IVAN MUŽIĆ/MAČEK I LUBURIĆ

MAČEK i LUBURIĆ POSEBNO IZDANJE

Lektor (Mužićeva predgovora): Ivan Bošković, prof.

Likovno rješenje ovitka: Neven Marin

Tehnički urednik i kompjutorski prijelom: Mladen Vučić

Priprema knjige: Dražen Ćaleta

Korektor: Lada Ivelić

Copyright: Ivan Mužić, Split, Čiovska 2

Sva prava pridržana. Reproduciranje ovog izdanja knjige ili bilo kojeg njezina dijela u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja priređivača nije dopušteno.

MAČEK U LUBURUĆEVU ZATOČENIŠTVU

Priredio: IVAN MUŽIC

II. izdanje

LAUS SPLIT 1999.

slika: VLADKO MAČEK

. 32-05 Luburić. .: Maček i Luburić.144 str. Split CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 323. . nasl. . MAČEK u Luburićevu zatočeništvu / priredio Ivan Mužić.(Posebno izdanje / Laus. 24 cm. V. .2. . : ilustr. . . 1999.Split : Laus. Split) Om.1 (497.140.Kazalo. 139 .5) "19" 32-05 Maček.Izdavač: LAUS Split. stv. V. Iza lože 4/II Za izdavača: Ante Oman Tisak: Dalmacijapapir. izd.Bilješka o priređivaču: str.

Ivan ISBN 953-190-080-9 .ISBN 953-190-080-9 1. Mužić.

prazno .

Nakladnik: Darko Sagrak. premda se ne može odbiti činjenica. Ta rasa potječe od prasjedilaca balkanskog poluotoka. poznata je stvar. 132."(Filip Lukas."1 I u današnjih Hrvata postoji snažna dinarska komponenta. nego Srbima. da je dinarski rasni tip više raširen u krajevima naseljenim Hrvatima. Šufflay. Zagreb..2 Dvorniković je kao iskusni etnopsiholog na temelju neposrednih zapažanja zaključio da postoji "balkanski etnički kontinuitet". br.1937..) 7 . 1917. (Priredili: Darko SagrakMusa Ahmeti)... da su i predstavnici drugih rasnih tipova davali svoje prinose kod našega političkoga i kulturnog razvoja.IVAN MUZIC DRZAVOTVORNOST DINARSKIH HRVATA I. 10.) utvrdio je "da dinarska rasa živi kompaktno bez obzira na narodnost u Dalmaciji. Zagreb. Hrvatska revija. Izabrani eseji. 2 "Da i mi Hrvati imamo u svom biološkom sklopu dinarsku dominantu i da su iz nje nikli najoriginalniji predstavnici našeg naroda... ____ 1 Milan pl. Švicarski antropolog Eugen Pittard u svome djelu Les peuples des Balkans (god. Hercegovini. s. Crnoj Gori. 1999. i stolnoj Bosni. prikazi i članci. Albaniji i dijelu Grčke. Pittard je dokazao.

. 1939. 30. Izd.) Dvorniković je posebno osjetio da je "brđansko ojkanje" na dinarskom području starobalkanski "muzičko-morfološki praoblik"(Dvorniković.-373. Etnički je element starosjeditelja . Karakterologija."3 Ispravnost Dvornikovićeva zaključivanja potvrdio je Živko Mikić.. Hrvatsko sociološko društvo . yladimir Dvorniković i njegovi socijalnopsihološki ogledi.. Tomašić. 1995. U knjizi V. kao i jezik Crkve.Tersit. Zora-Matica hrvatska. koja su inače klesana službenim ---3 Vladimir Dvorniković. a i kasnije. Borba ideja.. Beograd. Delorko.. (O.-87. 25.4 Jezik je na zapadnom Balkanu bio u biti isti u antičko doba kao i danas..Naklada Jesenski i Turk. Pet stoljeća hrvatske književnosti. Beograd. s. odnosno gorštaku.. diplomatski jezik. (Ž. 303. Svjedoče o tome sačuvane neke nedvojbeno slavenske riječi cerna (crna).) 4 Đuro Basler to zaključuje ovako: "Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovništva. knjiga XXIV. s. prije i poslije doseljenja Hrvata u novu domovinu bio je. Geca Kon. Izd. Narodne epske pjesme. prastari Ilir. gdje je očuvana zadružna kultura i gdje je poezija obredna ili lirska nema ni traga herojskoj poeziji ili herojskim tradicijama. s. Zagreb. a da slavenska komponenta neće biti . bog Dobrat.u antropološkom i duhovnom smislu gotovo neusporedivo veći u odnosu na sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije. Dvornikovića.) I Olinko Delorko ističe da hrvatski kajkavci poznaju samo kraću lirsku pjesmu. latinski jezik. izd. Društveni razvitak Hrvata. ibid. "Službeni. Izd. Žarko Trebješanin točno prosuđuje da Dvornikovićeva teoretska konstrukcija pojma "Jugosloven" karakterološki odgovara Cvijićevom "dinarskom tipu". s. (D. Karakterologija Jugoslovena.. piće medos i dr.. kao i pojedina nelatinička slova u osobnim imenima na nadgrobnim spomenicima. 1997. 86. koji je brojnim ispitivanjem kostura dokazao antropološki kontinuitet dinarskog čovjeka na području rimske Dalmacije od prapovijesti do dolaska Turaka.) Dinko Tomašić navodi da u Hrvatskom zagorju. 372. s. 1964. Trebješanin. I.odnosno da je čovjek "na dinarskom kršu. Zagreb. Ipak iz kasnog antičkog vremena imamo podatke o slavenskom jeziku i pismenosti na ovim prostorima. kao i svuda na Zapadu. Službeni list SRJ... 220..

To mišljenje zastupa i dr. Zdravko Marić."(Đ. travnja 1989.) 8 . Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva dne 24.veća od 10 do 12 posto.

latinskim jezikom... Kod razrješavanja pitanja postanka hrvatskog naroda moramo uzeti u obzir još jednu činjenicu. Stari grčki pisci opširno pišu o masovnim prijelazima Slavena preko donjeg Dunava i njihovu naseljavanju u istočne pokrajine Bizantskog carstva (Meziju i Trakiju), a nema nikakva spomena o sličnim naseljavanjima Slavena u zapadne pokrajine Balkanskog poluotoka. I to bi potvrđivalo istinitost podataka o slavenskom karakteru starosjedite ja u tim pokrajinama, a koje su stari pisci nazivali različitim imenima: veneti, vendi, Iliri, Kureti. Budući da su oni prema doš jacima i osvajačima Hrvatima (bili ovi Goti ili ne) bili većina, sasvim je prirodno da su živeći sto jećima zajedno u istoj državi Hrvati prihvatili slavenski jezik starosjeditelja."5 Od Slavena, koji su prema nekim pretpostavkama u masama pristigli u VI. i VII. stoljeću nije ostao gotovo ni jedan trag u fizičkoj (antropološkoj) i duhovnoj baštini, a on bi se morao osjetiti da su se oni masovno doselili. Ostaje kao jedina mogućnost da se doseljavanje sa sjevera stvarno događalo, ali samo u manjim (ratničkim) družinama koje su se zbog svoje malobrojnosti u odnosu na starosjeditelje potpuno u njih pretopili. Čak su prihvatili i organizaciju vlasti starosjeditelja. "Liburni su do u rimsko doba bili organizirani u četrnaest općina. Sasvim je vjerojatno da su Hrvati nakon doseljenja preuzeli teritorijalnu podjelu ilirskih općina. Konstantin Porfirogenet navodi četrnaest starohrvatskih županija, koje su bile političkoupravne ustanove. Spomenili smo da su sjedišta starohrvatskih župa u sjevernoj Dalmaciji bila pretežno u prvotnim sjedištima ilirskih općina. Zato je vjerojatno da im se i područje poklapalo. Podžupanije su, možda, odgovarale ilirskim seoskim zajednicama, ili manjim političkim jedinicama. Stara hrvatska plemenska organizacija od 12 plemena nalazila se uglavnom na području sjeverne Dalmacije, upravo na području Liburna. Veze s ilirskom organizacijom nameću se same od sebe, tim više što je S. Gunjača uvjerljivo dokazao da se Petrova

---5 Benedikta Zelić, Problematika postanka i pokrštenja hrvatskog naroda. U knjizi I. Mužića, Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. Izd. Dominović, Zagreb, 1998., s. 31.-33.

9

gora ili planina Gvozd, na kojoj se odigrala sudbonosna bitka posljednjeg hrvatskoga kralja Petra s Mađarima, nalazila ne u gornjoj Hrvatskoj već u srednjoj Dalmaciji. Time je razumljiv ugovor o personalnoj uniji (Pacta conventa) između 12 hrvatskih plemena i kralja Kolomana nakon te bitke."6 Temeljna osobina dinarskog čovjeka od prapovijesti do naših dana očitovala se u njegovoj snažnoj ratničkoj naram. Dinarci su, a posebno Ličani, u prošlosti bili poznati kao elitni ratnici.8 U borbi za narodni opstanak, a kasnije i u otporu turskim osvajanjima posebno su se isticali hrvatski hercegovački plemićki rodovi (Balinovići; Ivaniševići, Laste-Margetići, Lučići, Šoići i drugi).9 Dinarac vjeruje

---6 Šime Batović-Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg primorskog područja. Simpozij: Predslovenski etnički elementi na Balkanu u etnogenezi južnih Slavena. ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XII., Sarajevo, 1969., s. 276. 7 "Dinarski tip je prototip muškarca rat nika, možda najizražajniji uopšte među svim belim rasama: sama ideja i utelovljenje toga tipa... Sirov, snažan i marcijalan morao je biti taj ilirski čovek. Violentnost koja se stalno pominje kada je reč o dinarcima, verovatno se u Ilira nalazila u još elementarnijoj formi. T. Livije, govoreći o ilirskom kralju Genciju, ističe njegovu urođenu plahovitost `violentia insita ingenio' (Ab u. c. XLIV). A. Gelije priča da je pogled u Ilira bio tako strašan i fascinativan da su mogli njime `ubiti čoveka'... I lukavstvo provejava iz ilirskog karaktera, što je sasvim u stilu brđanskog plemenika. Ima ih koji suvoparnost i neki grubi racionalizam smatraju dubljom psihičkom oznakom Ilira, više nego svu njihovu divlju hrabrost i ratničku violentnost... Junaštvo i lukavstvo uporedo se oštre - u borbi. Pored violentnosti odlikuju se i današnji dinarci, a naročito jugoslovenski, jakom crtom biološke pronicljivosti. Otuda i smisao za poslove, trgovinu i - prevaru, jer i to je takođe jedna forma borbe. "(Dvorniković, Karakterologija..., ibid., s. 208., 295.-296.). 8 "Vele da je rodom iz Like bilo dvjesta generala... Ti su graničari pripadali medu najbolje vojnike svijeta, pa je i sam Napoleon rekao da su Hrvati prvi vojnici na svijetu."(Josip Zidarić, Stanovnici hrvatskoga krša. Hrvatska prosvjeta, XIX/1932., 10., 226.)

9 Usp. Nikola Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru. Nakladnici: Sveučilište u Mostaru i Matica hrvatska, Mostar, 1999., s. 614.

10

da mediteranski i zagorski tip hrvatskog čovjeka nije revolucionaran i da su bune Matije Ivanića i Matije Gupca historiografske izmišljotine. Opažena je i činjenica da je i čovjek širega dinarskog područja koji živi u nizinama i koji se pretežno bavi zemljoradnjom biološki mekši.10 Istina je čak da se primorski ljudi, posebno oni na otocima, nisu degenerirali zahvaljujući isključivo priljevu biološki zdravog elementa iz dinarskog krša. U dinaraca prevladava kult snage i snalažljivosti. Taj element posebno zadivljava hrabrost u snazi, a karakterizira ga i subj ektivno vrednovanje etičkih noma dobra i zla. Dinarac poznaje samo strah od tajanstvenih, odnosno nadzemaljskih sila. Dinarski mentalitet je u biti isti u pravoslavnih i katolika. U snažnom dinarskom tipu11 hrvatskoga i srpskog čovjeka naslućujemo gotovo istu psihosomatsku konstituciju. Dinko Šimunović, koji je u mladosti veliki dio života proveo u Dalmatinskoj zagori, osjećao je tu istobitnost pravoslavnog i katoličkog elementa. Junaštvo je u jednih i u drugih glavno mjerilo vrijednosti.12 Dinarac prožet ratničkim

---10 Prema Hadžijahićevim istraživanjima u Bosni je na islam najviše prelazilo seljačko stanovništvo u nizinama. Cvijić je nekritički vjerovao u moć bosanskih franjevaca kad je pisao da su oni u Bosni stvorili krotke kršćane, a nije razmišljao o tome zašto to franjevcima nije uspjelo u Hercegovini. Osim toga da katolici u Bosni nisu "meki" dokazuje njihovo trajno održanje na svojim djedovskim prostorima usprkos svim progonima. 11"Dinarski čovek ne veruje da ima teškoća koje ne bi mogao savladati. Njegova je vera nepomućena, pouzdanje bezgranično..." (Jovan Cvijić Dinarski tip. U knjizi Jovana Cvijića-Ive Andrića, O balkanskim psihičkim tipovima. Izd. Službeni list SRJ, Beograd, 1996., s. 23.). 12 "Radi toga je i veselo u manastiru uvijek bilo, a i stari kaluđeri više su govorili o junaštvu nego o molitvi. Spominjalo se, koji je od njih na konju bolji binjedžija bio, koji li kamenom odbacio dalje ili mu jasno grlo bolje uz gusle ječalo. A po zidovima i uglima, među mrkim portretima monaha, visjelo oružje svake ruke."(Dinko Šimunović,Izabrana djela. Matica hrvatska, Zagreb, 1996., s. 368.)

imena Vlah i 11 . Po mišljenju većine povjesnika.Primorski Hrvati osjećajući identičnost pravoslavnog i katoličkog elementa sve brdsko stanovništvo bez obzira na vjeru i narodnost nazivaju Vlasima. iako se to ne može generalizirati.

. što se očitovalo i na primjeru Ante Starčevića ("Oca domovine")." (Dvorniković. 86. Priredili: Sima Ćirković i Rade Mihaljčić. Fran Kurelac.. 1999. U poveljama srpskih i bosanskih vladara iz prvih desetljeća XIII.. s. Ivana Boškovića) od pamtivjeka katoličko stanovništvo naziva Vlasima samo pravoslavne.. u Dubrovniku seljaci. taman toliko da to uđe u evropske udžbenike rasne antropologije. a često i od svoje žene..13 Patrijarhalni dinarac ima u sebi prirođen osjećaj za hijerarhiju.) . pa ipak nešto muško govori iz nje. Koga god preziremo toga danas Vlahom zovemo. činjenica je da je onoliko koliko je dinarac biološki jači u odnosu na nedinarca. koji se posebno očituje u kultu vođe. s.14 Njemu je prirodno da u ljudskom društvu.. jednako kao u vučjem i pasjem čoporu. 13 Međutim. ibid. 209.. izd. predvodi samo onaj tko se ističe snagom i hrabrošću i zato doživljava parlamentarnu "demokraciju" kao ideal čovjeka mase.mentalitetom obrađivanje zemlje očekuje od drugih sunarodnjaka. "I na dinarskoj ženi zapaža se maskulina tendencija u samom tipu rase.. Naziv vlah ("vlaj") dugo je bio oznaka za socijalni status. 1862. u Srbiji i Dalmaciji Rumunji. 215. kojemu je majka bila pravoslavna. 27. 14 "Na ljude dinarskog tipa najviše uticaja imaju vođe u čijem ponašanju ima nečega tajanstvenog ili mu oni to pripisuju. Dinarci su u prošlosti (posebno u inozemstvu kako je to ---pastir bila su dugo vremena sinonimi. Fluminensia. s." (Kurelac.) U Bosni (Vareš) pravoslavni se i danas nazivaju Vlasima. O balkanskim psihičkim tipovima. Dinarska žena ne mora nimalo da bude ono što narodna reč zove muškobanja. zanimanje i društveni položaj. ali u pogrdnom smislu upotrebljava se riječ "vlašina". Zagreb. ističući da su Vlasima u užoj Hrvatskoj i Sloveniji nazivani Srbi. Knowledge. piše i ovo: "Čudno je to s imenom Vlah.. a nepisani je zakon patrijarhalnog mentaliteta da su djeca one vjere i nacije kojoj pripada otac. u Bosni pravoslavni i katolici. toliko je i njegova žena snažnija od nedinarke. s. Beograd. Nužno je napomenuti da je pogrdni smisao riječi Vlah pridavan raznim kategorijama stanovništva i da se nije odnosio samo na Srbe." (Jovan Cvijić-Ivo Andrić. u primorju Talijani. Leksikon srpskog srednjeg veka. stoljeća Vlasima se nazivaju i Dubrovčani. Dinarskim društvom vlada muškarac. U Dalmaciji stanovnici cijelog obalnog pojasa nazivaju Vlasima sve Zagorce bez obzira na vjeru. ibid. Karakterologija.) Međutim u Dubrovniku i u dubrovačkom zaleđu (prema usmenom kazivanju prof.).

12 .

Karakterologija. "Hajduk po pravilu nije ni u čijoj službi.' ---15 »»Surove životne prilike.16 Hajdučiju na balkanskom prostoru poznaje već stari tračko-ilirski Balkan. ali stil života.) 16 Pojava hajduka ima i odgovarajuće povijesno opravdanje. hajduk se javljao u srcu zemlje. Hercegovine i Srbije. pretvarao se u šumsku zver da po drumovima presreće silnike i gospodare. Altruistička sentimentalnost i osećajna obazrivost prema drugome ne odgovara krutom životnom stilu čoveka borca... Dispozicije za jaču osećajnost izbijaju u mnogim znacima i oblicima narodnog života. morale su izazvati jak i budan nagon za samoodržavanjem. ali i u tuđoj nevolji (poznata psihička crta.. Hajdučka romantika. postaje manje osetljiv u svojoj. Već sama fiziognomija i mimika dinarca ima često u sebi nešto mrko.. on je slobodan kao vuk u gori gdeno sude `tice kosovice'. pune krvi i osvete stekle popularnost koju naročito u Bosni i Hercegovini uživaju i dan današnji. U Jugoslovenu razvio se u takvim životnim prilikama tip čoveka koji je isuviše biološki zaokupljen sam sobom. Onaj koji bi se usred turske zemlje `odbio gori u hajduke' ispadao bi time iz svakog zakonskog i društvenog poretka. ibid. zatvoreno i nepristupačno. Dok je Primorje i Krajina razbojište uskoka. poslovicama i uzrečicama. Nije to nordska hladna bezosećajnost i nesposobnost za toplija osećanja prema drugom. Neki su pisci u srednjem vijeku smatrali naše zemlje "hajdučkim zemljama". U nežnosti i ganutosti takav je čovek mnogo sporiji i uzdržljiviji. ma kako sumorna bila njena pozadina..15 U mentalitetu dinarca živi i hajdučki element.opisano u literaturi) poznati i kao surovi ratnici među kojima ne postoji ideal srednjovjekovnoga zapadnog viteza.. naročito u južnim patrijarhalnim krajevima.. iako ne mora zato da bude `zao'. ponajviše u planinama Bosne. 768. narodnim pesmama. pljačka i zastrašuje Turke. U izvesnim epohama hajduk je bio idol i jedina nada porobljenog naroda.. Bez ove psihičke veze ne bi puste hajdučke pesme. s. skučio je ispoljavanje tih osećanja u neke tvrde i rudimentarne oblike. Ko sam mnogo pati i strada. oduvek je imala velike draži i privlačnosti za narod koji je tavorio pod krovovima svojih čifčiskih koliba i uživao da hajduk bar u pesmi davi i robi . otupi i za drugoga.. da sveti rajine muke. čak i u izvesnim običajima i praznovericama."(Dvorniković.. zapažena i na asketima)...

13 ." (Dvorniković. s.. 553. arakterologija. Dvorniković. s.. 1940. Sremska Kamenica.....) 17 V. 551. 8. Hajdukovanje kao psihološka i socijalna pojava. Bez potrebe te oduške hajdučka samohvala i fantastika ne bi naišla tolikog odjeka u narodu. Žandarmeriski vesnik. ibid.njemu mrskog gospodara.

s. zamišlja sebe kao glavno mjerilo vrijednosti. Karakterologija." (Josip Zidarić..20 Stoga nije slučajno da je u temeljima izgradnje sve tri ---18 "Već smo kazali kako se među ljudima na Kršu vide velike opreke karaktera. 20 Nedinarac kada pokušava vrijednovati dinarca koji je kao psihosomatski tip posve drugačiji. povijest je neustrašive borbe za pojedinačni i narodni opstanak. a mnogobrojna izdanja toga njegova djela potvrđuju da su dinarski Hrvati to štivo prihvaćali kao izraz vlastite duše.judi opaka značaja u Kršu hvale se svojom opačinom. 225. u kojima Marko između ostalog zna zapaliti ljubavnicu namazanu smolom da mu svijetli pri večeri. 838. s. ako ga se vjerski dobro pouči. turskih stoljeća. i priznaje da treba raditi dobro. Stanovnici hrvatskoga krša. Prodor tog duha očituje se u nerazmjernom prevladavanju tih "junačkih" motiva nad lirskim pjesništvom u kontinentalnoj Dalmaciji.19 U biti dosadašnja prošlost dinarca.. bio on "Ilir" Bato ili Hercegovac Zvonko Bušić. koji su kršćanskim življenjem za bližnje dokazali svoju vjeru. ibid.).. Da dinarac. tamo danas prevladava tip slabijega mlitavoga karaktera. Fra Andrija Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga s oduševljenjem opisuje odsijecanje turskih glava. Dakako da svi gorštaci nisu hajduci. Naći ćeš najčestitije ljude u tome kraju. ne slovensko-hrišćanska duša". (Činjenica je da je Katolička Crkva na Balkanu uspjela više kristijanizirati katoličke mase nego Srpska Pravoslavna Crkva pravoslavne vjernike. ibid. I začudo.) 19 Dvorniković. I. Tako Dinko Tomašić (otočanin iz Korčule) primitivno zaključuje da se u . Vidi što je dobro.. balkanska.18 Dinarac je poslije pokušaja kristijaniziranja nastavio živjeti svoju iracionalnu narav doživljavajući često Dekalog kao nadstvarni ideal. ali se toga mlitavo drži u svagdašnjem životu.U mnogim "junačkim" pjesmama s motivima iz prošlih. kako je to vjerno opisao Mile Budak. Kako se čini. ali se nađe i mnogo zločinačkih karaktera. Dvorniković zaključuje kako se rimokatolicizam prihvatio samo u primorskim gradovima i da dinarac "ostaje borac. osjećamo dah prapovijesnog divljaštva. Dalje sjevernije među hrvatskih kajkavcima ima neka izjednačenost karaktera. kolika je razlika među ljudima u Kršu. može biti praktični kršćanin potvrđuju primjeri stotina časnih sestara iz Dalmatinske Zagore (na primjer iz Otoka kod Sinja).

rodovskoplemenskoj organizaciji "rod razvio u četu pljačkaša. i da je u ovoj sredini 14 .

2' a hrvatski ban vlada Krbavom.. s."(Dvorniković. O Gackoj. De Administrando Imperio zemlja Hrvata proteže se od Cetine do grada Labina. očito da je "hrvatska granica napuštala Cetinu i preko Dinare obuhvaćala ne samo Livno i Imotski. ibid. čine neki istorici i sociolozi iz severnih i zapadnih pokrajina Jugoslavije. komentira ovako: "Bez uživljavanja u taj unutrašnji svet vrednostnih merila. Oni koji govore samo o pljačkaškom ili razbojničkom tipu kao što to i u nas. ibid. (N. Gackom i Likom. Karakterologija. Neki naši pisci grade se toliki `zapadnjaci'. nema ni razumevanja ovog tipa."(Tomašić. Pliva i Pset. s obzirom na to da su u hrvatske županije ubrojene Imota.-76.. 797.). . iz vrlo providnih razloga. II. Iz pisanja Konstantina Porfirogeneta može se zaključiti da su Hrvati svoju prvobitnu organizacionu jedinicu imali baš na teritoriju na kojemu Toma arhiđakon smješta doseljenje Sklava ili Gota.hrvatske države na Balkanu najviše ugrađena borba dinarskog čovjeka. Božidar Ferjančić konstatira da Hrvatska iz DAI "na kontinentu prema severu nije prelazila tok Kupe jer se u DAI ne spominje ni jedna župa koja se nalazi severno od te ---prvotna društvena vrijednost bila `junaštvo' tj. Izd. Klaić. toliko strani tom tipu..) 21 Nada Klaić upozorava kako je. nisu ušli u dušu toga tipa ni koliko površni strani turisti za koje su ti ljudi ništa drugo nego `Hammeldiebe'. patrijarhalnog morala i patrijarhalnih etičkih ideala. Lici i Krbavi u ranosrednjovjekovno doba ne znamo mnogo.) Dvorniković navedeno mišljenje. s. 75. s. Prva hrvatska država na Balkanu nastala je u brdskim krajevima. isticanje u otimanju i u ubijanju. O smještaju prvobitne balkanske Hrvatske suglasno izvješćuju svi postojeći povijesni izvori.. Zagreb.. 1975. Školska knjiga. očito misleći i na Tomašića. Prema poglavlju XXX. 68. kao da se uopšte u njegov unutrašnji svet ne mogu ni trenutno uživeti. nego i udaljenije krajeve u porječju gornjega Vrbasa". Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku.

15 .

reke. II. Gacke i Krbave (pored ostaloga). 19. Bosnu te primorje.. Šegvić.. kad je Toma smještao opisana zbivanja. Tomi je. s. (V. do najkasnije u prvim desetljećima IX. stoljeća dijelom naselili i cijeli stari teritorij Dalmata i to tako da su tijekom vremena njime u cijelosti zavladali."22 Područje Like. .. Sitni prilozi. /Ljubljana-Zagreb-Beograd/.121. Hrvatima su vladali banovi. Ferjančić (priredio). prvobitno zauzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije. prema Tomi Arhiđakonu. SAN.23 Toma nije mislio da se pojam te brdovite Hrvatske. kako ih naziva hrvatska redakcija izvora.. Hrvat.1. Jugoslovenski istorijski časopis. nakon doseljenja naselili u brdovitim krajevima na sjeveru Dalmacije. odnosno kasnijem području Like.. a iz toga bi slijedilo da Krk u vrijeme.. Iz Ljetopisa popa Duk janina očito je da su Hrvati bili smješteni na širem teritoriju nekadanje Liburnije. Bijeli su Hrvati. direktno graniči s Dalmacijom. Nastavni vjesnik. "Sclavi ili Goti" su se. u kojoj su živjeli oni koje se nazivalo Kuretima. koji su do svršetka VIII. XL. Pogrešnoje ---22 B. spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve". stoljeća pa dalje. Kerubin Šegvić je u izvanredno temeljitoj studiji Hrvat. odnosno Donje Dalmacije od VI. dakle samo jednu od više postojećih banovina u velikoj zajedničkoj državi... (K. Ova tvrdnja o kontinuitetu starih granica posebno je važna zato što je ranije do Kupe dopiralo područje Japoda. 35. Slav u djelu Tome Splićanina. a to bi uglavnom odgovaralo prijašnjem teritoriju Liburna i posebno Japoda. knj.). s. Got. 1959.).-4. Hrvati prema tom Ljetopisu nisu vladali cijelom goto-slavenskom državom. 23 Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su živjeli starosjeditelji "nesumnjivo. vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Slav u djelu Tome Splićanina istaknuo da Toma opisuje "Croatiu" "kao da je imao pred očima Liku i Gorski Kotar tamo do Save". ograničuje geografski na otok Krk. Novak. naime. stoljeća priznavali vrhovništvo samo gotoslavenskih kraljeva. Gacke i Krbave bilo je stvarno vrlo pogodno i za širenje hrvatske vlasti i hrvatskog imena i u današnju Slavoniju. Ti su Hrvati najranije poslije početka franačkoavarskog rata. Got. II/1936. Hrvatska brdovita zemlja koja se prostire na sjeveru Dalmacije. Beograd. dakle od kraja VIII. za 1931/32.

16 .

današnj ega Krka. Po naravi agresivan hrvatski dinarac od druge polovice XIX. bio na sjeveru Dalmacije.-4. ovi koloni zvali su se Snaci."24 Turci su svojim osvajanjima i dovlačenjem nehrvatskih Vlaha zaprijetili opstanku zatečenoj dinarskoj jezgri uslijed čega se težište hrvatskoga političkog života premjestilo na sjever. Tomini Kureti ne mogu biti stanovnici Krka ni zato što taj otok nije u smislu Tominih shvaćanja. Iz Tominih navoda proizlazi da su Sclavi ili Goti doselili u zemlju Hrvatsku u kojoj su preostali živjeti rijetki stanovnici ("coloni"). Ti su bili nesumnjivo starosedeoci -rari coloni kao preostaci mnogobrojnog starosedelačkog seljačkog masiva -stočara (ili ratara?) -u' brdovitim krajevima docnije Tomine Hrvatske.. poglavlju) o granicama kraljevstva Dalmacije i Hrvatske u doba narodnih vladara onda je prema njemu tom kraljevstvu na zapadu Kornška.. a ta je iz celoga konteksta nesumnjivo dalmatinska Zagora. koji su dočekali `septem uel octo tribus nobilium'. pošto se kaže da je `regio montuosa' i da sa severne strane `adheret Dalmatie'. preostale Snace. Doseljenici su te starosjeditelje počeli podvrgavati pod svoju vlast.. koji su se nazivali Snati (Snaci). Doseljeni Hrvati bili su ratnici koji su se prema Tomi stopili s brojčano nadmoćnijim starosj editelj ima u j edan narod. Iz toga se može zaključiti da se otok Krk može smjestiti samo na zapadu. prema njemu. 1.-121. Jugoslovenski istoriski časopis. on je hteo da doda ime ovih kolona koje su doseljenici našli u Hrvatskoj. Ljubljana-Zagreb-Beograd.. 17 . st. Hrvatska je.tumačenje da Toma Kurete izvodi prema Lukanu od stanovnika otoka Kurikte. ma ko bio korektor ovoga mesta. Nesumnjivo među te krajeve spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve. II/1936. postaje ponovno nositelj ---24 V. De iis qui Snaci nominantur. Takvo je stanje trajalo stoljećima sve do slabljenja turske vlasti. a to kraljevstvo na sjeveru počinje od obale Dunava. 119. koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. planinsko područje. Kad Toma priča (u XIII.. Tu treba tražiti te retke naseljenike. Znači. Novak. Novak cijeli citirani Tomin pasus točno interpretira ovako: "Dakle. a ne na sjeveru Dalmacije gdje Toma smješta Kuretiju.

. bili "avangarda radikalnog krila hrvatske političke borbe". . 16. pa dalje to bili Hercegovci.nacionalne samohrvatske državne ideje. "Ljude je ipak zanimalo jedno pitanje unutarnjih političkih odnosa koje su medusobno postavljali i o njemu raspravljali: odnos između . Drinina knjižnica.. 1998. Mržnja na jugoslavenstvo postala je krajem drugog desetljeća postojanja te neprirodne državne tvorevine takva da su u samom vodstvu Hrvatske seljačke i građanske zaštite planirali Mačekovo ubojstvo zbog njegove sporazumaške politike s Beogradom. 1966. 26 Štir (Ivan Stier). Sve i odmah. Eugen Kvaternik je kao praktični katolički vjernik odbio pomoć talijanskog masonstva u uspostavi samostalne hrvatske države. Hrvatski list. ali je zato sam protiv AustroUgarske monarhije podigao oružani ustanak u Lici 1871. knjiga 13. Mainz -Washington-Toronto-Lund. s. s. 28. Madrid. Izmedju revolucionarnosti i oportunizma u borbi za Hrvatsku Državu. a da su od 1918.25 Višestoljetna nagodbenjačka politika na sjeveru Hrvatske može se razumjeti i zbog toga što se ona događala unutar jedne kršćanske monarhi je u kojoj je bilo normalno očekivati promj ene. Ustaše u emigraciji nisu istupale protiv Mačeka sve dok nije počeo pregovore s Beogradom. ("Na ljutu ranu ljutu travu. Ante Ciliga ispravno konstatira da su Ličani do 1903..-17. pa i do 1914. oni Hrvati koj i su živj eli uz događanj a na dij elu četiristolj etnoga turskoga Balkana naučili su da se samo nasiljem mogu osloboditi od nasilja. Prva jugoslavenska država stvorena je kao umjetna masonska tvorevina protiv volje hrvatskog naroda i zato su je htjeli srušiti svi. Međutim.") III. a posebno dinarski Hrvati.26 Hrvatski dinarac je u doba Mačekove Banovine ---25 Ante Ciliga.

Može se reći da je 90 posto ljudi u ustaškom logoru došlo kao 18 .Pavelića i Mačeka.

što je ljudima poslužilo kao usporedba.. Podneblje ovog kraja. i da se tome čudimo. Priredio: Petar Požar. one ljude. odnosno o stvaranju državnog središta buduće hrvatske države u Banjoj Luci. Iznenadio se.) 27 Vatroslav Murvar kao očevidac tih razmišljanja o tome svjedoči ovako: "Kada sam u jesen 1939. Po ovome pitanju Pavelić n. s. kao nešto što je samo po sebi razumljivo i o čem nema više dvojbe. obilježene stalnim značajkama vječnih nagodaba i beskrajnih sporazuma. Onako usput. vjerujući i u Pavelića i u Mačeka. Roma locuta causa fmita spomenuo je odluku Poglavnika o premještanju. o kojima smo u pokrajini mnogo govorili i smatrali ih pravim predstavnicima narodne borbe." (Ante Moškov. Ljudi su radi toga prihvatili formulu: u budućoj će NDH kao republici. ali u političkom smislu svojom mlitavošću nisu bili dorasli teretima užasne i beznadne borbe. a Pavelić predsjednik Vlade i `kao Poglavnik' uglavnom voditi politiku. prva je misao svih nas bila pohoditi i upoznati ilegalne ustaške prvake. izd. Sva tragika naše prošlosti. u slijedu ove misli. da je težište narodnog otpora počivalo na kraju i ljudima.. Split. koji se zahtijevaju od narodnog i političkog središta. Laus. Paveliću je bio cilj ostvarenje samostalne hrvatske države." .ije nikada ni u logoru ni prema vani zauzeo svoje stanovište. 25. da mi to ne znamo. Maček biti predsjednik Republike. došao po prvi put na Sveučilište. 1999. u kojem leži Zagreb nastavljao je on pogoduje razvoju jednog tipa našeg čovjeka.Hrvatske strastveno očekivao rat kao mogućnost konačnoga nacionalnog oslobođenja. a kako je protiv toga plana bio ---pristalica HSS-a. jer je preblag i mekan. Pavelić je u to doba odlučio zbog tobožnje "mekoće" određenoga dijela hrvatsko~7mentaliteta premjestiti glavni grad države iz Zagreba u Banja Luku. izvire dijelom i iz činjenice. ali se prema Mačekovom pisanju. isto tako kako što je bila njihova vjera na uspomenu Stjepana Radića. Jedan od njih nas je primio u svom uredu. knjiga u tisku. To je bila kombinacija prema talijanskim političkim prilikama i ondašnjoj podjeli vlasti u Italiji. kao proganjani voda HSS-a pa u početku i kao `vodi Hrvata u domovini' u listu `Hrvatski domobran'. svih onih napora. Pavelićevo doba.. zaključivalo kako postoji sporazum izmedu Pavelića i Mačeka. Te političke kombinacije nastale među ljudima bile su poznate i Paveliću i Budaku. koji su ljudski shvaćeno divan materijal. dok nisu nabasali na gore spomenuto rješenje. te posjeduje neke negativne osobine za državni život. jer su o tome neko vrijeme ljudi javno raspravljali i razgovarali. koji nije prikladan za nošenje i čuvanje državne samostalnosti.

Banja Luka glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. izdao Sveučilišni pododbor Matice Hrvatske u Zagrebu.. 21. 1942. s.) 19 . Zbornik hrvatskih sveučilištaraca. Zagreb.(Vatroslav Murvar.

Sam kroz Europe u ratu /1939.-1945. s. svjetskog rata u pripremi osnutka Hrvatske pravoslavne crkve. pročula vijest da će na traženje madžarske vlade kod Svete Stolice Rijeka biti odcijepljena od Senjske biskupije i postati samostalna biskupija.28 Nezavisna Država Hrvatska29 proglašena 10.l 15. Strasti. već na prvom sastanku.).. i to tako da i sam bude njezin pripadnik. Dapače." (Dragutin Kamber. potpisali su izjavu da će prijeći na pravoslavlje. Slom N D H.31 Pavelić u vjerskom smislu nije bio ni najmanje katolički isključiv tako da nikad nije mrzio ni pravoslavlje kao vjeru.Washington. ne samo predmet užasa. 5. Oni su se i obvezali da će poraditi kod svega pučanstva u biskupiji da to i ono učini ako Rijeka bude odcijepljena. 1978. on se mogao osloniti jedino na Rim i Berlin." (Ante Ciliga. kad se g. 30 "postanak N. njegovo preobraženje iz objekta (predmeta) povijesti u njen subjekt (činioca)./. Zagreb. na kojemu se raspravljalo o toj stvari. naći će u tragičnoj povijesti ovog domaćeg hrvatskosrpskog rata. 1911. zablude i stradanja. D.pojedinih naroda. a među njima i Pavelić. nastala je ponovno nakon osam stoljeća i narod ju je oduševljeno prihvatio30 ne identificirajući je s ustaškim režimom. iz tuđeg sluge u svog vlastitog gospodara.. konkretno govoreći . vodenog u okviru Drugog svjetskog rata. Rim.32 Bez obzira na mogućnost da ---28 Pseudohistoriografija (kako je to očito i iz pisanja Bogdana Krizmana o ustašama) interpretira lik i djelo Pavelića prema htijenjima svojih financijera. H. nego i poglavlja prave epopeje. 1995. Naime. 29 Nezavisna Država Hrvatska bila je u odnosu na Njemačku suverenija nego što je danas politika beziznimno svake države na Zapadu prema zakulisnim direktivama vlasnika nadnacionalnog kapitala. . dobivaju i neki stanoviti pozitivan smisao kad prate put jednog naroda kroz tamu džungle na čiste prostore. pozdravila je ogromna većina Hrvata sa neopisivim oduševljenjem. 31 "Svatko tko ima smisla za stvaralačke napore čovječanstva. na svjetlo dana. s. ma kako bolni i sažaljenja vrijedni. travnja 1941. London i Pariz."Na pragu sutrašnjice"..). zagrebački sveučilištarci. Sumnjam da bi se u prve dane moglo naći više od 1% Hrvata koji nisu bili do dna duše obradovani. bio je osobno angažiran prije I. Hrvatski Informativni Centar. Izd.

Doživ jaji. I. Izd... s. 66. Višnja Pavelić.32 Ante Pavelić. 20 . 1968. Madrid.

1984. nego srbijanske pete kolone. Hrvatska revija. Buenos Aires. kako piše Ismet Muftić. oni su cviet naše hrvatske narodnosti. već u emigraciji bio odlučio da će se graditi džamija u Zagrebu.) 34 Džamija u Zagrebu. 1961. Izd. Zagreb. Čak je sam napravio njezin nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu. 1943.37 ---33 U jednom razgovoru poslije Meštrovićeva izlaska iz zatvora on je Meštroviću to ovako obrazložio: "Ne idem ja za istrebljenjem tobožnjih Srba. 1988. Izd. 364. Uspomene na političke jude i dogaclaje. Napravit ćemo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajčiti nesporazum. Madrid. s. izrazio mišljenje da su muslimani "najčistiji dio hrvatskog naroda".34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea. s. Pavelić je (jednako kao i Ante Starčević) posebno simpatizirao islam. 35 Ante Pavelić. Pavelić je vjerovao da će stvaranjem HPC stvoriti građanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati. Takvih je dosta poginulo. kako neki misle. I iz Pavelićevih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katolički fanatik. izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941. Pavelić je.-6. 9.sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelića nedvojbena je i jedino važna činjenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve isključivo Pavelićevo osobno djelo. Zakladni odbor za izgradnju džamije u Zagrebu. Madrid. Briga mene za Katoličku Crkvu. s. kao u svojoj koloniji." (Ivan Meštrović.35 Pavelićevo je uvjerenje bilo da su muslimani "krv naše krvi. 36 Džamija Poglavnika Ante Pavelića. i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etnički najčišći Hrvati. Domovina (Višnja Pavelić). lipnja 1941. s.. Izd. Neka se oni priznadu Hrvatima..-1945. .. 5.. ili da se smire i postanu lojalni gradani. s kojom su nas mislili vječno u podredenom položaju držati. Hrvatska pravoslavna crkva. Domovina.. koji je prigovorio Paveliću da će gradnja džamije u središtu Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo."36 Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. pa ću i ja primiti pravoslavlje. Ne treba ih siliti da se pokatoliče. ali više zato da se drugi uplaše i pobjegnu preko Drine. 7.

37 Die Kriegsjahre. Izd. sv. 1969. s. XII.. 814. 21 . serija D. 2. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945. Vandenhoeck & Ruprecht. Gottingen..

Zdenko Vinski i drugi. Zagrebačka stvarnost. Nekoliko članova hrvatske državne vlade i viših dužnosnika. nije bio negativan..000 stanovnika židovskog porijekla.. jasno proizlazi iz slučaja '23 hrvatske flotile lovaca podmornica' na Crnom Moru tijekom rata. koji su kradom prebacivali europske židovske izbjeglice iz rumunjske luke Konstance u Carigrad. opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi dr. Ivan Oršanića. napisan na njemačkom za njemački politički vrh) židovstvo tretirao kao neprijatelja Hrvata. Sve osobe izraelićanskog porijekla u braku s hrvatskim državljanima ili državljankama.000 (prebjeglih iz Njemačke. bojnik Ljubo Kremzir (ustaša povratnik).) . Stav velike većine Hrvata općenito prema progonima Židova što su ih vršili njemački nacisti. svi njeni časnici. Vodeći te brodove kroz prolaze između minskih polja mora pred obalom. Samo jedan dio je bio zatočen u logorima. On je samo u memorandumu Hrvatsko pitanje ( iz 1936. Ustaša Dokumenti o ustaškom pokretu. obitelj ministra Milovana Žanića. dr. na kulturnom i znanstvenom polju istaknuti pro^ dr.. član Hrv. 39 "Na području NDH živjelo je godine 1941.38 U samom vrhu ustaškog pokreta bilo je osoba židovskog podrijetla. obitelj državnog savezničara prof. Tekst je očito nadahnut političkim pragmatizmom pa je razumljivo da antijudaizma nema u drugim njegovim meduratnim tekstovima. Oni hrvatski Židovi koji su bili zaslužni za i pri uspostavi NDH i njoj lojalni. i njihovi potomci. a 5. već naprotiv pozitivan. unatoč pritisku nacista iz Njemačke.Pavelić nije bio ni antijudaist. oko 30. Mirko Breyer. odveli su Nijemci smatrajući ih njemačkih državljanima. David Karlović. itd. bili su ravnopravni državljani NDH i takove obitelji nisu bile prisiljene na rastavu. bilo je oženjeno Židovkama (obitelj vojskovode viteza Slavka Kvaternika. Stav Hrvata prema Židovima općenito. povjesničar iranolog dr. (Petar Požar: priredio). Stipe Mosner. 7. Austrije i Čeho-Slovačke).-130. . bili su smatrani počasnim arijcima i punopravnim državljanima NDH. da bi ovi bjegunci iz neutralne Turske proslijedili u Palestinu. zdušno preuzela zaštitu brodova. dočasnici i mornari. kao u Njemačkom Reichu i u drugim europskim zemljama pod njemačkim zaposjednućem ili nadzorom. 1995. Te brodove su za tu svrhu iznajmile cionističke organizacije u Rumunjskoj.ustaša povratnik).39 Ustaški prvak ---38 Usp. Po tajnome nalogu zapovjednika te flotile (koji je još od prije rata pripadao Ustaškom pokretu) sva je hrvatska flotila podmornica. Zagreb. Državnog Sabora prof.a neki su bili čisto izraelićanskog porijekla (povjerenik GUS-a Vlado Singer . s.

Na taj su način hrvatski mornari pomogli spasiti 22 . otpraćivali su ih do točke na otvorenom moru odakle su ti brodovi mogli razmjerno sigurno nastaviti sami plovidbom prema svome odredištu u Turskoj.štiteći ih od napada sovjetskih podmornica.

Ti progoni iznenadili su svih. s. Sjećanja Slavka Kvaternika. pukovnik i kasniji vojskovođa Slavko Kvaternik. 41 (Nada Kisić ." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.. 1997. pa i u samom Ustaškom Pokretu.) Usp. vojskovođa i politika. sin pravaškog vođe Dr Josipa Franka. 1991. Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i Eijele mlađe ekipe.. Eugen Dido Kvaternik (sin Slavka Kvaternika) dopunjuje tvrđenje svoga oca . Što da kažemo o dijelu domovinske elite poženjene čistim Židovkama. Legije i Legionari. Nikome nije bila tajna da je supruga Poglavnika gđa Mara bila iz židovske obitelji. (Madrid). Izd. Ti su progoni bili nastavljani u raznim mjestima u Srijemu i Slavoniji u kojima su bili nastanjeni. 204. jer skrivam Židove u ministarstvu oružanih snaga."40 Važno je i svjedočanstvo Slavka Kvaternika.. kao i najeminentnija figura u domovini.-329.. U vladi nitko nije pomišljao na progone Židova. a zatim Srećko Kremzir. 27. Duhovni vođa emigracije bio je Židov Ivan Frank. 328. obadvojica Židovi iz prve ruke. Sigurno znam da Nijemci nisu bili zadovoljni... 40 General Drinjanin (Maks Luburić). i I. I u državnom vodstvu. pa i Pavelića. Eugen-Dido Kvaternik bio židovske krvi. kakva li slučaja. Za mene nema dvojbe da su inicijatori bili Nijemci. s. u bolnicama i jedinicama. Mene su čak prozvali judenprotektor. Oni su i požurili u donašanju židovskih zakona... jer je bilo izgradjeno mišljenje o rješenju židovskog problema.-28.Kolanović: uvod napisala i uredila). i u vojničkom i političkom vodstvu. najprije Vlado Singer. Golden marketing. koji posebno ističe sljedeće: "Progoni Židova otpočeli su u Osijeku. Buenos Aires. Drina. ibid. s. 1-2. XVII/1967. odnosno u kojima su obitavali Židovi i Nijemci. agresivna njemačka osječka Volksgrupa. što mi je saopćio kapetan Kojentinski iz njemačkog poslanstva rekavši kako u poslanstvu postoji mišljenje da su Hrvati premeki i judehorig. svugdje smo imali `svoga Židova'."41 ---nekoliko tisuća Židova od njemačkih progona. Nikome nije ni na pamet padalo tražiti židovske pretke mnogobrojne pohrvaćene srednje klase u cijeloj Hrvatskoj. Mužić. 61.Maks Luburić o tome navodi: "Na Janka-pusti (Janka Puszta) to je bio. s. Pavelić i Stepinac.. te izdajem uvjerenja da ih še ne smije dirati. Zagreb..

23 .

da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vodeni od Nijemaca. Sjećanja i zapažanja 1925 . 255. a osim toga što je najvažnije. ibid.) Jedan istaknuti ustaša vrlo bliz Paveliću u doba poslije kapitulacije NDH svjedoči ovako:"Neki su sumnjali u tu ponudu. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova. Kada bi on postigao svoj cilj pogazio bi sva svoja obećanja. dobio sam tu ponudu. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa nakon opisa progona i stradanja Židova s područja N. i da su započeli već 11.napose meni osobno . da su Srbi mnogo radikalniji u rješavanju židovskog pitanja od nas.. 1995. Nijemci su nam uvijek .42 Činjenica je da su u tome ratu gotovo svi ---ovako: "Što se tiče Židova." ( Jere Jareb uredio. jer bi to bila izdaja Europe.4.) 42 "Poglavnik dr..Gotovo svi Pavelićevi povratnici iz emigracije bili su dinarci. otvoreno priznao. i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio. da se Židovi spase.H. 24. Poglavnik je iznio da je odmah odbio takove ponude kako zbog hrvatskog protukomunističkog uvjerenja tako i zbog osvjedočenja da one neće biti održane. a daje i bez toga privremeno oduzetoga dijela hrvatskog teritorija Pavelićeva Hrvatska bila prostorno najveća hrvatska država u povijesti.j. Nacionalno nadahnuti dinarac mrzi sve što je anacionalno pa tako i internacionalni komunizam što se posebno očitovalo tijekom Drugoga svjetskog rata. Ante Pavelić je u više navrata spomenuo da je Sovjetski Savez pri kraju rata. da nije postojala. a zar ti misliš. što je sa hrvatske strane učinjeno.D. t. kada sam Poglavnika pitao odgovorio je: `Da. Medutim.1945." (Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.prebacivali. istina je. nikada ne bih mogao na to riješenje pristati. Starčević. godine 1944. da. Dinarac je na upozorenje da je Pavelić ustupio Italiji dio Dalmacije rezonirao daje to bilo trenutno rješenje. A učinjeno je vrlo mnogo. s. Ja sam tada bio još u Italiji. onda se to imade pripisati korupciji visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima.1941.' Poglavnik je u ono . Eugen Dido Kvaternik. Zagreb. ukoliko ona prestane s ratnim djelatnostima protiv Sovjetskog Saveza te mirno propusti sovjetsku vojsku preko svojih granica i područja do Trsta odnosno Austrije. Izd. da sam ja mogao vjerovati Staljinu. ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova. bio preko svojih diplomatskih predstavnika u Švicarskoj ponudio izaslanicima NDH da će priznati hrvatsku državu. namjesto da ističe sve. s.

"(Ovaj navod se nalazi u tekstu koji je napisan u Buenos Airesu. Fotokopija u autora.vrijeme mislio na poslijeratnu Europu..) 24 . str.... 1 1. u rujnu 1995.

glavu za glavu. Ne zato što su popovi bili pravoslavni i s bradom nego po nečem što im je intimnije i starije od pravoslavlja. kao što su učinili s velikim brojem Hrvata . Ima nekoga vraga u onom nazivu `Vlasi'. On se je na to nasmijao i lagano uzdahnuo:'Znadem šta mislite. ali se je nešto objasnilo: Razbio se je mitos o srpskom junaštvu i o hrvatskoj hiljadugodišnjoj kulturi. ili barem vi i oni'.' I on se je nasmijao. Neki su od njih imali humora. on me je upitao da li još vjerujem da smo sa Srbima jedan narod. a Vi znate zašto sam ih izbjegavao. ali ne bez nekog prizvuka tuge. ne bi mu ni na kraj pameti došlo da su Hrvati. u Rumuniji. samo me je strah da će oni za koje Vi mislite. šta ćete. Zub za zub. uskliknuo sam drugu: `Vidi vraga. . jesmo. Na to sam mu odgovorio:'Ja sam. "Pred Božić 1941.43 Partizana Hrvata tijekom II.' Malo sam ustaša vidio.. kako sam. od onih što ureduju u glavnjači'. koji me je htio zaštićivati. ustaše. pa mi uzvratio:'Svašta može biti. Nekako. i vidio kako popovi i njihovi vjernici izgledaju. Hrvatskih partizana iz Like. sina mog starog prijatelja Ivana Lorkovića. bio počeo sumnjati. Kad sam se nekoliko dana iza dolaska u Zagreb vidio s Milom.. na žalost. iza par riječi. da nemaju onaj `U' na kapi i talijanske uniforme. Tako. partizanski ---43 Ivan Meštrović (i sam iz dinarskog krša) opazio je u ratu sljedeću činjenicu:"Čudno je da su svi ustaški `prvoborci' bili redom iz onih krajeva za koje braća Srbi vele da su `čisto srpski'. me je upitao:'Šta kažete na sve ovo?' Stiskao sam se u ramenima i odgovorio:'Kako ko ore. On me pozdravio i zaustavio me je da me pita. koga sam još kao dječaka sreo u očevoj kući.odrasli dinarski Hrvati bili u sastavu oružanih snaga NDH a ustaške dobrovoljačke formacije sastojale su se samo od njih. prosto mi se učinilo da sam u Plaškom.i kad sam stigao i prvi put vidio ustaše na Jelačićevom trgu. Tako sam na ulici sreo Mladena Lorkovića. dok me konačno nisu odveli na Savsku cestu. Dalmatinske Zagore i Bosne i Hercegovine gotovo da i nije bilo.valjda im je bilo milije da me tamo zatvori Poglavnik. dok vi. kad su me Talijani iz okupiranog Splita uputili u Zagreb . da će žeti još gore proći nego orači. kad smo takvi. da Vam pravo kažem. kao i Mile. kad sam jednom bio u Sinaji. I nisu samo oni pod puškom tako izgledali. nego i oni `glavni' u civilu i kad bi ih bio. neko sreo u Beogradu. evo ne dokazaste da jesmo.I zaista. prije toga. Tako. nekoga vraga imade u tom istine. onako će i žeti. nego da me oni gone na Lipare. U tome. ja bih se zakleo da su svi od reda Srbi. ali."' . svjetskog rata nije bio znatan broj čak kad se računaju i oni koji su mobilizirani poslije pada Italije u rujnu 1943. a neki ni da ih je sreo u Bukureštu.

broj od 18. s. travnja 1951. Meštrović..) 25 . 3. Neugodni razgovori. Danica /Chicago/.(I.

Na sveukupnu području pod zapovjedništvom tog štaba."44 Prema objavljenim komunističkim podacima do svršetka 1941. Crnogorci i Srbijanci) . nešto Hrvata (katolici u Gorskom Kotaru. siječnja 1944. osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji.pokret u čitavoj Dalmaciji."45 ---44 Tomislav Jonjić. broji oko 250 naoružanih pripadnika. u Slavoniji bilo još tristotinjak. s. ubrajajući tu i Talijane sačinjavaju 6%.000. (Jonjić je ove zaključke temeljio na izvorima. sredinom ožujka 1942. 4% Crnogoraca. Uskoro su pod vojnu kompetenciju Dalmatinskog štaba. 108.000. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi. dok ih je sredinom 1943. osim Livna. a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana. kad je veći broj Hrvata u Dalmaciji mobiliziran u partizane. To je očito i iz podataka koje je Josip Broz ovako prikazao: "Po narodnosti NOV je sastavljena od 44% Srba 30% Hrvata. Pojedini pisci navode da su u partizanskim odredima na teritoriju NDH većinu boraca tvorili Srbi. negoli točnim. krajem 1942. Hrvatska vanjska politika 1939. njihov je broj narastao na više od 20. I. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu brojali više od 6.5% muslimana. Prema izvještaju Ministarstva oružanih snaga NDH od 3.. s. pod komandom Glavnog štaba partizanskih odreda Hrvatske bilo je 6.. Muslimani u Bosni) oko 8%. Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom.oko 90%. Podaci vlasti NDH o nacionalnom sastavu partizana nešto se razlikuju od ovih koje je naveo Broz. Zanimljivo je da je u to vrijeme.. ali osim nešto Hrvata i . a na svršetku 1942. uključujući i livanjski kraj. 2. sastav partizanskih postrojba po narodnostima bio je sljedeći: "Najvećim dielom partizani su Srbi (domaći.-1942. 10% Slovenaca. Govori i članci. da taj broj treba uzeti s rezervom i držati ga prije pretjeranim. prema partizanskim podatcima. u partizanskim štabovima su Srbi također u većini.500 boraca. Sredinom prosinca 1941. te uz napomenu.370 pripadnika. Glamoč i Tomislavgrad. Dalmaciji vrlo malo u krajevima sjeverno od rieke Save. s tim da Glavni štab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom. dok u južnoj Dalmaciji `do Dubrovnika i Kotora' partizanskog pokreta do tada uopće nije bilo.-175. 174. Beograd.. dok ostale narodnosti. Rukopis. Primorju. došli i okruzi Bugojno. bilo više od 30. Takav razmjer nastavio se i poslije pada Italije u rujnu 1943.) 45 Tito.

26 .

inchen.000.000 vojnika. 1977.. na 235.).Prema prikupljenim podacima u NDH unovačeno je 108. 153. One su brojile: krajem godine 1941. . 1944. u Gorskom Kotaru. ibid. Zagreb. s." (Lorković. i siječanj 1962. izdanje. 45. s. Primorju. imale 250.oko 75-80 posto. Dragutin Šporer. 1943. 156. 46 Mladen Lorković kao ministar unutrašnjih poslova NDH tvrdi da su oružane snage NDH 1944. Stvaranje i propast vojske NDH Hrvatska zora. pa nešto Hrvata i Slovenaca. da je mnogo veći broj Hrvata bio u Hrvatskim oružanim snagama i branio svoju državu -nego u jugoslavenskim partizanima. 31.inchen-Barcelona. 46 Ove i druge važne podatke objavio je Vjekoslav Vrančić na temelju dokumentacije ustaškog generala (pravoslavne vjere) Fedora Dragojlova u Godišnjaku Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires. Velebit. ukupno 115." (Mladen Lorković.ustaša. Mi. a u jesen 1944..152. zatim po jakosti Židovi. Knjižnica Hrvatske revije.000. Ovi brojevi dokazuju.700. Crnogorci i Srbijanci) u većini .) 48 Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.000. II. Mi. (Priredio Vinko Nikolić. b) Partizanski štabovi: Srbi u većini. Slovenci (u Žumberku i Gorskom Kotaru) oko 3-5 posto..000 dobrovoljaca . Kao što se iz ovog vidi. 47 Lorković."48 ---Slovenaca ima i dosta Židova.000 novaka.. Dalmaciji. krajem 1942. unatoč sve težim ratnim prilikama i pomanjkanju tvoriva i oružja.166. a bilo je i 150. broj 96-97-98 za studeni i prosinac 1961. da među ovim Hrvatima ima dobar broj koji su prisilno unovačeni u partizanske postrojbe. s. s. popeo na 148.. 138.-46). .100.. ibid. . Hrvatska u borbi protiv boljševizma. god. 1953. Za vrijeme NDH prijavilo se 120. s.000. krajem 1943. Bosni i Hercegovini te muslimani u Bosni i Hercegovini) .000 domobrana i ustaša.. Srbi su u Hrvatskoj u absolutnoj većini kako u partizanskim postrojbama tako i u partizanskim štabovima. Izd.47 "Hrvatske oružane snage su neprekidno rasle u broju i kakvoći.258. Usp. 1944-1945. stanje je bilo sljedeće: "a) Partizanske postrojbe: Srbi (domaći. s.900 vojnika koji se broj potkraj 1942. ibid. legionara i nešto domobrana.. a da ih je do tada u borbi s partizanima i četnicima poginulo 20. 36-37. .oko 15-20 posto. 45.). Značajno je. Hrvati (katolici u krajevima sjeverno od Save. Prema službenim podacima vlasti NDH. Bleiburska tragedija hrvatskoga naroda.

27 .

stvarane prvih mjeseci mlade države. jednako domobrani i ustaše. hrvatski vojnici svjedočili su za istinsko osjećanje hrvatskog naroda. da su ustaše najbolji neprijateljski vojnici.50 Od ---- . kao policijska formacija. nego je bio još i bolji. zdušno su vršili svoju dužnost u obrani države i slobode. da žrtvuju vlastite živote. (Tito je izjavio u svibnju 1944. svibnja 1944. Nijemcima i Hrvatima. da su se ustaške vojničke formacije. borile i djelovale kao redovita vojska. dopisniku Reutera J. Svojom spremnošću.). Oni su najsvjetlija pojava prošlog rata.Povjesničar Jere Jareb (poznat po veoma kritičkom stajalištu prema Pavelićevoj politici) točno zaključuje: "Hrvatski vojnici. koji im je nastojala dati komunistička propaganda. Ta je izjava bila objavljena u New York Times. Ustaška obrana. Moral hrvatske vojske nije bio poljuljan približavanjem konca rata. s rijetkim izuzecima. da je hrvatska vojska. u travnju 1945.000 vojnika. Ta činjenica najbolje pokazuje na kojoj je strani bio hrvatski narod. kao policijsko-oružnički organi nisu se ponašali kao vojska i na njih se ne odnosi gornja tvrdnja. Biljeg koljaštva. 15. te neke ustaške milicije i formacije. potrebno je naglasiti."49 --- U Drugom svjetskom ratu pobijedila je (i Hrvate) nadmoćnija tehnika anglo-amerikanaca. koji su kao ratnici bili biološki inferiorniji u usporedbi s pobijeđenima Japancima. ne odgovara istini. Činjenica je. Tabor-u. U vezi s borbom na terenu. brojila oko 230. u svim vojnim formacijama.

). s. 1995. (Izdanje Instituta za suvremenu povijest. Buenos Aires. Pretisci.. knjiga l. 50 Tihomir Dujmović je na Ciliginu tvrdnju da je hrvatski narod "u ogromnoj većini stajao uz NDH" upitao Ciligu "da li su Hrvati na strani pobjednika ili poraženih".49 Jere Jareb. Knjižnica Hrvatske revije. 1960. 96. Zagreb. Ciliga je na ovo pitanje odgovorio da su Hrvati u drugom 28 . Pola stoljeća hrvatske politike.

kolone smrti." (T. Preživjeli ustaše podrijetlom iz dinarskih krajeva u emigraciji su nastavili živjeti u uvjerenju da je ustaška borba bila pravedna. 1996. Dujmović. Najmanje 200. Središta. kolona Bleiburg-Maribor-Ptuj-Varaždin i kolona Bleiburg-Celje-Krapina bio put na kojemu je. Od toga broja 145 tisuća su žrtve križnoga puta. smrt našlo oko 144. Zasavskoga Hribovja. tvrdi on..000. Ustaše su postali poznati po okrutnostima. pak. Ilustrirajući pobliže strahote stradanja hrvatskih vojnika i civila. godine. Zasavskoga Hribovja 24 tisuće te Brežičkoga polja šest tisuća.sveukupno 230.000 hrvatskih vojnika prešlo je na slovensko područje51 Englezi su namjerno izručili hrvatske vojnike i civile i najveći dio njih jugoslavenski su partizani na monstruozan način poubijali.) svojim razbojstvima ---svjetskom ratu "bili poraženi". Bilo je to klicanje robova tiraninu da sudjeluju u vlasti da ne budu likvidirani. (Franc) Perme tvrdi da je u prvim danima nakon završetka Drugoga svjetskog rata ubijeno 189 tisuća hrvatskih domobrana i civila. Na tome putu. ali su ih partizani (i to posebno poslije sklapanja mira u svibnju 1945. s. on navodi kako je 'prema opisu 2. Zagreb..52 Hrvatski dinarac je u poratnom razdoblju živio od usmene predaje koja mu je pripovijedala o ratnom junaštvu njegovih očeva i djedova. Razgovori s dr. 73. Dokumenti o povlačenju hrvatske vojske 1945.500 Hrvata'. Maribora. ne računajući ostale slovenske krajeve. a u svezi s činjenicom da Tuđman zastupa mišljenje "da su hrvatski partizani izašli kao pobjednici" zaključio: "To su se tješili i zavaravali sami sebe. Od Ivan planine do Bleiburga. Žrtava Kočevskoga Roga je 14 tisuća. 52 "Otkrivajući. njemačkih i brojnih drugih zarobljenika. stratišta slovenskih.). primjerice. To je velika zabluda. koji su se raspršili (često ranjeni) po šumama ili se borili i bivali zarobljeni. hrvatskih. od najvažnijih putova od Austrije do Rumunjske. 14. Antom Ciligom. vojnika i civila od produčja. 2. Škofje Loke do Celja..000 hrvatskih vojnika ostalo je na hrvatskom državnom području njih oko 30.) 51 Ante Ljekić. Objavljeno kao posebni prilog madridskog časopisa "Drina" (XIII/1963. nije bilo . knjiga 6.

-3. svjetskog rata počinjenima na njezinu tlu.jame ili šljunčare koja nije bila napunjena hrvatskim truplima. Slovenija otkriva istinu o zločinima nakon 2. "(Marijana Cvrtila. uglavnom nad Hrvatima. broj od 12. Slobodna Dalmacija. rujna 1999..) Ni jedan od poznatih partizanskih i komunističkih koljača nije suđen ni ujednoj državi bivše Jugoslavije. str. 2. 29 .

dok su hrvatske državne vlasti internirale u jasenovačkom logoru utvrdjene . odgovarali ovako: "A što vi kažete na fosforne bombe. pa su morali zatvoriti svoja poduzeća i dućane ili ih prodati na vrat na nos u bescijenje. a koliko se uništi ljudskih života samo sa jednim nedužnim pritiskom na dugme. s. S Poglavnikom. žena i djece. sjekire i ostalog primitivnog oružja? Koliko neprijatelja može uništiti jedan vojnik s tim primitivnim oružjem. Buenos Aires. Nijedan od tih Amerikanaca japanskog porijekla nije bio optužen radi sabotaže ili kojeg drugog protudržavnog čina.. 54 "lnterniranja Amerikanaca japanskog porijekla. Razlika je i u tome što je broj partizanskih žrtava samo u poslijeratnim hrvatskim stratištima i križnim putovima bio neusporedivo veći od onih koje su ustaše pobili u ratu i u svim logorima. uglavnom civila. Djelomično je uništen i Hamburg i mnogo drugih gradova gdje nije bilo u blizini nikakvih vojničkih objekata? Da li je to humanije od bajunete. Radi ovog postupka sjevero-američkih vlasti su uništene mnoge egzistencije.. i broj 9102 od 18. To je obavljeno bez preslušavanja i sudbena postupka. (bez godine). Internirani su bili prisiljeni raditi u logorima 44 sata tjedno. pa i onih. Bili su smješteni u deset logora. Prema službenim podacima je zatvoreno u njima 112. ako im se pružila prilika za to. 29. Gubitak je procijenjen na 400 milijuna dolara. Sa sobom su smjeli ponijeti samo ono. uključivši i djecu iako nisu dolazila u obzir za takvu mogućnost. veljače 1942. Njihovi bankovni računi su bili `zamrznuti'. srpnja 1946. vila."53 Ustaše su na prigovor o postojanju logora u NDH odgovarali da su tijekom Drugog svjetskog rata i Amerikanci bez humanosti sve Japance zatvorili u logore. ožujka 1942. cjelokupna japanskog stanovništva zapadne obale. koji su imali državljanstvo Sjedinjenih Država i bili rodjeni u toj zemlji. raspuštenih tek 30. što su mogli nositi. za koje se pretpostav jalo. izvršeno je na temelju dviju odredaba predsjednika Roosevelta: broj 9066 od 19.54 ---53 Lj. Ustaše su u emigraciji na prigovore sa Zapada o svojim nedjelima u ratu. Razlika između postupka Sjedinjenih Država i Nezavisne Države Hrvatske je očita: u prvoj su zemlji bili internirani svi.000 ljudi. odraslih i djece.nadmašili. izbjeglica koje su bježale ispred Staljinovih azijatskih horda.985 osoba. da bi mogli biti korisni neprijatelju.. koje su u jednoj noći sravnile sa zemljom Drezden gdje je ubijeno preko 300.

ima i jedna sličnost: logori u Sjedinjenim Državama su se 30 . Osim ove razlike.protivnike hrvatske Države.

7.IV. a u njihovu oružanom rušenju Jugoslavije prednjačili su dinarcima među kojima je samo onih podrijetlom iz Hercegovine poginulo više od 60 posto. Zagorci i Slavonci što može poslužiti kao temelj stvaranjujedinstvenoga hrvatskog mentaliteta. koji im se činio veoma perspektivnim kao nekadašnji partizanski general i osoba agnostičkog svjetonazora.. Hercegovci su ginuli i za priključenje stare hrvatske zemlje Hercegovine matici Hrvatskoj. Izd. među kojima se posebno izdvajao Josip Manolić. Zapad je u procesu hrvatskog slamanja i njegove druge Jugoslavije vjerovao da se Hrvate može zadovoljiti dopuštenjem da nekažnjeno pjevaju rodoljubne pjesmice i vijore nacionalni barjak. Zapad je posebnu pozornost posvetio i Franji Tuđmanu.. Zapadu su bili interesantni i Tuđmanovi bližnji u stranačkoj hijerarhiji. dakle i tajne agente arigažirao u službu hrvatske države.). Obrana. 1998.55 Zapadne obavještajne službe suočene s njima neshvatljivom iracionalnošću balkanskog elementa pokušali su infiltrirati svoje kandidate (posebno neke Hrvate iz emigracije koji su bili masoni ili obavještajci) u vodeće hrvatske domovinske stranke. Istina o "hercegovačkom slučaju ". II. . Hrvati su takve infantilne ponude odbili." (Senjski "Strahote zabluda ". Manolićeva je zasluga što je gotovo cijelo ljudstvo UDB-e. 55 Viktor Nuić.. 46.). poznat po svojoj komunističkoj prošlosti i ateističkom uvjerenju. Zagreb. str. K. Takvu politiku "demokratizacije" Jugoslavije trebale su sprovesti osobe u koje su međunarodni moćnici imali puno povjerenje (od Hrvata to su bili u prvom redu Ante Marković i Budimir Lončar). (Treba istaknuti da su mnoge pobjede u Domovinskom ratu . To je razlog da su među utemeljiteljima nove stranke ---nalazili s obzirom na ratne prilike pod zapovjedništvom vojske. 81. Krešimir. ali je Zapad to onemogućio na način da je naknadno i samu takvu težnju kriminalizirao.izvojevali zajedno dinarci.-82. VI/1968. izdanje.

31 .

Tuđmanu je pojavljivanje u javnosti s crkvenim uglednicima služilo u prvom redu za pridobivanje hrvatskih vjernika kao birača. Hrvatsko dinarsko pučanstvo ostalo je sirotinja i poslije pobjede u ratu.56 On je inače odabirao vodeće kadrove na temelju ili tendencioznih savjetovanja ili znalačkog dodvoravanja zainteresiranih. koji su nastavili djelovati iz koristoljubivosti te su bili sposobni i za manipuliranje izbornim rezultatima. nakon Izraela. Marin Sopta u jednom razgovoru za tisak točno ustvrđuje "da. 36. doživljavao kao potencijalne birače svoje stranke. Poslije Manolićeva političkog pada neki su se njegovi izabranici (i u izvanpolicijskim strukturama vlasti) našli na istim političkim pozicijama (i) sa slobodnozidarskim kandidatima u zemlji. nema države na svijetu koja u postocima ima više ministara Židova u svojoj vladi od Hrvatske" (Globus.). broj od 17. Manoliću su se u borbi za prevlast u stranci i državi suprotstavili tradicionalistički dinarci... koji su Hrvatsku zamišljali kao suverenu državu Hrvata. ali je sigurno hrvatske mase. Tuđman je poštovao ratne žrtve dinarskih Hrvata i zato je i njima povjerio manji broj položaja u vojsci.bili i mnogi nekadanji suradnici jugoslavenske službe sigurnosti. koje su oduševljeno dočekivale Ivana Pavla II. Samo ovaj podatak dovoljno opovrgava izmišljotine međunarodnih protukršćanskih središta i njihovih hrvatskih izdajničkih ispostava da je Tuđman bliz klerikalizmu. Tuđman je intimno vjerojatno i htio Hrvatsku temeljiti na kršćanskim zasadama.g. Manolić je svojedobno iz uvjerenja postao prozapadno orijentiran i kao takav shvaćao je Hrvatsku kao državu građana. . O svjetonazoru Tuđmanovih izabranika svjedoči općepoznata činjenica da su od hrvatskih ministara (do kraja 1999. ali i od njega osobno izabranim funkcionerima to je bilo gotovo apsolutno nemoguće ostvariti. Tuđmanu se posebno izmišlja "antisemitizam".. s. On je kao čelnik novostvorene hrvatske obavještajne službe mogao utjecati da osobe iz njegove kadrovske strukture zauzmu i neke ključne položaje u državi. rujna 1999. On je osobno poštovao tradiciju.) samo nekolicina od njih (posebno nepotkupljiva Hercegovka Vokićka) poznati kao praktični (dakle ne paradni) katolici. ---56 Dio ovih dinaraca bio je sklon američkoj politici državnih integracija što dokazuje da nisu bili protuzapadno nadahnuti. broj 458. te tajnim i javnim službama.

32 .

. Nikad ih nije krasilo veliko poštenje ni marljivost u radu.. kao da se baš htjelo mistificirati jednu zavičajnost. informativno. Za Hercegovce se uglavnom ni po čemu nije znalo. gdje niču sumnjivi kadrovi." (Globus. danas možemo govoriti o široj i užoj Hercegovini. čime bi se mogli baviti znanstvenici. Tako se u jednom tekstuZavičajnog kluba bosanska Posavina tvrdi i ovo: "Nije sporno da je Hrvatska danas u rukama beskrupuloznih gorštaka u svakom pogledu: politički. ---58 Suočeni s tvrdokornošću dinarskog ljudskog potencijala medunarodni čimbenici i njihovi hrvatski plaćenici poveli su u svojim medijima patološku kampanju optuživanja posebno Hercegovaca za sva zla koja su snašla hrvatski narod. . Hercegovci su ipak nešto drugo. S obzirom na to da se u isti koš trpaju i Mostarci. 59 "Nema tu više ništa veze s granicama u kojima se prostire područje zapadne Hercegovine niti s naseljima iz kojih potječu utjecajni političari. 25). pa su uglavnom trgovali i snalazili se kako su znali na svoj način. Tako da se tu ne demonizira ni zavičaj niti regija. Ni po čemu drugom. na utjecajnijim položajima smanjivao određeni pojedinci (posebno iz nekih novinarskih krugova) dobili su kao plaćenici zadatak rušiti u Hrvata nacionalni ponos i zato su nastavili i dalje okrivljavati Hercegovce i za sva nepostojeća zla u Hrvatskoj58 Oni su pridali i novo značenje pojmu Hercegovac u smislu da se pod tim nazivom počelo razumijevati sve dinarce. Zapravo i nema točno utvrđene zemljovidne granice toga inkriminiranog prostora. a posebno Hercegovaca. a jedno šire područje proglasiti zonom visokog rizika. Oni. Posušaci i Duvnjaci. s. materijalno. a katkada čak i Imoćani. Europu. Tako se Hercegovce poistovjetilo s demoniziranim Pašalićem iako je opće poznato da je on u zbilji samo provodio Tudmanova htijenja i da on nije Hercegovac jer je podrijetlom iz Šuice u Bosni. oni su mnogo širi pojam od zavičajne pripadnosti. Širokobriježani.. polako ali sigurno zauzimaju. pa i svijet. dalje. inspekcijski itd. Hercegovci nisu bili poznati ni u zemlji ni u svijetu.. koja je takoder u njihovim rukama. broj 376. "Hercegovci " su "svuda oko nas "! Slobodna Dalmacija. veljače 1998. Livnjaci i Šujičani.Bez obzira što se s vremenom broj dinaraca. a ponajmanje po nekim pozitivnim osobinama.. preko diplomacije. Među njih spadaju svi oni koji su došli odnekud `odozdo'. Nažalost neki su naivni Hrvati povjerovali u izmišljotine te promidžbe. broj od 20. osim po ekstremnim osobinama. 59 pa čak i svakoga državotvornoga Hrvata. vojno. niti se demoniziraju samo ganga i gusle. broj od 26...."(Jozo Renić.

15.. U svezi s time treba 33 . s.) Nekima su Hercegovci čak Sinjani i Metkovčani.kolovoza 1999.

a pogotovo ne Uskopje. Dinarac nije odlučivao ni o politici zaduživanja kreditima. ------------. Kupres nikad nisu bili Hercegovina. Jajce. koji su bili uvjetovani lihvarskim kamatama. Travnik. Dinarci nisu kreirali ni gospodarsku politiku. Šuica. Bugojno.----napomenuti da stvarno Tomislavgrad. tako da se njima (bez obzira što su se pojedini od njih u pretvorbi pretvorili u prave hajduke) ne može pripisati odgovornost za slom hrvatskog gospodarstva. 34 . s kojima se trajno zarobljava narode i države.Nepobitne su činjenice ove: Dinarski čovjek nije imao vodeću ulogu u vođenju hrvatske vanjske politike.

35 . On osobno da je prošao Bosnom. Nastavio je da je ovlašten službeno upitati me da li sam to voljan učiniti. Oni ne žele ništa drugo nego da u zemlji vlada mir. ali da će se do zadnje kapi krvi boriti protiv Pavelićevih ustaša. ali kako me je zamolio da naš razgovor bude apsolutno diskretne naravi. to sam u njegovoj prisutnosti kartu uništio. listopada 1941. dovezao se automobilom u moje dvorište u Kupincu jedan njemački ofićir. pa se danas više ne sjećam ni njegovog imena ni njegovog čina.VLADKO MAČEK OPET ZATVOR Negdje oko 10. Ti buntovnici da su ga pustili na slobodu rekavši mu da uviđaju da nema smisla boriti se protiv premoćne njemačke sile. ali da ja u današnjim prilikama vlasti preuzeti ne mogu. koji će uz domaće činovništvo pravednim i humanim postupkom moći u kratko vrijeme uspostaviti mir i red. On mi je doduše predao svoju kartu. Svi. Ti faktori su se osvjedočili da u Hrvatskoj ne može više tako dalje ići. Ja sam mu odgovorio da je i meni stalo do toga da prestane posve besmisleno prolijevanje krvi. da bi se onim časom smirili kada bih ja preuzeo vlast. koliko Hrvati toliko i Srbi. a na čelo uprave u zemlji neka postave kojeg svog generala. Rekao mije daje poslan od mjerodavnih njemačkih faktora. Savjetovao sam neka oduzmu ustašama vlast. pa je čak na jednom mjestu pao u ruke buntovnika. a ustaše svojim postupcima da stvaraju samo sve veće nemire i sve veći kaos.

Njih možda desetak banulo je u kuću oko 7 sati ujutro.. u stvari pravi gospodar Hrvatske. sa zadatkom da uhiti tatu i odvede ga u nepoznato. Siegfried Kasche.Luburić je donio . malo se nakostrušio: `Ustaša ne daje časne riječi. Rano ujutro 16. nahrupilo je na moj posjed oko 60 ustaša do zubi naoružanih. ali ne naprasit. Ne znam ni tko je bio glavni zapovjednik cijele akcije. ali ne zanm koliko. tj. vjerojatno oko 9 sati.Ne mislim da bi Hitler bio tako lako napustio ustaše sve da sam taj prijedlog i prihvatio. odgovorio je da ne može reći. listopada 1941. listopada. Vani ih je bilo više. čim je počelo svitati. Kadje teta inzistirala da dade časnu riječ. Austrijanac general Edmund Glaise von Horstenau. Luburić je bio službeno hladan. Već nekoliko dana nakon mog razgovora s dotičnim oficirom.. koji je (ne bez razloga) držao da su u Hrvatskoj ustaše jedini element na koji se mogu Nijemci osloniti. i zato su odlučili da me uhapse.60 Nije mi preostalo drugo nego da se obučem i pođem s ---60 Mačekov sin Andrej o tome priča ovako: "Toga dana. Drugi je bio Viktor Tomić sa zadatkom da potom obavi premetačinu što je trajalo do oko podneva ili nešto dulje. Prvi je bio Vjekoslav `Maks' Luburić. Nakon nekoliko pitanja o tome. Kad se u cijeloj Jugoslaviji počeo razvijati komunističkopartizanski pokret. kako ćemo znati što je s njim. Jedna je bio zapovjednik njemačke vojske u Hrvatskoj. pa je prije nego što Hitler dade takav prijedlog. s dva zadatka. sam u automobilu sa svojim šoferom Josipom Matajom . koji su zaposjeli dvorište i vrt te provalili u kuću i proglasili me uhapšenim.. Odmah u početku okupacije nastao je spor između dvije vodeće njemačke ličnosti u Hrvatskoj... vjerojatno su ustaše doznali za taj manevar generala von Horstenaua. 15. Na pitanje kamo ga vodi. Kako bilo da bilo. kada on nešto kaže. Pročitao je uhidbeni nalog i dozvolio nešto vremena da se tata obuče i spremi par stvari za put. listopada stigao je opet u Kupinec. onda to tako jest. Drugi je bio njemački »ambasador«. rekao je da će osobno donijeti poruku sutradan.'. što je obavljeno najprije. ali u kući su bila dvojica. Vjerojatno je general von Horstenau htio isti pokus učiniti u Hrvatskoj sa mnom. htio imati moj gotov pristanak. koji je od prvog časa uviđao da će ustaški besmisleni teror dovesti konačno zemlju u kaos i savjetovao da se ustašama oduzme vlast. jedan odred ustaša opkolio je kuću prije zore. 15. Održao je riječ. Nijemci su u Srbiji doveli na vlast generala i bivšeg jugoslavenskog vojnog ministra Milana Nedića..

.. 36 . tako smo barem znali da je živ. Neki su za vrijeme premetačine bili samo otresiti. prijetio i stalno izazivao.tatino pismo. ali jedan (nisam siguran za njegovo ime) bio je vrlo grub.

već onda na zlu glasu. držao sam da mi je to kraj. zapali motor. koje su se vidjele dosta daleko u magli. pa tek kad smo došli u Sisak. jednim oboružanim ustašom i jednako oboružanim šoferom u manji auto. što će dalje biti. rekao mi je da idemo u. upitao sam prisutnog ustašu ima li on koju. Nikoga od njih nisam otprije poznavao. Kad je on rekao da nema. ali je njihov vođa. Prošao je cijeli sat pa. pa se nakon kojih pola sata doista vratio. koji nisu ništa učinili za spas svog vode. Luburić je sišao.njima. na pitanje moje žene kako se zove. donijevši mi u jednoj listovnoj kuverti dvadesetak cigareta. Htio sam mu ih platiti. Blizu glavne ---Naročito se rugao stavu haesesovaca u mnogome. nešto šaputao sa šoferom i onda se udaljio. Sjeo sam zajedno s njim. i na jednoj čistini iza te kukuruze stali. a auto sa mnom. koji je vodio kroz kukuruzovinom obrašteno polje. rekavši: »Ne može se ovuda bez puške«. i mi krenusmo istim putem kojim smo i došli. Otišao je prema nekim barakama. logor u Jasenovcu. ali je on to otklonio rekavši da ih ni on nije platio. Uto je počela padati i sitna jesenska kiša. pušeći cigaretu za cigaretom. Kad smo blatnom i uskom cestom uz Savu prešli Krapje. Pošao je nekoliko koraka ali se odmah vratio te uzeo sobom pušku. skrenuli smo s ceste na jedan poljski put." (Andrej . a niti mi je Luburić rekao kamo me vode. izišao je iz auta šofer rekavši da ide po cigarete. Vozili smo se dakle preko Siska i Sunje. tek sam u sebi izmolio Očenaš i Zdravo Mariju. i krenusmo prema Pisarovini. Rekao je da je očekivao oružanu obranu kuće a ne samo dva mizerna čovjeka (Dragan Belak i AndrijaJandro Pavlić). rekao da se zove Vjekoslav Luburić. auto se zaustavio. kako već nisam imao cigareta. Prešavši na splavi preko Save. šoferom i jednim ustašom krenuo je od Jasenovca prema selu Krapju. preporučio svoju dušu milosrđu Božjem i čekao. Nisam pokazivao nikakvih vanjskih znakova uzrujavanja. i kad smo pred Jasenovcem došli na splav na Savi. kroz selo Krapje prema glavnoj cesti. Znajući već onda nešto o ustaškim metodama. Prvi komad puta nisam niti ja što pitao. Šofer reče iznenada: »Ne čekam ja tu više nikoga«. upravo je zvonilo podne.

) 37 . Zagreb.. 9293. Maček izbliza. 1999. s.Maček Nino Škrabe. Nakladnik: Disput.

pa samjoj javio da nije tako loše kako se ona možda boji. Sama prostorija bila je prazna. kod poluotvorenih vrata. 12 m duga i 8 m široka. i to obučeni. počeo sam odmah jesti. i ako želim da mogu svojoj supruzi radi njezinog umirenja napisati nekoliko riječi. Svi ti predmeti bili su posve novi. tvrdo kuhanih jaja. svaki na jednom krevetu. povratio se nekim teretnim kolima. Tu su već čekala trojica ustaša. Bila je to zidana prostorija. tanjura i pribora za jelo. Iz njega je izašao Luburić. Miloš je otišao i ja sam ostao pod stražom navedene trojice ustaša. čitajući nešto malo knjiga što sam ih bio ponio od kuće i mjereći koracima po stoti put moj zatvor po duljini i širini. i neka budem uvjeren da dok je on tu meni ništa neće manjkati. a treći je sjedio na stolcu. Dakako da sam to drage volje učinio. Po prilici nakon jednog sata. Kad je Luburić otišao. rekao je da ima nalog voditi o meni brigu. i sa sviju strana opkoljena oko šest metara visokim zemljanim opkopima. ja se cijelo vrijeme što sam s njim proboravio nisam osobno mogao na njega potužiti. Tu smo skrenuli s glavne ceste na jedva dva metra širok put. predstavio mi se kao poručnik Ljubo Miloš. sjeo kraj mene u auto pa smo se vozili kroz selo Jasenovac još koja dva kilometra. i dođosmo do jedne prazne barutane. On se nakon toga udaljio ostavivši osim one dvojice ustaša koji su bili s njim još i onoga koji je došao sa mnom iz Kupinca. proviđena željeznim vratima i vanjskim željeznim kapcima. I doista. dočim su se trojica ustaša u noći izmjenjivali tako da su dvojica spavali. željeznu peć te čak i jedan ormar s priličnim brojem čaša. Kako nisam od jutra ništa jeo. očito iz neke opljačkane trgovine pokućstvom. Donio mi je najprije kruha. bila su donesena u svemu tri kreveta pa sam ja imao svoj krevet. petrolejsku svjetiljku. pristupio je k meni jedan od one trojice ustaša.ceste došao nam je usuprot drugi auto. Tek je u njoj bilo uza zid nekoliko balvana. Kako sam već rekao. a dotle su neki ustaše u prostoriju donijeli dva kreveta i jedan kauč. desno i lijevo graba puna vode. a dotle je dakako već bila pala noć. Proboravio sam tu punih deset dana. Luburić mi je rekao da će on sutra ujutro biti opet u Kupincu. kako god sam kasnije saznao da je bio jedan od najvećih krvoloka. stol i nekoliko stolaca. koji nas je mimoišao. Poručnik 38 . sardinskih konzervi i flašu vina.

pa me je odvezao u sam jasenovački koncentracioni logor. gdje da će mi biti mnogo ljepše i ugodnije. a u jednoj većoj bio je i stol i stolci. pa iako će moja internacija vjerojatno trajati sve do svršetka rata. za mene i moja tri stražara. Kad 39 . bio je ulaz doduše rasvijetljen jednom električnom žaruljom. da će mi biti olakšana na taj način što ću biti prevezen na neko drugo mjesto gdje će me moći moja obitelj posjećivati. a iza nas dvojicu oboružanih ustaša. Taj koncentracioni logor bio je nekada tvornica cigle. ne izlazeći nikuda iz tih dviju soba. Iako nisam mogao iz svoje sobe ništa vidjeti. listopada o podne saopćio mi je poručnik Miloš da će me čim se smrači prevesti na drugo mjesto. Odmah sljedeći dan nakon dolaska u zatvor posjetio me je tadašnji šef javne sigurnosti Eugen Kvaternik. istog dana čim se smračilo došao je Miloš autom koji je sam vozio. ali u dvorištu nije bilo nigdje vidjeti ni žive duše osim nekoliko oboružanih stražara. I doista. bilo je i previše toga što sam čuo i morao slušati. U samim pak mojim prostorijama nalazio sam se danju i noću u društvu najmanje barem dvojice ustaša. U svakoj sobi bila su po dva kreveta. Dne 24. U manjoj sobi spavali smo svaki na jednom krevetu poručnik Miloš i ja. tj. Kad smo stigli u dvorište pred ulaz kuće i izašli iz auta. Miloš me je uveo po stubama u prvi kat gdje se nalazio maleni hodnik iz kojega je bio ulaz u dvije sobe desno i dvije sobe lijevo od hodnika. Desno. koji mi je sua sponte izjavio da je ovo moje stanje samo privremeno. a leži posve na obali Save. strpao me kraj sebe do volana. Morao sam slušati jauk i zapomaganje uz puščane hice. katkada tri. Morao sam slušati mučenje i stenjanje nevinih žrtava. U sredini logora nalazila se jednokatna kuća tankih zidova u kojoj se očito nekada nalazila uprava tvornice. koliko sam kasnije mogao ustanoviti. Bile su to dvije sobe i jedna mala zapuštena kuhinja. nalazila se logorska pisarna gdje je nekoliko interniranih Židova obavljalo pisarske poslove. ajoš više vj eroj atno zato da ne bi mogao mene nitko vidj eti. a u većoj sobi dva.Miloš dolazio je svaki dan o podne i navečer nekim malim automobilom i donosio objed i večeru za nas četvoricu. Prozori su bili osim njihove najviše površine čvrsto oblijepljeni tamnomodrim papirom tako da ne bih mogao ništa vidjeti što se vani događa. Prostorije lijevo bile su određene za mene. pa i četiri ustaše.

to je posve sigurno da više nikada neću imati one čvrstoće živaca. kako sam kasnije doznao. kojega sam poznavao još kao studenta i koji je bio godine 1931. kinin ili slično. dok se ja ne vratim u svoje prostorije. koja me je nesmanjena pratila 20 godina beogradskih režima i 4 godine zatvora proboravljenih pod tim režimima. a što se tiče živaca. Moju duševnu tjeskobu povećavala je naročito okolnost što su mi pisma od kuće dostavljana vrlo rijetko. gdje su ga. onda je ustaša koji je bio sa mnom u sobi najprije izašao van. pa sam doduše za pet minuta mogao dobiti aspirin. a isto tako nisu k mojima stizala ni moja pisma koja sam im pisao. moje susjede židovske pisare zaključao. tek s tom razlikom što od njih nisam mogao dobiti pomoći koja bi se kosila sa zapovijedima koje su 40 . znatnu dozu ljudske sućuti i pomoći koju su mi pružali suprotno svojoj službenoj dužnosti. a kad sam ja otišao. spomenuo sam kako sam uvijek nalazio medu svojim stražarima. koliko mi je bilo poznato. bilo u logoru par koraka od mene nekoliko desetaka interniranih liječnika. spao sam uslijed duševnih muka od 66 na 50 kg. iako je. Obolio sam od gripe. doveden je u naše prostorije bivši ustaški komesar Vladimir Singer. Bio je sa mnom sve dok sam se ja nalazio u Jasenovcu. pa iako se na hranu i fizički postupak nisam mogao potužiti. premjestili su ga u zatvor u Novu Gradišku.sam trebao ići na zahod. njegovi ustaški drugovi jednostavno zaklali. Opisujući svoje prijašnje zatvore. Nekako pred Božić 1941. a na stube u prizemlju postavio zasebnu stražu koja nije nikog pustila u prvi kat. te je proboravio u emigrantskoustaškim logorima u Mađarskoj i Italiji. Bio je zatvoren zato što se kao policijski komesar bio zauzeo za jednog svog prijatelja koji je kasnije bio upleten u postavljanje paklene mašine na zagrebačkoj pošti. bili oni Hrvati ili Srbi. U tom paklu proboravio sam punih pet mjeseci. On je za vrijeme moje bolesti od gripe kao i za vrijeme učestalih mi žučnih i srčanih napadaja pokazivao prema meni veliku sućut pa mi je ostao u ugodnoj uspomeni. I među svojim ustaškim stražarima naišao sam u vladanju prema meni na mnogo ljudskog osjećaja. otišao u emigraciju. ali liječnika nisam mogao dobiti nikako.

A on mi odgovori: »Nemojte mi ništa govoriti. pa sam doista 16. znali smo uvečer po koji sat iskreno razgovarati. ni Božjih zapovijedi. došlo je do ---61 "Koncem veljače ili možda prvih dana ožujka pojavio se u Kupincu Luburić. ali ipak je njegov nacionalni fanatizam jači od te spoznaje. kojom su već pretkršćanski filozofi označili spoznaju razlike između dobra i zla. koji bi se ma i najmanje ogriješio o disciplinu. U srednjem vijeku pravili su ljudi zločine iz vjerskog fanatizma. bilo nacionalni. koji su mi činili za vrijeme mog zatvora u Mitrovici stanovite usluge. bilo socijalni fanatizam. Rekao je teti da je spreman dovesti tatu u Kupinec. Početkom ožujka 1941. očekivati jedino bez ikakovog suđenja hitac u glavu. Kako smo spavali u istoj sobi. otpušteni iz službe. bili su moji ustaški čuvari izabrani nacionalni fanatici. Među takve nacionalne fanatike spadao je i moj neposredni šef Ljubo Miloš. ali su prije toga osigurali savjest uvjerivši sami sebe (ili davši se uvjeriti od drugih) da nema ni Boga. To je posve razumljivo. Znam da ću za sve što sam počinio i što ću još počiniti u paklu gorjeti. Eto u kakvo stanje čovjeka može dovesti bilo vjerski. Ljubo Miloš je svjestan da počinja teške grijehe. Tu su još najlogičniji komunisti koji počinjaju zločinstva u ime socijalnog fanatizma. sveo sam jedne večeri razgovor na religiju. saopćio mi je Luburić da je zaključeno da će me za daljnje vrijeme internirati na mom dobru u Kupincu. Čitao sam negdje kako se neki španjolski velikaš na smrtnoj postelji bojao hoće li mu Bog oprostiti što nije spalio dosta heretika. i ovaj put sa svojim šoferom Matajom.61 Kako mi je nakon mog dolaska žena pripovijedala. u pratnji oko 50 ustaša dopremljen natrag u svoj dom.dobili od svojih pretpostavljenih. Evo jednog karakterističnog događaja. Prikazao sam mu svu bezbožnost njegovog djelovanja i zapitao ga zar se ne boji Božje kazne. (I doista su dva stražara. Videći kako se svaki put prije nego legne u krevet prekrsti. ni etike. ali pod uvjetom da cijela obitelj (nas četvero) bude pod paskom .) Pod ustaškim režimom mogao je stražar. ni Božje kazne. ožujka 1942. Osim toga. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije. stražari koji su kršili dobivene zapovijedi stavljali su na kocku tek svoj položaj. Ali ću gorjeti za Hrvatsku«.

41 .

ožujka 1942. S tatom i Matajom ušla su u kuću još dva ustaška časnika. Nakon toga je ostao još samo Sarić. pa je razumljivo da su razgovarali s mojom ženom. a ove dvije su naročito pristale da žele dijeliti internaciju zajedno sa mnom i mojom obitelji. Mataja i Matković otišli su odmah iste večeri. tj.. ali smo ipak bili sretni da je izašao živ iz Jasenovca. Pregledao je kuću i okolicu i ocijenio situaciju prikladnom. koji je imao neki časnički čin. nekoliko automobila i kamiona u dvorište. Uvečer 16. Stanko Vasilj. Ta internacija bila je provedena na sljedeći način: Kuća koju sam posjedovao u Kupincu bilaje na kat. koje su vodile na prvi kat. na dnu stepenica. Radi toga rodila se je kod vladajućih misao da bi trebalo internirati i moju ženu. Tokom sljedećih nekoliko dana postalo je vidljivo tko su naši čuvari i kakav će biti naš život u internaciji. Mi. ožujka došlo je. i da Kvaternik ispuni dano mi obećanje. Iako me nije bilo kod kuće. i da moja žena bude internirana. Pozvao je dakle Luburić moju ženu k sebi u pisarnu u Zagreb te joj saopćio da će mene dovesti natrag u Kupinec. ili je on došao sljedećeg dana. familija. živjeli smo uglavnom na prvom katu. gdje su bile spavaće sobe i kupaonica. pa je od 16. tamo negdje do potkraj 1942. bez prethodne najave. Bio je `kost i koža' i vrlo oronuo. Pružila se dakle mogućnost da jednim udarcem ubiju dvije muhe. Tata je bio u jednom autu kojeg je vozio Mataja iz Jasenovca. Mi smo nakon Luburićevog posjeta još jednom otišli u Zagreb i uredili neke stvari.mog preseljenja na sljedeći način. Na katu stanovao samja sa svojom obitelji.. bio također u toj grupi. ako ona pristane da zajedno s djecom bude dobrovoljno uz mene internirana.. ali bilo je vrlo hladno s dosta snijega. neki satnik Matković i zastavnik Mate Sarić. Razumije se da je to ona objeručke prihvatila. U jednoj od te . Ustaška straža preuzelaje dvije sobe u prizemlju. kuharicom i sobaricom. do sloma ustaškog režima bila internirana cijela moja obitelj zajedno sa mnom. i tako su kontrolirali prilaz k nama.. kao zapovjednik cijele posade u Kupincu. a onda se vratili u Kupinec i nestrpljivo čekali razvoj događaja. Već nakon nekoliko dana bilo je vidljivo da mi je žena pogriješila kad je ------------ustaša.. Ne sjećam se je li treći.. dolazili su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske u Kupinec da barem vide moju obitelj. Bio je već ožujak. dočim je u prizemlju stanovao upravitelj imanja sa svojom ženom i kćerkom. Vasilj je ostao još nekoliko dana i onda nestao.

" (A. koji su oni redovito koristili u svoje svrhe. a u tom slučaju oni su nam obično dostavljali poruke. s. 100-101. Škrabe.dvije sobe bio je telefon. Tu i tamo dobili smo i mi pozive od rodbine iz Zagreba. ibid.) 42 .N.. Maček .

Povlačili su je dvije i pol godine po raznim koncentracionim logorima.62 To sve da će trajati najdulje osam dana. kuharica i sobarica da mi čestitaju rođendan. On nije na to reagirao. dala mu je pljusku. i da zato moram s njima u Zagreb. dijeleći tako sudbinu stotina i stotina sličnih žrtava. osim upravitelja i njegove obitelji. Rekli su nam da će započeti vojne operacije čišćenja partizana iz cijelog Pokuplja.pristala na taj način internacije. od kojih smo neke tada susreli po prvi puta. te sam tako ostao na dosta velikom posjedu bez potrebne radne snage. dođoše ujutro. Na moj rođendan 1942. dakako u pratnji ustaša.nije se tom prilikom mogla uzdržati. Ne samo da smo bili internirani moja obitelj i ja. Već ta opaska bila je dovoljna da navuče na nju tešku sumnju. nakon kratkog vremena. Kada ju je malo vremena zatim na dvorištu jedan od ustaških stražara napastovao. koji su mi bili više prijatelji nego sluge. kuharica i sobarica. pomalo razbježali. ali je nekoliko dana nakon toga bila naša Vera odvedena. pa ću se onda ---62 "9. mjesec dana prije sloma ustaškog režima. zatim opet Luburić te bojnici (možda pukovnici) Kruno Devčić i Ivan Rajić. želim vam da se do vašeg budućeg rođendana ispuni ono što želite vi i što mi svi Hrvati želimo«. stigoše iznenada u Kupinec Luburić i ustaški pukovnik Moškov s jakom eskortom. Kuharica sirotica Vera . koji su se više iz prijateljstva prema meni nego radi nadnice podvrgavali šikanaciji da prigodom ulaska u dvorište i izlaska iz dvorišta budu po ustašama temeljito pretraživani. nego je briznula u plač i izrekla nedužne riječi: »Gospodine predsjedniče. Ni to nije bilo dosta. Jasno je da ti ljudi to nisu htjeli trpjeti pa su se. Najviši po činu bio je pukovnik Ante Moškov. što će trajati oko dva tjedna. nego su via facti internirali i mog nadglednika imanja s njegovom obitelji i sve sluge. siječnja pojavila se u Kupincu kolona automobila i kamiona s ustaškim vojnicima i dužnosnicima. siječnja 1943. a posao oko volova i konja obavljali su sporadično pojedini nadničari iz sela. Dne 9. dok nije konačno. pa nitko nije smio da izađe iz dvorišta bez ustaške pratnje. pa mi saopćiše da namjeravaju u okolici Kupinca voditi neke akcije protiv partizana. Posao u kravskoj štali oko hranjenja i muženja kao i pravljenje maslaca preuzeli su uz sobaricu moja sedamnaestgodišnja kćerka i petnaestgodišnji sin. k meni u sobu upravitelj sa svojom obitelji. koje su na internaciju dobrovoljno pristale. u Lepoglavi umrla od pjegavog tifusa. Mi .

43 .

" (A. a da nitko nije znao gdje se nalazimo. 106-107. a ne znam.) 63 "Uz Luburića je u Bulićevoj ulici stanovala njegova majka i njegove dvije sestre (ili polusestre). štoviše. postupao s nježnom sinovskom ljubavlju. Maček-N. pobožne starice. Medutim. s kojom je Luburić. ožujka opet odvezli u Kupinec. onda se izgubio i poslije je navratio nakratko samo jednom za cijelo vrijeme našeg dvomjesečnog zatvora u njegovom stanu.. a koja se ipak plačući mojoj ženi potužila: »Vidite kako mi je moj Vjeko dobar. Osim njih bio je često na straži jedan ustaša nižeg čina. Luburićeva majka te dvije sestre 63 Sam Luburić nije za vrijeme našeg boravka stanovao u istom stanu nego negdje drugdje.. 10). ili bez čina.. Kao što je spomenuto i u `Memoarima'. Škrabe. Ni druge stvari se nisu promijenile. Luburić je susretao majku s ljubavlju i poštovanjem. je li ih bilo i više. nas su 9. Božu Naletilića i Stanka Vasilja. 105.) 64 "Čišćenje Pokuplja od partizana trajalo je dulje nego što su ustaše mislili. ako je samo mali dio onoga što ljudi o njemu pripovijedaju istina. I danas mi je žao kad se sjetim Luburićeve majke. Ne sjećam se tko nas je vozio i u koliko automobila. koji su se smjenjivali. Naravno da moja žena nije htjela staricu ražaliti i nije rekla što sve ima n ezin sin na duši.. posjeliti Luburić i (Ljubo) ...N. Sjećam se da su nas u lipnju 1943.Luburić je ostao u stanu samo dan ili dva. Dvojicu. Zora i Nada.. ali joj je Vjeko odgovorio. s manjom posadom. s. Maček ." (A. Kao primjer spomenula je izričito svoje pitanje.Škrabe. ne znam je li ikada i bilo uspješno. zvan `Bonzo'. Odmah smo vidjeli da je ustaška posada još uvijek prilično velika. odvedeni smo opet natrag u Kupinec 6~ ---ćemo biti sklonjeni u Zagreb a vratit će nas kad to bude moguće. III. koliko sam mogao vidjeti. neka ne pita takve stvari. potužila se nekoliko puta da joj njezin Vjeko mnogošto neće reći. Osim Luburićeve majke i sestara. Koliko god je njoj to bilo drago. S nama u stanu živjela je zajedno i starica. ibid.. bio je u stanu uvijek barem jedan ustaša. Tu smo bili čuvani od dvojice ustaša puna dva mjeseca. s. Sjećam se trojice. zašto više nikada ne vidi gospodina Vladu (Singera).moći opet vratiti u Kupinec.. ili obojica.(Ante) Moškov i (Krunoslav) Devčić su često dolazili i bili izvanredno uljudni. Dne 9. onda žalim što sam ga rodila«. Pa ipak. naivan ali pristojan mladić.. Strpaše nas dakle pred sumrak u dva automobila i odvezoše u Zagreb u privatni Luburićev stan (Bulićeva ul. 1943. ibid. možda Moškov ili Devčić. Sve tri su se prema nama ponašale uljudno. ne znam je li se išta smanjila. poznavali smo od prije iz Kupinca.

44

Nakon kapitulacije Italije partizani su opet ojačali, jer su zapadni saveznici naredili Talijanima da im predaju svoje oružje. Nastupila je međutim i zima, a partizani su se približili i zaposjeli kotarsko mjesto Pisarovinu 10 km južno od Kupinca. Uslijed toga stigla je 9. XII. 1943. u Kupinec i opet jaka ustaška eskorta, koja je mene i moju obitelj prevezla u Zagreb. Dovedoše me u moju kuću na Prilazu broj 9 65Moj stan zapremao je cijeli prvi kat kuće, a sastojao se od šest soba. Četiri sobe sačinjavale su stan, a dvije odvjetničku pisarnu. Sa stubišta vodila su jedna vrata u stan a druga u pisarničke prostorije. Pisarničke prostorije kao i jednu raspoloživu sobu u prizemlju zauzela je ustaška posada, dočim je privatni stan ostavljen mojoj obitelji i našoj sobarici Katici. Drugi kat kuće ostavljen je obitelji mog pokojnog brata, koja je bila suvlasnica kuće. Ustaška posada je nato napustila Kupinec, pa su već drugi dan ušli partizani. Njihov postupak u Kupincu bio je do početka ožujka 1944. veoma snošljiv. Još u proljeće 1943. došli su partizani noću u kuću predsjednika kotarske organizacije HSS Ivana Tora, koji je živio na periferiji kotara Pisarovina, pa su ga odveli sobom. Kad su zauzeli Kupinec, postavili su partizani Tora svojim komesarom. On je, dok je bio tamo, zaštićivao svijet od pljačke kako je najbolje znao i mogao. Ljudi su morali doduše partizanske čete ukonačiti i hraniti, ali prema mogućnosti. Rekao je primjerice mojemu nadgledniku kako je posve naravno da mora partizanske čete hraniti, ali da je dovoljno ako im skuha kukuruzne žgance pa ih zalije obranim mlijekom. Ako bi tko tražio više od toga, neka se prituži samo njemu. Osim toga, dozvolio je da mi upravitelj može slati u Zagreb koliko god je potrebno za prehranu mene i moje obitelji. Izdao je osim toga jednom seljaku, koji je već i prije radio u Zagrebu, iskaznicu da može nesmetano putovati u Zagreb i natrag i

---Miloš. Ova puta je Luburić predložio tati suradnju s ustašama." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 108.) 65 "Nas četvero i Katica Škorjanec odvezeni smo u Zagreb, na Prilaz. Do kolovoza 1944. režim internacije bio je blaži nego prije, što je spomenuto i u `Memoarima'." (A. Maček-N. Škrabe, ibid., s. 109.)

45

nositi sa sobom što hoće. Kako se u ono vrijeme svijet morao spasavati lukavštinom, taj čovjek imao je kod sebe dvije legitimacije: jednu partizansku izdanu u Kupincu, a drugu ustašku izdanu u Zagrebu. On bi s partizanskom legitimacijom propješačio oko 4 kilometra do najbliže željezničke stanice Zdenčina. Tu bi jednom željezničkom namješteniku predao partizansku legitimaciju da mu je čuva dok se vrati, i odvezao se vlakom s ustaškom legitimacijom do Zagreba. Kad bi se drugi dan vratio u Zdenčinu, predao bi istom željezničkom namješteniku ustašku legitimaciju na čuvanje, a s partizanskom bi išao do Kupinca. I tako je to išlo nekoliko mjeseci. U međuvremenu su partizani svim mogućim silama nastojali da predobiju prvake HSS, koji su se nalazili na slobodi, za kolaboraciju s njima. Kako sam bio izviješten, odredili su i rok odluke do konca veljače 1944. Kad do toga roka nisu pridobili nikoga od prvaka za kolaboraciju, nestalo je iz Kupinca Ivana Tora. Komesarom je bio postavljen neki drugi nepoznati čovjek, a moj posjed u Kupincu bio je do temelja opljačkan. Partizani su odveli 15 krava, 4 tegleća vola, 4 konja itd. Također su odvukli cijelo pokućstvo, od kojega su mi pojedini komadi bili draga uspomena na moje roditelje i na moje djetinjstvo. Malo iza toga oduzeli su i seljacima Kupinca svu stoku, ostavivši svakoj kući tek po jednu kravu. Sve za oružje pak sposobne muškarce regrutirali su prisilno u partizansku vojsku. Da bude tragedija još veća, poslali su Nijemci nakon te pljačke u Kupinec Vlasovljeve kozake. Iako je taj odred bio razmjerno vrlo malen, partizani su se odmah povukli, povevši sa sobom znatan broj ljudi, dočim su kozaci počeli pljačkati ono malo što je još bilo preostalo, a čak su tri ugledna čovjeka iz sela objesili »radi kolaboracije s partizanima«. Partizani u početku nisu otkrivali svojih komunističkih karata. Čak su, kad bi zauzeli koje selo, tražili od svećenika da u crkvi odsluži svečanu službu Božju. Jednu svoju brigadu nazvali su brigadom Antuna i Stj epana Radića, a j ednu brigadom dr. Vladka Mačeka. Tek početkom ožujka 1944. počeli su u svojim lecima oštro napadati i HSS i mene osobno. Za razliku od četnika i ustaša, partizani nisu nigdje činili masovnih pokolja. Oni su, gdje god su se mogli dočepati kojeg od seljačkih voda, prisilili ga da im se, barem formalno, priključi. U

46

najbolji dokaz je činjenica što je Nijemcima uspjelo u rano proljeće 1945. Sjećam se da nas je nekoliko dana nakon što smo 9. Kada je u listopadu 1944.i tjerali ih pred sobom u Hrvatsku prema Zagrebu da izginu pred njemackim i ustaškim strojnim puškama. bilo onaj način likvidirali. bio je rezultat dobro organizirane komunističke propagande. pale općinske zgrade. a s njima i ustaše. dovedeni u Zagreb rano ujutro probudila strahovita detonacija. Kasnije smo doznali da su partizani digli u zrak skladište municije. Nijemci su držali u svojim rukama tek glavne njima potrebne željezničke pruge. Da je tomu tako. a šteta je bila za 24 sata popravljena. kao primjerice prugu BeogradZagreb-Zidani Most. Komunisti su svoje djelovanje ograničili tek na to da dignu u zrak koj i manj i most. Sav drugi teren prepustili su partizanima. Partizani. likvidirali prvake HSS. sovjetska vojska zauzela Beograd i postavila tamo na vlast Tita (koji je sada već otvoreno pokazao svoju komunističku fa~u). i nakon što su poslije kapitulacije Italije primili sve oružje i municiju od talijanskih okupacijskih trupa. Njemačke trupe se nisu na to mnogo obazirale. pa čak i škole. zaslijepljeni mržnjom. Uvjerenje koje se u zapadnim demokracijama uvriježilo da je Tito za vrijeme rata držao u Jugoslaviji vezanih 20 divizija. da se međusobno istrebljuju do mile volje. ustašama i četnicima. Komunisti su ubijali hladnim razumom sve one za koje su držali da smetaju učvršćenju komunizma. koje se nalazilo tik izvan periferije Zagreba. Kako su se Nijemci. povlačili prema Zapadu to su partizani. u kojima nije bilo niti njemačke niti ustaške posade.gotovo djece . Ako bi negdje partizani oštetili prugu ili koji drugi za Nijemce važan objekt. provesti kroz jugoslavenski teritorij bez ikakove zapreke sve čete koje su do onda držali u Grčkoj. čim su došli u koje hrvatsko selo. te prugu Slavonski Brod-Sarajevo. pokupili su nekoliko stotina »buržujskih« mladića . Nitko nije sebi dao truda da 47 .protivnom slučaju su ga bilo na ovaj. bilo bi obješeno oko 50 ljudi koji su imali nesreću da su se baš u blizini nalazili. prosinca 1943. ipak su po mogućnosti izbjegavali sukobe s Nijemcima. Ustaše i četnici ubijali su narod masovno. da razvale koj i komad želj ezničke pruge i da po hrvatskim selima.

j ednu hrvatsku i j ednu slovensku. Ima dosta ljudi koji dođu do razuma tek onda kadaje kasno. Ime partizanskog i komunističkog vođe Josipa Broza -Tita pročitao sam prvi put odmah u početku 1943. nije mi pismo predao. a kamoli progoni.000 kuna. kad se gdje dogodio neki slučaj sabotaže.počinitelje pronađe. Bilo je odmah sljedeći dan iz zagrebačkog policijskog zatvora izvedeno 50 ljudi bez razlike spola i dobi. ali je većina bila u zatvoru radi posve neznatnih i nepolitičkih razloga (prekoračenje ure kad se građanstvo smjelo nalaziti na ulici i slično). u kojoj su sudjelovala i dva u Zagrebu izabrana komunista. Ima ihjoš više koji nikada ne dolaze do pameti. pa su tek na Badnjak skinuta i pokopana. Trupla obješenih visila su nekoliko dana. Radi toga je i opet iz tog sela obješeno 50 nevinih ljudi. gdje su na granama drveća obješeni. pa onda nije čudo da su. primio sam prijepis pisma koje mi je poslao Mihailović. imao je nalog da ga imade predati samo meni osobno. To su dva slučaja za koje sam u internaciji doznao. bježala u šumu da nadu spas kod po komunistima vođenih partizana. Tu je netko na cesti izvan sela opalio hitac iz puške na automobil u kojem su se vozila dva ili tri njemačka oficira. bio 48 . narodnom zastupniku Ljudevitu Tomašiću da ga prepiše. j ednu srpsku. Nažalost. Naravno da je takvih žalosnih slučaja bilo na stotine. U Titovim životopisima spominje se da je Tito prije rata djelovao pod imenom Walter. Bilo je medu tim ljudima i nekoliko osoba koje su bile sumnjive radi komunizma. bilo je to u ono vrijeme već prekasno. kada su zagrebačke novine donijele ucjenu na njegovu glavu u visini od 100. Kurir koji je to pismo donio u Zagreb. Sličan slučaj desio se je i u selu Oroslavlje u kotaru Stubičkom. No u vrijeme dok sam bio predsjednikom zagrebačke oblasne skupštine (1927). ali je dozvolio pok. cijela sela. U tom pismu mi je Draža Mihailović ponudio da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne voj ske. Negdje početkom ljeta 1944. jer su zapadne demokracije već bile potpuno prihvatile Tita. No u vezi s njim zanimljivo je spomenuti sljedeću sličicu. i da se zajednički rame uz rame borimo protiv komunista. muško i žensko. Iako sam dosta toga čuo o borbama s četnicima. i odvedeno u zagrebački park Maksimir. pa je Tomašiću i uspjelo da mi dostavi taj prijepis. u Hrvatskoj se vrlo malo znalo o četničkom vođi Draži Mihailoviću. Kako to nije bilo moguće.

mogli su svake nedjelje ići na misu u najbližu crkvu. Bilo je dozvoljeno majci i sestri moje žene da nas posjećuju svaki dan. Kako je s dr. izbjegavajući prometnije ulice grada. Beloševićem dolazio uvijek i ustaški liječnik dr. Ja sam mu odvratio da može doći koji god dan hoće.sam se prilično zbližio s j ednim od nj ih koj i se zvao Krndelj . a on mene radi mog koncilijantnog i nepristranog držanja prema ionako iščezavajućoj opoziciji. dok još nema drugih posjetitelja. Bilo je dozvoljeno da nas svaki tjedan jedanput. a prema potrebi i vanredno. koji da se zove Walter. Oto Belošević. ali me moli neka udesim stvar tako da se za taj njegov posjet u javnosti ne dozna. neka prvu osobu bilo od moje obitelji bilo od posluge nagovori njemačkim jezikom i neka se predstavi kao neki reporter. Savjetovao sam mu. Ja sam ga cijenio radi njegovog trijeznog raspravljanja. to nije s njima dolazio stražar. a taj bi izvještaj ispod vrata gurnuo u zgodnom momentu u hodnik onog dijela stana gdje samja sa svojom obitelji stanovao. a ne samo Josip Broz-Tito. slušajući što razgovaramo. Poslije izbora 1935. posjećuje naš kućni liječnik. Iz te činjenice zaključujem da je Walter bilo ime kojim su se služili prema potrebi i drugi komunisti. Hinko Kovačić. ako hoće prikriti svoj identitet. Za mene je bilo najvažnije što je sa mnom uspostavio vezu hrvatski narodni zastupnik Ljudevit Tomašić. poručio mi je Krndelj da bi želio doći k meni u Kupinec na razgovor. i dobio sam od njih mnogo dragocjenih podataka. ali rano ujutro. koji uopće ne zna hrvatski. (Ne treba ga zamijeniti s današnjom Titovom desnom rukom Kardeljem). pa smo mogli o svemu i svačemu razgovarati. koji je redovno slao pismene izvještaje. sada već pokojni dr. U Zagrebu je bio postupak prema meni i prema mojoj obitelji znatno ublažen. Naravno da je tim posjetima uvijek ~risustvovao jedan ustaški stražar. On bi predao izvještaj kojem članu obitelji mog pokojnog brata. Osim toga. I doista mi je jednoga jutra prije 7 sati dostavljena posjetnica s imenom reportera nekih manjih austrijskih novina. ali je u ono vrijeme već bio prilično izliječen od ustaške infekcije. koji je doduše obnašao čin majora. bio sam svjedokom prvog bombardiranja Zagreba američkim avionima dne 13. Za vrijeme boravka u Zagrebu. veljače 1944. Mojoj ženi i djeci bilo je dozvoljeno da svaki dan u pratnji dvojice ustaša idu pred večer u šetnju. Bio 49 .

na sam Uskrs 1944. Naravno da sam u svojim mislima doveo s tim u vezu i Vokićevu poruku. Negdje u ljeto 1944. srpnja 1944. bombardiran je i Beograd. Civilne osobe pak poginule su zato što su imale nesreću da su stanovale u blizini tih strateški važnih objekata. i svih 12 dominikanaca profesora ostalo je mrtvih. kao i po Nijemcima izgrađenim mnogobrojnim tračnicama za ranžiranje vlakova prema Zidanom Mostu. Koliko je meni poznato. Dodao je tek toliko da me Pavelićev ministar vojske Vokić srdačno pozdravlja. slušao sam vijesti na radiju o neuspjelom atentatu na Hitlera a nakon toga o samoubojstvima i egzekucijama mnogobrojnih Hitlerovih oficira. Tom prilikom moram spomenuti herojsko-tragični slučaj. Tim prilikama je također platilo životom nekoliko stotina civilnih osoba. ali ja neka budem bez brige: on će pravovremeno i mene i moju obitelj spremiti na sigurno mjesto. gdje i opet nije bilo vojničkih rezultata. Mislim da mi nitko ne može zamjeriti ako izrazim svoje duboko žaljenje što je bez ikakove vojne potrebe ubijeno nekoliko tisuća ljudi samo zato što su imali nesreću da su bili okupirani po neprijateljskoj vojsci. da se mogu nadati skorom preokretu. a kako više nije bilo mjesta. U blizini aerodroma nalazio se samostan reda sv.je bombardiran centar grada. Dne 20. koji su se nalazili u podrumu. izvijestio me je Tomašić. požrtvovni dominikanci ugurali su svu povjerenu im mladež u podrum zgrade. Ova daljnja bombardiranja ne mogu osuđivati. Poručuje mi da će skoro doći do odlučne promjene. Od gojenaca i nekoliko braće laika. Tresnula je bomba. U tom samostanu držali su dominikanci srednju školu za dječake. ostali su dominikanci u prizemlju. ali nisam imao ni pojma tko u tom prevratu sudjeluje osim Tomašića i Vokića. jer se radilo uglavnom o bombardiranju aerodroma na istočnom dijelu grada. ne navodeći detalja. Kadaje bio dan znak za uzbunu. Kako sam doznao dva mjeseca nakon toga. Bilo mi je jasno da se sprema neki prevrat. Zagreb je bio i poslije toga nekoliko puta bombardiran. nije nitko bio ozlijeđen. koji se sastojao uglavnom od drvenih kuća. Dominika. Često sam poslije toga razmišljao kako sitni događaji mogu 50 . ali je navodno poginulo preko tisuću civilnih osoba. nije tom prilikom bilo vojničkih žrtava. žena i djece u jednom od najstarijih dijelova grada. ali je poginulo nekoliko stotina ljudi. razmšila samostan.

koji su preboljeli ležeći u vrućici na golom betonskom podu. srpnja 1944. Svi koje sam naveo bili su neposredno pred slom pušteni na slobodu. Svi su se zarazili medu ostalim nepoznatim zatvorenicima pjegavim tifusom. Naš privatni liječnik dr. nego je postavljao stanovite uvjete za suradnju s 51 . koji su prigodom ustaškog povlačenja likvidirani. Bariša Smoljan. počevši od gladovanja pa do ležanja na golom betonskom podu. Josip Torbar. i da nije otišao do zemljopisne karte u drugom dijelu dvorane. Pavao Jesih. Tu su pretrpjeli velike muke. Zabranjeno je čak i ustaškom majoru liječniku dr. Kovačiću da me dalje posjećuje. msgr. Lujo Tomašić. a ipak ostati živ. Belošević ležao je teško bolestan u sanatoriju. osim narodnih zastupnika Tomašića i Farolfija. Dragan Belak i mnogi drugi. ali je već nakon 8 dana bio uhapšen. bio bi uspio u Njemačkoj protunacistički revolt. Da se Hitler nije dignuo nekoliko sekunda prije nego što je eksplodirao pakleni stroj. Kratko vrijeme nakon toga saznao sam da su pohapšeni hrvatski narodni zastupnici Ivan Pernar. koji su bili u mjesecu travnju 1945. urotnici postavili ispod njegovog pisaćeg stola. Nije htio biti njihovo slijepo oruđe. Istodobno dok su se obavljala ta hapšenja. Ivanko Farolfi. S nekima od njih sam poslije u emigraciji razgovarao. Mjesec dana nakon toga saopćeno mi je da se do daljnjega zabranjuju svi posjeti.djelovati na razvoj historije čovječanstva. August Košutić k partizanima. prešao je potpredsjednik stranke ing. te osam hrvatskih domobranskih pukovnika. Slična sudbina zatekla je i stotine zatvorenika. Mijo Ipša. koji su 20. Dva-tri dana nakon toga objavljena je na radiju vrlo kratka vijest da su uhapšeni Pavelićev ministar vojske Vokić i ministar policije Mladen Lorković. Božidar Vučković. pa su mi rekli kako se čude što sve može čovjek izdržati. Bio je od njih u početku lijepo primljen. a od nezastupnika nepokolebivi pristaše HSS Branko Pešelj. da moja obitelj ne smije više niti na šetnju niti u crkvu. Uvjeren sam da u ono vrijeme ne bi ni komunisti ni njihovi suputnici mogli spriječiti da se povijest svijeta okrene u posve drugom pravcu. Jedno vrijeme bili su zatvoreni u Zagrebu a nakon toga otpremlj eni su u kaznionicu u Lepoglavi. u ovećim grupama povezani međusobno žicom i odvedeni iz lepoglavske kaznionice da se više nikada nije za njih čulo.

čuo sam na hrvatskom jeziku vijest iz Londona da se ruska vojska nalazi već u po Mađarima anektiranom Međimurju i da je možemo za 24 sata očekivati u Zagrebu. 52 . Prvi je bio ubijen po jednom komunistu usred grada Splita. Početkom 1944. Nakon nekoliko mjeseci. Američki potpredsjednik Nixon je nedavno vrlo dobro primijetio da. ako hoćeš objedovati s vragom. u siječnju 1945. te umoren u obližnjoj šumi. jer bi takav zadatak bio pretežak i za jačeg čovjeka nego što je bio Šubašić. godine londonski radio i Glas Amerike počeli su sve jaču propagandu za Tita. Odsjedio je u zatvoru pune dvije godine bez suda. a onda pristao. Rano u ljeto čuo sam da je kralj Petar imenovao novu vladu s hrvatskim banom Šubašićem na čelu. odveden po komunistima iz svoje kuće. Točno na Uskrs 1. a drugi usred grada Sušaka. čuo sam da je britanska vlada zatražila od kralja Petra da preda svu svoju vlast vladi koju su Sovjeti uspostavili u Beogradu. Slušao sam s najvećim uzbuđenjem radio i doznao kako se politička situacija iz dana u dan sve više pogoršava. Narodni pak zastupnik Franjo Malčić bio je jedne noći u proljeće 1944. u zabitnom selu Slanovec. koji je tek bio navršio 21 godinu života. pozvao je sve antinacističke borbene snage u Jugoslaviji da se pridruže Titu.njima. ako on to uskrati. U rujnu 1944. travnja 1945. Već prije toga bili su hrvatski narodni zastupnici Mihovil Pavlek Miškina i Marko Suton umoreni u ustaškom logoru u Jasenovcu. moraš imati vrlo dugačku žlicu. Sad je bilo jasno da je sudbina naroda Jugoslavije zapečaćena. ipak će se »pretpostaviti« da je on tu vlast predao ! Petar se nekoliko dana opirao. kralj Petar. To je naravno bilo nemoguće. te je konačno pušten na slobodu rujna mjeseca 1946. Tu sam naveo samo nekoliko imena ljudi koje sam osobno dobro poznavao. No to su bili tek pojedinci medu tisućama meni nepoznatih žrtava. Britanska vlada je nadodala da. Stvar mi nije bila sasvim jasna. Isto tako bili su ubijeni odlučni borci i protiv ustaša i protiv komunista Vojko Krstulović i Mario Šarinić. no razumio sam da bi Šubašić bio imao igrati ulogu posrednika da se sačuva barem djelomično upliv zapadnih demokracija u Jugoslaviji.

svibnja poslije 9 sati navečer došao je k meni u stan ustaški general Moškov. jer daje sovjetska vojska već prešla austrijsku granicu. Zamolio me je neka i ja sa svojom obitelji napustim zemlju. Razgovarali su dugo i Stepinac je kazao tati da će ostati u Hrvatskoj i čekati komuniste. da su četnički izaslanici pregovarali s ustašama. Tek smo kasnije doznali da su tada Tomašić i Farolfi već bili mrtvi. jer su ih Nijemci ostavili gotovo posve bez municije. što može učiniti za njega.) .) 67 "Uvečer." (A. On je bio prvi čovjek od početka rata koji je razgovarao s tatom bez prisustva ustaša. Alojzije Stepinac. Odmah zatim slušao sam i opet njemačku vijest da je Hitler »junački u borbi poginuo«. danas kardinal. tataje ebje poruke odbio.66 Prvih dana mjeseca svibnja slušao sam najprije vijesti njemačkoga radija da je Hitler »teško bolestan« i da ne može preživjeti dulje nego dva do tri dana. Škrabe. koji mi je saopćio da se ustaše s cijelom vladom moraju povući. Tata još nije donio odluku o odlasku iz Hrvatske i zamolio Stepinca da omogući dolazak profesora Stjepana Pezelja. 1 10. Nakon vijesti o Hitlerovoj smrti biloje dozvoljeno da me posjećuju rođaci i prijatelji. Upitao je tatu. Maček-N. preko Tomašića. ali je bila očito lansirana da ubije u narodu svaku nadu u mogućnost otpora komunizmu. Izgleda. Nadodao je kako je sada spas Hrvatske i hrvatskog naroda samo u mojim rukama. 1 10. Kako dugo će ta mogućnost postojati. s. upućena 1944. Škrabe. ibid. došao je tati ustaški dužnosnik Jakov Barbarić i donio mu poruku Draže Mihajlovića. Razgovarali smo koja dva sata. kako bi nakon četiri godine izolacije čuo njegov izvještaj o stanju na terenu i sudbini svojih suradnika i pristaša HSS-a. a ja se nisam mogao ---66 "Sredinom travnja 1945. jer sada još postoji mogućnost da odem iz zemlje. Medu prvima koji me je posjetio bio je i nadbiskup. ibid. s.67 Dne 4.Ta vijest se na sreću nije obistinila. i zato da je moja dužnost da sačuvam svoj život.. 2. Moškov je na Prilaz doveo nadbiskupa Stepinca i ostavio ga da nasamo razgovara s tatom. svibnja.. U `Memoarima' se to ne spominje. već samo jedna ranija tajna četnička poruka."( A. Maček-N. jer da će me sigurno komunisti likvidirati ako im padnem u ruke. Govorio mi je neka se dobro odlučim. U svakom slučaju. to ne zna. sada po Titu još uvijek u internaciji držani dr.

53 .

Nisam spavao cijele noći. Branka Pešelja. koji nisu znali ni hrvatski ni njemački. Bio je oženjen Amerikankom hrvatskog podrijetla. Moram priznati da je to bilo prvi put u mojoj političkoj borbi što sam pomislio i na svoju obitelj.odlučiti pa sam mu konačno rekao da ću mu dati odgovor sljedeći dan ujutro. Bila je toliko oprezna da je. tata je stvorio odluku za odlazak u emigraciju ujutro 5. pa kada sam mu rekao da sam odlučio otići u emigraciju. Moškov je doista došao za manje nego pola sata. a ja se sjećam da su 5. Kako je studirao godinu dana u Parizu i godinu dana u Londonu. Tata spominje Josipa Torbara. i 6. medu njima Dragan Belak. gdje je nakon smrti svoje majke živjela kod svoje tetke. koji je pred koja tri tjedna tek bio pušten iz lepoglavskog koncentracionog logora. Pešelja. svibnja. Roko Mišetić. Boris Urbić. važući razloge za i protiv. pa mi je često služio kao tumač u razgovorima s reporterima i političkim ljudima. Zamolio sam ga neka pronađe dr. On je to odmah obećao i preuzeo dužnost da obavi sve nužne pripreme za put. Nakon toga puštali su cijeli dan k meni i mnoge druge prijatelje i rođake. svibnja došli i mnogi drugi. Bažo Vučković. odlučio poći~ u emigraciju i razgovarao s Brankom Pešeljem. svibnja 1945.. kao tvrdog pristašu HSS. naučio je izvrsno govoriti i francuski i engleski.68 Iako su posjeti bili neograničeno dozvoljeni. s kojom se upoznao u Zagrebu. Pešelj je doista nakon satdva došao do mene. Ivana Pernara i Barišu Smoljana. uzdahnuo je olakšano i rekao: »Hvala Bogu«. Rekao sam zapovjedniku straže neka telefonski zamoli generala Moškova da dođe do mene. I moja kćerka i sin proveli su radi mog političkog djelovanja svoje mladenačke godine (od 15-20 godina) u zatvoru. dok je još bio student. praktični Branko odmah ga je 54 . Dr. našto su ustaše dopustili brojnim posjetiocima ulazak u naš stan.. Ujutro sam konačno stvorio odluku da napustim zemlju i da idem u emigraciju. udavši se za dr. Pešelja upoznao sam. a naročito na svoju djecu. zadržala državljanstvo USA. Kad je tata 5. Saopćio sam mu da kanim s cijelom obitelji otići u emigraciju i zapitao ga bi li bio voljan zajedno sa svojom suprugom Melitom pratiti me. ipak nije bila ---68 "U svakom slučaju. Razmislio sam što će imati i dalje trpjeti ako padnu u ruke komunistima.

.

---upitao ima li novaca u inozemstvu. s. Dne 6. pa je Branko uz tatin pristanak zatražio od vlasti dozvolu za kupnju stanovitog broja zlatnika po službenom kursu. Smoljan. Josip Reberski i Roko Mišetić. a 13 kilometara iza Krapine. koji se u zadnji čas iz obiteljskih razloga predomislio. Krenusmo. Osim dr. Kada je svanulo. Zgrozio sam se kad sam vidio ovu trojicu. koji su bili vrlo zabrinuti i pitali me za savjet što bi sada trebalo činiti. Naravno. Škrabe. svibnja stigosmo u Celje. a kamoli brojio. Ne znam kako su ljudi u Mariboru doznali za moj dolazak. sjeo pred kućom u automobil. između 5 i 6 sati poslije podne stigli su pred kuću supruzi Pešelj sa dva automobila. što su i učinili. ali se za kratko vrijeme na trgu pred gostionicom gdje smo objedovali sakupilo nekoliko stotina ljudi. Smoljana bilo je bezbroj i drugih ljudi koji su bili po komunistima uhapšeni i odvedeni u logore tek tjedan-dva nakon što su izašli iz ustaških logora. Pomolismo se. Oko automobila bilo je sakupljeno dosta naroda. Posjetili su me i narodni zastupnici dr.maknuta straža sve do časa dok nisam. opkoljen ustaškim stražama. izuzev dr. a neki od njih su mi dovikivali: »Spasite nas«. Pernar. 1 12 . Svi ti zastupnici izjaviše da i oni žele ići u emigraciju.. Ja ih nisam vidio. siđosmo na ulicu i sjedosmo u automobile. dr. slovenski gradić anektiran po Nijemcima. svibnja 1945. pepeljastosive boje u licu. nije ih bilo (što je zapravo bilo mnogima čudno u slučaju bivšeg potpredsjednika vlade!)." (A. Nisam im mogao ništa pametno savjetovati. prešavši malu rječicu Sutlu. Uzeli smo nekoliko sati počinka u čekaonici željezničke stanice. Smoljana. Ljudi su plakali. pa je dugo vremena odslužio na teškom prisilnom radu. ibid. pa ne mogu reći koliko ih je bilo. Maček-N. gdje sam prije 40 godina bio nastupio mjesto advokatskog pripravnika.1 14. Oko 1 sat ujutro 7. Bili su kost i koža. Nakon dva sata vožnje prošli smo gradić Krapinu. te nedavno iz lepoglavskog logora pušteni dr. Torbar i dr.) 55 . krenuli smo dalje prema Mariboru. Ostavši kod kuće bio je odmah uhapšen po komunistima. prešli smo i granicu Hrvatske.

.

56 .Krenuli smo cestom uz lijevu obalu Drave prema austrijskoj granici. Negdje oko 4 sata poslije podne prešli smo bez zapreke iz Slovenije u Austriju.

da je dr Vladko Maček bio zatočen u Jasenovcu. pa da po kroničarskoj dužnosti pišem nekrologe. da je Maček umro od posljedica svoga zatočenja. Svakako će se meni 57 . Više je hrvatskih. ni politički sljedbenik. a nisam ni profesionalni novinar. Nije mi niti svejedno šta će. reći ili misliti o ovoj trojici ljudi u krugu malih i mladih hrvatskih ljudi. Dr Juraj Krnjević je živ.Juraj Krnjević. Predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke napisati nekoliko riječi. I meni kao hrvatskom generalu nije svejedno šta će se napisati. srpskih. da je morao uhititi i kroz četiri godine rata čuvati dra Vladka Mačeka. kao hrvatski političar i predstavnikjedne državotvorne stranke. a narodni zastupnik HSS-a dr lvan Pernar u jednom članku insinuira čak i to. reći ojednom hrvatskom generalu.VJEKOSLAV MAKS LUBURIC PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA Radić i Maček su mrtvi. kao sadanji HSS. Tak sam odlučio napisati neke male uspomene na svu trojicu. budućih boraca za hrvatsku državnost i slobodu. recimo. jer su sva trojica nosioci jedne politike i predstavljaju jednu nit hrvatskog političkog života. dra Jurja Krnjevića. Ta nit se proteže i u budućnost. komunističkih a i stranih novina pisalo 0 činjenici. koji je bio tamničarom dru Vladku Mačeku. Htio sam zapravo prigodom smrti dra Vladka Mačeka. Nisam bio ni njihov prijatelj. Zatim sam povezivao neke male uspomene i jedini osobni kontakt sa pokojnim Stjepanom Radićem i tako došao i do nasljednika Radićeva i Mačekova. Prema tome ovi redci nisu neki nekrolog. Stalo mi je i do toga šta će misliti mladi hrvatski vojnici o jednom generalu. Dr. koji je za vrijeme rata imao nezahvalnu dužnost.

Poglavnika Llstaškog Pokreta. da ga otmu partizani i odvedu u šumu. kao i mnogobrojni preživjeli svjedoci dogadjaja. da je isti u dubokoj starosti umro od posljedica svoga tamnovanja u Jasenovcu. stoji i druga strana a to je. da ga spasimo od gorega zla: da padne u ruke Nijemaca. da hrvatske borce interesira ono bitno. da mu ustaška Hrvatska ne će oduzeti život. koji će mnogo toga moći potvrditi. nego zato. njegove ideje. koja je djelomično istinita. nosao kao mačka mačiće s jednog mjesta na drugo. koji su gajili nadu. kada se je s Poglavnikom prijateljski šalio na Tuškancu i pitao Poglavnika: "zakaj si me zaprl". Nije to prema onoj. zatočio i bdio nad životom čovjeka. ljudske stvari i stvarčice. Naprama ulozi tamničara. i kako je on sam kao čovjek duhovit i vesele ćudi rekao. što je vriedno zabilježiti za hrvatsku povjest. dočim male. gdje bi ga kako se reklo «vodali po šumi kao medvjeda na lancu» i da ga otme jedna grupa problematičnih pristaša.nastojati prišiti uloga tamničara. jer mu je ona bila najjača garancija i jer je zaista bio uvjeren. To ne znači da ćemo pisati «liepo» ili «ružno». ne zato da ga mučimo i ubijemo. treba velikodušno zaboraviti. da ga na jedan ili drugi način otmu ljudi njemačkog Abwehra (obavještajna služba njemačkog Wermachta). Rekli smo da ćemo reći istinu. osobom i organizacijom dra Ante Pavelića. slično kao što se to dogadja sa idejama. četnika. djelomično činjenica. što bi dr Pernar morao znati. njega. prošlo je mnogo toga. Na kraju on je sam tražio pojačanje svoje straže. nego da ćemo reći istinu. Stoji. Od onoga časa kada sam ga morao uhititi do onoga časa. da ga ubiju neodgovorne ustaše na svoj račun. Istina je drugčija. nakon smrti dra Mačeka samo tako olako rekao. koji je zatvorio. da o mrtvima treba i pisati (iako i na to 58 . a to je. i istu ćemo iznieti. njegovu stranku i njegova nasljednika. da sam prema nalogu starijih uhitio dra Vladka Mačeka. da sam u četiri navrata spasio dra Vladka Mačeka od gorega zla. Tu je obitelj dra Mačeka. kojega je nekada hrvatski narod smatrao svojim vodjom i kojega još uvjek mnogi i mrtva sliede. partizana ili neodgovornih elemenata. Naravno uvjek imajući u vidu. a da bi danas. da bi pomoću zapadnih saveznika i domobranstva preuzeli vlast u ime dra Mačeka.

Ono za života je sve politika. kojoj stoji na čelu dr Juraj Krnjević. koji smo bili politički protivnici osobe. Kada je bio bombardiran Beograd jasno je bilo . Djuka me je zagrlio i rekao mi. Približavao se DESETI TRAVNJA. ideja i organizacije dra Vladka Mačeka. a o ovima ne možemo suditi mi. te otišao svojoj kući. popularni Djuka. a vodstvo Zaštite predao Zvonku Kovačeviću i Krunoslavu Batušiću.. niti tražim hladovinu pod debelim stablom političkog oportunizma. . general nisam pristaša one stranke. a da se nikoga ne uvriedi. Nisu mi takove svjedočbe dali ni stranka ni ljudi. da sam bio delikatniji nego njegov stranački vodja. On mi je osobno pričao. kako nisam imao ljudi. da čuva svoje drugove. Prema tome ne mogu niti očekivati od te stranke i njenih ljudi niti neke svedočbe rodoljublja. mladenačko i zrelo muževno doba sliedio. koji su upravo dovedeni u sabirni logor u Kraplju. Nakon smrti ostaje na jednoj strani hrpa kostiju. Pokojni Djuro Kemfelja. ukoliko ih se budem sjetio. Sud će donositi narod. bio je uhićen 1941. 59 . Ja nisam bio kao dijete pristaša Radića. Pješačkom puku. njemu sam dao jedan pištolj. Ja sam okupio našu malu četicu. da ga je Maček bio uputio u Bjelovar. povjest i u zadnjoj istanci Bog. god nekoliko dana i kasnije oslobodjen. gola. a s druge strane ostaje duh i djela. nego se radi o tome da se kaže istina. pa ću u daljnjim nastavcima napisati sjećanja i glavne točke tih razgovora. u mojim mnogobrojnim razgovorima s njim. kojima se ne smije osvećivati. njega niti njegove ideje. nekada glavni zapovjednik Gradjanske i Seljačke Zaštite.. pa zašto bi to očekivao od onih. koje sam kroz djetinjstvo. da tamo uguši pobunu u 106. Spomenuo sam to kasnije i dru Mačeku. Zapravo povjest jednoga političkog čovjeka se može pisati tek nakon njegove smrti. koje sam politički pobijao i kao predstavnik vlasti progoriio. iskopao odore i oružje.mislimo) dobro ili ništa. On je odbio bio da svladava Ustaše u Bjelovaru. gdje je narednik Cvek već proglasio HRVATSKU DRŽAVU! On je bio interniran s jednom grupom HSS ovaca i. kao hrvatski revolucionarac i ustaški borac nisam bio pristaša Mačeka i danas kao hrv. metafizička istina. kako ga ne bih morao miješati s nekim četnicima.da je došlo naše vrijeme.

NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DR. Maček eventualno nije htio uticati na te dogadjaje. Mačeka. da se nije toliko baš radilo o mirotvorstvu i pacifizmu. travnja 1941. jer bi one imale neku posebnu važnost za tok dogadjaja. Odatle moj «kompleks Maček».ne vjerujem u evoluciju komunističke Jugoslavije. nego to ljudi vjeruju. a upoznao sam i ratoborna čovjeka. rekao bih. kao i za one drugove.u 1965 . Pobijedila je Janka pusta Oplenac. nego i neodlučnost Mačekovu.vodio sve svoje korake i mijenjao taktiku. koja je bila glavna krivnja svim njegovim političkim neuspjesima. kadje časovito bio uvjerenja da rat treba voditi. Nu bio je političar i njegova je politika. -jer sam u Mačeku upoznao pomalo i diktatora. jedno je sigurno: Maček je pošteno. i u neke mogućnosti sa tobožnjom . i uništila dra Vladka Mačeka. i to ću kasnije dokazati. kada ni sam dr. On je bio apsolutno pošten čovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. Medjutim.. još manje za dra V.Tako je pobijedila moja Janka pusta ne samo Oplenac. Mi nismo vjerovali u Banovinu. da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem. -koji nije nikoga pitao kad je odlučivao. Moj osobni dojam mi daje znati. Maček ne će više uticati na razvoj dogadjaja i da je naša sudbina u rukama Poglavnika dra A. V. apsolutno pošteno i naivno . Mačeka pa kako je to imalo odsudna značenja za tok dogadjaja na Janka Pusti. V. MAČEKA Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga. doživila neuspjeh. kako je i sam priznao 5. Mnogo toga se je dogodilo radi dra V.oj . kao možebitni most medju te dvije koncepcije. Isto tako sam čvrsto uvjeren. Pavelića. Ali imale su presudnu važnost za mene osobno. i za mene osobno valjalo je o tome govoriti i onda. pa čak ni o demokraciji. koji su samnom bili na Janka Pusti. kada sam došao do uvjerenja. da dr. niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije. koji me je pratio do onda. kao što ni danas .

60 .

nego su u stvarnosti bili. Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Krušćica. kada bih danas nastojao prikazati moje osjećaje drukčijim. kralja i Srba. da spasi Jugoslaviju i u zadnji čas. kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju na druge. nego protiv dra V. Mačeka bilo je za mene već čisto političko. koji je bio infiltriran komunističkim utjecajem. i bio sam sporazuman s razoružanjem jednog dijela «Zaštite». Mačeku i vrijedjajući Poglavnika. uvjerilo me je. pod utjecajem vina i unutarnjega gnjeva. Mačeka. Svijestan sam. Znam. bile podpuno opravdane. Medjutim. Mačeka. tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione. kao i prebijanje nekih omladinaca po oružnicima. Ostalima smo dali mogućnost. Pitanje dra V. Ne. A. starije. Mijom Babićem očistili smo najprije zagrebačke ulice od bučnih grupa «Zaštitara». ne bi bio iskren čovjek.današnj om hrvatskom Republikom. prema kartoteci. gledao neprijatelja hrvatske države. nakon čega su bili odpušteni svojim domovima. da obavijeste svoje. počele po zagrebačkim ulicama praviti izgrede . Mačeka.kličući dru V. Moglo bi čak izgledati. Skupa sa pok. ne samo protiv Jugoslavije. odstranili sve one. redarstvu i «Zaštitarima» . da to donekle i u suprotnosti s mojim današnjim djelovanjem. i bio sam voljan slijediti dra. da im donesu gradjanska odijela. Kad su pojedine grupe «Zaštite» u Zagrebu.oslobodila me je svih predrasuda. i vjerovatno komunističkog huškanja. ja sam bio sporazuman s uhićenjem dra V. i ja sam u dru Mačeku. posebno one na Trešnjevki. Moglo bi izgledati i kao da se opravdavam ili možda ulagujem nasljednicima dra V. koji su bili poznati kao komunisti i iste internirali. t. upali smo s malim grupama povratnika u privremene vojarne «Zaštite». Mačeka u vodstvu HSS -e. u Vitezu kraj Travnika. i ja sam osobno intervenirao. a nakon te operacije. a da ih nismo ni razoružali. intervenirali smo. pri dolasku u Hrvatsku. da je nepopularno danas tako govoriti. Tada smo bili doveli s nama stručnjake antikomunističkog odjela zagrebačkog redarstva i. Kada sam pak saznao i detalje o pokušaju dra V. koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaša. pred zoru slijedećeg dana. da su sve mjere. kada u nju već ni sami Srbi nisu više vjerovali. Pavelića. Sam službujući časnik konjaničke čete 61 . j. Svaku je Jugoslaviju trebalo rušiti i treba rušiti ovu današnju.

Jasno nam je bilo. urede i skladišta. Mačeku ništa nije smjelo dogoditi. da mu se ništa ne dogodi. Jedan dio se odmah javio u ustaške postrojbe i bili su upućeni u I. kao što su i nas internirali i proganjali. preda mnom su bila tri problema: 1 . da su redarstva potrebna. Mačeka i kako se brinuti. Dok smo se vozili u samovozima prema Kupincu . da treba uhićene odmetnike internirati. koje je služilo za pravljenje odora «Zaštite». policije u cijelome svijetu. Bio sam i za to. da se strijelja uhićene odmetnike s oružjem u ruci. Pa ipak mi se nije svidjala uloga. iz naše radikalne grupe u vrijeme ilegalnog rada. U dugom nizu godina našega ilegalnog života i progona .Postojao je ipak za mene jedan moralni problem. tajna služba. Kad sam bio pozvan da uhitim dra V. Mačeka i da. u kojemu se dru V. kao i drugog pribora. gdje je pukovnija imala svoje nastambe. koji su namjeravali ubiti dra V. Bio sam vojnik i revolucionarac. kao 62 . izvršio sam zapovijed «bez predomišljanja». Jedino što nismo upotrijebili bili su «škrlaki». 2 .svi smo mi zamrzili ne samo jugoslavensko redarstvo. pa i neki viši domobranski časnici. Ustašku Dobrovoljačku Pukovniju u Zagrebački Zbor . koji su željeli osvetu za sve progone i dobivene batine sa strane banovinskih organa. Nadjene su velike količine sukna. nego i njemački agenti (Abwehr). Ukoliko se sjećam. i to iskoristili u svoje svrhe. pobrinem se da njegovo interniranje. da bi onda krivnju bacili na ustaše. jasno nam je bilo. nego i t. Mačeka. svijestan. Još veći problem bili su neki domaći ustaše.razmišljao sam i pravio usporedbe.i Obrtnu Školu. i komunisti. Oko Kupinca su bili počeli obilaziti ne samo predstavnici HSS . da se ne zna gdjeje i da ne može nitko k njemu.e. da i nezahvalne uloge u korist države treba vršiti s istim veseljem. a svakako. remenja itd. prema povjerljivim obavjestima. A Poglavnik mi je izričito tada rekao: da jamčim mojim životom i čašću. kao i svaku drugu funkciju. zv. po cijenu moga života. i oni su uglavnom sami izvršili selekciju. da se Mačeku ne će ništa dogoditi i da on ne će imati prigodu bilo što učiniti.Kuda odvesti dra V.«Zaštite» preko telefona pozvao je sve časnike. Wehrmachta. da bilo kome budem stražar.

što su i nas strijeljali i vješali. Pored svega toga, redarstvena je uloga nesimpatična, i kasnije sam se uvjerio, da su tako mislili većina uglednih ustaških prvoboraca, koji su stajali na čelu raznih redarstvenih institucija. Pa dok se radilo 0 običnim odmetnicima, to je još nekako išlo. A sada - slučaj Mačeka - bio je ipak drukčiji i veoma poseban. Nisam se nikako mogao osloboditi onoga sjećanja, kada sam kao dječarac htio braniti Mačeka, da ga Srbi ne ubiju. 3 - Imao sam osjećaj neke vrsti povijesne odgovornosti. Već kao gimmazijalac bio sam dobar poznavaoc hrvatske povijesti, pa sam u trećem razredu gimnazije došao u sukob s prof. Kostom Leovcem, koga je vrag negdje iz Niša doveo u hrvatski Mostar, da nama, na našoj djedovini, tumači kako uopće nemamo svoje povijesti i da je s pogibijom kralja Petra Svačića (1097 god.) završila naša historija, te da je od 1 102 god., t. j. od - Pacta conventa - sve čisto robstvo, iz kojega su nas Srbi oslobodili godine 1918. Da nije bilo fra Dominika Mandića, koji je hrvatske djake spasavao, bio bih već tada isključen iz gimnazije. Svi smo mi Matiju Gubca, seljačkog vodju za stare pravice, neograničeno poštivali. A što tek da kažemo o Zagorcima i Podravcima, koji su s nama bili na Janka Pusti i koji su gledali u Gubcu jedan legendarni lik, za njih najkonkretniji i najjasniji pojam. Za mnoge od njih hrvatska povijest počinje s Matijom Gubcem, a Radića i Mačeka su stavljali uz bok Gubca. Za njih čak ni Ban Jelačić nije bio dostojan u usporedbi s Matijom Gubcem, krunjena s usijanom krunom, na Markovu Trgu - prelazio je na ubijenog Radića i zatvaranoga V. Mačeka. Svi su progonjeni uvijek bili u širim narodnim slojevima okruženi legendom i živili su izvan vremena i prostora, u narodnoj predaji. I dok sam sjedio kraj dra V. Mačeka u mojim kolima, na odlasku iz njegovog Kupinca započeo sam razgovor o legendarnom Gubcu i njegovom utjecaju na hrvatsko seljaštvo.

63

NJEMAČKO ODLIKOVANJE I PO HITLERU POKLONJENI REVOLVER NA NOČNOM ORMARIĆU DRA V. MAČEKA

Dugi niz godina emigrantskog života, te izvanredne prilike u kojima sam živio tako rekuć od najranijeg djetinjstva - naučile su me, da se u životu ne treba nikad i ničemu previše čuditi. Sjećam se, da je jednom Poglavnik, kad nas je došao posjetiti na Janka Pustu, dao jednu dobru definiciju normalnih i abnormalnih stvari, te ludih i pametnih ljudi. Kad su se, naime, neki tužili daje Kopčinović («pobočnik Siniša») lud, jer je činio stvari, koje jedan normalan čovjek ne čini, Poglavnik je rekao: «Pa jest, izgleda malo lud, ali drugi, koji nas posmatraju, to isto tvrde za nas, jer sasma normalni ljudi bave se unosnijim poslovima, zaradjuju, vesele se i odmaraju se, a mi, koji se bavimo ovakovim poslovima, ne možemo biti drugo nego abnormalni!» Ta je definicija meni mnogo puta pomogla snaći se medju ljudima i djelima, koja nisu uvijek izgledala podpuno normalnim. A kada je negdje doza abnormalnosti bila prevelika, onda smo znali i ne znam zašto, reći: nemoj pretjeravati (u šali se reklo «prijećeravati»). Stigli smo u Kupinec s jednom kolonom ustaša naše Nadzorne Obrambene službe, te, prema unaprijed predvidjenom planu, osigurali okolicu, opkolili Mačekov dvor i zvali na vrata. Bila je rana zora, svi su još spavali, osim našega tajnog kolaboratora, koji je obavljao diskretnu nadzornu službu i dao nam nacrt Mačekava dvora i imanja. On nas je čekao. Nastalo je bilo u kući komešanje i na kraju su nam otvorili. Predstavio sam se i rekao, da dolazim s pismenim nalogom od zapovjednika Ustaške Nadzorne Službe i Glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost, Eugena Kvaternika. Nakon kraćeg vremena uveli su me u sobu, gdjeje spavao dr. V. Maček. Njemu sam se predstavio i pokazao mu pismeni nalog. U istom je stajalo, da se ima pretresti dom dra V. Mačeka, u potrazi za eventualnim tajnim spisima, te da se, po odredbi Poglavnika, daje nalog za internaciju dra V. Mačeka, koji trebam ja osobno sprovesti u djelo. Sada počima iznenadjenje. Najprije zato, jer medju prvim riječima, koje je izrekao dr. V. Maček, bile su - da nas je očekivao. Drugo, veliko

64

iznenadjenje, na njegovom noćnom ormariću, na lij evoj strani kreveta, bila je jedna otvorena škatulja, u kojoj se vidjelo jedno blistavo njemačko odlikovanje sa vrpcom. To je bilo jedno od onih povećih odlikovanja, koje se na širokoj vrpci vješalo oko vrata ministara i drugih važnih osoba. Pa ne samo da sada ne znam kakve je vrsti bilo to odlikovanje, nego ni onda se nisam podrobnije zanimao. Kraj spomenute škatulje bila je jedna druga, isto tako otvorena škatulja i u njoj jedan «Valter» revolver! Na škatulji i na revolveru bilo je urezano, da mu je to poklonio njemački Fuhrer, u ime prijateljstva prema njemačkom Reichu, ili nešto slično. Bilo je spominjano ime Goring - a, nu ne znam da li je to bila fabrikacija Herman Goring, ili mu je to maršal Goring, kao veliki prijatelj Jugoslavije, na poklon dao. Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga časa, na «pobočnika Sinišu» i Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se mogao suzdržati, da se ne nasmijem i upitam dra V. Mačeka nešto o svemu tome, ali je čas bio za mene i tegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru V. Mačeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao sam onoga časa dojam, da sam se osjećao potištenijim negoli on sam. Dok su agenti UNS - a (Ustaška Nadzorna Služba), pod zapovjedništvom Viktora Tomića, pretraživali kuću i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Mačeka i pokušao s njim razgovarati. Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj i spavaćoj sobi, da bi meni učinio uslugu i da me ne izlaže neugodnostima premetanja po osobnim stvarima i on je to rado obavio. Tada mi je bilo još žalije toga čovjeka. Stoga do zadnjega dana, kad je u pratnji posebne straže, koju mu je dao general Ante Moškov, na povlačenju na Zapad, nastojao sam što sam mogao osobno učiniti, da olakšam život u internaciji čovjeku, koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda. Da se vratimo na odlikovanje i revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su s drugim spisima i dokumentima dra V. Mačeka predani političkoj sekciji Nadzorne Službe. Jedno vrijeme zadržao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili u Ustaški Muzej, ali sam ga kasnije predao na čuvanje uz druge njegove

65

da valja poštivati hrvatsku DRŽAVU. a general Panwitz. dragec moj.u slučaj s Mačekovim odlikovanjem i pokušao praviti usporedbu s mojim slučajem. Mi smo se. a nastojao sam pročitati sve. prigodom zajedničkih operacija prema Banjaluci i jer sam osobnim zahvatom spasio jedan veći odjel Nijemaca. Maček nije ponio sa sobom u emigraciju. pitao sam jednom zgodom dra V. Vjerujem. što se o njemu pisalo. uspjeli su ove uvjeriti. naime. koje sam ja. kako on. da nijedan od ova dva predmeta dr. prima odlikovanje od nacističkog vodje? On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i reći: «Je. dobio neko njemačko odlikovanje. naime. kojega su kasnije srbokomunisti objesili. mene imenovali počasnim kozačkim pukovnikom. kao uvjereni pacifist i tolstojevskih ideja. prima na dar jedan revolver? Kako on. Kadgod čujem govoriti ili vidim neku knjigu ili članak o dru V.kako bi on meni mogao sve to nekako rastumačiti. V. proveo u više navrata protiv Kozaka. u zadnji čas pokušava spasavati Jugoslaviju? Kako on zapovijeda svojoj «Zaštiti». Kozaci su. pitao sam ga da li ja to sve mogu primiti. kao hrvatski časnik.stvari. U jednom od mnogobrojnih naših dijaloga. Dogovorili smo se i otišli skupa do Poglavnika i on je to odobrio. da ide ugušiti pobunu hrvatske 106. koji nije bio u Rusiji s tim korpusom. kao demokrat i zapadno orijentirani političar. Na primjer. to je politika!» Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a. kao vodja hrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu. Mačeka . i Poglavnikovih definicija. Kozaci su bili neograničeno hrabri i uspješni u borbi protiv partizana i čak se je 66 . Tada su me okitili kao kozačkog pukovnika. sa Kozacima često tukli i u više navrata pobili više njih. pričao sam generalu Panwitz . kako je poznato. zbog nasilja nad hrvatskim pučanstvom. kabanicu. koja se je digla protiv Jugoslavije. koje ću nastojati vjerno prikazati. reče mi: «Eto. dali mi kapu. zapovjednika Kozačkog Korpusa. Mačeku.politika !». tada se sjetim Hitlerova odlikovanja i Goringova revolvera. Pješačke Pukovnije u Bjelovaru. a za hrvatsku DRŽAVU? Kako to da on. bilo na hrvatskom ili na stranim jezicima. Samo drastičnim protumjerama. nekakvu dolamu i kozačku košulju sa svim činovima i dapače nekim odlikovanjima i značkama s ruskog fronta. dragi pukovniče. to je .

niti ja a niti ostali nismo nikada obukli tih odora. uz pomoć dra V. I Kozaci volili su piti. Medjutim. Možda je meni bilo neugodnije odvesti ga. pa bi general Panwitz. ustaše ili koga bilo drugoga. a glavni ravnatelj ili zapovjednik. nego njemu samnom poći. da stavi na glavu ustašku kapu s pukovničkim znakovima i da se ogrne kabanicom. kad sam dru V. što je mislio 0 politici generala Panwitz. Osim toga. da sa strane obitelji dra V. a ja osobno razmjerno veliku. da je s jedne strane dolazila do uha. a koja je unišla u naš arhiv s oznakom «Mačekova kapa». Mačekom.POLITIKU! Nastojao sam zato. pa mi oni 67 .j. Mačeka nije bilo nikakovih poteškoća i da odlazak dra V. vraćao se na zgodu dra V. On je morao kapu nakriviti tako. moj vojnički čin išao je svojim redovnim vojničkim tokom. čim je raspoloženje bilo malo jače. Mačeka i slao k vragu i Hrvate i Nijemce i Hitlera. Mačeka nisu shvatili nimalo tragično. Nije bilo suza ni jaukanja. koje su bile kao i druge ustaške. a prema prvom nacrtu ustrojstva UNS-a ravnatelji istoga imali su čin pukovnika. Mačeka. a onda naturio kapu i podvio sijede i duge vlasi. na kojoj su bili povratnički ustaški emblemi.general Panwitz usudio sudjelovati u jednom zahvatu protiv četnika. kad bi se malo napio i od tada sam si stvorio. u mnogobrojnim razgovorima s drom V. Kako je poznato. Dido. ali sa crnom podlogom. jasne ideje o vojsci i politici. četnike. a možda jedini incident je bio. a prije svega . Ja sam tada imao čin Povjerenika Glavnog Ustaškog Stana i Zapovjednika Ustaške OBRANE. razgovarati o . jednom već u mojim kolima. Mačeku ponudio. jer smo nosili emigrantske. njima je bilo sasvim jednako povesti akciju na partizane. a s druge strane skoro do ramena. t.POLITICI! Pričao sam mu. Pogledao me je srdito. on je imao naime razmjerno malenu glavu. od dorojnika do generala. čin generala. MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA Moram priznati. Bili smo si napravili i odore. Kasnije smo se mnogo puta sjetili ove kape. pa nam se nije dalo mijenjati.

.

poznatog borca i robijaša za Hrvatsku. šofer iz Bosanske Krupe i kasnije proslavljeni zapovjednik Brzog sklopa OBRANE. Tu je moja tajnica. u času napuštanja Hrvatske. (sestra «bradonje» Hercega. kako je 68 . koje je Ustaški Pokret ikada imao) održavala kontakt sa suprugom dra V. tu i tamo ljudi su izvirivali i gledali što se dogadja. dovikivale ustašama iz pratnje vesele riječi. sj etiti i zaj edlj ivo bockati govoreći mi.pukovnički činovi nisu «šmekali». pa ga je ovaj kasnije. kao djevojke. vršio je zastavnik Altarac. Krupe. cenzura pisama itd. na ključnim položajima. Maček. a djevojke. zvani «Kikan». i mislim čak u Sjedinjene Države. koja je bila s nama u prvoj emigraciji. Mačeka. sestra Mile Herceg. kako se to u Zagrebu reklo. On je odigrao važnu ulogu. da je bio musliman. Ovaj je isto kasnije poginuo u Hercegovini. Njega su zvali «hadžija» u Bosanskoj Krupi. koji je kasnije poginuo. radnik na pilani zajedno s «hadžijomo Matajom. Mačeka i preko koje su išla pisma i paketi. pa su i kasnije mnogi mislili. jer je bio izravna veza izmedju dra V. da sam nj emu naturio kapu «crnog redarstvenog pukovnika». i skupa su se borili prvih dana protiv četnika. gdje se je istaknula kao jedan od najboljih ustaških kurira. Ovaj je bio čisti Židov iz Bos. te ureda OBRANE na Markovom Trgu. njegove obitelji i rodbine. Ostavili smo Kupinac mnogo mirniji. Maček se je znao kasnije. Maček je ostavio Kupinac u odori »crnog pukovnika». a osiguranje na terenu. Medjutim. u intimnim razgovorima. koji je bio kroz cijelo ono vrijeme zapovjednik i osobni čuvar dra V. koju osobno nisam želio nositi. a dobro se sjećam (Mate) Sarića. poveo sa sobom u Pariz. U drugim kolima iza nas išlaje pratnja od nekoliko kršnih momaka časnika. Zapovjednik osiguravajuće lcolone bio je poručnik Stanko Kardum. Kad smo izlazili iz Kupinca. Mačeka. u prvoj Dobrovolj ačkoj Pukovniji. Neka to bude najbolji dokaz s kakvim obzirima se je obavljala neugodna zadaća internacije dra V. nego smo u njega ušli i vjerovatno medju svima nama najmanji znak nemira pokazivao je dr. dok nas je vozio Josip Mataja. koja je. jer je uvijek nosio fes. V. kad je došlo vrijeme Mačekove internacije. Danica Herceg. Mačeka. Sjeo je kraj mene otraga. sjetio sam se te kape i upotrijebio sam ju. isto tako. žene su bojažljivo pogledavale.

poznato, bila sastavljena od pripadnika OBRANE i odjevena u domobranske odore, te stavljena pod zapovjedništvo pukovnika Šimića. Preko Pisarovine i uz neke sporedne puteve, sjeverno od Kupe, išli smo zaobilazeći Petrinju prema Kostajnici, da stignemo u Dubicu i Jasenovac. Cijeli put je bio osiguran s posebnim malim motoriziranirn odjelima i nitko nije primijetio, osim par susjeda Mačekova dvora u Kupincu, daje ovaj, kako bi se reklo, «omrknuo u Kupincu, a osvanuo u Jasenovcu». Dr. V. Maček je bio privremeno smješten u jednu zgradu, koja je izvana izgledala kao i svalca druga lcuća, a bilaje utvrdjena kao bunker i predstavljala važnu točku u vanjskom osiguravajućem pojasu Radnog područja. Slijedeću noć i u najvećoj tajnosti bio je premješten u zgradu zapovjedništva Radne Službe. Na prvom katu bio mu je improviziran ugodan stan, u uredu šefa Radne Službe, bojnika ing. Pić~ia, ostavivši ovome, zbog kamuflaže, jednu malu sobicu; tu je bojnik osobno radio i nekada spavao, dok je jedna druga manja soba služila meni osobno za prespavati, kada bi tamo došao. Ing. Pićili je bio vrlo ugodan gospodin, profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu i stručnjak za keramiku. On je došao k nama kao stručnjalc, kada je Radnoj Službi OBRANE ured Državne Ponove dodij elio napuštenu ciglanu, u neposrednoj blizini Jasenovca. Na prozorima su bili zastori, a stakla su bila prebojena. U blizini nije bilo visolcih zgrada. Boravak jednog gosta u stanu ing. Pićilia, kao i stalno prisutstvo nadporučnika Sarića, nije bio previše vidljiv, pa tako ni problem opskrbe dra V. Mačeka nije bio upadan. Zahvaljujući svemu tome, nije se za dugo vremena saznalo, da tu živi dr. V. Maček. Posebna straža od povjerljivih ljudi, pred stanom i uredom ing. Pićilia, nije bila takodjer upadna, jer je ta uvijek postojala zbog toga, jer je ing. Pićili često dovodio k sebi iz logora pokojeg zatočenika stručnjaka za razne poslove Radne Službe. Maček je bio u Jasenovcu, ali nije nikada bio u logoru. Bio je u stanu ing. Pićilia, kao što je lcasnije bio u mome privatnom stanu, u Bulićevoj 6, ili kao što je bio interniran u svome stanu, na Prilazu u Deželićevoj, ili pak na svome imanju u Kupincu.

69

I da završimo s - Mačekovom ustaškom kapom. Čim je unišao u kuću bunker i vidio se okružen sa stražom, pa nije bilo opasnosti da ga prepoznaju ostali civili, radi čega je i služila cijela ova kamuflaža, Maček je jednim naglim pokretom zgrabio kapu s glave i ljutito tresnuo s njom o zemlju.

MAČEK NIJE BIO U JASENOVAČKOM LOGORU

Sa ovim redcima nije počeo lcomentar o Mačeku i logoru Jasenovac, a sigurno je da neće ni svršiti. Zato je prigodom smrti Vladka Mačeka bezuvjetno potrebno reći nešto o boravku istoga u Jasenovcu kao i o logorima uopće. O toj temi, kako je logično, razgovarao sam tisuću puta i s pokojnikom, jer su četiri godine stalnog kontakta, kao i mnogobrojni sudbonosni dogadjaji o kojima smo razgovarali, dali povoda za te dialoge. I dr Maček je relcao svoju pa je logično, da je i na meni red, da kažem svoju, pa ialco to ne bi činio radi sebe, ili čak niti radi dra Mačeka, činim to radi onih Hrvata koji ne znaju istinu i činim radi poviesti, koja će suditi i dru Mačeku i nama, koji smo ga internirali i za koji čin pred Bogom, ljudima i poviešću snosimo punu odgovornost. Istini za volju i kako se ne bi na Inrtva Poglavnika, Vladu, Ministre ili Hrvatsku Državu bacala krivnja, ističem, da u nalogu nije stajalo, da se Dra Mačeka internira u Jasenovački logor, pa čak ni u Jasenovac, ni uopće ni u koje konkretnu mjestu, nego nalog je, pismeni glasio, da GA SE TREBA INTERNIRATI I TIME SPRIEČITI, DA GA komunisti, četnici, Nijemci, Talijani, ili drugi eventualni interesirani elementi odvedu i upotrebe za svoje planove i protiv Hrvatske Države. Meni bi bilo lakše i bilo bi elegantnije reći da sam vojnik, da su mi zapovjedili da Mačeka odvedem u Jasenovac, što da sam učinio i kada sam dobio nalog da ga pustim da sam ga pustio, i mirna Bosna. Bilo bi to i prihvaćeno, jer na kraju krajeva bio sam jedan šaraf u stroju, iako važan, ali

70

ipak samo šaraf, a svakako neće biti tajna, da je tim strojem, kojem sam pripadao ravnao Poglavnik. Odlučio sam se za mjesto Jasenovac zato, jer sam držao s 1. OBRAMBENM ZDRUGOM ono čvorište tj. trougao izmedju Dubice, Gradiške i Lipika a Jasenovac je bio centar davno prije nego je u njemu uopće bilo sabirnih logora. Meni je po Vojskovodji bilo odredjeno, da osiguram to stratežko prometno središte sa snagama koje sam radi sukoba s Talijanima morao povući iz Talijanske interesne sfere, iz Like i diela Dalmacije, odakle sam i doveo Krajišnike iz Cazina i Bihaća, Dalmatince iz Knina i Drniša i Ličane iz Gospića i Otočca. S ovim snagama tukli smo se s četnicima, svladali ustanak četnika na području Donjeg Lapca, Srba, itd., borili se kod Oštrelja i Bosanskog Petrovca i sa Alom Omamovićem, satnikom Ahmedom Kapetanovćem, satnikom Venturom Baljkom, stk. Rokom, bojnikom Pivcem (Ivan Devčić) i drugim povratnicima, te sa Džalovom bihaćkom grupom i Milicijom iz Kladuše, te okolice Bihaća (logornik Šimić), satnikom Veberom iz Džaferbegova Kulenvakufa (Domobranska Pohodna Bojna) i drugima nastojao suzbiti četnički ustanak i prve partizanske grupe u Velebitu koje su se pojavile odmah nakon ulaska Njemačke u rat protiv Rusije. Nakon raznih krvavih incidenata s Talijanima morali smo napustiti to područje i tada mi je dat zadatak, da osiguram područje koje su ugrožavali partizani s jedne strane iz Psunja i Papuka, a s druge strane iz Prosare i Kozare. Logor je nastao u Kraplju i to onda kada smo uhvatili prve partizane s područje Psunja i Papuka. O logorima je rečeno mnogo toga, a srbokomunisti su u zadnj a vremena počeli i opet s ponavlj anj em laži i izmišljotina a sve s ciljem, da bi najviše osobno mene optužili pred mladom hrvatskom generacijom kao neborca i tobožnjeg koljača u čemu im sekundiraju razni hrvatski politikanti prenoseći te laži u svojim emigrantskim novinama. Što smo trebali učiniti s uhvaćenim partizanima i njihovim jatacima? Postreljati ih i da ne bude problema, kao što su to oni učinili s uhvaćenim hrvatskim rodoljubima? Mi smo isto streljali, ali onda kada je Sud ustanovio, da je netko počinio zlodjela ili spremao ista, ali njihove jatake, suradnike, simpatizere ili nasilne pomagače nismo mogli streljati bez daljnega. Tada smo stvorili

71

SABIRNE LOGORE u zajednici s DOMOBRANSKOM DRŽAVNOM RADNOM SLUŽBOM, koja je i dala prve drvene barake za uhićene. Tadaje bio u logoru predstavnik te službe, kojoj je bio na čelu pukovnik Aleksić, jedan mladi inžinjer, Dalmatinac, mislim da se zvao Baraćin. Bila je njihova ideja da se ti ljudi upotrebe za gradnju nasipa, koji bi branio Kraplje od poplave. Mi smo samo dali vanjsku stražu za osiguranje tim barakama i to tako, da su jedni bili u stalnim ophodnjama za pronalaženje i likvidiranja komunističkih partizana, a drugi su bili na odmoru, vježbi itd. Tada smo u Jasenovcu organizirali RADNU SLUŽBU OBRANE. Najprije u jednoj zgradi koja se zvala «Stara Kožara» i u drugim napuštenim zgradama stvorili smo radionice za popravak i pravljenje cipela, odora, ratnih potrebština, a isto za utvrdjivanje cijelog područja, za gradnju bunkera, nastambi za organizaciju, prometnih sredstava, telefonskih i telegrafskih veza, sječu šume itd. Njoj je na čelu bio inž. Pićili, koji uopće nije bio Ustaša, pa ni vojnik, nego je bio profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. On je od naših studenata /Marojević, Sliepčević i Pavlićević/ sva tri iz Šibenika, stvorio prvi svoj Stožer i na stručni rad dovodio iz redova uhvaćenih ili kasnije osudjenih partizana i komunističkih pomagača pojedine tehničare, graditelje, crtače, itd. da mu pomognu. Ta zgrada nekada je pripadala CIGLANI, koju nam je Ponova službeno podijelila, da ju stavimo u pogon i pravimo ciglu, koja nam je bila potrebna za gradnju nastambi, bunkera i radionica za opskrbu vojske. Tek kasnije su stigli nakon likvidacije Kozare veći broj partizana. Da ovi nisu bili tako nevini lako je ustanoviti iz pisanja današnjeg partizanskog i srbokomunističkog tiska, koji dnevno donose vijesti i uspomene o ovom ili onom partizanu, koji piše, kako je sakrio oružje i predao se, kasnije bježao s rada i vratio se u partizane. To mogu posvjedočiti i grobovi tisuća hrvatskih vojnika koji su pali u akcijama na Kozari i medju istima dobar dio vojnika OBRANE i 1. OBRANBENOG ZDRUGA, koji je držao liniju Gradiška, Orahovo, Mlaka, Ja- senovac, Draksenić, Hrvatska i Bosanska Dubica kroz skoro 4 godine rata. Nisu bili ni tako nedužni, ne nevini, nisu bili žene ni djeca, ni «progonjeni hrvatski demokrati», nego su bili partizani, koji su dnevno na jedan ili drugi način ili na jednom ili drugom mjestu ubijali hrvatske muževe, žene i djecu. Nisu bili tako nedužni ni oni, koje je kasnije

72

nego su bili bosanski fratri (Lipovac i Brekalo i Filipović) u čemu ćemo posebno govoriti. gdje smo skupa živili kao jedna obitelj. partizana i njihovih pomagača. Prvi vojnici su bili Dalmatinci. Dra Mačeka sam internirao u zgradu te RADNE SLUŽBE radi kamuflacije i radi ekonomije snaga. Za vrijeme internacije. 6. popovi i hodže.Redarstvo stavljalo u logore rada radi sabotaže. kao i u svim ostalim jedinicama. Maček se nije nikada potužio na bilo koji čin s naše strane. kojih tada nije bilo. suradnje s partizanima. Bulićeva ul. jeli skupa za istim stolom i slobodno vrijeme sprovodili u prijateljskim razgovorima. Pićili je bio zagrebčanin. dok fratara nije nikada ni bilo i posebno nije bio nikada nijedan hercegovački fratar ni kao dušobrižnik Vojske. Spominjemo tek da je župnik u Jasenovcu bio jedan iz Dalmacije odbjegli svećenik. Eto u taj ambijenat doveo sam dra Mačeka zato. a ne radi logora. Nisam trebao negdje drugdje odvajati snage za čuvanje zgrade i osiguranje šireg područja. To je dr Maček priznao u emigraciji. slanja istima oružja. Tako je eto izgledala ta stvar s logorima. kao i dvoje djece. dok su dušobrižnici bili svećenici dodijeljeni od Ustaške Vojnice. koja je dobrovoljno dijelila s njim stan i gdje su ga čuvale moja stara majka i dvije sestre i tek je jedan časnik u gradjanskom odijelu diskretno bdio nad sigurnošću izvana. premjestio sam ga u moj vlastiti stan u Zagrebu.. da bi imali radnu snagu pri ruci za rad na Ciglani. a šef radne službe ing. jer nije trpio vlagu. njega i obitelj mu. prvi voditelji Dalmatinci. dizanja mostova i pruga. a Hercegovci su tek kasnije došli. njihovi sluge i zlonamjerni ljudi. a i predamnom je 73 . Ličani i Krajišnici. jer je to područje bilo VOJNIČK1 SIGURNO. da ga premjestim. a govoriti o «Fratrima Zapovjednicima Logora» mogu govoriti samo komunisti. gdje je tisuće nevinih platilo životom. gdje nisu došli «krvnici fratri iz Hercegovine i pili krv bratskim narodima» nego su bili sabirni logori sastavljeni od razbojnika. Tek kasnije smo na Ciglani iza iste napravili logor. koji žele time naškoditi ugledu Crkve. Kada je kasnije dr Maček tražio iz zdravstvenih razloga. Dr. izdaje. tj. pa sam ga doveo u područje koje sam bio već osigurao. prvi zapovjednik vojske bio je Ličanin domobranski časnik Pavlović. bio je u najboljim odnosima s mojom majkom on i njegova supruga.

da naše misli i planove za budućnost usporedimo s onim. pa tako naravno i na vojničko polje. koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi. Supruga Dra Mačeka i Mačekov sin i kćerka znaju da je tako i tako dugo dok se ne dokaže ili rekne protivno.prije isto priznao samom Poglavniku. kako su to neki insinuirali. koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno doba pripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije. ali uvijek bacajući pogled unatrag. da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA . U emigracijije rekao mnogopoštovanom ocu fra Davidu Zrni. . i najmanje je umro od posljedica logora. vojničke logore. nego je umro od starosti i u dobi koju si svi želimo. RAZGOVOR S MAČEKOM O NJEGOVOJ VOJSCI ccZAŠTITIo Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost. Samo tako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan. Mi hrvatski vojnici i u domovini i u emigraciji. vojničku školu. O. nije bio zlostavljan. što smo jednom proživljavali pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskoga naroda. kada sam se vratio iz Domovine i poslao mu poruku iz Kupica: «da mu nisam ništa na žao učinio». Pametni ljudi uvijek su nastojali učiti na pogrješkama drugih. kao i u postrevolucionarno doba izgradnje i zaštite svoje vlastite države. H. a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitih pogrješaka. pod tri posebne političke ideologije.prva stvorila vojničke jedinice. To se odnosi na sva polja narodnog života. nastojali su proučavati primjere u svojoj vlastitoj prošlosti. tadanjem franjevačkom starješini. Nema nikakove sumnje. R. vojnička . Bilo bi glupo kada ne bi kritički analizirali tri posebna pokušaja stvaranja naše hrvatske vojske. razmišljamo 0 načinu kako bi mogli stvoriti temelje nove hrvatske vojske.U. mučen. Maček nije bio u logoru.

74 .

da se hrvatski čovjek u danom času nadje sa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim forrmacijama u službi hrvatske državotvorne politike. jer je uz lokalne male zadaće. kojoj je cilj bio izvršiti rušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske. kako je Hebrang znao reći. predsjednik stranke i nasljednik S. Maček. njenim ciljevima. i opet misleći na budućnost. Drugi pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite. te kako su izvanhrvatski partijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku. u službi Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa. koju je na teritoriji hrvatske Banovine stvorio dr. H. Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu. Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrangom kojega sam spasio od sigurne smrti. koji su bili u komunističkim rukama. 75 . Ali. kao jedna od više mogućnosti. On je bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera. što se uostalom i dogodilo. ustrojstvo jedne nove vojske. Treći pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri koje su teoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske. V. jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu. ne samo 0 stvaranju Zaštite. a makar ona bila. Isto tako sam razgovarao sa drom V. Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. što bi se moglo zvati filozofija rata. u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bila prva hrvatska formirana vojska na teritoriji N. Mačekom. D.. riego smo razgovarali mnogo puta i o onome. Radića. još prije dolaska ustaških vojničkihjedinica iz Italije. komunisti i antikomunisti bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj dio partizanske vojske. kojoj su na kraju simbolic i nabili i srpsku šajkaču na glavu. Druga je stvar ono što se je dogadjalo iza kulisa.zapovjedništva i stožer. te kao psihološki čimbenik za pritisak na Srbe. ustrojstvu i možebitnoj upotrebi. «crvena kao kukurik». hrvatski ljudi u emigraciji i domovini.

bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti j ezične. kao političara i odatle njegovi nazori o vojsci. Maček se je rodio u Sloveniji od slovenskih roditelja. Maček je tu slijedio svoga vodju Radića. Maček je bio eminentno politički čovjek. kao i borba protiv Austrije i Madjarske. on je uvijek u sebi. ambijent i potrebe onoga doba. sa nekih posebnih stanovišta filozofske prirode. znao reći: «Vrag im mater kranjsku». Logična je stvar. ili na socijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva. kao političar morao razvijati jednu politiku gdje bi mogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. kad bi se naljutio na Slovence i na slovensku politiku. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista. Tu dolazi sada odlučni čimbenik za formaciju dra V. kada ideje. Dio toga duha sačinjavalaje bogata ruska književnost. Mačeka. koji je često kod njega dolazio do izražaja. pa kako je. Politika je čista dinamika i ne možemo si praviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke. Maček je i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod «Vražije Divizije». ako nij e kadar stvoriti svoju državu i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. na slavenstvo i panslavenstvo. vj erske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najezde. Medjutim. u krvi i podsvijesti nosio taj slovenski ili kranjski biljeg.Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom. kako na razvoj cijele hrvatske politike. recimo. koji je derao i spaljivao madjarske zastave.o najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori. ka. koji su ga vodili kroz cijeli život. daje bio svijestan da nijedan narod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom. 76 . Osim toga. demografske. političar i vojnik. gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Mačekje bio stopostotni obožavatelj Tolstoja. pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. premda je hrvatski osjećao i ljubio Hrvatsku. koji je mrzio rat i oružje. nego se valja prenijeti na ono doba. Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili. I u njoj. tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički. kao intelektualac i pravnik. ako nismo ispitali prilike. sa današnjeg stanovišta. dobivao austrijske kundake i školovao se u Masarykovoj školi u Pragu. Zato je on. pa sve do groba.

da li je general Kutuzov postupao kao što je postupao zato. General Kutuzov je Napoleona navlačio u ruske stepe. koje su se opažale u skoro svim nastupima nj egova života. a snij eg onemogućio svaki manevar i stvaranj e lobističkih baza. u novoj borbenoj taktici. V. za smještaj. pogledom i onim savršenim mirom. Mačekom. a kada pogledamo fotografije i crteže generala Kutuzova.Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra V. Napoleon je kao pametan čovjek uvidio. on je pustio hladnokrvno da Francuzi i njihovi evropski saveznici uništavaju manje jedinice i posade. 77 . obskrbu itd. On je bio jedan od tih Tolstojevih tipova. kojega kao da su tražili da bude sličan dru V. S druge strane. na grenadire i topništvo. u šume i snijeg.filozof Kutuzov. koji su htjeli pod svaku cijenu jurišati na Napoleonove konjice. Kako znademo. vidjet ćemo čak i neku fizičku sličnost sa drom V. rušio najjače vojske Evrope. da ga je pobijedio taj naoko nastrani i čudnovati general . Kad je Napoleon stigao u praznu i zapaljenu Moskvu. to bi uništavale jedinice samoga Kutuzova. Za vrijeme pohoda Napoleona na Rusiju uloga Kutuzova je bila odlučna. tjerajući stoku i uništavajući žetvu koju nisu stigli pobrati. general Kutuzov je izbjegavao bitke sa Napoleonom. U jednom od mnogobrojnih filmova sa temom Napoleonove invazije na Rusiju vidio sam jednog Kutuzova. žrtvujući kasnije i samu Moskvu. u blato. jer je kao sposoban general i previše dobro poznavao snagu Napoleona i njegovu ratnu potenciju. pa se odlučio za pasivni odpor i povlačenje. paleći sela i gradove. koje bi on ostavio da zadržavaju temperamentnog Napoleona. u geografsku fatalnost. jer je njegov način mišljenja bio takav. Mačeka bili su razgovori o filozofiji rata. i analizirajući slabo stanje i organizaciju ruske vojske. koji je u brzim manevrima svoje konjice i jakog topništva. Ono što nisu uništili Francuzi u svome naletu. Jedva je mogao spriječiti impulsivne i mlade prinčeve i generale. kojega je znao sebi nametnuti dr. onda su došle do izražaja sve naprijed spomenute činjenice. crtama lica. koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov. vojske. Vrlo široko polje za razgovor bila je teza. Kad je Maček stvarao svoju Zaštitu. ili. Maček. Mačeku sa prosijedom razbarušenom kosom.

izgradjujući rastezljivu taktiku i strategiju? Mnogo će se još toga napisati o tom problemu a da se ne će za dugo vremena naći jedan konkretni odgovor. koja je. bili su tehničari koji su izradili plan za ustrojstvo i djelovanje Zaštite. . Onje htio imati vojsku svoje «slobodne Hrvatske». absorbirajući desno krilo i tjerajući lijevo krilo u partizane i prema tome. nastojat će umanjiti nepobitnu činjenicu. pa je zavlačio i razvlačio hrvatsku politiku u labirinte i ćorsokake. -e. koja ne bi bila jugoslavenska. napustila Mačeka i prišla nacionalistima. On je stvorio i hrvatsku Gradjansku Zaštitu. ljevičara. sindikalista. da bi general «vrijeme» urazumio ili nadvladao Srbe? Da li je Maček radi svojih filozofskih. da su tu Zaštitu razjurili iz stranačkih razloga. Pristaše braće Radića. uvijek će naći načina da iz političkih razloga prebace nacionalistima. S. a koji ne će ni da čuju. naravno. Hrvatski nacionalisti u jednoj. Ako uzmemo da je Maček htio «slobodnu Hrvatsku». t. koji su za 78 . koja ne bi bila ni za Jugoslaviju ni protiv Jugoslavije. u novu Jugoslaviju. a samo zato da bi spriječio da ne bi gradjanski elementi i «soldateska» preuzeli vodstvo te njegove stranačke vojske. što bi mi zvali «hrvatska vojska». j. komunista i rijedkih neojugoslavenskih idealista. svoju politiku. dok je sporedno pitanje svaki daljnji razvoj. Bila je to zapravo «seljačka vojska». tolstojevskih pacifističkih ideja zapravo formirao svoju vojsku. S. ni za pobijene i pobijedjene ustaše -. a još manje srbska vojska. nego silom prilika traže riješenje u redovima onih Hrvata. ali ne bi bila ni ono. da je Maček stvorio vojsku i da je ta vojska 1941. Ivo Babić. kojoj je na čelo postavio seljaka i narodnog zastupnika Gjuku Kemfelju. puna državotvorne svijesti. poput generala Kutuzova računao da Hrvatska nije u stanju srušiti Jugoslaviju i odhrvati se srpskom imperijalizmu. Isto tako treba računati sa novim i mladim snagama koje su samo djelomično išle sa ekipom hrvatskih partizana. Seljačka Stranka.ni za preživjelu ekipu H.Bivši austrijski glavnostožerni pukovnik. i tadašnji jugoslavenski glavnostožerni bojnik. Je li Maček. svoju stranku i svoju naciju uopće . bila u znatnoj manjini.da budu u skladu sa njegovim filozofskim nazorima . nego upravo sve obratno. onda tek možemo doći do prave spoznaje što je zapravo značila ta Mačekova stranačka vojska. drugoj ili trećoj formi. Slavko Kvaternik.

milom ili silom. te da bi eventualno pokušali obnoviti Zaštitu. gdje je već prilično njegovih pristaša otišlo u partizane. Batušića. Pribanića i druge. onda bi prekinuo svaku diskusiju i našao jedan evazivni usklik: «Je. prema tome. oko sebe. dragec moj. To se najbolje odrazuje u njegovim riječima. koja ga je opovrgavala. pa je. kao što sam to ja učinio na mome užem terenu. a danas se. taj problem i moj i njegov. uvijekje gledao na sve probleme sa jednog užeg stranačkog stanovišta. bili na strani Tita. rekao Mačeku da smo svi skupa. Za 79 . kašu kuhali i da ćemo ju skupa jesti. te rušiti stranačku stegu. ako se ne želi od vojnika praviti političare koji su onda. Maček je to najenergičnije odbio. koji se još uvijek smatraju haesesovcima. i još veću ćete mi uslugu napraviti. napušteni od svojih stranačkih vodja.negdje smjelije.vrijeme rata.: «Kaj ste si zmesili. pogledaju. ne bi li našli koju bratsku ruku medju hrvatskim protivnicima da bi se svi složno oduprli srbokomunističkom neprijatelju. prisiljeni misliti svojim vlastitim glavama i stvarati zaključke. a ne sa svehrvatskog državotvornog gledišta. Nastojao sam mu nekada reći da se ne može vojničke zapovjednike. da bi ga oni uvjerili u pravo stanje stvari. ostaviti bez ikakovih jasnih orijentacija. jer tako ne moram nikome ništa reći. Ja sam. Kada bi zapao u kontradikciju izmedju svojih nazora i stvarnosti. Ali. s njim na čelu. najmarkantnije organizatore i vojničke zapovjednike Zaštite. i s nama cijeli hrvatski narod. kao Kovačevića.. Maček. ako nikoga ne pustite do mene. Batušića. a kako bi i on uticao na hrvatske seljake u Dalmaciji i Zagorju. Maček je imao vlastite poglede kojih se nije nikada odrekao pa ni u času smrti. v ratu smo!» Poneki puta sam mu ponudio da bi doveo pukovnika Zvonka Kovačevića ili pukovnika K. negdje bojažljivije . dragec moj. naime. mi ustaše i HSS. Znao je reći: «Vi ste meni napravili uslugu što ste me zaprli. i tako ne bum bil kriv za nikaj kaj se bu pripetil". to je politika ! » ili « Je. ali se bore za hrvatsku državu. to si bute jeli!» I neka mi bude dozvolj eno završiti ovaj prikaz sa rij ečima moj e starice majke. kao političar i stranački raspoložen.

.. jer ne znam točno u kojem pravcu trebam i kako skrenuti razgovor. ili na zagorskom dialektu. kako bi reklo. koja je sa doktorom.. Marice. znalo politički misliti. rekao štogod bilo. što moji ne bi razumili i onda bi se oni povukli u svoju sobu ili koju nuzgrednu prostoriju.jednog od tih razgovora umiješala se i moja starica. Mislim daje razgovor doslovno tekao ovako: A moj Vladko. hercegovački malogradjani.. nego ti meni reci po naški. koju su Srbi uništili. nekada iz imućne obitelji.. ja bum tebi pomogel! A moj Vladko.bila je izreka jedne žene. ti si dobra žena. Tu često nije Mačeku pomogla politička i fiškalska dialektika. ali smo bili obitelj gdje se je uvjek ljubilo Hrvatsku i gdje se je. sestrama.. s pukom? Ja. Moji su bili jednostavni. V. Maček bi obično u takvim slučajevima radostno se nasmijao. a kad to «štogod bilo» nije situaciju razjasnilo. sada ovako. Dialozi dra Mačeka s mojom majkom. tko će tebi pomoći?. bili su za mene pravo odkriće. ja. postave pitanja. A MOJ VLADKO. pa bi se navratio u kuću.. u ovom slučaju supruga dra Mačeka. jer bi moja starica znala reći: "Ma nemoj ti Vladko sada vrludati. «A moj Vladko tko će tebi pomoći» . TKO ĆE TEBI POMOĆI !?. neboj se. završila diskusije time.. da bi rekla nešto dru Mačeku ili na slovenskom. što će biti s nama. pa da ja Tebe ~azumijem». po dobrom starom običaju govorili su si «ti». sada onako. znala satima čavrljati i. braćom i nekada i sa po kojim časnikom koji je imao preko sebe vanjsku sigurnost. mali. na koja ne znam odgovoriti. koja je vidila u dnevnom kontaktu sa ljudima bolje nego mnogi . onda je samo jedna druga žena. Mačekom. Nisam ih ni shvatio uvjek u svojoj biti dok mi vlastita djeca nisu uzrasla i u razgovorima za stolom ili u igri. uz dobru crnu kavu (za Mačeka najbolji lijek). tebi se ne bu nikaj pripetilo. ili me smetu.

80 .

imao sam vrlo česti kontakt sa drom Mačekom jer sam vršio potrebni nadzor osobno. reći ću po koju i o tome. mislim da je bio HRVATSKI DNEVNK. kao ni mi. HSS . Ustaše i nosioći vlasti 1941. ili barem napomenuti. Poglavnik je izgledao dostojanstveno. dogodit će nam se opet. pa da postane nervozan. a ako se je htjela praviti. Pa ipak dosta mu je bilo. i k tome u zaštitarskom 81 . Nije ni Maček jednako gledao na sve kroz ove četiri godine. Osobno sam. Bit će zato interesantno napomenuti štogod o toj evoluciji i njega samoga. i samih hrvatskih komunista jer je sudbina hrvatskog naroda ovisila od ta tri elementa: Ustaštva. koji su imali i vršili vlast. koje smo uhitili ili zarobili u borbama. da je svaki drugi izdajnik Hrvatske. da ćemo se tući za tudje interese. sve to može biti koristno i upotrebljivo u nastojanjima za . Pa ipak se je tako dogodilo. on ju je stvarao jer je vjerovao da mu je potrebna kao i svakoj civiliziranoj zajednici.političari. sa ustaškom pratnjom i od Ustaša dobivenim dukatima. Jednom smo mu diskretno ostavili na stolu jednu staru novinu. 1941. nevojničkog stasa. Bilo je to kad je vidio u našim novinama Poglavnika na konju i posprdno se izjasnio o tome. a nekadaje bio mislim i Starješina Hrvatskog Konjaničkog Sokola. imao uvid u sve tri struje: bio sam medju onima. dok je Maček bio sitan. HRVATSKU GRADJANSKU I SELJAČKU ZAŠTITU. Bilo je kao biku crvena krpa. Da je netko rekao god. kao moja majka: a što će biti sa pukom. gdje je bila jedna fotografija dra Mačeka na bijelom konju na čelu nekog mimohoda na Prilazu. jer ako nastavimo u sve tri hrvatske struje i nadalje optuživanjima. bio je priličanjahač. iako se istini za volju nije mogla praviti nikakva usporedba. onda je tu Maček gubio. i nas.a i hrvatskih komunista. sa hrvatskim pukom? Kada je dr Maček stvarao svoju vojsku. pak. jednog dana ostavljati Hrvatsku. a mi jedini rodoljubi. da se spomene Vojska. Sve ono što može objasniti držanje od jučer. rekao bi da je lud. da će jednom na ustaških blatobranima. Pa kako sudbina hrvatskog naroda još uvjek leži (iako sada djelomično) podjednako u rukama istih elemenata. da izgubi raspoloženje da se omrzovolji. bio je tjelesno krupniji. a sa hrvatskim komunistima imao sam kontakt preko onih. a naš će narod pitati. Mačeku. pa i sam dr Maček. u koliko se radilo o dru Mačeku.budućnost! Treba poći tim putem. tj. godine.

kao što je bila borbena i revolucionarna RADNIČKA PRAVAŠKA OMLADINA. S druge strane radi se o komunizmu koji je nova pojava i to ne samo političke pozadine.«škrlaku». a Vojnička Vlada generala Nedića u Srbiji. da obrani puk. a nama «kaj bu» ! Bilo preko članova moje obitelji. Tito u šumi. da šta će biti sa pukom. a on je tako gledao. gospodarskom strukturom. da kada padne ova koalicija. . Tada nismo dva dana razgovarali. Pa kako su i HSS i komunisti izvan Vlade. ako dodju partizani. ja sam uvjek nastojao dru Mačeku servirati one podatke. Klerikalci. fašistička. bit će i KRŠĆANSKIH SINDIKATA.izvan svake Jugoslavije. 82 . progonjeni. da se dogadj a nešto više. kao ni Radikali. On je htio viditi sve. pravaška i generalsko-klikaška. «Pa i Pavelić je bio napravio spoYazum sa Pašićem. tj. i kasnije uglavnom preko generala Ante Moškova. preko Vlade Singera. koj i bi mu dali znati. preko časnika. da će on na vlast. logični razplet situacije je bio. pojam. da dolazi druga. koji je ušao u hrvatske mozgove. Pravaška i Katolička) imala i svoje RADNIČKE ORGANIZACIJE. nego j edan razplet političke naravi. S jedne strane je tu jasna ideja HRVATSKE DRŽAVE. «pučkoirontaška» iliti selj ačko-partizanska. nego i kao jedan posebni nazor na svijet. a sve to pod čizmom Nijemaca. On dr Maček još ni 1943. a ja sam otišao van i tako se stvar zaboravila. osovinska. tj. HSS nije na Vladi. nego jedna čudna zbrka gdje su Pravaši vladali u Hrvatskoj. sa svojom doktrinom sa filozofijom. i sa radjanjem jedne nove klase koja neće više prihvati patrijarhalni sistem. a ne bude Hrvatske Vojske. pa se samo može govoriti o evoluciji hrvatskog političkog života na bazi DESETOG TRAVNJA prema formama koje bi najviše odgovarale. Pa. razplet situacije bio bi. ipak. Bit će radnika i medju nacionalistima. koji je vladao i gdje je svaka stranka (HS S. godine svega toga nije vidio. a On interniran. Za njega je sve to bila jedna kombinacija. kao i sada komunisti sa snpskom Crkvom i čaršijomo. ali to nije isto. Dr Maček je još uvjek gledao na sve kroz čisto parlamentarnu iliti stranačko-političku kombinaciju. koji je neko vrijeme bio skupa sa Mačekom. kao što sam i ja sa Pribićevićem. Pa kad je tako. moja je starica insistirala. koje sam postavio za nadzor. bit će masa radnika-seljaka i u organizaciji HSS-a.

Zaštita je trebala biti VOJSKA -POLICIJA. Velikosrpstva i Komunističke Partije Jugoslavije. Vojska Pravaštva. Izdajom -stranačke ideologije i interesa Seljačkog Pokreta. Svi su oni. s kojom je mislio poduprijeti svoje političke kombinacije. Maček je to smatrao IZDAJOM. tj. dolazi druga. ili kako bi rekao 83 . Njegova je Vojska. tj. oko koje će se kasnije okupiti narod u obrani granica i interesa naroda. kako sam predlagao. da bude u Vladi. iliti: umrla jedna vlada. ili za manevar protiv srpske jugoslavenske vojske. borbe za biološki opstanak. kombinaciju i to na bazi psihološkog vezivanja «progonjenih partizana i HSSa» i političkoj igri na bazi vlade i opozicije. ne za stvaranje ili obaranje Hrvatske ili Srbije. Zato nije htio do sebe pustiti zapovjednike bivše Zaštite. dopukovnika Pribanića i druge. koja je bila mač u rukama beogradskih vlastodržaca. To ga je dovelo u ćorsokak. Zaštita je trebala biti više politički i psihološki čimbenik masa za manevar na stranačkopolitičkom polju unutar granica JUGOSLAVIJE . kao i za zatvoriti hrvatske komuniste u Kerestinac. logor kojega smo isto naslijedili od Banovine. a nije ni mislio na Partizane kao vojsku. zato mu nije bilo stalo ni do HRVATSKE VOJSKE jer od nje nije ništa očekivao. a prišla Ustaškom režimu. Zato on nije ni očekivao pomoć od svoje Vojske. sa kojima sam bio u dobrim i prijateljskim odnosima kroz cijelo vrijeme rata.STRANAČKI ODRED. Zato je logično morala propasti i politika-strategija. nego za držanje vlasti u Jugoslaviji.samo ne HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKU VOJSKU. za njegove pojmove. To za njega nije bio problem Srba i Hrvata. da se bori za očuvanje Jugoslavije. u Jugoslaviju. Kad je Zaštita svjestna povjestne uloge odbila nalog Mačeka. dr Maček njen šef kao vodja Stranke-Naroda ! Tako se dogodilo da su neki odredi bili upotrebljeni za zatvarati nacionaliste ustaške-stranačke protivnike. problem Hrvatske Države. Pa kako je i dosada Maček izlazio iz zatvora i internacije. a on. da mu dovedem pukovnika Batušića. Opet se vraćamo u isto. On je tako gledao i na Ustaštvo i na Četništvo i na Partizane. nego jedan čisto stranačko-politički manevar. On je vjerovao u političku soluciju.nego dio hrvatske Vojske. tj. koja je bila vezana uz tu vojsku dra Mačeka. Zaštita bila stvorena da bude stranačka Vojska. jezgra. pukovnika Kovačevića. bili oružana snaga STRANKE I IDEOLOŠKIH STRUJA.

Nije mogao vjerovati da bi Englezi dopustili da Rusija stigne na Mediteran preko Jadrana. brzog rata sa strane Nijemaca u Staljingradu. jer nam je bio cilj da Maček zna istinu i iz drugih izvora. Jedno je sigurno: on je vjerovao u pobjedu zapadnih saveznika mnogo sigurnije nego mi u pobjedu naših saveznika. da su bolje živile Mačekove svinje. kako su mi rekli. strjelovitog. v ratu smo. Mi smo rado gledali na kontakte dr Mačeka sa onima iz vana. je tak. blizu kuće i na glavnim točkama sela s ciljem da bi se spriječilo ne da Maček utekne. Svinjac mu je bio podalje od imanja. da je pobijena posada. pročitao. Radić. On je vjerovao i u to. da su saveznici bombardirali ovu i ono mjesto on je skoro uvjek na sve lakonski i bezbrižno odgovarao: je. da će na našem području zapadni saveznici imati riječ. On je mislio čekati u svom dvoru u Kupincu razvoj situacije. pa ni onda. ni Hrvatske. ni svoju. Kad bi mu rekli. posebno nakon kraha «blitzkriega» tj. jer su bili uvjereni. da vidim reakciju.pok. Dogadjaji rata nisu bili nepoznati Dru Mačeku. da je jedan jedini puta reagirao violentno. Straža koja je čuvala imanje bila je. da se nitko nebi usudio dirnuti u imanje Mačeka u Kupincu. nije gledao tako tragično ni na sudbinu. naravno. kaj bumo. pomagali ih. PRI VLADI. Pa zato na svinjac nitko nije mislio a niti su od nas zahtijevali. kada smo mu znali reći kako su ovome ili onome HSS-ovcu zapalili imanje i pobili obitelj. jako moderno uredjen. i onda odgurnuo bez riječi. dakle trebao da ga netko brani. nego mnogi ustaški borac za vrijeme rata. On je znao reći. Nekada bi bacio pogled. jer su suradjivali sa 84 . bogato i moderno stočarstvo na bazi najčistijih rasa u kravama i svinjama. da je ubijen neki njegov narodni zastupnik. koji su mogla imati interesa. Stvorio je svoju političku filozofiju i mirno čekao. da je pao neki grad. koncentrirana oko kuće. Nijemci ili Partizani ili tko dnzgi. imao jedno uzorno gospodarstvo. nego da ga ne odvedu Srbi. začudjujuće i što nikada neću zaboraviti. naime. On je. Nije ni on sam vjerovao. ili da ga ne ubiju oni. Nije. kaj im ja mogu. a ne Rusija. Dali smo mu sve mogućnosti da zna što se dogadja i ja sam mu osobno davao i neke povjerljive vijesti stranih radio postaja s ciljem. kao nekada na svom putu izmedju Zagreba-Beograda i Kaznionice. da je to zbog toga. Svakako valja reći. ni puka. -itd.

Pa i one skupocjene čiste pasmine. tj. vladama i političkim osobama. Zaželio sam da partizani i vlasi odvedu sve svinje svijeta svim demokratima. ipak gleda na Mačeka. te kakvo će stanovište zauzeti pobjednici prema HSS-u i njemu osobno. kuda će tu stolicu odnijeti. 85 . osobno jedan od najtužnijh dana moga života. a da bi Maček mogao ostati kod vjerovanja u svoje kombinacije sa strankama. nego do stanja HSS-a u novim prilikama. sjetio se svega što su Vlasi napravili. On je još uvjek vjerovao da sjedi na svim stolicama. a kasnije i čitavim državama i narodima. kao što je prije vjerovao u kombinaciju Krnjevića. blagosivajući činjenicu.Ustašama. Posebno nakon «puča Lorković-Vokić» očito je bilo da jedan dio Hrvatskog Domobranstva. politički. General Moškov je. pa smo nastojali da Bažo dostavi što više vijesti Mačeku. vikao. Pri kraju rata već je bilo malo drukčije.. pa i dio Ustaša. Bio je to. a Ustaše «žuljale kukuruzu» i očevi im u Hercegovini gladovali. i Jugoslavije. koje ne želim staviti na papir. i bio je. k tome bio u rodu sa Bažom Vučkovićem. tj. pa neki i pomrli od gladi za vrijeme samog postojanja Hrvatske Države. i svakako u neku kombinaciju izmedju zapadnih saveznika. kako je rekao. koji su švercali sa mesom za dukate. jer iz njih da nikada neće biti ljudi. i u kombinaciju sa komunizmom i onu drugu sa velikosrpstvom. svim bogatašima. Kad su mu to rekli bjesnio je: vrag im vlašku. koje su neki «konspirativno» slali dru Mačeku. kao države. Psovao je. za mene jedan uspjeh.. koji je bio zastupnik ili kandidat za zastupnika u Boki. Nije mu bilo stalo do Hrvatske Države. Previše se toga već bilo dogodilo. ali svakako tada sam ja imao pravo. Namjerno smo puštali sve vijesti. Ustašama itd. svim veleposjednicima. i tu je bilo riječi. On je vjerovao ili u kombinaciju Šubašića. Jednoga dana se dogodilo da su se partizani privukli i odnijeli sve što je bilo u svinjcu. a i naroda uopće. daje interniran i prema tome tobože «nekompromitiran» suradnjom sa Nijemcima. te da samo treba vidjeti «kaj bu».

86 .

dobivamo jedan od ključeva za razjašnjavanje tragičnog nesporazuma izmedju dr. ustaškom dužnosniku Vladi Singeru. dok je ovaj isto tako iskreno vjerovao da ga vodja vodi u drugom pravcu. Ne smijemo smetnuti s uma ni Mačekovo slavenofilstvo koje gaje privuklo Radićevoj stranci. Ova dva argumenta . Izmedju njega i naroda postojao je raskorak. a ne starčevićanac kao većina njegova naraštaja. "Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni negoli za Hrvatsku Državu u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. da je od najranije mladosti pridavao više značenja socijalnim nego li nacionalnim pitanjima. Mačeka koji je iskreno vodio narod u jednom smjeru. kao onima koji su se izgradili na Starčevićevim državo-pravnim temeljima. Slavenofilstvo je drugi ključ za razumijevanje Mačekove politike i drugi razlog nesporazuma izmedju njega i naroda koji je za njega glasovao. Vladko Maček predstavlja u hrvatskom političkom životu najćudniju i najmanje logičnu pojavu. te da je u mladosti bio socijalist. danom u istom položaju. utemeljen na strašnom nesporazumu. te po kojemu mu jugoslavenski okvir nije bio toliko tudj. Narod je u njemu vidio prvaka u borbi za hrvatsku nezavisnost. kao što sam priznaje." izjavio je svom drugu u zatočenju.VLADO SINGER O DRU VLADKU MACEKU Dr. On je bio kriva osoba na najodgovornijem položaju u najkritičnijem razdoblju suvremene hrvatske povijesti. Ako ove riječi spojimo s njegovom izjavom. a on je sebe smatrao političarom čija je glavna dužnost preurediti Jugoslaviju da bi u njoj Hrvati imali dovoljno političkih sloboda kako bi se mogli posvetiti socijalnim pitanjima.

87 .

pa i na neke tada moderne fašističke oblike. čak i s izgledima na proširenje".). ni demokracija ni anglofilstvo nisu mu bili zaprijekom da bi bio za prihvat Hitlerovih uvjeta postavljenih Knezu Pavlu. U ime demokracije i vjere u pobjedu Engleske osudjivao je ustašku politiku. ur. no sve je to bilo znanje poslije dogadjaja. smatrao je Maček.. uz najveće osobne žrtve učiniti nešto za Hrvatsku ? A u tom pogledu bio je neumoljiv. Dakle. siječnja 1929. jer "narod će biti sačuvan od rata i zajamčene granice (Jugoslavije. a sačuvali je i povećali je ako se poštuje sporazum. kao vodja i stari političar. nego je bio sretan što je u zatvoru ili zatočenju. da bi stvorili hrvatsku državu. Isto tako Maček bi pristao na personalnu uniju s Italijom. talijanska glupost i prepotencija u pitanju Dalmacije. koji tumače njegovu osobnu protivnost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stoji potpuno protuslovlje u držanju prema Nij emcima i Talij anima. ili poslije propasti Jugoslavije 10. nije znao što bi trebalo činiti u odredjenim časovima. pr. Nakon propasti hrvatske države dr. Ako on. ustašama prigovara politiku prilagodjivanja Osovini. kad bi Englezi po njegovu mišljenju. s punim pravom. samo onda komadali Jugoslaviju ako bi narodi bili nesložni. kao npr. Iskustvo s drom Vladkom 88 . Prihvatom Hitlerova diktata narod bi pao doduše u ropstvo. ali sam je bio voljan voditi je. ali bi to bilo blaže nego da se opre Nijemcima. ili bar njegov mladji borbeni dio. Vladko Maček ju je oštro kritizirao u svojim uspomenama. Ustaše su pristali na suradnju s Osovinom. Maček bi na to pristao da bi spasio Jugoslaviju i s manje žrtava dočekao konac rata. no druge je znao osudjivati. kad se radilo 0 spasavanju Jugoslavije. poslije kraljeva državnog udura 6. a da ga pri tome ne bi smetao fašizam. kako je onda mogao osudjivati isti taj narod. no u potpunoj suprotnosti s politikom koju je javno vodio.pokazuju čovjeka čvrstih pogleda. Sam nije znao ništa savjetovati. Medjutim. Ni u čemu se ne očituje veći raskorak izmedju naroda i vodje nego u ovim aspektima Mačekove politike. jer je time oslobodjen neprilike u kojoj bi se nalazio kad bi narodu morao nešto savjetovati. nego samo. Usporedo s ovim pogledima. ako bi se time spasila Jugoslavija ili se stvorila Podunavska konfederacija. koji je u danim prilikama pokušao. travnja 1941.

gdje je 1943. Poslije 10. gdje je djelovao u ustaškim redovima. u užim krugovima znao govoriti da ne vjeruje u pobjedu Osovine i da bi bilo potrebno da ustaše organiziraju povlačenje u šumsku gerilu. dok je bio na položaju. ušao je u Ustašku Nadzornu Službu i dobio odsjek za obaviještajnu službu. te je teško da bi to bilo razlogom njegovoj eliminaciji. Donosimo tekst njegova izviješća o dru. ubijen. da svaka pojedinost koja može osvijetliti njegove misli treba biti objavljena Zato smo se odlučili na objavljivanje izvješća koje je ustaški povratnik Vlado Singer poslao iz zatočenja svojim pretpostavljenima. Krivci su pobjegli partizanima. Na zahtjev Nijemaca Singer je kao odgovoran uhićen i zatočen u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Nikada nije razjašnjeno njegovo ubojstvo. da je Vlado Singer bio student nacionalist koji je za vrijeme diktature kralja Aleksandra bio nekoliko puta zatvaran i mučen i konačno pobjegao u inozemstvo. no radilo se o njegovom osobnom prijatelju kojega je poznavao iz studentskog doba kao dobrog Hrvata i koji je tek kasnije postao komunistom. Ustaška lojalnost i osobno poštenje Vlade Singera bili su izvan svake sumnje.Mačekom je toliko važno u hrvatskoj političkoj povijesti. kao jedan od najistaknutijih mladih ustaša. no u tome je uživao potajne simpatije mnogih mladjih ustaša. 89 . travnja 1941.. On je doduše još prije. Mačeku koji smo dobili od gosp. Nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo taj položaj sabotažom komunista je oštećena zagrebačka telefonska centrala. Srećka Rovera iz Australije. niti tko je dao nalog za taj nepotrebni zločin. Za nove naraštaje želimo reći.

da steknem njegovo povjerenje.TEKST SINGEROVA IZVIJEŠĆA U vezi s prethodnim razgovorom. kad se u 11 sati utrnulo svjetlo električno. već i zato.a to mi je dao i razumjeti. već sam naprotiv od prvoga časa nastupio prema njemu ustaški otvoreno.po tome prije moga dolazka. Maček se ubrzo uvjerio. i nastoj ao da ga ničim ne smetam u nj egovom komoditetu i da mu ne idem na živce. koji nam po godinama može biti otac. Moje sam ustaštvo naglašavao pred njim možda jače no što bi bilo potrebno i no što je moj običaj. pa se je ovaj moj postupak pokazao svrsishodniji. ali mnogo kasnije pripovijedao . a sigurno ne bih ništa postigao. spavati. kako već mora biti prema čovjeku. Dr. vjerovao je . a po svojoj dužnosti izvještavam slij edeće: NAŠ ODNOS Po mom dolazku u Jasenovac držao se je dr. Vladko Maček u prvi mah prema meni potpuno suzdržljivo. da moje zatočenje nije bilo prividno i to kako mi je sam. da bi obratan postupak s moje strane pojačao njegovu suzdržljivost i sumnju. to jest u zatočenju. Izbjegavao sam oštrije izraze. jer sam znao. Inače je moje držanje prema njemu bilo. dok je on bio sam ondje. da gospodin ne bi pomislio. da ja radi toga.po svoj prilici . pa i njegovi čuvari. čuvao se uvrij eda. što se nalazim u ovom položaju. Moram iztaknuti. legli bi svi. ali u političkim razpravljanjima nisam poznavao kompromisa. da sam ja poslan tamo sa zadaćom. Iako mu je bio poznat slučaj sa brzoglasnom središnjicom i moje uhićenje s tim u vezi. Kad sam ja tamo 90 . mijenjam uvjerenje i držanje ili da špekuliram na njegove simpatije. da nijesam ničim nastojao. da izpipam njegovo pravo mišljenje ili čak sa kakvom specijalnom misijom. i to baš zato.

.

koje stavljam medju navodnike. mogli biste Vi to jednog dana sve objelodaniti. Vladkom Mačekom u koliko mi Vaša demokratska i slobodoumna cenzura ne bi zaplijenila. pa bih morao više paziti što pred vama govorim. da bi mogli počiniti samoubojstvo". pa mu je to odmah upalo u oči i primijetio: "Što Vi toliko pišete. promijenio se postupak a i pažnja pooštrila. nastojao bi zaodjenuti u što objektivnije ruho. Nijesam vodio dnevnik. kao i o samom ustaškom pokretu uobće a o osobama napose. da ne pišete memoare. da se sam sa sobom bavim. rekao mi je." Kada sam mu rekao. koja je gorila kroz cijelu noć. da se ne smatram tako važnom osobom. U 11 sati nakon što se ugasilo električno svjeto napalili bi petrolejku. odnosno Vaše nazore. a ni bilježio pojedine njegove izjave jer mi nije bilo moguće učiniti. "Ili Vas smatraju vrlo opasnim ili misle.nije bio slučaj. tako da ni jednog časa nijesam bio ostavljen na samu. jer u gotovo svim bitnim pitanjima nije mogao 91 . a ustaški način promičbe ne dopušta polemika. jer bih napao Vas. ali ipak Vi ste bili novinar." Pročitao sam mu iz pisma jedan odlomak o Ljubinom Foksiu i Bongi i odmah dodao: "Kad bi ste jednom opet došli na vlast izdao bih brošuru pod naslovom Bio sam zatočen s dr. a straža bi stalno bdila izmjenjujući se cijelu noć. ali apsolutno lojalna protivnika. a povrh svega vidljivo je želio. Još bih time samo pojačao njegovu suzdržljivost. da u meni stvori utisak protivnika.došao. da u tu mogućnost ne vjerujem. Ipak se izjave. Medjutim za Vaše umirenje mogu Vam reći. mogu uzeti doslovce jer su mi ostale jasne i žive u pamćenju. To mu ne bi uspijevalo. pa i s te strane možete biti mirni." OPĆENITI STAV MAČEKA Izjave. S osobitim bi se pomnjom ispražnjivalo oružje i pohranjivala municija što prije mog dolazka . Jednom sam pisao Veri Stipetić malo duže pismo. da on to ne opazi. prosudjivanja i kritika o našem nastojanju i poduzetim mjerama. izpravio je: "To ni ne mislim. Iznosim sve po sjećanju ne držeći se pri tome nikakva reda. već kako mi koja stvar pada na pamet.kako on kaže .

.

a kadkada (pogotovo u poteškoćama oko prehrane. već je naprotiv uvijek otvoreno izticao. pitanje odnosa prema Italiji) očito je izbijala zloradost. sad ću Vam odgovoriti. pa ću vam pročitati. od nje se ja uopće nikada ne rastajem i svakamo je sobom nosim. da smo mi svojim postupkom provocirali četničke nerede." I u istinu to je njegovo evandjelje. Uopće i ne misli svoj om glavom. ali kadkada nije imao svojih. To je moje evandjelje i kad mi je najteže. Inače je dobivao knjiga od kuće. jer on čak i želi. pa ga onda krivo sude i identificiraju ga čak i sa četnicima. a kadar vam je i po pola sata na glas čitati citate iz Tolstoja. svaki čas citira Tolstoja i njegove misli. ali me je ipak jednom zamolio. ne znaju zrelo politički misliti i prosudjivati.prikriti svoje prave osjećaje. Na noćnom ormariću kraj njegova kreveta nalazila se jedna odebela tvrdo u žutoj boji ukoričena knjiga. da ga ne potičem na diskusiju u njihovoj prisutnosti i to ne možda. a u prvo se je vrijeme upuštao u raspravu i u prisutnosti stražara. U sebi sam se smijao uspjeloj šali (misleći da su mu tu knjigu naši podvalili) i upitao ga da li je i to erarska knjiga? "A ne". TOLSTOJ I MAČEK Odmah po dolazku pitao sam ga ima li knjiga za čitanje. kojeg se ne bi završilo riječima:"Čekajte samo. da se znade njegovo mišljenje. pročitam nešto iz Tolstoja i u tome nalazim svoje umirenje." Jednom zgodom su naši čuvari pripovijedali medjusobno nešto o dogadjajima iz borbe u Bosni. kako on kaže.. Svoje političko stanovište uopće nije tajio. pa mu je Ljubo nabavio nešto kako on kaže"erarskih knjiga". Nema gotovo razgovora. On se upleo u razgovor i počeo ih koriti. što mu se jednom zaista dogodilo i to kada je tvrdio. što bi se on bojao. 92 . Pogledao sam naslov ćirilicom štampani Tolstojev "Put u život" u izdanju Gece Kona. odgovorio mi je. a u prisutnosti trećih osoba i demagogija.. već što oni. "To je moje vlasništvo. Tolstoj Vam na to divno kaže.

.

ali teško onom kroz koga sablazan dolazi.. Sablazan mora biti na svijetu... što je kradja..kazao sam mu . ali to se moglo i na drugi način izvesti." odgovorio mi je. da bi poslije pala sumnja na nas.a kako su oni.rekavši mi. jednom mi je rekao: 93 . Toga je bilo uvijek i biti će i to svakog čovjeka čeka. da se preslušavanjem uhićenih komunista ustanovilo." "Da." Svraćajući ponovno razgovor na tu temu. "tako nešto bilo mi je rečeno i prigodom moga hapšenja. toga je bilo uvijek i bit će. pa sam ponovio: "Ne bih Vam mogao o tom . a osim toga čemu su mi onda zaplijenili moje lovačke puške.. Na Savskoj je još ubačena o tome jedna verzija. Pri završetku . pa Vas se moralo na neki način zaštititi. ali je zlo onaj osjećaj uživanja. bio sam već u to vrijeme uhićen. . a izveli bi ga na takav način. da sa mnom ne može izaći na kraj otvarajući "Put u život" zamoli me da uzmem u ruku olovku i papir. da oni pripremaju atentat na Vas. pa da će mi nešto izdiktirati umjesto odgovora na moje primjedbe. UZROK ZATOČENJA? VEZE Mnogo ga je zanimalo . prelaz imovine iz jednih ruku u druge. ali sam nešto čuo. To nama naravno ne bi bilo ugodno. .što je pravi razlog njegova zatočenj a i stalno je svraćao razgovor na tu temu. Što je ubijstvo? Prelaz života u smrt. Ta sam učinio i sve doslovce po diktatu: "Nisu po sebi samom zla ubij stva kradje i slično. a što je posve shvatljivo. Konačno." Moj odgovor nij e važan. koji se tim djelima medju ljudima radja i sve više i više raste. u diskusiji bili slabiji priskočio sam im malo u pomoć. ne bi li možda što od mene saznao. "A sad ću vam izdiktirati" -nadodao je aludirajući na svoje stanovište "nešto što se odnosi na vas intelektualce i zapamtite da to nije rekao Tolstoj već Isus Krist.. jer kako i sami znadete.ništa sigurno kazati.

da nijesu možda Nijemci zatražili moju internaciju?" "Ne znam. -Ljubo mi ne će ništa kazat. Vi bi to mogli znati. da je bila dana i uputa vlastima. Prije bi to Vama rekao.izdati dozvolu i za stotinu pušaka. To mi ne bi bilo ugodno. da mi dade misliti ili me je zaista netko denuncirao. njega sam ja poslao u londonsku vladu" Onda opet drugom zgodom: "Znate na temelju čega zaključujem. pa mu je onako izdaleka nabacio njegove veze s inozemstvom i to mu je dalo povod.nastavio je . da meni može . . Kotarski predstojnik mi je rekao. On meni ne govori ništa ne samo zato što sam zatočen. zašto bi Nijemci tražili Vašu internaciju. A poznato mi je. već i što sam 94 .da je to usljedilo na zahtjev Nijemaca.kad smo ostali sami . ja da bih imao veze s inozemstvom."Znate li. da se opet ." "Možda i zbog Krnjevića?" "Da i to bi moglo biti. I već me je slijedeći dan pozvao i kazao mi da je javljeno iz Zagreba." -Kako? -Po razgovoru s Ljubom. da mene ne smiju ničim smetati. što se Vas tiče." "Sve više sam mišljenja ." zapitao sam ga. Pa onda zaista ne bih znao čemw ova promjena postupka. a prigodom moga rodjendana i imendana nisam bio ničim smetan." "Šta Vi mislite. Htio bih baš znati. ako Nijemci ne bi to zahtijevali. što ja mislim. Rat će još dugo trajati. pa sam se obratio na kotarsko poglavarstvo. Bit će da mu je netko zaista podvalio. "E pa znate. već će prije pitati Zagreb. pa moj proglas. moje učestvovanje u Simovićevoj vladi. da li je to Luburić samo onako nabacio. da mi tu dozvolu na svoju ruku ne može izdati." Jednom je došao Hajduk.ako tražim . To bi značilo onda sjediti ovako do konca rata.vrati na tu temu: "Vidite šta kaže Luburić. . zbog dozvole. da su Nijemci tražili moju internaciju? Imao sam dvije lovačke puške.

ali politički do njega nisam držao nikada ništa. on je moj osobni prijatelj. inače se s nikim nisam sastajao. Nasmijao se i rekao mi je. upao sam mu u riječ. Uostalom prema Vama je još mnogo prijazniji nego prema meni. vi ste prijatelji. onda mi je kazao: 95 . On je obična Pavlova kreatura. imena dosta lako zaboravljam).ustaša. Boravio je poslovno u Zemunu i tamo se je sastao sa Cvetkovićevim tajnikom Atanasijevićem (možda i Tanasijevićem ili Nastasijević. On mi je bio prijatelj. Maček. -S Beogradom možda ne. . sigurno mi ne bi ništa kazao. po narodnosti Hrvat. odgovorih mu. -Ne znam zbilja na što cilja. dovršio je dr. Kada je izašla odredba o sazivu Hrvatskog Sabora. ali s Nišom? I opet se nasmjehnuo i nastavio: -U Nišu živi doduše Cvetković. ali je ustaša. -I to bi bilo sve. da znade kuda pucam i dodao: -Ne niti s Beogradom nisam podržavao nikakve veze. on bi Vam već nešto više kazao. S inozemstvom nisam podržavao zaista nikakve veze. . govorio je Maček. što još Vi ne bi znali. da mi takve stvari ne može govoriti. -Pa pitajte Luburića. -E to neću. pa znade. On politički u Srbiji ništa ne znači i ne predstavlja baš nikoga.. tek mi je jednom došao jedan gospodin. odgovorio mi je Maček.Za nas Hrvate je i Beograd inozemstvo. recite mu. ime mu neću spomenuti. koji da muje kazao: -Kad se budete svraćali predsjedniku. pa se i moja politička suradnja s njim bazirala na toj činjenici pa što bih onda s njim pod današnjim okolnostima mogao učiniti. da ga Cvetković srdačno pozdravlja. -Poslije 10. travnja niste s njim nikada imali nikakva dodira? -Ne.

da bih mu ja ometao taj posao. Prividno je došao posjetiti nekog popa u Kupincu. i zbilja ne bih htio da se gdje iznosi i to ne zbog mene. On je mišljenja da će Englezi pobijediti.što se bar Nijemaca tiče sve u redu. što Vam tada nisam kazao. ali sada posve sigurno znadem. Taj dr. bio je kod mene u Kupincu . "Ovaj čas mi na našem položaju ne možemo ništa mijenjati (misli pod "mi" Hrvate i Slovence) rekao mi je dr.bi mu svaka sitnica mogla naškoditi. "Kako čovjek više puta krivo sudi" . da će ići u Kupinec.nastavio je Maček neki. bio je neobično veseo.postao glagoljiv. pa sam zato i interniran". da bih ja podržavao veze s inozemstvom i da sam uslijed toga valjda i zatočen. koja neće biti dugotrajna. onda sam pomislio na još nešto. da smo protivnici. Poznam ga još iz tih vremena i on je znao još za vrijeme Koroščeva života. Jednom. Pavelić je možda mislio. Zaista ne bih htio da bilo tko strada. da je . Bio je jedan od najintimnijih prijatelja Korošca. Aufsenegg. ali znadem da ste pošten i lojalan i uvjeravam Vas da se radi o čovjeku koji nije pod . pa . i to nešto prije nego li sam bio uhićen. Svojevremeno je baš kao čovjek Koroščeva povjerenja bio postavljen na iztaknuti položaj u ravnateljstvu Narodne banke u Beogradu. spretan čovjek došao je dakle meni u Kupinec.kompetencijom naših vlasti. To je jedan Slovenac.počeo je znate onda kada mi je Luburić nabacio. pa bi i sve žrtve bile uzaludne. To se malo i proslavilo.zbog velikog povjerenja . Aufsenegg. Prije sam pomišljao i na Nijemce. ali i na još neke stvari. a i poslije k meni dolaziti. pa smo razgovarali. Kad mu je Hajduk poručio. -Sve sam više uvjeren da je Hrvatski Sabor jedini razlog mom zatočenju. iznimno je popio i malo prošeka. vama će biti nepoznato ime dr.upućeniji nazivali "sivom eminencijom" slovenske politike. Aufsenegg. već zbog osobe o kojoj ću Vam govoriti. ali mi se već sada moramo 96 . da sa što manje žrtava preživimo ovu prolaznu buru. pa je kad smo ostali na samu . Moramo dakle nastojati."E sad mi je jasno. Njemu se izmaknuo pod izlikom da će sam malo prošetati po selu i tako je neopazice skočio do mene. Već Vas prilično poznam i znam. Nakon Poglavnikova govora u Hrvatskom Saboru bio je očito zadovoljan i uvjeren da se sada približuje konac njegove internacije. sada živi u Ljubljani pod Italijom. čak su ga . a ja ne bih htio biti uzrokom ničij oj nesreći.

.

da mu javite. Maček ovako: "Pred Josipovo sam odputovao iz Beograda. Visočanstvo? -Možete li dobiti telefonsku vezu s Mačekom? -Mogu. -Što se dogodilo. da odmah dodjem na kolodvor. da se na kolodvoru nalaze dvorska kola sa Pavlom. to nije nikad moj običaj. što ima novoga. a da ništa stvarnog nismo dogovorili. Bio sam u Zagrebu. Maček? -Nema ga." Dugo smo razgovarali . Rekao sam Šubašiću. Ja se nisam konkretno izjašnjavao. da mi kaže. jer bi htio sa mnom razgovarati. da se nalazim u Kupincu i da on ode mjesto mene do njega. pa smo se razišli. da kaže Pavlu. Našao je Pavla gdje nervozno šeće po salonskim kolima i ugledavši ga odmah je upitao: -Gdje je dr.spremati. kad mi je telefonirao Šubašić. o moj Šubašiću. da sutra u jutro bude svakako u Beogradu. da će opet. On je tek rekao. zlo je. koji putuje u Njemačku. -O moj Šubašiću. Šubašić ga je pitao. da dočekamo ono što će engleskom pobjedom neminovno doći. kad mu se pruži zgoda. jadao se je Pavle. Najtješnja hrvatsko-slovenska suradnja mora biti baza i kičma buduće velike federativne Jugoslavije u koju će Slovenci ući teritorijalno ojačani. To je Šubašić i učinio. Pavle je umolio Šubašića. a Pavle je neprestano jadikovao: 97 . onda Vas molim. nalazi se u Kupincu.nastavlja Maček .ali to bi bila jezgra njegova izlaganja. SLOM JUGOSLAVIJE I MAČEK Dane pred slom Jugoslavije opisuje dr. skoknuti do mene. ako želite i odmah? -Dobro. jer sam htio proslaviti imendan svoje žene u krugu obitelji.

.

"Bit ćemo napadnuti sa sjevera" . Nema više nade. Ipak na Dravi se duže od osam dana ne bi mogli braniti i povukli bismo se u Bosnu.i odmah po povratku Pavla sastalo se krunsko vijeće. da će se dobro svršiti? Evo vidite moram odmah u Njemačku. nastavlja Maček . Iznio je vanj sko-politički položaj i ponovivši što je rekao Pavle. Cvetković i ja. Nepovredivost naših granica zajamčena.rekao je Cvetković."Pitanje je samo koliko će nam dati vremena da se pripremimo i provedemo mobilizaciju. izlaz na Solun.-O moj Šubašiću. teško nam zlo prijeti. sačuvane i zajamčene granice. Mi tu ništa ne žrtvujemo a sve dobivamo. ako bi bila odbijena njemačka ponuda. zlo je. jer prema našim podacima ne raspolažu na našoj sjevernoj granici s velikim snagama. Napadnu li nas odmah. onda sam i ja za prihvat pakta. koji su povoljniji nego što je itko mogao očekivati? Narod će biti sačuvan od rata. "E kad je tako . Poslije moga izlaganja Cvetković je zamolio Pešića da bi on izložio kakvo je stanje u vojsci i kako vojska gleda na mogućnost obrane zemlje za slučaj. Takodjer se od nas ne će zahtijevati ni oružana intervencija... kao nagrada za naše lojalno držanje. Cincar Marković i ministar vojske general Pešić. Uz Pavla bili su prisutrii regenti Stanković i Perović. na liniju od mora preko bosanskih planina na balkanske planine u Srbiji. Tako bi se na našem teritoriju mogli braniti daljnih osam nedjelja onda bismo se morali povući u Grčku ili kapitulirati. "Otputovao sam u Beograd. da se prihvate uvjeti. Nakon njega uzeo sam ja riječ i iznio sve unutarnje i vanjske razloge. bit će i oni nešto slabiji. Poslije njega govorio je Cincar Marković. da smjesta dodjem k njemu i sada ćemo sigumo biti stavljeni pred odluku. Pavle je izložio položaj. ne traži se prolaz stranih vojska. da svakako sutra bude u Beogradu. a ne će to ni u buduće tražiti. Konačno se založio za bezuslovni prihvat pakta. a mi bili napadnuti od Njemačke. . Po sklapanju mirovnih ugovora stavlja nam se u izgled. Recite Mačeku. pozvao meje Hitler. Iznio je Hitlerove zahtjeve i ponude.počeo je Pešić." Uzeo je riječ 98 . te se spojiti sa Grcima. takodjer se založio za prihvat pakta. Traži se naš pristup osovinskom paktu. U medjuvremenu bismo mogli eventualni izvršiti napadaj na Albaniju i zbaciti odanle Talijane. čak i s izgledom proširenja.

da sam sa engleskom kraljevskom kućom i rodbinski povezan. Svi su moji intimni osjećaji na strani Engleske i njenih saveznika. Ako nas napadnu. borit ćemo se na Savi. pa ako Grčka i bude svladana. po naravi sam prožet demokratskim osjećajima. da prihvatite pakt. kojima se pridružuje Amerika i slavenska Rusija. Na to je ponovno uzeo riječ Pavle i rekao: "Vi znate. svoju čast. što je Mačeka ponukalo. kažem i savjetujem. ne dopuštaju mi da vodim računa o svojim intimnim osjećajima već samo se ravnam po realnim mogućnostima i interesima zemlje i naroda. Borit ćemo se do zadnjeg daha. "Mi moramo braniti svoju slobodu." Stanković se medjutim i dalje borio. svladaju li nas. moramo održati naše obaveze prema Grčkoj i vjernost demokracijama. makar se odmah sa jezgrom vojske morali povući u Grčku. "Mi se moramo braniti makar samo simbolički. da će demokracije konačno pobijediti i da bi takvo držanje Jugoslavija onda skupo platila. moj a savj est.rekao je . a znate i to da je moja žena grčka princesa." Još je spomenuo neiscrpive snage britanskoga carstva. znajući da će borba biti bezizgledna. koji se najoštrije oborio na pakt i ustvrdio da pakt bezuvjetno donosi robstvo. da ponovno uzme riječ. te dočaravao pobjedu Engleza i njene posljedice. sa svim sam engleskim prinčevima pohadjao školu i s njima ostao u najprijateljskijim odnosima. ukrcat ćemo se u brodove i svakako sačuvati snagu. da sam ja engleski djak." Tu gaje prekinuo Pešić." Stanković je na to reagirao da bi takvo držanj e značilo izdaj stvo prema Grčkoj. mi ćemo se braniti na Dravi. "Što znači ratovati simbolički?" .Stanković. tući ćemo se u planinama. koja će makar i simbolički ratovati na strani Engleza. Vojnik poznaje samo takav način ratovanja. ako do borbe dodje. (a) moramo li se povući odatle. a još vam. gospodo. 99 . moj a odgovornost prema narodu i državi čije mi je vodstvo povjereno."Ja sam vojnik i poznam samo borbu. ali ih na žalost moram prigušiti.

kad pobijede. u koju on sigurno vjeruje. Razmotrimo stanje realnije na temelju onoga što nam je rekao Pešić. da nam u slučaju pakta predstoji sigurno ropstvo. dočekati novu mirovnu konferenciju. Italij i i Bugarskoj te Madžarskoj? "Htio samjoš spomenuti" .rekao mi je Pavle. Nastavimo li politiku sporazuma. kada bi nam se moglo zajamčiti da neće tražiti ulazak njemačke vojske na naše područje.nastavlja Maček . To će ropstvo u svakom slučaju imati blaže forme. ako odbijemo ove ponude i pružimo oružani otpor. onda dolazi nešto drugo. neće Englezi to moći učiniti.veli dalje dr. Ali me Stanković očito gubeći živce.njihovoj ludosti. . Ili zar će možda Englezi kazniti Jugoslaviju. koju mi je Pavle povjerio u najvećoj diskreciji. Zemlja će biti opustošena i poharana. kad pobijede imati interesa na opstanku Jugoslavije. a mi ćemo tako bez žrtava sačuvani. -Razgovarao sam s Hitlerom na samu. da ćemo uslijed takvog našeg držanja. kako ne bi Englezi. 100 . mnogo većom opasnošću po naš opstanak od Nijemaca i Talijana . kakvi Nijemci. da Nijemci ne bi ušli u Jugoslaviju."Gospodin Stanković se boji. a to ropstvo neminovno dolazi i prema Stankovićevim perspektivama: Jer se svi nećemo moći iseliti u Grčku itd. Evo izpričat ću Vam jednu vrlo interesantnu stvar. negoli u slučaju. ako to budu željeli narodi Jugoslavije. to jest uslijed 'prihvata pakta.i rekao sam mu da bi sve išlo lako. -Ma što Vi tu bulaznite. a oni će pobijediti. a sve samo zato da pružimo simbolički otpor. tako da pojedine dijelove teritorij a dadu Njemačkoj. Maček . Talijani! Kadu Englezi pobijede.onda dolazi Habsburg! "Upravo se čovjek mora čuditi . što ja smatram. pa i na temelju samih predpostavki Stankovića."da će Englezi i u slučaju našeg pristanka na pakt. a potvrdjuje moje mišljenje. i budu li svi narodi u Jugoslaviji zadovoljni. -. raskomadali Jugoslaviju. stradati u slučaju engleske pobjede. uhvativši se za glavu uzrujano prekinuo. Stanković tvrdi. Raskomadati Jugoslaviju moći će Englezi samo onda. krvne žrtve ogromne. jer sam ja uvjeren.

a on mi je odgovorio da "Visočanstvo vjerovatno spava i da ne želi. jer se to kosi sa našim interesima.čini mi se u Simovićev stan. kada bismo mi ušli sa vojskom u vaš teritorij. pa sam se bojao pokolja. a sada me ne puštaju dalje. Nisam se time dao smesti i ostavio sam generala koji je bio u očitoj neprilici. već me po treći puta od Beograda zaustavljaju. da neće dirati već što više proširiti sporazum. kad je Simović obećao. ušli bi i Talijani. da za sada ostane u Zagrebu. Nakon kraćeg vremena obratio se Pavlu s riječima: "Visočanstvo. On me je." Pavle se je odlučio na povratak. i ušao sam u kola. Pitao sam generala gdje je Pavle. a to ja ne bih nikako htio. a okna su na kolima bila zastrta. zadovoljan što mi je uspjelo narod poštediti od ratnih strahota. a slučajno je i mene uvjerio njemački poslanik.poslušao. Pavle je bio jako nervozan i odmah me saletio s pitanjem: "Što je to. I on je s nama ušao u dvore. zovu Vas da se odmah vratite u Beograd. a ja sam mu savjetovao da ne ide nikako sam i dao sam mu u pratnju Šubašića. pa smo se automobilom odvezli u Banske dvore. General nas je slijedio svojim kolima." Ispričao sam mu u kratko beogradske dogadjaje i preporučio mu." Za Simovića . Pred kolima na peronu je amo tamo šetao neki general (rekao mi je i ime. da ga se smeta. što je on sa zahvalnošću prihvatio. jer nije znao što bi učinio. Omogućen im je bio telefonski razgovor s Mačekom i on je dao pristanak. vratio sam se u Zagreb. sišao iz kola. te neprestano telefonirao. Čini mi se kao da sam uhapšen." O samom puču priča Maček da su svi srpski ministri bili uhićeni. Na dan Simovićeva puča telefonirali su mi. Odmah sam otišao na kolodvor. Poslije potpisa pakta. dok je sam ušao tek kasnije. da udju u vladu. gdje su bili na silu zadržani. dok su hrvatski ministri bili pozvani . Opravdava taj svoj korak slijedećim riječima: "Nisam pak očekivao. osobito u Bosni. rekao mi je Hitler. ali sam zaboravio. da se na peronu zagrebačkog kolodvora nalaze dvorska kola i da bi Pavle htio sa mnom razgovarati. da će se sve tako brzo svršiti.-Ni govora o tome. "Evo vidite i ove riječi potvrdjuju. što se dogodilo? Pošao sam u Brdo. i htio narod ulazkom u vladu sačuvati od zla. moja opaska).

101 .

jer nervoza prelazi na bolest. jadao se i neprestano tužio što su njega. da bi bilo nužno. Kad bi to bio slučaj.kaže Maček – da je Šutej otišao dobrovoljno.nastavio je Maček . dok su Šutej i ostali vjerojatno bili prisiljeni bježati s vladom. u koliko oni udju sa svojim četama u našu zemlju. sigurno bi poveo ženu i sina. To nije bilo simuliranje i hinjenje. Takav je bio i za vrijeme Šacine diktature. bez vjere. j er j a nikako ne mogu vj erovati ." Mijenja stav prema situaciji na fronti.tvrdi. Kada sam došao u Jasenovac. U takvom bi razpoloženju on više puta govorio: 102 . da ide na svaki način kući i da ni u kojem slučaju neće ići u emigraciju i dodao: -Na mjesto mene poslat ću vam Krnjevića. Nakon bombardiranja Beograda Maček je uhvatio maglu. "Krnjevića sam odlučio poslati" . da on ostane s vladom. a to meni ne bi bilo baš jako ugodno. otići svakako u emigraciju:' Na moj upit. već je on stvarno odavao izgled političara. da je bio više političar nego vojnik i da je uvijek bio demokratski nastrojen.. da neće u Hrvatskoj dočekati Nijemce već da će. Simović se time zadovoljio. da je doživio slom svoje politike i koji se od budućnosti nema čemu nadati. zašto se Krnjević plašio toliko Nijemaca odgovorio mi je Maček: »On strašno mrzi Nijemce i on je svakako u emigraciju otišao dobrovoljno. ovaj mu je rekao. te su pribičevićevci s njim (još je bio pukovnik) podržavali vezu i na nj ozbiljno računali u slučaju prevrata. Bio je utučen. pa na ništa drugo ne misli."jer je on i onako uvijek govorio. koji je potpuno svijestan. čovjeka koji se poslije 10.. Bio je jako nervozan. nego na svoj obiteljski mir i komoditet. našao sam ga u čudnom stanju i vrlo loše razpoložena. Kad se je rastajao negdje u okolici Beograda sa Simovićem. Maček mu je odgovorio. travnja povukao u Kupinec i više se nije bavio politikom zatočili i tako rastavili "od Pepčeka i mojih dragih mišeka"...

gdje je bila do 103 .ako nas Bog poživi. ako je tomu razlog što je Krnjević u Londonu. sa stanovišta hrvatskih probitaka zauzeo korisnije po hrvatski narod stanovište . kad su Nijemci izdali saopćenje o ispravcima. jer sam je postavio pokraj svoga kreveta.i ako je i on prvotno govorio. a nije mogao prigovoriti.Čekajte samo. Dao sam ju uokviriti i postavio je u sobi. Vladek.. Za Božić smo dobili božićnje drvce. zašto me ovdje drže. samo bi trebalo naći zgodan modus. pa sam ju ja htio postaviti po starom običaju pod bor. jer se protivi njegovim načelnim i etičkim rasudbama i shvaćanjima pod sadašnjim okolnostima jedini put." Na pitanje te izjave još ću se vratiti. odnosno o djelomičnom povlačenju svoje obrambene linije i kad je nastao zastoj na ruskoj fronti. da je naš put.znao bi poslije osokoljen ruskim protunapadajima govoriti: . Medjutim se stubokom promijenio. jer je o tome češće i ne uvijek jednako govorio. a sad samo uzgred spominjem. pa ja bih dao i izjavu."Kad bih samo znao." BOŽIĆ Nekako polovicom prosinca poslala mi je Vera "Plavu Reviju" s Poglavnikovom slikom. a kad bi se prepirali tko je od nas dvojice u vanjskoj-političkoj orijentaciji. pa će se vidjeti . Nije mu baš bilo pravo. ali nije prigovorio. da muje baš njemački zastoj vratio vjeru u njegov stav i ulio mu neke nade i ako je to nastojao prikriti riječima: "Ne želim pobjedu Rusije i ja se toga ne bojim. tko je imao pravo Vi ili ja." Očito se vidjelo. a meni Pavelić nije Bog i postavite ju tamo natrag. Ni govora više o izjavama. ma da ga on ne odobrava i ne bi nikada udario tim putem.. ali bojim se da će tako biti. To ga je uzbunilo i nije se mogao suzdržati već je prigovorio: -"Slušajte Vladek i moj je Božić. a onda se na žalost više ništa neće moći ispraviti. još nije sve gotovo. da se uščuva hrvatski narod . jerje to karakteristično po njegovo psihološko i živčano stanje. pričekajte konac.

.

sada. Ustaške propagandističke emisije bi ga uzrujale. Badnju smo večer . Gotovo nije prošao dan. obaviješten. III. da nije ispripovijedao kakav masniji vic na račun svećenika. Inače stalno napada popove. Htio bi slušati London. da bi se mogao do rodjendana ili imendana svoje žene s njom sastati.proveli u prilično dobrom raspoloženju.j. a ironizira i ustanovu papinstva. zavjetovao se." NOVINE Novine nije htio nikada čitati. Govorio bi češće: Ja sam protiv .j. očito se vidjelo da mu idu na živce. da će doskora kući u Kupinec. To mu se izpunilo i vrlo je značajno. a to bi učinio prije svakog obroka. t.barem što se njega tiče . Učinio je i jedan zavjet: svakog utorka bi postio. jer ga smetaju pri čitanju. a on je pjevao te čak i mene pokušao naučiti pjevati kupinečku božićnju (pjesmu) "Sinek Jezuš milo plače Okol ponoćke. pa se nije moglo. I radio gotovo nikada nije slušao. a mene bi zamolio da snizim glas. da je bio baš u utorak. ali na našem aparatu nije bilo kratkih valova. osim njemačkog "Wehrmachtsberichta" i njemačkih službenih saopćenja u 2 sata po podne na njemačkoj radio postaji. na rodjendan svoje žene. niti ga je zanimalo što pišu. a kako mi je kasnije rekao. VJERSKI OSJEĆAJI Pri ustajanju i lijeganju uvijek se prekrižio.« Nijesam mu htio pokvariti božićni "štimung" pa sam ga poslušao i on se primirio. t. a tamo je stigao točno na 16. na dan kad je postio. pa bi otišao u drugu sobu.

104 .

"Prigodom popisa pučanstva" veli Maček "upitao sam što da napišem pod stavku "narodnost". Ja sam kršćanin.popova. štreber. nas su uvjeravali. jer se ona udaljila od pravog kršćanstva. RODITELJI Roditelji su mu u kući govorili slovenski. Jednom zgodom je silom htio izvjesiti zastavu. da ste Vi u svojim mladim danima bili Starčevićanac ? -Bože sačuvaj.. da će iseliti iz kuće. po zakonu napisati i da si Hrvat i da si Jugoslaven i po tvojoj volji. a odustao je od toga.(ta kuća je bila očeva) prigodom jugoslavenskih proslava izvjesio zastavu. da sam Slovenac.kaže Maček. Maček se s njim morao svadjati. pridavao više značenje socijalnim. tata. ja sam od najranije mladosti. a takav je i ostao sve do svoje smrti.SOCIJALIST I SLAVENOFIL Razgovarajući o svojim mladim danima dao mi je povod da ga upitam: -Čujete. jer da neće imati natezanja s policijom. 9 . a ako hoćete i protiv Katoličke crkve kakvaje danas. da ne bi na Prilazu br. ako to učini. otac je bio pravi austrijski "Beamter". odgovorio mi je Maček. nego li nacionalnim pro . -Onda napiši. koji zazire od politike i svakog nacionalnog rada. U MLADOSTI . tek kada mu je sin rekao. a on mi je odgovorio: -Piši onako kako se po zakonu mora pisati. dok sam bio na sveučilištu. odgovorio mi je otac . a ne katolik. -Pa možeš..

105 .

dok se moje slavenofilstvo sastoji u programu suradnje slavenskih naroda i u tom vidim jedini spas malih slavenskih naroda. jer tu dolazi najasnije do izražaja njegov stav prema ideji države i njegova načelna suprotnost prema Ustaškom Pokretu. Poljaka i Ukrajinaca itd. već i zato što je bio pacifist. a na sveučilištu sam bio socijalist i tada sam još. ali morate razumjeti i to." Sjetio sam se. koju sam u ime naroda vodio. jer sam već onda bio obožavatelj Tolstoja. -Vaše sporazumaške pokušaje . već plod taktike i oportuniteta ravnanog prema okolnostima i potrebama moje borbe. ne samo radi njegovog socijalnog osjećaja. daje Maček negdje početkom diktature dao izjavu. mogao sam dati i takvu izjavu koju vi spominjete.rekao sam mu .." MAĆEK PREMA IDEJI NEZAVISNE DRŽAVE Razgovali smo o konačnim ciljevima njegove »borbe«. "Kad je pokojni Radić osnovao seljačku stranku". pa sam počeo k njemu zalaziti. nastavlja. Za Radića sam se najviše oduševio. Baš to slavenofilstvo i demokratska ideja privuklo me je u predratni Hrvatski Sokol.. i jer je bio slavenofil.odgovorio mi je . u kojoj je napao panslavizam i usporedjivao odnošaje Hrvata i Srba. pa sam mu to spomenuo. Dakle. bio jedini socijalist na zagrebačkoj univerzi. mogao sam čak i pohvaliti Starčevića i njega citirati. "Panslavizam svakako osudjujem i smatram ga utopijom .ali ja razlikujem panslavizam od slavenofilstva. koje smo mi mladji takodjer . To je gotovo i najzanimljiviji dio naših razgovora..blemima. Pod panslavizmom se može razumjeti maskirana ruska hegemonija nad ostalim slavenskim narodima. tim se ponosim. da nisam bio Starčevićanac i da me Starčević u mojim mladim danima nikada ne bi mogao oduševiti.još počam od tako zvanih punktacija. pa se i po tome može vidjeti. da moje izjave pogotovo inozemnim novinarima nijesu uvijek bile refleks mog intimnog uvjerenja. "činio mi se da je ta stranka nekako najbliža mojim socijalnim shvaćanjima.

106 .

" "Zar ne bi Srbi baš rješenjem vanjsko-političkog položaja mogli zauzeti intransigentnije stanovište prema nama Hrvatima i baš u postojanju hrvatskog pitanja naći izgovor za održanje vojske ?" prekinuh ga.da dopustiti da Srbi poslije pakta drže na nogama vojsku." -Izvan granica Jugoslavije? upitao sam ga.osudjivali tumačili su navodno Vašim riječima: "Ja sam za sporazum. ako sporazumno urede svoje medjusobne odnošaje. Maček. . A Jugoslavija bez vojske i razoružana ne bi predstavljala za nas Hrvate nikakvu opasnost. "Ne. kako sam ja zamišljao razvoj dogadjaja poslije potpisa pakta: Srbi ne bi ničim mogli opravdati držanje vojske. Mi bi naše zahtjeve postepeno pojačavali. "Eto slušajte. -Bila ta sloboda izvan granica ili u okviru. .a mi smo prije 1935. da Vi samo taktizirate. . Bio sam uvijek otvoreni i iskreni pristalica sporazumijevanja. ali bez naše hrvatske krivnje. ali do sporazuma doći neće. . moje je mišljenje" veli Maček" da Nijemci ne bi mogli nika. već bi je morali raspustiti.Dobro. pa i selo tako mislilo.navratio sam ." »Vidite . a znam. pogotovo kad smo imali već Banovinu. pa kako se onda slaže s Vašim riječima da ste se poslije potpisa pakta zadovoljan povratili u Zagreb? Niste li baš potpisivanjem pakta spasavali Jugoslaviju i produžavali joj život ?" .Pa to i jest. nego i sveopće razoružanje. a time bi bio automatski ojačan naš položaj i mi bi pojačali naše zahtjeve. da se mali narodi mogu samo onda održati. ali da je ipak Vaš konačni cilj potpuna sloboda. a tvrdim i danas. . mislili. počeo je Maček. koja bi im kasnije mogla činiti neprilika i ne samo da bi tražili raspuštanje. sve dok ne bi postigli naše ciljeve to jest podpunu slobodu.upitao sam ga.znadem da su bile širene i meni u usta stavljane ali ih ja nisam nikada rekao. to je za mene nuzgredno odgovorio mi je dr. da je narod." "Te su mi riječi poznate odgovorio mi je Maček . prekine me Maček.

107 .

pa makar i pod Habsburgom. Da me ne shvatite krivo. Mi smo maleni i slabi i trebamo nekoga jačega. ali taj ideal nije ostvaren. pa možda i pet godina. Po mom bi mišljenju bilo najbolje rješenje kakva balkanska ili podunavska federacija. doktore. ali se pred čuvarima nije tako izražavao. jer će nas inače nestati.Tuje došlo do našeg okršaja. da se moramo nasloniti na nekoga. na to misli Poglavnik." 108 . Posve naravno. jer bi mu oni znali mudro odgovoriti: "Pustite vi. "Vidite". Zato ja i imam razumijevanja za Pavelićev gest sa Spoletom. da sam gaja udario s našim ustaškim argumentima. nastavio je Maček. a dati tolike žrtve za nešto što je prolazno. zaista nema smisla. za mene to nije nezavisna država. da se kruna ponudila talijanskome kralju. Uostalom ovo što vi danas nazivate Nezavisnom Državom Hrvatskom. da nas brani. Osim toga kažem vam otvoreno. koji bi nas branio. Ona postoji samo dotle. što će trajati godinu-dvije. barem ne bi mogao opstojati na duže vrijeme. dok smo bili na samu. ja ne vjerujem u mogućnost opstanka hrvatske državne nezavisnosti. Spoleta. "za mene država nije bitna stvar. ali mislim. nazovimo je tako." Tako je govorio sa mnom. a Poglavnik zna šta radi. da bi bilo bolje. Ja sam radije za Jugoslaviju u kojoj bi Hrvati bili slobodni nego li za Državu Hrvatsku u kojoj bi se vladalo diktatorskim metodama. a oni pomoću nas i s Madjarima. Tako bi se mogla sastaviti zajednica naroda koja bi sačinjavala ekonomsku cjelinu. dok se to svidja Nijemcima i Talijanima. Naravno bez uspjeha. mislite radije na Krnjevića i njegova Petra. a nalazimo se na takvom geopolitičkom položaju. a zaštićivala bi nas male od njemačke invazije u slučaju njemačke pobjede. već je naprotiv obilno pokušavao demagoški iskoristiti kod antitalijanski nastrojenih stražara "gest sa Spoletom". ali neka vam bude. Kad bi Talijani bili pametniji i ne bi dirali u Dalmaciju. pa bi tako mogli sastaviti personalnu uniju. mogli bismo s njima. Mi smo mali i slabi. ideal bi mi bio Nezavisna Država Hrvatska. Zato se ja i ne oduševljavam za tu nezavisnost.

travnja . što treba poduzeti. Dolazili bi k meni seljački prvaci i pitali bi me: "Predsjedniče. Kakve sam im upute dakle mogao dati? Bio sam upravo u očajnoj situaciji.I poslije 10. jer ni sam ne znam i nisam na čistu o tom što bi valjalo učiniti. aja ni sam nisam znao što. nešto se moralo učiniti. što da poduzmemo ?" Ja im ne bih znao dati savjeta. što bih učinio.Zamislite . Izvukao me je Aleksandar. kad me je dao zatvoriti. Takva šta za vrijeme Jugovine nisam nikad učinio. Bio bih zaista u neprilici.Ni tome nisam ja kriv . . travnja pozvao narod da se pokorava novoj vlasti. a ja to ne bih nikada uzeo na svoju savjest a i osim toga sam i načelno protiv svake sile. rekao je: "Sad mi je odlanulo. Ja ne mogu odobriti vaše metode u rješavanju srpskog. . što sada do mene nitko ne može doći.u kakvoj sam situaciji bio prvih dana Aleksandrove diktature. . . Ovo što je došlo. samo kad bih mogao biti sa svojom obitelji i kad bih se mogao liječiti. što da činimo. upitao sam ga. . Kad je izašla Poglavnikova odredba o imenovanju hrvatskih narodnih zastupnika.odgovara Maček.Dakle Vi prema nama nastupate jednakom mjerom kao prema Beogradu. ja mu ne bih mogao dati upute. Cijelo sam vrijeme razmišljao.nastalaje za mene slična situacija. ali kad bi me tko ovaj čas upitao što treba učiniti.To ne! Zar ne znate da sam na 10. dok se prema nama držite beskompromisno.kaže dalje Maček . već je krivnja na vašoj strani." . Nije bilo nikakvih izgleda za promjenu. pa ako 109 .O SAZIVU HRVATSKOG SABORA O sazivu hrvatskog sabora govorio je s omalovažavanjem. i time bi me stavljali u najveću nepriliku. to ja ne mogu odobriti. ako bih bio imenovan. Zato sam i ja najsretniji. Revolucionarna djelatnost značila bi uništenje tolikih života i egzistencija. a ovako je najbolje.nastavio je Maček .Ipak ste u Jugovini bili uvij ek za sporazum. upadoh.

a jedan od njih zapitao ne bi li se i mene privuklo na suradnju. kako ste vi odgovorili? Raspustili ste Zaštitu. Vidite. na to je Pavelić odgovorio: "Ne. a nikako ne bih htio biti predsjednik ovakvog imenovanog sabora već bi se morali provesti slobodni izbori.nastavio je . kad sam ja pozvao narod. a u koliko već narodni interes zahtijeva. To se je vidite dalo sprovesti. ne bih mogao preuzeti odgovornost. upao sam. htio bih biti predsjednik Hrvatskog Sabora pa i pod vašom vladom. ali sam mislio. bili su s njim kod Pavelića i neki zastupnici. "Tako sam mislio prvih dana. Upozorio sam ga na govor Poglavnika od 16. Maček neka ostane po strani. koja mi je saopćila. da se mogu osloniti na osobu. konačno ste bez ikakva razloga zatvorili mene. nije to samo moje zaključivanje." ."Pa malo prije ste rekli. da ćete već radi rata taktičnije postupiti i nastojati. Razgovaralo se kako bi se akcija sprovela. "Ja sam . da se povučem. Nije mi htio kazati tko je ta osoba. zatvorili naše ljude. ja sam već stari gospodin i imao sam i onako volju. da suradjuje s novom vlašću. "E varate se" odgovorio mije "Pavelić u opće neće moje suradnje. dr.hoćete i židovskog pitanja. općinska vijeća." "Po čemu to zaključujete ?" "Reći ću vam. Kad je Tortić počeo poznatu akciju suradnje s ustašama. To znam sigurno. što ste vi učin~i. Sada nakon svega. da Vamje odlanulo što niste imenovani ". Vidite." To znam sigurno i znam. Rekao sam da ćete vi doći na vlast." 110 .nekada posve drukčije zamišljao naše odnošaje. rujna u kojem Poglavnik poziva sve na suradnju i kaže da nitko ne smije ostati po strani i iz prikrajka gledati. da se stvori psihološko razpoloženje za suradnju.

ili će Njemačka radi iscrpljenosti i oskudne prehrane . ali Rusija je preogromna. dok će AngloAmerikanci biti potpuno svježi i istom doći u zamah. Ne kažem da će Rusija potući Njemačku. Kasnije kada je nastao zastoj na ruskoj fronti.govorio bi Maček . da j a nij esam za političku suradnju s osovinom (vjerojatno pogreška prepisivača." Jednom drugom zgodom kasnije. potpuno mijenja mišljenje. ali naše unutarnje uredjenje ima se prepustiti nama. već što radi na bazi Jugoslavije i to samo onda. kojom bi osudio rad Krnjevića. Može pasti i Moskva. Sada do svibnja nema ništa. ali onako uvijenu. da će Nijemcima uspjeti svladati Rusiju. a u Rusiji zima brzo dolazi.moral ruske vojske je jak. što meni ne bi služilo na čast. "Vidite . Ni govora više o tom. Smatralo bi se. da je u prvo vrijeme bilo momenata. a i Krnjevića.govorio bi . ured).MAČEK O KRNJEVIĆU I NJEGOVA PREDVIDJANJA Više se puta govorilo o Krnjeviću i o njegovoj djelatnosti u Londonu. ali onda dolazi Volga i tu će opet nastati zastoj. da bi dao kakvu izjavu. Već je spomenuto. u koliko će oni na to pristati. pr. da sam to učinio iz straha ili zbog osobnog komoditeta. a možda će mu oni u tome indirektno pomoći. to će i Englezima konvenirati. ali će onda Hitler morati radi iscrpljenosti ponuditi remi s Englezima. rekao je: "Bio bih spreman dati jednu izjavu u kojoj bih napao komunizam. "Pa ja bih dao izjavu . nikako ne mogu dopustiti da će to biti tokom ove godine i oni će se u toj vojni toliko iscrpsti. kad je pokazivao sklonost. a mi imamo lijepu poslovicu :"Nije svaka čizma za svaku nogu". da nacionalizam i fašizam nisu roba za izvoz. te manifestirati svoje demokratsko osvjedočenje. da dade izjavu. Predpostavimo li pak. ne zbog toga što je u Londonu.ali dotle. a ne bi imalo ni potrebni efekt. jer po logici bi trebalo glasiti "ja nijesam protiv suradnje s osovinom". Hitler će možda oboriti boljševizam. a dotle će Rusi moći izgraditi svoju drugu obrambenu liniju. a prema Njemačkoj bih se ogradio time. a da bi se ju dalo okupirati. ako bih istodobno mogao osuditi i vaš režim. dok sam zatvoren ne mogu. Ta i oni sami uvijek kažu.

111 .

jer se još uvijek ne zna. užu Hrvatsku priklopit će novoj podunavskoj tvorevini. jer zaista ne znate. da je sve uzaludno. neće li nam to jednog dana ipak dobro doći. Nijemci i Talijani. ja imam svoju taktiku. Mi smo se počeli prepirati tko je srušio diktaturu. dijelom Slavonije a možda i cijelom Dalmacijom. pa sam iako su mi se vaši izrugivali s tom "piš me vrit taktikom" srušio diktaturu" . Zato je ne bih dao nikada kakve izjave protiv Engleza. vrlo crna. Vi igrate hazard. Samo se ja bojim. da će Englezi moći ratovati i deset godina. Kamo sreće kad bi došlo do osnutka Jugoslavije." upao sam mu." 112 . da tu ni Krnjević neće moći ništa učiniti.odgovorio mi je Maček. a narod ne smije hazardirati u koliko neće da ga nestane. Srbi. Ja takvu politiku osudjujem i ne bih je nikada vodio. Evo to nam je budućnost. Hrvatska će nestati. Ostatak tj. taktiku čekanja i možda je najbolja taktika: Šutiti i čekati. Meni je Campbell rekao. Zato ja prije i nisam nikada osudio Pavelića i ako se nisam slagao s metodama vaše borbe. ali ja kome je narod dao povjerenje moram taktizirati. Budućnost nam je crna.morati kapitulirati. pa bi se s ojačanim Slovencima mogli i braniti. i paziti da se ne prenaglimo. Vi s vašom orijentacijom sve stavljate na kocku. Veliki se uvijek nagadjaju na račun malih. Uspostavit će se velika Srbija s Bosnom. Srijemom. Dogadjaji će se tako razvijati nakon pobjede Engleza. i da nam prijeti propast. pa zašto da sada osudjujem Krnjevića? Ja ću šutjeti i tko zna. Jedan narod nikad ne smije igrati samo na jednu kartu. mi moramo uvijek imati dva ili tri željeza u vatri. nju će rascijepati. ali u to ne vjerujem. kako će se svršiti." "Pa Vi uopće ne vodite nikakvu politiku i sami kažete. što bi bilo pametno učiniti.. pa će nas onda raskomadati Madžari. Srbi će se onda moći obilno revanširati. a ja vjerujem u englesku pobjedu. da ste se povukli. Tako sam ja činio i za vrijeme diktature. a on je poslije nastavio: "Vi šaka ljudi možete hazardirati. "Pustite vi to. Ako pak dodje do remia i onda nam sudbina neće biti bolja. Konac djelo krasi. pa ćemo ne samo ostati bez države već i bez naroda na onom području.. u kojom bi barem bili svi (misli Hrvati) ujedinjeni.

veli Maček .kako veli . da je taj čovjek u našoj vlasti pa mu ne bi htio ." Još mi je rekao. 1935. da su te ponude bile iskrene. ali se poslije vjerovatno radi neuspjeha u Stresi to više nije spominjalo. Nekako pred sporazumom 1. Osim toga nisam bio siguran. ali mi o tom nije htio pobliže govoriti.balkanske odskočne daske. ali se ovi po njegovu pričanju nikako nijesu htjeli 113 . da udje s vojskom u Hrvatsku i da zaštiti hrvatski narod od srpskog presizanja. G.ali tko bi istjerao Talijane iz Dalmacije. On je tada (to je bilo prije petosvibanjskih izbora) .kako kaže naškoditi. da bi ih Srbi u zajednici s Grcima mogli posve izbaciti s njihove . radi njihovog kritičnog položaja u Albaniji. ponovno su Talijani učestali s ponudama i obećavali slobodnu Hrvatsku u okviru personalne unije s Italijom. da su mu Talijani za vrijeme Jugoslavije češće slali ljude s različitim ponudama ali on je to prihvaćao s krajnjom rezervom zbog Dalmacije i nije se uopće htio dublje upuštati. da im je glavna svrha bila osujetiti pod svaku cijenu sporazum.dao svoj pristanak. već mi se činilo. U tom su smislu do posljednjeg trenutka kod njega posredovali.3. Tražili su da sam Maček pozove Italiju. jer su se bojali.VEZE S TALIJANIMA O svojim vezama s Talijanima pričao mi je Maček. "Ja bih prihvatio personalnu uniju . stari njegov znanac iz svjetskog rata (isti je Fiumanac) i taj je s Mačekom podržavao vezu i poslije sve do sloma.po pričanju Mačeka pošto poto osujetiti ulazak Jugoslavije u rat. Maček je uvjerenja. jer je znao. pa se on zaista nadao. da će mu uspjeti spasiti narod od rata. kad bi u nju ušli. nekako u vrijeme Strese pitali su ga Talijani da li on insistira baš na odcjepljenju i republici ili bi pristao na slobodnu Hrvatsku u vezi sa kakvom habsburškom kombinacijom. Pokušavao je više puta dodir s Nijemcima. da je to nastojanje Talijana bilo iskreno. Ovu ponudu mu je donio činovnik talijanskog konzulata Zaceharia (sada u mirovini). Poslije Simovićeva puča Talijani su htjeli . da mu je dolazio s izvjesnim kombinacijama u vezi s Talijanima i Bombelles. da bi mogli lakše Srbe ucjenjivaii i s njima se na naš račun nagoditi.

Veli da je taj zahtjev znak naše grandomanije. ali još uvijek za života Aleksandra. izmijeniti živalj. rekao mi je Maček. Maček je protiv granice na Drini. Po njegovom mišljenju mi smo trebali stati na rijeci Bosni. na slobodu. jer su bili u stisci. Maček nije htio uopće raspravljati i poručio je po Šubašiću. Stražnickog s izvjesnim. kako je došlo do prvih dodira s Beogradom. a tobože u njegovo ime i izvjesna obećanja. dakako neprihvatljivim ponudama. pustit ću ga iz zatvora baš da vidim. 114 .dao Aleksandru na svoju ruku.Hvala Bogu. da mu je još u početku diktature slao Aleksandar prof. PRVI DODIR S BEOGRADOM Razgovarajući o tom. Na to da je Šaca rekao Šubašiću: "No kad se vratim iz Francuske. da se opstanak Jugoslavije ne kosi s njihovim interesima.angažirati i sve do zadnjeg časa izjavljivali. a Srbi bi na to rado pristali. Prije Aleksandrova puta u Bugarsku i Francusku. Time želi opravdati svoju sporazumašku taktiku. hoće li se onda dati s njim nešto učiniti. Kasnije je." Šubašić je . O BOSNI Dr.veli Maček . da iz zatvora neće voditi nikakve političke pregovore. aja u rešt ili emigraciju. već sam se bojao. da ćeš ti. tako da je. kad se Aleksandar vrati. došao je Šubašić Mačeku u zatvor s izvjesnim Aleksandrovim ponudama. kad je čuo za atentat u Marseille-u uskliknuo: . načiniti čist hrvatski teritorij. ulogu posrednika preuzeo Šubašić.

.

O MUSLIMANIMA O muslimanima se izražava nepovoljno. što je Mačeku bilo potrebno. To bi i sam Maček znao preda mnom češće isticati i priznavao je da se zaista ne bi mogao na ništa potužiti. Udovoljeno je u granicama mogućnosti svim njegovim željama. skroz nepouzdani i uvijek s onim koji ima vlast. postupalo se je najljepše. U koliko sejoš što sjetim izvijestit ću. korespondencije i veza s obitelju. RASTANAK Na rastanku zamolio sam ga za oproštenje. rak-rana hrvatskog naroda. da je vrlo zahvalan Luburiću. daleko više nego što se moglo očekivati. To su kako on kaže .čir. POSTUPAK U ZATOČENJU Sadajoš samo ovo: S Mačekom. brinuo za sve. jer sam mu tako skratio vrijeme i naglasio je. Ljubo (Miloš). da on svoja "reštanska poznanstva" nikad ne zaboravlja. što me je k njemu poslao. dokje bio sa mnom zatočen. bilo radi njegovih potreba. a on mi je rekao. To bi bilo sve. koji se je upravo. pa bi mu se pribavilo kad bi zaželio i ptičje mlijeko. ako sam kadkada bio u diskusiji žestok i nepristojan. Jedino je tražio liječnika i radi toga pisao Didi. Uz ustaški pozdrav Za Dom spremni! . Osobito s njim bio je ljubazan por. Svaki tjedan slao bi se redoviti kurir u Zagreb.

9.Stara Gradiška.IV.1942. 115 .

Australija. u mjesecu svibnju 1948. mislim. trebalo bi biti Stara Gradiška. To je bilo u Austriji i tom prilikom je kazao da je to Singerov izvještaj iz Nove Gradiške (pogreška. pr. ne znam. jer sam tom prilikom imao i dužnost govoriti sa sada pokojnim Tortićem (bivši narodni zastupnik HSS-e i hrvatski ministar Janko Tortić. koji je bio u sklopu operacije Hrvatskog Državnog Vodstva. Jednu kopiju prijepisa mojeg pokojnog oca u logoru Fermu 1949. To mi je pokojni Kavran dao prije mojeg odlaska u Njemačku u svibnju 1948. ur. godine tako da to pročitam. pr. Moj otac je to prepisao. Srećko Rover pod nadnevkom 15. ur.) u logoru Fermu 1949. Ja i sada imam negdje taj original. pr. umro 1960.: "Ovaj izvještaj pokojnog Vlade Singera dao je meni osobno pokojni Božo Kavran negdje. kad smo se zadnji puta vidjeli. listopada 1973. Pretpostavlj am da mu ga je dao Drago Jilek koji je u to vrijeme (1942." 116 . upućen na Eugena Kvaternika o njegovim zapažanjima dok je bio u Jasenovcu. godine) bio zamjenik Eugena Kvaternika u UNS-u ili možda Ljubo Miloš koji je otišao u Hrvatsku u prvoj grupi s Antom Vrbanom.). Ja sam to donio medju svojim papirima iz Austrije u Italiju i to je s originala prepisao moj pokojni otac (Josip Rover. jer sam mislio da bi bilo zgodno da to "Danica" objavi. ali možete sa sigurnošću prihvatiti da je ista fotokopija točni prijepis.). »Kako je pak pokojni Božidar došao do toga izvještaja. godine mislim da sam dao fra Soldi. godine i što Vam šaljem je fotokopija dotičnog prijepisa a rukopis "Vlado Singer" je rukopis mojeg oca. u Melbourne-u. ur.O samom rukopisu piše gosp. godine. Medjutim "Danica" to nije nikada objavila ili se to negdje zagubilo kod fra Solde.

PRILOG 117 .

118 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

Maks Luburić sa svojom djecom u Valenciji (snimak šezdesetih godina) 119 .

-1977.Ustaški general Maks Luburić i pukovnik Ibrahim Pirić-Pjanić (1896.) na grobu nadbiskupa Ivana Šarića u Madridu 120 .

oni su bili 121 . Svršivši pučku školu. te je dolazio u sukob sa policijom. U školi je mladi Luburić uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama. No. Tada je vladala glad u krajevima južne Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. Srpski žandari su haračili i ubijali u to doba. koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca. te je na koncu Vjekoslav Luburić bio istjeran iz škole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju školu u kraljevskoj Jugoslaviji.S. Teškim srcem morali su franjevci na Širokom Brijegu odpustiti iz škole Vjekoslava Luburića. Bilo je tu čestih progona i zatvora. dakle godinu dana prije početka prvog svjetskog rata. i nisu bili pozivani na odgovornost. Nakon svršetka rata ostao je Luburić bez oca. koji je inače bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub. U tom poslu sa letacima prilično se usavršio. paje i sam počeo umnožavati letke i dijeliti ih. smrt njegovog oca najviše se usjekao u dušu malog Vjekoslava. u skučenim i teškim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. kojega je ubio srpski žandar u Trebinju par dana pred Božić. nastavio je polaziti srednju školu na Širokom Brijegu.(TJEPAN) CRNICKI ŽIVOT I RAD VJEKOSLAVA LUBURIĆA. Vjekoslav Luburić se rodio u kršnoj Hercegovini u Ljubuškom dana 20. Taj dogadjaj. pa tako i u Hercegovini. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. Prvih godina svoj ega života proživljavao je kao dijete ubiedi. lipnja 1913. U to doba se već znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima.

jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. i nakon toga bio je kao malodobnik vraćen njegovoj majci. te je bio zatvoren. Tu nije imao uspjeha. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju. koje je bilo vlasništvo Hrvatskog Radiše. Našao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti. jer je bila oskudica. Vjekoslav Luburić je tada morao napustiti školu kao i svoj dom. a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madžarsku i da se tamo pridruži ustaškoj organizaciji. i namjeravao je sam riješiti pitanje prelaza preko granice bez ičije pomoći. jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija. Iz Subotice pošao je Luburić u Baranju i tražio je zaposlenje kod seljaka. a zatim se uputio u Zagreb. koji su bili neprijateljski raspoloženi premajugoslavenskim vlastima. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju. koji su imali vezu sa ustaškom organizacijom. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubuškom neko vrijeme. Tu je našao vezu sa Hrvatima. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju. Bio je uhvaćen kod prelaza preko granice. te se vratio natrag u Ljubuški. 122 . Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh. Bilo je teško u to doba održati se u Zagrebu.prisiljeni tako učiniti. gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima. Nakon toga se pokušao prebaciti u Madžarsku. koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. koje dolaze u obzir za prelaz preko madžarske granice. te je bilo teško dobiti zaposlenje. i tu je odlučio da će učiniti sve moguće da se uključi u redove onih Hrvata. Vjekoslav Luburić se ipak zaposlio na nogometnom igralištu Gradjanskog. koje su provodile velikosrpsku politiku. radi neprestanih progona vlasti. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu. koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. Tom prilikom izjavio je mladi Luburić jugoslavenskim vlastima da će se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. kao i velika besposlica. jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti. ali nije imao uspjeha. Granica je bila dobro čuvana od pograničnih stražara.

te je potrčao prema granici. Prema njemu je trčala i granična straža sa psima. da jugoslavenski graničari 123 . jer na madžarskoj strani nije bilo nikoga. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranične straže. Došli su i drugi puta i Luburić spominje kako je šaljivo izgledao taj narednik. ali je kanal bio usječen. Uzeo je svoj kaput i oružje te je zagazio u vodu obučen i pošao po vodi u kanalu prema granici. što muje i uspjelo. te se spremio za obranu. Tu je istovario gnoj. te se potajno spremao na odlazak u Madžarsku. pa će im onda napisati molbu. pa je stražar na stražarskorn tornju gledao na dalekozor i činilo mu se sumnjivo. odvezao konje i pustio ih da pasu. Tako je sporo napredovao. jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo. Svoje namjere nije Luburić povjeravao nikomu. jer da žele ići u dočasničku (podoficirsku) školu. jer je Luburić našao u kući na tavanu starčevičanskih novina. koji je stajao na obali kanala i začudjeno gledao kako taj mladić obučen gaca po vodi u kanalu. te je pretrčavši oko 20 metara na madžarsku stranu stao. Luburić je natovario gnoj. Ovaj je zatezao. pa je postojala opasnost. jer kad je udario koje slovo na pisaćem stroju. Tada je naišao neki čovjek. koji je vodio da same granice. kao i hrvatskih knjiga. i to je trebao odvesti na oranicu. da im napiše molbe. te je pošao u jedan kanal. pretrčao je Luburić preko granične linije. koji nije niti slutio što njegov sluga namjerava. mladić iz okolice Nevesinja. pa je upregnuo konje i otišao sa kolima na spomenutu oranicu. Luburić je tada iskočio iz vode. U istom seluje radio takodjer ijedan vlah. Kada su bili već dosta blizu. To je mladi Vjekoslav Luburić opazio i to je odmah umanjila ugled državnih službenika u njegovim očima.Ta seljačka kuća. već je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije. pa je tako on bio sakriven i pogranična straža ga nije vidjela. pa im je rekao neka dodju drugi puta. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem. pa je Luburić zajedno s njime išao na oružničku postaju. obično je isplazio jezik. te su zamolili zapovjednika postaje. kao i dijete kad u pučkoj školi uči pisati "i--u". te je opalio signalni hitac na uzbunu. gdje se Luburić zaposlio bila je kuća Hrvata. koji je bio svjestan hrvatski rodoljub. Tako je upoznao i dio oružnika kao i pograničnu stražu. koja nije bila daleko. natovario je Luburić jedna kola gnoja. koja se nalazi blizu granice. jer da će dobiti pisači stroj.

To su oni i pokušali. morali su raditi. jer nisu imali nikakovih drugih prihoda.šogor". upotrebu oružja. kao i gerilsku borbu. a osim. ali ih je vatra iz Luburićevog oružja zaustavila. primati i odpremati izvješća. Tu je nastala svadja. on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi puta osjetio slobodnim. Vjekoslav Luburić je na Janka pusti marljivo učio vojničke vježbe. jer mu je dotrčalo i pojačanje. No. toga dotrčala je i madžarska pogranična straža. to nije bila istina. koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. morali su vršiti i vojničke vježbe. Luburić je dao pograničnom redarstvu svoje podatke. te održavati veze sa Domovinom. orati. a veza sa 124 . tiskati i odpremati letke u Domovinu. da je rodom iz Hercegovine. ako silom pokušaju oteti mladića. dok ne dodje rješenje od viših vlasti. jer su jugoslavenski graničari tražili natrag toga mladića. gdje je načinjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. koja je zarobila Hrvatsku. Bio je to život pun napora i samoodricanja i život vrlo težak. Tako je mladi Vjekoslav Luburić pošao sa zapovjednikom pogranične straže u zapovjedništvo. tako da su jugoslavenski graničari morali natrag na jugoslavensko područje. a Madžari su ga odmah oslovili "Bošnjak. Tadaje Luburić predao naredniku i svoj samokres. tim više. i žeti. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburića. jer je jugoslavenski graničar bio samo ranjen. Prema madžarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburića u zatvor. Osim toga što su morali raditi članovi toga logora. Oni su se morali sami uzdržavati. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perčec. te upotrebu svih sredstava za rušenje tiranske srpske vlasti. koji je bio iznajmljen. jer da je ubio čovjeka. Na Janka pusti počeo je za Vjekoslava Luburića novi život. kao i posebne gerilske vježbe. jer su oni vrlo poštovali Bošnjake. te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaški logor. taktičke zadatke. Nakon par dana pošao je Vjekoslav Luburić iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu. sijati. Janka pusta bio je veliki posjed. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi. Madžarski zapovjednik pogranične straže se zaprijetio da će otvoriti vatru na njih.pretrče na madžarsko područje i da tamo svladaju Luburića.

Članovi Janka puste bili su djelomično prebačeni u Italiju. koji je imao vezu s njima. i tamo je postao legendarni Maks. t. i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. te su bili prikriveni kao i Maks. Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburić zapovjednik Janka puste. gdje je pao žrtvom diktator Aleksandar Karadjordjević. Strojno oružje i nove puške. Radi smrti diktatora Aleksandra Karađjordjevića nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi. a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske. Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih. kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934.Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. do atentata u Marseillesu. te je vladala bijeda. računajući da će se to opet trebati. Likvidaciju je izvršio Maks Luburić. a sada je živio u emigraciji u Budim Pešti. Zaposlenje bilo je teško dobiti. sina Josipa Franka. kasniji legendarni osnivač i zapovjednik "Crne legije". budući da je Frank najviše uzgajao cvijeće. pa su madžarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. a medju njima i Jure Francetić. 125 . te se nastanio u Budim Pešti.j. Nekoliko Hrvata našlo se u Budim Pešti. a 18 članova ostalo je u Madžarskoj. ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izručile u Jugoslaviju. On je imao skromno imanje kod Budim Pešte i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju. Na Janka Pusti dobio je Luburić ime Maks. koje je tih dana mogao unovčiti. Na Janka pustu je došlo i drugih Hrvata. Time su se madžarske vlasti zadovoljile. koji je predao madžarskim vlastima 23 stare puške i nešto streljiva. jer ih on nije imao čime platiti. Lige naroda. Oni su često posjećivali dra Ivicu Franka. te ostalo streljivo je Maks Luburić dobro sakrio. Maks Luburić je tada živio kao obični emigrant u Madžarskoj. Takav život na Janka pusti. Tu je bio jadan život iz dana u dan. Bio je to Andrij a Grediček. koji su doživjeli istu sudbinu kao i Maks Luburić. dakako besplatno. koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu.

Luburić je to vidio.Takovo stanje trajalo je oko dvije godine. nastojala je madžarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda. kamo su se odvezli samovozom. te je svaki puta kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pešte. bojeći se da oni ne bi izvršili atentat. Preokret toga stanja Maksa Luburića na bolje dogodio se slučajno. Sve je bilo povoljno 126 . Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije ništa oštećeno. Oni su izvukli cerade iz suše. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemačkom. te često nisu spavali kod kuće jer im se nije dalo svaki puta ići u zatvor. progonjen od jugoslavenskih vlasti. On je bio pomadžareni Hrvat iz Medjimurja rodom. da je on politički emigrant. i Luburić se tamo presvukao. Poslodavac je tada pozvao Luburića u svoj dom. pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. Oluja je bijesnila i padala je jaka kiša. koji je ostao kod sijena objasnio je tada. i pokrili su sijeno prije nego je počela kiša. i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad. pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata. a onda se je stalo mijenjati na bolje. Luburić je našao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoćni radnik i tamo je radio neko vrij eme. Drugi dan u nedjelju na večer spremala se oluja. Jedne subote kupio je poslodavac veliku količinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga preša i da proda prešano sijeno. U tom položaju radio je Luburić neko vrijeme. madžarska policija zatvarala sve Hrvate. te su zajedno pošli da zaštite sijeno od kiše. Maks Luburić. Bio je začudjen. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni. pošto je Luburić silom otvorio vrata. Slijedeći dan preuzeo je Luburić dužnost predradnika. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To može učiniti samo jedan Hrvat". računajući da mu je kiša uništila sijeno. Po najvećoj kiši i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan. a Luburićevi pomoćnici su otrčali svojim kućama. da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja. te mu je objasnio politički položaj i stanje u Jugoslaviji. U to vrijeme godine 1937. Luburić je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu. jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadržao na večeri. i oni su mu pomogli da spase sijeno od kiše. te nije više bio pomoćni radnik.

za područje cijele Madžarske. i da on jamči za njega. da se doista sprema rat. treći dan rata sa Jugoslavijom. Nakon toga je obukao ustašku odoru. Luburić je bio pozvan na sjednicu madžarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice izišao je Luburić iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madžarske sa dekretom u džepu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu. Tadaje bilo zabranjeno putovati najug Madžarske i mogla je putovati samo vojska. a jedino bilo je teško riješiti pitanje osobe upravitelja zadruge. Nakon toga bilo je malo zatišje. da će ovaj dio Europe ostati izvan sukoba. te je odputovao u Golu. Maks Luburićje imao dozvolu za putovanje i u tu zonu. Nijemci kao i Madžari nisu se brinuli za nikoga već samo za sebe. javio nam je Maks Luburić vijest. kao i s nama u Domovini. jer ju je on morao izvršiti. jer je to tražila narav njegove djelatnosti. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije. te je naoružan strojnicom prešao u općinu u Goli. ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku". Bilo mu je omogućeno da je mogao održavati veze sa Ustaškim Glavnim Stanom. Madžarski narednik htio ga je razoružati i prijetio je oružani sukob. kojije bio važan član te Zajednice.riješeno. da je Njemačka naručila u Madžarskoj 100 tisuća vagona sijena i slame. i on je izjavio da ima sposobna čovjeka da preuzme položaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu. To je ujedno bila potvrda naših predvidjanja. Godine 1938. slobodno se kretao i mnogo je putovao. prema riječima Maksa Luburića: "Nijemci i Madžari mnogo cijene moju slamu i sijeno. On je imao uvida u tu narudžbu. Tadaje ustao Luburićev poslodavac. Tada se pružilo široko polje rada za Maksa Luburića. Rat se naglo primicao i započeo najprije napadom na Poljsku. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvješću. ožujka I941. Mi u domovini stvorili smo pravilan zaključak. Tu je čekao i tu je slušao na krugovalu proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. no državnim udarom u Beogradu 27. No narednik se nije usudio. koja je zaposjela obalu Drave. Tako velika količina sijena i slame potrebna je samo za rat. već 127 . sve se je izmijenilo. a zatim na Francusku. zatim je zaposlio sve Hrvate članove Janka puste i dobro ih je plaćao. Pristupom Jugoslavije osovini Rim-Berlin činilo se.

.

Došavši u domovinu nije bilo vremena niti jedan dan za odmor. na što je Luburić zatražio od seljaka da ga odvede do zapovjednika mjesne seljačke zaštite. Tada se tek počela organizirati hrvatska vojska. što je seljak i učinio.j. čamca nije bilo. kao i vojnu vlast. koji se prestrašio i začudio. Luburić ga je upitao ima li četnika u selu ili u okolici. Nakon toga se Luburić uputio u Koprivnicu. jer je bio opći rat u Europi. Objavom rata Rusiji sa strane 128 . koje je vidio. počela je akcija srpskih četnika u Bosni i Hercegovini. te je on organizirao ustaške pripremne bojne. jer takove odore nije još vidio. oni su proglasili svoju državu i to je njihov teritorij. koje su odmah poslane na Kordun i u Bosnu gdje su srpske četničke bande vršile pljačke i pokolje. Nadalje je Luburić upitao seljaka. Nije drugo preostalo. a iza tih snaga ostala je praznina. Tada je Luburić odredio zapovjedniku mjesne zaštite da Zaštita preuzme vlast.je upitao svojega majora. Luburić je istraživao kako bi mogao prijeći preko Drave u Hrvatsku. Tako se Vjekoslav Luburić nakon dugog izbivanja vratio na tlo oslobodjene Hrvatske. Ovaj je odgovorio naredniku: Pustite ga u miru. gdje su mjesne ustaške postrojbe već preuzele vlast i pazile da bude red i mir. Seljak je odgovorio da postoji. Teškom mukom je to uspjelo i Luburić se uputio u prvo selo. Tu je sastao jednog seljaka. dok ne dobije daljnje odredbe. koju je pregazila. Njemačka i Italija priznale hrvatsku državu. Ta dužnost zapala je Vjekoslava Luburića. da li postoji seljačka zaštita. Seljak je izjavio da su bili i da su pred dva dana nestali. da se brine da bude mir i red. Već prvih dana nakon kapitulacije Jugoslavije. i tu situaciju su iskoristili srpski četnici za svoje razbojničke podvige. Njemačka vojska je jurila dalje na jug Balkana u Grčku. Hrvatska država nije mogla organizirati svoju vojsku dok nisu okupatorske sile t. Prevoznog sredstva. Tih prvih dana vodile su se borbe sa srpskim četnicima u Bosni i Hercegovini i Luburić je tada kao satnik sudjelovao u tim borbama. jer je bilo potrebno organizirati sve iz temelja. već je Luburić bio prisiljen verati se preko konstrukcije srušenog željezničkog mosta preko Drave. Da se održi mir i red bilo je potrebno organizirati upravnu vlast.

gdje su bili smješteni svi oni. nastala je pukotina na Drini i to su iskoristile srpske četničke snage. Na nekim mjestima bila je linija probijena. te je čekao navalu Srba. te su prodrle u Bosansku Posavinu. Srpski Drinski korpus brojio je 39 tisuća vojnika. i u tom selu je bilo ubijeno 500 žena i djece. ali je bila zaustavljena. te su u selu Doline izvršile pokolj hrvatskog stanovništva. Srpske snage su doprle do Lijevča polja. te je zapovijedao vojnim zborom i upravljao djelatnostima na južnom frontu. kojom je zapovijedao general Pavlović.Njemačke pridružila se četničkoj gerili i komunistička partizanska gerila. kojima su se pridružile mjesne ustaške postrojbe od oko 3 tisuće vojnika. kojega su stvorili zapadni saveznici zajedno sa komunističkom partizanskom gerilom. jer je preuzeo zapovjedništvo južnog fronta na Ivan planini. kao i dijelu Bosne. Taj front držala je hrvatska vojska pod zapovjedništvom Vjekoslava Luburića do općeg povlačenja hrvatske vojske na koncu rata. Luburić je sa hrvatskim vojnim snagama zaposjeo cestu Gradiška-Banja Luka i tu je izgradio bunkere. Luburić je imao i motorizaciju tankova. kojuje organizirao Vjekoslav Luburić. te ustaška Obrana. Hrvatske vojne snage brojile su 9 tisuća vojnika ustaške Obrane. Nakon toga morao je Luburić napusti položaj upravitelja logora. Topništvo hrvatske Obrane branilo je prelaze na rijeci Vrbasu i spriječilo je da nisu 129 . te je koristila sabotažu talijanske okupatorske vojske. a ovima su se pridužile i rulje pljačkaša od više tisuća ljudi. Povlačenjem Crne legije sa Drine u Podravinu u cilju da se Hrvatska zaštiti sa sjevera od napada ruskih snaga. Dalmaciji i Hercegovini. koji se je namjeravao probiti na Kordun i time razdvojiti hrvatske vojne snage. ali su te pukotine bile zatvorene od motoriziranih jedinica. Luburić je tada organizirao logor u Jasenovcu. Za suzbijanje gerile u Hrvatskoj bila je organizirana Crna legija pod vodstvom pukovnika Jure Francetića. Zapovjed generala Luburića glasila je: "Linija bunkera uz cestu Gradiška Banja Luka ima se držati uz svaku cijenu. koja je dobila vodstvo iz Srbije. koja je bila smještena u Hrvatskom primorju. koji su pomagali četničku i partizansku gerilu. U toku borbe stiglo je pojačanje od 3 pukovnije jurišnika i nakon strašne borbe bile su srpske četničke snage razbijene i uništene. Bio je to Drinski korpus pod zapovjedništvom "vojvode" Pavla Djurišića." Rano u jutro počela je navala Srba.

Prije samog povlačenja hrvatske vojske sazvao je Poglavnik vijeće državne vlade i vojnog stožera. koji se spustio u Zagrebu na uzletištu gdje je bilo mnogo rupa od bombardiranja. Srpske četničke snage bile su podpuno uništene. On je zapovijedao skupinom vojske. Partizanske snage su nadirale sa strane Ljubljane u namjeri da presijeku odstupnicu hrvatskoj vojsci i onim Hrvatima. te je tom prilikom Luburić zadobio potres mozga. To su bile one četničke snage. koji je bio u ovoj bitci zarobljen. te je u samom povlačenju bio imenovan glavnim zapovjednikom hrvatske vojske u povlačenju. Iz Celja je Luburić odpremio hrvatsku vojsku do austrijske granice i tako izvršio nalog Poglavnika i hrvatske državne vlade. te je doputovao zrakoplovom. Prije samog povlačenja izjavio je general Luburić Poglavniku. Poznato je da je Luburić bio protiv povlačenja i zastupao je stanovište da se Hrvatska vojska bori do zadnjega vojnika. gdje se je imalo odlučiti da li da se organizira zadnja bitka kao i na Krbavskom polju godine 1493. gdje je bio do općeg povlačenj a hrvatske voj ske. Tih 9 bojna Obrane izginulo j e. General Luburić se vratio nakon te pobjede natrag na Ivan planinu k svojim jedinicama. jer se nije moglo dosta brzo povlačiti. Tako se stiglo do Celja. Na putu izmedju Zidanog Mosta i Celja dao je general Luburić uništiti sve teško oružje. i nije mogao prisustvovati toj odlučujućoj sjednici. koja se povlačila iz Zagreba preko Zidanog mosta i Celja na Dravograd. pod vodstvom zloglasnog koljača popa Djurišića. Luburić je poslao 9 bojna Obrane da spriječi nadiranje srbokomunističkih partizana. General Luburić je za par dana toliko prizdravio da je mogao organizirati povlačenje vojske. da će on izvršiti nalog i da će vojsku odpremiti do austrijske granice da se preda saveznicima. ali da se sam osobno ne će predati.partizanske snage mogle doći u pomoć srpskim četnicima. 130 . u vrijeme kad je rat već bio praktički izgubljen. Bilo je to u ožujku godine 1945. koje su izvršile pokolj u Posušju i u ostalim dijelovima Hercegovine. ali nij e partizanima uspj elo sprij ečiti povlačenje hrvatske vojske. koji su se povlačili sa vojskom. ili da se hrvatske vojne snage povuku i predaju zapadnim saveznicima. General Luburić bio je takodjer pozvan.

te su ga njegovi suborci prebacili u Madžarsku gdje je imao više mira. ali je tom prilikom bio ranjen. te je zapao u rusku zonu. Njegovi borci su ga odnijeli sa bojišta. jer su bili česti progoni i pokreti. te su mu Rusi u borbi svukli čak i kaput. Komunisti su stavili njoj u stan jednu špijunku. i pješke se uputio u Beč. a odatle u Francusku. i Lienza u Innsbruck u francusku okupacionu zonu. Ruskoj policiji bio je Luburić sumnjiv. jer je on bio već ubijen od komunista. Tako je stigao do Nižiderskog jezera blizu austrijske granice. koji se nisu povlačili sastavio je Luburić gerilske jedinice.Od same austrijske granice vratio se general Luburić natrag u Hrvatsku. već kad stigne na tlo Francuske. U 131 . te je ostavio samovoz u šikari. Luburić je boravio nakon katastrofe hrvatske države i hrvatskog naroda u domovini Hrvatskoj pune tri godine u borbi protiv okupatora srbokomunista. Tada se Luburić poklao sa Rusima na ulici. jer je bio ranjen u koljeno. onda se može odlučiti konačno. a on im je rekao da hoće. koja je odmah telefonirala policiji. Nakon nekog vremena proputovao je Luburić sa još dva madžarska časnika preko engleske okupacione zone iz Beča preko Klagenfurta. Francuski časnici su ga pitali da li hoće ići u francusku legiju. ali im se on ipak izmaknuo i prebjegao preko ulice u francusku okupacionu zonu. Borbe su bile sve teže. Kad se osjetio prilično dobro. koje su u Domovini nastavile borbu nakon predaje i izručenja hrvatske vojske srbokomunistima. te je sjeo u njihov samovoz i odvezao se na zapad. Oni su mu rekli da ne mora odmah ići. Jer su srbokomunisti sve više učvrstili svoju vlast. koji su tamo bili zatvoreni. Sa ostalim vojnicima. čim je Luburić ušao u kuću. uputio se do svojega prijatelja u Budim Peštu. Izliječiti se nije mogao. te je borba morala biti prekinuta. pa su ga htjeli uhapsiti. Pod takovim boljim prilikama izliječio je Luburić ranu. Tu se predao francuskoj policiji i izjavio je da je madžarski časnik i da je pobjegao od komunista. U stanu toga prijatelja bila je samo njegova supruga. Na drugoj strani ulice bila je francuska okupaciona zona. organizirao je Luburić napad na logor Gradišku s namjerom da oslobodi one Hrvate. Godine 1947. U Beču nije znao kako su razdijeljene okupacione zone. Policija je doskora stigla u samovozu i Luburić je njih dočekao i poubijao.

On je boravio u lom logoru. koja je izlazila redovito svakog mjeseca. te je u emigraciji nastavio radom organizacije pod imenom "Hrvatski Narodni Odpor. U Pirinejima je bio Luburić uhvaćen od španjolskih vlasti i odpremljen u logor Karabanchel u Madridu. a nitko ga nije tamo poznavao. jer će taj dan osvanuti neminovno u skoroj budućnosti. General Luburić bio je poznat kao general Drinjanin. Od tog doba počinje rad Vjekoslava Luburića na okupljanju hrvatskih snaga u emigraciji te organiziranju istih za onaj čas kad bude opet moguće proglasiti hrvatsku državnu samostalnost kao i 10.S. koji su materijalno i moralno podupirali rad svoga zapovjednika. Tu je izjavio da je on hrvatski general Vjekoslav vitez Luburić. te je u Španjolskoj preveo na hrvatski jezik djelo generala Diaz de Villegas "Politički rat" i "Revolucionarni rat." koja organizacija je osnovana godine 1944. Odpora. Godine 1968. Taj rad se je razvijao uz mnoge poteškoće podporom hrvatskih rodoljuba. koji je svjedočio da je to doista general Vjekoslav Luburić. To se trebalo postignuti prosvjetnim i političkim radom u emigraciji. na Ivan planini sa odobrenjem Poglavnika i hrvatske državne vlade. N. kao i Stipe Brbić iz Australije. te organiziranjem svih hrvatskih snaga u domovini i emigraciji.A. časopis za odgoj sa rodoljubnim i povijesnim štivom. te je Vjekoslav Luburić imenovao koordinatora H. U tu svrhu osnovao je Vjekoslav Luburić tiskaru Drinapres u Španjolskoj i tiskao je DRINU. travnja 1941. a zatim je pošao na jug s namjerom da se prebaci preko Pirinejskih planina u Španjolsku. i Vlado Šimunec iz Canade. pa mu španjolske vlasti nisu vjerovale. koji je trebao biti veza izmedju svih skupina Hrvata u emigraciji. dok nije došao fra Branko Marić." a napisao je mnogo stručnih kao i povijesnih članaka. se počeo raširivati rad. te je izdavao i novine OBRANA. U početku razvoja toga rada bio je 132 . To nije mogao dokazati.Francuskoj je bio u jednom logoru 10 mjeseci. jer je imao krive isprave. U suradnji i podpori se najviše isticao Rudolf Erić iz U. Uz to je povezao sve hrvatske časnike i borce. Tada je general Luburić dobio pravo boravka u Španjolskoj i tada smo mi stupili u vezu s njim.

Maks mi otvori: `Dobro jutro generale. Jugoslovenska tajna policija . pa ga raspalim po čelu. dobro' kaže on. travnja 1969. Uzmem onu štanglu. pokucam. Izvučem čekić iz glave i okrenem se."(Marko Lopušina. izadem na ulicu i uzmem taksi za Valensiju: `Koliko košta do grada' pitam `Tristopedeset pezeta' kaže takstista. Ruke sam prao pet puta. `Evo ti pet stotina. Maks tresnu dole kao da je pao sa sto metara visine.. Pije. Povedem ga u kujnu na česmu. Ja viknem: `Majku ti jebem ustašku. Hrvat po nacionalnosti. Puče lobanja. Maks mi traži da mu skuham kavu. Puknem ga još jednom. nisam više mogao da ležim. organiziran od strane srbokomunističkih vlasti.izvršen atentat na generala Luburića. Jebem ti prašak! Štangla je najbolji lek. kako ste spavali?' `Dobro. Ubij bližnjeg svog. U deset do jedanaest Maks me zove:'Ilija. Ovako si ti maljem ubijao decu u Jasenovcu! Vidiš šta te čeka!' Pogodi ga čekić kroz prste u čelo. Dvadeset i pet do jedanaest. Maks pije kavu. Puče glava kao lubenica.(aks) nikad više!'. Umotam ga u deku. po zanimanju kriminalac. te (ga) je ubojica uspio lišiti života. Hteo sam da odem u sobu po štanglu. 69 ---69 Ilija Stanić. ubio Maksa Luburića. meni je zlo!' Vidim pocrnio kao zemlja. U tren uzmem čekić i lupim ga po čelu: -Tup! Maks pade kao sveća. Diže se i povraća. Odem do vrata da proverim da li sam ih dobro zaključao. Izvadim čekić i stavim ga na sudoperu. Maks ustao i dahće kao životinja. Popi sve i ništa. Kad se vratim u kujnu. Ništa. Morao sam prstom da ga mažem na šoljicu. koji sam donio iz sobe. Zamahnem opet čekićem. koje su uspjele infiltrirati ubojicu u blizinu Luburića. Fino sam ga spakovao da ga brzo ne nađu. Prašak koji sam dobio bio je loš. Sto kila u njemu. jedva ga dovučem pod otoman. Ja držim čekić u pantalonama. Deset i dvadeset i pet. Siđem dole. On se umiri. Pregledao sam sve stvari da nešto ne zaboravim. a ja mu rukom pljuskam vodu po licu. Opet se znojim. Kad me on pogleda kao zver. Da španjolska policija pomisli da je kidnapovan. "Ustao sam. Presvučem se brzo. Mislio sam više se dići neće. Maks otežao. Uzmem čekić. Krv se rasu po kuhinji. ja častim!' U osam sati i pet minuta uveče sa železničke stanice posalo sam telegram `bratu' u Konjic: 'M. Sin mu Tonči Luburić donio novine i ode u crkvu. koja se čuva u Arhivu bivše "Službe Državne Bezbjednosti" BiH) kako je 20. Kava gotova za tri minute. kao za Hrvoja Ursu u Frankfurtu. a on diže ruke da se zaštiti. Odnesem šolju u kuhinju. opisao je (prema snimci na magnetofonskoj traci. Čekić i štanglu bacim u magacin. Rastopio se u kesici koju sam držao za pojasom. stavim ga za pojas i odnesem generalu kavu. On povraća u sudoperu. Živci mi rade.

301302.. 1996.) 133 . s. NIP "TV Novosti" Biblioteka "Revija 92".1945-1955. Beograd.

134 .

6. Luburićeva sjećanja na Mačekovo zatočeništvo donesena su iz veće cjeline. To je razlog da je o njegovu životu i o njegovim političkim shvaćanjima važno svako svjedočanstvo bez obzira bilo ono od njegovih istomišljenika ili protivnika. prenesen je samo onaj dio koji se odnosi na Mačeka. 7. koji je Luburić izdavao u Madridu kao "Glasilo hrvatskog narodnog odpora". Dalje su prenesene integralno Luburićeve uspomene i to kako slijedi: . Autorska prava na ovo Mačekovo djelo ima Hrvatska seljačka stranka i ovom prigodom zahvaljujem gospodinu Zlatku Tomčiću na dopuštenju da prenesem u cijelosti Mačekovo poglavlje o njegovu zatočeništvu tijekom Drugoga svjetskog rata. 2.. uvod. koja je objavljena pod naslovom Prigodom smYti Tlladka Mačeka u listu "Obrana". str. l. Luburić je poznat kao najodgovornija osoba za nedjela ustaškog režima i taj njegov životopis donosi se samo zbog boljeg upoznavanja nekih manje poznatih detalja iz njegova života. za srpanjkolovoz-rujan 1964. Dakako da su radi objektivnosti o tom dijelu Mačekova života donesene i uspomene samoga Mačeka.-7. godište III. U tom smislu su o njegovu zatočeništvu tijekom NDH donesena sjećanja dvojice ustaša Maksa Luburića i Vlade Singera.**** NAPOMENE UZ OVO IZDANJE Maček je u razdoblju od smrti Stjepana Radića do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske bio nesumnjivo politički vođa najvećeg dijela hrvatskog naroda. za godinu 1965 broj 26.. Iz slijedećeg nastavka u "Obrani". a utvrdivanje njezine istinitosti prepušteno je daljnjem objektivnom povijesnom istraživanju. Sva se ta svjedočanstva donose kao grada. Ta su njegova sjećanja počela izlaziti u drugom godištu "Obrane" i to u trobroju 15-16-17. Treba posebno istaknuti da se u svezi s Luburićevim svjedočenjem donosi i njegova biografija od jednoga njegovog političkog istomišljenika. Mačekova sjećanja donesena su prema hrvatskom izdanju nj egovih uspomena. Iz tog dijela prenesen je samo Luburićev. str.

135 .

nažalost izgubljen".Te su bilješke sačuvane i donesene u emigraciju 1945. Autentičnost Singerova pričanja nitko nije doveo u sumnju. 62. G.-33.) 136 . str. i vjerujemo. tajnik nadbiskupa Šarića. br. podrijetlom Židov. Prije njegova objavljivanja (u časopisu "Republika Hrvatska") povjesničar Jere Jareb je u svojoj knjizi Pola stoljeća hrvatske politike (1960.. str. IV/1966.. str..) Tekst Illado Singer o drw Illadku Maćeku objavljen je u časopisu "Republika Hrvatska" (Buenos Aires). Maček izbliza.. U slijedećim brojevima "Obrane" nisu se više pojavili nastavci Luburićevih uspomena. 7.-15.) Nino Škrabe u biografiji Vlade Singera navodi kako je on o svom boravku u zatočeništvu s Mačekom "ostavio opširan zapis. 14.. s. 29.) donio ovu bilješku: "Singer je Mačekovo pričanje o tome i o drugim stvarima natipkao na jedanaest stranica dvostrukog razmaka. godište XXIV. IV/1966. 14. Imao sam prilike pročitati te bilješke početkom 1947. (s. Tko je tko u NDH. 30. Izd. Prilog Život i rad Tljekoslava Luburića. 12. Izd.. godine i broja izdanja... 4. br. Donio mi ih je velečasni Zec. 268. U Zagrebu je svibnju preuzeo vođenje Osobnog odjela u Glavnom ustaškom stanu. Velečasni Zec je kasnije tragično završio u Švicarskoj. br. 15. 35. (Usp. br. Disput. Taj dokumentarni materijal donesen je u cijelosti tako da nije izostavljen ni uvodni komentar uredništva časopisa kao ni dodatna napomena istog uredništva. III/1965. Izvornik ovoga teksta dao mi je na korištenje A.-84.. Minerva. 7.."Obrana". 1997. s. da je te bilješke donio u emigraciju i predao mu ih g. IV/1966. koji je napisao ustaški pukovnik "S. da su te bilješke sačuvane u njegovoj ostavštini..... (Andrej Maček . 32.-36. 28.." (s.). br. 7. 3.-16. a ubijen od ustaša u logoru Stara Gradiška u listopadu 1943. na čemu mu se srdačno zahvaljujem.. str.. br. 359. kad sam bio na liječenju u bolnici u Klagenfuriu....(tjepan) Crnički" objavljen je u časopisu "Drina". Zagreb.15. Zagreb. 27. 1999. On mi reče.18.. III/1965. Ivo Bogdan. Vlado (Vladimir) Singer. br. Radi opreznosti s posljednje je strane istrgano Singerovo ime.-31. On je bio između dva rata istaknuti hrvatski nacionalist. str. za travanj 1974..Nino Škrabe. koji je tiskan kao poseban broj bez oznake mjesta. 7. IV/1966. str. str. rođen je u Virovitici 21. listopada 1908. 97.

MUŽIĆ 137 . Ispravljene su samo očite tiskarske pogreške.Svi navedeni radovi doneseni su bez lektorskih zahvata. I. Zahvaljujem na upozorenjima svima onima koji su prije tiskanja pročitali moj uvodni dio.

138 .

1990. IV.. izd. Split. izd. Split. Roma. 1993.. Dominović. Zagreb-Kačić.. izd. II. bio je delegat Katoličke crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katoličkih laika u Rimu. 1983. koji je završio u ljetu 1975. Orbis. Iberia. I. Zagreb.).. Split. oslobađajućom presudom »zbog pomanjkanja dokaza«.. kao zasebne knjige: Razmatranja o povijesti Hrvata. Hrvati i autohtonost (Podrijetlo i pravjera Hrvata). 1995.. društvo sv. Mužić je objavljivanjem započeo kao srednjoškolac. 1980. Zagreb. knjiž. Zagreb. izd. 1991. Split. 1996. izd. 1983. NZ Matice hrvatske. Split. NZ Matice hrvatske. 1970. izd. Split. III.. Mužićeva su znanstvena djela: Katolička crkva Stepinac i Pavelić. Split. 1969. Hrvatska politika i jugoslavenska ideja. 1997. 1994. 1998. Split. Split. Orbis. Split. Masonstvo u Hrvata. izd. Katolička crkva u Kraljevini . II. VI. Crkva u svijetu.. II. izd. III. Crkva u svijetu. branio je kao odvjetnik optužene u više političkih procesa (u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini). izd. dopunjeno dokumentacijom (Masoni u Hrvatskoj 19181967. izd.. Crkva u svijetu. Zagreb. 1991. II.BILJEŠKA O PRIREĐIVAČU Ivan Mužić rođen je 14 rujna 1934. Dominović. izd. Izrael i Antikrist. izd. izd. NZ Matice hrvatske. Pavelić i Stepinac. izd. Godine 1967.. Na početku 1972. 1989. naklada.. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1953. Zagreb.. Logos.. Iberia... vlast. I. I.. Do svršetka 1971. II. V. izd. Stjepan Radić. Hitler i Izrael. Split. 1997. izd. Verbum. izd. Split. Zagreb. Accademia Archeologica Italiana. 1987. . Dominović. izd. IV. 1989.. 1978. 1997).Iugoslaviji. IV. u Solinu. NZ Matice hrvatske.. 1967.. NZ Matice hrvatske. III. Split. Od povijesnopolitičkih spisao tiskao. Split. V. Zagreb. Crkva u svijetu. 1988. Split. Objavljivao je članke i studije u raznim novinama i časopisima. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958. 1984. (I. 1997. Hrv. protiv Mužića je u Splitu kreiran politički proces. I. Ljubljana. izd.

139 .

Svako djelo Ivana Mužića nov je pristup najosjetljivijim temema moderne hrvatske povijesti. Čovjek i tehnika. 1991. nego često uspjeva do srži iz izvora iscijediti ono što se uopće može. U jednom razgovoru za Glas koncila.. S. 3. Split. 1999. Split.J.Mužić je priredio izdanja sljedećih djela: O Spengler. Mira Košutić. Split. XXXVII/1987. O sekti masona.. Mate Suić u Pogovoru VI. Protokoli sionskih mudraca. 1999.. strpljenja i vremena. izdanju Mužićeve knjige Hrvati i autohtonost zaključuje: »Mužić spada među one koji se ne zadovoljavaju samo nabrajanjem naslova i imena autora. 1999. A. 1999. I. Split. u historiografiji. II. izdanje..J.(dva izdanja).. u svibnju 1988. Laus. Strossmayer. Split. Biblioteka Građa. Prof. Matica hrvatska Split.453). Split. Matica hrvatska Split. rezimirajući literaturu o svom pokojnom ocu. A to traži mnogo znanja. Nilus. Maček u Luburićevu zatočeništvu.« Prof. kći Stjepana Radića prof. Matica hrvatska Split. Radića najbolje uspio shvatiti naš poznati povjesničar Ivan Mužić«.dr. Lav XIII. 1999. Laus. Bogdan Radica smatra Mužića »najvećim našim suvremenim političkim povjesnikom« (Hrvatska revija. 140 . ocijenila je »da je do sada. izdanje. Hrvatska kronika 5471089.

Ivo 11. pukovnik 72 Altarac. Musa 7 Aleksandar I. Oto 49. Rudolf 132 F Farolfi. Ivan (Ivanko) 51. 54 Belošević. Muhamed 11 Hebrang. 16 Filipović. Goring. Mijo 61 Baljak. Pavle 129. 125 G Gelije (Aulus Gellius) 10 Gencije. 130 E Erić. Stipe 132 Đurišić. Stjepan 10 H Hadžijahić. 51 Bogdan. Josip 113 Bošković. Šime 10 Edmund 36 Batušić. 53 Ferjančić. 129 Frank. Herman 65 Grediček.KAZALO OSOBA A Đ Ahmeti. Ivan (Ivica) 23. Miroslav 73 Francetić. zastavnik 68 Andrić. Andrija 75 . Dragan 37. Matija 63. Karašordević 109. Ivan 12 Brbić. Jakov 53 Basler. Božidar 15. 12 Aufsenegg 96 B Babić. 76 Gunjača. Ivo 136 Bombelles. ilirski vladar 10 Glaise von Horstenau. 83 Belak. Jure 125. 51. Andrija 125 Gubec. Krunoslav 59. Šuro 8 Batović. Ventura 71 Barbarić. 114. 79. 125 Aleksić. Ivo 78 Babić.

David 22 Kasche. Stjepan 136 Cvek. Josip-Tito 26. Dragiša 95. 36. 100. Dragutin 20 Kapetanović. 10. Kardum. Mile 14. Josip 63 Jesih. 44 Dragojlov. 1 l. 28 Cincar Markovię. Tihomir 28. fratar 73 Breyer. 20. Andrija 14 Kamber. 29 Dvorniković. Siegfried 36 Kavran. 50. Drago 116 Jonjić. Jere 24. 82 53. 100. 12. 19 C Campbell. Marijana 29 Ć Ćirković. Stanko-Kikan 68 Karlović. narednik 59 Cvetković. 47. Tomislav 26 K Kačić Miošić.Brekalo. Pavao 51 Jilek. Danica 68 Herceg. 12 Cvrtila. Pavle 88. Ivan-Pivac 71 Devčić. 98 Cvijić. 8. 28. 136 Jelačić. Mile 68 Hitler. 98. 88. Mirko 22 Broz. 52. 111 Ipša. Devčić. Vladimir 7. Jovan 8. Ronald 112 Ciliga. Mijo 51 J Jareb. Fedor 27 Dujmović. 51. Adolf 21. 97. Ahmed 71 Karašordević. Božidar (Božo) . 116 101 I Herceg. Olinko 8 98. 48. Krunoslav (Kruno) 43. 13. 101. Aleksandar 98 Crnički. 99. 49. Ante 18. 28. Budak. Sima 12 D Delorko.

15 Kemfelja. Nada 23 141 . Šuro (Šuka) 59. 78 Kisić-Kolanović.14.

41. 53. Hinko 49. 108. 102. 77 Nedić. 39. 68 Matković. 82. Eugen-Dido 18. 79. 15 Kopčinović. 55 Mosner. Vojko 52 Kurelac. Živko 8 Kovačię. Rade 12 Mikić. 23 N Naletilić. Milan 36. 85. Bogdan 20 Krndelj. 78 Kvaternik. Mihail Ilarionovič 77. 82 Nikolić. Vinko 27 . 115. 65. Ante 19. 43. 116 Kvaternik. 78 L 116 Miloš. Dragoljub Mihaljčić. Ivan 49 54. kapetan 23 Konstantin Porfirogenet 9. 42. Mišetić. 39. 25 Mihailović. Siniša 64. 65 Košutię. 94. 85 Muftić. Juraj 57. 42. 94. student 72 Mataja. 51 92. Roko 54. 44. Ismet 21 Murvar. 112 Krstulović. 59. 83 Marojević. I 11. Ljubomir (Ljubo) 22 Kremzir. Stipe 22 Moškov. Krnjević. Srečko 23 Krizman. 64. Slavko 22. Božo 44 Napoleon I. 115. Zvonimir (Zvonko) 59. 103. 41. 23. Kremzir. August 51 (Draža) 48. Josip 36. Ivan 9. Fran 12 Kutuzov. 53 Kovačević. Bonaparte 10. Ljubo 38. 23. 45. Ivan 21. Vatroslav 19 Mužić. Nada 15 Kojentinski.Klaić. satnik 42 Meštrović.

Franc 29 Pernar. Marko 133 Lorković. Dominik 63 Mandić. Ivić 33 Pašić. 55. 21. Vjekoslav-Maks 23. 17 Nuić. Ivo 98 . 57. Vladko 18. Mihovil Miškina 52 Pavlić. Tit 10 Lončar. Mara 23 Pavlek. 57-70. 36-38. Nikola 10 Pašalić. 51 Luburić. 8790. LJ 12 Ljekić. Richard 52 Lipovac. Viktor 16. 108. 110. 19. 55. 82. Gustav 124 Perme. 1 Pavelić. 135. Mladen 25. 44. student 72 Pavlović. Ante 29 M Maček. Olga 10 P Luburić. Ante 18. Budimir 31 Lopušina. 136 Malčić. Andrija-Jandro 37 Pavličević. 41Pannvitc (Panwitz). Nikola 82 Pavelić. 115. 121-133. Marko 73 Perčec. 23. Viktor 31 O Omamović. 53. fratar 73 Livije. Helmut von 66. Ivan 22 Oštrić. 58. Franjo 52 Mandić. 37. 58 Perović. 61. Marko Enej 17 Lukas. 136 Maček. 105-1 15 . 73-85. 27. 45.Leovac. 67 45. 19. 20. 135. 54. 136 Lukan. 24. 71 Oršanić. 95-102. Kosta 63 Nixon. 60. 94-96. Tonči 133 Novak. 96. Ivan 24 Lorković. Filip 7 22. Andrej 36. A. Ivan 51. 42.

Petar 98. Giuseppe Ramiro 21 Marić. Branko 51. Ante 31 142 Pešelj. 100 Petar II. Josip 31. Branko 132 Marić. 55 Pešelj. Stjepan 53 . 99. Zdravko 8 Marković.Manolić. 32 Marconć. Karadordević 52 Pezelj. Melita 54. 55 Pešić. 54.

116 Trebješanin. Vladimir (Vlado) 22. 73 Pittard. 55 Tortić. Zlatko 135 Tomić. Milan 79.Pićili. Ivan 45. Srećko 89. 44 Veber. Urbić. 135. 116. 55 U 53 Šufflay. 89. 17 Tomašić. 46 Torbar. Žarko 8 Tuđman. 54. 23. 76. Viktor 36. 32. Janko 1 10. 49. 106 48. 63. 69 Servatzy (Servaci). Ljudevit (Lujo) Tomčić. J. 40. 14. 16. Milan 7 Šutej. Juraj 102 T Tabor. 82. Zdenko 22 Vokić. 65 Tor. 51. Rajić. satnik 71 Vinski. Eugen 7 Požar. 68. 72. Mate 42. 28 Toma Arhiđakon 15. 87. 116 S Sagrak. 54. 57. Darko 7 33 Sarić. Stanko 42. 15 Tomašić. 50. Franjo 29. Ivan 43 Reberski. Dušan 101. 22 Pribanić. Josip 55 Renić. Dinko 8. bojnik 69. Josip 116 Rover. student 72 Smoljan. Josip 51. 136 Sliepčević. 102 Singer. Franklin Delano 30 Rover. Jozo 33 Roosevelt. 84. Petar 19. Boris 54 V Vasilj. Svetozar 82 R Radić. Bariša 51. 31. 51 . Ante 50. 59. Vjekoslav 125 Simović. Stjepan 19. 83 Pribićević. 44.

Soldo. 30 Stanić. Vutuc. Vjekoslav 27 Vrban. Kerubin 16 Šimić. 21. Vera 91 Stražnicki. Katica 45 Škrabe. 114 (Priredila:Nada Vrsalović) W Vokić. Ivan 18 Stipetić. Milovan 22 . fratar 116 Sopta. Dragutin 27 Šubašić. Ivan 52. 100 Starčević. Ilija 133 54. 99. 55. 106 Stepinac. Alojzije 53 Stier (Štir). 97. 44. 85. Mirko 75 Wagner (Vagner). Mario 52 Šegvić. 101. 71 Šimunec. Josif Visarionovič 24. Dinko 11 Škorjanec. 42. 136 Šporer. 14 Zrno. Karlo 75 Z Zec. 98. 45. Nino 37. Ante 116 Vučković. Vtado 132 Šimunović. Josip 10. Benedikta 9 Zidarić. Ante 12. Radenko 98. profesor 114 Suton. David 74 Ž Žanić. Ljilja 32 Vrančić. svećenik 136 Zelić. Božidar-Bažo 51. 85 Stanković. 53. Franjo 69. Marin 32 Staljin. Marko 52 Š Šarinić.

143 .

...... 135 Bilješke o priredivaču....…..... 57 O dru Vladku Mačeku (V....... 117 Život i rad Vjekoslava Luburića (S. 121 Napomene uz ovo izdanje (I..............…...... Mužić) .... Crnički)................................................................................ M.........................…………............................ Singer)................ 141 144 ....... 87 Prilog .............. Maček) ..................... 139 Kazalo osoba (N. Vrsalović)............................ 35 Prigodom smrti Vladka Mačeka (V.... Mužić) ............ Luburić) .................................................... 7 Opet zatvor (V.....................SADRŽAJ Državotvornost dinarskih Hrvata (I.............................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful