Kako odgajati dijete

U svakoj je porodici potrebna disciplina. Cilj discipline nije odgojiti posluno" dijete, ve pomoi djetetu da razumije ta je to prihvatljivo ponaanje, naui da donese dobre odluke u izboru ponaanja i stekne samokontrolu. Djelotvoran disciplina je proces uspostavljanja ravnotee izmeu djetetove potrebe za samostalnou i potrebe za ogranienjima. Kroz taj proces, postepeno smanjujete vau kontrolu nad djetetom, dajui mu priliku da ovlada vlastitim ponaanjem. Djeca e vjerojatno iskuavati vae zahtijeve i ogranienja koja ste im postavili, ali ona su dio uenja i nuna kako bi netko postao odgovorna odrasla osoba. Svako neprihvatlivo ponaanje je prilika za uenje. Kada se vae dijete neprihvatljivo ponaa, ne radi to namjerno iako se ponekad tako ini. Ono pokuava da ui o svom svijeteu i kako razliita ponaanja vode razliitim posljedicama. Izazov za roditelja je da podui dijete ta je prihvatljivo, a ta ne. Uspostavljanjem razumnih pravila i ogranienja, pomoi ete vaem djetetu da uspostavi granice (limite)u budunosti. DOGOVORITE SE Kako biste uspjeno odgajali dijete i primjenjivali efikasne odgojne postupke trebate u porodici prvo: usaglasiti zajednike ciljeve za djecu treba vam biti jasno ta elite da odgajate kod djece, kakva elite da djeca budu ne toga dana i toga trenutka, nego i u budunosti. Razgovarajte zajedniki o tome koje vrijednosti cijenite i elite prenijeti na djecu. Vano je da budete jedinstveni u svojim stavovima i djelujete u pravcu ostvarivanja istih ciljeve, makar na razliit nain. djelujte planski i svjesno a ne impulsivno, konzistentno primjenjujui postavljene ciljeve i vrijednosti kroz svakodnevne aktivnosti; u sve procese aktivno ukljuite djecu, pitajte ih ta misle, ta su njihovi ciljevi, ta oni smatraju vanim. Nemojte nikada potcjenjivati djecu i njihove sposobnosti; utvrdite jasna pravila ponaanja zajedno sa djecom, kao i procedure u situacijama kada se pravila kre; radite vie na prevenciji problema i uvijek djelujte u najboljem interesu i za dugoronu dobrobit djeteta; konstantno pratite ponaanje djece i reagujte na vrijeme, prije nego problemi eskaliraju, stalno preispitujte svoje postupke i strategije; razvijajte konstantno dobre odnose u svojoj porodici, radite stvari zajedno, razgovarajte i druite se i inite sve da se svi osjeaju uvaeni, ukljueni, prihvaeni i sigurni. itajte, pitajte i razgovarajte kako biste razvijali svoje roditeljske vjetine koje e vam pomoi da primjenjuju prihvatljive odgojne postupke;

USPOSTAVLJANJE PRAVILA PONAANJA U KUI

Na pominjanje rijei pravila veina ljudi se namrgodi i odmahne glavom. ini se da niko pretjerano ne voli pravila. Ona u nama izazivaju razne neugodne asocijacije, podsjeaju nas na zabrane, asociraju na guenje naih linih sloboda kao i na kazne koje bi uslijedile ukoliko ih krimo. Reakcije djece se sigurno ne razlikuju mnogo od ovoga. Pravila postoje da bi se krila", rei e mnogi adolescenti. Ipak, svi se slau da bez pravila ne moemo i da bi bez njih vjerovatno nastupio haos. Pa zato im se onda toliko protivimo? Da li bi zaista nastupio haos? Zato ih krimo? Zato djeca kre postavljena pravila? Roditelji esto formuliu pravila koja podsjeaju na listu zabranjenih stvari. To ne smije", ovdje ne moe", to je zabranjeno", svakodnevno ujemo. Ovakva pravila djeluju zbunjujue na djecu, jer im ne govore ta je dozvoljeno, ta mogu ili trebaju raditi. Pravila su, uglavnom, nametnuta spolja, ponekad nejasna djeci ili neprimjerena djeijem uzrastu ili se pak "podrazumijevaju" to dodatno oteava djeije razumijevanje pravila.

DJECA I PRAVILA

U najranijoj fazi, djeca shvataju da pravila proizilaze iz moi odraslih. Djeije pristajanje na pravila rezultat je elje da ugode odraslima i dobiju odobravanje, ili straha od kazne "Pogreno je uzimati stvari jer moja mama poludi i onda moram ii u oak." Razmiljanje male djece karakterie i njihov egocentrizam i potreba za trenutnom nagradom. Strah od kanjavanja ili elja za odobravanjem moe samo trenutno ublaiti njihovu impulsivnost ali ih dugorono ne ui potrebnim vjetinama, niti ih odgaja". Rane godine razvoja djece karakterie njihova potreba da ostvare kontrolu nad sopstvenim tijelom i uspostave samoregulaciju, uz istovremenu potrebu da dobiju odobravanje svojih roditelja. Petogodinjaci ele ovladati granicama a u estoj, te granice ele isprobati. Kada im se ukazuje na neprimjereno ponaanje, krenje pravila ili gubitak kontrole, djeca mogu iskusiti osjeaj srama ili krivice, to moe onemoguiti razvoj samostalnosti i inicijative u budunosti. Kako reagovati na neprimjereno ponaanje djece? U ovome je najvanije pronai balans. Ako je, sa druge strane, reakcija roditelja na neprimjereno ponaanje djece slaba ili pasivna, postoji opasnost da djeca ne razviju interes, niti sposobnost za obuzdavanje impulsa i moralno postupanje. Djeci ne trebaju ni grube prijetnje niti kazne koje podstiu strah i nesigurnost. Djeci trebamo mirno i jasno rei ta od njih oekujemo i zato i istrajati na reenom bez gubljenja kontrole. Tek u kasnijoj fazi razvoja, djeca e shvatiti da su pravila utemeljena na drutvenim konvencijama a ne iskljuivo na pojedinanom autoritetu. Djeca postaju svjesna normi i vrijednosti koje su neophodne za odvijanje igre ili rad grupe. Poinju shvatati da pravila postoje izvan i mimo odraslih kao dio drutva i konvencija, to podstie djecu da razmiljaju i o drugim faktorima osim uraunavanja rizika od kazne ili nagrada, koje se tiu njihovih trenutnih namjera. Djeca stiu interes za pitanja morala, iskrenosti i dobrobiti drugih.

KAKO USPOSTAVITI PRAVILA?

Kada pomislimo na kua pravila, padaju nam na pamet neki primjeri iz naeg iskustva, kao: nema televizije prije veere, ili nema udaranja i vrijeanja, nema lopte u kuim, nema slatkia prije jela i sl.. Kao to smo na ve napomenuli djeci je potrebno da razumiju ta od njih hoemo" a ne ta neemo". Zato i pravila trebaju biti postavljena afirmativno. Crtane gledamo nakon veere; loptom se igramo napolju, priamo tiho, budi ljubazan itd. Naravno, vano je da ova pravila vae i za nas, jer kada god ih prekrimo dajemo djeci dozvolu da i ona to uine. Naravno da neka pravila, odnosno limiti postoje

samo za djecu (vrijeme odlaska na spavanje i sl.), ali vaina pravila vai za sve. Upoznavanje sa pravilima ponaanja treba poeti jo u prvoj godini ivota. Na samom poetku pravila ponaanja trebaju biti veoma jednostavna, da bi vremenom postala malo zahtevnija. Za usvajanje pravila ponaanja veoma je vano imati na umu da ona moraju odgovarati uzrastu vaeg djeteta i onoga to dijete moe uraditi i shvatititi kao pravilo ponaanja. Na primjer ne moete oekivati da e dijete na uzrastu od tri godini znati da ne smije pretraati preko ulice da bi uzelo svoju loptu. Pravila ponaanja su temelj za uspostavljanje pozitivne klime u porodici i konstruktivne komunikacije. Upoznavajui se sa pravilimi ponaanja dijete otkriva i ui koje je ponaanje dozvoljeno, a koje ne, ta moe, a ta ne moe. Na taj nain dijete se pouava disciplini. Recite djetetu ta od njega oekujete i zato. Koristite jednostavne reenice, budite jasni i afirmativno navedite pravila.

Neka vaa oekivanja budu formulisana po principu kratko i jasno". Mala djeca teko mogu upamtiti" duge smjernice primjer: "Molim te operi ruke toplom vodom, obavezno ih obrii arenim pekirom i usput ponesi kremu". Za predkolce bi ovo bilo poprilino mnogo" za upamtiti. Obavezno e neto od ovga zaboraviti. Zato budite koncizni u svojim oekivanjima, kao i u davanjiu smjernica. Budite sigurni da je pravilo mogue primjeniti u datoj situaciji. Ne oekujte od svog djeteta da ostane sasvim isto i uredno nakon boravka u parku ili prirodi ili da bude mirno dui period vremena. Pravila trebaju pratiti" a ne ograniavati djecu. Neka pravilo odgovara uzrastu, linosti i vjetinama vaeg djeteta. to su djeca manja to bi i vaa oekivanja trebala biti manja, kako zbog njihovih ogranienih fizikih mogunosti, tako i zbog pojmovnog i govornog razvoja. Rei djetetu od dvije godine da samo obuje cipele na pertlanje je sasvim nerealno, ali to isto sasvim prirodno moete oekivati od djeteta na uzrastu od pet godina. Mala djeca teko mogu dijeliti igrake sa drugom djecom pa to od njih ne moete oekivati. Pratite potrebe djece ako im je dosadno, ukljuite se sa njima u igru ili ih ukljuite u ono to vi radite umjesto da ih tjerate da budu mirni". Dosljedno primjenjujte pravilo. Dosljednost je nuan preduslov za kvalitetno odgajanje, to takoe vai i za pravila ponaanja. Nedosljednost u pogledu vaih oekivanja i odreivanje koje je djeije ponaanje prihvatljivo, a koje ne samo moe stvoriti konfuziju u djeijoj glavi, pa e esto biti u situaciju da ni samo ne zna ta je dobro initi, sa to ne. Takoe je veoma vano da svi koji uestvuju u odgajanju djeteta usaglase svoja oekivanja po pitanju pravila ponaanja i budu dosljedni u reagovanjima na iste. Ako tata neto ocjenjuje kao prihvatljivo (pr. igranje loptom po kui), a mama isto to osuuje, dijete nee moi samo odluiti ta mu je initi. Zato, odrasli, pomozite sami sebi, usaglasite oekivanja i budite dosljedni! Potujte osjeanja svog djeteta i uvaite ih kad moete. Ako je dijete uzbueno i sretno ili pak ljuto ili bijesno, uvaite ove osjeaje umjesto da ih guite. Nemojte rei ljutom djetetu Sad se smiri i itaj slikovnicu" ili Nemoj plakati, nisi beba". Pomozite djeci da razumije svoja osjeanja: Vidim da si sada ljut i razumijem te. Mogu li ti nekako pomoi?" Istovremeno pomozite djeci da kanaliu svoja osjeanja :"Vidim da si ljut ali ne moe zbog toga nekoga udariti. Moe da gnjei plastelin ili nacrta neto. Ili da uta loptu." Nastupajte sa autoritetom; budite uvjereni i sigurni u vlastite namjere. Vi ste odrasla osoba i vi morate pomoi djetetu da postavi i potuje limite. Djeca vam vjeruju i od vas oekuju da ih usmjerite ka prihvatljivom ponaanju. Da bi interakciji izmeu vas i dijeteta u toku usvajanja pravila ponaanja bila uspena, poeljno je da postupate ljubazno i odluno. To znai da neete govoriti neodluno (neeeemoj to dirati, mooolim te), niti ete se derati i prijetiti. Reiete jasno Sada idemo kui", glasom koji ne osuuju ali ni ne trpi pogovor niti raspravu (ovo moete vjebati). Pruite djeci mogunost izbora u okviru ogranienja koja postavite. Ogranienja daju dio kontrole vama, a mogunost izbora daje dio kontrole djetetu. Ovaj postupak se jo zove

limitirani ili ogranieni izbor". Djetetu ete ponuditi mrkvu ili pinat; crveni ili plavi demper a ne: da li e jesti?" ili ta e obui?". Dozvolite djeci da vam pomognu u definisanju pravila. Kada i djeca uestvuju u donoenju pravila njihova motiviracija da ih primjenjuju i potuju je znatno vea, jer tada oni pravila doivljavaju kao neto lino, a ne kao neto to su odrasli nametnuli sa stane". I pravila trebamo poduavati uz igru i smijeh. Nemojte se pretvoriti u ozbiljnog odraslog" koji samo neto trai i zahtijeva. Osmislite pjesmice za pranje ruku i zuba, napravite vozi za odlazak na spavanje, dajte djeci zaduenja u vrijeme kupovine ili kod kunih poslova i obavljajte ih uivajui u zajednikom radu i sa entuzijazmom. Ako dijete laje" dok vi razgovarate na telefon, nemojte bijesno reagovati i uutkavati dijete bacite mu kost". Igrake koje su van kutije plau jer ele da se vrate kui", kupite stvari sa poda tako to ete dijete voziti" kao civare, usisiva je zmaj prainoder". Napravite kutiju za lijepe snove", ili kutiju za tugu" koju stavite u friider zajedno sa tugom. Nacrtajte" dugme za stiavanje tona na djetetu, pa se igrajte stiavanja i pojaavanja itd, itd. Djeca nisu roboti niti nas trebaju slijepo sluati". Djeca su osjetljiva i senzibilna bia koja trebaju puno panje i smijeha, puno ljubavi i osjeaja sigurnsoti. A trebate i vi.

TA KADA SE PRAVILA KRE?

Djeca stalno ue iskuavajui postavljene granice. Izbjegavanje nevolja svo vrijeme je nemogue. Ponekad e djeca testirati vae granice tolerancije, pa evo nekoliko korisnih strategija koje moete primjeniti kada se vae dijet ponaa neprimjerno ili kada prekri pravila: Preusmjerite djeije ponaanje. Kada se dijete ponaa na nain za koji vi mislite da je neprihvatljiv, pokaite mu kako da na pravilan nain izrazi istu svoju potrebu. Na primjer, kada vae dijete baca kocke po sobi, preusmjerite njegovo ponaanje na sljedei nain:" Nije u redu da baca kocke. Nekog bi mogao povrijediti. Hajde da umjesto toga gradimo kulu od kocaka". Maloj djeci moraete naprosto skrenuti panju sa neprihvatljive aktivnosti (vidi maca!") jer ono nee razumjeti sloena objanjenja. Pokaite djetetu i druge mogunosti. Recite i pokaite vaem djetetu ta da radi. Ponudite mu prihvatljive naine da fokusira svoju energiju. Ako zaustavite ponaanje, a ne ponudite smislenu alternativu, njegovo ponaanje e se vjerovatno nastaviti. Reagujte na vrijeme. Ako se vae dijete neprimjereno ponaa, same rijei moda nee biti dovoljne. Nemojte ekati da problem eskalira i pet puta ponavljati vae oekivanje od djeteta, nego reagujte na vrijeme. im dijete pone odreeno neprihvatljivo ponaanje, jasno recite elite drugo ili traite od djeteta da se prisjeti pravila (dogovora). Ukoliko je dijete malo dvogodinjak koji se tvrdoglavo bori da se nastavi igrati sa vodom prilikom kupanja, a vi znate da e daljni nastavak igranja sa vodom rezultirati prehladom, uzmite njeno ali odluno svoje dijete i odvedite ga u prostorije gdje je neka njegova omiljena igraka, a to e ga sigurno umiriti. Osudite ponaanje, a ne djeiju linost. Ukoliko dijete prekri neko pravilo ili uini neto to nije u redu, kritikujte njegovo ponaanje, a ne njegovu linost. Uzmimo za primjer da je djevojica polomila au. Umjesto da kaemo: Polomila si au. Ti si zloesta (nepretna, nepaljiva)", trebamo rei Polomila si au. Nisi je paljivo nosila. Brinem se da bi se mogla povrijediti. ta bi mogla uraditi u budue?" ili Polomio si igraku. To se deava kada ih ostavimo na podu. ao mi je jer se vie nee moi sa njom igrati. Hoe da ti pomognem da je zalijepi? (nemojte sluajnu nuditi djetetu da kupite novu).

Osnaite i primjetite prihvatljivo ponaanje. Priznanje i pohvala djeteta za dobro ponaanje vaniji su i efikasniji od upranjavanje discipline za loe ponaanje. Pohvala ima jaku motivacijsku mo kod sve djece i na svim uzrastima. Prilikom usvajanja pravila ponaanja veoma je vano i ohrabriti djeije primjereno ponaanje, a ne samo kritizirati neprihvatljivo ponaanja. I mi odrasli volimo kada neko primjeti neto to smo dobro uradili. Ovo je dobro imati na umu posebno tada kada se deca nalaze u prolaznim fazama inata, kada vam kritika nee puno pomoi. Daleko bolji saveznik je pohvala, zato primjetite ono to je dobro uinjeno! Ukaite na posljedice. Ukazivanje na posljedice koje odreeno ponaanje nosi sa sobom veoma je efikasnije od kanjavanja. Kada djeca prekre pravilo, namjera odraslih nije da se djeca zbog toga osjeeaju"loe" ili poraenima, mada se ustvari, uglavnom osjeaju loe. Cilj odraslih je prvo da im omoguimo da povrate samokontrolu i samopotovanje. Kada dijete zapoinje kavgu ili se izvlai iz neke aktivnosti , to nije odraz samokontrole i samopotovanja. To je znak oaja i poziv u pomo. Neto je potrebno prekinuti.

Sve posljedice za odreena ponaanja treba navesti sa empatijom. Ukoliko smo pregrubi, rizikujemo da obeshrabrimo dijete ili podstaknemo inat. Ukoliko smo previe popustljivi, rizikujemo pojavu da dijete zanemari udovoljavalje svojim potrebama, ostavljajui dijete sa konfuznim osjeajima vlastite moi".

TA UMJESTO KAZNE?
Ako ne elimo kanjavati ta onda da radimo, pitate se. ta mi elimo od djece? elimo da budu ljudi koji su odgovorni za svoje postupke, koji prihvataju odgovornost za ono to urade i budu svjesni kako njihovi postupci utiu na druge ljude. elimo da se primjereno ponaaju i kada mi nismo u blizini, u svim socijalnim situacijama. Nain odgoja koji vam predlaemo zovemo stoga odgoj prirodnim i logikim posljedicama". Prirodne posljedice. Kada dijete uoi prirodne posljedice svojih radnji, ono e iskusiti direktan rezultate svog izbora. Na primjer, ako vae dijete (namjerno i nakon upozorenja) prospe mlijeko, nee vie imati mlijeko da popije. Oduprite se porivu da spasite" vae dijete i date mu jo mlijeka. Recite mirno Prosuo si mlijeko i sada vie nema ta da popije". Dijete e bolje uiti ako ui samo i nee vas kriviti za posljedice. Dozvolite djetetu da osjeti zimu (jer ne eli da obue rukavice) ali, naravno, brinite o sigurnosti i zdravlju djeteta. Logike posljedice predstavljaju itav niz odgojnih postupaka koji su, za razliku od nagrade i kazne, direktno povezani sa inom. Kada dijete, na primjer, u igri razbije prozor loptom, skloni smo izrei mu kaznu zabrane izlaska ili gledanja televizije (to nema direktne veze sa samim inom). Metoda logikih posljedica podrazumijeva ukljuivanje djeteta u rjeavanje konkretnog problema i traganje za rjeenjem uz izvinjenje komiji, djeca se ukljuuju u razgovor o tome kako mogu pomoi da se priinjena teta nadoknadi, ta mogu uraditi za komiju i kako da sprijee da se to ponovi. Primjenom logikih posljedica odvajamo osobu od ina (ti si u redu, ali to to si uradio nije u redu"), pomau djeci da povrate samokontrolu, razmisle o tome ta su uradila i poprave to. Primjenom metoda logikih posljedica djeca se ue ta da urade kada izgube kontrolu ili povrijede nekoga i kako da rijee problem. Iako se nee ba svi problemi rijeiti na ovaj nain, logike posljedice, kada se pravilno primjenjuju, predstavljaju jedan od najboljih naina za poduavanje i uenje socijalnih vjetina. Ukazivanje na logike posljedice treba koristiti samo onda kada ste procijenili cjelokupnu situaciju, cijeli kontekst koji je doveo do odreenog ponaanja. Neprimjerno ponaanje moe biti rezultat oekivanja koja ne odgovaraju razvojnim potrebama djeteta ili oekivanja koja nisu usaglaena sa posebnim potrebama pojedinca. Stanite nakratko i dobro razmislite o cijeloj situaciji. Stvorite

posljedicu koja je usko povezana sa djelima vaeg djeteta. Na primjer, moete mu rei da ako ne pokupi igrake, vi ete ih skloniti i nee se moi igrati sa njima nekoliko dana. Kada koristite ovu strategiju, mislite ono to kaete! Dajte vaem djetetu do znanja da ste ozbiljni i budite dosljedni do kraja.

Tri su vrste logikih posljedica: Pokvario si. Popravi." Prekid dogovora i gubitak povjerenja (privilegija, prava) Time-out povrati kontrolu i razmisli (gubljenje prava na uestvovanje)

Pokvario si. Popravi." Ovo je jednostavno onako kao to zvui. Ako dijete namjerno ili nenamjerno slomi neto, napravi nered i sl., trebamo mu pomoi da preuzme odgovornost za uraeno i popravi ili pospremi ono to je uradilo. Ako nekome pokvarite igraku ili unitite crte, trebate mu pomoi da to uradi ponovo. Ako nekoga sruite ili gurnete, trebate mu pomoi da ustane, pitati ga da li je u redu ili potraiti pomo. Rei samo izvini" ili ao mi je", nije dovoljno, ve to treba biti praeno nekom akcijom. Slino je i kada povrijedimo neija osjeanja. Prekid ugovora i gubitak povjerenja: Gubite svoja prava ili privilegije" Postavljanjem pravila svi smo se obavezali na njihovo potovanje slaemo se da brinemo o stvarima, da se prema drugima postupamo sa potovanjem, da dijelimo stvari i poslove... Prekid tog povjerenja pretpostavlja i gubljenje odreenih prava. Vano je da su djeca unaprijed svjesna posljedica. Isto tako, potrebno je djeci pruiti priliku da poprave ponaanje prije nego to izgube pravo da uestvuju i sl. I kada djeci oduzmemo neko pravo, treba im uvijek dati priliku da ga povrate. Zapamtite, cilj nije kanjavanje, nego pomaganje djeci da naue prihvatljive oblike ponaanja, steknu samokontrolu i razumiju posljedice svog ponaanje za sebe i druge te donesu dobru odluku. Primjenite strategiju time- out". Vano je naglasite da primjena strategije time- out" nije kanjavanje! Sva djeca sasvim prirodno isprobavaju granice, iskuavaju ogranienja, gube kontrolu, suprotstavljaju se autoritetu i zaboravljaju pravila o kojima su razgovarali prije pet minuta. Time-out (pauza, povratak kontrole) se koristi kada dijete, zbog emocionalnog stanja u kojem se nalazi (bijes, frustracija, nemir i sl.), ne moe da povrati kontrolu. Tada time-out predstavlja fiziko izdvajanje djeteta kako bi se dijete smirilo i razmislilo o svom ponaanju. Za vrijeme time-outa dijete ne smije ostati samo u prostoriji ali i drugi ukuani trebaju znati da ne smiju ometati dijete. Ukoliko se time-out koristi kao kazna, dovee do frustracije i stresa, bilo kod vas, bilo kod djeteta. Tada postaje samo jo jedna forma prisile i moe biti uzrok poveanja neodgovarajueg ponaanja djece. Primjena metode time-out" moe pomoi djeci da ue na vlastitim pogrekama i da isprobavaju granice kontrole koju postavljaju odrasli. Primjena ove metode omoguuje djetetu da se nakratko iskljui iz odreene aktivnost ili problem- situacije u kojoj je zapalo nepotivajui neka pravila , fiziki se dislocira" sa mjesta djeavanja u neki miran kutak gdje e preispitati svoje postupke i dobro razmisli o svom ponaanju. Ovo distanciranje" takoe daje djetetu mogunost da se malo odmori" i umiri svoju energiju" , to mu pomae da lake koriguje svoje ponaanje. to se tie vremena koliko bi trebao trajati time - out" moete uzeti u obzir dvije mogunosti. Uvijek prvo dajte djetetu mogunost da popravi svoje ponaanje. Dijete treba da naui da ima izbor. Ukoliko ne popravi ponaanje recire mu da treba da se privremeno iskljui iz aktivnosti na odreeno, mirno mjesto (moe i dijete samo da bira gdje e to biti), ali da se moe vratiti onda kada je spremno da prihvati pravila i dogovor. Neka izdvajanje djeteta ne traje vie od par minuta (ili minuta po godini, na pr. 4 godinje dijete dobije 4 minutni time-out").

Da bi mjera time-out bila djelotvorna, neophodno je striktno izbjegavati duga verbalna objanjivanja djetetu. Time- out" je nalog, a ne pregovaranje (mada ga izriemo mirnim glasom, bez podizanja tona i prijetnje ali nepokolebljivo). Dovoljno je samo ukazati da je dijete uinilo neto ili postupilo na neprihvatliv nain (npr. starije djete bez bilo kakvog razloga zapoinje svau sa mlaim djetetom) i da o tom svom postupku mora razmisliti u time-outu". Ukoliko dajete dodatna objanjenja o svojoj odluci moete zapasti u raspravu sa djetetom, to svakako nije poeljno jer time zbunjujete dijete i otvarate mogunost pregovora. Sa djetetom razgovarajte kasnije, kada se smiri i prihvati pravila. Time-out" je usmjeren na ponaanje, a ne na linost djeteta. Potrebno je da roditelji uvjere svoje dijete o potrebi prihvatanja odreenih pravila ponaanja, prvo u kui , a onda i u iroj drutvenoj sredini. Djetetu treba osjeanje da ga vi volite bez obzira na to to ne odobravatne njegovo ponaanje. Zloupotreba time-outa Ako koristite neku od sljedeih tvrdnji, vi, u stvari, koristite time-out kao oblik kazne: "Ide u kaznu. Rekla sam ti da to ne radi!" "Zna ti bolje nego to. Sjedi i odmori se 10 minuta." "Ne moe da bira. Pauza za tebe!" "Treba da ide u oak". "ta e se dogoditi ako zaboravi kako treba da se ponaa? Sjedie sam."

GREKE U DISCIPLINIRANJU

U nastojanju da stvorimo disciplinu ponekad pravimo greke, zato to reagujemo impulsivno ili ponaanje djeteta doivljavamo kao prijetnju. Neke od najeih pogreaka su: Pokazivanje ljutnje i frustracije

Ne smijemo zaboraviti, radi se o djeci koja nam svojim ponaanjem neto poruuju. Ukoliko nas neko ponaanje djeteta izuzetno uznemiri, potrebno je uiniti isto ono to i od djece traimo da uine. Potrebno je da se smirimo i razmislimo, a ne da reagujemo impulsivno. Koritenje izraza kao uuti"; zaepi" i sl.

Osim to na ovaj nain vrijeamo i omalovaavamo djecu, mi tako i modelujemo ponaanje koje je prihvatljivo i dozvoljeno. Ovakvi postupci nemaju dugorone efekte i samo odaju nau nemo da se nosimo sa situacijom. Posramljivanje djeteta ili sarkazam

Posramljivanjem djeteta ili sarkastinim primjedbama koje upuujemo djeci negativno utiemo na njihovo samopouzdanje i samotovanje, kao i njihove odnose sa vrnjacima i drugim ljudima. Uspostavljanje novih ili mijenjanje pravila

Kada mijenjamo ili smiljamo nova pravila samo zbog jednog djeteta ili situacije aljemo poruku tom djetetu ali i drugoj djeci da je krenje pravila mogue, da ljudi nisu fer" i da ne mogu raunati na vas niti predvidjeti vae ponaanje.

 Nekonzistentno reagovanje i irelevantno / iracionalno kanjavanje

Kada nae reakcije nisu konzistentne, nisu primjerene, ili nisu u vezi sa onim to je dijete uradilo, umanjuje se vrijednost ovakvih postupaka a djeca primaju zbunjujue i zbrkane poruke, koje ih onemoguavaju u uenju jer se osjeaju nesigurno i nezatieno. Uznemirenost

Moe nam se dogoditi da se uznemirimo do te mjere da kaemo ili uradimo stvari koje nismo eljeli. U tom sluaju, potrebno je potraiti pomo, smiriti se, i tek onda razgovarati sa djecom i izviniti se za ono to smo uinili. I to je nain uenja.

Izostajanje traenja uzroka

Izostajanje traenja uzroka odreenog ponaanja onemoguava nas da djelujemo adekvatno i efikasno i poveava mogunost da napravimo teko popravljivu greku.

Pretpostavka da je ponaanje djeteta okrenuto protiv nas lino

Pretpostavka da je ponaanje djeteta okrenuto protiv nas lino, protiv druge djece ili da je dijete nezainteresovano i namjerno destruktivno, umanjuje nae rasuivanje i vodi nas ka tome da zloupotrebljavamo mo odraslog.

Pretpostavka da postoje brza rjeenja

U nastojanju da to prije uvedemo red" i uspostavimo kontrolu, uz osjeaj da nemamo vremena za bavljenje problemima discipline, dovodimo sebe u situaciju da se problemi nagomilavaju i da dugorono imamo jo vie ometanja i gubljenja vremena. Nije cilj da djeca posluaju" u datom trenutku i nastave dalje, nego je cilj da usvoje socijalne vjetine, za koje treba vremena, i da ih dosljedno primjenjuju u svim situacijama. Da bismo bolje razumijeli ponaanje djeteta moramo znati da: Svako ponaanje djeteta ima neko znaenje i smisao, ono nam neto njime poruuje a najee se javlja kao nastojanje djeteta da zadovolji odreenu potrebu ili dobije neto to eli, odnosno odbije neto to ne eli na nain na koji to zna da uradi. Ako je to neprihvatljivo, trebamo ga poduiti kako moe ostvariti svoj cilj na prihvatljiv nain, a ne kanjavati ga. Dijete se obeshrabruje i frustrira kada njegovo ponaanje ne dovodi do eljenog cilja pa tada reaguje neadekvatnim, neprihvatljivim ponaanjem (ukoliko ga ne poduimo drugim, prihvatljivim nainima). Da bismo adekvatno reagovali na ponaanje moramo razumjeti svrhu ili namjeru odreenog ponaanja i tek onda napraviti plan intervencije Dijete ponavlja ponaanja za koja dobija podrku i koja mu donose osjeaj uspjenosti. Ako se mi ponaamo na odreeni nain ili odobravamo odreena ponaanja djeteta, ono e ih usvojiti kao poeljna prije nego kada ga kanjavamo ili grdimo. Ponaanje je uvijek rezultat odreenih okolnosti i konteksta. Svrha i znaenje ponaanja su, barem jednim dijelom, povezani sa okruenjem u kojem se ono deava. Kada elite razumjeti zato se dijete ponaa na dreeni nai, uzmite uvijek u obzir i kontekst u kojem se ponaanje

dogaa (ta prethodi, kada se neto deava, ko je prisutan i sl.). Nije uvijek potrebno mijenjati" dijete, nekada je potrebno promijeniti okolnosti i okruenje (posebno kod manje djece) Neadekvatno ponaanje esto je uzrokovano nerazvijenim socijalnim vjetinama. Mi esto mislimo da dijete naprosto treba da zna kako da se ponaa u odreenim situacijama a da ga tome nismo poduili niti o njima razgovarali. Ukoliko je to uzrok, trebamo onda raditi na razvijanju tih vjetina.

Kako u odgoju postavljati granice djetetu?

Pie: Marija Krmek, psihologinja Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba Kako pravilno nai granicu izmeu pohvale i kazne? Kako na pravilan nain nauiti dijete to je ispravno, a to nije? Uinkovito disciplinirati dijete je vjetina koju svi roditelji trebaju nauiti. Pritom je vano znati da disciplina nije isto to i kanjavanje. Disciplina ukljuuje uenje djeteta o tome to je ispravno, a to nije, kako uvaavati druge, koja ponaanja su prihvatljiva, a koja nisu, a sve radi toga da se dijete razvije u zrelu, sigurnu, odgovornu i samopouzdanu odraslu osobu. Ako imate potekoa pri discipliniranju svog djeteta, to ne znai nuno da sve radite pogreno. I djeca su sva drugaija. Razliitog su temperamenta, u drugaijoj su razvojnoj fazi te odgojne metode koje su uspjene kod jednog djeteta ne moraju nuno biti uspjene i kod drugog. Vano je da su roditelji svjesni toga da njihovo ponaanje prema djetetu i odgojne metode koje primjenjuju uvelike utjeu na to kako e se dijete ponaati i osjeati. Kako potaknuti prikladno ponaanje djeteta? Jedan od najvanijih dijelova uinkovitog discipliniranja je poticanje i poveavanje uestalosti prikladnog ponaanja djeteta. Puno je lake poticati dobro ponaanje kod djece nego mijenjati ono loe. Kako to uiniti?

Nagraujte dijete za prihvatljiva ponaanja. Primijetite kad dijete sloi svoj krevet ili igrake i pohvalite ga. Dajte mu na znanje radi li sve u skladu s pravilima i granicama koje ste postavili. Zagrlite ga, poljubite ili se nasmijeite ako sjedi mirno kad to traite od njega, ako ispunjava zadatke koje ste mu dali ili ako se igra s drugom djecom bez sukoba. Verbalno mu pokaite odobravanje komentarima poput "Bravo!", "Svia mi se kad ti..." i sl. Dajte djetetu mogunost izbora - time dobiva osjeaj neovisnosti i samostalnosti (npr. Hoe li postaviti stol za ruak ili e iznijeti smee?). Organizirajte jasan sustav nagrada za prihvatljivo ponaanje.

Uinkovito discipliniranje ukljuuje sljedee: Dosljednost. Dosljedno provodite svoje odgojne metode i drite se pravila koja ste postavili. Katkad je tee roditeljima provesti kaznu koju su unaprijed odredili nego djetetu istu kaznu izdrati. U takvim trenucima sjetite se da je dosljednost vana kako bi dijete nauilo kakve posljedice moe oekivati nakon odreenih oblika ponaanja.
9

Mislite unaprijed. Unaprijed znajte to ete uiniti ili rei djetetu kako biste mu lake objasnili i kako bi ono lake razumjelo posljedice svog ponaanja. Nemojte samo rei prvo to vam padne na pamet jer je tako vea vjerojatnost da ete negativno reagirati. Dnevna rutina. Pokuajte potovati svakodnevni raspored - vrijeme buenja, vrijeme obroka, kupanja, odlaska na spavanje neka bude isto svaki dan. Osigurajte djetetu sigurnu okolinu u kojoj e moi slobodno istraivati svijet, a istodobno biti zatieno od ozljeda. Primjerice, da biste zatitili svog trogodinjaka od ozljeda kad istrauje otvarajui vrata ormaria u kojima drite stvari kojima on ne zna rukovati, stavite sigurnosne rukice na vrata ili ih u potpunosti uklonite kako vae dijete ne bi uope moglo otvoriti ormarie bez vaeg znanja. Postavite granice i pravila ponaanja u skladu s dobi i razvojnom fazom djeteta. Vano je da uvijek znate kako ste vi roditelji i katkad ete morati svom djetetu rei "ne". Oekujte da e dijete vrlo vjerojatno plakati, buniti se ili moliti kad nije po njegovu. To je normalan nain djejeg reagiranja na frustraciju i potrebno ga je ignorirati (osim u sluajevima kad ste zabrinuti za djetetovu sigurnost). Ne nudite izbore djetetu u situacijama u kojima oekujete da slijedi vaa pravila. Primjerice umjesto "hoe se kupati?", recite "vrijeme je za kupanje". Nemojte poputati kad vas dijete moli, plae, vie ili na bilo koji nain se buni protiv pravila ili kazne koje ste postavili. Ako popustite, vae e dijete nauiti da takvim ponaanjem moe dobiti ono to eli i sljedei e put uiniti isto i oekivati da ete ponovno popustiti. Nagrade i kazne trebaju uslijediti odmah nakon ponaanja. Planirajte unaprijed. Ako imate potekoe s djejim ponaanjem uvijek u istim situacijama, kao npr. odlazak u duan i sl., unaprijed dogovorite plan s djetetom. Recite mu to oekujete i kakve e biti posljedice ako se bude neprikladno ponaalo. Koristite se "ja" porukama umjesto "ti" porukama. "Ja" poruke znae otvoren i iskren nain komunikacije, dok su "ti" poruke procjenjujue, optuujue, kritizirajue i ne daju djetetu potpunu informaciju to roditelj od njega oekuje. Najee izazivaju ljutnju, otpor i pobunu. Primjer "ja" poruke je: Ljuta sam jer nisi sloio igrake, dok ista reenica u "ti" obliku glasi: Ti si me naljutio jer nisi sloio igrake. Nakon to djetetu date kaznu (oduzimanje nekih privilegija poput gledanja tv-a, igranja raunalnih igrica), kratko mu objasnite pravila, to je dijete uinilo suprotno vaim oekivanjima te to je trebalo uiniti, odnosno kakvo je prikladno ponaanje. to ini discipliniranje uinkovitim? Potovanje Djeca trebaju potovati svoje roditelje, meutim, teko je potovati roditelja koji vrijea, kritizira, vie i poniava svoje dijete.
10

Dosljednost Nedosljedno discipliniranje stvara zbunjenost kod djece bilo koje starosti, a za zdrav razvoj djeci je potrebna predvidljiva, sigurna okolina u kojoj mogu nauiti, a potom i pretpostaviti kakve posljedice slijede nakon odreenog ponaanja.

Pravednost Vano je da djeca discipliniranje doivljavaju pravednim. Zato bi posljedice trebale biti povezane s onim to je dijete uinilo. Primjerice, ako dijete baca hranu na pod, neka vam onda pomogne oistiti nastali nered. Roditelj Roditelji su djeci najvanije osobe tijekom razvoja te i imaju najvei utjecaj na dijete. Ako se roditelj prema djetetu ponaa s potovanjem, dosljedno i pravedno provodi odgojne metode, pozitivne posljedice za dijete bit e dugotrajne. RODITELJSTVO SE MOE NAUITI
Najvanija odluka u ivotu svakoga od nas je odluka o djeci i naem roditeljstvu. Koliko smo spremni za najljepu, najsloeniju i najodgovorniju ulogu u ivotu? Ovo jednostavno pitanje trai sustavno pronalaenje odgovora kroz preispitivanje vlastitih odgojnih postupaka, informiranje putem strunih asopisa i literature, roditeljskih sastanaka u vrtiu ili koli, razgovora sa strunjacima iz razliitih specijalnosti usmjerenih potpori obiteljskog odgoja. Odgajanjem vlastite djece, odgajamo budue roditelje. Najbolji nain pomaganja djeci je pruanje razliitih vrsta pomoi njihovim roditeljima. Brojni strunjaci, teoretiari i praktiari obiteljskog odgoja, alju nam poruku koja saeto glasi: RODITELJSTVO SE MOE NAUITI. 1. Za dobar poetak: - prisjetite se osobina svog djeteta kojima se ponosite i kojima se divite - to to se vidi, kroz cjelokupno ponaanje djeteta, samo je vrh sante leda - ako sluate svoje dijete, time mu najizravnije pokazujete svoju sklonost - ako odredite to Vas mui i kako biste eljeli da to bude drukije, napravili ste pola posla - potrebna je jasna slika KAKAV ELIM BITI RODITELJ - tijekom odrastanja Vaeg djeteta, mijenja se dijete, ali i Vi - dopustite djetetu da iskusi ivot, ali uvijek budite uz njega kad zatrai pomo, miljenje, savjet - odredite dan u kome ete umjesto pogreaka kod svog djeteta traiti ISKLJUIVO VRIJEDNOSTI I USPJEHE - udno (neuobiajeno) ponaanje Vaeg djeteta znak je da se s njim neto dogaa. Pokuajte otkriti to je to! 11

- Nikada vie ne moete vratiti vrijeme koje niste proveli sa svojim djetetom - Ono to moete jest SADA donijeti odluku da ete ubudue provoditi to vie vremena sa svojim djetetom i to doista uinite. Naglasak je prvenstveno na KVALITETI (intenzitetu) provedenog vremena s djetetom, a ne iskljuivo u KOLIINI vremena. U odgoju djeteta potrebno je imati na umu nekoliko temeljnih ivotnih (psihikih) potreba djece: a) VOLJETI I BITI VOLJENO (potreba za pripadanjem i ljubavlju) b) BITI NEKOME VAAN I ZNAAJAN (potreba za moi, uvaavanjem) c) IGRATI SE, UITI, OTKRIVATI (potreba za igrom i zabavom) d) SLOBODNO SE KRETATI, BITI SAMOSTALNO (potreba za slobodom, samostalnou). 2. Nekoliko korisnih savjeta: - napravite plan s djetetom onoga to biste zajedno eljeli uiniti - nikada nemojte rei djetetu: NE ZNAM TO U S TOBOM? - kada nemate rjeenja za neku situaciju, zapitajte se to bi u takvoj situaciji uinila osoba koju jako potujete - kada doznate to dijete eli, zapitajte se elite li mu pomoi da to i ostvari - dijete je drutveno bie i trebaju mu RODITELJI i VRNJACI - u odgoju djece, naroito u ranom djetinjstvu, djelotvoran je samo onaj pristup u kojem vodimo brigu o DJETETOVIM POTREBAMA - ukazujte djetetu koliko je vano da ono samo RAZLUI TO ELI i da to na PRIKLADAN NAIN PRIOPI DRUGIMA - uimo dijete osobnim primjerom da se nita kvalitetno (vrijedno) ne moe dobiti plakanjem, mrzovoljom, povlaenjem, agresivnim ponaanjem-ispadima bijesa,... - kada roditelj odlui umjesto djeteta, onda odgovorni roditelji objasne svome djetetu razloge za takvu odluku (izbor) - da bi dijete razvilo sposobnosti koje dobiva roenjem, potrebno mu je POTICAJNO OKRUENJE - poticajno okruenje , pored ostaloga, podrazumijeva organizaciju prostora u kojem dijete boravi i ponudu materijala (tzv. oblikovanog i neoblikovanog) kojim e se dijete igratiistraivati i upoznavati materijale koji e poticati djeju znatielju, utjecati na razvijanje tjelesne koordinacije (npr. oko-ruka) i fine motorike ruku (prsti), govora, mate, kreativnosti,... - biti s djetetom ne znai KOLIKO smo vremena s djetetom, nego KAKO SMO TO VRIJEME ISPUNILI govorimo o kvaliteti zajedno provedenog vremena - ne inite ono to dijete MOE UINITI SAMO - upriliite jednom na tjedan RODITELJSKE (OBITELJSKE) SASTANKE na kojima ete svio zajedno razgovarati o tome to se dogodilo tijekom prolog tjedna i kako elite provesti idui tjedan - dobar roditelj sa svojim djetetom VODI DIJALOG - ukoliko Vam neto kod djeteta smeta, popiite to i razmislite kako biste eljeli da to izgleda ubudue (npr. odreeno ponaanje i slino). Na cjelokupni ivot odvija se po odreenim PRAVILIMA. 3. Pravila koja dijete treba usvojiti moraju biti: - LOGINA I PRIRODNA - JASNO ODREENA - RAZMOTRENA S DJECOM I S NJIMA DOGOVORENA - PRIMJERENA DOBI DJETETA - ULJUDNA, DA POTUJU DJETETOVU OSOBNOST 12

- MALOBROJNA - POZITIVNO UOBLIENA. Dijete koje sebe vidi u pozitivnom svjetlu i koje ustrajno radi na ostvarenju svojih ciljeva, ima velike mogunosti za USPJEH. Svim osjeajima koji se javljaju prethodi MISAO. Uspjeni roditelji ne nameu svoju VOLJU djetetu. Oni ga ohrabruju i potiu. Svaki sustav, tako i RODITELJSKI SUSTAV, moe se poboljavati, a POVRATNE INFORMACIJE koje dobivamo od djeteta pomau u tome. Ako dijete ne moe potvrditi svoju vanost u obitelji, trait e potvrdu drugdje,..., na razne naine. Dijete je potrebno nauiti da je ljudski grijeiti i da se zbog toga nee sruiti cijeli svijet. 4. SVIJET ELJA DJETETA Znamo li kako izgleda njegov / njihov SVIJET KVALITETA? U emu se nai svjetovi kvaliteta podudaraju, u emu se razlikuju, u emu se sukobljavaju? Tijekom ili nakon NEPRIHVATLJIVOG PONAANJA DJETETA, jasno mu priopite kako se osjeate, ne iznosei prosudbe o njemu. Pogrena je prosudba da DJECU-LJUDE moemo KONTROLIRATI izvana. Svaka osoba MOTIVIRANA JE IZNUTRA. Neprihvatljivo ponaanje djeteta nije palo s neba, pojavilo se preko noi, dogodilo se bez odreenih veza i razloga. Nedvojben i siguran znak ljubavi je ISTINSKI PRIHVATITI OSOBU KAKVA DOISTA JEST, sa svim to eli, ini, njenim mislima i osjeajima. Meusobni odnosi izraavaju se prije svega nainom KAKO KOMUNICIRAMO, a ne onim TO KOMUNICIRAMO. U svakodnevnim situacijama pokuajte NE zamijeniti s DA kad god to moete. Ono to mi kao osobe i roditelji jesmo, rezultat je BEZBROJNIH IZBORA koje smo dosada u svom ivotu uinili. Potitenost, zlovolja, loe raspoloenje, bezvoljnost, javljaju se kad su djetetu ugroene dvije vitalne psihike potrebe: PRIPADANJE, VANOST. Dijete bjei iz odnosa u kojima se ne osjea dobro. Stoga VJERUJTE U SVOJE DIJETE I TO MU POKAITE. Djecu treba poticati PRIMJERIMA da budu iskrena i da govore svojim roditeljima o svojim mislima i osjeajima. Najvii cilj odgoja je:

POMOI DJETETU DA POSTANE SRETNO I USPJENO LJUDSKO BIE. Kako uspjeno izgrditi dijete? Prijekor ili prodika ne smije trajati due od jedne minute. Mora se primijeniti odmah po uinjenoj nepodoptini i treba se odnositi samo na tu nepodoptinu. Nakon prijekora treba slijediti emotivno ohrabrenje djeteta. Da bi prijekor postigao puni uinak treba se pridravati nekih pravila
13

1. Djetetu treba tono rei zato ga prekoravamo. Npr. Bacio si kamenje na djecu To preciziranje je neophodno, jer to je dijete mlae to lake i bre zaboravlja to smije, a to ne smije raditi, pa bi moglo i ne shvatiti zato ga prekoravamo. 2. Vano je ponoviti pravilo ponaanja Npr. Rekla sam ti ve da ne treba bacati kamenje. Ne treba nam biti teko to stalno ponavljati, jer pravila ponaanja nisu djetetu uroena, nego ih stjee uei. 3. Kako bi dijete bolje shvatilo nau poruku treba mu uinjeno prikazati kao neto to je loe najprije za njega, a tek potom za druge. Npr. Ako nastavi bacati kamenje na prijatelje, oni e se naljutiti i nee se htjeti vie igrati s tobom. S 2-3 godine dijete sve promatra kroz svoje potrebe, a teko shvaa tue. Osim toga nije u stanju sagledati posljedice svoga postupka, pa treba ukazati na njih. 4. Dijete treba prekoriti istog trena kad napravi nepodoptinu a ne naknadno. Npr. Vidjet e ti kad tata doe kui. Dijete, naime, ivi u sadanjem vremenu i teko mu se prebaciti u budunost ili prolost. Njemu je neshvatljivo da ga se kanjava kad su se stvari ve smirile i kad se ne sjea to je skrivilo. 5. Dajemo mu alternativu za njegovo ponaanje. Npr. eli se igrati s macom? Probaj joj baciti lopticu. (Upravo je gnjavilo maku). Djetetu treba dati mogunost izbora, a ne mu neto naprosto zabranit. Nastojimo ga uvjeriti da ne osuujemo njega nego loe djelo koje je uinilo. 6. Pokaimo mu da u njega imamo povjerenja. Npr. Znam da si razumio i da slijedei put to nee uraditi. Nastojimo se ne naljutiti ako dijete ubrzo zaboravi to smo mu rekli. Ako zna da imamo u njega povjerenja imat e poticaj da se bolje ponaa, kako nas ne bi razoaralo i iznevjerilo naa oekivanja
Tri reakcije djeteta Bude li se inatio neu te vie voljeti - to je okrutna reenica koju psiholozi nazivaju tehnikom uskraivanja ljubavi. Nekada tome pribjegavamo mislei da je to jedini nain da urazumimo dijete. Budimo oprezni. Svi znamo naljutiti se na dijete to ne znai da emo ga zaista prestati voljeti. Malo dijete, meutim, to ne zna razluiti i moe pomisliti da se naa ljubav razbila poput vaze koju je upravo sruilo loptom. Na takvu neopreznu izjavu mogu reagirati na tri naina: 1. Postat e nesigurni - volimo ih ili ne. To je paralizirajui osjeaj koji sprjeava dijete u uenju pravila ponaanja jer je obuzeto milju kako e ponovno zadobiti nau ljubav. 2. Ova reakcija je tipina za starije i lukavije dijete. Ono nee vjerovati jer zna da emo ga 14

ipak voljeti, ali kad mu kaemo ne volim te ono promijeni kanal, iskljui se, ne slua. 3. Dijete ni ne pokuava odgonetnuti je li tvrdnja istinita ili nije, te hoe li joj povjerovati ili ne. Njegove ui to odbijaju uti i poinje se ponovno igrat kao da se nita nije dogodilo. U komunikaciji s djetetom koristite tzv. JA reenice, umjesto TI reenice. Reenice koje poinju sa JA ukljuuju poruke: elim, Mislim, Osjeam, Trebam, Hou i sl. One su iskren nain komuniciranja, otvorene su, daju informaciju o stanju i potrebama osobe koja ih izgovara. S druge strane TI poruke su najee procjenjujue, kritine, daju djetetu nejasnu informaciju na temelju koje ne zna to odrasli misle, ele, trebaju, osjeaju, hoe i sl. U pravilu izazivaju otpor, ljutnju i potrebu za obranom od napada. Ovo osobito vrijedi za najdestruktivnije od svih TI poruka, a to su TI uvijek, TI nikad, Zato TI i sl. Ukoliko se roditelji ili odgajatelji odlue za kaznu, ona nikako ne smije vrijeat djetetovu linost, jer poniavanjem u djetetu potiemo stvaranje negativne slike o samome sebi to je vrlo tetno za njegovo odrastanje. Svaka kazna mora biti djetetu objanjena zato ju je dobilo i to se od njega oekuje. Dijete nikako ne smije misliti da ga kanjavamo jer ga ne volimo. esto kanjavanje dijete navikne na zabranu i uskraivanje i ono nije motivirano da promijeni svoje ponaanje. Neuinkovita je i prijetnja kaznama, jer dijete ubrzo shvati da odrasli samo prijete da e ga kazniti, a dosada nisu, te njihove prijetnje vie ne shvaa ozbiljno. Meutim, kazna kakva god bila, pa makar i u pravo vrijeme, izaziva neugodu, to nije kod sve djece poticaj za bolje ponaanje. Ako se odreeno ponaanje jedanput kanjava, a drugi put ignorira, a ponekad i pohvaljuje, dijete postaje zbunjeno. Ne zna to se stvarno od njega oekuje. Isti uinak bit e ako npr. roditelj za isto ponaanje kanjava, a odgajatelj pohvaljuje ili obrnuto. Ako se odluimo za kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, odmah nakon uinjenog djela. Dijete je tada u oekivanju reakcije odraslog i kazna tada moe djelovat na korekciju njegovog ponaanja. Ukoliko se odluimo na kaznu vano je voditi rauna:

Da li je dijete neto loe uinilo iz neznanja, da li mu je to prvi put? Da dijete objasni zato je uinilo loe djelo. Da li je to ponaanje doista neprimjereno za njegovu dob? Da li je ba sada pravo vrijeme za kanjavanje? Kakvu kaznu odrediti? Da li su sline kazne bile uinkovite kod tog djeteta? Koliko dugo kazna treba trajati? Cilj kanjavanja je popravljanje, a ne poniavanje djetetove linosti. Dobar nain kanjavanja je liavanje djeteta nekog zadovoljstva (uskraivanje gledanja neke njemu omiljene emisije, kratkotrajno ga izdvojiti iz igre i sl.). Nedopustivo je uskraivanje onoga to je djetetu potrebno za pravilan razvoj (hrana, odjea, ljubav odraslih i sl.), kao i tjelesne kazne. Odrasli moraju dobro procijeniti djetetov prijestup, a u provoenju same kazne biti smireni. Kaznu kao odgojno sredstvo primjenjivati to rjee i to tek onda kad druga odgojna mjera ne pomae.

Kako bi djeca znala to e mu odrasli (roditelj, odgajatelj), tolerirati, a to nee, vano je da odrasli postave djeci jasne granice ponaanja, odnosno uvjete pod kojima mogu sudjelovati u nekoj aktivnosti, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti. Vano je da granice budu JASNE, KONKRETNE, i DOBRO DEFINIRANE. Djetetu treba jasno rei to od njega elimo, koje opcije su mu na raspolaganju, te to je pozitivan ishod njegove suradnje. Npr. Ii emo u etnju kad igrake budu spremljene. Dobro postavljene granice moraju uvaavati potrebe i odgajatelja i djeteta, te omoguavati i vama i djetetu da dobijete to elite. Postavljanjem granica izbjegavamo nastanak problema, jer ih postavljamo prije nego to 15

problem nastane ili barem prije nego to se produbi i zakomplicira odnos s djetetom. Dobro postavljene granice su usmjerene na pozitivan ishod djetetove suradnje. Treba ih postavit kao obeanje, a ne kao prijetnju. Npr. Moe dobiti lutku ako spremi boje s kojima si crtala., a ne Nee dobit lutku ako ne spremi boje. Budite dosljedni! Ako niste spremni izdrati i nagraditi dijete ako ne obavi svoj zadatak nemojte ni postavljat granice. Ne poputajte djetetovim pritiscima: Jo samo ovaj put., jer ete inae pokazati djetetu da ne mislite ono to govorite i ne govorite ono to mislite, te da je u redu ako dijete ne potuje granice koje ste postavili. Ako elite biti fleksibilni uinite to prije nego to dijete zahtjeva da popustite. Ako dijete ne uspije potovati granice, obaviti svoj zadatak jer ste mu dali premalo vremena, ili su vae upute bile nejasne, nerazumljive, ili dijete jo nije dostiglo razvojni stupanj kako bi uinilo ono to ste eljeli, to znai da ste loe postavili granice. U tom sluaju smanjite zahtjeve, odnosno postavite djetetu nove granice, dajte jasne upute ili vie vremena. U emu se granice razlikuju od naredbi? Naredbe se najee temelje na kazni i negativnim posljedicama za neposlunost, dok je postavljanje granice izbjegavanje konflikata i igre moi izmeu odgajatelja i djeteta, jer djetetu ostavlja otvorena vrata da promijeni svoje ponaanje kako bi zadovoljilo svoje potrebe. Granice se ne temelje na djetetovom strahu od emocionalne reakcije odgajatelja (ljutnja, neodobravanje), ve dozvoljavaju pozitivne i negativne posljedice u sigurnom okruju (negativne posljedice su jednostavno izostanak pozitivne). Granice ne smiju biti prijetnje emocionalnoj sigurnosti djeteta. Granice su posebno djelotvorne ako se postavljaju u atmosferi ljubavi, prihvaanja i meusobnog potivanja. Pohvale i nagrade Pohvale i nagrade su odgojne mjere kojima odrasli (roditelji, odgajatelji, nastavnici) dijete potiu na odreeno ponaanje (koje dijete ve ima ili koje bi eljeli da ima). Izriu se u obliku verbalne podrke (Bravo, to si lijepo uinio.), u obliku pismene pohvale (u koli), u obliku razliitih nagrada. Pohvale i nagrade su uinkoviti motivacijski imbenici. Veina strunjaka kae da vrijede puno vie nego kazne, ali mogu izazvat i neeljeni efekt:
o Ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je uinilo o Ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade npr. za dobar uspjeh u koli, nee uenje

doivjet kao osobnu potrebu za obrazovanjem nego neto to se isplati, jer donosi skupu igraku, novac i sl. Ako samo jedanput uini to se od njega oekuje, a dobije nagradu, dijete e traiti da stalno nagraujemo njegovu dobrotu. Pohvale i nagrade moraju imati znaaj podrke roditelja i odgajatelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagraivati treba dijete za uinjena djela prema njegovim mogunostima, a ne prema oekivanjima odraslih. Ne treba dijete posebno nagraivati ako moe uiniti bolje, jer nee potpuno iskoristiti svoje mogunosti. SREDSTVA POTICANJA Priznanje Kada dijete postigne odreeni uspjeh, kada se zalae i ustrajno je, odajemo mu priznanje. Priznanje je poticajna mjera ne samo za dijete kome je upuena, nego i za svu ostalu koja su prisutna ovom moralnom inu. Izraava se u obliku odobravanja, hrabrenja ili podravanja. 16

Pohvala Njome se odobrava postupak djeteta, izrie povjerenje ili priznaje za dobre rezultate, ponaanje i izvrenu aktivnost. Njome se upozorava na pozitivne odlike, sposobnosti i mogunosti djeteta, te potvruje ispravnost postupka. Ovim se jaa volja, razvija samosvijest i potie na daljnji rad. Pohvala moe biti pojedinana i skupna. Treba nastojati da djeca rade zbog osjeaja dunosti, a ne zbog pohvale. Obeanje Djeci se unaprijed najavljuje neto ugodno u vidu pohvale ili nagrade. Kod djeteta jaa volju za pozitivno djelovanje. Treba ga davati na krai rok. Obeanje treba izvriti. Nagrada To je najjae sredstvo poticanja pa ga treba umjereno primjenjivati. Nagrada ne smije postati samoj sebi svrha. to moe biti nagrada (u obitelji, vrtiu)?

Sitna igraka (naljepnice, balon, slikovnice) Sportska oprema (lopta, reket) Kasete / CD-i Posudit omiljenu video kasetu Opremanje sobe (poster, svjetiljka) Panja Pohvala Posebna privilegija Dozvola da ostane budno due nego inae Dozvola da pozove prijatelja na veeru ili spavanje Posebno vrijeme s jednim ili oba roditelja (odgajatelja) Odlazak u kino, koncert, izlet, sportski dogaaj Putovanje Organiziranje zabave

Imajte na umu da nagrada bude motivirajua za dijete i realistina, to znai da ju moete ispuniti. Veliina i vrijednost nagrade nema veze s uinjenim postupkom, mora biti pravedna i prikladna. Tada e utjecat na razvitak dobrih navika i imat pozitivan uinak na razvoj djetetove linosti. Nuno je pratiti rad, ponaanje i zalaganje djeteta i motivirati ga za napredak. Ponekad e to biti pohvalom, ponekad moda i kaznom, ali nikako ne smijemo dijete ignorirati. Ako ne primjeujemo njegovo ponaanje, ni dobro ni loe, dijete nee imati osjeaj pripadnosti obitelji ili skupini u vrtiu, te e najvjerojatnije loim ponaanjem pokuati svratiti pozornost na sebe. 1. POJAM OBITELJSKE SNAGE Obitelj postoji od pamtivijeka, ali njezino zdravo djelovanje tek je odnedavno u sreditu interesa istraivaa. Unazad desetak godina opisujui pojam ZDRAVA OBITELJ neto emu treba teiti, poelo se uoavati, opisivati i istraivati one obrasce ljudskog ponaanja koje vode zdravlju.

17

Obiteljske snage: - JAAJU OBITELJ - POVEAVAJU KVALITETU SVAKODNEVNOG IVLJENJA - RAZVIJAJU OSOBNOST I UZAJAMNU BRIGU - TITE OD STRESA I AMORTIZIRAJU UDARCE IVOTA - UBRZAVAJU OPORAVAK OD STRESA ILI KRIZE TE - OLAKAVAJU RJEAVANJE SUKOBA. 2. RODITELJSKA LJUBAV Ljubav je kao staklo koje se lomi ako ga ovjek primi suvie nesigurno ili suvie vrsto. Obitelj je prvo uilite drutvenosti, najmanja i najprirodnija zajednica u kojoj su lanovi povezani zajednikim ivotom, potovanjem i ljubavlju. Roditelji vole svoje dijete i uglavnom misle da je ta injenica razumljiva sama po sebi te da ju nije potrebno posebno spominjati ili naglaavati. esto ne znaju ( ne razmiljaju na nain) da je LJUBAV TEAK I NAPORAN RAD. Stalno i neprekidno treba raditi na sebi, usavravati vlastite postupke prema sebi i prema djetetu. Iako bitna, ljubav nije dovoljna. Za pravilan razvoj djeteta potreban je i AUTORITET koji nije niti prisila niti primjena moi, ve utjecajna snaga kojom roditelji djetetu pokazuju koje je ponaanje PRIHVATLJIVO I ZDRAVO, A KOJE NIJE. Poduka se u velikoj mjeri odvija i pruanjem OSOBNOG PRIMJERA POELJNOG PONAANJA. U odnosima izmeu roditelja potrebna je emocionalna blizina to podrazumijeva iskreni razgovor o dnevnim brigama i dogaajima. Takav odnos omoguava postupno ukljuivanje djeteta u obiteljski razgovor u kojem se donose zajedniki zakljuci i odluke. Na taj nain dijete kroz roditeljsku ljubav postie za uspjean ivot vaan osjeaj SAMOPOUZDANJA I SAMOPOTOVANJA. Nema ljubavi bez davanja RASTRONOST se tu uvijek isplati. Voljeti znai prihvatiti drugog takvog kakav jest, a ne kao projekciju vlastitih elja. Ljubav sama raa ljubav i umnaa je, jedino ona omoguuje ovjeku komunikaciju s drugima iz dubine vlastitog bia. Pogreno bi bilo vjerovati da u ljubavi nema sukoba: ZDRAVI SUKOBI POPUT OLUJE VEDRE I PROIAVAJU. ivot ine gubici i udarci. Oni su izazov da se opstane i izdri. Ne smijemo zaboraviti da se kroz TRUD I PATNJU RASTE. Taj rast mogu je jedino ako imamo povjerenja u vlastitu snagu i ljubav. Jo se bolje raste uz vjeru u sigurnost i pouzdanost svog ivotnog suputnika. Nema nepremostivih potekoa za djecu u obiteljima koje ive po navedenim naelima. 3. POVJERENJE Povjerenje je osnova svakog kvalitetnog odnosa i nuan uvjet zdrave komunikacije u obitelji. Kad zapravo poinje izgradnja povjerenja izmeu roditelja i djece? Zaeci tog povjerenja seu u DJEJU DOB RODITELJA. Oni su tada kao djeca usvojili model i sustav vrijednosti svojih roditelja, ugraujui ih kasnije u svoj OBRAZAC RODITELJSKOG PONAANJA. Bez obzira kako poinje, sigurno je da izgradnja tog povjerenja nikad ne prestaje, ono zahtijeva stalno odravanje i uvanje. 18

Razliita dob djeteta trai razliite naine izgradnje povjerenja. Kad je dijete malo, gradimo ga kroz stalnu brigu oko zadovoljenja njegovih potreba. Kad dijete odraste, postupno ui koliko moe vjerovati svojim roditeljima, baki, djedu, drugim ljudima. Djecu treba navikavati da ue iz iskustva i vjeruju tom iskustvu; da budu u stalnom dodiru sa svojim osjeajima i mislima kao i odlukama koje iz tih osjeaja i misli proizlaze. Djeca ue vjerovati drugima kad doivljavaju da im drugi ele pomoi, a ne da ih ele povrijediti. Kad dijete vjeruje da mu roditelj eli pomoi, a ne povrijediti ga, povjerenje se gradi. VJEROVATI DRUGIMA MOEMO TEK KAD VJERUJEMO SEBI. Dok god ne vjerujemo sebi, stalno e nam trebati netko drugi tko e potvrditi nae stavove i miljenja. 4. KAKO GRADITI POVJERENJE? Evo nekoliko pitanja za roditelje: a) SJETITE SE KAKO SU VAI RODITELJI GRADILI POVJERENJE U OBITELJI? b) TO BISTE ELJELI OD NJIH PREUZETI, A TO NI U KOM SLUAJU NE ELITE INITI KAO ONI? c) NAVEDITE NEKOLIKO SITUACIJA U KOJIMA SE POVJERENJE U VAOJ OBITELJI NAJLAKE GUBI? d) KAKO SE TADA OSJEATE? e) KAKO SE U VAOJ OBITELJI GRADI POVJERENJE? f) NAVEDITE NEKOLIKO NAINA MEUSOBNO IH, U KRUGU OBITELJI, PROKOMENTIRAJTE? 4.1. POVJERENJE SE GRADI: - paljivou i obazrivou u komunikaciji s djecom - odravanjem obeanja - prihvaanjem djeteta onakvim kakvo je - sluanjem - potenjem - izraavanjem brige, topline, ljubavi - priznavanjem pogreaka - ispravljanjem pogreaka - davanjem mogunosti da se pogreke isprave - razumijevanjem. 4.2. POVJERENJE SE UNITAVA: - neprihvaanjem djeteta onakvim kakvo je - okrivljavanjem - kritikom - prosuivanjem i vrednovanjem - napadima - odbijanjem - nepotenjem - ismijavanjem - stalnim ispitivanjem - prodikama - stalnim dijeljenjem savjeta.

19

5. OBITELJSKI PONOS Zajedniki osjeaj radosti i vrijednosti koji dijete i svi lanovi obitelji dijele, zbog same injenice da su oni lanovi iste obitelji, odrava se kroz obiteljski ponos. Da bi se ti osjeali razvili, potrebno je najprije da roditelji uvaavajui sebe i svoje dijete, ue svoje dijete samouvaavanju i pomau mu razviti osjeaj osobnog ponosa. To samouvaavanje, osobni ponos i meusobno uvaavanje stvarat e okruje u kojem se generira obiteljski ponos. Razvija se osjeaj zajednitva, tzv. MI osjeaj. Kasnije u djetetov ivot ulaze i drugi ljudi i druga djeca, prijatelji iz vrtia, znanci. Svi oni prolaze kroz ivot, zadravaju se due ili krae, ali samo obitelj ostaje. 6. OBITELJ I MORAL Moralna osoba je jedinstvo sudbine i biografije. O pojmu DOBRO ODGOJENO DIJETE ne moraju se svi sloiti, ali kod svih roditelja prisutna je elja da se njihova djeca razviju u potene, odgovorne osobe koje e znati donositi ispravne odluke. elja im je da djeca iz zajednike batine ivota izaberu vrijednost koje e ih smiriti glede prolosti, osmisliti im sadanjost i otkriti im nadu za budunost. Na mogunost dobrog, potenog ivljenja ukazivali su ve uitelji religije (Buda, Konfucije, Mojsije, Isus, Muhamed) i filozofija etike, ali recepta za odgoj moralnog, etinog ovjeka nema. Standardi dobrog i zlog, lijepog i runog, moralnog i nemoralnog promjenjivi su kroz razdoblja i generacije, a razlikuju se i meu osobama iste generacije. Potaknuti POTREBOM ZA PRIPADANJEM, najvie uimo od ljudi koje potujemopriznajemo i koji nas potuju-priznaju te do kojih nam je stalo. Da bismo pomogli svojoj djeci djelotvorno kontrolirati svoj ivot, ostvariti iskrene odnose s drugim ljudima, razviti pozitivne moralne vrijednosti i oduprijeti se negativnim vanjskim utjecajima i iskuenjima, moramo se znati koristiti slijedeim jednostavnim postupcima: a) INITI STVARI PREMA NJIMA b) INITI STVARI S NJIMA c) DOPUTATI IM DA BUDU SAMOSTALNI I DA RADE SAMI. Djeca nita ne naue kad se stvari rade prema njima, a vrlo malo kad se rade za njih. Djeca mnogo naue od odraslih koji rade stvari s njima i ohrabruju ih da rade sami. 5. DOSTOJANSTVO Svaki roditelj voli svoje dijete, ali unato ljubavi, svatko ne uspijeva razviti i ouvati odnose koji bi omoguili djetetu da se razvija na najpovoljniji nain. Jedna od najvanijih znaajki dobrih odnosa jest uvaavanje RAVNOPRAVNOG DOSTOJANSTVA, tj. ravnopravnost i dostojanstvo, uzajamno priznavanje, uvaavanje vlastitih i tuih potreba. Kada je neugoda, nezadovoljstvo ili ak patnja zbog nezadovoljenih potreba suvie velika, djeca se poinju neprimjereno ponaati. Tada, kad se djeca ponu zalagati za vlastite potrebe, makar i neprimjereno, roditelji najee pokuavaju suzbiti neeljeno i neprimjereno ponaanje. Pritom ne razmiljaju o razlozima javljanja takvog ponaanja. To vodi u: - poveanje intenziteta i uestalosti djeje patnje - dijete je sve ee nezadovoljno - ne ui uvaavati svoje potrebe - ne ui uvaavati potrebe drugih - nezadovoljno je dijete nezadovoljan je i roditelj - pogorava se odnos izmeu roditelja i djece 20

- osiromauje se iskustvo uvaavanja i ravnopravnog dostojanstva u kojem se nastoji uvaavati i vlastite potrebe i potrebe drugih ljudi. 5.1. TO MOEMO UINITI? - podsjetite se kako neprocjenjivi blago za vas predstavljaju vaa djeca ponekad znamo misliti samo o svakodnevnim nestalucima ili neredu - nemojte zanemarivati vee promjene u ponaanju djeteta npr. ako ivahno dijete postane jako mirno ili prilino mirno dijete postane jako ivahno - nastojte doznati je li promjena kod djeteta posljedica nekog nezadovoljstva i svakako nastojte razumjeti veliinu problema za dijete, iako se vama kao odrasloj osobi to moe initi beznaajno - najvanije je da dijete prepozna vae stvarno zanimanje, da ga razumnijete-pokuajte zajedno s djetetom pronai rjeenja ako neki problem postoji-ako paljivo sluate bit ete iznenaeni djejom mudrou. 6. POTOVANJE U OBITELJI Zadovoljenje potreba svih lanova u obitelji za meusobnim potovanjem temelj je kvalitetnog odnosa. U Obitelji ive lanovi koji su meusobno RAZLIITI. Usklaivanje odnosa mogue je i potrebno kroz proces meusobnog potivanja i uvaavanja razliitosti. Svatko ima neto POZITIVNO U SEBI. Oekivati neto pozitivno od drugih moemo jedino ako ih potujemo. Izgraditi odnos meusobnog potovanja nije nimalo jednostavno niti brzo. Taj se odnos ui, gradi i unapreuje. Nije dovoljno djeci samo priati o potovanju, nego to treba primjerom i pokazati. Nekoliko malih savjeta: - UVAAVAJTE I POKUAJTE RAZUMJETI POTREBE SVOJE DJECE - UVAAVAJTE PRAVA SVOJE DJECE - UVAAVAJTE I PRIHVATITE SVOJE DIJETE ONAKVIM KAKVO JE - POKAITE DA GA POTUJETE (VERBALNO, NEVERBALNO, DJELIMA). Nemojte: - ZANEMARIVATI POTREBE SVOJE DJECE - OSPORAVATI I POVRIJEDITI NJIHOVA PRAVA - USPOREIVATI IH S DRUGIMA - ISMIJAVATI IH - OMALOVAAVATI IH - KRITIZIRATI IH. U drutvu odraslih dijete usvaja GOVOR, RAZNA ZNANJA, RAZVIJA RAZLIITE SPOSOBNOSTI, UI SOCIJALNA PONAANJAI SAZRIJEVA EMOCIONALNO. Druei se s djecom, odrasli ih bolje upoznaju i razumiju. U tom procesu zajednikog druenja stvaraju se temelji za izgraivanje meusobnog POVJERENJA i RAZUMIJEVANJA, tako potrebnog djeci i odraslima. * Djeci su prijeko potrebni roditelji jer ne mogu sami zadovoljiti vlastite potrebe niti mogu preuzeti odgovornost za vlastito odrastanje. Druei se s drugima dijete ui voljeti, suraivati, razvijati sliku o sebi i pripremati se za ivot u zajednici. 21

* Odrasli pruaju djeci njegu i sigurnost koji ine njihovo odrastanje sretnim i uspjenim. U tom procesu zajednikog uenja i odrastanja koji ukljuuje primanje i davanje, djeca i odrasli se dopunjuju pa zato i ine jednu dinaminu, NEDJELJIVU CJELINU. * Svako dijete ima potrebu ivjeti u sredini u kojoj e se osjeati sigurno i zatieno. Pri tome se ne misli na sigurnost od opasnosti i fizikih ozljeda, ve je rije o potrebi da ivi u emocionalno stabilnoj klimi. Zato samo u sredini u kojoj se dijete osjea sigurno i prihvaeno od drugih osoba, u kojoj vladaju skladni odnosi, izmeu odraslih postoje pretpostavke da e se dijete razviti u emocionalno stabilnu i zadovoljnu linost. Hladna i bezosjeajna sredina u kojoj dijete ne moe uspostaviti emocionalne odnose s odraslima, ugroava njegov razvoj jer izaziva emocionalno i psihiko te socijalno i fiziko zaostajanje. 1. Moe li previe ljubavi razmaziti dijete? Ljubav ne moe razmaziti dijete, ali loi postupci odraslih mogu. Ljubav se ne izraava poklonima niti pretjeranim pohvalama. Potrebno je razluiti djetetove potrebe od njegovih esto nerazumnih elja. Njean dodir po kosi, smijeak ohrabrenja, spremnost na razgovor samo su neki od znakova po kojima dijete moe zakljuiti da je voljeno. Dijete ima neizmjernu potrebu za kretanjem i istraivanjem svijeta oko sebe. Da bi se normalno razvijalo, dijete mora vjebati i usavravati svoje sposobnosti. Ono ne moe nauiti hodati sjedei na stolici i gledajui druge kako hodaju. Djetetu treba dati priliku da jaa noge; da pue i da se penje-samo na taj nain razvija cjelokupnu motoriku. Ako dijete u tim nastojanjima sprjeavamo ono e kasnije prohodati te e biti nesigurno i manje spretno. Djetetu ne moemo predmete i pojave u okolini samo opisivati, da bi uoilo njihova svojstva, razliitost i primjenu. Ono ih treba osjetiti, mirisati, isprobati, rastaviti i sastaviti, jer ga upravo takvi doivljaji potiu na razmiljanje i zakljuivanje, to je i osnova intelektualnog razvoja. Ve od najranije dobi, dijete ui da svojim ponaanjem moe djelovati na svijet oko sebe te da ga moe mijenjati. Plaem upozorava okolinu da mu je neto potrebno te eljeni predmet pokazuje rukom. Ako dijete odraste s osjeajem vjere u vlastite sposobnosti sa stavom JA TO MOGU!, onda u ivotu nosi golemi kapital koji se ogleda u njegovom SAMOPOUZDANJU, SIGURNOSTI I SAMOSTALNOSTI. Djeca koja su od najranije dobi smjetena u razliite institucije ili su odrasla u odgojno zaputenim obiteljima, stagniraju u intelektualnom razvoju; usporeno im se razvija govor, kasnije prohodaju te zaostaju u razvoju cjelokupne motorike. Takve sredine ne pruaju djetetu uvjete za normalno odrastanje jer ne postoji mogunost uspostavljanja dubljih i trajnijih kontakata sa bliskim osobama te im nedostaje ljubavi i prihvaanja. 2. Razumjeti djeju igru 22

Dijete osjea kada roditelji i drugi odrasli shvaaju njegovu ozbiljnu igru. Ignoriranje igre od strane odraslih, dijete tjera da se zatvara u vlastiti svijet NESHVAENO i NEPRIHVAENO od okoline. Predkolsko dijete treba pustiti da se igra koliko ono eli i ne pourivati ga da zavri igru. kolskom djetetu treba zajednikim planiranjem dnevnih obveza omoguiti da, osim uenja, nae vremena i za igru. Igru ne treba prekidati nepotrebnim intervencijama jer to djeci naruava koncepciju igre i koncentraciju. Zato je dobro da odrasli, ukoliko se ele pridruiti, neko vrijeme promatraju tok igre kako ga je dijete zamislilo, a potom se ukljuuje kao suigra. Za djetetovu igru je potrebno puno strpljenja, naroito u igrama u kojima dijete istrauje i eksperimentira. Odrasli su esto skloni uiniti neto umjesto djeteta jer im je to jednostavnije, nego ekati da dijete samo doe do rjeenja. Djeca ue PROMATRAJUI ODRASLE, ali u kontaktu sa drugom djecom ue komuniciranje i dogovaranje. Suraivanjem sa istima trae svoje mjesto meu slinima i bore se za svoj POLOAJ. Djetetu treba osigurati vrijeme i prostor da moe biti samo. U samoi, dijete se odmara od kretanja, obveza i druenja. U tim trenucima dijete se samo igra, razmilja i ima vremena za sebe. U svakodnevnim situacijama djeca predkolske dobi mogu pomagati u pospremanju stana, donositi i odnositi predmete, brisati prainu, postavljati stol, prati i brisati posue te pospremati svoje igrake. Djeje potrebe i interesi moraju biti prilagoeni jer ono to je zabavno i zanimljivo za jednogodinjaka, moe biti izvor nezadovoljstva za trogodinjaka. Kada se dijete zasiti odreene igara, treba mu ponuditi neto novo jer izmiljanje novog, djetetu je uvijek zanimljivo. 3. Izmeu navrene prve i tree godine Zajednike igre djece i odraslih raznim igrakama i predmetima pruaju niz mogunosti za uenje, kao npr. igre loptom. Krajem prve godine, dijete pokazuje interes za slikovnice. Za njega je poseban doivljaj udobno sjedei u krilu odrasle osobe gdje moe petnaestak minuta koncentrirano pratiti prianje i razgledavanje slika pri emu razvija panju, pamenje, miljenje i finu motoriku. Za dijete u prvoj godini su vane razliite aktivnosti koje ukljuuju govor odraslih. Vano je da govor odraslog bude jasan, emocionalno topao i povezan s aktivnou djeteta koje je u toku. Dijete u razdoblju izmeu 2-3 godine ivota doivljava veliki pomak u psihofizikom razvoju. Ono naui hodati, trati, samostalno se oblaiti i svlaiti, piti i hraniti se. Svoje elje izraava rijeima. Malo dijete ima potrebu dio dana provesti u drutvu druge djece. eli boraviti u prirodi, trati po travi, penjati se lagano uzbrdicom i sputati se nizbrdicom to ujedno omoguuje djetetu vjebu za cijeli organizam. 23

Penjanje po stepenicama, stolicama i kauu prirodna je potreba dvogodinjaka. Puzanje kao aktivnost koju dijete osobito voli, treba poticati, a ne sprjeavati jer puzanjem jaa miie i vjeba cijelo tijelo koje postaje elastinije. Igranje u pijesku, modeliranje razliitih oblika od tijesta, gline ili pijeska, omoguuje djetetu da upozna razliita svojstva tih neoblikovanih materijala. U ovom je razdoblju karakteristina pojava SIMBOLIKE IGRE kojom dijete oponaa dogaaje iz svoje okoline, npr. dijete hrani lutku, vodi lutku lijeniku i slino. Za simbolike igre potrebne su igrake to vjernije stvarnim predmetima (tednjak, kolica za lutku, kamioni, lutke sline pravom djetetu,...). Dijete slua nazive predmeta i ivotinja prikazanih na slici, ponavlja ih i odgovara na pitanja npr.: TO JE OVO?, TO RADI MEDO?, i ono razgovara sa samim sobom i svoje misli i radnje izraava na glas. Da bi dijete povezalo rijei sa djelima potrebno je MNOGO PONAVLJANJA. Prihvatljive su igre RADI ISTO TO I JA gdje na rije SJEDNI odrasli i djeca sjednu na pod. Upute mogu biti OKRENI SE, USTANI, UNI i drugo. 4. Zadovoljstvo druenja Strah od odvajanja od bliske osobe koji se jo pojavio u prvoj godini, sada je povean. Odnos prema majci je vrlo intenzivan. Dijete voli da je majka stalno pored njega i u njegovoj blizini. Kada je umorno ili nesretno, dijete e se prvo obratiti majci ili ocu. eljet e sjesti u krilo roditelja i maziti se. Dijete oekuje da mu roditelji pokau da ga vole, tjee, razumiju te da pokazuju interes za ono to govori i da ga nagrauju i podravaju istodobno. Ve u prvoj polovici druge godine pojavljuju se u djetetu nove emocije; sada osjea strah, nelagodu, naputenost, zadovoljstvo, radost, veselje ili ljubomoru. Svojim ponaanjem odgovara na tua raspoloenja pa ukoliko se odrasli smije i ono e se smijati, ako drugi plae i ono e plakati. Oekuje da mu se sve elje ispune i to odmah. Vano je razlikovati djetetove hirove od stvarnih potreba - DIJETE ZNA TO ELI (HOE), ALI NE ZNA TO MU TREBA. Zbog vrste emocionalne vezanosti za majku, dijete teko doivljava polazak u jaslice. Kako bi se djetetu olakao taj prijelaz iz roditeljskog doma u jaslice, kao novu sredinu, poeljno je da roditelji u dogovoru sa osobljem vrtia nekoliko prvih dana boravi u ustanovi zajedno s djetetom. Druei se istodobno s roditeljem / roditeljima, odgojiteljem i vrnjacima, dijete e lake prihvatiti novu okolinu. U drugoj godini dijete se boji stranih osoba. U prisustvu stranaca ono e se vrsto drati bliskih osoba. U treoj godini taj strah e poputati, ali to ovisi o pojedinom djetetu. Dijete te dobi je mali zavodnik osjea kada je u sreditu panje i uiva u divljenju odraslih. Ono e se smijati pred svojom publikom, izvoditi neobine pokrete, praviti grimase i slino. Viega veseli drutvo odraslih nego vrnjaka jer kod odraslih najee nailazi na odobravanje i razumijevanje. Trea godina je teka roditeljima i djeci, jer se u tom razdoblju pojavljuje prvi prkos i odraz 24

djeje potrebe za samostalnou. Ono postaje gluho na roditeljske elje i zahtjeve. Roditelji se teko mire sa takvom situacijom i ne mogu shvatiti da je to normalna pojava jer ne bi bilo normalno da se taj prkos ne pojavi. Prkos je pokazatelj da se dijete nalazi u specifinom psihikom razdoblju i je stiglo do stupnja kada mora sebi i drugima pokazati da je zasebna linost. Djecu te dobi odrasli trebaju neprekidno nadzirati. Najbolje je da odrasli ignoriraju loe ponaanje, a potiu dobro ponaanje i da ne prave dramu ako dijete ne poslua. Pri tome treba imati na umu da za dobar odgoj neprocjenjivu vanost imaju STRPLJENJE i SMISAO ZA HUMOR.

1. AUTORITARNI STIL ODGOJ

- VRLO STROGI (ZAHTJEVNI) RODITELJI - DISCIPLINU OSTVARUJU PRIJETNJOM I KAZNOM - POKAZUJU MALO TOPLINE PREMA DJECI - CIJENE POSLUNOST, POTOVANJE RODITELJA (AUTORITET) I TRADICIJU - KOMUNIKACIJA JE JEDNOSMJERNA. NE OBJANJAVAJU SVOJE ODLUKE. PONAANJE DJETETA AUTORITARNIH RODITELJA - DJECA SU POVUENA - NEDOSTAJE IM SPONTANOSTI - NESIGURNA SU - DJEVOJICAMA NEDOSTAJE MOTIVACIJE ZA BOLJE REZULTATE - DJEACI SU (U SVOJOJ NESIGURNOSTI) NAJEE AGRESIVNI.

2. POPUSTLJIVI STIL ODGOJA

- RODITELJI SU JAKO USMJERENI NA DIJETE, UDOVOLJAVAJU MU / JOJ U SVEMU - POKAZUJU PUNO TOPLINE I POZITIVNIH OSJEAJA - NEMAJU NIKAKVIH ZAHTJEVA PREMA DJETETU GOTOVO IM SVE DOPUTAJU. PONAANJE DJETETA POPUSTLJIVIH RODITELJA - OBINO JE DOBRO RASPOLOENO, NO NEDOSTAJU MU / JOJ OSJEAJ ODGOVORNOSTI - IMPULZIVNO JE I SKLONO AGRESIVNOSTI AKO NE DOBIJE ONO TO ELI - RAZMAENO, NESIGURNO , AGRESIVNO I NEODGOVORNO DIJETE.

3. INDIFERENTNI STIL ODGOJA

- RODITELJI SU ZAOKUPLJENI SAMI SOBOM - NE ZANIMA IH PREVIE TO SE DOGAA S DJETETOM / DJECOM - IZBJEGAVAJU DVOSMJERNU KOMUNIKACIJU - NE DA IM SE BAVITI DJETETOM / DJECOM UVIJEK IMAJU VANIJIH POSLOVA ZA UINITI. 25

PONAANJE DJETETA INDIFERENTNIH RODITELJA - DJECA SU PROMJENLJIVOG RASPOLOENJA - NEMAJU KONTROLU NAD SVOJIM PONAANJEM / POSTUPCIMA - NE ZANIMA IH NPR. KOLA ESTO NAPUTAJU KOLU - SKLONI SU DELINKVENCIJI BIJEGU U RAZLIITE OBLIKE OVISNOSTI.

4. AUTORITATIVNI (DEMOKRATSKI) STIL ODGOJA

- POKAZUJU TOPLINU I BRIGU ZA DIJETE / DJECU - ZAHTJEVI PREMA DJETETU PRIMJERENI SU DOBI I SPOSOBNOSTIMA ILI SU NETO IZNAD TOGA - KOMUNIKACIJA JE DVOSMJERNA , PITAJU DIJETE ZA MILJENJE I SKRBE O DJETETOVIM OSJEAJIMA - USKLAEN ODNOS LJUBAVI, ODGOVORNOSTI I DISCIPLINE (JASNIH GRANICA DJETETOVIH SLOBODA). PONAANJE DJETETA - DJECA SU SAMOPOUZDANA - SAMOSTALNA - IMAJU SPOSOBNOST SAMOKONTROLE - MOTIVIRANA SU ZA RAD I POSTIZANJE USPJEHA - PRIHVAAJU SVOJU OSOBNOST (POZITIVNE I NEGATIVNE STRANE SVOG KARAKTERA) - DRUTVENA, ODGOVORNA, IMAJU FORMIRANE RADNE NAVIKE.

RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE U DOBI OD 1 DO 2 GODINE

- Osnovna karakteristika tog perioda je POVEANA MOTORIKA SPRETNOST DJETETA - Jedna od najdraih zabava mu je BACANJE PREDMETA - Pojavljuju se prvi NEGATIVIZMI; glavna djetetova rije je NE - Stalno mora biti pod NADZOROM jer VERBALNE ZABRANE u tom periodu NISU DOVOLJNE - Raspoloenja su PROMJENJIVA, BURNA I KRATKOTRAJNA - SKRETANJE PANJE je najbolji nain USMJERAVANJA DJETETOVA PONAANJA - GOVOR kao sredstvo komunikacije napreduje, a pojavljuju se prvi oblici PROSOCIJALNOG PONAANJA, npr. tjei drugo dijete koje plae - U igri imitira radnje odraslih i pri tome rabi zamjene za konkretne predmete - U drugoj godini postaje svjesno svojih FIZIOLOKIH POTREBA i zapoinje uiti kako da ih kontrolira - Strah od odvajanja od roditelja (SEPARACIJSKI STRAH) koji se pojavi u prvoj godini, ponekad se moe i pojaavati tijekom druge godine ivota. 1. RAZVOJ MOTORIKE - prohodaju izmeu 12. i 15. mjeseci i do kraja druge godine usvajaju sve prirodne OBLIKE KRETANJA - usavravaju se i pokreti DOHVAANJA dijete poinje baratati predmetima i u praktine svrhe - nastavlja se razvoj RAVNOTEE i KOORDINACIJE 26

- stoji, saginje se da uzme igraku - pue na koljenima s naizmjeninim pokretima ruku i nogu; pokuava se popeti na sve to moe - hoda uz pridravanje odraslog ili samostalno - hoda iroko razmaknutih stopala s rukama u zraku, zatrava se - penje se i silazi stubama kad ga se dri (poslije 18 mjeseci) - kree se ustrim korakom, stopala u kontaktu s podlogom - odbacuje predmete, oboava bacati igrake - nogama gura, a s 18 mjeseci udara loptu nogom - okree listove slikovnice knjige - stavlja igrake-predmete u posudu (kod spremanja) - stavlja kocku na kocku (18 mjeseci), gradi tornji od tri kocke (21 mjesec) - oponaa aranje olovkom, ara samostalno. 2. RAZVOJ SPOZNAJE, PANJA, MILJENJE, PAMENJE - dijete privlae nova svojstva novo u okolini - upoznaje okolinu trga, prevre, rastavlja, sastavlja, premjeta, okree, baca, hvata, udara u predmete,... - koordinira jednostavne motorne radnje - moe samostalno dosei predmet koji je izvan domaaja njegove ruke - panja se usmjerava na dogaaje i pojave koje potiu na istraivanje igru - probleme rjeava pomou aktivnog procesa POKUAJA I POGREAKA - ono eksperimentira i zbog istog zadovoljstva isprobavanja ISTRAIVANJA - poinje razlikovati konkretan predmet od njegovog simbola - sa 14 mjeseci dijete pamti dogaaje i do jedan tjedan - do kraja 2 godine razvija se PAMENJE DOSJEANJEM - pamti i oponaa slijed do 3 jednostavnije radnje - prepoznaje predmete i spominje ih izvan situacije u kojoj ih je vidjelo. 3. RAZVOJ GOVORA - poinje izgovarati svoje prve RIJEI SA ZNAENJEM (svi do 18 mjeseci) - potkraj druge godine povezuje dvije (ili vie) rijei u VERBALNE ISKAZE, ime zavrava tzv. PREDVERBALNA FAZA U RAZVOJU GOVORA - dobro uoava ritam i promjene ritma govora - oponaa zvukove iz neposredne okoline, npr. glasanje ivotinje, zvuk automobila,... - imenuje pomou onomatopeje, npr. VAU-VAU,... - pokazuje da razumije neke rijei i jednostavne naredbe, npr. DAJ..., POKAI... - u govoru je prisutna EHOLALIJA DIJETE PONAVLJA RIJEI KOJE UJE. One nisu nikome upuene, ve dijete jednostavno uiva u njihovu izgovaranju i sluanju - koristi negacije : NEMA, NEE, NE,... - zna to je MOJE i DOBRO - imenuje DIJELOVE TIJELA - prati vlastite radnje UZVICIMA - ispunjava verbalne naloge: DOI... DAJ...DONESI... - u igri oponaa govor odraslih - brbljajui nerazumljive rijei - dodaje ili pokazuje vei broj imenovanih predmeta - ispravno odgovara na pitanja: TO JE TO?, TKO JE TO?, IJE JE? KAMO...? GDJE...? - rijeima trai JESTI i PITI - kratko slua ritam pjesmice ili oponaanje razliitih zvukova.

27

4. SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ - pokazuje ponos i zadovoljstvo u nekom umijeu - pokazuje ljutnju usmjerenu na ljude ili predmete - pokazuje ljubomoru oko 18 mjeseci - prema poznatoj osobi vrlo aktivno pokazuje ljubav tranjem u susret, osmijesima, zagrljajima - privrenost prema jednoj ili vie osoba i dalje je vrlo jaka i znaajna za dijete - oko 2 godine mnoga djeca pokazuju svijest o sebi uporabom zamjenica JA ili MOJE - poinje vrednovati sebe i pokazuje poetne predodbe o sebi (dobra, lijep,...) - zna svoje ime - zna da je djeak ili djevojica - zna da je dijete, a ne odrasli 5. SAMOSTALNOST I NEOVISNOST - razdoblje od 10 do 18 mjeseci je kritino za uenje naina za SAMOTJEENJE naina na koji se uzrujano dijete moe smiriti ; napetost se smanjuje koritenjem prelaznog objekta (pelena, medo, duda, ljuljanjem u krevetu,...) - pojava NEGATIVIZMA najjaa izmeu 15 i 24 mjeseca dijete prkosnim ponaanjem ispituje granice mogunosti i samostalnosti tipini ispadi bijesa su vritanje, sjedenje ili leanje na podu uz pla,... - oko druge godine ulazi u kratko razdoblje ravnotee, zadovoljstva svojim postignuima te prividno negativizam pada - oko 21 mjeseca kontrolira fizioloke potrebe, s 24 mjeseca kontrolira nudu znatno bolje i samo ide na WC 6. ODNOSI S VRNJACIMA ZANIMANJE ZA DRUGE - zamjetan interes za vrnjake, eli se pribliiti drugoj djeci, voli dodirivati drugu djecu - razumije namjeru i ponaanje drugog djeteta i s njim usklauje igru slinim igrakama - trai od drugih da neto rade sa stvarima radi njegova zadovoljstva (navini igraku, itati knjigu) - uestaliji su sukobi s drugom djecom, osobito oko podjele igraaka - emocionalno reagira na nevolje druge djece - prepoznaje bliske osobe na fotografiji - globalna (egocentrina) empatija se gubi. Dijete potpuno shvaa sebe i druge osobe kao razliite fizike objekte - tjei drugu djecu davanjem igraaka ili stvari koje su njemu drage ili ga tjee - u meuodnos s odraslim a unosi sve vie GOVORNO SPORAZUMIJEVANJE - pomae u poslovima djeci i odraslima. 7. PSIHOLOKI UVJETI OPTIMALNOG RAZVOJA DJETETA U DOBI OD 1 DO 2 GODINE - olakavanje odvajanja od roditelja pruanje djetetu objanjenja zato je potrebno odvajanje od skrbnika i to e ono raditi dok on ne doe - omoguiti djetetu izraavanje ve steenih navika i ponaanja (ishrana, spavanje, pranjenje,...) - omoguiti djetetu koritenje prelaznog objekta (pelena, maramica, igraka, duda,...) - u vrijeme privikavanja omoguiti produeni boravak djeteta i roditelja u jaslikoj skupini,... - omoguiti djetetu istraivanje prostora - brinuti se o optimalnoj koliini novih doivljaja ne previe odjednom 28

- potrebno je da dijete bude aktivno i samostalno u odreenim aktivnostima, te da mu jednostavni i neopasni materijali omoguuju otkrivanje i uenje bez neposredne pomoi odraslih - koristiti se velikim i malim ogledalima za upoznavanje vlastitog lika - omoguiti djetetu da razvije osjeaj vlastite sposobnosti - vano je ne posramljivati dijete, nego mu omoguiti da isproba granice koje moe samostalno dosei - treba postaviti jasne i realistine granice TO SE SMIJE, A TO NE SMIJE - pohvalama i drugim poticajima treba reagirati na sve oblike prosocijalnog ponaanja: POMAGANJE, TJEENJE, SURADNJA,... 8. GOVORNO KOMUNICIRANJE S DJETETOM - zajednike aktivnosti djeteta i odraslih pratiti GOVOROM - paziti na jasnu i tonu artikulaciju (govor i izgovor) odraslog - prihvaati djetetovu inicijativu za komunikacijom, verbalizirati djetetove geste i komunikacijske namjere kad doe s pitanjem, eljom za utjehom, s nekim komentarom - prilagoditi svoj govor djetetu: obraati se izravno, jednostavnim i kratkim reenicama, djetetu razumljivim rijeima, proirivati govor novim rijeima - govoriti djetetu primjerenom intonacijom i intenzitetom u glasu - organizirati sluanje i oponaanje zvukova u prirodi - itati slikovnice i razgovarati s djetetom o slikovnici uz pokazivanje slika - govoriti djetetu pjesmice i brojalice i pjevati mu, te poticati dijete na iste aktivnosti - igrati se igara prepoznavanja i imenovanja sadraja iz okoline - obogatiti djeju okolinu sa to vie igraaka slinih stvarnim predmetima,...

POHVALE I KAZNE U ODGOJNOM RADU S DJECOM

Odgojne mjere u smislu preventive ili korekcije nepoeljnog ponaanja djece, predmet su razmiljanja svih onih koji se bave odgojem (roditelji, odgojitelji / ce, , uitelji / ce,...). Pri odreivanju odgojnih mjera treba svakom djetetu pristupiti OSOBNO. Neprimjerenom kaznom moemo samo potencirati ili izazvati neprihvatljivo ponaanje djeteta, ali i neadekvatnom nagradom moemo izazvati neeljeni uinak. Nagrada i kazna trebale bi biti motivacijski imbenici koji e dijete potaknuti na promjenu loeg ili na ustrajnost dobrog ponaanja. U svakodnevnoj praksi to nije jednostavan proces. Vrlo je vano, to pokazuju i istraivanja i iskustva roditelja i odgojitelja, pohvalu i kaznu odrediti u pravo vrijeme, primjereno dobi djeteta i djelu koje je uinilo, da je dijete razumije i prihvati, to znai da ga ona motivira u pozitivnom smjeru. Neki roditelji i odgojitelji skloni su kazniti dijete za loa djela, ali i pohvaliti ga za ono to je uinjeno dobro. Neki kaznu potpuno izbjegavaju u odgoju, a neki loe ponaanje kanjavaju, a dobro ignoriraju ne primjeuju niti vrednuju. TO JE NAJBOLJE I NAJUINKOVITIJE?

Da bi kvalitetnije odgovorili na ovo pitanje potrebno je bolje objasniti jednu i drugu odgojnu mjeru (pohvalu i kaznu). Kazne su mjere kojima roditelj-odgojitelj eli utjecati na primjenu neprihvatljivog ponaanja. 29

Izrie ih u obliku razliitih uskraivanja, zabrana, odreivanja nekih poslova, izolacije od obitelji, tjelesnog kanjavanja. Ukoliko se roditelj, odgojitelj ili uitelj odlui za odgojnu mjeru kazne, potrebno je imati u vidu: 1. JE LI DIJETE NETO LOE UINILO IZ NEZNANJA DA LI MU / JOJ JE TO PRVI PUT? 2. MOGUNOST OBJANJENJA ZATO JE UINILO LOE DJELO? 3. DA LI JE TO PONAANJE DOISTA NEPRIMJERENO ZA NJEGOVU DOB? 4. DA LI JE BA SADA PRAVO VRIJEME ZA KANJAVANJE? 5. KAKVU KAZNU ODREDITI? 6. DA LI SU SLINE KAZNE BILE UINKOVITE KOD TOG DJETETA? 7. KOLIKO DUGO KAZNA TREBA TRAJATI? Ukoliko dijete nije znalo da neto ne smije uiniti, djelotvornije e biti ako ga upozorimo zato nije dobro tako se ponaati ili u kakvu opasnost ga takva djela mogu dovesti. Kanjavanjem njegovog neznanja ili prve pogreke razvijat emo kod djeteta NESIGURNOST I STRAH OD NOVOG. Ako se odreeno ponaanje jednom kanjava, a drugi put ignorira, a ponekad i pohvali, DIJETE POSTAJE ZBUNJENO. Ne zna to se stvarno od njega oekuje. Isti uinak bit e ako jedan roditelj za isto ponaanje kanjava, a drugi ne reagira ili pohvaljuje. Ukoliko se roditelj, odgojitelj ili uitelj odlui na kaznu, ona mora biti u pravo vrijeme, to znai NAKON NEPRIHVATLJIVOG UINJENOG DJELA PONAANJA. Dijete je tada jo u oekivanju reakcije roditelja-odgojitelja-uitelja i kazna moe djelovati na ispravljanje njegovog / njezinog ponaanja. Ako je neka mjera dana zbog preventive, moe izazvati kod djeteta, a naroito adolescenata otpor i elju da uine neto loe (prkos, inat), jer se nisu loe ponaali, a kanjeni su, po njihovom sudu (miljenju). Kazna nikako ne smije vrijeati djetetovu osobnost jer poniavanjem u djetetu potiemo stvaranje negativne slike o samome sebi, to je vrlo tetno za njegovo odrastanje. SVAKA KAZNA MORA DJETETU BITI OBJANJENA. ZATO JU JE DOBILO I TO SE OD NJEGA / NJE OEKUJE. Dijete nikako ne smije misliti da ga roditelji kanjavaju jer ga ne vole. Nije dobro kanjavati dijete prisilom na neki rad, jer na taj nain potiemo djetetovu negativnu sliku i stav prema radu. KAZNA NE SMIJE TRAJATI DUGO JER GUBI SVOJU UINKOVITOST. Neuinkovita je PRIJETNJA KAZNOM jer dijete ubrzo shvati da roditelj samo prijeti, a nikako do sada tu prijetnju nisu shvaali ozbiljno niti su je ostvarili. Kazna, kakva god bila, u osnovi stvara NEUGODU, to nije kod sve djece poticaj za bolje ponaanje. POHVALE I NAGRADE su odgojne mjere kojima roditelji-odgojitelji-uitelji dijete potiu na ODREENO PONAANJE. Izriu se u obliku VERBALNE PODRKE (BRAVO, TO SI DOBRO UINIO / UINILA), u 30

obliku pisane pohvale, u obliku razliitih nagrada. Pohvale i nagrade su uinkoviti motivacijski imbenici. Veina strunjaka kae da vrijede puno vie od kazne, ali mogu izazvati i neeljene efekte: - ukoliko nisu primjerene djetetu i djelu koje je uinilo - ukoliko dijete dobiva materijalne nagrade za dobar uspjeh u koli, nee uenje doivjeti kao OSOBNU POTREBU ZA OBRAZOVANJEM, nego kao neto to se isplati, jer donosi igraku, novac i slino. Pohvale i nagrade moraju imati znaaj podrke roditelja-odgojitelja-uitelja u pozitivnom razvoju djeteta. Pohvaljivati i nagraivati dijete treba za UINJENA djela prema njegovim mogunostima, a ne prema oekivanjima roditelja-odgojitelja. Nuno je pratiti RAD, PONAANJE, ZALAGANJE DJETETA i motivirati ga za napredak. Ponekad e to biti POHVALOM, ponekad moda i KAZNOM, ali nikako ne smijemo dijete IGNORIRATI. Ako ne primjeujemo njegovo / njezino ponaanje, ni dobro ni loe, dijete nee imati osjeaj pripadnosti obitelji ili odgojnoj skupini, te e najvjerojatnije loim ponaanjem pokuati svratiti pozornost na sebe. NETO O POZITIVNOJ SNAZI POHVALE U SVAKODNEVNOM IVOTU Nauiti kako pohvalom dovesti ljude do uspjeha, klju je postupanja u svakodnevnim meuljudskim odnosima. Vano je znati kako: - iskoristiti ivo djelovanje koje pohvala ima na djecu (odrasle) - uspostaviti kontakt s drugima - prepoznati pozitivnu povratnu informaciju - napredovati i iskoristiti svoje mogunosti na najbolji nain. Temeljna misao, sredite svih ljudskih odnosa osobnih i profesionalnih lei u dobro poznatoj reenici koja glasi: TO GOD ELITE DA LJUDI INE VAMA, INITE I VI NJIMA. Vano je postati svjestan injenice da je naa potreba za odobravanjem jednako neophodna kao hrana, voda , zrak. - ivite od onoga to dobivate. Neka vam ivot bude ono to dajete. - Ulaite u sreu drugih. Dareljivo troite bogatstva to ih nosite u sebi. - Pronalazite dobro u drugima i pohvaljujte ih. - Napiite pohvalu. Neka postoji trag vae pohvale, zbog trajnijeg djelovanja. - irite sve dobre vijesti koje ujete o drugima. - Neka klju uspjene pohvale bude klju za uspjeno ivljenje. Mo pohvale nije mo za upravljanje akcijama drugih ljudi. To je mo koja se prenosi na druge kako bi ih osposobili za VLASTITI IVOT I AKTIVNOSTI. Temeljne vrijednosti koje treba imati na umu u radu s djecom su: - nema vremena kao to je sadanjost, nema dara kao to je NAE VRIJEME - usredotoite se na JA MOGU, a IQ e se ve pobrinuti sam za sebe - igrajte poteno - postavite ciljeve i redovito nadgledajte snage svog djeteta zajedno s njim - uinite svoju pohvalu odreenom kako biste postigli najvei uinak 31

- aljite poruku djetetu: VOLIM TE, MA TO SE DOGODILO. - Shvatite da prisutnost ili izostanak vaeg ohrabrenja moe znaiti razliku izmeu TRIJUMFA i TRAGEDIJE. Svaki roditelj eli dobro svome djetetu. Ono to esto nedostaje je znanje i upute kako odgajati DIJETE ZA USPJEH. Ne postoje recepti planovi koji bi osigurali naoj djeci uspjeh, ali ima nekoliko jasnih naina koji mogu poboljati nae izglede za uspjeh. Nitko ne moe predvidjeti s kakvim e se sudbonosnim izazovima susretati naa djeca u ivotu. Temelji ivota ne bi trebali biti preputeni sluaju: - vrijeme zacjeljuje veinu tragedija - loe stvari dogaaju se zajedno s dobrima - iza neuspjeha esto slijedi uspjeh. Razdoblje od roenja do este godine period je najbreg rasta u ovjekovom razvoju. Ni u jednom drugom razdoblju neemo izvriti VEI UTJECAJ NA VLASTITU DJECU. Gotovo sva njihova kasnija iskustva ovisit e o onome to se DOGAALO U TOM PERIODU (od roenja do este-sedme godine ivota). Svojoj djeci moemo dati svega previe OSIM SEBE. Djeca koja se osjeaju voljena, potovana i ohrabrivana, obino imaju osjeaj vee VLASTITE VRIJEDNOSTI. Izgraivanje osjeaja vlastite vrijednosti NAJVANIJE JE TO MOEMO POSTII KOD DJETETA. Klju za pribliavanje ljudima je usredotoiti se na njihove jake strane i izgraivanje na njima. Svatko moe neto ponuditi, a naa je odgovornost kao roditelja-odgojitelja-uitelja ljude uiniti svjesnijima da je njihov doprinos izuzetno vaan. Uz LJUBAV, POHVALA je najvei dar koji moemo dati svojoj djeci. Najvrjedniji dar koji moemo dati svojoj obitelji je DOBAR PRIMJER. Pohvala preobraava TIJELO, UM i DUH, a biti uspjean roditelj znai (i zahtijeva) govorenje dva jezika JEZIKA ODRASLIH I JEZIKA DJECE. to smo kao roditelji blie svojoj djeci, TO SU ONI DALJE OD NEVOLJA. Potrebno je, iako nam svima nije svojstveno, razvijati SPOSOBNOST USREDOTOITI SE NA ONO POZITIVNO U OVOM SVIJETU. Mudri roditelji, odgojitelji i uitelji prenose ODGOVORNOST, a zatim hvale POSTIGNUA. Djeci nije potrebno savrenstvo. Djeca nas trebaju da idemo ispred njih krimo put, obiljeavamo granice i usmjeravamo njihovo napredovanje. Ona raunaju na nas da priznamo njihove mogunosti i razvijamo ih. Svi smo mi, u stvarnosti, na istoj strani. Kad naa djeca uspiju i mi smo svojevrsni pobjednici uspjeni ljudi (roditelji). KRAJNJI JE CILJ RAZVITI OSOBU KOJA VIE NE OVISI SAMO O MILJENJU DRUGIH, NEGO KOJA MOE POSTAVITI VLASTITE IDEALE I TEITI (RADITI) NA NJIHOVOM OSTVARENJU.

32

Meuljudske veze u obitelji, njihov razvoj, najvanija su ulaganja u ivot svakog ovjeka. Nai odnosi, ispunjeni ljubavlju i meuljudskim vezama, hrane na duh i daju smisao ivotu. Pohvala u svemu tome ima znaajno mjesto. Stoga ona treba biti i DJELO, a ne samo RIJEI.

USPJENO RODITELJSTVO
- osnovne postavke

1. Temeljne spoznaje uspjenog roditeljstva su: a) BUDITE SIGURNI DA NEMA SAVRENOG RODITELJA
b) NE POSTOJI SAMO JEDAN, PRAVI NAIN, DA ODGOJITE DIJETE c) ALI IMA NAINA KAD ODGOJ DJECE MOE BITI LAKI, MANJE NAPORAN I USPJENIJI.

2. Odgoj djece je najuspjeniji kad se zasniva na dobroj meusobnoj komunikaciji (to je tzv. povjerenje bez prisile ili pozitivna stega)
TREBA VJEROVATI DA DJECA ELE KOMUNICIRATI TREBA SLUATI DJECU RAZGOVARATI S NJIMA O TOME TO ELIMO DA UINE I ZATO POVUI JASNE GRANICE PONAANJA BITI VRST I DOSLJEDAN KAO RODITELJ NESUGLASICE SMATRATI PRILIKOM DA SE RAZVIJU VJETINE ZA RJEAVANJE PROBLEMA IMAJTE U VIDU: TJELESNO ILI VERBALNO KANJAVANJE MOE BOLJETI ITAV IVOT.

Umjesto pljuske treba nai neka druga rjeenja. Djeca uivaju kad im se pokloni puno panje. 3. to initi?
PRIMIJETITE DOBRO PONAANJE SVOG DJETETA SASLUAJTE DIJETE DAJTE DJETETU PRILIKU DA IZRAZITI SVOJE OSJEAJE NEKA VAM PORUKE BUDU JASNE OBJASNITE RAZLOGE ZA SVOJU ODLUKU OHRABRITE DIJETE DA, TO VIE, SAMOSTALNO NALAZI RJEENJA SVOJIH PROBLEMA ZAPAMTITE DA JE I VAE DIJETE OSOBA BUDITE REALNI U SVOJIM OEKIVANJIMA RADITE I SAMI ONO TO STE ZAHTIJEVALI OD DJETETA NEMOJTE SE BOJATI PREGOVARATI. 4. Komunicirajte s djetetom * KAD NETO TRAITE OD DJETETA, UINITE TO KRATKO I JASNO * NE TRAITE VIE OD JEDNE STVARI ODJEDNOM * SVOME DJETETU JASNO POKAITE TO OD NJEGA OEKUJETE * U SVOJIM OEKIVANJIMA BUDITE REALNI, VODEI BRIGU O I MOGUNOSTIMA DJETETA * U VAIM ZAHTJEVIMA NEKA PRETEE RIJE UINI TO, A NE NEMOJ TO UINITI ZAHTJEVE POSTAVLJAJTE OBZIRNO NE PRIJETITE DJETETU NAKNADNOM KAZNOM KAO NPR. KAD TI OTAC DOE KUI... I SLINO

33

 PRI POSTAVLJANJU ZAHTJEVA KORISTITE KADA I TADA

(uzrono posljedina veza).

5. Nemojte zaboraviti na pohvale i nagraivanje djeteta

- NEKA NAGRADA BUDE U SKLADU S PONAANJEM ILI DJELOM DJETETA - NAGRADITE DIJETE ODMAH - NAGRADA DJETETU JE I SMIJEAK, VA IZRAZ OIJU, POKAZIVANJE ODUEVLJENJA TE ODGOVARAJUE RIJEI - UINITE DA NAGRADA BUDE I IZLAZAK U ETNJU, NA IZLET, A NE SAMO NEKI PREDMET (kupljena igraka ili slatki) - UZ VERBALNU POHVALU NAGRAUJTE DIJETE I RODITELJSKIM POLJUPCIMA - JASNO POKAITE ZA TO STE GA NAGRADILI KAKO BI DIJETE LAKE RAZUMJELO I PAMTILO SVOJE TAKVO (USPJENO) PONAANJE - POHVALA NEKA BUDE POZITIVNA, BEZ REZERVE ILI SARKAZMA - NE TEDITE NA POHVALAMA KAD SE DIJETE DOBRO PONAA, NE UVAJTE POHVALE I NAGRADE SAMO ZA IDEALNO PONAANJE - U NAGRAIVANJU BUDITE DOSLJEDNI - NAGRADITE DIJETE PRED DRUGIM OSOBAMA - NE PODMIUJTE DIJETE, NJEGOVO LOE (NEPRIHVATLJIVO) PONAANJE TIME NEETE OTKLONITI - U TEKE DJECE INTENZIVIRAJTE POHVALE I NAGRAIVANJA - POKAITE DJETETU KAKO DA SE I SAMO NAGRADI ZA ODGOVARAJUE PONAANJE.

6. Moemo uspjeti zajedno kroz suradnju roditelji djeca odgojitelji

- DOK RAZGOVARATE, SJEDNITE ILI UNITE, DA BUDETE NA ISTOJ RAZINI (VISINI) S DJETETOM - DOK IZNOSITE ZAHTJEV, NJENO PRIMITE DIJETE ZA RAMENA ILI RUKE - GLEDAJTE DIJETE RAVNO U OI - GOVORITE VRSTIM, JASNIM I MIRNIM GLASOM - NEKA VAM, DOK GOVORITE, IZRAZ LICA BUDE OZBILJAN - AKO JE MOGUE, NEKA VAM PODRKU PRUI JO JEDNA OSOBA - JASNO DAJTE DJETETU DO ZNANJA KAKO OEKUJETE DA VAS SLUA, KAO TO ETE I VI NJEGA SLUATI - POSLUAJTE DJETETOV ODGOVOR / MILJENJE I POZORNO GA RAZMOTRITE - KAD GOD JE MOGUE DAJTE DJETETU MOGUNOST IZBORA - POKUAJTE PREGOVARATI - DAJTE DJETETU DOVOLJNO VREMENA DA IZVRI POSTAVLJENI / DOGOVORENI ZADATAK - POHVALITE DJETETOVU SURADNJU ILI MU OBJASNITE POSLJEDICE NESURADNJE (ali bez prijetnji) - PODSJETITE ILI UPOZORITE DIJETE NA ONO TO BI MU MOGLO POMOI U IZVRENJU DOGOVORENOG - POTIITE DIJETE NA PONAANJE KOJE RAZVIJA VJETINE SAMOSTALNOG RJEAVANJA PROBLEMA.

34

to umjesto vikanja i udaranja?

Disciplinska tehnika:
Preusmjerite djetetovo ponaanje

Kako je upotrijebiti:
Odvratite djetetu panju nekom igrakom ili predloite novu aktivnost umjesto da stalno govorite Prestani ili Nemoj Izaberite koje ete ponaanje ignorirati (npr. cviljenje ili psovanje, ali ne i udaranje). Ova taktika je takoer uspjena kod smirivanja Kad prestane vritati razgovarat emo o tome to eli. Svaki put kad dijete izabere da se ne ponaa problematino, pohvalite ga. (Npr. Bilo je lijepo od tebe to si zamolio Ivu moe li se igrati s njegovim autiima.)

Imajte na umu:
Ovaj pozitivan pristup dobro djeluje na predkolsku djecu, jer imaju slabu kontrolu impulsa i manjka im kognitivna sposobnost da shvate zato govorite Ne Neke djeje radnje vie iritiraju nego to su tetne. Ako se previe na njih usmjerite, vea je vjerojatnost da ete upasti u borbu moi ili da ete pojaati to ponaanje. Ovo je uspjeno kod djece koja su sklona tvrdoglavosti i suprotstavljanju. Uvijek poveite pohvalu sa specifinom radnjom. (Npr. Svia mi se to si se sjetio pokupiti kockice.) To je dobra preventivna taktika. Mlaa djeca koja jo ne mogu verbalizirati svoje osjeaje imati e koristi od toga to e pronai nain kako mogu ventilirati energiju. Ovakav pristup doputa djetetu da sauva obraz i omoguuje mu da uje to se od njega oekuje bez da se osjea kritiziranim. Ovaj pristup pomae djetetu da ima kontrolu i ini ga sposobnim da napravi izbor. Izbjegavajte nudit previe razliitih izbora. Neku djecu treba ohrabriti da govore umjesto da se fiziki izraze kad su ljuti. To se poinje ve sa 2,5 god., ali ne oekujte da e djeca uvijek sve shvatiti. Neka djeca trebaju mnogo individualne panje. S ovom metodom, prihvaate djetetovu potrebu, ali uvaavate i sebe i svoje vrijeme. To je takoer dobar nain da sprijeite ispade bijesa. Ova strategija je upotrebljiva kod djece s vjetinama govora (nakon 2,5 god., a odlina za 6-to godinjake.) Omoguuje djeci da ih se uje i saslua. Takoer ui rjeavanju problema. Ovo najbolje funkcionira ako postavite oekivanja i objasnite posljedice ponaanja unaprijed. Tada svakako to provedite i budite dosljedni.

Ignorirajte manje nepodoptine

Hvalite razna ponaanja

Omoguite tjelesnu aktivnost i oputanje

Osigurajte da dijete ima dovoljno vremena i prostora za igru. Idite van na igralita, ili na prostore za rekreaciju. Govorite o sebi, kako se osjeate i kako biste eljeli da se dijete ponaa, a ne stvarajte generalne zakljuke o djetetu na temelju jednog dogaaja. Ostanite mirni i neutralni koliko moete. Omoguite jednostavne i praktine izbore kad je dijete svojeglavo. ( Npr.Moe uzeti lutku ili medu.). Ali budite sigurni da ete provesti tu odluku Ohrabrite dijete da vam kae kako se osjea ili to misli. Kad vidite da dijete udari ili gurne drugo dijete, zaustavite ga i recite: Reci mi to nije u redu. Ako ne moete odgovoriti na djetetovu potrebu za vama odmah (Npr. razgovarate), recite: Ne mogu sada s tobom razgovarati, ali u moi uskoro. Priekaj malo. Kada se djeca svaaju, svakom djetetu dajte priliku da ispria svoju verziju prie. (Reci mi to se dogodilo? Kako si se osjeao?), a tada pitajte to moemo sada uiniti? Postavite posljedice za djecu prigodne dobi (Molim te, pospremi igrake za stolom kad se vie ne igra. Neemo napustiti sobu dok nije uredna.)

Izbjegavajte upotrebljavati TI izjave, uvrede i kritike

Dajte mu izbora i mogunosti

Ohrabrite dijete da se izrazi

Ako ste nedostupni, jasno recite kad e te se moi posvetiti

Ohrabrujte iskazivanje stajalita

Uite o uzorku i posljedici

35