda krivnju bacili na ustaše. Ustašku Dobrovoljačku Pukovniju u Zagrebački Zbor . Jedino što nismo upotrijebili bili su «škrlaki». U dugom nizu godina našega ilegalnog života i progona .Postojao je ipak za mene jedan moralni problem. tajna služba. a svakako. koje je služilo za pravljenje odora «Zaštite». Mačeka i kako se brinuti. remenja itd. koji su željeli osvetu za sve progone i dobivene batine sa strane banovinskih organa. kao 62 . Kad sam bio pozvan da uhitim dra V. svijestan. Nadjene su velike količine sukna. Mačeku ništa nije smjelo dogoditi. preda mnom su bila tri problema: 1 . da mu se ništa ne dogodi. Pa ipak mi se nije svidjala uloga. Wehrmachta. da se Mačeku ne će ništa dogoditi i da on ne će imati prigodu bilo što učiniti.e. Bio sam i za to.

što su i nas strijeljali i vješali. Pored svega toga, redarstvena je uloga nesimpatična, i kasnije sam se uvjerio, da su tako mislili većina uglednih ustaških prvoboraca, koji su stajali na čelu raznih redarstvenih institucija. Pa dok se radilo 0 običnim odmetnicima, to je još nekako išlo. A sada - slučaj Mačeka - bio je ipak drukčiji i veoma poseban. Nisam se nikako mogao osloboditi onoga sjećanja, kada sam kao dječarac htio braniti Mačeka, da ga Srbi ne ubiju. 3 - Imao sam osjećaj neke vrsti povijesne odgovornosti. Već kao gimmazijalac bio sam dobar poznavaoc hrvatske povijesti, pa sam u trećem razredu gimnazije došao u sukob s prof. Kostom Leovcem, koga je vrag negdje iz Niša doveo u hrvatski Mostar, da nama, na našoj djedovini, tumači kako uopće nemamo svoje povijesti i da je s pogibijom kralja Petra Svačića (1097 god.) završila naša historija, te da je od 1 102 god., t. j. od - Pacta conventa - sve čisto robstvo, iz kojega su nas Srbi oslobodili godine 1918. Da nije bilo fra Dominika Mandića, koji je hrvatske djake spasavao, bio bih već tada isključen iz gimnazije. Svi smo mi Matiju Gubca, seljačkog vodju za stare pravice, neograničeno poštivali. A što tek da kažemo o Zagorcima i Podravcima, koji su s nama bili na Janka Pusti i koji su gledali u Gubcu jedan legendarni lik, za njih najkonkretniji i najjasniji pojam. Za mnoge od njih hrvatska povijest počinje s Matijom Gubcem, a Radića i Mačeka su stavljali uz bok Gubca. Za njih čak ni Ban Jelačić nije bio dostojan u usporedbi s Matijom Gubcem, krunjena s usijanom krunom, na Markovu Trgu - prelazio je na ubijenog Radića i zatvaranoga V. Mačeka. Svi su progonjeni uvijek bili u širim narodnim slojevima okruženi legendom i živili su izvan vremena i prostora, u narodnoj predaji. I dok sam sjedio kraj dra V. Mačeka u mojim kolima, na odlasku iz njegovog Kupinca započeo sam razgovor o legendarnom Gubcu i njegovom utjecaju na hrvatsko seljaštvo.

63

NJEMAČKO ODLIKOVANJE I PO HITLERU POKLONJENI REVOLVER NA NOČNOM ORMARIĆU DRA V. MAČEKA

Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam živio tako rekuć od najranijeg djetinjstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi. Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kad nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednu dobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludih i pametnih ljudi. Kad su se, naime, neki tužili daje Kopčinović («pobočnik Siniša») lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjek ne čini, Poglavnik je rekao: «Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to isto tvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zaradjuju, vesele se i odmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!» Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se medju ljudima i djelima, koja nisu uvijek izgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza abnormalnosti bila prevelika, onda smo znali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo «prijećeravati»). Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom ustaša naše Nadzorne Obrambene službe, te, prema unaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila je rana zora, svi su još spavali, osim našega tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnu nadzornu službu i dao nam nacrt Mačekava dvora i imanja. On nas je čekao. Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, da dolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdjeje spavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo, da se ima pretresti dom dra V. Mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, po odredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra V. Mačeka, koji trebam ja osobno sprovesti u djelo. Sada počima iznenadjenje. Najprije zato, jer medju prvim riječima, koje je izrekao dr. V. Maček, bile su - da nas je očekivao. Drugo, veliko

64

iznenadjenje, na njegovom noćnom ormariću, na lij evoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jedno blistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje se na širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znam kakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenute škatulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škatulja i u njoj jedan «Valter» revolver! Na škatulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemački Fuhrer, u ime prijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. Bilo je spominjano ime Goring - a, nu ne znam da li je to bila fabrikacija Herman Goring, ili mu je to maršal Goring, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao. Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga časa, na «pobočnika Sinišu» i Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se mogao suzdržati, da se ne nasmijem i upitam dra V. Mačeka nešto o svemu tome, ali je čas bio za mene i tegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru V. Mačeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao sam onoga časa dojam, da sam se osjećao potištenijim negoli on sam. Dok su agenti UNS - a (Ustaška Nadzorna Služba), pod zapovjedništvom Viktora Tomića, pretraživali kuću i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Mačeka i pokušao s njim razgovarati. Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj i spavaćoj sobi, da bi meni učinio uslugu i da me ne izlaže neugodnostima premetanja po osobnim stvarima i on je to rado obavio. Tada mi je bilo još žalije toga čovjeka. Stoga do zadnjega dana, kad je u pratnji posebne straže, koju mu je dao general Ante Moškov, na povlačenju na Zapad, nastojao sam što sam mogao osobno učiniti, da olakšam život u internaciji čovjeku, koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda. Da se vratimo na odlikovanje i revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su s drugim spisima i dokumentima dra V. Mačeka predani političkoj sekciji Nadzorne Službe. Jedno vrijeme zadržao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili u Ustaški Muzej, ali sam ga kasnije predao na čuvanje uz druge njegove

65

koji nije bio u Rusiji s tim korpusom. u zadnji čas pokušava spasavati Jugoslaviju? Kako on zapovijeda svojoj «Zaštiti». da valja poštivati hrvatsku DRŽAVU. zbog nasilja nad hrvatskim pučanstvom. prima odlikovanje od nacističkog vodje? On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i reći: «Je. Kozaci su. pitao sam jednom zgodom dra V. bilo na hrvatskom ili na stranim jezicima. reče mi: «Eto. Kadgod čujem govoriti ili vidim neku knjigu ili članak o dru V.politika !». pričao sam generalu Panwitz . mene imenovali počasnim kozačkim pukovnikom. Mačeka . Na primjer. dali mi kapu. koje sam ja. Dogovorili smo se i otišli skupa do Poglavnika i on je to odobrio. kako on. kako je poznato. Vjerujem. Mi smo se. proveo u više navrata protiv Kozaka. što se o njemu pisalo. Mačeku. a nastojao sam pročitati sve. naime. to je . nekakvu dolamu i kozačku košulju sa svim činovima i dapače nekim odlikovanjima i značkama s ruskog fronta. Pješačke Pukovnije u Bjelovaru. Samo drastičnim protumjerama. zapovjednika Kozačkog Korpusa.stvari. dragi pukovniče. U jednom od mnogobrojnih naših dijaloga. naime. da nijedan od ova dva predmeta dr. a za hrvatsku DRŽAVU? Kako to da on. Tada su me okitili kao kozačkog pukovnika.kako bi on meni mogao sve to nekako rastumačiti. kabanicu. dobio neko njemačko odlikovanje. kojega su kasnije srbokomunisti objesili. dragec moj. kao vodja hrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu. kao demokrat i zapadno orijentirani političar. da ide ugušiti pobunu hrvatske 106.u slučaj s Mačekovim odlikovanjem i pokušao praviti usporedbu s mojim slučajem. pitao sam ga da li ja to sve mogu primiti. kao hrvatski časnik. V. tada se sjetim Hitlerova odlikovanja i Goringova revolvera. Kozaci su bili neograničeno hrabri i uspješni u borbi protiv partizana i čak se je 66 . prima na dar jedan revolver? Kako on. Maček nije ponio sa sobom u emigraciju. a general Panwitz. uspjeli su ove uvjeriti. koja se je digla protiv Jugoslavije. kao uvjereni pacifist i tolstojevskih ideja. sa Kozacima često tukli i u više navrata pobili više njih. koje ću nastojati vjerno prikazati. i Poglavnikovih definicija. prigodom zajedničkih operacija prema Banjaluci i jer sam osobnim zahvatom spasio jedan veći odjel Nijemaca. to je politika!» Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a.

t. Kako je poznato. a ja osobno razmjerno veliku. on je imao naime razmjerno malenu glavu. od dorojnika do generala. On je morao kapu nakriviti tako. a prema prvom nacrtu ustrojstva UNS-a ravnatelji istoga imali su čin pukovnika. Pogledao me je srdito. Dido. Mačeka nije bilo nikakovih poteškoća i da odlazak dra V. moj vojnički čin išao je svojim redovnim vojničkim tokom. uz pomoć dra V. Medjutim. kad sam dru V. pa nam se nije dalo mijenjati. da sa strane obitelji dra V. pa bi general Panwitz.general Panwitz usudio sudjelovati u jednom zahvatu protiv četnika. MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA Moram priznati. ali sa crnom podlogom. čin generala. kad bi se malo napio i od tada sam si stvorio. njima je bilo sasvim jednako povesti akciju na partizane. Mačeka i slao k vragu i Hrvate i Nijemce i Hitlera. četnike. razgovarati o . Kasnije smo se mnogo puta sjetili ove kape. vraćao se na zgodu dra V. Mačekom. Ja sam tada imao čin Povjerenika Glavnog Ustaškog Stana i Zapovjednika Ustaške OBRANE. a koja je unišla u naš arhiv s oznakom «Mačekova kapa». pa mi oni 67 . a glavni ravnatelj ili zapovjednik. jednom već u mojim kolima. na kojoj su bili povratnički ustaški emblemi. jasne ideje o vojsci i politici. nego njemu samnom poći. ustaše ili koga bilo drugoga.j. Nije bilo suza ni jaukanja. Možda je meni bilo neugodnije odvesti ga. a s druge strane skoro do ramena. Mačeka. koje su bile kao i druge ustaške. a možda jedini incident je bio. Bili smo si napravili i odore. čim je raspoloženje bilo malo jače. niti ja a niti ostali nismo nikada obukli tih odora. a onda naturio kapu i podvio sijede i duge vlasi.POLITICI! Pričao sam mu. što je mislio 0 politici generala Panwitz. jer smo nosili emigrantske. u mnogobrojnim razgovorima s drom V. Mačeka nisu shvatili nimalo tragično. a prije svega .POLITIKU! Nastojao sam zato. da je s jedne strane dolazila do uha. da stavi na glavu ustašku kapu s pukovničkim znakovima i da se ogrne kabanicom. I Kozaci volili su piti. Mačeku ponudio. Osim toga.

.

tu i tamo ljudi su izvirivali i gledali što se dogadja. pa su i kasnije mnogi mislili. On je odigrao važnu ulogu. Ostavili smo Kupinac mnogo mirniji. na ključnim položajima. koja je bila s nama u prvoj emigraciji. i mislim čak u Sjedinjene Države. Njega su zvali «hadžija» u Bosanskoj Krupi. Maček je ostavio Kupinac u odori »crnog pukovnika». da je bio musliman. U drugim kolima iza nas išlaje pratnja od nekoliko kršnih momaka časnika. Mačeka. jer je uvijek nosio fes. Sjeo je kraj mene otraga. sestra Mile Herceg. kad je došlo vrijeme Mačekove internacije. Mačeka i preko koje su išla pisma i paketi. poznatog borca i robijaša za Hrvatsku. u intimnim razgovorima. i skupa su se borili prvih dana protiv četnika. a djevojke. vršio je zastavnik Altarac. pa ga je ovaj kasnije. gdje se je istaknula kao jedan od najboljih ustaških kurira. Medjutim. koji je kasnije poginuo. kako je 68 . Zapovjednik osiguravajuće lcolone bio je poručnik Stanko Kardum. a dobro se sjećam (Mate) Sarića. poveo sa sobom u Pariz. Danica Herceg. nego smo u njega ušli i vjerovatno medju svima nama najmanji znak nemira pokazivao je dr. te ureda OBRANE na Markovom Trgu. Kad smo izlazili iz Kupinca. koju osobno nisam želio nositi. (sestra «bradonje» Hercega. zvani «Kikan». cenzura pisama itd. u času napuštanja Hrvatske. dovikivale ustašama iz pratnje vesele riječi. njegove obitelji i rodbine. a osiguranje na terenu. Ovaj je isto kasnije poginuo u Hercegovini. isto tako. šofer iz Bosanske Krupe i kasnije proslavljeni zapovjednik Brzog sklopa OBRANE. Ovaj je bio čisti Židov iz Bos. žene su bojažljivo pogledavale. Maček se je znao kasnije. da sam nj emu naturio kapu «crnog redarstvenog pukovnika». dok nas je vozio Josip Mataja. u prvoj Dobrovolj ačkoj Pukovniji. Krupe. Mačeka. kako se to u Zagrebu reklo.pukovnički činovi nisu «šmekali». koje je Ustaški Pokret ikada imao) održavala kontakt sa suprugom dra V. Neka to bude najbolji dokaz s kakvim obzirima se je obavljala neugodna zadaća internacije dra V. radnik na pilani zajedno s «hadžijomo Matajom. Tu je moja tajnica. Maček. Mačeka. sj etiti i zaj edlj ivo bockati govoreći mi. koja je. jer je bio izravna veza izmedju dra V. V. sjetio sam se te kape i upotrijebio sam ju. kao djevojke. koji je bio kroz cijelo ono vrijeme zapovjednik i osobni čuvar dra V.

poznato, bila sastavljena od pripadnika OBRANE i odjevena u domobranske odore, te stavljena pod zapovjedništvo pukovnika Šimića. Preko Pisarovine i uz neke sporedne puteve, sjeverno od Kupe, išli smo zaobilazeći Petrinju prema Kostajnici, da stignemo u Dubicu i Jasenovac. Cijeli put je bio osiguran s posebnim malim motoriziranirn odjelima i nitko nije primijetio, osim par susjeda Mačekova dvora u Kupincu, daje ovaj, kako bi se reklo, «omrknuo u Kupincu, a osvanuo u Jasenovcu». Dr. V. Maček je bio privremeno smješten u jednu zgradu, koja je izvana izgledala kao i svalca druga lcuća, a bilaje utvrdjena kao bunker i predstavljala važnu točku u vanjskom osiguravajućem pojasu Radnog područja. Slijedeću noć i u najvećoj tajnosti bio je premješten u zgradu zapovjedništva Radne Službe. Na prvom katu bio mu je improviziran ugodan stan, u uredu šefa Radne Službe, bojnika ing. Pić~ia, ostavivši ovome, zbog kamuflaže, jednu malu sobicu; tu je bojnik osobno radio i nekada spavao, dok je jedna druga manja soba služila meni osobno za prespavati, kada bi tamo došao. Ing. Pićili je bio vrlo ugodan gospodin, profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu i stručnjak za keramiku. On je došao k nama kao stručnjalc, kada je Radnoj Službi OBRANE ured Državne Ponove dodij elio napuštenu ciglanu, u neposrednoj blizini Jasenovca. Na prozorima su bili zastori, a stakla su bila prebojena. U blizini nije bilo visolcih zgrada. Boravak jednog gosta u stanu ing. Pićilia, kao i stalno prisutstvo nadporučnika Sarića, nije bio previše vidljiv, pa tako ni problem opskrbe dra V. Mačeka nije bio upadan. Zahvaljujući svemu tome, nije se za dugo vremena saznalo, da tu živi dr. V. Maček. Posebna straža od povjerljivih ljudi, pred stanom i uredom ing. Pićilia, nije bila takodjer upadna, jer je ta uvijek postojala zbog toga, jer je ing. Pićili često dovodio k sebi iz logora pokojeg zatočenika stručnjaka za razne poslove Radne Službe. Maček je bio u Jasenovcu, ali nije nikada bio u logoru. Bio je u stanu ing. Pićilia, kao što je lcasnije bio u mome privatnom stanu, u Bulićevoj 6, ili kao što je bio interniran u svome stanu, na Prilazu u Deželićevoj, ili pak na svome imanju u Kupincu.

69

I da završimo s - Mačekovom ustaškom kapom. Čim je unišao u kuću bunker i vidio se okružen sa stražom, pa nije bilo opasnosti da ga prepoznaju ostali civili, radi čega je i služila cijela ova kamuflaža, Maček je jednim naglim pokretom zgrabio kapu s glave i ljutito tresnuo s njom o zemlju.

MAČEK NIJE BIO U JASENOVAČKOM LOGORU

Sa ovim redcima nije počeo lcomentar o Mačeku i logoru Jasenovac, a sigurno je da neće ni svršiti. Zato je prigodom smrti Vladka Mačeka bezuvjetno potrebno reći nešto o boravku istoga u Jasenovcu kao i o logorima uopće. O toj temi, kako je logično, razgovarao sam tisuću puta i s pokojnikom, jer su četiri godine stalnog kontakta, kao i mnogobrojni sudbonosni dogadjaji o kojima smo razgovarali, dali povoda za te dialoge. I dr Maček je relcao svoju pa je logično, da je i na meni red, da kažem svoju, pa ialco to ne bi činio radi sebe, ili čak niti radi dra Mačeka, činim to radi onih Hrvata koji ne znaju istinu i činim radi poviesti, koja će suditi i dru Mačeku i nama, koji smo ga internirali i za koji čin pred Bogom, ljudima i poviešću snosimo punu odgovornost. Istini za volju i kako se ne bi na Inrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Državu bacala krivnja, ističem, da u nalogu nije stajalo, da se Dra Mačeka internira u Jasenovački logor, pa čak ni u Jasenovac, ni uopće ni u koje konkretnu mjestu, nego nalog je, pismeni glasio, da GA SE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIEČITI, DA GA komunisti, četnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualni interesirani elementi odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Države. Meni bi bilo lakše i bilo bi elegantnije reći da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Mačeka odvedem u Jasenovac, što da sam učinio i kada sam dobio nalog da ga pustim da sam ga pustio, i mirna Bosna. Bilo bi to i prihvaćeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan šaraf u stroju, iako važan, ali

70

ipak samo šaraf, a svakako neće biti tajna, da je tim strojem, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik. Odlučio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam držao s 1. OBRAMBENM ZDRUGOM ono čvorište tj. trougao izmedju Dubice, Gradiške i Lipika a Jasenovac je bio centar davno prije nego je u njemu uopće bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguram to stratežko prometno središte sa snagama koje sam radi sukoba s Talijanima morao povući iz Talijanske interesne sfere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajišnike iz Cazina i Bihaća, Dalmatince iz Knina i Drniša i Ličane iz Gospića i Otočca. S ovim snagama tukli smo se s četnicima, svladali ustanak četnika na području Donjeg Lapca, Srba, itd., borili se kod Oštrelja i Bosanskog Petrovca i sa Alom Omamovićem, satnikom Ahmedom Kapetanovćem, satnikom Venturom Baljkom, stk. Rokom, bojnikom Pivcem (Ivan Devčić) i drugim povratnicima, te sa Džalovom bihaćkom grupom i Milicijom iz Kladuše, te okolice Bihaća (logornik Šimić), satnikom Veberom iz Džaferbegova Kulenvakufa (Domobranska Pohodna Bojna) i drugima nastojao suzbiti četnički ustanak i prve partizanske grupe u Velebitu koje su se pojavile odmah nakon ulaska Njemačke u rat protiv Rusije. Nakon raznih krvavih incidenata s Talijanima morali smo napustiti to područje i tada mi je dat zadatak, da osiguram područje koje su ugrožavali partizani s jedne strane iz Psunja i Papuka, a s druge strane iz Prosare i Kozare. Logor je nastao u Kraplju i to onda kada smo uhvatili prve partizane s područje Psunja i Papuka. O logorima je rečeno mnogo toga, a srbokomunisti su u zadnj a vremena počeli i opet s ponavlj anj em laži i izmišljotina a sve s ciljem, da bi najviše osobno mene optužili pred mladom hrvatskom generacijom kao neborca i tobožnjeg koljača u čemu im sekundiraju razni hrvatski politikanti prenoseći te laži u svojim emigrantskim novinama. Što smo trebali učiniti s uhvaćenim partizanima i njihovim jatacima? Postreljati ih i da ne bude problema, kao što su to oni učinili s uhvaćenim hrvatskim rodoljubima? Mi smo isto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da je netko počinio zlodjela ili spremao ista, ali njihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilne pomagače nismo mogli streljati bez daljnega. Tada smo stvorili

71

SABIRNE LOGORE u zajednici s DOMOBRANSKOM DRŽAVNOM RADNOM SLUŽBOM, koja je i dala prve drvene barake za uhićene. Tadaje bio u logoru predstavnik te službe, kojoj je bio na čelu pukovnik Aleksić, jedan mladi inžinjer, Dalmatinac, mislim da se zvao Baraćin. Bila je njihova ideja da se ti ljudi upotrebe za gradnju nasipa, koji bi branio Kraplje od poplave. Mi smo samo dali vanjsku stražu za osiguranje tim barakama i to tako, da su jedni bili u stalnim ophodnjama za pronalaženje i likvidiranja komunističkih partizana, a drugi su bili na odmoru, vježbi itd. Tada smo u Jasenovcu organizirali RADNU SLUŽBU OBRANE. Najprije u jednoj zgradi koja se zvala «Stara Kožara» i u drugim napuštenim zgradama stvorili smo radionice za popravak i pravljenje cipela, odora, ratnih potrebština, a isto za utvrdjivanje cijelog područja, za gradnju bunkera, nastambi za organizaciju, prometnih sredstava, telefonskih i telegrafskih veza, sječu šume itd. Njoj je na čelu bio inž. Pićili, koji uopće nije bio Ustaša, pa ni vojnik, nego je bio profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. On je od naših studenata /Marojević, Sliepčević i Pavlićević/ sva tri iz Šibenika, stvorio prvi svoj Stožer i na stručni rad dovodio iz redova uhvaćenih ili kasnije osudjenih partizana i komunističkih pomagača pojedine tehničare, graditelje, crtače, itd. da mu pomognu. Ta zgrada nekada je pripadala CIGLANI, koju nam je Ponova službeno podijelila, da ju stavimo u pogon i pravimo ciglu, koja nam je bila potrebna za gradnju nastambi, bunkera i radionica za opskrbu vojske. Tek kasnije su stigli nakon likvidacije Kozare veći broj partizana. Da ovi nisu bili tako nevini lako je ustanoviti iz pisanja današnjeg partizanskog i srbokomunističkog tiska, koji dnevno donose vijesti i uspomene o ovom ili onom partizanu, koji piše, kako je sakrio oružje i predao se, kasnije bježao s rada i vratio se u partizane. To mogu posvjedočiti i grobovi tisuća hrvatskih vojnika koji su pali u akcijama na Kozari i medju istima dobar dio vojnika OBRANE i 1. OBRANBENOG ZDRUGA, koji je držao liniju Gradiška, Orahovo, Mlaka, Ja- senovac, Draksenić, Hrvatska i Bosanska Dubica kroz skoro 4 godine rata. Nisu bili ni tako nedužni, ne nevini, nisu bili žene ni djeca, ni «progonjeni hrvatski demokrati», nego su bili partizani, koji su dnevno na jedan ili drugi način ili na jednom ili drugom mjestu ubijali hrvatske muževe, žene i djecu. Nisu bili tako nedužni ni oni, koje je kasnije

72

Nisam trebao negdje drugdje odvajati snage za čuvanje zgrade i osiguranje šireg područja. tj. nego su bili bosanski fratri (Lipovac i Brekalo i Filipović) u čemu ćemo posebno govoriti. jeli skupa za istim stolom i slobodno vrijeme sprovodili u prijateljskim razgovorima. jer je to područje bilo VOJNIČK1 SIGURNO. kao i dvoje djece. jer nije trpio vlagu. Dra Mačeka sam internirao u zgradu te RADNE SLUŽBE radi kamuflacije i radi ekonomije snaga. gdje je tisuće nevinih platilo životom. Maček se nije nikada potužio na bilo koji čin s naše strane. izdaje. Kada je kasnije dr Maček tražio iz zdravstvenih razloga. a šef radne službe ing. To je dr Maček priznao u emigraciji.. dok fratara nije nikada ni bilo i posebno nije bio nikada nijedan hercegovački fratar ni kao dušobrižnik Vojske. premjestio sam ga u moj vlastiti stan u Zagrebu. prvi zapovjednik vojske bio je Ličanin domobranski časnik Pavlović. gdje smo skupa živili kao jedna obitelj. 6. njega i obitelj mu. da bi imali radnu snagu pri ruci za rad na Ciglani. da ga premjestim. gdje nisu došli «krvnici fratri iz Hercegovine i pili krv bratskim narodima» nego su bili sabirni logori sastavljeni od razbojnika. dok su dušobrižnici bili svećenici dodijeljeni od Ustaške Vojnice. pa sam ga doveo u područje koje sam bio već osigurao. njihovi sluge i zlonamjerni ljudi. kojih tada nije bilo. a i predamnom je 73 . Pićili je bio zagrebčanin. suradnje s partizanima. prvi voditelji Dalmatinci. Tako je eto izgledala ta stvar s logorima. a ne radi logora. Za vrijeme internacije. Ličani i Krajišnici. bio je u najboljim odnosima s mojom majkom on i njegova supruga. Tek kasnije smo na Ciglani iza iste napravili logor. partizana i njihovih pomagača. Spominjemo tek da je župnik u Jasenovcu bio jedan iz Dalmacije odbjegli svećenik. koji žele time naškoditi ugledu Crkve. Dr. Eto u taj ambijenat doveo sam dra Mačeka zato. popovi i hodže. a govoriti o «Fratrima Zapovjednicima Logora» mogu govoriti samo komunisti. Prvi vojnici su bili Dalmatinci. koja je dobrovoljno dijelila s njim stan i gdje su ga čuvale moja stara majka i dvije sestre i tek je jedan časnik u gradjanskom odijelu diskretno bdio nad sigurnošću izvana. Bulićeva ul. dizanja mostova i pruga. slanja istima oružja. kao i u svim ostalim jedinicama. a Hercegovci su tek kasnije došli.Redarstvo stavljalo u logore rada radi sabotaže.

koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi. razmišljamo 0 načinu kako bi mogli stvoriti temelje nove hrvatske vojske. ali uvijek bacajući pogled unatrag. koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno doba pripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije. a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitih pogrješaka. kako su to neki insinuirali. da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA . nije bio zlostavljan. tadanjem franjevačkom starješini. Samo tako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan. U emigracijije rekao mnogopoštovanom ocu fra Davidu Zrni. vojničku školu. RAZGOVOR S MAČEKOM O NJEGOVOJ VOJSCI ccZAŠTITIo Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost. mučen. O. pod tri posebne političke ideologije. vojnička . što smo jednom proživljavali pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskoga naroda.prije isto priznao samom Poglavniku.U. nastojali su proučavati primjere u svojoj vlastitoj prošlosti. pa tako naravno i na vojničko polje.prva stvorila vojničke jedinice. da naše misli i planove za budućnost usporedimo s onim. Supruga Dra Mačeka i Mačekov sin i kćerka znaju da je tako i tako dugo dok se ne dokaže ili rekne protivno. Mi hrvatski vojnici i u domovini i u emigraciji. Bilo bi glupo kada ne bi kritički analizirali tri posebna pokušaja stvaranja naše hrvatske vojske. vojničke logore. kada sam se vratio iz Domovine i poslao mu poruku iz Kupica: «da mu nisam ništa na žao učinio». R. kao i u postrevolucionarno doba izgradnje i zaštite svoje vlastite države. Nema nikakove sumnje. H. To se odnosi na sva polja narodnog života. Maček nije bio u logoru. i najmanje je umro od posljedica logora. . Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogrješkama drugih. nego je umro od starosti i u dobi koju si svi želimo.

74 .

zapovjedništva i stožer. Druga je stvar ono što se je dogadjalo iza kulisa. D.. a makar ona bila. hrvatski ljudi u emigraciji i domovini. Treći pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri koje su teoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske. te kako su izvanhrvatski partijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku. predsjednik stranke i nasljednik S. Ali. kojoj je cilj bio izvršiti rušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske. kao jedna od više mogućnosti. komunisti i antikomunisti bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj dio partizanske vojske. Drugi pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite. da se hrvatski čovjek u danom času nadje sa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim forrmacijama u službi hrvatske državotvorne politike. kojoj su na kraju simbolic i nabili i srpsku šajkaču na glavu. ustrojstvu i možebitnoj upotrebi. On je bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera. ne samo 0 stvaranju Zaštite. «crvena kao kukurik». Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. koju je na teritoriji hrvatske Banovine stvorio dr. riego smo razgovarali mnogo puta i o onome. koji su bili u komunističkim rukama. kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa. Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu. H. što se uostalom i dogodilo. u službi Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. još prije dolaska ustaških vojničkihjedinica iz Italije. te kao psihološki čimbenik za pritisak na Srbe. Mačekom. Isto tako sam razgovarao sa drom V. 75 . u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bila prva hrvatska formirana vojska na teritoriji N. njenim ciljevima. i opet misleći na budućnost. Maček. što bi se moglo zvati filozofija rata. kako je Hebrang znao reći. ustrojstvo jedne nove vojske. jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu. Radića. jer je uz lokalne male zadaće. V. Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrangom kojega sam spasio od sigurne smrti.

pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas.o najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori. znao reći: «Vrag im mater kranjsku». Osim toga. ka. kao i borba protiv Austrije i Madjarske. Maček je i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod «Vražije Divizije». sa nekih posebnih stanovišta filozofske prirode. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista. ili na socijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva. daje bio svijestan da nijedan narod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom. političar i vojnik. demografske. Politika je čista dinamika i ne možemo si praviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke. Medjutim. Dio toga duha sačinjavalaje bogata ruska književnost. I u njoj. pa kako je. premda je hrvatski osjećao i ljubio Hrvatsku. koji su ga vodili kroz cijeli život. tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički. on je uvijek u sebi. na slavenstvo i panslavenstvo. ako nij e kadar stvoriti svoju državu i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. 76 . kao političar morao razvijati jednu politiku gdje bi mogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti j ezične. Mačeka. Zato je on. kada ideje. nego se valja prenijeti na ono doba. Maček je bio eminentno politički čovjek. ambijent i potrebe onoga doba. gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. kao intelektualac i pravnik. recimo. sa današnjeg stanovišta. Tu dolazi sada odlučni čimbenik za formaciju dra V. Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili.Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom. Maček je tu slijedio svoga vodju Radića. Maček se je rodio u Sloveniji od slovenskih roditelja. u krvi i podsvijesti nosio taj slovenski ili kranjski biljeg. kad bi se naljutio na Slovence i na slovensku politiku. dobivao austrijske kundake i školovao se u Masarykovoj školi u Pragu. koji je često kod njega dolazio do izražaja. Logična je stvar. vj erske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najezde. Mačekje bio stopostotni obožavatelj Tolstoja. koji je mrzio rat i oružje. kao političara i odatle njegovi nazori o vojsci. kako na razvoj cijele hrvatske politike. pa sve do groba. koji je derao i spaljivao madjarske zastave. ako nismo ispitali prilike.

Jedva je mogao spriječiti impulsivne i mlade prinčeve i generale. za smještaj. Ono što nisu uništili Francuzi u svome naletu. Maček. u blato. jer je kao sposoban general i previše dobro poznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju. crtama lica. On je bio jedan od tih Tolstojevih tipova. to bi uništavale jedinice samoga Kutuzova. U jednom od mnogobrojnih filmova sa temom Napoleonove invazije na Rusiju vidio sam jednog Kutuzova. koje bi on ostavio da zadržavaju temperamentnog Napoleona. da ga je pobijedio taj naoko nastrani i čudnovati general . da li je general Kutuzov postupao kao što je postupao zato. u geografsku fatalnost. Mačeka bili su razgovori o filozofiji rata. Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu. Kad je Maček stvarao svoju Zaštitu. ili. V. koje su se opažale u skoro svim nastupima nj egova života. a kada pogledamo fotografije i crteže generala Kutuzova. Vrlo široko polje za razgovor bila je teza. a snij eg onemogućio svaki manevar i stvaranj e lobističkih baza. General Kutuzov je Napoleona navlačio u ruske stepe. koji je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topništva. rušio najjače vojske Evrope. Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odlučna. pa se odlučio za pasivni odpor i povlačenje. tjerajući stoku i uništavajući žetvu koju nisu stigli pobrati. onda su došle do izražaja sve naprijed spomenute činjenice. Kako znademo. Napoleon je kao pametan čovjek uvidio. kojega kao da su tražili da bude sličan dru V. S druge strane. i analizirajući slabo stanje i organizaciju ruske vojske. na grenadire i topništvo.filozof Kutuzov. u šume i snijeg. obskrbu itd. Mačekom. vojske. 77 . vidjet ćemo čak i neku fizičku sličnost sa drom V. koji su htjeli pod svaku cijenu jurišati na Napoleonove konjice. Mačeku sa prosijedom razbarušenom kosom. paleći sela i gradove. koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov. jer je njegov način mišljenja bio takav. general Kutuzov je izbjegavao bitke sa Napoleonom.Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra V. pogledom i onim savršenim mirom. kojega je znao sebi nametnuti dr. žrtvujući kasnije i samu Moskvu. on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici uništavaju manje jedinice i posade. u novoj borbenoj taktici.

Ivo Babić. nastojat će umanjiti nepobitnu činjenicu. bili su tehničari koji su izradili plan za ustrojstvo i djelovanje Zaštite. svoju politiku. bila u znatnoj manjini. da su tu Zaštitu razjurili iz stranačkih razloga.Bivši austrijski glavnostožerni pukovnik. komunista i rijedkih neojugoslavenskih idealista. ali ne bi bila ni ono. Pristaše braće Radića. Bila je to zapravo «seljačka vojska». da bi general «vrijeme» urazumio ili nadvladao Srbe? Da li je Maček radi svojih filozofskih. S. drugoj ili trećoj formi. S. dok je sporedno pitanje svaki daljnji razvoj. napustila Mačeka i prišla nacionalistima. -e. nego silom prilika traže riješenje u redovima onih Hrvata. On je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zaštitu. nego upravo sve obratno.ni za preživjelu ekipu H. j. tolstojevskih pacifističkih ideja zapravo formirao svoju vojsku. Onje htio imati vojsku svoje «slobodne Hrvatske». svoju stranku i svoju naciju uopće . što bi mi zvali «hrvatska vojska». absorbirajući desno krilo i tjerajući lijevo krilo u partizane i prema tome. sindikalista. Ako uzmemo da je Maček htio «slobodnu Hrvatsku». kojoj je na čelo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gjuku Kemfelju. da je Maček stvorio vojsku i da je ta vojska 1941. ljevičara. koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije.da budu u skladu sa njegovim filozofskim nazorima . t. puna državotvorne svijesti. a samo zato da bi spriječio da ne bi gradjanski elementi i «soldateska» preuzeli vodstvo te njegove stranačke vojske. Isto tako treba računati sa novim i mladim snagama koje su samo djelomično išle sa ekipom hrvatskih partizana. Je li Maček. Seljačka Stranka. a još manje srbska vojska. koja ne bi bila jugoslavenska. poput generala Kutuzova računao da Hrvatska nije u stanju srušiti Jugoslaviju i odhrvati se srpskom imperijalizmu. Hrvatski nacionalisti u jednoj. koja je. onda tek možemo doći do prave spoznaje što je zapravo značila ta Mačekova stranačka vojska. koji su za 78 . a koji ne će ni da čuju. naravno. uvijek će naći načina da iz političkih razloga prebace nacionalistima. u novu Jugoslaviju. ni za pobijene i pobijedjene ustaše -. pa je zavlačio i razvlačio hrvatsku politiku u labirinte i ćorsokake. . Slavko Kvaternik. i tadašnji jugoslavenski glavnostožerni bojnik.izgradjujući rastezljivu taktiku i strategiju? Mnogo će se još toga napisati o tom problemu a da se ne će za dugo vremena naći jedan konkretni odgovor.

najmarkantnije organizatore i vojničke zapovjednike Zaštite. uvijekje gledao na sve probleme sa jednog užeg stranačkog stanovišta. Ali. ako nikoga ne pustite do mene. oko sebe. To se najbolje odrazuje u njegovim riječima. napušteni od svojih stranačkih vodja. Pribanića i druge. gdje je već prilično njegovih pristaša otišlo u partizane. Za 79 . naime. Znao je reći: «Vi ste meni napravili uslugu što ste me zaprli. a kako bi i on uticao na hrvatske seljake u Dalmaciji i Zagorju. ne bi li našli koju bratsku ruku medju hrvatskim protivnicima da bi se svi složno oduprli srbokomunističkom neprijatelju. i tako ne bum bil kriv za nikaj kaj se bu pripetil". kašu kuhali i da ćemo ju skupa jesti.vrijeme rata. to si bute jeli!» I neka mi bude dozvolj eno završiti ovaj prikaz sa rij ečima moj e starice majke. kao što sam to ja učinio na mome užem terenu. da bi ga oni uvjerili u pravo stanje stvari. s njim na čelu. a ne sa svehrvatskog državotvornog gledišta. bili na strani Tita. pa je. mi ustaše i HSS. Kada bi zapao u kontradikciju izmedju svojih nazora i stvarnosti. kao Kovačevića.negdje smjelije. to je politika ! » ili « Je. kao političar i stranački raspoložen. milom ili silom.: «Kaj ste si zmesili. Nastojao sam mu nekada reći da se ne može vojničke zapovjednike. prema tome. pogledaju. dragec moj. Batušića. Ja sam. Maček. koji se još uvijek smatraju haesesovcima. te rušiti stranačku stegu. onda bi prekinuo svaku diskusiju i našao jedan evazivni usklik: «Je. Batušića. dragec moj. a danas se. jer tako ne moram nikome ništa reći. prisiljeni misliti svojim vlastitim glavama i stvarati zaključke. Maček je to najenergičnije odbio. ostaviti bez ikakovih jasnih orijentacija. i s nama cijeli hrvatski narod. ako se ne želi od vojnika praviti političare koji su onda. v ratu smo!» Poneki puta sam mu ponudio da bi doveo pukovnika Zvonka Kovačevića ili pukovnika K. ali se bore za hrvatsku državu. rekao Mačeku da smo svi skupa. negdje bojažljivije .. i još veću ćete mi uslugu napraviti. taj problem i moj i njegov. te da bi eventualno pokušali obnoviti Zaštitu. Maček je imao vlastite poglede kojih se nije nikada odrekao pa ni u času smrti. koja ga je opovrgavala.

ja bum tebi pomogel! A moj Vladko. Nisam ih ni shvatio uvjek u svojoj biti dok mi vlastita djeca nisu uzrasla i u razgovorima za stolom ili u igri. a kad to «štogod bilo» nije situaciju razjasnilo. završila diskusije time. koja je vidila u dnevnom kontaktu sa ljudima bolje nego mnogi . V. jer ne znam točno u kojem pravcu trebam i kako skrenuti razgovor... što moji ne bi razumili i onda bi se oni povukli u svoju sobu ili koju nuzgrednu prostoriju. postave pitanja. ili na zagorskom dialektu... pa da ja Tebe ~azumijem». koja je sa doktorom. Mačekom. znalo politički misliti. hercegovački malogradjani. neboj se. Mislim daje razgovor doslovno tekao ovako: A moj Vladko. A MOJ VLADKO. mali. Moji su bili jednostavni. po dobrom starom običaju govorili su si «ti». koju su Srbi uništili. Maček bi obično u takvim slučajevima radostno se nasmijao. pa bi se navratio u kuću. što će biti s nama. nekada iz imućne obitelji. tko će tebi pomoći?. da bi rekla nešto dru Mačeku ili na slovenskom. ali smo bili obitelj gdje se je uvjek ljubilo Hrvatsku i gdje se je. Marice. s pukom? Ja.. sada ovako. «A moj Vladko tko će tebi pomoći» . na koja ne znam odgovoriti. nego ti meni reci po naški. jer bi moja starica znala reći: "Ma nemoj ti Vladko sada vrludati. kako bi reklo. rekao štogod bilo. ti si dobra žena. Dialozi dra Mačeka s mojom majkom. sada onako. znala satima čavrljati i. u ovom slučaju supruga dra Mačeka. braćom i nekada i sa po kojim časnikom koji je imao preko sebe vanjsku sigurnost. onda je samo jedna druga žena. uz dobru crnu kavu (za Mačeka najbolji lijek). TKO ĆE TEBI POMOĆI !?.. tebi se ne bu nikaj pripetilo. Tu često nije Mačeku pomogla politička i fiškalska dialektika. ja.jednog od tih razgovora umiješala se i moja starica. bili su za mene pravo odkriće.bila je izreka jedne žene.. sestrama.. ili me smetu.

80 .

pa i sam dr Maček. a sa hrvatskim komunistima imao sam kontakt preko onih. Osobno sam. a ako se je htjela praviti. koje smo uhitili ili zarobili u borbama. Da je netko rekao god. Nije ni Maček jednako gledao na sve kroz ove četiri godine. HSS . Sve ono što može objasniti držanje od jučer. Jednom smo mu diskretno ostavili na stolu jednu staru novinu. dok je Maček bio sitan. da izgubi raspoloženje da se omrzovolji. mislim da je bio HRVATSKI DNEVNK. Pa ipak dosta mu je bilo. u koliko se radilo o dru Mačeku. da se spomene Vojska. sa hrvatskim pukom? Kada je dr Maček stvarao svoju vojsku. HRVATSKU GRADJANSKU I SELJAČKU ZAŠTITU. imao uvid u sve tri struje: bio sam medju onima. Ustaše i nosioći vlasti 1941. Bilo je kao biku crvena krpa. on ju je stvarao jer je vjerovao da mu je potrebna kao i svakoj civiliziranoj zajednici.budućnost! Treba poći tim putem. bio je tjelesno krupniji. sa ustaškom pratnjom i od Ustaša dobivenim dukatima. a mi jedini rodoljubi. imao sam vrlo česti kontakt sa drom Mačekom jer sam vršio potrebni nadzor osobno. Bit će zato interesantno napomenuti štogod o toj evoluciji i njega samoga. a nekadaje bio mislim i Starješina Hrvatskog Konjaničkog Sokola. kao moja majka: a što će biti sa pukom. Pa ipak se je tako dogodilo. Bilo je to kad je vidio u našim novinama Poglavnika na konju i posprdno se izjasnio o tome. iako se istini za volju nije mogla praviti nikakva usporedba. godine. a naš će narod pitati. i k tome u zaštitarskom 81 . kao ni mi. dogodit će nam se opet.političari. gdje je bila jedna fotografija dra Mačeka na bijelom konju na čelu nekog mimohoda na Prilazu. nevojničkog stasa. Poglavnik je izgledao dostojanstveno. jer ako nastavimo u sve tri hrvatske struje i nadalje optuživanjima. i nas. Pa kako sudbina hrvatskog naroda još uvjek leži (iako sada djelomično) podjednako u rukama istih elemenata. da će jednom na ustaških blatobranima. pa da postane nervozan. rekao bi da je lud. i samih hrvatskih komunista jer je sudbina hrvatskog naroda ovisila od ta tri elementa: Ustaštva.a i hrvatskih komunista. Mačeku. jednog dana ostavljati Hrvatsku. 1941. ili barem napomenuti. sve to može biti koristno i upotrebljivo u nastojanjima za . da je svaki drugi izdajnik Hrvatske. onda je tu Maček gubio. pak. bio je priličanjahač. reći ću po koju i o tome. koji su imali i vršili vlast. da ćemo se tući za tudje interese. tj.

i sa radjanjem jedne nove klase koja neće više prihvati patrijarhalni sistem. progonjeni. kao što sam i ja sa Pribićevićem. koje sam postavio za nadzor. . «Pa i Pavelić je bio napravio spoYazum sa Pašićem. godine svega toga nije vidio. da će on na vlast. ipak. kao i sada komunisti sa snpskom Crkvom i čaršijomo. Za njega je sve to bila jedna kombinacija. Klerikalci. koj i bi mu dali znati.«škrlaku». gospodarskom strukturom.izvan svake Jugoslavije. On dr Maček još ni 1943. fašistička. da kada padne ova koalicija. ako dodju partizani. S druge strane radi se o komunizmu koji je nova pojava i to ne samo političke pozadine. nego jedna čudna zbrka gdje su Pravaši vladali u Hrvatskoj. preko časnika. sa svojom doktrinom sa filozofijom. Pa kako su i HSS i komunisti izvan Vlade. da se dogadj a nešto više. a sve to pod čizmom Nijemaca. pravaška i generalsko-klikaška. logični razplet situacije je bio. razplet situacije bio bi. S jedne strane je tu jasna ideja HRVATSKE DRŽAVE. On je htio viditi sve. nego j edan razplet političke naravi. a ne bude Hrvatske Vojske. da šta će biti sa pukom. i kasnije uglavnom preko generala Ante Moškova. Tada nismo dva dana razgovarali. Pa kad je tako. koji je ušao u hrvatske mozgove. «pučkoirontaška» iliti selj ačko-partizanska. a Vojnička Vlada generala Nedića u Srbiji. tj. pa se samo može govoriti o evoluciji hrvatskog političkog života na bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najviše odgovarale. Pa. a On interniran. pojam. ali to nije isto. da dolazi druga. Bit će radnika i medju nacionalistima. nego i kao jedan posebni nazor na svijet. ja sam uvjek nastojao dru Mačeku servirati one podatke. Pravaška i Katolička) imala i svoje RADNIČKE ORGANIZACIJE. 82 . a ja sam otišao van i tako se stvar zaboravila. osovinska. kao što je bila borbena i revolucionarna RADNIČKA PRAVAŠKA OMLADINA. moja je starica insistirala. koji je vladao i gdje je svaka stranka (HS S. a on je tako gledao. koji je neko vrijeme bio skupa sa Mačekom. preko Vlade Singera. kao ni Radikali. tj. da obrani puk. a nama «kaj bu» ! Bilo preko članova moje obitelji. Tito u šumi. Dr Maček je još uvjek gledao na sve kroz čisto parlamentarnu iliti stranačko-političku kombinaciju. bit će i KRŠĆANSKIH SINDIKATA. bit će masa radnika-seljaka i u organizaciji HSS-a. HSS nije na Vladi.

Svi su oni. On je tako gledao i na Ustaštvo i na Četništvo i na Partizane. bili oružana snaga STRANKE I IDEOLOŠKIH STRUJA. Zaštita bila stvorena da bude stranačka Vojska. tj. Zaštita je trebala biti više politički i psihološki čimbenik masa za manevar na stranačkopolitičkom polju unutar granica JUGOSLAVIJE . nego za držanje vlasti u Jugoslaviji. da mu dovedem pukovnika Batušića. iliti: umrla jedna vlada. Zato nije htio do sebe pustiti zapovjednike bivše Zaštite. koja je bila vezana uz tu vojsku dra Mačeka. a nije ni mislio na Partizane kao vojsku. a on.nego dio hrvatske Vojske. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata. a prišla Ustaškom režimu. ili za manevar protiv srpske jugoslavenske vojske. u Jugoslaviju. ne za stvaranje ili obaranje Hrvatske ili Srbije. kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac.samo ne HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKU VOJSKU. Pa kako je i dosada Maček izlazio iz zatvora i internacije. borbe za biološki opstanak. Vojska Pravaštva. Izdajom -stranačke ideologije i interesa Seljačkog Pokreta. pukovnika Kovačevića. tj. problem Hrvatske Države. zato mu nije bilo stalo ni do HRVATSKE VOJSKE jer od nje nije ništa očekivao. To ga je dovelo u ćorsokak. da se bori za očuvanje Jugoslavije. On je vjerovao u političku soluciju. Zaštita je trebala biti VOJSKA -POLICIJA. Maček je to smatrao IZDAJOM. Velikosrpstva i Komunističke Partije Jugoslavije. oko koje će se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. nego jedan čisto stranačko-politički manevar. logor kojega smo isto naslijedili od Banovine. dopukovnika Pribanića i druge. da bude u Vladi. dr Maček njen šef kao vodja Stranke-Naroda ! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvarati nacionaliste ustaške-stranačke protivnike.STRANAČKI ODRED. kombinaciju i to na bazi psihološkog vezivanja «progonjenih partizana i HSSa» i političkoj igri na bazi vlade i opozicije. dolazi druga. s kojom je mislio poduprijeti svoje političke kombinacije. jezgra. Kad je Zaštita svjestna povjestne uloge odbila nalog Mačeka. Zato on nije ni očekivao pomoć od svoje Vojske. kako sam predlagao. Zato je logično morala propasti i politika-strategija. tj. Njegova je Vojska. za njegove pojmove. koja je bila mač u rukama beogradskih vlastodržaca. ili kako bi rekao 83 . Opet se vraćamo u isto. sa kojima sam bio u dobrim i prijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata.

kada smo mu znali reći kako su ovome ili onome HSS-ovcu zapalili imanje i pobili obitelj. Mi smo rado gledali na kontakte dr Mačeka sa onima iz vana. Dogadjaji rata nisu bili nepoznati Dru Mačeku. bogato i moderno stočarstvo na bazi najčistijih rasa u kravama i svinjama. Svinjac mu je bio podalje od imanja. imao jedno uzorno gospodarstvo. v ratu smo. blizu kuće i na glavnim točkama sela s ciljem da bi se spriječilo ne da Maček utekne. Radić. ni svoju. naravno. da su saveznici bombardirali ovu i ono mjesto on je skoro uvjek na sve lakonski i bezbrižno odgovarao: je. On je mislio čekati u svom dvoru u Kupincu razvoj situacije. Nije mogao vjerovati da bi Englezi dopustili da Rusija stigne na Mediteran preko Jadrana. da su bolje živile Mačekove svinje. Dali smo mu sve mogućnosti da zna što se dogadja i ja sam mu osobno davao i neke povjerljive vijesti stranih radio postaja s ciljem. Jedno je sigurno: on je vjerovao u pobjedu zapadnih saveznika mnogo sigurnije nego mi u pobjedu naših saveznika. da će na našem području zapadni saveznici imati riječ. jer su suradjivali sa 84 . pa ni onda. Nije ni on sam vjerovao. On je znao reći. da je pobijena posada. posebno nakon kraha «blitzkriega» tj. jer su bili uvjereni. da se nitko nebi usudio dirnuti u imanje Mačeka u Kupincu. On je. nego da ga ne odvedu Srbi. Pa zato na svinjac nitko nije mislio a niti su od nas zahtijevali. ili da ga ne ubiju oni. da je jedan jedini puta reagirao violentno. Svakako valja reći. nego mnogi ustaški borac za vrijeme rata. ni Hrvatske. kaj bumo. koncentrirana oko kuće. ni puka. da je ubijen neki njegov narodni zastupnik. PRI VLADI. nije gledao tako tragično ni na sudbinu. Nekada bi bacio pogled. Straža koja je čuvala imanje bila je. On je vjerovao i u to. Nije. da je pao neki grad. Kad bi mu rekli. dakle trebao da ga netko brani. kako su mi rekli. jako moderno uredjen. pročitao. koji su mogla imati interesa. je tak. jer nam je bio cilj da Maček zna istinu i iz drugih izvora. brzog rata sa strane Nijemaca u Staljingradu. pomagali ih. kaj im ja mogu. da je to zbog toga. i onda odgurnuo bez riječi.pok. Stvorio je svoju političku filozofiju i mirno čekao. Nijemci ili Partizani ili tko dnzgi. naime. da vidim reakciju. -itd. kao nekada na svom putu izmedju Zagreba-Beograda i Kaznionice. začudjujuće i što nikada neću zaboraviti. a ne Rusija. strjelovitog.

pa neki i pomrli od gladi za vrijeme samog postojanja Hrvatske Države. k tome bio u rodu sa Bažom Vučkovićem. koje ne želim staviti na papir. koji je bio zastupnik ili kandidat za zastupnika u Boki. koji su švercali sa mesom za dukate. pa smo nastojali da Bažo dostavi što više vijesti Mačeku. a da bi Maček mogao ostati kod vjerovanja u svoje kombinacije sa strankama. Pri kraju rata već je bilo malo drukčije. On je još uvjek vjerovao da sjedi na svim stolicama. blagosivajući činjenicu. Kad su mu to rekli bjesnio je: vrag im vlašku. i u kombinaciju sa komunizmom i onu drugu sa velikosrpstvom. svim veleposjednicima. a Ustaše «žuljale kukuruzu» i očevi im u Hercegovini gladovali. ali svakako tada sam ja imao pravo. i svakako u neku kombinaciju izmedju zapadnih saveznika. sjetio se svega što su Vlasi napravili. i Jugoslavije. Psovao je. svim bogatašima. Zaželio sam da partizani i vlasi odvedu sve svinje svijeta svim demokratima. i tu je bilo riječi. osobno jedan od najtužnijh dana moga života. tj. pa i dio Ustaša. koje su neki «konspirativno» slali dru Mačeku. kao države. a i naroda uopće. kuda će tu stolicu odnijeti. Posebno nakon «puča Lorković-Vokić» očito je bilo da jedan dio Hrvatskog Domobranstva.Ustašama. Namjerno smo puštali sve vijesti. i bio je. politički. Bio je to. a kasnije i čitavim državama i narodima.. Pa i one skupocjene čiste pasmine. te kakvo će stanovište zauzeti pobjednici prema HSS-u i njemu osobno. za mene jedan uspjeh. nego do stanja HSS-a u novim prilikama. vladama i političkim osobama. daje interniran i prema tome tobože «nekompromitiran» suradnjom sa Nijemcima. tj. Previše se toga već bilo dogodilo. te da samo treba vidjeti «kaj bu». ipak gleda na Mačeka.. Ustašama itd. On je vjerovao ili u kombinaciju Šubašića. Nije mu bilo stalo do Hrvatske Države. kao što je prije vjerovao u kombinaciju Krnjevića. jer iz njih da nikada neće biti ljudi. kako je rekao. Jednoga dana se dogodilo da su se partizani privukli i odnijeli sve što je bilo u svinjcu. vikao. General Moškov je. 85 .

86 .

te po kojemu mu jugoslavenski okvir nije bio toliko tudj. ustaškom dužnosniku Vladi Singeru. Vladko Maček predstavlja u hrvatskom političkom životu najćudniju i najmanje logičnu pojavu. Slavenofilstvo je drugi ključ za razumijevanje Mačekove politike i drugi razlog nesporazuma izmedju njega i naroda koji je za njega glasovao. Mačeka koji je iskreno vodio narod u jednom smjeru. kao onima koji su se izgradili na Starčevićevim državo-pravnim temeljima. Ova dva argumenta . Ako ove riječi spojimo s njegovom izjavom. Izmedju njega i naroda postojao je raskorak. utemeljen na strašnom nesporazumu. da je od najranije mladosti pridavao više značenja socijalnim nego li nacionalnim pitanjima. Ne smijemo smetnuti s uma ni Mačekovo slavenofilstvo koje gaje privuklo Radićevoj stranci. On je bio kriva osoba na najodgovornijem položaju u najkritičnijem razdoblju suvremene hrvatske povijesti." izjavio je svom drugu u zatočenju. a on je sebe smatrao političarom čija je glavna dužnost preurediti Jugoslaviju da bi u njoj Hrvati imali dovoljno političkih sloboda kako bi se mogli posvetiti socijalnim pitanjima.VLADO SINGER O DRU VLADKU MACEKU Dr. danom u istom položaju. a ne starčevićanac kao većina njegova naraštaja. Narod je u njemu vidio prvaka u borbi za hrvatsku nezavisnost. te da je u mladosti bio socijalist. "Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni negoli za Hrvatsku Državu u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. kao što sam priznaje. dok je ovaj isto tako iskreno vjerovao da ga vodja vodi u drugom pravcu. dobivamo jedan od ključeva za razjašnjavanje tragičnog nesporazuma izmedju dr.

87 .

jer "narod će biti sačuvan od rata i zajamčene granice (Jugoslavije. s punim pravom. siječnja 1929. pa i na neke tada moderne fašističke oblike. nego je bio sretan što je u zatvoru ili zatočenju. a sačuvali je i povećali je ako se poštuje sporazum. kao npr.pokazuju čovjeka čvrstih pogleda. uz najveće osobne žrtve učiniti nešto za Hrvatsku ? A u tom pogledu bio je neumoljiv. ili bar njegov mladji borbeni dio. jer je time oslobodjen neprilike u kojoj bi se nalazio kad bi narodu morao nešto savjetovati. ako bi se time spasila Jugoslavija ili se stvorila Podunavska konfederacija. smatrao je Maček. da bi stvorili hrvatsku državu. poslije kraljeva državnog udura 6. koji tumače njegovu osobnu protivnost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stoji potpuno protuslovlje u držanju prema Nij emcima i Talij anima. travnja 1941. kako je onda mogao osudjivati isti taj narod. talijanska glupost i prepotencija u pitanju Dalmacije. samo onda komadali Jugoslaviju ako bi narodi bili nesložni. Usporedo s ovim pogledima. no sve je to bilo znanje poslije dogadjaja. a da ga pri tome ne bi smetao fašizam. Ustaše su pristali na suradnju s Osovinom. Prihvatom Hitlerova diktata narod bi pao doduše u ropstvo. ili poslije propasti Jugoslavije 10.). ali sam je bio voljan voditi je. ur. kao vodja i stari političar. no u potpunoj suprotnosti s politikom koju je javno vodio. nije znao što bi trebalo činiti u odredjenim časovima. ni demokracija ni anglofilstvo nisu mu bili zaprijekom da bi bio za prihvat Hitlerovih uvjeta postavljenih Knezu Pavlu. Iskustvo s drom Vladkom 88 .. Nakon propasti hrvatske države dr. U ime demokracije i vjere u pobjedu Engleske osudjivao je ustašku politiku. Ni u čemu se ne očituje veći raskorak izmedju naroda i vodje nego u ovim aspektima Mačekove politike. Dakle. kad se radilo 0 spasavanju Jugoslavije. Isto tako Maček bi pristao na personalnu uniju s Italijom. kad bi Englezi po njegovu mišljenju. ustašama prigovara politiku prilagodjivanja Osovini. Sam nije znao ništa savjetovati. koji je u danim prilikama pokušao. no druge je znao osudjivati. pr. Medjutim. Maček bi na to pristao da bi spasio Jugoslaviju i s manje žrtava dočekao konac rata. čak i s izgledima na proširenje". Ako on. ali bi to bilo blaže nego da se opre Nijemcima. nego samo. Vladko Maček ju je oštro kritizirao u svojim uspomenama.

u užim krugovima znao govoriti da ne vjeruje u pobjedu Osovine i da bi bilo potrebno da ustaše organiziraju povlačenje u šumsku gerilu. Ustaška lojalnost i osobno poštenje Vlade Singera bili su izvan svake sumnje. da je Vlado Singer bio student nacionalist koji je za vrijeme diktature kralja Aleksandra bio nekoliko puta zatvaran i mučen i konačno pobjegao u inozemstvo. ubijen. Za nove naraštaje želimo reći. no radilo se o njegovom osobnom prijatelju kojega je poznavao iz studentskog doba kao dobrog Hrvata i koji je tek kasnije postao komunistom.Mačekom je toliko važno u hrvatskoj političkoj povijesti. da svaka pojedinost koja može osvijetliti njegove misli treba biti objavljena Zato smo se odlučili na objavljivanje izvješća koje je ustaški povratnik Vlado Singer poslao iz zatočenja svojim pretpostavljenima. ušao je u Ustašku Nadzornu Službu i dobio odsjek za obaviještajnu službu. gdje je djelovao u ustaškim redovima. Srećka Rovera iz Australije. Donosimo tekst njegova izviješća o dru. Na zahtjev Nijemaca Singer je kao odgovoran uhićen i zatočen u Jasenovcu i Staroj Gradiški. gdje je 1943. dok je bio na položaju. te je teško da bi to bilo razlogom njegovoj eliminaciji. travnja 1941. Mačeku koji smo dobili od gosp. 89 . On je doduše još prije. Nikada nije razjašnjeno njegovo ubojstvo. Poslije 10. niti tko je dao nalog za taj nepotrebni zločin. Krivci su pobjegli partizanima. Nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo taj položaj sabotažom komunista je oštećena zagrebačka telefonska centrala. no u tome je uživao potajne simpatije mnogih mladjih ustaša. kao jedan od najistaknutijih mladih ustaša..

kad se u 11 sati utrnulo svjetlo električno. legli bi svi. Izbjegavao sam oštrije izraze. već sam naprotiv od prvoga časa nastupio prema njemu ustaški otvoreno.po tome prije moga dolazka. Moram iztaknuti. ali mnogo kasnije pripovijedao . da ja radi toga. ali u političkim razpravljanjima nisam poznavao kompromisa. i to baš zato. da moje zatočenje nije bilo prividno i to kako mi je sam. jer sam znao. već i zato.a to mi je dao i razumjeti. pa se je ovaj moj postupak pokazao svrsishodniji. i nastoj ao da ga ničim ne smetam u nj egovom komoditetu i da mu ne idem na živce. Kad sam ja tamo 90 . čuvao se uvrij eda. koji nam po godinama može biti otac. Dr. što se nalazim u ovom položaju. dok je on bio sam ondje. spavati. da nijesam ničim nastojao. da izpipam njegovo pravo mišljenje ili čak sa kakvom specijalnom misijom. pa i njegovi čuvari. to jest u zatočenju. a sigurno ne bih ništa postigao. da gospodin ne bi pomislio. a po svojoj dužnosti izvještavam slij edeće: NAŠ ODNOS Po mom dolazku u Jasenovac držao se je dr. Iako mu je bio poznat slučaj sa brzoglasnom središnjicom i moje uhićenje s tim u vezi. Vladko Maček u prvi mah prema meni potpuno suzdržljivo. Moje sam ustaštvo naglašavao pred njim možda jače no što bi bilo potrebno i no što je moj običaj. Inače je moje držanje prema njemu bilo.po svoj prilici . da steknem njegovo povjerenje. kako već mora biti prema čovjeku. da bi obratan postupak s moje strane pojačao njegovu suzdržljivost i sumnju. Maček se ubrzo uvjerio. mijenjam uvjerenje i držanje ili da špekuliram na njegove simpatije. da sam ja poslan tamo sa zadaćom.TEKST SINGEROVA IZVIJEŠĆA U vezi s prethodnim razgovorom. vjerovao je .

.

pa mu je to odmah upalo u oči i primijetio: "Što Vi toliko pišete. da bi mogli počiniti samoubojstvo". mogli biste Vi to jednog dana sve objelodaniti. već kako mi koja stvar pada na pamet." OPĆENITI STAV MAČEKA Izjave. promijenio se postupak a i pažnja pooštrila." Kada sam mu rekao. a straža bi stalno bdila izmjenjujući se cijelu noć." Pročitao sam mu iz pisma jedan odlomak o Ljubinom Foksiu i Bongi i odmah dodao: "Kad bi ste jednom opet došli na vlast izdao bih brošuru pod naslovom Bio sam zatočen s dr. odnosno Vaše nazore. Ipak se izjave. da ne pišete memoare. koja je gorila kroz cijelu noć. U 11 sati nakon što se ugasilo električno svjeto napalili bi petrolejku. Nijesam vodio dnevnik. da u tu mogućnost ne vjerujem. prosudjivanja i kritika o našem nastojanju i poduzetim mjerama. Jednom sam pisao Veri Stipetić malo duže pismo.kako on kaže . Još bih time samo pojačao njegovu suzdržljivost. jer bih napao Vas. da se ne smatram tako važnom osobom. tako da ni jednog časa nijesam bio ostavljen na samu. pa i s te strane možete biti mirni. da se sam sa sobom bavim. izpravio je: "To ni ne mislim. Iznosim sve po sjećanju ne držeći se pri tome nikakva reda.nije bio slučaj. Medjutim za Vaše umirenje mogu Vam reći. da u meni stvori utisak protivnika. koje stavljam medju navodnike. ali apsolutno lojalna protivnika. "Ili Vas smatraju vrlo opasnim ili misle. Vladkom Mačekom u koliko mi Vaša demokratska i slobodoumna cenzura ne bi zaplijenila.došao. a ustaški način promičbe ne dopušta polemika. kao i o samom ustaškom pokretu uobće a o osobama napose. nastojao bi zaodjenuti u što objektivnije ruho. ali ipak Vi ste bili novinar. da on to ne opazi. rekao mi je. a ni bilježio pojedine njegove izjave jer mi nije bilo moguće učiniti. mogu uzeti doslovce jer su mi ostale jasne i žive u pamćenju. jer u gotovo svim bitnim pitanjima nije mogao 91 . To mu ne bi uspijevalo. S osobitim bi se pomnjom ispražnjivalo oružje i pohranjivala municija što prije mog dolazka . pa bih morao više paziti što pred vama govorim. a povrh svega vidljivo je želio.

.

TOLSTOJ I MAČEK Odmah po dolazku pitao sam ga ima li knjiga za čitanje. što mu se jednom zaista dogodilo i to kada je tvrdio. kako on kaže. već je naprotiv uvijek otvoreno izticao. pitanje odnosa prema Italiji) očito je izbijala zloradost. U sebi sam se smijao uspjeloj šali (misleći da su mu tu knjigu naši podvalili) i upitao ga da li je i to erarska knjiga? "A ne". Uopće i ne misli svoj om glavom. 92 . od nje se ja uopće nikada ne rastajem i svakamo je sobom nosim. već što oni. ali kadkada nije imao svojih. pročitam nešto iz Tolstoja i u tome nalazim svoje umirenje.prikriti svoje prave osjećaje. Nema gotovo razgovora. Svoje političko stanovište uopće nije tajio.. da smo mi svojim postupkom provocirali četničke nerede. a kadkada (pogotovo u poteškoćama oko prehrane. da se znade njegovo mišljenje. jer on čak i želi. "To je moje vlasništvo. svaki čas citira Tolstoja i njegove misli." I u istinu to je njegovo evandjelje. a kadar vam je i po pola sata na glas čitati citate iz Tolstoja. odgovorio mi je.. Pogledao sam naslov ćirilicom štampani Tolstojev "Put u život" u izdanju Gece Kona. a u prvo se je vrijeme upuštao u raspravu i u prisutnosti stražara. pa ga onda krivo sude i identificiraju ga čak i sa četnicima. To je moje evandjelje i kad mi je najteže. Tolstoj Vam na to divno kaže. da ga ne potičem na diskusiju u njihovoj prisutnosti i to ne možda. ali me je ipak jednom zamolio." Jednom zgodom su naši čuvari pripovijedali medjusobno nešto o dogadjajima iz borbe u Bosni. Inače je dobivao knjiga od kuće. Na noćnom ormariću kraj njegova kreveta nalazila se jedna odebela tvrdo u žutoj boji ukoričena knjiga. što bi se on bojao. On se upleo u razgovor i počeo ih koriti. kojeg se ne bi završilo riječima:"Čekajte samo. pa mu je Ljubo nabavio nešto kako on kaže"erarskih knjiga". a u prisutnosti trećih osoba i demagogija. pa ću vam pročitati. ne znaju zrelo politički misliti i prosudjivati. sad ću Vam odgovoriti.

.

UZROK ZATOČENJA? VEZE Mnogo ga je zanimalo . ne bi li možda što od mene saznao." odgovorio mi je. ali teško onom kroz koga sablazan dolazi. pa sam ponovio: "Ne bih Vam mogao o tom . pa Vas se moralo na neki način zaštititi.. Pri završetku . "tako nešto bilo mi je rečeno i prigodom moga hapšenja. . Sablazan mora biti na svijetu. "A sad ću vam izdiktirati" -nadodao je aludirajući na svoje stanovište "nešto što se odnosi na vas intelektualce i zapamtite da to nije rekao Tolstoj već Isus Krist. u diskusiji bili slabiji priskočio sam im malo u pomoć." Svraćajući ponovno razgovor na tu temu. a osim toga čemu su mi onda zaplijenili moje lovačke puške. da se preslušavanjem uhićenih komunista ustanovilo. a što je posve shvatljivo." Moj odgovor nij e važan. bio sam već u to vrijeme uhićen. Ta sam učinio i sve doslovce po diktatu: "Nisu po sebi samom zla ubij stva kradje i slično. jednom mi je rekao: 93 .kazao sam mu .ništa sigurno kazati.što je pravi razlog njegova zatočenj a i stalno je svraćao razgovor na tu temu.. Toga je bilo uvijek i biti će i to svakog čovjeka čeka. Što je ubijstvo? Prelaz života u smrt. Na Savskoj je još ubačena o tome jedna verzija.. a izveli bi ga na takav način.. To nama naravno ne bi bilo ugodno. da sa mnom ne može izaći na kraj otvarajući "Put u život" zamoli me da uzmem u ruku olovku i papir. prelaz imovine iz jednih ruku u druge. jer kako i sami znadete.rekavši mi. ali sam nešto čuo." "Da. da oni pripremaju atentat na Vas. ali je zlo onaj osjećaj uživanja. što je kradja. toga je bilo uvijek i bit će. Konačno. pa da će mi nešto izdiktirati umjesto odgovora na moje primjedbe. koji se tim djelima medju ljudima radja i sve više i više raste.. . ali to se moglo i na drugi način izvesti.a kako su oni. da bi poslije pala sumnja na nas..

nastavio je ." Jednom je došao Hajduk. zašto bi Nijemci tražili Vašu internaciju. A poznato mi je. I već me je slijedeći dan pozvao i kazao mi da je javljeno iz Zagreba. da su Nijemci tražili moju internaciju? Imao sam dvije lovačke puške. da mi tu dozvolu na svoju ruku ne može izdati. ako Nijemci ne bi to zahtijevali.ako tražim . Kotarski predstojnik mi je rekao. moje učestvovanje u Simovićevoj vladi. pa moj proglas.da je to usljedilo na zahtjev Nijemaca. a prigodom moga rodjendana i imendana nisam bio ničim smetan. da nijesu možda Nijemci zatražili moju internaciju?" "Ne znam. da je bila dana i uputa vlastima.izdati dozvolu i za stotinu pušaka. da mene ne smiju ničim smetati. pa mu je onako izdaleka nabacio njegove veze s inozemstvom i to mu je dalo povod. Vi bi to mogli znati." zapitao sam ga. ." "Možda i zbog Krnjevića?" "Da i to bi moglo biti. već će prije pitati Zagreb. Pa onda zaista ne bih znao čemw ova promjena postupka.kad smo ostali sami .vrati na tu temu: "Vidite šta kaže Luburić. Prije bi to Vama rekao. "E pa znate." "Šta Vi mislite. Htio bih baš znati." -Kako? -Po razgovoru s Ljubom. To bi značilo onda sjediti ovako do konca rata. da se opet . Rat će još dugo trajati. . Bit će da mu je netko zaista podvalio." "Sve više sam mišljenja . zbog dozvole. pa sam se obratio na kotarsko poglavarstvo. -Ljubo mi ne će ništa kazat. da li je to Luburić samo onako nabacio. ja da bih imao veze s inozemstvom. njega sam ja poslao u londonsku vladu" Onda opet drugom zgodom: "Znate na temelju čega zaključujem."Znate li. To mi ne bi bilo ugodno. da mi dade misliti ili me je zaista netko denuncirao. što se Vas tiče. On meni ne govori ništa ne samo zato što sam zatočen. već i što sam 94 . da meni može . što ja mislim.

odgovorio mi je Maček. On je obična Pavlova kreatura. Maček. ali politički do njega nisam držao nikada ništa. -Poslije 10. Nasmijao se i rekao mi je. pa se i moja politička suradnja s njim bazirala na toj činjenici pa što bih onda s njim pod današnjim okolnostima mogao učiniti. On politički u Srbiji ništa ne znači i ne predstavlja baš nikoga. on je moj osobni prijatelj. koji da muje kazao: -Kad se budete svraćali predsjedniku.Za nas Hrvate je i Beograd inozemstvo. upao sam mu u riječ. on bi Vam već nešto više kazao. . -Ne znam zbilja na što cilja. odgovorih mu. S inozemstvom nisam podržavao zaista nikakve veze. imena dosta lako zaboravljam). sigurno mi ne bi ništa kazao. -E to neću. po narodnosti Hrvat. Kada je izašla odredba o sazivu Hrvatskog Sabora. da znade kuda pucam i dodao: -Ne niti s Beogradom nisam podržavao nikakve veze. On mi je bio prijatelj. što još Vi ne bi znali. da mi takve stvari ne može govoriti. -I to bi bilo sve. ali s Nišom? I opet se nasmjehnuo i nastavio: -U Nišu živi doduše Cvetković. dovršio je dr. -S Beogradom možda ne. Boravio je poslovno u Zemunu i tamo se je sastao sa Cvetkovićevim tajnikom Atanasijevićem (možda i Tanasijevićem ili Nastasijević. onda mi je kazao: 95 . tek mi je jednom došao jedan gospodin. govorio je Maček. pa znade. . ali je ustaša. -Pa pitajte Luburića. inače se s nikim nisam sastajao.. recite mu. Uostalom prema Vama je još mnogo prijazniji nego prema meni. travnja niste s njim nikada imali nikakva dodira? -Ne. vi ste prijatelji. ime mu neću spomenuti. da ga Cvetković srdačno pozdravlja.ustaša.

počeo je znate onda kada mi je Luburić nabacio. iznimno je popio i malo prošeka. što Vam tada nisam kazao. "Kako čovjek više puta krivo sudi" . Zaista ne bih htio da bilo tko strada. Pavelić je možda mislio.postao glagoljiv. Poznam ga još iz tih vremena i on je znao još za vrijeme Koroščeva života. bio je neobično veseo. ali i na još neke stvari. "Ovaj čas mi na našem položaju ne možemo ništa mijenjati (misli pod "mi" Hrvate i Slovence) rekao mi je dr. sada živi u Ljubljani pod Italijom.zbog velikog povjerenja .kompetencijom naših vlasti. Moramo dakle nastojati. Već Vas prilično poznam i znam. i zbilja ne bih htio da se gdje iznosi i to ne zbog mene."E sad mi je jasno. Prije sam pomišljao i na Nijemce. Nakon Poglavnikova govora u Hrvatskom Saboru bio je očito zadovoljan i uvjeren da se sada približuje konac njegove internacije. da će ići u Kupinec. bio je kod mene u Kupincu . koja neće biti dugotrajna. pa smo razgovarali. da sa što manje žrtava preživimo ovu prolaznu buru. vama će biti nepoznato ime dr. ali znadem da ste pošten i lojalan i uvjeravam Vas da se radi o čovjeku koji nije pod .bi mu svaka sitnica mogla naškoditi. Aufsenegg. Jednom. To je jedan Slovenac. pa je kad smo ostali na samu . Aufsenegg. ali sada posve sigurno znadem. pa . da je . Bio je jedan od najintimnijih prijatelja Korošca. -Sve sam više uvjeren da je Hrvatski Sabor jedini razlog mom zatočenju. već zbog osobe o kojoj ću Vam govoriti. a i poslije k meni dolaziti. Taj dr. onda sam pomislio na još nešto. ali mi se već sada moramo 96 . Njemu se izmaknuo pod izlikom da će sam malo prošetati po selu i tako je neopazice skočio do mene. da bih ja podržavao veze s inozemstvom i da sam uslijed toga valjda i zatočen.nastavio je Maček neki. Kad mu je Hajduk poručio. On je mišljenja da će Englezi pobijediti. pa sam zato i interniran". Prividno je došao posjetiti nekog popa u Kupincu. a ja ne bih htio biti uzrokom ničij oj nesreći. pa bi i sve žrtve bile uzaludne. Svojevremeno je baš kao čovjek Koroščeva povjerenja bio postavljen na iztaknuti položaj u ravnateljstvu Narodne banke u Beogradu. spretan čovjek došao je dakle meni u Kupinec. i to nešto prije nego li sam bio uhićen. da smo protivnici.što se bar Nijemaca tiče sve u redu. čak su ga . da bih mu ja ometao taj posao. Aufsenegg. To se malo i proslavilo.upućeniji nazivali "sivom eminencijom" slovenske politike.

.

da se na kolodvoru nalaze dvorska kola sa Pavlom. pa smo se razišli. da mu javite. Bio sam u Zagrebu. ako želite i odmah? -Dobro. da dočekamo ono što će engleskom pobjedom neminovno doći. Maček? -Nema ga. to nije nikad moj običaj. da se nalazim u Kupincu i da on ode mjesto mene do njega. Šubašić ga je pitao. da mi kaže. da sutra u jutro bude svakako u Beogradu. zlo je. da kaže Pavlu. -Što se dogodilo. Ja se nisam konkretno izjašnjavao.nastavlja Maček . Maček ovako: "Pred Josipovo sam odputovao iz Beograda. što ima novoga. koji putuje u Njemačku. nalazi se u Kupincu. Najtješnja hrvatsko-slovenska suradnja mora biti baza i kičma buduće velike federativne Jugoslavije u koju će Slovenci ući teritorijalno ojačani. a da ništa stvarnog nismo dogovorili. jer sam htio proslaviti imendan svoje žene u krugu obitelji.spremati. da odmah dodjem na kolodvor." Dugo smo razgovarali . Visočanstvo? -Možete li dobiti telefonsku vezu s Mačekom? -Mogu. o moj Šubašiću. Rekao sam Šubašiću. kad mu se pruži zgoda. jadao se je Pavle. To je Šubašić i učinio. SLOM JUGOSLAVIJE I MAČEK Dane pred slom Jugoslavije opisuje dr. skoknuti do mene. Našao je Pavla gdje nervozno šeće po salonskim kolima i ugledavši ga odmah je upitao: -Gdje je dr. onda Vas molim. jer bi htio sa mnom razgovarati. kad mi je telefonirao Šubašić. a Pavle je neprestano jadikovao: 97 .ali to bi bila jezgra njegova izlaganja. Pavle je umolio Šubašića. da će opet. On je tek rekao. -O moj Šubašiću.

.

Iznio je vanj sko-politički položaj i ponovivši što je rekao Pavle. Recite Mačeku." Uzeo je riječ 98 . Mi tu ništa ne žrtvujemo a sve dobivamo. teško nam zlo prijeti. "E kad je tako . bit će i oni nešto slabiji. Tako bi se na našem teritoriju mogli braniti daljnih osam nedjelja onda bismo se morali povući u Grčku ili kapitulirati. zlo je. te se spojiti sa Grcima. Nakon njega uzeo sam ja riječ i iznio sve unutarnje i vanjske razloge. Nepovredivost naših granica zajamčena. da svakako sutra bude u Beogradu. jer prema našim podacima ne raspolažu na našoj sjevernoj granici s velikim snagama. takodjer se založio za prihvat pakta. Takodjer se od nas ne će zahtijevati ni oružana intervencija. U medjuvremenu bismo mogli eventualni izvršiti napadaj na Albaniju i zbaciti odanle Talijane.rekao je Cvetković.-O moj Šubašiću. koji su povoljniji nego što je itko mogao očekivati? Narod će biti sačuvan od rata. Traži se naš pristup osovinskom paktu. kao nagrada za naše lojalno držanje. a mi bili napadnuti od Njemačke. Cincar Marković i ministar vojske general Pešić. "Otputovao sam u Beograd... Po sklapanju mirovnih ugovora stavlja nam se u izgled. ako bi bila odbijena njemačka ponuda. Iznio je Hitlerove zahtjeve i ponude. Konačno se založio za bezuslovni prihvat pakta. Uz Pavla bili su prisutrii regenti Stanković i Perović. da smjesta dodjem k njemu i sada ćemo sigumo biti stavljeni pred odluku. Poslije njega govorio je Cincar Marković. da će se dobro svršiti? Evo vidite moram odmah u Njemačku. a ne će to ni u buduće tražiti. onda sam i ja za prihvat pakta. nastavlja Maček . sačuvane i zajamčene granice. . izlaz na Solun. Pavle je izložio položaj. Cvetković i ja. da se prihvate uvjeti. čak i s izgledom proširenja. Nema više nade. ne traži se prolaz stranih vojska. "Bit ćemo napadnuti sa sjevera" . Napadnu li nas odmah. Poslije moga izlaganja Cvetković je zamolio Pešića da bi on izložio kakvo je stanje u vojsci i kako vojska gleda na mogućnost obrane zemlje za slučaj.i odmah po povratku Pavla sastalo se krunsko vijeće. pozvao meje Hitler. na liniju od mora preko bosanskih planina na balkanske planine u Srbiji. Ipak na Dravi se duže od osam dana ne bi mogli braniti i povukli bismo se u Bosnu.počeo je Pešić."Pitanje je samo koliko će nam dati vremena da se pripremimo i provedemo mobilizaciju.

svoju čast. "Mi se moramo braniti makar samo simbolički. moj a odgovornost prema narodu i državi čije mi je vodstvo povjereno. kažem i savjetujem. ako do borbe dodje. a još vam." Stanković se medjutim i dalje borio. ukrcat ćemo se u brodove i svakako sačuvati snagu. da prihvatite pakt. da sam sa engleskom kraljevskom kućom i rodbinski povezan. moj a savj est." Stanković je na to reagirao da bi takvo držanj e značilo izdaj stvo prema Grčkoj. Ako nas napadnu. što je Mačeka ponukalo. ne dopuštaju mi da vodim računa o svojim intimnim osjećajima već samo se ravnam po realnim mogućnostima i interesima zemlje i naroda. tući ćemo se u planinama. koja će makar i simbolički ratovati na strani Engleza. da ponovno uzme riječ. borit ćemo se na Savi. "Što znači ratovati simbolički?" . Svi su moji intimni osjećaji na strani Engleske i njenih saveznika. mi ćemo se braniti na Dravi. moramo održati naše obaveze prema Grčkoj i vjernost demokracijama." Još je spomenuo neiscrpive snage britanskoga carstva. te dočaravao pobjedu Engleza i njene posljedice."Ja sam vojnik i poznam samo borbu. "Mi moramo braniti svoju slobodu.rekao je . Borit ćemo se do zadnjeg daha. (a) moramo li se povući odatle. a znate i to da je moja žena grčka princesa. svladaju li nas. kojima se pridružuje Amerika i slavenska Rusija. gospodo. ali ih na žalost moram prigušiti." Tu gaje prekinuo Pešić. Vojnik poznaje samo takav način ratovanja. znajući da će borba biti bezizgledna. Na to je ponovno uzeo riječ Pavle i rekao: "Vi znate. pa ako Grčka i bude svladana. po naravi sam prožet demokratskim osjećajima. da će demokracije konačno pobijediti i da bi takvo držanje Jugoslavija onda skupo platila. da sam ja engleski djak. koji se najoštrije oborio na pakt i ustvrdio da pakt bezuvjetno donosi robstvo. sa svim sam engleskim prinčevima pohadjao školu i s njima ostao u najprijateljskijim odnosima. 99 .Stanković. makar se odmah sa jezgrom vojske morali povući u Grčku.

a mi ćemo tako bez žrtava sačuvani. kada bi nam se moglo zajamčiti da neće tražiti ulazak njemačke vojske na naše područje. Ili zar će možda Englezi kazniti Jugoslaviju."Gospodin Stanković se boji.i rekao sam mu da bi sve išlo lako.rekao mi je Pavle. . to jest uslijed 'prihvata pakta. Zemlja će biti opustošena i poharana. ako odbijemo ove ponude i pružimo oružani otpor. i budu li svi narodi u Jugoslaviji zadovoljni.nastavlja Maček . -Ma što Vi tu bulaznite."da će Englezi i u slučaju našeg pristanka na pakt. jer sam ja uvjeren. pa i na temelju samih predpostavki Stankovića. mnogo većom opasnošću po naš opstanak od Nijemaca i Talijana . raskomadali Jugoslaviju. Talijani! Kadu Englezi pobijede. -Razgovarao sam s Hitlerom na samu. negoli u slučaju. a to ropstvo neminovno dolazi i prema Stankovićevim perspektivama: Jer se svi nećemo moći iseliti u Grčku itd. Nastavimo li politiku sporazuma. što ja smatram.njihovoj ludosti. da Nijemci ne bi ušli u Jugoslaviju. 100 .veli dalje dr. ako to budu željeli narodi Jugoslavije. uhvativši se za glavu uzrujano prekinuo. kad pobijede. kako ne bi Englezi. Italij i i Bugarskoj te Madžarskoj? "Htio samjoš spomenuti" . a oni će pobijediti. dočekati novu mirovnu konferenciju. kakvi Nijemci. da ćemo uslijed takvog našeg držanja. Stanković tvrdi. Evo izpričat ću Vam jednu vrlo interesantnu stvar. onda dolazi nešto drugo. kad pobijede imati interesa na opstanku Jugoslavije. stradati u slučaju engleske pobjede. krvne žrtve ogromne. tako da pojedine dijelove teritorij a dadu Njemačkoj. -. neće Englezi to moći učiniti. a potvrdjuje moje mišljenje. Razmotrimo stanje realnije na temelju onoga što nam je rekao Pešić. da nam u slučaju pakta predstoji sigurno ropstvo. Raskomadati Jugoslaviju moći će Englezi samo onda. To će ropstvo u svakom slučaju imati blaže forme. Maček . koju mi je Pavle povjerio u najvećoj diskreciji. Ali me Stanković očito gubeći živce. a sve samo zato da pružimo simbolički otpor.onda dolazi Habsburg! "Upravo se čovjek mora čuditi . u koju on sigurno vjeruje.

Opravdava taj svoj korak slijedećim riječima: "Nisam pak očekivao. Odmah sam otišao na kolodvor. Poslije potpisa pakta. On me je. da će se sve tako brzo svršiti. da se na peronu zagrebačkog kolodvora nalaze dvorska kola i da bi Pavle htio sa mnom razgovarati. kad je Simović obećao. ušli bi i Talijani. vratio sam se u Zagreb. što je on sa zahvalnošću prihvatio.-Ni govora o tome." Za Simovića . a sada me ne puštaju dalje. što se dogodilo? Pošao sam u Brdo. "Evo vidite i ove riječi potvrdjuju. pa smo se automobilom odvezli u Banske dvore. jer nije znao što bi učinio. a ja sam mu savjetovao da ne ide nikako sam i dao sam mu u pratnju Šubašića. i ušao sam u kola. a slučajno je i mene uvjerio njemački poslanik. a okna su na kolima bila zastrta. ali sam zaboravio. Čini mi se kao da sam uhapšen. gdje su bili na silu zadržani. sišao iz kola. Pred kolima na peronu je amo tamo šetao neki general (rekao mi je i ime. General nas je slijedio svojim kolima.čini mi se u Simovićev stan. Pitao sam generala gdje je Pavle. rekao mi je Hitler." Pavle se je odlučio na povratak. pa sam se bojao pokolja. Pavle je bio jako nervozan i odmah me saletio s pitanjem: "Što je to. a on mi je odgovorio da "Visočanstvo vjerovatno spava i da ne želi. osobito u Bosni." O samom puču priča Maček da su svi srpski ministri bili uhićeni. Na dan Simovićeva puča telefonirali su mi. zovu Vas da se odmah vratite u Beograd. da ga se smeta. da za sada ostane u Zagrebu. dok su hrvatski ministri bili pozvani . Omogućen im je bio telefonski razgovor s Mačekom i on je dao pristanak. dok je sam ušao tek kasnije. te neprestano telefonirao. Nisam se time dao smesti i ostavio sam generala koji je bio u očitoj neprilici.poslušao. a to ja ne bih nikako htio. da neće dirati već što više proširiti sporazum. kada bismo mi ušli sa vojskom u vaš teritorij. jer se to kosi sa našim interesima." Ispričao sam mu u kratko beogradske dogadjaje i preporučio mu. I on je s nama ušao u dvore. da udju u vladu. moja opaska). i htio narod ulazkom u vladu sačuvati od zla. Nakon kraćeg vremena obratio se Pavlu s riječima: "Visočanstvo. zadovoljan što mi je uspjelo narod poštediti od ratnih strahota. već me po treći puta od Beograda zaustavljaju.

101 .

jer nervoza prelazi na bolest.tvrdi. Simović se time zadovoljio. u koliko oni udju sa svojim četama u našu zemlju.nastavio je Maček . da je bio više političar nego vojnik i da je uvijek bio demokratski nastrojen. jadao se i neprestano tužio što su njega. Takav je bio i za vrijeme Šacine diktature. bez vjere. sigurno bi poveo ženu i sina. zašto se Krnjević plašio toliko Nijemaca odgovorio mi je Maček: »On strašno mrzi Nijemce i on je svakako u emigraciju otišao dobrovoljno. Bio je utučen. travnja povukao u Kupinec i više se nije bavio politikom zatočili i tako rastavili "od Pepčeka i mojih dragih mišeka". Kad bi to bio slučaj. Maček mu je odgovorio. koji je potpuno svijestan. te su pribičevićevci s njim (još je bio pukovnik) podržavali vezu i na nj ozbiljno računali u slučaju prevrata. Kad se je rastajao negdje u okolici Beograda sa Simovićem.. već je on stvarno odavao izgled političara. U takvom bi razpoloženju on više puta govorio: 102 . Kada sam došao u Jasenovac. da neće u Hrvatskoj dočekati Nijemce već da će." Mijenja stav prema situaciji na fronti.. To nije bilo simuliranje i hinjenje. j er j a nikako ne mogu vj erovati . našao sam ga u čudnom stanju i vrlo loše razpoložena. a to meni ne bi bilo baš jako ugodno. ovaj mu je rekao. "Krnjevića sam odlučio poslati" . čovjeka koji se poslije 10. da on ostane s vladom."jer je on i onako uvijek govorio. da bi bilo nužno. da ide na svaki način kući i da ni u kojem slučaju neće ići u emigraciju i dodao: -Na mjesto mene poslat ću vam Krnjevića. Nakon bombardiranja Beograda Maček je uhvatio maglu. Bio je jako nervozan. otići svakako u emigraciju:' Na moj upit...kaže Maček – da je Šutej otišao dobrovoljno. pa na ništa drugo ne misli. da je doživio slom svoje politike i koji se od budućnosti nema čemu nadati. dok su Šutej i ostali vjerojatno bili prisiljeni bježati s vladom. nego na svoj obiteljski mir i komoditet.

odnosno o djelomičnom povlačenju svoje obrambene linije i kad je nastao zastoj na ruskoj fronti. pa sam ju ja htio postaviti po starom običaju pod bor. zašto me ovdje drže. da je naš put. ako je tomu razlog što je Krnjević u Londonu. jer je o tome češće i ne uvijek jednako govorio. Ni govora više o izjavama. kad su Nijemci izdali saopćenje o ispravcima. ma da ga on ne odobrava i ne bi nikada udario tim putem.. jer se protivi njegovim načelnim i etičkim rasudbama i shvaćanjima pod sadašnjim okolnostima jedini put. ali bojim se da će tako biti. a sad samo uzgred spominjem." Na pitanje te izjave još ću se vratiti.i ako je i on prvotno govorio. Nije mu baš bilo pravo. gdje je bila do 103 . jer sam je postavio pokraj svoga kreveta. Vladek. a nije mogao prigovoriti. a onda se na žalost više ništa neće moći ispraviti. Dao sam ju uokviriti i postavio je u sobi."Kad bih samo znao. jerje to karakteristično po njegovo psihološko i živčano stanje. pa ja bih dao i izjavu. pa će se vidjeti . ali nije prigovorio. tko je imao pravo Vi ili ja. sa stanovišta hrvatskih probitaka zauzeo korisnije po hrvatski narod stanovište ." Očito se vidjelo. Medjutim se stubokom promijenio. još nije sve gotovo. Za Božić smo dobili božićnje drvce. samo bi trebalo naći zgodan modus.. a meni Pavelić nije Bog i postavite ju tamo natrag. da muje baš njemački zastoj vratio vjeru u njegov stav i ulio mu neke nade i ako je to nastojao prikriti riječima: "Ne želim pobjedu Rusije i ja se toga ne bojim.ako nas Bog poživi. pričekajte konac.Čekajte samo. da se uščuva hrvatski narod . a kad bi se prepirali tko je od nas dvojice u vanjskoj-političkoj orijentaciji.znao bi poslije osokoljen ruskim protunapadajima govoriti: ." BOŽIĆ Nekako polovicom prosinca poslala mi je Vera "Plavu Reviju" s Poglavnikovom slikom. To ga je uzbunilo i nije se mogao suzdržati već je prigovorio: -"Slušajte Vladek i moj je Božić.

.

osim njemačkog "Wehrmachtsberichta" i njemačkih službenih saopćenja u 2 sata po podne na njemačkoj radio postaji. a kako mi je kasnije rekao. a to bi učinio prije svakog obroka.j. Htio bi slušati London. pa se nije moglo. Ustaške propagandističke emisije bi ga uzrujale. Govorio bi češće: Ja sam protiv . a tamo je stigao točno na 16. da nije ispripovijedao kakav masniji vic na račun svećenika. Inače stalno napada popove. pa bi otišao u drugu sobu. VJERSKI OSJEĆAJI Pri ustajanju i lijeganju uvijek se prekrižio. t. zavjetovao se. na rodjendan svoje žene. a on je pjevao te čak i mene pokušao naučiti pjevati kupinečku božićnju (pjesmu) "Sinek Jezuš milo plače Okol ponoćke.j. da bi se mogao do rodjendana ili imendana svoje žene s njom sastati. Badnju smo večer . jer ga smetaju pri čitanju.proveli u prilično dobrom raspoloženju." NOVINE Novine nije htio nikada čitati. a mene bi zamolio da snizim glas. da će doskora kući u Kupinec. To mu se izpunilo i vrlo je značajno. I radio gotovo nikada nije slušao. a ironizira i ustanovu papinstva. III. obaviješten. t. očito se vidjelo da mu idu na živce. na dan kad je postio.« Nijesam mu htio pokvariti božićni "štimung" pa sam ga poslušao i on se primirio. Gotovo nije prošao dan. Učinio je i jedan zavjet: svakog utorka bi postio.barem što se njega tiče . niti ga je zanimalo što pišu. ali na našem aparatu nije bilo kratkih valova. da je bio baš u utorak.sada.

104 .

pridavao više značenje socijalnim. odgovorio mi je otac . nego li nacionalnim pro ... odgovorio mi je Maček. RODITELJI Roditelji su mu u kući govorili slovenski. da sam Slovenac. a on mi je odgovorio: -Piši onako kako se po zakonu mora pisati. da ne bi na Prilazu br.popova. jer da neće imati natezanja s policijom.kaže Maček. otac je bio pravi austrijski "Beamter". jer se ona udaljila od pravog kršćanstva. a ne katolik. U MLADOSTI . -Onda napiši. Maček se s njim morao svadjati. da će iseliti iz kuće. po zakonu napisati i da si Hrvat i da si Jugoslaven i po tvojoj volji. "Prigodom popisa pučanstva" veli Maček "upitao sam što da napišem pod stavku "narodnost". tek kada mu je sin rekao. štreber. tata. da ste Vi u svojim mladim danima bili Starčevićanac ? -Bože sačuvaj. Ja sam kršćanin. a takav je i ostao sve do svoje smrti. koji zazire od politike i svakog nacionalnog rada.SOCIJALIST I SLAVENOFIL Razgovarajući o svojim mladim danima dao mi je povod da ga upitam: -Čujete. nas su uvjeravali. a ako hoćete i protiv Katoličke crkve kakvaje danas. dok sam bio na sveučilištu. Jednom zgodom je silom htio izvjesiti zastavu. a odustao je od toga. ja sam od najranije mladosti. ako to učini.(ta kuća je bila očeva) prigodom jugoslavenskih proslava izvjesio zastavu. 9 . -Pa možeš.

105 .

tim se ponosim. da moje izjave pogotovo inozemnim novinarima nijesu uvijek bile refleks mog intimnog uvjerenja. i jer je bio slavenofil. koje smo mi mladji takodjer . jer sam već onda bio obožavatelj Tolstoja. ne samo radi njegovog socijalnog osjećaja. nastavlja. a na sveučilištu sam bio socijalist i tada sam još.. jer tu dolazi najasnije do izražaja njegov stav prema ideji države i njegova načelna suprotnost prema Ustaškom Pokretu. -Vaše sporazumaške pokušaje . daje Maček negdje početkom diktature dao izjavu. već i zato što je bio pacifist. dok se moje slavenofilstvo sastoji u programu suradnje slavenskih naroda i u tom vidim jedini spas malih slavenskih naroda. "Panslavizam svakako osudjujem i smatram ga utopijom ." Sjetio sam se.rekao sam mu . Pod panslavizmom se može razumjeti maskirana ruska hegemonija nad ostalim slavenskim narodima.odgovorio mi je . da nisam bio Starčevićanac i da me Starčević u mojim mladim danima nikada ne bi mogao oduševiti. "Kad je pokojni Radić osnovao seljačku stranku". pa sam mu to spomenuo. To je gotovo i najzanimljiviji dio naših razgovora. Baš to slavenofilstvo i demokratska ideja privuklo me je u predratni Hrvatski Sokol. ali morate razumjeti i to." MAĆEK PREMA IDEJI NEZAVISNE DRŽAVE Razgovali smo o konačnim ciljevima njegove »borbe«.blemima. pa se i po tome može vidjeti.još počam od tako zvanih punktacija. mogao sam dati i takvu izjavu koju vi spominjete. u kojoj je napao panslavizam i usporedjivao odnošaje Hrvata i Srba. Dakle..ali ja razlikujem panslavizam od slavenofilstva.. Poljaka i Ukrajinaca itd. bio jedini socijalist na zagrebačkoj univerzi. mogao sam čak i pohvaliti Starčevića i njega citirati. Za Radića sam se najviše oduševio. koju sam u ime naroda vodio. pa sam počeo k njemu zalaziti. "činio mi se da je ta stranka nekako najbliža mojim socijalnim shvaćanjima. već plod taktike i oportuniteta ravnanog prema okolnostima i potrebama moje borbe.

106 .

navratio sam . moje je mišljenje" veli Maček" da Nijemci ne bi mogli nika. . ali bez naše hrvatske krivnje. nego i sveopće razoružanje.da dopustiti da Srbi poslije pakta drže na nogama vojsku. sve dok ne bi postigli naše ciljeve to jest podpunu slobodu. A Jugoslavija bez vojske i razoružana ne bi predstavljala za nas Hrvate nikakvu opasnost. pa kako se onda slaže s Vašim riječima da ste se poslije potpisa pakta zadovoljan povratili u Zagreb? Niste li baš potpisivanjem pakta spasavali Jugoslaviju i produžavali joj život ?" ." »Vidite . a time bi bio automatski ojačan naš položaj i mi bi pojačali naše zahtjeve. pogotovo kad smo imali već Banovinu. to je za mene nuzgredno odgovorio mi je dr.Pa to i jest. "Ne.a mi smo prije 1935." "Zar ne bi Srbi baš rješenjem vanjsko-političkog položaja mogli zauzeti intransigentnije stanovište prema nama Hrvatima i baš u postojanju hrvatskog pitanja naći izgovor za održanje vojske ?" prekinuh ga." "Te su mi riječi poznate odgovorio mi je Maček . -Bila ta sloboda izvan granica ili u okviru. da se mali narodi mogu samo onda održati. a tvrdim i danas. da Vi samo taktizirate. već bi je morali raspustiti. počeo je Maček.znadem da su bile širene i meni u usta stavljane ali ih ja nisam nikada rekao. ako sporazumno urede svoje medjusobne odnošaje. kako sam ja zamišljao razvoj dogadjaja poslije potpisa pakta: Srbi ne bi ničim mogli opravdati držanje vojske. koja bi im kasnije mogla činiti neprilika i ne samo da bi tražili raspuštanje. . mislili. da je narod.osudjivali tumačili su navodno Vašim riječima: "Ja sam za sporazum. Mi bi naše zahtjeve postepeno pojačavali. a znam. . Maček. "Eto slušajte. ali do sporazuma doći neće. ali da je ipak Vaš konačni cilj potpuna sloboda. prekine me Maček.upitao sam ga. pa i selo tako mislilo. . Bio sam uvijek otvoreni i iskreni pristalica sporazumijevanja." -Izvan granica Jugoslavije? upitao sam ga.Dobro. .

107 .

zaista nema smisla. barem ne bi mogao opstojati na duže vrijeme. Tako bi se mogla sastaviti zajednica naroda koja bi sačinjavala ekonomsku cjelinu. Ona postoji samo dotle. a oni pomoću nas i s Madjarima." 108 . Spoleta. "za mene država nije bitna stvar. a Poglavnik zna šta radi. ali mislim. Po mom bi mišljenju bilo najbolje rješenje kakva balkanska ili podunavska federacija. Zato ja i imam razumijevanja za Pavelićev gest sa Spoletom. Da me ne shvatite krivo. mislite radije na Krnjevića i njegova Petra. ali taj ideal nije ostvaren." Tako je govorio sa mnom. mogli bismo s njima. da sam gaja udario s našim ustaškim argumentima. nastavio je Maček. Posve naravno. nazovimo je tako. a nalazimo se na takvom geopolitičkom položaju. koji bi nas branio. ja ne vjerujem u mogućnost opstanka hrvatske državne nezavisnosti. a zaštićivala bi nas male od njemačke invazije u slučaju njemačke pobjede. Zato se ja i ne oduševljavam za tu nezavisnost. jer će nas inače nestati. pa možda i pet godina. da se kruna ponudila talijanskome kralju. dok se to svidja Nijemcima i Talijanima. ali se pred čuvarima nije tako izražavao. jer bi mu oni znali mudro odgovoriti: "Pustite vi. Kad bi Talijani bili pametniji i ne bi dirali u Dalmaciju. za mene to nije nezavisna država. da bi bilo bolje. da se moramo nasloniti na nekoga. već je naprotiv obilno pokušavao demagoški iskoristiti kod antitalijanski nastrojenih stražara "gest sa Spoletom". na to misli Poglavnik. Naravno bez uspjeha. Mi smo mali i slabi. Osim toga kažem vam otvoreno. dok smo bili na samu. da nas brani. pa bi tako mogli sastaviti personalnu uniju. ali neka vam bude. ideal bi mi bio Nezavisna Država Hrvatska. Uostalom ovo što vi danas nazivate Nezavisnom Državom Hrvatskom. pa makar i pod Habsburgom. "Vidite". a dati tolike žrtve za nešto što je prolazno. što će trajati godinu-dvije. Mi smo maleni i slabi i trebamo nekoga jačega. Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni nego li za Državu Hrvatsku u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama.Tuje došlo do našeg okršaja. doktore.

. i time bi me stavljali u najveću nepriliku. jer ni sam ne znam i nisam na čistu o tom što bi valjalo učiniti. dok se prema nama držite beskompromisno.u kakvoj sam situaciji bio prvih dana Aleksandrove diktature." . Ja ne mogu odobriti vaše metode u rješavanju srpskog. nešto se moralo učiniti. Kad je izašla Poglavnikova odredba o imenovanju hrvatskih narodnih zastupnika. Takva šta za vrijeme Jugovine nisam nikad učinio. a ja to ne bih nikada uzeo na svoju savjest a i osim toga sam i načelno protiv svake sile. što bih učinio. Dolazili bi k meni seljački prvaci i pitali bi me: "Predsjedniče. ja mu ne bih mogao dati upute. aja ni sam nisam znao što. Zato sam i ja najsretniji. rekao je: "Sad mi je odlanulo. ako bih bio imenovan.nastavio je Maček .kaže dalje Maček . ali kad bi me tko ovaj čas upitao što treba učiniti. Nije bilo nikakvih izgleda za promjenu.I poslije 10. Kakve sam im upute dakle mogao dati? Bio sam upravo u očajnoj situaciji.odgovara Maček.Dakle Vi prema nama nastupate jednakom mjerom kao prema Beogradu. Izvukao me je Aleksandar. Bio bih zaista u neprilici. . .Zamislite . Revolucionarna djelatnost značila bi uništenje tolikih života i egzistencija. upitao sam ga.nastalaje za mene slična situacija. . što sada do mene nitko ne može doći. samo kad bih mogao biti sa svojom obitelji i kad bih se mogao liječiti. to ja ne mogu odobriti. travnja pozvao narod da se pokorava novoj vlasti. već je krivnja na vašoj strani. Ovo što je došlo.O SAZIVU HRVATSKOG SABORA O sazivu hrvatskog sabora govorio je s omalovažavanjem.Ipak ste u Jugovini bili uvij ek za sporazum. travnja . što treba poduzeti.To ne! Zar ne znate da sam na 10. . što da poduzmemo ?" Ja im ne bih znao dati savjeta. što da činimo.Ni tome nisam ja kriv . kad me je dao zatvoriti. pa ako 109 . a ovako je najbolje. Cijelo sam vrijeme razmišljao. upadoh.

zatvorili naše ljude. a jedan od njih zapitao ne bi li se i mene privuklo na suradnju. koja mi je saopćila. da se mogu osloniti na osobu. bili su s njim kod Pavelića i neki zastupnici. Vidite. kad sam ja pozvao narod. da Vamje odlanulo što niste imenovani ". da suradjuje s novom vlašću." To znam sigurno i znam. da ćete već radi rata taktičnije postupiti i nastojati. "E varate se" odgovorio mije "Pavelić u opće neće moje suradnje. Maček neka ostane po strani. Vidite." "Po čemu to zaključujete ?" "Reći ću vam. da se povučem. a nikako ne bih htio biti predsjednik ovakvog imenovanog sabora već bi se morali provesti slobodni izbori. htio bih biti predsjednik Hrvatskog Sabora pa i pod vašom vladom. kako ste vi odgovorili? Raspustili ste Zaštitu. što ste vi učin~i.nastavio je . ja sam već stari gospodin i imao sam i onako volju."Pa malo prije ste rekli." . a u koliko već narodni interes zahtijeva. konačno ste bez ikakva razloga zatvorili mene. nije to samo moje zaključivanje.hoćete i židovskog pitanja. "Ja sam . upao sam." 110 . Kad je Tortić počeo poznatu akciju suradnje s ustašama. Upozorio sam ga na govor Poglavnika od 16. "Tako sam mislio prvih dana. To znam sigurno. ne bih mogao preuzeti odgovornost. Sada nakon svega. dr. Razgovaralo se kako bi se akcija sprovela. da se stvori psihološko razpoloženje za suradnju.nekada posve drukčije zamišljao naše odnošaje. To se je vidite dalo sprovesti. rujna u kojem Poglavnik poziva sve na suradnju i kaže da nitko ne smije ostati po strani i iz prikrajka gledati. Nije mi htio kazati tko je ta osoba. ali sam mislio. na to je Pavelić odgovorio: "Ne. Rekao sam da ćete vi doći na vlast. općinska vijeća.

da sam to učinio iz straha ili zbog osobnog komoditeta. ili će Njemačka radi iscrpljenosti i oskudne prehrane .govorio bi . pr. Predpostavimo li pak. Ne kažem da će Rusija potući Njemačku. Već je spomenuto.MAČEK O KRNJEVIĆU I NJEGOVA PREDVIDJANJA Više se puta govorilo o Krnjeviću i o njegovoj djelatnosti u Londonu. a da bi se ju dalo okupirati. Ni govora više o tom. ali naše unutarnje uredjenje ima se prepustiti nama. rekao je: "Bio bih spreman dati jednu izjavu u kojoj bih napao komunizam. Ta i oni sami uvijek kažu.govorio bi Maček . da je u prvo vrijeme bilo momenata. ali onako uvijenu. dok sam zatvoren ne mogu. Kasnije kada je nastao zastoj na ruskoj fronti." Jednom drugom zgodom kasnije. "Vidite . da će Nijemcima uspjeti svladati Rusiju. u koliko će oni na to pristati. kojom bi osudio rad Krnjevića. nikako ne mogu dopustiti da će to biti tokom ove godine i oni će se u toj vojni toliko iscrpsti. Može pasti i Moskva. ne zbog toga što je u Londonu. ali onda dolazi Volga i tu će opet nastati zastoj. ako bih istodobno mogao osuditi i vaš režim.moral ruske vojske je jak. kad je pokazivao sklonost. Hitler će možda oboriti boljševizam. da j a nij esam za političku suradnju s osovinom (vjerojatno pogreška prepisivača. te manifestirati svoje demokratsko osvjedočenje. ured). Smatralo bi se. a ne bi imalo ni potrebni efekt. dok će AngloAmerikanci biti potpuno svježi i istom doći u zamah. a dotle će Rusi moći izgraditi svoju drugu obrambenu liniju. a u Rusiji zima brzo dolazi. a i Krnjevića. ali će onda Hitler morati radi iscrpljenosti ponuditi remi s Englezima. jer po logici bi trebalo glasiti "ja nijesam protiv suradnje s osovinom". to će i Englezima konvenirati. da bi dao kakvu izjavu. a mi imamo lijepu poslovicu :"Nije svaka čizma za svaku nogu". Sada do svibnja nema ništa. a prema Njemačkoj bih se ogradio time. da nacionalizam i fašizam nisu roba za izvoz. ali Rusija je preogromna. "Pa ja bih dao izjavu . već što radi na bazi Jugoslavije i to samo onda. što meni ne bi služilo na čast. potpuno mijenja mišljenje. a možda će mu oni u tome indirektno pomoći.ali dotle. da dade izjavu.

111 .

Nijemci i Talijani. Konac djelo krasi. Zato ja prije i nisam nikada osudio Pavelića i ako se nisam slagao s metodama vaše borbe. i paziti da se ne prenaglimo. Mi smo se počeli prepirati tko je srušio diktaturu. Ako pak dodje do remia i onda nam sudbina neće biti bolja. u kojom bi barem bili svi (misli Hrvati) ujedinjeni.. Ja takvu politiku osudjujem i ne bih je nikada vodio. jer se još uvijek ne zna. Uspostavit će se velika Srbija s Bosnom. a ja vjerujem u englesku pobjedu. Samo se ja bojim. ali u to ne vjerujem. Kamo sreće kad bi došlo do osnutka Jugoslavije. vrlo crna.morati kapitulirati. Hrvatska će nestati. a narod ne smije hazardirati u koliko neće da ga nestane. pa zašto da sada osudjujem Krnjevića? Ja ću šutjeti i tko zna. Evo to nam je budućnost. što bi bilo pametno učiniti. pa sam iako su mi se vaši izrugivali s tom "piš me vrit taktikom" srušio diktaturu" . i da nam prijeti propast. pa će nas onda raskomadati Madžari. pa bi se s ojačanim Slovencima mogli i braniti. ja imam svoju taktiku.odgovorio mi je Maček." "Pa Vi uopće ne vodite nikakvu politiku i sami kažete. Tako sam ja činio i za vrijeme diktature. mi moramo uvijek imati dva ili tri željeza u vatri. Budućnost nam je crna. Veliki se uvijek nagadjaju na račun malih. Zato je ne bih dao nikada kakve izjave protiv Engleza." 112 . Srbi će se onda moći obilno revanširati.. jer zaista ne znate. Ostatak tj. da ste se povukli." upao sam mu. Vi s vašom orijentacijom sve stavljate na kocku. neće li nam to jednog dana ipak dobro doći. Meni je Campbell rekao. taktiku čekanja i možda je najbolja taktika: Šutiti i čekati. Jedan narod nikad ne smije igrati samo na jednu kartu. "Pustite vi to. Srbi. Vi igrate hazard. dijelom Slavonije a možda i cijelom Dalmacijom. pa ćemo ne samo ostati bez države već i bez naroda na onom području. da će Englezi moći ratovati i deset godina. Dogadjaji će se tako razvijati nakon pobjede Engleza. da tu ni Krnjević neće moći ništa učiniti. nju će rascijepati. užu Hrvatsku priklopit će novoj podunavskoj tvorevini. a on je poslije nastavio: "Vi šaka ljudi možete hazardirati. ali ja kome je narod dao povjerenje moram taktizirati. da je sve uzaludno. Srijemom. kako će se svršiti.

G. U tom su smislu do posljednjeg trenutka kod njega posredovali. Tražili su da sam Maček pozove Italiju. da su mu Talijani za vrijeme Jugoslavije češće slali ljude s različitim ponudama ali on je to prihvaćao s krajnjom rezervom zbog Dalmacije i nije se uopće htio dublje upuštati. Maček je uvjerenja.kako kaže naškoditi. Ovu ponudu mu je donio činovnik talijanskog konzulata Zaceharia (sada u mirovini). "Ja bih prihvatio personalnu uniju . Pokušavao je više puta dodir s Nijemcima. da im je glavna svrha bila osujetiti pod svaku cijenu sporazum. ali se poslije vjerovatno radi neuspjeha u Stresi to više nije spominjalo. pa se on zaista nadao. Poslije Simovićeva puča Talijani su htjeli . da bi ih Srbi u zajednici s Grcima mogli posve izbaciti s njihove . već mi se činilo.3.dao svoj pristanak. nekako u vrijeme Strese pitali su ga Talijani da li on insistira baš na odcjepljenju i republici ili bi pristao na slobodnu Hrvatsku u vezi sa kakvom habsburškom kombinacijom. ali se ovi po njegovu pričanju nikako nijesu htjeli 113 . kad bi u nju ušli. radi njihovog kritičnog položaja u Albaniji. jer je znao. da bi mogli lakše Srbe ucjenjivaii i s njima se na naš račun nagoditi. da su te ponude bile iskrene.ali tko bi istjerao Talijane iz Dalmacije. da je to nastojanje Talijana bilo iskreno.po pričanju Mačeka pošto poto osujetiti ulazak Jugoslavije u rat. da udje s vojskom u Hrvatsku i da zaštiti hrvatski narod od srpskog presizanja.veli Maček . Nekako pred sporazumom 1." Još mi je rekao. On je tada (to je bilo prije petosvibanjskih izbora) . ali mi o tom nije htio pobliže govoriti. Osim toga nisam bio siguran.kako veli . 1935. ponovno su Talijani učestali s ponudama i obećavali slobodnu Hrvatsku u okviru personalne unije s Italijom. da je taj čovjek u našoj vlasti pa mu ne bi htio . da mu je dolazio s izvjesnim kombinacijama u vezi s Talijanima i Bombelles. jer su se bojali.VEZE S TALIJANIMA O svojim vezama s Talijanima pričao mi je Maček. stari njegov znanac iz svjetskog rata (isti je Fiumanac) i taj je s Mačekom podržavao vezu i poslije sve do sloma. da će mu uspjeti spasiti narod od rata.balkanske odskočne daske.

Maček nije htio uopće raspravljati i poručio je po Šubašiću. da ćeš ti.veli Maček . aja u rešt ili emigraciju. tako da je.Hvala Bogu. dakako neprihvatljivim ponudama. Prije Aleksandrova puta u Bugarsku i Francusku. izmijeniti živalj. PRVI DODIR S BEOGRADOM Razgovarajući o tom. došao je Šubašić Mačeku u zatvor s izvjesnim Aleksandrovim ponudama. Veli da je taj zahtjev znak naše grandomanije. kad se Aleksandar vrati. pustit ću ga iz zatvora baš da vidim. Na to da je Šaca rekao Šubašiću: "No kad se vratim iz Francuske.angažirati i sve do zadnjeg časa izjavljivali. 114 . da se opstanak Jugoslavije ne kosi s njihovim interesima. Stražnickog s izvjesnim. hoće li se onda dati s njim nešto učiniti. Kasnije je. a tobože u njegovo ime i izvjesna obećanja. na slobodu. da iz zatvora neće voditi nikakve političke pregovore. ulogu posrednika preuzeo Šubašić. jer su bili u stisci. ali još uvijek za života Aleksandra. a Srbi bi na to rado pristali. načiniti čist hrvatski teritorij. rekao mi je Maček. O BOSNI Dr. kad je čuo za atentat u Marseille-u uskliknuo: .dao Aleksandru na svoju ruku. Time želi opravdati svoju sporazumašku taktiku. da mu je još u početku diktature slao Aleksandar prof." Šubašić je . Maček je protiv granice na Drini. već sam se bojao. kako je došlo do prvih dodira s Beogradom. Po njegovom mišljenju mi smo trebali stati na rijeci Bosni.

.

Osobito s njim bio je ljubazan por. Svaki tjedan slao bi se redoviti kurir u Zagreb. To su kako on kaže . pa bi mu se pribavilo kad bi zaželio i ptičje mlijeko. skroz nepouzdani i uvijek s onim koji ima vlast. postupalo se je najljepše. Uz ustaški pozdrav Za Dom spremni! . RASTANAK Na rastanku zamolio sam ga za oproštenje. Udovoljeno je u granicama mogućnosti svim njegovim željama. To bi bilo sve. Jedino je tražio liječnika i radi toga pisao Didi. ako sam kadkada bio u diskusiji žestok i nepristojan. daleko više nego što se moglo očekivati. jer sam mu tako skratio vrijeme i naglasio je. koji se je upravo. To bi i sam Maček znao preda mnom češće isticati i priznavao je da se zaista ne bi mogao na ništa potužiti.O MUSLIMANIMA O muslimanima se izražava nepovoljno. što je Mačeku bilo potrebno. brinuo za sve. POSTUPAK U ZATOČENJU Sadajoš samo ovo: S Mačekom. Ljubo (Miloš). U koliko sejoš što sjetim izvijestit ću. što me je k njemu poslao. rak-rana hrvatskog naroda. bilo radi njegovih potreba. korespondencije i veza s obitelju. da je vrlo zahvalan Luburiću. dokje bio sa mnom zatočen. da on svoja "reštanska poznanstva" nikad ne zaboravlja.čir. a on mi je rekao.

IV. 115 . 9.Stara Gradiška.1942.

Ja sam to donio medju svojim papirima iz Austrije u Italiju i to je s originala prepisao moj pokojni otac (Josip Rover. ne znam.) u logoru Fermu 1949." 116 . »Kako je pak pokojni Božidar došao do toga izvještaja. pr. Australija. godine i što Vam šaljem je fotokopija dotičnog prijepisa a rukopis "Vlado Singer" je rukopis mojeg oca. mislim. pr. jer sam tom prilikom imao i dužnost govoriti sa sada pokojnim Tortićem (bivši narodni zastupnik HSS-e i hrvatski ministar Janko Tortić. Srećko Rover pod nadnevkom 15. kad smo se zadnji puta vidjeli. Jednu kopiju prijepisa mojeg pokojnog oca u logoru Fermu 1949. Moj otac je to prepisao. ur. godine) bio zamjenik Eugena Kvaternika u UNS-u ili možda Ljubo Miloš koji je otišao u Hrvatsku u prvoj grupi s Antom Vrbanom. Ja i sada imam negdje taj original. koji je bio u sklopu operacije Hrvatskog Državnog Vodstva. jer sam mislio da bi bilo zgodno da to "Danica" objavi.). godine mislim da sam dao fra Soldi. listopada 1973. pr. godine tako da to pročitam. umro 1960. To mi je pokojni Kavran dao prije mojeg odlaska u Njemačku u svibnju 1948. upućen na Eugena Kvaternika o njegovim zapažanjima dok je bio u Jasenovcu.: "Ovaj izvještaj pokojnog Vlade Singera dao je meni osobno pokojni Božo Kavran negdje.O samom rukopisu piše gosp. u Melbourne-u.). Medjutim "Danica" to nije nikada objavila ili se to negdje zagubilo kod fra Solde. ali možete sa sigurnošću prihvatiti da je ista fotokopija točni prijepis. trebalo bi biti Stara Gradiška. Pretpostavlj am da mu ga je dao Drago Jilek koji je u to vrijeme (1942. To je bilo u Austriji i tom prilikom je kazao da je to Singerov izvještaj iz Nove Gradiške (pogreška. ur. godine. u mjesecu svibnju 1948. ur.

PRILOG 117 .

118 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

Ustaški general Maks Luburić i pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić (1896.) na grobu nadbiskupa Ivana Šarića u Madridu 120 .-1977.

dakle godinu dana prije početka prvog svjetskog rata. U školi je mladi Luburić uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama. Taj dogadjaj. kojega je ubio srpski žandar u Trebinju par dana pred Božić. nastavio je polaziti srednju školu na Širokom Brijegu. koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca. Svršivši pučku školu. Srpski žandari su haračili i ubijali u to doba. te je dolazio u sukob sa policijom.(TJEPAN) CRNICKI ŽIVOT I RAD VJEKOSLAVA LUBURIĆA. No. Tada je vladala glad u krajevima južne Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. paje i sam počeo umnožavati letke i dijeliti ih. oni su bili 121 . smrt njegovog oca najviše se usjekao u dušu malog Vjekoslava. Prvih godina svoj ega života proživljavao je kao dijete ubiedi. u skučenim i teškim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. Nakon svršetka rata ostao je Luburić bez oca. Teškim srcem morali su franjevci na Širokom Brijegu odpustiti iz škole Vjekoslava Luburića. pa tako i u Hercegovini. Vjekoslav Luburić se rodio u kršnoj Hercegovini u Ljubuškom dana 20. U tom poslu sa letacima prilično se usavršio. lipnja 1913. te je na koncu Vjekoslav Luburić bio istjeran iz škole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju školu u kraljevskoj Jugoslaviji. Bilo je tu čestih progona i zatvora. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. U to doba se već znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima. i nisu bili pozivani na odgovornost. koji je inače bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub.S.

a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madžarsku i da se tamo pridruži ustaškoj organizaciji. koje dolaze u obzir za prelaz preko madžarske granice. jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija. Granica je bila dobro čuvana od pograničnih stražara. te je bio zatvoren. Vjekoslav Luburić se ipak zaposlio na nogometnom igralištu Gradjanskog. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubuškom neko vrijeme. jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. koji su bili neprijateljski raspoloženi premajugoslavenskim vlastima. Tu nije imao uspjeha. kao i velika besposlica. ali nije imao uspjeha. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju. Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh. jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti. koje je bilo vlasništvo Hrvatskog Radiše. Vjekoslav Luburić je tada morao napustiti školu kao i svoj dom. te se vratio natrag u Ljubuški. koje su provodile velikosrpsku politiku. Bio je uhvaćen kod prelaza preko granice. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju. Bilo je teško u to doba održati se u Zagrebu. koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju. Iz Subotice pošao je Luburić u Baranju i tražio je zaposlenje kod seljaka. a zatim se uputio u Zagreb. Našao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti. i namjeravao je sam riješiti pitanje prelaza preko granice bez ičije pomoći. 122 . Tom prilikom izjavio je mladi Luburić jugoslavenskim vlastima da će se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. jer je bila oskudica.prisiljeni tako učiniti. i nakon toga bio je kao malodobnik vraćen njegovoj majci. Tu je našao vezu sa Hrvatima. gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima. Nakon toga se pokušao prebaciti u Madžarsku. te je bilo teško dobiti zaposlenje. koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. koji su imali vezu sa ustaškom organizacijom. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu. radi neprestanih progona vlasti. i tu je odlučio da će učiniti sve moguće da se uključi u redove onih Hrvata.

U istom seluje radio takodjer ijedan vlah. da im napiše molbe. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem. jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. koja se nalazi blizu granice. te je potrčao prema granici. jer je Luburić našao u kući na tavanu starčevičanskih novina. koji je vodio da same granice. koji je stajao na obali kanala i začudjeno gledao kako taj mladić obučen gaca po vodi u kanalu. jer na madžarskoj strani nije bilo nikoga. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranične straže. pa će im onda napisati molbu. koji je bio svjestan hrvatski rodoljub. koja nije bila daleko. te su zamolili zapovjednika postaje. Svoje namjere nije Luburić povjeravao nikomu. obično je isplazio jezik. te se potajno spremao na odlazak u Madžarsku. ali je kanal bio usječen. To je mladi Vjekoslav Luburić opazio i to je odmah umanjila ugled državnih službenika u njegovim očima. pa je stražar na stražarskorn tornju gledao na dalekozor i činilo mu se sumnjivo.Ta seljačka kuća. te je opalio signalni hitac na uzbunu. pa je tako on bio sakriven i pogranična straža ga nije vidjela. te je pretrčavši oko 20 metara na madžarsku stranu stao. kao i hrvatskih knjiga. pretrčao je Luburić preko granične linije. jer da će dobiti pisači stroj. Tako je upoznao i dio oružnika kao i pograničnu stražu. Tako je sporo napredovao. gdje se Luburić zaposlio bila je kuća Hrvata. što muje i uspjelo. Luburić je natovario gnoj. kao i dijete kad u pučkoj školi uči pisati "i--u". mladić iz okolice Nevesinja. Ovaj je zatezao. i to je trebao odvesti na oranicu. natovario je Luburić jedna kola gnoja. da jugoslavenski graničari 123 . pa je postojala opasnost. te je pošao u jedan kanal. već je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije. pa je Luburić zajedno s njime išao na oružničku postaju. te se spremio za obranu. odvezao konje i pustio ih da pasu. te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo. pa im je rekao neka dodju drugi puta. jer da žele ići u dočasničku (podoficirsku) školu. Luburić je tada iskočio iz vode. Uzeo je svoj kaput i oružje te je zagazio u vodu obučen i pošao po vodi u kanalu prema granici. Prema njemu je trčala i granična straža sa psima. Došli su i drugi puta i Luburić spominje kako je šaljivo izgledao taj narednik. Tu je istovario gnoj. jer kad je udario koje slovo na pisaćem stroju. koji nije niti slutio što njegov sluga namjerava. pa je upregnuo konje i otišao sa kolima na spomenutu oranicu. Kada su bili već dosta blizu. Tada je naišao neki čovjek.

te održavati veze sa Domovinom. jer su oni vrlo poštovali Bošnjake. Na Janka pusti počeo je za Vjekoslava Luburića novi život. ali ih je vatra iz Luburićevog oružja zaustavila. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi. te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaški logor. kao i gerilsku borbu. jer su jugoslavenski graničari tražili natrag toga mladića. orati. jer je jugoslavenski graničar bio samo ranjen. a veza sa 124 . te upotrebu svih sredstava za rušenje tiranske srpske vlasti. morali su vršiti i vojničke vježbe. Oni su se morali sami uzdržavati. Tako je mladi Vjekoslav Luburić pošao sa zapovjednikom pogranične straže u zapovjedništvo. morali su raditi.šogor". jer da je ubio čovjeka. Osim toga što su morali raditi članovi toga logora. sijati. koja je zarobila Hrvatsku. upotrebu oružja. da je rodom iz Hercegovine. Madžarski zapovjednik pogranične straže se zaprijetio da će otvoriti vatru na njih. To su oni i pokušali. Nakon par dana pošao je Vjekoslav Luburić iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu. a Madžari su ga odmah oslovili "Bošnjak. dok ne dodje rješenje od viših vlasti. ako silom pokušaju oteti mladića. taktičke zadatke. Bio je to život pun napora i samoodricanja i život vrlo težak. No. Prema madžarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburića u zatvor. primati i odpremati izvješća. i žeti. gdje je načinjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perčec. to nije bila istina. Tadaje Luburić predao naredniku i svoj samokres. tiskati i odpremati letke u Domovinu. tim više. koji je bio iznajmljen. toga dotrčala je i madžarska pogranična straža. Luburić je dao pograničnom redarstvu svoje podatke. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburića. on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi puta osjetio slobodnim. Vjekoslav Luburić je na Janka pusti marljivo učio vojničke vježbe. a osim.pretrče na madžarsko područje i da tamo svladaju Luburića. koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. jer mu je dotrčalo i pojačanje. Tu je nastala svadja. tako da su jugoslavenski graničari morali natrag na jugoslavensko područje. kao i posebne gerilske vježbe. Janka pusta bio je veliki posjed. jer nisu imali nikakovih drugih prihoda.

Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku. i tamo je postao legendarni Maks. pa su madžarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. koji je imao vezu s njima. a medju njima i Jure Francetić. koji su doživjeli istu sudbinu kao i Maks Luburić. kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934. Članovi Janka puste bili su djelomično prebačeni u Italiju. 125 . Tu je bio jadan život iz dana u dan. Time su se madžarske vlasti zadovoljile. te je vladala bijeda. te su bili prikriveni kao i Maks. ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izručile u Jugoslaviju. koji je predao madžarskim vlastima 23 stare puške i nešto streljiva. dakako besplatno. te ostalo streljivo je Maks Luburić dobro sakrio. Na Janka pustu je došlo i drugih Hrvata. Na Janka Pusti dobio je Luburić ime Maks. računajući da će se to opet trebati. gdje je pao žrtvom diktator Aleksandar Karadjordjević. te se nastanio u Budim Pešti. a sada je živio u emigraciji u Budim Pešti. do atentata u Marseillesu. budući da je Frank najviše uzgajao cvijeće. Radi smrti diktatora Aleksandra Karađjordjevića nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi. Takav život na Janka pusti. Nekoliko Hrvata našlo se u Budim Pešti.Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. t. a 18 članova ostalo je u Madžarskoj. koje je tih dana mogao unovčiti. Lige naroda. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih. Likvidaciju je izvršio Maks Luburić. Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburić zapovjednik Janka puste. Zaposlenje bilo je teško dobiti. jer ih on nije imao čime platiti. Bio je to Andrij a Grediček. On je imao skromno imanje kod Budim Pešte i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju. Strojno oružje i nove puške. i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. Maks Luburić je tada živio kao obični emigrant u Madžarskoj. a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske.j. koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu. kasniji legendarni osnivač i zapovjednik "Crne legije". sina Josipa Franka. Oni su često posjećivali dra Ivicu Franka.

Luburić je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To može učiniti samo jedan Hrvat". i oni su mu pomogli da spase sijeno od kiše. kamo su se odvezli samovozom. bojeći se da oni ne bi izvršili atentat.Takovo stanje trajalo je oko dvije godine. koji je ostao kod sijena objasnio je tada. računajući da mu je kiša uništila sijeno. Jedne subote kupio je poslodavac veliku količinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga preša i da proda prešano sijeno. da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja. Oni su izvukli cerade iz suše. te često nisu spavali kod kuće jer im se nije dalo svaki puta ići u zatvor. U to vrijeme godine 1937. da je on politički emigrant. Maks Luburić. Slijedeći dan preuzeo je Luburić dužnost predradnika. pošto je Luburić silom otvorio vrata. Poslodavac je tada pozvao Luburića u svoj dom. te je svaki puta kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pešte. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni. U tom položaju radio je Luburić neko vrijeme. te mu je objasnio politički položaj i stanje u Jugoslaviji. pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. te nije više bio pomoćni radnik. pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata. Bio je začudjen. te su zajedno pošli da zaštite sijeno od kiše. i pokrili su sijeno prije nego je počela kiša. Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije ništa oštećeno. On je bio pomadžareni Hrvat iz Medjimurja rodom. progonjen od jugoslavenskih vlasti. Luburić je to vidio. nastojala je madžarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda. jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadržao na večeri. madžarska policija zatvarala sve Hrvate. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemačkom. Drugi dan u nedjelju na večer spremala se oluja. Oluja je bijesnila i padala je jaka kiša. a onda se je stalo mijenjati na bolje. i Luburić se tamo presvukao. a Luburićevi pomoćnici su otrčali svojim kućama. Preokret toga stanja Maksa Luburića na bolje dogodio se slučajno. i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad. Luburić je našao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoćni radnik i tamo je radio neko vrij eme. Sve je bilo povoljno 126 . Po najvećoj kiši i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan.

treći dan rata sa Jugoslavijom. koja je zaposjela obalu Drave. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije. a zatim na Francusku.riješeno. prema riječima Maksa Luburića: "Nijemci i Madžari mnogo cijene moju slamu i sijeno. a jedino bilo je teško riješiti pitanje osobe upravitelja zadruge. Pristupom Jugoslavije osovini Rim-Berlin činilo se. Maks Luburićje imao dozvolu za putovanje i u tu zonu. da je Njemačka naručila u Madžarskoj 100 tisuća vagona sijena i slame. Rat se naglo primicao i započeo najprije napadom na Poljsku. Tadaje ustao Luburićev poslodavac. On je imao uvida u tu narudžbu. zatim je zaposlio sve Hrvate članove Janka puste i dobro ih je plaćao. javio nam je Maks Luburić vijest. Nakon toga bilo je malo zatišje. slobodno se kretao i mnogo je putovao. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvješću. Madžarski narednik htio ga je razoružati i prijetio je oružani sukob. i on je izjavio da ima sposobna čovjeka da preuzme položaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu. te je naoružan strojnicom prešao u općinu u Goli. i da on jamči za njega. ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku". za područje cijele Madžarske. No narednik se nije usudio. Nijemci kao i Madžari nisu se brinuli za nikoga već samo za sebe. Mi u domovini stvorili smo pravilan zaključak. Tada se pružilo široko polje rada za Maksa Luburića. da se doista sprema rat. kao i s nama u Domovini. kojije bio važan član te Zajednice. jer ju je on morao izvršiti. Godine 1938. te je odputovao u Golu. ožujka I941. Tu je čekao i tu je slušao na krugovalu proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. Luburić je bio pozvan na sjednicu madžarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice izišao je Luburić iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madžarske sa dekretom u džepu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu. Tadaje bilo zabranjeno putovati najug Madžarske i mogla je putovati samo vojska. jer je to tražila narav njegove djelatnosti. Tako velika količina sijena i slame potrebna je samo za rat. To je ujedno bila potvrda naših predvidjanja. već 127 . no državnim udarom u Beogradu 27. sve se je izmijenilo. Bilo mu je omogućeno da je mogao održavati veze sa Ustaškim Glavnim Stanom. Nakon toga je obukao ustašku odoru. da će ovaj dio Europe ostati izvan sukoba.

.

jer je bilo potrebno organizirati sve iz temelja. dok ne dobije daljnje odredbe. Tu je sastao jednog seljaka. gdje su mjesne ustaške postrojbe već preuzele vlast i pazile da bude red i mir. Njemačka vojska je jurila dalje na jug Balkana u Grčku. koji se prestrašio i začudio.j. Prevoznog sredstva. Teškom mukom je to uspjelo i Luburić se uputio u prvo selo. Objavom rata Rusiji sa strane 128 .je upitao svojega majora. koje su odmah poslane na Kordun i u Bosnu gdje su srpske četničke bande vršile pljačke i pokolje. Tada se tek počela organizirati hrvatska vojska. na što je Luburić zatražio od seljaka da ga odvede do zapovjednika mjesne seljačke zaštite. Da se održi mir i red bilo je potrebno organizirati upravnu vlast. jer je bio opći rat u Europi. koje je vidio. Luburić je istraživao kako bi mogao prijeći preko Drave u Hrvatsku. koju je pregazila. kao i vojnu vlast. Nakon toga se Luburić uputio u Koprivnicu. te je on organizirao ustaške pripremne bojne. već je Luburić bio prisiljen verati se preko konstrukcije srušenog željezničkog mosta preko Drave. jer takove odore nije još vidio. Tih prvih dana vodile su se borbe sa srpskim četnicima u Bosni i Hercegovini i Luburić je tada kao satnik sudjelovao u tim borbama. da li postoji seljačka zaštita. Tada je Luburić odredio zapovjedniku mjesne zaštite da Zaštita preuzme vlast. a iza tih snaga ostala je praznina. što je seljak i učinio. oni su proglasili svoju državu i to je njihov teritorij. Nadalje je Luburić upitao seljaka. Nije drugo preostalo. Već prvih dana nakon kapitulacije Jugoslavije. počela je akcija srpskih četnika u Bosni i Hercegovini. Ovaj je odgovorio naredniku: Pustite ga u miru. Luburić ga je upitao ima li četnika u selu ili u okolici. i tu situaciju su iskoristili srpski četnici za svoje razbojničke podvige. Seljak je izjavio da su bili i da su pred dva dana nestali. Seljak je odgovorio da postoji. Ta dužnost zapala je Vjekoslava Luburića. Došavši u domovinu nije bilo vremena niti jedan dan za odmor. čamca nije bilo. da se brine da bude mir i red. Njemačka i Italija priznale hrvatsku državu. Tako se Vjekoslav Luburić nakon dugog izbivanja vratio na tlo oslobodjene Hrvatske. Hrvatska država nije mogla organizirati svoju vojsku dok nisu okupatorske sile t.

te je zapovijedao vojnim zborom i upravljao djelatnostima na južnom frontu. Za suzbijanje gerile u Hrvatskoj bila je organizirana Crna legija pod vodstvom pukovnika Jure Francetića. Povlačenjem Crne legije sa Drine u Podravinu u cilju da se Hrvatska zaštiti sa sjevera od napada ruskih snaga. kojuje organizirao Vjekoslav Luburić. nastala je pukotina na Drini i to su iskoristile srpske četničke snage. Luburić je imao i motorizaciju tankova. jer je preuzeo zapovjedništvo južnog fronta na Ivan planini. koji su pomagali četničku i partizansku gerilu." Rano u jutro počela je navala Srba. Dalmaciji i Hercegovini. koja je dobila vodstvo iz Srbije.Njemačke pridružila se četničkoj gerili i komunistička partizanska gerila. kojom je zapovijedao general Pavlović. ali su te pukotine bile zatvorene od motoriziranih jedinica. Nakon toga morao je Luburić napusti položaj upravitelja logora. ali je bila zaustavljena. U toku borbe stiglo je pojačanje od 3 pukovnije jurišnika i nakon strašne borbe bile su srpske četničke snage razbijene i uništene. te su prodrle u Bosansku Posavinu. kao i dijelu Bosne. te su u selu Doline izvršile pokolj hrvatskog stanovništva. te je čekao navalu Srba. Hrvatske vojne snage brojile su 9 tisuća vojnika ustaške Obrane. Luburić je tada organizirao logor u Jasenovcu. a ovima su se pridužile i rulje pljačkaša od više tisuća ljudi. Luburić je sa hrvatskim vojnim snagama zaposjeo cestu Gradiška-Banja Luka i tu je izgradio bunkere. te je koristila sabotažu talijanske okupatorske vojske. gdje su bili smješteni svi oni. Bio je to Drinski korpus pod zapovjedništvom "vojvode" Pavla Djurišića. kojega su stvorili zapadni saveznici zajedno sa komunističkom partizanskom gerilom. Srpske snage su doprle do Lijevča polja. Srpski Drinski korpus brojio je 39 tisuća vojnika. kojima su se pridružile mjesne ustaške postrojbe od oko 3 tisuće vojnika. Topništvo hrvatske Obrane branilo je prelaze na rijeci Vrbasu i spriječilo je da nisu 129 . Zapovjed generala Luburića glasila je: "Linija bunkera uz cestu Gradiška Banja Luka ima se držati uz svaku cijenu. te ustaška Obrana. Taj front držala je hrvatska vojska pod zapovjedništvom Vjekoslava Luburića do općeg povlačenja hrvatske vojske na koncu rata. koja je bila smještena u Hrvatskom primorju. koji se je namjeravao probiti na Kordun i time razdvojiti hrvatske vojne snage. i u tom selu je bilo ubijeno 500 žena i djece. Na nekim mjestima bila je linija probijena.

General Luburić je za par dana toliko prizdravio da je mogao organizirati povlačenje vojske. u vrijeme kad je rat već bio praktički izgubljen. koja se povlačila iz Zagreba preko Zidanog mosta i Celja na Dravograd. Partizanske snage su nadirale sa strane Ljubljane u namjeri da presijeku odstupnicu hrvatskoj vojsci i onim Hrvatima. Tako se stiglo do Celja. te je tom prilikom Luburić zadobio potres mozga. On je zapovijedao skupinom vojske. 130 . koje su izvršile pokolj u Posušju i u ostalim dijelovima Hercegovine. Bilo je to u ožujku godine 1945. Srpske četničke snage bile su podpuno uništene. ili da se hrvatske vojne snage povuku i predaju zapadnim saveznicima. koji je bio u ovoj bitci zarobljen. te je u samom povlačenju bio imenovan glavnim zapovjednikom hrvatske vojske u povlačenju.partizanske snage mogle doći u pomoć srpskim četnicima. i nije mogao prisustvovati toj odlučujućoj sjednici. ali da se sam osobno ne će predati. koji su se povlačili sa vojskom. pod vodstvom zloglasnog koljača popa Djurišića. da će on izvršiti nalog i da će vojsku odpremiti do austrijske granice da se preda saveznicima. Na putu izmedju Zidanog Mosta i Celja dao je general Luburić uništiti sve teško oružje. General Luburić bio je takodjer pozvan. Prije samog povlačenja izjavio je general Luburić Poglavniku. Poznato je da je Luburić bio protiv povlačenja i zastupao je stanovište da se Hrvatska vojska bori do zadnjega vojnika. gdje je bio do općeg povlačenj a hrvatske voj ske. ali nij e partizanima uspj elo sprij ečiti povlačenje hrvatske vojske. koji se spustio u Zagrebu na uzletištu gdje je bilo mnogo rupa od bombardiranja. te je doputovao zrakoplovom. Tih 9 bojna Obrane izginulo j e. General Luburić se vratio nakon te pobjede natrag na Ivan planinu k svojim jedinicama. To su bile one četničke snage. Iz Celja je Luburić odpremio hrvatsku vojsku do austrijske granice i tako izvršio nalog Poglavnika i hrvatske državne vlade. gdje se je imalo odlučiti da li da se organizira zadnja bitka kao i na Krbavskom polju godine 1493. Prije samog povlačenja hrvatske vojske sazvao je Poglavnik vijeće državne vlade i vojnog stožera. Luburić je poslao 9 bojna Obrane da spriječi nadiranje srbokomunističkih partizana. jer se nije moglo dosta brzo povlačiti.

Na drugoj strani ulice bila je francuska okupaciona zona. Komunisti su stavili njoj u stan jednu špijunku. Tako je stigao do Nižiderskog jezera blizu austrijske granice. Nakon nekog vremena proputovao je Luburić sa još dva madžarska časnika preko engleske okupacione zone iz Beča preko Klagenfurta. Kad se osjetio prilično dobro. ali im se on ipak izmaknuo i prebjegao preko ulice u francusku okupacionu zonu. Jer su srbokomunisti sve više učvrstili svoju vlast. jer je bio ranjen u koljeno. koji se nisu povlačili sastavio je Luburić gerilske jedinice. te je zapao u rusku zonu. Tu se predao francuskoj policiji i izjavio je da je madžarski časnik i da je pobjegao od komunista. Izliječiti se nije mogao. čim je Luburić ušao u kuću. Njegovi borci su ga odnijeli sa bojišta. uputio se do svojega prijatelja u Budim Peštu. pa su ga htjeli uhapsiti. te je ostavio samovoz u šikari. Francuski časnici su ga pitali da li hoće ići u francusku legiju. koji su tamo bili zatvoreni. koja je odmah telefonirala policiji. U 131 . Oni su mu rekli da ne mora odmah ići. a on im je rekao da hoće. Godine 1947. koje su u Domovini nastavile borbu nakon predaje i izručenja hrvatske vojske srbokomunistima. U Beču nije znao kako su razdijeljene okupacione zone. Borbe su bile sve teže. te je sjeo u njihov samovoz i odvezao se na zapad. a odatle u Francusku. jer je on bio već ubijen od komunista. Luburić je boravio nakon katastrofe hrvatske države i hrvatskog naroda u domovini Hrvatskoj pune tri godine u borbi protiv okupatora srbokomunista. Sa ostalim vojnicima. Tada se Luburić poklao sa Rusima na ulici.Od same austrijske granice vratio se general Luburić natrag u Hrvatsku. organizirao je Luburić napad na logor Gradišku s namjerom da oslobodi one Hrvate. te je borba morala biti prekinuta. Pod takovim boljim prilikama izliječio je Luburić ranu. već kad stigne na tlo Francuske. onda se može odlučiti konačno. i Lienza u Innsbruck u francusku okupacionu zonu. jer su bili česti progoni i pokreti. Policija je doskora stigla u samovozu i Luburić je njih dočekao i poubijao. te su mu Rusi u borbi svukli čak i kaput. i pješke se uputio u Beč. ali je tom prilikom bio ranjen. U stanu toga prijatelja bila je samo njegova supruga. te su ga njegovi suborci prebacili u Madžarsku gdje je imao više mira. Ruskoj policiji bio je Luburić sumnjiv.

" koja organizacija je osnovana godine 1944.Francuskoj je bio u jednom logoru 10 mjeseci. Godine 1968. pa mu španjolske vlasti nisu vjerovale. te organiziranjem svih hrvatskih snaga u domovini i emigraciji. a zatim je pošao na jug s namjerom da se prebaci preko Pirinejskih planina u Španjolsku. te je u Španjolskoj preveo na hrvatski jezik djelo generala Diaz de Villegas "Politički rat" i "Revolucionarni rat. te je izdavao i novine OBRANA. U tu svrhu osnovao je Vjekoslav Luburić tiskaru Drinapres u Španjolskoj i tiskao je DRINU. kao i Stipe Brbić iz Australije. Tu je izjavio da je on hrvatski general Vjekoslav vitez Luburić. Od tog doba počinje rad Vjekoslava Luburića na okupljanju hrvatskih snaga u emigraciji te organiziranju istih za onaj čas kad bude opet moguće proglasiti hrvatsku državnu samostalnost kao i 10. koji je svjedočio da je to doista general Vjekoslav Luburić.A. U suradnji i podpori se najviše isticao Rudolf Erić iz U. To nije mogao dokazati. koji su materijalno i moralno podupirali rad svoga zapovjednika. U početku razvoja toga rada bio je 132 .S. jer će taj dan osvanuti neminovno u skoroj budućnosti. i Vlado Šimunec iz Canade. koji je trebao biti veza izmedju svih skupina Hrvata u emigraciji. travnja 1941. Tada je general Luburić dobio pravo boravka u Španjolskoj i tada smo mi stupili u vezu s njim. jer je imao krive isprave. Taj rad se je razvijao uz mnoge poteškoće podporom hrvatskih rodoljuba. dok nije došao fra Branko Marić. na Ivan planini sa odobrenjem Poglavnika i hrvatske državne vlade. U Pirinejima je bio Luburić uhvaćen od španjolskih vlasti i odpremljen u logor Karabanchel u Madridu." a napisao je mnogo stručnih kao i povijesnih članaka. Uz to je povezao sve hrvatske časnike i borce. To se trebalo postignuti prosvjetnim i političkim radom u emigraciji. časopis za odgoj sa rodoljubnim i povijesnim štivom. te je Vjekoslav Luburić imenovao koordinatora H. Odpora. N. On je boravio u lom logoru. General Luburić bio je poznat kao general Drinjanin. a nitko ga nije tamo poznavao. se počeo raširivati rad. te je u emigraciji nastavio radom organizacije pod imenom "Hrvatski Narodni Odpor. koja je izlazila redovito svakog mjeseca.

kako ste spavali?' `Dobro. koje su uspjele infiltrirati ubojicu u blizinu Luburića. organiziran od strane srbokomunističkih vlasti. Mislio sam više se dići neće. "Ustao sam. Jebem ti prašak! Štangla je najbolji lek. Kad me on pogleda kao zver. Krv se rasu po kuhinji. Maks mi otvori: `Dobro jutro generale. opisao je (prema snimci na magnetofonskoj traci. Ja viknem: `Majku ti jebem ustašku.. Odem do vrata da proverim da li sam ih dobro zaključao. Prašak koji sam dobio bio je loš. Kava gotova za tri minute. Deset i dvadeset i pet. jedva ga dovučem pod otoman. Zamahnem opet čekićem. Hrvat po nacionalnosti. Diže se i povraća. Puknem ga još jednom. pokucam. Maks tresnu dole kao da je pao sa sto metara visine. Presvučem se brzo. `Evo ti pet stotina. Morao sam prstom da ga mažem na šoljicu. Da španjolska policija pomisli da je kidnapovan. Maks mi traži da mu skuham kavu. dobro' kaže on. kao za Hrvoja Ursu u Frankfurtu. Rastopio se u kesici koju sam držao za pojasom. Povedem ga u kujnu na česmu. Odnesem šolju u kuhinju.izvršen atentat na generala Luburića. Maks ustao i dahće kao životinja.(aks) nikad više!'. Siđem dole. Živci mi rade. Pregledao sam sve stvari da nešto ne zaboravim. U tren uzmem čekić i lupim ga po čelu: -Tup! Maks pade kao sveća. Opet se znojim. Uzmem čekić. Puče glava kao lubenica. Ubij bližnjeg svog. te (ga) je ubojica uspio lišiti života. Sto kila u njemu. On povraća u sudoperu. po zanimanju kriminalac. Izvučem čekić iz glave i okrenem se."(Marko Lopušina. a on diže ruke da se zaštiti. Sin mu Tonči Luburić donio novine i ode u crkvu. Dvadeset i pet do jedanaest. Jugoslovenska tajna policija . Fino sam ga spakovao da ga brzo ne nađu. stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. koja se čuva u Arhivu bivše "Službe Državne Bezbjednosti" BiH) kako je 20. Puče lobanja. Hteo sam da odem u sobu po štanglu. Ništa. Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu! Vidiš šta te čeka!' Pogodi ga čekić kroz prste u čelo. izadem na ulicu i uzmem taksi za Valensiju: `Koliko košta do grada' pitam `Tristopedeset pezeta' kaže takstista. Umotam ga u deku. ja častim!' U osam sati i pet minuta uveče sa železničke stanice posalo sam telegram `bratu' u Konjic: 'M. travnja 1969. Uzmem onu štanglu. 69 ---69 Ilija Stanić. Popi sve i ništa. Maks pije kavu. meni je zlo!' Vidim pocrnio kao zemlja. U deset do jedanaest Maks me zove:'Ilija. Ja držim čekić u pantalonama. a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. nisam više mogao da ležim. Izvadim čekić i stavim ga na sudoperu. Maks otežao. On se umiri. Ruke sam prao pet puta. Čekić i štanglu bacim u magacin. koji sam donio iz sobe. Kad se vratim u kujnu. Pije. pa ga raspalim po čelu. ubio Maksa Luburića.

Beograd.. s. 301302. 1996. NIP "TV Novosti" Biblioteka "Revija 92".1945-1955.) 133 .

134 .

**** NAPOMENE UZ OVO IZDANJE Maček je u razdoblju od smrti Stjepana Radića do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske bio nesumnjivo politički vođa najvećeg dijela hrvatskog naroda. Iz tog dijela prenesen je samo Luburićev. str.-7. str. za godinu 1965 broj 26. a utvrdivanje njezine istinitosti prepušteno je daljnjem objektivnom povijesnom istraživanju.. koji je Luburić izdavao u Madridu kao "Glasilo hrvatskog narodnog odpora". Mačekova sjećanja donesena su prema hrvatskom izdanju nj egovih uspomena. Luburićeva sjećanja na Mačekovo zatočeništvo donesena su iz veće cjeline. Treba posebno istaknuti da se u svezi s Luburićevim svjedočenjem donosi i njegova biografija od jednoga njegovog političkog istomišljenika. Dalje su prenesene integralno Luburićeve uspomene i to kako slijedi: .. 7. koja je objavljena pod naslovom Prigodom smYti Tlladka Mačeka u listu "Obrana". za srpanjkolovoz-rujan 1964. Autorska prava na ovo Mačekovo djelo ima Hrvatska seljačka stranka i ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Zlatku Tomčiću na dopuštenju da prenesem u cijelosti Mačekovo poglavlje o njegovu zatočeništvu tijekom Drugoga svjetskog rata. U tom smislu su o njegovu zatočeništvu tijekom NDH donesena sjećanja dvojice ustaša Maksa Luburića i Vlade Singera. Luburić je poznat kao najodgovornija osoba za nedjela ustaškog režima i taj njegov životopis donosi se samo zbog boljeg upoznavanja nekih manje poznatih detalja iz njegova života. Sva se ta svjedočanstva donose kao grada. Iz slijedećeg nastavka u "Obrani". Dakako da su radi objektivnosti o tom dijelu Mačekova života donesene i uspomene samoga Mačeka. uvod. prenesen je samo onaj dio koji se odnosi na Mačeka. To je razlog da je o njegovu životu i o njegovim političkim shvaćanjima važno svako svjedočanstvo bez obzira bilo ono od njegovih istomišljenika ili protivnika. godište III. 6. 2. l. Ta su njegova sjećanja počela izlaziti u drugom godištu "Obrane" i to u trobroju 15-16-17.

135 .

br.-84. str. 32. 28.. 7. IV/1966. str..Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. br. On mi reče. str.. na čemu mu se srdačno zahvaljujem. br. a ubijen od ustaša u logoru Stara Gradiška u listopadu 1943. Tko je tko u NDH. br.... br. 1997. br. 7. str.) Nino Škrabe u biografiji Vlade Singera navodi kako je on o svom boravku u zatočeništvu s Mačekom "ostavio opširan zapis. rođen je u Virovitici 21. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime. 359. U Zagrebu je svibnju preuzeo vođenje Osobnog odjela u Glavnom ustaškom stanu.. IV/1966.. Autentičnost Singerova pričanja nitko nije doveo u sumnju. Prije njegova objavljivanja (u časopisu "Republika Hrvatska") povjesničar Jere Jareb je u svojoj knjizi Pola stoljeća hrvatske politike (1960. koji je napisao ustaški pukovnik "S. tajnik nadbiskupa Šarića. 35. 30.. 62. str. 4. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfuriu. 14. 15. Zagreb.. koji je tiskan kao poseban broj bez oznake mjesta. 27. 1999.. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. 268. IV/1966. Disput. 97. G. za travanj 1974. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g.. (s.. 7. listopada 1908.. III/1965. Zagreb. (Andrej Maček .(tjepan) Crnički" objavljen je u časopisu "Drina". Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. 12. nažalost izgubljen"..) donio ovu bilješku: "Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaest stranica dvostrukog razmaka.. Taj dokumentarni materijal donesen je u cijelosti tako da nije izostavljen ni uvodni komentar uredništva časopisa kao ni dodatna napomena istog uredništva. 7. godine i broja izdanja. U slijedećim brojevima "Obrane" nisu se više pojavili nastavci Luburićevih uspomena. Maček izbliza.-15. 14. Ivo Bogdan. 29..Nino Škrabe.. godište XXIV..-36.-31. III/1965.."Obrana". s.. br.-16. Donio mi ih je velečasni Zec. IV/1966. Izvornik ovoga teksta dao mi je na korištenje A. (Usp. Prilog Život i rad Tljekoslava Luburića.15. str. Vlado (Vladimir) Singer. 3. i vjerujemo. Izd. On je bio između dva rata istaknuti hrvatski nacionalist.18." (s.). Izd.. s.) 136 .) Tekst Illado Singer o drw Illadku Maćeku objavljen je u časopisu "Republika Hrvatska" (Buenos Aires).-33. str. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini. Minerva. podrijetlom Židov.

MUŽIĆ 137 . I. Zahvaljujem na upozorenjima svima onima koji su prije tiskanja pročitali moj uvodni dio.Svi navedeni radovi doneseni su bez lektorskih zahvata. Ispravljene su samo očite tiskarske pogreške.

138 .

Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1953. 1987. 1997. izd.. 1994.. izd.. IV. izd. Crkva u svijetu. 1970. Masonstvo u Hrvata. Split. Dominović. u Solinu. Mužić je objavljivanjem započeo kao srednjoškolac. Dominović. Izrael i Antikrist. I. Split. II. 1998. Dominović. izd. 1991. Stjepan Radić. Do svršetka 1971. izd. Crkva u svijetu. 1993.. Crkva u svijetu. Split. V. 1989. . naklada. Zagreb. I. Katolička crkva u Kraljevini . Crkva u svijetu.. IV.. izd. izd. NZ Matice hrvatske. III. Split. Split. Hrv. Zagreb-Kačić. 1988. Orbis.. 1995.. Split. IV. koji je završio u ljetu 1975. 1969. Split. 1967. NZ Matice hrvatske. dopunjeno dokumentacijom (Masoni u Hrvatskoj 19181967. NZ Matice hrvatske.. izd. izd. Accademia Archeologica Italiana. Ljubljana. 1984. izd. protiv Mužića je u Splitu kreiran politički proces. knjiž.. vlast. Hitler i Izrael. Zagreb. 1983. izd. II.. Split. 1978. 1997). II. Iberia.. III. 1990. kao zasebne knjige: Razmatranja o povijesti Hrvata. Iberia. Hrvati i autohtonost (Podrijetlo i pravjera Hrvata). 1983.Iugoslaviji. Objavljivao je članke i studije u raznim novinama i časopisima. NZ Matice hrvatske. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958. Split. izd. Na početku 1972.. izd. Split. VI. II. Split. društvo sv. Zagreb. Split. V. branio je kao odvjetnik optužene u više političkih procesa (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini).. I. Split. I. Mužićeva su znanstvena djela: Katolička crkva Stepinac i Pavelić.. NZ Matice hrvatske. (I. izd. 1989. Od povijesnopolitičkih spisao tiskao. Zagreb. Pavelić i Stepinac. 1996. izd. Zagreb. II. Split. 1997. Orbis. izd. 1980.. Roma. Zagreb. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Hrvatska politika i jugoslavenska ideja. Split. Logos. izd. Zagreb..).BILJEŠKA O PRIREĐIVAČU Ivan Mužić rođen je 14 rujna 1934. izd. oslobađajućom presudom »zbog pomanjkanja dokaza«. III. 1997. izd. Verbum. 1991. Godine 1967... bio je delegat Katoličke crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katoličkih laika u Rimu.

139 .

Čovjek i tehnika.453). Laus. Biblioteka Građa. Split. A. Matica hrvatska Split. Maček u Luburićevu zatočeništvu. izdanje. Split.. Protokoli sionskih mudraca. 1999. O sekti masona. rezimirajući literaturu o svom pokojnom ocu. Split. Prof. Nilus. Bogdan Radica smatra Mužića »najvećim našim suvremenim političkim povjesnikom« (Hrvatska revija. izdanju Mužićeve knjige Hrvati i autohtonost zaključuje: »Mužić spada među one koji se ne zadovoljavaju samo nabrajanjem naslova i imena autora. izdanje. Split. XXXVII/1987.Mužić je priredio izdanja sljedećih djela: O Spengler.. Svako djelo Ivana Mužića nov je pristup najosjetljivijim temema moderne hrvatske povijesti.dr.. Mira Košutić. kći Stjepana Radića prof. Radića najbolje uspio shvatiti naš poznati povjesničar Ivan Mužić«. 3. A to traži mnogo znanja. strpljenja i vremena. u svibnju 1988. II. 1999.« Prof. 1999. U jednom razgovoru za Glas koncila..J. S. Matica hrvatska Split. 1999. Matica hrvatska Split.(dva izdanja). ocijenila je »da je do sada. Mate Suić u Pogovoru VI. Strossmayer. 1991. Laus. 140 . nego često uspjeva do srži iz izvora iscijediti ono što se uopće može. Hrvatska kronika 5471089.. u historiografiji. Lav XIII. I. Split.J. 1999. Split.

Stipe 132 Đurišić. Josip 113 Bošković. Ivo 136 Bombelles. Musa 7 Aleksandar I. pukovnik 72 Altarac. Goring. Herman 65 Grediček. 51. 129 Frank. 130 E Erić. 53 Ferjančić. Andrija 75 . Ivo 78 Babić.KAZALO OSOBA A Đ Ahmeti. 114. ilirski vladar 10 Glaise von Horstenau. Krunoslav 59. Jakov 53 Basler. 125 G Gelije (Aulus Gellius) 10 Gencije. 54 Belošević. 76 Gunjača. Ivan 12 Brbić. Ivo 11. Ivan (Ivica) 23. Dragan 37. 125 Aleksić. Muhamed 11 Hebrang. 16 Filipović. Šime 10 Edmund 36 Batušić. Andrija 125 Gubec. Mijo 61 Baljak. Jure 125. Rudolf 132 F Farolfi. Karašordević 109. Oto 49. Pavle 129. 12 Aufsenegg 96 B Babić. Ventura 71 Barbarić. 83 Belak. 79. Božidar 15. Ivan (Ivanko) 51. 51 Bogdan. Šuro 8 Batović. Matija 63. Stjepan 10 H Hadžijahić. Miroslav 73 Francetić. zastavnik 68 Andrić.

Marijana 29 Ć Ćirković. Mile 14. 48. 49. Ahmed 71 Karašordević. David 22 Kasche. Kardum. 111 Ipša. Sima 12 D Delorko. 50. 51. Danica 68 Herceg. 52. Ivan-Pivac 71 Devčić. Josip-Tito 26. Jovan 8. Dragiša 95. Tihomir 28. Mile 68 Hitler. Ante 18. 98.Brekalo. 101. Vladimir 7. 19 C Campbell. 100. Adolf 21. 28. Devčić. 8. 1 l. 13. 29 Dvorniković. Ronald 112 Ciliga. 20. Tomislav 26 K Kačić Miošić. 136 Jelačić. Drago 116 Jonjić. 116 101 I Herceg. Božidar (Božo) . 88. Olinko 8 98. 100. 28 Cincar Markovię. 98 Cvijić. Mirko 22 Broz. Siegfried 36 Kavran. Stjepan 136 Cvek. 12 Cvrtila. Pavle 88. 99. fratar 73 Breyer. 36. 10. 47. Aleksandar 98 Crnički. Stanko-Kikan 68 Karlović. Jere 24. 44 Dragojlov. Pavao 51 Jilek. 28. Dragutin 20 Kapetanović. Mijo 51 J Jareb. Fedor 27 Dujmović. Josip 63 Jesih. 12. narednik 59 Cvetković. 82 53. 97. Andrija 14 Kamber. Budak. Krunoslav (Kruno) 43.

15 Kemfelja. 78 Kisić-Kolanović. Šuro (Šuka) 59.14. Nada 23 141 .

Eugen-Dido 18. Milan 36. Ivan 9. Ismet 21 Murvar. kapetan 23 Konstantin Porfirogenet 9. 39. August 51 (Draža) 48. 39. Ivan 49 54. Nada 15 Kojentinski. Siniša 64. 23 N Naletilić. 65 Košutię. Mihail Ilarionovič 77. Slavko 22. 43. Živko 8 Kovačię. Ljubomir (Ljubo) 22 Kremzir. 41. 42. 78 Kvaternik. Rade 12 Mikić. Roko 54. satnik 42 Meštrović. 44. 53 Kovačević. Hinko 49. Božo 44 Napoleon I. 85. 77 Nedić. Kremzir. 45. 64. Srečko 23 Krizman. Josip 36. 53. Vinko 27 . Vojko 52 Kurelac. Bogdan 20 Krndelj. student 72 Mataja. Ante 19. 68 Matković. Ljubo 38. 94. Stipe 22 Moškov. Fran 12 Kutuzov. 23. 85 Muftić. 65. 42. 51 92. 79. 112 Krstulović. Dragoljub Mihaljčić. Vatroslav 19 Mužić. Zvonimir (Zvonko) 59. I 11. Juraj 57. 25 Mihailović. 55 Mosner. 102. 108. 82. 94. Mišetić.Klaić. 15 Kopčinović. 23. 82 Nikolić. Bonaparte 10. 103. 59. 78 L 116 Miloš. 115. 83 Marojević. Ivan 21. 115. 41. 116 Kvaternik. Krnjević.

61. 82. Franjo 52 Mandić. Ivo 98 . Andrija-Jandro 37 Pavličević. Marko 133 Lorković. 54. 110. 58. A. Helmut von 66. 42. Viktor 31 O Omamović. LJ 12 Ljekić. Gustav 124 Perme. 19. 23. 44. Ivan 24 Lorković. 57. Marko 73 Perčec. 55. 136 Lukan. 105-1 15 . Nikola 10 Pašalić. 57-70. Viktor 16. 58 Perović. 1 Pavelić. 136 Malčić. 95-102. 41Pannvitc (Panwitz). 8790. Nikola 82 Pavelić. 71 Oršanić. Dominik 63 Mandić. Filip 7 22. Andrej 36. Marko Enej 17 Lukas. 67 45. Ivan 51. Ante 18. 108. 45. Franc 29 Pernar. 51 Luburić. Tonči 133 Novak. fratar 73 Livije. 94-96. Mihovil Miškina 52 Pavlić. 115. Tit 10 Lončar. 24. 60. 21. Vladko 18. Kosta 63 Nixon. 135. Richard 52 Lipovac. 96. 19. 121-133. 136 Maček. 20. Mara 23 Pavlek. Ante 29 M Maček. student 72 Pavlović. 37. 55.Leovac. Ivan 22 Oštrić. Ivić 33 Pašić. Olga 10 P Luburić. 53. 17 Nuić. Mladen 25. Budimir 31 Lopušina. 36-38. 73-85. 27. 135. Vjekoslav-Maks 23.

Branko 51. 55 Pešelj. Giuseppe Ramiro 21 Marić. Karadordević 52 Pezelj. 55 Pešić. Petar 98. Melita 54. 54. Zdravko 8 Marković. 32 Marconć. Stjepan 53 . Ante 31 142 Pešelj. 99. Josip 31.Manolić. 100 Petar II. Branko 132 Marić.

51 . 73 Pittard. Svetozar 82 R Radić. 28 Toma Arhiđakon 15. Juraj 102 T Tabor. Bariša 51. 40. 87. Srećko 89. 16. Ivan 45. Franjo 29. Ivan 43 Reberski. 17 Tomašić. Stjepan 19. Viktor 36. J. Ljudevit (Lujo) Tomčić. 68. 69 Servatzy (Servaci). 55 U 53 Šufflay. 23. 136 Sliepčević. 106 48. Franklin Delano 30 Rover. 102 Singer. 14. 63. Darko 7 33 Sarić. Zlatko 135 Tomić. 54. Josip 51. student 72 Smoljan. 44 Veber. satnik 71 Vinski. 83 Pribićević. Janko 1 10. 32. 116 S Sagrak. Mate 42. 50. Milan 79. Zdenko 22 Vokić. 72.Pićili. Stanko 42. 89. Vjekoslav 125 Simović. Josip 116 Rover. Urbić. 65 Tor. 135. Vladimir (Vlado) 22. 59. Dušan 101. 76. 49. Petar 19. Žarko 8 Tuđman. 46 Torbar. 82. 57. 44. Eugen 7 Požar. Rajić. Jozo 33 Roosevelt. 15 Tomašić. 22 Pribanić. Milan 7 Šutej. bojnik 69. 84. Dinko 8. Josip 55 Renić. 116 Trebješanin. 116. 31. 51. Ante 50. Boris 54 V Vasilj. 55 Tortić. 54.

Josip 10. 85 Stanković. Božidar-Bažo 51. 100 Starčević. Mario 52 Šegvić. Vera 91 Stražnicki. Mirko 75 Wagner (Vagner). 71 Šimunec. Marin 32 Staljin. 44. 101. Marko 52 Š Šarinić.Soldo. Ante 12. 30 Stanić. svećenik 136 Zelić. 114 (Priredila:Nada Vrsalović) W Vokić. 14 Zrno. fratar 116 Sopta. Katica 45 Škrabe. Vtado 132 Šimunović. Ilija 133 54. Josif Visarionovič 24. 136 Šporer. 53. 21. profesor 114 Suton. Ante 116 Vučković. Dragutin 27 Šubašić. 97. Ivan 18 Stipetić. Alojzije 53 Stier (Štir). 85. 99. Nino 37. 45. Ljilja 32 Vrančić. Vjekoslav 27 Vrban. Karlo 75 Z Zec. 98. 42. Radenko 98. Vutuc. Dinko 11 Škorjanec. Ivan 52. David 74 Ž Žanić. Milovan 22 . Franjo 69. Kerubin 16 Šimić. Benedikta 9 Zidarić. 106 Stepinac. 55.

143 .

.................... 87 Prilog ........... 57 O dru Vladku Mačeku (V............. Mužić) ............ 35 Prigodom smrti Vladka Mačeka (V........…………....SADRŽAJ Državotvornost dinarskih Hrvata (I....... 7 Opet zatvor (V.... Crnički).......................... Vrsalović).......... M..................... 117 Život i rad Vjekoslava Luburića (S..................... Maček) ....................... 121 Napomene uz ovo izdanje (I............…......... Mužić) ................. 135 Bilješke o priredivaču................ 141 144 ....................................................... Luburić) ......................................................... 139 Kazalo osoba (N....................... Singer)........…........

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful